Andrija Zirdum - Selidbe granice i pokušaji naseljavanja bosanske posavine by Mesic

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

SELIDBE, GRANICE I POKUŠAJI NASELJAVANJA BOSANSKE P~SAVINE POČETKOM 18. STOLJECA

Andrija Zirdum . . . . . latn kao prostor od Dubočca nizvodno Bosanska Posavma_- .ovdje je"~': ''ih brdskih predjela koji je zatvar;a1u:·.~ do Br~kog te ~ ~utra~r-JOS:s~f:U~jitf~a, plodnošću tla i b_ujnom - svOJIID poloz~Jem, Ima • van'e povijesnih tragova l ~no.:ttn<'IIID·"·· jom nije naročito po~o~na .za :~oći ~a su arheološki ostaci . . . nema kam~na l_te~ko J~ o ~jeg_ ine rošlosti, moramo oslanja~ se, u istraživanju l o~vanJU njeZ_ p kadašnjim vanjskim političkim l na pisane izvore koJI su sačuvam u ne tumim središtima. .. . .. u daJ· e svoistveno obilježje. .. l' . kr · agnut nJeC! Savi 1 ona m J • •· C•Je 'Je aJ fol . b T .. lazi trgovačke skele: Brcko, 0 rasJe, su u ranijim sto ljeĆima l l pnje ' ometnice s Jadrana i iz __........,nH\<n. Brod i Dubočac, ~oje su ~av~erek~savlja i Podunavlja. Uz to povezivale s putov1ma_u s~Jeru ona i njezine pritoke svojim ka bila važna. prom~mlca, J~~ ~ odine plavile goleme okolne . . . prije izgradnJe nasipa - veel lO g t Zato su okolni stanovniCI_velik. krajeve i zatirale prtene kopn~l~e )u ove. A povijesni nam izvori svjedoče prometovali čamcem I l sp avom. godine .. 1. kr · b" traJ·no i gusto napučen. jeclJel _aJ '.~ ( 1683 __99 _)-kojim jeizvršenanova Medutim, ~Jek?m Beč~oga ra~ bosanska je Posavina bila posve isel.telliH1: tička podjela JUgoistočne .. ur~';anica dvaju velikih izravno opustjela. Prv~ put~ poVIjeS a oko ri'eke su se, i zbog nJe, carstava stavlJena Je na s~;-:u krbljivali svoje tvrđave na Naime, Savom su Osman Ije ops to us .ela omesti te granicu pomakmlll Austrija u novom r~tu ~~ 7ltt8·~.ti po~ište za daljnja osva~anJa..To unutraŠnjost Bosne sto Je: a~- l do novoga rata 173 7.-39. kad JC pjeli zadržati_tek dv_adese g ma . ljena današnja granica.

. vačke provincije Bosne Srebrene, Zagreb, 1993., Usp. Ivan Strai.emono.c, Povyest rar~e . • (1993)/. . 'redio Stiepan Sršan, /lcrallca: Str.~zemanac preveo 1 pn ">

- - - - - - - - -.. fi

161

Ratna zbivanja, austrijska promidžba i granica, bili su kobni za katolike Hrvate u Bosni i Hercegovini. U njoj - a time i u Bosanskoj Posavini ·početkom 18. st praktički poči nje novi život uglavnom s novim ljudima i donekle izmijenjenim okolnostima. Za bolje razumijevanje tih zbivanja, važna su pitanja: Kad i kako su odselili Hrvati iz Bosanske Posavine? Koliko ih je odselila? Gdje su se, vjerojatno, nastanili? Kako se pornicala i poštivala nova granica na rijeci Savi? Jesu li se oni, ranije odseljeni, ponovno vraćali u Bosansku Posvinu? · Na postavljena pitanja nije jednostavno odgovoriti. Ali suvremena istraživanja daju neke naznake koje - kad ih uzmemo skupa - mogu nakazati konkretniju sliku ondašnjih zbivanja. l. Selidbe su česta pojava među ljudima; u ranijem razdobljima, češća · negoli danas. Na to je ljude silila borba za svakodnevno održavanje života te ratne i druge opasnosti jer je poznato da su glavni plijen bili ljudi i stoka. Prvi, kao pomoć i potpora u ratu, a drugi kao prehrana. Da je Bosanska Posavina koncem 17. st. bila gusto nastanjena, svjedoči nam pouzdani izvještaj biskupa fra Nikole Ogramića. On je dušobrižnički ·po~odio sutješke 1672.,2 modričke 1673 ? i grcldovrške 1674.4 župe, tj. tri Sp<J•m~:nuta samostanska p odručja koji su onda slu~i li Bosansku Posavinu. bila je granica među sutješkim i modričkim dušobrižničkim a s desne strane rijeke Tinj e služio je samostan u Gradovrbu. U fPU<OSaJO.SKOJ Posavini bilo je tada, tj. desetak godina prij e Bečkog rata, ukupno katolika. Taj značajni broj pokazuje kako je cijeli kraj b io gusto nai to poglavito katoličkim pučanstvom. Prateći tijek ratnih zbivanja na spomenutom tlu, očito je kako je odselila CJelobJpn.o stanovništvo.5 Teško je reći kad i kako je to bilo. Vjerojatno je to s-u.;mJc:nu u zatišju i putovima izvan ratnih sukoba, a kasnije nije moglo biti ;;_Ui:tnJ'eno u velikim grupama, jer bi to sprij ečile osmanske vlasti preseljenjem ika dublje u unutrašnjost Bosne. Naime, iz gospodarskih i vojnih pobunije bilo dopušteno prelaziti u protivničke tabore i krajeve. U tim pothva·važnu ulogu imali su franjevci. župe su: Radunjevac (Ada kod Odžaka) koja je tada (4.Xl.l 672.), imala 16091Cato(Jakeš}, (10.XI.l612.) 930; Majevac (15.XI.1672.), 860 ; Dubočac, 2000; Derventa, (2.X11.1672.} 1200; Sočanica, (8.Xll.1672.} 1400 katolika. :<>-Miodriičlce

župe: Modriča (3.XI. 1673.), 41 20; Crkvište (13.X1.1673.) 19 15; Tramošnica (2H.XI.l673.), 630 l katolika.

<:~Jc:rern10šnical_

'.!if'Giradclvr§kc župe u Posavini su: Brka (3.Xl.l774.), 1926; Bijela, 995 kalolika. Usp. Julijan "Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca", l, u ; Sturine JAZU, 36 ( 1918), 146, 148s /kratica: Jelenić ( 19 18)/. Andrija Zirdum, Počeci naselja l stanovništvo brodskog i gradiškog kraja /698. - /99 J., Brod, 2001, 15-32,/kratica: Zirdum (2001 )/.. Prvih godina XVIII. st. osmanske lokalne su u svakom katoliku gledale austrijskog prislaSu a franjevce su smatrali izravnim uhodama. Usp. Adem Handžić, "Bosanski namjesnik Hekim oglu Ali-paSa". u: Prilozi za orije~ttalnufilologiju... , Sarajevo, 1955, 146.

162

Andrija Zirdum ·

Spomenuto je kako su Bosansl_<u Posavin~ u to vrije~e služi.li.franjevci iz. tri samostanska područja. Međullm, uz krajeve u Bosm, svakt ~e samostan imao i svoja isturena, donekle misijska, područja u .Prekosa~~u, odnosn~ . Podunavlju. Modrički samostan ~ao ih)~ u susje~~OJ SlavontJI, gradovrškt. u okolici Bača sutješki u Budimu 1 ok.ohct. A svaki Je samostan ~nu.tar svoga· područja djel~vao samostalno pa nije bilo. dopušt~no p~estzatt u tuđ.a dušobrižnička područja. 6 Ovo s':l. važne odred~tce na k?Je se, 1 u ov.nkv=: P.nlikama moralo računati. Ne smtJe se smetnuti s uma m to da s.u u ttm vel_iki~ pokretima pučanstva odlučujući čimbeni<:i bili z?ivanj~ na ra.hštu ~e obe~Ja onih koji su, osim franjevaca, u .tom~ sudJelo_v~I. Dok)e ~canskt puk selilo . . prema sjeveru, dotle su se mushmam povlačth prema JUgu. Uz uopćene tvrdnje fra Andrije Šipra~i~ u.Rim (1696.) da se s fra~Jev6ct ma iz Bosne u Prekosavlje i Podunavlje tselilo preko .100000 .katolika,- o selidbi (1686.) posavskih župa sutješkog samost~na tmamo 1 koni?:e~e podatke. Spomenuti Šipračić je iz župe Dubočac tzvco. 2?0~; fra Mt;o tz Velike (Plehan) iz derventske župe 2300; fra Ivo Seočanm IZ zupe Majevac 1 1500· fra Juro Zgošćanin iz Seočanice i Zablaća9 4500. ~ ~pno: 1100?: Brojke su zaokružene pa se radi o približnom broju do kojeg je moglo doćt .. kasnijim zbrajanjem doseljenika. . . . .. .. Jz modričke župe, bilježi Benić, Ilija iz Dubo~a t..nJegovt drugov~.~zv~h su (1686.) 6500 katolika. 11 O selidbi iz župa Brke 1 Btjele, nema obaVIJesti.. Usp. Karlo Jurišić, Katolička crkvu u biokcvskc-nereJvanskom podmčju u doba turske via· :: dovine, Zagreb, 1972, 140s. ·. ' Neki povjesničari predmnijevaju da je Slavo nija uoči rata za osl obođenje ( 1683.) imala~r· bližno 220000 stanovnika, od kojih je oko l 1000 kal vma (5%}, 300~ pra~oslava:~(l3,, Vo}, 73000 katolika (32,8%} i 108000 muslimana (48,5o/.). Usp. FranJo ŠanJek, Krscnnstv? na. hrvatskom prostoru, Zagreb, 1996., 317. N~IO slično bilo je i u Podunavl~u. Pretpostavlja~ da je tijelcom Bečkog rata iz tih krajeva ušlo u Bosnu oko 130000 ~uslimana. ~ mnog_o J• . njih odselila dalje. Usp. Enes Pelidija, Bosanski ejalet od kilrlomclwg do pozorevaikog_. miru, Sarajevo, 1989, 50, /kratica: Pelidija (1989}1.

