Spektar broj 2

ZAVJERE: SAD SU U MODI MONDIJALISTI

Broj 2

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 20. 06. 2014.

KOME DATI POVJERENJE

SVI ONI (NI)SU ISTI! PREVARE: LAŽNE DIPLOME EJUPA GANIĆA

SVJETSKE ZAVJERE

OD MASONA, ŽIDOVA I MONDIJALISTA DO SEKTAŠA, BOLJŠEVIKA I BANKARA

Mondijalistička zavjera je najnoviji oblik konspirologije i razotkriva planove „tajne svjetske vlade“ i njihovo djelovanje tokom posljednjih desetljeća. Glavni objekt njenog istraživanja su SAD kao glavna politička i Str. 26 ekonomska sila današnjeg svijeta

KOME DATI POLITIČKO POVJERENJE

SVI ONI (NI)SU ISTI!

Ako je ne budemo strogo nadgledali i krotili, svaka nova vlast biće nalik na one koje su nas dosad izrabljivale: u svoje će džepove trpati do vrha, a nama će ostavljati samo bakrenjake i obećanja bez ikakvog Str. 6 pokrića

FATALNE ŽENE: OD ALME DO KIKI

GALA NIJE UMRLA, JER ONA NIKAD NE MOŽE UMRIJETI!

Ovako je za svoju suprugu govorio čuveni slikar Salvador Gali, iako je znao da ga vara na sve strane, poput još nekih žena koje su u istoriju ušle kao fatalne Str. 42 ljubavi velikih umjetnika

PREVARENI STUDENTI FILMSKE REŽIJE

S GANI]EVOM DIPLOMOM MOŽEŠ SAMO DA SE „SLIKAŠ“

Umjesto nadležnih državnih organa, koji su apsolutno dokazali i prvostepeno kaznili ilegalni rad Ganićeve Sarajevske filmske akademije, pravdu protiv vlasnika privatnog univerziteta na sudu istjeruje jedna od prevarenih studentica, Luna Mijović Str. 12

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Uređuje redakcijski kolegij l DTP: Bekir Tvrtković l Kontakt: magazinspektar@gmail.com l Prenošenje tekstova u drugim medijima, uz naznaku izvora, potpuno je slobodno

BraVo! Ipak se nešto mrda u borbi sa korupcijom. U utorak je održano prvo sudsko ročište u krivičnom postupku protiv bivšeg premijera Federalne vlade Nedžada Brankovića i još osam osoba. Oni su optuženi za višemilionski kriminal težak u aferi "Energopetrol". Njihovi propusti doveli su do toga da je hrvatskomađarski konzorcij INA-MOL, koji je kupio „Energopetrol“, došao do ekstra profita. Državi je pri tome pričinjena šteta od 32, 9 miliona KM. Tužiteljica je kazala da će dokazati kako investicije u okviru dokapitalizacije "Energopetrola" nisu izvršene na zakonit način. Za bivšeg premijera Brankovića ona je rekla da je nesavjesno postupio u obavljanju svoje funkcije, jer je propustio da aktivira bankarske garancije.

Javnost će ovaj slučaj pratiti sa velikom pažnjom, jer ako neko zaslužuje nadimak “Bosanski Sanader”, onda je to svakako Nedžad Branković. Iza njega je ostalo more afera i malverzacija, a na njegovom imovinskom kartonu brdo svega.

Raduje i u srijedu izvedena akcija "Pandora". Konačno je uhapšen bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH Kemal Čaušević, kao i Zdravko Cvjetinović, pomoćnik direktora Sektora za carine UIO BiH, i Alija Mašić, šef Carinske ispostave Sarajevo.

Iza rešetaka su završile još desetine osoba, u okviru najveće poslijeratne istrage za kaznena djela korupcije.

"Osobe osumnjičene u ovom predmetu pod istragom su zbog koruptivnih krivičnih djela organiziranog kriminala, carinskih i poreznih utaja, pranja novca i zloupotrebe položaja ili ovlasti u vezi sa uvozom tekstilne i druge robe u Bosnu i Hercegovinu", saopćeno je iz Tužilaštva BiH. 4 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Politizirana istorija

Odluka vlasti u Srbiji da ne šalju svoje predstavnike na obilježavanje stote godišnjice Prvog svetskog rata u Sarajevu tipičan je primjer instrumentalizacije istorije za političke potrebe, kaže Gerhard Hirschfeld, profesor istorije na Univerzitetu u Štutgartu, jedan od vodećih stručnjaka za oba svetska rata. Autor je, između ostalog, knjiga “Njemačka u Prvom svetskom ratu” i “Politika genocida”.

“Takvi stavovi iritiraju pripadnike druge opcije ili nacije i tipični su za političku zloupotrebu istorije”, kaže istoričar.

Po njegovom mišljenju, Gavrilo Princip je bio ubica, ali ne i terorista. Terorizam je uperen protiv nevinih posmatrača. Međutim, atentat na Franca Ferdinanda je bio napad na simbol austrougarske države.

Istovremeno su, po njegovim riječima, naivne i predstave o Gavrilu Principu kao heroju i patrioti. To nije ozbiljno i prihvatljivo viđenje istorije, kaže Hirschfeld.

Crna lista

Josip Juratović, član Odbora za vanjsku politiku njemačkog Bundestaga, u okviru kojeg je zadužen za pitanja jugoistočne Evrope, kazao je da bi "crna lista" korumpiranih bh. političara koju bi, kako se očekuje, mogla napraviti Evropska unija, možda bila predugačka.

Nakon što je zastupnica Edelgard

Bulmahn predložila da EU sastavi “crnu listu” korumpiranih političara u BiH, Juratović je podržao taj prijedlog, za koji kaže: - Jedna lista bila bi potrebna kako bi se stvorila transparentnost, ne samo za EU, nego i za građane BiH, pri čemu se plašim da bi ona mogla biti podugačka. Zato je potrebno da se što prije zajedničkim silama implementiraju odredbe o zaštiti ljudskih prava i neovisnog sudstva, bez čega sve ostalo nema smisla. Po meni je nemoguće da od sto prijava niti jedan proces nije završen. To je znak da je i to sudstvo korumpirano.

Ko stoji iza ^aušeVi]a?

Tokom sedam godina provedenih na funkciji direktora Uprave za indirektno oporezivanje, početkom sedmice uhapšeni Kemal Čaušević je stekao imovinu tešku milione, koju nisu mogli pokriti njegovi legalni prihodi. „Utvrdili smo da je on vlasnik 11 nekretnina u centru Sarajeva, a ujedno posjeduje još po jedan poslovni prostor u sarajevskom naselju Grbavica i u naselju Poljine“, navodi novinar Centra za istraživačko novinarstvo Aladin Abdagić, koji je istraživao ovaj slučaj.

Za nelegalne radnje znalo se odavno, a državna Agencija za istrage i zaštitu još 2011. godine podnijela je prijavu protiv

Čauševića. Predsjednik Sindikata UIO Mehmedalija Osmić, koji je godinama upozoravao na kriminal strašnih razmjera, konačno, veli, može odahnuti. Sa Čauševićem, nada se, mogli bi pasti i njegovi politički mentori: „Kemala Čauševića je proizvela politika BiH. Kemal Čaušević je dvije godine dolazio na posao bez dokumenta, bez ičega, nezakonito niko nije reagovao. Svi su koristili njegove usluge. Krali su ovaj narod.

Ali je činjenica - sad da pitate, od 2,5 hiljade djelatnika Uprave, njih hiljadu i još nešto je znalo sve šta se radi. Ljudi nisu smjeli govoriti“, tvrdi Osmić.

u@i^ani ljuBe Bli@njeg sVog

Dva stanovnika srbijanskog grada Užice stigli su među navijače Bosne i Hercegovine u Brazilu. Nakon što su tokom cijelih kvalifikacija bodrili fudbalsku reprezentaciju BiH, ova su se dva Srbijanca odlučili otputovati čak u daleki Brazil kako bi dali dodatnu podršku Sušićevim Zmajevima, prenosi www.reprezentacija.ba.

Sa sobom su iz Srbije ponijeli i transparent sa natpisom “Ljubi bližnjeg svog”. Uz njega je potpisan grad iz kojeg dolaze – Užice. Osim transparenta u plavo-žutim bojama, glavni akteri ove priče imali su na sebi i navijačka obilježja Bosne i Hercegovine.

Mladi u Kand@aMa nasilja

Fuj!!!

Tokom noći s nedjelje na ponedjeljak nepoznate osobe upale su u livanjsku džamiju hadži Ahmeda Dukatara na Topovima. Ispisali su nekoliko uvredljivih grafita, razbacali vjerske knjige, među njima i Kur’an, a farbom su oštetili zidove i ćilim.

- Jako nas je pogodio čin razbacivanje Kur’ana i skrnavljenja džamije nakon besprijekorno priređenog otvaranja džamije Ćurčinice, koje je proteklo u najboljem redu, izjavio je predsjednik Islamske zajednice u ovom gradu, Hajrudin Maksić.

Ovo je samo jedan u nizu sličnih vandalskih i nacionalističkih postuImajući u vidu veliku stopu paka kojim su se na udaru našli nasilja među mladima u regionu islamski vjerski objekti. Skrnavljena bivše Jugoslavije, imperativ je su posljednjih godina i katolička razmjena iskustava svih nevla- groblja i kapele (npr. u Gradišću kod dinih organizacija i institucija Zenice), kao i pravoslavna crkva u koje se bave ovim pitanjima, rekla Gračanici te spomenici na srpskim je portparol Džender centra Vlade grobljima. Na udaru su, međutim, RS Dijana Tepšić. ubjedljivo najčešće bile džamije.

Ona je novinarima, prije početka Svakojaki ljudski ološ s vremena na regionalne konferencije "Prevencija vrijeme drzne se na ovakve postupnasilja među mladima", rekla da će ke, nad kojih se zgražavaju ljudi zaključci konferencije proizvesti svih vjera i nacija. Najčešće se sve mjere i korake koji imaju za cilj što završi na otkrivanju kojekakvih psiefektnije zajedničko zalaganje i rad hopata, tipova kriminalne prošlosti na prevenciji i borbi protiv nasilja. ili narkomana. No, uvijek na kraju Prema njenim riječima, najpri- ostaje isto pitanje: naručilaca tih sutnije je vršnjačko nasilje i rodno njihovih “poduhvata”. zasnovano nasilje po osnovu pola. Iako se teško dokazuje, uglavnom Ona je istakla da će na se ne griješi kad se krivica svaljuje konferenciji biti predstavljena na političke faktore. Oni često žele domaća i regionalna iskustva iz da profitiraju po svaku cijenu, a taj Srbije i Hrvatske. profit nekad se ogleda u pokušaju Projekt menadžer organizacije poticanja novih nacionalnih i "Ker internešenel Balkans" Saša vjerskih zavada.

Petković ocijenio je da su Tada su političari “svoji na svome”, današnji mladići puni predra jer ne moraju ništa graditi nego suda, jer su ih zapostavili članovi političke poene kupiti na onome porodice zbog teške ekonomske što su u posljednje dvije i po situacije. A u školama se, što je decenije najbolje “radili”: raspiridodatni problem, malo priča o vali mržnju i netrpeljivost. životnim temama.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 5

POLITI^KE DILEME: KOME DATI POVJERENJE

SVI ONI (NI)SU ISTI! Ako je ne budemo strogo nadgledali i krotili, svaka nova vlast biće nalik na one koje su nas dosad izrabljivale: u svoje će džepove trpati do vrha, a nama će ostavljati samo bakrenjake i obećanja bez ikakvog pokrića

M

alodušnost je najveća rupa u koju čovjek može da zapadne. Sve mu tada postaje svejedno, na kraj je duše i svake nade. Ne vjeruje više ni sebi, a kamoli nekome drugome.

Politička malodušnost osobito je uhvatila maha. Ni u razvijenom svijetu demokratija se više ne kuje u zvijezde. Malo ko vjeruje da glasanjem i sličnim ceremonijama može da postigne neki boljitak, ni osobni ni kolektivni. Štošta od toga zbiva se i kod nas, koji smo gotovo u trenu (za samo četvrt stoljeća) doživjeli smjenu epoha, sistema, morala, pravila i običaja, državnog i društvenog uređenja.

Kod nas je, ustvari, još u toku žestoka zbrka u glavama, kao da smo se opijali buradima vina, a ne zalijevali gorkim pelinom i krvlju.

Kurte i Murte: Mislili smo, koliko juče (mjereno aršinima povijesti), da će ruže iz običnog grmlja da niknu, da će iz jednostranačkog betona izbiti zemljotres koji ne ruši nego, obratno, sve kockice slaže gdje im je najbolje mjesto.

Puno smo vjerovali u tzv. višestranačku demokratiju, i demokratiju uopće, kojoj smo se s ushićenjem bacili u zagrljaj.

Tresnuli smo na pod, naravno, jer i demokratija spada u bajke: i to one za odrasle!

6 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Najednom, i od nje počesmo nekako ubrzano da se hladimo.

Unezvjerenim ljudima, bez živaca i novca, bez dobrog posla i sigurne zarade (gdje većina spada) pun je kufer politike. A vala i glasanja je, što redovnih što prekorednih, bila sva sila. Pa sve uvijek išlo po starom, ako ne i još gore. Nakon svakih izbora padalo se niže i niže, a samim tim se tanjila i nada da neko ovdje može uopšte nešto da uradi.

Zanebesalo nam se, za sve ove ružne godine, od raznih političkih bojovnika i njihovih usklika i obećanja, pa se ništa dobro ne desi.

Uzjahivaše razne Kurte, mijenjaše ih Murte, a Bosna pada li pada. Ma, svi su oni isti – često čujete i samog sebe, a pogotovo one oko vas koji su u životu još lošije sreće.

Jesu li stvarno svi isti (misli se na stranke i političare) ili smo to mi zapali u tešku političku malodušnost koja ne da svjetla koliko ni kroz ključaonicu?

Odgovor je svakako odrečan, premda

Željko Komšić

Piše: Vlastimir Mijović ne mora biti ohrabrujući. Politika se može dijeliti i na loše i još lošije, na neuspješne i kastastrofalne, na despotske i čvrstorukaške, na neodgovorne i totalno korumpirane...

Nije se lako u svemu tome snaći, pogotovo kad najpametniji čovjek na planeti (za šta drže Noama Čomskog) izričito kaže “da politika u današnjem svijetu služi samo za bogaćenje pojedinaca na vlasti, dok ono što se dešava običnim ljudima ne zanima skoro nikoga”.

Stari mangupi: Veseliti se izborima zaista je, u ovakvim okolnostima, otužna rabota. Stiče se dojam da bi ljudi sumnjičavo vrtjeli glavama i kad bi neki novi mesija sišao s neba i samo zapisivao, pa brzo ispunjavao, naše spiskove želja. Kako tek vjerovati onima s kojim kuburimo već desetljećima, koji nas svake četiri godine pozlaćuju, asfaltiraju i kljukaju bajkovitim obećanjima, da bi potom nastavili po istom. Ma šta istom: po još gorem!

Ima, dabome, i novih faca, stranaka i pokreta koji skupa s nama pljuju po svemu što je bilo i najavljuju da će s njima, a kako bi drugačije, sve biti stoput bolje. Nikad takvih nije manjkalo, ali nije falilo ni razočarenja kad su oni uzimali uzde i počinjali da nas vode po svome. Zar nije baš naša ona stara: Što one pređašnje ne ostavismo, oni

su se već nadolmili. Valja sad i ovim novim da napune džepove!

Ova vrsta malodušnosti kod nas je itekako prisutna. Potiču je stari politički mangupi, jer to vodi manjoj izlaznosti na izborima, pa se time uvećavaju i njihove šanse da ostanu u perju u kojem se sada baškare. Oni imaju svoje stranačke vojske, ljude koje su utovarili u svoj klanovski sepet, pa tako imaju i glasačku mašineriju koja lako može da prevagne.

Njima svakako idu na ruku oni koji govore da su svi isti, da se ništa ne može promijeniti, da sitnu boraniju jedni proždiru, a drugi je samo nježnije grickaju.

Preraslo je to, na primjer u Srbiji, na njenim pretposljednjim izborima, u čitav pokret takozvanih “belih listića”. Uzmeš glasačko ćage, presaviješ ga i, neobilježenog, ubaciš u kutiju. Kobajagi je time upućena opasna poruka vlastima da im se ništa ne vjeruje. Ni onima koji vladaju ni onima koji se nude za nove upravljače.

Tuđa hrđa: Vremena za odluku još ima, ali nervozni i nestrpljivi, s pravom ljutiti Bosanci i Hercegovci ne mogu sebi dozvoliti taj luksuz da odmahnu rukom na izbore i na svoju, makar kako bila mala, ulogu u određivanju vlastite sudbine. Već smo bili pribijeni uz sami zid, kad nas je poklopilo i potopilo odozgo, s neba. S ovim se belajom nekako treba iznijeti, u nekog se pouzdati i dati mu da kormilari ovom bujicom.

Kome?

Kandidata uvijek ima, iako logika kaže da čovjek mora biti pomalo blesav pa se danas gurati u vlast. Da je storuka, mnogo dobroga ne može napraviti. Ljudi će virkati samo u ono loše: i carskoga će vola nagrditi kao da je obična kljusina.

No, eto, jagme se mnogi, još se i tuku prije nego što je gong

Dragan Čović, Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić

odzvonio početak prve runde. Po običaju, svoje dobro traže u tuđoj hrđi. Čujemo malo šta pozitivno, graditeljsko; svako svakoga ruši, optužuje, ogovara i blati. Ali se među ljude puštaju i kojekakve bubice o tobožnjim velikim i spasonosnim planovima koji, eto, samo što nisu realizirani.

Plavljenicima još samo nisu rekli da je njihova nesreća ustvari sreća, jer će neomaltane, nakrivljene i proklizane kuće zamijeniti novim, boljim, fasadiranim. Što se toga tiče, i ovi koji sada komanduju i šefuju imaju svoju šansu. Da se bar malo uljude, te stranke opet bi mogle da hairuju. Ne vole naši ljudi da mijenjaju ni zapregu ni kočijaše prije no što lipšu.

E, sad, šta u tim strankama stvarno smišljaju, teško je reći. Osjetno je da su, nakon zimskih protestnih skupova i proljetnih poplava, malo spustili glavu i vidjeli kako im narod živi. Najednom su puni saosjećanja. Stvarnog ili folirantskog, pitanje je sad?

U svakom slučaju, ne bismo bili prvi koji su kidisali na svoje vladare da ih poskidamo, a da smo im potom ljubili ruku. Ljudi su mali i naivni, vlast je velika i svim mastima namazana.

Takva je i ova naša. Zapalismo im

dvore, zagalamismo iz sveg glasa, pa najednom sve ode u muk i tišinu. O staroj vlasti narod možda ne misli bolje no zimus, ali da manje ružnoga o njoj govori – to je tačno. Ljutina je nekako splasnula.

Neki paljevinar iz Sarajeva, Tuzle, Zenice i Mostara možda se u međuvremenu i predomisli, pa po plećima potapše SDA-ovca ili SDPovca koga je, koliko juče, htio sa zemljom da sastavi.

Opozicioni aduti: Znamo ko vlada, znamo i ko strada. A znamo li postoji li i gdje stanuje (politička) nada?

Koliko je do riječi, i ćorav ih vidi, i gluh čuje. Radončić i Komšić u Federaciji, a Bosić, Čavić, Ivanić i drugi u Republici Srpskoj, ubiše se da nam pokažu koliko su razboriti, radini, dobronamjerni i željni da svom narodu umanje brige i nedaće. Teškom artiljerijom tuku po vlastima i uglavnom pogađaju.

A nije, ruku na srce, teško ni pogoditi tako krupne mete, odnosno ocrniti tako loše vođenje državnih poslova s kojim smo živjeli u posljednjih 3-4 godine.

Strmoglav koji doživljavamo ide naruku političkoj opoziciji. Možda to i prevagne: neka neko drugi proba, možda i bude nekog ćara!

No, nije naš čovjek totalni politički 20. juni 2014. Spektar, broj 2 7

Stari lisci nadaju se novim pobjedama

bezveznjaković. Znaju oni u RS-u, naprimjer, da su svi koji sad horski galame na Dodika već sjedili u pozlaćenim stolicama. I šta su napravili? Zlo je možda manje od ovoga sada, ali glava ne pamti nekoga dobra iz njihovog vakta.

I šta Komšić, uostalom, može da uradi bolje od dojučerašnjih jarana u SDP-u, kad se godinama s njima isjeđavao i ničim, osim nespornim rodoljubljem, nije dao ni naslutiti da zna da vodi državu, da kolo (ne)sreće okrene u drugom pravcu.

Linije fronta: Radončić je stalno pod visokom temperaturom. Svakodnevno nešto gađa, puno i pogađa, ali javnost nekako ne može da shvati one njegove manevre sa SDP-om i pokušaj da, skupa s njima, još prije dvije godine, komponira novu vlast.

Jedni za njega dižu obje ruke uvis, jer je bez dlake na jeziku, udara po svemu što mu se ne sviđa i što, objektivno, ne valja. Opet, drugima baš to smeta: to kandžijanje bez 8 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

stanke i završetka.

Kako bilo, tabori su ovdje napravljeni. Već su uvezane političke zastave: tamo su svi protiv Dodika, ovdje su se na liniji fronta postrojili SDA i SDP, s jedne, a Komšić i Radončić s druge strane. Izbora ima, nije da nema. No, znači li taj izbor išta, hoće li s jednima biti bolje nego sa drugima?

Dobro bi bilo da na dobro izađe.

Ako stari pobijede, da se malo reformišu i urazume. Ako dođu novi, da budu bar malo bolji od svojih prethodnika. Garancije nema, valja čekati.

No, na taj način mi dobro nikad nećemo dočekati. Nije stvar u tome ko vlada, ili nije sve baš u tome. Ponešto je i u onima kojim se vlada, u nama, objektima i pokusnim kunićima svojih političkih dušebrižnika.

Uzbunjena raja: Potpuno se slažem sa navedenom ocjenom Noama Čomskog. Ali mislim da se tu ima još

ponešto za doreći. Nastupiće, naime, vrijeme u kojem će sitna raja pronaći načina da malo bolje zauzdava svoje glavonje i guzonje. Ćud im je teško promijeniti, kao i gramzivost koja ih tjera u politiku, ali – nisu to ljudi bez pameti. Neće oni nikad začepiti uši kako bi zatomili jadikovke koje se oko njih šire. Zatezaće, kad raja ćuti – popuštaće, kad narod gunđa ili galami.

Tome se mi moramo naučiti: kako da ih, kad ih već izaberemo, malo bolje kontrolišemo. Da ih prozivamo, kudimo, krotimo i nadgledamo, ako treba i malo zaganjamo. Sve je to ta čuvena demokratija, s kojom se još neuko nosimo. I neuko i kukavički.

Jer, nikad i nigdje nijedna vlast nije sama od sebe, bez neke prisile, radila za opšte dobro. Uglavnom je na to bila prinuđavana.

Toga će nam trebati nakon oktobra, bez obzira koga izaberemo i kako se oni koaliciono udruže. A za to je uslov građanska hrabrost, ono što je kod nas tek u zametku. Dok ne naraste, svi će oni – ko god da vlada – biti isti!

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

JEDNO SVJEDOČENJE: KAKO SU TEKLI PROTESTI

TUŽIOCI PROGONE GRAĐANE, A ŽMIRE NA TORTURU POLICIJE Demonstranti su u Sarajevu, tokom februarskog protesta, zatvarani po policijskim stanicama, gdje su ih tukli na svirep način. U fiokama Tužilaštva “kisele” se pritužbe građana na surove i bespotrebne poteze vlasti

V

eć duže na mjestu kod Predsjedništva BiH postoji punkt na kojem se građani potpisuju i daju svoj glas za zahtjeve koji su isticani na transparentima u vrijeme zimskih masovnih protesta. Poruke-zahtjevi vlastima se dalje upućuju preko Vijeća građana i preko drugih organizovanih ili neformalnih grupa.

Trenutno je preko 27.000 potpisanih građana dalo svoju saglasnost za rad Vijeća građana, kao oblika vanstranačkog djelovanja. Međutim, protesti su, u onom obimu iz februara, marta i aprila, utihnuli. Puno je tome razloga.

Potpuni haos: Demonstracije koje su 7. februara eskalirale u paljevini zgrada Kantona, Općine Centar i dijela zgrade Predsjedništva u kojem je smješten arhiv BiH, pokazale su gnjev građana koji se godinama nakupljao. Međutim, ubijeđena sam da se paljenje ne bi desilo da se policija nije brutalno odnosila prema demonstrantima.

Oni su gurali građane, bacali ih u potok i u Miljacku, čime su dodatno revoltirali demonstrante koji su počeli da se brane čime su stigli. U masi gnjevnih građana bilo je potrebno da se baci samo jedan kamen i da krene masovno gađanje, gdje se više nije

10 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

znalo šta ko baca i na koga.

Pričao mi je jedan demonstrant da je jedan veći kamen letio prema njemu.

Zahvaljući dobrim refleksima, uspio je izmaći glavu i, kada je kamen pao, on ga je podigao i zamahnuo u masu odakle je i došao, prema grupi koja je bila izmiješana, od policajaca do građana. Nije vidio koga je njegov kamen pogodio.

Prema svjedočenjima, građane koji su se nalazili u krugu od 300-500 metara od službenih zgrada, koji su slučajno naišli pored MUP-a Kantona, bili su

Organi vlasti su, kao glinene golubove, žrtvovali policajce kako bi demonstrantima u kosti utjerali strah i osjećaj krivice hvatani i na licu mjestu prebijani.

Zatvarani su po policijskim upravama širom grada, gdje su ih policajci tukli na svirep način.

24. februara je upućena krivična prijava Tužilaštvu KS, prema odgovornom licu i više policajaca, a potpisao ju je veliki broj demonstranata, rodbine i roditelja mladića prema kojima su policajci KS-a izvršili neviđenu brutalnost, upotrebom prekomjerne sile na nezakonit način.

Sila je

Piše: Hasna Ljubović primjenjivana i prema građanima koji uopće nisu bili na demonstracijama.

Iznuđeni iskaz: Policija nije reagovala zakonito i u skladu sa svojim ovla štenjima u trenutnom spriječavanju paljenja na dan 7. februara, nego su nakon tih događaja hapsili, premlaćivali, terorisali građane. Činili su to neselektivno i iskaljivali neki svoj bijes nad nedužnim građanima. Fizički su ih zlostavljali, iznuđivali iskaze i na druge načine kršili ustavna prava građana.

Veliki broj žrtava policijske torture bila su mololjetna djeca, koja su prebijana, zastrašivana i maltretirana, dva dana, po policijskim stanicama od Novog Grada do PU u Logavinoj ulici. Nisu bili obaviješteni ni roditelji malodobnih lica, niti su dozvoljavali advokatima da budu uz žrtve prilikom uzimanja, ustvari iznuđivanja izkaza.

Dva dana policija nije davala nikakve informacije o djeci. Nakon što su žrtve puštene na slobodu pod pritiskom građana - svi su morali otići pravo u bolnicu da im se identifikuju povrede i da se upute na dalja liječenja. Neki od njih se i danas liječe od fizičkih i psihičkih trauma.

Naravno da se suosjeća i sa

povrijeđenim policajcima, ali njima nisu krivi demonstranti, već njihovi pretpostavljeni. Oni su ih, kao glinene golubove, žrtvovali da bi demonstrantima u kosti utjerali strah i osjećaj krivice, samo zato što su izkazivali i javno demonstrirali nezadovoljstvo stanjem u kojem su gladni, bolesni i osiromašeni.

