Moje pjesme Ovu pjesmu posvećujem svojoj djeci. Ja sam sretna što vas imam Ja vas volim ,ja vas ljubim srcem svim . Moja sreća vi ste sva ,moja snaga Radost oko srca titra a u oku suza sja kad Kad moje oči ugledaju vas. O kakve sreće za mene najveće Jos kad čujem glas anđela Kao da mi sunce sja .
Mom Mateju Ti si došao kao dar s neba Baš kako tvoje ime kaže Ti smješko bakin melem Bakino zlato malo umiljato Kad zasvjetle tvoje oči smeđe U mom srcu tisuće zvijezda zatitra Sve te zvijezde obasjavaju mene U tuzi i boli Ti si onon baš što mi treba Ti mali nevini stvore Nenanosiš mi nikakve bolj Isti si kao majka svoja Zato te još više ljubi duša moja Kada odrasteš mene neće biti Ali znaj da si imao svu moju ljubav I sav život moj. Ti si ono baš što mi treba Zato ću uvjek šaptat tvoje ime Kao i svih mojih ljubljenih mali duša Voli i ljubi vas baka vaša Ppusica za svakog ima .
Luka Ti si došaon kao dar saneba
ti ljubljeni mali tebe volim kao sebe ti si dio mene Tvoje oći male smješe se Kad me vide ti ljubljeni moj. Okolike sreće kad saznah Da ćeš nam na svijet doć Volim te dječače moj Još si mali ali znaj Da sibakino zlato Zlato umiljato Baš kao i svi moji mali anđeli Budi sretan ti majku svoju voli Jer ona ti život podari Tvoj osmjeh mi daje snagu i moć Za bolje sutra.
Tin Ljubane moj kuštravi Zlatnim sjajem sjaje tvoje oči Kada plaćeš I suze se kotrljaju Niz obraze tvoje Ti si jedan u nizu Al ipak na svoj način drag Mali moj kuštravko Volim te isto jako znaj Volim tvoj smjeh i plač I tvoje ruke male Kad sviju se oko vrata mog Ti ljepoto moja Ti si melem za dušu Kada te vidim Sva moja tuga mine U srcu te nosim i volim znaj.
DAVID Ti mali dječače Što uvjek se smiješ ili plačeš ti Što u srce znaš da diraš I vrlo često nedaš mira Ti lijepi mali dječače Vedrinom sjaje tvoje oči I onda kad se smiješ i
Onda kada plačeš Ti si moj melem za srce Ti si moja snaga i moć Čak i onda kada neželiš mi doć Volim te više od života svog I svakog dana zahvaljujem bogu Što uljepšavaš nam stare dane Neka uvjek osmjeh na tvom licu sja Znaj volim te ja tvoja baka-.
PETRA Plave oči sjaje u noći Plave oči su ono sto volim ja Ljepotu daju i kad se smiju Ikad suze u njima kriju Ljepotice moja Moje sunce malo Princezo moja moje unuče bajno Ljubim te srcem i dušom svom Dobra mi budi kao što jesi Svoju mamu ljubi ona tije sve Jer jedna je majka na svijetu tom Ljubice moja Dragice moja cvijete moj Nek ruže cvatu naputu tvom Od srca ti želi za život cijeli Tvoja baka koja te Voli više negoli život svoj
SNJEŽNA KRALJICA Svijet pun snova. Ništa nije kao prije Nikad više neće biti Nije istina da je lakše Samo teže sve teže..... U rukama nosiš sve dodire Najnježnijih ljubavnika I želiš mene Imaš u oćima Onu razigranu iskru Što vara i pali Većers sjeverac jauče do boli Ruka neka ruku traži
Nas dv oje zimovat ćemo U toplini doma svoga Znam sigurno su nam Dogorjela jutra i neznamo što nam nosi sutra Toplina je još tu ali zebe Ja sam već letjela s pahuljama daleko, A snježna kraljica je čekala tebe Idi i ti spašavaj se smrznutu krišku srca negdje otopi Idi i ti ne mučime više i vrati se a sumrak sipi sve tiše. Snježilo je i za mene smetovima, iskrio zameten trag Ostavila sam ti brižljivo nepospremljenu sreću. Snježna je kraljica prekoračila prag.
SUDBINO MOJA
Polako i svjesno nestaješ ti I to sto činiš ,činiš iz neznanja Da nisi voljen i da voljeti neznaš O ti sudbino zla ,ti smrti neizbje Ti što činiš od mene.
