Spektar broj 19

OTCJEPLJENJE: ŠTA ĆE BITI SA BOŠNJACIMA?

Broj 19

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 17. 10. 2014.

PROPUŠTENA IZBORNA ŠANSA

TRESLA SE GORA...

SVJETSKA KRIZA: ZAVADI PA VLADAJ!

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 643 magazinspektar@gmail.com

MEDICINA (NE)MOŽE BEZ MITA

OD OBI^AJA DO IZNUDE

U proteklih pet godina u BiH je samo jedan doktor osuđen za korupciju. Mada svaki deseti građanih daje novac ili poklon zdravstvenim radnicima, takva praksa ostaje nekažnjena, jer pacijenti na ovaj način pokušavaju doći do boljeg tretmana ili usluge Str. 24

PROPUŠTENA IZBORNA ŠANSA

TRESLA SE GORA...

Izgubiti izbore od tako kompromitovanih protivnika kakvi su, recimo, SDA i SNSD, to mogu samo politički šegrti koji su dobili premalo glasova ogorčenog naroda Str. 6

IZA KULISA SVJETSKE KRIZE

ZAVADI PA VLADAJ!

Rat protiv Islamske države dio je šireg pokušaja “kuhanja” trećeg svjetskog rata koji bi trebao dovršiti projekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu Str. 27

JEDAN SCENARIJ NAŠE BUDUĆNOSTI

ŠTA ]E BITI S BOŠNJACIMA KAD SE ER-ES OTCIJEPI?

Ova analiza otvara tabu temu Bosne i Hercegovine, o njenoj budućnosti nakon, po mišljenju autora, neminovnog otcjepljenja Republike Srpske koje će na ogromno iskušenje dovesti Hrvate, ali još više onaj mali Str. 12 dio Bosne koji postane “čisto” bošnjački

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, Džana Zimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio Slobodna Evropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l magazinspektar@gmail.com

BRAVO! U obilju nepravilnosti kojih je bilo tokom izbornog dana, jedna je bila posebno zanimljiva, jer ne ide na dušu ni kandidata ni kontrolora i posmatrača ni brojača glasova.

“Izgrednik” je bio - glasač!

U pitanju je poznata osoba, Jasmila Žbanić, višestruko nagrađivana filmska rediteljka.

Ona je, dok se glasanje tek bližilo sredini, na Facebook profilu objavila svoj, mobitelom snimljeni, izborni listić, na kojem je zaokružena Naša stranka. Ta taj način su i njeni poštovatelji, moguće je, došli do svog izbora, kopirajući Jasmilinu političku naklonost.

Ovaj vid “izbornog angažmana” je, prema Pravilniku o načinu provođenja izbora u BiH zabranjen. No, sumnjamo da će se Jasmila zbog moguće kazne mnogo zabrinuti. Ona je očigledno željela da pruži javnu podršku pomenutoj političkoj partiji pa nije mnogo razmišljala o eventualnoj kazni i sukobu sa izbornim propisima.

Ovaj oblik javnog deklariranja javnih ličnosti pred izbore kod nas se rijetko praktikuje, osim učešća u promotivnim spotovima i na velikim predizbornim skupovima.

Filmski glumci i reditelji se, u Americi, na primjer, utrkuju u tome kome će od kandidata, pred predsjedničke izbore, preko medija izjaviti svoju političku ljubav. Na Zapadu i mediji vrlo često utječu na izborno opredjeljivanje građana, otvoreno sugerirajući ko je, po njihovom mišljenju, pravi izbor za građane.

Sad smo i mi, zahvaljujući Jasmili Žbanić, dobili tu vrstu “uplitanja” u izbore. Mislimo da bi to u narednim ciklusima ugledne javne ličnosti trebale činiti znatno češće.

4 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

NEOBI^NO “GLASANJE”

VOJNA MO]

Gotovo polovica građana, po običaju, nije učestvovala u nedjeljnim izborima. No, neki su otišli na biračke punktove da bi „glasali“ na neobičan način, pa su njihovi listići završili u vreći sa natpisom “poništeni”, jer su ispunjeni na nepravilan način.

Većina tih listića su, ustvari, kritičke poruke koje, na ovaj način, dio građana upućuje vlasti, ali i svim akterima izbornog procesa. Tu su i šaljivdžije koje su iskoristile priliku da zatraže smjenu selektora fudbalske reprezentacije Safeta Sušića, kao i ljudi koji, vidno gnjevni zbog svog lošeg položaja u društvu, ne štede psovke na račun onih koje za to smatraju odgovornim.

Saznaćemo ubrzo koliko je ovakvih listića. Doznaćemo i sadržinu dijela tih izbornih kritičkih poruka.

No, bilo bi dobro kad bi taj dio listića bio ustupljen na analizu nekoj nevladinoj ili naučnoistraživačkoj organizaciji.

Kopije poništenih listića, u kojim su građani upućivali poruke vlasti i politici uopće, možda ne bi bilo loše dati na uvid i izbornim pobjednicima, odnosno koalicijama koje će kasnije, na osnovu ovoga glasanja, formirati organe vlasti. Neka saznaju šta misli i ovaj dio građana!

Vladimir Putin u četvrtak je bio u Beogradu. Tom prilikom demonstrirano je neraskidivo prijateljstvo dvije države: prijateljstvo iz prošlosti koje će, kako je rečeno, biti i prijateljstvo budućnosti.

To sa budućnošću ipak je na tankim nogama. Ako Srbija nastavi svoj evropski put, onako kako je krenula, time će završiti i u krilu NATO-saveza. A to se Rusima nimalo neće svidjeti. Kad (i ako) do toga dođe, tada će se vidjeti koliko je ovo prijateljstvo čvrsto, koliko emotivno, a koliko (politički i vojno) uslovljeno i motivirano.

Putinov jednodnevni boravak u Beogradu dobio je veliki regionalni, ali i međunarodni publicitet. Za nas u Bosni i Hercegivini, međutim, nešto drugo možda je bilo važnije. To je vojna parada koja je priređena u Beogradu. Ona je pokazala vojnu moć Srbije, kao i udjel Rusije u toj moći.

U vremenu kad je BiH praktično demilitarizovana, kad ima šačicu vojnika koji ne predstavljaju nikakvu ozbiljnu odbrambenu silu za eventualne sukobe, nije nimalo ugodno vidjeti čime sve raspolaže naš susjed. I ne ustručava se da to pokaže.

Ionako regionalno moćna, ovako naoružana Srbija još više dobija na značaju. A znajući kako je ona tu svoju vojnu silu koristila prije 20tak godina, ne treba biti kukavica pa se od svega toga uplašiti.

Međunarodne snage, NATO i EUFOR, garantuju Bosni sigurnost. Navodno se ne trebamo

plašiti vojne moći naših susjeda.

No, da li je to baš tako? Mnogo puta je BiH imala jake formalne međunarodne garancije, pa se to ružno završilo. Najbolja garancija za nas bi bili susjedi bez velike vojne sile. Ili bar susjedi koji su pod kontrolom (i u sastavu) globalno najjače vojne snage - NATO. Kad do toga dođe, bićemo mirniji.

No, Putin i Rusija još nisu rekli svoju posljednju riječ. Još je, ipak, neizvjesno gdje će Srbija završiti svoj geopolitički put - u Briselu ili u Moskvi. To je ono što nas u BiH opravdano zabrinjava.

“NAVIJA^KI” AUTOBUSI

Dva autobusa u četvrtak rano ujutro krenula su iz Banjaluke za Beograd na vojnu paradu koja se održavala u povodu 70. godišnjice oslobođenja glavnog grada Republike Srbije u Drugom svjetskom ratu.

Besplatan prevoz obezbjedio je predsjednik entiteta Milorad Dodik.

Ni loše vrijeme nije spriječilo nekoliko stotina Banjalučana da dođu na staru autobusku stanicu sa koje su kretali autobusi u 7 sati. Zainteresovanost za odlazak u Beograd bila je tolika da jedan broj ljudi nije moglo ući u autobuse. Prednost su dobili članovi Dodikovog SNSD-a.

Starijim građanima Banjaluke pridružio se i veliki broj mladih, rođenih tek prije dvije decenije, a najveća želja im je, kako su rekli, da vide predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, koji je tog dana posjetio Beograd. Želja im se, eto, ispunila.

HADŽIJSKI RIZIK

BiH nema slučajeva ebole, ali su mjere opreza pojačane. Karantin još nije uspostavljen, a u zemlji je jedna osoba koja je doputovala iz ugroženog područja pod nadzorom.

Mada vlasti tvrde da opasnosti za sada nema, iz činjenice da je nedavno u zemlju doputovalo više od 1.400 osoba sa hadža koje su bile u kontaktu sa velikim brojem osoba, razloga za strepnju ipak ima. Tim prije što su i SZO i UN priznale da bolest dobija bitku u odnosu na međunarodne napore da se zaustavi širenje virusa.

Iako su sve hadžije prošli anketiranje i podijeljen im je material koji ih upućuje na to koji su simptomi bolesti, niko nije zadržan niti su stavljeni pod zdravstveni nadzor, mada su se kretali u krugu nekoliko miliona osoba sa svih kontinenata.

Do sada su svega tri osobe u Bosni i Hercegovini bile pod nadzorom, zbog toga što su u zemlju došle iz područja u kojima su registrovani slučajevi ebole. Mjere su istekle za dvije osobe, dok još jedna osoba čeka da istekne period od 21 dan.

NAGRA\ENA FOTOGRAFIJA

Edin Tuzlak, fotograf Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), dobitnik je nagrade za kolekciju fotografija „Kad se voda povuče“, koja je dodijeljena u sklopu izložbe fotografija u Splitu. Nagrađene fotografije nastale su u bh. gradovima koji su bili poplavljeni ove godine. Neke od fotografija CIN je objavio u tekstu: „Vodne naknade za jubilarne nagrade“ Na natječaj Fotokluba Split za Klupsku izložbu 2014. godine pristiglo je 412 fotografija od 54 autora. Za izložbu je odabrano 95 fotografija od 37 autora. Tuzlak je nagradu podijelio sa Marijom Bašićem iz Hrvatske.

FUJ!!!

“BiH ostaje u ekonomskom i političkom ćorsokaku, i nakon ovih opštih izbora”, glavna je procjena svjetskih medija nakon preliminarnih rezultata nedjeljnog glasanja. Britanski Guardian zaključuje kako su i ovi izbori pokazali da fundamentalno pitanje nacionalnog identiteta, “skoro 19 godina od završetka rata ostaje neriješeno”.

“Nacionalisti su proglasili pobjedu na izborima, što je rezultat koji će samo produbiti i dodatno podgrijati nestabilnost u jednoj od najsiromašnijih evropskih država”, piše Guardian, sa očitim prezirom prema tim pobjednicima.

Tako na čelu srpskog entiteta ostaje Milorad Dodik, secesionista sa snažnom podrškom Moskve, političar koji se već dugo zalaže za nezavisnost tog bh. entiteta. Dodik je izjavio kako će njegova politika biti “Republika Srpska: sve manje entitet, sve više država!”

Sa druge strane Bakir Izetbegović, sin nekadašnjeg bosanskog lidera Alije Izetbegovića i potpredsjednik glavne bošnjačke, Stranke demokratske akcije, ostaje na svojoj aktuelnoj poziciji, član kolektivnog šefa države.

Guardian podsjeća kako se Izetbegović nadao da će u Predsjedništvo biti izabrani kandidati koji su u stanju da “prevaziđu trenutni zastoj koji blokira zamlju na putu ka EU i NATO integracijama”.

S treće strane,u ime hrvatskog naroda, član Predsjedništva će biti još jedan nacionalista - Dragan Čović, za kojeg Guardian procjenjuje da će, ne samo pojačati pristisak na podrivanje države Bosne, nego i slabljenje bošnjačkohrvatske Federacije.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 5

PROPUŠTENA IZBORNA ŠANSA

TRESLA SE GORA...

Izgubiti izbore od tako kompromitovanih protivnika kakvi su, recimo, SDA i SNSD, to mogu samo politički šegrti koji su dobili premalo glasova ogorčenog naroda

Logika i izbori često su u svađi. U Bosni i Hercegovini je to redovno stanje. Uprkos tome što su na praktično svim poslijeratnim izborima građani trebali da uskrate povjerenje onima koji su ih prethodno loše vodili, to se nikad nije dogodilo. Povremeno bi, na jedan ili dva mandata, iz velike igre ispala neka od stranaka koje su stalno bile u vlasti, ali nikad nijedna nije snažno i dugoročno kažnjena za loš rad.

Mnogi su mislili da će se to dogoditi ovoga 12. oktobra, jer je baš sve govorilo protiv vladajućih stranaka.

Kažnjeni SDP: Da je bilo po pomenutoj logici, građani su duboko pod vodu trebali da gurnu i

SDA i SDP i HDZ i SNSD. Životni standard potonuo je više nego ikad, ekonomija izrazito stagnira, nezaposlenost se povećava, država sve slabije funkcioniše, građanima su živci sve tanji i tanji...

Da ima političke časti, Zlatko Lagumdžija bi se trebao ubrzano raspitati o postupku kojem u teškim trenucima pristupaju japanski samuraji...

Za kažnjavanje starih loših vladara, poticaj je stizao i iz međunarodne zajednice. Ona je ubojito kritikovala apsolutno neodgovornu i nesposobnu vladajuću strukturu, sugerirajući građanima da drugima ukažu svoje povjerenje.

SDA i SNSD su vjerovatno i sami iznenađeni tolikim uspjehom 6 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

Piše: Vlastimir Mijović No, ništa od svega toga nije se dogodilo, osim što je iz zvjezdanih visina na zemlju tresnuo SDP. Obrukali su se oni u mnogo čemu tokom četiri posljednje godine, ali uvjerljiv razlog da samo oni budu kažnjeni, u odnosu na, recimo, SDA i SNSD, zaista ne vidim.

Zajedno su radili katastrofalno, pa je van svake logike da kazna jedino stigne SDP. No, takvi su ovdašnji glasači. I kad govore drugačije, iz njih često govori nacionalna pripadnost. A SDA i SNSD su izrazito nacionalne stranke; SDP nije u potpunosti.

Zato je Lagumdžiju morao da popije punu čašu građanskog gnjeva, umjesto da po neki gutljaj prepusti kolegama iz SDA i SNSD.

Da poraz SDP bude još teži, na kraju će se dogoditi da stranka “njihovog” Željka Komšića bude čak i bolje plasirana od SDP-a.

Stoga bi se Lagumdžija, da ima političke časti, trebao ubrzano raspitati o postupku kojem u teškim trenucima pristupaju japanski samuraji.

Blijeda opozicija: Mogu se do u nedogled nabrajati razlozi koji su urodili ovakvim izbornim rezultatom, kojim su razočarani svi oni koji su priželjkivali promjene u vrhovima vlasti. Međutim, mislim da je za ovakvu odluku građana bio dovoljan samo jedan jedini razlog: iako je brojčano bilo puno oponentskih stranaka, nijedna među njima nije ulijevala iole ozbiljno povjerenje u svoje sposobnosti.

Utoliko je i logičan zaključak da problem Bosne i Hercegovine nije samo loša vlast: problem je i jako neinventivna opozicija. U njoj nema svježih i konkretnih ideja, a pogotovo nema društveno uglednih ličnosti. Takvi su odbijali i Komšićeve i Radončićeve ponude, tako da ove stranke nisu uspjele da se okite nekim zvučnijim i u javnosti popularnijim ljudima koji nemaju prošlost u vršenju vlasti, ali imaju u svom ljudskom, intelektualnom i političkom dignitetu.

U tome je sadržan i osnovni razlog zbog kojeg opozicija nije mogla da iskoristi pomoć koja joj je ukazivana od predstavnika međunarodne zajednice. Ne glasaju strane diplomate nego glasa ovdašnji narod. A on baš i nije sklon avanturizmu. Umjesto blijede opozicije, za koju znaju da nema iskustva u vlasti, građani su se odlučili za stare “majstore”, žmireći na njihove očigledne mane.

