7 minute read

4. Primjena kisika

Next Article
2. Vitalni znakovi

2. Vitalni znakovi

4.

Primjena kisika

Advertisement

SADRŽAJ

Indikacija za liječenje kisikom .................................................. 28 Indikacija za oksigenoterapiju .................................................. 28 Pokretni sustav za primjenu kisika .............................................. 28 Centralna opskrba kisikom .................................................... 30 način davanja kisika (aplikatori) ................................................ 32

Ishodi učenja:

1. protumačiti koji su uzroci i indikacije za primjenu oksigenoterapije 2. nabrojiti dijelove i funkciju uređaja za primjenu kisika putem pokretnog sustava 3. navesti potreban pribor, materijal i tijek izvođenja postupka primjene terapije kisikom pokretnim sustavom 4. obrazložiti što je centralna opskrba kisikom i načine opskrbe u bolnici 5. navesti i opisati aplikatore za primjenu kisika

Indikacija za liječenje kisikom

Liječenje kisikom primjenjuje se u terapijske svrhe koncentracijom kisika većom od koncentracije u zraku (21 %). Terapija kisikom provodi se prije svega kod hipoksije i hipoksemije. Hipoksija znači smanjenje opskrbe tkiva kisikom. To je stanje u kojemu opskrba tkiva kisikom nije dostatna za pokriće metaboličkih potreba. Hipoksemija je pak stanje smanjenoga parcijalnog tlaka kisika u krvi. S obzirom na to da je primjena kisika drukčiji oblik lijeka, zahtijeva poštovanje osnovnih načela terapije kisikom: • kontrolirano (terapija se mora primjenjivati u kontroliranim uvjetima) • kontinuirano (potrebno se pridržavati se propisanog vremena terapije) • točno doziranje kisika (primjena propisane – niske doze kisika).

Indikacija za oksigenoterapiju

Oksigenoterapija se provodi tijekom bolničkog liječenja putem centralnog skladišta i pokretnim sustavom, dok se u bolesnikovoj kući primjenjuju boca s komprimiranim kisikom, boca s tekućim kisikom i koncentrator kisika. Indikacije za terapiju kisikom: • kronična hipoksija (plućni emfizem, kronična opstrukcije pluća) • akutna stanja u kojima se hipoksija ne očekuje • akutno koronarno stanje (zatajivanje srca, arterijska hipoksija) • teške ozljede ili opekline • drugi uzroci (otrovanja cijanidima, ugljikovim monoksidom).

Pokretni sustav za primjenu kisika

Na bolničkim se odjelima pokretni sustav primjenjuje kada izostaje centralni izvor kisika. Pokretni sustav kisika sastoji se od: • čeličnog spremnika (boca) koji sadržava kisik pod tlakom od 120 do 200 atmosfera (1 atm 0 = 101, 325 kPa) • manometra pokazivača tlaka kisika u spremniku, a na osnovi visine tlaka može se izračunati količina kisika formulom (volumen kisika u litrama x tlak u atm. = količina kisika u litri) • redukcijskog ventila koji služi za puštanje kisika iz spremnika pod takom od 1 atmosfere • plinomjera s regulacijskim mehanizmom za ispuštanje kisika u ovlaživač ili odvodnu cijev sustava, željenom brzinom protoka i koncentracijom kisika.

Pri protoku 5 L kisika/min koncentracija kisika iznosi 30 %, pri protoku 10 L kisika/min oko 50 %, a pri protoku 20 L/min oko 80 %. • ovlaživača zraka (uređaja za vlaženje zraka) pri protoku iz spremnika u dovodnu cijev aplikatora • dovodne cijevi s aplikatorom koja čini spojnicu spremnika s ovlaživačem kisika s uređajem i njega s aplikatorom • aplikatora kisika, pomagala kojim se kisik dovodi do pacijenta.