Danas kad dan se polako stapa u noć Moje srce tvome želi doć A ti ,ti si tako blizu a tako daleko Sudbino moja moj dobri anđele I ako znam da te volim A to ti ne ću reći Jer i ja znaj imam svoj ponos, A ti ti mi nikad nisi rekao Jer za tebe sam samo stvar Koju si uzimao aništa nisi davaoJoš jedna godina minu, Još jedna grba na leđima sinu A mi tapkamo u mjestu I ništa si neznamo reći. Ali znaj u životu je potrebno Tako malo riječi Da bi bio sretan ti i ja I danas na kraju godine ove
I dalje že ostati sni neostvareni A mi gdje smo mi.
MOM MALOM ANĐELU Prolazi još jedna godina evo U mome srcu još je rana Malena ljubavi sunce moje Baka nije ni vidjela oči tvoje Anđeli te uzeli u naručje svoje Rana ne zacjeljuje i godine ove I ako su drugi ispunili srce moje Na grobu tvome sunce je sjalo Žestinom svom Adugine boje bile su na humku tvom A ti tako malena Ti si se zacrvenjela Ja sam te vidjela I boli boli rana znaj Ti maleni anđele moj Čekaj me na nebu Tebi ću doć jer volim te znaj.
KAZNILA ME SREĆA Dan koji nikad nije došao Da mi vrati pogled na odsjaj Plavetnila oka tvog Bio je najteži znaj Kroz daljinu vjetar huči Tebe traži u mirisu daljina Nagovoriću vjetar Nagovoriću kišu Da te posjeti Na sve moje prolivene suze Prolivene zbog tebe Pahulje male koje danas padaju Nagovoriću i njh Da ti pričaju o meni. Dan ako dođe taj dan Da se opet sretnemo
Nasmijani pogledom punih suza Biće divan znaj Zirnula sam nedozvoljeno Preko ramena sreće. Dan kada će mo hodati Ispod duge poslije kiše Želje će se stapati u jedno A mi ćemo cvjetati od sreće A tvoje oči plave Tražit će odsjaj u mom oku Dan koji nikad neće doći Da li tvoje oči plave Predosjećaju kišu Nošenu olujom iz daljine I vihorom divljeg vjetra Kaznila me sreća što sam Nedozvoljeno zirnula preko ramena. ZBOGOM Došao si rekao zbogom Duša je moja željela poći Za tobom Srce je patilo Suza se skrivala Te noći došao je kraj Rekao si: Svjet je mali srešćemo se Znala sam da su To prazne rijeći Vjerovala sam da ćeš doći Ali ti si nestao u noći Sve omo što si odnio sa sobom Bilo je samo zbogom I danas rana u srcu tinja I bol probada dušu Možda voliš me još Jer na kraju svih riječi Rekao si volim te I ti si otišao zauvjek Voljeti ne znaći otići Otići ne znači Izgubiti omoga koga ljubiš
PROMRZLA
Ptičica mala na granu Je stala ,promrzlih krila Tužno cvrkutala Nožicama skakutala Gladn i jadna pjevat je stala Djevojčica mala kroz prozor je gledala Čula je tužnu pjesmu Majku je zvala Mamice draga ptičica jadna Sigurno je gladna Mama se snašla i mrve kruha Ptičici dala Svako jutro ptičica pjevala Rekla je hvala Na prozor stala Mrve kruha je slasno jela Jedva je čekalla Da ciča zima prođe SJENA Na proplanku šume neke Sjedi sjena sjena tužna Povjetarac mrsi njene Sjedi sjena i suncu se Oduprijeti neda Na drvetu mekom u šupljini toploj Mala vjeverica šiške baca I čudi se sjeni nekoj Sjeni nekoj i dalekoj U dubini duše snene Potamnjele usne njene Potamnjele sve od žudnje i Zamisli neke čudne U šumi se čuje huka I sjena se trže iz muka U toj šumi punoj čari I sjena se čudom žari Sjećanja su tu daleka Iz prošlosti neke čudne
Nesta sunca nesta sjene Samo osta suza njena Sama osta u dubini trave neke ¸KRIST NA GROBLJU Nasred groblja visi tjelo Kristovo Njegov križ nad grobljem je visok A ti čovječe što se tužiš I svoj križ vučeš Zaslužio si ga jer Krist je muku pretrpio Kristov križ stoji pored drugih križeva Nijema tišina na groblju vlada Po nekom grobu svijeća dogorijeva Tako će i tvoja jedan dan dogorijeti Krist je umro jer nas je ljubio Za našu ljubav život je izgubio Zato je njegov križ najviši A ti što stojiš nijemo pogleda ukočeno Misliš samo na sebe Najdraži moji približavam se vama S osmijehom na licu Jer znam da me vi iščekujete Moj dolazak najavljujete Sa kitom mirisnog cvijeća Doćiću jedne zime proljeća ili ljeta Najveći kalež ću ispiti Oćutjet boli mojih mili A bol će polako da se gubi jer ne umiru Oni koje ima tko da ljubi Zemlju zauvjek prezreh Jer ona za mene radosti sprema
Bogatstvo i biseri Dragulji biseri bogatstvo sve Žudnja za time samo je sjeta Ali ništa se mjeriti ne može S ljubavi iskrenom Kada te za drugog daju Za šaku dukata a srce ti ne razumiju Sve nevolje svijeta okome se na tebe
Teško je znati da srce drugoga voli Da krvari do boli Al to srce samo nije iza njega i drugo se krije I ono krvari isto jer ništa nije isto Sve snove proguta beskraj noći A jastuk na kome snivaš suze krije Život je tada samo mora A živjeti se mora Bol u duši vječno traje ii onda kada ti sijede vire iz glave Kada stigneš do kraja puta Bolna duša još uvijek luta Na utonilim očima suza se javi A drhtave usne šapću samo tvoje ime Život sav na dlanu se javi Vrvi u staračkoj glavi I u trenu nestaje zauvjek I ti odlaziš u vječnost A zadnji osmjeh na licu se javi
Još samo malo Sjedim u nekoj sličnoj sobi Jer sve su sobe iste Tko zna koja je jesen Suton pod čelom zanesen Povorane mi ruke dršću U srcu neka tuga Život mi je uzeo tebe A nije mi dao izbora Samo oko očiju bora Otupjeli snovi vrte se u krug Podočnjaci godine otkrivaju Lajem na mjesec na zvijezde Jer sve me to već zamara U vječnost i ja želim poć Da li me razumije tko Promjenila sam se a i svi oko mene Čak su i poljubci dobili zube Bilo nam je i tužno i bajno Dal se slažeš s tim Samo su ptice još nježne
Ipak surovo je vrijeme Sva jutra dani ,noći i zore Prešutkujem ne ispavane noći Kad osjetim da volim Ja napišem da se bojim Otkotrlja se mladost niz dušu Još malo mi je ostalo Znam da čekaš me tamo Da sve biće isto Samo još jedna suza kanu Jesen je jesen sve žuti i šušti Ja se krstim i hvalim bogu Ja više ne mogu
More ostaje crno Kolumbo preplovio Linberg Preletio ocean A more tajne skriva Crno i duboko ostade Svijet praeplavi čuda Sveci svakuda Život, život je tajna ostala Crna duboka ostala Rođenje ,krštenje ,svadba Sve je isto za vijeka Svibanj svojom ljepotom Daje radost životu A bol vječna ostaje Crna duboka ostaje Kroz vjekove istraživanja Učenja i razaranja A zemlja tajnu skriva Tajnu crnu i duboku Proljeća su sva u nama Budila mladost i radost Zelena polja kitili Makovi crveni za sijani sami A zemlja ,more sve su to groblja Drveće životinje i ljudi Svima dođe kraj A smrt tajna ostade
Crna duboka ostade Posljednje zbogom Na daski tvrdoj odar stoji Cvijet ,suze spuštamo na mrtvaca Drvorede sadimo na groblju Da hladovina bude Svima A zemlja zemljom ostaje Spomeni se da si prah i prah postade Groblje grobljem ostaje Bili to križi drveni ,kameni Ili mramori stakleni svi smo isti tu Nikom nam niko ništa nemože Sve si nas primio o blagi bože Propovjedaonici razapeše mostove Na vrhu doline suza Govor praznom riječju ostade Dolina bez mosta ostade Dolina suza jadna i gorka ostaje Pjesnici filozofi mnogo o bogu govoraše A bog tajna ostade Peludna sveta djevičanska ostade A bog beskrajan ostaje Bog ,čistoća i sreća ostaje Posljednjo zbogom prošaptah ja I jedna slana suza na oku zasija