' Usp. M.V. Batinić, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njiho-; va boravku, !l, Zagreb, 1883.,176,/kratica: Batinić (1883)/.

Zablaće je župa koja je služila katolike u dolinama rije~ ~krine i Vijake sve do P.mja.~·ora., Nuiv je dobila zbog blatnog jezera (Pmj aversko~ nbn~aka) 1zmeđu spomenu.uh nJeka (Jelenić ju je stavio u okolicu Ključa, samo za.to i~o J• ondj~ pronašao v la!ko selo IStog nazi· va.) Kao potvrdu za 10 navodim i podatak daje b1s~p Lu~1ć 29. ~Jna .1637. u žup1Zablaće krizmao J50 katolika, a već sljedeći dan bio je u SUSJednoJ Sočamc1. Biskup Ogram1ć po~ dio je Zablaće 14.V. J675. i ondje zatekao 1670 katolika. Usp. ~nosi~~ Draganov1~ "Biskup fra Jeronim Lučić, njegovo doba i njegovo izvje!će Sv. Stohc1 o .'."1h~ama u.~ 1 Slavoniji (1638}, CCP, 10, Zagreb, 1982., 87; Jelenić (1918), 151; ~driJ• Z1rdum, Karta srednjovjekovnih crkava na tlu BiH", u: Bosna franciscana, IS, SaraJevo, 2001, 188s.

ove ~u podatke potvrdili slavonski kapetan Ivan Sekula, vojvoda Ivan Omerba~~ć te hn•an-:.; .. ~ ski biskup fra Nikola Ogramić. Usp. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, l , Sara~evo , 1912:, · 203. Izvješće ljetopisca Bone Benića neznato se razlikuje. Usp .. Bono ~emć, L1etoprs . suyešlwg samostana, Sarajevo, 1979., ll O, priredio l. Gavran,lkrat1ca: Bemć (1979)/. . .·.

Usp Benić ( 1979), l l O.

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

163

l s~a godina sel idbe (1686.) mogla bi biti upitna, premda se u ratnim dog~~anJtma tešk? m.ože ~slanja ti na logička zaključivmja. Te je godine mogao btt.J početak sehdbt. NaJme, u to vrijeme još su se vodile borbe oko Budima a Budi.mj~ u ?čil!l~ m~slimana bio "kuća sve~?S ra~a. krajnji bedem islama ~ ~uropt, ključ 1 kljucamca Osmanskog Carstva . U tim borbama sudjelovao je 1 hrva~ki b~ Nikol~ Erdody, koj} j~ pred polazak (24.1.1686.) prešao u Bosnu te opljačkao 1 popaho neka tamosnja sela. I pored fanatične osmanske obrane Budim je oslobođen 2.IX.l686., a nešto kasnije i Pečuh. U naletu dolinorr: Dunava, .carska je vojska ~~·~· 1687.) zauzela Osijek, a krajem srpnja 1688. Brod. Ah ratna. se sre~ ~IJenJa~a pa su slje~~ib s?rlina Osmanlije iz Bosne pono~? zuzeh Bre? 1 pljačkalt po Slavontjl da bt konce!!' listopada 1691. Slavontja zastalno btla oslobođena ispod osmanske vlasti. 1' ~~je tije~OJ!l cijelo?a rat~ katoličko stanovništvo u Slavoniji bilo izloženo vehktm pogtbhma, SVJ~dočt (24.ll.l688.) pismo fra Luke Ibrišimovića iz Po~ege za~ebačk~m .?tskupu Ale~andru Mikuliću, gdje se tuži: "Vojska !roJa se ovdJe nalazt, ruJe dosada usmJeravala pozornost na očuvanje ovih kraJeva, .nego na ~prop~t.avnje Kristovih vj~mik~. A ue vi !jeru se kršćanski puk u vehkom ~roju r~eho~ ~.to što nema nikak\:ih sredstava za život, pa se, ili opet.podloze Turctma, th e~, ako ostane ovdJe, umrijeti od gladi.(...) Zbog ~ebr;tge ~ore spomenute VOJske za naš osiromašeni puk, gotovo dvije tisuće , ~u~t. obaJ~. s~lova ~al~i se jo~ ~vij.ek u turskim rukama, u ropstvu." 13 Da lbnš~ov1c DIJe pretjenvao, četm mJeseca kasnije svjedoči izvješće princa L.ud~tka Ba?,ems.kog caru ~.~?m~ tvrdi kako stanovnici Slavonije "žele prebjećt u nep_r:tJBteiJsku zemlju Jer je nova vlast, zbog vojnih potreba, stavljala ~ stanov~t~tvo nesn~sne tere~e. J?a to dj~lomi~e spriječi, car se (1689.) obraho podantctma, uzeo th u zaštitu 1 kroz tn godme oslobodio daća, osim javne tlake i nekih drugih obveza. · Čim s~ prestali voJni.pohod!, nov~ !l'ustrij~ka vlast je uz lijevu obalu rijeke Save P<;>Cela~ obnavljati porusene th oštecene tvrđave te podizati nove str~~ce, card~e. Od oko!nog.stanovništva tražili su brojne usluge, uzimal~ nj tbove ~ro?Z"ode a d~ .'m rusu pl~ćali . Niži vojni zapovjedn ici otimali ~u žtto, st?ku14 1 vmo te globtlt narod. Vojska jC sudovanje pretvorila u pljačku 1 bogaćenJe.

b) Kamo je otišlo toliko stanovništvo iz Bosne odnosno Bosanske

~osa~i~e~ Kod t~ga ~itanja ~ba .im~ti ~vidu planove i' potrebe novih vojnih

1 poli tic~ vlasti. Dto. mladth ~udt bt~ j~ uvojačen bilo ~vno u bojne redo_ve .b1.l.o ka~ po~ocne ~te. Ostalt dio pučanstva vodth su franjevci pošttvaJUCt svoJe ramJe usta~ ene tradicije. 16 12

13 14 11

Usp. Ive Mažuran, Hrvati l Osmansko Carstvo, Zasreb, 1998,253-269. J. Barbarić - M. Holzleitner, Pisma fra Lulre (1672.-1697.), Jastrebar~ko, 2000, 147.

1/m'šimoviću zagrebačkim

biskupima

Usp. Zirdum (200 1), 22-27. Usp. Julijan Jelenić, Spomenici ladwmoga rada franjevaco Basne Srebreničke, Mostar, 1927, 3.

" Usp. Andrija Zirdwn, "Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovića ( 1563.- 1631.)", u: Zbornik radova o Matiji DivlwviCu, Sarajevo, 1982, 285-297.

