Sistematski pregled: Autori ULUPUH GDVK

galerija ulupuh | 16. 28.9.2022. | autori grafičkog dizajna | ulupuh gdvk

urednici: Mario Aničić i Miranda Herceg postav: Antonio Dolić i Branimir Kolarek selekcijska komisija revije: Branka Hlevnjak, Sanja Rocco i Dejan Kršić zgraf ured: Igor Stanišljević, Ivan Antunović, Ana Tomić, Marino Krstačić Furić, Lidija Novosel i Nedjeljko Špoljar posthumna članica zgraf ureda Morana Radanović voditeljica galerije: Bella Rupena Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Miranda Herceg, Od do, 2019.

Sistematski pregled autora grafičkog dizajna

ulupuh gdvk 2022.

—Mario Aničić i Miranda Herceg

“Nalazimo se u vremenu nakon društva spektakla i kritiziramo spektakl, a mnogi od nas osvijestili su novu klasnu pripadnost.”

- Autoironični komentar [m. aničić] na učestalo citiranje Guy Debord, Društvo spektakla i komentari Društva spektakla, Bastard teorija, Arkzin, 1999., po medijima – premda su većina popisanih koraka Debordovog raspleta Društva spektakla ostvarena kako u sadašnjem fizičkom tako i u virtualnom svijetu.

Promatrajući događaje iz perspektive profesije grafičkog dizajnera preostaje mi s jedne strane biti autor, a s druge strane uslužiti profesionalno bliske institucije, kako bi svi skupa nekako istapkali iz stalno prisutnog uspostavljanja osnovnih zakonskih i pravnih termina i definiranja poslovnih mogućnosti.

Profesionalnu uslugu dajem uz potpisani autorski ugovor, dok autora i njegovo djelo mogu stavit mačku o rep.

Prilikom 14 godina mandata predsjednika Sekcije i člana Upravnog odbora događali su se značajni pomaci u organiziranju i vođenju udruge na bolje, ali su se isto tako osjetile i otežavajuće okolnosti uzrokovane nikad prekinutom tranzicijom iz onamo u ovamo, te su ostavile značajne ožiljke koji su doveli do stanja nemogućnosti donošenja novih odluka i time označile ULUPUH u vremenu vječnog stanja kompromisa i uvijek uspješnih obrana.

Kako god okrenuli nije vrijeme za pojedinca, individuu ili autora nego je vrijeme glasačkih kolektiva, i koliko god i dalje razmišljali koliko je utjecajan taj jedan glas, on je potpuno nebitan, ako se ne uklapa

Zagrebački salon PU–D, 43., viz. id. salona Nikola Đurek i Damir Bralić, Anti dizajn/Trajne alternative / Anti-design/Permanent Alternatives, Silva Kalčić, ULUPUH 2009.

u volju većine. Većina članova u upravljanju neprofitnim strukovnim udrugama na radnim sastancima glasa altruističkim poticajem za zaključke oko profesionalnih odredbi, potrebnih aktivnosti i raspodjeli sredstava – napisano pojednostavljenim terminima. Možda je rješenje, spomenute, pomalo kontradiktorne radnje, u profesionalizaciji funkcija i uprave udruge. Ostavljam nekom drugom zaključiti o tome, jer ovdje želim naglasiti mišljenje da nije dovoljno u upravljanju glasati, nego je potrebno davati samoincijativne prijedloge i rješenja spornih situacija, domišljati kako strukovne udruge trebaju funkcionirati na multi-tržišnoj platformi, te držati korak s digitalnim medijima kao i sa slobodnim tržištem roba i usluga. Vjerujemo da rješenje nije u tome da se promjeni profil vrednovanja stručnog rada u pojedinoj sekciji, nego u promjeni paradigme strukovne udruge, koja može ostati neprofitna strukovna udruga s propisanim kriterijskim ponašanjem autora na tržištu, na kojem posluju svi, a prednost u razmjeni ideja, usluga i fizičkih vrijednosti ostvaruju prvenstveno članovi. Potrebnu masovnost publike i tražitelja usluge može osigurati virtualna platforma dok fizičku proizvodnju i dalje mogu poduprijeti tradicionalni grafički mediji sa manjim brojem umnoženih primjeraka.

Množina članstva i složena glasačka struktura upravljanja udruge mogu biti olakotne okolnosti ako se pri zamišljanju novog funkcionalnog rješenja, te okolnosti i uzmu u obzir, kao što je bio slučaj s zamišljanjem i planiranjem organizacijskog programa Medijski ULUPUH.

Medijski ULUPUH je program koji ocrtavanjem strukture udruge i medijskim planom interne, javne i prodajne funkcije kapitalizira razvojno povijesni i ostali mnogobrojni kapital, i pri tome dizajniranoprogramiranim rješenjem nacrtno realizira fizičko i virtualno prostorno funkcioniranje.

Nas u vodstvu Sekcije društvene i tržišno uvjetovane promjene potaknule su na otvoren pristup međunarodnoj legislativi i zakonskoj regulativi organiziranja međunarodnih izložbi, natječaja za rad i publiciranju, te su naša iskustva i kriteriji na profesionalan rad nezaobilazni utjecaj cijelom ULUPUH-u.

Zagrebački salon PU–D, 46., viz. id. salona Ivan Klisurić, Rukopisi novog doba / Handwrittings of the new age, Ana Peraica, Split, ULUPUH 2011., tajnik salona: Igor Marković

Medijski ULUPUH je program koji ocrtavanjem strukture udruge i medijskim planom interne, javne i prodajne funkcije kapitalizira razvojno povijesni i ostali mnogobrojni kapital, i pri tome dizajniranoprogramiranim rješenjem nacrtno realizira fizičko i virtualno prostorno funkcioniranje.

Dva kolosjeka za predsjednika Sekcije više nisu dobrodošla jer s jedne strane stoje obaveze informiranja Uprave, zauzimanje za interese autora grafičkog dizajna, te vođenja Sekcije, dok s druge strane stoji pisana programska strategija Sekcije. Strategija izričito označava Zgrafu autonomni, uredski, te kasnije i izložbeni prostor, te pretpostavlja potpunu profesionalizaciju manifestacije. Osim toga realizacijom strategije ostvarili bi više programskih i publikacijskih aktivnosti, kao i preuzetih inicijativa, novih intersekcijskih suradnji i kulturnog managementa.

Zgraf ured je idejno zamišljen na radnoj izložbi Izvršnog odbora Zgraf 11, Dizajn spektakla / Creating a spectacle, Galerija Karas, 2012., i od tada se povlači po prostorima tajništva ULUPUH-a, Galeriji ULUPUH i Permanenti, _ureda, Razuma i osjećaja, Parabureaua i Restarta, te će za vrijeme trajanja izložbe Sistematski pregled ULUPUH GDVK u Ilici 13 imati svoje mjesto u izložbenom prostoru Galerije ULUPUH odakle ćemo obavljati svoje planirane aktivnosti traženja prostora za ured, nabavljanja opreme za vođenje ureda i digitalne arhive, te razgovora sa suradnicima i održavanje nastavka protokola trinaeste organizacije manifestacije.

Pozvali smo u Selekcijsku komisiju Branku Hlevnjak, ULUPUH STUDIJA, generalnu sekretaricu Zgrafa 6, Za bolje razumijevanje / For better understanding, ULUPUH GDVK, 1991., kao što smo pozvali i Sanju Rocco ULUPUH GDVK, predsjednicu ULUPUH-a, 1999., i direktoricu Zgrafa 8, Međunarodna izložba grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija / International exhibition of graphic design and visual communications, ULUPUH GDVK 1999., kao što smo pozvali i Dejana Kršića počasnog člana ULUPUH GDVK, gosta teoretičara Zgrafa 11, Danas je jučer bila budućnost / This used to be the future, ULUPUH GDVK, 2012., odnosno troje selektora s kojima smo se mogli povezati s autorima vremenski raširenih izdanja od osnutka Zgraf manifestacije do danas. Sekcija isto tako okuplja autore grafičkog dizajna od kojih su profiliraniji autori koji vode Sekciju, biraju suradnike i obavljaju protokolarne aktivnosti Zgrafa, te da su kriteriji pri selektiranju autora Revije Sistematskog pregleda ULUPUH DVK od strane članova Selekcije uz konkretno redno izdanje Zgraf

Strategija izričito označava Zgrafu autonomni, uredski, te kasnije i izložbeni prostor, te pretpostavlja potpunu profesionalizaciju manifestacije.

Zagrebački salon PU–D, 49., viz. id. salona Ivan Križan, Pomicanje granica – Komunikacija i nova mobilnost / Moving borders –Communication and new Mobility, Višnja Slavica Gabout, ULUPUH 2014.

manifestacije dovoljno vrijedan čimbenik pri odabiru autora za revijalno izlaganje.

Svo troje selektora nose sa sobom sjećanja na vrijeme planiranih proizvodnji i javnih dobara, odakle smo krenuli putevima tranzicije i eto, danas pristigli na slobodno europsko tržište roba i usluga.

Sada je pravi trenutak razmišljati o novim izazovima jer smo stigli tamo gdje smo i krenuli pri čemu nas je dočekala stara slika Svijeta podijeljenih interesa i jedinstvenog klimatskog problema. U fizičkom svijetu prioritetna je biološka proizvodnja obnovljivim izvorima energije, dok u virtualnom svijetu je priorietna proizvodnja tehnologija, kao što smo imali prilike pratiti razvoj app programskih aplikacija, pratimo i razvoje digitalnih tržišta i trgovina.

Došlo je vrijeme da profesionalne udruge same iniciraju natječaje za dizajn hrvatske zastave i grba, ili da Grad Zagreb redizajnira heraldički grb, te da organizira međunarodni natječaj za vizualni identitet europskog Zagreba.

Sve te nadobudne ideje zapisujemo ali se isto tako i prisjećamo osporenog natječaja za registarske pločice gdje je struka pokušala kapitalizirati s najboljom kombinacijom Ljubičićevog nacionalnog vizualnog koncepta i Đurekovog slovopisa. Tim natječajem je pokazano da osim strukovne instance autorom mogu manipulirati sve interne strane u natječaju, a u slučaju “kune na kovanici” da autorom upravlja i publika, odnosno javnost, te na kraju zaključujemo da amaterizam može završiti na najozbiljnijim projektima prezentacije nacionalne vizualne kulture.

