Spektar broj 6

KO ĆE U DRŽAVNI VRH: ŽUČNA BORBA – NIZAŠTA!

Broj 6

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 18. 07. 2014.

NEZDRAVO GMO-SJEME

„MONSANTO“ NAM STIGAO NA TALASIMA POPLAVE PRISLUŠKIVANJE: JEDNO UHO SLUŠA PLANETU

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

STID ME I DALJE

Nisam nikada čula da je neko zaista umro od stida, osim u metafori. A dobro bi bilo da se i to može. Bar bi mogli da shvatimo zašto se mnogi toliko silno odupiru Str. 22 da se stide

KO ĆE DOĆI NA ČELO DRŽAVE

ŽU^NA BORBA – NIZAŠTA!

Dragan Čović može se već pakovati za Sarajevo, Ivanić i Cvijanovićeva žestoko će se krviti za srpsku fotelju, a šta će ispasti iz bošnjačkog bubnja – to bi i Mara gatara Str. 6 teško mogla da prorekne

NEZDRAVO GMO-SJEME

„MONSANTO“ NAM STIGAO NA TALASIMA POPLAVE

Da li je poljoprivreda u našoj regiji namjerno uništavana kako bi se “rješenje” ponudilo u obliku genetski modificiranog sjemena kukuruza, koje je američki „Monsanto“, jedan od GMO giganata, donirao postradalim ratarima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji Str. 30

ZAŠTO ŽENE BJEŽE/TJERAJU OD POLITIKE?

ONE K’O FOL HO]E, ONI K’O FOL NE DAJU

Politika nije za žene, jer je to težak posao. Žene treba da brinu o kući i obitelji, reče ovih dana zastupnik u hrvatskom Saboru, dr. Dujomir Marasović. Isto vjerovatno misle i naši političari i, općenito, muškarci, Str. 8 ali te riječi mudro skidaju sa jezika

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Uređuje redakcijski kolegij l DTP: Bekir Tvrtković l Kontakt: magazinspektar@gmail.com l Prenošenje tekstova u drugim medijima, uz naznaku izvora, potpuno je slobodno

BRAVO! Presuda Suda u Nizozemskoj je još jedan dokaz za kolektivno zakazivanje Evrope u ljeto 1995. kada je počinjen genocidni zločinu u Srebrenici. To je sudski potvrđena suodgovornost za najveći genocid u Evropi od 2. svjetskog rata.

Nizozemski plavi šljemovi snose direktnu odgovornost u najmanju ruku za ljude koji su u julu 1995. iz holandske baze predati direktno u ruke Mladićevih vojnika. Neslavno ponašanje holandskog UNbataljona našlo je potvrdu u mnogim izvještajima. Pogrešna procjena i strašno zakazivanje oficira, njihova vojna arogantnost, propusti u komunikaciji i demonstrativno nedjelovanje. I sve to je precizno i detaljno zabilježeno.

Pa ipak je nizozemska vlada još 2003. godine pripisala sebi oslobađajujuću presudu. Ne može biti govora da je ona kriva za masakr u Srebrenici, tvrdio je tadašnji nizozemski premijer Balkenende.

Takvi istupu su bili i ostali skandalozni, ocjenjuje komentator njemačkog medijskog servisa DW, Benjamin Pargan. Ti istupi su šamar u lice preživjelih članova familija žrtava Srebrenice.

Presuda kojom holandski civilni sud potvrđuje krivičnu sudgovornost Nizozemske je satisfakcija za članove familija bošnjačkih žrtava. U prvim reakcijama oni kažu da se radi o zakašnjeloj pravdi i najavljuju nove žalbe. Oni imaju pravo i njihovo zadovoljstvo presudom potpuno je razumljivo.

No, bilo bi pogrešno i nepravedno, ako bi ova neslavna uloga nizozemskih UN-vojnika skrenula pažnju sa fatalne i direktne suodgovornosti drugih protagonista genocida u Srebrenici.

4 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

OSIPANJE ŽELJKOVE FRONTE

Nakon što je Damir Marjanović napustio Demokratsku frontu (DF), a Munir Alibabić Munja Predsjedništvo DF-a, pred strankom Željka Komšića su novi problemi.

Naime, prema zaključcima koji su dostavljeni Predsjedništvu DF-a, Mjesni odbor DF-a Koševsko Brdo u Sarajevu je raspušten, a većina članova je najavila istupanje iz stranke.

"MO Koševsko Brdo smatra da je stranka u prethodnom periodu iskazala veoma loše vođenje kadrovske politike i zanemarila kvalitetne kadrove predložene od strane mjesnih odbora za liste za parlamentarne izbore 2014. godine.

Također, iskazana je veoma loša vertikalna komunikacija unutar stranke, nepotizam kod izbora kandidata, zbog čega je devalvirana vrijednost pojedinih kvalitetnih članova stranke", navede iz MO DF Koševsko Brdo te dodaju: "Smatramo da je stranka u potpunosti odstupila od zvanične politike i ideja stranke prezentirane na javnoj tribini iz januara tekuće godine na temelju kojih su članovi ovog mjesnog odbora pristupili stranci".

Međutim, generalni sekretar DF Sifet Podžić je u izjavi za portal Klix.ba negirao raspuštanje MO Koševsko Brdo, istakavši da je tek grupa ljudi, na čelu sa izvjesnim Hamzićem, napustila DF, a da ostatak tog odbora "radi punom parom".

Objasnio je da su pojedinci bili

nezadovoljni činjenicom da nisu završili na listama za Skupštinu Kantona Sarajevo zbog čega su odlučili napustiti stranku.

Podžić je cijeli slučaj nazvao beznačajnim. Ipak, u jeku priprema za izbore, utisak o osipanju stranke Željka Komšića ne može se izbjeći.

Tako je to sa novostvorenim partijama koje formiraju stari političari: pod krinkom novog, počesto je puno onoga što ne valja, što su ti političari već navikli da rede. A Željko je u politici već 20 godina.

^UDNI ODLASCI

Iz Hrvatske se tokom prošle godine odselilo čak 15 hiljada osoba, što je više nego ikada u novijoj povijesti.

Najpoželjnije zemlje u potrazi za poslom su članice Evropske unije, ali to ne znači da se u njih Hrvati najviše iseljavaju.

Iznenađenje se, međutim, sastoji u tome da se, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, svaka druga osoba odselila u Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu!

Prošle godine iz Hrvatske su se iselile 15.262 osobe. Od toga u zemlje EU 4.756, u Srbiju 4.004, a u Bosnu i Hercegovinu 4.087. Oni koji su iz BiH stigli u Hrvatsku teško mogu vjerovati da bi neko želio ići u BiH jer uvjeta za povratak - nema. „Sigurno je da je ekonomska kriza, koja je vrlo nepovoljna u Hrvatskoj, potakla ljude, većinom mlade ljude na iseljavanje. Ovdje dolaze, sredit će neke papire ili ostanu godinu dana ili možda imaju neke pogodnosti, a onda se ipak vrate u BiH ili Srbiju“, pojašnjava Snježana Mrđen, demografkinja.

„NAJBOLJI“ GOSTI

U neveseloj hrvatskoj poreznoj svakodnevnici Bosanci i Hercegovci valjda su jedini turisti koji razumiju svoje domaćine na Jadranu. Oni su raja. Ako negdje navrati kakva inspekcija, spremno će se predstaviti kao rođaci i pomoći vam zafrknuti državu - jer u Hrvatskoj to više nije sport, nego gola nužda.

Bosanci i Hercegovci neće maltretirati domaćine ako je u apartmanu otpala jedna kvaka, neće u restoranu izvoljevati s "menijem iznenađenja", nego će naručiti nešto onako, po naški.

Neće se približavati kafićima oprezno kao da su minirani, pa pola sata proučavati cjenik i preračunavati deset kuna u japanske jene. Biti gost „na crno“ i pomoći domaćinima za njih nije poniženje nego drugarska gesta.

Ovaj tekst Aljazeere/Balkans odmah je prenešen u gotovo svim našim medijima kao neka vrsta pohvale za naše ljude koji ljetuju u Hrvatskoj. Ako ćemo pravo, međutim, ovo je, u stvari, jedan opis ponižavajućeg ponašanja Bosanaca i Hercegovaca. Em nismo zahtjevni gosti, em smo, kad već varamo svoju, spremni varati i drugu državu, em nemamo dostojanstva ni kulture da za ono što platimo da zatražimo da to bude i servirano, od kvake na vratima do računa za potrošeno u ugostiteljskim objektima.

Ako to naši ljudi rade dolje na Jadranu, zbog toga ih treba kritikovati, a ne hvaliti.

POVRAT ŠTEDNJE

Evropski sud za ljudska prava donio je konačnu presudu prema kojoj je Slovenija odgovorna za povrat stare devizne štednje štedišama “Ljubljanske banke”, a Srbija za povrat iste takve štednje štedišama “Invest banke”.

Štediše su zadovoljne i u nevjerici da su nakon 23 godine uspjeli u svojoj borbi.

"Sud je potvrdio da su Slovenija i Srbija odgovorne za namirivanje dugova prema tužiocima dvije banke, Ljubljanske banke Sarajevo i tuzlanske filijale Investbanke, i smatra da ne postoji razlog što su tužioci godinama čekali na isplatu njihove štednje", navodi se u presudi.

Predstavnici udruženja koja okupljaju štediše u BiH zadovoljni su presudom, za koju kažu da je istorijska.

No, za povrat štednje u Ljubljanskoj banci trebat će šest do sedam godina!

Radit će se o otplati na rate i izdavanju obveznica, kaže Zikreta Ibrahimović, zamjenica zastupnice Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom.

Priča, dakle, nije završena. Ko zna kad i kako će doživjeti svoje finale.

SLU^AJ ZORNI]

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je da su prekršena ljudska prava Azre Zornić, koja je tužila državu Bosnu i Hercegovinu za diskriminaciju, jer se, prema Ustavu BiH, nije mogla kandidovati za Dom naroda i Predsjedništvo BiH pošto se ne izjašnjava kao pripadnica nijednog konstitutivnog naroda.

Na pitanje Agencije FENE da li će se to odraziti na legitimitet predstojećih općih izbora u BiH, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je rekao da „ako budu održani izbori u BiH, a vjerovatno će biti - to će biti jedna velika mrlja po ovoj novoj presudi, ali i po staroj presudi Sejdić-Finci“.

Sud u Strazburu utvrdio je da je slučaj Azre Zornić identičan predmetu ''Sejdić i Finci'', u kojem su pripadnici jevrejske, odnosno romske nacionalne manjine tužili BiH zbog nemogućnosti kandidovanja za izvršnu vlast.

- Naravno, mrlja bi bila još veća da uopšte nema izbora u BiH. U tom slučaju građanima bi se uskratilo pravo da uopšte glasaju, što nije u redu - naglašava Inzko.

FUJ!!!

U Njemačkoj se dogodila ljubavna tragedija u kojoj je ubijen Srbin Mirko Milenković (23). Usmrtio ga je brat njegove djevojke Daniele (19), Dominik S, porijeklom iz Hrvatske. Mediji kao razlog ističu mržnju prema naciji kojoj pripada nesuđeni zet.

Mnogi su u ratnom vihoru pobjegli sa Balkana i naselili se u Evropi i Americi. No, mnogi su sa sobom ponijeli ono u čemu su njihove zemlje ostale: nacionalnu netrpeljivost, pa i mržnju.

Da se nešto ovako desilo u Bosni, ljudi bi se nad tim zgrozili, ali se ne bi previše iznenadili. Brakovi između pripadnika različitih etničkih grupa nikad, pa ni u socijalizmu, nisu prolazili bezbolno.

Nakon posljednjeg krvavog rata, postali su jako rijetki, neuporedivo rjeđi nego prije. To je danak međunacionalnoj zavadi koja se u međuvremenu dogodila na prostoru čitave bivše Jugoslavije.

No, pomenuto ubistvo dogodilo se daleko odavde, u Njemačkoj. Ni to ne treba nikoga da iznenađuje. Puno ljudi različitih vjera i nacija tamo je pobjeglo zbog etničkog čišćenja i opasnosti za životni opstanak. Sa kesama i koferima, s njima je otputovala i njihova trauma.

U inostranstvu su ljudi sa ovih prostora podijeljeni isto kao i ovdje. Osnivaju svoja nacionalna društva, zasebno obilježavaju različite praznike... Zbog toga što se nalaze u pravno bolje uređenim državama nego što su ove postjugoslovenske, oni rijetko prave incidente. Plaše se kazne. Ali, eto, nekad dođe i do krvi. Žalosno je to što se među ovim ljudima i narodima dešava. Ali lijeka za tu bolest još nema na vidiku, ni ovamo ni tamo.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 5

KO ĆE DOĆI NA ČELO DRŽAVE

ŽUČNA BORBA – NIZAŠTA! Dragan Čović može se već pakovati za Sarajevo, Ivanić i Cvijanovićeva žestoko će se krviti za srpsku fotelju, a šta će ispasti iz bošnjačkog bubnja – to bi i Mara gatara teško mogla da prorekne

Č

im su kandidature objavljene u javnosti, predizborna trka za Predsjedništvo BiH odmah je započela. Doduše, i prije toga su se opasno gložili Fahrudin Radončić i Bakir Izetbegović, znajući da će ciljati u istu metu, a ponešto vatre unosio je i bivši reis, Mustafa Cerić.

No, kad su u bubanj ubačena imena Bakira Hadiomerovića i Emira Suljagića, zazveketalo je kao u metalnoj kanti. I zveketaće sve do druge nedjelje oktobra, kad će građani birati tri člana Predsjedništva BiH. Ljuti boj vodiće se za bošnjačko mjesto u vrhu države, Republika Srpska će se dijeliti na dva biračka stada – Ivanićevo i Željke Cvijanović, dok će na hrvatskom krilu biti manje

Hladovina čeka nove stanare 6 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

takmičenja. Dragan Čović već može pakovati kofere za Sarajevo, bez obzira na kvalitete Martina Raguža. K tome, nema više Komšića da bošnjačkim glasovima uzima “hrvatsku krunu”, tako da se vlasnik jedne od tri fotelje već sad zna.

Tri autsajdera: Među bošnjačkim kandidatima je deset imena, sa tri politički nepoznate osobe. Kakvetakve šanse imaju Izetbegović, Radončić, Cerić, Suljagić, Hadžiomerović, Halilović i Kebo.

Iza Kebe i Halilovića ne stoji jaka stranka. Seferova je u osipanju, a Kebo je samo formalni SDA-ovac.

To glasova što dobije, to će stići od poklonika njegovog imidža “narodnog čovjeka”, koji je posljed-

Piše: Vlastimir Mijović njih godina njegovao.

Ko god da pobijedi među Bošnjacima, gotovo je sigurno da pored svog imena neće imati buljuk glasova.

Najmanje među njima, vjerovatno, imaće Komšićev kandidat Emir Suljagić, što zbog stranačkih što zbog ličnih hendikepa. Podržaće ga mnogi koji su podržavali građansku koaliciju “Prvi mart”, preko koje se Emir popularizirao, ali će, zbog istoga, neki od tih simpatizera njegovo ime zaobilaziti u širokom luku. Zamirisala mu funkcija, a zamutio se osjećaj za realnost. Šteta za onu građansku koaliciju koju je dobro vodio.

Bakirov ceh: Slično bi prošao i Bakir Hadžiomerović da iza njega ne stoji jača mašinerija. Iako se i tu razočaranja nakupilo na tone, SDP-ov glasački mehanizam i dalje je solidne snage. Oni će zaokružiti Bakira H. No, teško da će mu to biti dovoljno za ulazak u tročlano Predsjedništvo.

Da mu je nekadašnja slava, iz vremena emitovanja “60 minuta”, plus glasači SDP-a, on bi sigurno pobijedio. Avaj, ne poštuje publika Bakira kao nekad. Prokužili ga. Objektivno gledano, tu je emisiju radio kao stranačku navijačku tribinu, koju su Lagumdžija i drugi neštedimice (zlo)upotrebljavali za svoje političke

obračune. Ceh je stigao na naplatu.

Pravdoljubiv i hrabar, Bakir H. je mislio da radi za pravdu i istinu.

No, i samom su mu se oči na kraju otvorile. Bar je to priznao, kandidujući se ispred stranke u kojoj već dugo važi za važnog čovjeka, bez obzira na (ne)formalno članstvo.

Priznao Bakir, progledali i oni koji su ga nekad obožavali, pljeskali pred televizorima misleći da on rešeta ni po babu ni po stričevima. A on dobro znao zašto i na koga puca, koga prlja, gužva i narodu gadi.

Džamijski krugovi: Glavni okršaj ipak će se voditi između Izetbegovića, Radončića i Cerića. U pokušaju da lični uvid raširim mišljenjima tzv. običnih ljudi, pokrenuo sam ovu temu na Facebook grupi magazina “Spektar”.

Ljudi znaju što znam i ja, pa jedni drugima nismo bili od pomoći, osim što je jasno da je nešto što svi znaju znak da je to baš tako. A tu spada, recimo, saglasnost oko uticaja džamijskih krugova na izbore.

No, možda je baš tu kvaka: za koga je džamija, za Bakira I. ili za donedavnog reis-efendiju? Volio bih čuti odgovor od jednog učesnika debate na Facebooku, koji kaže da vjernici “već žmireći znaju koga će zaokružiti”. Koga, stvarno?

Ja mislim da to većina još ne zna, zbunjena između važnosti sina slavnog oca i ugleda dugogodišnjeg vjerskog vođe. U toj zabuni možda i padne konačna odluka. Samo je pitanje koliko će Cerić oduzeti glasova Izetbegoviću, pošto mislim da bivši reis nikako ne može dobaciti do potrebne većine. Samo će naškoditi Bakiru , ukoliko obojica stvarno imaju uporište u džamijskim krugovima i ukoliko oni stvarno budu igrali presudnu ulogu.

Toj sreći nada se Fahrudin Radončić, da uz lične adute

Dvojica sigurno odlaze, da li i treći?

pridoda i tuđe slabosti, zapravo da naplati rasipanje glasova svojih rivala.

U jednom momentu, prije nego što je, zarad ulaska u vlast, počeo ašikovati s kim stigne, od Dodika do Lagumdžije i Čovića, dok je bio opozicijski čist i svima neugodan, imao je Radončić poveliku naklonost javnosti. Mnogo uho rado je slušalo njegove borbene pokliče o “antikorupcijskom cunamiju”. No, kako ga nestade sa pozicije ministra

Predsjedništvo BiH “ne služi apsolutno ničemu”, kako u internetskoj debati napisa jedan član naše Facebook grupe, inače nekadašnji diplomata sigurnosti, tako se smanjiše i mogućnosti da se, na krilima tog cunamija, još više omili narodu.

Ni slavna Mara gatara, da je živa, teško da bi i na dlanu i u fildžanu danas vidjela ko će u oktobru pobijediti u ovoj bici. Zasad mi se najpouzdanijom čini prognoza jednog našeg simpatizera sa Facebook grupe, koji smatra da će za ulazak u državno rukovodstvo biti dovoljno glasova koliko su

nekad dobijali opštinski načelnici.

Deset kandidata razdrobiće bošnjačku glasačku masu kao nikad dosad. Čisti višak: Na kraju, čime ću prenijeti i mišljenje gotovo trećine anketiranih na našoj FB grupi, moram podsjetiti na onu staru o šumi i drvetu od kojeg se ona često ne vidi. Vodiće se ljuti boj. No – za šta? Praktično nizašta!

Predsjedništvo kakvo imamo potrebno je samo onima koji u njemu sjede i strankama koje iza njih stoje, da pokažu čiji su mišići jači. Ono, međutim, državi gotovo ništa ne privrjeđuje. Jednostavno je suvišno, ono “ne služi apsolutno ničemu”, kako u internetskoj debati napisa jedan član naše Facebook grupe, inače nekadašnji diplomata.

No, hoćemo li dočekati dan kad će se tamo dijeliti samo jedna plata, a ne tri, i kad će tu sjediti čovjek kojeg će se birati u Parlamentu BiH, između baš svih građana ove zemlje i bez ove javne pomame. To je za nas jedino pametno rješenje.

A pametno, to se kod nas, nažalost, u politici obično izjednačava sa – neizvodljivo!

18. juli 2014. Spektar, broj 6 7

ZAŠTO ŽENE BJEŽE/TJERAJU OD POLITIKE?

ONE K’O FOL HOĆE, ONI K’O FOL NE DAJU Politika nije za žene, jer je to težak posao. Žene treba da brinu o kući i obitelji, reče ovih dana zastupnik u hrvatskom Saboru, dr. Dujomir Marasović.

Isto vjerovatno misle i naši političari i, općenito, muškarci, ali te riječi mudro skidaju sa jezika

I

zbornim zakonom BiH uspostavljen je princip da najmanje jedna trećina kandidata na izbornim listama trebaju biti osobe ženskog spola. Misija OSCEa u BiH, koja ovdje učestvuje u svim izbornim procesima, podržava usklađivanje Izbornog zakona BiH sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, koji definira ravnopravno učešće žena u politici, u kojem bi bilo osigurano učešće žena od čak 40%. To bi trebao biti i minimum za kandidatske liste.

Kako je statistički utvrdio OSCE, iako se žene obeshrabruju da preuz-

Cvijanovićeva, izuzetak ili farsa 8 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

mu javne uloge u društvu, postoje općine u BiH s gotovo jednakim procentom učešća muškaraca i žena u općinskim vijećima.

To je statistika. A šta je stvarnost?

Lutke na koncu: Premda nisu iskorijenjene iz politike i vlasti, žene su drugorazredni politički činilac. U neku ruku – ikebana. Da sale za sjednice izgledaju ljepše, šarolikije.

Doduše, ima i javno istaknutih političarki, poput Majkićeve iz SNSD-a ili Pandurevićeve iz SDS, koje su poklopac mnogim loncima (čitaj: parlamentarnim debatama).

Piše: Amra Zimić

Ovdje nijedna političarka nije u situaciji da gazdinski drma šakom od sto. To je rezervisano za muškarčine. Da nije Željke Cvijanović, premijerke u RS-u, ovdje ne bi bilo niti jedne žene na uistinu važnoj poziciji No, stiče se dojam da su one često samo štreberke koje ponavljaju naučeno, to jest recituju političke pjesmice svojih stranačkih lidera.

Njima se, i kad “lupnu”, kao, džentlmenski oprašta.

Brojke su, čini mi se, manje važne.

Bit je u suštini. A ona kaže da ovdje nijedna političarka nije u situaciji da gazdinski drma šako od sto. To je rezervisano za muškarčine. Da nije Željke Cvijanović, premijerke u RS-u i jedine, među 17 kandidata, koja puca na mjesto u Predsjedništvu BiH, ne bi ovdje bilo niti jedne žene na uistinu važnoj poziciji. Sve je još tužnije kad se čuje da je Dodik postavio Željku na premijersku funkciju samo zato što ga bespogovorno sluša. Ma šta sluša: kaže ili uradi nešto i prije nego to šefu pređe preko jezika. Politička poltronka, ukratko rečeno.

Žene su brojčano dobro zastupljene, ali suštinski imaju ulogu – ikebane

Svašta mogu još da dodam ovoj temi, ali sve se, u suštini, svodi na ono što su neki članovi Facebook grupe magazina “Spektar” o tome rekli, kad smo ih upitali šta o tome misle.

Svijet mudojajana: A evo šta misle, bez navođenja imena, koja se, inače, mogu vidjeti na našoj FB stranici: - Žene nisu nigdje makle iz politike... kad političari dođu kući one sređuju stvari... i to je vid politike... mislim da je kod nas jalovo pričati o toj temi.

- Jako diskutabilno što se tiče nas Balkanaca. I Merkelka je žena pa vlada već drugi mandat većom i jačom zemljom nego što je to BiH. Ne vidim razloga da i kod nas ne može biti više žena zastupljenih u politici, ali ne mogu doći do izražaja zbog "lopova"?

- Ko je kriv ženama što ne glasaju za žene. Tjera li ko te žene da glasaju za mudojajane? Mislim da ne!

- Zašto da žene budu u politici? To mi je isto kao gej parada. U politiku se treba ući dobrovoljno, osposobiti se i dokazati kao i u svim ostalim ljudskim djelatnostima. Ne vidim da se žene guraju u taj posao.

Drugo, žene su racionalnije od

muškaraca i u sadašnju politiku bi vjerovatno ušle radi rješavanja egzistencionalnih problema, a ne društvenih. U sadašnjem katastrofalnom trenutku je nebitno ko vlada: muškarac ili žena.

- Položaj žene u društvu odslikan je kroz položaj žene u porodici.

Dalje... Šta dalje! Nema dalje, pametnom je i išaret dovoljan.

Nazadno društvo: Na našoj FB stranici jedan gospodin je napisao ovo: U klero-nacionalnim društvima kakvo je bosansko, položaj žene je unaprijed predodređen. Njihovo mjesto u politici slično je mjestu koje žena ima u vjerskim ustanovama i obredima. I dalje: - Varamo se ako mislimo da je to u prestižnim demokratijama bolje. U

U klero-nacionalnim društvima kakvo je bosansko, položaj žene je unaprijed predodređen.

Njihovo mjesto u politici slično je mjestu koje žena ima u vjerskim ustanovama i obredima velikim firmama u Francuskoj, kada muškarac zamijeni ženu na nekom radnom mjestu, on ima 30-

40 procenata veću platu, pa po tom sistemu ide i sve ostalo.

- To je jedan veliki pokazatelj koliko smo primitivni u mozgu i koliko se vrši diskriminacija ne samo nad ženama nego nad komplet stanovništvom.

- Ne daju nam muški, a i Bog je uz njih, sve mi se čini. Zapazimo da nema niti jedna žena Božiji poslanik (a i Azrail je muškog roda)...

- Konstruktivan prijedlog je da sve žene osnuju stranku i za kandidate na svim nivoima izaberu svoje predstavnice - To je dokaz da se radi o zaostaloj i nazadnoj društvenoj sredini.

- Žene su čudo, zbog njih su se i ratovi vodili. Kamo sreće da ih ima više u politici, ali naš balkanski ponos - odnosno muški šovinizam, to im ne dopušta...

Eto tako ljudi misle. Svako po neko zrno dodaje činjenici da žene nisu subjekt politike, bez obzira da li ih ima u parlamentarnim klupama, vijećima, vladama. Pametno reče jedna od citiranih osoba: nebitno je ko vlada, žene ili muškarci. Bitno je da se dobro vlada.

Da bi to žene bolje radile od muškaraca, uistinu nema nikakve ozbiljne garancije.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 9

NOVE DODIKOVE GLUPARIJE

DOLAZI 100 MILIONA TURAKA, SPAŠAVAJ SE KO MOŽE! Poslije „najezde Arapa“, Dodik je nove osvajače pronašao u Turcima i brže-bolje odlepršao u Beograd da se konsultuje sa Vučićem. Bježi, narode, u brda, spašavaj se! Ko kako stigne...

Š

to je babi milo, to joj se i snilo.

Pri tome ovo „baba“ se može čitati i kao „babo“. Otprilike u toj jednoj rečenici najbolje se može sublimirati sva budaleština koju su Predsjednik RS-a Milorad Dodik i srbijanski premijer Aleksandar Vučić uspjeli izrežirati prošlog vikenda.

Za neupućene, pojedini regionalni portali, skloni jačoj žutici u sezoni kiselih krastavaca, sklepali su kvaziinformaciju u kojoj je turski premijer Erdogan izjavio na jednom predizbornom skupu da bi svako ko na bilo koji način "dirne Bošnjake protiv sebe imao 100 miliona Turaka", i istakao da zato ne treba da čudi "kada turski ratni

Pojedini regionalni portali, skloni jačoj žutici u sezoni kiselih krastavaca, sklepali su kvaziinformaciju u kojoj je turski premijer Erdogan izjavio na jednom predizbornom skupu da bi svako ko na bilo koji način "dirne Bošnjake protiv sebe imao 100 miliona Turaka"... brod uplovi u Neum" jer je to znak podrške suverenitetu BiH. Rat u najavi: Još preciznije, neka urednička ili novinarska glavica je zavila u epsko-lirsku oblandu ovu glupost, pa ona u svom punom

Izetbegović i Erdogan: Evo slike, evo dokaza 10 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

Piše: Dragan Bursać obimu glasi ovako. Uživajte: "Turska ili Osmansko carstvo su svoju braću Bošnjake u davnoj prošlosti predali neprijatelju, bez ikakve zaštite, Austo-Ugarskoj! To sebi nikad nismo i nećemo moći halaliti. Ali, onda je ponovo zlo došlo po Bošnjake i opet smo na tom ispitu pali, nismo uspjeli da ih zaštitimo! Sad se kunem velikim Allahom da kad bi iko, na bilo kakav način dirnuo Bošnjake, imao bi protiv sebe sto miliona Turaka.

Zato se nemojte čuditi kad turski ratni brod uplovi u Neum, jer to je naš znak i podrška suverenitetu BiH".

Sada zamislite koliko morate biti „bistri“ i politički osviješteni da bi povjerovali kako se Erdogan u predizborne svrhe služi Bosnom, Bošnjacima i Neumom silnim gradom?! Zar stvarno neko vjeruje da je Erdogan surduknuo ovakvu bedastoću? Zar stvarno neko misli da prvi čovjek Turske zna šta je Neum, gdje se nalazi i koliko je on bitan Bosni, Bošnjacima i inima?

Zar, iole ozbiljno dvonožno čeljade seriozno shvata tabloide koji lupaju ovakve idiotarije?

Pa naravno!

Predsjednik RS-a Milorad Dodik je, izgleda u nedostatku prečeg

Turski vojnici jedva čekaju da dođu u BiH

posla (a, objektivno, šta čovjek pored ovakve opozicije da radi), listao žutu štampu i skrolao po poluporno sajtovima i nabasao na Erdoganovu konkvistadorksu „izjavu“.

Ko će čekati ponedjeljak i kraj Mundijala? Ko će provjeravati istinitost frontalnog napada 100 miliona turaka na Balkan u cilju očuvanja Bosne, Bošnjaka i Neuma pride? Milorad se osjetio, kako samo on to zna, vitalno ugrožen.

Ljetna letargija: Toliko je bio ugrožen da je odmah nazvao svog najboljeg novog prijatelja gospara Aleksandra Vučića, saopštio mu vijest o turskoj invaziji i uputio sitno pismo u kojem je „ocijenio da je posljednji incident turskog premijera posebno opasan i zabrinjavajući, jer je on ovog puta sa sanjarenja o obnovi otomanske imperije prešao na otvorene prijetnje vojnom intervencijom u teritorijalnim vodama BiH, mimo saglasnosti zajedničkih institucija u kojima glas ima i

Republika Srpska.“ Na ovu najavu rata i Aleksandar Vučić se odmah prenuo iz ljetnje letargije i pomislio kako je poslije lova na narko bosove, izgradnje Skadra, pardon Beograda na vodi, zataškavanja humanitarne podjele

Zar stvarno neko vjeruje da je Erdogan surduknuo ovakvu bedastoću? Zar stvarno neko misli da prvi čovjek Turske zna šta je Neum, gdje se nalazi i koliko je on bitan Bosni, Bošnjacima i inima? Zar, iole ozbiljno dvonožno čeljade seriozno shvata tabloide koji lupaju ovakve idiotarije... doktorata, najbolje da se promtno sastane sa Dodikom. Koliko danas.

Prvim letom iz Banjaluke. Da se dogovore. Treba se ušančiti. Rovove i tranšee praviti. U Drinu kakvu podmornicu porinuti. Skloništa od Mećavnika do Andrićgrada burgijati pod zemljom...Kad, ono,

međutim. Zli ljudi im pokvariše njihov lični riziko.

Glavni Baja: Dakako, da je odmah stigao i zvanični demanti od strane Turske, preciznije turskog ambasadora Erginaja, koji je izjavio kako je riječ o najobičnijoj novinarskoj podmetačini. Ambasador Erginaj je pozvao krugove i medije koj su u javnost objavili tu nepostojeću izjavu da budu ozbiljni i odgovorni u svom radu.

Jeste pozvao Erginaj na ozbiljnost, ali ko će blago nama pozvati Dodika da se uozbilji. I koga će Dodik, kuku nama, poslušati?

Sve na stranu, nego, stvarno, šta će pričati Vučić i Dodik? Hoće li se uopšte sastati (pisano pred njihov susret u Beogradu, op. ur.)? Ili će biti: Ko biva, kad sam uplanir'o put da ga sad ne brčem?

- Al nas zajebaše, već vidim kako glavni Baja u šaljivom tonu prilazi i grli najzabrinutijeg i najvrijednijeg Srbina na svijetu.

- Pravi se ozbiljan, ja to radim već duže vrijeme i sjajno me ide, šapće 18. juli 2014. Spektar, broj 6 11

mu u zagrljaju Vučić, da kamere ne ovjekovječe, a čitači sa usana da ne dešifruju.

Mogli bi, velim, to sve konstatovati u prvih par sekundi, a onda napraviti šta znam, neku panel diskusiju, sesiju ili kakav plenum o pogubnom uticaju Turske na ove naše prostore. Što da ne?

Hejterstvo prema Austro-Ugarskoj je bilo “in” do Vidovdana, a sada treba usmjeriti medijsku i svaku drugu oštricu prema Turskoj.

Zabava miliona: Ono, istina bog, jesu Austrijanci za svog vakta

izgradili Bosnu i jeste Turska među najvećim ekonomskim partnerima i Srbiji i BiH, jeste Turska najviše pomogla bivšim dominionima u proljetnom potopu, ali ko ga šiša!

Neka se narod zabavlja.

A, produktivno je i održavati stalne tenzije na relaciji Bošnjak-Srbin pred izbore.

Sve u svemu, kao i do sada ništa se neće desiti. Ovo je Miloradu n-ti nepromišljen postupak, koji se bazira na traču. Sjetite se prošlogodišnjih „minhenskih sastanaka opozicije i NVO-a, u cilju izazivanja nemira u Republici Srpskoj“.

Ko se sebi smije, najslađe se smije: Dodik i Vučić

Turci ipak znaju gdje je Bosna i šta se u njoj zbiva 12 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

Ovo je Miloradu n-ti nepromišljen postupak, koji se bazira na traču.

Sjetite se prošlogodišnjih „minhenskih sastanaka opozicije i NVO-a, u cilju izazivanja nemira u Republici Srpskoj“. To se na noge diglo i staro i mlado, ne bi li kako napravilo Putinove zakone, pa ništa. O otcijepljenjima na sedmičnom nivou, suvišno je trošiti riječi...

To se na noge diglo i staro i mlado, ne bi li kako napravilo Putinove zakone, pa ništa. O otcijepljenjima na sedmičnom nivou, suvišno je trošiti riječi.

I ne bi trebalo brinuti zdravomisleću jedinku što je Milorad Dodik prepun ridikuloznih izjava, postupaka i zaključaka, koliko zastrašuje činjenica da je on kao takav najdominantninja i politički najaktivnija figura u Republici Srpskoj sa ozbiljnom vjerovatnoćom da će to i ostati.

Elem, eto narodu zabave za ovu heftu. Zabave od 100 miliona Turaka. Ali taj narod nikako, onako kolektivno da zastane pa da konstatuje.

– Svi jebu, a ti se Muzafere kupaj!

I taj narod, blesaviji od žutih kvazivijesti, blesaviji od Dodikovih reakcija i poteza na te izjave nikako da shvati kako je baš on, narod vaskoliki, sve vrijeme ovoga kina jebana strana.

Dokle? A, vrag će ga znati. Voli narod tu seksualnu opciju pa to ti je.

Uglavnom, red je konstatovati: poslije „najezde Arapa“, stižu nam i Turci. U milionskom broju.

Bježite u brda i spašavajte se! Ko kako stigne. Eee, narode moj! Da te nema trebalo bi te izmaštati.

Buka.ba/Banjaluka

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

Sarajevo H. Kreševljakovića 18 Tel./fax: 033 481 088 Mobitel: 063 393 180 063 399 648 063 393 181

www.kapitals.ba

Dnevni najam već od 50 KM!

POLA MILIONA NEZAPOSLENIH U BiH

OBEĆANJA NISU ISPUNJENA U posljednjih godinu dana zaposleno je 100.000 osoba u BiH, ali je posao za to vrijeme izgubilo 105.000 osoba. Broj nezaposlenih približno je isti ili veći nego u trenutku kada su aktuelne vlade preuzele mandat 2010/2011. godine

Krajem juna ove godine, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Adnan Delić, izjavio je da je u proteklih godinu dana sa evidencije službi za zapošljavanje u BiH skinuto više od 100 hiljada ljudi radi zaposlenja. Iako ova informacija sama po sebi može zvučati optimistično, ako uđemo u dublju analizu ovih podataka, veoma jednostavno možemo zaključiti da situacija sa zapošljavanjem u našoj zemlji nije ni izbliza tako sjajna.

Ukoliko pogledamo mjesečne biltene Agencije za rad i zapošljavanje, podatak prema kojem je preko 100 hiljada osoba skinuto sa evidencije radi zaposlenja je tačan, ali do velikih razlika dolazi kada podatke državne agencije uporedimo sa podacima entitetskih zavoda za zapošljavanje. Razlike su još

14 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

veće ako uporedimo podatke o novoprijavljenim na evidenciju nezaposlenih.

