Spektar broj 13 by magazin Spektar

LIJEČE TUMORA: ALKALIZIRAJ SE ILI UMRI!

Broj 13

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 05. 09. 2014.

VJERSKI I POLITIČKI FANATIZAM

KOLIKO JE OPASNA “ISLAMSKA DRŽAVA”

(NE)POVJERENJE: GRAĐANI U IZBORNOM OGLEDALU

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

USKORO SU\ENJE NASERU KELJMENDIJU

PrljAVi POslOVi sA ^isTim HerOiNOm

Uskoro počinje suđenje Naseru Keljmendiju, osumnjičenom za trgovinom drogom u BiH i ostatku Balkana. Petorica njegovih saradnika otkrila su tužilaštvu na Kosovu detalje višemilionskih poslova sa Str. 22 narkoticima

KOME UKAZATI (NE)POVJERENJE

GrA\ANi u izBOrNOm OGleDAlu Kojoj “mudrosti” se privoljeti: onoj da se lošim vođama uruči zasluženi otkaz ili onoj koja malodušno kaže da će svaka vlast puniti svoje novčanike, pa da stoga ne Str. 12 treba mijenjati one koji su ih već napunili

ISTINA O LIJEČENJU TUMORA

AlkAlizirAj se ili umri!

Glavni uzrok raka otkriven je daleke 1923. godine, a pronalazač je osam godina kasnije za to dobio Nobelovu nagradu. Tajna je u tome da zdrave stanice u ljudskom organizmu žive u alkalnoj sredini punoj kisika dok tumorske stanice žive u kiseloj sredini u kojoj ga Str. 30 ima minimalno

STRANPUTICE OBRAZOVNOG SISTEMA

DjecA PlA]Aju ceH Kao roditelj sam mogao da primijetim da je, nakon 20 dana predškolske nastave, moje dijete počelo da izgovara riječi na ekavici, svjedoči otac jednog Str. 14 prvačića iz Konjević Polja

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Pored planetarno poznatog izazova Ice Bucket Challenge, u kojem se ljudi polijevaju ledenom vodom u namjeri poticanja svijesti o ALS-u (Amiotrofična lateralna skleroza), nedavno je u BiH startao jedan novi izazov (challenge). Posmatrajući iz ugla višegodišnjeg sivila naše društvene i političke zbilje, on je čak i atraktivniji. Tim kreativaca iz sarajevskog Udruženja za kulturnu i medijsku dekontaminaciju osmislilo je izazov pod nazivom "Dozivanje čelindž". Osnovna ideja je da bh. građani, nakon šamara koji dobiju, "otvore četvore oči" i dobro razmisle kome će dati glas na predstojećim izborima. Inicijativa je krenula spontano, od popularnog voditelja Studentskog eFM radija, Zorana Ćatića. Potom se "Dozivanje - šamaranje” u vrlo kratkom roku proširilo internetom i društvenim mrežama. Zoran Ćatić, nakon što je primio vlastiti šamar, izazvao je članove popularnog rok-benda “Dubioza kolektiv” da učine isto. Oni su to odmah učinili. A onda je jedan od njih izazvao kolegu muzičara Grofa Đuraza. Akcija ide dalje. Grof Đuraz je izazvao Aleksandra Trifunovića, urednika magazina Buka, a šamaranje, kao poticaj na političko otriježnjenje, steklo je još veliki broj poklonika. Do izbora je više od mjesec dana, tako da ima vremena za dalji zamah ove simpatične, a može biti i učinkovite akcije. Uostalom, nismo upravo mi zalud vlasnici autorskog prava na mudrost koja kaže da dobre stvari ljudima liježu “kao budali šamar”. Šamarajte se, ljudi! Šta čekate? 4 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

PONIŠTAVANJE IZBORA!?

Sjećate li se Sejdića i Fincija? Liderima u BiH čak je prijećeno i da međunarodna zajednica zbog tog slučaja neće priznati legalnost ovogodišnjih opštih izbora. Sejdića i Fincija se, upravo pred izbore, sjetio visoki predstavnik Valentin Inzko. "Nedopustiva je situacija u kojoj 300.000 ljudi nema pasivno izborno pravo, odnosno mogu birati, ali sami ne mogu biti izabrani”, izjavio je u jednom intervjuu Inzko. Visoki predstavnik potpuno je u pravu. Zaista je “nedopustiva” takva segregacija jedne desetine stanovnika BiH. No, kao i mnogo drugoga, tako su i riječi ovdje izgubile svoj smisao. Jer, ako je nešto “nedopustivo”, zar to onda ne znači da se to ne smije dopustiti? I može li se, na osnovu citiranih riječi austrijskog diplomate, zaključiti da to zaista neće biti dopušteno, da će ova anomalija biti u posljednji čas ispravljena? Vrijeme koje je potrebno da bi se, zbog toga, mijenjali Ustav i Izborni zakon, bespovratno je isteklo. Presuda Suda u Strasbourgu ne može se primijeniti čak ni da visoki predstavnik upotrijebi svoja “bonska ovlaštenja”. No, bar za najavljivanu kaznu, vremena još ima. Oktobarski izbori ne mogu se zabraniti ni odložiti, ali se njihovi rezultati svakako mogu proglasiti nevažećim. Tu vrstu nadležnosti imaju i Valentin Inzko

i OHR, UN, EU i Vijeće Evrope. Ukoliko pobjedu na izborima odnesu oni koji su godinama odbijali da implementiraju odluku u “slučaju Sejdić – Finci”, poništavanje izbora za njih bi bilo potpuno zaslužena kazna. A zna se dobro koji lideri i koje stranke su nas dovele u ovu “nedopustivu” situaciju.

NATO RUŽI RUSIJU

Lideri 28 zemalja članica NATO saveza okupili su se u četvrtak u Njuportu, Vels, na samitu za koji većina analitičara smatra da će odrediti budućnost Alijanse. Na početku sumita zapadni lideri su kritikovali Rusiju zbog "destabilizujućeg uticaja" u Ukrajini. U fokusu NATO lidera je i situacija na Bliskom istoku i narastajući problem s militantima “Islamske države”. Što se tiče Rusije, lideri Alijanse najavljuju da se neće zadržati samo na finansijskom pritisku na Kremlj. Najavili su i konkretne mjere pomoći Ukrajini, jačanje njene armije i ekonomije. Tako će, od 13. do 26. septembra, kako je srijedu objavljeno, jedan broj NATO članica, predvođenih SAD-om i Poljskom, održati vojnu vježbu na zapadu Ukrajine, uz granicu sa Poljskom. Kad se samit okonča, saznat ćemo koje još mjere NATO sprema kao odgovor na aktuelne bezbjednosne izazove na nekoliko užarenih geostrateških tačaka.

RAT JE VE] ZAPO^EO!?

Publicist i analitičar William F. Engdahl, autor bestselera "Stoljeće nafte", "Sjeme uništenja" i "Bogovi novca", kaže za zagrebački Globus da već živimo u vremenu novoga svjetskog rata, koji će biti drukčiji od onih ranijih, ali jednako okrutan. Počeo je, kaže, s Arapskim proljećem, nastavio se sa Sirijom i eskalira upravo sa situacijom u Ukrajini. Zbog toga će, tvrdi Engdahl, Europa imati velike posljedice u svojoj energetici, ali i poljoprivredi. A zbog čega je sve to počelo odgovor je sličan kao i u ranijim Engdahlovim knjigama. Za sve su, ocjenjuje on, krive američke elite, odnosno, kako ih on naziva američki oligarsi. Europa ne shvaća da je izmanipulirana od Sjedinjenih Država i njihovih oligarha koji na ovaj način spašavaju najgoru situaciju u ekonomiji koja se u Americi dogodila od tridesetih naovamo, kaže Engdahl.

ŽALOSNA STATISTIKA

Gotovo 48 posto žena i 25 posto muškaraca u seoskim područjima BiH je nepismeno i nema završeno osnovno obrazovanje, dok je u urbanim sredinama bez završene osnovne škole čak 7 posto muškaraca i 2 posto žena, podaci su Misije OSCE u BiH. Ovaj neslavni podatak saopćen je u

povodu Svjetskog dana pismenosti, 8. septembra, zbog čega je najavljeno pokretanje nekoliko javnih kampanja koje treba da poprave ovu žalosnu statistiku. Ustrajni i aktivni partneri ovih projekta su, pored šest partnerskih škola iz BiH, Zavod za obrazovanje odraslih Republike Srpske, Caritas Švicarska, udruženja "Leda" i "Astra", te novoosnovano Udruženje „Heroji svakodnevnice“.

KOSOVSKI IMAM NA SASLUŠANJU

Specijalno tužilaštvo Republike Kosova potvrdilo je da u policiji ispituju imama Velike džamije u Prištini Shefqeta Krasniqia. "Policija Kosova je u hodžinoj kući izvršila pretres. Sad zasad, on se ispituje i nema odluke o njegovom zadržavanju; ne znamo kako će se dalje razvijati situacija, a to ćemo znati na osnovu njegovog ispitivanja", navodi se u saopćenju Specijalnog tužilaštva. Mediji u Prištini prenose da su cilj policijske akcije osobe osumnjičene za vjerski radikalizam. Predstavnici Islamske zajednice na Kosovu kažu da su nadležnim organima pružili svoju podršku. "Ne želimo da se miješamo u rad bezbjednosnih i pravosudnih organa. Ako je uvaženi imam odveden u policiju, mislimo da su istražni organi imali neku sumnju u vezi njegovog delovanja", ističu u Islamskoj zajednici. U avgustu je policija na Kosovu uhapsila preko 40 osoba pod sumnjom da su učestvovali u sukobima u Siriji i Iraku.

FUJ!!! Zvanične predizborne kampanje u BiH će početi za sedam dana, ali mnoge stranke već na tome intenzivno rade. Pogotovo su aktivni mediji. Ali ne u prezentiranju podataka koji bi mogli pomoći pri izbornom odlučivanju. Većina medija neskriveno pokazuje svoju stranačku obojenost, trudeći se da za svoje “sponzore” već odradi dio posla. Za privatne medije javnost ima ponešto razumijevanja. Oni rade za svoje vlasnike koji su, sa rijetkim izuzecima, dio političkoposlovnih klanova. No, građani se ljute na javne radio i televizijske emitere, koji su također u predizbornoj službi pojedinih stranaka. Te medije, plaćanjem RTV takse, hrane svi građani, pa su s razlogom ogorčeni na njihovo ponašanje. Dobro je to uočio i procijenio profesor Enver Kazaz: „Prema Oslobođenju, zasigurno je da će pobjednik predstojećih izbora biti DF i Emir Suljagić. Prema Nezavisnim novinama, Milorad Dodik je neosporni srpski autoritet. Večernji list već je proglasio HDZ pobjednikom, a Avaz, naravno, Radončića. U takvom mentalnom smućivanju biračkog tijela ne vidi se ružno lice stvarnosti i potreba da politika definira viziju izlaska iz dugoročne ekonomske, kulturološke, moralne i svake druge krize u BiH.“ Javne emitere oštro je kritikovala Borka Rudić iz Udruženja “BH novinari”. Ona sramotnim ocjenjuje to da se u dnevniku RTRS pet puta pojavljuje jedan kandidat, Milorad Dodik. Čak je izviješteno, u sportskoj rubrici, i o njegovoj posjeti jednom šahovskom klubu! 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 5

VEHABIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

IZMEĐU ZAKONA I VJERE SIPA je uhapsila najmanje 16 osoba osumnjičenih za terorizam, među njima i vođe vehabijske zajednice. Ko su ljudi koji su spremni žrtvovati svoj život na stranim ratištima i kakvu prijetnju predstavljaju za BiH?

ehabizam nije imao uporište u BiH sve do ratova devedesetih godina, kada u ovu zemlju stižu i muslimanski borci iz arapskih zemalja. Vjeruje se da je na ovim prostorima bilo prisutno oko 2.000 arapskih „mudžahedina“, odnosno „svetih ratnika“. Nakon rata, neki od njih odlučili su ostati u BiH, gdje su dobili i državljanstvo. Uz pomoć arapskih donacija, oni počinju širiti vehabijsko tumačenje islama. Njihovi sljedbenici iz BiH, poput uhapšenog Huseina Bosnića iz Bužima, ispoljavaju izrazito militantne navike, pozivajući muslimane na džihad, odnosno „sveti rat“ u arapskim zemljama. Bosnić, poznatiji kao Bilal, jedan je od vođa vehabijske zajednice u BiH i navodno je pozivao mladiće iz ove zemlje da se priključe oružanim grupama „Islamske države“.

Iznenadno hapšenje: Od izbijanja sukoba u Siriji i Iraku sigurnosne službe BiH prikupljaju informacije o odlasku bh. državljana na strana ratišta, ali nema preciznih podataka o njihovom broju. U akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) kodnog naziva „Damask“ u srijedu (3. septembra) u više bh. gradova uhapšeno je 16 osoba. One su, između ostalog, osumnjičene za terorizam i vrbovanje bh. građana 6 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

za odlazak na ratišta u Siriju i Irak. Profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Vlado Azinović kaže da je rat u Siriji tokom protekle tri godine privukao oko 12.000 stranih dobrovoljaca iz skoro 80 država. „Pretpostavlja se da je iz BiH put Sirije do sada otišlo između 150 i 160 muškaraca, dvadesetak žena i još neutvrđen broj djece. Dobar dio ih se vratio, dvadesetak ih je poginulo, a dio se uopće nema namjeru vraćati. Protiv takvog fenomena teško se boriti samo kriminalizacijom i policijskom represijom. Neophodno je razviti kontranarative, osnažiti ulogu porodice, socijalnih službi, obrazovnih institucija, medija, vjerskih zajednica kako jednom osamnaestogodišnjaku ne bi bilo privlačnije otići u Siriju - zemlju

koju vjerovatno ne zna pokazati ni na mapi, u sukob koji ne razumije negoli potražiti svoje mjesto i budućnost u ovoj zemlji“, kaže Azinović za Deutsche Welle.

Mapa halifata: Političari u BiH uzdržani su u komentarima jer, kako tvrdi predsjedavajuća Komisije za odbranu i sigurnost Parlamenta BiH Dušanka Majkić, ni akcija „Gornja Maoča“ nije dala konkretne rezultate. „Najveća poslijeratna policijska akcija u BiH u Gornjoj Maoči trebalo je da riješi pitanje vehabija u ovoj zemlji, ali vidjeli smo kako se sve završilo zbog nemuštog pravosuđa“, kaže Dušanka Majkić. Vlado Azinović vjeruje da je akcija „Damask“ imala za cilj doprinijeti međunarodnim naporima da se prekinu kanali za snabdijevanje novcem, oružjem i dobrovoljcima militantne grupe „Islamska država“, koja je svojim divljačkim nasiljem proteklih mjeseci zgrozila cijeli svijet.

Hapšenje Huseina (Bilala) Bosnića u Bužimu

Vehabije su 2007. godine pokušale da "zauzmu" Carevu džamiju u Sarajevu

„Ta grupa, koja je na zgražavanje ogromne većine muslimana, uzurpirala pravo da proglašava kalifat, u svojim redovima ima i ljude iz BiH koji također učestvuju u brutalnom nasilju protiv neistomišljenika i spremni su poginuti za ostvaranje utopije u koju vjeruju. Zdrav razum nalaže oprez. Ti ljudi se čak ne moraju ni vratiti ovdje. Njihove aktivnosti na društvenim mrežama, snimci sa ratišta koje postavljaju na internetu, već služe kao instrumenti radikalizacije mladih i dezorijentiranih ljudi u BiH. Oni ne moraju ni odlaziti u Siriju ili Irak da se bore za uspostavu kalifata. Mogu ostati u BiH i to raditi ovdje, jer je naša zemlja, kao i dobar dio našeg susjedstva, već ucrtana u mape te utopističke tvorevine“, ističe Azinović.