Iako je Human Right Wacth proslijedio svoj izvještaj o svjedočenju žrtava torture, niko nije govorio niti govori o velikom broju terorisanih građana, povrijeđenih demonstanata, ugrožavanju njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda. Kivična prijava je potkrijepljena velikim brojem dokaza o nezakonitim radnjama policije KS od 7. februara. Tužilaštvo je uzelo nekoliko izjava, ali ta krivična prijava se „kiseli“ u ladici postupajućeg tužitelja.

No, pokrenute su i krivične prijave protiv žrtava, nad kojim je izvršeno nasilje policije. Zakazuju se ročišta pred sudom, kao da su žrtve te koje su napadale policajce, koji su ih, ustvari, brutalno tukli.

Sasvim je jasno da su Tužilaštvo i policija KS u dosluhu, jer je očigledno da je Tužilaštvo zloupotrijebilo ovlasti i odalo podatke iz krivične prijave koju su podnijeli demonstranti u februaru. Oni se služe proceduralnim malverzacijama, namještaljkama, zamjenama teza (optužbe za napad na službeno lice). A ta lica su upravo osobe protiv kojih su demonstranti podnijeli krivičnu prijavu 24. februara.

Po krivičnoj prijavi građana i žrtava trenutno se ništa ne radi niti se zna u kojoj je fazi istraga. Ovdje je očigledna namjera da se prethodno demonstranti/žrtve proglase krivim, da bi se policajci oslobodili odgovornosti. Krivična prijava protiv brutalnih policajaca će se morati delegirati drugim nivoima tužilaštva. Sve je toliko očigledno da bi se svi trebali zabrinuti kakvu

policiju, a pogotovo tužilaštvo, imamo, i kakva je država u kojoj živimo.

Hodžićev primjer: Nakon 7. februara i njegovih žrtava, policija je kontinuirano pritvarala demonstrante i kad su glasno govorili

Policija je kabadahijski prekoračivala svoja službena ovlaštenja

istinu. Pritvarali su, sumnjičili i potvarali ljude za najteže oblike terorizma - napad na ustavni poredak države i drugo - bez ikakvog materijalnog dokaza, samo zato jer su iskazivali svoje nezadovoljstvo stanjem u državi.

Jednu ženu su brutalno pretukli i maltretirali u policijskoj upravi Centar samo zato što je glasno govorila o teškom kriminalu i krađi najviših zvaničnika.

Dan uoči demonstracija održanih 9. maja uhapsili su čovjeka, Mensura Hodžića - Beku. Pretresli su njegov poslovni prostor, stan, čak i stan njegove majke, pod optužbom da je upravo on taj koji je „palio i žario zgrade“, donosio kamenje i plaćao demonstrantima.

A taj čovjek uopće nije ni bio na demonstracijama 7. februara.

Hodžić se demonstrantima pridružio tek 13, 14. februara ili još kasnije. Naravno da je, slijedeći dan po hapšenju, pušten iz pritvora. On i danas stoji na trotoaru preko puta Predsjedništva BiH i protestuje na potpuno miran način, kako se to radi u demokratskom svijetu.

Od prije nekih 15-tak dana, građani su počeli dobivati prijeteće

zahtjeve policije PU Centar, koje idu prema Općinskom sudu, da se protiv njih pokrenu procesi za prekršaje „jer su šetali i blokirali ulicu“. A zna se da su ulice blokirali saobraćajni policajci, svojim vozilima, blokirajući sve raskrsnice koje su vodile ka Higijenskom zavodu.

Utjerivanje straha: Svi građani, ali i međunarodna zajednica, znaju koliki je kriminal prisutan u BiH, da je korupcija na najvišem nivu u cijeloj Evropi, da je država „opuhana“ od strane gramzivaca koji su svoje utočište našli u političkim partijama. One su paravan za ostvarenje njihovih ličnih interesa, za bogaćenje na račun narodnog novca, iz budžeta koje narod puni kupovinom bilo čega: od hljeba i mlijeka do automobila i stanova.

Teror, zastrašivanje i ucjene vlasti, koju u njihovo ime čine policajci, tužilaštva i sudovi, pokušaj je da se narod zastraši, da ne podiže glavu i glas protiv gladi, nepravde, siromaštva, korupcije, pljačkanja države i naroda, da ne pokušava iskazivati nezadovoljstvo iako je obespravljen na svakom koraku: od bahatih šalterskih službenica, preko podmitljivih ljekara i ministara, do namještenih tendera i radnih mjesta, korumpiranih inspektora i profesora.

Vlast želi da zadrži ovakvo stanje, koje jedino odgovara njima i njihovoj vojsci podobnih nesposobnjakovića. Da nastave uživati napljačkana bogatstva, i sve tako od izbora do izbora.

Pravljenje atmosfere straha sigurno će se nastaviti. No, zaludim se poslom vlast na ovaj način bavi. Ne krene li raditi bolje, gnjev građana će pronaći kanal kroz koji će se izlijevati, sa sve masovnijim i masovnijim učešćem.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 11

PREVARENI STUDENTI FILMSKE REŽIJE

S GANIĆEVOM DIPLOMOM MOŽEŠ SAMO DA SE „SLIKAŠ“

Umjesto nadležnih državnih organa, koji su apsolutno dokazali i prvostepeno kaznili ilegalni rad Ganićeve Sarajevske filmske akademije, pravdu protiv vlasnika privatnog univerziteta na sudu istjeruje jedna od prevarenih studentica, Luna Mijović

L

ijepo je svojoj djeci ugađati i ispunjavati njihove želje. Ne valja kad se to čini preko tuđih leđa, o trošku i na štetu neke druge djece.

A upravo tako je Ejup Ganić ugađao svojoj kćerki Emini. Ona je poželjela, ni manje ni više, nego da bude vlasnica filmske akademije, nakon što je izgubila angažman na Sarajevo film festivalu.

Valjda je htjela da pokaže Purivatri i društvu ko je ko u sarajevskom filmadžijskom miljeu.

Lažni studij: No, pokazalo se, u pohlepi i žurbi, ko su, ustvari, Ganići – i otac i kćerka i sin, svo troje rukovodioci na Ganićevom univerzitetu zvanom SSST. Najobičniji su to prevaranti, pokazuje slučaj Sarajevske filmske akademije (SFA), koju je tata Ejup darovao svojoj mjezimici Emini.

12 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Ujesen 2010. godine četvoro mladih zaljubljenika u film upecalo se na bombastične najave o početku rada Sarajevske filmske akademije. Troje je krajem prošle godine svečano primilo i diplome SFA. Četvrta nije. Luna Mijović se 2012. godine ispisala, jer je shvatila da studira na nepostojećem, divljem, ilegalnom – kako hoćete – fakultetu.

U junu te godine, na njeno uporno navaljivanje, Ejup Ganić je konačno pokazao „papir“ o legalnosti svog fakulteta, u koju je Luna sumnjala.

Pokazalo se, s punim pravom.

Ganić je, naime, pokazao rješenje iz kojeg se vidi da je izdato u maju te godine te da se, što je ključno, u njemu izričito navodi da SFA može početi sa legalnim radom tek od jeseni 2012. godine! To će reći da je osmoro studenata, koji su SFA upisali 2010. i 2011.

godine, zagubljeno u vrtlogu Ganićevog poigravanja sa ljudima i zakonima. Dvije godine njihovog studiranja odlepršalo je u vjetar.

Svjesna da sa diplomom, koju im je Ganić, i pored svega, čvrsto obećavao, može samo da se „slika“, Luna Mijović napustila je SFA i krenula u pravosudno dokazivanje Ganićeve prevare.

Kako su činjenice bile neumoljive, sve je glatko proteklo. Na SFA je otišla visokoškolska inspekcija Sarajevskog kantona i utvrdila da se tamo uveliko „studira“. Ganić je zbog toga novčano kažnjen, rukovodstvo fakulteta ukoreno, a SSST-u naloženo da odmah obustavi rad ove divlje „visokoškolske ustanove“.

Uvjeren da za njega zakoni ne važe, Ganić se na to nije ni osvrnuo.

Nastavio je rad sa „studentima“ filmske

režije. Onda je opet došla inspekcija, opet isto utvrdila, opet kaznu izrekla i zabranila dalji rad.

Ganić se, dabome, žalio kantonalnom Ministarstvu obrazovanja, ali mu ni to nije pomoglo. A kako će kad su činjenice bile kristalno jasne: da je krenuo sa radom dvije godine prije dobijanja dozvole. Njegova je žalba odbačena i time se čitava priča službeno završila.

Sudska parnica: Zbog niza nezakonitosti i krivičnih radnji koje je počinio, Ganićev univerzitet i fakultet predati su u nadležnost kanonalnih pravosudnih organa. Na državi je ostalo da ga primjereno kazni!

No, država k'o država, i ne haje za to.

Vjerovatno Ganić po hodnicima moljaka i štošta nudi kako bi pravosuđe zaboravilo na njegov slučaj.

Luna Mijović je, srećom, imala i drugi izbor – pokretanje privatne parnice pred sudom u Sarajevu. Ona je to i učinila.

Od Ganića potražuje odštetu za ukradene godine života i studiranja te za javnu blamažu koja joj je nanešena. „Privatnu tužbu bez problema ću dobiti.

Ali, više mi je stalo da država kazni Ganića te da i svi ostali studenti, umjesto lažnih i bezvrijednih diloma koje su im podijeljene, također dobiju pravosudnu zadovoljštinu. Takvim ljudima i prevarama mora se stati ukraj.”

Neke Lunine „kolege po nesreći“ već su od nje preuzele dokumentaciju koja apsolutno potvrđuje Ganićeve nezakonitosti, pa se mogu očekivati i njihove tužbe.

Obmanute filmadžije: Razloge za tužbu, osim prevarenih studenata, imaju i njihovi „profesori“. Radi se o nekolicini uglednih filmskih radnika koji su, i ne znajući, postali dio Ganićeve prevarantske šeme: od režisera Danisa Tanovića i Miroslava Mandića do majstora filmske kamere, Mustafe Mustafića. Em im nije omogućio normalne uslove za rad, em ih je doveo u situaciju da nehotično čine i krivično djelo: da se potpisuju na falsifikovane studentske indekse.

Krivični zakon BiH jasno propisuje kazne za tako nešto.

Jedini iz „profesorskog“ kadra koji je zaista zaslužio javnu blamažu svakako je tobožnji dekan te navodne filmske akademije: reditelj Nenad Dizdarević.

Naime, prikupljena i sudu dostavljena dokumentacija pokazuje da je on svo vrijeme znao da fakultet kojem stoji na čelu, ustvari, ne postoji. Znao je kad je tekla svaka faza dobijanja potrebnih zakonskih saglasnosti od nadležnih kantonalnih organa. Bio je autor i potpisnik nekih od tih dokumenata. Ali ništa o tome nije govorio ni studenti-

Ejup Ganić: Višegodišnji skandali pohlepnog i razuzdanog „uglednika“

ma, ali ni svojim kolegama iz filmske branše, koje je obmanjivao pozivajući ih da vode nastavu.

Bezobrazne laži: Kad je u medije procurila vijest o nelegalnosti Sarajevske filmske akademije, Ejup Ganić se ipak uzvrpoljio. Palo je to baš u vrijeme upisa na njegove brojne SSST fakultete. Logično je da su mnogi kandidati ili odustali ili se predomišljaju oko upisivanja u jednu osramoćenu visokoškolsku ustanovu. Nije mu pomoglo ni dobijanje saglasnosti za formiranje privatnog Medicinskog fakulteta. To je, ustvari, dodatno pokazalo kako neki ljudi u ovom jadu od države mogu da rade šta hoće.

Umjesto da ga, zbog skandala sa SFA, s nokta odbiju sa idejom o privatnoj Medicini, jer je izgubio „dobar glas“, Kantonalna vlada mu je za to dala zeleno svjetlo. To je isto kao kad bi nekoga ko je pod uslovnom zatvorskom kaznom, kad ponovo počini neko zlodjelo, oslobodili te

uslovne kazne, umjesto da ga odmah pošalju među rešetke.

No, sva je prilika da taj Medicinski fakultet, ipak, nikad neće proraditi. Još je pred Ganićem nekoliko barijera, koje neće preskočiti onako lako kako je preskočio Kantonalnu vladu.

Nemoral i gramzivost Ejupa Ganić, nad čijim skandalima se javnost godinama iščuđava, došli su do izražaja i u slučaju Lune Mijović. On je u javnost plasirao niz grubih laži: od toga da je mlada glumica, poznata još iz „Grbavice“, pod „čudnim okolnostima“ izgubila fakultetsku kameru, do toga da je bila 100 posto stipendista Ganićevog fakulteta.

Neoborivi dokazi: Luna čuva policijski izvještaj o uviđaju koji je obavljen kad je kamera ukradena, usred bijela dana, razbijanjem automobilskih stakala. Ona je, također, u posjedu pisma koje joj je Ganićev sin, šef za naplatu školarina na SSST, uputio sa zahtjevom da neodložno uplati 13.000 KM za drugu godinu studija.

Još svašta Ganići mogu slagati kako bi zbunili javnost, ali fakti su protiv njih neoborivi. Sud će, kad-tad, morati da izrekne osuđujuće presude.

Za to vrijeme Luna Mijović, silom prilika, studira komparativnu književnost i uzima privatne časove iz filmske režije, kako bi jednom ipak ušla u profesiju za koju se svim srcem opredijelila prije četiri godine i kojom želi da dopuni svoju glumačku karijeru.

Luna je, inače, već snimila 15 filmova, sa sedam glavnih uloga: od toga 11 van BiH. Krajem mjeseca na Moskovskom filmskom festivalu prikazuje se švicarski film u kojem ima glavnu rolu.

Trenutno se, inače, nalazi na snimanju filma jednog od najvećih reditelja današnjice, u kojem glumi sa dva glumca, dobitnika američkog Oskara!

To je i njen najbolji odgovor onima koji su joj svojedobno sugerirali da se ne suprotstavlja Ganićima, jer će joj biti zatvorena sva filmska vrata u BiH. Srećom, tipovi poput Ganića, ako ovdje i mogu da prosipaju silu, u svijet ne mogu ni da – prismrde!

Arijana Sahačić

20. juni 2014. Spektar, broj 2 13

TALASI MRŽNJE: FUDBALSKE I DRUGE STRASTI

U ZATROVANOM MOZGU I MISLI SU UVIJEK BOLESNE Neki ljudi jedva su dočekali da se ponovo prebrojavaju, glože i međusobno optužuju: da ih nije strah od kazne - možda bi neki i zapucali. A sve zbog toga za koga se navija ili ne navija na Svjetskom prvenstvu u Brazilu

D

avno, davno, još dok sam bila djevojčica, osjetila sam kako čovjek može biti programiran na mržnju. Nisam tada shvatala o čemu se radi, tek kasnije su mi se, u zreloj dobi, otvorile oči, ali taj osjećaj i tu zbrku u mojoj glavi nikad nisam zaboravila.

Tome je pune četiri decenije kada sam, u petom-šestom razredu, nastavnicu istorije upitala: Drugarice nastavnice, kako Nijemci mogu dolaziti na naše more?

Partizanske poruke: To pitanje vrzmalo mi se cijelog ljeta po glavi, kad sam tamo negdje u Zaostrogu, na jadranskoj obali, u kampu koji je bio naša stalna porodična baza, oko sebe primijetila neke ljude očito drukčije od nas. Govorili su primjetno grubim, kasnije će se ispostaviti - njemačkim jezikom. I bili su, naravno, Nijemci, šta bi drugo, kojih je bilo i u kampu, a pogotovo na plaži.

Bili su ležerni, odmarali se ljudi. A meni, dječijoj glavici punoj partizanskih filmova, koje smo tada prosto gutali u kinu i na televiziji, nikako nije išlo u glavu kako se to oni, kod nas, tako baškare i osjećaju kao kod svoje kuće.

Zar oni ne znaju šta su nekad radili ovdje “na brdovitom Balkanu”, kad 14 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

su ubijali stotinu za jednoga, kad su nas gazili svojom fašističkom čizmom kao bespomoćne mrave?

Zar oni ne osjećaju da ih mi mrzimo, zar nas se ne plaše?

Vrzmalo mi se to stalno po glavi i jedva sam čekala da raspust završi i ponovo krene škola, pa da svoju nastavnicu istorije upitam ono što sam je upitala.

Iskreno, ne sjećam se šta mi je odgovorila. Da je jasnim odgovorom razbila moje nedoumice, sjećala bih se. Vjerovatno mi je smrljavila u stilu “ni tamo ni 'vamo”.

Vrijeme je nanijelo iskustvo, informacije, znanje i štošta drugo, pa su Nijemci u mojim očima postali ljudi kao i svi drugi. Ne znam u kom času mi se to tako složilo u glavi. No, davno sam tu naciju prestala vrednovati onako kako nam je sugerisano u partizanskim filmovima. Često sam, zbog nečega, prema njima osjećala i

Čović u zmajevskom izdanju

Piše: Amra Zimić divljenje. Hej, što Nijemac napravi, to niko ne može - sjećam se kako je često govorio moj otac, inače pasionirani ljubitelj tehnike.

Nacionalna lopta: Komunizam je, možda i nehotično, htijući da veliča partizanske podvige i Titove poduhvate u okršaju sa Hitlerovim armadama, Nijemce predstavljao kao nekakve nemani, hijene, bešćutne osvajače i surove dželate.

Taj se odnos u ondašnjim poratnim generacijama programirao nekako tiho, kao da od Drugog svjetskog rata nije prošla jedna, dvije, pa i tri decenije.

Nisam se svega ovoga sjetila slučajno. Potakla su me na to neka zbivanja oko Svjetskog fudbalskog prvenstva u Brazilu. Ono bi me, inače, zanimalo kao lanjski snijeg da na njemu ne učestvuju i naši momci, da zemlja nije u nekom posvemašnjem transu od kojeg se niko ne brani; štaviše, svi ga potiču i rado mu se prepuštaju.

Ali ne poskakuje ovim povodom samo lopta. Opet se po glavama i srcima burka štošta od onoga što se ovdje dešavalo prije dvije decenije.

Neki ljudi jedva su dočekali da se ponovo prebrojavaju, glože i međusobno opružuju: da ih nije

strah od kazne - možda bi neki i zapucali. A sve zbog toga za koga se navija ili ne navija.

Sjećam se, dabome, kad su onomad Turci na nekom međunarodnom takmičenju savladali Hrvate, pa se u Sarajevu, Mostaru i još nekim “bošnjačkim” gradovima šenlučilo do zore. Kao da je BiH postala prvak svijeta... A nije, samo je Hrvatska izgubila. Po nesreći, od Turske. Pa su odmah proradile istorijske, nacionalne, vjerske i slične paralele.

Bilo je tada i razbijenih glava, Mostar se podijelio kao da je devedeset treća.

Sad nam se to ponavlja, srećom u manjoj mjeri, ali se, ipak, ponavlja.

Neki Hrvati pljuju po nekim Bošnjacima što su - na otvaranju Mundijala - navijali za Brazil, a ne za Hrvatsku.

Nervozni zastupnik: Kletva je, preko Mostara, Čapljine, Livna i Kiseljaka, stigla i iz Zagreba. Tamo se o ovome burno raspravljalo čak i u njihovom parlamentu, Saboru Republike Hrvatske. HDZ-ov zastupnik iz Splita, Duje Marasović, optužio je BiH da navija protiv Hrvatske, te se na taj način "zahvaljuje" na svemu.

"Ostavite vi kući to vaše bratstvo i jedinstvo i zakačite ga mačku o rep", poručio je Marasović nezavisnom zastpniku Damiru Kajinu, koji je pohvalio solidarnost hrvatskih građana sa stradalima od poplava u BiH i Srbiji.

Kajin je kazao i to da je sretan što su Hrvati navijali za BiH, kada je igrala protiv Argentine, kao što su građani BiH navijali za Hrvatsku tokom susreta sa Brazilom.

No, Marasović se nije složio s njim te je izbila rasprava.

"Pa, u BiH se navija najjače protiv Hrvatske. I to je njihova zahvala Hrvatskoj što smo primili pola mil-

Naša javnost žalila je zbog nepostojećeg penala protiv Hrvatske

iona izbjeglica, što smo ih najeli, napili, naoružali, pomogli im stvoriti državu, liječili ih u Splitu", nabrajao je Marasović tvrdeći da njegove riječi jasno potkrepljuje činjenica da su u Zenici, Mostaru, Sarajevu... isticane zastave Brazila.

U gradovima BiH se, istini za volju, moglo te noći vidjeti zastave Brazila, ali stoga što se Svjetsko prvenstvo igra upravo u toj zemlji.

Građani BiH, pri čemu se uglavnom misli na Bošnjake, tokom utakmice Brazil - Hrvatska navijali su za komšijsku reprezentaciju. Žalili su što je ona nepravedno oštećena u toj utakmici. Za Hrvatsku se bučno navijalo u kafićima i na trgovima širom BiH. Kasnije su, naši i tamošnji Hrvati, uzvraćali jednakom mjerom: bodrili su ekipu BiH u utakmici sa Argentinom. Jednog prijatelja sve to je zateklo u ljetovalištu kraj Šibenika.

U bašti lokalnog restorana za Bosnu se navijalo kao da igra Hrvatska.

Dva dresa: “Bilo mi je jako prijatno”, kaže ovaj Sarajlija, i dodaje: Prisjetili su se da sam i ja, obučen u hrvatski dres, par dana prije toga bodrio njihovu reprezentaciju, pa je bilo logično da i oni sada isto rade.

Sličnu zgodu doživio je i predsjednik HDZ-a Dragan Čović. Na otvaranju

Svjetskog prvenstva, sa hrvatskim dresom i zastavom, navijao je za svoje nacionalne srodnike. A onda, kad je zaigrala BiH, obukao se u naš državni dres. Bravo Čoviću!

Ali nisu nijemi ostali ni “bolesnici”.

Na portalu www.capljina.net ovaj Čovićev gest je pakosno ismijan!

Puno je među nama i oko nas raznih nacionalnih bolesnika, manipulatora i ljudi koji su ogrezli u mržnju. Tako programirani u ratu, oni nikako da se oslobode mržnje u koju su tada zapali. Pred njihovim očima može se desiti stotinu lijepih primjera. Svejedno, oni će uprijeti prstom u samo jedan ružan gest. Preuveličaće ga, uplesti u to politiku i - eto nove zavade!

Kao da nam je suđeno da s njom vječito živimo.

Ima toga, ima. Ali, samo slijep ne vidi da tenzije, ipak, padaju. Nije to više ni blizu onome vremenu u kojem je puno ružnoga izbilo na površinu povodom utakmice Turska - Hrvatska.

Ako želimo da živimo zajedno, a moramo - ako se nekom tako i ne živi, onda trebamo da shvatimo da ne postoje vječiti neprijatelji, prirodne i vječite mržnje, zavade i netrpeljivosti. Od toga se, ipak, nekako liječimo, pa ćemo u tome i da uspijemo, akobogda.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 15

POLITIČKI LOPOVLUCI: DODIK KRČMI UGLJEVIČKI UGALJ

KAKO JE RUSKOM BIZNISMENU IZRUČENO VELIKO BOGATSTVO Državna termoelektrana u Ugljeviku mogla bi ostati bez dovoljno uglja – osnovne sirovine za proizvodnju električne energije. Problem je nastao zbog odluke Vlade RS da ruskom investitoru Rašidu Sardarovu ustupi veći dio rudnog bogatstva

N

a sjeverozapadu Bosne i Hercegovine se nalazi Ugljevik, malo rudarsko mjesto u kojem se već stotinu godina iskopava mrki ugalj, po kojem je grad i dobio ime.

Najveći dio uglja završi kao sirovina u kotlovima Javnog preduzeća „Rudnik i termoelektrana Ugljevik“ (RITE) koje proizvodi električnu energiju u okviru Elektroprivrede Republike Srpske (RS). Do marta 2011. godine ovo preduzeće je imalo isključivo pravo eksploatacije uglja.

Vladin poklon: To se promijenilo

Dodik sa Rašidom Sardarovim 16 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

kada je Vlada RS-a, koja je većinski vlasnik RITE, prihvatila pismo namjere ruskog milijardera Rašida Sardarova. U pismu, koje je stiglo iz njegove firme, zatražena je koncesija za eksploataciju uglja, kao i koncesija za izgradnju i korištenje dva nova termoenergetska bloka u Ugljeviku, koja bi se nadovezala na infrastukturu državne termoelektrane.

Vlada RS-a je stranom investitoru odobrila eksploataciju veće količine uglja nego vlastitom preduzeću RITE Ugljevik. To je dovelo do niza protesta Sindkata RITE, čiji čelnici kažu da bi javno preduzeće lako moglo ostati bez dovoljnih

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo količina uglja prije isteka narednih 25 godina, do kada je predviđen rad postrojenja.

Nakon što jedini blok javnog preduzeća bude ugašen, ostat će u pogonu dva nova, čiji će većinski vlasnik biti Sardarov, koji ih planira graditi. Četiri sagovornika sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, smatraju da je ovo postepena privatizacija elektroenergetskog sektora. „U RS-u, ko drži energetski sektor, držat će i vlast“, kaže Aleksandar Golijanin, geolog koji je nekada radio u Elektroprivredi RS-a, a danas u Narodnoj skupštini RS-a predstavlja opozicionu stranku – Partiju demokratskog progresa (PDP).

Još prije rata je planirano da se u Ugljeviku izgradi termoelektrana sa četiri bloka, snage od po 300 megavata (MW). Jedan blok čine kotao i generator u kojima se sagorijevanjem uglja proizvodi električna energija.

Blokovima je neophodna i prateća infrastruktura koju čine: rashladni toranj, cjevovodi, dimnjak, hemijske laboratorije, pumpne, elektrolizne i mazutne stanice te niz drugih elemenata. Prvi blok, i danas jedini postojeći, je izgrađen 80-ih godina uz pomoć Elektrogospodarstva Slovenije.

Izgradnja je koštala 395 miliona

američkih dolara. Slovenci su uložili jednu trećinu, a investicija je otplaćivana isporukom struje Sloveniji. U dokumentaciji RITE Ugljevik stoji da je po istom principu počela i izgradnja drugog bloka u koji je uloženo 180 miliona dolara, od čega je 60 miliona uložila Slovenija.

Spor sa Slovencima: Rat je prekinuo i gradnju i isporuku struje, što nikada nije nastavljeno, pa je Elektrogospodarstvo Slovenije tužilo RITE Ugljevik, tražeći 1,4 milijarde KM odštete. Spor još uvjek nije riješen, a predstavnici Elektrogospodarstva su odbili govoriti o toku suđenja.

Umjesto sa Slovencima, Vlada je posao nastavila sa Sardarovom.

Njegova firma Comsar Energy Group Ltd sa Kipra, koja se u to vrijeme zvala Comsar Energy Ltd, tražila je od Vlade RS-a dozvolu da na postojećoj termoelektrani gradi dva nova bloka te dozvolu za eksploataciju dovoljnih količina uglja za njihov rad.

Investitor je predložio da izgradnju i upravljanje novim blokovima vodi zajednička firma Comsar Energy Republike Srpske (CERS) u kojoj bi 90 posto vlasništva imala Sardarova firma, a 10 posto Vlada RS-a, odnosno RITE Ugljevik.

Vlada RS-a je prijedlog prihvatila devet dana kasnije, a CERS je osnovan nakon četiri mjeseca.

Sardarova firma sa Kipra je uplatila 10,5 miliona KM osnivačkog kapitala, a RITE Ugljevik je udio u novoj firmi dobio unošenjem zemljišta za gradnju novih blokova, vrijednog milion KM, te 100 hiljada KM u novcu. Nova firma je dobila i pravo korištenja postojeće infrastrukture.