Pogrešno je pri tome izvlačiti zaključak, s koji mnogi žure, da je

Građani nisu prepoznali uvjerljivost u opozicionim strankama

ovakav izborni rezultat pokazatelj zadovoljstva građana stanjem u kojem se i oni i država nalaze. Da su nezadovoljni, navodno bi po svaku cijenu mijenjali lidere.

Jača

kontrola:

Ovakvo zaključivanje potpuno je pogrešno.

Građani ostaju u svojim lošim životima, ostaju ogorčeni na svoju lošu vlast, ali su potrebne prilično drugačije okolnosti i političko-personalne alternative da bi oni spas potražili na drugoj strani.

Pogrešno je izvlačiti zaključak, s koji mnogi žure, da je ovakav izborni rezultat pokazatelj zadovoljstva građana stanjem u kojem se i oni i država nalaze...

Logika govori da su građani, iz obilja loše političke ponude, izabrali onu za koju misle da je manje loša. Upravo to gubitnike bi trebalo da baci u potpuni očaj. Jer, izgubiti izbore od tako kompromitovanih protivnika kakvi su, recimo, SDA i SNSD, to mogu samo politički šegrti!

No, šta građanima preostaje nakon što na izborima nisu zamijenili

kormilare. Kako da uopšte očekujemo neki boljitak?

Jedino što preostaje, to je da građani nekom drugom prilikom uzmu stvar u svoje ruke, da postanu aktivniji u kontroli vlasti tokom njenoga novog mandata. Pri tome ne mislim samo na drame tipa one februarske. Ne mora svaki pritisak na vlast da okonča zgarištem. Ima još niz načina na koje se vlast može disciplinovati i primorati da malo više misli na svoje građane. Tek ako to ne urodi plodom, ulica čeka da se na njoj izlije gnjev, kao posljednja, ali obično najučinkovitija varijanta.

Nakon izbornih rezultata kakve smo dobili, stoga se, kao možda najvažnije, postavlja pitanje: hoće li stara/nova vlast izvući pouke i novo povjerenje opravdati više nego u ranijim slučajevima? Ili će, što uopšte nije isključeno, raditi još lošije. Jer, nije nimalo besmislen ni zaključak do kojeg oni mogu da dođu, a koji kaže da se nekažnjeno može raditi još lošije i neodgovornije.

Jer, ako građani nisu bili u stanju da kazne prethodnu, katastrofalnu vladavinu, možda će slegnuti ramenima i na njen nastavak, čak i na dalje pogoršanje.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 7

KO ĆE FORMIRATI NOVU VLAST

ČOVIĆ DRŽI KLJUČEVE Dodik može računati na vjernost starog političkog druga, ali je veliko pitanje s kim će HDZ uvezati zastave za federalnu vlast, sa SDA ili Radončićevim SBB-om

P

olitika je staro zlopamtilo. Oni koji su jednom prevareni uvijek čekaju priliku za revanš.

I obično je dočekaju, kao što se to u ovom slučaju desilo sa Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Iako su SDA i SNSD dobili povelike vreće glasova, matematika je tu da ih brine oko učešća u budućoj vlasti. Postoje, naime, brojne varijante u kojim bi ove dvije stranke, ipak, mogle da izvise.

Jedina koja nema razloga za brigu, to je Čovićeva HDZ. Bez njih se ne može sastaviti ni federalna ni državna vlast. Stoga već sada svi oko Čovića kruže kao oko najpoželjnije udavače.

Prilično destabilizirani Dodik vjerovatno nema previše razloga za brigu. Ako je neko mazio Čovića i HDZ, onda je to on.

Držali su se za ruke kao svojedobno Tuđman i Milopšević, stalno koordinirajući međusobne poteze. Stoga Dodik ne bi trebao da se brine oko formiranja vladajuće koalicije na državnom nivou, jer je Čovića zadužio bar toliko da formiranje nove vlasti uslovi ulaskom u nju SNSD-a, a ne SDS-a.

Puno je komplikovanije u Federaciji. Poznati su bliski odnosi između Fahrudina Radončića i Dragana Čovića, pa ne bi bilo čudo, ako se matematika bude mogla 8 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

uklopiti, da HDZ podrži SBB, DF i još par manjih stranaka i da oni tako stvore novu federalnu vlast.

Čović neće lako stati ni na jednu stranu. Biće tu gomila ucjena, traženja kontrausluga, obećanja za budućnost, zahtjeva za pranjem mrlja iz prošlosti...

Jedino je pitanje može li Čović „svariti“ Komšića ili ga smatra samo nekadašnjim Lagumdžijinim pijunom.

Znaju to u SDA pa već pokušavaju da utvrde svoj pazar. Prvo je

Izetbegović gotovo vrisnuo da se neko ne usudi preskočiti SDA kao relativnog izbornog pobjednika, u pokušaju da s nekim drugim formira novu vlast. Onda je iz te stranke uslijedilo i podsjećanje HDZ-a na sudbinu koju je imao uz proteklom mandatu, kada ga je Lagumdžija neprincipijelno izbacio iz vlasti, a dva puta mu je ukrao i mjesto u

Piše: Amra Zimić Predsjedništvu BiH. Preskakanjem SDA, sad bi HDZ učinio zlo istovjetno onom koje je činjeno njemu – poručuju iz Stranke demokratske akcije. Čović zna koliko je važan, pa se ne oglašava. Zapravo, on izbjegava direktni odgovor. Neće on tako lako stati ni na jednu stranu. Biće tu gomila ucjena, traženja kontrausluga, obećanja za budućnost, zahtjeva za pranjem mrlja iz prošlosti. U svakom slučaju, naklonost HDZ-a naplaćivaće se suhim zlato.

Posebno zanimljivo biće testiranje ideje, kojoj su skloni u SDA, da treći federalni prtner bude SDP. Jer, ako je imalo politički vaspitana, SDA bi trebala pomoći potonulom SDP-u onako kako je ta stranka prije četiri godine pomogla havarisanoj SDA, kad je trebala ispasti iz vlasti, od čega se zadugo ne bi oporavila.

No, nije teško pretpostaviti na kakvu bi reakciju kod Čovića naišla ideja da i on pomogne Lagumdžiji, koji je godinama pokušavao da otjera i HDZ i njegovog predsjednika u politički grob. Zapravo, ni to nije nemoguće u ovoj i ovakvoj državi i politici.

Samo je pitanje da li je Lagumdžija spreman da poliže svu pljuvačku kojom je dosad obasipao Čovića.

Možda bi se Hercegovac, u tom slučaju, odobrovoljio čak i prema ojađenom SDP-u!

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

IZGUBLJENI U SOCIJALDEMOKRATIJI

MILORAD I ZLATKO UNIŠTIŠE LJEVICU GLATKO Prvo je SNSD zabasao u nacionalističke vode, iz kojih više ne umije izaći, a potom se drug Zlatko lažno predstavljao multietničarom, a istovremeno je od SDP-a napravio bošnjakocentričnu stranku

N

akon opštih izbora u BiH jasno je da je izgubila prije svega ideja socijaldemokratije.

Lijevo orijentisane stranke još ranije su podijeljene na nekoliko frakcija, tako da su se glasovi rasuli, dok one sa desnom orijentacijom, imaju stabilno, nacionalno, biračko tijelo.

S druge strane, partije u Republici Srpskoj, koje sebe tek zovu socijaldemokratskim, već odavno su, kako kažu analitičari, „zabasale“ u nacionalističke vode.

Uništena ideja: Sprema se golemo iznenađenje na političkoj sceni BiH: Socijaldemokrati se ujedinjuju u jednu stranku - jedan je od naslova u 10 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

bh. medijima, koji zvuči skoro pa kao naučna fantastika.

Nevjerovatno, baš kao što je do prije nekoliko dana izgledao nevjerovatno da vladajuća stranka u Federaciji BiH bude nakon opštih izbora apsolutni gubitnik. Dakle, od vladajuće

Sprema se golemo iznenađenje na političkoj sceni BiH: Socijaldemokrati se ujedinjuju u jednu stranku - jedan je od naslova u bh. medijima, koji zvuči skoro pa kao naučna fantastika...

stranke u Federaciji i nekoliko kantona, u narednom mandatu Socijaldemokratska partija (SDP) jedva da će moći biti opozicija čiji se glas može čuti sa osvojenih tek 9,70 posto glasova birača.

S druge strane, u Republici Srpskoj opet će na vlasti biti oni koji sebe formalno zovu socijaldemokratama, a davno su, kažu analitičari, ušli u nacionalističke vode. Riječ je, razumije se, o SNSD-u na čelu sa Miloradom Dodikom. Ideja socijaldemokratije u Bosni i Hercegovini je odavno uništena, kaže profesor Mile Lasić sa mostarskog Sveučilišta. „Prvo je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), na čelu s

drugom Miloradom Dodikom, zabasao u nacionalističke vode, iz kojih više ne umije izaći, i time je zadavio ideju socijaldemokracije, bolje reći, odveo svoju stranku na stranputicu.

Potom se drug Zlatko Lagumdžija lažno predstavljao multietničarom i bh. socijaldemokratom od formata, a istovremeno je od Socijaldemokratske partije (SDP) napravio bošnjakocentričnu stranku, i više od toga, monopolizirajući i lažno se predstavljajući i socijaldemokratom i demokratom”, navodi Lasić.

Samoubistvo: Generalno, rezultati izbora u Bosni i Hercegovini pokazuju da je riječ o rimejku 1990. godine, kaže profesor iz Banjaluke Miodrag Živanović. Jedini gubitnici su građani, kaže Živanović. „Pobjednici izbora su zapravo isti oni koji evo već više od četvrt stoljeća, skoro trideset godina, rade nam to što nam rade. Naravno da se u takvim uslovima jednostavno dogodilo i to da je urušena i sama ideja socijaldemokratije, a kada je riječ o konkretnoj političkoj partiji,

jer je samo ona ostala, barem formalno, riječ je o SDP-u BiH, ja moram reći da je velikim dijelom i sam SDP kumovao, prateći ili gotovo slijepo idući za tragom ovih nama dobro poznatih politika, on je jednostavno sam izgubio svoje glasove. To je svojevrstan oblik samoubistva, kako ja mislim.“

Ako ste zaista vjerni ideji socijaldemokratije, ne možete razmišljati kao i svaka etnonacionalistička stranka, ne možete slijediti taj model.

Ili se borite za tu ideju ili ne...

Neprincipijelna politika i ideološka lutanja glavni su razlozi zbog kojih je ljevica izgubila vlast u Federaciji, kaže novinar i analitičar Faruk Kajtaz: „Imali smo predizborne kampanje u Konjicu, Jablanici, mahanje slikama Josipa Broza Tita, kao da se ne radi o stranci koja je jednom čvrstom neoliberalnom rukom vladala u Federaciji BiH i državi

Komšić ne može biti preporoditelj socijaldemokratije

Bosni i Hercegovini. Pokušala je ciljati na nekakve emocije.“ „Nažalost, SDP se poveo za jednim uskogrudnim pragmatizmom i svoje glasove je lovio gotovo isključivo unutar teritorija sa bošnjačkom većinom. To je jedna pouka za ubuduće. Dakle, ako ste zaista vjerni ideji socijaldemokratije, ne možete razmišljati kao i svaka etnonacionalistička stranka, ne možete slijediti taj model. Ili se borite za tu ideju ili ne. Nažalost, izgleda da ne.“

Mali format: U Republici Srpskoj formalni socijaldemokrati ostaće na vlasti, no SNSD već odavno ne promoviše nijednu od socijademokratskih ideja. Još jednom profesor Miodrag Živanović: „Desno krilo SDS-a, pojednostavljeno rečeno, isto u Federaciji, čuli smo, posebno posljednjih godina, te učestale proglase SDP-a, da su oni ustvari bošnjačka partija, što znači da se nalazimo u jednom prostoru gdje je sve popunjeno, gdje više nema mjesta za nekog drugog. Meni je jedino drago da je Demokratska fronta Željka Komšića nešto napravila, ali je opet pitanje da li je tu riječ o toj čistoj, pravoj ideji socijaldemokratije ili će opet doći do prilagođavanja ovom dominantnom trendu.“ Lijevo orijentisane partije još ranije su se podijelile na nekoliko manjih političkih frakcija. Nijedna od njih, već sada je očito, neće gajiti izvornu ideju socijaldemokratije.

“Glavnina SDP glasova je prešla zapravo novoosnovanoj Demokratskoj fronti Željko Komšić, kako se ona krasno po socijaldemokratski zove. Moje sumnje su da će isti oni ljudi, koji su bili lakovjerni prije četiri godine upuštajući se u avanturu na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, doživjeti uskoro slična razočarenja i sa ovim novim liderom.

On je, zapravo, čovjek malog kapaciteta, a velike ambicije”, kaže profesor sa mostarskog sveučilišta Mile Lasić.

Marija Arnautović/RSE 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 11

JEDAN SCENARIJ NAŠE BUDUĆNOSTI

ŠTA ĆE BITI S BOŠNJACIMA KAD SE ER-ES OTCIJEPI? Ova analiza otvara tabu temu Bosne i Hercegovine, o njenoj budućnosti nakon, po mišljenju autora, neminovnog otcjepljenja Republike Srpske koje će na ogromno iskušenje dovesti Hrvate, ali još više onaj mali dio Bosne koji postane “čisto” bošnjački

N

ekad smo mislili da će nacionalistička mržnja i politička agonija Bosne i Hercegovine biti prevladana onda kada moć nacionalističkih stranaka SDS, HDZ i SDA bude slomljena i kada one izgube većinu glasova Srba, Hrvata i Bošnjaka. To se već odavno desilo i sada znamo koliko smo potcijenili dubinu ove problematike.

Danas je gore nego što je bilo.

Bošnjački pokušaji vrbovanja njihovih dojučerašnjih protivnika u ratu za suživot u jednoj multietničkoj državi besmisleni su i lišeni dostojanstva. Stranke koje danas zastupaju Srbe i Hrvate i dalje opstruiraju svaki zajednički napredak, a BiH je zapala u političko-ekonomsku i socijalnu stagnaciju i – iako neki to sebi ne žele priznati – svako osjeća da ovakvo stanje ne može dugo potrajati.

Širi kontekst: Niko ozbiljno ne sumnja da bi eventualni referendum o otcjepljenju Republike Srpske (RS) od Bosne i Hercegovine podržala velika većina srpskih glasova. Pitanje koje se postavlja nije da li će se jedno takvo otcjepljenje dogoditi nego kada će se dogoditi. Pri tom nije važno da li 12 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

nam se ta činjenica i posljedica koja iz nje proizlazi, a to je da će iza toga na tom prostoru preostati krnja bosanska država, dopada ili ne. Za jednog realistu jedino je važna tema: Šta učiniti pod takvim okolnostima? Šta učiniti sada?

Bošnjački pokušaji vrbovanja njihovih dojučerašnjih protivnika u ratu za suživot u jednoj multietničkoj državi besmisleni su i lišeni dostojanstva...

Posmatrajmo pitanje odvajanja RS najprije iz jednog šireg konteksta. Da li građani, recimo Kvebeka, Katalonije, Baskije, Škotske ili Kosova, imaju principijelno pravo sami da odluče da li žele biti potčinjeni vlasti za koju oni smatraju da je tuđa ili preferiraju „sopstvenu“ vlast, vlastitu državu? Pa i kada smo saglasni da odgovor na postavljeno pitanje „sloboda“ rijetko može biti „nova država“ – ipak se, zbog osnovnih demokratskih principa, ovim građanima ne može uskratiti donošenje vlastite odluke. „Stani malo!“, reći će na to većina Bošnjaka. „Slučaj RS je sasvim drugačiji. Srbi su, za razliku od

Piše: Juergen Buxbaum navedenih primjera, prisvojili teritoriju koju žele otcijepiti, i to pomoću ubijanja, silovanja i etničkog čišćenja. Teritorije, sela i gradovi, koji oni sebi pripisuju, bili su prije 20 godina velikim dijelom nastanjeni našim stanovništvom i mi insistiramo na našem pravu.

Ako žele pripasti Srbiji, mogu slobodno ići – ali bez zemlje koja njima ne pripada.“ Tačno je da je RS, takva kakva je danas (49% teritorije BiH), nastala nepravdom i ratom, nepravdom koju je takozvana „međunarodna zajednica“ Dejtonskim sporazumom faktički odobrila. Da li je tom konstatacijom pitanje referenduma o otcjepljenju RS riješeno?

Istorijske paralele: U 19. vijeku SAD su nasilno pripojile skoro polovinu meksičkog teritorija (a koji su prije toga španski osvajači oteli autohtonom stanovništvu). U istom vijeku su Pruska i Austrija oteli Danskoj današnju njemačku pokrajinu Šlezvig-Holštajn.

Nad pokrajinama Elzas i Loren (njem. Lothringen) su se često kao „vlasnici“ izmijenjivale Francuska i Njemačka, i to uvijek pomoću rata.

Otprilike jedna trećina Njemačke je 1945. g. protupravno pripojena Poljskoj i Sovjetskom Savezu (a koju

oblast je 800 godina ranije Njemački viteški red na brutalan način oteo slavenskom stanovništvu), dok je njemačko stanovništvo protjerano.

Izrael, do dana današnjeg, prisvaja palestinsku zemlju i protjeruje njene stanovnike.

Ovakve slučajeve možemo do unedogled nabrajati i u svakom vremenu i prostoru naći ćemo slične primjere.

Da li tako nešto opravdava nepravdu, nasilje i svekolike patnje tolikih ljudi? Naravno da ne! U ovom razmatranju trebala bi nas interesovati druga činjenica: U određenom periodu, prije ili poslije, oteta zemlja je nekom drugom postala zavičaj, naime potomcima osvajača. Djeca i unuci su se rodili, ono što je uništeno je obnovljeno, a stvoreno je novo ognjište, opskrba i društvo.

Ko danas posjeti nekad potpuno razoreni Gdanjsk (njem. Danzig) ne može osporiti da su tamošnji Poljaci (koji su velikom većinom oni Poljaci koje je Staljin nasilno preselio iz Ukrajine) stekli svoju zemlju koja je nekad bila njemačka. Ko ne želi beskonačne patnje i uvijek iznova nove ratove morao bi – ma koliko god da to onima koji su nasilno protjerani, bolno zvuči – jednog dana priznati da je iz prošle nepravde nastao jedan legitiman zavičaj za druge ljude. U suprotnom, morale bi se prihvatiti izjave ultraortodoksnih Jevreja koji danas u Izraelu govore: „Mi smo izabrani Božji narod. Naši preci su ovdje bili prije 2000 godina, a sada smo se ‚mi‘ opet vratili. Za vas Palestince bi najbolje bilo da nestanete.“

Novi zavičaj: Nastajanje legitimnog zavičaja, čije postojanje svoje korijene vuče iz prethodno učinjene nepravde, predstavlja jedan proces koji će se desiti i u RS, odnosno on je već u toku. Kao i drugdje, tamo živi i jedan dio ljudi koji su i sami izgubili sve, a u njihovom zavičaju danas žive drugi.

Samo bi sanjar mogao tvrditi da je za sva vremena nelegitimno da Srbi u RS održe referendum o nezavisnosti i da isti i sprovedu. Pitanje koje se u svakom slučaju postavlja je: kada nepravedno osvojena zemlja prelazi u legitimni zavičaj narednih generacija? U prvoj generaciji nakon osvajača, drugoj, trećoj?

Nakon pedeset godina, nakon sto, nakon hiljadu? Na ovo pitanje nijedna sveta knjiga i nijedan međunarodni zakon ne daju odgovor već se on, u zavisnosti od istorijsko-političke situacije, različito i često sam po sebi nameće.

Uporni Dodik: Milorad Dodik uvijek iznova je pokretao ovo pitanje.

Svake izbore koje je pomenuti dobio, dobio je ne uprkos, već upravo zbog svoje nacionalističke hajke protiv zajedničke države BiH. On je odbija, Tačno je da je RS nastala nepravdom i ratom, ali da li je tom konstatacijom pitanje referenduma o otcjepljenju RS riješeno... opstruira, sabotira i blokira svaki napredak u zemlji, čak i onda kada je njegovim sunarodnicima, Srbima u RS, hitno potrebno poboljšanje njihovih većinom teških životnih uslova, koje je, pak, nemoguće postići bez jedne funkcionalne demokratske

strukture.

Dodik voli da Sarajevo namjerno naziva „Teheranom“. On i vlada RS su uvijek iznova prelazili crvenu liniju i kršili pravila, koja je pred BiH postavila „međunarodna zajednica“.

Nekad je OHR u takvim slučajevima reagovao, izricao sankcije i smjenjivao političare. Ta praksa je očigledno prošlost, sada mu se to dopušta.

Tajni signali: Brojni nezavisni politički promatrači dolaze do neizbježnog zaključka da je RS sigurno dobila nezvanične signale da vladajuće svjetske sile više ne žele stajati na putu jednom političkom kursu koji ima za cilj nestanak Bosne i Hercegovine, u onom obliku u kojem ona sada postoji. U korist ove pretpostavke govori i to da su brojni zapadni političari, koji su od 1992. godine angažovani na prostorima Balkana (sa svim svojim greškama, za koje oni snose odgovornost), izgubili nadu da je moguće postići znatniji napredak u BiH uz postojeću političku elitu i stanovništvo koje oni predstavljaju.

U toku posljednjih 20 godina u BiH su pristizale ogromne sume novca, direktno ili indirektno.

Uprkos tome, privreda je na dnu, država ne funkcioniše, njene strukture postoje samo u rudimentarnoj 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 13

formi, korupcija i zloupotrebe položaja cvjetaju, a nacionalistički način identifikovanja sebe i drugih preovladava kod većine Srba, Hrvata i Bošnjaka i to još uvijek u većoj mjeri nego što je želja građana za bolji život i budućnost za sebe i svoju djecu.

Evropska Unija čini se da više nije voljna nastaviti svoj dosadašnji angažman na Balkanu. I na kraju krajeva, ko se još uvijek interesuje za BiH? Svjetske sile koje određuju sudbinu ove zemlje imaju u međuvremenu važnija posla: ratovi u Ukrajini i Palestini, u Libiji, Siriji, Iraku i Afganistanu, napeti odnosi sa Rusijom, Pakistan kao atomska sila u raspadu, pregovori o atomskoj energiji sa Iranom, uspon zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) nova preraspodjela moći u Aziji u kontekstu novog uspona Kine, islamski terorizam u Africi, Bliskom Istoku i drugdje, finansijske krize i globalno zagrijavanje Zemlje...

I ne može se isključiti da bi možda „Zapad“ u vezi sa rješenjem srpskog 14 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

pitanja mogao razmišljati o ustupcima Rusiji, čija je saradnja potrebna u Ukrajini, Siriji i drugdje.

Novo prekrajanje: Stanje siromaštva, trajne napetosti i disfunkcionalnosti u koje je BiH potonula ne može neograničeno trajati. U situaciji u kojoj demokratski napredak nije nigdje na pomolu, a da ne govorimo o međusobnoj saradnji etničkih grupa, otcjepljenje RS je prvi korak koji će presjeći balkanski čvor.

Kada nepravedno osvojena zemlja prelazi u legitimni zavičaj narednih generacija?

To ne znači da će odvajanje RS proteći nesmetano i bez konflikta.

Mnogim Bošnjacima će teško pasti činjenica da će Srbima morati prepustiti Srebrenicu i grobove svojih najmilijih koje su Srbi ubili.

Geografski oblik Republike Srpske je nepovoljan i mogao bi zahtijevati razmjenu teritorija. Nejasno konstruirani Distrikt Brčko, koji

dijeli RS na dva dijela, pri novom prekrajanju geografske karte, doveo bi do novih tenzija. Bit će svađe i oko pitanja preraspodjele duga kao i državne imovine. Usprkos tome, problemi ove vrste još nikada nisu zaustavili separatiste.

Nakon otcjepljenja RS, najprije će preostati krnja država koja čini 51% današnje BiH, sa bošnjačkom većinom u Bosni i hrvatskom u zapadnoj Hercegovini.

Stav većine političara koji predstavljaju Hrvate u BiH nije dao i ne daje više razloga za optimizam od samog Milorada Dodika u pitanju ravnopravne i demokratske budućnosti BiH sa istim pravima za sve građane.

Za pretpostaviti je da će nakon otcjepljenja RS i Hrvati za sebe tražiti pravo odvajanja od Bošnjaka, koji navodno teže dominaciji nad njima.

Iredentizam bosanskohercegovačkih Hrvata je do sada dovoljno dokazan.

Malo rješenje: Nemali broj ljudi u Bosni i Hercegovini i na zapadnom Balkanu sanja o rješenju nagomilanih problema jednim udarcem, a to je pristupanje EU. Ovaj koncept je već jednom bio predložen od strane njemačke Partije Zelenih, za vrijeme rata u BiH. Već tada nije bilo spremnosti zemalja Evropske Unije da mogućnost pristupanja EU ponude zaraćenim stranama kao sredstvo za zaustavljanje rata i da time brojne nepredvidive probleme unesu ‚u svoju kuću‘. I danas bi eventualna opcija prijema država bivše Jugoslavije preostalih iza Slovenije i Hrvatske – samo kao neke vrste nužne mjere u cilju smirenja stanja – bila potpuno iluzorna, kako iz političkih, tako i iz finansijskih razloga.

Ali, da li bi bilo barem moguće zamisliti da „Zapad“ razmotri mogućnost tzv. ‚malog rješenja‘ tako što bi rizike novih tenzija u bošnjačko-hrvatskoj krnjoj državi riješio u formi federacije ili

konfederacije sa Hrvatskom, članicom EU? Ovo rješenje bi kao prednost imalo činjenicu da bi bosanski Hrvati konačno bili ‚kod kuće‘; ono bi zadovoljilo ambicije nekih političara u Hrvatskoj za povećanjem svog ega proporcijalno povećanju državnog teritorija, a Bošnjacima bi ovo rješenje dalo mogućnost da bez sopstvenog truda postanu član EU i da u njenim subvencijama potraže rješenje za jadne životne okolnosti u kojima se nalaze.

Time bi mogućnost odvajanja Hrvata od krnje države BiH bila prevaziđena, eventualna zabrinutost zapadnih političara zbog opasnosti nastajanja muslimanske države u Evropi bila bi uklonjena, a ‚malo rješenje‘ bi se odnosilo na ograničenu teritoriju sa ograničenim brojem ljudi.

Lančana reakcija: Međutim, mnogi Bošnjaci bi se usprotivili takvom rješenju. Uprkos svim ratnim iskustvima, oni se po pitanju mentaliteta osjećaju bliži Srbima nego Hrvatima. U suštini, Hrvatima se ne vjeruje, posebno zbog činjenice da bi oni u ovoj novoj državnoj tvorevini igrali glavnu ulogu.

Sa hrvatske tačke gledišta, ovim rješenjem bi se stvorilo više problema nego prednosti i to ekonomske, administrativne i političke prirode.

Stanje u kojem bi se Hrvati našli u jednoj novoj državnoj zajednici, zajedno sa područjem koje je ekonomski i infrastrukturalno manje razvijeno, sa stanovništvom s kojim se zbog proteklog rata ne bi mogao uspostaviti jednostavan suživot, najprije bi iziskivalo mnogo novca, kojeg Hrvatska nema, a nema ni EU (vidi prethodno).

Sve u svemu, ako se ovaj scenario promatra realistično i pod datim okolnostima, više aspekata govori protiv nego za njega. Vjerovatnije je da se, nakon otcjepljenja Srba, neće moći pružiti otpor hrvatskom otcjepljenju ili možda neće biti ni volje za to.

Rezultat ove lančane reakcije – a to je vjerovatniji scenario – je nastajanje državice Bosne, većinom nastanjene Bošnjacima, koji sebe u vjerskom ili kulturnom smislu smatraju muslimanima. Pošto se pokušaj funkcionisanja jedne multietničke države tri donedavno sukobljena naroda pokazuje kao propao, ovo rješenje se ne samo da čini neizbježnim, već ono i ne mora

Rezultat lančane reakcije je nastajanje državice Bosne, većinom nastanjene Bošnjacima, koji sebe u vjerskom ili kulturnom smislu smatraju muslimanima... obavezno biti i loše rješenje. Postoje i druge male države bez direktnog pristupa moru – stvar je šta se od toga može napraviti, tačnije rečeno, šta će od toga napraviti Bošnjaci.

Bošnjački izazov: Ovaj scenario, koji je pod datim okolnostima i najrealističniji, zahtijeva ozbiljne i pravovremene pripreme i napore, kako od strane bošnjačkih političara i intelektualne elite tako i od strane širih narodnih masa. Međutim, ne postoji utisak da se iko ozbiljno suočava sa ovim izazovom. Dok Bošnjaci piju

kafu i njihovi političari sebi pune džepove, a svi zajedno potiskuju stvarnost ili kao ukopani bulje u strašilo, to se vrijeme laži i samoobmanjivanja bliži kraju koji mora doći.

Buduća država Bosna će stajati pred brojnim unutrašnjim izazovima. Da li će pri tome pomoć dolaziti svana – i sa koje strane – zavisit će od toga kako će se sami Bošnjaci nositi sa ovim izazovima.

Najočigledniji izazov je katastrofalno stanje privrede, neznatna industrijska proizvodnja, visoka stopa nezaposlenosti, loša infrastruktura i prazne državne kase i kase javnih ustanova i fondova. Ovo stanje je rezultat velikim dijelom nekompetentne, korumpirane i pohlepne političke klase, ali ne samo njih. Navedeni problem je od odlučujućeg značaja za narod, a narod će se hitno morati prihvatiti svog dijela posla. A za to je potrebno promjeniti mentalitet u pravcu samoorganizovanja i prestati gledati u vođe, kojima se pasivno i fatalistički prepuštaju odluke, kao u bogove.

Političke elite koje se prema državi odnose kao prema samoposluzi su jednako dobro organizovane kao i kriminalne bande, ali mnogobrojni pametni, djelotvorni i dobronamjerni ljudi (koji još nisu emigrirali) to nisu.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 15

Vjerske struje: Socijalni nemiri početkom 2014. godine, a koji su se, začudo, odvijali prije svega u dijelovima zemlje sa bošnjačkom većinom, dali su u ovom pogledu dosta povoda za nadu. Po prvi put nakon rata građani su u velikom broju ustali protiv političara koji im ništa nisu ponudili osim nezaposlenosti, siromaštva i beznađa.

Dok su se zvanični sindikati pasivno i apstinentno ponašali, frustracija građana se ispoljavala ne samo paljevinom zgrada institucija vlasti, već i u skupovima građana na kojima se pokušala pronaći alternativa sadašnjem političkom stanju. Ovi događaji pokazuju potencijal za promjene, iako, na žalost, izgleda da još nije došlo do održivih promjena koje bi trajno mobilizirale i uključile većinu ljudi.

Raspoloženje za raskid sa postojećim stanjem bit će neophodno i sa drugog aspekta. Muslimani u Bosni ne predstavljaju jednu homogenu grupu.

Mnogi od njih su prije u kulturnom nego u strogom religioznom smislu sunitski muslimani, koji se sa kulturnog i istorijskog aspekta osjećaju Evropljanima. Međutim, u vezi sa ratom i uz pomoć iz inostranstva formirale su se i grupe radikalnih muslimana, koji se aktivno zalažu za politički islam i koji se smatraju sljedbenicima vehabizma i selefizma.

Njihovi politički i ideološki odgajatelji

iz Saudijske Arabije, UAE itd. već dugo su jednom nogom u BiH, bilo da je razlog tome mudra dalekovidnost istih ili po njih sretni sticaj okolnosti. Mnoge od novih džamija, koje se već skoro 20 godina grade u svakom selu, na svakom ćošku, finansirane su od strane gore pomenutih, a uz njih i škole i mjesta društvenog okupljanja koja pripadaju ovim objektima.

Ko plaća orkestar: Te impozantne građevine, koje demonstriraju njihova ulaganja, prevashodno u tercijarni sektor, uočljivo žele običnom građaninu ostaviti sliku da su finansi-

Kako će se okončati sukob između pristalica koji slijede tumačenje Kur’ana uvezeno iz Arabije i širokih bošnjačkih krugova koji njeguju evropski stil života... jska sredstva ovih investitora neograničena. Oni bi mogli biti spremni da, onda kada nova država i njeni političari budu trebali novac (a trebat će ga!), još više investiraju i stave još više kredita na raspolaganje. Ali, kao što se kaže: ko plaća orkestar, odlučuje i kako će se svirati.

U bosanskim selima vlada siromaštvo u svakom pogledu i ono se, po nekim pitanjima, ne razlikuje mnogo od niske stope razvoja na nekim drugim kontinentima.

Ukoliko neko tamo podijeli živežne namirnice, odjeću i lijekove, sigurno će zaraditi simpatije i podršku. Mnogi Bošnjaci već danas pričaju o siromašnim porodicama iz njihovog kruga poznanika i susjeda koje dobijaju finansijsku pomoć iz „religioznih“ krugova i, za uzvrat, vode „životni stil primjeren vjerniku“, a što se sa spoljašne strane najvidljivije očituje u oblačenju žena.

U gradovima neće biti teško zaposlenicima u firmama sa kapitalom iz zemalja u kojima se vjera strogo praktikuje, da ih podsjete da je sigurnost njihovog radnog mjesta povezana sa stanovitom promjenom načina življenja.

S druge strane je, još u toku i nakon rata, dolazilo do sukoba između Bošnjaka i tzv. „mudžahedina“, koji su tada velikim dijelom bili dobrovoljci iz stranih zemalja, kada su ovi npr. prijetili ljubavnim parovima koji su se javno držali za ruku ili kada su ti ortodoksni vjernici htjeli protjerati bošnjačke imame iz džamija.

Sigurno je da će jedan takav gore opisani razvoj događaja dovesti do teških sukoba između pristalica koji slijede tumačenje Kur’ana uvezeno iz Arabije, i širokih bošnjačkih krugova, koji njeguju evropski stil života i žele slijediti njima naizgled primjereniji vjerski pravac.

Udarac s leđa: Ko će pobijediti u tome konfliktu, zavisi od više faktora: privrednog i socijalnog položaja (kao što je navedeno, sredstva arapskih investitora su neograničena), političara koji će vladati zemljom, globalne situacije u svijetu koja određuje ponašanje velikih stranih sila i od pripremljenosti samih Bošnjaka.

Ovi zadnje navedeni bi se konačno morali suočiti sa stvarnošću da je njihovo stalno zalaganje za suživot sa 16 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

Srbima i Hrvatima u državnoj zajednici, za koju su često bili spremni unaprijed prihvatiti ustupke, besmisleno. Oni se moraju oprostiti sa paralizirajućim stanjem čekanja, čekanja da se nešto desi, da neko nešto poduzme, da se neko pobrine za rješenje njihovih problema.

Bošnjaci će jednom morati shvatiti da onaj ko se pravovremeno ne posveti politici da će ga politika dočekati s leđa. Samozavaravanje mora imati svoj kraj i treba ustupiti mjesto jednoj otvorenoj debati u kojoj će intelektualna elita i narod definisati, ko su i koje interese oni kao nacija imaju.

Tek na takvoj osnovi može se izgrađivati pravedna interakcija sa drugim nacijama. Jedna takva debata će nužno dovesti do toga da se dođe do odgovora na pitanja kao što su: Kako želimo živjeti? Kako bi trebala izgledati država u kojoj ćemo živjeti? Kakvi moraju biti političari koji nas žele predvoditi?

Teološki koncept: Kada Bošnjaci sami budu definirali vlastiti identitet, bez sumnje će od centralnog značaja biti pitanje islamske kulture i islamske vjere, te odnos iste prema sljedbenicima drugih vjera kao i prema onima koji nisu vjernici. Za Bošnjake, za Evropu kao i za islam bila bi velika pobjeda kada bi iz Bosne potekao teološki koncept o obliku i karakteru jednog evropskog islama.

Jedan takav oblik vjere već je u srednjem vijeku imao šansu za razvitak npr. u vrijeme ranih mislilaca kao što je Ibn Rušd (Averroes).

Jedan decidni evropski oblik vjere ne bi proturječio islamu, koji je u prošlosti kao i danas razvio različite vjerske pravce, već naprotiv, on bi predstavljao jedno istorijski važno obogaćenje njegove raznovrsnosti.

To bi možda bio islam koji prihvaća evropske ideje međusobnog odnosa

razuma i vjere, koji bi se zalagao za ravnopravni odnos između žene i muškarca, koji bi na izazove globalizirane privrede, društvima sa visokom podjelom rada, raširenim potrošačkim mentalitetom, modernom tehnikom kao i na suživot različitih kultura ponudio drugačije odgovore od kamenovanja i odsijecanja ruke, islam koji bi propovijedao toleranciju prema pripadnicima drugih vjera umjesto nasilja.

Pomozi samom sebi: Jedan takav oblik vjere i života nisu strani Bošnjacima kao Evropljanima. Prije svega bošnjačka ulema, ali i intelektualci moraju preuzeti inicijativu za Blagovremena debata o tome ko su Bošnjaci, kakvi žele biti i kako žele živjeti bila bi najvažnija zaštita od tuđih ideologija koje bi im se pokušale nametnuti... oblikovanjem jedne takve teološke interpretacije Kur’ana koja bi odisala slobodom, a ne strahom i tjeskobom.

Jedan takav doprinos evropskoj kulturi bio bi velika dobit za sve narode ovog kontinenta koji kao kršćani, Jevreji, muslimani, budisti,

hinduisti, agnostici i ateisti svih boja žele živjeti jedni s drugima u miru. Blagovremena debata o tome ko su Bošnjaci, kakvi žele biti i kako žele živjeti bila bi najvažnija zaštita od tuđih ideologija koje bi im se pokušale nametnuti.

Buduća Bosna, koja jeste integralni dio Evrope i to želi i biti, imat će dobre šanse da u svom razvoju može računati na podršku miroljubivih susjeda. Ali, kao što je moja baka uvijek govorila: „Pomozi sebi, pa će ti i Bog pomoći!“ Isto važi i za pomoć među ljudima.

Juergen Buxbaum rođen je 1953. godine u Njemačkoj. Studirao je sociologiju, etnologiju i istoriju na Univerzitetu u Minsteru. Između 1996. i 2004. živio je, sa dva prekida, u BiH i radio za Međunarodni savez nezavisnih sindikata kao direktor biroa za Jugoistočnu Evropu sa sjedištem u Sarajevu.

Oženjen je Bosankom i danas živi u Evropskoj uniji. Bavi se na međunarodnom nivou temama korupcije i javne uprave. Objavljivanje ove analize uslovio je njenom cjelovitošću, što smo u potpunosti ispoštovali, ne izostavljajući ništa iz njegovog originalnog teksta.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 17

NA VRH JEZIKA

ZBUNJENI ALBERT AJNŠTAJN Pozvan da razmrsi nejasnoće u zbrajanju izbornih rezultata, čuveni naučnik spoznao je da je Bosna pravo vrelo novih teorija po kojima je i nemoguće moguće

U

CIK-u opća pometnja pri prebrojavanju glasova birača.

Izbori u BiH završeni, a rezultati „čudni“?

Gotovo „relativni“. Članovi komisije i predsjednik ne znaju šta smiju objaviti kao vjerodostojan rezultat, a narod čeka. Čeka veliku Objavu direktno iz centra povjerenstva.

Oni u povjerenstvu samo privremeno informiraju i kažu pri(je)vremeni rezultati. To znači da rezultati čekaju neko novo vrijeme, vrijeme prije ovog vremena ili ono drugo, pri nekom vremenu? Vide u CIK-u da se ne mogu izvući iz vrlo neugodne situacije, koja je i sama postala previše i vremenita i bremenita, jer narod kidiše na njih u želji za Objavom. Shvatili su da im se procenti „malo previše“ ukazuju kao relativni i isuviše promjenjljivi?

Uočiše da se pojavio ozbiljan problem sa relativitetom te odluče pozvati Alberta Ajnštajna (Einstein), teorijskog fizičara, tvorca teorije relativiteta, da im kao ekspert iz ove oblasti pomogne i sredi novonastalu „izbornu“situaciju. jnštajn nije loš ni sa matematikom pa može sigurno doprinijeti da se što prije izvede i određena globalnostranačka kombinatorika u tačno određenom vremenu i prostoru koja bi zadovoljila apetite „velikih vođa“.

Prvo što je po svom dolasku Ajnštajn uočio bio je veliki zbir

A

18 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

nevažećih glasačkih listića u BiH. Oko78.000, po drugim kriterijima nevažećim 36.000, te praznih listića oko 41.000 hiljada. Od ukupnih 920.000 hiljada važećih glasova, te ukupnom procentu izlaska glasača na izbore od oko 54%, uočavajući međusobne veze i odnose, Ajnštajnu sinu u glavi potpuno nova teorija, teorija“lagativiteta“.

U znak zahvalnosti prema našoj državi i zbog neviđenog prosvjetljenja i inspiracije na našem tlu, Ajnštajn odluči da svoju novu teoriju nazove Bosanska teorija lagativiteta...

U znak zahvalnosti prema našoj državi i zbog neviđenog prosvjetljenja i inspiracije na našem tlu, odluči da je nazove Bosanska teori-

Piše: Sanja Ljubičić ja lagativiteta. Naravno da je odlučio da njene osnove budu zasnovane na teoriji relativiteta, jer je primijetio da se u RS- u kretanje na listi Milorada Dodika i Ognjena Tadića vrši po njegovoj Općoj teoriji, OTR, u kojoj se tijela kreću sa određenim ubrzanjem. Ona ubrzavaju ili usporavaju. Mile ubrzava prema 46 ,79% i tu se zaustavlja, u odnosu na usporavanje Ognjena Tadića na 45,21%. rije tih ubrzanja po Ajnštajnovoj STR, Specijalnoj teoriji relativiteta, tijela su bila u stanju mirovanja ili samo kretanja, bez ikakvog ubrzanja, sve dok ih iz nekih drugih, svetih srpskih zemalja, nisu pozvali da uz piće, jedni s drugima dogovore, ko će ubrzavati, a ko

P

usporavati po RS-u.

Uglavnom, nakon tog sastanka Miletu se naglo u toku noći vratio apetit, te se on dobro najeo i napio, a ostali lideri iz SNSD, SDS, PDP i ostalih stranaka u koalicija, takođe počeše jesti. Svako je dobio odgovarajuće mjesto za stolom.

Naročito im se svidjelo jelo „mućkalica“ te odlučiše da ono postane tradicionalno i posluženo na svim narednim izborima.

Federaciji je Ajnštajn takođe uočio određena kretanja tijela koja nisu imala logična ubrzanja. Ali ipak, brzinom svjetlosti, sa maksimalnim učinkom, nacionalno orijentirane stranke su, i pored gibanja sveopćeg glasačkog tijela u drugom pravcu, ostale u stanju koje je podsjetilo na 1992. godinu. Vrijeme je pokazalo da se uopće ne mijenja, možda i ne postoji, da je isto i nakon 20 godina.

Nema određene energije koja pokreće masu i daje joj ubrzanje, o čijoj vezi je Ajnštan govorio.

Više od 50% te mase je ostalo po kućama da se tamo energetiše i lamentira nad svojom propalom sudbinom. Analizirajući spiskove Ajnštajn je bio oduševljen što su i mrtvi i preseljeni i raseljeni glasali na više mjesta, a što neki živi nisu mogli zbog tih mrtvih biti na biračkom spisku, tako da je posumnjao i u svoju teoriju. Vidio je da je ovdje pravo vrelo novih teorija po kojima je i nemoguće moguće.

Pitanje samog života se otkriva u svoj svojoj osobenosti u BiH kada su izbori u pitanju. U jednom trenu postojiš, u drugom ne, budeš u jednom prostoru, pa si naglo u drugom. Glasaš za jednog, a broji ti se kao da si glasao za drugog. Onda više nisi siguran da li si uopće glasao i za koga?

I na kraju, ne znaš ni da li postojiš?

E, Ajnštajn odluči da malo uvede reda na tim listama, da prikaže neki

U

logičan slijed. Javi svojoj supruzi Mileni da hitno doputuje i pomogne mu. Odoše na planinu i u osami središe situaciju. Izborni rezultati postadoše potpuno drukčiji od onih prije-vremenih.

Ajnštajn je bio oduševljen što su i mrtvi i preseljeni i raseljeni glasali na više mjesta, a što neki živi nisu mogli zbog tih mrtvih biti ni na biračkom spisku...

Mile Dodik nije više na vlasti, izgubio, Bakir Izetbegović nije više član Predsjedništva, itd...

Odnesoše njih dvoje to u CIK i rekoše, evo bez ikakvih teorija, sve smo izračunali. Pročita predsjednik CIK-a Ajnštajnove izborne rezultate, zahvali mu se na trudu i reče:

„Vi, dragi Alberte, ne razumijete izgleda svoju vlastitu teoriju. Zato je mi ovdje u Bosni razumijemo.

Sve je relativno, na papiru kod nas je jedno, u zbilji drugo. Ipak, biće nam drago da možemo objaviti vaše rezultate. last je zadržao Mile Dodik, Bakir Izetbegović je novistari član Predsjedništva itd...

Pomisli Ajnštajn da je čudna ova Bosna. Da ovdje vrijeme i prostor imaju druge dimenzije i značenja.

Da ljudi „jesu“ i „nisu“! U Bosni vladaju nemogući zakoni fizike.

Izbori se možda nisu ni desili! Ali koja je to onda teorija? Kako je to moguće?

Ni Ajnštajn to nije uspio odgonetnuti! Možda uspije do narednih izbora?

V

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 19

RE^ENO

UPAM]ENO

Ne možemo promijeniti budućnost, ali možemo promijeniti navike koje će promijeniti budućnost. n Marko Polo

PO TRI NOBELOVCA

Nekad su ljudi imali pljuvačnice – danas imaju štampu. n Oscar Wilde Ako svoj tim ne možeš nahraniti s dvije pizze, znači da je prevelik. n Jeff Bezos Budala uvijek nalazi još veću budalu koja mu se divi. n Nicolas Boileau Moć volje prelazi u snagu tijela. n Buddha Na području promatranja, slučaj je naklonjen samo pripravnome umu. n Louis Pasteur Vrijeme teče oko nas i kroz nas, teče s nama usporedno, a ipak mi otječemo u njemu. n Miroslav Krleža Postoji samo jedna apsolutna istina, da nema apsolutne istine. n Nikola Kuzanski Nije važno koliko si, već kako si živio. n Seneca Balade i anegdote daju nam bolji uvid u dubinu prošlih stoljeća nego ozbiljne i opsežne kronike. n R alph Waldo Emerson Red je veselje razuma, a nered je slast mašte. n Paul Claudel Umjesto strasti, radije istina i točnost. n R aymond Aron 20 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

Nobelovu nagradu za medicinu ove godine dijele trojica naučnika.

Polovina nagrade pripada američkom naučniku Džonu O'Kifu, a drugu polovinu dele norveški naučnici, supružnici MajBrit Mozer i Edvard Mozer, saopštio je sekretar Nobelovog komiteta za medicinu Goran Hanson.

Nagradu su osvojili svojim radom na identifikovanju ćelija koje čine sistem pozicioniranja u mozgu.

O'Kif i Mozerovi su otkrili kako mozak zna gde smo i kako nas "navodi" da se krećemo s jednog mesta na drugo. Ovo otkriće može da rasvetli zašto kod obolelih od Alchajmerovog sindroma ne mogu da prepoznaju svoje okruženje.

Nobelova nagrada za fiziku ove je godine dodijeljena trojici japanskih naučnika za izum plavih LED dioda.

Plava LED svjetla koja štede energiju izumili su profesori Isamu Akasaki, Hiroshi Amano i Shuji Nakamura.

Svjetleća dioda ili LED (od engl. lightemitting diode), često LE-dioda, posebna vrsta diode koja emituje svjetlost kada je propusno polarizirana, tj. kada kroz nju teče struja.

Nobelova nagrada posvećena je svim izumima koje donose dobrobit čovječanstvu.

NAJSTARIJE KREACIJE

Prema najnovijim saznanjima objavljenim u časopisu Nature, umjetnost na zidovima pećine u

Indoneziji stara je čak 40.000 godina. Sad se sa sigurnošću može reći kako su ti crteži najstariji znak ljudske kreativnosti.

Crteži u pećini na otoku Sulawesi otkriveni su u '50-tima, no smatralo se da su stari najviše 10.000 godina jer bi u suprotnome nestali.

Alistair Pike, arheolog sa Sveučilišta u Southamptonu, kaže kako bi ovo moglo pokrenuti pravi "lov" za još starijim nalazištem ljudske umjetnosti na planetu.

PAD FACEBOOKA

Istraživanje koje je radila investicijska banka Piper Jaffray je otkrilo da devet od 10 američkih tinejdžera redovno koriste društvene medije.

Otkriveno je i da je Facebook imao nagli pad.

U proljeće je ovu društvenu mrežu koristilo 72 posto tinejdžera, a samo nekoliko mjeseci poslije taj procent je opao na 45 posto. Instagram je postao još više popularan, koristi ga 76 posto tinejdžera, dok je Twitter na drugom mjestu, a koristi ga 59 posto tinejdžera.

Facebook je na trećem mjestu.

Pinterest i Tumblr se koristi nešto više od 20 posto ispitanih tinejdžera.

Apple je i dalje najpopularniji među mladima. Oko 67 posto mladih posjeduje iPhone. Samo sedam posto tinejdžera posjeduje smartwatch ili pametni sat.

Istraživači su također analizirali i druge navike tinejdžera, a koje su vezane za tehnologiju i korištenje interneta.

MANJE LJUDI NEGO TELEFONA

Broj ljudi koji žive na ovoj planeti prvi put je manji od broja mobilnih uređaja, među kojima je sve više onih koji samo komuniciraju s drugim uređajima, pokazuju podaci analitičara Udruženja GSM mobilnih operatora (GSMA).

GSMA na svom online alatu koji uživo prati mobilne uređaje, navodi skoro 7,3 milijarde uređaja, dok je prema podacima američkih statističara broj ljudi na svetu nešto manji od 7,2 milijarde. Ljudska populacija raste stopom od 1,2 posto godišnje, što je otprilike dvije nove osobe svake sekunde, dok je kod mobilnih uređaja to pet puta brže, prenosi Independent.

"Nijedna druga tehnologija nije na nas imala toliki uticaj kao mobilni telefoni. Ovo je najbrže rastući fenomen ljudske izrade u istoriji.

Od nule do 7,2 milijardi smo stigli za samo tri decenije", rekao je Kevin Kimberlin iz kompanije Spencer Trask koja je bila jedan od ranih investitora u startup Millicom, koji s Facebookom i organizacijom Internet.org radi na povećanju dostupnosti mobilnih tehnologija i pristupa internetu u zemljama u razvoju.

Upravo iz Millicoma kažu da ove ogromne brojke treba staviti i u pravi kontekst. Odnosno, 7,3 milijarde uređaja ne znači i da svaki čovek na svetu ima mobilni uređaj. U stvarnosti više od pola

populacije uopšte nema mobilni telefon.

Podaci pokazuju i da znatan broj ljudi u razvijenom svetu koristi više od jednog uređaja, ali i da se u obzir mora uzeti sve veći broj uređaja koji se spajaju s drugim uređajima, poput automobila, pametnih instrumenata... Stoga CNET navodi kako je u svetu trenutno čak 250 miliona konekcija između uređaja.

IBS FENOMEN

RE^ENO

UPAM]ENO

Nije moguće da dobar čovjek, niti u životu, niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo. n Sokrat Žena uči mrziti u mjeri u kojoj zaboravlja očaravati. n Nietzsche Silna žudnja u neobuzdanoj pohlepi koja želi stjecati još više, oduzima si istinski cilj dobivanja – odriče se uživanja u onome što je već dobila. n Thomas Sprat Plemenit čovjek je čvrst, ali ne i krut. n Konfucije Kad činim dobro, osjećam se dobro; kad činim loše, osjećam se loše; to je moja religija. n Abraham Lincoln

Jako svjetlo, toplota, odvojenost od tijela, slike iz života, susret sa nevidljivim entitetima. To su stvari koje su navodno vidjele hiljade, pa čak i milioni ljudi koji su doživjeli iskustva bliske smrti (IBS) Iako je riječ o fenomenu za koji smo svi čuli, IBS se sa razlogom susreće sa mnoštvom skepticizma u okviru medicinske i naučne zajednice uopće. IBS se po pravilu označava kao splet halucinacija i iluzija.

Prijavljeni broj slučajevi IBS-a se kroz godine povećava, uglavnom zahvaljujući sve češćem uspješnom oživljavanju ljudi koji bi prije 20 godina vjerovatno bili prepušteni smrti. Ukratko, pojava IBS-a usko je povezana sa sve većim napredovanjem medicine.

Ova pojava nije praćena velikim brojem eksperimenata ili istraživanja, ali to je sada stvar prošlosti.

Sam je osjećaj življenja radost. n Emily Dickinson Zadovoljstvo je kamen mudraca; zadovoljstvo pretvara u zlato sve čega se dotakne. n Franklin Roosevelt Vidjeti stvari u korijenu, to je genij. n Lao Tse Nemam nikakvih predrasuda.

Mrzim svakoga podjednako. n William Dukenfield Pesimisti tumače svaki neuspjeh istim riječima kojima optimisti tumače uspjeh – on prožima, trajan je i osoban. n Martin Seligman Religija je opijum za mase.

Obožava sve što ne razumije. n Friedrich Veliki 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

BIĆE BOLJE

Mnogi se, u očaju nakon ove katastrofe, okreću narodu i odriču ga se, čak poručuju razljućeni: Tražili ste pa sad gledajte! Ružno je to i neukusno

I

zbori u domovini, danima defiluje neukus i kroz moju avliju.

Ova Bosna i Hercegovina je u mnogim svojim dijelovima pojeftinjena, sastavljana od neukusa i vrlo je teško održati ljubav. Zato se svom snagom ove malene duše naprežem da nađem dobro, da vidim opet bolje divna brda, rijeke i izvore, da potražim lijepu riječ i poneku pjesmu u poplavi ovoga svega što ničim nije nalik na nas, ali jeste na milione sirotinjskh kasaba i gradova u svijetu.

Doduše, sve brže umiru oni koji se sjećaju drugih vremena i sve je više narasle djece koja ne znaju da je bilo i drugačijih vremena.

Dva dana poslije «izbora» nešto sam mirnija i razmišljam logično:

22 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

Nikada zemlja nije bila spremnija za promjene, nikada nismo bili javno tako otvoreni u kritici, nikada nezadovoljstvo nije bilo veće, a teško je saznanje da po izborima u jesen 2014. nanovo ulaze u predsjedništva, parlamente i skupštine oni koji su već jednom pokazali da

Od oko 50% izašlih na izbore u Federaciji za Babina sina je glasalo oko 34% što znači od ukupne populacije 17% ili brojem 226.850. Slično je i sa drugim... 50% njih je izabralo otpor šutnjom, cijenimo ga pojma nemaju ili da samo na svoje kolo vodu tjeraju.

Je li to poraz svih nada ili postoji u

Piše: Nermana Begagić svemu skrivena svjetlost koju ne vidim?

Mnogi se, u očaju nakon ove katastrofe, okreću narodu (a narod je gradivna imenica) i odriču ga se, čak poručuju razljućeni: Tražili ste pa sad gledajte!

Ružno je to i neukusno! revrćem brojke i razmišljam: Nije li greška pristupa kriviti narod ili sebe naivne, uzeti rezultate zdravo za gotovo i da ne vidimo odakle vjetar duva. Šta ako skoro 50% neizašlih na izbore nije naša slabost, nego naša snaga?

Razmišljajmo! Od oko 50% izašlih na izbore u Federaciji za Babina sina je glasalo oko 34% što znači od ukupne populacije 17% ili brojem 226.850. Slično je i sa drugim... 50% njih je izabralo otpor šutnjom, cijenimo ga!

Kakva je to vlast i pobjeda u kako će kralj sjediti mirno na tronu sa samo 17% vjernih sluga? Za takve države i mir u njima su plaćane vojske ili pravljeni novi ratovi za nove pljačke... inače se vojnici, besposleni i nezadovoljni, odrode.

A naši su se dobro odrodili! Vojnici i očajnici skriveni u onih 50% koji nisu ni došli da kažu šta misle jer mnogo njih ne govori olovkom. Ti olovke ne koriste, ali za pesnice svi znaju.

Sve je u zraku, treba ga na rukama podići, pomirisati, pustiti da srce nasluti. A ovaj zrak od prije dva

P

dana goni na kašalj, pun je žutine, plijesni... osjetite li? Ništa se nije promijenilo i sve je prividno isto, baš kakva je zemlja pred velike oluje, uragane i katastrofe.

Zar se nepoštena vlast igdje u svijetu mogla udaljiti poštenim izborima?

U nedjelju ujutru se vozim preko Republike Srpske, FAMOS-ovim autobusom koji nas je svako jutro pred rat vodio na posao od Dobrinje kroz Vojkoviće. Ušla sam tako u Istočno (Srpsko) Sarajevo i opet tražila da vidim napredak, znak da se rat i smrt svojih i drugih, radi odvajanja Srba samo za sebe, isplatio. Ali na «istoku ništa novo», kao i na ovoj strani puno je sirotinje, zapuštenih kuća, razrovane ceste, lokvi, smeća, popucalih fasada... e znam gdje sam opet ušla u Federaciju, jer je pejsaž zapuštenih polja, kuća i sirotinje isti. Naš FAMOS je i dalje ruševina, od fabrike koju smo od milja zvali «Plava laguna» ni traga...

Hrasnica kraj koje prolazim puna je sirotinje, po slikama Izetbegovića na panoima uz cestu znam da sam na drugoj strani istog jastuka.

Stojčevca, punog jabukovih stabala sa plodovima koji se saginju do zemlje, jezercetom i mesom ispod saća, sa Titovom kućom, više nema... Na parkiralištu spomenik poginulim braniocima okružen smećem i nemarom.

Jabukova stabla ne rađaju, puna su čvorova i bolesne hrapave sive kože, na poljani pokoji automobil, jedna grupa pokrivenih žena je tu na izletu, ispred njih je red muževa koji klanjaju u redu na travi.

Pomislih kako đavo (neuzubilahi) prima razne forme tražeći svoje ...

U drugoj godini moga bijega od rata i smrti našle smo se, nas 1000 djece i majki, u zaklonu u gradiću Ansi kod Ženevskog jezera na, nazovi, odmoru od francuskih

N

porodica koje su pristale da nas hrane čekajući povratak u zemlju.

Francuzi su nas smjestili na mjesec dana u napušteni izviđački dom, skupljaju po poslugama dobrovoljne priloge u hrani za nas. Žene, pretežno muslimanke iz bosanskih sela od kojih je mnogo zapaljeno, po čitav dan sjede u grupama, puše, pričaju o smrti svojih najdražih, o izgonu, zajedno plaču. Spavamo na duplim krevetima u velikoj sali, svaku noć nečiji krici, trka da se donese voda, opet plač, svima nam

Nikada zemlja nije bila spremnija za promjene, nikada nismo bili javno tako otvoreni u kritici, nikada nezadovoljstvo nije bilo veće... je sve teže, kao da se ložimo na još veću patnju.

Sedmicu nakon dolaska je nedjelja i pustili su nas da idemo u gradić.

Krećem sama do grada u želji da se malo izdvojim od naše tuge i čemera. Idem nekih dva kilometra uz cestu, nigdje ne mogu sjesti čak ni na kafu, nemam ni cvonjka.

Na kraju gradića se nalazi nevelik trg i crkva. Pomislih da je to od Boga, ta crkva, i da mogu ući u nju i sjesti, jer tamo drugi ljudi dolaze da se

mole Bogu kada su u nevolji, a nevolja sve ljude jednako posjećuje.

Ulazim tiho, trudeći se da budem nevidljiva, i onda, u polumraku crkve, otkrivam pune redove mojih Bosanki, upalile su svijeće pred Marijom ili razapetim Kristom i skrušeno, pognute glave, uče Fatihu za svoje najmilije i za Bosnu. tala sam iznenađena, glava se sama digla, u mene ušla snaga.

Plačem i molim sa njima. Taj most koji su naše ucvijeljene žene to jutro napravile u crkvi u Ansiju je bio i oprost i dobro i istina o našem čovjeku. A ko je više čovjek do majka-žena? Sjećam ih se, dan nakon izbora, i mislim kako su te žene bile takođe ljudi iz sjenke koji ne drže oružje, često ni pero u ruci, mnoge u onih 50% koji nisu izašli na izbore, nisu pravili rat, ali srcem su vjerni, pate i znaju...

U smiraj teška dana listam Avaz i na 14-oj strani, u gornjem uglu lijevo, ugledam šafrane u polju: Procvjetali šafrani u oktobru na planini Treskavici i pojavio se behar na jabuci u Lepenici, izvještava nas reporter R. B. I po toj slici šafrana u cvatu, u ovom oktobru, dižem glavu, sigurna na strani Dobra idem dalje. Glas naroda je gradivna imenica.

S

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 23

NAGRADE SE PRODAJU – ZAR NE?

NOVCEM DO “UGLEDA”

Mnoge institucije iz BiH troše novac poreskih obveznika da bi „osvojile“ beznačajne međunarodne nagrade, koje dodjeljuju organizacije čiji biznis je upravo podjela nagrada bez ikakvog pokrića u kvalitetu

M

noge institucije i pojedinci na Balkanu se vole hvaliti međunarodnim nagradama kao dokazom velikih postignuća ili poslovnih uspjeha. Međutim, nagrade su često varka. Novinarska mreža Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), čiji napis prenosimo, otkrila je da našim regionom vlada prava pomama za nagradama, ali nije uspjela naći dokaz da se radilo o nadmetanju ili da su poznati kriteriji izbora dobitnika.

Obrazac je sličan – ko dovoljno plati, ima i pravo na nagradu.

Mnogi dobitnici dolaze iz javnog sektora, što znači da se novac za nagrade odlijeva iz budžeta, odnosno iz džepova poreskih obveznika.

Kupovina prestiža: Među više od 250 nagrađenih iz Bosne i 24 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

Hercegovine i Srbije u periodu od 2000. godine do danas nalazi se oko 50 javnih ustanova i njihovih čelnih ljudi. Pojedine su potrošile novac na veći broj nagrada, po cijenama od 2.000 eura do više od 7.000 eura po nagradi.

Nagrađivane javne ustanove iz BiH su: BH Telecom, HT Mostar,

Nagrade za „kvalitet“ i „prestiž“ dodijeljene su i pojedincima i kompanijama sa Balkana koje su kasnije bankrotirale ili su se našle pod istragom... sarajevske općine Centar i Stari Grad, Dom zdravlja Kantona Sarajevo, Energoinvest, Hercegbosanske šume, Rudnici Kreka, Klinički centar Univerziteta

u Sarajevu, itd.

Nagrade za „kvalitet“ i „prestiž“ dodijeljene su i pojedincima i kompanijama sa Balkana koje su kasnije bankrotirale ili su se našle pod istragom.

Bivši direktor Sarajevskog aerodroma Bakir Karahasanović i pomoćnik direktora Elvedin Begić (predsjednik Fudbalskog saveza BiH) su ispred svoje kompanije 2005. godine primili nagradu organizacije Global Trade Leaders Club (GTLC). U julu 2014. godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo je pokrenulo istragu protiv njih zbog sumnje u zloupotrebu položaja i zaključivanje štetnih ugovora po kompaniju.

Organizacije koje dodjeljuju priznanja se obično nalaze u zemljama Evropske unije, a nagradama trguju u zemljama u razvoju, među kojima su i one iz regiona. Operišu na sličan način i ne objavljuju puno informacija o sebi.

Novinari OCCRP-a su identifiko-

vali šest takvih organizacija. Te organizacije obično godišnje organizuju nekoliko ceremonija u: Madridu, Berlinu, Londonu, Parizu i drugim metropolama. Sve nagrade imaju slična imena i uključuju pojmove kao što su: međunarodna/zlatna nagrada za prestiž, kvalitet, liderstvo ili, pak, novi milenij i dijamantska nagrada.

Predstavnici ambasada često prisustvuju dodjelama pa čak ponekad i uručuju nagrade, dok ministarstva u domovini izdaju pohvalna saopćenja. Prema medijskim izvještajima, dodjelama su prisustvovali bh. ambasadori: Tanja Milašinović, Elvira Begović, Enver Halilović, Midhat Haračić i dr.

Visoka cijena: Organizacije nalaze nove kandidate na isti način. Tvrde da istražuju i biraju najbolje, ali u većini slučajeva pozivna pisma sa obavještenjem o nagradama šalju na stotine elektronskih adresa.

Neke privatne kompanije iz BiH su nagrađene više puta: kompanija Bobar tri (BID), sarajevski Ortosar sedam (BID), Tržnice Banjaluka tri (Actualidad), Lager iz Posušja četiri puta (BID i OMAC), itd.

U vrijeme kada je Ibrahim Jusufranić bio direktor GRAS-a iz Sarajeva, Actualidad je tom javnom preduzeću dodijelio nagradu 2004. godine. Kada je postao vlasnik privatnog Internacionalnog univerziteta Travnik, pokupio je nagrade od EBA-e, OMAC-a i ESQR-a.

Iako nagrade ne znače ništa, dobitnici su obično ponosni na njih i ne smeta im što plaćaju putne troškove, smještaj i hranu, obično za dvoje ljudi koji prisustvuju ceremoniji. Moraju snositi i troškove kotizacije i izrade trofeja, plaketa i propagandnog materijala koji

Za međunarodnu nagradu tadašnja direktorica Javne ustanove Djeca Sarajeva Arzija Mahmutović platila je 3.600 eura

veliča njihov uspjeh.

Rijetki su izuzeci, kao što je Akademija likovnih umjetnosti iz Širokog Brijega, koja je preuzela trofej Actualidada u BiH, a dodijelio im ga je 2009. godine španski ambasador u BiH. Predstavnici Akademije kažu da nisu platili nagradu. Ipak, OCCRP je pronašao dobitnike koji jesu platili Actualidadu – Javna ustanova Djeca Sarajeva je platila 3.600 eura 2010. godine, dok je BH Telecom tri godine ranije platio 4.200 eura, plus oko 550 eura putnih troškova.

Opštinska kolekcija: Neke ustanove i preduzeća koji su na svojim stranicama obavještavali o dobijenim nagradama izjavili su da, ustvari, ne posjeduju samu nagradu. Kao razlog neodlaska na ceremonije obično navode da nisu imali dovoljno novca da bi pokrili troškove.

Sarajevska Općina Centar se na svojoj internetskoj stranici diči da

je osvojila 23 međunarodne nagrade. Zapravo, njeni predstavnici su otputovali na jednu ceremoniju 2003. godine, a tri nagrade su im uručene putem pošte. Što se tiče ostalih 19 nagrada, službenici Općine nisu putovali niti platili organizacijama koje su ih kontaktirale, što ih nije spriječilo da se pohvale kako su osvojili nagrade.

Za nagradu preuzetu na ceremoniji OMAC-a u Ženevi 2003. godine Općina je platila 3.600 eura, plus 1.115 eura za vize, dnevnice i avionske karte za tadašnjeg načelnika Općine Ljubišu Markovića i predsjednika Općinskog vijeća Huseina Kulenovića.

Za tri nagrade dobijene poštom od iste organizacije platili su 6.200 eura – cijena je niža jer im je OMAC dao popust zato što nisu prisustvovali ceremoniji.

Organizacije su otvorene za dogovore i spremne da smanjuju cijenu. I to, samo po sebi, govori kakva je (bez)vrijednost ovih nagrada.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 25

ŠTA JEDEMO U BOSNI I HERCEGOVINI

ZUBIMA KOPAMO SVOJ GROB Zdravstvena ispravnost hrane u BiH, sudeći po podacima nadležnih službi, na visokom je nivou i nema opasnosti. Sporadični slučajevi, međutim, demantuju ove zaključke, zbog čega sve više ljudi prelazi isključivo na “zdravu” hranu

K

valitet hrane u BiH ne odstupa od one u okruženju i u skladu je sa svim propisima koje sprovodi Agencija za bezbjednost hrane. Međutim, sporadični slučajevi, poput sumnjivih banana ili drugog voća koje je uvezeno u BiH ili genetski modifikovane hrane, posebno kukuruza, govore da propusta ima i da je, kako smatraju mnogi, veliko pitanje šta jedemo.

Zbog toga se neki ljudi odlučuju na, za njih do tada, radikalne poteze u smislu drastične promjene režima ishrane, s obzirom da je kvalitet hrane koju jedemo upitan.

Sumnjivi uvoz: Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, BiH se svake godine nađe među prvih deset po broju osoba sa 26 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

prekomjernom težinom. Razlog za to je visokokalorična hrana koja je glavna na bh. trpezi. S druge strane, često se u javnosti pojave informacije o sumnjivim namirnicama iz uvoza kao što je to bio slučaj nedavno sa bananama američke kompanije “Dole”, što nije službeno potvrđeno pa je sve ostalo u domenu medijskih špekulacija.

Panika među građanima unijeta je ovoga ljeta kada se pojavila informacija da je poznata kompanija Monsanto, koja se bavi proizvodnjom GMO sjemena, donirala BiH, Srbiji i Hrvatskoj određeno sjeme kukuruza kako bi se farmeri oporavili od poplava.

Pomoćnik ministra poljoprivrede u Vladi RS Boris Pašalić rekao je da “Monsanto” u svom portfoliju ima i

sjemena koja nisu genetski modifikovana i da su njihovi hibridi od ranije prisutni u BiH: “Unazad šest godina Monsanto plasira svoje proizvode, odnosno sjemena na ovom području i poljoprivredna inspekcija uzima uzorke na granici. Tokom ove godine uzeti su uzorci iz tri pošiljke monsantovih hibrida i ni u jednoj nije pronađeno prisustvo genetskih modifikacija.”

Sirova hrana: Neki smatraju da termin “zdrava hrana” nije ispravan s obzirom da se time implicira da je sve ostalo što jedemo nezdravo. Zanimljivo je, međutim, da se upravo zbog te "tradicionalne" hrane, koju svakodnevno unosimo u organizam, neki ljudi odlučuju

na drugačiji režim ishrane. Jedan od njih je Branko Babić (61) iz Banjaluke, inače član kluba “Hrana je lijek”, koji već 30 godina jede sirovu hranu: “Već 30 godina sam na sirovoj hrani, ništa kuhano i pečeno.

Unošenje enzima i vitamina, voće, povrće, badem, lješnjak, nekada uzmem šaku kukuruznog brašna, koje mi odgovara…Osjećam se odlično. Ishrana je presudna, a ja sam to shvatio… Kopamo sebi grob zubima ako jedemo pogrešno.”

BiH je prošle godine otvorila laboratorije za otkrivanje genetski modifikovanih organizama u hrani, što je jedan od uslova Evropske unije.

Ove godine građani se susreću sa novim problemom s obzirom da su poplave donijele sa sobom i određeno zagađenje tla. Tako su prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) rijeke nanijele teške metale na poljoprivredna zemljišta, posebno u Varešu. Tu su, prema istraživanjima, utvrđene povećane koncentracije olova u salati i jagodama. Međutim, u nadležnim institucijama koje su obavljale istraživanja tvrde da se radi o neznatnim količinama.

Stalna kontrola: Šef Zavoda za Agroekologiju instituta u Banjaluci Tihomir Predić kaže da u RS

BAnJAlUčKI eKSPeRIMent

Aleksandar Perendić

Grupa ljudi u Banjaluci prošle godine je pokrenula stakleničku proizvodnju organske hrane, prvenstveno paprika, za koje nije bilo problema plasmana na tržište. Jedan od aktera je Aleksandar Perendić koji je u cijelu priču ušao kako bi sebi obezbijedio alternativni izvor hrane da bi kasnije potvrdio premisu “da si ono što jedeš”. takođe nema razloga za brigu. Na području Šamca pronađene su određene količine metala u zemljištu, iako se radi o malim količinama: “Mi smo tu našli povećani sadržaj nikla koji je malo veći od dozvoljenih koncentracija”, kaže Predić navodeći da se ne može paušalno odgovoriti na pitanje kakvu hranu jedemo.

“Mi imamo slučajeva gdje u netaknutoj prirodi imamo

Nezdrava ishrana ostavlja posljedice i na izgled tijela

“Nekoliko nas je imalo problema u porodici kada su u pitanju neizlječive bolesti pa se i makrobiotika uključila u cijelu priču. Kada se sva ta mišljenja spoje, bilo je normalno da se nešto napravi. Kvalitet našeg uroda je bio ultra dobar, ali je problem što, osim medija, niko nije prepoznao šta radimo”, kaže Aleksandar. povećanje koncentracije nekih elemenata, tako da treba sve kontrolisati redovno. Trebalo bi da imamo zdravu hranu i proizvodnju, ali to treba i da dokažemo.

Negdje gdje bi ruku dali da je zemljište čisto, dobijete podatke koji su sasvim drugačiji.“ Prema podacima Agencije za bezbjednost hrane u BiH, stopostotna sigurnost ne postoji, kao i svugdje u svijetu. Međutim, kontrole su pokazale da, ukoliko i postoje odstupanja, ona su u granicama sa kojima se susreću i ostale zemlje.

“Veoma je važno za potrošače da postotak zdravstveno neodgovarajućih uzoraka hrane ne odstupa od situacije kakva je u zemljama okruženja i EU. Taj postotak se kreće između 4 i 5 odsto neodgovarajućih analiza u proteklih pet godina. Najbitnije je da u situacijama kada se pojavi da je hrana neispravna, imamo mehanizme da se ona što prije povuče sa tržišta”, rekli su nam u Agenciji za bezbjednost hrane BiH. Dragan Maksimović/DW 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 27

MEDICINA (NE)MOŽE BEZ MITA

OD OBIČAJA DO IZNUDE U proteklih pet godina u BiH je samo jedan doktor osuđen za korupciju. Mada svaki deseti građanih daje novac ili poklon zdravstvenim radnicima, takva praksa ostaje nekažnjena, jer pacijenti na ovaj način pokušavaju doći do boljeg tretmana ili usluge

D

oktor Zoran Petrović je htio dodatnu zaradu, bez dodatnog posla. Bio se spreman kockati sa zdravljem pacijentice kako bi dobio još 200 KM za posao za koji je već primao minimalno 1.500 KM mjesečno.

Vjerovatno bi postigao cilj da se nije poslužio ucjenom. Doktor je rekao Miralemu Čolakoviću da njegova supruga, koja je u tom momentu bila u bolnici, neće dobiti neophodnu injekciju ukoliko mu ne donese novac. Za Čolakovića je to bilo previše pa je doktora prijavio.

Cijena bolesti: Petrović je jedini doktor koji je u periodu od 2009. do 2013. godine pravosnažno osuđen za primanje dara i drugih oblika koristi, pokazuju podaci sa svih 66 kantonalnih, okružnih i općinskih sudova u Bosni i Hercegovini.

Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), još su dva sudska postupka vođena za isto djelo, ali su dvojica doktora oslobođeni krivice. I Petrović je prošao samo sa blažom kaznom.

Udruženja koja se bore protiv korupcije kažu da je izostanak kazne jedan od razlog zbog kojih se građani teško odlučuju prijaviti korupciju. To je naročito izraženo u manjim mjestima gdje se ponovo moraju vratiti kod istog doktora.

28 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

„Najranjiviji su kada su bolesni i tada i sami ulaze u vrtlog korupcije, jer je najvažnija glava na ramenu“, kaže Anica Ramić, predsjednica Udruženja građana „Stop Mobbing“ iz Trebinja, koja je i sama zdravstveni radnik.

Istraživanje Agencije za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS pokazuje da uzroci neprijavljivanja možda leže i u činjenici da svaki deseti ispitanik daje novac ili poklon zdravstvenom radniku samoinicijativno – zbog običaja ili bolje usluge.

Prljava ucjena: I bračni par Čolaković bi dao novac doktoru samoinicijativno – da ga „počasti“ za rođenje sina – samo da je doktor

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) Sarajevo imao suptilnije metode.

U februaru 2012. godine Erna Čolaković je došla na porod u Opštu bolnicu u Brčkom gdje je doktor Petrović uradio carski rez.

Rodila je sina. Iako je njeno osiguranje pokrivalo sve bolničke troškove, doktor je od njenog supruga Miralema zatražio 200 KM za uspješno obavljen posao. Čolaković u tom trenutku nije imao novac i rekao je da će donijeti narednog dana. Međutim, sutradan ga je doktor nazvao i tražio novac odmah, inače njegova supruga neće dobiti zaštitnu injekciju RhoGam. Riječ je o lijeku koji se daje kada majka ima RH negativan, a otac RH pozitivan faktor u krvnoj grupi, kako se u majčinom organizmu ne bi pojavila antitijela koja bi u narednoj trudnoći mogla

Doktor Zoran Petrović je uhapšen u februaru 2012. godine

Miralem Čolaković kaže da su mu jedino u Brčkom tražili novac

naškoditi drugom djetetu. Injekcija se mora dati u roku od 72 sata nakon poroda. Čolaković je u razgovoru za CIN objasnio da je injekciju trebao sam kupiti, ali da mu je bio neophodan recept doktora. „I, jednostavno, čovjek me ucijenio“, prisjeća se. „Ja njemu kažem: ‘Ne može tako!’, kaže on meni: ‘Samo ti pričaj svoje, kod mene je recept. Ako ti ne daš meni pare, ona neće primiti injekciju’“.

Označene novčanice: Kaže da je nakon razgovora došao pred Petrovićev stan gdje ga je dočekao doktor, držeći papirić na kojem je bilo ime injekcije i pečat. Ispričao je da je uspio uzeti od doktora taj papirić, uz izgovor da će novac donijeti kada dobije plaću. „Joj, kad je on stao galamiti: ‘Keru jedan, kako te nije stid, đubre!’, nema šta on meni ne govori. (…)

Kaže on meni: ‘Da si mi donio moje pare, biće problema’“, sjeća se

Čolaković koji je nakon ovoga otišao u policiju i prijavio doktora.

U policiji su mu dali označene novčanice i dogovorili da će snimati njegove razgovore sa doktorom te ga pratiti prilikom predaje novčanica, kako bi Petrovića mogli

Udruženja koja se bore protiv korupcije kažu da je izostanak kazne jedan od razlog zbog kojih se građani teško odlučuju prijaviti korupciju... uhvatiti na djelu. Nekoliko dana kasnije Čolaković se našao sa doktorom i predao mu označene novčanice, nakon čega je policija uhapsila Petrovića.

Prema podacima do kojih je došao CIN, tužilaštvo je dva mjeseca kasnije podiglo optužnicu protiv Petrovića i doktor je suspendiran. U vrijeme istrage primao je 80 posto plaće. Doktor je priznao krivicu pa je u septembru 2012. godine

pravosnažno osuđen na tri mjeseca zatvora.

Prema Krivičnom zakonu Brčko distrikta, za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Sud je smatrao da je kazna od tri mjeseca adekvatna težini počinjenog djela te da će se njom postići svrha kažnjavanja.

Otkup kazne: Međutim, Petrović u zatvor nije otišao. Dan nakon presude Sudu je podnio molbu da zatvorsku kaznu zamijeni novčanom. Iako je, prema navodima iz presude, za Petrovićevu četveročlanu obitelj njegova plaća bila jedini izvor prihoda, doktor je platio 9.000 KM u zamjenu za tromjesečni boravak u zatvoru.

I to je bila njegova jedina kazna.

U vrijeme kada je počinio ovo djelo, Petrović je bio uposlenik Vlade Brčko distrikta, jer je bolnica u kojoj je radio bila dio Odjela za 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 29

već platio svoju kaznu. „Da se neko takav, sa takvim dosjeom, javio da traži posao, vjerovatno bi to uticalo, ali nije. On je čovjek pred penziju koji ima još malo da završi“, pojašnjava Stokić.

U zdravstvenim institucijama su postavljena obavještenja o kršenju zakona za davanje mita

zdravstvo i ostale usluge. U Etičkom kodeksu državnih i javnih službenika Brčko distrikta piše da zaposleni ne smiju tražiti niti primati novac ili bilo kakve druge poklone da bi obavljali svoje dužnosti. Prema Zakonu o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta, kršenje ovih propisa se smatra težim povredama službene dužnosti. Predviđene disciplinske sankcije su novčana kazna ili otkaz. Međutim, Zakonom nije definisano da li je obavezno pokretanje disciplinskog postupka.

Ehlimana Begović, predsjednica Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta, potvrdila je za CIN da protiv Petrovića nije vođen disciplinski postupak. Kaže da je disciplinski postupak mogao pokrenuti neko od Petrovićevih nadređenih, ali da to nije učinjeno. Njegov nadređeni iz tog perioda Admir Čandić, šef Odjela za zdravstvo, ostao je nedostupan za komentar.

Povratak na posao: U Zakonu o državnoj službi piše da je službenik kojem je izrečena kazna zatvora do šest mjeseci dužan da se vrati na posao po odsluženju kazne. Doktor Petrović je nakon presude podnio zahtjev za povratak 30 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

na posao. I ovoj molbi je udovoljeno. Kako doznaju novinari CINa, na posao je vraćen, jer su „prestali razlozi za udaljenje iz službe“.

Danas je Bolnica u Brčkom pod ingerencijom Javne ustanove Zdravstvenog centra Brčkog, jer se u julu 2013. godine ustanova odvojila od Vlade Brčko distrikta i postala samostalna jedinica. U Zdravstvenom centru su rekli novinarima da su naslijedili sve

I bračni par Čolaković bi dao novac doktoru Petroviću samoinicijativno – da ga „počasti“ za rođenje sina – samo da je doktor imao suptilnije metode.... uposlenike iz tadašnjih zdravstvenih institucija i da nema pritužbi na Petrovićev rad. „Sudski postupak je bio, on je presuđen i osuđen, ali vraćen je na posao. Prema tome, nije to neki prestup u toj mjeri da je on ostao bez posla. U međuvremenu nikakvih problema nije bilo“, rekao je za CIN Dušan Stokić, direktor Bolnice i zamjenik direktora Zdravstvenog centra.

Stokić pojašnjava da oni sada ne mogu otpustiti Petrovića, jer je on

Građanska navika: Njegova nekadašnja pacijentica Erna Čolaković planira imati još djece, ali se plaši odlaska u tu bolnicu.

Suprug Miralem kaže da imaju mogućnost izbora drugog ljekara pa se nada da neće biti problema.

Ipak, pita se kako je moguće da se takav doktor vrati na posao. „Na kraju krajeva, džaba sam to sve radio – jedino što ga je koštalo 9.000 KM“, kaže Čolaković.

U proteklih pet godina vođena su još dva postupka za isto krivično djelo – na Kantonalnom sudu u Goraždu i na Osnovnom sudu u Bijeljini.

Goraždanski sud je oslobodio optužbi doktora Abdulrahmana Bakera za iznudu novca od pacijenta za obavljanje usluge sunećenja, a bijeljinski sud Dragana Begovića, doktora-vještaka, krivice da je primio novac kako bi svojim nalazom pacijentu obezbijedio uvjete za penziju.

Prema istraživanju koje je za potrebe CIN-a u martu 2014. godine uradila Agencija za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS, od hiljadu ispitanih građana svaki deseti je dao novac ili poklon zdravstvenom radniku. Od ovoga broja njih 79 posto je navelo da su to uradili jer su sami tako htjeli ili su čuli da je to običaj, dok je 10 posto reklo da se od njih to tražilo.

Većina građana novac daje za bolji tretman i iznos se najčešće kreće do 500 KM. Istraživanje je urađeno na području čitave BiH sa građanima koji su osigurani i koji su u protekloj godini bar jednom bili kod ljekara.

IZA KULISA SVJETSKE KRIZE

ZAVADI PA VLADAJ! Rat protiv Islamske države dio je šireg pokušaja “kuhanja” trećeg svjetskog rata koji bi trebao dovršiti projekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu

N

jemački novinar Udo Ulfkotte je, nakon dvije i po decenije rada u prestižnim njemačkim medijima, nedavno odlučio ljudima pružiti šokantnu istinu o manipulaciji cjelokupnog čovječanstva kojeg se na silu i propagandom želi uvući u Treći svjetski rat.

Nijemac je stoga odlučio napisati knjigu u kojoj će detaljno opisati kako funkcioniraju mediji u Evropi, a zbog koje bi, kako kaže, mogao nestati s ovog planeta.

Velika prevara: On je u jednom svom obraćanju javnosti kazao: “Posljednjih nekoliko mjeseci odlučio sam raskrinkati laž i javnosti reći kako su američki i

Ko začinjava globalnu “čorbu”

njemački/evropski mainstream mediji brutalno lagali kako bi izazvali rat s Rusijom. To je poanta svega, i povratka nema.”

U nastavku on kaže kako nije u redu niti ono što je ranije radio kao ni rad njegovih kolega naspram

Rat nikada ne izbija sam od sebe i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to... cjelokupnog čovječanstva.

“Ja ne želim ponovni rat i to je razlog zbog kojeg sam izašao iz te lažljive propagande. Morate znati

Piše: Šefik Avdagić da rat nikada ne izbija sam od sebe, ljude se tajno huška na rat i tu su političari manje bitni. U tome najviše sudjeluju mediji i novinari koji su obučeni za to.

Ja sada pišem knjigu u kojoj ću se očitovati, ali i ispričati javnosti o velikoj prevari koja je uključivala laganje i manipuliranje javnosti u svrhu poticanja rata. To je strašno, više nisam želio lagati ljude i dosta mi je te lažljive propagande koja nikako nije oličenje demokracije koju vam plasiraju, kao ni slobode medija, a koja, morate znati, uopće ne postoji. Primjerice, ja sam, kao i moje kolege, imao zadatak, striktno određen, da nahuškam Evropu da uđu u rat s Rusijom.

Morao sam podržavati CIA-u i NSA-a, ali i Transatlanski ugovor Evrope i SAD-a, te to prikazati kao nešto dobro, iako svi znaju da to nije dobro kao što nije dobro da ulazimo u rat zajedno s SAD-om.

To više neću činiti i zbog toga ću izdati knjigu, ne zbog novca, nego da bi cijeli svijet saznao što se događa iza zatvorenih vrata. To je moja odgovornost da se iskupim za sve što sam lažno pisao, makar znam da će me zbog te knjige sigurno pokušati maknuti”.

Stari šablon: Situacija u kojima je Udo Ulfkotte morao lagati bilo je bezbroj, a u video zapisu postavljenom na interenetu on navodi 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 31

Udo Ulfkotte raskrinkava svoju profesiju i medije

konkretne mnoge šokantne podatke iz naše bliže i dalje prošlosti. Ovaj njemački novinar je upozorio svijet da živimo u beskrajnoj iluziji koju kroje mediji i vlasnici medija, a koji su dio elitne vrhuške koja upravlja svijetom putem laži i manipulacija.

On je “samo” potvrdio da su ljudi uvedeni u mrežu laži preko elitističkih pojedinaca kojima je trenutno glavni cilj izazvati rat.

Zašto rat, pitate se? Zato da bi se ljudi u potpunosti osiromašili i kako bi se, nakon rata, Novi svjetski poredak ljudima predstavio kao spasilac čovječanstva.

Britanac David Icke, poznati autor svjetskih bestselera (“Ljudski rode ustani – ovaj lav više ne spava”, “Vodič kroz svjetsku zavjeru i kako joj stati ukraj”, “Priče iz vremenske omče”, “Najveća tajna”, “Istina će vas osloboditi” itd.), teoretičar zavjere koji na svojoj web-stranici svakodnevno reagira na aktualne događaje u svijetu - za brojne prob32 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

leme, napetosti, ratove koji se permanentno na svjetskoj sceni “proizvode”, ima jednostavno, po mnogima logično objašnjenje.

Naime, sve se, prema Ickeu, odvija po starom isprobanom šablonu i receptu PROBLEM – REAKCIJA – RJEŠENJE na globalnoj razini. U narodu bi kazali: Zavadi pa vladaj!

Ickeova teza kaže: ako želite promijeniti svijet prema svojim potrebama ili stvoriti nekakvu situaciju koja bi svim ljudima bila potpuno neprihvatljiva kad bi bila objelodanjena, svima javno dosupna, nema vam druge - prvo morate potajno stvoriti neki problem i za njega okriviti nekoga drugog.

Mediji će vašu željenu sliku događaja prenijeti bez ikakvog

Živimo u beskrajnoj iluziji koju kroje mediji i vlasnici medija, a koji su dio elitne vrhuške koja upravlja svijetom putem laži i manipulacija...

pogovora i razmišljanja jer su uglavnom u vašem vlasništvu, a ako i nisu nema veze - već ste odavno kroz medije izgradili željenu sliku stvarnosti koja, koliko god nevjerojatna i netačna bila, ipak u glavama ljudi ocrtava granice dopuštenog, pristojnog, prihvatljivog i “normalnog”.

Divovska laž: To savremeno jednoumlje često se naziva “politička korektnost”, jer kad javnost povjeruje u vašu interpretaciju problema, ona će reagirati ogorčenošću ili strahom, kao i zahtjevom da se po tom pitanju nešto mora učiniti. Tada ponudite “rješenje” za problem koji ste sami stvorili i nastavite dalje sa svojim koracima u smjeru građenja svjetske totalitarističke države.

Prema objašnjenju David Ickea, tako je nastao vječni “rat protiv terorizma”, bez početka, kraja, definiranog ratišta i neprijatelja kojeg se može poraziti, ali s kon-

stantnim smanjivanjem opsega sloboda – na temelju potpuno nedosljedne službene priče o famoznom napadu na njujorški Svjetski trgovinski centar 11. septembra 2001., prepune zapanjujućih količina proturječja i anomalija.

Za odbacivanje tumačenja događaja 9/11 zaista ne treba biti nikakav genij, a prema Ickeu na sličan način su nastali (ili opravdavani), i svi drugi ratovi i političkoekonomske akcije u svijetu.

Slijedom logike, po njemu, ako službena priča u vezi 9/11 nije istinita, tada sve ono što je njome pravdano (ratovi u Afganistanu, Libiji, Siriji itd.) počiva na divovskoj laži. Čak i najnovija “svjetska neuralgična tačka” koju uzrokuje ISIS ili ISIL (skraćenice za ekstremne organizacije “Islamic State of Iraq and Syria” odnosno „Islamic State of Iraq and the Levant”), kako ističe Icke, sa kojim se slažu brojni teoretičari zavjere, dio je šireg pokušaja “kuhanja” trećeg svjetskog rata, jer ništa ne mijenja svijet kao svjetski ratovi, a on bi trebao dovršiti projekt preoblikovanja svijeta u globalnu državu.

Vladari iz sjene: U vezi sa ovim, David Icke u jednoj svojoj kolumni navodi: “Odavno smatram, o čemu sam iscrpno pisao u svojim knjigama, da je naše energetsko okruženje – ono što nazivam Matriksom – kodirano frekvencijama koje pobuđuju genetski programiranu pozadinsku tjeskobu, a ona strpljivo čeka da bude aktivirana u osjećaje nekontroliranog straha i užasa. Strah je glavno sredstvo masovne kontrole, a također i energetska okrijepa onima koji nas kontrolišu i hrane se niskovibracijskim ljudskim emocijama što, u biti, upravljaju ljudskim Sistemom kontrole.”

Ickeova zavjerenička “trijada”

On nam zatim sugeriše da zamislimo svjetsku scenu kao stadion u kojem se odigrava svjetska zavjera.

Ako pripadnici iluminatskih krvnih loza i vladari iz sjene nemaju kontrolu nad tom arenom, nemaju ni kontrolu nad nama. Kraj priče!

I zaista, u cijeloj ovoj priči ključna riječ je strah (sa velikim S). Prema

Zamislimo svjetsku scenu kao stadion u kojem se odigrava svjetska zavjera.

Ako pripadnici iluminatskih krvnih loza i vladari iz sjene nemaju kontrolu nad tom arenom, nemaju ni kontrolu nad nama...

Ickeovim navodima, Christine Fitzgerald, bliska prijateljica princeze Diane, bila je u pravu kada mu je bez uvijanja kazala:

“Oni vam neće doći iskeženih zubi, niti će vam krenuti isisavati krv.

Njihova hrana je strah! Oni, zapravo, mogu uzeti strah i manifestirati ga u neku opipljivu stvar.”

Strah je temelj svekolike kontrole nad ljudima jer: (a) manipulatorima daje energetsku moć i (b) ljudi preplavljeni strahom pristat će na sve za što vjeruju da će ih zaštititi od čega god da strahuju, uključujući na dokidanje njihovih sloboda. Tehnika koju Icke naziva “Problem Reakcija - Rješenje”, kada stvorite problem a potom ponudite rješenje, djeluje samo zato što je tu u sredini reakcija straha i tjeskobe koja zahtijeva da se „nešto poduzme” ili omogućava uvođenje “rješenja” kojima bi se ljudi inače suprotstavili.

Kud god pogledate, strah je ključ kontrole. Zato se ključ ljudske slobode nalazi u njegovom nadilaženju.

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 33

IZME\U RUSIJE I NATO

Balkanska klackalica Sve zemlje Balkana odredile su se da žele biti punopravne članice EU, time i NATO-a, pa se Rusija ovdje samo bavi unošenjem smutnje

i

zjavu ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova da je eventualno širenje NATO-a na zemlje Balkana "provokacija", oštro je kritikovala zamjenica pomoćnika sekretara SAD Evelin Farkaš, s ocjenom da je riječ o negiranju samostalnosti u izboru budućnosti za zemlje regiona.

Podsjetimo, Lavrov je kazao da se u Moskvi potencijalna ekspanzija NATO ka Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni i Hercegovini doživljava kao neodgovorna politika i provokacija.

"Svi mi ovdje prisutni znamo da to nije tačno. Suverene zemlje imaju pravo da same biraju svoj put ka ostvarenju svoje bezbjednosti i stabilnosti. Ovi kometari ruskog ministra vanjskih poslova o integraciji Balkana u skladu su sa politikom njegove vlade vezano za sposobnost država Evrope da same biraju svoje bezbjednosne aranžmane i te aktivnosti su neprihvatljive.

Ravnoteža, što se tiče evropske bezbjednosti, ona je na neki način podrivena od strane Rusije koja aktivno radi na destabilizaciji susjednih država, negirajući njihovo pravo da same odlučuju o njihovom putu", kazala je Farkaš.

Ministar odbrane Kosova Agim Čeku ocijenio da sve države, pa i

Srbija, imaju jasno opredjeljenje ka evro integracijama.

"Takve komentare ja smatram provokacijama. Svaka suverena zemlja ima pravo da sama određuje svoju

politiku, i jasno je da su se sve zemlje Balkana odredile da žele biti punopravne članice EU, gdje i geografski i civilizacijski pripadaju.

Uključujući i Srbiju. Iako Srbija ima dinamičnu saradnju sa Rusijom, osobno mislim da je to samo da bi skratila svoj put integracija u EU. Ona je vrlo jasno opredijeljena za članstvo u EU, tako da to Rusija treba znati da je volja svih država i

Evropske bezbjednost je na neki način podrivena od strane Rusije koja aktivno radi na destabilizaciji susjednih država, negirajući njihovo pravo da same odlučuju o njihovom putu...

Piše: Jasna Vukićević naroda ovdje da budu dio EU, a većine nas i da budemo u NATO".

Iz NATO saveza je još jednom upućena poruka da Alijansa nastavlja s politikom otvorenih vrata, što je i poručeno sa nedavnog samita u Velsu, kako bi se ostvarila vizija cjelovite i slobodne Evrope, kazao je zamjenik pomoćnika generalnog sekretara NATO Džonatan Periš.

"Samit je organizovan u najizazovnijem bezbjednosnom okruženju koji smo imali u Evropi u dugom vremenskom periodu: na istoku ruske ilegalne aktivnosti u Ukrajini, a na jugu terorističke aktivnosti koji sebe nazivaju iskamskom državom. To je potvrdilo važnost ključne teme samita da je naša vizija Evrope kao cjelovite, slobodne i u miru - podprijetnjom".

Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Igor Lukšić još jednom je ponovio odlučnost Crne Gore da ispuni sve zahtjeve NATO-a kako bi do kraja naredne godine dobila pozivnicu za učlanjenje, te da je osim u ISAF misijama u Afganistanu, Crna Gora spremna da učestvuje i u drugim međunarodnim misijama.

"Takođe smo spremni sarađivati u regionu vezano za druge globalne izazove sa kojima se svi srećemo, bilo oni u Ukrajini, ili opasnosti koje predstavlja ISIL".

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 34

ZAPAD, ŠTA JE TO?

OD VELIKIH IDEALA OSTAJE SAMO PRAZNA RIJEČ Realnost Zapada, koji se opasno urušava, je politika dvostrukih aršina, ali i dominacija sistema koji, kroz unutarnju logiku kapitalizma, vodi ka sve većoj nejednakosti

S

talno se u običnoj i političkoj komunikaciji govori o „Zapadu“. Pri tome je, međutim, taj toliko korišteni pojam potpuno problematičan: ono što on opisuje i znači, može se prevrednovati, ovisno o različitim interesima.

Zapad, dakle, ima problem, prisutan već u napadnom korištenju te riječi.

On je slobodan i dobar, na strani je demokracije i ljudskih prava, onda kada se, na primjer, radi o Putinu ili o “Islamskoj državi”, premda primjer Sirije pokazuje da ni to nije sasvim tačno.

Obrnuti razvoj: Bashar alAssad je neprijatelj demokracije i ljudskih prava. Unatoč tome dozvoljeno mu je da već više od tri godine ubija svoj narod, bez da NATO, SAD ili Njemačka nešto poduzmu. A kada se radi o borbi protiv IS, u kojoj je dozvoljeno sve, od dopremanja oružja do kopnene intervencije, što u Siriji tobože nije bilo moguće kad je trebalo podržati Assadovu opoziciju, Assad postaje čak i potencijalni partner.

Zapad se tu pokazuje tek kao šifra za moć i interese. Ako se ne želi još više naštetiti riječima poput „demokracija“ i „ljudska prava“, trebalo bi paziti na to da se „Zapad“ ne upotrebljava kao vojni pojam. Jer tu počinje propaganda: građenje svijeta

riječima, odvajanje riječi od svijeta, te nadomještanje realnosti jezikom.

A što je realnost Zapada, opisuje George Packer na primjeru Amerike u svom bestseleru „Obrnuti razvoj“, gdje se govori o tome kako se u 30 godina, nakon Reaganove revolucije, ta zemlja iz demokracije pretvorila u oligarhiju. Što je realnost Zapada, opisuje i Thomas Piketty u svom bestseleru "Kapital u dvadeset-prvom stoljeću": sistem, koji kroz unutarnju logiku kapitalizma vodi ka sve većoj nejednakosti.

Opasni obrazac: Što je realnost Zapada i uopće svijeta, opisuje Naomi Klein u svojoj knjizi (koja će uskoro biti objavljena) pod naslovom "To sve mijenja": planeta koja se bori za preživljavanje, zato što je došlo do borbe, kako tvrdi podnaslov knjige, između „Kapitalizma i klime“.

Sve to titra u zraku kada se govori o „Zapadu“. Sve se to ne može ignorirati, zato što je tu na sceni jedan protivnik, protiv kojega se mora pokazati kompaktnost. Jer, i ovo je propaganda: kada se od „ja“ pravi „mi“ i kada se govori o „nama“ i „njima“ – to je Kako se u 30 godina, nakon Reaganove revolucije, Amerika iz demokracije pretvorila u oligarhiju....

Piše: Georg Diez opasni obrazac mišljenja koji stoji iza sada često ponavljane teze Samuela Huntingtona o borbi kultura, odnosno o sukobu civilizacija.

Podriveni temelji: Kriza Zapada je realna, slabost Zapada pokazuje se ne samo ili upravo u vanjskoj politici, ona se pokazuje prije svega u njegovoj nutrini, u Fergusonu kao i Madridu, u Lampedusi kao i Berlinu, ona se pokazuje u besperspektivnoj omladini i ostarjelom društvu, ona se pokazuje manje na frontu Mossula, a više u školama i njemačkim bolnicama Moabit i Milbertshofen.

Kada se oboje poveže, vanjsku politiku i ekonomiju, uviđa se kako je „Zapad“ došao upravo do točke u kojoj bi mogao uništiti vlastite temelje: kapitalistički sistem, koji je tako usko, povijesno i ideološki, povezan s konceptom demokracije.

Međutim, kapitalizam je u međuvremenu već pronašao nove putove i nove partnere, kao što su autoritarni sistemi u Kini ili Rusiji, u Turskoj ili Singapuru. Te nove veze za kapitalizam, tog starog prepredenjaka, već sasvim dobro funkcioniraju.

Nasuprot tome, demokracija stoji ogoljena. Ali o kakvoj demokraciji mi tu uopće više i možemo govoriti? (spiegel.de) 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 35

BORCI PROTIV NEPRAVDE

"JA SAM MALALA"

Malala Yousafzai i Kailash Satyarthi su ovogodišnji dobitnici Nobelove nagrade za mir. Aktivisti za dječja prava iz Pakistana i Indije odlikovani su zbog borbe protiv "tlačenja djece i mladih i prava djece na obrazovanje"

P

rije dvije godine talibani su pucali na pakistansku učenicu Malalu Yousafzai koja se zalaže za obrazovanje djevojčica. Iako je teško ranjena, ona je ipak preživjela.

Prije godinu dana je napisala knjigu o svojim iskustvima. Naslov je jednostavan: "Ja sam Malala". Podnaslov: "Djevojka koju su talibani htjeli ubiti, jer se bori za pravo na obrazovanje".

Na omotnici je objavljen portret ove tinejdžerice s crvenom maramom na glavi. I ozbiljnim pogledom. Prije godinu dana je objavljena biografija 17-godišnje Malale Yousafzai, točno godinu dana nakon što su je u njezinoj domovini Pakistanu napali talibani i teško ozlijedili.

Ne želi osvetu: Toga 9. oktobra 2012. Malala se s kolegicama vraćala 36 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

iz škole. U svom zavičaju, dolini Swat, ona je poznata osoba. I talibanima trn u oku. Jer, kćer jednog učitelja javno se zalaže za to da unatoč talibanskoj zabrani - i djevojčice smiju ići u školu. O tome je pisala i na jednom blogu na BBC-u.

Toga utorka, 9. oktobra 2012. talibani su upali u školski autobus i pitali: "Ko je Malala?" i pucali u nju. Malala je pogođena u glavu, izgledalo je da neće preživjeti. Nakon hitne operacije u Pakistanu prebačena je u Veliku Britaniju gdje se, tokom više mjeseci, polako vraćala u život. Tamo živi do danas skupa s ocem i dva brata.

"Hvala Bogu, nisam mrtva." To joj je bila prva misao kad se sedam dana nakon atentata u jednoj bolnici u Birminghamu probudila iz kome, piše Malala u svojoj knjizi i

nastavlja: "Nisam imala nikakvih zlih misli kad sam mislila o muškarcu koji je na mene pucao.

Nisam željela osvetu."

Malalin život je odjednom postao potpuno javan, svjetski mediji akribično prate njezino liječenje.

Ona je preko noći postala ikona, simbol borbe protiv tlačenja djevojaka i žena. I brzo postaje jasno da talibani nisu ostvarili svoj cilj da je ušutkaju. Ona se i dalje neustrašivo javlja i to s puno veće pozornice. Svoj glavni zahtjev jasno iznosi i u svojoj biografiji: "Želim da svatko zna: ne želim da se meni pomaže. Želim samo da se pomaže stvar za koju se zalažem: mir i obrazovanje."

Podmukle podvale: Za svoj odlučni angažman pakistanska

Malala Yousafzai prije nekoliko godina teško je ranjena u glavu

djevojka na Zapadu dobiva brojne pohvale i nagrade. Među ostalim, međunarodnu Dječju mirovnu nagradu, a Amnesty International je imenuje "Veleposlanicom savjesti". Na svoj 16. rođendan u julu 2013. ona govori na Skupštini mladeži UN-a u New Yorku, čitava dvorana ustaje i tako joj odaje poštovanje. Prima je i britanska kraljica. Bila je nominirana i za prošlogodišnju Nobelovu nagradu za mir.

Ali, Malala ima u Pakistanu i protivnika.

"Nakon atentata i njezinog odlaska iz zemlje, a osobito nakon njezinoga govora pred Ujedinjenim narodima, ovdje

je protiv nje vođena stvarno odvratna kampanja", priča Britta Petersen u razgovoru za Deutsche Welle.

Ona je voditeljica Zaklade Heinricha Bölla u Islamabadu i prati kako su različite reakcije u Pakistanu na Malalin angažman. Ta je tema jako nabijena emocijama.

"Malalinom ocu se predbacuje da instrumentalizira svoju kćer. Njega se pogrdno naziva svodnikom, a nju 'prostitutkom Zapada'", kaže Britta Petersen.

Povodom izlaska njezine knjige Malala Yousafzai je dala intervju za BBC. U njemu je pozvala na dijalog s talibanima. To je "najbolji put za rješa-

Kailash Satyarthi nije dovoljno poznat javnosti

vanje problema i protiv rata". Osim toga, izrazila je želju da se što je prije vrati u Pakistan i u svojoj domovini politički aktivira. Britta Petersen tu namjeru ne smatra realnom.

"Trenutno izgleda da Malala živi u Velikoj Britaniji i zbog toga što je za nju ovdje u biti previše opasno." Izgledi da Malala ostvari svoj san i utječe na budućnost Pakistana, po mišljenju Britte Petersen, su "prilično slabi".

Hrabri hindu: Drugi Nobelovac, 60-godišnji Indijac Satyarthi, široj javnosti je gotovo nepoznat. On se već duže vrijeme angažira na mirnim protestnim akcijama protiv iskorištavanja djece. On je, između ostaloga, zaslužan za to da su se prava djece našla i u međunarodnim konvencijama. Odbor za dodjelu Nobelove nagrade odlikovao je "osobnu hrabrost" indijskog aktiviste koji, kako se navodi u obrazloženju, sa svojim protestnim akcijama nastavlja tradiciju Mahatme Gandija.

Odbor je naglasio kako je "važan aspekt" i činjenica da nagradu ovaj put dijele jedna muslimanka iz Pakistana i jedan hindu iz Indije.

Esther Felden/DW 17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 37

NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI

PJESNIK PRKOSA I SNA Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku, tvorac “Modre rijeke” i “Kamenog spavača” platio je najvećom mogućom cijenom

J

edan od temelja Bosne, vrhunska poezija koja potvrđuje duhovni identitet, autotohnost, državnost, bio je razlog zbog kojeg se "nožem" krenulo na velikog pjesnika. Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku, pjesnik je platio najvećom mogućom cijenom "Kameni spavač" i "Modra rijeka" su vjerovatno najznačajnija bosanskohercegovačka pjesnička ostvarenja 20. vijeka, a ujedno i vrhunac stvaralaštva Maka Dizdara. U njima je opjevao sliku svijeta kojeg odavno nema, a osnova na kojoj ga je izgradio su stari bosanski tekstovi.

Ratna rana: Stočanin po rođenju, Mehmedalija Dizdar cijeli svoj život proveo je u Sarajevu. Prije svoga punoljetstva pripadao je naprednom socijalnom pokretu i u to doba ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku "Vidovopoljska noć", u štampariji prepolovljenu od državne cenzure.

Odmah početkom Drugog svjetskog rata okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu.

Njegovo pjesničko ime Mak je pseudonim koji je koristio za vrijeme Drugog svjetskog rata kao partizanski borac. Pred sami kraj rata, neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom, također pripadnikom pokreta otpora, završava zvjerskim 38 Spektar, broj 19 17. oktobar 2014.

premlaćivanjem srednjeg brata i odvođenjem u logor Jasenovac i smrću majke i najmlađe sestre.

Mak se nikada nije oporavio od tog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest i tešku ranu do kraja svog života.

Opasni pomak: Nakon rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, najprije Makova poezija koristi natpise sa srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika i njihovih natpisa o prolaznosti života...

Poetska mudrost drevnih stećaka

Piše: Arnisa Gagula se veoma uspješno vratio novinarstvu. Bio je urednik lista "Oslobođenje". Potom, prema odluci vlasti, osniva "Seljačku knjigu", izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u "Narodnu prosvjetu", jednog od najvećih i najznačajnijih izdavača na Balkanu.

Kako se i "Narodna prosvjeta" otela kontroli, učinila opasne i neoprostive pomake u odnosu na kontroliranu i doziranu izdavačku praksu, vlast je ukida.

Mak posljednje dvije decenije svog života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa porodicom je živio uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo stvaralaštvo je bivalo sve bogatije i plodonosnije. Objavljuje niz novih poetskih zbirki i naučnih radova.

Zbirka "Kameni spavač", objavljena 1966. godine, vrhunac je Makova stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj istoriji. No, da se radi i o djelu sa dubokim i dalekosežnim političkim korjenima, porukama i mogućim posljedicama, prvi su prepoznali baš neprijetelji onoga što je Mak otkrivao, argumentirao i zagovarao.

"Kameni spavač" je protumačen kao silan podstrek i temelj u elaboriranju i dokazivanju bosanskohercegovačkog istorijskog i

duhovnog identiteta, autohtone bosanske istorije, državnosti, prava na prošlost i budućnost.

Modra rijeka: Pojava epohalnog Makova djela, "Starih bosanskih tekstova", antologije srednjovjekovne bosanske pismenosti, sa još bjelodanijim i istaknutijim probosanskim kontekstom, dolilo je ulje na vatru.

Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna vlast u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački osmišljenog fizičkog nestanka.

Mak je, u godini svoje smrti 1971., objavio poetsku zbirku "Modra rijeka" sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala evropskom

pjesmom. Na stihove "Modre rijeke" Indexi su davne 1978. godine napisali muziku, a prije njih je to uradio i Arsen Dedić.

U pjesmi, rijeka je zapravo simbol, a kako će čitalac taj simbol tumačiti zavisi od njega samog. Pjesnik ne otkriva šta se nalazi na drugoj strani rijeke, niti zašto je tako važno i

Bosni je bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka... vrijedno truda preći tu rijeku, već pušta čitaocu vlastito tumačenje simbola modre rijeke. Pjesnik pjesmu počinje aludirajući da se još od davnina i najstarijih vremena pokušava otkriti gdje je, zapravo, ta modra rijeka kojoj svi krajem života težimo, šta se dešava poslije smrti, gdje se duša seli, koliko smo blizu

modroj rijeci odnosno smrti, tj. prelasku na drugi svijet.

Zapis o zemlji: Makova poezija koristi natpise sa srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika i njihovih natpisa o prolaznosti života.

Dizdareva Bosna je određena stećcima.

"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi umjeli ni znali da vide.

Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jest materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost", kazao je Mak. Na upit o Bosni, pjesnik je kazao: "Prkosna je od sna" (Zapis o zemlji). Bosni je, kaže on, "bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka".

17. oktobar 2014. Spektar, broj 19 39

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