164

Andrija Zirdum ·

Imajući pred očima iznese~e činjenice, ~~- veli_ke J>?kr~te _PUčanstva od , juga k sjeveru i obramo, očito Je kako sc tu DIJe ~?ll~~ tzbjeg~tcama,, neg? .o planskoj zamjeni stanovništva. Tu sc mogla p~J~ tl poslovtca:..Gdje n~~)e dobro, ondje mi je domovina! {Ubi bene, ibt patna!). 1. ~ SVOJim rall!~un boravištima kršćani su bili samo kmetovi; iza sebe su ostavih skromne kuctce, a stoku su ionako tjerali uza se. Nisu imali za čim ni žaliti. Neki povjesničari - vođeni s~vreme~ zbivanjim~ -.prct~stavljali s1;1 d~ se odseljeno stanovništvo smjestilo u susjednu SlavontJ~ 1 ondJ.~ č~kal~_png_o du da se povrati u Bosnu. Takve pretpostavke osporavaju DOVIJa tstrattvanJa. Naime, radeći spomenutu studiju Počeci naselja i stano.vništvo brpdskog i gradiš/rog kraja 1698.-1991., tj. prostor slavonske Posavrne od Okuča~a .d~ Gundinaca u duljini od 116 km, na osnovi izvorne građe, stalno sam u pnnush imao tragove doseljenih Hrvata iz Bosne koji se u izvorima često ~čito . spominju. Od 185 obrađenih naselja od 1698.-17608' samo se za tn može .. · 9 tvrd~ti da su doselj~nici .~Bos__~~ i to; Sv~aj, 17• Zbj~~ i Sibin)! a njih s~ do · sredine 18. sL kao 1 ramJe sluz1h sul.]eški franJeVCI. U ostahm su naseljuna doseljenici malobrojni. Pregledao sam dostupnu građu i u ostalim dijelovima Slavonije, pa sam i tamo dobio sličnu sliku. Doseljeni Hrvati iz Bosn.e spominju se u nešto većem broju još u požeškom kraju i to u selima: Bilać (4 kuće), Knešci (3), Asikovac (S), Šumanovci (2), Cerovac ~7), Nov? Sel? (2), Sakorenje (3), Jaguplija (6), Skenderovci (~ Kunovc1 (4), Cg~1 (3), Bankovci (3), Poljanska (9) i Toranj (6 kuća).2 Dakle, u 14 navedenih sela bile su samo 63 kuće što je, u odnosu na odseUene, posve neznatno. Slijedeći franjevačke propise i običaje da se ne dopušta naseljavanje, tj. zadiranje u druga, tuđa pastoralna područja, dolazimo do ovih rezultata. Prvi su, čini se, preselili modrički franjevci. Oni su sjedište svoga dotrajalog i zaduženog22 samostana (1685.) samo premjestili 30-ak km sjevernije, u 17

U komorskom popisu 1698. stoji: "Ovo je mjesto ranije bilo obraslo johovim šumama, a drugo mjesto, neposredno s druge strane i kraja, zvalo sc Svilaj. Prijelazom stanovnika odat· le, nazvano je Svilaj, a prije ovoga, ovdje nije postojao nikakav posjed. (... ) Sadainji stanovnici koriste ovaj posjed, bez neke službene doznake, j er su prije ~st godina doselili iz Bosne u ovaj kraj Kraljevstva Slavonije i po zapovijedi gospodina Gibe, nastanili su se kao straže". Zirdum (2001 ), 200s.

11 "

Oni su na ovoj posjed došli iz Bosne prije devet godina i posjeduju ga bez dozvole pa su slobodni od poreza. (...) Imaju 40 skromnih l.:ućica sagrađenih od johova drveta, pokrivenih slamom te j edno narodno selište ( ...) Oni njegow Veličanstw ovih devet godina služe u vojsci bez plaće, a prisiljeni su besplatno raditi t~ke seljačke poslove." Zirdum (2001), 46s. . · .

uovi stanovnici u vrijeme Osmanlija svi su bili odande ovamo protjerani, a živjeli su leJo , kmetovi. Sada su svi graničari rimokatoličke vjeroispovijedi osim trojice. Imaju 83 lille drvene kućice, djelomice pokrivene trskom, djelomice s lamom te četiri narodna seli~a. ( ...} Ovaj posjed nisu dobili doznakom komorskih službenika nego neposredno, nakon što ih je heprijatelj krišćanskog imena istjerao iz Bosne." Zi!dum (2001), 263.

Usp. Andrija Zirdum, Filip Ltulrić Oćevuc 1700.-1783., Zagreb, 1982, 20s.

Usp. 1ve Mažuran. Popis nasei]a i stanovništva u S/(1\loniji 1698. godine, Osijek, 1988, 288s, 302s, 308, 313s, 317,332-337,380-382.

u Prema Franji Varadincu samostan je bio dužan 3000 dukata. Usp.

Jelenić

( 1912). 134.

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

165

svoju župu Kopanicu. To bilježi i komorski popis iz 1698.: "Tu Je rezidencija otaca franjevaca koju su sagradili od drveta prije tri godine.' 23 Oni su tu boravili sve do 1711 . kad im je bosanski biskup Đuro Patačić sagradio novi samostan u Đakovu kome je on (20.Xll.1710.) povjerio dušobrižništvo mjesta sa sus~ednim selima Budrovcima, Piškorevcima, Selcima, Gašincima i Zabrđem. 4 Odakle su franjevci služili svoje župe Kopanicu i Lukačev (Bosanski) Šamac. Prema komorskom popisu iz 1698. u Kopanici nema tragova doseljenicima iz Bosne, a za Slavonski Šamac, Kruševicu, Beravce i Divoševce, nema podataka. Budući da ni susjedni Gundinci nemaju doseljenika,23 znak je da je puk modričkog kraja (njih 6500) odselilo nekamo dalje prema sjeveru. Glede sutieškog samostana treba imati u vidu činjenicu da je početkom druge polovice 17. st. (1664.) beogradski biskup Matej Benlić dušobrižničkoj brizi sutješkog samostana povjerio župe u Budimu i Tukulju. Da je to stvarno provedeno u djelo, vidi se i iz toga što je pet godina kasnije isti biskup dopustio Augustinu Varešaninu u Budimu i južnoj Ugarskoj sabirati milostinju za obnovu postradalog visočkog samostana.26 Ubrzo nakon oslobođenja Budima franjevcima je (20.VI.l691.) doznačeno mjesto za gradnju novog samostana u gradu, a prvi budimski gvardijan bio je fra Andrija Šipračić, franjevac koji je prije nekoliko godina predvodio selidbu sutjeških župa iz Bosanske Posavine. On ih je, može se predpostavitii odveo u područje sutješkog samostana, u napuštene krajeve oko Budima. 7 Ovu prihvatljivu pretpostavku potkrijepljuje i činjenica da su od konca 17. st. franjevci Bosne Srebrene vodili dušobrižništvo samo za Hrvate, a ne za druge nacionalnosti, pa su se oni u Budimu i okolici okupU ali oko budimskog samostana. Budući da su novom budimskom samostanskom području pripadale župe: Nova Varoš (u samom Budimu), Taban, Tukulje, Hasanbeg i Jarčin, daje naslutiti da su u njima mogli bili smješteni doseljeni Hrvati iz Bosne.28 Svoju stanovnicima u Kopanici stoji: "Ovaj posjed b~tine od svoj ih preda u mirnoj kmetskoj uporabi, bez ikalcvc dodjele.(... ) Na ovom posjedu stanovnici imaju 69 dosta prostranih kuća, · napravljenih od 'iblja, pokrivenih djelomice slamom a djelomice daskom. Imaju !est narodnih selim." Zirdum (200 l), 3 J4.

ll O

Usp. Strežemanac (1993), 289-293.

'-'Usp. Zi!dwn (2001}, 309-316, 125-128. 26

Usp. Batinić (1883), 131 ; Jelenić, l, 163.

" Na provincijskom kapitulu u Šibeniku 3.VII.I693. za gvardijana u Budimu izabran j e fra

Andrija Sipračić. Usp. Juraj Boži tkov ić, Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-173.5), Beograd, 1935,108. Je li laj onda vodeći čovjek sugeškog samos!alla- poput sedam drugih iseljenih samostana - tražio novu lokaciju za samostan umjesto Sugeske, gdje je usamostan smješten ispod brda punog grebena (...) Nedaleko sanlOStana se nekada nalazio čuveni grad Banski Dvori (Curia Bani}, koji se sada općenito naziva Sutjeska, dosta jadna, s oko 20 kuta katolika i nevjernih Tinka. ( ... ) Samostan ima jedan klaustar i 4 spavoanicc gdje općenito boravi 16 braU iz Reda. Zbog turske tiranije tu, osim novicijata, nije bilo nikalcvog drugog studija." Strai.emanac (1993), 221-225.

u Usp. Franjo Emanuel Hoško, Franjevci i poslanje crkve u konlir.entalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2001 , 137, bilj. 109. /laatica: Ho"'o (200ly.