Comsar Energy Group Ltd je krajem 2013. godine uložio u CERS dodatnih 53 miliona KM. Time je

vlasnički udio državne termoelektrane u zajedničkoj firmi smanjen na 1,8 posto, ali je ona zadržala pravo na 10 posto učešća u dobiti, stoji u posljednjoj izmjeni ugovora o osnivanju CERS-a.

Prevareni radnici: Vlada RS-a i Sardarov su shvatili da zbog neriješenih odnosa sa Slovenijom nije moguće nastaviti izgradnju započetog drugog bloka pa su odlučili graditi

Zoran Mićanović, predsjednik Sindikata RITE Ugljevik

blokove tri i četiri. Međutim, investitoru je dozvoljeno da koristiti postojeću infrastrukturu državne termoelektrane, što je također predmet spora sa Slovencima.

Državna termoelektrana je u partnerstvu sa CERS-om, zahvaljujući odlukama Vlade RS-a, svog većinskog vlasnika, ali Sindikat RITE ne odobrava ove poteze Vlade i smatra da će njihova termoelektrana ostati bez dovoljne količine uglja.

Međutim, Žiko Krunić, direktor RITE, kaže da je Vlada vlasnik i da će biti kako Vlada odluči.

CERS je 2011. godine dobio koncesiju za istraživanje dva ležišta uglja – ležište Baljak te ležište Delići i Peljave – Tobut. Istraživanje je

Prvi blok ugljevičke termoelektrane, i danas jedini postojeći, izgrađen je 80-ih godina uz pomoć Elektrogospodarstva Slovenije

pokazalo da je u njima najmanje 68 miliona tona uglja, stoji u dokumentaciji firme CERS koja planira iskopavati oko četiri miliona tona godišnje. Trenutna cijena uglja je oko 60 KM po toni.

Uz to, firma CERS je zatražila od Vlade i eksploataciju ležišta Ugljevik – istok, što je pokrenulo nekoliko štrajkova i protesta Sindikata RITE koji je to ležište smatrao svojim.

Naime, državno preduzeće je godinama ulagalo u istraživanje, jer je skoro iscrpljeno ležište Bogutovo Selo koje RITE trenutno koristi. U dokumentaciji Sindikata piše kako je RITE 2008. i 2011. godine bezuspješno od Vlade RS-a tražio koncesiju za eksploataciju uglja iz ležišta Ugljevik – istok, ali je dobijao samo obećanja.

Nepravedna podjela: Vlada je ležište podijelila u omjeru 70:30.

Manji dio je nazvala Ugljevik – istok I i dodijelila državnoj termoelektrani, dok je veći dio ležišta nazvala Ugljevik – istok II i dozvolu za eksploataciju dala firmi CERS. Prema dokumentima CERS-a, u ležištu Ugljevik – istok II se nalazi najmanje 50 miliona tona uglja.

Radnicima RITE Ugljevik se ovakav razvoj situacije ne sviđa i stalno upozoravaju da 21 milion tona uglja iz ležišta Ugljevik – istok I neće biti dovoljno da u narednih 25 godina podmiri potrebe državne termoelektrane. RITE godišnje troši 1,5 miliona tona uglja.

Zabrinuti su i zbog uslova eksploatacije za koje kažu da su mnogo nepovoljniji nego na ležištu koje je dobio Sardarov.

U pozivu Sindikata na štrajk upozorenja iz jula 2013. godine piše da za svaku tonu iskopanog uglja treba iskopati skoro dva puta više zemlje nego na ležištu koje je dato 20. juni 2014. Spektar, broj 2 17

profesora Aleksu Milojevića i njegov Ekonomski institut iz Bijeljine da za općinu izrade studiju opravdanosti ove investicije.

U studiji profesora Milojevića piše da Vlada RS-a ovakvom saradnjom sa stranim investitorom privatizuje i ugalj i proizvodnju električne energije. To će nanijeti veliku štetu privredi, jer privatizirano prirodno blago služi za bogaćenje uskog kruga ljudi, a ne društva.

Sumorna budućnost termoelektrane RITE

Sardarovu te da nema dovoljno prostora za odlaganje te zemlje.

Nakon podjele ležišta Ugljevik – istok Vlada je raspisala javni poziv za dodjelu koncesije. Prethodno je naglasila da će CERS dobiti dodatne bodove, odnosno bonus od 10 posto, jer je koncesiju zatražio samoinicijativno, a da će se ugalj iz ovog ležišta koristiti za rad nove termoelektrane. Na javni poziv se Uprava RITE Ugljevik nije ni prijavila.

Predrag Aškrabić, predsjedavajući Komisije za koncesije RS-a, negira da je RITE Ugljevik godinama tražio koncesiju za ležište Ugljevik – istok. „Samo su dali zahtjeve kao početak nekog interesovanja. Uopšte nisu dostavili dokumentaciju, kako su trebali dostaviti. Tek prošle godine su dostavili potpunu dokumentaciju, nakon što je Vlada podijelila eksploataciono polje na dva dijela“, kaže Aškrabić.

Ilegalno bogaćenje: Zoran Mićanović, bivši direktor RITE Ugljevik koji danas predvodi Sindikat, kaže da Uprava RITE donosi odluke u skladu sa željama Vlade RS-a kao većinskog vlasnika preduzeća, bez obzira jesu li one 18 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

korisne ili štetne po preduzeće.

Kaže da niko u Ugljeviku nije protiv investicija, ali da je problem što Vlada poslove sa Sardarovom radi netransparentno i bez konsultovanja struke. On najavljuje da će se Sindikat i dalje boriti da se odluka Vlade poništi, a državnom preduzeću pripadne cijelo ležište. „Mislim da ova priča nije završena još. Žestoko ćemo se još naguravati ovdje“, kaže Mićanović.

Lokalna vlast u Ugljeviku nije imala puno zvaničnih informacija o planovima Vlade RS-a i Sardarova, jer ni godinu dana od prihvatanja njegove ponude nije bilo studija o isplativosti projekta i njegovom utjecaju na okolinu i lokalnu zajednicu. „Meni je to odmah u startu bilo čudno pa smo rekli: čekajte, dajte da vidimo koji je tu interes države i lokalne zajednice,“ kaže Vasilije Perić, načelnik Općine Ugljevik.

On je 2012. godine angažovao

Za svaku tonu iskopanog uglja, na lokaciji dodijeljenoj domaćoj firmi, treba iskopati skoro dva puta više zemlje nego na ležištu koje je dato Rašidu Sardarovu

Političko bescjenje: Nijedna razvijena država nije prepustila i ugalj i proizvodnju struje privatnom sektoru, jer time gubi mogućnost da vlastitoj privredi ponudi struju po niskim cijenama i tako je učini konkurentnijom na tržištu, piše u studiji.

Sa ovim nalazima se složio i Cvjetko Jovanović, sudski vještak rudarstva i prije dvije godine pen-

Direktor Žika Krunić

zionisani rukovodilac Sektora razvoja RITE Ugljevik. On kaže da Vlada otima ugalj od građana i daje ga u bescjenje stranom investitoru te da vjeruje da iza svega stoje interesi vlasti.

Studiju ekonomske opravdanosti je uradio i investitor 2013. godine, dvije godine nakon što je poslao pismo namjere. I ova, kao i studija profesora Milojevića, potvrđuje da je riječ o vrlo isplativom poslu.

Studija predviđa da će projekt biti likvidan u svim godinama poslovanja i isplativ čak i ako 75 posto uloženih sredstava bude obezbijeđeno kreditom. Planirani

životni vijek postrojenja je između 25 i 40 godina, što će zavisiti od održavanja. Izgradnja novih blokova će koštati 1,06 milijardi KM. Ovako veliko ulaganje investitor planira otplatiti tokom prvih desetjedanaest godina rada novih blokova, zarađujući oko 81 milion KM godišnje od prodaje struje.

Neznane obaveze: Vladini predstavnici su najavljivali da će investicija donijeti posao za 1.000 radnika u toku izgradnje te 700 stalnih radnih mjesta u novim blokovima. Međutim, CERS je sa kineskom korporacijom CPECC već potpisao ugovor o izgradnji po principu „ključ u ruke“, a studijom predvidio da će u dva nova bloka raditi 303 radnika.

Komisija za koncesije RS-a je odbila dati CIN-u uvid u zaključene ugovore o koncesijama.

Prema podacima Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS-a, firme iz grupacije Comsar su do sada uplatile oko 7,5 miliona KM jednokratnih koncesijskih naknada, a tokom trajanja koncesije će davati i 3,2 posto godišnjih prihoda od koncesione djelatnosti.

Računajući prema podacima iz studije CERS-a, to bi moglo biti oko 3,8 miliona KM godišnje, ali Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje kolike su tačno obaveze stranog investitora po osnovu koncesije za izgradnju i korištenje novih termoblokova.

Predsjedavajući Komisije za koncesije RS-a Predrag Aškrabić priznaje da pri dodjeli koncesije politika igra ulogu. „Ako hoćeš da neko stoji iza tebe, normalno da hoćeš da privučeš njegov kapital”, kaže Aškrabić.

Beogradska veza: Sardarov je odranije bio u kontaktu sa Vladom RS-a i analizirao ugljevička ležišta,

Politika naplaćuje državno rudno bogatstvo

vidljivo je iz pisma namjere upućenog Vladi RS-a. Većinu mjesta u Vladi ima Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koju predvodi Milorad Dodik,

Studija profesora Milojevića pokazuje da u ovom slučaju privatizirano prirodno blago služi za bogaćenje uskog kruga ljudi, a ne društva predsjednik RS-a.

Veza između Vlade i Sardarova je Duško Perović, advokat beogradskog porijekla. U razgovoru za CIN Perović kaže da je on doveo Sardarova u BiH i da bi građani trebali Dodiku dići spomenik, a Sardarovu pružiti crveni tepih zbog ove investicije.

Perović za kritike ovog projekta kaže da su motivisane ličnim intresima zaposlenika RITE Ugljevik i građana koji smatraju da je ugalj njihov. „Oni bi da to krčme, da preprodaju taj ugalj“, kaže Perović.

Osim što je zaposlenik Vlade RS-a, kao šef predstavništva ovog entiteta

u Moskvi, Perović je zaposlen u dvjema Sardarovim firmama registrovanim u Banjoj Luci. Direktor je firme Comsar Energy Trading i direktor sa ograničenjima njene firme kćerke Comsar Energy Hidro.

Comsar Energy Trading je u vlasništvu kiparske offshore kompanije Comsar Energy Group Ltd, čiji je vlasnik Sardarov. Međutim, u vrijeme slanja pisma namjere i osnivanja firme CERS, 10 posto dionica kiparske firme bilo je u vlasništvu Elnasort Financial Inc, offshore firme sa Britanskih Djevičanskih Ostrva.

Prema informacijama Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ), Perović je bio jedan od dioničara firme Elnasort Financijal Inc i jedna od značajnih osoba ili posrednika koji pomaže stvarnom vlasniku pri osnivanju offshore firme.

Perović kaže da ne smatra da je u sukobu interesa, jer su njegove pozicije u dvjema banjalučkim firmama i u firmi Elnasort Financial Inc tek formalne prirode i da ih je prihvatio na insistiranje investitora kojeg je doveo i kome je obećao pomoći da pokrene posao.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 19

NA VRH JEZIKA

MESI, MESI... ZNAŠ LI TI ŠTA SU TO SRCE I DUŠA?

Naš Bičakčić nije mogao više gledati kako mali Bešić non stop diše za vratom Mesiju i ne dopušta da mu noge heftaju. Zbog toga je odlučio podmetnuti nogu Bešiću da ga ovaj opet ne stigne i da se Mesi ne obruka po ko zna koji put na utakmici

S

vi pričaju samo o nogometu.

Svi, bez ikakve razlike, gledaju utakmice na svjetskom prvenstvu u Brazilu. Muško, žensko, malo, veliko, babe, starci, homoseksualci, lezbijke, udati, neudati i ostali „umjetnici života“.

Pravo je to globalno bratstvo i jedinstvo.

Ravnopravnost i ukidanje razlika na najvišem je nivou, a sve zbog lopte, jer je okrugla i skače, a ne znaš nikada gdje može završiti. Ko može zabiti (kako naši nogometni znalci govore) i kada?

Zbog tog bratstva i jedinstva bune se u parlamentu susjedne države Hrvatske. Ali ne svi, samo neki lik iz Splita. Ostali su ponosni na ovu globalnu bratstvo-edinstvenu euforiju.Taj što misli da je frajer kaže da moje frendice i ja ne navijamo za “Vatrene”, za Hrvatsku, kad igraju. I još nas podsjeća da nas je Hrvatska lijepo primila i ugostila za vrijeme rata, pa prihvatila izbjeglice. A on gledao kako su se izbjeglice brčkale u moru od silne ljepote njegove “jedne i jedine”, ne mogavši se uzdržati od užitka zbog navirućih osjećanja i ratnih zbivanja.

Sretni izbjeglički dani, uh!

20 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

A brzo su ih oni koji nisu bili ovdje zaboravili i sada sa ostalim narodom, koji je bio ovdje, ne navijaju za Hrvate. Možete misliti bezobrazluka! Krivi smo što smo okačili brazilske zastave, kao da se svjetsko održava negdje drugo? A

Nisu se naši momci kupali goli i virili jedni drugima među noge i šetali kao „Vatreni“, pokazujući svoje stražnjice i ostale raspolagajuće „stvari“ u bazenu: Naši su igrali... meni bi bilo i draže da se održava negdje drugo, jer sam sa ekipom zabrinuta da mi neko iz onih brazilskih favela i one brazilske sirotinje, u njihovoj euforiji zbog nogometa, ne uhvati nekog našeg i ne poželi intimniji odnos s njim.

Ali ne brinem, nisu se naši momci kupali goli i virili jedni drugima među noge i šetali kao „Vatreni“, pokazujući svoje stražnjice i ostale raspolagajuće „stvari“ u bazenu.

Naši su igrali!

On mene da optuži da ja neću od sada doživotno navijati i za Hrvate koji imaju jednog Ćorluku ili Lovrana? Pa, sav moj studij filo-

Piše: Sanja Ljubičić

zofije ima smisla zbog ovog svjetskog prvenstva i nagih hrvatskih Apolona koji mi se ukazaše u svoj svojoj razigranosti i ljepoti. Čak i poznata hrvatska književnica, bez dlake samo na mozgu, Vedrana Rudan, od silnog oduševljenja nagim hrvatskim nogometnim stražnjicama i ostalim ponuđenim stvarima, odlučila je da mijenja svoje prezime u Mudan! Tek sada razumijem Platona i njegovu priču o erosu te, zahvaljujući nogometašima, kužim Grčku i sve ostale filozofije.

Ali od prijatelja, kako reče Aristotel, draža mi je istina! Istina je da su naši momci: Džeko, Spahić, Pjanić, Bešić i ostali, iako zakopčani do grla (kao i naš narod što je do grla u zna se već čemu...) gotovo bacili na stražnjicu veliku Argentinu. Čak smo im i poklonili jedan gol fore na početku, kao sva normalna raja, da kasnije bude zanimljivije. A mogli smo i dva...

Eh, da je samo par minuta bilo više vremena na kraju, vidio bi onaj Mesi šta bi bilo? Kako se samo radovao kad nam je „zabio“!

Najobičniji mali perverznjak sa heftaricom u nogama. Najednom pobudali i hefta, hefta, hefta...

Malo lijevom, malo desnom nogom u cik-cak. Kod njega noge ne pitaju jedna za drugu. Svejedno im. Samo trče i šutiraju. Gdje god stignu.

Moram, ipak, priznati da bih ja Mesija uzela kod nas u reprezentaciju i upoznala ga sa Pjanićem. Neka nauči čovjek bonton i dobije srce. Ni sa djetetom se nije htio pozdraviti prije utakmice.

Poslije se pravdao da nije primijetio dječakovu ruku.

E, a Ćorlukin bi sigurno u bazenu primijetio! Pjanić bi njemu lijepo pokazao kako se „pepa“ lopta sa dječakom, skupljačem lopti na stadionu.

Mesi, Mesi! Moraš ti u reprezentaciju BiH doći da naučiš šta znači imati dušu i veliko srce.

Nisu to naši momci skužili, taj njegov bezobrazluk pred početak utakmice. Garant bi mu pomogli.

Naš Bičakčić nije mogao više gledati na utakmici kako mali Bešić non stop diše za vratom Mesiju i ne dopušta da mu noge heftaju. Zbog

toga je odlučio dati sadaku i podmetnuti nogu Bešiću da ga ovaj opet ne stigne i da se Mesi ne obru-

Naši momci gotovo da su bacili na stražnjicu veliku Argentinu. Čak smo im i poklonili jedan gol fore na početku, kao sva normalna raja, da kasnije bude zanimljivije.

A mogli smo i dva... ka po ko zna koji put na utakmici.

Nije nam se Mesi ni zahvalio zbog toga. A mi mu dali da da gol. Pamti, pa vrati! Naredni put bez poklona.

I bez tog džentlmenstva naši su momci bili pravi zmajevi! Vatru bljuvali na terenu. Tako i treba, nema veze što se ne kupaju goli i ne uživaju u perverzijama. A nisu ni smjeli to da rade.

Da su to znala, ona dvojica komentatora naših, jao - šta bi tek onda pričali. Zamalo da mi mačak i cuko dobiju nervni slom pred tv ekranom od njihovih komentara.

Mačak počeo skakati po televizoru i grebati od očaja.

I pričala su ova dvojica međusobno, a mi svi „čujemo“ i ne možemo ih zaustaviti i gledati na miru od toga utakmicu. A oni neprestano pričaju, pričaju, i kad je pauza na poluvremenu. A šta?

Ne sjećam se. Samo znam da je bilo dobro kad neko od njih dvojice jaukne i kaže aaaaaaaa!!!!!!! E, to je značilo da smo blizu gola Argentinaca.

Na samom kraju utakmice, nakon 85 minuta grčevite borbe, mačak je uspio skočiti na televizor i ugasiti ton. Pas je, sretan, počeo u znak zahvalnosti lajati kao da je dobio poslasticu. Tada i mi dadosmo gol, pa i ja od sreće zaboravih na onu dvojicu. Samo pamtim da se desilo nešto istorijsko ili povijesno. Opet Ibiševićććććććć....!

Kažu mi da su se i naši rukometaši uspjeli plasirati na neko svjetsko prvenstvo i da su u sjedećoj odbojci naši pobijedili Brazil? Čuj? Ne znam zašto pojma nemam o tome?

20. juni 2014. Spektar, broj 2 21

PROBU\ENA LJEVICA: KOMUNISTI OPET JAŠU

SRP, ČEKIĆ I CRVENA PETOKRAKA MOŽDA ĆE OPET BITI U MODI Među onima koji će na oktobarskim izborima ponuditi svoje političke usluge nalazi se i malo poznata Komunistička partija BiH. Ona gradi koncept koji su mnogi građani nekad ponosno nosili u srcu, a koji je korigovan drugačijim odnosom prema vjernicima, ali i prema tržišnom, odnosno kapitalističkom načinu privređivanja

K

omunizam i socijalizam pretrpjeli su, prije dvije i po decenije, veliki poraz širom Evrope. U krvi se raspala i jugoslovenska država i njena “crvena” ideologija, sa malim šansama da na ovom dijelu Balkana ponovo uhvati korijena u bliskoj budućnosti.

Sa ovakvom prognozom se, međutim, mnogi ne slažu. U BiH je već prije 15tak godina formirana jedna stranka koja je svoju šansu tražila među komunističkim nostalgičarima.

Osnovana je u Bijeljini, pod nazivom Komunistička radnička partija.

Nakon nje, dobili smo i Savez komunista BiH, a potom i

22 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Komunističku partiju Bosne i Hercegovine. Sve tri su izlazile i na izborna nadmetanja, ali je jedino KP BiH uspjela, na prošlim lokalnim izborima, da osvoji jedno mjesto u opštinskom vijeću Banja Luke.

Stara ljubav: Komunistička partija BiH prijavila se i za ovogodišnje izbore, ali sada sa mnogo većim ambicijama. Ona će pokušati da osvoji i neko mjesto u entitetskim parlamentima, ali i u najvišim državnim organima. Računaju da je pravi trenutak da se u starijoj generaciji probudi stara ljubav, te da se ponovo uhvate srpa, čekića i zvijezde-petokrake.

Predizbornu kampanju Komunističke partije BiH, u svojstvu šefa izbornog štaba, vodi jedna vrlo zanimljiva ličnost. Riječ je o Zdenku Mihajloviću, koji je prije tridesetak godina široj javnosti bio poznat kao vrhunski rukometni golman. No, u poratnom razdoblju stekao je reputaciju izuzetno sposobnog i uspješnog bankara i biznismena.

On je, skupa sa trojicom prijatelja, još u ratnim danima osnovao Market banku, koja je prva u BiH napravila ozbiljniji bankarski posao. To nije ostalo bez odjeka, pa se austrijska Raiffeisen banka brzo zainteresirala za njeno preuzimanje. To je i realizovano prije 15 godina.

Od tada je, punih 12 godina, Mihajlović bio drugi čovjek Raiffeisen banke BiH. Izuzetno je cijenjen u poslovnim krugovima u BiH, a trenutno vodi sopstveni biznis.

Otkud on u Komunističkoj partiji BiH, mnogi se pitaju? On odgovara krajnje jednostavno: „Jer vjerujem u ideje komunizma i socijalne pravde, koje u dosadašnjim socijalističkim državnim sistemima nisu realizovane na dostojan način. Ali one nisu ni nestale ni propale: čovječanstvo će sigurno, vremenom, da se vraća tim sjajnim zamislima, u pokušaju da se svijet ustroji po humanijim i ljudskoj zajednici primjerenijim načelima“.

Pravednija raspodjela: Sve postaje jasnije kad se zaviri u programske dokumente ove stranke. Ona se svakako naslanja na izvorne komunističke ideje, ali propagira i neke koncepte koji su bili strani marksističko-lenjinističkoj i titovskoj varijanti.

Komunistička partija BiH odrekla se ateizma, koji je nekad bio credo ove ideologije. S njima se može biti komunista, a istovremeno biti odan nekoj od religija. Štaviše, Mihajlović izjavljuje da mnogo toga tijesno veže komunizam i velike svjetske religije. Prije svega se to odnosi na humanizam, međuljudsku toleranciju, socijalnu pravdu...

Mihajlovićeva partija napravila je i ekonomski zaokret u svojoj koncepciji. Ona prihvata tržišni, kapitalistički sistem, a svoju ulogu vidi u korekcijama socijalne prirode.

Manje je za nju bitno kojim načinom se stječe društveno i državno bogatstvo. Ključno je pitanje: kako se to raspodjeljuje?

Uostalom, zar Kina nije krenula sličnim putem i doživjela nezapamćeni ekonomski procvat i društveni napredak. Ekonomija ide kapitalističkim, a rukovođenje

državom socijalističkim šinama.

Mihajlović i njegovi istomišljenici sigurni su da se nešto tako može napraviti i u Bosni i Hercegovini. U njemu još žive stari komunistički ideali, ali on pokušava da ih obuče u

Zdenko Mihajlović - bankar komunističkog kova

novo, modernije odijelo. Pri tome, kao jedan od razloga zbog kojih komunisti traže svoje mjesto i u novim političkim tokovima, on ima u vidu loše učinke socijaldemokratskih partija i koncepata

Komunistička partija BiH napravila je ekonomski zaokret u svojoj koncepciji. Ona prihvata tržišni, kapitalistički sistem, a svoju ulogu vidi u korekcijama socijalne prirode u BiH. Nekad aktivista SDP-a, on je danas jako kritičan prema politici ove stranke.

- Socijaldemokratija je ovdje doživjela debakl. Ljudi su očekivali da će u njoj biti više „crvenila“, puno više zalaganja za prava radnika. U krajnjem, ove partije trebale su da budu i predvodnice otpora divljem, surovom kapitalizmu te da utiču na brže zacjeljivanje ratnih rana.

Naravno da o starom sistemu bratstva i jedinstva još ne može biti govora, ali socijaldemokrate su trebale ubrzati proces međunacionalnog mirenja i skretanja naše putanje sa nacionalizma na pitanja od kojih se

konkretno živi, kaže Mihajlović.

Dodikov SNSD za njega je politička karikatura koja samo baca ljagu na socijaldemokratsko ime, dok federalni SDP vidi kao stranku koja je potpuno zaboravila na idejni aspekt i sva se posvetila karijerizmu pojedinaca.

Kako do mladih: Komunističkoj partiji BiH predstoji teška bitka za reafirmaciju komunističke ideje u BiH. Mnogima se ona zgadila kad je, pod okriljem komunizma-socijalizma, došlo do krvavog raspada bivše Jugoslavije. Uz to, vidjelo se nakon pada komunizma, da je i u našoj zemlji bilo mnogo ljudi koji taj sistem nisu nikad voljeli, koji su u njemu bili građani drugog reda.

Oni koji su ostali vjerni toj ideji, na izborima su godinama glasali za SDP. Ti građani danas su gorko razočarani.

Mislili su da će sve biti drugačije ako ta politička opcija preuzme državno kormilo. I prevarili su se. SDP je, od 2010. do danas, doživio mnogo više poraza nego uspjeha. Stoga će dio tih glasača pogled okrenuti ka drugim izbornim kutijama, među njima i na onu na kojoj piše: Komunistička partija BiH. Na ovaj način, na bosansku političku scenu vraća se ljevičarska opcija, koje su se svi nakon rata praktično odrekli. Bivši komunisti čak su, u nekim slučajevima, postali perjanice nacionalnih stranačkih i drugih projekata. Takvima je, kako kaže Mihajlović, pod kožom uvijek bio samo karijerizam, i u socijalističko i u ovo sadašnje vrijeme.

Bez obzira šta će pokazati izbori, pomenuta partija djeluje najozbiljnije od svih koje su, nakon pada komunizma, pokušavale da u život vrate Marksovu ideju. Njen ključni test biće, ustvari, sposobnost da privlači mlade ljude. Jer, onih starijih je sve manje. Tako i komunizam - kao i sve ostalo – ostaje na mladima!

Vlastimir Mijović 20. juni 2014. Spektar, broj 2 23

PRVI SVJETSKI RAT: NAUČNI SKUP U SARAJEVU

FOKUS JE NEMINOVNO NA ATENTATU GAVRILA PRINCIPA Uz učešće 120 historičara iz cijelog svijeta, na različite načine se tumači i Sarajevski atentat, ali i posljedice prvog rata koji je nakon njega započet i koji je planetu gurnuo u veliku pogibelj

O

d 18. do 22. juna u Sarajevu se održava, uz učešće 120 historičara iz cijelog svijeta, Međunarodna konferencija "Mjesto Prvog svjetskog rata u evropskoj historiji". Uz pomoć evropskih historijskih instituta, skup organizuje Institut za historiju - Sarajevo.

Na ovom skupu otvoren je dijalog o svim aspektima Prvog svjetskog rata. Učesnici konferencije govore o posljedicama rata, ne samo političkim, socijalnim i ekonomskim već i psihičkim posljedicama na preživjele, kao i o mjestu i ulozi Prvog svjetskog rata u kulturi, medijima, književnosti i

udžbenicima.

Može li ovaj veliki naučni skup uticati na prestanak političkog manipulisanja Prvim svjetskim ratom, za Radio Slobodna Evropa govori direktor Instituta za historiju Sarajevo, Husnija Kamberović.

Nedovršeni rat: Očekujem, kaže Kamberović, doista kvalitetnu i argumentiranu naučnu raspravu. Mi smo od samog početka govorili da želimo napraviti isključivo naučnu konferenciju, koja će biti jedna tribina na kojoj će ljudi, polazeći sa različitih pozicija i iz različitih uglova, interpretirati ono što se desilo

Husnija Kamberović, glavni organizator skupa 24 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

prije stotinu godina. Uoči samog početka konferencije mogu reći da referati, koje smo dobili za konferenciju, omogućavaju da se na događaje s početka Prvog svjetskog rata gleda iz različite perspektive i očekujem živu, korisnu i dobro argumentiranu naučnu raspravu.