Voda, a ne benzin: Akcija „Damask“ provodi se po naredbi Suda i Tužiteljstva BiH čiji zvaničnici tvrde da je u okviru istrage ostvarena i „značajna međunarodna saradnja“. Portparol Tužiteljstva BiH Boris Grubešić kaže da će policijske

agencije nastaviti praćenje organizacija i pojedinaca koji se mogu dovesti u vezi sa terorističkim akivnostima. U akciji su uhapšene i osobe koje finansiraju ili na drugi način pomažu terorističke aktivnosti, ali detaljnije informacije nisu saopćene „u interesu istrage“. Javnost u BiH tako je ostala uskraćena za informacije o tome

u drugim zemljama. Na molbu Deutsche Wellea da prokomentira odlazak bh. državljana na strana ratišta i nasilje koje se u Siriji i Iraku provodi u ime islama, rukovoditelj Ureda za odnose sa javnošću Rijaseta IZ BiH, Ekrem Tucaković, ponovio je stav IZ-a da je „neprihvatljiva svaka vrsta nasilja i ugrožavanje života nevinih ljudi“. Tucaković podsjeća i na riječi reisu-

HALIFAT - ŠTA JE TO?

Kalifat ili hilafet je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vođstvo islamskog svijeta. Šef države (kalifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog a.s. političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici, a prema šiitima to je imam izabran da li se pod „međunarodnom saradnjom“ podrazumijevaju i aktivnosti na praćenju vehabijskih centara u BiH i drugim zemljama. Islamska zajednica (IZ) u BiH nema saznanja o eventualnim vezama vehabija iz BiH sa vehabijskim, odnosno islamskim centrima

od strane Poslanikove porodice (nasljedna vlast). Od vremena Muhammeda a.s. nasljedni hilafet su držali emevijska, abasidska i na kraju osmanlijska dinastija. Kemal Ataturk je zvanično ukinuo kalifat 1924. i osnovao Republiku Tursku. l-uleme IZ BiH Huseina ef. Kavazovića. „Neka muslimani razmisle u čije su se falange upregli, i čije oružje u rukama drže. Slušam neke naše ljude, kako na našem lijepom bosanskom jeziku neodgovorno i u srdžbi drže zapaljive govore, misleći da se time pomaže onima za koje misle da su na pravoj

5. septembar 2014. Spektar, broj 13 7

strani. Braćo i sestre, potrebna nam je voda da gasimo požar, a ne benzin da ga još više razbuktavamo“, rekao je Kavazović. Reisu-l-ulema se tada obratio i predstavnicima raznih organizacija koje djeluju u BiH. „Pozivam predstavnike i službenike raznih organizacija iz muslimanskih zemalja kojima smo ukazali gostoprimstvo u našoj domovini da se suzdrže od radnji koje bi mogle povrijediti gostoprimstvo koje im je dato“, rekao je reisu-l-ulema. Ljudi bez naročite duhovne i svjetovne naobrazbe

Agresivna “vjera”: Tucaković kaže da je Rijaset još u Proglasu o krvoproliću u Siriji 2013. godine „najoštrije osudio zloupotrebu principa islama za ostvarenje političkih ili bilo kojih drugih interesa i ciljeva“. Još od ratne 1993. godine, kada su u BiH počeli stizati „mudžahedini“ iz arapskih zemalja, IZ BiH je u više navrata iznosila svoj stav o vehabijskom pokretu u ovoj zemlji. „Mi smo ostali na načelu tradicionalnog tumačenja vjere i tradicionalne institucije Islamske zajednice i ne treba nam niko sa strane govoriti šta je prava, a šta kriva vjera. IZ i muslimani u BiH su građani ove zemlje i poštuju zakone BiH. Niko ne može kršiti zakon, a zaklanjati se iza vjere“, kazao je Tucaković za Deutsche Welle. Analitičari tvrde da su mnogi pripadnici tzv. vehabijskog pokreta u BiH poznati i po neuobičajenim, agresivnim metodama propagi ranja sopstvenog tumačenja isla-

Islamska zajednica u BiH nema saznanja o eventualnim vezama vehabija iz BiH sa vehabijskim, odnosno islamskim centrima u drugim zemljama... 8 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Naši mladići koji su otišli u Siriju i Irak

ma. Prema mišljenju profesora fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu Rešida Hafizovića, sljedbenici vehabizma, odnosno selefizma u BiH, uglavnom su „ljudi iz ruralnih sredina“ ili „ljudi koji su u svom životnom narastanju uvijek ostajali negdje na raskrsnici, na pola puta“. „To su uglavnom osobe koje nemaju neku naročitu niti duhovnu niti svjetovnu naobrazbu“, kazao je profesor Hafizović u jednom od svojih intervjua. Sarajevske vehabije u srijedu (3.

septembra) nisu bile naročito raspoložene za razgovor o odlasku bh. državljana na ratišta u Siriji i Iraku. Pod uslovom da ostanu anonimni, neki od njih su osudili nasilje koje se, u ime vjere, provodi na Bliskom istoku. Pojedini među njima imaju razumijevanja za odlazak na strana ratišta, kako bi se pomoglo „braći u nevolji“. No, i oni su protiv zločina i divljaštva kakvo su protiv zarobljenika i nemoćnih civila počinili pripadnici „Islamske države“. Samir Huseinović/DW

VJERSKI I POLITIČKI FANATIZAM

KOLIKO JE OPASNA “ISLAMSKA DRŽAVA”? Nakon poziva saudijskog kralja Abdulaha da Zapad uništi krvoločni Kalifat, Al Bagdadijevoj “državi” najavljeno je brzo smaknuće

svjetskom geopolitičkom ludilu vjerovatno ima nekog sistema; kao da neki veliki majstor s visine povlači konce, zapodijevajući sukobe gdje poželi i kad mu zatreba. Stoga je, sasvim prirodno, kad je za svjetskog neprijatelja broj 1 proglašena takozvana “Islamska država”, krenula i lavina nagađanja, sumnjičenja, teorija zavjere i političke režije. Prva i najčešća je sumnja po kojoj je ova “država” naručena kako bi se odmakli pogledi od izraelskog krvavog pira u Gazi. Muslimani žrtve najednom postaju muslimani zločinci, pa se u skladu s tim i simpatije svijeta okreću sa ove na onu stranu. U rastjerivanju magle ubačena je i teza po kojoj je “Islamska država”, u stvari, obična izraelska marioneta. I njen vođa, Al Bagdadi, po tim pretpostavkama je Jevrej, neki glumac po imenu Simon Elliot! Kao krunski dokaz da tu nešto “smrdi” uzima se podatak, inače tačan, da borci “Islamske države” nisu nijednog metka ispalili prema Izraelcima, nego su, naprotiv, pokrenuli lov na šiitske muslimane, najodanije palestinske saveznike. U svakom slučaju, nenadana planetarna “popularnost” Kalifata, nepriznate države koja se protegnula na dužini od oko 500 kilometara, po Siriji i Iraku, najviše je naškodila upravo muslimanima.

Odjednom su se podozrivi pogledi okrenuli ka njima kao najvećoj opasnosti po svjetski mir! Ima li tu neke zakulisne igre i s kojim se ciljem ona igra, može se samo nagađati. Kao što je teško odgovoriti i na pitanje otkud Al Bagdadiju toliko oružje? Da li ga pomažu bogati Arapi, kako tvrde jedni, ili ratni materijal i novac šalju Amerika, Izrael i njihovi saveznici?

Ljudi se zgražavaju nad planovima koje je objavio Al Bagdadi. No, kad se ozbiljno promisli, Kalifat za tako nešto nema ni mrvicu šanse... Sa sastavom te krvoločne armade, pak, sve je jasno. U njoj dominira lokalno stanovništvo, a tek oko 12 hiljada boraca regrutovano je iz drugih zemalja. No, upravo su ti dobrovoljci, poglavito Britanci, Nijemci, Francuzi, Rusi, čak i Finci i Irci, glavna tema. Tamo je i nekoliko desetina Bosanaca i Hercegovaca, no u analizi koju je objavio CNN oni se ne spominju, jer se radi o zanemarljivoj brojnosti. Svejedeno, potraga za onima koji naše mladiće vrbuju i šalju na istok potakla je veliku policijsku raciju u kojoj je ove sedmice uhapšeno dvadesetak pripadnika vehabijskog pokreta.

Piše: Vlastimir Mijović Širenje straha od zakozvanog Kalifata ide galopirajućom brzinom. Ljudi se zgražavaju nad planovima koje je objavio Al Bagdadi, a koji pod islamsku kapu stavlja i dobar dio evropskih zemalja, uključujući kompletan Balkan! No, kad se ozbiljno promisli, Kalifat za tako nešto nema ni mrvicu šanse. U ovoj priči ispričano je tek prvo poglavlje. Vidimo koliko mržnje, obijesti, zla i krvožeđa izbija iz te kalifatske, u suštini neislamske vojske, koja je tokom avgusta izvela nekoliko strašnih pogroma. Sa teritorija kojim vladaju prognali su oko pola miliona ljudi. Stoga ih se plašiti, itekako. No, koliko daleko će to ići, nije preteško prognozirati. Nakon otvorenog poziva saudijskog kralja Abdulaha da Zapad svim sredstvima uništi Kalifat, kako ovi ne bi počeli da haraju Evropom i Amerikom, toj “Islamskoj državi” najavljeno je relativno brzo smaknuće. Njeno mjesto na velikoj šahovskoj ploči, međutim, zauzet će neko drugi. Bez belajsuza i vjerskih fanatika, naročito islamskih, ovaj svijet ne može. Em ih ima, em se pokazalo da se upravo među muslimane na Bliskom i Srednjem istoku najlakše instaliraju razni plaćenici, provokatori, agenti i mutivode, u kakve možda spada i spomenuti Al Bagdadi. 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 9

PORODICA LIJEČI VJERSKI FANATIZAM

Njemački recept širi se po svijetu

Ideja dolazi iz Njemačke: spašavanje mladih iz ralja radikalnog islamizma, uz pomoć organizacije Hayat i njihovih obitelji. Taj projekt, zanimljiv i za nas, uskoro treba da zaživi i u Engleskoj, Australiji, Nizozemskoj... Mladi musliman već je krenuo u "Sveti rat". Napustio je Njemačku i u Egiptu je prošao različite kampove za trening džihadista. Tu i tamo pisao je e-mailove svojoj obitelji. A ona se, pak, nedugo nakon njegovog nestanka obratila savjetovalištu Hayat u Berlinu. Tamošnji suradnici sjeli su zajedno sa članovima obitelji, pregledali jedan po jedan e-mail te su pomogli pronaći prave riječi za odgovor na te e-mailove.

Uspješne misije: Daniel Köhler je jedan od suradnika Hayata. On zna trikove koje upotrebljavaju oni koji mlade islamiste obučavaju u specijalnim kampovima. "Čak ni tvoja obitelj nikada neće prihvatiti tebe i tvoju vjeru, ona ćete pokušati izbaviti odavde", govori se novim regrutima u kampu. A to je onda navodni dokaz da se i obitelj ubraja u neprijatelje. Strategija suradnika Hayata u tom je slučaju da se obitelj nikada ne ponaša onako kako predviđaju radikalni ideolozi. Konfrontaciju bi trebalo izbjeći u svakom slučaju. Obitelj se treba strpljivo nuditi kao partner za razgovor. Kada je sin počeo sumnjati u opravdanost svojih radikalnih stajališta, obitelj mu je predložila odlazak u 10 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

drugu zemlju. Tamo je mladić bio daleko od kampa. Osnovao je obitelj i od tada održava intenzivan

Obitelj treba biti angažovana kao uspješna alternativa radikalnoj ideologiji. Argumente tome u prilog daje i sam islam... kontakt sa svojom obitelji. Savjetovalište Hayat doprinijelo je tome da je mladi musliman deradikaliziran. Ovaj projekt, koji u Njemačkoj postoji od 2011. godine, očito je privukao pažnju čitavog svijeta. "Hayat" je arapska riječ i znači "život". Na projektu je angažirano nekoliko osoba. Suradnici djeluju kao most u svim pravcima, posreduju između roditelja, djece, škola, imama. Ako je potrebno raz-

govaraju i s policijom te predstavnicima vlasti. "Naša metoda je rad sa čitavim obiteljima i sa svima koji imaju pozitivan stav prema toj osobi", kaže Köhler.

Izvoz ideje: Obitelj treba biti angažovana kao uspješna alternativa radikalnoj ideologiji. Argumente tome u prilog daje i sam islam. "Postoji jasna izjava proroka Muhameda, kako je raj uz majčine noge", kaže Köhler. "Ako je neko musliman, ne može zaobići činjenicu da roditelji, a pogotovo majke, imaju posebnu vrijednost." Proteklih godina Hayat je tako

uspio pomoći desecima ljudi. Neki od njih u potpunosti su uspjeli izaći iz radikalne scene, kod drugih je radikalizacija mogla barem biti usporena. "To je dugotrajan proces", kaže Köhler i dodaje: "Trenutno radimo oko 200 do 300 posto iznad granice kapaciteta." A broj upita sve je veći. Ideja je tako uvjeljiva da se sada "izvozi" i u druge zemlje. Tome su doprinijeli i interesenti iz Austrije, Kanade, Francuske ili Švedske, koji su Hayat otkrili u Internetu. Slične ponude u drugim zemljama nije bilo. Oni koji traže pomoć nadaju se da će moći profitirati i od toga što se telefonsko savjetovanje u Berlinu nudi i na drugim jezicima, dakle ne samo na njemačkom, već i na turskom, arapskom, engleskom... Budući da Hayat financira Savezni

Nijemci u džihadističkom kampu

Nijemci će educirati kolege u inozemstvu i pomoći im da tamo krenu s programima, a kasnije će se međusobno konzultirati oko posebnih slučajeva... ured za migracije i izbjeglice dakle koristi se novac njemačkih poreznih obveznika - ponuda bi zapravo trebala biti namijenjena ljudima u Njemačkoj. "Bilo je jasno - i po pitanju resursa da nećemo biti u stanju organizirati savjetovališta diljem svijeta", kaže Köhler. I tako se ubrzo rodila ideja o međunarodnoj suradnji.

