Spektar broj 5

GUŽVA U SDP-U: KO ĆE BITI ŽRTVENI JARAC?

Broj 5

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 11. 07. 2014.

ZLOČINI (NI)SU UČINILI SVOJE

NIKAD VIŠE ZAJEDNO!?

OTKRIĆA: SRCE JE IZVOR INTELIGENCIJE

NA KORAK OD “MIKROČIPIRANJA”

SVI LJUDI ]E BITI POD APSOLUTNOM KONTROLOM

Amerika želi da svaki njen državljanin primi radiofrekventni mikročip, za šta je pokrenuta velika reklamna kampanja ubjeđivanja građana u prednosti ovog sistema. No, o manama se ništa pri tome ne govore, iako se s pravom sumnja da bi to ljude potpuno podvrgnulo potpunoj kontroli iz jednog “centra” Str. 42

ZLOČINI (NI)SU UČINILI SVOJE

NIKAD VIŠE ZAJEDNO!?

Ma koliko se sklanjali od tog neugodnog pitanja, ono se ne da zaobići: da li je međunacionalno povjerenje u BiH već spušteno na nivo sa kojeg ga je, u doglednoj budućnosti, nemoguće podići u harmonične visine?

Str. 6

DA LI JE SRCE IZVOR INTELIGENCIJE?

MOZAK I SRCE POVEZANI SU DVOSMJERNOM ULICOM

Signali koje srce šalje mozgu dubinski utječu na njega.

Mozak sluša te signale, baš kao što i srce sluša signale koje mu šalje mozak. Istraživanja pokazuju da je to dinamična komunikacija koja se istovremeno odvija u Str. 52 oba smjera

ŽUČNA PREVIRANJA U VRHU SDP-A

NIKO NE ŽELI IZBORNU ULOGU ŽRTVENOG JARCA?

Zlatko Lagumdžija uvijek bježi od utrke za Predsjedništvo BiH, iako je potpuno logično da upravo on izađe na megdan liderima drugih bošnjačkih stranaka, koji se ne plaše tog izazova Str. 16

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Uređuje redakcijski kolegij l DTP: Bekir Tvrtković l Kontakt: magazinspektar@gmail.com l Prenošenje tekstova u drugim medijima, uz naznaku izvora, potpuno je slobodno

BRAVO! Građani BiH zbog mnogo čega se nerviraju. U vrh liste najvećih frustracija svakako ide strah za sigurnost njihovih automobila. Oni nisu bezbjedni ni u garažama, a kamoli na parking mjestima ili u zabačenim ulicama. Drskost je išla do toga da se kradu i diplomatska vozila, ali i automobili državne i entitetskih vlada.

No, nešto se ipak počelo dešavati.

Policija i SIPA započeli su akciju suzbijanja auto-mafije. U utorak su, tokom noći, počele akcije na području Sokoca (RS, 70 kilometara od Sarajeva), kada su slobode lišene četiri osobe. Prilikom pretresa i pregleda pronađeno je više od 60 isječenih vozila visoke klase najnovije proizvodnje te tri čitava vozila, za koja se sumnja da su ih u prethodnom periodu otuđili pripadnici organizirane kriminalne grupe.

Odavno se zna da u krađi automobila blisko sarađuju kriminalci iz oba entiteta, ali i iz susjednih država. To je bilo posebno izraženo u vrijeme dok se ukradene automobile lako moglo prodavati u Srbiji i Crnoj Gori, ali i u Ukrajini, Moldaviji, sve do Rusije. No, sad je tamo nadzor pojačan.

Vozila se sada kradu kako bi se rastavila na dijelove, a potom se ti dijelovi prodaju. Na taj način, vozilo vrijedno desetak hiljada KM, lopovi naplate oko hiljadu KM. “Biznis” vise nije unosan kao nekada, ali i dalje donosi zaradu.

Dijelovi pokradenih automobila mogu se pronaći u raznim autootpadima te na buvljim pijacama.

SIPA i policija to odavno znaju, ali dosad nisu preduzimali nikakve ozbiljnije mjere protiv presijecanja krakova auto-mafije. No, bolje ikad nego nikad!

4 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

JADNO ZDRAVSTVO

Strukovni sindikat doktora medicine Republike Srpske, u ime 1.800 članova ovog strukovnog sindikata, javno je izrazio protivljenje načinu na koji vlast provodi zdravstvene politike u Republici Srpskoj i potpuno netransparentno i rasipnički troši javni novac namjenjen zdravstvenoj zaštiti stanovništva. Zbog toga ovaj Sindikat javno najavljuje preduzimanje najradikalnijih sindikalnih mjera na aktivnoj zaštiti statusnih, profesionalnih, socijalnih i ekonomskih prava doktora medicine i drugih zdravstvenih radnika, kao i zaštitu prava pacijenta.

"U zdravstvu se nezakonito provode brojna i nepotrebna politička zapošljavanja nemedicinskog osoblja.

Očigledno je da navedeno ne služi za uspostavljanje efikasnog sistema zdravstvene zaštite građana, nego je u funkciji osvajanje vlasti i sticanja lične imovinske koristi, a u stvarnosti najpogubnije djeluje na održivost zdravstvenog sistema koji je u Republici Srpskoj u kolapsu", ističu o ovom Sindikatu.

DOBRA VIJEST ZA VOZA^E

Ministar komunikacija i prometa BiH Damir Hadžić izrazio je zadovoljstvo izvršenjem obaveza Ministarstva komunikacija i prometa BiH u postupku zamjene

vozačkih dozvola sa Saveznom Republikom Njemačkom i Republikom Italijom, te otpočinjanjem pregovora u postupku zamjene vozačkih dozvola sa Kraljevinom Španijom.

"Potpisivanja deklaracije očekuje se u toku narednog mjeseca“, rekao je ministar Hadžić i dodao da su otpočeli pregovori o uzajamnom priznavanju i zamjeni vozačkih dozvola sa Španijom, Turskom, Albanijom, Moldavijom, Makedonijom, Holandijom i Danskom.

RUSKI ŠPIJUNI U CRNOJ GORI

Nakon što je američka novinska agencija AP objavila izjavu neimenovanog izvora iz NATO saveza da u Crnoj Gori navodno ima između 25 i 50 crnogorskih obavještajaca povezanih sa Rusijom, geopolitički analitičar Blagoje Grahovac kaže da ovo predstavlja jasno upozorenje da je zapadna administracija shvatila da se u Crnoj Gori igra dupla igra: „Odavno oni prate Crnu Goru i znaju da je u Crnoj Gori na sceni dupla igra.

Bučna priča o evropskim i evroatlantskim integracijama, a ispod toga ruski tajkuni, kroz mrežu organizovanog kriminala i korupcije, sprovode tihu okupaciju svih državnih resursa.

Tu duplu igru prvenstveno vodi vladajuća partija. Na nesreću, i drugi dio vlasti, Socijaldemokratska partija, to i što uočava, ne preduzima ništa godinama da se to očisti od duple igre”.

Na vijest AP-a odmah je reagovao premijer Milo \ukanović tvrdnjom da mu tokom diplomatskih razgovora ni u naznakama nije nagovješteno da se sumnja u postojanje obavještajaca povezanih sa Rusijom.

Na ovu temu moskovska „Ruska gazeta“ je krajem aprila objavila oštro intoniran tekst u kome se navodi „da su Rusi tajno istisnuti iz svih sfera života u Crnoj Gori i da \ukanovićeva vlada marljivo čisti zemlju od ruskog uticaja”. No, Blagoje Grahovac smatra da se radi, kad je u pitanju ovaj tekst, samo o jednom od obavještajnih trikova Rusije.

ANDRI]EVI TURISTI

Memorijalni muzej nobelovca Ive Andrića u Travniku, gdje se rodio, narednog mjeseca bilježi 40 godina svoga postojanja. Još 1974. godine njegova rodna kuća preuređena je u muzej i od tada je mjesto koje turisti posjećuju u velikom broju. „U posljednjih pet godina posjeta muzeju se zaista drastično povećava. Najbrojniji su građani Bosne i Hercegovine, prije svega mislim na školske ekskurzije učenika osnovnih škola. Kada govorimo o posjetama stranih turista, tu svakako prednjače ljudi iz Slovenije. Ako prelistamo knjigu utisaka vidimo da su tu zastupljeni turisti sa svih kontinenata svijeta. U knjigu utisaka upisali su se turisti iz Meksika, Japana, Bugarske, Rumunije, Njemačke, Italije...",

kaže kustos muzeja Enes Škrgo.

Posjetioci uglavnom citiraju dijelove njegovih književnih djela, a najčešće je to iz romana “Na Drini ćuprija" i “Travnička hronika".

LJEKARI BJEŽE IZ HRVATSKE

Otkako je ušla u Evropsku uniju, Hrvatska se suočava s egzodusom liječnika. Zbog višestruko većih plaća i boljih uvjeta rada zemlju je u godinu dana napustio 91 liječnik, a čak 500 ih ima već potpuno kompletiranu dokumentaciju i najavljen odlazak do kraja ove godine.

Dr. Viktor Djuzel, anesteziolog iz zagrebačke Kliničke bolnice Dubrava, ima 37 godina, odlazi u Irsku, gdje će imati višestruko veću plaću nego u Hrvatskoj: „Izbor mi je pružen, i to je odluka, nije lagana, možda najteža u životu, ali odlazim. Imam obitelj, suprugu i sinčića, ali zasad ću otići samo ja”, kazao je Djuzel.

Mjesečna plaća u Hrvatskoj mu je nešto veća od 1.000 eura, a liječnici u Irskoj, ovisno o godinama iskustva, titulama i objavljenim radovima, zarađuju i deset puta više, potvrđuje dr. Ada Barić iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika: “Kolega koji se bavi internom medicinom u Irskoj trenutno zarađuje oko 4.000 eura tjedno“, navodi dr. Barić.

Ovo je za hrvatsku državu porazno, zbog više stotina miliona kuna gubitka uloženih u školovanje liječnika – ističe predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika, dr. Trpimir Goluža: Najviše odlaze anesteziolozi, zatim internisti, ginekolozi i radiolozi.

Prosječna starosna dob je 39 godina, a najviše ih je otišlo u Njemačku (31%) u Švedsku i Irsku (14%) i Veliku Britaniju (13%).

FUJ!!!

Uprkos brojnim presudama Haškog tribunala u kojima se, nedvosmisleno, zločin počinjen nad oko 8.000 muškaraca i dječaka iz zaštićene zone UN-a u Srebrenici jula 1995. godine naziva genocidom, te rezolucijama Evropskog parlamenta, Kongresa SAD-a, parlamenata Australije, Kanade i zemalja regiona - u BiH zvanične osude genocida u vidu rezolucije nema.

BiH je tako ostala jedina zemlja u okruženju koja nije priznala genocid na vlastitoj teritoriji i koja će, umjesto Dana sjećanja, 11. juli dočekati podijeljena na Dan žalosti u FBiH ili tek obični petak, radni dan u RS-u.

Danas su gotovo sve evropske zemlje prihvatile Rezoluciju i obilježavaju 11. juli kao Dan sjećanja na žrtve genocida. Tu obavezu su ispunile i zemlje regije Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, te Srbija koja je osudila zločin u Srebrenici izbjegavši termin genocid. I van Evrope zločin genocida u Srebrenici doživio je osude - iz Kongresa SAD-a, te Kanade, koja je jednoglasno usvojila Rezoluciju o Srebrenici, dok je jedna od najsnažnijih osuda stigla iz Australije.

U Parlamentu BiH nema ruku za Rezoluciju, a politika i dalje stoji zakovana na principima koje je još davno postavio Milorad Dodik: Ne mogu nerođena srpska djeca biti kriva za nešto što je bilo prije 10, 15 godina. Ne mogu i neće biti.

I nije bio genocid ovdje!

Ako već nema poštovanja žrtava, pitanje je zašto nema kažnjavanja. Poricanje genocida u Srebrenici zakonski je kažnjivo, ali mu mnogi izmiču. Kako i neće kad ga predsjednik RS otvoreno poriče, a niko da mu ne skida ni dlaku sa glave?

11. juli 2014. Spektar, broj 5 5

ZLOČINI (NI)SU UČINILI SVOJE

NIKAD VIŠE ZAJEDNO!?

Ma koliko se sklanjali od tog neugodnog pitanja, ono se ne da zaobići: da li je međunacionalno povjerenje u BiH već spušteno na nivo sa kojeg ga je nemoguće u doglednoj budućnosti podići u harmonične visine?

Naslov ovoga teksta pozajmljen je od mog dragog kolege Vlade Mrkića, koji je, nažalost, 2002. godine završio svoj životni put.

Njegova knjiga pod naslovom “Nikad više zajedno”, objavljena u ratnom Sarajevu, dobila je nagradu Društva pisaca BiH 1996. godine.

Ova zbirka ratnih reportaža proglašena je najboljim književnim ostvarenjem tokom četiri godine rata u našoj zemlji.

Njegovom naslovu dodao sam uskličnik i upitnik, koji su mi se nametali još dok sam čitao to briljantno spisateljsko ostvarenje, koje je, nažalost, zagubljeno u ovoj našoj duhovnoj bestragiji. Jesu li zlo, zločini, gorka iskušenja i teške sudbine zaista učinili svoje i doveli nas na prag, ili već unutra, osjećaja

Simboli mržnje po bošnjačkim kućama 6 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

da ovdje još i nekako možemo živjeti jedni pored drugih, ali zajedno – to nikako!

Lice i naličje: Svašta se za dvije decenije nadešavalo, ali stariji sigurno pamte ono licemjerje sa prvih višestranačkih izbora. Pobijedile su nacionalne stranke, ali je teško bilo

Ni da Dunav i Vardar dodamo Bosni, Drini i S avi ne bi se oprala sva prljavština naplavljena u tim gadnim godinama između 1992. i 1995... otkriti s kojim su glasačima stigli do prevage. Znate već ono: Ja nisam glasao za njih, koje se tako često čulo od ljudi koji su na listićima zaokruživali SDA, SDS i HDZ.

Piše: Vlastimir Mijović Ljudi su tada glasali za neku novu realnost, ali su, predosjećajem ili dubljom spoznajom, naslućivali da to nije bio baš “pošten” izbor, da to kasnije neće izdobriti.

Nešto slično i sada osjećam kad se govori o međunacionalnim odnosima. Nisam psiholog, ali me život naučio da u ljudima njušim njihove stvarne, intimne, ali i njihove prigodničarske stavove koje javno izriču. Između njih je razlika ogromna, tim veća što je čovjek obrazovaniji i, da kažem, kulturniji, pogotovo licemjerniji.

Priprost čovjek govori otvorenije, poštenije, ne libi se da kaže da je ovakav ili onakav. Oni pametniji, školovaniji i iskusniji imaju jednu priču za sebe, drugu za javnost; i lice i naličje. To pogotovo dolazi do izražaja u najtežoj od svih naših preteških tema, onoj o nacionalnoj toleranciji, suživotu, zajedništvu, pomirenju, mržnji, ratnim posljedicama, budućim odnosima, državnim perspektivama Bosne i Hercegovine...

Bez zagrljaja: Taman sam, na primjer, u jednom društvu završio podug razgovor o ovoj temi, sa krajnjim zaključkom da će vrijeme i okolnosti, životne nužde i teritorijalne veze učiniti svoje. Bosna i Hercegovina će, kad-tad, povratiti znatan dio svoje nekadašnje međuljudske i međunacionalne tolerancije, trpeljivosti, dobrosusjedstva, međusobnog

Srebrenica: Bošnjačka golgota – srpska sramota

ispomaganja i razumijevanja.

U taksiju sam se odmah susreo sa drugačijim mišljenjem. Kaže čovjek, bez ikakvog uzbuđenja, da se ovdje više nikad neće živjeti zajedno! Puno je mutne vode proteklo, puno ljudi je oprženo, ojađeno, duhovno masakrirano, porodično potamanjeno... Ni da Dunav i Vardar dodamo Bosni, Drini i Savi ne bi se oprala sva prljavština naplavljena u tim gadnim godinama između 1992. i 1995.

Vjerujem da se tući nećemo, ali neće biti ni zagrljaja – kaže taksista, čovjek srednjih godina.

Ne izbija iz njega nikakva mržnja. Vidi se da mu nije milo izricati ovakve prognoze, ali gleda da se nekako drži na zemlji, da zaključuje na osnovu onoga što vidi i čuje, a ne onoga što stiže iz nekakvih intelektualnih, neko bi rekao i humanističkih visina.

Naslušao sam se mnogo ovakvih priča, i onih optimističkih i ovih pesimističkih ili, bolje rečeno, realnijih. Pri tome mislim na one koje

su izricane iskreno ili se bar moglo nanjušiti u kom smjeru stvarno naginju.

Prigodno druženje: Rezultat, ako ga u ovome može biti, uvjerljivo je bio na strani ovih drugih. I kad bi voljeli i željeli, kako kažu, da sve ovo izdobri, a komšiluk ponovo postane šaren i prijateljski, oni ističu masu

I kad bi voljeli i željeli da sve ovo izdobri, a komšiluk ponovo postane šaren i prijateljski, masa je razloga zbog kojih ništa više neće biti kao što je nekad bilo... razloga zbog kojih ništa više neće biti kao što je nekad bilo.

Ljudi će se trpjeti, prigodno će se pozdravljati, čak i razgovarati – kad ih posao nagna – ali neke sreće i harmonije tu više neće biti. Sjećam se Omera iz Olova, koji me je prije sedam-osam godina vodio gore na Knežinu, prema Sokocu, u Republiku Srpsku, da mi pokaže kako se opet druži sa nekadašnjim

radnim kolegom iz lokalne pilane.

Stvarno smo lijepo odsjedili, i to satima. Pri povratku mi, sav sretan, kaže: Jesi li vidio, nije sve otišlo u nepovrat, biće ovdje još života i selameta!

Ali prijatelju, kažem mu, ne progovorismo mi nijednu riječ o politici, o zavadama, o Srbima i Bošnjacima, o pravoslavcima i muslimanima, o mrtvim glavama...

Pa nismo ludi, kaže on. Odmah bismo se posvađali!

Princip zaborava: Ovdje je pravo mjesto za ubacivanje pouka iz takozvanog švajcarskog modela.

Tamo su se ljudi zavadili prije nekih 160 godina na kantonalnonacionalnoj osnovi. Palo je i par desetina mrtvih glava. A onda se vođe dogovoriše da se sukob zaustavi, da se žrtvama ne podižu spomenici te da se ubuduće, kroz zvanične kanale, uopšte ne provlači priča o tim dešavanjima.

I smirila se Švajcarska. Ni traga međunacionalnoj netrpeljivosti, ali ni priči o mrtvim glavama koje su 11. juli 2014. Spektar, broj 5 7

svojedobno pale u krvavom komšijskom boju.

To je princip onoga moga Olovljaka. Ne moramo jedni drugima ni halaliti ni oprostiti, ali tu temu možemo zaobilaziti, kao da se sve to nikad nije ni dogodilo.

Svako vrijeme ima svoj usud i svoju blagodet. Uvijek smo mislili da je velika sreća to što smo postali “globalno selo”, pa se sve u sekundi zna, makar se zbilo i nakraj svijeta. Jeste to blagodet, ali jeste i nesreća, usud.

I pod granatama se znalo šta se radi svuda po Bosni, a kamoli kasnije, kad su informacije grunule svom snagom. Čak i oni koji su puno znali, bili su zgranuti količinom zla i zločina za koje su saznali. Hajde to ignoriši, zaboravi, zanemari...

Ne ide, dakako. Još je i dobro, jer se ljudi, pod utiskom tih činjenica, ponovo mogu uhvatiti za vratove, pokušati da se osvete, da pravdu uzmu u svoje ruke tamo gdje zakon neće ili ne stiže...

Dosoljene rane: Ako nešto u ovoj bolesti može biti ljekovito, tada je to priznanje, izvinjenje, pokajanje, kao izraz krivice za nešto što je neljudski učinjeno. Pa ni to ništa ne garantuje. Poljaci ni sad ne vole Nijemce, iako im se Vili Brant još prije pola stoljeća skrušeno izvinuo za Hitlerove masakre iz Drugog svjetskog rata.

Još kad nema ni priznanja ni pokajanja, šta od ljudi očekivati? Čemu se nadati kad se, k tome, žive rane još i dosoljavaju, kad čovjek za kojeg već osam godina glasa najviše bosanskih Srba niječe zločine i genocid koji je počinjen u Srebrenici? Mržnja se tako diže na kvadrat, onda i na kub, kraja joj se ne može sagledati.

Zločini su očito učinili svoje.

Njihovo poratno opravdavanje vatru je još i rasplamsalo, premda ne gori po zapaljenim selima i 8 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Sarajevo je odoljelo kušnji masovne odmazde nad Srbima

gradovima već unutra, po ljudskim dušama. Raspaljuju je svi odreda, iako su srpski ognjevi ubjedljivo najveći. Svejedno, i zbog bošnjačke žeravice zakukale su mnoge srpske majke, pa ih ne zanimaju velike brojke, statistike i istine, nego samo ona njihova, pojedinačna – dovoljna da vječito boli.

Podmukli ciljevi: Strategija i taktika svojedobnog srpskog napada na BiH samo djelimično je bila u vojnim akcijama. Razaranje, ubijanje i

Ako nešto u bolesti mržnje može biti ljekovito, tada je to priznanje, izvinjenje, pokajanje, kao izraz krivice za nešto što je neljudski učinjeno. Pa ni to ništa ne garantuje... osvajanje bilo je precizno programirano. No, nešto još gore – rasplamsavanje međusobne mržnje, koja nikad neće da utihne – bila je glavna, podmukla stavka te strategije. Htjelo se, svim mogućim sredstvima, u ljudima ubiti svaku želju da ikad više žive zajedno, trebalo je porušiti sve mostove mogućeg novog spajanja.

Zar mislite da su četničke horde sa padina Trebevića onako nasumično obasipale granatama Sarajevo samo

da bi ga razorile, ljude iskasapile i oslabile odbranu? Ne, one su u Bošnjacima u glavnom gradu BiH trebale da stvore želju za odmazdom. Kao nekad Hitler, po sistemku “sto za jednoga”, htjelo se potaknuti masovni pomor preostalih Srba u Sarajevu.

To što nisu u taj ponor pali, to je jedna od najvećih bošnjačkih pobjeda u tom bestijalnom ratovanju.

Bilo je smrtonosnih izljeva bijesa, ali to nije bilo pravilo nego izuzetak.

Ekstrem je izbjegnut. No, možemo li zaključiti da majstori zla, ipak, nisu ostvarili svoje ciljeve, da nisu duboko potkopali onu solidnu građevinu pređašnje međunacionalne tolerancije u Bosni i Hercegovini?

Plašim se da odgovor nije dobar ni za sadašnjost ni za budućnost.

Međunacionalno povjerenje u BiH spušteno je na nivo sa kojeg ga je nemoguće u dogledno vrijeme podići u harmonične visine. Patnju će u takvim odnosima da trpe svi, bez obzira da li su nekad bili zločinci ili žrtve. Jjedni zbog bola, drugi zbog osjećaja krivice koji po njima rovari i kad ga javno poriču, kao što to čine i u ovim tužnim srebreničkim danima koji i iz kamena cijede barem jednu suznu kapljicu.

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

ČOVJEK KOJI JE PREŽIVIO GOLGOTU

„MoŽeMo Živjeti jedni pored drugih...”

Rešid Dervišević je jedan od Srebreničana koji su preživjeli genocid u tom gradu. U julu 1995. godine je do slobode bježao kroz šumu. Taj isti put ponovo pređe svakog jula na Maršu mira. Smatra da se međunacionalno povjerenje teško može ponovo izgraditi

r

ešid Dervišević se rodio 1959. godine u selu Dimnići kod Srebrenice. Život ga nije mazio još od malih nogu. Kao dijete u ovom zabačenom selu čuvao je stoku. Kasnije se zapošljava u obližnjem rudniku Sase.

Bio je vrijedan rudar i dobar omladinac pa su ga slali na omladinske radne akcije sa kojih se uvijek vraćao sa značkom udarnika. „Živjeli smo lijepo i mirno“, priča Rešid: „Sjećam se radne akcije u Sloveniji, bilo smo kao jedan, niko nije pitao što sam ja Rešid, što je onaj Marko ili drugačije. Odjednom je to sve puklo, kao da se nešto prolomilo. Često se pitam zar je to moralo tako biti. Sjećam se recimo pred sami rat 10 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

žena jednog mog poslovođe Srbina se ubila skočivši u rudarski uskop vertikalno dubok više od 60 metara.

Jedan kolega Alić i ja smo se na konopcima spustili da izvadimo

Bukvalno se vodila borba za goli opstanak. So za posipanje puteva smo sakupljali pa iskuhavali i stavljali u hranu… njeno tijelo iz uskopa, ni jednog trenutka ne razmišljajući da je to stari kop da se može svakog časa obrušiti i nas zatrpati. Onda je došlo zlo. Ubijeđen sam da je to dugo pripremano jer samo po sebi nije se preko noći moglo dogoditi toliko zla“.

Smrt od gladi: Rat je Rešid proveo u Srebrenici. U gradiću, stiješnjenom između brda, prije rata jedva da je bilo dovoljno mjesta za desetak hiljada stanovnika.

U ratu nas je u Srebrenici bilo više od 40.000, priča Rešid i nastavlja: „Nemaš struje, nemaš vode za piće, nema ni one da se možeš oprati, nema hrane. Kad su počeli dolaziti konvoji pomoći, strogo su kontrolisani od srpske vojske i politike.

Hranu nisu propuštali tako da su nam dolazile recimo peći tzv. bubnjare i slične beskorisne stvari.

Najgore je bilo kad nemaš soli, bez soli lagano umireš. Bukvalno se vodila borba za goli opstanak. So za posipanje puteva smo sakupljali pa iskuhavali i stavljali u hranu. Danas

na primjer jedeš nešto tako posoljeno, drugi put ne soliš da se uštedi.

Snalazili smo se kako je ko umio, kuhali smo žaru i druge trave pa jeli. Bilo je nekih koji su umrli od gladi jer su imali velike porodice, a nisu mogli da se snađu. Nije bilo lijekova i sanitetskog materijala, ranjenici su umirali recimo jer su iskrvarili. Nije bilo krvi da im se da transfuzija, a Srbi nisu dozvoljavali da se ranjenici evakuišu.“ „Koga si ti sve izgubio u ratu“, pitamo Rešida. „Izgubio sam brata, dva bratića, amidžu, četiri amidžića, dajdže, dajdžiće ..., negdje oko 60 članova što bliže, što dalje familije.

Zahvaljujem samo Bogu da su mi djeca bila mala, najstarije je imalo oko sedam godina, tako da su preživjeli, vjerovatno da su bili stariji ne bih ih danas imao,“ govori Rešid sa suzama u očima.

Veće brojke: „U tom krvavom užasu, svakodnevnom granatiranju, bez vode, hrane, stiješnjen na malom prostoru narod nije gubio duh i nadu, znamo za neke organizovane vidove zabave. Kako je to bilo moguće,“ pitamo Rešida. „U svakom zlu nađe se i nešto dobro. Oraganizovale su se igranke, turniri u malom fudbalu, ljiljanijada kao neka vrsta narodnog višeboja... Nažalost, i neprijatelj je to znao. Negdje početkom 1993. godine, kada smo smatrali da će rat ubrzo stati, organizovali smo turnir u malom fudbalu gdje sa našlo puno gledalaca. Na samo igralište palo je nekoliko granata. U mahu je poginulo 74 i ranjeno oko 100 civila. O tome se dugo nije ni govorilo i tek prije koju godinu se to počelo obilježavati. Inače, ja sam ubijeđen da brojka od 8.372 ubijenih u padu Srebrenice nije tačna, niti konačna.

Bilo je porodica koje su listom stradale i nema ko da prijavi njihov

Dervišević sa kćerima učestvuje svake godine u Maršu mira

nestanak. Pokazuje se to već sad kada je ukopano u Memorijalni centar 6.066 tijela a više od 4.000 već ima pronađenih koja čekaju na identifikaciju,“ govori Dervišević.

Rešid se u julu 1995. godine, bježeći iz Srebrenice kroz šumu, uspio domoći slobodne teritorije i doći u Tuzlu. O tome kaže: „Kada sam krenuo na put od hrane sam imao samo 250 grama šećera u džepu. To mi je uz malo vode pomoglo da preživim tih osam dana

Čuda neviđenih je bilo, bacali su na nas bojne otrove od kojih su ljudi ludjeli, halucinirali. Svo vrijeme su nas tukli granatama… za koliko sam imao sreću da stignem do Nezuka. Neki su putovali i petšest mjeseci. Svojim očima sam na tom putu smrti vidio svašta, koliko je ljudi samo poginulo. Čuda neviđenih je bilo, bacali su na nas bojne otrove od kojih su ljudi ludjeli, halucinirali.

Svo vrijeme su nas tukli granatama.“ Deminerski posao: Po završetku rata Rešid Dervišević je demobilisan nakon što je jedno vrijeme bio

profesionalni vojnik. Godine 1997. završava šestomjesečni kurs za deminera i od tada je do nedavno radio jedan od najopasnijih poslova na svijetu - čistio je minska polja. „Prvi moj zadatak kao deminera bilo je čišćenje od mina prostora jednog vodozahvata u selu u koje su se trebali vratiti Srbi. Moj prvi susret i kasniji rad sa tim ljudima bio je krajnje korektan, kako sa moje tako i njihove strane. Nije bilo, tako da kažem, nikakve pomisli na osvetu. To je kao što znate u cijeloj Bosni tako. Nikada niste čuli da je recimo neko otišao negdje da se osveti za gubitke svojih najmilijih, a toliko je ljudi nevinih ubijeno, čak su i mnogi nekažnjeni zločinci poznati.

Osvete nema, što je dobar znak da je dobrim dijelom oprošteno, ali se zaboraviti ne smije. Ne smijemo zaboraviti, stalno moramo, posebno mlađe, podsjećati na to šta se dogodilo. Jer, ako zaboravimo, zlo će se ponovo desiti,“ kaže Rešid.

Od prvog puta pa sve do danas, svakog jula, Rešid Dervišević je u koloni „Marša mira“ koja se u znak sjećanja obrnutim smjerom kreće stazom smrti iz 1995. godine.

Pitamo ga šta doživljava tih dana: 11. juli 2014. Spektar, broj 5 11

Na raščišćavanju onoga što je ostalo od porodične kuće

Bolna sjećanja: „Dva tri mjeseca prije polaska na marš počinje nervoza, ne mogu da spavam, budim se u polusnu i vidim ponovo one slike užasa što sam ih gledao u julu 1995. godine. Ponekad se probudim sav oznojen i ne mogu sebi da dođem, nije mi jasno jesam li to sanjao ili mi se to opet dešava. Razlika od tog puta smrti je samo u tome što se na ovom ne puca i ne gine. Emocije i sjećanja naviru i ne mogu se suzbiti...

Nakon rata radi kao deminer 12 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Gdje sam se poslednji put vidio sa bratom, gdje sam poslednji put vidio komšiju... Po dolasku sa marša u Potočare osjećanja postaju podijeljena. Bol i tuga naviru jer oko sebe vidim samo bijele nišane umjesto dragih lica ljudi sa kojima sam se družio, sa kojima sam radio i koje sam izgubio: brata, bratiće, rodbinu, prijatelje, komšije...

Prvo što tada uradim je da odem na mezare mojih najmilijih. S druge strane sam zahvalan Alahu dž.š. što

mi daje snage da ja taj put pređem ponovo. Ne govorim to zbog fizičkog napora koji je sa godinama sve veći, već onog unutrašnjeg preživljavanja koje ima svaki onaj što je to doživio u stvarnosti i ponovo preživljava idući tom stazom čija svaka stopa čini se da je krvlju natopljena.“ Rešida na kraju pitamo kakva je budućnost, može li u BiH ponovo biti zajedničkog života? On ovako odgovara: Izgubljeno povjerenje: „Možemo živjeti jedni pored drugih, a zajedno...,“ odgovor ostaje nedorečen i Rešid nastavlja: „Povjerenje je izgubljeno, teško ga je povratiti. Ekonomija nam u tome najviše može pomoći. Jaka ekonomija da svi radimo, da imamo posla. Tako će biti manje priče i razmišljanja o politici, ljudi će biti zadovoljniji i svih problema će manje biti.“ Na kraju Rešid Dervišević javnosti želi poslati poruku iskustva svih Srebrenčana iz tzv. „zaštićene zone“: „Ne dozvolite nikad da vas UNHCR hrani i UN brani, Srebrenica je odgovor zašto.“ Marinko Sekulić/DW

PRENOSIMO: NASER ORIĆ O ODBRANI SREBRENICE

SVE BI BILO DRUGAČIJE DA SAM OSTAO TAMO...

Ovo mi je najtužniji mjesec u godini, uvijek mi se tih dana javljaju iste emocije i ista pitanja i dileme: Je li moglo biti drugačije? I uvijek isti neugodan muk poslije toga, kaže Orić u intervjuu za portal Klix.ba

T

eško je komandantu bez vojske, a još je teže mladiću, koji je sa samo 25-godina stao pred goloruki narod, da objasni sebi i drugima kako se dogodio neviđeni užas u njegovom gradu jula 1995. godine, genocid nad njegovim komšijama... I tako skoro dvije decenije, ista pitanja nameću se od jula do jula...

"Naravno da je moglo biti drugačije da sam bio tamo", govori Orić i nastavlja: Razne varijante: "Ja sam dovoljno u mojoj knjizi rekao kad su u pitanju zbivanja u Srebrenici. Mislim da je Drugi korpus Armije RBiH zatajio.

Pretpostavljena komanda je morala tražiti odgovornost i od mene, ali i do drugih. Od mene su trebali

14 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

tražiti odgovornost do 29. maja 1995. godine, da vide šta sam uradio, da pogledaju planove u slučaju eventualnog šireg napada, koji su tu planovi. Ja sam 29. maja 1995. godine, nažalost, bio razriješen dužnosti komandanta 28. divizije. Ja vojnički nisam bio odgovorno lice ni po jednoj osnovi, osim moralno, da sam trebao da

Mogli smo mi odgovoriti, barem da produžimo preživljavanje dok ne dođu iz Drugog korpusa. Imali smo raznih varijantni. Ali, eto, šta ću... Ako ništa (da sam ostao), barem bih časno poginuo sa svojim borcima, braneći Srebrenicu...

budem uz svoj narod. U vojnom smislu, ja nisam bio komandant 28. divizije ili bilo koje formacije.

Razriješen sam dužnosti", priča Orić.

Dodaje kako je tokom boravka u Haškom tribunalu, gdje je oslobođen svih optužbi za zločine nad Srbima, vidio dokumentaciju iz koje je zaključio da se Srebrenica mogla braniti.

"Mogli smo mi odgovoriti, barem da produžimo preživljavanje dok ne dođu iz Drugog korpusa. Imali smo raznih varijantni. Ali, eto, šta ću...

Ako ništa (da sam ostao), barem bih časno poginuo sa svojim borcima, braneći Srebrenicu", ističe Orić.

Vječiti progoni: Potvrdio nam je da 11. jula planira da bude u

Kod međunarodne zajednice ultimativno se treba insistirati na izdvajanju Srebrenice iz Republike Srpske.

To je najmanje što se za Srebrenicu može učiniti...

Srebrenici. Zajedno sa učesnicima Marša mira će ući u Srebrenicu.

"Idemo dalje, pješke, ako Bog da", kaže, uz osmjeh, Orić. Nakon što je prisustvovao obavljanju dženaze 2012. i 2013. godine, tako se ispunila još jedna želja ratnog komandanta Srebrenice, da povede učesnike Marša mira u Srebrenicu.

Priznaje da u porodičnoj kući u Potočarima kod Srebrenice nije bio od 1995. godine, skoro dvije decenije. Tamo su danas izbjeglice, starci iz okolice Srebrenice, kojima je Orić prepustio kuću na korištenje.

"Prošle godine su me iz SIPA-e provjeravali za neko oružje koje je navodno pronađeno u toj kući.

Provjeravali su da li sam uopće dolazio kući. Kad su utvrdili da nisam, onda su obustavili sve. Ne daju mi ni u njivu, a kamoli u kuću", komentariše ratni komandant Srebrenice.

Svjestan je da će ga srbijanske službe i organi bh. entiteta RS proganjati dok je živ, iako je pravomoćno oslobođen u Hagu.

"Dok sam živ tako će da bude", komentirao je.

Nužno izdvajanje: Tužan je zbog sudbine Srebrenice, ali istovremeno vidi i nadu.

"Ne može niko da nam ne donese šaku sreće, ako mi Bošnjaci ne budemo radili na tome, ne možemo očekivati da nam neko popravi kuću, ako je mi sami ne budemo gradili. Jedina svijetla tačka u Srebrenici jeste načelnik Ćamil Duraković. Zadnja njegova posjeta

Bivši komandant pod stalnom prismotrom bivših protivnika

Turskoj bila je dosta dobra.

Napravio je dosta posla. Trebalo bi da u narednom periodu Srebrenica procvjeta. Dogovorena je dosta živa saradnja u raznim sektorima. Ćamil će se boriti da narodu koji se tamo vratio osigura da živi bolje", kaže Orić.

Smatra da su bošnjački lideri morali da se ranije ujedine i da, ako ništa drugo, kod međunarodne zajednice ultimativno insistiraju na izdvajanju Srebrenice iz Republike Srpske. To je najmanje što se za Srebrenicu može učiniti.

"Žalosno je to što to do sada nije urađeno. Da su Srbi u situaciji kao što smo mi, oni bi tražili autonomiju. Prije nekoliko dana od Gavrila Principa napraviše junaka. Oni otvaraju Principu spomenik i kažu da žive za dan kad će dobiti svoju autonomiju. Da su oni doživjeli što smo mi Bošnjaci, oni bi se već otcijepili i nikad niko ne bi rekao ništa, ni međunarodna zajednica. A mi da bilo šta uradimo, dobili bismo po nosu", kazao je Orić u intervjuu za Klix.ba.

Faruk Vele 11. juli 2014. Spektar, broj 5 15

ŽUČNA PREVIRANJA U VRHU SDP-A

NIKO NE ŽELI IZBORNU ULOGU ŽRTVENOG JARCA? Zlatko Lagumdžija uvijek bježi od utrke za Predsjedništvo BiH, iako je potpuno logično da upravo on izađe na megdan liderima drugih bošnjačkih stranaka, koji se ne plaše tog izazova

U

Socijaldemokratskoj partiji BiH (SDP) u toku je, izgleda, ozbiljno previranje.

Razloga za tako nešto je napretek, zbog velikog pada popularnosti ove stranke. No, povod je postalo kandidovanje nekog od članova SDP za oktobarske izbore za Predsjedništvo BiH. Vrludao je vrh SDP-a po ovom pitanju, danima najavljujući da će se o tome definitivo očitovati „za koji dan“. Kraj je trebao da uslijedi u srijedu, 9. jula.

No, Predsjedništvo SDP opet je odložilo svoju odluku. Kažu – za subotu, 12. jula.

Dvije stolice: Jedna dilema stalno se provlači kroz ova zbivanja: da li „pucati“ na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, na koje je, u ime SDP-a, dosad dvaput prolazio Željko Komšić, ili se ovaj put upustiti u bitku za bošnjačku stolicu u državnom vrhu. Kako saznajemo iz pouzdanih izvora, sve ovo pretvorilo se u mnogo ozbiljnije sporenje stranačkog vrha, kroz koje je, konačno, predmet propitivanja postao i šef stranke Zlatko Lagumdžija. Pitanje glasi: Zašto on ne želi da se kandiduje kao protivnik Izetbegoviću, Ceriću, Radončiću, Kebi...

16 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Krenimo redom, od prve dileme: na čiju stolicu ciljati? Hrvatsku ili bošnjačku?

Jednostavno je bilo 2006. i 2010., dok je u stranci bio Željko Komšić.

Pomno izvedenim glasačkim inženjeringom, on je, bošnjačkim glasovima, dobio hrvatski dres. Po pravilu da igru koja vodi ka pobjedi ne treba minjenjati, u SDP-u su zaključili da ne bi bilo loše nastaviti tim putem. U opticaj su ubačena dva imena: Lidija Korać, poslovna

Niko u SDP-u neće tu kandidaturu jer ne vjeruje u svoju pobjedu!

A, s druge strane, to ga onemogućava da se kandiduje za neki od parlamenata, koji donose dobro plaćeni profesionalni politički status... direktorica stranke, i Anto Domazet, član Glavnog odbora, bivši državni ministar i aktuelni zastupnik Parlamentarne skupštine BiH. Ova opcija, na dan nastanka ovoga teksta, još je u opticaju. Ali je, ipak, izglednija ona druga: da SDP „zapuca“ na bošnjačko mjesto u tročlanom državnom vrhu.

Piše: Amra Zimić Tu se vrtjelo i vrti mnogo kandidata: Denis Bećirović, Mirza Kušljugić, Zukan Helez, federalni premijer Nermin Nikšić, a navodno je ta kandidatura nuđena i načelniku Živinica Hasanu Muratoviću, načelniku Tuzle Jasminu Imamoviću, te krajiškom lideru Hamdiji Lipovači.

Svi oni se, međutim, nećkaju. Neki su i definitivno odbili kandidaturu, sa raznim obrazloženjima, ali sa jednim koje rijetko ko izgovara, ali koje je možda i najbliže istini.

Niko neće tu kandidaturu jer ne vjeruje u svoju pobjedu! A, s druge strane, to ga onemogućava da se kandiduje za neki od parlamenata, koji donose dobro plaćeni profesionalni politički status. Stoga bi ta osoba bila svojevrsni „žrtveni jarac“, uloga koju niko neće da prihvati.

Helezov ultimatum: Tu dolazimo do ključnog pitanja koje je, izgleda, žučno posvađalo SDP-ovo rukovodstvo na sastanku u srijedu.

Glasno su, tom prilikom, izrečeni prijedlozi da tu rolu na sebe preuzme – Zlatko Lagumdžija!

Navodno je u tome najistrajniji bio Zukan Helez, aktuelni ministar za boračka pitanja u Federalnoj vladi.

On smatra da šef stranke treba da

izađe na megdan drugim bošnjačkim političkim liderima. A ako neće, Zukan će se prihvatiti kandidature, no pod uslovom da Lagumdžija izađe iz svih kombinacija. To izričito podrazumijeva da ga ne bude ni na listi za Državni parlament! Šef stranke na ovaj ultimatum se ozbiljno naljutio. No, ljutio se ili ne ljutio, Lagumdžija bi, što mnogi u SDP-u i priželjkuju, konačno trebao da bude na visini stranačke dužnosti koju obnaša. Kako na jednom internetskom forumu napisa neki anonimac, vjerovatno SDP-ovac, „jedino razumno rješenje vođstva SDP-a je da kandidat bude prof. dr.

Zlatko Lagumdžija za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH“.

Autor poruke smatra da bi Zlatko ostale bošnjačke kandidate „pomeo kao Mesi“. Glasovi bi se, kako se računa, usitnili između Izetbegovića, Radončića, Cerića i Kebe, pa bi SDP-ova publika, ako bude disciplinovana, progurala svog čovjeka u državni vrh.

Ta mogućnost nije bez svoje logike.

No, Lagumdžija ne vjeruje da bi izbore prošao onako kako popularni Argentinac dribla svoje protivnike. Zašto? Vjerovatno zato što je svjestan svog lošeg političkog rejtinga, i to ne samo u ovom trenutku.

Pravo je pitanje, ustvari, zašto se on ni ranije nije kandidovao za tu funkciju?

Opasni rizici: Odgovor je vjerovatno u političkom kukavičluku, a djelimice i u karijerističkoj igri na sigurno. Plašio se Lagumdžija da doživi poraz od, na primjer, Tihića, Silajdžića, Izetbegovića i drugih. A to bi, s druge strane, značilo i da bi gubio poziciju u Državnom parlamentu, na kojoj se redovito nalazio posljednjih 15-tak godina. Za njega vjerovatno ne bi bilo mjesta ni na

Lider SDP-a plaši se odmjeravanja snaga sa drugim liderima bošnjačkih stranaka

ministarskim pozicijama, da je gubio predsjedničke izbore, a možda bi u pitanje došlo i njegovo liderstvo u samoj stranci.

Sve te opasne rizike Lagumdžija je otklanjao svojim nekandidovanjem. Da li će u tome uspjeti i ovaj put, pitanje je. Njegov autoritet u vrhu SDP-a ozbiljno je ugrožen, mnogi misle da će čitava stranka doživjeti izborni fijasko

Zašto se izbjegava „jedino razumno rješenje vođstva SDP-a da kandidat bude prof. dr. Zlatko Lagumdžija za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH“...

zbog nepopularnosti svog predsjednika. Stoga ga pritišću da, ako neko već treba da bude „žrtveni jarac“, onda to treba da bude upravo on – Lagumdžija!

Zukan Helez je pri tome samo bio najglasniji, ali ne i jedini koji Lagumdžiju želi da suoči sa istinom i odgovornošću. Ishod će se brzo znati, a kroz njega i stvarni rejting Zlatka Lagumdžije u stranci koju vodi već skoro dvije decenije.

Za šefa SDP-a oktobar je manje važan. O njegovoj sudbini, među njegovim drugovima, tamo gdje mu je najvažnije, odlučuje se ovih dana, htio to on ili ne htio. I to sa rezultatom koji nije nimalo zahvalno prognozirati.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 17

ŽIVJETI SA KORUPCIJOM

OD LJEKARA DO TENDERA U dvije godine korupcija u BiH odnijela je u nepovrat gotovo milijardu i po eura, što će reći da je svake sekunde „pojela“ 24 eura. I ima je svuda…

Š

to zbog loše saradnje raznih nivoa vlasti i zakonodavnih institucija, što zbog inertnosti i loših zakonskih rješenja, borba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini je neefikasna. Tome doprinosi i nedostatak političke volje, ali i tzv. “prijateljski” poslovi u koje se ne dira i za koje se ne pita.

Poput svih sumnjivih aktivnosti, i korupcija se provlači kroz nacionalnu matricu, a za to vrijeme pune se džepovi pojedinaca koji su zaštićeni kako od sudske tako i javne osude.

Efikasna strategija i akcioni plan koji će pratiti adekvatna provedba ključni su za rješenje ovog pitanja, naročito u kontekstu približavanja BiH Evropskoj uniji.

Podmazivanje: "Kad se nađeš u situaciji da ti neko bližnji umire, moraš dati, inače – umre!“, kaže 18 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

nam jedan Sarajlija. Dati novac i obezbijediti se da ne prođeš po najgorem scenariju, postala je posve uobičajena praksa za građane BiH: Očito, u BiH ni najosnovnija prava ne mogu biti ostvarena ukoliko se ne „podmaže“ u zdravstvu, školstvu, pa i u saobraćaju, što pokazuje i snimak postavljen na Youtube na kojem policajci u blizini Viteza zaustavljaju vozilo, a vozač odlazi nakon što je policajcima dao 10 eura kako mu ne bi naplatili kaznu: U dvije godine korupcija u BiH odnijela je u nepovrat gotovo milijardu i po eura, što će reći da je svake sekunde „pojela“ 24 eura. I

Nije džaba rat ko će biti direktor i ko će šta dobiti.

Najveća se korupcija krije u tenderima, tvrdi Željko Komšić…

ima je svuda. Otvorivši Pandorinu kutiju, što je i kodni naziv najveće korupcionaško-kriminalne afere otkrivene od rata naovamo, ispostavilo se da je još barem milijarda eura završila u džepovima državnih službenika, uglavnom carinika, od kojih je dobar dio bio na čelnim funkcijama.

Sudeći prema aktualnom direktoru UIO BiH Miri Džakuli, razmjere nisu tek u okvirima ove institucije: „Imamo preko milijaru i po prihoda više nego što se naplaćivalo do tada. Nama se taj još netko nije javio kome su zafalili ti prihodi“, kaže Džakula.

Tenderske provizije: Korupcija u BiH nije tajna djelatnost već javni biznis javnih institucija. Bar tako navodi član Predsjedništva BiH Željko Komšić:

I policija za novac gleda kroz prste

„Najveća je korpucija, najveće se pare vrte i najveći je rat oko toga čije su javne kompanije, poput Elektroprivrede, telekomunikacija.

Nije džaba rat ko će biti direktor i ko će šta dobiti. Najveća se korupcija krije u tenderima“, tvrdi Komšić.

Javne nabavke u javnim kompanijama već odavno su poligon za bogaćenje pojedinaca, gdje se po principu „koliko sam ja dobar“ završavaju poslovi.

Jedan od primjera je i nedavna presuda protiv Konkurencijskog vijeća BiH po tužbi kompanije Elektrokontakt, koja je svojevremeno za nabavku mjernih ormarića za Elektroprivredu BiH dala ponudu manju za gotovo 750.000 eura od firme koja je prošla na tenderu.

Direktor Elektrokontakta Muzafer Kaljić jedan je od rijetkih koji je javno medijima progovorio o neregularnostima: „Ako sam ja ponudio za taj tender 2,100.000 za cirka 16.000 glavnih razvodnih ormara, a firma koja se nikada do tada nije bavila proizvodnjom toga ponudila je 3,500.000 znači 1,400.000 je otišlo negdje, u nečije džepove“, naveo je Kaljić.

Slaba etika: O korupciji u BiH svi sve znaju, a skoro niko ne radi

ništa. Državna Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije nije profunkcionisala ni sa pola kapaciteta. Uzalud svi apeli EU da se BiH mora suočiti sa korupcijom,

Nedavno je EU podsjetila na 24 višemilionske korupcijske afere u RS koje treba istražiti – od zdravstva, preko afera u energetici, industriji, podjeli subvencija za poljoprivredu… stanje je i dalje loše. A gdje sve škripi, potcrtao je Richard Wood iz Delegacije EU u BiH: "Nema pouzdanih i pravovremenih podataka i analiza kada je u pitanju upravljanje i integritet, slab je institucionalni kapacitet. Slab je kapacitet parlamenata da razviju, koordiniraju i prate implementaciju antikorupcijskih politika, strategija i zakona. Prisutan je opšti nedostatak političke volje da se uhvate u koštac sa korupcijom, te visok prag prihvatanja korupcije i slab pritisak javnosti da se to stanje promijeni. Etika javnog sektora je slaba, politički sistem zarobljen, a tu je i upitno finansiranje političkih stranaka, kao i procedure javnih

nabavki“, konstatovao je Wood.

Bez političke volje nema ni borbe protiv korupcije, bar dok se sve svodi na prijateljske relacije, a doneseni zakoni ostaju neprovodivi, što zbog nezaiteresovanosti, što zbog brojnih rupa kojima se zaobilaze.

Nedavno je EU podsjetila na 24 višemilionske korupcijske afere u RS koje treba istražiti – od zdravstva, preko afera u energetici, industriji, podjeli subvencija za poljoprivredu. No to za aktere političke scene u RS znači samo da Evropa nema preča posla, pa je našla baš to i baš u RS. Lov u mutnom: „Ako su samo 24 afere, onda jako dobro stojimo.

Znači to je priča ista kao u nekim drugim zemljama, ciljana“, kaže zastupnik SNSD-a u državnom parlamentu Drago Kalabić.

Da se pokušava i bukvalno uloviti u mutnom pokazao je i primjer nedavnih poplava gdje se zloupotrebljavala i humanitarna pomoć, lagalo o štetama, a pitanje je i koliko će novca od donacija, ali i tendera koji budu dodjeljivani za sanaciju šteta, otići u nečije džepove.

Dženana Halimović/RFE 11. juli 2014. Spektar, broj 5 19

NA VRH JEZIKA

NA PIĆU SA KAFKOM

Sve sam objasnila velikom piscu koji sve zna o mobingu i sličnim psiho-torturama, samo ne zna da, skoro stoljeće od njegove smrti, Jozef K danas ima to moderno ime Sjedim, u mislima, sa slavnim piscem Franzom Kafkom. On pije Hennessy, a ja Colu. On u svojoj 1925., a ja u našoj 2014. godini.

Svako u svom Procesu, on u književnom - kako mu se zvao čuveni roman, a ja u životnom.

Upucavam se ja njemu, žestoko, iako sam „dama“. Vidim ga malo zbunjenog i kaže mi da je to apsurdan pokušaj i baš mu ne ličim na njegovu dragu Milenu Jasensku.

Pitam ga, a na koga ti ličim, luđače? U sanatorij ćeš ti, mislim u sebi.

On reče: “Ti si Josef K. Svi ste vi Josefi K.“ Imaš svoj „slučaj“! Svoje sudije, tužitelje, dželate...

Pomislih da on i nije uistinu lud, ali mi odmah prestade biti seksi u takvoj svojoj ozbiljnosti, a i mene samu uozbilji misao da sam Josef K. I ja sam u „procesu“, kao i mnogi drugi stanovnici ove naše države, samo što se on danas moderno zove mobing.

I doista, osvrnuh se oko sebe i ugledah gomilu Josefa K kako koračaju ulicama zabrinutih lica okićenim oblandama nekih nepostojećih krivnji. Skužim ja da ovaj Kafka ima pravo. Sjetih se jučerašnje disciplinske prijave na poslu i poziva strašnog suda, disciplinske komisije radi povrede neradne discipline.

Univerzitetska ustanova, državni 20 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

faks što bi rekli, ali ipak privatna „prćija“ polupismenih profesora iznjedrenih iz kojekavih bosanskih i drugih vukojebina kojima je i Bog rekao laku noć. Prije rata su mnogi od njih univerzitet vidjeli samo na fotografiji i slineći nad njom maštali o togama, titulama, priznanjima, doktoratima, misleći da će proporcionalno više slova ispred njihovog imena značiti i više pameti u njihovim glavama.

Ali to se nije desilo i ne dešava se.

Kafka mi kaže da pamet ima druge namjere. Odavno je pobjegla iz ove zemlje. Uselila se u glave mladih, obrazovanih, sposobnih, kreativnih ljudi, koji se ne boje različitosti i drugosti i koji su jednostavno odselili. Promjenili su mjesto boravka. Stanuju na drugoj adresi, ne na našoj. Ne pitaju za nacionalnost, pripadnost, spolnost, itd. Ona je svoja. Oslobođena želja. Ali ONI nisu.

Pitam ja Kafku što ubi Josefa K? Kaže mi, zbog toga da ne skuži zašto je u Procesu. Mogao bi pomisliti da nije kriv. Počeo je da se buni, traga, komuncira sa drugima, pita se, razmišlja, traži istinu, a naročito ga je nervirao što je počeo misliti i to svojom glavom....

Piše: Sanja Ljubičić Pitam ja Kafku što ubi Josefa K? Kaže mi, zbog toga da ne skuži zašto je u Procesu. Mogao bi pomisliti da nije kriv. Počeo je da se buni, traga, komuncira sa drugima, pita se, razmišlja, traži istinu, a naročito ga je nervirao što je počeo misliti - i to svojom glavom. To nikako nije mogao podnijeti.

A govori da Josef K nije ni bio politički aktivan pa je mogao mirno nestati i sa lica zemlje, a da niko ne pita za njega. Bez pripadnosti stranci, partiji, Ništa si, nema te, ne postojiš. Tada samo u nekoj čudnoj, imaginarnoj „zbilji“ levitiraš pokušavajući da živiš od sunčeve energije.

Na poslu si ništa, na ulici si ništa, čak i doma, jer zbog tog ništa nemaš love i bez nje i ne postojiš.

I tako nas dvoje, svako uz svoje piće, dođosmo i do priče o mobingu. Pita mene Kafka šta je to mobing? Može li čovjek da umre zbog toga ili flipne, doživi odlijepitis! Ja kažem da može, a njemu oči zasjaše. Objasnim mu da je mobing kada te pretpostavljeni, koji je obično gluplji, nesposobniji, frustriraniji, neobrazovaniji, maltretira i izmišlja razne sadomazo igrice na poslu da bi pri tome osjetio uzbuđenje što može uživati u svojoj moći predatora koji zapravo to nije.

Sa žarom u očima Kafka, uzbuđen od tog saznanja, upita može li se umrijeti od toga? Odgovorim da ima slučajeva i takvih, ali osoba prvo oboli pa onda umre. Pita me da opišem kako neko ko vrši mobing izgleda, ipak je on pisac i na ti je sa apsurdom, zanimaju ga likovi.

Zbog tog apsurda ponudih mu „šeficu“, da ima i ženskog predatora, i to vidljivog u romanu.

Ugodnu, osamljenu damicu od metar i pol sa debelim teglama na očima, sa piskavim glasom, vječno u minjaku kojim pokazuje svoju potrebu za štednjom materijala, pa i onog kancelarijskog, te je to prikazuje kao odgovornu osobu spram državne imovine. Šezdesetih je godina, pred penzijom, šarmantno isturene vilice, stal-

no u potrazi za ostatkom centimetara koji joj nedostaju, koje ne može da nađe.

Pita Kafka je li ih izgubila u djetinjstvu? Vjerovatno, odgovorim, zvaćemo i Sigmunda Frojda na piće i malo razgovarati o tome. Ali moramo imati Proces!

Šefica je ugodna, osamljenu damicu od metar i pol sa debelim teglama na očima, sa piskavim glasom, vječno u minjaku kojim pokazuje svoju potrebu za štednjom materijala, pa i onog kancelarijskog, te je to prikazuje kao odgovornu osobu spram državne imovine...

Naravno, bez procesa ništa. Mi stalno imamo procese i procesuiranja i slučajeve na svim nivoima i u svim sferama života.

Prava gozba neodoljivih procesa bez kraja.

I tako, uz ugodno ćaskanje, predložih mu da pozovemo slijedeći put na piće Jovanku Orleanku, onako, zbog drame i revolucije, da se nesto dešava za stolom. On, zahvalan na takvoj ponudi, kao džentlmen mi uzvrati Atilom Bičem Božijim i ja se iznova oduševih njegovom nesebičnošću.

Baš bi mi dobro došao jedan Flagellum Dei! Kafka na kraju, pri našem rastanku, sav uzbuđen upita: A šta je bio vaš grijeh? Ja odgovorih - ne znam? Ja sam Josef K! 11. juli 2014. Spektar, broj 5 21

KAKVE SU HRANITELJSKE PORODICE

MRLJE NA SAVJESTI NEKIH “HUMANIH” LJUDI U BiH nije uspostavljen dobar sistem kontrole takozvanih hraniteljskih obitelji, zbog čega su djeca prepuštena na savjest onih koji ih primaju u svoje domove. Pritužbe su brojne, a vode se i sudski sporovi

B

račni par iz Gradiške još uvijek nije platio novčanu kaznu za zlostavljanje i zanemarivanje djevojčica o kojima su kao hranitelji brinuli. Kaznu od 2.000 KM, koju je u septembru prošle godine izrekao Osnovni sud u Gradišci, trebali bi platiti u roku od mjesec dana nakon izricanja pravosnažne presude, ali Okružni sud u Banjoj Luci još uvijek nije zakazao ročište.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) doznaje da je Okružno tužilaštvo Banja Luka uložilo žalbu na prvostepenu presudu u decembru prošle godine, a odgovor na žalbu od strane odbrane dostavljen je dva mjeseca poslije. Ukoliko se presuda potvrdi a novčana kazna ne plati, bit će zamijenjena zatvorskom tako što će se za svakih 100 KM računati jedan dan zatvora.

Grub odnos: CIN je prije dva mjeseca objavio priču o djeci bez roditeljskog staranja koja su smještena u hraniteljske obitelji.

Iako nema jedinstvenog registra podataka, CIN je od nadležnih centara za socijalni rad dobio podatak da je najmanje 589 djece smješteno u hraniteljske obitelji u Bosni i Hercegovini. Neka od njih su silovana ili na drugi način zlostavljana, a neka zanemarivana ili nisu 22 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

imala adekvatnu njegu. Za izdržavanje i smještaj djece hraniteljske obitelji mjesečno primaju naknadu između 150 do 740 KM u zavisnosti od mjesta stanovanja.

Najmanje 589 djece smješteno u hraniteljske obitelji u Bosni i Hercegovini. Neka od njih su silovana ili na drugi način zlostavljana...

Iako sudski postupak nije otvoren za javnost zbog zaštite maloljetnih osoba, CIN je doznao što se dešavalo iza zatvorenih vrata ove hraniteljske obitelji u Gradišci. Bračni par koji je imao svog biološkog sina,

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo osnovnoškolca, uzeo je u hraniteljstvo dvije djevojčice bez roditeljskog staranja, od kojih je jedna imala poteškoće u razvoju.

Njihov sin ih je više puta silovao u periodu od 2003. do 2006.godine.

Nakon što su roditelji za to saznali, istukli su sina, a potom vršili pritisak na djevojčice da o tome nikome ne govore. Jedna od djevojčica je ispričala na sudu da su staratelji bili grubi prema njoj. Tukli su djecu kaišem, motkama i drškom od metle.

Za to vrijeme stanovali su u kući koja pripada Centru za socijalni rad.

Bol i strah: Tadašnja direktorica Centra za socijalni rad Biljana Ponjević, koja je s bračnim parom potpisala ugovor o hraniteljstvu,

Na većinu hraniteljskih porodica nema pritužbi

rekla je da nije primijetila nikakvo zlostavljanje i da je prisustvovala rođendanima u njihovoj zajednici.

Najmanje troje svjedoka koji su poznavali ovaj bračni par rekli su da nisu ništa primijetili i da su imali dojam da je u zajednici sve uredu.

Silovanje je potvrđeno u zdravstvenim institucijama a psiholog Svjetlana Bakić rekla je na sudu da je kod djece prisutna emotivna bol i strah. Kod dječaka nisu otkriveni psihički problemi a s obzirom da je bio maloljetan nije odgovarao za svoje postupke.

Nakon što je slučaj otkriven preko škole, Centar za socijalni rad Gradiška raskinuo je ugovor sa bračnim parom, djevojčice izmjestio na sigurno, a kuću dodijelio na korištenje drugoj obitelji.

Prilikom posjete ovoj obitelji novinari CIN-a su razgovarali sa djecom koja su izgledala opuštena i bila su komunikativna.

Psiho-kontrola: Suzana Šormaz, sadašnja direktorica Centra za socijalni rad u Gradišci, rekla je za CIN da je nakon otkrivenog slučaja uveden pojačan nadzor nad hraniteljskim obiteljima. Psiholog posjećuje obitelji dva puta sedmično, a socijalni radnici djecu prate i putem društvenih mreža.

Ona priznaje da unatoč svemu postoji napetost i konstantan oprez „da prepoznamo kod djece da oni nemaju nekakav simptom koji bi mogao da ukaže na nešto.“ Prije dva mjeseca objavljen je Pravilnik o hraniteljstvu Republike Srpske u kojem su definirani uslovi za dobivanje statusa hraniteljske obitelji, vrste i oblici zbrinjavanja kao i način sprovođenja nadzora nad radom hranitelja. Novim pravilnikom je definirano da uz zahtjev za hraniteljstvo punoljetno lice mora donijeti i nalaz i mišljenje psihijatra i za sebe i za

Djeca su kod Hasnije bila prinuđavana na težak rad

“Sporna” kuća u Bosanskoj Gradišci

supružnika, uvjerenje da nije osuđivan i da se protiv njega ne vodi nikakva istraga i da nije podignuta optužnica.

Ovim pravilnikom je propisano da, uz standardno hraniteljstvo, koje podrazumijeva smještaj u drugu porodicu djece i odraslih čiji psihofizički razvoj ne odstupa značajnije od drugih osoba iste živ-

Potencijalni hranitelji dužni su dostaviti uvjerenje o nekažnjavanju, a djeca se ne bi smjela smještati u obitelji u kojima su poremećeni odnosi

otne dobi, može biti i specijalizirano hraniteljstvo za osobe koje imaju potrebe za dodatnom njegom ili podrškom te urgentno hraniteljstvo, kada djeca usljed elementarnih nepogoda, ostanu bez roditelja.

Propisani su i načini kontrole hranitelja, kao što su sagledavanje životnih uvjeta, savjetovanja, kontakti i susreti sa hraniteljima i slično.

Slučaj Džaferagić: U Federaciji Bosne i Hercegovine još ne postoji ni Pravilnik ni Zakon o hraniteljstvu. Trenutno je ova oblast definirana Federalnim zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice 11. juli 2014. Spektar, broj 5 23

sa djecom, u kojem se navodi da centri za socijalni rad treba da vrše redovan obilazak hraniteljske porodice pod njihovim nadzorom, ali nije precizirano koliko često.

Iako je CIN otkrio da obitelj Hasnije Džaferagić prolazi prave drame, kod nje još uvijek borave djeca bez roditeljskog staranja. CIN je izvršio uvid u sudske sporove koje Džaferagić vodi sa mnogim osobama, među kojima je i njezin biološki sin Hamdija. Prema navodima iz sudske dokumentacije, Džaferagić i njezin nevjenčani suprug Enes Kulovac istjerali su njezinog sina i njegovu trudnu suprugu iz kuće. Prijetili su im željeznom šipkom i pištoljem. Tom prilikom su vikali da izvede suprugu, „inače ćemo je mi ubiti a ubistvo ćemo pripisati tebi jer imamo strahovito velike veze u ovom gradu kako u policiji tako i na sudu.“ Prema tvrdnji njezinog sina, u kući mu je ostalo 320 KM, koje je zaradio privatno „kako bi mogao dočekati prinovu“, a taj novac mu je majka uzela.

Prema postojećoj dokumentaciji Džaferagić je uzela donaciju od 4.200 KM, koja je bila namijenjena njezinom sinu, ratnom vojnom invalidu. Navodno je donaciju uzela bez njegovog znanja i zadržala ju je za sebe.

Na sudu je majka za sina tražila sudsku zabranu prilaska kući, rekla je da ga ne želi financijski pomagati te da je ona sama bolesna. Sin je od Ministarstva za rad i socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo zatražio da njegovoj majci oduzmu djecu koja su joj data u hraniteljstvo.