U periodu od maja 2013. do maja 2014. godine, prema izvještajima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, sa evidencije službi za zapošljavanje zaposleno je ukupno 100.058 osoba. Međutim, prema podacima entitetskih službi u ovom periodu zaposleno je 57.844 osoba u FBiH i 29.546 osoba u RS, što ukupno iznosi 87.390 novih zaposlenih.

Crna statistika: Disbalans je mnogo veći ako uporedimo podatke o broju novoprijavljenih osoba na evidenciju u entitetima sa podacima o novoprijavljenim koje je u svojim izvještajima iskazala Agencija za rad i zapošljavanje

Piše: Istinomjer.ba BiH. Prema podacima ove agencije u periodu od maja 2013. do maja 2014. godine na evidenciju je prijavljeno 181.368 novih lica koja traže posao, te još 105.400 osoba kojima je prestao radni odnos.

Ako se, pak, pogledaju podaci entitetskih zavoda za zapošljavanje, u istom periodu je u FBiH prijavljeno novih 94.583 nezaposlenih osoba, dok je u RS prijavljeno njih 64.776. Prema ovim podacima, ukupno je prijavljeno 159.359 novih nezaposlenih osoba u oba entiteta u proteklih godinu dana.

Imajući u vidu ove brojke, interesantno je pogledati i predizborna obećanja partija na vlasti u ovoj oblasti.

Tako je, recimo, SDP BiH obećao da će “znatno povećati broj zaposlenih, a smanjiti broj nezaposlenih radnika”, što se evidentno nije dogodilo. S obzirom da je broj nezaposlenih u ovom entitetu tokom aktuelnog mandata Vlade FBiH porastao za gotovo 20.000, a da je broj zaposlenih porastao za tek nešto više od 2.000, ne može se govoriti o znatnom povećanju pa će ovo obećanje vjerovatno ostati neispunjeno u ovom mandatu.

U martu 2011. godine, kada je formirana Vlada FBiH, na evidenciji je bilo 367.255 nezaposlenih osoba, dok se u maju ove godine ta cifra popela na 386.801 nezaposlenih. Dakle, broj nezaposlenih u aktuelnom mandatu Vlade FBiH porastao je za 19.546 osoba.

Uzaludna pretraga po ponudi zavoda za zapošljavanje

Broj zaposlenih u FBiH na početku mandata Vlade FBiH iznosio je 439.994, dok je u martu ove godine u FBiH bilo 439.496 zaposlenih. Broj zaposlenih u FBiH u aprilu ove godine iznosio je 442.111, što predstavlja blagi porast u odnosu na prethodni mjesec.

Prazna obećanja: Interesantna je činjenica da SNSD, vodeća partija u Republici Srpskoj, uopšte nije dala predizborna obećanja o povećanju zaposlenosti, ali je takvo obećanje dala SP RS, čiji predsjednik Petar Đokić obnaša i funkciju ministra rada i socijalne politike u ovom bh. entitetu.

Iz ove partije pred izbore 2010. godine obećali su “aktivnu politiku zapošljavanja”, ali i niz drugih obećanja koja su se odnosila na povećanje zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti u RS. Imajući u vidu da je broj nezaposlenih ostao na gotovo istom nivou, a da je broj zaposlenih opao u odnosu na početak mandata Vlade RS, i u

ovom slučaju se može zaključiti kako ni ova obećanja neće biti ispunjena.

U januaru 2011. godine, na početku mandata Vlade RS, prema podacima Zavoda za zapošljavanje RS, bilo je evidentirano 147.912 nezaposlenih, da bi se u januaru

U martu 2011. godine, kada je formirana Vlada FBiH, na evidenciji je bilo 367.255 nezaposlenih osoba, dok se u maju ove godine ta cifra popela na 386.801 nezaposlenih ove godine ta brojka popela na 150.193 nezaposlenih. U prva četiri mjeseca ove godine, broj ljudi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS se smanjio na 146.172 nezaposlenih, s tim što je manji dio onih koji su izbrisani sa evidencije zaista zaposlen. Tako je, recimo, tokom 2013. godine sa evidencije Zavoda izbrisano ukupno 61.050 lica, ali je samo je 27.996 brisano po osnovu zaposlenja i 864 njih po osnovu obavljanja privatne djelatnosti.

Ostalih 33.054 lica izbrisano je sa evidencije po drugim osnovima, a ne zbog toga što su našli zaposlenje.

Pad i porast: Također, broj zaposlenih u Republici Srpskoj je u konstantnom padu, sa izuzetkom 2013. godine, kada je zabilježen blagi porast. 2010. godine, registrovano je 244.453 zaposlenih, da bi broj zaposlenih u 2013. godini iznosio 238.640, što je znatno niži broj od broja zaposlenih na početku aktuelnog mandata.

U aprilu ove godine, ukupan broj registrovanih nezaposlenih u Federaciji BiH i Republici Srpskoj iznosio je preko pola miliona ljudi, preciznije njih 534.580.

Pogledaju li se, dakle, ukupni rezultati obje entitetske vlade u aktuelnom mandatu, blago poboljšanje koje je primjetno u prethodnoj godini ne daje previše razloga za zadovoljstvo, jer je broj nezaposlenih približno isti ili veći nego u trenutku kada su aktuelne vlade preuzele mandat 2010/2011. godine.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 15

BOLJA STRANA NAŠE EKONOMIJE

U KUKOLJU IMA I ŽITA...

Ž

I pored državne traljavosti i malodušnosti koja je ušla među ljude, u BiH ima i firmi koje su dokaz da se može stvarati, zarađivati, upošljavati ljude i od svega toga solidno živjeti

ivot pobjeđuje logiku, kaže Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca Federacije BiH. Želja privrednika da se bave poslom koji znaju i umiju tako pobjeđuje loše poslovno okruženje, šumu zakona, propisa, poreza... Pobjeđuje sveprisutnu korupciju i nesigurnost za investicije novca koji je ili teško stečen ili uzet uz visoke kamate u bankama.

I pored glomaznog birokratskog aparata, koji je kao željezna kugla svezana oko nogu bh. privrede, postoje pogoni koji uspješno rade, prave planove za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta.

Postoje privrednici koji su pronašli način da i u takvim uslovima rade i zarade, da ne zavise od drugih i ne čekaju "uhljebljenje" u elektrodistribuciji, pošti, u nekom od brojnih 16 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

zavoda ili državnih ustanova.

Predstavljamo vam samo neke od takvih firmi, koje su, svaka sa svojim konceptom, uspjele da ostvare značaj razvoj.

Doma}e tržište: Bio je april 1992.

Mesna industrija Ovako je radila tek nekoliko dana kada je u BiH počeo rat. Ipak, poslovna ideja porodice Džafić preživjela je granatiranja i rad je ponovo počeo 1999. Danas je

Vlasti još nisu prepoznale potencijale naše drvne industrije. Tako u fabrici Nova Dipo imaju problema sa snabdijevanjem drvetom, sirovinom za koju se smatra da je u BiH ima dovoljno...

ova firma prerasla u kompaniju Akova Group i zapošljava 840 radnika. Jedna je od onih koja se ubrzano razvija i ima preko 30 proizvoda od pilećeg mesa, te preko 80 raznih proizvoda koji spadaju u grupu mesnih prerađevina. Osnovna snaga na kojoj počiva snaga ove kompanije je njena snažna pozicija na domaćem tržištu, kaže Nedžad Biberović, šef marketinga.

"U svakom poslu je bitno da imate tržište. Kada nađete tržište, onda možete da uđete i u razvoj proizvodnje i otvaranje radnih mjesta. Sve može da se razvije velikom brzinom, ako nam naša država otvori mogućnost da osvojimo i nova tržišta", kaže Biberović.

Jedan od osnovnih problema s kojima se suočava ne samo ova firma, nego i mnoge druge koje se

bave poljoprivredom i preradom mesa jeste nefunkcionisanje Ureda za veterinarstvo. Bez garancije države, odnosno takvog ureda, da se zadovoljavaju određeni standardi, nema ni izvoza hrane na tržište EU. "Mi zadovoljavamo sve standarde EU, ali mi nemamo državnu agenciju koja je spremna i da garantuje da su proizvodi iz BiH u skladu s njima", navodi Biberović. On također ističe da su u susjednim državama, odnosno u EU, mnogo veći poticaji za poljoprivrednike. U BiH su poticaji mnogo manji, a osim toga se dijele po netransparentnim kriterijima.

"Mi, kao jedna od najuspješnijih kompanija u BiH, do sada nikada nismo dobili nikakav poticaj", kaže Biberović.

Izvoz u Švedsku: IKEA je lanac za prodaju namještaja poznat u cijelom svijetu. Kada sljedeći put kupite neku od stolica u IKEA-i dobro pogledajte - možda negdje postoji naljepnica "made in BiH".

Industrija namještaja "Nova Dipo" iz Podgradca u blizini Gradiške, prestruktuirana je i privatizovana 2008. godine. U ovoj fabrici se prerađuje nadaleko poznata "Kozaračka bukva". Firma je specijalizovana za proizvodnju stolica, a skoro svu proizvodnju otkupljuje gigant iz Švedske.

"Na početku smo proizvodili oko 100.000 stolica, godišnje, danas je ta brojka dostigla 600.000 stolica, a plan je da se do 2017. pravi milion stolica godišnje", navodi Miodrag Babić, šef tehničke pripreme.

Ipak, vlasti još nisu prepoznale i dovoljno razvile potencijale koje ima drvna industrija BiH. Tako u fabrici Nova Dipo imaju problema sa kontinuiranim snabdijevanjem drvetom, dakle sirovinom za koju se smatra da je u BiH ima dovoljno.

Dva početka: Ovako i Akova

Pogoni Nove Dipo obnovljeni su uz pomoć koncerna IKEA

"Imamo ugovore sa Šumama Republike Srpske, ali se oni ne ostvaruju u punom obimu. Problem predstavlja zimski period. Mi znamo da ima problema i da je teška sječa šume u zimskom periodu, ali kupce na Zapadu to ne interesuje", prenosi Babić.

On vjeruje da bi se moglo mnogo više izvoziti, otvoriti mnogo više radnih mjesta i, na kraju krajeva, mnogo više novca sliti i u državni budžet kada bi vlasti odradile svoj dio posla. U ovom slučaju se to odnosi na uredno snabdijevanje drvetom.

Poreske teškoće: "Imamo znanje, imamo kvalitet, imamo proizvode", navode u firmi Inox Ajanović iz Tešnja (inače jedne od opština koje

se posebno ističu kao one koje su stvorile uslove za razvoj privrede).

Ova firma proizvodi razne vrste dijelova od nerđajućeg čelika.

Sirovina se uvozi, ali se od nje pravi polugotov ili gotov proizvod koji se uglavnom plasira u inostranstvo.

Među kupcima su, naprimjer, lanci trgovina Tiffany, Burberry ili Swarovski.

I u ovoj firmi kažu kako bi se moglo više i bolje, kada bi država smanjila birokratiju i pojednostavila poreske propise. Ističu još nešto.

"Dobar majstor vrijedi kao inžinjer", kaže Nedžad Ajanović iz Inoxa.

"Trebalo bi se ugledati na njemački školski dualni sistem u kojem postoji obrazovanje kroz praksu."

Mnogi eksperti ističu da je jedan od razloga zbog čega se Tešanj 18. juli 2014. Spektar, broj 6 17

ubraja u opštine koje su stvorile bolje uslove za privređivanje taj što je i školski sistem donekle prilagođen zahtjevima privrednika. Oni su saglasni i u tome da u BiH mora da se smanji administracija, bez obzira koliko bolne bile odluke o podjelama otkaza.

Novac u državni budžet, a time i novac za socijalna davanja, može da donese samo proizvodnja i stvaranje nove vrijednosti kroz osvajanje novih proizvoda.

Podobni i sposobni: Jedan od dokaza da je to moguće je i nedavna odluka njemačkog Mercedesa da obnovi saradnju sa tešanjskom Pobjedom.

Ova firma će ponovo, kao i prije rata, proizvoditi dijelove za Mercedesove kamione i autobuse.

Nedžad Ajanović na ovogodišnjem privrednom sajmu u Hanoveru

Pobjeda obezbjeđuje "hljeb" za oko 300 radnika i njihovih porodica.

Vrijeme je i da se mnogi u organima vlasti u BiH upitaju da li bi takvih radnih mjesta moglo biti još više, napominje jedan od naših

NAGRADA ZA NOVINARKE CIN-a Jovana Kljajić, Maida Salkanović i Sadeta Fišić dobitnice su USAID-ove novinarske nagrade za priču “Visoka cijena krova nad glavom”

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN), čije tematske članke često objavljujemo u “Spektru”, dobitnik je USAID-ove novinarske nagrade za priču

18 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

“Visoka cijena krova nad glavom”.

U njoj su Maida Salkanović, Sadeta Fišić i Jovana Kljajić otkrile slučajeve zlostavljanja djece u nekim hraniteljskim obiteljima.

sagovornika i dodaje: "U BiH posla imaju samo veoma sposobni ili veoma podobni.

Sposobni su u privatnim firmama, a podobni... znamo gdje."

Azer Slanjankić/DW Nagrada je dodijeljena u sklopu USAID-ovog Projekta jačanja institucija vlasti i procesa u Bosni i Hercegovini (SGIP BiH). “Članak CIN-a pomogao je u izradi Nacrta javne politike o udomiteljstvu”, rekao je tom prilikom Christian Haupt, direktor ovog projekta.

Nagrada je dodijeljena za najbolju novinarsku priču na temu kreiranja javne politike u oblasti vaninstitucionalnog udomiteljstva djece i odraslih osoba bez adekvatnog roditeljskog i porodičnog staranja.

Druga nagrada pripala je novinaru Alemu Dediću iz sedmičnog lista „Novo vrijeme“, za priču “Da kuća bude dom”, a treće mjesto osvojio je novinar Mirsad Bajtarević sa BH radija 1.

Ocjenjivački žiri su činili Jasmina Selimović iz Udruženja „Familija“ iz Tuzle, Ljiljana Zurovac iz Vijeća za štampu u BiH, Milkica Milojević iz Udruženja „BH novinari“, Eldin Karić iz Centra za razvoj medija i analize (CRMA) i Antonio Prlenda iz projekta SGIP.

IZDAŠNA ME\UNARODNA POMOĆ

KaKo će se novac trošiti?

BiH i Srbija će dobiti 1,8 milijardi donatorskih eura za saniranje šteta od poplava.

Analitičari upozoravaju: „Donirana sredstva najmanje će završiti kod onih kojima su najpotrebnija“

B

iH će dobiti 892, a Srbija 995 miliona eura. Za regionalne projekte prikupljeno je 41,4 miliona eura.

Ovo je izjavila, po završetku donatorske konferencije, održane u srijedu u BRiselu, evropski izaslanik za humanitarnu pomoć Kristalina Georgijeva. Ona je, također, istakla da će biti osigurana transparentnost utroška sredstava. Rečeno je da će za šest mjeseci biti upriličena nova konferencija na kojoj će biti analizirana realizacija pomoći.

Novac su obećali predstavnici 23 međunarodne organizacije i 60 zemalja.

Bosanskohercegovački zvaničnici zadovoljni su rezultatima konferencije koja je, pod motom „Obnovimo zajedno“, upriličena u Briselu kako bi se pomoglo područjima stradalim

20 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

u poplavama koje su u maju pogodile BiH i Srbiju.

Zadovoljstvo: Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija smatra da je donatorska konferencija „novi početak, kako za BiH, tako i za region, jer je pokazano jedinstvo u borbi protiv katastrofalnih poplava“.

Pomoć će biti implementirana na koordiniran način uz podršku

Evropska unija će kontrolirati transparentnost utroška doniranih sredstava. Rečeno je da će za šest mjeseci biti upriličena nova konferencija na kojoj će biti analizirana realizacija pomoći...

Evropske unije, putem postojećih struktura u BiH i Srbiji i u bliskoj saradnji sa međunarodnom donatorskom zajednicom.

Zadovoljan je i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda. „Procjene Evropske komisije bile su da je za prvu fazu sanacije šteta potrebno oko 650 miliona eura, a mi smo osigurali 809 miliona eura. Sada je najvažnije da osiguramo transparentnost u trošenju sredstava. Dali smo jasne i čvrste garancije donatorima da će za sva sredstva koja nam budu na raspolaganju biti osiguran maksimalan nadzor njihovog utroška“, rekao je Bevanda.

Analitičari, međutim, tvrde da bi pomoć bila daleko veća „da politička elita u BiH nije uništila sliku međunacionalne solidarnosti“ i da

U Topčić-Polju se grozničavo nadaju materijalnoj pomoći

nisu počele svađe oko toga koliko kome pripada od pomoći izvana.

Ekonomski analitičar Svetlana Cenić kaže kako bi vjerovala u dobre namjere donatorske konferencije da, u međuvremenu, nisu počele „neviđene prevare i manipulacije oko pomoći“ i da su se vlasti, poput naroda, ponašale solidarno i jedinstveno. Ona tvrdi da se i mimo donatorske konferencije moglo učiniti puno više kako bi se pomoglo ugroženim područjima.

Ona je ubijeđena da bi međunarodna pomoć bila dvostruko veća da su i vlasti u BiH pokazale ozbiljnost i jedinstvo. „Vjerovala bih u dobre namjere vlasti da su nadležni odmah naložili istragu o robnim rezervama i skladištima Uprave za indirektno oporezivanje, da su objavili nalaze i tužiteljstvima naložili da procesuiraju odgovorne za nepravilnosti“, rekla je Svetlana Cenić.

Skepsa: Svetlana Cenić tvrdi da je poplava vlastima došla „kao kec na desetku“ kako bi se pokrila katastrofa javnih finansija i našlo opravdanje za „nerad, kriminal i nemar“, ali i za buduća zaduženja.

„Međunarodni monetarni fond im je dozvolio četiri posto BDP-a deficita i sada će nastati opća klanica obveznica, zapisa i kredita.

Trebat će se od toga oporaviti!

Vidite da su formirali fondove, što znači kontrola nad novcem i netransparentne procedure“, tvrdi Svetlana Cenić.

Ona upozorava da će sredstva prikupljena na donatorskoj konfer-

Kako se može vjerovati nekom ko vara ovolike godine i ko je doveo narod u siromaštvo kakvog na ovim prostorima nije bilo od prije onih ratova... enciji „najmanje završiti kod onih kojima su najpotrebnija“. „Kako se može vjerovati nekom ko vara ovolike godine i ko je doveo narod u siromaštvo kakvog na ovim prostorima nije bilo od prije onih ratova? Na kraju, mogli su se postojeći krediti reprogramirati, jer su na tom donatorskom skupu bili isti oni koji nas kreditiraju.

Oslobodila bi se velika sredstva, ekonomija se ne bi srozavala novim nametima, a lakše bi bilo i servisiranje obaveza“, kaže Svetlana Cenić.

