Spektar broj 17

INTERNET: BRISAĆE SE RIJEČI MRŽNJE

Broj 17

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 3. 10. 2014.

KARADŽIĆ PRED LICEM PRAVDE

ĐAVO DOĐE PO SVOJE IMOVINSKI KARTONI: VOĐE MASNO NAPLAĆUJU

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

VERBALNI RAT NA INTERNETU

UREDNICI MORAJU BRISATI MRZITELJSKE KOMENTARE

Pred izbore se ne nadmeću samo političari nego i “obični” ljudi, koji na portalima i forumima izlivaju nesnošljivost prema drugima, koju od njih, vjerovatno, pojedine stranke i organizovano naručuju, pa i Str. 22 plaćaju

KARADŽIĆ PRED LICEM PRAVDE

đAVO DOđE PO SVOJE U pokušaju da spasi vlastitu kožu, Radovan Karadžić je na kraju, i ne htijući, priznao sve zločine i svu bijedu Str. 6 vojnih i političkih hordi koje je predvodio

IZME\U NAUKE I DUHOVNOSTI

SPOLJA NAM JE ONAKO KAKVI SMO MI IZNUTRA

Zemlja i sva bića koja je naseljavaju zajednički prolaze kroz fazu velike promjena. Trenutno, svaka ćelija u našem tijelu ima za cilj da se uskladi sa ovim promjenama, da bismo mogli ući u više stanje našeg Str. 30 postojanja

IMOVINSKI KARTONI NAŠIH POLITIČARA

LOŠE DRŽAVNO POSLOVANJE VO\E MASNO NAPLA^UJU

Dok raste broj nezaposlenih građana Bosne i Hercegovine, uvećava se imovina velikog broja funkcionera u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Uz brojne kuće, stanove i poslovne prostore koje kupuju, oni uspiStr. 8 jevaju i uštedjeti velike sume novca

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! Međunarodna organizacija World Vision obilježila je 20 godina djelovanja u Bosni i Hercegovini. U tom periodu na razne načine su pomogli čak jednoj trećini stanovništva BiH! World Vision je radio na pružanju humanitarne pomoći tokom rata, zatim na obnovi porušenih domova, škola, vrtića, a realizirao je i brojne projekte društvenog i ekonomskog osnaživanja lokalnih zajednica.

"U trenutku kad obilježavamo ovaj svoj jubilej, želim naglasiti našu predanost daljem građenju bolje budućnosti za svu djecu BiH”, s ponosom je istaknula Sarah Bearup, direktorica filijale u BiH. Jubilej je uveličan organizacijom “Sajma dobrih ideja”, na kojem je učestvovalo 69 učenika iz oba entiteta.

Uz čestitke World Visionu, ovo je prilika da se građani BiH podsjete na brojne slične međunarodne organizacije. Bez njih bi rat bio neuporedivo teži za naše stanovništvo, mir bi se sporije učvršćivao, a bez njihove pomoći obnova razorene zemlje teško da bi se uopšte realizovala.

Opterećeni stalnom političkom krizom i ekonomskim padom, građani BiH često izražavaju ljutnju prema međunarodnoj zajednici, prebacujući i na nju dio krivice za sporu stabilizaciju BiH. Kod ljudi se stvorila navika da stranci obilato i efikasno pomažu. No, pri tome se gubi iz vida da ta pomoć ne može vječito da traje, da najveći dio svojih problema, od politike do ekonomije, sami treba da rješavamo.

U tome nam međunarodna zajednica ne smeta. Štaviše, kroz organizacije kakva je World Vision, pomoć se ukazuje i u trenutku kad bismo sami trebali biti glavni krojači svoje sudbine.

4 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Dan po izlasku ovog broja Spektra naši muslimani obilježavaju kurbanski Bajram. Biće molitvi, druženja, porodičnih okupljanja, preci će biti posjećeni na mezarjima... Sve će biti kako je uvijek bivalo prigodom najvećih vjerskih blagdana.

Bajram šerif mubarek olsun, poručujemo iz redakcije Spektra. I želimo da već narednog Bajrama sve bude mnogo ljepše, makar da poživimo u nadi da čovjek čovjeku može postati bolji prijatelj i komšija. I da sve naše praznike obilježavamo skupa, sretni zbog sreće onog drugog, nama bliskog.

vijećnici AVNOJ-a u Jajcu.

S tog mjesta, s izvora bratstva, jedinstva i antifašizma, Cerić je poručio da niko nema monopol na antifašizam, kao ni na Tita.

“Bilo je dobrih stvari u bivšoj Jugoslaviji. Smeta mi što neki sada monopoliziraju Tita i upotrebljavaju ga za lični interes.

Imajući u vidu šta i kako rade, oni ne bi smjeli ni spominjati Tita i antifašizam. Tito je bio nešto drugo… oni su nešto treće”, naglasio je Cerić.

Tih “trećih” ima ovdje puno. No, Cerićev je pogodak pun ukoliko je, u prvom redu, mislio na SDP, tobožnje Titove baštinike, one koji su se po antifašizmu uneredili više puta, pogotovo uvezivanjem koalicionih zastava sa proustaškim HSP-om i njihovim Živkom Budimirom.

POZNATO PREZIME

CRVENI MONOPOL

Mnogi će reći da ja samo šokiram.

E, pa, evo vam onda još jedan šok.

Mnogi me, kao bivšeg reisa, sigurno nisu mogli ni zamisliti ispod biste Josipa Broza Tita i da se obraćam sa govornice sa koje se i on obraćao.

Ovo je zaista prošle sedmice izgovorio bivši reis, a sad predsjednilčki kandidat, Mustafa Cerić, obraćajući se prisutnima sa govornice sa koje su se 1943. godine obraćali i

Novi generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg preuzeo je dužnost koju je u proteklih pet godina obnašao Anders Fogh Rasmussen. Norvežanin je u srijedu ujutro ušao u svoj ured u sjedištu NATO-a u Briselu, a tokom dana predsjedavao je i prvim sastankom Sjevernoatlantskog vijeća, tijela koje čine ambasadori zemalja članica.

Jens Stoltenberg je 55-godišnji socijaldemokrata koji je, u dva navrata, bio norveški premijer, od 2000. do 2001. te od 2005. do 2013. godine.

Inače, sin je nama dobro poznatog

Thorvalda Stoltenberga, nekadašnjeg norveškog ministra obrane i vanjskih poslova, koji je 1993. godine imenovan za posebnog izaslanika UN-a za bivšu Jugoslaviju. Bio je i kopredsjednik Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju.

Ako bude na očevom tragu, neke sreće ni s njim nećemo vidjeti, kao što je nismo imali ni sa starijim Stoltenbergom.

NESUVISLE OCJENE

Sjedinjene Države su čestitale Bosni i Hercegovini na tome što je postala prvi evropski partner u tzv. Inicijativi Globalnih Mirovnih Operacija, prenosi Glas Amerike. Ovim će, kako se dodaje, BiH postići izuzetnu prekretnicu po pitanju punih sposobnosti treniranja za mirovne operacije, ustanoviti potvrđenu stručnost da trenira buduće mirovnjake za misije kako UN-a, tako i regionalnih mirovnih operacija.

Ovim će BiH, kako vele Amerikanci, pokazati i svoju odlučnost da promovira međunarodni mir i sigurnost, tako što će pomoći da se izađe u susret globalnim zahtjevima za vojnim i civilnim personalom, potrebnim za procese stabilizacije zemalja nakon sukoba, diljem svijeta.

Iz State Departmenta poručuju: Aplaudiramo Bosni i Hercegovini što nastavlja investirati svoje snage u održavanje mira. Vjerujemo da ćemo u budućnosti vršiti nadgradnju našeg partnerstva, kako bi se spašavali ljudski životi i utabale staze za postkonfliktni oporavak širom svijeta.

Ruku na srce, nešto ovako nesuvislo i politički besmisleno odavno nismo čuli iz američkih zvaničnih izvora. Je li moguće da nas oni tako loše poznaju?

IMAMOVI] TAMO, DRUGI OVAMO

Nusret Imamović, radikalni vehabijski vođa iz Gornje Maoče, na specijalnoj je globalnoj listi terorista američkog State Departmenta. Tako je Bosna i Hercegovina i zvanično u međunarodnim krugovima postala zemlja izvoznik terorista.

Imamović od decembra prošle godine boravi u Siriji i Iraku, gdje se pridružio frakciji poznatoj kao al-Nusra, bliskoj Al Kaidi.

"Nusret Imamović je bosanski teroristički lider koji operiše u Siriji.

Nakon što je došao, Imamović je aktivno podržao nasilni ekstremizam i vjeruje se da se sada bori u redovima al-Nusra fronta", obrazloženo je na web stranici State Departmenta.

Na Nusreta Imamovića, kao i dvije organizacije i još devet osoba iz BiH, biće primijenjene sankcije SAD-a. Biće im zamrznuta imovina i oni će biti predmetom borbe protiv terorizma.

Imamović je na ratište u Siriju otišao krajem decembra prošle godine. Osim njega, u Siriju su otišli brojni ratnici, od kojih je dobar dio izgubio život. No, zanimljivo je to da je, dok se jedan dio bh. ratnika priključio militantima Islamske države, Imamović otišao u suprotnu frakciju.

Tipično naški, jedinstveni nismo ni u dobru ni u zlu.

FUJ!!!

Baš se ove vlasti s nama igraju kao beba sa zvečkom. Umjesto da se u predizbornom vremenu malo opamete i uozbilje, stranke se utrkuju u podvalama kojim se, vjerovatno, smiju samo oni koji ih smišljaju. Nije ih nimalo briga što ljudi, koje su sve guje ovoga svijeta već izujedale, strahuju i od običnog guštera.

Sad nam je priređena i invazija 140 ruskih specijalaca, koji su navodno stigli u BiH, sa ko zna kakvim ciljevima, opremom i naoružanjem.

FTV je dramatično saopštila da su oni smješteni, kao civili, u tri hotela na području Laktaša, dok je jedan dio zbrinut u Policijski centar na Palama.

Niko iz državne vlasti i nadležnih obavještajnih i policijskih agencija ovim povodom se nije obratio javnosti do zaključenja našeg magazina. Jedino su iz Banja Luke obećali da će u petak objasniti o čemu se radi, ipak navodeći da je riječ o ruskim umjetnicima koji su stigli na kulturnu manifestaciju obilježavanja 100-te godišnjice od početka Prvog svjetskog rata, koju organizuju Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i ruska Fondacija "Sveti Vasilije Veliki.

Ni u Ambasadi Rusije u Sarajevu nisu željeli komentirati ovu informaciju, pa je građanima ostavljeno da, bar još jednu noć, prespavaju sa uzbunjujućom pričom o ko zna zašto pristiglim specijalcima.

No, ako umjesto vojničkih čizama na scenu stupe ruske balerine, svemu će se nasmijati samo budale i moralni buzdovani koji su osmislili čitav ovaj cirkus. Pametni će, naravno, ćutati.

E, u tome i jeste naš golemi problem. To što pametni nit zbore nit romore, a bagra svuda kolo vodi.

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 5

KARADŽIĆ PRED LICEM PRAVDE

ĐAVO DOĐE PO SVOJE U pokušaju da spasi vlastitu kožu, Radovan Karadžić je na kraju, i ne htijući, priznao sve zločine i svu bijedu vojnih i političkih hordi koje je predvodio

B

olesne ambicije ključna su osobina koju majstori zla traže u svojim sljedbenicima, posebno u najbližim saradnicima.

Dobrica Ćosić i Slobodan Milošević upravo to su prije 25 godina prepoznali u sarajevskom psihijatru Radovanu Karadžiću, ljubitelju stihova koji se lažno predstavljao kao pjesnik i boem.

Izdaleka se, već po frizuri kojom je, ako ne može nečim drugim, pokušavao da privuče pažnju, vidjelo da tip čezne za nekom slavom. Nije ga zapalo da nauči svirati gitaru, a gusle mu baš nisu mogle donijeti estradnu promociju.

Stoga je čekao neke vanredne okolnosti koje će ga izbaciti u prvi plan, uvijek oko sebe šireći smrad čovjeka koji je, za slavu, bio spreman i da, maltene, ubije.

„Naivni“ šarlatan: Na kraju je ubijanje Karadžića i zapalo. Ali i rešetke, u kojim će skončati svoj sramni život, nakon što će Sud u Hagu bez sumnje prihvatiti ovih dana podnijeti zahtjev nadležnog tužioca za kaznom doživotnog zatvora za bivšeg šefa zločinačko-mafijaške srpske ratne strukture u BiH. Njega nije, kao jednog velikog pjesnika, ubila „preteška riječ“.

Karadžića je na ljudsko dno, a na kraju i među rešetke, odvela bolesna slavoljubivost i želja za isticanjem.

Oni koji su ga dobro poznavali „dok je Bog ovim krajevima još hodao po 6 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

zemlji“, nikad u njemu nisu prepoznavali nacionalistu. Smatrali su ga

Gorko se, zbog svog izbora Karadžića za bosanskog referenta za džumbus, razbijanje i klanje, pokajao i sam Milošević... šarlatanom koji, ma koliko škole završio i koliko dugo u gradu živio, ne može da odbaci dalje od svog planinskog čoka. Voljeli su s njim da se šegače, da ga potiču da priča izmišljene bajke o sebi, svojim

Braća po zločinu: Mladić i Karadžić

Piše: Vlastimir Mijović doživljajima i sposobnostima.

No, nije se samo njegovo kafansko društvo prevarilo u Karadžiću.

Gorko se, zbog svog izbora bosanskog referenta za džumbus, razbijanje i klanje, pokajao i sam Milošević. Brzo je vidio da taj kosmati, naizgled naivni brđanin čeka šansu da i njega ukloni, samog Slobu – šefa cijele parade.

Prirođena mržnja: U svom završnom

obraćanju

Haškom

Kazna kad-tad stigne svakog monstruma

tribunalu, ovih dana, Karadžić je priznao da se s Miloševićem nikad nije slagao. Prije to nije govorio, dok je šef bio među živima, pogotovo dok je sa Dedinja izdavao komande koje se nisu smjele odbijati. U duši kukavica, uvijek je poginjao glavu pred višim od sebe. A kad bi dobio priliku za revanš, e – kuku se onome na koga se natovari!

To što se sada verbalno sveti mrtvom gazdu, nije ni pola jada. Tokom kompletnog procesa u Hagu, kad god bi dobio riječ, Karadžić je pokazivao jednu, gotovo bi se moglo reći, prirođenu mržnju. I ne samo prema muslimanima, nego općenito prema kulturnom svijetu, posebnom onom u Sarajevu, koje ga u mirnodopskim vremenima nije vrednovalo onako kako je on mislio da zaslužuje.

Da nije bilo te njegove mržnje, možda bi i srpski đenerali, kojim je komandovao na položajima oko glavnog grada BiH, pokazivali više vojničke, ratne časti. Ali, Radovan je tražio da se mjesto njegovih neostvarenih ambicija sravni sa zemljom. Da se zna ko je Radovan!

Da je mogao, na svaku bi bombu i granatu Karadžić stavio svoj autogram, kad mu ga već građani Sarajeva nisu tražili kao „velikom“ pjesniku. A još ih je fino upozoravao, puno prije početka velikosrpskog orgijanja, i to u Skupštini BiH, da će „jedan narod nestati“ ako se drzne da uradi

suprotno njegovoj volji, da Bosnu odvede u državnu nezavisnost.

Izgubljena utjeha: To što je slavoljubivom Radovanu danas preostalo, kad se šestogodišnja zatvorska čamotinja polako pretvara u doživotnu, to je da barem „na onom svijetu“ uživa toliko željene počasti. Da ga Srbi vječito slave kao nacionalnog sveca, mudraca i vođu nad vođama. Pa u tu svrhu posljednjih godina u Hagu blebeće svašta. Kobajagi, toliko je značajan da su se sve sile svijeta morale udružiti da mu nekako dođu glave!

