Bookworm 31 zvjezde iznad kastl hila

By bookworm31

SVIJET KOJI SMO STVORILI Obično kad završim knjigu osjećam dozu posesivnosti prije nego što je pošaljem agentu ili editoru. To je normalno, pretpostavljam. Ali dok sam posmatrala štampač kako štampa novelu koju sam poslednjih mjesec dana pisala, moram da priznam da sam osjetila sasvim drugačiju posesivnost.

Ovo je prvi put da sam poţelila da Brejden pročita jednu od mojih priča prije svih ostalih. Čak i prije beta čitača.

Mislim da je to iz razloga što je priča privatne prirode. „Mama!“ Zatvorim oči znajući da će moja dvanaestogodišnja kćerka ući u kancelariju uprkos znaku “Prgavi pisac je zauzet“ na vratima.

1

By bookworm31

Svi u našoj porodici su znali da stavljam taj znak samo kad sam u 'zoni' i nije mi potrebna distrakcija dok stvaram haos u glavi sa nadolazećom bujicom riječi.

Brejden mi je kupio taj znak. Naučila sam nakon osamnaest godina u Škotskoj da 'prgav' kaţu kad ţele reći da je neko dţangrizav k'o sam đavo.

Koliko god sam cijenila gest, raspravljala sam se sa njim kako nisam 'dţangrizava'.

Ja sam temperamentna. Postoji razlika.

Brejden se samo smijao ali ja sam bila potpuno ozbiljna.

I to sam mu i rekla.

Smijao se još jače.

On je nemoguć čovjek. „Mama!“ Bet je tresnula vratima moje kancelarije od zid, ali to sam i očekivala. Već sam se okrenula ka njoj, čekajući da čujem kakvu je poslednju katastrofalnu ili uzbuđujuću priču imala ispričati.

Svaki dan u ţivotu tinejdţera je bio fantastičan ili uţasavajući, pitanje ţivota ili smrti.

Bar u mojim tinejdţerskim danima je tako bilo. „Mama, moramo ići u kupovinu u četvrtak veče. Molim te! Kejsi Hogan slavi rođendan i ne mogu ići u haljini u kojoj me je cijeli razred već vidjeo.“ „Imaš stotinu haljina.“ Bet se mršti. „Mama, hajde da ne pretjerujemo.“ „Nee, ne bismo htjeli to da radimo.“ Ignoriše moj sarkazam, već navikla na njega, čak ga je i sama prisvojila. „Molim te, mama. Amanda i Sara su rekle da će kupiti novu odjeću za to veče.“ „A ako Amanda i Sara sko...“ „Nemoj da kaţeš 'skoče sa mosta', svi to govore. A ti si pisac, mama. Zar to ne znači da moraš biti originalna ili tako nešto?“ Zurila sam u nju, trudeći se jako da ne puknem od smijeha zbog njenog pametovanja. Samo bih je ohrabrila time a već me dovoljno maltretira. Na 2

By bookworm31

primjer, mislim da nije prošao ni dan a da me ne zeza zbog mog akcenta. Ţivjeći sa Brejdenom sam pokupila škotski izgovor kako nikad nisam od mame dok je bila ţiva. I sada imam uvrnuti američko/škotski naglasak koji Bet oboţava da imitira. „Izvini, da li si me pitala za nešto?“ kaţem odsječno.

Bet se slatko nasmiješi. „Moolim te, mamice.“ Kupovina. Hmm. Znam samo jedan način kako ćemo riješiti ovo.

Eli. Eli je mnogo bolja u šopingu od mene. Nevjerovatno je koliko mi dijete liči na mene a ipak je toliko 'ţenskasta' poput svoje tetke Eli. Bet ima više odjeće i cipela i lakova za nokte i postera uspješnog iritantnog benda na zidovima svoje sobe nego dvadeset tinejdţerki zajedno. „Dobro. Ali pitaćemo tetku Eli da li je slobodna da pođe sa nama. Ona je dobra u šopingu.“ Bet me potapše po ramenu dajući mi nenamjerno (ili se bar nadam da je nenamjerno) zaštitnički osmjeh saosjećanja. „Već sam je zvala. Obe znamo da mrziš šoping. Pitala sam te da nam se pridruţiš samo iz ljubaznosti.“ „I ja imam kreditnu karticu kojom plaćam haljine.“ Podsjetim je. „To takođe!“ Bet se smiješi drsko i odlazi iz moje kancelarije. „Mama je zauzeta.“ Čujem je kako govori zajedljivo. „Ti si ušla unutra!“ čujem svog devetogodišnjeg sina kako joj odgovara. „Ja sam starija.“ „To je tvoj odgovor na sve.“ Luk cvili dok ulazi u prostoriju. „Mama.“ Trči ka meni sa svom energijom i veselošću koju posjeduju njegove godine. Jebi ga, zavidim mu. „Gdje su moje fudbalske čarape?“ Sklanjam mu tamno plavu kosu sa lica i on se saginje i odmiče kako bi izbjegao više mog maţenja. „Koje tačno?“ „Moje srećne čarape,“ govori kao da je to očigledno. Ima devet godina i već priča sa stavom. Volila bih da ima četiri ponovo kad je uvjek trčao u moje ruke kako bi se mazio. Ne ţelim ovaj stav još uvijek. „Prokleto vrijeme i zavist što dolazi sa njim.“ promrmljam.

Luk pravi grimasu. „Šta?“ 3

By bookworm31

„Sjeti se pravila broj dva, šta smo rekli za način na koji pričaš?“ „Mama,“ cvili, vrteći glavom. „Previše sam star za to.“ „Pravilo broj dva.“ Insistiram. „Nije 'šta' nego 'pardon'. Prevrće očima.

Ozbiljno. Devet mu je godina. Bila sam sigurna da se prevrtanje očiju kod dječaka dešava u malo kasnijim godinama. Na primer u pubertetu.

Naravno, Bet je prevrtala očima još od treće godine. „Nisam oprala tvoje srećne čarape još uvjek. Nemaš utakmicu do sledeće subote.“ „Ali igraću sa Alenom na ''The Green''-u.“ „I trebaju ti srećne čarape za to?“ „Da. Ţelim da pobijedim.“ „Dušo, mislim da je s' obzirom koliko su tanke te čarape postale, ostalo još samo par utakmica na kojima ih moţeš nositi. Da li zaista ţeliš da ih iskoristiš na nebitnu utakmicu?“ Dok otvara usta da progovori dodajem. „I ne moţeš ići da igraš utakmicu toliko daleko od kuće.“ Mršti se na mene, i moram da se kontrolišem da se ne nasmijem. Kad se moj sin mršti, on se zaista mršti. Nekako uspijeva da svo svoje lice svede samo na obrve i oči, sve u taj jedan izraz. Impresivno je. I neodoljivo. Što sam sigurna da mu nije bio plan. „Udaljeno je samo pet minuta odavde.“ „U gradu, pet minuta udaljenosti je dovoljno za nekog zločinca da nam te ukrade.“ „Šta je zločinac?“ Kao odgovor mu dodajem svoj riječnik, koji koristim kako bih podučila dijecu što je više moguće pravilnim izrazima, i on počinje da lista dok traţi riječ zločinac. „Da li si pitao tatu da li smiješ ići?“ pitam dok on traţi. „Da, ali je rekao da ne moţe.“ Brejdan ulazi u prostoriju sa našom najmlađom kćerkicom Eli (dobila je ime po tetki) u rukama. Eli ima osamnaest mjeseci i već je tatina djevojčica. Ne mogu da je krivim.

Ali sada, Brejden se mršti na Luka. „Šta sam ja rekao o tome što odlaziš da pitaš jedno od nas onom drugom iza leđa? Kad kaţem ne, to znači ne, Luk.“ 4

By bookworm31

Luk pravi grimasu i mogu da predosjetim da slijedi napad bijesa. „Dosadno mi je!“ Kao što rekoh. „A ja sam ti rekao da mogu poći s' tobom ako ţeliš igrati fudbal na The Green-u.“ „Niko drugi neće doći sa tatom! Izgledaću kao balavac!“ „Imam vijesti za tebe,“ Brejden se sagne niţe, premještaću Eli u svojim rukama. „Ti i jesi balavac! I ako još jednom podigneš glas na mene kazniću te na nedelju dana.“ „Kazni me onda jer ionako ne moţem ići!“ „Kaţe se ''ne mogu''.“ Dobacujem. „Ne moţem, ne moţem, ne moţem!“ vrišti, skačući gore dole.

Trznem se. Moje dijete je prilično glasno kad to ţeli da bude. Preglasno! „Doobro, znači kaţnjen si.“ Brejden govori odsječno. „Uuups!“ Eli zavrišti a onda počne da se smije.

Brejden i ja se pogledamo i borimo da ne prasnemo u smijeh.

Luk nije raspoloţen za smijanje. „Mama!“ dolazi do mene, prebacujući se sa strane na stranu kao da mu se piški. „Kaţi mu!“ „Mali, spusti ton. I čuo si svog tatu. Kaţnjen si. Vjeruj mi, teţe pada meni nego tebi.“ „Ha ha!“ Bet dobacuje iz hodnika. „Bolje bi ti bilo da se smiješ svojim brililjantnim mislima Bet Karmajkl, nego bratovom uklještenju!“ proderem se. „Definitivno tom prvom se smijem!“ proviri kroz vrata. „Nikako tome što je Luk samovoljno uskočio u kaznu!“ „Umukni!“ Luk potrči ka njoj i Brejdan ga uhvati za okovratnik majice dok Bet pišteći bjeţi. „Uuups!“ Eli se ponovo smije. „Moramo da je naučimo neku novu riječ.“ „Ne znam.“ Brejdan govori, puštajući Luka. „Čini se da odgovara situaciji kad koristi tu riječ.“ 5

By bookworm31

„Uuups!“ „Ili ipak ne.“ Kaţem suvo.

On zafrkti dok Eli pruţa svoje male rukice ka Luku. „Uke! Uke! Hoću Uka!“ Luk joj udovolji i pruţi ruke da je uzme. Kad se smjesti udobno u njegovim snaţnim, dječačkim rukama grudi mi ispuni gomila emocija. „Volila bih da je Bet kao ti, Eli.“ Brejden se kezi. „Ne brini. Jednog dana će i Eli biti dovoljno stara da te nervira baš koliko i Bet. Uţivaj dok moţeš.“ Luk uzdiše, kao da mu je teţina svijeta na ramenima. „Dobro.

Gledaćemo crtaće. Ionako sam kaţnjen.“ Ţali se svojoj sestrici sve vrijeme dok odlaze ka vratima.“ I onda nastaje blaţena tišina u mojoj kancelariji.

Brejden se okrene i zuri u mene.

I ja zurim u njega.

Zatim jako izdahnem. „Ti si taj koji je ţelio dijecu.“ „Da, pa, ja nisam taj koji je bio toliko prokleto seksi da nisam mogao da skinem ruke sa tebe ili da ne stavljam svoje moćno-plodno sjeme u tebe.“ Kaţe sa osmijehom.

Naboram nos. „Šarmantno.“ „Uvijek, dušo.“ „Dobro, mislila sam da već znaš ovo, ali očigledno to nije slučaj, pa evo napomene: sjeme? Nije seksi riječ.“ Dolazi do mene i stavlja mi ruku oko struka kako bi me povukao bliţe sebi. „Zapamtio.“ Topim se u njegovoj snaţnoj toploti, nemoćna, čak i nakon svih ovih godina, da budem u istoj prostoriji sa svojim muţem a da ne završim uvjek na neki način 'zakačena' za njega.

Ljubi mi vrat a onda mu moj ištampani rukopis zapadne za oko. „Na čemu radiš?“

6

By bookworm31

„Kad smo kod toga....moj ''Prgavi pisac je zauzet'' znak očigledno ne funkcioniše.“ „Ţeliš li da ti nađem nešto sa agresivnijom porukom?“ „Poput ''odjebi''?“ „Mislim da bi to moglo da uvrijedi našu dijecu.“ „Mislim da ništa ne vrijeđa našu dijecu. Podigli smo te bebe sa abnormalno debelom koţom, neosjetljivom, na emocije i sa previše energije.“ Zasmije se i pruţi ruku da uzme papir. „Dosta mjenjanja teme. Šta je ovo?“ Okrenem se da ga pogledam, rasijano prelazeći prstom preko njegove majice na grudima, dok govorim. „To je ustvari nešto što sam htjela da pročitaš prije nego što razmotrim da li da predam izdavaču.“ Radoznalost mu ispuni svijetlo plave oči. „Oh?“ „Obratila mi se jedna autorka. Pitala me je da li ţelim da učestvujem u digitalnoj antologiji. Treba da napišemo novelu koja je na neki način privatna, ali i izmišljena u pojedinim dijelovima.“ „Kako to?“ „Koncept je u tome da napišem novelu zasnovanu na tome šta bi mi se desilo da se ključni momenat u mom ţivotu nije dogodio.“ Pomjeri se malo, isteţući se kako bi imao bolji pogled na stranice. „Zvuči interesantno.“ „To sam i ja pomislila. Pa sam je napisala. Izabrala sam da napišem alternativnu realnost, zasnovanu na tome šta bi se desilo da nisam pronašla Elin letak na kojem je traţila cimerku.“ „I ţeliš da je pročitam?“ Podignem manuskript i pruţim ga ka njemu. „Ako nisi zauzet.“ „Naravno da nisam.“ Brejden prihvata papire. „Pročitaću je sada.“ Taj mali plamičak zahvalnosti mi se zapali u stomaku. „Siguran si?“ Pogleda me zbunjeno. „Da li ima nešto u noveli zbog čega si zabrinuta?“ „Ne. Samo...moţda ćeš misliti da je sladunjavo.“

7

By bookworm31

Zabacuje glavu unazad i smije se, još jače se zasmije kad vidi koliko se mrštim. Ljubi mi napućene usne. „Ti si Dţoslin Karmajkl. Ne bi mogla biti slatkasta ni da se potrudiš.“ Odgurnem ga zaigrano. „Nekad davno bih se sloţila sa tobom, ali onda si ti došao, učinio me sentimentalnom, dao mi troje neodoljive dijece koji su mi načisto zeznuli hormone toliko da sam plakala zbog reklame za jogurt.“ Prigušeno se smije, smjesti u moju stolicu a onda me tjera da idem. „Idi igraj se sa dijecom, ostavi me da čitam na miru.“ Otpuhujem zbog naređenja, ali polako odlazim iz sobe.

Na vratima se okrenem da ga pogledam dok se smješta udobno, podiţući duge noge na moj radni sto.

Zamišljam prve riječi koje će pročitati i pitam se šta će misliti o tome gdje će ga odvesti....

ZVIJEZDE IZNAD KASTL HILA

By. J.B. Karmajkl Napomena autora Šta bi bilo kad bi bilo? Sigurna sam da je to pitanje koje svako od nas postavi sebi bar jednom u ţivotu. Mislim da se većina nas pita mnogo više nego što nam se to sviđa.

Prije nego što sam napunila dvadeset dvije godine to pitanje me je proganjalo. Toliko da sam zamjenila postojanje sa ţivljenjem. Ali onda sam upoznala izvjesnog čovjeka i izvjesnu ţenu na isti dan: dan koji će mi promijeniti ţivot zauvijek.

8

By bookworm31

Otkako sam ih upoznala mnogo rijeđe sam sebi postavljala to pitanje. I u poslednjih nekoliko godina , nisam ga postavljala uopšte.

Dok me neko nije zamolio da to uradim. Šta bi bilo kad bi bilo?

I riječi koje ćete pročitati su moj odgovor. Izabrala sam ovaj odgovor, jer sam sigurna da bez obzira u koje vrijeme, koji dan ili godinu, sudbina mi je bila da upoznam tog čovjeka i tu mladu ţenu.

Ali ipak...šta bi bilo?

Vrijeme nas mijenja iz minuta u minut. Okolnosti, iskustva, sve to nas mijenja.

Pa...samo zato što vam je predodređeno da upoznate nekoga ne znači da bi se vaša interakcija odigrala isto: da će kraj koji dijelite sa njima biti isti u alternativnom svijetu gdje se upoznajete prije ili nakon onog vremena u koje ste se zaista upoznali.

Mogućnosti su beskonačne.

I uzbudljive.

I uţasavajuće.

Ovo je moja priča u slučaju šta bi bilo....

Strah Klub 39, Dţordţija Strit Edinburg Da mi je neko prije samo dvije godine rekao da ću biti prestravljena što punim trideset godina smijala bih se apsurdnosti svega toga. Godine me nisu plašile. Postoje mnogo gore stvari u ţivotu od starenja.

Kao nikad ne imati šansu da ostariš.

Ali jebeno sranje usrano, kako se ispostavlja, ja punim trideset godina i šizim zbog toga.

Nisam bila na mjestu na kojem sam ţelila biti sa trideset godina.

9

By bookworm31

Gledajući u sat na ruci, dok sipam mušteriji točeno pivo, uzdišem. Za dva sata će biti ponoć, i zlatna kočija u kojoj se nalaze moje dvadesete će se pretvoriti u ogromnu, trulu bundevu.

Moje rane dvadesete su bile u redu. Usavršila sam da ne gajim nikakve ozbiljne emocije sa bilo kim koga sam znala i ubijedila sam sebe da baš tako ţelim.

Ne, trebam. Pomisao da pustim nekoga da mi znači dovoljno da postane vrijedan ţaljenja kad ih izgubim činila je da dobijem uţasan napad panike.

Lakše je bilo biti samo prijatelj nego najbolji prijatelj. Čak se i moja, nekad najbolja drugarica Rijan, slaţe sa tim. Bile smo bliske, ali nikad nismo pustile jedna drugu da budemo previše povezane.

Uspijevale smo tako da funkcionišemo. Bilo je utješno imati je pored sebe, ali ne previše blizu. Ali ona se udala za svog momka sa koledţa, Dţejmsa. To ju je promijenilo, i otad nemamo mnogo toga zajedničkog.

Ista stvar se desila sa mojom drugaricom Dţo. Radila je za šankom sa mnom, ovde u Klubu 39, dok gospodin neodoljivi i istetovirani se nije pojavio i ona je postala gospođa Dţo MekKejb. Nisam pričala sa Dţo od...Boţe...ne mogu ni da se sjetim koliko je godina prošlo.

Tip kojeg sam usluţivala podiţe pogled sa mojih grudi i daje mi veliki, flertujući osmijeh, dok mu vraćam kusur. Okrećem se da se pobrinem za svoju sledeću mušteriju, jer ja i muškarci...da...to se nije desilo odavno.

U smislu: deprimirajuće odavno.

U smislu: postala sam djevica ponovo.

Oh da, prošlo je tri godine otkako sam poslednji put imala seks. Desila se nezgoda kad sam imala osamnaest godina...spavala sam okolo mnogo, i probudila sam se jednog jutra sa momkom sa obe strane kreveta, a nisam mogla da se sjetim otkud ja tu uopšte.

Zastrašujuće, znam.

Pa sam odustala od seksa potpuno.

A zatim kad sam bila u ranim dvadesetim imala sam vezicu sa kolegom Kregom, nakon ozbiljno neodoljivog poljupca jedno veče u baru. Otada, imala sam vezice na jedno veče s' vremena na vrijeme samo kako bih zadovoljila potrebu.

Sve dok nisam prije tri godine imala seks na jedno veče sa tipom koji je počeo da me proganja nakon toga. Počeo je da se pojavljuje u baru i 10

By bookworm31

posmatrao bi me. Zamolila sam ga da prestane, ali nije, i onda sam ga gurnula uza zid, zgrabila mu jaja šakom, i prijetila da ću ga kastrirati ako mi ponovo priđe blizu. Hvala Bogu, nije ga uzbuđivala ţena koja ga se ne plaši, pa ga više nikad nisam vidjela.

I zbog toga sam se ohladila od vezica za jedno veče.

U poslednje tri godine sam promijenila mnogo vibratora.

Boţe, nedostaje mi seks.

Moţda nakon tri godine ipak mogu naći nekoga ko nije čudak. „Tiha si večeras, Dţos?“ kolega Dţeb mi kaţe. „Razmišljaš o pisanju?“ Dţeb je imao devetnaest godina i mislio je da je jako kul što sam objavila knjigu.

Ustvari, objavila sam ih nekoliko. Fantazija i paranormalna fikcija.

Dobro su prošle. Ali nisam bila nigjde blizu onolikog uspjeha koliki sam htjela. Trenutno sam ispitivala kako mi ide pisanje savremene fikcije. Kad sam to rekla Dţebu, mislio je da to znači da ţelim da su mi likovi oholi i neodobravajući.

Zaista sam se nadala da sam ga pogrešno razumjela. Nisam imala srca da ga ispravim.

Plus, bilo je smješno.

Po stoti put to veče sam pitala sebe zašto radim u klubu sa devetnaestogodišnjakom kad mi posao nije potreban. Moje pisanje nije bilo mnogo plaćeno, ali imala sam veliko nasledstvo. Nisam se osjećala dobro da trošim to nasledstvo ali ta se činjenica promjenila u poslednjih nekoliko godina. Nakon pet godina ţivljenja u studentskom stanu, konačno mi je prekipilo. Tada sam imala dvadeset osam godina. Trebao mi je ugledan i odgovarajući dom.

Tako da sam iskoristila mali procenat velikog nasleđa kako bih kupila dvosoban stan u Morningsajdu. Drugu sobu sam pretvorila u kancelariju. „Zašto onda dođavola još uvijek radim ovde?“ progunđam sebi u bradu.

O da.

Jer bi bez ovog posla bila pustinjak i ako sam ţelila napisati savremenu fikciju morala sam, znate...iskusiti ţivot. Makar kroz druge ljude.

11

By bookworm31

Kako god, poslednju godinu me savladava strah od starenja i od samoće. Nikad nisam mislila da ću se plašiti da ću ostariti sama. Trebalo je da budem srećna i sama.

Jebeno sranje.

Odjednom sam svjesna svog biološkog sata i njegovog otkucavanja, i pitala sam se da li je strašnije ostati sama i bez dijece ili vezati se za nekoga i čekati da ga to lukavo kopile Smrt, odvede.

Nekim danima bih toliko jaku ţelju imala za dijetetom da bi me bolilo u grudima. A onda bi došli dani kada bi me pomisao da imam dijete i da postoji mogućnost da ga uzgubim izbezumljivala.

Bila sam zamršen nered odvratnih emocija, i u ponoć će taj nered postati samo gori. „Dţeb, nestalo nam je limete. Moţeš li donijeti malo iz magacina?“ Klima glavom i nestaje da uradi kako sam mu traţila. „Drugarica Amerikanka. I to prilično lijepa,“ dubok juţnjački glas govori sa moje desne strane.

Okrenem se i uhvatim se kako zurim u visokog, plavog i veoma privlačnog momka. Ima zelene oči koje su trenutno fokusirane na mene. „Drugar Amerikanac. I juţnjački dţentlmen, takođe.“ Pruţa ruku. „Travis.“ Prihvatim ruku i postajem pomalo uzbuđena zbog snage u njegovoj velikoj šaci. „Dţos.“ „Koliko dugo si u Edinburgu, Dţos?“ Pogledam prema baru da se uvjerim da se Dţeb stara o mušterijama koje čekaju. Okrenem se ponovo ka Travisu. „Dvanaest godina.“ Podiţe obrvu. „Dvanaest godina a još uvjek imaš svoj akcenat?“ Istina je da nisam pokupila nikakav škotski naglasak ţiveći ovde.

Mislim da je to zbog toga što nisam provela mnogo vremena uz Škote, osim na poslu. A čak i tada smo eklektična grupa raznih akcenata, ovde u Klubu 39. „Pretpostavljam da je tako.“

12

By bookworm31

„Ja sam ovde sa fudbalskim timom Amerike. Sutra odlazim.“ Očima prelazi preko mene, drsko seksualno. „Ne mogu da vjerujem da sam ovde nedelju dana a da sam te tek sad sreo.“ Zafrkćem prije nego što mogu da se zaustavim. „Stvarno? Je l' to inače pali?“ Travis se smiješi, neposramljen. „Obično, da. Očigledno ne i kod tebe.“ „Moţda je zbog akcenta. To rastezanje vjerovatno čini da dahću za tobom.“ „Neću da laţem, zaista je tako.“ Prekrsti ruke i spusti ih na bar, nagne se bliţe, skoro da se dodirujemo. „Da li imalo pali kod tebe?“ Razmotrim zgodnog Amerikanca. Da sam fan fudbala vjerovatno bih sada ovlaţila gaćice. A on ide sutra kući. Poznati fudbaler i odlazi kući u Ameriku. Te dvije stvari su me prilično uvjerile da se neće pretvoriti u čudaka i progonitelja.

U ponoć punim trideset godina. Ţelim li da budem sama tada?

To će sigurno pojačati moj strah od samoće i strah od svega ostalog čemu treba da se nadam u godinama koje dolaze.

Moţda bi trebalo da se borim protiv tih misli. Samo da sve odgurnem u stranu i imam seks na jednu noć sa ovim zgodnim fudbalerom kako bih dokazala sebi da mogu promijeniti svoj ţivot.

Prije nego što mogu razmisliti dobro o tome iz usta mi izleće: „Da li ţeliš društvo poslednje noći u vjetrovitom gradu?“ Travisove zelene oči gore od iščekivanja. „Volio bih to.“ Pruţa ruku preko bara kako bi uzeo maramicu a onda se nagne ka meni i uzima olovku koju sam zatakla iza uveta. Nakon što je završio pisanje na maramici, pruţa mi i nju i olovku. „Ime mog hotela i broj sobe. Navrati kad završiš s' poslom.“ Šta ja to dođavola radim? „Sjajno.“ Dajem mu bezobrazan osmijeh zbog čega se zasmije. „Jedva čekam, Dţos.“ „Vidimo se uskoro, Travise.“

13

By bookworm31

Odlazi i pridruţuje se grupi momaka, za koje pretpostavljam da su mu timski saigrači. Dok odlaze prema izlazu Travis mi upućuje vreo pogled zbog kojeg bi gaćice trebale da mi gore.

Nemojte da me shvatite pogrešno, uzbudila sam se malo.

Mislim da mi glava nije u takvom haosu da bih bila mnogo uzbuđenija nego što jesam.

Mrzila sam kako mi um upravlja tijelom.

Ostatak smijene sam radila kao u magli, pitajući se o čemu sam dođavola mislila kad sam dogovorila da se nađem sa muškarcem u njegovoj hotelskoj sobi nakon što sam pričala sa njim samo...oh tri sekunde.

Pogledam u maramicu u svojoj ruci. Ipak odsjeda u fensi i skupom hotelu.

Pa?!

I serijske ubice mogu odsjedati u fensi hotelima.

On nije serijski ubica.

Koji je moj problem? I prije sam išla u stanove nepoznatih muškaraca.

To ne čini ovu situaciju ništa boljom.

Zar ulazak u tridesetu godinu ţivota ne bi sa sobom trebao donijeti zrelost i zdrav razum? „Jesi li sigurna da si dobro?“ Dţeb se pojavljuje sa strane. Spušta ruku na donji dio mojih leđa i odmah se ukočim. „Vidi, Suu je izletilo da u ponoć puniš tridesetu. Mora da je grozno...radiš i puniš trideset. A nemaš momka.“ Pokušala sam da ga spalim snagom svojih misli.

Naţalost, Dţeb nije dobar u određivanju tuđih raspoloţenja. Umjesto da primjeti tenziju, naginje se još bliţe. „Obično ne umačem svoju alatku ni u šta starije od dvadeset pet godina, ali ti mi odgovaraš, Dţos, a imaš i sjajne sise. Ako ţeliš, ja ću spavati sa tobom večeras?“ Da li je on to....

Da li me je upravo....

Da li mi je upravo ponudio kres iz saţaljenja?

14

By bookworm31

Stresem se i odgurnem ga od sebe. „Uhh Dţeb, ti si beba. Jebo te. Jebo te!“ Lice mi se izobliči od gadosti dok odlazim od njega prije nego odlučim da ga zveknem koljenom u jaja.

I te kako ću se naći sa zgodnim fudbalerom za malo seksa ako ništa bar da zaboravim na ono što se upravo dogodilo.

****

„O čemu si dođavola razmišljala?“ govorim bijesno samoj sebi dok stojim ispred sobe 343 u 1h nakon ponoći.

Nakon onoga što mi je rekao, ostavila sam Dţeba da počisti bar nakon zatvaranja.

Idiotsko derište.

Iako sad ozbiljno ţalim zbog impulsivne odluke da dođem u hotel kako bih imala seks sa Travisom.

Da, bila sam uplašena jer punim trideset a sama sam, iako sam bila sigurna da nikad neću imati taj strah. Ali nije li baš jedna noć seksa potpuna suprotnost od onoga što mi moje srce govori da ţelim?

Ti ne znaš šta želiš.

Sranje.

Osjećajući iznenada hladnoću i - da, priznajem- strah, omotam ruke oko struka i napravim korak unazad. Ne mogu ući unutra. Moţda sam konačno sazrela i odrasla, jer pomisao da uđem unutra i imam seks sa strancem mi ne zvuči uopšte uzbuđujuće. Tijelo mi jednostavno ne reaguje.

Bar ne u seksualnom smislu.

Odluka donijeta, poţurim niz hodnik hotela lakim korakom, izdišući od olakšanja i ulazim u lift.

Odjednom sam se osjetila premoreno, spremna da legnem spavati i zaboravim na svoje brige. Iritirano primjećujem da se lift zaustavlja na spratu gdje je svečana dvorana. O Bože, molim te da nije u toku neka svečanost u kojoj učestvuje fudbalski tim.

To bi baš bila moja loša sreća.

15

By bookworm31

Zadrţavajući dah, čekam da se vrata lifta otvore nakon zvuka 'ding'. Na drugoj stranio stoji samo jedan muškarac. Veoma visok, moćan k'o sam pakao zureći zabrinuto u pod.

Dok pravi korak ka unutra, čudan osjećaj elektriciteta mi prolazi kroz kičmu, i odjednom nisam više umorna. Toliko je veliki da mu široka ramena rasteţu materijal skupog smokinga dok se kreće. Osjećala sam se preplavljena njime kad je ispunio mali prostor lifta.

Provirila sam u njegovom pravcu kad se nageo na zid i prošao rukom kroz kosu. Imao je grubu, četvrtastu vilicu, rupicu na bradi, široke jagodice, i blago iskrivljen nos. Tamna brada od dva dana baca sijenku na njegove obraze, a kosa mu je u neredu i prije nego što je provukao prste kroz nju.

Sve u svemu, njegova gruba zapuštenost se neobično uklapala sa stilizovanim smokingom.

A kada je podigao pogled ka meni, i kad sam se zaledila u mjestu, činilo se da se isto desilo i njemu.

Imao je nevjerovatno svijetlo plave oči, oivičine tamnim, gustim trepavicama.

Nije bio klasičan ljepotan, ali te oči...te oči su predivne.

Oči čiji se fokus iznenada izoštrio dok je prelazio pogledom niz moje tijelo, zadrţao se na grudima i nogama, a onda se opet vraćajući na moje lice.

Oh batice.

Lift

Nisam mogla da ignorišem iznenadno ubrzanje svog srca, ili stezanja u grudima, ili neodoljivo treperenje u donjem dijelu stomaka dok gospodin Smoking zuri u mene.

Nekoliko sekundi je dijelovalo kao nekoliko sati da je prošlo dok mi je cijelo tijelo oţivjelo pod njegovim svijetlim pogledom.

Ja volim plavušane.

Uvjek sam ih preferirala.

16

By bookworm31

Pa ipak...evo me...divlje fizički privučena ovim strancem koji ima nekoliko sijedih pramenova u svojoj tamnoj kosi. Usne mu se izvijaju u jednom uglu zbog mog očiglednog i ispitivačkog pogleda, koji je samo reakcija na njegov isti. Ovaj čin je izazvao linije smijeha da mu se formiraju oko očiju, i prokletstvo, ako zbog toga ne izgleda još privlačnije.

Stavila bih ga u kasne tridesete, moţda čak i četrdesete, i po načinu na koji mu sako grli široka ramena i ravan stomak, zaključila sam da gospodin Smoking trenira.

Peckanje između mojih nogu postaje intenzivnije kad ga iznenada zamislim golog.

Kao da shvata u kom pravcu su mi divlje misli otišle, Smokingove oči potamne od nepogriješive vreline.

Baš kad je otvorio usta da progovori, lift se naglo zatrese, zbog čega gubim ravnoteţu. Hvatam se za šipku iza sebe, kako bih se pridrţala dok srce kao da hoće da mi iskoči iz grudi. Čuje se škripanje, a onda ništa.

Lift je stao.

Zaglavljen.

Pogledam u Smokinga vidim da mi se smiješi, pokazujući mi red blistavih bijelih , pomalo iskrivljenih zuba.

Taj njegov nesavršen osmjeh izaziva čeţnju koja mi ispunjava grudi, i momentarno zaboravljam situaciju sa liftom. „Misliš li da smo ga slomili?“ Smoking me pita lenjo razvlačeći riječi.

Ima divan Škotski naglasak, njeţan i grub u isto vrijeme. „A kako smo to izveli?“ Osmijeh mu se širi ali ne odgovara mi.

Da li je mislio da smo ga slomili našom jakom seksualnom hemijom?

Jer ako jeste, onda znači da je osjetio vrelinu koliko i ja?

Da li sam upravo odustala od seksa za jednu noć samo kako bih ga ipak imala sa njim?

Jer...nisam sigurna da bih mogla reći ne ovom tipu, bez obzira koliko to loša ideja bila.

Naravno da možeš reći ne.

17

By bookworm31

Nisi životinja, niti si rob svoje čežnje.

Oči mi prelaze preko njegovih leđa dok se okreće da uzme telefon za hitne slučajeve.

Odjednom, zamišljam kako bi bilo da zarijem prste u ta snaţna leđa dok ulazi u mene. „Isuse Hriste.“ Procjedim kroz zube.

Okreće se i gleda me preko ramena. „Da li je sve u redu? Nisi klaustofobična, zar ne?“ Jok. Samo fantaziram kako te jebem do ludila. „Malo.“ Namršti se. „Ne bi trebalo da budemo dugo ovde. Da,“ govori u slušalicu, „Tako je, zaglavljeni smo...koliko dugo...moţete li da ga pokrenete malo brţe?...kako to moţe biti 'brzo'?...u redu.“ Spušta slušalicu i okreće se ka meni sa licem 'imam loše vijesti'. „Kompanija koja im odrţava liftove je iz istočnog dijela grada. Pa moramo da čekamo da stignu.“ „Zašto ne koriste usluge neke bliţe gradske kompanije?“ otpuhujem. „Jer bi to bilo previše jednostavno.“ Nasmijem se bez humora njegovom sarkazmu. Skidajući kišni kaput, spustim se na pod. „Da se raskomotimo onda.“ Gospodin Smoking se izgleda slaţe sa mnom jer raskopčava svoje odijelo prije nego što se i sam spusti na pod. Noge su mu toliko duge da se čak i sa savijenim koljenama naša stopala dodiruju. Iz nekog razloga to mi stavlja osmjeh na lice a kad pogledam u njega vidim da se i on smješka. „Dakle, ti si Amerikanka?“ „Davno bila. Ţivim ovde već neko vrijeme. Imam dvojno drţavljanstvo.“ „Američka Škotkinja,“ govori kao da misli da je to jako zanimljivo. A zatim se naginje i pruţa svoju ruku. „Brejden Karmajkl.“ Zurim u njegovu ruku par trenutaka, hvatajući sebe kako studiram svaki detalj, od dugih, elegantnih prstiju do snaţnih članaka i tamnog tena. Čujem kako se blago nakašlje i to me budi iz transa pa stavljam ruku u njegovu.

Kad koţa dodirne koţu udahnem naglo. Grubost njegove koţe u kontrastu sa mojom mekom i njeţnom izaziva jezu na mom tijelu. Dok

18

By bookworm31

zurimo jedno u drugo zapaţam kako mu se nozdrve šire, kao da je i sam iznenađen zbog elektriciteta između nas. „Dţoslin Batler.“ Uspijevam da izgovorim dok mi steţe ruku. Na trenutak samo zurimo jedno u drugo a ja se pitam da li će mi ikada vratiti moju ruku. „Dţos.“ Čujem sebe kako izgovaram. „Svi me zovu Dţos.“ Polako povučem ruku i on me očigledno neţeljno pusti. „I, šta te dovodi u ovaj hotel?“ pita.

Dogovorila sam seksualni randevu sa potpunim strancem ali sam se uplašila i pobjegla. „Provela sam neko vrijeme sa prijateljem koji je bio u posjeti. Ti?“ Pokaţe na svoje odijelo. „Ceremonija dodijele nagrada. Predstavljao sam poslovni dio ceremonije i došao da preuzmem nagradu. Upravo se vraćam sa afterpartija.“ „Oh? Karmajkl...poznato mi je to ime. Posjeduješ neke poslove ovde u gradu, zar ne?“ „Posjedujem par lokalnih biznisa, da.“ Sad se sjećam. Prošla sam pored njegove poslovne zgrade, a i čitala sam o njegovim poslovima u novinama. „Posjeduješ mnogo više od par njih.

Praktično imaš svoje mini carstvo.“ Studira me. „A čime se ti baviš, Dţoslin?“ Nekontrolisana jeza projuri kroz mene zbog načina na koji izgovara moje ime. „Samo Dţos,“ kaţem. Niko me nije zvao Dţoslin već dugo vremena. To ime je dio nekog drugog ţivota. „Ja sam pisac.“ Interesovanje mu se ukaţe na licu. „Objavljuješ?“ Klimnem glavom. „Moţda nešto za šta sam čuo?“ „Čitaš li paranormalno i fantaziju?“ kaţem, sumnjajući u to. „Ne,“ nasmješi se, „Ja sam više za trilere i vojnu fikciju.“ „Nikada ne bih pogodila.“ Kaţem sarkastično, očima prelazeći preko njegovih snaţnih bicepsa.

Brejden mi se arogantno nasmiješi. Čovjek je potpuno svjestan koliko je seksi. „Ako nastaviš tako da me odmjeravaš moraću da uzvratim, Dţoslin.“

19

By bookworm31

Smijeh mi se prikrade ali uspijevam da zadrţim ravnodušan izraz lica. „Već si me odmjerio.“ „Mislim na više. Odmjeriću te detaljnije ovog puta.“ smije se dok me izaziva, očaravajući osmijeh na njegovim usnama zbog koga mi nešto preskače u donjem dijelu stomaka. „Previše smo ograničeni u prostoru za takvu vrstu ponašanja.“ Šalim se naravno, ali Brejden se iznenada namršti. „Jesi li sigurna da ćeš biti dobro?“ „Ha?“ „Tvoja klaustofobija.“ Oh da. Rekla sam mu to, nisam li? „Veoma je blaga.“ „Dobro.“ Zvuči skeptično ali i zabavljeno.

Pomjerim se jer mi je neprijatno od njegovog intenzivnog pogleda, jer shvatam da ţelim da se svidim ovom strancu. Čak ga i ne poznajem ali ţelim da mu se svidim.

Tako dijetinjasta, glupava stvar za ţeliti. Nisam poţelila nikome da se svidim još otkako sam imala šesnaest godina.

Na trenutak mi se cijelo tijelo ukoči dok primjećujem malu razdaljenost između sebe i Brejdena Karmajkla. Nazovite to intuicijom, ili kako god to ţelite ali odjednom sam imala taj osjećaj da će ovaj čovjek biti jako opasan za moje emocije. Ţelila sam izaći iz lifta.

I kao da je osjetio promjenu u mom raspoloţenju, namršti se. „Nastavimo da razgovaramo. Tako nećeš razmišljati o strahu.“ Shvatajući da misli da mi se raspoloţenje pokvarilo zbog panike izazvane zbog malog prostora samo klimnem glavom. Nisam bila sigurna šta bih mogla reći nakon našeg flertujućeg izazivanja. „Dobio sam poziv večeras od svog dijeteta.“ Brejden kaţe, naslanjajući glavu na zid lifta, i zureći zabrinuto u plafon. „Njeno ime je Ebi. Imala je noćnu moru, pa je ukrala majčin telefon kako bi me nazvala. Mislim da ne postoji gore osjećanje nego ne biti tu za svoju kćerku kad ima košmare.“ Razočarenje se zarije u moje grudi kao noţ istog momenta kad ga čujem da govori od kćerkinoj majci. Zašto je dođavola flertovao sa mnom ako je oţenjen? Bacim pogled na njegovu ruku da provjerim ima li prstena.

20

By bookworm31

Hmm. Nema prstena.

Možda su razvedeni pomislim nadajući se.

Ne. Ne nadam se!

Nećeš se spetljati sa ovim tipom. Kraj priče.

Umjesto toga, razmislim šta je rekao o svojoj kćerki; kako je namučeno zvučao. „Zašto nisi napustio zabavu?“ Spusti pogled ka meni.

Jebeno, jebeno jebetanje.

Osjećam se kao da mi je ponovo izbijen sav kiseonih iz pluća, jer kad me je pogledao kao da je vidjeo kroz mene, u dubinu moje duše. Vau. Otrcano.

Ali jebeno istinito.

A nisam ga ţelila tu. „Njena majka, Kiersten i ja nismo zajedno. Oduzela je telefon Ebi i kad sam rekao da dolazim da je vidim odbila je. Imam priliku da viđam Ebi samo svake druge sedmice. Ovo nije moja sedmica, podsjetila me je.“ Kaţe tiho, ozlojeđeno.

Iz nekog razloga osjetim kako me emocije steţu grlo zbog njega. „Ţao mi je.“ Nasmiješi mi se. „I meni. Imaš li ti dijece?“ Odmahnem glavom. „Biće to najbolja stvar koja će ti se dogoditi u ţivotu. Samo se pobrini da ih dobiješ sa pravom osobom.“ „Zašto ti nisi?“ pitam, iznenađujući i samu sebe sa ovim ličnim pitanjima. Inače ne pitam ništa lično, jer to poziva ljude da urade isto.

Brejden me proučava par trenutaka dok se pitam jesam li zabila nos previše u nešto što me se ne tiče. Baš kad sam se spremala da promjenim temu on kaţe „Smjestila mi je.“ 21

By bookworm31

„Tako što je ostala trudna?“ bila sam zgroţena tom pomisli. „Tako što je ostala trudna.“ „Zašto?“ Podruglivo se nasmije. „Zbog mog novca, očigledno.“ Ovo je još jedan razlog zašto nikome ne govorim koliko sam novca naslijedila. Ako bi momak saznao za moje bogatstvo nikad ne bih znala da li je sa mnom zbog mene ili mog novca. „Ali umjesto da je oţenim ja sam raskinuo sa njom. Obećavši da ću voditi računa o njoj i našoj kćerki. Što i jesam. Ali izgleda da to nije dovoljno.

Kiersten...ima neke svoje probleme. I svakog dana se budim pitajući se šta će ovog puta traţiti u zamjenu za vrijeme provedeno sa mojom kćerkom...“ prelazi rukom preko lica, izgledajući premoreno, tako tuţno, da ţelim da pruţim ruku i utješim ga.

Impulsivno to i uradim, stavljajući svoju ruku na njegovo koljeno. „Hej, jesi li dobro?“ Spušta pogled na mjesto gdje je moja ruka a onda me pogleda u oči dok povlačim ruku nazad. Cijelo lice mu omekša. „Biću dobro, Dţoslin. Samo sam umoran. Ali hvala ti.“ Neugodno slegnem ramenima, jer mi je neprijatno zbog mojih dijela i osjećanja u vezi ovog stranca. „Obično ne govorim nepoznatoj ţeni ništa o sebi.“ kaţe zbunjeno ali čujem i zabavljenost u njegovom glasu.

Osmjehnem mu se. „Moţda je to zbog moje otvorene, lagane ličnosti.“ Brejdenu se usne razvuku u osmijeh i osjetim se kao da sam ostvarila nešto bitno.

O sranje.

Definitivno opasan.

Oči mu ponovo padaju na moje grudi i kunem se da osjetim da otiču pod njegovim pogledom.

Seksi kopile.

I dalje zureći u moje grudi promrmlja „Ne mogu a da ne primjetim da nosiš majicu na kojoj piše Klub 39.“

22

By bookworm31

I sama pogledam svoju majicu. Vlasnik je naredio da svi nosimo uske crne majice sa natpisom Klub 39 na lijevoj strani grudi u bijelim slovima. Ţenske majice imaju dubok V izrez a pošto sam ja blagoslovena sa velikim brojem korpica i malim strukom znala sam da majica dobro izgleda na meni.

Moj bakšiš mi je to dokazao.

Kao i moje ţenske i muške mušterije. „Naravno da si to primjetio.“ Kaţem. „Zuriš u moje sise još otkako si ušao ovde.“ Brejden se glasno zasmije i ja se nakezim. „U moju odbranu, stvarno ih je teško ignorisati.“ „Neću ti onda zamjeriti zbog toga.“ Njegov zahvalni osmjeh izaziva male varnice po meni. „Klub 39?“ „Radim tamo polovinu radnog vremena.“ „Ustvari nikad nisam bio tamo. Ta vrsta zabave je izgubila smisao za mene već odavno.“ „Više je bar nego klub. I...zar ti ne posjeduješ noćni klub?“ „Da. Vatru u ulici Viktorija. Ali moj menadţer Isla vodi mjesto umjesto mene.“ „Ne mogu ni da zamislim kako je imati toliko poslova da obavljaš i vodiš. Uţivaš li u svoj toj odgovornosti?“ „Da. Imam glavu za to. A uspjeh je mali dio zadovoljstva.“ „Mora da si počeo mlad.“ „Moj otac je bio biznismen. Kad sam bio u dvadesetim on je preminuo i ja sam naslijedio sve što je imao i proširio koliko sam mogao.“ U svojim dvadesetim? „Ţao mi je zbog tvog tate. Ali svaka čast za poslove. Do vremena kad si ušao u tridesete već si napravio ime za sebe. To je impresivno.“ Izgledao kao da je osjetio šta sam htjela reći time. „Kao što ćeš i ti, siguran sam.“ Nasmijem se na to. „Prekasno je, bojim se.“ Pod njegovim zainteresovanim, upitnim pogledom, nalazim sebe kako ţelim nekome reći

23

By bookworm31

kako se osjećam. Uvijek drţim sve u sebi. ali po prvi put, sa ovim čovjekom koji je podijelio dio sebe ţelim da i sama podijelim svoje strahove.

A moţda je i bezbjedno uraditi to sa Brejdenom.

Zaglavljeni smo u liftu zajedno, ali nakon toga ga vjerovatno nikad više neću vidjeti, tako da i nije vaţno ako dozvolim sebi da budem na momenat ranjiva pred njim? „Napunila sam trideset u ponoć.“ Oči mu se ispune toplinom. „Srećan rođendan, Dţoslin.“ „Hvala. I samo Dţos je.“ Podsjetim ga.

Nasmiješi mi se bez izvinjenja.

Prevrnem očima na njegovo dječačko ponašanje i pogledam u plafon izbjegavajući njegov pogled dok priznajem. „Nisam došla ovde kako bih se našla sa prijateljem.“ „Oh?“ „Ne. Radila sam večeras i osjećala sam se...osjećala sam se usamljeno.“ Prošaputam, uplašena da priznam naglas. „Nikad se nisam plašila da budem sama...ne do skoro. Odjednom sam osjetila kao da je vrijeme samo proletjelo, znaš.“ Natjeram se da ga pogledam i pronađem samo interesovanje u njegovim očima. „Vjerovala ili ne i sam sam se osjećao tako kad sam napunio tridesetu.

Ustvari...bilo je to kad sam napunio trideset i jednu.“ „Uprkos svemu što si postigao?“ Klimne glavom. „Ipak je nešto nedostajalo. Još uvjek nedostaje. Kao da...kao da sam trebao naći nešto do vremena kad sam napunio trideset jednu. Ne znam šta. Ne mogu tačno da odredim.“ „Da.“ Klimnem, shvatajući ga. „Ja...moja karijera pisca...samo znam da se nikad nisam osjećala ovako a nisam sigurna ni da razumijem samu sebe.

Za ime Boga, par godina unazad bih radije umrla nego priznala potpunom strancu bilo šta od ovoga. Ne znam šta se dešava sa mnom.“ „A večeras? Ovde?“ „Oh. Da.“ Tuţno mu se i pomalo posramljeno nasmiješim. „Mušterija je flertovala sa mnom u baru, i ja nisam...mislila sam da ne ţelim biti sama noćas, pa sam se dogovorila sa njim da se nađemo u njegovoj hotelskoj sobi.“ 24

By bookworm31

Vazduh u liftu odjednom postaje gušći zbog Brejdenove reakcije. Ništa nije rekao ali oči mu imaju oštriji pogled, a tijelo mu je pod tenzijom. „Uplašila sam se. Stajala sam ispred njegove sobe, pokušavajući da se natjeram da zakucam, i nisam mogla. A onda sam završila ovde sa tobom.“ I samo tako mu pogled postane blaţi, vazduh između nas lakši.

Da li je...da li je bio uznemiren zbog pomisli mene sa drugim čovjekom?

Da li je moguće?

Tek samo se upoznali. „Dobro je.“ Kaţe, spuštajući pogled niz moje tijelo. „Zasluţuješ mnogo više od brzog, grubog jebanja.“ Zašto sam onda stekla utisak da ţeli da me gurne na pod lifta i radi sa mnom šta ţeli? „Oh? Ti to ne bi ţelio da mi uradiš?“ Skeptična sam.

Brejdenove oči se suze zbog mog tona. „Kad bi se pojebali definitivno bi bilo grubo ali sigurno ne bi bilo brzo.“ Osjećaj propadanja u donjem dijelu mog stomaka je rolerkoster, a osjetim i odgovarajuću vlagu između nogu.

Sveto....

Sranje.

Zurimo jedno u drugo, neizdrţiva seksualna tenzija između nas. Grudi mi se podiţu i spuštaju brzo dok pokušavam da dođem do vazduha. „Kaţi nešto Dţoslin, promjeni temu, jer ako to ne uradiš poljubiću te, a ako te poljubim znam da ću ţeliti da te dodirnem, a nema šanse da ću to uraditi u liftu gdje imaju kamere.“ Oštro udahnem vazduh na iznenadnu fantaziju, zamišljajući ga kako radi to, na pomisao njegovih usana na mojim dok mu ruka prelazi preko mojih grudi, ili njegovih dugih prstiju između mojih nogu, ili.... „Nemoj. Ništa od toga se neće dogoditi.“ Odjednom odlučim. „Ne ovde i ne ikada.“ Umjesto da me pita zašto samo mi se umišljeno nasmije kao da mi govori da ne vjeruje u to ni na trenutak.

Arogantni kučkin sin. „Neće.“ Insistiram.

25

By bookworm31

„U redu.“ Slegne ramenima. „Znači ostajemo samo prijatelji?“ „Da. U ovom liftu. Nakon toga ćemo opet biti stranci. Pa dok smo ovde, moţeš me zvati Dţos.“ Brejden se zasmije. „Da si bilo koja druga ţena rekao bih da pokušavaš odglumiti kako te je teško uhvatiti, ali vjerujem da zaista to misliš.“ „I mislim. Da li je to neuobičajeno za tebe? Da ti se ţena ne baca pred koljena?“ našalim se sa trunkom ujeda u glasu. „Ustvari da.“ Kaţe sa neposramljenom iskrenošću. „Ţene se bacaju na mene sve vrijeme.“ Zinem na njegovu uobraţenost. „Znaš li da moraš da poradiš na toj svojoj skromnosti.“ „Odmah ću se latiti posla.“ Smiješeći se, odmahnem glavom. „Imaš dovoljno umišljenosti za pet muškaraca.“ „Dolazi s' godinama.“ „A koje su to godine?“ „Trideset osam.“ Izgleda prokleto dobro. „Hmmm. Jok, kladim se da si bio uobraţen još od malih nogu.“ Slegne ramenima. Što znači da jeste.

Kladim se i da je bio neodoljiv, takođe.

Sranje, jebeno jebetanje, sranje! „Dakle. Radila si na svoj rođendan? To je uţasno, Dţoslin. Zašto nisi napravila druge planove sa prijateljima?“ Neugodno se osjećajući zbog iznenadne promjene teme, spustim pogled na svoja stopala. „Jedina stvar koju sam ţelila je da idem u pozorište. Opera Tosca je bila u gradu. Nisam mogla doći do karata.“ Brejden podigne obrvu. „Tosca. Veoma tragično.“ „Znaš za nju?“ iznenađena sam.

Klimne. „Zašto ti se toliko sviđa?“ 26

By bookworm31

„Prije par godina sam radila sa djevojkom koja je ţelila biti operska pjevačica. Stalno bi je igrala u prostorijama za osoblje, izluđivala je sve kolege. Ali meni nije smetala. Ustvari, počelo je da mi se sviđa. A onda je jedne noći pjevala jednu pjesmu koja...“ slegnem ramenima. „Samo sam...ne znam. Uvukla se u mene. Rekla mi je da je to iz Tosce. Lucevan Le Stelle.

Pavarotijeva verzija. Nikad prije ništa nisam čula nešto tako bolno a prelijepo.“ Glas mi se spusti na kraju ispovjesti.

Nekoliko trenutaka smo samo ćutala i plašila sam se da će me upitati zašto sam bila toliko dirnuta tragedijom. A o tome neću pričati. „Predivna je to opera.“ Brejden konačno reče. „Aha,“ natjeram se da se nasmiješim. „Zato se tako brzo rasprodala. Pa sam izabrala da radim ovo veče.“ „Nisi ţelila proslaviti sa prijateljima?“ „Pričaj mi o Ebi.“ Namršti se, izgleda iznerviran mojim izbjegavanjem, ali osjetim olakšanje kad kaţe: „Ebi ima skoro šest godina i uopšte nije kao ja. Veoma je stidljiva.“ Pogleda me šaljivo.

Nasmijem se. „Oh definitivno nije ako ti.“ „Evo.“ Stavlja ruku u svoju jaknu i vadi novčanik. Iz njega izvlači malu sliku i pruţa mi je.

Uzimam je i osjetim navalu iznenadne ljubomore. Na slici je Brejden sa malom djevojčicom. Dok on čuči ona se nalazi između njegovih koljena obraza stisnuh zajedno dok se smiješe za kameru. Brejdenov atraktivni osmjeh i Ebin slatki i stidljivi. Ona je lijepo dijete sa dugom tamnom kosom i prelijepim svijetlo plavim očima. I ja joj zavidim. Ili joj zavidim na njemu.

Knedla se formira u mojim grudima i brzo mu vratim sliku. „Veoma je lijepa. I izgleda baš kao ti.“ „Tu se sva sličnost završava.“ Kaţe, zureći u sliku. „Ona je anđeo.“ „Ako joj je majka tolika kučka, mora je da je takva na tebe. Da li kriješ dušu anđela, Brejdene Karmajkl?“ Pogleda me vrelim pogledom, dok vraća sliku u novčanik. „Definitivno ne, Dţoslin Batler.“

27

By bookworm31

Zaskoči me. Zaskoči me i pokidaj odjeću sa mene. Učini to! Progutam teško i nasmijem se dok ostajem bez daha. „Onda je ona izuzetak.“ „Ne. Ista je svoja tetka. Moja sestra Eli.“ „Oh. To je baš slatko.“ „Dţoslin.“ „Dţos.“ „Dţoslin.“ Suţavam pogled na njegov grub, hrapav glas dok mi izgovara ime. U tom glasu se osjeti mnogo seksa. „Brejden...“ „Daj mi svoj broj telefona, Dţoslin. Dozvoli mi da te izvedem na sastanak.“ Dvoumim se. Zaista. Dok zurim u njegove prelijepe oči, i osjetim intenzitet ove privlačnosti, ne ţelim ništa više nego da kaţem da, ako ništa bar kako bih provela cijeli dan u krevetu sa njim. Jer nikad prije u ţivotu nisam osjetila ovakvu seksualnu hemiju.

Blesavo je ignorisati obećanje fantastičnog seksa.

Ali ima nešto više u Brejdenovim očima. Osjetila sam kao da mu samo seks ne bi bio dovoljan. Kao da bi mogao da vidi u moju dušu.

A stidjela sam se svoje duše.

Slomjene duše. „Ne mogu.“ Kaţem. „Ţao mi je.“ Izgleda da sam ipak bila spreman na usamljenost.

Prije nego što je Brejden uspjeo odgovoriti, lift se pokreće. Ustaje i pruţa mi ruku.

Znala sam ako prihvatim ruku i ako ga osjetim, da ću promjeniti mišljenje. Zato tuţno odmahnem glavom, i sama se podignem na noge.

Uzdahne. „Griješiš, dušo.“ Leptirići mi se šire kroz tijelo zbog milog nadimka. „Greška?“ „Da se rastanemo ovde i nikad se više ne vidimo.“ „Kako si tako sigruan? Mogla bih biti proračunata luda kučka gladna novca.“ 28

By bookworm31

„Nisi.“ Govori sa sigurnošću čovjeka koji je navikao da uvjek bude upravu. „Kako znaš?“ „Jednostavno znam. Osjećam to. A moj instinkt me odavno nije prevario.“ Bila sam tiha par trenutaka, i osjetila sam kako čeka nestrpljivo na moj odgovor.

Da sam drugačija ţena, sa drugačijim ţivotom, drugačijom dušom, moţda bih i prihvatila njegovu ruku. Moţda bih čak pokušala i da ga poljubim.

Jer iako smo se tek upoznali ne bi bilo neobično za nas da se poljubimo.

Ali ja sam ja.

Dţos Batler.

I ostaću sama, na kraju krajeva.

Dok se vrata lifta otvaraju okrenem se ka Brejdenu. „Nije ni mene moj.“ A onda sam izašla, prolazeći pored osoblja i momaka koji su došli da poprave lift, ţureći da pobjednem od čovjeka koji me je uzbudio i uništio u istom momentu.