Obaveze: Najveći dio sredstava prikupljenih na donatorskoj konferenciji bit će iskorišten za obnovu infrastrukture, energetike, stambenih objekata, poljoprivrede i malih preduzeća, rečeno je na konferenciji u Briselu. BiH i Srbija su se obavezale da će provesti mjere za smanjenje rizika od poplava i drugih prirodnih nesreća, što uključuje i jačanje regionalne saradnje na uređenju riječnih bazena. Dvije države su se obavezale i da će dodatno razviti mehanizme civilne zaštite te usvojiti adekvatne politike iskorištavanja energije i zaštite okoline.

Procjenjuje se da su posljedice poplava i klizišta na bh. ekonomiju dostigle 2,1 milijardu eura. Najviše je pogođen privatni sektor, a najugroženiji su poljoprivreda i transport.

Prema podacima vlasti u BiH, ukupne kratkoročne, srednjoročne i dugoročne potrebe koje se odnose na oporavak i obnovu procjenjuju se na 1,7 milijardi eura.

Kratkoročne potrebe za narednih 6 do 12 mjeseci, koje uključuju i obnovu kuća i domaćinstava prije zime, dostižu 652 miliona eura.

Samir Huseinović/DW 18. juli 2014. Spektar, broj 6 21

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

STID ME I DALJE

Nisam nikada čula da je neko zaista umro od stida, osim u metafori. A dobro bi bilo da se i to može.

Bar bi mogli da shvatimo zašto se mnogi toliko silno odupiru da se stide

J

a bih rekla da sve muke ljudske počinju od saznanja o vlastitoj smrtnosti. Čitav život, kada se tako gleda, izgleda poput pokušaja u nizu da se pobjegne smrtnome času.

A onda, kada se smrt desi, pitamo: Od čega je umro?

Odgovoriš: Od smrti! Ne vjeruju, hoće obrazloženje. Kao da će baš taj razlog što se navede biti nečiji tuđi, dovoljno dalek i kao neka garancija da ti ne možeš umrijet’ skoro od istog, da tebe smrt neće nikada dotaći.

Tako, eto, umire se kod nas od bolesti, od starosti, od ljubavi, od tuge, od nesretnog slučaja, od struje, udara groma, od prebrze vožnje, zime ….čak i od «stida».

Sve je tačno, sve je tako izuzev ovog posljednjeg, jer nisam nikada čula da je neko zaista umro od stida, osim u metafori. A dobro bi bilo da se i to može. Bar bi mogli da shvatimo zašto se mnogi toliko silno odupiru da se stide.

A šta su drugo Srebrenica i njeni nišani nego stid. Prije svega stid Bosne i Hercegovine, jer se u njenim njedrima desilo masovno ubijanje ljudi i djece u ta tri vruća ljetna dana. Pa onda stid da se svijet oko nas okuplja i spašava nas od nas samih, pa stid da se umjesto slobode ljudima daje bijeda, korupcija, siromaštvo, molitva, podvala, a onda klanjaju kostima zajedničke dženaze i opijela…

22 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

Pa stid da udovice i ožalošćene supruge i majke traže pravdu, upornije od Države, i bore se da se zločinci pronađu i kazne. Pa stid od vjerske propagande tamo gdje je smrt već sve izjednačila davno, jer

Stid me da gledam kako je BiH ista sve ove godine i ništa se za nju ne mijenja: razdvojena, raspolovljena, podijeljenja, opljačkana, mržnjom i primitivizmom zadojena, čemerna... mrtav čovjek je samo mrtav čovjek i ništa više. Pa stid od govora i govorancija, stid od pehlivanstva i tolerancije onoga što se ne može tolerirari, stid od zatvaranja vrata i oka, stid od avlija i ograda, stid od laži i podvala, stid od naroda koji ne zna zastati i reći: Žao mi je, ja to osuđujem!

Stid od budala i

Piše: Nermana Begagić profitera, polupismenih vođa i njihovih političkih karijera. Stid od Republike Srpske koja žrtvuje narod da bi bila država usred Bosne i Hercegovine. Stid od lažne za sve Federacije.

Od koliko li bi samo stidova moglo da se umre danas u Bosni i Hercegovini?!

Ne znam, al’ slutim: skoro neprebrojivo, jer i toliko godina nakon rata stid me da kažem da ni dandanas ne možemo mirno živjeti u svojoj zemlji, da i dan-danas moramo da prihvatamo razne humanitarce i probisvjete da nas spašavaju ili da nam drže slovo.

Da gledam i slušam kako se na dženazi aplaudira političkim govornicima i zaboravlja bol i jad ljudi, živih i mrtvih, pokošenih u tri dana zarad sijanja mržnje za vijeke vijeko-

va i razdvajanja na silu Bosne i Hercegovine. Stid me da gledam kako je ona ista sve ove godine i ništa se za nju ne mijenja: razdvojena, raspolovljena, podijeljenja, opljačkana, mržnjom i primitivizmom zadojena, čemerna. Bosna i Hercegovina, naša domovina.

Stid me... al’ kako se u nas od toga ne umire, mogu i dalje da crnim papir svojim lutanjima i razmišljanjem o nama. Po cijenu da čak preskočimo koju kolektivnu dženazu i pustimo ljude da sahranjuju svoje drage u intimi sa njima.

Nije li vrijeme da se konačno ozbiljno pozabavimo narodom i budućnošću, da svi zajedno zasučemo rukave?

Ne znam, jer ako to kažem javno, neko će mi reći: Zar te nije stid? A jeste, stid me! ****** Ovo je pisano 2011. godine, ali se i dan-danas ništa nije promijenilo.

Došao je i 11. juli 2014., 19 godina od genocida, ukopano je novih 175 identifikovanih žrtava. Boli me Srebrenica, stid me i dalje.

U Hagu su za zločin genocida osuđena 22 vojnika paravojnih for-

macija samoproklamovane, u to vrijeme, Republike Srpske.

Podnešene su tužbe za još 730 njih... Neki su umrli, kao Slobodan Milošević, predsjednik Srbije, neki se procesiraju unedogled, kao Mladić, neki su na slobodi...

Parlament Bosne i Hercegovine, države u kojoj se desio, jedini je parlament nije nikada zajednički osudio genocid. A Srebrenica sa već obilježenih 6066 grobova pripada Republici Srpskoj. Ona, republika unutar Bosne i Hercegovine, povezana masovnim grobnicama svojih stanovnika, ne dopušta da se za njima zvanično žali...

Za mene su ta tri dana jula, u kojima su lovili ljude u bijegu, koji su hvatani i ubijani, izbrisana iz kalendara. Zamijenila ih je bol i tišina. Ništa se ne mijenja. Kako godine prolaze, i dalje me u te dane strah, unezvjerena sam, stalno osjećam kako mi u tijelo metak

Majke Srebrenice postojale su i postoje, kao i majke onih koji su ove zločine počinili. Bože, smiri nam duše, svima, posebno svim majkama, i pomozi da ovaj bol umine...

udara, gledam iskrivljena neljudska lica ubica i padam uz ostale.

Srebrenica. Kako je moguće uopšte zaboraviti?

I nije žrtva ta koja u meni izaziva najveću bol. Nju najviše izazivaju ljudi koji su se ponašali kao kerovi, koji su nas lovili i pucali u nas, odvlačili leševe u rupe, šutali nas nogama, nabacivali tijela na kamione. To su nekadašnji ljudi.

Oni su tim zločinom prešli u mračnu stranu vasione.

Pitam se: jesu li tamo bili i prije?

Majke Srebrenice postojale su i postoje, kao i majke onih koji su ove zločine počinili. Bože, smiri nam duše, svima, posebno svim majkama, i pomozi da ovaj bol umine.

Slušam ovih dana na radiju saopštenja o novim ubijenim u Gazi. Amerikanci nezainteresirani, UN neefikasna, na internetu kruži snimka nekih Izraelaca kako gledaju i aplaudiraju ubijanju civila u Gazi... Kod nas dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Pitam se, kako li to Izraelci pamte holokaust? Pitam se kako li će se Bosanci i Hercegovci sjećati Srebrenice za 50 godina, kada nas, sadašnjih, više ne bude bilo...

18. juli 2014. Spektar, broj 6 23

INTERVJU: IZBJEGLICE - MUKA PREGOLEMA

IZ BOSNE SE BJEŽALO, ALI SE U NJU I DOLAZILO Za svoju magistarsku tezu, koju je odbranio ovih dana u Banjaluci, mostarski analitičar Milan Račić odabrao je temu "Komparativna analiza rješavanja pitanja izbjeglih i raseljenih na prostoru bivše Jugoslavije, sa težištem na BiH”

A

nalitičar Milan Račić, iz Mostara, prati i analizira problem izbjeglih i raseljenih osoba od vremena kada se taj problem pojavio u Bosni i Hercegovini i regiji, sa početkom ratnih zbivanja.

Za svoju magistarsku tezu, koju je odbranio ovih dana u Banjaluci, odabrao je temu "Komparativna analiza rješavanja pitanja izbjeglih i raseljenih na prostoru bivše Jugoslavije sa težištem na BiH".

Dva smjera Razgovor za Radio Slobodna Evropa otvoren je pitanjem u čemu je osnovna razlika u načinu

rješavanja raseljeničko-izbjegličkih problema na prostoru bivše Jugoslavije i BiH? Račić: Preko milion i dvije stotine hiljada građana Bosne i Hercegovine završilo je u preko sto zemalja svijeta, a njih milion u raseljeništvu unutar same Bosne i Hercegovine.

Pored toga, Republika Srpska je prihvatila preko 35.000 izbjeglih Srba iz Hrvatske. Nekoliko desetina hiljada izbjeglih sa Kosova, poslije 1999. godine registrovani su kao izbjegla lica u Bosni i Hercegovini.

To pokazuje da je Bosna i Hercegovina bila istovremeno zemlja iz koje je devedesetih godi-

R azgovarala: Gordana SandićHadžihasanović na bilo najviše izbjeglica na svijetu, ali i zemlja prihvata izbjeglih.

Progon i pomjeranje stanovništva iz predratnih mjesta prebivališta okončani su radikalnim promjenama etničke strukture u opštinama i gradovima Bosne i Hercegovine. Najveći broj opština i gradova u Republici Srpskoj demografski su pročišćeni u pogledu hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. U srednjim i većim gradskim centrima Federacije BiH, u kojima je i prije rata bilo većinsko bošnjačko stanovništvo, postali su gradovi sa apsolutnom bošnjačkom većinom koja se kreće od 80 do 95 posto (Zenica, Sarajevo, Bihać, Kladanj, Olovo, Jablanica, Banovići...).

Opštine i gradovi kao što su Livno, Duvno, Kupres, Vitez, Čapljina, Stolac, Ljubuški i Prozor postali su mjesta sa izrazitom hrvatskom većinom stanovništva. Multietničku strukturu sačuvali su jedino Distrikt Brčko i donekle Jajce, Bosanski Petrovac, Glamoč, Uskoplje, dok je Mostar od multietničkog, postao dvoetnički grad podijeljen na istočni i zapadni dio.

Bager metoda

Milan Račić 24 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

RSE: Koliko je neujednačen pristup u regiji uticao na sporost u rješavanju životnih pitanja ljudi, pomjerenih sa njihovih mjesta prebivališta?

Račić: Neujednačen regionalni pristup je velika prepreka, a činjenice pokazuju da postoje velike razlike u pravnom i opštem položaju izbjeglica i raseljenih lica u zemljama regiona (npr. stanarska prava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, statusna, radna, sigurnosna i dr. pitanja...). Razlog takvog odnosa treba tražiti u velikoj ekonomskoj krizi, ali prvenstveno u stavovima unutrašnjih političkih snaga po ovom pitanju.

Analizom pravnih propisa, kojima je regulisan status i položaj izbjeglica i raseljenih lica, koje su donijele države nastale raspadom SFRJ, da se uočiti, da u uspostavljanju pravnog uređenja statusa izbjeglica, novoosnovane države su relativno brzo usvojile međunarodne konvencije i standarde i uz svu kompleksnost i specifičnosti izbjeglištva uspjele pravno normirati ovu oblast.

Donošenju i primjeni međunarodnih normi i standarda kroz zakonske propise u Bosni i Hercegovini, najveći doprinos dali su Visoki predstavnici u BiH koji su, koristeći ovlaštenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, nametali, a potom i „bager metodom” radili na realizaciji istih.

Novi talasi RSE: Koliko je danas u svijetu aktuelan problem izbjeglica?

Račić: Danas, u drugoj deceniji XXI vijeka, izbjeglištvo je još uvijek ne samo aktuelno, nego je posljednjih godina na vrhu svjetskih aktuelnosti i problema, sa kojima je suočena međunarodna zajednica. Stari slučajevi izbjeglištva se sporo i nepotpuno rješavaju, a već nailaze novi talasi izbjeglica. U mnogim zemljama u koje izbjeglice dolaze samo su dodatni novi teret, jer većina od tih zemalja prihvata, ne može da riješi svoje

Neki su se spasili bjekstvom, drugi su pobijeni

probleme, a suočena je i sa zadatkom rješavanja problema pridošlih izbjeglica.

To dovodi do toga da se mnoge države, čak i one koje su tradicionalno bile otvorene za davanje azila, zatvaraju, nastoje da ih vrate i uskrate azil, ili, ako ih i prime, ne daju im punu i trajnu zaštitu. Pored

Najveći broj opština i gradova u Republici Srpskoj demografski su pročišćeni u pogledu hrvatskog i bošnjačkog stanovništva. Srednji i veći gradski centri Federacije BiH postali su gradovi sa apsolutnom bošnjačkom većinom država porijekla izbjeglica odgovornost za pojavu izbjeglištva snose i države koje podstiču ili pomažu unutrašnje sukobe ili nemire.

Danas, nerijetko pod izgovorom uvođenja demokratije i obaranja diktatorskih režima, a zbog sopstvenih ekonomskih i političkih interesa, neke velike vojne i ekonomske sile podstiču unutrašnje sukobe i nemire, kratkotrajne

ratove i dugoročne izbjegličke i druge posljedice.

RSE: Šta govore podaci o BiH, skoro dvije decenije nakon potpsivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?

Račić: Sa sigurnošću se može ustvrditi da se u BiH vratilo oko pola miliona njenih predratnih stanovnika, a da će trajno, u preko 100 zemalja svijeta, ostati druga polovina izbjeglih. To najbolje potvrđuje činjenica da je samo u Srbiji više od 300.000 izbjeglih iz BiH i Hrvatske primljeno u srbijansko državljanstvo.

Zapravo, i na ovim prostorima potvrđeno je svjetsko izbjegličko iskustvo da se masovni povratak događa četiri do pet godina poslije okončanja ratnih sukoba, a da je u kasnijim godinama povratak gotovo beznačajan.

Doda li se ovome podatak da se oko 140.000 BiH Hrvata opredijelilo za stalno nastanjenje u Hrvatskoj, a da se u 2013. godini u BiH vratilo samo nekoliko stotina izbjeglih, jasno je da do ozbiljnijeg povratka u ranija mjesta prebivališta neće doći.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 25

RE^ENO

UPAM]ENO

Kreativnost uključuje prekid rutine kako bi se svijet oko sebe moglo vidjeti na novi način.

Edward de Bono

ODLAZAK NOBELOVKE

Mi smo ti negde između prijateljstva i ljubavi. Nikada nije bilo ničeg, ali oduvek je nešto među nama. Ni prijatelji, ni ljubavnici. Ništa, a opet - nešto. Valjda je to želja, ko će ga znati.

Meša Selimović Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji… Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude… \orđe Balašević Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje.

P. Picasso Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio i rob onih koje su mu izmakle.

Arapska poslovica Ljudi su nagusto posijani, ali rijetko niču.

Hrvatska narodna poslovica Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.

Nepoznati autor Ako želiš živjeti u miru moraš zaboraviti zlo koje ti je učinjeno i svako dobro koje si ti drugima učinio.

Anonimni mislilac 26 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

BRUKA ZA POSLANIKA

Južnoafrička književnica i dobitnica Nobelove nagrade Nadine Gordimer preminula je u 90. godini. Objavila je 15 romana, među kojima se ističu 'Pokojni građanski svijet', 'Počasni gost', 'Konzervator', 'Priča moga sina', 'Kućni pištolj', 'Skok', a najveći dio svog hvaljenog romanesknog opusa posvetila je tematiziranju rasne diskriminacije i aparthejdu.

Prenosimo nekoliko inspirativnih citata ove iznimne spisateljice i političke aktivistice.

- Ništa činjenično što napišem ili kažem neće biti istinitije od moje fikcije.

- Pisanje je davanje smisla životu.

Ako cijeli život radite, možda ste dodali smisao malom području svog života.

- Propala sam u brojnim pokušajima, ali nikad se nisam bojala.

- Svi na kraju završe sami, okrećući se neizbježno prema sebi.

- Lakše je bivšim gospodarima maknuti maske, koje su skrivale njihovu ljudskost, nego bivšim robovima raspoznati lica koja su te maske sakrivale. Ili vjerovati da njihova nova lica nisu samo nove maske.

- Režimi se ne mogu mijenjati na temeljima suosjećajnosti. Mora postojati nešto snažnije od toga.

Državno tužilaštvo u Hannoveru je podiglo optužnicu protiv bivšeg poslanika u njemačkom parlamentu (Bundestag) Sebastiana Edathya zbog posjedovanja dječije pornografije.

Optužnica je bazirana na linkovima koji vode na internet stranice s dječijom pornografijom. Riječ je o linkovima koje su istražioci našli na hard disku jednog navodno nestalog Edathyjevog laptopa. Edathy je u februaru prijavio da mu je u Bundestagu ukraden laptop.

Edathy, koji negira optužnice, u februaru je podnio ostavku na mandat u Bundestagu. Kratko nakon toga su pretraženi njegov stan i kancelarija u Donjoj Saskoj i Berlinu i zaplijenjen dokazni materijal.

Edathy se našao na meti istražnih organa nakon što se njegovo ime našlo na listi kupaca jedne kanadske firme koja je prodavala materijal s dječijom pornografijom.

Državno tužilaštvo navodi da je Edathy na jednoj web stranici, između 2005. i 2010. godine, kupio najmanje 31 vido materijal i paket fotografija. Na tim materijalima se vide naga djeca starosne dobi između devet i 14 godina. Prema kaznenom zakonu za posjedovanje materijala koji sadrži dječiju pornografiju predviđena je zatvorska kazna u trajanju do dvije godine ili novčana kazna.

Istražni odbor Bundestaga također se, osim suda i javnosti, bavi Edathyjevim slučajem.