Ovih dana se, međutim, Radovan toliko rapojasao u iznošenju svoje završne riječi, da mu se omaklo i Da je mogao, na svaku bi bombu i granatu Karadžić stavio svoj autogram, kad mu ga već građani Sarajeva nisu tražili kao „velikom“ pjesniku... nešto što bi ga moglo koštati i te posljednje utjehe – vječne velikosrpske slave. Priznao je, naime, da je u ratu bilo klanja i silovanja, zločina i bezrazložnog ubijanja, mrcvarenja i protjerivanja. No, kako reče, nema tu ni mrven njegove krivnje, “sve su to počinile paravojne formacije i neodgovorni i nedisciplinovani pojedinci”.

E, to mu “njegov” narod baš neće oprostiti, pogotovo ti pojedinci i

paravojnici. A zna Radovan dobro koliko je takvih bilo i koliko njih će, po svemu sudeći, izbjeći kaznu sličnu njegovoj.

U svojoj “herojskoj” pozi Karadžić nije izdržao do kraja. U paničnoj vjeri da može sviju da obmane i da se nekako dokopa slobode, o čemu neprestano razmišlja svaki robijaš, zabasao je ustranu. Hej, da Radovan prizna da je bilo srpskih zločina, pa makar oni bili samo djelo pojedinaca i paravojnika, to se nikako nisu nadali oni koji mu već smišljaju mauzolejski posmrtni smještaj poput onoga Njegoševog na Cetinju.

U Karadžiću je, na kraju, ipak proradio crv stare kukavice i podlaca koji bi izdao i rođenu mater samo da sebi obezbijedi tanjir pilava. Tako mu, u času kad đavo dolazi po svoje, iz ruku bježi i ta posljednja utjeha.

Njegovo priznavanje srpskih ratnih zločina, međutim, nije jedino što će mu dio srpskog naroda zamjeriti.

Mnogi su mu već, kao i Slobi, zamjerili ono ključno: što su ih poveli u nebrano grožđe, da okaljaju obraz i okrvave ruke, a da nikakvog ćora od svega toga ne dobiju.

Moderna istorija, u suštini, ne poznaje dvojicu nesposobnijih vođa od Karadžića i Miloševića. Na gotovo goloruke branitelje Bosne krenuli su sa do zuba naoružanim hordama.

Na kraju su potučeni do nogu. Svoj narod su svalili u blato, a sebe, i za života, još malo niže.

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 7

IMOVINSKI KARTONI NAŠIH POLITIČARA

LOŠE DRŽAVNO POSLOVANJE VOĐE MASNO NAPLAĆUJU Dok raste broj nezaposlenih građana Bosne i Hercegovine, uvećava se imovina velikog broja funkcionera u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Uz brojne kuće, stanove i poslovne prostore koje kupuju, oni uspijevaju i uštedjeti velike sume novca

J

stanova, kuća, poslovnih prostora i automobila. Osim toga, uspiju i uštedjeti. Pregledani su imovinski

Brojne naknade: Predsjednik

kartoni 92 političara, a 51 je prijavio da ima ušteđen novac. Njihova ušteđevina iznosi pet miliona KM. Za razliku od prosječne plaće u prerađivačkoj industriji ili

ednom prosvjetnom radniku bi trebala 21 godina da postigne ono što je njegov bivši kolega Igor Radojičić uspio za skoro duplo kraći period – uštedjeti 100.000 KM, kupiti stan, garaže, zemljište i automobil.

Za razliku od svog bivšeg kolege, koji u tom periodu ne bi mogao potrošiti ni marku na hranu i ostale svakodnevne troškove, Radojičić izdržava i dvoje djece.

Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) je jedna od 160 osoba čiju su imovinu istraživali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Novinari su pregledali njihove imovinske kartone, primanja i obaveze, sudske registre, vrijednosne papire i te podatke objedinili u bazi koja je potpuno besplatno dostupna javnosti. Baza sadrži podatke o funkcionerima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, aktuelnim i bivšim političarima koji su se odnedavno posvetili drugim djelatnostima.

Istraživanje je pokazalo da se imovina funkcionera u većini slučajeva uvećava. Za relativno kratko vrijeme oni postaju vlasnici: 8 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

Za razliku od prosječne plaće u prerađivačkoj industriji ili obrazovanju od 580 do 840 KM, plaća funkcionera je između 2.500 KM i 6.000 KM,..

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) Sarajevo obrazovanju od 580 do 840 KM, plaća funkcionera je između 2.500 KM i 6.000 KM, zavisno od razine vlasti na kojoj obavljaju zakonodavne ili izvršne funkcije.

Zahvaljujući zakonima koje su sami izglasali, oni, između ostalog, imaju pravo i na visoke dnevnice, regrese, naknade za odvojeni život, komisijski rad i jubilarne nagrade. Također, imaju mogućnost da i nakon prestanka javne funkcije, u periodu od šest mjeseci do godinu dana, primaju „bijeli hljeb“, odnosno naknadu u visini dotadašnje plaće.

Visoke plate: Igor Radojičić je prestao raditi na Banjalučkom univerzitetu nakon što je 2002. godine

Imovina Igora Radojičića i njegove supruge Sanje tokom 12 godina povećala se za 215.000 KM

Genjac tvrdi da nema drugih prihoda osim delegatskih

Premijer Nikšić i njegova supruga Nadija danas imaju dva stana, vikendicu i skupocjeni automobil

osvojio drugi mandat u Narodnoj skupštini RS-a. Bio je član Demokratske socijalističke partije koja se te godine pridružuje Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Ovu vladajuću stranku Radojičić predstavlja u Narodnoj skupštini RS-a posljednjih 12 godina. I na ovogodišnjim izborima se bori za mjesto u ovom zakonodavnom tijelu, gdje zarađuje mjesečno oko 4.000 KM. Kada je 2002. godine izabran za poslanika, Radojičić ništa nije imao, a njegova supruga Sanja samo stanarsko pravo nad stanom u Banjoj Luci. Imovina im je rasla narednih dvanaest godina pa su tako u imovinskom kartonu iz 2014. godine napisali da u Banjoj Luci imaju stan i garaže u vrijednosti od 90.000 KM, zemljište od 5.400 KM, automobil Citroen C5 vrijedan 20.000 KM te 100.000 KM ušteđevine. Do objavljivanja priče Radojičić nije bio dostupan za komentar.

Radojičići su tokom 2013. godine mjesečno zarađivali oko 7.500 KM. Profesorsku karijeru političkom je zamijenila i Katica Čerkez koja u federalnom parlamentu predstavlja Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).

Nakon dvadesetogodišnje karijere profesorice geografije, Čerkez je 1996. godine postala članica HDZ-

a BiH i zaposlila se u Općini Vitez. Četiri godine kasnije je izabrana za općinsku načelnicu, a potom je kratko bila i ministrica okoliša i tur-

Tokom obavljanja javnih funkcija svoju imovinu znatno su uvećali i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić i delegat SDA u državnom parlamentu Halid Genjac... izma u Vladi FBiH. Posljednja dva mandata provela je u Parlamentu FBiH, gdje želi i ostati. Na predstojećim izborima je kandidat za isto radno mjesto na kojem mjesečno prima oko 4.200 KM. Čerkez i njen suprug Drago imaju kuću koju procjenjuju na 300.000 KM, zemljište vrijedno 20.000 KM, automobil Opel Astru te ušteđevinu od 60.000 KM.

Imovinski skok: Tokom obavljanja javnih funkcija svoju imovinu znatno su uvećali i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić i delegat u državnom parlamentu Halid Genjac.

Nikšić je član Socijaldemokratske partije (SDP) od 1993. godine, a već sedam godina je njen generalni sekretar. Poslijeratnu službu u Općini Konjic napušta 2000.

godine, osvojivši mjesto zastupnika u Parlamentu FBiH. U ovom zakonodavnom tijelu je ostao do 2011. godine kada je imenovan za federalnog premijera.

Za razliku od 2002. godine, kada je u imovinskom kartonu napisao da ima samo automobil vrijedan 5.500 KM, u ovogodišnjem kartonu Nikšić bilježi imovinu ukupne vrijednosti 316.000 KM. Prema kartonu, Nikšić ima stan u Sarajevu, vikendicu i naslijeđeni poslovni prostor u Konjicu gdje, pored toga, jedan stan dijeli sa suprugom, a drugi, kao nasljedstvo od oca, sa bratom. Nikšić vozi Volkswagen Tiguan vrijedan 50.000 KM. On i njegova supruga Nadija dužni su bankama 92.000 KM. Tokom prošle godine mjesečno su zarađivali oko 5.100 KM. Do objavljivanja priče nije bio dostupan za komentar.

Aktuelni premijer Federacije ove godine izlazi na opće izbore i nada se da će mu birači dati povjerenje za četvrti mandat u federalnom parlamentu.

Halid Genjac, član Stranke demokratske akcije (SDA) i delegat u Domu naroda BiH, od 2000. godine je četiri puta bio kandidat za državni parlament, a samo jednom je izabran glasovima građana. Za ostale mandate su ga delegirale 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 9

Damir Mašić iz SDP-a priznaje da političari imaju natprosječna primanja

kolege iz federalnog parlamenta u državni Dom naroda.

Genjac je u imovinskom kartonu 2002. godine napisao da zajedno sa suprugom Sadikom ima stan i garažu u Sarajevu te da posjeduje dionice vrijedne skoro 11.000 KM. Nakon četiri godine na listu imovine dodao je automobil Volvo od 10.000 KM i 231 dionicu u Investicionom fondu ABDS. Prema podacima Sarajevske berze, ove su dionice tada na tržištu vrijedile oko 47.000 KM.

Zajednički biznis: Do 2010. godine Genjac je stekao još jedan stan, a stari Volvo je zamijenio za BMW X3, dok je supruga Sadika dopisala Toyotu Yaris. Automobile je procijenio na ukupno 45.000 KM. Ove godine je dodao i ušteđevinu od 120.000 KM te naslijeđenu kuću sa zemljištem u Visokom. Supružnici Genjac svaki mjesec zajedno zarade skoro 7.500 KM. Genjac je novinarima CIN-a rekao da mu je politika jedini izvor prihoda i da je sve stekao u skladu sa zakonom. „Baveći se ovim poslom i na ovaj način nemoguće se obogatiti“, rekao je Genjac. On se ove godine kandidovao za poslanika u državnom parlamentu.

10 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

U toku ovog mandata Genjac se okušao i u privatnom biznisu, ali to nije dugo trajalo. Sa kolegama iz Parlamenta Miloradom Živkovićem iz SNSD-a i Mirsadom \ugumom iz Saveza za bolju budućnost formirao je 2011. godine kompaniju za čuvanje matičnih ćelija – CORD iPS d.o.o.

Trojicu političkih suparnika

Dodik je procijenio da ukupna imovina koju posjeduje sa suprugom Snježanom vrijedi 2,93 miliona KM. Supružnici Dodik su vlasnici dva stana i kuće u Srbiji te stana i kuće sa zemljištem u Laktašima... povezuje liječnička profesija.

Poslovna koalicija nije dugo trajala jer su se Genjac i \ugum ubrzo povukli iz biznisa.

Genjac kaže da mu je Živković ponudio ovaj posao pa je uplatio 1.000 KM za osnivački ulog.

Dodaje da se iz biznisa povukao jer je imao mnogo obaveza te da firma u to vrijeme nije ni radila.

Dobre ušteđevine: Od 160 kandidata iz CIN-ove baze podataka više od pola njih su kandidati na

predstojećim izborima. Među njima je 51 političar koji je u imovinskom kartonu prijavio ušteđevinu, dividende, životna osiguranja i novac na tekućim računima u ukupnom iznosu od pet miliona KM. Uz ovaj novac neki od njih prednjače po broju nekretnina koje imaju. Među njima su: predsjednik RS-a Milorad Dodik, ministar finansija i trezora BiH Nikola Špirić i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.

Dodik je procijenio da ukupna imovina koju posjeduje sa suprugom Snježanom vrijedi 2,93 miliona KM. Supružnici Dodik su vlasnici dva stana i kuće u Srbiji te stana i kuće sa zemljištem u Laktašima. Dodik je u imovinskom kartonu napisao da je njegov sin Igor suvlasnik voćarske firme „Fruit Eco“ iz Gradiške, ali nije naveo njenu vrijednost, jer je zbog elementarnih nepogoda nije mogao procijeniti.

Ova firma je 2011. godine bila vrijedna 9,6 miliona KM. CIN je tada pisao kako je „Fruit Eco“ za četiri godine uz minimalan osnivački ulog od po 1.000 KM dostigao milionsku vrijednost. Uz Igora, osnivač je i Mirko Dobrić, suprug rodice Milorada Dodika.

Dodik je kandidat za entitetskog predsjednika, funkciju koja mjesečno donosi oko 4.000 KM. Njegov stranački kolega Nikola Špirić prijavio je da ima stan i poslovni prostor u RS-u u vrijednosti od skoro 400.000 KM te porodično imanje od 11 hektara u Prekaji kod Drvara. Špirić je u prošlim imovinskim kartonima prijavio i tri stana sa garažama u inostranstvu – svoj u Novom Sadu, sinovljev u Beogradu i kćerkin u Beču.

Na izborima 2014. godine je kandidat za poslanika u državnom parlamentu.

Sigurni prihodi: Predsjednik SDP-

Sirotinja plaća cehove privilegovane vlasti

a Zlatko Lagumdžija sa porodicom posjeduje po jedan stan u Dubrovniku i Sarajevu te poslovne prostore i vikendicu ukupne vrijednosti 1,26 miliona KM. I on ove godine na izbore izlazi kao kandidat za državni parlament.

Podaci iz imovinskih kartona pokazuju da vrijedne nekretnine imaju i relativno mladi političari, kao što su državni poslanik i potpredsjednik SDA Senad Šepić te federalni ministar obrazovanja i nauke Damir Mašić. Oni su bez ikakve imovine u politiku ušli u svojim dvadesetim godinama.

Obojica su od 2002. godine bili zas-

Imovinski šampioni: Lagumdžija i Dodik

tupnici u Parlamentu FBiH – Mašić do 2010. godine kada je postao federalni ministar, a Šepić do 2007. godine kada je imenovan za zamjenika državnog ministra civilnih poslova.

Pred ovogodišnje izbore Mašić je imao stan i zemljište u Sarajevu čiju vrijednost je procijenio na 122.000 KM te automobil Peugeot od 12.000 KM. On i njegova supruga Sakiba do 2018. godine moraju otplatiti kredite od 102.000 KM. Mašić je za CIN rekao da mu je politika jedini izvor prihoda. „Da se razumijemo, mi imamo kao zvaničnici realno natprosječna pri-

manja, ali nemamo primanja za avione, kamione, milione i ne znam ti ni ja šta“, kaže Mašić i dodaje da se veliki broj ljudi bavi ovim poslom zato što ga voli, a ne zato što su vidjeli priliku za sticanje bogatstva.

Unosno zanimanje: Šepić ima stan, koji, prema njegovoj procjeni, vrijedi 269.000 KM. Kupio ga je uz pomoć kredita od 140.000 KM, nakon što je prodao zemljište i stan koji je prije imao.

Novinarima CIN-a rekao je da, pored toga, kao žirant vraća tuđi kredit od 242.000 KM. Vozi „Peugeot“ od 20.000 KM. „Ono što vam mogu reći je da se može od ovog posla dobro živjeti u BiH. Kada se to uporedi sa mnogim drugim profesijama, ovo je jedan od unosnijih poslova“, rekao je Šepić i dodao da se plate zvaničnika moraju smanjiti.

Više od polovine političara iz CINove baze podataka su kandidati za državnu, entitetske i kantonalne skupštine, predsjednika i potpredsjednike RS-a te mjesta u Predsjedništvu BiH. Koliko njih će osvojiti novi mandat ovisi o glasovima skoro 3,3 miliona birača od kojih je svaki šesti nezaposlen.