On kaže da postoji mnogo onih koji politiziraju događaje prije stotinu godina nego onih koji se bore protiv te politizacije.

“Ono što ja sigurno mogu reći je to da konferencija neće imati nikakve atribute politikantskog nastupa. Mi ćemo biti oštri doista i krajnje rigorozni prema svima koji budu pokušavali na konferenciji izlaziti izvan akademskog diskursa i nećemo dopustiti da konferencija bude politikantska”, kaže Kamberović i dodaje: U tom smislu, vjerujemo da može doprinijeti da ljudi i oni koji iz politikantskih razloga gledaju na događaje od prije stotinu godina djelimično promijene svoje poglede. Ali svjestan sam toga da će ostati i nakon naše konferencije onih koji ne razumiju da je Prvi svjetski rat počeo prije stotinu godina i da je završen prije 96 godina, nego vjeruju da Prvi svjetski rat još uvijek nije završen.

Fokus na atentatu: Sesija na kojoj će biti riječi o Sarajevskom atentatu, od same najave konferencije, budi najviše pažnje javnosti u BiH. Zbog čega? Da li je opet riječ o politizaciji o kojoj stalno govorimo,

pita novinarka RFE. Kamberović: Mi smo odlučili da imamo dva panela. Jedan će biti u plenumu, a jedan će biti kao zaseban panel o Sarajevu 1914. godine. A panel koji će biti plenum čitave konferencije biće posvećen Mladoj Bosni.

Razlog je jednostavan: konferencija se održava u Sarajevu, najveći interes je upravo fokusiran na Sarajevo i na Sarajevski atentat - i mislimo da će biti jako puno ljudi koje će upravo ta tema najviše zanimati.

Ali ono što je važno spomenuti za našu konferenciju je to da mi doista ne svodimo čitavu konferenciju na Sarajevski atentat. Mi nismo od samog početka pristali na to da nas neki gurnu da pravimo samo priču o Sarajevskom atentatu i Mladoj Bosni, nego upravo želimo gledati te šire kontekste, naravno unutar ovih regionalnih pristupa.

I zbog toga Sarajevski atentat, priča o Sarajevskom atentatu, o Mladoj Bosni, njezinoj ulozi je izdvojena kao nešto što ima poseban značaj za našu konferenciju, ali ne sama po sebi – i nije najvažniji dio te konferencije. Ali vjerujemo da će najviše ljudi biti zainteresirano upravo za tu raspravu. Možda čak neće najveći broj učesnika biti zainteresiran za ta dva panela, za te dvije raspave, ali vjerujem da će - pošto je konferencija otvorenoga karaktera, svi su dobro došli - zbog otvorenosti konferencije biti najveći broj ljudi koje će te dvije teme najviše zanimati.

Nametnuti okviri: Na pitanje da li ovakvi naučni skupovi mogu dovesti do toga da se u BiH o početku i uzrocima Prvog svjetskog rata prestane govoriti isključivo kroz prizmu Gavrilo Princip - terorista ili heroj, Kamberović odgovara: “Mi upravo to pokušavamo. Mi želimo pokazati da se i na uzroke Prvog svjetskog rata ne samo može

Prevelika politizacija Principovog (ne)djela

nego i mora gledati izvan tih nametnutih okvira u kojima se govori o Principu kao teroristi ili heroju. Ja sam siguran da jedino otvoreni razgovori i argumentirane diskusije mogu doprinositi prevazilaženju i tih stereotipa koji postoje i nekih unaprijed određenih razumijevanja onoga što se desilo prije 100 godina.

Siguran sam da otvorena i argumentirana i slobodna diskusija o svim pitanjima može doprinijeti da ljudi na neki način iz drukčije perspektive počnu gledati na ono što se desilo prije 100 godina.”

Na sarajevskom skupu ključni govornik će biti profesor Mark Mazower, koji je trenutno profesor na

Mnogi ne razumiju da je Prvi svjetski rat završen prije 96 godina, nego vjeruju da on još uvijek nije okončan

Columbia University u New Yorku, a inače je rodom iz Londona i pisac je nekoliko knjiga o Balkanu i balkanskoj historiji tokom 20. stoljeća, jedan od autoriteta za globalnu historiju 20. stoljeća. Osim njega, tu je još niz drugih historičara koji dolaze iz čak 27 različitih zemalja, iz čak 54 različita grada. Teško je pronaći državu iz koje na konferenciju ne dolaze historičari – iz gotovo svih evropskih zemalja je barem po jedan historičar, plus historičari iz Sjedinjenih Država i Kanade.

Profesor Robert Donia je također jedan od učesnika na našoj konferenciji, ali tu je i niz drugih historičara koji su se bavili ili historijom Sarajeva, ili historijom Balkana i Evrope.

“U svakom slučaju, konferencija neće biti skup istomišljenika, nego konferencija ljudi koji imaju različite poglede”, kaže Husnija Kamberović.

Marija Arnautović 20. juni 2014. Spektar, broj 2 25

SVJETSKE ZAVJERE: ŠEST GLAVNIH VARIJANTI

OD MASONA, ŽIDOVA I MONDIJALISTA DO SEKTAŠA, BOLJŠEVIKA I BANKARA Mondijalistička zavjera je najnoviji oblik konspirologije i razotkriva planove „tajne svjetske vlade“ i njihovo djelovanje tokom posljednjih desetljeća. Glavni objekt njenog istraživanja su SAD kao glavna politička i ekonomska sila današnjeg svijeta

M

nogo konkretnih modela zavjere - konspirologije, danas se servira javnosti.

Među njima je šest osnovnih varijanti, koje se najčešće i najozbiljnije spominju.

To su masonska, židovska, bankarska, siromaško-boljševička, mondijalistička i zavjera sekti. O njima govori knjiga ruskog intelektualca Aleksandra Dugina: “Konspirologija – znanost o zavjerama, tajnim društvima i okultnom ratu”

Razne motivacije: Masonska zavjera je najkarakterističnija za desničare religiozne orijentacije, katoličke integriste, pravoslavne konzervativce i fundamentaliste. U razobličavanju navodne masonske zavjere tradicionalno prevladava teološka motivacija. Židovska zavjera je „čuvena“ konspirološka varijanta koja ima dva osnovna tipa – teološki (u kojoj se izlažu kritici religiozni aspekti judaizma) i rasistički (tu je riječ o nacionalnoj specifičnosti Židova i

Prof. dr. Aleksandar Dugin, vodeći ruski filozof i geopolitičar 26 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

njihovoj rasnoj misiji).

U zavjeri bankara, u širem smislu „ekonomskoj zavjeri“, konspirologija i politologija međusobno se prepliću s ekonomijom i sociologijom. Neki vidovi te konspirološke varijante podudaraju se s političkim doktrinama marksizma.

Zavjera siromašnih zove se i “boljševička zavjera”. Ta varijanta podudara se sa stereotipima evropske masovne svijesti.

Mondijalistička zavjera je najnoviji oblik konspirologije i razotkriva planove „tajne svjetske vlade“ i njihovo djelovanje tokom posljednjih desetljeća. Odlika te konspirološke varijante sastoji se u tome što glavni objekt istraživanja postaju Sjedinjene Američke Države kao poseban geopolitički centar sa svojim specifičnim, a u nizu aspekata i vrlo sumnjivim, kulturnim i futurološkim modelom.

Zavjera sekti je jedna od novijih varijanti prilično stare konspirološke teme u kojoj je naglašen koncept „neospiritualističke zavjere“, pa razmatra političku aktivnost modernih mističkih skupina i pokreta.

Mondijalistička zavjera: Model mondijalizma jest postkapitalizam, jedan poseban „novi svjetski poredak“ zasnovan na dominaciji tehnokratske elite i totalne kontrole nad prirodnim i društvenim procesima. Mondijalisti uglavnom

predlažu da se od magnetne konačno iz svijeta protjerati posljednje kartice, koja već sad u većini evrop- ostatke kvalitativnoga postojanja, kako skih zemalja služi kao osnovni u socijalnoj tako i u kulturnoj sferi. identifikacijski financijski dokument, stvori neka vrsta proteze Amerikanisti: „Zavjerenici“ i mondi„osobnosti“ (izraz je skovao pozna- jalisti u predodžbama konspirologa timondijalist Jacques Attali, ovoga puta su političari „proameričke“ Mitterrandov savjetnik i pretendent usmjerenosti koji zastupaju na položaj predsjednika Europske banke poslije ujedinjenja Europe 1992.godine).

To podrazumijeva ukidanje i zakonsku zabranu svih kvalitativnih karakteristika koje su dosad određivale osobnost čovjeka – ukidanje i zabranu nacionalne, državne i političke pripadnosti, sve do potpune numerizacije i izjednačavanja čovjeka s običnim rednim brojem.

Novi svjetski poredak je varijanta „utopijskog socijalizma“, ali je u njemu poseban naglasak stavljen na tehnološku, postindustrijsku stranu koja će, prema mišljenju onima ideologa mondijalizma, Jedna od mnogih knjiga o mas omogućiti ostvarenje potpune geopolitičke interese kontrole procesa proizvodnje i „amerikanizma“ i „kozmopolitizma“. preraspodjele, kakvu nije bilo Pritom dominantan motiv zavjere moguće postići u povijesnom postaje tehnokracija i apsolutni priindustrijskom socijalizmu. mat „liberalne ekonomije“ (ekonomiS tačke gledišta antimondijalističkih ja potpuno slobodnog tržišta) nad konspirologa, ujedinjenje Evrope je svim ostalim socijalnim, nacionalnim čisto mondijalistički pothvat usmjeren i političkim faktorima. ka konačnom uništenju nacionalne i „Amerikaniste“ se, u očima kulturne specifičnosti evropskih naro- antimondijalističkih konspirologa, da i država. Stoga pretpostavljeni novi ne poistovjećuje, dakako, s svjetski poredak, viđen iz tog kuta, Amerikancima, isto kao što, zadobiva čudovišne crte nekakve uostalom, u drugoj konspirološkoj antikristovske civilizacije. Ona treba verziji „agenti“ boljševičke zavjere

Židovska zavjera je „čuvena“ konspirološka varijanta koja ima dva osnovna tipa – teološki (u kojoj se kritikuje judaizam) i rasistički

nipošto nisu istovjetni sa Rusima. „Amerikanisti“ su najnoviji oblik onog istog starinskog i jednoobraznog tipa „zavjerenika“ koji, kao i uvijek, teži izgradnji „anticivilizacije“, jednog krajnje patološkog poretka stvari. Mada ovoga puta „zavjerenik“ nije ni „mason“ ni

„boljševik“, nego „tehnokrat“ i pragmatični proračunati „futurist“.

Ova varijanta zavjere u obnovljenom obliku danas je najaktualnija i najčešća, jer u sebi sažima sve prijašnje konspirološke teme i motive i daje im nov i suvremen ton. Načelno, najdosljedniji antimondijalisti smatraju svjetsku zavjeru prošlih stoljeća prethodnicom mondijalizma, a u prilog tome navode činjenične povijesne veze mondijalističkih struktura i masonstva (npr. osnivač Bilderberškog kluba bio je mason), zatim sa cionizmom i židovstvom u cjelini.

No, kako se Zapad ne odlikuje osobitom religioznošću, tako ni teoloških argumenata ni spominjanja đavola nema kod suvremenih konspirologa: barem ne u Evropi.

Ufološka zavjera: Posebnom podvrstom neospiritualističke zavjere može se smatrati „ufološka zavjera“, tj. „zavjera bića iz letećih tanjura“. Tu arhetipska konspirološka paradigma doseže svoj vrhunac, jer u središtu „zavjere“ više nisu samo ljudi, nego „razumna bića s drugih planeta“. Došljaci s letećih tanjura su „tajni upravljači“ Zemlje, koji žele upostaviti poredak s posebnim „normama kozmosa“. Često ufolozi svoje doktrine ukrašavaju takvim izrazitim detaljima te se čini kao da ih namjerno smišljaju ne bi li maksimalno udovoljili zahtjevima razotkrivača zavjere.

Postoje čak i verzije da se „bića s drugih planeta“ i „piloti letećih tanjura“ ne pojavljuju iz drugih svjetova, nego iz središta Zemlje (što tačno odgovara tradicionalnim predodžbama prema kojima se pakao nalazi u središtu Zemlje, iako to, očigledno, ni slučajno ne pada na pamet ufolozima koji zastupaju koncept „podzemnih bića s drugog planeta“).

20. juni 2014. Spektar, broj 2 27

Sprema li se osveta nacista

Potanko izlaganje ufoloških teorija u konspirološkoj perspektivi može se naći u knjigama Jeana Robina i sad već pokojnoga Jacquesa Bergiera.

Na čudan način povezani s temom „letećih tanjura“ pojavljuju se kod konspirologa i motivi„nacističkog ezoterizma“.

Proizvodnja straha: Prvi put su se ti motivi pojavili u knjizi Louisa Pauwelsa “Jutro čarobnjaka – uvod u fantastični realizam” te su potom poslužili kao izvor nadahnuća za cijeli niz istraživača ove teme. Prema njihovoj verziji „zavjerenicima“ postaju bivši hitlerovci (posebice hitlerovski znanstvenici) i njihovi neonacistički suradnici.

Oni i poslije poraza Njemačke u Drugom svjetskom ratu žele uspostaviti svjetsku vladavinu putem primjene „alternativne tehnologije“, odnosno posebnih magijskih sredstava razrađenih u tajnim laboratorijima Reicha, koji su skriveni u Južnoj Americi, Kanadi ili čak na Antarktiku.

Neki tvrde da su upravo „nacistički ezoterici“ lansirali leteće tanjure kao svoje tajno oružje. Treba priznati da je prvo vjerodostojno spominjanje NLO-a zabilježeno 1944.

28 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

od strane engleskih pilota koji su nadlijetali teritorij Njemačke!

Fragmente tog „antinacističkog konspirološkog“ modela, koji dokazuju kako tajne sile Četvrtog Reicha spremaju čovječanstvu strašnu katastrofu i odmazdu za poraz u ratu, susreće se često u medijima na Istoku i na Zapadu gdje izazivaju paranoidni strah od „fašizma“.

Proizvodnja straha karakteristična je za propagandu inače potpuno suprotnih modernih političkih režima koji često nemaju ništa zajedničko, osim tog parolaškog i nametljivog antifašizma.

Huškači revolucije: U posebnu podvrstu „zavjere“ ubraja se komunistička teorija „svjetske revolucije“ koja je u praksi, logično, poslije Oktobarske revolucije1917. godine u Rusiji, krenula s „izvozom sovjetskoga modela“. Upravo je „boljševička pri-

Model mondijalizma jest postkapitalizam, jedan poseban „novi svjetski poredak“ zasnovan na dominaciji tehnokratske elite i totalne kontrole nad prirodnim i društvenim procesima

jetnja“ i s njom povezana teorija boljševičke zavjere zamijenila na neko vrijeme konspirološku zabrinutost evropskih antimasona prve polovine XX. Stoljeća. Zatim se upravo na toj osnovi formirao široko rasprostranjeni stereotip „kapitalističke“ i „antisovjetske“ propagande.

Taj koncept može se odrediti i kao zavjera siromašnih.

Smisao „zavjere“ u tome je što određena kategorija ljudskih bića, odnosno posebni socijalni tip, ne posjeduju nužne kvalitete ni za organizaciju proizvodnje, ni za sudjelovanje u svojstvu najamne radne snage, a niti za uključivanje u sustav bankarske kontrole nad sferom proizvodnje. No, unatoč tome, ta kategorija nije zadovoljna svojim

Mondijalizam u američkoj režiji

marginalnim položajem i teži trenutnoj odmazdi. Njihov cilj je uspostava vlasti nad cjelokupnom strukturom društvenih odnosa i nad organiziranjem „diktature siromašnih“.

Određeni aspekti komunističke ideologije – „diktatura proletarijata“, mržnja prema proizvodnim (te stoga „reakcionarnim“ i „kolaboracionističkim“!) elementima – profesionalnim radnicima, seljacima, itd. – te određeni aspekti sovjetske povijesti, potpuno potvrđuju osnovne postulate ove teorije.

Sveprisutni KGB: Zavjera „čistih“ revolucionara usmjerena je na iskorištavanje kriznih pojava u društvu koje otvaraju široko polje rada

„zavjerenicima“ koji su, pak, posve lišeni bilo kakvoga programa, te koji u uvjetima discipline, cinizma i lukavstva žele da daju „siromašnima“ političku vlast, dok druge političke snage ostaju robovi vlastitih ideoloških konstrukcija.

Budući da taj marginalni element postoji više-manje u svim društvima, nakon pobjede boljševika u jednom geopolitičkom području može se očekivati izvoz njihovih teorija i na druga područja. Nositelji tih teorija potencijalno uvijek postoje. Stoga je opasnost „boljševičke zavjere“ stalno prisutna na političkom obzoru svih režima koji „još nisu postali komunistički“.

Stvaranjem „socijalističkog lagera“ poslije Drugog svjetskog rata opasnost od „svjetske revolucije“ dobila je konkretne i opipljive oblike u vidu „prosovjetske propagande“ specijalnih sovjetskih službi. Kao poseban tip antiboljševičke konspirologije bio je stvoren mit o „sveprisutnom“ KGB-u, koji je stekao status posebne tajne organizacije i okultnog društva čiji ciljevi i zadaci sežu znatno dalje od političkog i ideološkog programa sovjetske države.

KGB je postupno prerastao u samostalnu konspirološku kategoriju koja je postala gotovo nezavisna od samih komunističkih režima. Komunistički režimi su, budući da su bili ostvareni u praksi, postupno gubili crnu koprenu neljudske monstruoznosti, savršeno nužnu u svim konspirološkim konceptima.

Novi poredak: Tokom posljednjih desetljeća, a posebice poslije Drugog svjetskog rata, razvijen je najnoviji konspirološki pravac koji razotkriva zavjeru mondijalista ili jednostavno mondijalizma. Riječ „mondijalizam“ potječe od

Misterija letećih tanjira i njihovih “putnika”

francuske riječi monde, što znači svijet. Načelno, to je nova aktualizacija tradicionalnih konspiroloških upozorenja o „tajnoj svjetskoj vladi“ koja vodi čovječanstvo prema posljednjoj, najmonstruoznijoj etapi postojanja.

Zavjera „čistih“ revolucionara usmjerena je na iskorištavanje kriznih pojava u društvu, koje otvaraju široko polje rada „zavjerenicima“ koji žele da siromašnima daju političku vlast Novost u antimondijalizmu je posebna geopolitička uloga Sjedinjenih Američkih Država, njihov kulturni i socijalni arhetip koji se definitivno i stabilno oblikovao u toj velesili. „Amerikanizam“ je osnovno obilježje mondijalizma, jer su upravo SAD postale strateško i ideološko središte postindustrijskog neokapitalizma. Upravo u toj zemlji su ideološke implikacije kapitalizma dosegle svoj logični vrhunac, i ekonomski i kulturni.

Najzanimljiviji među antimondi jalističkim autorima su Yan

Moncomble, Henry Coston (pseud.

Georges Virebeau), Jacques Bordiot, Jacques Ploncard d’Assac, Pierre Fontaine, Pierre de Villemarest, Pierre Virion. Od ruskih autora, pak, treba u prvom redu istaknuti A. Kuzmiča.

Antimondijalistički konspirolozi posebnu pozornost pridaju polutajnim organizacijama, poput Trilateralne komisije i Bilderberškog kluba, te javnim organizacijama poput Rimskoga kluba, UNESCO-a i Amnesty Internationala.

Prema ovoj konspirološkoj verziji, mondijalistički pokret nastoji u svim zemljama svijeta nametnuti isti socijalno-politički obrazac društvenoga uređenja, koji će biti kopija američkog modela. U njemu će sve nacionalne, teritorijalne i kulturne osobitosti država i nacije biti ukinute, kako je to u američkim državama povijesno bilo ostvareno.

Duginovu knjigu “Konspirologija – znanost o zavjerama, tajnim društvima i okultnom ratu”, izdavač: Zadruga Eneagram, Zagreb 2013., možete naručiti na broj telefona +385 95 8267 326 ili preko interneta na: http://eneagram.hr) 20. juni 2014. Spektar, broj 2 29

RE^ENO

UPAM]ENO

Ju­trom­ se­ sje­ti­ Bo­ga,­ u­ po­dne­ za­do­vo­ljno­ bla­guj­ svoj­ kruh,­ uve~er se­ ra­zmi­sli­ da­ }e{­ umri­je­ti,­ no}u spa­vaj­slo­bo­dan­od­svih­bri­ga.­­­ Ku}ni za pis u Mun ste ru Ne­moj­se­bo­ja­ti­bu­du}nos­ti,­jer­ka­da­do|e­vo­dit­}e­te­is­ti­onaj­zdra­vi ra­zum­kao­i­do­sa­da.­­­ Ir ving Sto ne Kad­tra`ite­sa­vjet,­ra­zmi­sli­te­o­mo­gu}nos­ti­nje­go­va­pri­hva}anja.­­­ Ne po zna ti autor Sva­ki­~o­vjek­je­di­je­te­svo­jih­pos­tu­pa­ka.­ Mi gu el de Cer van tes Na­{e­ ja­ ni­je­ ne­pro­mje­nji­vo.­ Sva­ki dan­ tre­ba­ ga­ stva­ra­ti,­ i­ bra­ni­ti,­ iz­vje­sne­ oso­bi­ne­ odba­ci­va­ti,­ dru­ge stva­ra­ti.­­­ M. Bar res Slab­je­onaj­ko­ji­je­iz­gu­bio­vje­r u­u se­be.­­­ S. ^ek Pri­je­bra­ka­imao­sam­{est­te­ori­ja­o od­go­ju­ dje­ce.­ Sa­da­ imam­ {es­te­ro dje­ce­i­ni­je­dnu­te­ori­ju.­­­ Earl of Roc hes ter

ISUSOVO KRAljEVStVO

IgRA SA dONAcIjAMA Reza­ Aslan,­ američko-iranski­ autor, univerzitetski­profesor­i­stručnjak­za religijska­ pitanja­ s­ Univeziteta California­nastupio­je­na­press-konferenciji­u­Sarajevu.­Promovirana­je njegova­ knjiga­ "Zealot:­ Život­ i vrijeme­Isusa­Nazarećanina".

Njome­ sam­ pokušao­ "kopati"­ kroz slojeve­tumačenja,­mitova­i­dogmi­o Isusu­Kristu,­kaže­Aslan­i­naglašava: “Ono­ što­ Isusa,­ kao­ historijsku ličnost,­ izdvaja­ od­ drugih­ mesija,­ je njegovo­ učenje­ o­ društvu.­ On­ je­ je propovijedao­ o­ potpuno­ novom svjetskom­ uređenju­ u­ kojem­ bi­ oni na­vrhu­i­oni­na­dnu­strukture­društva­ bukvalno­ zamijenili­ mjesta.

Bogati­ bi­ postali­ siromašni,­ a­ siromašni­ bogati;­ radosni­ bi­ postali žalosni,­a­žalosni­radosno.­Takav­svijet­je­nazivao­Kraljevstvo­Božije.”

Knjigu­ je­ objavila­ sarajevska izdavačka­kuća­Buybook.

cRKVENE UNIfORME

Tre­ba­mo­ po­ku­{a­ti­ to~no­ re}i­ ono {to­go­vo­ri­mo,­ne­o~eku­ju}i­da­na­{i­­­­ pri­ja­te­lji­ po­ga|aju­ zna~enje­ na­{ih ri­je~i.­Umjes­to­~ita­nja­mi­sli­svo­jih­­­­ Neprimjereno­ odijevanje­ mladih, pri­ja­te­lja,­tre­ba­mo­pro­vje­ri­ti­je­smo kao­ i­ neadekvatan­ odabir­ odjeće­ za crkvene­ svečanosti,­ poput­ primanja li­ih­pra­vil­no­shva­ti­li.

Svete­ potvrde,­ potaknulo­ je­ mladi Ne po zna ti autor dizajnerski­ tim­ iz­ zagrebačkog Ko­li­ko­ god­ bi­le­ ve­li­ke­ su­pro­tnost Naftaline­ na­ dobar­ i­ (crkvi­ svakako me|u­ lju­di­ma,­ one­ su­ u­ bi­ti­ ipak dobrodošao)­ poslovni­ potez.­ Oni­ bi ne­{to­spo­re­dno.­Ono­{to­nas­di­je­li, uveliko­mogao­promijeniti­nedjeljne u­ uspo­re­dbi­ s­ onim­ {to­ nas­ zdru­- vizure,­a­i­roditeljima­rasteretiti­džep.­ `uje,­bez­gra­ni~no­je­si­tno.­ Naime,­ ako­ svi­ na­ taj­ dan­ budu­ u Do mi nique Pi re jednakim­ uniformama­ (koje­ će poslije­ vraćati­ crkvi­ za­ buduće 30 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

naraštaje),­ neće­ biti­ važna­ skupa­ ili manje­ skupa­ haljina,­ a­ crkveno dostojanstvo­ostat­će­na­razini,­smatraju­autori­ove­ideje.

Odore­su­nedavno­prikazane­u­Župi svetog­ Stjepana­ prvomučenika­ u zagrebačkom­neselju­Botincu.­

Jedan­službenik­čuvene­međunarodne organizacije­ za­ zaštitu­ okoliša Greenpeace­ rizično­ je­ mešetario­ na berzi­i­izgubio­3,8­miliona­eura­koje­je organizacija­dobila­od­donacija.­To­bi moglo­ozbiljno­uzdrmati­njezin­ugled.

Bilo­da­je­riječ­o­prosvjedima­protiv Gazproma,­Shella­ili­lova­na­kitove, organizacija­ za­ zaštitu­ okoliša Greenpeace­ uvijek­ se­ pobrine­ za akcije­ koje­ pune­ naslovnice­ novina širom­svijeta.­Iza­toga­stoji­formula: više­ pozornosti­ javnosti­ znači­ i­ više donacija.

Ali­vijesti­s­kojima­Greenpeace­sada puni­stranice­novina­sigurno­se­puno manje­ sviđaju­ aktivistima­ za­ zaštitu prirode.­ U­ njima­ stoji­ da­ je Greenpeace­"kockao".

Konkretno­se­radi­o­tome­da­je­jedan djelatnik­ centrale­ u­ Amsterdamu ulagao­ novac­ na­ berzi­ špekulirajući sa­cijenom­eura­-­i­tako­izgubio­3,8 miliona­eura.­Još­se­ne­zna­koliki­je­u tome­udio­njemačkih­donacija.

Zna­se,­međutim,­da­je­prošle­godine

preko­ pola­ milijuna­ ljudi­ u Njemačkoj­ doniralo­ novac Greenpeaceu­ za­ projekte­ poput zaštite­ Arktika­ od­ bušenja­ u­ potrazi za­naftom­i­borbe­protiv­nuklearnih elektrana­ i­ termoelektrana.­ "Špekulant"­ iz­ financijskog­ odjela Greenpeacea­ odmah­ je­ otpušten.

Njemački­ ogranak­ organizacije­ za zaštitu­ okoliša­ je­ odmah­ reagirao.

"Izrazito­ nam­ je­ žao­ zbog­ toga­ i želimo­ se­ duboko­ ispričati­ našim donatorima."

U­ osnovi­ milionskog­ gubitka­ je, međutim,­ drugi,­ načelni­ problem.