Utoliko se može pohvaliti Hrvatsko dizajnersko društvo na dugogodišnjoj organizaciji kvalitetnih natječaja ali isto tako može se primijetiti da utjecaj i osnaživanje profesionalnog autoriteta leži u zakonskoj regulativi autorskog prava, te da danas, jedino se u Patentnom zavodu za intelektualno vlasništvo možete upisati i osigurati neotuđivo autorsko pravo na prijavljeni i registrirani autorski rad. Organizirani natječaji za dizajn (uz kvalitetnu regulativu i stručne kriterije), nisu sami po sebi dovoljna garancija odabranim autorskim natječajnim radovima, da im

Zagrebački salon PU–D, 52., viz. id. salona Mario Aničić, (Ne) primjenjivost primijenjenih umjetnosti / The In/Applicability of the Applied Art, Nikola Albaneže, ULUPUH 2017.

Došlo je vrijeme da profesionalne udruge same iniciraju natječaje za dizajn hrvatske zastave i grba, ili da Grad Zagreb redizajnira heraldički grb, te da organizira međunarodni natječaj za vizualni identitet europskog Zagreba.

usljed privatnih interesa ili političkih interesa, javnost ili politika otuđi dio ili otuđi sva autorska prava.

Isto tako je došlo do novih nerazumijevanja i neslaganja u području samih primijenjenih umjetnosti. Tehnološko vrijeme je žurno i promjenjivo, profesije slijede potrebe digitalnih medija i virtualne masovnosti te je ponekad u radu teško definirati jesmo li ilustratori, fotografi ili dizajneri virtualnog projekta, te pojedini autori potpisuju sve funkcije redom ili se pak kao pridonositelji djelu uvedu kao nositelji autorskog djela.

Zanimanje grafičkog dizajnera različito se tumači u tržišno orijentiranim proizvodnjama kao što su reklamne agencije, autorski uredi i samostalan rad, u odnosu na proizvodnju dobara civilnoj sceni i neprofitnom sektoru.

Grafičkom dizajneru uz formu plakata, forma knjige pripada kao temeljna forma izražavanja. Ostali autori koje on može angažirati, kao što ih može angažirati i nakladnik, poziva na suradnju te oni tako postaju autori koji će pridonijeti djelu.

S druge strane tu su autori rukopisa koji isto tako kao i grafički dizajneri označavaju knjigu kao osnovnu formu kojom komuniciraju. Ako su autori rukopisa nosioci pisanog autorskog djela, prevoditelji i lektori bili bi doprinosioci pisanog autorskog djela knjige.

Bez obzira na definirane nosioce i doprinosioce autorske forme knjige događa se, na primjer, da autori doprinosioci imaju naknadu za posudbu djela iz knjižnice a nosioci nemaju.

Izostavljanje grafičkog dizajnera s popisa autora koji dobivaju naknadu na posudbu knjiga u knjižnicama je primjer nerazumijevanja, zaobilaženja i omalovažavanja struke grafičkog dizajnera.

S druge strane autori nosioci pisanog djela u znanstvenom evidentiranju izostavljaju nosioce grafičkog djela, kao nebitne ili pišu autore doprinosioce, kao fotografe ili ilustratore, jer su se fotografi i ilustratori izborili za prava, a nosioce grafičkog djela, grafičke dizajnere ispuštaju iz znanstvene evidencije.

Na kraju krajeva, natječaj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pozivom Zaklade Stiftung Buchkunst i organiziranog natječaja Hrvatska lijepa knjiga za međunarodni natječaj i izložbu Best Book Design from all over the World koji se održava za

Zagrebački salon PU–D, 55., viz. id. salona Antonio Dolić, Puls trenutka ili što vas pokreće / In the Pulse Moment or What Motivates You, Iva Körbler, ULUPUH 2020. – Ravnateljica Zagrebačkih salona PU–D, 49.-55.: Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a

Izostavljanje grafičkog dizajnera s popisa autora koji dobivaju naknadu na posudbu knjiga u knjižnicama je primjer nerazumijevanja, zaobilaženja i omalovažavanja struke grafičkog dizajnera.

Miranda Herceg, Sinteze, Galerija ULUPUH, 2019. Doživljajem Mirandinih video radova prevladavaju dva osjećaja, jedan je osjećaj rukopisa grafičke dizajnerice, a drugi je osjećaj za označavanjem, odnosno brigom za javnost, za ljude. Grafičkim rukopisom odnosno stalnim kadriranjem rastera, linijskih uzoraka, tonskih površina i tipografije ona kao da poziva vizualne i medijske radnike na pažnju (podrazumijevajući i javnost). Poruka je jasna to je poziv na suradnju, na medijski angažman u svrhu korisnog, potrebnog ali i nedostajućeg ljudskog komuniciranja kako u urbanom tako i u prirodnom okolišu. U urbanom okolišu nedostaje ljudskosti i topline, a u prirodnom okolišu ljudske suosjećajnosti za okoliš, te upućeni poziv kao da nas (ali i sebe samu) poziva na savjest, reakciju i uključivanje. Drugi doživljaj onaj u smislu označavanja pak navodi na cilj prema kojem bi se probuđena savjest trebala usmjeriti. Označiti isto tako znači i imenovati pa dobivamo jasno imenovane ciljeve kao što su administrirani građanin, bolesnik, kućni ljubimac, okoliš, svakodnevica, muškarac, žena, djeca i tako dalje, ali isto tako zapažamo pojmove; kretanje, napredak, kvaliteta, boljitak. Miranda Herceg zapravo nam nudi funkcijsku jednadžbu s određenim brojem nepoznanica, postupak rješenja jednadžbe i dakako rezultat. Svrsishodnost njezinog rada za nas, publiku je koristan i podsjeća nas na kvalitetnije strane vlastite savjesti i zato je vrijedan dodatne pažnje. M. Aničić

Kako se natječaj organizira dugi niz godina, nakon nekoliko korektno objavljenih rezultata selekcije knjiga pojavila se objava rezultata bez potpisanih autora grafičkog dizajna s potpisom nakladnika i svih drugih doprinosioca djelu knjige.

Iz medijskih objava rezultata sljedećeg natječaja upoznati smo s kriterijskim objašnjenjem naziva natječaja Lijepa knjiga u smislu obuhvaćanja svih umjetničkih profesija na doprinos stvorenog dojma knjige, autori grafičkog dizajna su vraćeni u osnovne informacije o knjizi. Zahvalni smo jer su čuli našu reakciju, sve je sretno završilo, ali ostaje otvorena po pitanju korekcije sitnica, sljedećih godina uporno potpisuju likovne autore prije dizajnerskih autora ukidajući autorsko pravo dizajnerima na ideju i nacrt, odnosno projekt knjige, upisujući ih kao doprinosiocima grafičkog autorskog djela knjige a ne nosiocima.

Vrijeme u Upravi ULUPUH-a čini nam se efikasno provedeno i u smislu udruge-nakladnika kao i u smislu člana sekcije-autora-medijskog radnika. Pitanje neotuđivog autorskog prava koje se nužno uspostavlja zakonima, Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima i Nacrtom Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva odgovornost je Upravnog odbora, Nakladnika, kolektiva a ne članaautora-individue, premda se neotuđivo autorsko pravo odnosi na individue. Većinu primjera oko izgradnje strukovnih normi smo ovdje popisali, ostaje otvoreno pitanje, tko zastupa autora i kojim zakonskim propisom možemo pravno osigurati neotuđivo autorsko pravo. ⦁

Selekcijska komisija Revije Sistematskog pregleda

ulupuh gdvk 2022.

Uvod Branka Hlevnjak, generalni sekretar Zgrafa 6, 1991.

‘Od svojih početaka 1975. godine Zgraf je prezentirao grafički dizajn sistematiziran prema područjima namjene, odnosno prema vrstama. Osnivačima Zgrafa nije se činilo dovoljnim samo izlaganje dijela grafičkog dizajna, pa je Zgraf uz izložbe uključivao natječaje i projekte. Prve godine ta je manifestacija naručilac javnih plakata, a rezultati toga natječaja jesu autorski plakati kojima se priziva sistem u zaštitu čovjekove okoline. Odgovarajući aktualnim problemima neposredne okoline 1978. godine, drugi Zgraf je tematski usmjeren na problem cjelovitog lika kuća (ističe ga na primjeru Nacionalnog umjetničkog i kulturnog centra Georges Pompidou u Parizu), poduzeća (na primjeru Swissaira) te programa cjelovitih likova gradova (na primjerima Augsburga i Leverkusena). Na istom, drugom, Zgrafu predstavljena je i lokovna intervencija u urbanom prostoru, kao specifičan suvremeni grafički medij, koji nije usko vezan uz industrijsku proizvodnju, no zbog svoje isturenosti u javnosti podliježe zakonima masovne komunikacije. Prikazane likovne obrade javnih prostora te godine odnosile su se na grad Caracas. Zgraf tada, nažalost nije mogao uključiti primjer Zagreba, koji je 1971. godine bio privremeni poligon izuzetno zanimljivih i vrijednih likovnih intervencija, utemeljenim u umjetnosti s odlikama urbane komunikacije. U toj su akciji Zagrebačkog salona sudjelovali Boris Bućan, Braco Dimitrijević, Dalibor Martinis, Sanja Iveković, Ivan Kožarić i druga značajna

Posveta ‘Gospodin Peter Kneebone, (*1923 †1990) zajedno sa svojom gospođom Françoise Jollant Kneebone, pomogao je Zgrafu u stjecanju međunarodnog ugleda. Time je zadužio Zgraf i Zagreb da ustraju na putu unapređenja svjetskog grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, na koji ih je nesebično doveo. (…)’

imena hrvatske likovne scene. Uključivši trajno vizualne komunikacije uz grafičko oblikovanje u svoju priredbu, treći je Zgraf 1981. godine pokazao da nije usmjeren samo prema uskim stručnim dizajnerskim interesima, da mu nije prvotni cilj osvajanje naručilaca nego trajno unapređenje grafičkog oblikovanja utemeljenog na visokim estetskim i etičkim načelima. To načelo povezuje oblikovanje s umjetnošću. Cijelo to vrijeme Zgraf se zauzimao za uvažavanje i poštivanje struke grafičkog dizajnera, koja u istočnim zemljama nije potpuno prihvaćena, ili je nedovoljno iskorištena u sistemu traženja i stvaranja identiteta. U prilog tome ide i Zgrafovo opredjeljenje za prikazivanje svih vrsta grafičkog oblikovanja i vizualnih komunikacija u svjetskoj konkurenciji. Četvrti Zgraf 1984. godine ističe značenje poruke u grafičkom oblikovanju i o tome organizira okrugli stol. Sveobuhvatnošću djelatnosti te upozoravanjem na značenje studija dizajna peti Zgraf 1987. godine poprima odgojnu ulogu u svojoj sredini.

Značenje i posebnost Zgrafa 6 nisu utemeljeni u vrsti ili vrstama koju priredba predstavlja, nego u pojedinačnom, osobnom doprinosu međunarodnom grafičkom dizajnu i likovnim komunikacijama svjetskih autora. Uspostavljena zbog industrijske proizvodnje i masovnog saobraćanja, ova djelatnost pozvana je da izgradi oblike univerzalnog nijemog sporazumijevanja. Zgraf 6 ih potiče.’ ⦁

Branka Hlevnjak: Drago Turina scenograf, ULUPUH, 2013., grafički dizajn: Mario Aničić

Branka Hlevnjak rođena je 1948. godine u Zagrebu. Diplomirala je povijesti umjetnosti i talijanski jezik 1973. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2004. magistrirala povijest umjetnosti na istom fakultetu. Od 1973. javno djeluje kao likovna kritičarka, na televiziji, radiju, te objavljuje u novinama, tjednicima, stručnim i znanstvenim časopisima, te na web portalima. Predgovore, likovne kritike i znanstvene članke objavljuje od 1978., na televiziji, radiju, u novinama i časopisima (Oko, Polet, Pitanjima, Vjesnik, Večernji list, Radost, Flor art, Peristil, Život umjetnosti, Ambalaža, Week Design, Kontura, Hrvatsko slovo, Kaj, Hrvatsko zagorje, View to Croatia, Hrvatsko glumište, Jet set, Zvono, Epoha, itd.). Radila je kao viša predavačica na Visokoj Školi Agora. Osnovala je Galeriju Prozori i vodila Galeriju Događanja. Urednica je u Hrvatskom slovu. Od 1990. samostalna je likovna kritičarka i znanstvena istraživačica. Autorica je niza monografija na temu fotografije, dizajna, primijenjene umjetnosti, karikature i umjetnosti; problemskih izložbi i retrospektiva, te sudionica stručnih skupova. Obnašala je razne voditeljske i uredničke te predstavničke dužnosti, te održala niz javnih predavanja. Članica je umjetničkih savjeta i žirija. Odlikovana je 1999. Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, dobitnica ULUPUH-ove nagrade za zasluge u promicanju primijenjene umjetnosti i dizajna, Godišnje nagrade ULUPUH-a za publikaciju Drago Turina – scenograf (2014.), te Godišnje ULUPUH-ove nagrade za publikaciju Umjetnost naša svagdašnja ili Design&Art (2019.). Članica je ULUPUH-a, HDPU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Branka Hlevnjak: Hod u zagrebačkim cipelama

— Design Vlasta Jarnjak, ULUPUH, 2017., grafički dizajn: Lidija Novosel

Branka Hlevnjak i Rhea Ivanuš: Alfred Pal

Dr. sc. Sanja Rocco, viša je predavačica s izborom u području društvenih znanosti kao i u umjetničkom području te profesio nalna dizajnerica. Njezin glavni fokus u istraživanju su upravljanje dizajnom, dizajnerska orijentacija u marketingu, branding, dizaj nersko razmišljanje i dizajn vizualnih komunikacija. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, znanstveni magisterij je stekla pri Katedri za marketing Ekonomskog fakulte ta Sveučilišta u Zagrebu a doktorirala na Ekonomsko-poslovnom fakultetu Sveučilišta u Mariboru, na temu upravljanja dizajnom. Autorica je ili koautorica oko 30 publiciranih znanstvenih i stručnih radova.

Stalno je zaposlena na Poslovnom veleučilištu Zagreb, te je vanjska suradnica na APURI – Akademiji primijenjene umjetnosti Sveučilišta u Rijeci , Odjel grafičkog dizajna i vizualnih komuni kacija, kao i na Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski i turistički menadžment.

Godinama je aktivna u promicanju dizajnerske profesije, međunarodno kao članica Izvršnog odbora svjetske dizajnerske organizacije ico-D (www.theicod.org) a isto tako na domaćoj dizajnerskoj sceni (međunarodna izložba vizualnih komunikacija zgraf, na funkcijama direktorice, glavne tajnice i dugogodišnje članice Izvršnog odbora). Članica je profesionalnih dizajnerskih udruga ulupuh i HDD

Kao dizajnerica je sudjelovala na brojnim izložbama i natječajima, te su joj radovi zaslužili domaće i međunarodne nagrade i priznanja. Izdvojimo neke: 78th ADC Merrit Award, New York, European Letterhead Design Competition, Gold Award, London 1998. / koautor Tadej Bratelj; kao i posebna priznanja na BIO ljubljana i zgraf 8. Radovi su joj među ostalim publicirani u: Print European Annual 2000; AREA: 10 critics/100 graphic designers/10 curators, Phaidon London NY, 2003; Vukić, Margolin: Hrvatski dizajn sad/Croatian Design Now, UPI3M, Zagreb 2009; Umjetnost uvjeravanja, MUO, 2005. Također je sudjelovala u radu mnogih međunarodnih i domaćih dizajnerskih ocjenjivačkih sudova.

Kad svijeće dogore, vizualni identitet/plakat za kazališnu predstavu, naručitelj: Teatar Erato, 2021.

Dizajn za CD Darko Rundek/ Ruke, suradnik K. Grancarić, naručitelj: Menart, 2002.

Logotip za galeriju Permanenta, naručitelj: ULUPUH, 1999.

Dejan Kršić, izvanredni profesor na odsjeku dizajna vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu, djeluje kao grafički dizajner, publicist i autor izložbi iz područja dizajna. Rođen je 1961., diplomirao povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Član HDD-a (Hrvatskog dizajnerskog društva), u dva mandata član Upravnog odbora i potpredsjednik društva.

Grafičkim dizajnom se počeo baviti u okviru omladinskih i kulturnih novina, magazina i časopisa. Imao nekoliko samostalnih izložbi (u Zagrebu, Ljubljani, Rijeci, Beogradu, Puli, Cetinju...) i sudjelovao na nizu revijalnih izložbi (Salon mladih, Zagrebački salon, ZGRAF, Izložbe hrvatskog dizajna...).

Od 90ih godina aktivno sudjeluje u projektima vaninstitucionalne kulturne scene.

Kao član udruge za vizualnu kulturu Što, kako i za koga/ WHW od 2000. surađuje na izložbenim projektima regionalnog i međunarodnog karaktera za koje dizajnira vizualne identitet i publikacije (Collective Creativity, Kassel 2005.; 11. istanbulski bijenale What Keeps Mankind Alive?, Istanbul 2009.; hrvatski nastup na 54. venecijanskom bijenalu, Venecija 2011.: Really Useful Knowledge, Reina Sofia, Madrid 2014. itd.). Oblikuje vizualni identitet Van Abbemuseum, Eindhoven (2005-7), a s kolegicom Lanom Grahek od 2020. Kunsthalle Wien u Beču.

Objavljuje tekstove iz područja kritike popularne kulture i historiografije dizajna. Autor je monografije i retrospektive Mirka Ilića (2008.; 2012. objavljena u SAD), te s Markom Golubom koau tor izložbi i knjiga o Sanji Iveković, Daliboru Martinisu, Matku Meštroviću itd. Njegovim radovima posvećene su dvije knjige: Art is Not a Mirror, it is a Hammer (2016.) i Die Mechanische Malerei (2021).

Urednik, autor tekstova i predgovora u nizu knjiga, publikacija i kataloga, te je sudjelovao u organizaciji niza izložbi retrospektivnog, revijalnog i natjecateljskog karaktera (izložbe u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva, Međunarodne izložbe vizualnih komunikacija ZGRAF, MSU, Zagreb itd.)

Od akademske godine 2004/2005. gost-predavač i vanjski suradnik na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu

U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran 2008. kad je i zaposlen na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija UMAS, gdje predaje sadržaje vezane za dizajn vizualnih komunikacija te povijest i teoriju dizajna. Voditelj je nastave kolegija Dizajn i mediji, Diskursi dizajna, Grafičko oblikovanje 4 i Dizajn vizualnih komunikacija.

U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran 2014.

Artistic Ecologies - New Compases & Tools, WHW, Sternberg Press 2022

Srećko Pulig: 4 feljtona, Jesenski i Turk, Zagreb 2021.

NEP/Nova Evropa: Die Mechanische Malerei, ur. Marko Golub, HDD, Zagreb 2021., fotografiju knjige snimila Monika Džakić

Grand Prix Zgraf 12: Nikola Đurek & Marija Juza, Balkan, 2012.

Revija

BRANKA HLEVNJAK

Ivan Picelj Ljubičić Doroghy

SANJA ROCCO Borčić, Graffiti Kunej Zlatka

DEJAN KRŠIĆ

Ivan Picelj

Ivan Picelj hrvatski je likovni umjetnik i dizajner rođen u Okučanima 1924. godine. Godine 1943. upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti koju zbog nezadovoljstva oblikom nastave napušta nakon tri godine. Unatoč tome, nakon napuštanja studija uspješno se bavi uređenjem i opremanjem štandova na Zagrebačkom velesajmu, a na osnovu toga mu, uz kolege Vjenceslava Richtera i Aleksandra Srneca, biva povjereno uređenje jugoslavenskih paviljona na izložbama u Zagrebu, Beču, Hannoveru, Stockholmu, Torinu i Chicagu. Suosnivač je grupe Exat 51 koja je u svom manifestu kao jednu od težnji vlastitog djelovanja istaknula približavanje umjetnosti i dizajna s ciljem podizanje kvalitete svakodnevnog života. Na taj je način u lokalnu sredinu prenesena bauhausovska ideja o važnosti oblikovanja čovjekove neposredne okoline za kvalitetu njegova života. Godine 1959. Picelj prvi puta izlaže u pariškoj galeriji Denise René s kojom će kasnije ostvariti blisku suradnju, ne samo kao umjetnik koji izlaže, već i kao autor plakata za brojne izložbe koje su u toj galeriji održane 60-ih godina (Agan, Arp, AACI...). Jedan je i od inicijatora pokreta Nove tendencije, te sudionik na svim izložbama od 1961. do 1975., za koje je oblikovao i neke od svojih najpoznatijih plakata. Kao grafički dizajner Picelj je izgradio autentičan stil koji je proizašao iz oblikovnih načela njegovih umjetničkih djela te se mijenjao analogno njegovu umjetničkom izričaju i interesima, ali i s obzirom na temu koju je obrađivao. Njegov karakterističan dizajnerski postupak pri izradi plakata temeljio se na korištenju sažete reprodukcije osnovnog stilskog postupka ili motiva autora ili pokreta za čiju je izložbu plakat radio. Godine 1962. počinje izdavati publikaciju A, dok 1966. izdaje mapu Oeuvre programmée u nakladi galerije Denise René. Suradnju s galerijom Denis René obnavlja 1986. godine kada u njihovoj nakladi objavljuje mapu Remember. Kao dizajner plakata, ostvario je dugogodišnju suradnju s Galerijom suvremene umjetnosti (današnji MSU), Muzejem za umjetnosti i obrt (na poziv tadašnje ravnateljice Zdenke Munk) te Muzejskim prostorom (danas Galerija Klovićevi dvori); oblikovao je i tipski standardizirao plakate za izložbe Permanenta 70-ih godina, a uredio je brojne knjige, među kojima se ističe izbor iz poezije Radovana Ivšića, Crno i crno (2003.).