Izgradnja mreže: U Engleskoj će to uskoro zaživjeti. Simon Cornwall iz državne organizacije London Probation Trust donio je tu ideju u britanski glavni grad. Zajedno s jednim partnerom iz nevladine organizacije pokrenuo je engleski Hayat. Britanski parla-

Demonstracije protiv radikalnih islamista u Frankfurtu

ment još mora odobriti financiranje, ali svi sudionici u projektu vjeruju u skoro otvaranje savjetovališta u Londonu. U planu je sada i organiziranje Hayata u Australiji i Kanadi. "Trebala bi postojati intenzivna razmjena između ovih organizacija", kaže Daniel Köhler. Ali još nije sve spremno. "U Kanadi i Nizozemskoj situacija je dobra", uvjeren je on i najavljuje da će ondje savjetovališta biti osnovana narednih mjeseci. I u Australiji postoji veliko zanimanje,

ali tamo su razgovori tek počeli. U idealnom slučaju, nacionalne podružnice mogle bi se međusobno podupirati. Njemački suradnici Hayata educirat će kolege u inozemstvu i pomoći im da tamo krenu s programima. Kasnije će se suradnici međusobno mogu konzultirati oko posebnih slučajeva. Međunarodna mreža za pomoć pri napuštanju radikalne islamističke ideologije mogla bi biti protuteža džihadističkoj sceni Jer, ni ona, kako vidimo na ovim primjerima, ne poznaje državne granice. 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 11

KOME UKAZATI (NE)POVJERENJE

Građani u izbornom oGledalu Kojoj “mudrosti” se privoljeti: onoj da se lošim vođama uruči zasluženi otkaz ili onoj koja malodušno kaže da će svaka vlast puniti svoje novčanike, pa da stoga ne treba mijenjati one koji su ih već napunili

zbori su mjesto i vrijeme velikog iskušenja za političare. Njihov kalendar kod nas je naštiman tako da mjeri, ustvari, samo izborne godine. Tada se upinje iz petnih žila, tada se misli na glasače, tada su stranke mobilizirane kao da će rat. Između izbornih godina je vrijeme plandovanja, nerada, naplate izbornih rezultata i vlastitih “zasluga”. No, za naplatu treba i promet napraviti, i to veliki - promet glasovima građana. Vanredno stanje obično je u tim trenucima i među biračima. Iako se između izbora obično o vlasti govori sve najgore, čak i o onima za koje pojedinac glasa, dođe dan kad nekoga, ipak, treba zaokružiti na tim “svetim” listama.

Hinjske sugestije: Dosad su građani BiH, iako su često izlazili na birališta, uglavnom masovno izvršavali tu svoju dužnost. Sporadično su se javljale ideje o bojkotu, stvarane su neformalne grupe, pa i nevladine organizacije koje su imale zadatak da pomognu biračima za koga da se opredijele. No, pred ovaj izborni oktobar, izgleda da su se građani dosad najozbiljnije bacili u razmišljanje: da li uopšte glasati i ako je odgovor DA, kome onda pokloniti povjerenje. Premda su vladajuće stranke i ranije, vjerujući u svoju glasačku vojsku, 12 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

pokušavale da obeshrabre masu da uopšte izlazi na izbore (jer se ionako, po nima, ništa ne može promijeniti), ovaj put su oni u toj raboti, koja se obično radi ispotiha, hinjski, aktivniji no prije. Voljele bi vladajuće stranke da izlaznost u oktobru bude niska. Tada bi prevladala njihova

Voljele bi vladajuće stranke da izlaznost u oktobru bude niska. Tada bi prevladala njihova disciplinovana armija... disciplinovana armija stranačkih aktivista, pobočnika i raznih profitera koji su s tom vlašću ubirali ono što ih ne pripada. Ovaj put je jači, međutim, i otpor

Nekom carstvu mora se privoljeti

Piše: Amra Zimić sijanju izborne malodušnosti. Razne neformalne grupe, pogotovo preko Faceboooka, udarnički šibaju tezu po kojoj se ništa ne može promijeniti, pa na izbore ne treba ni izlaziti. Podvalu razobličava i nekoliko nevladinih organizacija, koje su očito dobile svjež novac da pokušaju građanima pokazati da se izborima nešto, ipak, može promijeniti, te da se stoga u drugu nedjelju oktobra treba postrojiti pred glasačkim kutijama.

Glasačka kazna: Građanima bi, naravno, izbor bio olakšan da se u međuvremenu na političkoj sceni pojavila neka nova snaga, sa svježim idejama, uvjerljiva u njihovom širenju i u pridobijanju aktivista, a potom

i sljedbenika koji će svoju naklonost pokazati na dan izbora. No, nikakve spektakularne promjene u našoj političkoj ponudi nema. Da ih ne imenujemo, neke stranke, s novijim datumom formiranja, sebe predstavljaju kao tu toliko čekanu alternativu. Građani nisu baš oduševljeni, no - nekom se carstvu treba privoljeti. U tom smislu, novije stranke, kao i one starijeg godišta, ali bez staža u organima vlasti, posjeduju jedan važan adut. Pošto su oni veliki, poznati, koji su dvije decenije bili pretplaćeni na vlast, za sobom ostavili pustoš, red bi bio da se nekome drugom pruži šansa. Svejedno što se ne čine snažnim zamajcem preokreta, u njima je, ipak, sadržan potencijal za promjene. Ako ništa, stare lisce barem treba kazniti, da vide da ni narod nije bez batine. Jer, tuđe ime

I kad na političkim rafovima nikakva roba ne odudara kvalitetom, izbor ipak postoji: i od lošeg ima lošije... zaokruženo na glasačkom listiću, za onoga ko je preskočen, boli kao udarac štapom.

Prosta matematika: Lijepo je to u svom komentaru posložio banjalučki politički analitičar Aleksandar Trifunović, koji kaže: "Naš građanin treba da se bavi jednom najprostijom računicom onom koju smo učili u prvom razredu osnovne škole. To je prosta matematika kojoj se trebamo vratiti i vidjeti koliko smo izgubili u proteklih 20 godina, a koliko su neki drugi ljudi - koji su nam stalno obećavali bolji život - dobili za ovih 20 godina, i da tu negdje izvučemo zaključak: Da, možemo nastaviti ovako ili ćemo se ponašati isto. Mislim da je tu mudrost".

Ko god pobijedi, pobijedi voljom naroda

Drugim riječima, i kad na političkim rafovima nikakva roba ne odudara kvalitetom, kad se ništa pretjerano ne izdvaja iz sivila, izbor ipak postoji. Neko veliko dobro izborima sebi nećemo priuštiti. Ali, i od lošeg ima lošije. Naravno da bi bilo bolje da se bira između dobrog i još boljeg. No, tako nam je kako nam je. Još će ovdje trebati vremena da se rascvjeta istinska politička kultura, da dobijemo obrazovane, maštovite, kreativne, odgovorne i radine političare i njihove stranačke oganizacije. A do tada nekome se mora ukazati povjerenje, između gnjilih jabuka uvijek se da pronaći neka koja je manje zahvaćena truljenjem, po kojoj ima i, barem malo, sjaja.

Narodna volja: Imajući u vidu ono što kolega Trifunović ističe kao “mudrost”, koju bi birači trebali da usvoje, na umu treba imati i potpuno drugačiju “mudrost”, onu tipično našu, već desetak puta iskazanu, praktično na svim dosadašnjim izborima. Taj rezon sadržan je u staroj narod-

noj krilatici da vlast ne treba mijenjati, makar bila i loša, makar nas, kao ova naša, decenijama potkradala, varala i vodila stranputicama. Taman su napunili džepove, ne daj Bože da dođu novi: valja i njima da se nadolme! Ova malodušna “mudrost” nije bez uporišta u kojem treba tražiti i dio razloga zbog kojih pred svake izbore prizivamo veliku promjenu, a sami, onda, protiv nje glasamo. Niko i nikad ovdje nije izabran tuđom nego našom voljom. Tako će biti i ovoga oktobra, ma koliko neko zbog toga bio razočaran. Naša nova vlast biće rezultat većinske naklonosti ovdašnjih građana. A oni su zreli, odrasli ljudi, svega su se natrpjeli i nagledali. Stoga će njihova odluka, kakva god da bude, biti izraz neke kolektivne mudrosti, bilo one koju priziva Trifunović ili one koja je praktično trijumfovala na svim dosadašnjim izborima. Izbori nisu samo ogledalo vlasti. Oni su i ogledalo birača, građana, možda čak prvenstveno njihovo. 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 13

ISTINOMJER “MJERI” POLITIČARE

IZETBEGOVIĆ OLAKO OBEĆAVA, RADONČIĆ GLUMI ROCK ZVIJEZDU Mnoštvom podataka Istinomjer pokazuje kako SDA i njen potpredsjednik nemaju običaj da ispunjavaju svoja obećanja, dok Radončiću spori samohvalisavu ocjenu o njegovoj ogromnoj popularnosti

a početkom septembra i povratkom sa godišnjih odmora, izgleda da je intenzivirana predizborna kampanja uoči oktobarskih izbora. Sa njom ćemo se, po svemu sudeći, naslušati mnoštva nerealnih obećanja, ali i ocjena vlastitog rada od strane aktuelnih zvaničnika koji ponovo pretenduju na javne funkcije. Za jednu od najinteresantnijih izjava prvog dana septembra pobrinuo se aktuelni bošnjački član Predsjedništva BiH, ponovni kan-

didat za istu funkciju i jedan od prvaka SDA-a, Bakir Izetbegović. On je na predstavljanju Izborne platforme svoje stranke ustvrdio, ni manje ni više, nego kako je „SDA uvijek ispunila ono što je obećala“. Istom prilikom Izetbegović je kazao kako je ambicija njegove stranke otvarati hiljadu radnih mjesta mjesečno kroz otklanjanje prepreka investiranju.

Neumoljivi podaci: U svojoj analizi ovih izjava nevladin projekt Istinomjer upozorava na oprez i

SDA ispunila samo 6 od 432 politička obećanja 14 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

ocjenjuje: “Ako znamo da je SDA konstantno participirala u radu Vlade FBiH tokom još uvijek aktuelnog mandata, i ako u obzir uzmemo da je SDA i prije četiri godine obećavala otvaranje novih radnih mjesta, možemo na osnovu realnih pokazatelja zaključiti da se stvari

SDA je u svom predizbornom programu iz 2010. navela kako će „uposliti 10.000 hiljada građana na izgradnji cesta“. No, broj zaposlenih u građevinarstvu se smanjio... nisu razvijale u tom pravcu, nego čak u suprotnom.” Naime, SDA je u svom predizbornom programu iz 2010. godine navela kako će „uposliti 10.000 hiljada građana na izgradnji cesta“. No, broj zaposlenih u oblasti građevinarstva nije se povećao, nego se kontinuirano smanjivao. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, prosječan broj zaposlenih u građevinarstvu u 2011. iznosio je 24.975, dok je u 2010. u ovoj grani bilo zaposleno 26.024 osobe. U 2012. godini, u oblasti građevinarstva zaposleno je bilo 22.296 osoba, što je iznosilo znatno manje od broja zaposlenih u prethodnim godinama. U 2013. godini ovaj broj je nastavio opadati i iznosio je 20.967 zaposlenih u navedenoj oblasti, da bi do maja 2014. pao na 20.913, što

je preko 5.000 manje zaposlenih u građevinarstvu nego u posljednjoj godini prethodnog mandata od 2006. do 2010. godine.

Političke blokade: Što se tiče prepreka za investitore, koje je pomenuo Izetbegović, radi se o stvarima o kojima sve vladajuće strukture od 1996. godine do danas konstantno pričaju, ali ne rade mnogo na poboljšanju poslovne klime. Naprotiv, čak rade i u pravcu odbijanja investitora sa neispunjavanjem brojnih preuzetih međunarodnih obaveza, čime doprinose i negativnom imidžu naše zemlje. SDA je u vlasti bila, što vjerovatno nije potrebno posebno napominjati, i ovaj i prethodni mandat. Trenutno na svoju realizaciju čeka i niz važnih strategija i zakona koji predstavljaju obaveze koje je BiH preuzela kroz Mapu puta, to jest predstavljaju neophodne korake u procesu evropskih integracija, koji nisu provedeni. Razlozi za neusvajanje razvojnih strategija uglavnom su političke prirode i predstavljaju dio problema koji se odražava u nepostojanju jasno definisane ekonomske politike na nivou države, te nemogućnosti stvaranja jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. A to je ključni prioritet Evropskog partnerstva i jedan od ključnih faktora u stvaranju povoljne poslovne klime u državi. Ako, dalje, pogledamo priliv direktnih stranih investicija, vidjet ćemo da je on, prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija u BiH, u prvom kvartalu 2014. godine manji za čak 64,2% u odnosu na prvi kvartal 2013. godine. Dakle, zaključuje Istinomjer, razumljivo je da je i Bakir Izetbegović dao izjavu u smjeru poboljšanja pozicije svoje partije na izborima. Ali, izjava o „apsolutnom ispunjenju“ svih datih obećanja koju je dao, daleko je od realnosti.

Radončić izviždan u zeničkoj Areni

SDA je, prema posljednjim rezultatima istraživanja Istinomjera iz marta 2014. godine, ispunila tek 6 od 432 data obećanja.

Neugodna noć: Istinomjer se osvrće i na izjavu još jednog kandidata za Predsjedništvo BiH, Fahrudina Radončića. Naime, lider Zenički primjer je demantovao Radončića, pa je od Istinomjera za izjavu o popularnosti kakvu imaju rock zvijezde dobio ocjenu - neistinito... SBB-a je u emisiji BHT-a „Interview 20“, koja je biti emitovana 27. augusta, ustvrdio da je među građanima BiH “popularan kao rock zvijezda”. No, Radončić kao da je zaboravio zvižduke kojima je počašćen od strane zeničke publike u gradskoj Areni, kada se pojavio i uručio pobjednički pojas K1 bokseru

Dževadu Poturku, koji je tu noć postao svjetski šampion u WAKO verziji, podsjeća Istinomjer. Dakle, kao što se može vidjeti na snimku, Fahrudin Radončić nije baš dočekan “kao rock zvijezda” nego se, naprotiv, našao u vrlo neugodnoj situaciji pred više hiljada posjetilaca ovog događaja, pa je pomalo i čudna njegova samouvjerenost u analiziranoj izjavi. Takav dojam Radončić pokušava, kako zaključuje Istinomjer, da stvori još od februarskih protesta, od kada ističe da isključivo on „nije želio tući narod“, pa je čak izjavio i da su građani zaljubljeni u njega. Svakako da u predizborno vrijeme svi političari žele popraviti dojam o sebi, ali ovoliku količinu samohvale dugo, pa možda čak i nikada, nismo čuli od domaćih političara. Uz sve to, zenički primjer je demantovao Radončića, pa je od Istinomjera za pomenutu izjavu o popularnosti kakvu imaju rock zvijezde dobio ocjenu - neistinito! 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 15

STRANPUTICE OBRAZOVNOG SISTEMA

Djeca plaćaju ceh

Kao roditelj sam mogao da primijetim da je, nakon 20 dana predškolske nastave, moje dijete počelo da izgovara riječi na ekavici, svjedoči otac jednog prvačića iz Konjević Polja

roz princip dvije škole pod jednim krovom u FBiH, ali i onemogućavanje izučavanja maternjeg jezika i nacionalne grupe predmeta u RS-u, biju se političke bitke čije su žrtve djeca. Pred Ustavnim sudom BiH pokrenuta je apelacija za ukidanje diskriminacije u školstvu na prostoru cijele zemlje. Pravo i pravda u BiH, međutim, ne idu pod ruku, jer što je za jedan sud diskriminacija, za drugi je političko pitanje.