Centrala­ Greenpeacea­ u Amsterdamu­ posluje­ s­ eurima,­ dok lokalni­ uredi­ širom­ svijeta­ posluju­ s nacionalnim­ valutama.­ Shodno tome,­ ovisno­ o­ kretanju­ kursa, Greenpeace­ bilježi­ gubitke­ ili dobitke.­A­glavni­problem­kod­takvih operacija­su­"nejasne­granice­između ulaganja­ novca­ i­ špekuliranja­ koje zaslužuje­kritiku."

je­ javnost­ i­ to­ ponajviše­ putem reklama­ određenih­ farmaceutskih kompanija.­ „Vaš­ kredibilitet­ narušili­ su prevaranti,­ ali­ Vi­ sami­ ste­ to­ učinili svaki­ put­ kada­ ste­ napomenuli­ da svako­može­izbaciti­mast­iz­organizma­ samo­ ako­ uzme­ neku­ od­ široke ponude­ malih­ pilula“,­ rekla­ je McCaskill­dr.­Ozu­tokom­saslušanja.

Ona­ je­ navela­ dr.­ Ozu­ nekoliko konkretnih­primjera­u­kojima­su­on­i njegovi­ oglašivači­ varali­ gledatelje.

Posebno­se­osvrnula­na­emisiju­emitiranu­ prije­ dvije­ godine­ kada­ je popularni­ liječnik­ izjavio­ da­ je ekstrakt­zelene­kave­magičan­lijek­za mršavljenje.

McdONAld'S NA dNU

OBI^AjI

Ta­li­jan­Gi­ovan­ni­Vi­gli­ot­to­se­iz­me­|u­1949.­i­1981.­o`enio­104­pu­ta.

U­Ala­ba­mi­ne­smi­je­te­vo­zi­ti­auto­mo­bil­bo­si.

U­ ne­kim­ ho­te­li­ma­ u­ Las­ Ve­ga­su pos­to­je­u­ba­ze­ni­ma­pli­va­ju}i­sto­lo­vi­za koc­ka­nje.

To­mas­ Al­va­ Edi­son,­ izu­mi­telj `aru­lje,­bo­jao­se­mra­ka. ^o­vjek­ u­ svom­ `ivo­tu­ pro­sje~no pro­ve­de­6­mje­se­ci­na­WC­{o­lji. @ene­trep}u­dva­pu­ta­~e{}e­od­mu­{ka­ra­ca.

U­ Ame­ri­ci­ je­ 1973.­ sni­mljen­ film­ o p~ela­ma­ubo­ji­ca­ma­a­zvao­se­SSSSSSSS. U­ ame­ri~koj­ dr`avi­ Ala­ba­ma­ za­bra­nje­no­ je­ plju­va­nje­ pred­ oso­bom dru­gog­spo­la.

Pi­sac­Char­les­Dic­kens­uvi­jek­je­spa­­vao­i­pi­sao­okre­nut­li­cem­pre­ma­za­pa­du.

dOKtOR Oz jE PREVARANt!

Dr.­Mehmet­Oz,­najpoznatiji­liječnik na­svijetu­i­omiljeno­televizijsko­lice kojemu­ vjeruju­ milioni,­ saslušan­ je ove­ sedmice­ pred­ američkim Kongresom.­ Upozoren­ je­ da­ bude oprezniji­ u­ dijeljenju­ savjeta­ za mršavljenje,­ a­ posebno­ u promoviranju­određenih­lijekova.

Saslušanje­dr.­Oza­zatražila­je­Claire McCaskill­ koja­ smatra­ da­ se­ u­ njegovim­emisijama­nerijetko­obmanju-

ljUdI

U­ svijetu­ ne­ postoji­ "američkiji" proizvođač­ brze­ hrane­ od McDonald'sa,­ ali­ to­ ne­ znači­ da­ ga oni­ vole.­ Štaviše,­ upravo­ je McDonald's­ posljednji­ na­ ljestvici najomiljenijih­ lanaca­ restorana­ brze hrane,­ prema­ novom­ izvješću American­Customer­Service­Indexa, organizacije­ koja­ mjeri­ zadovoljstvo potrošača­u­raznim­industrijama.

Izvještaj­je­rađen­na­temelju­ankete­u kojoj­ je­ sudjelovalo­ 4500­ ljudi.

Odgovarali­ su­ na­ pitanja­ o­ tome koliko­ su­ zadovoljni­ pojedinim uslugama­ u­ pojedinim­ lancima.

Prosječno­zadovoljstvo­konzumenata bilo­ je­ 80­ od­ mogućih­ 100,­ ali McDonald's­je­zaradio­samo­71­bod, dva­manje­od­prošle­godine.­ Tek­nešto­malo­više,­72­i­73,­dobili­su Taco­Bell­i­KFC.

U­Il­li­no­isu­je­`ena­ma­te`im­od­90 ki­lo­gra­ma­ za­bra­nje­no­ no­si­ti­ krat­ke spor­tske­hla~e.

Igra}i­gol­fa­go­di{­nje­na­lop­ti­ce­po­tro­{e­oko­800­mi­li­ona­do­la­ra.

Na­{e­o~i­to­kom­~ita­va­`ivo­ta­is­te­su ve­li~ine­dok­u{i­i­nos­ne­pres­ta­no­ras­tu.

Dvor­ki­nje­ na­ dvo­r u­ Ka­ta­ri­ne­ Me­di­ci­ ni­su­ smje­le­ ima­ti­ struk­ obi­ma ve}eg­od­33­cen­ti­me­tra.

Pre­ma­je­dnoj­an­ke­ti­75%­Ame­ri­ka­na­ca­`elje­lo­bi­pro­mi­je­ni­ti­svo­je­ti­je­lo­a sa­mo­13%­svo­ju­in­te­li­gen­ci­ju.

Sva­he­brej­ska­ime­na­ko­ja­za­vr{a­va­ju­ na­ el­ u­ svom­ po­ri­je­klu­ ima­ju­ ne­ke ve­ze­s­Bo­gom.

Texas­je­je­di­na­ame­ri~ka­dr`ava­ko­joj­je­do­zvo­lje­no­da­svo­ju­zas­ta­vu­obje­si­na­is­toj­vi­si­ni­kao­i­zas­ta­vu­SAD-a.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 31

DIJALOG: ŽARKO PUHOVSKI - SERGEJ FLERE

MOŽE LI EVROPSKA UNIJA DOŽIVJETI SUDBINU JUGOSLAVIJE? U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o sličnostima i razlikama između bivše Jugoslavije i Evropske unije. Zagrebački politikolog Žarko Puhovski i slovenački sociolog Sergej Flere misle da se EU, na duži rok, neće održati

U

emisiji je bilo riječi o tome da li su Jugoslavija i Evropska unija formirane da bi se zaustavli vjekovni konflikti naroda koji su živeli na njihovim teritorijama.

Pitanje je: mogu li se današnje svađe u Evropskoj uniji, između razvijenog sjevera i nerazvijenog juga, upoređivati sa antagonizmom između razvijenih i nerazvijenih republika u Jugoslaviji?

Da li današnji rast nacionalizma u Evropskoj uniji podsjeća na bujanje nacionalizma u Jugoslaviji devedesetih godina, da li se Jugoslavija mogla sačuvati da se organizovala kao labava konfederacija, kao što je to Evropska unija?

Na kraju, može li Evropska unija doživjeti sudbinu Jugoslavije, uključujući i krvave sukobe kakve je izazvao raspad Jugoslavije?

vijekovnih konflikata. Vidite li u tome sličnost? Žarko Puhovski: U tome sigurno postoji sličnost, ponajprije u formalnom smislu. Ali, ta sličnost istovremeno upućuje i na bitnu razliku, a ta je da je zajednica koju zovemo Europska unija nastala dragovoljno, dakle demokratski izraženim odlukama građana i nacija koje u njoj sudjeluju, dok su i jedna i druga Jugoslavija, zapravo, bile nametnute.

Sergej Flere: Ja bih malo više podvukao sličnost između Jugoslavije i Evropske unije.

Naime, demokratičnost konstituisanja i Evropske unije, a pogotovo druge Jugoslavije, bila je veoma

Dobrovoljnost i nametanje Omer Karabeg: Može li se reći da su i Jugoslavija i Evropska unija nastale u pokušaju da se na neki način pacifikuju vijekovni antagonizmi koji su postojali između naroda koji su stvorili te zajednice? U oba slučaja multinacionalna zajednica je zamišljena kao rješenje za zaustavljanje 32 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Žarko Puhovski

Voditelj: Omer Karabeg ograničena. To su u oba slučaja osmislile elite i obje su stvorene nekom vrstom ugovora.

Gledao sam dokumente o Drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu i čitao sam ono što je tome neformalno prethodilo. Tu su zbilja postojali pregovori, možda ne tako diplomatski kao razgovori koji su se vodili uoči osnivanja Evropske zajednice koja je prethodila Uniji, tako da nesumnjivo postoji značajna sličnost.

Razlika je, po meni, prije svega u tome što Evropska unija obuhvaća više zemalja i naroda, pogotovo danas. Ali postoji dosta sličnosti u načinu funkcionisanja. Žarko Puhovski: Što se tiče funkcioniranja, tu je sličnost dosta očita, pogotovo kada je riječ o posljednjih deset godina egzistencije Jugoslavije. Međutim, treba imati na umu da je ona razlika, o kojoj sam govorio, na neki način bila zadana i činjenicom da su i prva i druga Jugoslavija nastale neposredno iza, ili čak i u samom ratu, jer su u oba slučaja postojale inicijative još za vrijeme rata.

U slučaju Europske unije odmak od rata bio je dosta veliki i imalo se vremena da se neke stvari na miru priprave i dogovore i da - ono što je dosta važno - dođe do demokratske

legitimacije, što u Jugoslaviji nikada nije bilo moguće.

Dvije Jugoslavije Sergej Flere: Prva i druga Jugoslavija su se dosta razlikovale. Što se tiče legitimnosti uređenja u drugoj, Titovoj Jugoslaviji, istraživanja su pokazala da postoje dva različita perioda - period do 1966. i period od 1966. godine. U oba perioda postojala je neka elementarna legitimnost.

U drugoj Jugoslaviji postojala je i legitimaciona formula koja je funkcionisala. Čak bih rekao da je na prvi pogled ona bila veća nego u Evropskoj uniji. Evropska unija u veoma malom opsegu ima elemente narodne identifikacije državljana sa Unijom, nasuprot Jugoslaviji gdje je to bilo različito u različitim periodima i u različitim dijelovima zemlje.

Recimo, 1964. godine je sprovedeno jedno istraživanje o tome koji su najveći strahovi. U Sloveniji je na prvom mjestu bio svjetski rat, a na drugom Titovo zdravlje. Tako da se ne može reći da tu legitimnost uopšte nije postojala. Žarko Puhovski: Postojala je visoka razina emocionalnosti u stvaranju i prve i druge Jugoslavije. Obje su nastale inicijativama odozdo, ali su realizirane odozgo, i to pod velikim pritiskom. O tomu nema spora.

Međutim, racionalne legitimacije, pogotovo demokratske, nije bilo.

Ovaj primjer koji je tu spomenut sa zdravljem Josipa Broza Tita neka je vrsta monarhističke legitimacije i to nije nešto što se nakon Drugog svjetskog rata prihvaća kao legitimacija moderne države i modernog poretka. To je, po mom sudu, važna razlika.

Drugo, ne smije se zaboraviti da se u trenutku kada je proglašena najprije Demokratska Federativna

Jugoslavija, pa potom Federativna Narodna Republika Jugoslavija, u Jugoslaviji masovno ubijalo. To je činjenica koja se ne može ničim zamijeniti i zanemariti. Ona je ubila nekoliko desetaka tisuća ljudi.

To je nešto što je u Europskoj uniji bilo nezamislivo i ona je i nastala

Sergej Flere

da bi to bilo nezamislivo.

Sergej Flere: To što kaže kolega Puhovski je tačno. Međutim, kao što sam već rekao, u drugoj Jugoslaviji valja razlikovati dva perioda - onaj do 1966. godine, kada je Jugoslavija bila totalitarna, i onaj nakon 1966. kada su političke policije postale republičke organizacije i kada više nisu direktno bile podređene saveznom vrhu.

Naprotiv, imale su veliku moć.

Od tada je priča sasvim drugačija.

Republičke i pokrajinske Službe državne bezbjednosti međusobno

Što se tiče legitimnosti uređenja u drugoj, Titovoj Jugoslaviji, istraživanja su pokazala da postoje dva različita perioda - period do i nakon 1966. godine konkurišu i praktično se ograničavaju. Nastala je drugačija situacija, pa su neki istraživači, recimo Vinston Sisk, govorili da je već šezdesetih godina Jugoslavija bila na putu da postane rechtstaat, to jeste pravna država. Brojni istraživači su tvrdili da Jugoslavija nakon 1966. nije bila totalitarna država, što se podacima može

potvrditi.

Tačno je da u cijelom tom periodu Jugoslavija nije imala formalni demokratski legitimitet. On je, međutim, relativan. To je idealni model kome se više ili manje približavamo.

U poslijeratnoj Evropi taj demokratski legitimitet je funkcionisao na razne načine. Bilo je dosta vođa sumnjivog demokratskog legitimiteta, kao na primer Berluskoni. Taj formalni demokratski legitimitet je dosta nestabilna kategorija. Žarko Puhovski: Moguće je da je ovaj stav točan, ali u nekoj specifičnoj teoretskoj interpretaciji. Činjenica je, međutim, da se jugoslavenski model povijesno pokazao nestabilnim i da je propao.

Tajni dogovori Omer Karabeg: Da li se danas u Evropskoj uniji, kao u Jugoslaviji sedamdesetih i osamdesetih godina, sudaraju dve tendencije - jedna koja je za što veću samostalnost članica zajednice, a druga bi da se što više stvari centralizuje?

Sergej Flere: To je uvijek prisutno u svim federacijama i složenim tvorevinama. Već u sedamdesetim godinama - danas se to može vidjeti - elita je čekala na raspad Jugoslavije. Svaka republika gradila je zaokruženu privredu, republike su imale i ministarstva odbrane i inostranih poslova.

S druge strane, Evropska unija stalno prolazi kroz neke krize, ali su one nešto javnije nego što su bile krize u Jugoslaviji, mada se i u Evopskoj uniji stvari rješavaju iza zatvorenih vrata. Recimo, dogovor između Britanije i Evropske unije, po kome je Britanija dobila povlašteni položaj u poreskom sistemu, desio se iza zatvorenih vrata, kao i mnogi drugi do kojih se dolazi u Savjetu ministara 20. juni 2014. Spektar, broj 2 33

Evropske unije.

Omer Karabeg: Da li se danas države Evropske unije na neki način ponašaju kao jugoslovenske republike? One sada kritikuju Brisel i briselsku administraciju, kao što su nekada republike kritikovale Beograd? Žarko Puhovski: U tomu sigurno ima istine. U svakoj složenoj državi takav mehanizam i takva dinamika postoji. Razlika između Jugoslavije i Europske unije je, ma koliko se ona nekome činila formalnom, za mene bitna.

Ona je prvo u legitimaciji vlasti. U Europskoj uniji vlast je demokratska, čak i ako tako ponekad ne funkcionira, a nikad u svakom trenutku ne funkcionira demokratski.

Drugo, temeljni procesi se zbivaju polagano, ali sve bliže načinu koji karakterizira modernu parlamentarnu demokraciju. Još do prije godinu ili dvije moglo se mirno reći da je Europska komisija, koja je bila bez parlamentarne kontrole, najjači centar političke moći na svijetu, ne računajući Politbiro Komunističke partije Kine. Sada se to polako mijenja.

Ukazao bih na još jednu razliku.

Jugoslavija je imala nedemokratski uređenu federaciju koja se sastojala od nedemokratski uređenih članica. Europska unija je dobrim dijelom nedemokratski uređena konfederacija koja se, međutim, sastoji od demokratski uređenih članica. To je za mene jedna od važnih razlika i to je izvor mnogih nestabilnosti koje vidimo zadnjih godina u Europskoj uniji.

Žarko Puhovski: Opet je razlika, po mom sudu, jasna. Mi danas u Europi imamo razmah radikalne desnice, koja se širi po, ne znam, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, da ne govorim o

Desnica i nacionalizam

Dogovor između Britanije i Evropske unije, po kome je Britanija dobila povlašteni položaj u poreskom sistemu, desio se iza zatvorenih vrata

Omer Karabeg: Danas je u Evropskoj uniji dosta primjetan rast nacionalizma i nacionalističkih partija, a takav trend smo imali i u Jugoslaviji pred njen raspad...

34 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Labava zajednica evropskih država

Mađarskoj i slično, a ni Austrija ne stoji loše u tom pogledu. U Jugoslaviji se, s obzirom da su ekstremni nacionalisti bili ili pobijeni ili prognani u inozemstvo, radilo o višemanje uljuđenoj nacionalističkoj i, rekao bih, čak građanskoj nacionalističkoj opciji. Ona je, nasuprot socijalističkoj frazeologiji, inzistirala na liberalnim i građanskim karakteristikama sve do zadnjih godinu ili dvije kada se u Srbiji prešlo na drugu opciju, a onda su ostali u Jugoslaviji to, dakako, prihvatili. Osim toga, u Europskoj uniji imamo pojave rasizma vezane uz značajnu imigraciju, čega iz razumljivih razloga u Jugoslaviji nije bilo.

Sergej Flere: Naravno da na pojavnom nivou postoje razlike o kojima kolega Puhovski govori, međutim bit nacionalizma je uvijek ista. On je autoritarne provenijencije i netrpeljiv je i agresivan prema drugim narodima prema kojima širi predrasude i strahove. On, na ovaj ili onaj način, uvijek govori o superiornosti vlastitog naroda. Sve to može početi da dominira evrop-

skom scenom. To u ovom trenutku nije tako, ali ne može se isključiti.

Omer Karabeg: Jedan od izvora nacionalizma i nacionalnog prepucavanja u Evropskoj uniji je i antagonizam između razvijenog sjevera i zaostalog juga, što smo imali i u Jugoslaviji. Sjetimo se samo komentara Grka na račun Nijemaca i Nijemaca na račun Grka za vrijeme velike ekonomske krize u Grčkoj.

Sličnih prepucavanja, sa nacionalističkom konotacijom, bilo je i u Jugoslaviji između razvijenih i nerazvijenih rerpublika.

Drugačija suština Žarko Puhovski: O tomu nema spora.

Ekonomska osnova nacionalnog pitanja, što bi rekli dobri stari marksisiti, uvijek je nešto što se mora uzeti u obzir. Ali nemojmo zaboraviti da je faktička legitimacija Titove Jugoslavije nakon što je poslije sukoba sa Staljinom postala doista samostalnom državom - bila izvedena na striktno nacionalistički način.

Glavni Titov argument protiv Staljina je bio - mi ovdje u Beogradu bolje znamo što nama treba nego oni u Moskvi. Onda su mu nakon nekog vremena rekli mi u Zagrebu, mi u Ljubljani, mi u Skoplju znamo bolje što nam treba nego vi u Beogradu.

S druge strane, nakon što su 1968. godine studenti u Beogradu i Zagrebu, ako ništa drugo, podigli prašinu, vladajuća komunistička partija prešla je na nacionalističku legitimaciju. Tada su ih, po prvi puta, kritizirali i napadali s lijeva - s klasne, radničke pozicije, s pozicije nezaposlenih žrtava ekonomske reforme. Od tada počinju pripreme za Ustav iz 1974. godine sa svim onim smjernicama koje su, zapravo, učinile nacionalizam u Jugoslaviji službenim političkim modelom. To

se u Europskoj uniji nije događalo.

Sergej Flere: Mislim da su se i u Jugoslaviji i u Evropskoj uniji ekonomske razlike reflektovale kroz partikularizme i nacionalizme, mada je suština odnosa sjever-jug dosta drugačija. U Evropskoj uniji, u slučaju Grčke i Španije, riječ je bila o privatnim bankama, dakle o privatnom kapitalu, što je dosta drugačije od onoga što je bilo u Jugoslaviji. U njoj su cijele ideologije pravljene od toga da li cijene treba da se utvrđuju prema principu dobiti ili prema principu dohotka, kako treba da se utvrđuju plate i tako dalje. Dakako, postojale su razlike između sjevera i juga koje su se reflektovale politički i nacionalistički.

Omer Karabeg: Istoričarka Dubravka Stojanović kaže da se Jugoslavija, kao i Austrougarska, raspala jer, kada se slomio stari poredak, nije našla pravi odgovor na promijenjenu situaciju u svijetu. One su, kaže gospođa Stojanović, dale stari odgovor na novu situaciju. Dodaje da i Evropska unija, ako želi da opstane, mora dati novi odgovor na novi izazov, to jeste na sadašnju krizu.

Problem (pre)raspodjele Žarko Puhovski: O tomu sam pisao prije dvadesetak godina - da je jugoslavenski model počivao na dva genijalna trika. Jedan trik je bio da se Jugoslavija uspostavila kao zajednica organiziranog šverca između istoka i zapada, od tehnologije do ideologije i svega ostaloga. To se službeno zvalo nesvrstana politika.

Drugi trik je bio taj što je decentralizacija proglašena demokratizacijom. To se zvalo samoupravljanje.

Ta su dva trika odlično funkcionirala za vrijeme Hladnog rata.

Prestankom Hladnog rata Jugoslavija više nije bila potrebna onima izvana, a iznutra nije bilo dovoljno snage da ju se održi.

Naglasak je na ovom drugom - da iznutra nije bilo snage da ju se održi.

To nije imala ni Austrougarska, ali to su imale neke druge zajednice koje su izdržale velike promjene. Što se tiče Europske unije, meni se

mladosti, davanjem Titu počasnih doktorata, i tako dalje. Kada je došlo do geopolitičkih promjena, raspad je bio takoreći automatski. Tako da nemaju pravo oni koji sebi pripisuju velike zasluge za osamostaljenje pojedinih republika. Jugoslavija se raspala relativno spontano prestankom njenog funkcionisanja.

Rupa u sustavu - BiH

Tito se još 1962. plašio raspada

čini potpuno jasnim da ova današnja kriza nije za tu zajednicu ono što je bio kraj Prvog svjetskog rata za Austrougarsku ili prestanak Hladnog rata za Jugoslaviju. To je unutrašnja kriza s kojom Europska unija, po svemu sudeći, dosta uspješno izlazi na kraj, ali dolazi do preraspodjele na štetu radnika i siromašnih, a to je veliki problem.

Sergej Flere: Austrougarska je, treba ipak reći, postojala mnogo stoljeća, ali je bila nesposobna da se transformira u modernu državu.

Ona je ostala polufeudalna, a za Jugoslaviju bih dao još i lošiju ocjenu. Mislim da od samog početka, govorim o drugoj Jugoslaviji, njeni tvorci nisu bili sigurni da će ona duže trajati.

Stalno je bila na ivici raspada što mi, međutim, nismo znali.

Među mnogim stvarima koje nismo znali bio je i jedan plenum Centralnog komiteta marta 1962. godine, kada je Tito rekao da se na sjednicama vlade događaju takve stvari da se on boji da država ne može opstati. Sedamdesetih godina republike su se već pripremale za ekonomsku i političku samostalnost.

To je bilo prikriveno raznim ideološkim fasadama - Danom

Omer Karabeg: Po nekim mišljenjima, odgovor Jugoslavije na krizu bio je nacionalizam i zato se raspala. Da li će se to desiti i Evropskoj uniji, ako krene putem snažnog jačanja nacionalnih država? Žarko Puhovski: Tu je paralela evidentno nemoguća, jer Europska unija uopće nije u poziciji da disponira nacionalizmima. Ona nema paternalističku poziciju, koju je imao državni vrh Jugoslavije koji je u svojim rukama imao i vojsku i ekonomiju.

Drugo, što se stalno zaboravlja, vrh Jugoslavije uveo je nove nacije kojih prije službeno nije bilo - i crnogorsku, i makedonsku, i muslimansku. On je bio doista paternalistički, što bi rekli liberali, dakle u poziciji oca, i on je mogao do neke mjere disponirati nacionalizmima. Toga u Europskoj uniji nema.

I još nešto, što je veoma važno.

Postojala je očita rupa u sustavu, a to je bila Bosna i Hercegovina. Sve republike bivše Jugoslavije bile su potencijalne nacionalne države, samo jedna to nije mogla biti, jer nije imala jasnu etničku većinu. I ne slučajno, baš u Bosni i Hercegovini je pobijeno otprilike 80 posto svih žrtava u prošlom ratu.

Omer Karabeg: Da li se Jugoslavija mogla sačuvati da se organizovala kao labava konferederacija, što je danas na neki način Evropska unija?

Sergej Flere: Ne. U Jugoslaviji je bilo puno činilaca prisile koji su na kraju pukli. Jugoslavija je bila koli20. juni 2014. Spektar, broj 2 35

jevka samostalnih nacionalnih država, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine, koja je takođe bila istorijski formirana cjelina, ali ne na etničkom principu.

Republike su sve više tendirale ka onome što je proizilazilo već iz AVNOJ-a, a to je da su to države koje su se dogovorile da žive zajedno, ali taj dogovor se uvijek može opozvati.

To je republičkim elitama bilo jasno, a mislim da je i evropskoj eliti danas jasno da je Evropska unija jedna dogovorna zajednica koja nema prinudu kojom bi se mogla održati.

EU počiva na stalnom pregovaranju.

To pregovaranje je, istina, čini nešto fleksibilnijom, ali nacionalizmi bi je mogli dotući. Ne verujem da će ona živjeti toliko dugo koliko je živjela Austrougarska.

Neizbježna krv Žarko Puhovski: I meni se čini da se Jugoslavija ne bi mogla sačuvati kao labava konfederacija, zato što nije imala socijalnu bazu. Ja sam osamdesetih godina u niz navrata ponavljao tezu da postoji koliko-toliko nešto nalik na jugoslavensku državu, ali nema jugoslavenskog društva.

Nasuprot tomu postoji europsko društvo, odnosno društvo ujedinjene Europske unije, koje ima neke samoodržive proizvodne elemente, ili što bi rekao Marks, elemente reprodukcije života. Toga u Jugoslaviji nije bilo. Jugoslavija je od 1985. ili 1986. godine, pa nadalje, bila pred pitanjem - može li se razići bez krvi. To je bilo moguće, da su se neke stvari pametnije provele.

Došlo je, međutim, do razlaza u krvi zato što se je Ustav iz 1974. godine, koji je bio neka vrsta normativne ikebane, Titovom smrću najedanput našao u poziciji da bude realni ustav.

Taj ustav je pretpostavljao jedan model, jedan sustav koji naprosto nije mogao funkcionirati, jer je jedina 36 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

jugoslavenska institucija ostala Jugoslavenska narodna armija.

Kada se Jugoslavija reducirala na JNA, bilo je jasno da se protiv takve Jugoslavije ne može politički argumentirati, jer se sa armijom ne može raspravljati, protiv nje se

Evropa će izbjeći rat sličan našem

mora tući. Zato je razlaz u krvi bio, na žalost, neizbježan.

Sergej Flere: Razgovarao sam sa jednim čovekom koji je pedesetih godine bio na rukovodećim funkcijama u bivšoj Jugoslaviji i još je živ. On smatra da je jedini trenutak kada se mogla izvršiti transformacija Jugoslavije u demokratsku državu bila 1948. godina.

Nakon toga, odnosi između nacionalnih elita su bili zatrovani, pa takva transformacija nije bila moguća. Po njemu, dezintegracioni procesi su osamdesetih godina već bili daleko odmakli, tako da je bilo prekasno da se bilo šta učini.

Horizontalni sukobi Omer Karabeg: Da li bi raspad Evropske unije izazvao tešku krizu u Evropi, možda i sukobe, kao što je raspad Jugoslavije izazvao katastrofu na Zapadnom Balkanu?