166

Andrija Zirdum

župu u Perkatama predali su ~asnije sam~stanu u ~~ldv~. Da su ~njevci služili župe i u gotovo sv1m hrvatskim nase1Jlma JUŽn~ Madžar~ke, zaključujemo iz izvješća bosanskog provincijala fra Augustma SolJanmaTuz1aka ( 1723.-26.) kad spominje da je Bosna Srebrena napustila :žueu u Mohač u te još četiri župe u blizini: Jacsua, Besthovs1k, Leksar, To~ te zup~ u Pak.šu, Fe1dvaru i Szentendreu i još četiri župe neda1ek~ ~d C~1kusda. God. 1710. u Kaločka-bačkoj biskupiji od 15 :župa 12 su vodtlt franJeVCI, a to su sve bile župe s hrvatskim pučanstvom, najvjerojatnije, doseljenicriz Bosne i Slavonije. Gradovrh se odselio 1688. -premda su to njegove posavske župe mogle učin iri i ranije- u Bač, mjesto koje su oni od ranije služili. Tu su oni ~.mjesti~ i sjedište svoga samostana.30 Da je u tom kraju bilo barem dijelo~ 1 . gradovrško stanovništvo iz Bosne, može poslužiti jedna bilješka iz rukopisa Liber archivalis u Makarskoj 1696. Tu stoji kako je gradovrški gvardij_an iz · Bača poslao u Futolt 1 - podtučje gradovrškog samostana - Jednog franJ~vca · da ondje poslužuje doseljenike iz. G~~dovrha. Taj njegov postup~k odobn.~ ~~ na Visovcu (18.VI. 1696.) proVInCijal Bosne Srebrene FranJo Budalic. Navedeni podatak povlači nova pitanja. Naime, oni se u to vrijeme nisu mogli doseliti jer su ratni sukobi davno bili završeni, granica na Savi dobro čuvana i već pripremani mirovni pregovori. Jesu li oni od ranije živjeli u Futogu te tada samo dobili i svoga dušobrižnika, ili se tu radilo o pomicanju pučanstva iz nekog drugog boravišta prema sjeveru, pitanje je otvoreno. Međutim, hijerarhija je u Podunavlju ubrzo počela potiskivati franjevce ~z župne pastve jer joj je smetala dušobrižnička struktura Bosne Srebrene, koju je zajednica od davnina izgradila.33 Željela je uvesti svoj model djelovanja lokalne Crkve s određenim prostorom, nadarbinom i pravom na samostalno · raspolaganje župom.34 Uz podršku civilnih vlasti, hrvatske župe ~u p~stupno preuzimali svećenici Madžari, te j~ tako ubrzavan pro~es _mada~lzaciJ.e. Kao primjer za to navodim župu Boćm kod Kaloče - ~OJa Je ra~tje pnpadala dušobrižničkom području bajskog samostana - koju su franJeVCI (1734.) morali predati svjetovnom kleru. U izvješću iz te župe~ ~o~cell?- 1~. s~! nav~ di se kako se u župi više ne propovijeda na hrvatskoJ JC"".i:lku Jer 'lim znaju madžarski".35 •

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

2. Tijekom Bečkog rata rijeka Sava bila je ozbiljna prepreka za austrijsku vojsku. Na njezinoj se obali, u borbama 1691., stalo te ona prvi put u povijesti postaje granica dvaju onda najmoćnijih a zaraćenih europskih carstava. Uz novu granicu ni jedna ni druga strana nije imala prikladnih objekata, osim nekoliko zapuštenih ostataka srednjovjekovnih gradova ili utvrda koje su služile kao stražarnice ili zbog ubiranja skelarine na savskim prijelazima te zaštite putnika na važnim prometnicama. S bosanske strane u Brčkom, Gradačcu, Brodu i Kobašu bile su značajnije palanke, tj. manja ili veća naselja s utvrdom od brvana ili od jakog kolja opletenog šeperom a s vanjske strane donekle nasuta zemljom. U takvoj utvrdi bio je iznad 36 ulaza obično čardak, k.ula. Sa slavonske strane manje utvrde ili urušeni stari gradovi bili su u Kobašu, Dubočacu, Brodu, Novom Gradu i Doru.37 I s jedne i druge strane, osjećala se potreba za boljom zaštitom nove granice. OsmanJijama su u tome Francuzi ubrzo pritekli u pomoć. U varošici Bosanskom (Turskom) Brodu- koja se tada (169 1.) u pisanim izvorima prvi put spominje - Francuzi su, zbog važnog prijelaza preko rijeke i puta koji je dolinom Ukrine vodio prema unutrašnjosti Bosne, sagradili utvrdu. G rađena je po sustavu Sebastiana Vaubana. Ona se u listopadu 1697. jasno vidi na vojnoj karti nasuprot savskog otoka (ade) i stare brodske tvrđave, Vukovca. Medutim, bitka kod Sente ( l l.IX.l697.), u kojoj je Eugen Savojski teško porazio osmansku vojsku, značila je završetak dugog i i scrpljujućeg rata. Tu su se OsmanJije konačno uvjerili da trenutno nemaju snage povratiti izgubljene ~jeve u Prekosavlju. A Habsburška Monarhija bila je zadovoljna s postignunm pa se odlukom Dvorskog ratnog vijeća nije nastavilo goniti dalje Osmanlije nego je Savojskom bilo zapovjeđeno da poduzme kazneni pohod na Bosnu. Poslije priprema u Osijeku, s 4000 konjanika, 2500 pješaka i nešto topništva, princ je 9.X.l697. stigao na obalu Save i utaborio se istočno od B roda, na Vijušu. Prema njegovu osobnom dnevniku, austrijska je vojska 12.X. l 697., na već uobičajenom prijelazu na Vijušu, prešla rijeku i sUiradan preko Koliba, Krušči.ka i Peratovaca (Vtšnjika) nastavila P.Ut prema Sarajevu. Potporu carskoj vojsci pružao je i brodski zapovjednik Kiba38 sa svojim četama. Na povratku iz Sarajeva 6.XI.1697. razorio je bosanskobrodsku trđavtL 39 Spomenuti pohod na Bosnu opravdavao je potrebu bolje obrane na rijeci Savi.

Usp. Franjo Emanuel Hoško, Franjevačktl visake iko/e u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb, 2002, 124s. JO Usp. Andrija Zirdum, Ulice nekada i sada, Ulice, 1989, 36s.

mađarski?'

U ovom svom zanesenom i pri tiranom duhu smatraju Rvate. Slavonce, Dalmati ne, Srbe, iste nas Bo!njak:c lcalco svoje zemlje, koje zovu partes adnexae; zato se sv i mi moramo madariti i svoj jezik materinski ostaviti itd. Ovi duh naopaki mađarenja naroda ndega ove godine prikoraci granicu svake pravdo. Silom, s mačem , puškom i topom htede narod na! vas izmada.riti." Jalco Baltić, Godišnjak o d događaja i p romine vrimena u Bosni J7.54.- J882., Sarajevo, 1991, 153s, priredio Andrija Zirdum. Po bunjeva&im se iima u okolici Baje i danas se u Jcućarna govori hrvatski a u svim vanjskim poslovima samo madtarsld.

" Grad na lijevoj obali Dunava, 12 km zapadno od Novog Sada. 32

Usp. Hoško (2001), 163, bilj. 55.

Usp. Zirdum (200 1), 30-32. Slično je bilo i u Srijemskoj biskupiji J tu su od 15 župa 12 služili franjevc i, dvije svjetovni kler (Zemun i Slankamen) a jednu isusovci. Usp. Hoško (2001), 138.

Usp. Hoško (200 l), 161, bilj. 27. Fnmjcvac Jako Baltić se u svom Godišnjaku sjeća se, kao student u Madžarskoj, kako Madžari, koji "duhom svoje narodnosti opijeni, počeše naš narod naglo mađariti. Ovde činjahu grdne zloće . Na mlogim m istim, gdi su našinaca čitave parohie bile, stavili bi jim za paro ha Madara i ovalco bi hteli ne h teli mađari li. Rad ovog nasilja mlogi su se pomađarili . U Mađara obieajno je rati: 'Mađarski lauh jisti, a ne znali

167

Usp. Hamdija Kre!cvljalcović, Kapetnijc u Bruni i Hercegovini. Sarajevo, 1980, /kratica: Krešev1jaković (1980)1, 21.

n Usp. Zirdwu (2001), 291,217s, 36, 281, 189, 127. 31

Brodski zapovjednik pukovnik Johann Ferdniand Kyba (Giba) poginuo je (1703.) u borbama oleo španjolskog nasljeda. Usp. Kljajić (1998), 34.

Usp. Đuro Basler, Grad pored rijeke, Bos. Brod, 1990, 25·29,/kratica: Basler (1990)1.

168

Andrija Zirdum

a) U 4. i 5. točki mirovnog ugovora koji_je _26.1.1~99. z~~jučen u Srijemskim Karlovcima, granica dvaj_u carstava !šla Je sredmol:r_t nJek~-~a~e do ušča rijeke Une. Time je Bosna 1 Hercegovt~~ postala naJISturem~t d~o 40 Osmanskoga Imperija u njezinom europsko~ dtjelu. __Člano_m ?tla Je dopuštena obnova postojećih utvr~ ali je s ?~Je su:-ane njeke btla :sklJ~~ena gradnja novih tvrđava. Ne ~svrćućt ~e na to 1 Jed.na:.' druga stra_na ucvrš~tvala je svoju granicu utvrdama 1 stražarmcarna. S austrijske strane tz~đen J_e sustav čardaka, kula i karaula koje su bile postavljene na udalJ~nos.tt p~sječ~~ oko pol sata hoda. Graničari su s č~a promatrali ~sanski t~ntonJ, p~attl! kretanja njihove vojske, kontroliral~ p~Jelaze os'!lanskib poda_n_~•.t~ovl~~ 1 razoružava! i vojne bjegunce. NepozelJne 1 sumnJIVe osobe ubmh b~ 1 v~dth u karnntenu. Naime, od granice, tj. sredine rijeke Save, račun~lo se 1 s_arut~~ područje. 41 I Osmanlije su takoder na ~~ojoj sn:~ni ~~li gramčn_u sl~zbu. NJIhovi čardaci, poznatiji kao karaule,_ bt~ su vec.t, čvr~ce.~rađem_, s Jačom posadom i raspoređeni na većem rastoJanJU negoh gramčm cardact sa slavonske 42 strane. Porta je u pismu bosan~kom nai?-Jesniku H alil_ paši tra.~ila d~ ~e. u Bosni uz novu granicu podignu nov1 gradovt ~ utvrde u. koje ~eb~ naselitit_1 pouz~u, . . odanu i nesebičnu ehaliju (stanovmštvo) sa tskusmm .' po!lldan~ zabttJma ·.:. (časnicima)".43 Zbog važnog strateškog puta, već S~Jedece godme. (l ?O.O.) · počela je djelomice opravka utvrde u Bos. ~rodu ..~ Je povećan brOJ VOJD!ka a uskoro je ustanovljena br~kt,. kaJ?etamJ.~ u čtJem su sastavu: perv~~~· Dubočac i Ravna Kula (Kulma), te tstočntJe gr~dačačk_a kapeta~.IJa koja Je. 45 bila zadužena štititi svoj dio granice na Savt. ~esto kasmje (1705.) izgrađena je utvrda i u Derventi koja je trebal~ ~reuzett ulogu Debora. Z~og graničnog položaja, Derventa se (1711.) spommJe kao palanka a u tvrdavt se 46 tada nalazilo 378 vojnika.

.o Usp. EšrefKovačcvić, Granice Bosanskog paialuka prema Austriji i Mletačkoj Republici po odredbama Kur/ovačkog mira, Sarajevo, 1973. ''Usp. Josip Kljajić, Brodska tvrđu vu, Slav. Brod, 1998., 32s,lkratica: Kljajić (1998)1; Zirdum (2001), 24-27. " Usp. Kljajić (1998), 147. 43 Usp Pe lidija ( 1989), 43. •• Usp. Kreševljaković (1980),162s; Pelidija, 106, l32s. Da bi se bolje n~dzirao stolj~tni pul koj im se iz Broda ulazilo u dolinu rijeke Bos ne - njime je prema Sarajevu pro~o l Eug~n Savojski - mišljenja sam da bi Ravna Kula mogla biti na tlu dana§nje~ sela K ul me. Ona Je~ u novom prodoru Austrijanaca u rujnu 1716., uništena a istodobno JC zastalno uga§ena l

brodska kapetanija. " Usp. Kreševljaković ( 1980), 194s. •6 Istovremeno je bilo p1anir2no izgraditi palanku Bosanslci Dubočac koja ~i služila k~o vojna utvrda. U jednom dopisu ističe se kako su i stanovnici palanke Velika, kOJa se nalazi ?~ p~lu Derventa-Doboj. te Kotorskog kod Doboja tražili popravku svojih utvrda. U poprave t J~ b1la predviđena i utvrda Bos. Brod, koja je bila jako o!tcćena. Tu je povc~an • bT.OJ VOJ~tka. Prema Portinoj odluci neferi u Derventi imali su zadaću o svom trošt:u.~ osobrum sudjelovanjem do kraja 1714. zavriili poslove oko derventske utvrde. Usp. Pehdtja ( 1989), 124-139.

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

169

. ~) M~~~m, Ka_rl?~ački mir ~io J~ težak udarac Osmanskom Carstvu jer JC b1lo pnstlJeno učmttt velike tentonJalne ustupke i od tada ono za kršćanske z.~lje nij.e više predstavljalo ozb~Jjni).u opasnost. Osmanlije se ipak nisu min h ~ gubt~om ~o golemog tentonJa pa su se ubrzo počeli pripremati za nov.t rat ~onst~! teškoć! ~ koje s~ upali RusiJa i čl~nice Svete lige (Austrija, P?lJska t VeneciJa). ~raztlt su načma da, pronv raniJih saveznika, vode pojedma~ne.ratove. ~rv? Je Porta u ~tudenom 171 O. zaratila s Rusijom, porazila je na OJ7~1 Prutu 1 mtrom u S1JlDJU 1711. vratila neke svoje ranije izgubljene pokrajme.47 O~r8:breni t~ us~jeh?m koncem 1_7.14. n~vijestili su rat Veneciji nadajući s~ da JOJ A~tnja, VOJno 1 gospodarski IScrpljena 13-godišnjim ratom za špaDJOlsk~ nasljeđe , ne mo.že ~omoči. U Austriji j.e istodobno trajala pobuna u~arskih ku.ruca (vlaste~skih kmetova). U SVOJIID planovima Osmanlije se rusu osvrtah. n~ neke ramJe odredbe Karlovačkog mira. U ratu protiv Venecije ~avala .•h J~ Francuska. Kako Venecija nije mogla računati na Rusiju i P~ljsk~;~, želJ.e!a Je svakako izbjeći rat A kad joj to nije uspjelo, uporno je nastojala tshodit~ ul~zak i ~ustrije u rat pozivajući se na ugovor Svete lige iz 1684. Pod utjecajem VOjnog vrha, Austrija je obnovila savez s Venecijom i samim tim već se opredijelila za rat. U Li~~ju 1715. počele ~.borbe o~o Peleponeza, a on je i bio cilj rata. OsmanliJe su ga l~? osvOJili. Međuttm, ~.mrću ~cuskog kralja Luja XIV. (16~8.-.171 5.), ~OJI. Je p_održavao OsmanliJe, Austnja se oslobodila opasnog protlvntka. A btla Je SVJesna da se Portu samo ratom može zaustaviti u ostv~enju njezini~ !?~nova i prema njoj. Kad je već bilo očito da će i Austrija uc1 u rat, Porta JOJ Je, da Je pretekne, l.Vl.1716. zvanično objavila rat.41 Predviđajući s.ve tc;> Eugen S~v~j.~ki je u pis~~~još rujna 1713., preporučio b~kom ~apovjedniku Malmmthjanu Petrasu da sve prebjege iz Bosne pnma u svoJe postrojbe. A Petraš gaje istodobno izvijestio o velikim poplavama~ Posavlj.u. zbo& kojih su ljudi toliko osiromašili te je on prisiljen u njihovo · 1me mohtt da tm se oproste davanja u naravi koja su bila uvedena i nasljeđena iz osmanskih vremena. 50 Osim poneki~ .ranijih. ~l~ačkaških upada, Aus(!_ijanaci su u ratu 1716. prvi put ra~~ op.eractJe. v~dth t na. tlu Bo.sne. Na dijelu bojišnice u Bosanskoj ~osavlDl uključen b to Je brodskt zapoVJednik Petraš. On je prešao rijeku Savu 1 15.VIII.1716. ,kod ~ervente pobijedio d~rventskog zapovjednika Bešlagića, te se sa 200 kršcana 1 3000 grla stoke vratto natrag u Brod. Iz Ko baša je doveo 100 kršćan~: Početkom studenog 1716. Petraš je s vojskom ponovno prešao Savu, osvOJIO Derventu, porušio je, oglobio stanovništvo i vratio se natrag. 47

Usp. Jotjo Todić, "Austrijsko-mrski ratovi u provoj polovini XVIII. stoljeća", u: HNJ, ll.,

Zagreb, 1959, 830, lkralica: Todić (1959). "Usp. Pclidija (1989), l49-lS7. 49

Petru je 1705. postao zamjenikom brodskog zapovjednika, a 1708. zapovjednikom. Budući da je nosilo bijelu baroknu periku na glavi. narod ga je nazvao "Petar Perčinl ija". Usp. Basler ( 1990), 32s.

Usp. Kljajić (1998), 34s.