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 11

NOVA NAGRADA NOVINARKAMA CIN-A

HRABROST PLUS ARGUMENTI Novinarke Centra za istraživačko novinarstvo dobile su međunarodnu nagradu CEI/SEEMO za napis o hraniteljskim porodicama, na kojem su radile i pored pritisaka i prijetnji

N

ovinarke CIN-a Sadeta Fišić, Maida Salkanović i Jovana Kljajić dobitnice su prestižne međunarodne nagrade za istraživačko novinarstvo koju dodjeljuju CEI (Centralno-europska inicijativa) i SEEMO (Europska medijska organizacija za Jugoistočnu Europu). Njihov napis o hraniteljskim porodicama nagrađen je u kategoriji mladih profesionalnih novinara.

„Tri mlade novinarke tretirale su osjetljivu i problematičnu temu, zloupotrebu djece u hraniteljskim obiteljima, hrabro i precizno, uloživši dosta truda u odlično istraživanje. Objavljivanje priče izazvalo je određene reakcije javnosti, a novinarkama su upućene i prijetnje. No, one su nastavile raditi na ovoj temi“, stoji u zvaničnom saopštenju SEEMO-a.

CIN-ov tekst „Visoka cijena krova

Novinarke CIN-a Jovana Kljajić, Maida Salkanović i Sadeta Fišić 12 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

nad glavom“ objavljen je u aprilu ove godine. Novinarke su već nagrađene za ovaj tekst od strane USAID-a, a utjecao je i na kreiranje Zakona o hraniteljstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Novinarke CIN-a istražile su nekoliko slučajeva zloupotreba djece u hraniteljskim obiteljima. Otkriveni su slučajevi silovanja, zlostavljanja i zanemarivanja. Također je otkriveno da zakonska neuređenost i nejasan raspored nadležnosti ne omogućavaju sistem kontrole položaja djece u hraniteljskim obiteljima.

Glavnu nagradu je ove godine, u kategoriji profesionalnih novinara, dobila Brankica Stanković, urednica poznate emisije „Insajder“ na srbijanskoj televiziji B92.

Prošle godine je novinar CIN-a Mahir Šahinović dobio glavnu SEEMO-vu nagradu za tekst “Balkanski trgovci dionicama ugrozili njemačku berzu“.

Na ovogodišnji konkurs za nagradu pristiglo je 38 prijava iz 14 zemalja. Nagrade, kao i posebno priznanje ukrajinskoj novinarki Ani Babinets, biće uručene u Skoplju, u sklopu SEEMO Foruma, koji će se održati 16. i 17. oktobra ove godine.

Nagrada je dodijeljena u suradnji sa njemačkom fondacijom „Konrad Adenauer“, a prijave je razmatrao šestočlani žiri kojeg su sačinjavali predstavnici organizacija: Oliver Vujović (SEEMO), Barbara Fabro (CEI), Christian Spahr (Konrad Adenauer), te novinari Saša Leković (Hrvatska), Besar Likmeta (Albanija) i Adrian Mogos (Rumunija).

RASTROŠNE IZBORNE KAMPANJE

MILIONI IDU NA OGLASE Monitoring izborne kampanje pokazao je da su u prve dvije sedmice kampanje SDA i Savez za promjene (RS) najviše uložili u oglašavanje na TV stanicama i u štampi

T

ransparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) izvršio je praćenje i analizu i druge sedmice predizborne kampanje za odabranih 10 političkih stranaka, uzimajući u obzir oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima.

Rezultati monitoringa pokazali su da je deset političkih stranaka u prve dvije sedmice kampanje, samo na zakup prostora u elektronskim i štampanim medjima (10 TV stanica i 9 štampanih izdanja), utrošilo više od 780.000 KM. Stranka demokratske akcije (SDA) i Savez za promjene (RS) još uvijek prednjače po troškovima. SDA je do sada na oglašavanje potrošila oko 285.000 KM, što zajedno sa procijenjenom pripremom oglasa od oko 90.000 zajedno čini čak 375.000 KM za prve dvije sedmice.

Savez za promjene, s druge strane,

na oglašavanje je utrošio oko 160.000 KM, što zajedno sa procijenjenom pripremom oglasa od prethodne sedmice od 135.000 KM, iznosi 295.000 KM. Zanimljivo je i da je SDA u

Zanimljivo je i da se do sada neke od stranaka, kao što su Demokratska fronta i Narodna stranka Radom za boljitak, nisu oglašavale u medijima prvoj sedmici imala više od 50% ukupnog broja oglasa, odnosno više od svih stranaka zajedno, dok je u drugoj sedmici udio SDA u ukupnom broju oglasa 44%.

SNSD je, kada se zbroji oglašavanje ove stranke i koalicije sa DNSom, utrošio oko 150.000, a zajedno sa procijenjenom pripremom oglasa, oko 257.000 KM. Kada su u pitanju kandidati, najviše su se oglašavali Bakir Izetbegović i Ognjen Tadić.

Zanimljivo je i da se do sada neke od stranaka, kao što su Demokratska fronta i Narodna stranka Radom za boljitak, uopšte nisu oglašavale u medijima pokrivenim monitoringom, te da je npr. SBB imao veoma mali broj oglasa. Ovo se djelimično može objasniti, s jedne strane, nedavnim hapšenjima funkcionera Narodne stranke radom za boljitak, a u slučaju SBB-a činjenicom da čelnik ove stranke ima sopstvene medijske kuće na kojima se promoviše, te mu nije neophodan zakup oglasa.

I dalje je prisutna praksa u kojoj se u Republici Srpskoj samo vladajuća koalicija oglašava na javnom radio-televizijskom servisu RTRS, a na BN TV samo opozicione stranke.

Imajući u vidu prethodnu praksu stranaka da se u posljednje dvije sedmice kampanje najviše oglašavaju, očekuje se da će do kraja kampanje iznosi biti višestruko veći. S druge strane, TI BiH ponovo naglašava da u navedene iznose oglašavanja nisu uključeni troškovi vanjskog oglašavanja (bilboardi, posteri, plakati itd.) niti predizbornih skupova.

TI BiH još jednom upozorava političke stranke da vode transparentniju predizbornu kampanju, a posebno javne zvaničnike koji su kandidati na predstojećim izborima, da se suzdrže od korištenja funkcija koje obavljaju u institucijama kako bi promovisali sebe i političku stranku kojoj pripadaju.

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 13

POPLAVA POLITIČKOG NEMORALA

MUTNA VODA ODNIJELA PRAZNA OBEĆANJA VLASTI Nema više nikakve dileme da je vlast počinila veliki grijeh prema građanima u poplavljenim područjima, od utrkivanja u praznim obećanjima do mahinacija i propusta u raspodjeli humanitarne pomoći

U

jednom danu dvije nevladine organizacije oštro su kritikovale aktivnosti bh. vlasti u sanaciji posljedica velikih proljećnih poplava, u kojim je, prema gruboj procjeni, voda odnijela oko četiri milijarde KM (2,03 u Federaciji BiH , u Republici Srpskoj 1,89 milijardi KM i 57,89 miliona KM u Brčko distriktu).

Ako se tome dodaju štete od zaustavljenih privrednih procesa, brojka postaje zastrašujuća.

Pri tome je, nažalost, zastrašujuća i činjenica da su stradalnici u ključnim momentima ostavljeni na cjedilu. Salve obećanja i velikih riječi, koje su izricali politički lideri i predstavnici gotovo svih nivoa

Dodikova vlast zaobišla SDS-ovu Bijeljinu 14 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

vlasti, ljudima su dodatno zapaprili ovu ljutu kašu.

Opšti nemar: Skoro pola godine od prvog plavnog vala, kad se već štošta moglo sanirati i zbrinuti one najugroženije, kategorički se može izreći ocjena da je vlast na ovom ispitu – pala. I da nije bilo utrkivanja u velikim obećanjima, Građani smatraju da su vlasti u BiH pričinile više štete nego koristi kroz davanje obećanja koja ne mogu ispuniti... stradalnici su, s pravom, od države očekivali bar nešto pomoći. Nisu je dobili, pogotovo ne u mjeri u kojoj

Piše: Amra Zimić su novcem, montažnim kućama, prehrambenim paketima i sličnim donacijama zveckali Lagumdžija i Nikšić, najviše, ali i Izetbegović, Bevanda, Dodik...

Dvije nevladine organizacije istog su dana, u srijedu, saopštile svoje nalaze i obje su ponašanje vlasti ocijenile – katastrofalnim!

Portparolka organizacije Transparency Internacional za Bosnu i Hercegovinu (TI BIH), Ivana Korajlić, istakla je da su oni proveli istraživanje kojim su bili obuhvaćeni lokalni predstavnici institucija, organizacija i građana, službi bezbjednosti, Crvenog krsta i organizacija koje su na terenu bile uključene u raspodjelu pomoći. Osnovni zaključak analize istraživanja je, po njenim riječima - da su BiH institucije nakon poplava bile gotovo nezapažene!

Državna vlast se, doduše, kako navodi izvještaj TI BiH, uključila kroz organizaciju međunarodne donatorske konferencije. No, ni do danas nisu uspostavljeni mehanizmi raspodjele tih sredstava, a strani donatori, koji ovdašnjim vlastima više ne vjeruju ni slovo, ne žele svoj novac da prebace na račune nemarne vlasti. Znaju da bi ogro-

man dio i ostao na tom nivou, da pomoć ne bi stigla do onih kojim je upućena.

Stranački kriteriji: Korajlićeva je naglasila da je istraživanje pokazalo kako je pomoć u Federaciji BiH protumačena kao klasični predizborni marketing: "Građani smatraju da su vlasti pričinile više štete nego koristi kroz davanje obećanja koje ne mogu ispuniti.“ Slično, i još gore, bilo je u Republici Srpskoj. Kako ocjenjuje TI BiH, pomoć Vlade RS zavisila je od toga koja je stranka na vlasti u nekoj od poplavljenih opština. Dok su u Doboju i Bijeljini, gdje je na vlasti SDS, nezadovoljni republičkim tretmanom, u Šamcu, gdje vlada SNSD, imaju samo riječi pohvale, navodi se u izvještaju TI BiH. Slikovit je i primjer iz Doboja, gdje smatraju da je zabrana uplaćivanja finansijske pomoći bez posredovanja entitetskih institucija bila ogromna greška Vlade. Konkretno, da je Doboj otvorio vlastiti račun za prikupljanje pomoći, misle da su mogli prikupiti 5 miliona KM, koliko je, inače, ukupno sabrano na republičkom računu. A Dodiku mrski Doboj je od ovih 5 miliona dobio samo 25.000 KM! Još je drastičniji primjer Bijeljine, koja nije dobila prioritetni status za obnovu, iako se tamo pod vodom našlo 10.000 domaćinstava. Uzrok je opet politički; tamo ne vlada Dodikova stranka nego neke druge.

Traljava sanacija: Nezadovoljstvo je među stradalim građanima ogromno. Oni su ogorčeni i (ne)radom popisnih komisija za nadoknadu štete, lošom koordinacijom lokalnih sa entitetskim i državnim vlastima, pa do skrivanja broja nastradalih osoba.

Postoje mnoge zamjerke i na

Neko je dobivao duple pakete, a drugi ništa

raspodjelu pomoći koja je stizala od građana. Ova karika nije bila uvezana sa organizacijama poput Crvenog krsta, Merhameta i Karitasa, pa su pojedini ljudi dva

Ljudi strepe od svake nove kiše. Prokopi i kanali su u groznom stanju, gorem nego što su bili prije poplava, jer ništa nije urađeno... puta dobijali pomoć, ona je dijeljena i onima koji nisu bili ugroženi, dok su istinski stradalnici ostavljeni na cjedilu, zaključak je istraživanja provedenog kroz TI BIH. Centar za promociju civilnog društva (CPCD) svoju ocjenu sažeo je u jednu rečenicu: Za lošu odbranu od poplava i traljavu sanaciju i obnovu krivi su svi nivoi izvršne vlasti u zemlji!

Ova organizacija uputila je javni poziv nadležnim organima u BiH da odmah angažuju sve raspoložive ljudske, materijalne i tehničke resurse, kako bi se ove jeseni spriječilo ponavljanje scenarija iz

maja 2014. godine. Cilj izlaska pred novinare je bilo skretanje pažnje sa predizbornih i dnevnopolitičkih dešavanja na hitne potrebe zaštite života i imovine građana na ugroženim područjima BiH. No, kako stoje stvari, od toga neće biti ništa. Vlast je sva okrenuta izborima, a potom će se baviti sklapanjem koalicija i blokova za formiranje vlasti. A kiše neće čekati da oni to sve obave, pa da se onda sjete svojih životno ugroženih glasača.

To bi moglo dosadašnju štetu i da udvostruči. Jer, kako je rekao Omir Tufo, projekt menadžer CPCD-a, na preventivi od poplava, od maja do danas, nije urađeno više od pet posto potrebnoga.

- Ljudi strepe od svake nove kiše.

Prokopi i kanali su u groznom stanju, gorem nego što su bili prije poplava, jer ništa nije urađeno kazao je Tufo.

Sa grešnim vlastima, koje u brk lažu i varaju svoje građane, na područjima koja lako plave ljudima još jedino Bog može da pomogne!

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 15

KAKO SE “KUPUJU” GLASOVI

IZBORNA HLADNJAČA SDA Izborni glasovi oduvijek se kupuju. No, braća Lijanovići, koji su smislili sistem “sto maraka jedan glas”, čisti su amateri u odnosu na velike stranke i njihovo dodvoravanje biračima

N

ema u BiH događaja bez lica i naličja. U takve spada i informacija o poljoprivrednoj zadruzi ProNatura, koja je, nakon tri godine poslovanja sa proizvodnjom i preradom jagodičastog voća, prošle sedmice pustila u pogon vlastitu hladnjaču.

Cilj ovoga projekta je povećavanje broja kooperanata na području srednje Bosne. Uz to, sredstva iz tzv. turske kreditne linije, treba da pomognu da se zaposle povratničke

Crvene maline za zelene glasove 16 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

porodice u ruralnim sredinama.

Preporučuje im se da krenu sa višestruko isplativim uzgojem malina: pomenuta zadruga garantuje kompletan otkup.

Klanovski lanac: Ovaj događaj sigurno raduje brojne bošnjačke porodice u srednjoj Bosni. To je i putokaz drugima gdje da, u opštoj krizi, potraže rješenje za svoje egzistencijalne nedaće. Stoga aplauzom treba nagraditi sve one koji su

Ružno je što se rijetki uspješni ekonomski projekti profiterski iskorištavaju u političke svrhe, ovaj put predizborne... bili dio ovog uspješnog projekta.

Nije ih teško locirati: to su, prije svega, oni koji su omogućili povoljno kreditiranje preko tzv.

Turske linije. A to je, zna se, Stranka demokratske akcije (SDA). Još preciznije, to je Bakir Izetbegović, koji već godinama ekskluzivno ugovara sve bosanske političkoekonomske odnose sa Ankarom. On se u više navrata javno hvalisao da Turska pomaže našoj zemlji isključivo zbog zasluga njegovog oca Alije, zbog “bratske” SDA i Alijinog sina Bakira.

I druga karika u lancu, BBI banka, koja operativno radi sa plasmanom turskih kredita - kojih je već podijeljeno oko 1.700 - dio je pomenute porodice. Ona je uvijek uključena u bankarsku realizaciju poslova koje politički dogovaraju Bakir Izetbegović i njegova stranka.

Napokon, u istom klanu je i zadruga ProNatura. Ne možemo zavirivati u glasačke listiće njihovih vlasnika i direktora, ali se slobodno može ponuditi oklada 100:1 da su to ljudi iz poslovno-političkog lobija SDA. Među njih bi se, ako već ranije nisu, trebali svrstati i poljoprivrednici iz dijela srednje Bosne, kojim će ovaj projekat doprinijeti da riješe problem lične egzistencije.

Neće valjda pljuvati u ruku koja ih

hrani? Elementarno vaspitanje nalaže im da svojim glasovima, 12. oktobra, iskažu zahvalnost svojim “spasiteljima”.

Ružan profit: Divno je kad u BiH bilo kome i bilo gdje stigne

neki ekonomski poticaj. Da su imalo odgovorniji i sposobniji, i vlast i država i stranke koristili bi svoje veze na sve strane svijeta da svojim građanima pojačaju dnevni jelovnik i doprinesu opštem podizanju njihovog životnog

Tursko pitanje U predizbornoj utakmici puno se govori i o prošlosti, čak i jako dalekoj. Duboke su razlike, na primjer, u ocjenjivanju četiri stoljeća duge vladavine Osmanlijskog carstva u BiH. One ne ovise samo o nacionalnom faktoru. Sad se i među Bošnjacima vodi javna polemika o ulozi Osmanlijskog carstva u sudbini naše zemlje.

Jedan od ključnih aduta koje SDA koristi u predizbornoj kampanji upravo je najavljivanje velike “bratske” pomoći iz Turske. Većinu svojih ekonomskih obećanja SDA zasniva na novcu iz turskih državnih fondova. U ušima, pri tome, gromko odzvanja nedavna izjava turskog lidera Erdogana, koji tvrdi da mu je Alija Izetbegović na samrti rekao da “Bosna pripada Osmanlijama”, da ona uvijek treba da bude privjesak Turske.

Upravo suprotne poglede, međutim, na predizbornom skupu u Gradačcu iznijeli su predstavnici SBB-a, koji su veličali Husein-

kapetana Gradaščevića. Radi se o vođi narodne bune protiv osmanlijske vlasti, koju je pokrenuo 1831. godine, sa idejom o autonomiji Bosne u tom velikom carstvu.

Lik i djelo Husein-kapetana na pomenutom skupu isticani su kao lijepa simbolika naše državnosti i historijske snage Bošnjaka da opstanu, pobijede i nadžive sve okupatore i loše vlasti. Sve je to učinjeno, vidi se iz aviona, samo da se umanji značaj saradnje koju njihovi rivali, SDA, imaju sa današnjom Turskom.

Mišljenja glasača o “turskom pitanju” sigurno neće donijeti izbornu prevagu ni za SDA ni za SBB. No, razgovore o tom temi, naročito stručne i naučne, treba nastaviti kad prođe ovo vrijeme užarene politizacije. Bosni treba zrela spoznaja, koju još nema, o tom četiri stoljeća dugom periodu njene prošlosti. Pogotovo zato što se na tome zasnivaju i neki koncepti naše političke budućnosti. (A. Z.)

standarda.

Međutim, ružno je što se sve to profiterski iskorištava u političke svrhe, ovaj put predizborne. I ne samo da se iskorištava, nego se vjerovatno i uslovljava. Postoji li iko ko misli da je Izetbegović kod Erdogana izmolio tzv. Tursku kreditnu liniju da bi pomogao nerazvijenim dijelovima BiH, bez obzira ko u tom kraju ima stranački primat: SDA, SDP, SBB, sve do HDZa i SNSD-a?

Je li iko naivan da misli kako Milorad Dodik ruske kredite i investicije usmjerava tamo gdje se računa da dominiraju simpatizeri njemu konkurentskih stranaka SDS-a, PDP-a i drugih?

Da li bi - da oni imaju veze kakve ima Izetbegović sa Erdoganom, a Dodik sa Putinom - Radončić, Komšić ili Bosić i Ivanić radili drugačije?

Ne bi, vjerovatno! Nagledali smo se za ove dvije decenije, u raznim stranačkim izvedbama, raznih politički obojenih kredita i investicija, koje su bile direktno u funkciji popularizacije određenih stranačkih krugova.

U glavama onih koji to, sa političkog vrha, određuju i organizuju, nije nikakav boljitak, ni državni ni entitetski ni nacionalni.

Cilj je isključivo vlastita politička, odnosno izborna dobit. Patriotizam i odgovornost prema državi na posljednjem su mjestu takvih projekata.

Uostalom, izborni glasovi oduvijek se na neki način - kupuju. Braća Lijanovići, koji su smislili sistem “sto maraka - jedan glas”, čisti su amateri u odnosu na veće stranke, poput SDA. Svoje glasačke kofere oni mnogo uspješnije pune nedopustivo politizovanim i instrumentalizovanim projektima poput ovoga sa hladnjačom u srednjoj Bosni.

Vlastimir Mijović 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 17

NA VRH JEZIKA

PARADE NAŠIH PONOSA

Koliko treba imati „hrabrosti“ da bi se nosio teret drugačije ljubavi u sebi? I kako uopće živjeti, ne umanjujući prostore slobode ni sebi ni drugima?

Š

etam gradom sa Domenicom Dolceom i Stefanom Gabanom. Sa njima je u Sarajevo stigao i Gorgio Armani.

Sva trojica su modni dizajneri koji su javno priznali svoju homoseksualnu orijentaciju.

Vodim ih na Baščaršiju na ćevape.

Dolce i Gabana se drže za ruke, tako pokazujući svoju ljubav i dugogodišnju privrženost jedan drugome. Armani svo vrijeme pravi „selfi“ fotke, a ja mislim da li ćemo naletjeti na neke manje tolerantne mužjake u ovom gradu, koji će sa zadovoljstvom prebiti svu trojicu, i mene s njima, što tako hodajući „promoviramo“ toleranciju i različitost među ljudima. isu oni došli zbog neke sarajevske „parade ponosa“.

Ovdje se takav „ponos“ ne tolerira i s njim se javno ne paradira. Većina ljudi drukčije iskazuje i nosi svoje „ponose“. Još uvijek se svi na ulici okreću za muškarcima koji se drže za ruke, kao što i svaki drugi iskorak iz uobičajenog takođe privlači pažnju.

A dizajneri su i doputovali baš zbog mode i neviđenog političkog pederluka. Trebaju pomoći dvojici kandidata za člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima u BiH, da im poboljšaju imidž i drukčije ih predstave u javnosti.

Lijepo će ih obući, ošišati, našminkati, depilirati, uraditi neke čarolije sa njihovim glavama, da izgledaju malo „normalnije“, i da,

N

18 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

naravno, naprave nove izborne, homo erotične fotke koje mogu da se štampaju i na naslovnici modnih i gej časopisa.

Ovi kandidati su prepoznali te skrivene estetske kanone gej populacije koja je zagospodarila svijetom i nametnula određenu valorizaciju lijepog i uspješnog. Njih baš briga što će ih narod zvati

Još uvijek se svi na ulici okreću za muškarcima koji se drže za ruke, kao što i svaki drugi iskorak iz uobičajenog takođe privlači pažnju... pederčinama. Najvažnija je pobjeda na izborima, a oni dobro znaju koliko je gej lobi u svijetu moćan.

Stigosmo mi na Čaršiju, naručismo ćevape, a ljudi počeše da bulje u moje goste. Neko ih prepoznaje, neko ne, a

Piše: Sanja Ljubičić Dolce poče hraniti Gabanu. Stavlja mu ćevap po ćevap u usta.

Konobar to gleda i kaže drugom: Vidi onih pederčina, nabijem im sto ćevapa u bolesna usta! rimijeti to Armani pa me upita šta taj zgodni mladić govori?

Ja kažem da iskazuje svoje oduševljenje što su oni došli u Bosnu i da ga je prepoznao. Armani brzo iz tašne izvadi jednu majicu i pokloni je konobaru. Rukova se s njim, a ovaj nesretnik poblijedi. Krene zafrkancija da ga je Armani prepoznao kao geja, te on pobježe u kuhinju da ga, ne daj Bože, još neko ne vidi sa deklariranim pederom. (Ali, ipak, primi majicu kao poklon.)

Ko zna, možda je i on gej, ali ne smije priznati pa je i zbog toga bio tako muževan u svom komentaru?

Za susjednim stolom dvije gospođe

P

počeše glasno pričati da one nemaju ništa protiv gej populacije, ali da te stvari „takvi ljudi“ trebaju raditi u kući, da ih niko ne vidi. Jedan gospodin reče da je potpuno neprirodan odnos između osoba istog spola, da ne postoji mogućnost reprodukcije među njima i da se tu nema šta pričati. A mladić kraj njega upita ga li bi imao išta protiv dvije lezbejke u krevetu s njim? ospodin se nasmija i reče da je to „drugo“, da je to normalno te da je to uobičajena muška fantazija?

Sretoh tu i svog profesora Grčke filozofije, sa kolegom psihijatrom.

On se uključi u razgovor i reče da je u antičkoj Grčkoj bila sasvim uobičajena ljubav između dva mladića i da je to uistinu i jedina prirodna ljubav u kojoj se eros i duša u svoj svojoj osobenosti iskazuju u razumijevanju i voljenju „istog“? Psihijatar potvrdi da je odavno izbačen homoseksualizam kao poremećaj u klasifikaciji i definiranju bolesnog, te da se kao

G

takav uopće ne tretira.

Da li bi, kad je već tako, i mi u Sarajevu trebali organizirati gej paradu ponosa?

Dijete za jednim stolom upita majku šta je to peder i zašto onaj čiko ima momka, a majka ga samo pljusnu preko lica i reče da nikada više neće ući u ovu pedersku ćevabdžinicu. I izađe van.

Druga djevojčica upita svoju majku zašto je ona teta udarila svoje dijete, a ona joj odgovori: Zato što je primitivna, i da zbog takvih nikada nećemo

I lezbejke su bolesne; treba im pokazati onu „stvar“ i dati da rade kod strogog gazde 18 sati pa im ne bi palo na pamet, od umora, nikakvo ljubakanje... ući u Europu. Žena za blagajnom reče, ako trebamo ući u Europu da jedni drugima ljubimo stražnjice, odmah se odriče takve Europe.

Ona kaže da postoji hiljadu pravih razloga da se paradira i bori za sve ono za šta je uskraćena. Da joj je odvratno

da joj ispred nosa šetaju spodobe sa golim stražnjicama, žvalave se, ne znajući ko je muško, a ko žensko, dok narod nema za kruha. Da neće dozvoliti da joj sin „ostane“, ne daj Bože, trudan i vjenčan sa najboljim prijateljem. Da treba zabraniti gejovima da usvajaju djecu i vjenčavaju se. Da su i lezbejke bolesne i da im treba pokazati onu „stvar“ i dati da rade kod njenog gazde 18 sati pa im ne bi palo na pamet, od umora, nikakvo ljubakanje. drža ona pravi politički govor, a ja pomislih da je sigurno kandidat neke desničarski orijentirane stranke? Predložih svojim gostima da odemo negdje drugo na piće, u Vinoteku kod frenda. On je „svjetski“ čovjek pa će mi možda Dolce, Gabana i Armani uz vino „sve priznati“.

Usput počeh razmišljati koliko treba imati „hrabrosti“ da bi se nosio teret drugačije ljubavi u sebi? I kako uopće živjeti, ne umanjujući prostore slobode ni sebi ni drugima?

Zaista, trebaju li nam te parade svih naših ponosa?

O

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Kakav je gospodar, takav je i sluga. n Gaius Petronius Petronije Ljubav koja traži nešto osim otkrivanja vlastite tajnovitosti nije ljubav, nego bačena mreža: a samo se bezvrijedno u nju hvata. n Halil Gibran Ovo je groblje živih, ovo je užasno, jer je najgore živjeti, a već biti mrtav. n Nikola Šop Naravno, mi uvijek glumimo; radi se o nagonu koji je urođen svim ljudima. n Laurence Olivier Inteligencija je najpravednije raspoređena stvar na svijetu – niko se ne žali da je ima malo. n George Bernard Shaw Vrijeme razlikuje lijepo od ružnog. n Simonid Dobro i istinito isto je za sve ljude, ugodno je pak onome ono, ovome ovo. n Demokrit Jer se ne može misliti, a da se ne postoji, ali se može sasvim lijepo postojati, a da se ne misli. n André Gide Dodirom ljubavi, svako postaje pjesnik. n Platon Vi ste vrlo vrijedna i važna osoba iako se možda u trenutnoj situaciji ne osjećate tako. n James Newman Licemjer je lešinar što na litici čeka smrt žrtvinu. n Halil Gibran 20 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

NAGRAđENI ZATVORENIK LEDENO DOBA PRED NAMA

Parlamentarna Skupština Vijeća Evrope (PACE) godišnju nagradu "Vaclav Havel" za ljudska prava dodijelila je zatvorenom aktivisti iz Azerbejdžana Anaru Mammadliju.

Mammadli je bio jedan iz užeg kruga nominovanih za ovu prestižnu evropsku nagradu, za koju su konkurenti ove godine još bili izraelski B’tselem, koji štiti ljudska prava i Izraeleca i Palestinaca, i kancelarija Juzuistkog izbjegličkog centra na Malti, koja se bavi zaštitom ljudskih parva tražilaca azila.

Novčanim iznosom nagrade od 79.000 dolara, koja se dodjeljuje drugu godinu za redom, želi se nagraditi i pomoći izuzetna građanska aktivnost zaštitnika ljudskih prava. Nagradu je, u ime zatvorenog azerbejdžanskog aktiviste Annara Mammadlija, primio njegov otac, budući da je on sam od maja na odsluženju zatvorske kazne od 5 i po godina.

Njegov otac Asaf Mammadli, prenio je poruku : Anar je rekao da ova nagrada predstavlja veliki moralni podsticaj i pokazuje ne samo solidarnost sa njim i organizacijom čiji je je član, već i za sve ostale zatvorene zaštitnike ljudskih prava.

Anar Mammadli je osnivač Izbornog monitoring centra za demokratske studije (EMDS), smještenog u Bakuu, koji promoviše demokratizaciju institucija i građanska politička prava, koja su u njegovoj zemlji na jako niskom nivou.

Snaga Sunčevog zračenja se posljednjih godina smanjuje, pa će uskoro doći do globalnog zahlađenja - nastupit će malo ledeno doba. To je izjavio šef sektora za kozmička istraživanja Sunca Glavnog (Pulkovskog) astronomskog opservatorija RAN-a Habibulo Abdusamatov.

Abdusamatov je ruski astrofizičar koji je šef projekta "Astrometrija", ruskog dijela Međunarodne svemirske postaje. Poznati je protivnik teorije o globalnom zatopljavanju i već je ranije pisao o svojoj teoriji po kojoj se zagrijavanje Zemlje događa zbog utjecaja povećanog zračenja Sunca.

Svoju teoriju temelji na tome da se globalno zagrijavanje događa i na Marsu, što, po njegovom mišljenju, može značiti samo jedno - da je uzrok pojačano zračenje Sunca.

Međutim, njegove teorije znanstvena zajednica nije prihvatila, a njegovi kritičari dokazuju da njegove tvrdnje nemaju uporišta ni u teoriji ni rezultatima promatranja.

INDIJCI NA MARSU!

Indija je za 74 miliona dolara poslala letjelicu na Mars, što je čak 26 miliona jeftinije od cijene filma

Gravitacija ili skoro 10 puta manje od Nasa-ine nove misije. Indijska agencija za svemirska istraživanja poslala je prve fotografije snimljene letjelicom Mangalyaan, koja je ove sedmice ušla u orbitu Marsa.

Sliku su objavili na Twitteru uz poruku: "Ovdje gore je lijep pogled". Hindu piše kako je letjelica dosad poslala deset fotografija, a njezina glavna misija bit će proučavanje atmosfere Marsa.

Indijski svemirski program pokazao se uspješnim postavljanjem letjelice u orbitu Marsa. Osim što su prva azijska zemlja na Marsu, prvi su koji su iz prve postavili letjelicu u orbitu. Prije Indije, jedino su SAD, Evropa i SSSR uspješno poslali letjelice na Mars.