Insistiranje Trebalo je da znam.

Kad malo bolje razmislim i jesam znala.

Bio je tu dio mene koji je bio iznerviran i uplašen, a bio je i dio mene (idiotski dio) koji je bio oduševljen.

Jer izgleda da je muškarac poput Brejdena Krmajkla išao za onim što ţeli, i očigledno je ţelio mene.

29

By bookworm31

Srce mi ubrzano počinje da kuca kad ga ugledam na vratima kluba dvije noći nakon našeg susreta u liftu. Bila je to moja prva smjena nakon te noći, bilo je rano, radni dan, pa je klub bio tih a muzika takođe. Oko deset sati sam osjetila dlake na vratu kako mi se diţu. Oči mi se podigoše ka ulazu kluba gdje sam ugledala Brejdena kako maršira unutra. Zaledila sam se kad me je uhvatio da ga gledam, i čak i sa ove daljine mogla sam vidjeti odlučnost u njegovom izrazu. Privlačio je poglede i ţena i muškaraca dok je prolazio klubom do mene.

Ali on je imao oči samo za mene.

Kad je došao do bara, prekrstio je ruke preko grudi i naslonio se. „Uvjek dobijem ono što ţelim, Dţoslin.“ Njegova volja i arogancija su na trenutak izgledali skoro njeţno i nisam mogla ništa protiv osmjeha koji mi se razvukao na usnama. „Ovo se graniči sa progonjenjem.“ Kako god, imala sam iskustva sa tim. Taj tip je učinio da se osjećam neprijatno, plašeći ga se svaki put kad ga vidim. Sada sam bila neuznemirena, zbog konekcije koju sam osjećala sa Brejdenom. Ali iako zbunjena i ljuta na sebe zbog toga, ipak mi je bilo drago što ga vidim.

Nasmiješio mi se tim seksi osmjehom. „Nisi valjda zaista mislila da ću odustati?“ „Moţda. Moţda ne.“ „Ovo mi svakako daje dodatne poene. Dolazio sam i sinoć, takođe, ali nisi radila.“ „Da li si namjeravao da dođeš svako veče dok se ne pojavim?“ „Ne.“ Podignem obrvu.

Zasmije se. „Zašto bih radio to kad je jednostavnije da pitam nekog od tvojih kolega kad radiš?“ „Da.“ Bacim pogled na Peni koja posmatra Brejdena i mene sa radoznalošću. Ona je radila prethodne noći. „Ne bi trebalo da ti daju te podatke.“ „Bio sam veoma šarmantan. Peni nije imala šanse.“ „O moj Boţe.“ Udarim ga krpom za brisanje čaša. „Tako si pun sebe!“ Kopile se samo jače zasmije.

30

By bookworm31

„Moraš da odeš.“ „Ne ţeliš da odem. I neću. Ne dok se ne sloţiš da ideš na sastanak sa mnom.“ Zurila sam u njega, dok su mi emocije divljale. Istina je da dok sam bila sa njim u liftu, osjećajući strah zbog naše konekcije koja se tako brzo razvila nisam ništa htjela da imam sa tim.

A onda sam došla kući. Sama. I minuti se prešli u sate, sati u dane u mom malom stanu, dok sam počela da se pitam iznova i iznova šta stvarno ţelim.

Ako dozvolim starom strahu da pobjeđuje, moţda ću ţaliti zauvjek.

Ali ako pokušam da pobjedim strah i odem na sastanak sa Brejdenom, onda će mi sigurno više vremena provedenog sa njim dati bolje odgovore, odgovore koje traţim. Znala bih zasigurno šta ţelim.

Biti sam ili ne biti, pitanje je sad. Čekao je strpljivo. „Brejden.“ „Dţoslin.“ „Izaći ću na sastanak sa tobom ako prestaneš da me zoveš tako.“ Odgovorim.

Odmahuje glavom, seksi i ozbiljan. „Neće moći.“ Namrštim se iznenađeno. „Zašto?“ „Jer kad nas zamislim u krevetu zajedno, čujem kako izgovaram Dţoslin dok svršavam u tebe a ne Dţos.“ Usne mi se razdvoje u šoku, dok mi cijelo tijelo reaguje na njegove riječi.

Odjednom se pitam kako zvuči dok svršava, kako bi izgledao, još vaţnije, kakav je osjećaj imati ga u sebi. Teško progutam. „Ne mogu da vjerujem da si mi to rekao.“ „Uvijek...“ „I ko je rekao da ćemo spavati zajedno?“ prekinem ga, iznervirana time koliko me je uzbudio samo pričajući prljavo. Jako je neprikladno pričati sa ţenom koju jedva poznaješ na takav način. „Rekla sam da ću otići na sastanak sa tobom, ne da ćemo spavati zajedno. I da li pričaš sa svim nepoznatim ţenama tako?“ Osjetila sam se uţasno iznervirana tom pomišlju.

31

By bookworm31

Brejden slegne ramenima. „Ne. Ne pričam. Ali ti ne izgledaš kao nepoznata ţena. I nisam rekao da ćemo spavati na prvom sastanku.“ „Nisam pristala na drugi sastanak. Ustvari, ne sjećam se da sam pristala ni na prvi.“ Uzdahne, i na iznenadni ozbiljni izraz njegovog lica se umirim.

Oči nam se sretnu, na način zbog kojeg ne mogu da skrenem pogled. „Prestani da se pretvaraš da si uvrijeđena, Dţoslin.“ „Prestani biti arogantan. Prestani se ponašati kao da me poznaješ.“ „Prestani da poričeš ovo.“ „Dobro.“ Izbacim bradu odlučno. „Izaći ću s' tobom. Ali moraš da prestaneš da pričaš prljavo sa mnom, i da budeš potpun dţentlmen cijele noći.“ Izgledao je iznenađeno. „Stvarno ti se ne sviđa kad pričam prljavo?“ Previše mi se sviđa kad pričaš prljavo. „Ne, ne sviđa mi se.“ Na trenutak me je Brejden samo studirao. A onda se naslonio preko bara kako bi mi prošaputao na uvo. „Laţove.“ Udahnem duboko kad me miris njegove kolonjske vode i vrelina tijela, neodoljivi glas tako blizu mene, potpuno omame. Bradavice mi se ukrute, grudi otuču i ludački mi udara puls između nogu.

Jebeno sranje.

Odmiče se od mene, ali samo par centimetara, tako da su nam lica blizu, usne samo što se ne dodiruju. Gledajući me u oči kao da čita sve što mi je u duši, promrmlja, „Ali biću potpun dţentlmen, obećavam. Samo pristani.“ Krv mi je strujala u ušima dok mi je srce udaralo kao ludo.

Klimnem glavom. „Jedan sastanak.“ Kroz oči mu proleti zadovoljstvo, i zapitala sam se, čak i nadala, da li će me poljubiti.

Ali izgleda da se ozbiljno drţao svog obećanja, jer se povukao ostavljajući me sa osjećajem praznine. Pruţio mi je karticu preko bara. „Napiši svoj broj na poleđini.“ „Da li si ikad čuo za riječ 'molim'?“ 32

By bookworm31

Odmahuje glavom smješkajući se. „Cijela ova stvar sa obećanjem da ću biti dţentlmen će biti uţasno teška ako nastaviš da mi daješ takve uvode.“ Nasmijem se i oči mu se trijumfalno zasijaju. „Dobro.“ Izvučem olovku iza uveta i zapišem svoj broj na pozadini poslovne kartice. „Znaš, ako nastaviš da se ponašaš tako uzbuđeno, moţda me uplašiš pa pobjegnem.“ Našali se dok uzima karticu nazad. „Pristala sam na sastanak. Nisi rekao da moram da budem ushićena zbog toga.“ Zabavljen ovim, samo uzdahne. „Dţoslin Batler, ti ćeš biti teţak orah za slomiti.“ „Hej,“ pokaţem olovkom prema njemu, „Niko neće lomiti ovaj orah.“ „Ko sad ima prljave misli?“ izaziva me. A onda uz namigivanje i dubok seksi smijeh, zbog kojeg ujedno ţelim i da ga zadavim i poljubim dok ne ostane bez dana, Brejden odlazi.

Dok sam ga posmatrala kako odlazi iz kluba tim svojim seksi hodom, osjetila sam kako raste panika u meni. „Boţe moj, koja si ti srećna kučka.“ Peni kaţe.

Pogledala sam je. U nekom trenutku je stala pored mene dok sam gledala za Brejdenom.

Kad sam vratila pogled prema njemu, već je nestao. „Ne bi trebalo da govoriš strancima koje su moje smjene. Niti bilo čije smjene, ne samo moje.“ „Šta? Radije bi da sam ignorisala taj neodoljivi muški komad mesa? Da li si mu vidjela odijelo? Sat? Dţos...uhvatila si nevjerovatnu priliku sa tim likom.“ Namrštim se. „Njegova vrijednost nije samo u parama.“ „Da, šarmantan, seksi i kladim se da ima sjajno dupe.“ Nasmijem se zbog njenog opisa, uprkos samoj sebi. kladim se da je sve u vezi njega sjajno i savršeno. Oh da mi je to saznati. „Nemam namjeru da saznam bilo šta od toga. Ikada.“ Udari me krpom za brisanje čaša i zasmije se „Laţove!“ „Zašto me uporno svi tako nazivaju?“

33

By bookworm31

***

Sledećeg dana sam bila u marketu u nabavci, kada mi je telefon zazvonio u torbi. Kroz glavu mi prostruji panika zbog misli 'šta ako me on zove?'

Dok traţim telefon po torbi vidim da je na ekranu zaista nepoznat broj.

U stomaku mi nemirno zaigraju leptirići. „Halo.“ Kaţem, srećna što zvučim opušteno a ne zadihano i uzbuđeno. „Dţoslin.“ Zvuk Brejdenovog dubokog glasa u ušima učini da mi leptirići u stomaku potpuno podivljaju. „Pa, nisi li nestrpljiv?“ našalim se, smiješeći se kao idiot dok hodam kroz rafove sa ţitaricama. „Čekao sam da prođe dvanaest sati, mislio sam da to dovoljno pokazuje da mogu da se obuzdam.“ Nasmijem se. „Pretpostavljam.“ „Ţelim da te izvedem na sastanak sutra uveče.“ Kaţe, bez okolisanja, prelazeći pravo na stvar.

Morala sam da priznam sebi, sviđa mi se ta njegova strana. „Okej.“ „Doći ću po tebe u 19h. Obuci nešto lijepo. Moţda haljinu.“ Hmm. Ipak mi se ne sviđa toliko ta njegova strana. „Obući ću šta mi je volja.“ Čujem ga kako se smije. „Idemo na mjesto gdje moraš biti elegantno obučena.“ Ovo mi je probudilo radoznalost. „Elegantno?“ „Da, ja ću obući odijelo.“ „Gdje me vodiš?“ „To je iznenađenje, Dţoslin. A sada mi daj svoju adresu.“ Odmahujući glavom na njegovo naređivanje, uzdahnem. „Zaista nisi čuo za riječ 'molim te'.“ Bio je tih nekoliko trenutaka, i pomisla sam da se veza prekinula. „Brejden?“ 34

By bookworm31

„Rekla si mi da sve vrijeme provedeno sa tobom moram da se ponašam kao savršen dţentlmen.“ „I?“ „Uporno mi daješ razloge da se ponašam potpuno suprotno.“ Nasmijala sam se. „Nije moja krivica što sve što kaţem tebe podsjeća na seks.“ „Da, jeste. Imaš seksi, promukao glas više nego ijedna ţena koju sam ikad upoznao.“ Ţmarci mi prođu kroz sve ţenske dijelove tijela kao reakcija na njegov kompliment. „Hajde da privedemo ovaj razgovor kraju, jer sam u marketu gdje ima previše ušiju.“ „Naravno.“ Kaţe, ponašajući se opet kao dţentlmen. „Dakle, tvoja adresa?“ „Zar ne bi trebalo da se nađemo na mjestu sastanka, umjesto da ti dam adresu, u slučaju da odlučiš da me otmeš?“ „Doći ću po tebe taksijem. Mislim da ćeš biti bezbjedna.“ Rekla sam mu svoju adresu. „Vidimo se u sedam.“ Rekao je. „Vidimo se.“ „Jedva čekam, Dţoslin.“ Glas mu je postao grlen i tih, definitvno seksi.

Ali nisam imala vremena da mu odgovorim jer je prekinuo vezu.

A ja sam ostala zbunjena u supermarketu, pitajući se u šta sam se to upustila, pristajući na sastanak sa nekim ko je činio da osjećam stvari koje nikad do tad nisam osjetila.

Stvari koje su me prestravljivale.

***

Elegantna odjeća nije nešto što inače posjedujem pa sam morala da odem u kupovinu. A to mi nije omiljena stvar na svijetu.

35

By bookworm31

Do trenutka kad se Brejdenov taksi zaustavio pred mojom zgradom, bila sam već spremna jer sam dala sebi mnogo vremena za pripremanje. Nisam htjela biti oznojeni haos u trenutku kad se pojavi.

Telefon mi je zazvonio dok sam uzimala svoj dugi šal. Brejden me zvao. „Hej, upravo krećem dole.“ „Ja ću se popeti gore. Koji je tvoj sprat?“ A ne, nema šanse da će ući u moj stan sad. Ikad. „Stiţem dole.“ Spustila sam slušalicu.

Kad sam otvorila ulazna vrata zgrade, Brejden je stajao ispred mene čekajući me. Pogled na njega mi je izbio dah iz grudi. Uporno sam zaboravljala koliko je prokleto seksi.

Na sebi je imao crno trodijelno odijelo i crnu košulju koji su mu pristajali savršeno. Oči su mi putovale preko njegovih širokih ramena, preko uskog struka i sve do dugih nogu dok mi se koţa jeţila.

Bila sam toliko zauzeta zureću u njega da mi je trebao čitav minut da shvatim da me guta očima. Tokom svog šopinga sam našla savršenu crnu haljinu.

Padala mi je do koljena, obuhvatala je moje tijelo kao druga koţa, sa četvrtastim okovratnikom zbog kojeg se vidjeo mali dio dekoltea, tankim bretelama, i seksi izrezom na leđima koji je dosezao do donjeg dijela leđa.

Uparila sam je sa crnim štiklama koje su imale koţne kaiščiće oko članaka.

Cijeli izgled je bio otmen i jako seksi.

Očigledno, Brejden je dijelio moje mišljenje.

Vrelina i otvoreno uzbuđenje u njegovim svijetlo plavim očima su ujedno činili da poţelim da pobjegnem nazad u svoj stan koliko i da ga zaskočim.

Odjednom se Brejden nageo ka meni i probudio me iz transa, ali je prišao samo kako bi prešao usnama preko mog obraza.

Nasmijala sam se svojoj blesavosti. „Izgledaš prelijepo, Dţoslin.“ Rekao je dok se povlačio nazad. Oči su mu se suzile i dao mi je taj svoj arogantni, seksi k'o sam đavo osmjeh, „Zašto si tako napeta?“ „Nisam napeta.“ Zaobišla sam ga i krenula ka taksiju. „Samo ne znam dobro da se nosim sa iznenađenjima.“ 36

By bookworm31

Brejden je prošao pored mene i otvorio vrata taksija. „Mislim da će ti se ovo jako svidjeti.“ Uzeo me je za ruku i kao savršen dţentlmen mi pomogao da se smjestim u taksi. Kada je sjeo pored mene prišao je blizu iako je bilo mnogo mjesta za oboje. Njegova snaţna butina se pritisla uz moju. Grudi su mi se iznenada učinile uskim zbog njegovog omamljujućeg prisustva.

Pitala sam se da li ću se ikada navići na veličinu svoje atrakcije ka ovom čovjeku.

Dio mene je ţelio da mu kaţe da me vodi nazad u stan kako bi imali seks, da bih ga konačno izbacila iz svog sistema. Umjesto toga sam ostala jaka, tiha, i nisam se pomjerala dok je taksi ušao u saobraćaj. Očigledno je Brejden rekao taksisti gdje idemo prije nego što je došao po mene. „Zaista nećeš da mi kaţeš gdje idemo?“ Nasmijao se pored mene. „Nema poente. Bićemo tamo za par trenutaka.“ Dakle gdje god da smo išli, bilo je u gradu? „Da li sam ti rekao koliko lijepo izgledaš?“ rekao je.

Pogledala sam i osjetila kako ponovo gubim dah zbog blizine u kojoj se nalazimo. Nije trebalo mnogo da nam se usne sastave. Kad sam ga pogledala u oči u njima sam vidjela uzbuđenje i ţelju, ali glas mu je odisao iskrenošću. „Da. Hvala ti.“ Rekla sam, osjećajući kako mi se koţa na grudima jeţi. „I ti izgledaš odlično.“ Klimnuo je glavom u znak zahvalnosti i nastavio da me gleda u oči.

Vrelina je počela da se širi između mojih nogu, grudi su počele da mi otiču. Ţeljela sam da me dodirne. nikad ništa nisam ţelila više u ţivotu. „Da stanem ovde?“ taksista je rekao razbijajući čini.

Odmakli smo se jedno od drugoga, i shvatila sam da su Brejdenove usne bile na samo milimetar od mojih kad nas je šofer prekinuo.

Brejden se namrštio i pogledao kroz prozor. Izraz lica mu se vratio u normalu. „Da, hvala vam.“ Provirila sam kroz prozor dok se prijatno iznenađenje širilo u meni dok sam zurila u zgradu teatra i znak za Toscu na staklenim vratima.

37

By bookworm31

Ostala sam bez daha dok je Brejden plaćao taksisti a zatim mi pomogao da izađem. Nije mi pustio ruku, nego je stavio preko svoje dok smo išli ka ulazu u teatar. „Kako?“ konačno sam uspjela izgovoriti.

Nasmješio mi se. „Poznajem neke ljude.“ Zurila sam u njega u čudu zbog njegove paţljivosti. „Hvala ti.“ Stegao mi je ruku. „Zaista nema na čemu.“ I kako ispada, Brejden nam nije samo uspjeo naći karte na očigledno rasprodatu predstavu, nego nam je čak obezbjedio mjesta u prvom redu, tačno u sredini, omogućavajući nam najbolji pogled na scenu.

Dok sjedamo na naša mjesta, jako sam svjesna koliko su blizu jedno drugog postavljena. Ili je to moţda zbog toga što je Brejden tako veliki čovjek.

Ruka mu se očeše od moju, koljeno mu dotiče moje, čak nam se i stopala dodiruju.

Pozorišna mjesta i nisu baš udobna za čovjeka njegove veličine, zbog čega još više cijenim ovaj gest. „Da li sam već rekla hvala?“ kaţem, zureći ispred sebe tako da ne moţe da vidi kako utiče na mene.

Ali trebalo je da znam da Brejden neće dozvoliti da mi to uspije.

Osjetim njegove prste kako mi njeţno dodiruju bradu, okrećući mi lice ka svom. Zadrhtim od tog dodira a arogantno kopile se nasmiješi.

Ovog puta naš pogled prekida zvuk orkestra.

Neko vrijeme, bez obzira koliko bila uzbuđena da vidim Toscu, sve što mogu da osjetim je vrelina Brejdenovog prisustva. Disanje mi je oštro, plitko, i bolno sam svjesna svakog pokreta koji napravi.

Ali nakon nekog vremena sam uspjela da se izgubim u predstavi.

Onda sam prepoznala prve tonove E Lucevan Le Stelle i uhvati me panika. Jer me dirnulo pravo u emocije. Natjera me na plač, mene koja skoro nikad ne plačem.

Cijelo tijelo mi je pod tenzijom dok se nadam da će me to sačuvati od daljeg padanja. Ali bezuspješno.

Zaboravila sam na Brejdena, zaboravila sam na sve osim na način na koji me muzika tjera da se osjećam. Tenorove riječi nisu nešto sa čim 38

By bookworm31

saosjećam, ali bol u njegovom glasu dok pjeva....Nema potrebe da razumijem riječi kako bih shvatila tu vrstu bola, i kao i uvijek suze mi se slivaju niz lice prije nego što mogu da ih zaustavim.

Kad se trenutak završio osjetila sam Brejdenove meke usne na svom mokrom obrazu. Zatvorila sam oči dok mu se poljubac zadrţao na mojoj koţi, i još suza mi se slilo iz očiju.

Osjetio je nekoliko suza i za utjehu me prstima pomazio po goloj koţi ruku.

Kad se odmakao spustila sam oči i gledala u krilo, nesposobna da ga pogledam u oči. Ovog puta nije vršio pritisak na mene. Umjesto toga je isprepleo prste sa mojima i nije pustio do kraja predstvae. ***

Dok smo odlazili iz teatra bila sam tiha zbog svoje emotivne reakcije na predstavu, Brejden mi je spustio ruku na dno leđa i osjetila sam to kao udar struje.

Bradavice su mi se ukrutile a tkanina moje haljine je stvarala osjećaj dodira, toliko sam bila svjesna njegove seksualnosti. Ali sve to je bilo pomješano sa nečim većim od fizičke privlačnosti.

Povezanost koju sam osjetila u liftu se vratila, u duplo većoj dozi. Nisam mogla da je ignorišem, i dok me Brejden vodio napolje pitala sam se kako da se pretvaram da ta privlačnost ne postoji. „Pozvaću nam taksi.“ Rekao je, povlačeći me bliţe sebi, dok sam se tresla od hladnoće koju je donijela noć sa sobom. „Vodim te kući.“ Ukočila sam se ne očekujući da će se noć završiti odmah nakon predstave.

Obično su noći kao ova bile propraćene pićem u baru ili tako nešto, zar ne?

Ili u krevetu.

Pogledala sam ga i kao da je osjetio zbunjenost u mojim očima nasmješio se zadovoljno. „Obećao sam da ću biti dţentlmen, Dţoslin. A ako te ne odvedem kući sada, mislim da neću uspjeti da odrţim to obećanje.“ „Kaţeš to kao da si siguran da ću ti dozvoliti da ne budeš dţentlmen?

Imam izbora, znaš.“ Oštro sam mu odgovorila, čak pomalo zajedljivo, jer sam 39

By bookworm31

se zbog njega osjećala istrošeno. Porušio je sve moje emotivne zidove pa sam morala da se postavim odrambeno.

U odgovor mi je prešao prstima po golim leđima zbog čega sam se najeţila.

Vidljivo.

Namrštila sam se na njegovu zadovoljnu reakciju.

A on je zabacio glavu unazad od smijeha.

I sama sam poţelila da se smijem sa njim. Ţelila sam da se privijem uz njega i osjetim vibraciju tog smijeha.

Ali sve to me prestravljivalo.

Osjetila sam olakšanje kada je pozvao taksi koji se pojavio nakon nekoliko minuta.

Bilo mi je potrebno da se udaljim od njega pa sam se povukla do prozora na sjedištu, dok sam posmatrala put. Izdahnula sam od olakšanja kada nje smanjio distancu između nas. Kad je taksi krenuo čula sam kako tiho uzdiše i okrenula se namršteno ka njemu. Obrve su mu bile nisko spuštene dok me je posmatrao. „Šta je?“ pitala sam.

Blago je odmahnuo glavom. „Gledajući te...način na koji sjetiš tu u taksiju....izraz na tvom licu...osjetio sam najčudniji deţa vi ikada.“ „Moţda smo bili ovde zajedno u nekom drugom ţivotu.“ Zasmijala sam se zahvalna na distrakciji. „Moţda.“ Promrmljao je, a onda opet nastavio da zuri u mene na taj svoj intenzivan način. Okrenula sam glavu, glumeći kontrolu, glumeći ravnodušnost.

Ali bilo je teško nastaviti sa tom fasadom kad je Brejden insistirao da me isprati do stana. „Taksi me čeka.“ Rekao je dok sam se raspravljala na ulaznim vratima zbog toga. „Samo ću te otpratiti do vrata, ništa više.“ Osjećajući da je raspravljanje sa čovjekom koji je navikao da sve bude po njegovom beznadeţno, pustila sam da odradi svoj dţentlmenski gest. Iako sam samo zbog njegovog dodira na leđima poţelila da mu pokidam odjeću sa tijela.

40

By bookworm31

„Ovo sam ja.“ Rekla sam, zaustavljajući se ispred svojih vrata.

Brejden je bacio pogled okolo. „Ovo je fina zgrada. U Morningsajdu. Nije jeftino.“ Njegov spekulativni pogled se vratio na mene. „Mora da ti ide mnogo bolje sa knjigama nego što daješ na znanje.“ „Nasledila sam novac.“ Istog trenutka kad sam to izgovorila pitala sam se zašto sam zaboga svojevoljno otkrila tu informaciju. Ovaj čovjek...oh sigurna sam da je đavo ili nešto slično kad mu tako lako uspijeva da izvuče informacije iz mene koje krijem od svih ostalih.

Podigao je obrve zainteresovano ali nije insistirao na daljem objašnjenju. Umjesto toga je pritisnuo tijelo uz moje zbog čega sam napravila korak unazad kako bih se odmakla. Ali nisam imala gdje da pobjegnem jer sam osjetila vrata iza leđa, i Brejdenovo tijelo kako se pritiska uz mene.

Pribliţio mi se i zatvorila sam oči, dok mi se dah zaustavio u grlu. I onda sam osjetila njegove usne na svom obrazu, i umjesto olakšanja osjetila sam uţasno razočarenje.

Oči su mi se otvorile kad se udaljio od mene a njegov pogled je postao oštar zbog nečega što je vidio u mojim očima. „Jebi ga, Dţoslin,“ rekao je promuklo. „Da li uopšte znaš šta ţeliš?“ Odmahnula sam glavom.

Zareţao je isfrustrirano i okrenuo mi leđa.

Stomak mi je potonuo shvatajući da sam sve pokvarila svojim mješovitim signalima, i počela sam da traţim ključeve u torbi, okrećući se ka vratima kako ne bi vidio suze koje su prijetile da se proliju.

Ali onda sam osjetila vrelinu, snagu njegove ruke kako me hvata za biceps, dok mi drugu stavlja na vrat i odjednom je tu, moje tijelo pritisnuto uz njegovo dok mu usne prekrivaju moje. Ispustila sam torbu, ključeve i moj ogrtač je odletio na pod dok sam se uvijala uz njega. Njegov miris, seksualni ples njegovog jezika uz moj, osjećaj toplih ruku dok me steţu...sve me to obuhvatilo i činilo da pravim promukli zvuk u dubini grla koji nisam mogla da kontrolišem.

Brjedenova ruka na mom vratu se stegnula još jače a onda je zareţao, vibracija tog zvuka je prolazila kroz mene i osjetila sam ga na bradavicama, niz stomak dok se spuštao između mojih nogu. Poljubac mu je postajao grublji, zahjevan – dugi, opijajući poljupci su mi oduzeli dah. Teško smo disali uţivajući u poljupcu i produbljujući ga kao da nismo mogli da se zasitimo, moji nokti su se zabadali u tkaninu njegovog odijela, vjerovatno ostavljajući tragove malih polumjeseca na njemu.

41

By bookworm31

Kad sam postala svjesna njegove erekcije koja me je ubadala u stomak izgubila sam se. Stomak mi se stegnuo i zajaukala sam mu na usnama. Moja potreba je postala jača dok se Brejdenova ruka podizala od mog struka, dodirujući mi grudi i zaustavljajući se na tankoj breteli haljine. Prekinuo je poljubac odmičući se kako bi me pogledao u oči.

Njegove su bile tamne, trepavice spuštene, usne crvene i natekle.

Osjetila sam dva prsta kako se zavlače ispod bretele a onda se ukočio.

Frustracija i još nešto mu se mješalo u izrazu lica, a onda je odjednom spustio tuku na struk i svoje čelo na moje. Stisak na struku mu se povećao kao da se plašio da ću pobjeći. „Brejden?“ prošaputala sam.

Oči su mu se otvorile i podigao je glavu, njeţno me puštajući i odmakao se. „Dţentlmen.“ Podsjetio me je sa bolnim osmjehom.

Ali nije to bio njegov uobičajeni, arogantni osmjeh. Ovaj je bio izmučen.

Kao da nije mogao da vjeruje koliko je eksplozivna ova atrakcija između nas.

Da se nije zaustavio ne znam šta bi se dalje desilo. Tako sam se izgubila u njemu da me ne bi iznenadilo da sam mu dozvolila da mi podigne haljinu i ima me ovde na stepeništu. „Tačno.“ Rekoh, pomalo bez daha.

Očima je prešao preko mene i izraz mu je izgledao bolno. „Jebi ga.“ Prošao je rukom kroz kosu. „Moram da idem.“ Klimnula sam glavom, saginjući se polako da uzmem ključeve i torbu sa poda, šokirana drhtajima svog tijela. „Zvaću te.“ Rekao je zbog čega sam vratila pogled na njega. Sada mu je izraz lica bio odlučan. „Brejden....“ „Zvaću te Dţoslin. I ti ćeš se javiti.“ Namrštila sam se. „Tako prokleto zapovjedan.“ Nasmijao mi se polako i seksi zbog čega umalo da mi spadnu gaćice. „Dušo, nemaš ti pojma.“ Odmah nakon toga se okrenuo i otišao niz stepenice.