Nevidljiva

linija: Politika

odvajanja i ograničavanja prava dijelova stanovništva na osnovu vjere, rase, spola ili jezika se u civilizovanom svijetu zove segregacija, a u BiH način života. Čega se pametan stidi, budala se ponosi - pa je tako savim prirodno da u pojedinim dijelovima zemlje djeca 16 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

nemaju pravo da izučavaju nacionalnu grupu predmeta, ili da se “pomiješaju” sa djecom koja su druge vjere ili nacije. Lorena je učenica srednje škole u Gornjem Vakufu/Uskoplju, gradu podijeljenom nevidljivom linijom

“Na veliki odmor idem sa svojom najboljom prijateljicom koja je muslimanka. Kad se zagrlimo, odjednom cijela škola stane gledati u nas: Kako možeš? Pa je li te stid? Izdaješ svoj narod...” na hrvatsko Uskoplje i bošnjački Vakuf. Tamo se ne ide ni u kafiće gdje sjede oni drugi. Lorena je iskusila šta znači ne biti dio trenda koji se politički zove “dvije škole pod jednim krovom”, a u stvarnosti

znači grubu nacionalnu podjelu: Na veliki odmor idem sa svojom najboljom prijateljicom koja je muslimanka. Kad se zagrlimo, odjednom cijela škola stane gledati u nas: “Kako možeš? Pa je li te stid? Izdaješ svoj narod...“ Istoričar i univerzitetski profesor Dubravko Lovrenović za Lorenina, ali i iskušenja druge djece u čak 34 obrazovne institucije u BiH, ima, kaže, adekvatan naziv: „Fašizam je po definiciji rasistički.”

Političko maslo: Princip je smišljen u poslijeratno vrijeme, tačnije 1997. godine. Posljedica je to lošeg recepta kuhinje međunarodne zajednice i domaćih političkih aktera, koji su jedno zlo zamijenili drugim. Tako je i Fahrudin Rizvanbegović, bivši federalni ministar za nauku, obrazovanje, kultu-

ru i sport, potpisao segregacijsku odluku o dvije škole pod jednim krovom. U jednom od intervjua svoj je postupak ovako objasnio: „Ja sam vidio škole Herceg-Bosne i vidio sam škole koje nisu HercegBosna. Vidio sam podijeljenu djecu. Vidio sam jednu klimu u kojoj je sve bilo nepomirljivo. Iz te ratne činjenice je trebalo izići nekako, ne korak po korak nego milimetar po milimetar, a da pri tome ne dovedemo u pitanje sistem.“ Ni zahtjevi Vijeća Evrope da se ukloni ovakav sistem, ni izvještaji UN-ovih komiteta, ni rezolucije Evropskog parlamenta nisu ugrozile opstanak diskriminacije. Oborena je i sudska presuda Općinskog suda u Mostaru po kojoj se mora prestati sa segregacijom. Razlog je što se roditelji, djeca ili nastavnici nisu obratili i zatražili zaštitu jer su diskriminirani, te da je sve politički problem. I jeste politički problem, navodi Emir Prcanović, izvršni direktor Udruženja “Vaša prava”, koje se godinama bori za ukidanje diskriminacije. Politika, tvrdi, ne dopušta da zakoni sa papira pređu u praksu: „Naši zakoni nasuprot tome imaju zaštitne odredbe. Te zaštitne odredbe se nikako ne primjenjuju i svih ovih godina smo mi vrlo, vrlo vješto igrali na tu kartu da pokušamo da izvrdamo cijelu priču zakona, da ustvari ostavimo onima koji vode odgovarajuća ministarstva, odnosno u nadležnosti politike ili donosilaca određenih politika, da djecu cijelo vrijeme razdvajaju.“

Medvjeđa usluga: I na drugoj strani države egzistira princip po kome većina diktira trendove. Tako je političarima koji kreiraju obrazovnu politiku u RS bilo posve logično da djeca manjinskih nacija maternji, ili u ovom slučaju jezik bošnjačkog naroda, kako ga zovu, mogu učiti

„Neka odu oni u neku školu u Federaciji, neka polože taj razredni ispit i za roditelje koji žele da im djeca idu u stariji razred, mi ćemo to omogućiti...“ istodobno kada se u školama u Federaciji uvodi drugi strani jezik - u 6. razredu O.Š. Takav je zakon - kaže ministar obrazovanja manjeg bh. entiteta Goran Mutabdžija: „Protivzakonito bi bilo da smo mi to omogućili od prvog do devetog.“ A do 6. razreda maternji djeci dođe taman kao drugi jezik, što svjedoči i otac jednog prvačića iz Konjević

ispit - i za roditelje koji žele da im djeca idu u stariji razred, mi ćemo to omogućiti.“ Ni protesti ni sastanci ni molbe roditelja uz sudske tužbe protiv škole nisu donijele napredak. Djeca već drugu godinu plaćaju najvišu cijenu onoga što je jasno kršenje zakona. Školu u Vrbanjcima čini više od pola bošnjačke djece i po zakonu mora im se osigurati pravo na nacionalnu grupu predmeta. Isto važi i za Konjević Polje, gdje su našli kompromis - djeca Bošnjaci na instruktivnu nastavu idu u Novu Kasabu, gdje uče po federalnom planu i programu. I opet uz svesrdnu podršku vlasti u Federaciji, ali i vjerskih institucija,

Politika je kumovala razdvajanju djece u školama

Polja - Amir Begić: „Kao roditelj sam mogao da primijetim da je nakon 20 dana predškolske nastave moje dijete počelo da izgovara riječi na ekavici.“ Priča o školovanju bošnjačke djece u Vrbanjcima kraj Kotor Varoši i Konjević Polju na području RS već godinu dana svodi se na princip: prilagodi se ili idi. Bar tako sugeriše ministar Mutabdžija: „Neka odu i oni u neku školu u Federaciji, neka polože taj razredni

odnosno IZ u BiH. Iako je podrška dobrodošla, sve navodi na medvjeđu uslugu, jer umjesto da roditelje podrže u nastojanju da se izbore za prava djece kroz institucije sistema i promijene ga u svoju korist, političari radije radije kukaju i ne rade ništa. Za to vrijeme postoji realna opasnost da i u pomenutim školama zaživi princip “dvije škole pod jednim krovom” – a sve zarad “mira u kući”. Dženana Halimović/RSE 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 17

NA VRH JEZIKA

SA ANGELINOM U HEMIJSKIM OBLACIMA

Gotovi smo, istrebljuju čovječanstvo, ubijaju nas, truju našu djecu, viče čuvena glumica. Pa poče da nabraja imena nekih ljudi koji meni zvuče kao bolesti: Alzheimer, Parkinson...

ali mi se Angelina Jolie na konstantnu glavobolju. Kaže, spucao je chemtrails, pa joj loše? Pitam šta je to? Odgovara da ima problem sa avionima i njihovim tragovima na nebu, sa bijelim prugama što ostaju iza njih. Kakve veze to ima sa njenom glavom, pomislih? Prolupala ona od vjenčanja sa Bredom Pitom i domaćom atmosferom koja je tamo vladala. A i dugo je čekala na to vjenčanje. Vidim da ne vlada sama sobom, nije još uvijek skinula vjenčanicu.

Valjda joj drago što je onaj njen čopor djece izigravao modne kreatore i šarao po haljini pa je to vijest od svjetskog značaja. Usljed solidarnosti sa svim siromašnim, djeca su sama i tortu napravila, a kasnije su i Bred i Anđelina krenuli samujući usred tog iznimno samujućeg vjenčanja da završavaju jedno drugom sve što treba. Gosti su mogli jedino iz aviona da prisustvuju tom svetom činu i iz propelera izbacuju na nebu tragove, oblačiće, poruke za spas

Piše: Sanja Ljubičić planete i mira na zemlji. Anđelini bilo drago zbog toga, ali je izgleda zaboljela glava od tih oblačića. Insistira da odemo na pregled kod poznatog američkog neurokirurga u mirovini, dr. Rusella Blaylocka,

Ubjeđuje me Angelina da su nam usta puna raznih otrova, a da u mozgu imamo tisuće nanočestica aluminijskih spojeva, koji su se rasporedili i na kičmenu moždinu te plove po našim tijelima i ulaze u krv... koji zna šta je taj chematrails. Ubjeđuje me da i mene glava boli. Da su nam usta puna raznih otrova, a da u mozgu imamo tisuće nanočestica aluminijskih spojeva, koji su se rasporedili i na kičmenu moždinu te plove po našim tijelima i ulaze u krv. Prestravi me ona. Leteći mi krenusmo prema njemu. Virim ja sa Anđelinom kroz prozor aviona, kad primijetih daleko iznad, na nebu, nešto poput borbenog američkog lovca. Ali, to kao da je neka nepoznata svemirska letjelica koja lijepo, u nizu, po nebu sije oblačiće. Anđelina od tog prizora pade u stanje polutransa i poče vikati: Gotovi smo, istrebljuju

18 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

čovječanstvo, ubijaju nas, truju našu djecu! Pa poče nabrajati imena nekih ljudi koji meni zvuče kao bolesti: Alzheimer, Parkinson... Stjuardesa joj donese čašu vode da se umiri i tek onda nastade cirkus. Hloriraju nam i vodu, reče Ađelina. Sve je zatrovano i nikad nećemo biti spašeni i ući u portal 3D i 4D. Jao, što mi je bi žao! Misli jadnica da opet glumi Laru Croft. Zavjera, sve je ovo svjetska zavjera, opet reče. Oni su odlučili da nas otruju i da smanje broj ljudi na zemlji, a sve u ime tretiranja atmosfere teškim metalima da bi se suzbilo štetno zračenje sunca. Pita me, u transu, da li vidim da oblačići omogućavaju neutralnu šupljinu između zemlje i stratosfere kroz koju mogu ELF valovi, ekstremno niske frekvencije, da utiču na rad mozga i da nas tako kontroliraju, da utiču na naše ponašanje, razmišljanje, da nam kemijski modificiraju način na koji mozak djeluje. e vidim, vičem ja, zovite Breda Pita da je umiri. I pozvaše ga. Dođe on drugim avionom, bez oblačića iza repa. Skoči padobranom iz njega na krilo našeg aviona i kroz prozor mahnu Anđelini i tajnim znacima joj pokaza da je sve OK i da okrećemo avion natrag u Bosnu. I mene Bred umiri. Baš mi se nije išlo kod tog neurokirurga, bolje da ne znam ništa o tim nanoaluminijskim spojevima i oblačićima i jesam li postala legura aluminijuma ili nisam zbog nekih oblačića, avionskih zatrovanih isprdaka. Neka oblak bude samo oblak na nebu ili da, eventualno, ima svoje mjesto u poeziji. Umirila se Anđelina, pa uzela neku knjigu. Kulira i čita o Eugeničkom pokretu u Americi. Opet teorije zavjere. Ko je dao lovu, kobajagi u ime znanosti o čovjeku. Rockfeler, Ford, Carnegi itd? Ko je omogućio istraživanja i u ime čega da se igramo

znanosti i omogućujemo genetska mutiranja ljudi i razna istraživanja u ime „sumnjivih“ ciljeva. Da li kontroliraju naše umove? Vidim da je moram zabaviti, da uistinu ne poludi od tog chemtrailsa. Kao politički osvještenoj ženi, predložih joj da snimi akcioni triler o predstojećim izborima u BIH. Ispričah joj scenarij, spomenuh našu CIK komisiju. Objasnih joj da je jedan od

Ja zamislih da sam stvarno Lara Croft, skočih iz aviona, ali bolno tresnuh o bosansku zemlju. I odmah me poče boljeti glava. A nigdje oblaka iznad mene... zapleta otkriti ko posjeduje i zašto dva štamparska sita za vodeni žig na izbornim listićima? Zašto je jedno sito u Pragu i još jedno u Banjaluci?Zašto jedno nije uništeno i ko je vlasnik firme koja štampa glasačke listiće, koga ta firma podržava? Koliko mi imamo stranaka i kandidata, ko je s kim u talu i u koaliciji?

Kome odgovara da jedno sito tj. vodeni žig ne bude uništen? Ko je sada „donji“ kod naroda? Pokušavam joj objasniti ko je bio na vlasti, koliko dugo, svu političku ne-situaciju kod nas u Bosni. Sludih ja tom „našom“ pričom Anđelinu toliko da reče kako to što se kod nas zbiva ni u filmu ne postoji. Sigurno je iznad vaše zemlje konstantno prisutno jato chemtrailsa, dodaje. Posljedice toga su veoma vidljive. znemiri se ona opet, a ja shvatih da je Angelina, u stvari, jedan teški hipohondar. Javi ona Bredu da opet okrene avion i da ode u nepoznatom pravcu. Reče da mi možemo samo napraviti rimejk vestern filma „Obračun kod OK korala“ i da nama definitivno ONI „upravljaju“. Ponudi mi svoj padobran i reče da zamislim da sam svemoćna Lara Croft, lik koji ju je proslavio. Ja zamislih da sam stvarno Lara, skočih iz aviona, ali bolno tresnuh o bosansku zemlju. I odmah me poče boljeti glava. A nigdje oblaka iznad mene. Samo u daljini ugledah predizborne plakate.

5. septembar 2014. Spektar, broj 13 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Svi su odgovorni i za druge. n Talmud

KINESKI “WINDOWS”

Ovako ja to vidim – ako želite dugu, morate podnijeti kišu. n Dolly Parton Formule koje ljudi čine uspješnima vremenom se mijenjaju; neke danas sigurno ne bi funkcionirale jer su potrošene. n Ron Dennis Osrednja ideja koja potiče entuzijazam vrijedit će deset puta više od briljantne ideje koja nikoga ne inspirira. n Mar y Kay Ash Nije važno koliko vrijedi, važno je što ljudi misle da vrijedi. n Har vey Mackay Najbolji je lijek smrt, jer mrtvi su mirni. n Paul Hocher Uplašenom čovjeku smeta svaki šum. n Sofoklo Ruka, majka, koja njiše kolijevku je ona koja vlada svijetom. n Edgar Wallace Što bi drvo htjelo više gore u visinu i u svjetlost, utoliko snažnije njegovo korijenje teži k zemlji, niže, u tamu, u dubinu, u zlo. n Friedrich Nietzsche Oni koji misle da novac može sve, zacijelo su spremni za novac učiniti bilo što. n Edmond Pierre Beauchene Svako ima jednake mogućnosti da bude onoliko velik koliko to želi. n Jeremy Collier 20 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Kina je saopštila da će predstaviti sopstveni operativni sistem za računare u oktobru ove godine. Usljed zabrinutosti zbog američke špijunaže i monopola koje na softverskom tržištu drži Microsoft, Peking je donio odluku da bi domaći operativni sistem mogao biti spreman u oktobru. Peking pokušava da pronađe način da postane nezavisan od uvoznih sistema poput Windowsa kompanije Microsoft i Androida iz Googlea. Prema očekivanjima, novi operativni sistem trebalo bi prvo da se pojavi za računare, a potom i da bude prilagođen za smartphone, tablete i druge vrste mobilnih uređaja. Prije skoro godinu dana Kina je, iz zabrinutosti zbog mogućnosti špijunaže, zabranila da se u državnim institucijama koristi Microsoftov sistem Windows 8.

prazno slovo na papiru. Podrazumijevao je smanjenje emisije štetnih gasova i efekata "staklene bašte", čime bi se zaustavilo dalje nekontrolisano zagrijavanje naše planete, ali ga zemlje potpisnice nisu poštovale. Zbog toga se, kažu naučnici, nastavlja globalno zagrijavanje usljed čega se sve više tope ledene

površine na polovima. To izaziva klimatske promjene sa čestim vremenskim nepogodama i nesagledivim posljedicama. Pojačana vazdušna strujanja mogla bi u narednom periodu da ugroze bezbjednost i avionskog i pomorskog saobraćaja. Već sada mogu se čuti informacije o džinovskim talasima koji su na nekim morima i okeanima visoki i do 40 metara!

KIŠNA PLANETA

KLIMATSKA APOKALIPSA

Riječ apokalipsa, koja označava "kraj svijeta", često se čula i na Prvoj međunarodnoj konferenciji meteorologa, koja je u augustu održana u Montrealu. Gotovo hiljadu naučnika iz cijelog svijeta pet dana raspravljalo je o klimatskoj budućnosti planete, a zaključci nisu nimalo optimistični. Protokol iz Kyota, koji je stupio na snagu prije deset godina, samo je

Astronomi su otkrili prvu planetu izvan Sunčevog sistema koja ima kišne oblake, što je korak naprijed u pronalaženju planeta na kojima bi moglo biti života. Vašingtonski astronimi navode da se radi o planeti "WISE J0855-0714", koja je smeđe boje i udaljena od Zemlje 7,3 svjetlosnih godina.

Ona je veća deset puta od Jupitera navode astronomi, koji su do ovog otkrića došli kombinacijom 151 infracrvene slike i uz pomoć 6,5 metara dugačkog Magelan teleskopa. I ranije se događalo da astronomi pronađu planete sa vodenom parom, ali ovo je prvi put da su izvan Sunčevog sistema otkriveni kišni oblaci. Jedine planete sa "vodonosnim oblacima" u našem sistemu su Zemlja i Mars.

VALJCI NA PIRAMIDAMA

Egiptolozi su se davno saglasili da su piramide visoke 146,5 metara napravljene za 10 ili 20 godina. No, dosad niko nije ponudio rješenje kako su Egipćani uspijevali sagraditi piramide sačinjene od nekoliko miliona kamenih blokova. Intrigira i pitanje kako su radnici uspijevali prenositi tolike količine vode. No, sada se pojavljuje riješenje. Sasvim novi pristup donosi studija fizičara Joseph Westa s Indiana State Sveučilišta u Indiani u SADu. On smatra da su Egipćani za kamenu ploču ''zakačili'' drvene valjke sa svih strana, čime nastane osmokutna struktura, koju je lakše prenositi s jednog mjesta na drugo. Fizičar i njegov tim navodno su uspješno isprobali ovu teoriju.

VESELA STARICA RE^ENO

UPAM]ENO

Muškarci pravo lice pokazuju ili nakon uspona ili nakon propasti. n Shan Sa

U prošlu nedjelju je svoj 127. rođendan proslavila žena koja se rodila 1887. godine u meksičkom gradu Zopopanu. Prije 40 godina je izgubila svoj rodni list, no meksičke vlasti će joj pokušati izdati novi dokument. Leandra Becerra Lumbreras kaže kako je tajna njene dugovječnosti dugotrajno spavanje, borbenost i to što se nikad nije udavala. Ova vremešna bakica je veoma lucidna, svoju obitelj i potomke zabavlja pričama o revoluciji. "Često zna prespavati cijela tri dana u komadu, a onda kad se probudi, dobro se najede, a nakon toga puno priča i pjeva", rekla je njena unuka Celia Hernandez .

TRENIRANJE MOZGA

Mozak se može istrenirati da želi zdravu hranu. Nova američka studija kaže da se ovisnost o hrani može na taj način izliječiti, čak i kad je duboko ukorijenjena. Naučnici su u studiju uključili 13 pacijenata s prekomjernom težinom, od kojih ih je osam bilo u programu za gubitak tjelesne težine. Prepisan im je režim s visokim udjelom bjelančevina, a niskim ugljikohidrata, ali da ni u jednom trenutku nisu smjeli biti gladni. Kad im je skeniran mozak, nakon šest mjeseci, rezultati su pokazali da se pojavila povećana želja za zdravom niskokaloričnom hranom. Istovremeno, centar je pokazao smanjenu osjetljivost na nezdravu hranu s puno kalorija, tvrde na Bostonskom univerzitetu (SAD).

U vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama ne nailazimo na vrijeme. n Hipokrat Tražite duše, a ne novac, časti i priznanja. n Don Bosco Izgubljeno vrijeme nikad nije pronađeno ponovno. n Benjamin Franklin Govor je ogledalo duše; čovjek koji govori također. n Publilius Syrus Publilije Kad se pokopava istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje; tada sakupi svoju moć i pobije se eksplozivnom snagom. n Emile Zola Najveća prepreka i neprijatelj čovjeku, najčešće je on sam. n Epiktet Neka se niko ne hvali da nema neprijatelja, jer je to samo dokaz njegove bezvrijednosti. n Alfred Bougeard Nema ovdje nikoga ko bi me razumio u totalitetu moga bića. Imati nekoga ko bi to mogao, ženu na primjer, značilo bi posvuda osjećati tlo pod nogama, imati Boga. n Franz Kafka Sve što je doista veliko, drži se daleko od tržišta i slave. n Friedrich Nietzsche 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 21

USKORO SU\ENJE NASERU KELJMENDIJU

PRLJAVI POSLOVI SA ČISTIM HEROINOM Uskoro počinje suđenje Naseru Keljmendiju, osumnjičenom za trgovinom drogom u BiH i ostatku Balkana. Petorica njegovih saradnika otkrila su tužilaštvu na Kosovu detalje višemilionskih poslova sa narkoticima

aser Keljmendi voli da se predstavlja kao obični biznismen koji je sa svojih deset prstiju stekao nekoliko vila i fabriku sladoleda, kao i utjecajne prijatelje u institucijama Bosne i Hercegovine. Ali, prema optužnici Kancelarije Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo, Keljmendi je jedan od velikih narkodilera koji je između 2000. i 2012. godine zaradio milione, prebacujući heroin, ekstazi, spid i druge droge rutom koja povezuje Afganistan, Tursku i Evropsku uniju. Jedan dio optužnice se odnosi na Keljmendijeve narkooperacije, a manji dio optužnice na ubistvo vođe suparničkog klana Ramiza Delalića Ćele 2007. Godine.

zemlje, da utječe na svjedoke ili da uništi dokaze. U optužnici je iznesena široka lepeza događaja u koje je uključeno

Prema optužnici, Keljmendi je jedan od velikih narkodilera koji je između 2000. i 2012. godine zaradio milione, prebacujući heroin, ekstazi, spid i druge droge rutom koja povezuje Afganistan, Tursku i Evropsku uniju... desetak ljudi razmještenih na nekoliko kontinenata, u vremenskom periodu dužem od decenije. Svi oni

Široka lepeza: Tužioci navode u optužnici da je Keljmendi bio uspješan i da istraga pokazuje „da on i njegovi sinovi posjeduju imovinu vrijednu milione eura u BiH, Crnoj Gori, Kosovu i drugdje“. Zbog tih sumnji već više od godinu dana Keljmendi se nalazi u pritvoru na Kosovu. Čeka suđenje za koje se pretpostavlja da bi moglo početi u oktobru. Tužioci su tražili da Keljmendi ostane u pritvoru kako bi ga spriječili da pobjegne iz 22 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Teške optužbe na Keljmendijevim leđima

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) Sarajevo su pokazali veliku domišljatost i kreativnost u rješavanju mora problema koji se pojavljuju u poslovima sa švercom robe. Jedna od tačaka optužnice se bavi događajima iz 2000. godine, kada su svjedoci rekli da su već tada znali da je Keljmendi „bio osoba sa ogromnom količinom novca“ te osoba koja im je mogla obezbijediti čisti heroin. U ovoj tački tužioci opisuju Keljmendija kao „izuzetno opreznu osobu na vrhu piramide za trgovinu drogom i drugim kriminalnim aktivnostima u balkanskom regionu, pa čak i šire“.

Vjetar u leđa: Keljmendijev tridesetjednogodišnji sin Besnik

Sin Elvis hapšen je u više navrata

odbacuje sve navode optužnice i kaže da njegov otac nema nikakve veze sa trgovinom droge. Međutim, u optužnici su navedene detaljne izjave više svjedoka, od kojih su neki navedeni imenom i prezimenom, a drugi pod kodnim imenima od K1 do K5. Svi oni kažu da su godinama direktno sa Keljmendijem sarađivali na desetinama važnih poslova u vezi sa narkoticima. Svjedok naveden u optužnici kao K3, odnosno veliki diler drogom iz Beograda, izjavio je da je Keljmendijev uspon počeo „nakon što je Zemunski klan razbijen nakon atentata na premijera Zorana Đinđića u 2003. godini“. K3 je dalje naveo da je Keljmendijeva karijera dobila još jedan vjetar u leđa kada se Crna Gora odvojila od Srbije 2006. godine, čime je Keljmendi iznenada dobio monopol nad drogom i tamošnjim biznisom cigaretama.

Ogromne količine: Do 2009. godine K3 je kupovao do četiri kilograma heroina i ekstazija mjesečno, kao i nepoznatu količinu kokaina, spida i marihuane kroz poslovnu saradnju sa Keljmendijevom organizacijom. Saradnja je prekinuta oktobra 2012. godine.

Drugi svjedok K1 rekao je da je 1996. godine počeo kupovati drogu od Keljmendija koji je u to vrijeme preko Turske doturao heroin iz Afaanistana u Kosovo, BiH, Crnu

Prema optužnici, Keljmendijeva grupa je bila vrlo sposobna kada je u pitanju bio prekogranični šverc. Drogu su trpali u stolove i vrata od iverice, sakrivali je u kamione, u tovare limuna i tekstila. Jedna tura heroina je mogla biti podijeljena u 10 kamiona.

Keljmendija opisuju kao „izuzetno opreznu osobu na vrhu piramide za trgovinu drogom i drugim kriminalnim aktivnostima u balkanskom regionu, pa čak i šire“...

Veliki promet: Radilo se o dobroj robi, heroinu vrhunskog kvaliteta „koji je bio daleko jači nego obično“. „Klijenti su govorili K3-u da ih obični heroin prodrma, a da ih bijeli heroin obara s nogu,“ navedeno je u optužnici. Šverceri su znali prebacivati po 100 kilograma po turi preko slabo kontrolisanih granica u planinskim krajevima.

Goru, Austriju, Švicarsku i druge evropske zemlje. K1 kaže da su „ogromne količine“ uglavnom bijelog čistog heroina i ekstazija prebacivane iz Turske u Sjevernu Evropu.

Nakon jednog od saslušanja u Sarajevu 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 23

Ekstazi u obliku pilula prenosio se na drugačiji način. U optužnici je navedeno da je grupa dobijala pošiljke do 200.000 tableta iz Holandije koje su bile pakovane u plastične boce od kojih je svaka mogla primiti do 4.000 pilula. Boce su omotavane bijelom teflonskom trakom, a potom pakovane u specijalne štekove u cisternama za naftu. Čak do pet vozača dnevno je kretalo iz Holandije za destinacije širom Evrope. Manje pošiljke su pakovane u rezervoare vozila, ispod krova ili u specijalno izgrađene štekove, dok su veće sakrivane u rezervoare velikih kamiona ili u tajne džepove koji su bili zašiveni u ceradu kamiona. Također, u optužnici je navedeno da je ova grupa koristila malu količinu novca poslanog preko Western Uniona iz Kosova u Tursku kao signal da je pošiljka droge uspješno primljena. U optužnici je, također, naveden spisak dugačkih šifrovanih SMS poruka između članova grupe, čime je dojavljivano da je dotična pošiljka prešla određenu granicu. Također, spominje se i da je prilikom hapšenja Keljmendija u porodičnoj kući u Peći u decembru 2013. godine pronađena dokumentacija o transakcijama novca od „nekoliko stotina hiljada američkih dolara i eura”.

“Obični” trgovac: Svjedoci su pred istražiteljima izjavljivali da je Keljmendi „zarađivao ‘milijarde i milione’ preko svoje organizacije za šverc droge, a drugi je naveo da je Keljmendi dao svom sinu Elvisu pet miliona eura da pokrene vlastiti biznis. Međutim, istražitelji su pregledali bankovne transakcije i dokumente o vlasništvu i utvrdili da je familija Keljmendi u periodu od 2001. do 2013. godine raspolagala sa oko 4,4 miliona eura. 24 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Keljmendija terete da je stvorio moćni narko-klan

Optužnica se potom bavi pojedinačnim poslovima od kojih neki datiraju iz ranog Keljmendijevog perioda u BiH. Besnik Keljmendi kaže da je njegov otac došao u BiH 1988. godine i

šverc i tako da je izrastao kasnije u jednog trgovca i biznismena. Znači, radio je raznorazne biznise. Radio je trgovinu cigarama – svi znaju ovdje da je trgovao cigaretama”, rekao je Cucović.

U optužnici je naveden spisak dugačkih šifrovanih SMS poruka između članova grupe, čime je dojavljivano da je dotična pošiljka prešla određenu granicu...

Neplaćena roba: Optužnica otkriva da se Keljmendi bavio i drugim poslovima. Svjedok K2 tvrdi da mu se Keljmendi prvi put obratio u Crnoj Gori u vrijeme dok je K2 švercovao oružje za Oslobodilačku armiju Kosova. Ponudio mu je da za njega vozi heroin u Englesku. Iako je Keljmendi bio uporan u poslovnoj ponudi, K2 je, navodno, odbacio ponudu. Keljmendi je 2000. godine, prvo na Kosovu, a poslije i u Turskoj, zatražio od K2 da organizuje likvidaciju čovjeka koji je prevario Keljmendija, ne plativši mu 100 kilograma heroina. K2 je ovo odbio, ali je kasnije čuo da je čovjek po imenu Muzafer Kalić ubijen u BiH i da je on bio osoba koja je pokušala izbjeći plaćanje heroina. Kad krene suđenje, javnost ću vjerovatno doznati još niz intrigantnih detalja, koji u dosadašnjem postupku nisu pominjani, ali su predmet brojnih medijskih nagađanja.

otvorio butik kožne robe u Skenderiji, sportsko-tržnom centru u Sarajevu. Početkom rata odlazi, da bi se sa Kosova vratio nakon rata i „radio kao trgovac kožom, odjećom i slično“, kaže Besnik. Keljmendijev bivši advokat Osman Cucović rekao je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Organized Crime and Corruption Reporting Projekt (OCCRP) da je njegov klijent bio jedan obični trgovac robom iz Italije i Njemačke. „Znači, osamdesetih godina, kada se išlo masovno za Italiju po farmerke i to, on je išao sa njima. Znači, išao je sa bosovima, maltene bio je neki sekundarni čovjek, ali je uvijek bio tu, učio je zanat. Radio je

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

SARAJEVSKI MEĐAŠI

Ulaz u sarajevsku Vijećnicu postavljen je na krivu stranu, prema rijeci, umjesto prema gradu, kao da je arhitekta htio da ta zgrada, poklonjena od Austro-Ugarske, ne bude dio naše orijentalne čaršije

rolazeći kroz život stvaramo sjećanja: sve je zapisano negdje u nama, nekada mijenjajući nas, nekada kao prepreka koju nismo mogli ukloniti, međaš, događaj kojim je počelo ili završilo neko doba našega postojanja. Naravno, ništa nije tačno kako je bilo, pamtimo i u pamćenju pomičemo vrijeme, vezujemo, pravimo škrinju punu onoga što smo bili ili živjeli, škrinju nas samih. Sve te stvari-dešavanja, što su naš život - ljudi, događaji - prolaze kraj nas ili nas dotiču u prvi momenat u neshvatljivom redu, a onda, nekada poslije dugo vremena, po onome što je ostalo od nekog susreta ili osobe shvatamo, da joj je baš to bila u uloga u našem životu, tek treba sačekati vrijeme. eđaš-događaj, početak moga života u Sarajevu je sjećanje na staru ženu koja je u Kinoteci, u nekadašnjoj ulici \ure \akovića, gledajući svaki dan neki od filmova jela jabuke. Srela sam je prvi puta u sedmici projekcije Hičkokovih filmova. Bila je 1970. godina, a ja brucoš u velikom gradu. Nosila je na glavi izlizanu „francuzicu“, muški sako i teške cipele na šnjiranje, vadila je jabuku po jabuku iz cekera i žvakala tokom kompletnog filma, dok sam ja poskakivala od strepnje. Nikada je nisam zaboravila, pratila

26 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

me kao sjena u mnogim od mojih toliko različitih sarajevskih dana. Sarajevo sam napustila u aprilu 1992., misleći da je samo na taj vikend. U februaru te godine, jednu noć oko deset naveče, vraćali smo se kući iz grada. Snijeg je cijeli dan propadivao i pokrio cestu. U sredini

Nosila je na glavi izlizanu „francuzicu“, muški sako i teške cipele na šnjiranje, vadila je jabuku po jabuku iz cekera i žvakala tokom kompletnog filma... ugledah velikog žutog psa lutalicu kako se gega kao pijan: automobili prolaze kraj njega, bibiču, a on se njiše, ne zna na koju će stranu, kreće i vraća se u mjesto, moji povici ne pomažu, nastavlja svoj suludi hod

Piše: Nermana Begagić kao samrtni ples, i ne haje. To je druga slika-međaš moga grada, koja mi se urezala u sjećanje, pomakla se i postala noć prije odlaska biljeg početka izbjeglištva i dugih ratnih dana. raj je augusta 2014, i ja sam opet u mome Sarajevu. Dvadeset dvije godine nosim u kutu srca vatru i čađ naseljene onoga ljeta 1992. kad je gorila Vijećnica. Sada idem čaršijom prema njoj, sretna što ću je ponovno vidjeti, obnavljenu, i dušu smiriti. Sa prijateljicom stižem do ulaza u Vijećnicu, sve je novo, sve blista i moje misli su oslobođene tuge. Ponovo primijetim, s negodovanjem, da je ulaz u zgradu postavljen na krivu stranu, prema rijeci, umjesto prema gradu, kao da je arhitekta htio da gradu okrene leđa

i pokaže da ta zgrada (poklonjena od Austro-Ugarske, koja nas je kupila od Osmanlija), nije i neće da bude dio čaršije građene pod uticajem orijentalne kulture. relazimo nekoliko stepenika do duplih vrata, između kojih je postavljena ploča sa natpisom o „srpskim zločincima“ koji zapališe Vijećnicu u augustu 1992. i tako izgori dva miliona dokumenata, zapisa, knjiga - meni muka. Ulazim otežala koraka, ne odobravam ovaj natpis niti bih ga potpisala niti učestvovala u njegovu postavljanju. Ulijevo, gdje sam nekada davno, kao brucoškinja, ostavljala u pola sedam ujutru kaput da zauzmem mjesto u čitaonici, sada se prodaju ulaznice za obilazak zgrade. U atriju opet kao nekada malo svjetlosti, puno šara po zidovima koje ne pamtim, stepenice do prvog sprata i čitaonice. Tako želim da gore nađem salu punu dugih klupa ulaštena drveta i spuštene glave koje uče, da zateknem vitrine uz zidove sa redovima knjiga, da vidim pokraj stuba pred ulazom u čitaonicu Milana, studenta 4-te godine medicine, sa cigarom u ruci. Naravno, ničeg od toga, sve su prostorije prazne, puno je samo zidova. Vijećnica koju pamtim je izgorjela, nje više nema, ovo je neka nova i ima nove zadatke. Zbog onih ploča na ulazu liči mi na spomenik pravljen da bi se ploče objesile na zid. Meni vatra, garež i čađ, sada znam, ostaju u duši zauvijek. Izlazim puna nečega neprijatnog što ne znam ni izreći. Na čaršiji srećemo Lamiju, drugaricu iz zeničke Gimnazije, zajedno idemo do kafanice na otvorenom, preko puta, ulaza u nekadašnju dvoranu \ure \akovića, gdje nam nude točeno Laško pivo. Ja neću Slovence, pijem samo sarajevsko pivo u Sarajevu, kažem! U neko doba, Azra ugleda na ulici

Mikija Trifunova, nekada zeničkog glumca, i pozva ga da sjedne sa nama. Miki ima glas boje koja bih da me uspavljuje i budi u sva moja jutra, pa mu to i kažem. obismo za nagradu lijep osmjeh i Šekspirove sonete, onda Cesarića i konačno tako pravog Miku Antića. Sve nam to Trifunov ispoklanja, kao zlaćani prah prosu na nas i ustade da ide. Pitam ga kako će sada nastaviti bez mene, kada zna da posto-

Veliki žuti pas lutalica gega se kao pijan: automobili prolaze kraj njega, bibiču, a on se njiše, ne zna na koju će stranu, kreće i vraća se u mjesto... jim, htjedoh da ga nasmijem, ali ga zbunih; naravno ostarjeli momci ne trebaju ostarjele frajle, a Miki ne zna da meni ona ploča sa Vijećnice još u stomaku stoji i da je možda stigao do nas da nam prospe stihove kao ljekovit prah na duše. U 7 i po uveče sam u nekadašnjem Domu Armije na koncertu Betovenovih sonata, koje će da svira gost iz Amerike Christopher Taylor, u okviru festivala kamerne muzike. Ulazim u salu Doma u kome sam slavila Nove godine ili slušala kon-

certe Sarajevske filharmonije. Sada su oko mene nepoznati ljudi, sala je ostarjela, skoro da sam je zaboravila. Na scenu izlazi Taylor sa Betovenom u rukama. Muzika je zanosna, ali i dalje sam upola prisutna, puno toga nejasnog u meni, dan se ukotvio u trbušnoj duplji, ne odlazi. I tada, u pola koncerta u 110. sonati, kada strast pokulja iz klavira, udarac tipke je snažan, zvuk pun energije presijeca zrak i stiže do mene, sve je u neću, sve je u previše, sve je u osjećaju, meni se duša prepoznaje, dižem iznenađena glavu, na svaki udarac svo mi se tijelo trza i sve ono nakupljeno muke i nejasna bola, još od Vijećnice, u tim se udarcima oslobađa. Trebalo mi je to, kraj je večeri, i opet sam konačno svoja. a Dobrinji me, pred kućom, čeka četa pasa lutalica, pogledaju me, oni svi redom pretrčavaju ulicu, zastaju kada naiđu automobili, naučili se, prilagodili se novim vremenima, ne rizikuju. Ulazim u haustor brzim korakom, strahujući da me ne napadnu, otključavam vrata, palim svjetlo u stanu i uzimam jabuku sa stola. I tada iskrsne pred mene slika žene sa cekerom i jabukama u kinoteci koje vadi i mirno jede dok se ja sva uronjena u film skupljam od straha. Jesam li išta sve ove godine naučila?

5. septembar 2014. Spektar, broj 13 27

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

ŠTA JE MOSTAR BEZ MUJAGE KOMADINE Legendarni gradonačelnik s početka prošlog stoljeća u Mostaru je bio omiljen i često se od njega tražila pomoć. Preporodio je grad, ali nikad nije mnogo govorio. No, kad bi nešto rekao, onda se to pamtilo

irokogrudost svojstvenu Mostaracima, koji grad osjećaju kao svoju širu rodbinu za koju se vrijedi često žrtvovati, simbolizira Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik. U gradu je Mujaga bio omiljen i često se od njega tražila pomoć. I danas ga Mostarci rado i često pominju, iako je umro prije skoro devet decenija.

Čovjek od akcije: Rijetko kad su u Mostaru zabilježene izuzetno hladne zime sa velikim snijegom. Ipak, takva zima zadesila se 1887.

godine kada je grad, zbog velikih nanosa, bio praktično odsječen od svijeta. U tim, za siromašnije gradsko stanovništvo veoma teškim trenucima, Mujaga priskače u pomoć. Šalje telala da po gradu objavi radosnu vijest - da će podijeliti drva i brašno. Vrlo brzo razdijeljeno je ni manje ni više nego 500 tovara drva i 40 vreća brašna. Lokalne novine su zabilježile veliku poplavu u Mostaru koja se desila u noći između 6. i 7. novembra 1905. godine. Tada je proradila opasna rijeka Dronja koja je te večeri nosila sve što joj se nalazilo

Par dana pred sarajevski atentat, Komadina je u Mostaru dočekao Franca Ferdinanda 28 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Piše: Arnisa Gagula na putu. Jutro su mnogi građani dočekali bez krova nad glavom. Gradsko vijeće ne donosi odluku da se stradalnicima pomogne u opravci kuća, jer nema odobrenja

Prema kazivanju Mujaginih savremenika, on odijelom nikad nije odavao čovjeka iz bogatog sloja. I neprekidno je bio u nekoj žurbi... Vlade. Ali, na scenu stupa Mujaga Komadina tražeći da Vijeće hitno donese odluku, jer će u suprotnom on sam snositi troškove, što je bio dovoljan argument da se popusti. Pišući o Mujagi gotovo svi autori su isticali njegovu pronicljivost, oštroumnost i smisao za unosne i velike poslove. I zaista, sudeći po svemu što je uradio i postigao, nije teško zaključiti da je bio veoma inteligentan čovjek, obdaren sposobnošću da predviđa dolazeće vrijeme i događaje u njemu. Komadina nije mnogo govorio, ali kad bi nešto rekao, onda se to pamtilo.

Brze odluke: Iz teksta uklesanog na nišanu pored Lakišića džamije, u Ričini, zaključuje se da je rođen 1840. godine, a umro 1925. Poslije

završenog mekteba upisao se u medresu koju je s uspjehom završio. Zna se da je krajem turske uprave uspješno obavljao poslove vezane za prenos pošte na relaciji Mostar Sarajevo i obratno. U vrijeme ulaska austrijskih trupa u Mostar, u ljeto 1878. godine, Mustafa Komadina se nalazio u Konjicu. Pošto su jedinice austrougarske vojske ušle i u Konjic, oficiri su ga privolili da primi dužnost vojnog liferanta. Nije to mogao odbiti, jer je osjetio da tu njegove sposobnosti mogu doći do izražaja. Što se tiče početka njegovog ulaska u politički život, može se reći da je bio neuspješan. Na izborima za Gradsko vijeće Mostara 1891. godine, pokušaj da uđe u krug vijećnika nije mu uspio, jer je sakupio samo 302 glasa, što je bilo nedovoljno. Prijelom je nastao 1893. godine kada, ipak, biva primljen u Gradsko vijeće, jer je jedno mjesto ostalo upražnjeno. Tom prilikom on daje zakletvu i od tada započinje njegova društvena angažovanost. Prema kazivanju Mujaginih savremenika Salih-bega Velagića i Omera Obada, on je nosio običan fes bez kalufa i jednostavne šalvare. Odijelom nikad nije odavao čovjeka iz bogatog sloja. I neprekidno je bio u nekoj žurbi. Na sastancima Gradskog vijeća ili Vakufa često je prekidao govornike saopštavajući im da je neki posao oko koga se diskusija vodila on već završio na svoju ruku, jer, navodno, nije bilo vremena za dugo razmišljanje i debatiranje. U stvari, on je sam nudio investicije i time ubrzavao donošenje odluke o prihvatanju prijedloga.

Mudra glava: Treba reći da je Mujaga na izborima 1900. godine sa 770 glasova izabran u Opštinsko vijeće i to kao treći prema broju glasova, što je nagovještavalo

Komadina govori na otvaranju Banje 3. juna 1914.

njegov još veći uspjeh u narednom periodu. Konačno su izbori 1909. godine nagovjestili njegov puni uspjeh, kada je izabran za gradonačelnika Mostara. Mostar je u vrijeme njegovog upravljanja već bio zakoračio u evropske tokove, jer su, zahvaljujući njemu, osnovane brojne obrazovane, kulturne i vjerske ustanove, izgrađeni raznovrsni objekti, mostovi...

Na zemljištu u vlasništvu Komadine izgrađena je Prva osnovna škola koja je sve do 1992. godine služila svojoj namjeni... Mujaga je jedan od osnivača prvog mostarskog Vatrogasnog društva, na zemljištu u njegovom vlasništvu izgrađena je Prva osnovna škola i sve do 1992. godine služila je svojoj namjeni. Gradska elektrana "Franje Josipa u Mostaru" sagrađena je 1912. godine, a grad je tada dobio 630 žarulja koje su zamijenile fenjere. Svečano otvaranje pritiskom na dugme izvršio je upravo Mujaga Komadina. On je i začetnik ideje o izgradnji javnog kupatila. Na svečanom otvaranju 3. juna 1914. godine Mujaga je održao kratki govor,

rekavši: "Narode, evo Banje za one koji imaju para. Za one koji nemaju eno Neretve". U to vrijeme mostarska Banja bila je najmodernije javno kupatilo na Balkanu. Vispren duh i naglašena ineligencija često su dolazili do izražaja kod Mujage Komadine. Brzo je reagovao i redovno iznalazio prava rješenja. Jedne tople mostarske večeri poznati novinar i publicist Refik Hamzić je društvu pričao zanimljiv detalj koji se zbio u Beču za vrijeme Mujagine posjete caru Franji Josipu, čiju je naklonost takođe imao. Da bi ostavio jak utisak na svog cijenjenog gosta iz Mostara, car mu je pokazao carsku riznicu. Prepuna blaga, zlatnika, dragog kamenja, nakita, novca i ostalih dragocjenosti, ona je zadivila Komadinu. Car, želeći da ga daruje, ponudi mu poklon koji će sam izabrati. Za svakog bi ta odluka bila preteška. Mujaga se, međutim, mašio za svoju kožnu kesu sa novcem, izvadio jedan zlatnik, pa ga palcem ubacio na gomilu blaga koje je ležalo u saharama. To je popratio riječima: "Nikad se iz carske hazne nije iznosilo, u nju se samo donosilo". 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 29

ISTINA O LIJEČENJU TUMORA

AlkAlizirAj se ili umri! Glavni uzrok raka otkriven je daleke 1923. godine, a pronalazač je osam godina kasnije za to dobio Nobelovu nagradu. Tajna je u tome da zdrave stanice u ljudskom organizmu žive u alkalnoj sredini punoj kisika dok tumorske stanice žive u kiseloj sredini u kojoj ga ima minimalno

ao na početku nekog tv-filma za koji vrijedi upozorenje do koliko godina djeci nije preporučljivo njegovo gledanje, tako nešto, sa naznakom - samo za odrasle “otvorenog uma”, može se primijeniti i na ovaj tekst. Naime, sigurni smo da se neki čitaoci sa određenim navodima iz ovog članka neće složiti, dok će drugi biti šokirani istinom koju iznosimo na svjetlo dana. Međutim, zarad svih onih koji zbog teško izlječivih bolesti (kao što su razne vrste tumora, leukemije itd.) traže posljednju slamku spasa, iz dana u dan gubeći nadu i vjeru u ozdravljenje, vrijedilo je pročitati brojne knjige i napisati ovo što slijedi.