Pri rukovanju pokretnim sustavom za davanje kisika potrebno je prilagoditi prostor (kontrolirani uvjeti) prema sljedećim mjerama: • pri provođenju zdravstvene njege ne rabiti masti, alkohol, ulja, vazelin • ne koristiti se zapaljivim sredstvima (razrjeđivač, boje) • održavati razmak od najmanje 2 metra od izvora kisika • ne spajati u istu utičnicu spremnik kisika i druge uređaje • izbjegavati produžne kabele • spremnik ne smije biti izložen velikoj hladnoći ili toplini • masnim se rukama ne smije rukovati sustavom za davanje kisika • izbjegavati prevrtanje spremnika (stalak na kotačima čvrsto pričvrstiti) • ne pušiti u blizini primjene kisika • nakon terapije na praznom spremniku potrebno je zatvoriti glavni ventil, namjestiti praznu kapu i vratiti ga u skladište. Procjena prije terapije kisikom odnosi se na: • provjeru bolesnikova psihofizičkog stanja • prohodnost dišnog sustava (nosne i usne šupljine) • ispravnost aparature i izvora kisika • ispravnost odabranog aplikatora za primjenu kisika.

Slika 4-1. Kocentrator kisika Slika 4-2. Prenosivi koncetrator kisika

Potrebni pribor i materijal za postupak: • osobna zaštita (rukavice, maska) • izvor kisika (centralni ili pokretni) • redestilirana voda • aplikator za primjenu kisika.

Tijek izvođenja postupka: • objasniti bolesniku postupak • bolesniku dopustiti pitanja i ublažiti njegov strah • osigurati privatnost • u slučaju kućne oksigenoterapije educirati obitelj o pravilnoj primjeni kisika • osigurati kontrolirane uvjete primjene terapije • u ovlaživač uliti redestiliranu vodu • primijeniti pravilnu tehniku postavljenja aplikatora • primijeniti propisanu terapiju kisikom • kontrolirati propisanu terapiju i vitalne funkcije • dokumentirati postupak, naznačiti poteškoće, probleme, komplikacije • o svakoj promjeni obavijestiti liječnika.

Slika 4-3. Pokretni sustav za primjenu kisika

Centralna opskrba kisikom

Bolnice u svojoj strukturi trebaju biti opremljene centralnom opskrbom medicinskim plinovima, koja se nalazi se uz uzglavlje kreveta.

• uputiti bolesnika u mjerenja za sprječavanje nastanka komplikacija i rizika od oksigenoterapije.

Način davanja kisika (aplikatori)

Terapija kisikom može se provoditi s pomoću ovih aplikatora: • nazalna kanila • nazofarigealni kateter • obična maska za usta i nos • Venturijeva maska • šator za davanje kisika. Nazalna je kanila mekana plastična ili silikonska cijev s dvama kratkim nastavcima za nosnice veličine 1,5 cm. Učinkovita je primjena kisika 1 – 6 L/min (bez ovlaživanja do 4 L/min), a rabi se u bolesnika s minimalnom potrebom za kisikom. Nazofarigealni je kateter cjevčica izrađena od plastike ili gume, dužine 30 cm, koja na donjem dijelu u dužini 3 – 5 cm ima nekoliko rupica. Navlaženi kateter uvodimo kroz nosnicu sve do ždrijela do visine vrška uvule, a njegov gornji dio spojimo s izvorom kisika. Tijekom terapije potrebno je izmjenjivati nosnice svakih 8 – 10 sati. Omogućuje davanje visokih koncentracija kisika i aspiracije bez ozljede nosne sluznice. Obična maska (plastična prozirna) pokriva usta i nos i cjevčicama je spojena za izvor kisika. Prednost joj je što se lako postavlja, a nedostatak to što je bolesnik teže podnosi. Bolesnik s maskom ne može se hraniti peroralno, otežava mu iskašljavanje i ometa komunikaciju. Maska omogućuje protok kisika 5 – 8 L/min s koncentracijom kisika od 40 %.

Slika 4-5. Nazalni kateter i obična maska

Venturijeva maska, plastična maska koja pokriva usta i nos, dobro prianja uz lice i ima nekoliko manjih otvora za izlazak izdahnutog i suvišnog zraka. Omogućuje protok i kisika od 2, 4, 6, 8 ili 10 L/min i osigurava koncentraciju kisika od 24 %, 28 %, 31 %, 35 % i 40 % te s pomoću plastične cijevi spojena je s izvorom kisika.