42

By bookworm31

„Šta je to trebalo da znači?“ prošaputala sam, zamišljajući lisice i bičeve.

Zadrhtala sam od te pomisli i otključala vrata kako bih ušla u stan.

Nisu me privlačili bičevi...ali lisice...i zapovjedan Brejden u krevetu?

Recimo sam da sam se raspremila i imala veoma dug hladan tuš. Nakon što sam završila, dupe mi se zaledilo, smirila sam se i legla u krevet osjećajući se premoreno.

Telefon mi se oglasio sa noćnog stočića i dohvatila sam ga. Ekran se upalio i vidjela sam da imam primljenu poruku.

Od Brejdena.

Jesi li slobodna ove subote?

Zbunjena sam leţala u krevetu, znajući da ako ne odgovorim na ovaj ili onaj način, neću moći da sklopim oči. Istina je da sam već znala svoj odgovor. Brejden me je uznemiravao na neki način, ali sam se borila protiv sopstvenih strahova, jer bez obzira kako se nekad uznemireno osjećam pored njega ipak bih jedva čekala naš sledeći susret.

Kliknula sam 'odgovor'.

Jesam. Šta si imao na umu?

Nakon nekoliko sekundi dobijam odgovor.

Večeru. Doći ću po tebe u 19h. Voliš li francusku kuhinju?

Usne mi se trzaju dok se borim da mu ne odgovorim nešto prljavo. Ali upozorila sam ga protiv toga pa moram da igram fer.

Zvuči dobro. Vidimo se tada.

Zatvarajući oči bila sam iznenađena kad sam dobila još jednu poruku od njega. 'noć, dušo. Xxx Osjećajući njeţnost tih riječi duboko u sebi, nisam mu ništa odgovorila.

Legla sam ostavljajući telefon, okrenuvši se na stranu i boreći se sa iznenadnom ţeljom da zaplačem. Prošlo je mnogo vremena otkako sam bila ičija duša, beba ili dušica.

Nisam shvatala koliko mi je to nedostajalo.

43

By bookworm31

Sastanci

Stajali smo na Hadington Plejsu gledajući niz stepenice koje vode do prodavnice u podrumu. Nakon što sam se našla na kafi sa Brejdenom, insistirao je da odemo u šetnju niz Lejt Vak. Sledeća stvar koju znam je da nas je zaustavio ovde. Ispred nas su stajala zelena dupla vrata na lijevoj strani koja su imala veliki prozor na sebi. Iznad prozora je stajao veliki crni znak sa riječima ''McNaughtans'' u zlatnim tradicionalnim slovima. „Šta je ovo mjesto?“ pogledala sam u Brejdena kako bih ga uhvatila kako me posmatra. Često sam ga hvatala kako to radi.

Od sastanka u operi prije dvije nedelje bili smo na večeri u francuskom restoranu. Brejden je bio pronicljiv, zainteresovan za mene, i nije se plašio da pokaţe to. Takođe je bio smješan do bola, inteligentasn, samouvjeren i fin.

Seksi k'o sam đavo, takođe.

I iako je uradio više od samo malog poljupca na usne, nikad nije davao dvosmislene komentare na sastancima. Počela sam da mislim da se igra sa mnom. Pomislila sam i da je to oprezna taktika kako bih bila toliko seksualno isfrustrirana da ću se baciti na njega. Bar sam se nadala da je to upitanju. Ustvari i nisam bila sigurna zašto još uvijek nismo imali seks. „Nikad prije nisi bila ovde?“ Brejden je podigao jednu obrvu, izgledajući iznenađeno. „Ne.“ „Ti? Pisac? Oboţavalac knjiga? Čarobnjak riječi? Gospodarica olovke?

Nikad nisi bila u McNaughrans-u?“ Zakolutala sam očima na njegovu šalu. „Ne. Nikad prije nisam ni opalila pesnicom muškarca. Što ne znači da neću.“ Brejden se zasmijao i gurnuo me ramenom. „McNaughtans je najstarija radnja i antikvarnica sa polovnim knjigama u Škotskoj.“

44

By bookworm31

Na trenutak, sve čega sam bila svjesna je Brejdenova topla ruka kako drţi moju. Automatski sam htjela da stegnem prste, da me ne pusti nikad.

Ali hvala Bogu, prije nego što sam mogla to uraditi, bogati miris knjiga me je obavio i stala sam na sred radnje i zurila.

Stari drveni podovi i drvene police su zauzimale cijelu duţinu zidova, mala polukruţna vrata su vodila do još knjiga, još polica. Sve u vezi tog mjesta je bilo neobično i knjiški. Neodoljivo knjiški.

Bilo je to posebno mjesto.

Osjetivši moju preusmjerenu paţnju, Brejden mi je pustio ruku a ja sam se uputila ka najbliţoj polici. Očima sam prelazila preko starih slova i knjiga u posebnim koricama, šireći se kad sam vidjela koliko su neka izdanja stara.

Knjige su nevjerovatne.

Očigledno.

Ali stare knjige...ima tu nešto izuzetno u uzimanju knjige za koju znaš da je neko prije sto godina drţao i čitao, mnogo prije nego što si se ti rodio.

Stara knjga je priča u priči- ima priču u sebi napisanu, ali i priču o svim ljudima koji su je čitali, priču ljudi kod kojih je ostavila impresiju.

Ne znam koliko dugo sam hodala kroz radnju, prstima prelazeći preko knjiga. Mora da je prošlo poprilično vremena jer sam se trznula kad me je zaustavila ruka na srtuku. Brejdenov duboki glas je prostrujao kroz mene i samo tako je čarolija bila prekinuta njegovim riječima. „Čini mi se da je bila loša ideja dovesti te ovde.“ Usnama mi je prešao preko uva.

Osjetila sam vrelinu njegovog tijela iza sebe i proţimale su me varnice na grudima. Na trenutak je ţelja da se naslonim na njega kako bi me dotakao još više bila toliko jaka da sam ostala bez daha. Šta mi je dođavola, ovaj lik radio? „Sviđa mi se ovde.“ Odmakla sam se, osmjehujući mu se preko ramena.

Brejden me je posmatrao kao da je pokušao da razriješi misteriju. „Da. Ali ja blijedim uporedo sa ovim, zar ne?“ Nasmiješila sam se njegovoj šali i odmahnula glavom. „Ne trebaš me da ti mazim ego, gospodine Karmajkl. Svjestan si da si dovoljno interesantan da drţiš nečiju paţnju.“ Zaustavila sam se, zureći u izdanje The Pathfinder iz 1843e . „A tvoju paţnju, Dţoslin?“ 45

By bookworm31

Zbog nagle ozbiljnosti u njegovom glasu, pogledala sam ga preko ramena. Posmatrao je moje llice kao da traţi nešto i srce mi je ubrzalo.

Osjetila sam kao da sve čita u meni, polako otkrivajući svaki detalj, otkrivajući sve moje i najskrivenije tajne.

Nikad niko prije nije pokazao tako otvoreno interesovanje za mene.

Ujedno je bilo uzbuđujuće i strašno. „Imaš moju paţnju.“ Priznala sam. Prije nego što je mogao odgovoriti pokazala sam oko nas. „Kako si znao za ovo mjesto?“ Na moje olakšanje, prihvatio je promjenu teme. „Ţivim u ovom gradu cijeli svoj ţivot. Plus, prije sam dovodio Hanu ovde.“ „Hanu?“ „Elinu sestru.“ Namrštila sam se. „Mislila sam da je Eli tvoja sestra...“ Zasmijao se. „Imamo modernu porodicu. Eli je moja polusestra. Hana je Elina polusestra.“ Na moje podignute obrve objasnio je. „Elina mama Elodi je ostala trudna sa mojim tatom sa Eli nakon razvoda mojih roditelja. Zatim je moj tata ostavio Elodi a ona se eventualno udala za svog supruga Klarka.

Zajedno imaju kćerku, Hanu, i sina Deklana. Tehnički nismo krvno srodni ali ih smatram bratom i sestrom koliko i Eli.“ Osjetila sam tračak zavisti pa sam mu okrenula leđa kako ne bi primjetio i pretvarala se da gledam knjige ispred sebe. „Dakle, Hana voli da čita.“ „Da. Sada ima dvadeset dvije godine. Predaje engleski u školi.“ Odogovara mi glasom punim naklonosti. „Čim je Ebi rođena, Hana je počela da joj prenosi ljubav prema knjigama. Dovodi Ebi ovde sada.“ „Šta?“ nasmiješila sam se radoznalo na način na koji je odmahnuo glavom, kao u neverici. „Ponekad se pitam gdje su godine prošle. Ne izgleda mi kao da je davno bilo kada je Hana bila Ebinih godina a ja sam bio Haninih godina, hodajući sa njom kroz ovu radnju, drţeći je za ruku.“ „Vrijeme brzo prolazi.“ Sloţila sam se, osjećajući kajanje u grudima, nemoćna da shvatim odakle dolazi. „Pa ipak, ostalo je još mnogo vremena da iskoristimo najbolje od ţivota.“ 46

By bookworm31

Pogledali smo se u oči.

Brejdenove su bile pune vreline, odlučne, i govorile su mi kako tačno ţeli da iskoristi najbolje od ţivota.

Sa mnom.

Ispod njega.

Ili moţda iznad njega.

Ali definitivno u meni.

Seksualna tenzija mi je stezala donji dio stomaka pa sam skrenula pogled sa njega. „Nećemo zagaditi najstarija izdanja u najboljoj radnji u Škotskoj tako što se jebemo očima.“ „Stvarno!“ Ukočila sam se zbog nepoznatog glasa i zgađenog tona.

Brejden je stao ispred mene, gledajući preko mog ramena u vlasnika tog glasa, i usne su mu bile stisnute jako trudeći se da ne prasne u smijeh.

Polako sam se okrenula i vidjela čovjeka Brejdenovih godina. Naočari u obliku polumjeseca su mu stajale visoko na nosu, i zurio je zgroţeno u mene. „Dijeca posjećuju ovu biblioteku, gospođo. Ne trpimo takvu vrstu izraţavanja ovde.“ Gospođo. A joj. „Ţao mi je.“ Trznula sam se. „Neće se ponoviti, obećavam.“ „Potrudite se da se ne ponovi.“ Otpuhnuo je i nestao iza polica.

Brejden mi se pribliţio, jedva suzdrţavajući smijeh i pogledao me. „Nevaljala Dţoslin.“ Nasmiješio se zlobno i zaobišao me krenuvši ka drugom dijelu radnju prije nego što sam mogla odgovoriti. Poţurila sam za njim. „Nije smiješno. Sada moram da kupim nešto.“ Zasmijao se. „Ko kaţe?“ „Moja savijest. Upravo sam opsovala u ustanovi koja je praktično svjetište napisane riječi. I to u jednoj od najboljih.“ Ovo je samo izazvalo jači smijeh.

47

By bookworm31

„Da li ti je ikad iko rekao da moraš da odrasteš?“ rekla sam jer je njegova odrasla neumoljivost bila jako privlačna. „A zašto bih to uradio?“ sageo se da mi šapne na uvo. „Kad je ovo mnogo zanimljivije.“ Najeţila sam se i stavila mu ruku na grudi. „Prestani.“ „Zašto?“ „Znaš zašto.“ „Znam?“ „Neodoljiv si.“ „Dobro je.“ Zakolutala sam očima i zaobišla ga. „Pusti me da potraţim knjige bez distrakcije, okej?“ Nakon deset minuta pokazala sam prstom na staklo zaključanog kabineta. „Ove!“ Brejden koji je pregledao knjige na drugim policama se okrenuo i pogledao. „Pretpostavljam, s' obzirom da su u zaključanom kabinetu da nisu jeftine.“ „Ali to je serijal Spencer's Faerie Queene. Šest knjiga. 1897. Ţelim.“ „Paţljivo,“ preţao je palcem preko ugla mojih usana. „Balaviš.“ Nasmiješila sam se i nešto mi je zavarničilo u očima. „Hoćeš li molim te, samo da pozoveš asistenta?“ „Zašto ti ne moţeš?“ „Bomba J incident.“ Rekla sam svojim najboljim tinejdţerskim 'pobogu' glasom.

Zbog toga se još više zasmijao i čula sam njegov smijeh sve dok nije zamakao iza ćoška prolazeći kroz radnju. Toplina mi je ispunila grudi zbog njegove zabavljenosti. Osjećanje koje sam tvrdoglavo odbijala da analiziram. „Vi?“ čovjek sa naočarima u obliku polumjeseca je rekao čim ga je Brejden doveo do mene. „Ja. Ţao mi je zbog onog ranije. Koliko koštaju Faerie Queene?“

48

By bookworm31

„Prilično su skupe.“ Stavio je ruke na kukove. „Zašto? Šta vi znate o njima?“ Zabavljena zbog njegovog napada ali ne ţeleći to da mu dam do znanja, zadrţala sam perfektno ozbiljan izraz lica. „Jedne su od najduţih, nezavršenih epskih pjesama u Engleskom jeziku. Izdate su u javnost u dva dijela, krajem šesnaestog vijeka i alegorične su. Pjesma Edmund Spenser je pokazana kraljici Elizabeti Prvoj jer je zasnovana na njoj i opisuje koliko je kraljica nevjerovatna. Dala mu je penziju do kraja ţivota zbog te pjesme.“ Na trenutak, čovjek je samo zurio u mene a onda mu se raširio osmijeh na licu. „Znalac, dakle.“ I ja sam se osmjehnula Brejdenu dok je čovjek uzimao ključ iz dţepa kako bi otključao kabinet. „Za svih šest knjiga morate da platite 1500 funti.“ Zurila sam čeţnjivo u knjige. Studirala sam Faerie Queene na univerzitetu. Bile su mi omiljene.

Ma nek' sve ide do đavola. „Uzeću ih.“ Podigao je obrve ali ništa nije komentarisao dok je uzima rukavice iz dţepa. Posmatrala sam dok ih je uzimao paţljivo iz kabineta. „Hajde da ih odnesemo do kase.“ Nakon što sam platila, i knjige bile paţljivo umotane u papir, Brejden i ja smo napustili radnju bez gledanja u umjetničku galeriju. Bili smo tihi nekoliko momenata, a onda je Brejden počeo da se smije.

Zurila sam u njega zbunjena, i šta god da je vidjeo na mom licu učinilo je da se smije još jače. „Šta?“ Odmahivao je glavom. „Šta?“ „Ti.“ Kroz smijeh je govorio. „1500 funti kako bi se oduţila zato što si rekla ''jebanje''. Znao sam ţenu koja se saplela na Mac u Harvey Nichols i na kraju platila sve što je bilo oštećeno jer ju je bilo sramota, ali 1500 funti za knjige jer si opsovala?“ „Volim ove knjige.“ Branila sam se. „Jebeno si neodoljiva.“ 49

By bookworm31

Namrštila sam se. „Brejdene, imam trideset godina i nikad nisam bila neodoljiva.“ U odgovor se nageo ka meni i poljubio mi vrh nosa. „Neodoljiva si. Seksi k'o sam đavo. Ali i neodoljiva.“ Nisam znala kako da odgovorim na to pa sam samo stajala otvorenih usta zureći u njega.

Srećom, bila sam spasena zvonjavom njegovog telefona. Izvadio ga je iz dţepa sa izvinjenjem u očima. „Kiersten je. Bolje da odgovorim.“ „Samo napred.“ Rekla sam, uznemirena osjećajem ljubomore zbog pomisli na ţenu koja je imala dijete sa Brejdenom. Bez obzira na sve ona će uvijek biti dio njegovog ţivota. „Kiersten,“ Brejden je odgovorio na telefon. Moja ljubomora se malo smanjila zbog njegovog nezainteresovanog tona. Izraz lica mu se iznenada smekšao. „Ebi, dušo. Šta je bilo?“ Na trenutak sam bila zatečena zbog pogleda u njegovim očima. Glas njegove kćerke ga je potpuno transformisao. Jasno je postalo da je Brejden veoma ekspresivna osoba. Osjetila sam kad bi bio uzbuđen zbog mene. Čak sam osjetila i njegovu njeţnu zabavljenost zbog koje sam osjetila naklonost, što je bilo lijepo.

Ali izraz njegovog lica upravo sada.

Bila je to duboka ljubav.

I iz nekog razloga to je izazvalo kidanje u mojim grudima, od koje je nastala ta odvratna, bolna praznoća koju nisam mogla da odredim tačno šta je.

Trebao mi je momenat da shvatim da se Brejdenov izraz iznenada promjenio. Oluja mu je divljala u očima,. „Dobro...ne dušice, ne brini.

Odmah stiţem...aha. Vidimo se uskoro...volim te anđele.“ Spustio je slušalicu i zurio je ljutito u mene. Ali znala sam da ja nisam ta na koju je ljut. „Jebena Kiersten.“ Prošao je rukom kroz kosu, izmoren.

Skoro sam se plašila da pitam. „Šta se desilo?“ „Ebi kaţe da je Kiersten počela da pakuje kofere za njih dvije.“ Strah me je obuhvatio. „Zar idu negdje?“

50

By bookworm31

„Ne.“ Opsovao je, bacajući vatru iz očiju. „To je zamka. Jebena zamka kako bih došao tamo. Znala je da će me Ebi zvati.“ „Šta ţeli od tebe?“ „Uobičajeno.“ Napravio je korak ka meni, kajanje mu je zamjenio bijes u očima. „Ţao mi je. Moram da idem.“ Pitala sam se šta je to 'uobičajeno' ali nisam pitala. „Hej, ne brini zbog toga. Ebi je na prvom mjestu. Shvatam to. Tako i treba da bude.“ Nasmiješila sam mu se, kako bi znao da to stvarno mislim. „Mislila bih da si seronja da nije tako.“ Dao mi je mali osmjeh a onda se nageo ka meni. Dah mi se zaustavio dok sam čekala, pitajući se kakav će mi poljubac ovaj put dati.

Da li će se jednostavno samo očešati od moje usne.

Samo što nijedan dodir od Brejdena nije bio jednostavan.

Zareţala sam od frustracije prije nego što sam mogla da se zaustavim.

Brejden je stavio ruku oko mog vrata u odgovor. Nosevi su nam se skoro dodirivali dok me je gledao duboko u oči tim svojim uobraţenim, vrelim pogledom na koji se, mislim, nikad neću navići. „Samo da te upozorim. Ne planiram da te jebem u skorije vrijeme.“ Usne su mi se razdvojile od šoka na njegovu drsku iskrenost, i pokušala sam da sakrijem da me je izbacio iz takta. „Nije da je do tebe da li ćemo imati seks ili ne, ali mogu li da pitam zašto?“ Nasmijao se na moj ukočeni ton. „Zato što...ako se pojebemo sada prije nego što smo uspjeli da upoznamo jedno drugo bolje, mislićeš da sve što od tebe ţelim je seks. Moraš da znaš da ţelim mnogo više od tebe od neobaveznog seksa. Tako da, koliko god da te ţelim dušo, - a nemaš pojma koliko te jako ţelim- polako ćemo ići sa svim ovim. Ili bar polako koliko je to moguće. Da li me razumiješ šta ti govorim, Dţoslin?“ Dah mi se zaustaviio negdje u tijelu, i osjetila sam neţeljeno peckanje po koţi.

Shvatala sam šta mi govori.

I prestravljivalo me je.

Pa ipak...pomisao da je ovo zadnji put da ga vidim me je prestravljivala mnogo više tako da sam iznenađujući samu sebe prošaputala. „Razumijem.“

51

By bookworm31

Oči su mu potamnile od vreline i poljubio me je ponovo, ovog puta je jezikom dotakao moj na sekund. „Moram da idem. Zvaću te.“ „Uradi tako.“ Odmakla sam se, osjećajući da ja trebam biti ta koja prekida kontakt.

Na trenutak Brejden je izgledao pomalo izgubljeno i pitala sam se šta li je u njegovoj glavi.

Ali nisam pitala. „Nadam se da će sve biti u redu sa Ebi.“ To je izgledalo učinilo da dođe sebi, bijesna odlučnost je zamijenila izgubljenost. „Zvaću te.“ Ponovio je.

Dok sam ga posmatrala kako odlazi postala sam svjesna nečega.

Podigla sam ruku i pogledala je jer je drhtala.

Skupila sam je u pesnicu, moja ljuta odlučnost prolazeći kroz mene.

Vrijeme je da prestanem biti toliko prestravljena. I nadala sam se da ću zbog Brejdena uspjeti da dobijem bitku sa svojim strahovima.

***

Nisam lako vjerovala ljudima ali nešto u Brejdenovom stavu me je jako privlačilo. Iz tog razloga me nije iznenadio kada me je isto veče nazvao da ugovorimo vrijeme sledečeg sastanka. Pitala sam kako stoje stvari sa Ebi i Kiersten ali odgovorio mi je da ćemo pričati o tome na sastanku. I na moju mješavinu zadovoljstva i straha (kombinacija osjećanja na koju sam počela da se navikavam kad sam u blizini gospodina Karmajkla) nije ţelio da čeka da me vidi. „Uzimam slobodan dan sutra i ţelim da provedem dan sa tobom. Jesi li slobodna?“ Bila sam usred pisanja knige za koju sam imala rok da je završim uskoro. „Da, slobodna sam.“ I tako sam se našla sledećeg dana ispred Starbaksa na Dţordţ stritu čekajući Brejdena. Podigla sam pogled sa svog telefona i ugledala ga kako ide ka meni. U stomaku su mi eksplodirali leptirići od uzbuđenja. Ţelila sam da provedem vrijeme sa njim.

52

By bookworm31

Ţelila sam da provedem mnogo vremena sa njim.

I nisam mogla da se sjetim kad sam toliko ţudjela za nečijim prisustvom.

Strah je prostrujao kroz mene ali je nestao istog trenutka kad mi je prišao i sageo se da pritisne mek poljubac na moje usne. Zatim me je uzeo za ruku i poveo ka ulazu u Starbaks. „Kako si?“ Spremna da eksplodiram od seksualne frustracije ako uskoro ne staviš ruke na mene i na mnogo uzbudljivije dijelove mog tijela. „Dobro. Ti?“ „I ja sam sada.“ Dao mi je uobraţen osmjeh i stegnuo mi ruku dok smo ulazili u prepunu radnju. „Pa, koji su planovi za danas?“ zurila sam u njegov profil dok je pretraţivao meni iza tezge.

Sviđalo mi se njegovo lice.

Ustvari, sviđalo mi se njegovo lice više nego ijedno drugo.

Osjetivši moje zurenje okrenuo se i pogledao me sa tom njeţnom zabavljenošću koja mu je isijavala iz očiju. „Popijemo kafu i onda sam mislio da malo prošetamo okolo.“ „Samo prošetamo?“ Klimnuo je glavom. „I pričamo. Kako bi se bolje upoznali.“ „Oh, vidim.“ Nasmijala sa mu se zlobno. „To je kako bi došli brţe do seksa, zar ne?“ Brejden je zabacio glavu unazad od smijeha i bila sam toliko zauzeta gledajući ga, uţivajući u pogledu da nisam shvatila da je privukao paţnju drugih mušerija sve dok„Brejden?“ Oboje smo naglo okrenuli glavu ka glasu koji ga je dozivao, i morala sam da provirim iza Brejdena kako bih vidjela kome pripada. Čim sam vidjela poţeljela sam da nisam.

Visoka plavuša je zurila u Brejdena na način na koji sam dobro znala. Ţudnja. Čista ţudnja.

53

By bookworm31

Pogledom sam prešla preko nje, vidjevši duge noge, uske kukove i elegantan struk. Njena plava, duga kosa je padala oko ramena u savršenim valovima okruţujući prelijepo lice. Ne samo lijepo, čak ni privlačno, nego jednostavno –okreću se glave- prelijepo. „Fiona.“ Iz nekog razloga Brejdenov stisak na mojoj ruci se pojačao dok je izgovarao njeno ime, i osjetila sam njegovu nelagodu zbog čega sam pronašla sebe kako se naginjem više ka njemu u znak podrške. Fionine zelene oči su preletile preko mog lica a onda brzo se vratile na njegovo. Kao da nisam ni postojala. Pribliţila mu se. „Kako si?“ „Dobro sam. Kako si ti?“ ton mu je bio ljubazan. „Dobro. Prošlo je dosta vremena.“ „Jeste.“ „Kafa sa sladolem od vanile!“ klinac iza tezge je povikao. „To sam ja.“ Fiona je uzdahnula očajnički. „Dobro je vidjeti te.“ Nastao je neprijatan trenutak dok je čekala na Brejdenov odgovor.

Umjesto toga je rekao. „Sve najbolje.“ Uhh. Umalo da mi je bude ţao.

Zacrvenila se, klimnula glavom i okrenula da uzme svoje piće. Nije više pogledala u nas dok je ţurila ka izlazu. „Bivša djevojka?“ Stisak na mojoj ruci mu se opustio. „Tako nekako.“ „Tako nekako?“ „Hajde prvo da uzmemo naše kafe.“ I jesmo. Brejden se nasmijao kad sam naručila jaku crnu kafu za ponijeti. „Šta?“ „Ništa.“ Suzila sam oči zbog njegove misteriozne zabavljenosti. „Ozbiljno, šta?“ „Ti si prva ţena sa kojom izlazim a koja je naručila crnu kafu. Ništa bezmasno, mršavo, sa sladoledom ili šta god već. Samo crna obična kafa.“ 54

By bookworm31

Nasmiješila sam mu se ali sam bila mrtva ozbiljna kad sam rekla. „Nemoj da te zbuni jednostavnost moje kafe sa mnom, Brejdene Karmajkl.

Nema ništa jednostavno u vezi ulaţenja u sve ovo sa mnom. Samo da te upozorim.“ I samo tako oči su mu se zamračile. „Šta sam rekla ovog puta?“ htjela sam da otpuhnem ali umjesto toga sam samo ispustila zvuk zbog kog je izgledalo kao da sam ostala bez daha. „Moramo što prije da upoznamo jedno drugo. I to brzo.“ Ovog puta sam ja bila ta koja je zabacila glavu unazad od smijeha.

I osjećala sam se zaista dobro.

Jebem ti jebeno jebanje.

Osjećala sam se taaako dobro.

***

„Pa kaţi mi nešto o modelu.“ Rekla sam dok smo hodali prema Princes stritu sa kafom u našim rukama. „O modelu?“ „Fiona.“ „Ona nije model. Finansijski je savjetnik.“ „Lijepa i pametna.“ Čarobno.

Brejden mi je uputio arogantan pogled preko oka. „Nema potrebe za ljubomorom, Dţoslin. Fiona i ja nikad nismo bili zvanični.“ „Nije mi izgledala tako u kafeteriji.“ „Počeli smo da se viđamo neobavezno. Čim sam shvatio da je počela da razvija osjećanja raskinuo sam sa njom.“ „Zbunjena sam.“ „Zašto?“

55

By bookworm31

„Rekao si da sa mnom ne ţeliš ništa bez obaveza, a upravo kaţeš da si sa njom htjeo...“ Proučavao me je dok smo hodali. „Ti nisi Fiona.“ Nešto u vezi toga me je razbjesnilo. „I tek tako izabereš sa kim ćeš biti ozbiljan?“ Osjećajući bijes u mom tonu se činilo da ga je samo razveselilo. Postalo je nevjerovatno očigledno da je Brejden iz nekog razloga volio kad sam iziritirana. „Šta ti smeta? Činjenica da nisam htjeo ništa više od seksa sa njom ili činjenica da od tebe ţelim mnogo više od seksa?“ Zastala sam zbog njegovog pitanja. „Ja sam samo...pa...vidio si kakva je ona.“ „Veoma je privlačna, da.“ Sloţio se. „Da li je to tvoj tip?“ Razmislio je malo o pitanju. „Pretpostavljsm da bi se moglo reći.“ „Pa kako Kiersten izgleda?“ „Visoka. Plava. Lijepa.“ Znači to jeste njegov tip. „Ne vidim te kao ţenu koja je nesigurna oko svog izgleda, Dţoslin.“ Nisam bila ţena koja je nesigurna sa svojim izgledom, i činjenica da me je naveo da se zapitam o svojoj privlačnosti me je razbjesnila. „Nisam.“ Pukla sam a onda pokazala ka svojim nogama. „Ali ako nisi primjetio ja nisam model.“ „Ako nisi primjetila, zabole me kurac koliko si visoka.“ Uputio mi je namršten pogled. „Šta ustvari pokušavaš da me pitaš?“ „Da li si serijski monogamista?“ riječi su mi izletile iz usta prije nego što sam uspjela da se zaustavim.

Ali to me je zaista mučilo.

Istina je da ni sama nisam bila sigurna da li ţelim da počnem nešto ozbiljno sa Brejdenom. Sama pomisao mi je stezala grlo a srce mi je udaralo nekontrolisano. Ali borila sam se sa sopstvenim strahovima i bila sam odlučna da bar pokušam da ih pobijedim. Ali kako god, nisam bila srećna sa idejom da se kockam emocijama sa likom koji će dići ruke od mene nakon tri mjeseca zabavljanja.

