Spektar broj 4 by magazin Spektar

REFORME: PARE POTROŠENE, REZULTATA NEMA

Broj 4

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 04. 07. 2014.

BOG POD LUPOM NAUKE

U SVAKOJ ŠALI IMA I MALO ZBILJE!? MISTERIJE: ČIME NAS TO ZAPRAŠUJU?

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

ČIME NAS TO ZAPRAŠUJU?

HEMIJSKI TRAGOVI STIGLI SU I IZNAD NAŠIH GLAVA

Šare na nebu, koje podjećaju na tragove mlaznih aviona, produkt su neke velike i tajne operacije na koju građani širom svijeta od svojih vlasti traže objašnjenje, ali ga nikako ne dobijaju, osim bezočnih laži da su to obični avionski “repovi”. Oni se učestalo pojavljuju i u Str. 14 našoj zemlji

BOG POD LUPOM NAUKE

U SVAKOJ ŠALI IMA I MALO ZBILJE!?

Pokazalo se da je američki dokaz o prvim Božijim riječima bio simpatična izmišljotina. No, nisu samo šaljivdžije na tom putu: naučnim metodama, najčešće kroz analizu DNK, dokaze o Bogu traže i genetičari i Str. 12 drugi ljudi sa ozbiljnim naučnim imenom

RELIGIJA: VJEROVANJE I FANATIZAM

ONI ŠTO PRETJERUJU...

Između opuštanja i ekstremizma nema geometrijske sredine, ali muslimani – po shvatanju jednog od najpoznatijih alima današnjice Karadavija – trebaju pronaći svoje mjesto upravo između te dvije krajnosti Str. 32

MOSTARSKE IGRE BEZ GRANICA

NIKOME NIJE DOBRO, ALI NIKO NI PRSTOM DA MRDNE

Mi sve nekako mislimo da se stranci šale kad poručuju da rješenja očekuju isključivo od nas. Oni mogu pomagati, posredovati, pa i ručak platiti. Ali, rješenja donositi – e, to oni više neće da rade, ni u Str. 6 Mostaru ni drugdje

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Uređuje redakcijski kolegij l DTP: Bekir Tvrtković l Kontakt: magazinspektar@gmail.com l Prenošenje tekstova u drugim medijima, uz naznaku izvora, potpuno je slobodno

BRAVO! Dobra volja nekad je važnija od novca. Braća Ahmetlić su vlasnici kompanije “Hifa group”, jedne od najmoćnijih u BiH, i sa novcem nemaju problema. Njihovi sugrađani sa područja Tešnja znaju da su pomenuta braća puna i dobre volje: redoviti su učesnici svih dobrotvornih akcija. Posljednji u nizu njihovih lijepih gestova dobio je poseban odjek. Novcem braće Ahmetlić, na njihovu inicijativu, renovirana je katolička crkva na ulazu u Tešanj. Tako je vjerski objekat star 116 godina, kojem su popravke bile neophodne, povratio svoj stari sjaj. Ništa čudno za braću Ahmetlić, ali ni za Tešanj. U ovoj opštini i ranije su zabilježene zajedničke akcije katolika i muslimana, koji su dobrovoljnim radom ili novčanim prilozima jedni drugima pomagali. Na to ukazuje i katolički svećenik Ilija Marinović: “Suživot i razumijevanje Bošnjaka i Hrvata na ovom prostoru ne dolaze u pitanje. Tako će biti i ubuduće”. BiH je vjerski zamiješana zemlja, čak i danas, kad su posljedice etničkog čišćenja, koje je provođeno u ratu, svugdje ostavile vidnoga traga. Izlilo se posljednjih decenija mnogo mržnje. No, kreatori velike svađe i sukoba ipak nisu uspjeli u svojoj namjeri da ovdje zauvijek razdvoje tri nacionalne i vjerske zajednice. O tome svjedoči i događaj iz Tešnja. U BiH, ipak, i dalje dominira tiha netrpeljivost sa povremenim ružnim ekscesima i izrazima netolerancije. Ali ni lijepih gesta i ohrabrenja ne nedostaje. Biće ih još više nakon onoga što se desilo u Tešnju. Korijenje suživota, staro stoljećima, ne može se tako lako počupati. 4 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

IZGUBLJENO VRIJEME

nadmudrivanje rivalskih stanaka i koalicija. Te prevare više ne prolaze. Javnost na njih više ne obraća pažnju, a kamoli da se zbog toga nervira.

NAJGORA VLAST

Lagumdžija ostaje u Vijeću ministara BiH. No, možemo biti sigurni da to kod njega nije izazvalo nikakvu radost. Nema ni tuge u redovima SBB-a, koji je tražio smjenu šefa diplomatije. I jedni i drugi su dobitnici, bez slasti pobjede, i gubitnici bez gorčine. U SBB-u misle da su pokazali kako brinu za zahtjeve izrečene tokom februarskih demonstracija. Misle da će to u oktobru naplatiti u vidu listića u svojim glasačkim kutijama. Lagumdžija i SDP znaju da pobjeda u Zastupničkom domu ne znači ništa za same izbore, ali znači još tričetiri mjeseca boravka u državnoj vlasti. Ali nisu sigurni da li je to za radost ili za brigu. Jer ovdje, gdje vlast nikako da ubere nijedan pozitivni poen, nije im se nadati ni na kraju mandata. Pogotovo ne sada, kad su misli i stranački kapaciteti okrenuti izborima. Jedino što im status u vlasti može donijeti, to su negativni poeni. Međutim, ključni zaključak koji se nameće iz „slučaja Lagumdžija“ jeste onaj o totalnoj nezainteresovanosti javnosti za ovu „dvorsku spletku“. Kad su ranije smijenjivani ministri, osjećala se u javnosti doza navijanja za ovu ili onu stranu. Mislilo se da to može da dovede i do neke krupnije promjene, da je to prvi korak u nekom novom, pozitivnom smjeru. No, vremenom su ljudi naučili da su to obično samo političke igre i sitno

Potpredsjednik SDA Asim Sarajlić ocijenio je da je ovo definitivno najgori mandat Parlamentarne skupštine i izvršne vlasti od uspostavljanja nezavisnosti BiH. “Mi iz SDA cijenimo da je dobrim dijelom odgovoran za takvo stanje i Zlatko Lagumdžija, od postizbornih poruka u izbornoj noći 2010. godine do 16 mjeseci neformiranja Vijeća ministara BiH”, rekao je Sarajlić i dodao: - Mislim da je Lagumdžija i kao lider stranke učinio mnogo da je politička scena u BiH nestabilna, nesigurna, da su institucije BiH i ne samo na nivou države nego i entitetske i kantonalne, nestabilne. Smjene vlada u kantonima u Federaciji BiH, postavljanje kadrova, nepotizam, dakle to je sve ono što je obilježilo ovaj mandat i dabogda se nikada više ne ponovio - kazao je Sarajlić. Sve je Sarajlić u pravu. No, zašto se onda njegove SDA, s takvim Zlatkom i SDP-om, još drži za ruku u Federalnoj vladi?

NARU^ENI REZULTATI

Na pitanje ima li zloupotreba u istraživanjima javnog mnijenja, posebno kod političkih istraživanja koja su česta u predizborno vrijeme, Srđan Puhalo, doktor psiholoških nauka i specijalista za takva istraživanja, socijalnu i

političku psihologiju, kaže da istraživači imaju posao sličan minerima. Ako jednom pogriješe, njihov kredibilitet postaje upitan. “Nisam siguran da ozbiljni istraživači žele svoj obraz ukaljati zbog 5.000 KM ili 10.000 KM, jer to znači kraj njihove karijere. Problem sa istraživanjima ne leži najčešće u istraživačima, već u ljudima koji su naručili istraživanje i samim tim postaju vlasnici istraživanja. Oni često manipulišu sa rezultatima, tako što prikazuju samo one koji im odgovaraju tj. selektivno prikazuju rezultate. Takođe, problem je kada se novinari dočepaju tih istraživanja i krenu sa svojim interpretacijama rezultata, koji često mogu biti tačni, ali zaključci koji se iz njih izvode mogu biti pogrešni”, objašnjava Puhalo. Ali, dodajmo, ima još jedna mogućnost. Ako neće za deset, neki “istraživači” možda se prodaju za 20 ili čak 50 hiljada KM. Jer, otkud onda rezultati, kakvi se publikuju, a koji jedni drugima neprestano skaču u usta i za koje se iz aviona vidi kome odgovaraju?

PRVO RO^IŠTE

Sarajlija Bojan Svrdlin, učesnik svakodnevnih protesta koji se od mjeseca februara odvijaju ispred zgrade Predsjedništva BiH u Sarajevu, u četvrtak je imao prvo ročište na Općinskom sudu u Sarajevu. Policijska uprava Centar podnijela je zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka protiv Bojana Svrdlina i njegovog brata Vedrana te Esmine

Piranić i Zorice Šain zbog obustave saobraćaja tokom pomenutih protesta. No, na zakazanom ročištu nije se pojavio niko u ime tužitelja. - Nadam se kako se i sudinica uvjerila da je ovo montirano političko suđenje. Moje demokratsko pravo je da lopovima kažem da su lopovi – izjavio je Svrdlin. U znak podrške, pred sudom se u vrijeme ročišta okupio jedan broj Bojanovih prijatelja, poznanika, rodbine te kolega sa sarajevskih demonstracija.

ŠOKIRANI SARKOZY

Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy izjavio je da se francuski pravosudni sistem koristi "u političke svrhe" nakon što je protiv njega pokrenuta zvanična istraga zbog nedopuštenog vršenja utjecaja. U optužnici se navodi da je Sarkozy pokušao doći do povjerljive informacije od sudije o istrazi nelegalnog finansiranja predizborne kampanje. Sarkozy je uhapšen u utorak radi ispitivanja. Prvi put je jedan francuski šef države držan u pritvoru. On se nada da će se ponovo kandidirati za predsjednika na izborima planiranim za 2017. godinu. Kazao je da je "duboko šokiran" istragom i optužio je sindikalnu grupu Syndicat de la Magistrature kako pokušava da ga uništi. "Sve je učinjeno kako bi mi se prišila reputacija koja nije tačna. U našoj zemlji, koja je zemlja ljudskih prava i vladavine zakona, neke stvari su organizirane. Francuzi trebaju znati koje su to stvari i trebaju procijeniti slobodno i po vlastitoj savjesti o njima", izjavio je Sarkozy. Javnost, međutim, iskazuje zadovoljstvo zbog njegovog privođenja. Znaju i Francuzi koliko toga smrdi u njihovoj vlasti, pogotovo u onoj garnituri koju je predvodio Sarkozy.

FUJ!!! U glavnoj sarajevskoj bolnici na ugradnju proteze kuka i koljena pacijenti čekaju čak šest mjeseci! Ko želi brzu intervenciju, može sam da kupi to (skupo) pomagalo i ljekari će učiniti svoje. Na zdravlje su ljudi osjetljivi. S obzirom na stanje u ovoj oblasti, građani BiH već su bijesni. Zdravstvene ustanove rade u jako lošim uslovima, sa malo ljekara, bez adekvatne tehnike, manjak je kreveta u bolnicama. Uz to, svaki ozbiljniji medicinski tretman traži doplatu pacijenta. U razvijenim zemljama upravo ovo pitanje dominira predizbornim kampanjama. Znaju političari šta ljudi puno zanima, pa se uvijek trude da na tom planu nešto obećaju i - ispune. Uostalom, tradicionalno je zdravstveno osiguranje jedno od ključnih pitanja predsjedničkih kampanja u SAD. Ovdje se desetak puta izlazilo na izbore, ali zdravstvo nikad nije bilo među ključnim temama. Političarima je bilo najvažnije da, kad pobijede, u medicinske ustanove na direktorska mjesta postave svoje ljude. Onda mogu sebe, rodbinu, prijatelje i stranačke kolege lakše za liječe. A, kako smo vidjeli, iz te krave može i da se izmuze podosta novca. Majstori su u tome svakako ljudi koji su godinama vladali sarajevskim fondom za zdravstvo. Stotine miliona u poraću je otišlo u privatne džepove i još uvijek odlazi kroz razne tendere i “saradnju” sa farmaceutskom industrijom. Političari o zdravstvu vode malo računa. Građani gunđaju. Međutim, jako je zanimljivo da i na listama raznih zahtjeva koje nezadovoljni ljudi upućuju vlasti, zdravstvo dobija tek simbolično mjesto. Građani su možda u pravu: traže ono od čega se živi. Ako to dobiju, i potrebe za liječenjem biće manje! 4. juli 2014. Spektar, broj 4 5

MOSTARSKE IGRE BEZ GRANICA

NIKOME NIJE DOBRO, ALI NIKO NI PRSTOM DA MRDNE Mi sve nekako mislimo da se stranci šale kad poručuju da rješenja očekuju isključivo od nas. Oni mogu pomagati, posredovati, pa i ručak platiti. Ali, rješenja donositi – e, to oni više neće da rade, ni u Mostaru ni drugdje

nate li zašto je Neretva prljavija nego ikad, iako oko nje više nema nikakve industrije? Prljava je ona od silnoga pranja ruku sviju koji su imalo uključeni u dvodecenijsku mostarsku bruku. Treba li uopće napominjati da se jedino u tom gradu, prije dvije godine, nisu održali lokalni izbori? Znate li da tamo nema regularne općinske vlasti, da su se, u odnosu na rat, promijenile samo vrste cijevi i municije kojim Bošnjaci i Hrvati razmjenjuju međusobne „poruke“. Sad su to, umjesto metaka, nakrivljena usta i ružne riječi koje iz njih izlaze. Vjerovatno svi ovo znate, ali vas sigurno za to nije mnogo briga. Svi su od Mostara, simbola neprekinutih sukoba, digli ruke i odmakli svoje misli. Ama baš svi: i domaća vlast i (ne)moćni stranci, i hrvatske i bošnjačke stranke, čak i sami žitelji ovog podijeljenog grada. I njihovi vapaji nekako su zamrli, kao da su se ljudi svikli na taj otužni život, pa nemaju ni volje ni snage da upozoravaju na svoju muku. Pasivne stranke: Mostar je, ustvari, jedna beskrajno dosadna priča. Ukoliko se u nju udubite, vidite da se tu ne mrda ama baš ništa. Niti se

6 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

mrda niti se naziru ikakvi ozbiljni pokušaji, a kamoli događaji koji bi zasluživali pažnju javnosti. U takvu atmosferu stiglo je i ovodnevno reagovanje Američke ambasade u Sarajevu. Pera mu se ne može odbiti. Svaka riječ na mjestu, ton miran, ocjene besprijekorno tačne. Kao da tu, uostalom, treba neko veliko umijeće pa da se zaključi ko su glavni tvorci baruštine u kojoj se Mostar usmrdio. „Više od dvije godine, Stranka

SDA i HDZ već dugo izbjegavaju svoju odgovornost i sebično se fokusiraju na izborne modele koji su u funkciji izgradnje ličnih carstava, dok građane koje bi trebali predstavljati ostavljaju na cjedilu demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) ne pokazuju spremnost za kompromis, zbog čega trpe građani Mostara, jer im se time uskraćuje osnovno demokratsko pravo da biraju lokalne predstavnike vlasti“, saopćeno je iz ambasade SAD. Te stranke, nastavlja se, već dugo izbjegavaju svoju

Piše: Vlastimir Mijović odgovornost u Mostaru i sebično se fokusiraju na izborne modele koji su u funkciji izgradnje ličnih carstava, dok građane koje bi trebali predstavljati ostavljaju na cjedilu! Amerikanci su ovim reagovanjem samo, ustvari, osnažili poruke iz pisma koje su Valentin Incko i njegov zamjenik malo prije toga uputili Parlamentu BiH. OHR je ponudio svoje posredničke usluge, pa i recept po kojem bi HDZ i SDA došli do nekog zajedničkog jezika. I oni i Amerikanci očekuju „da lideri pokažu političku volju da djeluju“. Naglasak je svakako na tom „očekivanju“. Pametno stranci zbore, na vrijeme se oglašavaju, ali – gdje su ćuške? Gdje je zavrtanje ruku, gdje su čvoke i drugi, makar najsitniji oblici pritiska na lendohane da se konačno uhvate svog posla? Gotovanska logika: Žalosno je što kod najvećeg dijela naše javnosti, a s njom i samih Mostaraca, i pritisak i tlak ponajviše dižu upravo ocjene koje stižu sa pomenutih adresa. Ljudima je već navrh glave da stranci tako pametno zbore, a da potom sve gledaju sa rukama u džepovima. Što se ne razmašu, pa te SDA-ovce i HDZ-ovce, ako treba i za uši dovuku za neki sto i primoraju ih da

Oni koje najviše svrbi, oni bi se trebali i počešati – građani Mostara

se sastavi tih desetak rečenica kojim će jedan grad konačno postati PRAVI GRAD, a ne nedonošče i pastorče, kakvo je sada? To je već golem problem. Mislim na naša gotovanska očekivanja, a ne na ponašanje stranaca. Zar smo gluhi i slijepi, pa da ne primjećujemo da se vrijeme bitno promijenilo, da OHR, Amerikanci i drugi, naprosto, ne žele da rade ono što bismo mi željeli da oni čine. A to je da nam na tacni serviraju neko rješenje. I da ga onda provedu! Mi sve nekako mislimo da se oni šale kad, već godinama, na sve moguće način poručuju da rješenja očekuju isključivo od nas, od domaće vlasti i drugih političkih subjekata. Oni mogu pomagati, posredovati, pa i ručak platiti. Ali, rješenja donositi – e, to oni više neće da rade, ni u Mostaru ni drugdje. I gotovo. Tu se nema šta dodavati. To mi moramo konačno shvatiti. Ne možemo se praviti Englezi, poput jednog profesora s kojim sam ovih dana gostovao u jednoj televizijskoj emisiji. Ubi se čovjek

diktirajući strancima zadatke koje oni, navodno, ovdje treba da obave. Sve do nove mirovne konferencije kojom bi, umjesto Dejtonskog, napravili neki drugi spisak pravila po kojim će se ovdje živjeti. Prava adresa: Tako je i sa Mostarcima. Odlično oni znaju ko im je zagadio i život i Neretvu, ko po gradu stalno širi smrad i zavadu. I opet im uz bok staju, i HDZ-u i

Ne možemo se praviti Englezi, poput jednog profesora koji se ubi diktirajući strancima domaće zadatke, sve do nove mirovne konferencije kojom bi, umjesto Dejtonskih, propisali neka nova pravila SDA-u, umjesto da ih se okanu ili da ih natjeraju da ljudima život bar malo uljude. E, taj film nećemo gledati. Hoće Mostarac ogovarati svoje gospodare i u avliji i u kafiću, ali javno

zagalamiti – neće! Ne znam šta je gore: to što se na protestnim skupovima u Mostaru skupljalo onako malo ljudi ili što su se uopšte okupljali. Time su svojim sugrađanima uputili potpuno obeshrabrujuću poruku da nekog većeg nezadovoljstva, ustvari, i nema. Jer da ga ima, buljuci ljudi bi se svakodnevno skupljali pod prozorima pomenutih krivaca za mostarske jade, za bruku i sramotu s kojom ovaj grad živi već dvije decenije. Vlast to vidi, pa se i ne trsi da nešto uradi. Ni stranaca se ne plaše kao nekada: njima je odavno jasno da oni neće pogaziti svoju riječ o nemiješanju u unutrašnje političke sukobe. Stoga će u vjetar otići i one poruke iz OHR-a i Američke ambasade, kao i svaka druga koja ne stigne sa jedine prave adrese: od građana Mostara. Jednostavno, počešati se mora onaj koga svrbi. Ako to ne uradi, onda ga i ne svrbi. Ili bar ne toliko koliko bi bilo logično da Mostarci danas budu jadni i nesrećni. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 7

REFORMA JAVNE UPRAVE U BIH

PARE SU POTROŠENE, ALI SU REZULTATI IZOSTALI Na ovu reformu u proteklih osam godina potrošena su 10,3 miliona KM, uglavnom donatorskih sredstava. Provedena je samo polovina planiranih obaveza, a građani još ne mogu osjetiti bilo kakav napredak u svojoj svakodnevnici

z Fonda za reformu javne uprave potrošena su 1,2 miliona KM kako bi 2.400 zaposlenih u javnim institucijama u Bosni i Hercegovini naučili raditi u osnovnim programima na računaru. Cilj obuke je bio da državni službenici, uz veću računarsku pismenost, budu produktivniji na poslu. Međutim, teško je provjeriti da li je njihova produktivnost povećana. Nakon obuke, koja je završena prije dvije godine, većina službenika je dobila potvrdu o stečenom znanju. Međutim, samo neki rukovodioci u državnim službama ocjenjuju rad uposlenika. Zbog toga se, kako sada stvari stoje, uposlenicima mora vjerovati na riječ kada kažu da ima napretka u njihovom poslovanju nakon obuke.

Četiri nivoa: Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN), na reformu javne uprave u proteklih osam godina potrošena su 10,3 miliona KM, uglavnom donatorskih sredstava. Provedena je samo polovina planiranih obaveza, zacrtanih do kraja ove godine, i za sada građani ne mogu osjetiti bilo kakav napredak u svakodnevnici. 8 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Reforma javne uprave dogovorena je prije osam godina kao proces koji svaka zemlja mora proći prije nego

Preko dva miliona maraka iz Fonda je potrošeno za upravljanje ljudskim potencijalima, među kojima je i obuka za rad na računarima. Premda se ova odluka čini suvišnom, jer je sposobnost rada na računaru jedan od osnovnih uvjeta za prijem u državnu službu, donatori smatraju da je to trebalo učiniti... Projektni menadžer SIDA-e Mario Vignjević

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo što postane kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Premijeri države BiH, entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske te gradonačelnik Brčko distrikta dogovorili su da će reformirati javnu upravu na sva četiri nivoa, s tim da je za svaki potez potrebna saglasnost predstavnika svih nivoa. Napravljena je Strategija za reformu javne uprave i definiran Akcioni plan sa aktivnostima, rokovima i odgovornostima pojedinih institucija. Prema ovim dokumentima, na kraju 2014. godine BiH bi trebala imati efikasniju i odgovorniju javnu upravu. Kako bi se pratila provedba reforme, formiran je i Ured koordinatora za

reformu javne uprave (PARCO) kao državna institucija pri Vijeću ministara BiH. Međutim, u postojećim dokumentima nisu predviđene kaznene odredbe u slučaju neispunjavanja obaveza. Ključna karika: U Strategiji iz 2006. godine određeno je šest reformskih sfera: javne finansije, upravni postupak, upravljanje ljudskim potencijalima, izrada zakonskih propisa, informacione tehnologije i institucionalne komunikacije. Veći dio posla trebale su obaviti institucije, dok je manji dio zavisio od projekata koje strani donatori finansiraju kroz Fond. Do sada je iz Fonda potrošeno 10,3 miliona KM za 12 završenih projekata i tehničku pomoć pri stvaranju tih projekata, a odobrena su još tri miliona KM za tekuće projekte. Novac su donirali: Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), Ambasada Kraljevine Holandije u BiH, Odjeljenje Ujedinjenog Kraljevstva za međunarodni razvoj (DfID) i Delegacija Evropske komisije u BiH. Na osnovu podataka o projektima koje finansira Fond i podataka koje dostavljaju institucije, predstavnici PARCO-a pišu godišnje izvještaje o napretku u procesu reformi. Međutim, šef Operativne jedinice PARCO-a Aleksandar Karišik podsjeća da svaki projekt, ma koliko dobro bio osmišljen i urađen, traje kratko i reforma ne može s njim završiti. On za CIN kaže da su za svaki projekt potrebne potvrde vlada, a po njegovom završetku nastavak primjenjivanja u instituciji. „I tu je ona ključna karika, jedan od problema, što tu nemamo odgovornost institucija da preuzmu te rezultate i da ih dalje razvijaju. (…) U jednom trenutku neko mora

Krajnje neodgovoran odnos državnih organa

da radi stvari bez projekata i da ono što je projekt ostavio nastavi dalje“, kaže Karišik. Preko dva miliona maraka iz Fonda je potrošeno za upravljanje ljudskim potencijalima, među kojima je i obuka za rad na

Na državnom nivou je manje od pola institucija dostavilo izvještaje o ocjenjivanju službenika. Ni Ministarstvo pravde kao jedna od najvažnijih institucija za reformu javne uprave nije dostavilo izvještaj, a isti slučaj je i sa Vijećem ministara koje je obavezno ocijeniti rukovodioce institucija...

računarima. Premda se ova odluka čini suvišnom, jer je sposobnost rada na računaru jedan od osnovnih uvjeta za prijem u državnu službu, donatori smatraju da je to trebalo učiniti. Ocjenjivanje: „Ako državni službenik ne zna pročitati šta mu piše na računaru, ako ne zna upotrijebiti neki sistem – džaba sve. Da bismo išli korak dalje, moramo te ljude opismeniti“, kaže Mario Vignjević, programski menadžer u SIDA-i. Dodaje da je kranji cilj tog projekta bio efikasnija usluga građanima. Uporedo sa projektom obučavanja državnih službenika za rad na računaru, PARCO je osmislio projekt uvođenja novog sistema ocjenjivanja i praćenja rada uposlenih u javnoj 4. juli 2014. Spektar, broj 4 9

upravi za koji je potrošeno nešto manje od 750 hiljada KM. Za te pare institucije BiH, oba entiteta i Brčko distrikta dobile su nove ili izmijenjene pravilnike i priručnik o ocjenjivanju službenika. Novi pravilnici obavezuju rukovodioce da analiziraju ocjene uposlenih i dostavljaju izvještaj o tome nadležnoj agenciji za državnu službu koja ga dalje upućuje vladi. Cilj je da rukovodioci kroz redovne razgovore sa uposlenima prate njihove planove i rezultate, a njihove lične ciljeve uklope u ciljeve institucije kako bi se povećala motivacija za rad. Više od 600 rukovodilaca prošlo je obuku o samom postupku ocjenjivanja i njegovom značaju. Po završetku projekta institucije su trebale primijeniti ovaj mehanizam koji vodi ka uspješnijem radu. Bez izvještaja: Godinu i po nakon završetka projekta ispostavilo se da su preporuke za ocjenjivanje službenika u potpunosti ispoštovale samo institucije u Republici Srpskoj, jer jedino u pravilniku ovog entiteta postoje kaznene odredbe. Na državnom nivou je manje od pola institucija dostavilo izvještaje o ocjenjivanju službenika. Među

10 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Zbog ovog kašnjenja nisu kažnjene ni institucije niti odgovorni pojedinci, ali jesu indirektno kažnjeni građani. Prema Godišnjem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za 2013. godinu, postignut je „veoma mali napredak“ u reformi javne uprave... njima su pretežno institucije sa malim brojem zaposlenih i samo tri od devet ministarstava. Ni Ministarstvo pravde kao jedna od najvažnijih institucija za reformu javne uprave nije dostavilo izvještaj, a isti slučaj je i sa Vijećem ministara koje je obavezno ocijeniti rukovodioce institucija. U Federaciji BiH nema zbirnih podataka o ocjenjivanju, a u Brčko distriktu pravilnik još uvijek nije ni usvojen. Političku odgovornost za sprovođenje reforme javne uprave snose Vijeće ministara, vlade oba entiteta te Vlada Brčko distrikta. Njihovi šefovi su članovi Koordinacionog odbora za ekonomski razvoj i evropske integracije, tijela koje je preuzelo obavezu da se sastaje najmanje dva puta godišnje i razmatra napredak

reforme. Međutim, od usvajanja Strategije 2006. godine Odbor nije raspravljao o ovoj temi. Osim nedostatka političke podrške, šef Operativne jedinice PARCO-a Karišik kaže da ciljevi nisu postignuti i zbog kompleksnog uređenja države i sistema reforme prema kojem se svi nivoi vlasti moraju usaglasiti u vezi sa svim aktivnostima. „Treća stvar su sami ljudi, kapaciteti i motivacija za promjene. Mislim da bi se to moglo prevazići kad bi postojala jasnija, direktnija usmjerenost na političkom nivou i obaveznost provođenja reformi“, kaže Karišik. Krajnji cilj provedbe reforme jeste jednostavna administracija. Međutim, građani još ne mogu osjetiti bilo kakav napredak u svakodnevnici. A kazne: Ta priča za građane treba tek sada da krene, kaže Aneta Raić, predstavnica PARCO-a. Međutim, nema podataka koji su to projekti na osnovu kojih bi građani mogli osjetiti reformiranu upravu. Prvobitni plan je bio da se od 2006. do 2010. godine radi na unapređenju administracije i pojedinačnih sektora poput zdravstva, okoliša, obrazovanja i

drugih, a da se do kraja 2014. ti sektori usavršavaju. Međutim, BiH još nije stigla do tog koraka. Zbog ovog kašnjenja nisu kažnjene ni institucije niti odgovorni pojedinci, ali jesu indirektno kažnjeni građani. Prema Godišnjem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za 2013. godinu, postignut je „veoma mali napredak“ u reformi Predstavnik PARCO-a Aleksandar Karišik

javne uprave. „Ovom procesu nedostaje neophodna politička podrška. (…) Stalna rascjepkanost i politiziranje sistema državne službe je i dalje razlog za zabrinutost“, piše u Izvještaju. Projektni menadžer SIDA-e Mario Vignjević kaže da i donatori primjećuju nedostatak brige vlasti

za reformu javne uprave. On je za CIN rekao da su donatori, iako zadovoljni učinjenim, očekivali više kada su osnivanjem Fonda počeli finansirati reformu. Donatorski uvjeti: Pojedini donatori su se u međuvremenu povukli. Ambasada Holandije je promijenila svoj strateški cilj u BiH, a DfID je zatvorio ured. Umjesto njih su, zahvaljujući utjecaju SIDA-e, došli novi – Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške koje je za reformu dalo oko šest miliona KM te Ministarstvo vanjskih poslova Danske sa oko 7,4 miliona KM. Donatori su postavili uvjet da reformu pomognu i domaći budžeti pa su četiri vlade do danas u Fond uplatile ukupno 755.000 KM. Za naredne faze reforme na raspolaganju je oko 20 miliona maraka donatorskih i novaca iz budžeta. Donatori su u prvoj fazi bili zadovoljni što su projekti urađeni na sva četiri nivoa reforme uprave i što su se o njima jednoglasno dogovorile sve vlade. Istovremeno su to vidjeli i kao problem, jer je vladama često trebalo puno vremena da odobre projekt. Vignjević kaže da je novac za nastavak reforme spreman, ali da vlast mora imati novi plan, s obzirom da postojeći ističe krajem godine. Ako toga ne bude, možda bi se moglo desiti najgore – da donatori obustave finansiranje. „Čisto sumnjam da će neko zažmiriti i reći: ‘Hajde, OK, mi ćemo njima davati bez obzira što oni ne ispunjavaju svoje obaveze i što nema nekog plana’. Druga crna pretpostavka je da će ostali potencijalni donatori reći: ‘Što nam to treba, haj’mo ulagati tamo gdje ima rezultata, tamo gdje je odgovornost vlasti na nivou’“, objasnio je Vignjević. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 11

BOG POD LUPOM NAUKE

U SVAKOJ ŠALI IMA I MALO ZBILJE!? Pokazalo se da je američki dokaz o prvim Božijim riječima bio simpatična izmišljotina. No, nisu samo šaljivdžije na tom putu: naučnim metodama, najčešće kroz analizu DNK, dokaze o Bogu traže i genetičari i drugi ljudi sa ozbiljnim naučnim imenom

ili smo prosto zabezeknuti, kao i mnogi diljem svijeta, kad je ovih dana plasirana vijest o navodnom revolucionarnom otkriću američkih učenjaka. Oni su, ni manje ni više, otkrili naučne dokaze o – Bogu! Našim portalima kao zaraza se širila ova vijest, pokupljena sa zagrebačke web svaštare www.dnevno.hr, koja ju je, pak, preuzela sa jednog američkog web-sitea. Po nekoliko puta se taj tekst iščitavao da bi se nekako proniknulo u stručnu terminologiju kojom je pisan. O Bogu ljudi znaju puno, ali o DNK ne znaju gotovo ništa. A upravo to dvoje je u toj vijesti spojeno. U ljudskom DNK je, naime, otkriven trag prve poruke koju je, iz svojih visina, Bog spustio ljudima. Božije stvaranje: Istražujući ono što se donedavno smatralo suvišnom informacijom u DNA, takozvani „Junk DNA“, istraživači s Wyoming Institute of Technology navodno su došli do šokantne spoznaje, pisalo je u toj informaciji. Dešifrirajući tamo pojedine dijelove zapisa i koristeći znanja lingvističkih stručnjaka u svom projektu dobili su, u formi staroaramejskog jezika, informaci12 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

ju: "Na prvo svitanje zore, Bog stvori zemlju i nebo." Profesori lingvistike na Sveučilištu Bob Jones, kako se dalje navodi, pronašli su kodni jezik koji koristi nizove od dvadeset osam nezavisnih vrijednosti, nađen u rasponu učestalosti poznatih pisama. Profesori su bili potreseni kada su otkrili da postoji jedan jezik kojeg su znanstvenici godinama odbacivali kao beskoristan, koji

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog … A što je to riječ? To je skup zvučnih slika DNK... je bio identičan antičkom aramejskom. Što je još više zapanjujuće, čim su lingvisti počeli prevoditi kod unutar ljudskog genoma, otkrili su da su dijelovi pisma sadržanog u njemu bili nevjerojatno slični sastavu stihova koji se mogu naći u Bibliji. Tamo su pronašli rečenicu: "Na prvom počinku dana, Bog stvori nebo i zemlju." Ovo je u zapanjujućoj sličnosti sa biblijskim: "U početku, Bog je stvorio nebo i zemlju." I sami zainteresovani za ovu hittemu, odmah smo kontaktirali

Piše: Amra Zimić čovjeka koji se kod nas odlično razumije u DNK-problematiku. Pročitao je vijest i rekao: Zanimljivo i moguće! Ostalo je da malo razmisli i da kasnije detaljnije porazgovaramo. Binarni kod: Za dodatni razgovor nije bilo potrebe. Otkrilo se, naime, da se radi o jednoj šali. Portal www.doznajemo.com krenuo je u brze provjere i utvrdio da je ta vijest potpuna besmislica. Izvor je američki satirični web-site koji objavljuje izmišljene tekstove! Šala je očito uspjela, bar u našim krajevima. No, kako u dobroj šali počesto ima i bar malo zbilje, zakopala sam se u tu temu. I nije da se nije imalo šta pronaći! Nedavno preminuli britanski filozof dr. Anthony Flew bio je svojevremeno jedan od vodećih zagovornika ateizma. Međutim, znanstvena saznanja kasnije su ga odvela ka Bogu. Još 2004. dr. Flew je rekao: „Nad-inteligencija je jedino zadovoljavajuće objašnjenje za postanak života i složenost prirode.“ A jedan od najuvjerljivijih dokaza koji su ga naveli na takav zaključak bila su otkrića vezana za - DNK. DNK u ćelijama ljudskog organizma vrlo je slična složenim

Ko je u ljudski DNK zapisao kôd od tri milijarde slova koji komanduje svakom našom ćelijom?

kompjuterskim programima. Oni se sastoje od niza jedinica i nula (što se naziva binarni kôd). Raspored tih jedinica i nula određuje rad programa. Na sličan način, DNK se sastoji od četiri hemijska spoja. Kratice za nazive tih spojeva glase A, T, G i C. Kao i kôd kompjuterskog programa, ova slova raspoređena su u ljudskim ćelijama ovako: CGTGTGACTCGCTCCTGAT i tako dalje. Zapanjujuća činjenica jest ta da se u svakoj sićušnoj stanici našeg organizma nalazi ovakav kôd dug tri milijarde slova! Nadalje, utvrđeno je da je 99.9% naše DNK gotovo identično genetskom kôdu svih pripadnika ljudske rase. Baš kao što se zapitao bivši ateist dr. Anthony Flew, isto tako i mi sebi možemo postaviti logično pitanje: ko je napisao taj kôd od tri milijarde slova koji daje upute za rad svakoj od naših ćelija? Ko je smjestio taj kôd u našu ćeliju? Bog? Zanimljiv je i događaj iz 2000. godine. Tada je američki predsjednik Clinton čestitao timu znanstvenika koji su dovršili sekvenciranje humanog genoma. Predsjednik je tom prilikom rekao: „Danas učimo

jezik na kojemu je Bog stvorio život. Raste naše divljenje i strahopoštovanje prema kompleksnosti, ljepoti i čudu Božjeg najsvetijeg dara.“ Dr. Francis Collins izašao je na podij nakon predsjednika i rekao: „S poniznošću i divljenjem shvaćam da smo upravo dobili mali uvid u knjigu s uputstvima za funkcioniranje čovjeka, koja je dosada bila poznata samo Bogu.“ Prvi genetičar: Ovim misterijama bavio se i veliki naučnik Peter Garyaev. Da ne dužimo, zaključio je da je prvi „valni genetičar“ ustvari bio – Bog! “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog … A što je to riječ? To je skup zvučnih slika DNK“, kazao je

Nad-inteligencija je jedino zadovoljavajuće objašnjenje za postanak života i složenost prirode. Jedan od najuvjerljivijih dokaza koji su dr. Flewa naveli na takav zaključak bila su otkrića vezana za DNK...

Garyaev. Još jedan ozbiljan čovjek naučno objašnjava postojanje Boga. To je svjetski poznati genetičar Sang Chung Lee, koji je nedavno boravio u Crnoj Gori. U intrervjuu za nacionalnu televiziju je rekao: Bog je ljubav, On zato i stvara. Možda je u tom procesu i koristio „veliki prasak“. On je ta energija prije „velikog praska“. A znamo da „obična“ nauka stvaranje svijeta tumači upravo tim „velikim praskom“. I šta sad? Ništa. Onaj „dokaz“ iz Amerike zaboravimo. Ali, bilo bi glupo da mozak zaključamo za ovakve mogućnosti. Svijet je veliko čudo, kao i onaj koji ga je stvorio. Uostalom, već je na milione ljudi u svijetu koji sebe nazivaju – deistima. Ima ih i kod nas, okupljeni su u Facebook grupu „Alijansa deista“. To su „vjernici“ koji odbacuju religije, ali vjeruju u Boga. Zapravo, oni vjeruju da će Božije postojanje i Božije djelo jednog dana biti NAUČNO dokazano. Možete misliti koliko je bilo njihovo uzbuđenje dok ona američka vijest još nije postala simpatična izmišljotina! 4. juli 2014. Spektar, broj 4 13

NEBESKA TAJNA: ČIME NAS TO ZAPRAŠUJU?

HEMIJSKI TRAGOVI STIGLI SU I IZNAD NAŠIH GLAVA Šare na nebu, koje podjećaju na tragove mlaznih aviona, produkt su neke velike i tajne operacije na koju građani širom svijeta od svojih vlasti traže objašnjenje, ali ga nikako ne dobijaju, osim bezočnih laži da su to obični avionski “repovi”. Oni se učestalo pojavljuju i u našoj zemlji

eliki filozof Immanuel Kant jednom je napisao: „Dvije stvari me najviše zadivljuju; zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni“. Danas, niti ljudskim postupcima upravljaju moralni zakoni, niti je plavo nebo kakvo je nekad bilo! Na one rijetke što se svakodnevno, pri pogledu na prošarano nebo iznad naših glava (šare podjećaju na tragove mlaznih aviona koji se na nebeskom svodu zadržavaju više sati), pitaju: „Čime nas to zaprašuju?“, većina gleda kao na čudake koji u životu nemaju preča posla nego da svakodnevno po

Tragovi snimljeni na sjeveru Bosne 14 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Iznad Sarajeva su bili prostim okom vidljivi tragovi nastali nakon prelijetanja nekoliko aviona koji nisu nestajali i po četiri do pet sati, šireći se u „prirodno nastale oblake“ interenetu nešto čeprkaju i traže potvrde brojnih teorija zavjere. Foto dokazi: Elem, „chemtraili“, hemijski tragovi na nebu - posljednjih nekoliko godina dobaciše i do nas. A mislio sam da se to samo nekom drugom, negdje daleko od

Piše: Šefik Avdagić napaćene BiH, dešava. Da ne bude zabune, „contrailima“ se nazivaju normalni tragovi iza aviona što traju svega nekoliko sekundi ili maksimalno minut, i poslije toga nestaju, dok ovi „chemtraili“ (hemijski tragovi) na nebu ostaju više sati te se vremenom raspršuju i na nebu izgledaju kao pravilno raspoređeni oblaci. Da li ste primijetili, možda u dane vikenda boraveći na nekoj od prelijepih planina u BiH, cijeli nebeski svod u pravcu juga, zapada, sjevera (kud god pogledate) unakrsno išaran ovim tragovima koji su (kako sam povremeno saznavao od “usputnih“ pratilaca ove pojave što

u svemu nisu vidjeli ništa neobično), prostim okom bili vidljivi 9-10 sati. Intenzivno i „obilato“ zaprašivanje znalo se ponoviti više uzastopnih dana kada su se prema vremenskoj prognozi očekivale padavine. Tada su iznad Sarajeva bili prostim okom vidljivi tragovi nastali nakon prelijetanja nekoliko aviona koji nisu nestajali i po četiri do pet sati, šireći se u „prirodno nastale oblake“. Ima nas grupica „entuzijasta“ koji ovaj fenomen pratimo već duže vrijeme, snimili smo desetine kvalitenih fotografija iz brojnih krajeva BiH, a onda smo prestali jer jednostavno više nije bilo smisla gomilati ih. Neke od njih možete vidjeti uz tekst. Jedno je sigurno, operacija hemijskih tragova na nebu posljednjih godina se znatno pojačala. Prije pet-šest godina sam znao tu i tamo vidjeti pokoji chemtrail, ali moj je dojam da se zaprašivanje intenziviralo. U svakom gradu u kojem sam se na par sati ili pak dana zadesio, viđao sam ih iznad sebe, nekad gušće, nekad rjeđe, nekad su avioni koji su ih ispuštali letjeli cijeli dan, nekad tek dio jutra ili pred večer. Čudne rešetke: Ako se ozbiljno pitate kako nastaju „obični tragovi“, dakle contrail-ovi, evo stručnog odgovora: avionski ispuh povećava količinu vlage u zraku, te

Neobični dekor iznad sarajevskog Bosmala

na taj način „gura” vlagu, koja je prirodno u zraku, prema tački rosišta, tj. dolazi do kondenzacije i stvaranja contraila. Gorivo koje koriste avioni (benzin, kerozin) sastoji se uglavnom od hidrokarbonata. Kad gorivo sagorijeva, ugljik kombiniran s kisikom stvara ugljični dioksid. Hidrogen se također spaja s kisikom i stvara vodu, koja se u avionskom ispuhu pretvara u vodenu paru. Pri velikim visinama vodena para iz avionskog ispuha izlazi u prilično hladan okoliš (što je visina veća, atmosferska temperatura je niža) što snižava temperaturu vodene pare sve dok se ne kondenzira u malene vodene kapljice i/ili pretvori u led. Ovi milioni malih vodenih kapljica i/ili kristala leda tvori contrailove. Za razliku od njih, chemtraili ostaju u zraku vrlo dugo i onda se polako šire i povezuju, formirajući oblake tipa “cirusa”. Uobičajeno je

Iza svega možda stoje bjelosvjetski profiteri od trgovine hranom koji „proizvođenjem“ suše i vremena kakvo njima odgovara ustvari čovječanstvo tjeraju na otkup sjemenja žitarica što su otporne na toksičnost aluminija

da se mlaznice najčešće na nebu slažu u obliku znaka X ili rešetke. Ako se ozbiljno pitate zašto su chemtraili toliko drugačiji, odgovor je zato što se tu radi o hemijskom mlazu kojim se namjerno „zaprašuje“ određeno područje iz zasad nepoznatih razloga. Službeno je izjavljeno da se radi o programu spašavanja Zemljine klime i borbe protiv globalnog zatopljenja. Internetom kruži informacija da se to zaprašivanje provodi od strane NATO-vih vojnih aviona u sklopu programa pod nazivom „Cloverleaf“. A da je to zaista tako potvrđuju knjige „Death from the Skies“ (Smrt sa neba) i „Healing Codes for the Biological Apocalypse“ (Iscjeljujući kodovi za bilošku apokalipsu), izvjesnog dr Len Horowitza, koji tvrdi kako se radi o raspršivanju priona, bjelančevina što su u stanju da se pod određenim okolnostima pretvore u kristale. A onda, zavisno od toga kojim se frekvencijama izlože, izazivaju određene bolesti.

Američka rabota: U brojnim drugim izvorima najčešće se spominje podatak da u SAD vlada prska ljude mješavinom aluminija, barija i stroncija, navodno radi regulisanja klimatskih promjena?! Nadalje, u razradi teorija zavjere stoji da iza svega stoje bjelosv4. juli 2014. Spektar, broj 4 15

jetski profiteri od trgovine hranom koji „proizvođenjem“ suše i vremena kakvo njima odgovara ustvari čovječanstvo tjeraju na otkup sjemenja žitarica što su otporne na toksičnost aluminija i koje (pogađate) u ponudi na svjetskom tržištu imaju samo oni i njima slični. Ako je neka od navedenih verzija i djelimično tačna, jedno je sigurno - danas smo sve više pod utjecajem indoktrinacije preko subliminalnih i drugih tehnika kojima se javnost navikava na hemijske tragove na nebu - kao na normalnu pojavu. Očigledno, prošla su vremena kada smo bili opčinjeni “zvjezdanim nebom nad nama”. Sada su u modi neki drugi prizori nebeskog svoda koje većina smatra „prirodnom“ pojavom što nastaje zbog ispuha putničkih aviona i atmosferskih uvjeta. U filmu koji možete naći na YouTube – „What In The World Are They Spraying“ (Čime li nas to prskaju, 2010.), koji traje gotovo sat i po, na jednom mjestu se spominje podatak da su geoinženjeri američkoj vladi predložili prskanje 100-200 miliona metričkih tona alu-

Tragovi ostaju i po nekoliko sati 16 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Ako države poput SAD-a ne smanje emisiju stakleničkih plinova u ogromnim količinama, bit će potrebno raspršivanje toksičnih otrova u atmosferu da se osujeti nadolazeća katastrofa minija godišnje u atmosferu, kako bi se konačno stalo u kraj sveprisutnom zagrijavanju planete!?? Političke reakcije: U našem susjedstvu, svojevremeno je zastupnica u Hrvatskom saboru, dr. Mirela Holy, na inicijativu nekih građana, postavila zastupničko pitanje u vezi „chemtrailsa“. U odgovoru Vlade Republike Hrvatske navodi se da se radi o običnim avionskim mlaznicama (contrails). Dakle, ovo što ljudi svakodnevno vide iznad svojih glava, u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i brojnim drugim državama iz okruženja, napokon je i zvanično već „objašnjeno”, tako da nema potrebe da i naši političari odgovaraju na “glupa” pitanja građana. „Ti dugi bijeli mlazovi, oblačne

sumaglice na plavom nebu, iz neobilježenih aviona, nisu uobičajeni mlazovi“, kazala je vođa Stranke Zelenih u Švedskoj, Pernilla Hagberg. Naime, prema pisanju švedskih novina „Katrineholms Kuriren“, Hagberg je prva političarka koja se izjasnila o tom problemu, otvoreno priznavši da ove neobične oblačne staze, koje ne uspijevaju tako brzo nestati s neba kao normalni mlazovi aviona (contrails), su zapravo otrovna mješavina hemikalija, virusa i metala koji se kolektivno nazivaju „chemtrails“. Prema Hagbergovoj, zaprašivanje je zajednički pothvat američke središnje obavještajne agencije (CIA), američke sigurnosne agencije „US National Security Agency (NSA)“ i vlade Švedske da mijenjaju atmosferske uvjete putem namjernog zaprašivanja nekim aerosolom. Klimatski testovi: U reportaži na njemačkom RTL-u su , zbog uzastopnih pojava oblaka na meteorološkom radaru, nakon aktivnosti njemačkih vojnih zrakoplova, meteorolozi o tome postavili pitanje Luftwaffeu. Odgovor je bio da je provedena vojna vježba u kojoj je ispuštena manja količina supstanci neškodljivih za stanovništvo (chaffaluminij). Meteorolozi su tvrdili da količina materijala nikako ne može biti mala s obzirom na sliku koju prikazuje radar i gdje se vidi oblak od 350 kilometara. A eksperimenti povezani sa manipulacijom klime su zabranjeni! Višestruko nagrađivani kanadski novinar William Thomas, koji prati teme zdravstva i ekologije, prvi je izvještavao o hemijskim tragovima, napisao niz članka kao i knjigu te snimio dokumentarni film. On je neprikosnoveni autoritet u izvješta-

vanju o hemijskim tragovima. Na njegovim stranicama se mogu naći razgovori sa kontrolorom leta koji je potvrdio postojanje tajne vojne operacije, teorije o razlogu korištenja hemijskih tragova, peticije protiv hemijskih tragova, medicinska izvješća, televizijske reportaže, najnovija saznanja, svjedočanstva, itd. Zemlje nad kojima je dosad uočena aktivnost hemijskih tragova su Australija, Belgija, Francuska, Grčka, Haiti, Hrvatska, Slovenija, BiH, Srbija, Italija, Kanada, Meksiko, Nizozemska, Novi Zeland, Njemačka, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, SAD i Velika Britanija. I pored svega ovoga, skeptici tvrde da su chemtrailovi izmišljotina. Ali se čovjek zdrave logike zapita kako mentalni sklop takvih ljudi obrađuje jednu ovakvu vijest, koju su prenijeli neki mediji: u svrhu sprječavanja globalnog zagrijavanja, troše se milijarde dolara za prskanje atmosfere sitnim česticama zbog navodne potrebe odražavanja sunčeve svjetlosti natrag u svemir, a time i hlađenja planete. A promoviranje takvih ideja – chemtraila – navodno finansira niko drugi do Bill Gates, poznat i kao „gospodin cjepivo”. Britanski list Guardian pisao je da je Gates potrošio nebrojene milone dolara iz svog osobnog bogatstva za finansiranje istraživanja u geoinženjerskim programima, poput proučavanja toga koliko košta da se svake godine nebo, na visini od 48 kilometara, prekrije sitnim česticama sumpornog dioksida, otrovnog industrijskog nusprodukta povezanog s ozbiljnim bolestima disajnih organa. Olako ignoriranje: Gates i mala skupina saveznika (suosnivač

Upečatljivi detalj sa američkog neba

Kanađani su zbog ovih tragova uputili peticiju svojoj Vladi

Skypa Niklas Zennström i vlasnik Virgin Groupa, Sir Richard Branson), pisalo je u istoj vijesti, troše ogromne količine novca pokušavajući progurati geoinženjering širom svijeta, tvrdeći da će, ako države poput SAD-a ne smanje emisiju stakleničkih plinova u ogromnim količinama, biti potrebno raspršivanje toksičnih otrova u atmosferu da se osujeti nadolazeća katastrofa!?? Svako vidi da tu nešto nije normalno, da se nešto krupno iza brda

valja: od poplava, suša, ekstremnih oluja do „iznenadnog ljeta u decembru“ i „snijega u avgustu“. Jer, jednom sam negdje pročitao genijalnu misao koja kaže – ČOVJEK MOŽE IGNORIRATI REALNOST, ALI NE MOŽE IGNORIRATI POSLJEDICE IGNORIRANJA! Možda nije daleko ni dan kada će se, na kraju uobičajenih dnevnih vijesti, uz vremensku prognozu, za sutrašnji dan početi emitirati i prognoza zaprašivanja chemtrailovima! 4. juli 2014. Spektar, broj 4 17

NA VRH JEZIKA

ŽIVJETI BEZ IČEGA, I TO SE KOD NAS MOŽE

Do nas se sada može doći ovom novom dionicom auto puta koji, nakon nekoliko kilometara, nigdje ne vodi. Lijepo dođeš, vidiš, pobijediš, zalutaš i vratiš se od tamo odakle si krenuo...

ozim se jutros taksijem na posao. Taksista je ugodan, srednjovječni gospodin, lijepo miriše. Na benzin, znoj i još poneki miomiris „gnoze“ sarajevskih ulica. Kako uključi taksimetar, tako me raspali rečenicom kao krošeom. Hoću da se ubijem! Kažem mu, nemojte sad, završen je performans na Latinskoj ćupriji. Počelo je stoljeće mira i ljubavi! A onda se sjetih sjajne reklame Jugoslovenskog dramskog pozorišta, u kojoj glumci voze taksi i pričaju putnicima rečenice iz predstava, da bi ih na kraju vožnje, uz besplatne karte, pozvali da gledaju iste.Ali ovaj ne bješe glumac nego mi opsova “stoljeće“ i izbaci me iz taksija. Iste sekunde on ugrozi moj vitalni interes i odlučih se obratiti novokomponovanom Hrvatskom narodnom saboru, glede toga. Samo ne znam koja će stranka unutar tog sabora zaštititi moje hrvatske, a i sve druge vitalne interese koje imam i kojih se ne odričem ili ću se morati obratiti i onim drugim hrvatićima koji nisu u Saboru. Čije li oni interese štite? Kako se u ovom mom slučaju 18 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

ozbiljno poteglo „rješavanje hrvatskog pitanja“, u nedoumici kome se obratiti, možda mi pomogne to ako skužim polemiku između profesora dr.Uge Vlaisavljevića i prof. Dr. Dubravka Lovrenovića. Znam da ovaj povijesničar Dubravko voli oralno, i to je očito. Od Uge Vlaisavljevića mu se pričinjava estradna zvezda Jelena Karleuša i zbog nje nije u stanju da pravovaljano logički razmišlja, kako mu to spočitava Ugo. On stalno oralno, manipulativno kako sam kaže, napada filozofa Ugu koji njemu već drugi put pokušava objasniti šta je kod njega pardoksalno i kako na „razini logičkih postulata treba shvatiti da se logika na koju ovaj drugi misli ne bavi istinitošću stavova nego njihovom valjanošću“.

Ukoliko nam strani, bjelosvjetski lovatori i protuhe pošalju kakve komisije da se uvjere da kategorija “ostalih” zaista postoji i da ima svoje pravovaljano pokriće, mi ćemo ih lijepo uputiti u fond za poplave i ostale higijenske potrepštine naše vlade...

Piše: Sanja Ljubičić Priznajem, nakon pređenih kilometara pješke do posla, jer me taksista izbacio, a GRAS je po običaju štrajkovao (usput su se neki ko fol zaposleni htjeli samospaljivati, jer nisu dobili plate nekoliko godina, a sjetili se kako im je bilo lijepo za vrijeme Olimpijade u Sarajevu) sve sam shvatila, a najviše da se tu radi o jeziku, identitetu i seksu. Uz to dolazi i novac koji zaslužuje da bar kao kategorija „OSTALI“ napokon bude priznat i priključi se svakom mogućem „svetom trojstvu“. Mislim da više Sejdić - Finci ne treba da zafrkavaju narod, nego da odustanu od svojih želja i predlože da umjesto ostalih budu OSTALI SA NOVCEM. Sve bi se odmah riješilo i BiH bi imala bar jedan preduvjet da bude bliže EU, poput Albanije. Ukoliko nam strani, bjelosvjetski lovatori i protuhe pošalju kakve komisije da se uvjere da ta kategorija zaista postoji i da ima svoje pravovaljano pokriće, mi ćemo ih lijepo uputiti u fond za poplave i ostale higijenske potrepštine naše vlade. Oni će se uvjeriti da smo mi vrlo ozbiljni u svojim namjerama i vlastitim interesima.

Do nas mogu doći ovom novom dionicom auto puta koji, nakon nekoliko kilometara, nigdje ne vodi. Lijepo dođeš, vidiš, pobijediš, zalutaš i vratiš se od tamo odakle si krenuo. Možeš se i fotografirati sa vrpcom i uštjedeti pare za izbornu kampanju i te fotke ostaviti kasnije - „za ponijeti“. Put je odlično osmišljen da zaobilazi Sarajevo. Sreća pa me taksista nije izbacio na njemu. Učinilo bi mi se da dolazim do svog „kraja“ i nazad! No, kao rješenje vidim da ja u tom novom Hrvatskom narodnom saboru, onako zbog uglađenosti i kulture, maznem kakavog parlamentarca, nekog stamenog lika od 7000 KM mjesečno, kojeg po mogućnosti kasnije neće hapsiti, nezakonito prisluškivati, pratiti i ometati mu vezu sa mnom. Garantiram da, uz takvu njegovu stamenost, niti jedan moj vitalni interes ne bi bio ugrožen. Mogao bi on „pripaziti“ malo i moju mamu penzionerku ,tj. umirovljenicu.

Ona je zaista u miru umirovljena i miruje totalno, sa svim ostalim umirovljenicima. Nigdje ne mrdaju, niti imaju love za to. Samo ih

GRAS je po običaju štrajkovao (usput su se neki ko fol zaposleni htjeli samospaljivati, jer nisu dobili plate nekoliko godina) sve sam shvatila, a najviše da se tu radi o jeziku, identitetu i seksu... nova poplava može pomjeriti, ako Bog da! Dali su pare za to od penzije te se svi sad nadaju promaknuću, a i pripremaju se za nove izbore. Neki, i mrtvi i poplavljeni, mogu glasati ako treba.Tu je samo stvar energije i energetske razmjene. Objasnila mi je to lijepo Marina Abramović, ona umjetnica što je izmislila perfomans na prostorima bivše Juge, pa poslije godinama po svijetu pravila razne. I ona se htjela ubiti kao ovaj moj taksista, samo je od toga napravila

umjetnost. Evo baš sad sjedi u Londonu u galeriji i ništa ne radi, a za to dobiva lovu. Ali, “isijava“ energiju! Baš kao i svi mi. Dođu raja u galeriju i plate.Gledaju Marinu Abramović. Muvaju se tu razne energije. Niko ništa ne konta, isto kao kod nas, ali ona nekom nešto i šapne na uho. A nama niko ništa. Mi ostajemo u neznanju. Jednom liku šapnula: Ne živi u prošlosti, živi sada! Od sreće se jadnik uzbudio. Da je nekom našem tako nešto šapnula, on bi se sigurno rasplakao što nema od čega da živi. A u Londonu svi uredno čekaju u redu danima i ne plaču. E, to energiziranje mi trebamo naučiti. Još da za to dobivamo lovu i onda to patentiramo, a izum širimo po svijetu. Kod nas je već postavljen besplatni performans umijeća življenja bez ičega. Svijet nas „gleda“ bez kupljenih karata, a mi energiziramo... Samo me ne pitajte šta? Može i to postati pitanje od vitalnog značaja. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 19

VRAĆANJE BIVŠIH STANOVA JNA

ODLUKA STRAZBURA ODREDIĆE I DRUGE SLIČNE SLUČAJEVE

Razmjenom podataka o vojnim stanovima sa Srbijom i Crnom Gorom utvrđeno je da je 117 ranijih nosilaca stanarskih prava riješilo svoje stambeno pitanje van teritorije BiH, a da oko 230 nije vratilo u posjed stanove u FBiH

vropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku da u slučaju četvorice bivših oficira JNA Bosna i Hercegovina nije prekršila pravo na imovinu, te da ne mogu povratiti prije rata otkupljene vojne stanove. Stanove ne mogu vratiti jer su im u međuvremenu u Srbiji dodijeljeni vojni stanovi u zakup na neodređeno vrijeme, ili su te stanove otkupili. Za razliku od slučaja Branimira \okića, koji je dobio odšetu od 65.000 eura za stan koji je posjedovao u Sarajevu, a koji mu nije bio vraćen, Federacija BiH nije ih dužna obeštetiti. Za jedne riječ je o diskriminaciji, dok je za sud i pravne zastupnike BiH stvar čista. Pravo na vraćanje u posjed stanova četiri bivša oficira JNA koji su početkom 1992. godine otkupili 20 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

stanove u BiH nije narušeno jer, prema odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, svi pripadnici bivše JNA koji su otkupili vojne stanove u BiH, a kojima je u Srbiji dodijeljen novi vojni stan u zakup na neodređeno vreme ili u vlasništvo nemaju pravo na povrat stana u BiH. Izgubljeno pravo: Zastupnica BiH pred Evropskim sudom Monika Mijić napominje kako su ovu činjenicu aplikanti pokušali prikriti: „Mi smo uspjeli doći do dokaza koji potvrđuju da su dotične osobe zaista dobile stan u Srbiji i zbog toga je Sud donio ovakvu odluku. U ovoj odluci Sud je istakao da inače činjenica da je neko u drugoj državi stekao novo imovinsko pravo ne utiče na već postojeće imovinsko pravo, međutim Sud je

uzeo u obzir funkcioniranje dodjele stanova u bivšoj SFRJ, ratove u regionu i slično, tako da je Sud istakao da ova četiri aplikanta nemaju pravo na povrat stanova“, kaže Monika Mijić. Pred Sudom u Strazburu u toku je još šezdesetak sličnih predmeta, od kojih je većina, navodi Mijić, poput posljednjeg presuđenog, te se ne može usporediti sa slučajevima Ljeposave Mago ili Branimira \okića koji je od Federacije BiH dobio odšetu od 65.000 eura za stan koji je posjedovao u Sarajevu: „Gospodin \okić je osoba koja nije dobila stan u Srbiji i Crnoj Gori. Bitno je naglasiti da je takvih osoba, pripadnika bivše JNA, odnosno Vojske Srbije koji nisu dobili stan u Srbiji i u Crnoj Gori, vrlo malo zato što je to jedna opća politika stambenog zbrinjavanja svoje

vojske u Srbiji“, navodi Mijićeva. Različit tretman: Federacija BiH je nakon presude u \okićevom predmetu usvojila akcioni plan za rješavanje problema vojnih stanova, i na tome je sve stalo. Iako ne spore praksu da ko je dobio stan drugdje nema pravo na odštetu ili zamjenski stan, u Udruženju vojnih penzionera RS kažu da se moralo uraditi više. „Mi potražujemo od Federacije BiH 258 stanova oficira bivše JNA. Federacija je dobila odluku Suda za ljudska prava u Strazburu da se za to mora izvršiti nadoknada. Oni su bili dužni da odrede komisiju koja će to rješavati, međutim, oni do dan-danas nisu to riješili. Imamo 13 tužbi u Strazburu koje se vode pred tim sudom u vezi sa povratom tih stanova. Međutim, Strazbur ne prima tužbe dok nije sve iscrpljeno na nivou države BiH. Ne rješava se zato što ne radi Vlada Federacije BiH. Oni su poslali nama jedan dopis u kojem kažu da će vratiti te stanove kada ljudi koji su u tim stanovima budu adekvatno riješeni. I oni predviđaju da se to za 10 godina neće moći riješiti“, kaže predsjednik Udruženja Milorad Kutlešić. Kutlešić navodi i da postoji bitna razlika i u tretmanu ljudi koji su otkupili stanove i onih koji su bili nosioci stambenih prava. Inače, stambeni fond prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane sačinjavalo je preko 12 i po hiljada stanova, od čega više od devet i po hiljada koriste raniji nosioci stanarskih prava koji su u njima ostali ili koji su im vraćeni. Preko tri hiljade stanova nije vraćeno, od čega skoro 1.200 osoba nije ni potraživalo stanove. Razmjenom podataka o vojnim stanovima sa Srbijom i Crnom Gorom utvrđeno je da je 117 ranijih nosilaca stanarskih prava riješilo

Sud u Strazburu odbio žalbu četiri bivša oficira JNA

svoje stambeno pitanje van teritorije BiH, a da oko 230 nije vratilo u posjed stanove u FBiH. Država u ćorsokaku: Jedan od takvih primjera je i slučaj \urađa Trkulje koji nikada nije ušao u posjed stana svoje sestre u Sarajevu,

Advokat Željko Bubić, koji se specijalistički bavi ovim predmetima, navodi kako se država BiH našla u ćorsokaku, jer nije iznašla način da kvalitetno riješi pitanje vojnih stanova koja je tokom rata izbjegla u Kotor Varoš i umrla 1993. godine: „Svi mi kažu da nije sporno. I advokati i pravnici i svi. I ne daju. Znači, stan je privatni otkad je ona isplatila stan“, navodi Trkulja. Advokat Željko Bubić, koji se specijalistički bavi ovim predmetima, navodi kako se država BiH našla u ćorsokaku, jer nije iznašla način da kvalitetno riješi pitanje vojnih stanova. Također, smatra da

BiH ne poštuje pravo na privatnu svojinu, te da se i ovim pitanjem povrata stanova radi o diskriminaciji bez obzira na to imaju li riješeno stambeno pitanje drugdje ili ne: „I zakonska rješenja koja regulišu predmetnu materiju su problematična zato što u jednom dijelu diskriminiraju ljude koji se nalaze na teritorijama drugih država i koji su riješili svoja imovinska prava na neki drugi način, odnosno stambeno pitanje na neki drugi način, ne rješavajući kvalitetno pitanje imovine koju su oni stekli u skladu sa prijeratnim propisima“, konstatuje Bubić. No, Mijićeva, poput suda u Strazburu, tvrdi da su stvari jasne: „Da bi pripadnik Vojske Srbije u Republici Srbiji dobio od vojske stan, a ako je prije toga imao stan, recimo, u BiH, on se morao faktički odreći tog stana u BiH i dostaviti potvrdu Ministarstvu odbrane u Republici Srbiji da u BiH ne posjeduje stan“, kaže Mijićeva. Dženana Halimović/RFE 4. juli 2014. Spektar, broj 4 21

NIŠTA OD PRIJETNJI ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH

“ZABORAVNI” ŽELJKO KOMŠIĆ

Iako je gromoglasno najavljivo da će preispitati postojeći kreditni aranžman sa MMF-om, Komšić ni do danas nije zatražio najavljenu ocjenu ustavnosti potpisanih aranžmana

rajem decembra prošle godine, član Predsjedništva BiH Željko Komšić najavio je da će da zatraži ocjenu ustavnosti aranžmana koje Bosna i Hercegovina pravi sa Međunarodnim monetarnim fondom. Tada je javno rekao: “Potpuno mi je jasno šta je MMF i kakva moć i sila stoji iza njega, a poznato mi je i da sila Boga ne moli. Ali, s obzirom da ovo zapravo i nema veze s ponašanjem MMF-a, već ima veze samo s nama i našim klasičnim bahatim balkanskim političkim igrama i načinima političkog djelovanja, morat ću tražiti od Ustavnog suda BiH ocjenu ustavnosti i zakonitosti svih aranžmana BiH s MMF-om, polazeći od činjenice da nijedan ovlašteni organ nikada nije odobrio niti pregovore niti zaključenje istih. Ovisno o budućoj odluci Ustavnog suda BiH, obratit ću se i Tužilaštvu BiH za utvrđivanje

Zašto je Komšić odustao?

krivične odgovornosti onih koji su neovlašteno zadužili zemlju za više milijardi dolara “, zaključio je Komšić. Analitički tim projekta Istinomjer.ba pratio je Komšićevo djelovanje po ovom pitanju, ali je, na kraju, došao do zaključka da je Komšić “zaboravio” na tu svoju prijetnjuobećanje. Kada je član Predsjedništva BiH Željko Komšić u svom saopštenju krajem decembra prošle godine najavio da će od Ustavnog suda BiH zatražiti ocjenu ustavnosti i zakonitosti svih aranžmana BiH s MMF-om, Istinomjer ga je podržao zbog tačne konstatacije da potpisani aranžmani, kao ni vođenje pregovora sa MMFom, nisu bili u skladu sa važećim propisima. Komšić je tada konstatovao da niti jedan ugovor sa ovom finansijskom institucijom nije ratifikovan u Predsjedništvu i Parlamentarnoj

skupštini BiH, što se svakako moralo uraditi u skladu sa Zakonom o zaduživanju, dugu i garancijama BiH, Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora BiH, ali i samim Ustavom BiH. Komšić je tada najavio i da će se, u zavisnosti od odluke Ustavnog suda BiH, obratiti i državnom Tužilaštvu kako bi se utvrdila eventualna krivična odgovornost. Međutim, iako je ovaj potez naišao na odobravanje mnogih u aktuelnom trenutku, kada je već bilo upitno da li će se nastaviti postojeći kreditni aranžman sa MMF-om, Željko Komšić ni do danas nije zatražio ocjenu ustavnosti potpisanih aranžmana, što je Istinomjeru potvrđeno iz kabineta predsjednika Ustavnog suda BiH. „U Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, do danas, nije evidentirana apelacija člana Predsjedništva BiH, gospodina Željko Komšića u svezi sa provjerom ustavnosti svih do sada sklopljenih kreditnih aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF-om)“, kratko su odgovorili iz Ustavnog suda BiH na upit Istinomjera. Opravdano se, dakle, sada može postaviti pitanje zbog čega Željko Komšić nikada nije podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH i pored zvanične najave u svom saopštenju za javnost, u kojem je naveo sve razloge zbog kojih je to trebao učiniti? Iz Komšićevog kabineta, i pored nekoliko pokušaja, tim Istinomjera nije uspio dobiti odgovor. No, i bez toga je evidentno da on nije ispunio obećanje koje je dao još u decembru prošle godine. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 23

TRBUHOM ZA POSLOM: DAJ ŠTA DAŠ

SEZONCI LOVE ZARADU

Najmanje se zaradi na konobarisanju, ali lovci na krabe, ribari na dalekom Svalbardu i naftnim nalazištima u Sjevernom moru za dobru zaradu nagutaju se i povelikog straha

roj nezaposlenih u BiH svakog mjeseca sve više raste, a prema posljednjim podacima u BiH ima više od 535 hiljada nezaposlenih. Ljetna sezona je pred nama, a za brojne nezaposlene građane BiH to znači i potencijalnu poslovnu priliku. Iako ljetni poslovi traju tri do četiri mjeseca, zarada zna biti i više nego dobra, stoga se mnogi raduju nadolazećim mjesecima. Nezaposleni širom zemlje i ove godine kreću u potragu za sezonskim poslovima, a najzastupljeniji su ugostiteljski poslovi na moru u regionalnim zemljama. Oni koji su nezaposleni spremni su da otputuju i na daleke krajeve svijeta, samo da bi zaradili novac da prežive, da plate režije i hranu, kao i da omoguće svojim porodicama koliko-toliko normalan život. 24 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Portal buka.ba istražio je koji su poslovi najtraženiji, najunosniji, ali i najopasniji. Rizik: O broju sezonskih radnika koji iz BiH rade na raznim poslovima teško je govoriti. Iz Agencije Spektar, koja se bavi posredovanjem u zapošljavanju, rekli su nam da postoje pretpostavke da veliki broj radnika radi, ali koliki je to broj, ne mogu ni pretpostaviti zbog, u pravilu, neprijavljenog rada ili rada na crno. Isto su nam potvrdili i iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Na internetu se mogu pronaći različitije ponude sezonskih poslova, a neke od najzanimljivijih, ali i najbolje plaćenih su posao lovca na krabe, ribolovca na dalekom ostrvu Svalbard i radnika na naftnim nalazištima u Sjevernom moru.

Lov na krabe predstavlja jedan od najopasnijih, ali i najisplativijih poslova, a ko je spreman da rizikuje život, tokom jedne sezone može da zaradi više od 50 prosječnih plata. Ovaj posao podrazumijeva radno vrijeme od 24 časa i to u teškim vremenskim uslovima. Lovci na krabe, osim sa opasnim ulovom, moraju da se bore i sa 15 metara visokim hladnim talasima, vjetrom koji dostiže 130 kilometara na čas, mećavama… Za rad na Sjevernom moru mjesečno može da se zaradi 4.000 eura, a rad u "Grand kazinu" u Tanzaniji plaćen je između 2.000 i 3.000 dolara. Na ostrvu Svalbard na Arktiku godišnje se može zaraditi oko 60.000 eura, a do njega se dolazi preko Norveške i za rad na tom ostrvu nije potrebna ni viza ni radna dozvola.

Jedan Banjalučanin rekao nam je da će se ove godine aktivirati da ode na neki od sezonskih poslova koji se nude. „Zaista nisam u mogućnosti da biram. Radio bih sve, od branja jagoda i drugog voća, do konobarisanja širom obale Jadrana ili dalje. Bilo šta. Godinama tražim posao i ne mogu da nađem zaposlenje sa koliko toliko redovnih prihodima. Žao mi je što mladi i sposobni ljudi u našoj zemlji ne mogu da nađu posao, što znači da ne mogu ni da žive normalnim životom i uvijek su nekome na teretu“, kaže on. Rad na crno: Samir Zuko, stručni savjetnik u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH, rekao je da se zapošljavanje sezonskih radnika nije odvijalo preko Agencije, jer nije zaprimljen nijedan oglas od inostranih poslodavaca za sezonsko zapošljavanje, tako da zbog toga nemamo relevantne podatke. „Možemo Vam reći da su u toku pregovori o potpisivanju sporazuma za sezonsko zapošljavanje sa Crnom Gorom i Republikom Hrvatskom“, kazao je Zuko. Dodaje da su prema ranijim iskustvima to uglavnom bili poslovi u ugostiteljstvu, hotelijerstvu, turizmu i berbi voća. Miroslav Vukajlović, direktor Agencije Spektar iz Banjaluke, rekao je da ove godine, posmatrajući period do sada, imaju manji broj zahtjeva za sezonskim radnicima u odnosu na neke predhodne. „Najviše sezonskih poslova tradicionalno pronalazimo u oblasti ugostiteljstva i turizma, kao i poljoprivredi, odnosno građevinarstvu. To su razni poslovi za konobare, barmene, sobarice, pomoćne radnike na poljoprivrednim dobrima, kao i fizičke i majstorske poslove na građevini“,

Krabe traže hrabre

kazao je Vukajlović. On je dodao da je najlakše otići tamo gdje postoji omogućen normalan pristup dotičnom tržištu rada. „Takvih zemalja je malo za građane BiH. Mi imamo samo par potpisanih sporazuma o socijalnom i radnom zbrinjavanju sa pojedinim državama koji omogućavaju bolji status za radnike koji dolaze iz naše zemlje. Ohrabrujuće je, za one koji namjeravaju da odu odavde, da u većini razvijenih zemalja, ukoliko imate tražene kvalifikacije, a oni iste nemaju na svojim evidencijama kao nezaposlene, možete lako dobiti radnu i boravišnu dozvolu iako ste državljanin BiH“, kaže on. Turistička ponuda: Vukajlović kaže da postoji interes i za egzotičnije tipove poslova poput lova na krabe, rada na grčkim plantažama ili naftnim platforme i da im se radnici pojedinačno obraćaju sa takvim zahtjevima. Međutim, iz Agencije Spektar kažu da u ovim slučajevima ne mogu pomoći građanima, jer nemaju takve zahtjeve od strane poslodavaca. Edina Šehović, marketing

Za rad na Sjevernom moru mjesečno može da se zaradi 4.000 eura, a rad u "Grand kazinu" u Tanzaniji plaćen je između 2.000 i 3.000 dolara

menadžer portala Posao.ba, rekla je da se na portalu na kojem radi tokom godine oglašavaju upražnjene pozicije za rad na sezonskim poslovima i to prvenstveno za kadrove iz oblasti hotelijerstva i ugostiteljstva. „Najveći broj objavljenih oglasa odnosi se na rad u susjednim zemljama, Hr vatska i Crna Gora, dok su od nešto daljih destinacija to uglavnom zemlje UAE i Turske, koje potražuju konobare, spremačice, radnike na naftnim platformama, hosteste, kuhare i slično. Kada govorimo o oglasima za sezonske poslove u BiH, takvih oglasa ima u nešto manjem broju, obzirom da kompanije u našoj zemlji koje na godišnjem nivou imaju potrebu za sezonskim radnicima, angažuju iste radnike kao i prethodnih godina, te nemaju potrebe za uslugama profesionalnih ser visa za zapošljavanje“, rekla je Šehović. Ukoliko planirate da nađete sezonski posao, sad je vrijeme da krenete u potragu. Pri pronalasku odgovarajućeg sezonskog posla dobro se raspitajte o poslodavcu i uslovima rada, jer internet formi su prepuni komentara ljudi sa lošim iskustvima. Zato, upozoravaju oni, dobro se informišite o svemu prije nego što odlučite da spakujete kofere i odete od kuće. Maja Isović/buka.ba 4. juli 2014. Spektar, broj 4 25

RATNI ZLOČINCI – NACIONALNI HEROJI

KAKAV JE TO SVEĆENIK KOJI LJUBI RUKE UBICE U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto se u ovdašnjim državama ratni zločinci slave kao heroji. Sagovornici su bili Eugen Jakovčić, aktivista Centra za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba, i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske

ovi primjer ovakvog odnosa je Dario Kordić, visoki ratni funkcioner samoproglašene Hrvatske Republike Herceg Bosne, koji je odležao 17 godina u zatvoru zato što je po presudi Haškog tribunala odgovoran za ubistvo 116 civila u bosanskom selu Ahmići 1993. godine. Kordić je dočekan u svom rodnom mjestu Busovači kao heroj. Prije toga mu je sličan doček priređen i na zagrebačkom aerodromu. Šokantni doček Eugen Jakovčić: Mislili smo da u Hrvatskoj nakon njenog ulaska u Europsku uniju takve scene više nećemo gledati, ali eto - osuđeni ratni zločinac, Dario Kordić, dočekan je srdačno i s ovacijama, gotovo kao vitez i moralna vertikala, uz primjetnu prisutnost katoličkog svećenstva. Tu naročito mislim na sisačkog biskupa Vladu Košića. Poslije toga je u zagrebačkoj katedrali biskup Valentin Pozajić organizirao molitvu zahvale za Kordićev povratak. Obojica su visoko rangirani biskupi Katoličke crkve u Hrvatskoj. To je bilo šokantno. Pri tome je 26 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

napadnut naš kolega Zoran Ivančić, koji je povicima “Sotono, ubico“ pokušao Daria Kordića smjestiti u pravi kontekst. Mi, iz civilnog društva, organizirali smo prosvjed ispred zagrebačke katedrale. Tom prilikom je svaki od nas nosio po jedno od 116 imena ubijenih nedužnih civila u Ahmićima. Time smo željeli podsjetiti javnost da je neprihvatljivo da se osuđeni ratni zločinac slavi i da se na taj način u javnosti stvara dojam kao da se zločin nije dogodio. Ovaj slučaj kao da nema kraja. Nakon

Prljavi obraz Darija Kordića

Voditelj: Omer Karabeg dočeka u Busovači, u Mostaru je napadnut i prebijen profesor Slavo Kukić, zbog toga što je osudio glorificiranje ratnog zločinca Daria Kordića, a urednik Glasa koncila, glasila Katoličke crkve, napisao je da su svi koji etiketiraju Daria Kordića neprijatelji hrvatskog naroda i samostalne hrvatske države. Branko Todorović: Ideologije koje su podržavale i osmišljavale ratne zločine nisu poražene. Veliki broj protagonista iz vremena rata i danas se nalazi na vrlo važnim pozicijama - i u policiji, i u vojsci, i u pravosuđu, i u parlamentima. S tih pozicija oni opstruišu istrage ratnih zločina, a same zločine

relativiziraju i instrumentalizuju naročito u vrijeme predizbornih kampanja. U ove dvije decenije, koliko je prošlo od završetka rata, u Bosni i Hercegovini nismo imali nijedan ozbiljan, institucionalni pokušaj da se istini pogleda u oči. Umjesto toga imali smo falsifikate, relativiziranje ratnih zločina i manipulisanje. Zbog toga u javnosti imamo potpuno iskrivljenu sliku o ratnim zločinima. Čovićeva gesta Karabeg: Na dočeku Daria Kordića u Busovači bilo je rukovodstvo HDZ-a sa predsednikom Draganom Čovićem. Mislite li da Čović to radi iz uvjerenja ili zato što misli da će mu to donijeti glasove na oktobarskim izborima? Eugen Jakovčić: Lik i djelo političara Čovića su poznati. Meni je, međutim, iz zagrebačke perspektive teško procjenjivati njegovu poziciju. Mene pri spomenu imena Daria Kordića prije svega interesuju njegove nevine žrtve u Ahmićima. Moram vas podsjetiti da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović odmah na početku svog mandata bio u Ahmićima i poklonio se tim nevinim žrtvama. Što je u glavi gospodina Čovića i ostalih političara u Bosni i Hercegovini zaista mi je teško dokučiti. Karabeg: Milorad Dodik je juna prošle godine svjedočio u Haškom tribunalu kao svjedok odbrane Radovana Karadžića. Zašto Dodik to radi? Branko Todorović: Na to pitanje bi on sam najbolje mogao odgovoriti, ali ako mene pitate, ja bih rekao da Dodik procjenjuje da najveći broj građana u Republici Srpskoj gleda na Karadžića i Mladića kao na nacionalne junake i da je za njega, kao predsjednika Republike Srpske, veoma profitabilno da podilazi tim potencijalnim glasačima, jer za nekoliko mjeseci slijede izbori.

Jakovčić i Todorović: Sramota crkvenih i političkih lidera

Mene, međutim, više zabrinjava očigledna i neraskidiva veza između crkve i politike, koja je i danas u Bosni i Hercegovini isto tako snažna kao što je bila za vrijeme rata. Karabeg: Reklo bi se da se na ovim prostorima zločin, koji se čini u ime vere i nacije, ne smatra zločinom? (Ne)poželjno ubijanje Branko Todorović: Upravo tako. I dodao bih da su tokom rata ljudi druge etničke i religijske pripadnosti dehumanizirani. Propaganda ih je prikazivala kao manje vrijedne, oni su bili krivi za sve što se dešavalo “našoj naciji“. Ta dehumanizacija je išla dotle da se ubijanje i uništavanje drugih smatralo, ne samo nekažnjivim, nego i prihvatljivim i poželjnim, pa se veliki broj onih koji su učestvovali u zločinima nakon rata pitao zašto nas sada žele suditi za nešto na šta su nas tako zdušno podsticali. Karabeg: U stvari, glavni je problem što se ratni zločinci predstavljaju kao branitelji vlastitog naroda. Oni nisu vršili zločine, oni su samo branili svoj narod. Branko Todorović: Mislim da je taj koncept lažan, prevaziđen, falsifikatorski i neistinit i da bi građani morali da misle svojom glavom, a

Dodik procjenjuje da najveći broj građana u Republici Srpskoj gleda na Karadžića i Mladića kao na nacionalne junake

ne da prihvataju takve poruke. Karabeg: Čovjek se mora zapitati koji je, uopšte, učinak Haškog tribunala kada biskup Vlado Košić, koji je predsjednik komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax - dakle konferencije koja se bori za pravdu i mir - izjavi da je Kordić nepravedno osuđen i da se time krivnja željela svaliti na cijeli hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Naravno da će vjernici, a oni su danas dominantni dio populacije, više vjerovati biskupu nego Haškom tribunalu, pogotovo kada im biskup kaže da tribunal presudom Kordiću želi i njih da okrivi. Eugen Jakovčić: To su teška pitanja i upravo zbog toga moramo reagirati ovako kako reagiramo. Ne smijemo dopustiti da institucije, kao što je Katolička crkva, koje bi trebale promovirati pomirenje i suživot, rade ovakve stvari. Zbog toga smo organizirali javni prosvjed ispred zagrebačke katedrale i uputili pismo aktualnom papi, koji je dva dana nakon dočeka Kordića na zagrebačkom aerodromu u Rimu, zajedno sa palestinskim i izraelskim predsjednikom, molio molitvu za mir. Mi ovdje imamo promoviranje potpuno drugačijih vrijednosti od onih koje promovira papa, dakle ne vrijednosti mira, suživota i tolerancije, nego upravo nečeg što je suprotno. Mi smo još uvijek u fazi antićirilične histerije, a crkva nije ništa učinila da bi je zustavila. Dapače, slala je poruke da bi zbog zločina koji su počinjeni nad 4. juli 2014. Spektar, broj 4 27

Hrvatima sada trebalo opravdati novu diskriminaciju, a imali smo i jedan jako problematični referendum koji je diskriminirao istospolne parove, u što je bila uključena crkva. Za razliku od toga, papa u ovom trenutku šalje potpuno drugačije poruke i mi - mnogi od nas su i vjernici - pokušavamo upozoriti naše biskupe i Katoličku crkvu da su trendovi u Vatikanu u ovom trenutku u potpunosti drugačiji. Ja zaista ne mislim da je primjereno da jedan katolički biskup ljubi ruku osuđenom ratnom zločincu. Mislim da je to teška blasfemija i potpuno krivovjerstvo. Težak proces Karabeg: Tužilaštvo Haškog tribunala je optužilo Karadžića i Mladića za genocide. I dok čekamo presude, Milorad Dodik kaže da njih dvojicu poštuje i da će ih poštovati bez obzira šta Haški tribunal uradi. Time on unapred obezvrjeđuje te presude i poručuje građanima da ne treba vjerovati Haškom tribunalu. Branko Todorović: Žalosno je, ali je činjenica je da će građani u Bosni i Hercegovini, a i u regionu, mnogo više vjerovati svojim političkim i religijskim liderima, kao i mnogima koji osporavaju Haški tribunal,

nego samom Tribunalu. Zašto je to tako? U medijima zemalja regiona postoji jedna vrsta prećutne saglasnosti da se ne govori o zločinima koje su počinili pripad-

General Gotovina se može baviti tunama, ali obitelji žrtava ne, sve dok ne dobiju odgovor tko je kriv za smrt njihovih najmilijih nici “naše“ nacije, a i u srednjim školama i na univerzitetima o tome se vrlo malo govori. Postoji tendencija da se vlastiti zločini relativiziraju ili prikriju, a istina falsifikuje. Karabeg: Ako niko neće da prizna svoje zločine, ako su zločinci heroji i ako djecu učimo da su oni heroji, možemo li se nadati da će ikada biti pomirenja na ovim prostorima? Bojim se da ovo što se sada događa više liči na pripremu za novi rat, nego na pomirenje. Eugen Jakovčić: Proces suočavanja sa prošlošću uopće nije lagan. Mogu razumjeti generala Gotovinu kada izjavljuje kako želi biti samo ribar i baviti se uzgajanjem tuna, ali ne i kada kaže da je njegovim oslobađanjem rat gotov. Zaista, nakon oslobađajućih presuda za Gotovinu i Markača, bilo je izjava da se je time rat u Hrvatskoj završio i da se moramo okrenuti budućnosti. General Gotovina se

Ratno ubijanje dobilo je svoj poratni sramni nastavak 28 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

može baviti tunama, ali obitelji žrtava ne, sve dok ne dobiju odgovor tko je kriv za smrt njihovih najmilijih. Za obitelje žrtava najvažnija je sudska pravda. Hrvatske civilne žrtve i dalje pate, jer nisu obeštećene. Jako puno pate i srpske žrtve koje su potpuno nepriznate, koje se tek u posljednje vrijeme pokušava obuhvatiti zakonom o civilnim žrtvama, koji vlada nikako da donese. Nema društva koje će biti prosperitetno, ako jedan dio njegovih građana pati. Mi moramo biti svjesni da među nama žive građani, neovisno jesu li Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, koji nose teški teret i mi im moramo pomoći. Svi mi zajedno moramo ponijeti taj teret da se ne bi dogodilo ovo o čemu vi govorite. Ne smijemo taj teret ostaviti budućim generacijama. Izazovi revanša Branko Todorović: Pomirenje neće doći samo. Ako budemo slavili povratak ratnih zločinaca nakon što su odležali zatvorsku kaznu, pomirenje je nemoguće. Ne samo da ćemo se sve više udaljavati jedni od drugih, nego će biti i sve više mržnje, nepovjerenja i želje za osvetom. Sve više će biti onih koji će čekati na trenutak kada će im se pružiti mogućnost da se revanširaju za nešto što im se dogodilo u posljednjem ratu. Region ide u pravcu daljih podjela, nema suočavanja sa prošlošću, veoma malo se uradilo na pomirenju i uspostavljanju povjerenja. Političari i pravosuđe u tom pravcu nisu gotovo ništa uradili. Spasonosno rješenje bilo bi kada bi Evropska unija, kao preduslov za integracione procese zemalja regiona, postavila zahtjev da se one suoče sa istinom o prošlom ratu i osude ratne zločince. Bez toga, i dalje će nam se dešavati da se slavi povratak osuđenih ratnih zločinaca.

RE^ENO

UPAM]ENO

KRATKA PAMET

Život treba voljeti više od njegovog smisla. Fjodor M. Dostojevski Ne osjećaj se nesrećnim zato što ti se nisu ispunili snovi. Nesrećan je onaj koji ne sanja. Narodna mudrost Ne traži ono što ne možeš sam da uzmeš. Kineska poslovica Čovjek ne treba da kleči pred anđelima ni da leži u grobu zauvjek, osim zbog slabosti volje svoje. Edgar Alan Po Čovjek je ništa, djelo je sve. Gustav Flober Veliki umovi raspravljaju o zamislima. Prosječni umovi raspravljaju o događajima. Mali umovi raspravljaju o ljudima. Admiral Rickover Kad god vidite da neko vodi uspješan posao, budite sigurni da je jednom donio hrabru odluku. Piter Druker Shvatio sam da, ako išta želim postići u životu, moram biti agresivan. Moram izaći i boriti se. Ne vjerujem da se pasivnošću išta može postići. Znam da je strah nekima velika prepreka, ali za mene je iluzija. Majkl Džordan Hiljade svijeća se mogu zapaliti od jedne, a život te svijeće se neće umanjiti. Sreća nikada nije umanjena kada je podijeljena sa drugima. Buda 30 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Jakub Marian, češki matematičar i lingvist s njemačkom adresom, na svojoj internetskoj stranici objavio je zanimljivu kartu koja prikazuje prosječnu inteligenciju u evropskim zemljama. Karta je nastala prema statističkim podacima iz 2007. godine, napominje Marian. Objavljena je u radu "G faktor međunarodnih usporedbi kognitivnih sposobnosti" Heinera Rindermana, koji je koristio podatke o testovima inteligencije u državama Evrope. Prema tim podacima, najinteligentniji u Evropi su Finci sa 103, Englezi ss 102 te Talijani, Šveđani i Islanđani s kvocijentom inteligencije od 101. Prema tim podacima, najmanje su inteligentni državljani Albanije sa 83 boda, potom BiH s 84. Hrvati imaju 90 bodova, a Srbi jedan više - 91. Nažalost, nije bilo podataka za Crnu Goru.