Sergej Flere: Vjerovatno - da, zato što bi to bio veliki privredni udar i svi financijski i drugi ugovori pali

Jugoslavija je bila kolijevka samostalnih nacionalnih država, sa izuzetkom BiH koja, kao takođe istorijska cjelina, nije formirana na etničkom principu

bi u vodu. Evropska unija bi to teško preživjela, ako istovremeno ne bi došlo do osnivanja neke druge zajednice, koja bi zahvatala neke druge države, što me ne bi čudilo. Žarko Puhovski: To se meni čini neupitnim, ali ta bi kriza bila, da tako kažem, više horizontalne naravi. Ako gledate, recimo, novine u današnjoj Belgiji i ako razumijete francuski i nešto njemačkog s čime se može pročitati dosta flamanskog, vidjet ćete da su one gotovo identične novinama u Jugoslaviji s kraja osamdesetih godina. A ipak tamo neće doći do rata i klanja, jer Europska unija onemogućuje rat.

Isto važi i za moguće, ali ne baš vjerojatno, osamostaljenje Škotske i Katalonije.

To je Europska unija postigla. Na njenom terenu, dok ona postoji, nema sukoba. Ako se ona makne, ako nestane, ako se raspadne, moguće je da dođe do horizontalnih sukoba nacija. Tada bi čak i oružani sukobi bili mogući, ali ni približno u onom razmjeru koji nam je poznat iz bivše Jugoslavije.

Manje ambicije EU Omer Karabeg: I na kraju, da li će Evropska unija doživjeti sudbinu Jugoslavije?

Sergej Flere: Neće doživjeti sudbinu Jugoslavije, to jeste neće se okončati sukobom kakav je bio u Jugoslaviji.

Ali, Evropska unija može funkcionirati samo kao stalno pregovaranje.

Ne vidim mogućnost njene transformacije u jednu racionalnu, legitimnu, recimo, federalnu zajednicu. To je čini nefleksibilnom i neizvesnom. Žarko Puhovski: Podsjetio bih na jednu legendarnu frazu koja je, iako nije puno javno spominjana u svoje doba, odredila sudbinu Jugoslavije. To je Bakarićeva fraza o federiranju federacije. To je to stalno pregovaranje koje daje jednu vrstu racionalne legitimacije političkom životu.

POPULARNA PSIHOLOGIJA: SMIJEH KAO UNIVERZALNI LIJEK

OSMIJEH JE BESPLATAN, A PRUŽA NAM TAKO MNOGO

Osmijeh gradi sreću u domu, stvara dobro raspoloženje na poslu, znak je prijateljstva.

On se ne može kupiti, isprositi, posuditi ili ukrasti, jer mu vrijednost daje jedino spontanost.

A i drevna kineska mudrost lijepo kaže: Dan bez osmijeha izgubljen je dan!

I

doista je tako. Čovjek kojemu je dan prošao, a da se makar jedanput nije nasmiješio ili barem uživao u smijehu drugih ljudi, mora biti vrlo tužna i jako nesretna osoba. A da se smijao, sigurno bi bio mnogo radosniji, puno opušteniji i manje tužan.

Smijeh je univerzalni lijek koji liječi sve bolesti, ublažuje patnju, rastjeruje brige i tugu, stvara bolje i vedrije raspoloženje. Edward W. Reiller uvjerava nas: Osmijeh gradi sreću u domu, stvara dobro raspoloženje na poslu, znak je prijateljstva. On donosi odmor

slabom, radost obeshrabrenom, sunčeve zrake tužnom i najbolji je lijek u tuzi.

Oružje usta: Svi ljudi imaju osmijeh, ali ga ne znaju koristiti. I tu leži njihova nesreća. Moraju ga vrlo žurno i dobro naučiti jer, kako kaže Edward W. Reiller: Osmijeh se ne može kupiti, isprositi, posuditi ili ukrasti, jer mu vrijednost daje jedino spontanost i dragovoljnost. Onaj tko se rijetko smije ili to nikada ne čini, morao bi se zamisliti i prosuditi što sve time gubi jer: Od svih darova koje je

priroda dala ljudima, iskren smijeh zacijelo je pri vrhu – tvrdi Norman Cousins.

Mark Twain dodaje: Ljudska rasa ima samo jedno u ustima djelotvorno oružje, a to je smijeh.

Zato čovjek koji se ne smije i na kojega ne djeluje smijeh drugih ljudi, mora smijeh provocirati i izazivati drugim sredstvima, od kojih je najučinkovitije škakljanje.

To se najbolje postiže kroz igru s djecom. Time se stvara ugodno ozračje i raspoloženje, a tjelesni podražaj škakljanja izazvat će smijeh i kod onih koji se nikada nisu 20. juni 2014. Spektar, broj 2 37

osmjehnuli.

Moramo se smijati prije nego što postanemo sretni, jer nam se može desiti da umremo, a da se ne nasmiješimo – govorio je La Bruyere.

Osim individualnog smijeha, koji svima nama godi, potrebno je i čitavoj obitelji barem jedan sat tjedno omogućiti uživanje u humoru, šalama, vicevima i smijehu u ugodnoj atmosferi i dobrom raspoloženju. Tko to redovito čini, golem duševni kapital daruje svojoj obitelji. A to barem nije nikakav problem. Treba okupiti obitelj, dogovoriti dan u tjednu i odrediti sat u danu koji će biti posvećen samo humoru i smijehu.

Svi članovi moraju sudjelovati i pripremiti obilje smiješnog materijala, šala, humora, viceva, grimasa i u svakoj seansi pokazati svoje umijeće smijanja i nasmijavanja drugih.

Dodatna radost: Ovdje je važno održavati kontinuitet (točan dan i sat) jer je to jamstvo permanentnog usavršavanja, učenja smijeha i uživanja u tim smiješnim i vrlo duhovitim scenama koje izvode pojedini članovi obitelji da bi nasmijali i razveselili ukućane.

Reinhold Niebuhr tvrdi: Humor je uvod u vjeru, dok je osmijeh početak molitve, a Kim H. Sang dodaje: Mnoge su stvari u životu neizbježne. O tebi ovisi hoćeš li ih obaviti sa smiješkom ili gunđajući.

Preporučuje se onima koji imaju videokameru da snimaju te obiteljske humorističke predstave jer će pregledavanje snimaka, poslije nekoliko godina, svima predstavljati poseban užitak, dodatnu radost.

Geslo naše obitelji glasi: dobacujte šale, a ne razbijajte glave – kaže Angela Barbeisch. To geslo moralo bi postati geslo svih obitelji pa će biti više radosti i sreće, a manje ljutnje, kriza, konflikata i sukoba.

38 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Ljudi na razne načine iskazuju radost i zadovoljstvo

Daleko je bolje zaboraviti i nasmiješiti se nego pamtiti i biti tužan – savjetuje Christina Georgina Rossetti. To je najlakše učiniti uz smijeh koji ne trpi zlo.

Rame za plakanje: Srce, vrelo iz kojega izvire iskren smijeh, mnogo je puta bilo ispunjeno suzama. Dva su načina na koji ih se ljudi oslobađaju – plačem ili smijehom.

Kada smo našli rame za plakanje i dobro se isplakali, ili se našli u veselom društvu, koje nam je duhovitošću dosjetkama, šalama i smijehom izmamilo osmijeh na licu, malo - pomalo, suze su ustupile mjesto smijehu.

Nastupilo je olakšanje, a patnja, nepravda, bol i tuga, koje su naše

Potrebno je i čitavoj obitelji barem jedan sat tjedno omogućiti uživanje u humoru, šalama, vicevima i smijehu u ugodnoj atmosferi i dobrom raspoloženju.

Tko to redovito čini, golem duševni kapital daruje svojoj obitelji

srce ispunile suzama, vremenom će pasti u zaborav. Iznova ćemo postati razdragani, ispunjeni optimizmom, nasmijani, duhoviti i veseli. Kada srce plače za onim što je izgubilo, duh se smije zbog onog što je pronašao – tvrdi mudra izreka. Zato kažemo da se smiju ljudi snažnog duha, a plaču oni nježnog srca.

Ljudi smijehom iskazuju svoju radost, veselost, razdraganost.

Smiju se i osmjehuju jer su sretni i zadovoljni pa ih ne treba pitati zašto se tako lijepo osmjehuju ili glasno smiju. Puno je mudrije pridružiti im se i s njima podijeliti tu radost i barem nakratko uživati u smijehu. Zato se Lorie Kane čudi i kaže: Uopće mi nije jasno zbog čega sam morala objasniti zašto se smijem.

Ključ srca: Svijet smijeha uvijek mi je izgledao kao najuljuđenija glazba na svijetu – tvrdio je Peter Ustinov. A smijeh je univerzalan jezik jer ga, kao i glazbu, razumiju svi narodi svijeta i na istom se jeziku oduvijek smiju. Od davnina su duhoviti, veseli i optimistični

ljudi svojom duhovitošću, šalama, vicevima i humorom uveseljavali i osvajali naklonost društva, plijenili simpatije, srca i ljubav osoba koje su im se sviđale. Često je dovoljno samo nekoliko iskrenih osmijeha da se privuče pogled, pobudi simpatije, podigne razinu hormona sreće, osvoji srce, dušu i razbukta ljubav mladića/djevojke koja nam se dopada.

Uzvraćen osmijeh je početak uspostavljanja trajne komunikacije i pouzdan znak da su dva mlada srca uskladila ritam na istoj valnoj dužini i otvorila put njihova zbližavanja, druženja i toplih ljubavnih odnosa.

Dr. A. Rubinstein iz Pariza tvrdi da ljudi koji se više smiju imaju povećano lučenje endorfina (hormonska supstancija) koji se stvara u mozgu, djeluje umirujuće na bol i stvara osjećaj sreće. Veliki psihoanalitičar Sigmund Freud drži da smijeh oslobađa od agresije, stvara osjećaj ugode, dobre volje, optimističnosti, vedrine, veselosti i zdravog raspoloženja.

Iz osobnog iskustva znamo da su veseli, zabavni, prožeti optimizmom i humorom, duhovitošću i uvijek nasmijani ljudi svima simpatičniji, privlačniji i bolje prihvaćeni od onih zatvorenih, namrštenih i uvijek ozbiljnih. Mlada srca kao da poručuju nekoj simpatiji: «Osvoji me osmijehom!»

Osmijeh je pravi ključ koji otvara sva zaljubljena srca. Osmijeh na licu žene ili muškarca govori više od tisuću dobro sročenih riječi. Na osmijehe su posebno osjetljive žene.

Cvijetak u ruci i osmijeh na licu najbolji su vodič do njihova srca i najdjelotvornije sredstvo u osvajanju njihove ljubavi. Osmijeh traje možda samo jedan trenutak, ali u sjećanju može ostati možda cijeloga života – tvrdi Edvard W. Reiller.

Osmijeh je lični kapital

Ženske sklonosti: Da to nije izmišljotina nekog fanatičnog veseljaka, potvrdili su rezultati dva istraživanja provedena među američkim studentima. Prvim istraživanjem obuhvaćeno je 200 studenata i studentica. Ispitanicima su ponuđene fotografije koleg(ic)a suprotnog spola, na kojima su osobe s fotografije na poleđini napisale neku duhovitu poruku.

Sudionici eksperimenta, nakon razgledavanja fotografije i pročitane poruke, birali su onoga tko bi eventualno mogao biti njihov potencijalni partner(ica).

Najveći broj studentica odlučio se za mladića koji je napisao najzanimljiviju poruku, a studenti su birali simpatične partnerice, ali također sa smislen-

Istraživanje provedeno među američkim studentima pokazalo je da žene iskazuju više simpatija i osjećaju veću naklonost prema muškarcima koji su nasmijani, duhoviti, simpatični i ispunjeni optimističkim raspoloženjem

im i razboritim porukama.

I druga je studija nedvojbeno potvrdila da žene iskazuju više simpatija i osjećaju veću naklonost prema muškarcima koji su nasmijani, duhoviti, simpatični i ispunjeni optimističkim raspoloženjem.

Zanimljivo, i muškarci su iskazali svoje simpatije i naklonost ženama koje su se nasmijale njihovim šalama i pokazale veće zanimanje i smisao za šalu, humor i smijeh.

Zašto žene više vole nasmiješene, optimistične i duhovite muškarce, nalazimo u izvješću psihologa Džefrija Milera sa Sveučilišta u Novom Meksiku, koji to objašnjava procesom selekcije koji osigurava nastavak vrste, jer – kako kaže: Smisao za humor je, zapravo, pokazatelj kreativnosti i inteligencije, što su, genetički gledano, osobine koje mogu olakšati preživljavanje i sposobnost produženja vrste. Pa zar se onda treba čuditi porukama djevojaka koje upućuju mladićima: «Osvojite nas osmijehom!».

Dakle, osmijeh je pravi osvajač djevojačkih srdaca. Zapamtite to, dečki, i obasipajte osmijesima svoje simpatije ako hoćete da vas one vole.

Mr. sc. Ivica Stanić 20. juni 2014. Spektar, broj 2 39

VARALICE I LOPOVI: NENADMAŠNI VIKTOR LUSTIG

AJFELOVU KULU PRODAO DVAPUT, I TO PO SNIŽENOJ CIJENI! Jedan novinski članak pružio je Viktoru Lustigu ideju za najveću prevaru prošlog stoljeća: prodaju pariške Ajfelove kule, koju je lakovjernim francuskim bogatašima prodao čak dvaput

I

deja je pala na pamet Viktoru Lustigu u magnovenju. Marta 1925. tumarao je besposleno po svojoj sobi u jednom pariškom hotelu listajući novine, kada je naišao na članak od koga je razrogačio oči. U njemu je pisalo da se sprema veliko renoviranje Ajfelove kule. Čak je predlagano da se najpoznatija gradska građevina rastavi i ponovo sagradi...

Jednom umjetniku inspiracija dolazi u trenu - a Viktor Lustig je to upravo i bio. S jedinom razlikom da je njegova umjetnost bila izvan zakona: on je bio genijalni prevarant. Taj novinski članak u pariškom listu pružio mu je ideju za najveću prevaru prošlog vijeka.

Slatka tajna: Prvo je Lustig (ili "Grof Lustig", kako se sam nazivao) nabavio nekoliko odštampanih memoranduma Ministarstva pošta, koje je bilo nadležno za održavanje spomenika i pozvao petoricu francuskih poslovnih ljudi na tajni sastanak u hotelu Krijon u Parizu. Kada su stigli, uveo ih je u privatni Lustigov apartman "ministrov sekretar", takođe varalica, po imenu Rober Turbijon.

40 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Toj petorici je, pošto su se zakleli na tajnost, rečena strašna vijest: da je Ajfelova kula u očajnom stanju i da će se rušiti.

Očekivao se gnjev javnosti zbog rušenja toliko obožavanog nacionalnog spomenik, pa se francuska vlada odlučila za apsolutnu tajnost. Zbog toga je izabrano ovih pet najpoštovanijih i najpovjerljivijih poslovnih ljudi, zbog njihove odanosti i diskrecije.

Pet budala se upecalo u Lustigovu mrežu. Svaki pojedinačno se složio da dostavi ponudu za vrijednost od 7.000 tona otpadnog metala koji će se dobiti rušenjem kule. Potom su otišli da prave svoje kalkulacije.

Lustig je, međutim, već odabrao svog kandidata, trgovca otpadnim metalima po imenu Andre Poason, jednog od novajlija iz provincije

Lustig je rođen je u Čehoslovačkoj 1890. i proputovao je Evropu koristeći 22 lažna imena.

Emigrirao je u Ameriku, a tokom svoje prevarantske karijere hapšen je čak 45 puta

Piše: Nigel Blundell

Viktor Lustig

koji je htio da se obogati u pariškom poslovnom svijetu.

Kad su poslije nedjelju dana prispjele sve ponude, Lustig je odabrao Poasonovu i pozvao ga u hotel da mu saopšti novost.

Tada je prevarant napravio majstorski potez. Pitao je Paosona za mito kako bi omogućio da posao glatko prođe kroz službene kanale. Glupavi trgovac se saglasio i dao mu novac odmah u gotovini. Ako je ikada i posumnjao, sada sumnji više nije bilo mjesta.

Samo traženje mita značilo je da je grof Viktor iz ministarstva!

Poason mu je uručio bankarski ček.

Zauzvrat je dobio potpuno bezvrijedni kupoprodajni ugovor.

Repriza: Lustig i Turbijon su pobjegli iz zemlje u roku od 24

časa. Međutim, izvan zemlje su ostali samo toliko dok nisu shvatili da njihova prevara nije izazvala nikakav skandal. Poason se toliko stidio što je obmanut da o tome nikada nije izvijestio policiju.

"Grof" i njegov ortak su se vratili u Pariz i ponovili trik.

Prodali su Ajfelovu kulu ponovo, sada drugom lakovjernom trgovcu otpadnim gvožđem. Ovoga puta je čovjek otišao u policiju, no varalice su pobjegle. Nikada nisu izvedeni pred sud i niko nije otkrio sa koliko novca su nestali.

Za čovjeka poput Lustiga, ponositog na svoju umjetnost, prodati Ajfelovu kulu, ne jednom već dvaput, bio je vrhunac duge karijere prevaranta.

Rođen je u Čehoslovačkoj 1890. i proputovao je Evropu koristeći 22 lažna imena i bio hapšen 45 puta.

Emigrirao je u Ameriku - ali je džepario među bogatim putnicima, tako da je često "morao" da se vraća na takva prekookeanska putovanja!

U vrijeme burnih devedesetih godina prošlog vijeka, kada je "brzo zaraditi lovu" izgledalo najvažnije u životu, Lustig je pljačkao gramzive i lakovjerne.

Njegovo osnovno pravilo kada se bacio na "biznis", bilo je da sasluša.

Uvijek bi dozvolio žrtvi da govori, dok bi on pokazivao veliki interes i slušao.

Pitao je svoje žrtve za političke nazore i religiozno ubjeđenje i uspijevao srdačnošću da ih odobrovolji da se osjećaju i ponašaju kao stari prijatelji.

Ipak, na kraju bi im jedini zajednički interes ostao - novac.

Hrabrost: Multimilioner Herbert Loler, koji je prošao put od prosjaka do bogataša, imao je toliko novaca koliko mu nikada u životu neće biti potrebno. Ali, želio je još više, ne birajući načine da do njega dođe.

Lustig mu je demonstrirao mašinu za dupliranje novčanica i prodao mu je za 25.000 dolara. Naravno, ona nije proradila. Kada je to Loler

Na Lustigov trik sa Ajfelovom kulom nasjela su dva gramziva pariška trgovca

otkrio, Lustig se već nalazio u drugom gradu i pod drugim imenom.

U vrijeme prohibicije, Lustig se uvukao u bandu Al Kaponea. Čovjek je trebalo da bude vrlo hrabar ili čak ludo odvažan da bi se nosio sa čikaškim gangsterom, ali je Lustig ipak pokušao da ga prevari za 50.000 dolara. Rekao mu je da ima sistem pomoću koga će udvostručiti svoj novac na Vol stritu za dva mjeseca. Lustig je uzeo pare, ali se poslije izvjesnog vremena uplašio i vratio Kaponeu netaknutih 50.000 dolara.

Gangsteru se dopao genijalni prevarant, pa mu je sve oprostio i čak mu dao 5.000 dolara "nagrade" za njegov trud.

Specijalnoj grupi federalnih agenata dat je 1934. godine zadatak da uhvate Lustiga i njegovog starog saveznika iz Kaponeove bande, Vilijama Votsa, i zaustave priliv falsifikovanih novčanica od 100 dolara, koje su ova dvojica pravila tempom od 100.000 mjesečno.

Pošto su im nekoliko mjeseci prisluškivali telefone, agenti su smatrali da imaju dovoljno dokaza.

Obojicu su uhapsili i, mada je Lustig nudio da objelodani sve činjenice o svim izgraviranim

pločama za falsifikovanje, ukoliko ga oslobode, bačen je u mračni zatvor Tombs u Njujorku.

Smrt u zatvoru: Tamo nije dugo ostao. Jednog jutra su stražari zatekli njegovu ćeliju praznu, sa ležajem bez čaršava. Lustig je opet bio na sigurnom tlu.

Majstor za prevare je sada dobio dobru lekciju. Poslije bjekstva iz zatvora otišao je za Pitsburg i uzeo svoje 23. po redu lažno ime - ime tihog, penzionisanog Roberta Milera.

Ali, sreća mu ovog puta nije bila naklonjena. Jedna prijava je dovela policajce u njegov stan i poslije hapšenja broj 47, vraćen je natrag u zatvor gdje je čekao suđenje.

Reakcija je bila gora nego što je Lustig mogao i očekivati. U decembru 1945. proglašen je krivim za rasturanje nevjerovatne sume od 134 miliona dolara u falsifikovanim novčanicama i osuđen na kaznu zatvora od dvadeset godina. Prvi dio kazne trebalo je da odsluži na ostrvu Alkatraz.

"Grof" Viktor Lustig, kralj varalica, odležao je samo 11 mjeseci svoje kazne. Umro je u zatvoru Springfild, Misuri, marta 1947.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 41

FATALNE ŽENE: OD ALME DO KIKI

GALA NIJE UMRLA, JER ONA NIKAD NE MOŽE UMRIJETI! Ovako je za svoju suprugu govorio čuveni slikar Salvador Gali, iako je znao da ga vara na sve strane, poput još nekih žena koje su u istoriju ušle kao fatalne ljubavi velikih umjetnika

B

ilo da je riječ o poznatim imenima poput Alme Mahler, Dore Maar, Gale Éluard ili pak o manje zvučnim kao Kiki od Montparnassa ili Mathilde Schönberg, muzama 20. stoljeća jedno je zajedničko - nerijetko su umjetnike koji su ih voljeli dovodile do ludila. Oni su ih, zauzvrat, proslavili i osigurali im mjesto na listi najznačajnijih žena u povijesti.

Nema sumnje da su umjetnici s kojima su one živjele ili radile bili genijalci svog zvanja. Međutim, da im svojom karizmom, ljubavlju, potporom i strastima nisu pomogle, danas se možda ne bismo divili Picassovim portretima ili Man Rayevim fotografijama, a Salvador Dalí možda ne bi bio planetarno popularan.

Kultna žena: Alma Mahler već je u ranoj mladosti u bečkim krugovima bila poznata po svojoj ljepoti, inteligenciji i skladateljskom talentu, a uz to je izuzetno uzbuđivala umjetničke duše – poznato je da je prije braka s Gustavom Mahlerom flertovala s Gustavom Klimtom, Maxom Burchardtom i Alexanderom von Zemlinskim.

U vrijeme braka s Mahlerom imala je avanturu s Walterom Gropiusom za kojeg se, nakon skladateljeve smrti, i udala. Period između ta dva braka obilježila je i burna veza s Oscarom Kokoschkom, prožeta neizdrživim strastima koje su ih, očekivano, razdvojile i koja je rezultirala njegovom najpoznatijom slikom Oluja.

Alma Mahler nadživjela je sve svoje muževe

Picassovo viđenje Dore Maar

42 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

Gala Dali bila je ozloglašena i raspusna

Posljednji brak Alme Mahler bio je onaj s pjesnikom Franzom Werfelom s kojim je provela podosta godina, da bi naposljetku nadživjela sve svoje bivše muževe i ljubavnike.

Postala je, još za života, jednom od najvećih kulturnih ikona i najfatalnijih žena umjetničkog svijeta prošlog stoljeća.

Kultni status među muzama stekla je i Dora Maar, doduše vezom samo s jednim umjetnikom, iako je i taj jedan, jer ipak se radilo o Pablu Picassu, bio dovoljan da je uništi. Dora nije bila Picassova jedina muza – on je slikao sve svoje ljubavnice i supruge, ali kako je s njim provela dosta godina, a i sama je bila istaknuta fotografkinja, pripala joj je čast da je povijest zabilježi kao jednu od najvećih Picassovih inspiracija.

Čelična Gala: Treća legendarna, ujedno i najozloglašenija, jeste nezaobilazna Gala Éluard, kasnije Gala Dalí, žena snažnog karaktera koja je bila trn u oku brojnim suvremenicima i koja je čeličnom rukom upravljala Dalíjevom karijerom. Slobodno se može reći da je Dalí postao to što je bio upravo zahvaljujući njezinim promišljenim smjernicama.

Nezasitnog seksualnog apetita, Gala je uz Dalíja imala brojne ljubavnike, ali to ih nije omelo da žive relativno skladno i da nakon njezine smrti Dalí izjavi da „Gala nije umrla, jer ona nikad ne može umrijeti“. „Kiki je dominirala Montparnassom jače nego što je kraljica Viktorija dominirala viktorijanskom erom“, napisao je jednom prilikom Ernest Hemingway. Tim je riječima najbolje opisao jednu od najvećih i medijski nepravedno zapostavljenih pariških muza.

Pravim imenom Alice Prin, Kiki je radila kao model i kabaretska pjevačica. Bila je slobodoumna izvođačica čiji su nastupi graničili sa striptizom. Ona je vremenom posjetiteljima monparnasovskih noćnih kubova postala više od puke raspjevane kulise.

Kiki de Montparnasse, ljubimica Ernesta Hemingwaya

Kobna nevjera Mathilde Schönberg

Nadimak Kiki dobila je od Chaima Soutinea, ekspresionističkog slikara kojem je često pozirala, a skidala se i za Pascina, Deraina, Oscara Domingueza i naposljetku Man Raya, jednog od najistaknutijih fotografa prošlog stoljeća. S njim je šest godina provela u ljubavnoj vezi.

Kroz to se vrijeme našla na njegovim najpoznatijim fotografijama, između ostalog i na antologijskoj Le Violon D’ Ingres.

Kiki je za Man Raya, usprkos dugogodišnjoj vezi, ipak bila prestrastvena – Ray ju je napustio zbog sklonosti fizičkim obračunima i ekscesima. I sam je nakon prekida dobio žestoku porciju. Nakon što joj je obznanio svoju odluku, bio se prisiljen neko vrijeme skrivati pod stolom jer ga je gnjevna Kiki gađala tanjurima.

Ljubavni trokut: Jedna od najtragičnijih muza umjetničkog svijeta bila je Mathilde Schönberg.

Koliko god su i ostale možda bile

nesretne, Mathilde je, ipak, na savjesti imala jedno samoubojstvo.

Poznatija kao supruga Arnolda Schönberga, Mathilde je u povijesti ostala zabilježena i kao ljubavnica danas cijenjenog ekspresionističkog slikara Richarda Gerstla.

Schönberga i Gerstla vezalo je prijateljstvo, Gerstl je cijenio Schönbergov umjetnički rad i obrnuto, a slikar je često bio i dobrodošao gost u Schönbergovoj kući.

Ubrzo se upustio u ljubavnu vezu s njegovom suprugom, koja je zbog Gerstla napustila obitelj, ali se, zastrašena Schönbergovim prijetnjama samoubojstvom, ipak ubrzo vratila. Razočarani i slomljeni Gerstl, uništen depresijom zbog nesretne ljubavi i profesionalnog neprihvaćanja od strane suvremenika, objesio se u svom ateljeu.

Iza sebe je ostavio nekoliko remekdjela, od kojih su brojna upravo prikazi Schönbergove obitelji i, naravno, Mathilde.

Ana Škvarić 20. juni 2014. Spektar, broj 2 43

ISTRAŽIVANJE: ZAŠTO MUŠKARCI VARAJU ŽENE?

PRAVE POBUDE OSTAJU SKRIVENE U DUBOKOJ INTIMI Britanski psiholog se pozabavio možda najstarijim pitanjem u povijesti: zašto muškarci varaju žene? On razlog nalazi u "prokletstvu evolucije", iako svi sigurno neće biti zadovoljni tim njegovim odgovorom

P

siholog Martyn Stewart, trenutno pročelnik katedre za psihologiju sveučilišta Doha u Kataru, suočio se s pitanjem: Zašto muškarci varaju žene? gotovo protiv svoje volje: "Za vrijeme jednog općeg istraživanja u Velikoj Britaniji o odnosima među ljudima, gdje ljudi traže savjet, uvijek i iznova sam od žena slušao kako samo žele znati,

Martyn Stewart 44 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

zašto ih muževi varaju. Na koncu sam se odlučio doista istraživati u tom području."

Posve je izvjesno kako se neće svi složiti s tezama Stewarta, ali on već priprema novu knjigu - zašto žene varaju muškarce?

Skrivene pobude: Stewart je ispitao oko 500 muškaraca u Velikoj Britaniji kako bi dobio odgovor. Na

Piše: Lyndsey Melling početku, pitao ih je kako to stoji s njihovom vjernošću i doista ih je 45 posto priznalo kako su prevarili svoju ženu ili partnericu u neko doba života. 27 posto ih je priznalo da to i trenutno čine. Većina upitanih je psihologu odmah ponudila i objašnjenje zašto to čine.

"Rekli bi: Oh, to mi je došlo servirano na tanjuru ili s mojom partnericom nemam dovoljno seksa. Često sam čuo kako je to samo seks i kako još uvijek voli svoju partnericu i kako im drugi spolni partner ništa ne znači." Ali za psihologa to nisu bili pravi razlozi i pobuda zašto varaju partnericu. Štoviše, stekao je dojam kako se oni niti ne trude otkriti stvaran motiv, što ih tjera na to.

Kako bi pronašao, po njegovom mišljenju, "pravu" pobudu, on je posegnuo za teorijom evolucije.

Korijeni današnjeg ponašanja se mogu pronaći u drevnim vremenima, kad je - kako misli Stewart, spolni čin bio prije svega povezan sa opstankom vrste. Utoliko je imalo smisla imati djecu sa nekoliko žena kako bi se njegovi geni što više proširili.

Tako je Stewart uvjeren da je evolucija stvorila "tip" mozga muškarca koji je, manje ili više, naklonjen varanju.

Većina voli reći da se to jednostavno “dogodilo”

Razloga ima više i on je definirao čitav niz tipova muškaraca koji imaju svoj razlog za takve "izlete".

Manipulator: "Zapravo ima 27 različitih tipova muškaraca i žene bi trebale biti svjesne s kakvim čovjekom se upuštaju u vezu", smatra Stewart. "Neki od tih tipova su skloniji varanju, neki nešto manje."

Mnogi muškarci tvrde kako se to 'dogodilo' - kao da je riječ o elementarnoj nepogodi. Zato redovito dodaju kako im nova partnerica 'ništa ne znači' Jedan od Stewartovih tipova je oportunist. On ne želi ništa propustiti i tek rijetko razmišlja o posljedicama svog djelovanja.

Naravno, ne spominjući prava imena, Stewart nam objašnjava oportunista kakve i on osobno poznaje: "Zovimo ga Paul. On uvijek

objašnjava da sve ovisi o okolnostima. Ako je na primjer božićna proslava, kad je i jednoj i drugoj strani obrana popustila i

Često sam čuo kako je to samo seks i kako on još uvijek voli svoju partnericu i kako im drugi spolni partner ništa ne znači. Ali za psihologa to nisu bili pravi razlozi i pobude... tako se onda dogodi. To je čitava priča za takve tipove, prevara se 'jednostavno dogodi'."

Drugi tip je manipulator. On uvijek teži okrenuti situaciju da budu njemu na korist i kako Stewart objašnjava, od toga nisu pošteđeni ni članovi njegove obitelji, prijatelji niti partner. Jedan od njih je Ben,

živi u Londonu i makar su dobri prijatelji, psiholog je uvjeren kako se on ponaša izrazito asocijalno: Suzdržljivci: "Nekoliko puta sam se ozbiljno posvađao s mojim najboljim prijateljem, jer je on uvjeren da ako ne poznaje partnera osobe koju pokušava osvojiti, da onda to gotovo nije važno."

Ipak, nije svaka nada izgubljena.

Stewart je u svom istraživanju pronašao i osobe koje ne teže promiskuitetu: "Na primjer je tu gospodin Sigurni.

Njegov cilj je učinkovito upravljati svojim prednostima i ograničenjima kako bi rastao i živio boljim životom. Tu su i tipovi vizionara, mislilaca, obiteljskog čovjeka..."

A u koji tip Stewart sebe smješta?

"Ah, ne! Svatko to želi saznati, ali to nitko neće izvući iz mene."

20. juni 2014. Spektar, broj 2 45

MISTERIJE ORGANIZMA: BRETERIJANSTVO I SOLARNA JOGA

JE LI MOGUĆE DA LJUDI ŽIVE BEZ HRANE I JELA - JESTE! Argentinac Victor Truviano, danas vjerovatno najpoznatiji bretarijanac, koji je nedavno posjetio Zagreb, već sedam godina ne jede običnu hranu i ne pije vodu. Jogi Prahlad Jani, koji tvrdi da 70 godina nije jeo ni pio, izložen je testiranju liječnika koji su ostali “bez teksta”

T

ekst koji slijedi ili ćete u samom startu, nakon pročitanih par rečenica, u cijelosti odbaciti i okarakterisati kao čistu budalaštinu (jednostavno nemoguću, neutemeljenu činjenicu) ili ćete istrajati do kraja, znatiželjni da saznate kako je uopće tako nešto moguće. Ubijeđeni smo da u različitom percipiranju stvarnosti kod ovakvih tema sredine nema.

Dakle, ili pripadate jednom (racionalnom, logičnom, naučnom, ekstrovertnom) tipu ličnosti ili drugim (senzibilnim, intuitivnim, stvaralačkim, introvertnim) “tipo vima” kod kojih je sve moguće, pa

Čudesni Argentinac Truviano 46 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

čak i to da čovjek može živjeti bez unošenja u organizam životne energije putem čvrste hrane, sokova i vode.

Ukratko, riječ je o životu uz pomoć zraka i svjetlosti.

Začuđena nauka: Bretarijanci (Breatharians) i njihova životna filozofija (Breatharianism) čiji nazivi vode porijeklo od engl. riječi “breath” (dah, disanje), odnose se na životni stil koji uključuje dijetu u kojoj se ne uzimaju nikakve namirnice (ponekad i bez vode).

Praktikanti ove filozofije tvrde da žive samo od svjetlosti ili prane i da

Piše: Šefik Avdagić je takva dijeta dostupna svima jednom kada prođu početni proces.

Da je tako nešto itekao moguće početkom ovog mjeseca, tokom gostovanja u Hrvatskoj, demonstrirao je mladi Argentinac, Victor Truviano, danas vjerovatno najpoznatiji svjetski bretarijanac, odnosno osoba koja ništa ne jede i ne pije vodu.

Kako je to moguće i koji je razlog da se neko odluči na ovakav jedan korak?

Kada je ruski znanstvenik Boris Aranovič, koji se inače bavi proučavanjem tjelesne energije (različitim metodama mjeri potrebe i nedostatke organizma), čuo za podatak da Victor već punih sedam godina ne jede i ne pije vodu, odlučio je sve to provjeriti.

Dr. Aranovič je zakazao snimanje Victorova organizma koje je obavljeno u aprilu u Helsinkiju. Njegov izvještaj u skraćenom obliku glasi: “Za mene je ovo posve novo iskustvo. Victorova je fiziologija u cijelosti različita od onog što je uobičajeno. Mjerni aparat nije prilagođen ljudima kao što je on. Čini se da njegovo tijelo funkcionira na drukčiji način zbog toga što ne pije čak ni vodu.

Fiziologija mu je neobična, tijelo

drukčije funkcionira, pa aparat ne može obaviti mjerenja. Reagira kao da mu kablovi nisu spojeni na tijelo. Mjerenja ne možemo obaviti običnim aparatom koji je prilagođen običnim ljudima.

Trebalo bi proizvesti novi aparat koji bi bio prilagođen upravo njemu. Vidi se da mu je razina napetosti u tijelu niska. To je vrlo dobro.

Savršena hormonska ravnoteža. A tjelesna energija iznosi mu 360, što je optimalan rezultat, budući da je normalna razina između 150 i 600.

Stopostotna sublimacija mozga.

Visoka razina tera-valova u mozgu.

Tjelesna prilagodljivost na 97 odsto. Ima 36 godina, no biološka dob mu je 28 godina”.

Predivna osoba: Svjetski fenomen, istinski unikatan čovjek i vrlo simpatičan predavač Victor Truviano na proputovanju u svojoj svjetskoj turneji privukao je u Zagrebu preko 200 znatiželjnika i tokom dva sata pričanja i odgovaranja na pitanja razotkrio je neke od intrigantnih stvari iz svog života.

Između ostalog, prisutni su saznali da je najpoznatiji svjetski bretarijanac u mladosti bio svjetski poznati violinist i argentinsko čudo od djeteta nazivano “Novi Mocart”, da se bavio paraglajdingom, te da “izlučevine” u glavi i dan danas prikuplja posebnim jezičnim tehnikama?!!

U nastavku citiraćemo nekoliko njegovih kratkih izjava tokom ovog zanimljivog predavanja koje je jedan od prisutnih u publici (Robert Mlinarić) komentirao riječima: “Ne samo da je simpatičan, sjedio sam na pola metra od njega, i naprosto je teško opisati šta sam osjetio u njegovoj prisutnosti.

Ispunjen mirom, pogled pun ljubavi i mira, upravo ono što

Savršeni titraji Australke Jasmuheen

promiče. Predivna osoba”.

AVictor Truviano, između ostalog je kazao: “Svi smo mi umjetnici, bez obzira čime se bavili - mi smo posljedica umjetničkog duha oko nas”… ”Prvo ljudsko biće bilo je apstraktno i stvaralačko, a moja životna filozofija je, u biti, njemu nalik”…”Dok sam padao u nesvijest zapravo sam dolazio u pravu svijest”… ”Nakon moje promjene, mama je bila razočarana, jer nije više bilo nedjeljne tjestenine i popodnevne violine”... ”Još nisam siguran jesam li drugačiji put izabrao ja ili je on izabrao mene”… ”Ljudi pitaju za izmet i mokraću, no logično je - ako ništa ne uđe, onda nema šta niti izaći”… ”Pitaju me seksam li se, no to ne radim već desetak godina - danas isključivo

Bretarijanci tvrde da kada tijelo bude ostavljeno da bude ono što jeste(?!) i kad ga prestanemo mijenjati sa hranom koju unosimo, dolazimo do egistiranja na prani, čistoj svjetlosti, i besmrtnosti... vodim ljubav”… ”Jesti je mogućnost više za energiju organizma, a ne isključiva potreba to saznanje olakšava stvari”… ”Zašto u Africi ne primijenim svoja iskustva - niko me nije zvao, a ja nisam guru, promotor, glasnik ili učitelj”… ”Nemojte prestati jesti i

piti, to je dijagnoza i bolest - bretarijanstvo je poziv kojeg osjete samo pojedinci”.

Nakon ovog kratkog boravka i održanog predavanja Truviano se vraća u Hrvatsku već u avgustu, kako bi za one koji se žele upustiti u ovu neobičnu avanturu zvanu breterijanstvo, organizirao i nadgledao 11 dana “suhog posta”. Ako ste zainteresirani za “duži uvod i širu priču” o breterijanstvu, u popularnom tv serijalu “Na rubu znanosti”, planirano je njegovo gostovanje kod Krešimira Mišaka na jesen.

Do tada, evo još nekoliko internet komenatara o temi breterijanstva...

Očite promjene: Zdravka Soušek: “Bretarijanstvo je budućnost, a za sada su samo rijetki sposobni to prakticirati”. Hedi Tarić: “Realno i istinito, samo treba biti iskren prema sebi. Čovjek ‘vodi ljubav’ a pitali su ga ‘da li se seksa’?, dovoljno da se shvati koja vrsta ljudi pita?!”

Branka: “To je stanje svijesti.

Današnji ljudi gotovo da i ne koriste kreativni i stvaralački dio sebe, u duševnom smislu… sve je u stanju svijesti i duha”.

Od prve, mnogima će sve ovo “zazvučati” apsurdno, Nešto što se kosi sa zdravim razumom, jer svi znamo da moramo jesti da bi tijelo ostalo u životu. Međutim, čini se da je važnije od ovog (kada je riječ o breterijanstvu) da se ne zatvorimo i apriori ne donosimo zaključke temeljene na predrasudama. Bilo kako bilo, ako ostanete otvoreni prema ovakvoj jednoj mogućnosti (život bez hrane i tekućine) i samo malo odvojite vremena surfajući po Internetu, možete se dosta kvalitetno informirati o tome šta breterijanstvo jeste, a šta nije. Naime, u pojašnjenju ove “nemoguće misije” radi se o tome da unošenjem hrane 20. juni 2014. Spektar, broj 2 47

stalno mijenjamo tijelo.

Naše se tijelo trudi ostati ono što je stvarno zapisano u našem DNA, ali s vremenom hrana koju unosimo u sebe, te razne vrste “stranih” valova (sve je energija, sve je val - razlika je u valnoj dužini i brzini vala) utječe na nas, na način da nas udaljava od pravilnog načina postojanja. Mi to percipiramo kao razne neugode, umiruće stanice, rak, bolesti žlijezda, nedostaci nutrienata, slabljenje vida itd.

Bretarijanci tvrde da kada tijelo bude ostavljeno da bude ono što jeste(?!) i kad ga prestanemo mijenjati sa hranom koju unosimo, dolazimo do bretarijanstva (egistiranja na prani, čistoj svjetlosti) i besmrtnosti, ali najvažnije od svega je to da postajemo bića koja možemo biti (dakako, radi se o skrivenom potencijalu koga, moguće je, nismo svjesni)?!!

Tajna energije: Prema ovoj u isto vrijeme i dubokoj i “hazarderskoj” filozofiji, jednom kad dopustimo našem tijelu da se samo “izregulira”, usljed aktiviranja određenih dijelova DNA, dolazi do sljedećih fantastičnih efekata: svaka se stanica puni svijetlom, bijelim svijetlom koje sada teče kroz tijelo i hrani ga; svjetlost održava stanice, kalorije nisu potrebne; svaka stanica proizvodi energiju i to tačno

onoliko koliko joj treba (nema viškova!); krv je čista i vrlo rijetka, ona još uvijek služi za distribuciju hormona i, u slučaju da osoba ponovo počne jesti, za odvoz toksina prema bubrezima; bijela krvna zrnca i dalje su prisutna, ali ne toliko koliko kad je krv puna toksina u periodu uzimanja čvrste i tekuće hrane; kalij (usko povezan sa pranom) teče krvotom i hrani stanice; evidentan je nizak broj otkucaja srca i stabilan krvni tlak na nižoj granici normale.

Od ostalih promjena koje su spolja na tijelu kod dugogodišnjih bretarijanaca lako uočljive izdvajaju se: boja očiju je duboka, živa i sjajna, kao kod novorođenog djeteta, a ona se čak u nekim slučajevima prirodno mijenja (postoji zapis da se kod jedne bretarijanke boja očiju promijenila iz sivo plave u zlatno zelenu), vid dostiže perfekciju; višak kilograma se gubi, gubitak kilaže se vremenom zaustavlja, a idealna težina ostaje, akumulacija stranih, neljudskih masnoća i toksina nestaje (u slučaju manjka kilograma, mišići se formiraju i mast gdje treba); kosa može početi rasti brže, a vlasi postati tanje; nokti na prstima i nogama postaju jači; koža kod Evropljana postaje tamnija(!?); glas se može promijeniti, njegova boja može postati “jasnija i mekša” uz

Prahlad Jani u bolničkoj sobi, tokom testiranja 48 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

izraženiji “dežurni tajanstveni osmjeh” na licu; stalno osjećanje “visokog nivoa energije” itd.

Također, sljedbenici ove životne filozofije i njeni praktikanti tvrde da vremenom, nakon višegodišnjeg života na prani, u njihovom tijelu organi više nisu poplavljeni toksinima iz hrane. Oni, naime, poprimaju originalnu funkciju: slezena proizvodi nutrient, postepeno se crijeva smanjuju, jetra pomaže u proizvodnji minerala, spavanje je kraće od četiri sata!

U vezi sa ovim tvrde: “San ima nebesku kvalitetu, to je kao kad zaspete kao na nebeskom oblaku svijetla u Božijim rukama”.ž Nemoćna medicina: U svijetu je jedna od najpoznatijih zagovornica bretarijanstva i autorica brojnih knjiga, među kojima su svjetski bestseleri “Živjeti od svjetlosti” i “U rezonanciji - tajna savršenog titraja”, Australka Jasmuheen (rođena kao Ellen Greve).

Za nju se kaže da je renomirani kanal, tzv. svemirski telepat. U svojim knjigama, kao i na predavanjima koja zakazuje širom svijeta, Jasmuheen iznosi sve pojedinosti istraživanja i iskustva hranjenja isključivo “tekućom” svjetlošću, navodi primjere zabilježene kroz povijest, iskustva drugih i upute za 21-dnevni postupak prelaska sa “čvrstog goriva” na “život na prani”. Ona počesto dotiče i teme fizičke besmrtnosti, osobnog preoblikovanja i pretvorbe, duhovnosti i spolnosti, samoiscjeljenja itd.

Prema jednoj procjeni, više od pet hiljada ljudi širom svijeta upućeno je u postepeno odvikavanje od čvrste hrane sa namjerom da žive samo od vode, zraka i svjetlosti.

Uprkos njihovim tvrdnjama da istrajavaju u svom naumu (neki sa manjim, a neki s većim uspjehom), medicinski pokusi dosad nisu

pronašli način, niti su ičim mogli potkrijepiti činjenicu da pojedinci mogu ostati na životu ako ne jedu.

Također, treba istaći da je do sada (prema nezvaničnim podacima, jer nema neke institucije koja prati živote bretarijanaca) do sada četvero ljudi podleglo koji su prakticirali “breatharianism”. Jedni će reći kako se radi o osobama koje su očigledno precijenile vlastite psihofizičke sposobnosti, dok će drugi, kroz sarkazam i nevjericu za njihovu „suludu odluku“, reći: „Jedino su oni bili iskreni i nisu varali?!“ Prinudni test: Među brojnim dokumentiranim “slučajevima” života na prani posebno se izdvaja primjer 86-godišnjeg indijskog jogija Prahlad Jania. On tvrdi da “preživljava od duhovnosti, a ne od hrane i vode”.

Prije četiri godine, na kliniku u indijskom gradu Ahmedabadu, jogi Prahlad Jani, koji za sebe tvrdi da punih 70 godina nije jeo ni pio(!?), doveden je kako bi liječnici uradili testove i neophodne pretrage kojima bi ustanovili kako je uopće moguće da neko tako dugo živi bez hrane i vode. Naime, on je bio doslovno „priveden“ na ovo neobično ispitivanje, pošto je javnost bila iziritirana nazivajući ga šarlatanom i lažovom, te ga se naposlijetku dokopala indijska vojska i strpala u bolnicu kako bi ga detaljnije proučavala.

Nadajući se da će proučavanjem ovog hinduističkog askete otkriti kako je moguće preživjeti za vrijeme prirodnih katastrofa, pod ekstremnim stresom ili u svemirskim misijama, doktori su ovog suhonjavog, sijedog starca, odjevenog u tradicionalnu indijsku nošnju svetih ljudi, podvrgli brojnim pregledima (praćenje krvnog pritiska, rada srca, snimanje

rada mozga itd.).

Prahlad se tokom perioda od tri sedmice u ahmedabadskoj bolnici nalazio pod 24-satnom prismotrom tima od čak trideset doktora, pri čemu su dvije kamere bile postavl-

Hira Ratan Manek - tvorac sistema “Sungazinga”

jene u njegovu sobu kako bi dokumentirale svako eventualno varanje indijskog jogija. Za vrijeme njegovog boravka snimatelj je išao svuda za starim Janijem u svrhu stalnog promatranja kompletnog stanja njegovog organizma.

Liječnici su tokom ovih pregleda ustanovili da njegovo tijelo nije pokazivalo nikakve nuspojave izazvane glađu i dehidracijom, a u skladu sa svojim tvrdnjama jogi nije ni mokrio ni vršio veliku nuždu, niti je pokazivao ikakve znakove letargije.

Ovaj jogi je još kao sedmogodišnjak napustio svoj dom i od tada živi kao sveti čovjek u Radžastanu. Mnogi su za njega potvrdili da živi samo od zraka, odnosno od duhovne snage za koju kaže da mu dolazi od Božice koja mu pruža „eliksir života“ što mu ulijeva kroz „rupu u njegovu nepcu“. Prahlad inače tvrdi da svoju snagu dobiva iz meditacije, te da ga je Bog blagoslovio kada je imao osam godina. Od tada, kako kaže, više nije morao jesti!

Reciklaža vode: Drago Plečko, poznati hrvatski “alternativac” i autor

brojnih izdanja, među kojima je izuzetno zanimnljiva knjiga „Moji susreti sa jogijima“, iznio je vrlo dragocjena i duboka zapažanja (na osnovu vlastitih susreta sa brojnim autoritetima iz svijeta istočne i zapadne duhovnosti). On kaže kako neki jogiji mogu zadržavati tekućinu unutar tijela, koja se u stanovitom smislu reciklira, i to mjesecima za vrijeme tzv. stanja samadhija, odnosno potpune uronjenosti u Jastvo ili Sebstvo (atman ili dušu). „Uslijed redukcije otkucaja srca na samo dva u minuti, pada i metabolizam, pa na neki način unutar tijela jogija nastaju one najnužnije tvari iz plinova u atmosferi i tih malih količina vode“, objašnjava Plečko. On dodaje kako su liječnici u Indiji Prahladu već ranije potpuno izolirali, „zapečatili“ su i dasku u WC-u te mu davali samo 100 ml vode dnevno kako bi isprao usta i ispljunuo istu količinu vode. „Kada je period takvog preživljavanja prešao granice mogućeg, snimili su mu ultrazvukom mokraćni mjehur i vidjeli kako se ista količina vode koja cirkulira tijelom, umjesto da se izmokri na neki način, cijelo vrijeme resorbira kroz stijenke mjehura i vraća u organizam. To nije viđeno nikada ranije“, tvdi Plečko.

Snaga sunca: Pored bretarijanstva, koje propagira život na prani, u svijetu je posljednju deceniju veoma popularna još jedna metoda koja dovodi čovjeka “do granice” jedva objašnjivog egzistiranja. Riječ je o praksi Solarne joge (gledanje u sunce) ili kratko “Sungazing”. Nju je Zapadu predstavio Hira Ratan Manek (1937.).

Solarna joga se, naravno, prakticira po uređenim pravilima, postepeno se, uporedo sa “propisanom” 20. juni 2014. Spektar, broj 2 49

Manekovi sljedbenici ovako se “napajaju” sunčevom energijom

minutažom gledanja u sunce, počinje izbacivati hrana (i to samo pod uslovom ako to odgovara praktičaru ove joge). Potrebno je minimalno devet mjeseci da bi se efekti ove redovite prakse utvrdili i tek onda se polako prelazi na vegetarijanstvo, potom na veganstvo (izbacuju se jaja, sir, mlijeko), zatim se prelazi na frutarijanstvo (samo voće i cijeđeni sokovi). Ipak, cilj ove prakse nije prestati jesti, već živjeti mentalnim, psihičkim i duhovno zdravim životom.

Putem Sungazinga, kako tvrde njegovi praktikanti (kojih ima u SADu, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Indiji, Srbiji, Hrvatskoj, BiH) moguće je riješiti fizičke, emocionalne, psihičke i duševne probleme. Za neke, također postoji mogućnost da žive bez hrane koristeći samo sunce kao glavni izvor energije. Tu činjenicu mnogi nazivaju “HRMfenomenom” čiji naziv potječe upravo od tima znastvenika i ljekara pred kojima je Hira Ratan Manek dokazao da čovjek može živjeti samo od sunčeve energije.

On je vježbao solarnu jogu te je zahvaljujući njoj uživao dobro zdravlje, a medicinske stručnjake je 50 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

okupio kako bi ih razuvjerio i prekinuo njihova neslaganja oko toga da li je uopće tako nešto moguće.

Oni su postali njegovi “Big Brother” pratioci, jer su bili uz njega u svakom trenutku (sve su zapisivali).

Ljudska evolucija: Prvi put pod, pod nadzorom je Manek živio 211 dana, uzimajući samo vodu, a drugi puta je, također bez hrane i

Putem Sungazinga, kako tvrde njegovi praktikanti (kojih ima u SAD-u, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Indiji, Srbiji, Hrvatskoj, BiH) moguće je riješiti fizičke, emocionalne, psihičke i duševne probleme... pijući samo vodu, proveo 411 dana.

To je bio veliki eksperiment za koji je znao cijeli svijet, jer su u medicinskoj ekipi bili liječnici sa raznih strana, a vodio ju je predsjednik Indijske liječničke komore. Kako su mnogi bili zapanjeni rezultatima, uslijedili su pozivi znanstvenika i istraživača NASA-e, te pozivi sveučilišta Thomas Jefferson i sveučilišta u

Pennsylavniji, gdje su ga ponovno promatrali 130 dana.

No, kako vježbanje ove joge ništa ne košta, postojala je “zatvorenost” u glavama doktora medicine. Oni, jednostavno, nisu htjeli dolaziti u sukob sa cijelom naučnom zajednicom, jer da su otvoreno objavili cijelom svijetu da prakticiranje solarne joge donosi zdravlje, desio bi se automatski udarac za medicinsku struku i znanost.

Shvativši da od službene potvrde neće biti ništa, Hira Ratan Manek 2002. godine iznosi sam činjenice i dobrobiti drevne prakse - solarne joge. Niko od ljudi koji su ga promatrali nije mu pružio podršku kao što mu se nitko nije ni protivio - oni su se jednostavno držali po strani.

Postavljajući sebi i drugima pitanje što je to uopće znanost, Manek je tada kazao: “Ako nekome padne na pamet ideja, i ta ideja postane formula, znanstvena osnova koju dijeli i prakticira velik broj ljudi, te ako svi dođu do rezultata koristeći istu metodu, to je onda znanost”. Tako je uz Hiru, drevni fenomen gledanja u sunce, postao savremena “high-tech” (visoka tehnologija) znanost evolucije čovjeka umom i tijelom.

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava: Tel. 221 492 GSM: 061 960 300

SPORT I BIZNIS: OŠTRA POSLOVNA UTAKMICA

AdidAs, Nike, PumA: ko će Pobijediti u brAzilu?

s

Svjetskom nogometnom prvenstvu se ne raduju samo navijači.

Proizvođači sportske opreme se u Brazilu također bore za kupce, a samim tim i za velike zarade. Najveća borba vodi se na internetu

vjetsko nogometno prvenstvo za nas ima prioritet i koristićemo ga kako bi s našim proizvodima, kampanjama, timovima i sportistima privukli pažnju cijelog svijeta, izjavio je za Deutsche Welle glasnogovornik Adidasa Lars Mangels.

Markirani dresovi: „Veliki nogometni događaji, kao što su evropsko ili svjetsko prvenstvo, velika su pozornica za proizvođače sportske opreme“, dodaje glasnogovornik adidasovog konkurenta iz SAD, Nike, Olaf Markhoff. On također kaže da je ove godine to posebno izraženo, jer brazilska nogometna reprezentacija nosi Nikeovu opremu i samim time skreće veliku pažnju 52 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

sportske javnosti“.