56

By bookworm31

„Okej.“ Klimnuo je, osjećajući da sam ozbiljna, i znajući da mi njegov iskren odgovor zaista mnogo znači. „Evo moje istorije za tebe, dušo. Volim da budem u vezi. Takav sam čovjek nekad bio. I kada sam bio mlad, veoma mlad, zaljubio sam se u djevojku sa imenom Analis. Vjenčali smo se kad sam imao dvadeset dvije godine.“ Saznanje da je razveden sam osjetila kao udarac u lice. Znači, definitivno je mogao biti ozbiljan kad je to ţelio. Nisam znala da li se zbog toga osjećam bolje ili gore. „Analis je bila student iz Australije u to vrijeme. Bili smo zajedno samo godinu dana prije nego što sam je zaprosio, a u braku proveli samo dvije.

Prvih devet mjeseci su bili fantastični. Naredna tri mjeseca klimava.

Poslednja godina-pakao. Mnogo smo se svađali. Rekla je da sam emotivno distanciran. I kad razmislim o tome, istina je. Hvala Bogu.“ Oči su mu se vratile na mene. „Pomisao da se borim sa njom- nekim toliko osvetoljubivimsve moje lične stvari...“ „Kao municija u njenim rukama.“ Promrmljala sam, potpuno shvatajući.

Klimnuo je, pogled mu se izoštrio zbog nečeg što je vidjeo u mom izrazu. „Vjerujem da moraš mnogo da se trudiš kako bi brak uspjeo. Nisam ţelio da dignem ruke. Ali jednog dana, ne mnogo prije smrti mog oca, nazvao me je da me zamoli da provjerim stan koji smo pokušavali da prodamo. Rekao mi je da je bila neka prituţba oko curenja vode, pa sam otišao da provjerim šta se desilo. Nisam našao nikakve poplave ni pukle cijevi, ali sam našao Analis u krevetu sa bliskim prijateljem iz škole. Viđali su se meni iza leđa više od šest mjeseci.“ Zaprepastila me je činjenica da bi iko mogao to da mu uradi.

Prestravljivala me je. Kako je mogla? „Kako je mogla?“ prošaputala sam.

Brejdenov pogled je smekšao. „Ne boli više. To je najbolja stvar koja je mogla da mi se desi. U retrospekciji, samo sam bio zaluđen njom.“ „Gdje je ona sada?“ „Vratila se u Australiju kad je shvatila da neće dobiti ni penija od mene.“ „I od tada...da li si upoznao nekog drugog?“ „Bio sam u vezama sve dok nisam sreo Kiersten.“ „A onda te je i ona izjebala.“ Bol u grudima mi se proširio.

57

By bookworm31

Brejden je prošao kroz pakao zbog ţena. To je sigurno mnogo uticalo na njega. „Nisu me izjebale, Dţoslin. Da, moja rođena majka nije baš za primjer, i da imao sam nekoliko ţena koje su me zajebavale. Ali sam isto tako odrastao sa pseudo maćehom koja je sama mogla da mi izgradi novu vjeru u ţene.

Poznajem mnogo dobrih ţena. Znam da postoje. Samo nisam htjeo ništa ozbiljno neko vrijeme nakon što sam dobio Ebi. Ona zasluţuje svu moju paţnju, moj fokus. Uvijek ću je stavljati na prvo mjesto. Kako god, to ne znači da ne znam šta hoću. A kad nešto zaista jako ţelim....boriću se za to.“ Stala sam pored Ross Fountain i zurila zaprepašćeno u njega. „I ţeliš da probaš nešto više. Sa mnom?“ U odgovor mi se pribliţio i stavio slobodnu ruku na moj struk. Gledala sam ga u oči ujedno ţeleći da se istopim u njegovim rukama i da pobjegnem glavom bez obzira. „Ne mogu imati vezu bez obaveza sa tobom, Dţoslin.“ „Zašto?“ „Zato što nisi kao niko koga sam prije upoznao. „I ţeliš da me jebeš.“ Pribliţio se ka mom uvu, usnama prelazeći preko koţe. „Više nego što sam ikad ţelio nekog da jebem.“ Bradavice su mi se ukrutile uz tanku majicu koju sam nosila, i drhtala sam od ţelje toliko da sam jače stegla kafu iz straha da će mi ispasti iz koliko mi se ruke tresu. „Šta ako se razočaraš?“ prošaputala sam.

Brejden se odmakao kako bi me pogledao. „Nemoguće.“ „Arogantno kopile.“ Prošaputala sam uz njegove usne. „Ne igraš fer.“ „Planiram da igram na bilo koji način kako bih te zadrţao.“ Oči su mi se raširile na njegovu izjavu. „Ali čak me i ne poznaješ.“ Nasmiješio mi se zlobno dok je spuštao ruku sa mog struka i odmakao se. Uzeo je gutljaj kafe, dok su mu svijetle oči sijale od nestašluka. „To ćemo danas da popravimo. Pa kaţi mi...kako jedan autor i barmen moţe da priušti sebi, ne samo dvosoban stan in Morningsajdu nego je i u mogućnosti da kupi knjige vrijedne 1500funti kao da kupuje litar mlijeka?“ Jebem ti jebeno sranje.

58

By bookworm31

Okrenula sam se, uzimajući gutljaj kafe. Roditelji su mi poginuli u saobraćajnoj nesreći kad sam imala četrnaest godina ostavljajući svo nasljedstvo meni. „Moja porodica je bogata.“ Slegla sam rameni kao da to nije ništa. „Moja familija, sa tatine strane, originalno dolazi iz Luizijane. Moja prabaka je napravila mnogo novca od nafte.“ „Gdje ti porodica ţivi sada?“ „Preselili su se u Virdţiniju. Tamo sam odrasla.“ „I okej su sa tim što si u Škotskoj?“ „Pa, moja mama je bila iz Škotske.“ Bio je tih nekoliko trenutaka. „Bila?“ Srce mi je prijetilo da će izletjeti iz grudi.

Reci mu!

Reci mu istinu ili bježi.

Opet!

Otvorila sam usta da mu odgovorim...ali su ostale zaglavljene u grlu.

Osjećala sam se oznojeno i suvih usta a srce mi je lupalo tako jako da sam pomislila da ću povratiti.

Ništa nije vrijedno ovog osjećanja, zar ne?

Zar ne?

Mislim, nije morao da zna o meni sve na samom početku. „Ja...“ zaustavila sam se jer mi se povjerio u vezi toliko toga i osjetila sam kao da mu dugujem objašnjenje. „to nije laka tema za mene. Moja porodica. I nije da ne ţelim...“ pokazala sam između nas dvoje. „Samo...moţda moţemo da ostavimo taj razgovor za neki drugi put?“ Brejden me je procjenjivački posmatrao. Činilo mi se da to radi čitavu vječnost. Šta god da je vidjeo činilo se da ga je zadovoljilo jer je u odgovor stavio ruku oko mog struka i počeo da me vodi u šetnju ponovo. Bacio je praznu čašu u korpu za smeće a onda uzeo i moju i uradio isto. „Kaţi mi zašto si htjela da postaneš pisac?“ Opustila sam se od olakšanja, i stegao mi je ruku kad je to primjetio. „Ne znam. Volim da čitam. I oduvjek sam pisala. Bio je to moj bijeg, pretpostavljam.“

59

By bookworm31

„A zašto fantazija i paranormalno?“ „Zato što realnost nema autoriteta tu. Moja mašta sve kontroliše.“ Na moje iznenađenje Brejdenov stisak na struku je popustio kao da ga je iznenadilo nešto što sam rekla. Pogledala sam nagore u njegov profil i vidjela da me već posmatra, mršteći se. „Brejden?“ I dalje me je samo gledao. „Jesi dobro?“ Nakon nekoliko momenata tiho je rekao. „Smješno je...sviđa mi se što ne mogu da te prokljuvim. Što me u isto vrijeme čini nervoznim.“ „Ti? Nervozan?“ smijala sam se pokušavajući da pogidnem raspoloţenje.

Nasmiješio mi se krajem usana osmjehom koji mu nije dolazio do očiju. „Zaista si mislila kad si rekla da si komplikovana, nisi li?“ „Da.“ Odjednom mi je rukama obuhvatio lice i stavio čelo na moje. „Jebi ga, ţelim te sada, Dţoslin Batler.“ Stegla sam mu struk. „Šta ako ti se ne svidi ono što nađeš?“ Nešto kao strah mu je proletjelo kroz oči ali otresla sam tu pomisao.

Sigurno da se Brejden Karmajkl ne plaši ničega. „Mislim da ne postoji nijedna realnost u kojoj mi se to nešto neće sviđati. Iako to učiniš skoro jebeno nemogućim.“ Našla sam se kako se stiskam uz njega, oduševljena tim riječima...ali ţeleći da ne vidim molbu u njegovim očima.

Trebalo mu je da ne učinim sve ovo jebeno nemogućim.

I znala sam zašto.

Ona zaslužuje svu moju pažnju, moj fokus. Uvjek ću je staviti na prvo mjesto.

Ebi.

60

By bookworm31

***

Ostatak dana je prošao opuštenije. Naše ''upoznavanje'' je postalo laganije. Pričali smo o malim, nebitnim stvarima kao što su filmovi, muzika i ljubimci. „Ti? Gospodin kaţem-ţeni-da-ţelim-da-je-jebem-u-javnosti mrziš kad muškarci ne otvaraju vrata ţenama?“ „Ako im ne otvaraju vrata, ne izvlače stolicu, nose njihov kofer....to se zove biti dţentlmen. I tehnički, ti si jedina ţena kojoj sam to rekao u javnosti.“ „Počastvovana sam.“ Nasmijao se. „Šta da ti kaţem? Izvlačiš to iz mene.“ Dok smo pričali i smijali se, dopustila sam sebi da zaboravim na početak našeg sastanka i jednostavno uţivam. Brejden je bio paţljiv i uţivala sam u njegovim dodirima, iako su me seksualno izluđivali. Čak me je natjerao da stanemo na Royal Mile kako bi se slikali.

Zarumenila sam se zbog tog nepoznatog obuzimajućeg osjećaja vidjevši sliku na kojoj sam u Brejdenovom zagrljaju. Nasmiješio se ka kameri sa tim svojim poraţavajućim osmjehom dok sam se ja napola smiješila. „Jebeno si seksi.“ Rekao je kroz dah dok je vraćao telefon u dţep.

Nasmijala sam mu se zadovoljna i zabavljena time koliko je iritirano zvučao. „A to je problem?“ „Jeste kad pokušavam da budem dţentlmen. Ne moţeš ni napraviti selfi a da ne poţelim da te pojebem uza zid u mračnoj ulici.“ Promrmljao je, grabeći me za ruku i ţureći napred. Toliko sam se jako smijala da nije imao izbora nego da mi se pridruţi.

61

By bookworm31

Pobjednik

Naši naredni sastanci su protekli na sličan način. Nismo mogli da se vidimo naredni vikend jer ga je Brejden provodio sa Ebi, pa smo se mnogo dopisivali preko telefona. Ipak, nije bilo isto kao pričati sa njim uţivo, tako da kad smo se vidjeli sledećeg vikenda jedan sastanak nije bio dovoljno vremena.

U početku smo pričali o laganim temama, postajući ozbiljni samo kada bi Brejden pričao o Ebi i Kiersten. Ispostavilo se da je cijela stvar sa pakovanjem kofera bila samo zamka. Kiersten je rekla kako pakuje stvari kako bi se vratila kući u Dandi jer nije mogla da priušti da ţivi u Edinburgu više.

To je radila već treći put.

I tako je trećeg puta Brejden zaprijetio da će otići na sud i zahtijevati puno starateljstvo nad Ebi, uvjeravajući Kiersten da će izgubiti novac koji joj daje da se stara o Ebi, a bila je to velika suma.

Nakon toga je pokušala da ga smekša tako što je briznula u plač. Što je samo više razbjesnilo Brejdena i znala sam koliko je bio zabrinut zbog svog dijeteta. „Svaka mala djevojčica treba svoju mamu.“ Slegao je ramenima bespomoćno. „Svaka mala djevojčica treba stabilnu mamu.“ Rekla sam njeţno, provlačeći prste kroz njegove.

Rukom je obavio moju. „Znam. Ne znam šta da radim.“ „Mislim...mislim da bi trebao da zabiljeţavaš Kierstenino eratično ponašanje.“ Oči su mu poletjela ka mojima, dok je apsorbovao te riječi i podigao je ruku i prstom mi prelazi preko donje usne. „Aha. Mislim da si upravu.“ Poljubila sam ga kako bih ga utješila, jer nisam mogla ni da zamislim kako je to razmišljati da odvojiš svoje dijete od rođene majke. Poljubac je postao vreo u prvih par sekundi i na zvuk smijeha iza nas razvojili smo se sjetivši smo da smo usred paba. „Ne znam da li mogu da čekam više.“ Brejden je rekao, a riječi su mu zvučale kao reţanje.

62

By bookworm31

„I ne traţim ti to.“

***

„Nisi morao da me drţiš za ruku cijelim putem dovde.“ Rekla sam Brejdenu kad sam se okrenula da otključam stan. „Mogu da se penjem stepenicama kad me malo uhvati alkohol.“ Proveli smo većinu popodneva i večeri u pabu. Prvo smo jeli ručak tamo a onda sjeli u udoban separe uţivajući u nekoliko pića i šaleći se, što je samo prešlo u seksualnu tenziju.

Dok sam otvarala vrata stana osjetila sam Brejdenove snaţne ruke na kukovima i vreo dah na vratu dok me pitao. „Da li te samo malo uhvatilo piće ili si pijana?“ Dah mi se zaustavio u grlu dok smo ulazili u stan, sa njim iza mojih leđa. „Samo me malo uhvatio alkohol.“ Bila je to istina. Osjećala sam se pomalo vrtoglavo i pričljivije nego inače, ali jasno sam vidjela sve oko sebe i koordinacija mi je bila netaknuta.

I ţeljela sam ga. „Sigurna si?“ Okrećući se, pruţila sam ruku pored njega i zalupila vratima, oslanjajući se grudima na njega dok sam ih zaključavala. Podigla sam glavu kako bih vidjela njegov vreo pogled. „Ako se pitaš da li sam dovoljno trijezna da bi me jebao a da ne osjetiš kao da me iskorištavaš, odgovor je definitivno da.“ Brejden se nasmješio. „Kakva prljava usta imaš.“ Jače sam se stisnula uz njega. „Nemaš pojma.“ Ruka na kuku mu se stegla i posmatrala sam kako mu svaki trag šale nestaje sa lica, zamjenjen najintenzivnijim pogledom punim potrebe koji sam ikada vidjela u očima jednog muškarca. „Skidaj se.“ Tiho je naredio, mrtav ozbiljan.

63

By bookworm31

Šok i uzbuđenje su projurili kroz mene na njegov zahtjev, i osjetila sam kako mi noge drhte. Uzbuđenje mi je obuhvatilo svaki dio tijela i odjednom sam se osjetila veoma nestrpljivo. On to nije morao znati. Pa sam mu ogorčeno rekla. „Ti stvarno jesi jedan naređivački kučkin sin.“ „Dţoslin.“ Spustio je glavu tako da su mu usne bile na milimetar od mojih, i nisam imala izbora nigdje drugo da gledam nego u njegove prelijepe oči. „Fantazirao sam o tome da te vidim golu otkako sam te upoznao. Ne ţelim da igram igre. Nemam strpljenja za njih. Ţelim da te gledam kako se svlačiš i ţelim da uţivam u tome. A zatim ću te odvesti u sobu i ljubiću te i sisati i lizati svaki centimetar tvog tijela. Nakon čega ćemo se jebati. Grubo.

Duboko. Polako.“ Sveto ti jebeno sranje.

Uzbuđenje mi je prostrujalo između nogu, čineći me vlaţnom, i varnice su mi prelazile preko grudi, steţući mi bradavice u dvije tvrde tačke.

I bila sam sigurna, sve što ovaj čovjek treba da uradi je da pređe preko jedne bradavice palcem i svršila bih.

Da, želim da mi uradiš sve to. Zauvijek. „Dobro. Ali ja naređujem sledeći put.“ Intenzitet njegov pogleda je malo omekšao i prešao mi je rukom niz obraz. „Nikad nemoj da se promjeniš, Dţoslin Batler.“ Gledajući se u oči, napravila sam par paţljivih koraka unazad sve dok između nas nije bilo dovoljno distance kako bi mogao uţivati u šouu.

Leptirići su mi ludovali u stomaku, mješavinom ţelje i nervoze. Nikad se prije nisam skidala pred nekim muškarcem. Istina je da nikad nisam bila svjesnija svog tijela nego kad sam u Brejdenovom prisustvu. Iskreno, prestala sam da brinem o svom izgledu i svim sranjima koja dolaze uz to već odavno. Nosila sam ono što mi se sviđa, izledala sam kako sam izgledala, i nije me bilo briga šta će neki lik misliti o tome. Ali stajajući ispred Brejdena, shvatila sam da nisam više tako samouvjerena. Nisam bila malena, ali nisam bila ni visoka. Imala sam prave noge, lijepo oblikovane, mali struk, ali sam imala velike grudi, široke kukove i definisano dupe, i sve od toga je postalo mnogo sočnije (da tako lijepo kaţem) kako sam prilazila tridesetoj. Brejdan će sve to vidjeti.

Brejden koji se zabavljao sa modelima, visokim stvorenjima, mitske ljepote.

I kad sam ga bolje pogledala u oči, pomislila sam, pa šta.

On je ţelio mene. Mene.

64

By bookworm31

I zato sam zabacila ramena, pogleda vrelog i odlučnog, i Brejden je stegnuo ruke u kosi, izgledalo je kao da zaustavlja samog sebe da me ne dotakne.

Polako sam skinula jaknu, puštajući je da padne na pod pored stopala, a onda sam uhvatila rub svilene bluze kako bih je povukla preko glave. „Ne.“ Brejden je promrmljao, pogleda zamagljenog dok se nageo na ulazna vrata, prekrštajući ruke preko grudi i nogu preko noge. Njegova poza je govorila da je opušten, moţda kao se dosađuje. Ali njegove oči, su palile moju još uvijek odjećom prekrivenu koţu. „Polako. Svako dugme posebno.“ Najeţila sam se od njegove komande, ali sam ga i mrko pogledala da ne bi pomislio da moţe tako lako da mu prođe naređivanje. „Kad si tako lijepo zamolio.“ Polako, veoma polako sam otkopčala bluzu, puštajući da padne niz ramena na pod. Rajsfešlus je bio sledeći. Koliko je sporo moguće sam ga otkopčala uţivajući u pogledu na Brejdenovu vilicu dok mu se stezala.

Spustila sam pogled.

Već je bio tvrd.

Potreba mi se stegla u dnu stomaka.

Svlačeći farmerice preko članaka šutnula sam ih i iskoračila iz njih.

Podigla sam oči kako bih gledala Brejdena ponovo dok sam otkopčavala grudnjak. Otkopčala sam ga ali polako spuštajući bretele, izazivajući materijalom sopstveno tijelo.

Najeţila sam se preko cijelih grudi, a bradavice su mi se stegle.

Brejdenova erekcija pritisnuta uz farmerice je postajala izbačenija pa sam krila zadovoljan osmjeh.

Očigledno mu se sviđalo ono što vidi.

Nesvjesno sam olizala usne, gledajući kako mu oči plamte dok sam njeţno spuštala gaćice niz noge, i već sam bila natopljena od uzbuđenja.

Umirala sam za Brejdenovim dodirom, da osjeti koliko sam vlaţna samo zbog njegovih očiju na sebi. „Šta sada, šefe?“ pitala sam tiho, promuklim glasom.

Gorio mi je svaki dio tijela dok je očima prelazio preko mene. „Pusti kosu.“

65

By bookworm31

Nasmiješila sam mu se dok sam odvezivala kosu, puštajući valove da mi padaju niz leđa. Bacila sam šnale na stočić masirajući glavu, dok su mi se grudi podizale provokativno. „A sada?“ Odmakao se od vrata, njegova opuštena poza je nestala dok mi je odgovarao tihim promuklim glasom. „Sada prošetaj do spavaće sobe, lezi na leđa, podigni ruke iznad glave i raširi noge.“ Noge su mi klecale od ţelje, iznenađena kako sam jebeno uzbuđena zbog njegove komande. Ipak, nisam mogla da dozvolim da to vidi jer će postati uobraţen još više. „Šališ se sa mnom?“ Oči su mu se suzile. „Šta sam ti rekao maloprije?“ Ruke sam stavila na kukove. „Ne volim toliku dominaciju, Brejdene.“ Lažove, moje vrelo, izgarajuće tijelo je odgovaralo. „Nije upitanju dominacija.“ Napravio je korak ka meni, vrelim pogledom prelazeći preko mene. „To je pruţanje seksualne direkcije za tvoje a i moje zadovoljstvo. I dušo,“ pritisnuo se uz mene, prstima prelazeći preko mojih butina. „Oboje znamo,“ prstima je pritisnuo između mojih nogu, polako prelazeći, mučenički njeţno preko klitorisa. „koliko si vlaţna.“ Zareţao je i zaustavio mi dah na usnama. „Prestani da se suzdrţavaš, ti ponosna, tvrdoglava, jebeno seksi ţeno, i dozvoli da se ovo dogodi.“ Shvatila sam da se naginjem na njega toliko uzbuđena da sam jedva disala. Ali morala sam biti sigurna da se dobro razumijemo. „Samo u spavaćoj sobi.“ Prošaputala sam mu uz usne. „Neću slušati naređenja van sobe.“ Brejdenov osmjeh je bio uobraţen. „Ne bih ni sanjao o tome.“ „Laţovčino.“ Odgovorila sam kroz stenjanje dok je prstima pritisnuo klitoris ponovo. Uhvatila sam se za njegove ruke. „Brejden.“ „Zajebi.“ Jednog trenutka sam bila na podu a već sledećeg u Brejdenovim rukama, noge oko njegovog struka, ruke u kosi dok smo ljubili i ujedali i lizali jedno drugom usne. „Soba?“ pitao je teško dišući iz moje usne.

Pokazala sam iza sebe a onda mu povukla usne ka svojima dok sam se smijala kao neki djevojčurak kad se sapleo od nešto ili udario od zid dok me je nosi ka spavaćoj sobi.

66

By bookworm31

A onda sam bila u vazduhu, slećući na krevet, odskačući malo. Nisam imala vremena ni da uhvatim vazduh jer se odmah stvorio na krevetu ljubeći me posesivno, kaţnjavajući potrebu koja mi je otela vazduh iz pluća.

Prekinula sam poljubac, koţa mi je gorila dok sam pokušavala da se borim za dah, koristeći priliku da omotam prste oko njegovog dţempera povlačeći ga nagore. Brejden se odmaknuo, opkoračio me povlačeči dţemper preko glave i bacajući ga negdje na pod. Gledajući u čovjeka iznad sebe zaboravila sam da dišem ponovo. Pantalone su mu bile nisko na kukovima pokazujući ravan stomak i seksi V izrez mišića. Ugrizla sam se za usnu. Ţeljela sam da ga dotaknem. Očima sam prešla preko trbušnjaka do snaţnih grudi i širokih ramena. I sve to je bilo fino umotano u meku, zlatnu koţu. „Jebi ga, Dţoslin.“ Pogledala sam nagore i našla ga kako me gleda još vrelijim pogledom. „Ako nastaviš tako da me gledaš ovo će se završiti mnogo ranije nego što to ţelim.“ Pruţila sam ruku, seksualno omamljena i prešla preko tvrdih trbušnjaka. „Ako zaboravim da kaţem ovo kasnije, hvala ti u ime ţenskog roda. Hvala što redovno posjećuješ teretanu.“ Pogledala sam njegove plave oči. „Zaista to cijenimo.“ Brejden je zabacio glavu unazad od smijeha i nasmiješila sam se zbog toga.

Njeţnost me je preplavila, osjećajući se trijumfalno jer me je ovoliko ţeljan pa ipak sam mogla toliko da ga zasmijem. Intimnost svega toga me je udarila kao munja, i osjetila sam kako počinje napad panike.

Ali onda mi je Brejden uhvatio grudi svojim velikim, vrelim rukama i stisnuo ih njeţno i samo tako moj strah je nestao dok je njegov dodir slao varnice između mojih nogu. „Dţoslin.“ Zareţao je, naginjući se pritiskajući meke poljupce niz moje grudi. Kad je omotao usne oko desne bradavice zgrabila sam mu kosu i drţala se dok je ţelja strujala kroz mene. Kukovi su mi se podizali ka njemu, nestrpljivi za kontaktom.

Kao da mi je pročitao misli, Brejden je promrmljao psovku i podigao se sa mene. Stao je pored kreveta i posmatrala sam ga kako skida cipele, čarape, farmerice i donji veš i usne su mi se razdvojile u pohlepnom iščekivanju dok sam gledala njegov impresivni kurac. Ali jedva da sam imala vremena da ga dobro odmjerim kad se bacio na mene, grudi su mi bile

67

By bookworm31

pritisnute uz njegove, butine raširene kako bi mi se smjestio između nogu...i zurila sam mu u oči, bez daha u iščekivanju. „Jesi li na piluli?“ rekao je, glasa promuklog od ţelje.

Klimnula sam. „Čista sam. Da li mi vjeruješ?“ Da li me je pitao da li bi trebalo ovo da uradimo bez kondoma? Ţelja mi se raširila kroz tijelo, i vlaţnost između nogu povećala. Klimnula sam ponovo, nesposobna da formiram riječi. „I ja sam čista.“ „Vjerujem ti.“ Rekao je značajno.

A onda me je opet ljubio, prste prepličući sa mojima i pritiskajući ih na krevet. Zajecala sam mu u usta, osjećajući se izdominirano, uţivajući u izazivajućem šapatu dok su mi se bradavice trljale od njegove grudi, a njegov pulsirajući kurac me je gurao između nogu.

Zareţala sam a on se gurnuo malo jače. Noge su mi se automatski omotale oko njegovih kukova, podiţući svoje. „Jebo te.“ Izvukao se, obasipajući mi vrat poljupcima. „Mogu da osjetim koliko si vlaţna.“ Stavio je čelo na moje grudi, dok su se njegove tresle od drhtanja. Gorila sam, bila sam uhvaćena u ţelji da dođem do vrhunca pa ipak i u svemu tome sam znala da nije ovako to zamišljao. Sjetila sam se njegovih riječi od ranije. Odvešću te u tvoju sobu i ljubiću te i sisati i lizati.

Nakon čega ćemo se jebati. Grubo. Duboko. Polako.

Pustio mi je ruke, njegove velike pomalo grube su činile da se najeţim dok ih je spuštao po mojoj koţi i spustio ih kako bi mi gnječio grudi. Spustila sam ruku, prstima prolazeći kroz njegovu gustu kosu, a onda sam ga povukla kako bi me pogledao. Ništa osim vatre nije bilo u njegovim očima, goreća ţelja pa sam ga stegla nogama. „Samo me jebi.“ Prošaputala sam, glasom još više promuklim nego ranije. „Samo uđi u mene i uzmi šta ţeliš.“ Ţestoka posesivnost mu je prešla preko lica i usne je pritisnuo grubo uz moje. Bilo je to ţestoko, ujedao me je, lizao, bez finoće, čist seks, prljav poljubac i uţivala sam u svakoj sekundi jer se nikad u ţivotu nisam osjećala poţeljnije. Onda je uhvatio moju desnu ruku i spustio je niţe. Uzdahnula sam naglo na njegovim usnama zbog vreline i tvrdoće njegovog kurca kad mi je omotao prste oko njega. Još uvijek drţeći moju ruku polako smo ga stavili između mojih nogu. Na sami dodir sam postala još vlaţnija. Pustila sam ga i rukama ga uhvatila za dupe dok je polako ulazio u mene. Prošlo je prilično vremena za mene pa sam zabacila glavu zbog senzualnosti i zadovoljstva koje mi je prostrujalo kroz tijelo.

68

By bookworm31

„Dţoslin.“ Promrmljao je. „Nevjerovatno te osjećam.“ U odgovor sam mu stegla zadnjicu, poţurujući ga. Što je uradio sa zadovoljstvom. „Jače.“ Zastenjala sam. „Jače Brejdene. Jače.“ Poljubio me je a onda naglo zabio. Zadovoljstvo me je obuzelo dok me njegov kurac ljubio tako duboko, zabacila sam glavu jecajući, moje stenjanje postajalo je glasnije dok se zabijao. Pogled na njega iznad mene, zvukovi našeg uzdisanja i reţanja i mokri, primalni zvuk seksa, sve to me je bacalo ka zadoljstvu i to brzo. Raspala sam se, vrišteći njegovo ime dok sam svršavala. Svršila sam jako. Pička mi je pulsirala oko njega.

Gledao me je, stisnutih zuba kad mu se tijelo ukočilo zbog naglih pokreta njegovog kurca. „Dţoslin.“ Uzdahnuo je kukovima se zabijajući u moje a onda je nastavio da se pomjera u kratkim pokretima dok je svršavao vrelo i mokro u meni.

Dok sam se borila za dah, ruke i noge su mi bile kao od gline, tijelo vibriralo od zadovoljstvaa ipak goreći za još, Brejden se sručio na mene, stavljajući lice u moj vrat. Rukama mi je zgrabio kukove i gnječio ih dok je zabijao polutvrd kurac u moju vlaţnost. „Jebi ga, dušo.“ Prošaputao je, pritiskajući poljupce na vratu i ramenima. „Moţeš da natjeraš čovjeka da svrši zaista jako.“ „Da, nisi ni ti tako loš.“ Našalila sam se još uvjek bez daha.

Brejden se podigao kako bi me pogledao i smiješio se bezobrazno. „Nisam loš? Shvatiću to kao izazov.“ I prije nego što sam mogla da ga zaustavim, spuštao je poljupce niz moje tijelo. „Brejdene, ne.“ Pokušala sam da ga odgovorim znajući koja mu je destinacija na umu. „Trebalo bi prvo da se istuširam.“ „Jebeno me zabole za to.“ Gledao me je sa svoje pozicije između mojih nogu. „Dao sam obećanje da ću te lizati, sisati i namjeravam da ga odrţim sve dok ne svršiš na mom jeziku i na kurcu toliko puta da ne moţeš da izbrojiš.“ „Pomalo si prljav.“ Šaputala sam. „Da li ti je iko to ikad rekao?“ Njegov odgovor je bio da pritisne usne na moj klitoris. Sisao ga je, povlačeći grubo, i igrao se sa mnom iskusno. Kada mi je dah postao kraći i

69

By bookworm31

plitak, kad su mi se kukovi počeli pritiskati uz njegova usta, znao bi da sam spremna i odmah bi se povukao. „Brejden.“ Mučenički sam prodahtala.

Prste je zario u moje kukove, ostavljajući modrice. „Kaţi mi šta ţeliš, Dţoslin.“ „Znaš šta ţelim.“ „Kaţi mi. Ţelim da čujem kako me moliš.“ Mislim da sam zareţala od frustracije. „Pravo si kopile.“ „Dušo.“ „Dobro!“ otpuhnula sam a onda prošaputala gurajući kukove ka njemu. „Molim te. Ţelim te.“ „Da..?“ Zadrhtala sam od potrebe, ne mareći više šta govorim, ili kako zvučim. „Jebi me. Jebi me ustima, jezikom, prstima, čime god ţeliš, samo me jebi.“ I samo tako, imala sam njegov jezik u sebi. Prsti su mi se grčili dok sam se drţala za posteljinu ispod sebe, dok sam se trljala uz njega. A onda su dva prsta ušla u mene dok me je lizao. „Brejden!“ uzdahnula sam.

A onda je stao. „Ubiću te!

Dah od njegovog smijeha sam osjetila između nogu.

Baš kad sam razmišljala o tome da ga ubijem vratio je usta na mene dok su mi se suze od frustracije nakupljale u očima plašeći se da će opet stati, ali nije. Orgazam koji se probio kroz mene umalo da me ubije, tijelo mi se nekontrolisano treslo, i činilo mi se da pulsiranje nikad neće stati.

Oči su mi se otvorile dok su mi se mišići grčili od orgazma isprekidan dah mi je zastao potpuno zbog pogleda na Brejdena kako kleči iznad mene, gledajući me kao da sam najnevjerovatnija stvar koju je vidjeo u ţivotu.

I tad sam opet osjetila napad panike.

Ovog puta kad je Brejden ušao u mene , mučenički sporim pokretima panika nije nestala. Jer dok se drţao rukama iznad mene, gledali smo se u oči dok se pomjerao u meni.

70

By bookworm31

U tom trenutku osjetila sam da moţe da vidi duboko, duboko u mene, gdje su svi slomljeni dijelovi. I razlog zašto sam se tako osjećala je jer sam i sama vidjela duboko u njemu sve srušene snove, i san gdje je počeo da vjeruje u novi početak.

San u koji je ponovo počeo da vjeruje.

Strah je projurio kroz mene dok sam pokušala da se ubijedim da griješim, da njegova osjećanja prema meni nisu mogla toliko da porastu već.

Ali dok mi je otimao dah svakim pokretom, njegove oči me nikad nisu napustile, kao da je pokušavao da dođe do samog srca.

I shvatila sam da bih ga pustila da ga uzme. Pustila bih ga da mi uzme srce.

A onda bih ga neizbjeţno izgubila.

Ne. NE. „Dţoslin.“ Poljubio me je njeţno. „Gdje si dođavola bila sve ovo vrijeme?“ zareţao je, i stavio čelo na moje, zatvarajući oči kao da je u bolovima.

A onda je svršio.

Nakon toga me je ljubio dugo, vlaţno, duboko ali sam počela da osjećam kao da ne mogu da dišem. „Brejden.“ Odmakla sam glavu i gurnula mu grudi. „Brejdene, silazi.“ Namrštio se. „Dušo?“ Samo je zurio u mene dok su crne male tačkice počele da mi igraju pred očima. „Silazi!“ našla sam dovoljno vazduha da vrisnem.

Nisam čak ni obratila paţnju na njegov izraz lica. Sve što sam znala je da me njegova teţina više ne pritišće, i skočila sam sa kreveta , ţureći iz sobe, upadajući naglo u kupatilo a zatim ih zalupivši iza sebe.

Imala sam dovoljno uma da ih zaključam prije nego što sam poletjela ka prozoru širom ga otvarajući. Hladan vazduh je jurnuo oko mene dok sam se borila da ga udahnem.

Osjećala sam da mi je koţa hladna i vlaţna, a glava me je uţasno bolila.

71

By bookworm31

Nakon nekog vremena disanje mi se ustabililo i krv koja mi je udarila na uši se smirila samo u blagi šum. „Dţoslin.“ Odjednom sam čula Brejdena kako me doziva glasno. „Dţoslin!“ udarao je u vrata i mogla sam da vidim po panici u njegovom glasu da je tu već neko vrijeme. „Ako ne otvoriš jebena vrata razvaliću ih!“ Uţasno se tresući nakon napada panike polako sam krenula prema vratima i otključala ih.

Kad sam ih otvorila Brejden je stajao iznad mene. Na sebi je imao farmerice, stavljajući me u nezahvalan poloţaj, pa sam drhtavom rukom dohvatila ogrtač sa vrata kupatila i pokrila svoju nagost.

Namrštio se. „Šta se dođavola upravo dogodilo?“ Shvatila sam da mi je stalo do tebe i da je tebi stalo do mene pa sam se jebeno prestravila. Imam naviku da gubim ljude koje volim, znaš. Mislila sam da sam spremna da pređem preko toga. Nisam spremna.

Igrala sam ovu igru sa svojim strahovima, demonima, nadajući se da ću ih pobijediti.

Ali nisam bila pobjednik ovog puta.

Nisam znala da li ću ikada biti. „Napad panike.“ Slegla sam ramenima.

Njegovo zabrinuto mršenje se produbilo a onda prešlo u iritaciju. I ako ne griješim u povrijeđenost. „Zašto?“ Ponovo sam slegla ramenima i prošla pored njega, koračajući ka sobi gdje mu je ostao ostatak odjeće. „Ţelim odgovor, Dţoslin.“ Čulo se krajnje upozorenje u njegovom glasu.

Uzdišući sjela sam na krevet, i trudila sam da ne razmišljam previše koliko je je jebeno dobar seks sa Brejdenom Karmajklom bio.Umjesto toga zurila sam u njega, i odlučila da je to loša ideja.

Nijedan muškarac ne bi smjeo biti toliko seksi.

Spustila sam pogled na svoja bosa stopala. Crveni lak na njima je bio napola spao. Ponovo sam uzdahnula. Brejdenu je bilo bolje bez mene. Nisam baš bila djevojka koja mnogo vodi računa o sebi.

72

By bookworm31

On nije plitak. Stvaran je.

Toliko je stvaran da me je to prestravljivalo. „Ovo neće funkcionisati.“ Natjerala sam se da ga pogledam. „Ne mogu ja ovo.“ „Zašto ne?“ Pokušala sam da smislim način da mu objasnim. „Ne ide mi ovo sa tobom....moraš da znaš da sam sjebana. Okej. I ne mogu imati ništa ozbiljno. Samo...nisam stvorena za to. Ţelila sam da budem. Mislila sam da sam spremna....ali nisam.“ Pomislila sam na to kako ga više nikad neću dodirnuti i hladnoća me obavila na tu pomisao. Očajnička ideja mi je pala na pamet. „Kad bih znala da nije ozbiljno, da ti nisi ozbiljan onda bih mogla da budem sa tobom.

Moţemo da nastavimo bez obaveza?“ dala sam mu mali smješak, već znajući po njegovom pogledu da mu se ne sviđa ta ideja. Pa ipak sam pokušala da ga nagovorim. „Zašto ne? Fantastičan seks bez obaveza. Radio si to i prije.“ „Ne sa tobom. Prije sedam godina, definitvno da, rekao bih da mi odgovara.“ Rekao je prekrštajući ruke preko grudi dok je prodirao kroz mene pogledom. „Ali pristao bih samo kako bih te izmorio i proveo što više vremena sa tobom, pomaţući ti da shvatiš šta je to što te muči...dok ne pristaneš da budeš moja.“ Glas mu je bio promukao, i tuţno je shvatio. „Jer te ţelim, Dţoslin. Ţelim da budeš moja. Nikad nisam ţelio da ţena bude moja koliko tebe ţelim. Ali...Ebi. Moje dijete je piun za svoju mamu. U njenom ţivotu ima dovoljno nestabilnosti bez tate koji je sjeban u glavu zbog neke druge ţene.

Moraš da shvatiš Dţoslin. Rođena majka me nije ţelila. Ja sam bio piun u njenom braku; taj brak se raspao, i tada sam bio samo smetnja. Obećao sam sebi da nikad neću biti sa ţenom koja bi to uradila mom dijetetu i nisam uspjeo u tome. Neću ponovo izgubiti. Mogao bih rizikovati sebe zbog ţene koja ne priča o svojoj porodici, koja nema slika porodice ni prijatelja, zbog ţene koja je ''sjebana''“ rekao je njeţno, ne misleći ništa loše, ali svakako me je povrijedilo. „Rizikovao bih sebe zbog tebe bez razmišljanja da samo o sebi imam da mislim. Ali moram da mislim na svoje dijete. Njene potrebe će uvijek doći prije mojih. I ne mogu dovesti nekoga u svoj ţivot, neobavezno ili ne, čiji problemi bi mogli da nas povrijede više nego što smo ikada prije bili.“ Jebi ga.

Jebi ga, zbog toga mi se još više sviđao.

Sviđao.

73

By bookworm31

To je bila jadna riječ. Nije prava riječ. Ne za ono što osjećam prema Brejdenu.

Klimnula sam dok su me emocije gušile. Nakon nekog vremena uspijela sam da progovorim. „Ţao mi je.“ Brejdenov izraz lica je bio izmučen. „Isuse, dušo nemaš pojma koliko je meni ţao.“ Tiho sam sjedila i posmatrala kako oblači dţemper i cipele.

I bez ijednog pogleda u mom pravcu, izašao je iz stana kao da nije mogao da podnese nijedan više trenutak da provede u mom prisustvu.

Sestra prijatelj

Traţeći mjesto gdje nisam nikad bila sa Brejdenom, svoju kafu sam kupovala u starom gradu, u Black Medicine. Imala sam svoj čitač i uţivala u crnoj kafi kad je nepoznat glas rekao. „Da li je ova stolica slobodna?“ Podigla sam glavu i ugledala visoku, privlačnu plavušu, mojih godina kako me gleda. Gledajući okolo vidjela sam da su svi stolovi bili zauzeti.

Nekoliko njih je imalo par mušerija koje su sjedile same kao ja. „Uh...naravno.“ Osmjehnulami se široko i milo, toliko šarmantno da sam se našla kako joj se i sama osmjehujem. Nisam znala kako da nastavim kad je sjela na mjesto nasuprot mene i počela da pije zeleni čaj. Treba li da budem uljudna i počnem razgovor ili će joj biti okej ako nastavim da čitam knjigu? „Šta čitaš?“ rekla je, donoseći odluku umjesto mene.

Odjednom sam primjetila njene oči, i varnica mi je prostrujala niz kičmu.

Oči su joj bile blijede. Blijede ledeno plave.

Kao Brejdenove.

Posmatrala sam je pokušavajući da nađem još neke sličnosti ali to je sve što sam uspjela naći.

74

By bookworm31

Osjećajući se blesavo, otresla sam misli o Brejdenu. Prošlo je mjesec dana otkako je otišao iz mog stana, i od tada nisam čula ništa o njemu. Nije da sam očekivala.

Ali nedostajao mi je, i ţudila sam za njegovim prisustvom. Svaki put kad bih izašla iz stana bila sam super svjesna svoje okoline. Super svjesna u ovom slučaju znači, da sam ga aktivno traţila. Ako bih vidjela glavu čovjeka koja je bila iznad svih ostalih srce bi mi ubrzalo u grudima. Onda bi se okrenuo i shvatila bih da je to samo neki stranac. Razočarenje i olakšanje bi me preplavili tolikom silom da sam se u trenutnku osjećala premoreno. „Uh...“ izbacila sam prokletog čovjeka iz svojih misli. „Čitam autobigrafiju Lauren Bakal.“ „Nikad nisam volila čitati autobiografije.“ Uzela je gutljaj čaja. „Više volim romanse koje me tjeraju da jecam u suzama.“ „Voliš da si emotivno izmanipulisana od strane pisca.“ Našalim se.

Nasmijala se. „Upravo tako!“ Zapazila sam ogroman kamen na njenom domalom prstu odmah do burme okruţene malim dijamantima. Tim vjereničkim prstenom bi mogla nekome iskopati oko. Ţena je primjetila moje zurenje i mahnula rukom. „Moj muţ. Ţelio je da ostali muškarci primjete prsten.“ „Posesivna vrsta?“ „Pa zaista mu se mnogo sviđam.“ Nasmijala sam se na njen odgovor. „Drago mi je što to čujem.“ Odjednom joj osmjeh nestane sa lica. „Htjela sam da odem. Samo sam ušla da uzmem zeleni čaj ali onda sam te vidjela. Prepoznala sam te sa slike na bratovom telefonu.“ Njene riječi su mi zaustavile dah.

Znala sam ko je ona. „Ja sam Eli Suterland djevojačko Karmajkl.“ Pruţila mi je ruku i ja sam je kroz maglu prihvatila. „Kako mogu da ti pomognem Eli?“ „Dţoslin, zar ne?“

75

By bookworm31

„Dţos.“ „Dţos.“ Napravila je grimasu. „Znam da je ovo jako čudno, što sam sjela sa tobom i počela da čavrljam kao uhoda....samo sam....osjetila da bi trebalo.“ „Oh?“ „Znam da nema smisla, ali obećavam da nisam uhoda.“ „Dobro je znati.“ Zurile smo jedna u drugu. A onda je Eli rekla. „Nedostaješ mu.“ Osjetila sam se kao da je stavila ruke oko mojih rebara i stegla toliko jako da sam osjetila kako pucaju pod pritiskom. Umjesto da joj odgovorim pogledala sam u svoju šoljicu kafe. „Brejden nikad prije nije pričao sa mnom o problemima u vezi. Sve do tebe. Zaista mu je stalo do tebe, Dţos.“ „Jesi li ovjde da učiniš da se osjećam gore nego inače?“ Usta su joj se razdvojila od iznenađenja i malo se zarumenila. „Brejden je rekao da nemaš dlake na jeziku.“ „Pored svih ostalih stvari, izgleda.“ „Da. Tako sam znala da si drugačija od ostalih. Učinila si njega drugačijim. Učinila si da bude kao prije. Bilo je lijepo ponovo ga vidjeti tako...dok je trajalo.“ „Vidi, Eli ja...“ „Moj muţ Adam me je nekako ubijedio da ostavim našeg sina sa njim večeras za mušku noć. Hajdemo uzeti neku Indijsku hranu, par piva i popričati malo.“ Na trenutak nisam znala šta da kaţem Brejdenovoj sestri. Iskreno da je bila iko drugi pomislila bih da je luda. Kako god, bilo je nešto zaista iskreno u vezi Eli što je činilo njen zahtjev manje ludačkim. „I ne poznajemo se.“ „To je cijela poenta djevojačke večeri.“ Našalila se. „Mislim....da bi bilo malo čudno kad bi nas dvije pokušale biti prijatelji.“ „Ma ne, uopšte. Volim sarkastične, nelagodne ljude sa naglim promjenama raspoloţenja. Uopšte se ne osjećam nelagodno zbog njih.“ 76

By bookworm31

Zasmijala sam se jer nisam mogla pomoći sebi. „I ja bih trebala pristati na djevojačko veče nakon što si me nazvala nelagodnom i sarkastičnom?“ „Pa, zar nisi?“ „Pošteno.“ Popustila sam a onda uzdahnula. „Zašto zaista ţeliš da imaš djevojačko veče, Eli?“ Njene oči, oči toliko slične Brejdenovim, ispuniše se saosjećanjem. Na bilo kome drugom taj pogled bi probudio bijes u meni. Umjesto toga sam se samo osjetila tuţno i usamljeno.

Posebno kad je odgovorila. „Zato što iz onoga što mi je Brejden rekao, shvatila sam da bi ti dobro došao prijatelj.“ „Da li te on nagovorio na ovo?“ „Ne.“ „Onda zašto si zaista ovde?“ „Već sam ti rekla zašto. Bila je to čista slučajnost...ali sada kad smo obe ovde...zaitrigirana sam da saznam više. Brejdenu si dala samo pola priče a moja hronična radoznalost ne moţe da se nosi sa samo pola priče.“ „Ako nisam rekla Brejdenu cijelu priču zašto misliš da tebi hoću?“ Gledale smo se i osjetila sam neobičnu povezanost sa njom koju nisam mogla da razumijem. „Zato što svakome treba neko sa kim moţe pričati.“ Uprkos tome što joj nisam vjerovala da mi je dala pravi razlog zašto je ovde osjetila sam se uţasno privučeno ka Eli Suterland. Rekla sam sebi da je to zato što sam bila usamljena.

Ali je istina leţala duboko u meni u mračnom dijelu srca.

Nedostajao mi je Brejden i ţelila sam na neki način biti povezana sa njim. Ako ne mogu biti u njegovom prisustvu, onda je Eli sledeća najbolja stvar posle toga.

Uzdahnula sam, razmišljajući o ideji, i pogledala sam je još jednom. „Znaš da si naopako obukla dţemper, zar ne?“

***

77

By bookworm31

„Dakle dijete ti se zove Vilijam?“ pitala sam dok sam viljuškom prebacivala hranu na tanjiru.

Sjedile smo na kauču u mom dnevnom boravku, okruţene pivima i Indijskom hranom.

Eli je klimnula glavom. „Brejden ti je rekao.“ „Da. Ali sam zaboravila koliko godina ima.“ „Tek mu je petnaest mjeseci.“ Izvukla je svoj telefon i pokazala mi sliku svog muţa koji u rukama drţi njhovog neodoljivog malog diječaka. „Baš je sladak.“ „Znam.“ Uzdahnula je srećno. „I Vilijam je sladak, takođe.“ Zakolutala sam očima na njenu šalu. „Iz onog što mi je Brejden rekaoAdam je njegov najbolji prijatelj. To mora da je bilo zanimljivo.“ „Više nego što moţeš da zamisliš. Ali nismo došle ovde kako bi pričale o meni, zar ne? Hajde da pričamo o tebi. Ispljuni sve.“ Suzila sam oči ka njoj. „Da sam htjela pričati sa nekim otišla bih kod psihijatra do sad.“ U odgovor Eli je bacila pogled oko moje dnevne sobe. Bila je udobna i topla ali okviri su bili ispunjeni umjetničkim slikama samo. Njen spekulativan pogled je učinio da se vrpoljim na stolici. I Brejden je primjetio manjak porodičnih slika, takođe. „Gdje ti je porodica, Dţoslin?“ „Vau. Pravo u centar, ha?“ Slegla je ramenima. „Ţivot je prekratak da bismo išli okolo na vrhovima prstiju.“ Sa tim se slaţemo. „Šta ti je Brejden rekao?“ „Da ste se zabavljali, postajalo je ozbiljno, a onda si mu rekla da ne moţeš biti u ozbiljnoj vezi, i da ţeliš samo vezu bez obaveza. Rekao je da si sjebana i da mu je dosta toga u ţivotu.“ „Znači praktično ti je rekao sve, a?“ potajno sam im zavidjela na njihovoj vezi.

78

By bookworm31

„Ne. Inače mi nikad ne govori ništa. Ali sa tobom je bio uzbuđen. Kao dijete na Boţićno jutro. A onda noć nakon što si raskinula on se napio i rekao Adamu i meni sve.“ „I sada si ti ovde kako bi nekako razrješila sav ovaj nered?“ Eli je izgledala previše nevino. „Samo sam htjela da vidim da li je postojao neki nesporazum.“ „Nije ga bilo. Sjebana sam. I ne treba mu trenutno to u ţivotu.Ebi nije potrebno to u ţivotu.“ „Da.“ Eli je stegla usne. „Ne sa mamom kao što je Kiersten.“ Postala sam jako radoznala. „Kako su oni?“ „Isto. Brejden zapisuje svaki put kad Kiersten napravi problem. Volio bi da promjeni pravila pa da ima više vremena sa Ebi od Kiersten.“ „Mora da uradi šta je najbolje za njegovo dijete.“ „Kao što je raskidanje sa tobom.“ „Isuse, ti si kao pas sa kostima u ustima.“ „Zašto Dţos? Zašto si sjebana?“ Dio mene se divio njenoj istrajnosti. Ispod njene duge, plave kose, lijepog lica i mekog glasa krila se volja od čelika. „Ne pričam o tome.“ „Šta se desilo tvojoj porodici? Brejden misli da ti je majka umrla. Da li je to istina?“ I kao i uvjek kad razmišljam o njima srce je počelo jako da mi udara i osjetila sam vrtoglavicu. Spustila san svoj tanjir na stočić. „Cijela moja porodica je mrtva.“ Njena zapanjena tišina je ispunila cijelu prostoriju da nisam imala izbora nego da je pogledam.

Eli je prebledjela a oči su joj bile raširene od šoka. „O moj Boţe, Dţos.“ „Ne ţelim da pričam o tome.“ Nastao je momenat gdje smo samo sjedile na kauču i ćutale pa sam pomislila da će samo ustati i otići, shvatajući da nisam lagala kad sam rekla da sam sjebana.

Ali...

79

By bookworm31

„Zašto si započinjala išta sa Brejdenom ako si znala da nije ţelio ništa bez obaveza sa tobom i ako si znala da ne moţeš biti u ozbiljnoj vezi sa njim?“ Na njen optuţujući ton sam poţelila da se odbranim. „Mislila sam da mogu preći preko svojih problema i pokušati. Ali nisam uspjela.“ Bijes je izbijao iz mene. „Ţao mi je što sam ga povrijedila.“ „Koji su tvoji problemi?“ Zurila sam u nju ne vjerujući. Zar joj nisam upravo rekla da mi je cijela porodica mrtva?

Eli je spustila svoj tanjir na sto, skinula čizme i ušuškala se na kauču podignuvši noge ispod sebe, kao da nije imala namjeru nigdje uskoro ići.

Ovo je počelo da se pretvara u najčudniji dan u mom ţivotu. „Dobro.“ Klimnula je glavom, odlučnost u njenim očima koja me je podsjetila na Brejdena. „Ako ti ne ţeliš da pričaš onda ću ja.“ „O....“ „O tome kroz šta sam ja prošla. Ne mogu reći da je pribliţno strašno kao izgubiti cijelu porodicu ali imala sam i sama teške bitke. Prva je bila Adam.“ Rekla je i uprkos sebi našla sam se radoznalom da saznam nešto o Eli. Slušala sam dok mi je pričala kako Adam nije htjeo da se zabavlja sa mlađom sestrom svog najboljeg prijatelja jer mu je Brejden bio kao brat. „Ta veza sa njim mu je bila previše bitna. I povrijedio me je. Ne samo ponašajući se kao momak bez beneficija, nego i zato što je napravio izbor a to nisam bila ja. A onda...“ uzdahnula je duboko. „Diagnostikovali su mi tumor mozga.“ Srce mi je zastalo.

Brejden mi to nije rekao. „Kad? Šta?“ „Prije osam godina. Ne brini, nije bio kancerogen ali je postojao trenutak kad smo se plašili najgoreg. Bio je to trenutak kada je Adam odlučio da sam vrijedna rizika. Prestravljen da će me izgubiti napokon je priznao Brejdenu šta osjeća prema meni. Naravno, Brejden je već znao,“ zasmijala se. „Prokleto uvijek sve zna. Bilo je to napeto vrijeme. Adam i ja smo postali par u isto vrijeme kad sam išla na operaciju mozga, što je bilo zastrašujuće, a onda i oporavak. Obrijali su mi glavu.“ Dotakla je svoju glavu, dajući mi snebljiv osmjeh. „Blesavo zvuči moţda ali u to vrijeme sam gorko plakala.“ „Nije blesavo.“ Prošaputala san, razmišljajući koliko je hrabra bila.

80

By bookworm31

Operacija mozga. Upravu je. Zaista je imala teške bitke. „A onda nakon skoro godinu dana nakon toga moja sestra Hana je umalo umrla.“ Uzdahnula sam naglo od šoka. „Šta?“ Ni to mi Brejden nije rekao.

Mračan strah joj se uvukao u oči dok se prisjećala očigledno teškog vremena u svom ţivotu. „Hana je imal sedamnaest i nešto se desilo, neću ulaziti u to jer nije moja priča da je pričam. Sve što ću reći da je odvedena hitno u bolnicu i srce joj je stalo na operacionom stolu. Povratili su je. I vratila se potpuno drugačija.“ Oči su joj sijale od suza. „Ţao mi je.“ Rekla sam tuţno. „Dţos.“ Obrve su joj se spustile. „Zar ne vidiš? Svi imamo lične ratove kroz koje smo prošli. Zašto je toliko teško za tebe da podijeliš svoje?“ Strah i ogorčenje su me preplavili.

Uporno sam pokušavala da pobjedim svoju prošlost i nije mi uspijevalo.

Brejden je sada bio tamo negdje sam bez mene jer nisam mogla da otvorim usta i izgovorim riječi.

Bila sam tako umorna od gubljenja. „Imala sam četrnaest godina....“ riječi su izlazile teško, otresito, spremne da me slome. „Moji roditelji su uzeli slobodnu nedelju na poslu i poveli su moju mlađu sestru Bet sa sobom na piknik. Imali su saobraćajnu nesreću. Policija i ţena iz socijalne pomoći su se pojavili u mojoj školi da mi kaţu da su sve tvoje poginuli. Odatle sam otišla kod hranitelja.“ Nisam gledala u Eli nikako dok sam pričala i kad sam je pogledala našla sam je kako plače. „Ne plači zbog mene, Eli.“ Obrisala je suze. „Previše je Dţos. Previše za izgubiti.“ „Znam.“ Prošaputala sam. „Dakle ne pričaš o njima. Nemaš čak ni njihove slike.“ „Ne. Ne volim da mislim o njima. Ako ne mislim o njima...“ borila sam se za dah shvatajući šta sam umalo priznala potpunom strancu. „Ako ne misliš o njima?“ I kad sam već došla dovde.... „Onda moţda nisu stvarno mrtvi.“ 81

By bookworm31

„O Dţos.“ Još suza se prolilo preko njenih lijepih obraza.

Ali ja nisam plakala. Umjesto toga sam se osjetila neobično olakšano, kao da sam skinula ogroman teret sa leđa. Gledala sam u nevjerici u Eli pitajući se kakvo je dođavola čudo upravo izvela.

Uhvatila mi je ruku i pustila sam je da stegne. „Moraš da počneš da ih ţališ, Dţos, jer trenutno si samo paralizovana.“ Bila je to istina. Opaţajuća, suštinska i prestravljujuća. „Plašim se.“ Priznala sam. „Znaš...“ Eli je prešla rukom preko istog mjesta na glavi kao i maloprije. „Mjesecima prije nego što mi je dijagnostikovan tumor znala sam da nešto nije u redu. Pa sam nastavila da se pretvaram kako je sve u redu jer sam bila uplašena i to je bilo sigurnije od istine. Ali imala sam napad i nije više bilo pretvaranja. A onda sam imala taj trenutak između saznanja kad sam mislila da ću se raspasti na dijelove. Nisam. Nekako sam se podigla i nastavila sa ţivotom...i ti ćeš Dţos. Pustićeš sav strah i osjetićeš kao da umireš...ali onda jedan dan ponovo ćeš moći da dišeš.“ Zurila sam u nju osjećajući vlaţnost na obrazima. Pustila sam suze da teku shvatajućči vešto veoma bitno. Od svoje četrnaeste godine sam sebe smatrala jakom. Bila sam ponosna na to, misleći o sebi kao o snaţnoj osobi.

Ali sve je to bilo samo spolja.

Maska.

Gledala sam u nekoga sa pravom snagom.

I u tom trenutku savršene jasnoće obećala sam sebi da ću se potruditi da budem snaţnija verzija sebe.

Žurka

Problem sa Eli Suterland je što se znala podvući pod koţu i natjerati te da joj vjeruješ.

Narednih nekoliko mjeseci je bila u mom ţivotu. Bila sam na večeri sa njom i Adamom, upoznala sam njenu prelijepu bebu, Vilijama. Išle smo u kupovinu, na ručkove, i davala mi je informacije o Brejdenu i Ebi. Bilo je 82

By bookworm31

nekoliko prilika kad bi me pozvala na nedeljni ručak kod svoje mame i očuha. Ali pošto sam znala da i Brejden bude na ručku sa Ebi mislila sam da je to loša ideja. Nije ţelio da upoznam njegovo dijete dok smo se zabavljali pa se činilo pogrešnim da im upadnem u ţivote nakon što sam ja presjekla svaku vezu.

Primjetila sam da je Eli frustrirana zbog mog odbijanja ali sam insistirala da radim ispravnu stvar i iako joj se to nije svidjelo priznala je da sam vjerovatno upravu.

Tokom našeg provedenog vremena zajedno pričala sam o svojoj porodici više nego u poslednjih šesnaest godina ukupno. Eli je nekako postala prijatelj/terapeut. Natjerala me je da se osjećam bezbjedno sa njom jer je bila prva osoba kojoj sam se povjerila i pokazala ranjivost. Na drugačiji način sam bila ranjiva pred Brejdenom. Bilo je nešto u hemiji sa Eli i Brejdenom što me je privuklo. Još uvijek nisam pronašla potpuni mir, ali po prvi put sam vjerovala da je to moguće.

Tako da sam, bivajući zahvalna Eli i vjerujući joj dozvolila da me zavara.

Eli je bila tutor na Edinburškom univerzitetu. Rekla mi je da je primorana da bude na formalnoj gala večeri u subotu veče, i s' obzirom da nisu mogli unajmiti bebisiterku Adam nije mogao ići sa njom. Preklinjala me je da joj pravim društvo.

I ja sam pristala.

Noseći plavu Diana Von Furstenberg haljinu koju sam kupila na rasprodaji za posebnu priliku nadala sam se da sam adekvatno obučena dok se taksi zaustavljao ispred hotela gdje se ceremonija odvijala. Haljina je imala tri-četvrt rukave i duga tačno do koljena. Bila je na preklapanje sa pomalo izazovnim V izrezom. Uparila sam je sa plavim cipelama i nadala se da izgledam seksi i elegantno ali sam sada brinula da sam moţda trebala ići u nečemu malo više konzervativnom.

Ispostavilo se da mi je to najmanja briga.

Poslala sam poruku Eli da sam ispred hotela nakon čega sam je ugledala kako juri ka meni. Izgledala je nevjerovatno u šampanjac haljini i cipelama sa kaiščićima oko članaka. „Vau. Izgledaš nevjerovatno.“ Rekla sam, misleći to i osjećajući se bolje zbog sopstvenog autfita. „Bukvalno si seksi mama.“

83

By bookworm31

Nasmijala mi se ali zbog nečega je izgledala nervozno što mi je odmah diglo paniku. „I ti si prelijepa. Tako lijepa.“ E sad, tu je bilo nešto proračunato u njenom izgledu. „Šta se dešava?“ „Kasniš eto šta se dešava.“ Proturila je ruku kroz moju i polako počela da me vuče kroz recepciju. „Ovo je tačno vrijeme kad si mi rekla da budem ovde.“ „Zar je? Mislila sam da sam rekla u sedam.“ Lagala je. Znala je tačno kad mi je rekla da dođem. Sve u svemu ponašala se čudno.

Nešto se definitvno desilo. „Eli, šta je....“ prekinuta sam kad me je uvela na glavna vrata i našla sam se na zabavi koja uopšte nije bila gala večera.

Ispred mene je bila bina sa ţivom muzikom, neki indi rok bend je svirao u ogromnoj prostoriji. Gomila ljudi je plesala na sredini prostorije, a još toliko ih je sjedilo za kruţnim stolovima koji su bili odmaknuti kako bi napravili mjesta za plesanje.

Stolovi su bili dekorisani i primjetila sam da su većina gostiju tinejdţeri.

Podigla sam obrvu gledajući u Eli. Napravila je grimasu. „Nemoj me ubiti.“ „Šta si uradila?“ najednom sam se osjetila jako loše i instinktivno sam preletila pogledom po gomili.

Lako sam ga našla.

Brejden je stajao pored stola sa Adamom i grupom ljudi koje nisam prepoznala.

Oči su mi se automatski vratile na Brejdena.

Sada sam razumjela onaj stari kliše o vodi i pustinji. Brejden je bio velika čaša hladnog pića nakon umiranja od ţeđi u pustinji nakon što sam prekinula stvari sa njim. „Eli.“ „Ovo je Deklanov osamnaesti rođendan.“

84

By bookworm31

Šok i horor su me kidali u isto vrijeme kad je svaka ćelija u mom tijelu oţivjela jer sam se našla u istoj prostoriji sa Brejdenom. „Zašto?“ prošaputala sam, osjećajući se izdano.

Stegla mi je ruku, snaţno. „Molim te, molim te ne mrzi me. Samo sam...samo sam mislila da vas dvoje treba da provedete neko vrijeme zajedno sada kad pokušavaš da se izboriš sa...“ „Mojim problemima.“ Zareţala sam. „Eli, nisam se nekim čudom promjenila preko noći. A nije ni Brejdenova situacija. Ustvari, baš sada, ja sam poslednja stvar koja je tom čovjeku potrebna.“ Istina je. Eli mi je rekla da je samo prije par dana Kiersten pristala da da Ebi Brejdenu za vikend kako bi proslavili Deklanov rođendan (Eli mi je rekla da su imali porodičnu ţurku u nedelju....malo njuškalo). Tokom nedelje Kiersten je promjenila mišljenje, odbijajući da je pusti osim ako Brejden otplati dug na njenoj kreditnoj kartici zbog kupovine previše Dţimi Ču cipela.

Natjerao ju je da ponovi svoj zahtjev dok ju je tajno snimao.

Brejden je odbio da otplati dug, gubeći Ebi za vikend ali je dobio dokaz da ga bivša ucjenjuje koristeći zajedničko dijete.

Ne mislim da će mnogo proći dok je odvede na sud.

Iz tog razloga sam bila prilično bijesna na Eli što me dovela ovde. „Zna li on da si me pozvala?“ „Da. Zna.“ „Da li je bio ljut?“ zaista nisam htjela da znam. „Ovaj...pa...rekla sam mu tek prije sat vremena.“ „Eli Suterland!“ „Rekao sam ti da će sve proći dobro.“ Okrenule smo se kako bi našle Adama kako nam se zlobno smiješi. „U redu je.“ Eli je rekla suvo. „Zar ne, Dţos?“ Preklinjala me je očima kao da kaţe '''ne dozvoli mom muţu da bude upravu, neću to preţivjeti.''. ali nisam joj još potpuno oprostila.

85

By bookworm31

Ako je to što ţelim da te sahranim u tvom dvorištu u redu, onda da, sve je u redu.“ Osmjeh mi je bio kao u ajkule.

Adam je profrktao. „Brejden je rekao nešto slično.“ Trznula sam se. „Treba da idem.“ „Ne, nemoj da ideš. Brejden je dobro. Samo je bio malo iznenađen kad je Els rekla da ćeš biti ovde.“ „Nije mislio da sam se sloţila da dođem ovde?“ „Ne. Els mu je rekla šta je učinila. Mislim da su njegove tačne riječi bile ''pa, ne moram onda ja da te ubijem, jer će te Dţoslin ţivu spaliti za oboje.“ „Vau.“ Ţelila sam da pogledam svog bivšeg ali odlučno nisam. „Misli da sam prilično strašna, ha?“ „Ti i jesi strašna.“ Eli je stavila ruku oko mojih ramena i zagrlila me. „Ali na sladak način.“ Namrštila sam se. „Ja nisam slatka, Eli.“ Samo se zasmijala i pokušala da me uvede dalje u prostoriju. „Nisam donijela nikakav rođendanski poklon.“ Zahuktala sam, zaustavlajući se. „Pfff! Moj brat je dobio više poklona nego pet tinejdţera zajedno.“ I tako sam se našla preko plesnog podijuma da upoznam Eline roditelje nasuprot Brejdena, prvi put nakon tri mjeseca.

Bili smo duţe razdvojeni nego što smo bili zajedno.

Pa zašto onda nisam mogla da dišem od trenutka kad se okrenuo da nas gleda dok prilazimo?

Da bi stvari bile još gore, lice mu je bilo potpuno bezizraţajno. „Brejden, sjećaš se Dţos.“ Eli je rekla nonšalantno.

Pogledala sam je mrko ali se samo smješila u mome pracu kao da sam je upravo nazvala princezom. „Dţoslin.“ Brejden je klimnuo u mom pravcu. „Dozvoli da budem prvi da se izvinem zbog Eli.“ „Ja bih to uradio,“ Adam se javio. „Ali bih da povalim nešto večeras.“

86

By bookworm31

„Riječi koje svaka majka ţeli da čuje.“ Visoka, starija plavuša je zakolutala očima kad se pojavila pored Brejdena. Njene oči su prešle na mene. „Ja sam Elodi Nikols, Elina mama. Drago mi je da te upoznam Dţoslin.“ Pruţila sam joj ruku, opuštajući se zbog njene tople dobrodošlice. „Samo Dţos.“ „Klark.“ Pozvala je preko ramena. „Dođi da upoznaš Dţos.“ Nakon trideset sekundi pruţala sam ruku ka Elinom prijateljski nastrojenim očuhom, Klarkom.

Ovo je propraćeno upoznavanjem sa Hanom, Elinom polusestrom i njenim pratiocem Markom D'Alesandrom. Hana je bila sva u oblinama, i prelijepa. Marko je bilo pola italijan pola afroamerikanac, jako zgodan koji je bio visočiji čak i od Brejdena i imao bicepse zbog kojih sam umalo zabalavila.

Da Hana nije bila tako pametna i dosjetljiva i da je Marko nije gledao kao da je anđeo pao s' neba bilo bi ih lako mrziti.

Ali su mi se svidjeli.

Svi su mi se svidjeli. Ili sam umislila da će mi se svidjeti. Još nisam srela Deklana jer je bio na plesnom podijumu igrajući sa prijateljima.

Istina je da sam se fokusirala na sviđanje ovih ljudi kako se ne bih fokusirala na Brejdenovo bezizraţajno lice koje je ubrzo postalo jako intenzivno i pratio je svaki moj pokret. Ţelila sam da mu pokidam tu crnu majicu koja mu je savršeno pristajala. jebem ti jebeno sranje. „Pa,“ pokušala sam da odredim Markov akcenat dok sam gledala u njegovo prelijepo lice i zeleno-plave oči. „Čikago?“ Klimnuo je. „Većinom. Ţivim u Škotskoj već neko vrijeme. Ti?“ „Virdţinija. Ali ţivim u Edinburgu poslednjih dvanaest godina.“ Hana je nagela glavu dok se pribliţavala svom pratiocu. „Ti nemaš akcenat.“ „Izvini?“ „Pa, dugo si vremena ovde. Čovjek bi pomislio da ćeš do sad pokupiti naš akcenat.“ 87

By bookworm31

„Ne mora da znači.“ Marko je odgovorio umjesto mene. „Ujak Đio je ovde godinama ali odbija da se odrekne svog akcenta.“ To je tačno. Odbijala sam da se odreknem svog akcenta. Nema to nikakve veze sa tim što sam provela poslednjih osam godina ovde u Edinburgu bez nekog pravog društva. „Dţoslin,“ Brejden nas je prekinuo. „Moţemo li da popričamo? Nasamo?“ Nastala je neprijatna tišina dok su članovi njegove porodice razmjenili zabrinute poglede. Što se mene tiče, osjećala sam da će mi srce iskočiti iz grudi kao u onoj odvratnoj sceni u filmu Vanzemaljac.

Ali trudila sam se da budem hrabra.

Brejden me je izveo iz prostorije i dlanovi su počeli da mi se znoje. „Samo sam htjeo da provjerim da li si dobro. Zbog Eline klopke.“ Nisam bila dobro.

Ali ne zbog Eli, mada me je tako prevarila, Isuse Hriste.

Ne, nisam bila dobro jer je Brejden stajao preblizu. Miris njegove kolonjske vode ne samo da je probudio uspomene na našu strastvenu noć nego me je podsjetio na sva vremena u poslednja tri mjeseca kad bih prošla pored muškarca na ulici koji je nosio baš tu kolonjsku vodu. Podsjetilo me je kako sam se pusto osjećala u tim momentima.

Podsjetilo me koliki sam promašaj.

Pustila sam strahove da me pobjede kad sam najviše trebala da se borim.

A mnogo sam izgubila.

Moj gubitak je stajao ispred mene izgledajući previše seksi i nedostupno. „Mogu otići.“ Rekla sam.

Brejden se namrštio. „Ne. Nemoj.“ „Ţao mi je zbog Eli. Predomišljala sam se oko prijateljstva sa njom u slučaju da je previše čudno za tebe. Ona je jednostavno...“ „Ona je Eli.“ Nasmješio se, i bila je to mješavina privrţenosti i iritacije. „Teško je ne voljeti je.“

88

By bookworm31

„Tačno.“ Pogledala sam preko ramena, niz ulicu a onda u svoja stopala i prebacila se sa noge na nogu. Gledala sam bilo gjde osim u njega. Konačno, neprijatna tišina je postala previše pa sam podigla pogled prema njemu.

Zurio je direktno u moje oči i morala sam da se borim sa reakcijom svog tijela i ţeljom da ne padnem na njega. „Kako si?“ „Fino.“ Odgovorila sam. „Ti?“ Moj odgovor je izazvao još jedno mrštenje ali je samo klimnuo. „Fino, takođe.“ „Kako je Ebi?“ „I ona je dobro.“ Ponovo sam se premještala na stopalima, ţeljeći da nisam htjela da mu iskidam odjeću i da pobjegnem u isto vrijeme. „Eli mi je rekla da Kiersten pravi probleme.“ „Da.“ Pogled mu se izoštrio. „Ali srediću to. Uvjek sredim.“ „Dobro.“ Nakon našeg jadnog pokušaja za razgovorom nije bilo ništa više da se kaţe. Riječi su bile beskorisne u ovoj situaciji. Umjesto toga, shvatili smo da ne moţemo gledati nigdje nego jedno u drugo, i nakon nekoliko sekundi između nas su strujale sve skrivene riječi.

Nedostaješ mi, njegove su oči govorile.

I ti meni nedostaješ, moje su odgovarale.

Tišina.

A onda....pokušavam da se promjenim, i da se izborim sa svojim problemima, moje su rekle. Računa li se to?

Voljeo bih da su stvari drugačije, njegove su odgovorile. Volio bih da smo oboje na istom mjestu. Nemaš pojma koliko.

Osjećajući bol u srcu na njegov nijemi odgovor, borila sam se da nađem prave, odgovarajuće riječi koje će me udaljiti od njega. Kako god, nisam morala jer iznenada je Eli bila tu, moj neočekivani spasilac. „Dţos, tu si!“ probila se kroz vrata, gledajući između mene i svog brata. „Traţila sam te. Dođi.“ Uhvatila mi je zglob. „Ţelim da upoznaš nekoga.“ 89

By bookworm31

Dozvolila sam joj da me odvuče odatle, bez ijednog osvrtanja na Brejdena. Šta sam očekivala? Da će Brejden iznenada odlučiti da mi da još jednu šansu jer sam jednoj osobi rekla (ne njemu!) o svojoj porodici? Da je zaboravio da sam vrištala na njega da siđe sa mene nakon što smo vodili ljubav?

Jebi ga. „Dţos, ovo je Dţon. Bio je Deklanov tutor. Gitarista. Takođe je muzičar.

U bendu. Bendu koji ima prave svirke.“ Eli je gledala u mene zločesto se smiješeći, puna nestašluka.

Nisam mogla da vjerujem.

Pokušavala je da me spoji sa drugim čovjekom posle samo trideset minuta nakon što je pokušala da me spoji sa Brejdenom. Shvatajući da njeno ludilo nije Dţonova krivica, pruţila sam ruku. „Drago mi je što sam te upoznala.“ Dţon mi se nasmiješio. „Drago mi je što sam te upoznao, takođe.“ „Oh, mama me traţi. Odmah se vraćam.“ Eli je nestala, ostavljajući me na plesnom podijumu sa likom koji je bio bar pet godina mlađi od mene. „Zašto tvoj bend ne svira večeras?“ Njegov dječački osmjeh je bio sladak, morala sam da priznam, i bio je plavušan. Zaista je izgledao kao neko ko svira u bendu. Razbarušena kosa, zarasla brada od par dana, koţne narukvice na širokim zglobovima, oblikovane ruke, i odjeća koja je govorila 'jebe mi se šta sam obukao'. „Ne sviramo za rođendane.“ „Previše ste kul za to?“ našalila sam se. „Ma nee, mi samo...“ slegao je ramenima. „oh u redu. Tačno je. Ali nije zbog mene.“ Poţurio je da me razuvjeri. „Naš vodeći pjevač je pomalo umišljeni seronja.“ „Vidim vam dugu budućnost zajedno.“ Zasmijao se. „Aha, moţda ipak ne. Pa, čime se ti baviš Dţos?“ „Ja sam pisac.“ „Pisac.“ Dţon mi se pribliţio, flertujući tamnim očima sa mnom. „Pisac i muzičar. Vidim dugu budućnost u tome.“

90

By bookworm31

Iz mene je prokinuo smijeh na njegove glupave riječi a on se kezio, zadovoljan sobom. „Ozbiljno?“ obrisala sa suze ispod očiju. „Nasmijao sam te, nisam li?“ Pretpostavljam da jeste.

I samo tako bio je moja distrakcija.

Trebala mi je distrakcija.

***

Istina je da sam pričala sa Dţonom kako ne bih morala da stojim sa Brejdenom i njegovom porodicom. Bonus je bio i to što sam leđima bila okrenuta njihovom stolu tako da nisam morala da ih gledam.

U bilo kojoj drugoj situaciji između Dţona i mene ne bi bilo razmjenjeno više od par rečenica tokom upoznavanja.

Bio je sladak i dovoljno fin, ali bio je i mlad i pun sebe i svoje muzike.

To je bilo u redu ali nisam mogla više da slušam rečenicu ''umjetnost je sve što znaš''. Nastavio je tu izjavu navodeći umjetnosti i njihove kontribucije svijetu kao da sam ja bila plitka osoba koja nije bila svjesna da ljudi nalaze ljepotu u muzici, skulpturama i pisanju.

Moţda sam samo bila previše zrela uporedo sa njim. Ili previše cinična.

Ili me jednostavno nije previše zanimala tuđa strast za nečim. Pričanje sa Dţonom je bilo kao pričanje sa tinejdţerom. Ne postoji ništa kao što je tinejdţer sa jakom strašću za nečim. Njihova strast je sveobuzimajućaHuh. Moţda ne bi trebalo da se rugam Dţonovoj nezrelosti.

Moţda bi trebala da se osjećam tuţnom jer je većina nas izgubilu tu ţar strasti koja nas čini srećnim.

Zbog te misli sam odlučila da pristanem kad me je Dţon pitao za ples.

Indi bend je svirao laganu pjesmu i zapazila sam nekoliko parova na plesnom podijumu. Eli mi je mahala iz naručja svog supruga i zapaţajući nju sam napravila grešku ugledavši Brejdena iza nje.

91

By bookworm31

Plesao je sa nepoznatom ţenom.

Visokom, zgodnom crvenokosom.

Kao da me je neko udario pesnicom u stomak.

Jedna ruka mu je bil na njenom struku, druga je drţala njenu slobodnu, dok je njena druga bila na njegovom ramenu. Nisu bili stisnuti zajedno i samo su se polako njihali uz muziku dok su razgovarali. Pa ipak, vidjevši ga sa drugom ţenom je bilo kao da sam naletjela na svog muţa kako jebe nekoga ko nisam ja.

Moja reakcija je bila smiješna i melodramatična, uvećala sam stvari mnogo više od njihovih stvarnih proporcija.

I iznenada sam shvatila da Dţon nije jedini sa sveobuhvatljivom strašću koja obično umire sa odrastanjem.

I ja sam imala jednu.

Njeno ime je bilo Brejden Karmajkl.

Uzimajući teško potrebni dah, natjerala sam sebe da pogledam u Dţona. Njegovi prsti su se zarili u moj struk, i njeţno me je privukao sebi. u magli sam omotala ruke oko njegovih ramena i počela da plešem.

Kako se ispostavilo, Dţon je volio da pleše i rukama-po mom tijelu. Nije prošao ni minut otkako je bend zasvirao laganu melodiju kad se njegova ruka spustila preko donjeg dijela mojih leđa na dupe.

Ukočila sam se podiţući obrvu. „Stvarno?“ Nasmiješio mi se tim dječačkim osmjehom. „Imaš dobro dupe.“ „Trebaju ti funkcionalni prsti da bi svirao gitaru?“ I samo tako je brzo odmakao ruku od mog dupeta. „Izvini me.“ Pogledala sam ga prijekorno i izvukla se iz njegovih ruku. „Moram do toaleta.“ To što mu je prijetila prava ţena izgleda nije bilo nešto što se sviđalo Dţonu jer je samo slegao ramenima i otišao sa plesnog podijuma, već vadeći telefon iz dţepa. Odmahnula sam glavom za sebe, dok sam ga posmatrala kako piše poruku nekome kao da nije upravo zgrabio za dupe potpunog stranca. Šta se desilo sa zavođenjem djevojke prije nego što joj zgnječiš dupe?

92

By bookworm31

Razmišljala sam o Brejdenu dok sam hodala okolo. Istina, i on je bio smjeo sa svojim prljavim govorom, ali je uvijek bio dţentlmen. Nije me dodirnuo nigdje do trećeg sastanka, i uzimajući obzir vrelinu koja je non stop bila između nas divila sam mu se na suzdrţavanju.

Mislim, da je bilo do mene dozvolila bih Brejdenu da me pošteno ispipa još one prve noći u operi.

Ali to je i bila poenta, zar ne?

Dţon nije bio Brejden.

Niko nije kao Brejden.

Bio je jedan od milion.

I ja...

Ja sam bila zaljubljena u njega.

Suze su mi se nakupile u očima dok sam prolazila kroz otvorena vrata i ţenskom toaletu. Na moje iznenađenje bio je prazan i pitala sam se da li moţda ima još jedan biţe sali. Nisam morala da se pitam dugo, jer su se vrata jedva zatvorila iza mene kad su se naglo ponovo otvorila i Brejden se pojavio.

Zureći u njega u šoku, gledala sam kako se okreće i zaključava vrata. „Brejden...“ Dah mi je zastao u grlu kad je odlučno krenuo ka meni i zabila sam se u umivaonik izmičući. Zašto je izgledao toliko bijesan? Napaljen, ali i bijesan. „Prvo se pojaviš ovde noseći tu haljinu tako da sve o čemu mogu da mislim je kako je kidam sa tebe a onda flertuješ i plešeš sa nekim u pokušaju popularnim rokerom koji je petnaest godina mlađi od mene.“ Stavio je obe ruke iza mene pored kukova, zarobivši me. „Kakvu jebenu igru igraš?“ Gurnula sam ga u grudi ali se nije ni pomakao, i sama sam bijesnila. „Bolje ti je da se odmah zaustaviš na tome. Kao prvo Eli mi je namjestila, sjećaš se? A kao drugo Eli mi je ponovo namjestila sa u pokušaju sa popularnim rokerom, i kao treće nisam flertovala sa njim! I četvrto, šta tebe briga dođavola? I ti si plesao sa nekim.“ Ako je bilo moguće lice mu se još više smračilo. Odmakla sam se nevoljno. „Jesi flertovala sa njim,“ odgovorio je praktično reţeći. „I htjeo sam da mu pokidam ruke jer te je dodirivao.“ 93

By bookworm31

Jače sam ga odgurnula, ali se samo još jače pritisnuo od moje ruke kao jebeni blok cigle. „Brejden, pomjeraj se. Ovo nije ono što ti ţeliš. Sjećaš se?“ Posmatrala sam kako mu se dio bijesa topi sa lica, dok me je rukama grabio za kukove. Dah mi je bio isprekidan kad sam mu osjetila erekciju kad se očešala od mene, ali nisam bila iznenađena. Postojalo je nešto električno između nas, i bilo je zaista zbunjujuće biti ovoliko bijesan jedno na drugo i napaljen u isto vrijeme. „Nisam mogao da prestanem da mislim na tebe.

Volio bih da jesam. Nekad poţelim da te nikad nisam upoznao.“ Otpuhnula sam, povrijeđena. „Onda odjebi i odlazi od mene.“ Na moj otresit ton Brejdenove usne su se stisle. Našla sam se gurnuta uz mali stočić kad je Brejden rukama zgrabio moje butine i podigao mi noge pritiskajući se između njih dok je povukao vrpcu koja mi je drţala haljinu u mjestu. Uhvatila sam se za njega, stočić je bio hladan ispod moje guze dok mi je otvarao haljinu otkrivajući mi donji veš. Brejdenove oči su gorile dok me je upijao. Moţda ako pustim da se ovo desi vidjeće da ne mogu da ga pustim i onda bi mogli pokušati još jednom. „Brejden.“ Rekla sam zadihano. „Ţeliš ovo.“ Nisam mogla da poričem. „Uvijek.“ Obrušio se na moje usne u isto vrijeme kad mi je pokidao gaćice, poljubac mu je bio posesivan i gladan baš kao što sam i upamtila. Dok sam se davila u poljupcu negdje u daljini sam čula zvuk otkopčavanja rajsfešlusa.

A onda sam naglo uzdahnula kad se zario u mene. Leđa su mi se refleksno izvila dok mi je grabio butine i zabijao se iznova i iznova, moji jecaji zadovoljstva su odzvanjali kroz prostoriju. Njegovi uzdasi su bili prigušeni kad je zario lice u moj vrat. Ja sam se topila na stočiću, moje tijelo potpuno pod Brejdenovom kontrolom.

Mučenje je bilo izvanredno i orgazam se probio kroz mene u rekordno vrijeme. Brejden nije završio. Kad sam došla sebi od orgazma gledala sam ga kako se polako izvlači a onda mahnito zabija jureći sopstveno zadovoljstvo.

Mogla sam da osjetim još jedan orgazam kako dolazi. Kad je Brejden svršio zabacio je glavu unazad, stegnutih zuba, mišića na vratu zategnutih dok su mu se kukovi trzali. Osjećaj njega kako svršava u meni , slika njegovog lica dok se olakšava, jer najseksipilnija stvar koju sam ikad vidjela, i zajaukala sam, moja pička je pulsirala oko njegovog kurca dok sam još jednom svršavala.

94

By bookworm31

Naše isprekidano disanje je bio jedini zvuk u prostoriji.

Kako smo dolazili sebi od orgazma hladnoća me je obuhvatila i najeţila sam se shvativši šta sam uradila. Vazduh oko nas se promjenio.

Jer sam znala...

Znala sam čim sam podigla pogled da će me povrijediti. „Dţoslin.“ Rekao je grubo kad se izvukao iz mene. Zakopčao je rasfešlus i pruţio ruku da mi namjesti haljinu ali sam mu odgurnula ruku i sišla sa stočića. Gaćice su mi bile na podu i sagela sam se kako bih ih dohvatila navlačeći ih i veţući haljinu. „Dţoslin.“ Konačno sam ga pogledala.

Gledao me je pokajnički. „Nemoj.“ „Nisam smjeo.“ Ignorisao me je. „Jebi ga, nisam smjeo ali sam kao opsjednut kad si ti upitanju.“ „Ali ne bi smjeo.“ Ponovila sam. „Dušo, ništa se nije zaista promjenilo. Osim što izgleda da će Ebi sada biti sa mnom puno vrijeme, što znači da ţena koju dovedem u njen ţivot mora biti neko na koga moţe računati.“ „Nisam nikakav nestabilan mentalni slučaj.“ Pukla sam.

Namrštio se na mene. „Nisam to jebeno mislio i znaš to vrlo dobro.“ „Šta ako ti kaţem da sam spremna na ozbiljnu vezu sa tobom?“ „Šta god da se dešava sa tobom Dţoslin, čini te nepouzdanom. Već imamo dovoljno sranja u ţivotu...“ „Pa ćeš čekati okolo na neku stabilnu, zrelu ţenu koja će biti dobra maćeha za Ebi.“ Brejden je suzio oči na moj zajedljiv ton. „Ne čini ovo ruţnim.“ „Ne činim ja ruţnim.“ Prošla sam pored njega i otključala vrata. Tada sam shvatila da odlazeći odavde a ne rekavši mu kako se osjećam me ponovo čini kukavicom. Zato sam ga pogledala.