Slika 4-6. Venturijeva maska

Pitanja za provjeru znanja:

1. Koje su indikacije za oksigenoterapiju? 2. Koji su dijelovi pokretnog sustava za davanje kisika? 3. Opišite postupak pripreme prostora, pribora i materijala za primjenu kisika. 4. Objasnite tijek izvođenja postupka primjene kisika preko pokretnog sustava. 5. Koji se plinovi upotrebljavaju u medicini? 6. Kojim sustavima se provodi centralna opskrba kisika u bolnicama? 7. Nabrojite i objasnite vrste aplikatora za davanje kisika.

5.

Primjena lijekova

SADRŽAJ

Oblici lijekova ............................................................... 36 Pohranjivanje lijekova u ordinaciji dentalne medicine .............................. 37 Pravilna primjena lijekova ..................................................... 37 Način primjene lijekova u organizam ............................................ 38 Priprema pacijenta i oralna primjena lijeka ....................................... 38 Postupak primjene oralne terapije .............................................. 38 Priprema pacijenta i lijeka za parenteralnu primjenu ............................... 39 tehnike davanja supkutane i intramuskularne injekcije ..............................41 tehnika davanja intramuskularne injekcije ........................................ 42 Komplikacije parenteralne terapije .............................................. 43 Lokalna primjena lijekova ...................................................... 44 tehnika postavljanja intravenske kanile .......................................... 46

Ishodi učenja:

1. razlikovati oblike lijekova 2. nabrojiti pet pravila primjene lijeka 3. objasniti postupak i demonstrirati oralni način primjene lijeka 4. opisati i demonstrirati postupak parenteralne primjene lijeka 5. razlikovati i provesti tehnike supkutane i inramuskularne primjene terapije 6. protumačiti komplikacije parenteralne primjene lijeka 7. razlikovati i primijeniti lokalnu uporabu lijeka (oko, uho, nos, koža) 8. objasniti i demonstrirati tehniku uvođenja kanile

Oblici lijekova

Lijekovi se primjenjuju u svrhu sprječavanja bolesti te ublaživanju i otklanjanja simptoma bolesti. Njihovo djelovanje može imati djelotvoran (pozitivan), nedjelotvoran ili štetan (otrovni) učinak. Prema podrijetlu mogu biti prirodni (biljke, životinje) i umjetni dobiveni iz polusintetičkih i sintetičkih materijala. Oblici lijekova prema stanju u kojemu se nalaze: • čvrsti • polučvrsti • tekući • plinoviti. Čvrsti oblici lijekova • prašci (usitnjeni lijekovi, određeni u točnoj dozi, u posebnom ovitku, namijenjeni za vanjsku i unutarnju primjenu) • kapsule (škrobne, želatinaste čahurice sa zrnatim ili praškastim sadržajem za cjelovitu oralnu primjenu) • tablete (sadržavaju lijek u obliku dražeja, lingvalete, oriblete, vaginalete, čepići). Polučvrsti oblici lijekova Namijenjeni su za vanjsku i unutarnju primjenu na koži i sluznicama, a dijele se na: • gel (prozirni koloidni pripravci, primjenjuju se na koži i sluznicama) • paste (slične mastima, sastoje se od veće količine masti ne topljivog prašaka, primjenjuju se na koži i sluznicama) • kreme (pripravci meke konzistencije, sadržavaju vodu, mast ili ulja, dobro prodiru u kožu, mogu biti u staklenoj formi, tubi ili u drugom obliku) • ljekovite masti (sterilni pripravci za primjenu lijeka u oči i masne podloge namijenjene samo za vanjsku primjenu). Tekući oblici lijekova Služe za vanjsku, unutarnju i parenteralnu primjenu, a primjenjuju se kao: • preoralne otopine (sirupi), parenteralne otopine (infuzije) • mješavine (više različitih lijekova za peroralnu i parenteralnu primjenu) • kapljice (primjenjuju se ukapavanjem u nos, oči i uši) • injekcije (parenteralna, supkutana, intramuskularna primjena) • otopine (gotove bistre tekućine u staklenom i plastičnom obliku /destilirana voda/) pomiješane s krutim ili plinovitim tvarima. Plinski oblici lijekova To su plinoviti i hlapljivi lijekovi koji se raspršuju na sitne čestice i ulaze u organizam kroz pluća i nos udisanjem (inhalacijom).

This article is from: