zeljka diplomski by hrvoje bielen

CASE STUDY

Uvod Glavna tematika ove analize slučaja, koja prati praktični dio diplomskog rada, biti će vizualni identitet grada, odnosno vizualni identitet naselja. Odabrano područje po svojoj je struktruri svojevrstan ‘mali grad’ te stoga ne treba čuditi što su reference uglavnom primjeri identiteta i brandiranja većih naselja — gradova. Iako je tema ovog diplomskog rada signalistika unutar manje gradske cjeline, nužno je bilo najprije oblikovati vizualni identitet iste, obzirom da se radi o stvarnom dijelu grada čija je gradnja tek započeta i gdje ne još ne postoje ni građevine, a kamoli vizualni identitet. Inicijalna ideja oblikovanja vizualnog identiteta na pojedinim mjestima je namjerno zamijenjena pojmom ‘branding’. Kroz istraživanje za diplomski rad nametnula se činjenica da je grafičko rješenje zapravo artikulacija, završni dio čitavog kompleksnog procesa kojeg je bilo potrebno proći kako bi se uspješno ostvario zadani cilj, odnosno kako bi rješenje zadovoljavalo sve zadane aspekte i bilo dugoročno. Ipak, izrada bi cjelovitog brandinga zahtijevala dugotrajniju i iscrpniju analizu te ekspertizu stručnjaka — konzultanata koji bi razvili potpunu strategiju razvoja ovog kvarta.

Grad je poprište neprekidnih dinamičkih pulsiranja životnih ritmova, pro- 1. stor montaže atrakcija i kondenzacije konflikata koje ga čine kompleksnim, kontradiktornim, fascinantnim, hedonističkim i neurotičnim entitetom. (...) Vožnja gradskim autoputom nije ništa manje dojmljiva od 2. gledanja kazališne predstave, na glavnom gradskom trgu se ispija kava ili sudjeluje u političkom skupu, nekadašnja konjušnica je preuređena u umjetničku galeriju, petlju gradske autoceste možemo promatrati kao kinematičnu skulpturu (...).

Grad Grad, kao najveća čovjekova tvorevina je ujedno i najsloženija kompozicija oblika (volumen zgrada, kuća, svega sagrađenog) u prostoru (ulice, trgovi, avenije, bulevari, dvorišta i parkovi). Tek u njihovom jedinstvu i skladu postižu se najveće vrijednosti grada. Brojni su razlozi za osnivanje grada, ali temeljni je potreba da velik broj ljudi živi na malenom prostoru što zahtijeva razvijenu organizaciju života. Grad ima vodeću ulogu u povijesti i razvoju ljudskih zajednica, jer on udovoljava nizu potreba pojedinca i društva. Najvažnije funkcije grada su stanovanje, rekreacija, industrija i promet. S industrijskom revolucijom dolazi i do pojave velegrada. Složeni organizmi gradova sa svekolikim brojnim namjenama (stanovanje, proizvodnja, trgovina, društvene funkcije, sakralne i profane, komunikacije, itd.) spomenici su međuovisnosti i sustvaralaštva svih likovnih umjetnosti — arhitekture, skulpture i slikarstva, parkogradnje i mostogradnje. Kao urbanist, arhitekt, povjesničar i filozof grada Lewis Mumford u prvoj će rečenici predgovora knjige ‘Grad kroz povijest’ zato naoko lako ustvrditi: ‘Grad je simbolički govoreći započeo kao čitav jedan svijet a završava sa svijetom, koji je praktički, postao jedan veliki grad. (...) Sposobnost prenošenja reprezentativnih dijelova kulture putem simboličkih oblika predstavlja pravi znak grada.’. Naselje Naselje, ljudska naseobina, antropogeografska teritorijalna jedinica, čija je osnovna podjela na selo (čije se stanovništvo pretežno bavi stočarstvom i ratarstvom ili primarnim djelatnostima) i grad (urbano naselje čije se stanovništvo bavi ne-agrarnim djelatnostima, odnosno u industriji, obrazovanju, prometu i raznim uslužnim djelatnostima). Gradsko naselje u sebi sadržava stambene, javne, industrijske, sportske, gospodarske i komunikacijske objekte, te uz njih obilježavaju i drugi prateći objekti kao: parkovi, groblja i kulturni i povijesni spomenici. Već prema drugim fenomenima, tip naselja može biti uvjetovan i nacionalnom posebnošću, stanjem privrednog razvoja kao i prirodnim bogatstvima.

1. Maroje Mrduljaš, ‘Ukratko o gradu’; Urban festival; Zagreb, 2001.

2. Maroje Mrduljaš, ‘Ukratko o gradu’; Urban festival; Zagreb, 2001.

Stambena zajednica Stambenom zajednicom naziva se obično manji gradić ili grad, koji se sastoji uglavnom od stanovništva, za razliku od komercijalnih poslovnih ili industrijskih kompleksa. Stambene zajednice obično su zajednice koje ‘opskrbljuju’ poslovna i industrijska središta potrošačima i radnom snagom; ovaj fenomen proizlazi iz činjenice da mnogo ljudi preferira živjeti u predgrađu ili čak u ruralnim sredinama umjesto u urbanim ili industrijskim područjima. Iz tog razloga, ovakva se naselja često naziva i ‘spavaonicama’.

Za svakog je pojedinca upravo njegov kvart ‘specifičan’, pa bi se stoga 3. moglo reći da je grad sastavljen od niza vrlo specifičnih dijelova. No, kao što je za mene važan upravo ‘moj kvart’, tako je za nekoga drugoga isto toliko važan ‘njegov kvart’, a u potpunosti nevažan ‘moj’. Prepletanje pojmova ‘moj’, ‘tvoj’, ‘važan’ — ‘nevažan’ samo je operacionalizacija nataloženog iskustva o mjestima odrastanja i života. Iako su svi dijelovi gradova možda — u fizičkom smislu dosta slični — u psihološkom, simboličkom, a osobito idenfikacijskom smislu, oni su vrlo različiti i specifični.

Kvart Ili ‘quarter’ je dio urbanog naselja. Njegove granice mogu biti određene administrativno, i može imati vlastitu administrativnu strukturu (podređenu gradskoj). Ovakva podjela grada česta je u zemljama poput Poljske (dzielnica), Njemačke (Ortsteil) ili Francuske (Quartier). Izraz ‘kvart’ također se može odnositi i na ne-administrativno naselje koje je posebno po svom karakteru: na primjer ‘sirotinjski kvart’. Naziv se često koristi i za predio koji se povezuje sa određenom skupinom ljudi: na primjer, za mnoge se gradove kaže da imaju ‘kineske kvartove’, ‘diplomatske kvartove’ ili ‘elitne kvartove’. U povijesti, primjer grada koji je bio tako podijeljen je Jeruzalem — imao je četiri kvarta — muslimanski, kršćanski, židovski i armenski kvart (quarter — četvrtinu). Sociologija susjedstva — kvartova • Kvartovi su čest pojam, vjerojatno blizak univerzalnom, budući da većina ljudi koja živi u urbanim sredinama smatra da ‘živi u kvartu’. • Kvartovi su prikladna, uvijek dostupna mjesta, s obzirom da ste u kvartu čim kročite nogom kroz vrata svog stana. • Razne uspješne kvartovske akcije često zahtijevaju malo specijalizirane tehničke vještine, i često malo ili ništa novaca. Najčesće se ustvari ulaže vlastito vrijeme, ali materijalni troškovi su uglavnom niski. • Poduzimanjem kvartovskih akcija, usporedi ih li se s aktivnostivma na višoj razini, reultati će biti vidljiviji i brže postignuti — ulice su čišće, obojan nogostup, posađena stabla, lokalni festival privukao je pažnju. • Vidljivi i brzi rezultati indikator su uspjeha; a kako je uspjeh motivirajuć, vjerojatnost ponovnih kvartovskih akcija se povećava. • Kako kvartovska akcija uglavnom uključuje više stanovnika, takav čin osnažuje povezanost i veze s ostalim susjedima, što će zasigurno dovesti do brojnih potencijalno pozitivnih rezultata kakve je često teško predvidjeti. • Čak i bez obzira na navedene prednosti ‘kvartovskog života’, susjedske aktivnosti mogu jednostavno biti zabavne i poučne za sudionike. Kao dodatak spomenutim dobrobitima, brojna renomirana istraživanja pokazuju kako su snažna i kohezivna susjedstva povezana — najvjerojatnije uzročno-posljedično — sa smanjenjem stope kriminaliteta, boljim uvjetima za razvoj i odrastanje djece, i poboljšanim fizičkim i psihičkim zdravljem. Socijalna podrška koju snažno susjedstvo može pružiti dobra je zaštita i riješenje mnogih problema. Ovim se fenomenom, odnosno negativnim posljedicama nedostatka socijalne povezanosti pozabavio i američki politolog Robert D. Putnam u knjizi ‘Kuglajući sam’ (‘Bowling Alone, America’s Declining Social Capital’; 1995.). On upozorava da su zapadnjačke zalihe društvenog kapitala — osnovne sirovine ljudske povezanosti jednih s drugima, počele kopniti, osiromašivši

3. Ognjen Čaldarović, ‘Filozofija kvarta’; Hrvatska revija 2006. - 1; Matica hrvatska

time ljudski život i zajednice. Putnam navodi kao dokaz gotovo pola milijuna intervjua u proteklih četvrt stoljeća koja pokazuju kako ljudi potpisuju sve manje peticija, pripadaju u sve manje organizacija i udruga koje se uživo sastaju, sve manje se sureću sa svojim prijateljima, i čak se sve manje druže sa svojim obiteljima. Čak i sami kuglaju. Amerikanci sve više kuglaju, ali sve manje u organiziranim ligama. Putnam pokazuje kako su promjene u poslu, strukturi obitelji, životu u predgrađu, televiziji, računalima i ostali faktori pridonijeli ovom propadanju.

Svi su gradovi koliko slični toliko i različiti. Slično se može reći i za 4. njihove dijelove — kvartove koji, iako su u fizičkom obliku različiti, mogu imati sličnu ‘filozofiju’. Nju tvore ponajviše stanovnici pojedinog dijela grada koji — različitim praksama života koje su vidljive i u fizičkom prostoru života — manifestiraju specifičan ‘duh grada’, specifičnu živost ili umrtvljenost. Urbane sredine su, za razliku od ruralnih, definirane u prvom redu po svojoj različitosti.

Imidž grada predstvalja ukupnost dojmova koje je javnost ste- 5. kla, a posljedica je doživljene, a ne stvarne kvalitete grada.

Kvartovi su stoga specifični prostorno-socijalni entiteti koji opstaju u me- 6. moriji svakog pojedinca. Njihova je socijalna komponenta daleko značajnija od fizičko-prostorne. Svakom pojedincu upravo je ‘njegov kvart’ bio i ostao značajan, bez obzira na to kako on izgledao posjetitelju. I, što je vrlo važno, svako je kvartovsko iskustvo individualizirano ali i grupno proživljeno. (...) Neovisno o rastućem univerzalizirajućem principu povećavanja stupnja međusobne sličnosti gradova, kvartovi će i nadalje ostati male, izolirane cjeline života s velikim sličnostima ali i velikim razlikama te s pravom svakog pojedinca da svoje kvartovsko iskustvo smatra jedinstvenim.

Glavna ideja Osnovna ideja diplomskog rada bila je oblikovati vizualni identitet naselja Gajnice 2 u svrhu diferencijacije tog naselja prema ostalim gradskim četvrtima, iz želje da se stvori jedan sustav koji bi svojim primjerom motivirao i ostale četvrti ali i gradove da se iz ‘spavaonica’ pretvore u mjesta ugodna i poželjna za življenje. Branding grada (u ovom slučaju naselja) kreiranje je jedinstvene slike tog naselja u svijesti ljudi. Cilj brandinga naselja Gajnice 2 je postići kao prve asocijacije da je to naselje u kojem želite živjeti, educirati se, razvijati se u kulturnom, sportskom, društvenom smislu — naselje u kojem želite da odrastu vaša djeca. Problematika brandiranja naselja Kod brandinga je važno izdvojiti ključnu asocijaciju koja će rezultirati stvaranjem snažne slike o gradu kao brandu. Slika o brandu automatski daje značenje što je važno za stvaranje osjećaja u svakom pojedincu, što će kod ciljnih skupina rezultirati željama za posjetom, za ulaganjem, za stanovanjem u tom gradu, ponosom na grad od strane građana. Za sve ciljne skupine zadatak je kreirati sponu među ljudima i gradom, bilo da su oni turisti, ulagači, građani ili poslovni ljudi. Kao što je već navedeno, primjeri koji su nađeni i koji će biti navedeni odnose se uglavnom na veća naselja — gradove. Po svojoj strukturi, Gajnice 2 (brojeći i ‘stari dio’ naselja, Gajnice) u svom urbanističkom planu obuhvaćaju sve objekte i ustanove koje sadrži i jedan (po broju stanovnika) manji grad, no ono što je ključna razlika u oblikovanju za veći grad i gradsku četvrt jest da su Gajnice 2 novo naselje, pa tako ne postoje neke značajne povijesne ili tradicijske činjenice koje bi mogle poslužiti kao leitmotiv u oblikovanju, niti se radi o turistički atraktivnom naselju, niti je riječ o potencijalnom poslovnom središtu koje bi moglo biti samoodrživo. Iz ovog je očito i da su ciljana skupina sami stanovnici, dok je kod brandiranja gradova riječ najprije o investitorima, turistima, pa tek onda stanovnicima. Nameće se i pitanje kako onda diferencirati jedno naselje od ostalih sličnih, a da se pritom ne dogodi kontra-efekt, odnosno da se ljudi ne osjete obilježenima, odvojenima od ‘ostatka svijeta’ — da se ne stvori dojam rezervata, kao što je primjerice slučaj sa obližnjim naseljem nekoliko kilometara prema zapadu. Sukladno istraživanjima, jasno je da su ljudi kao društvena bića predodređeni razviti osjećaj pripadnosti — drugim ljudima, narodima, zemljama, religijskim skupinama, sektama, kulturama, subkulturama, raznim pokretima, pa tako i mjestu u kojem žive. U potonjem slučaju, zapravo se obuhvaća i većina prije navedenih motiva. Potrebno je stoga bilo istražiti i koji je od njih ključan za oblikovanje vizualnog identiteta i pozicioniranje naselja Gajnice 2, koji bi taj osjećaj još više istaknuo, motivirao stanare na aktivnije življenje u naselju, veću interakciju među samim stanovnicima, kulturološki i sociološki napredak; ali i privukao nove žitelje.

4. Ognjen Čaldarović, ‘Filozofija kvarta’; Hrvatska revija 2006. - 1; Matica hrvatska

5. Zoran Franjić, Marko Paliaga; ‘Istraživanje imidža gradova kao elementa upravljanja markom’; Stručni rad, 2006.

6. Ognjen Čaldarović, ‘Filozofija kvarta’; Hrvatska revija 2006. - 1; Matica hrvatska

Nisu svi prozivodi brandovi. Pravi brandovi posreduju ne samo funkcio- 7. nalne benefite nego i nefunkcionalnu dodanu vrijednost. Jaki brandovi moraju imati dodanu vrijednost u svijesti potrošača. (...) Dodana vrijednost vodi ka lojalnosti, a lojalnost je ključ u određivanju uspjeha branda. (...) Branding je slika, nešto što postoji u svijesti ljudi. (...) Ako brandovi gradova žele uspjeti, moraju sadržavati i funkcionalnost i dodanu vrijednost.

Dodana vrijednost Dodana vrijednost može doći u mnogim oblicima, od kojih su mnogi nefunkcionalni i emocionalni i nisu tako lako mjerljivi kao oni funkcionalni. Postoje (barem) četiri vrste dodane vrijednosti koje brand mora imati ne bi li bio uspješan: Iskustvo stanovnika — većina primjera brandiranja gradova bazira se na iskustvu ljudi. Iako postoje mnogi tehnološko napredniji oblici dopiranja do ljudi kroz oglašavanje, ovaj tip informacija još uvijek se komunicira tradicionalnim načinom — usmenom predajom. Percepcija. Kako su precipirani stanovnici? — ovo je također važna komponenta brandinga. Uzmimo kao primjer zagrebački Gornji grad. Kad pomislimo na njega, ustaljene su asocijacije da su tamošnji stanovnici svojevrsna ‘krema grada’, bogataši. Taj dio grada svojim stanovnicima nudi sve što se od tako percipiranog kvarta i očekuje — skupe trgovine, muzeje, renomirane obrazovne ustanove; upravno središte je države, dom mnogim diplomatima. Vjera u naselje. Što ono podupire? — kako bi grad imao brand, važno je da podupire neko uvjerenje. Primjerice, Ogulin čvrsto stoji iza toga da je ‘zavičaj bajke’ i na tome gradi svoj identitet, kulturni, turistički i ekonomski uspjeh te održivi razvoj čitavog tog kraja. Izgled — kako naselje izgleda? — Vrlo važan čimbenik je i izgled naselja. Ono kako naselje uistinu izgleda i kakve fizičke komponente ima je jako bitno. Gradovi su danas vrlo jasno definirani svojom lokacijom (Ludbreg — ‘centar svijeta’), funkcijom (Rijeka — ‘lučki grad’), ili kulturnim tekovinama (Dubrovnik). Stanovnici — anketa Prethodnom analizom sličnih primjera te brojnih tekstova o ovoj problematici zaključeno je da su nositelj čitavog koncepta brandinga kvarta sami stanovnici, pa je sasvim logična metoda istraživanja bila i anketa. Neki su od njih sadašnji, neki bivši stanovnici Gajnica, dio potencijalni stanovnici ali i ‘promatrači’ — stanovnici okolnih naselja. Dobiveni rezultati istraživanja indikativni su i pokazuju iskustva koja interesna skupina ima s ovim naseljem — ukazuju na smjer koji pomaže u oblikovanju identiteta koji će u sadašnjim i budućim korisnicima stvoriti određene osobne preferencije prema ovom naselju te potaknuti njihovu emocionalnu povezanost s njime. Brandovi su postali mnogo više od samog proizvoda kojeg prodaju, u ovom slučaju stanovanja u određenom naselju. Pravi brand ispunjava prave ili percipirane potrebe korisnika. Nije samo izgled nego i osobnost ono što pokreće reakciju u svijesti korisnika ili ulagača. Cilj brandinga i jest postići percepciju korisnika koja će na koncu dovesti do održive kompetitivne prednosti. Direktor Brisbane Institutea Peter Spearitt tvrdi da bi ‘gradovi trebali nastojati promovirati sebe na način koji njihovi stanovnici smatraju uvjerljivima’. Kod brandiranja grada, osobnost ljudi koji tamo žive trebala bi biti esencijalni dio branda, i ako ti ljudi ‘iznutra’ promoviraju naselje, oglašavanje usmenom predajom će zasigurno pronaći svoj put do potencijalnih korisnika. Selma ‘Gajnice su fenomen same po sebi. Nemam neko konkretno objašnjenje. Valjda je to tako zbog velike koncentracije radničke klase koja je ovdje ‘stvorila’ kvart — djeca te klase sama su sebi morala stvoriti svoju zabavu. Budući da je kvart mali, došlo je do stvaranja jakog kolektiva. Danas, onima koji su tu odrasli, u krvi je da stalno nešto stvaraju, nešto mijenjaju i poboljšavaju stanje i uvjete svojoj djeci.’