Stajao je zureći u pod, ruku sastavljenih iza vrata.

95

By bookworm31

„I ako nađeš tu stabilnu, zrelu ţenu....“ rekla sam i okrenuo se kako bi me pogledao, izraza lica isfrustriranog. „znaš da će ti se ulagivati, zar ne? Ti si zastrašujuć Brejdene. Ti si alfa muţijak i ţeliš da stvari idu kako kaţeš. Ali niko ne treba da ima sve na svoj način. Dosadno je. I to će napraviti od tebe seronju. Koga kod da izabereš....nikad te neće izazivati. Nikad te neće izluđivati. Nikad te neće spustiti na zemlju kad ti je to potrebno. I nikad neće znati kad ti zaista treba podrška, jer je toliko zauzeta slaţući se sa svim što kaţeš i radeći to propustiće ono najbitnije. Svi to mogu da vide. Ali neće shvatati da si voljan da ţrtvuješ svoju sreću za svoje dijete, a to te čini najboljim ocem. Znaće da si samouvjeren, ali neće shvatati da moţeš biti i arogantan-i da je to seksi koliko je i frustrirajuće. Znaće i koliko si dobar u krevetu, ali pitam se da li će znati kako je to kad te pogleda u oči dok si u njoj i osjetiti ekstaziju i teror koji dolazi sa saznanjem da je upravo upoznala čovjeka kojeg ţeli zauvijek u sebi.“ Gledao me je začuđeno i vrelo. „Znaće da si uspješan, ali neće znati da si uspješan jer traţiš nešto što je uvijek van domašaja. A razlog zašto ja znam sve to, sve što osjećaš je zato što i sama sve to osjećam. I moţda, Brejdene....moţda baš u ovom momenru gledamo u oči onome što nam je cijeli ţivot bilo van domašaja.“ „Ili moţda,“ nasmiješila sam se tuţno. „Moţda sam sama u tome.“ Čekala sam ga da kaţe nešto.

Bilo šta.

Ali sve što sam vidjela je kako mu se šake steţu u pesnice, kako mu mišići u vilici pulsiraju, i oči mu se mrače sa hiljadu različitih emocija.

Nisam vidjela olakšanje niti odlučnost, kao ni uvjerenost.

Nisam vidjela ljubavnika koji pada pod zavođenje.

Vidjela sam oca koji se bori za ispravnu odluku. „Jebi ga, nisam smjeo.“ Izvinio se pokazujući rukom na stočić. „Stvarno nisam smjeo. Čini se da uvijek gubim kontrolu kad si ti upitanju. Jer bez obzira koliko je sve divno to što si rekla, ipak su samo riječi, Dţoslin. Trebaju mi dijela. Ako bi pokušali ponovo, ne bih ţelio da provodiš vrijeme sa Ebi dok ne budem siguran u nas.“ To je zabolilo. To je zaista jebeno zabolilo. Pokušala sam da shvatim šta mi govori. „Koliko dugo?“ „Koliko god je potrebno da budem potpuno siguran.“ 96

By bookworm31

Bol se izlio iz mene prije nego što sam mogla da ga zaustavim. „Razumijem da ţeliš da je zaštitiš, Brejdene. Ali svjestan si koliko je teško bilo stati pred tebe i reći sve ovo.“ „Da.“ Napravio je korak ka meni a onda povlačeći ruku, stegao je u pesnicu. „Da, i sve što ţelim sad je da se ukopam u tebi ponovo. Ţelim da se ukopam u tebi zauvijek Dţoslin, i prestravljuje me to jer mislim da nisi sposobna za zauvijek.“ Odjednom sam vidjela našu budućnost ako bi smo pokušali. Mogla sam vidjeti sebe kako na prstima hodam oko njega, pokušavajući najbolje što mogu da se ponašam u skladu sa svim iz straha da ću učiniti nešto pogrešno i izgubiti ga.

Bez obzira koliko ga ţelila ne bih mogla ţivjeti na taj način.

Jedna veza ne bi smjela tako izgledati.

Zar ne? „Treba mi da vjeruješ u mene.“ Rekla sam. „Moraš da vjeruješ da sam zaljubljena u tebe. Moram znati da mi vjeruješ sa sobom i Ebi. I moram da znam da u danima kad mi je sve teško, kad mi se grudi steţu, i ne mogu da dišem od straha da ću te izgubiti da ćeš biti uz mene. Da nećeš pobjeći. Jer ako me napustiš, pobjeći ću. Nisam savršena, Brejdene, i imam mnogo rana.

To znači da mi treba muškarac koji će se boriti sa mnom, naročito u danima kad se ja plašim.“ Čekala sam da dopre do njega sve što sam rekla.

Bol i frustracija mu je zatamnila izraz lica.

Moţda sam se trebala osjetiti bolje zbog toga, znajući da je i za njega sve ovo teško.

Ali nisam se osjećala bolje. Naročito kad sam čula sledeće riječi iz njegovih usta. „Jebi ga, Dţoslin...volio bih da smo se sreli godinama ranije.“ Osjetila sam se kao da sam stajala tu grudi otvorenih, čekajući da sve iščupa iz mene.

Uistinu, teško je opisati osjećaj slomljenog srca. Sve što znam da se nezamisliv bol smjestio u grudima, i odatle se širi kao otrov. Oštar bol prelazi u fizički. Ali mnogo je gore od bola. Poricanje se smjesti u grlu i zbog te knedle bol postaje jači. Zatim imaš čvor u stomaku. Čvor se konrakuje i širi, dok si siguran da nećeš moći da izdrţiš a da ne povratiš.

Nekako sam uspjela da sačuvam bar toliko dostojanstva.

97

By bookworm31

I napustila sam hotel bez ijedne više riječi.

Te noći, leţeći u krevetu i shvatajući da su me moja dijela natjerala da izgubim Brejdena, napravila sam odluku koju sam davno trebala donijeti.

Idem kući u Virdţiniju da vidim svoju porodicu. Bilo je vrijeme, konačno, da ostavim prošlost iza sebe u nadi da ću pronaći mir u budućnosti. Moţda i pronaći čovjeka koji će se boriti za moju ljubav.

Zbogom

„Ideš u Virdţijiju?“ Elin glas je zapištao kroz telefon.

Sjedila sam na aerodromu čekajući na svoj let i nasmijala se zbog brige u njenom glasu. „Ovo je dobra stvar, Els. I tebi sam zahvalna zbog toga.“ „Meni?“ pisnula je. „Ti si me natjerala da pričam o porodici ponovo. Shvatila sam da je vrijeme da im kaţem zbogom. Ne mogu to uraditi odavde. Sahranjeni su u Virdţiniji. Plus, sve njihove stvari su u skladištu. Vrijeme je da se suočim i sa tim, takođe.“ „Dţos...“ Eli je uzdahnula duboko, izazivajući pucketavo strujanje kroz ţicu. „Mislim da je to jako dobra stvar, ali namjeravaš da se vratš ovde, zar ne?“ Nisam bila sigurna. „Ne znam.“ „Ne znaš?“ „Ne znam. Idem tamo i samo ćemo vidjeti šta će se desiti.“ „Ne moţeš se preseliti ponovo u Ameriku, Dţos. Šta je sa nama?“ Nasmijala sam se. „I dalje moţemo biti prijateljice, Els.“ „Ne mi! Mi! Ova porodica.“ Shvatajući na šta tačno misli bila sam tiha par momenata. Dan nakon ţurke sam zakazala prvi let za Ričmond. Zakazan je u ponedeljak ujutro.

Cijelu nedelju sam ignorisala pozive od Eli, ne ţeleći da pričam o tome sa njom dok ne bude prekasno.

98

By bookworm31

Bol koji je prostrujao kroz mene na zurci me od tada nije napustio. „Brejden je jasno stavio do znanja da se ništa između nas neće dogoditi.“ „Jesi li mu rekla da ţeliš biti ozbiljna sa njim?“ „Rekla sam mu da ga volim.“ Po prvi put, Eli je bila tiha. A onda je kroz plač rekla. „Rekla si mu da ga voliš?“ „Da.“ „I on ti nije rekao isto?“ „Jok.“ „Ubiću ga!“ Tuţno sam se nasmiješila. „Molim te, nemoj.“ „Dţos šta ti je još rekao? Ne mogu ni da zamislim da nije bio u oblacima kad si mu rekla da ga voliš.“ Premorena razgovorom morala sam naći način da ga završim. „Ne vjeruje mi. Pogriješio je negdje sa Ebi i Kiersten i sada stavlja Ebi na prvo mjesto. Shvatam to. Zaista. Ali trenutno sam i sama sjebana i treba mi neko ko će vjerovati u mene i pomoći mi da prođem kroz ovo. Brejden mi to nikad neće omogućiti. Zaljubila sam se u pogrešnog muškarca i to je to. Ne ţelim više da pričam o tome.“ „Ali jesi li mu rekla kroz šta si prošla? Jesi li mu rekla o svojoj porodici?“ „Mislila sam da si ti to uradila.“ „Nisam! Moj Boţe, Dţos, moraš da mu kaţeš!“ Odmakla sam telefon od uva. „Isuse Eli.“ „Izvini. Ali moraš sve da mu kaţeš.“ Postajući iritirana pukla sam. „Ne! Ne moram. Gotovo je Eli. Pusti to ili spuštam slušalicu.“ Otpuhnula je kroz telefon i pomislila sam će ona prekinutio vezu. A onda je rekla. „Javićeš mi kad bezbjedno sletiš u Ričmond?“ Olakšana, opustila sam se u stolici. „Da. Javiću ti.“ 99

By bookworm31

„Dobro. I Dţos?“ „Da?“ „Dok budeš tamo i budeš donosila odluku da li da ostaneš ili ne...samo se sjeti da imaš nekoga ovde ko stvarno mari za tebe. Stalo mi je do tebe.

Postala si mi najbolja drugarica ovih poslednjih mjeseci.“ Prije nego što sam mogla da se zaustavim suze su mi se nakupile u očima i okrenula sam se od ostatka prostorije kako niko ne vidi kako ih brišem. „I meni je stalo do tebe Eli.“ Rekla sam potreseno. „Naravno da ti je stalo,“ nasmijala se, i dalje kroz plač. „Mene svi vole, znaš.“ Istina je.

Zaista je tako.

I ako odlučim da ostanem u Virdţiniji nedostajaće mi k'o sam đavo.“

***

Ričmond, Virdžinija Dva dana kasnije

Stajala sam i mrzla se na groblju. Ovoliko mi je trebalo da se natjeram da izađem iz hotelske sobe i sjednem u auto koje mi je hotel obezbjedio. Šofer je parkirao niz ulicu, iza mene, vjerovatno sjedeći dole, posmatrajući me i misleći da sam potpuno poludjela.

Već petnaest minuta sam stajala na kapiji groblja.

Moj strah je dolazio sa svih mogućih mjesta. Nije bio upitanju samo strah da moram da se pomirim sa tim da mi je porodica mrtva. Imala sam i strah šta će misliti o meni. Nisam znala da li postoji išta posle smrti, da li je njihova energija i dalje bila okolo, ili su u raju i gledaju me odozgo. Ali ako je to istina, i ako je postojao neki dio njih koji je mogao da me vidi, šta li misle o meni?

Godinama sam se pretvarala da ne postoje.

100

By bookworm31

Zabila sam glavu u pijesak i odbijala svakog ko bi moţda mogao da me voli.

Nisu imali ni na šta da budu ponosni.

Onda ih učini ponosnim za promjenu, i pomjeri dupe prema groblju.

Zvuk auta koje prilazi me je ispunilo tenzijom. Pogledala sam preko ramena i zapazila crno auto, slično onom u kojem sam došla, i sada se zaustavljalo ispred mog. Ne ţeleći da budem uhvaćena u zurenju, pogledala sam nazad ka ulazu u groblje, pokušavajući da pomjerim noge. Ali sam se trzla zbog treska zatvaranja vrata.

Okrenula sam da vidim ko je to stigao... i osjetila kako mi sve postaje mutno pred očima.

Nemoguće... Šta je on dođavola radio ovde? „Brejden?“ Kretao se ka meni, sa strogom odlučnošću na licu, na sebi je imao crno po mjeri šiveno odijelo koje mu je stajalo savršeno. Kako je prilazio primjetila sam crne podočnjake ispod očiju i umoran trag na licu. „Šta dođavola?“ rekla sam.

Njegov odgovor je bio da dođe skroz do mene, uhvati mi rukama lice i poljubi me dok ne izgubim dah. Zgrabila sam mu ruke jer da nisam završila bi na zemlji od šoka. Kad me je konačno pustio da bi uhvatio dah, pritisnuo je čelo na moje i odbijao da me pusti. „Dţoslin.“ Prošaputao je promuklo.

Koliko god divno bilo ponovo ga dodirnuti, bila sam zbunjena. „Brejden, šta radiš ovde?“ Odmakao se, spuštajući ruke i hvatajući moje obe. „Eli mi je rekla sve o tvojoj porodici.“ I tada sam primjetila bijes u njegovim očima. „Jebi ga, Dţoslin zašto mi nisi rekla?“ „Rekla sam ti da imam problema.“ Rekla sam. A onda otpuhnula kad sam se sjetila gdje smo. „Neću da se svađam ovde od svih mjesta.“ Njegov stisak se povećao. „Da li zaista misliš da sam došao prvim slobodnim letom u Ričmond kako bih se svađao sa tobom?“ „Zašto si ove?“ 101

By bookworm31

„Zato...“ spustio je glavu ka mojoj tako da nisam imala izbora igdje drugo da gledam nego u njegove oči. „Sjebao sam sve. Dozvolio sam da zbog onog što mi se desilo u prošlosti zaboravim ko sam.“ „I ko si ti?“ Brejden me je povukao ka sebi i stavila sam mu drhtave ruke na grudi.

Osjetila sam mu srce kako ludački tuče. „Ja sam vrsta čovjeka koji se bori za ono što ţeli. A ţelim tebe dušo. Volim te. Moja si. Siguran sam u to duboko u sebi. Jebi ga, Dţoslin, ako me ne primiš kajaću se cijelog ţivota i kakva je to lekcija za moje dijete, ha?“ zgrabio mi je struk skoro ostavljajući modrice. „Uradiću sve kako bi ti nadoknadio sve ovo. Bilo šta. Jer pomisao da sam te povrijedio, da sam te ostavio da sama ideš kroz ovo sranje me kida napola.

Isuse, dušo, nikad nisam znao da se mogu ovako osjećati.“ Njegove riječi su me ostavile bez daha, i na trenutak sve što sam mogla da vidim, čujem i osjetim je njegova strast. Trebao mi je momenat da vidim i njegov strah. Mislio je da ću ga odbiti. „Brejdene,“ tiho sam se nasmijala, „Došao si prokletim avionom u Virdţiniju. Što se tiče velikih gestova, ovaj je meni sasvim dovoljan.“ Nasmijao se i onda me je ljubio na način koji je bio potpuno neprikladan, uzimajući u obzir na našu okolinu.

Prekinula sam poljubac nevoljno i stavila glavu na njegove grudi. „Ne mogu da se natjeram da odem da ih vidim.“ Na njeţan dodir njegovih prstiju na mojoj bradi, podigla sam glavu.

Svirepa ljubav i podrška su isijavali iz njega, „Zato sam ja ovde. Ići ćemo zajedno, i ako se slaţeš, moţeš da mi kaţeš sve.“ I tako sam se našla kako stojim iznad porodičnog groba u hladni dan u srijedu popodne, plačući tiho dok sam ispričala Brejdenu kako su umrli. Kad sam završila kleknula sam i kroz plač se izvinjivala mojim roditeljima i sesti.

Toliko me je bolilo da sam htjela umrijeti.

Ali onda je Brejden bio tu, drţeći me kroz sve, i mogla sam ponovo disati. Bol je bio toliko očajan kao i dan kad sam ih sahranila, ali pustila sam bol kroz sebe, znajući da ću se izboriti.

***

102

By bookworm31

Te noći je Brejden vodio ljubav sa mnom.

I pustila sam ga.

Dok me je gledao u oči krećući se u meni znala sam da moţe da vidi u dubinu moje duše i iako sam zbog toga i dalje ostajala bez daha, nisam paničila. Jer je mogao da vidi ko sam i da me i dalje ţeli.

Nakon toga, leţala sam u njegovom naručju i pričala o svojoj porodici.

Pričala sam mu o strastvenoj vezi mojih roditelja, i koliko sam oboţavala svoju sestru.

Rekla sam mu i o najboljoj drugarici, Dru, koja se udavila kad nam je bilo šesnaest nakon svađe oko momka.

Htjela sam da ima sve to.

Htjela sam da zna zašto mi je tako teško da pustim nekoga blizu. „Prestravljena sam da ću te izgubiti.“ Prošaputala sam mu. „Pa, opusti se, dušo, jer ću učiniti sve što mogu da nikad ne moraš da brineš o tome.“ Kako je noć odmicala Brejden mi je pričao još o sebi. Pričao mi je o majci, ocu, tragičnom incidentu sa bivšom djevojkom. O svim stvarima koje su ga činile jakim i onim ko je danas. Završili smo priču sa Ebi. Ispričao mi je o svemu što se dešava u njenom mladom ţivotu, njene omiljene boje, o ljubavi prema knjigama, kako je skoro napisala kratku priču...koliko je bila svjesna njegove ljubavi. Izvinio se što ju je stavio kao granicu između nas, ali sam mu rekla da je to bio jedan dio razdvajanja koji sam razumjela.

Obećala sam mu da ih nikada neću povrijediti.

Obećao je da će mi vjerovati.

Sunce je upravo počelo da se probija kroz zavjese u hotelsku sobu kad smo konačno zaspali.

Kad sam se probudila to poslijepodne i dalje smo bili jedno drugom u naručju. Bio je to prvi put da sam spavala sa nekim.

Zbog pomisli sam ostala bez daha. Osjetila sam peckanje po koţi ali sam zgrabila Brejdena još jače i borila se protiv napada panike.

Udisala sam i izdisala polako.

I kad me je prošlo osjetila sam njeţan dodir njegovih usana na svom ramenu.

103

By bookworm31

Pregled

Stajala sam, osjećajući neobičnu nervozu dok sam posmatrala Brejdena kako čita poslednje poglavlje moje knjige.

Završio je a onda je stavio na sto, zureći u sto.

Ni govoreći ništa.

Konačno sam izgubila strpljenje. „Pa?“ „Jebote.“ Poskočio je i pogledao u mene. „Kad si se ti vratila?“ „Prije pet minuta.“ Krenula sam prema njemu. „Pa? Šta misliš?“ Namrštio se na mene. „Dobro je napisano kao sve do sada.“ Iziritirana, uzdahnula sam. „Nisam te to pitala.“ Brejden se podigao sa stolice i prošao pored mene ka vratima. „Pa, to je moje mišljenje.“ Nije mi se svidjelo njegovo izbjegavanje, pa mi se počeo stvarati taj mali čvor u stomaku koji dobijem uvijek kad mi neko da samo jednu zvijezdicu na goodreads-u. „Nije ti se svidjelo.“ Moj muţ se okrenuo ka meni. „Vidi, ne ţelim da se svađam sa tobom.“ „Oh pa dobro, to onda znači da ti se sviđa.“ Suzio je oči na moj sarkazam. „Dţoslin.“ „Samo mi reci, Hriste. Brejdene, nisi imao problem da mi kaţeš da su moje makarone sa sirom odvratne.“ I tada sam primjetila varnicu nečega u njegovim očima, nešto što je pokušavao sakriti.

Bio je bijesan. „Da li si uznemiren?“ rekla sam zabezeknuta.

To je sve što je mogao pretrpiti od mene. „Kako dođavola treba drugačije da se osjećam?“ 104

By bookworm31

Trznula sam se zbog njegovog povika. „Šta dođavola?“ Ali umjesto da mi odgovori, zalupio je vratima moje kancelarije.

Ne. Nema šanse!

Krenula sam za njim jureći ga dok je išao mnogo brţe stepenicama od mene koja sam imala mnogo kraće noge. „Najmanje što moţeš da uradiš je da objasniš zašto si bijesan?“ „Mislim da je to sasvim očigledno.“ „Da li se ti i tata svađate?“ Bet je provirila glavu kroz vrata svoje sobe. „Idi u prizemlje i sjedi sa svojim bratom.“ Po prvi put moje dijete se nije prepiralo sa mnom. Brejden i ja smo se rijetko svađali ali kad jesmo moglo je biti eksplozivno. Dok je Bet jurila stepenicama u prizemlje, ne izgledajući uopšte zabrinuto što su joj roditelji ljuti jedno na drugo, ja sam poţurila ka trećem spratu.

Upala sam u spavaću sobu i našla Brejdena kako stoji sa prekštenim rukama preko grudi, sa ratobornim izrazom na licu. „Zbunjena sam!“ razmahala sam se rukama. Od svih reakcija na novelu koje sam očekivala, bijes sigurno nisam. „Zbunjena?“ praktično je zareţao. „Šta je toliko zbunjujuće u činjenici da si napisala našu ljubavnu priču na drugi način i saznam da me, očigledno jebeno uopšte ne poznaješ?“ „Okej, smanji sa tim jebatanjem.“ Rekla sam svojim maternjim glasom. „Dijeca nas ne mogu čuti odavde, zato sam i došao ovde, da kad te ubijem ne mogu svjedočiti protiv mene na sudu.“ Zlobno sam se nakezila jer je to bilo smješno. „Brejdene, ozbiljno. To je samo priča. Tvoja reakcija je iracionalna.“ „Moţda jeste.“ Sloţio se. „Ali Isuse, Dţoslin u kojoj realnosti te ne bih odabrao?“ „Ali to je samo priča! I jesi me izabrao. Doletio si u Virdţiniju zbog mene.“ Poţurila sam ka njemu omotavajući ruke oko njegovog struka. „Ljubavi, poenta priče je da bez obzira na sve mi smo suđeni jedno drugom. I ti znaš bolje od bilo koga da okolnosti promjene osobu. Nismo isti ljudi koji smo bili kad smo se upoznali. Da smo se upoznali sada stvari se ne bi odigrale na isti način kao nekada.“ 105

By bookworm31

„Nikada ne bih stajao samo tako dok mi govoriš da me voliš a da ti ne kaţem isto.“ „Zašto si toliko uzrujan zbog ovoga?“ „Zato.“ Obuhvatio mi je lice rukama, pribliţavajući nam usne. „Mislio sam da znaš da te volim beskrajno i nerazumno.“ Istopila sam se. „Ti veliki romantični idiote. Znam to. Ali znam da voliš svoju dijecu van pameti.“ Klimnuo je. „Istina ali...“ „Zamisli samo na trenutak da Bet nije moja, da je samo tvoja.“ „To je pomalo teško, uzeviši u obzir da je ona tvoj klon.“ Zasmijala sam se. „Da, ali samo pokušaj. Bet je tvoja i...Holina.“ „Ko je dođavola Holi?“ Zabavljenost me je preplavila i tijelo mi se treslo uz njegovo. „Tvoja bivša djevojka.“ „Stvarno?“ „Zabavljao si se sa njom kad smo se upoznali. Ostavio si je kako bi se uvukao u moje gaćice.“ „Jesam?“ „Da. Jesi. Kako god, nikad se nismo upoznali, Bet je tvoja, Holi je u haosu, i ti me upoznaješ. Zamisli kako se osjećaš zbog Bet. Da li bi učinio sve da je zaštitiš?“ Znala sam trenutak kad je prestao biti bijesan jer se opustio uz mene. „Shvatam. Pomalo.“ Njeţno me je poljubio. „Ali to ne znači da mi se sviđa tvoja priča.“ „Uţasno si djetinjast oko ovoga.“ Oči su mu potamnile. „Sviđa mi se naša priča takva kakva je.“ „I u mojoj priči smo završili zajedno.“ „Osam godina kasnije. Osam jebenih godina kasnije, dušo. Zar se ne osjećaš uţasno zbog toga kad samo pomisliš da izgubiš osam godina zajedničkog ţivota?“

106

By bookworm31

„Da.“ Privila sam se uz njega, oslanjajući glavu na snaţne grudi. „I nije mi bilo lako da je napišem. Ali nisam to vidjela na isti način kao ti. Napisala sam je jer sam znala duboko u sebi, da bih uvijek završila u tvojim rukama.

To me ne plaši, Brejdene.“ Odmakla sam se da mu pogledam lice koje sam toliko voljela. „Mislim da je lijepa.“ Moje riječi su, čini se konačno doprijele do njega.

I znala sam da me je shvatio.

Poljubio me je. Duboko, gladno i vlaţno. Prije nego što sam shvatila bila sam na leđina na krevetu.

Moj muţ je baš stavio ruke ispod moje majice kad smo čuli kucanje na vratima. „Jeste li završili sa svađanjem jer je Eli gladna?“ Bet se proderala iz hodnika.

Brejden je zareţao, spuštajući glavu na moj vrat.

Utješno sam mu prelazila rukom preko leđa. „Da, za trenutak ćemo biti dole.“ Čuli smo je kako se spušta niz stepenice praveći čudne diječije zvuke i nakezili se jedno drugom. Dok smo se podizali sa kreveta i ispravljali odjeću Brejden je rekao. „Dušo.“ Okrenula sam se da ga pogledam i dao mi je stidljiv, dječački osmjeh na koji nisam navikla da vidim na njegovom licu. Odlučila sam da mi se sviđa.

Mnogo. „Da?“ „Bar znaš jednu stvar.“ „Koju to?“ „Jedan si dođavola dobar pisac. Inače ne bih tako popizdio.“ Nasmiješila sam mu se. „Shvataš da ti neću dati ţivjeti zbog reakcije?

Nikad.“ I samo tako njegova je stidljivost nestala zamjenjena arogantnošću na koju sam navikla i koju volim. Krenuo je ka meni kao predator i stavio ruke oko mog struka a onda mi zgnječio dupe povlačeći me ka sebi. „Svaki put kad me napomeneš pojebaću te. Nebitno gdje se nalazimo.“ „Ne bi se usudio.“ Izazivala sam ga. „Mislim da oboje znamo da bi.“ 107

By bookworm31

Da, oboje znamo da bi.

Dođavola.

Vidjevši odgovor u mojim očima pustio me i krenuo prema vratima.

Umjesto da ih otvori okrenuo se prema meni, nezadovoljene ţelje u pogledu. „Duguješ mi pušenje zato što si me uznemirila danas.“ Nakezila sam se. „Oh stvarno.“ „Da, stvarno.“ „Nije utorak.“ Nakezio se i on meni zbog šale. „Volim te.“ „Vidiš, zbog toga bi mogao da dobiješ pušenje.“ Našalila sam se otvarajući vrata.

Brejden mi je uzeo ruku dok smo se spuštali niz stepenice i razmišljala samo koliko još muţeva drţe ruku ţeni nakon četrnaest godina braka, kad me je upitao. „Šta je za večeru večeras?“ Kad sam se sjetila šta sam planirala kuvati prsla sam u smijeh.

Brejden se znatiţeljno osmjehivao. „Šta?“ „Nećeš vjerovati.“ „Šta?“ Suze su mi išle na oči od smijeha. „Kobasice i kaša.“ Kroz dah sam izgovorila.

Prisjetivši se razgovora od skora, onog u kojem mi je Brejden rekao da je bio početak kad je počeo da se zaljubljuje u mene, moj muţ se počeo smijati.

Pretpostavljam da u ţivotu postoje stvari koje se nikad ne mijenjaju.

A u ovom slučaju to je bila dobra stvar.

Bilo je teško napisati novelu, ali sam uţivala. Obnovila mi je vjeru u ljubav koju sam dijelila sa muţem.

Kako god...Brejden je bio upravu. Ne bih mjenjala našu pravu priču nizašta.

Učinila nas je takvim kakvi smo.

Sviđalo mi se ko smo postoli i bila sam ponosna na ono što smo zajedno stvorili. Ako nas moja porodica zaista posmatra sa neba, znala sam da su 108

By bookworm31

zadovoljni što sam ovako završila. Izgubila sam sve u tako ranim godinama...ali onda je on došao u moj ţivot i doţivjela sam ljubav koju rijetko ko u ţivotu iskusi. Ţivot je zanimljiv. „Mislila sam da se svađate.“ Bet je uletila u hodnik gledajući u nas kao da smo vanzemaljci. „Jesmo se svađali.“ Moj smijeh se prekinuo kad mi je Brejden poljubio obraz i nastavio ka trpezariji da nađe Eli i Luka. „A sada se smijete? Vas dvoje ste stvarno čudni.“ „Hej.“ Povukla sam je i zagrlila dok smo se kretale ka trpezariji. „Umrijeću kao srećna ţena ako nađeš nekog sa kim moţeš biti čudna kao što smo mi.“

KRAJ

109

By bookworm31

110

By bookworm31

111

By bookworm31

112