Andrija Zirdum

170

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

19. studenog zauzeo je Odžak i porušio d~borsku ~lu. J? rugi odre~ .~ustrijske vojske zauzeo je Kotorska, popalio dobojske naselje ah tvrđavu mJe zauzeo. 51 Već koncem studenog oba su se odreda vratila u svoj~ sjedišta. Pe~ je tvr: dio, da je imao odriješene ruke i dovolj~o o~ja.. da Je ~~gao osvOJiti Do"?J i Tešanj. Zahvaljujući spomenutim ratntm uspJestma, biO Je promaknut u čm generala. .· Godine 1717. Sava se zaledila, pa se- jer je bila lako prijel~~a- mora~o odvajati više ljudi za obranu. U tijeku ratnih sukoba vlad~la Je t ep1deJ?tJ~ groznice. Usprkos lošim zdravstvnim prilikama te se go.dme počela. u~trah tlaka u okupiranim selima na bosanskoj strani sve do Gracamce. Sav Je IZDOS 52 išao u brodsku tvrđavsku, građevnu kasu. Sredinom 1718. Petraš je poduzeo novi vojni pohod pr7ma _Derventi Doboju. Iznenađeni napadom obje su se posade predale! ah ih Je bosanski vezir ubrzo, uz pomoć mjesnog puka, u protunapadu vrauo.

!·

17 1

e) Požarevačkim mirom 21.VII. l 7 18. određeno je da, što je tko osvojio to neka mu i pripadne. 53 Budući da je po tom principu granica u Bosanskoj Posavini bila previše krivudava, da se to izbjegne, dogovoreno je da nova granice ide desnom obalom rijeke Save od Brčkog do rijeke Bosne pola sata jahajućeg hoda, a od rijeke. Bosne do Une sat jahajućeg hoda. Granica od Brčkog do Dubočca označena je 23.X.- l.XI.l7l8. sa 27 biljega-humki,jedna od druge udaljena oo četvrt sata do sat i pol hoda, već prema tome koliko je to dopuštalo uglavnom močvarno tlo. Komisiju su vodili ljudi koji su dobro poznavali teren. Oni su išli prvi a poslije njih išlo je nekoliko austrijskih i osmanskih časnika koji su od Save kontrolirani udaljenost. Oni su jahali sa satom u ruci pa kad je vrijeme isteklo, sjašili su i na nekom značajnijem mjestu, pored hrasta ili nekog isturena stabla, nasuti hrpu zemlj e, zvanu humka. Na drvetu bi s austrijske strane urezali križ a s osmanske polumjesec. Udaljenosti· su bile različite, ovisno o vrsti tla. S4 Svaki spomenuti biljeg posebno je opisan, a prema opisu napravljena je iscrpna karta nove granice s mnogo vrijednih topografskih naziva, imenima sela (koja su tada bila pusta), putova, potoka, mo čvara i drugih karakterističnih oznaka. U svoj oj studiji Filip Lascrić Oćevac 1700.-1783., obrađujući ovo raz55 doblje, preuzeo sam procjenu G. Bodensteina da je Požarevačkim mirom granica išla 7-15 km u unutrašnjost Bosanske Posavine. Ali sada, proučavajući svaki od 27 biljega-humki između Brčkog i Dubočca , koji su ucrtani na vojnoj karti i opisani, došao sam do pouzdanijih podataka da je spoiiienuta granica išla samo oko 3-6 km tlom Bosanske Posavine. Premda su neka navedena mjesta isčczla, stari nazivi brežuljaka promijenjeni su prema današnjem stanovništvu, ali ona sela koja i danas postoje te visovi, potoci i močvare uneseni na ondašnji vojni zemljovid, kad se usporede sa suvremenim zemljovidima, pouzdano opravdavaju gornju tvrdnju. 56 To je i razumlj ivo, jer jahajući od Save u unutrašnjost močvarnim i blatnim tlom, obraslim šipražjem, nije se p raktično više ni moglo;>rijeći. Oko većih mjesta morao je biti sigurnosni pojas u širini od sat hoda.5 Budući da je i Austrija ušla u rat za poljsko nasljeđe (1733.-35.) te na nekoliko bojišta doživjela neuspjehe, našla se u teškom položaju - kad je Rusija ujesen 1735. ponovno napala Osmanlije- jer j oj j e bila dužna pomoći. Ipak, ono što je izgubila na zapadu, nadala se nadoknaditi na Balkanu. Međuti~, 4.Vllf.173 7. glavnina njezine vojske poražena je kod pod Banja Lukom 1 pretjerana preko Save. To j e i na drugim bojištima ohrabrilo Osmanlije a obeshrabrilo Austrijance. Mirom u Beogradu l.IX.I739. n Usp. Pelidija ( 1989), 25 l. 54

Karta granice između Austrije i Osmanskog CaTJtva kroz Bosansku Pu>uvinu (1718.)

Usp. Guslav Bosenslein, " Povijest naselja u Posavini god. 1718.-1739.", u: GZM, god. XIX (1907), 599-602,/kratica: Bodcnstein ( 1907Y; Basler ( 1990), 33.

" Usp. &xjenstein ( 1907) 591 . vrijedne izvorne opise biljega-hwnki od Brtkog do Dubočca, tj. brojeve 2 1.-47., jer je za ovakav rad dostatna kopija ondamjeg vojnog zemljovida. Usp. Bodcnslcin, 599·60 l .

56 1spuštam

Usp Pelidija ( 1989), 200·206.

n Usp. Kljajić (1998), 54-58.

Usp. Pe lidija ( 1989), 256.

Andrija Zirdum

172 . .. čkim mirom na Balkanu bili asveAustrijanci ~u tzgu?lh ono -~tol suBPožar~~aPosavine ponovno vraćena na sreJI.'li .sa Tako Je gramea . na . .diJe d u osans dinu rijeke Save, gdJe Je 1 anas. . . t, tnje i zlo Tako je to bilo i sa 3. Svaki rat donosi ljudima ~etzvjesnos l fai četka~ 18. st. Već su spovrijeme Ali čim su prestanovništvom Bosanske Posavme ~one~ tv. m~uti y~liki po~~\i P.res:lj~v~:1: ~~sta~ti ~edovne toko~e života. ~oga stali VOJDI pokreti t a ctJe, e ~ •t ne zemlje trebalo je osposobttt za imanja, kvalitetne, napuštene kt za~~ ~Podunavlj~ opažalo posvuda jer seurod, prc;>.izvodnju . .To seku Pre taosa~i~~a - osjećao manjak ljudi, a naročito nakon btjega musltmans og S ? 0 • . J' b 'boda država bez poreza radno sposobnih. Zemljov~a~nict su btb ~~~~~~~~za ži~ot. To je bilo očito a i oni malobrojni stano-..:mcb~lbez osnodavnnto traJ· no nadmudrivanje i borba oko . • .. rata Zato Je t o oprav , . JO~ u vnJe~e ·.• '"tv U tome su se nadmetale obje strane. pridobivanJa što vtse stanoVIlls a. . . aslućujemo iz kratkog Planove glede odlas~ -~ćan:n!~~~~i:!~os:vojskog tijekom nje~o vlastoručnog a strogo VOJO! og . , U n· emu on na dva mjesta gov~n ~ va već spomenutog pohoda na Sar~J~' o. . . ~kršćani koji traže našu zašntu t l'u" I drugi: "Cielokupni stanovništvu: "K nama dolaze.broJDI selJatil~t . ' .. ·kl· ··ti ak0 btsmo napus t zemJ · • .titu i mole za dozvolu da smiju sa sVOJim žele nam se pn JUCI kršća_ni dol~~ u grupCU:ad ~~ u;:le napustiti zemlju i poći za nama: Ja se stvanma doci u tab?r, u ucl, a "i e nalaze u zemlji, moći odvesti preko također nadam da cu,!f9e J!:š~:7:~';a :obom poveo katolike iz doline ~Je~ Save (podcrtao A.Z.) · . n J . b" č 0 se računa da se samo tada 1selilo Bosne i K.ri~aje_ te okolmh ~JeV~. ~ ·'g~je su smješteni, teško je znati. Malo ok~ l O.?O_O ljud t. Kamo 001 pok~~~savini. To barem djelomice mož~o ih Je, čtDI ~~· os~o ~ S av~ns krš~ t "h u Slavoniji koja se čuva u arbtvu zaključivati IZ naJslanJe mance enJo franjevačkog samostana u Slav. Bro~u._ . .. uv·ete života u Prekosavlju Međutim, nekadašnja n~da u~~lje 1 s{fU:~ ;nicu u Slavoniji utemeiznevj~rila ~e rnno~.e odse~Je~\ =~- s~novnik na njenom tlu morao bi? ljena Je VoJna krajtnS. S-.aki J. . . d 16 do 60. godine. Tako su om, graničar, tj . biti na ra_spolaganju vo~s~t 0 ·ospodare u likovima carskih umjesto ranij ih aga l ~e_gliova, !oblli ~~:l:s~ gdie im je život ponekad službenika, vojnih vlasti '.. nov zem Jk vladavine 61 Budući da su se, uz bivao teži negoli za u vnJeme osmans e . .. .rd "B čki rat u franjevačkim kronikama". u: Juldč ,. Usp. Tadić (1959), 835-839; AndnJa ZI ~~k e 'ske na Banja Lulru - u kojoj je bilo puoo

r'w

3 Sarajevo, 1973, 99- 106; Odlazak ausmJS odevkoJ . . a povratku pomrlo mnogo vojske i • .. · h raznu bolest OJC Je n Hrvata - tamo~nJI neuspJe • Zli . . .k ftanjevac Ivan Strtemanac. Usp. drugo, detaljno je opisao očevidac