8. Julia Winifield-Pfefferkorn, ‘Branding of the Cities’; Stručni rad; 2005.

Pero ‘Gajnice su najljepši i nadasve najspecifičniji dio Zagreba. Zemljopisno il’ geografski (kak’ ti je milije) locirane kraj Stenjevca, samo su arhitektonski urbaniji svojevrstan nastavak imenovanog kvarta. Stenjevec je najstariji dio Zagreba — po povjesnim zapisima stariji i od Gornjeg grada. Jedna od najzanimljivijih podataka vezanih uz Gajnice je činjenica kako iz njega potječu ljudi koji su svojim naporima u ‘najtamnijim vremenima mrkog diktatora’ bili posljednji stjegonoše i branitelji zagrebačkog štiha, oni koji su svojim nesebičnim zalaganjem spriječili da sam Zagreb postane ‘veliki seoski vašar’. Gajnice su rock’n’roll, periferijski otpor seljačizmu i 6 kilometara od centralnog gradskog trga preko kojega prelazi sve manje Zagrepčana.’ Matt ‘Doselio sam se u Gajnice iz Los Angelesa. Rođen sam i odrastao u Ojaiu, malom gradu u Južnoj Kaliforniji. U LA-u sam dugo živio i radio, i odlučio da se želim odseliti iz tako velikog grada, no niti jedan grad u Americi nije zadovoljavao moje želje. Igrom slučaja sam s kolegom, koji je iz Zagreba (Gajnica) posjetio Hrvatsku, i odlučio da je to mjesto za mene. Gajnice su mi se svidjele jer su kao mali grad, iz kakvog i potječem. Otprilike je jednak udio zelenih površina i zgrada, sa mnogo malih parkova i igrališta između svake od njih i općenito je razmak između zgrada puno veći nego onaj na koji sam navikao u Americi. Ljudi suše svoju odjeću na prozorima i balkonima; ti balkoni su obično pretrpani raznim stvarima iz stana — biljkama, roštiljima i slično, što dodaje malo ‘white trash’ štiha. Ljudi su jednostavno fantastični. Oni su i glavna stvar koju volim ovdje. Jako su prijateljski i opušteni. Družim se s raznim ljudima — policajcima, medicinskim sestrama, odvjetnicima, umjetnicima, glazbenicima... Uglavnom su dosta pametni, većina govori dobar engleski pa sam se i zato lako uklopio. Stvarno mi prirastaju srcu. Slažem se s njima bolje nego što sam se slagao s bilo kim gdje god da sam živio do sad. Iskreni su, brutalni i strastveni. Gajnice su kao mali grad i ubrzo doznaš sve o svima i svemu. U ovih gotovo dvije godine otkako sam doselio iz LA-a, nemam baš niti jednu zamjerku. Nara ‘I ja sam se u Gajnice doselila iz malog grada, njihova sličnost s tim gradom je svakako jedan od glavnih faktora zašto tu živim. Uz to, vrlo važan moment su ljudi. Sviđa mi se ‘gajnička vibra’, njihov stav. Umjetnica sam, i primjećujem da ovdje ima mnogo talentiranih ljudi, likovnih i glazbenih umjetnika, ali i vrlo ambicioznih i uspješnih ljudi iz drugih branši. Ovdje se ljudi vrlo lako i brzo vežu za druge, atmosfera je svugdje jako srdačna — ponekad me sve podsjeća na seriju ‘Kafić uzdravlje’ — gdje god netko dođe ili uđe svi mu se iznova vesele kao da ga nije bilo godinama. Ljudi koji su porijeklom iz Gajnica svoju povezanost s kvartom vrlo brzo prenesu i na nas ‘doseljenike’.’ Ornella ‘Udala sam se u Gajnice. Danas ovdje živim sa svoje dvoje djece. Prije toga živjela sam u mnogim zagrebačkim kvartovima, ali tu sam se nekako najbolje snašla. Volim način života ovdje, atmosferu — čisti rock’n’roll! Ne brinem se za svoju djecu u ovom kvartu — bez straha ih mogu svugdje pustiti same, a čini mi se da u ovakvoj okolini ne mogu izrasti u nešto loše.’ Zoki ‘Prošlo je više od 15 godina od kada je HP održalo prvu probu iznad Gajnica. Mi u Gajnicama smo uvijek bili zapad za cijeli Zagreb.’ Miro ‘Ovdje sam odrastao, i želim i da moj sin odraste. Sve nam je na dohvat ruke, auto gotovo ni ne trebam. Uz Gajnice me vežu i uspomene iz djetinjstva i vrtić, škola, posao, ali najviše ljudi. Malo je ovakvih mirnih kvartova.’

Marko ‘Volim Gajnice. Tu sam odrastao, i tu su mi i svi prijatelji s kojima sam proveo djetinjstvo, a družimo se još i sad. Kao filmskom i glazbenom umjetniku, žao mi je što kulturni centar nije dovoljno aktiviran. Zapravo ima jako malo sadržaja ako ne brojimo kafiće i nogomet, pa mislim da bi na tome trebalo malo poraditi, da se ljudi još kvalitetnije druže.’ Ana ‘Rodila sam se, odrasla i živim u Gajnicama. Sviđa mi se blizina prirode, sviđaju mi se ljudi — većina mojih prijatelja živi ovdje. Smeta me to što nema baš nekog kulturnog sadržaja, pa su klinci uglavnom osuđeni na ‘klupice na stazicama’ (najveći park u kvartu), no s druge strane te klupice su nas većinu i povezale, jer se tamo okupljaju i druže klinci iz sve tri lokalne škole — nema nekog rivalstva među njima kako to obično biva, nego se svi zajedno zabavljaju.’. Matija ‘U Gajnicama sam zadnjih godinu dana. Vrlo su me se dojmile, najviše zbog ljudi i atmosfere među njima. Puno je mladih i talentiranih glazbenika i umjetnika, pa sam i tu našao svoje mjesto.’ Ivan ‘Po meni Gajnice obilježavaju ljudi, zabava i dobra vibra među ljudima. To dokazuje i primjer onog Amerikanca — vidiš kako se on odlično uklopio i kak’ su ga svi dobro prihvatili.’ Domagoj Domagoj: ‘Meni su ti Gajnice k’o univerzum u malom — sve i svašta za svakog. Osjećam se dobro i sigurno u kvartu u kojem u 3 ujutro mogu bezbrižno i sam prošetati. Ljudi su super, a najviše me veseli njihov brutalan i specifičan smisao za humor kakav se rijetko nalazi.’ Ciljevi i djelatnosti udruge Meta ... Članak 6. Udruga je osnovana u cilju osmišljavanja i kreativnog provođenja vremena, unapređenja kvalitete življenja, integracije, socijalizacije, pomoći i podrške djeci i mladima te drugim osobama. Članak 7. Djelatnosti kojima Udruga ostvaruje svoje ciljeve za svoje članstvo i druge građane, samostalno ili u suradnji s tijelima lokalne samouprave, državne uprave, udrugama, ustanovama i drugim organizacijama su: Promicanje, razvitak i unapređenje glazbene umjetnosti i kulture kroz organizaciju glazbenih i drugih radionica; (...) glazbenih slušaonica, predavanja, seminara i drugih aktivnosti (...); organizacija nastupa svojih članova i sudjelovanje na javnim akcijama i manifestacijama; izdavanje CD-a, časopisa, knjiga i drugih materijala iz područja navedene djelatnosti (...); Promicanje i razvitak tehničke kulture (...); Promicanje i razvitak filmske umjetnosti i kulture (...); Promicanje i razvitak dramske umjetnosti i kulture (...); Ostali vidovi kulture kao što su sport, likovna i slične kulturne djelatnosti promicat će se suradnjom sa postojećim organizacijama. ...