Uzročnik raka: Za početak pitanje, da li ste pročitali neku od knjiga sljedećih naslova: “Hrana bez sluzavosti” Arnolda Ehreta, “Rak, leukemija i druge prividno neizlječive bolesti izlječive prirodnim putem” Rudolfa Breussa, “Kemoterapija liječi rak, a zemlja je ravna ploča” Lothara Hirneisea, “Prijesna hrana, živa hrana” Urs Hochstrassera, “Alkalizirajte ili umrite, do izvrsnog zdravlja pomoću odgovarajuće kiselo-lužnate ravnoteže” Theodore A. Boroody, “Liječenje na Gersonov 30 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

način - Pobijedite rak i druge kronične bolesti” Charlotte Gerson i Beata Bishopa, “Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti” Elaine Hollingsworth, “Zdravlje kao šansa” Martin Frischkneht. Svi ovi i brojni drugi naslovi knjiga koje oficijelna znanost trpa u koš sa etiketom “alternativa” nude obilje (živih) dokaza kojima se potkrepljuju tvrdnje da su najteže bolesti ljudskog organizma izlječive ako pristanemo osluškivati bilo prirode - uz postepeno čišćenje organizma od otrova i potpunu promjenu pogrešne ishrane i navika što su dovele do poremećaja u tijelu.

Lakše spriječiti nego liječiti

Piše: Šefik Avdagić Većina autora navedenih izdanja polaze od jedne proste činjenice koja kaže da je bolest pokazatelj da smo tokom dužeg vremenskog perioda nešto krivo radili, te smo usljed pogrešne prehrane, loših navika, pritiska obaveza i stresa “popustili” i vremenom oslabili imuni sistem. Je li vam je poznato da je osnovni uzrok raka bio službeno otkriven daleke 1923. godine, a pronalazač je osam godina kasnije za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine? Do ovog vremena, kako vidimo, ništa nije bilo napravljeno od tog dostignuća, već se samo nastavilo po cijelom svijetu sa finansiranjem brojnih istraživanja kancerogenih stanica preko raznoraznih institucija.

Začuđujuće je da veoma mali broj ljudi u čitavom svijetu zna da je (decenijama je ova istina uspješno skrivana od strane farmaceutske i prehrambene industrije) 1931. godine njemački naučnik Otto Heinrich Warburg primio Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka. On je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološke snage i antifiziološkog načina života. Zašto? Zato što jednim anti-fiziološkim načinom prehrane (dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje krv i organizam) i fizičkom neaktivnošću, tijelo stvara tzv. “kiselu sredinu”.

Kiselo i alkalno: U slučaju fizičke neaktivnosti, stanice nisu dovoljno snabdjevene kisikom, a stanična zakiseljenost, prema Ottovim nalazima, uzrokuje izbacivanje kisika. U vezi sa pomanjkanjem kisika u stanicama, koje stvara kiselu sredinu, on je kazao: „Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje - ako neko ima jedno, ima i drugo”, što znači, ako neko ima pretjeranu kiselost (usljed pogrešnog načina prehrane i ponavljanja pogrešnih navika), automatski će imati pomankanje kisika u svom organizmu. Ako nedostaje kisik, imat ćete zakiseljen organizam! Bolest je pokazatelj da smo tokom dužeg perioda nešto krivo radili, te smo usljed pogrešne prehrane, loših navika, pritiska obaveza i stresa vremenom oslabili svoj imuni sistem... Također, Ottovo je istraživanje pokazalo da kisele supstance u krvotoku odbijaju kisik, a bazične ga privlače. Dakle, kisela sredina je sredina bez kisika… U vezi sa ovim za ljudska pokoljen-

Zaboravljeni nobelovac: Dr. Otto Heinrich Warburg

ja koja dolaze ovaj dobitnik Nobelove nagrade je izjavio: “Ako lišite stanicu za 35 odsto njezinog kisika, za 48 sati možete je pretvoriti u rakastu stanicu. Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, međutim tumoralne stanice mogu živjeti bez njega”. Ovo je PRAVILO bez mogućnosti iznimke i sva njegova istraživanja jasno su pokazala da su tumorska tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna! U svojem djelu “Metabolizam tumora”, Otto je pokazao da su svi kancerogeni oblici okarakterizirani sa dva fundamentalna uvjeta: krvnom kiselosti i hipoksijom (pomankanje kisika). Stoga karcinom nije ništa drugo nego odbrambeni mehanizam, koji imaju neke tjelesne stanice, kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika. Pošto smo se kroz suočavanje sa

nalazima ovog Nobelovca uvjerili da zdrave stanice u ljudskom organizmu žive u alkalnoj sredini punoj kisika (koja omogućava normalno funkcioniranje organa), a tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom, logično je da se zapitamo šta uzrokuje jedno, a šta drugo? Uprošteno govoreći kako možemo vlasitim ponašanjem (ishranom i navikama) kroz život preventivno djelovati i maksimalno smanjiti mogućnost eventualnog nastajanja kancerogenih ćelija u našem ili tuđem organizmu? A ako se ono najgore već desi, kako ovaj cijeli proces može neko okrenuti za vlastitu korist – izlječnje od raka koji nije u poodmakloj fazi!?

Potreba ravnoteže: Naučno objašnjenje i potvrda valjanosti Ottovih dokaza polazi od temeljne činjenice da se, nakon što je završen 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 31

Čovjek je jedino živo biće koje kuha hranu

probavni proces, hrana (u ovisnosti o kvaliteti proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala) osigurava i stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Drugim riječima, dosta toga ovisi o tome šta čovjek unosi u svoj organizam. Kiselo ili alkalno stanje mijeri se pH skalom čije se vrijednosti kreću (variraju) na skali od 0 do 14, gdje

Sjedenje je najkraći put do bolesti 32 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

je tačno na polovini – 7, neutralna zona. Dakle, od 0 do 7 je kiselo, od 7 do 14 je alkalno ili lužnato. Važno je znati kako kisela ili alkalna hrana utječe na zdravlje, budući da bi se stanice, kako bi mogle uspješno funkcionirati, trebale nalaziti u pH lagano alkalnom (nešto malo iznad 7) stanju. U zdravoj osobi pH krvi nalazi se između 7,4 i 7,45. Ako je pH krvi u neke osobe ispod 7, završava u komi. Prema američkom dr. Leonardu Coldwellu, svaki karcinom se može izliječiti u nekoliko sedmica, a njegova osnovna preporuka u liječenju tumora sastoji se u promjeni iz ”kiselog” u “alkalno/lužnato“ stanje organizma kojim se može zaustaviti širenje i razvoj tumorskih stanica u tijelu. Kako on ističe, ukoliko je ustanovljena kiselost organizma, oboljela osoba mora žurno pripomoći u neutralizaciji kiselosti u organizmu. Omjer za zdrave ljude, kako bi se

izbjeglo bolesno stanje, trebao bi biti 75% “lužnate hrane” i 25% “kisele” tokom dana. Zato je vrlo bitno da se upoznamo s namirnicama i da promjenom prehrane pomognemo našem tijelu da

Otto Heinrich Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološke snage i anti-fiziološkog načina života, kada tijelo, fizičkom neaktivnošću i pogrešnom prehranom, stvara tzv. kiselu sredinu... uspostavi kiselo-lužnatu ravnotežu. Među “najubitačnijim” i najčešćim namirnicama i navikama su: termička obrada hrane (kuhanje i pečenje), jedenje previše mesa, slatkiša, alkohol, pušenje, pijenje premalo tekućine, premalo kretanja, svakodnevna izloženost prekomjernom stresu itd. Konkretno, u hranu koja

zakiseljuje tijelo spadaju najčešće konzumirani artikli: rafinirani šećer i svi njegovi derivati, njegov pH je 2,1 - jako kiselo! Zatim slijede sve vrste mesa i proizvodi životinjskog porijekla (miljeko, sirevi, skuta, jogurt itd.), rafinirana so, rafinirano brašno i svi njegovi derivati (tjestenina, torte, keksi itd.), razne vrste peciva, margarini, artikli koji sadrže kofein, alkohol, cigarete, antibiotici i, generalno, svi lijekovi, te sva industrijski prerađena i konzervirana hrana. Pogubno sjedenje: U hranu koja, nasuprot navedenom, alkalizira (izaziva alkalno/lužnato stanje organizma), spada sva prijesna hrana, ona koja nije termički niti industrijski obrađena, a bogata je enzimima. Takvo je svo sirovo voće i povrće (oboje proizvodi dosta kisika), svi orašasti plodovi i sjemenke (bademi ili mendule jako su alkalni), med ima veoma visoku alkalnost, klorofil (bilje je vrlo alkalno, pogotovo aloe vera), jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Također, voda je važna za proivodnju kisika, a kronična dehidracija je, prema ovoj životnoj filozofiji, koja (prema njenim zagovornicima) ne dopušta nastajanje bolesti, korijen najvećeg dijela svih degenerativnih bolesti. Također, važno je napomenuti da svaki oblik tjelesne aktivnosti, vježbanje, daje kisik cijelom tijelu. Generalno, sjedeći način života uništava život! Dr.George W.Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, otvoreno izjavljuje: “Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna tačka kisele zasićenosti tijela”. Autori svih navedenih naslova s početka teksta slažu se u jednom: potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa

Prijesna hrana najbolje godi ljudskom organizmu

tijelo svih kiselosti jednom alkalnom prehranom, koja povećava pijenje čiste vode i koja izbjegava hranu što proizvodi kiselost. Općenito, rak se ne “ugovara” niti se nasljeđuje. Ono što se nasljeđuje su prehrambene i ambijentalne navike, te način života, stil života koji vremenom može proizvesti rak. Četrdeset godina istraživanja na području prehrane i zdravlja

Postoji samo jedan uzrok bolesti, a to je zatrovanost tijela! Postoji samo jedan učinkovit način liječenja: to je detoksikacija organizma... Helmuta Wandmakera (autora “Želiš li biti zdrav? Zaboravi kuhanje!”) dovelo je do sljedećeg rezultata: “Postoji samo jedan uzrok svih naših nevolja, a to je uništavanje naših dragocjenih svježih živežnih namirnica termičkom obradom! Ostale su važne funkcionalne komponente svježi zrak danju i noću, čista voda, sunčana svjetlost, mir i puno kretanja! Postoji samo jedan uzrok bolesti, a to je zatrovanost

tijela! Postoji samo jedan učinkovit način liječenja: to je detoksikacija organizma!”

Izvorna hrana: Čovjek je jedino živo biće na zemlji koje kuha svoju hranu, te i dalje pije mlijeko i poslije dojenačke dobi, a k tome još uzima i lijekove. Odlučni zahtjev Helmuta Wandmakera glasi: “Vrati se prvobitnoj, izvornoj hrani! Tada će nestati prekomjerna težina, sniziti se krvni tlak, te razina masnoća i holesterola u krvi. Prehlade i glavobolje biće zauvijek zaboravljene, nagrada će biti trajno krepko zdravlje.” Ako čovjek ipak oboli od najtežih bolesti, morate znati da kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost, žrtvujući mineralne osnove (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju taj tretman, između ostalog i opadanje kose. Sve naznake su da industrija raka (čitaj: farmaceutska industrija i kemoterapija) ne dopuštaju da većina sazna istinu. 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 33

VJERA U ZAGRLJAJU NACIZMA

Svećenici niSu oSvjetlali ni Svoj ni crkveni obraz Katolička crkva je svojedobno pružala premalo otpora Hitlerovom nacističkom režimu u Njemačkoj, iako službeno za sebe tvrdi “da je ona bila jedina institucija koja je bez narušenog ugleda preživjela nacionalsocijalizam”

jemački povjesničar Bernd Heim, autor knjige "Smeđi biskupi za Rajh", tvrdi da Katolička crkva u Njemačkoj nije učinila dovoljno da bi se usprotivila Hitlerovom režimu. U razgovoru za njemački medijski servis Deutsche Welle on argumentira tu svoju tvrdnju.

Crkvene dileme DW: Gospodine Heim, kako su katolički biskupi u Njemačkoj reagirali na početak Drugog svjetskog rata? Bernd Heim: Oni ga nisu pozdravili, ali nisu ni zauzeli kategoričan

stav protiv njega. Jasnog protivljenja, recimo, u obliku objave s propovjedaonice za njemačke katolike ili u obliku apela njemačkim vojnicima: "Položite oružje i nemojte se boriti", nije bilo. Njemački biskupi su službeno bili suzdržani. Drukčije je bilo na početku nacionalsocijalističke vladavine u januaru 1933. Tada je Crkva Hitleru pokazala puno više odobravanja nego na početku rata 1939. godine. DW: Kakav je stav zastupao tadašnji papa Pio XII? Pio XII je pokušao postići nemoguće i spriječiti rat diplomatskim putem. U tu svrhu se u

Bernd Heim, autor knjige "Smeđi biskupi za Rajh" 34 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Rimu obratio svim akreditiranim veleposlanicima u Vatikanu i preko nuncijatura (diplomatska predstavništva Svete stolice, op. red.) u glavnim europskim gradovima pokušao izvršiti utjecaj. Na žalost, bez uspjeha, jer je previše vlada, između ostalog i njemačka i poljs-

Na početku nacionalsocijalističke vladavine u januaru 1933. Crkva je Hitleru pokazala puno više odobravanja nego na početku rata 1939. godine... ka, bilo voljnije riskirati rat nego prihvatiti neko kompromisno rješenje. DW: Je li u Njemačkoj bilo biskupa s eksplicitnim simpatijama za naciste? Nije bilo "smeđih" biskupa s knjižicom Hitlerove stranke. Ni sporni biskup Wehrmachta Franz Justus Rarkowski nije bio uvjereni nacionalsocijalist. Većina biskupa je, međutim, bila nacionalnokonzervativna. Oni u jakoj Njemačkoj nisu vidjeli nikakav problem. Weimarska republika sa socijaldemokratima na vlasti je za te konzervativce bila crvena krpa pa nisu smatrali da je treba pod svaku cijenu braniti. DW: To znači da od strane biskupa na početku rata nije bilo glasova koji bi kočili Hitlera? Ne, u tom trenutko ih još nije bilo.

Biskupi se nisu odlučno odupirali Hitlerovom režimu

Tek za vrijeme rata su se pojedini biskupi oglasili.

Konkretna moć DW: Je li za vrijeme nacističke vladavine postojala neka službena linija Katoličke crkve u Njemačkoj? Biskupi su se 12 godina prepirali oko jedne jedinstvene linije odnosa prema nacističkom vođstvu Njemačke i nikad je nisu našli. Neprestano su postojale različite struje i različiti koncepti. Kardinal Bertram, nadbiskup Wroclawa, zalagao se za politiku žalbi. Njegov glas je bio važan, jer je tada bio na čelu Njemačke biskupske konferencije. Njegova taktika se sastojala u tome da se na sve krive poteze vlade odgovara pravno formuliranim žalbama i da se s kritikom ne ide u javnost. Nacionalsocijalistima je, međutim, bila važna samo konkretna moć. Zato u povijesnoj dokumentaciji nalazimo brojne tragove crkvenog otpora, ali malo toga je preko propovijedaonica ili preko medija došlo do široke javnosti. Dugo je trebalo njemačkim biskupima da

shvate kako strategija koju su odabrali nema učinka. DW: Je li crkva nakon Drugog svjetskog rata samokritično razmatrala svoju ulogu? U početku ne. Crkva je tu pratila ponašanje čitave Adenauerove ere. U 1950-im godinama je više postojala tendencija da se govori: nemojmo više puno gledati prema natrag, već se koncentrirajmo na sadašnjost i budućnost, dakle, na

Biskupi su se 12 godina prepirali oko jedne jedinstvene linije odnosa prema nacističkom vođstvu Njemačke i nikad je nisu našli. Neprestano su postojale različite struje i različiti koncepti... obnovu. U biskupijama je, pored obnove uništenih gradova, najveći izazov bio integracija prognanih s istočnih područja koja je Njemačka izgubila i koja su pripala Poljskoj. Prema vlastitoj prošlosti, za vrijeme nacionalsocijalističkog režima, crkva se postavljala vrlo jednostrano i inzistirala na stavu da je ona bila jedina institucija koja je bez narušenog

ugleda preživjela nacionalsocijalizam. A to je, kako danas znamo, previše jednostrano viđenje stvari.