Godine 1994. dobio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Ivan Picelj preminuo je 2011. godine u Zagrebu.

Ivan Picelj, Nove tendencije 4, Zagreb, 1969.

Plakat MDC za Međunarodni dan muzeja 1991: “Vrč ide na vodu dok se ne razbije!” (fotografija Damir Fabijanić)

Anti ratni plakat KRVATSKA 1991!

Vizualni identitet / plakat 1989: 11. KONGRES SKH (moto: the end)

Boris Ljubičić

Boris Ljubičić dizajner je vizualnih komunikacija i grafički dizajner. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. Od kraja 60-ih do danas realizirao je radove u gotovo svim područjima dizajna vizualnih komunikacija, od vizualnih identiteta i logotipa, preko plakata, knjiga, omotnica nosača zvuka, ambalaže, ekonomske propagande, televizijskog dizajna, tipografije, signalistike i prostornih intervencija, pa do osobnih samoiniciranih projekata. Iako se kao i mnogi njegovi suvremenici autorski formira radeći za kulturnu i umjetničku scenu, već od ranih 70-ih znatno širi područje djelovanja te od tada do danas dizajnira, s podjednakim uspjehom, za privredu, sport, medije, turizam, političke stranke itd. Između 1976. i 1979. za potrebe dizajna VIII. Mediteranskih igara u Splitu okuplja pod svojim vodstvom tim dizajnera, fotografa i drugih suradnika koji će narednih godina djelovati pod nazivom Tim vizualne komunikacije CIO. Godine 1987. osniva vlastiti STUDIO INTERNATIONAL u kojem primarno surađuje sa suprugom Rajnom Buzić, Stuartom Hodgesom (do 1992.) i sinom Igorom Ljubičićem Među najvažnijim projektima su mu logotipi i vizualni identiteti VIII Mediteranskih igara u Splitu 1979. (1976.), brenda YASSA (1974. / 1984.), tvornice Labud (1980.), HINA-e (1990.), Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (LZ 1992.), Zagrebačkog velesajma (1993.), Hrvatske radiotelevizije (1993. – 1999.), tvrtke SMS (1993. – 2002.), Muzeja za umjetnost i obrt (1995.), Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti (1998.), Muzejskog dokumentacijskog centra (1988.; 2006.), Ministarstva kulture RH (2005.), Minstarstva vanjskih i europskih poslova (1998.),

Vizualni identiteti / plakati: VIII Mediteranske igre, Split 1979 / Prvenstvo Europe u Atletici, Split 1990 (fotografija Petar Dabac)

Vizualni identitet samostalne Hrvatske: vizualni kod, lipanj 1990.( dva kvadrata) / projekt i realizacija zastave,srpanj 1990.

3D plakat MDC za Međunarodni dan muzeja

2000: Love square & circle, Volim kvadrat i krug (tema: mir između Zapada-kvadrat i Istoka-krug)

Matice Hrvatske (2007.), Instituta Ruđer Bošković (irb 2009.), CROSKI (2003.), Hrvatskog autokluba (1995. – 1998.) i niza drugih. Osim identiteta, središnje mjesto u njegovom opusu zauzimaju i plakati, u kojima se nerijetko očituje Ljubičićev senzibilitet za propitivanje medija, smisao za humor i provokaciju. Od početka 90-ih aktivno zagovara ideju cjelovitog vizualnog identiteta Hrvatske kao nosioca prepoznatljivosti njenih institucija, privrede i drugih pojavnosti. Sklon polemici i okretan u javnim i medijskim nastupima, Ljubičić koristi svaku priliku da progovori o važnosti i ulozi dizajna te objavljuje tekstove u novinama i časopisima kao što su Vjesnik,Danas, Čovjek i prostor, Život umjetnosti, Nedjeljna Dalmacija itd. Član je ULUPUH-a i Hrvatskog dizajnerskog društva čiji je bio potpredsjednik (1997. – 2001.) i predsjednik (2003. – 2005.). Inicijator je niza važnih strukovnih projekata i izložbi, uključujući Izložbu hrvatskog dizajna (od 1999.), Hrvatski dizajn centar (2005.) i Europa 2020 (2003. – 2005.). Njegov dizajn je prepoznat na globalnoj dizajnerskoj sceni te je jedan od najobjavljivanijih dizajnera u strukovnim knjigama, osvrtima i publikacijama. Član je više međunarodnih dizajnerskih žirija te dobitnik je čitavog niza najuglednih međunarodnih i hrvatskih nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.

https://www.graphis.com/master-portfolio-slideshow/borisljubicic-1/design/

Ivan Doroghy

Zgraf 6, Za bolje razumijevanje

/ For better understanding, ULUPUH GDVK, 1991.

predgovor

‘Kada smo prije nepunu godinu dana ustanovili moto ovogodišnje međunarodne izložbe grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija – za bolje razumijevanje, nismo mogli niti pretpostaviti njegovu današnju aktualnost, barem što se ovih nemirnih prostora tiče.

Zadržati i unaprijediti komunikaciju i dijalog, konačno, znati suvislo reći tko smo te jasno iskazivati vlastite vrijednosti a istodobno znati saslušati druge i prihvatiti njihove vrijednosti, temeljni je cilj svakog, pa tako i ovog kulturnog čina. Svijetu vizualnog, nazvali ga mi grafičkim dizajnom ili nekako drukčije, pripada u tome posve izuzetna uloga.

Drugo je, međutim, pitanje je imamo li još dovoljno senzibiliteta za sve one suptilne poruke što će nam biti upućene sa zidova Muzeja za umjetnost i obrt.

Iskreno bismo se radovali ako naši ukupni napori, što još prečesto nalikuju onima strastvenog amatera, makar i djelomično pripomognu tome.’

—Ivan Doroghy, predsjednik ULUPUH-a, 1991.

Alfred Pal

Branka Hlevnjak i Rhea Ivanuš, Alfred Pal, ilustracija naslovnice kataloga “alfred ampalaža, plakati knjige i štošta drugo 1960.-2000.”, Galerija ULUPUH 2001.

Alfred Pal, Beč, 30.11.1920.–Zagreb, 30.6.2010., hrvatski karikaturist, ilustrator, grafički dizajner i slikar. Prve karikature radi 1942. u Crikvenici, a objavljuje ih i po završetku rata u “Vjesniku”, “Ilustriranom vjesniku” i “Kerempuhu” čiji je bio i osnivač te urednik (1942.–1945.). Likovno-grafičkom opremom knjiga počinje se baviti 1955. godine kada ga Sportska štampa Nakladničke kuće NIP Zagreb angažira kao ilustratora knjige “Nepobjedivi kesizupci” Eduarda Bassa. Od tada je autor vizualnog identiteta gotovo svih velikih domaćih biblioteka – Hit (od 1970. – 1980-ih) , Evergreen (od 1981.), ITD (od 1977.), zatim biblioteke Latina & Greca (od 1979.), 12/20, Alfa i Omega, Zlatne knjige ili Sto najvećih (Matica hrvatska, 1980.), te ključnih domaćih izdanja poput “Biblije” (Kršćanska sadašnjost, 1976.), Klaićeve “Povijesti Hrvata” (1972.), Gamulinove “Povijesti umjetnosti u Hrvatskoj” te monografija o Šebalju, Glihi, Holjevcu, Vukovaru i Sutjeci (Monos, 1973.) za koju mu je dodijeljena i Godišnja nagrada Vladimir Nazor 1974. godine (2010. godine primio je istu nagradu i za životno djelo). S Nenadom Pepeonikom otvorio je 1964. godine sitotiskarski atelje “PP”, a iste godine postao je i članom ULUPUH-a. Slikarstvom se počeo baviti nakon 1960. godine, a 1961. godine priredio je samostalnu izložbu u Društvu arhitekata u Zagrebu. Godine 1975., s Bernardom Bernardijem, Ivanom Piceljom, Nenadom Pepeonikom, Vladimirom Stražom, Fedorom Kritovcem, Mitjom Komanom, Vahidom Hođiće i drugima, inicira osnivanje “I. zagrebačke izložbe grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija – Zgraf”, za koju je oblikovao i prvi katalog manifestacije. Uz likovno-grafičku opremu knjiga, važan dio njegovog angažmana na polju grafičkog dizajna su i plakati od kojih treba istaknuti one nastale u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagreb i Zagrebačkim dramskim kazalištem Gavella (od 1965.), Modernom galerijom u Zagrebu.

Ilustracija plakata izložbe “alfred ampalaža, plakati knjige i štošta drugo 1960.-2000.”, Galerija ULUPUH, 2001.

Nasovnica kataloga Zgraf ‘75, I. zagrebačka izložba grafičkog dizajna Zagreb, Umjetnički paviljon, 7-27.iv.1975.

Borčić Željko Graffiti dizajn

Željko Borčić stupa na scenu 1970. povratkom u Zagreb sa školo vanja u Montrealu na Sir George Williams University, ali i steče nim iskustvom ne samo grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija koje je studirao, nego i arhitekture (kroz suradnju s Vjenceslavom Richterom), i likovne umjetnosti na tragu geometrijske apstrakcije i op-arta. Kroz čitavu karijeru Željko Borčić je dosta putovao, upo znajući neke od najznačajnijih internacionalnih grafičkih dizajnera, te je strastveno nastojao biti upućen u aktualne tokove svjetske dizajnerske produkcije. Na početku karijere ta se njegova informi ranost međunarodnom scenom sretno povezala s dinamičnom i propulzivnom atmosferom domaćeg dizajna i vizualne umjetnosti kraja 60-ih i početka 70-ih godina, koja je odnjegovala niz autora od Mihajla Arsovskog i Borisa Bućana do nove generacije koju zastupaju, među ostalima Zoran Pavlović, Boris Ljubičić, Davor Tomičić i sam Borčić. Te nove autorske osobnosti, ali i novo poi manje statusa i uloge profesionalnog dizajnera, odnjegovali su se u neposrednom doticaju sa ondašnjom snažnom i progresivnom kulturnom scenom, a Željko Borčić približio joj se ne samo kao dizajner nego i kao njen aktivan protagonist, gotovo pa insajder.

Ledo - redizajn logotipa, sladoledi, smrznuto povrće, vizualni identitet, 1980.

Vizualni identitet cigareta Ronhil (1988.) i Avangard (2005.), Tvornica duhana Rovinj/McCann Erickson Zagreb

Borčićev rad za velike tvrtke počinje (…) već ranih sedamde setih, intenzivno surađuje s osječkom Saponijom za koje dizajnira oglase i ambalaže (primjerice Lahor, Zirodent), da bi se kroz osamdesete u potpunosti profilirao kao jedan od najzanimljivijih i najproduktivnijih autora upravo u tom području. Prelistavajući onodobne osvrte na dizajnersku produkciju, Borčićev se primjer često navodi kao ogledan za visoki standard oblikovanja amba laže nasuprot moru beskrvnih rješenja koja su karakterizirala ondašnje tržište. O tome, međutim, još više govori njihova dugotrajna perzistenost, pa i činjenica da su se mnogi od proi zvoda kojima je ovaj dizajner dao lice čvrsto usadili u kolektivnu memoriju – od već spomenutih Saponijinih linija, preko Kraševih delicija (Bajadera, Petit Beurre), do Leda (ukupni vizualni identitet, ambalaže sladoleda).

Osamdesetih počinje i višedesetljetni rad za domaću duhansku industriju, za koju je Borčić, kroz identitete i pakiranja, postavio i danas itekako referentan standard. Rastući angažmani u korporativnom oglašavanju neizbježno su od samostalnog dizajnerskog posla doveli do jednog od prvih lokalnih velikih dizajnerskih studija (Graffiti dizajn) koji je mogao nositi vrlo kompleksne oglašivačke kampanje. Za sve to vrijeme Borčić je zadovoljstvo nalazio i u malim, osobnim projektima, kao što su serije polaroid fotografija u kojima se poigrava sa samom kemij skom strukturom fotografske slike, ili čak umjetničke razrade grafičkih uzoraka kakve je upotrebljavao u dizajnu, re-aproprira jući ih natrag u osobni umjetnički izričaj. Željko Borčić je tijekom svoje karijere dizajnera vizualnih komunikacija aktivno sudjelovao i u samoorganizaciji unutar dizajnerske zajednice, te je jedan od suosnivača ZGRAF-a i pokretača Hrvatskog dizajnerskog društva, čiji je bio i predsjednik početkom 2000-ih godina.

(izvor http://dizajn.hr/blog/memoriam-zeljko-borcic-1942-2015/ autor teksta: Marko Golub.)

Ana Kunej Kuna zlatica

Ana Kunej (Zagreb, 1981.) po završetku zagrebačkog Studija dizajna započinje profesionalnu karijeru kao suosnivačica studija Kuna zlatica sa Zlatkom Salopek Radić. Kuna zlatica je neovisni dizajnerski studio koji se bavi svim aspektima dizajna i srodnih umjetničkih praksi, sa naglaskom na autorski pristup i komentar. Njihovi suradnici dolaze uglavnom sa područja kulture (Muzej grada Zagreba, Kulturno informativni centar), obrazovanja (Sveučilište u Zagrebu, Goethe-Institut Kroatien) i civilnog djelovanja (Centar za mirovne studije, Sindikat učitelja Hrvatske). Teme koje su fokus studija su pitanja održivosti (Održivi otok, Small Islands Organisation), ženska pitanja (Women on Women, Otočka) i inkluzija (Medecins du Monde, Savez slijepih). Posebno vrijedi istaknuti desetogodišnju suradnju sa Svjetskim festivalom animiranog filma Animafest Zagreb, te nagrađivane plakate nastale u bliskoj suradnji sa Kazalištem slijepih i slabovidnih.

O., Časopis za kritičko promišljanje života na otoku, 2018.

T. M. Plaut, Amfitrion, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život

Zlatka Salopek Kuna zlatica

Zlatka Salopek Radić (Petrinja, 1981.) po završetku zagrebačkog Studija dizajna započinje profesionalnu karijeru kao suosnivačica studija Kuna zlatica sa Anom Kunej. Kuna zlatica je neovisni dizajnerski studio koji se bavi svim aspektima dizajna i srodnih umjetničkih praksi, sa naglaskom na autorski pristup i komentar. Njihovi suradnici dolaze uglavnom sa područja kulture (Muzej grada Zagreba, Kulturno informativni centar), obrazovanja (Sveučilište u Zagrebu, Goethe-Institut Kroatien) i civilnog djelovanja (Centar za mirovne studije, Sindikat učitelja Hrvatske). Teme koje su fokus studija su pitanja održivosti (Održivi otok, Small Islands Organisation), ženska pitanja (Women on Women, Otočka) i inkluzija (Medecins du Monde, Savez slijepih). Posebno vrijedi istaknuti desetogodišnju suradnju sa Svjetskim festivalom animiranog filma Animafest Zagreb, te nagrađivane plakate nastale u bliskoj suradnji sa Kazalištem slijepih i slabovidnih.

1972.–2022., Pedeset godina Svjetskog festivala animiranog filma

– Animafesta Zagreb /

Fifty Years of World Festival of Animated Film

– Animafest Zagreb

Henrik Ibsen, Nora, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život

Marko Koržinek Koržinek dizajn

Koržinekdizajn je mala kreativna jezgra bogata iskustvom sa svih polja vizualne komunikacije oko koje se u ovisnosti o kompleksnosti projekta ekipira optimalan tim suradnika koji s najboljim rezultatom može riješiti neki problem. Takva organizacija omogućuje nam osobni pristup i direktnu komunikaciju s bilo kojim klijentom, bez obzira radi li se o složenom ili jednostavnom problemu što na kraju vodi do bržeg i efikasnijeg razvoja projekta.

Vlasnik i kreativni direktor studija je Marko Koržinek, dizajner sa preko 20 godina iskustva u području vizualnih komunikacije, oglašavanja i edukacije u dizajnu.

Od osnivanja 1997. godine, studio je realizirao veliki broj projekata u Hrvatskoj i drugim zemljama (Albanija, Austrija, BiH, Kosovo, Njemačka, Slovenija). Tijekom godina, studio je radio sa klijentima raznih profila i veličina, od malih obiteljskih tvrtki do međunarodnih korporacija poput: Dalekovod, Devolli Group, Hotel More, HGK, HRT, IGH, Naša djeca, Lovranske vile, Meggle grupa, Demokratska stranka albanije, PBZ, Rituals, Solissima, Tetra Pak…

Vizualni identitet Sovilj, suradnica: Ana Petak, dizajnerica. Naručitelj: Nenad Sovilj, dizajner, Zagreb, Godina realizacije: 2010.

Zgraf 8, Međunarodna izložba grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija / International exhibition of graphic design and visual communications, ULUPUH GDVK 1999.

Otto Antonini

Svijet, Zagrebački Zbor, Smotra Narodno stiliziranih toileta

Plakat Klub * Kavana * Kabaret / Klub * Bar * Dnevno, Zagreb 1921.

Otto Antonini (1892.–1959.) uz slikarstvo i ilustraciju jedan je od pionira grafičkog dizajna u Hrvatskoj. Najznačajniji period njegova djelovanja u dizajnu je između 1926. i 1932. godine kada pokreče ilustrirani tjednik „Svijet“, za koji radi ilustracije i dizajnira naslovnice te ga likovno uređuje. „Svijet“ je bio svojevrsna društvena kronika mondenog zagrebačkog života dvadesetih i tridesetih godina. Antoninijeve ilustracije jedan su od najdosljednijih primjera art decoa na ovom prostoru, no ovisno o temi koju predstavljaju mogu zadobiti nešto naglašenije ekspresionističke karakteristike, kako u fakturi crteža, tako i u koloritu, čiji dinamizam počiva na snažnim kontrastima boja (primjerice, crvene i crne)… Nakon Drugog svjetskog rata dobiva posao u Oglasnom zavodu Hrvatske (OZEHA). (izvor: https:// mrezadizajna.com/autor/otto-antonini)

Originalni crtež za marku Mornar, Državna pošta Hrvatske (SHS), 1919.

Možemo ustvrditi kako je Otto Antonini bio preteča profesije art direktora u Hrvatskoj jer je sam godinama određivao stil i uređivao prijelom magazina Svijet. Također je neobično što je često mijenjao logotip magazina kao i njegovu poziciju na naslovnici. U studenome 2006. Muzej grada Zagreba postavio je izložbu posvećenu Ottu Antoniniju pod nazivom Zagreb i „Svijet“

/ „Svijet“ i Zagreb. Antonini je član ULUPUH-a od 1951.

Milan Vulpe

Milan Vulpe rođen je 1918. godine u Dubrovniku, a na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti završio je slikarstvo u klasi profesora Vladimira Becića. Nakon završetka studija zapošljava se u propagandnom odjelu Jadran filma u Zagrebu, dok nešto kasnije u statusu slobodnog suradnika surađuje s OZEHA-om, OZEBIH-om te Interpublicom. Premda je bio akademski slikar, slikarstvom se kao takvim nikada nije bavio već se vrlo rano odlučuje posvetiti grafičkom dizajnu, polju u kojem će provesti ostatak svog radnog vijeka. Iako bez formalne dizajnerske naobrazbe, eksperimentirajući u praksi formira vlastiti izraz. U ranijoj fazi on počiva na korištenju i kombiniranju apstraktnih oblika od kojih tvori složenije, stilizirane kompozicije razigranog kolorita. S vremenom sve veću ulogu u njegovoj praksi preuzimaju fotografija i kolaž. Od 1953. do 1959. radi cjelokupnu grafičku opremu i vizualni identitet tvornice Chromos. U sklopu toga projekta oblikuje jednu od svojih najprepoznatljivijih figura – malog ličioca, logo tvrtke, koji se kao centralni lik javlja i u većini kasnijih reklamnih materijala. Od 1956. počinje raditi za Plivu, a ta suradnje potrajala je čak 21 godinu. Sudjelovao je i kod izrade mnogih projekata i cjelokupne likovne opreme jugoslavenskih paviljona za međunarodne izložbe u inozemstvu. Nagrada za životno djelo na području likovne umjetnosti „Vladimir Nazor“ dodijeljena mu je 1980. godine. Milan Vulpe preminuo je 1990. godine u Zagrebu.

Yougoslavie, 1000 iles Pliva, Sulamin

Pliva, Plivadon

Chromos, Jadran, boje za brodove

Selektorica Sanja Rocco, Zgraf 8

Časopis Arhitektura 1983. Vupik, Vukovar 1989. Građevinski institut 1980. Medika 1988.

propagandu i publicitet, u svojstvu dizajnera gdje radi na kreiranju

Zgraf 3, naslovnica kataloga, 1980.

Ivana Vučić

Grafička dizajnerica i fotografkinja, diplomirala na Studiju dizajna pri Arhitetonskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalnu karijeru započinje u studentskim danima kao umjetnička fotografkinja te fotoreporterka (Arkzin, Feral Tribune, Nacional, Banka, Globus, Cosmopolitan, Elle…). Od 1996. simultano radi kao freelance fotografkinja i grafička dizajnerica objedinjujući oba medija u jedinstveni vizualni jezik te surađuje s brojnim umjetnicima, muzejima, galerijama, izdavačima, marketinškim agencijama, korporacijama... 2001. suosniva studio za vizualne komunikacije Laboratorium u kojemu obavlja funkciju izvršne i kreativne direktorice, grafičke urednice, dizajnerice i fotografkinje (2001-2012) te 2008. marketinšku agenciju Lab 360 gdje obavlja ulogu kreativne direktorice (20082012). Profesionalno djelovanje nastavlja 2012. na području brandinga, grafičkog dizajna, fotografije i izdavaštva s Hamper studiom. 2013. suosniva udrugu za promicanje fotografije i suvremene umjetnnosti - Ured za fotografiju te fotografsku biblioteku f11.

Hamper studio (Ivana Vučić, Tom Jura Kaćunić), Knifer Meanders 1960–2014, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb 2014.

Članica je stručnih žirija, bavi se edukativnim radom kao gost/predavač iz područja vizualnih komunikacija, surađuje na brojnim izdavačkim projektima kao urednica knjiga i umjetničkih monografija… Dobitnica je brojnih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja za dizajnerske (AICA, London International Award (LIA), Gold iF Communication Design Award, European Design Award, Graphis Design Annual Award, HOW International Award, Good Design Award, MIAF, Eulda Award, HOW Pefect 10 Award, Red Dot Award, I.D. magazine Award, Golden Drum Award, Zagrebački salon, Rektorova nagrada…) i fotografske radove (Trofej grada Zagreba, Nagrada MUO - Zlatna plaketa, Rhotodays Rovinj, Zlatna plaketa Batana…). Njezini fotografski i dizajnerski radovi su u zbirci MUO (Zagreb) te zbirci Galerije Marino Cettina (Umag). Izlaže samostalno i skupno na izložbama u zemlji i inozemstvu. Članica je ULUPUH-a, HDD-a i HZSU-a.

Hamper studio (Ivana Vučić, Tom Jura Kaćunić), Refleksije vremena 1945–1955., Galerija Klovićevi dvori 2012. Nagrada Zgraf 1, Zgraf 12, ULUPUH GDVK, 2012.

Ivan Klisurić

Ivan Klisurić (r. 1978. / Osijek), član je Hrvatske udruge samostalnih umjetnka (HZSU), Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) i Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Studirao je na Af Studiju dizajna u Zagrebu. Od 2000-ih aktivno profesionalno djeluje kao samostalni grafički dizajner, autor je izložbi, vizualnih identiteta i publikacija, najvećim dijelom s područja kulture i nezavisne produkcije. Kontinuirano izlaže u zemlji i inozemstvu (Magdalena, Zagrebački salon, Izložbe hrvatskog dizajna 0708–1920, Lice knjige [ULUPUH], Zgraf [član organizacijskog odbora Zgraf 11, 2021.], Slavonski biennale, Dan D, Anti Design Festival London, Book Art International, Suvremeni hrvatski dizajn – In a Nutshell, itd.). Dobitnik je nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva 0910 za dizajn vizualnih komunikacija u profesionalnoj kategoriji (Projekt/ Publikacija ‘Tajne Izložbe’ u kojem sudjeluje i kao član kustoskog i organizacijskog tima projekta i serija izložbi).

aBOOK [artist’s book]

KNJIGA UMJETNIKA –PODRUČJE EKSPERIMENTA

Katalog izložbe / Vizualni identitet izložbe

ISSN 1847-5051

Kustoska platforma / Galerija Galženica, Zagreb / Velika Gorica, 2013.

ŽIVOT UMJETNOSTI 106/2020 Časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Ur. Ivana Mance IPU, Zagreb, 2020.

BITKA NA NERETVI / THE BATTLE OF NERETVA Plakat / Vizualni identitet predstave, Bacači sjenki, Zagreb, 2018.

Goran Martin Štimac

Diplomirao vizualne komunikacije 1997. godine na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studiranja, 1995. godine dobiva studentsku nagradu Zaklade Žukov (New York, SAD) te stažira u studiju Norma International i agenciji CCN.

Radio kao art i kreativni direktor u reklamnoj agenciji Digitel i BBDO Zagreb.

Od 2006. godine vodi Razum&Osjećaji, vlastiti studio za vizualne komunikacije i oglašavanje.

Pored profesionalnog bavljenja oglašavanjem bavi se proučavanjem i prezentacijom struke kroz samostalne izložbe (Izložba grafičkog dizajna i oglašavanja “Goran Martin ŠtimacŠkartdirektor”, Galerija ULUPUH; Izložba foto-grafičkih kolaža “Po Švicarcima / À la Suisse”, Galerija ULUPUH), kroz kustoske projekte (izložba ”XXXX – Četiri časopisa koja se ne srame”, HDD galerija; izložba i Dizajnerska početnica “ROMAN CIESLEWICZ: Sjajni tragovi 1961-1995”, HDD galerija i Dan D; izložba “Informacija 1970-1990: dizajn za kulturu Željka Borčića”, HDD galerija, autor koncepcije i su-kustos i su-urednik mini-monografije “Željko Borčić – dizajn, umjetnost, fotografija” s Markom Golubom).

U važnija priznanja ubraja nagrade na festivalima MIAF, LIAA, EPICA, Eurobest, Effie, Golden Drum, ZGRAF 9, Magdalena, GRAPHIS Poster Annual.

Član Hrvatskog dizajnerskog društva, Ulupuha, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Prijava rada na Ulupuhovu izložbu za selekciju izložbe SISTEMATSKI PREGLED

autor: Goran Martin Štimac naslov rada: BODYFLOSS tehnika: arilik na plahti dimenzije: 135 (visina) x150 (širina) cm

objašnjenje: Negdje tamo nakon četrdesete godine života, manje-više svi grafički dizajneri “burn-outaju” te krenu kukati kako im se više ne da baviti dizajnom i “gurati miša”. Problem je u tome što osim dizajniranja, ništa drugo i isplativije i ne znaju raditi,

pa silom prilika nastavljaju. Utjehu traže u dozvoljenim i nedozvoljenim stimulansima. Dugogodišnja droga po mom izboru je šećer, u vidu svih vrsta čokolada. Dopaminski učinak je kratkotrajan, no vidljiva posljedica je dad-bod(y). Ovim uratkom, koji mi visi u dnevnoj sobi, podsjećam sebe da se detoksiram i dovedem u red.

napomena:

- ne nudim za izlaganje reprodukciju (papirnati plakat), već stvarnu sliku (platno).

Valjda je i to grafički dizajn kad ima slova (!). Oš-neš, Bangladeš! Na zid se pribija čavlićima. (vidi slike desno)

Mihajlo Arsovski

Mihajlo Arsovski (Skopje, 1937. – Zagreb, 2020.) rođen je 9. srpnja 1937. godine u Skopju. Od rane mladosti živi u Zagrebu, a grafičkim se oblikovanjem počinje baviti početkom 1960-ih te ubrzo postaje jedan od najistaknutijih dizajnera u Hrvatskoj i šire. Od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća vizualno oblikuje identitet zagrebačkog Teatra &TD: plakate, ulaznice, pozivnice, programske knjižice, kalendare i slično, koji čini najopsežniji i vizualno najprepoznatljiviji dio njegova opusa. Uz Teatar &TD, oblikovao je i vizualni identitet Komorne pozornice SC-a, Galerije SC, a svakako treba istaknuti i njegovo djelovanje u području oblikovanja knjiga/edicija za: Biblioteku Razlog, Kolo, BiblioTeku, izdanja SN Libera i Cekadea; novina: Studentski list, Polet, Pop Express, Telegram; časopisa: Razlog, Život umjetnosti, Prolog, Teka; scenografija, interijera, postava izložbi, signalizacija (zagrebačka zračna luka 1974.), omota ploča (Arsen Dedić, Čovjek kao ja, 1969.), itd. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva 2008. godine, te već u uvodu spomenute Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo u području likovnih i primijenjenih umjetnosti za 2019. godinu. Radovi mu se nalaze u brojnim privatnim i muzejskim zbirkama: Muzej za umjetnost i obrt, Muzej suvremene umjetnosti, Kabinet grafike HAZU, Grafička zbirka NSK, Muzej grada Zagreba, te kolekciji njujorške MoMA-e.

Antun Šoljan: Čarli Turina se vozi avionom, 1970-ih

Tatar ITD, tiskanica, 1974.

Izložba fotografija, ULUPUH, 1973.

Grand Prix Zgraf 12: Nikola Đurek & Marija Juza, Balkan, 2012.