Mravinjak Uđoh u vrt pusti Sve me jeza hvata Sve drveće golo Oko njega se mahovina hvata U tom vrtu pustom vidim mnogo kuća Nezna im se broj A ni na jednoj nema krov Hodam vrtom pustim Sve bedem do bedema Stadoh nogom jednom Na bedem taj A noga propade u nekakav rov
Stojim gledam osluškujem Nezna dal je tu unutra Jedan stvor ili čitav roj Ni prozora ni vrata Strah me opet hvata I gle čuda sada stanovnici Toga grada pobuniše se tada Čudo mravi mali na mojoj se nozi stvori Češkam tjeram pa što vam je Pa to boli Malo dalje vidim prizor jedan Na leđa je mala krtica pala I zauvjek zaspala Bože mili čuda svakojakog Kada bi svi ljudi tako vrijedni bili Sva bi zemlja cvijećem cvala Tuga nikad nebi bilo sunce bi stalno sjalo I nebi bilo boli straha ni mraka Odlazak moj –tvoj Na ovom svijetu nitko Ne ostaje za vijeka Odlazimo kao cvjetne latice Sa ove posljednje životne stanice U vrtima nebeskim će mo cvasti Jer tako reče otac naš nebeski Ako smo sijali toplinu Ljubav i vedrinu živjet će mo Dugo u mislima najbližih U kutovima našeg doma Naše će zvijezde i dalje sjati Put ljubavi dobrote će vam dati I svaka sjećanja na umrle Suze u očima bol u srcima Isus reče ja sam istina i život Uskrsnuće, tko vjeruje u mene Ako i umre živjet će Doviđenja a ne zbogom Doviđenja dragi doviđenja Na svakom rastanku čuješ ti
Ti mi prijatelju jednom bijaše sve Naručen rastanak bez Htijenja i volje naše Obećava i sastanak zar ne Doviđenja a ne zbogom Prijatelju moj bez suza i boli Bez ruku bez slova Nemoj da ti bol obrve povije Nemoj da ti suza lice umije Umrijeti nije ništa na svijetu ovom Ništa ovo manje ne boli Nego kad ti ode onaj koga srce voli Kad ti kaže zbogom a ne doviđenja Sreća traje traje i prestane Kad započne bol kraja nema SVATI NIKOLA Tiho djeco, tiho sada, Tamna noć već svuda pada! Već po gradu Niko bijeli, Dobroj djeci dare dijeli. Biskupska mu kapa bijela, Uzdiže se iznad čela. Poput snijega bijela brada, Dolje mu do pasa pada. Duga mu do zemlje halja, Hodajuć se za njim valja. Jošte Niko sjedokosi, štap u jednoj ruci nosi. Vesele se, raduju se, Djeca mala svetom Niki. Al´ne samo mala djeca, Raduju se i veliki. Djeca znadu da je dobar, I predobar Niko sveti, I djetetu da će dobrom Nešto lijepo on donijeti. Zar veliki ljudi od njeg´ Ništa na dar dobit´neće?! Hoće, hoće: da zajedno Veselje im bude veće. Naša radost i veselje, I vaša će radost biti, Time hoće Niko sveti, Vas velike veseliti
. Pa vas, eto, pozdravljamo: Dobro došli danas k nama, Roditelji, prijatelji, Radujte se sada s nama.
Ljubav i volja Noćas nam trenuci razgradjuju snove noćas nemamo izbora do da se volimo onako potpuno kao kada smo se prvi put sreli noćas nema puteva iako su se sve raskrsnice ukrstile i uplele u kolo smrti poznato samo ljubavnicima koji se znaju danima i koji su se inkarnacijama iznova upoznavali sa svim mogućim počecima i svim mogućim završecima ljubavnih bajki i mitova o postojanju voljnog, svesnog i mentalnog izbora
Ne žali za nekim koga više nema, nego reci samo: lijepo nam je bilo Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome, kao ptiće što se na dnu gnijezda skrilo.
Nevidljive niti povezuju one koje je sudbina riješila da poveže, bez obzira na vrijeme, mjesto ili okolnosti.. .Te niti mogu da se rastegnu, ili zamrse, ali se nikada neće pokidati....♥♥
UNIJI SVE SMO BLIŽI Pišete mi, ljudi, sa svih strana Razglabate o svakom i svemu, Da Hrvatska prepuna je rana I da imam to za svoju temu "Profesore, Hrvatska te zove!" Svakodnevno poruke mi kruže