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

raznovrsne vojne obveze, osim u ratu, morali sami odijevati i hraniti, neki su od njih tražili spas u bijegu, tj. u povratku na bosansku stranu. I Osmanlije su se, iz sličnih gospodarskih razloga, trudili očuvati što više kršćanskog puka. Nakon uspostave mira, Porta se obraćala kadijama da oni ne ometaju naseljavanje onih porodica koje su u tijeku Bečkog rata napustile svoje kuće i prebjegle u druge krajeve. Tu se poglavito misli na preseljanja dublje u unutrašnjost Oni su se mogli vratiti na svoje ranije kmetovsko zemljište pod uvjetom da prihvate obveze koje su i ranije imali. U želji da se što više ljudi vrati u svoja ranija mjesta, bosanski je namjesnik trebao odlučno suzbijati sve oblike nepravilnosti u svezi s tim. Bilo je čak odredeno da se nekim povratnicima, uz povrat napuštenih imanja, ustupi potrebno oruđe i 62 sjeme i to besplatno. Koliko je i njima bilo stalo do ljudi, zaključujemo i po lome što su Osmanlije, u kasnijim ratovima, više put pokušali provaljivati na već zauzeto područje i pretjerati puk na svoju stranu. Tako je bosanski paša, u proljeće 1718., sve kršćane, poglavito pravoslavce, naumio iz sjeverne Bosne preseliti dublje u unutrašnjost, da tako oteža i obeshrabi napade Austrijanaca. Svjesni nezadovoljstva doseljenog stanovništva, vojne su vlasti u Prekosaviju morale čuvati i paziti na novopridošle kr~ćane. Neke su od njih predavali komorskim službenicima u Osijeku da im oni, daleko od bosanske granice, na Dravi doznače zemljišta i stanove jer, kako stoji u vojnom izvješću, ''te ljude, radi svog promjenljivog i uvijek na zlo naginjajućeg osjećaja, ne 63 bi trebalo ostaviti blizu rijeke Save". Poljoprivredna proizvodnja bila je temeljna, jer su obrt i trgovina bili j oš u povojima. A naselja uz Savu, zbog tri do četiri poplave godišnje, imali su malo i to često ugroženog zemljišta. Obrađivalo se sve slobodno obradivo zemljište i uz pogibelj za život. Tako su stanovnici Donje Bebrine još prije 1698.', budući da im je mjesto "vrlo često izloženo poplavama rijeke Save", prelazili na bosansku stranu i obrađivali "oko 100 jutara pustih rtova, koje su ranije koristili prekosavski susjedni seljaci". 64 Da u Bosanskoj Posavini, nakon Karlovačkog mira 1699., nije bilo katoličkih naselja ni župa, svjedoči nam izvješće g~eralnog vizitatora fra Ivana de Vietrija iz 1708. u kome nema ni traga franjevcima ni katoličkim župama.65 62

Mnoge lcrlćanske posjede naselili su doseljeni musl.imani iz ranije osvojenih laajeva. Spomenute političke odredbe u praksi bile su u neskladu sa šerijatskim pravom - koje se moralo poltivati -a po njemu korisnicima zemlje, koji su je tri godine bez ikakvih pritužbi uzas10pce obrađiva li, ona i pripada. Tako su krlćani, makar bili i kmetovi, gubili svoju ranije obradivanu zemlju. Usp. Pelidijn ( 1989), 50-52.

Usp. Bodenstein (1909), 581. Isto je vrijedilo i u ponovno feudaliziranoj Slavoniji. Jo! sredinom XVIII. st. Marko Pejačević dao je nekom Ivanu Butlc:oviću 200 for. "da na njegova imanja dovede naseljenika iz Hrvatslce i jot mu obe~a za svaku doveden u glavu pet marijaša. Mnogi koji nisu bili zadovoljni sa novouređenom laajinom, prelazili su takoder u građansku Slavoniju i dobivali trogodi§nji oprost od poreza." Josip B<isendorfer, Crtice iz slavonske povijesti.... Osijek 1910, ll. izdanje, Vinkovci 1994,408.

suvremem

. B 1697" u· Stražcmanac (1993), 77 · 123 · . hod Eugena SavoJskog na osnu · • · Usp. Jozo Džambo . "Iz prve . ruke o VOJnom po u

Bosnafrancucana, 9, SaraJevo, 1998, oo Us?·. Arhiv

148 .

L·ber baptuatorum convcntus SS.

Franjevačkog 17~~o~~;-~.~lt7v}sS.r(ru~pi~). 298 str.;vel. 43x30 cm.

TruuratuBrod11(15,Vll.) .. .. .. ·HNJ ll Zagreb,\959,1031-1145. "U;p. Zirdum (2001), 24-27; J . Sadak, HrvatSka u. • • .

173

Zirdum (2001), 131.

Fra Mijo Batinić, Njekoliko priloga lc lxnanskoj crlcvcnoj poviesti, Zagreb, 1885., 10-22.

Andrija Zirdum

174

Budući da je Austrija Po~a~ev~čkim ~~m. _1718 .. ~ob~la uski pojas zemljišta i u Bosanskoj PosaV1m, tJ su ~JeVI b~~~ P';lstJ.rr je s osm~?sk: strane bila stalna prijetnja, premda u to vnjeme mje b1lo totalnog rata vec je civilno stanovništvo bil? poštedeno. Čini_~~ da s~ neke_kuće s pravoslavnim stanovništvom u DonJem Klakaru - kOJ l je raruJe naz1v~n I<;amcn - kao "stari uskoci" <?stale jer nisu bi_le Jahva~ene ratom. Selo DlJ~ b1lo ';lyrstan~ nego su kuće bile rasute po gorJlL u. dJjell;l Bosans_ke Pos.~vme, koJI )e pn~ pao Austriji, bile su najčešće barovite h vade 1šumarci, a ranua su sela ~.Jia v~ davno isčezla. U tih 20-ak godina, z?og ~ore ~pomen~_to~, .A.I;lstrlJB 1:1'~~ podizala trajnija naselja. U~ nov~ g~tcu ?~la su 1 p~~~a mčJJe zemlJe , premda su austrijske čete blie pnsutruJe, ah 1 one su b1lc nJetke. Nakon Požarevačkog mira, neki su se - što je austrijsk~ vla.sl zagovara!a - počeli nastanjavati uz desnu o?alu Save. lp~ mnogo Je v1s~ slavo_nski_h graničara koristilo plodne a ~anJe poplavne. n~ IV~ ~~ o~ra~u, hva~e 1 pasnjake. Naime, između t~ošnJih močva~a, koje~e JZliJeV~JU~J.~e pun,l,la Sava, nalazilo se više povišena 1 plodna tla koJe su ob1čno naz1vah . grede . U službenom popisu ljudi i zemljišnih parcela . ~- 1725. imamo is~ry>nu sliku zbivanja u tom uskom od 3-6 km poJasu kOJI Je pnpadao Austnjl. U njemu su pobilježena mjesta, zemljište ~tanovnici .koji su št~ kori~~ili. Razvrstani su u tri skupine: "stare uskoke , t). malobroJne stanovn.~e. koJI s~ tu ostali ili prijelaznike koji su se već od ,ranij~ zastalno na~~mh .' p~ćeh koristiti zemljište uz desnu obalu Save. 'Nov1m u~k?c1ma na_z•v_ar:n _su stanovnici koji su se tu naselili od sredine 1724. (spommJU se do_selJem~l UJesen i oko svetkovine sv. Mihovila) te tijekom 1725. Stalno naselJena mJesta u dijelu Bosanske Posavine su: Kora.će (26 "s~~h .~sko~a" i 24 ·:novi~ ~ko ka), Kamen (Donji Klakar) (20 stru:? uskok~. 1 8 . novth -~k?ka '), SvrlaJ. _(38 "starih uskoka" i 75 "novih uskoka ). Buduci da Je austnjskt prostor u dtjelu Bosanske Posavine od Bos. Šamca do Brčkog bio dvostruko uži (oko 3 km), na tome tlu, osim u Brčkom (6 "novih uskoka'') i nekoliko nenaseljenih salaša, nama stalnih naseljenika. Ipak sve kvalitetnije zemljište bilo je obrađeno. Sla':onski S!aničari _iz Dubočca, Zbjega, Broda, Vijuša, Ruščice, Bebrine GornJ.e, Bebn':le. DonJe, Poljanaca, Kuta, Bickog Sela, Oprisavca, Prnjavo~, Novtgra~a, S1~revaca, Lukaćevog (Slavonskog) Šamca, Babine Grede, Štitara, ŽupanJe,_~Jeva ~ela i Gunja prelazili su čamcima ili splavima te koristili plodno zemlJIŠte. l om su svi- i zemljišta koja su obrađivali- uredno popisani. Za to navodim i konkretne primjere. Graničari iz Slavonskog Dubočca gradili su sebi u Bosanskom Dubočcu salaše i tamošnje z~~!Jište koris~li za ispašu stoke. Po okolnim brežuljcima gajili su voće te konstJh oko 800 JUtara 67 oranica, kosnica i okolne hrastove i bukove šume. Na području Koraća, premda je tu bilo trajno nastanjenih, dio slobodna zemljišta među šumama . 68 koristili su, za ispašu stoke, graničari ~jega. Premda (1?~5.) u ~~s. ·· Brodu i okolici nije bilo stalno nastanJenth, sve okolno plodntje zemlJISte

Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske Posavine...

koristili su graničari iz brodske tvrđave i okolnih mjesta. Među njima se spominje i barun Trenk koji je u Brodu i Sijekovcu imao svoje oranice i goleme pašnjake.69 Da je zbog poplava više korišteno povišcno tlo, osim već spomenutog Dubočca, pokazuju nastanjena sela Kamen i Svilaj u kojima, uz stanovnike, slobodna zemljišta obraduju ~čari iz Donje Bebrine, odnosno Poljanaca, Kuta, Oprisavaca i Bickog Sela.70 Dakle, 1725. dio Bosanske Posavine bio je rijetko naseljen. 71 Brojni pobilježeni slavonski graničari mogli su na svojim parcelama graditi salaše, staje i kuće, pa se je njihov broj u kasnijim godinama mogao povećati. To se moglo eoglavito od.nositi na kraj od Svilaja do ušća rijeke Bosne te između Bos. Samca i Orašja, jer su ta močvarna područja bila manje izložena osmanskim -. upadima:' 2 U novom austrijsko-osmanskom ratu 1737.-39. austrijska je voj ska poražena i pro tjerana iz Bosanske Posavine. Beogradskim mirom sklopljenim 18.DC.I739. odredeno je da granica ide rijekom Savom. "Što se tiče ribarenja mogu se služiti obje strane. (...) Sve stražarnice, čardaci i utvrđenj a zvana šanci, kule, palanke i tvrđave trebaju se evakuirati od dana potpisivanja ugovora u roku od 45 dana ili prije ako je moguće, te predati vojsci spomenute Porte bez demoliranja. ( ...) Rečeno je da se nijedni stanovnici u gore spomenutim mjestima, gradovima i selima (osim vojnih) kao i podložnici ne prisiljavaju niti nagone prijeći ili iseliti na drugu stranu, ostaviviši i potvrdivši svima njima njihove kuće nedinw.te" (podcrtao A.Z.). 73 Tako je stanov~ištv<;~ stalno nastanjeno u Bosanskoj Posavini moglo ostati i najvjerojatnije Je tu 1 ostalo.

" Iz svega rečenog može se zaključiti da pretpostavku - u vrijednim istraživanjima Stjepana Pavičića, Podrijetlo nasolja i govora u Slavoniji, Zagreb, 1953., 254s- da su bo~anski dose· ljenici. koji su poslije 1692. doselili na slavonsko tlo, vremenski treba pomaknuti dalje od 1719. kad se sa babogredskog područja veći broj porodica preselilo u napušrena sela Domaljevca, Tolise, Donje Mahale, Ugljare i Koslrča le ponekc u Tišinu, Grebnice i BaziJe. 11

" Usp. Bodenstein ( 1907), 360s. Usp. Boden stein ( 1907), 179-182.

Usp. Bodenstcin (1907), 184.

Usp. Bodenstein ( 1907), 184-190; Basler ( 1990),34s.

"'Usp. Bodenstein (1907), 360-366.

175

Da je život uz granicu bio nesiguran, svjedoče izvj~a ljetopisaca i drugi i~vori. "J 739. Ovoga ljeta nekolicina Turnka zvani balije prešli su noću jednom trodjelnom lađom rijeku Savu izmedu Broda i Dubočca i napali naše straže, pučki čardak, potajice. Ubivši jednog krajišnika, drugoga sa sobom poveli. a dvojicu ili rrojicu u bijeg natjeravši. Turci su se vrallili. DavSi uzbunu u krajini, krajišnici su se skupili i kren uli u potjeru za Turcima balijama preko rijeke Save. Natjerav! i u bijeg Turke, krajišnici su kao plij:n u Brod dovezli IrO· dje Inu lađu." Krorrika Franjevačkog samos/wta u Brodu na Suvi, l, (1 706.-87 .), Slav. Brod 1995., 89. Siražemanac (1993), 115-117.

Andrija Zirdum

176

. . . Nakon svega iznesenog, sažeto se može rc~i: a) Tijekom Bečkog rata cjelokupno katoličko stano--:mštv? napustilo Bosansku Posavinu i nastanilo se ponajviše u Pod~~~lJu ~dJe ~u bo~~ka samostani· Sut'eska Modriča i Gradovrh od ramJe tmah ~VOJ3 mt.~IJ~ . područja. Nak~n što'.su te franjevačke ~pe preuzeli mađarski dušobnzmc1, . . . doseljena se stanovništvo počelo mađanzuati. b) Područ'e Bosanske Posavine, što je ~o~~e~ačkim. m1r~m. (171~.) pnpalo Aus prostiralo se - prema ondasn]OJ IscrpnoJ ŠOJDOJ ~art~ Čkod Dubočca do Bosanskog Samca u širini od oko 6 km, a od amca o r og u širini od oko 3 km. . .. . e) Nitko, vjerojatno, od ranije odseljenog stanovmš~~ ~_liJe se ~ovrauo na svoja stara ognjišta. U vremenu između 1718.-39..konslth su B~. l polag~o · 1·1 s1avanski gram·c·an· koii su' po. nekliD pokazatelJima,ć na on nastan]ava ~ Beogradskog mira, ka.d je granica između dvaJU carstava ponovno vra ena na rijeku Savu, tu 1 ostah.

CIJENA ZA VLASTITU D UŠU Fra Šimun Filipović (30.9. 1732. - 9.5.1802.)

tri/

Stjepan Pavić Bitna značajka Crkve jest svetost, prvenstveno u njezinim članovima, u svako doba i u svim krajevima. Želja da tu istinu objavi svijetu vodila je papu Pija IX. te je 1866. godine potaknuo fra Bernardina di Grotte di Castro, postulatora Franjevačkog reda, da poradi na postupku za proglašenje blaženim fra Šimuna Filipovića, sljedbenika Kristove Crkve iz \8. stoUeća, izdanka malog hrvatskog naroda, rođena u bosanskom seocetu Seoni blizu Srebrenika. Pokrenuti biskupijski postupak u Ripatransoneu, gdje je fra Šimun proveo posljednjih dvadeset godina života, već je 1875. završen u dijelovima Super fama sanctitatis in genere (O glasu svetosti općenito) i Super non cultu (O neštovanju). 1 Odobren je 30 .9. 1875. u Apostolskom vikarijatu u Bosni postupak Super virtutibus et miraculis in specie (O pojedinim krepostima i čudesi ma),2 za apostolskog vikara fra Paškala Vujičića, da ne bi s vremenom dokazi propali. Slijedeće godine Kongregacija za svete obrede ponavlja poziv apostolskom vikaru bosanskom, a 1885. i nadbiskupu vrhbosanskom Josipu Stadleru da pokrene postupak.3 Kroničar Franjevačkog reda napisat će godine 1890: "Ali u Bosni sve dosad ništa nije učinjeno.' 04 Nakon stotinu i dvanaest godina, o dvjestotoj obljetnici fra Šimunove smrti, sa žaljenjem dodajem -ni do danas! Srednjovjekovna župa Usora protezala se od Tešnja do Brčkog obuhvaćajući Srebrenik sa širom okolicom. Kratko nakon pada Bosne pod Turke Matijaš Korvin je preoteo Donje kraje i Usoru i osnovao Jajačku banovinu (Jajce, Banja Luka, Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški grad, Livač, Komotin, Bočac i Zvečaj) sa sjedištem u Jajcu i Srebreničku (Usora, Soli i Spreča) sa sjedištem u Srebreniku, a sultanu je ostala samo istočna i srednja Bosna.s Srebrenik je ponovno pao pod tursku vlast 1520. godine.6 1

Acta Ordinis Fratrom Minon tm (AOFM). 1890., str. 84. AOFM, 1913., Fasc. rv., str. 84. l AOFM, 1913., Fasc. rV., su. 83. -84. 4 AOFM, 1890., str. 84. 5 Hazim šabanovć: Bosanski pašaluk, Sarajevo 1959., str. 42. 6 Adem Handžić (uredio): Dva prva popi.ra Zvornićkog swuižaka, Sarajevo 1986., str. 6.