ŠAMPIONI SEKSA

Ko je imao najviše partnera, ko su najveći preljubnici i najveći

ljubavnici, otkriva najnovije svjetsko istraživanje o seksu koje se provodi još od 2009. u čak 30 zemalja, a u kojem je do sada sudjelovalo 35.000 ispitanika. Istraživanje je otkrilo da je 55 posto svjetske populacije imalo jednog do osam partnera. Zanimljivo je da po broju seksualnih partnera u životu prednjače Švicarci. Naime, čak 26 posto ispitanika izjavilo je da je imalo 20 i više partnera. Slijede ih Grci s 25 posto dok je u Velikoj Britaniji jedna od pet osoba imala više od 20 partnera. U Japanu je čak 44 posto ispitanika imalo seksualne odnose s jednim do tri partnera. Šampioni u varanju su Francuzi. Čak 74 posto ispitanika izjavilo je da su prevarili partnera/icu. Slijede ih zemlje Južne Amerike - Čile, Kolumbija i Brazil - u kojima je 50 posto ispitanika priznalo preljub. Ali ako vam je partner/ica Australac ili Belgijanac, imate sreće jer oni spadaju u nacije koje najmanje varaju ili bar najmanje priznaju preljub. Naime, 77 posto Australaca i 78 posto Belgijanaca tvrdi da nisu prevarili partnera/icu. A u kojim zemljama se smatraju najvećim ljubavnicima na svijetu? Grci, Talijani i Brazilci u najvećem postotku u usporedbi s drugima smatraju da su najbolji eksperti u vođenju ljubavi. Nizozemci su najskromniji i samo šest posto njih smatra da su pravi eksperti u seksualnom umijeću. Nešto manje od polovine Britanaca smatra da su dosta dobri ljubavnici, a samo devet posto smatra da su eksperti. Najviše seksualnih pomagala imaju Britanci - čak 94 posto priznalo je da posjeduju seksi igračke, a pri vrhu su i Nizozemci - mogu se pohvaliti sa 16 i više seksualnih objekata u upotrebi. Čile je na dnu ljestvice - čak 50 posto populacije tvrdi da ne posjeduju seksi igračke.

KULE I OBLACI

Beograd na vodi, dugo najavljivani arhitektonski mega-projekat, ove sedmice je i zvanično predstavljen. Investicijom od četiri milijarde dolara, koju u pitanje dovode pojedini kritičari iz javnog života, biće promijenjen izgled dijela glavnog grada Srbije. Spektakularnom promocijom i podizanjem zavjese sa makete Beograda na vodi, u prisustvu investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, pokazano je kako bi dio glavnog grada, između Save i Karađorđeve ulice, trebalo da izgleda za desetak godina. Beogradski toranj, moderna kula visoka 200 metara, dominiraće

urbanom cjelinom od dva miliona kvadratnih metara, uz najveći tržni centar na ovim prostorima, park od 37 hektara, bulevare, luksuzne hotele, restorane i ogroman poslovni prostor. Aleksandar Vučić, predsjednik Vlade Srbije, najavio je da izgradnja počinje najkasnije u martu 2015. Planovi su da “Belgrade waterfront”, kako je internacionalno ime ovog ambicioznog projekta, prodajom luksuznih i manjih stanova u ovom kompleksu postane dom za 14.000 ljudi, ali i atraktivna turistička destinacija i prostor za rekreaciju, kulturu i slobodno vrijeme.

LJUDI

OBI^AJI

Američki pisac Mark Twain nikada nije išao u osnovnu školu. Ikar Dinka Šimunovića prvo je hrvatsko književno djelo prevedeno na kineski jezik.

KRALJ PROROKA

Prije točno 488 godina, 1566. godine na jugu Francuske umro je Michel de Nostredame, poznatiji kao Nostradamus. Najpoznatiji kao prorok, ali inače francuski liječnik, kozmetičar i mešetar. Godine 1555. Nostradamus je u Lionu štampao svoja “Proročanstva”. Povjesničari su utvrdili kako je više od pola Nostradamusovih proročanstava točno. Možda njegovo najpoznatije proročanstvo je o tri "antikrista", koji će imati velik utjecaj na društvo, kao čitavo. Za prvog se smatra da je Napoleon, grozni vladar kojeg su čak i njegovi uzaslanici zvali krvnikom. Sljedećim antikristom, kojeg je Nostradamus nazvao "čovjek umazan ubojstvom, neprijatelj ljudske rase... gori od svih prije njega, proklet i nečovječan", smatra se Adolf Hitler. Neki misle da je treći antikrist Sadam Hussein ili Osama bin Laden jer je Nostradamus predvidio da će doći s Bliskog Istoka: "Iz jedne arapske zemlje, bit će rođen Muhamedov sljedbenik, Ući će u Evropu noseći plavi turban, Bit će teror čovječanstvu, Nikad većeg horora"

Svi američki predsjednici koji su izabrani u godini čiji je broj djeljiv sa 20 (1840-1980.) svoj život nisu završili prirodnim putem. Prema podacima policije, na ulicama Johanesburga dnevno se ukrade u prosjeku sedam semafora. Ljudski mozak koristi čak 19 posto energije unešene u organizam. Ženama u Engleskoj zabranjeno je jedenje čokolade na javnim okupljanjima. U SAD-u je 1905. godine od ozljeda zadobivenih na utakmicama američkog nogometa umrlo 18 igrača. Godišnje od kokosa koji padaju s palmi pogine oko 150 ljudi što je 15 puta više nego ih pogine u napadima morskih pasa. Jack Nicholson je u 37. godini života otkrio da je njegova starija sestra June zapravo njegova majka. Za vrijeme Julija Cezara, na Zemlji je bilo oko 150 miliona stanovnika. Poslije nafte, kafa je najvažniji proizvod u međunarodnoj trgovini. Za vrijeme punog mjeseca, broj prometnih prekršaja koje počine alkoholizirani vozači za 25 posto je veći od prosjeka. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 31

RELIGIJA: VJEROVANJE I FANATIZAM

ONI ŠTO PRETJERUJU... Između opuštanja i ekstremizma nema geometrijske sredine, ali muslimani – po shvatanju jednog od najpoznatijih alima današnjice – trebaju pronaći svoje mjesto upravo između te dvije krajnosti

pored toga što sam uvjeren u važnost i delikatnost ove teme u naše vrijeme, ja ne krijem da sam se u početku kolebao da pišem o ovoj temi, pogotovo u ovo vrijeme, bojeći se da se to pogrešno ne protumači ili ne zloupotrijebi. Osim toga, danas se "vjerski ekstremizam" nalazi na optuženičkoj klupi i svi jezici i pera sa svih strana su se okrenuli protiv njega, a ja ne želim da budem na strani jačeg. Vlast je uvijek jača strana, a njen protivnik su optuženi pojedinci ili grupe, slabija strana kojoj je dovoljno i to što je toliko nemoćna da se brani.

Propast: Nakon razmišljanja uvidio sam da se pitanje tiče cijelog islamskog svijeta, a ne jedne određene zemlje. Vidio sam da šutnja nije rješenje. Vidio sam da mi moja vjera ne dozvoljava da odbijem poziv koji mi je upućen i da bi to ličilo na bježanje sa bojnog polja. Zato sam se opredijelio za pisanje, oslanjajući se na Allaha, dž.š., znajući da se djela cijene po namjeri i da svakome pripada ono što odluči. Ibn Abbas prenosi da je Muhammed a.s. rekao: "Čuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer su propali prije vas oni koji su pretjerivali u vjeri". (Hadis prenose Ahmed, alNisai, Ibn Madže i al-Hakim.) Ibn 32 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Mesud prenosi hadis iz Muslimove zbirke u kome stoji da je Muhammed a.s. rekao: "Propali su oni što pretjeruju". To je rekao tri puta, a odnosi se na one koji pretjeruju u vjeri, budući da su oni strogi prema sebi, pa je i Allah strog prema njima. Sehl ibn Hanif prenosi hadis koji glasi: "Ne budite strogi prema sebi, jer su propali oni što su prije vas bili strogi prema sebi. Njihove ostatke ćete naći u isposničkim ćelijama i tekijama". (Hadis prenosi al-Taberani) Sva tri hadisa upotrebljavaju jednu riječ da izraze kraj onih koji pretjeruju, a ta riječ je "propast". Kada je riječ o konceptu ekstremizma, onda nikakvo objašnjenje niti odredba nemaju vrijednost ako nisu zasnovani na izvornim islamskim osnovama i utvrđenim šerijatskim tekstovima i pravilima. On ne može biti utemeljen na slobodnom mišljenju, tvrdnji ili izjavi pojedinca. Jedini dokazi su Allahove riječi i riječi Njegovog poslanika. Bez čvrstog šerijatskog

Mnogo je onih koji žive u našim zemljama, sa islamskim imenima, a tuđim mozgovima, i koji obično poštivanje Božijih odredaba smatraju vjerskim pretjerivanjem

Piše: Prof. dr. Jusuf el-Karadavi dokaza, mladi koji se optužuju za ekstremizam neće držati do fetve, ovog ili onog članka. Oni će energično odbaciti optužbu koja im je upućena i optužiće one koji je izriču za krivotvorenje i za neimenovanje stvari njihovim pravim imenima. Dva kriterija: Ovdje želim dati dvije napomene o kojima treba voditi računa u ovoj temi. Prva napomena: Stepen čovjekove pobožnosti i stepen pobožnosti okoline u kojoj čovjek živi, zavisno od jačine ili slabosti same pobožnosti, ima uticaja na to da za jedne kažemo da pretjeruju, za druge da su umjereni, a za treće da su nezainteresovani. Sigurno je da će jako pobožan čovjek, koji živi u sredini koja se strogo drži vjere, biti osjetljiv na najmanju vjersku nepravilnost ili propust koji vidi u svojoj sredini. On će se čak čuditi da ima muslimana koji ne klanjaju i ne poste preko propisane norme. Na drugoj strani vidjećemo da se osoba čiji je stepen pobožnosti nizak, a uz to živi u sredini koja se usuđuje da krši Allahove zabrane i da negira Njegove odredbe, smatra ekstremistom čak i za takvu minimalnu pobožnost. Zato, što je veće neznanje okoline u pitanjima vjere, toliko više optužuju one koji se

Ekstremizmom vjernik potvrđuje sebe, a negira sve drugo

drže vjere, one koji djeluju Bogobojazno i koji često, kada dođu u dodir sa nekom nepoznatom stvari, pitaju da li je to i to halal ili haram. Mnogo je onih koji žive u našim zemljama sa islamskim imenima, a tuđim mozgovima i koji obično poštivanje Božijih odredaba smatraju vjerskim pretjerivanjem. Mnogi, koji su prihvatili strane ideje i običaje, smatraju one koji se pridržavaju islamskog ponašanja u jelu, piću, nakitu i sličnom, krajnjim ekstremistima. Druga napomena: Nije ispravno da optužujemo čovjeka za ekstremizam zato što je odabrao prestrogo islamsko mišljenje, sve dok on vjeruje da je to bolje i pravilnije i dok vidi da je obavezan islamski da ga se pridržava, da će biti odgovoran za njega, bez obzira na to što drugi to mišljenje smatraju neispravnim. To je jer je on odgovoran samo za ono što sam vjeruje i što

drži ispravnim, pa i ako je kroz to prestrog prema sebi. U stvarnom životu ljudi se razlikuju u ovom pitanju: jedni su odabrali lakše i blaže, a drugi teže i strožije. Bilo je i među ashabima onih koji su bili blaži, kao Ibn Abbas r.a., i strožiji, kao Ibn Omer r.a. Muslimanu je dovoljno u ovom slučaju da mišljenje koje prihvati utemelji na jednoj od muslimana priznatih pravnih škola ili da se osloni na ispravan idžtihad koji se bazira na osnovnim islamskim dokazima. Upravo ima mnogo toga što se ne odobrava onima koje zovemo "muslimanskim ekstremistima" i što se smatra prestrogim i cjepidlačenjem, a sve to ima islamskog osnova u našem zakonu i naslijeđu. Upravo mnogo toga su savremeni teoretičari prihvatili, to brane i tome pozivaju. Njima se jedan broj omladine odazvao, tražeći kroz to Allahovu milost i bojeći se Njegove kazne.

Zato ne možemo osporavati muslimanu ili ga optuživati za ekstremizam zbog toga što je strog prema sebi i što je uzeo islamsko mišljenje kojim će, kako on to drži, više zadovoljiti svoga Gospodara i koje je ispravnije za njegovo uvjerenje i plodonosnije za njegov budući život. Mi nemamo pravo prisiljavati ga da se odrekne svog mišljenja i tražiti od njega da se ponaša suprotno svom ubjeđenju. Sve što možemo je da ga mudro pozivamo, lijepo razgovaramo i dokazima ga ubjeđujemo. Možda će se, u tom slučaju, opredijeliti za ono što mi smatramo najboljim putem. Jusuf el-Karadavi, rođen 1926. godine, egipatski je pravnik i muftija. Pripada malobrojnoj vrsti savremenih islamskih učenjaka koji su objedinili veliko znanje u svim klasičnim islamskim disciplinama. Prepoznatljiv je po svom umjerenom pravcu (el-vesatijje) koji ne dozvoljava opuštenost u vjeri, niti toleriše ekstremizam. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 33

RAMAZANSKE PORUKE

IZGRADNJA I USPON DUŠE

rofesor Medrese i imam džamije Čobanija u Sarajevu Mustafa ef. Spahić za Klix.ba je govorio o ramazanu i dobrobitima posta. "Mjesec ramazan je deveti mjesec po hidžretskom kalendaru, a deveti je i mjesec rođenja djece, jer se najveći broj djece u svijetu rodi u devetom mjesecu od začeća. Dakle, to je mjesec života i početka slanja objave i spuštanja Allahove riječi u život. Bog je post propisao i svim prethodnim generacijama ljudskog roda, što je potvrda iskonske historije i tradicije čovječanstva i iskonske veze među ljudima", rekao je ef. Spahić. Ističe kako je post ljudima propisan da bi bili bogobojazni i da kroz post u svojoj samosvijesti ostvaruju pokornost i robovanje Bogu, ali i poboljšaju svoj odnos prema ljudima. "Božiji poslanik je kazao da pet stvari kvari post: 1. laž, 2. ogovaranje, klevetanje ljudi, 3. šejtansko poštarenje, odnosno prenošenje tuđih riječi s ciljem izazivanja svađe i razdora među ljudima, 4. strastven pogled koji vodi u prostituciju, 5. lažna zakletva. Onaj koji posti, ništa od ovih ružnih djela ne čini. Ko, dakle, ne ostavi lažan govor i postupke koji slijede iz toga lažnog govora, nema potrebe da posti i da se pati, jer je post integralni ibadet i podrazumijeva iskren i predan odnos prema Bogu, ali i iskren i pošten odnos prema ljudima", navodi Spahić. Prema njegovim riječima, post je izgradnja i uspinjanje duše, jer ima i tu socijalnu, skrbničku dimenziju brige i zaštite ljudi, budući da se post na direktan način povezuje sa

34 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

Ef. Spahić: Ključ je u iskrenom vjerovanju

davanjem sadekatul-fitra. "Božiji poslanik Muhammed a.s. je kazao da post lebdi između nebesa i zemlje dok se ne daju vitre. A zna se da su vitre u visini jednodnevne ishrane za svako čeljade u kući. To pokazuje da post ima više slojeva i dimenzija", kazuje ef. Spahić. Kada je riječ o vremenu u kome živimo i ramazanu, ef. Spahić navodi kako, primjerice, u Sarajevu veliki broj ljudi javno demonstrira da ne poste. "A i kod onih koji poste je upitno koliko poste, jer postoje četiri vrste postača: 1. oni koji poste fizički, vegetativno, 2. oni koji poste svim organima kojim mogu zgriješiti, 3. oni koji žive u neprestanoj nadi u Allaha i u stalnom su strahu od Allahove kazne 4. oni koji su se potpuno predali Stvoritelju i za njih je bogobojaznost imperativ te je kod njih stalno prisutno nastojanje da čine dobro i uče Kur'an. Muslimane ništa drugo ne čini ljudima, vjernima i poštenima kao što ih to čine njihova djela u ramazanu. Ako se u ramazanu ne vrate svome iskonskom žiću i biću, neće to ni

mimo ramazana", ističe ef. Spahić. Na upit o tome da je ovaj ramazan došao u vrijeme velikih vrućina te da se u našoj zemlji posti 18 sati, ef. Spahić je kazao kako je najbolji odgovor na to ponudio Kur'an, a u kome se kaže: "Ljudima nema žešće vatre od džehennemske". "Ključ je, dakle, u iskrenom vjerovanju. Sadašnje generacije nemaju ni 20. dio iskušenja kao generacije nakon 1945. godine, kada je veliki broj ljudi radio u rudnicima i željezarama i uz visoke peći, te si iz njihove košulje na kraju radnog vremena mogao iscijediti pet litara znoja, ali ni tada nisu prekidali post. Sadašnjim generacijama, koje su generacije hedonizma, oportunizma, kalkulacije, interneta, slike, performansa, i najmanji vanjski i fizički razlog može biti smetnja za post. Oni, međutim, moraju znati da oni poste jer su muslimani, a svaki istinski musliman mora imati na umu sljedeće: 'Ja sam musliman i moram postiti, jer je post moja unutrašnja identifikacija'", zaključio je ef. Spahić. Nedžad Jamaković

TAJNI EKSPERIMENTI FACEBOOKA-A

PLIMA LOŠIH VIJESTI

Sad je otkriveno da je Facebook, bez znanja njegovih korisnika, prije dvije godine “izučavao” kako na njih djeluju dobre, a kako loše vijesti

ako djeluju negativne vijesti na naše osjećaje? Kako bi to otkrio, Facebook je stotinama hiljada korisnika slao negativne vijesti, bez da su oni to znali. Njihov bijes je zbog toga ogroman. Redoslijed istraživanja je brzo razjašnjen, ali će se o njegovom značaju raspravljati još godinama. Kod 700.000 korisnika Facebooka na engleskom govornom području je u januaru 2012. tokom jedne sedmice manipulisan sadržaj obavijesti. Jedni su bili u prilici da čitaju poruke sa pozitivnim sadržajem, dok je kod srugih sadržaj novosti bio tako filtriran da su, kada bi se ulogovali na Facebook, mogli vidjeti samo negativne poruke.

Socijalna infekcija: Istraživači su ustanovili da je raspoloženje kod onih koji čak nisu imali nikakav direktan kontakt, a koji su bili u

prilici da vide pozitivne poruke, također bilo pozitivno i tako su se izjašnjavali na svojim profilima. Oni kod kojih je algoritam tokom jedne sedmice servirao negativne vijesti su se, pak, očitovali negativno. To dokazuje da su, kako pišu autori renomiranog stručnog lista „Proceeding of National Academy of Sciences“, na Facebooku prezentovani osjećaji uticali na naše sopstvene. Takva pojava se stručno definiše kao socijalna infekcija. No ne zna se da li su korisnici Facebooka nakon toga obaviješteni da su sudjelovali u eksperimentu. Sa pravnog aspekta Facebook ne bi smio imati problema zbog te studije. Naime, onaj ko se registrovao na ovoj platformi je saglasan sa njenim uslovima korištenja. Među 9.000 riječi iz teksta o uslovima korištenja

je istaknuto i to da korisnik pristaje da se njegovi podaci“ mogu koristiti za analize, testove i istraživanja“. Opasna manipulacija: Profesorica psihologije Susan Fiske sa Univerziteta Princeton redigovala je rezultate studije prije objavljivanja. Prema njenom mišljenju, eksperiment je bio etički upitan. Ona je za magazin „The Atlantic“ izjavila da, imajući u vidu ogorčenje korisnika, studija nije trebala biti urađena na ovaj način. Autori studije su odbacili njene primjedbe. Konačno, i sam Facebook permanentno manipuliše sadržajima Newsfeeda. Naime, algoritam iz mase sadržaja bira one koji su navodno najvažniji. No, ogorčenje u mreži je veliko. Na tehnološkom blogu Techrunch je ovaj eksperiment okarakterisan kao „malo iznenađujući“, ali i kao „definitivno neetičan“. Zloupotreba sopstvenih korisnika, bez njihovog znanja i manipulacija njihovim osjećajima, kako je još rečeno, odaje izostanak poštovanja i opasna je.

4. juli 2014. Spektar, broj 4 35

KAKAV JE BIO “MARŠALOV PLAN”

LIJEPO LICE, RUŽNO NALIČJE

Tzv. Maršalov plan, koji se često pominje kao rješenje i za BiH, napravljen je da bi pomogao ekonomsku obnovu poslijeratne Evrope, ali se na kraju pretvorio u privjesak hladnoratovskih sukoba "Trumanova doktrina", kojom je politički i vojno programiran američki uticaj na Evropu nakon Drugog svjetskog rata, imala je i svoj ekonomski instrument, "Maršalov plan". Nazvan je po Georgeu Marshallu (Džordž Maršal), generalu i načelniku američkog Generalštaba za vrijeme Drugog svjetskog rata, a od januara 1947. godine ministru vanjskih poslova u Trumanovoj administraciji. Nepunih šest mjeseci nakon imenovanja za šefa State Departmenta, Marshall je održao poznati govor na Harvard sveučilištu. U tom je 36 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

govoru iznio odluku svoje vlade o pomoći koju bi Sjedinjene Države pružile Evropi za ekonomsku obnovu. Dvostruk sadržaj: Srž problema obrazlagao je Marshall svoj plan jest u tome što su potrebe Evrope za iduće tri do četiri godine znatno veće od njezinih mogućnosti, pa je sasvim sigurno da će joj biti potrebna stalna pomoć, bez koje ne bi mogla da izbjegne fatalno pogoršanje svojih ekonomskih, političkih i socijalnih prilika... I zato je logično da Sjedinjene Države učine ponešto što je u

njihovoj moći da bi ubrzale povratak na normalan ekonomski život u svijetu, život bez kojeg nije moguća nikakva politička stabilnost niti perspektiva trajnog mira. Program pomoći Evropi, o kojem je govorio Marshall, imao je dvostruk sadržaj. S jedne strane, on je izraz stvarne potrebe za proširenjem međunarodnih ekonomskih odnosa i potrebe za ublažavanjem velikih neravnomjernosti u razvoju svjetske privrede. S druge strane, taj program je imao tendenciju da konzervira postojeću socijalnopolitičku situaciju i postojeće uređenje u pojedinim zemljama Evrope, da spašava već

zastarjeli poredak, a da istodobno izvozom robe i kapitala - ostvaruje daljnji prodor američkoga kapitala u svjetsku privredu, a naročito u Evropu. To je bila negativna strana toga programa. Upravo zbog ove druge tendencije, "Marshallov plan" je bio podvrgnut ozbiljnim sumnjama i upozorenjima sovjetskih i drugih političara iz Istočne Evrope, ali i sa Zapada. Osnovna zamjerka odnosila se na eventualnu univerzalnost tog programa ekonomske pomoći, tj. da li će se on primijeniti na sve evropske zemlje, a to znači i na istočnoevropske, koje su već počele rekonstrukciju svoje ekonomike na drugim društvenim osnovama, pa i na Sovjetski Savez. Sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Molotov je odmah bio protiv takvog programa. On je, istina, priznavao da bi golem posao ekonomske obnove Evrope išao mnogo lakše uz američku pomoć, ali je kategorički odbio tako koncipiranu i usmjerenu pomoć Instrument sukoba: U međuvremenu je "Marshallov plan" bio prihvaćen u američkom Senatu i postao je zakonskim projektom pod oznakom "S-2202". Imao je četrdeset i pet poglavlja. Jedno od tih poglavlja nosilo je naslov "Termination of Assistance" (Ograničenje pomoći) i predviđalo je mogućnost obustavljanja pomoći. To poglavlje je dopuštalo vladi Sjedinjenih Američkih Država da uskrati pomoć nekoj zemlji, ako joj nešto u njoj politički ne odgovara. Prihvaćanjem klauzule o ograničavanju pomoći, "Marshallov plan" je definitivno izgubio svoju univerzalnu karakteristiku i postao je instrumentom sukoba sa Sovjetskim Savezom. Zbog te klauzule plan nije prošao bez

Plan je nazvan po ministru vanjskih poslova, generalu Džordžu Maršalu

žestoke diskusije u parlamentarnim i drugim političkim krugovima zemalja Zapadne Evrope. Progresivne snage su osjećale da će program takve ekonomske pomoći uveliko utjecati na razvoj političkih događaja u njihovim zemljama, a osobito na pozicije komunističkih partija i drugih naprednih snaga i na realno smanjivanje mogućnosti za njihovo djelovanje. Biračko tijelo zapadnoevropskih zemalja dovedeno je u dilemu između nužnosti ekonomske pomoći i potrebe za promjenama u socijalno-ekonomskoj strukturi tih zemalja. Dilemu je prekratio sam George Marshall koji je u govoru na Kaliforniijskom sveučilištu u Berkeleyu (Berkli) objasnio da će pomoć biti uskraćena zemljama u kojima komunisti čine dominantnu snagu, dodavši da su za takav stav krivi sami komunisti, jer oni navodno slušaju Moskvu i sabotiraju njegov program. U Parizu je 16 zapadnoevropskih zemalja, zajedno sa Sjedinjenim

Pomoć je uskraćena zemljama u kojima komu¬nisti čine dominantnu snagu, za šta su, po merikancima, bili krivi sami komunisti

Državama i Kanadom, ipak prihvatilo Program evropske obnove (kako se službeno zvao "Marshallov plan") pa je u aprilu 1948. na temelju toga Programa osnovana Organizacija za evropsku ekonomsku suradnju (OEEC Organization for European Economic Cooperation). Ukupna američka pomoć u sklopu tog programa iznosila je 15 milijardi dolara, koliko se u razdoblju 1948.-1952. prelilo u evropske zemlje. Značajna ekonomska pomoć pružena je Velikoj Britaniji, Zapadnoj Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Turskoj i Grčkoj… Kontra-plan: Provođenje Programa evropske obnove povjereno je Paulu Hoffmanu (Pol Hofman), predsjedniku automobilskog koncerna "Studebacker" (Stjudebeker), inače čovjeku od akcije i kapitalistu od inicijative. Hoffman je imao vrlo visok rang, a odgovarao je jedino i neposredno Trumanu. No, na temelju tzv. Molotovljeva plana, u aprilu 1949. konstituiralo se i Vijeće za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV - Sovjet ekonomičeskoj vzajmopomšči). Članovi SEV-a su bili Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Poljska, Rumunjska, Mađarska, Bugarska i Albanija. Godinu dana kasnije (1950.) u SEV je ušla i Njemačka Demokratska Republika. SEV je osnovan sa zadatkom da sjedinjuje i usklađuje ekonomske napore i planove zemalja-članica. Taj oblik suradnje, koji je ustanovljen poslije "Marshallova plana" i poslije sukoba Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom, trebalo je da bude stanovita novost u ekonomskim odnosima Sovjetskog Saveza s ostalim socijalističkim zemljama, iako je sve to još bilo daleko od ravnopravnih odnosa. Manlio Maradei 4. juli 2014. Spektar, broj 4 37

(NE)ZABORAVLJENI BRETTON WOODS

KAD SU DOLAR I ZLATO IŠLI RUKU POD RUKU...

Na ovoj konferenciji su osnovani Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, a SAD su progurale obavezu vezivanja drugih valuta za dolar, a samog dolara za zlato

ada je konferencija 1. jula 1944. godine u Bretton Woodsu počela, svijet se nakon dva Svjetska rata, privredno i finansijsko-politički nalazio pred brdom problema. Države su se odavno oprostile od tzv. novčanih standarda. To znači da njihove valute više nisu bile vezane za cijenu zlata. Na kraju krajeva su dva rata finansirana dodatnim štampanjem novca i svjesnim računanjem da će to izazvati inflaciju. „To je na kraju dovelo do jedne vrste monetarnog rata“, kaže Jürgen Matthes iz Insituta za njemačku privredu (IW). Svi su 38 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

svoju robu željeli prodati jeftino i učahuriti se od ostalih. Svjetska trgovina se slomila. Keynesov poraz: Učesnici konferencije u Bretton Woodsu su bili

Prije 70 godina su se u američkom gradiću Bretton Woodsu sastali ministri finansija i guverneri centralnih banaka iz 44 države kako bi uspostavili međunarodni monetarni poredak, koji je svijetom vladao tridesetak godina...

jedinstveni da je svijetu bio potreban novi monetarni i trgovinski poredak. Dva koncepta su stavljena na diskusiju. Britanski ekonomista John Maynard Keynes, u jednom od koncepta navodi pravljenje fiktivnog sistema knjiženja i potraživanja kako bi se namirile obaveze i potraživanja trgovinskih partnera u međunarodnoj trgovini. „Keynes nije namjeravao da isključivu odgovornost i vlast nad takvim uređenjem svjetskog monetarnog sistema prepusti Amerikancima“, kaže Dominik Geppert, istoričar na Univerzitetu Bonn. Keynesov plan je bio osuđen na

propast. Naime, svijet na jednoj strani nije bio spreman za jedno multilateralno rješenje, a na drugoj strani je Keynes od početka bio na slaboj pregovaračkoj poziciji. „Keynes je imao dodatni problem, a to je da je sa Amerikancima želio regovarati o britanskom ratnom dugu“, kaže Geppert. Na kraju je ipak prošao Whiteov plan. Riječ je o planu koji je izradio saradnik američkog ministarstva finansija Harry Dexter White. Njegov plan je predviđao međunarodni monetarni poredak sa dolarom kao vodećom valutom ili valutom za koju će biti vezani kursevi ostalih valuta. To znači da se sve zemlje obavezuju da svoje valute u određenoj mjeri vežu za dolar. Zauzvrat su SAD garantovale da će sve dolare zamijeniti zlatom. Nove institucije: Na ovoj konferenciji su osnovani Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. 1947. godine je potpisan Generalni sporazum o carini i trgovini (GATT). Sve navedeno je postalo dio bretonvudskog sistema koji je bez sumnje pridonijeo oživljavanju svjetske trgovine. Pošto je svjetska trgovinska razmjena najvećim dijelom vršena u dolarima, to je značilo da je potreba za dolarom postala veća. To je očito bilo u suprotnosti sa bretonvudskim sistemom: Kako može biti garantovana zamjena za zlato, ako je sve više dolara u opticaju? Francusko nepovjerenje: Amerikanci su brzo shvatili da se zbog statusa koji je imao dolar, ova novčanica mogla štampati koliko se željelo. Tu privilegiju su dobro iskoristili i namjerno napravili manjak bilanse plaćanja. To znači da su Amerikanci više trošili nego što su proizvodili. Uz sve to je sve veći manjak u budžetu pravio rat u Vijetnamu. Nakon 25 godina, francuski predsjednik Charles de Gaulle više

Odbačen je koncept čuvenog britanskog ekonomiste Keynesa

Autor plana, američki ministar finansija White

nije želio snositi američke troškove vođenja vijetnamskog rata. De Gaulle je odlučio dolare zamijeniti u zlato. Uz sve to je general de Gaulle naredio da se zlato u Pariz doveze podmornicom. To je bio indirektan znak da je de Gaulle najavio raspad bretonvudskog sistema. 15. augusta 1971. godine je

Prvi je francuski predsjednik De Gaulle odlučio dolare zamijeniti u zlato. Uz sve to je naredio da se zlato u Pariz doveze podmornicom. To je bio indirektan znak raspada bretonvudskog sistema...

američki predsjednik Richard Nixon ukinuo odluku kojom se dolar povezuje sa zlatom. Nakon tzv. „Nixonovog šoka“ je nekoliko zapadnih Centralnih banaka pokušalo oživjeti bretonvudski sistem. Iznosi za devizne investicije, prije svega za Njemačku, bile su astronomske. Vlada Willya Brandta je u martu 1973. godine najavila da neće još dugo podržavati dolar. Njemačku je slijedilo sve više zemalja, tako da se betonvudski sistem konačno raspao. Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka su preživjele raspad sistema. GATT-a je kasnije prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Danhong Zhang/DW 4. juli 2014. Spektar, broj 4 39

REFORMA KALENDARA: POTRAGA ZA SAVRŠENSTVOM

ŠTA BI NAM DONIO TRINAESTI MJESEC? Možda nije besmislena tvrdnja brojnih zagovornika promjene „vladajućeg“ Gregorijanskog kalendara, koja kaže da bi se uvođenjem 13-mjesečnog kalendara podigao energetski nivo Zemlje, a čovječanstvo bi se uskladilo s prirodnim i svemirskim ritmovima

išta nije sveto da jednog dana ne bi moglo biti drugačije! Pod ovim geslom već je postalo uobičajeno da se promovišu brojne reformatorske ideje i projekti. Međutim, mnogima je vjerovatno manje poznato da je želja za reformisanjem Julijanskog kalendara, stara taman koliko i njegova dvomilenijumska primjena. Posebno je u periodu između dva svjetska rata (tačnije 1924. godine) u javnosti naglo porastao interes za drugačijim odbrojavanjem dana i mjeseci u godini. U to vrijeme je u Međunarodnom udruženju za reformu kalendara, sa sjedištem u Ženevi (koje je osnovano krajem 19. vijeka), bilo prijavljeno čak 84.000 različitih prijedloga za izmjenu nepraktičnog Julijanskog, odnosno Gregorijanskog kalendara. Sjenka štapa: Među brojnim reformatorskim zahtjevima, ipak, po svojoj jednostavnosti i praktičnoj primjeni izdvaja se jedan čija „aktuelnost“ nije prestala sve do današnjeg dana. Naime, riječ je o kalendaru sa 13 mjeseci (svaki mjesec broji 28 dana) za čije uvođenje se zalažu mnogi potpisni40 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

ci UN-ove peticije koju možete naći na jednoj internet adresi. Ali, nije na odmet podsjetiti se na to kroz kakvu je (r)evoluciju prošao sadašnji „vladajući“ kalendar koji je orijentir u većini građanskih zemalja svijeta. Po definiciji, kalendar označava „skup pravila koji uređuje odnose između raznih vremenskih intervala“. Izmislili su ga zemljoradnici, a usavršili Egipćani i Rimljani. Sve dok su naši preci živjeli od lova i sakupljanja plodova, za njih su postojali samo dani. Jednostavno koliko se puta Sunce pojavi na nebu, toliko ima i dana. Duži vremenski periodi, pak, mogli su se računati gledanjem u Mjesec, jer se on pokazao kao vrlo „upotrebljiv“ za tu namjenu, jer kroz svoje faze prolazi u jednakim intervalima: od uskog srpa pa do punog Meseca. Za prvo vrijeme, to je bilo sasvim dovoljno, mada su ponekad

Piše: Šefik Avdagić nailazila kišna razdoblja, a ponekad periodi dugih žega (međutim, računalo se da je to do bogova). Kada je lovac postao zemljoradnik, uočio je da njegove biljke ipak bolje rađaju ako se zasade u određeno doba, pa je bilo zgodno znati kada je to? Oni su bili svjesni ravnomjernog smjenjivanja zimskih perioda, kišnih ili sunčanih razdoblja, međutim, trebalo je naći neki početak - od kada će se brojati dani. Čovjek koji je prvi zabio štap u zemlju i, buljeći u njegovu sjenku, primijetio da je dužina dana različita, mora da je bio prilično inventivna (napredna) jedinka u odnosu na svoje sunarodnike. Ali, pored toga što je ovaj čovjek otkrio prvi moćan i precizan astronomski instrument (koji se danas u nauci naziva „gnomon“), ista osoba je zaslužna i za početak računanja vremena. Sotisov period: Sad je trebalo samo brojati dane, ali onda se pokazalo da u toku jednog prirodnog ciklusa, recimo od jednog do drugog najdužeg dana, Mjesec prođe dvanaest puta kroz sve svoje faze. I tako je, kažu astronomi, utvrđena nova vremenska jedinica - godina, a

Stari Egipćani su otkrili prestupnu godinu.

uočeni su i pojedini kraći periodi godišnja doba. Lunarni kalendar je, dakle, bio prvi kalendar do kog su, na osnovu vlastitog iskustva (tj. praćenja prirodnih pojava) došli svi stari narodi. Sve što je kasnije uslijedilo, bilo je samo dotjerivanje i usaglašavanje zemaljskog i kosmičkog vremena. Još stari Egipćani su računali vrijeme od jednog do drugog pojavljivanja Sirijusa, jer se sa tom pojavom najsjajnije i najveće „pseće zvijezde“ na nebu izlivao Nil, ostavljajući za sobom plodni mulj i bogate žetve. Ondašnji astronomi utvrdili su da taj period traje 365 dana, ali tokom jednog i po milenijuma, tačnije za 1460. godina, neki novi astronomi u istom tom Egiptu uočili su da se za sunčanom godinom zakasnilo

čitavih 365 dana. Taj period je nazvan Sotisov period, a kada je potom otpočelo pažljivije brojanje dana od jednog do drugog pojavljivanja Sirijusa, četvrte godine bi se pojavio dan više, pa je zaključeno da godina zapravo traje 365,25 dana. U egipatski kalendar prestupna godina je uvedena tek 238. godine prije nove ere, a prestupni dan je proglašen Svecem dobrotvornih bogova. Ovaj događaj je u nauci nazvan „Kanopski edikt“, po mjes-

Kalendar označava „skup pravila koji uređuje odnose između raznih vremenskih intervala“. Izmislili su ga zemljoradnici, a usavršili Egipćani i Rimljani

tu Kanopu pored Aleksandrije, gdje je izvršena reforma kalendara. Recimo i to da je najnovijim mjerenjima utvrđeno da godina traje nešto kraće – 365,242 dana, odnosno 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekundi. Novi početak: Godine 46. prije Krista, u posjeti Juliusu Cezaru u Rimu je boravila egipatska kraljica Kleopatra, a u njezinoj pratnji (između ostalih uglednika) bio je i čuveni astronom Sosigen. Cezar je od Kleopatre zatražio da egipatski naučnici izrade kalendar koji će važiti i za njegovo carstvo, pa je Sosigen izradio kalendar po uzoru na egipatski, prema kome godina traje 365,25 dana i dijeli se na 12 meseci. U Cezarovu čast, taj kalendar je nazvan je Julijanski, mada bi se po 4. juli 2014. Spektar, broj 4 41

logici, ravnopravno mogao zvati i Kleopatrinim. Po ovom kalendaru, po prvi put nova godina počinje 1. januara, umjesto do tada važećeg 25 marta. Prva preciznija astronomska mjerenja utvrdila su da vrijeme obilaska Zemlje oko Sunca traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Po toj računici, sunčana godina je kraća od julijanske za 11 minuta i 14 sekundi, pa zato ona prva, u toku 128 godina, „pobjegne“ drugoj za čitav dan, da bi u XVI vijeku ta razlika je dostigla čitavih 10 dana. Zanimljivo je da se čovek koji je rimskom papi Gregoru XIII predložio reformu Julijanskog kalendara zvao Alojzije Julius, a reformisani kalendar, nazvan po papi Gregorijanski, stupio je na snagu 1582. godine. Spornih deset dana zaostajanja julijanske za gregorijanskom godinom, riješeno je tako što je iza četvrtka (4. oktobra 1582.), jednostavno svanuo petak, 15. oktobar iste godine (možda se baš za tih 10 izgubljenih dana trebalo desiti nešto istorijsko). Ali, šalu na stranu, zna se da u periodu od 400 godina Gregorijanski kalendar ima tri prestupne godine manje nego

U egipatski kalendar prestupna godina je uvedena tek 238. godine prije nove ere, a prestupni dan je proglašen Svecem dobrotvornih bogova. Ovaj događaj je u nauci nazvan „Kanopski edikt“ Julijanski, tačaniji je i kako stručnjaci za računanje vremena vele - može da važi bez promjena narednih 3300 godina. Ovaj kalendar je danas na snazi u cijelom svijetu. Svjetski kalendar: Svima je poznato da se u svijetu koriste razne vrste kalendara: hebrejski ili židovski kalendar je službeni kalendar izraelske vlade, perzijski kalendar se koristi u Iranu i Afganistanu, islamski koriste muslimani širom svijeta. Međutim, Gregorijanski kalendar je postao međunarodni standard, koji se koristi svugdje u svijetu u građanske svrhe (uključujući Kinu i Indiju). Do sada je bilo nekoliko ozbiljnih pokušaja kojima se predlaže reforma ovog kalendara, poput uvođenja „svjetskog kalendara“ ili „međunarodnog

Posljednja korekcija Julijanskog kalendara obavljena je 15. oktobra 1582. 42 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

fiksiranog kalendara“. Tokom pedesetih godina prošlog vijeka, Ujedinjeni narodi su razmatrali prihvaćanje takvog reformiranog kalendara, ali su vremenom ti prijedlozi izgubili na popularnosti i aktuelnosti. A sada, razmotrimo malo šta bi ustvari podrazumijevalo uvođenje „jednog kalendara za sva vremena“, u kome bi svaki mjesec imao četiri sedmice. U tom slučaju svaki mjesec, svaka godina, svaki naredni vijek i milenij bi počinjali ponedjeljkom a završavali nedjeljom. Međutim, zvuči apsurdnom (ali ne i nedokazivom) tvrdnja „eksperata“ za reformu kalendara koji kažu: U ciklusu vremena najdjeljiviji broj nije 12, nego 13! Tačna dužina: Naime, sa podjelom jednog godišnjeg ciklusa na 13 mjeseci, sa kojom bi se izbjegla svaka prestupna godina (!), tačno bi se znala odrediti četvrtina i polovina godine, a što je najvažnije pritom ne bi bio narušen osnovni princip – tačna dužina godine (koju smo već naveli). Kroz istoriju predlagane su brojne izmjene kalendara, ali ova je ostala kao najoptimalnija i na udaru javnosti (zbog svoje prihvatljivosti) iz praktičnih razloga. Ipak, s obzirom na činjenicu da bi npr. svakog četvrtog u mjesecu bio četvrtak, ili da bi svačiji rođendan svake godine „padao u isti dan“, sami procjenite da li bi vam bilo monotono zbog takvog računanja vremena. Jedno je sigurno, svi oni koji su rođeni 29. februara (a zasigurno ih nije mali broj na planeti), sa primjenom jednog „13-mjesečnog kalendara“ postali bi ravnopravni sa ostalima. Konačno, ove osobe, rođene u znaku Ribe, više ne bi slavile svoj rođendan tek svake četvrte godine?!

LJUDSKI I PRIRODNI ZAKONI

Da nam je guščija pamet... Ko slabo misli i postupa nerazumno se govorilo da ima „guščiju pamet“. Analiza guščijeg leta, pak, pokazuje da bi upravo od gusaka ljudi mogli mnogo da nauče

oliko su se kroz svoju aroganciju i nebrigu za okoliš ljudi udaljili, prvo - sami od sebe, a potom i od temeljnih prirodnih zakona koji uređuju postojanje (čitaj – opstanak) biljnih i životinjskih vrsta, najbolje ilustruje naučno potrkijepljena priča o guskama. Kad sljedeći put ugledate jato gusaka kako u obliku slova V leti prema jugu, do mjesta gdje će prezimiti, sjetite se ovih otkrića do kojih je nauka došla istražujući uzroke takvog rasporeda u letu.

Let s osjećajem zajedništva

Kad ptica zamahuje krilima, ona stvara uzgon ptici koja je neposredno iza nje. Leteći u obliku slova V, čitavo jato (za najmanje 70 posto) uvećava domet leta u odnosu na mogućnosti koje bi svaka ptica imala kada bi letjela sama. Kada neka guska ispadne iz formacije, odjednom osjeća povlačenje i otpor u nastojanju da put pređe sama, pa se zato brzo vraća u sastav jata kako bi iskoristila snagu koju joj daje ptica ispred nje. A kada se čelna guska umori, prelazi na sami kraj niza, dok je na

čelu zamjenjuje druga guska. Zanimljivo je da guske sa stražnjih mjesta gaču kako bi one što lete naprijed poticale na održavanje brzine. A sada, ono najvažnije: kada se neka guska razboli ili kada je kojim slučajem rane lovci (te tako ispadne iz formacije), dvije guske izlaze iz poretka u obliku slova V i spuštaju se na tlo kako bi joj pomogle i zaštitile je. S ovom «posrnulom» guskom one ostaju sve dok ponovo ne bude u stanju letjeti ili dok ne ugine. Tek tada (s njom ili bez nje) kreću same ili sa nekim drugim jatom, kako bi sustigle svoju skupinu. Šta reći nakon ovih dirljivih dokaza o funkcioniranju prirodnih zakona koji nas uče da postupamo na način kako to guske čine? Objašnjenja koja slijede, i pouke za ljude, potiču iz knjige Johna Marksa Templetona: «Knjiga životnih zakona iz cijelog svijeta - 200 vječnih duhovnih načela» 1. Ljudi koji se kreću u istom smjeru, te raspolažu osjećanjem zajedništva, brže će i lakše doći do cilja jer putuju međusobno se pomažući. 2. Dobro je ostati u «formaciji» s onima koji putuju u istom smjeru kao mi. 3. Mudro je smjenjivati se pri obavljanju zahtjevnih zadaća, bilo da je riječ o ljudima ili o guskama koje lete na jug. 4. Imamo li pameti koliko i jedna guska, i mi ćemo priteći upomoć kada su drugi u nevolji! 4. juli 2014. Spektar, broj 4 43

FINANSIJSKA STRANA MUNDIJALA

FIFA UBIRE KAJMAK

Sva ulaganja i rizici su na brazilskom domaćinu, a prihodi od oko pet milijardi dolara, na koje se ne plaća porez, uglavnom su pod kontrolom predsjednika Blattera, njegove rodbine i prijatelja

IFA je samo nekoliko sati prije početka svjetskog prvenstva u nogometu osjetila potrebu da popravi svoj imidž. Ova organizacije postala je simbol jednog mafijaškog sistema, što su nedavno pokazala i otkrića londonskog lista Sunday Timesa. Predsjednik FIFA Joseph Blatter nazvao je njihova nedavna izvješća “rasističkim”. Njegov odjel za odnose s javnošću se trenutno, umjesto korupcijom, bavi financijama i distribuira priopćenja na tri strane. Iz priopćenja proizlazi da FIFA nije odgovorna za prisilna iseljenja na mjestima održavanja svjetskog prvenstva, niti za uklanjanje uličnih prodavača. “Investicije u ulice, aerodrome i sustave komunikacija su dugoročno isplative za Brazil”, tvrdi FIFA i odbacuje odgovornost 44 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

za proteste zbog smanjivanja osnovnih socijalnih usluga poput obrazovanja i zdravstva. Ogroman prihod: Iako drakonski provodi vlastita pravila, FIFA izigrava nevinašce – organizaciju za bolji svijet vjernu ambicioznom moto: “Za svijet”. To je prethodnih godina izgledalo sasvim dugačije, naročito kada su njeni funkcioneri izigravali poštenjačine poput skandaloznog generalnog tajnika Jérôme Valckea, koga je Blatter 2006. privremeno otpustio zbog prevare i davanja netočnih infor-

Prema novim pravilima, svaki od 25 članova izvršnog odbora FIFA zarađuje godišnje 200.000 dolara

macija sponzorima. Valcke je poznat po tome što je objašnjavao da važe samo ona pravila koja su upisana u zakone svjetskog prvenstva u nogometu i predložio da bi Brazilce trebalo šutnuti u stražnjicu kako bi završili stadione na Vrijeme. Jednom je rekao da je organiziranje mega događaja daleko lakše u diktaturama nego u demokracijama. “Brazil je do sada potrošio 15 milijardi dolara na organizaciju prvenstva”, objašnjavaju iz FIFA. Operacionalni troškovi iznose dvije milijarde dolara i FIFA tvrdi da je sama pokrila ovu sumu. Tokom tekućeg poslovnog ciklusa FIFA će najvjerojatnije ostvariti prihode od oko 5,2 milijarde dolara, od kojih će dvije milijarde otići na troškove prvenstva u Brazilu. Tu su uključene nagrada svakoj reprezentaciji koja se plasirala, premije, troškovi priprema

svih timova i naknade klubovima za koje igrači nastupaju. Suvišni luksuz: S druge strane, čitav neoperativni proračun sa svim infrastrukturnim mjerama financiraju isključivo brazilski porezni obveznici. Prema posljednjim izračunima, riječ je o iznosu od 13 milijardi dolara. FIFA kaže “da nitko nije tjerao Brazilce da izgrade 12 potpuno novih stadiona ili da ih luksuzno renoviraju”. To je čak i tačno. FIFA određuje najmanju veličinu stadiona, ali bi se zadovoljila i sa 8 do 10 arena. Bivši predsjednik Brazila Lula je bio taj koji je za “šampionat svih šampionata” naredio izgradnju i potpunu rekonstrukciju 12 stadiona, pokrenuvši time džinovski stroj za rasipanje državnog novca. Pojedini stadioni, kao onaj u Manausu, po završetku prvenstva se više neće upotrebljavati i biće ostavljeni da propadaju. Unatoč tome, predsjednica Brazila Dilma Rouseff optužila je FIFA za eksploziju troškova organizacije prvenstva. Obiteljske veze: Međutim, za FIFA, njene direktore i njihove rođake, svjetsko prvenstvo u Brazilu će se u svakom slučaju ispostaviti kao vrlo profitabilan događaj. Izgradnju stadiona u Brazilu, kao i u Južnoj Africi, nadgledao je švicarski arhitekt Charles Botta. On je muže šefice Blatter ureda i direktorice FIFA Christine Salzman-Botta, koja je kći Blatterovog prijatelja iz djetinjstva Waltera Salzmana. Za prodaju TV prava, produkciju TV signala, a djelomično i za prodaju ulaznica nadležna je tvrtka Infront Sports & Media. Njen direktor je Phillipe Blatter, nećak predsjednika FIFA. Botta, Salzman, Blatter – sve ostaje u obitelji. Strogi FIFA-in general Valcke je u

FIFA uživa nenormalne povlastice, jer se njeno sjedište nalazi u Švicarskoj

proljeće 2007., nakon što ga je Blatter otpustio, za šestocifrenu sumu postao savjetnik svog pajtaša ogrezlog u korupciji i tadašnjeg predsjednika nogometnog saveza Brazila i člana Fifinog izvršnog odbora Ricardo Teixeira. Valckea je poslije ovog kraljevski plaćenog odmora Blatter ponovno zaposlio. Valckeov sin Sébastien radi u organizaciji svjetskog prvenstva u Brazilu kao “pomoćni generalni koordinator” Marakana stadiona u Riju. Samo je Teixeira morao napustiti svoju funkciju poslije sudski dokazane milionske korupcije i zbog pritiska Dilme Rouseff. Ali zato njegova kći Joanna zarađuje 37.000 eura mjesečno kao direktorica organizacijskog komiteta svjetskog prvenstva. Blatter je na kongresu FIFA, održanom neposredno pred početak svjetskog prvenstva, najavio bonuse za 209 nacionalnih nogometnih saveza: svaki savez dobiva dodatnih 750.000 dolara uz godišnje redovite uplate u visini od 250.000 dolara. Svaka konfederacija može očekivati novih sedam miliona dolara. Bez poreza: Sunday Times je nedavno otkrio da je izvršni odbor tajnom odlukom udvostručio svoje zarade: prema novim pravilima, svaki od 25 članova izvršnog odbora zarađuje godišnje 200.000 dolara i paušalnu naknadu troškova od 700 dolara dnevno za vrijeme koje funkcioneri provedu u Brazilu.

U svom “pokajničkom spisu” FIFA objašnjava da je “neprofitna organizacija”. Preciznije je da je FIFA, iako je organizirana kao koncern i aktivna na tržištu kapitala, registrirana kao udruga u Švicarskoj, što je prilično čudno. Kao holding različitih društava ovo superudruženje iz Ciriha ne plaća porez na prihod. TV prava i sponzorske ugovore, koji se mjere desecima milijardi dolara. Prijavljeni su kao usluge namijenjene izvozu i kao takve oslobođene su poreza na promet. Isto pravila se primjenjuju i na Međunarodni olimpijski komitet sa sjedištem u Lozani. FIFA i MOK su, zapravo, globalne franšizing tvrtke, ali kao udruga ne podliježu švicarskim zakonima za sprečavanje korupcije i pranja novca. To bi se trebalo uskoro promijeniti, jer je švicarska vlada poslije mnogo godina i brojnih korupcijskih skandala predložila izmjene antikorupcijskih zakona. Oba ova udruženja uživaju u švicarskoj idili. MOK tokom četverogodišnjeg ciklusa 20132016. očekuje prihode od 5,2 milijardi dolara, baš kao i FIFA. FIFA je 31. decembra 2013. prijavila rezerve u visini od 1,432 milijarde dolara, a MOO od 932 milijuna. Što god da se dogodi u Brazilu tokom svjetskog prvenstva u nogometu 2014. i olimpijskih igara 2016, oba sportska giganta će vjerojatno uvećati svoje rezereve za troznamenkaste milionske sume. 4. juli 2014. Spektar, broj 4 45

ČUDESNA UMJETNOST NESIMA TAHIROVIĆA

ČAROBNJAK IZ BOSNE Sa malim koferom došao je na ovaj svijet i uspio da ga otvori. Na tim papirusima je pisalo: Nesime-čovjek, Nesime-ljubav i Nesime-rad

esim Tahirović, vjerovatno jedan od najvećih živućih umjetnika u BiH, za sebe kaže da bi najviše volio da ga novinari predstavljaju kao “likovnog radnika”. Za ono “umjetnik” kaže: “To napišite kad umrem, jer danas se svako naziva umjetnikom”! Iako trenutno sa porodicom živi u Tuzli, teško je za njega reći da je Tuzlak, jer samo kao građanin svijeta (njegovi radovi se nalaze u muzejima, galerijama i brojnim privatnim zbirkama, najčešće u inozemstvu) mogao je napraviti

Tahirović u svom ateljeu 46 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

tako grandiozna umjetnička djela kakve je iza sebe ostavio Tahirović. Daleko putevi: Iako je izlagao na velikim evropskim i svjetskim izložbama te osvajao brojne nagrade za likovni i scenografski rad, svakako, posebno mjesto u njegovom opusu ima velika retrospektivna izložba pod nazivom “Daleki putevi” koja je prije četiri godine, tokom puna dva mjeseca(?) bila otvorena za posjetioce sarajevske galerije Collegium Artisticum. Ova izložba je obuhvatila preko

600 radova sa kojima je Nesim obilježio 45 godina umjetničkog djelovanja i na njoj je bila izložena sinteza njegovog dugogodišnjeg rada: slike, grafike, skulpture… Ako Nesima Tahirovića, pak, kojim slučajem priupitate o onom u što vjeruje, on će vam odgovoriti: “U šta vjerujem, to su fizika i matematika. Najviše na mojim izložbama ima matematike, to su bijela prostranstva. Čovjek napravi građevinu sa puno nebeskih kapija koje valja otvoriti”. O trenucima koji su mu obilježili životnu stazu, u samo njemu svojstvenom stilu će reći: “Sa malim koferom došao sam na ovaj svet, uspio sam taj koferčić svog

Tahirovićev rad pod nazivom: Melek anđeo

života da otvorim. Na tim papirusima je pisalo Nesime–čovjek, Nesime–ljubav i Nesime–rad. Naučio sam da svako jutro pogledam u zemlju, da pogledam u nebo i da vidim koliko smo male čestice… onda sa elanom odlazim da radim, da bi bio više nego samo ta čestica. Eto, u Kopernikovom muzeju u Poljskoj nalaze se dva moja rada. Kopernik je dosta uticao na mene, sa njim razgovaram i danas”. Aleksandrija: Nakon svih ovih Nesimovih „izleta u daleka prostranstva“ grandiozne umjetnosti, ove godine, kao šlag na tortu uslijedio je poziv za učešće na ovogodišnjem 26. aleksandrijskom bijenalu savremene umjetnosti, na koji je likovni umjetnik iz Tuzle, za razliku od ostalih učesnika, poziv dobio direktno od profesora Gihane Solimana, umjetničkog direktora Bijenala za mediteranske zemlje.

Tema ovogodišnjeg Bijenala savremene umjetnosti je „Snaga promjene", a na njemu (u periodu od 10. juna do 6. jula) sa svojim radovima učestvuju umjetnici iz 13 zemalja, Egipta, Španije, Libije, Tunisa, Slovenije, Sirije, Alžira, Maroka, Grčke, Turske, Malte i BiH. Ove godine, učešće na Bijenalu uzelo je 18 umjetnika među kojima je BiH predstavljao Tahirović sa svoja tri umjetnička djela, te je tim povodom, po dolasku iz Egipta, kazao: “Predstavio sam triptih ‘Promjene nade 1, 2 i 3’ koje sam spremio za Bijenale. Događaji koji su zahvatili arapski svijet, golgota s kojom se suočio njihov narod, te sjećanje na

U Kopernikovom muzeju u Poljskoj nalaze se dva moja rada. Kopernik je dosta uticao na mene, sa njim razgovaram i danas...

događaje koji su ostavili duboke tragove patnje u mom narodu kroz minula ratna dešavanja, da zakoračimo u sigurnije i bolje sutra, bili su mi vodilja, podstrek i nada da svojim slikama na to i ukažem. Nesim Tahirović je rođen 23. oktobra 1941. godine u Tuzli. Slikarstvo je studirao na beogradskoj Likovnoj akademiji, u klasi profesora Koste Hakmana. Bavi se slikarstvom, primijenjenom umjetnošću i scenografijom. Tokom gotovo pola vijeka umjetničkog rada izlagao je na više od šezdeset samostalnih i više od stotinu zajedničkih izložbi na prostorima bivše Jugoslavije i u inozemstvu. Radovi mu se nalaze u muzejima, galerijama i brojnim privatnim zbirkama. Živio je i radio u Italiji, Poljskoj i Njemačkoj. Tahirović je član Udruženja likovnih umjetnika BiH i Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH. Šefik Avdagić 4. juli 2014. Spektar, broj 4 47

NAUKA: TAJNA VATRENE LOPTE

Moćno oruŽje ostalo u teslinoM grobu

Veliki naučnik vjerovao je da njegov izum posjeduje ogromnu vojnu moć, o čijoj primjeni je pred Drugi svjetski rat pregovarao sa britanskim premijerom Čemberlenom

o danas je ostalo nejasno zbog čega je Džon O'Nil iz svoje knjige «Nenadmašni genije» neposredno prije štampanja izostavio 34. poglavlje, u kojem se govori o pokušaju Nikole Tesle da spriječi Drugi svjetski rat. Po jednoj verziji, razlog su cenzori američke službe za nacionalnu bezbjednost ili ministarstva odbrane (DoD). Navodno je postojala opasnost da neprijatelji SAD preko ovog teksta proniknu u tajnu Teslinih «zraka smrti». Drugi razlog je u činjenici da su O'Nilovi razgovori sa Teslom vođeni u vrijeme kada je veliki izumitelj već zašao u poznije 48 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

godine i kada je pokazivao očiglednu nemoć da se prisjeti nekih bitnih detalja svog rada. Zrake smrti: Svjestan da ne može u potpunosti da se osloni na neke dijelove Teslinog kazivanja, a posebno onda kada nije mogao da se ispomogne bilješkama i drugim dokumentima, O'Nil je vjerovatno odlučio da izostavi taj dio, po mnogima, vrlo osjetljive priče. Kenet Korum, na primjer, navodi u svojim istraživanjima «kuglaste munje», da mu je poznato da je Tesla uspijevao da proizvede «vatrene lopte» prečnika 11 centimetara. O'Nil se oslanja na raz-

govore s Teslom i navodi njegovo sjećanje po kome su sve lopte nastajale slučajno i pravile velike štete u laboratoriji u Kolorado Springsu, zbog čega je pomno proučavao uslove koji su dovodili do njihovog nastanka. Posebna zanimljivost teksta je O'Nilov pokušaj da utvrdi da li su vatrene lopte dio sistema zaštitnog omotača i «zraka smrti». Na našu žalost, ali najvjerovatnije na sreću O'Nilove lične sigurnosti, to mu nije pošlo za rukom. Tesla bi prozreo svaku njegovu varku. Tako je ta priča o Teslinoj tajni, bar za laike, ostala nedovršena. O čemu se radi, govore detalji iz 34.

poglavlja O'Nilove knjige. Tu piše da se Tesla duboko opirao ratovima kao moralnoj, ekonomskoj i potpunoj praktičnoj i teorijskoj katastrofi. On je vidio mogućnost preventivnih mjera u svom novom izumu sa svim karakteristikama «zraka smrti». Smatrao je da tako može da se stvori zaštitna zavjesa dostupna svakoj zemlji, bez obzira na veličinu, koja bi je efikasno štitila od napada. I dok je on nudio odbrambeno sredstvo, znao je da ništa ne bi zaustavilo vojne stručnjake da ga upotrijebe za osvajačke ciljeve. Razorno dejstvo: S obzirom da je u ranijim godinama govorio o svojim iskustvima sa «vatrenim loptama» u svojoj laboratoriji u Kolorado Springsu i objasnio svoju teoriju o njihovom nastanku, kasnije se nerado vraćao na ovu temu i nije dopuštao da bude upleten u bilo kakve rasprave, posebno kada su tražili da objasni da li su «lopte» dio njegovog sistema «zraka smrti». Tesla je tokom eksperimenata u Kolorado Springsu, 1899. godine, dobro upoznao razorne osobine vatrenih lopti. Sam ih je više puta slučajno proizvodio, a neke su pred

Nije nimalo prijatno, pričao je Tesla, kada vam vatrena lopta eksplodira i kada znate da može uništiti sve čega se dotakne njim eksplodirale razarajući aparate u laboratoriji. Razarajuće djelovanje praćeno raspadom vatrene lopte, govorio je, odigrava se sa nevjerovatnom žestinom. Proučavao je proces njihovog nastanka, bez namjere da ih stvara već da bi otklonio uslove koji su dovodili do njihovog nastanka. Nije nimalo prijatno, pričao je Tesla, kada vam vatrena lopta eksplodira i kada znate da može uništiti sve čega se dotakne. Biće neophodno i naporno da se prema fragmentarnim bilješkama, nastalim na osnovu nesigurnih sećanja, rekonstrušu Tesline stvarne ideje u ovom domenu. Propali pregovori: Oscilator, poput onog koji je Tesla koristio u Kolorado Springsu za bežični prenos energije, podešava se da radi na istoj frekvenciji kao i neprijateljski ratni brod. Složena struktura broda posjeduje veliki broj tačaka u kojima električne

Nikad dokazana odbrambena moć Tesline “zaštitne zavjese”

oscilacije djeluju na znatno višoj frekvenciji od struja koje kruže čitavim brodom. Ove parazitske struje će djelovati na glavni tok i tako stvarati vatrene lopte koje bi svojim eksplozijama razorile brod, čak mnogo efikasnije od eventualne eksplozije skladišta municije na brodu, koje će, inače, takođe eksplodirati. Drugi oscilator bi se koristio za prenos kratkotalasnih struja. Nešto kasnije se saznalo zbog čega je Tesla odbijao da razgovara o detaljima ovog sistema. To se dogodilo neposredno pošto je Stenli Boldvin (Stanley Baldwin) zamijenio Nevila Čemberlena (Neville Chamberlin) na funkciji premijera Velike Britanije. Tesla je otkrio da je vodio pregovore sa premijerom Čemberlenom o prodaji svog zračnog sistema (tzv. «zraka smrti», odnosno «zaštitnog omotača») Velikoj Britaniji za sumu od 30 miliona dolara, na osnovu planirane demonstracije uređaja. Njom bi se pokazalo da može da zaštiti britanska ostrva od napada neprijatelja sa mora ili sa kopna i da obezbijedi ofanzivno oružje za koje ne postoji odbrambeni sistem. Bio je uvjeren, govorio je, u iskrenost gospodina Čemberlena i njegovu namjeru da prihvati sistem i tako spriječi početak rata koji se već primakao Ostrvu. Kada je na minhenskoj konferenciji propala Čemberlenova inicijativa za postizanje evropske ravnoteže, Britanija je morala da se odrekne Čemberlena i postavi novog premijera koji bi učinio napor da mjesto Njemačke u trouglu zamijeni Rusijom. Boldvin, međutim nije pokazao interes za Teslin projekat i on više nikada nije dobio novu priliku da demonstrira svoja otkrića. Iz arhive Fonda Nikola Tesla 4. juli 2014. Spektar, broj 4 49

POZNATI LJUDI - POPULARNI GROBOVI

OD EGIPATSKIH FARAONA DO MUZIČKIH ZVIJEZDA Osim pompeznih piramida egipatskih faraona, pažnju miliona posjetilaca plijene i grobovi Oscara Wildea, Napoleona, Karla Marxa, Jima Morrisona, Elvisa Presleya, Boba Marleya...

ako zvuči pomalo morbidno, grobovi poznatih vrlo su česta turistička odredišta koja ne posjećuju samo čudaci. Osim toga, brojnim je poznatim umjetnicima glavni izvor zarade bila upravo izrada nadgrobnih spomenika, tako da neka groblja skrivaju vrijedne i zanimljive skulpture, a posjeta zanimljivim grobovima uvijek je dobar način da se začini putovanje. Najpopularniji su ipak grobovi poznatih, kojima zasluženi mir svakodnevno ometaju posjete stotina obožavatelja, ali kako su oni ionako život posvetili uživanju u slavi i fanovima, vjerojatno im pažnja dotičnih ne smeta ni u smrti. Muški akt: Grobnica engleskog pisca Oscara Wildea je nakon postavljanja nadgrobnog spomenika podigla gotovo jednaku količinu prašine kao i sam Wilde za života. Ovaj kontroverzni pjesnik i dramatičar, čovjek koji je nastradao zbog

50 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

svoje seksualne orijentacije i izazvao jedan od najvećih skandala u Velikoj Britaniji, kad mu je suđeno zbog homoseksualizma, umro je u totalnoj bijedi i isprva je sahranjen na manje značajnom pariškom groblju. Stoga je 1909. donesena odluka da se Wildeovo tijelo premjesti na Pere-Lachaise i da mu se tamo podigne odgovarajući spomenik. Autor spomenika odlučio se za muški akt pomalo krutih geometrijskih formi, koji je imao otkrivene genitalije. To je jako zasmetalo moraliste koji su odlučili taj sramni dio skulpture prekriti pločicom u obliku smokv-

ina lista. Kako široj javnosti očito nije smetala golotinja (ako je uopće možemo tako nazvati), pločica je 1922. netragom nestala. Jedan od velikana čija slava usprkos stoljećima nije potamnjela definitivno je Napoleon Bonaparte. Ovaj veliki vojskovođa umro je u progonstvu na otoku Sveta Helena 1821. godine. Grobnica mu se danas nalazi u nekadašnjoj bolnici za vojnike, a današnjoj pariškoj znamenitosti Les Invalides. Drveni sarkofag na visokom postolju okružen nekom vrstom ograde upotpunjene skulpturama, svojim spektakularnim izgledom još uvijek privlači velik broj posjetitelja. Iako se spekuliralo o tome je li tijelo u sarkofagu zaista Napoleonovo, povijesna istina ostala je nepromijenjena. Karl Marx sahranjen je na London Highgate Cemetary u obiteljskoj grobnici zajedno sa suprugom, kćerkom i unukom. Možda nema tako raskošnu grobnicu kao Napoleon, ali su njegov značaj i velika bista još uvijek dovoljan razlog da grob bude jedan od posjećenijih u Evropi.

Posmrtne fešte: Vlasnik najslikovitijeg nadgrobnog spomenika je izumitelj plinske svjetiljke Charles Pigeon. Sahranjen je na groblju Cimeterie du Montparnasse u Parizu, a spomenik je napravljen u formi vrlo kičastog kreveta na koji su smještene dvije figure i iznad kojeg se nalazi anđeo. Zaista spektakularno i pomalo bolno za oči. Grobovi velikih glazbenika oduvijek su bili turistička meka. Obožavatelji ih opsjedaju, a teško je reći koji je od velikana najomiljeniji. Legenda reggaea Bob Marley sahranjen je u rodnom gradu na Jamajci, nedaleko od kuće u kojoj je rođen. Nakon što je jamajčanska vlast 1991. proglasila rođendan Bob Marleyja, 6. februar, nacionalnim praznikom, pokraj mauzoleja je podignuta pozornica i tu se svake godine u Marleyjevu čast održavaju svirke i veselo se obilježava uspomena na njega. Grob Jima Morrisona nalazi se na najpoznatijem pariškom groblju Pere-Lachaise i jedan je od najposjećenijih grobova u Evropi.

Nakon što je dugo bio uništavan grafitima, rastopljenim svijećama i smećem koje su ostavljali obožavatelji, pala je odluka da se grob temeljito očisti, svidjelo se to fanovima ili ne. To je učinjeno 1997. godine, a na grob je postavljena i straža pa se može reći da Jim Morrison konačno počiva u miru. Cirkus: Neprestana gužva karakteristična je i za grob Elvisa Presleyja u Gracelandu. Elvisovo imanje neprestano opsjedaju turisti, što se na dan njegove smrti i na njegov rođendan pretvara u neviđenu gungulu. Iako je isprva bio sahranjen na groblju Forest Hill, otac ga je pod izgovorom pokušaja otmice tijela odlučio preseliti u Graceland, a većina upućenih ipak vjeruje da je to učinjeno radi što veće financijske isplativosti imanja. Teško je reći koji je razlog iskren, ali je činjenica da je grob pretvoren u takav cirkus da je Elvisova kćerka Lisa Marie Presley zaprijetila da će

tijelo svog oca preseliti na lokaciju za koju nitko neće znati, ne bi li mu na taj način pružila malo mira i dostojanstva. Može se reći da od svih spomenutih grobova jedino oni Brucea i Brandona Leeja djeluju mirno i spokojno. Neuništeni od strane hordi obožavatelja, s lijepim i jednostavnim nadgrobnim spomenicima, odišu intimnošću i izgledaju kao da ih održa-

Wildeov spomenik u Parizu

Milioni poklonika posjećuju grob Elvisa Presleya 4. juli 2014. Spektar, broj 4 51

Nepoleonova grobnica nalazi se u nekadašnjoj vojnoj bolnici u Parizu

Jedan od brojnih spomenika Karlu Marxu

va netko kome je do toga zaista stalo. No, svi ovi pompezni objekti blijede u poređenje sa posljednjim počivalištima drevnih egipatskih vladara. Riječ je, naravno, o piramidama. Egipatska čuda: Iako je sasvim logično da sakralne građevine i zagrobna arhitektura nisu jedina vrijednost kojom se drevna egipatska civilizacije može podičiti, činjenica jest da je najviše saznanja 52 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

o ovom narodu poteklo upravo iz proučavanja grobnica i hramova. Budući da je riječ o duboko religioznoj kulturi čije je postojanje obilježeno snažnom vjerom u zagrobni život, ne čudi činjenica da su grobnice vladara (koji su ujedno bili i božanstva) bile građene u doslovnom smislu - za vječnost. Grobnice zaista fasciniraju raznovrsnošću tipologije, neprocjenjivim bogatstvima pronađenim u

njihovoj unutrašnjosti i ljepotom predmeta koji su danas svoje mjesto pronašli u najuglednijim svjetskim muzejima. Tako je već početkom III dinastije dvorski arhitekt Imhotep koncipirao zagrobni kompleks u Sakari. Riječ je o kompleksu kojim je dominirala tzv. stepeničasta grobnica faraona Zosera, prva piramida u povijesti Egipta. Zoserova piramida nastala je umnažanjem mastaba, u kojoj se grobna komora još uvijek nalazi ispod razine tla (što u pravim piramidama nije slučaj), a njegov je zagrobni kompleks uključivao i grobove kraljica i prerano umrle djece iz kraljevske obitelji. O značaju kompleksa svjedoči i činjenica da je graditelj Imhotep kasnije proglašen božanstvom. Zoserov primjer gradnje monumentalne grobnice slijedili su i kasniji faraoni. Tri monumentalne piramide Keopsa, Kefrena i Mikerina i danas su najupečatljiviji dio egipatske baštine. Riječ je o tri savršene piramide, građene iz golemih kamenih blokova, tako pažljivo rezanih i spojenih da se između njih nije mogao umetnuti ni žilet.

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava: Tel. 221 492 GSM: 061 960 300

MISTERIJE ORGANIZMA: ŽENE BIRAJU...

DA LI JE PAMET PREČA OD LJEPOTE? ale mačo Praistorijske žene su navodno odbaciv čivale se tipove, razne Herkulese i Adonise, i odlu njom snagom za one muškarce koji su zračili unutraš skom i ljepotom, čime su doprinijele meteor razvoju ljudske inteligencije

a koliko to nekim muškarcima zvučalo nevjerovatno, žene su zaslužne za inteligenciju ljudske rase. Prema jednoj kontroverznoj teoriji, naši ženski preci su bili dovoljno mudri da prilikom izbora partnera prednost daju intelektu, a ne fizičkoj snazi ili izgledu. Sa prezirom su odbacivale mačo tipove, Herkulese i Adonise, i odlučivale se za one muškarce koji su zračili unutrašnjom snagom i ljepotom. Na takvom izboru, čovječanstvo, a posebno muškarci, duguju zahvalnost ženskom rodu. Da su se, pak, odlučile za kršne momke rumenih obraza, ljudska vrsta bi se, umjesto sa kosmičkim tajnama, još uvijek nadmetala sa šimpanzama i antilopama. Ključni hromozom: Kako nas je jedan hromozom naveo da sagradimo piramide, odemo na Mjesec i u bioskopu plačemo od radosti ili tuge? Ova teorija je nastala na osnovu pomnih istraživanja rezultata testova inteligencije. Prosječan IQ kod muškaraca i žena je uglavnom jednak. Ali, ako se bliže pozabavimo inteligencijom kod različitih polova, uočićemo neke neobične razlike. Prvo, raspon IQ kod muškaraca je mnogo veći. Kod muškaraca je broj 54 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

jedinki sa niskim IQ mnogo veći, ali je veći i broj genija. Ovaj odnos se nije mijenjao od vremena kada su obavljena prva mjerenja inteligencije. Drugo, veća je vjerovatnoća da će majka, a ne otac, prenijeti djetetu i svoje mentalne nedostatke. Ovi pokazatelji su Roberta Lerkea iz Državne bolnice u Brejnerdu, u Saveznoj državi Minesota, SAD, naveli na zaključak da su mnogi geni odgovorni za ljudsku inteligenciju smješteni u X hromozomu. Grupa njemačkih genetičara je pokušala da dokaže da je on bio u pravu. Međutim, njihova otkrića su dovela do nove senzacije. Ne samo da su došli do zaključka da X hromozom igra glavnu ulogu kada je u pitanju inteligencija, već smatraju da to dokazuje da su žene generacijama birale pametne muškarce. Time što su davale prednost inteligenciji nad fizičkom snagom naši ženski preci su pokrenuli proces koji je vremenom doveo do vrlo moćne umne mašine kakav je ljudski mozak. Ideja da su izbor partnera, ili seksualna selekcija, uticali na pravce evolucije, stara je koliko i Darvin. On je bio uvjeren da se neobične osobine životinja, koje nemaju nikakve veze sa prednostima pri preživljevanju,

poput paunovog repa i lavlje grive, mogu objasniti samo kao rezultat kriterijuma na osnovu kojih su ženke birale partnere prilikom parenja. Ovi živopisni ukrasi, navodno, treba da ukažu ženkama na to da se radi o »dobroj prilici« za parenje. Ipak, pomisao da ljudski mozak može biti »ukras« koji seksualno stimuliše stvara mnogo više kontroverzi. Osnovu za nova istraživanja čini postavka prema kojoj X hromozom igra posebnu ulogu u seksualnoj selekciji. Svako od nas ima po 23 para hromozoma: 22 autozoma koji ne određuju pol, i dvadeset i treći, dodatni par, koji ima upravo taj zadatak. X hromozom i mnogo manji Y hromozom u stvari i nisu par. Muškarci imaju jedan X i jedan Y hromozom, a žene dva X hromozoma. I tako, dok žene imaju po dve kopije svakog gena sadržanog u autozomima, muškarci imaju samo po jednu. X-veza: Evolucija se događa kada genska mutacija za posljedicu ima pojavu neke karakteristike koja osobu čini uspješnijom, a time se povećava i mogućnost da gen koji je mutirao bude prenijet na potomstvo. Međutim, većina mutacija su »recesivne« – kada se mutirani gen ukrsti sa normalnom

Mačo tipovi ženama su manje zanimljivi

verzijom istog gena, njegov uticaj izostaje. Zbog toga se mutacije na autozomnim genima rijetko pojavljuju. Pošto nema prepoznatljive osobine koja može biti odabrana, mutacija će vremenom nestati iz genetskog koda. Kada je riječ o mutaciji na X hromozomu, nazvanoj X-veza, stvari stoje drugačije. Ova mutacija se javlja kod svih muškaraca koji je posjeduju, čak i ako je recesivna, jer nema odgovarajućeg gena na Y hromozomu koji bi je poništio. Muškarci koji imaju mutirani gen razlikovaće se u nečemu. Ako, pak, žene to primijete i dopadnu im se takvi muškarci, gen će dobiti priliku da se reprodukuje i nastavi život. Ako su naši mozgovi evoluirali na ovaj način, bilo bi logično da na X hromozomu postoji višak gena odgovornih za inteligenciju. Horst Hamajster i Ulrih Cehner sa Univerziteta u Ulmu, u Njemačkoj, i njihove kolege tvrde da su uspjeli da

Raspon IQ kod muškaraca je mnogo veći. Kod njih je broj jedinki sa niskim IQ mnogo veći, ali je veći i broj genija dođu do takvih gena. Njemački tim odlučio je da se posebno pozabavi genima koji, kada mutiraju, uzrokuju mentalne hendikepe, vjerujući da oni u normalnim okolnostima, dakle kada nisu mutirali, doprinose inteligenciji jedinki. Pregledajući izvode iz baze podataka poznate kao Internet prezentacija Mendeljejevog nasleđa kod čovjeka (»Online Mendelian Inheritance in Man«), skraćeno OMIM, koja predstavlja katalog ljudskih gena i genetskih poremećaja, tim je našao 958 poremećaja, od kojih su 202 povezana sa X hromozomom. To znači da X hromozom nosi 21 odsto gena odgovornih za mentalnu retardiranost, iako se na njemu

nalazi samo 4 odsto ukupnog broja ljudskih gena. Ubjedljivi dokazi: Međutim, da li ovi geni zaista imaju veze sa inteligencijom? Za neke od njih, koji jasno utiču na strukturu mozga, postoje ubjedljivi dokazi. Najmanje tri gena od navedenih su povezani sa putevima koji regulišu aktivnost porodice proteina nazvane GTP-aze. Holis Klajn, iz laboratorije Kold Spring Harbor u Njujorku, dokazala je da GTP-aze utiču na dendrite, razgranate završetke na krajevima nervnih ćelija. Formiranje veza na nervnim završecima je najvažnije za učenje i pamćenje. Kod mnoge djece čija je mentalna retardiranost prouzrokovana X-vezom, mreže dendrita su veoma zakržljale, što jasno ukazuje na povezanost strukture mozga i sposobnosti za učenje. Pored navedenog, ova tri gena nalaze se u grupi gena koji kada mutiraju 4. juli 2014. Spektar, broj 4 55

izazivaju mentalnu retardiranost koja nema drugih dijagnostičkih simptoma. To su geni za koje Hamajster i njegove kolege vjeruju da, kada su u svojoj normalnoj formi, utiču na inteligenciju. Većina genetičara veruje da je nemački tim otkrio pojavu pri kojoj zaista postoji – višak gena sa Xvezom koji utiču na inteligenciju. Ova pojava je u genetici nazvana veliki efekat X hromozoma. Mnogi, uključujući i Dženifer Maršal Grejvs, ubijeđeni su da je to rezultat načina na koji su žene birale partnere. Međutim, postavlja se pitanje gdje su dokazi za to da su žene za partnere sa kojima će imati djecu birale pametne muškarce? Neko će reći da to treba pitati frustrirane neudate žene koje još uvijek tragaju za svojim partnerom. Džefri Miler u svom istraživanju ističe koliko napora muškarci ulažu u poduhvate kojima žele da pokažu koliko su inteligentni i dodaje da oni ne bi gubili toliko vremena pišući sonete, komponujući i praveći razna umjetnička djela koja nemaju neke očigledne koristi za preživljavanje ljudske rase, da ih to ne čini privlačnijim za suprotni pol. Takođe, ako žene zaista biraju pametnije i sposobnije muškarce da

Točak evolucije za posljedicu ima trostruko uvećanje ljudskog mozga tokom posljednjih 2,5 miliona godina budu očevi njihove djece, onda bi bilo logično očekivati da im takvi muškarci budu naročito privlačni tokom nekoliko dana kada ovuliraju. Seksualna selekcija: Način na koji ženke pauna biraju partnera utiče na to da mužjakov rep stalno biva sve ljepši i veći, a na kraju takav rep postaje teret – mužjaci više nisu stanju da pobjegnu od mogućih neprijatelja. Ovo je primjer kako seksualna i prirodna selekcija daju suprotne rezultate od onih o kojima smo govorili, a sve u cilju da rep zadrži svoju funkciju. Međutim, kada se radi o inteligenciji, kod koje oba procesa funkcionišu u tandemu, ništa ne ometa evoluciju. Prirodna selekcija i izbor partnera zajednički pokreću točak evolucije naprijed, što je za posljedicu imalo trostruko uvećanje ljudskog mozga tokom posljednjih 2,5 miliona godina. Sve ovo zadire u srž pitanja: zašto je inteligencija privlačna? Miler tvrdi da je inteligencija snažan indikator opšteg zdravlja osobe, jer se na osnovu nje

Žene privlače muškarce ljepotom, a osvajaju umom 56 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

lako mogu uočiti mutacije koje utiču na naše ponašanje. Dakle, inteligentna osoba podariće svom potomstvu cjelokupne, dobre gene – uključujući i one koji utiču na plodnost. Ako naši veliki mozgovi nisu samo »ukrasi« koji seksualno stimulišu, kako su onda evoluirali? Teorija ima mnogo, ali su najprihvatljivije one kojima je zajedničko to da se pozivaju na pozitivnu prošlost i njome objašnjavaju eksploziju veličine ljudskog mozga koja se dogodila tokom 2,5 miliona godina, kao i činjenicu da nijedna druga vrsta nije razvila tako nevjerovatan stepen inteligencije. Moguće je da su faktori spoljašnje sredine bili pokretači ovog procesa. Promjena okoline je možda naše pretke natjerala da oslonac potraže u raznim oruđima, što je dovelo do razvoja njihove spretnosti. A to je, pak, omogućilo konstruisanje sve komplikovanijih oruđa i izradu sve složenijih rukotvorina. Drugi teoretičari veći naglasak stavljaju na društveno okruženje. Po njima, ljudski um je evoluirao kako bi bolje mogli da razumemo društvo u kome živimo i tačnije predvidimo kretanja u okviru njega. Psiholog Nikolas Hamfri je prvi iznio ideju »društvene inteligencije«. On tvrdi da je od trenutka kada su društvene sposobnosti ljudi postale važne pokrenut točak intelektualne evolucije, koja je za cilj imala porast ukupnih intelektulanih sposobnosti ljudske rase. Kao alternativa ovim teorijama pojavila se jedna još mračnija, prema kojoj je rivalstvo između grupa naših predaka rezultiralo »trkom u naoružanju« u cilju osvajanja »sve savršenijih tehnologija« i ovladavanja sve komplikovanijim strategijama ratovanja. Dakle, po njima su mozgovi predstavljali oružje, a ne »ukras« koji seksualno stimuliše. Z. G.

PRIČAM TI PRIČU

ČUJ, BRATSTVO I JEDINSTVO!?

Još se i unezgodih. Zar je tolika bruka? Haj' što mi je mozak bio ispran Titovim stazama revolucije nego mi je i srce, dječije, nevino i neiskvareno, udaralo u ritmu te parole...

jećate li se spomenara? To su one knjižice u koje bi se školska raja upisivala. Kako se zoveš? Koju muziku slušaš? Koga voliš, a koga ne? Koja ti je omiljena knjiga, a koji film... Šta ćeš biti kad porasteš itd. Neki dan smo kopali po tavanu i nađoh baš jedan takav, svoj. Crvenih korica i još nekako mirisan, lijep, očuvan. Malo ga prelistah... Vrati mi se na tren osjećaj tog, već davnoprošlog vremena. Škola, sekcija, šetnja s drugaricom, izlet s porodicom, puno smijeha, druženja i radosti... A onda okrenuh stranicu, kad

pitanje: Šta ti je najvažnije? - Bratstvo i jedinstvo - zapara mi uši k’o grom iz vedra neba, a potom muk nastade... Ne samo oko mene nego i u meni. Čuj, bratstvo i jedinstvo?! Oplaka od smijeha ova ratna generacija novorođenčadi, a ja se još i unezgodih. Zar je tolika bruka? Haj' što mi je mozak bio ispran Titovim stazama revolucije nego mi je i srce, dječije, nevino i neiskvareno, udaralo u ritmu te parole... Bratstvo i jedinstvo - bratstvo i jedinstvo - bratstvo i jedinstvo... Ali, ja sam se zaklela...

Piše: Džana Zimić "Danas, kada postajem pionir Dajem časnu pionirsku riječ: Da ću marljivo učiti i raditi poštovati roditelje i starije, i biti vjeran i iskren drug, koji drži datu riječ; Da ću voljeti našu domovinu (... ) Čuvati bratstvo i jedinstvo Svih njenih naroda i narodnosti I cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir!" &&& Je li to znači da sada više ne moram držati svoju časnu pionirsku riječ?

4. juli 2014. Spektar, broj 4 57

Ne moram više marljivo učiti i raditi? I ne moram više biti dobar drug? Ni voljeti domovinu i sve njene narode i narodnosti? Ni slobodu ni mir? Šta današnje generacije moraju? Šta žele? Čemu streme? Koji su njihovi ideali? Šta je njima najbitnije u životu? Bratstvo i jedinstvo sigurno nisu. Danas nekako moraš biti lijep i glup.. Dovoljno je da je ženska avion dugih nogu i s dekolteom k'o golub gušan pa da se vine u neslućene nebeske visine. Bitno je da se stalno kleberi i nešto, kao, grli sa svim usputnim saradnicima... A muškarac... on samo mora biti uredno počešljan i dobro zalizan kako bi šefu klizeći zavirio u šupak. Nema potrebe da bude 58 Spektar, broj 4 4. juli 2014.

stručan. Samo poslušan. Trebaš željeti i voljeti pare kako ti sve ovo prethodno ne bi prisjelo, kako bi znao zašto ne misliš svojom glavom, zašto je divno sve što šef kaže. Ideali su neke karikature. Recimo... onaj malac što je već desetak puta bio na saslušanju zbog tuče, pucnjave i nekih obračuna u sitne sate, onaj što ima 19 godina i vozi BMW, mnogima je u Sarajevu ikona jednog novog stila. Ne radi, a ima. Sabura! I danas je najbitnije da si cool. Ne samo obučen po posljednjoj modi znaš, farmerice nisu farmerice ako ne koštaju 300 dolara, telefon nije telefon ako nije iPhone, cipele nisu cipele ako šverceru za njih nisi dao par glava, izlazak nije izlazak ako

nisi slistio nekoliko flaša, spiskao nečiji cijeli topli obrok i rekao: šaša - nego moraš biti baš cool, ono pravo, da ne trepneš kada slažeš, kad ukradeš, kad... Mene je, kao i sve generacije prije, a i ove koje dolaze, odgojilo vrijeme... Samo drugačije. Bila sam pionir sa crvenom maramom i plavom kapicom, sa petokrakom... Sanjala sam kako ću u rukama držati štafetu mladosti... kako ću rasti, i rasti... Biti ponos svoje nacije, svoje države... Mladost sam, međutim, provela u redu - čekajući na hljeb i vodu. Bila sam jedno od sarajevske djece logoraša koja su 1.425 dana rasla i rasla pod kišom granata... i snajpera. Ali... i dalje sam vjerovala u bratstvo i jedinstvo.

Bili su mi kao braća svi oni što su po dvanaest sati stajali na minus 10 pored Miljacke čekajući da uskoče u šaht i napune nekoliko kanistera vode. Bili su mi kao braća i svi oni što su trčali za mnom preko šina na Velešićima da me spase od snajperskih hitaca što su mi se, k’o roj osa, vrzmali oko nogu... Bili su mi kao braća i svi oni što su '96. u Titovoj, kad projuri ulicom neki rastandardani golf kec fijučući kao granata, zalegli po asfaltu od smrtnog straha. Još se sjećam kako nam se svima želudac skupio k'o suha šljiva. Pogledi nam unezvijereni, utroba se trese i neki luđački smijeh, kikot na ivici plača. Od sreće što ipak nije granata. &&& Zar nismo bili jednaki? Ko glineni golubovi. Pa razliku je činila samo sreća. Onda je, sada mi se čini možda i pre-

Neki i dalje čekaju koricu hljeba, većina (bilo kakav) posao iz snova, neki da im legne plata ili transakcija od sina iz Iraka. Jedni čekaju smak svijeta, drugi vikend, da dobiju bingo i sve počnu ispočetka. Svi, uglavnom, čekamo neka bolja vremena brzo, stiglo neko drugo vrijeme. Niko više nije spominjao bratstvo i jedinstvo, samo: Sabura! Rat je tek prestao... Sabura! Država je uništena... Sabura! Renesansa će doći... Sabura! I tako, evo, već 20 godina. Gdje su sada moja braća? Neki i dalje čekaju koricu hljeba, većina (bilo kakav) posao iz snova, neki da im legne plata ili transakcija od sina iz Iraka. Jedni čekaju smak svijeta, drugi vikend, da dobiju bingo i sve počnu ispočetka. Svi, uglavnom, čekamo neka bolja vremena, a kako mi se čini,

čekamo, zapravo, Godoa. Zar nismo opet jedinstveni?! Sabura! I tako već prilično dugo... Čini mi se da život prođe... Ma jok! Pa fino nam kažu: Sabur je odlika mudrih ljudi, naročito Bošnjaka. Sabura! Eto, baš smo mudri... umni... obrazovani. Sve bijela glava do bijele. Ali, i strpljivost ipak ima granice. Ako ode predaleko, postane kukavičluk. Bojite li se? Ali čega? Pa, strpljen, sp(r)ašen! Zato, dragi moji državnici, entitetlije, kantonalci, općinari i svi drugi što kakve uzde držite, ne bojte se bijesa merhametli Bošnjaka. Oni su strpljivi, umni, pametni, mudri... Zato će u bratstvu i jedinstvu jada i bijede pričekati, saburati, istrajati... Njima će Godo doći. Bošnjak će iščekati, njemu će kurje oko namignuti, na vrbi grožđe roditi... Dženetske kapije njemu će se otvoriti...

NAJLUKSUZNIJI STAN U SARAJEVU

Renoviran i izuzetno moderan 4-soban stan, površine 145 kvadratnih metara, prvi sprat, u ulici Daniela Ozme l Stan prekoputa zgrade Predsjedništva BiH l Veoma prostran dnevni boravak sa trpezarijom l Tri sobe za spavanje l Veoma prostran ulazni hol l Kuhinja, dva kupatila, dvije terase i servis soba l Klimatizacija i kamin l Izuzetno kvalitetna bijela tehnika... Kontakt: 061 150 346

4. juli 2014. Spektar, broj 4 59

Spektar