Kao dio analize mnijenja lokalnog stanovništva svakako je važnu ulogu odigrala i novoosnovana udruga Meta — njeni osnivači ljudi su koji su odrasli u Gajnicama i čitav svoj život proveli u njima. U nedostatku sadržaja, kako je i nekoliko ispitanika spomenulo, djeca i mladi sami su morali kreirati svoju zabavu i vrijeme u kvartu. Danas ta ista djeca, sad odrasla, pokreću inicijativu kako bi budućim generacijama priuštili čim kvalitetnije slobodno vrijeme, ali ih i usmjerili ka kvalitetnijem i boljem odabiru eventualnog budućeg zanimanja. Kratki prikaz analize istraživanja i prikupljenih podataka Istraživanje o Gajnicama provedeno je metodom intervjua na uzorku od pedesetak osoba, različitih spolnih skupina, različitih nivoa edukacije i materijalnih statusa. U istraživanju je sudjelovalo podjednako muškaraca i žena. Po dobnoj strukturi, većina ispitanika spada u kategoriju od 20 do 45 godina starosti (u ovaj ‘case study’ uvršten je samo dio anketa). Na temelju prikupljenih i obrađenih podataka proizlazi da su Gajnice u najvećem svojem dijelu prepoznatljive po svoja 3 ključna elementa, koji bi mogli poslužiti kao osnova za kreiranje imidža i vizualnog identiteta naselja: 1. povezanost stanovnika i atmosfera među njima — mnoge zajedničke akcije i više puta spomenuta ‘vibra’ svoju osnovu imaju upravo u toj povezanosti 2. naselje ‘radničke klase’ — stari dio naselja izgrađen je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, zgrade su mahom bile sufinancirane od strane okolnih tvornica (Jedinstvo, Rade Končar, Pliva, Šavrić...), te su većinu populacije činili obitelji radnika tih tvrtki. Današnje novo naselje po svojoj strukturi i urbanističkom planu također pretendira na ljude srednjeg staleža — radničku klasu. 3. rock’n’roll — iz naselja potječu i u njemu žive danas mnogi poznati i manje

poznati ali jednako talentirani i sposobni glazbenici, ali i ostali umjetnici te entuzijasti koji svoje stvaralaštvo i rad na neki način temelje na ‘rock-filozofiji’ (punk-rock band Hladno Pivo, strip-crtači Esad T. Ribić i Matt Hollingsworth / Marvel Comics, snimatelj i producent Marko Dimić / produkcijska kuća AVA, novinar Nedžad Haznadar itd.) Na ovaj način identificirani su elementi koje je u cilju stvaranja pozitivne slike naselja te njegovog kvalitetnog vizualnog identiteta moguće unaprijediti i dodatno razviti. Inspiracija za vizualno Uspoređujući sve prikupljene podatke i informacije — kulturološke, sociološke, urbanističke i slične — sa smjerovima i filozofijama u umjetnosti i grafičkom dizajnu, teško je bilo ne uočiti kako se neki momenti preklapaju. Naime, sa paralelno sa početkom formiranja (radničkog) naselja Gajnice, sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, nastaje i jedan vrlo utjecajan smjer na svjetskoj što glazbenoj, što dizajnerskoj sceni, a koji je i danas vrlo prisutan diljem svijeta, te periodično doživljava svoje ‘revivale’, temeljeći se uvijek na istim korijenima. Radi se, dakako, o punku*. Nastanak i povijest punka Period srednjih sedamdesetih u Velikoj Britaniji bio je obilježen rastućim nemirima u industriji, visokom stopom nezaposlenosti i inflacije, te prividnim kolapsom društvene strukture zemlje. Nezadovoljstvo proizašlo iz niza ovih nesretnih okolnosti dovelo je čak i do izglasavanja nepovjerenja trenutnoj vladi nakon čega je na vlast dospjela konzervativna vlada pod vodstvom Margaret Thatcher. Upravo iz tih okolnosti izniknuo je punk. Do određene mjere punk se, posebice u Velikoj Britaniji, može smatrati odgovorom na bolan i zamršen prelazak (koji je otpočeo s početkom kapitalizma krajem 60-ih) sa komparativnih stabilnosti poslijeratnog perioda na fleksibilniji, osjetljiviji sistem koji je imao manje sluha za socijalnu tematiku. Pojavu punka važno shvatiti kao mnogo više od puke pojave glazbenog žanra ili estetskog stila. U Velikoj Britaniji u tom su trenutku pop kultura i glazba bili jedni od glavnih kanala za izražavanje političkih stajališta mladih, no to je bilo u nedostatku bilo kakvog pravog ekvivalenta studentskim pokretima kakvi su postojali u, primjerice, Francuskoj, Italiji ili čak SAD-u. Pop glazba bila je također i način izražavanja identiteta, posebice među onima koji su se inače osjećali lišenima mogućnosti za izražavanje političkih stavova. No, problem je bio u tome što su tadašnjom pop i rock scenom još uvijek dominirale protu-kulturalne težnje i optimizam kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, što je postajalo sve manje važno onima koji su se nastojali suprostaviti znatno kompliciranijoj projekciji srednjih i kasnih sedamdesetih. Očito je da je punk, proizašao iz želje da se jasnije izraze stavovi o trenutnoj situaciji, postao puno više nego glazbeni žanr, iako je kao produkt imao neke od najboljih ali i daleko najgorih pop pjesama ikad — postao je vrlo jasno artikulirana subkultura, sa osebujnim vizualnim stilom koji je uključivao elemente kolaža kao što su fetiš odjeća, ‘Teddy Boy’** odjeća, istrgnute i poderane stvari i slično. Slavio je urbano rasulo i uništavanje, kao i beznađe koje je time bilo prouzročeno. Punkerska vizija budućnosti bila je katastrofična do te mjere da se u jednom trenutku činilo kao da ne postoji smislena budućnost niti ikakva

*1. Sleng /a. nešto ili netko nevrijedan ili nevažan; b. mladi grubijan, siledžija; c. neiskusna mlada osoba; d. mladi muški homoseksualni partner; e. pripravnik (prvenstveno u građevinskoj industriji); f. zatvorski slang - dečko; 2. punk rock; 3. stil ili pokret okarakteriziran usvajanjem agresivno nekonvencionalnih i često bizarnih komada odjeće, frizura, šminke i slično, prkošenje društvenim normama ponašanja, često povezano s punk rock glazbenicima i publikom.

**Britanska Teddy boy subkultura je tipična po mladićima koji su nosili odjeću inspiriranu stilovima edvardijanskog perioda

mogućnost napretka društva, nego da će postojati samo naznake praznog vremena u povijesti. No iz svega ovoga izniknula je energija da se zamisli nešto sasvim drugačije, što bi se čak moglo nazvati i revolucionarnim. Vizualna umjetnost punka Uz spomenuta (modna) vizualna obilježja, punk je razvio i vrlo osebujan grafički stil, koji se najčešće očitavao kroz omote ploča, u javnosti (tj. na zidovima), te kroz ‘zine’ (fanzine) — fotokopirane kolažirane publikacije koje su najkarakterističniji primjer grafičkog dizajna punka. Karakteristično je namjerno kršenje dotad uvriježenih estetskih vrijednosti, kao na primjer kolažiranje slova izrezanih iz novina i časopisa — element koji se do tad povezivao s porukama otmičara, izrađenima na taj način kako bi identitet autora ostao nepoznat. Fanzini, ali i fotografije i grafike općenito u prvo su vrijeme bile crno-bijele, i to jer su se materijali najčešće reproducirali u fotokopiraonicama. Kada je boja i bila korištena, uglavnom u ekskluzivnijm produkcijama, specifikum vizuala je bio visoki ključ, kao na primjer upotreba fluorescentno ružičaste i žute sa kontrastnom crnom na ovitku ploče Sex Pistolsa ‘Never Mind The Bollocks’, koju je oblikovao Jamie Reid. U rješenjima za omote ploča Sex Pistolsa Jamie Reid koristio je gotovo sve navedene metode prepoznatljive za punk — njegov poznati kolaž Kraljice sa sigurnosnom pribadačom probijenom kroz nos za kontroverzni singl ‘God save the Queen’ Sex Pistolsa danas se smatra klasikom dizajna. Motiv na jednom od kasnijih izdanja Pistolsa, za singl ‘No Future’, mu je američki školski autobus koji umjesto destinacije ima napisanu riječ ‘Boredom’ (dosada) i očito je da se ironički referira na legendarno hipijevsko vozilo Magic Bus, koje je na tom mjestu imalo tekst ‘Furthur’ (sleng — future / budućnost). Negativnost, pa čak i nihilizam koji je punk izražavao bili su u potpunom kontrastu sa dotadašnjim optimizmom hipi-pokreta, i bio je mnogo uvjerljiviji onima čija se sadašnjost sastojala od ograničenih mogućnosti a u budućnost je vjerojatno bila još gora. Punk je bio estetski odgovor na političke i društvene katastrofe kasnih sedamdesetih. Reflektirao je svijet industrijskog i socijalnog neprijateljstva, urbanog propadanja i beznađa ne samo kroz upotrebu specifičnih vizuala nego i kroz same metode izrezivanja, montaža i prilagođavanja, koje su zapravo vizualno artikulirale neprilagođenost nadolazećem post-industrijskom društvu. Umjetnik iz Los Angelesa, Mark Vallen, o punku kaže: 'Punk je imao jedinstvenu i kompleksnu estetiku. Bio je utemeljen na šoku i štovao ono što se smatralo ružnim. Čitav izgled punka bio je oblikovan tako da uznemiri i poremeti spokojnost šireg društva.' Vizualna umjetnost punka zapravo može uključivati bilo što, od grubo našvrljanih slova do šokantno neskladnih figura oštrih rubova. Slike su najčešće kopirane i kolažirane a boje uglavnom u dva do tri iznimno kontrastna tona. Dio kolaža punk stila činile su i industrijske i komunalne slike i odjeća, kao što su kombinezoni i radna obuća ali i upotreba šablona i industrijskih ikona. Šablone — povijest Izraz šablona (orig. stencil) dolazi od francuske riječi ‘estenceler’, što znači ukrasiti živim bojama. To je jedna od najstarijih formi dekoriranja zidova — često se koristila u Egiptu na piramidama, te u Kini prilikom gradnje Velikog zida. Japanci su od Kineza preuzeli tehniku šablona i razvili je u istančanu metodu bojanja tkanine. Kasnije se ova tehnika kao dekorativna proširila diljem svijeta, a od ranih 1920-ih (Rusija) koristi se i u političko propagandne svrhe.

Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, paralelno sa nastankom punka ali i radničkog naselja Gajnice, u svijetu su se događale mnoge političke situacije u kojima je slikanje šablonama odigralo važnu ulogu. Tako je u Južnoafričkoj Republici na snagu stupila jaka cenzura tiska, pa su šablone korištene za prenošenje dnevnih novosti na zidu. U Meksiku su bile glavno izražajno sredstvo umjetničke grupe SUMA, osnovane 1976. Želeći negirati klasični koncept galerijskog izlaganja, koristili su šablone u eksterijeru, i ubrzo shvatili kako na taj način mogu lako stvarati velike murale koji prenose važne poruke socijalne tematike a jasni su izuzetno širokoj i različitoj publici. U istom periodu u Europi je francuski umjetnik Blek Le Rat počeo šablonama slikati ljude u prirodnoj veličini po ulicama Pariza, a krajem 70-ih britanski punk band Crass koristio je šablone kako bi svojim logom i antimilitarističkim porukama oslikali svoje albume, plakate, protestne bannere i gradske zidove. Upotreba šablona Šablone su najjeftiniji i najjednostavniji način da se slika opetovano reproducira na papir, pločnik, kantu za otpad — praktički bilo gdje. Umjetnik Anton Van Dalen ovu tehniku naziva ‘pokretnom tiskarom’, a o svom radu kaže: Želim da moje šablone funkcioniraju kao ulični znakovi — da apsorbirate značenje prije nego ste ga zapravo svjesni. Za razliku od većine ostalih tehnika, šablone su iznimno jednostavne i — jeftine. Ako se radi o ‘službenoj’ upotrebi, šablone se vrlo često koriste u raznim organizacijama, uključujući i vojsku, komunalne tvrtke i vlade za brzo i jasno označavanje objekata, vozila i lokacija. Šablone za službenu upotrebu mogu biti prilagođavane, ili se mogu kupiti kao zasebna slova, brojke ili simboli, što korisniku omogućava da slaže jedinstvene riječi, fraze i ostale oznake iz jednog seta predložaka. Šablone su također postale vrlo popularan način izražavanja ‘uličnih’ umjetnika, budući da se radovi uz pomoć šablona i boje u spreju mogu proizvesti brzo i jednostavno. Ulične šablone zapravo su negdje između signalistike i tradicionalnih grafita. Uglavnom koriste jednostavne riječi i slike koje su lako čitljive i razumljive svekolikoj javnosti. One su umjetnikove ideje i priče projicirane na grad. Bilo da se radi o političkoj poruci, grafici ili jednostavnoj riječi multipliciranoj po kvartu, šablone pretvaraju billboarde, zidove i pločnike u platno umjetnika i/ili aktivista.

Gajnice - tehnički podaci površina stanovništvo (2001). prosječna dob gustoća naseljenosti broj kućanstava broj stanova

36,049 km2 42.360 39 godina 1.175 stan./km2 14.108 15.378

‘Počela gradnja stambenih zgrada na 170 tisuća četvornih metara namijenjena za 1600 stanovnika’9 Gradnjom prve nove stambene zgrade između prometnica Dubravica i Karažnik, službeno je počela realizacija projekta gradnje novog naselja u Gajnicama. Naselje će se prostirati na 170 tisuća kvadratnih metara, a trebalo bi imati 550 stanova za oko 1600 stanovnika, hotel sa šest katova, osnovnu školu i vrtić. Urbanistički plan uređenja spomenutog kvarta usvojen je prije dvije godine, a njegov autor Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta, kaže da se na parceli površine 17 hektara planira gradnja stambenog naselja te sportskih i poslovnih objekata. ‘Vrtić je namijenjen za 120 djece, a škola za njih 480. Što se pak zgrada tiče na sjevernom dijelu naselja, trebala bi se graditi niska gradnja dok će u središnjem dijelu naselja biti zgrade s najviše četiri kata’ rekao je Jukić. Uz Aleju Bologne planiraju se poslovni objekti visine do tri kata, a na jednom dijelu mogući su kongresni centar ili pak hotel koji bi imao najviše šest katova. Naselje će imati i svoje središte koje je zamišljeno kao pješačka zona s velikim parkom. ‘Oko 40 posto središnjeg dijela naselja planirano je za različite sportske i rekreacijske sadržaje. Prema planu, tu bi trebale biti izgrađene sportske dvorane, bazen, a s obzirom na to da na tom dijelu navodno postoje i izvori termalne vode, nije isključena mogućnost termalnog kupališta’ izjavio je Jukić. Uz njih će biti zasađeni drvoredi, izgrađeni nogostupi te parkirališna mjesta. Osim toga, sve će zgrade obvezno imati podzemna parkirališta, a u sklopu naselja planiran je i veliki trgovački centar. Pročelnik Gradskog zavoda za prostorno uređenje Ivica Fanjek kaže da je trenutačno u izgradnji još jedna stambena zgrada u Gajnicama, no da je teško predvidjeti do kada će gradnja trajati jer njom upravljaju investitori.

a. Grad Zagreb — položaj naselja Gajnice 2 u gradu (satelitska snimka)

9. Jutarnji List, 27. 11. 2006.

b. Zagreb - zapad: granica za UPU (urbanistički plan uređenja) c. Pogled prema zapadnom ulazu u grad d. Postojeća izgradnja (do rujna 2005. godine)

e. Korištenje i namjena površina

f. Prometna i ulična mreža

g. Izgradnja — prijedlog g. Funkcionalne cjeline: 1. stambene jedinice 2. odgoj i obrazovanje 3. sport, rekreacija, slobodno vrijeme 4. poslovni sadržaji

Primjeri identiteta gradova i regija

OSNOVNI GRAFIČKI STANDARDI

suglasnik (56,9%) A

samoglasnik (43%)

dijakritici (18,9%)

pravokutni (66,7%)

okrugli (45,7%)

otvoreni (12,7%)

1,1

1,0

0,4

3,1

0,2

7,8

0,5 G

1,7 0,6

H I

10,8 1,2

dijagonalni (9,7%)

10,5

4,9

3,2

6,4

3,6 3,5

8,5

2,4

4,7

4,9

0,7 4,8

T U

3,8

3,4

1,7

0,5

Koncept Jedan od najprepoznatljivijih elemenata u punk-stilu je svakako neobična upotreba tipografije. Slova su nasumce izrezivana iz novina, časopisa i ostalih tiskovina, te slagana u riječi — kolaže. Dva su glavna razloga tomu, jedan su same tehničke (ne)mogućnosti, a drugi kako bi gotov tekst izgledao poput poruke otmičara, skrivajući identitet autora. Danas, nakon gotovo 4 desetljeća, ta dva razloga su stavljena u drugi plan, ali prepoznatljivo kolažiranje je ostalo. Budući da je takav anarhistički pristup dijametralno suprotan ideji oblikovanja i postavljanja grafičkih standarda, bilo je potrebno osmisliti sistem koji naoko izgleda kao da je riječ o sasvim slučajnom odabiru slova, no iza kojeg stoji opsežna analiza i dobro utvrđen skup pravila. Tablica na lijevoj strani prikazuje taj sistem, nastao uz pomoć aplikacije ‘Letter frequency meter’. U aplikaciju je umetnut tekst od 30 000 slovnih znakova na hrvatskom jeziku, iz čega je dobivena detaljna analiza teksta — na tom uzorku vidljivo je koliko često se u hrvatskom pojavljuju određeni znakovi. Svakom tipu slovnog znaka pridodan je određeni rez odabrane tipografije. Obzirom da se radi o čistoj matematičkoj funkciji, u rijetkim slučajevima može se dogoditi da odabrani rez ne odgovara kompoziciji, no u tom slučaju je odabir reza prepušten stručnosti dizajnera.

Logotip Sam logotip proizašao je iz spomenutog sistema prema kojem se ‘slažu’ slova. Kao podloga upotrijebljene su plohe koje su nastale kao stilizacija stvarnih funkcionalnih površina u naselju. Tipografija složena u tri reda daje dojam da se radi o bloku, zgradi, te time jasno asocira da je riječ o cjelini kojoj je primarna funkcija stanovanje. Odabir boja temelji se na tipologiji punka - tiskarski primari i odgovarajuća zelena boja referenca su na taj stil. Raspored ploha u logotipu odabran je prema logici prioriteta pojedinih cjelina u naselju: magenta - stanovanje, žuta - odgoj i edukacija, cyan - poslovanje i uslužne djelatnosti, zelena - sport, rekreacija i slobodno vrijeme.

Mreža Kao osnovne mjere za konstrukciju logotipa upotrijebljene su visina (a) i širina (b) slova I. Visina određuje ukupnu širinu i visinu logotipa te raspored elemenata unutar mreže, dok širina određuje razmak između tri reda slova. a

Plavim kvadratima dimenzija a x a određen je i minimalni prostor oko logotipa, prikazan i detaljnije opisan na idućoj stranici. a

b b

Minimalni prostor MInimalni prostor određen je, kao i konstrukcija logotipa, uz pomoć visine slova I. Okvir minimalnog prostora udaljen je za a x a od krajnjih točaka logotipa. Unutar minimalnog prostora ne smije se nalaziti niti jedan drugi grafički element koji bi mogao narušiti integritet samog logotipa. Okvir oko minimalnog prostora zamišljena je linija koju se ni u kojem slučaju ne tiska ili na bilo koji način prikazuje ni u kojoj varijanti. Ovisno o povećanju ili smanjenju samog logotipa, i minimalni prostor se proporcionalno povećava odnosno smanjuje.

Logotip C/B — pozitiv Obzirom da na specifičnost logotipa, odnosno na količinu boja, upotreba crnobijele varijante logotipa je vrlo česta. U ovom se slučaju boje ne pretvaraju u sivi ekvivalent, već sve četiri prelaze u crnu. Sama forma ostaje dovoljno prepoznatljiva, stoga se i kod bilo kakvog monokromatskog prikaza logotip modificira prema istom načelu (detaljnije kod opisa dopuštene uporabe boja). Minimalni prostor zadan za logotip u boji ostaje, dakako, isti i u ovoj varijanti.

Logotip C/B — negativ Ova primjena logotipa iznimno je rijetka, odnosno - ovakva upotreba dopuštena je isključivo i samo kad ne postoji mogućnost višebojnog tiska / aplikacije, i to isključivo i samo na crnoj podlozi. Isto vrijedi i za folijotisak (detaljnije opisano u poglavlju 'Aplikacija na podloge').

Aplikacija na podloge â&#x20AC;&#x201D; logotip u boji Na crnu ili bijelu podlogu te nijanse sive od K=1% do K=99% aplicira se logotip u boji, bez obzira radilo li se o kontinuiranoj podlozi ili fotografskom predloĹĄku.

Aplikacija na podloge — logotip u boji Logotip u boji u ovoj varijanti aplicira se na podloge u boji isključivo kad je riječ o hladnim tonovima (plava, zelena, plavo-ljubičasta i sl.). Ni u kojem slučaju logotip u boji ne smije se aplicirati na podlogu koja je neke od boja iz logotipa, kao ni na tople tonove (žuta, narančasta, crvena...). Ukoliko su tehničke mogućnosti ograničene ili uvjetovane nekim specifičnim faktorima, dopušteno je upotrijebiti logotip u zadanoj boji, i to prema principu oblikovanja crno-bijelog pozitiv logotipa (npr. u slučaju suradnje sa subjektom koji uvjetuje boje sukladno vlastitom korporativnom identitetu, logotip Gajnica 2 tiska se u toj boji u pozitivu). Ni u kojem slučaju ne smije se koristiti negativ u boji.

Aplikacija na podloge — c/b logotip Crno-bijelu pozitiv varijantu dopušteno je aplicirati na podlogu bilo koje boje, bez obzira je li riječ o kontinuiranoj podlozi ili slikovnom predlošku. Slova su uvijek bijela. Folijotisak — iznimna situacija u kojoj je dopušteno tiskati negativ varijantu logotipa (sa 'izbušenim' slovima), no samo srebrnom ili zlatnom folijom na crnu podlogu. U ostalim slučajevima tiska se crna folija (prema pravilu aplikacije c/b pozitiv loga na podloge u boji).

Aplikacija na podloge â&#x20AC;&#x201D; primjeri apliciranja na fotografije 1. Aplikacija logotipa u boji na fotografiju u boji 2. Aplikacija logotipa u boji na crno-bijelu fotografiju 3. Aplikacija crno-bijelog logotipa na crno-bijelu fotografiju

16 mm

20 mm

100%

Dimenzije logotipa Minimalne dimenzije do kojih se logotip smije smanjivati jesu 16 x 20 mm. Ispod tih dimenzija logotip postaje neÄ?itljiv i nejasan. Gornje granice za poveÄ&#x2021;anje logotipa nema.

150%

250%

350%

ABCČĆDĐEFGHIJKLMNOPRSŠTUVZŽ abcčćdđefghijklmnoprsštuvzž

Amplitude Compressed light 10pt/12pt

0123456789 ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖØÙÚÛÜÝÞßŁŸ àáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ

Oblikovana je kao iznimno korisna prvenstveno u oblikovanju publikacija te korporativnom dizajnu. Njena primjena pokriva sve aspekte korporativnog dizajna: od signalistike do godišnjih izvješća, packaginga do memoranduma, posjetnica do billboarda.

ƒ!“#$%&‘()*+,-./:;<>?@[\]^_`{|}~¡¢£¤¥¦§¨©ª «®¯°±²³´μ¶·¸¹º»¼½¾¿×÷ˆˇ˘˙˚˛˜˝–—‘’‚“”„†‡•…‰‹›⁄€™−√≤≥

ABCČĆDĐEFGHIJKLMNOPRSŠTUVZŽ abcčćdđefghijklmnoprsštuvzž

Amplitude Condensed regular 10pt/12pt

0123456789 ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖØÙÚÛÜÝÞßŁŸ àáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ ƒ!“#$%&‘()*+,-./:;<>?@[\]^_`{|}~¡¢£¤¥¦§¨©ª «®¯°±²³´μ¶·¸¹º»¼½¾¿×÷ˆˇ˘˙˚˛˜˝–—‘’‚“”„†‡•…‰‹›⁄€™−√≤≥

ABCČĆDĐEFGHIJKLMNOPRSŠTUVZŽ abcčćdđefghijklmnoprsštuvzž

Amplitude bold 10pt/12pt

ABCČĆDĐEFGHIJKLMNOPRSŠTUVZŽ abcčćdđefghijklmnoprsštuvzž 0123456789 ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖØÙÚÛÜÝÞßŁŸ àáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ ƒ!“#$%&‘()*+,-./:;<>?@[\]^_`{|}~¡¢£¤¥¦§¨©ª «®¯°±²³´μ¶·¸¹º»¼½¾¿×÷ˆˇ˘˙˚˛˜˝–—‘’‚“”„†‡•…‰‹›⁄€™−√≤≥

Tipografija Prilikom izrade sistema prema kojem se slaže logotip, ali i natpisi u signalistici, upotrijebljena su 4 reza tipografije Amplitude. Tipografiju je oblikovao Christian Schwartz za Font Bureau 2003.

Amplitude Wide ultra 10pt/12pt

Optička korekcija u ovoj tipografiji izvrsno je oblikovana kako bi predvidjela 'zalijevanje' tinte/boje po papiru i efektivno očuvala čitljivost i u uvjetima koji su daleko od idealnih. Duboko nakošeni rezovi omogućuju visoku čitljivost pri manjim veličinama slova, te daju karakter velikima. Pri promatranju različitih veličina, tipografija Amplitude daje dojam da se radi o dva različita pisma. Sa preko trideset rezova, upravo zbog navedenih karakteristika, ovo pismo je idealan odabir za ovaj projekt.

ABCČĆDĐEFGHIJKLMNOPRSŠTUVZŽ abcčćdđefghijklmnoprsštuvzž

Amplitude regular 10pt/12pt