OBAMINA VOZILA

oklopom, ima kameru za noćno snimanje, neprobojne gume i rezerovar za benzin koji je zaštićen od eksplozije čak i u slučaju da je direktno pogođen.

ROđENE UBICE

UPAM]ENO

Ako na zlo uzvratite dobrim, kako će te uzvratiti na dobro? Na dobro valja uzvratiti dobrim, a na zlo pravednošću. n Konfucije Prava je ljubav kao pojava duhova: svako o njima govori, ali ih je malo ljudi vidjelo. n La Rochefoucauld

Novom studijom koja je objavljena u časopisu Nature utvrđeno je da su čimpanze rođene ubice, te da nisu postale nasilne u kontaktu sa ljudima kako se ranije tvrdilo.

Istraživači su posmatrali ponašanje čimpanzi na 18 različitih lokacija te ustanovili kako je ubijanje među čimpanzama evoluiralo u taktiku kojom ubice imaju tendenciju da povećaju svoju teritoriju, što im donosi više hrane, društva, te drugih koristi.

OTROVNA HRANA

Avion kojim leti američki predsjednik poznat je kao "Air force 1" i predstavlja jedan od najpoznatijih simbola američke moći. Riječ je zapravo o dva "Boeinga 747" proizvedena specijalno za predsjednika i koja se koriste naizmjenično.

Predsjednički zrakoplov toliko je siguran da može izdržati nuklearnu eksploziju, a opremljen je i proturaketnom obranom.

Avion je toliko napredan da u slučaju katastrofe na američkom tlu Barack Obama može iz tog aviona upravljati zemljom.

Američki predsjednik na tlu se vozi u "Zvijeri", odnosno "Cadillacu 1" ili "Obamamobilu" kako ga poplurano nazivaju. Napravljen je od titanija, a prekriven čeličnim

RE^ENO

Svaki dan su na našem tanjuru, a uništavaju nam zdravlje! To su sljedeće namirnice: Čips, jer se sprema na vrlo visokim temeperaturama, zbog čega se stvara opasni Acrylamide. Ovaj kemijski spoj može se pronaći i u pomfritu, cigaretama...

Kokice iz mikrovalne pećnice pakirane su u vrećice koje sadrže kiselinu perfluorooctane. Također, često sadrže diacetyl, poznati pojačivač ukusa. Čestom konzumacijom ovog proizvoda prijete plućne bolesti.

Paradajz u konzervi obično sadrži opasnu supstancu koja se zove bisfenol A, ili BPA. Mesne prerađevine sadrže puno dodataka, čak i više no što treba. Na listi je i riba iz uzgoja u kojoj su pesticidi, antibiotici, razne hemikalije...

Ja sam biće u dijalogu; sve se u meni međusobno bori i protuslovi. n André Gide Striktna pravda je koji put najveća nepravda. n Publius Terentius Govori na dobrobit svojih slušatelja, a ne na svoju. n Deb Gottesman Ako je nešto nejasno napisano, odmah posumnjaj u samu stvar. n Ciceron Razmisli više puta, odluči jedanput. n Publilius Syrus Publilije Ne možemo si dopustiti da budemo toliko zamrznute duše pa da svakoga koga ne poznajemo držimo potpunim strancem. n Albert Schweitzer Milosrdni daju na vratima, a Bog svoj dio dodaje na prozoru n John R ay Ponekad mislim da je Bog stvarajući čovjeka pomalo precijenio svoje sposobnosti. n Oscar Wilde Pametni ljudi više nauče od budale, nego obratno. n Katon 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 21

VERBALNI RAT NA INTERNETU

UREDNICI MORAJU BRISATI MRZITELJSKE KOMENTARE Pred izbore se ne nadmeću samo političari nego i “obični” ljudi, koji na portalima i forumima izlivaju nesnošljivost prema drugima, koju od njih, vjerovatno, pojedine stranke i organizovano naručuju, pa i plaćaju

V

ijeće za štampu i onlajn medije BiH, još prije početka aktualne predizborne kampanje, pokrenulo je akciju “Stop – govor mržnje”, usmjerenu prema suzbijanju jezika mržnje na internetskim portalima.

O kampanji i o tome koliko je govora mržnje u tom medijskom području za Radio Slobodna Evropa govorila je Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu BiH.

medija oko izvještavanja u predizbornom vremenu. Vijeće za štampu se odlučilo da gleda onu drugu stranu, kako građani reagiraju, posebno u onome što su

Zloupotreba slobode

komentari ispod članaka na web portalima. Znači, ono što se zove komentar i slobodan govor ili sloboda izražavanja, na koji način

RSE: Šta je osnovni cilj ove akcije?

Zurovac: Puno je monitoringa

Urednik nije odgovoran u trenutku kada neko napiše neprimjeren komentar, ali jeste odgovoran da ukloni sadržaje sa govorom mržnje i diskriminacijskim govorom...

se koristi ili, bolje reći, na koji način se zloupotrebljava.

Ta druga strana je jako važna za vidjeti jer pokazuje i puls ovog naroda, koji, ako se krije iza nekog nadimka ili misli da njegov identitet ne može biti otkriven, pokazuje svoje pravo mišljenje ili stavove, ili mu je to nekakav ventila da iskaže svoje nezadovoljstvo. S druge strane, željeli smo na neki način pripomoći, koliko se to može, i urednicima web portala, koji muku muče upravo sa održavanjem onoga što je balans između slobode izražavanja i davanja prostora građanima da slobodno izraze svoje mišljenje u nekoj, trebalo bi da bude, konstruktivnoj diskusiji u tim komentarima, ali i da uklanjaju komentare sa sadržajima govora mržnje, diskriminacijskog govora ili neprimjerenih riječi, psovki, vrijeđanja i svega drugog.

Brisanje ružnih poruka

Zurovac: Nije teško prepoznati mržnju 22 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

RSE: Na svim portalima, ili barem na većini njih, naznačeno je kako urednici ne snose odgovornost za sadržaj. Ova ograda ih, međutim, ne oslobađa obaveze da brišu uvredljive i poruke mržnje, je li tako?

Zurovac: Apsolutno. Urednik nije odgovoran za ono što će neko postaviti u tom slobodnom prostoru koji, na sreću, imamo u BiH, slobodni prostor na Internetu. Urednik nije odgovoran u trenutku kada neko napiše neprimjeren komentar, ali jeste odgovoran da ukloni sadržaje sa

Internet portali puni ratobornih anonimusa

govorom mržnje i diskriminacijskim govorom i da upozori osobu, ili osobe, koje to rade.

Mi smo u ovih par sedmica, koliko radimo te komentare na komentare, uz registraciju da je to govor mržnje i da ne treba na taj način niko da se izražava, primijetili da ima dosta osoba koje se ponavljaju, njihovi nadimci ili stil izražavanja. Na jako puno portala pojavljuju se isti ljudi sa potpuno istim komentarima, sadržajima govora mržnje ili diskriminacijsko-huškačkog govora. Očito je da postoje grupe ljudi koje su dobile zadaću da to rade ili to rade iz nekog svog zgubidanluka. Ali, u svakom slučaju, šta god da je razlog, nije niti naivno niti se treba ignorirati.

Mi potpuno shvaćamo situaciju u redakcijama na web portalima, to su uglavnom male redakcije sa malo novinara, koji jedva pristižu uraditi novinarski sadržaj i ne mogu angažirati dovoljno ljudi koji bi trebali dežurati 24 sata, skidajući i kontrolirajući komentare. Veliki broj urednika web portala jesu u ovom predizbornom periodu napravili neke ograde, ili pokušali sebi pomoći time, da su ispod nekih osjetljivih tekstova zabranili komentiranje ili su napravili poseban pristup da bi se registriralo da se postavi komentar. Napravili su

pred-administiranje.

Znači, dok se ne postavi komentar, on čeka na odobrenje. Pokušali su napraviti što je moguće više ograda od onoga što bi se moglo dogoditi.

Ima nekoliko web portala koji se definitivno ističu, i masom komentara i masom komentara sa neprimjerenim sadržajima, tako da naši monitori imaju pune ruke posla.

Huškanje i vrijeđanje RSE: Kod nas ima podosta sporenja šta jeste, a šta nije govor mržnje.

Različiti ljudi i različiti urednici, uz taj izgovor, mogu, sa manje ili više entuzijazma, prilaziti reduciranju sumnjivih sadržaja.

Zurovac: Nema dileme šta je govor mržnje. Sve što je huškački govor protiv osoba ili grupacija na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, na rodnoj osnovi, diskriminacijski govor, to je govor mržnje. Ako se poziva na klanje ili uništavanje jedne određene nacije, ako se poziva

Ono što nama nedostaje, za razliku od zemalja u okruženju, koje su već počele drastično reagirati na izražavanje mržnje na internetu, je veća aktivnost policije i tužilaštva...

ponovno na rat u BiH, čega ima vrlo često, na žalost, ako se diskriminiraju osobe zato što su LGBT, ili što su žene, čak i toga ima, onda tu nije sporno da li je to diskriminacija, huškanje ili govor mržnje.

Ljudi često miješaju ili poistovjećuju uvrede sa govorom mržnje. Uvreda nije govor mržnje.

Uvreda je nešto što se lično može doživjeti kao uvreda, ili ne mora, zavisno od osobe kako doživljava određene stvari. Psovka također nije govor mržnje, psovka je samo nepristojno izražavanje. Na žalost, imamo jako puno nepristojnog izražavanja i u svemu tome definitivno nije teško odrediti šta to jeste, a šta nije govor mržnje.

Neminovne kazne RSE: Kod nas ima dosta formula kojim se govor mržnje ispolji, a da to, gledano izvana, ne izgleda tako...

Da, ali ako neko hoće na svom portalu da zadrži govor mržnje, on će ga zadržati iz nekog svog razloga.

Mislim da ni jedna inteligentna osoba, koja želi profesionalno raditi svoj posao, a ako neko počne da radi nešto što je medij i što je davanje informacija u javnost, valjda bi trebao da to radi profesionalno, neće pristati na to.

Ako hoće to da uradi, onda će naći hiljadu izlika da to uradi.

Ono što nama nedostaje u BiH, za razliku od zemalja u okruženju, koje su već počele drastično reagirati na takvo izražavanje u medijima kod govora mržnje, pa čak i na socijalnim mrežama, je veća aktivnost policije i tužilaštva. Kada bismo imali nekoliko javnih krivičnih prijava i kada bismo imali presude protiv osoba koje šire govor mržnje, onda bi se ljudi i te kako zamislili i pitali da li nešto da postave na internet ili ne.

Budo Vukobrat 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 23

EVROPSKA UNIJA (NE)ĆE SE ŠIRITI

KVALITET ISPRED BRZINE Od dejtonske logike treba da se okrenemo briselskoj logici, ako želimo da prevaziđemo zastoj i neprihvatljivu situaciju Bosni i Hercegovini, kaže budući evropski komesar za pregovore o proširenju, Johanes Han

I

ako ponavlja da u narednih pet godina, koliko traje mandat nove Evropske komisije, neće biti novog proširenja EU, budući evropski komesar za susjedstvo i pregovore o proširenju, Johanes Han, najavljuje dinamičan period u procesu približavanja Zapadnog Balkana članstvu u Uniji: “Realno stanje stvari jeste takvo da nijedan od naših partnera neće biti potpuno spreman za članstvo u tom vremenskom roku.To, međutim, ne znači zastoj u našim aktivnostima u procesu politike proširenja. Moj zadatak će biti da pomognem zemljama koje žele da uđu u EU da se temeljno pripreme i spremno dočekaju članstvo i obaveze koje iz toga proizilaze“, najavljuje Han.

Znakovi zamora: Mnogi su ovakvu politiku novog predsednika Evropske komisije Žana Kloda

Junkera, kao i moto komesara Hana - „kvalitet ispred brzine“ već okarakterisali kao namjeran signal usporavanja procesa proširenja i znak da je tzv. zamor

Takozvani zamor od proširenja, prisutan kod nekih zemalja članica, sada je postao vidljiv i u briselskoj centrali EU... od proširenja prisutan kod nekih zemalja članica, sada postao vidljiv i na briselskom nivou.

U Centru za evropsku politiku (EPC) u Briselu objašnjavaju da je istina da u EU trenutno nema „apetita“ za veće korake u pravcu daljih evropskih integracija i da se prvenstveno gleda na konsolidaciju već postignutog.

“S druge strane, istina je i to da niti jedna balkanska zemlja, pa čak ni Crna Gora ni Srbija, koje su već u

pregovorima o pridruživanju, ne mogu da gaje realnu nadu da će ući u Uniju za vrijeme Junkerovog, odnosno Hanovog mandata. Ali i bez novih članica postoji veliki prostor u okviru koga zemlje Balkana mogu da napreduju u narednom periodu na svom evropskom putu“, kaže za Deutsche Welle analitičatka EPC, Korina Stratulat.

Rezanje korupcije: Predstavljajući svoje prioritete u okviru preimenovanog komesarijata za „pregovore o proširenju“ u narednih pet godina, komesar Johanes Han naveo je tri ključne oblasti, počev od vladavine prava i sloboda, preko jačanja ekonomije, do funkcionalne demokratije. Han je tako najavio dalje temeljno insistiranje EU na borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu, na pitanjima reforme pravosuđa, javne administracije, kao i na zdravoj ekonomiji, nezavisnim medijima, slobodi izražavanja i transparentnoj vlasti.

“Diskiriminaciji bilo kakve vrste nema mjesta u društvima koja žele da uđu u EU“, naglasio je Han i dodao: „Istovremeno, neće biti ni progresa ka članstvu bez regionalne saradnje i prevazilaženja bremena prošlosti.“ Soba za čekanje: Na listu svojih

Johanes Han 24 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

prioriteta, već od 1. novembra i početka rada nove Komisijie, Han je stavio Bosnu i Hercegovinu.

“BiH je od posebnog interesa za mene. Posvetiću se tom pitanju, jer smo posljednjih godina tu napravili 'nula' progres. Generalno gledano,

BiH je navodno na listi budućih briselskih prioriteta

smatram da moramo da se od dejtonske logike okrenemo briselskoj logici, ako želimo da prevaziđemo zastoj i neprihvatljivu situaciju u toj zemlji.“ Upravo na slučaju BiH, ali i blokiranog procesa eurointegracija Makedonije, u Briselu vide mogućnost da se u narednom periodu, iako bez ulaska novih članica, naprave značajni koraci u politici proširenja. „Imperativ za EU jeste da u ovom periodu pronađe način da angažuje ove dvije zemlje koje su ostale zaglavljene u sobi za čekanje”, poručuju iz EPC, navodeći da je duboka politička i institucionalna kriza u potpunosti zaustavila put BiH ka EU, ali i ugrozila socijalnoekonomski razvoj i stabilnost zemlje.

Srpski izbor: Novoimenovani komesar za pregovore o proširenju kaže da već postoje ideje o konkretnim projektima povezivanja BiH sa ostatkom regiona koje bi trebalo da daju signal građanima BiH da su i oni dio Evrope.

I dok sam Johanes Han za sebe kaže da je „strpljiv čovjek“ koji nema radno vrijeme već, ako treba, „radi svaki dan po cijeli dan“, ostaje da se vidi da li će ti kvaliteti novog komesara za proširenje biti dovoljni u konkretnom slučaju BiH. Podsjetimo samo da je sada odlazeći komesar za proširenje Štefan File

Neće biti ni progresa ka članstvu u Uniji bez regionalne saradnje zemalja Zapadnog Balkana i prevazilaženja bremena prošlosti... bio u situaciji da ni svi sati strpljivih pregovora sa predstavnicima bh. vodećih partija nisu urodili plodom.

Istovremeno, Han kaže da će, iako je „ubijeđen“ u napredak i odlučnost koju srpske vlasti pokazuju u procesu evrointegracija, nastaviti da posmatra dalji rad i posvećenost Beograda, kako u normalizaciji odnosa sa Kosovom, tako i u procesu

reformi, ali i usklađivanja politike sa politikom EU. Kada je u pitanju odnos „usklađivanja spoljnih politikana“ na relaciji Brisel - Moskva Beograd, Han je bio jasan: „Srpskim vlastima je potrebno vrijeme da razmisle. Ako žele da se kreću ka evropskom članstvu, onda signali iz zemlje moraju da budu pravi. To je, dakle, na samoj zemlji da odluči i od toga će zavisti koliko brzo će ići pregovori o članstvu.“ Još jedan od angažmana koji je Johanes Han najavio za sam početak svog mandata komesara za pregovore o proširenju jesu i razgovori sa vladama pet zemalja članica koje nisu priznale nezavisnost Kosova. On kaže da postoje indikacije da bi mogli da se razmatraju koraci u pravcu „fleksibilnosti njihovih tvrdih pozicija“.

Cilj svega toga je, kako kaže, napredak u stabilizaciji prilika, kako na samom Kosovu, tako i u širem regionu Zapadnog Balkana.

Marina Maksimović/DW 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 25

RASPOLUĆENO GASTARBAJTERSKO SRCE

PUT BEZ POVRATKA

Njemačka je još 1968. sklopila Sporazum o razmjeni radnika sa Jugoslavijom.

Mnogi su spakovali kofere i krenuli trbuhom za kruhom, u nadi da će se vratiti kad naprave kuću i kupe auto. To su uradili, ali se nisu vratili

S

amo tri godine nakon što je Jugoslavija sa tadašnjom Zapadnom Njemačkom potpisala sporazum o uvozu jugoslovenske radne snage, jedan tada golobradi mladić iz Janje kreće u tu avanturu. Muhamed Gutić u Njemačkoj, ipak, počinje raditi kao metalostrugar.

Sa grupom od 86 Jugoslovena došao je u Duisburg, poslije šestomjesečnog školovanja i rada u Sloveniji, kojeg su plaćali Nijemci.

uopšte bilo problem naći novi posao.

Prelazilo se iz firme u firmu za satnicu koja je veća 20-30 feninga“, prisjeća se Muhamed.

Migranti iz Jugoslavije su bili bolje kvalifikovani od drugih gastarbajtera, a uglavnom su bili zanatlije.

Iako na početku nisu govorili njemački jezik, poslodavci su bili zadovoljni s njima.

Bez obzira što je poslodavac bio, kako kaže, i „prezadovoljan s njegovim radom“, Jozo K.

Iz firme u firmu: Metalostru-

Prije je bilo drugačije.

Nismo imali nikakvih problema. Obilazili smo jugoslovenske klubove, družili se, ali smo imali vremena i za Nijemce...

garski uređaji, fabrika i prašina su ubrzo zamijenjenim šivaćom mašinom, iglom i koncem. “Tada sam prešao u Keln u jednu krojačku radnju, jer su plaćali više. Inače, nije 26 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

iz okoline Požege, drugi gastarbajter s kojim smo razgovarali, napušta poljoprivredno dobro u Bavarskoj na kojem je radio od 1970.-1976. godine i odlazi u r udnik u Rurskoj oblasti. „Odrastao sam na poljoprivredi.

Zajedno s roditeljima, tri brata i dvije sestre, obrađivao sam zemlju.

Međutim, od toga nismo mogli živjeti. Ja kao najstariji sin, i to još oženjen i s dvoje male djece, došao sam u Njemačku, kako bi ustvari mogao prehraniti familiju.

Nisam mislio ostajati ovdje. Prvo sam radio na jednom privatnom poljoprivrednom dobru u okolini Münchena, ali kada sam čuo da se bolje zarađuje u rudniku, otišao

sam pod zemlju i tu zaradio penziju“, kaže Jozo.

Učenje jezika: Prema popisu stanovništva SFRJ iz 1971. godine, na privremenom radu u inostranstvu je bilo 671.000 radnika. Među njima su bili Muhamed i Jozo koji nisu imali problema s integracijom.

“Njemački jezik sam učio još prije dolaska u Njemačku, tako da sam imao nekakvo predznanje“, kaže Muhamed i priznaje da je ipak dosta kasnije naučio „pravilno pisati“. Za Jozu integracija nikada nije dolazila u pitanje. „Na njivi, uz traktor i kombajn, a u rudniku uz lopatu, integrišete se s poslom“, u šali kaže Jozo i dodaje: „Prije je bilo drugačije. Nismo imali nikakvih problema. Doduše, ja ih nisam nikada ni imao.

Obilazili smo jugoslovenske klubove, družili se, ali smo imali vremena i za Nijemce“.

Muhamed nije mnogo obraćao pažnju na jugoslovenske klubove. „Odlazili smo u njemačke diskoteke i kafiće, družili se s Nijemcima i drugim gastarbajterima. U nekoliko kafana smo čak slušali i našu muziku, jer smo vlasnike nagovorili da u džuboks ubace i koju našu ploču. Čak su to i Nijemci i Njemice iz našeg društva naučili“, sjeća se Muhamed starih vremena.

Nova domovina: Jozo je malo više posjećivao jugoslovenske klubove za vrijeme školskog raspusta u Jugoslaviji, kada su mu u posjetu dolazili supruga i djeca.

Kod Muhameda je stvar bila drugačija. „Znali smo petkom poslije posla sjesti u auto, otići u Janju, družiti se i okupati u Drini i u ponedjeljak već biti na poslu u Kelnu“, kaže Muhamed, ali i priznaje da je

Prva Gutićeva fotografija (drugi sdesna) u Njemačkoj

neoženjenim bilo teško naći partnerku u tadašnjoj Jugoslaviji. „Kao mladi momci smo znali sklopiti prijateljstava i uspostaviti vezu sa djevojkama. Međutim, pošto nekada nismo dolazili po nekoliko mjeseci, one nas nisu mogle čekati“, kaže Muhamed.

Nekadašnji Jugosloveni sada su pretvorili u Bosance, Hrvate, Srbe, Makedonce i Slovence.

Ipak, nije mali broj onih koji još uvijek rado pregledaju albume koji čuvaju stare uspomene... „Supruga me čekala, odgajala djecu, ali i koordinisala poslove oko izgradnje kuće, jer je otac već bio narušenog zdravlja“, kaže s druge strane Jozo i dodaje da mu se supruga u Njemačkoj pridružila tek početkom 90-tih, kada je ratni vihor zahvatio Jugoslaviju. „Sada u tu kuću odemo samo na godišnji odmor. Ovdje smo sa djecom i unučadima. Zamisao da ću se nakon nekoliko godina vratiti, nisam ostvario. Štaviše, i braća su

mi ovdje, tako da očevinu obrađuju drugi ljudi“, kaže Jozo.

Raspakovani koferi: Muhamedov jedan brat je također u Njemačkoj, a drugi u Janji. Kuću, sagrađenu poslije rata, posjećuje za vrijeme godišnjih odmora. A ostatak vremena provodi sa suprugom Marion, kćerkom Sabrinom i sinom Arminom. „Otkako sam prošle godine otišao u penziju, imam više posla“, kroz smijeh kaže Muhamed i pokazuje jabuke iz, kako kaže „njegove bašče“ u Njemačkoj.

Kofere, koje je Gutić davne 1971.godine spakovao za Njemačku, davno je raspakovao.

Jozin je također raspakovan. „Doduše, nalazi se u podrumu kao uspomena za unučad“, kaže Jozo.

Druga, čak i treća generacija nekadašnjih Jugoslovena sada se pretvorila u Bosance, Hrvate, Srbe, Makedonce i Slovence. Ipak, nije mali broj onih koji još uvijek rado pregledaju albume koji čuvaju stare uspomene.

Oni i njima slični često kažu da su “Jugosi” dali veliki doprinos u izgradnji Njemačke.

Mehmed Smajić/DW 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 27

I ŠPANIJU DRMA SEPARATIZAM

KATALONCI MISLE OZBILJNO Lokalne vlasti zakazale su referendum o nezavisnosti ne obazirući se mnogo na španski Ustav i zabranu iz Madrida. Lokalni premijer vodi Katalonce u avanturu sa neizvjesnim ishodom

K

atalonija uživa veliku autonomiju u okviru španske kraljevine. Ona ima sopstvenu policiju, rukovodi obrazovnom i zdravstvenom politikom i – zahvaljujući modelu finansiranja uspostavljenom 2009.

– od svih regiona dobija najviše sredstava iz državne kase.

Ipak, to nije dovoljno onima koji razvijaju zastave katalonskog separatizma. Katalonija nikad nije bila dio Španije, tvrde, ukazujući na jezičke i kulturne posebnosti te 300 godina u kojima je centralna vlast nasilno držala Katalonce na povodcu. Taj ideološki šablon potpaljuje emocije Katalonaca koji su sada – više nego ikad! – spremni da se otisnu u avanturu sa neizvjesnim ishodom.

U Škotskoj je nedavno zdrav razum odnio pobjedu nad osjećanjima. Ali Katalonija nije Škotska, ma koliko mnogi pokušavali da izvuku pouke iz ishoda glasanja na sjeveru Britanskog ostrva. Dok je škotski referendum održan u dogovoru Edinburga i Londona, španski Ustav ne predviđa mogućnost glasanja o nezavisnosti Katalonije.

To je glavni adut madridske vlade i njenog premijera Marijana Rahoja u borbi za jedinstvo nacije.

No, katalonski premijer Artur Mas ipak je najavio referendum – uz

podršku pokrajinskog parlamenta, koji je nedavno donio odgovarajući zakon. Sada su svjetla uperena u sud. Rahoj ulaže žalbu protiv zakona i riječ imaju sudije Ustavnog suda. Mada možda to neće biti posljednja riječ. Jer, ukoliko sudije ocijene zakon neustavn-

Postoji i mogućnost dogovora koji bi Kataloniji dao poresku samostalnost... im, Mas bi mogao da napravi presedan u novijoj istoriji Španije, da pozove na građansku neposlušnost i održi neku vrstu ilegalnog referenduma.

Ako tu mogućnost razvijemo do kraja, katalonska vlada ima sopstvenu policiju koja bi obezbjeđivala referendum od eventualnog uplitanja španske policije.

Prije nego što se desi taj – doduše teško zamislivi – scenario, Mas bi mogao da potegne posljednjeg asa iz rukava: prijevremene izbore u Kataloniji! Novi izbori bi mogli da ojačaju borce za nezavisnost i dovedu Kataloniju u jaču pregovaračku poziciju. Prije tog poteza, Mas očigledno namjerava da puca iz svih oružja prema Madridu i Rahoju, s kojim već ima neraščišćene račune. Španski premijer je prije dvije godine imao priliku da blokira

Piše: Carlos Delgado vjetar na kojem jedre katalonski separatisti. Na vrhuncu privredne krize je katalonska vlada tražila razgovore o novom fiskalnom paktu koji bi lokalnoj vladi omogućio da samostalno ubire poreze. Rahoj je to prilično grubo odbio. To je za Masa bio znak da sahrani svoju ideju o fiskalnoj autonomiji i da počne kampanju za potpunu nezavisnost.

Nema sumnje da državna kriza zahtijeva jasne riječi premijera Rahoja. Socijalistička opozicija od njega traži hrabrost i liderstvo.

Kako se približava dan najavljenog referenduma (9. novembar) Rahoj za sada vidi samo dvije alternative: „Ustav ili haos“. Međutim, postoji i mogućnost dogovora koji bi Kataloniji dao poresku samostalnost, i to bez promjene Ustava.

Upravo to traže katalonski preduzetnici koji se plaše raspada Španije i eventualne budućnosti van Evropske unije.

Posljedice otcjepljenja potpuno su nepredvidive – ne samo za Kataloniju i Španiju, nego i za Evropsku uniju. Što je u Škotskoj propalo, moglo bi da se ostvari u Kataloniji i da onda zahvati druge regione.

Evropi, izmučenoj ekonomskom krizom i zastrašenoj mogućnošću nove recesije, sada najmanje treba komadanje njenih država-članica.

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 29

IZME\U NAUKE I DUHOVNOSTI

SPOLJA NAM JE ONAKO KAKVI SMO MI IZNUTRA Zemlja i sva bića koja je naseljavaju zajednički prolaze kroz fazu velike promjena. Trenutno, svaka ćelija u našem tijelu ima za cilj da se uskladi sa ovim promjenama, da bismo mogli ući u više stanje našeg postojanja

K

ako je moguće blagosloviti osobu koja mi je kroz život nanijela veliku patnju i bol?

Zašto Bog ne odgovara na molitve nekih ljudi bez obzira koliko dugo Ga prizivali?

Ovo su samo neka od intrigantnih pitanja na koja odgovara Gregg Braden, autor popularnih knjiga „Efekat Isaije“, „Božiji kod“, „Božanska matrica“, „Spontano izlječenje vjerom“, „Fraktalno vrijeme“ - koje su štampane na 17 jezika u 27 zemalja. Po osnovnom zanimanju geolog, Gregg Braden je sa svojim uvidima u postojanje svijeta i pojava u njemu pokazao da ključ naše budućnosti leži u mudrosti naše prošlosti.

Obrtanje polova: Naš život je prepun zanimljivih i, na prvi pogled, neobjašnjenih pojava, a Braden objašnjava mnoge od njih, kao što su: promjena polova, fenomen smanjenja magnetnog polja Zemlje i povećanje frekvencije, tzv. Schumannove rezonance naše planete na dramatičnih 13 Hz. On svoje podatke temelji na relevantnim teorijama.

Za pouzdano izvođenje vrlo uznemirujućih zaključaka služe mu različita mjerenja koja istovre30 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

meno pokazuju dvije tendencije povećanje Zemljine frekvencije i smanjenje jačine magnetnog polja.

Kroz školovanje i naše ustaljene obrasce ponašanja skloni smo mis-

Geolozi su sastavili prikaz razvoja Zemlje u posljednjih četiri i po miliona godina, tvrdeći da je naša planeta prošla kroz 14 obrtanja svojih polova... liti da naša planeta ima položaj koji je ustaljen i nepodložan promjeni.

No, naučnici posljednjih nekoliko decenija potvrđuju upravo suprot-

Piše: Šefik Avdagić no - da je položaj naše planete u svemiru daleko od stabilnog jer, navodno, Zemlja periodično prolazi kroz proces obrtanja polova.

Dokaz tome su fosili koji su zarobljeni u Zemljinim stijenama, a nisu karakteristični za to podneblje.

Geolozi su, prema različitim nalazima, sastavili prikaz koji pokazuje razvoj Zemlje posljednjih četiri i po miliona godina, tvrdeći da je Zemlja prošla kroz 14 takvih obrtanja polova?!

Ukratko, prema Bradenovim tvrdnjama danas mi proživljavamo sljedeće: Zemlja i sva bića koja je

Njegove teorije privlače pažnju širom svijeta

Bog (ne)odgovara na naše molbe

naseljavaju zajednički prolaze kroz fazu velike transformacije.

Trenutno, svaka ćelija u našem tijelu ima za cilj da bude u skladu sa ovim promjenama da bismo ušli u više stanje našeg postojanja.

Efekat Isaije: Kada su 50-ih godina prošlog stoljeća pronađeni „svitci sa Mrtvog mora“, a kasnije dato njihovo tumačenje, saznali smo da su drevni mudraci imali znanje o posebnom jeziku koji mi danas tek počinjemo da shvatamo.

Ovaj jezik, po Bradenu, može da bude neka vrsta mosta - izgubljena veza između nauke i religije. „Kvantna nauka sada tvrdi da za svaki trenutak našeg života, postoji mnogo varijanti materijalne manifestacije. Na primjer, za svaki događaj koji preživljavamo, bilo da je to bolest, nesreća ili rat, postoje mnoge druge mogućnosti, gdje se sve to možda i nije dogodilo. U laboratorijama kvantne fizike već su potvrdili veliki broj spontanih varijanti dešavanja, koji postoje u jednom istom trenutku vremena.

Sva misterija leži u tome kako možemo spojiti te varijante jednog ili drugog događaja, kako dospjeti do jednog ili drugog elementa situacije našeg opipljivog materijalnog svijeta“, u svojoj knjizi „Efekat Isaije“ pita se Braden.

Mogući odgovor nalazimo u „svitcima sa Mrtvog mora“ - takozvanim velikim svitcima proroka Isaije, gdje on opisujući te mogućnosti na jeziku svog vremena. On govori da, u stvari, postoji

Drevna vrsta kolektivnih molitvi

mnoštvo svih mogućih situacija koje se otkrivaju pred nama u svakom trenutku našeg života. One se nalaze u stanju pospanosti, čekaju svoje vrijeme kada će se razbuditi zahvaljujući našem izboru koji pravimo u svakom trenutku na svom životnom putu.

Suština je, dakle, u našem izboru, što značajno naglašava važnost „efekta Isaije“. To je termin koji je Braden dao za razumijevanje uslova koji omogućavaju da se desi čudo u našem životu.

Drevni princip: U laboratorijama, naučnici su pokazali da mora prostojati niz posebnih uslova koji omogućavaju, na primjer, čudno iscjeljenje ili uspostavljanje mira. Prorok Isaija ide korak dalje; on ne samo da opisuje mogućnosti, već sa nama dijeli i zaboravljeni metod molitve.

Jedan od ključnih momenata u razumijevanju efekta proroka Isaije je u drevnom principu koji nam Naša klima, sve vrste promjena, čak i društveno-političke okolnosti života postaju neka vrsta indikatora barometar onoga kakvi smo mi iznutra...

govori da se u svijetu oko nas ogledalno odražava stanje našeg pogleda na svijet kojeg smo formirali u skladu sa našim stavovima i uvjerenjima. Naša zloba, zavist, mržnja, kao i ljubav, dobrota i praštanje koji su stalno prisutni u našoj duši, ogledalno odražavaju kvalitet našeg okolnog svijeta. Naša klima, sve vrste promjena na Zemljinoj površini, pa čak i društvenopolitičke okolnosti života, sa ove tačke gledišta, postaju neka vrsta indikatora - barometar onoga kakvi smo mi iznutra.

Sljedeće odredbe drevnog principa nam govore da, čim promijenimo naše unutrašnje gledište, a samim tim i naše misli i emocije - ove promjene u istom trenutku ogledalno se reflektuju u stvarnom svijetu oko nas. Zaboravljeni način molitve, po proroku Isaiju, nije spoljašnja manifestacija - naša molba Bogu, da se dogodi jedno ili drugo. On nam predlaže da izrazimo osjećaj da to što tražimo već postoji!

Na primjer, kad molimo Boga da zavlada mir oko nas, Isaija nam predlaže da već imamo u duši osjećaj da je ovaj mir već prisutan, a kako spoljašnji svijet ogledalno reflektuje naš unutrašnji, to 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 31

omogućava da se dogodi čudo mira.

Odgovarajući na pitanje: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve, Braden (rukovodeći se Isaijevim „uputama“) tvrdi sljedeće: „Ako su u našem obraćanju informacije prisutne u obliku misli ili slike, i ako naše molitve imaju oblik molbe za nešto što treba da se desi, bez emocija, bez osjećanja koja dopunjavaju našu molitvu, to će biti samo prazne misli. Isaija nam predlaže da ponovo ujedinimo naše molitve sa snagom osjećanja u našoj duši, sa snagom naših emocija i misli, a naročito sa onim osjećanjima, kada je to što tražimo već ostvareno!“

Otkazana operacija: Tražeći, na primjer, više ljubavi u svom srcu ili u našem svijetu, mi trebamo krenuti od tog mjesta u našoj duši gdje to već postoji. Na takav unutrašnji način, kako ističe Braden, mi stvaramo uslove da bi se to manifestovalo spolja u našem stvarnom svijetu. S tim u vezi, on navodi jedan veoma zanimljiv slučaj manifestacije (potvrde) efekta Isaije tokom masovne molitve sa globalnim posljedicama.

Priča je počela 13. novembra 1998., u petak, po majanskom kalendaru, to je bio Dan zahvalnosti. Svijet se probudio tog jutra i saznao iz medija da su pregovori između vlada SAD i Iraka završeni neuspješno i postalo je samo pitanje vremena kada će američki vojni avioni nositi bombe za napad na Irak. Shodno tome, očekivale su se nevine civilne žrtve i sve ostalo što inače vodi dugotrajnom oružanom konfliktu između dvije države.

Te noći data je naredba, američki vojni avioni su poletjeli iz svojih baza i uputili se ka iračkom vazdušnom prostoru.

Prema Bradenovim riječima, vojni istoričari kasnije su priznali da se 32 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

Tajna je “uspavana” u nama samima

desila neka misterija. Događaj se neobjašnjivo odvijao, jer 30 minuta nakon što su avioni napustili svoju bazu, dobili su naređenje bez presedana - da otkažu operaciju!

Avionima je naređeno da se vrate i da ne bacaju bombe na iračku teritoriju.

Duhovna akcija: Avioni su, primivši naredbu, poletjeli natrag, u svoje baze. Te večeri poginuo je samo jedan američki vojni pilot, a za istoričare ovaj incident je još uvek misterija.

Istoričari, kako ističe Gregg Braden, nisu mogli znati da se u

Tražeći, na primjer, više ljubavi u svom srcu ili u našem svijetu, mi trebamo krenuti od tog mjesta u našoj duši gdje to već postoji... istom „prozoru vremena, kada su vojni avioni već bili u vazduhu, otpočelo sa masovnom molitvom ljudi širom svijeta. Ova inicijativa je bila praktično isplanirana na Internetu mjesecima prije toga, i nikakve veze sa vojnim planovima

SAD u Iraku nije imala. Ovo nije bila molitva tipa „Zaustavite bombardovanje i vratite avione“.Učesnici ove kolektivne „duhovne akcije“ su se u molitvi zahvaljivali Bogu zato što je mir na Zemlji!

Događaj je nezavisno koordiniran od strane ljudi koje je povezao Internet. Nekoliko stotina hiljada ljudi, kako procjenjuje Braden, učestvovalo je toga dana u globalnoj molitvi mira. Ljudi se nisu molili u molitvi mira, obraćajući se Bogu. Naprotiv, oni su se ZAHVALILI Bogu zato što je mir na Zemlji.

Iz perspektive “efekta Isaija” upravo su ljudi tako radili, oni su unutar sebe stvorili uslove koji su dozvolili da se čudo mira pojavi na zemlji.

Mnogi skeptici će reći: Pa, to je samo slučajnost! I Braden kao naučnik sklon je da se složi sa njima, ali uz zaključak da je korelacija između dva opisana događaja veoma visoka: globalna molitva ljudi i spoljašnja manifestacija njihovog unutrašnjeg stanja. A koliko je tek sličnih slučajeva za koje ne znamo!?

ČUDOTVORNI LIJEK ZA TUMORE

RECEPT NA INTERNETU Kanađanin Rik Simpson tvrdi da je od raka izliječio više od 5.000 ljudi. U cijelosti donosimo njegov recept za pripravu “čudotvornog” ulja od kanabisa

K

anadski ljekar i jedan od najvećih boraca za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, postavio je sadržaj svog recepta na svoju internet stranicu phoenixtears.ca. Njegova je želja da slobodno podijeli sa ljudima širom svijeta recept za ulje od kanabisa kojim je, prema sopstvenom svjedočanstvu, i sam izliječio najteži oblik raka kože, s kojim se suočio prije jedanaest i po godina.

Ovim uljem, prema Simpsonovim riječima, dokazano se liječe i dijabetes, arterioskleroza, multipla skleroza, epilepsija, astma, psorijaza…

Recept izgleda ovako: 1. Stavite potpuno osušeni biljni materijal u plastičnu posudu.

2. Natopite materijal sa rastvaračem koji koristite. Mogu se koristiti razni rastvarači.

Možete koristiti 99-procentni izopropil alkohol koji možete naći u lokalnim apotekama. Alkohol apsorbuje više hlorofila iz biljnog materijala nego nafta. To prouzrokuje da ulje napravljeno uz pomoć alkohola ima tamniju boju. Ako je postupak izveden pravilno, u ulju neće biti ostatka rastvarača ili će ga biti vrlo malo. Trebaće oko 8 litara rastvarača da bi se odvojio THC od pola kilograma biljnog materijala.

3. Izgnječite biljni materijal koristeći čisti drveni štap ili neki slični alat.

4. Biljni materijal treba da bude potpuno potopljen. Gnječite ga štapom. Dok to radite THC se odvaja od biljnog materijala u rastvarač.

5. Radite sve to oko 3 minuta.

6. Prelijte mješavinu ulja/rastvarača bez biljnog materijala u drugu posudu. Upravo ste izvukli oko 80 posto THC-a iz biljnog materijala.

7. Drugo ispiranje – Ponovo dodajte rastvarač u biljni materijal i gnječite još 3 minuta da izvadite preostalih 20 posto THC-a.

Rik Simpson

8. Prelijte mješavinu ulja/rastvarača u posudu koja već sadrži prvu mješavinu koju ste prethodno napravili.

9. Bacite biljni materijal iz kojeg ste upravo izdvojili THC. 10. Prelijte mješavinu ulja/rastvarača kroz filter za kafu u čistu posudu.

11. Isušite rastvarač (kuvanjem).

12. Dodajte mješavinu u posudu do 3/4 zapremine. Budite sigurni da se nalazite u dobro provetrenoj prostoriji i uključite ventilator. Pare su vrlo zapaljive. Budite sigurni da se nalazite podalje od grijnih elemenata, jer mogu da prouzrokuju požar.

13. Uključite posudu i namjestite je da jako grije.

14. Dodajte mješavinu u posudu kako se nivo spušta sve dok sva mješavina ne završi u posudi.

15. Kada je sav rastvor gotovo ispario, dodajte par kapi vode u mješavinu. Količina vode koju ćete dodati zavisi koliko ste imali biljnog materijala na početku. Ako proizvodim ulje od pola kilograma dobrog biljnog materijala, obično dodam oko 10 kapi vode.

16. Kada je u posudi ostalo oko 25mm mješavine ulja/rastvora, stavite rukavice i lagano vrtite posudu (da se promiješa rastvor).

17. Vrtite posudu dok rastvor ne ispari. Par kapi vode pomaže kod isparivanja ostatka rastvora i donekle čuva ulje od prejakog zagrijavanja. Temperatura ulja nikada ne bi smjela preći 140 Celzijusa.

18. Stavite rukavice i uklonite ulje iz posude.

19. Oprezno prelijte ulje u manju čistu metalnu posudu.

20. Stavite tu posudu na dehidrator ili na neki uređaj koji lagano grije.

Može potrajati nekoliko sati, ali će voda i rastvor ispariti iz ulja. Kada više nama nikakve aktivnosti na površini ulja, lijek je spreman za upotrebu.

21. Prelijte vruće ulje u bocu ili kako prikazuje video – u plastični špric.

Kada se ulje ohladi postaje kao gusta mast. Neke vrste konoplje proizvešće vrlo gusto ulje i mogli bi imati problema pri istiskanju iz šprica. Ako se to dogodi, stavite špric u toplu vodu par minuta prije upotrebe, savjetuje Rik Simpson.

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 33

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

MOJ OTUĐENI GRAD

Uvijek kada dođem u rodnu Zenicu, hodam gradom tražeći tragove nekadašnjih lijepih vremena. A njih nigdje više nema, čak ni u ruinama...

N

e razumijem odakle potiče moj osjećaj da moj grad, Zenica, više nije naš. Nešto se desilo, pa nam se nekako otuđio.

Sve ove godine poslije rata izgleda da propada i odlazi od nas, iako je pun novih kružnih tokova, apoteka, kladionica, privatnih ljekarskih ordinacija, novih kafana, ministara, zgodnih cura i političara.

Ili to mi nismo isti? U mojim očima se možda nataložila magla i prašina pa više ne vidim dobro?

U ovom gradu sam rođena, ovdje su mi i djedovi, po materi i po ocu, prvi puta uzeli u naručje svoje posljednje rođeno djete. Ovdje smo rasli, grudvali se, krenuli u školu, voljeli se i rastajali. Zvonila su crkvena zvona i okuisale hodže pozive na molitvu, kandilji su svijetlili za ramazane...

Sve je to bilo u ovome gradu, između Drugog svjetskog i ovoga Našega rata, kada sam rasla. Tu su me primili u pionire, pa u omladince, a onda mi dali i crvenu partijsku knjižicu!

Koliko puta samo smo trčali za Dan mladosti lokalnu štafetu?!

Lijepili smo i čitali zelene i crne čitulje na velikim grudima razgranatih stabala kestenova ili drvenih bandera koje su nosile ulično svjetlo. Naše mame i očeve je vjenčavao predsjednik opštine, oslovljavajući ih sa „druže, drugarice“...

Po kćerci moga doktora Borića, Selmi, Vlado Dijak je napisao: „Selma, ne naginji se kroz prozor“, 34 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

a „Bijelo dugme“ je pretvorilo u evergreen!

Na ulici za koju i ne znam kako se sada zove, pored apoteke Zvijezda, bila je biblioteka sa tetom Fatimom, koja mi je strpljivo preporučivala knjige. Odatle sam iznijela u naručju i ponijela u život sa sobom Nikoletinu Bursaća, Zolinu Nanu,

Titovo vrijeme kratko je trajalo da bi promjene nabolje bile trajne.

Opet su nam došla teška vremena. Grad muku muči...

Edmonda Dantesa, Anu Karenjinu, jahala kroz kanjone Kolorada uz kauboje Zane Graya.

Sve je to bilo i sve je lijepo u sjećanju. Uvijek kada dođem, hodam gradom tražeći tragove tih vremena. A njih nigdje više nema, čak ni u ruinama. koro ništa mi ne znači da su nove vlasti dale ime ulici gdje je otac rastao - „Begagić put“, a dobili su svoju ulicu i Vojvodići i Ekinovići i mnogi drugi, iako niti jedne kuće od Begagića, Vojvodića, Ekinovića u njima više nema.

Ispod oznake bulevara, koji se dijelom zove Kulina Bana, neko je upisao: „Od Kulina Bana do Husinih dana“ (Husein Smajlović, načelnik Opštine u obnovljenom mandatu, rođen u selu Obrenovac kod Zenice), a onda upozorenje da Bulevar nije gradio Ezo Arnautović nego Tito, Partija i stara

S

Piše: Nermana Begagić Jugoslavija. Razdragana čitam ove grafite: možda grada i nema, ali ima nas, doduše tihih, ušutjelih, skrivenih i zatvorenih u svoje kuće, među zidovima i u anonimnim napisima po zgradama... stina, u mome gradu se, bez pitanja građana, brišu imena zaslužnih iz Titova vremena iako, da nije bilo tih četrdesetak godina između dva rata, građani ne znam gdje bi stanovali, kakve bi sokake i ulice imali, koje škole pohađali, pitanje je da li bi bolnicu, fakultet, pijacu, autobusku stanicu i mnogo toga drugog uopšte imali.

A ipak, ne samo ulice, i škole su u gradu, po nečijem dekretu, dobile nova imena: osnovnu školu u kojoj sam naučila slova i brojke ne zovu više „Sead Škrgo“. A bio je mladi SKOJ-evac, zenički prvoborac ubijen u odbrani grada.

Seadova bista je sklonjena u parku kod stanice da kisne uz spomen ploču oslobodiocima grada 1945 , hrabrim sestrama Ditrih i nekada tako voljenom drugu Titu. U gradu je na prvi dan proljeća uvedena Čimburijada, a dobro utihnula proslava Dana oslobođenja, 12. aprila svake godine.

Jedno poslijepodne šetam do ulice moga djetinjstva, kojoj su takođe uzeli ime. Idući nekadašnjom Šolajinom ulicom, tražim znakove prošlosti, prisjećam se nas mališana, od dvije do osamnaest godina, pre-

I

poznajem mjesta gdje smo kopali rupe za igru „klisa i pale“, gdje smo pravili bunkere od snijega, pjevali sjedeći na travi uz cestu, igrali „ševe“, između dvije vatre ili nogometa. Nove djece, umjesto nas nekadašnjih, ne vidim na ulicama, nema djece da se igraju. etajući do kraja ulice, konačno spazim svjetlo u pretposljednjoj zgradi od četiri stana i četiri ulaza. Usudim se da pozvonim na vrata. Malo je prošlo i otvara ih Branka, dobra drugarica iz gimnazijskih dana.

Izlazi i Emir, od rođenja komšija iz Šolajine, i poziva me u kuću. Sve je lijepo u njihovoj dnevnoj sobi, i stvari i njihova lica i, zatim, nas troje u smijehu.

Emir me pita je li me još budi poziv na klanjanje sabah namaza iz džamije izgrađene poslije ovog rata i smještene kraj zgrade Socijalnog.

Nova vakuf-džamija je dar gradu nekog Avdića i žene mu Derviše, iz Sela Babina kraj Zenice. Nalazi se blizu sestrine kuće, gdje boravim

Š

posljednjih mjesec dana. Pričam Emiru i Branki kako sam ljuta, jer me ezan budi svaki dan u 5 ujutru.

Otišla sam do hodže i tražila da smanji decibele u pozivima na molitvu. „Nemate pravo da nas hiljade u C blokovima budite bukom zbog šakice džematlija u to vrijeme. Što taj Avdić nije uvakufio džamiju u svome Babinu“, pitam, čini se sasvim razložno. Hodža mi odgovara da mu je žao, ali ljudi traže da se dobro čuje poziv.

Ja mu predložim da toj desetini ljudi kupe voki-tokije, kada već imaju para za mermernu džamiju.

Ako neće nove tehnike, neka se onda, kao moj dedo nekada, penje na munaru, pa uče ezan umjesto što koriste razglas i mikrofon.

Da bude gore, uz hodžu i ezan zavijaju i džukele što se motaju oko stadiona, sve uglas, u rani sabah.

Jedan se džematlija tada, vjerovatno novi građanin i demokrata, okrenu i posavjetova me da, umjesto što se bunim, počnem i ja sabah da klanjam!

Skoro da sam ga ubila pogledom.

Skupa zaključujemo da mene možda više iritira da neko sa sela, usred moga grada, pravi toliko para da može da vakufi džamiju i mene tjera da slušam njegov ezan. Sigurno ima i toga, kažem, nasmijem se i lijep razgovor nastavlja da teče. ad krenuh kući, Emir podiže veliku krušku iz zdjele za voće i pokloni mi je. Njegova Branka mi, uz krušku, dodade dobro rumenu jabuku.

Koračam u sumrak lagano ulicom do majkina stana, noseći pobožno darove – i mislim raznježena: Nigdje takvih umilnih, dobrih, blagih i široka srca ljudi. Titovo vrijeme kratko je trajalo da bi promjene nabolje bile trajne. Opet su nam došla teška vremena. Grad muku muči, teške su godine, ali ljubavi, dobrote i poštenih, divnih ljudi i dalje je isto onoliko koliko ih je nekad bilo.

Kada je dobro u ljudima, život uvijek nađe put da poteče, pa će i ovaj...

K

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 35

POLITIČKE LIKVIDACIJE U NJEMAČKOJ

UBOJSTVA U TITOVO IME Povodom početka suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Minhenu, u Njemačkoj se prikazuje dokumentarni film o seriji ubojstava za koja je odgovorna bivša jugoslovenska tajna služba - Udba

Š

alica čaja je ostala na stolu.

Netaknuta. \uro Zagajski te je večeri u ljeto 1983. godine iznenada napustio stan u Münchenu i krenuo u nepoznatom smjeru. Sljedeće jutro prolaznici su u predgrađu bavarske metropole otkrili leš 43-godišnjeg hrvatskog emigranta.

Robert Zagajski nikada neće zaboraviti trenutke u kojima je posljednji put vidio svog oca. Živog.

«Ubojica nije bilo, oni su se izgubili, nije bilo nikoga tko je zapovjedio ubojstvo, službeno se nikoga nije moglo okriviti za to. I policija je na koncu bila nemoćna.» Za Roberta Zagajskog nema sumnje. On kaže da zna tko mu je ubio oca - Udba.

Crvena nit: \uro Zagajski je samo jedna od žrtava «zacijelo najduže nerazjašnjene serije ubojstava u njemačkoj poslijeratnoj povijesti».

Tako je Prvi program njemačke javne televizije (Das Erste/ARD) najavio emitiranje 45-minutnog dokumentarnog filma «Mord in Titos Namen» («Ubojstvo u Titovo

Bivši njemački ministar priznaje da je njegova vlada već krajem 70-ih godina bila potpuno svjesni toga da je jugoslovenska Udba u toj zemlji počinila brojna ubojstva... ime») u kojem autori Philip Grüll i Frank Hofmann pokušavaju objasniti pozadinu egzekucija desetaka hrvatskih emigranata u Zapadnoj Njemačkoj. Film je nastao u koprodukciji BR-a i DW-a.

Potraga Roberta Zagajskog za ubojicama njegovog oca i istinom je crvena nit koja se provlači kroz

Tito sa njemačkim kancelarom Willy Brandtom 36 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

dokumentarac.

Tokom filma Zagajski otkriva ko je sve špijunirao njegovog oca u Njemačkoj. A jednoga od tih agenata Udbe osobno susreće u bavarskom Fürthu.

Dokumenti otkrivaju da je taj čovjek bio dvostruki agent. Radio je i za jugoslavensku tajnu službu, ali je informacijama opskrbljivao i Nijemce. „Nije ubijen niko ko je bio nedužan“, tvrdi on. „Ubojstvo u Titovo ime“ je plod jednogodišnjeg istraživanja o temi o kojoj većina Nijemaca ne zna puno.

Autori filma, povodom početka minhenskog suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, zato žele senzibilizirati širu javnost za razmjere zločina koji su se događali u njihovom susjedstvu.

Politički interes: Film postavlja puno pitanja. Na većinu njih odgovori nisu ponuđeni, jer nisu ni mogli biti ponuđeni. Ali to autorima ionako nije bio primarni cilj.

Oni su htjeli pokrenuti moralnu debatu o počinjenim zločinima.

Njemačke su vlasti, naime, znale za Udbine aktivnosti na njemačkom tlu.

Vlada je vrlo dobro znala da Udba likvidira hrvatske emigrante i da su ubojice nakon izvršene likvidacije bježale u smjeru Jugoslavije. Na sigurno.

Zašto njemačke vlasti nisu spriječile ubojstva? Zašto nikada nisu pronađeni izvršitelji zločina?

Zašto ubojice nisu uhićeni na njemačkom tlu?

«Jugoslaviju smo mogli kritizirati kao autoritarnu državu baš kao što smo kritizirali DDR, Poljsku ili Sovjetske republike. Ali bili smo

suzdržani. Na Jugoslaviju se pazilo, zato što nam je Jugoslavija trebala.»

Ovo su riječi bivšeg njemačkog ministra unutarnjih poslova Gerharta Bauma.

Bivši član njemačke vlade tako po prvi put priznaje javno: u Bonnu su već krajem 70-ih godina bili potpuno svjesni toga da je jugoslavenska tajna služba počinila brojna ubojstva u Njemačkoj. Ali vladao je Hladni rat.

Jugoslavija je bila strateški važna, tadašnji njemačke kancelar Willy Brandt htio je tu zemlju tješnje povezati sa Zapadom.

Pitanja bez odgovora: Dok je Brandt njegovao «muško prijateljstvo» s Josipom Brozom Titom, dok su uživali u cigarama i piću, Autori filma žele senzibilizirati njemačku javnost za razmjere zločina koji su se prije tridesetak godina događali u njihovom susjedstvu...

Najpoznatija žrtva: Stjepan \ureković sa sinom Damirom

jugoslavenski agenti su progonili hrvatske emigrante. One koje su smatrali opasnima. One za koje su tvrdili da su radikalni, one koji su htjeli «srušiti Jugoslaviju». One koje su nazivali «teroristima».

Ljude poput \ure Zagajskog. Ili Stjepana \urekovića. Bivši menadžer INA-e ubijen je također 1983. godine.

Robert Zagajski

U Wolfratshausenu u blizini Münchena. 31 godinu kasnije njemačko pravosuđe još uvijek traži odgovore: ko je ubio \urekovića? Ko je organizirao ubojstvo?

Je li to možda bio Josip Perković? On bi 17. oktobra trebao sjesti na optuženičku klupu jednog minhenskog suda, a društvo bi mu trebao

praviti Zdravko Mustač. Dva visokorangirana obavještajca, ljudi koji su bili na samom vrhu jugoslavenske Službe državne sigurnosti ili Udbe.

Optužnica ih tereti za organizaciju \urekovićeva ubojstva, odnosno za pružanje pomoći.

«S ubojstvima nisam imao nikakve veze. Već sam ranije rekao da apsolutno nemam nikakve veze s ubojstvo \urekovića i s bilo kojom drugom smrću», tvrdi u dokumentarcu Perković.

Ali njemački istražitelji mu ne vjeruju. Savezno državno odvjetništvo još uvijek istražuje 13 atentata nad hrvatskim emigrantima.

Većina osumnjičenika je i dalje na slobodi. Oni žive u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji... I vjerovatno nikad neće odgovarati za ono što su počinili.

Deutsche Welle 3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 37

NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI

MAJKA BOSANSKE SIROTINJE Punih pola stoljeća Miss Irby je radila na rosvjećivanju nepismenog življa u Bosni i Hercegovini, na pomaganju bolesnim i nemoćnim, lišavajući se udobnosti i bogatstva u rodnoj Engleskoj

Ukoliko se nekad nađete u sarajevskoj ulici iza zdanja koje je u prošlosti bilo sjedište austrougarske uprave, a danas je to Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, vidjet ćete tablu sa nazivom Ulica Mis Irbina.

Ulica je posvećena Adelini Paulini Irby (Irby), velikoj dobrotvorki, koja je ostavila neizbrisiv trag i u prošlosti našeg glavnog grada.

Životna odluka: Rođena je 1833. godine u Engleskoj. Nakon okončanih studija, povedena pomodarskim trendovima svog vremena, Miss Irby je krenula na seriju putovanja po Evropi. Na svom prvom putovanju, na koje je krenula 1859. godine, proputovala je Njemačku, Austriju, Češku, Poljsku i Mađarsku, a zapažanja sa ovog putovanja objavila je u knjizi "Kroz Karpate" u Londonu 1862. godine.

Godine 1861. krenula je na svoje drugo putovanje i našla se na Balkanu. O tome je napisala knjigu "Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi", koja je štampana u Londonu 1866. Godine.

U Sarajevu se prvi put našla 1863. godine. Pošto je vidjela jedan dobar i srcem veliki narod, kako ga je opisala, čija je patnja i nesreća u njoj probudila osjećaj milosrđa, odlučila je da lagodni život kćerke britanskog admirala i unuke imućnog lorda zamijeni za život u siromašnoj i zapuštenoj Bosni.

38 Spektar, broj 17 3. oktobar 2014.

Lagodni život kćerke britanskog admirala i unuke imućnog lorda zamijenila je za život u siromašnoj i zapuštenoj Bosni...

Ona je razbila sve predrasude britanskih čitalaca o divljim Slovenima nastanjenim na Balkanu, o kojima većina njenih zemljaka skoro ništa nije znala.

Engleskom čitaocu predočena je istina o narodu koji su pokorili turski osvajači.

Milosrdna dama: Zajedno sa svojom saputnicom, koja ju je pratila na putovanjima,

Zvali su je “Plemenita”

Piše: Arnisa Gagula Džordžinom Mjur Mekenzi (Georgina Muir Mackenzie), upoznala je narod koji nije umio da poklekne, ali koji je umio da čeka.

Proučavala je naš folklor, narodne pjesme, religiozni i porodični život.

Dvije Engleskinje su nas zavoljele.

I kao što je njihov pjesnik Bajron, tražeći zemlju u kojoj će umrijeti, pronašao Grčku, njih dvije su, tražeći zemlju u kojoj će živjeti, otkrile Bosnu.

Irby je započela i jedno veliko i humano djelo. Punih pedeset godina neumorno je radila na prosvjećivanju nepismenog življa u Bosni i Hercegovini, ali i na pomaganju bolesnim i nemoćnim, ne žaleći ništa od materijalnog, a isključivo sa ciljem da što više učini.

Vođena iskrenom željom da pomogne drugima, 1866. godine u Sarajevu je otvorila besplatnu školu za pravoslavne djevojčice, koja je radila sve do Hercegovačkog ustanka 1875. godine. Na Hercegovački ustanak su se nadovezali ratovi, koji su donijeli mnogobrojne probleme.

Ganuta stradanjem naroda, Mis Irby je učinila sve kako bi pomogla izbjeglicama u Dalmaciji, Slavoniji i Bosanskoj Krajini. Zahvaljujući novčanoj pomoći koju je dobijala iz Engleske, na ovom području je uspjela otvoriti 22 škole, mnogobrojne domove za siročad, naselja za smještaj

Vječni smiraj u glavnom gradu BiH

beskućnika i nabaviti lijekove za bolesne i ranjene.

Sarajevski grob: Podaci kazuju da je sopstvenim zalaganjem Miss Irby spasila više od 40 hiljada ljudi.

Zbog svih podviga, narod tih krajeva nazvao ju je “Plemenita Miss Irby”.

Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1879. godine, sa odličnim poznavanjem našeg jezika, Mis Irby se vraća u Sarajevo i nastavlja raditi na prosvjećivanju djevojaka. Iz njene škole su izašle prve generacije školovanih učiteljica u Bosni i Hercegovini.

Mis Irby je narodu darovala bukvalno sve što je imala, svu svoju imovinu i sav svoj život. Preminula je u Sarajevu, početkom septembra 1911. godine. Prema vlastitoj želji, sahranjena je na Starom pravoslavnom groblju na Koševu.

Neposredno nakon njene smrti, u čuvenoj Bosanskoj vili, Sanka Subotićka napisala je: "Slava dičnoj kćerki velikog britanskog naroda, a majci bosanske sirotinje Miss Adelini Paulini Irby.

Plemenita dušo! Bog ti dao u raju naselje, a zahvalni srpski narod dići

Prema vlastitoj želji, Miss Irby je sahranjena na Starom pravoslavnom groblju u Sarajevu, početkom septembra 1911. godine... će ti u srcu spomenik, ljepši i trajniji od granitnog kamena.

Vječno živi samo ono što u spomenu ne umire".

Redovni pomeni: Svečanosti povodom stogodišnjice rođenja Mis

Irby 1934. godine zabilježile su tadašnje novine, prisustvovali su engleski, francuski, njemački, italijanski, belgijski i češki konzuli, što je potvrda koliko je Evropa poštovala veliku Engleskinju.

Ni u našoj zemlji žena velikog srca nije zaboravljena. Dvanaestog decembra 2004. godine obilježeno je 170 godina od rođenja velike dobrotvorke.

Srpsko prosvjetno kulturno društvo "Prosvjeta" u Sarajevu priredilo je 2011. u svom sjedištu pomen Adelini Paulini Irby, povodom stogodišnjice njene smrti.

Mis Irby bila je inspiracija mnogim umjetnicima: Ivi Andriću, Aleksi Šantiću i drugim autorima zapisa o njoj te njenim štićenicima. Naš nobelovac je zapisao: "Irby je bila najplemenitija i najistaknutija Engleskinja".

3. oktobar 2014. Spektar, broj 17 39

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