"Dođi, brate, ispuni nam snove Ne daj da nas antikristi ruže! " Hvala, sejo - hvala, mili brate Što u duši nada još vam tinja Još malo je, malko, do slobode, Već smo na pragu Unije Gdje nas čeka med i mlijeko Al `od svega meni je najslađe, Tu istinu ja ne želim kriti, Što me vole Ja sa njima želim sretana biti. Mene vole gospoda i dame Ljubav žele sa mnom podijeliti Glavicu mi prisloni na rame Ljepšem danu sa mnom se vesele. Biće dana i za tog megdana, Al `sloboda prvo mora stići, Hrvatska će od rana zacijeliti U Uniju skoro će stići
Nevjeruj Ne vjeruj u moje stihove i rime, kad ti kazu, draga da te silno volim, u trenutku svakom da se za te molim i da ti u stabla urezujem ime. Ne vjeruj! Do kasno kad se mjesec javi i prelije srmom vrh modrijeg križa, tamo gdje u grmu proljece leprsa i gdje slatko spava naš jorgovan plavi. Dodji,cekacu te, u casima tijem da na grudi moje priljubis se cvrsce, osjetis li, draga, da mi tijelo drhce i da silno gorim ognjevima svijem. Tada vjeruj meni i ne pitaj vise, jer istinska ljubav za riječi ne zna, ona samo plamti, silna, neoprezna, niti mari, draga, da sthove pise! Gdje putuje misao moja
Gdje sad putuje misao moja kroz ovu tamnu, olujnu noc? Gdje sad putuje misao moja, gdje je posla, da li ce ikada doc'? Gdje sad putuje misao moja razuzdana i divlja? Gdje sad putuje misao moja, koga ona tamo negdje ima? Gdje sada putuje misao moja kroz ovu tamnu, olujnu noc? Gdje sad putuje misao moja, da li ce ikada gdje je htjela uspjeti doc'? SVIJET JE MALI SREŠĆEMO SE Vidjeh te zadnji put,u onoj tužnoj noći... tad zadnji put tvoje usne rekoše "VOLIM TE", al' moram zauvijek poći... znam da te vidjeh zadnji put,znam da više sresti te neću... a,ja još uvijek pamtim drhtavi dodir tvoj, tko zna gdje li si sada daleki moj.. .bilo je zadnji put, znam da je.. .suze su tvoje blistale ko sa dna mora biserje.. .a,meni su riječi u grlu zastale. .i usne su mi nijeme postale... samo sam pogledom govorila sa svim suzama tvojima... samo sam te tužno gledala... okrenuo si se i krenuo putem svojim, a ja sam uplakana gledala tu malenu stazu kojom nestaješ.. .pogledom te pratila u daljinu, a u sebi plakala tiho kao da živjeti prestaješ... taj put,taj zadnji put.. rastanak naš u meni će vječno da živi..
.kao i sva sjećanja što su dio nas.. .i živjet ću u nadi koju mi čak i nisi ostavio.. .ona će mi biti lažni spas... bit ćeš sve dalji i dalji od mene,nećeš znati da tisi dio moje prošlosti ,da nisi zaboravljen... ti uspomena nećeš postati sve dok te moje srce voli,dio zaborava nećeš postati. ..živjet ćeš život daleko od ljubavi moje, a ja svoj od uspomena na na nas dvoje.. . -VOLJET ĆU TE ZAUVIJEK,A NEĆEŠ ZNATI... NEĆEŠ ČUTI KAKO TE SRCE KROZ PLAČ ZOVE... ZAUVIJEK U MENI OSTAJEŠ ZAPISAN.. JEDINO MOJE... Okrenuo si se i rekao SVIJET JE MALI SREŠĆEMO SE Opomena Vazno je, možda, i to da znamo: ćovjek je željan tek ako želi. I ako sebe cijelog daje, tek tada i možemo biti cjeli. Saznaćemo tek ako kažemo riječi iskrene, I samo onda kad i mi tražimo, moći će neko i nas da sretne Želim, da nikada ne zalutaš u predjele gdje te ne očekuju i da ti na ipruženu ruku uvijek, uvijek neko pozdravom odvrati da ti uvijek stignu dobra pisma, vjesti i sjećanja, da sudbina trajno štiti svakog koga voliš, da bude mir, da se ne zaboraviš smijati, da vjeruješ u mogućnost istine koja nije sebična, i da svima koji te za to mole, oprostiš, da te nikada ne bole uspomene, da budeš osjetljiv preko mjere, da spasiš nekog ko ne zna plivati, i da ti ne treba nečija zahvalnost, Ljubav ogromna i beskrajna, široka poput neba i duboka poput okeana – to je najveća i jedina dobit u životu. Blažen je onaj koji je stekne.
LJUBIT ĆU TE NOĆAS Ljubit ću te noćas
Šapatom svitanja.... U snovima ćeš Moje ruke osjetiti Što te nježno grle... Moći ćeš dotaknuti moje želje... Sve moje misli tebi hrle... Tvoje tijelo Milovat ću Poljupcima noći.... Sjećanjima nježnim Utkanih u dušu Isprepliću se tijela.... Ljubit ću te noćas... I kada ne primam Želim da dajem... Da postojim,volim I s tobom da trajem.. DA SAM KAP ROSE Da sam kap rose Da prošetam Tvojim usnama Da sa osmjehom Svoje tijelo Otvaram.... U ritmu nemira I tvojih dodira... Da sa tvojh usana Svu tvoju ljubav Popijem Da sam jutro Pa da dočekamo Zajedno sutra... Da na tvoju postelju Zrake sunca spustim.. Kraj tvojega tijela Da nježno zadrhtim. JA NEĆU BEZ TEBE Pariz noču je kao dar Sveci šetaju Sjena uzdiše zeleno Ludi mjesec joj ljubi vrat
Kažeš kako dobro je Da češ me skoro vidjeti Ni gospod ništa ne može Između mene i tebe A ribe čute, ptice lete Od srca si mi daleko Pariz menja sne Umrli su bezgrješni Ja neču bez tebe. Suze kaplju sa krovova Jutrom se razlivaš Tu na mome prozoru Suncem se umivaš A ribe cute, ptice lete. Od srca si mi daleko Pariz menja sne Umrli su bezgrešni Ja neču bez tebe. ŽIVOT JE JEDAN ON BACIO "Bacio Je Sve Niz Rijeku" Stajala sam usred bašte ko najljepši cvijet Kao da je dio mašte i muzike te Slušala sam pjesmu moju posljednju što pjevam njemu Sad mi kaže zbogom draga a bio je život moj Prošao je kroz moje snove i biio je tren Cijelim tijelom bio moj ja bila sam dio njega Nosio je našu ljubav našu sreću prvi cvijet Bacio je sve niz rijeku i pošao u drugi svijet A noćas ako sluša nek čuje bol U pjesmi koju pjevam njemu o ljepoti toj, Zauvijek neka nosi na srcu znak Život je jedan on bacio Ni svjestan nije bio život ga u trenu odnio Ostali su samo tužni sni I on u snovima tim TOSE PROESKI - ANGEL SI TI - tekst Od utro do mrak vo mislive na pocetokot nas se sekjavam koga od son me razbudi
so pogledot dusa mi otvori Posakav mig da te imam i vecno kraj mene da si ti a koga ljubov mi podari na dusa belig mi ostavi Ref. 2x Angel si ti jas peam za tebe angel si ti te cuvam vo sebe angel si ti koj samo za mene moze da zapre i vreme Patot po koj sega cekoram so rozi e poslan i nema kraj a koga jas ke te pregrnam senkite dve ko edna se znaj A ljubovta obicna ja smeni vo posebna ti si mojot blagoslov komu davam se vo zivotot moj
16 poljupci za vas jedan, za osmijeh u dovesti na moje lice kada sam misliti u. dva, za što mi je ljubav toliko. tri, za mene voli kao i vi. četiri, za brigu toliko o meni. pet, za mene razumijevanje kao i vi. šest, za mene ljubi kao ti. sedam godina, za one stvari koje smo zajednički zajedno. osam, za one slatke riječi, devet, za skrivanje ništa od mene. deset, za one stvari koje su zajedničke. jedanaest, za mene povjerenje kao i vi. dvanaest,
za što dio mog života. trinaest godina, za mene dodira s onim čarobnim riječima tvoje. četrnaest, za prihvaćanje moja ljubav petnaest, za povjerenje imam u američkim šesnaest, za ljubav si mi dao. Zivot bez ljubavi kao i da ne postoji Puste i prazne dane broji... Ponekad ona umije da boli. Al to je znak da se voli Ponekad umije da bude slijepa... Ma nema veze... I onda je lijepa... Bez ljubavi ja ne umijem ni da disem A kamoli neke pjesme da pisem... Ostala nam jedna vjecita zelja, pracena vihorom samoce nasih snova, sve ceznje prekrio je čas vjetrova, sve suze ostale su zauvijek u nama. Ni sami ne znamo gdje cemo biti, hoce li nas i dalje vijecnost kriti, mozda zalutamo u carstvo novo, gde je sve nestvarno i satkano.
Kradem od dana svitanje, od noćiju sutone,
kradem od požude drhtaje, od ljubavi iščekivanje,
trgam od cvijeća latice, od ptica paperje,
jer želim da napravim nježnost,
tihu nježnost za tebe.
Uzimam od školjki bisere, od korala vrhove,
iz njedara zemlje vadim blistave dijamante,
skupljam prašinu zvjezdanu i srmu mjesečine
da napravim nakit dostojan tvoje ljepote. Omotaj me svilenim dahom svoje istine... zaštiti moje krhke snove čeličnim štitom svoje hrabrosti, osvoji me svojom ranjivošću i pomakni granice moje slobode... Zavedi me snolikim pogledom i dotakni moje sakrivene želje, pokloni mi mač za rušenje nedodirljivosti i kist za bojenje duše... Uzmi moje misli i uhvati nemilosrdan vjetar riječi, baci mi svoje strahove,
vjeruj mi... pustit ću ih niz rijeku... Umotaj me ljepotom ogoljenosti i skini sve slojeve neizrečenosti, reci sve...jednim dodirom... dahom...trenutkom u vremenu... Želim vidjeti tvoje najnevinije kao i najmračnije dijelove... sve stakleno krhke misli, obećajem ti...neću ih razbiti, želim se ispreplesti s njima.
Koraci tvoji, kad se rode iz moje ćutnje, sveti, sneni, i postelji moga bdijenja hode zanijemili i zaleđeni kako su blagi, uzdržani, o, čisto biće, sjenko draga! Bogovi!…sve što me slutnjom hrani nose mi tvoja stopala naga! Ako usnama iz daleka poljupca okrjepu i spokoj već spremaš biću što te čeka u mojim mislima duboko zastani, preslatko stvorenje što i postojiš i ne postojiš, ne hitaj s nježnim ispunjenjem ka onom čiju čežnju pojiš, Jer ja sve ovo vrijeme dugo živjeh od toga što te čekah, i srce mi ne bješe drugo osim koraka tvojih jeka.
DOĆI ĆU TI U SNOVIMA "Doći ću ti u snovima" lyrics: Jedina, ponoc odzvanja jesi li zaspala na ruci d…ragoga znas li, tu sam ja provodim noc bez sna ispod tvoga prozora Kraj tvojih uzdaha hajde, sklopi oci, nestani u san doci cu ti u snovima kad noc proguta dan Ref. Doci cu ti u snovima kad noc proguta dan pascu kao kaplja rose njezno na tvoj dlan Doci cu ti u snovima da ti ukradem poljupce neka vrijeme samo leti jos uvijek volim te Onda jutro je tiho, budis se pogledas covjeka sto spava kraj tebe onda zaplaces jer to nisam ja koga si voljela prekasno, jedina ali ne placi, cekaj do veceri kad zvijezde na nebu zasjaju tad cemo se ljubiti Ref. Doci cu ti u snovima kad noc proguta dan pascu kao kaplja rose njezno na tvoj dlan Djordje Balasevic - Pjesma o jednom pjetlu Im'o sam strasnog pjetla bio je pravi djavo na kisi i na vjetru uvijek je stajao pravo
po selu perje leti dize se strasna graja u nasoj kuci uvijek bilo je dobrih jaja Imao sam strasnog pjetla bio je pravi ludak koju taj koku kljucne ko da je tresn'o budak a koke cudne ptice uvek im srce kuca za nekim grubijanom koji dobro kljuca Ref. Za njega nisu bile samo koke slatke ne, taj je skak'o i na guske i na patke a tek na curke, cim je bilo neke sanse ma princip je isti, sve su ostalo nijanse Im'o sam strasnog petla bio je malo cudan po danu nesto dremljiv al' nocu uvek budan curice iz mog sela cule su za tog dasu zbog tog sam petla i ja bio na dobrom glasu Ref. Im'o sam strasnog petla bio je prvak sveta danas su petli cudni svaka im dlaka smeta ja ne znam sta je razlog danas su drugi dani uglavnom 'spram mog petla ovo su sve cverglani Meni je se'set peta, stize jesen pozna putuje moje drustvo i ja cekam na red ne bi mi ova starost bila tako grozna
da cujem petla barem mesecno jedared Poslusaj zato savet sto ce ti cica dati kad imas mladog petla ne daj mu da se pati pusti ga neka leti neka ga koke vide posle ce biti kasno i petlu vreme ide ajd' ziveli ZBOGOM PRVA LJUBAVI Ne mogu da ne mislim na tebe tudja ruka jos i sad me grebe zbogom bolja proslosti zbogom prva ljubavi Dan za danom vuku se polako valjda nam je sudjeno ovako zbogom klupe, parkovi zbogom prva ljubavi.. Vise me ne osjecas ali ti me najbolje znas. Samo tebi vrijedim, zar ces drugoj da me das. Jedina Ponoć odzvanja Jesi li zaspala Na ruci dragoga Znaš li, tu sam i ja Provodim noć bez sna Ispod tvog prozora Kraj tvojih uzdaha Hajde, sklopi oči Nestani u san Doći ću ti u snovima Kad noć proguta dan
Doći ću ti u snovima Da ti ukradem poljupce Neka vrijeme samo leti
Još uvijek volim te A onda jutro je Tiho budiš se Pogledas čovjeka Što spava kraj tebe Onda zaplačeš Jer to nisam ja Koga si voljela Prekasno jedina Ali ne plači Čekaj do večeri Kad zvijezde Na nebu zasjaju Mi ćemo se ljubiti
I kada bih sutra na umoru ja bila, i danas posljednji put, bijelu ružu mirisala. Ja žalila ne bih, ako u naručju tvom bih umirala i tebi posljednje zbogom tiho šaputala. Možda sam sebična, možda sam okrutna, ali samo blizina tvoja meni bi mir i spokoj pružila. Da, znam,bol bi te slomila, i suza u oku bi zablistala ali ona bi meni, put u vječnost obasjala. Tvoja bol i mene bi boljela, tvoja tuga bi mene slomila, ali ipak bih s osmijehom otišla jer bih na krilima ljubavi tvoje u vječnost odplovila. Ali..., i ako umrem sutra,