Simboličko mirenje DW: Ovih dana se održavaju i brojne komemorativne manifestacije u sjećanje na početka Drugog svjetskog rata i napad na Poljsku prije 75 godina. I Njemačka i Poljska biskupska konferencija zajedničkom svečanošću u Gleiwitzu demonstriraju pomirenje Nijemaca i Poljaka. Koji je učinak ovakvih inicijativa? To je jedan simbolički čin i sigurno je on važan i lijep, ali ja mu ne bih davao preveliki značaj. Za mlade ljude u Poljskoj i Njemačkoj to je predaleko i preapstraktno da bi moglo utjecati na njih. Za njih je pitanje igraju li njemački i poljski igrači fer u nekoj prijateljskoj utakmici sigurno puno važnije nego pitanje kako se njemački i poljski biskupi odnose prema početku rata. Dokaz uspješnog pomirenja bi, na primjer, bio kada bi se njemački i poljski navijači sastali, 90 minuta gledali napetu utakmicu i nakon toga otišli zajedno slaviti. Günther Birkenstock 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 35

S KIM DIJELIMO SVEMIR

U NAŠOJ GALAKSIJI JE STO MILIJARDI PLANETA Naučnici vjeruju da je vrlo velika vjerojatnoća da postoji planeta slična Zemlji i da će je oni uskoro otkriti, u čemu će pomoći lansiranje novog moćnog svemirskog teleskopa, planirano za 2018. godinu

raganje za životom na drugim planetama u svemiru znači osluškivanje signala koji bi mogli značiti da tamo negdje daleko ima, osim naše, i drugih naprednih civilizacija. Nedavni znanstveni i tehničkotehnološki prodori u domenu svemirske nauke i tehnologije preusmjerili su te napore u drugom pravcu - pravcu otkrivanja planeta na kojima bi mogli postojati bilo kakvi oblici života, makar i oni najprimitivniji. Na nedavnom okruglom stolu,

održanom u sjedištu NASA-e, američke Nacionalne agencije za istraživanje svemira, posebno je istaknuta činjenica da je lansiranjem svemirskog teleskopa Kepler, 2009. godine, znanstvenicima pružena nova, vrlo značajna mogućnost.

Bitna novost: Direktor Instituta za svemirsku teleskopsku znanost Matt Mountain to je sažeo u slijedeću konstataciju: "Shvatili smo da samo u našoj galaksiji ima najmanje 100 milijardi planeta. To je ono što nismo

Jupiterov mjesec izaziva posebnu znatiželju 36 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

znali pet godina ranije." Sve te planete nije moguće vidjeti ni teleskopom Keplerom ni drugim sadašnjim moćnim teleskopima. Moguće ih je samo nazrijeti u svjetlu koje zrače okolne zvijezde. Ono što znanstvenici mogu mjeriti i analizirati su svjetlosne promjene

Neke planete su suviše velike, neke premale, neke su preblizu njihovim suncima, a neke su od njega pretjerano udaljene... kada planete prolaze ispred tih zvijezda i eventualno uočavati i razlučivati elemente sadržane u atmosferi tih planeta. NASA-in atrofizičar i bivši astronaut John Grunsfeld o tome kaže: "Ako pratimo Zemlju, našu planetu, uočavamo elemente neba, registrujemo postojanje kiseonika, ugljendioksida, fosfor-dioksida kojeg ispuštaju vulkani, registrujemo mnoge karakteristike života. I sve to uočavamo rasčlanjivanjem komponenti svjetlosnog spektra snimljenog preciznim instrumentima." Mnoge do sada otkrivene planete nisu nimalo slične Zemlji. Neke su suviše velike, neke premale, neke suviše blizu njihovim suncima, neke toliko udaljene od sunca da to isključuje bilo kakvo postojanje čak i najprimitivnijih oblika života. Dosta je i planeta veličine naše Zemlje, ističe astrofizičarka Sara Seager i dodaje:

ObUKA POD MOREM Laboratorija Aquarius jedina je u svijetu podvodna laboratorija za obuku astronauta. Nalazi se u Atlantskom okeanu pet kilometara od Key Larga, grada na jugu Floride. U toj laboratoriji u toku je trening četvoro astronauta koji, boraveći u podvodnoj laboratoriji i roneći u njenom okruženju, svakodnevno prolaze kroz vježbe i postupke koji bi im, ako takva misija bude realizirana, omogućili da sa što manje rizika slete na neki od asteroida koji orbitiraju oko Zemlje i prikupe uzorke stijenja. To je jedan od programa NASA-e,

američke Nacionalne agencije za istraživanja svemira, nazvan Misija u ekstremnom okruženju, skraćeno NEEMO. Osmišljen je kao test mnogih aspekata eventualnog iskrcavanja i kraćeg boravka astronauta na asteroidu. Četvoro astronauta NASA-e, Evropske i japanske agencije za istraživanje svemira u podvodnoj laboratoriji u sadašnjoj fazi treninga borave devet dana, obavljaju planirane eksperimente, testiraju opremu i prolaze kroz određene procedure koje bi ih mogle očekivati tokom misije u

"Na tim planetama tražimo osnovne biološke elemente ili tragove gasova koji bi mogli značiti postojanje života, gasova koji nisu elementi atmosfere tih planeta." Novi teleskop: U saradnji sa Evropskom agencijom za istraživanje svemira i znanstvenicima iz drugih država, NASA gradi narednu generaciju svemirskih teleskopa kojima bi se mogli uočiti dokazi o postojanju života na drugim planetama. Lansiranje novog moćnog svemirskog teleskopa, nazvanog James Webb, po imenu jednog od ranijih direktora NASA-e,

predviđeno je 2018. godine. Zahvaljujući velikoj osjetljivosti i rezoluciji snimaka koji će biti snimani tim teleskopom, uveliko će biti poboljšane mogućnosti spektroskopskih analiza atmosfere udaljenih zvijezda i planeta. Vodeća znanstvanica NASA-e Ellen Stofan kaže da agencija takođe planira tragati za znacima života na Jupiterovom mjesecu nazvanom Evropa na kojem bi mogao postojati okean ispod debelog sloja leda. Za ta i druga traganja ona kaže: "U našem sunčevom sistemu

svemiru. Astronautkinja NASA-e Janette Epps kaže: "Komandir Aki i ja moramo izlaziti iz laboratorije, roneći imitirati svemirske šetnje, međusobno pratiti naše radnje, testirati komunikacijsku opremu i uređaje u našim kacigama, razgovarati sa članovima posade unutar laboratorije." Laboratorija Aquarius je 19 metara ispod površine okeana, što znači da astronauti ne moraju prolaziti potupak dekompresije prilikom povratka u unutrašnjost.

znamo gdje ići, šta tražiti, šta mjeriti, šta analizirati. I to radimo. Gledajući, tragajući izvan našeg solarnog sistema mi smo na dobrom putu, analiziramo i saznajemo svakim danom sve više." Znanstvenici vjeruju da je vrlo velika vjerojatnoća da postoji planeta slična Zemlji i da će je otkriti. To bi im pomoglo da eventualno odgovore na ključno pitanje da li u svemiru postoje oblici života i šta je potrebno da bi se ti oblici razvili i održali. George Putic/VOA 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 37

IZ DNA DUŠE

ŠTO ME ČINI SRETNIM Gdje god da bili, gdje god da se nastanili, moji sinovi pripadaće ovdje, mjestu na kojem je istorija napravila veliku rupu, ali ga nije probušila

iša svu noć mrzovoljno trabunja po limenim kapcima prozora. Začas ona nadoknadi sve ono što je nije bilo zadnjih dana. Ne može onako lijepo vrijeme ostati duži period. I jučerašnji jesenji dan na Vranici upravo je bio sve, samo ne jesenji. Lahko bi ga se moglo pripisati proljeću ili ranom ljetu. Prvi put sam bio na Prokoškom jezeru. Ništa neobično i ništa posebno, kako se čini. Vjetar se uspaljeno igrao po vodenoj površini modroplave boje. Moj Faris nije izdržao duže od dvije minute da bude na oštrom, planinskom zraku, nego je odmah prisilio svoga dedu da se vrate nazad u bezbjednije prostorije posuđenog terenskog vozila. A zrak zaista jeste rezak, oštar kao nož. I sada se moja pluća aklimatizuju i pokušavaju vratiti u normalno stanje, nakon što su svirala na uzbunu dok sam se penjao na Pogled, mjesto motociklista, kojima je lojalan i moj dragi brat, i koji me je natjerao, ali uz moje svesrdno prihvatanje, da se popnem, da pogledam odozgo kompletan prostor oko Prokoškog jezera, sa cijelim, kažu, nepropisno opasanim planinskim naseljem. Cijeli prostor izgleda nestvarno osobama koje se nisu srodile sa njim. Lijepo je! Lijepo do srži! Brat mi pokazuje sve redom: Sarajevska vrata, Nadkrstac, Rosinj, Kolo... 38 Spektar, broj 13 5. septembar 2014.

Drugi put ćemo, kaže, gledati divlje konje na prostoru Kola, vratićemo se preko Privora i opet će nam biti lijepo.

Brat ushićeno spominje planove za razvoj turizma... Sve mi se čini iz njegovih priča da ćemo za pet godina više ličiti na Austriju i Švicarsku, nego na same sebe. Eh, kad bi barem tako i bilo... Spominjemo rahmetli Mehmeda Drinu čija je firma probila put kojim se sada truckamo, put čvrst poput ove žilave planine, put nade za ovaj kraj i plemenite stanovnike ove drage skopaljske doline. Slušao sam kako brat ushićeno spominje planove za razvoj turizma u ovim nestvarnim čarobnim predjelima. Sve mi se čini

Vranica: Lijepo do srži

Piše: Ensar Bukarić iz njegovih priča da će za pet godina moja jedina domovina više ličiti na Austriju i Švicarsku, nego na samu sebe. Eh, kad bi barem tako i bilo... A znam nas dobro, neće baš tako biti... Na žalost! Barem ne za tako kratko vrijeme. Mati je sjedila naprijed i nenaviknuta na ove negradske prostore i neasfaltirane drumove kočila nepostojećim kočnicama, umjesto brata koji je vozio manirom iskusnog vozača, i često podizala glas misleći da propadamo u provaliju, da nećemo moći dalje da nastavimo pošto je pukla guma, probio se karter, nestalo nafte... ako je vrijeme odmicalo i ona se smirivala, i njoj je počela da godi ova planinska klima i ovi vjetrovi koji neukrotivo

pušu nama nejasnim brzinama. Otac i ja razmišljamo o mogućnosti kako ovu energiju iskoristiti za nama korisne svrhe. Ne znam, ali sad kad pišem ovaj tekst razmišljam da li bi to bio početak ubijanja ovog prelijepog planinskog masiva. Ostaviću stručnjacima da misle o tome. Moje je da iskoristim dan na način da budemo skupa, sretni, i roditelji, i nafriško oženjeni brat sa svojom lijepom izabranicom srca, te moja dva ljepotana, stariji Haris i ono vižle Faris, što živa mira nema ni kada spava. Ali, bukvalno. Na prste obje ruke može stati koliko se Haris puta udario u glavu, a na tri ruke ne može stati koliko to u toku jednog popodneva uradi mali Fare. Neka ih dragi Bog poživi! olio sam ženu da krene sa nama, rondao i kući i kućištu i tepisima i pranju, ali nisam mogao narondati, žena mi je ostala čuvajući kuću, dok se njen dragi okolo vozika u džipu i nosa onaj fotoaparat koji mu nikad ne ispada iz ruku. Nermina mi sve više liči na moju nenu rahmetli, na moju majku i većinu Bosanki, žena koje su sačuvale ponos dobrih Bošnjana tokom burnih vremena koja nikako nisu znala zaobići krajeve pitome, bosanske. Odmor smo napravili pored planinarskog doma Rosinj. Lijepa priroda, crnogorica, proplanci, mali arboretum napravljen rukama iskusnih planinara usred planine jednostavno su nas primorali da Mehine filete i ćevape pojedemo u rekordno kratkom vremenu. Mrzim kad su mi ruke masne nakon što pojedem ćevape, te odmah tražim da ih operem. Kontam, neću imati gdje, a od mene česma pored doma, udaljena 20 metara. Kad tamo... nema vode. Zavrnuto! Šta sad? Gledam okolo, a već mi brat

Odmorište kraj planinarskog doma Rosinj

pokazuje lijepo uređeno mjesto rukama čestitih planinara odakle voda ističe, tik uz ogradu doma. Divno! Sada kada smo „siti i napiti“ možemo dalje. Kući. Brat je predložio da se vratimo preko Vrsa, što smo i prihvatili bez pogovora. Pitao sam Farisa šta više voli, Vranicu ili more? Spreman je odgovorio: “Moje“. Da, on je malehan, njemu je ovo ljeto bilo samo da uđe u brodicu i da se vozimo na Korčulu i nazad u Orebić gdje smo ljetovali. I zaista je to lijepo, uživam dok provodim vrijeme na Pelješcu. Pomalo ga već osjećam kao neodvojivi dio sebe. li i Faris, a i stariji Haris, ako već nisu, počeće disati Vranicu, misliti Vrbas, sanjati Radušu, voljeti i Mahalu i Batušu i sav taj kraj, pitominu na visokoj nadmorskoj visoravni. I gdje god da bili, gdje god da se nastanili, pripadaće ovdje, mjestu na kojem je istorija napravila veliku rupu, ali ga nije probušila. Ovaj kraj nije balon, niti je lopta! On ima jaku dušicu! Zamolio sam brata da stane da bih mogao da napravim fotografije Vakufa. Izišao sam, dok su ostali čekali u autu, umorni od cjelodnevne

avanture. Pogled na Ždrimce. Detektovao sam dva veća jezera, pretpostavio da je tu Fazlina bašča, a eno, vidim mu i kuću, tik uz džamiju. Biće mu drago kad mu pokažem fotografiju. Voli Fazlija svoje Ždrimce. Lijepo je uredio bašču, nabavio pčele, voćke sredio, vikendicu, šta mu još treba? Samo da se oženi, i eto... A biće i to ako Bog da! ogledam na drugu stranu, put za Prozor, Bugojno u daljini, cijela skopaljska dolina, prelijepo! Eno i moje kuće! Eno i Saraj – Komerca! Ko bi rekao da je već onoliko izrastao. Cijela nova industrijska zona k'o na dlanu. Zavidiće mi svi kad im sutra pokažem fotografije, i Amela i Ajda, i Rukija i Gari, svi! Pogledaće na brzinu fotografije, kao i uvijek, i nastaviće da rade... Svako svojim poslom, i svako sa svojim sudbinama u nevidljivim torbama što ih nikako ne možemo odvojiti od nas. Kao da su zlatnim nitima vezane!

Autor je rođen u Bugojnu (1968). Živi i radi u Gornjem Vakufu – Uskoplju. Diplomirani je inženjer mašinstva. Piše pjesme, prozu, reportaže... Sarađuje sa časopisima i zastupljen je u književnim zbornicima. 5. septembar 2014. Spektar, broj 13 39

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com