Brojne prijave: Postoje brojni drugi sudski sporovi koje se vode protiv Džaferagićeve ili ih je ona pokrenula protiv drugih ljudi, a koji se uglavnom odnose na 24 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

U RS su propisani načini kontrole hranitelja, kao što su sagledavanje životnih uvjeta, savjetovanja, kontakti i susreti sa hraniteljima i slično narušavanje javnog reda i mira i tuče, zbog čega je više puta i novčano kažnjena na Općinskom sudu u Sarajevu. Kao svoju olakšavajuću okolnost navodila je činjenicu da je hraniteljica, ali i da je bolesna žena.

Prema postojećem zakonskom okviru, potencijalni hranitelji dužni su dostaviti uvjerenje o

nekažnjavanju, a djeca se ne bi smjela smjestiti u obitelji u kojima su poremećeni odnosi i koji imaju društveno negativno ponašanje.

Kod Džaferagić je trenutno smješteno dvoje djece iz Zavoda za specijalno obrazovanje Mjedenica.

U Zavodu kažu da ne raspolažu informacijama sa suda, te da im je najbitnije da su djeca u toj porodici dobro adaptirana. „A to ako se šta dešavalo, vjerovatno se dešavalo nekad ranije, ne znam od kad to traje, mi tim informacijama ne raspolažemo, djeca ne znaju za to, pa neka sud to rješava“, kaže Elma Mulalić, socijalna radnica iz ovog Zavoda.

Hasnija Džaferagić kaže da je dobila brojne pohvale kao hraniteljica

Miroslav Jurešić, savjetnik u Federalnom Ministarstvu rada i socijalne politike

Djeca ponekad prolaze kroz pravi pakao

Protiv Džaferagićeve su nadležnim centrima za socijalni rad prijave podnosili i rodbina i susjedi. Uz ostalo, u prijavama je naveden loš odnos prema djeci, koji je podrazumijevao i teške fizičke radove koje su djeca morala izvršavati, kao što je podizanje teških elemenata i slično. Kantonalnom centru za socijalni rad upućena je i peticija sa 50 potpisa, u kojoj se traži prinudna hospitalizacija i ljekarsko ispitivanje Džaferagić, jer navodno ona uznemirava susjede psovkama, vrijeđanjima i fizičkim napadima na njihovu djecu.

Džaferagić u razgovoru za CIN kaže da je kao hraniteljica dobila brojne pohvale. „Više od stotinu djece u mene je kroz kuću prošlo“, kaže Džaferagić, dodajući da je hraniteljica od 70-tih godina. „Ja djecu hoću da odgojim da budu prava djeca u pravom smislu.“ Jedna od njezinih štićenica je zvala redakciju CIN-a i tvrdila da joj je Džaferagićeva kao prava majka.

Zapuštena oblast: Hraniteljski status još uvijek ima i Umija Pozder iz Sarajeva, u čijoj kući je trenutno

smješteno troje djece bez roditeljskog staranja. U oktobru 2013. godine iz porodice Pozder izmještena je maloljetna djevojčica, i to „zbog naznaka nasilnog ponašanja od strane hraniteljke“, kako je navedeno u dopisu nadležne Službe socijalne zaštite Vogošća. Ona je danas smještena u SOS dječije selo.

Kako je navedeno u dopisu Službe, ona je dobro raspoložena, vesela, dinamična i otvorena. Odbijen je zahtjev novinara CIN-a za razgovor s njom jer je, kako je obrazloženo, djevojčica u fazi adaptacije na treći po redu vid smještaja, te treba prihvatiti saradnju sa SOS-majkom i izgraditi odnos povjerenja sa drugom djecom.

Izmještanje za nju znači i novu školu i nove aktivnosti. U dopisu iz Službe se navodi da „oblici nasilja ranije nisu bili vidljivi ili jasno primijećeni okolini u kojoj je živjela i sa kojom je surađivala sve do momenta njezine inicijative da se zauzme za sebe na način da o tome jasno govori.“ Nadležne institucije su upoznate sa problemima u oblasti hraniteljstva.

Ministar rada i socijalne politike Vjekoslav Čamber smatra da udomlja-

vanje djece u BiH nije na zavidnoj razini. Njegov savjetnik Miroslav Jurešić kaže: „Već godinama mi uočavamo određene probleme u ovoj oblasti koja je jako zapuštena i koja je neuređena.“ Čekajući zakon: Zbog nedostatka detaljnijih propisa i nadzora nad hraniteljskim obiteljima sve ovisi o njihovoj savjesti i odgovornosti.

Zbog toga se pristupilo izradi Zakona o hraniteljstvu u FBIH, koji je trenutno u formi prednacrta.

Postojeći prednacrt, između ostaloga, predviđa kontrolu hraniteljskih obitelji, kao i detaljniji opis kategorija hraniteljstva.

Predviđeno je da se uvede jedinstvena naknada na nivou Federacije. Plan je da naknada za standardno hraniteljstvo bude 376 KM za dijete i 209 KM naknade za hranitelja. Za specijalizirano hraniteljstvo, koje podrazumijeva smještaj u drugu porodicu djece i odraslih, čiji psihofizički razvoj zahtijevaju specijaliziranu njegu, planirana naknada je 543 KM za dijete i 334 KM za hranitelja.

Nakon obavljenih javnih konsultacija donijet će se finalni nacrt Zakona koji će se poslati u proceduru usvajanja.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 25

BEZNA\E U POPLAVLJENIM PODRUČJIMA

TABLETE NE PODIŽU KROV NAD GLAVOM Uplašeni, bezvoljni i nesigurni, mnogi ljudi koji su izgubili domove zbog poplava i klizišta žive u kolektivnim centrima, čekaju obećanu pomoć i trude se da do tada, uz pomoć tablete za smirenje, ostanu pri zdravoj pameti

R

azmišljam da ukinem sebi hranu i inzuline, da bacim sve - priča kroz plač 66godišnji Mehmed Hasić, dok teškim korakom prolazi kroz hodnike kasarne „7. Muslimanske brigade“ u Zenici.

Ovom dugogodišnjem dijabetičaru iz sela Kolići, koji je već preživio tri moždana i srčani udar, klizište je sredinom maja odnijelo kuću. U zeničkoj kasarni, uz Hasića i njegovu suprugu, boravi još stotinjak ljudi bez domova.

“Dan je k’o godina“, opisuje Hasić svoj sadašnji život. Kroz suze priča kako je gledao dok zemlja i stijene ruše kuće, a svoje „teške nervoze u duši“ umiruje lijekom koji se koristi za ublažavanje tjeskobe, uznemirenosti i nesanice.

Ne prestaje plakati. Za njega je grijeh oduzeti sebi život, ali o tome razmišlja otkako je vidio „na čemu je“.

Pomoć kasni: Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine poplave i klizišta, koji su u maju pogodili najmanje 25 gradova, raselili su oko 83 000 osoba. Od toga je najmanje 1.400 osoba zbrinuto u 40 objekata privremenog smještaja. Usljed 26 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Poplave i klizišta, koji su u maju pogodili najmanje 25 gradova, raselili su oko 83.000 osoba. Od toga je najmanje 1.400 osoba zbrinuto u 40 objekata privremenog smještaja... nastalih šteta neki od njih se neće moći vratiti u svoje domove čime su postale interno-raseljene osobe u BiH. Oko 500 osoba su zbrinute u susjednim zemljama.

Najmanje 13 osoba koje su novinari Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) posjetili u njihovim privremenim smještajima priznaju da su u teškom psihičkom stanju i ne

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo znaju dokad će tu ostati te kada će biti riješeno njihovo stambeno pitanje. Nisu dovoljni lijekovi za smirenje i pomoć psihologa i psihijatra, kažu stručnjaci, jer je čovjeku teško pomoći ako nema socijalnu sigurnost.

Entitetske vlade su donijele zakone o raspodjeli pomoći ugroženom stanovništvu, ali još uvijek nema konkretnih planova za obnovu porušenih objekata. Planiraju prvo pomoći obnovu onih domova za koje nije potrebno mnogo novca, te čekaju donatorsku konferenciju, kažu u federalnom Ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica. Život na nuli: U Topčić Polju, naselju udaljenom dvadesetak kilo-

Mehmed Hasić je privremeno smješten u zeničkoj kasarni

metara od Zenice, Hajrudin Ahmetspahić čisti blato iz prizemlja porodične kuće. Prije klizišta i poplava, u kući je živio sa suprugom, sinom i dvijema sestrama. Otkako je klizište kuću pomjerilo iz temelja, polomilo krov i potpuno zatrpalo prizemlje, svi oni borave u zeničkoj kasarni. „Tablete pijem… trebam zaspati, trebam popiti tabletu da bi zasp’o…

Pa se probudim, pa razmišljam, šta, kako…“, priča Ahmetspahić, koji svakodnevno iz Zenice dolazi u Topčić Polje da čisti svoju neuslovnu i nesigurnu kuću.

Teško se bori sa činjenicom da nema svog doma. „To mene ubija, pos’o je meni ništa“, kaže Ahmetspahić, koji je za život zarađivao berući šumske plodove. Ništa mu, dodaje, nije bilo teško raditi dok je imao gdje da se ugrije, odmori i pojede nešto toplo.

Uz Ahmetspahića i njegovu porodicu, u ovoj su kući živjele i Šefika i Fata, njegove dvije sestre. Šefika je nezaposlena, pa je Fata, koja radi kao čistačica u osnovnoj školi, podigla kredit kako bi sestra mogla kupiti namještaj za svoj sprat kuće.

Već tri mjeseca nema plate, kaže Fata, opomene za kredit dolaze, a potrošila je i limit sa kartice. „Na nuli sam“, kaže Fata, koja je svoju muku liječi „Apaurinima“ i „Lexiliumom“. Kao i mnogi drugi koji su pogođeni majskom prirodnom nepogodom i Fatu najviše mori pitanje šta kada dođe jesen. „Mene je strah ova kiša što pada, a ne nešto drugo“, kaže ona.

Psihološki lom: Strah, briga, doživljaj neizvjesnosti, gubitak koncentracije i interesa, povećana razdražljivost, uznemirenost i tjelesni nemir praćen nesanicom i gubitkom apetita. Tako su psiholozi Ines Štimjanin i Tajib Babić iz zeničkog Centra za mentalno zdravlje opisali stanje osoba koje su

U Topčić Polju, mjestu pogođenom klizištima, Hajrudin Ahmetspahić sa sestrom Šefikom Limani pokušava očistiti prizemlje kuće koje je zemlja zatrpala

Psiholozi Ines Štimjanin i Tajib Babić sačinili su izvještaj o stanju stanovništava pogođenog poplavama

posjetili u mjestima pogođenim nepogodom.

Prema njihovom izvještaju, sačinjenom nakon posjeta područjima oko Zenice, Žepča, Maglaja, Doboja i Olova, kod značajnog broja ljudi uočene su „prisilne misli, sjećanja, osjećaji podrhtavanja u tijelu, zvukovi lomljave i krckanja“. „Psihološka kriza je nešto što je izvan ljudskog uobičajenog iskustva i nešto što niko ne očekuje, nešto što se može desiti bilo kome, bilo gdje, bilo kad“, kaže Štimjanin novinarima CIN-a.

Ona objašnjava da, kada dođe do krize, ljudi osjećaju potpunu bespomoćnost,

šok, strah, nevjericu, nerijetko ljutnje i tuge. „To je ono što su psiholozi zaticali na terenu“, dodaje.

Nedovoljno ljekara: Dok nijemo sjedi na panju i gleda u prljave zidove zgrade na obali Bosne u Maglaju, Nezira Husukić ne može prihvatiti činjenicu da je voda odnijela sve što je njena porodica stvarala tokom posljednjih dvadeset i pet godina. „Za sat vremena sve otišlo“, opisuje kroz suze majsku poplavu, nakon koje nisu ostali ni prozori.

Sjeća se i poplave od prije četiri godine, nakon koje su renovirali stan. Ali nakon ove poplave, kaže 11. juli 2014. Spektar, broj 5 27

Husukić, „ni konac nije ostao“.

Rasijanog pogleda, kojim na pustim maglajskim ulicama traži pomoć, ova šezdesetogodišnjakinja odaje utisak žene pod velikim stresom. I sama je svjesna svog stanja, kaže da ni dosad nije bila fizički dobro, a sada je i „psihički bolesna.“ Maglajski Dom zdravlja, znatno oštećen poplavom, nema stalno uposlenih psihologa i psihijatara, pa tako maglajskim žrtvama nepogode pomažu stručnjaci iz Zenice koji dolaze jednom, odnosno dvaput sedmično.

Direktorica Doma zdravlja Emira Drnda-Čičeklić kaže da im je potreban Centar za mentalno

Strah, briga, doživljaj neizvjesnosti, gubitak koncentracije i interesa, povećana razdražljivost, uznemirenost i tjelesni nemir praćen nesanicom i gubitkom apetita napadaju psihu stradalnika zdravlje zbog povećanog broja psihijatrijskih i psiholoških tretmana.

To novinarima CIN-a potvrđuje i Elvir Vehabović, specijalista medicinske biohemije, koji triput mjesečno dežura u maglajskoj Hitnoj pomoći.

Hitna pomoć ima povećan broj pacijenata „koji pomoć traže zbog

U posljednje četiri godine stan Nezire Husukić iz Maglaja je poplavljen dva puta

Jadranko Trifković spas od svakodnevnice traži na šahovskoj tabli u Doboju, a hrani se u javnoj kuhinji 28 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

fizičke i psihičke iscrpljenosti“, kaže Vehabović. Problem je, dodaje, i to što je mnogima psihijatrija još uvijek tabu-tema, o kojoj se ne priča mnogo, jer ljudi ne vole da ih se povezuje sa psihijatrima.

Direktorica Drnda-Čičeklić upozorava da u Maglaju ima „jako puno reakcija na stres“, te da one neće trajati nekoliko dana nego cijelu godinu.

Izrazi nemoći: Šahovske figure iz dobojskog parka Jadranko Trifković i njegovi prijatelji pronašli su nakon poplave 500 metara niže.

Ovaj invalid bez noge živi sam u prizemnoj garsonjeri koja je bila potpuno potopljena. U javnoj kuhinji dnevno dobije jedan obrok, a ponekad i jednu konzervu.

Stručnu psihološku pomoć nije tražio, a stres pokušava ublažiti igranjem šaha. „Želim da zaboravim… idem naprijed, ima goreg još, tako da ne znam šta će da bude, kako će da bude… Dan za danom je, znadeš.“ U dobojskoj bolnici je povećan broj pacijenata u psihološkoj krizi. „Uglavnom se radi o depresivnim sindromima i psihotičnim reakcijama“, kaže neuropsihijatrica Vesna Nunić.

Nije optimistična glede budućnosti u kojoj Doboj, ali i druge gradove pogođene poplavama, očekuje „stanje beznađa“.

Međutim, slijedi još veći pritisak jer „postoje ljudi koji odloženo reaguju“, i koji će tek kad očiste poplavljene domove i obezbijede hranu početi razmišljati o budućnosti. „Biće i suicida, pretpostavljam, jer već sad je bilo kao direktne reakcije na stres suicida… A biće sigurno u porastu, kao izraz nemoći“, kaže Nunić.

Stručna pomoć, ipak, ne može riješiti problem koji su uzrok teškog psihičkog stana. „Nema te tablete koju ja dam, a koja će čovjeku stvoriti krov nad glavom ili dati hranu u tanjir“, dodaje ova neuropsihijatrica.

RE^ENO

UPAM]ENO

Život nije ništa više od kapi rose koja drži ravnotežu na vrhu travke.

Buda

SNOWDEN NE]E IZ RUSIJE

Opasno je biti u pravu u stvarima u kojima su nadležne vlasti u krivu.

Voltaire Jedina vrlina kojom se čovjek ne može pohvaliti jeste skromnost.

Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman.

Voltaire Nikada ne znaš koliko je dovoljno dok ne znaš koliko je previše.

William Blake Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni.

Johann Wolfgang von Goethe Samo se nikad ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.

Johann Wolfgang von Goethe Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.

Albert Camus

Bivši zaposlenik američke obavještajne službe Edward Snowden zatražio je produženje dozvole boravka u Rusiji koja istječe u avgustu. Anatolij Kučerena, njegov advokat, rekao je da radi na produljenju njegove dozvole boravka.

Amerikanac, koji je u domovini optužen za špijunažu, jer je otkrio razmjere elektroničkog nadzora SAD-a diljem svijeta, više od mjesec dana je bio zatvoren u moskovskoj zračnoj luci. Nakon toga je dobio azil i otišao u nepoznatu smjeru u Rusiji, budući da nije mogao otići u Srednju Ameriku.

Bivši savjetnik američke agencije za sigurnost (NSA), kojemu su američke vlasti oduzele pasoš, podsjetio je u junu da je Brazilu uputio zahtjev za azil, rekavši da bi bio sretan da može otići u tu zemlju.

^IP ZA KONTRACEPCIJU

U sebi imaš sve što je potrebno.

Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe.

Ma Tzu Život je nešto što se desi kad ste zauzeti praveći druge planove.

John Lennon Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.

R alph Waldo Emerson 30 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Naučnici slavnog Massachusetts Institute of Technology (MIT) razvili su novi čip koji omogućuje kontracepciju na daljinu, a u apotekama bi se trebao naći do 2018. godine. Sićušni uređaj

veličine 20 mm puta 20 mm puta 7 mm ugrađivao bi se ženama pod kožu ruke, stražnjice ili abdomena, a ispuštao bi malene doze levonolgestrela koji se već koristi kao kontracepcijsko sredstvo u invaginalnim prstenima i spiralama.

Rezervoari hormona dovoljni za 17 godina korištenja pričvršćeni su na čip. Električni naboj uređaja privremeno otapa ultratanku ovojnicu pa se u tijelo ispuštaju doze hormona od 30 mikrograma dnevno.

Kada žene žele zatrudnjeti, samo isključe čip.

Liječnici također mogu daljinskom kontrolom regulirati razine hormona. Nakon 17 godina uređaj se može zamijeniti. Trenutačno nijedna vrsta hormonalne kontracepcije ne traje duže od pet godina.

TEŠKE MISLI

U nizu od jedanaest ekspe rimenata psiholozi s američkih sveučilišta Virginije i Harvarda stavili su ljude u prostoriju u kojoj su bili 15 minuta sami i nisu morali ništa raditi, samo misliti.

Mnogi su poslije pokusa rekli kako taj doživljaj nije bio ugodan, a većina je primijetila i da im se bilo teško koncentrirati, kažu istraživači.

Kad im je dopušteno da se razmišljanjem bave u toplini doma, ispitanici su otkrili da im se još teže koncentrirati i da je užitak u doživljaju znatno manji nego kod onih sudionika ispitivanja koji su dobili neku zadaću poput slušanja glazbe ili čitanja knjige.

CESTARINA ZA STRANCE

LJUDI

OBI^AJI

U Montani ne smijete voziti ovcu u kabini kamiona ukoliko ona nema svog pratitelja.

Blago izvađeno s broda Noestra Senora de Ataccia, potopljenog 1622. godine, vrijedilo je 350 miliona dolara.

TA^KA ILI ZAREZ

Njemačka vlada odlučila je da će se od 2016. plaćati cestarina za korištenje svih cesta u toj zemlji, a u tu svrhu uvest će se vinjete za strana vozila. Visina cestarine ovisit će o prilagođenosti vozila zahtjevima zaštite okoliša.

Vinjete će morati kupovati samo strani vozači. Njemačka do sada nije naplaćivala naknadu za korištenje cesta, ali su njemački vlasnici vozila u okviru poreza na vozila plaćali određeni iznos za ceste. Stoga nova mjera za Nijemce neće donijeti novo opterećenje. Porez na vozila čak će se smanjiti, ovisi o vrsti vozila.

Vinjete će se moći kupiti na deset dana, dva mjeseca i godinu dana. Prodavat će se na benzinskim pumpama i putem interneta. Tvrdi se da će se cestarinom namaknuti novac nužan za obnovu zapuštene mreže njemačkih cesta i autocesta.

Njemačkom godišnje prođe oko 170 miliona vozila iz inozemstva. Vlada je uvjerena da je odluka o cestarini u skladu s evropskim zakonodavstvom i da Njemačka zbog toga neće imati problema sa Briselom.

U američkoj Deklaraciji o nezavisnosti otkrivena je greška!

Naime, riječ je o pogrešno protumačenom interpunkcijskom znaku za koji su svi mislili da je riječ o tački, a bio je u pitanju zarez.

Politologinja Danielle Allen, koja smatra da u Deklaraciji postoji greška koja bi mogla promijeniti tumačenje prvog dijela dokumenta, upozorila je na grešku. Naime, do sada se zarez koji sadrži transkript tumačio kao tačka.

Mislilo se da nakon čuvene fraze ''život, sloboda i potraga za srećom" stoji tačka i da su ovo najveći ideali kojima Amerikanci teže.

Thomas Jefferson, jedan od tvoraca Deklaracije o nezavisnosti, namjeravao je, tvrdi Allen, da ono što slijedi iza bude jednako važno: osnovna uloga vlada - koje su osnovali ljudi, crpeći svoje pravedna ovlasti iz suglasnosti s onima kojima upravljaju - kako bi osigurali ta prava, odnosno pravo na život, slobodu i potragu za srećom.

Logika rečenice tako se pomiče s vrijednosti individualnih prava na važnost vlade kao sredstva da se ta prava zaštite. ''Ta veza se gubi kada imate tačku'', zaključuje Allen.

Ljudska glava nakon odrubljivanja može živjeti 3,15 sekundi.

Georges Clemenceau, francuski predsjednik od 1906. do 1917. spavao je potpuno odjeven.

Eurotofobija je strah od ženskog spolnog organa.

Godišnje se zabilježi 5 miliona napada zmija na ljude od čega 40.000 završi smrću.

Jezik kameleona može izletjeti iz njegovih usta brzinom od 80 kilometara na sat.

Leonardo da Vinci mogao je istovremeno jednom rukom crtati, a drugom pisati.

Nokat raste brzinom od 0.0028 milimetara na sat.

Petar Veliki dao je odrubiti glavu ljubavniku svoje supruge a ona ju je morala čuvati u posudi alkohola u svojoj sobi.

Amerikanci godišnje pojedu gotovo milijun tona čipi čipsa.

Od 100 milijardi neurona u našem mozgu samo nekoliko milijuna komunicira s našim tijelom dok ostale komuniciraju međusobno.

Posljednji potpis na Američku deklaraciju nezavisnosti stavljen je pet godina nakon prvog.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 31

POVRATNIČKA PRAVA U BIH

KORAK ‘VAMO, KORAK TAMO...

Ustavni sud oborio je spornu odluku Vlade RS, ali iz Banja Luke stižu najave da će oni nastaviti sa donošenjem sličnih akata, kojim se destimuliše povratak u ovaj entitet

N

akon što je Ustavni sud BiH ukinuo odluku Vlade RS-a o provjeri prebivališta zbog neustavnosti, iz ovog entiteta odmah je stigao odgovor. Vlada RSa će usvojiti novu uredbu kojom će biti precizirana ova oblast, jer smatraju da će tako spriječiti, kako kažu, izborni inžinjering u tom entitetu.

U Federaciji, pak, smatraju da je u ovom slučaju, pobijedila pravna država. Istovremeno, Ustavni sud BiH je, na zahtjev poslanika Narodne skupštine RS-a, ukinuo i federalni Zakon o pravima povratnika u prijeratno mjesto prebivališta u RS i Brčko Distriktu.

Ukidanje ovog zakona smatra se kompromisnim rješenjem, ali ići će na štetu povratnika.

32 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Brojne reakcije i dalje stižu nakon odluke Ustavnog suda BiH o ukidanju odluke Vlade RS-a o provjeri prebivališta. Za povratnika u Srebrenicu Zulfu Salihovića to znači ukidanje diskriminacije nad povratnicima bošnjačke nacionalnosti: Dva aršina: „Ta odredba se nije primjenjivala i ne primjenjuje se na građane srpske nacionalnosti tako

Ustavni sud vratio je pravnu sigurnost u domenu prebivališta, i opalio, na simboličkoj razini, šamar okupatorskoj politici koju provodi SNSD, odnosno vladajuća većina u tom entitetu

da imamo dvostruke aršine kada je u pitanju prijava prebivališta od strane Bošnjaka i Srba u RS-u.“ Odlukom se ukida pravo policiji iz RS-a da provjerava lične podatke povratnika, kupoprodajne ugovore i ostale dokumente ljudi koji su se vratili i prijavili prebivalište u Republici Srpskoj.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije povratnika BiH, i Emir Suljagić iz koalicije “Prvi mart”, kažu: „Nisu to ljudi koji su došli sa odmora, nego ljudi koji su 20 godina u jednoj agoniji, u strašnoj psihičkoj situaciji - i sad da im dolaze vlasti na vrata koje će provjeravati njihov boravak u mjesto povratka, zaista mislim da je suvišno govoriti kolika je to trauma

za njih.“ (Zukić). „Ono što je jako važno jeste da je Ustavni sud vratio pravnu sigurnost, jedan jako važan segment života svih nas, a to je prebivalište, i opalio, na simboličkoj razini, šamar okupatorskoj politici koju provodi SNSD, odnosno vladajuća većina u tom entitetu.“ (Suljagić) Ministar unutrašnjih poslova RS-a Radislav Jovičić kaže: „Ja se rukovodim, prije svega, segmentom bezbjednosti i mislim da je to je jedna jako bitna oblast koja nije adekvatno urađena.“ Uporna RS: Odluka Vlade Republike Srpske o provjeri prebivališta proglašena je neustavnom jer je to pitanje u isključivoj nadležnosti države BiH. Vlasti RSa ranije su isticale da su nastojale spriječiti izborni inženjering u ovom entitetu i onemogućiti prijavu desetine hiljada građana iz Federacije BiH za glasanje na izborima u Republici Srpskoj.

I ponovo najavljuju da će na isti način regulisati prebivalište. „Sad ćemo je nazvati uredbom i donijećemo je na Vladi, pa će oni opet tužiti. Pa kad oni to ponovo ukinu, onda ćemo mi donijeti ponovo neki pravilnik ili nešto slično, ali uglavnom ono što su naumili neće ostvariti. Ovdje se niko neće prijavljivati bez podataka o tomu ko je, šta je, ima li imovinu i gdje živi“, kaže predsjednik tog entiteta Milorad Dodik.

Nedim Ademović, stručnjak za ustavno pravo. pojašnjava: „Svako onaj ko pokuša da sada donese neki akt koji će biti u suprotnosti sa obrazloženjem i odlukom Ustavnog suda moglo bi se tumačiti da opstruira provedbu odluke Ustavnog suda. To je kod nas u krivičnom zakonodavstvu definisano kao krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora

Stalni pokušaji da se onemogući povratak prognanika

od šest mjeseci do pet godina.“ Ukidanje odluke Vlade RS-a uslijedila je nakon apelacije Ustavnom sudu koju su uputili članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić. To je bio odgovor dva člana Predsjedništva na odluku Vlada RSa od januara ove godine o vršenju

Na nivou države nije donesen zakon o prebivalištu i boravištu građana BiH, jer su ga u parlamentarnoj proceduri blokirale bošnjačke političke stranke provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji tog entiteta.

A vlasti RS-a su tako reagovale zato što na nivou države nije donesen zakon o prebivalištu i boravištu građana BiH, jer su ga blokirale bošnjačke političke stranke u parlamentarnoj proceduri.

Socijalni aspekt: Tako je Ustavni sud BiH ukinuo i federalni Zakon o pravima povratnika u prijeratno mjesto prebivališta u

RS-u i Brčkom. „Poslije ukidanja ovog zakona o pravima povratnika, kada se prvi put susretnu sa ozbiljnijim problemom neadekvatne zdravstvene zaštite ili gubitkom određenih prava koje steknu u FBiH, mogu krenuti da vade svoja dokumenta i lične karte u FBiH, što bi imalo neko dodatno, mirno pokretanje stanovništva sa prostora jednog entiteta u drugi“, rekao je ministar za pitanja izbjeglica u Vladi Federacije Adil Osmanović.

Taj zakon omogućavao je prijavu i glasanje u RS-u, a zadržavanje egzistencijalnih prava u Federaciji.

Njegovim ukidanjem povratnici praktično gube pravo na socijalnu zaštitu. „Ukoliko odjavimo prebivalište u Federaciji, mi automatski imamo niz problema. Iz tog razloga ovaj zakon o pravima povratnika je bio slamka spasa i pružao je nadu da ćemo jednostavno moći u što većem broju da se vratimo na područje RS-a, a da uživamo stečena prava iz prethodnog akta“, kaže, na kraju, povratnik Zulfo Salihović.

Aida \ugum/RFE 11. juli 2014. Spektar, broj 5 33

RUSIJA PRIJETI SVOJIM SUSJEDIMA

PLATIĆETE CIJENU ZBOG EU! Moskva stavlja do znanja svojoj nekadašnjoj “braći” da neće skrštenih ruku posmatrati njihovo koketiranje sa Briselom. Ekonomsko kažnjavanje Ukrajine, Moldavije i Gruzije već je počelo, navodi se u analizi Radija Slobodna Evropa

Rusija nikada nije skrivala šta osjeća prema susjedima koji nastoje da uspostave čvršće veze sa Evropskom unijom. Stoga nije ni bilo iznenađenja kada je zamjenik šefa ruske diplomatije Grigorij Karasin rekao da će biti „ozbiljnih posljedica“ kada je Ukrajina 27. juna potpisala sporazum o uspostavljanju bližih ekonomskih veza sa Briselom.

Istog dana, slične sporazume o jačanju ekonomskih i političkih veza, sklopile su sa Evropskom unijom Gruzija i Moldavija.

Kremlj se na sve moguće načine borio da očuva svoj uticaj u bivšim Sovjetskim republikama . Moskva često koristi sankcije kao metodu zastrašivanja. Prethodno je već zabranjivala uvoz mineralne vode iz Gruzije, moldavskih vina, pa čak i čokolade iz

34 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Ukrajine koju je proizvodila kompanija aktuelnog predsjednika ove zemlje Petra Porošenka.

Kao jedna od najsiromašnijih država u Evropi, Moldavija je ekstremno osjetljiva na bilo koju vrstu ekonomskih potresa…

Sada, kada su potpisani istorijski sporazumi između EU i ovih država, mnogi očekuju još oštrije kazne, pa pogledajmo koje su zemlje potencijalne mete.

Moldavija: Kao jedna od najsiromašnijih država u Evropi, Moldavija je ekstremno osjetljiva na bilo koju vrstu ekonomskih potresa. Već 2. jula, kada su poslanici u Kišinjevu ratifikovali

sporazum sa EU, Moskva je saopštila da će početi da ograničava uvoz mesa iz Moldavije. Restrikcije, koje je Rusija opravdavala sanitarnim razlozima, zaustavile su uvoz mesnih prerađevina, ali i svinjskog, goveđeg, konjskog i jagnjećeg mesa.

Sankcije su uslijedile odmah nakon zabrane uvoza vina tokom septembra, čime je presječen jedan od ključnih deviznih izvora Moldavije. Rusija je inače treće po veličini izvozno tržište Moldavije, i to odmah nakon Evropske unije i Ukrajine. Portparol evropskog komesara za trgovinu, Džon Klensi, izrazio je žaljenje zbog tih zabrana.

Kao dodatak trgovinskim zabranama, Moskva čini sve da iskoristi drugu osjetljivu tačku –

otcijepljeni moldavski region Pridnjestrovlje, gde je i dalje stacionirana 14. ruska armija sa ogromnim vojnim arsenalom.

Naizgled kao neka vrsta odgovora, Kišinjev je 4. jula ukinuo dozvolu ruskom televizijskom kanalu Rossia-24 i pokrenuo sankcije protiv četiri moldavska emitera koja su reemitovala programe drugih ruskih stanica.

Ukrajina: Više nego očigledni gubitak Kijeva, vjerovatno boli Moskvu više od svega ostalog.

Kremlj se očajnički nadao da će staviti Ukrajinu pod starateljstvo Carinske unije koju trenutno sačinjavaju Rusija, Bjelorusija i Kazahstan, u nastojanju da stvori neku vrstu post-sovjetske protivteže Evropskoj uniji.

Vrativši Janukoviča prošlog novembra sa same ivice puta ka EU, Rusija je potom samo mogla da gleda njegovo svrgavanje na talasu majdanskih protesta. Ruska aneksija Krima i podrška brutalnim sukobima na istoku Ukrajine jasno ukazuju na potpunu nespremnost za kompromise.

Ruski zvaničnici već su saopštili da će suspendovati Sporazum o slobodnoj trgovini sa Ukrajinom čim otpočne saradnja Kijeva sa EU, čime je upućena jasna poruka i samom Minsku i Astani. „Uprkos svemu što se dogodilo, Rusija još uvijek nije uvela carine na uvoz robe iz Ukrajine“, rekla je zamjenica šefa ruske carinske službe Tatjana Golendejeva 4. jula. Još uvijek „razmatramo pitanje suspenzije Sporazuma o slobodnoj trgovini ili njegovo kompletno ukidanje“.

Istog dana Rusija je zabranila uvoz mliječnih proizvoda iz Ukrajine zbog navodno mikrobiološkog zagađenja i neispravnosti. Ipak, najveću prijetnju koju Rusija još uvijek drži u rezervi je cijena

prirodnog gasa. Ukrajina i Rusija nastoje da okončaju pregovore do kraja ljeta, ali trenutno vlada ledeno raspoloženje.

Gazprom zahtijeva da ukrajinski Naftgas pokrije dug od 2 milijarde

uklanjanju barijera za izvoz vode i drugih proizvoda iz Gruzije.

Prije nego što su 27. juna potpisali sporazum sa Evropskom unijom, gruzijski zvaničnici su se, pomalo optimistično, nadali da to neće iza-

Moldavsko grožđe i vino na ruskoj crnoj listi

eura za isporuke iz 2013. godine prije nego što razgovori uopšte počnu. S druge strane, ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk rekao je da se ne može ići dalje bez garancija da cijena gasa za buduće sporazume neće biti smanjena sa 485 na 268.5 dolara za 1000 kubnih metara gasa.

Gruzija: Veze između Rusije i Gruzije ostale su zaleđene od 2008. godine, kada su se dvije zemlje sukobile u petodnevnom ratu oko otcijepljenih separatističkih teritorija Abhazije i Južne Osetije.

Otkako su proglasile samoproklamovanu nezavisnost, obje ove oblasti imaju podršku Rusije, mada su Tbilisi i Moskva počeli oprezno da obnavljaju veze, uspostavljajući direktne kontakte između dvije vlade uz razgovore o

Ruski ministar spoljnih poslova upozorio je Gruziju još u maju da treba da „shvati posljedice“ potpisivanja sporazuma sa Evropskom unijom…

zvati neke direktne odgovore Rusije. Međutim, nekoliko dana prije potpisivanja, NATO je saopštio da neće ponuditi Tbilisiju formalne korake ka članstvu u ovoj organizaciji, dok su neke diplomate u nezvaničnim razgovorima bile sklone da priznaju da situacija u Ukrajini ipak izaziva zabrinutost zbog nezadovoljstva Moskve pojedinim potezima.

Gruzijski zvaničnici isto tako se nadaju da sporazum sa Briselom neće dovesti u pitanje njihov sporazum sa Rusijom ili drugim zemljama Zajednice Nezavisnih Država (ZND), ali će to u svakom slučaju biti tema razgovora čelnika dvije države.

Ruski ministar spoljnih poslova upozorio je Gruziju još u maju da treba da „shvati posljedice“ potpisivanja sporazuma sa Evropskom unijom.

Pritisci koji se mogu očekivati donijeli bi obnavljanje zabrane za izvozne proizvode, kako trenutno, tako i na duže staze, gruzijsku zavisnost od ruskog gasa, ali i mogućnost da Rusija, u stilu ankesije Krima, pokuša da preduzme nešto slično i sa Južnom Osetijom.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 35

PRISLUŠKIVANJE POSVA\ALO SAVEZNIKE

I njemačkI obavještajac špIjunIrao za amerIkance?

U Njemačkoj je uhapšen jedan saradnik obavještajne službe zbog sumnje da je Vašingtonu prosljeđivao informacije o radu parlamentarne komisije koja analizira rad obavještajaca. To dodatno zateže odnose na relaciji Berlin - Vašington, ozbiljno narušene “aferom Snouden”

n

e prođe gotovo nijedna sedmica, a da se ne otkriju neki novi detalji o „nadgledanju“ američke službe NSA. Upravo zbog toga je pritisak, ne samo na vladu u Berlinu, već i na zvaničnike Evropske unije u Briselu, sve veći.

Jer, stiče se utisak da se ne čini ništa.

Medijski servis njemačke vlade, Deutsche Welle (DW), iz dana u dan donosi nove priloge ovoj osjetljivoj priči.

Najnovije turbulencije izazvala je vijest o privođenju saradnika njemačke obavještajne agencije (BND), zbog optužbi da je odavao informacije SAD-u o radu parlamentarne istražne komisije, koja pokušava da utvrdi razmjere špijuniranja službe NSA. 31-godišnji saradnik BND-a priznao je u informativnom razgovoru da je prikupljao informacije o radu pomenutog tijela. Budući da je istraga u toku, državni tužilac nije bio u poziciji da iznese više detalja o ovom slučaju.

36 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Optužbe za špijunažu „nisu nešto što se može uzeti zdravo za gotovo“, rekao je Štefen Zajbert, portparol kancelarke Merkel.

Ruska veza: Njemačka televizija ARD prenosi detalj da su prvi rezultati istrage pokazali da je osumnjičeni imao kontakte sa

Prvi rezultati istrage pokazali da je osumnjičeni imao kontakte sa američkim tajnim službama i da ih je barem jednom izvijestio o rezultatima rada parlamentarne istražne komisije... američkim tajnim službama i da ih je barem jednom izvijestio o rezultatima rada parlamentarne istražne komisije. Međutim, privedeni saradnik službe BND nije bio priveden zbog odavanja informacija američkoj službi, već zbog sumnje da je pokušavao da uspostavi kontakt sa ruskim obavještajcima.

Igrom slučaja se ispostavilo da je u slučaj umiješana NSA. Krajem prošle sedmice, prvi američki „insajderi“ svjedočili su pred anketnim odborom Bundestaga.

Među njima i Vilijam Bini, bivši šef tehničkog odjeljenja u službi NSA, koji je, prema pisanjima njemačkih medija, ispričao kako Agencijom vlada „totalitarni mentalitet“ i tendencija ka potpunoj kontroli informacija o građanima.

On je pristup NSA uporedio sa „onim koje je javnost vidjela u slučajevima diktatorskih režima“. I službenik Tomas Drejk, govorio je pred istražnom komisijom, potvrdivši da je NSA blisko sarađivala sa njemačkom službom BND. Ključna komponenta zvanične sajber odbrane Evropske unije (EU), izričito naglašava značaj zaštite osnovnih prava njenih građana, pa tako i njihovih ličnih podataka, od eventualnih napada u „digitalnom okruženju“. Prije saznanja o opsežnom i sistematskom špijuniranju građana u Evropi, na

Nepoželjno oko i uho prisutni su posvuda

koje je ukazao bivši agent američke obaveštajne agencije NSA Edvard Snouden, zakonski okviri Unije nisu ukazivali na rizike nadgledanja tajnih službi savezničkih zemalja.

Ozbiljne prijetnje: Snoudenova otkrića su šokirala čitavu Evropu, prije svega zbog činjenice da iza špijuniranja stoje Sjedinjene Američke Države, ali i jedna članica EU – Velika Britanija. Tek od osnivanja bezbjednosne strategije u aprilu 2013. godine, zvaničnici Evropske unije su počeli da eksplicitno govore o saznanjima o nagledanju američke Agencije za nacionalnu bezbjednost, prijetnjama i posljedicama. „Mi bismo sebi morali da postavimo pravo pitanje“, kaže komesar EU za "digitalna pitanja", Kroes. „Nije toliko važno zašto SAD žele da špijuniraju telefonski i internet saobraćaj u toj mjeri, već kako u tome uspijevaju? I zašto smo mi

nepripremljeni i nezaštićeni od takvih prijetnji.“ Jedan od najvećih izazova u tom zadatku, iz perspektive Evropske

Tek od osnivanja bezbjednosne strategije u aprilu 2013. godine, zvaničnici Evropske unije su počeli da eksplicitno govore o saznanjima o nagledanju američke Agencije za nacionalnu bezbjednost, prijetnjama i posljedicama... unije, jeste infrastruktura sajber prostora, koji je u najvećoj mjeri u privatnom vlasništvu, i to kompanija čija su sjedišta u Americi, upozorava Nil Robinson, stručnjak za sajber bezbjednost na institutu RAND Evropa. Posledica svega toga jeste nemogućnost nadležnih u EU da u potpunosti zaštite podatke građana.

Iako se o razmjerama špijuniranja

NSA u jednom trenutku progovorilo, detalji nadgledanja američke službe GCHQ ostali su u magli nedovoljno rasvijetljeni. Ne samo da je Velika Britanija članica NATO saveza, nego i Evropske unije, koja sve države u njenom sastavu obavezuje na poštovanje ljudskih prava.

Sporno prijateljstvo: I njemački predsjednik Joachim Gauck izrazio je zabrinutost zbog slučaja špijunaže unutar njemačke obavještajne službe BND. On je upozorio da bi to moglo dodatno ugroziti odnose Njemačke i SAD. Ukoliko se odista potvrdi da je agent BND-a istovremeno radio i za američke obavještajce i da im je prosljeđivao informacije" onda se SAD igraju s prijateljstvom i bliskim saveznikom", upozorio je njemački predsjednik u intervjuu za njemačku javnu televiziju ZDF. "U tom slučaju je odista vrijeme da se kaže - sad je dosta!", izjavio je Gauck.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 37

Razgranata mreža međusobnog prisluškivanja

Afera koja je izbila nakon saznanja o postojanju špijuna unutar BND-a ipak nije podigla toliko prašine koliko se u prvi mah očekivalo.

Istražni odbor njemačkog parlamenta, koji se bavi špijunskom aferom američke službe NSA, ipak se nije našao na meti obavještajaca, navodi predsjedavajući ovog odbora Patrick Sensburg.

Osim toga je uhapšeni špijun bio samo nižerangirani djelatnik u odjelu za poslove u inostranstvu. U krugovima u vrhu BND-a se saznaje da "prema prvim procjenama nije došlo do velike štete".

BND tvrdi da ova dokumenta nisu sadržavala posebno bitne podatke.

Vjeruje se kako je uhapšeni mladić sve ovo činio isključivo iz finansijskih pobuda.

Kontraobavještajna služba Njemačke je ovom saradniku BND-a ušla u trag tokom maja, nakon što je svoje usluge ponudio i ruskim obavještajcima. On je to učinio putem e-maila kojeg je poslao na adresu ruskog konzulata u Minhenu. Kao dokaz svoje vjerodostojnosti poslao je u taj konzulat i email sa dokumentima BND-a koji su imali oznaku "tajnih".

Dva proslijeđena dokumenta su se 38 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

ticala rada spomenutog Istražnog odbora parlamenta. Ti e-mailovi su očito bili presretnuti od strane njemačke obavještajne službe.

Digitalna okupacija: Njemački kontraobavještajci su se u prvih mah čak obratili i kolegama iz SAD, prenosi list "Spiegel". Oni su htjeli da saznaju da li im je poznata e-mail adresa otvorena preko portala Google, sa koje je kontaktiran ruski konzulat.

"Spiegel" navodi da američka strana nije odgovorila na pitanje.

Hans-Peter Uhl, član stranke bavarskih demokršćana CSU, traži

I njemački predsjednik Joachim Gauck izrazio je zabrinutost zbog slučaja špijunaže unutar njemačke obavještajne službe BND. On je upozorio da bi to moglo dodatno ugroziti odnose Njemačke i SAD da se zbog ovog slučaja povuku određene konsekvence.

"Amerikanci se očito ne drže toga da se saveznici ne špijuniraju. Oni se u Njemačkoj ponašaju kao "digi-

talna okupaciona sila", rekao je Uhl za list "Welt am Sonntag".

Stoga je vrijeme da Njemačka postane nezavisna od američkih obavještajnih službi, za šta treba da se stvore tehnološke pretpostavke, smatra on. Čini se da je ovaj slučaj izazvao zabrinutost čak i u Vašingtonu. List "New York Times" prenosi izjavu jednog predstavnika američke vlade koji je iznio procjenu da dvogodišnja aktivnost jednog njemačkog obavještajca prijeti da uništi sve pokušaje popravka američko-njemačkih odnosa. Oni su zategnuti od izbijanja afere sa američkom špijunskom agencijom NSA, posebno od kako se saznalo da je prisluškivan čak i mobitel kancelarke Angele Merkel.

Bivša američka ministrica vanjskih poslova i moguća kandidatkinja demokrata na narednim predsjedničkim izborima Hillary Clinton naglasila je značaj saradnje dviju zemalja. Ona je za list "Bild am Sonntag" izjavila: "Znam da se predsjednik Obama snažno angažuje na otkrivanju svih činjenica o prisluškivanju i na nastavku saradnje sa Njemačkom."

ŠTA NAS ČEKA U BUDUĆNOSTI

U SVJETSKOJ DRŽAVI ŽIVOT ĆE BITI KAO U RAJU Čuveni danski mislilac je, prije 50 godina, realizaciju “svijetle budućnosti čovječanstva u budućoj svjetskoj državi” prognozirao za 500 godina. Sami procijenite kojim tempom se svijet “popravlja” u skladu sa njegovim procjenama

U

svjetskoj državi neće biti nikakvih političkih borbi, pošto će svjetska politika predstavljati vrhunac najvišeg savršenstva ili ljubavi prema bližnjem. Njome će upravljati kozmički svjesna bića. Oni će biti moralni geniji i pobrinut će se da apsolutno svaki čovjek dobije največi mogući životni standard u svjetskoj državi.

Ovdje više neće biti utjecaja supersila sa njihovim tiranskim sklonostima. Ovdje više neće biti potrebni izbori ili pravo glasa, pošto

Tri najvažnije Martinusove knjige

će oblik vladavine svjetske države predstavljati vrhunac ljubavi prema bližnjem i biti će u skladu sa ključnom notom svemira, a time će predstavljati i ispunjenje Božje volje.

Novca neće biti: Ovdje će svatko živjeti radeći svoj posao kao hobi.

Oni će moći raditi više od određenog broja radnih sati za troškove svojeg života. Materijal za stvaranje bilo čega biće besplatan.

Ovdje će svatko radije davati nego uzimati. Ovdje neće biti nikoga tko će kupovati ili prodavati, pošto će

Piše: Martinus princip trgovine ili poslovanja odavno prestati postojati.

Naprotiv, svi će se manje ili više razviti u znanstvenike, umjetnike pisce i pjesnike. Obični fizički poslovi više neće postojati, pošto će sve manje ili više obavljati automatske sprave i strojevi.

U svjetskoj državi također više neće postojati društvena sredina umornih ljudi, ljudi koji su zbog teškog i mukotrpnog rada prerano ostarili i oslabili. Svi će ljudi biti obrazovani intelektualci i neće poznavati siromaštvo ili ekonomske poteškoće, jer novčani sustav više neće postojati.

Ovdje više neće biti sindikata ili štrajkova. Neće biti poslodavaca i njima podređenih radnika. Ovdje nitko neće morati zarađivati novac za drugoga. Ovdje se nitko neće morati boriti za kruh svagdašnji i nitko neće željeti postati bogat.

Ovdje će svaki čovjek raditi isključivo za vlastito uzdržavanje i neće podržavati živote drugih u dokolici ili lijenosti.

Svaki će čovjek u skladu sa svojim talentima odraditi broj sati koji je potreban za održavanje njegovog vlastitog života u skladu sa visokim standardom života koji je propisan od strane svjetske vlade.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 39

Ljudsko carstvo: Ovdje neće biti nerazvijenih ljudskih bića koja bi mogla potaknuti nemire ili rat.

Ovdje neće biti potrebe niti za psihijatrijskim bolnicama ili mentalnim ustanovama, isto kao što će rapidno opadati broj ostalih bolnica, ako će one uopće i postojati, ne samo zbog dobrih fizičkih okolnosti života, već u velikoj mjeri zbog trajne ljubavi i simpatije koju će svatko zračiti prema svakome.

Naravno da u tom savršenom ljudskom carstvu neće biti smrtne kazne i nikakvog drugog oblika kažnjavanja, jer više neće biti "kriminalaca".

U toj će svjetskoj državi ljubav prema životinjama - koja će se sastojati u tome da ljudi više neće konzumirati životinjske proizvode,već će to smatrati kanibalizmom, a isto tako neće niti pomišljati da se oblače u odjeću napravljenu od životinjske kože ili krzna - osloboditi ljude od ogromne količine mračne karme.

Zamislite samo koliko će biti božanstven život tih ljudi. Zato nije nimalo neobično da čovjek treba

Zavodljiva ljepota ljudske budućnosti 40 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Svaki će čovjek u skladu sa svojim talentima odraditi broj sati koji je potreban za održavanje njegovog vlastitog života u skladu sa visokim standardom života koji je propisan od strane svjetske vlade... dovršiti svoju evoluciju prije nego što može ući u takvo carstvo, koje je pravo "kraljevstvo Božje" na Zemlji. Uistinu, ovdje je dovršeno širenje "Utješitelja, Svetog Duha".

Zemlja je postala ljudsko carstvo na Božju sliku i priliku. Božja ljubav sjaji i pruža toplinu iz svih očiju, iz svih umova i iz svih srca. Život je postao svijet milovanja. Mi se ovdje nalazimo u kraljevstvu nebeskom. A to je budući Božji dar čovječanstvu.

Ključna nota: Ovdje ćemo dovršiti naše analize o internacionalnom svjetskom carstvu, u kojem će zemaljsko čovječanstvo postati ujedinjeno, sa dva citata iz mojeg glavnog djela "Knjiga života”, u kojoj je ova tema još detaljnije obrađena.

Ovi citati uključuju, između ostalog, i dvanaest glavnih tačaka koje predstavljaju čvrstu osnovu strukture svjetskog carstva za život u skladu sa ključnom notom svemira, ljubavlju.

1. Pobjeda nesebičnosti nad svakim oblikom sebičnosti. (Pobjeda zajedničkih interesa nad privatnim interesima ).

2. Stvaranje međunarodne demokratske svjetske vlade.

3. Razoružanje svih zemalja u cilju uspostavljanja međunarodne, nepristrane svjetske policije.

4. Razvijanje međunarodnog javnog, ne tajnog, vrhovnog sustava zakona i pravde, kojeg će predstavljati najeminentniji predstavnici znanosti kako na duhovnom tako i na materijalnom području, koji će biti dovoljno kvalificirani da znaju razliku između "nenormalnih postupaka" i "kriminala", koji će poznavati tijek evolucije i vječne zakone života i time će garantirati apsolutnu pravdu i pravednost za sve i svakoga.

5. Ukidanje privatnog vlasništva nad prirodnim izvorima i njihovo prisvajanje od strane svjetske države.

Planeta zla pretvoriće se u planetu dobra

6. Ukidanje novca u korist uspostavljanja osobno odrađenog rada kao jedine valute, a njegove potvrde kao jedinog sredstva plaćanja.

7. Uspostavljanje zajedničkog fonda za djetinjstvo, starost i bolest na razini svjetske države koji će se temeljiti na odbicima od radnih potvrda.

8. Upotreba strojeva za skraćenje materijalnog radnog vremena u korist studiranja i duhovnog istraživanja.

9. Ukidanje svakog krvoprolića i politike nasilja.

10. Ukidanje mučenja i smrtne kazne u korist stručno organiziranog zatvaranja i obrazovanja.

11. Razvijanje vegetarijanske hrane, zdravlja, njege tijela i zdravih i svijetlih uvjeta stanovanja.

12. Razvijanje duhovne slobode, tolerancije, humanosti i ljubavi prema svim živim bićima, prema ljudima i životinjama, prema biljkama i mineralima.

Poticajni faktori: Oko ovih će se dvanaest tačaka koncentrirati energija razvoja čitavog zemaljskog čovječanstva i u skladu sa njima doći će do savršenog izražavanja u svakodnevnom životu zemaljskog čovjeka najviše zapovijedi ljubavi: "Volite jedni druge", koja će se

Veliki događaji koji su se odvijali širom svijeta u 20. stoljeću predstavljaju preobražavanje zone sumraka zemaljskog čovjeka u suncem obasjano postojanje... temeljiti na novom, kozmičkom impulsu svijeta.

Gorespomenute tačke ne predstavljaju umne spekulacije ili izmišljene hipoteze. Naprotiv, one predstavljaju prave, činjenične analize koje su izražene samo na temelju prethodnih, realnih iskustava. Prema tome, niti jedan čovjek neće moći postojati, a da ne bude u kontaktu sa tim realitetima ili da bude okružen tim energijama.

Biti u skladu sa tim energijama ili sa tih dvanaest točaka znači biti u skladu sa božanskim planom svijeta. To znači predstavljati poticajni faktor u stvaranju svjetskog mira na Zemlji i to je najbrži put ka "velikom rođenju" ili postignuću preobraženog postojanja za svakog zemaljskog čovjeka.

Veliki događaji koji su se odvijali širom svijeta u 20. stoljeću predstavljaju preobražavanje zone sumraka zemaljskog čovjeka u suncem obas-

jano postojanje. Oni predstavljaju smrtnu borbu životinjskog carstva u društvenom tijelu zemaljskog čovječanstva; oni predstavljaju početak nastajanja kozmičkog ljudskog carstva na Zemlji.

Sasvim je prirodno da takvi veliki događaji ne mogu i neće proći bez krvoprolića sve dok oni predstavljaju borbu koja se vodi na području gdje se mržnja, osveta i samoobrana sukobljavaju sa ropstvom, bogaćenjem i pohlepom. Bojno polje sukoba takvih energija može samo proizvesti leševe.

No iz tih će leševa nastati novi, preobraženi svijet i Zemlja će postati vibracija razuma i ljubavi, sklad intuicije i blaženstva.

Martinus se rodio u Danskoj 1890. i živio je tamo sve do svoje smrti 1981.

On je slavan po svojim sveobuhvatnim duhovno-znanstvenim knjigama koje nose zajednicki naslov “Treći zavjet”. Živio je skromnim životom sve do dobi od 30 godina kada je doživio duboku transformaciju svijesti. Ona ga je potakla da razmišlja o sveobuhvatnoj duhovno-znanstvenoj slici svijeta. Oosvetio je gotovo 60 godina onome što se danas naziva Martinusova duhovna znanost.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 41

NA KORAK OD “MIKROČIPIRANJA”

SVI LJUDI ĆE BITI POD APSOLUTNOM KONTROLOM Amerika želi da svaki njen državljanin primi radiofrekventni mikročip, za šta je pokrenuta velika reklamna kampanja ubjeđivanja građana u prednosti ovog sistema. No, o manama se ništa pri tome ne govore, iako se s pravom sumnja da bi to ljude potpuno podvrgnulo potpunoj kontroli iz jednog “centra”

U

nutar slabo osvijetljene prostorije stotine roditelja, učenika i nastavnika sjede gledajući ka bini sa iščekivanjem.Tišinu prekida ujednačena melodija poput džingla za neku reklamu, dječije uzbuđenje je opipljivo, ali u većini i dalje šute, pogleda uprtog na ono što će uslijediti za koji minut.

Muzika se pojačava, zavjesa se polako diže, a na pozornici stoji “maskota” cilindričnog oblika.

Počinje pjevati komičnim glasom i to je trenutak kada započinje “ludnica”. Neka djeca se mogu vidjeti kako skaču i divlje vrište, drugi mališani plješću. Sa osmjehom na licu, svi pjevaju uglas kao da je riječ o dobro znanim hitovima neke filmske ili rock zvijezde.

Ova scena je zabilježena tokom jednog prijepodneva u osnovnoj školi u Plimutu, u mjestu Big Horn (država Wyoming, SAD), koja je bila prva stanica na nacionalnoj turneji Chippijeve ekipe i RFID tehnologije, sistema za praćenje koji označava identifikaciju pomoću radio frekvencija. Naime, nedavno je Obamina vlada pokrenula cijelu turneju seminara po školama širom 42 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Čovjek sveden na bar kod

Sjedinjenih Američkih Država, tokom koje maskota Chippie RFID educira djecu o neophodnosti čipiranja. U nastojanju da odvoji mit od istine o federalnom programu implantiranja RFID čipova, kampanja za podizanje svijesti obuhvaća veći broj javnih škola širom zemlje.

Razbijanje straha: Operacija ima srdačnu animiranu maskotu, a nacrtani RFID čip se zove Chippie (Čipi). Ovaj lik služi kako bi pokazao mladoj publici prednosti koje ima RFID implant ispod kože.

Nedavno je Obamina vlada pokrenula cijelu turneju seminara po školama širom Sjedinjenih Američkih Država, tokom koje maskota Chippie RFID educira djecu o neophodnosti čipiranja...

Piše: Šefik Avdagić Poslije odgledanih polusatnog crtanog filma, u kojem se prati Chippie tokom jedne od mnogih njegovih avantura, tu je lutkarska predstava gdje se djecu potiče da postavljaju pitanja Chippiju u vezi sa RFID čipovima i procesom implantacije. Nakon predstave svako dijete dobiva lutku Chippie, bojanku i nekoliko informativnih letaka za njihove roditelje, čiji sadržaj ublažava strahove od čipiranja djece.

Kakvi su neposredni efekti ove kampanje, možda najbolje govori podatak da mnoga od prisutne djece imaju želju da im se implantira čip na licu mjesta. „Osjećao sam to kao krajnju potrebu“, kazalo je jedno dijete prisutno na „Chippie“ seminaru u gore navedenoj školi u Wyomingu, držeći svoju malu oteklu lijevu ruku sa rupicom u kojoj je bila umetnuta igla. „Sada mogu dobiti besplatno slatkiše svaki put kad sa mamom odem u banku ili trgovinu!“, ponosno ističe isti mališa i navodi slogan kampanje: „Chippie je moj novi najbolji prijatelj koji živi u meni!“ Kada je Volt Eisner, tvorac lika Chippie pozvan na razgovor sa roditeljima tokom jednog probnog

Sve je krenulo od ID kartice

leta brenda nove kampanje, tom prilikom su prisutni mediji zabilježili njegove “umirujuće” riječi: „Želimo uvjeriti roditelje da ne postoji razlog za strah u realizaciji ovog novog programa. To je nešto što će neminovno svima koristiti na duže staze i praktično ne postoje nedostaci. Chippie će osigurati jednostavnost, udobnost i sigurnost u svim svakodnevnim transakcijama.

Sa tehnologijom kojom raspolažemo, program je već ranije trebao zaživjeti“. Žig zvijeri: Amerika je prva država na svijetu koja zahtjeva da svaki američki državljanin primi radio frekventni mikročip. Radi se, ustvari, o biometrijskoj osobnoj iskaznici koja sadrži predajnik koji “nekome” omogućava da prati osobne podatke pomoću elektronske baze podataka.

Drugačije rečeno, to je nacionalna lična karta pod drugim imenom.

Javnosti je objašnjena neophodnost

čipiranja kao mjera za kontrolu medicinske njege, tako da nema sumnje kako je uz nedostatak pravih informacija i veliku medijsku propagandu čipiranje stanovništva itekako provedivo.

Američko stanovništvo se brojnim argumentima nastoji ubijediti da je

Javnosti je objašnjena neophodnost čipiranja kao mjera za kontrolu medicinske njege, tako da nema sumnje kako je uz nedostatak pravih informacija i veliku medijsku propagandu čipiranje stanovništva itekako provedivo... čipiranje neophodno, ali je među njima i jedan pomalo rasistički, naime, njime se objašnjava da je neophodna kontrola građana čipiranjem i zbog navodno velikog broja imigranata koji ugrožavaju interese države.

Ovakav vid kontrole građana najviše se popularizira u Arizoni.

Još je bivši predsjednik Ronald Reagan odbio čipiranje ljudi često ga nazivajući “Mark of the beast” ili “žigom zvijeri”. S tim u vezi, poznavaoci Biblije pak govore kako u Knjizi Otkrivenja sveti Ivan apostol opisuje “žig zvijeri” koji će biti stavljen na čelo ili na desnicu i da niko neće moći niti kupovati niti prodavati ako nema taj Žig s imenom ili brojem Zvijeri.

Grupe i pojedinci koji se bave ovom temom smatraju da su “vladari iz sjene” naredili čipiranje cijele američke populacije, a onda i svijeta. Prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji poziva na uvođenje mikročip implantata, usvojen je prošle godine, a cilj je da svaka beba rođena u SAD dobije mikročip po rođenju.

Neki izvori tvrde kako ova ideja nije potekla od Obame već je plan nastao prije više desetljeća od strane uprave bivšeg predsjednika Georga Busha. Nova čip tehnologija je toliko napredna da zvuči kao 11. juli 2014. Spektar, broj 5 43

naučna fantastika, usavršena je i lako primjenjiva.

Tri prednosti: Mikročipiranje se nudi i nudit će se na način da ga ljudi lako, rado i svojevoljno, kao nešto moderno i ispravno, prihvate ne misleći što iza toga slijedi, kakve su posljedice i što su oni “od sebe” definitivno predali nekome drugome u ruke. Kao što smo se mogli uvjeriti u uvodu ovog teksta, ovaj se sistem u SAD-u fantastično reklamira, a među najčešćim dobrobitima koje zagovornici mikročipiranja ističu su ove tri: 1. prenos elektronskog novca (dovoljan je zamah jedne ruke u nekoj trgovini pred elektronskim čitačem koji je povezan sa centralnom bazom podataka; kada je veza uspostavljena novčana se sredstva izravno odbijaju od vašeg iznosa računa); 2. vjerovanje da će se kriminal znatno suzbiti (jer lopovi ne mogu krasti ili se koristiti čipom koji vam je ugrađen); 3. nije više potrebno nositi glomazan svežanj ključeva ili se

Je li ovo budućnost čovječanstva?

44 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

gnjaviti patentnim bravama i njihovim šiframa (jer vaš mikročip emitira frekvenciju vašeg digitalnog identifikacijskog broja, funkcionira kao pristupna šifra ili kod koji otključava vaš automobil, kuću, kancelariju ili šta god drugo želite držati pod vlastitim nadzorom).

Na prvu, neko će reći: „Pa u čemu je problem, sve je veoma prihvatljivo, roditelji više neće imati stres od izgubljene djece ili njihovog nenadanog bijega”.

Precizni plan: Dok sve ovo čitate, vjerovatno vam se nameću brojna pitanja, ali i logičan slijed događaja: počelo je sa ličnim dokumentima, kreditnim karticama, biometrijskim pasošima, pa zašto se cijeli ovaj proces ne bi nastavio sa čipiranjem ljudi? Brojne su činjenice koje vam oficijelna nauka i mainstream mediji nikada neće reći o mikročipiranju, međutim, jedna od najšokantnijih tvrdnji onih koji kažu šta je krajnji cilj svega (stvaranje Novog svjetskog poretka) glasi: „Preko jedno centralnog kompjutera povlaštena manjina

moći će se vladati svima”.

Dr. Carl Sanders, elektroinženjer, istraživač i savjetnik različitih vladinih organizacija, kao i savjetnik u IBM-u, General Electricu, dobitnik predsjedničke i vladine nagrade za izuzetna otkrića, kaže da je preko tri decenije svog života proveo u stvaranju novih otkrića i prilagođavanju mikročipova za primjenu u ovlasti biomedicine. Godine 1968. gotovo slučajno bio je uključen u istraživački i razvojni projekt stvaranja kičmenog bajpasa za jednu mladu ženu koja je povrijedila kičmu. Tražila se mogućnost za povezivanje motoričkih živaca, a dr.

Sanders ističe kako su u to vrijeme svi iz grupe bili veoma uzbuđeni zbog ovog projekta. Bilo je angažirano stotinu ljudi, a on je bio glavni inženjer i nosilac projekta. Danas o svemu otvoreno govori, jer je vremenom postao svjestan čemu sve ovo vodi…

Nadzor CIA-e: “Projekt se završio stvaranjem mikročipa za koji vjerujem da se sada primjenjuje za pozitivne identifikacije i da je to oznaka. Ovaj mikročip se puni na

osnovu tjelesnih temperaturnih razlika. Naravno da ne možemo često ulaziti u tijelo da bi se napunila baterija, tako da ovaj mikročip ima proces punjenja osnovan na temperaturnim promjenama tijela. Preko milion i po dolara je potrošeno da bi se otkrila dva mjesta na tijelu na kojima je temperaturna promjena najčešća, odmah ispod linije kose i pozadina ruke.

Jedan od projekta nazvan je ‘Feniks’ i predviđen je za vijetnamske veterane. U ovom projektu koristili smo čip koji smo nazvali ‘Rambo čip’ a korišten je za dodatno lučenje adrenalina”, kaže dr. Carl Sanders.

On kaže da je, kako je razvoj čipa napredovao, napustio projekt i povremeno imao ulogu savjetnika.

“Na mnogim sastancima nastupao sam kao stručnjak za primjenu mikročipa. Bio sam prisutan na jednom od sastanka na kome se raspravljalo na temu: kako je moguće kontrolirati ljude ukoliko se prvo ne identificiraju?

Ljudi kao sto su Henry Kissinger i pripadnici CIA-e posjećivali su takve skupove. Raspravljalo se i na temu kako navesti ljude da povjeruju u neophodnosti ovih čipova. Odgovor se nametnuo – navedemo ih da shvate da mogu da izgube djecu ako ne prihvate čipove i slično.

Na ovim sastancima o ljudima se govorilo kao da su stoka. CIA je predložila ideju da se na ambalaži sa mlijekom štampaju slike izgubljene djece.

Kako smo razvijali ovaj mikročip, njegova identifikaciona funkcija postajala je sve značajnija, a u funkcionalnom pogledu traženo je da čip ima sljedeće mogućnosti: ime i lik (slika lica), osobni broj, identifikaciju preko otiska prstiju, fizički opis, povijest obitelji, adresu,

Upravljanje ljudskim ponašanjem kao opasni izazov

zanimanje, podatke o porezu i kriminalni dosje, ukoliko postoji”, tvrdnje su dr. Carla Sandersa.

Sve je moguće: Mirkočipovi su, u stvari, daljinski upravljači u čovjeku, a pristajanjem na mikročipiranje gubimo osobne slobode i mogućnost samostalnog odlučivanja. Jer, pomoću mikročipa mogu se kontrolirati sve naše kretnje, stanje našeg organizma, naše raspoloženje, može nam se to stanje mijenjati kako “nekome” iz nekog “centra” odgovara, može nam se npr. izazvati srčani infarkt ili bilo koja bolest.

Ovisno od napretka odgovarajuće tehnologije koja se i dalje razvija,

Mirkočipovi su, u stvari, daljinski upravljači u čovjeku, a pristajanjem na mikročipiranje gubimo osobne slobode i mogućnost samostalnog odlučivanja...

stručnjaci najavljuju da postaje moguće praktično sve!

Dakle, ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči jeste da osoba koja je mikročipirana može biti sa velikom lakoćom manipulirana i kontrolirana i to pomoću odašiljanja specifičnih valova na niskim frekvencijama (ELF). Ovi valovi imaju utjecaj na mozak preko mikročipa koji može u potpunosti izmijeniti uobičajene misli i emocionalne šablone i na taj način navesti čovjeka da se ponaša u skladu sa zamislima nekog drugog, tj. onog koji upravlja ovim projektom.

Zagovornici mikročipiranja će vam reći sve što želite čuti, pa će vas čak pokušati i uvjeriti kako čipirani već ionako jeste ukoliko koristite mobitel ili pak kreditnu karticu, pa stoga, čemu strah od čipiranja?

Kazat će vam sve osim činjenice da mikročipiranjem postajete na fizičkoj, mentalnoj i emocionalnoj razini tek marioneta u tuđim rukama.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 45

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

UČEN, UVAŽEN, POBOŽAN…

Jedan je od naših najistaknutijih stvaralaca koji su pisali na orijentalnim jezicima, nastojao je pokazati ljudima kako treba izgledati uzorna ličnost. Mustafa Pruščak želio je ljude izvesti na pravi put Islamizacija Bosne, koja je nastupila dolaskom Osmanlija na bosanskohercegovačko tlo u XIV vijeku, dovela je do promjena ne samo u društveno-političkom nego i u vjerskom, te kulturnom životu naše zemlje. Prihvatajući islam kao novu vjeru, ljudi su se počeli upoznavati sa njegovim propisima i tradicijom zahvaljujući islamskim učenjacima koji su došli u BiH. Ono bez čega se islam ne bi mogao pravilno razumjeti, a pogotovo pravilno primjeniti, svakako je

46 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

hadis, drugi izvor islama koji dolazi odmah nakon Kur'ana.

Pošto se međusobno prepliću, nemoguće ih je odvojeno posmatrati i proučavati.

Radi proučavanja hadisa u doba Osmanlija u BiH je postojao veliki broj hadiskih škola zvanih Daru-lhadis koje su se nalazile u Pruscu, Livnu, Mostaru, Nevesinju, Sarajevu, te Banja Luci. Upravo ove škole su iznjedrile značajan broj bošnjačkih učenjaka nauke o hadisu.

Iako su Osmanlije u potpunosti definisale hadisku znanost kroz mnogobrojna djela, bošnjački intelektualci nisu se

Piše: Arnisa Gagula zadovoljili time, već su je i sami istraživali te tako dali svoj doprinos u razvoju ove naučne oblasti.

Jedan od Bošnjaka koji je doprinio razvoju hadiske znanosti i koji je ostavio značajan trag u ovoj oblasti je Mustafa Pruščak, muftija, muderris i kadija: osoba koja je iznosila formalno-pravno mišljenje o određenom pitanju, profesor i sudija.

Hadis, koji proučava islamsku tradiciju, odnosno riječi te postupke i osobine Muhammeda a.s., bio je u centru njegovog izučavanja.

Ovaj znameniti Bošnjak rođen je u Pruscu, odnosno u Akhisaru, kako su ga Turci zvali, što u prijevodu

znači Biograd. Ne postoji tačan podatak o datumu njegovog rođenja, ali prema mnogim predanjima rođen je krajem XVII ili početkom XVIII vijeka. Početno obrazovanje stekao je u rodnom gradu koji je tada bio jedan od najpoznatijih naučnih centara.

Mnogi intelektualci dolazili su u Prusac radi slušanja predavanja velikana poput Ajvaz-dede, Hasana Kjafije Pruščaka, Sulejman-age Pruščaka i mnogih drugih. Njihova predavanja pratio je i Mustafa, a u Pruscu je završio školovanje u mektebu, medresi, te u Daru-l-hadisu.

Inače, u Pruscu su u to doba postojala tri mekteba, tri tekije i osam džamija. O ovim ustanovama je pisao i Evlija Čelebija u svom čuvenom "Putopisu".

Egipatske diplome: Nakon školovanja u Pruscu, Mustafa Pruščak odlazi u Egipat gdje nastavlja školovanje u Skender-pašinoj medresi i na Univerzitetu Al-Azhar gdje dobija i diplomu o završenoj školi 1721. godine. Obrazovanje je dopunio u Mekki, o čemu svjedoči njegova bilješka na jednom rukopisu kojeg je prepisao u ovom gradu, a radi se o zbirci od 40 hadisa.

Dr. Hazim Šabanović, bošnjački pisac koji je najviše pisao o istoriji Bosne za vrijeme osmanlijskog carstva, jedini tvrdi da je Pruščak visoko obrazovanje stekao u Istanbulu, ali o tome ne navodi niti jedan validan podatak. Pored toga, mr. Nijaz Škurić naveo je da je Pruščak znanje sticao i u Medini.

Nakon odslušanih predavanja u Skender-pašinoj medresi u Egiptu, 1720. godine Pruščak je dobio idžazetnamu, diplomu iz poznavanja hadisa, koja se u to vrijeme dobijala od pojedinca, a ne od naučne institucije kao što je slučaj danas. Poznato je da je takve diplome dobio iz oblasti racional-

Inspiraciju i usmjerenje Pruščak je crpio iz Kur’ana

Sarajevska ulica nazvana po Mustafi Pruščaku

nih znanosti od šejha Muhameda Dibagije, te iz tradicionalnih znanosti od šejha Mustafe Arzunije Rumije Uskudarije. U diplomi koju

Mnogi intelektualci dolazili su u Prusac radi slušanja predavanja velikana poput Ajvaz-dede, Hasana Kjafije Pruščaka, Sulejman-age Pruščaka i mnogih drugih... mu je uručio, šejh Mustafa je, između ostalog, napisao: "Hadis je kod mene učio kompletni učenjak, plemeniti samopregalac i najuspješnija osoba, koja je u sebi sintetizirala tradicionalne i

racionalne znanosti, glavne i sporedne, u cjelini i do sitnih detalja. Po okončanju studiranja kod mene, zatražio je da mu dodijelim diplomu, idžazetnamu za hadis, kao i za predmete iz drugih oblasti koje je učio kod mene. Uz dovu Allahu, izdao sam mu diplomu da može predavati hadis. Hvala Allahu što nam je omogućio da imamo u XVIII vijeku ovako pouzdanih učenjaka u hadiskoj znanosti".

Ovaj učenjak je našem Pruščaku dao pravo da, pored hadisa, predaje i tefsir - tumačenje Kur'ana, kiraete - jezičku analizu ajeta i gramatiku arapskog jezika.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 47

Pruščak je diplomirao na kairskom Al-Azharu

Pošto je stekao veliki obim znanja, kako u BiH tako i van njenih granica, Pruščak ga je nastojao prenijeti na mlađe generacije.

Nažalost, ne postoje precizni podaci o tome kako je on to radio, da li putem hadiskih ili drugih škola ili na neki drugi način. Međutim, pouzdano se zna da je osim što je bio muftija, o čemu govore brojni izvori, bio i profesor u medresi u Pruscu koju je osnovao Hasan Kjafi Pruščak krajem XVI vijeka.

To potvrđuje i jedan pisani trag kojeg je sam Mustafa Pruščak ostavio u jednom rukopisu, a koji kaže da je jedan svoj rad napisao na traženje nekog svog učenika.

Dakle, nema nikakve sumnje da je bio profesor i da je stečeno znanje prenosio na buduća pokoljenja.

48 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Djelo o gazijama: Pruščak zauzima jedno od najistaknutijih mjesta među bosanskohercegovačkim autorima koji su pisali na orijentalnim jezicima. Inače, u svim svojim djelima Pruščak je opravdavao i zagovarao postojanje ustanova idžtihada, odnosno institucija u kojima će biti proučavana vjera i sve ono što ona nalaže.

O njegovim djelima komentare su pisali i Safvet-beg Bašagić, Mehmed

U svim svojim djelima Pruščak je opravdavao i zagovarao postojanje ustanova idžtihada, odnosno institucija u kojima će biti proučavana vjera i sve ono što ona nalaže...

Handžić, Hazim Šabanović i drugi.

Pored toga, neki su objavljivali prijevode Pruščakovih kompletnih rasprava, a jedan od njih je i dr.

Neven Lukačević. On ga je predstavio kao vrsnog poznavaoca hadisa kroz analizu Pruščakovog djela ErRadi li-l-murtedi. Pored toga, u jednom svom djelu namijenjenom studentima Fakulteta islamskih nauka, napisao je i biografiju Pruščaka, a o njoj je govorio i u svojoj doktorskoj disertaciji koju je branio na jednom tuniskom univerzitetu.

Koliko je poznato, Pruščak je napisao nekoliko djela iz područja akaida, odnosno iz osnova razumijevanja vjere i islamskog prava.

Jedno od njegovih prvih značajnijih djela je "Blagovijest gazijama" koje je završio 1738.

godine. Povod pisanja ovog djela bio je proboj Austrijanaca u Bosnu 1736., čije je napade zaustavio tadašnji bosanski namjesnik Hekimoglu Ali-paša.

Ovo Pruščakovo djelo je, na neki način, podstaklo Bošnjake da stanu u odbranu svoje zemlje.

Na samom početku ovog rukopisa, Pruščak hvali junaštvo Ali-paše, te dalje piše o vrlinama džihada, o načinu ratovanja, čuvanju od izdaje i slično.

U djelu "Korist onom ko traži zadovoljstvo" on nastoji pokazati ljudima kako treba izgledati, sa islamskog stanovišta, uzorna ličnost. Naime, Pruščak ovdje govori o Kur'anu, dovama, namazima, kupanju, zatim o postu, hadžu, o iskrenosti, strpljivosti, o poslušnosti prema roditeljima, o nahranjivanju gladnog, napajanju žednog, davanju milostinje i slično. Sve to čini citirajući brojne hadise Allahovog Poslanika Muhameda a. s., a veoma je važna i činjenica da je djelo pisano takvim stilom da bude razumljivo širim masama.

Mnogi smatraju da je to ustvari komentar na djelo El-Hadi li muhtedi, što u prijevodu znači "Uputstvo za onoga ko želi da bude na pravom putu" od Muhameda elTilmisanija.

Kahva i duhan: "Traktat o samilosti i sažaljenju spram živih stvorenja" Pruščak je završio 1741. godine, a mr.

Nijaz Šukrić ga je preveo i na bosanski jezik. Zatim, pisao je djela o tome zašto treba posjećivati kabure, odnosno mjesta gdje su ukopani umrli, o vrijednostima obavljanja namaza, o tome zašto treba postiti itd.

Jedno od njegovih najpoznatijih djela je "Risala fi hukmi-lkahveti ve-d-duhani ve-l-ešribeti" što znači "Rasprava o stanovištu islama prema kahvi, duhanu i zabranjenim opojnim pićima". U ovom djelu

Hadisi su bili omiljena Pručakova zanimacija

Pruščak je istaknuo da uživanje u kahvi, u principu, nije štetno, za razliku od duhana, alkohola i opijuma koji štete ljudskom organizmu i vjerom su zabranjeni. On je ovom problemu prišao i sa zdravstvenog, odnosno medicinskog aspekta, navodeći argumente 'za' i 'protiv' konzumiranja ovih proizvoda. Što se tiče kahve, napisao je da nju može tolerisati, jer razbija san, odbija brige, olakšava probavu, te odstranjuje nepotrebne količine hrane iz tjela. Posebno je naglasio štetnost duhana sa zdravstvenog i socijalnog stanovišta. Naveo je da se na njega beskorisno troši novac, te da duhan prouzrokuje neugodan zadah u ustima, a što je najgore šteti funkcionisanju cijelog organizma.

Hadiski temelj: Analizirajući Pruščakova djela može se uočiti da je u njima koristio veliki broj

Pruščak je isticao da uživanje u kahvi, u principu, nije štetno, za razliku od duhana, alkohola i opijuma koji štete ljudskom organizmu i vjerom su zabranjeni...

hadisa, koji i čine temelj njegovih radova. Da je hadis bio i ostao njegova preokupacija najbolje o tome svjedoče riječi koje on sam navodi u uvodu knjige El-Radi li-l-murteda: "Ja, siromašni Mustafa, sin Muhameda, Bosanac, Pruščanin, namjeravam da uz svako poglavlje djela El-Hadili-l-muhtedi dodam po nekoliko časnih hadisa, izreka ashaba i poučnih priča, a sve to radi Allahovog zadovoljstva. Želja mi je da budem proživljen u društvu imama muhadisa i iskrenih osoba koje su se zanimale za hadis Allahovog Poslanika a. s.".

Svi autori se slažu da je Pruščak umro 1775. godine u Pruscu. Dr. Safvet-beg Bašagić navodi da je umro kao muftija u rodnom gradu i da je bio veoma ugledan u narodu, uvažen i kao učenik, te da je bio izuzetno pobožan učenjak.

Inače, niko od autora, osim mr.

Muharema Omerdića, ne precizira mjesto gdje je ovaj učenjak ukopan.

On pretpostavlja da je Mustafa Pruščak pokopan u Gečetu i to pored džamije koja je tu nekada postojala, a gdje se i danas nalaze mezarluci. Uostalom, od njega nije ostala ni bilo kakva slika, koju bismo mogli objaviti, ali tu su djela koja se izučavaju i danas.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 49

HOLESTEROL – BITKA BEZ RAZLOGA

I ZDRAVE LJUDE MOŽE SE PRETVORITI U BOLESNIKE

Prof. dr. Walter Hartenbach autor je intrigantne knjige “Bajka o lošem holesterolu”, u kojoj govori o manipulacijama farmaceutske industrije. Knjigu je moguće naći i na policama naših knjižara u izdanju zagrebačke Erudite

P

riča o holesterolu je bajka posvećena, kako tvrdi dr.

Hartenbach, jednoj od najvećih prevara u području savremene medicine. Ona se temelji na neistinitim tvrdnjama o holesterolu, tvrdnjama proizašlih iz usta lakome farmaceutske industrije.

Svoju tezu autor je potkrijepio sažetim prikazom radova priznatih američkih i evropskih stručnjaka za holesterol, kao i s više stotina ličnih istraživačkih radova na temu holesterola.

Poimence navedene farmaceutske kompanije, prema tvrdnjama autora, izdvajaju goleme svote novca za dijabolisanje holesterola te manipuliranjem statističkim podacima i širenjem netačnih podataka, otvaraju mogućnost ljekarima da veliki broj 50 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

korisnika njihovih usluga učine njihovim trajnim pacijentima.

Kontra učinci: Hartenbach navodi brojke od 50 do 75 miliona eura po statistici, koje se prosječno izdvajaju radi prikrivanja i lažiranja svih negativnih rezultata i posljedica nasilnog snižavanja holesterola i pokušaja da ga se proglasi odgovornim za pojavu srčanog infarkta (činjenica koja se,

Trostruko je veći procenat srčanog infarkta i za trećinu više smrtnih slučajeva kod osoba liječenih lijekovima za snižavanje holesterola nego u grupi koja nije liječena…

međutim, ne može potvrditi niti jednom znanstveno-medicinskom studijom). Hartenbach dalje navodi konkretna imena naučnih studija koje su dokazale da statističke studije ne prolaze na ispitu naučnih provera.

Zaključak studije Simvastatin (4-S) u kojoj su ispitane 4444 osobe, glasi: “Povišen nivo holesterola ne utiče na razvitak ateroskleroze niti na srčani infarkt. Snižavanje holesterola nema smisla i stoga nije indikovano”.

Finska multifaktoralna studija (više od 2000 ispitanih osoba) pokazuje “trostruko veći procenat srčanog infarkta i trećinu više smrtnih slučajeva kod osoba liječenih lijekovima za snižavanje holesterola nego u grupi koja nije liječena”.

Helsinška srčana studija I. (1987.) sa 700 ispitanih osoba pokazala je 40 posto više smrtonosnih nuspojava zbog snižavanja holesterola u odnosu na kontrolnu skupinu. Uz to je zabilježen i porast smrtnih slučajeva od raka izazvanog snižavanjem holesterola.

Framinghamova studija (4500 osoba), pak, je bezuspješno pokušala dokazati korisnost lijekova za snižavanje holesterola.

Suprotne tome, studija je zabilježila značajno povećanje umrlih od raka izazvanog lijekovima za snižavanjem holesterola.

Lažiranje opasnosti: Rezultati tih naučnih studija mogu se svesti na nekoliko istih zaključaka: 1) Holesterol ne utiče na razvitak ateroskleroze ili srčanog infarkta; 2) Visoke vrijednosti holesterola povezane su s očekivanim dugim životnim vijekom i s niskom učestalošću obolijevanja od raka; 3) Snižavanje nivoa holesterola povezano je s mnogobrojnim smrtnim slučajevima i učestalom pojavom malignih bolesti.

Uprkos svemu, orijentacijske tablice o visini holesterola i dalje se usklađuju prema finansijskim interesima farmaceuta, tako da se ljestvica “normalne” vrijednost

Namjerno uznemiravanje pacijenata

vitalnosti), tim se tablicama veći dio odraslog stanovništva proglašava bolesnim i upućuje na lečenje. Ono što “oni” ne žele da shvatimo je da je holesterol osnovni sastojak steroidnih hormona, pa tako i kortizola, dominantnog hormona stresa.

Snižavanjem holesterola dolazi do smanjenja proizvodnje hormona, a time i do snižavanja duševnih i fizičkih sposobnosti.

Daljnje kontraindikacije snižavanja holesterola mogu biti impotencija muškaraca, neplodnost žena, smetnje u izgradnji muskulature i koštanog sistema te poremećena ravnoteža elektrolita sa smrtonosnim srčanim i cirkulacijskim smetnjama, osobito zbog snižavanja glukoze i nedostatka kalijuma.

Orijentacijske tablice o visini holesterola i dalje se usklađuju prema finansijskim interesima farmaceuta, tako da se ljestvica “normalne” vrijednost holesterola spušta sve niže i niže… holesterola spušta sve niže i niže.

Obzirom da prosječna vrednost za odrasle širom sveta iznosi 6,5 mmol/l, dok kod 20 odsto stanovništva ona iznosi 7,8 mmol/l do 9,1 mmol/l (što je znak povišene

Opasno snižavanje: Holesterol učestvuje u cjelokupnom procesu izmjene materije, u uspostavljanju ravnoteže bjelančevina, hormona, elektrolita i vitamina te u oslobađanju svih energetskih supstanci. Kako tvrdi dr. Hartenbach, nema nijedne jedine situacije koja bi mogla opravdati snižavanje nivoa holesterola.

Naprotiv, svako snižavanje je opasno, često, nažalost, i smrtonosno (pri tome navodeći literaturu: Apfelbaum, Berger, Hartenbach, Holtmeier, Immich, Kaltenbach, Newman, Skrabanek, VVorm, Stehbens).

Svoja naučna otkrića i rezultate istraživanja naposlijetku je sročio u dokument koju je dostavio na adrese više od 100 medicinskih univerzitetskih ustanova, političara i medija. I dok su se političari i javni mediji bez zadrške i bez imalo znanja glasno uključivali u raspravu, stručni medicinski krugovi su, barem simbolično, zapljeskali pokušaju da se nauci da prednost pred poslovnim interesima.

11. juli 2014. Spektar, broj 5 51

DA LI JE SRCE IZVOR INTELIGENCIJE?

MOZAK I SRCE POVEZANI SU DVOSMJERNOM ULICOM Signali koje srce šalje mozgu dubinski utječu na njega. Mozak sluša te signale, baš kao što i srce sluša signale koje mu šalje mozak. Istraživanja pokazuju da je to dinamična komunikacija koja se istovremeno odvija u oba smjera

K

oliko puta vam se desilo da vam se čini kako ste ono što proživljavate u nekom trenutku negdje već doživjeli (vidjeli ili čuli) ili ste možda predosjetili neki „bezazlen“ poziv, susret vama drage osobe koju niste čuli ni vidjeli godinama. Koliko puta vam se mimo svake logike i razuma činilo da je nakon nekog učinjenog krivog poteza u životu bilo bolje da ste „poslušali srce“.

Ako nemate naviku da o događajima i ljudima prosuđujete često, već otvorenog srca nastojite da shvatite šta nam to krot život poručuju „znakovi pored puta“, onda sigurno slutite o čemu će u 52 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

Mozak ima mnogo više neurona od srca, no to je ipak funkcionalan mozak.

Ali neurološki gledano, srce šalje više informacija prema mozgu nego što ih mozak šalje srcu... ovom tekstu biti riječ.

Navikli smo na predodžbu da je mozak glavni izvor informacija, pa teorija o navodnoj inteligenciji srca mnogima može zvuči šokantno.

Posljednjih nekoliko godina dr.

Rollin McCraty, pri američkoj organizaciji „Institute of Heart Math“ (Institut matematike srca) koja se nalazi u Boulder Creeku (u sjever-

noj Kaliforniji) sa grupom stručnjaka radio je istraživanja čiji rezultati potvrđuju nevjerovatnu tezu - da je u srcu pohranjeno više informacija nego u mozgu!?

Razmjena signala: Prije svega, prema onom od čega polaze ova istraživanja, moramo shvatiti da se u srcu nalazi vrlo složen i zamršen nervni sistem. Iz te se spoznaje u posljednje tri decenije izrodila nova znanost koja proučava živčani sustav srca, a zove se neurokardiologija. Temeljno polazište ove naučne discipline je su ova dva najvažnija organa u tijelu povezani na veoma snažan način, te da srce i mozak međusobno „razgovaraju“.

Mozak ima mnogo više neurona od srca, no to je ipak funkcionalan mozak. Ali neurološki gledano, srce šalje više informacija prema mozgu nego što ih mozak šalje srcu.

Na početku jednog intervjua, u kome dr. Rollin obrazlaže svoje stavove i prve rezultate ovog neobičnog istraživanja, on konstatira da na mozak najčešće gledamo kao na nešto glamurozno, pa često zanemarujemo 90 odsto ostalih informacija koje ga okružuju. Međutim, ova istraživanja pokazuju da ne možemo potpuno razumjeti mozak, način na koji mozak funkcionira, percepciju svijesti, a da pri tome izostavimo srce.

Signali koje srce šalje mozgu dubinski utječu na njega. Mozak sluša te signale, baš kao što i srce sluša signale koje mu šalje mozak.

To je dinamična komunikacija koja se odvija u oba smjera. Čudo intuicije: Na direktno pitanje - možemo li reći da srce ima vlastiti um, dr. Rollin odgovara: “Mogu vam reći ono što naša i slična istraživanja potvrđuju. Ne bih mogao reći da srce ima vlastiti um, jer smatram da se predodžba o umu u trodimenzionalnom svijetu veže uz mozak i svijest. No, srce je ulaz u drugačiji tip inteligencije. To bismo mogli nazvati umom, ali ja o tome volim razmišljati drugačije.

Zašto ljudi srce povezuju sa intuicijom? Aspekt intuicije, činjenica da su nam neke stvari poznate, a da ni ne znamo odakle ih znamo, sve to dolazi iz srca. I to mislim doslovno, jer je to pristupanje posve drugačijoj domeni obrade podataka. Ljudi to nazivaju intuicijom, višim stupnjem svijesti i slično“.

Nastojeći pobliže objasniti šta tačno znači naziv organizacije „Institute of HeartMath“, dr. Rollin

Namjere primarno dolaze iz srca

ističe da je neobično povezivati srce i matematiku. Naime, na ovom institutu uposlenici doslovno vjeruju da je srce izvor inteligencije, oni smatraju da je to doslovce tako, ne samo metaforički. Matematika u nazivu označava onaj matematički dio pomoću kojeg možemo izraziti inteligenciju, ono što ljudi nazivaju mudrošću. Uzmimo da se znanje

Već postoje brojni nesporni dokazi koji potvrđuju da se u slučaju transplantacije srca u pacijenta presade i neka sjećanja donatora... nalazi u mozgu, no istinska mudrost počiva u srcu, polazi se od tačke da je to doslovno tako, ne samo metaforički.

Polje srca: „To je naš pristup drugome dijelu naše jedinstvene osobnosti, našoj energetskoj razini, ono što ljudi nazivaju višim stupnjem svijesti, duhom, pristupom kvantnom vakuumu. Nije važno kojim to imenom nazivate, sve je to ista

stvar. To je živi, inteligentni dio naših bića kojemu možemo pristupiti“, kaže dr. Rollin te na novinarsko pitanje - kakve signale srce šalje mozgu, odgovara: „Srce mozgu šalje razne signale, neki od njih dolaze putem živčanog sustava, putem neurona i živčanih puteva. Srce je s mozgom snažno povezano živčanim sustavom, a nauka je utvrdila više živaca koji šalju informacije iz srca u mozak, nego obratno. Informacije putuju velikim živcima koji se zovu Vega živci i oni povezuju srce i mozak.

Jedan način komunikacije je živčanim putem, ali ne i jedini.

Srce i mozak komuniciraju i elektromagnetski. Srce stvara veoma veliko elektromagnetsko polje.

Polje srca možemo izmjeriti čak i na udaljenosti od nekoliko metara od tijela. Sigurno je da onda takvo polje može doprijeti do mozga, možemo mjeriti njegova učinke.

Srce zaista komunicira s mozgom putem tog energetskog ili magnetskog polja, zaista utječe na neurone. To je drugi način. Prvi je putem živčanog sustava, drugi je 11. juli 2014. Spektar, broj 5 53

putem elektromagnetskog polja, a treći je način putem hormona. Srce izlučuje veoma snažne hormone i to podosta njih. Srce je 80-ih, 1983./1984. godine, prekategorizirano u dio hormonalnog sustava. Najnoviji koji je otkriven jest hormon oksitocin, koji mnogi ljudi povezuju s pozitivnim emocijama, bliskošću, povjerenjem“.

Mozak kao tumač: Objašnjavajući tvrdnje da je srce primarni izvor odgovora na podražaj dr. Rollin srce „definira“ kao intuiciju ili predznanje koje i jeste primarni izvor te vrste znanja. To bismo znanje nazvali mudrošću. Zbog toga to i nazivamo inteligencijom srca.

Ono što ljudi nazivaju intuicijom, stvari koje znaju, a ne znaju zašto su ih i kako su ih naučili, stvari koje bi se mogle dogoditi u budućnosti, unutrašnji signal (tajanstveni osjećaj) koji nam govori da jednoj osobi vjerujemo, a drugoj ne vjerujemo „ni pod razno“, svi ti signali primarno dolaze iz srca. Mozak samo prima i tumači te signale!

Pored toga on je sa grupom stručnjaka tokom svojih zanimljivih istraživanja nastojao, zamislite, izmjeriti i koliko je jaka

snaga nečije namjere!? O tome dr.

Rollin kaže: „Namjera je veoma složena,

Razgranata mreža međusobnog prisluškivanja

rekao bih da, prije svega, postoje dvije vrsta namjere. Prva je ona koju bismo nazvali namjerom uma. Npr. ako želim novi auto, pozitivno ću razmišljati o tome trebam li ga kupiti. Možda i ne trebam novi auto, to nije dobro za mene, možda će mi to biti finansijski napor. A postoji i namjera srca... To je namjera koja je bolje usklađena s naših duhom ili višom razinom svijesti, onim dijelom nas koji zaista zna

Dr. Rollin McCraty predvodi zanimljivo istraživanje 54 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

bismo li trebali pojesti još jedan komad kolača.”

Nove sklonosti: Pa ako je srce tako važan organ, gotovo poput mozga, logično se nameće pitanje - šta se događa u slučaju transplantacije?

Već postoje brojni nesporni dokazi koji potvrđuju da se u slučaju transplantacije srca u pacijenta presade i neka sjećanja donatora. Postoje slučajevi u kojima je došlo do snažne manifestacije toga. Ti su slučajevi češći nego što ljudi pretpostavljaju.

U većini slučajeva ta sjećanja koja su došla sa srcem s vremenom izblijede, jer ih nakon nekoliko mjeseci premoste energetski spojevi novoga tijela. No, postoje slučajevi u kojima se to nije dogodilo, pa osoba snažno proživljava ta sjećanja.

Dolazi čak i do drastičnih promjena karaktera. Vozači kamiona zavole klasičnu glazbu, vino i stvari o kojima ranije nisu ni razmišljali.

Postoje i suprotni primjeri, kako navodi dr. Rollin, pa učitelji klasične muzike odjednom zavole brzu hranu i country muziku, primjeri su brojni.

Imamo i mehanizam pomoću kojega možemo razumjeti tu pojavu. U živčanom je sustavu te u mozgu, srcu i neuronima zasigurno prisutno dugoročno i kratkoročno pamćenje.

Da bismo dokazali postojanje sjećanja u srčanim neuronima koristimo iste metode zapisa kao i sa dokazivanjem sjećanja u moždanim neuronima. Prošlo je već gotovo sto, zapravo osamdeset godina, otkada je Karl Lashley dokazao da je sjećanje raspoređeni proces. Sjećanje nije ograničeno na samo jedan neuron već je raspoređeno po cijelome mozgu. „Kada presadite srce, te ako se pojavi prava motivacija i namjera, čovjek može dekodirati sjećanja koja su došla sa srcem“, na kraju poručuje dr. Rollin. Šefik Avdagić

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava: Tel. 221 492 GSM: 061 960 300

FENOMENI I ZAGONETKE LJUDSKOG RODA

IndIgo djeca dolaze da spašavaju svIjet Pojava Kristalne i Indigo djece upućuje na drevna proročanstva koja su predskazivala istorijsku misiju „djece koja će spasiti ljudsku rasu od propasti“. Da li su to djeca izuzetnih sposobnosti, rođena na razmeđu dva milenija, od 1995. godine do 2005. godine?

v

rijeme u kojem živimo, vrijeme je velikih promjena...

Stari okviri i obrasci prema kojima živimo još su tu, ali novo i različito nezaustavljivo se probija jer se zasniva na iskustvu sve više ljudi. Indigo i Kristalna djeca su jedan od najzanimljivijih globalnih fenomena koji mnogi tumače kao progresivnu promjenu u svijesti cjelokupnog čovječanstva. Širenje napredne «nove generacije djece» dešava se svakodnevno pred našim očima; zato obratite pažnju na svoju djecu...

Istraživači ovog fenomena tvrde

56 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

da se Indigo djecom smatra preko 90 odsto djece rođene nakon 1995. godine. Ovaj naziv dobila su zato što u njihovoj auri (energetskom omotaču koji se može specijalnim aparatima registrirati), preovladava indigo plava boja, a na materijalnoj (fizičkoj) razini je utvrđeno sljedeće: njihov imuni sistem mnogo je jači nego kod ostale djece, njihov DNK je drugačiji (kao da ne pripadaju ljudskoj rasi), ona su izrazito inteligentna i kreativna, ali su vrlo buntovna prema autoritetima itd.

Ukratko, sve upućuje na tvrdnje iz

drevnih proročanstava koja su predskazala jedinstvenu misiju «djece koja će spasiti ljudsku rasu od propasti»!?

Izuzetna djeca: Ako smatrate da je vaše dijete po nečemu izuzetno, da je natprosječno inteligentno ili je posebno nadareno za neku vještinu koja se posebno ne cijeni u školama, znajte da je riječ o već ustaljenom obrascu ponašanja koje je postalo dijelom svakodnevice u brojnim obiteljima što su dobile potomstvo na prelazu iz starog u novi milenij.

O fenomenu Indigo i Kristalne djece posljednjih godina 20-tog stoljeća prvo se samo nagađalo i tek stidljivo pisalo u magazinskim rubrikama «na rubu znanosti», da bi danas brojni mediji donosili priloge sa očiglednim dokazima o generaciji «izuzetne djece».

Ako je vjerovati tim izvorima, mnoga današnja djeca su Indigo djeca. U indijanskoj kulturi su poznata pod nazivom Djeca Sunca, dok ih neki autori nazivaju Djecom Milenija.

Prema tvrdnjama nekih stručnjaka, jedan mali procenat odraslih, također, pripada Indigo generacijama. Indigo djecu možemo prepoznati po njihovim jedinstvenim karakteristikama.

Vrlo su inteligentna i kreativna, ali i buntovna prema autoritetima i društvenim sustavima. Vrlo često im se dijagnosticira poremećaj koncentracije ili hiperaktivnost, te im se preporučuju razne terapije u svrhu ispravljanja i prevladavanja takvog ponašanja. Na fizičkoj razini su često osjetljiva i krhka, no na emocinalnoj razini njihova osjetljivost dolazi do ekstrema.

Imaju razvijen osjećaj brižnosti i empatije, no isto tako mogu razviti neosjetljivost ukoliko ih se emocionalno zlostavlja u mladosti.

Indigo djeca mogu izražavati veliki bijes i njima je potrebno sigurno mjesto u kojem će biti prihvaćena i voljena. Indigo djeca mogu iskusiti veliku egzistencijalnu depresiju u ranim godinama, ukoliko se ne sjete ko su i zašto su došli, a većina stručnjaka koji se duže vrijeme bave izučavanjem ovog fenomena slaže se u konstataciji da je njihova misija na Zemlji: pomoći čovječanstvu prilikom evoluiranja na višu razinu svijesti!

Mnoga Indigo djeca su prirodno nadarena i treba im pružiti pomoć i podršku u razvoju. Neka su čak i prirodni iscjelitelji (čini se da im je reiki energija vrlo prirodna i bliska).

Ukoliko je Indigo djetetu dijagnosticiran autizam ili Aspergerov sindrom, istraživači ovog fenomena sugerišu da im ne mogu pomoći «klasične metode liječenja» već su neophodni energetski tretmani

U auri Indigo djece preovladava plava boja

poput reikia, shamballe ili nekih drugih tehnika za uravnoteženje energetskog polja, tako da takva djeca mogu izaći iz svog «oklopa».

Treće oko: Već smo pomenuli da naziv Indigo dijete dolazi od dominantne samo jedne boje u njihovoj auri - indigo plave ili tamno plave sa dodatkom crvene. Uzgred, treba napomenuti da su kod većine normalnih ljudi u auri prisutne boje koje emaniraju čakre (energetski centri u tijelu), od smeđe, žućkaste, oranž i crvene do zelene, plave i ljubičaste.

Boja indiga predstavlja čakru tzv. «trećeg oka», smještenog između obrva u korijenu nosa, koje je odgovorno za izraženu intuiciju, vidovitost i druge osobine koje se smatraju nadnaravnim osobinama pojedinaca. Zato se vjeruje se

Indigo djecu možemo prepoznati po njihovim jedinstvenim karakteristikama. rlo su inteligentna i kreativna, ali i buntovna...

da je treće oko razvijeno u većine indigovaca.

Djeca najčešće nisu svjesna o čemu se zapravo radi jer za svaku indigo osobu razdoblje «buđenja» u kojem spoznaje sebe i svoju životnu misiju počinje tek u 28-29. godini života.

Za većinu ove djece može se reći da su potpuno bez efekta ustaljene odgajateljske metode: strogoća, prijetnje, nametanje osjećanja krivnje... Ona će poslušati jedino ako imate jake argumente i ako im zaista dobro objasnite zbog čega bi nešto trebali učiniti. Indigo djeca su izrazito znatiželjna i zainteresirana za mnoge stvari o kojima mnoge odrasle osobe uopće ne razmišljaju, te su sklona preskakati iz trena u tren sa jedne teme na drugu, a često se mogu koncentrisati na više stvari istovremeno.

Stoga se ovoj djeci, zbog nedostatka razumijevanja i znanja, jednostavno dijagnosticira poremećaj koncentracije i hiperaktivnosti, te im se preporučuju razne terapije u svrhu ispravljanja takvog ponašanja. Šefik Avdagić 11. juli 2014. Spektar, broj 5 57

PRIČAM TI PRIČU

LJETO A LA ADŽO

Vazda bi me pronašli oni najsićušniji komarci...

Zujali bi mi oko nosa, uha, glave, pa slijetali na rame, nogu, a najgore bi bilo kad bi mi se zavukli pod čaršaf i napravili gozbu od koje bih ujutro, sva crvena, izobličena i od svrabeža sluđena, završila u Hitnoj

N

a šporetu je šištao pretislonac, a cijelom kućom širio se opojni miris dolme, ljutih paprika punjenih mljevenim mesom u sosu od paradajza...

Mmmmmmm.... Snažno sam raširila nozdrve, udišući duboko omamljujući podsjetnik na djetinjstvo, na jedno ljetovanje.

Truckali smo se pozajmljenom svijetloplavom bubom, kuhajući se na plus četrdeset i veselo vrišteći u svakom tunelu na putu od Sarajeva do Mostara, a kada bismo stigli na Jadransku magistralu, još od petlje u Pločama brat i ja utrkivali bismo se ko će prije vidjeti ustreptalo plavetnilo na horizontu što se u vrelo podne slabo razuđivalo od neba...

No, kad bi se u daljini ukazao kakav brod, posebno neki golemi bijeli kruzer, dilema više nije bilo.

- More! More! Stigli smo...

Te smo godine ljetovali u Neumu ne zato što smo obožavali stjenovite plaže, vijugavu ulicu što se strmoglavo spuštala prema kupalištu ili zato što su na lokalnoj pijaci Česi za "črvenu" prodavali sve i svašta... nego zato što je mamin amidža, adžo, kako smo ga mi, sva djeca u familiji, zvali, cijelo ljeto imao na raspolaganju kuću Ferijalnog saveza kao glavni kuhar.

Meni je, zapravo, bilo svejedno hoćemo li biti u najluksuznijem 58 Spektar, broj 5 11. juli 2014.

apartmanu, limenom kontejneru s krevetima na sprat ili u jednom od šatorčića što su se, kao pod konac, nizali u hladovini borovine. U njima su uglavnom bili studenti i uvijek mi je bilo pomalo sablasno proći tim puteljkom ranim jutrom dok su iz skoro svakog virile bose noge, zgužvane limenke piva, potrošene šprice, škije, pokoja čupava usnula glava...

A znala sam ustati u cik zore. Ne da ne volim spavati nego bi me vazda pronašli oni najsićušniji komarci...

Zujali bi mi oko nosa, uha, glave, pa slijetali na rame, nogu... a najgore bi bilo kad bi mi se zavukli pod čaršaf i napravili gozbu od koje bih ujutro, sva crvena, izobličena i od svrabeža sluđena, završila u Hitnoj.

Neumsku plažu tog ljeta nismo ni vidjeli nego bismo svakog jutra pozajmljenom svijetloplavom bubom jurili do Prapratnog, pješčane uvale bez ijednog zelenog zaklona od sunca, ali sa predugim plićakom u kojem su se djeca, oni malo stariji, a i oni najstariji bezbrižno mogli brčkati i plivati cijeli dan. Moj mlađi brat navukao je na sebe svu moguću opremu naočale, puhaljku, mišiće, šlauf, peraje i mrežicu za ribolov i po cijeli dan takav je skakao sa mini betonskog mola na lijevoj strani uvale.

Piše: Džana Zimić Navečer ništa ne bi čuo od morske vode u ušima, ali bi, zato, sretan i bezbrižan zbog obilnog ulova dagnji s obližnjeg kamenjara, brzo zaspao.

Te su nam dagnje poslije ostale duboko urezana uspomena. Poslije sedam dana uzavrela svijetloplava posuđena buba samo je meni smrdila, toliko da bih stalno povraćala. Cijelim putem do Sarajeva prozor je širom bio otvoren i vjetar me šibao po licu, a ako bi ga samo na sekundu zatvorili, ja sam već dušu ispuštala.

Prezrivo su me svi gledali - šta ja tu, mala šmizla, izmišljam? Čuj smrdi!? Čuj danfa!? Pa zar poslije tako odličnog odmora...

A onda je tata otišao u autopraonicu i vratio se kući sa plastičnom kutijom punom nasuho, u vrelini bube uvijek parkirane pod užarenim suncem, skuhanih školjki od prije sedamosam dana...

Ja sam se voljela cvariti na uzavrelom pijesku i promatrati plažu oko sebe.

Jedna gospođa s crnom unutrašnjom gumom s točka nekog kamiona opasanom oko sebe graciozno je šetala plićakom, praveći se kako pliva ženski. Kad se malo okuražila, uvjerivši i samu sebe da je savladala tajne vještine plutanja na vodi, skinula je svoj

morski rekvizit i taman kad je počela očijukati s nekom gospođom pored sebe, iza leđa joj se približi jedna crvena pedalina sa mlađahnim Švabom za kormilom i ona upade naglavačke u vodu. I poče vriska, bjesomučno lupanje i rukama i nogama po vodi, krkljanje i kašljanje, prskanje na sve strane...

Gospođa potom k'o delfin skoči na jedan kraj pedaline i snažno je obgrli i nogama i rukama. Cijela se uvala uzbunila, a kad ju je onaj Švabo, sav isprepadan, jedva podigao na noge, voda joj je zapljusnula tek malo više iznad koljena.

Bila je tu i grupa neke mlađarije, Francuza i Italijana. Kako sam ih samo zaljubljeno gledala. Svi lijepi i zgodni, mišićavi i preplanuli, u dizajnerskim kupaćim gaćama, igrali su odbojke u vodi, stalno se smijali, jedni drugima dobacivali...

Baš sam tada htjela da budem desetak godina starija i da budem neka

Italijanka iz njihovog društva... kad se plažom prolomi vrisak... urlik... i svi zaprepašteno pogledasmo u dugokosu djevojku u žutim gaćicama kako zanosno izlazi iz plićaka, psujući nekom sićušnom starčiću koji je, glave dopola umočene u vodu, škiljio sitnim očima.

- Seljačino jedna! - vikala je korpulenta ženska ogromnih grudi koje su joj se njihale lijevo-desno, goredole dok je iz mora izlazila. Čiča je, valjda, štipnuo pa ona sad, povrijeđena, demonstrativno pičkara, bogara i galami... a svi je blijedo gledaju, pitajući se šta hoće sada.

Vrijeme je brzo prolazilo i odjednom je biološki sat želuca, ispranog slanim morem, plivanjem i izležavanjem na vrelini, natjerao sve da se poredaju po peškirima i iz svojih šarenih mini frižidera izvade sendvičiće od mocarele, tunjevine, trapista i paradajza... Neki su više voljeli grožđe, breskve i sladoled, a

meni moja majka reče: - Adžo nam je spremio pretis-lonac punjenih paprika.

- Mama, nemoj, molim te - preklinjala sam je da me ne obruka pred punom plažom i već sam se počela crvenjeti, zamišljajući sofru i tanjire i escajg, pa još salatu i čitav hljeb, a obavezno i nazubljen nož i solanicu uredno raspoređene po mekanom sitnom zlatnožutom pijesku...

- Dobro, dobro - reče mama smijući se i onda krenusmo uzbrdo dvjestotinjak metara bježeći od začuđenih pogleda turista, Francuza, Italijana, Nijemaca, Evropljana...

Paprike su krišom, u zaklonu jedne stare masline i širom otvorenih vrata svijetloplave pozajmljene bube, zbrisane sa lica Zemlje.

Poslije smo na plaži svi bili mnogo sretniji, mirniji i zadovoljniji. A ja samo do sutra u isto doba. Onda je u pretis-loncu bilo cijelo pile, i krompir sa puno safta...

11. juli 2014. Spektar, broj 5 59

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