sama, u postelji svoje samoće, ne tuguj i ne pati najdraži moj, jer i kada umrem ja ću te voljeti i ljubav moja vječno će te pratiti. Hladna decembarska noci, hoce li joj moji snovi u zivot doci, da zalecim te tuzne oci, vape za mojom pomoci. Sve cu joj dati, ovo srce sto za njom vene, ove oci sjetne, sve najlepse uspomene. Neka bude samo srecna, uvek u srcu vecna, u mojoj blizini spokojna, a u vecnosti beskonacn Zbog tebe ustajem i kada bih nestala kidaš mi okove, u oku sjajiš bez tebe dlanovima bih prestala da rijem dane i noć što za mene gajiš.. Zbog tebe prkosom se smešim prstima rijem, korakom stupam ne dam suzi da pogreši na nebeska vrata snagom volje lupam.. Zbog tebe srećom gorim ne dam jezicima da se vuku i kada bih klonula ja uspravno stojim sa tvojom rukom o struku.. Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka; mozak je malen, ali skriva misao; oko je samo tačka, ali obuhvaća beskraj.
DVA GALEBA BIJELA Dva galeba bijela u crnoj noci letjeli morem a bura je bila vjetar ih baci na jednu stijenu a on tu osta slomljenih krila A ona ode, ostavi njega da ceka svoju poslednju zoru jedino malo naso je snage da se pozali voljenom moru
Ref. Reci joj more da nju jos volim za zlu je sudbu svoju ne krivim ah zar se tako sad ljubav dijeli ja da umirem a ona da zivi On nije htio zoru da ceka on nije htio sunce da sine s visoke stijene baci se galeb voljenom moru u plave dubine A zivot ovaj i dalje tece nova se zora nad morem budi jedino istina ostaje samo i ptice vole kao i ljudi
Crvena Jabuka Djevojcice, djevojke, zene, nocas pjevam za vas zaljubljene znate i vi refren stari, sto su smislili mornari, dok su sirom svijeta cure ganjali ‌ daj, daj mi to sto si godinama cuvala, za svog nekog frajera, koji nije mogao da saceka ja sam vec odavno sve dugove izmirio
sve cehove poplacao i gubiti naucio za koga si volim te karminom napisala i reci cemu haljina kad paklena je vrucina
kasno je za kajanja..... Kad samoca zaboli... tad svaka rana zaboli, a misao postane saka soli... hoces li moci ime moje sa usana svojih skloniti? Kad potrazis put u srediste sebe, i kad staze bivaju tesnje i tesnje... sjeti se mene! Kad suze razmazu tintu, i kao domina padnes u lavirintu, potrazi me! Potrazi me ljubavi u pjesmi... ispod duge, u noci tuge... u predgradju... u snu,na javi... samo mi se javi! U ovim trenucima mislim na tebe, izgubljenu negdje u daljini. Pratim tragove tvojih bosih stopala po pijesku,upijam miris tvog daha, zvuk tvog glasa... Cini mi se da si tu,tako moja, tako bliska,draga,posebna... U trenutku zatvaram oci, pred ocima mi slike tebe, osijetim tvoju ruku na mom ramenu, tvoj poljubac na usnama... plasim se otvoriti oci, nestace sva blagost koja me ispunjava, koja mi lijeci dusu,umiruje srce...
Zato ljubavi... Pusti me da zmirim.. . Negde ispred nas ali i u nama, postoje neke drugacije rijeci i mirisi, popodneva sa kapima kisnim i susretom slucajnim... Postoje negde izmedju oblaka tragovi i pisma bez adrese, koji lutaju sa odgovorom a ja ih mozda nikad saznati necu... Postoji u pogledu skrivenom mnogo vise rijeci,nego li su svi pjesnici ovog svijeta napisali... Postoji na drugoj strani ulice mnogo vise, nego na ovoj na kojoj smo se sasvim slucajno susreli.
Ove noci pogledaj me u oci. Da li vidis sjaj u njima? Ne plasi se... ne moze te zaboljeti moja sreca... Pridji blize... Da lÄş osjecas otkucaje mog srca? Ono kuca samo za tebe! Dodirni mi usne usnama svojim, gore od zelje za tobom... ispucale i krvave od samoce, cekanja i nadanja... Ne plasi se... veruj mi,ni samoca nije toliko strasna ako nekoga cekas i znas da ce ti doci...