Opremu američkog proizvođača sportske opreme Nike na Svjetskom prvenstvu u Brazilu nosi deset reprezentacija. Pored Brazila, Nikeovu opremu nose i reprezentacije Engleske, Holandije i SAD. Njemački proizvođač sportske opreme Adidas „obukao“ je devet reprezentacija, među kojim su Bosna i Hercegovina, Njemačka, Argentina i Španija. Adidas, kao zvanični sponzor i partner FIFA-e, ove godine oblači sudije, djecu koja donose lopte i dobrovoljne pomagače.

Adidas je i proizvođač zvanične lopte na Svjetskom prvenstvu u Brazilu pod nazivom „Brazuza“

Puma, također proizvođač sportske opreme iz Njemačke, u nogometnom svijetu je na trećem mjestu, iza Adidasa i Nikea. Puminu opremu na SP 2014 nosi osam reprezentacija, uglavnom iz Afrike. „To ima istorijske razloge“, kaže Pumin glasnogovornik Ulf Santjer. „Na afričkom kontinentu smo aktivni već 15 godina i sportskom opremom snabdijevamo deset reprezentacija“, kaže Santjer. Na Svjetsko prvenstvo u Brazilu su se ove godine plasirali Kamerun, Alžir, Obala Slonovače i Gana. „Dresovi su veoma upečatljivi“, kaže Santjer i dodaje da su prilikom njihovog dizajniranja uzimani u obzir detalji koji su

Nike se agresivno reklamira preko Christiana Ronalda

specifični za jednu zemlju.

U Adidasu, Nikeu i Pumi ne govore o tome koliko koštaju marketing i sponzorstvo. Samo je direktor Adidasa, Herbert Hainer“ jednom slučajno pomenuo da se radi o dvocifrenim milionskim iznosima.

Ugrožena dominacija: Markus Voeth, profesor za marketing na univerzitetu Hohenheim, kaže da je upitno da li se na kraju to sve isplati. „Mnogo toga se, jednostavno, radi kako bi se suprostavilo konkurenciji“, kaže Voeth.

Nike u proteklih nekoliko godina u nogometu sve više ugrožava Adidasovu dominaciju. „Zbog toga je Adidas došao u situaciju da se upravo sada, na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, mora ofanzivnije reklamirati“, kaže Voeth.

Reklamni video firme Nike, pod nazivom „Winner Stays“, na internetu je pogledalo skoro 80 miliona ljudi. Adidasovu reklamu "Messi's Dream" je pogledao 31 milion.

Nike video-reklama na socijalnim mrežama „ podijeljena“ je više od 1,3 miliona puta, a Adidasova oko 300.000 puta...

Većina tih troškova odlazi na reklamiranje na internetu. „Skoro da više i ne izdvajamo novac za štampane reklame“, kaže direktor Adidasa Hainer. Facebook, Twitter, Youtube i Instagram se zovu nova „bojna polja“ na kojim se danas vodi borba za kupce.

Ronaldo u Brazilu nosi Nikeovu

opremu, a njegov konkurent Messi Adidasovu. U njihovim ekipama, Realu i Barceloni, obrnuto je.

Nike je, po svemu sudeći, ispred konkurencije. Reklamni video pod nazivom „Winner Stays“ je na internetu pogledalo skoro 80 miliona ljudi. Adidasovu reklamu "Messi's Dream" je pogledao 31 milion ljudi. Također se navodi da je Nikeova video-reklama na socijalnim mrežama „podijeljena“ više od 1,3 miliona puta, dok je Adidasova oko 300.000 puta. „Ako pogledate šta su dva velika konkurenta (Nike i Adidas) na socijalnim mrežama razvili još prije početka Svjetskog prvenstva, onda možete zamisliti šta nas očekuje u naredne četiri sedmice“, predviđa stručnjak za marketing Voeth.

Klaus Ulrich 20. juni 2014. Spektar, broj 2 53

[VICARSKA GARDA: NAJMANJA VOJSKA NA SVIJETU

Kontroverzni simbol vatiKana Vojnici [vicarske garde, koji ~uvaju rimskog papu, jedinstveni su po tome {to umjesto pu{aka nose ma~ i sjekiru. Jedini, me|u svim vojnicima svijeta, imaju {arene uniforme koje na prvi pogled, onome ko ne zna o ~emu se zapravo radi, i ne otkrivaju da je rije~ o profesionalnim vojnicima

n

ajstarija, najpoznatija, a ujedno i najmanja vojska na svijetu, koja ve} stolje}ima nije imala neprijatelja, 2006. je obilje`ila pet stotina godina postojanja. Rije~ je o Papinoj {vicarskoj gardi, pozna 54 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

toj i pod nazivom Pontifikalna, koja ima zadatak da {titi Svetog Oca i dr`avu Vatikan.

Pripadnici Garde uvijek su uz pa pu, ne samo dok je on u Vatikanu ve} i tokom njegovih putovanja ili

odmora. Ona je, pored Trga i bazilike Svetog Petra, te muzeja sa neprocjenjivim umjetni~kim djelima i mnogih drugih gra|evina, jedan od glavnih simbola ovog grada-dr`ave.

Na Vatikan asociraju upravo stra`ari u {arenim uniformama koji se nalaze na samom ulazu u njega, te ispred papinih odaja i drugih va`nih institucija. Zbog njene tradicije i zbog toga {to je jedinstvena po mnogo ~emu, Papina garda je vremenom postala poznata {irom svijeta, ba{ kao i ameri~ki marinci ili gardisti koji ~uvaju Bakingem sku pala~u u Velikoj Britaniji. Vojnici koji ve} pola stolje}a slu`e papi, nasljednici su ~uvenih {vicarskih gardista koji su ~uvali dvorove u mnogim evropskim zemljama.

Njima su svoju bezbijednost povjeravali, izme|u ostalih, i Marija Te rezija, te kraljevi Francuske, Prus ke, Napulja, te Saksonije.

@ivopisne uniforme: Vojnici ove garde jedinstveni su po tome {to umjesto pu{aka nose ma~ i haldebardu, odnosno sjekiru na duga~kom {tapu. Jedini, me|u svim vojnicima svijeta, imaju {arene uniforme koje na prvi pogled, onome ko ne zna o ~emu se zapravo radi, i ne otkrivaju da je rije~ o profesionalnim vojnicima. Originalne uniforme poti~u iz renesansnog perioda, iz 16. stolje}a, a njihov sastavni dio su crvene, `ute i plave pru-

ge. Mnogi smatraju da ih je kreirao Mikelan|elo zbog ~injenice {to je on svojim djelima ukrasio baziliku Svetog Petra, {to ipak nije istina.

Naime, izgled sada{njih uniformi osmislio je @il Repond, jedan od komandanata Garde, i to 1914. godine. Inspiraciju je, kako je objasnio, na{ao u djelima Rafaela.

Najelitniju pla}eni~ku vojsku osnovao je papa Julije II 1506. godine nakon molbe skup{tini [vicarske da mu po{alje stalni korpus od 200 vojnika, koji }e biti u njegovoj slu`bi kao li~ni za{titari. Oko 150 vojnika krenulo je preko Alpa do Apeninskog poluotoka, odnosno Rima, u koji su stigli 22. januara, prije pola stolje}a. Ina~e, u spomen na ovaj doga|aj, svake godine se organizuje mar{ od Belinzone do Rima, koji traje od sedmog aprila do ~etvrtog maja, u znak sje}anja na put kojeg su pre{li prvi papini gardisti.

Posebna obuka: Garda nikada nije imala vi{e od 250 pripadnika, a trenutno je ~ine: ~etvorica ~asnika, 16 do~asnika i 90 kopljanika. Tako je Pontifikalna garda brojno najmanja vojska na svijetu, po{to ima samo 110 vojnika. Me|utim, ona je u postocima i najve}a vojska, jer na nju otpada oko 12 posto ukupnog stanovni{tva dr`ave Vatikan. Usporedbe radi, takav omjer bi imala i BiH kad bi posjedovala vi{e od 400.000 vojnika ili kad bi, napri mjer, Njema~ka imala armiju od deset miliona pripadnika, a sada ima oko 250.000 vojnika.

Na osnovu Pravilnika ove garde, njen pripadnik mora biti: mu{karac, {vicarske nacionalnosti, rimo katoli~ke vjeroispovijesti, u dobi izme|u 19 i 30 godina, sa zavr{e nom vojnom obavezom u [vicar skoj. Oni moraju imati i potvrdu o dobrom vladanju, a moraju pro}i i posebnu obuku da bi slu`ili u Vati kanu. Ta obuka obuhvata rukova -

nje ma~em i haldebardom, u~enje raznih borbenih i protivteroristi~kih taktika. Tako|er, pripadnici Garde moraju znati rukovati modernim vatrenim oru`jem i trebaju odr`avati visok nivo psihofizi~kih sposobnosti. Pored ovih uslova, veoma je bitan i fizi~ki izgled. Vojnik mora biti visok 175 centimetara i ne smije biti te`i od 75 kilograma.

Novi gardisti, ukupno 33, primaju se svake godine i to tri put godi{nje: svakog prvog februara, juna i novembra.

Poznato je i da ovi vojnici primaju platu u iznosu od oko 2.000 eura. [vicarska garda, otkako postoji, u svojim redovima nije imala `ena, niti }e ih, najvjerovatnije, imati, jer se smatra da bi one mogle naru{iti postoje}u strogu vojni~ku discipli nu. [vicarski zapovjednik Garde Moder, jednom prilikom je kazao: “Mo`da }e se to jednog dana promi jeniti, ali ne danas, ne sutra, i sigurno ne pod mojim zapovjedni{ tvom�. Prema njegovim rije~ima, iako su `ene ve} nekoliko godina

prisutne u redovima {vicarske voj ske, u ovoj gardi ih ne}e biti iz tri ra zloga. Prije svega zbog crkvenog okru`enja u kojem ona djeluje, za tim, zbog tro{kova koji bi bili neophodni za finansiranje obnove kasar ni da bi one bile prilago|ene `enama i zbog problema koje bi njihova prisutnost izazvala me|u stra`arima koji su mla|i od 25 godina.

Prvi, a ujedno i posljednji pravi su 20. juni 2014. Spektar, broj 2 55

govi vjerni ~uvari. Naime, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Hitlerova armija u{la u Rim, gardisti su obukli sive uniforme i neprijatelja su do~ekali sa mitraljezima. Ipak, do borbe nije do{lo, jer Hitler nije ni imao namjeru da osvaja Vatikan, ali su gardisti i tada pokazali spremnost da se bore sa mnogo ja~im neprijateljem.

Slu~aj Tornej: Svoj zadatak oni su

kob, [vicarska garda je imala 6. maja 1527. godine kada je poginulo 147 njenih pripadnika brane}i papu Klementa VII od vojske njema~kog cara Karla V. Naime, tada{nja papska dr`ava koju je predvodio Klement VII, pridru`ila se Francuskoj i nje nim saveznicima u borbi protiv Svetog rimsko-njema~kog carstva, koja se odvijala na tlu dana{nje Italije.

Jedina bitka: Ipak, Karlo V je po bijedio alijansu, ali po{to nije imao novca da isplati svoje vojnike, oni su u znak protesta napali Rim. Tada se pa pa Klement VII na{ao u opasnosti, a zahvaljuju}i svojim vojnicima uspio je da se pomo}u tajnih prolaza iz ba 56 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

zilike Svetog Petra skloni u dvorac Sant An|elo. Na`alost, nakon `estoke borbe, ispred vrata bazilike ostala su masakrirana tijela pripadnika garde koji su svoje `ivote dali za papu.

Tog dana je poginuo i zapovjednik Garde, pukovnik Gaspar Rouat.

Pre`ivjela su samo 42 gardista. Ra di podsje}anja na taj doga|aj, po tradiciji Garde, njeni novi regruti pola`u zakletvu upravo 6. maja svake godine u Rimu. Ina~e, prvi put u istoriji, zakletva je 2006. položena na Trgu svetog Petra.

Nakon ove bitke, ve}ih sukobljava nja sa neprijateljima ovi vojnici nisu imali. Ipak, nekoliko puta su dokazali da su odani Papi i da su nje -

obavili i tokom poku{aja atentata na papu Jovana Pavla II 13. maja 1981. godine. Naime, tada je vojnik Aloiz Esterman usko~io u papino vozilo koje se kretalo i za{titio je Papu svojim tijelom i postao je heroj, a 1998. godine i vrhovni komandant [vicarske garde. Me|utim, nekoliko sati poslije progla{enja za komandanta prona|en je mrtav u svom stanu, zajedno sa suprugom i jo{ jednim gardistom Sedrikom Tornejem. Prema zvani~nom izvje{taju Vatikana, Tornej je po~inio ta ubistva, a nakon toga se i sam ubio. To je u~inio, stoji u izvje{taju, jer ga Esterman nije promaknuo u vi{i ~in, ali mnogi u ovu verziju doga|aja nisu povjerovali.

Smatra se da je ovo najtamniji tre nutak u istoriji Garde, a nakon tog doga|aja ~ak je i po~eo slabiti inte res za pristup u njene redove.

Za svo vrijeme svog postojanja Garda je bila samo jednom nakratko raspu{tena i to kada je Papu zarobio Napoleon 1798. godine, ali je ona opet ubrzo okupljena.

Posljednjih godina raspravljano je o svrsi njenog daljnjeg postojanja, ali niti jedan papa jo{ uvijek nije izrazio `elju da se odrekne svojih ~uvara.

Ar­n i­s a­Ga­g u­l a “ Slu`iti vjerno, odano i ~asno Svetom ocu i njegovim zakonitim sljedbenicima, `rtvuju}i, ako ustreba, i `ivot za njihovu odbranu”, geslo je pripadnika Papine garde i ujedno njihova zakletva.

PRIČAM TI PRIČU

MALO ĆU VAS BOCNUTI I SVE ĆE BRZO BITI UREDU U sobu su opet uletjela dvojica crnih komandosa i izvukla je u neki, činilo se, kilometrima dug i uzak hodnik. Dok su je, jurećim korakom, gurali na kolicima, vrištala je u pomoć, osjećajući kako polako gubi svijest...

M

ahnito je udarala po tastaturi i s vremena na vrijeme bacala pogled na sat u donjem desnom uglu monitora. Žamor uzburkane kancelarije odavno joj je zvučao kao "Bumbarov let" pa je u tom ritmu brzo prebirala prstima po zacrnjenim tipkama.

- Samo da mi je izaći odavde mislila je skenirajući pogledom brojeve i slova na ekranu.

No, dan je prolazio isuviše sporo.

Pokušavala je da sumanutim tipkanjem prevari vrijeme i ubrza dan, ali nije bila baš uspješna. Ako bi uspjela i zavarati sebe, otečene noge i otuđena trtica koja bi brecala na svaki dubok uzdisaj, isprekidan krvotok i suhe i zakrvavljene oči redovno bi je podsjetili kako je iza nje ipak dug put.

A onda bi spakovala svoje stvari uvijek istim redoslijedom. Prvo bi pogasila sve prozorčiće na svom monitoru, onda bi sve papire sa stola uredno složila u ladicu i tek potom bi kliknula shut down i poslala svoj mali komp na počinak do sutra u isto doba. I njemu je trebao odmor. Kao i uvijek, već je počeo da huči, pregrijan, prašnjav, star, izmrcvaren...

Ponekad joj se činilo da je i on živo biće. Nekako je osjećala kad bi se razradio pa bi pratila njegov tempo, a nekada bi, jednostavno, bila sluđena njegovom nepokretljivošću, usporenošću, nekooperativnošću...

Ipak... ta mala siva kutija u moru

vitkih crnih koje su, sjajne i ulickane, skoro pa pozirale na svim susjednim stolovima, bila joj je nekako posebno draga. Osim što bi ponekad zaštopao, ipak je bez pogovora trpio svaku njenu nervozu, ali joj i pričao divne priče, pokazivao najšarenije slike, dovodio neke sasvim nove, zanimljive i lijepe face... ponekad čak i pjevao pjesme, prikazivao filmove...

Piše: Džana Zimić

Zbog toga je bila posebno osjetljiva kad kompjuter ne bi radio... Pa to je bio skoro pa njen najvažniji organ, od vitalnog značaja. Ako bi se njemu nešto dogodilo, šta bi bilo s njom? Da li bi dobila novi kompjuter? Bi li on radio poput ovog, da li bi uopće sarađivao tako dobro kao ovaj mališa? Možda bi joj rekli da je i ona gotova... Hiljadu pitanja, nijedan odgovor!

Zato ga je svakog dana tako brižljivo uključivala i isključivala, uvijek vodeći računa da ne preskoči koji korak, da mu ne naudi, da mu ne naškodi... *** Na ulazu i izlazu procedura je uvijek bila ista – stani u red, kada priđeš skeneru, prvo pruži kažiprst, širom otvori oko, iskezi zdrav zub ili kani kap krvi da se svi uvjere kako si ti stvarno ti. Nije se mnogo uzbunjivala zbog toga, samo daj da izađe iz te zgrade...

Pružila je prst na skener i već počela razmišljati o suđu koje čisto stoji u perilici već tri dana jer ne stiže da ga izvadi i ostavi na mjesto, o dječijoj frizuri koja već odavno to nije, ali mama nikako da stigne 20. juni 2014. Spektar, broj 2 57

odvesti dijete na šišanje, o polupraznom frižideru koji ne može da napuni zato što šopingcentar ne radi cijelu noć... kad zapišta pi-pi-pi. Štrecnula se, pomalo iznenađena tim neobičnim zvukom.

- Šta je sad?! Ima l' ovaj dan kraja?

– pitala se, još nesvjesna da to skener alarmira uzbunu jer nije prepoznao šare na jagodici njenog prsta.

- Morat ćete ponoviti - obrati joj se visok, markantan tip u pomalo loše skrojenom odijelu.

I ona poslušno opet nasloni svoj prstić na ledeno glatko staklo, ali opet poče da probija mozak pi-pi-pi.

- Da probam, možda, s okom? – upita onog propalog sportistu, koji je danas sa svojim ogromnim bicepsima i tricepsima mogao samo da glumi gorilu na glavnom ulazu velikih zgrada.

- Probajte – reče joj dečko.

Naslonila je ovog puta glavu na aparat poput onih koje je imao svaki ozbiljan oftalmolog u gradu.

Vilica joj je sjela u kožni povez, kao i čelo, a oko je širom otvorila i pogledala u tubu nekog sasvim čudnog kaleidoskopa. Pi-pi-pi.

- Pa dokle više? - već je počela da se nervira.

- Žao mi je - reče onaj momak. Morat ćemo dalje.

Znala je šta slijedi. Sad mora s njim u onaj odvratni sobičak. Tamo je stolica, ali ne obična.

- Gospođo, porcelanske navlake su vam krasne. Kvalitetan rad, ali ja, nažalost, od njih nemam ništa. Zar nemate nijedan svoj zub? – upitala ju je nafrackana zubarka sa medicinskom maskom na licu dok joj je čačkala metalnom iglicom po ustima.

- O, da mi je više izaći odavde pomislila je, a onda je kratko izustila: I šta sad?

- Ostanite ležati, sad će kolegica hladno je rekla žena u bijelom 58 Spektar, broj 2 20. juni 2014.

matilu, a onda je izašla.

Bodibilder je još stajao tu. Odijelo mu se napinjalo preko ramena, pa se počela pitati da joj on sada možda nije neka prijetnja.

U sobu je ušla neka skoro pa djevojčica, s iglom u rukama.

- Malo ću vas bocnuti, nije strašno, za nekoliko minuta sve će biti OK piskutavo je rekla mršavica dok joj je podizala desni rukav.

Ubod i nije bio baš bezbolan, a i nikako joj nije bilo jasno zašto im za običnu analizu trebaju baš tri kese krvi.

- Možda mi je posebno dobra...

Vidim da je gusta, nekako puna, tamnocrvena... - mislila je čekajući da konačno dobije odobrenje da ide kući.

Ali, analiza je baš potrajala. Nikako da se završi. U sobi je i dalje bila s onim vratarom iz ulaznog hola. Šutili su. Ona je pogledom kolutala oko sebe, a on kao statua.

- Ja' dosadnog posla, ja bih ovako umrla - govorila je u sebi.

Pi-pi-pi, opet se začu, ali sada nekako tupo, tiho, kao da je dolazilo iz podruma, odozdo, ispod njenih nogu. Prožela ju je jeza...

Vrata se otvoriše naglo i u sobu uletješe dva komandosa. Crne uniforme i puna ratna sprema – šljem, pancir, automatska puška, jedan nož, ručna bomba, crne kožne čizme usred ljeta.

- Lezi! Lezi! Na pod! Odmah vikali su upirući joj cijev prema očima.

Kao da joj je neko šamar opalio, adrenalin joj skoči pa kao da tek

progleda.

- Šta se dešava? Šta vam je? Samo hoću kući - ubrzano je poluglasno govorila, ali oni nastaviše da je nadvikuju: - Na pod, odmah!

I opruži se ona po podu koliko je duga i široka. Morala je leći na stomak, raširiti noge i ruke, a glavu nasloniti na crni mermer i tako se praviti da je skamenjenja.

- Šta vam je, momci? Samo hoću kući. Pa mi smo kolege, ja ovdje radim već godinama - izustila je čak se pomalo i smijuljeći, ne vjerujući da joj se ovo stvarno događa.

- Šuti, kučko! - vikao je jedan od ovih glavonja kao da je jutros nije vidio na videonadzoru kad je ovu istu proceduru uredno prošla kako bi ušla.

- Stvarno ne znam šta se dešava govorila je sada već sasvim ozbiljnim tonom, a u tom trenutku je u sobu ušla opet ona suhonjava djevojka.

- Nijedna analiza nije potvrdila da ste vi Karli Foks. Otisci vaših prstiju ne postoje, na skeneru je ostala samo mrlja, snimak očiju ne djeluje ljudski, kao ni analiza vaše krvi.

Svi podaci upućuju na to da je riječ o hologramu.

- Hahahaha – počela se smijati uz očajnički uzdisaj. - Kakav hologram? Pa ja sam Karli Foks sa sedmog sprata. Svakog jutra dolazim u 9. Jutros sam ovu istu proceduru prošla da bih ušla. Šta je vama?

Niko je nije slušao. Okupili su se u suprotnom ćošku i došaptavali su se dok su joj dvojica u crnim uniformama i dalje držala puške naslonjene na sljepoočnicu.

Nikako joj nije bilo jasno šta se to događa. Čuj hologram? Ako već i jeste hologram, mislila je u sebi, onda joj nijedan mitraljez, a ne ove puškice, ne mogu ništa.

Vrijeme je opet prolazilo, a ona je

sad već osjećala kako tapka u mjestu. A sebi to nije mogla dopustiti.

Previše je obaveza, još nema ni ručka, veš čeka na pranje, ujutro dolazi vodoinstalater da sredi vodokotlić iz kojeg potoci teku već danima... Ništa nije govorila, ali na licu joj se počeo nazirati grč nestrpljenja.

Na vrata sad uđoše neki muškarci u radnim odijelima i sa pokretnim bolničkim krevetom.

- Vozite je dole - reče onaj s ulaza.

Zgrabili su je i čvrsto je kožnim kaiševima, opasačima, svezali za kolica. Nijemo je buljila u plafon prošaran klima-uređajima i neonskim svjetiljkama, osjećajući kako joj na oči navire bujica suza. Lice joj se okvasilo, a pogled zamaglio. I dalje joj ništa nije bilo jasno.

Prostorija je ličila na kontrolni toranj, mada nije imala panoramskih prozora, jer je bila duboko u zemlji. U sterilno bijelom okruženju jarko su svjetlucali plavičasti dugmići na pultu. Zrak je bio prevruć, pomalo sladunjav i težak. Oko žene na pokretnim kolicima okupila se grupica transvestita - napadno našminkani i s vještačkim predugačkim trepavicama, nosili su cipele sa platformama i visokim potpeticama. U čudu ih je gledala.

- Nije mi samo jasno kako imaju tako oble noge, prave ženske... pomislila je.

Užurbano su hodali oko nje, napadno i prenaglašeno ženski vrckajući bokovima i njišući ramenima te čvrsto čuvajući laktove pripijene uz tijelo čak i kada bi sklanjali duge šiške s čela... Nosili su neke čudne uređaje, poput barkod čitača, i s vremena na vrijeme upirali bi ih u nju očitavajući neke vrijednosti.

- PH 711, A3, CTP 278... diktirao je jedan od njih u mini slušalicu na okovratniku.

- Hoće li mi, molim vas, iko reći šta

se dešava? - očajno je govorila, ali su je svi ignorirali.

Već je počela da apatično prihvata ovu situaciju, kad se opet začu onaj odvratni zvuk pi-pi-pi.

- Šta je, pobogu, sad?! uzdahnula je.

Transvestiti se brzo i uredno posložiše u perfektan red, a zid se rastvori na dva dijela i u sobu

zakorači Vrhovni. Sa strahopoštovanjem su pogeli glave i gledali u vrhove svojih lakiranihi fluorescentnih cipelica, dok je on energično i pomalo kruto koračao pored njih, držeći ruke sklopljene na leđima. Bio je omanjeg rasta, sijed i sasvim tipičan. Odijelo se presijavalo na njemu u hiljadu nijansi, a umjesto kravate, nosio je pletenicu napravljenu od sportskih pertli raznih boja.

- Znači, ovo je hologram? - upitao je gromkim dubokim glasom, išareteći pogledom na kolica.

- Da, Vrhovni - uglas su zapiskutali transići.

- Pa šta predlažete?

- Šta god želite.

Nastavio je zlokobno koračati oko žene svezane za krevet.

- Gospodine, ja nisam nikakav hologram - obratila mu se pristojno, nastojeći sačuvati mirnoću glasa.

- Ovo čudo i govori? - pomalo iznenađeno obratio se svojim podanicima.

- Da, Vrhovni - odgovarali su uglas ne dižući pogled, a onda je jedan od njih istupio korak naprijed i nastavio: - Ne samo da govori, ovaj hologram

čak i radi i razmišlja. Nazvali smo ga Holokreptonix.

- Divno - reče Vrhovni pa nastavi: I šta predlažete s njim?

- Istraživanjem njegovih funkcija, utvrdili smo da se odlično snalazi u obavljanju više radnji istovremeno, prilično je energičan, sistematičan i precizan pa predlažemo da ga iskoristite u nekoj od naših organizacionih jedinica na poslovima fabričke proizvodnje. Smatramo da će na takvom mjestu pružiti maksimalne rezultate te da će biti najisplativiji s obzirom na minimalne troškove rada, jer ovaj model ne troši apsolutno ništa, a nema potrebu ni za odmorom, servisom niti ičim sličnim. Troškovi njegovog održavanja su tačno nula - odzvanjalo je kontrolnim tornjem.

- Divno, divno! Odmah ga stavite u pogon - zadovoljno je govorio Vrhovni dok su mu se okice pohotno caklile.

- Ovo mora da je neka greška.

Pustite me! - povikala je žena još dok je slušala sistematično nabrajanje odvratnog transića u roze štiklama.

No, to joj nije mnogo pomoglo. U sobu su opet uletjela dvojica crnih komandosa i izvukla je u neki, činilo se kilometrima dug i uzak hodnik. Dok su je jurećim korakom gurali na kolicima, vrištala je u pomoć, osjećajući kako polako gubi svijest. Oko nje su se prvo smjenjivale fotografije pejzaža sa zidova ove crvotočine od hola, a onda je sve počelo gubiti prvo oblik, a potom i boju... *** Pi-pi-pi - opet je začula, prestrašeno širom otvorivši oči.

Ugledala je svoj mali digitalni sat na noćnom stoliću kraj kreveta. Već je bilo 7.15, vrijeme da krene na posao.

20. juni 2014. Spektar, broj 2 59

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