Zgraf ured

Autori organizacijskog ureda koji izlažu na Sistematskom pregledu

Morana Radanović

Igor Stanišljević

Nedjeljko Špoljar

Mario Aničić

Ivan Antunović

Marino Krstačić Furić Ana Tomić

Lidija Novosel

Miranda Herceg Antonio Dolić Branimir Kolarek

Morana Radanović

Preuzeto: “Nepoznato o poznatom, Morana Radanović – prilozi povijest hrvatskog dizajna 1989. – 2014.”, katalog izložbe, tekstovi: Sanja Rocco i Branka Hlevnjak, Zagreb, Galerija ULUPUH, 4.11. – 13.11.2017. 1965.–2014.

Profesionalne početke na polju grafičkog dizajna ostvaruje krajem 80-ih u studiju Graffiti dizajn u Samoboru, a potom osniva studio M-graffik koji radi poglavito dizajn ambalaže te druge usluge promidžbe i dizajna za velike međunarodne klijente: Cocu Colu, za koju je između ostalog, napravila i bocu na zgradi zagrebačke punionice, agenciju McCann Erickson i dr. Osvaja nagrade za amblažu, među kojima se ističe Svjetska nagrada World Packaging Award 2000. godine, za dizajn bočice Cappy soka. Rad joj je predstavljen u knjizi “Exploring Packaging Desing” autora Chucka Grotha (2006.). Bila je aktivna članica ULUPUH-a, a u više navrata članica Umjetničkog savjeta udruge te Organizacijskog odobora međunarodne izložbe grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf (1999., 2008.).

Skica za ambalažu Cappy soka, 2001., naručitelj: Coca Cola HBC

Ambalaža Cappy soka, 2001, naručitelj: Coca Cola HBC

Igor Stanišljević

Igor Stanišljević, magistar dizajna rođen je 1970. godine u Puli. Diplomirao je grafički dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine. Radio je u novinama ‘Homo volans’, ‘Studentski list’, ‘Tjednik’, ‘Jutarnji list’ kao art direktor i kreativni direktor. Vodi kompleksne projekte poput brendiranja Liburnia Riviera Hotela ili projekta Pula je više — brendiranja grada Pule, dizajna proizvoda, web portala (Zračna luka Pula, Novosti, Ministarstvo kulture, Atlantic Grupa, itd.) kao i dizajna za mnoge kulturne manifestacije (Zadar snova, Pula Film Festival, Glazbene večeri u Svetom Donatu, Osorske glazbene večeri, Artexc hange, itd.).

Član je ULUPUH-a, HZSU-a i HDD-a. Pred sjednik je sekcije za grafički dizajn i vizualne ko munikacije ULUPUH-a od 2003. do 2008. godine.

Predsjednik je organizacijskog odbora zgraf9 i zgraf10 te član izvršnog odbora zgraf11, zgraf12 i zgraf13. Član je umjetničkog savjeta ULUPUH-ove sekcije za grafički dizajn i vizualne komunikacije. Član je međunarodnog žirija 24. International Biennial of Graphic Design Brno, 2010. Osnivač je i direktor agencije Parabureau.

Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i priznanja (INDEX; Wolda; Eulda; Hong Kong Inter national Poster Trienal; Rebrand 100 Global Award; IDA; HOW; Creativity + Commerce, Print Magazi ne itd.). Predstavljen je u časopisu PRINT — show case of the best of European design. Radovi su mu objavljeni u knjizi Worldwide Identity, Robert L. Peters, Rockport, 2005. Predstavljeni su mu radovi u BusinessWeeku, dizajn magazinu NOVUM itd.

Nedjeljko Špoljar

Nedjeljko Špoljar (1969.), vlasnik je i kreativni direktor te voditelj S/P/P odjela zagrebačkog studia Sensus Design Factory, jedne od međunarodno najcjenjenijih hrvatskih dizajnagencija. Od 1996. godine izlagao je na stotinjak dizajnerskih i arhitektonskih izložbi diljem svijeta. Njegovi se projekti redovito uvrštavaju u referentne međunarodne preglede grafičkog dizajna i dobitnik je preko trideset nagrada vodećih svjetskih dizajnerskih organizacija i publikacija (AIGA, Type Directors Club New York, Communication Arts Magazine, Graphis, I.D.

Branko Kincl 1+2, monografije; naručitelj: Kabinet grafike HAZU; nagrade: Award of

Magazine, Print Magazine, Society of Typographic Arts Chicago). Njegovi radovi se nalaze u brojnim domaćim i inozemnim kolekcijama dizajna, uključujući zbirke institucija kao što su Kabinet grafike HAZU, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, Muzej za arhitekturu i dizajn (Ljubljana), Columbia University (New York), Muzeum Plakatu w Wilanowie (Varšava), Deutsches Buch- und Schriftmuseum (Leipzig) te Bibliothéque nationale de France (Pariz). Objavljivan je u preko stotinu knjiga i periodika posvećenih dizajnu, arhitekturi i vizualnim umjetnostima.

Excellence — Communication Arts Typography Annual 2017, STA100 Award, Graphis Gold

Mario Aničić

Radi na projektima komunikacijskog i medijskog dizajna, kako u području institucionalne tako i u području nezavisne kulture te civilnog društva. U svom radu na inovativne načine koristi tehnološka znanja suvremene grafičke proizvodnje, a posebice spoznaje o svjetlu, boji i reprodukciji. Svoje projekte vezane za medijski dizajn od 1999. realizira u sklopu autorske agencije _ured. Član je ULUPUH-a od 2005. godine, a od 2008. do 2022. godine u funkciji predsjednika vodio je Sekciju za grafički dizajn i vizualne komunikacije. Od tada sudjeluje i u pokretanju i realizaciji više izdanja Zgrafa –međunarodne izložbe grafičkog dizajna, a sudjelovao je i u organizaciji više izdanja Zagrebačkog salona posvećenih primijenjenoj umjetnosti i dizajnu. Član je neprofitne udruge za produkciju i promicanje kulturnog stvaralaštva i teorije Drugo more u Rijeci. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Zagreb. Izlagao je radove grafičkog dizajna na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu, Rijeci i Požegi.

52. zagrebački salon –primijenjene umjetnosti i dizajn, (Ne)primjenjivost primijenjenih umjetnosti / The In/Applicability of the Applied Art, ULUPUH 2017.

Ivan Antunović

Rođen u Zagrebu 1975. godine, po struci je grafički dizajner sa srednjom stručnom spremom (maturirao 1994. godine na grafičkom odjelu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna). U struci je aktivan od 1995. godine. Njegovo dugogodišnje profesionalno iskustvo obilježeno je radom u kreativnim timovima ili kroz samostalni angažman u sklopu dizajn studija i reklamnih agencija. 2008. godine primljen je u članstvo HDD-a u profesionalnoj kategoriji a 2012. primljen je i u članstvo ULUPUH-a, u Sekciji grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, u sklopu koje je bio

predstavnik umjetničkog savjeta sekcije. 2017. godine primljen je u članstvo Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Iza sebe ima niz prigodnih samostalnih i grupnih izložbi, te predavanja. Danas djeluje u statusu samostalnog umjetnika a aktivan je i u području nezavisne glazbene scene. Nastavlja suradnju s drugim autorima u sklopu odabranih domaćih i međunarodnih projekata na području grafičkog dizajna i glazbe.

Portfolio s odabirom aktualnijih radova: https:// www.facebook.com/nieuwndg

MIKI MAUS IZA ŽELJEZNE ZAVJESE (originalna verzija, 2020.)* DJETINJSTVO IZA ŽELJEZNE ZAVJESE (dorađena verzija, 2022.) Plakat za izložbu Likovno-grafičko oblikovanje/ ilustracija: Ivan Antunović Klijent: Pomorski i povijesni

muzej hrvatskog primorja Rijeka / Peek&Poke, HR *originalna verzija je u datom trenutku ugledala svjetlo dana u obliku plakata ali kako to biva kod nas, nažalost zbog političkih razloga, prvotna verzija je zaživjela tek kao

promotivni predložak. Uslijed naknadnih Disneyevih okolišanja i potpunog nerazumijevanja koncepta, ovaj izložbeni projekt pretrpio je naknadne omanje modifikacije u samom nazivu i ilustraciji.

Marino Krstačić Furić

Marino Krstačić-Furić (1984.) diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer grafika. Nakon studija radi kao freelance grafički dizajner u suradnji s Anom Tomić. Od početka profesionalnog djelovanja radi većinom na projektima koji su usko vezani za kulturu, umjetnost i nezavisnu scenu. Područje djelovanja obuhvaća više segmenata vizualnih komunikacija, od dizajna knjiga, kataloga, plakata, identiteta, izložbenog dizajna, prostornih grafičkih intervencija s posebnim naglaskom na autorskoj

ilustraciji. Član je HDD-a, ULUPUH-a, HZSU-a i riječkog udruženja umjetnica i umjetnika Delta 5. Reference: Muzej moderne i suvremene umjetnosti; Muzej Apoksiomena; Hotel Adriatic; Zagrebačko kazalište mladih; Drugo more; Deltalab; Zaklada Sveučilišta u Rijeci; Art Kino; Grad Rijeka; Kastafsko kulturno leto; Udruga Plime; Inicijativa kulturalnih studija; Kazališna radionica Malik; Biennale mozaika Rijeka; HNK Ivan pl. Zajc...

Marino i Ana: Drugi dio, Galerija Bernardo Bernardi, Zagreb, 2019.

Ana Tomić

Ana Tomić diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer grafika. Nakon studija radi kao freelance grafička dizajnerica u suradnji s Marinom KrstačićFurićem. Od početka profesionalnog djelovanja radi većinom na projektima koji su usko vezani za kulturu, umjetnost i nezavisnu scenu. Područje djelovanja obuhvaća više segmenata vizualnih komunikacija, od dizajna knjiga, kataloga, plakata, identiteta, izložbenog dizajna, prostornih grafičkih intervencija s posebnim naglaskom na autorskoj

ilustraciji. Članica je HDD-a, ULUPUH-a, HZSU-a i riječkog udruženja umjetnica i umjetnika Delta 5. Reference: Muzej moderne i suvremene umjetnosti; Muzej Apoksiomena; Hotel Adriatic; Zagrebačko kazalište mladih; Drugo more; Deltalab; Zaklada Sveučilišta u Rijeci; Art Kino; Grad Rijeka; Kastafsko kulturno leto; Udruga Plime; Inicijativa kulturalnih studija; Kazališna radionica Malik; Biennale mozaika Rijeka; HNK Ivan pl. Zajc...