KAKO JE NESTAO „PUPAK SVIJETA“

Uskršnji otok Rapa Nui ili, kako ga neki nazivaju - Pupak svijeta, maleni je otok dugačak tek 25 kilometara. Smješten je između Tahitija i Čilea, udaljen gotovo 2.000 kilometara od najbližeg otoka i duplo više od obale Čilea, i najusamljeniji je otok na svijetu.

Svjetsku slavu stekao je zbog svojih misterioznih kipova - moaija. Ovaj otok, osim zbog gigantskih kipova, fascinira povjesničare i zbog misterioznog nestanka civilizacije na tom otoku, navodno iznimno napredne u svoje vrijeme.

Jared Diamond, istraživač, u knjizi "Kolaps", kojoj danas vjeruju mnogi znanstvenici, opisuje da su stanovnici Uskršnjeg otoka bili nevjerojatno napredni, ali da njihove metode nisu bile održive. Tokom vremena koje su proveli na Uskršnjem otoku, vrlo vjerojatno između 700. i 1.200. godine nove ere, oni su posjekli svo drveće i iskoristili sve poljoprivredne izvore te su bili primorani napustiti otok. Sve zbog moai kipova.

Kako je, dakle, izgradnja gigantskih kipova upropastila civilizaciju?

Prilikom izgradnje i transporta kipova, stanovnici su morali sjeći palme. Kada je i posljednja posječena, kiša je isprala plodno tlo i na taj način onemogućila dalji razvoj poljoprivrede, a samim time izbrisala i stalni izvor hrane.

Drugi izvor hrane - riba, također je nestao zajedno s palmama. Bez drveta nije bilo čamaca, a bez

čamaca ni ribolova. Nestankom drveća nestale su i životinje.

U nedavnim istraživanjima, koja donekle potvrđuju ovu teoriju o nestanku civilizacije zbog gigantskih kipova, analizom tla utvrđeno je da je tlo Uskršnjeg otoka nekada bilo bogato i plodno šumsko tlo. Stoga i pitanje: Hoće li i naša civilizacija nestati zbog prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa? Možemo li nešto naučiti iz povijesti, koja je, na žalost, pokazala da tome baš nismo skloni...

VANZEMALJCI SU DAVNO DOLAZILI

Prapovijesni crteži pronađeni u pećini u Indiji mogli bi biti dokaz da su Zemlju davnih dana posjetili izvanzemaljci, smatra arheolog JR Bagat. Na crtežima pronađenim u pećini vidljiva su bezlična lica figura nalik na čovjeka pored kojih se nalazi predmet u obliku tronošca, za koji arheolog vjeruje da je izvanzemaljsko vozilo.

Prema prvim procjenama slike su stare najmanje 10.000 godina.

"Ovo otkriće sugerira da su ljudi u prapovijesno vrijeme vidjeli ili zamislili bića s drugih planeta koja još uvijek intrigiraju ljude i znanost", kaže Bagat.

Lokalni mještani generacijama prepričavaju legendu o "narodu Rohela" - "malom narodu" koji su, prema toj legendi, došli s neba i odveli nekoliko seljana, u jednom smjeru.

"Slike su načinjene prirodnim bojama. Čudno oslikane figure izgledaju kao da u rukama drže nešto poput oružja. Lica su im bezlična - nedostaju nos i usta. Na nekoliko slika se vidi i kako nose svemirska odjela", tvrdi Bagat.

Uz pomoć NASA-e i Indijske nacionalne svemirske agencije misteriozni crteži bit će istraženi.

LJUDI

OBI^AJI

Talijan Giovanni Vigliotto se između 1949. i 1981. oženio 104 puta.

U Alabami ne smijete voziti automobil bosi.

U nekim hotelima u Las Vegasu postoje u bazenima plivajući stolovi za kockanje.

Tomas Alva Edison, izumitelj žarulje, bojao se mraka. Čovjek u svom životu prosječno provede 6 mjeseci na WC šolji. Žene trepću dva puta češće od muškaraca.

U Americi je 1973. snimljen film o pčelama ubojicama a zvao se SSSSSSSS U američkoj državi Alabama zabranjeno je pljuvanje pred osobom drugog spola.

Pisac Charles Dickens uvijek je spavao i pisao okrenut licem prema zapadu.

U Illinoisu je ženama težim od 90 kilograma zabranjeno nositi kratke sportske hlače.

Igraći golfa godišnje na loptice potroše oko 800 miliona dolara.

Naše oči tokom čitava života iste su veličine dok uši i nos neprestano rastu.

Dvorkinje na dvoru Katarine Medici nisu smjele imati struk obima većeg od 33 centimetra.

Prema jednoj anketi 75% Amerikanaca željelo bi promijeniti svoje tijelo a samo 13% svoju inteligenciju.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 27

NA VRH JEZIKA

U KREVETU SA CALIGULOM

Da bi radio što i glasoviti rimski imperator, poželjno je da imaš uticaj na “tokove društva“ i, obavezno, podređene ispod sebe koji se boje otkaza o kojem ti odlučuješ

J

a sam Gaius Caesar Germanicus Caligula, sin Germanika i Agripije Starije.

Ja sam Rimski car, nasljednik Jupitera, ja sam Bog! Dođite sestre moje drage i biserje u vinu sa mnom, u postelji mojoj pijte.

A ti Druzilo, najdraža od svih sestara mojih, ne gledaj me tako.

Ostaćeš bez glave, dušo, ako Caliguli svom kažeš ne!

I kako se Caliguli može reći ne? Ja uzimam sve što želim. Hranim se mladošću, putenosti tek ocvalih grudi, bedara, djevojčica zaman-

28 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

Moderni Caligula nekad je dekan faksa, nekad profesor, nekad tajkun, direktor firme, tužioc, odvjetnik, policajac, veoma voli biti političar, liječnik, privrednik... tanih mirisima slave i bogatstva ovog mog Rima. Opijam se sokovima njihove razigranosti i kasnije bacam lavovima u neke nove arene.

Dajem ih takve svjetini na dalju upotrebu, jer najljepše je ono što je uvijek novo. Dajem ih i zvjerima da

Piše: Sanja Ljubičić ih prožderu, a one najbolje ponekom starom isluženom konzulu, magistratu, moga Senata.

Prosljeđujem ih kao nagradu za dugogodišnju vjernost mom carstvu, zakitim ih zlatom svojim, okupam u mirisu svoga soka. „Ja sam Cezar, ja sam sve, moćan sam i lijep, preda mnom je na koljenima cijeli svijet!“ Diktira tako svom pisaru Imperator dok se samozaljubljeno ogleda u ogledalu, pazeći da mu ne ispadne i poneko slovo što u mudrosti silnoj zapisano biva. Sve sam sebe u ogledalu ljubi i poskakuje od radosti što u odsjaju vidi sestrice koje se valjaju na krevetu. Onda uzme malo pilulicu lilulicu, pa na tren, sa zebnjom, pogleda „mališu“, pa čeka, čeka , čeka da naraste i onda ga tako odraslog pošalje u školu da ga proučavaju i da mu se dive.

Bez divljenja ništa, on je ipak Caligula. Auuu!

Poezija Caligule strašnog, Cezara, a nisam ga niti prepoznala! Nego Caligula, čime se ti baviš osim što u slobodno vrijeme u rimske pohode hodiš, pitam ja njega? Kaže on da ima više zanimanja. Nekad je dekan faksa, nekad profesor, nekad tajkun, direktor firme, tužioc, odvjetnik, policajac, veoma voli biti političar, liječnik, privrednik.

Možeš biti što god hoćeš, čak i bibliotekar, ali najbitnije je da imaš

vlast, moć nad nekim što ti je dala funkcija koju obavljaš.

Poželjno je da imaš uticaj na “tokove društva“ i, obavezno, podređene ispod sebe, koji se, po mogućnosti, boje otkaza na poslu.Time im stalno moraš prjetiti. I kaže mi jednu veoma zanimljivu stvar: više uopće nije bitno imati debeo novčanik, ako hoćeš da budeš Caligula i neku ženu da zlostavljaš.

E, tu me Caligula već zbuni, jer sam ja mislila da je ta lova veoma bitna. I kakve veze sad ima seks sa zlostavljanjem? Pitam ga, kako misliš - zlostavljaš? Druzilo moja draga, znaš li ti šta znači seksualno uznemiravanje? Pojma nemam, mene drukčije uznemiravaju. Gdje se to tako seksualno uznemirava pitam ga? Kaže, može na poslu, i da to traje koliko god Caligula želi.

Objašnjava mi, onako rimskim stilom, opčaran bahanalijama, dok

slini nad žrtvom, da je dovoljno da primjetiš sestricu, a ako si dugo bio doma i konzumirao samo domaće proizvode iz kućne radinosti, ne mora biti ni mlada niti putena, samo mora biti dovoljno uplašena za svoju egzistenciju. To je čarobna formula svakog uspješnog seksualnog uznemirevača na poslu.

A ja pomislih da samo djeve traži.

Druzilo moja draga, pa znaš da perverzija kraja ni oblika nema! A

Ne mora ona biti ni mlada niti putena, samo mora biti dovoljno uplašena za svoju egzistenciju. To je čarobna formula svakog uspješnog seksualnog uznemirevača na poslu... nije li to i estetski odron Caligule kad stari Imperator, debele mlohave trbušine, obično pihtijasto u svojoj starosti drhtav, uzbuđeno

slini nad nekim mladim tijelom, završavši radnju prije no što ju je i počeo? Pa nije ovo Grčka i onanija o erosu i ljepoti, draga Druzilo.

Nije ovo vrijeme muza, poezije i hramova ljubavi. Ovo je Rim .Ovo je Rimčina!

Vidjeh ja da on ima stalnu potrebu za veličinom, pa gledam kako da živu glavu na ramenima odnesem.

Sjetih se svih prethodnih glava koje je on skinuo. Dovedoh mu njegovog konja Kasača, s kojim voli jesti, da ga zamantam, očekujući da je on, ipak, do samog dna pervezan i da konju neće moći odoljeti.

Od sreće što vidje jarana, Caligula odmah konja proglasi konzulom i to objavi Senatu. Ja se prepadoh da će i mene neka titula u toj njegovoj euforiji, ne daj Bož, zapasti. Pobjegoh trčeći od njega i shvatih koliko Caligula, konja-konzula i u našem Rimu i Senatu ima.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 29

GMO SJEME STIGLO I DO NAŠE ZEMLJE

KAKO NAM JE ”MONSANTO” STIGAO NA TALASIMA POPLAVE Da li je poljoprivreda u našoj regiji namjerno uništavana kako bi se “rješenje” ponudilo u obliku genetski modificiranog sjemena kukuruza, koje je američki „Monsanto“, jedan od GMO giganata, donirao postradalim ratarima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji?

BiH i zemlje u okruženju među rijetkima su u svijetu koje još uvijek imaju relativno zdravu hranu i vodu, pa su upravo zbog toga, čini se, postale metom onih koji se tih bogatstava žele dokopati po svaku cijenu. Uostalom, zar stvarno nemamo pravo znati i biti informirani kakvu ćemo, ili kakvu bi trebali (sutra) hranu jesti?

Nije li i pravo na zdravu hranu osnovno ljudsko pravo, te koga

Otrovna polja 30 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

zastupa i u čijem interesu rade vlade balkanskih državica koje su, usljed probijanja nasipa od nabujalih rijeka, osim otpada i mulja, dozvolile „Monsantu“ da uđe sa svojim genetski modificiranim sjemenom?

“Divovska” gesta: Povodom nedavnih poplava, koje su zahvatile šire područje naše regije, već smo u „Spektru“ objavili vijest da je

Piše: Šefik Avdagić

Svaki četvrti stanovnik SAD-a alergičan je na gluten u pšenici. U isto vrijeme, u Evropi je na gluten osjetljivo od 0,1 do 0,2 posto ljudi, a u Kini i Rusiji, u kojima se ne sadi GMO sjeme, alergija na gluten je nepoznata... američki „Monsanto“, jedan od najvećih svjetskih proizvođača sjemena i hrane na bazi genetski modificiranih organizama (GMO proizvoda), donirao oko 445 hiljada eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Vijest je objavljena na službenoj stranici biotehnološkog američkog diva, a količina sjemena navodno je dovoljna da se zasadi oko tri hiljade hektara zemlje. Uupućeniji od nas smatraju kako je, ovim činom, pomenuta korporacija iskoristila najgore poplave u posljednjih 120 godina u ovim trima zemljama i u tajnosti, pod krinkom humanosti i solidarnosti, na njihova polja uvela GMO sjeme.

O tome koliko je GMO loš i štetan možda najbolje ilustruju podaci iz SAD-a, gdje su najbrojniji GMO usjevi i sade se već godinama, a gdje je svaki četvrti stanovnik alergičan

na gluten koji se nalazi u pšenici. U isto vrijeme, u Evropi je na gluten osjetljivo od 0,1 do 0,2 posto ljudi, a u Kini i Rusiji, u kojima se ne sadi GMO sjeme, alergija na gluten je nepoznata. Biolozi su, također, nakon dugotrajnih istraživanja parova uočili problem s neplodnošću, a žene koje bi uspjele zatrudnjeti su završavale sa spontanim pobačajem ili su se znala rađati djeca s raznim deformacijama.

Zbog ovih zastrašujućih posljedica koje uzrokuje GMO sjeme, neumorni aktivisti i globalni borci protiv „Monsanta“, upozoravaju poljoprivrednike BiH, Hrtvatske i Srbije da oni koji svoju zemlju kontaminiraju GMO sjemenom, otpornim na herbicide, riskiraju plodnost svoje zemlje na dugi niz godina. Naime, opće je poznato da poslije GMO sjemena u zemlji u kojoj je sjeme raslo, dugi niz godina nije moguće saditi ništa drugo osim GMO-a.

Sjeme zla: Riječ je o jednoj od sedam kompanija koje su proizvodila otrovni herbicid Agent orange, kojeg je američka vojska masovno koristila za vrijeme rata u Vijetnamu. Procjenjuje se kako je zbog korištenja ovog otrova ubijeno ili osakaćeno oko 800 hiljada Vijetnamaca, a žrtve su bili i američki vojnici. Čim su se američki veterani počeli vraćati iz Vijetnamskog rata i počeli osnivati obitelji, počele su stizati informacije o brojnim pobačajima i djeci koja su se rađala s manama.

Gotovo pola stoljeća nakon toga, izvještaji potvrđuju kako i dalje u Vijetnamu ljudi obolijevaju od raka i drugih bolesti direktno uzrokovanih korištenjem ovog strašnog otrova kolokvijalno nazvanog „sjemenom zla“.

I nedavno objavljena studija u

Sve počinje sa modicifiranim kukuruzom

uglednom znanstvenom žurnalu „Food and Chemical Toxicology” objelodanila je rezultate istraživanja koje je trajalo dvije godine i tokom kojeg su štakori hranjeni genetski modificiranim kukuruzom, kultiviranim sa ili bez herbicida „Roundup“. Potvrđeno je ne samo da genetski modificirani usjev (NK603 kukuruz, koji je odobren u SAD-u za ljudsku

Oni koji svoje oranice kontaminiraju GMO sjemenom, otpornim na herbicide, riskiraju plodnost svoje zemlje na dugi niz godina, jer poslije njega u toj zemlji dugi niz godina nije moguće saditi ništa drugo osim GMO-a... prehranu) uzrokuje rast tumora i ubrzanu smrtnost, nego da i herbicid „Roundup“, kojim su biljke tretirane, uzrokuje štetu ljudskom organizmu.

Stručnjaci tvrde da GMO biljke, zapravo, ugrađuju glifosat izravno u sebe, s ostacima herbicida njihovi metaboliti opstaju, uzrokujući dvojnu izloženost transgenima te sinergističko pojačanje toksičnosti.

Ruski, francuski i austrijski znanstvenici takošer su došli do

sličnih rezultata.

Odgovor na pitanje - zašto se to dozvoljava(?), možda naslućujete: u današnjem globaliziranom svijetu, pozicije glomaznih multinacionalih kompanija toliko su jake da one više ne pružaju podršku vladajućoj političkoj eliti, već su u doslovnom smislu od nje preuzimaju globalnu vlast i donošenje ključnih odluka. Da li će to biti tako i u slučaju „velikodušne donacije“ GMO sjemena našim ugroženim poljoprivrednicima? „Monsanto“ reket: Na kratko pogledajmo na susjednu Hrvatsku, kako se ona do sada nosila sa ovim problemom, čije posljedice mogu biti dugoročne i katastrofalne po svo njeno stanovništvo. Iako je konspirativan, dolazak „Monsanta“ u Hrvatsku, po mnogima, uopće nije neočekivan. Malo je, doduše, nevjerojatno kako je odnedavno Evropska unija dopustila dotad zabranjeni uzgoj GMO hrane i kako je „Monsanto“ u ove krajeve stigao taman u trenutku kada je nerealno za očekivati da bi poljoprivrednici, koji su pretrpjeli stravične gubitke u poplavama, odbili stotine hiljada vrijednog sjemena.

Poput princa na bijelom konju, čini 18. juli 2014. Spektar, broj 6 31

se, „Monsanto“ je osvojio našeg evropskog susjeda. Plan za probitak na hrvatska polja započeo je prije nekoliko godina, a o tome je javno govorio i Zoran Petrović, direktor „Monsanta“ za područje bivše Jugoslavije i Albanije u intervjuu za hrvatski „Globus“. On je najavio kako „Monsanto“ želi preuzeti trećinu hrvatskog tržišta kukuruznog sjemena. „Cilj u ovom projektu u Hrvatskoj i okolnim zemljama nije samo pro-

Nepobitno utvrđena štetnost GMO hrane

I ovo se naziva paradajzom 32 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

dati sjeme i nestati. Naš cilj je ispratiti proizvodnju, educirati proizvođače, donijeti nove tehnologije i nove ideje. Nikoga ni na što ne prisiljavamo, a osobno, ponosan sam što radim u Monsantu“, kazao je Petrović te je usput spomenuo kako će sjedište kompanije najvjerojatnije biti u Osijeku.

Međutim, njegove tvrdnje o „fairplayu“ i velikoj moralnosti padaju u vodu čim sagledamo javno dos-

tupne i svima lako provjerljive podatke koje je Wikileaks objavio 2012. godine, a koji otkrivaju mehanizme rada ove kompanije.

Dotad super tajni podaci otkrili su kako je korporacija „Monsanto“ direktno prijetila državama koje bi odbile GMO hranu. Štaviše, izričito je tražila od vlade SAD-a da ekonomski „kazni“ države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja „ekonomskog rata“. Tako je, primjerice, zahtijevano da se provede pritisak na Francusku koja je odlučila zabraniti neke od varijacija Monsanto kukuruznog sjemena.

Prema objavljenim dokumentima, velik broj američkih diplomata direktno radi za samu kompaniju Monsanto. U jednom od dokumenata nalazi se i pisana izjava tadašnjeg američkog ambasadora u Francuskoj, Craiga Stapletona, iz 2007. godine, iz koje je vidljivo da Monsanto svoje GMO proizvode plasira na tržište uz direktnu prijetnju ekonomskim posljedicama, ukoliko pojedina država pruži otpor.

Brzo i jeftino: Nema sumnje kako je Monsanto pokušao prisiliti i Hrvatsku na GMO hranu, no poplave su otvorile ovoj kompaniji put za bezbolno i jeftino plasiranje njihovih proizvoda ne samo u Hrvatskoj već i šire (jednim udarcem „tri muhe“), uvozom sjemena pod izlikom humanitarne pomoći na koju nisu platili nikakve dadžbine. Brzo i jeftino, nema šta!

Za sve one koji možda ne znaju, 29. marta 2012. godine, vlada RH je donijela Uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane orga-

nizme (NN039/2012). Uredba je donesena gotovo tajno, a uzbuna je nastala tek kada je otkrivena u “Narodnim novinama”.

No, postoje i zemlje koje su se uspješno othrvale Monsantovoj genetski modificiranoj hrani, a među njima se nalazi i Mađarska.

Za razliku od mnogih zemalja Evropske unije, genetski modificirano sjeme u Mađarskoj je zabranjeno. Sa sličnim zakonima je Peru zabranio na deset godina korištenje GMO biljaka i sjemena.

Ipak, strahuje se, iako je Mađarska uništila sva polja zasijana s GMO sjemenom, da će pelud koju prenose vjetar i kukci napraviti neželjene hibride na mnogim susjednim poljima.

Još prije dvije decenije William Engdahl je u svojoj knjizi “Sjeme uništenja” napisao: “Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti zločinom protiv čovječnosti”.

U srži toga problema jeste, dakle, pitanje genocida, jer (tehnički gledano) krajnji rezultat genetski modificirane hrane bio bi kraj gladi u svijetu, iz razloga što više ne bi bilo ljudi?!

Ubijanje sjemena: GMO, u stvari, nije cilj: GMO je sredstvo za postizanje cilja, odnosno preuzimanja kontrole nad sjemenom, proizvodnjom hrane, a samim tim i nad čovječanstvom, Uostalom, dobro je poznato svima da onaj ko kontrolira hranu, kontrolira i ljude!

Sve ovo navodi na zaključak da je poljoprivreda u regiji Balkana kao i u svim zemljama svijeta, namjerno i sustavno uništavana kako bi se potaknuo rast cijena hrane, stvorila sve veća glad, te kako bi isti oni koji su prouzročili, stvorili problem gladi u svijetu, ponudili GMO u

Jabuka ne mora biti izvor zdravlja

Brojni protesti protiv kompanije “Monstanto”

obliku rješenja.

Uz to što izaziva najgore oblike bolesti, GMO sjeme je dizajnirano tako da počini samoubistvo nakon žetve, što znači da ga nije moguće koristiti za ponovnu sjetvu. Iz godinu u godinu ste na taj način

Korporacija „Monsanto“ direktno je prijetila državama koje bi odbile GMO hranu. Štaviše, izričito je tražila od vlade SAD-a da ekonomski „kazni“ države koje bi odbile suradnju...

prisiljeni kupovati novo sjeme kako bi „ostali u igri“. Dakle, radi se o genetskoj modifikaciji biljaka kojom se njihovo sjeme u drugoj generaciji čini sterilnim.

Hiljadama godina poljoprivrednici širom svijeta čuvaju sjeme od svake žetve kako bi ga ponovno zasijali dogodine. Uvođenjem GMO sjemena to bi s vremenom postalo nemoguće, te bi postali ovisnima i robovima multinacionalnih korporacija, proizvođača tog sjemena.

Glavni među njima je američki „dobrotvor“ - Monsanto!

18. juli 2014. Spektar, broj 6 33

ME\UGORJE: OD KRŠA DO HAMBURGERA

GOSPA SVE PREPORODILA Dolazak miliona hodočasnika godišnje u Međugorje za sada koristi, manje-više, samo ljudima u tom mjestu, koje se za 33 godine, iz sela, pretvorilo u “hercegovačku Kaliforniju”

Ove godine je malo hercegovačko mjesto Međugorje obilježilo 33 godine otkako je grupa djece iz tog - u to vrijeme zabačenog hercegovačkog sela - ustvrdila da im se ukazala Djevica Marija, odnosno Gospa.

Od tog dana do danas, Međugorje se u potpunosti promijenilo i mnogi ga nazivaju hercegovačkom Kalifornijom, mjestom u kojem je moguće naći moderan smještaj po uzoru na zapadne zemlje, te kupiti hamburger ili pizzu, ali i zbog sveukupnog izgleda kojim odudara od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine.

Kako je u Međugorju bilo nekad, a kako je sada?

Ljubav i mir: Zvono na Crkvi sv.

Jakova u centru Međugorja označava podne.

Grupe hodočasnika, uglavnom stranaca, hrle ka crkvenim vratima, a poneki zastaju kako bi uslikali prizor sa već sada svjetski poznate razglednice Međugorja.

Naime, to je centar mjesta u koje se godišnje sliju doslovno milioni ljudi iz cijelog svijeta kako

34 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

bi se poklonili međugorskoj Gospi.

Hodočasnika u Međugorju ima sa svih kontinenata, ali ih je najviše iz

Hodočasnika u Međugorju ima sa svih kontinenata, ali ih je najviše iz istočne Evrope, te posebno Italije, čiji građani čine polovinu gostiju Međugorja istočne Evrope, te posebno Italije, čiji građani čine polovinu gostiju Međugorja. Jedna od njih, Iolanda iz Rima, je već četvrti put u Međugorju. "Živimo jednu realnost mira, ljubavi koju nigdje drugo u svijetu nisam osjetila", kaže Iolanda.

Ted Cornett je iz St. Louisa u saveznoj državi Missouri u Sjedinjenim Američkim Državama. Ted u Međugorje dolazi već 28 godina.

"Možemo prenijeti ovaj mir, ovaj blagoslov kojeg smo primili ovdje, ne samo našoj djeci nego

i našim unucima", ističe Cornett.

Njegov sugrađanin Tom Schulte je ovdje prvi put. "Blagoslov je biti ovdje u Međugorju. Odlazimo za par dana i tužan sam što moram otići", navodi Schulte.

Velike promjene: I dok Katolička crkva još nije dala konačnu riječ o Međugorju, vjerski zvaničnici u tom hercegovačkom mjestu vele da Međugorje mnogo znači milionima ljudi širom svijeta. Tu hodočasnici uspijevaju pronaći mir.

"Jer kad pronađeš mir, onda imaš sve, onda ti ništa ne treba, odnosno zadovoljan si i sa malim. A ako imaš sve, a ne pronađeš mir, izmirenje, onda ti to sve što imaš ne koristi baš", kazao je za RSE fra Marinko Šakota, župnik međugorske župe.

Mjesto navodno Gospinog ukazanja obilaze hodočasnici iz cijelog svijeta

A da Međugorje itekako ima koristi od duhovnosti može se uvjeriti penjanjem na obližnje Brdo ukazanja, mjesto gdje se grupi lokalnih dječaka i djevojčica te 1981. godine kako tvrde - ukazala Gospa.

S tog mjesta se pruža pogled na Međugorje, odnosno moderno mjesto koje se prostire na obje strane oko Crkve i koje se stalno širi. Kažu da su te 1981. godine oko Crkve bile tek njive i vinogradi. Dolazak hodočasnika za 30 godina je promijenio sve: automobili sa stranim tablicama su normalna pojava cijele godine, a ulice su pune hotela, restorana, kafića i suvenirnica. Željko Vasilj, iz Turističke zajednice Međugorja, priča da je 1981. godine tadašnja jugoslovenska vlast nakon ukazanja Gospe zabranjivala strancima da dolaze i sve se pokušavalo zaustaviti.

Teški počeci: "Našim prvim grupama, koje su došle negdje u kasno ljeto 1981. godine, nije bilo dozvoljeno da odsjednu u jedinom hotelu ovdje, to je Čitluk, jedini hotel sa 50 kreveta. I sad zamislite - par autobusa iz Italije je došlo, tražili su,

ovdje nije bilo nijednog kreveta za smještaj. Mogli su samo u kuće ući, ali tada je i to bilo zabranjeno."

Nakon dvije - tri godine osporavanja, tadašnje vlasti su popustile, te su politički i drugi pritisci prestali, pa je hodočašće postalo sasvim uobičajena stvar.

Dolazak hodočasnika za tri decenije je promijenio sve: automobili sa stranim tablicama su normalna pojava cijele godine, a ulice su pune hotela, restorana, kafića i suvenirnica "Počele su prve dogradnje kuća, ne izgradnje novih kuća nego dogradnje starih kuća, pa su ljudi dograđivali jednu sobu, dvije, tri - i to je tako krenulo negdje 1985., 1986., da bi već 1987. počelo da liči na šire i veće izgrađivanje. 1989/90. već smo imali oko 9.000 ležaja", kaže Vasilj.

U Međugorju danas ćete naći oko 20.000 postelja u modernim smještajnim objektima. Kako je to bilo nekad sjeća se Ted Cornett, iz grada St. Louis u SAD-u:

"Prvi put smo ovdje došli 1987. godine i Međugorje je u tim danima bilo sasvim drugačije. Mnogo stvari se desilo. Bilo je veoma malo hotela.

U to vrijeme smještaj je bio u privatnim kućama."

Međugorje jeste u zadnje tri decenije doživjelo transformaciju, ali u tom mjestu kažu da infrastruktura, naprimjer, ne prati turistički bum kojeg mjesto proživljava.

Lokalna korist: "Ona još uvijek nije na nivou kvalitete kakvom bi trebala biti. Tu, prije svega, mislimo na cestovnu infrastrukturu, na vodosnabdijevanje, na ospkrbu električnom energijom itd. Ali sve je to na neki način i razumljivo jer ovako brzi tempo razvoja nije se mogao pratiti adekvatnom izgradnjom infrastrukture", tvrdi Željko Vasilj.

Dolazak miliona hodočasnika godišnje u Međugorje za sada koristi, manje-više, samo ljudima u tom mjestu. Međutim, pravo pitanje je: hoće li i kada BiH znati izvući korist iz onoga što se tu, na jugozapadu Hercegovine, dešava?

Mirsad Behram/RFE 18. juli 2014. Spektar, broj 6 35

PRISLUŠKIVANJE: SVE SE ODAVNO ZNALO

JEDNO UHO SLUŠA CIJELU NAŠU PLANETU SAD odavno prisluškuju cijeli svijet. U igru je uvučen i Microsoft, koji je svoje kompjuterske programe prilagodio špijunskim potrebama američke vlade, o čemu je autor ovoga teksta napisao knjigu 13 godina prije “afere Snowden”

P

oput mamutskog usisivača na nebu, Nacionalna agencija za bezbjednost (NSA) usisava sve: faxove, telefonske razgovore (fiksnih i mobilnih telefona), e-mailove, telekse, satelitske prenose, vlaknastooptički komunikacioni saobraćaj, mikrotalasne veze, glas, tekst, slike...

Ako nešto radi na elektromagnetnu energiju, NSA je tu, sa svojom visokom, visokom tehnologijom.

Sedam dana u nedelji. Dvadeset četiri časa dnevno. Možda su milijarde poruka usisane svakodnevno.

Ko zna koliko?

Niko ne može da pobjegne. Ni predsjednici, premijeri, generalni sekretar UN, papa, kraljica, upravni odbori transnacionalnih korporacija, prijatelji, neprijatelji, tvoja tetka...

Ako Bog ima telefon, sigurno i njega prisluškuju...

Pod sistemom čiji je kodirani naziv ECHELON - lansiran 70tih godina prošlog stoljeća da bi špijunirao sovjetske satelitske komunikacije - NSA i njeni (veoma) mlađi partneri iz Britanije, Australije, Novog Zelanda i Kanade operišu mrežom masivnih, visoko autom36 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

atizovanih stanica za prisluškivanje, koje pokrivaju planetu koja se nalazi između njih. Na razne načine, svaka od zemalja je uključena u kršenje sopstvenih zakona, zakona drugih zemalja i međunarodnog prava. Izostanak sudskih naloga koji dozvoljavaju nadgledanje imenovanih pojedi-

Svaka riječ pod američkom kontrolom

Svaka uhvaćena poruka svi kablovi ambasada, poslovni sporazumi, ljubavni razgovori, rođendanske čestitke pretražuju se u potrazi za ključnim riječima, koje mogu biti bilo šta što pretraživači misle da bi moglo da bude interesantno...

Piše: William Blum naca, samo je jedan primjer. Ali ko može da ih spriječi?

Ključne riječi: Još 1999. Obaveštajni komitet Kongresa SAD zatražio je interna dokumenta NSA o vezi sa njenim poštovanjem zakona koji zabranjuje namerno špijuniranje Amerikanaca, u zemlji i u inostranstvu, sem ukoliko Agencija ne ustanovi postojanje uzroka za osnovanu sumnju da se radi o agentima stranih vlada koje špijuniraju druge zemlje. NSA je opstruirala rad komiteta.

Za razliku od posebno ciljanih pojedinaca i institucija, sistem ECHELON špijunira sve bez razlike i nadgleda veoma veliku količinu komunikacija i koristi kompjutere za identifikaciju i izdvajanje poruka od interesa od mase neželjenih. Svaka uhvaćena poruka - svi kablovi ambasada, poslovni sporazumi, ljubavni razgovori, rođendanske čestitke - pretražuju se u potrazi za ključnim riječima, koje mogu biti bilo šta što pretraživači misle da bi moglo da bude interesantno. Kompjuteri mogu da "slušaju" telefonske razgovore i da prepoznaju kada su izgovorene ključne riječi. Ti

Ogromna prislušna stanica u Menwith Hillu, Engleska

pozivi se izdvajaju i snimaju odvojeno, da bi ih ljudi preslušali u potpunosti.

Lista određenih tema u bilo kojem trenutku je nesumnjivo veoma široka, u pojedinim momentima uključuje i stvari poput Anmesty Internationala i Christian Aida.

Ipak, ljudi koji upravljaju ECHELON-om nisu nadljudi: oni priznaju da imaju ozbiljne tehničke probleme; oni ne mogu uvijek da nadgledaju Internet tako lako kao što bi voljeli; prenos putem vlaknasto-optičkih kablova (koji omogućavaju prenos ogromne količine digitalnih podataka u vidu toka svjetlosti) predstavljaju još veće teškoće; a broj prikupljenih podataka stalno raste, eksponencijalno, neumoljivo. Sortiranje i analiziranje nasumičnih komunikacija na smislen način predstavlja ogroman izazov.

ECHELON operiše bez zvaničnog priznanja njegovog postojanja i bez bilo kakvog demokratskog pretresa ili legislativne debate o tome da li on služi humanoj svrsi. Što nas

dovodi do pitanja: Šta daje SAD pravo da ovo radi? Širenje mreže: Kada su članovi parlamenta u Velikoj Britaniji postavljali pitanje o aktivnostima NSA i njenoj vječito rastućoj bazi na Menwith Hillu, u Sjevernom Yorkshireu, vlada je konstantno odbijala dati bilo kakvu informaciju. Ova baza u Engleskoj je najveća ispostava NSA za prisluškivanje na svijetu. Proteže se na 560 jutara zemlje, ima operacioni centar i grad na terenu, uključujući i kuće, prodavnice, kapelu, sportski centar i svoje nezavisno napajanje električnom energijom. Prostranost ECHELONOVE globalne mreže je proizvod decenija intenzivnih hladnoratovskih aktivnosti. Ipak, sa završetkom Hladnog rata, njegov bužet - umjesto da bude značajno

Microsoftovi programeri nisu porekli da je NSA ključ ugrađen u njihov softver, ali su odbili da govore o tome šta taj ključ radi ili zašto je stavljen tamo bez znanja korisnika...

smanjen - povećan je, a mreže su narasle i u moći i u dosegu; što je još jedan dokaz za to da Hladni rat nije bio bitka protiv nečega što se zove "komunizam".

Evropski parlament se davno pobunio zbog uplitanja SAD u stvari ovog kontinenta. Parlamentarni komitet za građanske slobode podnio je izvještaj, koji je objavljen 1998. godine, u kome se preporučuju razne mjere koje se tiču rastuće moći tehnologije za nadziranje. U njemu se otvoreno savjetuje: "Evropski parlament bi trebao da odbaci sugestije SAD da treba privatne poruke koje putuju globalnom komunikacionom mrežom (Internetom) učiniti dostupnim obaveštajnim agencijama SAD." Izvještaj se zalaže za fundamentalni pregled upletenosti NSA u Evropi, koji predlaže da aktivnosti Agencije budu proporcionalno smanjene, ili da budu otvorenije i odgovorne.

Poslovna špijunaža: Zabrinutost je privatno izražena od strane vlada i članova Evropskog parlamenta još od kraja Hladnog rata, 18. juli 2014. Spektar, broj 6 37

ali SAD su nastavile da šire nadziranje ECHELON-om u Evropi, prvenstveno zbog povećanog interesovanja za komercijalizaciju špijunaže - s ciljem otkrivanja industrijskih informacija koje će obezbijediti američkim korporacijama prednost nad stranim rivalima.

Njemački eksperti za bezbjednost otkrili su da je ECHELON angažovan u teškoj komercijalnoj špijunaži u Evropi. U žrtve spadaju i takve njemačke firme kakav je proizvođač generatora na pogon vjetra Enercon. On je 1998. razvio ono za šta su smatrali da je tajni pronalazak, koji omogućava generisanje električne energije od snage vjetra po znatno jeftinijoj cijeni od prethodne. Ipak, kada je kompanija pokušala da izbaci svoj proizvod na tržište SAD, suprotstavio joj se američki rival, Kenetech, koji je objavio da je već patentirao gotovo isti pronalazak.

Kenetech je potom podigao sudski nalog protiv Enercona kojim se

Njemački eksperti za bezbjednost davno su otkrili da je ECHELON program NSA-e angažovan u teškoj komercijalnoj špijunaži u Evropi. U žrtve spadaju i takve njemačke firme kakav je proizvođač generatora na pogon vjetra Enercon zabranjuje prodaja njihovog proizvoda na teritoriji SAD. U rijetkim javnim objelodanjivanjima, službenik NSA, koji je odbio da se predstavi, pristao je da se kao silueta pojavi na njemačkoj televiziji da bi otkrio kako je ukrao Enerconove tajne. On je rekao da je upotrijebio satelitske informacije da bi prisluškivao telefonske i kompjuterske linije koje su funkcionisale između Enerconove istraživačke laboratorije i njihove proizvodne jedinice udaljene nekih 12 milja. Detaljni planovi kompanijinog pronalaska su potom prenijeti Kenetechu.

Ni gigantski Microsoft nije mogao odoljeti pritiscima obavještajaca 38 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

1994. godine su Thomson SA, lociran u Parizu, i Airbus Industrie, sa sjedištem u Blagnacu, Francuska, takođe izgubili unosne ugovore, prigrabljene od strane američkih rivala koje su pomogli tajno prikupljenim informacijama NSA i CIA. Iste agencije su takođe špijunirale japanske predstavnike tokom pregovora sa SAD 1995. godine u vezi sa trgovinom auto-dijelovima.

Novi sistem: Uprkos svim gore pomenutim sumnjama, Savjet ministara Evropske unije blisko je sarađivao sa FBI još od ranih 90-tih da bi razvili sistem za nadgledanje telekomunikacija u njenim zemljama članicama s cijem da posluže "zajednici za sprovođenje zakona" (policiji, imigracionom odjeljnju, carinicima i međunarodnoj bezbjednosti). ECHELON-om se, nasuprot tome, upravlja i služi "vojno-obavještajna zajednica".

Pored toga, NSA je navodno zaključila sporazume sa Lotusom,

Microsoftom i Netscapeom, čiji je cilj prevencija stvaranja drugih anonimnih e-mailova; npr. nešto od onoga što je van NSA-ine kontrole. Ovim kompanijama se još više savija kičma pod pritiskom njihovih vlada da potajno ubacuju 'back door' u svoje softvere koje prodaju van zemlje da bi se suprotstavili kriptografskim metodama. U Lotusu su priznali da su to radili.

Ključevi Windowsa: NSA je uradila nešto slično i sa kompjuterima. Septembra 1999. vodeći evropski istraživački novinar Duncan Campbell je otkrio da je NSA u dogovoru sa Microsoftom ubacila specijalne "ključeve" u Windowsov softver, u svim verzijama od 95-OSR2 pa nadalje.

Američki kompjuterski naučnik, Andrew Fernandez iz Cryptonyma u Severnoj Karolini, rastavio je dijelove Windowsovog instrukcijskog koda i pronašao neoboriv dokaz - Microsoftovi programeri su propustili da uklone simbole programa za otklanjanje grešaka korišćene tokom testiranja ovog softvera prije puštanja u prodaju. Unutar koda su se nalazile oznake za dva ključa. Jedan se zvao "KEY" (ključ). Drugi se zvao "NSAKEY" (NSA ključ).

Fernandez je prezentirao svoje pronalaske na konferenciji na kojoj su neki od Windowsovih inženjera takođe bili prisutni. Oni nisu porekli da je NSA ključ ugrađen u

Evropski parlament bi trebao da odbaci sugestije SAD da treba privatne poruke koje putuju Internetom učiniti dostupnim obaveštajnim agencijama SAD, zaključeno je još 1998.

Centralna baza NSA u Marylandu

Snowden je svojim svjedočenjem potvrdio Blumova saznanja

njihov softver, ali su odbili da govore o tome šta taj ključ radi ili zašto je stavljen tamo bez znanja korisnika. Fernandez kaže da NSA-in 'back-door' u najupotrebljivanijem operativnom sistemu na svijetu čini "utoliko lakšim za vladu SAD da pristupi vašem kompjuteru."

U februaru 2000. objavljeno je da je "Delegacija za strateške odnose" (DAS), obavještajna ruka francuskog ministarstva odbrane, pripremila izveštaj za 1999. koji takođe tvrdi da je NSA pomogla instalaciju tajnih programa u Microsoftov softver. Sudeći po DAS-ovom izvještaju, "čini se da je stvaranje Microsofta dosta

pomognuto, ne samo finansijski, od strane NSA, te da je IBM natjeran od strane iste administracije da prihvati operativni sistem Microsoft MS-DOS. "U izvještaju se navodi da je bilo izražene sumnje u manjak bezbjednosti nakon stalnih glasina o postojanju špijunskih programa kod Microsofta, i po prisustvu NSA-inog osoblja u razvojnim timovima Bila Gatesa."

Pentagon je, kaže se dalje u izveštaju, bio najveći Microsoftov klijent na svijetu. Utoliko i njihova saradnja u domenu prisluškivanja zvuči posve logično.

(Odlomak iz knjige "Rogue State") 18. juli 2014. Spektar, broj 6 39

NAJSIROMAŠNIJI PREDSJEDNIK NA SVIJETU

MUJICINI “ČUDNI” REZONI

Urugvajski predsjednik Jose Mujica je u svijetu postao najpoznatiji “brend” te države, kao potpun netipičan političar, skroman, hrabar, liberalan i zabavan, kako ga je opisao londonski magazin “Economist”

P

oznat po vatrenim govorima i hrabrom vođstvu, 78-godišnji urugvajski predsjednik Jose Mujica posjeduje karakteristike koje fale mnogim velikim svjetskim vođama. “Najsiromašniji predsjednik na svijetu” živi skromno i 90 odsto svog prihoda daje u humanitarne svrhe. Svi ga vole zbog njegove neobične iskrenosti i mudrosti, a “World Mic” je napravio listu njegovih najboljih citata: O tituli predsjednika: “Predsjednik je visoki dužnosnik koji je odabran da obnaša funkciju. Nije kralj, nije bog. Nije šaman u plemenu koji zna sve. On je civilni službenik. Idealan način života je živjeti kao velika 40 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

većina ljudi kojima pokušavamo služiti i koje predstavljamo”.

O svojoj skromnosti: “Čim političari počnu uspon na ljestvici, odjednom postanu kraljevi. Ne znam kako to funkcionira, ali znam da su republike nastale kako bi osigurale da niko ne znači više od bilo koga drugog. Pompa predsjedničkog ureda je kao neki

Tužno je da jedan 80-godišnji djedica mora biti onaj otvorenog uma.

Stari ljudi nisu stari zbog svojih godina, nego zbog onoga što im je u glavama...

ostatak iz feudalne prošlosti. Trebaš palaču, crveni tepih, ljude iza tebe koji govore 'da, gospodine'. Mislim da je to grozno”.

O distribuciji bogatstva: “Biznis samo želi povećati svoj profit. Na vladi je da osigura distribuciju tih profita kako bi radnici imali dovoljno novaca za kupovinu dobara koje proizvode. Nije to misterij. Što je manje siromaštva, to je više trgovine.

Najvažnija stvar u koju možemo investirati su ljudski resursi”.

O svojim godinama: “Tužno je da jedan 80-godišnji djedica mora biti onaj otvorenog uma. Stari ljudi nisu stari zbog svojih godina, nego zbog onoga što im je u glavama.

Mujica: Neka proljeća su postala užasne zime

Užasnuti su godinama, ali nisu užasnuti onime što se događa na ulicama?”

O ovisnosti: “Od droge je gora trgovina drogom. Puno gora. Droge su bolest i ne mislim da postoje dobre droge. Niti cigarete. Nijedna ovisnost nije dobra. Uključujući i alkohol. Jedina dobra ovisnost je ljubav. Zaboravite sve drugo”.

O tituli najsiromašnijeg predsjednika na svijetu: “Nisam ja najsiromašniji predsjednik. Najsiromašniji je onaj koji treba puno da bi živio.

Moj stil života posljedica je mojih rana. Ja sam sin svoje povijesti.

Postojalo je vrijeme u kojem sam bio sretan samo s madracom”.

O doniranju prihoda: “Imam način života koji neću mijenjati samo zato što sam predsjednik.

Zarađujem više nego što mi treba, čak i ako to za druge nije dovoljno.

Za mene to nije žrtva, to je dužnost”.

O svojim ciljevima za Urugvaj: “Moj cilj je da bude što manje nepravde u Urugvaju, da se pomogne onima koji su najranjiviji i da ostavim iza sebe politički način razmišljanja.

Način gledanja u budućnost koji će se koristiti za napredak. Ništa nije kratkoročno, nema pobjede iza ugla.

Neću postići raj ili nešto takvo. Želim se boriti za opće dobro i napredak. Život brzo prolazi.

Možemo ga produžiti ako drugi nastave tvoj posao”.

O revolucijama i revoltu: ”Vidio sam neka proljeća koja su postala užasne zime. Mi ljudi smo društvena bića.

Ne možemo živjeti sami. Naši životi ovise o društvu. Svrgavanje vlade i blokiranje ulica je jedno, a nešto potpuno drugo je stvaranje i građenje boljeg društva, onog koje treba organizaciju, disciplinu i dugoročan

Svrgavanje vlade i blokiranje ulica je jedno, a nešto potpuno drugo je stvaranje i građenje boljeg društva, onog koje treba organizaciju, disciplinu i dugoročan posao... posao. Nemojmo miješati to dvoje. Želim biti jasan, osjećam simpatije prema toj mladalačkoj energiji, ali mislim da to neće nikamo ići ako ne postane zrelije”.

O onima koji ne podupiru legalizaciju marihuana: “Uvijek je bilo tako s promjenama, 1913. ustanovili smo razvod kao pravo žena u Urugvaju.

Znate što su onda govorili? Obitelj će se raspasti. To je kraj dobrih manira i društva. Uvijek je postojala konzerv-

ativna i tradicionalna struja koja se boji promjene”.

O materijalizmu: “Žrtvovali smo stara nematerijalna dobra, a sada okupiramo hram ‘boga tržišta’. On organizira našu ekonomiju, politiku, navike, živote i opskrbljuje nas kamatnim stopama, kreditnim karticama i daje nam privid sreće. Izgleda da smo rođeni samo da bi konzumirali, a kada više ne možemo konzumirati osjećamo frustraciju, patimo zbog siromaštva i sami sebe marginaliziramo”.

O globalnom konzumerizmu: “Danas možemo reciklirati gotovo sve. Da živimo u skladu s našim sredstvima i da smo razboriti, sedam milijardi ljudi na svijetu imalo bi sve što im treba. Globalna politika trebala bi se kretati u tom smjeru. Ali mi razmišljamo kao ljudi i zemlje, a ne kao vrsta”.

O abortusima i istospolnim brakovima: ”Primijenili smo jednostavno pravilo - priznajte prava. Abortus je star kao i svijet. Gay brak, ma molim vas, stariji je od svijeta. Imali smo Julija Cezara, Aleksandra Velikog.

Reći da je to moderno, ma dajte, pa starije je od nas. Objektivna je stvarnost da to postoji. To ne legalizirati značilo bi da bespotrebno mučimo ljude”.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 41

KOBNA OTKRIĆA: ATOMSKA BOMBA

I nauka ubIja, zar ne?

Naučnici koji su uspjeli pocijepati atom nisu bili ni svjesni da je u tome izvor nove vrste energije i stvaranja najstrašnijeg oružja. Opsjednut naukom, Robert Oppenheimer je „poklonio“ svijetu atomsku bombu

u

koliko neko želi napraviti atomsku bombu potreban mu je, prije svega, atomski materijal koji može da se cijepa i da se koristi kao oružje. Zavisno od tipa i dizajna bombe, za eksploziju je potrebno između 20 i 50 kilograma urana, zavisno koju se jačina praska želi. Što se tiče plutonija, dovoljno je već šest do osam kilograma.

U suštini, za pravljenje atomskog oružja potreban je materijal veličine veće narandže. Dakle, nije potrebno puno materijala da bi se postigla sila razaranja koja bi bila veća čak i od one koja je postignuta bacanjem prve atomske bombe na japanski grad Hirošimu.

Prve ideje: Atomsku istoriju počeo je pisati engleski naučnik Ernest Rutherford, koji je 1918. godine prisustvovao eksperimentu kojim je trebalo dokazati da čovjek može cijepati atom, što će biti veoma bitno za razvoj atomskog naoružanja. Godinu dana kasnije, on je u jednom naučnom časopisu objavio kako je ostvaren san alhemičara, jer je dokazano da je moguća transformacija materije.

Upravo on je dokazao djeljivost atoma, pretvarajući nitrogen u kisik i hidrogen. Tadašnji politički moćnici i vojskovođe nisu mogli ni naslutiti koliku će moć imati ovo otkriće i koliko će utjecati na buduću koncepciju cijelog svijeta.

"To je bilo herojsko vrijeme“, rekao 42 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

Otac atomske bombe: Robert Oppenheimer

je američki fizičar Robert Oppenheimer, koji će kasnije postati otac atomske bombe, ali zahvaljujući nizu prethodnih otkrića. Prije svega, bitan je događaj iz 1932. godine, kada je James Chadwick otkrio neutrone, neutralno naelektrisane čestice koje su osnov za atomsku fisiju, odnosno razbijanje atoma. Za to otkriće je dobio i Nobelovu nagradu za fiziku 1935. godine.

James Chadwick otkrio je neutrone, neutralno naelektrisane čestice koje su osnov za atomsku fisiju, odnosno razbijanje atoma. Za to otkriće je dobio i Nobelovu nagradu za fiziku 1935. godine...

Piše: Arnisa Gagula Njemački profesor Fritz Houtermanz objašnjavao je neposredno pred Hitlerove osvajačke pohode značaj tog otkrića na svom predavanju u Tehničkoj visokoj školi u Berlinu, tvrdeći da će jednog dana neutron moći osloboditi energiju iz materije. Međutim, niko u Njemačkoj tome nije pridavao značaj, tako da je to samo bio jedan razgovor između profesora i njegovih učenika. Niko nije reagovao ni na činjenicu da učenjaci, koji mogu stvarati i razarati elemente, mogu stvarati i nuklearne promjene eksplozivnog karaktera.

Fizičar Paul Langevin pokušao je tada upozoriti na posljedice koje može izazvati otkriće neutrona, rekavši da je otkriveno nešto s čim se ne može upravljati.

Fisija atoma: Upravo na neutronima se temelji istorija atomske energije, odnosno na otkriću diobe jezgre urana pod utjecajem nuklearnih čestica neutrona tj. fisije atoma. Od 1934. do 1938. godine fisije su vršene u Parizu, Rimu, Berlinu, Cirihu, a naučnici koji su uspjeli izazvati lančane reakcije i razbiti atom nisu bili ni svjesni da je u tome izvor nove vrste atomske energije. Oni nisu ni naslućivali mogućnost njene primjene i stvaranja jednog sasvim novog oružja na bazi fisije atoma.

Među tim naučnicima su bili i nuklearni fizičari Irena Joliot-

Curie i Pavle Savić, te Otto Hahn i Friedrich Strassmann. To su bile najave epohalnog otkrića, do kojeg će se doći kasnije.

Početak Drugog svjetskog rata prekinuo je daljnja istraživanja u Evropi, ali su naučnici sa ovog područja nastavili svoj rad u SAD. Među njima je bio i naučnik Leo Szilard koji je bio protiv toga da se rezultati istraživanja javno prezentuju, jer je naslućivao kakvu katastrofu može izazvati proces fisije u praksi. Zbog toga je pozvao svoje kolege na samocenzuru, a o tome je razgovarao i sa naučnikom Enricom Fermijem koji je zajedno s njim boravio u New Yorku.

Međutim, malo ko ga je slušao.

Razumjeli su ga samo Eugen Wigner, Edward Teller i Victor Weisskopf. Oni su se zalagali da se istraživanja o stvaranju atomske bombe najstrožije drže u tajnosti, kako bi Amerika bila u prednosti u odnosu na Njemačku.

Pošto je Hitler zabranio transport urana iz čehoslovačkih rudnika, koji su inače, pored belgijskih, najbogatiji tim elementom u Evropi, to je samo učvrstilo mišljenje američkih naučnika da istraživanja oko atomske bombe moraju biti čuvana.

Szilard je čak 1939. godine, u saradnji sa Albertom Einsteinom, uputio pismo predsjedniku Rooseveltu u kojem mu je naveo da je neophodno da se pristupi stvaranju nove vrste oružja na bazi fisije atoma. Roosevelt je 1940. godine osnovao savjetodavni odbor za uran, a naredne godine i Ured za istraživanje i razvoj. U toku 1942. godine odlučeno je da se napravi atomska bomba, što je realizovano tri godine poslije.

Projekat "Manhattan": Od momenta kad je Vlada SAD odlučila pomoći stvaranje atomske bombe, pa do tog čina, u centru

U središtu nuklearne eksplozije razvija se temperatura od preko 50 miliona stepeni

Engleski fizičar Ernest Rutherford je začetnik atomskog projekta 18. juli 2014. Spektar, broj 6 43

pažnje bio je Nijemac Robert Oppenheimer, rođen 22. aprila 1894. godine u New Yorku. On je nazvan "genijem koji ništa nije pronašao", a bez kojeg se atomska nauka u SAD ne bi razvila. Poznat je i kao "napola svetac i napola prokletnik i krivac", čije se ime veže za veliku katastrofu koju je izazvala upotreba prve atomske bombe.

Aktivnost Roberta Oppenheimera u okviru stvaranja prvog atomskog oružja počinje u jesen 1941. godine, i to pozivom da učestvuje na sastanku Specijalnog komiteta Nacionalne akademije znanosti.

Tema sastanka je bila upotreba atomske energije u vojne svrhe.

Pored toga, iste te godine pozvao ga je i rukovodilac projekta "Manhattan", general Leslie Groves. On je tom prilikom predložio Oppenheimeru da upravlja laboratorijom u kojoj bi se stvarala

Szilard je 1939. godine, u saradnji sa Albertom Einsteinom, uputio pismo predsjedniku Rooseveltu u kojem mu je naveo da je neophodno da se pristupi stvaranju nove vrste oružja na bazi fisije atoma atomska bomba, što je ovaj i prihvatio, jer se radilo o najvećem naučnom projektu.

Oppenheimer je imao zadatak da uspostavi i opremi laboratoriju gdje će radovi biti obavljani. Odlučio se za visoravan Los Alamosa, u blizini Santa Fea, gdje je proveo dio djetinjstva.

Narednih nekoliko godina trajao je rad u američkoj laboratoriji, a 1944. godine svijetom je kružila vijest da Hitler još uvijek nije pronašao atomsku bombu i da je pobjeda saveznika samo pitanje vremena.

Ipak, američki general Groves je

Oppenheimerova i Grovesova statua u Američkom vojnom muzeju 44 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

požurivao svoje naučnike, jer se bojao da će rat biti završen prije pronalaska bombe.

Put smrti: Juni 1945. godine zapamćen je kao jedan od najtoplijih i najsušnijih mjeseci u Novom Meksiku, ali i kao mjesec u kome je privođena kraju realizacija projekta "Manhattan". Prva probna upotreba novog atomskog oružja zakazana je za 16. juli, a odlučeno je da eksperiment nosi naziv "Trinity", kako se inače zove i rudnik dragog kamenja na kojem je, prema predanju Indijanaca, ležalo prokletstvo. Znanstvenici su se čak i kladili kolika će biti jačina eksplozije, odnosno koliku će energiju osloboditi atomska fisija.

Mišljenja su bila različita, jer niko nije mogao predvidjeti kako će se ponašati neutroni.

Početak kraja "Manhattan" projekta

zasljepljujućom svjetlošću koja je bila mnogo jača od sunčeve u podne. Nakon 30 sekundi osjetila se eksplozija, udar zraka snažno je podigao ljude i stvari, i gotovo odmah je uslijedila snažna, beskrajna i strahovita grmljavina…".

Oppenheimer je poslije kazao da mu je tada pao napamet jedan tekst od Berkeleya: "Sada sam postao drug smrti, razbijač svjetova…"

Na zgarištu Hirošime

Jedna od podvodnih atomskih proba

započeo je 12. jula 1945. godine, i to kamionskim prijevozom dijelova prve atomske bombe u mjesto simboličnog naziva Put smrti, nedaleko od gradića Alamogorda u Novom Meksiku, u kojem je trebao biti izvršen eksperiment.

Hans Bete, šef teoretičara koji su radili na ovom projektu, pokušao je objasniti svim radnicima na koji način bi upotreba prve atomske bombe trebala biti realizovana.

Govor je završio rečenicom: "Prema ljudskim proračunima, eksperiment bi morao uspjeti, ali da li se priroda zaista pridržava naših proračuna"?

Oko dva sata ujutro, 16. jula 1945. godine, svi su bili na svojim mjestima u bazi izvođenja eksperimenta. Prisutni naučnici su dobili crne naočare i kremu protiv sunčanih opekotina, a puštena je muzika za ples kako bi se ublažila

napetost. Eksplozija je prvobitno bila predviđena za četiri sata ujutro, ali je zbog velikog nevremena odgođena za pola šest.

Oppenheimer i general Groves također su se nalazili na svojim mjestima, tačnije devet i po kilometa od tačke "X".

Kada je počelo odbrojavanje, prisutni su stavili naočare i legli su na zemlju, ne progovarajući.

Kasnije je pripovijedano: "Čitava je zona bila obasjana

Amerika se spremala da atomsku bombu baci na Japan, bez obzira što je on već bio poražen, kao bi cijelom svijetu, a najprije Sovjetskom Savezu, pokazala novo oružje, svoju superiornost i moć

Dokaz moći: Javnosti je saopšteno da su veliki bljesak, oblak u obliku gljive i velika toplina prouzrokovani eksplozijom jednog skladišta naoružanja.

Nakon uspješno izvedenog eksperimenta, Amerika se spremala da atomsku bombu baci na Japan, bez obzira što je on već bio poražen, kao bi cijelom svijetu, a najprije Sovjetskom Savezu, pokazala novo oružje, svoju superiornost i moć.

Bomba je bačena šestog avgusta 1945. godine u osam sati i 15 minuta i 17 sekundi, a 43 sekunde nakon toga Hirošima je zbrisana sa lica zemlje kao i 80.000 Japanaca, dok ih je 45.000 ranjeno u samo jednom udaru. Međutim, kasnije je broj ubijenih narastao na 250.000 ljudi, a ranjenih je bilo 150.000, što znači da je više od 96 posto stanovništva ubijeno ili ranjeno.

Drugi kobni događaj odigrao se samo tri dana kasnije kada je plutonijska atomska bomba bačena na drugi japanski grad, Nagasaki.

SAD su postigle svoj cilj dajući svima do znanja da posjeduju oružje za apsolutno uništenje.

Tako je sa težnjom za slavom i ulaskom u istoriju, sve započelo, a završilo borbom za vlašću i nadmoći. Robert Oppenheimer, običan smrtnik vođen ostvarenjem svojih ciljeva, postao je marioneta u rukama velikih sila, a da toga nije bio ni svjestan. Htio je ostaviti trag za sobom i ne sluteći koliko će taj trag biti krvav.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 45

VELIKANI NAUKE: LEONHARD EULER

KaKo je genijalni Švicarac preŠao svih sedam mostova

Poznati matematički problem pod imenom “Sedam mostova Königsberga” svojedobno je riješio Leonhard Euler, jedan od najvećih matematičara u povijesti, koji je pola svojih djela stvorio - slijep

g

rad Königsberg, danas poznat pod nazivom Kalinjingrad, ruska je enklava na Baltiku, smještena između Poljske i Litve. Sam grad je u prošlosti imao sedam mostova koji su povezivali dva otoka unutar grada s ostatkom grada.

Postavljeno je pitanje: Je li moguće preći preko svakog od mostova samo jednom i vratiti se na početnu točku? Ovo je pitanje zainteresiralo poznatog matematičara Leonharda Eulera koji je 1763. godine dao i konačan odgovor na njega. Nakon toga su stanovnici tadašnjeg Königsberga nedjeljom, u svojim popodnevnim šetnjama, pokušavali preći mostove na način koji je osmislio Leonhard Euler.

Slijepi genije: U povijesti matematike, Eulerovo rješavanje problema mostova Königsberga se smatra prvom teoremom teorije grafova koja je danas prihvaćena kao grana kombinatorike (premda su problemi kombinatorike razmatrani mnogo ranije).

Dodatno, Euler je jasno shvatio kako ključni korak u rješavanju problema mostova predstavlja razmatranje uvjeta krajnjih točaka, a ne njihovog konkretnog položaja 46 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

Velikan iz Basela

u prostoru. Razlika između stvarnog i šematskog, grafičkog prikaza, dobar je primjer kako topologija ne obraća pozornost na konkretan i rigidan oblik objekata već na veze i odnose među njima.

Do današnjih dana su se održala samo dva mosta iz Eulerovog vremena. Dva su uništena tokom savezničkog uništavanja Königs-

Stanovnici nekadašnjeg Königsberga nedjeljom su, u svojim popodnevnim šetnjama, pokušavali preći mostove na način koji je osmislio Euler

berga u Drugom svjetskom ratu, dva su kasnije uništili Rusi i zamijenili ih autocestama. Jedan su most tokom 1935. godine ponovno izgradili Nijemci.

Leonhard Euler je rođen 15. aprila 1707. godine, a umro je 18. septembra 1783. godine u 76-oj godini života. Bio je poznati švicarski matematičar i fizičar, a povijest znanosti ga pamti kao jednog od najvećih matematičara. Euler je ostao upamćen i po tome što je prvi upotrijebio pojam „funkcija“, koji je još 1694. godine definirao Leibniz, kako bi opisao izraz koji uključuje više različitih argumenata (y=f(x)).

On je i prvi čovjek koji je upotrijebio i primijenio diferencijalni račun na fiziku.

Rođen je i obrazovan u Baselu, a još kao učenik bio je pravo matematičko čudo od djeteta. Kao profesor matematike prvo je radio u Petrogradu, kasnije u Berlinu, da bi se opet nakon toga vratio u ruski Petrograd.

Njegova je ličnost, sa sigurnošću možemo reći, obilježila matematiku 18. stoljeća. Bio je iznimno produktivna osoba, a kao zanimljivost spominjemo činjenicu da je posljednjih 17 godina svog života bio potpuno slijep – a upravo je tada objavio i napisao gotovo pola svog ukupnog rada.

U čast ovom velikom matematičaru i fizičaru, asteroid “2002 Euler” nosi njegovo ime.

Velika karijera: Euler je rođen u obitelji luteranskog svećenika i premda je još od malih nogu pokazivao veliki talent za matematiku, njegov je otac želio da se mladi Euler posveti teologiji.

Godine 1720. Euler se upisuje na Sveučilište u Baselu gdje upoznaje Daniela i Nikolausa Bernoullija koji odmah zamjećuju Eulerove iznimne matematičke vještine.

Leonhardov otac Paul Euler slušao je matematička predavanja kod Jakoba Bernoullija, pa kada su ga Daniel i Nikolaus upitali da Leonhardu dozvoli studij matematike, ovaj je pristao.

Sedam godina kasnije, 1727. godine, Katarina I, ruska carica, poziva Eulera u Petrograd gdje on 1730. postaje profesorom fizike, a 1733. počinje predavati i matematiku.

Godine 1736. Euler objavljuje sistematski pregled i objašnjenje mehanike: “Mechanica sive motus scientia analytice exposita” (Mehanika ili gibanje objašnjeni analitičkom znanošću – tj.

Danas su u životu samo dva od sedam „problematičnih“ mostova

Naučni opus od čak 70 svezaka

diferencijalnim računom). Godine 1735. Euler gubi vid na desnom oku, mahom zbog učestalih promatranja Sunca.

Tokom 1733. ženi se s Katharinom Gsell, kćerkom predsjednika Akademije umjetnosti. Imali su čak 13 djece. No, samo su tri sina i dvije kćeri preživjeli. Potomci ove djece su u 19. stoljeću u Rusiji zauzimali visoke položaje.

Kasnije, 1741. Euler postaje voditeljem razreda matematičkih znanosti na Pruskoj Akademiji znanosti u Berlinu. Vrijeme koje je proveo u Berlinu bilo je vrlo pro-

duktivno, no nesiguran položaj zbog promjenjive volje kralja potaknuo je Eulera da se vrati u Petrograd tokom 1766. godine. U to vrijeme Rusijom vlada Katarina II. Euler u Rusiji ostaje do kraja svojeg života.

Ogroman opus: I nakon gubitka vida, Euler je ostao produktivan zahvaljujući iznimnoj memoriji i mentalnoj sposobnosti računanja.

Ostalo je zabilježeno kako je jednom prilikom svom asistentu dao da izračuna redove od po 17 sumanada, a naknadno je zamije18. juli 2014. Spektar, broj 6 47

Eulerov lik na novčanici od 10 švicarskih franaka

tio kako im se rezultati razlikuju tek na 50-oj decimali. Ponovno računanje je pokazalo kako je Euler bio u pravu.

Izračunato je da bi za potpunu reprodukciju Eulerovih djela (dakle, da ih se prepiše rukom), trebalo provesti 50 godina, svaki dan radeći po 8 sati. To objašnjava i činjenicu da su Eulerova djela u potpunosti objavljena tek 1910. godine, i to u 70 svezaka!

Matematičar Legendre je posvjedočio kako je Euler znao ispisati po jedan dokaz između prvog i drugog poziva na objed!

Euler je bio duboko religiozan kalvinist tokom cijelog svog života.

Kada je 18. septembra 1783. godine Euler umro, matematičar i filozof Marquis de Concordet je zabilježio: “...et il cessa de calculer et de vivre” (... i on je prestao računati i živjeti).

Nove metode: Euler je zajedno s Danielom Bernoullijem postavio zakon da je zaokret na tanku elastičnu gredu proporcionalan mjeri elastičnosti materijala i drugom momentu površine presjeka oko osi kroz centar mase i okomito 48 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

na moment.

Također, izveo je i Eulerove jednadžbe, skup zakona o mehanici fluida i to direktno iz Newtonovih zakona kretanja.

Formalno gledano, ove su jednačine jednake Navier-Stokesovim jednadžbama za slučaj kada je viskoznost jednaka nuli.

Euler je značajno doprinio teoriji diferencijalnih jednadžbi. Osobito se tu ističe njegovo formuliranje

Svom asistentu dao je da izračuna redove od po 17 sumanada, a naknadno je zamijetio kako im se rezultati razlikuju tek na 50-oj decimali. Ponovno računanje je pokazalo kako je Euler bio u pravu serije Eulerovih aproksimacija koje se učestalo rabe u numeričkoj mehanici. Najpoznatija je svakako tzv. Eulerova metoda.

Na polju matematičke analize Euler je povezao Leibnizov diferencijalni račun s Newtonom metodom fluksiona. Godine 1735. riješio je tzv. Basel problem. Godine 1735. definirao je konstantu, danas poznatu pod nazivom Euler-

Mascheronijeva konstanta, koja je korisna u teoriji diferencijalnih jednačina.

Također, Euler je i suotkrivač poznate Euler-Maclaurinove formule, alata koji je matematičarima i fizičarima iznimno koristan u rješavanju složenih integrala, suma i redova.

Euler je 1739. objavio vrlo zanimljivo djelo: “Tentamen novae theoriae musicae” – djelo koje je predstavljalo pokušaj da se povežu matematika i glazba. Ostalo je zapisano kako je “ovo djelo previše matematičarsko za glazbenike i previše glazbeničko za matematičare”.

Na polju geometrije i algebarske topologije postoji veza (koju također nazivamo Eulerovom formulom) koja povezuje broj rubova, okomica i ploha jednostavno povezanog polihedrona.

Euler, naravno, ostaje zapamćen i po rješavanju problema sedam mostova Königsberga. Rad je objavio pod nazivom “Solutio problematis ad geometriam situs pertinentis” koji, ujedno, predstavlja i najraniji primjer uporabe teorije grafova ili topologije.

V. Z.

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava: Tel. 221 492 GSM: 061 960 300

PRIČAM TI PRIČU

ŠTA NAM JE BORBA DALA... Što se mene tiče, svim mladima savjetujem da bježe iz ove zemlje, s ovog kontinenta, s ove planete...

Gdje god da odu, bit će im bolje nego u ovoj čemernici... Svugdje se raditi mora, ali barem će tamo negdje znati za šta znoj svoj prosipa

J

avi mi se neki dan na Facebooku jedan moj prezimenjak... da provjeri jesmo li, zaista, familija. Iz drugog je grada, planira, kaže, da se, trbuhom za kruhom, doseli ovdje, u Sarajevo, a ima i sina, studenta, pa odjednom nađe za shodno da me priupita šta ja mislim, ima li mu dijete budućnosti ovdje... hoće li imati posla... hoće li se on zaposliti...

Meni nešto bi neugodno... Niti sam vidovita Džemila, niti znam gledati u kašike, a ni razbaciti graha... Šta da mu kažem? Znam da bi najviše volio da sam mu rekla: "Slušaj, rođo, ne brini se... evo, ja ću zaposliti i tebe i potomka ti", a još kad bih mu dala i nešto para... Ih, toj sreći nigdje ne bi bilo kraja!

Ali ništa od toga ne bi.

Rekoh mu: “Što se mene tiče, svim mladima savjetujem da bježe iz ove zemlje, s ovog kontinenta, s ove planete... Gdje god da odu, bit će im bolje nego u ovoj čemernici...

Svugdje se raditi mora, ali barem će tamo negdje znati za šta znoj svoj prosipa."

No, čini mi se da je rod moj neki patriota pa tu prekide naš razgovorčić. Kaže, možda je sudbina drugačija. Možda jeste, složih se i ja i onda mi se misli zakovitlaše...

Kad je čovjek nemoćan, jadan, uvijek je sudbina kleta, Deux ex machina... i onaj grah... i uvrnuta

50 Spektar, broj 6 18. juli 2014.

kašika... A ja ništa od svega toga nisam. A još i ružno zborim. Čuj da bježe od usuda svoga?! Što li mu ne rekoh: "Rođo, ne brini se! Evo, ja, zaposlena, naći ću vam posao

U Bosni nema kirija, nema režija, a i sve o stalo je, eto, džaba.

Bujrum, brate, vrati se kući kad ti nikad nije bila slađa! Jedva čekam da te vidim... svima, i to dobro plaćen. Udomit ću i vas i vašeg kera, nahranit ću vas i obući, poudavati i poženiti..."

Baš sam grozna... Pobježe čovjek glavom bez obzira. Garant konta kako ipak nismo familija...

Piše: Džana Zimić A onda se sjetih i još nekih... familijina familija, i k tome još, da prostiš, dijaspora! E tek to je priča!

I njih je, naravno, udarila recesija.

Ali, po njihovom, stoput gora nego ova naša, domaća. Kud ćeš dalje kad, od njih dvoje, već dva mjeseca samo on radi. Njoj se firma ugasila.

Ali, ne spominje ona koliko joj je teška otpremnina, a ni socijala, nego kuka: "Pa znaš li ti kako je sada?! Valja od plate jedne živjeti... kirija, hrana... pa i u Bosnu se opet mora doći na barem pet dana."

Ma kuku, lele, jest im teško! Umalo im ne dadoh par stoja, eto, nek' im se nađe za najcrnjih dana.

A planiraju oni gozbu veliku za nekoliko godina... Vratit će se,

kažu, da u penziji ovdje k'o ljudi požive. Ovdje nije skupo... Još kad se ima kuća pa se i bašta uzgaja...

Ma idila! U Bosni nema kirija, nema režija, a i sve ostalo je, eto, džaba.

Bujrum, brate, vrati se kući kad ti nikad nije bila slađa! Jedva čekam da te vidim, valjda ćeš izdurati duže od onog našeg Amerikanca. I on je računao isto, jedva izdržao šest mjeseci pa opet počeo pričati kako je Amerika njemu sve dala...

Bujrum, brate, i ti idi! Nisam te ja ovamo ni zvala. Ali, što je najgore od svega... ni u ratu, a ni u ovih skoro dvadeset godina poslije rata, ni ti mene ne zovnu nijednom ni na 5-6 dana. Kao, eto, uželjeli se vi Bosne, a ja, kao, nisam ni Njemačke, ni Austrije, ni Švice i Skandinavije, Amerike i Kanade... Ali sam, zato, željna uboge dijaspore...

Koliko god ih volim i bez obzira na to koliko su mi pojedini dragi, posljednjih godina sve više mrzim

decembar, juli i avgust. Tad se nekako sjate sa svih strana, a što je još gore, navikli su se, kao gosti naravno, na čuveno bosansko

Koliko god ih volim i bez obzira na to koliko su mi pojedini dragi, posljednjih godina sve više mrzim decembar, juli i avgust.

Tad se nekako sjate sa svih strana ovi naši izvana... gostoprimstvo pa sada, poput kakvih bahatih sultana, kada dođu ovdje, očekuju haman i da im stope ljubim... da sav svoj život zaustavim... da samo o njihovim problemima slušam... da samo u njihovim putovanjima i dogodovštinama uživam...

I uživam ja, zaista, u njihovoj sreći... Drago mi je što je ona, radeći kao čistačica na dva mjesta, u 45. diplomirala i odmah se potom kao psiholog zaposlila. Drago mi je

i što joj kćerka, pored švedskog sistema obrazovanja, glumi seks i grad dok na Menhetnu studira...

Drago mi je i što ona patronažna sestra u Austriji radi na pola radnog vremena dok je tri godine na porodiljskom i što za to prima 1.350 eura... Drago mi je i što je Švabo kupio kuću i imanje pokraj Sarajeva... što su do sada uzduž i poprijeko obišli cijelu Evropu, pola Afrike i frtalj Istoka, i što bh.

Amerikanci na Floridi u zrelim godinama proživljavaju sve scene "Beverli Hilsa"...

Sve je to meni super... Samo... ne mogu da prestanem da mislim o tome kako sam ja onom svom rođi s Facebooka ista takva kao meni moja dijaspora iako radim puno radno vrijeme s VSS, a ne zarađujem ni pola od polovine one sa SSS iz Beča, i iako ne putujem nigdje dalje od svog radnog mjesta... ..

Sve je to nama naša borba dala.

18. juli 2014. Spektar, broj 6 51

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