Marino i Ana: Drugi dio, Galerija Bernardo Bernardi, Zagreb, 2019.

Lidija Novosel

Lidija Novosel rođena je 1979. u Zagrebu. Godine 2006. diplomirala je na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, u klasi prof. Stipe Brčića, nakon završenog studija ekologije na PMF-u u Zagrebu. Profesionalnu karijeru započinje još tijekom studiranja, pri čemu osobito surađuje s udrugama civilnog društva. Radila je u Studiju 2M, Studiju grafičkih ideja i u studiju Bestias dizajn. Članica je ULUPUH-a od 2013. i HZSU-a od 2020.

ZagrebDox, vizualni identitet festivala i festivalskih izdanja 2012.–2021. Koautorice: Mia Vučić (vizualni identitet + 2012.), Tatjana Strinavić (2016.2021.)

Miranda Herceg

Plakat za film „Hotel za pse“ (scenarij i režija Miranda Herceg) - detalj plakata_ U eksperimentalnom filmu „Hotel za pse“, transformaciju čovjeka u psa, kroz niz subjektivnih kadrova, prati postupna degradacija filmskog formata (od 35 mm do snimke mobitelom), povezana s razlikom između čovjekovog i psećeg vida. Prenesena u medij grafičkog dizajna ista tema izražena je odnosom boje (ljudska percepcija) i neboje (pseća percepcija) u ilustraciji koja zrcalnom projekcijom pretvara tanjur u pseću zdjelicu.

Miranda Herceg diplomirala je na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Aktivna je na širem umjetničkom polju, od dizajna do filma. Njezin interes za filmski i fotografski medij, otpočet tijekom studija, prerastao je u aktivno bavljenje eksperimentalnim filmom. Kao filmsku autoricu najviše je zaokuplja urbana tematika – odnos čovjeka i prostora, te prisustvo sustava znakova i komunikacijkih sredstava u urbanom krajoliku. Baveći se navedenom motivikom, ostvaruje vezu sa svojom temeljnom profesijom i kreativnim ishodištem – dizajnom. Autorica je i voditeljica dizajnerskih radionica u organizaciji HDD-a, ULUPUH-a. Na SveučilištuVERN’ je predavač na preddiplomskom studiju Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje te je mentorica je na više završnih radova. Sudjelovala je na međunarodnim znanstvenim konferencijama i do sada je objavila dva znanstvena rada. Uz

samostalne izložbe (Kreativni dnevnik, Sinteze https://ulupuh.hr/miranda-herceg-sinteze/, Kamo bez dizajna?), sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama (Zgraf, Zagrebački salon, Izložbe HDD-a, BIO Ljubljana, Salon mladih, Europe 2020 – Today for tomorrow i dr.) i filmskim festivalima (25FPS, Dani hrvatskog filma, Međunarodni festival novog filma, Split, Alternative Film / Video Festival Beograd, FIDMarseille, Kassel Documentary Film and Video Festival, Videoex festival Zurich, DokuFest Prizren, One take film festival, Aubagne Int. Film Festival i dr.). Za svoj rad nagrađivana je u zemlji i inozemstvu. Članica je izvršnog odbora međunarodne izložbe Zgraf 12 te selekcijske komisije studentske izložbe u okviru programa Eduzgraf. Članica je Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) i Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH).

Antonio Dolić

Rođen 1971. u Zagrebu. Diplomirao na Studiju dizajna tekstila i odjeće pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Tokom studija počeo se profesionalno baviti grafičkim dizajnom. Kao dizajner i art direktor profesionalno djelovao u domaćim i međunarodnim kreativnim studijima i agencijama - Handesign, Leo Burnett, Futura DDB, Lowe Digitel.

Od početka profesionalnog djelovanja do danas autor je mnogih vizualnih identiteta, reklamnih kampanja, godišnjih izvješća, ambalaža, časopisa, knjiga, plakata te je dobitnik domaćih i međunarodnih priznanja.

Od 2003. vodi vlastiti studio (restart) za dizajn i vizualne komunikacije Od 2018. suosnivač je umjetničke organizacije ARKTIK-institut za budućnost zajedno s umjetnicom Vesnom Mačković.

članstvo u strukovnim udrugama:

- ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti

- Predsjednik umjetničkog savjeta grafičke sekcije ULUPUH-a

- HDD - Hrvatsko dizajnersko društvo

Zagrebački salon the

Branimir Kolarek

Kolarek je grafički dizajner i ilustrator koji profesionalno djeluje od 2000. godine.

Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu (Dizajn vizualnih komunikacija).

Polje njegovog rada su grafički dizajn i digitalna ilustracija.

Uža specijalizacija mu je rad na tehnički orijentiranim temama i klijentima.

Dingač Strinić

• A • Albert Antonija • Aničić Mario • Antonini Otto • Antonović Ivan • Antonović Fran • Antunović Ivan • Arsovski Mihajlo • Augustinović Mladen • B • Babaja Iva

• Babić Kristina • Balažević Ivan • Baldasar Miroslav • Barković Vanda • Bauer Sokol Krešimir • Baus Marko • Bekar Dušan • Beker Zvonimir • Beker Žarko • Belinić Ivica • Benko Boris • Berić Zlatko • Bijelić Gordan • Bilić Zlatka • Bis Ferdo

• Biškupić Božo • Bojić Radovan • Bolanča Roko • Boman Višić Aleksandra • Bonjaj Zvonimir • Borčić Željko • Boršić Vladimir • Bourek Zlatko • Bralić Damir

• Bratelj Tadej • Bravo Muhamed • Brčić Tihoni • Bregar Tihomir • Bruketa Davor • Bubaš Boris • Bublić Miljenko • Bućan Boris • Buden Krešimir • BukovacGašević Silvia • Bulat Sergije • Burić Željko • Butor Jozsef • Buzić Ljubičić

Hruškovec Tomislav • Hrust Nataša • Huić Tomislav • I • Ilić Mirko • Ille Daniel

• Ivandić Boro • Iveković Sanja • J • Jakovljević Robert • Jelača Krešimir • Jokanović Jana • Jordan Željka • Jurjević Roko • Jušić Božo • K • Kadoić Biljana • Kalentić Marija- Marina • Kamnatnik Robert • Kavurić Kireta Inja • Keček Zvonimir • Klisurić Ivan • Knapić Andrea • Knez Josip • Kolar Josip • Kolar Josip • Kolarek Branimir • Korenčić Jelena • Koržinek Marko • Kosanović Slaven • Kovačević Dragutin • Kovačević Milovan • Kovačević Milovan • Kovačević Bolanča Jasenka

• Kožić Vesna • Kožul Stojanovska Maja • Krajcer Tomislav • Kresonja Kristina

• Križan Petra • Križan Ivan • Krpan Igor • Krstačić Furić Marino • Kršić Dejan

• Kuduz Ante • Kunej Ana • L • Ladović Josip • Laforest Lidija • Legović Milan • Ljubić Gojnik Mirjana • Ljubičić Borislav • Lukačić Zvonimir • Lušičić Andre • M

• Majić Pavo • Majstorović Ivan • Marač Branko • Margold Vlado • Maričić Jovica

• Marjanović Jadranko • Marks Aleksandar • Martić Nenad • Martinez Dubravko

• Martinić Anka • Matičić Horvath Ljubica • Matijašević Mucko Sunčana • Mazal Ostojić Danijela • Melnjak Zvonimir • Merle Edita • Mesarić Flegar Pavica • Meštrović Irislav • Mihovilović Petar • Mikulić Melina • Miloloža Krešimir • Mohl Kristian • Momić Miroslav • Mortigjija Anušić Vinka • Musić Jelena • N • Nikolić Siniša • Nikolić Popović Ivana • Nikpalj Natalija • Nobilo Živko • Novosel Lidija • O

• Oršić Romac Elizabeta • P • Pahernik Ivan • Paić Branimir • Pal Alfred • Pantar Lučka • Pavelić Glogoški Julija • Pavlović Zoran • Pavlović Zoran • Pečenko Marina • Pepeonik Nenad • Perković Fleck Jasna • Pernar Ana • Petrak Mario • Petrić Ratko • Pevec Dragica • Pilat Josip • Pirnat Vlasta • Pleša Boris • Pliskovac Zvonimir • Poldrugač Zvonimir • Politeo Toni • Popović Danijel • Prelević Momčilo

• Puljak Ivan • Putra Žižić Marija • R • Radanović Morana • Radić Siniša • Raič Ivo

• Rajčević Milan • Rajčić Marijana • Rađa Ivica • Rebernak Jože • Reberski Siniša

• Resner Vladimir • Richter Ivan • Rocco Sanja • Rogić Branimir • Roller Mateljić Sara • Rončević Krešimir • Rosandić Nikola • Rožman Postić Vesna • Runjić Boris

• Salopek Zlatka • Simončić Savo • Sinovčić Miroslav • Sinti Marović Jagoda • Skozret Krešo • Spasojević Predrag • Stanišljević Igor • Stegnjaić Jadranka • Stubičar Saša • Š • Šaka Božidar • Šalić Petar • Šantić Ivan • Šegović Željko • Šepić Stanko • Šestan Đuro • Šimetić Ivan • Škrgatić Zdenko • Škrgić Nikola • Špigel Jadranka • Špoljar Nedjeljko • Špoljar Kristina • Štefanec

NAKLADNIK:

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Preradovićeva 44/1, Zagreb

ZA NAKLADNIKA: Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a

UREDNICI I PREDGOVOR: Mario Aničić i Miranda Herceg

POSTAV IZLOŽBE: Antonio Dolić i Branimir Kolarek

VIZUALNI IDENTITET: Mario Aničić grafički slog: Lumin, Lumin Sans, Nikola Đurek

GRAFIČKI DIZAJN: Lidija Novosel

TISAK: Offset NP GTO, Tomislav Holjevac

NAKLADA: 80 primjeraka

isbn: 978-953-327-225-2

PROSTOR ODRŽAVANJA IZLOŽBE: Galerija ULUPUH, Ilica 13 / 1.kat, Zagreb

Tel: ++385 1 4813 746 galerija-ulupuh@zg.t-com.hr

ORGANIZATOR IZLOŽBE:

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Sekcija za grafički dizajn i vizualne komunikacije, Preradovićeva 44/1, Zagreb ulupuh@zg.t-com.hr www.ulupuh.hr

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH