Ferdo šišic pregled povijesti hrvatskog naroda by Mesic

PREGLED POVIJESTI

HRVATSKOGA NARODA OD NAJSTARIJIH DANA DO GODLNE

1873.

NAPISAO

FERDO

SISIC.

Et pius

est patriae facta referre labor.

Ovid. Tristium

cX^^il?!^

U ZAGREBU IZDANJE MATICE HRVATSKE 1916.

II.

322

TISKARA BORANICA I R02MANICA U ZAGREBU

dadc pregled hrvatske dana,

potreba,

odavna pokazala

povijesti

iz-

do najnovijih

napisan kriticki na osnovi izvora

pa jasno

naucne

literature,

Ovaku

potrebnu knjigu nego i mladez, da

nije

razgovijetno. trazila

samo

bude pomocnom

joj hrvatska inteligencija, razredima knjigom kod ucenja hrvatske povijesti u visim inteligencije srcdnjih ucilista. Da udovolji dakle tim zeljama

na svoga mladezi hrvatske, obratila se Matica Hrvatska sveucilistu u odbornika, profesora hrvatske historije na kr.

Zagrebu.

Ferdu

pi.

Sisica

molbom, da

joj

priredi

Hrvatska takovu knjigu, cemu se on i odazvao. Matica poglavito obazire stalno se nada, da ce ova knjiga, koja se hrvatna politicki (ne ratni), ustavni i kulturni zivot svega nasoj skoga naroda, pa je prva i jedina knjiga te vrsti u Ona je u neku ruku preliteraturi, naci povoljna odziva, koja ce teca velike pisceve â&#x20AC;&#x17E;Povijesti hrvatskoga naroda", a od koje je izici u redovitim izdanjima Matice Hrvatske, obuhvatajuci doba hrvatskih vladara (do svezak

â&#x20AC;&#x201D;

prvi

oznacenim izvorima, kritikom izvora, ilustracijama naucnoga znacaja i histoiijsko-geografskim 1 *rtama vcc spremljen za stampu i na redu da izide. 1102.),

â&#x20AC;&#x201D;

U Zagrebu,

14.

augusta 1916.

Matica Hrvatska.

Uvod Glavni izvori

djela o hrvatskoj povijesti.

povijesti uopcc.

dajima

Povijest

znanost

promjenama medu

doga-

Ijudima. No ona

se ne obazire na sve dogadaje i na sve promjene Ijudske, vec jedino na one, koji imadu historijsku vaznost ili ih _ prate historijske posljedice. Historik dakle treba da iznosi taje historijsko i sto je od historijskoga interesa. sto ono, samo ih je sto znanosli, tolikih kovom pak smislu historija se jamacno od srca codoima najvisc vijekove, mnoge kroz Ijudski privrijedio

duh

Razlog

vjecjega.

toj

pojavi lezi u torn,

sto se

ona bavi onim predcovjekom

moze da bude covjeku koji odista samim. To poglavito vrijedi onda, kad je govor o proslosti pojedinih nanaroda, jer historija je tako reci ona neumrla dusa u njihovu vec fizicki su kad tada, i jos rodnom tijelu pa im cuva trajno ime proucaizumrli. Stoga se od drevne davnine svi narodi toUko bave vanjem svoje proslosti, a i vazda se naslo Ijudi, koji su je biljezili bas s nakanom, da se potomstvu sacuva uspomena na dicna djela pradjedova. Tako se zgodi, da se gotovo kod svih naroda djedova veoma davno pojavilo pisanje povijesti: ona je ponos svega naroda, velikasa, pace u svako se doba poznavanje proslosti ponos seljaka pojam ozbiljnoga patriotizma. I odista, historija nas uz vezalo tijesno narode za uci upoznavati velike politicke istine, sto vrijcde za sve prije, duh ikad nego vise doba, novije sva vremena. Narocito je u u prve stavlja stoga je pa vrijednost golemu njezinu spoznao Ijudski redove u pitanju moderne obrazovanosti. Historija nam naime u prvom redu prosiruje u velikoj mjeri dusevni pogled, jer tek po njoj postaje gomilom ideja, jasna sama sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja metom,

najmiliji, to jest

raznovrsnih zahtjeva i brojnih potreba, Historija nam ostri smisao za golu realnost, obogacuje nazore nase o zivotu, omogucuje nam tocno poznavanje Ijudi, pokazuje snagu ideja, kao i vaznost krepkoga individua u cjelini bilo narodnoj bilo Ijudskoj. Samo histosto je nazirija nam podaje razumijevanja za onu cudesnu cjelinu, vamo socijalnim organizmom. Ona nas uci, kako i u razvitku ovoga organizma svaki uzrok prate neumoljivom nuzdom njegove posljedice, koje potom opet postaju novim uzrocima, Ona nam otkriva nerazre-

njenih

sivu svezu svemu kolikomu Ijudskom djelovanju radu pa tako ostri spoznaju odgovornosti, budi osjecaj pravicnosti ulijeva postovanjc spram prava. Ona je dakle odista, kako rece Ciceroa, ..svjedokinja vrcmena, svjetlost istine, zivot uspomena, uciteljica zivota". Izvori. Povijest se gradi na z v o r i m a, Izvori opet jesu tragovi, sto su nam preostali od misli djela minulih narastaja. Ali od t h je misli djela venma malo tragova doslo do nas, pa stoga i i

povijest o mnogim vijekovima, narocito ranijima, ili nikako ili slabo upucena. jer gdje nema izvora, nema historije, Od izvora najvazniji su pored natpisa. pjeneza, oruzja i ostataka gradevina oni, sto su dosli pisani do nas, a to su u prvom redu zvanicne ispravc jest

samo

i spisi, pisma (korespondencija), Ijetopisi i povjesnicka djela, Vrijednost pak njihova po historiju kao znanost stim je veca, sto su oni blizi onomu dogadaju, o kojem govore. Ovi su izvori djelomicno izdani stampom. narocito za starije vrijeme, kad ih ima razmjerno malo, a najvecim se dijelom cuvaju u rukopisu po raznim arhivima knjiznicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade 1 historici pojedine rasprave ili djela o proslosti nekoga naroda, drzave ili citavoga covjecanstva. ali vazda tako. da na osnovi vjerodostojnih izvora podaju istinitu sliku o dogadajima.

Zbirke isprava. Glavne stampom objelodanjene zbirke izvora za hrvatsku povijest jesu ove: Franjo Racki (f 1894.) sabrao je sve, sto se odnosi na proslost hrvatsku do godine 1102,, dakle na doba narodnh vladara' isprave od 1102. do 1400. izdaje ..Jugosla;

yenska akademija" u redakciji Tade Smiciklasa'(t 1914). dok je sredovjecne historijske spomenike grada Zagreba (od 1094. do 1526 ) objelodanio Ivan Krst. T k a c i c 1905.), a one plemicke (f opcme Turopolja (od 1225. do 1895) Emilije Laszowski,* Otac 1

moderne

historiografije hrvatske

Ivan Kukuljevic Sakcinski

1889.) skupio le sve najznatnije isprave

i saborske zakljucke, sto se odnose na proslost hrvatsku do 1848,, a rasvjetljuju drzavopravnc prilike kraljevstva hrvatsko'4a. Pored toga Kukuljevic je sabrao u jednu knjigu isprave napisane jezikom od XII, do pod kraj AVI. vijeka"; ovakovom dragocjenom zbirkom, narocito '

hrvatskim

sredovjecnih

historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia. Za1!o'^^^^V', '^^t"'"^"*^ greb 1877. Izdala ..Jugoslavenska akademija". ^ v,',,^'-!' '" V Cnd^x diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. n II.-XIII Zag.eh 1904.-1916. (od godine 1102. do 1367.); ima izici jos ^ pet knnga do godine 1400. ..

historica lib. reg. civitatis Zagrabiac, vol. I.— XI. djelo izdao grad Zagreb. '^on"'"«"ta historica nobilis communitalis Turopolie, vol. I iir* v'*''^''^J!'*'' I.-IV. /.agreb l';04.-19i.8. Izdala luropoiiska plemenita opcina.

IToh,o'*^.L*;V^'""'"^"*'' 7 . Zagrpb 18S9. 1905.

7 X u Zagreb "

,oi. 1861

'il<

.'„';.'"

Ovo

*^'

'^^°*

'^"'^

18^2.

Croatiae, Dalmatiae

Slavoniae.

vol.

I.— III.

ulievic. Acta

Croatica. Zagreb 1863. Ispravc su najvecim diHom glagolsk.m pismcnima cirilovskim ih je prestampao uzItampane neke nove (do 1499). Murrain, Hcta croatica. vol. I. Zagreb 1898. u izdanjima ..Jugoslavenske ;

akademije".

sudbenih spomenika,

ana

narodnom

moze

jeziku, ne

se pohvaliti

Madzari. nijcdan slovenski narod, pa ni mnogi drugi, kao primjerice Hrvata zapravo Slovcna, Juznih Odnose izmedu republike mletacke i s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje (od ona bogata grada iz mletackoga drzavnoga arhiva, objelodanio Sime L u b i c' (t 1896.), dok je August e r (f 1875.) priopcio spise o odnosima izmedu svete stolice rimske i Juznih Slavena, poglavito Hrvata (od 1198. do 18OO.0 Proih objelodanili §lost sredovjecne Bosne objasnjuju isprave, sto su

a u

Srba, i 960. do koju je Thcin

prvom rcdu

1479.)

Euzebije Fermendzin' (f 1897.), Franjo Miklosic' (t 1891.), Me do Pucic (f 1882.) Jo sip G e c c," dok jc isprave po1

knezoya rodice knezova Blagajskih od plemena Babonica, a tako i donjoslavonskih a Barabas,' Samuil izdao Frankapana Krckih sredovjecnih zupanija (danas sjeverozapadni kut Bosne) Sanske, Horvath.^ Vrbaske i Dubicke, kao i banovine Jajacke zbirke oye: su naiznatnije historiju Za novovjeku hrvatsku objelodanjuje dalje) 1526. (od spise saborske Hrvatsko-slavonske

Sandor

Sisic,' a usporedo s njima izlaze historijski spomenici hrvatski iz vremena prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszowskoga."' Postanak i razvitak hrvatske Vojne Krajine objas-

Ferdo

njuju spisi

isprave, §to ih je izdao

Radoslav Lopasic"(t

1893.).

1 L u b i c. Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i mletacke akademija". blike. vol. I.— X. Zagreb 1868.-1891. Izdala ..Jugoslavenska

repu-

vol. I.-

h c

n e

Rim

II.

Vetera monumenta Slavorum mcridionalium historiam illustrantia, Zagreb 1875. Izdao biskup Strossmayer (t 1905.) o svom

1863.

^ Fermcndzin, Acta Bosnac potissimum ecclesiastica (od 925. do 1752.). Zagreb 1892. Izdala ..Jugoslavenska akademija". * Miklosich. Monumenta Scrbica. Bee 1858. • riyUHh, CnOMCHHUH cpnCKii OA 1395. ao 1423.. vol. I. -II. Beograd 1858.

1862.

"Gclcich. Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno jezikom Hungariae (1358.— 1526.). Budimpesta 1887. Predgovor jc napisao madzarskim

Ludovik Thalloczy,

a djclo izdala je

madzarska akademija.

Bar abas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200.— 1578.). BudimBarabas. Codex dipl. comitum de Frangepanibus. vol. I.— II. pesta 1897. napisao jc u (1133.-1527.). Budimpesta 1910.— 1913. Predgovor madzarskim )czikom oba djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih je madzarska akademija. ^

—

"Horvath, Codex diplomaticus comitatuum Dubicza. Orbasz et Szana Horvath. Banatus. castrum et oppidum Jajcza (1244.-1710). Budimpesta 1912. napisao jc u oba (1450. — 1527.). Budimpesta 1915, Predgovor madzarskim jezikom djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih madzarska akademija. » Sisic. Acta comitialia regni Croatiac. Dalmatiae et Slavoniae. vol. I.— III. zbirka se (1526.-1577.). Zagfeb 1912.-1916. Izdajc „Jugoslavcnska akademija";

—

nastavlja. "'

a s z o

-II.

vol.

1884.

— 1889.

wsk

Monumenta Habsburgica

(1526.— 1540.). Zagreb

1914.-1916.

regni Croatiac Dalmatiac blavoniac. Izdajc ..Jugoslavenska akademija

;

Krajine. vol. I.-IH. (1479.-1780.). Zagreb Izdala ..Jugoslavenska akademija".

Lopasic.' Spomenici hrvatske

dok uskocko

pitanje

spomenici, sto ih je objelodanio zivot Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, sto ih i 1 a r a b a s.' Zrinsko-Frankapansku zavjeru opet osvjctljujc obilna grada, sto su je izdali i Valrasvjetljuju

Karlo Horvat/a je sabrao S a m u B tazar Bogisic

Franjo Racki

1908.),

to prvi poglavito iz beckih,

a drugi

pariskih arhiva/ Pisci. Medu Ijetopiscima i piscima o hrvatskoj proslosti istice se u prvom redu bizantinski car VII. Porfirogenit (912-959), koji je oko 948. do 952. napisao djelo s docaije nadjenulim latinskim natpisom „De imperio",* torn djelu (glaye 29. do 36.) iznio je car najstarije vijesti iz

Konstantin

administrando

Hrvatima

Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovice X. vijeka, i to pored nekih starijih, mozda i arhivskih podataka, poglavito na osnovi izvjestaja, sto ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantinskih dalmatinskih gradova onoga vremena (za cijelo u prvom redu iz Zadra, Spljeta i Dubrovnika). Car dakle donosi, a bez obzira na kronoloski poredak, hrvatsku odnosno srpsku tradiciju X. vijeka, koja je stim vjerodostojnija, sto su dogadaji, o kojima prica, bhzi njegovu vremenu; tek za ranije vijesti, kao sto su one iz yil. vijeka (tako o doseljenju), cini se ipak, da je pouzdaaost careva i

slaba.

Domaca

se historiografija javlja tek

drugom polovicom XII. vijeka. zvan Ljetopis popa Dukijanina,' sastavljen u glavnom od dva razHcita dijela. Prvi dio sadrzaje ocito zbrku raznih izoblicenih dogadaja, kojima je najvecim dijelom upravo nemoguce odrediti mjesto u povijesti, dok drugi iznosi usmeno pricanje staraca i bez sumnje nesto i od zapamcenja samoga inace nam po imenu nepoznata pisca, aH nesumnjivo barskoga katolickoga svecenika, o raznim dogadajima, sto su se zbih u Duklji (Zeti) u XI. 1 u prvoj polovici XII. vijeka; ..Ljetopis" je dakle u torn urednijem dijelu u prvom redu izvor za sredovjecnu srpsku historiju. Frvi dio vec je zarana dospio u Hrvatsku, gdje bi s latinskoga preveden na h r v a t s k i, a sada (najkasnije u XIV. vijeku) dodan mu )e jos opsiran opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra ZvoniM^ga je jezgra ipak vise nego samo vjerojatna. Sve T^Wrn^^^^-)' do XVll. vijeka ova je hrvatska redakcija „Ljetopisa popa Dukljanina" To

obicno

spis

bila glavni izvor historijskoga

znanja Hrvata, a narocito dalmatinskih.

.^onumenta historiam Uscocchorum illustrantia, J ia'i«P>°v^*1' do 1618.). Zagreb 1910.-1913.). kdala ..Jugoslavenska akademija".

vol. I.-II. fl550.

^Pistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, vol. I II r?<;^/^'?f^?.'.^^'^®,'' 1.-11.^(1535.-1602.). Budimpesta 1898.-1899. Izdala madzarska akademija. ^^"^ P^'""^ Zrinskoga i kneza Frana Frankopana. 7,dr„k ifi^T*"' J^P'^."^. ° "Z"^' 7' ~^°J'^\''' ^^*^ conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Frant^i u kopan Illustrantia. Zagreb 1888. Oba djela izdala je ..Jugoslavenska akademija". " ^ ^ ° • P ^ V ^ o g e n n e t u s. opera, vol. III. Recognovit

Bekkerus.° Bonn' r84i"

n c

Popa Dukljanina Letopis. Kraljevica

1874.

Mnogo

vazniji pisac

od anonimnoga barskoga svecenika arhiOn je napisao malo pred (t 1268.).

Tom a

diakon spljetske crkvc svoje smrt pod natpisom „H i s t o r i a Sal on it an a'" povijest svojim crkve od rimskih vremena, zacinivsi je obilno opce politickim i (talijanaske) licnim dozivljajima, ali je kod toga kao voda ..latinske" pristran. Uza i tendenciozan nazloban, cesto Hrvata spram stranke dalmatinski sresve ove mane Toma je ipak najodlicniji i najznatniji ono, sto godjelu njegovu u ima vaznost narocitu dovjecni pisac, a hrvatskih kravori o vremenu spljetskoga nadbiskupa Lovre u doba Petra Kresimira IV. (1058—1073), Slavica (1073-1075) i Ijeva Dmitra Zvonimira (1076 1089), te ono o tatarskoj najezdi za vladanja kralja Bele III. (IV.) (1242). U XIV. vijeku cvao je najodlicniji mletacki Ijetopisac duzd Andrija Dandolo (t 1354 ), koji doznatnih ponosi u svom djelu „Chronicon V e n e t u m" osobito arhiva o dataka, redovito na osnovi pouzdanih izvora mletackoga najodlicniji XV. u 1280.,' a godine mletacko-hrvatskim odnosima do ugarski Ijetopisac srednjega vijeka Ivan Thur6czy od Szentmihalya Hungarorum" (stampana pr\'i (t 1490.), kojega „Chronica za XIV. i XV. vijck.' Osovaznost poglavitu put u Brnu 1488.) ima

—

podsade

Sigeta godine 1566., sto ga bito je dragocjen opis jezikom (cakavskim narjecjem) neki oceje napisao h r v a t s k i jo C r n k o' to vidac, po svoj prilici tajnik Nikole Zrinskoga jeziku, a odlihrvatskom na napisan opis historijski opsezniji prvi ]e kuje se zivahnoscu i historijskom vjernoscu. Nesto kasnije sastavio

Fran

]e zagrebacki kanonik, poslije

zupnik varazdinski,

;

Antun Vramec tamp an o histo-

narjecjem) s (t 1587.) prvo hrvatsko (kajkavskim rijsko djelo „Kronika", koja ima nekih dobrih podataka pisce vijek.' Kao historik sve je starije ugarske i hrvatske 1615. u Vinici u hrvatskom (t

Nikola Istvanffy

za Xyl. natkrilio

Zagorju),

ugarski propalatin i slavonski velikas, a kao takav i clan hrvatskoga sabora. Njegovo djelo obuhvata vrijeme od 1490. do 1606. i odlikuje kojima se biranom latinstinom i velikim poznavanjera dogadaja, o dalje." vijeka XVI. govori, a narocito od druge polovice archidiaconus. Historia Salonitana. Izdao Racki, Zagreb 1894.. izdanjima „Jugoslavenske akademije". ' u r a t o r i. Scriptores rerum Italicarum. vol. Jedino izdanje jos uvijck '

medu

Thomas

XII.

Milano 1728.

Schwandtner.

Najpristupacnijc izdanje jest carum. vol. I. Bee 1747.. str. 39.— 291. '

^ Scriptores

x Hunganrerum u •

* Kidric. Oblega Sigeta v sodobnem hrvaskem opisu. Maribor 1912. (u ..Capoznat samo sopisu za zgodovino in narodopisje". let. VIII.). Do nedavno jos bio je suvrcmeni latinski (i njemacki) prijevod. • Vramec. Kronika vezda znovic spravljcna kratka slovcnskim iezfkom. Klaida Ljubljana 1578. Ponovo izdana s veoma vaznim uvodom Vjckoslava u izdanjima ..Jugoslavenske akademije". Zagreb 1908. ' Istvanffy. Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV.. izdano vise

puta. prvi put u

Kolnu

1622.

Historiografija hrvatska u pravom smislu te rijeci zacinje se tek vijeka, kad je zagrebacki kanonik Jurai barun Rattkay (f 1666.) izdao 1652. u Becu prvu sustavno napisanu hrvalsku historiju.' To je djelo za citavo starije doba osnovana na veoma ncpouzdanim izvorima, a danas ima vrijednosti samo za piscevo doba, dakle za prvu polovinu XVII. vijeka. Pored sve nekriticnosti ipak je znacajno s toga, sto je Rattkay prozet hrvatskim duhom svoga vremena razlikujuci strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogo je bolje djelo, sto ga je napisao Trogiranin Ivan Lucius (Lucie ?\ (t u Rimu 1679.) i stampom izdao u Amsterdamu 1666., a prikazuje hrvatsku historiju do 1420., to jest do onoga vremena, kad je citava Dalmacija trajno presla u mletacke ruke.^ Lucius je pravo reci osnivac otac hrvatske kriticne historiografije, jer se sluzio 1 samo ispravaraa suyremenim piscima, no on odise vise duhom mietackim 1 negoli hrvatskim. Kud i kamo zaostaje za njim kao historik zagrebacki kanonik Baltazar Krcelic (f 1778.), koji je napisao poyijest crkve zagrebacke (do polovice XVII. vijeka),' onda politicku histonju kraljevme Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564.)* a s tendencijom, da opravda tadanji centralisticki sistem beckc' vrhovne ylade, i pod kraj zivota Ijetopis svoga vremena (od 1748.— 1767 ) koji je ledan od najdragocjenijih izvora XVIII. vijeka. Na prijelazu u'novo doba stoji znatan rad Zagrepcanina Josipa Mikoczyja (f 1800) a narocilo na polju hrvatske historije u doba narodnih vladara i'.oshje „ihrskoga" doba, koje iznese na vidjelo prvu hrvatska histonju pisanu novim knjizevnim jezikom, a kojoj bjese pisac zupnik u pozeskim Sesvetama Ivan Svear^t 1839.), zace moderni naucni rad, ko)emu je temelje polozio Ivan Kukuljevic Sakcinski osnutkom „Drustva za jugoslavensku povjesnicu" i izda-

drugom polovicom XVII.

Adam

To^ITm No 1875. .

..Arkiva"

°''^^°^ '^''f''''^^

)os krepciju

(12

osnutkom ..Jugoslavenske a k a d e m ona zapocela sustavno djelovanje svoje (1867),

i j

''^^"'"

SlavoiiiL^Beel652^^'°°"^ '

tomus' I^'za'^reb^

regno Dalmatiae et Croatiae Scnptores rer. Hung. III.).

n70

nares.'z^a|reb n70.'^'

e", i

od 1851. do historiografije

narocito otkad je ne samo objelo-

banorum regnorum Dalmat.ae. Croatiae

Lucius. Dc

Schwandtner,

knjiga

osnovku stece rad oko hrvatske

libri

sex.

Amsterdam

1666.

(i ^

"'^*°:;'^7™ cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae

'"^^°''

(A^ i7A7i^''J^^V^J'\-^'"'"^^

^'^^ historia ab

"°.*'"^'"-

Dalmatiae. Croatiae. Slavoniae notitiae praelimi-

itvi \ r'*'"*"v' slavenske akademije Zagreb 1901.

^^'^^^

Tade

anno inclusive

Smiciklas

1748. et subsequis u izdanjima Jugo -"M""* ,.Jugo

Mikoczy.

Otiorum Croatiae

nose na1;rr: '..Olledat

liber unus. Budim 1806 1"^™:'"?' '~''^' '''"' 1«39.-1842. (Sveska

III.

IV.

histon)skih monodaniivanjem historijske grade/ nego i izdavanjem ..R a d u".' Naucen)acki krug prvih organu svom u (rasprava) drafiia kanonik Ir raakademika sacinjavahu njezin predsjednik zagrebacki narodnih vladara, hrvatskih doba historik 1894.), ni o Racki (t u Zagrebu (od 1874.) onda profesor hrvatske historije u sveucilislu kral)eya iz kuce obaju doba historik sic (t 1878.), Matiia arheoloskoga hrvalskoga ravnatelj 1526.), do 1490. Ja^elovica (od odnosa, hrvatsko-mletackih muzeia S m e L u b i c (t 1896.), historik Kra)me. Vo)ne hrvatske historik 1893.), Radoslav L o p a s i c (t IvanKrst. Tkalcic(t 1905.), historik grada Zagreba. izvora i pubhkacijama Rezultatima rada ovih naucenjaka kao i i preds)ednik syeucilistu u historije hrvatske profesor

prvi se posluzio

On ,e Jugoslavenske akademije" Tade Smiciklas (t 1914.). sveska omasna dva u Hrvatske" objelodanio u izdanjima ,.Matice od koiih prvi 1879. i 1882. djelo „Poviest h r v a t s k a" (Zagreb 1848. Smiciklas izradio je do drugi a 1526., do dogadaje obuhvata pristupna i stampom ob)elodasvoie djelo na osnovi svega tada mu je bilo napisano u sm)eru kako a literature, i njena izvornoga blaga stilom nada jezikom pragmatickom s jakom patriotskom zicom hrvatskom modernom najpopularnijom sve ugodnim, postade mozda proslo gotovo izradeno, ono je kad onda, od je knjigom. Medutim golemo mnostvo cetrdesct godina, a za to je vrijeme objelodanjeno u nekim diono danas je da prirodno, novih izvora. pa tako je sasvim i izvora ob)enauke danasnje stanju Prema zastarjelo. jelovima stvarno Klaic vdiko d)elo u lodanjuje sveucilisni profesor Vjekoslav od ko)ega Hrvata t e s v o ..? smjeru genetickom s natpisom proslost naroda hrvatskoga obuhvatajuci svezaka pet izislo je dosada neke shke naucne do godine 1608. Ovo djelo, kojemu su dodane i naucnom knticstrogom izradbom, metodickom vrijednosti, nadilazi djela, a narocito valja dosadasnja sva opsirnoscu iscrpivom noscu i koje je u torn d)elu istaknuti razdoblje od godine 1409. do 1608., grade, ob)elodanjene samo ne osnovi na prvi put temeljito obradeno podataka. arhivalnih mnostva golemoga nego i ,

akademi|a

u zb.rkama doo n al i u m c a S la v o r u m ™«'-'d'od ri u o c r o h s t ..Monumenta sada 39 knjiga. i dosada 35 kn„ga. nalium". dosada 10 knjiga. a manju u zborniku ..Star.ne dosada 12 kn,.ga Smiciklasov ..Codex d pi o m a 1 1 c u s Izvan toga izda,c isprave iz doba narodnih vladara. (II.-XIII.); prvi svezak. koji ima da obuhvata •

Vccu

historiisku gradu izdajc

J u g o

ve n sk

Monumenta spectantia historiam Slavorum m e ri d i

... ce naknadno. ,., ... -.i x tn^ histoncko-filolog.ckoga. tilo' R a d" donosi do knjige 59. zajedno rasprave naposc ^alie 60. razreda a od matematicko-prirodoslovnoga zoficko-juridickoga danas mSlo )e ukupno 211 knpga one prvih dvaju razreda i napose trecega. Do

izi^i

do 1911 Prva knji|j '^e "^''^^^"Klaic. Povjest Hrvata. pet svezaka. Zagreb 1899 1409. do 1458.. cetvrta od 1458. do 1301.. druga od 1301. do 1409.. treca od 1526.. a peta od 1526. do 1608.

Pristup. Hrvatske zcmlje

prijc doseljenja Hrvata. I.

Pozoriste hrvatske povijcsti. obrazovao drzavc malo do prve popo malo hrvatsku i srpsku, napucio je zemlju, kojoj lovice VU. vijeka nasc ere onu prostranu rijeke su otprilike bile ove etnicke granice na jugu Bojana i Drim (danas u Albaniji) te Sara planina, na do istoku pravac povucen od Sare i Kosova polja

naj dio Juznih Slovena, koji je docnije

Mura te danasnje i usca Timoka u Dunav, na sjeveru Dunav, Drava zapadu rijeka na stajersko-kranjsko-hrvatsko pogranicno gorje, a sc danas nalaze Rasa (u Istri) i Jadransko more. Unutar tih meda Slavonija sa Srijemom, ove zemlje: istocna Istra, Medumurje, Hrvatska, dio sjeverne Albajedan Gora, Crna Hercegovina, Dalmacija, Bosna, dok je narod. sto No Srbija. zapadna sandzak i

Novopazarski etnickoga glenapucio golemi taj prostor od kakih 180.000 kl'. s na okupu nasla nikad se nije dista vazda bio jedan isti, zemlja sama prosirenje imena kao jedna politicka cjelina, pa tako se zgodi, da je o politickoj snagi hrvatskoga, odnosno srpskoga, zavisilo podjedno

nije, je

moci

bilo jednoga, bilo

drugoga

naroda,

historijsko pozoriste Hrvata, kojih

Nas zanima u prvom redu pravo srediste

dijela

jezgra iznajprije

bila

utoka zemlja izmedu Rase na Bosne a Vrbasa i donje i

Cetine, odnosno Neretve, na zapadu, pogranicnoga gorja na sjeveru. istoku, pa Drave i stajersko-kranjskoga jednu politicku cjelmu, All ni ovaj teritorij nije vazda stalno stvarao toj pojavi trcba da Razlog vec je bio sada prostraniji. sada tjesnji. zemlje. Pogled na kartu traiimo u geografskom smjestaju hrvatske hrvatska zemlja vecma najugoistocne Evrope odmah nas uci. da i

ginje

evropskomu Istoku. Ona a taj doduse znatnim dijelom na Balkanskom poluotoku.

Zapadu

prostire

njegovu utjecaju, nego

se se

rado nazivlje istocnim, no upravo u svojem sjeverozapadnom dijelic seze on daleko na zapad. Tako su primjerice Osijek, nedaleko od sje-^ veroistocne, i Sarajevo, nedaleko od jugoistocne hrvatske mede, gotovo iste

luka

geografske duzine kao juznotalijanski Otranto, a Pozega, BanjaImotski malo ne pod istim meridijanom kao Tarento; dok i

Zadar nesto zapadnije smjesten od Mesine na Siciliji, a Rijeka od same malo istocnije od Napulja. Sve nam to dakle pokazuje, da hrvatska zemlja ima prama zapadu isti smjestaj kao i juzna Italija. A to bas i jest razlog, sto je najveci dio pomenutih zemalja za konacne razdiobe rimskoga carstva godine 395, po Hr, pripao Zapadu, a istom docnije Istoku zbog poHtickih intercsa njegovih. Hrvatska je dakle zemlja (kao i juzna Italija) dugo kolebala izmedu Zapada i Istoka, dok konacno nije (poglavito uz more) u njoj prevagnuo zapadni utjecaj, je

Salerna, a

Nadalje hrvatska se zemlja nalazi

Ona

Evrope.

na razmedi srednje i juzne naime prostire onim predjelima, gdje se Balkanski

poluotok hvata trupa evropskoga. Ogledamo li na karti evropska poluotoka, opazit cemo, da Pirenejski rastavlja

tri

juzno-

od trupa tesko prohodno gorje Pireneja, a Apeniaski opet visoke Alpe Balkanski pak poluotok nije odijeljen visokim gorama, vec su ovdje ;

medom rijeke Kupa, Sava i Dunav. Sto je ovoj medi na pripada evropskom trupu ili srednjoj Evropi, a sto je na Balkanskom poluotoku ili juznoj Evropi. Velik dio pomenutc

prirodnom sjeveru, jugu,

mede

hrvatskom zemljom i to tako, da manja cest njezina evropskomu ili srednjoj Evropi kao sastavni dio velikoga podunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja, to jest hrvatsko Zagorje, prolazi

ostaje trupu

Podravina

citava

Slavonija

sa Srijemom, dok veci dio pripada kraskoj gorovini ili juznoj Evropi. Taj geografski dualizam hrvatske zemlje, koji se jos i jasno odrazuje u klimi,. fauni i flori, mnogo je puta nepovoljno utjecao na razvoj politickc i

Balkanskom poluotoku

narodne

proslosti.

Ne da

naime poreci, da onaj kraj hrvatske izmedu Save, Drave, Kupe Dunava, a pripada srednjoj Evropi, pokazuje sasvim drugi karakter od krajeva njemu na jugu, pace bilo je vremena, kad su oba dijela stajala u se

zemlje, sto se prostire

protivstini i neprijateljstvu jedan protiv drugoga. Stoga Rimljani danasnju hrvatsku zemlju podijeHli medu dvije

Panoniju

Dalmaciju, a na njihovim se tragovima obje hrvatske knezevine, Panonska i Dalmatinska, i

vme, naime Slavonija

Hrvatska

Dalmacijom.

docnije

jesu

vec

pokrajine,

podigose

zatim obje bano-

Obala Hrvatska se zemlja prostire uz more i obiluje otocima. priza mjcsta zgodnih hrvatska ima lijcpih zatona, zaljeva, draga i natpa zaljev, Kastelanski i staniste brodova, narocito Kvarnerski talijansku obalu. To jednolicnu sucelnu kamo i kud kriljuje u tome Venecija, glavnim razlogom, da se je za nju toliko otimala i jest bilo otvoren6) izbjegavati voljelo a obale, jer u doba, kad se plovilo duz gospodstva nad Jadranskim morcm, pucini, bez nje nije moglo da bude smjestaj mnogo dosigurne plovidbe put Levanta. Primorski je gradovi, medu njima u prvom prinio, da su se lijepo razvili neki zemlje Zadar, Spljet i Dubrovnik. Ali polozaj hrvatske

niti

redu Senj, unutrasnje krajeve korismji, uz more bio bi kud i kamo znatniji i po ulazile u nj i tako spajale unutrasnjosti kad bi ovece plovne rijeke iz u Jadransko more, utjecu Primorje sa Zagorjem. No one rijeke, sto su suvise kratke i phtke ne mogu se dovoljno razviti, buduci da najdonjem tijeku plovna za osim jedine Neretve, a i ta je jedino u od Zagorja visoke plavece brodove. Konacno rastavljaju Primorje neposredno od obale, kao nine, koje se dizu u visinu nerijetko izuzevsi usko Primorje nema Vele'bit, Mosor i Biokovo. Zbog toga ili drugim rijecima, mora, preostala hrvatska zemlja osobite koristi od hrvatske zemlje, pored sve duge i razvedene

sam znacaj

citave

morske obale, u glavnom ipak

pretezno kontinentalan. imamo pred ocima

U povijesti hrvatskoj treba dakle vazda da se geografski smjestaj hrvatske zemlje: ona srednje i

Istoka,

nalazi na razmedi evropskoga Zapada izmedu juzne Evrope, ona je u sredini u njoj se uza sav primorski polozaj ipak pretezno i konacno

razvio kontinentalni zivot.

II.

Prchistorija,

Iliri,

Rimljani

Scoba Naroda.

sigurni znaci covjeku Prchistoriia. Poceci kulture, odnosno prvi koja obuhvata starijc svojstvena razuma, gube se u p r e h i s t o r i i, njegove prosvjete, a i roda Ijudskoga odsjeke u razvitku i najstarije svjedocanstva. pismena o njima nam se nijesu sacuvala nikakova broncano i kameno, Prehistorija dijeli se na tri glavna doba: na pojedma vec prema gradi, od koje su bila sadjeljana j

z e

1 j

oruda

e z i

oruzja,

kao

sto su nozevi, sjekire, vrsci strelica

bodezi, macevi. cekici, nadzaci se

na podrazdoblja

drugo.

kameno doba na

sulica,

Ova glavna doba raspadaju starije

p a

e o

12 koje

dulje potrajalo

razdobljc

prijelaz

sviju ostalih zajedno,

novije

broncano

ili

neolitsko

doba cini b a k r e n o, ali je ono ipak blize neolitskomu, nego li broncanomu, dok se zeljezno doba razdvaja na starije ili halstatsko na mlade ili latensko. No ova doba ne valja shvacati kao da su se po citavoj Zemlji zapocela zavrsila u isto vrijeme, jer u nekim naprednijim stranama, poglavito na Istoku (tako u Egiptu i Mezopotamiji), vec je covjecanstvo odavno poznavalo kovine, dok je u drugim ;

sjevernijim i udaljenijim krajevima negdje jos cvalo neolitsko, a negdje jos uvijek prevladavalo paleolitsko doba. To je dakle upravo tako, kao sto je primjerice s grckom ili rimskom knjizevnoscu, koja je vec davno ocvala u svojoj domovini, a da istodobno, kazimo, Sloveni i Germani jos ni pisma nijesu poznavali, sta vise, i dandanas ima nekih divljackih plemena, ponajvise u Australiji, koja jos uvijek zive u kameno doba. Ova dakle razdioba u tri doba nije toliko kronoloska, koliko

karak-

tense izvjesni kulturni stepen Ijudski,

U starije paleolitskodoba hranio se covjek, ziveci bijedno u omanjim skupinama, poglavito od lova, koji mu je bio glavnim zanimanjem, a onda i od ribanja. Svoje je boraviste kao nomad vazda mijenjao trazeci hrane i zaklonista ispred divlje zvjeradi i nepogoda vremena, bilo pod krosnjastim deblom, bilo u pecinama (spiljama). Obradivanja tla, domacih zivotinja i glinenih posuda jos ni)e poznavao, i jedino orude biU su mu isprva drvo i kamen, ponajvise kremen, od kojega je otkidao, odlamao i odbijao da

njima posluzi,

ali

izglacati

jos nije znao.

manje komade, Tek u mlade

paleolitsko

doba covjek je naucio, da se posluzi i zivotinjskim rogovima kao podesnim orudem, pace i za nakit. Medu na,znatnija paleolitska nalazista u Evropi ubraja se naseobina paleohtskoga covjeka starijega razdoblja kod danasnje Krapine u hrvatskom Zagorju, gdje se uz preostatke covjeqega kostura bar od deset mdividua razne starosti naslo i golemo mnostvo kosti raznih kostima

diluvijalnih zivotinja

primitivnoga

Neolitsko doba

otvora

kamenoga oruda. neprekidni

slijed

Ijudske

kulture

do danas. Sada covjek nije vise jedino nomadski lovac i ribar, nego je sebi priblizio neke korisne zivotinje i biljke, to jest on je postao sto car 1 ratar. To ga je navelo, da je uzeo sebi stvarati stalna naselia, naime veca ili manja selista gradeci ponajradije buduci da bez vode nije mogao zivjeti po dolinama uz rijeke i potoke te uz jezera more svoje kolibice povrh okruglasto iskopanih jama.

â&#x20AC;&#x201D;

13^

Nad njima

kolje,

podigao rasljasto

opleo ga granjem

pleterom, a

strah od grabezpbvodanj onda sve to oblijepio ilovacom. covjek jos u neoda je Ijivih zivotinja i nevaljalih Ijudi bjese razlogom, (sojenicama) litsko doba uzeo graditi svoje stanove na sosnicama Dalja znacajka u rijecnim ili jezerskim plicinama nedaleko od obale.

cesti

je covjek stao praviti glinene posude dok je od d o m a c i h zivoornamentike, s tragovima primitivne a uza nj je kao vjerni govedo, tinja gojio kozu, ovcu, svinjce,

neolitskoga doba

drug

lovski

nema u

govao

Ian,

doba

jecam

izvjesnih

jos

donosili

t r

samo konju kao domacoj

nigdje traga.

proso,

biljaka

zivotinji

covjek

zacijelo u blizini svoje kolibe,

se oblaci. Sluzio se

kamena razne mu

kucni cuvar pas;

neolitsko

sijao psenicu,

jest,

oruzjem

tada

pa nje-

orudem od izglacana

vrsti, koje je cesto dobavljao iz daleka ili su imao g o v c i. Bez sumnje je covjek vec tada a narocito o zivotu preko groba^

religijoznih predodzbi,

pokazuje pokapanje mrtvaca po stalnom nacinu, naime u skvrcenom polozaju. Isto je tako covjek tada zivio i u nekoj

kako

drustvenoj

organizaciji,

no da

familijarnoj (zadruznoj)

ili

ca ple-

menskoj, toga ne znamo. Neolitsko je doba dakle polozilo osnovu ratarskomu ili seljackomu stalezu. U danasnjc hrvatske zemlje ova je razmjerno visoka kultura prodirala s juga, Srijem, gdje i a najgusce bjese naseljena danasnja ravna Slavonija - Kormadin Jakovo su sto kao naseobina, velikih tragovi su se nasli i Sama(kod Zemuna), Bapska (kod $ida), Vucedol (kod Vukovara) (kod Butmir nalaziste je neolitsko tovci (kod Osijeka). No najznatnije Evropi. u vrsti te prva Sarajeva) u Bosni, koje se uopce broji medu Tude je nekoc bila tvornica oruda, oruzja, glinenih posuda s veoma spiralnom ornamentikom, onda kipica i idola, kakih se

znacajnom

nije

naslo

Butmir

jednom drugom evropskom neolitskom nalazistu. bjese ocito u neolitsko doba srediste razni

mjernovisokekulture. Bakar bijase prva kovina,

kojom se covjek stao

sluziti

jos

nakita, pa

pod kraj neolitskoga doba za izradivanje oruzja, oruda na bronstoga jest bakreno doba zapravo prijelaz od kamenoga kositra i lO'/o dodade bakru cistom da cano, kad je covjek naucio, (tuc), bronc zvanu slitinu, tako dobio tvrdu, zutu, sjajnu metalnu u tragova karaktcristicnih Bakreno doba ostavilo je nekoliko veoma i

hrvatskim zemljama, a po obliku sto su nadeni u Ugarskoj, gdje

su predmeti sasvim srodni onima, bila

u bakreno doba razmjerno

veoma kolicina

razvijena kultura. Glavna nalazista naumicc zakopanih velikih bakrenih predmeta, koje upucuju, da je tamo nekoc bilo

skladista

Ijevaonica,

jesu Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar, Karavida (kod Bosanske Gradiske). Broncano dob a, kojemu bismo mogli za hrvatske zemlje odrediti pocctak nekako oko godine 2000. pr. Hr., a svrsetak oko 1000., odlikuje se kratkim bodezima, onda macevima, kopcama (fibuili

Becmen (kod Zemuna)

lama), vrscima kopalja

strelica,

srpovima, sjekirama

ornamentikom

spiralnom

na posudama. Nebrojeni ostaci oruzja pokazuju jako razvijeni ratnicki stalez i tome dosljedno razvijeniju drustvenu organizaciju s gospodarima, kmetovima i robovima. Sada se javlja i konj kao domaca zivotinja, a uza nj i kola. Sada gradi covjek tvrde gradove na uzvisinama od nagomilana kamenja, bez sumnje u ratne svrhe, dok je nizi stalez Ijudski, narocito i

seljacki,

jos

dalje zivio

stalez razvio se

u kolibama i

r t

dadu broncu potrebnu

na sosnicama. Uz ratnicki i seljacki k i, jer samo su vjeste ruke mogle da

Ijepotu

i sjaj. Uporedo s time procvala je gizda: igle ukosnice za zene, ogrlice, narukvice, podlaktice, pa razne kopce (fibule) za luk, jasni su dokazi raskosnijega zivota

raskos

razreda Ijudskih. Nesumnjivo se u to doba podigao i ukus i pravilo alkoholno pice. Nacin odijevanja takoder se usavrsio, a kroz sve to i trgovina s domacim i stranim putujucim trgovcima. koji su vec tada prolazili Evropom. Ovo je doba obilno zastupano u hrvatskim zemljama, a narocito su karakteristicni citavi skupovi (depot) namjerice zakopanih predmeta; ta su mjesta Bizovac (kod Osijeka), Sobunar (predgrade sarajevsko), Toplicica (kod Budinscine u hrvatskom Zagorju), Krehin Gradac (kod Mostara), Novigrad na Savi (kod Broda) s naseobinom na sosnicama i Sitno (kod odiicnijih

Ijudski u hrani

Spljeta),

Pocetke upotrebe

zeljeza

u danasnjim hrvatskim zemljama

mozemo datirati oko godine 1000. prije Hnsta, i to godme 500. pr. Hr., a latensko dalje do pocetka nase dakle suvremeno Ilirima

dranu

bronc.

Keltima.

kao

grckoj

halstatsko ere.

Ono

do je

na Jadoslo, kao nekoc

kolonizaciji

rimskomu osvajanju. Nema sumnje. da je ,uga (iz Grcke) i sa zapada (iz Etrurije). Sada se posvuda rasprostranilo cesto umjetnicki izradeno oruzje, tako da su se mogle

obrazovati

velike vojske, ali je u upotrebu dosao i korisni plug, da umnozi rataru zetvu. Sada gradi covjek kuce od kamena i pecene opeke, a za nakit uzima uz bronc jos i srebro, zlato, jantar i staklo, i

pojavio

trgovini

<iok

novae,

najprije

strani,

onda

domaci

drustvena organizacija s pojmom u plemenskim organiprovedena svuda i posvema vladara drzave Mrtvace svojc predodzbe. religiozne zacijama, a doljerane su i razne sahranjivao. je ili ih covjek je tada palio i pepeo im stavljao u zaru U oba slucaja im je u grob mctao raznoga nakita i oruzja, a u popo svim sude zacijelo i hrane, Nahodaji zeljeznoga doba obilni su hrvatskim zemljama, ali je karaktcristicno, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema ciste halstatske kulture, vec je ona dosada vazda nadena bilo pod jacim bilo pod slabijim utjecajem latenske. U Hrvatskoj najznatProzor-Vital i Kompolje. Otocca je nalaziste u okolisu

<ilirsko-keltskih plemena).

Tada

nije

Tude

uz kopce,

od zice, pa u izradbi danasnjim lickim crvenkapama, naslo

nacinjene kao

dvostruka

spirala

broncane kape, slicne broncanih ploca s lijepim figurama ratnika i nekih krasno izradenih te konjanika u kasu, a to pokazujc kopljem sa stitom, sljemom i utjecaj. Ali najznatnije je nalaziste

snazan staroetruski

Glasinac

kod Sarajeva, jer natkriljuje jedinstvencscu metalotehnike i tipoloskom stranom sva ostala u Evropi, pa i isto halstatsko. Svi nadeni nebro^eni predmeti

pokazuju autohtoni lokalni znacaj, a pripadaju starijemu

cisto zeljeznomu razdobiju, Kojemu su plemenu pripadali

kulture,

stava

toga

znamo;

vlasnici ovih drevnih svjedocan-

samo za ona

zeljeznoga doba

fnozemo punom sigurnoscu kazati, da su preostala od prvih nam poznatih zitelja na danasnjoj hrvatskoj zemlji, II r a i docnije dosei

Ijenih

t a.

raspadahu se na mnogobrojna plemena nastaBeca i vajuci iznajprije svu zemlju juzno od srednjega Dunava (kod imenom pod protegose Budima) do grckih meda, dok se na zapad Veneta do rijeke Pada. Oni su bili hrabar narod, vise pastiri negoli Iliri

Kelti.

Iliri

vazda spremni srnuti u boj i pogibao, a bitnost njihovc smjelo hajduslvo na kopnu. borbe bjese drsko gusarenje na moru otpornost, velike su i hrabrost su Pored dobrih svojstava, kao sto nesloga u stalnoj strasna im mane bile pozudna odanost picu i ratari,

pratnji

krvne osvete.

prvoj

polovici IV. vijeka prije Hr. stadose

njih udarati Kelti (Gali) seleci iz svoje

prvobitne domovine Galijc.

Zauzevsi Posavinu i srednje Podunavlje osnovase Kelti. ispremijcsani glavno negdje jace negdje slabije starijim Ilirima, vise oblasti, a Balna provale Potom Sisak). (Siscia, je srediste bila Segestika

kanski poluotok

prouzroce

medu

Ilirima

opceno komcยงanje stisnuvsi

konacno na prostor, gdje se kasnije djelomicno nastanio hrvatski narod. Ovdje bijahu u vrijcme prije dolaska Rimljana glavna ilirska plemena Ard e od Vojuse rijeke (u Albaniji) do Neretve ih

sredistem u Rizonu

(Risan),

docnije u Skodri

(Skadar),

De mat 1

izmedu Neretve Krke sa sredistem u gradu Delminiju (danas gradina Borcani kod Zupanjca na Duvanjskom polju u Bosni) i Liburni od Krke do Rase po otocima sa sredistem u Skardoni (Skradin), na glasu kao smioni gusari na svojim brzim ladama, Njima na sjeveroistoku izmedu Kapele, Une, Zrmanje i Velebita sjedili su keltskoi

Japudi,

mjesanci hrabri

ilirski

do Daruvara J a

dalje

a izmedu Save

na istok B

e u c

Dunav

Drave od Varazdina a oko usca Save u

i u danasnjoj sjevernoj Srbiji keltski Skor disci. Jos u VII. vijeku uzese Grci naseljavati neke otoke i mjesta na primorju, tako Isu (Vis), Korculu (Kerkyra melaina). Far (Hvar) te Epetij (Stobrec kod Spljeta) i Tragurij (Trogir).

Bojevi s Rimljanima uredise

i rimsko vladanjc U prvoj poli III. vijeka Ardieji mocnu saveznu drzavu raznih ilirskih plemena pod

kraljem Agronom, a poslije smrti njegove

preuze vladanje udovica da su stali napadati ne samo grcke naseobine, nego i samu Grcku, pace i italske trgovce, a to ih je dovelo u sukob s Rimljanima. Prvi sukob svrsi se (228. pr! Hr.) porazom Teutine vojske i mornarice, i tako poloze Rimljani osnovu svojoj vlasti u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. No istom poslije ponovnih ratova, narocito s ilirskim kraljem Genrau Teuta.

tijem

Iliri

(167.

ostalim

pr.

medutim

Hr.) te

plemenima,

toliko vec osmjelise,

dugotrajnih

bila je

godine

borba

hrabrim

poslije Hrista

Delmatima i konacno skrsena

zauvijek njihova snaga, a rimsko gospodstvo utvrdeno. Pokorene zemlje razdijele Rimljani na dvije provincije: sjeverni dio izmedu Kupe (Colapis), Save (Saus), Dunava (Danuvius), Drave (Draus) i Mure (Murus) prozvan bi P a n o n i o m, a juzni od j

Rase

do blizu arbanaske rijeke Mat (Mathis) te od Jadranskoga mora do rijeke Kolubare i Rudnika planine u danasnjoj Srbiji Dalmacijom. Kasnije za cara Dioklecijana (oko 300. po Hr.) obje su provincije na danasnjem hrvatskom tlu razdvojene na dvije manje Panonija bi razdijeljena na zapadnu iliPannoniaSavia sa sredistem u Sisciji i na istocnu iliPannonialnferior (doc-^ mje Sirmiensis) sa sredistem u Sirmiju (Mitrovica), dok se Dalmacija raspade na pravu D a 1 m a c i u sa sredistem u Saloni (Solin) i (Arsia)

Prevalitanu

sa sredistem u Skodri (Skadar).

Pored pomenutih

glavnih gradova razdin),

su u obje Panonije

bili

Marsonia (Brod na

(Vinkovci); u Dalmaciji

jos

ovi

Mursa (Osijek

Savi),

Prevalitani

Aqua Viva

donji grad)

(Va-

Cibalae

Tarsatica (Rijeka), Senia (Senj),

Aenona (Nin), Jadera (Zadar), Tragurium (Trogir), Muicurum (Makarska) Epidaurum (Cavtat) na m o r u, a Scardona (Skradin), Burnum i (Supljaja kod Kistanja), Bistue Nova (Zenica) Doclea (Dukljan kod i

Podgorice u Crnoj Gori) Absyrtides (Cres

unutrasnjosti. Od

otoka

isticu se

gradom Apsorus (Osor), Curictae (Krcki otok) s gradom Curicum (Krk), Arba (Rab) s istoimenim gradom, Brattia (Brae), Pharus (Hvar) s istoimenim gradom (danas zajedno)

Losinj

pa Issa (Vis) i Corcyra nigra (Korcula). Svakoj provinciji bijase u starije vrijeme na cclu uprave od cara imenovani namjesnik (legatus Augusti pro practore), u cijim je rukama bila i vojnicka gradanska (upravno-sudacka) vlast, no kasnije za cara Dioklecijana bude napose imenovan vojnicki zapovjednik (dux), a napose civilni upravnik (praeses). Rad namjesnikov nadzirali su Starigrad),

zastupnici pojedinih opcina, koji su se svake godine sastajali na sabor (concilium) u

benost bjese

glavnom gradu, a mogahu se ravno potuziti caru. Sudu Dalmaciji razdijeljena na tri konventa (conventus

od kojih je sjeverni sacinjavala Liburnija sa sijelom u Skardoni, srednji prava Dalmacija do Neretve sa sijelom u Saloni, a

juridicus),

juzni preostali dio provincije sa sijelom u Naroni, Carski je namjesnik

bio

duzan da putuje provincijom

sava kaznene bijase jos

civilne parnice

kao glavni

da na stalno odredene dane rjeUz namjesnika

doticnoga konventa,

financijalni cinovnik

pazeci na carske prihode,

narocito

srebrnih rudnika. Narocitu brigu vodila

procurator Augusti

bogatih dalmatinskih zlatnih je

rimska vojska oko obrane

Dunava citav niz tvrdavica uz rijeku, onda brodovlje, Dravu (do Murse) u Savu (do Sirmija), pa brojne vojnicke posade budno su pazile na kretanje barbara preko granice, U tim je krajevima, u prvom redu u sjevernoj istocnoj Panoniji, to jest u danasnjoj zapadnoj Ugarskoj u okolisu Beca te u Srijemu, bilo katkada na okupu do 150.000 momaka, a prebivali su u ucvrscenim taborima (castra), od kojih vremenom nastadose mnogi gradovi. granica duz

koje

ulazilo u

Ovi vojnici bijahu glavni romanizatori Panonije Dalmacije, tako da domaci jezik brzo stao gubiti ispred latinskoga, narocito u gradoi

vima, s

medu kojima

amfiteatrom

isticu

vodovodom,

skom palacom, amfiteatrom

kao kolonije osobitim sjajem Salona s kovnicom novca Sirmij s cartvornicom oruzja.

Siscia i

2ivahnu trgovinu podupirahu od vojnika izvrsno izgradene ceste, je vodila djelomice uz morsku obalu iz Italije od Tarsatike preko Salone do Skodre, onda od Salone preko danasnje Bosne s mostom preko Save u Sirmiju, te od Siscije do Sirmija uz od grada Aqua Viva Podravinom do Murse, a odavle opct Savu u Sirmij, gdje se sastajala s cestama, koje su s jedne i druge obalc Save vodile do Singiduna (Beograd), otkuda se putovalo u Carigrad. Uopce za rimske uprave pokazuju Panonija i Dalmacija takovo materijalno blagostanje, za kakovo se vise nikad kasnije ne cuje. obrazovanost bjese na visokom stupnju, jer su objc I dusevna osobito ona, koja

provincije

Klaudije

dale

rimskoj

Aurelijan,

11,

drzavi

Probo,

valjanih

vise

Karo

kao

careva, Taj

Dioklecijan.

sto

posljednji

nedaleko Salone palacu, u kojoj je mirno zivio odrekavsi Panoni se nadalje isticahu kao vaIjani obrtnici, a bilo je medu njima i umjetnika, narocito kipara, koji su u fruskogorskim kamenolomima (Almus mons) radili za Dioklecijasagradio

se prijestola (Salonae Palatium).

novu palacu, Rimski vojnici i trgovci bili su prvi, koji su u obje provincije, gdje se ono u drugoj polovici razgranilo.

najtezi dani stigose krscanstvo

unijeli III.

pod

klecijanova za njegovih progona protiv krscana.

krscanstvo

vijeka vec snazno

kraj vladanja Dio-

Tada

304. prepatio

mucenicku smrt s vise drugova salonski biskup sv. Dujam (DomniusJ, a u panonskom gradu Sabariji (danas Szombathely) siscijski biskup sv. Kvirin, dok je narocito jos u Srijemu mnogo znacajnih krscana predano krvnicima. No doskora poslije milanskoga edikta cara Konstantina (313) uzc se krscanstvo slobodno razvijati, Sada su potpadali pod salonsku nadbiskupiju u Dalmaciji gradovi Arba, Jadera, Scardona, Narona, Epidaurum, Bistue Nova, Stridon (danas po svoj prilici Zrinj kraj Une) i Katera (Kotor). U Panoniji opet postadc Sirmij sijelo nadbiskupije, kojoj pripadahu na danasnjem hrvatskom zemljistu biskupije u gradovima Cibalae, Mursa, Bassianae (Petrovci u Srijemu) Siscia. Pored toga nalazimo vec veoma rano po dalmatinskim otocima samostana, a veliki crkveni otac sv. Jerolim bijase rodom iz Stridona, Pace samo Arijevo krivovjerje naslo je svojih privrzenika u Panoniji, a biskup Valens u Mursi bio im je voda tek iza mnogogodisnje i teske borbe bjese krajem IV. vijeka ova :

;

hereza

istrijebljena.

Seoba Naroda. U takim macija,

se prilikama

nalazila

Panonija

Dal-

kad zapoce Seoba Naroda. Najezdc barbarskih naroda, na-

Germana, a s teznjom, da sc nagrabe plijena u bogatim rimskim gradovima, pocinju se vec u drugoj polovici III, vijeka, to jest onda, kad preuzese maha unutrasnje borbe oko carskoga prijestola, prouzrocene obijescu rimske vojske. Zbog toga nastade velika

Tocito

nevolja, a drzavni porezi postali su tako teretni,

da se dogadalo, e porez bio veci od prihoda. To opet prisili seljakc, da su stali jatomice ili bjezati u gradove ili da su se predavali bogatasima, neki kao poluslobodni Ijudi (coloni), a drugi opet kao robovi (servi). Propascu seljackoga staleza ponestalo je potrebne vojske u tolikoj mjeri, da su carevi vec krajem III, vijeka uzeli naseljavati razne barbarske je

narode u opustjele krajeve uz pogodbu, da sluze kao vojnici. No poslije provale Huna u Evropu (375) ponestade svakoga rcda, )er su otada i vcliki narodi, kao G o t i, stali pod silu bjezati u carstvo. Uvjeren, da se vise ne da odrzati jedinstvo carstva, razdijeli ga pred smrt car Teodosije Veliki godine 395, na dvije polovice na i s t o c n o (bizantinsko) sa sredistem u Carigradu (Bizantu) i na :

zapadno

Rimom,

Pri ovoj razdiobi predvoji se i Balkanski poluPanonija pripadnu Rimu, dok sve ostalo s provincijom Prevalitanom ostade Carigradu. Ova je razdioba osira politickih imala jos i vjerskih i kulturnih posljedica, a tragovi se njihovi s

otok, jer Dalmacija

opazaju

jos

danas.

Skoro potom isele se Zapadni Goti pod vodstvom svoga kralja Alariha preko Panonije harajuci i plijeneci u Italiju, a odavle u Spaniju (408), dok Huni pod A t i o m utvrde vlast svoju u danasnjoj 1

Ugarskoj sa sjedistem negdje blizu danasnjega Debrecina

zauzmu Po Atilinoj smrti (453) propade hunska drzava, a Panonija dode pod istocno-rimsko carstvo, ali kad Germani s Odovakarom godine 476, obore zapadno carstvo, nagovori istocni car Zeno Teoderiha, vodu Istocnih Gota, da provali sa svojim narodom u Italiju preuzme vlast od Odovakara, Teoderih to ucini osnovavsi tako kraljevstvo Istocnih Gota (493) u Italiji, kojoj on (441)

srijerasku

Panoniju.

pripoji vlasti

a c

istocQO-gotskoj

Panonije

obje

ostadose

(savsku

srijemsku).

do godine 535,, kad zapoce bizantinski car Justinijaa rat, koji se svrsi propaScu istodnogotskoga kraljevstva, a Panonija Dalmacija pripadnu istocnom carstvu, Za toga dugotrajnog i teskoga rata prvi se put pojavljuju u obje

Panoniji

Dalmaciji S

o v e n

provincije

20 ni.

Razdioba hrvatske

povijesti.

Proslost naroda hrvatskoga raspada se na cetiri doba.

Prvo doba

ide od onoga vremena, otkad se Juzai Sloveni, od kojih se docnije jedan dio stao okupljati oko politickoga imena

HrV

naseljavati u svojoj danasnjoj postojbini, pa do ugarskoga kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskoga, to jest od druge polovice VL vijeka do godine 1102, Za to vrijemc od preko cetiri stotine godina narod hrvatski zivi ponajvise samostalnim drzavnim zivotom, voden u pocetku plemenskim zupanima,

uzese

t i,

krunisanja

onda knezovima, a konacno kraljevima. U to se doba Hrvati otese srecno vlasti franackoj, obranise od navala Mlecana, Arapa (Saracena), Bugara, Madzara i Bizantinaca, te se docepasc kroz neko vrijeme politicke premoci na sjeverozapadnoj obali Jadranskoga mora. No podjedno uzese drzavu hrvatsku sve to vectna slabiti unutrasnji razdori, uvjetovani

tickoga s

zivota,

ovi

Ugarskom, bolje reci

je s

slovenskim demokratskim shvacanjem polikonacno dovedose u drzavnu zajednicu njezinim kraljem.

Drugo doba obuhvata vrijeme od godine 1102. do 1526,, ili od krunisanja Kolomanova hrvatsko-dalmatinskim kraljem u Belgradu do katastrofe kod Mohaca. U to doba imadu Hrvati zajednickoga kralja s Ugrima, ponajprije iz kuce Arpadove, onda iz kuce Anzuvinske, konacno iz raznih kuca, jer osiljenjem gordoga visokoga plemstva Ugarska s Hrvatskom postade od 1387,, odnosno 1438. dalje,

izborno kraljevstvo,

Za sve

to vrijeme Hrvati se

bore s VeTurcinom za opstanak svoj uopce. Otevsi se srecno Bizantincima, a kroz dulje vremena i Mlecanima, Hrvatska izgubi konacno Dalmaciju (izmedu 1409, i 1420.), dok joj Turci preotese najveci dio istocnih i juznih krajeva, Ove borbe s Venecijom Bizantom u starije vrijeme, a s Turcinom u poznije, ucinise, da je hrvatsko-ugarska zajednica, iznajprije vezana u prvom redu uz licnost kraljevu, postajala pod utjecajem necijom

Bizantom za Dalmaciju, a kasnije

feudalnih plemickih ustanova i privilegija sve to tjesnja. Jos u pocetku toga doba pridruzi se Ugarskoj banovina Bosna kao dobrovoljna siaveznica;

docnije

kraljevinom (1377), no ubrzo pade Dubrovnik umio da kao slobodna republika, ali ipak pod vrhovnim gospodstvom ugarsko - hrvatskoga kralja, srecno sacuva svoju slobodu.

pod Turcina

(1463),

proglasi

Jedini

Trece doba

to jest od moobrane od Turcina, toga najljucega i najtrajnijega dusmanina sviju Juznih Slovena, Hrvati izaberu dinastiju habsbursku svojim vladalackim domom te za njezina vladanja konacno i suzbiju Turke, pace poslije pobjede kod Siska (1593) oni uzese vec i pomisljati, kako da oslobodc izgubljenc zemlje i priklopc svojim â&#x20AC;&#x17E;ostacima kraljevstva hrvatskoga" \ jer tako nazivahu u to tuzno doba svoju domovinu, Ali podjedno im se bilo boriti za svoj drevni drzavopravni polozaj, na koji jc stala sve to zesce udarati centralna becka vlada zamislivsi sve narode u monar-

od godine 1526. do

ide

hacke katastrofe do smrti cara Josipa

liiji

u sluzbenom obziru

ponijemciti

11.

1790.,

(germanizacija)

skupiti

n t r a li z a c i a), Obrane radi pod stoga Hrvati odluce (1790) sebe privremeno povjeriti Ugarskoj, u neku ruku kao sastavni dio njezine vrhovne administracije, a sve to u nadi, da ce se onda, kad pogibao mine, lako opet povratiti u starodrevni svoj samostalni drzavopravni polozaj spram Ugarske, U to se <ioba zbise u Hrvatskoj vazne etnografske promjene doseljenjem Srba po bivsem turskom teritoriju, naime po Srijemu, Slavoniji i hrvatskoj Vojnoj Krajini, pa Nijemaca u neke gradove i na velikaske spahiluke, narocito u Slavoniji. Istodobno je Dalmacija za zlokobne mletacke stoljetne uprave stala poprimati talijansko, a jedinstvenu drzavnu upravu

Bosna,

pasaluk

iurski

istocnjacko obiljezje.

nakon

(c e

sto

joj

Sam Dubrovnik

primi veci i

ne vise tako sjajan kao prije godine 1526, njcgova podize do visoka stcpena. ali

Cctvrto doba,

dio

zitelja

islam,

nadalje zivi Slobodan zivot, ;

jedino knjizcvnost se

zaprcma vrijeme od godine 1790. do danas, ispunjaju sada zesce sada slabije borbe naroda hrvatskoga u ruku

jednu

koje

teritorijalnu

cjelokupnost

domovine, a u drugu za

uskrisenjc starodrevnoga drzavopravnoga polozaja. sto

prosirila

francuska

revolucija

svijetom,

Ideja narodnosti,

zahvati

takoder

Hrvate i Madzare, Kako pak Madzari uzese pred oci kao glavni drzavu od Karpata do Jadranskoga cilj veliku madzarsku narodnu perom, a mora, doslo je do sukoba izmedu njih ponajprije rijecima onda oruzjem (1848), Iza desctgodisnje neustavne stanke (a p s o1 u t z a m) svrsi se sukob izmirenjem jcdnoga dijela Hrvata s Ugarskom na osnovi obostrana ugovora, zvana drzavo-pravna i

vijeka,

..Reliquiae reliquiarum olira regni Croatiae"

gotovo

n a

recenica).

saborskim zapisnicima XVI.

hrvatsko-ugarska nagoda

(zak.

cl.

(XXX]

1868).

Odmah

u pocetku toga doba propade mnogovjeka sloboda republike dubrovacke (1806), a Venecija izgubi jos nesto prije Dalmaciju (1797), koja postade poslijc kratke ali uzorne francuske vladavine austrijskom pokrajinom (1815). Neprekidni nemiri i krvave borbe izmedu

krscanskoga muslimanskoga ziteljstva u Bosni Hercegovini izazvase zanimanje evropskih vlasti, pa tako zauze njihovom privolom, a mira reda radi, austro-ugarska monarhija obje zemlje (1878). dokrajcivsi tako u njoj cetiristagodisnje osmanlijsko gospodstvo. i

Prvo dob od doseljenja do

1102.

A. Knczovi hrvatski (do kraja IX.

vijeka).

Juzni Sloveni u staroj postojbini. ndocvropljani. Komparativna je filologija vec davno utvrIranima (ili zajedno uzevsi dila, da su Sloveni s Indima, Arijcima), Jermenima, Baltima (Litavcima, Letima Prusima), Grcima, Italicima, Tracanima, Ilirima, Keltima i Germanima u tijesnom jezicnom i plemenskom srodstvu, sto nas nuzno upucuje na njibovo zajednicko podrijetlo od jednoga prajezika, odnosno pranaroda, to jest od takozvanih Indoevropljana. Pitanje, gdje nam valja traziti postojbinu toga pranaroda, veoma je cesto raspravprihvacena reIjano, no uza sve to nije dodanas doslo do opceno i

zultata. Ipak se cini,

vano na kojima

kao da

je jos

najvjerojatnije misljenje, sto

bila otprilike

osno-

prema

antropoloskim kriterijima,

arhcoloskim indoevropska pradomovina

filoloskim,

u sjevernom dijelu

juznu danasnju Dansku i da su Indoevropljani zivjeli u zajednici jos u neolitsko doba, a to znaci, da je indoevropski pranarod stajao tada (oko trecega tisucljeca prije Hrista) vec na razmjerno dosta visokom stepenu kulture. Raseljavanje njegovo s time u neposrednoj vezi stojeci postanak pojedinih naroda zbio se za-

srednje Evrope, Skandinaviju.

Sigurno

ukljucivsi je

samo

amo

jos

toliko,

cijelo najkasnije

u prvo vrijeme broncanoga doba,

toga problema nauka nije Sloveni- Za najstarije

ali

zasto

kako,

rijesila.

sjediste, sto su

Sloveni

kao zaseban one plodnc

narod zapremali, mozemo velikom vjerojatnoscu srednjoevropske krajeve, koji se nalaze izmedu rijeka Visle, Dnjepra, Desne, zapadne Dvine i Karpata. Tude su im bili susjedi sa zapada Germani, na sjeveru Balti, na sjeveroistoku Cudi (Fini), na jugoistoku u crnomorskim stepama Irani (Skiti), a na jugu u Karpatima Tracani. uzeti

JoÂ§ u toj zemlji, po razlikama, koje se javljahu medu njima pa se sve ,ace isticahu, Sloveni se podijelise na tri zasebne grane z ap a d n u (Cesi sa Slovacima, Poljaci, Luzicki Srbi i Polapski Sloveni) (Rusi) i 1 s t o c n u u z n u (Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari), ved prama tome, gdje je koja od njih sjedila, :

U povijesti javljaju se Sloveni razmjerno dosta kasno. Pisci iz ranijega rimskoga carskoga doba (Plinije. Tacit i Ptolemej) nazivlju ih V e n e d 1 a (Venedi, Veneti, OdsredaL) i smjestavaju u porjecje gornje , srednje Visle, izmedu Karpata i Baltickoga mora, a to moze da znaci, da su Rimljani i Grci saznali za Slovene preko Germana

zaci,eIo germanskih trgovaca jantarom i krznom; jos i danas zivi u N,,emaca ovo ime (Wenden. Winden), kojim oni oznacuju neke Slovene. tako Luzicke Srbe u Saskoj Slovence, narocito u Stajerskoj. Znacenje i podrijetlo ovoga imena veoma je tamno, no izvan svake je sumnje. da se Sloveni sami njime nikad nijesu sluzili, dakle da je ono strano, po svoj prilici keltsko. Domace ime i

bjese

(CiiGBtHHH'b,

plur. C;ioB-feHe).

nam

koje

put ubiljezeno u pia poznadu ga nesto docnije

saca bizantinskoga carstva VI. vijeka, zapadni pisci, pace i arapski (kao 1 Sakalib), JOS uvijek

vr VI.

ni,e

konacno

sigurno objasnjeno.

P^J^^^i^ie se

â&#x20AC;˘

mr""" Vll. vijeka

trece ime

znacenja,

Premda

Sloveni

je prvi

ali znacenje njegovo Istodobno sa sloven-

kod nekih pisaca bizantinskoga carstva

takoder nepoznata podrijetla

se Sloveni

pod sigurnim imenom dadu razmjerno kasno spomenicima, ipak se moze kao pouzdano uzeti da se oni zapravo javljaju mnogo ranije, dasto pod drugim imenima! Vecma slavista naime s pravom gleda u Herodotovim Neurima u porjecju gornjega Dnjestra i juznoga Buga, neki slovenski narod,' a tako isto 1 u njegovim Budinima, a to nas dovodi u VI. vijek pnje Hrista Poslije toga nema o Slovenima uopce nikakih historijskih podataka sve do I. i II. vijeka, ili bolje reci sve do IV. i V. vijeka nase ere, kad se oni prikucise uscu dunavskomu. Oni su sc dakle u doba Seobe Naroda stali kretati sirinama danasnje zapadnc Kusi,e 1 Poljske na istok i na jug s jedne, a svakako jos i na zapad n,ec, Vish prama Odri s druge strane. U VI. vijeku raspadahu se na dvâ&#x20AC;&#x17E;e velike skupine, na Slovene i Ante Sloveni bijahu zapadna, a Ant. istocna skupina, i to tako, da ih je rastavljala rijeka Dnjestan ^rvi narod, s kojim su Sloveni dosli u doticanje, bili su Skiti, koji su neke od njih podvrgH svojoj vlasti. Na sjeverozapadu opct utvrditi historijskim

;

oko polovine

iiavale na njih

Bastarni

Germana,

vijeka prije Hrista istocnogermanski

nam u

prvi

gdje su se odigrali

Slovena

III.

pokorivsi sebi krajeve izmedu Karpata, Dnjestra

zajamceni

historiji

bojevi

Poslije Bastarna, koji se preselise

Buga,

izmedu

na Balkanski

poluotok, zavladase u joÂ§ jacoj mjeri zakarpatskim Sloveniraa

Goti

kad njihove obje drzavne organizacije razvale H u n i, dospje jedan dio Slovena pod njihovu vlast (oko 375. po Hr.). Tim sc dogadajem svrsava tamno doba slovenskoga prazi(u

III.

vota

vijeku poslije Hrista), a

zacinje se historijsko,

kretanja

njime

pradomovine na jugozapad.

poceci

prije

juznoslovenskoga

nego

obratimo

paznju nasu na prodiranje Juznih Slovena na Balkanski poluotok, nuzno je, da se upoznamo s tadanjim njihovim unutarnjim zivotom. Kultura starih Juznih Slovena. Stari Juzni Sloveni bijahu svi

pun zdravija cinio ih je podobnima, da su lako podnosili svaku nepogodu pomanjvremena kao oskudicu hrane (kad je to trebalo da bude)

krupni

a crvenkaste

visoki,

kose.

krepki tjelesni

Taj

ustroj

kanje valjana odijela.

mesom

Hranili su se svim poljskim

plodovima, ribom

domacih zivotinja, a pili su mlijeko, jecma. Inace su zivjeli priprosto i od mcdovinu i pivo jednostavno u drvenim domovima, u kojima je bilo i raznog pokuctva. Oko doma sirio se vrt i dvor (dvoriste) sa zgradama za ÂŤtoku, zvaniraa: hlevina, staja i kotac, pa uljanik s rojevima bucnih i

divljaci,

kao

svih

svareno

pcela.

Obicaje

zivot njihov crtaju nasi izvori ponajvise po-

privatni

voljno- Stari Juzni Sloveni bijahu tihi

ratarstvom

stocarstvom,

znali biti divlji

â&#x20AC;˘gdjekad

pomenuti

prelazila cist

ma da

marljivi baveci se ponajradijc

se ne da

zatajiti,

da su u prilikama

Narocito im hvale gostoljubivost, koja je rasipnost, Kao osobitu krepost njihovu vrijedi

okrutni.

im bracni

rijctku vjernost zena,

zivot,

kojih

ponajvise

jednozenstvu,

polozaj u slovenskom drustvu

pre-

uopce

nego li kod drugih naroda. Cini se, da drugi brak nije bio u obicaju, pa otale i njihova dobrovoljna smrt po muzevljevoj. No koHkogod bjese polozaj zene cijenjen u drustvu, ipak nevjesta se naime sticala kupom ili otmicom. je ona bila bez prava

bio

mnogo

povoljniji,

;

Pored ovih svijetlih strana slovenskoga drevnoga zivota znamo jos sto za i za neke tamne. Teska nesloga i svada tocila ih je oduvjek, njih znamo, a konacno bjese i veliko zlo prekomjerna odanost picu. Dok su Juzni Sloveni zivjeli u zajednici s drugim Slovenima, njihovo se drustveno uredenje nije razlikovaio od uredenja ostalih

26 su slobodno ne trpeci nad

zivjeli

nijesu

bjese

danas

organiziranih

imali

rod, p o

o d

sobom vladalacke

c a,

zacijelo

zadruzni dom

nazivlje

Osnovica

drzava.

ili

vlasti,

pa stoga

drustvenoga

nesto slicno

onome,

zadruga,

zivota sto

kojoj su bill

okupljeni Ijudi vezani najtjesnjim krvnim srodstvom.

Rodom, odnosno zadruznim domom, upravljao je domacin, obicno najstariji, a svakako najrazboritiji medu svima, koga su ostali budi priznali budi odrcdili za to izmedu sebc. Glavno dobro i imutak roda bjese blago ili stoka po pasnjacima, kojom se kupovalo i prodavalo kao posredujucom vrednotom. Sasvim je dakle i prirodno, da je pohlepa za umnazanjem ovoga blaga zacijelo cesto davala povoda sukobima ne same medu susjedima, nego i medu plemenima, jer se potroseno blago dalo najbrze

Mnogo manje od blaga u praslovensko doba zemlja, koje je toliko bilo, svako pleme moglo sebi uzeti koliko je mogloplugom sijuci sve glavnije vrsti zita, od kojih se

najlakse nadopuniti plijenom.

(stoke) vrijedila je

svaki rod

uzorati

ralom

i varila kasa. Stoga medu starim Juznim Slovenima i moglo da bude ni velikoga bogatstva ni velike sirotinje onoga, koji nije htio da radi i slusa, izgonili bi iz doma ili roda, a ti prognanici kao da bijahu jedina sirotinja, zvana h u d i, sto je znacilo i siromaha i nevaljalca, Dalja posljedica porodicnoga zivota bjese bujno

pravio hljeb nije

razvijeni domaci zivot da u Juznih Slovena docnije, lovalo.

kad Jos

je je

visoka moralnost,

nije

bilo

ali

odatle

inicijative

rdava strana,

pregnuca,

trebalo obrazovati drzavnih organizacija,

jedna posljedica

staleskih razlika, oni bijahu svi

licne

demokraciji,

jeme mira) doci do pora drugih.

medu Juznim Slovenima medu sobom jednaki, dakle

znak, da kod njih nitko nije vlasti,

mogao

sto je

stetno djenije bilo

su zivjeli

(bar u vri-

do monarhije, ocito poradi prejakoga

ot-

Kad bi se rod prekomjerno umnozio, jedan bi se dio odvojio podigao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidao sveza. Vise takih novih domova stvaralo bi vasi ili sela, u kojima su kuce vazda bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svoje i

zemlje.

Ovakovo

selo naseljeno

domovima, srodnima po krvi, smatralo njime je upravljao kao starjesina c e n k, kojega bi svi domacini priznali ili odabrali izmedu sebe. Bratstvo imalo je zajednicko prezime, obicno po pradjedu onoga roda, iz kojega je poteklo, zajednicko groblje, zajednicki zrtvenik, pa sume. Steta, sramota ili uvreda nanesena jednomu clanu bratstvaâ&#x20AC;&#x17E; kao jedno b

s t

;

27 smatrala se zajednickom, pa stoga bjese citavo bratstvo duzno osve-

svoga clana, narocito kod ubijstva to je krvna osveta, Kao sto je bratstvo postalo od jednoga roda, tako je p e m e dijeliti na vise bratstva, postalo, kad se bratstvo stalo razgranjavati krvnim srodstvom. sebc izmedu sela, vezanih a naseljenih u vise

titi

;

na kojem je zivjelo jedno pleme, zvao se z u p a, a ta je imala svoje ime ili po plemenu ili po rijeci ili po mjestu. Glavar plemena bijase zupan, zacijelo vrhovni sudac i vojskovoda citavoga

Teritorij,

plcraena,

redovito

koje

bratstva,

velicinom ispred ostalih,

drevnoscu zupanstvo postajalo zametak slovenskom ili

nasljedno plemstvu.

se istaklo hrabroscu,

bi taj

nacin bivalo, da je

u pojedinim bratstvima, a to je U sredini vecine juznoslovenskih

zupa nalazio se g r a d, poglavito u barama ili na kakovom humku grad bijase zasticen umjetnim utvrdama rova, nasipa, plota i brvana, a pleme se sklanjalo u nj ispred tudinske navale. Inace bijase u gradu i trg, gdje se kupovalo i prodavalo, a obicno se u njem sastajahu plemenska v

Juzni Sloveni kao ratari nijesu

tkogod napao,

od glavara

e c a, slozena

bili

ratnicki narod,

su junacki svoju kucu

branili

cijeloga plemena.

no kad

bi ih

Odmah na

slobodu.

u boj. Oruzje bijase im zgodna za bacanje, pa mac, pracka, strelica, a upotrebljavali su i neku vrst zastavc, zvanu luk prapor. Uz veliku hrabrost, pace i zena, koje su cesto svoje muzeve pratile na vojnu, narocito obiljezuje njihovu ratnu vjestinu vijecu birahu v o

dugo koplje

v o d

kratka

koji ce ih povesti

sulica,

lukavost, koja

neiscrpiva

straha

najvisc

zadavala njihovim pro-

tivnicima.

Stari su Juzni Sloveni vjerovali,

cijelim

svijetom

upravljaju

bozanstva, za koja su drzali, da imadu Ijudsku priliku i bine. U glavnom im je vjera bila obozavanje prirodnih

Ijudske oso-

sila kao i bog bio gromovnik P e r u n, grom on je jedini gospodario nad koji je s neba pustao munju svim stvarima, Od ostalih bogova poznat je suncani bog D a b o g, izvor svakomu dobru na zemlji, koji sve obasipava blagotvornom toplih zraka. Nize od bogova bila su risvjetloscu svojih zivotnih jccna i druga bozanstva, od kojih se dodanas sacuvase u narodnoj v Ovim se bozanstvima Juzni Sloveni uspomeni z m a e v e, prinosahu im z r t v e, obicno volove, ovce obracahu m o i t v o m i razne plodove. Pri zrtvovanju pazilo se na razne znakove, po ko-

Vrhovni

ostalim Indoevropljanima.

je ;

bi v

e s

jima

Ijudi

proricali buducnost. 2rtvu obavljao je zadruzni

;

domacin

zupan nekoga plemena, Za sudbinu Juzni Sloveni nijesu su tako vjerovali, da neka bozanstva vladaju covjekom

ili

znali, ali

to su bile sudenice

ili rodenice. Dusa je vjerovanju besmrtna, a zvali su je n a v kojnikovoj nastavlja u r a u onakav zivot, kad je promijenio svijetom. Zbog toga su se ;

covjekova bila po njihovii ona po tjelesnoj smrti pou kakovu se nalazio covjek,

Juzni Sloveni u nesrecnom ratu dragovoljno ubijali, da ne bi pali u ropstvo, vec da umru kao slo-

bodni

Jos se

da se poneki covjek moze poslije smrti pa u toj prilici da luta po svijetu. I takav da je vukodlak obdaren nadcovjecjom snagom on goni i vodi oblake, a kad sunce ili mjesec pomrce, to ga vukodlaci zderu. Sahranjivanje bilo je dvojako ili pokapanje u zemlju ili spaljivanje, S pokojnikom ostavljalo se sve ono, sto mu je u zivotu bilo najmilije, toboze da mu sluzi i u zivotu onkraj groba. Nad grobom Ijudi.

mislilo,

pretvoriti u vuka, povukodlaciti,

;

podigla

o g i 1 a onda daca, zvana

â&#x20AC;&#x201D;

g o

ili t

r a

i 1

na kojoj se davahu junacke

igre,

Razne mijene u zivotu starih Juznih Slovena pratila je p e s vjerna slika cijeloga narodnoga zivota, a narocito vjerskoga, j

ma jer

se ona pjevala uz stare vjerske obrede i obicaje. Za zabavu bile su pored prica jos i zagonetke, dok se u poslovicama kazivalo pravilo raudrosti stecene u zivotu.

II.

Doseljenje

prva dva vijeka u novoj domovini.

Prve politicke organizacijc. Juzni Sloveni historijsku pozornicu, ne samo zbog toga, sto u samostalnih

politickih

organizacija

kroz citavo

izlaze njih

kasno na

nema

vecih

doba, nego i ratnickim i dobro

ranije

radi toga, sto zivu u neposrednom susjedstvu s organiziranim narodima. Njih upravo uvlace u svijet drugi narodi, narocito istocni Germani (u prvom redu Goti) i Turani (poglavito Avari). Kako sveze i odnosi s njima nijesu vazda bili prijateljski, to su se Juzni Sloveni stali jedan uz drugoga pribijati i prikupljati mjesto malih plemenskih jedinica isticu se pomalo veca plemena, oja-

cala u borbama, a

neka od

obuhvataju po vise zupa s k n e z o m na celu po germanskomu ugledu,' uz kojega se izrijekom pominje i savjet (vijece) odlicnika. Sada se Juzni Sloveni bolje izvjezbase u ratnoj vjeStini, poprim ivsi od Germana savrsenije oruzje stvarajuci vojske, njih

Od germanskoga

kuning.

29 a time se vlast kneza kao

vojvode sve to vise ustaljivala, jer jc pomicanje na jug vazda bilo skopcano s borbama ali i o torn jedva moze da bude sumnje, da je seljenje bilo u prvom redu posljedica krvavih domacih svada izmedu pojedinih plemena. U takovim su zgodama zacijelo sazivali knezovi najodlicnije Ijude na savjet i tek u sporazumu s njima posli su u pljacku, ponajvise za seljenje

;

Razumije se, da je vec onda vrijedilo u glavnora da se ide u boj u tudu zemlju no Juzni su Sloveni ipak k nepriomanjim skupinama polazili u sluzbu ili u ili pojedince domovinc spram duznosti O carstvo. jatelju, narocito u bizantinsko ne moze u to doba uopce jos da bude govora onda se ratovalo, gdje se raislilo naci licne koristi, a protiv koga ili za koga, bjese sve jedno. To je prirodna posljedica seljenja, pace kad bi neprijatelj navalio jacom silom, Juzni se Sloveni povukose u sume i bare, ili sasvim ostavise svoje kolibe, pa se nastanise u drugom kojem kraju. blagora (stokom). pravilo,

;

Stoga

domovina tada

bilo pleme,

ne zemlja.

Pored toga jos je od presudnoga znacaja, da su se bez sumnje odmah od prvoga pocetka, kad su nastajale drzavne slovenske organizacije, one umanjivale d i o b o m izmedu vladarskih sinova ili brace, a to je dovelo do stvaranja raznih sredista. Oko njih su se okupljali pojedini rodovi, a

Samo

krvavih sukoba. jena, oni

medu

u vecim

znali sloziti

njima

onda

zacijelo dolazilo

pothvatima, a za volju obilnijega pli-

u ovece

skupine,

prestalo,

narodnoga glavni Slovenima Juznim medu dugo veoraa jos ce potrajat osjecaja ne dakle Tako historije. starije njihove je tumac za razumijevanje svoje pocetku u a to vrijedi za sve Slovene ce Juzni Sloveni cim

cilj

postigao.

Ova

slabost drzavne

svijesti

â&#x20AC;&#x201D;

historije istupati

kao

jedinstven narod

jedinstvenim

cilj em, ved zasebno, u omanjim plemenskim organizacijama, Stoga se i slovensko prosircnje i seljenje vrsilo samo postepeno bez osobitih

dogadaja, slicno prokapljivanju,

ili

kao kad

povodanj pola-

gano pomice naprijed. Prve provale Slovena i Anta u bizantinske provincije juzno od donjega Dunava, koje nam zabiljezise bizantinski Ijetopisci, zapocinju se u prvoj 'polovini VI. vijeka. Od toga vremena dakle datira i historija Juznih Slovena, obiljezena vladanjem cara Justina I. (518â&#x20AC;&#x201D;527), a jos vise njegova nasljednika Justinijana I. (527-565), sastojeci se od redovitih provala u carskc provincije s jedne strane preko donjega Dunava, a s druge u ne-

Pomicanje

seljenje.

prekidnom pomicanju na zapad u Panoniju. Kod toga podupirase Juzne Slovene dugotrajno ratovanje carstva s Perzijom, pa vandalski i gotski ratovi Justinijanovi, buduci da su tada carske cete bile povucene s Balkanskoga poluotoka, a sam Justinijan nije davao slovenskim pljackaskim provalama vecega znacenja. Jer kako Juzni Sloveni nijesu imali ni drzave ni stalno provedene vojnicke organizacije, car odista nije ni mogao doci na misao, da ce se iz njih vremenom izleci vece zlo za drzavu. Slovensko upadanje u provincije carstva ipak pokazuje dvije razlicite faze. U ranije doba Juzni Sloveni provaljuju u carstvo samo plijena i roblja

radi

vracajuci se svaki put natrag preko Dunava u svoja obitavalista- i docnije idu oni za tim, da stvore na p rekodunavsko

ispraznjenom

opustjelom

stalne

carskom

zemljistu

n a s e o b i n e. Ova druga faza narocito je u svezi s dolaskom Avara. Avari. Avari ili Obri bijahu konglomerat raznih turanskih azijskih plemena, u kojem bijahu hunsko-ugorski copori u vecini

Oko

sredine VI. vijeka stigose pod vodstvom kagana Bajana na zapadnu obalu Kaspijskoga mora i ponude se u sluzbu caru Justinijanu Drzeci se nacela, da treba barbare unistavati barbarima, car im li,epo pnmi poslanike i uze ih u sluzbu, odredivsi kaganu godisnju

novcanu potporu

nasnjo, Dobruci

danasnje Ugarske u Fotisje,

Vec oko

(558).

u Vlaskoj Italiju

samo Srijem

562. nalazimo Avarc u daa poslije odlaska Langobarda iz zapreme oni srednje Podunavlje i

nizini.

(568),

dospije

u ruke bizantinskoga carstva. No sada se razvrze prijateljstvo izmedu carstva i Avara, ,er su oni svojatah Srijem i grad Sirmij za sebe, ali u prvom sukobu pod gradom budu suzbiti, tako da je Bajan tek 580. ponovo navalio na grad i iza dvogodisnje podsade i zauzeo (582), Odmah potom unisti pozar birmi,, tako propade nekad toliko slavni grad, 1

Ijepotom

koji

mogao da

mjeri

sjajem

najvecim gradovima u carstvu. Iza toga nastade avarsko-bizantinsko ratovanje, koje potraja uz neke sada krace sada vece prekide sve do 626. S Avarima su

pomicah se naprijed

polazili

jos

mnogobrojni im Sloveni podanici u

J'anoni)!, a

i Sloveni saveznici iz Dacije (Vlaske.). Sada nasele polako bez vecih dogadaja Juzni Sloveni svu danasnju Slavoniju, Hrvatsku

jugozapadnu Ugarsku slovenacke zemlje do talijanske mede na zapadu, a do izvora Mure i Murice na sjeveru. U Dalmaciju provalise Juzm Sloveni s Avarima Ijeti 597., a potom sve cesce i snaznije, i

Sloveni nc ce iako da se je vec 599, papa Grgur I. tesko zabrinuo, da dalmaprimorje u samu Italiju. Dosada bjesc preko Istre upasti zasluznoga cara Maurikija tinsko postedeno, ali poslije prijeke smrti anarhija, dosao je upravo carstvom bizantinskim (604), kad zavlada konacno i slavna padc gradove ugledne druge na nj red. Uz mnoge i

Salona (oko

rozapadnom

614.),

dijelu

vlast bizantinske c.arevine u sjevenjome Balkanskoga poluotoka jedino Jader i Tragurij

;

te gradovi po otocima ostadose

ili

netaknuti

ili

bar nijesu

bili

ra-

zoreni.

do vrhunca, kad 626. su s azijske strane dok Sloveni na sam udare Avari na moru Slopotuceni budu imali na nj udariti Perzijci. No prvi stranu evropsku cete na veni, kad su trebali da prevezu perzijske Nevolja

bizantinskoga

carstva

dosla

Carigrad,

Avari ostavisc bojiste. potom natrag, nasto avarskom, Neuspjeh pod Carigradom nanese tezak udarac gospodstvu dosanjih protiv skocc Ubrzo njihove. slabosti jcr bijase ociti znak

Bospora,

vrate

im podanici Sloveni sa svih strana, narocito knez S a m o, srediste u Tivladar zapadnih Slovena, kojega je vlast imala svojc njihove vlasli se oslobode ringiji i Ceskoj. Poslije poraza avarskoga Save i Juzni Sloveni od Save do mora, dok su oni izmedu i Drave u Panoniji jos dalje morali priznavati vrhovno im gospodstvo. dasnji

Srijem, a i Avari sami bise stisnuti na danasnju ugarsku ravnicu sto su ga zemljistu, hrvatskom Sloveni ostadose sami na danasnjem se i Time vijeka. VI. pomalo naseljavali pocevsi od druge polovice

oko polovice VII, vijeka. Dalmaciju Za ovih navala na Panoniju Romansko se djelomice samo a isceznuo, ponajvise stari je element romanski bilo u gradove, primorske utvrdene u neke spasao bilo na otoke Rogradovima u (Vlasi, planine, provodeci odsada zivot pastirski utece mani ili docnije Latini.) Jedan se dio salonskih bjegunaca opet zadnjega Dioklecijanovu palacu, koja bjese doduse oplijenjena do svrsilo njihovo doseljenje

zitcljstvo.

kao temeljna zgrada jos je uvijek pruzala dosta zastite i stalna obitavalista krova. Pomalo urede sebi ovi bjegunci ovdje svoja e t, koji ili S p u m t a a zvanom S p i poloze tako osnovu gradu bjesalonski i sklonise se pravo poce razvijati onda, otkad se u nj romanskim prognanim gunci s otoka. Za vrijeme ovih nevolja priskoci

kuta,

ali

sam rodom i krscanskim ziteljima u pomoc papa Ivan IV. (640-642). da novccm, obilnim s Martina opata iz Dalmacije, poslavsi onamo uspjelo, je mu sto roblje, iskupi od poganskih Slovena krscansko

pace on je torn prilikom sabrao po Dalmaciji i kosti krscanskib mucenika, tako salonskoga biskupa sv, Dujma i njegovih drugova, i donio ih u Rim, gdje ih je papa dao poloziti tik lateranske bazilikc

u posebnoj kapeli.

Sloveni se medutim rasire ogromnim prostorima Balkanskoga poluotoka te susjedne Panonije i Norika, ali bez teznje, da stvore drzavnih organizacija, vec jedino sa zeljom, da nada mjesta za svoj plemenski zivot. Kako je carstvo bizantinsko tada bilo u neprekinutim teskim ratovima s Arapima, nije diralo u njih, ali kad je car Konstantin IV. Bradati (Pogonat) tako odlucno potukao

Arape,

da su zamolili mir na dvadeset godina (678), onda su i SloDalmacije poslali poslanika u Carigrad i zatrazili mir; car na nj pristane priznavsi im nasclja, a oni opet prime njega kao vrhovnoga gospodara svoga. veni

Slovcnsko

Glavno pucanstvo u Panoniji i Dalmaciji sada dadose nova imcna mjestima, rijekama i planinama, a samo ondje, gdje su culi od starih zitelja starija imena, pridrzase ih preudesena prema svome izgovoru. Tako nastade od Nona Nin, Salona Solin, Siscia Sisak, Sirmium Srijem, od Draus Drava, Saus Sava, Oeneus Una, Promona Promina, Brattia Brae, Pharia Hvar, Arba Rab. bijahu

Sloveni,

ziteljstvo. koji

—

toga

—

jasno

—

No kod

opaza,

da su se stara imena poglavito uscuvala uz more i po otocima, dok je unutrasnjost dobila uz rijetke izuzetke sasvim nova slovenska imena. Sloveni raspadali su se na mnogobrojna plemena, jer su u prvim i u novoj domovini zivot, kakav su provodili

vijekovima produzili u staroj postojbini.

Medu ovim plemenima

zupanima na celu S r b i, oba najodlicnija^ ali p o li t c k e vaznosti jos nemaju sve do pred kraj VIII. vijeka. Uz Slovene Romane na primorju preostalo je i dosta A v a r a, poglavito u danasnjoj licko-krbavskoj zupaniji, gdje im je glavar nosio ime b a a n, od kojega docnije kad Avara nestade medu Hrvatima postade hrvatsko b a n, u prvi kraj vojnicki zapovjednik. zupanija licke, krbavske gadske. Obnovljcnjc bizantinske Dalmacije. Tek poslije gubitka ravenskoga egzarhata (750) posveti carstvo vise brige Dalmaciji, isticala

su se bez sumnje vec sada

Hrva

t i

—

poslije

pada Salone vas

na neke otoke. stalih

Romana

politicki

Tada su vec

gdje krscanski zivot bio ogranicen

nastupili bolji

odnosi izmedu preo-

susjednih jos uvijek poganskih Slovcna,

moglo pomisliti bar na neku obnovu staroga

stanja. Prije

pa tako se svega

33 Spljetu uredena biskupija (odnosno naslovna nadbiskupija), kao bastinica stare Salone, a podredena bjese j

jer je jos

carigradskomu

odredbom bizantinskoga cara Lava

patri-

Izaurijskoga

III,

vas politicki teritorij carski imao potpadati pod patrijarha, Prvi biskup bjese Ivan Ravenjanin od 732.

(oko 780.), koji preobrazi mauzolej cara Dioklecijana u stolnu crkvu, koju posveti blaz, djev. Mariji, a tek docnijc bjese prozvana po sv. vlast opet dobi svoje srediste u Zadru, gdje je stonamjesnik (dux), a potpadahu poda nj jos i gradovi Spljet te glavni otoci Krk, Osor, Rab i Vergada ova oblast

Dujmu. Politicka lovao

carski

Trogir

;

ime D a 1 m a c i e (u drugoj polovici VIII, vijeka). Oblasti slovenskÂŤ. Sve su ove vazne promjene morale imati na susjedne Slovene, koji su takoder oko toga vremena utjecaja obrazovali razne vece oblasti po svojem teritoriju, s knezovima na celu. Uoci IX. vijeka one su vec postajale, a bile su u glavnom usca Cetine, pa Jadranove: izmedu usca Rase (u danasnjoj Istri) skoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem toku dalje na istok pre ma Bosni i Drini, prostirala se Hrvatska; od Cetine do Neretve Neretljanska oblast; od Neretve do Dubrovnika Z a h u m 1 e ili Hum; od Dubrovnika do Kotora T r avunja (ili Trebinjska oblast), a od Kotora do Bojane i usca Drima D u k 1 a, Sve su se ove oblasti sirile i u unutrasnjost do razvodnih planina, sto dijele vode Jadranskoga mora od pritoka Save, gdje se u porjecju gornje Bosne sterala oblast B o s n a, dok se u porjecju

pridrza

dalje

Pive, Tare, gornje Drine

Lima, omedenu visokim planinama, nala-

plaS r b i a. U posebna sirila se ninskoga niza od Risnjaka do Une i licke Pljesivice oblast, u kojoj je sve do XVII. vijeka prevladavalo ime slovensko, pa otale joj i ime S 1 a v o n i a u latinskim spomenicima, a S 1 ovinci, Slovinje u hrvatskim mi cemo je zvati panonskom Hrvatskom, Vjerojatno je, da je ona sve do pred konacnu propast Avara priznavala vrhovnu vlast njihova kagana, koji je tada joÂ§ onamosnjih uvijek bio gospodar Ugarske ravnice i Srijema, a tako zila

bivsoj savskoj Panoniji izmedu Drave, Save

;

Slovena,

Sve do pocetka IX. vijeka naziva se narod, koji se naselio u Panonije u stranim izvorima toga vremena opsegu stare Dalmacije c d n o pod imenom Slovena, dakle pod opcenitim nazivom. No nema sumnje, da su vec tada zivjela pojedina plemenska imena, a ona izidose ali S rb u prvom redu oba najodlicnija Hrvati i

M na prvo mjesto tek kod stvaranja politickih oblasti, Tako se zgodi, da se jedan isti narod, iznajprije poznat u izvorima pod imenom Slovcna, stao kupiti oko dva plemenska imena Hrvata Srba. Kako vrijeme prosirila vecma politicka kasnije vlast sc u jednoga ili drugoga plemena, tako ce i odnosno politicko narodno ime obuhvatati i

sada veci, a sada manji prostor.

Ovo

stvaranje

vecih politickih

Srba na historijsko popriste u obaju njihovih susjeda,

sredista

tijesnoj

Francima

prvi

svezi

istup Hrvata i napredovanjima

na zapadu, a

Bugarima

na istoku, III.

panonska Hrvatska u IX. vijcku. Napredovanja franacka. U drugoj polovici VIII, vijeka Franci

se vlast franacke drzave naglo

siriti

preko

se granicama Balkanskoga poluotoka.

bizantinsku Istru

pokori

Kad

Italije

osvoji

Bavarsku, podloze

stala

istok, primicuci

Karlo Veliki 788. se

noricki Slo-

dosada podanici bavarski. Ovim osvajanjima postade franacki kralj susjedom avarskoga kaganata i bizantinskoga carstva, odnosno panonsko-hrvatske i dalmatinsko-hrvatske oblasti. veni

ili

o v e n c

Avarski rat (791, i 795.-796,), Zazeljevsi prosiriti vlast svoju do Dunava i za kazan, sto su pomagali buntovne Bavarce, odluci sc sada Karlo Veliki na rat protiv Avara. Taj sc rat vodio u dva maha (791. i 795. â&#x20AC;&#x201D; 796.), a sudjelovao je u njemu na strani franackoj sa svojim cetama i panonskohrvatski knez Vojnomir (795), Avari budu potuceni, a drzave njihove nestade, Tako se konacno oslobode panonski Hrvati prevlasti avarske, ali po-

stanu podanici franacki.

Panonsko-hrvatski knez bi podfurlanskomu markgrafu, dok su crkveni poslovi predani patrijarhu akvilejskom, koji je tada stolovao u Cividalu (Cedadu), Kako je vecina naroda jos uvijek bila poganska, isceznu sada njegovim krstenjem mnogobostvo iz panonske Hrvatske (krajem VIII, vijeka), i sva zemlja izmedu Drave i Save do

reden (kao

slovenacki

istarski)

Dunava potpade pod Karla Velikoga, dok najistocniji dio njezin dobi ime Frankohorion, koje se sacuvalo do danas u nazivu srijemske Fruske gore, Dalmatinska Hrvatska dolazi pod Franke. Uto Veliki

bizantinskim

carstvom, a

pogotovo otkad

se zarati Karlo

godine 800.

35 Jos prije toga (799) pokusa furlanski markgraf E r i h provaliti u dalmatiasku Hrvatsku, no budc kraj Trsata (Rijeke) potucen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podloze svojoj

okruni za cara rimskoga.

Vrbasa te dalmatinsko-hrvatsku oblast izmedu mora, Cetine Nikifor bizantinski car kad a markgrafu, furlanskomu podrede nju

vlasti i

ugovori

Karlom mir

(803),

odrecc

Hrvatske,

dalmatinske

pri-

Medutim predrzavsi jedino primorske gradove dade se Dalmacija vec druge godine Francima, nasto ponovo plane Ijuti rat izmedu oba carstva, a taj svrÂ§i Karlovim porazom na moru. Nato bi 822. ponovo ugovoren u Aachenu mir, kojim bi potvrden i

otoke (Dalmaciju).

dalmatinska Hrvatska ostade u vlasti franackoj, onaj raniji od 803. a gradovi Zadar, Trogir i Spljet pa otoci Krk, Cres s Losinjem (Osor) :

Rab u

vlasti

IX. vijeka, bise

bizantinskoj

nazivom Dalmacija.

Sada, pocetkom

dalmatinski Hrvati pokrsteni od osnovana u Ninu zasebna

fra-

hrDalmapapi. podvrgnuta izravno bjese koja biskupija, vatska koji tinsko-hrvatski knez opet, koga je narod sebi slobodno birao vrhovnomu podvrgnut bjese slobodno upravljao zemljom, je sasvim Tiadzoru furlanskoga markgrafa, Prvi poimence nam poznati dalmatinsko-krvatski knez krscanin bjese Viscslav (oko 800.), kojega je on, kao sjediste bio Nin. Spram franackoga vladara preuzeo je

Tiackih misionara, a doskora

panonsko-hrvatski knez, duznost, da ce na carskf poziv vjerno

vrsiti

vojnu sluzbu.

umro je 814., Njemu se u gradu

Ustanak kncra Ljudevita (819â&#x20AC;&#x201D;823). Karlo a naslijedi ga slabic sin

Veliki

Ludovik Pobozni.

Paderbornu poklone oba podlozna hrvatska kneza panonski Ljudcvit dalmatinski Borna. Medutim uze furlanski markgraf K a d a 6 take okrutno postupati s panonskim Hrvatima, da se njihov knez nasilno :

Ljudevit, cije je

srediste bio tvrdi Sisak, poradi

toga

caru

potuzio

ne pomoze, dize se Ljudevit s narodom svojim na oruzje (819). Franci odmah otpreme jaku vojsku pod Kadaloom iz je Ljudevit tako odlucno razbije. da su mu Italije protiv njega, ali StaSloveni u danasnjoj Kranjskoj Timocani se potom pridruzili saveza od ustegao Borna knez jerskoj, dok se dalmatinsko-hrvatski Ludoviku.

Kad

spreman vjerno vrsiti vojnu duznost svoju na strani carevoj. Uto skupe Franci jos iste godine 819. novu vojsku, da pokore odmetnule Slovene, dok je s juga udario na Ljudevita dalmatinskohrvatski knez Borna, Ljudevit pohita najprije u susret Francima, a potuce Bornu na rijcci Kupi ametom, a samo onda se vrati natrag s

njime,

36 hrabrosti nekih nije

imao je Borna da zahvali, sto on Potom provali Ljudevit na zimu u dalma-

svojih vojnika

u torn boju poginuo.

tinsku Hrvatsku te je nemilice popali

uspjesnora ratovanju odjeknuo i

pohara.

daleko,

Sloveni sve do blizu Soce,

ostali

Glas o Ljudevitovu

sada

Iza toga uzese

se pridruze jo§

redom kroz

tri

godine (820—822) snazne franacke vojske udarati na „velikoga buntovnika", ali se Ljudevit odrza sve do 822., kad je nova velika carska

d e s e t a po redu, oko augusta kretala ir na panonsku Hrvatsku. Pred torn silom umace Ljudevit iz Siska prebjegne k Srbima, nasto Franci konacno pokore citavu panonsku Hrvatsku, dok su Timocani dosli pod Bugare, Ali ubivsi svoga domacina, nekoga srpskoga zupana, koji mu je valjda po nagovoru Franaka radio o glavi, Ljudevit se skloni u dalmatinsku Hrvatsku, Ovdje je jos 821, umro knez Borna, a naslijedio ga je narodnim izvojska, a to je bila vec

Italije i

borom

carskom potvrdom sinovac Vladislav (821. do otprilike 835.) Ljudevit potrazio je utocista kod Bornina ujaka Ljudemisla, a taj ga dade, zacijelo po franackom nalogu, ubiti (823). Vaznost Ljudevitova. Ma da nije uspio svojim snaznim us tankom, knez Ljudevit ipak ide u red najznatnijih licnosti stare hrvatskc i

No knez

povijesti.

bio jedini hrvatski vladar, koji je

oko sebe okupio Slovenaca i podunavskih Slovena, valjada Srba, ravnajuci bar kroz jedno vrijeme sudbinom citave zemlje od izvora Save do usca Timoka u Dunav, Svojim je hrabrim istupora potresao i temeljima franacke velikc drzave, a zemlju hrvatsku izmedu Drave i Save spasao od onakove kobi, kaje

pored panonskih Hrvata

jos

velik

dio

kova je stigla susjedne Slovence. Franacko-bugarski rat. Pobjeda nad Ljudevitom ipak nije donijela Francima ocekivana ploda, jer se dobrza upletu zbog pogranicnih nekih

pitanja u rat s Bugarima, kojima je tada vladao kan Omurtag. Za toga rata (827—829) provale oni u panonsku Hrvatsku i zadrze u svojoj vlasti istocnu Slavoniju i Srijem, Teske neprilike, sto ih je tada

imao car Ludovik sa svojim sinovima poradi diobe je osvojenje bugarsko ostalo trajno, pace sada njihovom potporom zavlada u zapadnom dijelu panonske Hrvatske knez Ralimir, koji bi tek 838. protjeran od Franaka, a zemlja izmedu Drave Save (osim bugarskoga dijela na istoku) cini se da je dosla pod upravu donjopanonskoga kneza P r i b i n e (t 861.), a onda njegova sina Kocelja (f 876.). Tek pod kraj IX. drzave, bjehu razlogom, da

vijeka opet se

spominje u panonskoj Hrvatskoj kao zasebni knez.

Braslav (880 beli opet

â&#x20AC;&#x201D; 900),

Kad

vjerni vazal franacki.

sjedinio u svojoj ruci citavo

istok svoje drzave u Tulln (nedaleko od Beca),

da mu

pokloni (884),

car Karlo

pode

III.

Dc-

dosao na Braslav onamo,

franacko carstvo

ratovima, sto su ih vodili car Arnulf

moravski knez Svatopluk, stajase Braslav na strani Arnulfovoj, pomazuci ga izdasno savjetom i vojskom. Za toga ratovanja pojavi se Tise nov narod, a d z a r i oni pristanu na ravnicama Dunava nasele danasnju Ugarsku uz Arnulfa, udare na moravsku drzavu (896). Dolaskom Madzara ujedared se izmijene politicke prilike u vlasti franacke nestade, a ubrzo panonskoj Hrvatskoj nalazimo panonsku Hrvatsku u najtjesnjoj svezi s dalmatinskom Hrvatskom, s kojom obrazova ona hrvatsko kraljevstvo, Knezu Bra-

;

slavu nestaje poslije 896,

traga.

IV.

Dalmatinska Hrvatska

Neretljani.

(Do potkraj IX. vijeka).

Dok

panonska Hrvatska bila pod vrhovnom vlascu franackom, dosla pod bugarsko gospodstvo, razvise se politicke u dalmatinskoj Hrvatskoj sasvim drugim pravcem, a narocito jc

a djelomice prilike

nj utjccala

Venecija.

Za rimskoga vladanja zvala sc sva zemlja izmedu donjega Pada, Alpa, Soce mora Venecija. Od vijekova donose moru alpskc mulja, praveci tako uporedo s koprijeke ovoga kraja svu silu krsa tiom pjescane otoke i otocice zvane â&#x20AC;&#x17E;lidi", dok se mocvare izmedu njih sucelne obale zovu â&#x20AC;&#x17E;lagune". Najznatniji lidi bili su Gradei tGrado) kod usca Soce, pa Kaorle, Olivolo Rialto, To je bila otodna Venecija, Za burnih vremena seobe naroda, poglavito u prvoj poloi

potrazise zitelji nekih venetskih gradova zakloniSta na ovim otocima osnovase malu zasebnu oblast, bave<H se samo brodarstvom i trgovinom. Ali za gotsko-bizantinskoga rata prisili ih srecno oruzje Justinijanovo "na pokomost carstvu (kao i svu ostalu Italiju Dalmaciju), pridrzavsi docnije sebi pravo potvrditi izabrana

vici V. vijeka,

duzda

(dux, dijalektno doze).

na otocicima Rialto

Olivolo

oblast svoje prirodno srediste.

Kad

grad

pocetkom

IX. vijeka utemeljena

Venecija

(Mleci),

stece

Vrhovno bizantinsko gospodstvo dobro

je doslo Veneciji, jer je ona za to vrijeme prosirila svoje trgovadke sveze po cijelom Istoku, prodajuci dragocjenu robu njegovu dalje

na evropski Zapad, a uvozeci na Istok u prvom redu oruzja, drvaIjudskoga roblja. Ova je dva posljednja predmeta cesto uzimala. s islocne obale Jadranskoga mora, ali je kod loga dobrza naisla na i

Ijut

odresit otpor.

Oslabljenje bizantinske vlasti. Uto se zgodi i znatna promjena u. i h a II. 1 a bizantinskom carstvu, Za traljavoga vladanja cara

Mucavca

(820

â&#x20AC;&#x201D; 829)

stigose carstvo nekolikc teske nevolje.

Domacc

Sicilije slomisc pobune pa nesrecne borbe s Arapima oko Krete bizantinsku vojnu snagu na kopnu i moru. To je bio mig, na koji su slovenska plemena uz Jadransko more juzno od Cetine, u prvom redu smioni Neretljani, redom otpali od Bizanta, a neki, smai

krstenje

svoje

trajuci

mnogobostvu, da

stvom. se

znakom podloznistva

tako zbrisali

taj

carstvu,

mnogo

vrate

biljeg dojakosnjih

cas oni se oglase kao drski gusari,

taj

dalmatinski gradovi

slobodniji,

dok

isto

opet

veza

car-

vrijeme osjete

se Venecija torn pri-

likom takoder privremeno oslobodi vrhovnoga bizantinskoga gospodstva. Kako je tada zbog gradanskih ratova u franackom carstvu

podade se i kao nova sila na moru; kao knez vladao je tada Mislav (oko 835. do 845.), po svoj prilici nasljednik Bornina oslabila

prevlast franacka u dalmatinskoj Hrvatskoj,

njoj prilika,

da se

javi

sinovca Vladislava.

Borbe

Venecijom. Sukob izmedu Neretljana

poceo se tako, da su oni

stali

Mlecana za-

hvatati mletacke trgovacke lade,

osvecujuci se za ranije im nanesene

za-

poduze borbe poslju Neretljani oko 830. svoga poslanika u Veneciju, da sklopi mir znacajno je, da se je taj poslanik torn prilikom pokrstio, Nastali domaci nemiri u Veneciji ucinise, da mir nije dugo potrajao, jer za. koju godinu Neretljani opet napadnu i oplijene mletacke lade. U tim su bojevima sudjelovali i podanici Mislavovi. Konacno se digne 839. duzd Petar Trandeniks brodovljem te uklanjajuci se sukobu uglavi najprije u poljickom sv. Martinu trajan mir s hrvatskim knezom Mislavom, a onda preplovi na susjedne neretljanske otoke, gdje je vladao knez Druzak (Drosaicus), i sklopi takoder s njime mir. Ali vec na proljece iduce godine doslo je do novoga sukoba izmedu Neretljana Mlecana, u kojem bi duzd Ijuto potucen. Cini se, da je tada neretljansko gusarenje dopiralo do franacke Istre, jer italski kralj Lotar, sin cara Ludvika Poboznoga, utanaci pocetkom 840. s duzdom ugovor (pactum), koji se imao obnavljati svake pete godine, a po njemu bjese Venecija obvczana, da za trgovacke privilegije pocijelo

;

stete.

Iza

od kraljevine Italije priskoci u nuzdi sa svojim brodovljera gradovima â&#x20AC;&#x17E;protiv u pomoc istarskim i nekim drugim sjeveroitalskim

dijeljene

joj

Slovena".

Arapski

nalet.

Oko

toga vremena utvrdili su Arapi (Saraceni

u nekim tockama (krajem 840.) juzne Italije, narocito u Tarentu, u okolici kojega su ametom potukli bizantinsko-mletacko brodovlje. Poslije toga udu na sabiba 841. u Jadransko more s 36 lada pod vodstvom

istocnjaci)

moc

svoju po

vecem

dijelu

Sicilije

proljece

otoku], (= glavara) Kalfuna, zapale na drugi dan Uskrsa Osor (na juznodalmatinska i poharaju onda papinu Ankonu, a na povratku podizc protiv mjesta Budvu, Rosu i Kotor. Sada se po drugi put do nogu pobiju kod njih duzd Petar Trandenik, ali ga Arapi 842. vrijeme zauze otocica Suska (na zapadnoj strani Losinja). U isto niz godina, dulji Bari za grad juznoitalski jedna druga arapska ceta crkvu samu oplijenisc gdje Rim, navale Arapi jos i na sam

onda

Petra (846).

sv.

Trpimir (845â&#x20AC;&#x201D;864). Medutim umre knez Mislav, a naslijedi ga 864.), praotac one dinastije, koja je Trpimir (otprilike izmedu 845, sve do pred kraj XL vijeka. Hrvatskoj u vladala uz neke izuzctke franackoga cara Lotara vlast vrhovnu Trpimir priznavao je doduse se unatoc tomu javlja nam â&#x20AC;&#x201D; a Italije, ali (840 855) k a o k r a Sebe naziva u punom vladalackom sjaju po uzoru franackoga dvora. ..pomocu bozjom knez Hrvata" (dux Chroatorum iuvatus munere i

divino),

prvi

toje

spomen hrvatskoga imena

storijskim spomenicima,

kao

sto

hi-

sacuvana nam nje-

diplogova isprava od 4. marta 852. najstariji poznati nam hrvatski okruzivali ga su matski spomenik. U Klisu imao je dvorac, gdje u Biacima (kraj Trozupani, komornici i dvorski svecenici, a tako i

upravljao njegov Obdario Kastel Su(danas Putalju u Jurja sv. crkvom kum nadbiskup Petar, od desetinom te kmetovima i curac), zemljisnim posjedom oko nje (sv. samostan je kliskoga knezevskoga posjeda. Ispod Klisa sagradio gira).

je spljetsku

crkvu,

kojom

tada

kojem je smjestio red benediktinski. vladanja napali su Bugari svoje zapadne susjede njegova Za kojim b e. Oblast njihova sirila se tada u onom planinskom kraju,

Petar), u

protjecu Piva, Tara, gornja Drina, Lira, Ibar i gornja zapadna Morava. Ovdje je vladala dinastija, kojoj bjese oko 780. praotac Viseslav, 860. bjese knezom srpskim izmedu 835. Presjam sin i nasljednik kan Omurtagov udari a

V (ili

s t

Malamir)

teznjom.

40 da pokori srpsku zemlju, ali Bugari bise suzbiti. Presjamov sinovac nasljednik kan Boris obnovi navalu na Srbiju zeleci osvetiti poraz Presjamov, Tada su u Srbiji vladala tri brata Mutimir, Stoi

Gojnik, podijelivsi po smrti oca Vlastimira drzavu. No slozna braca pobiju vojsku Borisovu i sklope s njime mir, Potom je Boris jimir

okrenuo oruzje na dalmatinsku Hrvatsku iz nepoznatih razloga, no knez Trpimir potuce ga i natjera na mir. Ovaj rat jasno svjedoci, da je dalmatinska Hrvatska tada (oko 860.) bezuvjetno i

morala negdje neposredno graniciti sBugarima.* Buduci da se izmedu Save Drave sterala franacka panonska i

Hrvatska, u Srijemu

oko gornje Drine Hrvatska graniciti

u danasnjoj sjeverozapadnoj Srbiji Bugarska, dalje na jugu S r b i a, morala je dalmatinska i

Bugarima negdje Vrbasu

zapadnoj Bosni,

to jest u danasnjoj

bojiste hrvatsko-bugarsko,

dosla

izvori

ne kazu

vlast

ali

kad

kako

dalmatinsko-hrvatskoga

Bosni dalje na istok,

gdje je

ova

kneza,

nam

valja

traziti

oblast Bosna torn

nam mrsavi

nista,

Potkraj vladanja Trpimirova padaju jos dva krupna dogadaja: zacetak raskola (shizme) izmedu rimske i grcke crkve i krstenje Bugara. Sporova izmedu jedne i druge crkve bilo je vazda, no uza sve to nije bilo e d i n s t v o krscanske crkve razvrgnuto. Raskolu j

dade povod carski dvor u Bizantu, kad svrze patrijarha Ignatija i dade izabrati ucenoga laika F o t i a na njegovo mjesto, koji u malo dana bjese zareden odmah posvecen patrijarhom. Na tuzbu Ignatijcvu obrati se papa Nikola I, na cara Mihajla III. i Fotija i javi ira, da ce stvar ispitati, a dotle se Fotije nema smatrati zakonitim paj

Kad

trijarhom.

konacno prouzroci, da je papa proglasio Fotija od svoje strane interdikt na papu njegove privrzenike (867). Zbog toga se sada citav kler unutar granica bizantinskoga carstva okupi oko patrijarha Fotija, smatrajuci samo njega vrhovnom crkvenom glavom. Upravo tada natjera car Mihajlo III. nenadanom provalom u Bugarsku kana Borisa, da je primio s narodom krst iz ruku grckoga klera tom rau je prilikom kumovao sam car, a Boris dobi na krstu njegovo ime Mihajlo (pocetkom 865.), No kad patrijarh Fotije ne htjede Bugarima da dade zasebnoga istraga

svrgnutim, udari

patrijarh

;

vinu Srbiju

Hrvatska

neposredno

granicila s

panonsko-hrvatsku oblast, dokazuje

Bugarskom uz zasebnu knezesu pape slalc bugarskomc

to, sto

knezu Mihajlu Borisu svoje poslanikc preko Hrvatskc, moleci knezove (tako Domagoja Zdeslava). da ih do bugarske granice (ili do Bugara) dadu otpratiti. i

41 ostavi

srrhiepiskopa,

ga knez

Mihajlo Boris

priblizi

papi,

koji

rmu obeca, da ce ispuniti njegove zclje. Sada iz Bugarske, a rimski uvedu u zemlju latinski obred. No kad se pokazalo, da ni papa ne ce da dade Bugarskoj zasebnoga

bisc grcki svecenici

•istjerani

knez trazio, Bugari se opet vrate Carigradu, je u trajnoj crkvenoj svezi, a sva docnija nastojanja rimskih papa, da ih opet priblize k sebi, pokazase se bezuspjesna, Domagoj (864—876). Ma da je knez Trpimir imao tri poimence bez nam poznata sina Petra, Zdeslava i Mutimira, ipak sjedc na knezevski prijeslo clan druge porodice sumnje poslije prevrata Domagoi (864. do 876.), kojega je sjediste bio po svoj prilici Knin. Ove smutnje u dalmatinsko-hrvatskoj knezevini odmah odluci da

kako

patrijarha,

s kojim ostase

—

Urso Particijak

na nju s jakim brodovljenu Knez Domagoj osjecajuci se preslabim, ne upusli se taoce, sto duzd i prihvali. s njime u borbu, nego mu ponudi mir Medutim se opet zaletjela 866, jaka arapska mornarica pod Dubrovnik te ga opsjedase punih petnaest mjeseci. U toj se nevolji obrate Dubrovcani na novoga bizantiskoga cara, energicnoga i mudroga Vasilija I. Makedonea (867—886) za pomoc, a on im se oslabljelu carsku i odazva, odlucivsi podjedno torn prilikom uspostaviti

iskoristi

duzd

udarivSi 865.

vlast na istocnoj obali

Jadranskoga mora.

Godine 867. posla vcliko

brodovlje pod admiralom Nikitom Orifom, nasto Arapi napuste podsadu Dubrovnika, a dalmatinski gradovi i juznodalmatinska slovenska plemena osim Neretljana opet se povrate pod carsku vlast. Istodobno

spremao se

da otme Arapiraa juznoitalski da ne ce uspjeti, ako brodovljem ne

franacki car Ludovik

II.

grad Bari, ali kad je vidio, zatvori Bari s mora, rado prihvati savez, sto mu ga je nudio car Vasilije, da slozno istjeraju Arape iz juzne Italijc, Medutim kad stize jako bizantinsko brodovlje pod admiralom Nikitom Orifom pod Bari, ne nade ondje franacke kopnene vojske, pa tako se admiral

da mu vise nema pomoci od Bizantinaca, pozove sada svoga vazala dalmatinsko-hrvatskoga kneza Domagoja, da mu dode pod Bari s hrvatskim brodovljem; iza toga je odista Bari na Svijecnicu 871. od Franaka na juris zauzet, Medutim otplovi jedan dio bizantinske mori Hrvata

vrati natrag,

a savez

raspade.

Kad

car Ludovik vidje,

hrvatskih dok su Hrvati bili pod Barijem, do neretljanskih mjesta. Neretljani nato razori mnoge gradove obala pa ih oplijeni je mucki bizantinski dok cara, bizantinskoga vlast vrhovnu priznadu i

narice,

napadaj

izazvao

Hrvate,

uzeli

progoniti

carske

saveznikc

42 Sukobi mietacko-hrvatski mora da su bili veoma krvavi i: dok je ostalo ime kneza Domagoja u mletackoj uspomcni kao prokleto („Sclavorum pessimus dux"), pace sam se papa Ivan VIII. obrati na nj, zovuci ga zbog njegova sudjelovanja kod osvojenja Barija „slavnim knezom" (duci glorioso), neka bi uznastojao primiriti Mlecane.

ogorceni,

svoje s

podanike,

jer

njihova

gusarska

nedjela

potamnjuju

a V u (873).

Hrvati se oslobadaju franacke vlasti. Medutim umre (875) II. ostavi nemajuci sina nasljednika Italiju stricevicu K a r m a n u, sinu Ludovika Njemackoga, koji je tada bio vrhovni gospodar panonskoj Hrvatskoj, donjoj Panoniji Koceljevoj, Moravskoj, Ceskoj Slovencima. Kako se dalmatinska Hrvatska car Ludovik

—

od 803, k Italiji, morala je sada i ona doci pod vrhovnu vlast njcmacku. Ne htijuci se s time sloziti, a podstrekavani i pomagani od cara Vasilija Makedonca, dalmatinski se Hrvati pobune i nakon teskoga rata na kopnu i moru zbace konacno franacko gospodstvo zauvijek; na kopnu potukli su cete, sto ih je vodio donjopanonski knez Kocelj, pace u boju pogibe i sam knez (o, 876.), a na moru se ratovalo uz istarsku tada franacku obalu, gdje su Mlecani dosli Francima u pomoc. U vrijeme toga ustanka umr'o je knez Domagoj, a naslijedio ga je iza kratkoga vladanja njegova brojila jos

—

— 878) Trpimirov sin Zdeslav, protjeravsi bizantinskom pomoci Domagojeve sinove,

sina Iljka (876

Hrvatske-

Zdeslav (878—879) priznade vrhovnu vlast bizantinskoga cara pa tako zamijeni sada dalmatinska Hrvatska njemacko vrhovno gospodstvo s grckim. Sa Zdeslavom poslje car na Jadransko primorje jos nekoga dvorskoga casnika i mnogo grckih svecenika, a ti su potom p o k r s t u prvom redu jos uvijek poganske Neretljane, a onda sve one od sloveaskih plemena na jugu Cetine,. kao od zagorskih S r b a, koji nijesu jos bili krsteni u to doba dakle pada konacno krstenje njihovo (oko 878.--880,), No s politickim. pravcem kneza Zdeslava nije bila vecina Hrvata zadovoljna, a naVasilija,

1 i

;

rocito s toga, sto je sada hrvatska ninska crkva dosla

pod

jurisdik-

carigradskoga patrijarha. Upravo tada bijase biskupija ispraznjena, a njene je poslove vodio izabrani, ali jos ne posveceni biskup njezin T e o d o s i e, dosada djakon ninski. Teodosije, odan papi, zdruzi ciju

potom s hrvatskim velikasem Branimirom, nato bi knez Zdeslav pocetkom maja 879. ubijen, mozda nedalcko od Knina, a na prijesto^ se

uspe se Branimir.

43 Branimir (879â&#x20AC;&#x201D;892), Knez Branimir pravi je osnivac politicke Odmah po svom nastupu poslje zajedno nczavisnosti hrvatske. pismo, u kojem obojica izjavise odas Teodosijem papi Ivanu VIII. apostolskomu prijestolu sv. Petra. Kad je tim pismom u Rim, obuze papu velika knczev pouzdanik stigao nad radost: sluzeci na Spasov dan (21. maja 879.) svctu sluzbu i Branimira blagoslovi i konfcsijom sv. Petra, podize ruke k nebu

nost svoju

povratak

sav narod hrvatski

svu zemlju njegovu.

Ovim

cinom narod

staino pridruzio katolickoj crkvi hrvatski zauvijek Ivana VIII. dojmi se povratak Hrvata pape No papi rimskomu. kako bi torn prilikom nagovorio pomislio, Rimu toliko, da je odmah i

korak i dalmatinske gradove, koji bjehu jos od obnovljenja patrijarha. biskupija, krajem VIII. vijeka. pod jurisdikcijom carigradskoga se oni kaa Ali sav mu trud i nagovaranje bjese bez uspjeha, jer papi, a carski podanici nijesu raogli, svc da su i htjeli, pridruziti se Upravo izlisnim. nastojanje svako pokazalo pored toga ubrzo se

slicni

patrijarhom. tada radilo, da papa Ivan VIII. priznade Fotija zakonitim Ivan VIIL otpora, No dok je Fotije pazio, da nicim ne izazove papina jenasrtaja opet bjese takoder upucen protiv arapskih pogibeljnih ratova dino na pomoc cara Vasilija, a i on je bio skloniji, zbog teskih nepomirljivosti. tvrdoglavoj li nego kompromisa, s Arapima, politici poslatako rijcsi crkveni sabor carigradski u prisutnosti papinskih I

razna prijeporna pitanja: rijeseno patrijarh Fotije svecano bi ustolicen, dok je hrvatsko pitanje patrijarh pridrzali dalmatinske gradove u svojoj tako, da su car postade (oko vlasti, ali se knezevine Hrvatske odrekose, koja tako

nika (od novembra

869.

do marta

880.)

posve

priznavajuci nad sobom pode Teodosije u Rim, toga PosHje

nezavisnom drzavomne

nikakove strane vrhovne vlasti. biskupom. gdje bi od pape svecano posvecen ninskim ..hrvatskim" Slovcnska sluzba bozja u Hrvatskoi. Oko toga vremena proDalmacijom na putu u Carigrad moravski nadsao je Hrvatskom bozje, biskup sv. M e t o d. Prisutnost njegova i slast slovenske sluzbe supanonskih njihovih od mozda vec i prije toga poznata Hrvatima i

morala vjerojatno, da

sjeda,

rijena,

a taj

osobito snazno djelovati na njih, pa je stoga veoma vec lada (oko 882.) medu njima zahvatila jaka ko-

samo

jos ojacao,

kad su po Metodovoj smrti

neki njegovi ucenici potraziH zastite

u Hrvatskoj, u

po podrucju ninske biskupije, a potom stepena, da bi ona stekla drzavno priznanje i

(885)

prvom redu na

krckoj.

No do

toga

zastitu, nije nazalost

44 nikad doslo slovenska nam se sluzba bozja, a kroz to i narodna hrvatska crkva, pokazuje doduse kao snazna pojava u narodu hrvatskom ovoga i narednoga vremena (u X. i X[. vijcku), ali ipak vazda samo kao sada vise, sada manje dopustena uz latinsku'. No to je vec dosta bilo, da vrsi golem narodni i ;

kulturni

odsada unaprijed bjese hrvatstvu osigurano, da zivi na Balkanskom poluotoku kao kulturna jedinica; tudinska kulturna utjecaj, jer

najezda, narocito latinizacija, nikad ga vise ne ce zateci goloruka. jeste glavni razlog, sto su latinski biskupi u dalmatinskim gradovima toliko mrzili na slovenski crkveni jezik i pismo, pace dobrza <3e ga proglasiti heretickim (arijanskim). Oni su naime punim pravom u njetnu vidjeli ono krepko oruzje, kojim se hrvatska,

kao

slovenska

svijest, branila

od latinizma

uopcc

tudinstine.

Dalmatinski gradovi i otoci placaju danak hrvatskomu vladaru. U to doba (izmedu 882. i 886.) pada odredba cara Vasilija na dalmatinske gradove i otoke, da imadu u ime mira i odstete za zemljista, sto su ih posjedovali izvan svojih zidina

vatskom

na susjednom hr-

teritoriju, placati

vladaru hrvatskomu godisnji danak i to od novca, sto se inace davao carstvu sveukupna svota, sto su je placali odsada unaprijed sve do vremena Kolomanova (1107), iznosasc 720 zlatnika, za onda velika svota gotova novca. Pored toga jos su oni biU obavezani davati i vina kao i drugih nekih prirodnina u ime dace. ;

Medutim planuse nove borbe izmedu Neretljana Mlecana. Nakon nekih manjih okrsaja pode duzd Petar Kandijano Ijeti 887. i

odlucnu vojnu, no kod danasnje Makarske

porazen

ubijen.

Ova

Pored drzanja hrvatskih kraljeva Tomislava i Petra Kresimira IV, u doba borbe hrvatskoga klera s dalmatinskim za slovenski crkveni jezik, jak je dokaz za ovu tvrdnju cinjenica. da su svi dosada nadeni natpisi po crkvama i u '

Hrvatskoj

samo u dalmatinskim gradovima), tako kraljice Jelene u Solinu Kninu (prije 970.). iz vremena kneza Branimira u Ninu Mucu (888.), te kneza Mutimira u Uzdolju kod Knina toliki drugi (895).

(976.). 1

(ne

kralja Drzislava u

fragment!, pisani

jedino na latinskom

jeziku.

da se

jos

uvijek nije nasao

glagolskomu natpisu starijem od Bascanske ploce (oko 1100.). Ova se cinjenica nikako ne da opravdano i logicki zamisliti. da je [u Hrvatskoj vrijedila slovenska sluzba bozja. a s njome i slovensko (glagolsko) pismo kao nadmocno trag

pod drzavnom zaStitom

ili da je bilo ca' opceno narodno. Ocito se radi i u Hrvatskoj (kao ยงto je bilo u Svatoplukovoj Moravskoj) o jezicnom dualizmu u crkvi. Da se je bula pape Ivana VIII. (od juna 880.) ticala i Hrvatske. kako neki ho6e, to miSljenje nije ispravno.

45 ncsreca prinudi Vencciju, da lucila na slicni korak, kojim

po primjeru cara Vasilija, odosigurati nesmetani prolaz i trgovinu na Jadranskom moru ona se odiucila na p I a c a n e i zvjesnoga godisnjega dank a (solidus census) hrvatskomu vladaru, koji je tada po svoj prilici vrsio i vrhovna vladalacka prava u ocito

se,

sebi

Ncretljanskoj oblasti.

Mutimir (892â&#x20AC;&#x201D;910). Kneza Branimira naslijedio je najmladji sin Trpimirov Mutimir (892, do otprilike 910.), Odmah u pocetku njcgova vladanja dosle su u sukob ninska i spljetska crkva zbog tumacenja Trpimirove darovnice (od 852,). Ninski je naime biskup Aldeje knez Trpimir samo nadbiskupu Petru, dok oa darovao na uzivanje crkvu sv. Jurja u Putalju s posjedom, a ne crkvi spljetskoj zauvijek, Ali na rocistu u Biacima pred crkvom sv. Marte se pokazalo, da je tvrdnja ninskoga biskupa neispravna, nasto Mutimir stolovao jc je Mutimir ponovo potvrdio darovnicu ocevu, u Biacima, a imao je oko sebe sjajan dvor, U njegovoj pratnji nalapostelnik, buzzila su se pored mnogih zupana jos i tri komornika dovnik i stitonosa te glavar hrvatskih samostana Zitelj, I kneginja imala je svoju zasebnu pratnju zupana i komornika, Mutimir posljednji je hrvatski knez, jer se nasljednik njegov Tomislav vjenca prvi za

freda tvrdio, da

iivi,

kralja hrvatskoga.

Srbi.

Medutim

zbise se u susjednoj Srbiji vazne promjcnc, Po-

medu bracom Mutimirom, StrojiGojnikom razdor, a taj svrsi tako, da je Mutimir svladao bracu te ih poslao u Bugarsku u zatocenje, a pridrzao jc kod sebc jedino Gojnikova sina Petra. No taj pobjeze u Hrvatsku knezu Braslije

pobjede nad Bugarima plane

mirom

kad srpski Mutimir umrije (oko 890.), provali Petar Gojnikovic uz pomoc hrvatskoga Mutimira u Srbiju (892), gdje su tada Stjepan, Ali Petar Gojvladala braca Mutirairovici Prvoslav, Bran nikovic ih pobijedi, progna pa sam zavlada srpskom knezevinom. Poslije tri godine (895) udari prognani Bran Mutimirovic sa svojim sinom Pavlom na kneza Petra, no Petar pobije Brana, zarobi ga Zaoslijepi. No dvije godine kasnije pokusa drugi njejedno s Pavlom gov bratuced Klonimir S t ro imi r o vi c, da uz pomoc bugarsku ubije. Odsada dalje njega pobijedi svlada kneza Petra, aU Petar krepko knevladase Petar Gojnikovic kroz dulji niz godina mirno

nimiru, a

zevinom Srbijom,

odbio od svojih granica, vec

vecem i

dijelu

vlasl svoju prosirio po najsve do Dravc

nekadanje panonske Hrvatske

danasnje slavonske ravnice, gdje je prosirena Hrvatska u prvi kraj do smrti bugarskog cara Simeuna) granicila s Bugarskom,

(otprilike

no vec oko 930, s Madzarima, otkad se oni za oslabljenja bugarskoga uz Dunav smjestise po nekim vaznijim tockama oko usca Drave kakose prosirila dalmatinska Hrvatska po panonSavu. Kad skoj, ne znamo, no bezuvjetno stoji, da se 925. racunao teritorij koji je sve do pada franacke vlasti nekadasnje s s a c k e biskupije patrijarsiji u Akvileji kao zemlja, 900, pripadao oko stranama tim u spljetsku nadbiskupiju, a u drugu ruku pod koja potpada u jednu pod hrvatskoga vladara. Do bojeva s Madzarima bez sumnje je dolazilo uz staru rimsku cestu, sto je vodila od Drave pored danasBihaca prema Kninu, a narocito onda, njega Zagreba, Topuskoga kad su oveci odredi njihovi polazili u pljacku ugarskom Podravinom, a onda preko danasnjih mjesta Ptuja, Celja, Ljubljane i Vipavske 926.), U doba ovih madzardoline u Italiju (tako 919., 921, na 922. ^kih pljackaskih vojna pribjeglo je u Hrvatsku mnogo naroda iz bivse i

â&#x20AC;&#x201D;

Koceljeve Panonije, za koju vec godine 900, pisu bavarski biskupi da je sva opustosena, bez zitelja i ijedne crkve, Vjerojatno je,

papi,

panonska Hrvatska sama od svoje volje u tim teskim vremenima prislonila uz dalmatinska kao uz jaci drzavni organizam, a

<ia se

njezini odlicniji Ijudi, plemici, pridrzali

hrvatskomu

vladaru,

kao

svomu

dalje

vrhovnomu

domacu upravu, gospodaru,

siljuci

pocasne

,,darove",

Srbi i Bugari. Pored obrane od madzarske najezde u Hrvatsku zaokupise Tomislava u mnogo vecoj mjeri dogadaji, sto su se bas tada odigravali u jugoistocnom susjedstvu njegovu, a narocito borbe izmedu bizantinskoga carstva i Bugara za prevlast nad Srbima. Pobijedivsi Klonimira Strojimirovica (896), srpski knez Petar Gojnikovic vladao je punih dvadeset godina. On se sprijatelji s bugar-

â&#x20AC;&#x201D;

preskim knezom Simeunom (892 927), sinom Mihajla Borisa, dade mu na cuvanje Pavla Branovica, Poslije toga udari Petar Gojnikovic na Neretljansku oblast te je zauzme osim otoka Visa, Braca i Hvara, jer ti su oko toga vremena bez sumnje bili u vlasti hrvatskoga kneza Tomislava, Prosirenje srpskoga kneza tesko je podnosio humski knez Mihajlo Visevic (oko 910. do 930.), Duklju, Stoga se Travunju Itoji je tada imao u vlasti svojoj jos i

knez Mihajlo

slozi s

bugarskim knezom Simeunom, u

taj

mah

zara-

48 cenim

bizantinskim

carstvom,

kojega

vrhovnu

vlast

priznavao*

Tako nastadc rat izmedu Petra Simeuna srpski knez bi uhvacen odveden u Bugarsku, a na prijesto dode bugarski sticenik Pavao Bra no vie (917 â&#x20AC;&#x201D; 920), dok je u isto vrijeme Mihajlo Visevic zauzeo Neretljansku oblast, sjedinivsi tako u Petar Gojnikovic.

;

svojoj ruci cijelo primorjc do razvodnih bosanskih i srpskih planina od Cetine do Drima. No protiv Pavla Branovica podize se bizantinskom pomoci njegov bratuced Zaharija Prvosavljcvic, all bude potucen strpan u bugarsku tamnicu. Nato se obrati suvladar i

cara Konstantina VII, Porfirogenita car

na srpskoga kneza Pavla Branovica odrece saveza sa Simeunom

Roman Lekapin

izravao on se odista. caru. Kad to sazna bu-

to s uspjehom, jer

pokloni

garski car' Simeun, izmiri se sa zarobljenim Zaharijom Prvosavljevi-

cem

bugarskom vojskom na Srbiju, a taj zbaci kneza i postavi na prijesto Zahariju (920â&#x20AC;&#x201D;923) kao bugarskoga vazala, Sada je car Simeun imao slobodne ruke i udari svom silora na bizantinsko carstvo. Dalmacija dolazi pod papu. U toj nevolji uteku se car Roman i

poSlje

Pavla

Lekapin i tadanji patrijarh Nikola Mistik za pomoc Rimu izmirivsi se podjedno sa svetom stolicom time bjese jedinstvo krs<5anske crkve ;

opet obnovljeno (923). Zacijelo posredovanjem pape Ivana X. (kao nekoc Ivana VIII.) obrati se potom bizantinsko carstvo na Hrvatsku i njezina vladara Tomislava, nastojeci da ga predobije za sebe u savez protiv Bugarske. Tom se prilikom odrece patrijarh svoje dosadasnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otocima, prepustivsi ih papi rimskomu, a car ih podjedno predade u upravu knezu Tomislavu, odlikovavsi ga jos i naslovom prokonzula. Tako su konacna i

dalmatinski

jedne, a u blizu

gradovi

u krilo zapadne crkve susjednom hrvatskora drzavom. U isto vrijeme znao je car Roman da predobije i mocnoga humskoga kneza Mihajla Visevica, odlikovavsi i njega naslovom prokonzula patricija, a nije nemoguce, da mu je bar privremeno povjerio upravu i brigu nad carskim gradovima Dubrovnikom i Kotoi

otoci

trajno

dosli

tjesnju politicku svezu sa

rom.

ovaj

savez

zacijelo nije bilo

srpskoga kneza Zahariju, koji Simeunu.

Pad na

caru

Romanu

onako u dusi bio

tesko uvesti

odaniji, negoli

Upravo tada podsjedao je car Simeun Carigrad, no dogadajima na jadranskom primorju i u Srbiji napusti

Srbije.

glas o tim '

se proglasi

carem oko 917.

49 podsadu, sklopivsi s carcm Romanom pritnirje, a onda se okrene svotn silom na srpskoga kneza Zahariju, U torn ratu bugarske su vojske konacno pokorile Srbiju i rastjerale narod na sve strane, najvise u Hrvatsku, kuda se i Zaharija sklonio, lako da je srpske

knezevine privrcmeno nestalo; ona postade dio ogromne bugarske drzave (924). Sada su obje drzave, Hrvatska i ona kneza Mihajla Vi-

neposrcdno s njome neposredno poslije srpskoga §evica,

granicile, ali

Simeun

car

napao

nije

rata,

Hryatska postaje kraljcvinom. Oko toga vremena vatski knez Tomislav na visini svoje moci. Suvremeni

hr-

bija^e

car Konstan-

Hrvatska tada mogla da podigne na nogc je na moru cetrdeset na svakom po (sagina), velikih brodova osamdeset imala dvadeset momaka. deset do Ijudi i stotinu manjih (kondura) sa po

tin Porfirogenit kaze,

100.000 pjesaka

60.000 konjanika kopaene vojske, dok •

oko godine 925., Tomislav proglasi kraljcm hrvatskim (rex Chroatorum) nakon sto je uglavio savez s Bizantom i primio dalmatinske gradove i otoke u svoju upravu te prosirio vlast svoju na panonsku Hrvatsku i na otoke Vis, Brae i Hvar, pa konacno kad je vidio, gdje se i bugarski knez Simeun s a m okitio carskim naslovom, a tako isto uradio nesto ranije i bizantinski admiral RoZacijelo se sada,

man

Lekapin. Tomislav ucini to jamacno odobrenjem svete stolice, jer priznaje kraljevski naslov, a mozda mu je poslao jos i kra-

mu papa

Ijevsku krunu

ostalim znakovima kraljevske vlasti.

mislav krunjcn, od koga

preobrazi knezevina tlu danasnjc habsburskc monarkije,

bezprekidasvedo

No da

To-

ne znamo,' Tako se dakle Hrvatska u kraljevinu, prva na

gdje, to

takovom ostade

danas.

Pitanje jurisdikcijc spljetske nadbiskupije. Podlozenjem dalmatinskih gradova i otoka papi opet je izislo na povrsinu pitanje jurisdikcije spljetske nadbiskupije, u kojoj je tada snaznijc

nego ikad ozivjela

zelja,

da se obnovi „kako

nekoc

bila",

vec postojala neispravna lokalna tradicija, kao da je osnivac njezin sv. Dujam bio ucenik sv. Pctra i da^u se svete kosti nalazc sahranjene pod oltarom stolne crkve, «<fakle da je ona apostolskoga podrijetla, pred kojom nemaju pravnc jest prije propasti Salone,

Tada

Pricanje „Ljetopisa popa Dukljanina" o

da bu^S izvorora. To

neko<5 bilo

misljenje

Duvanjskom saboru ne moie Kukuljcvidcvo,

na koj«

za to

ne mogu

pristati.

osnove na zivot docnije osnovane crkve, a na istom zemljistu. To jc bilo upereno protiv hrvatske n n s k e biskupije, koja se jos uvijek toboze â&#x20AC;&#x17E;protiv kanona", sve do zidina dalmatinskih gradova. sirila, Kralj Tomislav opet, htijuci da slo jace sebi privuce dalmatinskc i

gradove, pristajao je na teznje latinskoga episkopata, ali je kod toga naisao na jak otpor ninske crkve i njena biskupa G r g u r a. Da se dakle uklone svi prijepori, jer se dalmatinski kler podjedno jos isticao

crkvenoga jezika, kralj Tomislav obrali se s dalmatinskim biskupima na papu Ivana X, s molbom, da bi se sastao crkveni sabor u Spljetu. Papa privoli i odasla kao svoje poslanike ankonskoga biskupa Ivana i prenestinskoga biskupa Lava, i

kao

Ijut

protivnik

slovenskoga

onda sazovu 925, sabor u Spljet u stolnu crkvu.

pored dalmatinskih biskupa i opata te ninskoga biskupa Grgura jos i kralj Tomislav s hrvatskim velikasima, onda neki srpski velikasi, koji nadose utocista u Hrvatskoj pred

taj

sabor dosli

humski knez Mihajlo Visevic, u kojega drzavi je bila biskupija u Stonu, Na saboru bi zakljuceno, da se vlast nadbiskupije spljetske, kao metropole i bastinice nekadasnje salonske crkve, koja da je toboze osnovana jos u apostolskim vremenima, proteze od Rase do Kotora, a onda su pokusali dokinuti sloveasku sluzbu bozju. No na njezinu obranu odlucno ustade ninski biskup Grgur i Bugarima,

spase

za nize svecenicke redovc,

Medutim uze Hrvatske,

turom,

ali

se bugarski

Simeun spremati na rat protiv jaku vojsku s vojskovodom Alogobocar

Godine 926, poslje ona bi ametom potucena.

Poraz bugarske vojske,

tada najjace na Balkanskom poluotoku, najboljc je svjedocanstvo vojne snage hrvatske za kralja T o m s a V a. Kad skoro potom umre car Simeun (927), bi posrei

vojvode Ivana, dovanjem papinskih poslanika, biskupa Madalberta utanacen mir sa sinom i nasljednikom Simeunovim carem P e t r o ra, a nato se oba poslanika vrate u Spljet, gdje su opet sazvali crkveni i

sabor. (928). Na ovom je saboru (928) tfije vrhovna vlast nadbiskupa spljetskoga po cijeS^ hrvatskoj drzavi, i s tim u svezi ninska biskupija dokinuta, a Grgur postade biskupom skradinskim, Slovenska sluzba ipak se odrzala i nadalje medu Hrvatima, zacijclo zbog energicnog istupa biskupa Grgura,

Drugi spljetski sabor

svega

naglasena

Skoro poslije toga sabora umr'o je kralj Tomislav (oko 930,). Njega ide slava, da je osnovao kraljevstvo hrvatsko, rastegnuo mu od mede do Drave i obranio narod od provala madzarskih kao i

velike navale bugarske.

Tomislava (930—969). Tomislava

kralja

Nasljednici

naslijedi

(930—945), koji je odrzao drzavu na ju je podigao njegov otac. Ali u koje do hrvatsku na onoj visini, isto vrijeme uze naglo padati moc bugarske drzave za slaboga cara Petra, tako da su sada Madzari zauzeli bivsi njezin posjed u danas-

prijestolu sin

njoj istocnoj

kusaju

r e s

Slavoniji

svoje

Srijemu, a Srbima se pruzila prilika, da pood Bugara pod knezom C e s a v o m

oslobodjenje

Klonimirovicem, On

se sporazumije s bizantinskim carstvom,

podigavsi je na bugarskoga suzanjstva u Srbiju bizantinskom, vlasti pruzje, obnovi srpsku knezevinu pod vrhovnom dok se na drugoj strani opet oko toga vremena izmace Neretljanska oblast ispod vlasti humske.

utece oko 931.

Kresimir I. ostavivsi dva sina, i r o s 1 a v preuze Vladanje Mihajla Miroslava protiv njega se dize vladanja (945—949), no u cetvrtoj godini njegova je Sada ban P r b i n a u korist mladega brata Mihajla Kresimira. do gradandoslo do teskih smutnja u drzavi hrvatskoj, a konacno

Medutim umre hrvatski

kralj

Kresimira.

skoga rata, u kojem pogibe Miroslav od ruke banove, a kraljem o Kresimir II. (949—969). Za gradanskoga rata postade M h a Vis te se vratisc otpadose od drzave hrvatske otoci Brae, Hvar i

nalazimo u ratu s duzdem Petrom Kandijanom, a taj je konacno poslije druge vojne prisili na mir. Nadalje otpade od Hrvatske i Bosna usavsi u sklop srpske knezcvine Ceslava Klonimirovica, dok se dalmatinski gradovi otoci

pod Neretljansku

oblast,

koju vec 948,

opet izravno povratise pod vlast bizantinskoga carstva. U svezi s tim gubitkom zemljista na kopnu i raoru spala je u to doba i vojna sila mjesto osamdeset vclikih brodova brojila je sada samo hrvatska ;

trideset,

dok

ostali brojevi za

manje brodove,

pjesake

konjanikc

Tiijesu poznati.

Kresimira II. znamo veoma malo. Povratio je zaciielo drzavi hrvatskoj bar zapadni dio Bosne, dok mu jednom je vlast u zemlji izmedu Save i Drave ostala stalnom. Dosavsi u Zadar, obdario je samostan sv. Krsevana selom Diklom (kraj Zadra), a zena njegova Jelena sagradi kod Solina dvije crkvc sv. Mariju

vladanju

kralja

Mihajla

„od otoka"

sv. Stjcpana.

prvoj je

sama po

svojoj smrti (976)

nasla grob', dok je crkvu sv. Stjepana pod Klisom odredila za mauzolej hrvatskog vladarskog doma. Mihajlo Kresimir II, umro je oka 969., jer se vec slijedece godinc pominje sin njegov i nasljednik

Stjcpan Drzislav.

kralj

VI.

Prvi Krcsimirovici (969— i058).

Stjepan Drzislav (969—995), Stjepan Drzislav (969—995) nau doba, kad su se u njegovu susjedstvu Jos oko 960. timr'o je srpski knez dogadaji, sudbonosni zbili veoma njegova propadati, a vec 971, drzava Ceslav Klonimirovic, nasto uze postade dijelom bizantinskoga carstva, koje se poce za cara I v a n a slijedio je ocinski prijesto

z i m i s k a i njegova nasljednika V a s i li a II, sve to vise dizati do velike visine i snage. Iste godine 971. pokori doduse car Ivan Tzimisk vlasti svojoj i podunavsku Bugarsku, no malo potom obrazova se u Makedoniji sa sredistem u Ohridu, a pod vladanjem cetvoricc brace, nova bugarska drzava, kojom je konacno zavladao kao samovladar S a m u i 1 (976—1014), Ovaj je krepki vladar prosirio za nekoliko godina vlast svoju ne samo na B o s n u, Srbiju i danasnje srpsko Podunavlje, nego i na Srijcm, otevsi ga Madzarima, kao i na citavo jadransko primorjc rijeci Cetini na jugu osvojivsi

Duklju (Zetu), Travunju, Zahumlje

Neretljansku oblast,

dva kraja opasnim susjedom drzavi hrvatskoj (izmedu i Hrvatska dosla pod vlast Samuilovu, ma u nju provalio te je opustosio sve do Zadra, znak je, da se da je je ona za mnogogodisnjega vladanja Mihajla Kresimira II, kao i sina njegova Stjepana Drzislava opet pridigla od onih teskih udaraca, sto joj ih je zadao gradanski rat u doba oko pogibije kralja Miroslava. Kod toga pomagalo je Hrvatsku bizantinsko carstvo, a to stim vise, sto se i ono nalazilo gotovo u neprekidnom cctrdesetgodisnjem ratu tako postade 976.

990.),

Sto tada nije

nekoliko godina zasluzni hrvatski cuva u spljetskom arheoloskom muJovanovid), zeju. Prije olkrica ove plode bilo jc naucnjaka (tako jos i Kovaccvic koji su sumnjali, da je T o m i s a v bio kralj; all poslije toga vise nc moze ,da bude sumnje o toj cinjenici. '

Njezinu nadgrobnu plocu otkrio

arbeolog monsignor

Franc Bulic.

prije

Danas

Samuilom.

s jakim

svrhu, da se prijateljski

saveznicki odnosi §to

upravu Stjepanu Dr^^acc ucvrste, carstvo je sada opet ustupilo u Tomislavu, pace ono slavu dalmatinskc gradove i otoke, kao nekoc jest krunom, zezlom, ga obdari kraljevskim znakovima, to o k r u n e n Drzislav Stjepan bi nasto zlatnom jabukom, plastem

—

mac

—

kao od hrvatskih vladara (nesto poslije 986.). Podjedno

kralj

Hrvatske

Dal-

odlikovan naslovom car-

patricija". Isto je tako Stjepan Drzislav bio u dobrim skoga „eparha jos od Braodnosima s Venecijom, koja mu je redovito placala onaj censum). Inace bila nimirovih vremena „uobicajeni danak" (solitum i

je Vmecija u tijesnim vezama s bizantinskim carstvom, koje joj povlasti, trgovacke znatne osobito „zlatnom bulom" (992) podijelilo

samom

narocito u

(oko 995.)

Drzislav po smrti

svojoj

Krcsimiru

nadimkom

Ovako

Carigradu.

drzavu ostavi Stjepan sinova: S v e t o s 1 a v u,

ojacalu trojici

„Suronja"

suri

covjck)

a V u.

MoSvetoslav (995—1000). Ne samo po drevnom nacelu svih preuzmu zajednicki da trebala vena, ve(5 i po zelji ocevoj, braca su ipak tako, da su bili vladanje, to jest, svaki u svom dijelu, ali brat Svetoslav pod starjesinstvom najstarijega brata. No najstariji da je vrsi (995_1000) ne htjede da s bracom podijeli vlast pregnuvsi, prokonacno se taj a razdor, bracom sam. Zbog toga buknu medu brat srednji Svetoslava na se metne u gradanski rat. Narocito dize kraljevskc lisen varkom Kresimir Suronja, misleci, da je „bratskom diadema). Borbe ove krune" (fraterno dolo deceptus, regni amiserat onovremeni duzd P cu hrvatskoj drzavi odmah odluci da iskoristi zai otoci tar II. Orseolo (991—1009), a i dalmatinski gradovi posebno izaslase oni pace posluh, Svetoslavu svaki kratise

kralju

poslanstvo

u Veneciju, a to

zastitu.

ponuka duzda, da

uzme pod .

svoju

11..

prekinuo placanje „uobica)ena danka groznje uzeo odhrvatskomu kralju Svetoslavu, a kad ga je ovaj uz nanoseci im Mlecane. progoniti podjedno stao

Prvo

resito

bilo

zahtijevati

duzdu, da

duzd na Hrvatsku Ijeti 996. sest ratnih brodova. od svoje volje oplijene Vis, dok se Zadar torn prilikom torn istupu kral) predade pod pokroviteljstvo duzdevo. Na glas o poslanike zatraziv§i Svetoslav odasalje po drugi put u Veneciju svoje duzd poruci, da mu nasto danak, ponovo, da mu se isplati zaostali

mnogo koji zauzmu

stete, poslje

<3e

ga ,,sam

donijeti.'

Bas oko toga vreriiena bio je bizantinski car Vasilije 11. zaokupljen teskom borbom s Bugarima, od kojih je samo velikim naporom obranio klasicnu Grcku, U ovim teskim casovima po carstvo obrati se Petar Orseolo na Vasilija II. s molbom, da mu predade u upravu i zastitu dalmatinske gradove otoke, ugrozene toboze zbog gradanskoga rata u Hrvatskoj a car na to i privoli. Mcdutim nade duzd jos i u Hrvatskoj saveznika u kivnom Kresimiru Suronji^ a onda zapoce u ovako povoljnim prilikama rat, Na Spasov dan (9. maja) ravno godine 1000. ostavi duzd s velikim brodovljem Veneciju. Otoci Krk, Osor i Rab, a nakon poraza hrvatskoga brodovlja nedaleko od Z a d r a gradovi Zadar, Trogir, Spljet i Dubrovnik svecano docekase Petra Orseola, dok su silom zauzeti hrvatski grad Belgrad te neretljanski otoci Korcula i Lastovo, jer je i inace poimence nam nepoznati tadanji neretljanski knez dosao u pomoc kralju Svetoslavu. U Trogiru pak dode duzdu u susret Kresimir Suronja, uglavi s njime savez prijateljstvo te mu predade kao taoca u znak, da iskrena misli, sina Stjepana. Dalja sudbina porazcnoga i izdanoga kralja Svetoslava nije poznata da li je s krunom izgubio i zivot, nc znamo^ no nije nemoguce, da je negdje u progonstvu zavrsio svoje dane. i

;

Kresimir III. (1000â&#x20AC;&#x201D;1030) i Gojslav (1000â&#x20AC;&#x201D;1019). Sada se uspe na hrvatski prijesto Kresimir III. (1000. do poslije 1030.) uzevsi za suvladara najmladega brata Gojslava (1000. do poslije 1019.), a to znaci, da je kralj Kresimir III. uistinu i proveo ono nacelo, za koje se podigao na brata Svetoslava. Kresimir III., razumije se, odrece se kao saveznik duzdev â&#x20AC;&#x17E;uobicajena danka", a Petar Orseolo

vodeci sobom mladoga Stjepana Kresimirovica vrati se u slavlju u Veneciju, uzevsi naslov vladara Dalmacije (dux Dalmatiae),

Ovim nesrecnimratombjese zadan najtezi udarac hrvatskomu kraljevstvu, jer njime prestade mnogogodisnja moc hrvatska na Jadranskom moru zace dugotrajna borba s Ven6cijom za Dalmaciju. i

Kralj Kresimir

podrzavao

u prvi kraj dobre odnose s Venecijom, a nesumnjivo i s bizantinskim carstvom, pace duzd Petar Orseolo udao je (prije 1008.) kcer svoju Hicelu za njegova sina Stjepana, koji je svoju odgoju dobio na duzdevu dvoru. Kako se nesto docnije (oko 1011.) ozenio duzdev sin i nasljednik Oton sestrom prvoga ugarskoga kralja sv. Stjepana, nastupise tako jos i prve rodbinske sveze izmedu hrvatske kraljevske kuce ugarskih Arpadovica, III.

55 nastanekoga vremena, iz inace nam nepoznatih razloga, duzda Otona Orseola, jer vidosc napeti odnosi izmedu Kresimira dalmatinske gradove. Nato podvrgao dimo, da je hrvatski kralj sebi

poslije

opet preote Dalmacije pode duzd godine 1018. s brodovljem put satr'o je vremena toga hrvatskom kraljevstvu one gradove. Bas oko ucmio Bugarsku rata bizantinski car Vasilije II. poslije dugotrajna zavlada Srbe te podjedno pokori je bizantinskom provincijom. a Sermo na zapovjednik bugarski Srijemom, gdje je bio tamosnji carstvom jakim s upustiti se izdajnicki nacin smaknut. Ne mogavsi vrhovnu dobrovoljno Gojslav priznadu u borbu, braca Kresimir potpunu kraljevstvu Vasilije II. ostavi hrvatskom i

vlast njegovu, a car

slobodu cija"

poslje Kresimiru darove,

ga naslovom

odlikovavsi

..patri-

(1019).

porodice Orseola, Malo kasnije bukne u Veneciji buna protiv prometnuse se i hrvatski pace duzd Oton bi protjeran. Zbog toga Kresimir III. pokuSa kralj i neprijatelje mletacke,

rodaci

Orseola u

sprijeci juznoponovo da zauzme dalmatinske gradove, ah ga u tom mu vojsku razbivsi (Buzianus), italski bizantinski vojskovoda Bojoan sina joj nepoznata kraljicu (1024). U tom ratu zarobe Bizantinci posalju u Carigrad; ali imena, dakle mladega brata Stjepanova, te ih i

nam

njihova dalja sudbina nije poznata.

â&#x20AC;&#x201D; 1058).

Dobrza bude vas rod Orseola trajno na ocev dvor kraistjeran iz Venecije, a onda se vrati u Hrvatsku je na putu slao te 1030. jos Ijevic Stjepan. Kralj Kresimir vladao je bez sumDobronju, u Carigrad svoga zadarskoga rodaka Madijevca isposluje sporazum nje da kod cara Romana 111. Argira (1028-1034) Stjcpan

(1030

nje-

glavna briga u pitanju dalmatinskih gradova. To pitanje bijase do 1058.), a on 1030. (poslije I. nasljednika Stjcpana gova sina da je zaposio tako, carstvu iskoristi tadanje smutnje u bizantinskom rodaka DoCarigrad dalmatinske gradove te onda opet poslao u u tambace ga Grci bronju, da izravna nastali spor s carstvom. Ali broumre (oko 1045.), dok su u Dalmaciju poslah nicu, u kojoj kralj Stjepan izmin dovlje, da obnovi carsku vlast. Docnije se ipak gradove u upravu. dalmatinske s carstvom, nasto mu ono predade duzda Dominika za a jedini je Zadar dosao pod zastitu mletacku i

Kontarina (oko

1050.). Kralj

Stjepan umr'o

oko 1058.

prijesto sjede njen u crkvi sv. Stjepana pod KHsom, a na

Petar Kresimir.

sahra-

njegov

56 VII.

Obnovljenje kraljevstva hrvatskoga. (1058—1089).

Petar Kresimir IV. (1058—1073). Petar Kresimir IV.

pripoji

odmah pocetkom svoga vladanja svakako privolom bizantinskoga stva drzavi hrvatskoj dalmatinske gradove trajno

oblast Neretljansku, Tim

otoke,

car-

a nesto kasnijc

djelima obnovi Petar Kre-

simir vlast hrvatsku na moru, koje u jednoj ispravi naziva

svojira

(„nostrum dalmaticum mare"),

Ovo stali

politicko snazenje uzese uvelike slabiti nutarnji nemiri, nazbog sukoba izmedu visokoga latinskoga klera i narodne hr-

Kad je Petar Kresimir stupio na hrvatski prijesto, vec zapocela raditi papinska stolica oko potpune nezavisnosti crkve Hristove od drzave, a jace odvisnosti svecenstva od nasljednika vatske crkve.

Petra na stetu svjetovnih vladara. K tomu jos se i§lo i za jedinstvom u crkvenoj sluzbi i obredima. Radi toga sastane se godine 1060. u Spljetu pod predsjedanjem papinskoga poslanika Majnarda crkveni sv.

sabor, a

taj

zakljuci,

imade slovenska sluzba boz ja koristlatinske, dase svecenici ne

da se

ucrkvidokinuti

smiju vise z e niti, a oni, koji su vec ozenjeni, da se moraju rastaod svojih porodica, konacno da svecenici ne smiju vise nositi ni

viti

brade

duge kose;

tko se o to ogrijesi,

odnosno ne smije se vise Aleksandar II. potvrdi ove zakljucke. r e

e n,

pustati

ne u

moze

t i

crkvu. Papa

Hrvatska

i latinska stranka. Radi ovih zakljucaka nastade veuzbudenost u narodu hrvatskom i poljulja iz temelja drzavom njegovom, Nastadose dvije stranke jedna hrvatska, kojoj je pripadala vecina nizega klera i zacijelo vas puk i nize plemstvo druga

lika

;

latinska

romanskim ziteljstvom u dalmatinskim gradovima,

vi-

sokim klerom i plemstvom. U toj borbi kralj Petar Kresimir povladivase iz drzavnih interesa latinskoj stranci, koja se nije zacala, da u Rimu ocrni hrvatski glagolaski kler kao a r i a n s k i, dakle h c r e ticki, a tako i sv. Metoda kao heretika arijanca. Kao nekoc za vjerskih smutnja u Bizantu, tako je sada pitanje slovenske sluzbc bozje, svecenicke zenidbe, nosenja brade i duge kose obuzelo i u Hrvatskoj vas javni interes, raspirujuci strasti do skrajnosti, a narocito kad su bile neke hrvatske crkve odista i zatvorene. To se ne j

57 popravi

kardinala

kad papa poslje u Hrvatsku posebnoga poslanika, da umiri narod, kao sto se nije nista postiglo ni n s k e, belgradske i trogirske biskupije te obnovlje-

onda, Ivana,

osnutkom k n njem ninske

kninskoj biskupiji bjese sada podvrgnuta sva zemlja do Drave s danasnjom pozeskom ;

i u

pan

i j

rn,

dok

spljetska

susjeda, sezala sve do

Z ag

r e

nadbiskupija,

kao njena zapadna

Pored crkvenoga pitanja zadavase Petru Kresimiru teskih briga pitanje o nasljedstvu, Kako nije imao sina, bude odreden za jos nasljednika njegov sinovac Stjepan dobivsi naslov hercega hrvatskoga (dux illustris Chroatorum). Kad Stjepanu docnijc spade ugled, javlja se uz kralja kao najuglednije lice u drzavi hrvatskoj ban Dmitar Zvonimir, muz Jelene, sestre ugarskoga kralja Ladislava L, a zacijelo rodak hrvatske kraljevske kuce. Ugled ovaj samo jos uveca sretno mu vojevanje protiv njemackih zapovjednika u Karantaniji, kad oni (oko 1070.) provalise u drzavu hrvatsku nekud preko rijeke Sutle u toj je vojni bana Zvonimira pomagao i susjcd mu i rodak ugarski kralj Salamon. i

;

â&#x20AC;&#x201D; 1075).

Posred sudbonosne borbe izmedu hrvatske i latinske stranke umre kralj Petar Kresimir i bi sahranjen u kliskom polju u crkvi sv, Stjepana uz oca Stjepana L Nije ga naslijedio sinovac Stjepan, vec kako se po svemu cini, poslije bune i narodnoga izbora, privrzenik, a mozda i voda hrvatske stranke, poljicki velikas Slavic Slavic (1073

(1073

â&#x20AC;&#x201D;

1075),

dok se herceg Stjepan,

bilo prisiljen, bilo bolesti

radi,

povukao u benediktinski samostan sv. Stjepana â&#x20AC;&#x17E;pod borovima" kod Spljeta. Medutim uspe se na papinsku stolicu energicni G r g u r VII., koji odluci

svojoj

vrhovnoj vlasti podloziti sve svjetovne katolicke

vladare. Znajuci, da je kralj Slavic protivnik crkvenih reforma, pace

dade ga po svom vjernom privrzeniku, normanskom knezu A m i k u iz Giovennazza (u Apuliji nedaleko od Barija), zarobiti Slavic nikad se vise ne vrati u Hrvatsku. U isto je vrijeme pomisljao, kako bi jednoga od sinova danskoga kralja Svena Estridsena ucinio hrvatskim kraljem no kad je kraljevic M a g n o posao u Rim, da ondje primi od pape krunu, zatecc ga na putu nenadana smrt.

drzeci ga arijanskim

heretikom,

;

Zarobljenjem kralja Slavica ostade prijesto hrvatski jedno vrijeme cini, da je zemljom upravljao nekadasnji ban Dmitar Zvonimir, koji pred krunisanjem nosi naslov hercega.

prazan, a sve se

No one normanske utvrdile

cete,

koje

Kad

u dalmatinskim gradovima,

onamo (pocetkom da

gradove,

1076.)

svoje

predali

kralja

zarobile

same ovim uspjehom, vec

nijesu zadovoljile

zastiti

prisili

skupa Gerarda,

poslje

dalmatinske-

obavezali

tvrdom

par sa-

vjerom, da nikad vise ne ce primati tudinaca k sebi. stao se u Spljetu

ocito

to opazi Veaecija,

brodovlje, njezinoj

Slavica,

su pregnule, kako bi se

taj

pod predsjedaniem papinskoga poslanika, nadbi-

crkveni sabor,

pitanja stao zanimati

se uz svecenicka disciplinarna.

taj

ispraznjenim hrvatskim prijestolom.

Nastoja-

konacno sporazum izmedu Hrvata i. dalmatinskih Romana, a nato bi â&#x20AC;&#x17E;jednoglasno izabran od naroda i svecenstva" hrvatsko- dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimir. njem toga sabora

bi postignut

Dmitar Zvonimir koje bjese

(1076

â&#x20AC;&#x201D; 1089),

Na Zvonimirovo

krunisanje,.

obavljeno pocetkom oktobra 1076. u bazilici sv, Petra u

Solinu (danas Gradina), poslje papa Grgur VII. kao posebno svecana-

poslanstvo rimskoga opata Gebizona nisanja

izjavio

Dmitar Zvonimir,

biskupa Falkoina, primajuci kraljevske

kru-

Prije

znakovc^

vjernim podanikom svete stolice, obavezavsi se ujedno u potvrdutoga papi na godisnji dar u iznosu od dvjesta dukata

i ustupivsi mu. samostan Vranu kao hospicij (svratiste) za papinske poslanike kao spoljasnji znak toga vazalstva primi Dmitar Zvonimir iz ruka ;

poslanickih nosti,

papinsku zastavu,

Ovim krunisanjem postavio

potom polozi prisegu vjerkralj potpuno

novi hrvatski

na stranu latinsku, pa stoga mu se sada dovi kao svome gospodaru i suverenu.

poklone dalmatinski gra-

Posljedice pokazale su se dobrza. Prvi napade Dmitra Zvonimira knez Vecelin, po svoj prilici istarski velikas, a podanik njemackoga cara Henrika IV., protivnika pape Grgura VII. Nije nam poznato, sto je protiv njega uradio hrvatski kralj, tek znamo, da se u stvar upleo Grgur VII. u korist Zvonimirovu (1079). Malo kasnije posao je kralj u rat kao saveznik normanskoga vojvode Roberta Guiskarda protiv bizantinskoga carstva i njegove saveznice Venecije. Hrvatskom je mornaricom, u kojoj su sudjelovali i dalmatinski

gradovi,

zapovijedao torn prilikom zacijelo pomorski vojvoda Jakov. Saveznici udare najprije na bizantinski Drac te ga poslijc poraza bizantinsko-mletackoga brodovlja i zauzmu (1083), Slijedece godine potuce normansko-hrvatsko brodovlje mletacko kod Kasopa na otoku. Krfu tako zestoko, da se car Aleksije odlucio od'

Komnen

59 svoga saveznika duzda Vitala Falijcra time, da mu jc 1085. ustupio sva svoja „prava" na Hrvatsku na dalraatinskc gradove. Razumije sc, duid sc morao zadovoljiti pukim stetiti

naslovom vladara „Dalmacije

Hrvatske",

ali

ipak htjede time

Uto umrc Robert Guiskard, no jos tezi udarac bjese za kralja Dmitra Zvonimira smrt pape Grgura VIL (1085), kojom izgubi najjacu potporu svoju.

javno

oznaci

svoje

politicke

ciljeve.

a savez se hrvatsko-normanski raspade

;

Ovi ratovi izazvasc u Hrvatskoj veliko ogorcenje i nezadovoljstvo, koje je povecavalo jos i to, sto se za vladanja Zvonimirova stao javljati sasvUn nov pravac i u unutarnjcm 2ivotu drzave hrvatske. Dosadasnje zupane uzese zamjenjivati knezovi (comites) po zapadnom feudalnom uzoru, a banska cast Mao da i nije bila popunjena, jer sc za njegova vladanja uopce nijednom prilikom ne spominje ban, ali se zato navodi (1086) u jednoj ispravi neki Pribimir kao „kraljev namjesnik" (vicarius regis). Nadalje se kralj okruzio poglavito Latinima, najradije stolovao u Solinu, a spljetskoga nadbiskupa Lovru smatrao je svojim „duhovnim ocem". Tudinski upliv unosila je u zemlju

zacijelo

Lijepom, dok jcdinoga

Zvonimirova zcna Jelena,

polozaj kraljev zacijelo

sina

Radovana

(poslije

koju

Hrvati

zvali

samo pogorsala prerana smrt 1083,).

Smrt Zvonimirova. Ali u najtezu kusnju stavile su Zvonimirovu politiku znatne promjene na Istoku. Godine 1087. potukosc Pecenezi bizantinskoga cara Aleksija ametice kod Silistrije na Dunavu, pace oni provalise u carstvo sve do samoga Carigrada. U isto doba udare na nj s istoka Seldzuci (Turci), tada gospodari sv. groba u Jerusalimu, i otmu mu neka raaloazijska mjesta. U toj tjeskobi car se obrati na katolicki zapad za pomoc, narocito na papu U r b a n a nego vjerojdtno, da se u sporazumu s papom potom obratio car Aleksije i na Zvonimira za pomoc, isticuci kod toga, da cc propascu Seldzuka biti spascn za citavo krsIL,

kojim se izmiri.

Vise

(ianstvo „grob Gospodnji".

carevoj

papinoj

Hrvatski kralj bjese

molbi

sazove

veoma svrhu

sklon odazvati 1089, sabor

Hrvata ne htjede da zna za taki rat daleko na istoku, a u korist tudega vladara, nego sasijece na samom saboru svoga kralja. Nesrecni kralj sahranjen bi potom u stolnoj crkvi kninskoj pred glavnim zrtvenikom.

Kninskom

polju.

vecina

60 VIII.

Kraljevi Stjcpan

Petar

II.,

Koloman.

(1089—1102).

Stjepan II. (1089—1090). Prijeka smrt kralja Dmitra Zvonimira bijasc znak za opcenu smutnju i nerede u drzavi hrvatskoj, jer kako kralj nije ostavio sina nasljednika, trcbalo je da se rijesi pitanje, tko cc na ispraznjeni hrvatsko-dalmatinski

sjesti

prijesto.

prvi kraj Hrvati

se razdijelise u dvije strankc jedna, i to ocito jaca, okupila se oko posljednjega potomka dinasUje Trpimirovica, sinovca kralja Petra Kresimira IV., te ga okruni i podize na prijestolje „roditelja i prarodi:

kao Stjcpana II, (1089 — 1090); dok se druga, u taj par jos slaba, prislonila uz kraljicu udovicu Jelenu-Lijepu, koja je svojatala hrvatsku krunu za sebe, jer da toboze „mje bilo vise nikoga od kraIjevskoga roda", to jest ova je stranka poricala bivsemu hercegu Stjepanu pravo na krunu, jer je se toboze sam odrekao, kad je posao telja"

Oko

u samostan,

Stjepana

svojim visokim klerom, a

da se moze vlasti.

II.

okupili su

kazati, e je gotovo cijela

No vec

dalmatinski gradovi sa

vecina hrvatskih velikasa

plemica, tako

drzava hrvatska bila u njegovoj

1090. nestaje ga; po svoj je prilici umr'o.

Nutamje borbc. Smrt

posljednjega Trpimirovica bjese od sudbo-

njegovu drzavu. Sada je znatan dio Stjepanove stranke, u prvom redu dalmatinski gradani i hrvatski velikas Petar od plemena Gusica stao uz kraljicu udovicu Jelenu, dok je protivna stranka zacijelo bacala svoje poglede na Bizant i

nosnih posljedica po narod hrvatski

njegova spretnoga cara Aleksija Komnena, nadajuci se od njega postranaka, za kojih I tako buknuse krvave borbe izmedu ovih

moci.

su pored velikasa

Petra od plemena

matinski gradovi, narocito Spljet. Ijica

udovica Jelena

kralja Ladislava.

Gusica mnogo stradali

njezini privrzenici pozvati u

Ova misao

nasla

dal-

takim prilikama odlucisc se kraodziva

pomoc ugarskoga

u Spljetu, gdje se po-

gradana skupise u vijece i odluce poslati u Ugarsku Petra od plemena Kakauntova (de genere Cacauntorum), po svoj prilici tadasnjega gradskoga priora. Pa odista pode potajno do Petra od plemena Gusica u Krbavu i sporazumjevsi se s njime, zapute se obojica u Ugarsku, gdje su kralju Ladislavu ponudili vladanje nad kraljevstvom hrvatsko-dalmatinskim, uvjeravajuci ga, da ce taj posao lako svrsiti, jer da je kraljevstvo neslozno, bez vladara i svake pomoci. glavice

Kralj Ladislav prihvati poziv

skupivsi vojsku pode na proljece 1091.

;

61 na Hrvatsku; „ali ne ucini toga pohlepe radi, vec s razloga, sto mu kazc stari ugarski jc po vladalackom pravu pripadala bastina", Ijetopis.

Vojna kralja Ladislava (1091). Kralj Ladislav presao jc Dravu kod Vaskc (istocno od Virovitice), a kako je stranka kraljicc udovicc Jelcne u torn dijelu drzave hrvatske bez sumnje bila veoma jaka, do Gvozda (Alpes Ferreae)' naisao na kaki otpor no preko Gvozda vec se morao latiti oruzja, bijuci ogorcene bojevc, nego tek s nekim plemenima, ali ne s hrvatskom drzavnom vojskom, iz prekogvozdanske HrOdavle kad je prolazio njihovim zemljistem. je vatske poslje Ladislav papi Urbanu II. posebno poslanstvo, koje zamoli, imalo predati jos i pismo montekasinskom opatu, u kojem ga moze da mu bude prijatelj, sto ce mu stim lakse biti, jer da „vec gotovo k a o e „s t je da buduci susjedom", s njime da opci kao sa racunao na potcijelu Hrvatsku".' Ocito jc kralj Ladislav u taj cas gradovima. dalmatinskim puni uspjeh svoje vojne te se i nadao ovladati sve

nije nigdje

da ima od pape, izrijekom ne znamo, no skori tecaj dogadaja upucuje, da je od njega zatrazio odobrenje svojc hrvatske do mora politike. Medutim stize Ladislavu jos prije negoli je dospio $to

kralj htio

da su

glas,

juga provalili u Ugarsku Kumani. Oni su

jos

nedavno

(u aprilu 1091.), bill saveznici cara Aleksija u borbi s Pecenezima pa stoga je veoma blizu misao, da ihje sada upravo sam car poslao sto se u Ugarsku, ne bi li time prisilio kralja Ladislava na povratak, i Gvozda izmedu zemlji, u a natrag, povrati se Kralj odista i zbilo. nema da znak, u ocito postavi, vlasti, njegovoj Drave, koja ostade u

umu

koju

pripojiti

stecene zemlje, kao ni ostale Hrvatske,

Ugarskoj

jos mislio steci,

kao posebnoga

hrvatskoga kralja

si-

lanac Pod imenom G v o z d razumijevali su u srednjem vijeku vas gorski donje Kupe. dakle ne samo objc danasnjc Kapele. izvora Kupc do Unc

Risnjaka

Petrovu i Zrinsku goru. U pismu kaze Ladislav opatu Oderiziju ..vicinis enim iam agere potcris, Prirucnik I. 1. 293-309 i quia Sclavoniam iam fere totam acquisivi" (gl. moj madzarski historik, biskup danasnji 316—317). Izraz „acquisivi" tumaci uglcdni

nego

Fraknoi,

ovako: ..Painje

vrijedan onaj izraz kralja Ladislava. prcma

kojemu

htio da oznaci. da jc on stekao (acquisivi) Slavoniju. Time je bez sumnje dobrovoljnoga poputem ugovora. ili mirnim putcm. pravnim naslovom nasljedstva (u akadcmickoi zemlje" gospodarom postao oruzja snagom ne korenja naroda. a Budimpesta 1901. str. 9). Da raspravi: Szcnt Laszlo Icvele a Montecassinoi apathoz. Sclavonia znaci koliko H r v a t s k a. a ne mozda zemlju izmedu Drave Save, je

up.

moj

Prirucnik

294—298.

—

1095). Uto stizc u Ugarsku papinski novca svoga Almosa (1091 legal kardinal Teuzo, a taj je bez sumnje donio Ladislavu nepovoljan odgovor Urbana II., jer samo tako moze se objasniti sigurna cinjenica, slo se tada (potkraj 1091.) ogorceni kralj pridruzio njemackomu caru Urbanovu protupapi Klementu III. (Witbertu). Henriku IV. Hrvatski kralj Pctar (1093 — 1097), Skoro potom poslje i Aleksijc u dalmatinske gradove kao svoga opunomocenika carskoga sevasta G u { r e d a, sina onoga kneza Amika, koji je nekoc zarobio kralja i

Slavica',

taj

carstvom,

zdruzi opet stari tcmat dalmatinski

mozda je podjedno i utjecao na hrvatsko prekogvozdansko plemstvo, protivno kralju Ladislavu, da se je slozilo oko kralja Pctra (1093—1097)'. Kralj Ladislav nije vise poslije 1091. dolazio u prekodravsku Hrvatsku, no da je sto jace priveze uz Ugarsku, osnova 1094. biskupiju zagrebacku, a prvim joj biskupom posvccen je Ceh imenom D u h. Malo prije smrti kralja Ladislava (29. jula 1095.) vrati se Alraos iz prekodravske Hrvatske u Ugarsku, bilo opozvan od kralja Ladislava, bilo da je morao uzmaci ispred prekogvozdanskoga hrvatskoga kralja Petra. Jos pred smrt odredi Ladislav Almosu kao hercegovinu ^(ducatus) zemlju s lijeve obale Tise, a nasljednikom svojim na ugars

skom

priestolju ucini starijega sinovca

Novi ugarski

banom

(Ijeti

II.

Koloman

kralj

onda kojemu je

1096.), a

skoga kralja Petra,

Kolomana. svega s papom Urda povede vojnu na hrvat-

izmiri se prije

se odluci,

n bio prijestolnicom.

taj

cas

bjese bizantinski car Aleksije zabavljen prolazom krizara kroz Cari-

Malu

nije mogao da pomogne Dalmaciji mogao uciniti, bilo je, da je dalmatinski temat predao u upravu zastitu duzdu mletackomu. Medutim se Koloman zarucio s juznoitalskom princesom Buzilom, kcerkom hercega Rogcra, vjernoga odanoga privrzenika pape Urbana II, Kad se na proljece

grad i

Aziju,

pa tako nikako

Hrvatskoj, Sve, sto

1097, zaputila

Buzila

morem

Palerma put Ugarske, zapoceo

Koloman rat. Nesto juzaije od donje Kupe, a na sjevernom podnozju Gvozda, doSlo je krajem aprila ili pocetkom maja 1097, do bitke, '

•

bizantinsku sluzbu usao

je knez Guifred jos 1083. plemena Svaciceva, dakle Petar Svacic, ne samo da ncma nikakova dokaza, nego je to neosnovana kombinacija jednoga nasega historika iz druge polovice XIX. vijcka. Mnogo je vjerojatnije, da je kralj Petar bio sinovac kralja Slavica. kojemu su se porodidni posjedi nalazili u Poljicima izmedu

Spljeta

bio od roda

Omisa.

ili

63 kojoj bjehu kralj Petar i njegova vojska potuceni, pace sam kralj Petar pogiba na bojistu kao posljednji posve nezavisni hrvatski kralj. Planina, do onda zvana samo Gvozd, dobi otada ime Petrov

g V o z d (danas Petrova gora). Tada

stigla do obala Jadranskoga svojom pratnjom, Jedan od mora i normanska princesa glavnih ugarskih Ijudi u torn ratu, zupan erdeljskoga Biograda (danas Gyulafehervar) M e r k u r i e, posao joj je s 5000 vojnika u susret do hrvatskoga kraljevskoga grada Belgrada, koji je poslije bitke kod <}vozda dosao u vlast Kolomanovu, pa je onda otprati u Ugarsku

Buzila

na vjencanje.

zauzece Belgrada ucinise kralja Kolomana povjerenih dalmatinskih gradova. Stoga susjedom zapocc duzd Vitale Michieli (t 1 101.) pregovore s kraljem sa svrhom medusobne sigurnosti posjeda. Koloman odazvao se duzdu tek iza nekoga Bitka kod

Gvozda

Venecije

njoj

bi sporazum uglavljen tek pocetkom 1098. Iz da se je Koloman tada drzao zakonitim baon st i n i k o m hrvatsko-dalmatinskoga kraljevstva, dakle da je kako bi s oruzjem u ruci Petra, kralja hrvatskoga protiv posao u rat ozivotvorio svoje bastinsko pravo; no nije vjerojatno, da je \e6 tada prosirio vlast svoju po citavom hrvatskom kraljevstvu, narocito jos i

pa stoga

oklijevanja,

isprave jasno se

vidi,

na jugu Krke'.

Sporazum izmedu Kolomana

I ovako ogranii Hrvata 1102. Kclomanova ne potraja dugo, jer kad ga pod galickim Kumani (1099), pokagradom Przemyslom do nogu potukose Rusi zalo se potrebnim, da se s hrvatskim plemstvom, koje je novom

cena

vlast

na zemljistu kraljevstva hrvatskoga, sporazumije na drugoj osnovi, negoli je to bilo oruzjem u ruci ostvareno toboznje bastinsko pravo, Godine 1102. dakle pode Kolo-

bunom

,.D a

ucinilo kraj ugarskoj vlasti

Kad Koloman a t a e et C

pise duzdu. imajuci pred ociina r

o a

te ct tuis, et a

to jest h

alter alteri

meis,

njegov in

naslov

dux Venetiae.

principibus meis ct senibus

ita

omnc

prius

—

amicitia, ul a sicut statutum est dc medio ambiguum auferatur, ut in

per antecessores tuos. mihi per meos (sc. antccessorcs. k o-d a m a t n s k h kraljeva), ccrta comprobatione iustitia fuerit. bistro onda sc ofito Prirucnik 408), nullatenus ad\erscmur" (m o t s

—

pozivlje na svoje

Hrvati

„scd tamcn, quia

tibi

V a

desidcro pro servanda

volo,

<juocumquc

immo mc ac

a e"

duccm Chroatie atque Dalmatic nomina-

<lubium videtur, utrum te

verim,

bastinsko

z n a

V a

se pozivali, o torn ne

;

ali

moze

pravo.

da su ga Koloman

biti

Drugojepitanje, da lisu mu gai

sumnje.

stric

Ladislav

isticali

po posebnim poslanicima hrvatsko je ono privoljelo^ hrvatskih dvanaest plemena izmedu Gvozda i Sada su predstavnici Neretve, kao predstavnici drzave, svojom voljom izabrali. Kolomana hrvatsko-dalmatinskim kraljem, obavczavsi ga na zasebno krunisanje za hrvatsko-dalmatinskoga kralja i odrzavanje zasebnoga sabora u hrvatskim drzavnim posloviraa. Koloman opet, da ukloni sve znakovc, sto ih sobom nosi. po poimanju onoga vremena osvojenje oruzjem, priznao je i potvrdio hrvatskomu plemstvu, to jest hrvatskomu politickom narodu onoga vremena, sigurno i neumanjeno posjedovanje njihovih plemenskih drevnih zemljisnih posjeda i kmetova na njima, za koje kaoâ&#x20AC;&#x17E;pravi i stari", dakle kao slobodni a ne pokoreni p 1 e m i c nemaju placati kralju zemljarine, vec mu samo u znak vjernosti imaja vrsiti vojnu sluzbu, i to tako, da ce ga pomagati u navalnoni ratu sa po deset oboruzanih konjanika po plemenu polazeci do Drave o svom trosku, a preko Drave o kraljevu. Poslije toga podu Hrvati s Kolomanom do Belgrada na moru^

man prema

Hrvatskoj

plemstvo, da se

zamoli

njime mirnim putem nagodi, nasto

i,.

okrunise zakonitim kraljem hrvatsk o-d a 1-

gdje ga

k i m, Tom je prilikom kralj Koloroan prisegom zajamcia drzavna prava kraljevstvu hrvatskomu: Ugarska ÂŁ i

sva javna

Hrvatska imat ce odsada jednoga istoga vladara^ ali su ipak dva posebna kraljevstva, vezana u drzavnu zajednicu samo kraljevom licnoscu, koji stoga uzima u svoj naslov jos onaj kralja Dalmacije Hrvatske (rex Dalmatiae et Croatia e). Polozaj i

Hrvatske kao samostalne politicke i drzavne cjeline nije se dakle promijenio, vec su samo vladarska prava kraljevstva hrvatskoga presla na Kolomana i njegove nasljednike. A to bijahu u prvom; redu imenovanje bana, izdavanje privilegija i darovnica, potvrdivanje na saboru stvorenih zakona, ubiranje poreza i carina, uzivanje â&#x20AC;&#x17E;kraIjevske zemlje" (terra regalis) izumrle hrvatske narodne dinastije^ vrhovno zapovjednistvo nad hrvatskom vojskom (exercitus croaticus) i nada sve odredivanje spoljasnjeg politickog pravca. Sve ostale nutarnje poslove, politicke, upravne, sudske, financijalne i vojnicke vrsit ce hrvatsko plemstvo i nadalje samo u sporazumu s kraljevim :

predstavnikom u Hrvatskoj, s b a n o m, odnosno s hercegom, to jest clanom dinastije, kada ga bude, a kojima pristoji za sluca| o b r a n e i samostalna upotreba vojne hrvatske sile.

65 I tako svrsi staro hrvatsko narodno kraljevstvo. Glavni su uzrok ovoga sudbonosnoga dogadaja nesloga, zavist'i krvavo glozenje izmedu najodlicnijih sinova narodnih, kojima su jos uvijek

plemenski interesi preci od narodnih. Dalji su razlog d a 1 m atinski gradovi sa svojim romanskim ziteljstvom oni bijahu ona olovna pritega, koja nije dala inacc tako zilavom organizmu hrvatske drzave da se slobodno i krepko podigne. Nadalje kobna borba izbili

;

medu narodne hrvatske

cr k ve

kozmopo li

stvar od bitne vaznosti u srednjem vijeku.

t s ke latinske, Konacno treba imati na

umu, da je plemstvo samo u to doba vise marilo za svoje privilegije licnu korist, negoli za narodni znacaj drzave, i

IX.

Nutarnje stanje drzave hrvatske (od VII, do kraja

Imc.

Prvobitno narodno

primorski

onda

carski

gradovi

i j

pripali

osobito otkad su u XI. vijeku kruni hrvatskoj, pa stoga je od

ime drzave u sluzbenim aktima

vijeka).

sluzbeno ime bilo je Hrvatska ili Chroatorum), kojemu se vremenom

drzava hrvatska (regnum pridruzi drugo starije, D a m a c i

m a c a (Chroatia et Dalmatia). Hrvatska (X^w^?orr/a), dok se m a c a. Doskora se uobicajilo

glasilo

Bizantinci

Hrvatska

obicno su

Dal-

samo papa volio sluziti nazivom D a Ii kod tudinaca (narocito u juznoj Italiji, kod Mlecana i Nijemaca) ime S a v o n a. Tako su se pored â&#x20AC;&#x17E;drzava hrvatska", toga jedinoga narodnoga naziva, vec u to drevno doba nadovezala jos dva imena, nametnuta od tudinaca, koja su vremenom dobila posebno geografsko znamenovanje. Granice. G r a n c e drzave hrvatske cesto su se mijenjale. Naselivsi Hrvati kao dio Juznih Slovena djelomicno staru rimsku i

pisali

nijesu odmah stvorili jedinstvene drzave, ved povise manjih oblasti, tako panonsku Hrvatsku, daimatinsku Hrvatsku, Neretljansku obiast i Bosnu. Od sviju ovih oblasti bijase najvaznija

Dalmaciju

Panoniju

dalmatinska Hrvatska, macije.

Kad

jos

za rimskoga vladanja srediste stare Dal-

njezin knez Tomislav postade kraljcm.

okupi oko sebe gotovo sve hrvatske oblasti; stoga bijahu za njegova vladanja drzavne granice mozda najsire, Kasnije otpade Bosna, ali je trajno pridosla Neretljanska obiast. tako da je granica kraljevstva hrvatskoga u casu,

kad

ono izabralo Kolomana svojim vladarom, tekla

otprilike 5

66 srednji Vrbas, onda na donju Neretvom do Rame, otale na gornji izmedu danasnjega Bosnu do usca u Savu i pravcem povucenim do stajerskoDravu Broda Donjega Miholjca do Drave, pa onda uz na more kod kranjskoga pogranicnoga gorja, otkuda se spustala i

Pag, od vecih otoka pripadali su Hrvatskoj Krk, Cres, Rab, Hvar, Brae i Vis. Narod. N a r o d, koji jc osnovao ovo kraljevstvo, bio je hrvatski, Rijeke'

;

slovenskim (Sclavi). i gradovima i rodalmatinskim Uz hrvatski zivalj preostao je jos po u XL vijeku vec no manski, zvan Romani (docnije Latini i Vlasi), Zadru i u Spljetu. se i dosta Hrvata po gradovima, narocito u tudinci, osobito zapadnjaci, voljeli zvati

koga su

naselilo

u s t V o bilo je sastavljeno od slobodnih i nesloje ne samo po bodnih Ijudi. Neslobodnih Ijudi (servi, ancillae) bilo crkvenim primorskim gradovima, vec i po hrvatskim plemickim i ili prodajom, radi kupnjom netko bi postajao posjedima. Neslobodnim u ratu, duga, dobrovoljnom predajom (poglavito crkvi) i suzanjstvom bi se Oslobodio djecu. na a taj je drustveni polozaj prelazio od oca Slobodni oporukom svoga gospodara ili njegovom javnom izjavom.

Drustvo.

Ijudi

dijelili

gradane

su se u seljake,

plemice.

Seljaci

uzivali

raspolazuci njime po volji, a uza ravni gradanima i plemicima. drzavljani to su bill jos i slobodni su Gradanstvo dijelilo se u dva-razreda: u gradskc plemice, kojima

sasvim Slobodan posjed zemljista,

ima

to donio

Dokazc za

obscg

Rack

..Hrvatska prije XII. vijcka glede na zcraljisni dalje). Otprilike istc granicc

narod" (â&#x20AC;&#x17E;R a d" Jugosl. akad. knj. 56, str. 62 i K 1 a i c. ..Atlas za hrvatsku povjesnicu" (Zagreb i

1888.). br. 3.

Danasnji Srijem

od 796. do 829. dio panonskc Hrs dijelora ravnc Slavonije bjese do 796. avarski, pominje se u Srijcmu vatske. od 829, do otprilike 930. bugarski (oko god. 900, smrti cara Simeuna po Bugarskc opadanja [Mitrovici] b u g a r s k a biskupija), za njih kaze (oko 950.), za izrijekom Konstantin car jer Madzari, ga zauzcse (t 927.)

Save" (ed. bonn. 177); za bugarskoga cara Samuila da stanuju ..izmedu Dunava otprilike 1070. bijasc (976-1014) opet dospje Srijem u vlast Bugara, od 1019. do (t. j. poslije 1070.) opet u vlasti dalje vremena toga onda od a u vlasti bizantinskoj. koja se pominju u ispravama ugarskoj. Mnogobrojna madzarska geografska imcna. bilo mnostvo madzarskih tude je da od XII. i XIII. vijeka dalje, jasno dokazuju. i

naseobina. <dan.

tako

Erdut).

Banostor). Ujlak (dan.

Marad6k

svim

Hagymas (danas

Retfalu (kod Osijeka).

Monostor

(dan. Ilok).

(dan. Maradik).

NjuÂ§tar),

Erd6v6g

(dan. Erdevik),

Dios (dan. Divos),

ovim mjestima propalo madzarsko

ipak bijase vecina

zitelja

u ravnoj Slavoniji

slovenska. odnosno hrvatska.

Aljmas).

Szarvas.

Erdtti

Lovasz (dan. Lovas). Ban-monostora (dan.

Nagyolaszi

Ireg (dan. Irig)

(dan. Mandelos),

tolika druga mjesta.

ziteljstvo za turskc najezde,

u Srijemu

MeduUm

u to doba (do kraja XI. vijeka)

67 u obicne ncpletaenite se tradicije gubile u rimskim vremenima, ^radane. I plemstvo bijase dvojako vise i nizc. U vise plemstvo spadali su ban, zupani i dvorski dostojanstvenici, dok su svi ostali sacinjavali nize plemstvo. Izvor je objema ipak bio jedan isti, naime <lrevni zadruzni dom, to jest hrvatsko se plemstvo razvilo od i

plemenskih glavara i starjesina. Oni sastavljahu pratnju hrvatskoga vladara, obnasahu glavne drzavne casti, pace mogli su se narodnom voljom uspeti

prijestolje.

Izvor ovim castima, narocito zupanskoj,

vec plemenski sustav. Potkraj XL vijeka bila su najodlicnija hrvatska plemena izmedu Neretve i Gvozda Kacici, Kukari, Subici, Cudomirici, Svacici, Mogorovici (Murici), Guoije bila milost vladareva,

sici,

Karinjani-Lapcani,

ta se

vremenom

Polecici,

Lacnicici,

Jamometici

Tugomirici,

razgranise u mnogobrojne manje porodice.

Crkva. U crkvenim poslovima Hrvati su odmah poslije krstenja pocetkom IX, vijeka stekli za svoje podrucje biskupiju u Ninu, dalmatinski a bila je izravno podvrzena papi. Tek onda, kad su i

biskupi dosli u zajednicu

papom

(923),

protegla

njihova juris-

nadbiskupa spljetskoga, i na teritorij hrvatski, dok U trecem deceniju X. vijeka ranadbiskupa biskupi osorski, sufragani spljetskoga se kao cunali su dikcija, a narocito \e

ninska biskupija tada dokinuta.

krcki, rapski, zadarski, skradinski, stonski, dubrovacki, kotorski, du-

vanjski

sisacki.

duvanjska

pom

sisacka,

spljetskim,

tih

bijahu

ispraznjene

biskupije

skradinska,

a njihov virtualni teritorij bijase pod nadbisku-

Vazne

promjene zbise u

novo utemeljene biskupije u Ninu,

XI. vijeku,

Trogiru

Belgradu,

kad su nadok

Kninu,

uredena nova nadbiskupija, pod koju potpadose jos i Kotor i Bosna (1089), a tako je i oko toga vremena ali nesto ranije biskupija podignuta na nadbiskupiju. Od sviju ovih i dubrovacka biskupija na hrvatskom zemljistu najznatnija bjesc k n i n s k a, kojoj se vlast protezala sve do Drave po danasnjoj pozeskoj zupaniji, a biskup joj je nosio ime â&#x20AC;&#x17E;biskupa Hrvata" ili ..Hrvatske", kao nekoc ninski. Spljetski se nadbiskup birao u zboru, u kojem je ucestvovalo izbor svecenstvo i gradanstvo spljetsko te sufragani nadbiskupovi biskupa mjesno svemorao je biti jednoglasan. Isto su tako birali censtvo i puk. Nadbiskupa posvetio bi redovito sam papa, gdjekad ovlasteni zamjenik, a biskupe opet nadbiskup i njegov u tu svrhu

u Baru

;

spljetski,

Isto bi

tako podjeljivao sam papa znak dionistva nadpastirskih

nadbiskupski plast prava u ravnanju

(pallium), kao crkvom. Glavno pravo nadbiskupovo bijase sazvati pokrajinski crkveni

zakljucke.

glasivali

Spljetu,

su biskupi

Sabor

bi se sastajao

all i

predlagati pitanja za vijecanjc

predsjedati mu,

sabor (sinod),

zasjedao u

redovito

u drugim

gradovima.

stolnoj

Na sabor

pro-

crkvi

dolazili

opati samostana, a vijecalo se poglavito o nauci, moralu,

Saborske zakljucke potvrdivala bi sveta mnogobrojnoga svjetovnoga svecenstva bilo redovnickoga. U to je doba na Zapadu i evropskom poznat samo jedan red, naime benediktinski. Jos je knez Trpimir (oko 850.) podigao taki jedan samostan nedaleka svoga knezevskoga dvora pod Klisom, no docnije bilo je vise njih: u Zadru (sv. Grizogona, sv, Marije), Belgradu (sv, Ivana Evandeliste), Trogiru (sv. Nikole), Spljetu (sv, Stjepana â&#x20AC;&#x17E;pod borovima") i u Solinu (sv. Petra), Saraostanu stajase na celu opat, licnost veoma ugledna stegi svecenstva

puka.

stolica u Rimu, Pokraj je u drzavi hrvatskoj

u drzavi hrvatskoj. Vladar.

knez

(dux)',

Ijevska, bijase

drzave hrvatskc bio je do pocctka X. vijeka onda kralj (rex). Vrhovna vlast, narocito kranasljedna, no prema prilikama mogla je ona prijeci celu

na kraljeva brata

njegova sina

;

ali

kraj svega

toga nije ni nacelo

izbora bilo iskljuceno, koje je dakako vecma plod prevrata. Kralj se smatrao namjesnikom bozje vlasti na zemlji (dei gratia), a prima je

krunidbom, u to doba jos eminentno crkvenim aktom. Kraljevski znakovi bijahu kruna, zezlo, zlatna jabuka i mac. Vladari hrvatski nijesu imali stalne prijestolnice, vec su prebivali na raznim mjestima drzave po svojim dvorovima, tako u Ninu, Klisu, Biacima, Kninu^ Belgradu i poglavito u Solinu. Pace oni bi cesto i putovali s mnogo-

brojnom svojom pratnjom.

Dvorski casnici. Pratnju sacinjavahu dvorski casnici. U knezevsko doba bili su to z u p a n i, tako zupan dvorski (palatinus iupanus), komornik (camerarius), peharnik (pincernarius), konjusnik (cavallarius), stitonosa (armiger) i buzdovanar (maceccha), U kraIjevsko doba: tepci (comes curiae), comes postelnicus, comes V n o t o c, comes s c t n c (stitonosa), comes volar. D e d upravi

Ijao je

(maior domus regiac regalis curiae iudex dvorski je sudac,

prihodima dvorskoga gospodarstva

u zapadnoj Evropi), a dakte zamjenik kraljev '

Hrvatskc vladare

historici, ritnci,

sasvim

nego

kraljeva

prije

pogrjesno

pravosudnim

nazivati

u protivurjecju

sa smislom njihorvim.

poslovima.

Ostali

dvorski

b a n o v i m a, kako to cine neki ne samo s izrazima samim u izvo-

;

kao dvornik,

casnici,

vratar, sokolar

psar (nadzornik lovackih pasa),

dvoranici su nizega stepena, Iz toga vidimo, da

hrvatski vladalacki

dvor bio ureden poput ostalih zapadnoevropskih dvorova onoga vremena, a cisto hrvatski nazivi i latinizirani hrvatski izrazi u ispravama

postelnicus, vinotog, sokolar, psar) jasno sigurno da se na hrvatskom dvoru govorilo hrvat-

(kao

su svjedocanstvo,

ski m

jezikom.

Ban

zupani. Vlast svoju

dijelio

vladar hrvatski

banom

zupanima (vec od IX. vijeka). Za sve vrijeme navazda je bio samo e d a n ban, a taj je hrvatskih rodnih vladara gatstajao u ranije vrijeme na celu zupanijama lickoj, krbavskoj skoj.' Zupani bijahu na celu zupanijama {^ounavia], a te se cesto sastoje od vise manjih zupa (suppa), U X. i XL vijeku bijahu u preko-

(od X, vijeka)

gvozdanskoj Hrvatskoj ove zupanije: gat ska (») Toir^jpca = gl)tska) sa sredistem oko danasnjega Otocca; lick a sa sredistem oko danasnjega Pocitelja krbavska sa sredistem u gradu Krbavi (danas ;

lucka sa sredistem u sidraska sa sredistem

Udbina);

nckadasnjem gradu zvanom Nunac

[Niraj

u Belgradu

;

Ninu

k n

bribirska

;

sredistem

k a sa sredistem u Kninu

;

Bribiru

podmorska

k a sa sredistem (kod Skradina) ili

kliska

cetinskasa

sredistem u Stolcu nedaleko k a sa sredistem u Imotskom 1 i v a n s k a sa sredistem u Livnu (starom Hlijevnu) ;plivanjska sa sredistem u Plivskom gradu nad izvorom Plive nedaleko od Jajca psctska sa sredistem u gradu Psetu, oko danasnjega Petrovca u sjeverozapadnoj Bosni (pri)morska (Maronia) sa sredistem u Makarskoj, amo pripadahu i otoci Vis, Brae i Hvar rastocka sa sredistem u gradu Rastokama nedaleko od Imotskoga i d o I s k a (to JaUv) sa sre-

sredistem u Klisu-

vora Cetine

;

iz-

;

danasnjega hercegovackoga Ljubuskoga. Za zupanije u u panonskoj Hrvatskoj nemamo iz toga vremena nikakih pouzdanih podataka, ali ih je bez sumnje bilo. distem oko

Bosni

Uprava. Ban, zupani j

e c e

vijeka. i

Vijest

kako su

Klaic,

»tr. "i

(consilium) s e

;

d a

pored toga

jos se

..Hrvatski bani za

Racki („Rad" narodnc

vi-

narod sastajao u skupstine,

banova drzavc hrvatske u

to dokazali

kraljevsko

biskupi sacinjavahu

XI, vijeku

izmisljotina jc

..Jugosl. akad." knj. 56, str. 136

dinastijc" (u ,.V

XV.

— 138)

k u kr. zem. arkiva"

71—72). ^

-tad a

Ova

c k e zupanije zupa sterala od Sibcnika do Omisa. P o iupanus polsticus je dvorski casnik (postelnik).

joi nije bilo:

ili

knestva

70 sabore (synodus, congregatio). lupane zamjenjuju podzupani, a pod njima su satnici ili stotnici, najnizi upravni casnici. to je doba bila upravna, vojnicka i sudbena vlast u istim rukama^ a kralj vrsio ju je neposrcdno sam, u prisutnosti i u sporazumu.

shodove

ili

glavnim svojim savjetnicima, ili po svojim zamjenicima, narocito pobanu i zupanima. Svi su se prijepori obicno rjesavali u s m e n os

sto su preslusani svjedoci

nakon izdavalo pismeno

kratkim putem, bi se

rjesenjc. Ispravc izdavala je

a onda

stranke,

dvorska kance-

u docnije doba na celu k a n c e 1 a r, tada biskupdok su u starije doba te poslove vrsili dvorski (hrvatski), kninski svecenici. Isprave izdavale su se ponajvise na latinskom jeziku, ali nije niposto nemoguce, da ih je bilo izdano i na hrvatskom. Prihodi vladarski i dace. Krunski prihod bila je u prvom reda daca (tributum), sto su je placali kmetovi na vladarskim dobrima (terra regalis, territorium regale), kojih je bilo veoma mnogo, narolarija,

cito

kojoj bijasc

u podmorskoj zupaniji izmedu Trogira

Spljeta (danas Kastela)^

Omisa (u poljickom primorju), a za cijelo i oko Knina.^ U starije su doba ovi prihodi bili povjereni brizi zupana komornika,. a u kraljevsko kneza postelnika i tekli su u kraljevsku blagajnu

te Spljeta

daca od svih zemalja, koje su. samostani i crkve drzali i uzivali zapravo gospodare (fiscale tributum), a placaU su je za svoje kmetovi ovih plemica ili korporacija. No od ove su dace kraljcvi oprastali pojedine plemice iU citave korporacije, samostane i crkve^ tako da je onda ona kmetska daca postala prihodom njihove gospode, Tomu nasuprot gospoda su se obavezala kralju sluziti u znak vjernosti s izvjesnim brojem konjanika u navalnom ratu. Obje ove dace

(regalis

f i

s c

s).

Dalji prihod jest

hrvatski

bile

zemljarina

r r

plemici

a g

u m),

svecenstvo,

kojoj

korijeni

nalaze

jos

doba, Od ove dace oslobodio je kralj Koloman, postavsi zakonitim h r v a t s k o - d a m a t n s kim kraljem, onih dvanaest hrvatskih piemcna izmedu Gvozda Neretve, ili bolje reci, Koloman im jc zapravo samo potvrdio oprost od zemljarine, sto su ga bez sumnje uzivala jos u doba narodnih

rimsko

a d a

r a,

danak (solitus census), koji su od 890. do 996.) placaU Mlecani za bizantinski dalmatinski gradovi od vre-

Dalji prihod sacinjavao je

kroz citav jedan vijek (otprilike

slobodnu plovidbu po moru

mena tfjv

iUÂŁT'

avrCtv]

od 882, dalje) â&#x20AC;&#x17E;mira radi" [elgrjviyi&g. za svoje posjede na hrvatskom zemljistu (..tributum

cara Vasilija

(otprilike

Novcani prihod sacinjavahu globe (mulctae), kojc su sc plaje koja stranka pogazi cale za razne krivice, a navlas onda, kad zemljisnoga posjeda, medu povrijedio utanaceni ugovor ili susjed brodova. Uzato stranih od onda carine (vectigal), osobito dohodak

pacis").

i pocasni dar, koji bi obicno u naravi davali vladaru svom na kucu u njegovoj pratnji pojedini velikasi, kojima bi dolazio mogao ali i od ove teske i tcrctne dace putu (ius descensus regii)

poznat

;

plemice, bilo citave korporacijc. kovali, jer se u drzavi trosio vladari Svojih novaca nijesu hrvatski novae, narocito svjetski bizantinski (byzantii, romanati), tada

oprostiti

vladar

bilo

zlatnici (aurei, solidi)

pojedine

promecurna Samuilova Bugarska

srebrnjaci (argentei, denarii);

Nemanjina Srbija, ni Simeunova i kovale svoga novca, naronijesu tada (sve do potkraj XII. vijeka) dace placale jos i u i trgovalo se cito zlatnoga i srebrnoga. Inace svinjama, ovcama. kruhu. prirodninama (zitu, vinu, ulju, soli, siru, ill marmarturinae, u kunskim kozama (pelles

Venecija,

kozama),

a narocito

turina).

mornai Vojska. Izdaci kraljevski poglavito su tekli na vojsku njczin zapovjednik, te je ricu. Vladar hrvatski bijase vazda vrhovni moru bila je i navjescivao rat i sklapao mir, Vojnicka sila na kopnu pokazuju veoma znatna vec za knezova Trpimira Domagoja, kako Tokralja za docnijc a Barija, uspjesni rat s Bugarima i osvojenje krau je zapovijedao mislava bjese jos jaca. Mornaricom hrvatskom zamjenik nekadanjega Ijevsko doba od druge polovice XI. vijeka neretljanskog kneza (dux Marianorum). i

cijelo Dalmatinski gradovi. Dalmatinski gradovi imali su kroz kasnijc bili su ovo vrijeme svoju samoupravu, a po njihovu uzoru

sami podigli. tako Belgrad i gradskih plemica Sibenik. Na celu grada stajase prior, izabran od (primjerice â&#x20AC;&#x17E;Peplemena (patricija), koji su se takodcr raspadali na ranije doba od trus de genere Cacauntorum"), a onda potvrden u kralja; stoga i jest cara bizantinskoga, a u docnije od hrvatskoga Zadarski bigradski prior zadarski ili spljetski velikas kraljevstva. da je bila u znamo, Madijevaca jase najugledniji, pace za porodicu hrvatvladara od jedan rodu s hrvatskom kraljevskom kucom, jer je gradglava je Prior skih X. vijeka imao za zenu jednu Madijevku.

uredeni

skoga se

oni

gradovi,

koje su Hrvati

vijeca, koje se sastojalo

redovito

sastajase

gradska

od sudaca, tribuna s

k u p

biljcznika. Inace

na koju

dolazili

gradski biskup, svecenstvo, plemstvo

sepo

gradani.

rimskom zakonu.

gradovima sudilo

Prosvjeta.

Gradovi su vazni i kao sredista prosvjete i umjetonoga vremena, jer se time u prvom redu zanimalo svecenstvo. U istoj je stvari od osobite vaznosti jos benediktinski red, buduci da je svaki samostan imao svoju knjiznicu, a rukopisi njegovi dijelili su se za posta redovnicima na citanje i prepisivanje, Uza to jos su se redovnici bavili odgojom i obucavanjem mladezi, ne samo nostl

one, koja se imala obrazovati za svecenike, nego i za svjetovnjake. IJ tim skolama bijase glavni predmet latinska gramatika. No u Hrvatskoj nasla je mjesta i domaca h r v a t s k a pisraenost na osnovi

slovenskoga crkvenoga jezika bilo tude svoj posebni oblik s

Nema

knjiga,

sumnje, da je upravo hrvatskoga

Ovo je pismo dopa se stoga i zvalo h r v a tna njemu bilo napisano vise crkvenih glagolske azbuke.

(uglasti),

podrijetla glasoviti rukopis,

obicno

zvan Glagolita C o z i a n u s, iz XI. vijeka, nekoc vlasnistvo kneza Ivana Frankapana Krckoga (f 1482.), docnije grofa Cloza, po kojemu i dobi ime, a taj ga ostavi (1856) gradskom muzeju u Trentu (u juznom Tirolu). I graditeljstvo razvijalo se u Hrvatskoj prema uzoru u susjednoj Raveni i Akvileji; crkve bijahu ponajvise male okrugle zgrade s kubetom, a oltari i drugi dijelovi crkve 1

bijahu

iskiceni osobito

znacajnom geometrickom ornamcntikom, simbolickim pticama drugim zivotinjama, koje se stereotipno vracaju na vrpcastim dekoracijama. Od ovih je zgrada najznatnija crkva sv. Donata u Zadru (iz pocetka IX. vijeka), podignuta na starijim temeljima, danas gradski muzej, onda sv. Nikole sv, Kriza kod Nina, sv. Barbare u Trogiru sv. Trojstva kod Spljeta. Sve su se ove crkve iz IX. i X. vijeka sacuvale do danas, samo su zapustene, a takvih bilo je veoma mnogo, narocito u okolici kninskoj i spljetskoj, gdje su poglavito u tursko doba propale. Konacno treba spomenuti, da je zlatarstvo, i

narocito u Spljetu,

u XI. vijeku bilo na visokom stupnju, a tako i umjetni obrt drugih kovina, narocito srebra, kako pokazuju nebrojeni nalazi po otkopanim grobovima iz ninske, kninske i vrlicke okolice.

Kad ogledamo te

usporedimo

nutarnje prilike u Hrvatskoj do kraja XI. vijeka ostaloj Evropi, vidimo, da je stara drzava

onima u

hrvatska bila na visini uljudbe svoga vremena, stojeci narocito pod utjecajem susjedne Italije.

Kronoloski pregled dogadaja prvoga doba.

Hrvatska

Ostale zemlje

Prve provale Slovena u Dalma-

535.

— 555. Gotsko-bizantinski

rat.

568. Utemeljenje avarske drzave

ciju.

Ugarskoj.

Sloveni

njihovi podanici

Pad Salone

biz.

vlasti

Dal-

maciji.

postaju

hranitelji.

626. Poraz avarsko-slovenski

pod

Carigradom.

Dalmatinski

Sloveni

oslobo-

dise avarske vlasti.

Dalmatinski se s

Sloveni izmirise

carstvom

biz.

priznase

vrhovnu mu vlast. Panonski Hrvati priznase hovnu vlast franacku.

vr-

vlasti

u Podu-

navlju.

Dalmatinska Hrvatska prizna vr-

hovnu

Pad avarske

796.

800.

Karlo

okrunjen

Veliki

rimskoga cara.

vlast franacku.

knez panon. - hrvatski, Ustanak na Franke. Borna dalm. -hrvatski knez. Ljudevit

814.— 840,

Ludovik

Pobozni

Franackoj.

Ratimir knez panon. -hrvatski. Dalm.-hrv. knez Mislav i neret-

knez

Ijcinski

mir

Druzak sklopise

Venecijom.

o. 840.

Knez

Vlastimir u Srbiji.

Nalet Arapa u Jadransko more. Dalm.-hrv. knez Trpimir.

863. Sveta

Dalm.-hrv. knez Domagoj.

871. Osvojenje Barija.

Dalm.-hrv. knez Zdeslav

vrhovnu vlast. Dalm.-hrv. knez Branimir.

prizna

biz.

ticka

crkvena

braca

Ciril

Metod

odlaze u Moravsku. 871.

—894.

Svatopluk

knez mo-

ravski. Poli-

neodvisnost

885.

Umr'o

sv.

Metod, nadbiskup

moravski.

dalm. Hrvatske.

Panon. -hrv. knez Braslav.

896.

u Dalm.-hrv. knez Mutimir.

Tomislav kralj

najprije

hrvatski.

knez,

onda

Sjedinjenje pa-

nonske Hrvatske s dalmatinskom. Porazi Madzara Bugara. i

Madzari se nastanise Ugarskoj.

906. Propast moravskc drzave. 917.-927. Car Simeun Veliki

Bugarskoj.

Kronoloski prcglcd dogadaja prvoga doba. Ostale zemlje

Hrvalska

Godina

postaje

Hrvatska

925.

e V

kra-

n o m.

Prvi spljctski sabor. Biskup Grgur

925. I

Ninski. Nasljednici Tomislavljevi: Kresi-

930—969.

940. Caslav

knez

srpski.

Oslobo-

denje Srbije.

Miroslav

(930—945), I. (945—949) i Mihajlo Krcsimir II. (949—969). Oslabljenje drzave

mir

hrvatske.

995.-1000. 1000.

976.

Stjepan Drzislav.

969.-995.

Duzd Petar

II.

uzima

Orscolo

Kresimir

1000.— 1030.

III.

(Suronja)

hovnu Stjepan

1030.-1058. 1058.-1073.

kraljevstva

Utemeljenje

Sv.

Stjepan

1019.

Pad Bugarskc

Srbije

pod

biz. vlast.

vlast bizantinsku. I.

Petar Kresimir IV. Preporod drDalmatinski hrvatske. zave

gradovi

Neretljanska oblast

sabor.

Spljetski

latinska

1074.-1075. 1

Dvije

1056.— 1106. Henrik IV. u Njemackoj.

dolaze pod njegovu vlast.

— 1089.

1001.

Gojslav

(1000—1020) njegov suvladar. Hrvatska prizna nominalnu vr-

1019.

1076.

Samuil, car bugarski.

ugarskoga.

dalmatinske gradove.

1060.

— 1014.

Svetoslav.

•

stranke

hrvatska.

1073.— 1085. Grgur

Dmitar Zvonimir. Premoc latinske stranke, Ratovanje na kopnu

1077.-1095.

VII. papa,

Slavic.

Sv.

Ladislav

Ugarskoj.

moru 1089.— 1090. 1091.

1095.

1091.

— 1097.

Stjepan

za papinske interese, II.

Almos, hrvatski Kralj

kralj.

Petar. Ladislav

prevail

Hrvatsku. 1097.

Pogibija kralja Petra u Petrovoj Gori.

1102.

Koloman kraljem.

okrunjen

Krv.

dalm.

1095.

Koloman

kralj ugarski.

Drugo dob a, Od A. Kraljevi

1102. do 1526.

kuce Arpadove (1102—1301), I.

Koloman (1102—1116).

Krunisanjem u Bel102— 1 116) i duznost, da kao

auzece dalmatinskih gradova gradu primio i'A

Cres, Osor

Koloman

(1107),

zakoniti vladalac hrvatsko-dalmatinskoga kraljcvstva stecc dalmatinske gradove Zadar, Trogir i Spljet te otoke Rab, i

No vazno

Krk,

ovo djelo nikako

nije dale izvesti

bez krvava sukoba s bizantinskim carstvom, njihovim tadanjim vrhovnim gospodarom, a podjedno i s Venccijom, njihovom neposrednom „zastitnicom". Kako se u prvoj polovici godine 1104, ozenio (Kalojoannes), sin Alekmladi bizantinski carevic Ivan

Kommen

ugarskom princesom Piroskom (u Carigradu prozvanom Irenom), kcerkom kralja Ladislava Svetoga, nastupise ubrzo dobri odnosi izmedu kralja Kolomana cara Alcksija, a jer je njezin otac tada vec tast. bio mrtav, vrijedio je Koloman u ocima Bizantinaca kao carski Boemund, tarentski i antiohijski Oko toga vrcmena zamisli herccg na bizantinsko sin Roberta Guiskarda, ponovnu navalu na Drac sijev,

carstvo, pace u tu je svrhu stao po zapadnoj Evropi kiipiti ..krizarc"

Svc je to dakle bilo razlogom, da su kralj Koloman, ili po bizantinskom shvacanju tast sada car Aleksije svekar, sklopili obrambeni navalni savez protiv Boemunda. Zbog ovako tijesnih rodbinskihipolitickih sveza izmcdu protiv „shizmatickoga" cara, i

oba inace susjedna vladara, kao

toga, sto je

upravo tada carstvo

zaokupljeno zivotnim interesima svojim po obliznjem maloazijeo, d a n skom Istoku, zgodi se, da je car Aleksije p r v o

bilo

gov prijatelj

saveznik kralj Koloman zauzme

dalmatinskegradove iz

saveznicom protiv blika sv. je,

otoke. Kako

trgovackih interesa bila vezana uz Bizant

vec se

opet

Venec

i j

smatrala se carskom

opasnih juznoitalskih Normana, to se repu-

njoj

Marka morala

zadovoljiti s Aleksijevom

odiukom

primiti

nerado, na znanje.

S tim u svezi duzd Ordelafo Faledro od godine 1107, dalje ne kiti naslovom duzda â&#x20AC;&#x17E;Hrvatskc i

Dalmacije".

Podsada i predaja Zadra. Na proljece 1107. zaputi se kralj Koloman s vojskom svojom na primorje; u njegovoj pratnji bilo je vise ugarskih biskupa i velikasa, a na celu im ostrogonski nadbiskup Lovro i palatin Ivan. Kralj se primace najprije pocetkom maja Z a d r u, kao najznatnijem i najratobornijem gradu dalmatiaskom, i pozove ga na predaju. Ali gradani, zacijelo zeljni potpune samostalnosti po uzoru mletackom, odluce se na otpor, Nato uze Koloman podsjedati Zadar opkolivsi ga s kopnene strane i bijuci tvrde mu zidine iz jakih podsadnih strojeva. U takim prilikama usao je s morske

strane

u podsjednuti grad trogirski biskup Ivan

nagovarati, da se nagode

stade

branitelje

Malo potom poslje i Koloman poslanike svoje Zadranima s porukom, da mu se predadu i da se s njime nagode â&#x20AC;&#x17E;uz najbolje uvjete". Gradani privoljese, nasto Koloman ispravom zajamci Zadru i njegovoj crkvi stare privilegije, djelomicno i

jos iz bizantinskih

svojih ugarskih

crkvenih

kraljem.

vremena, i

te ih potkrijepi

svjetovnih odlicnika

prisegom svojom

pratnje. Poslije

poloze Zadrani prisegu vjernosti novomu svom vladaru i svecano ga uvedu u grad, Ovaki se slicni prizori odigrase i po ostalim gradovima. toga

Predaja Trogira i Spljeta. U pratnji biskupa Ivana pode Koloman preko Sibenika do Trogira, koji mu otvori vrata bez otpora, nasto mu kralj izdade 25. maja povelju slicnu zadarskoj, pa nagradivsi obilno trogirsku crkvu ode do susjednoga Spljeta. Dioklecijanov grad se u prvi kraj neckao da prizna Kolomana svojim gospodarom, no videci, gdje se kralj ozbiljno sprema na podsadu, predade se on posredovanjem svoga nadbiskupa Krescencija, nasto je dobio slicnu povelju kao Zadar Trogir. Predaja otoka. Iza toga vrati se Koloman pod Zadar, gdje je medutim hrvatski ban U g r a skupio trinaest lada i ukrcavsi u njih dosta kopnene vojske, preveze se do otoka R a b a, a taj se poslije neznatna otpora predade, a s njime zacijelo jos i C r e s, O s o r i i

Krk.

Sabor prcd Zadrom

vazda on

drzao

njegovi nasljednici

stititi

slobodu izbora gradskih knczova

lozise

slicnu

polozili

polozi javno

glasno biskup Grgur: da cc

vojsci.

biskupa, Poslije kralja po-

Nema

predstavnici dalmatinskih gradova

Kolomanu prisegu vjernosti, Hrvatsko-dalmatinski

drevnu autonomiju da ce u svako doba po-

ygarski prisutni crkveni

janstvenici u njegovoj pratnji

otoka

postivati

stivati

svi

zadarski

dalmatinskih gradskih opcina, a izrijekom, prisegu

Zadra

polje ispred

sabor dalmatinskoga gradanstva prisegu na evandelje, koje

gradova

predaje

Poslije

(1107).

Koloman sazva na otvoreno

kralj Stjepan.

svjetovni dosto-

sumnje, da su iza toga

od svoje

strane

kralju

svoj je prilici u z

nak

politickenezavisnosti kraljevstva h r v a s k o-d a 1matinskoga proglasen na ovom saboru posebnim h r V a s k o-d almatinskim kralj em Kolomanov jedidocniji nasljednik Stjepan, tada dijete od kakih nac t

ga Zadrani oko toga vremena u svojim a 1 e m" uz Kolomana „kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske."^ Dasto, vlast je zapravo bila u rukama hrvatupravnu vlast skoga bana Ugre, pod kojega su vojnu, sudbenu podvrgnuti bili pored Hrvatske (sa Slavonijom do Drave) jos i novosteceni gradovi i otoci. „Vrativsi kopnu i moru mir, tako da je svatko mogao poci za svojim poslom", — kako kaze u jednoj ispravi opatica Koloman se opet vrati zadarskoga samostana sv, Marije Vekenega sest godina, jer vidimo, gdje

crkvama nazivlju „n a

—

u Ugarsku

(Ijeti

1107.).

Dalmatinski

privilcgiji.

Privilegiji,

sto

Koloman

kralj

gradskim opcinama za sebe, svoga sina i nasljednike uopce, bijahu veoma opsezni, Prije svega oslobodio ih je od placanja svakoga danka, a napose onoga („t ributum paci s"), sto su ga placali jos od vremena cara Vasilija I. (o. 882.) umjesto bizantinskom strategu hrvatskomu vladaru u gotovom novcu (dukatima) i u prirodninama za mirni uzitak svojih posjeda na teritoriju

podijelio dalmatinskim

hrvatskomu Koloman im je daklc dao taj „kraljevski mir" bezuvjetno, Nadalje im je zajamcio drevnu rimsku autonomiju u svim mubiskupa, nicipalnim poslovima slobodnim izborom gradskoga kneza ;

„CoIomanno Ungaric. Dalmatic

Stcphano

clarissimo

zapis ucinjen u

nelli. Storia

Zadru Zara

;

Croatic

almifico

rcjji

vita

victoria-

regi nostro vita et victoria" (suvremcni autcnticni B r uZara christiana I. (Zadar 1887), 538 gl. B anch i

(Vcnecija 1914), 275.

78 suda, oslobodivsi ih tako upolrebom domacih autonomnih zakona od trazenja pravde na ikojem drugom mjestu, pa i na udaljenom dvoru a samo od prihoda gradske luke, sto je ulazio od stranih brodova, pridrzao je sebi dvije trecine prepustivsi treci dio gradskomu knezu, nakon sto je biskup dobio od citave svote desetinu. Napose i

;

dalmatinske gradane

jos oslobodio je kralj

vasem

e v

s t

nijedan gradanin

a,'

z a

a z

n e (â&#x20AC;&#x17E;ius des-

dodem, da sc sazovem sabor kra-

census") naglasivsi izrijekom: â&#x20AC;&#x17E;Kad pak k gradu krunim ili da u

vama

morati da primi gosti na

silu,

fee ce svakomu biti na volju, da primi koga hoce." Kad uporedimo ove privilegije s onima gradova po ostaloj Evropi, narocito u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, uvjerit cemo se, da su dalmatinski najlibenajopsezniji jedino oni grada Londona, a otprilike iz istoga ralniji vremena, mogu da se s njima takme, ali ipak zaostaju, i

;

Ratovanje s normanskim hercegom

Boemundom

Skoro

(1108).

potom, krajem oktobra 1107,, navali feez znacajnijega uspjeha norna bizantinski Drac s 34 000 moraaka, manski herceg pace kad ga je car Aleksije opkolio, prisiljen bi u septembru 1108. da zamoli mir. Za vrijeme vojne pod Dracem ukrcase se cete Kolo-

Boemund

manove

(negdje na proljece 1108.) tri

u mletacke galije i prevezose u mjeseca zemlju hercegovu, a onda

Kod

sklapanja raira izmedu cara Alek-

Apuliju, gdje su pustosile kroz

se vratise natrag u Dalmaciju. sija

hercega

Boemunda u Dracu

Kolc-manova, zupani Beric

Sukob

sudjelovala

njemackim carem Henrikom V.

vrijeme kralj morao ogledati

dva poslanika

Simon, (1108),

isto

njemacko-rimskim carem Henrikom V. Uspjeh naime Kolomanov u Hrvatskoj (1102) uznemirio je hercega Almosa toliko, da je posao u Njemacku i ondje trazio pomoci, ali ne dobivsi je morao se opet pokoriti. No kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove i otoke, pace sina Stjepana proglasio zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, Almos se i opet dize te najprije poljskom a onda njemackom pomoci zaprijeti bratu, U Njemackoj se naime vijest o zauzecu dalmatinskih gradova veoma neugodno dojmila cara Henrika V,, jer se ondje smatrahu Hrvatska i Dalmacija i

â&#x20AC;&#x17E;Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negocia tra|ctaturus advencro" (S m c k a s, Cod. dipl. II, 18); ove rijcci jasno po'

Koloman obavezao vec prije na zasebno hrvatsko-dalmatinsko obdrzavanje zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga sabora, za sebe svoje

kazuju, da se kralj

krunisanje

nasljednike.

od vremena Karla Velikoga dijclom zapadnoga carstva rimskoga. provali Na molbu Almosevu car se odista licno stavi na celo vojskc i na drzave granice nase u Ugarsku s razloga, â&#x20AC;&#x17E;sto je Koloman napao oktobra 1108. grad primorju." Car Henrik V, podsjedne pocetkom natrag. I tako vratiti ubrzo se morao Pozun, no ne opravivsi nista obranio od samo ne pozunskim zidinama je Koloman pod tvrdim otoka, nego i gradova Nijemaca svoj novosteceni posjed dalmatinskih

jos

trajno odbio njemacke navale na Ugarsku steznjom, da je ucine vazalnom pokrajinom rimskoga carstva, za cim su toliko tezili jos Henrik III.

konacno

Henrik IV. Osljcpljcnjc sf

opet izmirio

careva neuspjeha Almos bratom, no kao svaki put tek na kratko vrijeme.

Almosa s

Bclc. Poslije

Koloman, slomljen teskom bolescu, a na glas, da mu Konacno niskih dusa, Almos i opet radi o nevjeri, odluci na nagovor nekih se

sudbinu svoga cetrnaestgodisnjega sina Stjepana, dade iznenada pred smrt svoju na veoma okrutno djelo: godine 1115. lisi ih obojicu i Belu uhvatiti brata i njegova devetgodisnjega sina teznjom, da ih ukloni s prijestola, odnosno hercestva ocito zabrinut za

ocinjega vida

hrvatskoga.

Almoscv u Bizant. Poslije ovoga zlodjela budu otac i Vaca), gdjc zatvoreni u samostan Domos (na Dunavu nedaleko od Bijeg

sin

nasto Almos ostadose do skore smrti Kolomanove (3. februara 1116.), Bizant, gdje ga car uipace uz pomoc nekih njemu odanih velikasa u Piroske-Irene, srdacno Aleksije i sin mu Ivan, muz njegove rodake Pecvaradskom (Pecsvarad) primise. SUjepca sina Belu ostavi Almos u povjerljivim redovmsamostanu nedaleko od Pecuha na brizi nekim nasljednik kralj Kolomanov cima, koji ga tako vjesto sakrise, da ni Stjepan nije sve do pod kraj zivota znao za nj. jedina porodicna Boris Kolomanovic. No brat Almos nije bio 1097. norzenio neprilika Kolomanova. Kralj se naime dva puta drugi put a Stjepana, rodi mu manskom princesom Buzilom, koja II. Vladimira kneza velikoga 1112. Ruskinjom Eufemijom, kcerkom :

Monomahaiz

Kijeva.

Brak

taj

medutim

nije bio

srecan

;

sto

se za-

Koloman vec iza

ne znamo, sigurno je jedino, da je kriveci je s nevjere. U godine dana otpravio kuci trudnu Eufemiju c a, a taj bjese potom Kijevu rodi ona sina B o r i s a K o 1 o m a n o V teskom brigom Kolopostade odgojen potpuno po ruskom nacinu

pravo

zbilo,

manovih nasljednika.

Vladanje Kolomanovo u Hrvatskoj. O djelovanju kralja Kolo'^ kraljevstvu hrvatskome poslije njegova krunisanja u Belgradu,

mana u kao

poslije

ipak ne

dalmatinske vojne, znamo

veoma malo,

moze da bude sumnje, da mu

svoju paznju, Najznatnija

cinjenica,

ali uza svc to u to doba posvecivao

Koloman

opct

sjedinio citav hrvatski teritorij od Drave do mora predao ga banu u upravu, koji odsada "unaprijed bjese i

poglaviti predstavnik kraljevskc vlasti

ako ne

zemlji. Zacijelo su

vec sada u doba hrvatskih kraljeva, uredene z u p a n i c,* nam poznate zagrebacka, varazdinska i

jos prije

kao poimence k r i z e V a c k a,

tako da su

ali

Moravcu

sa sredistima u

nadalje zivjele male plemenske zupe od Zagreba), Rovistu (istocno

(sjeveroistocno

od Krizevaca) i Garesnici (na istocQom podnozju moslavackih brda). Preko Save, oko danasnje okicke sv. Jane, prostirala se mala ple-

menska zupanija P o d g o r e, preko Kupc Gorica iGora, oko Une zupanija D u b c a, a preko Une V o d i c a (Vodicevo) nadalje S a n s k a zupanija u porjecju Sane i V r b a s k a zupanija u porjecju donjega Vrbasa sa sredistem u Vrbaskom gradu (kod danasnje Banjaluke). Jos se u docnije doba pominje u kraju izmedu Koprivnice j

;

„cesta kralja Kolo-

mjesta Zacesan (Cazma) siroka vojnicka

man a"

Colomani

(strata

na kojoj bjese podignut preko neke

regis),

vode „most kralja Koloman a" (pons regis Colomani). Sada zapoce i sporadicko naseljavanje madzarskoga plem-

—

u tada gustim prasumama pokritu Slavoniju kako se je stala nazivati zemlja izmedu Drave i Gvozda u ispravama potkraj

s t

V a

XII. vijeka

—

sam

gobrojne sluzbenike

je kralj

samo u to doba, nego madzarskim naseobinama, pace

traga ne

imao prostrana imanja i mnou Hrvatskoj preko Gvozda nema

njoj

kmetove.

ni u docnije sve

ni kraljevskim

do turske najezde, darovnicama u korist

kojega ugarskoga plemica. Inace imao je kralj i tude prostrana imanja, a u prvom se redu istice „kraljevsko zemljiste"(1190: „tcrritorium regain")

Podmorje izmedu Trogira

skih Trpimirovica.

p o

Kao

izvjesno

e z n e prilike u Slavoniji,

vremena

(bar

kod

odredi, da se on

veoma

vjerojatno,

toj

Spljeta, bastiaa hrvat-

nadalje, da

Koloman uredio

se zemlji, zacijelo jos od davnih

placao porez

franackih),

daklc u naravi, onako kao

Koloman sada

znamo

kunskim kozama,

ostalih Slovena,

narocito

ima unaprijed placati u nemamo

u Rusiji.

novcu,

za to potvrde u izvorima.

denara srebra (m a r t u r i n a). Za pobiranjc daca u Hrvatskoj smjestio je kralj u Spljetu u nekoj kuli tik gradskih zidina spram kopna stalnu vojnicku posadu, da bude u pomoci njegovu â&#x20AC;&#x17E;skupljacu kraljevskih daca" (exactor regalium tributorum), knezu Simonu. to 12

II.

Borbe

Vcnecijom

Bizantom.

(1115-1180).

Stjcpan

III.

(II).

Kolomanov

Stjepan

sin

III.

(1116-1131)

(II)

je u petaaestoj godini na prijestolje. Dakle nije vise bio dijete, ga trebalo staviti pod skrbnistvo, ali nije ni dospio do onoga stepena zrelosti, koji je jamstvo dobromu vladanju, pa tako se i zbilo,

stupio

da se

zivotnih

raladi kralj slasti, sto je

vec u ranoj mladosti bacio u preobilni uzitak dobrza unistilo njegov tjelesni organizam, Padao

mu se konacno nije poremetila i dusevna harmonija. Prorajena na prijestolu u Ugarskoj i Hrvatskoj doskora povuce za sobom ozbiljnih promjena u medunarodnom polozaju, jer svi su Stjepanovi susjedi pregli za tim, da iskoriste priliku, da sada drsto je krepkoga Koloraana naslijedio nestasan djecak, Hrvatske. No mladi Stjepan zave svoje prosire na racun Ugarske ipak se znao spretno odrzati, i to u jednu ruku diplomatskim sredstvima, a u drugu oruzjem. Ratovanje s Venccijom. Uklonivsi opasnosti, sto su mu za-

jedne bolesti u drugu, dok

prijetile iz Austrije

Ceske, Stjepan

Hrvatskoj, gdje su Venecija

posvetio glavnu paznju svoju

Bizant izazvali ozbiljnih zapletaja. Znamo,

Venecija teskim srcem snosila gubitak dalmatinskih gradova i otoka, a znamo i to, da se do posjeda njihova dolazilo preko bizantinskoga carstva, gdje se tada vec na dvoru nalazila ugarska princesa Piroska-Irena, koja je odlucno zagovarala Almosa protiv Kolo-

kako

mana, pa tako se na glas o osljepljenju njegovu kao Bele car Aleksije I. uze opet priblizavati Veneciji, a

njegova sina

tim u svezi

dugotrajna borba za posjed Dalmacije Hrvatske izmcdu zakonitoga kralja njezina s jedne, Bizanta s druge strane. U sporazumu s carem a Venecije nastade

Aleksijem zapoce mletacki duzd Ordelafo Faledro jos u augustu 1115. vojnu zaplovivsi s ratnim brodovljem i vojskom put Zadra tc ga i osvoji osim gradskoga kastela, u kojem se nalazila kraljevska hrvatska

pod vodstvom bana Kledina. Spljet, dok Trogir duzdu pored otoka jos

vojska, zacijelo

U je

toj

vojni

dopadose

navala na kraljevski 6

82 Belgrad ostala bezuspjcsna. Poslijc toga vrati se duzd kuci u Venedjelomicno osvojiti Dalmaciju samo ciju. Ovako lako mogao jc duzd i smetan razzato, sto je kralj Koloman, pritisnut teskom bolescu miricama s bralom Almosem, zanemario obranu svoga dragocjenog

primorskoga posjeda, jer osim u zadarskom gradskom kastelu i u Belgradu nigdje drugdje nije bilo kraljevske vojske, U maju 1116. zaplovi duzd i opet put Dalmacije (pomagan taj put od oba carstva, bizantinskoga i njemackoga). Na Petrovo (29. juna) doslo je pod Zadrom do velike bitke, u kojoj bjese hrvatski ban K 1 e d i n poosvoji gradski kastel, a potom i susjedni Belgrad. te razrusivsi njegove utvrde, vrati se duzd Sibenik Osvojivsi jos slavodobitno uVeneciju. Godinc 1116. dakle imala je rcpu-

duzd

tucen, nasto

blika

Marka usvojoj vlastinesamo citavu

sv.

zantinsku Dalmaciju, nego Belgrad Sibenik. Kralj Stjepan

bi-

dva hrvatskagrada, pak bjese u

taj

par zabavljen

poslovima, stoga dospje tek naredne 1117. goceskim i novom ratu dine, da se dade na obranu Dalmacije i Hrvatske. U on je ubrzo pace potucen, ametice bjese sada duzd Ordelafo Faledro austrijskim

Dominik

Michieli umr'o, nasto novi duzd 1122) i dopusti zamoli petgodisnje primirje, koje mu Stjepan (1117 izminuca priposlije No Ceskom, sa spor dovrsi htijuci da medutim Belgrad, predobije i nanovo (1124) rat mirja zapoce kralj Stjepan

od zadobivcnih rana

â&#x20AC;&#x201D;

dok otoka i Zadra ne uzmoze da osvoji. Stjepan u Hrvatskoj i Dalmaciji (1124). Tada je dosao kralj

Sibenik, Trogir

Spljet,

Stjepan u Hrvatsku

manov

privilegij,

Dalmaciju

mozda

bjese

potvrdio Trogiru i Spljetu Kolohrvatsko-dalmatinskim

okrunjen

par stim povoljnije po ugarsko-hrvatu skoga kralja, sto se glavna sila mletacka nalazila jos od 1122. toga zbog Venecija Svetoj Zemlji, gdje je podsjedala Tir, i sto je kralja Stjedosla u sukob s bizantinskim carem Ivanom. No uspjeh kraljem',

Prilike bile su

taj

duzd pana bjese ipak samo kratka vijeka, U maju 1125, vrati se SiSpljet, preotme opet te vojne istocne Dominik Michieli natrag s t i. razvali temelja do benik i Trogir, dok je Belgrad dao je sto vccma, stim Tako propade vas proslogodisnji uspjeh, a to mnogo i nov se u isto vrijeme snagu kralja Stjepana privezao uza Aleksija I., snaznoga nasljednik i sin vrsni dusmanin, pogibeljniji

â&#x20AC;&#x201D;

car

Ivan I

Komnen

Izricita

ili

Kalojoan

(1118â&#x20AC;&#x201D;1143).

prisutnosti dokaza nema za to u izvorima. ali se smije nagadati iz po potvrdama privilegija dalmatinskih gradova.

kraljcvc u Hrvatskoj

83 Bizant bijase u XI,

Bizantinsko carstvo u XII. vijcku.

XII.

prva krscanska vclcvlast u Evropi, koja je osim u poluotoku znala odrzati neke posjede Balkanskom na Maloj Aziji i je iz starodrevnoga imucnoga gradancrpala i u Italiji. Snagu svoju stva svoga, a iiterarni i umjctnicki zivot stalno je u njem cvao, dok su se vojnicke, financijalne i pravne institucije toliko usavrsile, da

vijeku jos uvijek

evropski Zapad smatrao nedostizivim uzorom. Njegov obrt, a narocito amjetni, stajao je bez premca u svijetu, a trgovina mu se prosirila na sva tri za onda poznata dijela svijeta. Car Ivan naslijcdio ih je

cvatucu

je dakle

ojacalu

drzavu

velikom revnoscu,

vise razuma, nastavio politiku ocevu, Bastinivsi

punu

ali

riznicu

jos

odlicnu

ozivotvori drevne bizantinske preo svjetskom gospodstvu, Od toga doba ideje tenzije bizantinsko je carstvo opet slijedilo politiku impcrijalizma,

vojsku htjede da i

tako zaprijetila Hrvatskoj, kao i u XI. vijeku slicno nastojanje cara Vasilija II. Bugaroubijca, Srecom su za prvih desetak godina zaokupili cara Ivana drugi poslovi, pa se tako nije mogao baciti svom snagom protiv kralja Stjepana, No zato je koja

kroz decenije

isto

na osvojenje Dalmacije otescavao pogranicnu trgovinu ugarsko-bizantinsku uz Dunav, Tu je pogibao uvecavalo, sto je zena careva Irena (Piroska) stajala na strani oslijepprimila ga na dvor, gdje se je malo po Ijenoga hercega Almosa stalno podstrekavao Veneciju

malo okupila oko njega citava madzarska emigrantska kolonija. To su bill nezadovoljnici svake ruke, koji su se trsili, da bizantinski dvor predobiju za nasilno uspostavljenje Almosevo u Ugarskoj i Hrvatskoj na stetu kralja Stjepana. U takim se prilikama car odlucio posluziti ovim bjeguncima u svoje imperijalisticke ciljeve, hrabrio ih i pomagao,

na drugom mjestu bio zaokupljen presnijim poslovima, nije oruzanom rukom protiv kralja Stjepana. raogao da Ratovanje s Bizantom. Kralj Stjepan nije omaljivao bizantinske Obnovivsi poslije prvih sukoba iza oceve smrti opet dobre pogibli. odnose s austrijskim markgrafom, ceskim knezom njemackim carem ali

dok

istupi

dodira sa svim neprijateljima bizantinskoga cartakoder stva, narocito sa juzao-italskim Normanima i sa Srbima, koji su Stjepan kralj je se Kad nezavisnost. svoju vazda bili u borbama za

Henrikom

V., potrazi

pobrinuo

vojsku

ugarske bjegunce

ucini, odluci se,

Ivana, da protjera toga ne htjede kad car Almosem iz carstva a da ce prvi navaliti. Rat zapoce 1127. prijelazom i

saveznike,

Stjepanove vojske preko Save

pozove

cara

;

zauzecem Beograda

Bram-

do Nisa i Sofije, ali kod Plovdiva dona uzmak. Medutim dade kralj Stjepan do temelja razvaliti Beograd, a kamenje njegovih zgrada prenijeti na ladama na drugu obalu, gdjc polozi na sastavcima Save i Dunava temelj danasnjemu Z c m u n u. Tek poslije dvogodisnjega ratovanja izmjenicnom srecom sklope (1129) oba vladara mir uz uvjet, da imadu

Onda prodre

ie\a.

teka ga car Ivan

Sava

Dunav

vise nijc

biti

kralj sve

prisili

granicom izmcdu obiju drzava, Kako herceg Almoi sina Belu uopcc nije (f 1127.), a za njegova se

bio u zivotu

znalo, da je ziv, izostase u torn smjeru

bilo

kaki pregovori.

Bcla Slijepi postajc prijestolonasljcdnik. Stjepan vratio se s ratista tesko bolestan, tako da se opcenito drzalo, e mu je smrt blizu. Kako nije imao djece, zaokupi ga teska briga oko uredenja nasljedstva, koju mu olaksa tek pouzdan glas, da jos zivi njegov sinovac slijepi herceg Bel a. Sada ga bolesni kralj uze k sebi na dvor, proglasi prijestolonasljednikom i ozeni (1130) kcerkom srpskoga velikoga zupana Urosa J e e n o m, zenom muzevne duse. Skoro potom umr'o je kralj Stjepan (1. marta 1131.) i bi pokopan u Veli1

kom

Varadinu.

Kolomanovic. Njegov nasljednik Bcla I. (II.) Slijepi 1141) nije zbog tjelesne mane mogao vrsiti vece uloge ni na

Boris (1131

â&#x20AC;&#x201D;

vojnickom, ni na politickom polju, vec je te poslove prepustio drugima narocito zeni Jeleni, a poglavita mu vaznost stoji u tom, sto je spasao dinastijuArpadovu od izumrca. Protiv njega

kao pretendent na prijestolje Boris Kolomanovic, kome nijesu na dvoru ostrogonskom priznavali arpadsko zakonito podrijetlo^ Boris pode najprije u Bizant caru Ivanu, koji ga casno primi i ozeni nekom svojom rodakinjom, a onda ode u Poljsku, otkuda provali (1132) preko Karpata s jakom poljskom vojskom u Ugarsku, ali bi istupi

potucen

toliko,

da se vise

nije

dizao protiv Bele.

Dalmacija i Bosna. Za Belina vladanja nije bilo sukoba no zato je srecni rat s Venecijom Hrvatima opet povratio Bizantom, s Dalmaciju osim Zadra i otoka (o. 1133,). Malo poslije stece Bela i B o s n u, koja se dobrovoljno pridruzi Ugarskoj kao saveznica; od toga vremena nosili su ugarsko-hrvatski kraljevi jos i naslov â&#x20AC;&#x17E;rcx

Ramae."' Po rjecici Rami, pritoci Nerctvinoj, prozvala je ugarska dvorska kancelarija tim imenom svu Bosnu. Sve do srarti Konstanttna Bodina (1101) bjeSe Bosna sastavni dio Srbije. no tada postadc, po rasulu njegove drzavc (oko 1110,). samostalna i kao takova pridruzi se oko 1137. Ugarskoj. *

85 Bela ostavi po smrti.

februara 1141.)

(13.

tri

sina

Gcjzu, Stjc-

;

Gcjza I. (11.) (1141 — 1162) Ladislava, od kojih ga pana kao kralj, S t e p a n kao herceg hrvatski, a L a d s a v kao herceg bosanski. Kako su sva trojica bili jos malodobni, preuze mjesto Gejze naslijedi

Stjepana vladanje

njihov palatin

u Ugarskoj

ban B

Hrvatskoj

uz mater Jelenu ujak

a mjesto Ladislava

bosanski ban

Boric, Hrvat iz okolisa Grabarja, nedaleko od danasnjega Broda na Savi, U taj cas bile su prilike po Ugarsku i juznoslovenske zemljc veoma nepovoljne, jer se Njemacka i Bizant slozise na njihovu propast. Car Manuil Komncn. Novi car Manuil Komnen (1143— 1180)

svc zemlje, sto su nekoc bile unutar granica rimskoga carstva, pripadaju njemu, Tu naime uze

tvrditi,

se radilo o Srbiji, Hrvatskoj, Dalmaciji, Ugarskoj (Panoniji)

Normaniji.

italskoj

Kod

toga se Manuil stao

celom, obicajnim kod Slovena, koje

a po kojemu ne nasljeduje kraljevske

obrambeni

porodice.

Njemacki

scnioratskim na-

sluziti

tada bilo poznato

u Ugarskoj,

oca na prijestolu, nego najstariji clan tome otme, obnovi ostrogonski dvor

sin

navalni savez sa Srbima

juzno-

Normanima.

rat 1146. Rat zapoce 1146. Njemacka,

budu potucene, pace ban Bjelos provali u Austriju ametom na Lajti.

ali

joj

te pobije

vojske

Nijemce

Bizantinski rat 1150. Slijedece godine (1147), kad su prolazilc Ugarskom krizarske cete na istok, prokrade se s njima u Bizant i Boris Kolomanovic, gdje ga car Manuil usrdno primi, a kad se potom 1150. pobune Srbi, kojima pohrlise u pomoc |Ugri i Hrvati, 'zapoce potuce saveznike na rijeci T a r i. Za kazan provali Manuil car rat i

godine u Ugarsku

naredne a

Srijem,

onda sklopi

Hrvatsku,

1152.

zauzme Zemun

Gejzom ponudeni

mir.

opustosi

No ved

1154. nastavi se rat, za kojega pogibe Boris Kolomanovid, cija smrt

uskori ponovni mir (1156). se

doskora

taj

njemacko-bizantinski

bijase

po Gejzu tim

savez raspao,

povoljniji, sto

pace Gejza sklopi

carem Fridrikom Barbarosom. Te 5.U se povoljne prilike iznenada promijenile, kad Gejzina braca, najprije S t e p a n, a poslijc njega L a d s a v, zavadivsi se s njime, pobjegnu u Bizant, gdje ih car Manuil radosno doceka kao zgodno orude, kojim ce zadavati savez

teskih neprilika Ugarskoj

Hrvatskoj.

Dinastickc smutnjc (1162—1163). I odista, kad umre (31. marta ostavi prijestolje sinu Stjcpanu IV. (III.) (1162), 1162.) Gejza I. (IT.) podize se Manuil Komnen s jakom vojskom na nj zahtijevajuci, da i

86 se

po senioratskom nacelu na

podigne Ijubimac njegov Ugri ne htjedose da ga prime,

prijestolje

Stjepan, najmladi brat Gejzin. vcc se vecina njih odluci za srednjega brata Ladislava I. (11.) (1162—1163), a kad on vec iza sestmjesecnoga vladanja umre ipak Stjepana V. (IV.) (1163^ (14. januara 1163.), priznase konacno podupirali njegovo pravo, t i v a H r su narocito svojim gospodarom ;

ocito jer su

bili

prvi Bizantu na udarcu.

Medutim

nevaljalo

bunu, koja ga protjera

vla-

drzave,

danje dobrza izazove opccnu se opet vrati na prijestolje Gejzin sin Stjepan IV. (III.) 1172). Poslije kratkoga rata s carem Manuilom doslo je do (1163 mira, u kojem car obeca, da ne ce vise podupirati raskralja, strica a Stjepan IV. (Ill) je opet sa svoje strane kraljeva, Stjepana V. (IV.) iz

nasto

—

;

da ce brata svoga B e I a poslati u Bizant na odgoju, predavsi podjedno caru u upravu B eb a s t i n u, naime Hrvatsku Velebitu na jug i Dalmaciju. 1 i n u Stjepan IV. (UL) u Hrvatskoj i Dalmaciji 1163. Stjepan IV. (III.) odista poslje Belu u Bizant, gdje ga car zaruci svojom kcerkom

morao caru

ustupiti

obecati,

—

proglasi prijestolonasljednikom, ne imajuci sam sina predade caru, pace ali bastine njegove ne htjede kralj Stjepan da na jesen 1163. dosao je u Hrvatsku i Dalmaciju, gdje je potvrdio privilegije svojih predhodnika dalmatinskim gradskim opcinama, a mozda se i napose jos okrunio za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Stjepan bi priZbog toga doslo je 1164. do novoga rata s carem, Medutim mir Manuilu, siljen, da spomenute hrvatske zemlje prepusti

Marijom

bjese kratkotrajan, rat,

Ijeni

u kojem

kralj

Srijem sa

jer

raskralj

Stjepan IV.

stric (III.)

Stjepan V.

(IV,)

opet izazva

otme Bizantincima netom ustup-

Zemunom,

Bizantinska prevlast u Hrvatskoj. Za vrijeme podsade umre (1165) u torn gradu od otrova nesrecni Stjepan V. (IV,), nasto car Manuil izide glavom na celu snazne vojske na bojiste s jednom polovicom posao je sam u Srijem i zauzme Zemun na juris, dok drugu polovicu poslje na Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju, koje je zemlje carski vojvoda Ivan Dukas takoder brzo osvojio, Uplasen zamoli Stjepan IV, (III,) mir, kojim se obvezao, da ce caru ustupiti Belinu bastinu, ali kad nade u Veneciji, koja se zavadila s carem Manuilom, zapoce 1166, nov rat, U jakoga saveznika, prekine sklopljeni mir zemlje, a gradu S i b e n k u hrvatske ustupljene zauze lako njem Trogir jos od Kolomana Spljet imali su kakav podijeli privilegij, potaknu cara kraljevo s doslovno istom sadrzinom. Ovo vjerolomstvo :

Manuila na posljednji odlucni rat, u kojem Bizantinci konacno zavladase 1167, Srijemom, Bosnom, Hrvatskom rijeci Krki na jug i Dalmacijom, osim Zadra i otoka, koji bijahu u mletackoj vlasti, Na celu uprave u bizantinskoj Hrvatskoj stajao je carev rodak Konstantin {..sebastos = princ), a postupao je veoma blago sa svojim podanicima, stedcci im imutak i vjeru katolicku. Medutim rodi se caru Manuilu sin Aleksije, nasto je car hercega Belu ne samo skinuo

prijestolonasljednika,

dostojanstva

vec

razvrgao njegove

Marijom, ozenivsi ga Agnezom, kcerkom antiohijskoga kneza. II. (Ill) (1172â&#x20AC;&#x201D;1196), Kad malo zatim iznenada umre Stjepan IV. (III.), otpremi car hercega u Ugarsku, gdje kao Bcla II. (Ill,) (1172â&#x20AC;&#x201D;1196) naslijedi krunu vladajuci u Ugarskoj i Hrvatskoj od

zaruke

Bcla

Drave do Krke (bez Srijema), jer vlast bizantinska potrajala je u preostalim hrvatskim zemljama sve do godine 1180., kada je umr'o septembra)

(24,

car Manuil, a

silni

njime utrnula

moc

Bizanta,

III,

Bela

Emerik

(III.),

II.

Andrija

(II.).

(1180-1235).

Bcla

II.

(Ill,)

njcgova politika. Smrcu cara Manuila

nije

samo

prestalo bizantinsko vladanje u Srijemu, juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego se tekar odsada unaprijed stalno i trajno utvrdi hrvatsko-ugarski

drzavni savez, kako je ureden 1102. za Kolomana. U svezi s time dade Bela II. (Ill) svoga starijega sina E m e r i k a jos za svoga ziuz ugarskoga napose josiza hrvatsko-dalpredavsi mu podjedno svu kraljevinu Hrdok se u Bosni mora u samostalnu upravu' do vatsku od Drave K u li n (otprilike ban postavljeni nadalje odrza jos od cara Manuila veliki zupan srpski od 1170. do 1204.) kao vazal Belin, pace i vota o k

matinskoga kralja

;

Stjepan Nemanja

u prvi kraj ugarskomu dvoru kao stari njegov politicki saveznik, Ali kad zavladase u bizantinskom carstvu poslije Manuilove smrti teski neredi, koji upropastise drzavu, priblizi se

a balkanskim narodima, narocito Srbima '

Stofja

â&#x20AC;&#x17E;r e g n a n

Zadru

datiraju u

jula

1194.:

Bugarima, omogucise pot-

..regnantc

Bela ...

eius bis coronato Dalmatiam et Croaciam felicitcr gubernante". a

filio

Cod.

o a

e ... Bela ... et

m" (oba

dipl. U.. 267. 269).

Almerico

n a

Henrico 1194.:

9. jula

super Dalmatiam namjesnickom arhivu S m c k

filius

u zadarskom

(I)

eius

et a

88 stoljetne bizantinske hegemonije, pregne Bela prenese bivsu ulogu Bizanta na Ugarsku, Time je doduse da II. oznacio ugarskoj politic! pravac za vise vijekova, no zato se raskrsti sa Srbima i Bugarima. Taki su ncprijateljski odnosi i takove teznje ugarskih kraljeva potrajale sve do osmanlijske najczde, iduci nehotice carManuil slu^io poovoj na ruku rodicnim sporovima u pitanju nasljedstva u Ugar-

puno oslobodenje od (III.)

Kaostosenckoc

tako uzese odsadaBcla njegovi nasljednici iskoristavati vjerske prilike na Balkanskom jfoluotoku u svoje politicke svrhe, skoj,

Zadar. Radi Zadra, koji se vratio pod vlast kralja Bele jos 1180., je vec 1181. do rata. Mlecani su kroz desetak godina velikom silom golemim troskom neprestano udarali na nj, ali Zadar se ipak odrza, odbivsi hrabro sve jurise na kopnu i moru. To prinudi duzda Henrika Dandola, da sklopi primirje, koje se jednako produljivalo, doslo

da do mira nijc doslo. Feudalizacija hrvatskog plemstva. Cini se, da se je u torn ratu odlikovao Bartol, sin prvoga nam poimence poznatoga Krckog kneza Dujma kralj ga obdarill93. modruskom zupanijomuz obvezu, da ce vrsiti on i njegovi bastinici vojnu sluzbu u kraljevoj vojsci unutar dra

;

zavnih granica sa 10 oklopnika, izvan granica sa (kraljev) poziv onda, ljevoj zapovijedi

cetiri,

â&#x20AC;&#x17E;a dolazit ce na

sva hrvatska vojska po kraOvom darovnicom polozena je osnova cu-

kad bude

pozvana."

venoj hrvatskoj porodici, prozvanoj pocetkom XV. vijeka

a n k a-

nekako oko istoga vremena kralj Bela potvrdio i bribirskomu zupanu M i r o s 1 a v u od plemena Subica posjed zupanije bribirske, a Stjepanu od plemena Babonica, zupanu vodickome njegovim potomcima, docnije prozvanima knezovi B ag a s k i, citavo zemljiste izmedu Une i Sane (u danasnjoj sjeverozapadnoj Bosni). Ovim darovnicama postadose ovi drevni hrvatski

p an

svoj je prilici

I tako se stao medu hrvatskim plem1 i. po zapadno-evropskom uzoru, a na stetu staroga plemenskoga uredenja, ili drugim rijecima: hrvatsko se

plemici kraljevski v a z a

stvom

siriti

feudalizam

plemstvo pocelo od toga vremena unaprijed sve o j)^ i cw.^ C^ to vise izjednacivati s ugarskim. iM-A-i^

Reformc Bclc i

II.

znacajno po Ugarsku

daja,

nego

Vladanje Bele II. (III.) veoma je vazno Hrvatsku ne samo zbog spoljasnjih doga-

(III.) i

prvi kralj, koji

Od Kolomana

on je bio bjese naucno odgojen, primivsi politicku obrazovanost

radi unutarnjih reforma.

dalje

89 velike i vrsno upravljane svjctske drzave, Uredio dakle dvor i dvorske obicaje, podavsi im vanjski sjaj. Sada zadobi krunisanje znacaj drzavopravnoga akta, to jest, ono postade stalnim preduvjetom vrsenju kraljevske vlasti, a uza to jos je Bela uveo i

!8voju u sredistu je

bizantinski krunidbeni ceremonijel, Nadalje

savjesno brinuo

u financijalnoj upravi uveo je skoga iskustva strogi red, a narocito je uredio kraljevski prihod od kovnice novca (lucrum camera e), podigao metalurgiju i solane, ucinivsi za Ugarsku i Slavoniju kamenu sol drzavnim monopolom. Poradi toga raspolagao je ogromnim godisnjim prihodom od preko sedam milijuna kruna u gotovom novcu. Osim toga djelovao je na

drzavni imutak

na osnovi bizantin-

celu kraljevske kancelarije od 1193. stalni

cama

valjalo se sluziti p

men m i

kancelar, au

parni-

podnescima, Glede nasljedstva

primogenituru,

ukinuvsi zauvijek senioratsko po kojoj dobivase kraljev uredbu, dojakosnju nacelo, pace on ukloni hercegovinu (ducaposebnu brat u upravu kraljevstvo hrvatsko kao tus). prenesavsi i to pravo jedino na prvorodena kraljeva sina prije

opet uredi Bela

nastupa na

prijesto.

Politiku svoga oca nastavi Emerik prijeciti mladi mu brat A n d r i a, uze torn ga u 1204), no (1196 dignuvsi se 1197, na nj, Andrija zahtijevase, sve protiv oceve od-

Emerik (1196â&#x20AC;&#x201D;1204),

Dalmacijom kao svoju bastinu, Pobijedivsi brata postade Andrija hercegom (dux) hrvatskim i uze upravo kraljevskom sjajem samostalno vladati citavim kraljevstvom hrvatskim od moci redbe, Hrvatsku

Drave do Neretve, mjestavajuci

ratujuci

biskupe

hovnu sudacku

vlast

srecno u Humskoj

zemlji

Srbiji,

na-

nadbiskupe, izdavajuci darovnice, vrseci vrokruzivsi se sjajnim dvorom i pratnjom, u

bez sumnje on imenovao, U ponovbratom Emerikom, ipak konacno bi stavljen u gradu Kneprivrzenika, svojih od podleze, ostavljen boljezljivi kralj Emerik, Medutim gincu (kod Varazdina) pod strazu.

kojoj se nalazio

nim ratovima,

sto

ban, kojega ih

vodio

pun briga za buducnost, dade

jos

za svoga zivota

o k

u n

i t i

dinca sina Ladislava po spljetskom nadbiskupu

k r ah r v a t s k o - d a m ati n s k i kalocki nadbiskup Ivan napose okrunio za kralja

Bcrnardu zasebnim

e m, dok ga je ugarsko^a (1204), Zadar dolazi u mletackc rukc (1202). Za vrijeme ovih gradanskih ratova slozi se na zapadu cetvrta krizarska vojna, a posto ucesnici njeni nijesu mogli da plate Vcneciji pogodene prevozninc

duzd Henrik Dandolo, da mu pomognu u novembm birazvaliti Z a d a r, a onda buduce godine srusiti 1202. osvojiti latinsko slabo podize zantinsko carstvo, na kojega se razvalinama poglavito uz pomoc kneza c a r s t V o. Zadrani obnovc doduse grad. Domalda od plemcna Svacica, ali videci, da ne mogu dobiti pomoci opet se pocetkom 1205. ni od kralja Emerika ni od hercega Andrije,

Istok, prisili ih i

pokore Veneciji uz veoma Bosna i bogomilstvo.

teske uvjete.

Oko uzme

toga se vremena uplitao Emerik u

(1201) naslov kralja Srbije i Bubugarske prilike i bogomilgarske, a onda obrati paznju na B o s n u, narocito na stvo (patarenstvo)- Bogomilstvo je istocnoga podrijetla, i to ncka bizantinski vojnici vrst gnosticko-manihejskoga nauka, sto ga donijese medu B u g a r e rasiri onda se u evropski dio carstva, a odavle B ogomil, samozvani (oko 930.). Tu mu podade neki pop Jeremije, ili slovensku spoljasnjost, uzevsi za osnovu slovenske crkvene knjigc. ne Bogomili vjerovali su u jednoga boga, pace i u trojstvo, ali ga

srpske

drzahu tvorcem neba i zemlje, jer ucahu, da je bog stvorio samo dusu i sve nevidljivo, a svc ostalo vidljivo i materijalno nccastivi znacaj, zli bog). Bogomilstvo dakle imalo je dualisticki (ili onako kao vjera Zoroastrova. Za Hrista su naucali bogomili, da jc bio

samo

najvisi

andeo

prividnim tijelom,

pa stoga su

muka

start smrt njegova tek prividne. Zabacivali su sve sakramente, vas hierarhijc Razvijene â&#x20AC;&#x17E;Ocenas". jedini zavjet, a od molitvi pridrzali su svenijesu poznavali, vec jedino d e d a (kao biskup), g o s t a (kao nauk. siriti cenik) i s t a r c a (kao dakon), dok su s t r o n i c i imali Crkve i oltare nijesu gradili, nego su se na sluzbu bozju, koja se j

u pjevanju i lomljenju kruha, skupljali po sumama ili u. obicnoj kakvoj sobi. Oni, koji strogo ispunjavahu propise bogomilske, zvali su se s a v r s e n i, dok su ostali vjernici postajali takovima pred smrt, odrekavsi se svijeta i svega materijalnoga, a u prvom redu zene. Savrseni su bogomili veci dio zivota provodili kao samci

sastojala

Bugarske uvuce se bogomilstvo najprije u Srmu je biju, a onda najkasnije sredinom XII. vijeka u Bosnu, gdje sluzbc slovenske protiv Latina mozda pogodna bila borba dalmatinskih daklc vijeka bozje i knjiga, jer je Bosna bar od sredinc XII. spljetpripala poslije svoga pridruzenja ugarsko-hrvatskomu kralju skoj nadbiskupiji. Poradi pristajanja uz ovu herezu pozove kralj Emerik na zahtjev pape Inocenta III. bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne istrage odreknu se onda bosanski bogomili (1203) u postu

molitvi.

â&#x20AC;&#x201D;

krivovjerja

povrate u krilo katolicke crkve.

Odsada

su kroz

sve vrijeme do propasti bosanske drzave ugarskohrvatski kraljevi pod izlikom bogomilskihsmutnja oruzanom rukom provaljivali uBosnu, nastojeci, da je potpuno sjedine sa svojom drzavom. Emerik umre u seplembru 1204. izmirivsi se prijc s braosam torn Andrijom, a kad se vec poslije kratkoga vladanja od (1204â&#x20AC;&#x201D;1205), II. (III.) Ladislav sin mu malodobni prestavi mjeseci Kralj

na prijesto Andrija I. (II.) (1205â&#x20AC;&#x201D;1235). Andrija I. (II.) (1205-1235). Nastupom kralja Andrije I. (II.) prestale su doduse mnogogodisnje borbe izmedu pojedinih clanova

stupi

kraljevske kuce

dulje vremena,

spoljasnjim ratovima,

ali

a podigle onu crkvenih

svjetovnih

cesto

borbe,

duboko su potkopalc ugled velikasa.

moc

svezi sa

kraljevsku,

No Andrija

nije

bio

covjek, koji jc tome mogao pomoci, jer rasipan, lakomislen, nestalan i neodlucan, pogorsao je jadno stanje jos i time, sto je bio potpuno u vlasti svoje zene, Njemice Gertrude i njezina roda. Brat njezin

nesposoban po mladosti i bez teoloskih nauka, postadc a onda josihrvatskim banom. Zbog nadbiskupom, kalockim protiv kraljice i proksenog joj brata te velikasi toga urote se neki je u septembru 1213. u Piliskoj sumi kraj Budima poslije dovrsena

e r

lova umore, dok Bertold srecno umace.' Kralj Andrija oplakivao je doduse Gertrudu, no dobrza se utjesio ozenivsi se (1215) Jolantom,

sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne svoj pali ugled, odluci se Andrija na vojnu u Galiciju, gdje dadc mladega sina Kolomana okruniti galickim kraljem, ali Rusi ga poslije cetiri

godinc zarobe

prisile

na povratak

(1121),

pa tako propade sve

nastojanje Andrijino onkraj Karpata.

Krizarska voina Andrijina. Jos se Bela II. (III.) zavjetovao, da ce poci u krizarsku vojnu; na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju, Poslije svih onih nesreca

neprilika odluci se Andrija,

da ce ispuniti ocu zadanu rijec. Nemajuci potrebnoga novca za prevozninu po moru, odrece se u korist Venecije svoga kraljevskoga prava na Zadar (1216). Fred polazak na Istok postavi u Hrvatskoj svojim namjesnikom templarskoga mestra Poncija de Cruce, a u Ugarskoj ostrogonskoga nadbiskupa Ivana, a onda pode Ijcti 1217. na put preko Zagreba, gdje je upravo tada u njegovoj prisutnosti '

Bajka

plemena

je,

Bor), jer

kraljicu

umorio hrvatski ban Benko

toboze Bertold obescaslio kcer.

(ili

z.apravo

Bank od

92 posvecena

nova

stolna crkva,

kojoj torn prilikom potvrdi svc sta-

mu se Babonici, a zacijelo i Hrvata jos neki drugi plemici, s kojima se krajem augusta ukrca u Spljctu u mletacke lade i preveze do palestinske obalc. Krizarska vojna kralja Andrije samo je neznatna epizoda u torn orijaskom krs<5anskomuslimanskom hrvanju, a svrsi se bez zamasnijih uspjeha u Evropu vrati se Andrija kopnenim putom preko Carigrada noscci sa sobom vise dragocjenih relikvija, sto ih je nabavio za svoga boravka u

rije

privilegije.

pridruzili su

;

Svetoj Zemlji.'

svom nade Andrija drzavu u tako zbog pohlepe velikasa, da je sam pisao papi Honoriju III., kako ce trebati „bar petnaest godina", da se svc popravi. Prije svega dade okruniti starijega sina B e 1 u „mladim kraljem" ugarskim (rex Hungariae iunior) i ucini ga podjedno h e rcegom hrvatskim. Potom poce oduzimati nekim plemicima ona drzavna dobra, kojih se domogose u posljednje vrijeme na ncdopusten nacin, ali kad kralj uze kvariti novae, rasipavati drzavno „Zlatiia bula". Po povratku

zalosnom

stanju, a narocito

blago

Zidovima zalagati razne drzavne prihode, dize se protiv

njega

njegovih

velikaskih

savjetnika

brojno

nize plemstvo,

pace i sam mu rodeni sin Bela. Posredovanjem zagrebackoga biskupa Stjepana izmire se doduse otac i sin, no ogorceni ugarski i slavonski kraljevi sluzbenici prisile Andriju, da je izdao 1222, „Zlatnu b u I u".^ „Zlatna bula" zapravo je pokusaj, da se u jednu ruku skrsenjem preraoci velikasa a u drugu i ukinucem financijalnih nereda podigne moc kraljevska, narocito njegovi vojni sluzbenici (servientes),

zajamce nizemu plemstvu prava i sloboda. Po formi svojoj bjese ona u pocetku samo p r i v i I e g i j, a tek d o c n i e postade najznatnijim drzavnim zakonom i osnovkom u s t a v a, pa zato jos i danas „Zlatna krunisanja, kralj kod prisize na nju ugarsko - hrvatski bula" sastoji se od trideset i jednoga clanka; u uvodu istice se „preobrazba kraljevstva" (reformatio regni), kojom kralj hoce da obnovi slobodu plemica, a onda se redom nizu pojedine ustanovc, odnosno kao zamjenik njegov palatin — duzan je da svake Kralj godine na dan sv. Stjepana kralja (20. augusta) sazove u Stolni Biograd (Alba, Szekesfehervar) svecani sudski dan (solenniarc), na j

—

* Tako danas crkva zagrebacka na zvano „Crno Dijete", sto ga izlaze jos dan Neduzne djece (28. dec), dar je Andrijin s te vojne, * Ime potjece otuda, sto je na ispravu bio objesen kraljcvski pecat u zlatnoj i

okrugloj

kutiji.

93 (omnes servientes), da ondje nc moze nijednoga takova p ili oteti imutka za volju kojega v ezatvoriti mu sluzbenika plemica (favore alicuius potentis), ako ga nije sud prije proglasio 1 i k a s a krivira. Kralj ne moze od plemica svojevoljno uzimati niti poreza u novcu, niti protiv njihove volje zalaziti u njihova sela i kuce. Izvan granica drzave ratuje plemstvo samo na kraljev trosak, pace i velikasi (qui comitatus habent) polaze na kraljev trosak u n a v a 1 n i rat; all za slucaj obrane domovine moraju svi poci u vojnu. Samo

koji iraadu pristupa

iznesu svoje

palatin,

plcmici

svi nizi

a v d e

(causas),

ban, dvorski sudac

smiju obnasati dvije casti, a

Kralj

kraljev (index curiae regiae) s t r

a n c

kraljicin

(hospites) bez privole driav-

noga vijeca nikakove. Desetina nema se biskupima placati u novcu, ncgo u prirodninama (vinu i zitu). Novokovani novae vrijedit ce samo kroz godinu dana (od Uskrsa do Uskrsa), Zidovi ne smiju da budu cinovnici kod kovnice novca, u solarama i kod carine, Marturina (kunovina) ima se placati (u S 1 a v o n i i) po onom obicaju, kako je to ustanovio kralj Koloman, to jest od kmetskoga selista po 12 friCitave zupanije ne mogu postati prizatika (= denara).' vlasnistvom, Za jamstvo privoli konacno Andrija nasljednim vatnim posljednjim (31.) clankom â&#x20AC;&#x17E;Zlatne bule", da sveukupno vise i nize plemstvo ima pravo u slucaju, ako bi on ili koji od njegovih nasljedj

nika radili protiv ovih ustanova,

podici se, bilo pojedinacki bilo svi

oruzjem (resistendi et contradicendi facultatem habent), a da ne potpadnu pod kazan nevjere (nota infidelitatis). Znacajno je, da su kao svjedoci na ispravi polpisani sami b i s k u p i, a medu njima i zagrebacki Stjepan. â&#x20AC;&#x17E;Z 1 a t n a bula" vrijedila je jedino u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda (u Slavoniji), a ne jos i u Hrvatskoj od Gvozda do Neretve, Izdana bjese u sedam originalnih primjenajstariji je sacuvani prijepis od 1318. raka, a ipak su propali svi (u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu). Zajedno, protiv njega rijecju

;

Osiljenje hrv. yelikasa. osililo

Kao

sto

u vrijeme ovih trzavica

ugarsko plemstvo, tako se osnazilo

hrvatsko,

narocito ono

Neretve, Tude su se pojedini rodovi natoliko poizmedu Gvozda digli, da su u svojim zupanijama postali tako reci nezavisni gospodari imajuci uza se citavu vojsku siromasnijih plemickih sluzbenika i

je vrst

Hrratskoj; kovao preilo je to

ime

susjednoga austrijskoga novca, koji se u XII. vijeku Irosio i u se u koruskom mjcstu Friesachu, pa otalc mu i ime. Docnije

na novce korane u Hrvatskoj

(Slavoniji)

po uzoru ovih frizaskih-

94 servientes).

(familiares,

pocetak

oligarhijskoga vla-

danja u Hrvatskoj, kojc je potrajalo sve do 1348,, kad jc tek kralju Ludoviku I. uspjelo, da slomi snagu hrvatskih velikasa, dok u Ugarskoj vec prije proveo otac njegov Karlo I, Pored Krckih knezova (Frankapana), koji su 1225. dobili uz modrusku zupaniju plemena Subica, jos i V i n o d o 1, isticu se B r b i r s k i knezovi od Domaldora, knezom i s c i c v a S onda na celu im knez Gregorije, gospoMalducom, knezom gospodari zupanije cetinske, i K a c i c i s je

Zrnovnice kod Spljcta do usca Neretve. Radi prvenstva u Spljetu doslo je do krvave borbe izmedu Gregorija i Domalda, u kojoj Domald konacno podleze, dok udaraca je opet Malduc sa svojim Omisanima zadavao tako Ijutih

dari

Omisa

citavoga primorja od usca

primorskim gradovima, a narocito Spljetu, da je papinski poslanik Akoncije morao posredovati mir (1221). Uto se herceg Bela opet zavadi s ocem i postade (1226) njegovim vladarom, dok ga mladi brat naslovni galicki kralj Koloman zamijeni 1226. u hrvatskom hercestvu. Kralj i herceg (rex et dux) Koloman nastojase da primiri Hrvate, no ipak ne postize mnogo, bar u prvi kraj, ma da je otac njegov Andrija jos pod konac Belina hercegovanja imenovao (1225) dva b a n a, jednoga za „citavu Slavoniju" (totius Sclavoniae) do Gvozda, a drugoga za Hrvatsku i Dalmaciju (banus de marittmis partibus).' Hrvatskim nezadovoljnicima stade na celo knez Domald od plemena Svacica i zapocc na kopnu moru gradanski rat, u kojem konacno podleze (1229). Tek sada i mogao je Koloman da svrne paznju svoju na Bosnu, gdje je tada vladao ban Matcj Ninoslav (1230—1250). Koloman pozeli da izravno svojoj vlasti podvrgne i Bosnu pa stoga se uze mijesati u

olaksa ponovo procvalo bogomilstvo, pace i sam ban Ninoslav bjese gorljiv mu privrzenik. Toga radi prcpusti kralj Andrija vrhovnu pasku nad Bosnom sinu Kolomanu, a tu njezine nutarnje prilike, sto

odiuku potvrdi i papa Grgur IX., a onda uze herceg hrvatski u njoj djelovati krstom i macem. Kad provale vojske hercegove u Bosnu, ban Ninoslav i bogomili prigrle katoHcku vjeru, nasto se Koloman vrati natrag (1234). No tek sto je herceg s vojskom ostavio Bosnu, i

ban

.,d

njegovi podanici povrate se krivovjerju.

Slavonija se dotada obicno zvala „b

ili

u c a

(kraljevina),

u s", kad jer

joj

an at

us", kad

u njoj vladao herceg (dux)

stajao

na celu

naziv 1232. (Smiciklas. Cod. dipl.

III.

kralj

369).

(rex)

;

sada

toga se vremena

njome upravljao ban, prozvana „r e g n u m"

Koloman. Prvi put nalazirao

taj

ova slika dok su katolicke vojske u zemlji, svi se toboze priznaju katoliciraa, a tck sto su je ostavile, svi se opet vracaju bogomilstvu.

redovito ponavlja

Posljednji dani Andrijini. Medutim se „Zlatnom bulom" ne okrenuse na bolje prilike u Ugarskoj. Kralj Andrija ostao je i dalje vjeran svojem nacelu „vladalacke darezljivosti", a Zidovi su opet

zakup drzavne prihode, Stoga se nanovo dize bura, ali taj visoko crkveno i svjetovno joj se put stavi na celo sporazumno plemstvo. Andrija bjese 1231, prisiljen, da izdade novu „Zlatnu bulu", koja doduse u bitnosti od rijeci do rijeci preuzima ustanove prve od nekih promjena, od kojih je najznatnija, da je 1222., no ipak ima dobili u

sada napusteno jamstvo „oruzana otpora", jer kralj i njegovi sinovi izjavise, da se podvrgavaju u slucaju nepostivanja ustanova presudi ostrogonskoga nadbiskupa, koji moze da protiv njih izrece crkvenu kletvu (excommunicatio). I odista vec slijedece godine (1232) dosao izopcio njega i je Andrija u polozaj, da je nadbiskup Robert da ce obecanje, tvrdo i prisega Ugarsku iz crkve, a samo svecana tc drzavu i postivati ustanove „Zlatne bule", oprostise Andriju strasne kazai. Jos pred smrt pocini na veliku srdzbu dvora sudbo-

nosnu nesmotrenost, kad se po Jolantinovoj smrti (1233) po treci put ozenio (u maju 1234.) mladom Beatricom, necakinjom markgrafa Azza od Este-Ferrare. Andrija I. (II,) umr'o je u septembru 1235. ostavivsi sasvira izmucenu i istrosenu drzavu sinu Beli.

IV.

Bcla

III.

(IV.).

(1235—1270.)

Poceci vladanja Bclc III. (IV.). Beli III. (IV.) bilo je vec oko bijase muz promisljen cetrdeset godina, kad je nastupio vladanje dostojanstva, kraljevskoga ugled pali energican. On naumi povratiti on je bez (III.) II. Belu i a slomiti premoc velikasa. Uz Kolomana sumnje najznatniji nas vladar iz kuce Arpadove. Vec prvih dana zgodi mu se neprilika, koja je docnije bila od zamasnih posljedica. Udovica je Andrije I. (II.), kraljica Bcatrica, da je stoga ide dolicno mjesto na da se osjeca majkom izjavila, ;

su ga inacc kraljice udovice bez djece morale ostaviti. Na tu izjavu stavi Bela Beatricu pod strazu, no ipak joj je uspjelo, da

dvoru,

jer

rodila sina S t e p a n a Postuma, oca. je umakla u Njemacku, gdje je Iz Njemacke ode onda u II. (III.)Andrije Arpadovca posljednjega duzdevu, ali ni Bela ni zastitu pod sina i Veneciju, gdje stavi sebe j

Koloman ne priznavahu Stjepana svojim bratom, vec ga razglasisc plodom materina grijeha s bivsim palatinom ocevim Dionizom. Treci tjedan po o(5evoj smrti dade se Bela ponovo okruniti u Stolnom Biogradu jednom istom ceremonijom za ugarskoga skoga kralja (14. oktobra). Od toga je vremena (a mozda Andrije

(IL)

hrvat-

jos

napustcno zasebno krunisanje za hrvatsko-

tome ustaljeni naa uza nj bez primogenituri, po sljedni red u kraljevskoj se na prijestolje Uspevsi sumnje i drugi, za koji danas ne znamo.' Bela uvede prije svega strogi red na dvoru. Da na vidljiv nacin pokaze svoju neogranicenu kraljevsku vlast i da ponizi gordo plemstvo, drzavnih ne naredi, da nitko osim biskupa i glavnih dostojanstvenika (koje su sobom njihove stolice a sjediti, smije u prisutnosti kraljevoj

dalmatinskoga kralja;

glavni je razlog

dinastiji

dade pobacati u vatru. Jos vise uvrijedi Bela (poradi tanajvisi dasnje opcene nepismenosti) gospodu uredbom, da nitko, pa i svoju i velikas, ne smije usmeno kralju podnositi tuzbu ili zelju napisane predavati imaju se da vec rjesenje, odmah zatraziti m o 1 b e n i c e kancelaru i c e k a t i na rjesenje. No najtezi udarac hercegom Kolomanom bjese, kad je Bela u sporazumu s bratom donosili)

njihov odlucio da povrati kruni sva ona imanja i dobra, sto ih je otac lakoumno razdavao, ili ih se plemici domogose na nepravedan nacin,

Sada izgubise Templari neke posjede u braca

morali

povratiti

gradu

podban Jaksa i neke

Slavoniji,

(castrum)

Krizevcima

ugrabljene posjede.

Djelovanje hcrcega Kolomana. Medutim se herceg Koloman spremi na ponovni rat protiv bogomila, a taj svrsi potpunom pobjedom njegovom, jer ne samo da je skucio Bosnu i prisilio bana Ninokojom je slava na pokornost, vec je provalio i u Humsku zemlju, Kopristupi pobjeda ovih Poslije tada vladao knez Toljen (1237).

loman uredenju bosanskih crkvenih prilika. Novoimenovanomu biskupif bosanskomu, dominikancu Pozi (Pousa), podigao je (1238) u zupi stolna Vrhbosni, u mjestu Brdu (danas Blazuj nedaleko od Sarajeva) Usori^ u desctinom jos suvise je obdari kaptolom crkvu sv. Petra s i

Uporedi o torn T o m a Drugo izdanje. Zagreb 1915.. >

i <5.

str.

..Temelji

120—124

drzavnoga prava kraljcvstva hrvatskoga", moj „P r i r u a n i k" I., str. 545—547.

njegovom okolicom sve Donjim Krajima' te Dakovom do Save u vukovskoj zupaniji, Kako su bogomili dobrza opet stall biskupov polozaj ugrozavati, prcnese Poza svoje sijelo iz Broda u Dakovo, koje tako postade redovito srediste bosanske crkve (izmedu 1242. 1252.). Ali pored bosanskih crkvenih prilika zanimao se herceg Koloman hrvatskima. Buduci da je spljetska nadbiskupija u posljednje doba veoma osiromasila, zamisli herceg (oko 1240.) u sporazumu sa spljetskim nadbiskupom Guncelom sjediniti je sa z a g r eb a c k o m biskiipijom, dakle ovu iskinuti iz kalocke nadbiskupskc jurisdikcije i povratiti stanje, kakovo je bilo u Hrvatskoj u X[. vijeku prije osnutka zagrebacke biskupije.^ No do toga nije doslo, jedno sto se papa Grgur IX. skanjivao da odmah rijesi ovo pitanje, a Ugarskoj i Hrvatskoj drugo, sto su oko toga vremena zaprijetili Solima

Tatarska najezda. glavar

zvavsi se

Pocetkom

X[ll.

m u d z n razna plemena na Dzingis-kanom, to jest i

vijeka

ujedini

mongolski

sjeveru danasnje Kine

i pro„najmocnijim kanom", pokori Neke su njegove cete upale

doskora Kinu, srednju Aziju i Perziju. gdje su (oko 1224.) potukle na rijeci Kalki, nedai u istocnu Evropu, leko od Azovskoga mora, sjedinjene Kumane i Ruse, Po smrti Dzingiskanovoj (1227) naslijedi ga kao vrhovni kan Tatar a sin Ogotaj, dok je u evrops'<om istoku preuzeo vlast s teznjom, da prosiri osvajanja prema zapadu, Ogotajev necak Batu-kan, a pomagao mu je rodak K a d a n. Pred Tatarima uzmakne potom jedan dio Kumana (40.000 vojnika) s kanom svojim Kutenom (zapravo Kotony) dalje na zapad i zamoli (1239) kralja Belu, da ih primi u Ugarsku, sto on i ucini, kad su obecali, da ce se pokrstiti. Saznavsi Tatari za to, zatraze od Bele, da im vrati „podanike" Kumane, a kad kralj toga ne htjede uciniti, odluce da ce provaliti u Ugarsku. Ovdje se opcenito omaljivala tatarska opasnost, pace na zboru ugarskoga plemstva, sto se sastao u februaru 1241. u Budimu, digose svi prisutni razne tuzbe '

Ovi su krajevi, narocito Usora, nekoc

•u „Donji Kraji" ri£a

ill

dio Hrvatske.

Pod Bosnu

bill

dijelovi

panonske Hrvatskc, dok doba Bo-

dosli su djclomicno tek u

Kulina bana.

Ova

lira, svijest

nam

bili

osobito znatna dinjenica, koja dokazuje, da

tada

bila u Spljetu jo§

o nekadanjem prostiranju spljetskc nadbiskupijc do Zagrcba, zajamfena IX. od 6. juna 1240. u rcgistru (vidi S m Nadbiskup Guncel (— GSnczfll) bio je rodom

pismom papc Grgura

Cod. dipl. IV., 114 — 15). od plemena Kin.

k a 1

Madiar 7

Kumane, zahtijevajuci, da se oni uklone \z Ugarske, kuda posluziti na stetu samo zato dosli, da se kralj uzmogne s njima sumnjajuci da su Kumani plemstva. Medutim navali ogorcena svjetina, Kutena u Pesti i ubijc kana njihova kucu polajne uhode latarske, na harajuci. povrati zai pustoseci ga, a nato se znatan dio Kumana, Bugarskom preko Srbijom Ugarskom, Slavonijom, Srijemom, su

padnom

donjega Dunava u staru domovinu. golemu vojsku Bitka na Saju. Uto skupi Batu-kan oko Kijeva sjevernu Ugarsku, dok od 150.000 Ijudi i spusti se preko Karpata u u Erdelj. Sabravsi kraja drugoga rodak njegov Kadan provalio s je

teskom

mukom oko

60.000 momaka,

medu kojima

se narocito isticahu

ususret, hrvatske cete hercega Kolomana, pode Bela doslo je o h i (nedaleko od Miskolca) Na rijeci Saju, kod mjesta kojem bude kraljeva vojska ame11. aprila 1241. do krvava boja, u Kralj srecno umace kroz rasprsena. tice potucena i na sve strane hercegu Fridriku 11. Austriju Karpate, pa preko Njitre i Pozuna u ranjen, Babenbergovcu, no brat mu herceg Koloman, u boju tesko neprijatelju

svakoga iscekivanja iskoristi da mu odstupi sada austrijski herceg kraljevu nevolju, prisilivsi ga, ode u Zagreb, svojom porodicom s susjedne zupanije, nasto Bela tek sto stize u

Cazmu,

umrije.

Protiv

Iri

uzalud,

otkuda je od raznih vladara krscanskih moUo pomoci, citavu Tatari u Hrvatskoj. Za to vrijeme opustosise Tatari ruku, Ugarsku s lijeve obale Dunava, ubijajuci sve, sto im je dopalo pocetkom februara 1242, a kad se zimi cvrsto slede sve rijeke, prijedu je vodio Kadan, jednu cete dvije preko Dunava i razdijele se u pod vodstvom druga jc dok a posla je na jug za kraljem Belom, Dur i Vesprim, Batu-kanovim udarila na Ostrogon, Stolni Biograd, all

sav kraj, druga ugarska mjesta. Presavsi Kadan Dravu i opustosivsi Zagreb, gdjc kojim je prolazio, na daleko i siroko, a narocito Stjepana kralja, sv. crkva stolna Ijuto postrada nedavno dovrsena i mnogi porodica njegova Bela, uze se primicati primorju, jer su kralj tvrdom u zaklonista ostavivsi Zagreb, potrazili izmjenice velikasi,

Klisu, Spljetu, Trogiru

po susjednim otocima. e p k o, sin Gregorijev,

taj

cas branio

ali su kralja pomaTrogir Bribirski knez S t sasao je i Kadan, primorje Na knezovi. gali i drugi narocito Krcki kralja, ostadose uhvati i gradove no svi mu napori, da osvoji tvrd6 bezuspjesni. Hrvatske iza raznih bojeva i sukoba po raznim stranama je u Aziji da Kad krajem marta 1242. stize u tatarski tabor vijest, umr'o vrhovni kan Ogotaj, uzese se Tatari sa svojim j

Karakorumu)

99 pitanje nasljedstva na stolici

vrhovnoga kana, Ugarske Hrvatske, naglo vracati na Jedna ceta skrcne pustoseci i paleci kroz Bosnu, Srbiju i Bugarsku u juznu Rusiju, a druga opustosi okolis dubrovacki i popali Kotor le se konacno probije kroz Bugarsku do donjega Dunava, gdje se idruzi s Batu-kanom, koji je takoder sasao preko Erdelja u Moldavsku,' Obnova drzavc. Strahovita najezda tatarska unistila je u jednoj ^odini sloljetno kulturno nastojanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sva je zemlja bila opustosena, pucanstvo rastjerano u sume i planine, tako da nigdje nije bilo vidjeti na daleko i siroko covjeka, a drzavna or-

vodama, zabrinutima za istok,

^anizacija

isto

pokolebana,

temelja

vrijeme

Kako zemlja

obradena,

nije bila

zavlada strasna glad, a s njome i kuga, koja pomori mnostvo svijeta, pace nevolju uvecase i cete drskih razbojnika i rulje gladnih vukova, koji su Ijude napadali ca i u njihovim stanovima, kako to pripovijeda spljetski arhidjakon Toma. Primivsi sigurnih vijesti o odlasku Tatara, u drugoj polovici maja 1242. Dalmaciju te se u

ostavi Bela

Krckih knezova,

koji

najprije u Zagreb, a

da mu

pratnji

uzajmise golemu svotu gotova novca, svrati

onda pode u Ugarsku, Kralj

valja iz temelja zapoceti

rad,

koji

se ubrzo

mogao

uvjeriti,

vec lijepo bio razvio.

svega opet je uskrisio upravu, a onda je uspostavio sigurnost iicnu i imutka, da ublazi nevolje pucanstva, koje je pocelo pomalo Prije

ostavljati svoje zbjegove.

o b

a n

ostade

z e

1 j

jer

dalje sva zemlja

Kako

Potom

se bilo

najvecu brigu

bojati,

da ce

paznju posvetio

Tatari, u kojih vlasti

u istocnoj Evropi onkraj Karpata, obnoviti

netom minula strasna godina pokazala, da su jedino tvrdi g r a d o V (castra) pruzali narodu dovoljno sigurno zakloniste, osnovao je sada kralj Bela na tom iskustvu svoj obrambeni sustav, Tada je bilo samo malo gradova u zemlji, a svakako vise njih u

provalu.

krsnoj Hrvatskoj negoli u zemljovitoj Slavoniji, pa stoga

zgodnim mjestima dao Bitka na

piÂ§c t

a k

n e, a nalaze se u

ralica

gradove

polju, sudjelovanje srijemske

pomorski boj

nekim ocevidno

falsificiranim

frankapanskim

velikase,

brace

kod otoka Paga, kasnije

Bela na

potaknuo prelate

r c s a, i

paskim

listi-

Sraiciklasova komentara ovim listinama u â&#x20AC;&#x17E;C o d. Kod tih je falsifikacija sudjclovao poznata vaPavao Skalic (iz XVf. vijeka). Suvremeni spljetski arhidjakon Toma

nama, kako se <i

Grobnickom kao

zidati

IV, 222

to vidi

V, 175, 180, 311.

zatajio 1268.), koji opsirno govori o tatarskoj najezdi, niposto nc bi prcsutio tako krupnih dogadaja, tada s v a k o m u citatelju poznatih. Prvi govori o bitki na Grobnickom polju tek fra Ivan Tomasid (t poslije 1562.), bez sumnje na osnovi (t

irankapanskih

falsifikata.

100

takoder zidu, dok su

stariji

popravljeni

pojacani.

doba

nedaleko Ostrodakle dade kralj sagraditi Budim, a kraljica Viscgrad MedKrizevaca), Kalnik (kod podignuti Hrvatskoj gona, dok su u Samobora), (kraj Lipovac Moslavini), (u Garic vedg'rad (kraj Zagreba), :

Okie (nedaleko od Samobora) i drugi. Postanak kraljevskih slobodnih gradova. Da napuci opustjelu Nijemcima, primamivsi zemlju, odluci je naseliti strancima, poglavito Ti strand,

ih velikim phvilegijima.

obicno zvani

gosti

(hospites),

samo gradove

(varosi) i su upravo o b r t n graslobodni kraljevski trgovista. Iz toga se dakle razvise rusvojim u upravu d o V i. kojih su gradani imali redovito gradsku viXIX. kama, slobodno birajuci sebi suca (koji bjese sve do polovice i

bill

napucili

parbenim jeka kao danas nacelnik), njegove pomagace i zupnika, a u Vazno je sud, kraljevski na ravno slati prizive poslovima mogli su imovinom svojom raspolagati slobodno jos i to, da su â&#x20AC;&#x17E; gosti" mogli pieu oporuci, Ove su povlastice privukle u gradove i mnoge nize stvarali mice i slobodne seljake, koji su onda sa starijim ziteljstvom V a t s k i gradski elemenat- No gradani sudjelovali su i u obrani h

uzdrzavali svoje gradove, utvrdene tornjevima, a djelomicno kaa i zidinama jakim i visokim kamenim iste godine vojnici, odnosno konjanici u kraljcvskoj ceti, Jos krajem c 1242, bi osnovana na brdu kraljcvska slobodna opcina Grade pod kojim se imetik Zagreba (Mons Graecensis iuxta Zagrabiam), zemlje, djelomicno tako, sto su

nom u

samo

doba razumijevao

Kaptol

danasnjim istocnim di-

jelom donjega grada. Kasnije jos su postale slobodne opcine Samobor (1242), Krizevci (1252) i Jastrebarsko (1257), Mletacki rat. Ma da je zemlja bila tesko izmucena, ipak nije :

Bela mogao mirovati, prisilio

Prvo

oruzanom rukom povrati otete

tri

bilo,

jos

iste

godine 1242.

austrijskoga hercega Fridrika Babenbergovca, zupanije, a onda se zarati i s Venecijom radi

odmah po dolasku kraljevu na i primorje, pobunio protiv republike. No vojska hrvatskoga hercega grad bana Dionizija bude Ijeti 1243. pod Zadrom potucena, nasto Zadra, koji

jos

pocetkom

1242,,

Nin, opet pade u mletacke ruke, posto se vecina Zadrana odseHla u neuspjeh Bela taj Videci Mlecanima, nevolja Ijutih otkud je zadavala Borje sklopi Ijeti 1244. na slavonskom gradu Glazu, na podnozju mletackoro repubUkom planine (u danasnjoj bosanskoj Posavini), s

mir odrekavsi se Zadra, a duzd se opet obavezao, da ne ce poduAndrije", pirati â&#x20AC;&#x17E;nekoga Lombarda" Stjepana, â&#x20AC;&#x17E;toboznjega sina kralja

101

koji je tada zivio

u Veneciji

za koga

mati

kraljica Beatrica

Kolomanove smrti hercestvo hrvatsko, Sada ne predrugo, nego izmiriti se kako tako s Venecijom, Zadranima ni ostade urade 1247,, razumije se, pod veoma tcskim uvjetima, jer sto oni su odsada imali primati gradskoga kneza, koga im duzd poslje, nijcsu se smjeli zeniti iz Hrvatske, a suvise jos preuzese Mlecani upravu stadose po volji raspolagati zadarskim brosvih gradskih prihoda trazila poslije

momcima sposobnima za oruzje. Gradanski rat u Hrvatskoj. Glavni

dovljera

razlog,

kojega

Bela

tako brzo i u tolikoj mjeri popustio Veneciji, ima se traziti u istovremenom gradanskom ratu u Hrvatskoj, jer je trebalo osujetiti, da se Venecija u nj ne uplete. Povod je dala slara prepirka izraedu Trogira

Spljeta

poradi sela

Ostroga, koje

Spljecani

smatrali

da su kralja Belu nau kojoj su bila ispravom, posebnom je potvrdio govorili, da im ga posjedi (16, maja 1242). Rat je medu obje izbrojena njihova prava opdne planuo odmah po kraljevu odlasku u Ugarsku, a dobrza okupe svojim uza sve

to,

sto je Trogiranima uspjelo,

se oko njih

razni velikasi, tako da se slozise dvije stranke

trogirska

kraljevska (na celu joj Bribirski knez Stjepko) spljetska protukraljevska. Odmah se u pocetku pokazalo, da je troi

ili

girska stranka jaca, narocito na moru, pa stoga

Spljecani potraze

ili

nadu saveznike u omiskih Kacica, Poljicana, humskoga kneza Andrijc bosanskoga bana Matije Ninoslava, koji odluci slabost Ugarske i najezdi iskoristiti sto bolje moze, Vojna boi Hrvatske po tatarskoj svjedocanstvo o ozbiljnosti hrvatskih najbolje bjese bana sanskoga <logadaja, pa stoga povjeri Bela jednu cetu hercegu i banu Dionizi ju (od plemena Tiirje), svomu drugu iz djetinjstva, da ukroti Spljet, dok je s drugom sam posao protiv bosanskoga bana Ninoslava. Kraljevske su vojske Ijeti 1244, postigle potpuni uspjeh na oba kraja, Herceg i ban Dionizije prisili oruzjem u ruci Spljet, da mu se predao i onda sklopio mir s Trogirom, odrekavsi se Ostroga. Osim toga Spljet se obveze, da ce birati gradskim knezom kraljevskoga covjeka, predati poloziti ponovo prisegu vjernosti. Kralj Bela opet nasest talaca sada potvrdio darovnicu Ijerao je bana Ninoslava na pokornost desetinu u Usori, Dakovo bosanskoj crkvi na Kolomana brata svoga morao je jamciti baa Donjim Krajima, a za izvrsenje toga Solima Ninoslav sa svojim velikasima. Od tada vladao je u Bosni do banove smrti (oko 1250.) mir, a medutim dade Bela na sudskom danu u i

Stolnom Biogradu

(20, aug,

1245.)

okruniti svoga petgodisnjega sina

102

p a n a ..mladim kraljem" ugarskim

podjedno ucini bana Dio-

nizija palatinom.

Rat za babcnbersku bastinu. Uto

se Bela

ponovo zaplete u

Nedaleko od rat s austrijskim hercegom Fridrikom Babenbergovcem, kao p oFridrik pogibe kojem Wiener-Neustadta doslo je do boja, u od zemlja Sva a. rod sljednji muski potomak svoga

Ceske do hrvatske granice (to jest Austrija i Stajerska) ostadose bastinu bez zakonita vladara. Sada se uzmu otimati za babenbersku Poslije poII, Pfemysl Otokar kralj ceski i Bela kralj oba susjeda, iV,, duljega bezuspjesnoga ratovanja uplete se u borbu papa Inocent kojemu. po Pozunu (1254), a njegovim nastojanjem dode do mira u svu Stajersku (od Seraeringa na jug). Potom poslje Bela u Stajersku svoga sina â&#x20AC;&#x17E;mladega kralja" S t e p a n a, a kao glavnoga mu savjetnika dodijeli bana i hercega hrvatskoga S t e p a n a (od plemena Gut-Keled). Noceski

dobije

kralj

ugarsko-hrvatski

Austriju,

Stajercima ubrzo otesca ugarsko gospodstvo, pa stoga plane u zcmlji buna. Buntovnici prisile mladoga Stjepana i njegova istoimena savjetceskoga. nika na odlazak iz Stajerske i proglase svojim gospodarom

Otokara Pfemysla (1259). Zbog toga doslo je do cesko-ugarskoga rata, u kojem ceske vojske pobijede ugarske kod Kroissenbrunna na rijeci Moravi (1260), nasto se Bela morao odreci Stajerske. Kao jamstvo za trajni mir bilo je uglavljeno, da ce se Belin mladi sto se docsin Bela ozeniti Otokarovom necakinjom Kunigundom, Arpadovica izmedu sveze porodicne nastupise tako nije i zbilo, pa pod kraj pace mira, trajna bilo nije ipak i Pi'emyslovica. Uza sve to

kralja

Belina zivota ceski

â&#x20AC;&#x201D;

kralj

â&#x20AC;&#x201D;

Kranjskom i Koruskom zapadnu Slavoniju. I odista

ovladavsi

kako bi dobio u svoju vlast i u njegovim rukama u doba Beline smrti hrvatsko Zagorje i i posav kraj oko S a m o b o r a, gdje su privrzenici ceskoga kralja Otokarovc meda juznih obranu na digli cvrst grad nad trgovistem gledao,

bilo je

drzave (oko 1279). Ojacanje vclikasa. Tatarska je najezda odvrnula kralja Belu pocetku vladanja. Do toga vremena s onoga puta, kojim je posao u

naime dalje

kralj je i

sam

svom snagom radio

ih je

protiv osiljenja velikasa, a odsada toga pred ocima ojacanje

podupirao imajuci kod

dakle uz obavezu vojne sluzbe svojim citave zuvjernim privrzenicima ne samo pojedina zemljista, nego i dobrima tvrde panije, a uza to bi ih ovlastio, da grade na svojim svoje vojne snage. Darivao

gradove.

taj

nacin Bela doduse postigao svoju svrhu,

ali

103

ujedno

porasla

moc

vclikasa, jer oni su

odsada u svojim gradovima

samo u kraljevoj sluzbi oruzane cete, cina obranu zemlje, nego su velikasima sluzile i u njihove licne da je nastojao, Ijeve. Da oslabi ovako poraslu moc velikasa, kralj drzali

koje nijesu bile

stalne

sebi jace sveze

gradanski

stalez,

dok

izravne svoje sluzbe-

(nobiles ... qui nike u kraljevskim gradovima podigao sve na plemice onaj vlasnistvo potpuno u im servientes regales dicuntur), davsi kralj toga Pored obradivali. kraljevski zemljisni posjed, koji su dotle gradove za druge posjede, je zamjenjivao s velikasima neke njihove gradove" (castra zcleci da dobije u svoje ruke kao „kraljevske pokazalo, da dobrza vec se Ali zemlji. u sve znatnije tocke regia)

da nijesu mogle sprivojna snaga, do koje jeciti presizanja velikasa, jer ona gospodarska i sve to jace sc oni uspese, ucinila ih je tako preuzetnima, da su stali posjeda zahtipotiskivati nize plemstvo u dohvatu svoga ogromnoga njihovih jevajuci od njih razne vazalne duznosti. Pace gdjekoji se od sve ove kraljeve mjere nijesu bile dostatne

kojega je tvrdih gradova pretvorio u pravo razbojnicko gnijezdo, iz preuOvu vlasti. ovaj ili onaj velikas uspjesno prkosio i kraljevskoj sina izmedu oca Bele „mladi Stjepana, a svrsi (1265) konacno tako, da je Stjepan kao imala kralj" sebi izvojevao neogranicena kraljevska prava. Odsele je u dok vlade, centralne dvijc dvora je Ugarska dva kralja, dva samostalpunom i Hrvatskoj preko Drave vladao kraljevskim sjajem noscu mladi sin Bel a kao herceg hrvatski (od 1261. do smrti 1269.). „Zlatna bula" je sasvim zaboravljena, a oba su se kralja jagmila, na njima natko cc sebi steci vise privrzenika darivanjem zemljista listom prije koga uz Bela kralj seljenih kmetova. Sada potvrdi zupanijc — knezovima medu ostalima Krckim stajala sva Hrvatska

zetnost velikasa uvelike

ojacala razmirica

—

Vinodol (1251), Bribirskim zupaniju Bribirsku (1251), a Babonicima Vodicevo (1256). Ovo jacanje velikasa nagna nize plemnjegove stvo (servientes regales), da su se obratili na kralja Belu i

Modrusku

sloboda im zajamce i potvrdc temeljna prava plemstva udovoljise im kojom sinovi izdadu potom 1267, ispravu, stinc. Otac „Zlatna odnoseci se kao molbi u deset tocaka. Ova isprava do bula" (od 1222.) samo na Ugarsku i Slavoniju, ili na Hrvatsku i

sinove,

—

treca je promjena ..Zlatne bule", ali ojacanja velikasa i Gvozda, postepenoga padanja kraljevske moci nije ni ona mogla da sprijeci. Upravnc promicnc. U to doba (oko 1260.) ucini kralj Bela neke veoma zamasne promjene u upravi hrvatskih zemalja. Prije svega

104

da citavim kraljevstvom hrvatskim vlada h e

uredi,

r c e

g od kraljev-

skoga roda (dux totius Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae), kojemu slavonskoga i hrvatsko-dalmatinskoga. Kad nije dodijeli d v a b a n a roda (sto je obicno i bivalo), onda kraljevskoga bilo hercega od vrsi vrhovnu upravu nad citavim kraljevstvom hrvatskim slavonski :

njemu se imao pokoravati hrvatsko- dalmatinski ban, koji nosi kadikad i naslov „primorskoga" bana (banus maritimus). Ovom je razdiobom polozena politickoga osnova razdiobi sve dotle jedinstvenoga upravnoga ban

naslovom

„cijele Slavonije"

(totius Sclavoniae);

kraljevstva hrvatskoga u t

e r

i t

i j

dva zasebna politicka

u kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju do XVI. vijeka,

upravna

u kraljevinu Sla-

voniju, a odrzat ce se sve

obrane ugarske i hrvatske granice od Srba osnova Bela pod kraj svoga vladanja banovinu Macvu (banatus de Machow), koja se prostirala u danasnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, Savi na jugu izmedu donje Drine i Kolubare, a sa sredistem (castrum Machow) nedaleko od danasnjega mjesta Valjeva. Ovoj banovini bisc u docnija vremena, narocito u XIV. vijeku, pridruzene zbog vecega dohotka

Radi

u vojnicke svrhe srijemska i vukovska zupanija, pozeska u ime prihoda postala (od 1264. dalje) redovitim vlasnistvom kraljicinim.' Na taj sc nacin zgodi, da su pomenuti od

banova dok je starine

hrvatski krajevi

ispod banske vlasti, su se

stah

ubrajati

medu Kao

bili

ugarske,

vremenom izuzeti opet

urodilo

narocito

sasvim

posljedicom, da

u XV.

XVI. vijeku

hrvatsko tako je Bela rasdo mohacke bitke. cjepkao i B o s n u poslije smrti bana Mateja Ninoslava (oko 1250.), kad u njoj buknuse prijestolne borbe medu njegovim potomcima. kraljevstvo

Bosnu na tri dijela: od porjecja gorBosnu, u kojoj ostavi banovinu slozi i Bosnc Vrbasa njega dok od porjecja Usore (oko vladaju, potomke Mateja Ninoslava da Tesnja) sklopi usorsku banovinu, aod predjela Doboja oko Soli (danas Tuzla) ucini banovinu Soli, u kojima je namjestao svoje pouzdane velikase. Tada je vladao kraljevstvom hrvatskim herceg Bela (1261 1269), a kako bjese jos malodoban, stajala je uprave sama kraljica mati Marija. Herceg Bela na celu hrvatske Kninu okruzen sjajnom pratnjom. stolovao je s majkom u Zagrebu

Oko

1254. dakle Bela razdijeli

—

•

Za pozeski zupanijski grad

u ispravi od 15. jula 1264., da (Smiclklas, Cod. dipl. V. 302).

za svu zupaniju

„in

prema tome kazc

se izrijekom

ducatu Sclavonie constitutum"

105

skrbnistvom materinim ostade herceg Bela do 1268,, kad zace samostalno vladati, no vec slijedece godine 1269. pokosi ga ncnadano smrt. Bas tada udao je „mladi kralj" Stjepan kcer svoju Mariju za napuljskoga kraljevica Karla, dok je napuljska princesa tim

f*od

posla za

Jelisaveta docnije

Stjepanova prvorodenca

prijestolona-

sljednika Ladislava, Ovim zenidbama nastupise najtjesnapuljnji rodbinski odnosi izmedu Arpadovica «kih Anzuvinaca, i

Kralj Bela

III.

(IV.)

umr'o

maja 1270.

Posljcdnji Arpadovici. (1270—1301).

(1270—1272) bijase covjek zcstoke cudi i tvrda kraljem srca. Odmah u pocetku svoga vladanja zametne sa ceskim kako gleda, mirno Otokarom Pfemyslom II. rat, jer nije mogao da promjenKranjsku. Ratovalo se iaj mocni vladalac osvaja Korusku je doslo do boja izmedu grada kad 1271,, maja do sve srecom Ijivom Dura), u kojem bi Otokar dood (zapadno Rapce Mosona i rjecice Stjepan VI.

(V.)

ne porazen. Nato sklope oba vladara mir kralj Stjepan odrece se svakoga zahtjeva na Austriju, Stajersku, Korusku Kranjsku, a Otokar opet obeca, da ce se okaniti svake sveze sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije I. (II.), koji i malo potom umrc u Veneciji ostavivsi udovicu MIecanku Tomasinu Morosini i

duse

suzbit,

ali

A n d r u „Mlecanina". Za Stjepanova vladanja stekose Krcki knezovi grad Senj (1271), 1272. a banovao je Joakim Pektar od plemena Gut-Keled. Ljeti odluci se Stjepan da ce poci u goste u Napulj preko Dalmacije. Na put povede desetogodisnjega starijega sina Ladislava, no dosavsi do cistercitske opatije u Topuskomu, ostavi ga ovdje, a sam pode s velikom pratnjom dalje na jug. Kad kralj stize u Bihac na Uni, dode mu glas, da je mladoga prijestolonasljednika Ladislava nekud iz to-

sina

bilo, jer je mladica potajno puskoga samostana nestalo. Tako je u sporazumu s kraljicom sumnje bez Pektar, Joakim ban ugrabio i

Jelisavetom,

rodenom Kumankom. Na

taj

se uzasni glas kralj Stjepan

sina. ali uzalud, jer jako uzrujao i odmah krenuo natrag, ga dobrza skrha teska bolest, koja ga prisili na povratak u Budim. da Kralj je morao trazenje prepustiti drugima, a ovi su i saznali,

da trazi

106

gradu Koprivnici, ali dok su grad podsjedali^ umre kralj Stjepan (6. augusta 1272.). Ladislav III. (IV.) (1272â&#x20AC;&#x201D;1290). Smrcu kraljevom prestade podsada Koprivnice, a ban Joakim Pektar pozuri se s prijestolonasljednikom u Stolni Biograd, gdje ga doceka mati kraljica Jelisaveta nato bi okrunjen kao Ladislav III. (IV.) (1272-1290). Obicno mu se kraljevic nalazi

po materi. Do Stjepana VI. (V.) jos se nekako odrzao kraljevski ugled u Hrvatskoj, no poslije njegove smrti nastupi opceno rasulo, jer kako jc Ladislav proksen, uzdigose se isprva bio malodoban, a poslije lakomislen cast i imanja. bansku za sebe vise otimajuci se izmedu velikasi jos se daje pridjev ..Kumanac", jer su ga tako zvali

doseljeni glavne velikaske porodice u Hrvatskoj i s n g o V c i (Nemetujvarijevci), koji su gospodovali na osnovi kraijevskih darovnica poglavito u krizevackoj zupaniji; onda G u t-

U G

taj

mah

bile su

takoder njemackoga podrijetla, kojih su posjedi bili u zagrebackoj i krizevackoj zupaniji oko Koprivnice, zatim domaci B ab o n i c i knezovi Vodicki (kasnije Blagajski), kojima su se imanja protezala od Kranjske mede do Vrbasa s gradovima Stenicnjakom blizu Kupe i Blagajem na Sani; pa knezovi Krcki u primorju od

Keledi,

do pDdnozja Gvozda (Kapele), te knezovi B r ib i r s k od plemena Subica, gospcdari bribirske zupanije i knezovi po dalmatinskim gradovima osim u mletackom Zadru. Hrvatskc prilikc. Mjesto nedorasloga kralja Ladislava preuze

Trsata do Senja

mati

vladanje

Jelisaveta,

glavni

joj

savjetnik bjese slavonski

ban Joakim Pektar, docnije kraljevski blagajnik. Joakima zamijeni a od plemena Caka Trencinskih, koji sazva na banskoj stolici M a t dne 20. aprila 1273. prvi nam poznati slavonski sabor (congregatio generalis regni Sclavoniae), na kojem se raspravljalo o porezima. U Hrvatskoj i sudenju, vojnim duznostima sudstvu Dalmaciji opet postade banom â&#x20AC;&#x17E;primorskim" Bribirski knez P a v a o, sin kneza Stjepka. No Matiju Caka zamijeni jos iste godine u Slai

k Gisingovac, a taj podize vec slijedece godine bunu protiv kralja Ladislava i njegove matere, za koje i pogibe. Sada bi imenovan mladi kraljev brat A n d r i a hercegom hrvatskim, a kako preuze vladanje mati mu Jelisaveta. Sve to ipak je bio jos dijete, voniji

ne sprijeci velike bune hrvatske pod vodstvom knezova glavnog joj savjetnika Joakima Pektara, u Babonica protiv kraljice pogibe (1277), Njegovom smrcu dobrza. kojoj ovaj siloviti covjek i

nestade porodice Gut-Keled

Slavonije.

107

Bitka na

Moravskom

polju.

se zbise vazne promjene

Medutim

hi njemackim kraljera ceskoga kralja Otopozove Rudolf Habsburski, a taj odmah Buduci da se kara, da povrati Njemackoj bastinu Babenbergovaca. rata, koji ceski kralj ne htjede odazvati torn pozivu, doslo je do

u susjednoj

Austriji.

Godine

1273.

izabran

konacno svrsi bitkom na Moravskom polju (26. augusta 1278.), je sam u kojoj Rudolf pobijedi poglavito ugarskom pomoci, dok Habsburbitkom su Ovora Otokar poginuo kao junak na razbojistu. nepogovci postal! gospodari bivsih babenberskih zemalja, odnosno odsada hrvatskoga kraljevstva sredni susjedi ceskoga, ugarskoga poslove ovih drzava s jasnom uplicu u vecma to sve se oni unaprijed u svojoj ruci, sto im je kocjelinu jednu u teznjom, da ih skupe i

nacno

uspjelo.

Hrvatskoj

(Ijeti

Joakima Pektara vecma zamutise, kad umre hrvatski herceg

Dalmaciji nije

bilo mira, a prilike se jos

Andrija

;

1278.).

cas bijase

taj

smrti

poslije

kralj Ladislav jedini

zakonom

dvor nikad ne htjede da takim uzme Andriju priznati Arpadovic, ..Mlecanina", sina Stjepana Postuma, Medutim bijahu Gisingovci i Babonici, kojima se pridruzise i Krcki knezovi, u neprekidnim svadama, a u Dalmaciji navalise Mlecani na omiske Kacice i potpuno sam grad ih uniste; ipak je ban Pavao Bribirski znao sebi sacuvati jer

takim dakle prilikama pregauo je Andrija Mlccanin, da ozivotvori svoje pravo na hrvatsko hercestvo, a kad se Gisingovci 1289. podignu na kralja Ladislava, pozovu Andriju u Hrvatsku. U pratnji svoga ujaka Alberta Morozinija iskrca se Andrija pocetkom

Omis

(1280).

pode na sjever no u Strigovu, u Medupotom predade na cuvanje austrijRudolfa Habsburskoga. Kad bi I., sinu skom hercegu Albrehtu skoro potom kralj Ladislav ubijen od nekih Kumana, pozovu ugarska 1290. u

mletackom Zadru

murju, zarobi

ga neki velikas

;

gospoda iz Beca Andriju na prijesto. Andrija 11. (III.) (1290-1301). Protiv

canina odmah

se podigose tri

mocna

Andrijc

II.

(III.)

protivnika, slozno

Mlepori-

Rudolf Habsburski

uze zau Hrvatsku tvrditi, da je kralj Bela III. (IV.) pa (1241), stitu njemackomu caru Fridriku II. za tatarskc provale Alstoga predade oba kraljevstva sinu svomu austrijskom hercegu brehtu (u augustu 1290.). Papa Nikola IV. opet stade isticati, da

cuci zakonito arpadovsko

podrijetlo.

predao Ugarsku

su oba kraljevstva leno svete stolice

da njima raspolaze.

Napuljska kraljica

sada samo on vlastan sestra kralja Laa, j

108 je

jedino ona zakonita bastinica, odnosno

njezin sin

Karlo Martel,

na koga prencse svoje pravo. Njoj se

pridruzi

papa, a nato bude Karlo Martel u Napulju po papinskom

dislava

(IV. )t izjavi,

III.

legatu okrunjen (1292)

nekom onamosnjom krunom za ugarsko-hrvat-

Stolnom Biogradu i imajuci na svojoj strani najveci dio Ugarske, brzo se snasao u torn nezgodnom polozaju. Prije svega obracuna s Albrehtom austrijskim skoga

kralja. Ali Andrija, zakonito

kao najopasnijim protivnikom.

okrunjen u

On mu

navijesti

rat

pobijedi

ga,

nasto se Albreht odrece svih svojih prava mirom u Hainburgu. Teze je

bilo s

napuljskim dvorom,

jer

vatska od Drave do Neretve, pace

malo ne sva HrGisingovci, na celu im Hen-

se pridruzila isti

rikov sin Ivan, ban slavonski. Stoga prijede Andrija

oruzanom rukom

preko Drave, ali vracajuci se poslije uspjesne vojne natrag bi od Ivana Gisingovca izdajnicki uhvacen i zatvoren. Plativsi golemu svotu ^otova novca dobavi se Andrija opet slobodc (krajem 1292.). Sada se pridruze kralju Babonici i dovedu srecno u Ugarsku kraljevu majku Tomasinu Morosini, koju sin imenova hercegicom hrvatskom. Bribirski knezovi. I napuljskomu dvoru i Andriji IL (III.) bilo je osobito stalo do Bribirskih knezova, narocito do baaa Pavla. Da ga predobije za sebe, darova mu napuljski kralj Karlo II. u ime svoga sina Karla Martela citavu Hrvatsku od Modrusa (to jest od

Gvozda) do Huma (to jest do Neretve) s nasljednim pravom i to tako, da su svi oni hrvatski plemici, koji su na tom zemljistu stanovali, bana Pavla i njegovih bastinika (u postali tom darovnicom v a z a I i

augustu 1292.). Odmah slijedece godine ucini isto i kralj Andrija, darovavsi Pavlu i njegovu rodu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i

bansko dostojanstvo s nasljednim pravom (1293). Ovim darovnicama postadose knezovi Bribirski prvi velikasi u Hrvatskoj, a banska cast postade u njihovoj porodici nasljedna, prelazeci od oca na sina bez kraljevskoga utjecanja ili bar potvrde. U Slavoniji opet pokusase Babonici, da se ucine

nasljednim banovima

(Radoslav

Stjepan), a

u Bosni Kotromanici (Prijezda i sin mu Stjepan Kotroman), bez sumnje potomci bana Borica. Konac Andrijina vladanja. Iza kratkoga mira doslo je 1295. opet do krvavih domacih borba, narocito je u Zagrebu poteklo mnogo krvi, gdje je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela.* od toga vremcna ime zagrebackomu â&#x20AC;&#x17E;Krvavom mostu", to je bajka. do novijih vremcna zvao â&#x20AC;&#x17E;pisani", a po crvenoj boji, kojom je bio olicen, postade s vremenom toboze â&#x20AC;&#x17E;krvavi",a onda je fantazija brzo nasla povod. '

Most

se sve

109

urarc Karlo Martcl,

godine

iste tc

mu Karla Roberta. Smrt

sina

njegova prijedu na

a prava

napuljskoga kraljevica

primiri

jedno vrijerae Hrvatsku i Ugarsku ali kad Andrija naumi 1299. ujaka proglasiti svojim ne imajuci sam sina svoga Alberta Morosinija korist Karla Ronjega, a u protiv buna bukne opca nasljednikom, ;

—

knez Juraj, brat bana Pavla, pode u Napulj te u augustu 1300. dovcde mladoga kraljevica u Hrvatsku. Posred ovih nemira umre ncnadano Andrija II. (III.) (14. januara 1301.); s njime izumre rod Arpadovica. Na glas o njegovoj smrti dovede ban Pavao kraljevica Karla Roberta u Zagreb, gdje ga doceka zupan Ugrin od plcmena Caka Ilockih i odvede u Ostrogon. Tude ga onda u martu 1301. prvi put okruni nadbiskup ostrogonski Grgur za ugarsko-hr-

berta.

Bribirski

vatskoga kralja kao Karla

I.'

kuce Anzuvinske (1301. do 1395., odnosno 1409.).

B. Kraljevi

VI.

Karlo

(1301—1342),

orba

protukraljcvima. Karlo

(1301

I.'

mladic od dvanaest godina, kad

skim kraljem. Hrvati su ga gotovo

— 1342)

bijasc jos

postao ugarsko-hrvat-

svi priznali,

no Ugarska

u stranke. Po zenidbenim vezama s Arpadopretendenta pravo na prijestolje napuljski Karlo II., Veceslav II., sin nesrecnoga Otokara Pfemysla II.

razdijeli se

vicima imala su

tri

onda ceski kralj Kunigunde. unuke Bele i ceslavu, te

III.

(IV.),

Oton Bavarski,

pravo sinu Ve-

koji ustupi svoje

sin Belinc

kceri Jelisavete.

a t ugarskih velikasa, a na celu im palatin odlucise se za ceskoga kraljevica Veceslava,

Vecina

a k Trencinski,

dovedu ga u Stolni

—

1304) gdje bi onda okrunjen kao Ladislav V. (1301 ugarskim kraljem. Sada plane krvav gradanski rat izmedu oba kralja,

Biograd,

Zajjrebackc krunidbe

nckih pisaca XVII.

Dokaze *

(^ledaj

Kao

1300.

XVIII. rijcka, koju

..Vjesniku

kr.

nijc

zem. arkiva"

kraljevica zvali su ga u Napulju

kryatskim

bilo.

potom

prihvatise III.

neosnovana kombinacija i

neki pisci XIX. vijcka.

(1901), br.

Karlom Robertora,

jezikom pisani spomenici samo

Karlo.

ali

kao kralja zovu

no u koji se uplete papa Bonifacije VIII, tako odlucno, da je Ladislav V. 1304. sramotno ostavio Ugarsku, nasto ugarska gospoda proglase okrune kraljem Otona Bavarskoga (1304- 1308). Njegova je

Ijeti i

stranka bila slaba najjaca potpora bio mu je Erdelj, pa stoga pode onamo k vojvodi Ladislavu Aporu, cijom se kcerkom mislio vjencati. All taj mu obijesni velikas otme krunu sv. Stjepana, koju je vazda ;

baci u tamnicu. Tek 1308. oslobodi se i svako pravo na Ugarsku i Hrvatsku. Sada se podize treci suparnik Karlov srpski raskralj Stjepan Dragutin, po zeni Katarini, kceri kralja Stjepana VI. (V.) rodak Arpadovica. On se slozi s erdeljskim vojvodom Ladislavom Aporom i utanaci s njime ugovor, prema kojemu ce sin njegov Vladislav uzeti vojvodinu kcer, primiti krunu sv, Stjepana i postati ugarskim kraljem.

sobom

a njega

nosio,

vrati kuci napustivsi

srecna

vojna

Karlova u Srijemu, u kojoj se osobito odlikova ucini i toj epizodi ubrzo kraj.

Pavao Gorjanski',

Uplitanje papino. Medutim poslje papa kardinala Gentilisa u Hrvatsku i Ugarsku, da utre put miru i redu- Pocetkom noverabra 1308. stize u Budim i dobrza predobi mudrim postupanjem glavne dusmane Karlove, a onda sazove sabor u Budim, gdje uze razlagati pravo papinske stolice na ugarsko-hrvatski prijesto. AH kad ga kod ioga razlaganja uze prekidati glasno mrmljanje i klicanje, priznade konacno prisutnomu plemstvu pravo slobodnoga izbora, nasto bi Karlo opcenito priznat â&#x20AC;&#x17E;izabranim i nasljednim kraljem i prirodnim gospodarom", a o papinskom pravu vise nije bilo ni govora. Buduci da se kruna sv. Stjepana nalazila u rukama erdeljskoga vojvode Ladislava Apora, kardinal Gentilis posveti sada n o v u, proglasivsi prije staru nistetnom, i njome bi Karlo okrunjen po d r u g i put (15. juna 1309.) u Budimu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, Kod krunisanja zastupao je spljetski nadbiskup Petar bana Pavla Bribirskoga, a zastupnike svoje poslali su i slavonski ban Henrik Gisingovac te braca Stjepan, Ivan i Radoslav Babonici, Ali u ocima

naroda ipak troje

da ga

prvo,

nije

ovo krunisanje

krunom

bilo pravovaljano, jer se za to trazilo

sv. Stjepana,

drugo, u Stolnom Biogradu,

ovrsi ostrogonski nadbiskup, Stoga bi Karlo,

trece,

kad konacno

iz-

Porodica knezova Gorjanskih madzarskoga je podrijetla de genere Drusma; je mjesto jos i danas kod Segedina. Gorjan (Gara) kraj Dakova prvi je ilobio od kralja Bele III. (IV.) godine 1269. comes Ivan de gen. Drusma, a sin njegov Stjepan postade docnije banom macvanskim. Pavao je Stjcpanov sin. *

Dorozma

HI Tuci iza

poduzega cjenjkanja

erdeljski vojvoda Ladislav

krunu svetog

put

krunjen u Stolnom Biogradu ovom krunom Stjepana, od ostrogonskoga nadbiskupa Tome (27, augusta 1310.), Sada tek priznade Ugarska Karla I. svojim kraljeoi okanivsi se postavljanja prot

e c

a t a C a k Trencinski No mira ipak nijc bilo. Ponosni nikako ne htjede da se pokori mladomu kralju, prkoseci punih deset godina, Vojske, sto ih je Karlo protiv njega slao, ne opravise nista; tek smrt Matijina oprosti kralja toga silnika, koji umre nepobijeden (u martu 1321.), AH nemiri potrajali su jos i dalje, pace nekadasnji

iukraljeva.

palatin Matije Caka,

ugarski

aprilu 1330.) pogubiti

macem

velikas

Felicijan Zah, pokusa (u mu nije uspjelo, Smrcu toga

kralja, sto

velikasa umiri se Ugarska, a Karlo postade u njoj tek sada potpuni

gospodar.

Zadar. Medutim se sasvim drukcije razvise stvari u Hrvatskoj, gdje Karlo I. nikad nije uzmogao da p o t p u n o utvrdi svoju vlast, Hrvatski su ga velikasi i plemstvo doduse priznavali

Ban Pavao

svojim kraljem, all su inace gotovo sasvim nezavisno vladali u svojim prostranim oblastima. Na celu im bijahu knezovi Bribirski, narocito

ban Hrvata (banus Chroatorum) Pavao, od 1299. â&#x20AC;&#x17E;gospodar Bosne" (dominus Bosnae), otkad mu se kao vrhovjos nomu gospodaru pokloni Stjepan Kotroman, ban bosanski. Vlast bana od Pavla sezala je pocetkom XIV. vijeka od Gvozda do Neretve njegove izvan Zadar bio mletacki jedini je a Drine, blizu mora do vlasti, Ali kad je papa Klement V, prokleo Mlecane, jer su mu oteli podjedno rijesio sve mletacke podanike njihove zakletve Ferraru, vjernosti, uspjelo je banu, da je nagovorio ovaj otporni grad na bunu Pavao (1311). Medutim posred rata, koji potraja tri godine, umre ban prostrano cast bansku Mladenu sinu ostavivsi (u maju 1312.), vladanje. Ban Pavao ide medu najznatnije muzcve hrvatske proslosti; mudar, odlucan, promisljen, on je tako reci obnovio doba naTodnih hrvatskih vladara, skupivsi u svojim snaznim ru-

starjesina njihov i

najveci dio drzavc hrvatske. Jos u XVI. vijeku drzali su njega Orbini) samostalnim i sina mu Mladena neki pisci (tako Dubrovcanin se i postepeni pad pocinje Pavlovom Smrcu hrvatskim vladarima. (1312â&#x20AC;&#x201D;1322) bjesc n e d a mu knezova Bribirskih. Sin i nasljednik

kama

nepromisljen. Rat hrabar covjek, ali doduse obrazovan se Zadar morao da s Mlecanima iiije umio da uspjesno dovrsi, tako opet predati Veneciji, no ipak uz povoljnije uvjete od dojakosnjih (u septembru 1313.). i

zestok

112

Pad bana Mladcna. Neuspjch Mladenov pod Zadrom njegovu

propast.

Ubrzo nade

odlucr

republika

na po ^ibeniku i Trogiru, koji pobunise oba grada protiv Mladena, tako da su se njoj predali â&#x20AC;&#x17E;u zastitu" (pocetkom 1322.). Onda oni zametnu neslogu medu hrvatskom gospodom, kojima stupi na celo vojvoda Nelipic od plemena Svacic, a njemu se pridruzi sam brat Mladenov Pavao, jer mu bjese obecana b a n s k a cast. i Sada se razbjesni po Hrvatskoj gradanski rat, a taj odluci kralj

Venecija

upotrijcbiti

zgodnih

Ijudi

Karlo

iskoristiti,

Poslavsi protivnicima

Ivana Babonica,

Mladeaovim u pomoc slavon-

sam za njime u Hr-^ pode onda vatsku. U jesen 1322. doslo je kod Bliske nedaleko Trogira do boja, u kojem porazise Mladena njegovi protivnici, Kako je malo potont sam Karlo stigao u Knin i ondje sazvao s a b o r, na koji je dosao i Mladen, kad mu je kralj obecao svoju zastitu, potuze se na nj saskoga bana

brana hrvatska gospoda kao na silnika. Da povrati Hrvatskoj mir^ povede Karlo potom Mladena sa sobom u Ugarsku, a banom hrvatskodalmatinskim imenova dosadasnjega slavonskoga bana Ivana Babonica, dok je Stjepan Kotromanic postao izravnim kraljevin*

vazalom kao bosanski ban.^ Vojvoda Nelipic. Imenovavsi Karlo Ivana Babonica e d i n i banom u hrvatskoj zemlji, zapovjedi mu, da sada obnovi u njoj kraIjevsku vlast. Ali banu ne samo da to nije uspjelo, nego gospoda se hrvatska sloze u obrambeni savez protiv kraljevske premoci, spora-^ zumiju se s Venecijom i uzmu kraljevski grad Knin u svoje ruke, Voda bijase im bastinik Mladenove politicke moci vojvoda Nelipic, Premda je zbog neuspjeha Karlo skinuo Ivana Babonica s banske j

casti,

ipak nasljednici njegovi

Nikola Omodejev

(1323

â&#x20AC;&#x201D; 1325)

iMikac Mihaljevic

od plemena Akos ne uzmogose takoder nista da ucine, pace na kraljevo pismo (od 1325.), kojim htjede da povrati pali sjaj i ugled banskoj casti time, da je hrvatske velikase, dotada izuzete od banskoga suda, opet njemu podvrgao, odgovori vojvoda Nelipic tako, da je sa svojim saveznicima ametice potukao bana Mikca, kad je usao s kraljevskom i banskom vojskom u Hrvatsku (1326). Posljedica toga poraza bijase, da je sva juzna hr-

Krbave dalje do Cetine vatska zemlja od Like a samo ostala izvan domasaja kraljevske vlast i

U Ugarskoj zivio jc Mladen kao Slobodan velikas god. 1326. udao je k<5cr Katarinu za vratislavskoga hercega Boljeslava. Umr'o je nesto prije 1343,, a nije nemoguce, da je vec on dobio od kralja Zrinj u Slavoniji. '

;

113

Krcki knezovi, kojima Karlo potvrdi darovnice svojih predhodnika, a napose ih jos obdari zupanijom gatskom s Otoccem i Dreznickom sa Slunjem, Cetinom i Trscem (1323), pa Slavonija njezin ban Mikac pokoravahu se Karlu. No dalja posljedica bjese i to, da se tim smuti

njama znala

okoristiti Venecija, jer njezini

vorili Spljet

Nin, da

predadu „u

joj

su Ijudi medutim nago-

zastitu" (1327,

1329,).

Tako

zavlada rcpublika mlctacka citavom hrvatskom obalom od Zrmanje do usca Cetine; jedino Skradin

knczova Bribirskih, Istodobno otkinuo je bosanski ban Stjepan Kotromanic Hrvatskoj sav kraj izmedu Cetine Glamoc nacinivsi od ovih Neretve, onda Imotski, Dumno, Livno „Zapadne strane" ili „Zavrsje", hrvatskih zupanija oblast zvanu Nad preostalim dijelom Hrvatske vladao je potpuno samostalno vojvoda Nelipic stolujuci u tvrdom Kninu i ratujuci cas s dusmanima svojim, narocito knezovima Bribirskim, cas napastujuci dalmatinske gradove

Omis ostadose u

vlasti

sve do svoje smrti (1344),

Konac vladanja Karla

to vrijeme

vladao

Karlo

Slavoniji razvijajuci jos neviden sjaj na svojim

u Ugarskoj vima u Temisvaru i

mirno dvoro-

Zagrebu palacu.' U Slavoniji banovao je Mikac Mihaljevic (1325—1343) krepkom rukom, narocito otkad je slomio otpor snaznih Babonica i

pace

Visegradu,

sagradi

sebi

oduzevsi im za kralja grad Stenicnjak (1327). Medutim je kralj Karlo pregnuo i za tim, da svome rodu stece nove krune, narocito napuljsku

poljsku,

kad

odista,

stric njegov,

napuljski

kralj

Ro-

bez sina, bude Karlov mladi sin A n d r poslan u Napulj na odgoju kao buduci bertovom unukom Ivanom vladar; dok je stariji sin Ludovik imao osim ugarsko-hrvatskoga poljski, jer Karlova zena Jelisaveta bjese prijestola nastupiti jos

bert, ostao

a zarucen Ro-

sestra poljskoga kralja Kazimira, a taj ne imajuci sam djece predlozi njega poljskim stalezima za buducega vladara, sto oni i obecaSe uciniti (1339), I na jugu postize Karlo znatan uspjeh osvojenjem Beograda (1319), koji ostade odsada trajno u ugarskoj vlasti, Karlo umr'o je

16,

jula

ostavivsi

1342,

Ondje, gdjc

tri

sina:

danas palaca grofice

Ludovika, Andriju Burati na

Stjepana.

Strossmaycrovu

ietaltStu.

114 VII.

Ludovik L (1342-1382).

vclikasa. Pun poleta, odlucnosti i svijesti o svom sin Lukraljevskom dostojanstvu naslijedi Karla sedamnaestgodisnji ratova svojoj dovik L' (1342â&#x20AC;&#x201D;1382), a taj pribavi poslije mnogih stoga ga imala prijc nikad nije drzavi opseg i znamenitost, kakove urediti odluci odmah kralj historic! obicno nazivlju Velikim. Mladi vojvodc jakoga hrvatske prilike, cim je saznao za smrt

Pad hrvatskih

;

zamrsenc

od plemena GuNelipica (1344), koji ostavi udovicu Vladislavu Ivanu Nelipicu. I odista ban sica kao skrbnicu malodobnom sinu iste godine 1344. u Hrvatsku, jos provali od plemena Hahold Nikola

junacka Vladislava â&#x20AC;&#x17E;poput lane ce odrzati, upusti se vice" suzbije bana. Videci ipak, da se trajno ban ostavi Hrvatsku. Potom pode sam s njime u pregovore, nasto 30.000 vojske do Bihaca naUni, kralj Ludovik na jug, a kad stize s Nelipicem, pokloni mu se Ivanom sinom dode preda nj Vladislava sa â&#x20AC;&#x17E;dugotrajnu nevjeru" Ludovik predade grad Knin. Sada oprosti i imanja njepradjedovska njezina muza i potvrdi Ivanu Nelipicu sva Nelipica snaga narocito Sinj s cetinskom zupanijom. Time bjese

dopre do Knina

uze ga

jurisati

;

ali

gova,

(1345). slomljena; oni su odsada vjerni vazali kraljevi dolasku pobuni sc kraljevu o glas Na ratovi. Zadar i napuljski u zastitu i obeca primi zanosa pun Z a d a r protiv Mlecana, a kralj ga gradu u pomoc doci sam odaslanstvu, koje mu se poklonilo, da ce

Zadar golemom vojskom. To on i izvrsi, jer Ijeti 1346. stize pred boju potucen, ostavi sa 100.000 momaka. Ali kad bude u neopreznom dvogodisnje junacke obrane vec saIjutit grad, a taj se onda poslije s

predade Veneciji uz teske uvjete. Potom utanaci Ludovik s republikom osamgodisnje primirje (1348). je Medutim uspjelo je kralju za vrijeme borba pod Zadrom, da se brata Pavla, nagodio s Bribirskim knezovima (1347). Knez Juraj, sin r o v i c u bana Mladena, predade Ludoviku tvrdi i vazni grad O s t e m u r i n Z gradom obdari opet ga on a od Bribira),

svim iznemogao od gladi

(nedaleko

bolesti

kralja Ludovik. Suvremeni h r v a t s k m jezikom pisani spomenici zovu se podvize na me ..Kbda 1366.: augusta 11. od ispravi tako bosanski ban Tvrtko u I. 83). Tek su ..Iliri" u XIX. croatica Acta (Murrain. vik-h" o d L u ime ugrbski kralb u Ljudcvita. koje je prastaro narodno ime. a vijeku od Ludovika ili Ludviga ucinili (Rad 81. 121.). dok je Ludwig ..eine Nebenhabens" znaci: ..ad homines sermonem Deutsche Vornamen str. 80.). Bass. Ruhm-Kampfer). (= Chlodwig form zu 1

115

"Slavoniji.

Zrinskih.

«to

Knez Juraj praotac je cuvene hrvatske porodicc grofova Ovim cinom spade moc knezova Bribirskib, pafe ona grana,

ostala u Hrvatskoj,

dobrza izumre izgubivsi nekadasnji ugled

Briznamcnovanje. Oslabljcnjem knezova Nelipica velika§a, birskih prcstadc oligarhiia brvatskih i

pa tako uspostavi Ludovik opet kraljcvsku vlast u Hrvatskoj, gdje je nije bilo jos od vremena Ladislava HI. (IV.) Kumanca. Glavni razlog, s kojega je Ludovik napustio Zadar sklopio s Vei

tiecijom osamgodisnje primirje, bjese umorstvo njegova brata Andrije u Aversi (kod Napulja). Kad je vidio, da pregovaranjem ne ce postici zatrazene zadovoljstine, pode sam s vojskom u Napulj te dobrza osvoji citavo kraljevstvo, osvetivsi se na grozan nacin krivcima bra-

tove smrti; jedina kraljica Ivana umace srecno (1348), Ali kad se Ludovik povratio u Ugarsku, pokazala se potreba nove vojne, a ta kralja doskora uvjeri, da ce morati istrositi svu snagu Ugarske i Hr-

ako hoce da trajno zavlada Napuljem. Stoga napusti daljc

vatske,

vojevanje ustupivsi kraljici Ivani osvojeno kraljevstvo (1352). Srbija i Bosna. Dok su se vodile borbe oko Zadra i u Napulju,

podize srpski

Stjepan Dusan

kralj

stetu Bizanta. do toUke visine

c a

r e

Humsku

„Srbima zemlju,

Grcima"

koju

Dok

vazal Ludovika L

drzavu

svoju, poglavito

moci, da se pocetkom 1346. proglasio

pa stao

raditi

oko

toga,

osvoji

drzao bosanski ban Stjepan Kotromanic, kralj boravio u Napulju, provali car Stjepan

postigavsi konacna uspjeha zbog istupa bizantinskoga carstva, vrati se natrag (1350). Malo potom (1353) ozeni

Dusan u Bosnu, no ne se kralj Ludovik

Jelisavetora, kcerkom bosanskoga bana

pana Kotromanica.

ali

taj

Stjc-

banovinu svomu (1354 — 1391), a do

doskora umre, ostavivsi

darovitom sinovcu petnaestgodisnjem Tvrtku godine pokosi smrt i cara Stjepana Dusana (20. decembra 1355). Sada uze naglo padati jaka srpska drzava, a time se Ludovik oslobodi opasna takmaca na jugu.

zadarski mir- Medutim istece osamgodisnje pridomogla grada mirje s Venecijom. koja se za to vrijeme prijevarom Klisa docepa Skradina a podjedno stala raditi, kako da se jos obracunati s reOmisa. To nagna Ludovika, da se je rijesio konacno naimc za otoke i publikom, zapoccvsi veliki rat za citavu Dalmaciju,

Mlctacki rat

Hrvatskoj, Dalmaciji gradove. Rat pak imao se voditi ne samo u vo)ske kraljevske su gdje nego i na njezinu talijanskom zemljistu, sakrab uze Stoga Mletkc. imale zadacu, da sto jace pritisnu same i

116

u Zagrebu veliku vojsku proglasivsi svagdje, da ide u rat protiv Srba, kad ali iznenada okrene na zapad navijestivsi republici rat (1356). Na taj nenadaai preokret Venecija se veoma uplasi i ponudi odmah mir uz uvjet, da ce Ludoviku predati sve gradove dalkupljati

No kralj ne htjede nista da zna o torn. Rat se vodio dvije godine, U Hrvatskoj i Dalmaciji vodio je vojsku hrvatskodalmatinski ban Ivan Cuz od Ludbrega; Spljet i Trogir predadu mu se skoro, a za njima se onda povedu i ostali gradovi osim Zadra, oko kojega je bilo krvavih borba. Kako je u isto vrijeme Ludovik srecno ratovao i u sjevernoj Italiji, pristade republika konacno na matinske osim Zadra.

Zadru

februara 1358.), po kojem se odrece svih dalotoka „od polovice Kvarnera do medasa grada Draca", dakle i Dubrovnika i Kotora, a duzd naslova „vojvoda Dals u. macije i Hrvatske", kojim se ponosio jos od godine 1000.'

mir

(18.

matinskih gradova

Ovim

slavnim mirom dalmatinski gradovi otoci povracenizakonitomkralju kraljevstvuhrvatskomu, i

a republika mletacka bjese istisnuta

hrvatskih obala za dulje vremena.

Balkanski poluotok. Pobijedivsi Veneciju i stekavsi dalmatinske gradove okrene Ludovik I. na jug s namjerom, da ostvari na Balkanskom poluotoku ciljeve Bele II, (HI). Na proljece 1359. zapoce rat na Srbe, koji se po smrti cara Stjepana Dusana ubrzo raspadose na vise manjih

oblasti,

tako da

je sin

nasljednik njegov

Stjepan Uros

(1355—1371) bio samo po naslovu „car Srba i Grka". Ovim ratom, za kojega Ludovik provali sve do Rudnika planine, osigura kralj banovinu macvansku no inace ne postize nikakih znatnijih uspjeha. Dobrza dosao je Ludovik u sukob s bosanskim banom Tvrtkom. Jos 1357. prisilio je kralj mladoga bana, da mu preda u ime miraza banovne Jelisavete svu sjevernu Humsku zemiju izmedu Neretve i Cetine. Zacijelo je Tvrtko tesko osjecao taj gubitak, pa zato se i odmetne od kralja (1363). Sada provali kralj Ludovik u Bosnu i dopre do Sokol-grada iznad izvora Plive (nedaleko od Jajca). No ban ga ;

druga kraljeva vojska, koja je na povratak, pace polazila na Srebrenik (nedaleko od Brckoga na Savi) pod vodstvom palatina Nikole Konta, bjese takoder ametice porazena. Ali kad potom suzbije

prisili

bukne u Bosni buna protiv Tvrtka, a na celu joj brat mu Vuk, morao se Tvrtko konacno pokloniti kralju, priznavsi ga svojim vrhovnim gospodarom, a brata Vuka suvladarom (1366). Ovaj preokret u Bosni omoguci '

Izuzetak cini samo vrijeme od 1107. do 1115.

117

Ludoviku navalu na Bugarsku, u kojoj su po smrti cara Aleksandra zavladala oba njegova sina SiSman i Sracimir, prvi s prijcstolnicom u Trnovu, a drugi u Vidinu.

Kako

su braca bila u zavadi, lako uspjc

Ludoviku pokoriti vidinsku carevinu zarobivsi i samoga cara Sracimira (1365),' Nato osnova Ludovik bugarsku banovinu izmedu Dunava i Balkana na zapadu s Vidinom kao glavnim mjestom, ali izmirivsi sc poslijc cetiri godine sa Sracimirom, povrati mu drzavu kao svome v a z a 1 u (u drugoj polovici 1369.).

Uto umre ujak Ludovikov, poljski kralj Kazimir (1370), a Poljaci bez otpora prihvate Ludovika prema ugovoru od 1339. za svoga kralja okrunivsi ga svecano u Krakovu. Tako postade Ludovik gotovo najmocnijim vladarom u Evropi. Vlast njegova sezala je od donje Visle sve do Kotora na Jadranskom moru, a osim maloga Nijemaca svi su mu ostali podan'ci bill Slovcni, u broja Madzara Poljaci. Medutim dok prvom redu Hrvati, Srbi, Slovaci, Malorusi pojavi se na BalLudovik vlasti, kralj ovako sirio granicc svojoj je kanskom poluotoku nova sila i postade ubrzo najopasnijim dusmaHrvatske. To su Osmanlije ili Turci. ninorn Ugarske

â&#x20AC;&#x201D;

nato

Turci. Kaspijskom moru na istok (Turkestan), gdje

siri

Turan razna nomadska

sc golemo nizozcmlje

kroz mnoge vijekove

zivjela

plemena prozvana jednim imenom Turci. Kad Dzingiskan (Temudzin) utemelji svoju prostranu mongolsku drzavu, ostavi pocetkom XIII. preseli se u Malu Aziju, vijeka jedan dio Turaka svoju domovinu XIV, vijeka proglasi nezavisa n uoci gdje se voda njihov O s m nim s u 1 1 a n o m, primivsi sa svojim narodom islam; po njemu sc onda oni prozvase Osmanlije. Sin Osmanov O r h a n ucini Brusu i

prijcstolnicom

primace sc Mramorskom moru (1326). Vcc sada

bili

su Osmanlije na glasu sa svoje hrabrosti, pa stoga ih jc bizantinski dvor cesto zvao u pomoc protiv cara Stjepana Dusana i domacih suparnika. Godine 1352, prijede Orhanov sin Sulejman

malom cetom

Dardancle pa iznenada osvoji utvrdu Z i m p i nedaleko od Galipolja, prvo evropsko mjesto, sto su ga Turci dobili. Odsada ih vise nitko samo oni jos nije mogao odavle istjerati, pace 'doskora zauzmu c a r i, a n Galipolje (1354). Uredivsi stalnu pjcsacku vojsku, zvanu koja bjese u pocetku sastavljcna samo od zarobljene krscanskc djecc, i

ostavi

Orhan

sinu

Muratu

(1362

â&#x20AC;&#x201D; 1389)

mocnu drzavu. U

taj je

cas bizantinsko carstvo bilo najslabija vlast na Balkanskom poluotoku, '

Poslijc toga zivio je car Sracimir negdje u Slavoniji.

118

pa stoga sultan Murat lako osvoji Drenopoljc (1363) i ucini ga prvom evropskom turskom prijestolnicom. Oviin se cinom Turci oglasise kaa nova drzava u Evropi, a podjedno je iznesena na vidik njihova namjera, da zele osvojiti ostatke bizantinskoga carstva i Balkanski poluotok. Kako su toj teznji najvise mogli smetati Srbi i Bugari kaosultan morao najprije jaci od Bizanlinaca, sasvim je prirodno, da je kralj V u k a s i n srpski vidje kad s njima doci u sukob. I odista, mu pogibao prijeti kolika suvladar cara Stjepana Urosa od 1366. od Turaka, digne se prvi na njih s teznjom, da ih istjera iz Tracije,. septembra 1371,] ametom ali bude kod Crnomena na Marici (26. Ugljescm pogibe u boju. despotom bratom s potucen, pace zajedno nad Juzniro Slovegospodstvo tursko Bitkom na Marici zacinje se polja pod vlast Kosova od nima. Sada padnu sve srpske zemlje juzno osmanlijsku, a sin Vukasinov Marko (Kraljevic Marko narodne

—

pjesme) postade turskim vazalom. Jos iste godine umre (4. decembra 1371.) car Stjepan Uros kao posljednji clan dinastije Nemanjica i go-

onda preuzme vlast vise velikasa,. medu njima bjese knez Lazar Hrebeljanovic

spodar sjevernoga

no najznatniji (1371

dijela Srbije/ gdje

— 1389).

postajc kralj. Izumrce dinastije Nemanjica i rasulodojmi bosanjos nedavno tako mocnoga srpskoga carstva snazno se skoga bana Tvrtka. Djed njegov, ban Stjepan Kotroman (f 1313.), imao je za zenu Jelisavetu, kcerku srpskoga kralja Stjepana Dragu-

Ban Tvrtko

Stjepana Urosa, Prema tome dakle bjese Tvrtko u rodu po tankoj krvi s Nemanjicima, a on ne samo da je to stao isticati, nego se uze i otimati za posjede iste porodice. U slozi s knezom Lazarom Hrebeljanovicem osvoji godine 1374. svu Humsku zemlju i onu oko gornje Drine („Podrinje"), a sam zauze (oko 1376.) Travunju (Trebinjsku oblast), tako da mu je vlast tada sezala na jugu preko

tina, sina

Travunje do Kotora i Onogosta (danas Niksici), dok je na. istoku drzao u svojim rukama jedan dio Rase do Sjenice, gdje se takoder nalazilo Milesevo s grobom sv. Save Nemanjica. Osilivsi se tako odluci, da na osnovi bastinskoga prava obnovi kraljevstvo Ne-

Huma

manjica. Ljeti 1377. dade se na

grobu

sv.

Save okruniti ..sugubim

Buduci da je danas na osnovi posve pouzdanih suvrcmenih dubrovackih puna dva spomenika dokazano. da je car Stjepan Uros prezivio kralja Vukasina za Vukasia kralj je bajka. e izmisljena mjeseca. sasvim je prirodno. da je samo docnije decembra^ ne a 2. decembra, 4. cetvrtak je carev dan Smrtni ubio cara Uro§a u lovu. •

(kad

bio utorak).

119

znak vijencem", kako ga sam zove, to jest dvostrukom krunom u ..Stefan Tvrtko po milosti srpske i bosanske zemljc i prozva se Humskoj zemlji, Donjim Primorju, Bosni, Srbljem, gospoda Boga kralj k tomu." Tim i Podrinju i Soli Usori, Krajem, Zapadnim Stranama, :

priznali, a kralj su krunisanjem, koje su Dubrovcani i Mlecani odmah mu se Ludovik bar nije protivio, presla i sva prava Ncmanjica na

njega

njegove bastinikc,

Ponovni mlctacki

rat.

Medutim

zaplete

kralj

Ludovik po-

planula je novo urats republikom mletackom. God. 1378. interesa borba imedu Venecije i Genove zbog njihovih zajednickih se rado Ludovik pomoc, u dode da joj Genove, na istoku. Na poziv ugarsko-hrvatsuparnicu staru odazove, zeleci da sto vecma oslabi opet poglavito na skih kraljeva na Jadranskom moru. Ratovalo se i ogranicilo na sjeveroitalskom kopnu, dok se mletacko brodovlje mira u pustosenje dalmatinske obale. Konacno je doslo 1381. do

priznade sve tocke zadarskoga mira svake godine placati ugarskoobaveza (od 1358.), a suvise jos se skucio hrvatskomu kralju danak od 7000 dukata. Sto Ludovik nije jace

Turinu,

u kojem republika

priznati opet su krive napuljske prilike. Ne htijuci Ivana Klementa rimskoga papu Urbana VL, nego avignonskoga protupapu prijestola. Kako VIL, Urban VL izopci kraljicu Ivanu iz crkve i lisi s vojskom svcga kraljica nije imala djece, otpremi Ludovik u Napulj 1369. i (izmedu hrvatskoga rodaka Karla Drackoga, hercega (1381). otadzbini svojoj u 1376.), a taj ukloni Ivanu i postade kraljem

Veneciju,

Malo potom umre maloskrbne

kceri,

kralj

stariju

2igmunda Luksenburgovca,

Ludovik

(11.

Mariju, sina

sept.

1382.) ostavivsi dvije

ceskoga kraljevica mladu kralja Karla IV.,

vjerenicu

cara

d vigu, VIII.

Dinasticki zapletaji u porodici Anzuvinskoj. (1382â&#x20AC;&#x201D;1409).

L Marija (1382â&#x20AC;&#x201D;1385). Odmah sjutradan poslije ukopa Ludovika za kralja, okrunise velikasi stariju mu kcer Mariju (1382-1385) godina, dvanaest tek bilo onda kao da bi mu bila sin.' Kako joj je ..iure gcniture... Marija sama kaze u vise isprava. da je stupila na prijesto pise, da Pavlovi<5 Pavao Zadranin filius masculinus". a i suvrcmeni â&#x20AC;˘

uti

Marija

17. sept.

1382. ..coronata fuit in r e g e m".

120 to je vladanje preuzela

kao regentkinja mati

nicka, zena vladohlepna,

savjetnik

joj

bjese

razborit, ali sebican.

nepromisljena

ugarski

Prvo

palatia

joj

Jelisaveta

Kotroma-

sklona spletkama,

Glavni

Nikola Gorjanski, muz

je bile kraljici

matcri, da je gledala,

kako

uz ugarsko-hrvatski jos i poljski odlucno oprijese, jer nijesu vise tome velikasi prijesto. No poljski se htjeli da njihov vladar stoluje u Ugarskoj i odavle vlada Poljskom. Poslije poduljih pregovora okrunise oni mladu kcer Ludovikovu, H e d V i g u, za poljsku kraljicu odruzivsi se tako od Ugarske, a bi

svojoj

kceri pribavila

starijoj

druge godine iza toga Hedviga udala za litvanskoga kneza Vladislava Jagela, osnovana bi poljska kraljevska dinastija

kad

Jagelovica

(1386).

Hrvatski zapletaji. Medutim uzese se spremati kud i kamo ozbiljnije promjene u Hrvatskoj, gdje je vladalo veliko nezadovoljstvo zbog centralizatorne politikc obaju kraljeva iz kuce Anzuvinskc, a i radi toga, sto je zena sjela na prijestolje. Ovo nezadovoljstvo i naumi iskoristiti bosanski kralj Stjepan Tvrtko pregnuvsi za tim, da prosiri granice svoje na Jadransko more i do Drave, tako da bi Zajedno s onim, sto je vec imao, u svoje ruke dobio vlast nad citavom zemljom, u kojoj stanuje narod hrvatski i srpski. Cim je dakle doznao za promjenu prijestolja u Ugarskoj, poslje u neke dalmatinske gradove i k nekim hrvatskim velikasima svoje vjeste Jjude mameci ugarske krune. Njemu se kao prvi odazva ih, da se odruze od

Ivan od Palizne

(iz krizevacke zupanije), ali dalvecina hrvatske gospode u taj mu se par ogluse. Kad su saznali u Budimu za namjere Stjepana Tvrtka, zamisli palatin Nikola Gorjanski, poglavito zbog obrane dalmatinskih gradova, no ona ga ne sklopiti obrambeni savez s republikom mletackom

vranski prior

matinski gradovi

;

prihvati,

Sada

se rijesi kraljica Jelisaveta,

da licno pode u Hrvatsku

ondje primiri nezadovoljnike. Na glas o njezinu dolasku podize Ivan od Palizne javno bunu u Vrani, ali kad obje kraljice, Marija i Jelisaveta, stigose u sjajnoj pratnji u Zadar, a bosanska pomoc izosta, i

morala se Vrana predati, dok Ivan od Palizne umace jos za vremena u Bosnu. Sada se Hrvati opet na oko primire (krajem novembra Potom udesi palalin Nikola Gorjanski izmirenje s bosanskim 1383.). kraljem prepustivsi mu grad â&#x20AC;&#x17E;njegovih predaka" Kotor (1385). Buna brace Horvata. Ubrzo prouzroci cudljivo i nesigurno zensko vladanje veliko nezadovoljstvo ne samo medu velikasima u Slavoniji,

nego

medu onima u

Ugarskoj,

celo

ovim nezadovolj-

121 stane porodica Horvata (iz vukovske zupanije), poimencc braca P a v a o biskup zagrebacki, I v a n i s jos nedavno macvanski mnogi ugarski velikasi, a L a d i s a v.' Njima se pridruzise ban Szechy, nekoc ban hrvatski, i Nikola medu njima dvorski sudac dvorski blagajnik Nikola Zambo. Kad je dvor saznao za „ligu" nezadovoljnih slavonskih i ugarskih velikasa, posegne u prvi kraj na

nicima

prijedlog palatina Nikole Gorjanskoga za izmirenjem, koje bi uistinu

utanaceno u naaju 1385. u Pozegi, Ali kad se nezadovoljnici uvjcrisc

o neiskrenosti

kraljice

Jelisavete

drzavi vladara u napuljskom kralju

palatina,

odluce potraziti sebi

Karlu Drackorau,

tada

je-

dinom muskom punoljetnom clanu dinastije anzuvinskc, koji je pouredbe Ugarske i Hrvatske. Bas u taj cas provali znavao zakone vjerenik kraljice Marije Luksenburgovac Z g m u n d oruzanom rukom u Ugarsku i prisili dvor, da ga vjenca s Marijora, a onda se opet povrati u Cesku, Medutim je biskup Pavao Horvat posao u Napulj i pozvao Karla Drackoga u Ugarsku i Hrvatsku, da tude preuzme vladanje. Karlo se odazva pozivu i kad ga je sabor u Budimu izabrao za kralja, a Marija se odrekla krune, bude na i

statu godinu

1385. okrunjen u Stolnom

kraljem kao Karlo

Biogradu ugarsko-hrvatskim

II.

Marija (1386—1395). Karlo II. vladao Karlo II. (1385 — 1386) samo malo dana, jer ga u februaru 1386. dadose kraljica Jelisai

veta

Nikola Gorjanski,

koji

bjese skinut

palatinske casti,

muckc

od ugarskoga velikasa Blaza Forgaca u jednoj i sobi u budimskom dvoru, kuda ga pozvase toboze na dogovor. Sada 1395), a braca Horvati i njipostade opet vladarom Marija (1386 hovi privrzenici zdruze se s Ivanom Paliznom i Stjepanom Tvrtkom Karlova te zacnu gradanski rat proglasivsi kraljem malodobnoga sina izdajnicki pogubiti

—

Ladislava

Napuljskoga

(1386

— 1409).

U takim

prilikama podu

Nikolom Gorjanskim, koji se dasto vratio obje kraljice s na svoje mjesto, Blazom Forgacem i drugim nekim odlicnicima na rano jutrora ali jug, da posjete palatina u njegovu gradu Gorjanu ih braca 25. jula 1386., kad vec ostavise susjedno Dakovo, napadnu Horvati sa cetom oruzanih Ijudi na otvorenoj cesti. U zestokom supalatinom

;

kobu bise pogubljeni palatin Nikola Gorjanski, ubojica Karla II. Blaz nezadovoljnici jos neki drugi, dok obje kraljice proglasise Forgac i

Horporodica bila podrijetlom iz Ugarske. a od plcmcna B a n d a Midanasnjih blizu stajao nekoc jc koji vati prozvali su se po gradu H o r v a I u. Vinkovaca). od kanovaca (nedaleko '

Ova

122

Potom otpreme obje kraljicc u Novigrad na moru (ncOvdje dade cuvar njihov Ivan od Palizne, jos odi Nina), od daleko kralja Karla II, imenovani ban hrvatski, oko polovice januara 1387, kraljicu Jelisavetu naoci njezine kceri Marije udaviti, bez sumnjc zarobljenima.

na zelju napuljskoga dvora, dok

Mariji

kao neduznoj mladoj zeni

postedise zivot,

â&#x20AC;&#x201D; 1437).

saznao za odani dvoru gorjanske dogadaje, pohita u Ugarsku, gdje ga neki velikasi izaberu kraljem i odmah okrune u Stolnom Biogradu, Novi kralj Zigmund' (1387â&#x20AC;&#x201D;1437) uze prije svega nastojati, kako bi oslobodio zenu kraljicu Mariju novigradske tamnice. U tu svrhu slozi seda s republikom mletackom, a ta mu poslje dosta lada u pomoc, knez Krcki udario s mora zatvore Novigrad, dok je s kopna na nj

Zigmund

(1387

Kad

muz

kraljice Marije

kraljevskom vojskom, Poslije podulje podsade prcdao je zbog oskudice hrane ban Ivan od Palizne kraljicu Mariju, alt uz uvjet, da sam moze sa svojim Ijudima poci kuda hoce (pocetkom

Ivan sa svojom

vrijeme ratovale su Zigmundove vojske, na celu im Nikola Gorjanski, sin poginula palatina, s tolikom srecom u juznoj Ugarskoj i Slavoniji, da su se braca Horvati, koje su pomagali bo-

juna 1387.).

isto

Sljepan Tvrtko i srpski knez Lazar, morali skloniti uprigodom pogibe Ladislav Horvat. tom Bosnu, pace Bitka na Kosovu. Ove borbe prekide za neko vrijeme napredovanje tursko, jer kad sultan Murat I, godine 1389. povede golemu Stjepan Tvrtko knezu Lazaru pomoci. Na vojsku na Srbiju, poslje Kosovu polju doslo je na Vidov-dan 15. juna do krvava boja, u kojem doduse pogibe sultan Murat od noza srpskoga viteza M I o s aKob c a', ali Turci ipak ametom potuku pod vodstvom Muratova sam. sina nasljednika Bajazida I, (1389-1403) Srbe, pace Kosova od sjeveru na Srbi postadose Sada knez Lazar izgubi glavu. sanski kralj

sultanovim vazalima, no srpske drzavne organizacije jos nije nestalo,

na celo sin Lazarov Stjepan Lazarevic kaodespot, a u krajevima oko Kosova vladao je surjak njegov V u k

jer

joj

stade

Suvremcni hrvatskim jezikom pisani spomenici vazda zovu kralja Z i g(Surmin. Acta Croat, 113, 146, 281. 432). a tako se pise i knez Zigmund Frankapan izmedu 1444. i 1493. (ibidem). N e m a c k a je forma Sigismund ili Siglatinska. mund, a po njoj onda kako ga biljeze svi stariji izvori. Forma Ob ill 6 c, Pravo ime je K o b KHeay dolazi prvi put tek u knjizi Pavla Julinca (1765). Up. o tom PyBapau. O '

muud

Jlaaapy

str.

319.-327,

123

Brankovic.

Buduci da su oni bili u vjecnim zadjevicama, izmisli docnijc narod, da jc Vuk Brankovic izdao Srbc na Kosovu, u cerau nema ni zrna istine, Pobjedom Kosovskom bijase Turcima otvoren put u Bosnu, Bugarsku i Podunavlje, a sukob izmedu ugarsko-hrvatskoga kralja

sultana vec u najkrace vriieme neizbjeziv.

proStjepan Tvrtko i Stjcpan Dabisa. Uspjesi Zigmundovi vala turska ne sprijeci bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka u srecnom u Dalmaciji, jer on okupi doskora oko napredovanju u Hrvatskoj Velebita s gradom Kninom, Ostrovicom od juzno Hrvatsku sebe svu Spljet, Trogir i Sibenik pa se godinc Omis, gradove stece i Klisom, i

—

1390.

ravno

godina poslije smrti posljednjega Trpimirovica

trista

—

prozove jos i Stjepana II. c i e. Stjepan Tvrtko jedini j

ma da

rodne

dinastije,

bijase

hrvatske

krvi

kraljcm Hrvatske

Dalma-

je vladar poslije izumrca hrvatske navladao citavim narodom hrvatskim, koji koji je okupio u svojoj ruci vecinu Hrvata

nije i

slavni kralj ne dospje da utvrdi svoje vlasti, jer vec u februaru 1391. umre u pedesetoj godini, a malo potom izmijeni svijetom i njegov vjerni privrzenik Ivan od Palizne,

Srba.'

Tvrtka naslijedi brat mu Stjepan Dabisa neodlucan i povodljiv, koji nije znao odrzati tecevine Tvrtkove. Sa Zigmundom sklopi u Dakovu mir (1393), kojim sc obaveza, da ce drzavu svoju po smrti njemu ostaviti, a onda se od Stjepana Tvrtka s njime slozi na propast brace Horvata otevsi im darovani grad Omis. Ivanis i Pavao Horvat pobjegnu sada u Dobor grad na donjoj Bosni, gdje ih Zigmund opkoli i uhvati. Nato povede Zigmund oba brata u Ugarsku i dade u Pecuhu Ivanisa kao izdajicu Stjepana

(1391 — 1395), muz

domovine privezati konjma za repove, dok je biskup Pavao valjada u nekom samostanu dokrajcio svoje dane (1394). Tim dogadajem Stjesvrsio se hrvatski ustanak pod vodstvom brace Horvata, nasto pan Dabisa, zaplasen srecom Zigmundovom, povrati kralju onaj dio Dalmacije, sto ga je bastinio od Stjepana Tvrtka. odreHrvatske i

naslova kralja hrvatsko-dalmatinskoga. Iduce godine umru kraljica Marija i Stjepan Dabisa, no bosanska gospoda ipak ne uzmu 2igmundd za svoga kralja, vec poslije kratkovremena izaberu vladanja Dabisine udovice Jelene Grube (1395-1398)

kavsi

podjedno

Savi. a od Kotromanici bili su podrijetlom iz okolice danasnjcga Broda na k (kako a t o k zivot cijeli kroz plemcna Borica bana. Kralj Stjepan Tvrtko bijase a mati 619—620). 1894. muzeja" here, bos. ..Glasniku u Ruvarac dokazao »

bila

Jelena. kneginja Bribirska od plemcna Subida.

124

Stjepana Ostoju

(1398

â&#x20AC;&#x201D; 1404), nezakonita sina Stjepana Tvrtka,

za koga preuzesc vladanje bosanski velikasi Hrvoje Vukcic Hrvatinic', Sandal) Hranic i Pavao Radinovic.

Bitka kod Nikopolja. Oko toga vremena zanemario je Zigmund bosanske prilike zbog golemih priprava za turski rat, U tu jc svrhu zatrazio pomoc cijele zapadne Evrope, a dobi je najvise, pored NiPoljaka, od Francuza. S vojskom od kakih 9000 jemaca, Engleza momaka krene protiv sultana Bajazida (koji se tada upravo bavio oko priprava, da podsjedne Carigrad) s teznjom, da unisti tursko carstvo u Evropi. Presavsi kod Orsave Dunav dode pod Nikopolje na Dunavu tc ga stade podsjedati, ali uto doleti sultan s kakih 20.000 momaka i potuce ametom krscansku vojsku (25, sept, 1396,), Sam Zigmund nekako se srecno spasao na ladi otplovivsi Dunavom u Crno more, a onda se pocetkom slijedece godine preko Carigrada Pobjeda kod Nikopolja utvrdila i Dubrovnika vrati u svoju drzavu. je vlast osmanlijsku na Balkanskom poluotoku za sve daljc vijekove, a povrh toga izazvala je Turke na vojnu protiv Ugarske i Hrvatske. Stjepan Lackovic i vojvoda Hrvoje. Buduci da se poslije nikopoljske bitke nije kroz vise mjeseci nista znalo ni u Ugarskoj ni u Hrvatskoj, sto se je zbilo sa Zigmundom i da li je uopce jos ziv, slozi se doskora stranka, na celu joj bivsi ban, onda palatin Stjepan i

Lackovic od Cakovca,

ponovo istace Ladislava Napuljskoga, sina Karla IL, ugarskohrvatskim kraljem, Uto stize Zigmund saznavsi za to pozove Stjepana Lackovica u Dalmaciju i Hrvatsku i njegove drugove toboze izmirenja radi u Krizevcc na sabor, davsi im podjedno pismeno jamstvo, da im se ne ce nista zla dogoditi (,,salvus conductus"). Medjutim na saboru ubrzo je doslo do ostre kavge, u kojoj Zigmundovi privrzenici sasijeku Stjepana Lackovica i njegove drugove pobacavsi im tjelesa kroz prozor sabornice (u fca ta

bruaru 1397.)

krizevackom saboru opet bukne u Hrvatodlucno pridruzi i Bosna, na celu joj vojvoda Hrvoje Vukcic, gospodar Donjih Kraja, to jest porjecja rijeke Vrbasa od Jajca do Banjaluke. Vojna, sto ju je Zigmund slijedece godine poveo na Bosnu, svrsi neuspjehom, pace Hrvoje pridruzi svojim Donjim Krajima sav kraj od Banjaluke do Une i Save. '

kojoj

Vojvoda Hrvoje Vukcic potomak je porodice Hrvatinica, koji su imali svoje u Donjim Krajima. Ova je porodica ogranak hrvatskoga plemena Svaci^ Nelipici). Ime Hrvoje jc hipokoristik od Hrvat, Hrvo.

posjede (kao

glas o ..krvavom"

opcena buna,

skoj

125

Kako

Zigmund

jos

inace

bio raskalasea,

rasipan

lakomislen,

brzo je dodijao i vecini ugarske gospode, pa stoga ga (u aprilu 1401.) zatvore u juznougarskom uhvate u Visegradu, skinu s prijestola gradu ^iklosu. No posredovanjem hrvatskoga bana Nikole Gorjani

skoga ugarski se velikasi dobrza izmire s njime, ali ne su pristali s Hrvatima uz Ladislava Napuljskoga, koga

svi,

jer

mnogi

pozvase, da

da se kruni, Ladislav Napuljski uzdajuci se poglavito u vojvodu Hrvoja, odista dode Ijeti 1403. u Zadar, gdje bude (5. aug.) okrunjen od ostrogonskoga nadbiskupa ugarsko-hrvatskim kraljem, inace nepoznatom krunom' to je posljednja krunidba na hrvatskom zemljistu. Imajuci pred ocima sudbinu ocevu, Ladislav Napuljski nije da podc htio da se odazove pozivu ugarske prisutne gospode, treci mjesec vrati Napulj vec se u imenos njima u Ugarsku, pace spljetskim svojim vavsi prije vojvodu Hrvoja hercegom nadaljc namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Ladislavu ostade svi dalmatinski gradovi. vjerna sva Hrvatska na jugu Velebita Konac hrvatskoga ustanka. Herceg Hrvoje bjese sada na vrhuncu moci i slave. Zbog toga zamrzi na nj bosanski kralj Stjepan Ostoja, ali ga nato Hrvoje svrze i proglasi bosanskim kraljem zakonitoga sina Stjepana Tvrtka, mladoga Stjepana Tvrtka II. Tvrtkovica (1404 â&#x20AC;&#x201D; 1408). Sada zaredase tri vojne 2igmundove protiv Bosne (1405., 1406., 1407.); ali sve tri ostadose bezuspjesne. Za tih vojna ozeni se (1405) 2igmund u Krapini Barbarom, kcerkom veci Celjskoga grofa Hermana, u cijoj je vlasti tada bio Varazdin otpornc dio Zagorja. Videci Zigmund, da ne moze sam svladati Hrvatske, pozove sav zapadni svijet uz pomoc pape Bosne dodje

;

Grgura

na â&#x20AC;&#x17E;krizarsku vojnu" toboze protiv ,,bogomila

XII.

heretika u Bosni, Dalmaciji

drugih

Hrvatskoj". Skupivsi tako veliku vojsku

duboko u Bosnu, zarobi izdajom kralja Stjepana Tvrtka II. i do stotinu i sedamdeset bosanskih velikasa plemica, pa ih sve osim kralja dade na povratku pod Dobor gradom nesmiljeno provali

Ijeti

108.

pogubiti.

glas

toj

nesreci

pokloni se herceg Hrvoje

kralju

konacno poslije 25 godisnje borbe svladan hrvatski ustanak, a Zigmund opceno od svih Hrvata priznat kraljem. Videci Ladislav Napuljski, da se u takim prilikama ne cc moci 2igmundu, pa tako

Buduci da je tada kruna sv. Stjepana bila u lukama Zigmundovim, a Lanikakove sobom donio iz Napulja. pa i sam cin obavljcn je naglo. vcoma vjerojatno, da je krunisanje izvrscno starom hrvatskom krunom. koja se tada jo* '

dislav nije je

tnogla negdje cuvati.

126

na ugarsko-hrvatskom prijcstolu, odluci se na podlo djelo. pregovora i sramotnog cjenjkanja prodade u julu 1409. za 100.000 dukata grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na citavu Dalmaciju republici mletackoj. I tako se eto Venecija, koja se za citave borbe tnudro drzala na strani, najvecma okoristi dugotrajnim gradanskim ratovima u Hrvatskoj i Ugarskoj, ugnijezdivsi se taj put stalno do svoje propasti (1797) u Dalmaciji. odrzati

Poslije duljih

C. Kraljevi iz raznih

kuca (1409-1526).

IX.

Zigmund Luksenburgovac sam

Albert Habsburgovac,

(1409—1439).

^ubitak

Dalmacije. Prodaja Dalmacijc djelovase upravo porazno ne samo na budimski dvor, nego i na Zadar. U gradu sve se uzbunilo, napuljska posada bi protjerana, a uz urnebesno klicanje „Zivio Sv. Marko" razapet na odredenom mjestu mletacki barjak. Zadrani su time htjeli da pokazu, € su od svoje volje dosli pod vlast mletacku, a ne kao prodano roblje. Duzd potvrdi gradsku autonomiju, imenova sve plemice Za-

drane mletackim gradanima, a podjedno i naseli vise mletackih porodica u gradu (u septembru 1409,). Ovim dogadajem polozena je osnova potalijancenju nekoc hrvatstvu toliko odana Zadra. Za Zadrom povedu se svi sjeverni otoci, narocito Rab i Osor (ositn Frankapangrad Nin, dozvavsi s a m i Mlecane k sebi, da ih uzmu skoga Krka) pod svoju vlast, Sada se pojagmi duzd za Trogirom i Sibenikom, pozvavsi oba grada na dobrovoljnu predaju, jer da ih je toboze kupio i

od „zakonitoga

kralja" Ladislava Napuljskoga.

ovi gradovi odbisc

poziv, a nato podsjedne mletacko brodovlje Sibenik. j.e cas sredovjecne hrvatskc histoNjime je oduzeta hrvatskomu narodaom d ri a V n o m organizmu ona osnova, na kojoj je pocivala sva njegova vaznost i politicko-narodna bitnost. Nije ga doduse nestalo poslije toga sudbonosnog casa, ali on odsada dalje samo zivotari sve to vise pod tudim utjecajem ne ziveci vise onim zivotom, koji je snagu i

Gubitak Dalmacije

rije poslije

godine

najkriticniji

102.

crpao iz vremena prije 1102., a kojega se teziste sve na sjever; jon se prometnuo u sokola polomljepomicalo to vecma nih krila. svijest

svoju

127

—

1413), U isto vrijeme, kad su se dalPrvi mletacki rat (1411 matinskc opcine redom predavale Veneciji, otegnuse se prcgovori izmedu 2igmunda i duzda, kojega je kralj pozvao na odgovornost, Ali

oni ostadose bezuspjesni,

tako plane Zigmundov

prvi mletacki

—

1413). Vodio se u sjevernoj Italiji, gdje je bio kraljcv (1411 vojskovoda temesvarski zupan Pipo od Ozore', iu Dalmaciji, koju su branili najprije Ceh Petar z Myslina, a onda ban Petar Alben. 2igmundovo oruzje nije bilo srecno poslije bezuspjesna vojevanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina, Ostrovice i Sibenika, koji se prcdade Veneciji krajem oktobra 1412., bjese konacno u Trstu sklopljeno

rat

;

petgodisnje

primirje,

po kojem pridrza svaka stranka,

sto je u taj

cas imala (u aprilu 1413,).

Bosanski

zapletaji.

Medutim zgodise

se u Bosni vazne promjcne.

poraza i zarobljenja kralja Stjepana Tvrtka II. (1408) ostadc bosansko prijestolje neko vrijeme nepopunjeno, jer je Zigmund naumio Bosnu sasvim pridruziti svojoj drzavi, pace nesto docnije bavio se mislju, da se zajedno sa zenom Barbarom dade okruniti za b o s a n s k o g a kralja.' No njegove ciljeve ometu neki bosanski veiikasi.kad su i opet uzdigli na prijestolje StjepanaOstoju (1408 — 1418), a dobrza ga priznadu i ostala bosanska gospoda osim hercega Hrvoja,

Poslije

koji je

—

priznavajuci se doduse vjernim vazalom Zigmundovim

—

Omisem i citavom Krajinom izmedu Bracem, Hvarom i bastinom Korculom, Cetine i Neretve, pa otocima svojom Donjim Krajima. Ti dogadaji prisile (1410) Zigmunda na novu vojnu, nakon sto je proglasio, da Stjepan Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Rat, koji potraja gotovo citavu godinu, a u kojem jc ucestvovao na kraljevoj strani i herceg Hrvoje, svrsio se tako, da je inace samostalno vladao Spljetom,

2igmund ipak konacno priznao Stjepana Ostoju bosanskim kraljem, okanivsi se misli o svome krunisanju, a taj opet Zigmunda svojira vrhovnim gospodarom. Zbog toga pobune se po kraljevu povratku u Ugarsku ponovo neki bosanski velikasi, na celu im vojvoda Sandalj Hranic, Stoga nastavi 2igmund slijedece godine (1411) ratovanje

konacno dugotrajni

skrsi '

Florcntinac

Filipo

zilavi

bosanski

Scolaribus.

Filip

otpor; ustupivsi

Madzarin

2igmundu

narodne

pjcsme.

Ozora, mjesto kraj Temisvara, bjese njegovo imanje. " Dne 20. 21. oktobra 1410. zakljucuje Dubrovacko vcliko vijcec ono „umoscrenissimo (SigisIjenih" (rogati). da se na dar dade 1500 dukata ..domino nostro i

mundo)

Bossine"

domine rcgine (donosi

(Barbarac)

Jorga. Notes

ista sua

ct cxtrails vol,

II.

coronationc rcgni Paris 1899..

str.

126 nota 4)

128

Usoru

Soli,

Stjepanu Ostoji ostade kao vazalu samo prava Bosna

Humska zemlja. Pad hcrcega Hb^oja. I tako na visini, Ali velika moc njegova i

H mu

ostade jos jedini herceg tako

reci

vladarski

v o

polozaj.

zavidnim bosanskim velikasima, onda kralju Stjepanu Ostoji, a mozda najvise Spljecanima, koji ga nijesu voljeli ne samo sto je bio b o g o m i I, nego poglavito s toga,, sto im nije postivao autonomije. Svi su ga ti brojni dusmani svakobill

veoraa zazorni ugarskim

jako opadali pred kraljem Zigmundom, no ovaj ipak ne htjede da dira u svoga â&#x20AC;&#x17E;kuma" i â&#x20AC;&#x17E;starca" hercega. Ali kad je Hrvojc (Ijeti 1413.) zeralju vojvode Sandalja Hranica, dok je taj u vojevao protiv Turaka na strani Zigmundovoj, onda se kralj toliko razgnjevi, da ga je zrtvovao zavisti i mrznji licnih protivnika: herceg Hrvoje bi proglasen buntovnikom i nevjernikom i lisen svega posjeda. Sada sc Hrvoje povuce u Donjc Kraje, narocito u grad Jajce,

mucke provalio u Srbiji

uze se spremati na obranu, ali videci, da je preslab, pozove Turke u pomoc. U augustu 1415. doslo je u Usori, negdje oko Doboja, do krvava sukoba izmedu hercega Hrvoja i Turaka te ugarsko-slavonske vojske, koju je vodio ban Pavao sto ga je

sam dao

sagraditi

Cupor Moslavacki. Ugarsko-slavoaska vojska bi ametom potucena, pace sam ban uz mnoge druge velikase uhvacen i pogubljen. Potom provale turske savezne cete Hrvojeve u Hrvatsku i Stajersku sve do to je prva provala Turaka u Hrvatsku (1415). Usorskom pobjedom postade Hrvoje i opet neogranicen gospodar u ^apadnoj Bosni, dok je ostaU dio zemlje sve to vecma dolazio u podanstvo tursko, pak tako bi ugarski upliv potpuno istisnut iz Bosne i izgubljeno jednim udarcem za Zigmunda sve ono, sto je istom nedavno steceno posUje toliko godina uz gubitak tolike krvi, Od toga vremena kralj Zigmund nije vise prelazio Save. Vojvoda Hrvoje medutim ne prezivi dugo slave i pobjede svoje. U aprilu 1416. umrc Celja

;

nasladom u srcu, da se citav svoj vijek odrzao u vlasti i ostao nepobijeden, Njega valja ubrajati medu najcuvenije Hcnosti sredovjecne hrvatske historije' u njegovoj su se ruci za punih dvadesetak godina sastajale sve niti bosanske spoljasnje i unutarnje politike, a po tome s

Hrvatsko podrijetlo hercega Hrvoja

(Codex Blagay, u uvodu

plemena Hrvatinica

str.

129.)

isticc

bio u rodu

madzarski historik

nj.

.").

h a

6 c z

potjece

tinicsok horvat nemzctsegebfil szarmazvan. horvat csaladokkal

od hrvatskoga hrvatskim porodicama (â&#x20AC;&#x17E;0 maga a H r v a-

kazujuci

alyafisagban

allot

129 jedan od glavnih faktora

u udesu susjedne Hrvatske DalPo smrti njegovoj rasturise mu se posjedi na svc strane bosanska mu imanja naslijedi sin Baosa Hercegovic, inace neznatan neugledan covjek Omis s Krajinom dobije knez Ivanis Nelipic, brat Hrvojeve zene Jelene, a otoke Korculu, Brae i Hvar uze kralj 2igmund sebi, ali samo za kratak cas, jer doskora prijedose oni u bjese

macije,

;

mletacku

vlast.

Drugi mletacki rat (1418

— 1420),

Dok

se Zigmund, koji postade

1411. njemackitn kraljem, boraveci vise godina u tudini,

jos

zamrsenim husitskim poslovima

zanimao

velikim crkvenim raskolom, istece

Nato

zapoce republika prva drugi mletacki rat (1418 1420) istodobno u Furlanskoj i u Dalmaciji te odrza konacno pobjedu na oba bojista, Tecajem godine 1420. predadose joj se poslije dugotrajne i junacke obrane Trogir i Spljet, a onda pored grada Kotora jos i otoci Korcula, Brae Hvar, Rat se svrsio bez ikakva mira ili primirja, i tako ostadose hrvatskorau kraljevstvu od citavoga jadranskoga primorja jedino frankapanski Sen) i Krk na sjevcru, a Omis s Krajinom i Poljieima na jugu. Tude je vladao mocni knez Ivanis Nelipic, drzeci u svojoj vlasti jos i citavu Hrvatsku Velebitu na jugu osim kraljevskih gradova Knina, Ostrovice petgodisnje

primirje

Venecijom.

—

Bribira.

Bosanske

srpske prilike. Medutim umre u Bosni

pan

Ostoja,

(1418

— 1421), no njega

II,

ostavivsi

Tvrtkovic (1421

prijestolje

sinu

Stjepanu Ostojicu

skoro zamijeni bivsi kralj

— 1443), Sada

kralj Stje-

sklopi Venecija

Stjepan Tvrtko s

njime savez protiv

kneza Ivanisa Nelipica, nudeci mu sav posjed knezev osim grada Klisa; no upravo onda, kad se Stjepan Tvrtko II. spremao na rat protiv kneza Nelipica, provale Turei u Bosnu, a to ga prinudi, da se je priblizio Zigmundu, Provale turske isto tako prinudise srpskoga despota Stjepana Lazarevica, da se je utekao pod okrilje Zigmundovo, pace se obavezao, da ce mu po smrti ustupiti uz Beograd (koji je od 1403, imao u upravi kao v a z a 1 ugarsko-hrvatskoga kralja) jos i Golubac na Dunavu, Stjepan Lazarevic umr'o je 1427., a 1456), sin naslijedi ga necak njegov Dorde Brankovic (1427 kosovskoga Vuka Brankovica a taj odmah ispuni obavezu ujakovu,

—

;

Tako prijede sad Beograd ponovo

izravnu vlast

k o-h rvatskoga kralja,

pod kojom ostade sve do 1521. uga sultan Murat II. (1421 — 1451) provali No na glas o smrti despotovoj u Srbiju, osvoji Krusevac (tadanju srpsku prijeslolnieu) oruijem, a r s

130

podsjedne Golubac, ah rat Golubac izdajom. Nato zapocc 2igmund pobije 2igmunda, tako da sc )e kral) sultan pohrli gradu u pomoc i (1428). morao uz teske gubitke povratiti u Ugarsku Hrvatsku. Poslije toga ostavi Nchai Zigmundov za Ugarsku i ruke svoje zenc opet svoju drzavu, prcdavsi upravu u nemirni kralj surjaka palatma Nikolc Celjskoga Barbarc'. tasta bana Hermana Zigmund davnu svo,u zelju. Gorjaaskoga. Za to je vrijeme postigao u Rimu carskom krunom, da ga je papa Eugcn IV. (1433) okrunio koje je jos jednom pred smrt dok je s Mlecanima utanacio primirjc, nehajem krase konacno rijesilo nemarom i

svoju produzio.

Ovako

korist Ijevim pitanje Dalmacije u mletacku

ona otada

za vise

vijekova. ,cr sc

Hrvatskom. U to je doba bio hrvatFrankapan (1426-1432), prvi od svoga

vise nikad ne sjedini

skim banom Nikola proslosti toliko proslavljeno ime. roda koji je uzeo ovo u hrvatskoj posjedovao je, kao jedini clan svoga Jos prije negoli je postao banom Senj. Gatsku i Liku u Hrvatskoj roda. Krcki otok, Vinodol. Modruse, Kad je postao banom, kral) Zigmund a Cetin, Slunj i Ozalj u Slavoniji. Knin, Lapac-grad, i Bihac na Uni, zalozio mu je za 28.000 dukata jos zupani)U izmedu lucku Skradin, Vrliku, Ostrovicu (kod Bribira), Frankapan poNikola je dakle ban

Zrmanje

Krke

te Poljica.

Tako

sjedovao gotovo citavu Hrvatsku.

Slavoniji opet bjese

banom

Cel,ski

rukama

je (1423â&#x20AC;&#x201D;1435), tast kralja Zigmunda, u cijim je sada doslo razmirica obiteljskih bio velik dio Slavonije. Zbog nekih oko kojih se okupise i ostah do sukoba izmedu oba ova mocna roda, Sada su Celjski pregli za tim, plemici; tako su nastale dvije stranke. Frankapane no uto se vrati da ovladaju i u Hrvatskoj, a zatru rat. Skoro potom umr o Zigmund iz tudine i tako sprijeci gradanski juna 1432.) i ostavi devet sinova, ko,i je ban Nikola Frankapan (26. sto cc sve do druge pole osnovase one grane frankapanske porodice, hrvatskoj povijesti. XVII. vijeka igrati odlucnu ulogu u

knez

Herman

;

pada Obrambcni sustav. Oko toga vremena (1433-1434) kraljevstva ugarskoga mundova osnova na obranu hrvatskoga i protiv Mlecana,

Turaka

Husita. Svaki je

je '

sluzbenicima

velikas

ici

odijelo Kraljica Barbara voljela je oblaciti crno

;

joj do danas spomcn kraljica". Cesto ,e pod ..Kral,icin zdenac

otale

Zagorju) kao .,c r u hrvatskom narodu (oko Zagreba i u na to poznati boravila i na Medvedgradu. a spomcn

gradom.

plemic

u rat na kraljev poziv, opremiti. Hrvatska bude vise siromasnijih imalo po jednoga

morao sa svojim podanicima dok

imucniji

Zig-

n a jc

131 razdijeljena na

tri

skome moru

Dalmaciji,

vojnicka tabora: prvi

hrvatski prcma

Jadran-

ban hrvatski, grad Ducitavo hrvatsko malo brovnik, knezovi Krbavski, Cetinski, Senjski plemstvo drugi je slavonski prema rijeci Uni sa slavonskim banom, knezovima Blagajskim, priorom vranskim, biskupom zagrebackim susjedgradskim vlastelinom treci je usorski s velikasima juzne Ugarske. Po ovoj osnovi ne samo i pleraicima donje Slavonije da je odsad udesena obrana Hrvatske, nego je ona u neku ruku zametak docnije Vojne Krajine. i

sacinjavahu

;

Konac Zigmundova

vladanja. Posljednji dani Zigmundova 50ispunjeni teskim nemirima i

godisnjega vladanja bijahu u Hrvatskoj

sukobima.

Kad

Ijeti

1434. umr'o knez Ivanis Nelipic kao posljednji

muski clan svoje cuvene porodice, imala je naslijediti sve njegove prostrane posjede od Velebita do Cetine njegova kci jedinica Katarina, odnosno njezin muz knez Ivan (Anz) F r a n k a p a n, sin Nikole Frankapana i ban hrvatski po ocevoj smrti (1432 1436). No Zigmund uze se sada ma da je jos za zivota Nelipiceva privolio na to svu predade da mu Frankapana, Ivana od tome opirati zahtijevajuci proglasi ostavstinu kneza Ivanisa; a kad taj ne htjede da to ucini, ^a buntovnikom, lisi svih casti i posjeda te nalozi slavonskom banu Matku Talovcu (1435 1444)', da ga silom pokori. Tako planu 1436. u Hrvatskoj gradanski rat, a taj se svrsi nakon nenadane smrti bana Ivana Frankapana pobjedom kraljevskom. Imanja kneza njegovoj Ivanisa Nelipica darova sada Zigmund banu Matku Talovcu braci Petru, Franku i Ivanu, Malo poslije, dne 9. decembra 1437., umre kralj Zigmund u Znojmu (u Moravskoj), poslije vladanja od po stoljeca, koje nije bilo srecno ni po Ugarsku ni po Hrvatsku. Lako-

—

timan, rasipan niti

iurskih.

nestalan, niti

umio obraniti Hrvatskoj Dalmaciju,

znao da valjano Sve su to tesko imali

zastiti

granice svoje drzave protiv provala

osjetiti

nasljednici njegovi,

Albert Habsburgovac (1438—1439). beru

ugarski

Ova

hrvatski

veUkasi

porodica bila starinom

Korcule, no

-dose gradani dubrovaaki. Kako se tada zvala, tLuccari) nije nam nicim zajamccno. Stupivsi u

Topolovicu

izmedu Viroviticc

se u sluzbenim spisima zove

ako ime d

h a

njegovim

onda

zeta

iza-

neki clanovi posta-

imc

Lukarcvici

sluibu kralja Zigmunda dobi posjcd

Grdevca u tadanjoj po svoj

joj

nije sigurno. jcr

Thallowch. Tallocz;

c z. Hrvati su

Zigmundovoj

zelji

nasljednikom

prilici

krizevaekoj zupaniji. koji otale njihovo latinsko-ugar-

govorili Talovac

ili

Talcvaeki,

132

Alberta' Habsburgovca (1438â&#x20AC;&#x201D;1439), koji se jos 1422. vjencao njegovom jedinicom Jelisavetom. Kako Albert postade joÂ§ i kralj ceski i njemacki, to je on prvi Habsburgovac, koji jc okupio u svojoj ruci sve one zemlje, kojima su potomci njegovi kasnije stalno zavlaTurcima dali. Kralj Albert naslijedio je od tasta svoga jos i rat s zbog srpskih

prilika.

Tude

Mu-

se radi neprekidnih navala sultana

Dorde Brankovic nalazio u ocajnom polozaju. Premda Maru za zenu (u augustu 1436.), ipak ne uzmoie kcer mu je dao i sprijeciti Murata, da ne navali krajem 1438. na njegovu zemlju Neosvoji. koju i Smederevo, podsjedne novu mu prijestolnicu rata despot

Ugarsku i zamoli pomoci. Ovdjc se upravo sastao sabor u Budimu. Ovaj stvori takove zakljucke, kojima srecni despot srpski pobjeze u

gotovo sasvim oslabljena kraljevska

bez kojega vladari vise

vlast, a

nijesu nista mogli

pojacana vlast sabora, cine. To je zacetak

svim daljim smutnjama u Ugarskoj. Zeleci sto prije pomoci despotu Dordu Brankovicu, kralj Albert pristade na sve i zapoce privolom sabora vojnu. No kralj ne dopre dalje od Slankamena i Titela zbog nemarnosti ugarskih velikasa, koji ga nijesu poduprli dovoljnim brojem vojskc, Medutim pade Smederevo u turske ruke (u augustu um.re i 1439.), a ugarsku vojsku uhvati neka kuzna bolest, od koje nedaNeszmelju mjestancu sam kralj Albert na povratku u Bee (u oktobra 1439.). Jedino znatnije mu je djelo, sto je obnovio Severinsku banovinu (u jugoistocnoj Ugarskoj oko Orsave) i u njoj postavio banom cuvenoga junaka podrijetlom Rumunja Janka Hunyadyja', ili Sibinjanin Janka nase narodne pjesme.

Dura

leko od

27.

Smrcu Alberta Habsburgovca nastadose

prijestolonasljedne borbe

Hrvatskoj, koje oslabise oba kraljevstva u tolikoj mjeri,. da se vise nijesu mogla valjano braniti od turske premoci.

u Ugarskoj

Svi suvremeni h

Albertus)

(lat. '

;

rvatskim

njemacka

Svi naÂ§i stari izvori vazda pisu vojvoda

J a n k u 1, kako su ga i Turci zvali. sasvim sigurno utvrdeno, ali i to, da porodica bila jako poraadzarena. Sam saboriraa govorio djela stekao je

Madzara

Srba

ponajvise

na srpskoj te Hrvata.

Janko

Rumunjsko je

Tako

(nikad Ivan),

podrijetlo

tada ova vec otprije

Janko znao

madzarskim

zemlji.

jezikom pisani spomenici zovu kralja

c r-

forma Albrecht.

samo

gdjekad

njegovo

danas

nobilizirana

traljavo

a u

latinski,

k a vojvoda Janko narodni junak Rumunja, jezikom. Najveca svoja v o

;

133

Vladislav

Ladislav IV.

(V.).

(1440â&#x20AC;&#x201D;1457).

Pitanje o nasljcdstvu. Albert Habsburgovac ostavi iza sebe kceri' i udovicu Jelisavetu u blagoslovenom stanju. U prvi cas preuze ona samovlasno po smrti muzevljevoj vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, isticuci sebc kao glavnu bastinicu kralja Zigmunda. U

<dvije

da ce

cvrstoj nadi,

mjesto koga ce ona pre-

roditi sina nasljednika,

u svoje ruke krunu uz pomoc neke njemacke dvorkinje potajno otpremila svctu krunu iz Visegrada u Komarom,

uzeti vladanje, pobrine se, da sto prije dobije

Stjepana.

sv,

ova

gdje

samo neki

uspje

kraljica

nalazila

joj

njezini rodaci,

Oko

Jelisaveta,

Jelisavete

narocito knezovi

Celjski

okupili

Fridrik

Ulrik,

dok su vecina velikasa i rodak njezin macvanski ban Ladislav Gorjanski, sin palatina Nikole, zeljeli, da se u to pogibeljno doba izabere za kralja covjek podoban, da obrani Ugarsku Hrvatsku od spoljasnjih neprijatelja, a narocito od sultana Murata II. i Jedni su htjeli, da se izabere sin srpskoga despota Dorda Brankovica Lazar, no velika se vecina konacno odluci na saboru u Budimu Frankapani i knez Nikola Ilocki^; plemstva ugarskoga i hrvatskoga, pace

neki

(pocetkom januara

1440.)

viteskog

sesnaestgodisnjega

poljskog

upravo u taj cas mamio sultan No dok je sjajno poslanstvo ugarskih i hrvatskih velikasa, a medu njima i ban Matko Talovac, poslo u Krakov po novoodabranog kralja, rodi Jelisaveta sina Ladislav a Postuma (22, febr. 1440.), koga doskora dade okruniti u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana po ostrogonskom nadbiskupu Dioniziju

kralja Vladislava Jagelovica, koga Murat II. u savez protiv Ugarske.

stize s nesto Medutim ostavi Vladislav Poljsku Celjskih, knezova osim velikasi, svi vojske u Budim. Sada ostave

Szechyju

(15. maja),

koga sabor ponovo jednoglasno izabere kraljem ugarsko-hrvatskim, proglasivsi podjedno krunisanje djeteta Ladislava nistetnim. Potom ga okrum (17. Stolnom Biogradu, jula) isti ostrogonski nadbiskup Dionizije Szechy u Jelisavetu

mati ugar. hrv. kralja Vladislava

Anu

IloCki. potomci palatina Konta.

Buduci da <Illozchi

ill

Jelisavetu; Jelisaveta

suvrcmcni

d c II o c h).

^s Magyarorszag (Bdpst t a

sina te se poklone Vladislavu,

njezina

d a zvali

o c k

;

talijanski

bili

su bez sumnje S

dubrovacki

latinski

kako to dokazujc zbirka zvali su ih

o v c n

spisi

II. i.

(

1490â&#x20AC;&#x201D; 1516).

nc Madiari.

nazivlju

Iloiki

ThalUczy-Gelcich.

1887.). str. 450. 481. 581. 597. 607.

Madiari

a k

Raguia

vidimo. da su ih Hrvat.

134

ali

ne krunom sv, Stjepana, jer ta je bila u rukama kraljice Jelisanego nekom krunom iz grobnice sv. Stjepana, kao Vladislava I-

vcte,

(1440-1444).

Prva podsada Bcograda

(1440)

gradanski

rat.

veli-

kaÂ§ke borbe za prijestoljc upotrijebi sultan Murat II, pak podsjednc Beograd, koji je branio junacki prior vranski Ivan Talovac, slavonskoga bana Matka i hrvatskoga bana Petra (ili Perka) (1438 1453), Sultan opkoli grad s kopna i sa savske i dunavske stranc te ga uze biti iz velikih podsadnih strojeva i t o p o v a (prvi brat

â&#x20AC;&#x201D;

put), koji su izbacivali

kroz Ivan put)

oko

okrugla k a

n a

taneta.

svi

jurisi

citavih sest mjeseci (od maja do oktobra 1440.) bijahu uzaludni: Talovac ravnao je obranom grada, posluzivsi se takoder (prvi ognjenim oruzjem, tolikom vjestinom, da se sultan, izgubivsi 17.000 Ijudi, konacno morao pred zimu sramotno povratiti u

Drenopolje,

Uzmak

sultanov pod

Beogradom omoguci

kralju Vladislavu

I,,

da rijesi pitanje nasljedstva na ugarsko-hrvatskom da obracuna s Jelisavetom i njezinom strankom, Na celu joj bijahu kapetan ceskih placenika Jan Jiskra od Brandisa, koji je imao u svojoj vlasti sjeverozapadnu Ugarsku, onda Fridrik i Ulrik Celjski, gospodari znatnoga dijela Slavonije, te neki Frankapani u Slavoniji, Sva ostala Hrvatska i Ugarska bila je uz Vladislava I, Osjccajuci se preslabom, da se sama bije s kraljem, pozove Jelisaveta u pomoc rodaka i skrbnika malodobnoga svoga sina Ladislava, njemackoga kralja Fridrika III, Habsburgovca. Taj se odsada kroz vise od p6 stoljeca jednako uplitao u poslove Ugarske i Hrvatske nastojeci, da svome rodu definitivno stece vladanje u oba kraljevstva, Jelisaveta predade mu (krajem augusta 1440. u Hainburgu) s krunom sv, Stjepana jos i sina Ladislava na odgajanje, nasto joj on uzajmi 5000 dukata, da uzmogne placati vojsku. Sada plane krvav gradanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj, za kojega je narocito Zagreb Ijuto stradao od nasilja Ulrika Celjskoga i njegovih njemackih sluzbenika, kojima je zapovijedao Ceh Jan Vitovec. Konacno je ipak prevagnula stranka kralja Vladislava I., pa tako bude, poglavito nastojanjem papinskoga kardinala Julijana Cesarinija, sklopljen mir (16, decembra 1442. u Duru), Utanaceno bjese, da kralj Vladislav I, ima vladati do svoje smrti, a onda da ga ima naslijediti Ladislav Postumus. Mir bjese stim sigurniji za Vladislava, sto je vec treci dan poslije njegova proglasenja (19. dec.) iznenada umrla kraljica Jelisaveta, Za. prijestolu, to jest

135 kraljcvstvu bosanski vrijemc toga gradanskoga rata ote hrvatskorau vojvode Sandalja vojvoda Stjepan Vukcic Kosaca, sinovac i bastinik zemlje, Krajinu izmedu Hranica, gospodara gotovo citave Humske no malo potom (pozupom poljickom i Omisem Cetine i Neretve s Poljica ostavivsi i Omis republika cetkom 1444.) ugrabi mu mlctacka ;

Tako su dok mora, od nuta

mu same bosanski

Krajinu.

kralj

bi joj

Hrvatska na jugu konacno potpuno otiszupanije u nutrasnjosti pomalo preoteli

njegove vojvode.

nije mogao I. Veliki turski rat (1443â&#x20AC;&#x201D;1444). Kralj Vladislav u godini Jos Turcima, da to sprijeci, jcr je u isto vrijeme ratovao s sakraljev vojvoda, glavni 1441. vojcvao je novoimenovani erdeljski Erdelju tolikom srecom, da vjetnik i vojskovoda Janko Hunyady u Turaka a sa ciljem, da protiv vojnu se je stalo pomisljati na opcu zivim rijecima u zastupali se oni izbace iz Evrope. To su misljenje pa bosanski Cesarini, prvom redu papinski poslanik kardinal Julijan despot srpski Dorde Brankovic. kralj Stjepan Tvrtko 11. i protjerani 1443. u Budimu) rat, u odista zakljuci ugarski sabor (u januaru I na celu vojske kojem prodre kralj s vojvodom Jankom Hunyadyjem (na Badnjak Balkana podnozju sve do Zlatice nedaleko SoBje na sada pr)sili Ali Turke. odlucnih bitaka 1443.), pobijedivsi u nekoliko za povratak, Vladislava na velika studen i oskudica hrane kralja 1444.) od Nisa (pocetkom kojega bjehu Turci kod Kunovice nedaleko same bitke od njih odza jos se da ponovo tako snazno porazeni, Dordem Skendervodom metnuse pokoreni Arbanasi sa svojim Murat 11. mir, koji sultan begom Kastrioticem. Nato ponudi

u Segcdinu na deset godina. Sada se Dorde Brankovic povrati u Srbija oslobodi turske vlasti, a despot

bi sklopljen (13. jula 1444.)

svoju zemlju.

uze kardinal Julijan Cesarini prisege dane ..nevjerninagovarati velikase na nov rat tvrdeci, da opet doslo do rata, sve protiv savjcta cima" ne vrijede. Tako je pridruzi Vladislavu despota Dorda Brankovica, koji se ne htjede da Ali tek sto je mir

potpisan,

bio

tesko proSrbija na veliku srdzbu Janka Hunyadyja. Da se obide Evrope, iz opet s namjerom, da se Turci istjeraju hodni Balkan, a Janka Hunyadyia oko krenulo je pod vodstvom kralja Vladislava onda skrene do V a 16 000 vojske niz Dunav desnom obalom, pa 1444. zakrci dalje novembra 10. na Crnom moru. No oVdje joj dne ju je zatckao kako a napredovanje sultan Murat s 40.000 momaka, i

136

ametom. Sam kralj Vladislav pogibc u boju', crkvene dostojanstvenike i kardinal a s Julijan Cesarini, Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac spasu se s nesto vojske, Tom pobjedom turskom prestaju navalni ratovi ugarsko-hrvatskih kraljeva protiv Turaka; oni se odsada dalje nalaze sve do pod kraj XVII. vijeka u defenzivi, nepripravnu, potucc njime uz

Ladislav IV. (1446

mnogc svjetovne

— 1452), Kad

(V.)

(1445

— 1457)

gubernator Janko Hunyady

u Ugarskoj saznalo za pogibiju kraljevu, sa-

kr, slob, gradova koncem na kojem izaberu Ladislava IV. (V.) (1445 1457) ugarsko-hrvatskim kraljem. No kad skrbnik njegov, njemacki kralj Fridrik III,, ne htjede da gospodi izruci petgodisnje dijete s krunom sv. Stjepana, izaberu oni na novosazvanom saboru na polju Rakosu kod Peste (5. juna 1441,) najpopularnijega covjeka ovoga vremena vojvodu Janka Hunyadyja gubernatorom (1446 1452), predavsi mu svu vlast u ruke, Odmah potom pozove gubernator kralja Fridrika, da izruci kralja Ladislava zajedno s krunom sv, Stjepana, a kad on to odbije, zace Janko Hunyady rat no svrsi ga brzo, jer zeleci, da se sto duze odrzi u vlasti, nije mu bilo bas toliko stalo, da natjera Fridrika na ispunjenje zahtjeva. Potom okrene Hunyady na Turke, da osveti poraz kod Varne, jer mir sa sultanom jos nije bio obnovljen, Na polju K o s o v u doslo je do trodnevnoga boja (18,, 19, i 20. oktobra 1448,), ali se svrsi potpunim porazom ugarske i hrvatske vojske, U boju pogibose hrvatski ban Franko (Franjo) Talovac, suban brata Petra (Perka) i sestric gubernatorov slavonski ban Ivan Szekely.* Poslije boja dade srpski despot Dorde Brankovic uhvatiti Janka Hunyadyja i baci ga u Sraederevu u tamnicu, Razlog bjese, sto je gubernator prolazeci Srbijom u turski rat Ijuto opustosio despotovu zemlju, buduci da mu se despot ni taj put ne htjede da pridruzi, Istom poslije dvomjesecnoga tamnovanja domogne se Janko Hunyady nastojanjem ugarskih velikasa slobode, nasto sklopi s novim sultanom 11. (1451 1481), sinom Muratovim, primirje na tri godine, Ujedno utanaci gubernator s kraljem Fridrikom III. tajni ugovor, po kojemu mu bud* gubernatorstvo zajamceno sve do osamnaeste godine kralja Ladislava (to jest do 1458), No dobrza podignu austrijski stalezi bunu protiv Fridrika III, i prisile ga, da im

stanu

velikasi,

pleraici

zastupnici

aprila 1445, u Pesti na saber,

—

;

Mehmedom

—

Otale ga Poljaci prozvaSe

BanovicSekula

„Varnencik".

narodne pjesme.

137 izruci dvanaestgodisnjcga Ladislava (1452), Ladislav nastani se

u Becu

potom

preuze vladanje u Austriji, Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, no tako, da je u Austriji umjesto njega vodio drzavne poslove kao upravitelj Ulrik Eizinger, u Ceskoj Duro Podjebradski, Hrvatskoj Janko Hunyady, dok je vlast Fria u Ugarskoj i

drika

stegnuta na

III.

Stajersku,

Korusku

kralja opet bi postavljen opaki

Kranjsku.

Odgojiteljem

rodak knez Ulrik

Celjski. mladoga Sada se Janko Hunyady odrece casti gubernatora, a mladi ga kralj upraviteljem financija u imenova (1453) vrhovnim vojskovodom Ugarskoj i Hrvatskoj te podjedno ga obdari naslovom kneza Bistrickoga' (perpetuus comes Bistriciensis necnon regni Hungariae capii

taneus generalis).

Hrvatske daja, koji cine

priiike. i

Za sve vrijeme

dio hrvatske historije,

krupnih spoljasnjih dogaimao je narod hrvatski unutar tih

mnogo teskih dana. Po smrti Matka Talovca (pocetkom 1445.) ugrabe sebi slavonsko banstvo knezovi Fridrik i uzmu otiUlrik Celjski, zet srpskoga despota Dorda Brankovica, domacih tih zagrebackoj. Za biskupiji mati imanja braci Talovcima Beograda nekada junacki branitelj bojeva pogibe prior vranski Celjskih izazvase srdzbu ostalih knezova Nasiija Talovac. Ivan (1440J stoga nalozi stolno-biogradski sabor gubernatoru Janku velikasa Hunyadyju (1446), da ih silom pokori. Gubernator uzme Durdevac, svojih granica propatiti

;

popali varos Varazdin

udari na Stajersku, a odavle onda preko oteta imanja

Medu-

gramurja na Koprivnicu, Celjski knezovi predadu dove, no slavonska im banska cast ostade, ali ipak tako, da su se ban Petar Talovac imali pokoravati gui oni i hrvatsko-dalmatinski i

bernatorovu scstricu Ivanu Szekelyju, koji bi imenovan uz upravitelja vranskoga priorata ne samo hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom, vicegubernatorom hrvatskim (vicegubernator in nego jos regno Sclavonic constitutus). Uza sve to imao je ban i viceguberi

nator Ivan Szekely teskih borba vladajuci citavom zemljom na

Celjskima, dok

Petar Talovac,

jugu Velebita, imao pune

ruke

Tomom

posla

(1444â&#x20AC;&#x201D; Stjepanom s Mlecanima, bosanskim kraljem Vukcicem Stjepanom II,, Tvrtka 1461), nasljednikom Stjepana K o s a c o m, koji se sam prozva kao gospodar Humske zcmlje (oko zemlji ime H e r1448.) hercegom sv. Save, a otale ma otada cegovina. U isto su vrijeme vladali knezovi Frankapani sjevernom i

Bistrica,

madz. Beszterczc. u Erdclju.

138

Hrvatskom kao samostalni gospodari ne mareci Godine kralja, ni za gubernatora, ni za banove.

za malodobna

1449. razdijele on*

izmedu sebe golemi zemljisni posjed svoga roda u o s a m dijelova, tako bi osnovano osam grana porodicc Frankapanske, od kojih Ceneke brzo izumrijese, a ostadose Trzacka', Ozaljska, Slunjska tinska. Uto umre ban Petar Talovac, a hrvatsko-dalmatinskim banom i

Hunyady

(1453). Ali gubernatorov Ladislav domacim nemirima prepustivsi je i on nikad ne vidje svoje banovine borbama, dok su u Slavoniji po pogibiji Ivana Szekelyja na Kosovu (1448) ostali kao banovi sami knezovi Celjski, Fridrik (do 1454.) i

postade

sin

stariji

Ulrik (do 1456,).

Druga podsada Bcograda (1456), Medutim osvoji sultan Mehmed II. C a r g r a d (otale mu pridjev F a t i

29.

maja 1453^

osvojitelj).

Tako pade posljcdnji ostatak tisucljetnoga bizantinskoga carstva. Dojam te katastrofe, koja nije dosla nenadano, bijase ipak ncobicno jak ne samo u Hrvatskoj i Ugarskoj, nego i po citavoj zapadnoj Evropi. Vec 1454. zametne Janko Hunyady rat s Turcima, ali s malo uspjeha»Stoga se odlucio povesti „krizarsku" vojnu uz pomoc citave zapadnc: Evrope. Papa Nikola V. poslje cuvenoga redovnika Talijana I v a n eb.

Kapistrana,

da svojom neodoljivom besjedotn okupi oko sebe^ u Austriji, Ceskoj i Ugarskoj. I odista, kad sultan.Mehmed Fatih 1456, udari sa 150.000 momaka na Beograd, taj „kljuc Ugarske", bude on od ceta Kapistranovih i Hunyadyjevih pod vodstvom Jankovim araetice porazen, naiprije na Savi i Dunavu, a ondai sto vise krizara

na kopnu Janka",

julu

ali

1456.).

najslavnije

bilo

„Sibinjanina»

djelo

posljedaje, jer nekoliko nedjelja poslije te pobjedc umre-

od kuge slavljeni junak u Zemunu (11. augusta), a dobrza za njirtt drug mu Ivan Kapistran u Iloku (23. oktobra), gdje bi i sahranjenV i

Sukob izmedu Hunyadyjevaca skih ratova Ijuto se zavadise je

cijoj

vlasti bio

Celjskih. Za vrijeme

knez Ulrik Celjski, a Po smrti hrvatskoga. Ulrik Celjski nasilnim nacinom i

Janko Hunyady

mladi kralj Ladislav IV.

bana Petra Talovca naime

prisvoji

tih tur-

(V.),

hrvatsko-dalmatinsku banovinu, pace se pojagmi i za imanjima Talovcevim pa ugrabi ubrzo i svu Hrvatsku osim Klisa i Frankapanskih. posjeda. Kod toga ga je izdasno pomagao herceg Stjepan Vukcic. '

Trzac

danas

tik

hrvatske

granice

sjeverozapadnoj

od Cetina. Janko Hunyady sahranjen je u erdeljskomu Gyulafehervaru gdje mu se grob saduvao do danas. ''

Bosni

nedaleko

stolnoj crkvi)^

139

imenovan hrvatskim banom Ladislav Husukoba medu njima. Ovaj se konacno svrSi teskoga do nyady, doslo tako, da je Ladislav Hunyady dao pogubiti Ulrika Celjskoga (9. novembra 1456.) u Beogradu, kamo je stigao s kraljem Ladislavom poslije srecne obrane grada. Ulrik Celjski bijase posljednji clan svoga njegovoj nasilnoga roda, koji je Hrvalskoj, napose gradu Zagrebu na kasnije, Nesto uvreda. udaraca teskih mnogo nanio biskupiji, Brankovi<5. Dorde despot srpski njegov i tast umre Badnjak iste godine, odgojitelja dobrza osveti kralj LaPrijeku smrt svoga rodaka dislav, ma da se zakleo udovici Janka Hunyadyja, Jelisaveti Szilagyi, da to ne ce uciniti. Kralj je naime dao Ladislava Hunyadya nenadano u Budimu, kad ga je zajedno s mladim bratom Matijasem pogubiti (16. marta 1457.), Poslije toga pozvao na dogovor, uhvatiti povede sobom kao suznja mladega sina Janka zurno ostavi Buditn Hunyadyja Matijasa u Frag. Osam mjeseci docnije umre iznenada scdamnaestgodisnji Ladislav IV. (V.) u Pragu (23. novembra 1457.). Smrcu njegovom raspade se u cas personalna unija izmedu Austrije, Ugarske s Hrvatskom, a kako kralj nije ostavio potomka, Ceske

kako

jos prije toga je

imale su Ugarska

Hrvatska sada izabrati sebi novoga vladara.

poduzeg raspravljanja odluce se nizega plemstva, koje

velikasi,

poglavito pod

Poslije

pritiskora

listom bilo na strani Hunyadyjevaca, na sa-

boru u Budimu pocetkom 1458. za mladega sina Jankova Matijasa', jos otac njegov koji se obicno zove K o r v n po gavranu, sto ga je i

nosio u grbu.

XL Matijas

Korvin.

(1458-1490).

vlasti. Matijas

Ucvrsccnjc

L Korvin bjese jos uvijek u zatvoru, no odmah sjutradan pusti ga na slo-

kad je umr'o Ladislav IV. (V.), bodu ceski upravitelj, a malo potom

kralj

Duro Podjebradskt

Katarinora. (1458â&#x20AC;&#x201D;1471), zarucivsi ga torn prilikom sa svojom kcerkom bilo kraljem. izabran Buduci da je Matijasu Korvinu tada, kad je

Szilajedva 15 godina, izaberu velikasi njegova ujaka Mihajla godina. No mladi Matijas pokaza odmah g y i a' gubernatorom na pet j

â&#x20AC;˘

kralja Svi suvrcmeni hrvatskim jezikom pisani izvori zovu

narodna pjesma â&#x20AC;˘'

S V

jos

e V

danas.

c starijc

narodne pjesme

(bugarstica).

Uko

140 u pocetku

toliko

kova skrbnistva

Prvo

i samosvijesti, da se je ubrzo rijesio ujapreuzeo vladu satn, bilo, da je povratio ugled kraljevskoj vlasti u Hrvat-

energije

vec dulje vremena vladala prosta sila, narocito netom Celjskih, i gdje su se bosanski kralj Stjepan Toma, knezova izumrlih herceg Stjepan Vukcic i Venecija otimali za pojedine gradove. Sad skoj, gdje je

imenova

kralj

hrvatsko-dalmatinskim

(1459â&#x20AC;&#x201D;1463), a

banom Pavla

samo teskom mukom odrza

taj

opirancica

Klis.

istodobno

urote se protiv kralja Matijasa glavni drzavni velikasi: Ladislav Gor-

sam ujak njegov Mihajlo Szilagyi, i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemackomu kralju Fridriku III, Kako mlitavac Fridrik ne poduze nista odlucno, da ostvari te ponude, uspje Matijasu doskora, da se izmirio s nezadovoljnicima, a konacno i s Fridrikom. Njemacki kralj povrati uz odstetu od 80,000 dukata krunu sv. zadovolji se naslovom ugarskoga i hrvatskoga kralja, a Stjepana Matijas primi obavezu u ime drzave, da ce ga u Ugarskoj i Hrvatskoj, ako ne ostavi zakonita sina, naslijediti Fridrik ili koji od njegovih Nikola Ilocki

janski,

sinova

(24, jula

1463,). Iza toga bi Matijas poslije sestgodisnjega vla-

marta 1464.) svecano okrunjen za kralja, povrativsi podjedno obadvjema kraljevstvima snagu i unutarnji mir, kakvog ona nijesu uzivala tamo od smrti Ludovika I, Pad Bosne. Medutim se zgodise znatne promjene na jugu. Ponajprije je propala sasvim poslije pada Smedcreva Srbija, postavsi turskim pasalukom (1459), a onda dode red na B o s n u, Ovdje je vladao po smrti Stjepana Tome njegov sin Stjepan Tomasevic (1461 1463) bez ugleda i potrebne snage, da se obrani od velike sile turske, pouzdavajuci se jedino u pomoc papinsku i kralja Matijasa, No dok je Matijas bio zabavljen pregovorima s njemackim kra-

danja

(29,

â&#x20AC;&#x201D;

Ijem Fridrikom

momaka

III,,

u Bosnu

provali u maju 1463. sultan

pokori

Mehmed

malo dana, Nesrecni

II,

sa 150,000

kralj

Stjepan

Bobovca, prijestolnice svoje, u Jajce, a odavle Tomasevic pobjeze u tvrdi Kljuc na Sani. Izdajom vojvode Radaka pade Bobovac Turcima u ruke, dok se Jajce predade bez borbe, a Kljuc iza ocajne obrane, nakon sto su Turci prisegom obrekli kralju stedjeti zivot. Ipak ga sultan dade pogubiti u svom taboru pred Jajcem, Take propade kraljevstvo bosansko. Jedino Hercegovina, gdje je nezavisno vladao Stjepan Vukcic, ostade slobodna, odbivsi u svojira krsnim planinama tursku vojsku, Kad je kralj Matijas saznao za iz

propast Bosne, odluci se

jos iste

godine pred zimu na vojnu za nje-

141

Na sam Bozic uzme Jajce, a iducih godina jos i J a a c k u u pote osnova dvije banovine Bosnu svu sjevernu izmedu donjc iSrebrenicku Jajcu rjecju Vrbasa sa sredistem u Majevice planine, sa sredistem u gradu Bosne i Drine, pa Save

zino oslobodenje.

Srebrniku.

ovih imala

a druga u Slavoniju

Ceski zapletaji

prva da brani Turciraa ulaz u Hrvatsku,

juznu Ugarsku.

austrijski rat. Uto

zaplete

kralj

Matijas

zbog zasticivanja Husila izopcio u ceske poslove. provali MatijaS Podjebradskoga, Duru lisio krune ceskoga kralja i kao papinski saveznik s vojskom svojom u Moravsku i Cesku, gdje ga katolici izaberu svojim kraljem (1469). Ali zemlje ne uzmoze uzdrzati, jer je vecina ceskih velikasa po smrti Dure Podjebradskoga izabrala i okrunila kraljem poijskoga kraljevica V a d i s a v a Jagelovica. Radi tih zalisnih ratova, a i prekomjerne strogosti Mati-

Kad

papa Pio

II.

jaseve, podize se u Ugarskoj

mjerom, da ga skine

prijestola

zimira Jagelovica za kralja. u njezinu zametku, kaznivsi

da uzme

buna

na-

poijskoga kraljevica

Ka-

Hrvatskoj protiv njega

energicni Matijas

ugusi tu bunu jos

tesko njezine kolovode, a onda okrene ali uvjerivsi se, da ne ce potzapletajima ceskim Opel paznju svoju mir u Olomucu (1479). Vladislavom puno uspjeti, sklopi s kraljem ;

Matijas

priznade

Vladislava

ceskoga kralja

naslov

Jagelovica kraljem ceskim i dobi uz (rex Bohemiae) u dozivotnu upravu Mo-

Luzicu po smrti Matijasevoj mogu Cesi iskupiti ove i dukata. Jos prije izmirenja sa ceskim kraljem 400.000 pokrajine za kojim navijestio je kralj Matijas rat njemackomu kralju Fridriku III., s (1477â&#x20AC;&#x201D;1488) godina Dvanaest je vec dulje vremena bio u zavadi. udarahu Ugri na Austriju, pace 1485. osvoje i Bee, gdje kralj Matijas

ravsku, Slesku

uredi

;

dvor.

sebi

No dok

ovako sirio granice svojc stradala Hrvatska ne samo od Turaka, kralj Matijas

drzave na sjeveru, Ijuto je od njegove samosile. nego i

pala Bosna, Turci su jednako proLika s Krbavom valjivali u Hrvatsku, a narocito su Ijuto postradale doprli su danasnja sjeverna Dalmacija, pace pojedini odredi turski i natrag Turci gdjekad sve do Senja i juzne Kranjske. Vracajuci se roblja. koje bi ili su vazda sobom vodili mnogo hiljada krscanskoga prodavali ili ..raju". kao posjedima naseljavali po Bosni po svojim da su teska, toliko vec nevolja 1469. bijase

Hrvatskc

daljc se

prilikc.

islok.

Godine

pojedini hrvatski

obracati za

Otkako

pomoc

velikasi,

Veneciji

a narocito

njemackomu

knezovi Frankapani, kralju Fridriku

III.,

stali

jer

142 Matijas

—

zaokupljen ceskim ratom

—

ne uzmoze nista

uciniti.

Kad

sazna kralj Matijas, uplasi se, da se ne bi Venecija, pomazuci toboze Frankapane, ugnijezdila u Senju, i stoga poslje u Hrvatsku kapetana Blaza Podmanickoga> s kraljevskom vojskom, a taj onda to

otme Frankapanima Senj. Tako postadc Senj kraljcvskim gradom, a doskora bi u njem uredena na obranu njegovu od Mlecana Turaka i

Gubitak Senja bijase tezak udarac za porodicu Frankapana, pa stoga i nastade neprijateljstvo izmedu nje i kralja Matijasa, a pogotovo otkad jpj kralj otc jos i citavo primorje od Trsata do Senja i Vinodol. Kako obuhvatajuci

kapetanija,

docnije

citavo

primorje

Otocac.

su se Frankapani utjecali Veneciji u zastitu, navali Krcki knez Ivan na sucelne gradove Novi i Bribir; no time je izazvao kapetana Blaza

Podmanickoga, da je udario na Krcki otok. Ali jos prije negoli je otok mogao doci u vlast kraljevu, predade ga Ivan Frankapan Veneciji (1480). Time bi rod Frankapana sasvim potisnut od mora, a Hrvatska izgubi i posljednji svoj otok. U vrijeme ovih smutnja podijeli

kralj Matijas (1477)

pravo, da sebi samo

kraljevstvu hrvatskomu znatno

birana saboru posebnoga zemalj-

skoga glavara vojske

(capitaneus

regni),

koji

ne mora da

bude ban.

Bosanski poslovi. Medutim

kralj

Matijas

ratovao

cima. Godine 1471. pade Pocitelj na Nerctvi u turske ruke, a

izmedu Cetine

s s

Turnjimc

Neretve osim primorja. Iduce godine uskrisi kralj Matijas dostojanstvo bosanskoga kralja, imenovavsi i okrunivsi bosanskim kraljem Nikolullockoga (1472 1477), a onda ga ucini jos i banom hrvatskim i slavonskim, pace i upraviteljem vranskoga priorata. Ovaj primjer, da su Hrvatska, Slavonija, i

citava zemlja

—

Dalmacija

Bosna

cinile

jednu administrativnu cjelinu,

ovo doba, sto je zacijelo veoma poucna cinjenica iz vremena najslavnijega ugarskoga kralja.- Zadaca Nikole Ilockoga bjese, da Turcima otme preostali dio Bosne no on je nije ispunio. Po njegovoj smrti odluci se sam kralj Matijas na provalu u Bosnu i odista dopre do Sarajeva (Vrhbosne) (1480) ali uspjch kraljev bjese ipak nije osamljen u

;

Majer (=

Jos 1464.

Madzar)

Blaz

hrvatskih suvremenih Ijetopisa.

slavonski velikas Emcrik Zapoljskl „gubernator Bosnae, ac Dal-

nccnon Sclavoniae banus", a tako isto njegovi nasljednici Ladislav 1466), Ivan Thuz od Laka (1466) i Blaz Podmanicki Petar D6czi spominje se tek 1480. (Gl. T h a 1jajacki ban Prvi 1478), (1470 1915.. str. 272 — 273.) 1 6 c z y, A Jajczai bansag tortenete, Budapest

matiae

ct Croatiae

Disznosi

—

Pctar Szobi (1465.

143 dvije godine docnije (1482) pokore Turci Her-

ÂŤamo privremen, pace

cegovinu. Dalje mu vojevanje s Turcima prekine rat s njemackim kraljem Fridrikom III., za kojega umre kralj Matijas u Becu 6. aprila 1490., navrsivsi istom

47 godina.

Licnost kraljeva. Kralj Matijas bijasc nesumnjivo najznatniji vladar svoga vremena. Potpuno samostalan, energican, nepopustljiv prema svojim protivnicima, gospodar svakom oligarhijskom pokretu, a seljaku i gradaninu pravi zastitnik', to su kreposti, sto su ga resile. Osvajaaja njegova proslavise doduse ime njegovo, ali nanesose teskih i

udaraca rovit

Hrvatskoj,

narocito

muz

rijetke

prijatelj znanosti

bijase kralj Matijas osobito da-

Inace

naobrazbe, duhovit i

vjest govornik, velik

iskren

umjetnosti, skupljajuci oko sebe pjesnike i pisce. do zamjerne snage i sjaja mogao je postavili na

Drzavu podigao je 330 ratnih lada, koje po moru, noge do 150,000 moraaka na kopau a koje po Dunavu, Dravi i Savi, Tada bjese srediste dunavskog brodovlja Petrovaradin, a zapovjednikom neko vrijeme Petar Doczy (Dojcin Petar narodne pjesme), nekoc ban jajacki. Za vladanja Ma;

stamparije u Ugarskoj, a 1483. stamprva hrvatska knjiga (misal nepoznata redaktora, mozda u

tijaseva pojavile su se

pana

prve

Veneciji).

puta ozenjen, ali ni jcdna jedino imao nezakonita sina I v a n

Kralj Matijas bijase

rodi djece, vec je

tri

zivota

Potkraj

stao

mu i

s a"

kralj

zcna nc (roden Matijas

1473. u Vratislavi u Sleskoj). svakojako nastojati, da mu osigura nasljedstvo, davsi mu ime â&#x20AC;&#x17E;Kormnogobrojna imanja, pace i cast kraljevskoga princa na dvoru. vin" Medutim kad umre kralj Matijas, sve je poslo drugim putem, ma da prisegu, da ce su velikasi i kr. slob, gradovi polozili kralju Matijasu i

po njegovoj smrti

sina

Ivanisa izabrati kraljem.

XII.

Vladislav

II.

Ludovik

II.

(1490â&#x20AC;&#x201D;1526).

najvisc Izbor kralja Vladislava XL Nasljedstvu Ivanisa Korvina raspoloncprijateljsko smetalo, pored njegova nezakonitog poroda, jedmo velikasa protiv strogoga kralja Matijasa:

icnje glavnih ugarskih '

Matijas spi. nikakve pravicc ni." Otale drcvna hrvatska reCcnica ..Pokle kralj natpis glagolskim pismenima Hrvatski spomenici toga vremena, tako kamcni

nar. arh.

muzeju u Zagrebu. zovu ga vazda

v a n

144 slavonski velikasi,

sanskoga

kralja,

narocito knez Lovro Ilocki,

bili

sin

su listom za Ivanisa Korvina,

nekadasnjega boNo pored njega

kandidata za ispraznjeni ugarsko-hrvatski prijesto i mladi mu brat poljski kraljevic Ivan. njemacki kralj Maksimilijan, sin Fridrika III. Dok su oba

jos su se javila tri

ceski kralj Vladislav Jagelovic

Albert te

temeljila svoje pravo na rodbinskim vezama s bivsim ugarsko-hrvatskim kraljevima, pozivao se Maksimilijan Habsburgovac na ugovor izmedu kralja Matijasa i Fridrika III. od 1463. Ali nasto-

Jagelovica

sepeskoga (Zips) kneza Stjepana Zapoljskoga' bi konacno izabran na saboru u Pesti (15. jula 1490.) dobrocudni i slabi ceski kralj Vladislav II. Jagelovic (1490â&#x20AC;&#x201D;1516). Ivanis Korvin janjem

zadovolji se cascu

a onda

nasljednoga

slavonskoga h e r c e g a (dux)^ bana hrvatsko-dalmatinskoga, pace mu bude obecano, da

i bosanskim kraljem; no do toga na ugarsko-moravskoj granici novoizabrani kralj polozio prisegu na krunidbenu zavjernicu (â&#x20AC;&#x17E;izbornu kapitulaciju"), kojom postade sasvim odvisan od velikasa, stono se po smrti kralja Matijasa opet domogose predasnje prevlasti u drzavi, ude svecano docekan u Budim, a malo poslije i u Stolni Biograd, gdje

ce ga novi kralj okruniti jos

Kad

ipak nije doslo.

okrunio zagrebacki biskup

sept.

Osvald Thuz od Laka

(18.

1490.).

Borbc sa suparnicima. Prvo odbije svoje suparnike

bilo

kralju Vladislavu

brata Ivana Alberta

S Ivanom Albertom bjese lak posao, Kosica okani se svojih teznja. Teze

kralja

II.,

jer poslije izgubljene bitke je bilo s

Maksimilijana.

Maksimilijanom,

kod Istje-

ravsi ugarske posade

iz Austrije, narocito iz Beca, provali Maksido Stolnoga Biograda Budima te se onda samovlasna prozva kraljem Ugarske i Hrvatske. Od hrvatskih i slavonskih velikasa bili su uza nj knez Lovro Ilocki, Ivan Frankapan Cetinski, Nikola Frankapan Trzacki, potomci banova Talovaca, pace zagrebacka opcina Gradec, dok je Kaptol bio uz Vladislava II. Kako su herceg Ivanis Korvin knez Bernardin Frankapan Ozaljski ostali vjerni

milijan sve

kralju Vladislavu, ksimilijana.

nije

Medutim

Mauzmak

citavo hrvatsko kraljevstvo pristajalo uz prisili

oskudica novca Maksimilijana na

u Austriju, nasto Ugri opet uzmu osvojene gradove. Kad Maksimilijan vidje, da ne moze uspjeti, sklopi s kraljem Vladislavom mir u *

a p o

God

Porodica knezova Zapoljskih hrvatskoga 1

podrijetla

;

ona polazi iz mjcsta je tamo zaselak.

u pozeskoj iupaniji nedaleko od Nove Gradiske (danas k).

145 nov. 1491,), po kojemu bjese Habsburgovcima (7. zajamcen po drugi put ugarsko-hrvatski prijesto poslije izumrca muske loze kralja Vladislav a.

Pozunu

Osim toga odrekose pristasama

ugarski

se Ugri

Beca

donje Austrije,

hrvatskim

Sada je trebalo plemici prihvate pogodbe mira, a

zajamcena amnestija,

Maksimilijanovim

hrvatski velikasi

ustanovu o buducem nasljedstvu Habsburgovaca, pa stoga sazva kralj Vladislav II. sabor u Budim (za 2. februara 1492.). Na taj su vazni sabor dosli, uz mnostvo nizega plemstva, jos i svi velikasi, svjetovni i crkveni, iz Ugarske i Hrvatske, Odmah se pokazalo, da medu stalezima vlada veliko ogorcenjc protiv pozunskoga mira i narocito

da njegove ustanove ne ce

biti

su to zeljeli Maksimilijan

uzakonjene

(inartikulirane),

Zadovoljise

Vladislav.

kako

dakle poslije

burnoga saborskoga raspravljanja od preko mjesec dana time, da su neki plemici (banapose ugarski, a napose hrvatski velikasi rones, proceres et nobiles regnorum Croacie et Sclavonie) ispravom zajamcili Maksimilijanu pravo nasljedstva za slucaj, ako kralj Vladislav II, ne ostavi zakonita sina nasljednika (7, marta 1492,).' Siabost Vladislava II. Tako bijase Vladislav doduse opcenito i

ugarsko-hrvatskim kraljem, ali siabost njegova vladanja i nazadak drzave doskora se pokazase. Prvi znak jesu zakonski clanci, priznat

sto ih stvorio

isti

budimski sabor, a Vladislav

vojske

su sve ustanove kralja Matijasa glede

onda potvrdio. Sada i

poreza

dokinute

pace vraceno ono stanje, kako je bilo ofenzivni u kralju je oduzeto pravo, da sam po svojoj volji polazi (navalni) rat. Napose jos se kralj zakonskim clankom obavezao, da ce uzdrzati u starim pravima â&#x20AC;&#x17E;kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama, naime Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom", a slavonskim za 2igmunda

plemicima uzakonjena

jedanaest

clanaka

Alberta,

(articuli

nobilium

je obicaji stara prava daje najznatnije, da Slavonija placa od poreza, sto ga Ugarska, samo polovicu. Glede palatina je uredeno, da ga baruna, a s privolom ima odabrati kralj â&#x20AC;&#x17E;po savjetu prelata

Sclavoniae)

regni

kraljevine, od kojih

plemica kraljevstva". Nato postade palatinom onaj, koji je Vladislavu pribavio krunu sv, Stjepana, sepcski (Zips) knez Stjepan Zaâ&#x20AC;˘

Ovu

ispravu. koja sc u

originalu

cuva u driavnom arhivu u Beiu, izdaju

Egcrvar* 63 velikasa i plemica. na Cclu im hrv. dalm. slav, ban Ladislav od knjizi (ncdaleko od Kanize). a ovjerovljena je njihovim visccim pefatima (Gl. sliku u Klaid.

Povj. Hrvata IV. 185). 10

146

poljski.

oslabljenja

Posljedice

skora, a poglavito u necuvenoj

vlasti

kraljevskc

financijalnoj

pokazase sc dobijedi, u kojoj

treba traziti glavni uzrok opcemu rasulu. knezovi FranSlabost nove vladavine odmah odluce iskoristiti oteta im priMatijasa kapani tako, da se opet domognu od kralja odrece se herceg Ivanis morja, a narocito Senja. Zbog ovih smutnja Novi Korvin svoje casti, a banom hrvatskim postade Emerik Derencin^

knez Bernardin Frankapan povedose Ijutu borbu za Senj, ali uto Hrvatsku, a odavlc provali bosanski pasa Jakub s jakom vojskom u Frankapani, banom se s u Kranjsku i Korusku. Na taj glas izmire Krbavskom na okanivsi se borbe za Senj, te svi slozno docekaju kad se vracahu. Turke, Udbina) (danas Krbavom gradom polju pod u kojem bude boja, uzasna do je doslo 1493. Dne 9. septembra i najpotucena ametice banovom krivnjom hrvatska plemicka vojska bi Derencin ban Sam vecim dijelom ili pogubljena ili zarobljena. vremena. nekoga uhvacen i odveden u Tursku, gdjc je i umr'o poslije

ban

se onaj dugi nalazio u narod hrvatski se kojih niz godina, za braneci Turcima boju.s ocajnom neprekidnom

Porazom na Krbavskom polju pocinje i

iz prekoo t a d z b i n u s v o u.' Sada se pocelo pomicanje Hrvata ujedno se time gvozdanskih strana u Slavoniju i dalje u Ugarsku, a do Drave, dok ga je stalo i geografsko ime hrvatsko siriti na sjever Sane i Une. Vrbasa, porjecja iz nestajalo vise u isto vrijeme sve to ogledati za Hrvati se uzmu boja Odmah poslije Krbavskoga se na obrate pomoci, pomoc. Znajuci, da im kralj Vladislav ne moze j

papu Aleksandra VI. Maksimilijan im odista poslje im novcane stavi na raspolaganje neke kranjske cete, a papa malo spram jake suvise i bjese to sve zaire. No pomoci, hrane provaljivati u muslimani bosanski turske silc, jer kad opet uzese

kralja Maksimilijana

Slavoniju, obavezase im se neki hrvatski velikasi i pleHrvatsku propustanje ceta mici na placanje godisnjega danka i nesmetano i

od grada 1 Ban Imre Dercncscnyi bijase Madzar od plemena Balog. Ime mu je ga zvali D eDerencscnyi (slovenski Drjencane) u gomorskoj zupaniji. Hrvati su hrvatskim jezikom pisani izvori, r c n c i n. kako to dokazuju suvremeni t i n a c upisa u svoj molitvenik poslije boja r a glagolas Suvremeni pop mnoge proci ini. i bist skrb velija i vdovi rodivsije cviliti nacese tagda â&#x20AC;&#x17E;I ovo: Tatarov i Gotov i Ateljc na vsch zivucih v stranah sih, jakoze nc bist od vremena 1558. u Stenicnjaku. jula 17. sastao je se koji hrvatski. (= Atile) necastivih". Sabor polje â&#x20AC;&#x17E;in vulgari KerKrbavsko bojcva teskih zbog sc da Ferdinandu. kralju kaze

wawo polye

nominator" (Â§

Sab. spisi

III,

22).

147

svoje

Icroz

kao

zemljiste,

uzvrat

za licnu

torn nije se nista promijenilo ni onda,

uspjelo,

mukom

teskom

Prilike

kod

novoga

u Ugarskoj. Medutim

kralju

Vladislavu 1512)

(1481

11.

se sloze u Ugarskoj dvije strankc

ostrogonski nadbiskup

joj

druga opozicionalna

kad

Bajazida

sultana

ishodio trogodisnje primirje (krajem marta 1495.),

jedna dvorska, na celu

Erdody',

imovinsku sigurnost.

kancelar

Lovrom Ilockim

tezeci

;

zbaciti

Vladislava s prijestola. Zbog toga povede Vladislav vojnu na hercega Lovru Ilockoga, tada gospodara citavoga Srijema i gotovo cijele vukovske zupanije, te ga konacno prisili na pokornost. Poslije te vojne

Budimu stvori zakljucak, kojim bjese vremena zajamcena vecina nizemu plemstvu, jer je od-

sastane se sabor ugarski u

za sva dalja

sada mogao svaki plemic doci na sabor- Taj je zakljucak djelo palatina Stjepana Zapoljskoga, koji zamisli svoga sina Ivana uciniti kraIjem poslije Vladislava,

to bas s

bilo listom za njega sa svojim

nom Verboczyjem

pomocu nizega plemstva,

koje

pravnikom S t e p aNo Stjepan Zapoljski umre vec

vodom,

rjecitim

na celu. 1499., nasto preuze sve oceve casti, osim palatinske, stariji mu sin Ivan. Nastojanjem Ivana Zapoljskoga stvori onda sabor na Rakoskom polju (12. okt. 1505.) zamasni zakljucak, koji postade poslije kraljeve sankcije i zakonom, da odsada pod prijetnjom kazni

radi veleizdaje nitko vise ne smije predlagati tudinca na ugarsko-hrvatski prijesto. Taj je zakljucak naperen bio protiv kuce Habsburske, pa stoga se uze kralj je za nj saznao, spremati, da makar oruzanom

ocito

Maksimilijan, tek sto

svoje pravo. Uto se rodi kralju Vladislavu sin L ud o V i k, i time postade svaka raspra o torn pitanju izlisna. No za vecu sigurnost obnove oba vladara ugovor, po kojem bi kuci Habsburskoj po treci put zajamceno pravo nasljedstva poslije izumrca Jagelovica u Ugarskoj i Hrvatskoj (19, jula 1506. u Becu). Ivanis Korvin i zadnje godine Vladislava II. Za vrijeme tih nereda u Ugarskoj opet se vrati u Hrvatsku kao herceg Ivanis Korvin, On se ozeni Beatricom, kcerkom kneza Bernardina Fran-

rukom sacuva

kapana,

te stolovase

izmjenice u Bihacu na Uni

skom Zagorju. Glavna mu

zadaca

je '

sjcv.

u Krapini u hrvat-

hrvatsku od

bila braniti zemlju

banovinom. pod zadacu veoma savjesno vrsio pobivsi Turke oko Knina

neprekidnih turskih navala, a narocito

ili

zastititi

Jajce

Sin kolara Ugarskoj.

a k o

c a (otale

hrvatsko Bakac)

sela

ErdOda

kraj

Szatmara

148 Jajcem, nasto sultan sklopi s Vladislavom II. sedmogodisnje primirjc. No odmah potora (12. okt. 1504.) umre herceg Ivanis Korvin u Krapini na tesku zalost citave hrvatske zemlje. Prema njegovoj narocitoj zelji bi pokopan u crkvi pavlinskoga samostana u Lepoglavi^ se jos i danas vidi nadgrobna ploca. Udovica njegova Bcapreudala se doskora za Jurja Brandenburskoga Frankapanka Irica njemacke porodice HohenzoUern, carske od danasnje Domala uplete se Vladislav u rat s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu imao je dobiti davno vec otetu Dalmaciju. No buduci da je nadbiskup i kancelar Toma Erdody bio potajai privrzenik mletacki, znao je vazda vjesto osujctiti sve udarcc

gdje

tako ostadc Dalmacija i dalje u mletackoj vlasti (1512). Potom bjese imenovan hrvatskim banom vesprimski biskup Trogiranin Petar Berislavic, koji uze hrabro odbijati

uperene protiv republike,

turske navale; osobito se ban proslavio slavnom pobjedom kod Dubicc na Uni (15. aug. 1513.). U isto se vrijeme spremi i Ugarska na

Turaka, no vojska, vecim dijelom seljaci, ujedared okrenu pod vodstvom Jurja Doze mjesto na Turke na velikase i plemstvo. Od te nevolje spase Ugarsku erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski porarat protiv

Dozu kod Temisvara (1514), nasto mu vecma poskoci. Te prilike prisilise slabica

Jurja

zivsi

ugled jos

se sto tjesnje zdruzi s Maksimilijanom.

Oba

onako

veliki

Vladislava,

se vladara sastanu 1515,

u Pozunu i Becu i ponovo sklope (22. jula) nasljedni ugovor: kuci Habsburskoj bipo cetvrti put zajamceno pravo nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolu u slucaju izumrca Vladislavljeva koljena^ a za vece jamstvo zaruci se Ludovik s Marijom Habsburskom, unukom Maksimilijanovom, a Ana, kci Vladislava IL, s Marijinim bratom

Ferdinandom Habsburgovcem,' Ludovik II. Malo zatim umre

(13.

marta

1516.) kralj Vladislav,

a naslijedi ga u Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj jedinac sin Ludovik II. (1516â&#x20AC;&#x201D;1526), okrunjen jos 1508. Kako mu je bilo tek daset go-

budu mu odredeni skrbnici i odgojitelji, ali nazalost sami nevaljali i moralno iskvareni Ijudi. Zbog toga spade drzava na jos nize dina,

grane; a

lozi,

niti

su se postivali saborski zakljucci,

izmedu dvorske stranke,

kojoj

niti slusali vladini

stajao

na celu

na-

palatin

dogadaja treba istaknuti, da svi ovi p o r o d i c n i ugovori nijcsu nikad bili uzakonjeni na saboriraa, dok je saborski zakljucak od sankcijom kralja. 1505.. kojim su stranci iskljuceni od ugarsko-hrvatskoga prijestola, Vladislava II. postao zakonom. '

Za razumijevanjc

daljih

149

Stjepan Bathory,

narodne s vodom Ivanom Zapoljskini bjesDrzavni su se prihodi gubili u rukama lakomih velikasa, a financijalnu nevolju poveca jos kvarenje novca. Opreka izmedu rasipnoga zivota velikasa nevjerojatnc bijede seIjaka i gradana, pace i oskudice dvorske, bila je svakomu zazoma no pomoci joj nitko nije znao ni mo^ao, niti onda, kad kralj Ludovik 11. postade punoljetnim te se ozeni Marijom Austrijskom (1522), Ban Petar Bcrislavic. Te su nevoljne prilike iskoristili Turci navale na Hrvatsku i Ugarsku. Ban Petar Berislavid suodlucne za zbijao je neprekidno njihove nadmocne navale i to poglavito novcem, sto su ga Hrvati sami na svom saboru dozvolili u tu svrhu. Ali uza sve to ban je Turcima samo tesko odolijevao, narocito otkad oni osvojise sav kraj do blizu Une, tako da je jedino Jajce s obliznjira okolisem ostalo slobodno kao kakova oaza u turskom vladanju. Stoga je u Jajce vazda trebalo s i 1 o m unositi hrane i oruzja, da i

nile su strastvene borbe.

;

uzmognc

Pocetkom

dalje odbijati navale.

Berislavic Jajce porazivsi

torn

1518. opskrbi tako Petar

prilikom Turke

negdje

blizu

grada.

Pc^ed svega primirja provale Turci nanovo 1520. kroz Hrvatsku do Istre. Ban Petar Berislavic pode im ususret. U planini Pljesivici izmedu Korenice i Bihaca na Uni doslo je (20. maja) do zestokoga boja, u kojem ban pogibe, Tijelo banovo bi odneseno u Vesprim i ondje svecano sahraajeno, dok opca zalost zavlada za njim ne samo u Hrvatskoj, nego i na dvoru pape Lava X,, kralja Ludovika II. i

cara Karla V,

Sultan Sulejman II. Upravo iste godine sjede na prijesto sultan Sulejman II. (1520 1566), za kojega se tursko carstvo uspelo na vrhunac slave i moci. Odmah u pocetku svoga vladanja zauze otok Kod, a onda (29, aug. 1521.) vazni Beograd, ..zlatni kljuc" Ugarske na koji su dosada tolike turske vojske bezuspjesoo udai Slavonije, rale, Poslije pada Beograda bijase ocito, da ce doskora dod do odTurske, a Hrvatskoj zaprijeti teSka lucnog sukoba izmedu Ugarske pogibao, jer unatoc hrabrosti novoga bana Ivana Karlovicaod

â&#x20AC;&#x201D;

Skradin (1522), plemena Gusica (1521 â&#x20AC;&#x201D; 1524) osvoje Turci Knin a onda Ostrovicu (1523); jedino Klis obrani slijedece godine Petar K r u z c. U toj se nevolji Hrvati potpuno priklone Habsburgovcu i

Stajerskc zbog sigurnosti Koruske, Kranjske Hrvatsku od pomagao i novcem vojskom, brineci se tako viÂ§e za kralja Ludovika. Uto nade se Jajce u krajnjoj nevolji ne imajuci hrane dovoljno vojske, Hrabri Krsto Frankapan, sin kneza

Ferdinandu, koji

ih je i

150

Bernardina, odluci da mu pomogne. Na udivljenje cijeloga krscanskoga svijeta izvede Krsto (Ijeti 1525.) svoju nakanu tolikom vjeStinom, da je uz neprekidne bojeve kroz vise dana izgubio samo tridesetak

Ijudi,

dok

Turaka poginulo mnogo

stotina.

junackim djclom nije bilo Hrvatima pomozeno. Stoga gdje su neki se oni pocetkom 1526. sastanu u Krizevcima na sabor, se Hrvelikasi, na celu im Krsto Frankapan, odlucno zahtijevali, da vatska odcijepi od kralja Ludovika, dakle od Ugarske, i da scbi po-

ni tim

drugoga gospodara

trazi

signore), koji ce je

(trovarsi altro

Ferdinand Habsburski, Tom se prilikom braniti i stititi, a to da da ce se izjavi Krsto Frankapan spremnim osvojiti B o s n u, a onda priBosna Ferdinand proglasiti i kraljem Bosne, â&#x20AC;&#x17E;buduci da pada Hrvatskoj" (appartenendo la Bossina a la Croatia).' Neki drugi velikasi bill su opet za pokroviteljstvo Venecije, i tako se sabor je

razide ne stvorivsi pravoga zakljucka glede novoga gospodara.

vrijeme nalazila Ugarska na pragu gradanskoga rata. Plemstvu je uspjelo zbaciti Stjepana Bathoryja, a nato bi palatinoni izabran popularni Stjepan V e r b 6 c z y, no vec za kratko vrijeme

isto se

opet ga zamijeni Stjepan Bathory. U taj cas, Ijeti 1526., spremi se sultan Sulejman s 200,000 momaka na odlucan boj protiv Ugarske, u kojoj nije bilo na okupu ni vojske ni novaca. U zadnji cas preuze kalocki nadbiskup Pavao Tomory vrhovno zapovjednistvo nad vojskom

od kakih 30.000 momaka, u kojoj se nalazilo i nesto Hrvata s banom Franjom Batthyanyjem (1525â&#x20AC;&#x201D;1531). Ne cekajuci glavne hrvatske vojske pod Krstom Frankapanom niti erdeljske pod Ivanom Zapoljskim, zametnu Ugri 29, augusta 1526, kod Mohaca bitku buda poslije kratkoga boja ametom potuceni. Najveei dio vojske, do 22.000'j boraca, medu njima mnogo biskupa i velikasa, pa i sam Pavao Tomory, pokrise bojno polje, dok se mladi kralj Ludovik II. na bijegu utopi u nabujalom potoku Celeju. Na Mohackom bi polju zakopana i

potpuna samostalnost ugarske drzave, a podjedno

ispraznjen ugarsko-

hrvatski prijesto.

Tc podatke daje u svojim sasvim pouzdanim izvjestajima tadanji papinski Vaticana, poslanik na budimskom dvoru barun Burgio (Gl. Monumenta Hungariae *

ser.

II.

torn.

str.

324.)

151

XIII.

Nutarnje stanje kraljevstva hrvatskoga (od 1102. do

1526.).

regIme. Diplomatsko ime kraljevstva hrvatskoga ostade i dalje polioznacuje stalno i vazda koje num Croatiae et Dalmatiae\ uz „rex tick! teritorij od Drave do mora, a i sam se vladar naziva zivi imena ovoga Hungariae'^ jos i „Croatiae et Dalmatiae". No pored

rado nazivala ono S 1 a V o n i e, kojim se od kraja XII. vijeka dalje sva hrvatska ne samo u Ugarskoj, nego i u dalmatinskim gradovima poznaju tada znacenju ovom U Drave. zemlja od Neretve i mora do Medutim Rimu. i Napulju Veneciji, ime Slavonije (Sclavonia) takoder u i

Slavonije" (rex Sclavoniae) nijesu kraljevi u sve vribani redovito jeme do 1526, nikad uzimali, dok su ga hercezi i 1215. „banus Sclavoniae"). nosili (prvi put 1184. „dux Sclavoniae", a ga je primio kralj Kokako naslovu, vjerni Ocito su kraljevi ostali osim toga zacijelo su a loman poslije svoga krunisanja u Belgradu, Slavonije vec sau kraljevskoj kancelariji dobro znali, da je pojam znatnije, sto se drzan u naslovu Croatia et Dalmatia. To je stim pa i takovih zeznade, da su se Arpadovici voljeli kititi naslovima cesto ni toliko.' malja, od kojih su imali tek mali komad, a to se doba nekoc jedinU Teritorij alnc promjcnc i granicc.

naslova

..kralja

posebna teritorija: na stveno kraljevstvo hrvatsko raspade u dva Slavoniju. D a 1 m a c i u cinili su u poi na

Hrvatsku

Dalmacijom

nam

cetku poznati

otoci

Hrvatsku

primorski gradovi,

sva

Kupe i mora pozemlja izmedu Neretve, Vrbasa, Gvozda (Kapele), o m opet poceo n v o a S 1 pod cevsi od Trsata do usca Neretve dio hrvatske onaj samo se od prve polovice XIII. vijeka razumijevati porjecja Drave, nalazio izmedu Gvozda (Kapele), i

;

zemlje,

koji

donje Une, Vrbasa (banatus),

onda

Bosne, nazivajuci se najprije

hercegovinom

(ducatus)

banovinom

konacno od vremena

1240.) kraljevinaslovnoga galickoga kralja Kolomana jedinstvenoga dotle sve (regnum). Teritorijalnu rascjepkanost (prvi put

nom .

regna

javlja prvi put Croatiae et Dalmatiae"; ovaj se pluralni oblik Dalmacju. I. stekao citavu Ludovik je kad mira. zadarskoga

tek 1359.. dakle poslije ovako: ' Veliki se ugarski kraljevski naslov razvio

najprije

rex

Pannomorutn

Raniae 1 102.) (do 1102.); Dalmatiae el Croatiae (od ili Hungarorum. onda Hungariae Cumaniae (od (od 1206); Lodomeriac et Galliciae (od 1137.); Serviae (od 1201.); ;

1236.); Bulgariac (od

1271.)

152

hrvatskoga proveo je konacno Bela III, {IV. ), kad je (oko 1260,) predao Slavoniju u upravu jednomu, a Hrvatsku drugomu banu. I tako se od druge polovice XIIL vijeka i Dalmaciju stao razumijevati posebni geografsko-politicki teritorij pod svakim od ona tri imena, a ta su nekoc znacila zapravo jedno isto, naimc teritorija

politickoga

drzavu hrvatsku. Podjedno uzeli su se Dalmaciji pribrajati stari cisto hrvatski gradovi Sibenik (od 1166.) i Nin (od 1205.), kad su dobili od ugarsko-hrvatskih kraljeva Stjepana IV. (III.) i Andrije I. (II.) privilegije slicne onima, sto ih je 1107. dao Koloman tadasnjim dalmatinskim gradovima Zadru,

Trogiru

Spljetu.

Isto

su se

tako uzeli

Brae i Hvar, otkad dodose pod vlast racunati kao Dalmacija mletacku (1278), a ojacanjem ove uopce se siri i ime Dalmacije na stetu Hrvatske. Ali jacanje mletacke, bosansko-humske, a narocito turske vlasti na juznim granicama Hrvatske, dalo je povoda, da sc uporedo s doseljenjem mnogobrojnoga hrvatskoga plemstva i puka uzelo siriti i hrvatsko geografsko-politicko ime na otoci

sjevcr

Gvozda prema Kupi, Savi

donjoj

Uni.

drugoj polovici

Hrvatskom (Croatia) i pocetkom XVI. vec se nazivlje zagrebacke zupanije, koji se sterao na jugu Kupe i Save izmedu danasnjega Karlovca, Siska i Jasenovca. Sada su gradovi i mjesta Bihac, Krupa (na Uni), Kostajnica, Zrinj, Topusko, Stenicnjak krajem istoga i Dubica, jos u prvoj polovini XV. vijeka u Slavoniji,

XV,

onaj

vijeka dio

vijeka u Hrvatskoj. teritorija hrvatskoga mijenjale su se, kako Tecajem XV. vijeka izgubi Hrvatska u korist Venecije citavo primorje osim onoga dijela, sto se pruza od Trsata do Baga, a tako isto i sve otoke, Na kopnu opet otese Turci do Mohackoga boja sav Srijem ravnu Slavoniju do Dakova i Osijeka, juznu Hrvatsku gotovo do Gvozda osim Klisa i Obrovca te Pounja. Jajacka je banovina bila dakle kao otok u turskom moru, koji sc najblize primicao hrvatskoj zemlji kod Gradiske na Savi, nedaleko od usca Vrbasova. Sada se vec i sastajemo prvi put (1525) s nazivom za nekoc prostranu Hrvatsku: â&#x20AC;&#x17E;Knezovi i ostaci plemica

Granice politickoga

vidjesmo,

veoma

cesto.

kraljevine nase Hrvatske"

(comites

reliquiae

nobilium regni

nostri Croatiae). Zitelji. Inace bijahu

zemlji od

Drave do mora

su od starine mani),

koji

sada glavni elemenat pucanstva u citavoj

v a

(Croatae, Sclavi).

njih zivjeli

po dalmatinskim gradovima i otocima L a t i n i (Rokonacno sasvim potalijancise, kad su dospjeU trajno

153

pod mletacku

vlast.

Po nekim gradovima u Vukovaru, uzese se od

Slavoniji, narocito u Za-

vijeka

naseljavati

(Teutonici), najvecim dijelom obrtnici, dok su

Madzari

grebu, Virovitici

XIII.

uz desnu obalu Dunava pod Fruskom gorom, a S r b i (Rasciani, Traces) od kraja XIV, vijeka dalje u juznom Srijemu, kamo su uzmakli ispred Turaka. U a n a (Italici), pace i Ta nekim slavonskim gradovima bilo je (Hungari) sjedili poglavito uz donju

Dravu

Francuza kriljuju

(Gallici),

strane

sve

ponajvise trgovaca

zitelje,

narocito u XV.

Ijekara.

vijeku,

Mnozinom I

nat-

(Valachi,

Maurovlachi, odnosno Morovlachi {Morlachi ili Mrtvovlasi i Nigri Latini), a u nekim predjclima, tako u srednjem Pounju, C i c i, Nema sumnje, da su oni podrijellom bili Romani, i to kojc izravni potomci rimskih naseljenika, koje poromanjeni

Vlachi, Olahi)

Tracani,

ili

da su

makedonskim prema sjeveru

po nosnji zvani

negdje juzno planini Balkanu u danasnjim tesalskim planinama, Otale su se sve vise sirili postali

tako

usli

u cisto slovenske

oblasti,

gdje su najprijc

onda su se vremenom — u XIV. neke skupine prije, a neke docto i poslovenili, sasvim vijeku XV, i od Srba, Arbanasa „Zakoniku" u razlikuje ih nije. Car Dusan jasno polovici XIV, viprvoj put u prvi i Grka, a u Hrvatskoj pominju se robe prenosenjem jeka (upravo 1322,). Vlasi su se bavili poglavito na konjima i mazgama (turma i turmari, u dubrovackim spomenicima planin..ponosnici") te stocarstvom provodeci nestalan zivot, Ijeti na

govorili

oba

jezika, svoj

slovenski, a

skim pasistima po katunima, a zimi blize prisojnoj obali morskoj. Proovcju vunu, izvodili su sir u pogacama (caseus vlachescus), maslac znacilo redu prvom u Stoga je ime VI ah od XIV. do XVI. vijeka ili zanimanjc dakle je ono obiljezavalo u prvom redu s t o c a r a bjese puna Vlaha socijalni polozaj, a ne tudu narodnost. Hrvatska vjerc i Like, a Zrmanje Cetine, oko narocito Gvozda, od Neretve do i

grckoistocne (Vlachi bijahu najvecim dijelom katolicke,' a tek iznimno kako se sami Hrvatih", v ..Hrvatski Vlasi" ili ..Vlasi schismatici). kako narjecjem, govorili su, otkad se pohrvatise, cakavskim nazivlju,

takoder poprimise to dokazuju njihove sacuvane isprave, a imena im (universitas hrvatske oblike,' Gdje ih je vise bilo, stvaraH su opcine knezi, ispravama: hrvatskim u zovu njihovi Valachorum), a glavari se u Lici. Godinc 1433. daruju franjevaeku crkvu sv. Ivana iznad Metka Blaz Kopeid. MiTako: Viganj Dubravcic, Toma RoScvid. Matijas Vukid, Ima viie Franko Danilovid. klouS Dobojcvic. Antun Tukovic. Ivan Hcrcndid, '

•

—

hrvalskih plemickih porodica

vlaskoga

podrijella.

154 vladiki

redu

(to

vojvode,

nijesu biskupi),

dijelili

suci

pristavi;

pravdu kao prisjednici â&#x20AC;&#x17E;vlaskoga

stola",

oni su u prvonii

naime suda, a

njihovi vojnicki zapovjednici.'

onda bijahu Drustvo se u ovo doba raspadalo na slobodne i ncslobodnc Ijude, naime na vclikase crkvene (prelati) i svjetovne (barones, magnates), nizc plemstvo (najprije servientes, onda nobiles), gradanc (cives), slobodne seljake (liberi), slobodnjake (libertini), kmetove (corobove (servi, hrv. sebri, mancipia). Prema prije za doba naloni) i

rodnih vladara samo je ta razlika, sto je u Slavoniji preoteo maha zapadnoevropski feudalizam i njegove uredbe, a sve se vecma gubilo plemensko slovensko uredenje, S tim u svezi naselise se sada u Slavoniji brojne plemicke porodice iz Ugarske, koje su mnogo pri-

srednjem vijeku na oko pokazivala toboze â&#x20AC;&#x17E;ugarski" znacaj, da se naime drzalo, e je u tjesnjoj svezi od Gvozda do Ncs Ugarskom, nego li s Hrvatskom. U Hrvatskoj retve vladala su i dalje citavim zemljistem jedino hrvatska plemena, donijele,

ta zemlja

primjera, da bi ikoji ugarski plemic dobio posjeda u njoj. Glavni rodovi velikasa i plemica u Slavoniji vec su i

nema

igdje

nam po-

ne cemo ovdje ponavljati. Isto su nam tako poznati gradani i njihovi privilegiji, dok su od podanika u d v o r n i c i sjei dili na kraljevskim posjedima, predijalisti na biskupskim i crkve-

znati,

nim, a k

ih stoga

o v

na plemickim

;

robovi

ili

sebri

nijesu toliko

obradivali zemlju svojih gospodara, koliko su im bili radnici i obrtnici; oslobodeni kmetovi, koje bi gospodari oslobodili s kakvih god zasluga, zvali su se s I o b o d n a c i. Crkva hrvatska. Kao u politickom tako je i u crkvenom obziru j

Hrvatska je citava pripadala se nalazile ove biskupije su u kojoj nadbiskupiji spljetskoj, kninska, dopiruci do Bihaca na Uni, trogirska, ninska sa zapadnom polovicom Like, Krbavska (od 1185.) s istocnom polovicom Like i sijelom u gradu Krbavi (danas Udbina'), skradinska, sibenicka (od 1298.), senjska (od 1185,), makarska (od 1330.), duvanjska

kraljevstvo

hrvatsko

bilo

rastrojeno.

hvarska (od 1185.) s juznim otocjem. Godine 1154. podigli su Mlecani nadbiskupiju u svome Zadru sa (od 1330.) sa sijelom u Lijevnu

Te Vlahe

danja od XVI.

valja razlikovati

od grckoistocnih

Srba-Vlaha

za turskoga vla-

XVII. vijeka naprijcd.

Iz Krbave (Udbine) prcneseno bi 1460. biskupsko zbog Turaka 1493. u Novi na moru. Oko 1461. bijase i ali to je pravo brzo utrnulo.

sijelo

u Modrusc, a onda sijelo biskupa,

Otocac

155

biskupima

sufraganim

bijase podiieljena

medu

tri

Slavomja opet zagrcbacku s ,os )cdnim

rapskim

krckim,

biskupijc

osorskim.

je na istok sve do Slabnc, kaptolom u Cazmi (od 1232.), a sezala koja je obuhvatala najveci dio Vocina i Pakraca, onda p e c u s k u, povucena od Iloka (ah bez njega) danasnje Slavonije sve do pravca kaptolom sv. Petra u Pozeg., i na usee Bosuta u Savu s drugim Dunava i srijemsku (od 1229.) sa sijelom u Banostoru izmedu Izuzetak cini jos i D a k o v o Save, a pecujskoj biskupiji na istok. slavonske biskupije, a onda kao sijelo bosanskoga biskupa. Sve tri kalocku. nadbiskupiju (od 1264.) pripadale su pod i bosanska a arhidjakonate, u Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene su osobite zivot u srednjem vijeku od ovi opet u zupe. Za kulturni svega dusevnoga zivota, a naposc sredista vaznosti k a p t o I i kao podmlatka. Uza to bijahu kaptoli skola za obrazovanje svecenickoga vjerodostojnosti (locus Xlll. vijeka tako zvana mjesta j

od pocetka

credibilis), vrseci

dalmatinskim razne pravne poslove, koje su u nekim

gradovima obavljali javni originale isprava,

izdavali

biljeznici

(notarii

vjerodostojne

publici).

prijepise

su cuvali

sud,elovali

kod

su takove poslove u Zagrebu, Slavoniji u Senju, a kaptoli u Spljetu, Ninu, Kninu i su biimali imanja svojih Cazmi, Pozegi i Dakovu. Osim prihoda od svatko morao desetine, koju je skupi i kaptoli dohodak od crkvene prirodninama i zivotmjama Ud u to i neplemic,

uvadanja u posjed.

Hrvatskoj

Dalmaciji

plemic ili zajedno su prihoda uzdrzavah kaptoli

vrsili

placati.

biskupom svoje skole. U stolice i u ovo doba ponajvisc Dalmaciji su se popunjavale biskupske no u XIV. vijeku veoma sc laika doticnoga grada izborom klera imenovah biskupe. narocito u slacesto zbivalo, da su pape izravno stekose kraljevi pravo povonskim biskupijama. Tek u XV. vijeku onda potvrdivah. Pored punjavanja biskupskih stohca. a pape bi ih glagohce ona se slovenske sluzbe bozje

tih

;

sve borbe

Latina

protiv

mnogo glai krbavskoj. pace ipak odrza u biskupiji senjskoj, krckoj nadb.skup.)e. podrucju spljetske golasa nalazimo ne samo po citavom po zagrebackoj. Medut.m i dalje vijeka XV. polovice nego od druge

poglavito bjegunci iz Hrvatske ovi su glagolasi u zagrebackoj biskupiji u je slovenska sluzba bozja ispred Turaka. Iz Hrvatske presadena

XIV. vijeku u neke samostane po Ceskoj

Poljskoj.

hrvatskom i mnogo pocetkom Xlll. samo St an a. Poslije starih Bcnediktinaca uze se herceg Andnja kojemu sagradi siriti po Hrvatskoj red Cistercita.

vijeka

brojno svecenstvo bilo

u kraljcvstvu

156

oko 1200. krasnu gotsku crkvu sv. Marije sa samostanom ti Topuskom, Iza njih nastanise se Dominikanci i Franjevci, narocito u juznoj Bosni, gdje im je glavna zadaca bilo suzbijanje bogoHrvatskoj milstva. Onda dodose Templari (Bozjaci) i Pavlini, Templarima darova papa svoj posjed u Vrani, ali su dobrza i sami stekli golema imanja. Kad bi taj red dokinut (1312), zapade sav imutak njegov Ivanovce Krizare (Cruciferi), pa stoga se i njihov prior prozva priorom ili vranskim. Pavlini bili su rasireni u Hrvatskoj i Slavoniji, a narocito bijahu im na glasu samostani Remete kod Zagreba i Lcpoglava u Zagorju (osnovan oko 1400.). i

Pripadnika grckoistocne vjeroispovijesti bjese sve do 1526. veoma malo u Hrvatskoj, jos najvise u Srijemu, gdje su to bili doseljeni Srbi

po imanjima porodice Brankovica, a onda u Huraskoj zemlji. Bogomili u juznu Hrvatsku, pace i u vukovsku i su se prosirili mjestimice pozesku zupaniju, dok je kroz neko vrijeme bilo u XV. vijeku u i

Srijemu

Husita.

Ustav

sudbenost.

godine 1102,

bijase ugarski kralj podHrvatska nijesu stoga cinile jedinstvenu drzavu u nutarnjoj upravi, vec je svako kraljevstvo ostalo za sebe politicka, teritorijalna i narodna jedinica. Jedino spoi dalje Ijasnja politika, kojom je ravnao samo kralj, bijase im zajednicka, a to je bio i razlog, zasto stranci nijesu vazda marili za nutarnju razliku. Krunisanje za zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga kralja obavljalo se sve do Andrije I. (II.), odnosno Bele III, (IV,), no otada bjese vazda zajednicko, samo sto su kraljevi bez sumnje izdavali zasebne zavjernice hrvatskim, a zasebne ugarskim stalezima.

jedno

hrvatsko-dalmatinski,

Kralja

samostalan kraljevske

je i

Ugarska

u Hrvatskoj zamjenjivao, kad god je to bilo mozno, kralju jednakopravan herceg (dux), redovito clan

porodice

zjom miloscu"

ali

(dei

(sin

ili

gratia),

brat kraljev). a

njega

zovu

Stoga se

â&#x20AC;&#x17E;hercesko

pise â&#x20AC;&#x17E;bo-

velicanstvo"

Herceg stolovao je obicno u Zagrebu, Kninu i na Uni, Godine svoga vladanja brojio je kao kralj, a imao je na svom sjajnom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju s kancelarom na celu, Herceg vrsio je nadalje vazna kraljevska prava u Hrvatskoj, namjestavajuci banove, sazivajuci sabore, dijeleci plemstvo za zasluge hrabromu vojniku, vodeci vojsku u rat, potvrdujuci stare kraljevske privilegije pojedinim gradovima i plemicima i kujuci svoje zasebne novce. (ducalis

maiestas).

Zadru, a docnije

u Bihacu

157

Kad

gotovo istom

hercega, onda su kraljevstvom upravljali bani U prvo vrijeme bio je samo jedan ban, no od

bilo

nijc

vlasti.

napose za Hrvatsku i je vec jedan samo ili ima Hrvatskom, juznom s bila izgubljena Dalmacija onda naslov je Taj ista. dva ili hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban, bili ili redovito su Banovi ostao u stalnoj upotrebi sve do danas. sebi ban je domaci plcmici, ili su imali posjeda u Slavoniji. Svaki plemstva banovca na saboru sam imenovao izmedu domacega zupan zagrebacki ili redovito bijase banovac (vicebanus); slavonski banovca javlja se i bana Uz kninski, krizevacki, a hrvatski zupan od plemstva, saboru na izabran samo u Slavoniji jos i pro to no tar, u Ugarkancelar cuvao pecat kraljevstva, kao sto je to cinio

Bele

III

nalazimo

(IV, )

po dva,

ih stalno

Dalmaciju, a napose za Slavoniju.

Matijasa Korvina, kad

koji je

u docnije doba bio i banov zamjenik kod sudovanja. BuHerceg ili ban sazivali su po kraljevu nalogu sab ore. razdijebilo vijeka XIII. polovice druge duci da je kraljevstvo od su se napose slavonski, a Ijeno na dvije upravne jedinice, sastajali regni Sclavoniae ili napose hrvatski sabori (generalis congregatio Dalmatiae et Croatiae), i to prvi ponajvise u Krizevcima,

skoj, a

regnorum onda u Zagrebu docnije

Cazmi, a drugi u Kninu, Ninu Topuskom i u Ripcu (kraj Bihaca).

redovito po vise dana,

plemstvo

velikasi, nize

sabora,

a dolazili i

Samo u

sabor).

hrvatski

ili

su na

zastupnici

osobito

slavonski,

ban,

svi

gradova, pa

Sabori su crkveni

sam

Predsjedao

kralj

(tako

trajali

svjetovni

dalmatinskih

vaznim priUkama

zajedno.

a u prilikama i Krizevcima, Matijas Korvin 1466.

herceg

Bihacu na Uni, a

vijecala

2igmund

(na

su oba redovito 1397.

u Krizevcima a 1481. u Zagrebu je predsjedao 1495. u Virovitici). Na ove sabore, kojima II. i Vladislav po prigodama vaznim ban siljao je kralj pocetkom XVI. vijeka u stalezima da priopce jediioga ili po dva svoja poslanika (oratores). o kojima se tada regiae), (propositiones njegove predloge i zelje v,)ecalo o saborima se ovim Na zakljucak. raspravljalo

stvarao

vo)nickih uprave, poreza. obrane kraljevstva. no ipak Slavoni)e; odnosno posala i unutarnje politike Hrvatske, bilo vnieme. narocito u starije najodlicnija je strana ovih sabora,

svemu,

sto

ticalo

dakle sudovanje. U XV. vijeku (od redovito siljati svoje zastupn.ke 1442. dal.e) poceo je slavonski sabor ili oratores na ugarske sabore (nuncii regni Sclavoniae

rjesavanje

ili

zapletenih

parnica,

pouzdanike

regni Sclavoniae). dok hrvatski sabori ne

samo da toga

nijesu cmili.

;

158

nego nijesu

na kraljev poziv

sto su slavonski saborski

bijase

sabore, povlasti

torn,

sto

prava ugarskih

sebna. Osim toga

htjeli polaziti

zastupnici drzali,

staleza,

vidimo,

stall

ugarske sabore, Razlog, polaziti ugarske

redovito

da ce ondje

za sebe

uz njih obraaiti

da su oni ondje

steci

svoja

z a-

kod

naj-

sudjelovali

znatnijih pitanja spoljasnje politike.

Slavonija i Hrvatska su se raspadalc na zupanije (comitatus). u zupanijskom uredenju vazne promjene, jer je starih nastadose Sada plemenskih zupa sve to vise nestajalo, sjedinjujuci se u zupanije po ugarskom kalupu, a zupane nije vise birao narod, nego ih je imenovao sam kralj po svojoj volji. Ovaj proces razvijao se u Slavoniji mnogo brze negoli u Hrvatskoj, gdje su se stare hrvatske plemenske I

zupe djelomicno sacuvale do XIV, vijeka. U Slavoniji bile su prije dolaska Turaka ove zupanije: glaska s obiju obala savske pritoke Ukrine pa izmedu donje Bosne, Save i Borje planine s gradom Glazom sanska s obiju obala srednje i donje Sane s gradom Kljucem; dubicka na jugu donje Une s gradom i trgom Dubicom (danasnja Bosanska Dubica); vrbaska s obiju obala donjega Vrbasa s Vrbaskim gradom (nedaleko od danasnje Banjaluke). Do XV, vijeka dosle su ove zupanije u vlast bosansku, ali su se ipak jos i pocetkom XVI, vijeka nalazile u crkvenim poslovima u biskupiji zagrebackoj (dubicki arhidjakonat), Dalje na zapadu sterala se izmedu srednje Une i

Sane (oko Grmec planine) (danas Petrovac)

;

s lijeve

zupanija

obale

Une

psetska zapocinje

gradom Psetom

zagrebacka uz nju

zupanija, sastavljena od vise bivsih plemenskih zupa^; se

zagorska

kinuta

gradom Krapinom, no krajem XV,

sjedinjena poglavito sa

varazdinskom,

vijeka

sirila

do-

a djelomicno sa

zagrebackom; najznatnija sredovjecna slavonska zupanija bila je kriz e V a c k a, takoder sjedinjena od vise manjih plemenskih zupa*, a prostirala se u XV. i pocetkom XVI, vijeka duboko u danasnju SlaKlokocem; gajska s Gaj ^Tosu:goricka s gradom Goricom, Cetinom gradom (danas Mala Kladusa u sjev, zap. Bosni); novigradska s Novigradom (danas Todorovo) gorska sa Stenicnjakom, Topuskom i .Zrinjem; podgorska okicka s gradom Okis gradom Podgorjcm nad Jastrebarskira (danas sv. Jana) cem Samoborom; sisacka; turopoljska (Campus Zagrabiensis) s Lukavcem; zagrebacka s Gracem (gornji grad Zagreb); ivanicka s gradom Ivanicem; moravedka s gradom Moravde (kraj Zagreba). Sve su ove zupe, osim Turopolja, do XV. vijeka bile sasvim ujedinjene u zagrebacku zupaniju. i

;

su:

roviScanska.

cazmanska, garicka,

garesnicka,

grdevacka,

kalnicka,

moslavacka

159

do Orahovice i Donjega Miholjca. Krizcvacka zupanija opkoljavala je sa zapadne, istocne i juzne strane zupaniju v i r o v iiicku, u XV, i XVI. vijeku samo okolis danasnjega mjesta Virovoniju, sve

viticc

dalje na istok prosti-

do Dravc. Na danasnjoj hrvatskoj zemlji

pozeska

gradom Pozegom i mjestima rale su se zupanija Zapoljem, onda vukovska sa sredistem Kutjevom, Brodom u Vukovu ili u danasnjem Vukovaru, a s mjestima: Gorjan, Das

Horvat-grad, Berkasovo, Morovic (Marot) i Ilok (Ujlak), pa konacno srijemska sa sredistem u Banostoru (Ko ili Bani monasterium) i mjestima Mitrovicom i Zemunom, Treba jos napomenuti,

kovo,

u Pecuhu) Papuka, do jos u XV. vijeku prclazeci Dravu dopirala tako da su u njoj bila mjesta Valpovo, Nasice, a gdjekad i Osijek. zupanije, tako morska XJ Hrvatskoj opet su bile mnogobrojne zupe i

baranjska

zupanija (kojoj

inace bijase

srediste

â&#x20AC;&#x201D;

sve

(Maronia) izmedu usca Neretve i Cetine, sa Omisem i Makarskom, Kacica, pa duvanja inace postojbina snaznoga hrvatskoga plemena oko 1325, u vlast dospjese ska, hlijevanjska i dlamocka ove zupanije bosansku. Dalje su zupanije bile: imotska, poljicka (od XIV. stoljeca ;

dalje, cetinska, kliska, kninska, bribirska, lucka

Krke), najveca

glavna sredovjecna

(izmedu mora, Zrmanjc s one strane Vele-

zupanija

Belgradom, ninska, licka s gradom Pociteljem, buska s Bocae gradom (kod danasnjega Kosinja), gatska s Otoccem, krbavska s Krbavskim gradom ili danasnjom Udbinom, unska s mjeLapactom Srb (od sebar), unacka s gradom Uncem, lapacka s Donjega kod Obljaju brdu danasnjem na pnlici ^radom (po svoj Ripcem, nebljuska s Nebljusima, humska s Hum-gradom bita',

sidraska

Lapca),

primorju. onda brinjska, modruska, dreznicka, senjska i vinodolska u na jugu krajevi Medutim vec u pocetku XV, vijeka racunali su se stapanjc Kupe u Hrvatsku, a ne u Slavoniju, i tako zace postepeno obiju upravnih jedinica u jednu, utvrden Srediste svake zupanije hrvatske i slavonske bijase njime ;c zupanija; citava i kojem se obicno prozvala

grad, po

tipravljao najprije

zupan a uza

vijedao cetom kraljevskih

ove tvrde gradove danstvom. No '

ili

gradscik, koji je zapo-

(castrenses,

sevientes).

ili

vremenom na

njihovu

razvise

slob,

docnije

kr.

gradovi

vec krajem XII. vijeka uzeli su kraljevi

podnozju vadijeliti

gra-

nckim

lucka. pa sidraJka. ninska XIV. vijeku sjedinile su se u luckoj zupaniji stara Bribira. kod Ostrovica bijaJc srediste bribirska; '

kaslelan

sluzbenika

nastajali su

rosi (suburbia), iz kojih se

160 velikasima citave zupanije (tako Krckim knezovima Modrus, Vinodol gatsku zupaniju, Bribirskima bribirsku, Nelipicima cetinsku), koje i tako postadose njihove gospostije (dominium, (v)ladanje), a oni njihovi :

zupanijom upravljaoz u p a n, a zamjenjivao ga je p o d z u p a n, ali od XIV, vijeka daljc bill su kraljevski gradovi u upravi kastelana (gradscika), kojima su

ne zupani, nego knezovi

ili

grofovi.

Inace

se morali pokoravati svi plemeniti i neplemeniti sluzbenici ili podanici ovih gradova. Oni, koji su bili oprosteni od te sluzbe, dakle koji su bili

pravi plemici, imali su svoje plemenske zupane (comes terrestris),

koji se

pokoravahu samo banu. Zupanijsko plemstvo sastajalo se na

predsjedao zupan, a cesto i ban. One su se upravnim poslovima, utjeravanjem poreza i u smislu kraljevskih zapovijedi, a i suodjeljenja vojnih uvodenjem skupstinc,

kojima

bavile svim zupanijskim

dovanjem. Sudbenost bijasc u glavnom ista u Hrvatskoj i u Slavoniji. Vrhovni sudac bjese herceg ili ban, kojega je zamjenjivao banovac, a u Slavoniji docnije jos i protonotar, U Slavoniji bili su za redoviti odredeni stanoviti rokovi, najprije dva puta, onda i cetiri puta u godini, i to vazda osmi dan poslije ovih blagdana: Bogojavljenja (6. Jan.), Durdeva (24. apr.), Jakovljeva (25, Jul.) i Mihajlova (29. sept.); otale su se ovi redoviti banski sudovi i zvali oktaV a 1 n i (indicia octavalia). Ovim je banskim sudovima predsjedao ban

banski sud

na saboru izabrani pismena odluka vazda prisjednici (assessores), O banskoga suda Od pod banskim pecatom, koji jc cuvao protonotar. moglo se i u Hrvatskoj i u Slavoniji prizivati na kraljevski sud, odnosno na suca na kraljevskom dvoru (iudex curiae regiae). Banski se sud u Hrvatskoj redovito sastajao u Kninu, a u Slavoniji u Krizevcima ili u Zagrebu, no nijesu rijetki primjeri, da su sam ban ili (ili

njegov zamjenik),

a uza nj

bili

prisutni

odluci se izdavala

bili su uprava zupanijski sudbeni stolovi, jeruto doba bijase u najtjesnjoj svezi sa sudovanjem. Zupanijskomu sudu stajao je na celu zupan (ili podzupan), a uza nj bili su kao prisjednici po cetiri (gdjekad i po vise ili manje) plemicka suca (indices nobilium), odabrani iz poiedinih kotara zupanije, dok su odluke zupanijskoga suda izvrsavala dva pristava (pristaldi). Jos nizi sudovi bili su u Hrvatskoj plemenski stolovi za pojedina plemena (tako za Mogorovice, Subice i druge), koja su zivjela unutar novostvorenih zupanija, s posve

banovac putovali po banovini

slicnim uredenjem kao

sto

dijelili

pravdu,

Nizi

sudovi

ga imali zupanijski sudovi,

kralj.

161

slobodnim gradovima sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac (iudex) sa svojim izabranim gradanskim prisjednicima, a visa im molba bijasc tavernikalni stol na kraljevskom dvoru/ Banovi nijesu nikad sudili u gradovima, osim ako ih je kralj za to izrijekom odredio. Podanicima su opet sudila bez priziva njihova gospoda, U Hrvatskoj se sudilo redovito po obicajnom pravu (iuxta consuetudinem regni Croatiae, ili

hrvatski

zakonima

pravda

zakon

hrvatski), a u Slavoniji jos

pisane statute,

uvoditi

Dubrovnik

Spljet

oko

vrijeme povedose se za njima

stade

1240.,

1272., Trogir 1291.,

Vinodolski zakonik

spomenik.

po ugarskim

u glavnom po uzoru mletackom,

isto

obicajima.' Primorski gradovi pocese od XIII, vijeka daljc

kaptoli

privatne gospostije

tako na-

;

1288., najstariji pravni hrvatski

svojc

sastavljali

Zadar 1305. Gotovo

zbornik

statute

;

tako

zagrebacki kanonik Ivan arhidjakon goricki sastavio (izmedu 1334, 1354.) znameniti zbornik „Statuta capituli

do danas sacuvao u

Novcarstvo

je i

Zagrabiensis", koji se sve

originalu,

Hercezi ili banovi kovali su i svoje n o V c e. Prvi je to ucinio herceg Andrija (1197 1203), a odrzalo sc to pravo sve do vladanja kraljice Marije potkraj XIV, vijeka. Novae se obicno zvao moneta banalis (banovac, banica),' a kovala ga herceska ili banska kovnica, zvana camera. Najstarija kovnica bila je u Pakracu, a onda sve do konca opstanka njezina (potkraj XIV, vijeka) u Zagrcbu (odatle denarii Zagrabienses). Kovnica davala hercegu (ili banu) velike prihode. Vrsti novca bijahu dinari, je bagatin (najsitniji novae); novci bili su kovani oboli (ili po dinara) jedino od srebra pomijesana s bakrom. Dvjesta dinara cinilo je jednu marku; cetvrtina marke zvala se ferto (odatle jos i danas fertalj), petina pensa, a osmina libra. Na nalicju banskoga novca nalazila se i

grbovi.

—

kuna u bijegu izmedu dviju sestokrakih zvijezda, to jest g r b stare Slavonije, docnije od Vladislava II. (1496) napose dopusten kraljevini polumjesec nasuprot Slavoniji. Ujedno se nalazi na nalicju jos i

Svi kr. slob, gradovi

Ugarskoj

Slavoniji

potpadali

pod dvorskojja

meSlra blagajnika (magister tavcrnicus). » .,Dc iure el consuctudine regni Hungariae et per conscquens regni Sclavoniac, quod eisdem iuribus et consuetudinibus. quibus rcgnum Hungariae utitur, gaudere ban •olet", kaic u jcdnoj sudbenoj ispravi izdanoj u Krizevcima 13. januara 1517. Juridica Petar Berislavid (Original u nadbiskupskora arhivu u Zagrebu 173.). regcstu §tampao ga Mesid u „Starinama" vol. V,. str. 172 ;

143, 2.

—

Jos

danas zovc se u Bosni

u Dalmaciji sitan

srebrni

novae banovac.

Danica. 11

;

162 zvijezdi, a to je zacijelo drcvni grb

nalaze

novca ili

kralj

niam"

ili

glave,

okrunjene

dvije

njegov sin/

Dalmacije

te natpis

â&#x20AC;&#x17E;Moneta due is

ili

Hrvatske.

mozda

kralj

oblicju

kraljica,

..Moneta regis per Sclav oper Sclavoniam", to jest kra-

novae za Hrvatsku. Tek u drugoj poloviei XV. vijeku na kolajni kralja vijeka na nekim slikama, a onda u XVI. naimc u pet redova Hrvatske grb put prvi Ludovikall. javlja se (1525) se grb Dalmaeije, dok koeaka, crvenih po pet izmjenicnih srebrnih i pecatu jos 1406. jednom to jest tri leopardskc glave, prvi put javlja na

Ijcvski

ili

herceski

placanju poreza bijase velika razlika izmedu Hrvatske Buduci da je kralj Koloman 1102. oslobodio hrvatsko

Porczi. i

Slavonije.

plemstvo od placanja zemljarine

ona

ili

kunovin

e (marturina)-, bijase

jedino slavonski porez, a iznosio je najprije 12 dinara njega su kraljevi oslobodili tecajem stoljeca mnoge

na godinu. velikase

kaptol zagrebacki citave korporacije (tako kralj Andrija I. {II.) ..lucrum camerae" zvan porez Slavonija je Uz kunovinu placala 1217.).

naime doba kovao novi novae svake je vlasnik dobio godine, kojim je valjalo izmijeniti stari, ali tako. da Bele III. (IV,) Za za tri stara dva nova komada doticnoga novea. sedam dinara pretvoren bi taj neizravni porez u stalni u iznosu od godisnji Ludovik I. pokusao je da ga dokine (1351) i da uvede (dobit kovnice).

starije

ali

koja mogu proci porez od 18 dinara od svakih vrata (porta), kroz blagajnu. a ne kraljevsku u placati natovarena kola zetve, a imali su ga provesti mogao nije kralj vise u bansku, svi plemici bez izuzetka. No i Slavoniji placala u svoje volje, jer se marturina i ..dobit komore" slavonska kovnica novca. pa dalje sve doklegod je postojala zasebna nije mogao uspjeti sa svojim Korvin Matijas toga. Ni kralj jos

poslije

mohacke poreznim reformama, pa tako je Slavonija placala sve do dukat po ili selista, bitke kunovinu, naime po 20 dinara od kmetskoga neprekidni

teski bojevi

od pet kmetskih ognjista (dimnjaka). Medutim su sobom donijeli znatnu poreznu pres Turcima u XV. vijeku ipak dace (hrv. riz. lat. taxa, contributio, ratne inaku uvcdenjem izvanredne ni pobirati bez posebne rasporezovati dica). Ali ova se daca nije mogla to samo onda, kad privole sabora ugarskoga ili slavonskoga, i i

sami odredivali, su to stalezi drzali nuznim, pace stalezi su '

Objc

Znaccnje '

tc glave se nalaze

jos nije objasnjeno.

Glcdaj gore

str.

64.

70.

cisto

kolika

ugarskom novcu kovanom u Ugarskoj.

163

u pojedinim prigodama, Ovu je izvanrednu dacu prinosila uz Slavoniju i Hrvatska, dok je nije kralj Vladislav II, od toga sasvim

ce ona

biti

da placa to jest Ugarskoj, pla^ala u dace, koja se ratne one u samo p o 1 ako dukata, pel samo fumus) (porta, selista od svakoga kmetskoga vazda dacu ratnu Ovu je se je u Ugarskoj imao placati citav dukat. samo slavonski sabor dozvoljavao, a ubirao ju je ban po zupanijskira organima (dikatorima). No dobrza bise od te dace oprostcni ne samo svi crkveni posjedi (biskupa, kaptola, samostana i zupnika), nego pleoni glavne svjetovne gospode (hercega, bana, banovca, zupana i na pao teret je sav Tako mickih sudaca), pace i pojedinih velikasa.

oprostio. All je nesto prije Slavonija stekla (1472) privilegij,

manje posjednike je

ili

njihove kmetove,

Uz ove

sve manji,

glavne

sam prihod dace postajao

dace

placale

Hrvatskoj

neke druge, tako trgovina u lukama, a tridesetina od sostrane robe na granici, Jos su vazan prihod davale mitnice naime su Kad dar". ..pocasni lane. Osim poreza morao se davati herceg bili na putu, trebalo je kralj ill zamjenici njegovi ban Slavoniji jos

gradanstvo da ih doceka i pogosti; to se zvalo z a 1 a zn i n a (descensus), a bio je jedan od najncugodnijih poreza, jer su pravo kraljevi i banovi, a narocito njihovi cinovnici, na koje se to mogli su kraljevi se, Razumije takoder proteglo, vazda bili na putu,

plerastvo

od toga oprastati ne samo pojedine velikase i plemice, nego i crkvene korporacije i kr, slob, gradove, i to budi sasvim, budi djelomicno, hranu. n. pr. ograniciti samo na konak (stan) ili samo na i

mornarica. U hrvatskoj vojsci (exercitus chroaticus) nastadose u to doba znatne promjene, Dok je ona za prvih Kolomanovih nasljednika bila plemenska kao za narodne dinastije. stali su Tako zakraljevi iz kuce Anzuvinske uvoditi strogo feudalno uredenje, ban mijenise stare plemenske cete nove velikaske ili banderiji, a

Vojska

duzai podrzavati, I crkveni dostojanstvenici koropatije) biU su takoder kao vlasnici prostranih poracije (kaptoli kr. a tako iraanja duzni podrzavati konjanickih i pjesackih ceta, plemstvo

bili

ratova postavljaju slob, gradovi; stoga i vidimo, gdje se u doba turskih se kasnije biskupi i opati na celo vojske. Pored banderija javljaju vojsci cete, koje su takoder podrzavali stalezi. Hrvatskoj i placenicke

na celu ban kao vrhovni vojvoda (capitaneus), izabran kralja napose za to od sabora, ali stalezi mogli su po privilegiju je da znali, nj za su Matijasa (1477) izabrati i koga drugoga, ako Morispraznjena. sposobniji, a narocito, ako je banska stolica bila bijase redovito

164 narica

znatno spala, otkad

Dalmacija dosla u mletacke

ruke;

imenovao posebnoga regnorum Dalmatiae et Croatiae). Radi obrane od Turaka, narocito u doba Matijasa I, Korvina, podize se jos i brodarstvo na rijekama (sajkasi, nasadi), kod kojega su sluzili poglavito doseljeni Srbi. Srediste bio im je Petrovaradin. najjaca

bila

kralja

Ludovika

hrvatskoga admirala

Gradovi

I.,

koji je

(admiratus

imali su dvojaku vrst

uprave.

Dalmatinski su gradovi

mletackom, dok i nadalje starim autonomnim zivotom po uzoru Krizevci (1252) Zagreb (1242), Varazdin (1209), gradovi slavonski su gradovi. Na kr. slob, kao njeraackora uzoru po uredeni i drugi bili zivjeli

celu uprave bijase sudac, a uza nj izabrano gradsko vijecc, koje je sebi slobodno biralo suca i zupnika i budno pazilo na gradske interesc,

narocito obrtnicke

trgovacke.

bila je nutarnja i vanjska, Slavonija je trgovala s UgarKranjskora, Hrvatskom i Bosnom, a Hrvatska i Stajerskom, skom, Dalmacija s Bosnom i Srbijom na kopnu, a s Italijom, narocito Vcnecijom po moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovacka

Trgovina

mornarica dalmatinskih gradova, dok su kopnenu trgovinu pomagali rijecni putovi i ceste. Najvaznija cesta, koja je spajala Slavoniju

kod Vaske na Dravi, naVirovitice, Varazdina, preko dovezujuci se na ugarsku cestu, Zagorja do Zagreba, a onda preko Turopolja na Kupu, Topusko, Bihac, Knin i dalje na more. Kod Topuskoga odvajala se druga cesta na s

Hrvatskom,

bila je ona, koja se pocinjala te isla

Modrus vodeci preko Brinja

Vratnika u Senj. Kako je onom prvom zvala se obicno â&#x20AC;&#x17E;vojnickom" (via

cestom redovno prolazila vojska,

Obrt unapredivali su cehovi, u koje se slozise majstori istih zanata, a kraljevi znali su im davati i raznih povlastica, samu pak trgovinu opet sajmovi, koje su kraljevi posebnim privilcgijima

exercitualis),

dopustali gradovima.

Graditcljstvo takoder se sada podize opcim blagostanjem i napretkom kulture, U Dalmaciji prevladao je vise romanski slog, a kasnije sama renesansa, a u Slavoniji gotski. Tako je u Zadru izgradena u i romanskom slogu stolna crkva sv, Stosije (u Xlll, vijeku), a u Sibeniku stolna crkva sv, Jakova u slogu rane renesanse (u XV. vijeku), dok su zagrebacka i topuska crkva (iz XIII. vijeka) bili uzori gotike. Isto se tako gojilo, a narocito u Dalmaciji, zlatarstvo, kiparstvo L slikarstvo.

— 165

Kronoloski pregled dogadaja drugoga doba.

Hrratska

Ugar.

1102.

kralj

Ostale zemlje

Koloman

okrunjen

Aleksije

Komncn 1081.— 1118.

hrv.-dalm. kraljem.

Koloman predobio dalm. gradove. Mlet. rat. Koloman umrc 1116.

1107.

1115.— 1117.

Stjepan

1124.

1167.

(II.)

— 1180.1

Ivan

Komnen

1118.-1143.

u Dalmaciji.

Bosna sa pridruzujc Ugarskoj. Emanuelova pobjeda na Tari.

oko 1137. 1150.

III.

Emanuel Komnen

1143.

— 1180.

Bizantinci vladaju u juznoj Hr-

vatskoj

Dalmaciji,

kncz modruski. Poccci feudalizma u Hrvatskoj.

1193.

Bartol,

1197.— 1203.

Hcrceg Andrija. Zadar osvojili Mlecani

1202.

pomodu

..Zlatna bula" Andrijc

1222.

Cetvrta krizarska vojna

1202.

1204.

krizara. I.

„Magna

(II.).

charta"

Engleskoj

1215. 1242.

Tatari u Hrvatskoj.

Bitka kod Mohija na §aju 1241.

1247.

Zadar se predaje Veneciji.

Pogibija Fridrika, posljednjeg Ba-

benbergovca 1246.

oko 1260.

Bela

III.

razdvojio kraljev-

(IV.)

Stajerska u vlasti ug.-hrv. kralja 1254.

stvo hrvatsko.

Rudolf HabsburSki 1273.-1291.

Bitka na Moravskom poIju 1293.

Knezovi

1301.

Andrijom

sljedni

postaju

na-

banovi hrvatski. izumrc (III.) II.

rod

Bribirski

1278.

Vedeslavom

Arpadovida.

III.

izumre rod Pfe-

myslovida 1306. 1311.

— 1313.

Ban Pavao

Bribirski ratuje s

Vc-

1310.

Luksemburgovci u Ceikoj.

1346.

Du§an postaje car

1348.

Karlo

necijom radi Zadra.

Padom bana Mladena

1322.

prestaje

hrv. nasljedno banstvo Bribir-

srpski.

skih knezova, 1346.

1347.

Zadar sc predaje Veneciji. Ludovik 1. uspostavlja kraljcvsku

liste

1355.

vlast u Hrvatskoj. j

1358.

Ludovik I. s Hrvatskom.

sjedinio

Dalmaciju

1370.

IV.

osniva sveudi-

u Pragu.

Umr'o DuSan, car srpski. Ludovik I. postaje kralj

poljski.

166

Kronoloski preglcd dogadaja drugoga doba.

Godina

Hrvatska

1377.

Tvrtko podize Bosnu na kralje-

Ostale lemlje

na Marici. Pad juzne

1371, Bitka Srbije.

Ijcvinu,

1383.

Buna Ivana od

1386.

Pogibija Karla

1386,

Pokolj kod Gorjana, zarobljcnje

Palizne.

Drackoga.

II.

kraljice Marije

1389.

Jelisavete,

privremeno uspostavlja

1394.

2igmund

1403.

Ladislav Napuljski

Bitka na Kosovu po-

lju.

kod Nikopolja.

1396. Bitka

svoju vlast u Hrvatskoj.

okrunjen

ug.-hrv. kralja u Zadru,

1409,

1415.

Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Veneciji. Ugarski upliv istisnut

Bosne,

1427, 1440.

1444.

1448.

Hrvatska gubi Omis i Poljica, Stjcpan Vukcic postajc herceg sv.

Save,

Ugarska dobiva Beograd, Prva podsada Beograda.

1444. Bitka

kod Varne.

1453,

Pad Carigrada.

1456.

Druga podsada Beograda.

1459. Srbija postaje turski pafialuk,

1463,

Propast bosanskoga kra1

c V s

1482.

Osnutak jajacke banovine. Osnutak senjske kapetanije. Gubitak Krka, Pad Hercegovine,

1493,

Bitka na Krbavskom polju.

1464. 1469. 1480.

ugovor

nasljedni

1463. Prvi

medu

MalijaSa Korvina

drika

III,

1491. Drugi nasljedni

mcdu

Vladislava

II,

iz-

Fri-

ugovor izMaksii

milijana.

1505. Ugarski

iskljucuje

sabor

sve strance od prava na ug.hrv. krunu.

1506. Treci

medu

nasljedni ugovor iz-

Vladislava

milijana,

1515.

II.

Maksi-

cetvrti

na-

sljedni ugovor.

1520.

Pogibija bana Petra Berislavica.

1525. 1526.

Krsto Frankapan opskrbio Jajce. Hrvati hoce sebi da biraju dru-

1526.

Bitka na

1521, Sulejman

gog vladara. (29. kol.

Mohackom

polju,

pogibija Ludovika II., Hrvatska bez kralja.

II.

osvojio

Beo-

grad.

1526.

Bitkom na Mohackom

polju vika

II.

Ceska

pogibijom Ludoostaju Ugarska bez kralja.

Trece doba od 1526. do 1790.

Kraljevi

kucc Habsburske

Habsbursko-

Lotarinskc. I.

Dva

kralja: Ferdinand

Ivan Zapoljski.

(1527-1564).

polju bjcsc zbor dvaiu kraljcva. Katastrofa na Mohackom krvava od tosama o sebi tek izgubljena bitka, manje kralja mladoga smrt prijeka ali prije i poslije nje likih

^^^

Ludovika

;

II.,

koji

ne ostavi zakonita potomka, ucini

prestala stranacka trvenja, osobito pogibeljnom. Uza sve to nijesu u zajedmci spas svof i pace stranke umjesto da su potrazile u slozi prosudujuci kobni ogorcenjcm svojc domovine, jos su vecim i stale jedna stranackih interesa

mohacki dan sa stajalista svojih sa svojim vodama Ivanora na drugu udarati. Narodna stranka, koja je dijelom izb)egla moZapoljskim i Stjepanom Verboczyjem najvecim samo poraz dvorske hackomu pokolju, gledala je naime u njemu inozemstvo, pa se sada svom stranke i njezine politike naslanjanja na od 1505., po ko,em snagom zalozila, da provede saborski zakljucak ugarsko-hrvatskoga pn,estoia. bjese svaki stranac iskljucen od pogibeljna dusmanina, pa Dvorska je stranka opet gledala u Turcinu ne sto tjesnje veze sa Zapadom, jc stoga jos krepcije uzela traziti obranu uspjesnu dovoljnom za smatrajuci narodnu snagu Ugra i Hrvata se mohackom pob,edom koja carevine, borbu protiv otomanske i ova je dakle, da ce oba podize do velevlasti prvoga reda. Jasno u pitan,u izbora preloma stranacka stajalista nuzno dovesti do i

novoga

kralja.

168

Kad glasovi o

su pocetkom septembra 1526.

mohackoj

katastrofi,

stigli

u Zagreb prvi pouzdani i zabuna,

zavlada u Slavoniji strah

u prvi kraj sve pomisljalo na bijeg. U taj je kobni cas narodu hrvatskomu bio pravi voda knez Krsto Frankapan, koji upravo tada stize sa svojom vojskom u Zagreb. Zivom rijeci i javnim proglasima primiri prije svega narod, a onda poslje cetu konjanika preko Drave, da pazi na kretanje Turaka, ali podjedno sazva i sabor u Koprivnicu za 23. septembra. Medutim usao je sultan Sulejman u Budira i popalivsi ga krene pocetkom oktobra preko Baca (otale Backa) i Petrovaradina lijevom obalom dunavskom natrag u Beograd i Carigrad, Uto se sastao sabor slavonskih staleza u Koprivnici, a taj jednodusno isklica Krstu Frankapana „skrbnikom i braniteljem" kraljevstva (tutor tako da

protectorque regni Sclavoniae)

izabra odaslanstvo, koje

poci u Bee nadvojvodi Ferdinandu, da se

Tada

imalo

njime sporazumije „glede

nadvojvoda, krepko

nekih potreba"

njihovih

pomagan od

udovice kraljice Marije, vec zivo pregnuo, da Hrvatsku, pa je i odredio neke svoje pouzdanike, da ugarskim i hrvatskim plemstvom. On se nadao, da

kraljcvine.

sestre

Ugarsku i stupe u dodir s ce ga kruna sv. Stjepana zapasti na osnovi starih ugovora (od 1491., 1506. i 1515.) bez ikakih poteskoca, pace i bez izbornoga sabora; no dobrza se uvjerio, da nije tako. Cesi su ga doduse iza nekih poteskoca konacno ipak jednoglasno izabrali svojim kraljem (23. okt.), ali u Ugarskoj i Hrvatskoj sa Slavonijom posle su stvari drugim putem. stece

Jer kad se saznalo, da su Turci ostavili Ugarsku, sastade se vecina ugarskih staleza, privrzenika „narodne stranke", na sabor u Stolni (11. novembra) kraljem Ivan a Z atoga na zakonski clanak stvoren na kod po1 skog dok je samo mali broj staleza „dvorske Rakoskom saboru 1505. stranke" izabrao 16. decembra u Pozunu kraljem Ferdinanda

Biograd, gdje izabra j

okruni

pozivajuci se ;

Habsburgovca.

Po primjeru ugarskom razdvoji se i kraljevstvo hrvatsko. Jos u oktobru sastao se hrvatski sabor, na koji su dosli Ferdinandovi pouzdanici Nikola Jurisic i Ivan Pichler, da vijeca o popunjenju ispraznjenja prijestola; ali su hrvatski stalezi odmah izjavih, da ce svoj izbor vezati uz ispunjenje nekih uvjeta. Stoga otpreme u Bee svojc poslanike, a kad Ferdinand prihvati njihove uvjete, sastade se ponovo

hrvatski sabor u franjevackom samostanu u Cetinu na staru godinu naslovni 1526. Prisutni biU su mnogi velikasi i plemici, uz druge :

biskup kninski

opat topuski Andrija Tuskanic,

Ivan Karlovic knez

169 Krbavski, knez Nikola Zrinski (otac sigetskoga junaka), braca Krsto i Vuk knezovi Frankapani Slunjski i Cetinski, knez Stjcpan Blagajski pa Bartol Draskovic, S Ferdinandove pak strane stigli su na sabor

kao njegovi pouzdanici (komisari) kapetani Nikola Jurisic, Ivan Pichler i Ivan Katzianer te becki prepost Pavao Oberstein. Prvo je bilo, da su oni pozvali hrvatske staleze, da se poklone Ferdinandu kao svome zakonitomu gospodaru na osnovi bastinskoga mu prava po zeni Ani Nato se stalezi odvoje od njih i „uzmu sami ispii starih ugovora. raspravljati o pravu Ferdinandovu na krunu sv. Stjepana." tivati Tek kasno uvece poslase komisarima neke drugove s porukom, da su pronasli, da Ferdinand i zena mu Ana odista imadu potrebno pravo na ugarsku krunu. Sjutradan na novu godinu (1, januara 1527.) sastade se druga sjednica, u kojoj su se pretresivali uvjeti sabranih hrvatskih staleza. Do cetiri sata popodne trajale su rasprave poglavito o torn, kakovu ce pomoc Ferdinand davati Hrvatima. Konacno se sporazumjese stalezi s opunomocenim komisarima tako, da se jc Ferdinand obavezao uzdrzavati na obranu Hrvatske 1000 konjanika i i

200 pjesaka, od kojih ce 800 konjanika biti razdijeljeno medu prisutnu gospodu. Osim toga se Ferdinand obavezao, da ce uzdrzavati ovecu potvrditi sva stara prava vojsku u Kranjskoj na obranu Hrvatske privilegije kraljevstva. Zadovoljivsi se ovim uvjetima i z a b e r u i i

hrvatski stalezi Ferdinanda

„sasvim slobodno i bez icijega utjecanja" nadvojvodu austrij(1527—1564) „kralja ceskoga i

hrvatskim kraljem.' Odmah

skoga" vjernosti

potom polozise prisegu dok se glasnici Obersteinu, Pavlu prepostu beckomu na ruke

da jave radosnu vijcst, Iz dvorane izidosc u tamosnju samostansku crkvu sv, Marije, gdje je odsluzen „Tedeum" uz zvonjavu zvona i gruvanje prangija, Izborni sabor cetinski ide u red onih krupnih dogadaja u proslosti hrvatskoga naroda, kojim se razletjese na sve strane,

•

hrvatski

izbornoj diplomi. koja se stalezi

izrijekom

nostrum

naturalem

kazu

cuva u originalu u beckom drzavnom arhivu. c g i t i m u m ct d i n a n d u m in verum,

.,F c r

tocius huius regniCroatiae rcgera

dominum,

tocius regni Croacie rcginam... felicc Annam in veram non spisi I. 51 II. 460). Ma da jc Ferdinand jos ..."(§ Hrv. sabor. c, is ominc clegimus staleii nc 16. dcccmbra izabran u Pozunu za ugarskoga kralja, ipak mu hrvatski tiec

;

daju toga naslova

nigdje

—

prcmda mu iznose citav opSirni

naslov,

—

sedmi dan poslije izbora rex". To dini jo§ vei samo ..Bohemic et naslov. ali -cetinskoga knez Nikola Zrinski, dajuci Ferdinandu citav veliki stalezi Hrvatski I.. 68.). spisi inaie samo: ..Bohemie et Croacie regi" (§isic. Sab. ugarskoga. od nezavisan izbor, slobodni svoj Oiito hoce, da sto jade istaknu Croatie

170 obziru snazam svrsava stara, a pocinje nova epoha. On je u politickom prigodama mjerodavno odizrazaj, kako je narod hrvatski u bitnim smatrajuci scbe i pitanjima, drzavopravnim u najznatnijim lucivao

narodom

svoju domovinu posebnim politickim

posebnim politickim

nezavisnim od Ugarske. Istodobno posle su u Slavoniji stvari sasvim drugim putem. Glavni biskup Simun njezini velikasi knez Krsto Frankapan i zagrebacki FerdiZapoljskoga Ivana krunisanja i izbora Erdody ostavise poslije leritorijem,

poklone se novomu â&#x20AC;&#x17E;narodnom" kralju. Taj onda imenova mjesto Krstu Frankapana hrvatskim banom, a biskupu Erdodyju obeca se povede drzavnoga kancelara. Za primjerom ove dvojice uglednika

nanda

koji najveci dio ostaloga slavonskoga plemstva, pa tako je sabor, od nedaleko Dubravi gradu biskupskom 1527. u se sastao 6. januara

primio svojim zakonitim i vec okrunjenim kraljem Cazme, izabrao Ivana (1527â&#x20AC;&#x201D;1540), pozvavsi se kod toga takoder na zakonski clanak stalezi, od 1505. No bojeci se gradanskoga rata zakljuce slavonski da ban Krsto Frankapan uznastoji sto uspjesnije oko izmirenja obaju i

protukraljeva

njihovih stranaka.

Gradanski rat

pad

Jajca,

prvi su kraj sto ga

svakako bolje

stajale

vecina Madzara

i po kralja Ivana, ne samo zato, vladarom Hrvata drzala svojim kraljem, nego i s toga, sto ga priznase kao Franjo I., papa, Francuska, Poljska i Venecija, pace neki mu, Uza je to slabila kralj francuski, obecase i pomoc protiv Ferdinanda. ne dopustajuci novca gotova Ferdinandov polozaj i velika oskudica ma da gospodi, hrvatskoj mu, da ispuni zadanih obecanja ugarskoj i zapadnu uz zemlje nije imao u svojoj vlasti vise od uzanoga komada te gotovo citavu Pozunom i Sopronom gradovima s granicu ugarsku da Hrvatsku od kranjske mede do Klisa. Sasvim je dakle prirodno, mnogi ostavljati poceli Ferdinanda su u takim nepovoljnim prilikama gubernator dotadasnji ugarski i slavonski privrzenici, tako

stvari

njegovi

je odrzati vranskoga priorata Ivan Tahi, a samo uz teske zrtve uspjelo nanovo imenova u vjernosti Franju Batthyanyja, koga kralj Ferdinand protiv Ivanova bana Krste Fran(9, marta 1527.) hrvatskim banom prinuka Ferdinanda na odlucan Ivana kapana. Napredovanje kralja provali iznenada korak. Znajuci za nespremnost i nemarnost Ivanovu u Ugarsku. 1527. u augustu s jakom njemackom i ceskom vojskom brzo osvojeni, a Glavni gradovi Buditn i Stolni Biograd budu lako i

na uzmak najprije Poljsku. U istou Erdelj. a onda poslije ponovnih poraza na bijeg u

sam

kralj

Ivan kod Tokaja potucen.

To ga

prisili

171

je ali

§to

Slavoniji, vrijeme vojevao ban Krsto Frankapan za svoga kralja u onoga dana, kad je Ivan bio potuccn kod Tokaja, umre od ranc, septembra). Poraz ju je zadobio podsjedajuci varazdinski grad (27,

smrt bana Krste Frankapana znatno oslabise Ivanovu stranku oktobra) u Slavoniji i Ugarskoj. Slavonsko plemstvo prizna nato (vec 6, Ugarska ga na saboru u Krizevcima Ferdinanda svojim kraljem, a sama okruni 3, novembra na saboru u Stolnom Biogradu.

tokajski

Ovim

lakse, se gradanskim ratom najbolje okoristisc Turci, a to stim

od one u Cetinu kod izbora obecane pomocne vojske Ferdinandu Ferdinandove. Hrvati odmah uocise pogibao pa stoga poruce bi isneka aprila 1527.), Cetinu (28. u sabora ponovnoga sto nije bilo nista

sa svoga

kupio svoju ostavili:

rijec,

papa

im Mlecani

on jedina nada, buduci da su ih svi braca u Slavoniji. „Neka znade vase ve-

jer

— kako se ne moze naci (zabiljezeno), licanstvo — kaze sabor hrvatski

m r t n asega posljednjega kralja srecne uspomene, Zvonimira, slobodne se volje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, a poslije toga vascmu velicanstv u."' No poruka cstade bezuspjesna, pa tako

bi ikoji vladar silom

jer

p o

koncem marta) Obrovac na Zrmanji, Udbinu (u konacno krajem 1527. ili odmah pocetkom 1528. Jajce

Turci zauzese aprilu),

zavladao Hrvatskom,

(jos

druge do Klisa. Banjaluku te provalise s jedne strane do Senja, a s u vlast tursku, primorja) pade Lika s Krbavom (bez podgorskoga

Sada

prekinuta. cime bi sveza izmedu sjeverne i juzne Hrvatske Klis na jugu, koji je branio Petar Kruzic, kapetan senjski, glavne straze. na sjeveru i Bihac na istoku odrzase se kao

Samo

Senj

FerdiSavez kralja Ivana sa sultanom Sulcjmanom. Uspjcsi ostavljcn Onako nandovi i gubitak prijestola porazise kralja Ivana. nista uciniti, da mogao sam nije drzave prognan iz sredisla svoje i

bojati, da povrati izgubljeni prijesto, a pored toga bilo se korist. svoju upotrijebiti ove prilike jos u vecoj mjeri u

bavili su se '

vec u to doba mislju, da zauzmu

iina: Hrvati stupaju sasvim saraostalno

u dodir 16.

porti

Ugarsku, a samo

cuva se u Becu u driavnom Original ove saborske adrcse kralju Ferdinandu cctinskoga izbornoga Sabor. spisi I. 99). Gornje rijeci tumac su

arhivu (Gl. Sisic.

ili

cijelu

ce Turci

bastinikom krune

da uz madzarski narod.

decembra

1526.)

kao

Ugarske) ne tice izravno

izljev i

s v.

Prema tome njih.

slobodno po svojoj volp (kao nekoc 1102.) uz Ugarsku e pa n a. a nijesu inace vezam

oni

da se pozunski izbor (od madzarskoga naroda (.1. kral.evme

drie.

slobodne volje

172

na posredovanje Venecije i Francuske sultan je odgodio provedenjc svojc osnove na bolja vremena. Te su drzave doduse Sulejmana poticale, da napadne na Ferdinanda, ali nijesu htjele da Ugarska sasvim padne pod tursku vlast. Stoga jc posao tajni poslanik velikoga vezira Ibrahima k Ivanu Zapoljskomu i nagovori ga, da izmoli tursku pomoc. Odluka se kralja bjegunca doduse protivila tradicijama, no da sebi spase prijesto, ucinio je taj sudbonosni korak, Kad je dakle njegov poslanik Poljak Jerolim Laski dosao (krajem 1527.) u Carigrad predlozio misao o savezu, nasao je tlo vec pripravno. Krajem i januara 1528. izjavi potom sultan Sulejman u svecanoj audienciji Jerolimu Laskomu, da ce pomoci kralju Ivanu i prepustiti mu Ugarsku bez ikake protuusluge. Savez sa sultanom odista je brzo oteo Ferdinandu plodove njegovih uspjeha, jer protiv golemih ratnih priprava sultanovih jedva je mogao da naoruza nekoliko tisuca momaka. Tako su i ugarski i slavonski privrzenici Ferdinandovi izgubili vjeru u njcgovu srecu. Sada se dakle prijatelji Ivanovi uzese opet smjelo prikupIjati, a narocito otkad je sultan, predavsi Budim s krunom sv. Stjepana kralju Ivanu (u septembru 1529.)f posao pod Bee i podsjeo ga. No jurisi se turski izjalovise na hrabrom otporu beckoga gradanstva i posade pa tako se sultan morao vratiti natrag (u oktobru 1529,). Istodobno bjesnio je gradanski rat i u Slavoniji, gdje je po smrti Krste Frankapana postao vodom Ivanove stranke zagrebacki biskup oimun Erdody, Na proljece 1529. ovladala je stranka Ivana Zapoljskoga gotovo citavom Slavonijom, pa stoga je Ferdinand poslao u pomoc svojim privrzenicima ovecu cetu kranjskih konjanika i spanjolskih ;

pjesaka.

grad

sama

Ivanove

njih je Ijuto

stolna crkva

â&#x20AC;&#x17E;njemacke"

ill

postradao Zagreb,

to Kaptol,

biskupski

Stjepana za borba izmedu â&#x20AC;&#x17E;turske" ill Ferdinandove stranke. No konacno ipak

sv,

nadjaca Ivanova stranka, nasto kralj Ivan imenova biskupa Simuna Erdodyja hrvatskim banom, a takim ga priznade i slavonski sabor, kad se (pocetkom 1530.) sastao u Krizevcima. Iza ponovnih krvavih

sukoba slavonsko plemstvo utanaci (u oktobru 1530,) â&#x20AC;&#x17E;slogu i savez" i ucini tako samo po svojoj odluci kraj gradanskom ratu. Novi yojni pohod sultanov. Nikola Jurisic. Pozega i Klis. Medutim su kusali izmiriti oba kralja, no vijecanja ne dovedose do rezultata, jer se nijedan od njih ne htjede da odrece krune. Nato povede Sulejman (Ijeti 1532.) trecu vojnu na Ugarsku s namjerora, da dopre do Beca i da ga zauzme, Ali naum njegov sprijeci hrabri Hrvat Nikola Jurisic, zadrzavsi golemu tursku vojsku

173

pod Kisegom (nedalcko od Szombathelya u zapadnoj Ugarskoj). Podsadu zapoceo je (u augustu) veliki vezir Ibrahim, jer se Jurisic nc htjede predati sa svojom malom posadom (oko 700 momaka). Kad se poslije 25 dana pokazase svi turski jurisi uzaludni, upusti se u sultanovo ime u pregovore s Jurisicem, Na licnom sastanku u Ibrahimovu cadoru javi mu veliki vezir, da mu sultan â&#x20AC;&#x17E;poklanja" grad Kiseg, a nato bi smjesteno pred gradskim zidom vezir

veliki

na zidovima istaknuta turska zastava. Kad su da mu se grad toboze predao, zapovjedi dobio je Jurisic od natrag (30. aug.) Za nagradu krene vojsci da cast baruna.' Ali na podignut bi Ferdinanda grad Kiseg i podjedno vec upadc dosao, sultan nije krenuo natrag istim putom, kojim je preko istocne Stajerske u Slavoniju kod Vinice nedaleko od Drave. nekoliko Turaka

potom

dojavili

sultanu,

Odavle posao je pored Varazdina do Rasinje, gdje se turska vojska podijelila u dva dijela: sultan pode preko Koprivnice i Virovitice Podravinom, a veliki vezir preko Krizevaca i Cazme Posavinom; kod Beograda sastadose se oba odreda puna plijena i roblja. To sultan na celu vojske prosao je je jedini put, sto

hrvatskom zemljom,

izuzevsi dasto Srijem

istocne slavonske

Gorjana na istok racunale kao strane, Ferdinand uz pomoc brata cara skupi Uto turska â&#x20AC;&#x17E;carska zemlja". Karla V. kod Beca oko 100.000 vojske; ali po odlasku sultanovu ne poduze s njome nista, vec i opet pokusa, da kako tako utanaci sa koje

sultanom

vec

sada

kraljem Ivanom mir.

kotrajna primirja sklopljena

(Ijeti

povoljni se izgledi poslije krat-

1533.)

Turcima

duljega prego-

varanja s kraljem Ivanom opet razbise, nasto Turci provale s jedne strane u danasnju Slavoniju i zauzmu (15. jan. 1537.) Pozegu, a

druge u Hrvatsku, gdje su osvojili Klis (12. marta 1537.) Tom prigodom pogibe hrabri mu branitelj Petar Kruzic. SKlisom pade ubrzo citava juzna Hrvatska (danas Dalmacija do Nes

retve) r

u k

osim mietackih primorskih gradova

turske

Vclikovaradinski mir. Ivana. Ovo haracenje tursko, a narocito pad Pozege

Katziancrova vojna

Smrt kralja Klisa, veoma

je bilo se bolno dojmi Hrvatske i Slavonije. Stoga i nije cudo, sto svejedno. je mu da govorilo, javno je koje dosta nizega plemstva, pokloniti tko mu jc gospodar, da li Ivan ili Ferdinand, jer ce se

u Kisegu sahranjen

u zupnoj crkvi Nikola Jurisii

1543.).

174

onomu, koji ce ga uistinu pomagati. No obaju gradova dubok dojam, pa se zato

na Ferdinanda ucini pad pozuri, da pritece Hrva-

Da pridigne tima u pomoc bojeci se agitacije Ivanovc medu njima. vojskoklonule duhove, a narocito u Slavoniji, imenova vrhovnim vodom protiv Turaka svoga generala Ivana Katzianera i nalozi mu, kao cilj od Tuistaknuto osvojenjc Osijeka i zbog stala vojska se jer raka. No ova se vojna svrsila nesrecno, ono, oskudice hrane razbjegavati, a konacno su Turci kod Gorjana jos uoci katasto je ostalo, ametice porazili, dok je sam Katzianer G o rpobjegao. sramotno 1537.) oktobra 10. na 9, strofe (nocu od danasu vlast turska utvrdila janskim se porazom njoj Slavoniji. Neuspjela Katzianerova vojna osobito uzbuni Hrvatsku i Slavoniju, pa stoga bjese Ferdinandu prvi posao, da je imenovao vrhovnim zapovjednikom u Slavoniji Nikolu Jurisica, dok Katzianera, kad je preda nj dosao, da se opravda, bacio u tam-

sto prije s

povjerenom vojskom zapocne vojnu, oslobodenje istocnc

kojoj

Slavonije

Pored toga jos je imenovao dva bana, Petra Keglevica (1537â&#x20AC;&#x201D;1542) i Tomu Nadasdyja (1537â&#x20AC;&#x201D;1540), koji sazovu sabor zabau Krizevce (6. Jan. 1538.), gdje se sabrano plemstvo ozbiljno uspjelo je zatvorenom genevilo pitanjem zemaljske obrane. Medutim i pobjeci u Susjedgrad. Kad tamnice becke iz umaci ralu Katzianeru njim tjeralicu i obeca veliku novje to Ferdinand saznao, izdade za Katzianer canu nagradu onomu, tko bi ga ili ziva ili mrtva uhvatio. No od narocito primljen, ne samo da se nije trebao bojati, vec bi dobro Gvozhrvatskoga plemstva, s kojim je obdrzavao tajne sastanke u njegovo Rovarenje Ivanu. k prede da ga, danskom nagovarajuci

nicu.

doskora veoma ozbiljno, a narocito otkad je stao traziti se nikako ne veze s Turcima. Premda su banovi upeli sve sile, ipak smaknuti dade ne uzmogose docepati Katzianera, dok ga konacno

postalo

Nikola Zrinski u Kostajnici (u oktobru 1539.) Medutim je Ferdinand pod dojmom Katzianerove nesrecne vojne takoder zazelio pregnuo, da se sto prije nagodi s Ivanom, koji se poljskoga kralja kcerkom mira. On se naime odlucio ozeniti Izabelom Ferdinand ne ga Zigmunda I., a taj mu je ne htjede da dade, dok Karla V. sklopprizna kraljem. I tako bi konacno posredovanjem cara kojim Ferdinand priIjen u Velikora Varadinu mir (24. febr. 1538.), vladanje u onom samostalno i naslov znade Ivanu kraljevski dok se lyan rukama, njegovim dijelu Ugarske, koji je tada bio u Ivanovoj je Po odrece citave Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom.

175 smrti opet imao njegov dio Ugarske pripasti Ferdinandu, a osim toga imao je ovaj mir ostati stroga tajna. Brzo potom (18. jula 1540.) umre

Ivana Zigmunda, koji se rodio malo dana pred tim. Na samrti prencsc sada Ivan sva svoja kraljevska prava na malodobnoga sina, komu stavi skrbnikom uz zenu Izabelu Hrvata kralj Ivan ostavivsi sina

Jurja Utisenica,

biskupa velikovaradinskoga."

Ferdinand viada sam. Smrcu

kralja

Ivana ostade Ferdinand

doduse jedinim okrunjenim ugarsko-hrvatskim kraljem, no vlasti svoje Juraj Utisenic dao je odmah nije mogao prosiriti kako se bio nadao. no svecanom ukopu kralja Ivana na Rakoskom polju po sabranom

plemstvu proglasiti kraljem mladoga Ivana 2igmunda, stavivsi budimski dvor dao ga podjedno pod tursku zastitu. Ovim je cinom od udovice krazatrazio ovaj je kad Ferdinandu, najjasniji odgovor ne preostade Sada mir. velikovaradinski Ijice Izabele, da se ispuni izazvao sultime je ali Ferdinandu, nego da silom ostvari svoje pravo, tana Sulejmana na

cetvrtu ugarsku

vojnu(1541]. Sultan htjede njome

Ugarska njegova, jer da ju je Stigavsi dakle u Budim 1526.). Mohacu na sablji osvojio (naime i Tise pa od Budima do jezera Blatnoga proglasi svu zemlju izmedu Srijemom, turskim pasa Save, to jest i danasnju istocnu Slavoniju Ivanu Zigmundu u salukom, dok je Zatisje i Erdelj predao mladom Pozunom upravu; Ferdinandu pak ostade samo zapadna Ugarska s Slavonije. sredovjecne i Hrvatske ostaci te kao glavnim gradom,

da na

ostvari

davnu svoju

tvrdnju, da je

se sada raspade ostavina k r a na tri dijela (krajem augusta 1541.). Izabela

Tako

L udo

v ik a

II.

morala sa sinom koji postade Budim, glavnim savjetnikom Jurjem Utisenicem ostaviti i povuce u Erdelj, srediste pase â&#x20AC;&#x17E;od tri tuga" (= konjska repa), te se je

odsada postade zasebnim politickim teritorijem. zivot kroz vise njem se odsada odigravao nezavisni ugarski narodni (sve do 1690.). turskim protektoratom decenija, ali ipak pod vrhovnim na petu Sulejman Poslije dvije godine (1543) posao je sultan hrvatskih danasnjih ugarsku vojnu, za koje padose u njegove rukc od

koji

Pecuh, Stolni mjesta Valpovo, Orahovica, Pakrac, a od ugarskih sandzakatc Biograd i Ostrogon. Razdijelivsi svu osvojenu zemlju u se odrzati mogud Ne Carigrad. (vojna okruzja) vrati se natrag u

ÂŤiao

Krki (blizu Sibenika). Docnije Jural Utisenic rodio se 1482. u Kamiecu na biskup. Kral)u Ivanu Zau pavlinski red te postade 1534. velikovaradinski

poljjtkomu bje$e nada svc vjeran

odan.

176 protiv goleme turske

nom

mir

sklopi

ili

petgodisnjega

Ferdinand uze sada

sile,

nastojati,

da sa sulta-

bar podulje primirje, Tako je doslo (1547) do primirja, kojim se Ferdinand obavezao na pla-

canje godisnjega „dara" u iznosu od 30.000 dukata, a inace pridrza

neposrednoj

vlasti u Ugarskoj i osnova daljima, Ferdinand je konacno poslije dvadesetgodisnjega ratovanja spasao za sebe i svoj rod u prvom redu dostojanstvo ugarsko-hrvatskoga kralja, a onda i ostatke Ugarske i Hrvatske od potpune propasti, Ali erdeljski zaplepogibe Juraj Utisenic (1551), taj „najumniji drzavnik taji, za kojih ugarski svih vremena", kako ga nazivlju moderni madzarski pisci, izazvase i opet omanje sukobe s Turcima. Za njih izgubi Hrvatska Viroviticu (pocetkom 1552,), Cazmu (u augustu 1552,) i Kostajnicu (u julu 1556.), Unatoc produzenu primirju na ranijoj osnovi (1552) ostadose svi gradovi u turskoj vlasti, pace u Cazmi osnovan je nov

sve

ono,

sto

Ovim

Hrvatskoj.

bilo

njegovoj

primirjem, koje postade

sandzakat.

bojeva bijase banom hrvatskim (1542—1556), koji primi od Ferdinanda u ime odstete za zaostalu placu za vojsku kao i za viteska djela citavo Medumurje (12, marta 1546,), pa tako se sada premjesti teziste ove porodice iz Zrinja u Cakovac. Kad se odrece banstva, povjeri

doba

posljednjih turskih

tih

Nikola Zrinski

kralj poslije

nekoga vremena

Petar Erdody

postao

sljednji zasebni hrvatski

si g e

(1557

t s

— 1567),

k u kapetaniju, dok za

kojega se

banom

sastade

po-

sabor u Stenicnjaku (u julu 1558,).

Ferdinand dobro znao, da su Ceska, Ugarska i Hrvatska s austrijskim nasljednim zemljama njegovim stupile jedino u personalnu uniju, ipak je jednako tezio, kako bi sve te zemlje centralizirao i tako s vremenom od personalne unije ucinio realnu, Koristeci se jadnim prilikama za neprekidnih turskih ratova pokusa ponajprije parlamentarizmom, Ferdinand naime zatrazi od svake kraIjevine

zemlje,

o poslovima

poslje

zajednickoga

koji ce raspravljati

neke zastupnike, interesa.

se namisao ipak

Ugri ni Hrvati ne htjedose vijecati o svojim poslovima zemlje, Opazivsi to uvede Ferdinand uspjesno neke

izjalovi, jer ni

izvan

svoje

centralne

dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrath), tajno vijece (Geheimrath), dvorska kancelarija (Hofkanzlei) i dvorska komora (Hofkammer). Ovi su uredi, urede na svom beckora

sastavljeni poglavito

glede vojnickih

od Nijemaca,

dvoru.

stavljali kralju

financijalnih posala,

bijahu

predloge,

vremenom

narocito

dobivali

sve

177

vece znamenovanje

vlast

na veliko nezadovoljstvo Madzara

Hrvata.

Ferdinand I. umr'o je 25. jula 1564. Po njegovoj smrti razdijele mu sinovi u smislu oporuke drzavu izmedu sebe. Najstariji sin Hrvati okrunise svojim kraljem aks imil jan, koga Madzari jos za zivota Ferdinandova (8, sept. 1563.), dobije Cesku, Ugarsku,

Hrvatsku

Austrije

obje

Becom

;

Ferdinand

Stajersku, Korusku, Kranjsku, Goricu, Trst

Tirol,

Karlo

Istru s Rijekom.

II.

Maksimilijan (1564â&#x20AC;&#x201D;1576).

Maksimilijan stupio trideset

sedam

na prijesto kaozreomuz; tada rau je bilo Nijemci pozdravisc ga Madzari

godina.

Hrvati

velikim veseljem i puni pouzdanja, da ce udovoljiti njihovim zeljama. njegova Ali dobrza se pokazalo, da je pravi nasljednik svoga oca. Za becke izmedu se naime vladanja zapoce borba za zastitu ustava centralne vlade s jedne, a staleza hrvatskih i ugarskih s druge strane.

Nikola Zrinski i podsada Sigcta. Cim je Maksimilijan sjeo na prijesto, pokusa da se nagodi s Ivanom Zigmundom Zapoljskim. No buduci da se erdeljski knez nikako ne htjede da odrece ugarskohrvatskoga kraljevskoga naslova, brzo se pregovori razbise, pace oni onobijahu povodom novomu turskomu ratu. Taj je samo olaksalo

dobno tursko shvacanje, da je smrcu Ferdinandovom utrnulo tek nedavno (1562) utanaceno pfimirje. I tako se odluci Sulejman u 75. godini ga na sestu svoju ugarsku vojnu s namjerom, da osvoji Bee. Na tu Sokolovic. vezir veliki je vojnu najvise podstrekavao i Uoci toga velikoga rata Turci su provalill (Ijeti 1565.) u Hrvatsku

Mehmed

Krupu na Uni, koju je s malom sakom Hrvata branio M aje tija Bakic; no kod Obreske (nedaleko od Ivanica) potukao ih Maksimilijan ban Petar Erdody do nogu. Zbog toga uzvisi ga kralj porodica. na nasljednu grofovsku cast. To je prva hrvatska ugarska

osvojili

koja

dobila

taj

naslov

(11.

maju slijedece godine velikim vezirom Mehmcdom

oktobra 1565).

pode sam sultan Sulejman s mnostvom topova. Presavsi Sokolovicem na vojnu sa 150.000 Ijudi 300 sredinom jula kod Osijeka preko Drave, skrene s 90.000 Ijudi Pecuha), gdje je kao kapetan zatopova na S g e t (izmedu Barca iz Sigeta povijedao bivsi ban Nikola Zrinski. On se cesce

(1566)

178 inace bjese u u turske strane oko Blatnoga jczera, a i ga sultan stoga dusmanin njezin; citavoj Turskoj poznat kao krvni je Nikola Zrinski saznao jos taj put tesko kazniti. Medutim zalijetao

naumi

opskrbi Siget hranom dolaska Sulejmanova sto ga ceka, pa zato ponajvise saraih cetu hrabru sebe oruzjem, a onda sakupi oko u tvrdoj momaka) 2.500 oko nesto malo Madzara (ukupno

prije i

Hrvata

uz'

dok mu ne stigne nakani, da ce pod gradom zabaviti sultana, odmah pocetkom pomoc'od kralja Maksimilijana, da ga oslobodi. Sultan uze vanjski grad biti iz i augusta 1566. opkoli Siget sa svih strana vec za nekoliko dana morao Zrinski se topova tolikom zcstinom, da obecana

koji jc vodio opepovuci u nutarnji grad. Sada ponudi veliki vezir, ako mu predade u, k v u H r v a t s racije pod Sigetom, Nikoli c i t a Potom uzese Turci jurisati grad; no Zrinski to s prezirom odbije. provalama nanese im znatnih grad, ali ih Zrinski suzbije, pace smjelim gradske zidine potkopati ce da Turci, Zbog toga odluce se steta.

lagumom

tako provaliti u grad.

odista,

kad im

uspjelo razvaliti

preostade, nego birati izmedu glavni dio gradskih zidina, Zrinskomu ne provali on na kukavne predaje i junacke smrti. Dne 7. septembra kao â&#x20AC;&#x17E;novi Leonida". Ali celu preostale posade iz grada i pogibe nije vise docekao, jer radosne vijesti o padu Sigeta sultan Sulejman njegovu znao jc Smrt umr'o, je jos 4. septembra u svom cadoru se s pravom, da bojeci Mehmed Sokolovic vjesto zatajiti, veliki vezir

cinom spase Mehmed ce se sva turska vojska razbjezati. Tim lukavim brzoga tatarina Sokolovic slavu i snagu carstva poslavsi podjedno kao novoga papozdravi prvi ga da tastu, u, svome sultanicu S e I i no uza sve to, Evropu; svu Nikole Zrinskoga zadivi

disaha. Junastvo

kazati, da tim casom pocinje sto su Turci zauzeli Siget, ipak se smije njihova sve dotle golema najprije lagano, a onda sve to brze padati Odmah poslije odsnaga: oni su dosli do zenita svoje srece i mod. no ono bjese primirju, o pregovore Maksimilijan Turaka zapoce

laska

godina uz utanaceno tek 17, februara 1568. u Drenopolju na osam Zapoljskoga, Zigmunda Ivana tivjete jos od godine 1547. To prinudi On se odrece (1570) Maksimilijanom, s ugovarati stao da je i on erdeljskoga", a kraljevskoga naslova zadrzavsi samo onaj â&#x20AC;&#x17E;vojvode Erdeljcima dopustiti, Maksimilijan se obaveza, da ce po njegovoj smrti Zapoljski umre vec Mladi vojvodu. da sebi slobodno izaberu novoga njegov. rod slijedece godine (1571), a s njime izumre i ErMaksimilijan i hrvatski stalezi. PosUje smrti bana Pctra

dodyja

(26, aprila 1567.)

imenova

kralj Maksimilijan

dva bana, biskupa

179

zagrebackoga

JurjaDraskovica

Slunjskoga,

zajednicki

koje

Franju Frankapana

hrvatsko-slavonski sabor

sep-

(21.

radosno pozdravi. Ali nove su banovc s neznatna sijelom u Pozunu) (sa komora ugarska je dace slavonske prihoda od hrvatskoga privjlegije dosadasnje svjetovala kralja, da dokine neke plemstva, to jest, da i krajevi preko Kupe (tada zvani Hrvatska)

iembra

veoma svecano

1567.)

cekali teski zadaci

kusnje na sve strane. Nezadovoljna

ma da ih je od toga oslobodio jos kralj da unatoc starim pravima i obicajima placaju plemicki suci, kao <liku u Slavoniji banovac, protonotar, podzupani i oprosteni porez upotrebljavao 1544. od 1 kaptol zagrebacki, koji je preostaci krizei tako a za gradnju i utvrdenje nove utvrde Siska pred povjerenici vacke zupanije. Medutim kad stupise Maksimilijanovi hrvatsko-slavonski sabor s ovim kraljevim predlozima, stalezi ih odplacaju ratnu dacu (dica),

Vladislav

II.

;

a isto tako

;

bise

pozivom na svoje stare

kljucke

(articuli),

privilegije

stvore u torn smislu za-

koje poslase Maksimilijanu u Bee

molbom, da

opet ugarska komora kralja, da tih zakljupotvrdi. Sada svjetova e n caka ne potvrdi. pace da ih prema njezinu predlogu p r o m potajnim poslje u Zagreb. Zbog toga zavlada i ovako promijenjene napetost izmedu kralja hrvatskih staleza, komore ugarske djelovanjem konacno stalezi ipak djelomicno udovoljc ali koja potraja vise godina, zemlje, kraljevim predlozima. Pored toga jos je banove zaokupila obrana (Hrvatske kraljevina â&#x20AC;&#x17E;granice kojoj se posvetise toHkim marom, da su kako kaze o njima sabor hrvatski Slavonije) sacuvaH netaknute i i

â&#x20AC;&#x201D;

banovanja nijedan kastel niti ma koju nei da nijesu za svoga odrzali." znatnu tvrdinju dopustili osvojiti Turcima, vec su sve najbolje T r agrad upravu u Draskovic ban Za nagradu i priznanje dobi ovoj darovao zauvijek Rudolf koscan (1569), koji je docnije kralj umr'o nenadano Slunjski (1585). No mladi je Frankapan 1572.

porodici

decembra 1572. u Varazdinu) na najvecu tugu kraljevslva hrvatOdsada baskoga; s njime je izumrlo koljeno Slunjskih Frankapana.

(2.

novao je biskup Juraj Draskovic sam kroz dvije godine. nova, Seljacka buna. Starim se nevoljama na Krajini pridruzi oko krajevima u buna kadno bukne pocetkom 1573. seljacka Taj su kobni dogadaj izazvali u prvom redu lakom, a i susjedgradski vlasteHn Franjo T a h i, covjek silovit, ohol nadbiskup onda bijedni zivot seljaka, o kojima izvijesti ostrogonski Maksimilijana, da ,.s njima u Hrvatskoj gore

Susjedgrada

Antun Vrancic

Stubice.

kralja

postapaju gospoda. nego

marvom". No ustanak

nije

naglo buknuo,

;

180

da im tuzbe ne pomazu, a nasiljima „izdahrvatski ih je sabor proglasio zbog opiranja Tahovim iskazima na njihovim Prema oruzja. latise se domovine", oni

kad su potlaceni

jer tek

scljaci

vidjeli,

jicania

sudu

poslije

ugusene bune

seljaci

su se

za dokinuce opcu vojnu duznost na obranu domoviae

jednakost", dakle

stalesku

placanje poreza

digli „za opcu slobodu i feudalizma, onda „za opce

snodokinuce carina i mitnica u korist trgovine i prometa", koji su Taka pravicu", staru „Za bilo je im Geslo more. vali navrnuti na „Da smo gorecc u istrazi jedan od voda (Ivan Svrac iz Pusce) u Zagrebu vladu k u r s c a spodu pobijedili, osnovali bismo posebnu za cubrinuli ovdje bismo sami pobirali poreze i dace, pa se i sami ostadose vanje granica (od provala turskih)". Kralju Maksimilijanu :

ne htjedose nikomu drugomu sluziti. Srediste seljacke Stubicanin „vlade" bjcse Stubica, gdje je sjedio kao vrhovni sudac a Brdovcanin 1 1 i zapovijedao Matija Gubec, dok je cetama Grevremena. G r e g o r i c, covjek vjest vojnickim poslovima onoga Erdodyjeve goric zamisli najprije pobuniti i pridruziti svojim cetama

vjerni, ali inace

kmetove u Jastrebarskom i Cesargradu (na Sutli), onda zumberacke Uskoke le susjednc kranjske i stajerske seljake, pa konacno s tom cijelom silom udariti na Zagreb i ondje gospodi diktirati mir. Stoga je najali ga plemprije upao (pocetkom februara 1573.) u juznu Stajersku, mnogi stajerski stvo poslije nekoliko dana, ma da mu se pridruzise

ametom potuce

seljaci,

uhvacen

na bijegu

rasprsi

cetu

(8.

februara).

stavljen pred sud u Becu, a

Sam

Gregoric

onda u Zagrebu

Medulim pozove ban Juraj Draskovic cjelokupno plemstvo drugi na oruzje, koje pod vodstvom banovca Gaspara Alapica potuce Toplica (9. fedio seljaka pod Matijom Gubcem nedaleko Stubickih budi uhvabruara). U tim je bojevima mnogo seljaka budi poginulo pogubljen.

docnije smaknuto. Matiju Gubca, koga obijedise, da se toboze poslije proglasio ..seljackim kraljem", stize sada strasna sudbina

ceno

;

razbijeodsude bjese na Markovu trgu u Zagrebu najprije mucen „kruzeljeznom Ijenim kljestima, a onda ga krvnik okruni uzarenom da kralja, nom". Odmah poslije svladane bune zamoli ban Draskovic podudara s mojim ga rijesi sluzbe, „jer vidim, da se ta sluzba ne za uhvacenc sezauzimao se on pace zvanjem" (t. j. biskupskim), ljake,

ali

samo

malim uspjehom, Jos krajem

iste

proklinjala"

godine umr'o je kao zacetnika

Franjo Tahi, koga je „citava Slavonija bune (tota Sclavonia maledicit Tahio). da su Bitka kod Budackoga. Seljacka je buna navela Turke,

183 sve zesce provaljivati u Hrvatsku, a narocito susjedni hanjalucki Ferhad-pasa. I sabor hrvatski i sam ban Draskovic, koga Maksimilijan cinili ne htjede da rijesi banske casti ni na ponovne njegove molbe, stali

na obranu domovinc. No teski se polozai ne je Maksimilijan imenovao kao drugoga bana promiient ni Gaspara Alapica (krajem 1574.). jer je Ferhat-pasa udario jos navala kao na Bihac na Uni, koji se iednako drzao protiv nebroienih Jajce. nekoc kao otok, sasvim odiieljen od Hrvatske, dakle onako, su sve sto su

mogli

onda, kad

gradu, krene mu carski general Herb art Ali mu pasa pode ususret i potuce ga kod pnmoc. u Auersperg Radonje i Korane, pace sam general sastavaka Budackoga nedaleko od nemilo kosnu zaglavi u torn boju (22. septembra 1575.). Ovai se poraz

Da pomogne ugrozenom

kralia Maksimiliiana, ali prije

nego

stogod

mogao da

uradi,

umre

sin Rudolf, jos za zivota (12. oktobra 1576.). a naslijedi ga najstariji okrunjen za ugarsko-hrvatskoga kralja. t25. septembra 1572.)

Rudolf (1576â&#x20AC;&#x201D;1608).

poccci vladanja. Kad je sjco na prijestolje, je osam imao je Rudolf vec pune 24 godine. Kao mladic boravio gdje je Spaniji. u Filipa 11, godina na dvoru svoga rodaka kralja Znacaj kraljcv

smisla i razumipostao ne samo gorljiv katolik, vec i stekao mnogo onovremenu astrologiju jevania za znanost i umjetnost, a najpace za ali Inace bjese mucaljiv, pun spanjolske dostojanstvenosti, i alkemiju. mclankolican, sto se vremenom preobrazi u tesku du-

uza to plah dan nepoÂ§evnu bolest. S tim u svezi Rudolf postajase od dana u po smjer i posljedica kobnih vjerljiviji i neodlucniji, sto je sve imalo na povukao se razvitak njegova vladanja. Odmah u pocetku sasvim i

starina i umjetpraski dvor Hradcanc. koji pretvori u rijedak muzej Hrvatskoj politicke poslove u Ugarskoj nina. prepustivsi upravne i

Tako se zgodi. da "bratu Ernstu, a vojnicke stricu Karlu Stajerskomu. Rudolfa u Pragu, kralja gospodara: le Hrvatska tada imala zapravo tri Gracu. u Hadvojvodu Ernsta u Becu i nadvojvodu Karla Juraj DrasJos pod kraj Maksimilijanova vladanja zatraze banovi kovic

Caspar Alapic

svoj

otpust,

poglavito

razloga,

Sto

nijesu

troskova oko obranc imali dovoljnih novcanih sredstava za pokrice daljc i domovinc; no Rudolf ih pozva, da do konacnoga rjcscnja

182

vode banske poslove. Kraj takih je prilika razumljivo, da su turska Slavonijc. napredovanja sve to vecma umanjivala teritorij Hrvatske obuhvagrane, najnize na spao Rudolfovo Tako je ovaj bas u doba Dravc granice, kranjsko-stajerske tajuci mali kus zcmljc izmedu mora, Kapele Kupe Durdevca, pa Cazme i Save nesto nize Siska, onda planine. Da se zaustavi tursko napredovanje, uredena bi sada nastoi

janjem nadvojvode Karla Vojna Krajina. Postanak Vojne Krajinc. Neprekidne i nenadane najezde Turaka iz bosanskoga pasaluka ne samo u Hrvatsku i Slavoniju, nego u nasljedne austrijske zemlje, kao Istru, Korusku, Stajersku i duboko i

Kranjsku, prinudise Hrvate

njihove susjede, da urede duz granice

stalnu vojsku, smjestenu po raznim kraljevskim vima. Tu su vojsku osim kralja imali o svom

gospodskim gradotrosku

uzdrzavati

vlasnici pojedinih gradova (tako knezovi Blagajski, Krbavski, Zrinski no zbog propasti i nesigurnosti imanja njihovih te i Frankapani) pace sc s time skopcane oskudice novca oni toga nijesu mogli ciniti, nevolja jos povecala, otkad je narod hrvatski stao jatomice bjezati i seliti iz krajeva bib Turcima pokorenih, bilo pogranicnih, Znamo, da se Ferdinand jos kao austrijski nadvojvoda, a za zivota kralja Ludovika 11. starao oko obrane hrvatske Krajine, jer je dobro znao, da ;

svoje zemlje; pace kranjski su stalezi izrijekom izjavili, i da je bolje braniti se od Turaka u tudoj zemlji, nego li u svojoj. Skrb se Ferdinandova uvecala izborom njegovim za hrvatskoga kralja, jer se tom prigodom obavezao, da ce uzdrzavati ovecu vojsku za obranu kraljevine Hrvatske. Iz kraljeve obvezc i brige nutarnjo-

tako brani

austrijskih staleza razvi se Vojna Krajina. Medutim u prvi

mah

njavali

samo

likaskih

Ta su

zaseban

Krajina jos nije bila

ceta,

teritorij,

krajiski vojnici, sastavljeni djelomicno

onda placenika

se vojnicka

nego su je saciod hrvatskih ve-

Ferdinandovih austrijskih podanika.

odjeljenja dijelila

kapetanije,

koje su izdr-

zavali poglavito stajerski, koruski, kranjski i istarski stalezi, a zapovijedao im je nutarnjo-austrijski general, Oko polovice XVI, vijeka

vec se razlikuju dvije Krajine: slavonska izmedu Drave i Kupe, sastavljena od kapetanija koprivnicke, krizevacke i ivanicke, pa hrvatska izmedu Kupe i mora, koju su sacinjavale kapetanije hrastovicka, ogulinska, bihacka

senjska, Ali

pravi zivot na Krajini

Rudolf (25. februara 1578.) predao stajerskomu nadvojvodi Karlu podvrgavsi sabor hrvatski morali su mu se sve zapovjednike; pace i ban

zace se tek onda, kad ju

u neposrednu upravu

je kralj

stricu,

183 rjescnje kralja Rudolfa nijc pokoravati u vojnickim poslovima. No ipak ali s obzirom na veliku nevolju bilo po cudi hrvatskim stalezima, na jula 1578. u Zagrebu), da ga prima izjavi hrvatski sabor (15.

(Karlo) mora s gouz dodatak, â&#x20AC;&#x17E;da prejasni nadvojvoda go)iti, da se sporazum takav Slavonije spodinom banom Hrvatske ler se protivno", kraljevstva slobodi ne dogodi stogod ncpodobno i kapetanu kojemu podvrci drugomu nas gospodin ban nc ce nikako slobode." Odmah potom vjekovite nase i protiv ugleda banskoga vojnu protiv bosanskih Turaka ah odluci sc nadvojvoda Karlo na zcmaljski kapetan Juraj Khcvcnhuller voisku koju su vodili koruski n n a do m (1578-1583), porazi Ferhad-

znanje,

ali

;

snovimbanomKrstom U pasa. Posljedica te

nesrecne vojne

bijase,

da se o b K u p u, a

mbe

n a

B.hac ,os rukama kao osamljen otok u turskom je i dalje ostao u hrvatskim da se ima na obranu preostale moru. Sada odredi nadvojvoda Karlo, su stalezi hijeh, da se ona Hrvatske sagraditi jaka tvrdava. Hrvatski nadvojvodini su savjetmci podigne bhze Sisku na donjoj Kupi; no Korane i Mreznice uz zgodnije mjesto kut izmedu usca

niia trajno

pomakla od Une na

jedini

izabraU kao

je zemljiste. koje )e pnpadalo Kupu. Od knezova Zrinskih otkupljeno 1579. zapocelo zidanje grada gradu Dubovcu. a onda se 13. jula devet stotma Karlovca'; znacajno je. da je u temelje stavljeno stalno Kra,ma hrvatska dobila je turskih lubanja. Izgradnjom Karlovca slaza generala je Varazdin bio sijelo sijelo za svoga generala. dok na stvarati kraj XVI. vi,eka vonsku Krajinu. Tako se dakle uze pod zemljistu nov p o 1 t c k t e r t o r ,,. ^ u-

hrvatskom zet ispod banske vlasti

sabor

napadati hrvatsku

Erdody. Izgradnja Karlovca u prvi opet stanu turskim provalama no dobrza Turci Turopolja. Tome pak ban zemlju do Pokuplja

Krsto Ungnad

mogao pomoci.

Banovi Krsto Ungnad ic

cas ucinila kraj

Tomo

;

njegov poloza) posta,ao iz u zestoku opreku ne samo dana u dan sve tezi. buduci da je dosao gradom Zagrebom. kojega je gradamma i s s nekim veHkasima, nego kral]. nego i kapetan, znao dobaciti, da on ,.nije samo njihov ban casnicima i vojs nekim krajiskim Doskora je dosao ban u sukob tako da mu je sav ugled pao. U lakim nije

jer je

svoje banske vojske. imenova kral) konacno zahvali na.banskoj casti. a nato prilikama se

vodama

Hrvati ioÂ§

lat. Carlostadium. nadvoivodinu prozvan je grad Karlsladt. Karlovcem. tada (potkraj XVI. vijcka) nazivahu

cast

ali

184

Rudolf

banom njegova

zeta

godisnjega

Tomu Erdodyja

(1583â&#x20AC;&#x201D;1595) na veliku radost hrvatskih staleza. Glavna briga bjesc njemu obrana domovine, jer uza sve to, sto je kralj Rudolf od roka do roka produzivao primirje s Turcima, bojcvi na hrvatskoj i slavonskoj Krajini nijesu nikad prestali. Vec u oktobru 1584, potukao je mladi ban ovecu cetu kod Slunja, a onda kod Ivanica (6. decembra 1586.). Koliko su te pobjede ohrabrile klonule Hrvate, toliko su im zadavali brige karlovacki general i njemacke krajiske ccte. General naime ne htjede da se pokorava ni banu ni saboru, pace je sebi i

da smije suditi hrvatskim plemicima, zatvarajuci im imanja, dok su njemacki vojnici takoder narod Sabor globili i mucili, jer nijesu dobivali redovito place iz Graca. se hrvatski tuzio zbog toga kralju i nadvojvodi u Gracu, ali sve to nije nista pomagalo. Skoro potom umre (10. jula 1590.) nadvojvoda Karlo, nasto je uprava Krajine presla na njegova sina Ferdinanda (docnijega kralja). Kako je nadvojvoda bio jos malodoban, zamjenjivali su ga prvih godina kao regenti nadvojvoda Ernst (do 1593.) i nadvojvoda Maksimilijan (do 1596.), braca kralja Rudolfa. Bojcvi oko Siska. Upravo tada dosao je na celo bosanskomu pasaluku (osnovanu u septembru 1580.) ratoborni Hasan Pridouzeo

prisvajati pravo,

otimajuci

e V

licni

upinjao sve

Mozda po

prijatelj

sile,

velikoga vezira Arbanasa Sinan-pase, koji

da se prekine

njegovoj

zelji

kraljem Rudolfom utanaceno primirje.

provali u augustu 1591. Hasan- pasa sve do

no vec iza cetiri dana vrati se suzbijen natrag. Odmah potom krene za njim ban Toma Erdody te torn prilikom zauze svoj djedovski grad Moslavinu pase ipak vise nije mogao stici. Za osvetu popali Hasan jos iste godine sav kraj oko Bozjakovine i Vrbovca, a onda zauzme grad Ripac na Uni nedaleko od Bihaca. Uto se sastade hrvatski sabor (5. januara 1592.), na kojem je stvoren zamasan zakljucak o sveopcem zemaljskom ustanku (insurekcija) na obranu doSiska,

;

movine

o dovozu hrane vojsci, jer su

Hasana sigurno

ocekivali

proljece. I odista, pasa se dize u aprilu s namjerom, da negdje u blizini Siska, koji je grad svakako htio da osvoji, uhvati neku cvrstu tocku za podlogu svojih daljih ratnih pothvata u Hrvatskoj. Take nastade utvrda P e t r i n a nedaleko Kupe na istoimenom potoku. Odmah poslije toga vrati se natrag i podsjedne B i h a c, koji mu se deveti dan predade (9, juna 1592), a s njime i posljednji bedem Hrvatske na jugu. Odsada tekla je obrambena linija od Ogulina kroz Karlovac uz Kupu do Siska. PosHje pada Bihaca Hasan-pasa podsjedne j

185

po drugi put Sisak, koji je branio s malom posadom Hrvata zagrebacki kanonik Mikac s dva druga. No pretrpivsi goleme gubitke pasa opet morao ostaviti Sisak, ali je na povratku dao poharati jc dobrza Okica (u julu 1592,), Tako se primace Turopolja do zemlju svu ocekivali pasu, pa zato se ban sabor opet kojc su godina 1593., pomoci od kralja nadvojspremise na sto jaci otpor, zatrazivsi jos vode Ernsta. U junu dosao je Hasan s jakom vojskom pod Sisak, a sa zeljora, da nakon pada toga grada udari na Zagreb tako konacno osvoji preostatke Slavonije, Ali gradu dohrle u pomoc ban Toma stajerski pukovnik Erdody, karlovacki general Andrija Auerspcrg Ernsta) nadvojvode s nckih 5000 koRupreht Eggenberg (poslan od njanika i pjcsaka i potuku 22, juna 1593, ametom tursku vojsku na poljani izmedu rijeke Kupe i Odre, Sam Hasan-pasa s dva sultanova rodaka i vise turskih odlicnika zaglavi, Sav krscanski svijet uzradova §iljuci banu glas o toj slavnoj pobjedi, izdajuci o njoj prigodne spise ne samo u dogadaj je znamenit sisacka cestitke i darove, Bitka sisackoga tvrdoga zidinama u opcoj povijesti: pod hrvatskoj, nego grada nasao je islam svoju krajnju sjeverozapadnu granicu prema doba koje nikad nije prekoracio. Njome prestaje pomalo Italiji, hrvatske stoljetne defenzive (od 1493.), a pocinje malo po malo ofenziva. i

Veliki turski rat (1593—1606). Kad je stigao u Carigrad glas o sisackom porazu, uzbuni se sav narod, podjarivan ponajvise od velikoga vezira Sinan-pase, pa tako navijesti sultan Murat III. kralju Rudolfu rat, Taj cetrnaestgodisnji rat, koji je za Hrvate zapravo trajao sesnacst godina (jos od 1591.), vodio se u Ugarskoj i Hrvatskoj; no ipak bjese Ugarska glavno bojiste, a Hrvatska sporedno. premda su se

tude odigravali krupni dogadaji,

tih

napose istaknuti kojom je sva zemlja na valja

septembra 1595.), oslobodena od turskih provala; ali je zato porazom karlovackoga generala Jurja Lenkovica pod Klisom (krajem maja 1596.) isceznula svaka nada, da bi se dalo s uspjehom provaliti pobjedu kod Petrinje sjeveru

Kupe

(22,

zauvijek

» boka u bosanski pasaluk. Medutim odrece se banske casti Toma Erdody s razloga, sto nije uredno dobivao banske place za uzdrzavanjc vojske

sto su stranci postajali u

Hrvatskoj

vojskovode.

Kad

hrvatskom je ban iznio ove razloge pred skupljenim stalezima na saboru (15. maja 1595,), obrate se oni na nadvojvodu Maksimilijana imenovao s molbom, da bi poradio kod kralja Rudolfa, e bi sto prije ratovanju; vjesta sinova", novog bana izmedu ..domacih (hrvatskih) kao „)er ako stalezi ne budu imali bana, neka znade va§a jasnost

;

186

pokoravati ni stvar najizvjesniju, da se oni ne ce u rat, pa izlaziti tude narodnosti, niti ce s njime

domovinom

poginuli

;

oni ce

jednomu generalu makar svi zajedno

najskrajnije poduzeti,

se u torn pogledu okrnji sloboda".'

Nato imenova

prijc

nego im

Rudolf banima Ivana Draskovica

kralj

zagrebackoga biskupa Gaspara Stankovackoga i godine umr'o, ostao je sam Ivan ali kako je bolesni biskup jos iste Draskovic (1596â&#x20AC;&#x201D;1607). Za njegova je banovanja konacno poslije na uscu rijeke Zitve u dugih pregovaranja uglavljen s Turcima mir 1606. Isprava se novembra Dunav (nedaleko od Komaroma) dne 11. svaka clanaka, kojima se utanacuje. da ce

sastoji

sedamnaest

nadalje imala su prestranka zadrzati ono, sto u taj cas posjeduje zemljiste, a obje ce stranke kazniti stati pljackanja i provale na tude tome pokorile koone dobrovoljne i hajducke cete, koje se ne bi danka, vec godisnjega placati vise car ili kralj ne ce ;

;

nacno Mir na uscu Zitve jednom zauvijek darovati sultanu 200.000 dukata. sultan ravnopravni. i prvi je mir, u kojem su kralj ugarsko-hrvatski godme (od pukose lanci tributarne podloznosti, sto su ih svake

Sada

1547.) zvekecuci vukli kraljevi poslanici.

kad su sultanu

donosili tako

s turske zvane ..darove" sada je prvi put izdana s poposlamci Rudollovi strane, a ne nametnuta, jer nakon sto su

dolicna isprava

;

mocu tumaca

proucili

onda ga tek potpisase i oprejasan znak, da je turska prevlast suz-

turski original,

mise pecatima.Taj mir prvi je bita i da pocinje postepeno padati.

Jos pod kraj velikoga turskoga rata ugarskoga buknu u Ugarskoj opasna buna. Uzroci bili su krsenje razmazemljom se jos toga ustava i postupak njemackih ceta, no pored sto torn, u odrazavalo hase i vjerske raspre. Krsenje se ustava na se da becka centralna vlada nikako nije dopustala (jos od 1531.),

Buna Stjcpana Bocskaya.

saboru izborom popuni palatinsko mjesto, a onda je Ugre poslove, narocito uplitanje njemackih kraljevih savjetnika u ugarske i u medunastale raspre opet u vojnicke i financijalne. Vjerske su yremena od Jos sobnoj nesnosljivosti izmedu katolika i protestanata. pripadnika Ferdinanda I. naime naslo se u sjevernoj Ugarskoj dosta medu plemreformacije, a njihov je broj neprestano rastao, poglavito izazivalo

Original u

kr.

ratnom arhivu u Becu

nam

status

banum non

alterius extcrnac natihabucrint. pro re certissima sua sercnitas credat. illos nullius

patria nequc ad publicum bellum. etiam si omnes cum hac in parte ipsorum libcrtatc antequam quaevis. extrema pcribunt, priventur, tentaturos." Si sic, Sab. spisi IV (u Stampi]).

onis

general!

parituros.

cxituros,

187

Dobrza je protestantizam stao znaciti ncsto narodno, u opreci spram katolicizma, toboze kao nesto manje patriotskoga, Buduci da je Rudolf jos od mladosti bio gorljiv protivnik

stvom

u gradovima.

protcstantizma, nije ga bilo tesko nagovoriti na razne odredbc protiv ugarskih pripadnika ove vjere a taj je postupak dosao do vrhunca, kad je kralj svojevoljno (â&#x20AC;&#x17E;motu proprio deque regiae suae po;

dodao ugarskim saborskim clancima od februara 1604. jos i XXIL, kojim je ne samo odbio sve molbe ugarskih protestanata, a potvrdio sve odredbe izdane u prilog kalolickoj crkvi od odredio, da se oni, koji bi na saboru sv. Stjepana kralja, nego kao pokretaci nemira novotarija kazimadu iznijeli vjerska pitanja, buna pod vods^vom niti, Nato plane u Ugarskoj i u Erdelju otvorena protestantskoga plemica Stjepana Bocskaya, koga privrzenici

testatis plcnitudine")

inace clanovi ugarskoga sabora, izaberu knezom Ugarske. Bocskay stupi umah u svezu s Turcima, pa tako se odsada imao dvor borili na dvije strane. Podjedno pozove novoizabrani knez Hrvate, da ga priznadu svojim vladarom, ali ga oni odbise, pace hrvatski je sabor odusevljeno primio (u Zagrebu 5. jula 1604.) kraljcv clanak XXII. na znanje, zakljucivsi, da se iz Hrvatske imadu izbaciti je svi krivovjerci (universi haeretici). Skrb oko toga pak povjerio Bocskayev pode toga Zbog Bratulicu. Simunu biskupu zagrebackomu

njegovi,

vojskovoda Grgur Nemeth prema Hrvatskoj, no ban Ivan Draskovic stalezi odluce mu se na Dravi oprijeti; a kad se Nemeth okani nai padaja na Hrvatsku, presao je ban Dravu i kod Kormenda zajedno pokazivao s kraljevskim cetama razbije Bocskayevu vojsku, Medutim Stoga bune. opasne ove spram nehaj potpuni Rudolf je bolesni kralj su dosla braca njegova u Prag i prinude ga, da je vojnicke i civilne poslove ugarske i hrvatske prepustio bratu nadvojvodi Matiji. Taj

pak znajuci, da se ne moze uspjesno oprijeti obadvjema dusmanima, Bocskayu Turcima, odmah se upusti s Bocskayem u pregovore utanaci u Becu mir (23. juna 1606.), kojim bise uredeni ugarski vjerski i poslovi sve do 1848. Beckim mirom bjese odredeno, da plemstvo solum) Hungariae regni gradani u Ugarskoj samoj (infra ambitum i

mogu slobodno

ispovijedati

vjeru

koju hoce, to

jest

obje

konfesije

postadose ravnopravne, dok je clanak XXII. od 1604. brisan. Nadalje ugarski saje podijeljena opcena amnestija i obecano, da ce buduci i raspravijati Matija nadvojvoda onda ce kojim ber birati palatina, s odlucivati o ugarskim poslovima i

;

vojnicki zapovjednici u Ugarskoj

vrhovni blagajnik, dostojanstvenici i

Hrvatskoj smiju

mogu da budu

188 obzira na vjeru, Konacno hi utanaceno, Erdclj i neke susjedne ugarske zuknez pridrzaje kao Bocskay da potpisao je konacno i kralj Runeckanja dugoga panije. Tek poslije

jedino domaci plemici bez

potpisan mir, poslan

dolf ovaj mir. Jos prije negoli je

nacrt njegov

hrvatskim stalezima. Sabor hrvatski (u Zagrebu od 10. aprila 1606.) u glavnom je prihvatio njegove tocke, jedino se strogo ogradio protiv slobodc vjeroispovijedanja, pace izrazio zelju, da ostane u kreposti Rudolfov clanak XXII. od 1604. Pored toga jos je izrijekom naglasio, neka bi kralj udesio, da â&#x20AC;&#x17E;odsada u buduce podjeljuje sluzbe i vrhovne

kapetanije

u Slavoniji

(= generalate)

vjernim svojira domacim sinovima,

Hrvatskoj

banu da

dobro zasluznim

se povrati stara

puna

stoji na celu kraljevstvu i Krajinama". sabora u toliko uvazen, da hrvatskoga Kako smo mirom ogranicena samo beckim ostala je sloboda vjeroispovijedanja na Ugarsku. Nesto kasnije sankcionirao je kralj Rudolf zakljucak hrvatskoga sabora o iskljucivom priznanju katolicke vjere unutar

vlast

od Drave do mora vidjeli,

zahtjev

Slavonije (16, Jan. 1608.), nasto bi on proglasen i m. Tako je kraljevstvo hrvatsko dobilo svoj zan o k o na saboru oprecan ugarskomu. skroz sebni vjerski zakon,

granica Hrvatske z a

IV.

Matijas

II.,

Ferdinand

II.

Ferdinand

III,

(1608â&#x20AC;&#x201D;1657).

Rudolf i Matijas II. U doba, kad je nadvojvoda Matija pregovarao s Bocskajem i Turcima o miru, bijase dusevno stanje njegova brata Rudolfa vec veoma nepovoljno. Zivuci samotno i odijeljen od u Pragu na Hradcanima i zanimajuci se jedino astroloskim gatanjem i alkemistickiro pokusima ne samo da je potpuno zanemanjima rivao drzavne poslove, nego nije ni dopustao, da mu itko s mu kad dode preda nj, pace ni braca njegova. Tako se zgodi, da Rudolf, potvrdu, donijese spise o sklopljenom miru s Bocskajem Turcima na svada zestoka plane toga Zbog potpisati, htjede ne dulje vremena

svijeta

njih

hrvatske staleze prikad se Matiji uz ugarske u Cesku i prisili vojskom s druzise i ceski i austrijski, ude Matija juna 1608.), da mu brata ugovorom u praskom predgradu Libenu (24. bi preda vladanje u Austriji, Moravskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj. Nato kao Matijas IL (1608-1619) u Pozunu okrunjen (19. novembra)

medu oba

brata, a

189 ugarsko-hrvatskim kraljem, Vec poslije tri godine prisili kralj Matijas brata, da se je odrekao ceske krunc, a kad Rudolf umre (20. januara 1612,), postade Matijas jos i njemacko-rimskim carem.

Borba hrvatskih staleza za Krajinu. Mirom na uscu 2itve u Dunav, drzali su hrvatski stalezi, da je hrvatsko-slavonska Krajina postala izlisnom, ili, ako bi se bas morala uzdrzati, da se povrati materi zemlji i pod vrhovnu vlast bansku. Ali nadvojvoda Ferdinand u Gracu o tome ne samo da nije nista htio da cuje, vec je uzeo nastojati, kako bi i preostalu gradansku Hrvatsku i Slavoniju, a narocito poslije najavljena odstupa bana Ivana Draskovica na hrvatskom saboru (u Zagrebu 10. aprila 1606.), podvrgao svojim krajiskim generalima i kapetanima. Protiv toga dignu se hrvatski stalezi. Jos prije krunisanja Matijaseva na pozunskom saboru sastade se hrvatski sabor (u Zagrebu pocetkom septembra 1608.), da izabere svoje poslanike,

da im dade upute (instructiones), sto imadu U tim uputama trazi hrvatski sabor, da se a narocito iz Varazdina, kao sijela gradova, hrvatskih svih

koji ce poci

u Pozun

traziti

od novoga

imadu

kralja.

svi

zupanijskoga, uklooiti

inostrani

vojnicki zapovjedaici

ino-

strane cete, a banu da se opet povrati starodrevna potpuna vlast od Drave do mora. No buduci da su neke nutarnjo-austrijske pokrajine novcanim sredstvima podupirale Krajinu, radi cega bjese nadvojvodama podijeljena neka vlast u krajiskoj vojnickoj upravi, drzao je sabor hrvatski, da se u tom pitanju kralj Matijas ima sporazumjeti casnicka mjesta imadu s nadvojvodom Ferdinandom, Ispraznjena pak se bezuvjetno popuaiti

domacim zasluznim sinovima,

jer hrvatski

nego da bi unapredak njima gosposluzbu kod njih izvrsavali na stetu najmanju dovali tudinci je zelje hrvatskoga sabora, prihvatio II. Matijas njihove slobode." Kralj 1614), ali (1608 Erdodyja pace imenovao banom omiljeloga Tomu veliko na starom pri uza sve obecanje ipak ostade na Krajini sve uporno nezadovoljstvo hrvatskoga plemstva. Razlog tomu bjese opiranje nadvojvode Ferdinaada, pa tako ostadosc bezuspjesna sva poslanstva hrvatskoga sabora i u Grac i u Pozun; pace nasao se i

stalezi ..odluciU radije umrijeti, ili

â&#x20AC;&#x201D;

kod toga igrao vaznu ulogu. S tim u svezi izjavise hrvatski stalezi na saboru (u Zagrebu 20. aprila 1610.), da doduse znadu, â&#x20AC;&#x17E;da bi kralj (Matijas II.) htio da ispuni njihovu zelju, ali ima osujetio netko, tko pravi zapreka, odgovarajuci kralja od toga, pa je aU â&#x20AC;&#x17E;ako se taki uspjehe hrvatskih poslanstava u Pozunu i Gracu" netko,

tko

;

rusitelj

opcenih slobostina pronade,

dici ce se

javno u saboru svega

190 kraljcvstva na

sake svih staleza

veoma

se pouzdano, no

redova".'

Tko

je to bio,

tadanji slavonski

vjerojatno

ne zna

general barun Matijas obra-

Sigismund Trautmansdorf. Medutim kolikogod je kralj ih je ozlodovao Hrvate imenovanjem Tome Erdodyja banom, toliko poradi instalirati svecano na saboru voljilo, sto bana nije nikako dao Stoga se sabor tuzio potajn'oga djelovanja krajiskih njemack^h casnika. vazda bezuspjesno. ali poslanstva, mu siljao i u vise navrata kralju

novembra Nato se Toma Erdody odrcce na saboru (u Zagrebu 27. do imezemlje upravu pridrza 1614.) po drugi put banske casti, a pocetkom zgodi se novanja novoga bana samo na molbe staleza. To LudThuroczy Benedikt stolicu bansku na dodje 1615., kad ali bez baninstaliran, odmah doduse bjese koji breski (1615-1616), cetu. Novi ban umre vec derlja- i place za bansku (kraljevsku) imeaova kralj Nikolu nato a slijedece godine (9. novembra 1616.), FrankopanaTrzackoga (1616-1622), koji bi uveden u doje banovanja konacno stojanstvo bansko 6. decembra 1616. Za njegova zamrseno uskocko pitanje. Uskoci. Poslijc pada Bosne (1463)

rijeseno

Hercegovine (1482) potrazi zakona), koji ne htjede da onaj dio pucanstva (poglavito katolickoga Slavoniji, Ti bjei Hrvatskoj susjednoj u se pokori Turcinu, utocista prebegi", a u „pribegi, obicno stranama gunci zovu se u slavonskim i Morlaki. Martolozi Vlasi, juznohrvatskim „uskoci" (od uskociti), ali i se iz koja ona, najpoznatija je Bilo je vise uskockih skupina, no tvrdave Klisa kod Bosne i Hercegovine stala oko 1530. skupljati oko Kruzic - pod Petar kapetan senjski tamosnji primio gdje ih jc Spljeta,

—

u sluzbu kao vojnike. Iz Klisa zalijeupravu pripadao Klis cesce u susjedne turske krajeve, pa tali su se potom Uskoci sve se je i zbilo (12. marta zato Turci i pregnuse, da osvoje grad, sto naimc u srediste one kape1537.). Sada se Uskoci presele u Senj, vrcmenom prosiri ime uskocko tanije, pod koju su pripadali, i tako se Rjecine do usca Zrmanje na od kapetanije na sve vojnike senjske Polozaj Senja s gorounutrasnjosti. primorju i do Brinja i Otocca u

ciju je

vitim zaledem

communium

regni comitiis. t

e n

zcm arhivu u Zagrebu:

libertatum

destructor

cuvenom burom

..Ideo

comperta

jest takav,

unanimi statutum est voto.

rei

veritate

eluxerit

publicis

manusomniumstatuumctordinuminipsumimmit-

r." •

Banderij. to jest svileni barjak. predavao vrhovne v o n i c k e vlasti u Hrvatskoj. •

znak

otocnim proceljem

Original u kr.

talis

kod imenovania

kral)

u banu u

191

morske ni s kopnene strane nije lako osvojiti. U taj par (1537) bjese Senj pod zapovjednistvom Ijubljanskoga ratnoga vijeca, sijelo istoimene kapctanije a docnije (od 1564.) gradackoga dvora, u hrvatskoj Krajini. Prema tome dakle postadose Uskoci vojnici na hrvatskoj Krajini te su sa svojim potomcima sacinjavali kroz vise od osamdeset godina gradsku posadu. Ova se dijelila na cetiri kumpauskocke. No malo po malo nije, kojima stajahu na celu v o v o d e

da ga

pridruzilo se koji

macije,

ovim Uskocima i mnostvo bjegunaca iz mletacke Dalcesto umakose kazni. Stoga Uskoci nijesu jedna jedin-

stvena etnicka skupina, jer je u njoj bilo pored preteznoga broja Hrvata katolika, onda pravoslavnih Srba jos i nesto Talijana (zvani ventu-

Uskoci bijahu veoma smiona celjad, oboruzana puskom i sjekirom, svakojake oskudice a kadikad i handzarom. Bili su podobni podnositi kako u Velekutic svaki znan bijase im muke. Pored toga dobro i ali ta je placu, mjesecnu bitu, tako" i po otocju. Imali su dobivati

rini).

obicno izostajala.

se eto silom prilika zgodi, da

Tako

Uskoci morali prehranjivati plijenomioti-

su se

senjska ne rodi bas nicim. Buduci da se na hrvatskoj Krajini neprekidno ratovalo s Turcima, Uskoci su ponajrakopnom u turskoj dije sebi trazili hrane kod njih, i to na dva puta

mac

n o m,

jer okolica

tada bila najvecim dijelom vjecnoga sve do gradskih zidina u vlasti turskoj. Razumije se, zbog u torn da padalo, urn na ni nije nikomu Krajini na rata â&#x20AC;&#x17E;maloga"

Lici

morem u

danasnjoj Dalmaciji, koja

Venccija, kadgod pace pomagala ih je njezina zemljista preko da im, je bila u ratu s Turcima, dopustajuci mir (1540), ucinila prelaze na tursko. Ali kad je Venecija s Turskom Uskoka, porta je uzela energicno traziti od republike, da ne pomaze moru. Da izbjegnu koji su redovito plijenili turske lade na Jadranskom robu na svojim tursku voziti Mlecani potom prikorima porte, uzese od njih zahtijevajuci Mlecane, ladama ali Uskoci nato zaustavljahu

prijeci

Uskoke,

;

Sulejman Veneciji, da ce on, jer Mlecani nijesu podobni da odrze red u Jadranskom moru, onamo tursko vlasnistvo. otpremiti

jaku

Sada

javi sultan

mornaricu,

koja ce Senj

Buduci da Mlecani nikako ne htjedose narica uÂ§la toboze u njihovo more,

osvojiti

dopustiti,

doslo

Uskoke

da u

istrijebiti.

mor-

bi turska

k o c k o

tackih sukoba. kad je mletacka moropet narica prvi put blokirala senjsku luku. No kad se Venecija svoje obnovi zarati s Turskom (..Ciparski rat" od 1570. do 1573.). Prvi sukobi padaju vec u

godinu

1557.,

192

prekide poslije utanacena mira s Turcima. Medutim pravi ogorceni sukobi uskocko-mletacki nastadose poslije bitke kod Klisa (1596), u kojoj su Mlecani pomagali Turcima. Kao nekoc u doba narodnih vladara hrabri Neretljani, tako

prijateljske sveze s

Uskocima,

ali

odmah

Veneciji po su sada Uskoci smetali i sprecavali slobodnu plovidbu tolikim usih s robeci i lade Jadranskom moru napadajuci njezine

pjehom, da sva sila mletacka nije dostajala, da ih ukroti. Ovi se mnogogodisnji sukobi raspadaju u dva odsjeka: prvi ide do ubijstva u generala Josipa Rabate (31, decembra 1601.), koji je bio poslan

svojom okrutnoscu izazvao bunu, u i Madridskoga kojoj zaglavi a drugi do takozvanoga Uskockoga rata nadgradackim s pregovarala mira (1617). Venecija je naime jednako ali 11. vojvodom Ferdinandom i kraljevima Rudolfom i Matijasem

da ucini mir

Senj,

red,

ali je

;

zbog financijalne bijedc nijcsa tako je konacno doslo do I placati, stalno mogli Uskoka redovito i uskocke lade do doprijese kojem Uskockoga rata (1615â&#x20AC;&#x201D;1617), u i Gradiske Gorice slovenske Venecije, a inace se poglavito vodio oko

nitko nije nista

mogao da

ucini,

jer

na Soci. Poslije dvogodisnjega ratovanja doslo je onda posredovanjem Francuske i Spanije do mira u Madridu nadvojvoda Ferdinand se lade obaveza Uskoke krenuti iz Senja nekud daleko u unutrasnjost, potom bise Uskoci posadu. njemacku njihove spaliti, a u grad smjestiti izgubise naseljeni po Otockom kraju i Zumberku, gdje se vremenom :

medu

ostalim pucanstvom.'

Izbor i krunisanje Fcrdinanda 11. U doba, kad je boljezljivi vec ga je Matijas imenovao Nikolu Frankopana Trzackoga banom, djece imao nije sam da buduci dulje vremena zaokupljala briga, Ferdinadvojvodi kako da osigura svome stricevicu stajerskomu je nandu nasljedstvo u svim svojim kraljevinama i zemljama. U tu izabere svrhu sazvao krajem 1617. sabor u Pozun sa zadacom, da izabrana i okruni ugarsko-hrvatskim kraljem nadvojvodu, tada vec

â&#x20AC;&#x201D;

â&#x20AC;&#x201D; i

Uoci toga trebao se sastati da je sabor, da izabere svoje poslanike. Tako se zgodi, i hrvatski vojpunom ban Nikola Frankopan svecano uveden u svoju cast s Medutim ponickom vlasti i kraljevskim banderijem (6. decembra). martu 1618., a zunski se sabor zbog kraljeve bolesti sastao tek u okrunjena kralja ceskoga (od juna

nadvojvodu kraljem '

ucinili

(16.

1617.).

Ferdinanda izabra samo poslije duljega raspravljanja dana i po, maja). No do krunisanja proteklo je jos mjesec

trideset godina suvremcnik zabiljezio. da su Uskoci u posljednjih trosak. ratni kao koje Veneciji stcte 20 milijuna dukata kojc u plijenu,

Jedan

193 sabor najprije htio da raspravi svoje tegobe (gravamina) i da od novoga kralja zadobije obecanje, da ce ih ukloniti. Hrvatski su poslanici sada ponovili svoje tuzbe zbog obnovc banskc vlasti i pohrvacenja Krajine, pace kako se bas tada isprazailo mjesto karlovackoga generala,' zamole oni kralja Matijasa, da sada imenuje bana Nikolu Frankopana Trzackoga generalom i da se tako hrvatska Krajina opet podvrgne banskoj vlasti. Konacno je izabrani kralj Ferdinand

jer je

zasebnom inauguralnom diplomom hrvatskomu, da ce Poslije toga

okrunjen

ispuniti zelje, je

(1.

jula

kad dodje na

1618.)

zajamcio kraljevstvu prijestolje (17. juna).

ugarsko- hrvatskim

kraljem,

zgodom ban Nikola Frankopan nosio kraljevsko zezlo, mladi grof Krsto Erdody zastavu Slavonije, a grof Juraj Zrinski zastavu Srbije, Skoro potom umre kralj Matijas (28. marta 1619 ostavi svomu stricevicu s prijestolom tridesetgodisnji rat, sto je buknuo upravo u doba pozunskoga izbornoga sabora zbog vjerskih

torn

)

smutnja u Ceskoj.

â&#x20AC;&#x201D;

Ferdinand II. (1619 1637). Vladanje Ferdinanda II. ispunjcno neprekidnim ratovanjem ne samo u Ceskoj i Njemackoj, nego i u

Ligarskoj

Gavrora Betlenoni,

erdeljskim vojvodom

kojega su

Madzari proglasili svojim kraljem, a Turci pomagali. Hrvati su sudjelovali u oba rata kao laki konjanici, obicno zvani arkebuziri, koji bi sa svojim malim, ali brzim konjima, vazda boj zapoceli i dovrsili. U Wallensteinovoj vojsci vodio je Hrvate ban Juraj Zrinski (1622â&#x20AC;&#x201D;1626). otac brace Nikole i Petra. On umre iznenada za vojne protiv Mansfelda u Pozunu (18. decembra 1626.) u 28. godini. Vec su suvremenici saputali, da je â&#x20AC;&#x17E;otrovan rotkvom", ali za to nema nikakih dokaza. Poslije njega vodili su Hrvate razni carski generali Walter Leslie), a odlikovali su se u (grof Ivan Isolano, Ivan Werth kaze, da je kod Liitzena (16. nopace se svim znatnijim bojevima, vembra 1632.) svedski kralj Gustav Adolf poginuo bas od njihove ruke, dok je znamenitoj pobjedi carskoj kod Nordlingena (7. septembra 1634.) mnogo pridonijcla njihova hrabrost. Pod kraj tridesetgodisnjega rata (a za vladanja Ferdinandova sina Ferdinanda III.) sudjeoba brata Nikola i Petar Zrinski, lovala su u mnogim bojevima i

velikim junastvom. Pitanjc Vojnc Krajine. Pored svih

isticuci se

stekli zelje, '

zasluga,

sto

Hrvati

u ovim dugotrajnim ratoviraa, ipak im centralna vlada nc uvazi pace bas za da se Vojna Krajina podvrgne banu i saboru ;

Dne

juna 1617.

umro

general grof

Adam

Trautmansdorf. 13

194

Ferdinanda II. bi njezino unutarnje uredenje prvi put provedeno. Ona se sada razdvoji na dva generalata karlovacki (ili hrvatska da su ti krajevi Krajina) i varazdinski (ili slavonska Krajina), Buduci privilegiraznim mamiti Nijemci uzeli su bill vcoma slabo napuceni, bra(Vlahe), e r b S pravoslavne jima u turskom susjedstvu naseljene da saboru, na trazili neci ih od zahtjeva hrvatske gospode, koji su i posjedima, da im oni budu kmelovi, jer su se smjestili na njihovim doslo do ostroga placaju katolickim biskupima desetinu. Zbog toga je :

sukoba izmedu hrvatskih staleza i centralne vlade, a svrsili su kodoseljenicima nacno time, da je Ferdinand II. izdao (5, oktobra 1630.) ne kmetovi a vojnici, povelju, po kojoj ce oni biti samo krajiski biraju hrvatske gospode nadaljc bi im dopusteno, da sebi slobodno ;

Ovim cinomposasvimisizuzet teritorij zaseban stade Krajina onako macjepkanje To vlasti. podbanske saborske seoske knezove, koji su opet namjestali suce,

da su se staH sve

navede hrvatske staleze, Ugre na zajednicku obranu. Ferdinand III. (1637— 1657). Ali pitanju teritorijalne cjelokupnosti fehrvatskoga kraljevstva pridruzi se po smrti Ferdinanda 11, (15.

lene hrvatske

zemljc

tjesnje prislanjati uz

III. i bruara 1637.) za njegova sina i nasljednika Ferdinanda se u stalo mira (1648) oao o opstanku ustava. Poslije westfalenskoga izjednace Becu odlucno pomisljati, kako da se Ugarska i Hrvatska Stoga austrijskim zemljama, to jest, da se pretvore u provincije/

(1647—1664) morao odlucno boriti za je uzalud bila sva borba, da stece karsvoju da su lovacki generalat. Pace u Becu nije se ni to dobro gledalo, pored najezde braca Nikola i Petar Zrinjski hrabro suzbijaU turske na svoje svega mira na uscu Zitve, koji se vazda produzivao

Nikola Zrinski sudbenu vlast, dok mu

se ban

—

posjede, narocito kod Kostajnice (u augustu 1651 -), napeto stanje izmedu hrvatskih staleza i njemackih islicahu jos (2.

aprila

—

tako nastupi

casnika, koji se

rijetkom obijescu, a dovest ce po smrti Ferdinanda

1657.)

vremenom do sudbonosne

III.

katastrofe.

Vladanje Leopolda

do velikoga rata za oslobodenje. (1657—1683.)

Buduci da je stariji sin Fcrdinandov FerdiPrvi turski nand IV., okrunjen jos za oceva zivota ugarsko-hrvatskim kraljem rat.

se zbilo sa

CeSkom

poslije bjelogorske bitke (1621).

195

umro

oca (9, jula 1654.), naslijedi ga mladi Mladi kralj bijase slabasna tijela, musin Leopold neodlucan; no inace resila ga je iskrena naboznost skroman caljiv zivot. Samostalnosti u njega ne bijase, jer je u svemu slusao svoje savjetnike, potvrdujuci vazda njihove prijedloge. Razumije se, to nije katnista rdavo; no na nesrecu bijase Leopold I. okruzen slabim stranim uljecajem, neki bili i pod su kojih Ijudima. od nevaljalim kada navlas francuskoga kralja Ludovika XIV., toga velikoga protivnika kuce Habsburske. Ali kao za naknadu obdari ga Promisao nizom slavnih vojskovoda, a ti su mu proslavili ime i prosirili drzavu.

(16.

juna 1647.), I.

(1657

jos prije

â&#x20AC;&#x201D; 1705).

Zbog zamrsenih erdeljskih posala, gdje izabra austrijska stranka knezom Ivana Kemenyija, a turska Mihajla Apafija, zaplete se Leopold skoro po svom nastupu u prvi turski rat (1663 â&#x20AC;&#x201D; 1664) sve protiv

U Ugarskoj bijase glavni vojskovoda carski general R a jugozapadnoj Ugarskoj a u Hrvatskoj Montecuccoli, mund pozdravise s ver. Braca e t a P mu brat ban Nikola Zrinski j-

svoje volje.

likim veseljem

rat,

jer

su samo u njemu vidjeli spas Hrvatske

nje-

Jos 1660. htjede Nikola Zrinski navaliti na tursku dvorsko ratno vijece to zabrani. On se doduse pokori Drave toj zapovijedi, no slijedece godine sagradi na sastavcima Mure slavno rata velikoga Za r i n Z v i j. jak grad, komu dade ime N o potuce na Muri sa trista hrvatskih konjanika dvije hiljade Tatara, kad htjedosc provaliti u ^tajersku (u novembru 1663.), dok mu brat Petar pobije gotovo istodobno nedaleko od Otocca sa 2,500 Ijudi Ali-pasu Cengica sa 10.000 momaka, spremnih da provale u Kranjsku zino prosirenje,

Kanizu,

ali

januara do 15, februara) upade Nikola Zrinski u juznougarsku Podravinu, zauze Bobovisce (Babocsa) i Pecuh i dopre do Osijeka, gdje popali slavni Sulejmanov most preko Drave'. Sva se Evropa divila ratnoj slavi brace Zrinskih. Zbog toga okrcne

Istru.

Pocetkom 1664. (od

13.

Koproli (Cuprilic) s golemom i osvoji ga vec 30, juna Nikole Zrinskoga, protivnika krivnjom generala Montecuccolija, licnog koji ne htjede gradu pomoci, ma da se je nalazio u njegovoj blizini. Poslije pada i razorenja Novoga Zrinja okrene veUki vezir na sjever slijedecega Ijeta

veliki

vezir

Ahmed

vojskom ravno na njega, podsjedne Novi Zrinj

Most gradilo je pocevsi od 1529. sest godina 30.000 radnika, a vodio jc ne samo preko Drave na pontoniraa, nego zbog cestih poplava sve do Dardc na stupovima. Dugacak bjese 8565 koracaja (oko 6 km), a Sirok 17 koracaja. Opremljen drugim utvrdama. Pozar od 31. januara 1664. pospjcsio je jak bijase jos kulama sjcverni vjetar. koji je vatru sirio od Dardc dalje. no ipak most nije s a v izgorio. '

196

prema Becu. Ali dne 1. augusta 1664. bude od Montecuccolija i francuskih pomocnih ceta kod Sv. Gottharda na rijeci Rabi ametom pocetak potucen. To je jedna od najsjajnijih pobjeda krscanskih i Ipak

onoga niza srecnih vojna, koje oslabise osmanlijsko carstvo. proneodlucno dvorsko ratno vijece ne htjede da se neprijatelj dalje oblizaugusta u 10. uglavi i ponudi bolje brze vec goni i unistava, ostalo njem V a s v a r u mir na dvadeset godina, po kojem je Turcima jos Leopold se im nego drzali, ne samo sve ono, sto su u taj cas

obavezao platiti 200.000 talira ratne odstete. Propast roda Zrinsko - Frankopanskoga. Kad su ugarski i glasno zahrvatski stalezi doculi za taj nagli mir, uzavrese listom nastavi, domovine im potlacene oslobodenje htijevajuci, da se rat za smislu nijesu u da buduci priznati, da mira ne mogu i dodavajuci,

onovremenih zakona kod sklapanja sudjelovali ugarski

hrvatski za-

kad se ratajna klauzula, kojom car sirila glasina, da ima u Vasvarskom miru reci na Leopold dopusta Turcima Slobodan prolaz u Italiju, bolje u ratu Turcima s bila par u taj mletacki teritorij, jer je Venecija povoda izravnoga ovoga otoka Kandije (Krete). Dasto, pored

stupnici.

Uzrujanost

nezadovoljstvo jos

vecma

poraste,

poradi

nezadovoljstvu bilo

razlogom

jos

nekoliko starijih uzroka,

prvom

Ugarske istaknuti centralisticku teznju vrhovne vlade, da od

redu valja cenucini austrijske provincije, podvrgavajuci ih svojim i Hrvatske je nadalje Madzare i Hrvate uredima. tralnim njemackim dvorskim njenebrojene nalazile zemlji osobito vrijedalo, sto sa se u njihovoj svim macke cete s njemackim casnicima, a narocito na Krajini i po zemlji u ugarskim tvrdavama. Opcenito se drzalo, da je ta vojska ceta njemackih ovih nije vlada Kako Hrvata. i na stetu slobode Ugra pored a puka, i plemstva od otimati uredno placala, stale su one zivot. Svima tim toga jos su (narocito casnici) provodili nemoralan nikako nije vlada ih ali porocima mogli su pomoci jedino s a b o r i, Konacno treba i htjela da redovito saziva odgadajuci ih neprestano. protiv samosvijesnih Ugra to spomenuti, da je vlada u svojem otporu velikase Hrvata budno pazila na svaku priliku, da im ponizi glavnc i u korist svojih

politickih ciljeva,

da se vlada se dakle nezadovoljni Ugri i Hrvati uvjerise, drugi nacin. na pomoci ne misli odreci Vasvarskog mira, odluce sebi a uza nj Nezadovoljnicima stade na celo ban hrvatski Nikola Zrinski, nadbiskup ostrobijahu glavne kolovode palatin Franjo Wesselenyi, (index curiae) Franjo gonski Duro Lippay, a docnije i drzavni sudac

Kad

197

Nadasdy,

to jest glavni velikasi u Ugarskoj, te

banov brat Petar Zrinski

bratom joj Franom Krstom zenom Katarinom Frankopankom Frankopanom Trzackim, Odmah u pocetku zakljuce nezadovoljnici, sa

da ce polraziti pomoci u francuskoga kralja Ludovika XIV, Stoga zace ban Nikola Zrinski pregovore s francuskim poslanikom u Veneciji. Medutim vec 18, novembra 1664, pogibe ban u lovu nedaleko od Cakovca, smrtno ozlijeden od nastrijeljena vepra.' Smrt Nikole Zrinskoga bjese mozda najtezi udarac po nezadovoljnike, jer im jc u pocetku najpozvanijega vodu,

oduzcla

jos

ga brat

Petar Zrinski

(1665 — 1670),

koji

banskoj cast! naslijedi

odmah potom

nastavi

s francuskim kraljem Ludovikom XIV, preko njegova beckoga poslanika Gremonville-a. Podjedno sklopi poslije udaje svoje kceri Jelene za kneza Franju Rakoczyja u Stubnickim toplicama u sjevernoj Ugarskoj pismeni ugovor (5, aprila 1666,) na spas Ugarske iHrvatske„na kaki mu drago zakonima i ustavom dopusteni nacin-." Upiruci se na clanak 31- „Zlatne bule" kralja Andrije I, (II.) od 1222. oba su velikasa drzala, da rade ispravno, ako prije svega pozovu kralja Leopolda na postivanje ustava, a tek onda, ako to ne bi kori-

pregovore

da ce se latiti oruzja, Ali prije, negoli je do icega doslo, umre palatin Wesselenyi (27, marta 1667.), pa tako zadesi nezadovoljnike

stilo.

drugi teski udarac,

Po smrti palatinovoj nezadovoljnici se rascjepkase, jer Petar Zrinski odsada radi sam za sebe u Hrvatskoj, ne mareci mnogo za Ugre. Kako je Stajerska granicila s Hrvatskom, Petar je Nadasdyja stekao jakog pomagaca, kad mu se pridruzio bogati juznostajerski onovremeni stajerski upravitelj Erazmo Tat(celjski) vlastelin t e n b a c h (9. septembra 1667,). Ali zato snade bana osjetljiv udarac, kad mu poslije dugotrajna saranja javi Ludovik XIV., koji se bas i

Ved

•

lovca;

ali

suvremenici

pricali,

to je izmisljotina. jer

ban zapravo mudkc ubijen od nekoga pouzdani spisi njegova brata Pctra i

ranogobrojni

udovice Sofije Loblove jasno dokazuju pravi tecaj stvari. Petar Zrinski zaklinje se Franji Wesselenyju: „quod considerato ct bene et eidem pensitalo pracsenti istius regni Hungariae, patriae nostrae charissimac. caexcidium ultimumque annexonim regnorum (= Hrvatska), periculosissimo statu, lamitosissimum minante, pro avertendis istiusniodi malis l«nii

paiatino

contulimus. r

c g n

Zagreb

1873.. str.

Fran. Wesse-

iuxta leges et regiorum remcdiura ad-

hibcri possit." Istim se rijecima zaklinje

Becu;

exc. d,

conditionesquc diplomatum palatin banu. Oba originala u drzavnom objelodanio ih jc R a c k i. Ispravc o uroti bana Pctra Zrinskoga,

constitutiones arhivu u

cum

quibusnam viisctmediis

15—16.

198

tada tajno nagodio s Leopoldom zbog diobe spanjolske bastine. da mu ne moze pomoci i da ga ostavlja â&#x20AC;&#x17E;zauvijek" (pour toujours). Jedina mu utjeha bjese u taj cas, da ga je dvor iza dugoga oklijevanja dao (5. novembra 1668.) svecano ustoliciti za bana na hrvatskom za saboru, ali casti karlovackoga generala, koju je takoder trazio sebe, nije dobio.

Ostavljen na cjedilu od Francuske, Petar Zrinski obrati se na obePoljsku, ali bez uspjeha, dok ga Venecija iza mnogogodisnjih Turskom canja takoder konacno odbije, buduci da se tada izmirila s predavsi joj Kandiju. Sada svrati paznju na Tursku, poslavsi (u no-

na portu kao poslanika svoga kapctana Franju Bukovackoga s uputom, da ondje sklopi povoljan ugovor. Buduci da becke vlade dopisivao je ban vec prije toga sa znanjem i odobrenjem to se sada nadao, da s Turcinom, nc bi li stogod od njega ispipao,

vembru

1669.) potajno

korak, ako ne uspije, ne ce za zlo upisati, jer se mislio uhodu. Buizgovoriti, da je kapetana poslao u Tursku zapravo kao vijeca njegova i IV. Mehmeda sultana kovacki bjese u Solunu od savez, je e drzao, je cobro primljen (24. decembra 1669.), tako da

taj

Turcinom uz veoma povoljne uvjete, gotova stvar. Uvjeti sultanovo bijahu ovi Ugarska i Hrvatska dolaze pod pokroviteljstvo pomoze ne nikad koji se talira, 12.000 od danak i placaju godisnji i slobodu staru Hrvatskoj i Ugarskoj vecati. Sultan ima da ocuva Zrinski Petar Hrvatskom ustav. U ime sultanovo vladat ce Ugarskom Hrvatska po izumrcu njegova koljena Ugarska njegovi potomci Zrmizabrat ce sebi same novu dinastiju, sto ima sultan potvrditi, skoga pomagat ce budimski pasa sa 30.000 momaka, a ako ustrcba utanacen

;

citava turska vojska. Gradove, koje

turska vojska otela Nijem-

cima, prcdat ce Turci Ugrima i Hrvatima, Medutim veliki vezir Ahmed Koproli, koji bjese tada glavna lichtjedc nost u turskom carstvu, a nalazio se u to doba na Kandiji, ne pristane na taj ugovor, jer nije htio da se radi Petra Zrinskoga,

pravo vjerovao, zarati s Leopoldom, No veliki vezir je iz nazalost nije to otvoreno izjavio Franji Bukovackomu, kad njegov ce da rece, Soluna dosao k njemu na Kandiju, vec mu samo gospodar odgovor dobiti preko bosanskoga pase. Bas u tome lezi Jer razlog potpune katastrofe Petra Zrinskoga i njegovih drugova. Bukovacki, vjerujuci da mu je uspjelo sa sultanom utanaciti povoljan sa ugovor, dojavi to banu, pa tako se Petar Zrinski uzc sprcmati

komu nekako

nije

surjakom Franom Krstom Frankopanom na ustanak, proglasivsi svojim

199

kmetovima na primorju njih

dignu na

oslobodenje, ako se za

u Gorskom kotaru

oruzje', Ali jos prije Zrinskoga saznala

bccka vlada

Bukovackim u Turskoj, preko svoga

za sve, sto se zgodilo sa denta kod porte Ivana Casanove, u

tumaci braca Atanasije prisutni

cijoj

su placi

rodom

Janikije Panajotti,

kod audijencija Bukovackoga.

bili

Tako

rezi-

portini sluzbeni

Grci, koji su bili

se uze

ona spremati,

da odbije udarac.

Savez svoj s Turcinom odmah javi Petar Zrinski svom zetu Franji Rakoczyju u sjevernu Ugarsku; „tu stojimo svi pripravni samo cekamo cas, kad ce oganj da plane," Medutim ucini pise mu Frano Krsto Frankopan ozbiljne pripreme za ustanak. Vec 9. marta 1670. obznanio je kapetanu Gasparu Colnicu u pokupsko Sredicko, da su „nasi Ijudi (naime Bukovacki i njegovi drugovi) s dobrim opravkom dosli", pa stoga „komaj cekam, da nase kape s calmami Boga, da krilaki (naime (lo jest s Turcima) pomesamo, a tako mi a „ako potribno bude, njemackih vojnika) budu frkati po zraku",

—

hocu i sam do pase bosanskoga pojti za bolje govorit i utvrdit duna govanje nasemu pocetku (naime buni). Ufam se u Boga, da nam nasim udarimo glavi po prvice od dobro hoce izajti, listor da taki suprotivnikom ni casa ne damo da se plundrasi sprave." Potom je na posao u Zagreb s 30 konjanika i pozove (20. marta) gradane Markovu trgu s izvucenom sabljom u ruci na pokornost i prikljucak da banu Zrinskomu. Gradani odmah pristanu uz bana, „jer hoce unatoc protivno je izjavio Kaptol ali ucine ono, sto i ostala zemlja", svemu nagovaranju Frankopanovu. Iz Zagreba ode u Brezovicu preko kojemu Save, gdje sakupi oko sebe naokolno plemstvo (24. marta), ;

domovini, Zrinski sve dosada uzalud kusao, da pomogne bas stoga, jer joj kojoj prijeti sigurna propast od Turcina, pa da je savez" bi„posten u upusti Turcinom nema pomoci, bolje, da se s rece prisiljen bio dakle dva zla manje. Zrinski je

rece,

—

izmedu sporazumio, da poslje Bukovackoga k Turcinu, a taj se s njime tako Kad zemlje." ustav da ce „vazda ostaviti netaknutu vjeru, slobodu FranZrinskomu, pode je potom prisutno plemstvo obecalo vjernost kopan u Cakovac. rajuci

Bukovacki

nije se vise vratio u

Hrvatsku. vec

bana. da sklopi savez

Turcinom.

bosanskc granice poslao

rczultat poslanslva. Poslijc pro-

banu svoga druga kapctana Poglcdida. da mu pasti banove Bukovacki je posao u Drenopolje. gdje te nije potureio. 5to jc veoma znacajno. buduci da javi

bas on

svoj prilici

najvisc

umro.

ali

nagovarao

200

pa stoga njegovom vladom. U

Ali dobrza opazio je Petar Zrinski, da ga Turcin vara, zazeli,

da se izmiri

uvrijedenim Leopoldom

svrhu poslao u Bee zagrebackoga biskupa Martina Borkovica, a nesto kasnije i jedinca sina Ivana Antuna; no jos prije negoli mu je stiglo zamoljeno oprostenje, provali ujedared carska vojska u Me-

dumurje pod generalom Spankauom. Na taj glas ostave Petar Zrinski Frano Krsto Frankopan Cakovac i podu u Bee (12, aprila 1670,), i da od kralja licno izmole milost. Kad stigose onamo, budu uhiceni i utamniceni, najprije u Becu, a onda u Wiener-Neustadtu. Poslije visemjesecne istrage stavise ih pred narocito u tu svrhu sastavljeno sudiste (iudicium delegatum), a ovo ih odsudi na smrt radi veleizdaje. Za Petra Zrinskoga kaze odsuda, da je â&#x20AC;&#x17E;sagrijesio vise od ostalih, jer je htio da bude ono, sto je Njegovo Velicanstvo, to jest nezavisni kralj hrvatski, te je stoga odista vrijedan, da dobije na glavu umjesto krune krvnicki mac," Dne 30, aprila 1671. izgubise oba velikasa glave u Wiener-Neustadtu, a isti dan u Becu i njihov drug Franjo Nadasdy, takoder bio uhvacen i odsuden, Iza nekoliko mjeseci zadesi sudbina i Stajerca Erazma Tattenbacha. Jedini je zet Petra Zrinskoga Franjo Rakoczy dobio pomilovanje, no doskora umre (1676) i ostavi tromjesecna sincica Franju, Jos onda, kad je Spankau provalio u Medumurje (u aprilu 1670.), uhvacena je i Katarina Frankopanka,

koji je ista

a onda utamnicena u Gracu (na Schlossbergu), gdje i

umrla u najvecoj bijedi

(16.

obiju porodica zaplijenjen

Nikola Erdody.

Ovom

novembra

1673.),

Podjedno

onda poludila je

sav imutak

razgrabljen.'

katastrofom, kojom bise zatrte ove dvije

drevne hrvatske porodice, uspe se prevlast njemacka u Hrvatskoj do svoga vrska, a becka je vlada obustavila u prvi kraj bansku cast, dignuvsi Petra Zrinjskoga s banske casti" jos prije njegova odlaska iz *

Frano Krsto Frankopan

bijase

posljednji

clan svoje porodice. Sin Petra

na slobodi, umr'o je konacno u Gracu na Schlossbergu u tamnici 11. novembra 1703. kao p o s 1 e d n i Zrinski. sina Adama, koji pogibe kao casnik u bitki kod I ban Nikola Zrinjski ostavio je

Zrinskoga, Ivan Antun, ziveci neko vrijeme bijedno

Slankamena

19. augusta 1691. javnom, hrvatskim jezikom pisanom proglasu na hrvatski narod, kaze kralj Leopold, da je â&#x20AC;&#x17E;grof Peter Zrinski nevernik postal nase korune, proti njoj puntarskim zakonom podignul se, pod svoju oblast kraljevstva nasa hrvatsko i slovensko dalmatinsko i bliznje nase orsage podegnati kanil, verne nase pod svoje calarne i i ..njegovu personu nevcrne ruke obernuti skusal." Zato ga skida s banske casti -

bantisamo

umori

ali

proskribujerao dajuci oblast vsem

uhiti,

koteri njega

ili

slednjim na nju tak, da ga slobodno

k tomu vscmu obecajemo onomu cesarski-kraljevski dar, zivoga ili mrtvoga nam da vu ruke." (Gl. Racki, Izprave 118â&#x20AC;&#x201D;119.) da

jos

201

Nato povjeri

^akovca,

(3.

marta 1670.) Leopold â&#x20AC;&#x17E;pnvremeno bansku

sluzbu" grofu Nikoli Erdodyju, koji bjese licni protivnik Petra Zrinskoga, za vojnicke poslove, a biskupu Martinu Borkovicu za sudbene. AH kad se 17, aprila 1670. sastao sabor u Zagrebu, zakralja,

mole stalezi

da imenuje Nikolu Erdodyja banom, U isto je IvanHerberstein nagovarao hrvatsko

vrijeme karlovacki general

plemstvo, da se odcijepi od Ugarske i zatrazi sjedinjenje s austrijskim nasljednim zemljama; no velika ga vecina odbije. Medutim odgovori Leopold hrvatskom saboru, da je podjeljenje banske casti jos za

neko vrijeme obustavio, a tek 1674. imenovao je Nikolu Erdodyja banske casti namjesnikom s punom vlasti, Uza sve to stalezi se ponovo obracahu na kralja, da bi obnovio bansku cast i vlast u punom opsegu. Tek 10. aprila 1680. bi konacno Nikola Erdody imenovan pravim banom i na hrvatskom saboru svecano instaliran, Za njegova banovanja buknuo je drugi veliki turski rat, kojim zace oslobodenjc hrvatskih zemalja od turskoga gospodstva.

Tursko vladanjc

rat za oslobodenje.

(1683â&#x20AC;&#x201D;1699.)

manji die Hrvata dospio pod prcvlast njemacku, najveci jarmom. broj vec vise od podrug vijeka stenjao pod osmanlijskim Hrvati se kojega za ratu, velikom negoli stanemo govoriti o

Dok ih je

Prije

djelomicno oslobodise, treba po hrvatskim zemljama.

Opca

vladanjem turskim

je stari

turski ustav mjesa-

da se upoznamo

karaktcristika. Poznato

je,

najstrasi vina neke cudne drustvene jednakosti, dakle demokracije, zakonom pred vjeri, po jednaki naime nijega despotizma. Svi su Turci vezir. veliki postati je mogao obicajima. I najsiromasniji covjek i

ne odlucuje porod (kao u onovremenoj zapadnoj Evropi), spretnost pojedinca, pace u XVL i XVIL nego sreca, sposobnost bi se mogla vijcku nije kod njih bilo jos ni porodicnih imena, uz koja dosao kao Turcin je kud Svagdje, tradicija. nadovezati obiteljska

Kod

njih

osvajac, morale su prestati stare uredbe, staro pravo

obaveze. Bivsi

kmet. Same velikas postao je bas tako podanik, kao i njegov nedavni plemstvo, bogomilsko Bosna cini u tom izuzetak, jer je njezino bivse a od cesti

katolicko,

posjede. a time zgodi,

da se

prijelazom na islam

svoj iznimni drustvcni polozaj.

u Bosni

ili

pridrzalo svoje

taj

se nacin daklc

u bosanskom pasaluku zaceo nov

zivot,

202

dok

naprotiv plemstvo

podjarmljenih hrvatsko-slavonskih strana

pobjeglo u ..ostatke" hrvatskoga kraljevstva ili u habsbursku Ugarsku. Poslije vijekova u Bosni nestaje nesloge, jer su prestale sve svade i razmirice,

svi su oduseljeni branici islama

njegovih interesa.

vrijeme najsirega svoga prostranstva obuhvatase Razdjeljcnjc. tursko carstvo u Evropi sav Balkanski poluotok i svu zemlju njemu na sjcver do Budima i Jegra (Eger, Erlau), Pocetkom XVIL vijeka

u Evropi, Aziji i Africi na dvadeset i dva beglerbegata (pasaluka ili vilajeta), od kojih je svaki prilican jednom kraljevstvu po evropskim pojmovima, Svaki beglerbeg ima svoju i vojsku, a trojica, jer neprekidno ratuju s pogranicaom Hrvatskom

raspadalo

carstvo

Ugarskom, imadu iznimni polozaj u carstvu: varski

bosanski.

beglerbeg

kod cega ga pomazu

celu uprave, sudac),

Svaki

reis-effendi

(kancelar

ili

tri

(ili

su budimski, temis-

obicno zvan pasa) na

glavna sluzbenika

drzavni tajnik)

mufti (veliki

tefterdar

(glavni

blagajnik), Svaki se beglerbegat dijelio na sandzakate (vojna okruzja), kojima stajase na celu sandzak (ili obicno takoder zvan pasa) sa svojim

vijecem. Stogod su naroda hrvatskoga Turci pokorili do pocetka XVIL vijeka, osim jedinoga Srijema, skupise u jednu administrativnu cjelinu,

beglerbegat Bosnu

(osnovan u septembru 1580.), dok je beglerbeg (prvi bjese banjalucki Bosanski Budim, Srijem potpadao pod Ferhad-pasa) imao je pod sobom osam sandzakata to su bili HerMic e g o V i n a (turski Hersek) s mjestima Makarskom, Mostarom i Kninom lesevom K 1 i s s Klisom, Sinjem i Livnom L k a s Udbinom, Skradinom B i h a c s Biscem i Pounjem C e r n i k s Cernikom i i

;

Pozegom, Viroviticom, Osijekom, Vukovarom, Dakovom i Brodom Z v o r n i k sa Zvornikom i Tuzlom osmi sandzakat bijase prava B o s n a pod neposrednom beglerbegovom upravom sa Sarajevom, Banjalukom, Travnikom, Jajcem i Visegradom. U Srijemu bilo je glavno mjesto Ilok, u kojem je redovito sjedio sandzak (pasa), a samo ga iznimice nalazimo u Mitrovici.

Bijelom Stijenom;

Pozega

;

posve na vojnicku uredena, Svakom samoga je sandzakatu stajao na celu sandzak (ili pasa) imenovan od bajrak), sultana, a cinio je u ratu zasebno odjeljenje ili zastavu (turski Sandzak nije primao place (kao uopce ni svi ostali turski zvanicnici), vec je imao prihode od svojih posjeda, koji su nepromije-

Uprava. Uprava

bijase

njeno prelazili od jednoga sandzaka na drugoga, Za pozeskoga se pasu racunalo u Carigradu, da prima godisnjih 10.000 dukata, Uz sandzaka (ili pasu) bijase kao njegov zamjenik kiaja (cehaja). Sve-

;

203 zemljiste drzalo se drzavnim dobrom, koje je tek starim posjednicima ostavljeno na upotrebu. Glavna razlika izmedu istocnoga zapadnoga lena jest u tome, sto je na Zapadu predmet lena p oi e d nekretnina bez obzira na svotu gotova novca, koju nosi vlass niku dok se na Istoku najvise pazi na p r i h o d (dirlik). Pored toga

ukupno

;

moze na Istoku svaki muslim steci takovo leno, dok ga na Zapadu neplemenit covjek ne moze, Vlastela turska zovu se spahije, e imali a m e 1 timarioti. Z i prihoda n a jgodisnjega davahu su zijamete, to Zisina.' oca na od prelazili nijesu ali m a n e kakih 400 dukata, baruni Evropi zapadnoj jametlije su dakle u neku ruku ono, sto su u posjedovali timare, naime spahiluke, koji i grofovi, Timarioti su su nosili najvise do blizu 400 dukata godisnjega prihoda, a sultani davaii bi ih hrabrom vojniku za nagradu, ali i uz obavezu, da dajc a bilo ih je dvije vrsti

zijametlije

posjede,

jest

i j

koji

svoga prihoda neki stalni broj konjanika u carsku sluzbu. Ovi su posjedi prelazili od oca na sina samo dopustenjem sultanovim, no cesto i prevarom. Sveukupnoj vojsci jednoga beglerbegata ili

prema

visini

pasaluka bjese na celu aga janjicarski, glavni pasin savjetnik, dok se oko a 1 a b e g a (kao pukovnik) skupljahu spahije jednoga sandzakata u alaje (odrede). Janjicarima opet zapovijedaju pojedini d z d a r i ili kapetani. Kod sviju vaznijih pitanja sazivao je beglerbeg j

divan

(vijece),

koje

brojilo 12 Hca.

e, od kojega Sudbcnost. Sva sudbenost bila je u rukama k a d nema apelata, jer sudi na osnovi korana. On je sjedio u zasebnoj i

uredujc citavi dan. Place nije primao, vec sto mu se daje pravo, tko vise otale velika podmitljivost kadija, koji daju onomu protiv musliparnice dobiti plati. Krscanin uopce nikad nije mogao

zgradi

mana, pa otale jos i danas u narodu rijec â&#x20AC;&#x17E;Kadija tuzi, kadija sudi." Turske kazne bijahu redovito globe u korist kadijinu, a rjede sijesu sluzbu cenje ruku, jezika, nosa i nabijanje na kolac. Redarstvenu :

muse

vrsiU

su tako

bili

izvrsavahu ono, sto je kadija presudio. Isto redarstveni organi s u b a s e, koji su zivjeli po selima. 1

koji

primali

Ni muselimi ni subase nijesu imali place, pa zato su i oni mita, a gdjekad su znali i silom iznuditi novaca. Krscani i njihov zivot. Kad Turci osvojisc hrvatske primise mnogi plemici

stadose '

zitelji

Tek

islam,

narocito u Bosni.

u kasnijc vrijcme. u drugoj poli XVIII. vijeka. s

taj

nacin

u dva razreda: u pravovjernike (muslimanc)

dijeliti

turskom carstvu n a

zemlje.

e d n

kao na Zapadu.

svi

posjedi

postali

204

u nevjernike

(raja

stado).

Kako

Turci ne

cine

razlike

po krvi, u nasem

narodnosti uopce, vec jedino po vjeri, uze se stvarati narodu slicno misljenje, koje jos i danas postoji, naime i d e n t i f iciranje vjere i narodnosti. Ma da Hrvati muslimi nijesu na znali turski, ipak su se drzali Turcima bijesno progoneci i mrzeci jeziku

heretik) svoju krscansku bracu. Krscani (dzauri, od arap. cafir = se u imali su stoga samo duznosti, a gotovo nikakih prava. Oni su nositi smjeli su niti gospodara muslima od razlikovati sv?mu morali ;

konje jahati, vec po vrijednosti â&#x20AC;&#x17E;nevjernici" ne kao toboze mule i magarce, niti oruzja nositi, jer mogli su se trgovinom bijahu podobni da brane carstvo. Zanatima i zanimati samo oni, sto su stanovali po varosima, dok su svi ostali

odijela

boji

kao

oni,

niti

morali stanovati po selima na spahilucima i obradivati zemlju svojih gospodara, Istom poturcena im djeca postaju ravnopravna s ostalim muslimima. Pri dolasku svomu Turci su dasto porusili crkve i samotopove. stane, ili ih pretvorili u dzamije i staje, dok od zvona salise se Docnije Turci nesto popustise, no ipak nijesu rado dopustali, da crkve grade ili popravljaju crkve. Stoga i jesu one rijetke krscanske sastajali ipak se su Krscani dasaka. od slupane ili bile ili rusevne svu na sluzbu bozju, ponajvise u privatnim kucama ili na groblju, a pravoslavnih kod a pastvu vrsili su kod katolika franjevci (ujaci),

po turskim stranama uopce nije bilo. tako u Katolicki se svecenicki podmladak uzgajao po samostanima, bosanski Sutjesci, Kresevu, Fojnici, a zaredio bi ga, kad ga je bilo, sakojem u sjedistem sa reda franjevackoga biskup, redovito clan nauke na mladici darovitiji mostanu. Samo su iznimno polazili neki

kaluderi. Svjetskoga svecenstva

Italiju,

Hrvati krscani kao

Srbi imali su za vrijeme

turske pre-

zadrugu i selo, Zadruzni se zivot dva glavna ognjista volio da u to tesko doba jos bujnije razvio, jer je narod obrane radi buduci da se taj poreza, placanja laksega zbog zivi u vecim skupinama, a i ukucana. broj na obzira bez odmjerivao po ognjistu, to jest po kuci, U tim su se zadrugama, narocito za dugih zimskih noci, pjevale uz budnu gusle pjesme o narodnim junacima, a te su u njemu odrzale

vlasti

narodnu svijest ralo kneza kao i

nijetile

nadu u oslobodenje.

Selo

samo

sebi bi-

pred turskim oblastima obicno nikad nijesu Turci sudenje se sudio seljanima; u njegovo

mijesali.

starjesinu, koji ga je zastupao

D e s ePorczi. Krscanski podanici placali su desetinu i harac. u gon a je isla spahiji od plodina, a harac sultanu za vojsku

205

tovom novcu, i to od svakoga ognjista po dukat, a cetiri aspre (kao jcdna kruna ukupno) na trosak oko skupljanja haraca. Harac nije doduse bio velik, ali je zato nacin, kojim se utjerivao, bio grozan. s najvecom okrutHaraclije su u pratnji pisara polazile u narod za sebe, sultana, nego za samo ne to i harac, prikupljale noscu bogati vracali kuci kao nerijetko poslu obavljenom tako da su se po i

Pred haraclijama cesto su opustjela citava sela, jer Turci stanuju poglavito u gradovima; stoga i jesu gradovi i varosi pod neposrednoni upravom sultanovom, a ne beglerbegovom ili sandzakovom. Ali najtezi teret bijase danak u djeci. U izvjesnim rokovima, kadikad i svake pete godine, razaslao bi sultan po cijeloj carevini

Ijudi.

haraclije, koji su odvajali tjelesno

dusevno najzdraviju

najrazvije-

pa ih obrazovase onda odvodili u Carigrad, gdje ih ponajprije poturcise, a otkidali za vojnike i druge carske sluzbenike. Mlade opet djevojke djecu od desete do

krscansku musku

niju

sesnaestc godine

materina grcevita zagrljaja i vodili u sultanski iU drugi gospodski harem. Haraclije, koje su kupile ovu djecu, isle bi od sela do sela i od varosi do varosi. Svaki je domacin krscanski morao pokazati, koliko ima djece, a strasne su kazne cekale oca, koji bi sakrio svoje dijete. Imucniji otkupljivaU su svoju djecu od podmit-

haraclija velikim

Ijivih

gom

cemerom

gleda,

svotama zlata, ali sirotinja morala je da kako joj Turcin odvodi nadu i potporu,

tu-

sve te nevolje nije htio ili nije mogao da podnosi, odmetnuo bi se u hajduke. Hajduci su oni odvazni Ijudi, vrijeme teskoga koji su u hrvatskom i srpskom narodu kroz citavo turskoga ropstva podrzavali misao na slobodu i oslobodenje. Sjeverna

Hajduci.

Dalmacija,

Onaj,

Lika

koji

Slavonija

bile

su pune

ove smione

celjadi,

nijesu se usudiU izlaziti iz svojih

kojom su Turci strepiU i Najcuveniji hajduci ovoga vremena bijahu

Franjo

llic,

Mato Delimanic,

pred

gradova.

Luka Sencevic, Ante Slavetic i

braca Mato i Marko Lapsanovici, Franjo Kolakovic, sve sami Hrvati katolici. Rat za oslobodcnic. Uto se primace kraju dvadesetgodisnji Vasvarski mir s Turcinom,

Dvor

ga najvolio bio

dalje produziti, ali

kako je u Carigradu prevladala ratoborna stranka, navijesti sultan Mehmed IV. Leopoldu rat u punoj nadi, da ce tursku moc opet popode na celu dici do stare visine i slave. Veliki vezir Kara Mustafa goleme vojske od 250,000 momaka i trista topova ravno na Bee uze ga podsjedati. No dne 12. septembra 1683. bude pod gradom od Lcopoldova surjaka vojvode Karla Lotarinskoga i poljskoga kralja i

206

—

ametice pogradu dohrlio u pomoc carstva osmanlijskoga snaga sva moc i i vojevanje na zauvijek. Taj poraz bjese znak za opceni ustanak i Turke. Leopold I. sklopi jos i savcz s Venecijom, pa tako nasta rat, koji se protegao od Dunava do Crnc Gore, Rat se vodio (1683—1699) na tri bojista. U Ugarskoj vojevala je carska vojska u Hrvatskoj i

koji Ivana Sobieskoga tucen, a s njime skrsena

;

Slavoniji banska pod banom Nikolom Erdodyjem, a izdasno su je pomagali hajduci; konacno u Dalmaciji mletacka vojska, sastavljena samo od domacih hrvatskih i srpskih ceta. U Slavoniji istaknuo se osobitim junastvom fraLuka Ibrisimovic Pozezanin, a u Dalmaciji hajducke cetovode Stojan Jankovic i Ilija SmiSlavonije i a n c. Do godine 1687, vec je najveci dio Ugarske, 1 Udbina i Osijek, Hrvatske bio ociscen od Turaka pala je Pozega i i

;

do Beograda osvojivsi jos prije vojske i jaki dojam oslo(2. sept, 1686.) Budim, Sjajne pobjede svoje vlada u svoju korist. becka upotrijebi Hrvatske bodenja Ugarske bude svecano izreokt. 1687,) Na drzavnom saboru u Pozunu (18, ceno nasljedstvo kuce Habsburske u muskoj lozi po primogeKnin,

carske

su vojske

doprle

nituri

u Ugarskoj

Hrvatskoj,'

a dokinut 31,

clanak „Zlatne bule"

od 1222., koji je plemstvo tumacilo, da mu dopusta podizati bune na obranu ustava. Medutim svrgose Turci Mehmeda IV, i ucine sultanom njegova brata Sulejmana III. (1687—1691). To ipak ne sprijeci carske Sada vojske, da ne ude u Srbiju, pace ona prodre sve do Kosova. na narode pozovu carski generali Srbe, Bugare i druge krscanske Balkanskom poluotoku na ustanak protiv Turaka pod njihovom zaA r s estitom, Srbi se jedini doista podignu pod patrijarhom svojim cete carske moradose cas taj u nijem Crnojevicem, No kad na navalio iznenada uzmaci, jer je francuski kralj Ludovik XIV, 36.000 Leopoldove zemlje na Rajni, pode za njima i patrijarh (kazu s porodica) bojeci se turske osvete, Srbi se nato nasele u juznoj Ugarskoj Srijemu (1690), Vec slijedece godine bi sam sultan Sulejman do i nogu potucen kod Slankamena (19. aug. 1691,), a konacno kad carski vojskovoda, mladi princ Eugen Savojski, pobije 11, septembra 1697. Tisi, tursku vojsku pod novim sultanom Mustafom III. kod Zente na zapocese se pregovori o miru.

Mir

sklopljen 26. januara 1699. u

doduse dinastiju Habsbursku svojim vladalackim tada nije utanaceno, kojim ce redom nasljedivati njegovi na sai r a t i clanovi ispraznjeno prijestolje. Stoga su se svi vladari morali dati b boru sve do 1687.. kad je stariji Leopoldov sin Josip I. okrunjen bez izbora. 1

domom

Hrvati

(1526.

Madzari

1527.). ali

izabrali su

207

Srijemskim Karlovcima,

Venecijc ito izmedu Lcopolda Turske s druge strane, Leopold stece njime svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i juznoga Velebita te Slavoniju osim s

jedne, a

jugoistocnoga Srijema sa

knezevinom

nezavisnom Venecija

Zemunom i

zdruzen

opet dobila sve ono,

Mitrovicora. bi

sto je

presta

Erdelj

biti

Leopoldovom Ugarskom. u torn ratu osvojila, naime

u geografskom smislu Vrgorac, Sada se na ove nekoc cisto hrvatske predjele protegne ime Dalmacija. Knin, Sinj

Karlovackim mirom imao je poceti nov zivot po naiod hrvatski, buduci da je velik dio njegove zemlje bio osloboden od jarma turskoga, a onoga neprekidnoga vojevanja, narocito na Krasve je vise nestajalo. Jos prije utanacena mira Hrvati su se jini, nadali, da ce se s materom zemljom opet sjediniti ne samo Pounje zapadna Bosna s Bihacem, nego i sjeverna Dalmacija s Kninom Poslije mira.

Karlovacki mir osujetio ove nade, ipak se stalo pomisljati na srecniju buducnost, i to prvi put na osnovi ne samo historijskoga prava, nego i narodnoga. Ovaj prvi hrvatski politicki s

Jajcem.

Premda

program izradio t 1713).

Senjania

U malom

spisu,

â&#x20AC;&#x17E;Ozivjela Hrvatska",'

njenom

sinu

Josipu

Pavao Ritter Vitezovic stampanom u Zagrebu

posvecenom Leopoldu L,

1652,,

natpisom vec (1687) okru-

1700.

â&#x20AC;&#x17E;kraljevima citave Hrvatske" (totiusque

Croatiae regibus), Vitezovic dokazuje, da je Hrvatska nekoc bila kud i kamo prostranija od njezinih tadanjih (1700) ostataka. Kod toga identificira on Hire i Slovene (Slovence, Slovince), a buduci da neki dalmatinski pisci zovu svoj jezik uz

slovinski

jos

hrvatskim,

da su nazivi ilirski, slovinski hrvatski samo sinonimi za jcdno isto. Prema tome dakle Vitezovicu bijase Hrvatska sve ono, sto su nekoc Rimljani razumijevali pod Ilirijom, pa stoga razUkovase Bijelu Hrvatsku i Crvenu. Bijela Hrvatska obuhvalala mu je Primorje (od Rase do Bara), Zagorje (Bosnu HerDrave) i Pianinsku Hrvatsku ccgovinu), Medurjecje (izmedu Save

Vitezovic ucini korak dalje

rece,

Kranjsku), danasnju Korusku, Stajersku dok je pod Crvenom Hrvatskom razumijevao Srbiju, Bugarsku, Makedoniju i Traciju. Inace bila su mu razna narjecja u ovim zemljama (Croatia Alpestris,

samo

dijelovi

to jest

jednoga

hrvatskoga

jezika.

Medutim

ovom

slikom Vitezovicevom daleko zaostajalo pravo stanje stvari. Jcr i ono zcmljiste, sto su ga osvojiU Hrvati i carevci, bijase tek po historijCroatia rediviva regnantc Leopoldo

Magno

caesare. Zagrabiae

1700.

208 buduci ponajvise opustoseno i naseljeno najvecim dijelom novim ziteljima, u prvom redu Srbima. Osim toga ne matcrora zemljom, htjede becka vlada da sjedini osvojenih zemalja s komori, to jest vrhovnoj vcc podvrze Liku i Slavoniju dvorskoj

skom imenu

hrvatsko,

kao carskomu fisku, Konacno ni VcLeopoldu osvojene necija nije nista htjela da cuje o torn, da izruci Pace u onim su Neretve. sjeveru na dijelovc danasnje Dalmacije

austrijskoj financijalnoj oblasti

komorskim krajevima, narocito u Slavoniji, njezini njemacki zvanicnici u Bosnu, dakle tako necovjecno postupali, da jc narod stao bjezati Istom kad je natrag pod Turke, ili se opet odmetnuo u hajduke. voivoda za pobojase se Becu u a bunu, podigao Franjo Rakoczy tou sabora hrvatskoga zeljama Leopold vjernost Hrvata, zadovolji varazdinsku Krajinu, dok liko, da je posebnim dekretom dokinuo predao vlasti i upravi bana je bansku (prosirenu do Une) odista Adama Batthyanyja (1703). Medutim dokinuce varazdinske Krajine

unuk Petra Zrinskoga, a

sia njegove kceri Jelene', erdeljski

11.

provedeno, jer je zbog istodobnoga rata za spanjolsku bastinu XIV. (od 1700. do 1714.) trebalo s francuskim kraljem Ludovikom mnogo vojske, pa je stoga odgodeno. Tako se zgodi, da je zapravo

nije

dalje ostalo sve,

kako

bilo.

VII.

Josip L

Karlo

III-

(1705—1740.)

Buna kncza Franje Rakoczyja. Uto umre Leopold I. (1705—1711), muz 1705.), a naslijedi ga stariji sin Josip L zivahan,

mnogo

energicniji

(5,

maja

darovit

slobodoumniji od svoga oca. Za njegova

kad je na vladanja uspe se buna kneza Franje Rakoczyja do vrska, u Onodu privrzenika njegov prijedlog sabor njegovih madzarskih krune. ugarske lisenom (14. juna 1707.) proglasio kucu Habsbursku

No dobrza

prisilc

ugovaranjc

Njimc

porazi privrzenike ali

kneza Rakoczyja

na,

ovaj ga ne dovrsi, vec hrvatski

da je nenadano umr'o maja 1711. u Szatmaru, a pot-

(1704—1732), buduci

Mir bi sklopljen 1. udovica Eleonora, mati brace Josipa i Karla. proglasena opcena amnestija i ponovo zajamcena protestar-

aprila 1711.).

pisala

kraljem Josipom,

Ivan PaHfy

ban (17.

nesloga

carica

kojim je posla poJelena Zrinska udala se drugi put za Imbru Thokolyja. s pokopana bi u Aziji Maloj u umrla i progonstvo rata u turskoga slije velikoga crkvi sv. Benedikta u Galati kod Carigrada (18. febr. 1703.). >

;

209 u Ugarskoj

tima

Ovim mirom

sloboda vjeroispovijedanja.

po-

stade konacno ku<^aHabsburska pravi gospodar u Erdelju, No voda madzarski, koji se za vrijemc u Ugarskoj pregovora nalazio u Poljskoj u Rusiji, Franjo R a k 6 c z y, ne htjede pristati na mir, vcc se iseli najprije u Francusku, a onda u Tursku, gdjc je umr'o (u Rodostu na Mramorskom moru 8. aprila 1735.), a sahranjen bi uz svoju majku Jelcnu Zrinski.' i

Prvc ugarsko-hrvatskc nesuglasice' mira veoma su znatne,

Fosljedice Szatmarskoga

sezu sve do danasnjega dana, a nijesu ogranicene samo na Ugarsku, vec se protegose na Hrvalsku, ma da ova nije bila upletena u Rakoczyjevu bunu. Szatmarskim se naime jer

mirom pocinje nova epoha u politickom zivotu Ugarske stagodisnje unutarnje borbe slozise, a

interesi

u prvom su redu osjecali

naroda stalezi

noga uzgajanja naroda u duhu XVIII. vijeka dernih drzava.

Bune

zapremise teznje za iskoristiti

za sebe,

poslije dvje-

prvi se put

vlada potrebu napred-

na nacin ostalih mo-

vjerska trvenja prestadose, a njihovo mjesto

r e

ali

dinastije

m a m a.

Te reforme

stalezi su se nadali

zamisli njih

becka vlada no sve

koristi,

do 1790, bjese volja vlade jaca. S tim u svezi postali su i odnosi izmedu Hrvatske i Ugarske opet tjesnji, jer ove su vladine reforme vazda duboko dirale i u hrvatski narodni i politicki zivot. Narocitu koja sada prvi put izbija pak paznju zasluzuje teznja Madzara,

—

dasto jace svezu kraljevinu Hrvatskuuzoslobodcnu prosirenu Ugarsku, a navlas da podrede zakoi

nodavstvo njezino ugarskomu.

Vec su

1708. pokusali ugarski stalezi

na saboru u Pozunu, da stvore zakljucak, da kralj unapredak potvrduje samo takove clanke hrvatskoga sabora, koji se „ne kose s pozitivnim zakonima Ugarske" (in quantum positivis regni Hungariae legibus non sunt contraria). No odlucni otpor hrvatskih saborskih poslanika i nenadani razlaz sabora zbog kuge sprijecise zakljucak i uzakonjenje ovoga predloga o „suglasju" (concordantia) hrvatskih zakona s ugarskima. Poradi toga pocinje se medu Hrvatima buditi i

da se sto vise emancipiraju od Ugarske, a to se jasno razbira iz rada zagrebackoga biskupa Senjanina Martina Brajkovica (1703—1708), da bi zagrebacku biskupiju uzvisio na samostainu nadbiskupiju. Brajkovic je naime poslao u tu svrhu (1708) u Rim papi

teinja,

Troikom ujjarskc vlade su kosti Jclene Zrinske, Franjc Rakoczyja Thokolyja godine 1906, prcnescnc u Ugarsku u Kosice. '

Imra

210 ucini kanonika Nikolu Gotala, ali rana smrt biskupova pregnucu. kraj ovomu toliko znacainom sankcija. Josipa L naslijedi Pragmaticka hrvatska i III. Karlo godini zivota, Karlo III. (1711 1740), u dvadeset i sedmoj

Klementu

XI.

â&#x20AC;&#x201D;

brat

kralja. Na glas o bratovoj smrti prije toga odredcn za spanjolskoga docekan u Bee (25. januara svecano vrati se iz Spanije natrag i ude sabor u Pozun. U taj krunidbeni aprila 1712.), a onda sazove za 3. Habsburske. Poe d i n i muski clan porodice cas bijase Karlo III. napunjala je strahom svamisao na uzasni rat za spanjolsku bastinu j

je zakonom od 1687. iznjekom m u s k e loze Habsburske izumrcu i Hrvati mogu po se uredi mozda vec i da kako sebi slobodno birati kralja. Pitanje, samoga, ili od vladara skora buducnost, moralo je stoga izici ill od odmah po smrti Josipa I., podanika. Ne moze biti sumnje, da se je na bastinstvo po ostavio dvije kceri, na dvoru pomisljalo

koga podanika, receno da Ugri

koji

ali

vladara,

jer

dostojanstvenici. u sto su bill upuceni razni visoki zagrebackoga poziv na Tako se dakle zgodi, da su Hrvati, kad se odsutnoga zamjenika biskupa grofa Emerika Eszterhazyja, poUtickim poslovima bana grofa IvanaPalffyja (1704-1732) u 1712. u biskupskom dvoru u Zagrebu 9. marta z e

lozi,

kraljevstva, skupise

na sabor,

uzeli

u raspravu

pitanje

buducem

nasljedstvu.

poslamke na kru-

sto je taj sabor imao kojom su prilikom stalezi redovito izlazili sa pozunski, sabor nidbeni svojim zeljama i tegobama. zakljuci sabor hrvatski na Iza duljega zivahnoga raspravljanja onakovoj zenskoj lozi roda 11. marta, â&#x20AC;&#x17E;da ce se povjeriti onoj i

bilo

izabrati

stim vaznije,

Austriju, nego i Stajersku. austrijskoga, koja ce posjedovati ne samo koja ce kao zaKorusku i Kranjsku, a stolovati u Austriji," to jest, zemlje, koje su se drzale koniti nasljednik bastiniti austrijske nasljedne

p o

e d o

porodice

Habsburske.

Taj

zakljucak stvoren

ga grof Ivan Draskovic predlog biskupa Eszterhazyja, a podupirali su Juraj Plemic Otocki protonotar grof Franjo Ks. Delisimunovic i sabora objasnili su njegovi (de Otok). Ovaj zakljucak hrvatskoga marta) ovim rijecima: odaslanici u adresi na samoga kralja Karla (15. zastrasiti, sto smo dio Ugarske. .,Kod primanja nase koristi ne ce nas Ugarskoj, ah Mi smo doduse, kako zakoni kazu, zemlje pridruzene imah smo svoje rodene, a ne ugarske joj nijesmo podanici. Nekada

Nije nas Ugrima podvrgla nijedna s a, pokojedno ropstvo, vec se sami od svoje volje kraljeve.

i 1

211

rismo ne kraljevstvu, nego kralju njihovu. Njihova kralja takoder priznajemo, dok bude gospodar Austrije, a ako se zgodi, da to ne

moze da bude, ne cemo

glas slobodna izbora (to jest onoga, sto

zamamljivi

slusati

im ga daje zakon od

1687.),

da smo duzni nerazresivo slijediti Ugarsku; slobodni smo, a ne robov i.'" Ovim je saborskim zakljuckom (clanak VIL), obicno s pravom zvanim hrvatska Pragmaticka sankcija, jasno izrazeno, da drzavna zajednica izmedu niti

kao

poruku,

Hrvatske Ugarske stoji u licnosti vladarovoj dok oba kraljevstva imadu jednoga istoga vladara, opstoji drzavna zajednica medu njima, cim nestane toga uvjeta, tada o njoj vise ne moze da bude govora. i

Kad

potom sabor razisao, podose kao zasebni odaslanici u Bee biskup grof Emerik Eszterhazy, grof Ivan Draskovic protonotar Juraj Plemic Otocki te predadu u audijenciji {24. ili 25, aprila) kralju Karlu saborski zakljucak (clanak VIL). Vec se

hrvatskih staleza i

drugi

ili

dan

treci

poslije toga

(27,

aprila)

rencija (secretior conferentia) glavnih

sastala

kraljevih

konfe-

tajna

austrijskih

po-

po Karlovu nalogu raspravu. Konferencija prihvatila je hrvatski saborski zakljucak i izrazila zelju, da se njime pokusa djelovati na ugarske staleze, da i oni nesto slicno stvore. Nato bi izraden koncept, kojim kralj Karlo „odobrava, prihvaca i potvrduje" (probamus, acceptamus et confirmamus) hrvatski „dekret", a pored toga zajamcuje Karlo kraljevstvu hrvatskomu u ime svoje i da povedu o

uzdanika,

torn

svojih nasljednika No

postivanje

vrsenje sviju hrvatskih prava.

s c i e konceptu ovoga hrvatskoga saborskoga zakljucka' nije Karlo III, potpisao, jer se malo po torn na dvoru odustalo od toga iz obzira spram ugarskih staleza, koji su tada na saboru u Pozunu

a n k

Tcgni

Original u drz. arhivu u

105

II.

— 107):

Becu

(citavu

adresu donosi

„No!i deterreat nos a praeconcepto nostro

u k u

e v

Jura

commodo, quod pars

simus Hungariae. Partes quidem sumus, uli leges loquuntur, annexae Hungariae, non autem subditi ct natives olim habebamus. non Hungaros, reges nullaquc vis. nulla :

;

captivitas nos Hungaris

addixit,

sed spontanea

nostra

ultroneaque voluntatc non

quidem regno, vcrum corundem regi nosmct subiecimus; ipsorum omnino etiamnum profitemur regem quamdiu Austriacus fuerit. In contrario autem eventu ne audiamus seducentem libertatis electionem aut electionis libertatem, ncque necessitatcm nostri atque indissolubilem post Hungariam sequellam. Liberi sumus non mancipia." •

Seilern '

knez Trautsohn kao predsjednik, grof Wratislav, kancelar, barun Ivan Buol kao perovoda. Koncept nalazi se u drzavnom arhivu u Bedu objelodanio ga je K u k u-

su bill

Ijevic, Jura regni

II..

109

— 111.

212 glasno bucili protiv sankcije dakle kralj

njihova saborskog zakljucka. Mjesta Hrvata Becu 16. maja) dije onda Hrvatima izdao (u prema c i t a v o ) odanost" â&#x20AC;&#x17E;djedovsku pohvalio [i

plomu, kojom im je i slobostinc". kuciHabsburskoj zajamcio sva njihova ..prava, privilegijc za Karla HI. diplomu Medutim je sabor pozunski sastavio inauguralnu maja). Sabor pozunski ostao je i te ga onda svecano okrunio (22. Hrvata veoma rdavo rasposlije toga na okupu pokazujuci spram stalezi prijedlog, da se ugarski su stavili polozenje.' S tim u svezi kralja (odnosno novoga ponovo uzakoni s 1 o b o d a izbora da kralj Habsburgovaca dinastije) poslije izumrca muskoga roda i

otkinuca kojega ugarske staleze dovoljno osigura od svakoga Hrvati, iznijese u svoje d i e 1 a od kraljcvstva ugarskoga. Videci to zakona stvorenih na svih pravovaljanost ime pri)edlog, da se uzakoni na to, da li se obzira bez buducih, hrvatskom saboru, dojakosnjih i j

ne podudaraju. No prije negoli je doslo raspusti sabor zbog do sankcije kraljeve svih tih prijedloga, Karlo

podudaraju

kuge, koja

ugarskima

ili

tada harala.

PragmaUcka sankcija kao kucni zakon. Svojim saborskim da rijesi pitanje o zakljuckom daU su Hrvati Karlu III. inicijativu, aprila 1713., prednasljedstvu. I odista, godinu dana poslije toga, 19.

zakon

kucni Karlo u svecanoj sjednici svojih tajnih savjetnika imao djece, nije jos kako pa o redu nasljedstva u porodici Austrijskoj, je Karlo premda Josipa I., to se za onda jos racunalo s kcerima

lozi

odmah

torn prilikom

istaknuo

pravo primogeniture,

jest

potomcadi. Taj se zakon time sacuvao nasljedstvo svojoj eventualnoj koji izvire iz moci zakon, iU zove ..Pragmaticka sankcija", zauvijek (lex vrijedi vladara, pa stoga ima da

kompetencije samoga perpetuo valitura). Pragmaticka

sankcija

sadrzi

tri

tocke

prvo, :

Habsburskoga ne smiju nikad da biraju zasebnoga kralja to jest da pojedine cesti ne smiju sebi da u tim zemljama i drugo, izmedu bastinika Habsburske kuce sina, dodu na ostavio kraijevinama po smrti Karla III., ako ne bi

se zemlje

dijeliti,

kraljevine roda

;

1724.) izrijekom bizagrebacki kanooik T o m a K o v a c c v i c (t Emenka hsztcrbiskupa okom krivim Madzari narocito gledali lieii kako su tada ubique od.osum. nomen Esterhasii ..Unde Madzar): hazyja (koji bijase i sam rodcni a sacra is indignaho commota denique tanta honor a delractoribus dire laceratus. poterant non fccisse quod nisi volucrint. aeque ac laics viris. ut ill. nihil partum Obje(Catalogus praesulum Zagrab.ens.um). Rukopis u arhivu Jugoslav, akademije 67. zem. arkiva" XIV. (1912). lodanio Klaic u ..Vjesniku kr.

T^meni

213 prijestolie

ture,

njegove kceri

trece,

Josipa

izumre i

zakoniti im potomci po pravu primogeni-

ta loza,

da imadu krunu

bastiniti kceri

brata

njihovi potomci,

Ugarski saber od 1714

â&#x20AC;&#x201D;

1715. Poslije proglasenja Pragmatickc III. sazva 8, septembra 1714.) u Pozun ugarski Karlo opet (za sankcije sabor, da nastavi vijecanjc prekinuto pred dvije godine. Na taj je hrvatski svoje poslanike s izricnom uputom, sabor po obicaju poslao da nastoje oko ostvarenja predjasiijih zelja hrvatskih (za sabora od 1708. 1712.). to jest u prvom redu prihvat zenskoga nasljedi

V a u porodici Habsburskoj

po izumrcu muskoga roda, pa n

kompetentnost ugarskoga sabora

u pitanjima nutarnjega zakonodavstva kraljevine Hrvatske. AH ugarski stalezi jos uvijek nijesu htjeli da prihvate Pragmaticku sankciju, vec zajamcise sebi tzak. cl. III.) pravo slobodnoga izbora po izumrcu muske loze Habsburske.' No drugu zelju Hrvata prihvatise ugarski stalezi bez otpora, pa tako je ona usla medu zakone kao clanak CXX. od god. 1715. Ovaj je clanak odsada dalje jedan od najznatnijih prava kraljevstva hrvatskoga i jasan dokaz njegove politickoteritorijalnc samostalnosti.

â&#x20AC;&#x201D; 1718).

Skoro

razlaza ugarskoga Turskom. Da nadoknade sabora zapleo se Karlo III. u veliki rat s gubitak, sto ih je stigao Karlovackim mirom, Turci stanu udarati na mletacke posjede u juznoj Grckoj i Dalmaciji. U torn nezgodnom polozaju sklopi Venecija savez s Austrijom, i tako udu zajedno u rat. Vrhovni carski vojvoda bijase princ Eugcn Savojski. koji ametom Beograda pobije Turke kod Petrovaradina (13. augusta 1716.)

Prvi turski rat (1716

poslije

tl6.

augusta 1717.).

osvoji Imotski

Istodobno ratovala

prodre u Bosnu

mjesnik za vojne poslove

'Ivan

Venecija u Dalmaciji tc

Hercegovinu, dok

Draskovic

banski na-

provalio sa svojom

vojskom preko Dubice u porjecje Sane Vrbasa. Poslije beogradskoga poraza zatraze Turci mir, a taj bi onda sklopljen u Pozarevcu na Dunavu u Srbiji (21. jula 1718.). To je najsjajniji mir. Sto ga je ikad sklopila kuca Habsburska. Osim zapadne i

vecega dijela sjeverne Vlaska do Alute, onda Banata, Beograda Srbije dopade Karlu i sva desna obala Save i Une u Bosni sve do i

tekstu zakona izostavljcnc su. bez sumnje n a u

c c, rijeci

â&#x20AC;&#x17E;i

pridruicnih

na Hrvatsku. da se to izborno pravo odnosi ved se s a in o spominjc Ugarska. To je odito ucinjeno na zahtjev Hrvata. koji nijesu nipoSto htjeli da odustanu od svoga saborskoga dlanka VII. od 1712.

ttrana fpartium annexarum)". to

jest,

214 Imotski i onaku podnozja planina. Venecija opet stece tim mirom danas prema ima granicu svoga posjeda, kakovu Dalmacija

Bosni i Hercegovini. energijom Upiruci se na ovaj slavni rat Karlo uze sada velikom rodila se 13. maja (koja MarijiTcreziji da svojoj kceri nastojati,

Tecajem godine 1720.

1717.) osigura nasljedstvo,'

prihvatile su

redom

Austrija, Pragmaticku sankciju sve njegove nasljedne zemlje Donja Rijeka, a onda Trst, Koruska, Stajerska, Kranjska, Gorica i Gradiska, Sleska i Tirol slijedece pak godine Gornja Austrija i Ceska. Moravska, evropskih drzava Salzburg. AH Karlo je gledao da i kod ostalih i sankcije. Prva Pragmaticke prihvatom osigura nasljedstvo svojoj kceri Holandija, Danska, Engleska, onda ju je priznala Rusija (1727), a Saska i jedina Pruska i stalezi njemackoga carstva (1731. i 1732); :

;

Konacno je priznade i Francuska (1738). sankcija (1722). U isto je vrijeme Karla Pragmaticka Ugarska

Bavarska se

oprijese.

Ugarskoj. pregnuo, da konacno provede prihvat Pragmaticke sankcije i u sastao toga oci U 1722, juna 20. U tu je svrhu sazvao sabor u Pozun za banpredsjedanjem hrvatski sabor u Varazdinu (1. juna) pod se

poslanike skoga namjesnika grofa Ivana Draskovica, da bira svoje stititi da im dade potrebnu uputu, U ovoj im se kaze, da imadu braniti hrvatska prava,

skoga kraljevstva,

ugarska, koliko se ticu

hrvat-

a osim toga da niposto ne smiju odstupiti

od hrvatskoga saborskoga zakljucka (od 11. marta 1712.) o zenskom nasljedstvu kuce Habsburske. Medutim ugarski sabor primi odmah u prvoj sjednici (30. juna) bez ikake debate i jos prije nego su iznesenc kraljevske propozicije Pragmaticku sankciju i u donjoj i u gomjoj kuci. U deputaciji, koja je potom posla kralju Karlu, da ga Ivana Palffyja jos o torn obavijesti, bili su uz hrvatskoga bana grofa Adam Malenic i hrvatski saborski poslanik i grof Ivan Draskovic, barun stihziran je zakljucak ugarskoga sabora docnije Tek Juraj Czindery.

od 1723.), a onda od kralja potvrden. U njima â&#x20AC;&#x17E;stalezi kraljevine Ugarskc i njoj pridruzenih strana" (to jest Hrvatske) prije svega zahvaljuju kralju, sto im je potvrdio prava jos prihvatio njihov prije negoU ga oni za to zamolise i sto je ne samo

u dva zakonska clanka

(I.

II.

izumrcu muske loze naslijediti ugarskukrunuzenska loza kuceAustrijske, nego

zakljucak, da

ima po

red, kako treba da to nasljedstvo ide. '

Godine

mjeseci.

Tereziju jos

ce bastinica

Leopold, ali on umrc vec Karlo imao dvije druge kceri.

1716. rodio se Karlu sin

Uz Mariju

Tako

ili

iza

bastinik

nekoliko

215 u svim buducim kuce prema tome redu u sadasnjcm Ugarske slucajevima biti okrunjena (ili okrunjen) kao nesumnjivi kralj imadu takoder koji se zemalja, i kraljevina pridijeljenih dijelova, i

austrijske

njoj

sraatrati

kao

nerazdruzivi.

rcsivu svczu da

pravo,

njima

Podjedno sabor prizna

n e

a z-

zemljama, a kralj s Karlovim austrijskim nasljednim zenske loze Ugarska i poslije izumrca muskc i

Oba ova clanka postadose sada temeljnim zakonom u odnosu Ugarske Hrvatska mogu opet

Hrvatske

birati

novoga

kralja,

austrijskim zemljama,

drugi turski rat (1736â&#x20AC;&#x201D;1739). Popotaknu becko ratno vijece, treba stalne vojske, ali i carsku zemlju, ma da zasebnu da uredi Vojnu Krajinu kao se ona dokine ili bar stavi su hrvatski stalezi jednako zahtijevali, da Krajini princu pod bansku vlast. Uredenje bi povjereno u hrvatskoj Hildburghausenu, a u slavonskoj grofu Ferdinandu Kheven-

Urcdcnjc Voinc Krajinc

cesti

nemiri,

Josipu

hiilleru (1734),

a sa glavnom svrhom, da se

ovo

zemlje dobije za slucaj uredenje bilo samo pri-

nuzde sto vise vojske. Medutim vremeno. Turskom Pod kraj vladanja uplete se Karlo ponovo u rat s Eugena vise nije bilo na zivotu 1739). Ali kako princa (1736 poraz za porazom. Dne 18. 21. aprila 1736.), stize njegove vojske (.t po kojemu decembra 1739. doslo je onda do mira u Beogradu, Pozarevackim stekao je sto sve, Vlaskoj, Srbiji i Bosni i

â&#x20AC;&#x201D;

izgubi Karlo u

mirom. Sava opet postade Karlo

III.

umr'o

20.

medom izmedu

Hrvatske

Turske.

oktobra 1740. kao posljednji muski Habs-

burgovac. Vlll.

Marija Terczija (1740â&#x20AC;&#x201D;1780).

Kad

naslijedila oca, bile su joj

dvadeset

cetiri

godine.

Premda

zapasti prijesto.

i ce nju nitko razborit nije vec davno sumnjao, da spodusevne premda nikomu nijesu bile nepoznate njezine odlicne da se ona uputi u nesobnosti. ipak se zacudo nista nije poradilo, tesko breme kao pravi preuze savanje drzavnih posala. Tako ona udaje (12. februara poslije novajlija. Tjelesna joj se krasota, narocito tako da su le razvila, Lotarinskoga, sjajno

1736) za vojvodu Franju se pridruzila zivahsuvremenici drzali uzorom zenske Ijepote. Tome srecna obdarenost, da nost duha, ostra pronicavost, vjerno pamcenjc,

216 razgovoru, budi u drzavnom javnom uvjerenjem iznositi, pa toplo cuvstvo za slavu svoje porodice, skrb za dobrobit podanika, osjecaj za pravo i zakon te konacno ziva vjera u Gospoda. Nasljedni rat i Trcnkovi panduri. Tek sto je Marija Terezija raoze svoje misli u privatnom

zboru lako, sigurno

sjela

podize

prijesto,

kojemu poce austrijski

protiv

se dobrza pridruze jos

Hrvati

nje

pruski kralj

Bavarska

nasljedni rat

nego

— 1748),

(1741

u dobrovoljackim cetama.

Trenkovi panduri,

II.,

Francuska, Tako se za-

Srbi sudjelovali u velikom broju ne

jiska vojska,

se isticu

u kojemu su

samo kao redovita kraMedu ovima narocito

naime oni dobrovoljci, koje

okupio oko sebe slavonski vlastelin Franjo Trenk.' Vise godina vojevali su oni u Sleskoj, Ceskoj, Bavarskoj i Francuskoj istaknuvsi se kao osobito hrabri i smioni Ijudi. Trenkovi panduri nijesu bili svi jednako odjeveni, no ipak im je glavno obiljezje nosnje bilo tursko u namjeri, da izazove sto vise straha. „turski",

Trenk

od 12 glazbara, razvise

joj

dodao

mahom

frulasa

danasnje vojnicke glazbe.

djelima po raznim bojistima

ceta izgleda jos

vecma

takozvanu „tursku bandu", sastavljenu

stece

bubnjara,

Junackim,

koje

cesto

ali

mnogo

Franjo Trenk

vremenom

se i

obijesnim protivnika,

ga ocrnise pred kraljicom, tako da ga stavise pred sud. Taj ga odsudi zbog nasilja na dozivotnu tamnicu u Spielbergu (kod Brna), gdje vec poslije kratkoga tamnovanja umre (4. oktobra 1749,), Kako nije imao djece, bise mu imanja zaplijenjena i docnije razdijeljena

koji

medu neke dvorske

licnosti.

Postanak danasnje Slavonijc Krajine. U vrijeme, dok su panduri

konacno urcdenjc Vojnc po raznim evropskim

vojevali

bojistima, zgodile su se u Slavoniji znatne promjene, Jos na pozunskom krunidbenom saboru (14, maja 1741.) obeca kraljica hrvatskim

saborskim poslanicima, da ce obnoviti stare istocno slavonske zupanije

pridruziti ih Hrvatskoj, a rijec

svoju odista

novljene budu zupanija viroviticka, pozeska

iskupi 1745.

Ob-

srijemska, to jest d a-

pa onda sjedinjene s Hrvatskom, dok je slavonska Posavina preuredena u Vojnu Krajinu. Obnovljenje i preuredenje proveo je ban Karlo Batthyany (1742 1756) na

nasnja Slavonija,

—

veliku radost hrvatskoga

prvi

veliki

Trenk

zupani obnovljenih

januara 1711. u Reggiu u 1. je pruska. Franjo se rodio otac tada bio u austrijskoj sluibi. Kasnije prijede u Slavoniju Plelernicu, kupi od becke komore imanja Pakrac, Brestovac '

Porodica

Kalabriji, gdje i

naroda,

217 zupanija bijahu: grof Ludovik Patacic od Zajezde (viroviticki), barun Marko Pejacevic (srijemski) i barun Ladislav Vayay (pozeski).

ponovno

Prosirenje Vojne Krajine na slavonsku Posavinu prouzroci i

posao izvrsio 1746. princ jedino prema novim vojnickim potrebama. Ona

definitivno uredenje citave Krajine. Taj

Hildburghausen,

na regimente, i to: licku, otocku, ogulinsku, slunjsku, dvije banske (petrinjsku i glinsku), krizevacku, durdevacku, grapetrovaradinsku. Uprava jc bila samo u vojnickim disku, brodsku sto su se zupanije dijelile na okruzja, kotare i opcine, Kao rukama. tako su i regimente imale svoje bataljune, kumpanije i opcine. Odnosni casnici (pukovnik, major, kapetan i porucnik) vodili su sve bi podijeljena

poslove, pace

sudacke. Parnice su se vodile besplatno,

a prizivati

moglo na regimentski sud, onda na generalni auditorijat konacno na dvorsko ratno vijece. Sluzbeni pak jezik bio je njemacki, a tako zakonici. Isto su tako bile i skole njemacke. Potrebe svoje podmii se

svaka regimenta iz svoje blagajne te bila financijalno necijelosti. Svaki je covjek u Krajini bio vojnik od 16. do 60. godine. Stoga je i mogla Krajina sama podici na noge do 50.000 rivala je

zavisna od

mora svaki â&#x20AC;&#x17E;granicar" (kako se ziteljstvo nazivalo) poci onamo, kuda mu se zapovijedalo. U mirno se doba hrani

momaka. Za

rata

odijeva svaki sam, a u ratu zivi na carski trosak. Vojna Krajina bila je u glavnom velika kasarna stalne vojske, uzdrzavana malim troskom.

Preuredenjc Slavonije. Medutim se zgodi znatna promjena nedavno sjedinjenom Slavonijom. Madzari su naime stali tvrdos korno tvrditi, da su one tri obnovljene slavonske zupanije od Arpad-

vremena sastavni

skih

stoga treba njoj

dio Ugarske,

Kad

vratiti.

1751.) sastali stalezi ugarski

pa da

niposto Hrvatske,

su se na saboru u Pozunu (18. aprila hrvatski saborski poslanici, iznese vi-

roviticki podzupan Antun Spisic Japranski prijedlog, da bi unapredak sve tri novouredene slavonske zupanije s t a n o siljale svaka po dva zastupnika na ugarski sabor, kako su to cinile sve ugarske zupanije. Prijedlog je obrazlozio time, sto su slavonske zupanije onako uredene one, sto placaju po istom nacinu porez kao po ugarskom nacinu 1

pa da

hrvatske.

stoga

da se broje kao

zgodnije,

Drugim

rijecima,

podzupan

Slavonija odcijepi od Hrvatske lezi prihvatili taj prijedlog [

od da

1751.). je

Uzalud

sjedini s

tako bude on

ugarske,

Spisic

ne kao

predlozio, neka se

Ugarskom, Ugarski su

uzakonjen

se opirahu hrvatski saborski

(zak.

cl.

sta-

XXIII.

poslanici dokazujuci,

Slavonija oduvijek (osim u tursko doba) potpadala pod

ban

218

vazda u upravnoj zajednici s Hrvatskom i Dalmacijom. Teskom nuikom ipak izradise, da im se to pravo priznalo, pa tako sve tri sudbedalje pod banskom upravom slavonske zupanije ostadose su dok zastupnike, svojc na hrvatski sabor nosti, siljuci uz to jos

bila

zupani

velikasi,

biskupi

(dakovacki,

srijemski

imali

pecujski)

mjesto. njemu virilni glas Scdmogodisnji rat (1756â&#x20AC;&#x201D;1763). Uto zapoce Marija Terezija nov rat, koji se obicno zove sedmos pruskim kraljem Fridrikom II, banska vojska. Istom krajiska godisnji. I u njemu je ucestvovala svrsetkom toga rata povrati se mir, a Pragmaticka sankcija bjese Tepotpuno osigurana: unatoc brojnim dusmanima odrza se Marija narod toga stece rezija na prijestolu svojih predhodnika. Kod i

hrvatski

srpski velikih zasluga, koje

je kraljica

otvoreno

javno

priznala,

centralizacija. Otkad nastupise mirne godine, Marija prilikama svojc se Terezija uze sve to vecma zanimati unutarnjim I. pomisFerdinanda od pocevsi njezini predhodnici drzave. Vec su zemalja hrvatskih i ugarskih ceskih, austrijskih, to, kako bi iz

Rcforme;

Ijali

jednu

ucinili

jedinstvenu drzavu; alisuu

torn

samo

djelo-

micno uspjeli, jer i ako je onaj stari pojam pune nezavisnosti vec i davno izblijedio, u s t a v hrvatski i ugarski jos je postojao, makar okmjen i slabo uvazen. Istom od vremena Marije Terezije stalo se Izjednacenje ceskih zemalja o tome sustavno i odlucno raditi. s uspjehom, dok je ugarski i s austrijskima brzo je i lako provela Godine 1764, hrvatski ustav sapinjala samo veoma lagano i oprezno. dusazove ona sabor u Pozun (za 17. juna), da vijeca o drzavnim prigodom je Tom rata. sedmogodisnjega govima nastalim tecajem zestoko napadala ugarski i izisla neka anonimna knjizica, koja je volje podvrgne hrvatski ustav zahtijevajuci, da se plemstvo dobre mozc placanju poreza, da se uredi stalna vojska, i tvrdeci, da vladar nastade velika bez privole sabora izdavati zakone.' Zbog te knjizice sto se u Becu ono, kazuje da drzalo, opcenito uzbudenost, jer se stalezi na tom sahoce, pa tako se zgodi, da su ugarski i hrvatski zatrazenoj visini, u poreza boru u s k r a t i 1 i Mariji Tereziji povisenje nc sazivasc dopustivsi joj samo trecinu. Ozlovoljena time kraljica vise

sabora,

preko

vec dojavljivase pojedinim zupanijama ugarskim pat en at a (naredaba) svoju volju onako, kako

Pisac

joj

bijase Franjo

Adam K

napisao kanonik Krcelic.

o 11 a

hrvatskim

to cinila

Hrvatskoj se u prvi kraj sumnjalo,

219 austrijskim i ceskim zemljama. Znajuci, da u svim politickim poslovima odlucuje visoko plemstvo, kraljica uze naslojati, da ga predobije za sebe. U tu svrhu utemelji red sv. Stjepana (1764), kojira odlikova neke ugarske i hrvatske velikase, osnova u Becu â&#x20AC;&#x17E;Theres

sianum" kao odgojiliste za mladc plemice, pace ona uredi ugarsku tjelesnu gardu, sastavljenu jedino od mladih ugarskih i hrvatskih piemica. Roditelje pak njihove pozivala je na dvor, gdje ih uze opsipavati castima i naslovima. To je pocetak germanizacijc hrvatskoga plemstva i otudenja njihova narodnim interesima. Sada ostavljaju gospoda svoje tvrde gradove i sele u varosi, zeljni zabave i uzitka. Tudi jezik, narocito njemacki i francuski, preuzima sve to vise maha, crkvene a tako i tudi obicaji, nacin zivota i odijevanja. Da predobije i uze

dostojanstvenike,

dozvolom pape Klementa

sebi

XIII.

â&#x20AC;&#x17E;apostolski kralj" (1758), a to ju je oviastilo imenovati najvise

naslov

crkvene

Imenovani nadbiskup ili biskup odmah je primao prihode svojih imanja, a crkvene funkcije preuzeo potvrdio papa. Od godine bi tek onda, kad je njegovo imenovanje (okrunjen 1765. postade kraljicinim suvladarom sin joj car Josip buduce napredak i velicinu za zabrinut osobito muz carem 1765.), idejama slobodoumnim aristokratskim u svoje bastine, no odgojen upravu prosvjete svoga vijeka. Mati mu sada predade u samostalnu

dostojanstvenike,

vojnicke

pace

financijalne poslove,

torskih ideja u crkvenim bolje

kanonike.

zazirala

politickim poslovima.

Gradiska (na

tvrdave

izgradene

dok

od njegovih reforma-

Sada

Savi),

bise opravljenc

Osijek

Petrova-

radin (1766).

Hrvatsko kraljevsko vijcce. U ovo vrijeme pada znatna promjena u Hrvatskoj, kad je kraljica protiv volje staleza, ali u sporazumu s banom grofom Franjom Nadasdyjem (1756 â&#x20AC;&#x201D; 1783) osnovala (7. jula 1767.) kraljevsko vijece (consilium regium) za polivojnicke poslove hrvatske sa sjedistem u Varazvijece dinu, otkuda bi docnije (u julu 1776.) preneseno u Zagreb. Ovo osnovanomu 1723. bijase po svom sastavu i djelovanju slicno jos ugarskom namjesnickom vijecu (consilium locumtenentiale). Na celu

ticko-ekonomske

mu i

bio ban kao predsjednik

vise manjih cinovnika.

jcdi (primajuci

cesto

Vijece

Bcca)

uza

nj sest savjetnika,

dva tajnika

izravno izdavalo naloge i zapovipojedinim zupanijama. pa je tako v 1 a d a, jer do tada vodio je sve

s k a prva hrvatska z e m a upravne poslove ban s banovcem i hrvatskim saborom. Razumije se, manje sada postade hrvatski sabor ako ne izlisan, a ono ipak mnogo

bilo

220

vazan organ u zemaljskoj upravi, Zbog toga su Hrvati vazda s nekim nepovjerenjem gledali u ovo kraljevsko vijece, ma da ih je kraljica posebnim dopisom uvjeravala, da je ono ravnopravno ugarskomu i da njime niposto ne misli okrnjiti prava hrvatskoga sabora. Uporedo s nepovjerenjem Hrvata isla je potajna radnja Madzara za da se hrvatsko kraljevsko vijece podvrgne njihovu namjesnickom vijecu. I tako se odista zgodi, da ga je Marija Terezija konacno dokinula (30. jula 1779.), ali ne tako, da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski sabor, kako su Hrvati zeljeli, vec je ona poslove ukinutoga kraljevskoga vijeca predala ugarskom namjesnickom vijecu, u koje bijase slobodno doci banu, da dade glas i mnijenje u hrvattim,

Tako je dakle Hrvatska prvi put podvrgnuta Ugarskoj njezinoj vladi, Posljedice ove pro-

skim poslovima.

mjene najjasnije se ocitovase kod Rijeke. Pripojenjc Rijckc Hrvatskoj. Onaj teritorij, na kojem se spominje u kasnije vrijeme Rijeka, bio je u X. vijeku nesumnjivo sastavni dio drzave hrvatske, buduci da se ona tada sterala sve do usca istarske rjecice Rase. Dokle je tako bilo, ne zna se, no stoji, da je godine 1139. danasnji rijecki teritorij pripadao knezovima Duinskim (Duino

dakle je onda bio sastavni dio vojvodine Kodo 1776. ne povrati se vise rijecki teritorij sve dalje

je kraj Trsta),

ruske. Odsada Hrvatskoj, osim kroz kratko vrijeme (izmedu 1337.

1365.),

Rijeka (Flumen) bila u vlasti knezova Frankapana z a

o z n

kad

pra-

vom- Medutim vec 1467. dolazi ona oporukom posljednjih joj gospodara grofova Wallsee u posjed kralja Fridrika III., ili u posjed porodice Habsburske, pa joj ostade sve do 1776. U doba Habsburskoga gospodstva postade Rijeka zasebnom politicko.Ti oblascu, u kojoj je u ime vladarevo upravljao kapetan, a kad su zaplijcnjena (1670) primorska zrinsko-frankopanska imanja, uredi becki dvor od svega primorja, od Gradeza i Trsta do Senja i Baga posebnu oblast zvanu Austrijsko primorje, u kojoj je Rijeka bila od 1712. dalje slobodna luka (poput Trsta), to jest grad s posve autonomnom

gradskom upravom.

kad se Marija Terezija da â&#x20AC;&#x17E;vrati" u interesu Vojne Krajine Hrvatskoj primorje, ali tako, da joj istodobno uzme bansku Glinom). Dvor je dakle imao pred ocima zaKrajinu (s Petrinjom mjenu zemljista on uzima (ekskorporira) Hrvatskoj bansku Krajinu, a daje ili vraca joj (inkorporira) Primorje. Ovu je svoju misao kraljica

Ovako

ostalo sve

do godine

odluci na nagovor sina cara Josipa

1776.,

II,,

221

provela u dva maha:

1776. javi ona Rijcci i hrvatskoj rucnim pismom, da je odlucila, â&#x20AC;&#x17E;n e k a

augusta

(kraljevskomu vijecu)

vladi

luka rijecka opet neposredno utjelovi grad kraljevini Hrvatskoj" (immediate regno Croatiae reincorpose

septembra 1777. pak sjedini ona s Hrvatskom jos i Bag ostali u Bakar, Bakarac i Kraljevicu, tako da su samo Senj Vojnoj Krajini. Od citavoga ovoga teritorija uredena je podjedno jos zupanija Scverinska sa sijelom u Mrkoplju, gdjc i nova hrvatska odrzana prva zupanijska skupstina, na kojoj sudjegodine iste jos je lovahu i dva rijecka zastupnika pace naredne je godine odrzana na rentur), a

;

samoj Rijeci skupstina severinske zupanije. Jos prije toga utjelovljena je Rijeka pred poscbnim povjerenstvom Hrvatskoj, i to tako, da je u politickim i skolskim poslovima podvrgnuta hrvatskoj vladi, a u sudbenim u visoj molbi banskomu stolu u Zagrebu. Nato je rijecko gradsko vijcce poslalo (4. novembra 1776.) hrvatskoj vladi dopis. u kojem izrazi svoju radost, sto je

pravoga oca

istom slavnom kraljevskom vijecu naslo

.,u

briznoga savjetnika."

Marija Terezija vracajuci Rijeku Hrvatskoj zazcljela, nadalje uzdrzi njezin zasebni polozaj kao slobodne luke u da se interesu pomorske trgovine. Stoga se ona obrati na Rijeku samu i

Medutim

hrvatsku vladu, da

via da' u

tarom

joj

stave

prijedlog.

Nato predlozi

hrvatska

â&#x20AC;&#x17E;neka se grad Rijeka s kosporazumu s nadalje smatra kano odijcljeno svetoj Rijekom,

krunikraljevincUgarske pridruzeno

t i

o (sepa-

ratum sacrae regni Hungariae coronae adnexum corpus)." Poslije toga izdala je kraljica gradu Rijeci diplomu dne 23. aprila 1779., kojom d ose ureduje ona zamisljena rijecka autonomija, a u kojoj je ona

slovno ponovila navedene

rijeci iz

prijedloga hrvatske vlade, koji

nekim zasebnim autonomnim

takoder isao za tim, da se Rijeka odlikuje polozajem. Prema tomu dakle imala se Rijeka smatrati

obzirom na njezinu autonomiju, a u skladu s onim kraljicinim rijecima, samo zasebnim dijelom zajednicke ugarsko-hrvatske krune, a da kraj toga nijc

bila jos

izlucenaiz teritorija kraljevstva hrvat-

maio potom kraljica dokinula hrvatsku vladu, Na tome bude Rijeka podredena ugarskom namjesnickom vijecu. Terezija su Madzari docnije zasnovali mnijenje, kao da je Marija

skoga. AH kad

Prijedlog

izradio njezin

Skrlec Lomnicki u sporazumu prvim gubcrnatorom rijedkim.

clan Nikola

sipom Majlathora. zupanom severinskira

Jo-

;

222 Rijeku 1779. utjelovila neposredno Ugarskoj, nakon sto ju izlucila iz teritorija kraljevstva hrvatskoga.

Marija Terezija umrla

Josipa

novembra

29,

1780., ostavivsi

toboze

dva sina

Leopolda.

IX.

Car Josip

11.

(1780—1790).

Opca karakteristika Josipova umrla, bjese njezin sin Josip

Lotarinske

—

vladanja.

Kad

Marija Terezija

prvi nas vladar iz kuce Habsbursko-

— vec davno njemacko-rimski

car, a naslijedio je ugarskoNastup njegov nasljedstvu, prava o na osnovi

hrvatsko prijestolje primise svi potisteni drustveni slojevi novim nadama, ali vladajuci razred sa zabrinutoscu i nepovjerenjem. Josip II. nije bio nov covjek jos kao prijestolonasljednik jasno je pokazao, da u njemu zivi drugi duh, negoli u njegovoj majci. Javno je mnijeaje da promjena na prijestolju taj put znaci i

dakle moglo

slutiti,

promjenu sistcma,

pace novi je vladar reskriptom od 30. novembra 1780. uvjeravao ugarske i hrvatske staleze, da ce njihova prava postivati. Sta vise, nekc su se ugarske oblasti uzele spremati za sabor i krunisanje, koje su toboze occkivali za 25. juna 1781.; ali vec u najskorije vrijemc sve je poslo drugim putem. Jo-

da se tada

sip c a

Kad

II.

jos nije nista zgodilo,

htjede s

Ugarskoj

Hrvatskoj da ostanc

teznjom, da dovrsi posao, sto ga

stupio na prijestolje, bilo

zapocela njegova mati.

40 godina,

premda

njegov odgoj otac njegov, prosvijetljeni car Franjo, imao snazna utjei caja, dusevno je Josip ipak vise slicio materi, na koju je sjecao

svojom spoljasnjoscu. Bjese pristao muz, zdrav i dobrih manira, ma da nije bio tako snazne tjelesne grade, da bi bio mogao stalno podnositi tegobe prekomjerna rada. Pa ipak htjede car tako reci vjecno umorraditi, provodeci osam do deset sati u ozbiljnom, teskom i obrazovane drustvo u pribjegao nom radu, iz kojega bi onda rado gospode i gospoda. I sam bio je duhovit, saljiv i satirican, pace zbog nesmiljene njegove iskrenosti i volje za zabadanje drzala ga je mati „covjekom bez srca". Inace bjese mu uzorom prakticki pruski kralj Fridrik II., za kojim se povodio u svemu, I Josip II. kazivao je za sebe, da je onaj, koji je

prvi cinovnik drzave

dobar vladar samo pravi pravcati upravni cinovnik, sto ne daje samo upute i

223 smjerove, nego se

svemu je

nastoji

sam bavi svim poslovima, u sve

da bude licno

habsburski vladar, koji

obavijesten.

neposredni

stupio u

se mijesa

Iza vijekova Josip

prvi

II.

licni dodir

postao vojskovodom, ali spoljasnjoscu s k o m. Nije doduse s V o postade vojnik: zbacio je spanjolsku nosnju svojih predaka i stalno uzeo oblaciti vojnicko odijelo. Od tudih i novih ideja uzeo je, kao i j

njegovim vlastitim ciljevima i oblik, ali neostemodernizirao carskomu sistemu, kojemu je doduse ceno sacuvao jezgru. Iz ideje carske neogranicene vlasti, koja stoji nad svim zakonima, kao i iz iskrene skrbi za dobrobit podanika, mati njegova, samo ono, sto

sluzilo

potekla su sva njegova djela, reforme lestvom, koje je politicki htio

ali

borbe je

crkvom

sa sta-

ipak zclio, da se uzdrzi

aristokracije u drustvu,

premoc

Jos u

unistiti,

19.

godini porodi pribaviti

prijesto, sebi

se u

svojih

glavi misao, da ce, kad stupi zemalja neogranicenu vlast na

deset godina, pa da ce u to vrijeme bez njihova sudjelovanja provesti sve svoje namjere.

Kad

ovlastenja, vec

poceo

korisna, valjana

je i

sjeo raditi

na prijesto, nije vise trazio nicijega po svom uvjerenju. Ucinio je dosta

blagotvorna, te

prvi habsburski

vladar, koji

moralni sadrzaj

apsolutizmu podade pojam duznosti spram podanika. On htjede da ucini svoje kulturnima, doduse ne toliko poradi njih samih, narode bogatima osvakoliko za to, da otvori obilnija vreJa prihoda svojoj spoljasnjoj e d iu bijase djela njegovih svrha pak jalackoj politici, Konacna

htio

plemenitiji

ucijepi

stopljenje svih habsburskih zemalja u njenje jednu zasebnu njemacku drzavu, paje stoga sve svoje i

prosudivao prema tome, koliko odgovaraju ovoj konacnoj sredstva. svrsi i koliko mu povecavaju financijalna i vojnicka pomocna prijestolonasljednik kao je Josip car Hrvatske, Sto se tice Ugarske i suvladar po vise puta proputovao obje zemlje (tako Slavoi majcin 1776.)', proucio njihove prilike i uponiju 1768., a Hrvatsku 1775. potrebama puka i raznih drustvenih slojeva. znao se sa zeljaraa reforme

Uostalom odgojiteljem bjese mu u mladosti hrvatski ban grof Karlo Batthyany (1742â&#x20AC;&#x201D;1756), koji ga je uputio ne samo u razne vojprilike. nicke poslove, nego napose jos u hrvatske i ugarske politicke da rekavsi, mladid Dobru volju za ove zemlje pokazao je jos kao da tako, to trcba unapredivati pucanstvo, obrt, trgovinu i nastavu, i

U Zagrcbu

bio

car Josip

II.

24. aprila 1775.. drugi put

doÂ§ao

jc 24.

juna 1786.

224

kao da ih hocc lisiti privilegija. Pace on je katkada govorio, kako zeli da pode stopama kralja Matijasa I. Korvina, e bi stekao pridjev â&#x20AC;&#x17E;pravednoga". Da su mu namjere bile plemenite i da od vremena Matijasa 1. nije bilo na prijestolju vladara, koji bi dobrobit svojih podanika nosio na srcu s vise mara i ozbiljnosti, o torn ne moze da bude sumnje. Samo je sve ono, sto je stvorio ili htio da stvori, imalo da sluzi tudinskoj svrsi, to jest stopljenju Ugarske i Hrvatske s austrijskim zemljama, a time je dosao u najzescu opreku se ukloni bojazan,

najsvetijim osjecajima onih, koji su u tim pofrancuzenim, ponijemcenim i polatinjenim zemljama jos ostali dobri rodoljubi. Josip naimc s

u zamjenu da im oduzme sve ideale to je tragika njegova zivota. Dosao je u sukob s takovom silom, koja je za vladanja njegove matere bila jos slaba, ali mu se sada vec opirala, pa ga konacno uz pomoc medunarodnih prilika i oborila. Ta sila bjese narodna svijest, a ne stalestvo, koje je jos Marija Terezija sapela, a Josip drzao vec mrtvim, Kako znamo, Marija Terezija nije vise poslije 1764. sazivala pozunskih

htjede da

dade potistenim slojevima slobodu,

ali

;

sabora, a sve je reforme provodila bez sudjelovanja staleza. Sada su se javljali pisci, koji su u raznim varijacijama raspravljali teoriju no-

puka ceremonija, da stetan po drzavu, sabor je da kraljevska zavjernica kralja ne veze, privilegiji i prava plemstva da ne vrijede, a vladarova je duznost, da ih ukine, Ovakim naucima bjese zasicen zrak, u kojem se kretao voga apsolutizma.

car Josip.

Sirili

Pisali

su,

krunisanje

su ih ne samo polusluzbeni organi,

likasko drustvo tako

mislilo,

nego

nije

samo ve-

gdjekoji nizi Ijudi jakih ambicija.

a kad krunisati imao je dosao na prijestolje, ubrzo je zaboravio, da bi se zakletvu na zakone Ugarske i Hrvatske. Njegova ga okolina i poloziti uvjeravase, da kao n a s 1 e d n i kralj ne treba da se kruni. Sama jc on u ovom pitanju postenije misho od svojih savjetnika, koji su dokazivali, da krunidbena zavjernica kralja ne veze, pa bas zato, sto je svetost zakletve uzimao ozbiljno, nije se dao krunisati. No dobrza je predvidao, da ce mu zbog toga najbolje njegove namjere naici na zestok otpor. Ipak se nadao uspjehu, imajuci pred ocima

Pod ovakim utjecajem odrastao

prijestolonasljednik Josip,

tri

okolnosti

prvo,

a z

c e

Ugarskoj, onda izmedu velikasa

izmedu katolika nizega plemstva

i i

protestanata u

u Ugarskoj

Hrvatskoj; drugo, b u n u, koja je imala da bukne medu kmetovima protiv plemstva; trece, vojsku pod oruzjem, Ohrabren ovim nadama zapoce Josip odmah po nastupu na prijestolje da izvodi svoje

225

d a V n o promozgane osnove. Mogao je racunati na velik broj ugarhrvatskih velikasa, pa mu stoga nije bilo potrebno, da se poskih i

sluzi tudincima,

Crkvene reforme.

Svoj rad zapoce ondje, gdje

hi bio po njenaimc na polju crkvene politike. Kod toga bila mu je glavna svrha, da podvrgne katolicku crkvu drzavnoj vlasti i da zblizi pojedine konfesije. Odmah poslije nastupa upozori ugarsku dvorsku kancelariju, da u vjerskim stvarima postupa liberalnije. Vec je onda bio doduse odlucio, da ce protestante uciniti ravnopravne s katolicima, ali ipak tako, da time katolicka crkva nc trpi stete. Plod toga bijase 25. oktobra 1781. izdani patent o vjerskoj toleranciji, kojim objavi svim oblastima, da prosiruje siobodu vjeroispovijedanja i jednakost prava na clanove sviju konfesija. Ova im naredba daje pravo, da obnasaju svc javne sluzbe, pace da dolaze na sveucilisne i druge velikoskolske katedre, omogucuje im osnivanje crkvenih opcina i dopusta prijelaz na protestantizam. Car sam rece, da tim patentom zeli postici â&#x20AC;&#x17E;bratsku slogu medu pucanstvom drzave razlicitih vjera", Njime su sada stekli i Zidovi punu ravnopravnost. Sada su osnovane njihove crkvene opcine i podignute skole pod nadzorom oblasti dopusteno im bjese, da se bave obrtom, da se oblace kao i drugi, ali im je car nametnuo njemacki jezik, zabranivsi hebrejski, i njemacka prezimena.' I grcko-istocni Srbi i Grci osnovase sada (1786) u Zagrebu svoju vjersku opcinu i parohiju, vodeci vec od 1788. dalje svoje matice crkveno-slavenskim jezikom, a 1793, otkupise od gradske opcine crkvu sv, Margarete, koju slijedece godine posvetise kao svoju crkvu sv. Preobrazenja, Uporedo s naredbom o toleranciji proveo je car Josip i u katolickoj crkvi dalekosezne promjene, kad ju je na osnovi patronatskoga prava stavio pod utjecaj drzave naredbom zvanom â&#x20AC;&#x17E;ius placeti" (30. marta 1781.) odredivsi, da se spisi papini upravljeni na ugarsku i hrvatsku crkvu smiju proglasiti samo onda, ako su prije toga stekli vladarovo odobrenje. Pored toga zapoceo je mnogo vecih i manjih reforama, stavljajuci sve vise u sluzbu drzave katolicki kler, Zasebnim je naime naredbama normirao crkvene obrede, blagdane, ophode i

govu misljenju

najnuzniji,

;

Pravnik

Irabro

Izraelicani

podignuta

amo

Domin

kaze za 2idove

â&#x20AC;&#x17E;Niti videti se dati

vu horvatske

slobodno"; up. B r e sz t y e n s zk i, vrscnje patronatskoga prava. Zagreb 1890.. str. 6. Prva zidovska opdina u Varazdinu oko 1785., a u Zagrebu tek 1806. Prije toga dolazili tu

ilavonske zemlje

tja

do Jozefa

II.

ni ira bilo

prolazno u zemlju trgovine radi. 15

226 mijesati i u porodicnc i privatne prilike'. postove, pa se konacno stao razdrobio njcgov siroki vidokrug i protako se u torn sitnom radu I sebe ogorcenje pobozne mase. a ,zmisljeni sud, pobudujuci protiv pretjeranosti. Sam Fndnk II pruski rugivanje s protivne strane zbog sakristanom". Ove reforme bile su porugljivo ga je nazivao ..fratrom VI.. ne 1782. posao u Bee sam papa Pio

razlogom, da je pocetkom puta. bi li cara odvratio s toga

No ma da

ovaj

pos)et izazvao u

urodio nikakim plodom,

nije Evropi ogromnu senzaciju, ipak Raskrstio se putem. svojim isao Josip i dalje

ciieloj

ier ie

svoje matere, koja

visoka crkvena dostojanstva

postupkom

clanovima

dijelila

kako sam rece, samo ..prema njihovih v,erbiskupa izmedu sposobnostima i cistom moralu." Da uziya vise biskup koji da nije trpio. nika nastane intimniji saobracaj, klera i visokoga popisati dohotke beneficija. Stoga je dao (1784) svjetovnoga i redovnickoga svecenstva. Uz

mjesta. velikaskih familija. pa je davao ta

crkvenc imovine

ostale

obilne crkvene prihode imao

dotovo

svaki biskup

u Ugarskoj

bijase

jos

javnih

bezbroj

i i

veliki

cash;

zupan, a kod

kod vlade (ugarske hrvatske). ili vise clanova drugih mjesta takoder vazda po jedan

dvorske kancelarije bijase

banskoga suda

visoki kler

barem

jedan,

sluzbe dobivali placu. To je sada visokoga klera, koji su svi za te imade ostati samo ono, sto jest, dokinuto s motivacijom, da svecenik nize svecenstvo nitko siromasno naime svecenik. Buduci da se za

je da ce mu posvetiti posebnu paznju. Dao podignu se da istraziti, gdje treba dakle popisati dohodak zupnika i popis iznio znatne brojeve a taj je Kad nove zupe i kapelanije. odredi bar minimum dohotka, dusobriznici poslase molbenice, da im se Za provedbu te osnovc korak. car se odlucio na veoma sudbonosan je ih je odlucio tako namaknuti, da trebalo je mnogo novaca, a car zenske i muske dokinuo sve po primjeru Isusovackog reda (1773) bolesnika ili nastavom, a njegovanjem bavili nijesu

nije

brinuo,

car odluci

redove, koji se

onda imovinu njihovu

zaplijenio (1782).

Sada

Remetama

bise

dokinuti

(1784),

cuvem

pa Klarisa u

samostani u Lepoglavi i Slavonije. Golemu toliki drugi sirom Hrvatske i i Zagrebu vijece i upotrebi je u imovinu njihovu preuze ugarsko namjesnicko parochorum) i naukovnoga (fundus svrhe fonda vjerozakonskoga (cassa

pavlinski

(1782)

^Vo ÂŤ

je,

primjcrice, izdao naredbu.

kojom

se zabranjuje

zenama

zagrebackoga biskupa lada iznosio 20.000 forinti. kapelamia. Hrvatsku racunalo se da treba 950 novih zupa 559

torn je popisu prihod

Za Ugarsku

nositi steznik

227 odgoj svecenstva takoder stavi car pod drzavni nadzor takovo bi osnovano za osnovavsi u tu svrhu generalno sjemeniste Hrvatsku u Zagrebu (1784), no dobrza ga dokine i odredi, da pe-

studiorum).

;

stansko ima da sluzi za cijelu Ugarsku

Hrvatsku. i reforma car je najprije pokusao, to samo u Erdelju, ali odgovor bjese otvorena da dokine kmetstvo, buna onamosnjih Rumunia. To iskustvo navedc cara na misao, da se Politicke rcformc-

politickih

kmetstvo moze dokinuti tek poslije reorganizacije uprave, koja mu je veoma smetala vec kod prvih crkvenih reforama, Ustavnim putem, naime uz suradnju sabora, toga ne htjede da ucini, ne toliko sto se plasio otpora staleza, koliko zato, sto je u njemu prevladalo misljenje, da

staro zakonodavstvo citav staleski sistem ima dokinuti. Osobito je mrzio zupanije, jer su one njegove se

naredbe ucinile predmetom „ekspedicije", a ne „egzekucije", to jest primale, a ne proglasivale i provodile. Stoga odluci (1783), da hrvatske javne casti podijeliti Nijemcima i drugim tuce ugarske dincima, a domace cinovnistvo premjestiti u austrijske zemlje, pa ca u Bclgiju. U torn raspolozenju obarao je sve, sto mu je stajalo na

samo

putu, jer

tickom

cilju,

to razaranje

u Becu,

dok

vrhovne

oblasti,

vlade.

inace odgovaralo njegovu

jedinstvene monarhije. Stoga

duhu toga sistema dade

Bee, smatrajuci

konacnom

poli-

vladu usredotocio u pojedinim zemljama htio da ima tek zemaljske koje su imale da rade pod vodstvom centralne becke

ideji

premjestiti

krunu

jednostavnom starinom, kojoj

sv.

Stjepana u

mjesto u muzeju.

Stoga je i smjesti (1784) u carsku riznicu medu ostale krune, sto su se ondje cuvale. Na taj glas nasta siino uzbudenje u Ugarskoj Hrvatskoj, ali car ne mareci za sve to pode dalje svojim putem. Prije svega naredi (26, aprila 1784.), da ce ubuduce njemacki biti sluzbenim u citavoj drzavi, a dvorska kancelarija, komora j e z i k i

ugarsko namjesnicko vijece imadu vec od 1. novembra njime ure•dovati; od 1786. pocevsi postaje on uredovnim u svim zupanijama, ugarskim i hrvatskim, a poslije dalje tri godine vise nitko ne moze i

da bude

ni cinovnik

svecenik, koji

skocise listom sve ugarske 5vjed.

Sada

^e one morati tocno i

dosao red na i

ga ne

hrvatske zupanije njih, a

zamislio ih

nivsi

njime

vrhovnu Ugarsku

razdijeli (1785)

naredbu

ulozise zestok proje

tako preudesiti, da

strogo provoditi reforme „bez obzira na proslost vijece u Budim, sjedinaime ugarsku komoru. Hrvatsku na deset okruzja (circjlus),

sadasnjost". Najprije premjesti namjesnicko

Potom

zna,

financijalnu oblast, i

228 zupanija. Tom prilikom budu od kojih se svako sastojalo od nekoliko potpala pod Pecuh, Slavonija Hrvatska i Slavonija raskinute, jer je Zagrebu zasebno okruzje, dok je Hrvatska sacinjavala sa sijelom u

celu

stajao kraljevski povjerenik (director), a taj je podzupane, dok je ostale cinovnike i dalje birala zupanijska kraljevski ih je povjerenik mogao svrgnuti ili za-

svakomu

imenovao skupstina,

drugima, kadgod

mijeniti

samo po imenu,

Sada

banska

cast

postojala

Franjo Balassa deGyarmath

grof

jer

htio.

zapravo carev povjerenik vladajuci nasilno bez (1785â&#x20AC;&#x201D;1790) upravu, dokine car Josip sabora. Kad je ovako iz temelja preudesio i Hrvatskoj. Zauvijek je Ugarskoj u (25. augusta 1785.) kmetstvo seliti i zeniti se bez slobodno sada izbrisano ime kmet, koji mogase zvanje i slobodno birati vlastelina, uciti zanat, polaziti skolu, bijase

privole

svojom pokretnom imovinom. Nitko ga vise nije mogao je doduse velik napredak otjerati sa zemljista ili siliti na rabotu. To bivsega kmeta v 1 a s n iucini ne jos ipak ali spram dotadanjega stanja, uprave bijase, preustrojstvu u k o m zemljista, Drugi znatni momenat gradovi da su slobodni da je sudstvo odijeljeno od uprave, a kr. smrtnu dokinuo u novi sudstveni sistem. Nadalje je car

raspolagati

uvrsteni

popravio i ubrzao sudski postupak. Prehtjede car da dovrsi poreznom pravosuda ustrojstvo uprave i opce porezne duznosti. U tu r e f o r m o m, to jest ozivotvorenjem i tocno izmjeri zemlja (1788), je svrhu odredio, da se popise pucanstvo i Hrvatskoj, i samo je brasto je izazvalo velike nemire u Ugarskoj Hrvatsku jos je od hijalnom silom uspjelo obaviti posao/ Medutim za

kazan

torturu te uopce

presudne vaznosti, kad zupaniju;

car dokinuo (20. marta

torn je prilikom njezin sjeverni dio

1786.) severinsku

(to jest

Gorski kotar)

uredio zascbnu pridijelio zupaniji zagrebackoj, a od svega primorja primorje (littorale Hungaricum), koje zvanu

Ugarsko

oblast

se sastojalo

tri

kotara

rijeckoga,

bakarskoga

vinodolskoga,

bile dvije upravljao je njime rijecki gubernator, Sada su na Rijeci vijecc gradsko poslove i zdravstvene oblasti: gubernij za trgovinu i

upravne.

Obje pak poslovima

bile

jos je u d b e nim koji stol, okruzni g r e b a c k i kinuti banski stol (do 1790.). s

Turski rat tih

slom carcvih rcforama. Ipak

torn je popisu

molbe z ai sada vrijedio kao sud vise je zamijenio od cara Josipa 1787. do-

naglo izvodenih reforama ostao konacno 1

jedino

su podvrzene ugarskoj vladi,

imao Zagreb 7000 dusa.

bez

najveci dio svih

uspjeha,

zbog

229 pruskih zanesrecne spoljasnje politike careve. Pored holandijskih 1791), u koji sc pletaja najkobniji je svakako turski rat (1787 Josip upustio kao saveznik ruske carice Katarine II., koia naumi i

â&#x20AC;&#x201D;

Turke

Evrope,

protjerati iz

Tom

prilikom imale su

Uza sve

Srbija,

Bosna

vojsku

(245.000 pjesaka, 36.000 konjanika

Hercegovina.'

se pridruzile ustase

Srbiji,

Bosni

to, sto je i

Josipa zapasti

car sabrao veliku

900 topova)

Hercegovini, pace

sto su

Crna Gora,

Laud on zauzeo Beograd (8. oktobra 1789.), vojna ziveza za Zbog toga trebalo je namaknuti novaka napusti uredenje okruzja prinudenim, da /nasto se car nade

a carski general nije

uspjela.

dalji rat,

sazove stare ugarske i hrvatske zupanije u skupstine. Na tim se skupstinama stalo bucno zahtijevati saziv sabora, pace carski cinovnici bise otjerani, a njemacki jezik dokinut. Zemlja je stajala na pragu potpune bune, Kad to vidje car, koga je slomila teska bolest, sto ju je zadobio na srijemskom mocvarnom taboristu, izdade najprije (18, decembra 1789.) naredbu, kojom obeca saziv i

sabora,

dana kasnije

a deset

(28.

decembra) vrati

naredbomUgrima iHrvatima kad

onaj cas,

posebnom

je zatekao u izuzeti bise od toga samo na prijestoljc dokinuce kmetstva. Osim toga car jos obeca,

stupio

patent o toleranciji

ustav,

kaki

;

da ce diljem godine 1790. sazvati krunidbeni sabor i izdati krunidbenu zavjernicu. Da se vidi ozbiljnost njegove nakane, dade odmah otpremiti krunu sv, Stjepana u Ugarsku, gdje je velikim veseIjem slavljem docekana. I u Hrvatskoj bijase radost s vracena ustava opcena, a uveca ju jos i bijeg bana Balasse iz Zagreba, â&#x20AC;&#x17E;ispred bijesa mladezi", kako kazc suvremeni grof Adam Orsic. Medutim dan prije, i

negoli je kruna sv.

Stjepana

stigla

u Budim, umre car Josip

II.

(20.

februara 1790.).

:x.

Nutarnje stanje kraljcvstva hrvatskoga (od 1526. do 1790).

Imc

Sve do druge polovice XVI, stoljeca jos su sc razlikovala oba upravna teritorija: r e gnum Dalmatiae et Croatiae regnum Sclavoniae. No potkraj istoga vijeka stopise se oni u i i

grb.

politicko-upravnu cjelinu kao regnum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, a taj se diplomatski naziv odrza sve do na citavu sredodanas. Sada je ime Hrvatska prencseno jos

jednu

230 nije nekoc vladao Turcin, vjecnu Slavoniju do Drave, u koliko njome razumijevati sav ostali teritorij daljc a pod Slavonijom stao se (u XVI. i XVII. vijeku). na istok sve do Zemuna. U isto vrijeme (uskocka) kapetanija, naime nosila je ime Dalmacija senjska Bakra, pa Vinodol, Prozor, hrvatsko primorje od usca Zrmanje sve do za tim, da bi se opravislo se Ocito Otocac i Brinj u unutrasnjosli.' U ovo doba nasta i Slavonija." dao naziv „Dalmacija, Hrvatska i je Ferdinand I. sto u toliko, u kraljevskom naslovu vazna promjena (Hungariae, Dalmaoko godine 1529. uvrstio u nj jos i Slavoniju Sclavoniae rex), a tako osta stalno do danas.

Croatiae,

tiae,

Ferdinand L

bez sumnje

koji je bas

Ivanom Zapoljskim,

da time u doba borba

htjede

u Slavoniji

(in

kraljem

regno Sclavoniae) imao

pravo i vlast, jaku stranku, vidljivo pokaze svoje zakonito septerabra Kao grb uze sjedinjeni hrvatsko-slavonski sabor (od kralj Vladislav II. jos 1496. po1558.) upotrebljavati onaj, sto ga je izmedu dviju rijeka (Drave i bijegu tvrdio Slavoniji, naime kunu u Ovim se grbom kao hrabrosti. Save) sa zvijezdom (Marsom) u znak godine 1847., zemaljskim (sigillum regni) sabor hrvatski sluzio sve do hrvatsko-dalmatinski sabor do jula 1558. (kad se po-

dok

zasebni

regni"

put sastao u Stenicnjaku) upotrebljavao kao „ sigillum da su hrvatski stahrvatski. to jest srebrne i crvene kocke. Buduci razumljivo, da su je sasvim lezi dosh u Slavoniju k slavonskima,

sljednji

onda

prihvatih

kao „zemaljski". Ali zato nalazimo

hrvatski ni dalmatinski, a 1616.

zaboravljeni

nijesu

grb

dojakosnji

njihov

Matijasa II. nijesu ni u to doba bile stalne. hrvatskoga Granicc kraljevstva a odoada stale su se uz vijeka, Najuze bijahu pocetkom XVII. prostranstvo srecne ratove s Turcima sve to vecma siriti. Najvece

sva

tri

zajedno

stigose obnovljenjem

taliru kralja

sjedinjenjem

triju

slavonskih

zupanija (1745)

od mora pa uredenjem scverinske (1776). Sada se Hrvatska sirila zapadni do Iloka, dijeleci se na sedam zupanija: severinsku (danas krizevarazdinsku, zagrebacku, dio modrusko-rijecke bez Senja), otprilike granice su vacku, pozesku, viroviticku i srijemsku, kojima su pripali odgovaralc danasnjima, izuzevsi dasto juzne dijelove, koji '

Gl. o torn zak.

Spom. hrvat. Krajine

cl. II.

XXXII 15% (Kukuljevic, lura :

344

v a

Ehre IV.

regni.

Gl. gore str. 182.

nestaje Izraza ,.reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae"

nika poslije

Karlovackoga mira.

III.

43).

Lopasid

79.

saborskih zapis-

231

Ostatak zemlje do Zrmanje Une Save do Zemuna pak

Krajini. nija),

cinjavao

Vojnu Krajinu,

licko-krbavska zupaPetrovaradina, sado Dunavom (danasnja

upravnom obziru

koja u

pripa-

nije

dala Hrvatskoj. nastale su u to doba znatnc tijekom XVI. stoljeca Hrvata mnostvo promjene. Ma da je golemo sjevernu Daldanasnju narocito ostavilo ugrozenu svoju domovinu, u Ugarsku zapadnu maciju, Liku, Krbavu i Pounje, odselivsi se u

Narod.

u narodnosnom pogledu

bijahu

ipak

neki ca u Moravsku i u juznu Italiju, glavni elemenat u zemlji, i to ne samo u slobodnoj, sada Hrvati i sjedili nego znatnim dijelom i u pokorenoj turskoj Hrvatskoj. Uz njih turskoga iz koje doseljcnici, su u XVII, i XVIII. vijeku mnogobrojni redu S r b i doba, koje iz doba njemacke prevlasti. U prvom su to vecim naselise Valachi, Rasciani sive Servian!, Sirfen), koji a

Austriju,

(Vlasi,

Srijem (narocito onda Slavoniju gdje Krajine 1737.). U onim stranama, gdje nije bilo Vojne 1690. turskoga od podalje stranama nikad nijesu Turci vladali, a tako i u do Kupe), susjedstva (kao u hrvatskom Zagorju i juzno od Zagreba

dijelom

hrvatsku

svu

Krajinu,

Nadalje napucise gradove narocito u Slavoniji N ijemci, sluzbenici. Ti su se Nijemci i ili kao obrtnici i trgovci, ili kao casnici tako iz ponajvise doselili iz juzno-njemackih (ili svapskih) krajeva, Osijek kao gradovi Neki gornje Austrije, Moravske i Wiirttemberga.

nije bilo Srba.

Petrovaradin

Slavoniji

su u

bill

Madzari

tako reci cisto njemacki.'

drugoj

polovici

vijeka

XVIII.

naselise se (od cesti jos

u tur-

Dunav, a sko doba) samo po nekim slavonskim selima uz Dravu ban a si (Klimente) samo u dva sela Nikincima Hrtkovcima i

u Srijemu (1737).

sada raspadalo na slobodne i ncslobodne Ijude, kao gradani i u vrijeme prije 1526. Slobodni bill su plemici, svccenstvo (magnate) i po kr. slob, gradovima. Plemstvo se dijelilo u velikasc vecinom nize plemstvo. Staro prekogvozdansko hrvatsko plemstvo

Drustvo

Austriju. u Ugarsku Chrovatus), (cognomine U Ugarskoj dobise iznajprije pridjev Horvath docnije ga pridrzavsi pravo svoje ime (tako Horvath-Petricevic), no

za turskih ratova

zanemarise, pa

zvali

Austriji '

svom

Ncito djclu

izumrlo

hrvatske

Slavoniji

proSao

ili

ponajvise ostalo

prije 1777.

ili

samo

iseljenike je

iselilo

Horvath.

Krabat

Esseck und Peterwardcin horet man

fast nichts als

Leipzig

deutsch".

Taubc; 1777.

tako

Krabatli),

(genannt

Slavonijora uccni Saksonac

(Bcschreibung Slavoniens

Isto su

str.

on kaze u 63); .,Zu

232

samo

sto

brzo zaboravio

se ovdje

dodatak,

taj

ostalo je pravo

ime, obicno pravopisno izobliceno (tako Kollonitsch). No pored iseIjenika isticu se u Hrvatskoj novoga vijcka i neki doseljenici, Jos u pocetku XVI. vijeka razgrani se u Slavoniji madzarska porodica

Erdody, kad ostavio

(t 1521.)

imanja, narocito

noszlo). Ovaj a vec istoimeni

sargrad

nadbiskup Toma Erdody sinu brala Nikole Petru golema svoja slavonska oMoslavinu (odatle pridjev d c Jastrebarsko porodice, ove grane hrvatske praotac Petar je sin njegov, docniji ban Petar Erdody, stece jos Cekardinal

ostrogoaski

druga imanja, dok

njegov sin ban

Toma Erdody

nasljednim zupanom varazdinskim. Ta

(1607)

potom

u rukama ove porodice sve do 1845.

ostala

doseli se u Slavoniju

Ranch,

obitelj

podrijetlom

postao

cast

U XVIL

vijeku

Me-

Erdelja/

dutim poslije Karlovackoga mira dvor je obdario golemim imanjima u oslobodenoj Slavoniji mnogc stranc plemice, a neki su ih stekli kcmore. Sada dode u posjed kneza Livija i kupnjom od austrijske Odeschalchija ilocko vlastelinstvo (1697), i to kao zasebno (ducatus Sirmii), unatoc zivomu prosvjedu .,hercestvo srijemsko" hrvatskoga sabora. Viroviticko vlastelinstvo dobio

je grof

Cor dona,

Valpovacko ali ga docnije (1745) prodade barunu Marku Pejacevicu, d oy e r nasicko grof stekao je barun P r a n d a u i petrijevacko barunu Josipu Pejacevicu), (ali ga njegova udovica prodade (1732) (ali ga 1742. prodade DimiPejacevic orahovacko barun Marko ;

Mihajlovicu); siracko (docnije daruvarsko) grof Jankovic,' a XVIII. vijeku doselise se u vukovarsko grof Eltz iz Mainza.

triju

Ku me

baruni

Hrvatsku i iz Francuske

(iz

Besan(;on-a).

Stajerske pa grofovi

Svi su

strani

tlu kraljevstva

S c

prije

rodovi,

mage

negoU

hrvatskoga, trebaU

vrsiti plemicka prava na to jest, da da steku od hrvatskoga sabora indigenat i inkolat, pleraicima. ih sabor proglasi i prizna urodenim u doba prijc i sada isti kao Ijudi Inace bijase zivot neplemenitih

su mogli

1526., ali

to bjese Âť

a tako

Kralj

ostalo sve do

urbara

Marije

Terezije

Josipa IL,

u glavnom samo privremeno olaksanje, Ferdinand

pridjevkom de Nyek pukovnik.

Blaza plemicima sibinjske gradane Levina. Jurja maja 1557. Barunom postade 6. apr. 1763. Pavao Rauch, i

ucini

28.

krajiski 2

Kroz sav

srednji vijek

kasnije zvao se danasnji Daruvar

n j u i^ j Kad Podbor,c. ga je imao u grbu.

z d r a 1 u. sto tude sagradi grof Jankovic kastel. dade mu po se onda tako nazva njemu a po zdral). madz. (daru Daruvar ime

mjesto.

233

Katolicka crkva.

mnoge

to doba

nevolje

U crkvenom i

stalo je srijemske, kninske'

zivotarila

more,

obzirii

preturila je Hrvatska u

promjene. Tecajem XVI. vijeka ncmodruske biskupije, Senjska je bijedno

silovite i

opsegom zagrebacke biskupije gotovo

Hrvati su uza sve nevolje

podudarao i opseg â&#x20AC;&#x17E;ostataka" Hrvatske. ipak ostali vjerni vjeri svojih otaca, koja im bijase stit i najuzvisenija obrana i nada u borbi za opstanak. Poslije oslobodenja Like i Slavonije moglo se opet pomisljati na neku

Krbave, Pounja

staroga

Tako

stanja,

biskupija.

Krbavi

Senjska po

prosirila se

Hrvatska

XVIII.

obnovu

vijeku obuhvatala

sterala se (kao danas) po

svem primorju,

pet Lici,

do Kapele. Zagrebacka (kao danas) u Slavoniju do Nasica, Vocina, Orahovice i

citavoj zemlji

do Une

Bosansko-dakovacka

obuhvatase Dakovo i okolicu najveci dio Slavonije od Dozapremase (Dakovstinu). sve do Vukovara, Vinkovaca Cepina i njega Miholjca, Valpova, 2upanje i Morovica. Sri em ska okupila je oko sebe ostatak sa Zcmunom i llokom, a s Petrovaradinom kao sredistem. Nu pod kraj XVIII. vijeka prosiri se dakovacka biskupija gotovo po citavoj Slavoniji na racun pecujske, koja bi ogranicena na jedan dio Podravine izmedu Valpova i Cepina (kao danas), a 1773. primi u se jos srijemsku poslije njezina dokinuca. Otada nosi njezin i biskupiju biskup naslov bosansko-dakovacko-srijemskoga. Od redova najvise Pozcge.

Pecujska

a odrzase se samo Franjevci, vremena (a od cesti jos danas) dugo narocito u tursko doba, pa Isusovci po kao u imali zupe u svojim rukama Osijeku do Pozegi Varazdinu, nekim gradovima, tako u Zagrebu,

propalo

ih je

za turske

Slavoniji,

prevlasti,

gdje

Drugi neki preostali redovi, narocito za hrvatsku prosvjetu toliko zasluzni Pavlini i Dominikanci od muskih, II. a Kl arise od zenskih, bili su dokinuti za vladanja Josipa nalogom Hrvatskoj u je uveden XIII. Grgura Novi kalendar pape

dokinuca reda

(1773).

Rudolfa u februaru 1584., ali s provedbom islo je veoma o tesko. Stoga kad je pozunski sabor 1587. stvorio zakonski clanak upotrebi novoga kalendara u Ugarskoj (zak. cl. XXVIII 1587), ucini hrvatski (u Zagrebu 24. jula 1588.) zaprijetivsi se globom od to

kralja

onima, koji bi se jos i dalje drzali staroga kalendara. U katolike tek turskoj Slavoniji i Bosni uveden je novi kalendar medu poslije samo ali u prvoj polovici XVII. vijeka nastojanjem Franjevaca,

200

for.

Naslov se

odrzao

sve

topuski, tako Andrija Tuskanic

do (gl.

danas.

gore

U str.

prvi kraj 168.)

bio

kninski

biskup opat

!34

da su ih Turci novu vjeru".

teskih napora, buduci crnili,

da toboze

„sire

grcko-istocni

Srbi u narodu

plemstva Protcstantizam. Pored sve paznje hrvatskoga klera i polovici prvoj U protcstantizam. ipak se i po Hrvatskoj stade siriti pnvrnalazimo polovici XVI. vijeka nema niu traga, istom u drugoj gradai medu Hrvatima, poglavito medu plemicima zenika njegovih

pokretom u svezi stajerski barun Ivan Ungnad, hrvatskc i slavonske Krajine. koji je dulje vremena bio zapovjednik u Urachu kraj TubinPod starost preseli se u Wiirttemberg i osaova cirilovskim pismenima, izdagena stampariju s latinskim, glagolskim i hrvatskom jeziku crkvene knjige po nauku vajuci na slovenackom

nima. S tim

Uza

protestantskom.

pristade

osnivac

Konzul,

slovenacke

knjizevnosti

Antun Dalmatm

umni

Primoz Trubar, Istranin Stjepan na tim knjigama radili. Matija Frankovic (Flacius lUyricus), koji su samoga kraljevica No glavna pomoc i potpora dolazila im je od novoj vjeri. Misao im Maksimilijana, jer on bijase tada veoma sklon cijelom Balkanskom pcluotoku, je bila prosiriti protestantizam po hrvatskim jezikom govori „svc se da pace i medu Turcima. buduci se knjiga veoma do Carigrada", kazivahu oni.' I odista, protestantskih neki i odazvali vjeri mnogo rasirilo medu Hrvatima, Novoj su se naa Zrinski, junak Nikola velikasi, kao ban Petar Erdody, sigetski

osnova u medumurskom Nedeliscu stam..heretik". susjedgradski silnik Franjo Tahi umr'o je kao u Zanarocito gradanima, nasla i privrzenika medu

rocito sin njegov Juraj, koji pariju,

Nova

pa je

vjera

Varazdinu. Glavni razlog toj pojavi valja ipak hrvatskim umjesto latintraziti u torn, sto se protestantizam sluzio kler, a narocito skim jezikom. Protiv njega dobrza ustade katolicki Isusovce u Hrvatsku. zagrebacki biskup Simun Bratulic, dozvavsi digao protiv „heresabor i se Kleru se pridruzise i stalezi, a onda grebu, Koprivnici

velikom zestinom

tika"

ogorcenjem

(1604), isposlovavsi

konacno za

priznata kao Hrvatsku zakon, kojim bjese jedino crkva katolicka kad uzese dopustena na hrvatskom tlu.^ Stoga su ugarski stalezi, naprotestantizmu pribave i u Hrvatskoj ravnopravnost, nastojati

2. Urkundliche Beitrage (1559—1565) Bee 1874.. str. ganz durch die dass befundcn. und Dieselb (sc. Crobatisch sprach) ist ersehen durch Krobaten. Wossner ibalmatien nach dem Adrianischen meer, dergleichen verstandig (- Srbija) und derselben ort pis auf Constantinopel '^

Gl.

Bosna).

o s

r e

n c

Sirffey

und genugsam ^

sei".

Gl. o torn gore str. 188.

235

kod Hrvata na zestok

isli

pace na pozunskom saboru (1608)

otpor,

Toma Erdody, izvukavsi mac: „Ovim macem iskorijenit Savu, cemo-tu kugu, ako nam stupi na vrata jos imamo tri rijekc, grof

rece

;

odista Dravu i Kupu; jednu cemo tim novim gostima dati da piju". I dozvanih Isusovaca brzo je energicnoj akciji hrvatskoga sabora ostavi ona nesto korisno iza Ipak vjeru. uspjelo unistiti u klici novu i

osnovi poce kavska hrvatska knjizevnost. Grcko-istocna crkva. hovu doseljenju u hrvatskc vrijeme

starije

XVI.

razvijati kaj-

njezinoj

sebe:

Njoj su pripadali doseljeni Srbi. U njizemlje valja razlikovati dva nacina. U

XVII. vijeku)

dolaze jedni

bosanskoga

ostadosc u njemu poslije izgona Turaka, a doveli su ih amo Turci iz juzne Srbije i sjcverne Makedonije kao raju, da im su seljaci i obradjuju zemlju i sluze kao pljackasi (martolozi'), jer Turke kao primili radosno drugi nizi slojevi u sredovjecnoj Srbiji Ti tereta. drugih osloboditelje svoje od teskih gospodskih poreza i napucili sjeu spomenicima ponajvise zvani Vlasi, su Srbi,

pasaluka,

ili

—

Taj naziv tumace jedni od grckog

oboruzan krscanski slrazar

(ip|xapxa>X6« --

^ grjesnik, lupez. na Krajini. a drugi (s manje uspjeha) od ditaptwXoc Mijatovic. Stanojevic historici srpski upozorili Na tu su vaznu cinjenicu palikuca.

Vukicevic.

Srbima bez sumnje bilo i takih. koji su podrijetlom bill Vlasi. razlicite druge balkanske raje. Ali tad a jest Rumunji, a uz to jos i potomcadi c n i. kako to bili p o s r b odavna vec oni su svi vijeku) XVII. XVI.

Medu

to (u

tim

danas dokazuje njihov bujni i cisti jezik (bez ikakih vlaskih ne moie snazni dokaz ne da [rumunjskih] rijeci). a onda i' znacajni tip. Ovaj sc n o uzeti. da je upravo z b o raoze manje se jos a obici. nikakim doskocicama tip, posljedica doscljenja u hrvatske zcmljc. ova g a V n a p o a v a. naimc jezik sredovjecnim hrvatskim -Vlasiraa Mijcsati Srbe-Vlahe (od XVI. do XVIII. vijeka) sa Vlasi bez sumnje po prirodi oni i su sto osim jer je, pogrjcsno str. 153.)

nesumnjivo

joi

gore

same ili

(gl.

su sc

Tome

II,

prolazeci (..die

oni

iselili,

nasuprot

..Rasciani

spom.

sudbinu ostalih Hrvata,

stvari morali dijeliti

sive

409.

nam

historijski

Serviani

411;

Bosnom

to jest

ili

su izginuli

bojeva,

c a k a v c i. c javljaju u spomenicima kao k a t o spomenici vec sredinom XVI. vijeka zovu ovc Srbe 1

atque Valachi", njemacki ..Sirfen" (L a s z o w s k i, Habs. Sab. spisi III. 163); a Slovenac KuripcSic (1532) i c.

kaze. da

rechten Turggen") jos

tamo ima pored katolika i

..SurHen

Srbi), die

(..die

alten

nennen

sie

Wossner") muslima Wallachen und wir i

dem ort Smedravo ncnncns Zisttzn (= Ciei) oder Marthalosea. Die khamen von Sanndt Pauls habcn und Beograd) (Weissenburg Khriechisch (= Smcderevo) und Lamberg-Schwarzenbcrg. glauben (= grc. ist.)" (gl. Itinerarium, izdanjc grofice Innsbruck 1910.. lovici

XVII.

str.

vijeka

34—35). Kako zagrebacki

se dakle

svccenici

moze doci na misao, da

toboze

prvi

slali

su tck u po-

identificirati

Vlahc sa

236 vernu Dalmaciju, danasnju zapadnu Hrvatsku i Bosnu, Pounje i Slavoniju do Dakovstine i Osijeka. Drugoga su znacaja seobe Srba pod u XVIII. vijeku pod vodstvom dvojice patrijarha, Arsekraj XVII. jer se nija Crnojevica (1690) i Arsenija Joanovica Sakabente (1737), Ugarska, juzna bijase im cilj a vojske, carskc one zbisc pod zastitom i

Srijem

istocna Slavonija.

Prvo crkveno uredenje doseljenih Srba unutar granica turskoga carstva bijase vezano jedino uz manastire. Najvise ih je bilo po Fruskoj gori u Srijemu, kao Hopovo i Krusedol, podignuti jos pocetkom XVI. vijeka od posljednjih srpskih despota, pa Ravanica i Grgetek onda u Hrvatskoj Rmanj na Uni, u Dalmaciji Savina (Herceg Novi) i Arhandelovac na Krki, dok se u Bosni pominje Papraca ne;

daleko od Zvornika. Prema tome bijase kler u to doba jedino kaluderski. Godine 1557. uskrisena je jos oko 1460. propala srpska pecka pagrckotrijarsija, a torn su joj prilikom podvrgnuti svi pripadnici Balkanskoga dijela sjeverozapadnoga istocne crkve po svim zemljama poluotoka, gdjegod je vladao Turcin, Prvi patrijarh obnovljene pecke rodeni brat velikoga vezira Mehmeda pozesko-cernicku u manaSokolovica. On osnova dvije episkopije u Sarajevu za ostali dabro-bosansku i stiru Orahovici za Slavoniju Bosnu, pa za i Hercegovinu dio bosanskoga pasaluka, naime za

patrijarsije bjese

Makar

u koliko su te zemlje bile u turskoj vlasti. Turci pomagahu vladike, pace oni su kadikad u sporazumu s njima nagonili i katolike, da ih priznadu svojim glavarima, narocito u doba, dok ie katolicki Bee bio voda u turskim ratovima.'

Hrvatsku

Dalmaciju,

razumijem. Istina je, da (gl, ..Hrv. Prosvjcta" 1916., str. 67—68). toga ja ne ali i oni pomenuti obicajniji, naziv V 1 a s i vijeka XVIII. do XVI. od izvprima u je podaci (a takovih ima jos vise za XVI. vijek) dovoljni su, da se vidi, da su Hrvati u Habsburskoj Hrvatskoj vec u XVI. vijeku dobro znali za pravopodrijetlo

Srbima

..Vlaha", i da oni nijesu isto, sto i sredovjecni hrvatski Vlasi. Cesca upotreba imena Vlah dakle znaci samo upotrebu o b c n i e g a naziva. Bas to i jest razlog, tako zvali, kad su se obracali na one, kojima su bili pod tim oni s a m da su se imenom bolje poznati, dok stil i sastav pisama njihovih takoder pokazuje sve forme onoga nacina pisanja, kako su onda pisali oni, kojima salju svoje molbe. Jesu li Srbi tada imali jacu ili slabiju n a r o d n u svijest (u modernom smislu), to je sasvim sporedno. a nimalo podobno, da igra ma kaku ulogu. kad treba odgovoriti, tko govoriti o su ti ..Vlasi" historijskih spomenika. U to se doba uopce jos ne moie slojeva. nizih kod narocito a narodnoj svijesti ni kod drugih naroda.

tih

•

Gl. o torn PyBapau,, ..0 nehkH.M naxpHJapciiMa" (Zadar 1888.) str. 79.:

ce nocxynaK

Hauiiix B.iaaiiKa h narpiijapaxa

HHkaKO npaBAarii ne as".

„TaKaB

237

Oko

godine 1598, (za velikoga turskoga rata) preseli se po do-

govoru s gradackim nadvojvodom Perdinandom vladika Vasilije iz utemelji manastir Marcu kod Orahovice u varazdinski generalat To je prva episkopija rezidencija. Cazme, da bude episkopska grcko-istocne crkve u krscanskoj (slobodnoj) i

Hrvatskoj. Desetak

godina poslije toga prijede Vasilijev nasljednik, i u priznavsi zagrebackoga biskupa svojim

vladika Vratanja, na u n

metropolitom. Toga unijatskog vladiku potom

proglasio nadvojvoda

Ferdinand vladikom za sve grcko-istocne vjernike u opsegu tadanje hrvatske i slavonske Krajine no vecina Srba slabo se odazvala toj odredbi, ostavsi i dalje u tijesnoj svezi s peckim patrijarhom. Tako ;

sve do velike seobe peckoga patrijarha Arsenija Crnojevica se prekinuse sveze izmedu onih Srba, koji su ostali kojom (1690), onih u vladanju Habsburgovaca, pace Turci dokinu turski podanici, 1766, srpsku pecku patrijarsiju i podvrgnu je grckoj carigradskoj Patrijarh Arsenije Crnojevic provede odmah prvu (vasiljenskoj). Ugarcrkvenu organizaciju doseljenih Srba u krscanskoj Hrvatskoj gornjo-karlovacka osnovana Krajinu hrvatsku za bude Sada skoj, episkopija, koja bi doskora (1713) podijeljena na dvije na karlovacku kostajnicku, Prvoj bijase rezidencija iznajprije manastir Gomirje (kod Ogulina), a od 1721, Plaski, dok su vladike druge episkopije najprije sjedili u manastiru Komogovini (nedaleko od Kostajnice), a

bilo

onda u samoj Kostajnici. Godine 1771.

bi kostajnicka episkopija

do-

kinuta i za cijelu hrvatsku Krajinu (karlovacki generalat) uredena kao jedina karlovacka, kako je i danas, sa sijelom u Plaskom, dok su varazdinski generalat i banska (civilna) Hrvatska pripale episkopiji,

kojoj je rezidencija bila u

Pakracu

jos

od 1705.,

a tako ostade

sve do danas. Metropolitu (patrijarhu) bi dodijeljena srijemska episkopija s prvim sijelom u manastiru Krusedolu, a od 1719. dalje u Srijemskim Karlovcima, kako je i danas, Godine 1751, dobio je karlo-

vacki metropoHt naslov

srpskoga patrijarha

podjedno

crkvenom glavom nad cijelim klerom i narodom grckosrpske narodnosti u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugari zakona istocnoga postavljen

skoj. Prihodi patrijarhovi bili su

veoma

znatni, narocito otkad

predano vlasteHnstvo Dalj (kod Osijeka), a birao ga

srpski crkvcni

sabor sastavljen od 25 svecenika, 25 vojnika i 25 gradana. Izbor bijase Slobodan i nije trebao vladarove potvrde. Svecenstvo obrazovalo se u manastirima, a samo neki vrsniji mladici poiazili su bogoslovne nauke u Rusiji.

238 pripadnicima vidjesmo, pocetkom XVII. vijcka uze se medu narocito radom zagrcgrcko-istocne crkve siriti u n i a s Rimom, Vratanja s mnogo biskupa. Tada je presao marcanski vladika

Kako

backih

nijesu tome pridruzili. naokolna naroda na uniju, no ostali sc krajevi Iz Marce pre2umberak. Tek oko 1770. prosirila se unija jos i na gdje je i Krizevce, u nesena je kasnije (1777) unijatska biskupija

danas-

dakle stozer ustava i Ban. Na celu uprave, sudstva i vojske, u to doba ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, samostalnosti, bjese jedan, a prije toga gdjekad od godine 1596. dalje redovito samo ban ne bijase nikomu drupo dva. Sve do pod kraj XVIIL stoljeca zovu jos i propodlozan, vec ravno kralju, pa otale ga cesto i

gomu

rex, potkralj. Bana kralju, i to tako, da

u ovo doba cesto preporucio hrvatski sabor

spisak od nekoliko uglednijih licnoda jednoga od njih imenuje. Jos 1756. kaze sti i onda zamolio kralja, to â&#x20AC;&#x17E;prastari obicaj, koji hrvatski sabor za ovo preporucivanje, da je je

sastavio

sada â&#x20AC;&#x17E;de iure" kao i Vec je za Maksimilijana prestalo prije, ali su se sve vise umanjivala. kad je on to smatrao za sabor, (1567) pravo banovo, da saziva ciniti jedino na potrebno (ex edicto bani), vec je to otada mogao ex (ad mandatum caes. et regiae maiestatis odrzao".'

se doslije

izravni

nalog

Prava banska

bila

kraljev

Zakljucak saborski (clanak XVII

1756) glasi

:Antiquissimoatquchac-

usui tcnusinquibusvis vacantiac banatus casibus observato insistentes domini status et ordines, in

suae exc.

comiti mareschalli

solitam successoris bani non putarunt domini

status

o d c

n a quoque o

f f i

i i

b a n a

Batthyan resignationem enata o m m e n d a t i on e m i n t c r m

ordines; eandem tamen

contestationcm praefatae suae

Caroli

exc. scriptis eo fine

aliqualem

Uteris ita

1 i

per

vacantia n d am 1 1 e gratitudmis

detulerunt,

quem

nomine dominorum statuum et ordisua excellentia dedignetur". num suae maiestati sacratissimae demisse commendarc non iudicaverit.

eum

Stalezi se hrvatski dakle ne zem. arhivu u Zagrebu Prot. congr. IX. 320). bana. vec ga samo s osonovoga preporuce kralju prava. da svoga put odricu ni ovaj cara Josipa II. sastala smrti po Kad se bitih razloga prenose na bana. koji odstupa. da se ban grof je. zahtijevala 1790., marta 2. zagrcbacka zupanijska skupstina Franciscus utpote comes a banus huius regni praenominatus ..quod Balassa svrgne antehac r e g n o - quod tamen moris Balassa non proponente o m n at u s en d est compertum spisa) saborskih fuisse ex regnicolaribus actis (t. j.

(U kr

;

eundem

fuerit.

adeoque

vel hoc facto

illegalis

banus

sit"

(original

arhivu

Balassu nezakonitim banom. zupanije Zagreb.); dakle je skupstina smatrala grofa Gl. o tom Klaic. Kandidacija (sabora). kraljevstva jer je imenovan bez preporuke saboru od 1527-1848. u ..Vjesniku kr. zem.

(commendatio) bana po hrvatskom arkiva" X (1908). 166â&#x20AC;&#x201D;196.

239 Znaci banske

delicto bani).

zastava

casti bijahu

(banderium) kao

vrhovne vojnicke vlasti u Hrvatskoj, a dobivao ju je kod od kralja po njegovim komisarima, onda z t z o kao simbol sudackc i upravne vlasti,' Samim imenovanjem kraljevim hrvatski stalezi jos nijesu drzali da imadu bana, jer za njih bijase glavni cin svecana instalacija pred saborom, Drzeci u desnici zezlo, a u Ijevici zastavu i stojeci na uzvisenijem mjestu, ponajvise u crkvi sv. Marka u Zagrebu, novi je ban pred sabranim stalezima izgovarao prisegu, koju mu je citao kraljev povjerenik. Sve do 1756. bijase obicaj, da su stalezi poslije toga banu votirali u ime zemlje dar, obicno u novcu, ali odonda to prestade, Ovaki dar simbol

inslalacije

votirali

stalezi u oci krunisanja

inace

novomu

vladaru. Poslije

ban bi sebi sam odabrao b a n o v c a' (vicebanus), a taj onda na saboru polozio prisegu. Banovac mogao je da bude samo plemic, a niposto stranac, makar i imao posjeda u domaci sin Redovito je to bio zupan zagrebacki ili krizeSlavoniji. Hrvatskoj ili vacki, no otkad su zupanije 1756. preudesene po ugarskom uzoru, stalo se to napustati. Banovac bjese zavisan jedino od bana te se poslije banova odstupa ili smrti takoder morao odreci svoje casti. Cesto se zgadalo, a narocito u XVIII. vijeku, da nije bilo bana, vec samo od kralja imenovani z a m e n k banske casti (locumtenens), ali hrvatski su se stalazi vazda opirali takovoj neustavnoj novotariji.

instalacije je

Saber. Jos u pocetku ovoga doba sastajala su se po dva sazaseban hrvatski i zaseban slavonski. Medutim teritorijalno seljenje hrvatskoga plemstva u Slavoniju ucini opadanje Hrvatske hrvatski slavonski uzeli sastajati na zajedstalezi se nuznim, da su nicko raspravljanje (prvi put u Zagrebu u junu 1533.) pod predsjedanjem zajednickog bana, a doskora se sasvim stopise oba sabora u jedan hrvatsko-dalmatinsko-slavonski (od 1558. dalje). Saboru je bora,

vazda predsjedao ban ili njegov zamjenik, obicno biskup zagrebacki, primjera, da je saboru predsjedao banovac. Na sabor ali nema velikasi, kojc treba ban da zasebnim dolaze u to doba svi prelati pozivnicama pozove (per littcras banales), dok se nize plemstvo pozivalo po zupanijama, koje su tada izabrale svoje zastupnike, take i

Oba ova Tome ErdOdyja '

simbola (zastava (t

u jan. 1624.)

zezlo) jos se

u lijevoj ladi

s glavnoga zrtvcnika). ^

Rijcc

podban

novoga

postanja.

danas mogu vidjcti na ^robu bana crkve u Zagrebu (gledajuci

stolne

240 na sabor dosle velike skupine maOdsutni velikasi i njihovc udovice loga plemstva. narocito seljackoga. kao sto je bilo i u Ugarskoj dali su se zastupati po zamjenicima, ali ne i glas. Nadalje su zamjenici imali na saboru samo mjesto,

da se nikad

zgodilo,

nije

;

ovi

kr. slobodni gradovi, a su na sabor svoje zastupnike kaptoli i na hrvatski sabor i rijecki od 1776, dolazio je rcdovito sve do 1847. Zagrebu, no gdjekad i u ponajvise gubernator. Sabor se sastajao i u taboru na rijeci 1737. pace drugdje, tako u Varazdinu, Krapini, obicno se nazivlje doba hrvatskim spomenicima toga

slali

U spravisce, au latinskim sluzbenim spisima r e g n stanak generalis congregatio, dakle bas conventus, dieta

Glini.

sabor c o m i t i a, onako kao i ugarski, Docnije prozvase Ugri svoj sabora redovito clanovi Svi su naziva. no Hrvati ostadose kod svojih redu, koji je stalnom nekom po sjedili Zajedno za stolovima, i to

uzimao obzira na

visi

vijecaU su velikasi ali

to je

ili

nizi polozaj prisutnih

prelati

za sebe,

odijeljeni

;

samo 1621. i 1709. od nizega plemstva,

je citavu upravu Hrvaturedenjem vojske sve do

bilo iznimno. Sabor hrvatski vodio

to se bavio i novacenjem o porezu, koji je isao kralja (dica) i za doraspravljao Josipa nuzno za obranu potrebe (pecuniae fumales), i odredivao sve

ske,

a uza II.,

mace

redovito kralj siljao svoje komisare, po dva staleprije svega iznijeli kraljevske prijedloge ili vise njih, koji bi koji stalezi su da bilo, rijetko nije zima na raspravu i prihvat; no prilikama. svojim prema od ovih prijedloga ili otklonili, ili preinacili komisare svoje zelje i tegobe, Poslije toga stalezi iznose pred kraljcve (articuli) podastrti su moleci kralja, da ih uvazi. Zakljucci sabora a to je onda kralj ucinio poslije toga kralju na potvrdu (sankciju), Najprije naime obznasabora. na isti nacin kao i s onima ugarskoga spisa), da je primio izdana (u svecanoj formi

kraljevstva.

sabor

u uvodu sabora s molbom staleza, da ih potvrdi, onda hrvatskoga zakljucke konacno u z a k 1 u c k u se donosi doslovni t e k s t zakljucaka, a (authoritate nostra regia kaze kralj, da sve ove zakljucke potvrduje

njuje kralj

acceptamus, approbamus, ratificamus

confirmamus),'

budu sankcionirani. velika Tvrdnja. da hrv. saborski clanci nijesu trebali da upravno tijclo, kao sto obicno na snizcn bio hrvatski sabor je zabluda. jer bi tako n c m a bcz krakojih mogle stvarati zakona. su iupanijske skupstine. koje nijesu saborskih za-^ hrvatskih sankcioniranih ovako mnostvo 1

ljcve sankcije.

kljucaka

ili

Sacuvalo se

zakona.

Samo

oni zakljucci. koji su se ticali nekih

potrcba, nijesu slani na sankciju.

domacih

neznatnifih.

241

mimo sabora

bez njegove privole mnogo je toga u to vijeku, uvedeno u Hrvatskoj, tako urbar Marije Terezije, razne preiaake u Krajini i sve reforme Josipa II. Slabljenju saborske kompetencije bijahu katkada krivi stalezi sami, Godine 1685., za velikoga turskoga rata za oslobodenje, preinacisc stari nacin hrvatske uprave time, sto su zakijuciii, da u slucaju, ako Ali

narocito

doba,

bojnom

mogao sastati, buduci da se plemstvo nalazilo na moze ban, ili njegov zakoniti zamjenik biskup zagre-

se sabor

polju,

backi, sa sestoricom

potrebnim,

ali

svjetovnjaka

sestoricu

imao

duhovnika odrediti ono, sto drzi

samo ban pravo imenovati. Tako

banske konferecije,

nastadose vlast,

XVIIl.

koje su imale jedino upravnu zakonodavnu. Medutim vec 1701. bise dokinute,

Za obavljanje nuznih i presnih posala kod kralja drzali su hrBecu stalnoga dvorskoga agenta (agens aulicus), koji je imao nastojati oko uspjesnoga rjesavanja saborskih zakljucaka, sto ih je kralj imao potvrditi i odobriti, a oko drugih vaznih posala po Hrvatsku. Osim toga sluzio se sabor i svecanim vatski stalezi u

poslanstvima (legatio regni), koja bi izabrao

svoje sredine; tako

su 1712, nosila trojica (biskup Emerik Eszterhazy, grof Ivan Draskovic i

protonotar Juraj Plemic Otocki) kralju Karlu

o priznanju zenske habsburske loze,

Uz bana

ili

saborski zakljucak

protonotar kraljevstva, koga

najvazniji je clan sabora

III,

hrvatsku Pragmaticku sankciju.

dakle bio povjerenik staleza, dok banovac samo povjerenik banov. Protonotarova je duznost bila, da cuva pecat kraljevstva banov, odatle su ga zvali â&#x20AC;&#x17E;cuvarom pecata" (sigillorum conservator), te kljuceve zemaljskoga arhiva, u kojem su se je

sabor birao, a ban potvrdivao.

spremali â&#x20AC;&#x17E;privilegiji kraljevstva". redovito kod

starije

vrijeme cuvali su se spisi

zagrebackoga ili u crkvi pana u Zagrebu, Tek 1643. nabavio je protonotar Ivan kraljevstva

mard Kao

kaptola

jaku hrastovu skrinju

zasebni ured ureden

XIX. vijeka.

Kad

ili

odrekao

Stjc-

Szak-

umjetnom bravom za cuvanje

hrvatski zemaljski

ban umr'o

sv,

spisa.

arhiv tek u pocetku casti,

protonotar

imao javno prelomiti njegov pecat, da nitko ne uzmogne krivotvoriti sluzbenih isprava. Pored toga bijase protonotar na saboru biljeznik, a nijedan saborski zapisnik nije bio ovjerovljen bez njegova potpisa (s obicnom formulom lecta per me prothonotarium regni). Konacno bjese protonotar vazna sudska licnost, jer je u odsutnosti banovoj predsjedao banskomu sudu, od kojega se moglo prizivati na kralja :

242

od sabora izabrani v i c ena dvorski sud. Protonotara zamjenjuje dva. po protonotarius, obicno jedan, rjede to nekako od prvc Vec je receno. da je u vrijcme prije 1526. (i na ugarski poslanike svoje slala polovice XV. vijeka) samo Slavonija Hrvatska ali Sclavoniae), sabor (nuncii ili oratores rcgni u jedan, stopise vijeka oba sabora nikad.' Kad se polovicom XVI. poslamkc sjedinjeni sabor redovito siljao svoje

ili

taj onda je dasto zovu se 1577.). Koliko ih je na ugarski sabor (solemnes oratores vidjeti, no bez sumnje je hrspisa u starije doba bilo. ne moze se iz slati na ugarski poslanika, koliko je vatski sabor u to doba mogao na zemaljski trosak. U XVIII. vijeku htio jer su oni onamo polazili samo tri poslanika u donju ili stalesku kucu i

pokzila su redovito kao stalna pratnja i protonotar (dva na saboru birana poslanika hrvatskom saboru na izabran velikasku, njihova), a jedan u gornju ili slobodnu zastupajuci poslanici, 1625.). Ovi hrvatski

izmedu staleza (od

oko stolova sabornice s ostalim ugarskim desno uz predsjednika. zupanijskim zastupnicima, nego u procelju na slavonskih zupanija triju Zastupnici 1848. a tako je ostalo sve do nijesu sjedili

kraljevinu,

zupanijskim drugovima, Ti su po(od 1751.) sjedili su medu ostalim tocne upute (instructiones), sto slanici dobivali od hrvatskih staleza sto da traze na obranu imadu kazati u ime kraljevstva hrvatskoga i zovu se 1715.) Ovih su hrvatskih prava (statuta municipalia tako da na svoju ruku nijesu msta se uputa morali strogo drzati, su na ugarski sabor, posmjeU poduzeti. Uz ove poslanike dolaziU hrvat(1608.), u donju kucu i zastupnici

njegove trajne reforme velikasa iz gornje kuce, a skih kr. slob, gradova, kaptola i odsutnih biskupi i velikasi hrvatski. tako i njihovih udovica, a u gornju ban, n o v a n i personal, a gore i m kralja Donjoj kuci predsjedao je od istim redom kao raspravljalo saboru njoj p a 1 a t i n. Na ugarskom se po tocku kratocku na hrvatskom. Najprije bi se iznesH i raspravljaU prihvatih iU otkloniU. Poslije toga Ijevski prijedlozi, a stalezi su ih (gravamina), koje je su ugarski stalezi svoje zelje i tuzbe

slije

iznijeli

poslanici uvazio ili otklonio. Konacno su staviU hrvatski staugarski kojih zelje, i prijedloge na usta svoga protonotara svoje

onda

kralj

lezi nijesu

mogh

zabaciti,

nego samo

kralj.

Ako

koji

prijedlog

su o njemu hrvatski

dali kraljev ih ugarskih staleza ticao Hrvatske, strogo svojih instrukcija; toga kod se drzeci poslanici svoje mnijenje,

gore

str.

157.

243

slucaju,

Tia

saboru

onaj

z a

za koji od iznesenih prijedloga nijesu imali, nijc se

obvezatno moglo

nista

s u privoljeli

bili

Samo

za Hrvatsku,

hrvatski poslanici, vrijedio

Hrvatsku. No kod bi

zakljuciti

stvoren na ugarskom saboru, na koji

sabor

obazirao na mnijenja,

sto

toga eventualno izrekli oni Hrvati, prisutni na saboru, koji nijesu nije se

hrvatski saborski poslanici-

Zupanije.

promjena, kad

zupanijskom uredenju nastade u to doba znatna ono 1756- preudeseno prema ugarskom uzoru, Na <elu svakoj zupaniji stajase veliki zupan (supremus comes), imenovan od kralja, a pripadase po cinu medu velikase kraljevstva. Poslove zupanijske rukovodio je podzupan (docnije redovito po dva) s ostaHm cinovnistvom, koje je bilo b i r a n o na tri godine u restauracija sve do 1848, I taj se cin zvao veUkoj skupstini su biti izabrani samo od plemmogU cinovnistvo podzupani i ostalo stva doticne zupanije. Zupanija se dijelila na okruzja, a ova na kotare prvima stajahu na celu veliki suci, a drugima maU suci, u ;

;

isti

mah upravni

sudbeni cinovnici.

njihov se pravorijek

mogao

na zupanijski sud, a od ovoga na banski. Zupanijske u veHkima su se obavljali osim su skupstine bile velike ili male upravni i sudbeni poslovi najvazniji izbora novoga cinovnistva jos i lupanijski, a birali su se i zastupnici (obicno po dva, medu njima redovito prvi podzupan] za hrvatski sabor. I zupanijsko plemstvo davalo svojim zastupnicima obvezatne instrukcije za TJe lirvatski sabor, pa tako je politicki zivot u zupanijama bio u malom uloziti priziv

;

smatrale su se zupanije najtvrdimbedemom narodne samostal-

onaj

kao u velikom na saboru,

isti,

nosti

ustava,

Sve do

1848.

sto su one bile ona egzekutivna unutar svojih granica saborske zakljucke u vojnickom pogledu, Osim toga ove su se mogle

a to tim vise,

vlast, koja je izvrsavala

lupravnom, poreznom

po volji na skupstine, pace u njima i kralju uskratiti posluh, ako je od njih trazio stogod, sto je bilo na stetu njihovu ili zemlje. To se narocito pokazalo za cara Josipa 11, Politicka snaga zupanija lezala je i u tom, sto su bile u medusobnom zivahnom saobracaju, siljuci jedna drugoj poslanice i bodreci se na zajednicki istup na sastajati

saboru ili na zajednicki otpor, Vremenom se ovaj saobracaj rasirio zupanije, a upravo na njihovoj sloznoj tvrdokornosti i na ugarske |vis inertiae) slomilo se sve nastojanje cara Josipa

Sudbenost

bijase

doba

jos

uvijek

II.

veoma

primitivna sve

244

vrhovnim sucem bio sabor ili protonotar, jer kako u XVIIL protonotar obicno josvijeku cesto nije ban boravio u Hrvatskoj, a Stoga su stazapinjati. sve je moralo obavljao i sluzbu pbdzupana, sluzbu, a drugu koju i jos lezi uzeli kratiti protonotaru, da obavlja na godine trece svake onda odredise, da se banski sud ima sastajati godine III. dvadeset dana. Sve je to bilo razlogom, da je kralj Karlo Hrvatskoj uredi za1723. predlozio na pozunskom saboru, da se u

dok

banski sudsa

sebni

sjedistem u Zagrebu, koji ce izvrsavati ju-

opseg kraljevstva. Hrvatski su stalezi na to pristali, suda, kojega su se clanovi a onda su odredili sudbeni postupak toga nastala raspra izmedu imali birati u saboru na tri godine. Ali sada je konacno sabor hrvatskoga sabora i kralja, tko da imenuje suce, dok stola banskoga clanove imenova 1725. ne popusti, nasto kralj je imenovan Predsjednikom (tabula banalis), kako se taj sud zvao. risdikciju za citav

slucaju, kad bana tada zagrebacki biskup Juraj Branjug, da se u je predsjednikom ne bi bilo u Hrvatskoj, moze suditi.' Kasnije bio je osam prisjedbilo nj uza a zamjenik, njegov ili vazda samo ban

nika (assessores) uz neke nize cinovnike.

Porczi i dace bijahu i u ovo doba iste kao pocetkom XVI. vi^ regia, koja jeka, naime u prvom redu dica ili contributio plemstvo nije placalo, se samo kralju davala u pomoc, pa je stoga buduci da

ono

kroz sve vrijeme stalno jos

licno polazilo u rat. Kontribuciju votirao je kralju do Josipa II. samo hrvatski sabor, a iznosila je

od vremena Vladislava

II.

(od 1492.)

polovicu one svote od

porezne jedinice (porta), koja se imala placati zakljuckom ugarskoga sazagrebora u Ugarskoj (media dica). Kontribuciju ubirali su po zupanijama (dicatores), ubiraci izabrani napose varazdinskoj backoj, krizevackoj i blagajnika (exactor koji su radili pod nadzorom vrhovnoga zemaljskoga plemstva. Sabrani regni), imenovana od kralja, ali izmedu domacega

novae onda odaslan u Pozun ugarskoj komori. Kako su se njime Hrvatskoj, imale podmiriti vojnicke i druge obrambene potrebe u nalogu kraljevskom po predana svota neka cesto se zgadalo, da je poput 1751.) (od su placale zupanije izravno banu. Tri slavonske pod bile torn u citavu svotu, dakle ne polovicu, te su

ugarskih

ugarske vlade. Porez za domace potrebe bjese d i m n i c a (pecuniae fumales), koju je hrvatski svoga sabor po svojoj uvidavnosti i potrebi odredivao izabravsi za to

vrhovnim nadzorom ugarskoga sabora

Ban

grof Ivan Palffy

(1704â&#x20AC;&#x201D;1732)

nije

gotovo nikad boravio u Hrvatskoj.

245

zasebnoga blagajnika, a placali su (to jest

24 jutra oranice

nile jedan â&#x20AC;&#x17E;fumus".

plemici

8 jutara livade)

;

kmetovi od â&#x20AC;&#x17E;sesijc"

obicno su

cetiri sesije ci-

Racun o ubranom porezu polagao

blagajnik

saboru, dok se onaj o ubranoj kontribuciji podastirao ugarskoj komori, Kr, slob, gradovi placali su mjesto kontribucije taksu, koju im

no cesto ju izravno odrcdivao kralj po savjetu ugarske komore Dalji krasnizio, ako se pokazalo, da je prcvisoko odmjerena, Ijevski prihod bila je tridesetnica (tricesima, madz. harminczad, je

;

otale harmica), koju su trgovci placali za

unesenu robu. Glavni

sla-

vonski tridesetnicarski uredi bijahu u Nedeliscu u Medumurju i u Zagrebu. I tridesetnica cesto se upotrebljavala za podmirenje vojnickih potreba u Hrvatskoj, a onda je imao o torn poloziti zemaljski

U Vojnoj Krajini nije nitko placao vojnu sluzbu, a bas u tome se u srednjem vi-

blagajnik racun hrvatskomu saboru.

poreza, jer su

svi vrsili

sastojala bitnost oprosta od placanja poreza. docnije, pa Vojska. Uza sve uredenje Vojne Krajine, kojom bise znatno u to doba u vojnickim poslovima okrnjena hrvatska prava, ipak je banskc Hrvatske ostao glavni faktor hrvatski sabor s banom. Vec 1537. i 1538. stvorise slavonski sabori u Krizevcima vaznih zakljucaka o obrani domovinc odredivsi, da velikasi i plemici imadu na noge jeku,

podici izvjestan broj konjanika

pjesaka te se pobrinuti za kola, koja se sabor i za utvrde

Osim toga brinuo

ce za vojskom voziti hranu. i

za gradove odredujuci za njihovo uzdrzavanje besplatni kmetski rad

potrebni porez,

Godine

1558. stavio

Ferdinand

hrvatskomu I, dadu razvaliti

(17. jula u Stenicnjaku) prijedlog, da stalezi neke manje utvrde oko Zrinja, ne bi li se tako pristedilo na vojnickoj posadi. Ali hrvatski stalezi nijesu htjcli da na to pristanu trazeci

saboru

gradove opskrbi vojskom, njihovim samo uvecala turska pogibao za Hrvatsku.

uporno od

kralja,

jer bi se

padom

Poslije toga nikad

se vise nije sastao zasebni hrvatski sabor. Briga staleza

bana oko

hrvatske banske vojske trajala je i dalje, kako jasno pokazuje zakonski clanak stvoren 1659. na pozunskom saboru, kojim se odreduje, Slavonija imadu u obrani domovine i da se kraljevina Hrvatska clanaka stvorenih na hrvatskom saboru, zakonskih dalje drzati raznih i

a narocito onih, koji odreduju, kad neprijatelj provali u zemlju vecom silom, da moraju svi velikasi, plemici i drugi drzavljani na zapovijed skupiti se pod zastavu kraljevsku banovu listom ustati na oruzje Pored toga jos su oni duzni da prema imutku oboruzaju

bansku. izvjesni

broj

svojih

kmetova,

u velikoj

nuzdi

trecinu

njih.

246

opce insurekcije nije nitko osloboden^ ove duznosti sporapace u velikoj cc potrebi njima u pomoc doci, nakon ovako U cete. krajiske i bana, i generala zuma izmedu krajiskih i poHrvatska ostadc poslovima punoj samostalnosti u vojnickim zakonskini uvedena kad je na pozunskom saboru 1715., slije Hrvatclankom stalna vojska, podijeljena u regimente, jer jc u nadalje ostao na snazi sistem insurekcije, to jest b a n s k a i skoj

Pace Marija Terezija napose je (16. januara 1750.) ponovozemaljskoga. potvrdila davno pravo, da Hrvatska sebi bira na saboru je izrazila samo ceta, kapetana i potkapetana kao vojvode domacih i poslije bitnosti u zelju, da se za kapetana bira ban. Tako je ostalo

vojska.

pozunski sabor 1808. stvorio zakon, kojim je potvrdeno ovo drevno pravo, a ban je ostao sve do 1867. podjedno je vrhovni zapovjednik hrvatskih ceta. No pored insurekcije davala novake: je Te vojsku, Hrvatska kralju i novake za stalnu kraljevsku vazda votirao samo hrvatski sabor, pace kad je Marija Terezija od puta sabora zatrazila novih momaka (1758. i 1759.), on joj je oba (peKrajini banskoj u I trazila, je koji onoga, od votirao manji broj i onda,. jos upravu vrhovnu ban je vrsio trinjska i glinska regimenta) Josipa

II.,

jer

ona utjelovljena ostaloj Krajini, Marija Terezija je naime izjaupravlja ban, koji ce vila (1750), da torn Krajinom ima i nadalje da imenovati sve casnike osim pukovnika, a toga ce ona imenovati samo repo banovu prijedlogu, I u doba cara Josipa provcdene su neke smjesZagrebu bila u vremena naime forme u Hrvatskoj. Do toga je vrhovno tena samo uprava banske Krajine, no 1783. prenio je Josip H.

kad

zapovjednistvo slavonske Krajine iz Koprivnice, kuda se ono preses vrhovnom komandom lilo iz Varazdina, u Zagreb te ga je zdruzio 1786., preselio je car augustu u toga, iza godine Tri banske Krajine,

vrhovno zapovjednistvo hrvatskc Krajine iz Karlovca u Zagreb,, bivsem. sjedinivsi na taj nacin u jednu generalkomandu (u hrvatskoj u isusovackom samostanu) sva tri krajiska generalata nije bia zemlji. Buduci da tadanji ban-komisar, grof Franjo Balassa, feldmarsallajtnanta vojnik, povjereno je vodenje ove generalkomande je doslo dakako a njime S 1798,). Vins (t barunu Josipu NikoU de

jos

mnostvo nizih casnika, a ti su potom sa svojim obiteljima uhvatio. najvise pridonijeU, da je njemacki jezik u drustvu zagrebackom Zagreb

cvrsta korijena.

Gradovi. Kroz sve vrijeme sve do pod kraj XVI. vijeka zivjeli vijeka. Vz. su kr. slob, gradovi u duhu svojih privilegija iz XIII,

247

gradskoga starjesinu ili suca (maior viUae, iudex sebe jos osam rihtar) birali su gradani izmedu naest (u Varazdinu) priseznika (iurati, Taj vrsili sudacke i upravne poslove.

svake godinc, itou

civitatis, hrv.

(u Zagrebu)

vesnik, ili

dva-

iurati cives), koji su sa sucem

izbor

redovito

Zagrebu (na Gradcu) na Blazevo (11. nov.),

ponavljao (3. febr.),

a drugdjc obicno

u Varazdinu prve nedjelje iza Martinja gradanstvo biralo svake godme na Durdevo (24. apr-). Konacno je zastupnike (consiliarii, viri communes) njih po 20 joÂ§

vijecnike

ili

â&#x20AC;&#x17E;varoskim sucem" Ovi zastupnici zajedno s priseznicima i vodilo svu koje je davalo odredbe cinili su â&#x20AC;&#x17E;varosko" vijece, vijeka nastade u gradskoi gradsku upravu. Medutim pocetkom XVII. bitna prom)ena. Tako upravi i u Ugarskoj i u Hrvatskoj (Slavoniji) Erdoprihvatio pobudom bivsega bana Tome je grad Zagreb 1609. bila je r n i k a, novi statut, kojemu dyja. a onda kraljevskoga t a v e mjesto priseznika dvanaest poglavita ustanova. da se odsada bira ce svoju cast vrsiti dokoji gradana, s e n a t o r a izmedu odlicnijih dalje, ali samo jedi opcina zivotno ili bar dok mogu. Suca birat ce uzese stvarati neke granoga od onih 12 senatora. Na taj se nacin kojih jc ruke dospiela danske privilegirane i odlicnije porodice, u se kraj protiv ovoga uprava cesto prelazeci od oca na sina. U prvi pa je doslo i do krvavih novoga reda podizc zagrebacko gradanstvo, snazi, vec je ubrzo nekim sukoba, no statut ne samo da je ostao na godine 1850., kad reformama dopunjen i poostren. Trajao je sve do zdruzen sav grad, naimc Gradec je patentom cara Franje Josipa I. kojemu u e d n o upravno tijelo grad Zagreb, i Kaptol s predgradem, gradsko godine trece svake stade na celo .n a c e I n i k, kojega bira

ili

24.

zastupstvo. slabi, a obrt bijahu u doba turske prevlasti veoma potrebe. Trgovalo prirod zita i stoke jcdva je dotjecao za domace Ugarskom. habsburskom i s sc s austrijskim nasljednim zemljama kralj trgovine procvatu Poslije izgona Turaka obrati veliku paznju po (1726) izgradena Karlo III. u svim svojim zemljama. Sada bjese a Rijeke. Bakra i njemu prozvana Karolinska cesta od Karlovca do Docnije je izgradena uz cestu su naseljcni Hrvati, Kranjci i CesiJosipa II., pa otalc cara savjelu cesta iz Karlovca u Senj (1770) po od prvih trgojedan Tako postade Karlovac joj i ime Jozefinska. pnmorja i izmedu vackih gradova u Hrvatskoj posredujuci promet moglo nije Sve do Karlovackoga i Pozarevackoga mira

Trgovina

unutrasnjosti. ni

govora da bude o trgovini u Slavoniji. Prostrana

dracem obrasla,

248

amo od nuzde obradena polja sterahu No ni mirna vremena ne mogose u prvi

tek tamo

se od Lonje do Ze-

muna-

kraj

a najvecu

stetu

cinile

ceste

mnogo pomoci,

poplave, narocito u Posavini

Vuke. Tek osnutkom slavonskih zupanija krenulo

oko

gospodarstvo na

pa se pocelo trgovati zitom, koje se izvozilo, ponajvise po ca u Italiju preko Siska i Karlovca, i u Njemacku Dunavom. Znatan prihod imali su slavonski vlastelini od krzna mnogobrojne divljaci, a Osijek bijase za to glavno trziste. Nadalje su i guste sume i prasume davale izobilje gradevnoga drva, sav koje se nadaleko izvozilo. Obrt bijase â&#x20AC;&#x201D; uz domaci seljacki usredotocen po gradovima u Hrvatskoj i Slavoniji, a bavili su se njime ponajvise doseljeni Nijemci, narocito u Slavoniji, Oko 1761. zapocelo se gojiti i svilarstvo, all je ono bilo ograniceno najvise na bolje,

rijekama (u dereglijama),

â&#x20AC;&#x201D;

ncke velikaske spahiluke. Skolstvo. Sve do Marije Terezije bilo je skolstvo veoma slabo, a jedino neki samostani i biskupska sjcmenista vodili su brigu oko naobrazbe mladezi, u prvom redu svecenickoga podmlatka. Prvi visi zavod, gimnaziju, osnovali su za sebe P a v 1 i n i u Lepoglavi (oko 1503,),

koju su 1583, otvorili

Docnije imali su Pa-

svjetovnjacima.

u Lepoglavi svoju filozofiju (1656), a doskora i teologiju (1683), pace oni su podjeljivali cast doktora (tako 1674. prvi doktor filozofijc,

vlini

Teologiju

a 1715. teologije).

dok su

polazili

filozofiju

ucili

su kod njih samo njihovi pitomci,

sinovi susjednih

hrvatsku su nastavu zasluzni i rili u Zagrebu tik do crkve

Isusovci,

zagorskih plemica.

koji su

u maju 1607. otvo-

sv, Katarine i u susjednom samostanu Dominikanaca javnu gimnaziju za svjetovnjake, koja je vec 1609,

brojila

260 ucenika, a 1614, njih 330,

razreda) otvorena i

Kao nastavak

(1662) filozofija s

metafizika), svaki sa jednim profesorom.

vila (23. i

je kasnije

akademija znanosti, sept,

1669,) privilegije

hrvatski sabor

(3.

beckoga

sveucilista,

gimnazije (sa sest

tecaja (logika, fizika

od gimnazije razLeopold L podijelio a to je onda prihvatio se

nov. 1671,). Leopold podijeli ovoj akademiji ovlast,

ovaj privilegij kraljev nije nikad

podignut

Tako

kojoj je kralj

da njezin rektor i profesori mogu one, promovirati na doktore, Ali iz nama

menom

tri

koji ce poloziti stroge ispite, jos

danas nepoznatih razloga Podjedno je vre-

stupio na snagu.

teoloski fakultet u toj akademiji, a pocelo se pre-

kanonsko pravo (1727), a onda u tri tecaja citava teologija (1746). Po raspustu reda (1773) dospjese gimnazija i akademija u driavne ruke, a onda bi teoloski fakultet sjedinjen s biskupdavati

najprije

249

Osim u Zagrebu Isusovci su jos pogimnazije u Pozegi (1698—1773), Varazdinu (1678 1773) i Osijeku (1766 1773). Sva ta ucilista tadanje Hrvatske bila su podignuta po-

-skim sjemenistem zagrebackim.

—

digli

—

potporom

i legatima mnogobrojne duhovne i svjetovne hrvatske Isusovaca preuzese gimnazije neko vrijeme Pavlini, a onda po raspustu reda (1783) F r a n e v ci. Pucke skole, rastresene po zemlji, bile su takoder pod okriljem svecenstva, navlas zupnika.

glavito

gospode.

One

su se sluzile knjigama stampanim na kajkavskom

Zagrebu

Isusovaca

narjecju u dok je bilo u rukama po dokinucu ovih redova spade na niske

Varazdinu. Skolstvo

Pavlina,

ali

najboije cvalo,

grane.

Ni u isusovackoj ni u pavlinskoj akademiji nijesu se predavali

pravni nauci.

Stoga su hrvatski mladici polazili sveucilista u Krakovu. Tek 1769. osnovana

Ugarskoj, Becu, Gracu, Bologni, Padui bi

odredbom Marije Terezije

nastojanjem kraljevskoga vijeca prva

—

kameralne nauke" (studium politicum camerale) sa sjedistem u Varazdinu, jer su tada ondje stolovali ban hrvatska vlada, a s njemackim nastavnim jezikom (1770 i 1773). Medutim preseli se ova skola 1773. u Zagreb, gdje joj je u isusovackoj akademiji odredena posebna dvorana. Kad je Marija Terezija 1776. osnovala zagrebacko skolsko okruzje (districtus studiorum Zagrabiensis), pod koje je podvrgla citavo skolstvo u gradanskoj Hrvatskoj Slavoniji s vrhovnim ravnateljem na celu (superior regius studiorum i et scholarum director), onda je osnovana i kraljevska akadem i a Zajedno s glavnom gimnazijom u Zagrebu. Ova akademija Slavoniji bjese od sada do 1850. jedini visi zavod u Hrvatskoj obuhvatajuci tri fakulteta bogoslovni (koji i dalje ostade pod krovom biskupskoga sjemenista), pravoslovni i mudroslovni. Kad je onda 1850. dokinut mudroslovni fakultet, jer su njegovi nauci preneseni u javna skola „za politicke

—

VII.

slovni

VIII.

razred reorganizirane gimnazije,

preostade jedini pravo-

kao „Kr. pravoslovna akademija".' Tek 1874. otvoreno

onda

danasnje hrvatsko sveuciliste.

u to doba procvala hrvatska

banskoj Hrvatskoj

Slavoniji

literatura

u Dalmaciji

u samoj turskoj Bosni, sve

u to

iz povijesti hrvatske knjizevnosti, a ovdje cemo samo naglada bas u tomu imamo jasan znak vecega kulturnoga stepena, ali

poznato siti,

Teoloski

fakultet

biskupsko sjemeniste.

dokinuo

jo§

car

Josip

II.,

poslije je

ograni£en

250 matcrijalne kulture pokasve to jace narodne svijesti. Visi stepen su sve grane imale i zuje i procvat znanosti i umjetnosti, kojih narocito graditeljstvo^ odlicnih svojih zastupnika u narodu hrvatskom,

kiparstvo

slikarstvo.

Mletacka Dalmacija (1420â&#x20AC;&#x201D;1797).

Dalmacije u najTcritorijalnc promjcnc. Ime i pojam danasnje se ono sirilo na. kakogod jer tjesnoj jc svezi s mletackim vladanjem, (Zagorju), take se prosiriobali Jadranskoga mora i po unutrasnjosti Izuzetak od toga cini teritorij republikc

ime Dalmacija. i koja se zvala mledubrovacke od Stona do ulaza u Boku Kotorsku, Dubrovnilc i Mleci da to, za Bas tacka Albaniia (Albania Veneta). Pozaresklapanja ne budu susjedi, izradi republika dubrovacka kod uzan ustupljen vackoga mira (1718), da je Turskoj tom prigodom valo

juznu granicu njezinu, a to su Klek Hercegovina pruzila na na sjeveru, a S u t o r i n a na jugu. Time se do danas. Godine 1420. sve dva mjesta do mora, a tako onda ostade primorskc gradove i otoke imala je Venecija u svojoj vlasti sve Karlovackim (acquisto (acquisto vecchio), a docnije stekla je mirom zemlju danasnjega nuovo) i Pozarevackim (acquisto nuovissimo) svu (ili Kleka), Neretve rijeke do Dinare i opsega Dalmacije od Velebita bilt ziteljstvo najbrojnije Boku Kotorsku. U toj su zemlji. i sada i gradove primorske H r V a t i, navlas na otocima i po kopnu izuzevsi Osor, Starigrad, gdjc Zadar, Trogir i Spljet i one po otocima Rab, naselise pomnogo T a I i a n a plemica i gradana, koji' se tude

komad

zemljista uz sjevernu

ima

Talijane mletackoga mnogovjekog vladanja. Uz Hrvate i Kmnaod Krke porjecju isticu se jos i S r b i, naseljeni poglavito u sedoselise do Skradina u doba turskoga gospodstva, Godine 1726. Arbanas^ neke arbanaske porodice iz skadarske okolice u mjesto najvise za

(Borgo Erizzo) kod Zadra. mleDalmatinska je uprava bila u rukama nekolicine r (proveditore getackih cinovnika, kojima bijase na celu p r o v i d u ovu se sluzbu nanerale), koji se svake trece godine mijenjao. Za Providur jc unosna, i tjecalo mletacko plemstvo, jer je bila casna tjelcsnusjajnu vladao poput nezavisna vladara imajuci dvor u Zadru,

Uprava.

strazu tali,

odijelo nalik

padali bi

na duzdevo. Kad

pocitanja pred njime

ga dalmatinski seljaci srena koljena. Vlast bjcse mu bi

251

neogranicena, a podjedno bijase on i posljednja molba za sud, finanhrvatski zvao duzda mlecijc, vojsku, pace i crkvu. Kako je narod tackoga p r i n c i p o m, rado je nazivao mletacku Dalmaciju izmedu Velebita, Dinare, Neretve

mora

Principovinom.

Dalmacija bijase podijeljena na okruzja (distretto), kojima stajase na celu od providura imenovani k n e z (conte), Knezu

Mletacka

uz bok poslove

stoje i

camerlingo

malobrojno sabranoga poreza

cinovnisto

republike.

tacke

4000

sio je

kancelar

dva cinovnika,

for.

Inace

za sudbene

bjese

mletacko

da je bilo daca uzimati na stetu mlekancelar imao na godinu 60 for,, a tro-

tako

(cancelliere)

financijalne,

prisiljeno

slabo placeno, javnih

drugih

Tako je Medutim porezi

nijesu

bill

preveliki,

jer

republika

gospodarica nije htjela da raspirujc nezadovoljstva u tesko stecenoj ovdje Dalmaciji. Placali su ih jedino seljaci, jer su plemici i gradani i Svaka i od svih daca. bill oprosteni ne samo od svakoga poreza, nego

gradska opcina imala je i posebni svoj statut, tako da u torn nema jedinstvenosti u Dalmaciji. Isto su se tako razilazili utezi i mjere od mjesta do mjesta. Upravu opcinsku podijelise plemici i o gradani, koji su se skupljali na skupstine, gdje se raspravljalo i

opcinskim poslovima. U nekim su se opcinama sastajali samo plemici skupstine. na skupstine, a u nekim imali su i gradani svoje zasebne a poknez, (opcinski) gradski je vodio poslove Civilne i kriminalne a t o vr u b sastajali se Seljaci su licajne vrsili su veliki i mali suci. potrebama. svojim s t i n a m a u skupove, na kojima su raspravljali o Inace bio

svakomu

celu za civilne

selu na

poslove

vojnicke

Za vrijeme mira cinili su seljaci neke im je bila paziti na kretanje Duznost cete, pogranicnih bosanskih Turaka, a kod kuce bdjeti nad sigurnoscu. Svako je okruzje imalo tada svoga pukovnika, a uza nj kao zvan

glavar

harambasa,

a zvali su se panduri.

nizc

casnike

serdare

harambase.

Otocani

sluzili

su jedino

u mletackoj mornarici. Vojnici dalmatinski zvali su se u Veneciji Schiavoni, a znalo ih je biti do 60.000 momaka, mahom dodajuci brovoljaca. Talijanski jezik gospodovao je samo u gradovima talijanski tip, a inace je sve bilo hrvatsko. V i n a bila je sva u rukama mletackim, tako da se osim o g vina sva roba, sto se izvozila iz Dalmacije, morala najprije dovazati u Veneciju, a tek onda dalje isto tako morala je Dalmacija sve cijesvoje potrcbe dobavljati iz Venecije. Valjanih cesta nije bilo za

im sasvim

;

log

mletackog

vladanja,

isto

tako

nije

mletacka

vlada

nikakih

252 skola podizala, htio

pace ona je u torn smetala toj narodnoj potrebi.

samomu

kleru,

kad

da pomogne

Crkvcnc prilikc. Katolicki kler bijase u to doba u Dalmaciji veoma brojan, a pripadao je dvjema nadbiskupijama zadarskoj i spljetskoj, podijeljen na deset biskupija, od kojih su neke bile veoma :

malene, kao osorska, pod kojom su bile cetiri zupe s 6-000 dusa. Pored svjetskoga se klera isticu jos pozrtvovni i u narodu osobito ugledni Franjevci s brojnim samostanima, narocito na otocicu Visovcu

rijeci

Krki, pa u

u Dalmaciji

Kninu

grcko-istocnih

Za turskoga vladanja naselilo se koji bjehu u to doba podvrgnuti u Sarajevu. All kad Mlecani prosirise

Sinju.

Srba,

dabro-bosanskomu metropoliti

svoju vlast u zemlji, podlozise pripadnike grcko-istocne crkve onamosnjim katolickim biskupima, koji su i njihove parohije sluzbeno pregledavali, svecenike

njihove redili

namjestavali.

doba

pri-

padnici grcko-istocne crkve polaze katolicke crkve, a i katolicki ih svecenici sahranjivahu, Tek polovicom XVIII. vijeka bi im dopusteno sagraditi koju crkvu po svomu obredu. Pored svega toga ipak se odrza nekako manastir Arhandelovac na Krki, sredistc Srba u sjcvernoj Dalmaciji, blike

episkopija u Kotoru u juznoj,

dubrovacke uopce

istocne,

jer ih njezina

nestade

vlada nije

do pada mletacke republike njezine bastinice

austrijske

sasvim htjela

(1797).

trpjeti,

teritoriju

Tako

crkve je

repugrcko-

ostalo

sve

Tek za francuske vladavine

bise uredeni crkveni

grcko-istocne crkve u Dalmaciji.

pripadnika

odnosi pripadnika

253

Kronoloski pregled dogadaja trecega doba. Godina

Cetvrto doba od 1790. do danas.

Kraljevi

kuce Habsbursko-Lotarinske,

Leopold IL (1790â&#x20AC;&#x201D;1792). II., zamasnc ladanjc Marije Terezije, a jos vise cara Josipa Habsmoderna feudalne od odvaja su epohe, u kojima se

burska monarkija. Teorije o â&#x20AC;&#x17E;prosvijctljenom apsolutizmu", gorljivim apostolom, bile su ^^,_^.^,^ kojima bjese car Josip tako osnovuzrokom onom politickom i narodnom pokretu, koji postade i narode od zemlje sve zanosila dalje odsada

nom

idejom,

sto

Krkonosa do Save

Leopold

II.

mora, pa od Alpa do donjcga Dunava

Cara Josipa

mladi brat

prijestolju

II,,

Karpata.

na od godine

koji nije ostavio djece, naslijedi

Leopold

(1790-1792),

jos

na dobru glasu kao vladar mudar Premda je i on bio racionalist i sloi zauzet za dobrobit narodnu. znatne bodoumnik (otale opceno zvan â&#x20AC;&#x17E;filozof") i provodio u Toskani silovione masao nije toga kod se ipak crkvene reforme, drzavne 1765. veliki vojvoda Toskanski, a

samovolje kao Josip II. u svojoj drzavi, vec je sve to glavnim im predstavmcinio u sporazumu sa svojim podanicima i preuze u vrlo teskim cima. Vladanje samo u Habsburskoj monarkiji nedogledan rat prilikama bastinio je od brata Josipa u jednu ruku narocito a u drugu tesko ogorcenje novih podanika, s Turskom, da briga, poglavita svega prije bila Madzara i Hrvata, Stoga mu je drzavu svoju spase od sudbonosnih kriza,

tosti,

brzine

Saziv sabora u Budim. Jos iz Firence porucio je Madzarima i krunisaHrvatima, da ce svoje vladanje zapoceti sazivom sabora i

255 cjem, a tek sto stize u Bee, odmah treci dan (14, marta 1790.) izdadc na njih proglas, u kojem im objavi, da je po smrti bratovoj primio prijesto ugarsko-hrvatski na osnovi zak. cl. I, i II. od 1723, (naimc

Pragmaticke sankcije) i da ce staleze ostaviti u njihovim pravima i slobostinama, sto im daju ustav i zakoni; poradi toga potvrduje Josipov proglas (od 28. januara 1790.) uz dodatak, ugarsko-hrvatske

<la

reformama, kojih car nije povukao (a to su edikt o o dokinucu kmetstva), saslusati mnijenje sabora,

ce o onim

toleranciji

onaj

sazva nekoliko dana docnije (29. marta) za 6. juna u Budim sa zadatkom, da izabere palatina, sastavi kraljevsku inauguralnu diplomu, primi kraljevsku prisegu i ovrsi svecano krunisanje. Uporedo s nastojanjem oko primirenja Ugarske i Hrvatske tece i diplomatsko koji

da dode do mira s Turskom, jer unatoc Smedereva nije bilo osvojenju Beograda Laudonovim pobjedama ponudila sultakmica Pruska nade u trajni uspjeh, buduci da je djelovanje Leopoldovo,

ianu Selimu

navalni savez, pace na proljece 1790, stajase njezina

III.

granice. To drzanje snazne Pruske prisili Leopolda na prihvat konvencije utanacene u Reichenbachu (u pruLeopold se obavezao, da ce odmah s Turskom skloskoj Sleskoj) prekinuti savez s Rusijom, a Friedrich Wilhelm II. piti primirje

vojska

austrijske

tik

posredovati sastanak mirovnoga kongresa.

Poruka Leopoldova primirila je doduse Madzare i Hrvate, no uza sve to ogorccnosti protiv netom minuloga samovoljnog vladanja Josipova nije nestalo, pace vijest o carevoj smrti pozdravljena bi velikim ushitom, jer se u prvi kraj opcenito drzalo, kao da je sada nestalo svake pogibli po ugarski

hrvatski ustav, Karaktcristicna

u tom obziru izjava hrvatskoga velikasa baruna Ignjata Magdalen c a, koji rece, da je neustavnim vladanjem Josipovim utrnula zakonska moc Pragmaticke sankcije od 1722, i time prekinuta veza izmedu dinastije i narodji (filum interruptum successionis), pa tako da su Ugri i Hrvati u pravu, da sebi biraju novu dinastiju' ili i

U lorn je obziru veoma znadajna brosira, sto ju je napisao pod svojim imenom tadanji pestanski sveucilisni profesor Karlo Koppi: â&#x20AC;&#x17E;Jus eleclionis quondam ab Hungaris exercitum. Historia stirpis Arpadianae. Viennae (s. d.)". Na '

kraju prcdgovora datirana

sollemni aditu

vojvoda

o uy

juni

1790.".

(familia

ovim rijecima

toj

â&#x20AC;&#x17E;Scribebam Pestini

Stjepana IV.

comitiorum

potjece od Arpadovaca. i njegova (inacc u vjcrodostojnim

ducum Croviacorum) izravno

(1163â&#x20AC;&#x201D;1165) historijskim izvorima nepoznata) sina Marka.

to toboze od kralja

in ipso

brosuri dokazuje Koppi, da francuska porodica

ili

256

novu inauguralnu diplomu, u prava staleza jasnije kojoj ce biti ustav i izrazitije istaknuta negoli dosada. No mnogo je znatnija od ovoga pojedinackoga drzavnopravnog domisljanja nenadana casovitoga kod krepka provala narodnoga osjecaja i kod Madzara paneka ujedared obuze plemstvo hrvatsko) (i Hrvata. „Madzarsko kaze supatriot!, budu da htjeli triotska vrtoglavica, pa su svi da utvrde

Leopoldom novi ugovor

suverenost drzave, kao

—

Adam Orsic —

dali su sebi krojiti haljine

vremeni Hrvat grof po staromadzarskom nacinu, a i zene uzese oblaciti odijela madzarskoga kroja s krznom, a na glavu stavise cako nitko ne htjede da inace govori negoli madzarski, a u Hrvatskoj hrvat ski". Oni su dakle protiv carevih politickih novotarija potrazili oslona u starim uspomenama ugarsko-hrvatske drzavne nezavisnosti, a protiv germa;

u preporodu narodnosti i narodnoga jezika. Medutim Madzari su isli mnogo dalje od Hrvata: vec sada su smatrali najjacim stitom protiv eventualnih ponovnih pokusaja germanizacijc samostalnu madzarsku drzavu sa cistim madzarskim narodnim obiljezjem. Kao da bude sto ima samo jedan Bog i jedan kralj, govorahu, tako treba sama jedna drzava, jedan narod i jedan jezik od Karpata do Adrije,

nizacije

—

to bijase politicka ideja

pravo u bitnosti ideju cara

sve

Josipa U.

;

oni

to doba, a takovom ostade zaMadzari su dakle posve poprimili

Madiara u

do danas, su

samo

zamijenili jedinstvenu

Austriju

jezik madzarskim. Hrvati

Madzarskom, a njemacki doduse misao o samostalnoj ugarsko-hrvatskoj su ono trazeno jamstvo nalazili su u „stoljecima ali drzavnoj zajednici, posvccenom" latinskom jezik u, koji im je i jednima i drugima vec odavna bio drugim materinjim. Hrvatski saber od 1790. Pod utjecajem ovakih politickih po-

jedinstvenom opet

prihvacali

gleda sastade

iza

petgodisnje

stanke

velika skupstina zupanije

predzagrebacke (2. marta) i upravi na ugarsko namjesnicko vijece izabrati ce koji sabor, hrvatski stavku s molbom, da se sazove preporucila protonotara, onda da se imenuje ban, za koju je cast dosao je i aprila, grofa Ivana Erdodyja. Na shjedecu skupstinu, 15. se iz Ugarske. veliki zupan zagrebacki Nikola Skrlec vrativsi znacajan Obavivsi restauraciju zupanijskoga cinovnistva izrece vrlo godina, proslih dogadaja nemilih govor. Ponajprije sjeti plemstvo zakoni, bili pogazeni naime, kako je ukinuta cast velikozupanska, istaknu, podjedno uvedene tudinske uredbe i ..egzotican jezik" no vec odda se zapravo takove teznje egzekutivne vlasti pokazase ;

257

vremena Karla

tako da se

III.,

vlasti legistativne

sabora.

ili

stvorio

pravi

sistem

„Zato treba —

—

rece

mimoilazenja

e n e-

razresivom vczom sjedinimo s Ugarskom; onda nc ce vise vlast egzekutivna moci prelaziti svojih grakad se malo zatim 12. maja sastao u Zagrebu hrvatpredsjcdanjem novoga bana grofa Ivana Erdodyja ski sabor pod (1790 1806), nakon slo je Josipov komisar grof Franjo Balassa dao n

c a."

odista,

—

je, da se ima za Ugarsku Hrvatsku obrazovati vlada, koja ce pomnjivo paziti bdjeti, da se nista zakonima Ugarske ne zgodi, sto bi bilo u protimbi s ustavom Hrvatske a takav odnosaj izmedu Ugarske i Hrvatske ima potrajati sve dotle, dok se nalrag ne osvoje oni dijelovi Hrvatske, sto ih sada Mlecani,' tako da se uzmogne naci na okupu dovoljan drze Turci broj zupanija za uredenje posebnoga politickoga dikasterija (vlade) sve dotle pak neka ovo sest zupanija' prima naloge od ugarske vlade". Time su dakle Hrvati onaj neustavni cin M arije Terezije od 1779. sami na svom saboru sankcito, da se daca za Pored toga zakljuci hrvatski sabor jos o n r a uzdrzavanje vojske (contributio, dica), koja se ravno daje kralju, mora prihvatiti, ali odjelito od ugarske ratne dace, ubuduce raspraviti saboru nigdje drugdje. ugarskom jedino na

ostavku', zakljucio

zajednicka

;

Budimski sabor. S ovakvim zakljuccima posli su potom hrvatbili su to Nikola Skrlec za ski poslanici na sabor u Budim Fragornju (velikasku) kucu, a Adam Skrlec (sinovac Nikolin) njo Bedekovic za donju (zastupnicku). U uputi, koju im dade ;

hrvatski

sabor,

Suvremeni grof

jos

Adam

nalozeno,

Orsic

da se imadu u opcenojavnim

zabiljezio

memoarima

u svojim

o odla-

„Uber den Commissarius und Banus Balassa schrie man auch stark. Hatten nicht cinige bescheidene Manner die Jugend von Excessen abgchalten, so wiirden sic selben gemisshandelt haben; darauf ging er auch davon, legtc seine Charge nieder und kam nicht mehr" (K usku grofa Balasse

k u

e V

Hrvatske ovako

Arkiv X.

262).

t a d a razumijevali zapadni dio danaSnje Bosne od Vrbasa s Jajcem ili tada zvanu Tursku Hrvatsku, zapadnu Herccgovinu s Ljubuskim ili Tursku Dalmaciju, mletacku Dalmaciju do Neretve. Dubrovnik postojaSe jos kao samostalna rcpublika, a Boka Kotorska zvala sc mlctacka Albanija. Tek '

Pod

tim su krajevima Hrvati

1815. protegnulo sc ime Dalmacija jos '

Zagrebacka (koja

Gorski kotar),

njih.

tada obuhvatala poslijc dokinuca

krizcvacka, varazdinska,

viroviticka,

pozcska

scvcrinske (1787) i

srijemska,

dakako

bez \^jne Krajine u Posavini. 17

258 poslovima pokorovati ne budu povrijedena

vecini

o v

ali

ipak tako,

da time

posebna prava kraljevine Hrvat-

prava protcstanata k e, dok su se u pitanju stjecanja gradanskoga koji toga ne zakona, u Hrvatskoj imali strogo drzati starih hrvatskih s

dopustahu.

Medutim budimski

sabor

odmah posao takim putem, kakovom

Vec u

prvoj sjednici (11. juna) zapodjenuse kuci raspravu o madzarskom jeziku

se Hrvati nijcsu nadali. madzarski zastupnici u donjoj iduci za tim, da se njime

odmah kao

cinili),

vec da

dok

original,

ne samo raspravlja (sto su oni vecinom se i vodi dnevnik saborski (diarium)

latinsko

izdanje

bilo

neautenticni

tek

pri-

oba hrvatska zastupnika, pace jevod. Protiv toga podignu Bedckovic izjavi privatno istoga dana, da ne moze pristati korjenit kao i uz madzarski- jezik, â&#x20AC;&#x17E;jer je narod hrvatski isto tako izgubivsi svoj madzarski, a bila bi velika sramota, da vremenom postane slugom i (hrvatski) jezik prestane biti zasebnim narodom konacno zakuca donja sjutradan rasprave Madzara"/ Iza ponovne napose dnevnika saborskoga kljuci, da se ima uz madzarski tekst znadu ne koji latinski kao autentican prijevod, a oni, i svoj glas

izdavati

glavno madzarski, neka govore latinski, Poslije toga doslo je na red podjedno time a s kralja, novoga krunisanje pitanje ovoga sabora prije rasprava o inauguralnoj diplomi, koju je trebalo sastaviti i :

sabora htjela zavjernicu imati tako, da se u neodvisnost Ugarske, nju stavi sve ono, sto bi moglo posve zajamciti Rasprivilegijima. a reforme da se provedu u skladu sa staleskim pozvao nije uvijek jos sabor da a nedjelja, prava se otegla punih sest Leopolda u svoju sredinu. No kralj je to naumice sve dosada do-

Vecina

krunlsanja.

na odlucan istup. Dne 20. jula javi im preko ugarskoga kancelara, da nikako nije voljan prihvatiti n o v e diplome, vec iH onu Karla IIL, svom p i s m e n o m odgovoru poili onu Marije Terezije, a to je u onoj saborskoj d e p u t a c i i, sto je dosla preda nj, da novio jos ima ga pozove na krunisanje (2. augusta). Nato sabor odluci, da posebni odbor sastaviti kombiniranu diplomu od one Karla III. i one juznoMarije Terezije, ali Leopold, da smeksa stalezc, dopusti sada sacrkveni Srbima krajiskim ugarskim i hrvatsko-slavonskim

pustao,

zeleci

da se

stalezi

najprije

primire,

onda

se rijesi

Bedekovic kazao Madzaru Josipu Keresztesiju, koji e s i. Magyarorszag polgari es egyih je i zabiljezio u svom dnevniku (K e r e s z t 1882, 255). Bdpst vegcn. szazad hazi kozcletebai a XVIlI-dik ^

'Ove

rijeci

259

bor,

koji

sastao

^akljuce sakupljeni

Temisvaru

(1.

septembra),

Srbi na poticanje nekih prisutnih

saboru

torn

c k i h da se Leopold zamoli, da im dade posebni srpski teritorij (Banat) kao vojvodinu a s despotom na celu, posebnu srpsku dvorsku kancelariju u Becu, posebne srpske urede za rjesavanje

v o

licnosti,

crkvenih posala posebni srpski sabor. Vec 17. septembra i odgovori Leopold Srbima, da je rado pripravan ispuniti im zelje da se raduje, sto srpski sabor tako razborito vijeca svakako

civilnih

;

ce im u najskorije vrijeme urediti „ilirsku" dvorsku kancelariju,*

Medutim

budimski sabor nastavio svoja vijecanja

donio pri-

dase madzarski jezik postepeno uvede kao sluzbeni u sve urede. Tomu se prijedlogu oprijese Hrvati,

jedlog,

clanovi gornje kuce, na celu to ne samo oni u donjoj kuci, vec zagrebacki biskup Maksimilijan Vrhovac. im ban grof Ivan Erdody Ban izjavi, da ce se na taj nacin oba kraljevstva zavaditi, jer jedno hoce da drugome nametne zakon,-' dok biskup Vrhovac naglasi, da neje u jednoj drzavi, gdje imade vise naroda, upravo nedostojno pravedno, kad jedan narod hoce da nametne drugomu svoj jezik; kad Madzari tako rade, onda im je pred ocima jedino to, kako bi Hrvate uklonili od zajednickih drzavnih posala, tako da uzmognu ostati sami. Paralelno s debatom o madzarskom jeziku uze pitanje o gradanskom pravu protestanata. Vecina sabor u pretres velikasa bila je za to, da im se ovo dade madzarskih zastupnika i u Hrvatskoj, no ban se tome usprotivi rekavsi, da protestantima Slavoniji na osnovi starih hrvatskih zanema mjesta u Hrvatskoj kraljevskih potvrda (pocevsi od 1608.), Sada uzese Madzari kona vec samo S a von e, tvrditi, da se ove potvrde ne ticu i

Hrvatske.

gdje toboze

nema mjesta banskoj

Hrvati od-

vlasti; ali ih

pod banom. Energicki madzarski jezik i gradansko pravo ]e istup Hrvata bio uspjesan protestanata ostadose ograniceni na Ugarsku, Uto je saborski odbor dokazujuci,

bise

Slavonija od vajkada

joj

Leopold

osnovao

..ilirsku

dvorsku kancelariju"

na celo bivsega hrvatskoga komisara

nik njegov

Poznato

je,

20.

februara 1791.

bana grofa Franju Balassu;

ali

stavio

nasljed-

I. dokine vec 1792. zak. cl. X. stvorenim na saboru u Pozunu. da su na dvoru u Becu doseljcnc Srbe od 1690. dalje ^azivaii u sluzbe-

Franjo

nitn spisima „Iliri". *

c s"

Ocito ima poznata krilatica odatle svoj postanak.

Samo

vrijeme) voli pripisivati banu

„Regnuni regno non praescribit grijeskom

le-

tradicija (nigdje zabiljczena u starije

Tomi Erdodyju

1584

— 1595

1608

1614 t 1624.).

260 podastre izjavu, da ali kralj jc vrati uz ponovnu (20. septembra) Leopoldu, TereMarije onu iU III. Karla onu ne prima druge diplome, vcc ili za i jos suvise saznavsi a kraljevu, zije. Videci sabor postojanost popusti osupnuse, koji ga zakljucke srpskoga temisvarskoga sabora, je kralj zestoke rasprave kraljevu odluku. I tako

diplomu te dovrsio zakljucenu kombiniranu inauguralnu

prihvati

nakon

krunisanje i zakazao Leopold svladao otporni duh budimskoga sabora svoja premjestio sabor i potom je kuda za 15. novembra u Pozunu, vijecanja.

Pozunski sabor. Dne

10.

novembra

otvori Leopold uz obicajne

propozicije. Vec predade mu otvorivsi krane i jednodusno, treci dan (12. novembra) sabor je palatinom izabrao kandidata, Ijevski otpis, koji je sadrzavao imena k s a n d r a/ a onda je cetvrtoga Leopoldova sina nadvojvodu A 1 e diplomu onu Marije Teprihvatio po kraljevoj zelji kao inauguralnu Leopolda krunom sv. 1790. novembra rezije i svecano okrunio 15. drzavopravnim temeljnim toga sabor se zabavio

sabor

ceremonije

svoje

Stjepana.

Poslije

pitanjima,

modernim reformama

kraljevske

tegobama svojim. Kod duh novoga vremcna toga je Leopold odlucno zastupao napredni blagotvorni utjecaji po mogucnosti htijuci, da se reforme i njihovi Hrvatskoj. Ali stalezi protegnu na cijelo pucanstvo u Ugarskoj i velikoga interesa pitanjima su pokazali samo u drzavopravnim zasukano misljenje, kao paznje, dok su u pitanju reforama zastupali dobar i da se u njemu kn]u da je toboze stari feudalni ustav sasvim provedeni. mudri zakoni za sve, samo sto oni jos nijesu pozunskoga sabora od Prvi se drzavopravni zakonski clanci i

zeljama

njei bastinsko pravo 1790/91. odnosahu na Leopoldovo krunisanje sankcije od 1722., onda govih nasljednika na temelju Pragmaticke rok od sest mjeodredeni na kraljevsku zavjernicu, prisegu i stalno predhodnika, na izbor palaseci za novoga kralja po smrti njegova BuAleksandra, na cuvanje krune sv. Stjepana u

tina

nadvojvode

dimu, koja se vise nikad ne smije je

de'seti clanak,

u kojem

zemlje odnositi.

kralj priznaje

najvazniji

Ugarsku

obvezuje se

Hrvatsku smatrati posve nezavisnom drzavom.

Hrvatskoj davati zakone ili n i kralj u tumaciti moze jedino zakonito o k r u n e

Nadalje izjavljuje ih dokidati

Kralj

kralj,

Leopold imao

juce dinastije.

da Ugarskoj

grane vladadesel sinova. od kojih poljecu danasnje

261 s a b o r u, pa se stoga obvezuje da se vise nikad ne ce Ugarskom Hrvatskom vladati dvorskim naredbama ili patentima, pace ovakove spise nijesu oblasti (ugarske i hrvatske) duzne primati. Sabor se ima sastajati barcm svake trece godinc, no moze se i prijc, ako to opce dobro zahtijeva, Clankom se XIV, odreduje, da u Ugarskoj ima da bude vrhovna politicka obiast ugarsko namjesnicko vijece, koje je posve nezavisno od beckih oblasti i izravno podlozeno kralju. Tudinski se nikaki jezik ne smije uvoditi kao sluzbeni, dok se z as a d a odmah uvodi madzarski jezik u gimnazije, akademije (pravne Hlozofske) i na sveuciliste kod oblasti ugarskih neka se z a s a d a jos ureduje u latinskom jeziku, Isto tako ne moze kralj samovlasno traziti novaka za vojsku, ni hrane ni novaca, vec se sve to ima

sporazumu sa stalezima sabranim na za scbe

nasljednike,

svoje

;

sporazumu sa stalezima na s a b o r u, a narocito ima se od sabora do sabora tocno odrediti, ratna daca po misljenju na saboru prisutnih vebjese Ovim zamasnim clancima plemica ustav osiguran, pa se onda preslo na pitanje refolikasa rama. No poslije odulje rasprave stalezi zakljuce, da se ono skine zasada s dnevnoga reda i da posebno izabrani odbor ima najprije jedino u

izvrsiti

(ili

kontribucija)

podastrijeti b u d u c e m saboru, tome opsezan izvjestaj jedino clanak, kojim se dopusta raspravu; koji ce ga onda uzeti u seljacima slobodno seljenje, bio je iza burne rasprave kmetovima

izraditi o

prihvacen. tegobe", dosli su na red potom preslo na â&#x20AC;&#x17E;zelje saborski protonotar hrvatski procita decembra 3. H r V a t i. onu, da njima medu a Hrvata, zelje kuci Donat Lukavski u donjoj

Kad

Dne

zupanije zagrebacka, krizevacka

varazdinska

nadalje ostanu

pod ugarskim kraljevskim namjesnickim kako se

to odredila jos

u vijece

1779. kraljica Marija Terezija,

uzmu razmjerno

sinovi

banu da se dade u njemu mjesto odsada imadu se hrvatskom saboru. Druga se hrvatski

dalje zelja

i j

samo mole, da

kraljevine Hrvatske,

glas, ali

a tako

autonomni poslovi

raspravljati

Hrvata

e c e m,

ticala

rjesavati

jedino

hrvatske ratne

za koju hrvatski stalezi mole, ,.buduci da je vec uredena po nacinu ugarske manipulacije", da se ni unaprijed ne moze nigdje drugdje raspraviti ni povisiti, osim na zajednickom saboru, ali ipak zasebno od ugarske ratne dace. Sabor prihvati poslije znacajne rasprave oba prijedloga, a kralj ih onda potvrdi. To su zakonski clanci

dace,

LVIII.

LIX.

Stvorivsi tako

74 zakonska clanka

sabor se konacno

262 razisao.

sve

Dne

13.

marta 1791. dosao je Leopold u Pozun, sankcioniraozajedno, a onda sabor zakljucio uz obicajne

zakonske clanke

ceremonije.

Hrvatski sabor od 1791. Vrativsi se u Zagreb ban Ivan Erdody juna 1791., koji primi iza nekih prigovora izvjestaj na hrvatskih poslanika na znanje, a tako i zakonske clanke stvorene pozunskom saboru, a onda jos zakljuci, da se imade na puckim i

sazove sabor za

srednjim skolama u Hrvatskoj

Slavoniji

kao neobligatan predmet,

uciti

madzarski jezik

da ga uce oni, koji drze, madzarskoga jezika na puckoj

to jest

da ce od toga imati koristi. Prvi ucitelj slijedece godine bilo skoli dosao je vec u oktobru 1791. u Zagreb, a gimnazijama ucio se po dva ih je jos i u Varazdinu i u Pozegi. Na jezika sata u tjednu, a ujedno je izdana i gramatika madzarskoga napisana kajkavskim narjecjem.

dovrsi politicki rad, sto se skupio

I oko saboraj

I tako se konacno od 1790,/91. Sabor budimsko-pozunski pokazao je prije svega Hrvat^ kao zavisne od madzarske saborske vecine u takozvanim zajednickim

poslovima.

No kud

kamo

znatniji

bijahu

zakonski clanci LVllI.

hrvatski LIX., kojih dalekosezne posljedice bez sumnje tadasnji stalezi nasluciglave bistrije mnoge ih su nijesu jos mogli dokuciti, premda osobito zadan bio vale. Skora ce buducnost pokazati, da je njima i tezak udarac hrvatskoj samostalnosti kao posebnomu kraljevstvu, to nestalo ravnopravnosti s toga, sto je ubrzo po shvacanju Madzara se malo po uzela Hrvatska Hrvatske izmedu Ugarske i ;

malo shvacati u sluzbenoj praksi zivotu kao sastavni dio Ugarske.

politickom

Udarac bjese to kojemu je od tezi, sto je ugarsko kraljevsko namjesnicko vijece, 1790. sve do 1848. stajao na celu vazda jedan nadvojvoda, hrvatski sebi prisvojilo svu poUticku vlast, pored koje su ban i sabor hrvatski

posve iscezavaU. I odista, odsada unaprijed sastajao bi se politickom sabor samo uoci zajednickoga na nekoliko dana s jedinom zadacom, da izabere poslanike za gornju i donju kucu i da im dade da primi upute, a poslije zajednickoga sabora opet bi se sastajao, saugarskom na proglasi da i znanje na izvjestaj svojih poslanika unaprijed odsada rijecima: Drugim boru stvorene zakonske clanke. bitnosti do 1848. za povijest naroda hrvatskoga od vece je vaznosti ono, negoU saborima, ono, sto se dogada na dugotrajnim pozunskim kompetenciji hrvatskoga sasto se u dan dva stvorilo u ogranicenoj hrvatskoga sabora spala kompetencije padom bora. Razumije se, da je i

263 vlast njegova predsjednika, bana hrvatskoga, na stepen egzckutivnog organa ugarskoga namjesnickog vijeca. Kralj Leopold nije se dugo. nauzivao plodova svoje diplomatske vjestine. Uglavivsi s Turskom mir 4. augusta 1791, u Svistovu (na Dunavu u Bugarskoj), kojim vrati sultanu Selimu III. sva osvojcnja u Srbiji, a pridrza same Staru Orsavu na Dunavu, Dvor na Uni, Dreznik, Pei

trovo selo, Lapac

Srb u danasnjoj Hrvatskoj,

te sklopivsi s

Pruskom

Francuske na spas nenadano na kozicama u umrijc XVL, Ludovika kralja svoga surjaka Becu 1. marta 1792. savez

februaru

1792.)

protiv

revolucionarne

II.

Prvo doba vladanja Franjc L (1792—1815).

na prijestolu najstariji kao mladica stric car Josip II., ne imajuci sam djece, pozvao na becki dvor, da ga valjano odgoji za buducega vladara. Kad je nastupio vladanje, bile su mu dvadeset Kao da nije bio sin liberalnoga Leopolda II., vec cetiri godine. konzervativnoga Leopolda I., Franjo bjese vazda za svoga dugog vladanja u ostroj protimbi ne samo s naprednim duhom svoga vremena, nego sa modernim pravcem ocevim, Ideja carskoga apsolutizma svega ga je prozimala kao nekoc njegove habsburske pradjedove, dok je od strica cara Josipa naucio jos nenavidjeti politicki utjecaj staleza, Taj se pak osjecaj pod dojmom krvavih dogadaja francuske revolucije razvio u krajnju ogorcenost spram svake sin

Znacaj Franjc Franjo I. (1792

Leopolda

— 1835), koga

II.

naslijedi

jos

svakoga modernoga nastojanja; politiku njegovu vodila je dosljedno tome samovolja. Inace bjese gorljiv katolik i uzoran muz i otac u svojoj porodici, sutljiv ozbiljan, gvozdene ustrajnosti i volje, neumorne marljivosti i savjesnosti u drzavnim poslovima. Dugotrajno, cetrdesetitrogodisnje vladanje njegovo dijeli se na dva razlicita doba. U prvo je doba (1792 1815) Franjo I, u neprekidnom ratu s* frandok u drugo doba cuskom revolucijom s Napoleonovim carstvom, (1815 1835) vlada doduse mir na granicama njegove drzave, ali je on zato u sporu sa svojim podanicima potiskujuci slobodoumne njihove teznje. Pocetak Franjina vladanja. Tek sto je Franjo I. sjeo na prijestolje, navijesti mu Francuska rat, Stoga je bilo nuzno, da se dade novotarije

—

261

da se obrati na ugarske i hrvatske staleze, da mu dadu novaka i izvanrednu ratnu dacu. Krunisanje je obavljeno potom uobicajenim sjajem (6. juna 1792. u Budimu), nasto je sabor sto prije

krunisati

udovoljio kraljevim zeljama glede ratnih potreba, a Franjo je za uzvrat sankcionirao zakon, kojim se uvodi u ugarske skole madzarski je jezik kao obligatni predmet, a u hrvatske kao neobligatni/ sto

onda primio do znanja

hrvatski sabor

(11.

augusta).

Slijedece su

Stoga godine ispunjene teskim ratovima s francuskom su u to vrijeme u javnom zivotu prevladavale vojnicke potrebe, a pitanje o unutarnjim reformama bilo je potisnuto u pozadinu, te su revolucijom.

Hrvatska opet dosle pod neograniceni utjecaj Beca. Tomu ideja, koje je najvise pridonio strah od francuskih revolucionarnih i hrvatugarsko su ispunile uzasom i kralja Franju i konzervativno sko plemstvo. Buduci da je ognjiste tih ideja bila literatura, zace

Ugarska

sada u citavoj drzavi hajka protiv knjizevnika i svih onih, za koje duha se drzalo, da su natrunjeni modernim idejama. Zrtva ovoga nekim Pesti s se u koji vremena bijase opat Ignjat Martinovic,' drustvu ali inacc bezazlenom i neopasnom drugovima u tajnom

—

zagrijavao

za demokratske

Budimsko

kraljevsko

francuske

vrhovno

sudiste

ideje

ipak ga

„pravima je

covjeka".

odsudilo na smrt

nekoliko drugova prepatio gotovo citave odobravanje na budimskoj poljani (20. maja 1795.) uz Ugarske i Hrvatske, a narocito plemstva i svecenstva. Taj se konzerv^tivni duh snazno odrazavao i na novom saboru, sto ga je kralj „radi uvrede velicanstva", koju

onda

sazvao u Pozun (za 6. nov. 1796.), a na kojem su stalezi kralju vokraljeva mlatirali dopunjenje vojnickih potreba i izabrali palatinom brat palatin je jer mu dega brata nadvojvodu Josipa (1796—1847),

Aleksandar Leopold nenadano umr'o, Francuski ratovi i propast Venccijc. Vec u vrijeme ovoga su

sabora francuske

cete

priblizavale

pogibeljno

Becu

poslije

poznato, stoljetne nepravde i besprimjerni drzavni dugovi uzrocise u Francuskoj krvav pokret poznat

visegodisnjega ratovanja.

Kako

„annuente sua maicstate regia decernunt status et ordieiusdem dcinceps sit nes, ut studium linguae Hungaricae intra fines regni '

Zak.

cl.

VII: 1792.:

studium ordinarium... dium e X r a o r d n a r u m." t

Martinovic,

komu se je tad a

partibus

autem

adnexis

maneat stu-

potomak jedne u Ugarsku

otac pokatolicio kao

1690.

doseljene

srpske

porodice,

uuslrijski casnik, rodio sc 20. jula 1755. u Pesti.

(1795) bio vec potpuno pomadzaren.

265

pod imenom „revolucije", a jer se becki dvor zauzimao za kralja Ludovika XVL, muza Marije Antoanete, kceri Marije Terezije, navikolovode francuske revolucije kralju Franji rat (20. apr, 1792,). U ovom prvom petgodisnjem ratu (1792—1797) sudjelovali su Hrvati vojevali su na raznim bojistima u Srbi krajisnici u znatnom broju i sjevernoj Italiji, Nizozemskoj i Njemackoj, a napose iskazasc se 1796. rijetkim junastvom. Tada je imao na sjeveroitalskom bojistu vrhovnu

jeste

;

komandu na Izrijekom

francuskoj strani general

treba

istaknuti

Napoleon Bonaparte.

•

hrabru navalu lickoga pukovnika Josipa i trodnevnu (15., 16. i 17. nov.) heroj-

Vukasovica na Dego sku obranu mosta preko rjecice Alpone kod sela A r k o 1 e (jugoistocno od Verone). Konacno su se ipak morale austrijske vojske povuci ispred Francuza, koji prodrijese sve do Ljubna (Leoben) u sjevernoj Stajerskoj. Sada se skloni kralj Franjo na mir, pa tako (15. apr.)

generalom Napoleonom Bonapartom u Ljubnu osnovne tocke buducemu miru (18, apr. 1797.). Napisane potpisane bjehu dvije isprave, jedna za javnost i jedna tajna, U zamjenu za Lombardiju tajnoj se ispravi kaze, da Austrija dobiva u Dalmaciju, KvarIstru, i jos zemljama ostalim od Venccije medu obavezao, da Napoleon se da Buduci nersko otocje i Boku Kotorsku. uglavise njegovi opunomocenici

mletacku republiku, izazva pod raznim izlikama padom starodrevne svrsi dokinucem s njome ostar spor, a taj se repu..vjerenice Jadranskoga mora" (12, maja 1797.). Padom

ce na to

prisiliti

blike mletacke prestade zauvijek danje na hrvatskom primorju. s

njezino vla-

Dalmacija dolazi u vlast kralja Franjc i trazi sjedinjcnjc Hrvatskom. Glas o nenadanom padu mletacke republike, kojom da

se bolno dojmi su toboze zavladali „jakovljevci i cifuti iliti zudije", tako cas po cijeloj tili u su da Dalmaciji, u podanika njezinih bijednih juna buksredinom Spljetu, i Trogiru zemlji, a narocito u Sibeniku, neredi nemiri slojevima nuli medu seljastvom i nizim gradanskim briga sva cas ruke. Sasvim je dakle prirodno, da se u taj i

svake dalmatinske

oko pitanja, kako da se sto brze krizama vazda prcuzimlju ovakim ucini kraj anarhiji u odlucnu ulogu vodilju, pa tendencije narodne historijske tradicije sveplemstvom obrazovanim tako se razbudi sama od sebe medu zajednici historijskoj kod ostaloga puka svijest o censtvom, a onda bivsa se mletacka Dalmacija Hrvatskom: s Dalmacije inteligencije

kretala

zemlji.

sada upravo sva jednodusno izjavi za

266

nje

Hrvatskom. Na

celu su tome pokretu

bili

Spljecani conte

nadbiskup Cippico, makarski biskup Blaskovic, Draganic-Vrancic Dorotic i pravoslavni generalni vikar GeraAndrija Franjevac onda sim Zelic. Vec oko 17. jula posla je svecana deputacija Dalmatinaca put Beca, da se pokloni u ime zemlje Franji I, s molbom, da kao i

ugarsko-hrvatski kralj

primi Dalmaciju natrag pod svoju vlast.

Kad

ova deputacija stize u Senj, sastane se s krajiskim pukovnikom Kazimirom, koji je uze uvjeravati, da joj nije potrebno da pode do Beca, buduci da ce vec do koji dan stici u Dalmaciju carska vojska tc joj vratiti mir i red. Uza to se pukovnik Kazimir obavezao depuda ce otpremiti u Zagreb grofu Ivanu Erdodyju kao banu taciji,

Dalmacije

njezinu adresu za sjedinjenje se tako s pukovSporazumjevsi s nikom, deputacija polozi na njegove ruke prisegu vjernosti kralju Franji i vrati se natrag sireci Dalmacijom glas o skorom dolasku carske vojske. I odista, 5, jula 1797. prispje u Zadar carski general Mato Rukavina (iz Trnovca u Lici) sa 4.000 momaka, Hrvata krajisnika, i vise topova na 72 broda, pa bi docekan urnebesnim klicanjem naroda. Jos istoga dana izdao je Rukavina proglas na

Hrvatske,

Slavonije

Hrvatskom, upravljenu na kralja.

narod, u kojem

zajamcio sva stara prava

slobostine zemlje,

Ovako zanosno manja mjesta uz obalu i po otocima, dok je unutrasnju Dalmaciju od Knina do Imotskoga obasao s istim uspjehom pukovnik Kazimir. I Rukavina i Kazimir naidose svagdje u zemlji ne samo na zanos narodni, nego i na snazni pokret za sjedinjenje s Hrvatskom, o cem je general i obavijestio ministra spoljnih posala na beckom dvoru Franju Thuguta poslije svoga povratka u Zadar. Ali ovaj pokret za sjedinjenje ne nade kod njega odziva, jer da â&#x20AC;&#x17E;poradi sadasnjega stanja stvari ne moze da a

onda

skinut mletacki

docekase Rukavinu

bude

to bilo

barjak

ostali

govora o sjedinjenju

samo povodom, da

razapet carski.

gradovi

ili

slicnim rjesenjima".

se ministar

Medutim sve

Thugut pozurio, da

sto prije

imenuje za Dalmaciju zasebnoga carskoga komisara, a zemlju podvrgne izravno beckoj centralnoj vladi, jer mu se general Rukavina kao prijatelj ideje sjedinjenja s Hrvatskom nije cinio zgodnim za

gradansku upravu. Uto je Rukavina dovrsio i okupaciju Boke Kotorske (mletacke Albanije), u kojoj je takoder bilo nemira poslije pada mletacke vlasti, a kad se onda vratio u Zadar, predani su mu vojnicki poslovi Dalmacije, Gradansku pak upravu preuzeo je carski komisar grof Raimund Thurn, dobivsi uputu od ministra Thuguta, da

267

„nezgodnoj zclji Dalmatinaca", da se sjedine s Hrvatskom, slati na put. Grof Thurn uze odista odmah djelovati u torn smislu on poce podupirati i jacati talijanski elemenat na stetu hrvatskoga, jer taj se nije odusevljavao za sjedinjenje. Skoro potom sklopi kralj FraDJo (nocu od 17. na s Francuskom definitivni mir u Campoformiju

iina

oktobra 1797,), kojim mu je Dalmacija potpuno predana u vlast. No prvo austrijsko vladanje u Dalmaciji (od 1797. do kraja 1805.) pridrzavsi sve nije se u bitnosti mnogo razlikovalo od mletackoga, uredbe, sto ih je zateklo, a izuzetak cine tek neke reforme u skol18.

u sudovanju. Postanak austrijskc carcvinc i pozunski sabor od 1805. Mir poslije dvije godine doslo s Francuzima nije dugo potrajao, jer vec trecega (1805), ali je do drugoga rata (1799—1801), a dobrza i do oba rata, narocito ovaj od 1805., svrsise nepovoljno po carsko oruzje, koji je medutim proglasen nasljednim carem jer je Napoleon,

stvu

—

Francuza

(20.

austro-rusku 2.

maja vojsku

1804.),

— potukao

kod Slavkova

bitki sjedinjenu

u „trocarskoj"

u Moravskoj,

(njem. Austerlitz,

mirom dec. 1805.). Posljedica bijase, daje Franjo morao Dalmaciju. P o z u n u (26. dec.) odstupiti Napoleonu

na Jos poslije prvoga rata sastao se u Pozunu sabor (u maju 1802,), kojem su sabrani stalezi, nakon sto su kralju votirali nove ratne da potrebe, iznijeli na prijedlog hrvatskih poslanika pred kralja zelju, neuostade ona no se novostecena Dalmacija sjedini s Hrvatskom;

vazenom. Skoro potom nastupila je vazna promjena u kraljevu naslovu. uze Videci, da Njemacka sve vise dolazi pod francuski utjecaj, Franjo nasljedni carski naslov a u s t r i s k i (10. aug. j

odrece se izbornoga

1804,), a poslije dvije godine naslova rimskoga cara, cim je zauvijek dokinut taj drevni naslov. Vaznu ovu promjenu javio je Franjo (17. aug. 1804.) Ugarskoj i Hrvatskoj dostojanstva rijecima, da novi naslov sluzi samo za uvecanje sjaja i ustav i zakone prava, integritet, u dira ne da i citave monarkije (16. aug. 1806.)

Ugarske i Hrvatske. Uistinu nastala je novim naslovom znamenita promjena; njime je postala nova drzavopravna tvorba, carevina A u s t r i a, koja je odsada nastojala, da ozivotvori novom i svjezom snagom stare teznje centralizma. Drugi put sastao se sabor u Pozunu posred rata s carem Napoleonora (u oktobru 1805.). Votiravsi kralju gledah, da sve, sto je bilo nuzno za ratovanje, ugarski su stalezi j

dadu sto vise maha madzarskomu jeziku malo ne u sve ugarske urede, a onda

zakljucivsi,

zazelise,

da se ima uvesti u da se uvede i

268 hrvatske skole kao obligatni predmet, jer su imali pred ocima, da ga onda zakonom uvedu i u hrvatske urede. AH kod toga prijedloga naidose Madzari na jak otpor hrvatskih poslanika, pace zagrebacki

Maksimilijan Vrhovac

u gornjoj kuci, da ce se za primjerom Madzara i uvesti u svoje urede â&#x20AC;&#x17E;svoj i Hrvati povesti e z i k", naime stokavsko narjecje. Stoga je zakonski clanak i 1 i r s k i (IV: 1805) ostao ogranicen samo na Ugarsku (infra limites regni Hungariae). Kad se poslije toga sastao hrvatski sabor u Varazdinu (28,

biskup

izjavi

pohvalom do znanja drzanje svojih poslanika stvorivsi zakljucak, â&#x20AC;&#x17E;da u ovim kraljevinama u njihovim poslovima juridickim politickim nikad ni u jedno doba nema biti madzarski jezik, niti ikaki drugi, sluzbenim, nego samo latinski", Francuska uprava u Dalmaciji; Visko Dandolo. Car je Na-

nov.), primi s

poleon trazio kod sklapanja mira u Pozunu Dalmaciju za sebe najvise strateskim polozajem u evens toga, sto se mislio okoristiti njezinim tualnom ratu s Rusijom, racunajuci, da bi mu vojske, prolazeci preko turskoga kao

prijateljskoga

saveznickoga zemljista, lako moglc i Napoleonove osnove, pa su stoga Dalmacije. Tako se zgodi, da su Fran-

s juga udariti. Ali Rusi su znali za

da Francuze maknu iz kad su u februaru 1806. pod vodstvom generala Molitora zaposjeli sjevernu Dalmaciju do Neretve, nasli u martu Boku Kotorsku u rukama Rusa i njihovih savcznika Crnogoraca. Iz Boke zauzmu Rusi otok Korculu, a nastojahu, da i dubrovacku republiku privuku

gledali,

cuzi,

na svoju stranu, jer se za nju otimahu i Francuzi, Senat dubrovacki odluci se konacno poslije dugoga oklijevanja za Francuze i dopusti im prolaz kroz svoje zemljiste u Boku, jer Francuzi nijesu raspolagali nikakim ratnim brodovljem. Dne 26. maja 1806, pojavi se pred Dubrovnikom general Lauriston s 1500 Ijudi i zamoli senat, e bi dopustio, da mu se cete u gradu odmore. Cim mu Dubrovcani otvorise gradska vrata, zauzme Lauriston po Napoleonovoj uputi gradske kule ucvrsti se u njima, Tako svrsi republika dubrovacka poslije tisucljetne slobode, a samo kratko vrijeme iza

vjekovne suparnice u lagunama, Dubrovnik ostade odsada francuski unatoc svemu naprezanju Rusa i Crnogoraca, kojima ostade u vlasti samo Boka i Korcula, Nato predade Napoleon vojnicko zapovjednistvo u Dalmaciji vjestomu generalu Augustu Marmontu, a civilnu upravu umnomu ali tastomu Mlecaninu Visku Dandolu, koji stece za kulturni napredak Dalmacije u razmjerno kratko vrijeme

svoje

neprolaznih zasluga.

269 izdade Dandolo (10. jula) na pucanstvo hrvatskom jeziku, u kojem mu i talijanskom na javni pravedno i postene misli", Brzo „ciste njih vodc medu objavi, da ga dobrohotnosti, i zakona osnovi uprava na sudovanje, valjana i dobra

Tek

sto stize u Zadar,

proglas

podupiranie

—

stvari

pridizanje

oglasi

—

poljodjelstva,

obrta

trgovine,

koje mi najvise stoje na srcu".

„sve

Dandolo

preporodivsi u malo godina Dalmaciju od

odista rijec svoju iskupio

Prvo sredovjecnoga mrtvila na bujan pomladeli modern! zivot. „I I r e tjednik bjese Dalmacije g i o obiljezje preporoda zanemarene novine, hrvatske prve n", Kraljski D a I m a t i Dalmata

—

od kojih

prvi broj izisao u subotu 12. jula 1806. na talijanskom

„arvackom" Iju,

da se

Onda proputova Dandolo u septembru zem-

jeziku.

upozna

njezinim potrebama.

Srediste cjelokupne uprave

talijanskim kao sluzbenim jezikom

sijelom u Zadru,

bijase zemaljska vlada sa (la

providurija providur (prove-

zvana

proveditura generale), kojoj stajase na celu Medutim Dandolo nije bio samostalan upravitelj, vec

ditore generale).

podvrzen talijanskomu potkralju Eagenu Beauharnaisu kao svome neposrednom glavaru', dakle je odsada D a 1 m a c i a bila sastavni dio kraljevine Italije. Providurija raspadala se na sest odjela (divisioni), kojima su bili vrhovne glave odjelni j

unutarnju upravu, financije, vojne Pored ovih jos su imenovana i dva racunovodstvo. poslove, nastavu je ovima neposredni sef bio Svima nadzornika, policajni i vojni.

predstojnici,

za pravosude,

desna ruka providurova njegov zamjenik u potrebi. Zemlja je razdijeljena na cetiri o k r uspljetsko i makarsko, z a (distretti), i to na zadarsko, sibenicko, su se na k oraspadala Okruzja i. a t e e d g kojima su upravljali opcine, kojima na kotari celu, a na t a r e (cantoni) s vicedelegatima u gra(podesta) nacelaicima je upravljala opcinska uprava i vijece s

glavni tajnik

(segretario generale),

po selima. Kod izbora pojedinih ^lanova uprave i vijeca nije se kao nekoc pazilo na drustvene razposlijc mira privilegije, vec jedino na sposobnost. Kad je 1807. like predana jos Francuskoj jula) Tilzi (7. Rusije u izmedu Napoleona dovima,

(anziani)

starjesinama

Boka Kotorska,

godine

republika dubrovacka sebnoga glavnoga providura, '

Talijanski kralj bjese

dana docnije konacno (31.

Jan.

1803),

dobile

ukinuta su

Dominika Garagnina,

Napoleon sam.

one za-

kojemu

;

270 podredena cetiri okruzja ili delegata (Cavtat, dva kotara ili vicedelegata (Erceg-Novi Kotor)

Ston,

bise

Lopud

Budva) s vise i vijece, ane kao sabor, seoskih opcina, Kao savjctujuce ma da ima s njime neke slicnosti, stajalo jc providuru o bok glavQo vijece dalmatinsko (consiglio generale della Dalmazia), sastavljeno od 48 clanova. Prve je clanove toga vijeca imenovala vlada sama izmedu i to iz svakoga kotara po jednoga ili imucnih Ijudi inteligentnih vise njih, vec prema broju zitelja, a docnije bi svake godine, nakon i

;

dvanaest njih istupalo, preostalo vijece predlozilo vladi spisak izmedu ovih za koje je drzalo, da treba da u nj udu predsjedao je Vijecu htjela. je koje one, izabrala vlada bi onda potrebama narodnim i zemaljskim providur, a raspravljalo je o zakljucci bi stekli valjanost tek poslije potvrde providurove. sto bi

onih

Ijudi,

;

Sudstvo, posve odruzeno od uprave prema modernim nacelima, ili pomirbeni sudovi (iudici locali o svim sijelima pojedinih okruzja i po samo ne di pace, 22 njih), mjestima, U Zadru i u omanjim kotara, nego i po svim vaznijim Spljetu bjehu uredeni sudbcni stolovi (tribunali) kao prizivni za mjesne i kao prva molba za sve civilne i kriminalne parnice, a tako docnije i u Dubrovniku. Nadalje je osnovano u Zadru p r izivno sudiste (corte d' appello) za sudbene poslove, dok je kao vrhovno prizivno i kasaciono (ukidno) sudiste odredeno ono

sacinjavali su prije svega mjesni i

u Milanu (tribunale di cassazione), U prvi se kraj pomisljalo kod svih sudova potpuno uvesti francuske zakone (â&#x20AC;&#x17E;Code Napoleon" i druge), no ubrzo se pokazalo, da bi to bilo upravo neprovedivo zbog narodnoga shvacanja i obicaja, narocito u posjedovnim, bastinskim zenidbenim poslovima. Stoga bise pored francuskih pridrzani i neki austrijski i mletacki zakoni s uputom, da se prilagode, gdjegod je to bilo mozno, francuskima, aH vazda da vrijedi kao pravilo, da i

pred sudom sve stranke i svi stalezi jednaki. Sada bi ukinuta tortura i batinanje, a smrtna se kazan izvrsivala samo sijecenjem glave (gilotiniranjem), pace i tamnice se preobrazise u mjesta dolicna covjeka. Uvedeni bjehu i branitelji u kriminalnim i odvjetnici u civilsu

nim parnicama.

Kad

Dalmacija dosla pod francusku

vlast, vrijedio je

njoj

zakon

u dalma(lege Grimani od 1756.), Karlovackim (1699) republike mletacke tinskom Zagorju, stecenom od su kojem Pozarevackim mirom (1718), vlasnici onoga zemljista, na i zivjeli te ga obradivali, vec samo dozivotni pravouzitnici u izravnom

prema kojemu

nijesu

bili

seljaci

271

od prihoda.

koljenu, placajuci desetinu

Tnuskom

Ovom

stanju Napoleon ucinio kraj, ukinuvsi po savjetu 1806.) taj zakon.

Sada

je ncpravcdnom Dandolovu (4. sept.

bise oni seljaci proglaseni vlasnicima, ali de-

davan u prirodu. Da se narod u obrt, odluci se Dandolo podizati zasebne skole podjeljujuci za tu svrhu novcane nagrade dobrim ucenicima. Podjedno dozva iz Italije gospodarske vjestake, da putu-

setina ostade

nadalje kao

p o

sto bolje uputi u obradivanje tla

e z

vocarstvu. po zemlji narod poucavaju u ratarstvu, vrtljarstvu pod prijetnjom ieskih globa i kazni zapaljivanje ili krcenje njihovo te izvozenje goriva kao i gradevnoga drva bez oblasnoga dopustenja, dok su pojedine opcinc morale svojc â&#x20AC;&#x17E;dubrave" ograditi zidom za obranu od koza i tatova. Nadalje isposlova kod vlade u Milanu slobodno sadenje duhana svih vrsti, raspisa novcane nagrade do 500 i 800 franaka za one, koji bi ovecu kolicinu krumpira nasadili ili uzgojili mladu sumu. Groznicavom je zurbom stao isusivati nebrojene mocvare, dao kopati fcrunare pitke vode i graditi u pojedinim mjestima krusne peci, Svim je sredstvima pomagao u zemlji konjogojstvo i stocarstvo te u mjesta okuzena od zivotinjskih bolesti, narocito uz bosansku granicu, slao vjestake veterinare, da pomognu narodu. Sto vise, u svom je organu â&#x20AC;&#x17E;Kraljskom Dalmatinu" upozoravao na bogatstvo Dalmacije rudama, izrijekom na juci

se pridignu sume, zabrani providur

zeljezo, ugljen, asfalt

mramor

davsi najprije zemlju ponovo prouciti

u tom pravcu od strucnjaka. S tim

u svezi poticao Dandolo osnivanjc

sapuna no sve je to ostalo bez praktickih rezultata uza sve to, sto je obecao znatnu drzavnu pripomoc. Da podigne trgovinu, osnova trgovacku komoru u Spljetu, uredi redovitu postu ne samo po Dalmaciji, vec s ostalim svijetom, Makarskoj, otvori redovite sajmove po Zadru, Spljetu, Sibeniku

tvornica, narocito papira, zeljezne robe,

;

snizi

znatno carinu na

tri

glavna dalmatinska produkta,

ulje,

vino

uza to jos se vino smjelo slobodno izvazati ne samo iz jednoga mjesta u drugo, nego i u Italiju. Osim sto je izdao stroge naredbe protiv lihvarstva, uvede providur uredbe korisne po javno i

ribu,

kao

zdravstvo,

sto su cijepljenje kozica

kod

djece,

otvorenje javnih

da se mrtvaci smiju zakapati jedino u javnim grobljima izvan mjesta, dok su se stranci morali, prije nego se iskrcaju iz lada, podvrci lijecnickom prctrazivanju. Ovo blabolnica,

gostanje,

izda

strogu

zapovijed,

narocito trgovacki

promet, imale su poduprijeti mnogos glavnim

brojne majstorski izgradene ceste, koje su svu zemlju vezale

mjestima ne samo uz primorje, nego

u unutrasnjosti.

rimskih

272

vremena

cesta u Dalmaciji,

nijc bilo tolikoga broja izgradenih

slojeva naroda. tolikoga opcena blagostanja kod svih sama mogla snoRazumije se, da sve te troskove nije Dalmacija su mu kroz tri pa stoga se Dandolo i obracao na Italiju, gdje siti. jedne je godine odusevgodine dali preko tri milijuna franaka. pace d s v o g a do 10 000 o dao Ijeni Dandolo u korist svoje pokrajine o dalmatinskom izvjestaje franaka. Inace je providur podnosio godisnje su slvarali: Prihode proracunu u Milan, gdje su mu davali sankciju. u prirodu nakon sto su oblasni organi 1. d e s e t i n a, koja se davala svezi dao je Dandolo sagraprocijenili prihod posjednikov; s tim u plodine, jer utrzak njihov druge i diti velike javne hambare za zito za 2. t r a v a r i n a (erbatico) bjese glavni dio zemaljskoga prihoda u Dalmacije gorovite pasu stoke po inace neobradenim predjelima ;

novca; 3. solane unutrasnjosti, a davala je znatan prihod gotova koje bise usavrsene i kao monopol, a narocito one na otoku Pagu, negoli davale preko cnilijun litara soli vise povecane, tako prije

da su od robe,

sto se donosila

carina

strane. Inace je talijanski,

trg,

a narocito sa

austrijski, Dalmaciji od starine jos kolao mletacki,

dubrovacki, pace

turski novae,

sto je sve bilo

trgovine.

stetu

dosavsi paznju Dandolo posvetio skolstvu, jer po gratamo amo osim Dalmaciju nije zatekao gotovo nijedne skole, (objelodanjena dovima i po vecim mjestima. Skolska njegova osnova u Dalmaciji ce se podici uz licej sveuci5. maja 1807.) bijase ova: a (i to u Zadru i m n a z i lisnoga karaktera u Zadru jos s e d a m g a onda 19i Krku), Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Makarskoj, Hvaru i 14 njih za djepuckih skola po svim vaznijim mjestima za djecake n i h za kovace i stovojcice. Ovim se skolama pridruzuje 8 o b r t onda i u unutrasnjosti, lare po nekim vecim mjestima na primorju sveceseminara za odgoju dvije â&#x20AC;&#x17E;akademije" u Zadru i Spljetu, i 4 ce od ovih skola. nika u Makarskoj, Spljetu, Zadru i Osoru. Jedne U liceju zadaruzdrzavati vlada. a druge opcine gradske i seoske. logika r crtanje, skom, kao najvisem ucevnom zavodu, ucit ce se farmaceutika, kemija i mctafizika, naucno ratarstvo, prirodopis, pravo, rimske medunarodno i prirodno pravo (diritto di natura) Napoleon", kriminalno institucije, civilno pravo na osnovi ..Code kirurgija, pak i pravo i postupnik (procedura criminale), anatomija polozenih (ranarstvo). Poslije dovrsenih nauka i

Narocitu

patologija

klinika

ispita bit ce slusatelji liceja osposobljeni

za kirurge nizega stepena.

273 odvjetnike,

Ijekarnike,

javne biljeznike,

gimnazijama ucit ce se talijanski, matematike. stvari iz povijesti se citati, pisati, cetiri osnovne i

latinski,

graditelje

zemljomjere,

U muskim

osnovne

retorika, geografija,

puckim skolama

ucit ce

vrsti racuna i tumacit ce se „nauk cudoredni" (catechismo morale), Svaki glavar porodice duzan je slati bar jednoga od svojih sinova, necaka ili sirocadi u osnovnu skolu pod prijetnjom globe od 6 franaka mjesecno u korist skola. U puckim su skolama za djevojcice poucavale uciteljice u citanju, pisanju, obicnom racunanju i u „prvim zenskim radnjama". Vecina je ovih

zamisljenih skola ubrzo stupila u zivot,

tako narocito

licej

u Zadru,

dokinutom samostanu sv, Krsevana (otvoren 16. nov, 1807.), a djelovalo je u njemu sedam profesora s rektorom na celu, ponajvise domaci uceni redovnici, Gimnazije nijesu bile sve u jedan mah otvorene, vec prema prilikama neke prije, a neke poali jos prije 1810. svih je sedam gimnazija privedeno u zivot. slije bjese smjesten u

koji

;

Pucke skole pocele su odmah 1806. narocito

izlazilo

uredio jos

— 1807.

djelovati. Iz ovih je skola,

dalmatinsko cinovnistvo, ponajvise sudacko,

Dandolo je konacno pitanje grcko-istocne crkve, kad je na njegov prijedlog

rodnom kraju

ali

iz liceja,

nije

nitko

smio

sluziti.

sept. 1808.) potvrdio episkopa, konsistorij i seminar godisnjom dotacijom od 15.000 franaka za sve i dopustio uredenje od 40 zupa „bogostovlja grckoga". Prvi episkop bijase Benedikt K r a e V i c sa sijelom u Sibeniku. No kruna svega Dandolova rada bijase ukinuce mnogobrojnih dalmatinskih pri-

Napoleon

(19.

v i 1 e g i a pojedinih opcina i korporacija, pa tako je zapravo stvorio od sredovjecne Dalmacije modernu. Calmacija je uopce prva zemlja u a u s t r o - u g a r s k o m o n a r k i i, koja se upoznala s modernim socijalnim i u n u t a r n o - p olitickim j

su Dalmatinci, a narocito puk i nize svecenstvo s Franjevcima na celu, zestoko mrzili na Francuze i njihovu upravu, gledajuci vazda u njima „bezvjerce i jakobince", a kad su z

V o

bili

o m.

Uza sve

ukinuti oni

to ipak

sredovjecni

privilegiji,

oni se,

a poglavito

Poljicani,

poduprti Rusima, na vise mjesta pobune (u junu 1807 ), nahuskani Srecom po Francuze sklopi u taj par Napoleon s Rusijom u Tilzi tako se Dalmacija, Dubrovnik i Boka Kotorska poslije odlaska mir, Rusa primirise pod snaznim pandzama francuskoga orla. Budimski saber od 1807. Zbog vojnickih potreba kralj Franjo sazvao je vec u aprilu 1807. sabor u Budim, na kojem je opet izbila na povrsinu, poslije prihvata kraljevskih propozicija, briga Madzara i

274 u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tada oko polilickoga ojacanja njihova jezika jasne pojmove o nacionalizmu i su ugarski stalezi vec imali posve

gospodujucega jezika, pace jedan je zastupnik (Pavao misao, da je ..materinji Nagy od Felso-Bukk-a) izrekao na saboru se podjarmljeni narod jer stalestva", od ustava i

vaznosti

jezik vazniji faktor

propascu jezika propao je i narod. S time je u ugarske regimente uvede masvezi stavio onda prijedlog, da se u cemu se madzarski zastupdzarski jezik kao sluzbeni i komandovni, Ali konzervativna i dvoru odana nici u donjoj kuci listom odazvase. usprotivise se tomu prijedkuce obje gornja kuca, a onda Hrvati u

moze

logu,

osloboditi, ali

stoga

propade,

Hrvati

narocito

drzali

grcevito

jamstvo hrvatskoga

njemu mogucnost posala; jer valja imati na umu, da se zajednickih kod sudjelovanja podvrzenosti hrvatske tada nije radilo jedino o domacim, nego zbog gledajuci jedino u

latin'skoga

zajednickim poslovima uprave ugarskoj vladi (od 1779. ili 1790.) i o zemlje, a ono svasudbina ne ako s Ugarskom, od kojih je zavisila se nikako s uspjenije kako sistem u njezinoj upravi. Bas zbog toga hrvatski hom dao staviti prijedlog o uvedenju hrvatskoga jezika u dokine onaj zakonski clanak javni zivot, a da se prije svega ne podvrzena ugarskoj vladi. Hrvatske (LVIIL: 1791.), kojim bjese uprava medunarodnih pritadanjih Buduci da su Hrvati dobro znali, da se zbog zakonskoga clanka u njihovu lika nije moglo pomisljati na dokinuce toga jezik, e bi tako spasli svoj korist, oni su se morali boriti za latinski dosli su na ovaj ugrozeni tisucljetiii politicki individualitet.^ No Hrvati

e n e R iv sabor sa uputom svoga, da zatraze, da sc „u t e 1 o 1 od Terezije Marije rjesenja jeke kraljevini" (naime u smislu stalezi, ugarski 1776.) uzakoni. Taj su prijedlog prihvatili j

sept.

Franjo o torn potvrdio zakonski clanak (IV 1807), „Privolom Njeg. Velicanstva, koje ne ce da dalje zateze ocituje se ovim, da grad s ispunjenjem vruce zelje k r a 1 e v i n e, Terezije osoRijeka s lukom, vec od prejasne carice i kraljice Marije kraljevini. bitom diplomom kraljevini utjelovljena, pripada istoj glas u Ujedno dat ce se gubernatoru rijeckom slobodno mjesto i

a nato je koji kaze

kralj

Ali ovaj a zastupnicima grada Rijeke u staleskoj kuci," u februje ga kad sabora, hrvatskoga zakonski clanak nije zadovoljio zakljucak zasebni stvori aru 1808. proglasio. Stoga hrvatski sabor

velikaskoj,

obzirom na ovaj, da „buduci da

grad Rijeku kraljica Marija

jezika. mjesto Prigovarati Hrvalima ovoga vrcmena. sto su se drzali latinskoga doba. ovo nerazumijevati da su se zauzeli za hrvatski. znaci »

275

kraljevini Hrvatskoj, smatraju stalezi (hrvatski) Rijeku sastavnim dijelomove kraljevine, pa stoga podijelise na hrvatskom sagrada boru mjesto glas g u b e r n a t o r u p o s a n c m a sankcionirao Rijeke." Ovaj je hrvatski saborski zakljucak potom neposredno

Terezija

utjelovila

Franjo

kralj

sumnja. koja

cl.

1807.

istaknuvsi izhjekom, „da se ukloni svaka mogla nastati zbog krivoga tumacenja za-

(19. aug. 1808.)

ubuduce

o torn pitanju, svidjelo

kona

nam

se.

buduci da

Rijeka zak.

utjelovljena kraljevini UgarskoH,

—

milo-

primorja, dopustimo, da se gubernatoru Rijeke i Ugarskoga hrvatskom na glas i mjesto podijeli poslaniciina grada Rijeke kao da je bila zastupana saboru". Tako je eto Rijeka dospjela u polozaj, ugarskom i na hrvatskom saboru i da je smatrana kao sastavni

stivo

dio

Ugarske

Hrvatske.

Ovako

onda

ostalo (izuzevsi vrijeme od

1809. do 1822.) sve do 1848.

Francuska

Ilirija.

Godine 1809. upustio

se kralj Franjo

opet

ma da je francuski u rat s Napoleonom, ah taj se svrsi nepovoljno, maja kod Asperna car tada prvi put porazen u vehkoj bitki (21. i 22. Schonbrunnu (14. okt. 1809.) u Mirom Beca). od nedaleko i Esslingena

—

koju morao je Franjo ustupiti Napoleonu ne samo svu Dalmaciju hrvatske neke zauzele Dalmatinaca su medutim uz pomoc pobunjenih nego jos krajiske cete pod vodstvom gcnerala Petra Knezevica Bjelaka— Villach), Kranjsku HrvatIstru. zapadni dio Koruske (oko Une kod Jasenovca. Ove je zemlje usca do Save sku s desne obale izravnu kopnenu svezu s Dalmazadobije Napoleon zahtijevao, da

—

cijom, a

onda

ih je

sve zajedno udruzio kao

zasebnu nuzemlju

provinfrancuskoga carstva s nazivom Ilirske provincije (les cjehnu sa sreces lUyriennes), ih krace Ilirija, u jednu pohticku guverneru s neograkao upravu u preda ih Ujedno distem u Ljubljani.

marsalu francuske vojske Augustu Alarmontu, naslovom jos nedavno (1. marta 1808.) odlikovao nasijednim ostavio ..vojvode dubrovackoga" (due de Raguse). Sada je Dandolo blagoZadru od u ispracen usrdno 1810.) januaru (u svoje mjesto

nicenom koga je

vlasti

darne dalmatinske inteligencije. Prvo bjese Marmontu, da je najvecom strogoscu uveo red i fransigurnost u Ihriji, u kojoj bijahu tada smjestene dvijc divizije cuske vojske. Veoma je znacajno. da je Napoleon pridrzao uredcnje Vojne Krajine, jer je ovo odgovaralo njegovim intencijama, tako da i

sva promjena

ogranicila

to,

da su hrvatski

krajisnici

imali

276 jos je znacajnije, odsada vjezbati po francuskom regulamentu. No jos i hrvatski francuski uz Iliriji u uvesti da je Marmont namjeravao u saobranaime sluzbi, vaniskoj u s 1 u z b e n i (ilirski) jezik kao trebao francuski je dok caju sa strankama i u domacem djelokrugu, dopisivanju s cenda bude uveden samo u glavne urede, narocito u podvrgnuta samo u tralnom vladom u Parizu, kojoj bjese Ilirija poznavao hrvatski je Marmont poslovima. vojnickim i financijalnim

od svoga trogodisnjega boravka u Dalmaciji, a narocito je zafrancuskih vojnickih casnika. volio dubri)vacki govor, pace za pouku u Ljubljana u hrvatskom jeziku pozove Marmont iz Dubrovnika hrvatski jezik mladoga opata Antu Sivrica. Namjera marsalova, da jezik

jedino uz pomoc domacih stece znacaj sluzbenoga, dala se ostvariti Stoga se u prvom redu jezicima. sin ova, dasto vjestih objema potrebnim sto prije organizirati u tom pravcu skolstvo u.

pokazalo citavoj

Iliriji,

Marmont

koje

usavrsi na osnovi rada Dandolova tako,

razUkovao tri vrsti skola osnovne, gimnazije i liceje, te cendjecake treba da ima tralne skole. Osnovnih ili puckih skola za u kotaru. Uza to mjesto glavno svaka opcina, a za djevojke samo stolare, i to u i kovace otvorene su i dvije obrtne skole, naime za

u Zadru. Nadalje je uredeno 25 nizih gimnazija (u Hrvatna Rijeci, u Senju, Karlovcu, Skradinu, Trogiru, skoj i Dalmaciji Makarskoj, Dubrovniku i Sibeniku, Spljetu, Krku, Zadru, Hvaru, Rijeci, u Karlovcu, Zadru (na gimnazija Kotoru), devet liceja ili visih u Ljubljani Dubrovniku). Centralne ili visoke skole bile su otvorene

Ljubljani

seminari senjski i u Zadru, i to za apsolvente Hcejske, dok su podmlatka. U osnovnim jc spljetski odredeni za odgoj svecenickoga jeziku, a tako od cesti i u materinjem skolama bila obuka samo na

nizim gimnazijama, a jedino jezik

centralne skole imale su nastavni Raspored predmeta za svc tri vrsti

liceji

francuski iU talijanski.

osposo-

a tako i skola u glavnom se podudarao s onim Dandolovim, Skolstvo je vecim dijelom bljenje onih, koji su dovrsili centralne skole. je i mjesto Dandolova kad 1810., novembru djelovati vec u

zapocelo

Dalmatin" Marmont uzeo izdavati u Ljubljani svoje sluzIllybene'novine â&#x20AC;&#x17E;T e e g r a p h e officiel des provinces hrvatskom njemackom i r i e n n e s" na francuskom, talijanskom, organizacija Ilirije urekonacna i prava Medutim (ilirskom) jeziku. Napoleonovim dekretom tek 15. aprila 1811. (decret sur

lista â&#x20AC;&#x17E;Kraljski

dena

r organisation

bruaru

1811.).

IHyrie)

vec poslije odstupa Marmontova (u fe-

277

Ovim

dekretom Ilirija razdijeljena na scst civilnih provincija Kranjsku, Korusku, Istru, civilnu Hrvatsku, Dalmaciju i Dubrovnik ie Vojnicku Hrvatsku. Civilnc su se provincije raspadale na 20 okruzja a kotari opet na gradskc i ^districts),' ova na kotare (cantons), seoske opcinc. Od ovih provincija sacinjavao je civilnu Hrvatsku sav prostor nekadasnje austrijske Istre s Pazinom, primorje od Moscenica do Senja i otoci Krk, Rab, Cres i Losinj uz svu ostalu zemlju do Save. Vojnicka se Hrvatska (la Croatie militaire) raspadala kao i je

obje banskc. na regimente licku, otocku, ogulinsku, slunjsku ilirskoj (Ie gouvernement general des provinces de 1' Illyrie) sa sredistem u Ljubljani stajali su na celu uz generalnoga guprije

Vladi

gencralni intendant financija bernatora jos povjercnik za pravosude (Ie commissaire de justice), Gu-

bernatoru bijase podcinjena sva vojska u Iliriji, kao stvo (zandarmerija), pa cjelokupna uprava; nadalje

drzavno redarje povjereno

Glavne poslove same uprave, a narocito zemaljski proracun, imao je u rukama generalni intendant financija, dok povjereniku za pravosude, podcinjenomu jedino gubernatoru, bjehu predani svi pravosudni poslovi. Ova trojica pa jos dva utvrdenje gradova

gradnja cesta.

suca prizivnoga sudista Ijubljanskoga sacinjavali su malo vijece kojemu je predsjedao gubernator, a

(petit conseil) ilirskih pokrajina,

upravne poslove. Uz ovu centralnu ilirsku vladu stajao je svakoj od provincija na celu posebni intendant, a okruzjima i kotarima podintendanti (subdelegue), gradskim opcinama n a c e 1 n i c i (maire), a seoskim starjesine. Kompetencija svakoga od ovih glavara bijase u malom ista kao i ona glavnoga intendanta, komu su bili podredeni provincijalni intendanti, ovima podintendanti, a ovima opet nacelnici koje

okupljalo u svojim

rukama sve pravosudne

Uz svakoga od ovih glavara nalazilo se vijece, sastavod poglavitih upravnih cinovnika, a u opcinama od gradana i seljana. Izuzetak cini Vojnicka Hrvatska, u kojoj je ostala nepromijenjena bivsa krajiska uprava, tck joj je na celo stavljen visi casnik s naslovom vojnickoga intendanta sa sjedistem u Karlovcu, ali podvrzen gubernatoru. S u d s t v o bilo je u Iliriji uredeno slicno dali

starjesine.

Ijeno

matinskomu u doba Dandolovo. U svakom kotaru smjesten je p omirbeni sud s jednim sucem (juge de paix), dok su u vedm ^radovima (za hrvatske zemlje na Rijcci, u Karlovcu, Zadru, Spljctu, '

Hrvatsko-dalruatinska okruzja bijahu

Sibenik. Makarska

Hvar

;

Dubrovnik. Kotor

Karlovac, Rijcka i

Korcula.

Senj

;

Zadar. Spljet.

278

sudbeni s t o 1 o v i prvoga steDubrovniku i Kotoru) osnovani za sve civilne knmmalne parpena (tribunal de premiere instance) (tribunal jos i t r g o v a c k i s u d o v i nice a na Rijeci i Dubrovniku i s t a bila su tri p r z i v n a s u d de commerce). Vrhovna instancija PotpaPrvo Pod Dubrovniku Zadru i (cours d' appel) u Ljubljani. Neretve, Istru, pod drugo Dalmacija do uz Hrvatska civilna i

dala

dubrovacke republikc i mletacke Albanije a pod trece teritorij bivse ostali dakako i dalje na snazi stan (Boke). U Vojnickoj su Hrvatskoj se moglo prizvati na vrhovm kapetanski i regimentski sudovi. od kojih use, sada su s v i s 1 o ) e v i p vojni sud u Karlovcu. Razumije bih svi su ti a pred z a k o n i a.

canstva izjednaceni

U carstvu (Code Napoleon i drugi istovetni s onima u francuskom Ualmaprva )e bila divizije voinickom obziru uredene su sada tri ^arlovcem a treca s Hrvatska druga cija sa sredistem u Zadru. .

;

18000 Ljubljanom. Ove su zemlje imale davati pogledu financijalnom U momaka, a Vojna Krajina drugih 16.000. da se sama od svo,ih zelio. Napoleon je jer bjese Ilirija samostalna. dva cmovmka poddohodaka uzdrzaje. Tim su poslovima upravljala prvi je upravljao zemal)skim cinjena generalnom intendantu financija isplate. Prihode sacmjavala )e prihodima, a drugi je upravljao sve priroda, no docnije su uvedem u prvo vrijeme samo desetina od koji su narodu postali konacno brojni porezi izravni i neizravni. gospodstvo. Skolstvo )e ostalo upravo nesnosni, a time i francusko provincije

ostale

;

isto,

Najvazmja je u DuZadra najvisa centralna skola prenesena Znasmjestena u bivsem isusovackom samostanu.

sto ga je uredio

promjena,

gdje je

brovnik,

cajno

da se u

je,

hr vat ski

Marmont na Dandolovoj

osnovi. iz

njoj

(ilirski)

ucio

jezik,

Appendini. U ovakim naprednim

uz a

latinski,

predavao

francuski

talijanski )0S

uceni

Dubrovcamn

pad Napoleonov. kralj Pad francuske prevlasti. Poslije nesrecnoga rata od 1809. Dugotrajni ratovi nanijeli su hrvatskom je Franjo mirovao neko vrijeme. mogli lako preboljeti. narodu toliko teskih udaraca, da se nijesu te jade nadvisi jos sve novcu, no Neizmjeran bjese porez u krvi papirnapreobilnoga zbog 1811. drzavni bankrot. jer se kralj Franjo nasao prisiljenim, da snizi toga novca, sto je kolao u njegovoj drzavi, je svaki drzavnaredbom vrijednost novca na jednu petinu, cime prilikama zadesi

Iliriju

imutka u gotovom novel), a najvise ratar, biti od Kralj se nadao, da ce mu u toj neprilici

Ijanin izgubio cetiri petine

obrtnik

trgovac.

279

pomoci pozunski sabor (sazvan za 25. aug. 1811.), ali taj jc pokazao Uto stizc toliko ogorcenje, da ga je kralj konacno morao raspustiti. znak, 1813. proljece na bjese to a Rusiji, u Napoleona potpuni poraz francuske oslobodi se da oruzje, na koji je citava Evropa skocila na dodose pod vlast prevlasti. Sada je Ilirija iscezla, a njene zemlje opet kralja Franje.

Dalmaciju zauzeo je u jesen 1813. general Tomasicuz izdasnu potporu pobunjena naroda,

Hrvatsku

barun Franjo Milutinovic. dok je Dubrovnik i Boku zaposjeo general Todor do Budve, Zrmanje od zemlju svu na a Sada se prosiri ime D a 1 m a c i opet proKrajina Vojna je koja bi opet ravno podredena Becu, dok kongres (1815). duzila stari zivot. Sve je to onda potvrdio Becki NapoleoMedutim becka vlada ne htjede da sada povrati Hrvatskoj podnovu â&#x20AC;&#x17E;civilnu Hrvatsku", vec je ostavi u vezi s Kranjskom vlada obrazova zemalja ovih Od Ljubljani. vrgne njemackoj upravi u srdzbu i brigu aug. 1816.) kraljevinu Iliriju na veliku j

(3,

hrvatskih

staleza.

Tek

dugoga trazenja povrati

poslije

opet

kralj

nc Hrvatskoj ovaj dio njezine zemlje (1822), ali kvarnerske otoke â&#x20AC;&#x17E;kralj Ilirije" povrati Hrvatskoj, vec ih priklopi Istri, dok se naslov

sacuvao sve do danas. III.

Drugo doba vladanja Franje

(1815â&#x20AC;&#x201D;1835).

Obnovljcni apsolutizam. Postupak becke vlade spram zelja Hrvata poslije 1813. u svezi je s obnovljenim apsolutizmom po padu Napoleonovu. Dusa tomu apsolutizmu bijase prvi ministar knez

Metternich

(od

1809.

1848.),

covjek obrazovan, duhovit

1811. predlagao je kralju suspenradin, ali silovit i ne htjede da ga slusa ziju ugarskoga i hrvatskoga ustava, no Franjo

samovoljan.

Vec

poslusa zbog tadanjih medunarodnih zapletaja. Sada, poslije 1815., Ugarsku za Franjo Metternicha, pa tako se obnovise teska vremena pace Hrvatsku. I opet procvate cenzura do nevidjcne strogosti i naukama, prirodnim ili historijom filozofijom, svijet se nije smio baviti predmevec jedino glazbom, istocnim jezicima i slicnim ..neopasnim" isla za vlada je jer tima. Skole su zbog toga bile na pola prazne, drzavljane. tim, da dobije pokorno cinovnistvo, a ne prosvijetljene U takim prilikama Hrvati Madzari opet se uteku zupanijskim skupvlada po Stinama. gdje su iznosili glasne prosvjede. Nato imenova ;

zupanijama

komisare

vojnickom

silom

provodila

kraljevske

280

opca zastraZbog toga nastupi pravo politicko mrtvilo revolucija buknula je posto scnost. No kad je kralj Franjo pokusao, Spaniji, da naredbenim putem sakupi 30.000 novaka po u Italiji Hrvatskoj, skoce sve zupanije na otpor, uskrativsi suUgarskoj da sazove s a b o r. Kad konacno vidje kralja, uputivsi radnju puta, sazva sabor u Pozun za 11. drugoga Franjo, da mu nema septembra 1825., a to je znacilo s nacelnoga gledista, koliko pad narcdbe.

apsolutistickoga sistema.

Pozunski sabor od

1825.

do 1827. Uoci sabora pozunskoga

na kojem bise kao u donju, a Kukuljevic Antun i Ozegovic poslanici izabrani Stjepan hrvatskoga primise od sto je Alojzije Buzan u gornju kucu. Uputa, Hrvatskom i da sabora, trazi sjedinjenje Dalmacije i Vojne Krajine s ubuduce slavonske tri zupanije placaju porez onako kao hrvatskc, sastao se (22. aug-

1825.)

hrvatski u Zagrebu,

pripadaju banskoj upravi, Inace provijava ovaj sabor, poslije ponovnoga austrijskoga apsolutizma, za kojega vladase bojazan, da ce jer

sasvim slican duh onomu od godine 1790., naime teznja za sto tjesnjim pridruzenjem Ugarskoj njezinim stalezima. Iza vijecanja od gotovo pune dvije godine poi

ustav ugarski

hrvatski naprosto

biti ukinuti,

sabor opet obnovio one zakonske clanke od 1791., kojim se imao ucvrstiti drevni ustavni zivot, narocito onaj o sazivu sazunski

bora svake trece godine,

koji jedini

moze da

votira kralju

potrebni ratni porez. No onda novake za vojsku reformama. Tom su prilikom Madzari zatrazili', da i nekim modernim urede po svim zemljama se madzarski jezik uvede u sve skole otpor hrvatskih poslaNo Hrvatskoj. dakle i u krune sv. Stjepana, nadalje uredovnim u i nika bijase tolik, da je latinski jezik ostao Hrvatskoj, a glede skola izjavise, â&#x20AC;&#x17E;da ce ciniti sve, da mladez hrvatska nauci madzarski", Kad se poslije pozunskoga sabora opet sastao hrvatski (u Zagrebu 10, sept. 1827.), zakljuci on na prijedlog svojih poslanika, da mladez hrvatska ima u svim visim skolama o b lise stalezi zabavisc

g a

uciti

madzarski.

Pozunski sabor od 1830. Jos vise posli su Hrvati ususret zeIjama Madzara poslije tri godine, kad je starac kralj Franjo sazvao nov sabor (za 8. sept. 1830.) u Pozun, da mu jos za zivota okruni ugarsko-hrvatskim kraljem sina Ferdinand a. Cim se proculo, da je

sazvan hrvatski sabor u Zagreb (za

aug. 1830,),

da bira svoje

poslanike za pozunski, sastadose se tri hrvatske zupanije (zagrebacka, krizevacka i varazdinska) u skupstine, da biraju svoje zastupnike za

281

hrvatski sabor,

Tom

su prilikom sve

tri

zupanije stvorile zakljucak,

da se na pozunskom saboru stvori zakon o obligatnom ucenju madzarskoga jczika u hrvatskim skolama. U svezi Stjepan Ozegovic s time dobili su potom hrvatski saborski poslanici kucu uputu, gornju za Buzan Alojzije te Nikola Zdencaj za donju i se u ovim da potrebu, u kojoj se kaze: „Stalezi i redovi uvidaju Hrvatska se kraljevinama rasiri madzarski jezik i to zato, sto zele, da

kojim su

trazile,

Slavonija sto cvrscim

vezom uzmognu

svezati sa

saveznom

kra-

Stoga nalazu gospodi poslanicima, neka nastoje oko toga, da se zakonom uredi pitanje o ucenju madzarskoga jezika kao obligatnoga predmeta u ovim kraljevinama". No sluzbeni jezik ostaje i dalje latinski. Da se tim zakljuckom ipak ne oslabi hrvatskoIjevinom Ugarskom.

ugarski drzavopravni odnos, knjizicu s natpisom „I u r a

izdade protonotar

Josip Kusevic

m u n i c i p a 1 i a", u kojoj dokazuje na imala vazda svoj zasebni drzavoHrvatska osnovi isprava, kako je pravni polozaj. Kusevic pocinje od vremena doseljenja hrvatskoga, prikazuje doba hrvatskih narodnih vladara, pa narocito tumaci ugovor izmedu Hrvata i kralja Kolomana (1102), a onda redom crta razvitak hrvatskoga javnoga prava i zakljucuje jos na osnovi od kraljeva sankcioniranih zakona do u najnovije doba, da je Hrvatska vazda imala osebujni svoj polozaj, nezavisan od Ugarske.^ Ali sabor pozunski dobrza

posao putem, kakovu se Hrvati nijesu nadali;

pocinje ona borba izmedu Hrvata Madzara, koja je godinom 1848. dosla do svoga

njime

Okrunivsi mladoga nadvojvodu ugarsko- hrvatskim kraljem dva kao F e r d i n a n d a V. (28. sept. 1830.), sabor svrati paznju na madzarski urede ugarske pitanja. Prvo mu je bilo, da je uveo u sve gradansko sluzbeni, a onda htjede da protestantima dade

vrska.

kao

jezik

hrvatski u Hrvatskoj, to jest da se tako dokine zasebni vjerski pravo uzese zakon od 1608.' Rasprave su tekle veoma uzbudeno, za kojih slusa da mora koja Ugarske, Madzari tvrditi, da je „Hrvatska dio Dok kraljevina". svoju mater-zemlju", i da nije nikakova „savezna hrvatsko pobijedilo je konacno glede sluzbenoga jezika u Hrvatskoj zakljucka, vec je do doslo nije pitanju protestantskom stanoviste, u zgodi, da preneseno na buduci sabor. Medutim se u takim prilikama zakonom se bi e a, zakljucak hrvatskoga sabor uredilo uvodenje madzarskoga jezika u hrvatske i

Gl. gore str. 188. Hrvati dakle

kovo ..mracnjastvo"

ili

..intolerancija",

brane jcdno svoje pravo. a ne vodi

kako su

govorili Madzari.

nika-

282

skole, nije ostvaren. Kad

su potom hrvatski poslanici izvi-

(u januaru 1831.) o raspravama na pozunskom navalise na municipalna prava Hrvatske „Madzari saboru, rekose velikom zeslinom; za ovaj put obranismo jos nasc zakone, no ozbiljno ce biti mozno". Da se se bojimo, da to na biiducem saboru vise ne

hrvatski sabor

jestili

bojazan hrvatskih poslanika

nije ispunila,

razlog

hrvatski narodni

preporod.'

Uoci narodnoga prcporoda. Pojam narodne

svijesti

novijega

naucnoga rada XIX. vijeka. Najpostanja, naime plod narodnom jedinjasnije se ona javlja u glavnoj svojoj teznji, u to jest u drustvenoj jednas t v u, a onda u ideji demokracije, preporod dobio kosti svih slojeva narodnih. No hrvatski je narodni kojoj bijahu ideji, slovenskoj razbudjeloj u jake potpore jos i vaznosti prcsudne od je ali Kollar, i Safafik glavni apostoU Cehoslovaci „Narodnih izdanjem koji je rad Srbina Vuka Stefanovica Karadzica, politickoga

„Male gramatike"

pjesama",

..Rjecnika" izazvao udivljenje cijele

Evrope za hrvatski (srpski) jezik. Sasvim je prirodno, da su se za na ove nove ideje prvi zagrijah oni hrvatski mladici, sto su bili srediste omladinsko vazno je Narocito naucima u stranom svijetu. daci tada bio Stajerski Gradac, gdje su se oko 1827, nalaziU kao Baltic'. Mojo Ljudevit G a j,' Fran Kurelac, Dimitrije Demeter i pokazujc Raspolozcnje Hrvata. narocito inteligencije, u to doba, najjasnije 1830. ili pocetkom krajem spjcvana domovine". „Kip Stoosa Pavla svecenika pjesma kao u crno odjevena zena. 1831., u kojoj se ..majka domovina" Hrvatska prikazuje biserom, te joj se u usta i krunom krasnom ostavljena od svih, a nekoc uresena A z menom sinko moj se drugi sebi raduje (t. j. Madzari). '

mecu

rijeci:

—

..Narod

—

Hote, ter drugi narod postati". Vre i svoj jezik zabif Hrvati od 1. okt. 1833. kao „ordiHrvatskoj u Madzarski jezik uveden je u sve gimnazije m kralja Franjc od 11. apr. o b r e d n a izuzetka bez ucenike sve za narium studium" juna kr. ugarsko namjcsnicko 1833.. koju je onda jos i u ime svoje proglasilo 18. vlada. vrhovna vijece, naime tada i za Hrvatsku

se sramuje,

Ljudevit Gaj rodio se u Krapini

karnik, a doselio se u Krapinu

Ljudevit Gaj promoviran 3

Mojo

Pozuna

na doktora

jula 1809., gdje

(1783).

otac Ivan bio

Inace bjese podrijetlom

filozofije u

Er d

Ije-

e Ij a.

Leipzigu 20. jula 1834.

Baltic Glinjanin bjese dusa toga dastva.

kaze sam Gaj

,.0n

mem

prvi otkri nutarnju vrijednost cistoga nasega narodnoga jeTrudom zika. koji je jedini dostojan opcenoga imena ilirskoga (stokavstine). kano rodeni Zagorac naucih poznavati azbuku i valjanim izgovorom srpskc cist jezik. S njim prvim citah narodne pjesme njihovu." neprocjenost osjetih na svijet izdane. te dokucih

se njegovim ja

izgovarati

po Vuku

(Autobiografija u ..Gajevoj knjiznici").

283 Slovenaca zatitrase prvi snovi Ljudevit Gaj dobio je u n,emu ne o narodnom preporodu, a i sam nego se i zameci njcgovih samo svoje prvo pravo narodno obrazovanje, imadu tude da trazc.' Iz Graca posao jc Ga)

torn drustvu

mladih Hrvata. Srba

docnijih ..ilirskih" ideja

uPestu na

sveuciliste,

da uci pravo

(1829). gdje se

upozna

Kollarom,

svecenikom, a po njemu onda i tadanjim pestanskim protestantskim odusevljavao i prije toga poznanstva sa Safafikom. I ako se Gaj vec slovenske ideje postade pravim svecenikom

za Slovenstvo, odsada knjizevno-kulturnoga zbhzenja i uzajamnosti s konkretnim oblikom a to je veoma znacajno zgodi, vjerske tolerancije. Tako se dakle preporoda vrcnula iz da je prva iskra hrvatskoga narodnoga sluzbena Hrvatska na svom saboru Pestc i to bas onda, kad se ne predala u ruke Madzanma. kao i' u svojim zupanijama malo da natpisom „Kratka osnova Godine 1830. naime izdao je Gaj knjizicu s uz ortografske refornie horvatsko-slavenskoga pravopisanja", u kojoj jos i temeljne misli istace na osnovi onovremene ceske ortografije all u prvom Slovenima, zajednici s ostalim

—

knjizevnoj

je dosada hrvatska omladma redu izmedu Hrvata i Slovenaca. Vec osobitu agitaciono-govori znala za Gajevo rodoljubno nastojanje postade joj on pnznati 1830., poslije nicku vjestinu, ali odsada dalje, dovrsemh pravposlije 1831. voda. a narocito otkad se je u jesen prva briga bila, je mu Sada nickih nauka stalno nastanio u Zagrebu. onda uze nasto)ati, kako bi da okupi oko sebe sve bolje talente, a politicke i beletridobio dopustenje, da smije izdavati najsnaznije sticke no vine, u cem je punim pravom gledao protiv orude najuspjesnije sredstvo za budenje narodne svijesti i

otudivanja domacih sinova.

Dok

odusevljeni

Gaj

ovako

radio,

izdao

maju

1832.)

Derkos knjizicu („Genius patriae kojom pokusa probuditi u Hrvata

mladi zagrebacki pravnik Ivan super dormientibus filiis suis"), Ijubav za h r V a t s k u domovinu, (Hungarije). a uza to je

kao nesto razlicno od Ugarske sva naza hrvatski jezik predlozio, „da se

milim mojim zeml,akom i ..Prijateljstvo. koje me jc vezalo s Gaj sam kaze kn,.zcvna nasega buducnost u utjccasc veoma suucenikom Dimitrijem Dcmctrom. sa mnom bas su Demeter bijahu od naSinaca prvi. koji razvica. Baltic >

preporodene nam narodnosti. Ookano kroza san u buducnost gledali bajnu sliku oko je Gaj to napisao. na.me kad (t. dosad tovo nista povcce nijc ucinjeno (naime a tad vec cem se mi ne bismo 1851.) u poslu narodnoga preporodenja. o u Gracu 1827. — 1829.) bili dogo v arali" j.

284 rjecja u Hrvatskoj, Slavoniji

Dalmaciji sloze u

jedanjezik

knjizevni, kojim bi se pisala znanost, periodicni spisi na kojem bi se pjesnistvo gojilo". Ovu misao ujedinjenja narodnoga unutar Hrvatske, Slavonije i Dalmacijc i to na politickom i jezicnom polju izrece jos iste godine i Gaj (u jednoj prigodnoj pjesmi); ali pravi pucki vec i

osnivac hrvatskoga narodnoga politickoga programa bjesc grof Janko Draskovic,' izdavsi krajem iste godine 1832. u Karlovcu prvi hrvatski,

stokavskim

narjecjem pisani politicki spis s natje od epohalae vaznosti u historiji

pisom „D i s e r t hrvatskoga politickoga zivota. U njemu su iznesene prvi put politicke ideje na modcrnoj narodnoj osnovi i ostadose zapravo sve do danas hrvatskim narodnim idealom. Buduci da je „Disertacija" u svezi sa sazivom hrvatskoga sabora, koji je imao birati poslanike svoje za pozunski, grof Draskovic svjetuje buduce poslanike, kako treba da traze, da se u jednu politicku cjelinu kao Velika 1 1 irija skupe ove zemlje: Hrvatske, Slavonija, Dalmacija, Vojna Kraa c

i j

a",

koji

Bosna, a onda da im se miloscu kraljevom jos pridruze slovenacki krajevi Kranjske, Stajerske i Koruske. U toj jedinstvenoj Rijeka

jina,

da bude sluzbeni jezik jedino „iliricki" da vrsi (t. j, stokavski govor), a vrhovnu vlast u ime kraljevo treba ima da koji i ban, cija se vlast ima da obnovi, kako je nekoc bila, bude po narodnoj volji i povjerenju.

drzavnoj

organizaciji

itna

Hrvatski saber od 1832. zenju sastao hrvatski sabor

ovakovom

Zagrebu

11.

dusevnom raspolonovembra 1832.). Tada se

banom barun Franjo Vlasic (1832—1840), odlucan

bjese

prijatelj

hrvatskoga naroda.

Odmah

poslije otvorenja

iskren

ban izabra sebi

potkapetanom kraljevine generala Jurja Rukavinu Vidovgradskoga, a taj se nato zahvali u saboru hrvatskim jezikom uz burno

od vijekova prvi hrvatski govor izrecen u hrvatskom saboru. Kad se je preslo

klicanje sabranih staleza.

na raspravu o uputi za pozunske poslanike, sabor je pokazao jednodusno veliko ogorcenje protiv postupka Madzara, a narocito na nedavnom saboru od 1830, U toj se raspravi narocito istaknu clan banskoga stola grof Karlo Sermage, koji konacao obiljezi poH„I odista, ako ne cemo da sami scbe ticku situaciju ovim rijecima :

zavaravamo, moramo '

Rodio

se u

vec sczdeset

Zagrebu i

priznati,

20. okt.

dvije godine.

da sva nakana Madzara ide za

1770.

Umr'o

Kad je

se pridruzio

14.

Jan.

1856.

narodnom pokretu,

tim,

bile

285 privizakonito stccena prava da sve nase pradjedovske obicaje sacuvamo, vijekove utvrdimo kroz da legije, sto smo ih nastojali svojom nama dusmanskom premoci na saboru dokinu, kraljevstvo da mu ostave samo nase mnogo starije negoli je Ugarska razvale, prazno ime". Pod dojmom ovoga govora izradena je uputa za i

Izabrani

hrvatske

poslanike.

gornju, a

Herman Buzan

su i

grof Janko Draskovic za AntunKukuljevicza donju

kod dojakosnjega stanovista, nadalje dozvati ugarskim stalezima u pamet, da su se oni svoje volje podvrgli ugarskoj vladi dotle, dok Hrvatska ne bude prostranija, da uzmogne sama svoju samoslalnu vladu podrzavati, Stoga traze hrvatski stalezi od svojih poslanika, da izrade moci kod kralja, da se banska vlast opet obnovi u starom ugledu sjedinjenjem Vojne Krajine, Rijeke i Dalmacije. Glede ubiranja polovice ratne dace (kontribucije) nalaze instrukcija poslanicima, da imadu kucu,

pitanju protestantskom

imadu nepokolebivo

ostati

da ce Hrvati natrag povuci zak. cl, na staro, naime da se o njoj opet LIX. od god, 1791. i raspravlja jedino na hrvatskom saboru, ako bi Madzari kusali, da I u jezicnom pitanju nalaze uputa diraju u ovo pravo Hrvata. poslanicima, da cuvaju pravo latinskoga jezika na hrvatskom tena pozunskom saboru

izjaviti,

povratiti se

ritoriju.

Pozunski saber od 1832.â&#x20AC;&#x201D; 1836. Ovakav

tecaj saborske rasprave poslije 1830. znatno plemstva pokazuje, da se misljenje hrvatskoga promijenilo. Straha ujedared nestade, a zamijeni ga narodna svigeneracije, vec e s t ojacana ne toliko knjizevnim istupom mlade j

poglavito vidjelo

sudjelovanjem hrvatskoga visokoga plemstva. To se jasno na pozunskom saboru, koji je kralj Franjo otvorio 20. deOvaj je sabor pokazivao medu madzarskim zastupnicima

cembra. vec potpunu vecinu privrzenika napretka i narodne madzarske misli, madzarskom trazeci, da se moderne reforme provedu u liberalnom i

duhu. Ovim je zastupnicima bio na celu Franjo Deak, zaladski zupanijski poslanik, odlican govornik i zagovarac liberalnih nacela. Odmah u pocetku uze sabor u raspravu pitanje u r b a r a, naime o odnosu izmedu gospodara i kmetova. No donja se kuca sada velikom

u demokratskom duhu za potpuno dokinuce kmetova, naime â&#x20AC;&#x17E;da puk dobije pravo vlasnistva gradanstva". pa da se tako â&#x20AC;&#x17E;stvori narod". Ovom su se prijedlogu protivili Hrvati svom zestinom, izjavljujuci, da hrvatsko plemstvo mora propasti, ako se oslobode kmetovi i dokine robota, jer niti ima u zemlji radnika,

vecinom

izjavi

286 niti i

moze siromasno plcmstvo

zakonska osnova prihvacena, a samo cmjenici, Mctternichovu ne htjede pnhvatiti kralj Franjo po savjetu demokratsku", ima sc pripisati, da je konacno revolucionarnu pa tako

gornja

da ju kao

donjoj kuci pndruzi se

placati.

poprimila

veoma

dopustajuci seljaku kmetu slobodno

formu,

blagu

gotovim novcem. Uz urbarsko pitan,e no hrvatski su poslanici nepokosabor se zabavi i protestantskim. zakon. ne dopustajuci, da im se to lebivo branili svoj drevni vjerski nato ma da su u stvari bili odista ..nesuvremem Ah selienje

otkup od robote

pravo otme. uzmu Madzari oduvijek

da su

tvrditi,

ugarska

cisto

slavonske

tri

zemlja,

zupanije

(ih

Slavoni,a)

za Rijeku spasise Hrvati za sebe

onda

isto

jos

ugarsko" primorjc cara Josipa. Konacno sam ban Vlasic u gorn,o, pomogao im je tai put svoje pravo, a primorjem ne samo po historMskom kuci rekavsi, da je Rijeka s vec i â&#x20AC;&#x17E;po zdravom razumu pravu i geografskom polozaju hrvatska, preko Hrvata bi Madzari mogli imati ondje i

jer

nije

mozno,

,.da

ikakih prava". umre 2. marta 1835. starac Posred ovih zestokih rasprava i borba pnjcstolu cetrdesetitrogodisnjega vladanja. Na kralj Franjo I. iza naslijedi ga sin

Ferdinand V,

IV.

Ferdinand V. (1835â&#x20AC;&#x201D;1848).

Pozunski sabor od Ferdinand V. diti

dalje,

sustvuje

jos

1832. do

Buduci da

1836.

novi vladar

nesmetano 1830. bio krunjen,' mogao je sabor Bee, da brigu oko svecanoga poslanstva u

izuzevsi

ukopu preminuloga, a da pozdravi novoga

kralja.

ra-

pri-

Kad

su vec 42 godine. Resila ga stupio na prijestolje, Ferdinandu bile pripravnost, da neogranicena dobrota, neiscrpiva blagost i vjecna tako boljezljiv i slab, dc nesto dobro ucini, ali u drugu ruku bjese nekim odlicnim licnostima, d< se pokazalo nuznim okruziti vladara stajao je mu budu prvi savjetnici. Toj ..drzavnoj konferenciji"

braca nadvojvode Ludovil celu knez Metternich, a uza nj i kraljeva zapocela je na po Franjo Karlo. Odmah po nastupu Ferdinandovu i '

u red

Ferdinand

IV.. sin

samostalnih

Fcrdinanda

vladara;

gl.

III.,

gore

umro str.

jos prijc oca.

194â&#x20AC;&#x201D;195.

pa tako

nije usa.

287 o madzarskom jeziku. U njoj Madzari imadu uvesti u svoje skole od petoga da ga zatrazise od razreda gimnazije dalje kao n a s I a v n i jezik, a poslije deset godina da ga imadu nauciti svi, koji hoce da stupe u javnu sluzbu. Tom sc prijedlogu hrvatski poslanici odlucno oprijese; ali kad ih obje kuce donja) nadglasase stvorivsi zakljucak, da se u Hrvatsku (gornja Slavoniju uvodi madzarski jezik kao sluzbeni, obratise se oni zasebnom predstavkom na kralja Ferdinanda, a taj im uvazi ocajni glas uskrativsi sankciju saborskomu zakljucku (28, apr. 1836.). Jos prije negoli je stigao kraljev otpis na sabor, dali su Hrvati na usta svoga poslanika Hermana Buzana (9. marta) svecanu izjavu, da se „ne ce odroditi od svojih otaca, vec narodnost svoju cuvati svim dopustenim sredstvima, a municipalna prava njihova da na osnovi zakona (zak. 1715') nikad ne mogu da budu predmetom rasprave u ugarcl. CXX skom saboru, koji nema prava, da se mijesa u unutarnju upravu Hrvatske". Konacno izjavi Buzan, da se Hrvati „ne bore za mrtvi latinski jezik, nego za svoje p r a v o, jer oni sami mogu sebi odrediti sluzbeni jezik kojigod hoce, pace i hrvatski, a taj je bas u posljednje doba veoma napredovao". Kad je skoro potom kralj Ferdinand zakljucio sabor (2. maja 1836.), razisli su se Hrvati

zunskom saboru rasprava Hrvala,

Madzari kao otvoreni

protivnici.

—

Medu

njima pukao

—

poslije

od dana do dana postajao sve dublji i siri, Izvjestaj svojih saborskih poslanika primio je potom hrvatski sabor (5. aug, 1836.) na znanje, a onda izrece napose zahvalu kralju za potvrdu hrvatskih municipalnih prava,

sedam punih

stoljeca

jaz,

koji je

Hrvatski narodni preporod; Ljudevit Gaj. Kad je Buzan u pozunskom saboru izjavio, da je hrvatski jezik „u posljednje doba veoma napredovao", imao je pred ocima rad hrvatske omladine uklonjenja s Ljudevitom Gajem na celu. PosHje dugoga cekanja raznih poteskoca dobio je Gaj konacno dozvolu od kralja Franje, da i

moze Kako

izdavati politicke novine

beletristicki casopis (15, juna 1834.).

pripravni rad ispunio ostatak godine 1834,,

nova godina 1835, hrvatskomu narodu „N o v i n njihov

literarni

prilog

donijela

h o

v a

tek

k e"

„Danica horvatska, slavonska

k a". „Novine" izlazile su utorkom i subotom, a „Da<i a njegovi drugovi nica" samo subotom, U prvi se kraj posluzise Gaj kajkavskim narjecjem, jer su htjeli da prije svega osvoje za svoje 1

Gl, gore str. 213.

288 januara 1836. ucini osnove kajkavski Zagreb i okolicu. No vec od on ..narodnoga preporoda" Gaj radikalnu promjenu i pravi korak jezik, novi knjizevni opci kao Srba i Hrvata prihvati stokavski govor narodnoga jedinstva. pravopis i ime i 1 r s k o kao oznaku najvece svoje djclo, Tim odvaznira i presudnim cinom Gaj je izveo posljednu zagradu, sto je dijelila Hrvata od Hrvata, :

uklonivsi njimc

najvelicajnijih. onda Hrvata od Srbina. To je bez sumnje jedan od provincistoljetnomu je jer naroda, dogadaja u historiji hrvatskoga udahnuta time a udarac, smrtan drobljenju zadan jalnom cjepkanju svijest danasnjega hrvatskog. sve dotle nesvijesnim narodnim slojevima njeGajeva narodnog i politickog zivota. Bez ovoga slavnoga cina sav zamisliti se nikako govih odusevljenih mladih drugova ne da narodnoga ujedinjenja. buduci hrvatski politicki rad, a navlas onaj oko

godinom 1836. stare Hrvatske, njome nova era u politickom kulturnomzivotuhrvatskom.

Tako dakle nestaje rada se nova i s

a t

smjelom istupu hrvatske omladine isla tada na ruku i zabrinuti zbog svc opca politicka situacija. U Becu bili su vec dosta otporu hrvatskomu povladivali stoga vecih zahtjeva Madzara pa su dopusi juna 1837.) stamparije (7. davsi Gaju dozvolu za uredenje No mnogo je znatnije, sto su tivsi mu nesmetano ..ilirsku" promjenu. 1832.-1836., bih ogorceni na hrvatski stalezi tada, poslije sabora od namjere njihove, Madzare, poglavito s dva razloga: plemstvo zbog pitanja, protestantskoga zbog svecenstvo da se seljak ucini slobodnim, a s omlasjedinise faktora glavna Tako se dakle zgodi, da se oba ova i ojaprava municipalnih dinom u jaku falangu na obranu hrvatskih posljedice preporoda. Prve se canje jezicnoga i literarnoga narodnoga citaonicc po zemlji, od brojne su otvorene odmah pokazase: Jankom Draskovicem grofom s zagrebacka kojih je najvaznija bila mogU nesmetano clanovi su kao predsjednikom na celu, a u kojima narodni jezik. Nadaljc se izmjenjivati svoje politicke misH i njegovati poglavito trudom Dizapocelo raditi za hrvatsko kazaliste, stalezi i prihvatih njegovu mitrija Demetra, dok je Gaj zamislio, a za proucavanje narodnoga drustvo misao, da se osnuje uceno u malo godina. toliko jezika i za napredak naucnoga rada. Sve je to prava na pozunskoro preporodilo hrvatski narod, da je obrana njegovih

Ovomu

saboru poprimila

jos krepciji oblik.

Pozunski saber od stanke kralj

1839.

1840.

Kad

poslije

trogodisnje

Ferdinand opet sazvao pozunski sabor, sastao se

(21. i

289

maja 1839.) hrvatski sabor u Zagrebu i izabrao kao svoje poslavelikoga zupana pozeskoga Andriju Markovica nike banovca za gornju pa Aleksandra Dominica i Hermana Buzana za donju kucu, U uputi, koju im je dao sabor, izrijekom je istaknuto, da imadu zatraziti, da se u kraljev naslov uz Ugarsku a po..Dalmacija, Hrvatska i Slavonija". slije Ceske vazda unosi jos

22,

Time su

htjeli ukloniti

uobicajenu formulu „pridruzene strane" (partes odgovarala onomu drzavnopravnom polozaju

annexae), koja nije Hrvatske, kako su ga nosili hrvatski stalezi u svojoj svijesti, Nadalje su se imali nepokolebivo opirati gradanskomu pravu protestanata i

svojski zauzimati za latinski jezik protiv uvedenja madzarskoga jezika u hrvatske urede, a tako i za izravno sjedinjenje Dalmacije i Vojne

Krajine

Hrvatskom, po cemu

znatno podigao

bi se

ugled

bana

hrvatskoga,

sabor otvorio sam kralj Ferdinand (6. juna), a madzarski su stalezi ubrzo nasH povoda, da opet navale na hrvatska prava. Prije svega i opet iznijese prijedlog o uvodenju madzarskoga jezika u sve hrvatske urede i skole (kao nastavnoga], pace

Pozunski

u Vojnoj Krajini, a isto tako da se i zakoni i okruznice ugarskc vlade izdaju jedino na madzarskom jeziku, kako za Ugarsku, tako Buzan (16, jula za Hrvatsku. I opet se tomu opr'o ne idu toliko 1839.) izjavivsi, da „stalezi i redovi hrvatski i slavonski po kojemu v a o, r ono koHko jezik, p taj za tim, da sebi sacuvaju pa jezik, sluzbeni svoj samisebi da odreduju

Herman

mogu

mozda jednom za zgodno, zamijenit ce latinski jezik narodnim", Ove rijeci, a navlas izjava, da Hrvati pomisljaju,

stoga pronadu H svojim,

izazva

kako bi svoj jezik uciniH diplomatickim u Hrvatskoj i Slavoniji, vehko uzbudenje kod Madzara, Svi su oni sada uzeH Hrvatima posluzbeni u svojoj ricati pravo, da mogu uvesti hrvatski jezik kao

desetgodisnji Slavoniji u Hrvatskoj rok, do kojega se ima zapoceti madzarski uredovati. Na glas o ovoj raspravi

domovini,

stvorise

zakljucak,

kojim

odredise

odaslale uzbuni se sva Hrvatska Slavonija. Zupanijske su skupstine VeNjeg. bi „da molbom, s kralju Ferdinandu „krepke" predstavke zasaborskim (pozunskim) licanstvo uskratilo svoje odobrenje svim kraljevina pravima kljuccima, koji se protive' narodnosti municipalnim Hrvatske i Slavonije, a narocito onomu o uvedenju mai

Dalmacije,

prijedlog dzarskoga jezika". Pace zagrebacka zupanija jos zakljuci na posebna izmoli opet kralja grofa Janka Draskovica, da se u 19

290

kao u doba Marije Terezije, dosljedno da se protiv uvoHrvatska odruzi u upravi od Ugarske, Konacno ustade kralja (21. na upravivsi i c denja madzarskoga jezika i sam ban V 1 a s

hrvatska via da,

kojoj ga zamoli, 1840 ), malo dana prijc svoje smrti, predstavku, u jezik, Kralj Ferdinand da od Hrvata ukloni „posve strani" madzarski na sabor (od 5. otpisom je pa Hrvata, molbi udovoljio odista je jezika madzarskoga uvodenju o zakljucka maja 1840.) otklonio potvrdu Jan.

u Hrvatskoj poslije deset godina

(to jest

od 1850-

dalje),

sabor pozunski kusao da zada nove rane hrvatskim isle za tim, da unapravima, jer su sve njegove moderne reforme madzarski jezik ili madzarsku drzavnu ideju. Zbog toga su

Medutim

prijede

za konzervativno stajaliste. se nasli Hrvati prinudeni, da se bore Tako su se oni digli protiv potpuna otkupa seljaka, bojeci se, da ce koje ce zapasti u lihvarske to biti „na propast i plemstvu i seljastvu, prava protestangradanskoga ruke", a stalno se opirahu podjeljenju

S druge su pak strane morali braniti pravo Hrracunati kao teritorij, vatske na Slavoniju, koju su Madzari uzeli vec konacno i stoljetno pravo, da Hrkoji izravno pripada Ugarskoj, a poreza (media dica), sto ga placa vojnoga u i c vatska placa p o 1 o V stalezi isli za tim, da i madzarski su Ugarska od jedne porte," jer snazni istup hrvatskih Ali u tomu izjednace Hrvatsku s Ugarskom. pitanju poslanika osujeti i taj put sva nastojanja Madzara; jedino u

tima u Hrvatskoj.

oslobodenja seljaka (naime u pitanju njihova otkupa) nijesu buduci da je saborski zakljucak dobio kraljevu sankciju.

uspjeli,

Kad

Zagrebu 10. aug. 1840.) pod predpotom sastao hrvatski sabor sjedanjem banova zamjenika' zagrebackoga biskupa Haulika, primi punim zadovoljstvom na znanje izvjestaj svojih poslanika, a onda zagrebackoj zakljuci (cl, XXIV.), neka se zamoli kralj, „da se u kr, (u

po svim gimnazijama urede katedre •cistoga narodnoga jezika (stokavstine)", jer stalezi sma-

akademiji

nas jezik sto vecma uzgojimo, da se saborski zanase narodnosti". vijekova stvoren u korist procvata

duznoscu svojom,

traju

iako istakne

tip

kljucak od

„da

Ovojeprvi

je ideja narodnoga preporoda cvrsta korijena u saboru uhvatila je da vec toliko uznapredovala, hrvatski sabor, provijavao je koji medu hrvatskim stalezima, Duh,

hrvatskoga jezika,

Gl. o torn gore str. 163.

Ban Franjo

Vlasic

umro

a svjedoci, e

16.

maja 1840; pokopan

u crkvi. sv. Katarinc.

291

pa je 1841. osnovano „Gospodarsko drustvo" za unapredivanje poljodjelstva u Hrvatskoj, a 1842, u krilu zagrebacke citaonice „M a t c a I li r s k a"

osokolio

rad

daiji

siroku

javnost,

za unapredivanje knjizevnosti,

Postanak madzaronskc i ilirskc stranke. Tako je hrvatski narod zanosnim radom u nekoliko godina sebi izgradio temelje svoga modernoga kulturnoga zivota. Sada je trebalo i organizirati obranu ovih stecevina, a to je moglo da bude zadaca samo jake politicke stranke. Sve do 1840. uopce nije bilo u Hrvatskoj izrazitih politickih stranaka, naime slozenih na nacelnoj osnovi s istaknutim programom

organizacijom

kod pojedinih

;

bile su

pitanja.

samo

politicke

Hrvatskoj bilo

skupine, je

koje

su se stvarale

dosta prijatelja Madzara,

bez medusobne jace sveze. Medutim napredak ilirske ideje navede Madzare na misao, da organiziraju svoje privrzenike u stranku sa zadacom, da pobija ilirstvo. Tako se dakle pocctkom 1841, obrazova „h o r v at s k o - u g a r s k a s t r a n k a" s bracom

ali

su ovi

bill

barunima Levinom i Jurjem Rauchom te turopoljskim komesom Antunom Danijelom Josipovicem na celu, a ta osnova u Zagrebu svoju „kazinu" kao protutabor ilirskoj ..citaonici". Ovu stranku i njezine privrzenike prozvase Ilirci „madzaromanskom" ili „madzaromanima", od cega postade pucki izraz „madzaronska" ili ,,madzaroni", Politicki program njezin bijase, da se ukine madzarskim teznjama toliko proonda tivno ime „ilirsko", kao toboze u korist i spas ..horvatskoga", da se makne novi pravopis zajedno s „vlaskom" stokavstinom u korist kajkavstine,

konacno da

sto

se ..Horvati"

tjesnje

prislone

drzavu, pridruze Madzarima u jednu jedinstvenu madzarsku politicku nastavni kao vec da poprime madzarski jezik ne samo kao sluzbeni, hrvatskih zuu skolama, a na pozunski sabor da svaka od triju z r a v n o salje po panija (varazdinska, zagrebacka i krizevacka) Pre.na tome ugarske, slavonske cine to dva zastupnika, onako kako i

konsekvencidakle ova skupina plemica zapravo isla u krajnim munihrvatske jama svojih politickih ciljeva za potpunim ukinucem ovim S samostalnosti i za madzarizacijom svoga naroda. je

cipalne

programom uzese vode

stranke,'; agitirati

medu

seljackim plcmstvom,

njih, a naropa su doskora s uspjehom predobili za sebe mnoge od u svoje ruke da tim, za pregli cito Turopoljce, Sada su ..madzaroni" saboru, hrvatskom u dobiju zupanije, a onda preko ovih i vecinu se zdruze madzarona gdjc su misUli ozivotvoriti svoje teznje. Protiv prohrvatskim protivnici njihovi u ,.i 1 i r s k u stranku" s izrazito

292

gramom,

koji jc isao

za tim, da se

drzavnopravni odnosaj izmedu

da se sjedinjenjem hrvatskih zeRijeke obrai malja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne Krajine s banom na cjelina politicko-teritorijalna zuje od Ugarske nezavisna je literarnom U sluzbenim. kao jezikom celu, a s hrvatskim narodnim i jos sa zajednicu kulturnu opet obziru imala stranka pred ocima Hrvatima u Bosni, pa Slovencima i Srbima s jcdnim knjizcvnim jezi-

Hrvatske

kom

Ugarske preinaci tako,

„ilirskim".

Obrazovanje obiju stranaka odmah je dovelo do sudara medu (restauracije) u njima kod prvih izbora zupanijskoga cinovnistva i varazkrizevackoj u Hrvatskoj. No dok su se pokusaji madzarona stranke vodstvo dinskoj zupaniji odmah pokazali kao bezuspjesni,

upe potom.sve sile, da uz pomoc brojnih Turopoljaca plemica izborrestauracija nika dobije u svoje ruke zagrebacku zupaniju. Medutim da su tako, konacno se svrsi Zagrebu obavljena 30. maja 1842, u Za pobijedila, stranka ilirska madzaroni bili na biralistu izigrani, a kod i stranku osvetu uzese potom madzaroni sustavno crniti ilirsku (kod ugarske vlade (kod palatina nadvojvode Josipa) i na dvoru „rusofilsku", tako da je Ferdinanda) kao „veleizdajnicku" i

kralja

nato imenovan

banom

Erdeljac

grof

Franjo Haller priUke. Ma da su ga

(16.

juna

lUri sve-

1842.) sa zadacom, da uredi hrvatske predlozi cano docekaU, kad je ulazio u Zagreb, ipak grof Haller z advoru kao najzgodnije sredstvo za umirenje Hrvatske, neka se brani ime ilirsko. Buduci da se oko toga vremena na ilirsku carigradska i agitaciju medju bosanskim katolicima potuzila u Becu

porta,

kralj

Ferdinand

zabranjeno ime (narocito grb

izda naredbu

(11.

Jan.

1843.),

ilirsko (ilirizam, IHrija, ilirski jezik)

polumjesec

zvijezda),

kojom bjese

svi znaci ilirski

ah uz dodatak,

kralj

„ne

podupirati da se razvijanje narodnoga jezika sprecava, i da ce Gajeve uzmu Sada navala". svih protiv municipalna prava Hrvatske stranka ilirska se dok „llirske novine" ime „N a r o d n e no vine", cenprozove „narodnom". Podjedno je u Hrvatskoj uvedena stroga zeli,

profesor pravozura za sve vrsti tiskopisa, koju je vrsio Madzar a t s i k, zamijenivsi dotadanjega odusevljenoga slovne akademije Slovaka. Zabrana prijatelja lliraca profesora Stjepana Moyzesa, rodom preporodinarodne hrvatske Uirskoga imena bjese tezak udarac za krivnjc svoje bez odsada telje, a najvise za Ljudevita Gaja, koji

—

igra tek

No ovom

sporednu ulogu u daljem hrvatskom politickom zivotu.

zabranom ipak samo

trpjela

Hterarna

strana pokreta.

293

dok a

politicka

ojacala u borbi

zapravo

madzaronima kod kuce,

Madzarima na pozunskom saboru, Pozunski sabor od 1843. do 1844.

Poslije izmakla trogodista sazvao pozunski sabor za 14. maja 1843, U oci toga sastao se hrvatski sabor 22, aprila u Zagrebu, ali na nj je doslo pod vodstvom madzarona golemo mnostvo seljackoga plemstva, da prvi put sto se znade, dakle protiv dosadanjega obicaja' kod odluci u korist svojih gospodara kod izbora poslanika u Pozun i sastavljanja vaznih uputa, Kad to vidje ban Haller, odgodi otvorenje

Ferdinand opet

kralj

—

sabora bez oznake novoga roka

svoje Ijude poslalo kuci,

tako

Tek

prisili

madzaronsko vodstvo,

sto su ovi otisli, sastane se sabor

ne obaziruci se na Josipovicev prosvjed izabra u gornju kucu HermanaBuzana, au donju Karla Klobucarica Metela Ozegovica svojim poslanicima davsi im iste upute i (24.

apr.)

kao dosada, naime da imadu braniti hrvatska prava, ali uz dodatak, da se na pozunskom saboru sluze jedino latinskim jezikom. Na ovom je hrvatskom saboru izrekao (2, maja 1843.) Ivan K u k uIjevic prvi zastupnicki govor hrvatskim jezikom, zagovarajuci, da se hrvatski jezik uvede kao „diplomaticki" u Hrvatskoj i Slavoniji, latinskoga". to jest kao saborski, uredovni i nastavni umjesto „mrtvoga no stalezi zanosom, velikim plemstva svega od pozdravljen Govor je su o Kukuljevicevu prijedlogu ipak izjavili, da je preuranjen. Borbe, sto su ih imali ovaj put da izdrze hrvatski poslanici na pozunskom saboru, nadilazile su sve, sto se je dosada zbivalo. U kao virilni clan donje kuce — prvom je redu komes Josipovic

—

odmah

iznio

zakonito

poslije

izabrani",

otvorenja sabora protiv njih tuzbu, da su „nejer je toboze od izbornoga cina „odstranjeno

Josipoviceva se nakana izjatraziti od hrvatskih lovila, ali su zato ugarski stalezi stall uporno sluzposlanika u donjoj kuci, da govore madzarskim jezikom, tada benim u ugarskom saboru, Kad su Ozegovic i Klobucaric vidjeli, da

plemstvo" (naime njegovi Turopoljci).

stalezi

pace da su (20. juna 1843 ubuduce govore madzarski, da vezao,

ne dopustaju govoriti

stvorili zakljucak, koji je

ostave sabornicu

njih

latinski,

zalraze

)

konferencije, kojoj

predsjedao

zakljucak, ban Haller, uputu od hrvatskih zupanija, Ove stvore nato se ujedno poslanici imadu ostati kod svoga prava, a

da hrvatski

obratc na '

Tada

kralja. jos

8 pravora glasa.

nije

Medutim su ugarski bilo

zakonom odredcno.

stalezi

na saboru, dasto

Iko ima pravo dolaziti na sabor

294 odsutnosti hrvatskih

poslanika, zakljucili, da

ubuduce ima

e d

Ugarskoi madzarski jezik bill sluzbenim deset godina (to jest Primorjem, a poslije Hrvatskoj sa Slavonijom od 1853, dalje) ne moze vise nitko biti u Hrvatskoj namjesten ni kao

nastavnim u

cijeloj

javni

cinovnik ni kao svecenik, tko

nije vjest

madzarskomu

jeziku.

No zakljucci se ugarskih staleza dobrza izjalovise, jer na sabor stize kraljevo rjesenje (od 12. okt. 1843 ), koje odredivase, da se hrvatskim poslanicima â&#x20AC;&#x17E;ima ostaviti na volju, da mnijenja svoja izricu bilo madzarskim jezikom". Ali ugarski se stalezi ipak niovom kraljevom porukom, nego su na hrvatske popokusase da govore latinski vratise u sabor potom kad se

latinskim bilo

jesu dali smesti slanike,

im onemogucili isto kazati, (1. dec), navalili tolikom zestinom, da su i dalje kod svoga zakljucka Ujedno izjavise Madzari, da o s t a j u

20. juna.

Sada popusti

Ferdinand

kralj

palatina nadvojvode Josipa izdao

utoliko,

novo rjesenje

na nagovor kojim

1850.)

odredi, da se hrvatski poslanici poslije sest godina

imadu takoder na saboru

(23. jan. 1844.), (to jest

madzarskim jezikom no ostalih zaa narocito onoga o uvodenju madzarskoga

sluziti

;

kljucaka ugarskih staleza, jezika u sve urede i skole u Hrvatskoj, Slavoniji i Primorju nije potvrdio. Pace kralj je sabor raspustio vec 13. novembra 1844,,

obavio svoj posao, a 3. januara 1845. opet dopusti Hrvatima rucmm pismom upotrebu i 1 i r s k o g a i m e n a, ali samo u literaturi. Pored toga Ferdinand izdade jos i rjesenje, kojim bjese osnovana na akademiji katedra â&#x20AC;&#x17E;za ilirski jezik i knjizevnost", a prije negoli

cenzor Matsik dignut

sa sluzbe,

koja

povjerena Hrvatu

Pavlu

Muhicu,

po koskloni dvoru jima je narodna stranka mogla zakljucivati, da su na njezinim politickim ciljevima. No svu tu radost dobrza zagrci s mnogo kapi stranacke zuci najznatnije pitanje tadanje hrvatske politike, naimc

Ustavna borba od

1845.

1848. Sve su to

bili

znaci,

pitanje restauracije zupanije zagrebacke, koje jos od maja 1842. nije silazilo s dnevnoga reda. Rjesenje njegovo povjeri kralj banu Halleru

imenovavsi ga jos i velikim zupanom zagrebackim, a on uze nato naciniti sve potrebno za izbor. Upravo zato nije po Ferdinandovu logu sazvao hrvatski sabor, da po razlazu pozunskoga proglasi od kralja sankcionirane zakone i da primi do znanja izvjestaj svojih madzaronska, bijahu takoder poslanika. Ali i obje stranke, narodna i

zaokupljene novim izborom, kod kojega se poglavito radilo o torn, kako ce biti sastavljene listine plemica izbornika. Kad je konacno

295

da mnogih bucnih zupanijskih skupstina uspjclo madzaronima, zupan Haller proglasio njihovu listinu pravovaljanom, je ban restauracije. Dne 28. i onda bjese njima i zajamcen rezultal same madzaroni uz pomoc izbora kod 29. jula 1845. pobijedili su dakle

poslije

315 glasova (1289:974) izabravsi prvim podkandidata Josipa Zuvica protiv narodn)aka

turopoljskih glasova

zupanom svoga

Izbor se obavljao pod svodom, koji je spajao prezidijalne vladiae zgrade, oba dvorista danasnje banske palace i toga izisli su narodnjaci Poslije a dovrsio se oko sedam sati uvece. prezidijalnoj zgradi) na Markov trg i iz svoga dvorista (u danasnjoj grad. Dok su jos posljednji silaziti Kamenitom ulicom u donji

BenkaLentuIaja.

stali

tavanskoga prozora

iznenada s redovi narodnjaka ostavljali trg, puce bez sumnje u znak vesel)a hitac, jak Ferica' kuce madzarona Tadije prouzroci jer ranio nije nikoga. Taj hitac s madzaronske pobjede,

nekim drugim radoznalim gledaocima Haller vojsci, koja je kroz sve veliko ogorcenje. Nato dade ban Markovu trgu, nalog. da trg vrijcme izbora bila postavljena na Uza sve to ipak ,e zatvori sve ulice, sto vode do njega. isprazni narodnjaka i na pocetku Gospodskc ulice nekoliko ostalo na trgu Mirko Bogovic izvukao svoju mirnih gledalaca, a kad je mladi Ilirac napao osornim njome se oborio na jednoga casnika, jer ga je sablju da puca. vojsci, glasnu zapovijed rijecima, dade potpukovnik Sartori Ijudi mrtvih, a jos Tako pade 29. jula oko pola osam uvece vise preostalim narodnjacima

medu

vise ih je ostalo tesko

ili

lako ranjeno.

prekide u prvi kraj sve odnose izmedu nanjemu gledala ..krvnika rodne strankc i bana Hallera, jer je ona u restauracije zupanija nastavljene svoje brace". Na taj je nacin kod odrzase 5. augusta koji dosla sasvim u ruke madzarona,

Uzasni

taj

dogadaj

zagrebacka

podzupana Zuvica, jer skupstinu pod predsjedanjem prvoga zatrazio od kralja svoj Haller odmah po obavljenoj restauraciji pcnajvise inicijativom Josipovicevom isli su

veliku je

otpust. Zakljucci stvoreni

Gaju uzme tiskara, da i za tim. da se obustave ..Narodne Novine" kajkavstinom, dok su stokavsc vrati u Hrvatsku stari pravopis s ,.buduci da zajednicki hrvatskostinu ogranicili na Pozegu i Osijek. plemstvu ..potvrdi slavonski jezik ne postoji", i da se seljackom sabor s pravom mjesta pravo", da licno (viritim) dolazi na hrvatski izabrala za hrvatski skupstina glasa. Svojim zastupnicima, sto ih je i '

Danas kuca Markov

trg br.

3..

gdjc

nekoc

bila zcmaljska blagajna.

296 sabor,

da se

Kolomanu Bedekovicu i Josipu Briglevicu, dadose opet uputu, imadu protiviti svim prijedlozima, sto bi smjerali na oslabljenje

Ugarskom, a narocito obnovi hrvatske samostalne vlade. Ali najtezi grijeh pocini ova skupstina, kad je proglasila na proslom pozunskom saboru stvorene zakone, i to najprije na m adzarskom, a onda na latiaskom jeziku time je povrijedila bitno sto tjesnje sveze s

;

hrvatsko pravo, jer to bijase jedino kompetencija hrvatskoga sabora. Uto se uze ban Haller spremati, da sazove hrvatski sabor. Narodna stranka, uvjerivsi se niedutim, da ban nije kriv nesreci od 29. jula, stupi sada s njime opet u doticaj. Pobjedom madzarona u zupaniji zagrebackoj postala je pogibao od seljackoga turopoljskoga plemstva za hrvatski sabor jos opasnija, pa stoga je narodna

svega za tim, da sazna, sto ban o tome misli. Kad a to su tada bili grof Janko ban uvjerio njezino vodstvo, je Draskovic, grof Jurica Orsic i barun Franjo Kulmer od velikasa, biskup zagrebacki Juraj Haulik od prelata, a Ivan Kukuljevic od da seljacko plemstvo ne ce sudjelovati na saboru plemstva'

stranka

isla prije

â&#x20AC;&#x201D;

narodna stranka mogla s pose sastade u Zagrebu 23, septembra 1845, I odista, na sabor dovelo je madzaronsko vodstvo mnostvo seljackoga plemstva, no kad je procitano kraljevo rjesenje (od 14, sept.), kojim je dano pravo glasa na hrvatskom saboru samo banskim pozvanicima zastupnicima oblasti (zupanija, gradova i kaptola), onda

pravom mjesta i glasa", onda uzdanjem spremati na sabor, koji

,,s

seljacko

plemstvo

zajedno

madzaronima

ostavilo

programa narodne

preostali stalezi stvorise vise zakljucaka u smislu

stranke, seljacko

Prije

svega ureden

plemstvo u

masama

sastav

hrvatskoga

iskljuceno,

dvoranu, a

sabora,

dobili

kojim

su mjesto

glas

da se zamoli kralj, da bi Hrvatskoj povratio samostalnu vladu, kako ju je imala za Marije Terezije (1767â&#x20AC;&#x201D;1779), da se akademija podigne na potpuno sveuciliste, a zagrebacka biskupija uzvisi na samostalnu

srpski grcko-istocni episkopi;

od Ugarske nezavisnu

onda

zakljucise,

nadbiskupiju, Tek

sto

posHje toga

sabor razisao (14. okt,), odstupi ban Haller sa svoga mjesta, a poslove

banske preuze po starom obicaju zagrebacki biskup Juraj Haulik, Kad se primaklo vrijeme, da se poslije izminula trogodista opet *

doba

nije

Gaj igrao

nikakove

vaznije politicke uloge. pace vodstvo nije dao tome pra-

narodne stranke u neku je ruku od njega zaziralo, ma da Gaj voga povoda. Kako Gaj nije bio plemic. nije sudjelovao u saborskim sjednicama.

u zupanijskim ni

297 sastane pozunski sabor, sastao se prije toga hrvatski u Zagrcbu 18. oktobra 1847. U to je doba vec sva Ugarska bila uzavrcla bujnim

narodnim zivotom, a na celu

Ludovik Kossuth,

pokretu stajao radikalni

demokrat-

potpunu samostalnost vladom odgovornom saboru narodnih zastupnika, a s Austrijom svezane samo cisto personalnom unijom, Ovu je Ugarsku opet pomisljao kao jedinpolistvenu drzavu od Karpata do Adrije, u kojoj ima samo jedan situaciju politicku ticki madzarski narod. Imajuci pred ocima ovakovu ski

demokratske a ne staleske

koji

trazio

Ugarske,

Haulika u Ugarskoj, hrvatski je sabor pod predsjedanjem biskupa od oslobodenjem za isli su koji zakljucke, takoder pregnuo, da stvori ugars savez se da htio madzarskoga gospodstva, aU inace nije skom krunom raskine. Prije svega izabra sabor u Pozun Hermana Buzana u gornju, a Metela Ozegovica i Josipa Bunjika (vehkoga prijedbiljeznika zupanije pozeske) u donju kucu, a onda zakljuci na na ..uzvisiti ima k i z e hrvatski log saborskoga odbora, da se jezik" latinski uzivao dosada onu cast vrijednost i valjanost, koju je j

zakljucak (od 1845.) o stvaranju Dalmacije samostalne hrvatske nadbiskupije u Zagrebu, o sjedinjenju pozunske Rijeke s Hrvatskom, a konacno je sastavljena uputa za i kao i prava hrvatska braniti imadu da poslanike, koja im nalaze, (23. okt. 1847,).

Jos

obnovljen

janiji

a onda se u njoj kaze Primorja Hrvatskoj maovo; â&#x20AC;&#x17E;Saborski poslanici ne ce niposto dopustiti uvedenje jos ovih akademiju dzarskoga jezika kao obukovnoga u gimnazije i

pripadnost

Slavonije

;

da se u Hrvatskoj uvede kao Ijubavi spram obukovni jezik nas narodni jezik", i: â&#x20AC;&#x17E;U dokaz bratske jemadzarskim sada vec ugarske brace sluzit ce se poslanici kraljevina,

zikom kljucen

jer

(na (27.

stalezi

redovi zele,

pozunskom saboru)". Kad okt.),

ostaviH

poloziH zdravu osnovu

posljednji

stalezi

modernoj

potom hrvatski sabor zadvoranu s uvjerenjem, da su je

Hrvatskoj.

Sabor od

1847.

staleski sabor hrvatski.

kralj Pozunski sabor 1847. i 1848. Pozunski je sabor otvorio madzarskim prilikom Ferdinand 12. novembra izrekavsi torn

staleze i redovc jezikom ovo: ..Radujem se. da ovdje vidim sabrane kraljevske propokraljevine Ugarske. Moje ocinske namjere pokazuju da je kralj poslije vijekova zicije; primite ih s povjerenjem". Cinjenica, jezikom, izazvala madzarskim progovorio na saboru prvi put otvorio njihove daojacala i ali je meda Madzarima neopisivo odusevljenje, palatmom izabrao lekosezne nade. Prije svega sabor je jednoglasno i

298

nadvojvodu S t e p a n a, sina palatina Josipa (t 13. Jan. 1847,), a na prionda je zapoceo vijecanje uzevsi doskora (18. nov.) u raspravu poslanici hrvatski su da zupanije, jcdlog Josipovicev tuzbu zagrebacke od „nezakoniti", jer su toboze izabrani „s iskljucenjem plemstva" j

nekakove ..skupstine od 60 Ijudi". Ma da su hrvatski poslanici u toj na osnovi zakona stvari poricali ugarskomu saboru kompetenciju je na i prcdade tuzbu prihvati saber ipak (CXX 1715, LVIII- 1791), smutnja," h hrvatski ispitivanje izvjestaj zasebnom odboru „za :

kojemu bjese predsjednik voda Madzara na torn saboru, Ludovik Kossuth. Taj pozva nato hrvatske poslanike.preda se, da im sudi. No Hrvati odbise poziv porekavsi ugarskomu saboru pravo, da protako bjese namjera Kossuduje pravovaljanost njihova mandata ;

prava, suthova, da torn prilikom lisi Hrvatsku njezinih najbitnijih zakonsku raspravu u izigrana. Iz osvete uzme sabor (7. Jan. 1848.) prije osnovu „o madzarskom jeziku i narodnosti". Ta je osnova i cisvega odredivala za „ugarsko primorje", da svi njegovi uredi i cinovoblastima ugarskim s saobracaju sluzbenom novnici imadu u sc nistvom dopisivati jedino u madzarskom jeziku, a u domacim

poslovima „mogu uz madzarski jezik sluziti samo jos t a li a nskim". „Zupanijama pozeskoj, virovitickoj i srijemskoj" ostavlja se racuu domacoj upotrebi „jos samo sest godina latinski jezik ugarski svi da osnova, trazi Onda najuci od razlaza ovoga sabora". j

provideni ugarskim grbom i madzarskim natpisima, kod svih gradanskih, financijalnih (komorskih) i vojnickih javnih zai voda, onda u „ugarskim lukama, na brodovima ugarskih trgovaca drugim ugarskim brodovima" ima se upotrebljavati jedino drzavni

novci imadu

biti

narodne ugarske boje (zastava), a tako dobivaju i svi sluzbeni pecati madzarske natpise. Sve se ovo tice i Hrvatske (uze), koje oblasti i sudista imadu odmah dopisivati sa svim (ugarski) grb

sudistima jedino madzarski, a samo za domacu time se ocito htio iziostavlja im se latinski jezik

ugarskim oblastima upotrebu

;

jeziku. grati zakljucak hrvatskoga sabora o hrvatskom sluzbenom obHgatno uciti jezik madzarski Konacno je trazila osnova, da se ima pnu s V i m hrvatskim skolama, dakle i u puckim. Potom je sabor

prohvalio ovu zakonsku osnovu; donja kuca bez preinake, unatoc svjedu hrvatskih poslanika, a gornja tek uz neke neznatne promjene. hrvatskim poslanicima nije preostalo, nego obratiti se

toj

situaciji

na kralja cila

molbom, da

propast Hrvatske.

bi uskratio sankciju ovoj osnovi,

koja

zna-

299

buna (februarska revoproglasi otjera s prijestola kralja Ludovika Filipa lucija), koja opci pokret gotovo â&#x20AC;&#x17E;drugu republiku". Ova je buna bila znak za cas dakle iskoristc zgodni Taj Evropi. srednjoj po cijeloj zapadnoj marta zakljucili u 3. Kossuthov Madzari tako, da su na prijedlog dao odgoUgarskoj neka bi donjoj kuci, da se kralju posljc adresa, upravu i na odobrio citav niz reforama s obzirom vornu vladu kratila da primi adresu, nije bilo poliliku. Ali jer se gornja kuca protiv dana poslije toga bukne u samom Becu buna Uto bukne

24. februara

1848. u Parizu

Deset

nista.

Metternicha

njegova

policajnoga

reakcionarnoga

sistcma

(13.

Ferdinand Metternicha, proglasi marta). Nato otpusti sjutradan kralj narodima u s t a v na slobodu stampe i obeca (15. marta) austrijskim parlamentarne

osnovi odgovorne pitanje

rijesio to

Austriji, nije se

prihvati

za Ugarsku

vlade.

Hrvatsku,

uskratiti njima.

moglo

obecanjem dvor sve ono, sto je dao o beckim dogadajima

Ovim jer

glas

zatrazi gornja kuca Kossuthovu adresu, a onda

cijeli

sabor

sabor dokinuce putem svecane deputacije od kralja jos (domonarodnu vojsku sastavljen od izabranih narodnih zastupnika, ministarstvo, nezavisno vlade austrijske od branstvo), odgovorno poreza placanjem opcenim staleza ukinuce cenzure, izjednacenje svih i

stalestva

Kralj Ferdipotpuno ukinuce kmetstva, urbara i crkvene desetine, vodstvom pod nand primio je 16. marta u Becu deputaciju Madzara

reskript, koiim bi palatina Stjepana, a drugi dan izisao je kraljevski nalogu grof obecano odgovorno ministarstvo. Nato je po palatinovu sastavio popis ministara i iznio ga 23. Becu velike pomarta pred staleze donje kuce. Medutim nastadose u vladi. kad sankcioniranja zakonske osnove o minislarskoj

Ludovik Batthyany teskoce kod

madzarski a najvise su radili protiv nje neki U tom je smislu konzervativni velikasi, na celu im barun Samuil Josika. procitan 29. marta, ah kralj novi reskript na sabor, koji je sabor podastr'o,

iu je

odaslao

privolio na sankmalo potom na nagovor palatina Stjepana kralj odgovorno minii 7. aprila imenovao prvo ugarsko neodvisno ciju predsjednikom. U starstvo s grofom Ludovikom Batthyanyjem kao ministar hnanovo ministarstvo ush su uz druge jos i Kossuth kao ministar na kraljevu dvoru (a cija, herceg Pavao Eszterhazy kao docnije Deak kao ministar pravosuda. Tri dana

latere),

a Franjo

brata nadvoiu Pozun na sabor kralj Ferdinand u pratnji dosao pa je njegova sina nadvojvode Franje Josipa, vode Franje Karla na saboru 1848. sjutradan 11. aprila saakcionirao zakone stvorcnc je

300

ovili

zakona odredivao clanak

V.,

da ce odsada zastupati na

saboru, koji se ima svake godine sastajati u P e

s t

,,zupaniju viro-

pozesku s kr, slob, gradom Pozegom Hrvatsku 18, hrvatsku Krajinu 8, a 2, Rijecki kotar (s Bakrom) 1, 3". Ona zakonska osnova o ,,madzarskom jeziku slavonsku Krajinu narodnosti" nije dobila sankcije, samo je cl, XXI, odredivao, da i „ugarske narodne boje i drzavni grb imadu upotrebljavati svi ugarski brodovi", dok se ..pridruzenim stranama" (a kapcsolt reszeknek) dopusta, ,,da se mogu uz boje i grb zemlje (t. j. Ugarske) sluziti i svojim bojama grbom", Jos istoga je dana 11. aprila kralj zakljucio posljednji ugarski staleski sabor i opet kratkim madzarskim govorom, nasto su hrvatski poslanici posli kuci s uvjerenjem, da njihovu doviticku 4 zastupnika, srijemsku

movinu cekaju burni dani. Ban Jelacic. Medutim se i u Hrvatskoj zgodise krupni dogadaji. Jos 16. marta dosao je u Bee barun Franjo Kulmer i svjetova nado cemu se vojvodu Ivana (brata kraljeva), da se imenuje banom pukovnik prve upravo tada radilo, jos prije njegova dolaska banske regimente, popularni barun Josip Jelacic. Jos je istoga dana zakljuceno ovo imenovanje, ali dekret datiran je 23. marta, kojim je Jelacic podjedno imenovan i generalom te zapovjednikom obiju banskih regimenata, Za sve to nije se jos znalo u Zagrebu,

—

kad su Gaj

Kukuljevic sazvali veliku skupstinu za 25. marta, na

kojoj zakljucise pred kralja iznijeti po svecanoj deputaciji ove „narodne zelje" da se Jelacic imenuje banom, da se hrvatske zemlje (Hrvatska, :

Slavonija,

dade

Vojna Krajina, Dalmacija

odgovorna

zastupnicki i

vlada

sabor

Rijeka)

nezavisna

ujcdine, da

narodu

od ugarske, stalni hrvatski

ukinuce posljednjih ostataka kmetstva kao

stalestva.

Imenovanje Jelacicevo banom oznacuje krizu madzarsko-hrvatskih odnosa posljednjih decenija. Buduci da u novo ugarsko ministarstvo nije usao ni jedan Hrvat, znah su Hrvati, da se sada radi o opstanku k r a 1 e V i n e Hrvatske, Stoga je ponovno odlikovanje bana Jelacica podmarsalom i zapovijedajucim generalom u Hrvatskoj i u Vojnoj Krajini izazvalo opcenu radost i velike nade, Te se nade j

kad je ban 19, aprila izdao na sve hrvatske oblasti cirkular, da „dok se ne sastane hrvatski sabor ima svako poglavarstvo ni opcina djelovati pod Hcnom odgovornosti u svom djelokrugu,

jos ojacase,

od koga primati nikakvih sluzbenih naloga od ugarske vlade)"

;

vec se

mogu samo na

bana

obracati,

(naime

kao na

301

vrhovnoga zemaljskoga glavara imenovana od

Ovim

kralja,

je cir-

kularom Hrvatska prekinula mnogovjekovne sveze

Ugarskom. raspisao izbore

Skoro potom izdao

ban naredbu

svoje

(18. maja),

u Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj Krajini za 191 zastupnika, dok su virilisti napose pozvani banskim pismom. Sabor se sastao u Zagrebu 5. juna te je odmah instalirao Jelacica kod toga je fungirao kao instalator srpski patrijarh Josif Rajacic, u znak sloge Hrvata i Srba, Potom je sabor prije svega primio na

kojom

;

znanje

svojih

izvjestaj

skoga sabora od kmetstva

ukinuce

pozunskih poslanika,

1848.

opce

ali

z a

nije proglasio, vec placanje

poreza,

k o n a

jest

sam

u g a rzakljucio

prestanak

Glede buducega odnosa Hrvatske na federalisticko prema uredi po uzoru Svicarske monarkija stanoviste, izrazivsi zelju, da se sa nezavisnim narodnim vladama, ali s centralnim parlamentom f

e u d a

iza tolikih vijekova,

Ugarskoj

Austriji sabor se postavio

vladom u Becu, narocito za spoljasnju nistvo, financije

politiku

(diplomaciju),

voj-

trgovinu, Nadalje zakljuci sabor, da se banska vlast

ima obnoviti â&#x20AC;&#x17E;od Drave do mora", a Krajina i Dalmacija sjediniti s Hrvatskom, Za posrednika izmedu Hrvatske i dvora izabran je na saboru barun Franjo Kulmer. Medutim razvise Madzari jaku agitaciju u Slavoniji. Stoga se zaputi ban onamo te je opet cvrsto sveze s materom zemljom; jedini Osijek drzao je s Madzarima. Nato ode Jelacic u Bee, gdje su Madzari mislili posredovanjem nadvojvode Ivana postici izmirenje s Hrva-

tima.

konferenciji

pomirbe, da

madzarskim ministrima izncse ban kao uvjete

se ugarska ministarstva

rata

financija

sjedine

cen-

tralnom vladom u Becu, dok ce preostala ministarstva Hrvati priznati samo onda, ako im se zajamci potpuna unutarnja nezavisnost s opcenom upotrebom hrvatskoga jezika, pa i na ugarskom saboru. Ali Madzari ne htjcdose prihvatiti ovih uvjeta, a Jelacic se nato

u Zagreb s uvjerenjem, da ce dobrza doci do oruzana sukoba Velikom zurbom stao je kupiti i opremati krajiske s Madzarima, vojnickom silom. Od sada dalje Rizaposjede ieie, a Rijeku vrati

jcka sve

sve do

priprave

bile

1867.

gotove,

sastavni dio Hrvatske. Kad su navijesti 7. septembra ugar-

hocemo jednakost narodnosti, sto zivu pod ugarskom ravnopravnost svih naroda krunom. Buduci da ugarsko ministarstvo drzi, da ne moze pristati duznost, da pokusamo zadnje da na ove uvjete, nalaze nam cast

skom ministarstvu

rat

rijecima

,.Mi

302

bansku

Prije odlaska osnova ban u Zagrebu za pravosude, unutarnju upravu, bogostovlje odsjeka: V ladu sa pet i za financije, kuda su potpadali jos s nastavom, bojne poslove

se latimo oruzja".

gospodarski poslovi. Banskim je namjesnikom ucinio Lentulaja, a onda krene u Varazdin, gdje se sabralo

trgovacki

Mirka

oko 40.000 vojnika, vecim dijelom krajisnikai odmah Jelacic presao je Dravu 11. septembra, usao u Cakovac krenuo je Potom Hrvatske. dijelom proglasio Medumurje sastavnim minije Medutim Budimu, preko Kanize i Stolnoga Biograda prema zbog istupa Jelaciceva podnijelo kralju priFerdinandu molbu za demisiju, nasto madzarski sabor povjeri vremeno vodenje drzavnih posala Ludoviku Kossuthu(sjos â&#x20AC;&#x17E;za dva ministra), a 16- septembra izabra ga i predsjednikom odbora tako zacinje dogadajem zemaljsku obranu", Ovim se posljednjim groznicavom zvana madzarska revolucija od 1848â&#x20AC;&#x201D;1849. Kossuth je intelibrzinom stao organizirati narodni otpor nasavsi u madzarskoj grofa Batthyanyja

starstvo

zgodne

genciji

vrelo snage.

a u fanatiziranim masama na celo madzarske postavio se

suradnike,

Medutim

nepresusivo vojske

sam

Jelacica, ali mu palatin nadvojvoda Stjepan u zelji, da krene protiv je palatin predao vrhovno iz Beca nalozise, da ne dira u bana, Nato palazapovjednistvo generalu Mogi i pozurio se u Bee odrekavsi se posljednji casti (25. sept.), Nadvojvoda Stjepan bjese

tinske

ugarski palatin. S vojskom posao ususret, koji je vec ostavio Stolni

nato general

Moga

Biograd, Izmedu Pakozda

Jelacicu

Vclenceja

septembra do bitke, koja ostade neodlucna, ma da je pona desnom krilu i u sredistu hrvatska vojska odrzala potpunu Sjutradan zaiste Jelacic primirje od tri dana, ali vec drugi bjedu,

doslo

28,

okrene prema Becu, gdje su se medutim opet uzeli buna, spremati ozbiljni dogadaji, a 6. oktobra planula je u gradu sasvim grad je koja prisili dvor, da se je preselio u Olomuc. Tako dosao u ruke ustasa, koji se u njemu utvrde i spreme na otpor. Uto. carskom vojskom, je stigao i Jelacic pod Bee' te ga uze zajedno s Ali gradu pohrli podsjedati, Windischgratz, knez kojom je zapovijedao Schwechata kod ga Jelacic no u pomoc madzarski general Moga,

dan

(30,

sept.)

ametice potuce nicima,

dok

(30. okt,),

nasto se drugi dan predade Bee pobjed-

Kossuth zamijenio Mogu veoma sposobnim mladim

poPobjedu pripisivale su sebi jos onda obje stranke Hrvati su je prozvali mjestima prema vec Pakozda. kod bjcdom kod Velenceja, a Madzari pobjedom '

svojih uspjeha.

;

303

gcneralom

Arturom Gorgeyem.

dischgratz udariti na Ugarsku se

Ferdinand

odrece se

nije

prisiliti

WinSada su imali Jelacic Buduci da je na pokornost.

doraslim

smatrao

novoj

politickoj

decembra u Olomucu ugarsko-hrvatske

situaciji,

carske krunc,

brat njegov Franjo Karlo ucinio isto, prijedu obje krune u smislu nasljednoga zakona na njegova 18-godisnjega sina nadvojvodu

a jer

Franju Josipa.

Franjo Josip (1848.

a^Revolucija

do danas).

apsolutizam

(1848—1860).

Madzarska revolucija 1848.— 1849. Cim

mladi car Franjo

Josip I. primio vladanje, izda proglas (2. dec), kojim izjavi, da zeli da vlada „na osnovi ravnopravnosti svih narodnosti monarhije, jednakosti svih drzavljana pred zakonom i sudjelovanjem narodnih zastupnika kod zakonodavslva". Jos istoga dana (2, dec. 1848.) ime-

nova Franjo Josip bana Jelacica je

njegovu „krepkom

uzdrzi carsku vlast

gubernatorom Rijeke,

jer

da na Rijeci dekretom zasebnim onda a stanje", zakonito i

zgodnom postupku

uspjelo,

gubernatorom Dalmacije.

Tako Medumurjem, je Jelacic ujedinio u svojoj ruci sve hrvatske zemlje s koje su tada bile unutar granica monarhije izuzetak cini samo Istra Konacno je mladi vladar jos istoga dana s Kvarnerskim otocjem,

jos

civilnim

vojnickim

;

(2.

dec.)

imenovao baruna

Franju Kulmera hrvatskim

mi-

ni s t r o m ,,bez lisnice. ali sa mjestom i glasom u ministarskom vivlade. jecu", da bude zakoniti posrednik izmedu dvora i hrvatske Ovom ministarstvu s knezom Schvvarzenbergom na celu bjese odredeno, da bude zajednicko cijeloj monarhiji. Dok su sva ova madzarski je novi na kojem dasto nije bilo Hrvata sabor u Pesti (od 5. jula dalje) saznavsi za promjenu na prijestolju, izjavio (9. dec), da ,,bez oba-

iraenovanja izazvala

veliku

radost kod

—

Hrvata,

—

moze jednostrano raspolagati Stoga je sabor pozvao prijestolja". kraljevskoga posjedom ugarskoga ustav i sabor '. ,,zakon, priznaje zemlju, da ne slusa nikoga, koga ne

vijesli,

znanja

privole sabora nitko ne

dvor odgovorio tako, da je dao knezu Windischgratzu i banu Jelacicu zapovijed, da oruz)em slome otpor Madzara. U prvi je kraj carska vojska posligla u napornoj ,,zimskoj vojni" znatne uspjehc priblizavajuci se zurnim koracima Budimu. Napose treba istaknuti

Nato

;

304 koja je pobijedila kod Mosona (18. djcla Jelaciceve krajiske vojske. madzarskoga generala Perczela porazila dec), zauzela Dur (27. dec.) i Biograda (30. dec), a samoga nedaleko od Stolnoga

kod Moora, januara s JelaGorgeya kod Tetenya (3. Jan. 1849.) usavsi onda 5. Windischgratzom na celu u Budim i Pestu. Jos prije toga cicem ugrozeni glavni grad te se preostavi madzarski sabor s Kossuthom prva sjednica. Tom je odrzana januara 9, seli u Debrecin, gdje je ostalc sv. Stjepana krunu Budima prilikora Kossuth ponio sobom iz organizaciju dalju na on kraljevske insignije. Iz Debrecina dao se i

ustanka, kojemu se pridruzise

neki stranci, tako Poljaci grof

Dem-

dobrza stvori opet citavu vojsku, AH Windischgratz krvavoj bitki pode joj ususret i potuce Dembiriskoga u dvodnevnoj tako da se februara), 27, i kod Kapolne nedaleko od Jegra (26, Windischjavi bitke Madzari povukose na lijevu obalu Tise. Poslije uze ovaj izvjestaj dvoru, da je „unistio buntovne horde". Car

biriski

iBem,

gratz

kao

istinit

objavi

Madzara

smatrajuci otpor

marta 1849. svojim zemljama

„oktroirani",

jer je

a rat dovrsenim,

slomljenim,

nov

s t

obicno zvan

djelo Schwarzenbergova ministarstva bez sudje-

lovanja parlamenta-

Oktroirani ustav bjese upravo obnova staroga carskoga sistema ..carstvo austrijsko" (Kaisertum Oesternerazdruziva, ustavna nasljedna nerazdjeljiva, ..slobodna,

na osnovi germanizacije za reich).

Ova

od pojedinih krunovina (Kronjedna od druge, ali sve zajcdno lander), koje su medusobno nezavisne ovim redom cine jednu qelinu. Medu njima se navode (§ 1.)

monarhija (Erbmonarchie)"

sastoji

—

..kraljevine Dalmacija,

Hrvatska

Slavonija

hrvatskim primorjem, velika vojvodina

kraljevina Ugarska

gradom Rijekom s kotarom Erdelj; Vojna Krajina (ugarska ;

—

;

hrvatsko-slavonska kao jedna cjesjediste drzavne (centralne) vlade

lina). Glavni je grad Bee, koji je i svaka ima neoskvrsve su narodnosti (Volkstamme) jednakopravne narodnosti i jezika". njivo pravo na ocuvanje i njegovanje svoje

drzavnim poslovima vrsi car s drzav(krunim (centralnim) s a b o r o m (Reichsrath), a u zemaljskim Dr(Landtag), novinskim) car sa zemaljskim saborima Zakonodavstvo u

od gornje i donje kuce, zemaljskim saborima Gornju kucu sacinjavaju zastupnici izabrani na ravno od naroda svake krunovine, a donju zastupnici izabrani

zavni se

sabor sastaje u Becu, a sastoji

;

mandat prvih Ugarske kaze

traje (§

10,

71.),

Za dojakosnji se ustav ostati na snazi, u koliko se

drugih 5 godina.

da ce „u

toliko

305

ovim drzavnim ustavom", dakle se dokidaju zakoni od 1848., a onda se nastavlja, da ce odsada biti u Ugarskoj ,,zajamcena zgodnim uslanovama ravnopravnost svih narodjezika u svim prilikama javnoga i gradanskoga zivota", Poslije nosti toga osniva se (§ 72.) zasebna srpska vojvodina (Woiwodschaft Serbien) i otkida od Ugarske (a dio Srijema od Hrvatske). Onda dolazi

njegove ustanove ne kose

govor o Hrvatskoj S

a V o n

Slavoniji (§ 73.): ,,U kraljevinama

amo pripadajucim primorjem

Hrvatske

kotarom ostat ce zasebnc njihove uredbe na snazi u p o

nezavisnosti od kraljevine Ugarske,

gradom Rijekom t

p u n o

Zastupnici

Dal-

macije raspravit ce sa hrvatsko-slavonskim saborom, posredovanjem izvrsujuce drzavne vlasti, o uvjetima zdruzenja Dalmacije s kralje-

Slavonijom, pa ce onda rezultat podastrijeti vinama Hrvatskom caru na sankciju". Kad se u Hrvatskoj saznalo za oktroirani ustav, nasta velika zlovolja, jer su svi iz dana u dan ocekivali sankciju hrvatskih saborskih zakljucaka od juna 1848. Stoga se bansko vijece kratilo, da na Jelacicev nalog proglasi novi ustav, javivsi banu. da toga uciniti ne ce, jer ,,nikada nije izjavio nas narod, da ce stai

rinski

od preda svojih zadobljeni

zakonom

prisegom svijeh kra-

njega se poIjeva potvrdeni zemaljski ustav odbaciti sastavi u torn vijece bansko sve odrec i". Da izbjegne prigovorima, i

smislu

potom predade

koju

predstavku,

Ivan Kukuljevic

nekim

drugovima caru Franji Josipu (7, maja). Ali carevi savjetnici nikako nijesu htjeli da popuste, pace oni su dali Hrvatima do znanja, ako ne prihvate taj ustav, da ce ih smatrati isto takim buntovnicima kao i

M,adzare'.

S tim Zagreba ovo '

Vase

u svezi pisao

„Da

nc bi

Svjetlosti.

Ivan Kukukuljevic banu

hrvatskoga nascga naroda pred Vase oc* od 15 godina na literarnom narodom mojim radim. nikad

ravam. Otkako za narod

nezado voljn

Jelacicu

ne poznam domorodno i uprav skroz se usudio lako posvc otvoreno

narodu mome

polju. a 9

aug.

1849.

skroz slavjansko src«

stanje sadasnjc

staviti. kako namje-

godina na politickom polju

nijesam toliko tihc tugci opazio kao sto uprav u vri-

ovdje pod narodom mojim neukc mase. koje fanamoie. vcc ja razumijevam pod tizam, ushicenje i zasljepljenje simo ili tamo nagnuti gibanja narodnoga sve do pocelka od su koji mlade. i stare Ijude. narodom one

jcmc ovo. Nc

razumijevam

poduiavali. tjesili i danas u svih krizah nasega politickoga zivota narod ravnali. sc nama od vladc kojim nacin. je porodio Najvece nezadovoljstvo odusevljavali bio svaku naucen stoljeca stoljeca od koji je narod. Nas zeli. novi ustav narinuti u buducnost zasijecase. samo na saboru prelresivati naredbu. koja u zivot .

primati.

vidi najcdankrat

sada.

poslije

kako

sve

moguce

fizicne.

matcrijalnc

306

Konac madzarskc

rcvolucijc,

Medutim

ustav

oktroirani

ne samo natjerao Madzare u radikalnu struju, jer im je unistio ugarskoga zaustav i zakone od 1848., nego i sve stoljetne tvorbe skupljati cete na sve stale brzinom se su Groznicavom konodavstva.

Gorgey na proljece poceo ofenzivu manje pobjede, koje su velikini uspjehom. Redom su slijedile vece i na svim linijama potisnulc austrijske cete, dok je Poljak Bern istisnuo stranc, a s tima je

onda

daroviti

carsku vojsku iz Erdelja, a general Perczel skrsio srpski ustanak u maja iuznoj Ugarskoj. No kruna svega bijase, kad je Gorgey 21. sudbonosan Kossuth ucini toga prije zauzeo na juris Budim. Jos

maja odgovoriti proklamacijom madzarske nezavisnosti. Dne 14. aprila naime usao je magdje je dzarski sabor u veliku protestantsku crkvu u Debrecinu,

korak, kad

da ce na ustav od

je odlucio,

bez prigovora prihvacea tako zvani ..manifest neodvisnosti", prijestola, kojim se proglasuje porodica Habsburska lisenom ugarskoga zazasebno je koja kuca. a tomu se manifestu pridruzi i velikaska

procitan

no zajednicki zakljucak stvorile su obje kuce tek 19. aprila, Sada izabra sabor Kossutha predsjednikom-gubernatorom

sjedala;

povecanje svoje slobodc prinjeo, da mu se ista starinpreda njegovih silnom nogom pogaziti hoce. Ako bi nas narod dakoristan sebi patent ili reskript, nas primio nezakonitim putem kakavgod. makar sebe i nekorisnu i najopasniju za nacinom istim sutra ce ne da dobar, tko mu stoji potanko pretrcnaredbu prirniti morati? ... No ako i nacela oktroiranoga ustava slavjanskoj naravi semo, vidimo s jedne strane. da su ponajvise na njemackom. ona svu nasu nam da strane, druge s a osnovana; znacaju i duhu posve protivnom krasnim ideam slavjanskohistoricku i politicku prosasnost zabacivaju, a svim nasim danas nacela oktroiranog orientalske buducnosti zauvijek vrata zatvaraju. Ako smo

dusevnc

sile

za uzdrzanje

ska sloboda

njemacke idealne veustava posve primili, otvorili smo istinabog vrata tezenju zajedno i odrekli p o 1 i t i c k c licine i uplivu tudinskoga duha i tlacenja, ali smo se koju smo sile nasega sabora; odrekli smo se starinske one vlasti, odrekli smo zahtijevali podkraljeve kao e v o a n b nase za pravom uvijek sa svim koja je ipak nasa krv i koja jese krcpkog saveza s nasom G r a n i c o m (Krajinom). smo se nasega neposrednog odrekli moze dina nase ideje, prije ili poslije, realizirati za sjedinjenjem nasih teznje iste se smo odrekli Srbiju; i upliva u Bosnu koji su jedino zato slavjanskih susjeda u Dalmaciji, Istri, Kranlskoj itd., Pod buducimi vidili. nama silu u jakost i hlepili za nasim savezom, jer su njenu ;

;

carskimi nenarodnimi

Statthalteri. na buducem

ogranicenom sabor u,

prestati sve pod buducim jakim ncophodnim uplivom tudinskoga duha. moraju prosasnoscu je s nas koja nit. ona prekinuti narodne namjere. mora se slobodne narodno slobodno krepko. smo kojoj po staza. ona presjeci mora se nasom vezala. domorodaca". (D eputovati u buducnost. To su misli svih nasih postojanih i

htjeli

zelic-Mirkovic,

Ivan Kukuljevic Sakcinski. Zagreb 1861.

str.

51â&#x20AC;&#x201D;53.)

307

U g a r s k e,

zasebno ministarstvo pod njcgovini nadzorom. No s ovim korakom Kossuthovim ne samo da nijesu sam general Gorgey bili zadovoljni mnogi konzervativni krugovi, vec izjavi u ime citave vojske, da Ferdinanda V. priznaje zakonitim kraljem zemlje i da se bije samo za uspostavu zakona od 1848. Ovo glavnoga vojskovode, je doduse pomutilo odnos izmedu gubernatora Ugarske nije vise ovisila o licnom snosaju ove dvojice ali sudbina uz koga

poslovalo

voda, vec o

medunarodnom

polozaju.

Jos poslije prvih poraza u aprilu 1849, dvor je opozvao kneza Windischgratza s bojista i povjerio svoje cete generalu Weldenu.

da se ne ce odrzati protiv Gorgeya, novi se vojskovoda povuce sasvim na austrijsku granicu, a Jelacica poslje u Slavoniju, da otme onamosnjim madzarskim cetama neka mjesta. Ban je potom zauzeo Osijek (26, apr.), a onda skupivsi novih hrvatskih ceta upade u juznu Ugarsku s velikim uspjehom no kod Hedesa (Hegyes) zaustavi ga u napredovanju madzarski general Vetter i prisili na uzmak u Videci,

;

Srijem.

Medutim

se car Franjo Josip obrati

ruskomu caru

Nikoli

pomoc, a taj mu je odmah veoma pripravno i poslje pod vodstvom generala kneza Paskijevica Erivanskoga, Rusi su upali u Ugarsku u junu s dvije strane iz Galicije (preko Dukle) i iz Vlaske u Erdelj s

200.000 momaka,

isto

vrijeme

preuze zapovjednislvo pojacane

novc austrijske vojske (70.000 mom.) general Haynau krecuci sa zapada uz Dunav prema Duru, Protiv zdruzene austro-ruske vojske od 270.000 momaka stajase 152.000 Madzara, Sada stize Madzare kuda se iz poraz za porazom, a vlada s Kossuthom ostavi Pestu sijelo svoje premjesti i Budima Debrecina preselila poslije zauzeca Gorgey. dosao najprije u Segedin, a onda u Arad, kamo je doskora augusta vrhovnu Videci, da vise nema izlaza, Kossuth predade 1. druge vojnicku i gradansku vlast Gorgeyu, a taj vec nije mogao imati

â&#x20AC;&#x201D;

zadace, nego da polozi

oruzje,

Madzarska vojska koncentrirana

topa nato u Vilagosu (32,314 vojnika, 11 generala, 64 zastave, 144 dok su oruzje, mnostvo municije) i polozi 13, augusta pred Rusima i Vidin Kossuth i ostali madzarski prvaci pobjegli preko Orsave u prije toga Kossuth daljc u Tursku (17, aug.). U blizini Orsave dade jos slijedili su Gorgeyev Primjer zemlju. zakopati krunu sv, Stjepana u Komoranu u se predao posljednji i drugi neki madzarski general!, a madzarska skrsena Klapka (27. sept). Tim je dogadajem konacno platili glavom svoj revolucija, kojc su vode, u koliko su bili uhvaceni, Dne 6, oktobra ustrijeljen je u Pesti grof Ludovik Batthyany, i

korak.

308

dok je istoga dana vjesano u Aradu 13 generala. Jedini Gorgey pomilovan je na zelju ruskoga cara Nikole.' Apsolutizam. Poslije skrsene madzarske revolucije konacno je bansko vijece proglasilo (6. sept.) oktroirani ustav od 4. marta 1849. kao temeljni drzavni zakon, Odsada dalje dakle, sve do kraja apsolutizma, vladalo

u Hrvatskoj, kao u

cijeloj

ostaloj habsburskoj monarhiji,

vojvodina zdruzen

jos

s i

s r p s k a njome bi rumski kotar),

Pod kraj godine (18. nov.) uredena Temisvarom kao glavnim gradom, a

austrijsko ministarstvo.

dio

srijemske zupanije (naime ilocki

je s

Medumurje (13. zato je „predbjezno" utjelovljeno ali decembra), „dok se o torn ne stvori konacna odluka putem drzavHrvatskoj

noga zakonodavstva". monarhiji vojnicki

Odmah pocetkom

organizirano

1850.

oruznistvo

uvedeno u

cijeloj

(zandarmerija),

kojega je na Hrvatsku dosla citava regimenta (1000 Ijudi). Onda su uvedeni u Hrvatskoj monopol duhana, biljezi, austrijska zemljarina :

nacinu, kod kojega su se razlikovali koi sudstvo po austrijskom sudovi te zemaljsko sudiste (banski stol) zupanijski i sudovi tarski molbe bilo vrhovno sudiste u Becu. najvise sud je u Zagrebu, dok

gradanski i kazneni vrsna djela, ali doduse zakonik te postupnik sve su to bila po sebi nijesu pristajala tadanjim hrvatskim prilikama, pa stoga su prouzro1850. konacno je car cila strankama stotinu jada. Dne 7. aprila sabora od juna 1848., hrvatskoga zakljucke sankcionirao Franjo Josip oktroiranom ustavu prema preudesila no ipak tako, da ih je sankcija od 4. marta 1849,, a narocito sto se tice sabora i vlade, jer ova je sankcija proglasila sabor od 1848. raspustenim, a bansku je vladu podvrgla centralnoj beckoj. Samo za uredovni jczik kaze ona, „da i nadalje valja n a r o d n i jezik u Hrvatskoj i Slavoniji kao poslovni jezik kod tamosnjih oblasti". U junu 1850. pak dobila je Hrvatska

Sa sudstvom uvedeni su dasto

jos

austrijski

;

novu

politicku

banom na celu „banske vlade". Sada je na sest zupanija: rijecku, zagrebacku, varaz-

upravu

zemlja razdijeljena dinsku, krizevacku, pozesku i osjecku, kojima stajahu na celu c. kr, vrhovni zupani, Zupanije raspadale su se na kotare, kojima upravIjahu c. kr. podzupani. U skolstvu povisena je sada gimnazija

nastavnim jezikom za dva razreda (VII. i VIII.), dok filozofije u „pravoje zagrebacka akademija pretvorena dokinucem slovnu akademiju" s tri umjesto dva tecaja. No sve je ovo bilo samo s

hrvatskim

Madzari zovu ratne dogadajc od

badsagharc).

1848.

— 1849.

„rat

oslobodenjc"

(sza-

309

prijelaz

apsolutizam, koji se zapoce dokinucem oktroiranoga

cisti

decembra

ustava 31.

1851.

Glavni reprezentanti

trecega

austrijskoga apsolutizma u po-

godina, — to jest poslije onoga

(1780- 1790) bijahu ministri Aleksandar Bach (1815—1825) I. i kraija Franje (unutarnjih posala), Antun Schmerling (pravosuda) i grof Leon Thun (bogostovlja i nastave), Medutim najizrazitiji bjese sam Bach, po sljednjih sto

cara Josipa

II.

—

sva zlovolja, ne samo dobio cijeli sistem ime, nego se konzemljama. habsburskim sto ju je apsolutizam izazvao po svim na dalje i centrirala u njegovoj licnosti. Ban Jelacic ostade doduse celu zemlje, no banska vlada preobrazila se u „c. k r, n a m e s-

kojemu

pod koje su potpadale poHticka

Statthalterei),

n i s t V o" (k. redarstvena uprava, bogostovlje k.

nastava, poljodjelstvo, obrt

trgo-

drzavnoga graditeljstva". Zemlja se odsada (do predstoj1861.) sastojala od p e t okruzja (Kreis) sa c. kr. okruznim nicima (k. k. Kreisvorsteher) na celu, a razdijeljenih u kotare s c, kr.

vina, te „neki poslovi

kotarskim predstojnicima (k. k. Bezirksvorsteher). Ova okruzja bijahu e c k o s primorjem od Rijeke do bHzu Senja, Vinodolom i Gorr i skim kotarom, zagrebacko, u koji je usao mali dio bivse krizevacke zupanije (vrbovecki kotar), varazdinsko sa citavom pre:

zupanijom krizevackom,

ostalom

bivse zupanije s

preostalim

(kotari viroviticki,

pozesko slatinski

dijelom viroviticke zupanije

dijelom

vocinski)

viroviticke

dijelom srijemske

e c

k o

(vuko-

varskim kotarom), jer je ostaU dio pripao srpskoj vojvodini. Sluzbeni jezik u svim uredima bez razHke bijase jedino njemacki (od 1854. dalje). Sada je becka vlada opet ozivila ideju cara Josipa II., popuni da javna mjesta cinovnicka — narocito vaznija i bolja

—

tudincima. Na taj su nacin u Hrvatsku dosH mnogi Nijemci, pa Cesi Slovenci, jer cinovnikom mogao je postati ne samo onaj, koji je i znao njemacki, nego u vecoj mjeri onaj, koji je sluzbenom svje-

da nije „politicki sumnjiv", a takovih Ovi stranci ne poznavajuci obicno mjesuih prilika uzese nove zakone provoditi velikom strogoscu, sto je stanjc naroda ucinilo jos nesnosnijim. Ipak se domaci hrvatski elemenat apsolutizma nije mogao posve mimoici, pa stoga je medu cinovnislvom

dodzbom mogao

dokazati,

Hrvata nije bilo previse.

bio

velik

danskih

broj

domacih ,,Bahovih husara", clanova poznatih

plemickih porodica. Jedni

nuzde, drugi

gra-

ambicije primise

sluzbe novoga sistema kod policije, financijalne oblasti, uprave, sudstva i skolstva; tako bjese dakle Bachovo doba doduse njemacko,

310

â&#x20AC;&#x201D;

u Hrvatskoj jedva na pola tudinsko. Sada su i skole sasvim ponijemcene, a pomalo i drustvo narocito u cinovnickim krugovima, Godine se 1853, zapoce zemljorasterecivanje, koje je dobrza upropastilo malo plemstvo, jer je odstelu dobilo u obrocima, a i to ne u gotovom novcu, nego u drzavnim papirima, koje je zbog neuredenih vjeresijskih prilika moglo unovciti samo uz ogromni gubitak. Posljedica bjese, da je osiromaseno plemstvo jatomice trazilo sluzbe, taj ,,sigurni kruh", i da su skole pomalostale dobivati drugi znacaj negoli su ga imale prije, Uz ovc se neall

cinovnistvo

sredstvo njegovo

bilo je

svakako najteze osjecalo neograniceno policajsko gospodstvouhodarstvo, koje je drustvo rastrovalo, pa tuzakanje i ocrnjivanje i iz sebicnih razloga, onda prisilne putnice, potpuno ukinuce prava prilike

sastajanja, a isto je tako stegnuta

stampa. Becka

postadose

od Gaja ..Narodne Novine", koje

vlada prekupila

sluzbenim organom, a

Gaj njihov urednik sa stalnom placom. Ovo je Gaju konacno umanjilo ugled pored svih velikih zasluga njegovih, tako da su ga zaboravili, pace mnogi odlicni Ijudi i krivo gledali. Djelovanje policije narocito je tesko osjecala literatura, a kad su neki knjizevnici dopali zatvora zloMirko Bogovic), zavlada silna potistenost kod ovih predstavnika javnoga mnijenja, Ipak je uza sve ove nedace apsolutizam Hrvatskoj donio i nekih

(kao Ivan Filipovic

volja

prvom redu otkinuce hrvatske od Ugarske, kad je nastojanjem bana Jelacica a na

plodova.

dobrih

crkve

papa Pio IX. uzvisio zagrebacku biskupiju na podredio kao sufragane biskupe senjskoga, krize-

prijedlog becke vlade

nadbiskupiju

njoj

vackoga (unijatskoga) i dakovackoga (11, dec. 1852,). Bez ovoga krupnoga dogadaja ne da se ni pomisljati sve ono, sto se zgodilo od sezdesetih godina dalje u narodu hrvatskom ne samo na kulturnom, nego i na politickom polju, Kao vidljiva posljedica ove neodvisnosti dize se gorostasni lik biskupa dakovackoga Josipa Jurja Strossmayera, koji je takoder imenovan biskupom na prijedlog bana Jelacica (18, nov, 1849,), Dalje dobro bjese potpuno ukinuce kmetstva, jer

sada

postao seljak pravi

slobodni vlasnik

svoga zemljista,

mogao' punim marom posvetiti briznom obradivanju svoje zemlje on nije vise radio za svoga vlastelina, nego je plod svoga rada sav imao za sebe. Poradi toga je porasla i ekonomska snaga

;

zemlje

stalo se naglo dizati njezino materijalno blagostanje.

moralni moment zbog opcega placanja poreza i i zakonom. Sada se uzelo radati uvjerenje â&#x20AC;&#x201D; poslije to-

pridolazi jos kosti pred

Tome jedna-

311

da pravosude ne odvisi o samovolji gospodc i da svakoga. Sada je parnicka stranka moze svoje pravo istjerati protiv u javnom zivotu i u stekao hrvatski zivot svoju modernu osnovu

likih

vijekova

privatnom. a staleski

privilegiji

postadose predmelom

hislorijc.

Konacno

no oproslila u upravi. valjaito istaknuti, da se sada Hrvatska t raj sudstvu i skolstvu vrhovnistva ugarskoga. stampe, Samo politicki je zivot sasvim mirovao. Ne samo slobodu nacinom. samovoljnim nego i djelovanje drustava sprecavala je policija zupanija, i autonomija je prestala i sabora, Zatvorene su bile dveri carem Josipom, koji nije buduci da se Bachov sistem nije poveo za cvrsto sapeo. Apsolubio je dirnuo u zupanijske skupstine, premda ih nijedan organ, preostade njih zbrisao, a narodu ne tizam je sada zeljama i svojim oduska preko kojega bi mogao otkad dokad dati svijest i smisao naroda patnjama. Ali zato ipak nije utrnula polilicka uskrisiti na nov zivot jednim poza ustavnu slobodu, koja se mogla prvaka prije ispunise nego tezom pera. I odista, nade se narodnih teklo financijalno gospodaren)e su i sami slutili. U prvom je redu bezglavoscu. Premda su se becke apsolutisticke vlade nevjerojatnom mjen, ipak su se javni prihodi u monarhiji u ogromnoj i

povecavali

njihova svota 1858. narasla je dio ove svote upotnjebljen na 2439 milijuna forinti. Istina, znatan mnogo je toga na nedopusten u korisne investicije i za vojsku, no barun Bruck pod teretom nacin otislo; sam je ministar financija je financ.)alnom polosumnje pocinio samoubistvo (1860). Ovomu obiljezena krimskim ratom zaju odgovarala i spoljasnja politika. zapadne vlasti, narocito (1854â&#x20AC;&#x201D;1856), koji otudi Austriji i Rusiju i talijanskih zapleta)a radi Francusku cara Napoleona III. Tako je doslo bitkom kod Solferina do rata s Francuskom, a taj svrsi nepovoljno Lombardije. Sada je car Franjo Josip (24 juna 1859.) i gubitkom a kad se pokazase u otpustio ministra Bacha (22. aug. 1859.). je kraj i apsolutizmu drzavnim financijama velike poteskoce, dosao

pravili veliki drzavni dugovi, tako

ban Jclacic (20. ma)a 1859.). konacno nije razum sasvim Vec je dulje vremena pobolijevao, dok mu licnosti hrvatske prospomrcao. Ban Jelacic jedna je od najizrazitijih najpopularnija XIX. vijeka. Posl.,e vi,elosti. a napose najsnaznija stajalo citavo hrvatstvo kova nasao se u njemu opet ban, za kojim je Dunav do mora, pace u Save od Drave do Boke Kotorske i od usca Jos za francuskoga rata umr'o

turska

Bosna pominjala

zanosom njegovo imc.

sebe najbolje karakterizirao rijecima, sto

izrekao. dok

je )OS

sam bio

312

kod

premda vec porusena zdravlja „Moje ime pripada hiona ce o meni pricati, ali o onom, sto sam na srcu nosio, o ne ce ona nista moci kazati", svijesti,

storiji

torn

;

Provizorij (1860—1867). Povratak ustava, Odmah poslije bitke kod Solferina b)

car Franjo Josip na svojc narode

upravio

pioglas (15. jula 1859.)t kojim im zakonodavstvu i upravi", da sc

obeca „suvremeno poboljsanje u postigne bolja uprava i vece blagostanje svih naroda u monarhiji no rijeci „ustav" nije bilo u njemu. Medutim tek poslije vise mjeseci, kad su se pokazale financijalne poteskoce kao najvaznija briga, sazove car (5. marta 1860.) u Bee tako zvano „pojacano drzavno vijece" (verstarkter Reichsrath), to jest pored stalniii carevih glavnih savjetnika (od 1851.) pozvao je car jos 38 odlicnika iz svih zemalja monarhije. Iz Hrvatske bi pozvan Ambroz Vraniczany, iz Slavonijc biskup Strossmayer, a iz Dalmacije conte Frano Borelli, Vijece se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Rajnera 31, maja, a zakljuceno ;

28.

septembra,

Kad

u njemu na povrsinu

se raspravljalo dvije struje

konacno prevagnu prva

(34

16)

organizaciji drzave", izbise

,,o

federalisticka

stvori

centralisticka

zakljucak,

;

ali

,,ojacanje

historicko-politicki individualitet pojedinih zemalja, unutar kojega neka razvitak monarhije trazi,

razne

narodnosti

da se prizna

primjereno

razvijaju

napreduju,

ali

sa-

vezu s potrebama interesima cjelokupne monarhije"; to jest drzavno se vijece izjavi za neke vrsti federalizam s ceni

Za ove rasprave zatrazi biskup Strossmayer, da se u Hrvatskoj vrali hrvatski jezik u sve urede i skole, a napose jos naglasi, da se nada, e ce se Dalmacija opet sjediniti s Hrvatskom, kako je to negda bilo, sto je onda ponovio jos i Ambroz Vraniczany. Sjutradan (26. sept.) osvrne se na to conte Borelli i rece, da doduse priznaje, da Dalmacija broji kud i kamo vise Slovena negoli Talijana, no za sjedinjenje s Hrvatskom da zasada jos nije vrijeme. Nato se uze historickim podacima dokazivati, da je Daldize Strossmayer macija dio ,,kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije", a sjedinjenju

tralnim parlamentom,

protivi se u Dalmaciji

udario

Dalmaciji,

samo

biskup osnovu

dok

talijanska

inteligencija.

Ovim govorom

hrvatskoj narodnoj stranci

conte Borelli smalran zacetnikom

au tonoii:

a s

u ke

talijanske stranke,

Medutim odstupi u Hrvatskoj

banske

stolicc

neposredni na-

313 sljednik Jelacicev general grof

Ivan Coronini,

banom

ime-

novan na Strossmayerovu preporuku general barun J o s p S o kcevic (19. juna I860.). Cim stize u Zagreb (12, jula), izjavi, da ga odmah uvede u urede hrvatski je car opunovlastio, da e z k, Sada su brojni tudinski ,,Bahovi husari" ostavili Hrvatsku, a njihova mjesta zapremise oni domaci sinovi, koji su dosad vrijedili kao ,,nepouzdani''. Ovim dogadajem opet ozivje politicki zivot u Hrvatskoj, sapet kroz citav decenij, pa zato nije cudo, sto je u prvi kraj cesto pokazao veoma bucnih znakova. Sa zagrebacke su pozornice protjerani njemacki glumci (25. novembra I860.), nasto se pocelo glumiti samo hrvatskim jezikom, Prvo je bilo, kad su uklonjeni svi znaci njemackoga gospodstva, da se uzelo pomisljati na stranacki zivot. Buduci da ,,Narodne Novine" nijesu vise zadovoljavale hrvatskih rodoljuba zbog svoje nedavne uloge u doba apsolutizma, osnovase ovi neodvisno glasilo ,,P o z o r", kojega je prvi broj izisao 1. oktobra. All obnovljeni politicki zivot dobi pravoga maha tek nekoliko dana docnije, kad je objelodanjen carev proglas ,,o uredenju unutarnjih drzavopravnih prilika monarhije", obicno zvan o k t obarska diploma (datiran 20. oktobra), a koji se mora smatrati odgovorom na zakljucke nedavnoga ,,pojacanoga drzavnoga vijeca". Isticuci svoje vladarsko pravo na osnovi Pragmaticke sankcije od 19. aprila 1713. i nerazdjeljivost pojedinih dijelova monarhije, car vraca Ugarskoj i Hrvatskoj ustav, a obecava ga ostalim zemljama, Iza toga pravi razliku izmedu posala zajednickih svim monarhijskim zemljama, koje ima raspravljati drzavno vijece i

(kao centralni parlamenat), daju djelokrugu porezi

onih svake pojedine zeralje, koji pripa-

zemaljskih sabora.

raspisivati

zajednickih posala

noga vijeca, a ostali njegovom. Uz ovu diplomu izislo je istoga dana kripata, medu njima i na bana Sokcevica, kojim

mogu

sudjelovanjem (Mitwirkung) drzavposlovi rjesavati tek privolom (Zustimmung)

jedino

vise

carskih res-

car nalaze, da

o podastre prijedloge o sastavu hrvatskoga sabora tom, kako da se uredi odnos izmedu Hrvatske i Ugarske, dok je drugim reskriptom na austrijskoga ministra predsjednika obnovljena sto

prije

ugarska dvorska kancelarija. Banska konfcrcncija. U svezi

ovim carskim reskriptom sa.zove ban Sokcevic za 26, novembra u Zagreb bansku konferericiju najvidenijih hrvatskih politicara (njih 55), koja ostadc na

okupu do

17.

januara 1861.

Odmah

u prvoj sjednici zakljuci konfe-

;

314 rencija,

da se

cam

poslje deputacija, koja ce zamoliti

da se hrvatski

javne poslovej^Ma se osnuje hrvatsko-slavonska jezik dvorska kancelarija po uzoru obnovljene ugarske r^da se imenuju veliki zupani pojedinih zupanija da se sjedine s Hrvatskom Krajina, Dal-

uvede u sve

;

macija, Kvarnerski otoci

tri

od starine hrvatska kotara

Istre

(Vo-

a njihovi zastupnici dodu vec na buduci Josip primio je deputaciju 2. decembra Franjo Car hrvatski sabor. dade joj pismeni odgovor: jezik se hrvatski veoma milostivo, a vec 5. uvodi kao sluzbeni, a osniva se u Becu privremeni hrvatski dvorski dikasterij; ban ima iz konferencije predloziti uredenje zupanija i velike zupane. Glede sjedinjenja Dalmacije izjavio je car, da je voljan zadovoljiti zelji Hrvata, pa stoga nalaze, da se u tu svrhu pozovu izaslanici Dalmacije u bansku konferenciju o Istri i Kvarnerskim otocima nije bilo u rjesenju ni rijeci. Carev odgovor procitan primljen je velikom radoscu na znanje, je u sjednici 10, decembra kad dodu a onda se clanovi konferencije razidose, da se opet skupe,

losko,

Labin

Novigrad),

;

dalmatinski izaslanici. Ali ovi nijesu dosli. Cinovnistvo dalmatinsko, u 1 a, potajno a na celu mu sam carski namjesnik general barun koji su svaone, a Zagreb, je odgovaralo Dalmatince, da ne idu u da prije treba kako kako htjeli da podu, zadrzavalo je pod izlikom,

M m

Nato se razisia banska (17. konferencija, jer je saznala, da uzalud ceka bracu iz Dalmacije Hrvate dalmatinske na utjecaja snazna Jan. 1861.). Ipak je i to imalo Mihe Klaica oni se zdruze u â&#x20AC;&#x17E;narodnu stranku" pod vodstvom dra. MazuIvana don Miho Vila Pavlinovica; Medutim je car imenovao i

docekaju

sluzbeni poziv

oblasti.

ranica predsjednikom hrvatskoga dvorskoga dikasterija velikih zupana, medu njima Ivana Kukuljevica zagrebackim,

sedam

a biskupa

uredenje, Strossraayera virovitickim, a zupanijama samim vraceno je da Madzari, i pregli vrijeme kako su ga imale 1848, No u isto su srpska dokinuta povrate stanje prije 1848. Sada im je uspjelo, da je vojvodina, a Medumurje vraceno zaladskoj zupaniji, na ve-

zbog toga zatrazio svoju na Rijeci, gdje su demisiju. Ali mnogo pred ocima velike imajuci onamosnji Talijanasi stali glasno traziti, ekonomske probitke, koje su im obecavali Madzari, da se Rijeka neposredno sjedini s Ugarskom. U torn ih je dasto bezodvlacno otvarati podupirala citava madzarska javnost. I tako se eto opet uze

liko

ogorcenje Hrvata,

pace Mazuranic

se ozbiljnije razvise stvari

jaz

izmedu Hrvata

Madzara,

zajednicke patnje apsolutizma.

koji su

privremeno nekako zatrpale

315

Februarski patent. Premda se ne moze kazati, da je Hrvatska odusevljenjem primila oktobarsku diplomu, ipak je ona u glavnom izazvala velike nade u bolja vremena, Ali u Ugarskoj naisla je oktos

barska diploma na opceno negodovanje, tendencija

tralisticka

bila

suvise

jer joj je

ocita,

Kad

federalisticko-cen-

su to vidjeli u Becu,

odluce se na nov korak. Jos u decembru 1860, postao je glavnim ministrom centralist S c h m e r 1 i n g, a taj je caru predlozio nov manifest, kao

tumac

lodanjen

februara

26,

provedbu ,,oktobarske diplome". Sada 1861,

tako

zvani

obje-

februarski patent^

odredeno, da ima u Becu i nadalje ostati za citavu monar(drzavno vijece) s veli"hiju centralna vlada i centralni parlamenat kaskom (gornjom) i zastupnickom (donjom) kucom, Velikasku kucu od cara imenovani clanovi, a donju sastavljaju nadvojvode. biskupi kojim

odreden broj zastupnika, biranih na pojedinim zemaljskim saborima'. Car ce imenovati predsjednike i podpredsjednike obiju kuca od njihovih clanova, Samo ona zakonska osnova, koju prihvate obje kuce, ,,Buduci da jos nijesmo debit ce sankciju, O Dalmaciji kaze patent odnosu nase kraljevine izrekli koaacne odluke o drzavopravnom Dalmacije spram kraljevina Hrvatske i Slavonije, ne moze zasada jos :

da potpuno stupi u krepost onaj po nama izdani zemaljski red (Landesordnung) za nasu kraljevinu Dalmaciju". Sabori od 1861. Upcredo s februarskim patentom sazvani su i 14. februara ugarski u Budim za 2. aprila, 26. sabori na vijecanje hrvatski u Zagreb, a 21, februara dalmatinski u Zadar. U otpisu odreduje car hrvatskomu saboru, da ima najprije instalirati bana :

Sokcevica, izabrati protonotara i vrhovnoga kapetana, a onda â&#x20AC;&#x17E;uzeti u pretres pitanje o odnosaju nasih kraljevina Hrvatske i Slavonije prema nasoj kraljevini Ugarskoj". Podjedno pozva car hrvatski sabor, da izasalje svoje zastupnike ,,na buduce pomazanje i svecano kruniza kralja ugarskoga

sanje

se obavlja

dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoga,

jednim istim cinom", Konacno

glede sjedinjenja

koje Dal-

macijom car nalozio i hrvatskomu dalmatinskomu saboru, da izaberu prije svega izaslanike, koji ce raspraviti to pitanje. Prvi se sastao ugarski sabor sa zadacom, da krunise kralja, izai

da u drzavni sabor becki odasalje zastupnike u smislu februarskoga patenta. Kad su se zapoceli izbori, izabrani su uz Franju Deaka, vodu ovoga sabora, malim izuzetkom same pristalice zakona

bere palatina

26.

Ukupno

na Hrvatsku

343, od toga otpada na Uj^arsku 85. na Erdelj na Dalmaciju 5, dakle svega 125 spram ostalih 218.

treba da ih bude i

Slavoniju

9, a

316

od 1848. Stoga je vec kod otvorenja 6, aprila doslo do nacelne protivstine s carskim povjerenikom grofom Durom Aponyijem, jer je u smislu zakona od 1848. sjedisle sabora bila Pesta, a ne Budim, koji je onda jos bio zasebni municipij. Poteskoca je konacno prebrodena tako, da je samo svecano otvorenje odrzano u Budimu u kraljevskom dvoru, a vijecanje nastavljeno u Pesti u bivsoj sabornici. Najvaznije adresom ili jednostavnitn zau kakovoj formi je pitanje bilo

—

da zastupnicka kuca odgovori na prijestolnu besjedu i Deak preporucivase iz taktickih razadresu, ali ga u torn pitanju malo ne vecina zastupnika nije

kljuckom

reskripte upravljene na sabor.

loga

slijedila okupivsi se oko KolomanaTisze s programom, da se na prijestolnu besjedu odgovori jednostavnim saborskim z a k 1 u ck o m. Deak je ipak 13. maja predlozio svoju adresu, kojom je zatrazio uspostavu zakona od 1848, i cjelokupnost sabora, naime zastupanje Erdelja, Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine i Rijeke, kojih zastupnika nije bilo na saboru\ a odlucno odbio prisustvovanje ugarskih zastupnika na beckom drzavnom vijecu, jer je Ugarska svezana s ostalim zemljama monarhije samo personalnom unijom, a niposto realnom. No uza sve to adresa je samo teskom mukom stekla u generalnoj debati neznatnu tako reci ,,umjetnu" vecinu (155 152, a 12 zastupnika nije glasalo), a u specijalnoj debati bjese podvrzena nekim promjenama, od kojih je najznacajnija sam naslov, naime i j

mjesto ,,Uzviseni care

Upravo ovo

najvise

kralju"

stavljeno

posluzilo

ministru

,,Uzviseni

gospodaru".

Schmerlingu, da

nago-

vorio cara, da adresu ne primi. Kad je ovu carevu odluku javio predsjednik donje kuce Koloman Giczy u saboru (1. jula), zastupnici '

Hrvatskoj kaze Deak u ovoj prvoj adresi ovo: „§to se tice

Hrvatske,

sprain manjega broja njihovih zastup-

mi ne zahtijevamo, da nasa brojcana premoc nika ima da odlucuje u onim zahtjevima i uvjetima,

sto ce ih oni iznijeti,

Hrvatska

ima svoj vlastiti teritorij, zauzima zasebni polozaj nije bila utjelovljena Ugarskoj. vec je s bila je nas drug, koji je dijelio nasa prava, nase srecu.

Ako

nama

bila

nikad v e z

duznosti, nasu srecu

ne-

dakle sada Hrvatska hoce, da kao zemlja sudjeluje u nasem zakonos nama sporazumije o uvjetima. uz koje je spremna,

davstvu; ako hoce da se prije toga

da svoj kozjogi

polozaj dovede u svezu s Ugarskom (mink Magyarorszaggal kesz osszektttni); ako hoce da u tome

mellett

drzavopravni allasat

—

nama

onda mi ove kao narod s narodom (mint nemzet nemzettel). da sprijecena, bude ne Hrvatska da trazimo, jedino vec ponude odbiti ne cemo. dade tako i nama i njima prilike, da zapocposlje svoje zastupnikc na nas sabor nemo djelo sporazuma na dr za v o pra v no osnovi (ko zj o gi alapon). (Up, Deak Ferencz beszedei, izdao ih Konyi M., vol. Ill, Bdpst 1889, str. 26—27.)

stupi u dodir

317 sc

slozno

Sada

vrate

na Deakov naslov, naime ,,Uzviseni care

car doduse

primio adrcsu,

ali

joj

citav

sadrzaj

kralju".

otklonio

Nato sastavi Deak drugu adresu, u kojoj je poglavito isao za tim, da oprovrgne prigovore becke vlade, dok su protivnici i opet zahtijevali jednostavni saborski zakljucak, Drugu je adresu podnio Deak saboru 8, augusta, i obje je kuce prihvatise velikom vecinom glasova. Za odgovor bi potom sabor raspusten u posljednjem casu (21, aug.) podize sabor jednoglasno od Franje Deaka predlozeni prosvjed protiv raspusta i izjavi, da ostaje kod sankcioniranih zakona od 1848., a svaki postupak, koji se ne osniva na ovim zakonima, da smatra protuustavnim i nastavkom dosadanjega apsolutizma, Ovaj zakljucak usvoji i gornja kuca, nasto je drugi dan (22. aug.) sabor (21.

jula).

;

uz vojnicku asistenciju raspusten, Jos prije toga sastao se

dalmatinski

sabor u Zadru, u koji

je nastojanjem ministra Schmerlinga i namjesnika Mamule usio od 43 zastupnika 31 Talijan i 12 Hrvata i Srba. Razumije se, ova vecina zabaci po torn 18. aprila carski prijedlog, da se izaberu izaslanici

na hrvatski sabor u Zagreb, a naprotiv izabere petoricu zastupnika Srbi zau becko drzavno vijece, Nato odasalju dalmatinski Hrvati sebnu deputaciju pod vodstvom grofa Nike Pucica u Bee caru u pitanju sjedinjenja s Hrvatskom, ali sve se razbi na otporu centralista i

Schmerlinga,

Mcdutim se sastao i hrvatski sabor u Zagrebu, Izbori provedeni su na osnovi Jeleciceva izbornoga reda od 1848., a poroslase u sabor najumnije tadanje Hrvate politicare, knjizevnike i zastupnika okupu 135 na bijase doljube.' Kod otvorenja 15. aprila i

bez zastupnika Vojne Krajine, Srijema (osim dvojice mjesto 15 redovitih) i Rijeke, gdje nije nitko izabran, ma da su izbori bili raspisani, Odmah u prvoj sjednici instaliran je ban Sokcevic, a krahrvatskomu Ijevski povjercnik bijase nadbiskup Haulik. Potom bjese caru sveodasla stoga pa saboru prva misao njegova cjelokupnost,

virilista,

canu deputaciju s adresom, koju je sabor prihvatio 1, maja, u kojoj n a jos na ovaj sabor ga zamoli, da odredi, e bi V o n a K r a poslala svoje zastupnike na osnovi izbornoga reda od 1848., a grad ucini kr. da se bezodvlacno odcijepi od vojnicke oblasti S e n DuDalmacija, zdruze slob, gradom; nadalje da se s Hrvatskom j

brovnik, Boka Kotorska '

Kvarnerski

Jcdini Gaj nije dosao u sabor. buduci da je pao

otoci.

Car

kod izbora u gradu Zagrebu.

318 je

odmah sjutradan izade otpis, naredeno, da Vojna Krajina odmah odasalje na sabor

primio deputaciju

bjese

zastupnike.

ali

maja,

oni da se

imadu opet

povratiti kuci,

drzavopravnim pitanjima, O

kojim svoje

kad mine rasprava

Dalmaciji

ostalim mol-

sabor stim vise razocaralo, bama nije bilo u otpisu ni rijeci, sto sto su medutim vec sjedili na prijedlog biskupa Strossmayera na je

Stjepan casnom mjestu uz predsjednika Dalmatinci grof Medo Pucic MiMilic, (Vinko gosti kao sjednicama prisustvovali drugi a Ivicevic, bili dvojica dok su Klaic), Miho Tripkovic Vicko hovil Pavlinovic, Luka a Krizevcima, Pucic u Niko izabrani zastupnici (naime grof i

Botic u Dakovu).

Sabor od 1861. stvorio je inace zamasne zakljucke o uredenju zupanija, kr. slob, gradova i seoskih opcina, onda naucne osnoye za sve srednje i pucke skole pa zakon o gospodarsko-sumarskom ucio uvedenju hrvatskoga jezika kao sluzbenoga u listu u Krizevcima, citavom javnom zivotu, o narodnom muzeju, o protektoratu Jugoslavenskc akademije, kojoj je osnovu polozio biskup Strossmayer na banskoj konferenciji, darovavsi u svrhu njezina osnutka 50.000 for, 1860.) i o mnogim drugim narodnim potrebama. Me(10, dec, dutim su ovrseni izbori u Srijemu i u Vojnoj Krajini, i tako dodose

sada prvi put na hrvatski sabor kao nov politicki faktor S r b i. sabora, Poslije toga moglo se pristupiti najznatnijemu pitanju ovoga

naime o drzavopravnom polozaju Hrvatske spram bcckoga drzavnoga vijeca (Reichsrath), gdje joj je februarski patent vec odredio mjesto, i spram ugarskoga sabora, kuda su je pozivali ne toliko carski reskripti (od 20. okt. 1860, i 26, febr. 1861.), koliko Deakova adresa, Sabor je uzeo najprije u raspravu u smislu carevih reskripata odnosaj prema Ugarskoj pa iza odulje debate (od 17. juna do 23, jula) stvori zakljucak, kojim izjavi, da je â&#x20AC;&#x17E;uslijed dogadaja od godine 1848. p r a v n o posve prestala svaka (zakonotvorna, administrativna i sudska) sveza izmedu Hrvatske i Ugarske, a samo licnost zajednickoga vladara i krunisanja, dakle krune, ostala je jos dalje kao ona kopca, koja ih veze, Uza sve to ipak je Hrvatska voljna stupiti s

Ugarskom u

r e

n u uniju,

ali

tek onda, kad

am o s t alno s t

pravovaljano priznade s njezinu teritorijalnu Hrvatske i

Pod

teritorijalnom cjelokupnoscu razumijevao je

Ugarska

ne od visnost

o k u p n o s t". sabor ovo; â&#x20AC;&#x17E;Trojedna c

Hrvatska i Slavonija u danasnjem (t. j, 1861.) svom teritorijalnom opsegu brojeci ovamo zupanije rijecku s gradom

kraljevina Dalmacija,

319 Rijekom, njegovim kotarom i ostalim Primorjem, zagrebacku, varazdinsku, krizevacku, pozesku, viroviticku i srijemsku te sadasnju Voj-

nicku Krajiau, to jest osam hrvatskih i tri slavonske regimente', tako isto razumijevajuci ovamo pravo na Medumurje i ostala virtualna i teritorijalna prava ove kraljevine". Pod neodvisnoscu razumijevao je sabor „drzavnu ravnopravnost" Hrvatske u svim zajednickim poslovima, „koji ce se potanje opredijeliti s a v e z n i m ugovorom", dok

vrhovna uprava u politickim, nastavnim, vjeroza„zakonodavstvo pravosudnim poslovima, kao i sudbenost u svim instancikonskim jama, ne mogu da budu predmetom uze veze izmedu trojedne kraljevine i kraljevine Ugarske, te u pitanju medusobnoga odnosaja ovih kraljevina i ne dolaze u pretres". Protiv ovoga prijedloga vecine, i

koju su stvarali poglavito nekadanji privrzenici ilirske stranke, iznesena su dva protuprijedloga. Jedan je u cijelosti prihvacao prijedlog

Ugarskom, ali bez ikanegoli se Hrvatska Ovaj su prijedlog ispuni, da trebala pregovore, s njome upusti u im grof Julije Jancelu na iznijeli unionist! ili madzaroni, kovic Daruvarski, medu kojima su se sada nalazili ne samo madzaroni iz vremena prije 1848., nego i neki Ilirci, koje je apsolutizam

vecine, da se iznese princip realne unije

kovih uvjeta,

koje

c r

Ugarska

prije,

jos

Drugi protuprijedlog iznio

zatjerao u tu struju. 1

podupirala

jos

dva

Eugen Kva-

zastupnika,

Ante

Star-

cevic i Petar Vrdoljak) trazeci za teritorijalno cjelokupnu Hrvatsku putem izravnih pregovora s vladarom potpunu samostalnost, ne htijuci znati ni za kakovu izravnu svezu ni s Austrijom ni s Ugar-

skom, vec priznavajuci jedino, da Hrvatska ima s njima nekih zajednickih posala. Ovo je pocetak hrvatske stranke prava.

uze sabor u raspravu ,,odnosaj prema Austriji", ili bolje reci iznese stanoviste svoje spram februarskoga patenta, koji je pozivao Hrvate u becko drzavno vijece kao u centralni parlamenat. Poslije toga

Kratka debata konacno je svrsila 3, augusta jednoglasnim zakljuckom, da „Hrvatska i Slavonija ne udionictvuju na drzavnom v i e c u", a 5, augusta vecinom glasova (69:46), j

da„Hrvatska nema nikakih zajednickih posala

Austrijom".

Buduci da se u Becu najvise cekalo, da se Hrvatska izjavi za cenhrvatski sabor sudbina ugarskoga. tralni parlamenat, stize ubrzo On je bio 8. novembra raspusten, ali ipak tako, da je zakljucak i

Licka, otocka. ogulinska. slunjska.

vacka, gradiska, brodska

prva

petrovaradinska.

druga banska. krizcvacka. durdc-

320 vecine o odnosaju izmedu

Hrvatske

Ugarske istoga dana sankcio-

niran kao clanak XLII 1861. Taj clanak bijase odsada onim temeljem, na kojem su politicki djclovali biskup Strossmayjer, Racki, Mrazovic, :

Kuslan i Perkovac, slozivsi se u narodnu stranku, ..Pozorasi". po njihovu organu zvali ali su 1865.-1866. Istoga dana, kad jc od sabor Prelazno doba i njegov clanak sankcionirao i car Franjo Josip raspustio hrvatski sabor XLII.. obecao je, da ce „privremeni hrvatski kraljevski dvorski dikasterij definitivno pretvoriti u kraljevsku hrvatske- slavonsku kanceza sudbene poslove postaviti za Hrvatsku zasebnu „vrhovnu lariju" sudbenu instanciju", Jos prije toga (14. marta 1861.) osnovana je samostalna hrvatska zemaljska vlada pod imenom kraljevskoga n a-

barun

mjesnickoga vijeca,

koja ima pod banovim predsjedanjem, a naredaba rukovoditi i obavljati upravu zemaljskih politicko-ekonomskih posala. Potom je dakle 20, novembra osnovana hrvatska dvorska kancelarija i Mazuranic imenovan hrvatskim kancelarom i tajnim savjetnikom, a 30. juna 1862. osnovan je u Zagrebu stol sedmoricc s banom kao predsjednikom. Ali

na osnovi zakona

koHgod su ovi uspjesi obradovali Hrvate, toliko ih je ozlovoljilo, sto je Schmerlingova vlada opet skrenula na put apsolutisticke prakse progoneci one, koji su biU protiv zastupanja Hrvatske u beckom drzavnom vijecu. Taj se progon prosirio i na Dalmaciju, gdje su onamosnji narodnjaci pokrenuli svoj organ „Il Nazionale" (Narodni a uredivao ga je veUkom spremom i vjestinom Natko Nodilo^ ma da je zbog toga imao da prepati mnogo teskih casova, a tako i

List),

njegov drug Miho Klaic. Pod teretom ovih priUka obrazovala se u Hrvatskoj „s a m ostalna stranka" s programom, da Hrvatska ude u realnu uniju bijahu Mazuranic, nadbiskup Haulik, Kuje misao ovih poHticara bila, da Temeljna kuljevic i Makso ucini je bolje, ako se Hrvatska nagodi s Austrijom prije negoli to nacin taj na ce Ugarska, a pored toga jos su imali pred ocima, da lakse uspjeti tohko nuzno sjedinjenje Vojne Krajine i Dalmacije, kojim ce Hrvatska tek steci jaku osnovu za trajnu i sigurnu obnovu s

Austrijom, a na celu

joj

Prica.

svoga politickoga zivota. No vecina clanova narodne stranke, tako Strossmayer, Racki i Mrazovic, ostadose vjerni svomu programu da unije s Ugarskom na osnovi cl. XLII. Kad je Schmerling vidio, izbornim ima u Hrvatskoj svoju stranku, pregnuo je, da joj novim

redom

zajamci pobjedu kod novih izbora. Taj

stoga isao za

tim,.

321

da ukloni sto vise unionista

privrzenika narodne stranke

sabora.

predsjedanjem U tu se svrhu dakle sastade banska konferencija pod novi izborni red Sokcevicevim (od 4. do 11. febr. 1865.) i sastavi 24 velikasa virilista (dosada 79), tako, da je dala u saboru mjesta za (prije 120), a Vojnoj i Slavonije 10 prelata, 74 zastupnika iz Hrvatske sankciju, bise maja dobio 24. Krajini 55. Kad je ovaj izborni red je birala Prva jula. sastati 17. raspisani izbori za sabor, koji se imao a privrzemke becke Vojna Krajina izabravsi gotovo same casnike, narodnjaci i Hrvatskoj i Slavoniji pobijedise koalirani ali u vlade osvojivsi dvije trecine mandata. unioni'sti samostalnu stranku potpuno sa sest mandata (Ante Stranka prava pak dobila je pet zastupnika Vrbovskom) no vazno )e to, sto Starcevic izabran bi u Zagrebu i u poslala 4 zastupnika. je na ovaj sabor Rijeka izbora bjese tezak udarac za Schmersaborskih Rezultat hrvatskih njegov istodobni poraz u Ugarsko) i linga, a uveca ga podjedno i ;

;

kod Ceha

Moravaca. Medutim kud

kamo

gore bile su posl)edice

Austriju zbog njemackih zapletaja njegove spoljasnje politike, koja je politicku situaci)u, a tako dovela u veoma nesigurnu medunarodnu Stoga je Schmerling zatrazio otpust. isto i u financijalne poteskoce.

Belcredi

2?^ l"!^ glavnim ministrom postade grof Rikard jula), bijahu (10. Mazuraniceva 1865) Ove promjene, kao i demisija sabora odgodeno P^vi put na razlogom, da je otvorenje hrvatskoga

Medutim

na 12. novembra. augusta, onda na 9. oktobra i konacno 1865. manifest, kojim poyuce izda car Franjo Josip 20. septembra beckoga drzavnoga vijeca februarski patent" i obustavi djelovanje dio carevine usteze od zajedmcuz dodatak: ..Buduci da se velik na stazu s p ozakonotvornoga rada, odlucio sam da stupim

koga

zemalja carevme snagu zakona o Ugarske i Hrvatske). Zbog toga obustavljam (t patenta), da prije saslusam zastupstvu carevine (naime februarskoga eventualnih promjena zakona mnijenje sabora istocnih zemalja glede Mazuranicevu, a kance arom imePoslije toga prihvati car demisiju opet s e v i c a. U Dalmacm nova unionista generala Emila K u r io an r imenovan general f umirovljcn je namjesnik Mamula, a privrobustavi progone protiv onamosn)ih

razuma

sa zakonitim predstavnicima

istocnih

lipovic

(16.

okt.),

koji

zenika narodne stranke.

Kad

12.

novembra sastao hrvatski

sabor,

pozivase, da svega kraljevski reskript, koji ga izasalje poslovima cjelokupne monarh.je i da

saslusao

pr.)t

zajedmckim na zastupnike svo)e

se izjavi o

322 krunisanje na ugarski sabor. Na to je hrvatski sabor odgovorio adresom, o kojoj je vijecao sve do 10, februara 1866, U pogledu t e r itorijalne cjelokupnosti Hrvatske u smislu clanka XLII. bijase c

spram Ugarske protiv unionista

Krajine

ali se razdijeli u pitanju odnosa Hrvatske Adresa vecine (narodnjaka i samostalaca

a v sabor slozan, i

Austrije,

pravasa)

—

Dalmacije

lokupne monarhije

istice prije svega,

da hrvatski sabor

„rijesiti

samo kao jednak

u zajednici

ravnopravan

— uz

zeli

zahtjev sjedinjenja

zajednicke poslovc cje-

kraljevinom Ugarskom",

faktor

ugarskim

ali

saborom. Kad

ova adresa prihvacena, ostavise krajiski zastupnici sabornicu, da se u nju vise ne povrate. Na tu adresu pozove car (iz Budima 27, febr. 1866.) sabor, da bezodvlacno izabere regnikolarnu deputaciju, koja ce stupiti u dogovor s isto takovom ugarskoga sabora ,,kako glede medusobnoga drzavopravnoga odnosa, tako i glede odnosa prema cjelokupnoj monarhiji". Za Krajinu pak prizna car, da je ,,cjeloviti sastavni dio" Hrvatske, ali „obziri na obrambenu snagu je

cjelokupne monarhije ne dopustaju, da se postojeci u Vojnoj Krajini sustav ukine spojenjem Krajine s materom zemljom pod jednu istu provincijalnu upravu". No glede Dalmacije odgovori car, da se njezino sjedinjenje

Hrvatskom ne moze provesti

negoU se urede

prije

jedne strane prema Ugar-

drzavopravni odnosi Hrvatske skoj, a s druge prema cjelokupnoj monarhiji", Nato je sabor podastr'o novu adresu (10, marta) zamolivsi i opet cjelokupnost Hrvatske, ali jc podjedno uzeo u raspravu pitanje o uredenju odnosa Hrvatske spram Ugarske, Izabran bi odbor od i

Slavonije

dvanaest zastupnika kao regnikolarna deputacija,

ma da ugarski

sabor jos uvijek nije izjavio, da priznaje teritonjezinu neodvisrijalnu cjelokupnost Hrvatske nost u smislu cl, XLII 1861, Deputacija je izabrana jedino i

;

izmedu clanova narodne stranke pravasi

otkloniU

njezinih

clanova

aktivno

(11,

marta),

samostalne,

pasivno

Potom

dok su

unionisti

sudjelovanje vec kod je

deputacija

posla

izbora

u Pestu

biskupom Strossmayerom kao predsjednikom, gdje se sastala s jednakobrojnom ugarskoga sabora pod predsjedanjem grofa Antuna Majlatha. AH rasprave, koje se otegosc kroz puna dva mjeseca (od 16. aprila do 16. juna 1866.) ubrzo pokazase, da ne ce uspjeti, Jer dok su se Hrvati postaviH na clanak XLII: 1861,, Madzari ponudise godinom 1848, ove uvjete kao jedino prihvative s njihove strane Hrvatske, vec samo nije p r a V n o prekinuta veza izmedu Ugarske s

323

ftakticki

;

mogu

hrvatsko-ugarski pregovori ne

se ticati skupnih posala

vec se mogu kretati jedino oko zajednickih Ugarskom, koja Hrvatskoj priznaje potpunu autonomiju samo u upravi, pravosudu te bogostovlju nastavi; k teritoriju hrvatskom ne pripada ni R i e k a ni Medumurje. Buduci da Hrvati tih uvjeta ne

citave monarhije, posala

regnikolarne su se deputacije razisle bez ikakva rezultata (16. juna). Tom prilikom rece predsjednik hrvatske depuMadzari „nas ne zele tacije, biskup Strossmayer, da je opazio, kako pod s o b o m kao vec narod, ravnopravan e kao s z a u da imadu

ihtjedose

prihvatiti,

podlozan", Oni se oslanjaju na svoje prijatelje u Hrvatskoj (unioniste), to jest na izlazak austroa ujedno cekaju i na spoljasnje dogadaje,

—

pruskoga

rata, koji je sjutradan 17. juna objavio car.

a g o

d b

Tako

odistaibilo.

Poslije raspusta

Postanak austro-ugarskc nagodbc.

ugarskoga

prakse, sabora od 1861. obnovilo se i u Ugarskoj doba apsolutisticke zemlji, u namjestila je ga sto cinovnistvora, pa je becka vlada s onim Schmertude ni nije ipak to mogla raditi sve, sto je htjela. Uza sve svoje svrhe, naime da Ugarsku dovede u becko drzavno ling postigao

vijece (Reichsrath),

ma da mu

uspjelo,

da se

medu madzarskim

—

izmoreni dugotrajnom odlicnijim politicarima naslo vise njih, koji su vijece, dakle proces drzavno uci u i htjeli ostaviti Deaka borbom Najveci dio naroda slican onomu u Hrvatskoj sa „samostalcima". povukao postojano je slijedio Deaka, koji se poslije raspusta sabora

—

poprista;

medutim kakogod

ipak nije po-

se prilike pogorsale,

smo se borili. pustao od svoga stanovista ni za dlaku. ..Stvar, za koju tlo, na kojemu stojimo, jest sveta je stvar domovine rece priblizavanjem beckoj zakonitost". Znao je, da se ne da nista postici prilike ne prisile vladi, „koja ce sve otklanjati, dok je medunarodne politike bila na popustanje". Stoga je glavna misao njegove tadanje novi sistem ne izazove protiv sebe

—

;

strpljivo

cekati,

dok Tako

madzarski narod u pouzdanje u ovo tesko doba kusnje usredotocio sve svoje nade Deaka, „staroga" rijec e d n o m umnom i postenom covjeku, slusajuci sobe'. hotelske jednostavne koji je u to vrijeme vodio svoj narod iz

spoljasnje

neprijatelje.

se eto zgodi, da je

Deak

hotela ..Kraljici t(az

Orog).

stanovao jc. kad cngleskoi" (danas vec porusen).

biiase neienja. a

sobi

u Pesti boravio. u jednoj Inace su ga opcenito zval. ..btan

324

pada Schmerlingova car povukao centralisticki februMadzare vec mnogo povoljnije, sabora od 1865. 1866., ugarskoga tecaj pokazao kako je jasno koji je otvorio sam car. Tada bijase Deak u zastupnickoj kuci neonaime od 315 zastupnika 188 graniceni gospodar saborske vecine ih se slozilo u â&#x20AC;&#x17E;Deakovu stranku", dok se ostalih 127 zastupnika razdijeli na tri stranke, I na torn je saboru Deak izradio adresu (prihvacenu 26, febr. 1866.), a onda je stavio prijedlog, da se izabere odbor od 67 clanova sabora, koji ima sastaviti prijedlog ili osnovu

Kad

poslije

arski patent, okrenula je situacija za

â&#x20AC;&#x201D;

;

,,o

uredenju zajednickih posala

god

be. Deak

taj

Austrijom", to jest ustanoviti

uvjete

prijedlog iznio uoci talijansko-pruskoga rata,

madzarski narod mora tocno odrediti jos p r i e, negoli rat bude odlucen, programa nagodbenoga potankosti u slucaju poraza pozivati na to, da da se dvor ne uzmogne docnije se Madzari hoce da okoriste teskim polozajem njegovim, a u drugu ruku opet da dvor u slucaju pobjede zna, sto Madzari hoce. I odista nagodbeni prijedlog ovoga odbora 67-morice bjese gotov i javnosti predan 25. juna. Trebalo se zuriti, jer je dan prijc austrijska vojska pobijedila Talijane kod Custozze, Tek sto je o torn stigao brzojav u Bee, potpisa car jos isti dan rjesenje, kojim se ugarski sabor odgada racunajuci kao politicar ovako

,,na

neizvjesno vrijeme".

zastupnickoj

kuci procitan

reskript

prihvacen Deakov prijedlog i stvoren zakljucak. kuca nepromijenjeno drzati nacela oznacenih zastupnicka da ce se u svojim adresama, a nada se, ,,da ce se ustav zemlje u potpunom

26, juna, a

onda

integritetu sto prije uspostaviti".

njezinom pobjedom kod Kras Pruskom svrsio se doskora Gradca (ili Sadove) u Ceskoj (3, jula 1866.), Car Franjo Josip

Rat Ijicina

(23. aug.), kojim je izgubio u da se odrece svakoga uplitanja korist Italije Veneciju i bio prinuden, utjecanja u poslove Njemacke, koje je vodstvo preslo na Prusku i na dinastiju Hohenzollern, U metezu, sto ga je prouzrocio poraz kod Kraljicina Gradca, obrati se car Franjo Josip izravno na Deaka porucivsi mu po jednoj privatnoj licnosti (17. juna), da zeli s njime govoriti. Deak je odmah drugi dan posao u Bee i bi primljen od cara u audijenciju 19, jula, Tom prilikom rece Deak caru, da je madzarski narod vec oznacio uvjete nagodbe, pa ni sada ne trazi vise;

morao

nato

sklopiti

Pragu mir

ujedno

izjavio, e je

sastane ugarski sabor. vladu,

odgovori

Deak

nuzno,

da se odmah

poslije

pitanje carevo, bi

odlucno,

da ne

ce,

li i

sklopljena mira

on bio voljan sastaviti preporuci

grofa

Julija.

;

325 Andrassyja. koga car potom pozove k sebi. Tom se prilikom i Andrassy o uvjetima nagodbe izjavio kao Deak, ma da nije znao, da jc voda stranke jos prije njega bio na istom mjestu. Kad su potom madzarski konzervativni krugovi saznali za ove krupne dogadaje,

uzese Zajedno s nekim veoma uplivnim beckim krugovima raditi oko toga, da osujete nagodbu s liberalnom madzarskom strankom, a zbila vazna bill bi moida i uspjeli, da se nije bas oko toga vremena

promjena kod becke vlade, kad je car povjerio poslove spoljasnje poNovi litike Saksoncu grofu Fridriku Beustu (30. okt. 1866.). beckih tradicijama stoljetnim ministar nije naime imao korijena u centralistickih vlada, pa je stoga i bio veoma sklon, da provede austro-ugarsku nagodbu, Stupio je dakle u doticaj s grofom Andrassyjem i Deakom, nasto je onda sazvan za 19. novembra 1866. ugarski sabor, da nastavi vijecanje. Otpisom, kojim je sabor otvoren (od 17. da nov), obeca car, da ce Ugarska dobiti odgovorno ministarstvo Sada 1848. od ce joj biti vracen stari ustav, ako promijeni zakone i

sa obje ugarske stranke izrekle svoje stanoviste Deak je predlozio, da se carev otpis uzme u raspravu, cim Ugarska dobije natrag svoj glasova stari ustav, a taj je prijedlog sabor i prihvatio vecinom :

nasuprot predlozi, da car ima prije svega poPoslije toga glatvrditi zakone od 1848., no njegov je prijedlog pao. sovanja stajao jc dvor pred dilemom, hoce li se odluciti za dualizam,

Koloman Tisza

Madzarima, ili ce se prihvatiti federalistickoga krepko centralizma. Dualizam zagovarao je ministar B e u s t, a cenfederalisticki Jelisaveta ga je podupirala u tom i sama carica

to jest za

nagodbu

;

caru ministar predsjednik B e c r e d i'. nego protiv Belcredijeve osnove digli su se ne samo Madzari,

tralizam opet

predlagao

austrijski Nijemci, volcci s

Madzarima

podijeliti vlast.

nego

dualizam,

dopudadc

jos i Slovenima. Kad priBelcredi ostavku, a Beust bi imenovan ministrom predsjednikom dana Istoga drzavsi uza to jos i spoljasnje poslove (7. febr. 1867.). zajeddosao je u Bee Deak ponesavsi sa sobom osnovu o uredenju 67-morice. odbor nickih posala s Austrijom, kako ju je izradio onaj

se nato

stiti

Belcredi

monarhije.

car odlucio

madzarskih ielja preudesi saslav cijelc sastojati od pet predlagao. da se inaCe iedinstvcna monarhija ima htio da se udovoljenjem

Bukovina). 3. Sleska). 2. poljske (Galicija ceske (Ceska. Moravska (Ugarska c t a v a s Erugarske 4 Srhi), Hrvati (Slovenci. juznoslovenske spoljasnje poslove vodit de i deljem) i 5. austrijskc (ostale sve zemljc). Zajednicke

driava;

car

njegovi ministri po vlastitoj uvidavnosti. to

jest

apsolutisticki.

326

Sada

prihvati car na prijedlog

Beustov sve uvjete nagodbe povjeri grofu i

Juliju Andrassyju sastav ministarstva (17, februara). Dne 20. februara imenovan je Andrassyjev kabinet, u kojem konzervativci nijesu dobili

konacno nestalo ove stranke iz madzarskoga polisamo dvije glavne ,,Deakova" liberalna ,,48-maska" radikalna, koja ostade dalje kod zakona godine 1848.

mjesta,

tako

tickoga zivota, a ostale su i

Ugarsko-austrijska

nagodba,

ili

zak.

cl,

XII

1867.

razlikuje zemlje

carevina Austrija), od kojih

krune sv. Stjepana i zemlje austrijske svaka skupina cini samostalnu (Jrzavu sa zasebnim parlamentom,. zasebnim ministarstvom i zasebnim zakonodavstvom i upravom, Zajednicki su objema drzavama samo licnost vladarova, onda spoljni poslovi s diplomatskim i trgovackim zastupanjem u stranim drzavama, V o s k a s mornaricom i votiranje n o v c a n i h sredstava za pokrice zajednickih posala, koji su podvrgnuti kontroli zasebnih o d b o r a (ili

ugarskoga parlamenta (obicno zvanih delegacije), a sasvaki odbor za sebe izmjenicno u Becu i u Pesti. Ovim odborima, i to svakomu napose, odgovorni su ministar spoljnih posala, rata i zajednickih financija. Rat navijesta i mir sklapa austrijskoga staju

se na

vijecanje

bez ikakvoga parlamentarnoga ogranicenja sama kruna, a isto tako upravlja ona i vojskom, kao njezina vrhovna glava. U teritorijalnom obziru Austrija je sebi pridrzala Dalmaciju, a Ugarskoj izrucila uz. Erdelj

Hrvatsku, da se

njome samostalno nagodi-

—

1867. Hrvatski sabor sastao se opet Hrvatski saber od 19. novembra 1866., to jest isti dan s ugarskim, a kad su pregovori Andrassyja te ministra Beusta vec bili u tecaju. U izmedu Deaka opet je trazio od sabora rjesenje otpisu na sabor car Franjo Josip odbor donio pred sabor 12, zasebni je Na to drzavopravnih pitanja, „Neka sabor izvoli izpredlagao decembra tri prijedloga p r v i je 1866.

;

da mu clanak XLII 1861, sveudilj ostaje nepromjenljivim temeIjem i ravnalom u pitanju o drzavopravnom odnosu trojedne kraljevine naprama kraljevini Ugarskoj"; drugi predlagase s obzirom na ugarske zakone od 1848,, koji nijesu bili u Hrvatskoj proglaseni, neka sabor zakljuci, „da trojedna kraljevina nema ni prava ni duznosti, a ni zakonitoga nacina, da stupi u sabor kraljevine Ugarske" ^ „neka sabor samostalno sa t r e c i prijedlog konacno preporucivase, svojim kraljem rijesi odnos Hrvatske prema Austriji". Imajuci pred javiti,

ocima neuspjeli rezultat regnikolarnih deputacija (od 1866.), a znajuci za federalisticku misao ministra Belcredija, sabor je poslije iscrpive rasprave zakljucio, da se ima napustiti ideja unije s U^arskom i po-

327 Auslrijom, jer to je bio smisao odborova prijedloga. Od 130 zastupnika njih je 86 glasovalo za prijedlog odborov, a 44 (naime unionisti) protiv njega, doU se cetiri zastupnika, medu njima i Ante Starcevic, ustegose od glasovanja (18. dec). Ovaj svoj zakljucak obrazlozio je onda sabor u zasebnoj adresi, koju ponese

nagodba

kusati

biskupom Strossmayerom na celu u Bee, gdje je predade caru (23, dec). Skoro potom odstupi ministar Belcredi, a Beust provede ugarsko-austrijsku nagodbu. Sada pozove car sabor hrvatski, da bude zastupan na ugarskom saboru i kod krunisanja, Na taj reskript odgovori sabor caru 18. maja 1867., da na ugarski sabor ne moze popitanje odnosa izmedu slati svojih poslanika, jer da jos nije uredeno deputacija

Hrvatske

Ugarske,

to je sabor

sanje cara Franje Josipa za

bez sudjelovanja Hrvata

(8.

raspusten

(25. maja),

a kruni-

ugarsko-hrvatskoga kralja obavljeno

juna 1867.).

Postanak ugarsko-hrvatskc nagodbc, Zbog ovakova razvoja (27. dogadaja zatrazio je ban Sokcevic otpust, a onda je imenovan

banske casti namjesnikom barun Levin Rauchsa nacelima, zadacom, da provede hrvatsko-ugarsku nagodbu na onim su opet Sada 1866. deputacija regnikolarna ugarska sto ih je istaknula narodne privrzenici bili koji su onih, u Hrvatskoj progoni svih

juna

1867.)

zaredali

stranke

unije

protivnici

ili

novi izborni

Hrvatskoj

Ugarskom, a osim toga oktroiran je red kraljevim reskriptom od 20. oktobra s

znatno uvecan broj virilnih clanova, a onaj ogranicen na 66. Ovim izbornim redom pa uz pritisak

1867., kojim je opet

biranih

vladinih organa izbori provedeni iznijese veliku vecinu unionists spasila tek

14 mandata, sto vise,

1868., istupi iz njega

izmedu

19.

novembra i 23. decembra dok je opozicija

(52

zastupnika),

kad

se je sastao

januara

unionisti

skupina zastupnika, tako da su izabrase oni 30. januara regnikolarnu depu-

OS tali sami. Potom

sabor

deputacijom

od 12 clanova sabora," koja je s jednakobrojnom hrvatskougarskoga sabora^ utanacila i redigirala do kraja jula tekst zakonska istice ugarske drzavopravne nagodbe. Odmah u uvodu

taciju

bili

grof Julije

Jankovic. grof

kovic.

Pejaccvic. Koloman BedcJovan 2ivkovic. .losip 2uv.d. kanonik Stjepan Vukovid.

Ladislav Brlic.

Antun Vakanovic. Mirko Ante Stojanovic. Janko Car. Pavao Batagliahni Suhaj. Ignjat

Antun Szccsen. Ladislav SzogycnyiTo su bili: grof Antun Deak. Ludovik Horvath Pavao Franjo kuce): gornje (iz Jankovich Ladislav Marich. Antun Cscngcry Ludovik Dozsa. Teodor Botka. Koloman Ghyczy. Danijel Majlath. grof

Somsich.

Vadnay

(iz

donje kuce). Izabrani bijahu 30. marta.

328 osnova, da nagodbu sklapaju kao ravnopravni faktori „kraIjevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem i kraljevine Hrvatska i Slavonije za izravnanjc postojavsih

izmedu

njih

drzavopravnih

pitanja".

Nadalje polazi ona sa stanovista Pragmaticke sankcije od 1722, (zak. 1723), naime sa stanovista nerazdruzivosti zemalja krunc cl, I. II :

da „su kraljevine Hrvatska i Slavonija tecajem stoljeca koli p r a v n o toli f a k t i c n o spadale kruni sv. Stjepana", dakle sa stanovista sasvim protivna cl. XLII 1861, U smislu nagodbe ,,sacinjavaju kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija jednu istu d r z a v n u i Stjepana/

sv.

ali

toga,

tako napram ostalim pod vladom Njeg, Velicanstva stojccim zemljama, kao sto i napram inim drzavama", to jest u internacijonalnim stvarima Ugarska i Hrvatska istupaju kao jedno drzavno e

tijelo,

ali

z a

c u'

u svim unutarnjim poslovima

politicku jedinicu, i

torn smislu se

politicki narod

Slavonija

svaka zemlja nezavisnu

cini

kaze, „da su kraljevine Hrvatska imajuci posebni svoj t e r i t o r i j". i

Buduci da su „drzavna zajednica", Hrvatska i Ugarska imadu zajednicko krunisanje vladarovo „jednom istom krunom i jednim istim krunidbenim cinom", kao i kraljevsku krunidbenu zavjernicu, no ipak jeziku satako, da se njezin original ima osim na madzarskom „hrvatskim jezikom i kraljevinam Dalmaciji, Hrvatskoj istih kraSlavoniji izdati i u njemu cjelokupnost i zemaljski ustav Franje kralja Ijeva za"jamciti". Zbog toga je krunidbena zavjernica jos

staviti

tek sada sastavljena na hrvatskom jeziku i odaslana hrvatskom saboru.' Nadalje ustanovljuje nagodba, da Hrvatska naknadno pripoznaje ugarsko-austrijsku nagodbu (zak. cl. XII 1867.) kao gotov

Josipa

„da se u pa stoga se dodaje toj ustanovi sudjelovazakonitim buduce slicni temeljni zakoni i nagodbe samo njem kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stvarati mogu". Inace upravi, „u svim je Hrvatska potpuno autonomna u zakonodavstvu i to jest u pravosuda", i nastave bogostovlja, poslovima unutarnjim, rukama hrvatskim bile u su svim onim javnim granama zivota, koje „narocita ograda",

cin,

Gl. gore str. 215. ^

Najvaznija stavka u njoj

Ugarske slo ce

madzarski tckst kaze

posestrimih

joj

bozjom pomoci odsele

allami kozosseg. „Sve one strane i pokrajine one. vec natrag stecene. pa smislu u cemo natrag pribavljene, pripojit

jest

3.,

koji glasi

kraljevina, biti

krunidbcne nase zakletve vinam

sto

reccnoj zemlji

posestrimim

joj

kralje-

329

ios

1848..

ostali poslovi proglaseni su

odnosno 1861, Svi

zajed-

pozajednicka obrane (domobranstva). kod kojih se Ijodjelstva, trgovine i narodne odsjcci. O tim zajednickim poslohrvatski imadu osnovati zasebni kraljevina ugarske krune"/ na svih vima raspravlja â&#x20AC;&#x17E;zajednicki sabor u donju kucu, a 2 u gorn]u. njih poslanike. 29 koji salju Hrvati svoje od svojih clanova.^ Zajednicki sabor koje ce izabrati hrvatski sabor izmedu Hrvata poslanika na zaopet bira u delegacije pet clanova zajednickim saborima (u don)0) i iednickom saboru. Na svim ovim hrvatski se poslanici mogu sluziti i gornjoj kuci pa u delegacijama) zajednickoga saborovanja i na sahrvatskim jezikom, dok ce se za barjak razviti i hrvatski. U borima i na delegacijama uz ugarski barjak i sjedinjeni grb Dalmaautonomnim poslovima sluzi hrvatski no providen krunom sv. btjepana, dok se cije Hrvatske i Slavonije, zajednicki grb ugarski i dalm. u zajednickim poslovima upotrebljava unatoc sav,etovan)u je ustanovljeno hrv slavonski. Glede financija (u koliko ni|esu poslove financijalne Franje Deaka, da Hrvatska uzme svoju autonomiju -/^^ "^-^ zajednicki cjelokupnoj monarhiji) u troskova 2 200.000 tor. autonomnih svojih ima primati za pokrice

nickima,

rukovodit

ministarstva financija,

(pausalno) za deset

jer

godina,

financijalna

nagodba ima svake

Slavoni)i teritorija pripada Hrvatsko, i desete godine obnavljati. Od presabor ugarski a Vojna Krajina i â&#x20AC;&#x17E;danasnja" Dalmacija, Hrvatskom. s sjedinjen,e njihovo uzima obvezu, da ce podupirati uz protupotpis za,edmckoga i prijedlog Bana imenovat ce kralj ..na saboru ah je ipak ..odgovoran kr. ugar. ministra-predsjednika", dvorska kancelan,a, .,ima hrvatskomu. Buduci da se ukida hrvatska posebni dalm. hrv. slavonski mmistar se za iste kraljevine imenovati Budimpesti", ah ..odgovoran zaiedbez hsnice kod sredisnje vlade u da ban vise ne moze da nickom saboru". Nadalje je ustanovljeno. u r e d a u Hrvatsko, (kod i h bude vojnikida kod z a e d n i c k ima drzavnoga sumarstva i zeljezmca) financija, poste i brzojava, domaci sinovi, ,.u kohko sluzbeni jezik hrvatski, a namjestavani j

biti

da ova nagodba ..ne moze samo moguce bude". Konacno se kaze. pojedimh nagada,ucih se kraljevina biti predmetom zakonodavstva

T^^e,

XLIV

nazMie sabor u'Â§S...

horvat

..zaiedn.eki

u ga rs k o

zakon. dakle cislo ugarski autonomni sabor" ,k5zos .agyar- hrv a tski

URTii na 34 povecao se ova, bro, 118731-34 Dokinucem iednoga dijela Kra.ine a 3 u gorn,u. kudu, d.n,u u 40 na (1881) a kad ie sva kraiina ukinuta

nika.

orszaggyulcs).

1868. o narodnost.ma.

Doslap^s

330

da promjcna iste uslijediti moze samo onim putem, kojim je udjelotvorena, pristupom naime svih onih cinbenika, koji ju sklopise", Jedino u pitanju Rijeke nije doslo do sporazuma izmedu obiju regnikolarnih deputacija, jer su i unionisti stajali nepomicno na

hrvatskom dojakosnjem stanovistu, da je Rijeka dio hrvatskoga teritorija, Bojeci se, da se nagodbeni pregovori ne razbiju, pristade hrvatska delegacija konacno na Deakov prijedlog, koji je glasio, da se z a s a d a utanaci nagodba bez rjesenja rijeckoga pita n a, prepustivsi u torn poslu u docniji zgodni cas inicijativu samomu kralju, Zbog toga glasila je zakonska osnova u toj tocki da Rijeka ne pripada k teritoriju kraljevine Hrvatske, „buduci da j

glede nje

medu oba

kraljevinska odbora nagodba uspjela nije", to

jest

pitanje ostalo je nerijeseno.

osnovu, koju prihvati ugarska regnikolarna deputacija jednoglasno, a hrvatska vecinom glasova/ uzme potom u raspravu hrvatski sabor 21, septembra 1868. te je primi vecinom gla-

Ovu zakonsku

bez specijalne debate

Ugarski sabor opet je takoder prihvati uzeo je nagodbu u raspravu dodatak, da „grad bez specijalne debate, no ipak uz jednoglasni Rijeka s kotarom pripada neposredno kraljevini Ugars k o j, pa da se prema tome ima odmah njoj i utjeloviti", Isto je tako hrvatski sabor zamolio kralja za26. septembra dva dana prije kojoj i pripada po „neHrvatskoj, dosudi sebnom adresom, neka Rijeku zakonski clanak; sankcionira oborivom pravu", Sada je trebalo da kralj no ministar predsjednik izjavi, da ugarski sabor ne ce da novim zasebnim clankom inartikulira (uzakoni) ovaj clanak, ako mu prije ne sova

28.

—

(24.

sept,).

septembra pa

—

bude zajamceno, da je Rijeka sastavni dio Ugarske. Podjedno stavi Andrassy kralju u tom smislu prijedlog, pa je istoga dana 8. novembra, kad je sankcionirao hrvatski original zakonske osnove o hrvatsko-ugarskoj nagodbi, izdao kralj na ugarski i hrvatski sabor jednakc izrekao svoje stanoviste u rijeckom pitanju. nesporazum, kaze reskript: „Buduci da nam da se i ta jedina prepona (naime je veoma mnogo stalo do toga, rijecko pitanje) ukloni, i to na umirenje obiju stranaka, drzimo za nasu osobitu vladalacku zadacu, da izmedu obiju stranaka mi pokureskripte,

kojima

Konstatiravsi najprije

Jankovic i Zivkovic, predlazuci za Hrvatsku ponude, a bana da kralj imenuje na preporuku hrvatskoga sabora. a ne na prijedlog i protupotpis ugarskoga ministra '

Protiv

financijalnu

predsjednika.

nje

bill

Brlic,

grof

samostalnost u smislu Deakove

331j

nagodbe. Toga radi pozivamo ovim nasim kraprijedlogom i ugarski i hrvatski sabor, da uvaze

prijateljske

samo put

Ijevskim

mora da nastane

trajnu korist, koja za njih

medusobnoga

prija-

u diplomi kraljice

da uzmu u obzir, da 1807., koji 1773.') pa i u zak. cl. IV Marije ustanovljeno, da se ..trgovacki grad se na toj diplomi temelji, jasno kruni spadajuce lijelo Rijeka i nadalje imade smatrati kao zasebno i da se prema corpus) adnexum (separatum sacrae regni coronae oba sabora, pozivamo dakle stoga Rijeka imade iupravljati; teljskoga

sporazuma,

Terezije

(od 23. apr.

—

tomu da s

vida puste svekolike historicke rasprave

ovoj te-

pa da sjedinivsi se u kao istinitoj i neprijepornoj. meljnoj misli, priznatoj tijelo, koje potpada kruni zasebno sacinjava naime ,.da grad Rijeka d e 1 o v a n e z a s t u pu pristanu na to, da se uz s ugarskoj", p o

e d

c e,

koje

otuda sa

izviru,

svih strana

—

nika grada Rijeke

medusobnim

sporazumom

prijateljskim

uta-

pravedni obziri doticnika (to naci sve ono. sto u tom poslu iziskuju svih zemalja nase krune ugarskc". jest Rijecana), kao i interesi promjena u inace na oba sabora znatna Sada je ucinjena hrvatsko-ugarskoj nagodbi, vec prihvacenom tekstu zakonske osnove o da ticala Rijeke (§ 66. tocka 1), to jest, jer je ona stavka, koja se depuregnikolarnoj u glede Rijeke nije uspjelo doci do sporazuma na teritorij hrvatski, spada ne „Rijeka da ovako taciji, izmijenjena :

krunom spojeno tijelo (sebuduci da sacinjava posebno s ugarskom glede kojega kao corpus), paratum sacrae regni coronae adnexum autonomije. kao rijecke takova, a tako i glede uredenja posebne odnosaja, imat ce se na nju protezucih se zakonodavnih i upravnih i hrvatskoga odborskih rasprava izmedu sabora ugarskoga i

putem

izmijenjeni tekst

Ovako grada Rijeke opce sporazumljenje postici". da je citav tekst nanovo tako, usao je u madzarski original Medutim )e kral) )OS prepisan i onda kralju podastrt na sankciju. k i o r i g n a 1, ah sa starim prije toga sankcionirao (8. nov.) h r v a t s oba sabora. Razumije se, tekstom, kako je raspravljen i prihvacen u bude u skladu s masada je trebalo preudesiti i hrvatski tekst, da dvorskoj kancelanji dzarskim. Kod toga postupalo se u hrvatskoj obh)epili ceduljom. naprosto tako. da su stari tekst u § 66. tocki 1. je hrvatski otpremljen na kojoj bjese ispisan novi tekst. PosHje toga novembra naknadno rasoriginal u Zagreb, gdje je sabor 17. i

Gl. gore str. 221.

Gl. gore str.

274-275.

332 uzeo do znanja kraljevski reskript od 8. novembra, a time ovu bitnu promjenu u tekstu zakona, koji je vec sank17. novembra c o n r a n lezao na stolu. Istoga dana sankcionirao je kralj madzarski original ugarsko-hrvatske nagodbe, koja tako postade „zajednicki temeljni zakon kraljevina Ugarske, te HrDalmacije", i to za Hrvatsku kao zak. cl. I 1868., vatske, Slavonije a za Ugarsku kao zak. cl. XXX 1868.' Rijecki provizorij. U smislu kraljevskoga rjeseaja novoga nagodbenoga teksta u rijeckom pitanju hrvatski je sabor poslije dva pravio

prihvatio

—

dana birao regnikolarnu deputaciju za definitivno rjesenje rijeckoga pitanja. Tada su opce politicke prilike na Rijeci bile veoma nepovoljne po hrvatsko stanoviste, jer gradarti bijahu najvecim dijelom privrzenici Madzara pa su neprestanim uzbunama jos 1867. uspjeli, imenovan (na da je na Rijeci ucinjen kraj vlasti bana Sokcevica prijedlog hrvatskoga kancelara Kusevica) kao komisar Madzar Eduard C s e h, Tim imenovanjem dobili su Madzari doista Rijeku u svoje ruke, pa stoga su je sada i unijeli kao nov faktor u raspravu s Hrvatima. Buduci da su se regnikolarne deputacije imale sastojati od 4 Hrvata, 4 Rijecana i 4 Madzara, izabra hrvatski sabor 19. novembra grofa Ladislava Pejacevica, Stjepana Vukovica, Aleksandra Fodroczyja Josipa Zuvica, dok su Rijecani izaslali Lodovika AdaAntuna Randica, a ugarski mica, Antuna Gjacica, Josipa Mayera sabor grofa Antuna Majlatha, Franju Deaka, Antuna Csengeryja i Mihajla Horvatha. Poslije toga imenovan je Levin Rauch banom (8. dec. 1868.), a Koloman Bedekovic prvim hrvatskim ministrom, nasto i

je 31.

januara 1869, prestala djelovati hrvatska kancelarija u Becu.

Jos prije negoli se sastadose regnikolarne deputacije, da rijese rijecko pitanje, prihvati hrvatski sabor clanak o ustrojstvu kr, hrv. slav, dahn.

zemaljske

imenova '

„Posto

bora

10.

vlade

(sankcioniran

Slavonije

o g

Njeg. car.

nasto kralj

nagodbe glasi (uvodne rijeci madzar. teksta): sporazumom nagodba s jedne strane izmedu sa-

sklopljena zajednickim

orszaggyiilese),

Dalmacije (Horvat

—

Szlavon

—

druge strane

kerdesek), to se ova nagodba, odobrena, potvrdena kr. apostol. Velicanstvu,

alaptorvenye) kraljevina Ugarske

medu zakone kako ravni faklori.

slijedi".

Oba

kao

sabora

Hr-

orszagpitanja

sankcionirana po

zajednicki temeljni zakon

Hrvatskc, Slavonije

sabora

Dalmatorszagok

drzavopravnih

gyiilese) u svrhu izravnanja medu njima postojecih (k o z

1869.),

Roberta Zlatarovica za

Inartikulacija hrvatsko-ugarske

Ugarske (Magyarorszag

vatske,

aprila

20.

maja prve odjelne predstojnike

(kozos

Dalmacije ovime inartikulira

dakle oznacena kao jednakopravni

333 nastavu, a Dragutina Pogledica za bogostovljc Josipa 2uvica za pravosudc. Tek 7. septembra 1869. dao sc Rauch bansku u hrvatskom saboru svecano instalirati za bana, polozivsi Vjencebiskupu senjskom komisaru, prisegu na ruke kraljevskomu poslove,

unutarnje

slavu Soicu

primivsi

potom od njega zastavu

zezlo.

Prva sjednica regnikolarne deputacije odrzana je u Budimpesti predsjednikom grofa 15, maja 1869., u kojoj se konstituirala izabravsi Antuna Majlatha i biljeznikom Mihajla Horvatha, a onda zakljuci na izaslanici prijedlog Franje Deaka, da ce najzgodnije biti, ako rijecki da se prilike, imali jos dosada nijesu prvi iznesu prijedlog, jer da oni da maja, sjednici 23. izjave. Na to izjave Rijecani u narednoj jer da kompetentnim, hrvatski sabor u rijeckom pitanju ne smatraju sloga citava Rijeka nema nista zajednicko s Hrvatskom, pa da je stvar

samo

pitanje

izmedu Ugarske

jesc (28. maja) hrvatski

izaslanici

Rijeke.

izjavivsi,

Tome

odmah

da traze, da

opri-

rijecki gu-

zupanije, bernator bude podjedno i veliki zupan rijecko-modruske je podda ali da Rijeka ima svoju unutarnju gradsku autonomiju, poslovima vrgnuta kao visoj instanciji hrvatskoj vladi u Zagrebu u

sudbenim i skolskim. Osim toga Rijeka ima da salje dva ugarsko-hrvatski zastupnika na hrvatski sabor, a jednoga na zajednicki iz nagodbe. Poizviru oni kako zbog zajednickih posala onako, stavi pod Rijeka se shje Hrvata izjave se Madzari i to tako, da da ministarstva, vrhovnu upravu zajednickoga sabora i zajednickoga predsjednika zasebni se za nju ima imenovati na prijedlog ministra instancija ugarsko sudbena posljednja gubernator, da za Rijeku bude zastupnika jednoga salje Rijeka vrhovno sudiste u Budimpesti i da

politickim,

na ugarski sabor, dok

gubernator

njezin

virilni

clan

velikaske

ovoga prijedloga ugarskih izaslanika izjave ugarskomu. Rijecani, da oni povlace svoj prijedlog i da se pridruzuju ga kao zabacivsi stanovistu ugarskomu dok se Hrvati odlucno oprijese (gornje)

kuce.

Poslije

neprihvatljivo.

Vidjevsi

regnikolarnoj

taj

nesklad, odasla ministar

deputaciji tako zvani svoj

predsjednik grof Andrassy

posredujuci prijed-

upravi pod log, u smislu kojega bi Rijeka pripadala u politickoj bi da za nju zajednicku vladu, a najvisa sudbena instancija imao skolstva R-jeka bude stol sedmorice u Zagrebu, dok bi se glede je u neku ruku Andrassy imala napose nagoditi s Hrvatskom dakle Ali Hrvati ne ponudio kondominij ugarsko-hrvatski na Ri)eci. izvjestitelj Aleksandar htjedose ni na to da pristanu, pace njihov ;

334 da se ne smatra pozvanim, da u ime hrvatskoga sabora pristane na Andrassyjev prijedlog, pa stoga predlozi u hrvatskom odboru, da se o Andrassyjevu prijedlogu ima da izvijesti hrvatski sabor i njemu prepusti odluka. Iza toga bise odgodene sjednice regnikolarnih deputacija, koje se opet sastadose u decembru 1869. Dne 18. dec. stavise Hrvati ovaj — kako ga nazivahu — ultimatum:

Fodroczy

„Da

izjavi,

posala odstupi Rijeci samoj, a bogostovlje isto tako i pravosude da ostane na autonomiji

se odsjek unutarnjih

pridrzi

hrvatskoj

kakovo

Rijeci,

;

dosada

to jest u drugoj

..ultimatum"

Ali uz ovaj

grebu".

bilo,

stavise

oni

molbi u Za-

trecoj

jos

ovaj

prijedlog:

,,ako se ovaj prijedl^og (to jest .ultimatum") prihvatiti ne moze, onda neka se regnikolarne deputacije odgode do zgodna vremena, a d o tl e ,

da gradom Rijekom upravlja centralna ska

ili

zajednicka) v

a d a", Stojeci pred

prirodno, da su Madzari

odmah

ovom

alternativom, sasvim

Rijecani otklonili hrvatski

prihvatili ovaj drugi prijedlog.

Kad

(naime ugar-

.ultimatum"

se regnikolarne deputacije

marta 1870- ministarstvo, rijese, ono ustanovi p r o v ida „dok se -zorij tako, da imenovavsi gubernatora na Rijeci, podjedno preuzme upravu grada Rijeke", Iza toga primi hrvatski sabor 5, maja 1870. na znanje izvjestaj svojih izaslanika, koji naglasivase, da time ,,nijesu ni u cemu vezane ruke buducemu hrvatskomu odboru, koji se ima iznova sastati", Dne 20, jula konacno bi s 55 glasova protiv 10 prihvacen rijecki provizorij uz dodatak, da se ,,u svoje

potom ugarski sabor sporna pitanja konacno ne

razidose. ovlasti

konacno

opet

privesti

15.

pitanje

imadu

sastqti

kraju.

Ovako zakljuceni provizorij

regnikolarne

deputacije

traje upravo sve do danas. Medutim

su Madzari ubrzo

dosavsi do provizorne uprave na Ristali stvar drugacije shvacati jeci i uklonivsi malo po malo sve ono, sto je jos podsjecalo na Rijeci na zajednicu s Hrvatskom, oni su rijecko pitanje staH uzimati i pro:

vizorij

zvati

tumaciti kao

d e

f i

v n o

rjesenje,

ponovnim zahtjevima hrvatskoga sabora, da

htijuci

oda-

se nastavi vijecanje

prekinutih regnikolarnih deputacija. kojih saziv treba da ministar predsjednik u

sporazumu

banom

predlozi kralju.

Revizija nagodbe. Protiv nagodbenoga zakona diglo se u zemlji, cim je bio poznat po izvjestaju regnikolarne deputacije, veHko neza•dovoljstvo, jer je daleko zaostajao ne samo za zeljama hrvatskoga za onim stecevinama, na koje je on obiknuo bio u svom zivotu poshje 1848, Ovo se nezadovoljstvo nije ublazilo ni

naroda. nego

ijavnom

335 Franjo Josip s kraljicom Jelisavetom pohodio na navlas gradove Zagreb (od 8. do ll.marta), Hrvatsku, proljece 1869. nastade ostra pa Karlovac, Petrinju, Bjelovar, Senj i Rijeku. Zbog toga jc unionikojima protivnika, borba izmedu bana Raucha i njegovih onda, kad

je kralj

sabor mislio tako doci na kraj, da je zak. clankom XIV 1870. roira", proglasio svako pobijanje nagodbe â&#x20AC;&#x17E;zlocinom smetanja javnoga zaredase praksa, apsolutisticka ozivi opet Sada pace i â&#x20AC;&#x17E;veleizdajom". uzese bana progoni stampe i unistavanje egzistencija, nasto protivnici pred sud. pozvao je ih da prisilise, licno napadati i iako :

sticki

Raucha Kako su

napadaji

izisli

listu

..Zatocniku", koji se stampao na llu

petrinjskim Vojne Krajine u Vojnom Sisku, doslo je do parnice pred Vonregimentskim sudom, a taj je Rauchove protivnike (Mrazovica, Rauch zatrazi Nato 1871.). optuzbe (7. Jan. cinu i Miskatovica) rijesio

imenova banom dotadanjega ministra K o o m a n a Bedekovica (26. Jan.). Buduci da je Rauchovu saboru od 1868. ban izbore, a ovi se svrsise isteklo zakonito trogodiste, raspisa novi od 65 mandata narodna je stranka potpunim porazom unionista otpust

kralj

(Krapinu). Odmah poslije dobila 51, unionisti 13, a Ante Starcevic 1 Kradurdevacko-krizevacku juna 8, toga dokine kralj reskriptom od stranke. narodne privrzenika jinu, koja posla u sabor jos novih 9

Svi su

dogadaji u svezi

promijenjenim medunarodnim

prili-

do francusko-pruskoga rata, koji se njemackoga carstva svrsi teskim porazom Francuza i proglasenjem drzavnike austrijske je nagnalo (u Jan. 1871.). Ovo ojacanje Pruske da se udesiti, tako monarhiji na misao, da treba unutarnje prilike u

kama. Jos

Ijeti

1870.

doslo

Slovene! cai zadovolje Sloveni. Upravo tada ostavise Cesi, Poljaci su u Dalrevinsko vijece, koje ostade na taj nacin nepotpuno, do^ vecinu nad Talijanima. maciji Hrvati i Srbi zadobili u saboru jaku

Novi

austrijski ministar grof

Karlo

Hohenwart

(od

5. febr.

1871.)

sazvao ceski sabor. dakle stavi kralju Franji Josipu prijediog, da obecao, da ce se dati a u reskriptu priznao cesko drzavno pravo i je ceskoga kralja i poloziti krunidbenu prisegu, na sto bi

okruniti kralj

zumno

naka,

privolio (12. sept.). s

Hohenwartom

Na 18

ovaj reskript sloze ceski prvaci spora-

fundamcntalnihcla-

takozvanih

u kojih se smislu imala ujediniti

Ceska,

Moravska

Sleska

Madzari dobili 1867. u zasebno drzavno tijelo s pravima, kakova su duaNo protiv ovakove vaznc promjene, koja je znacila pad podigose se austrijski lizma, a pocetak federalizma u monarhiji, s ministrom predMadzari Beust iNijemci, ministar spoljnih posala i

336 sjcdnikom Andrassyjem na celu. Tako se zgodi, da se hrvatski sabor nikako nije sastajao, vec je od prvoga saziva za 1. juna redom tri na 13, septembra, na 20. septembra i konacno na puta odgoden Ovo odgadanje veoma je uzrujalo narodnu stranku 1872. 15, januara :

pobjednicu, pa zato izdade ona 20. septembra (na dan ponovne odgode sabora) na narod proglas (manifest), u kojem naglasi, „da se nagodba (od 1868,) ne moze smatrati pravovaljanom", jer je sklopljena

„bez sudjelovanja vecega dijela nasega naroda", narocito Vojne Krakod rasprava jine, koja je jos na saboru od 1865.— 1866. sudjelovala „autonagodbi je po da Nadalje, Hrvatske. polozaju o drzavopravnom i nije pa vlade, ugarske uplivu podvrgnuta nomna hrvatska vlada bude doklegod jer ministarstva, drugo, nego samo refleks ugarskoga

ban odvisan od ugarskoga ministra predsjednika, dotle ne moze da bude govora o hrvatskoj autonomnoj vladi". Medutim nekoliko dana Bachom na poslije toga dade se Eugen Kvaternik s Vjekoslavom dijelu jednom u da pokusao, je kad korak, sudbonosan i nepromisljen proglauzbunu digne Rakovice) ogulinske regimente (oko Plaskoga i all vec treci dan sivsi Hrvatsku nezavisnom drzavom (S. okt, 1871,); obojica

bise

jos

drugova

nekoliko

ubijeni,

time

stvar

legla.

Ovaj inace neznatni dogadaj iskoriste sada kod kralja s uspjehom Beust i Andrassy protiv monarhijskih Slovena uopce, pa tako ceski fundamentalni clanci nijesu dobili sankcije, a hrvatski su poslovi prepusteni ugarskoj

vladi,

Hohenwart zatrazio otpust

(30. okt,

volji

uredi,

dok

ministar

1871,),'

sastao se 15, januara 1872, hrvatski sabor i 19. izabravsi Ivana Mazuranica predsjednikom, Poslije obav-

Tek sada dakle konstituirao

Ijena izbora ustane

se sabor '

raspusta,

Tadahji

ban Bedekovic „jer

izjava

licni tajnik ministra

procita kraljevski reskript, kojim

veciae narodnih

Andrassyja,

zastupnika od

Imre Halasz,

20.

pripovijeda u svo-

Kad je krajiski meraoarima (Egy letunt ncmzedek. nije bilo Anuzbuni, Kvaternikovoj o izvjestaj poslao Zagreba general Molinari iz iza njegova dolaska govorio drassyja u Budimu, a kad se vratio. ..nekoliko casaka nije tajio, da ocekuje od te sam s njime. Bio je dobre volje Bdpst.

jim

1911,

127)

ovo:

ogulinske uzbune povoljni politicki utjccaj

Hohenwartove osnove.

Kad sam mu spomenuo, da

obzirom na

Kvaternik,

kad

od taneta vojnika, pokusao da utekne na kolima prema bosanskoj granici. pogoden je izrazaja svojoj zalosti, dao i umr'o. zcmlju na kola s pao pucali. koji su za njim Kvaternik nije ziv pao u ruke vojnika. jer je on po njegovu narocito zbog toga, sto

misljcnju bio kolovoda uzbune. te bi se

podataka o postanku ustanka".

od njega dalo doznati cventualno zanimljivih

337

â&#x20AC;&#x201D;

septembra 1871, pobudila je kaze kralj u nama zalosno uvjerenje, da se od toga sabora nije nadati uspjesnomu djelovanju". Buduci da je ugarska vlada znala, da Bedekovic nije podesna licnost za provodenje njezinih ciljeva, prihvati kralj njegovu molbu za otpusl i imenova banske casti namjesnikom Antuna Vakanovica sa zadacom, da provede nove izbore. Ma da su se ponovila vremena Rauchova s izbornom praksom i licnim progonima, ipak je narod izabrao 47 narodnjaka, a samo 28 unionista no Vakanovic popravi poraz time, da je u sabor pozvao 47 virilista, mahom unionista, pa tako ostade narodna stranka, premda je na biralistu pobijedila, u manjini, Polozaj narodne stranke bijase veoma nezgodan, Povratak beckih mjerodavnih krugova na dualizam, a narocito ucvrscenje njegovo imenovanjem grofa Julija Andrassyja ministrom spoljnih posala (14. nov. 1871.), koga je u Budimpesti zamijenio grof Menhart Lonyay, bijase za nju jasan znak, da ce prije ili kasnije i na biralistu dijeliti sudbinu svojih drugova za Rauchovih izbora 1868. U takovu raspolozenju narodna se stranka odazva pozivu novoga ministra predsjednika Lonyaya, da stupi u pregovore s jedne strane s unionistima, a s druge s ugarskom vladom. Narodna stranka pristade uz uvjet, da se provede revizija nagodbeidase imenuje banom covjek, u koga ce ona imati povjerenja. Sada se sloze narodnjaci unionisti pa izaberu regnikolarnu deputaciju (9. jula), u koju je uslo polovica jednih polovica drugih od dvanaestorice clanova.' Dne 6. ;

novembra predlozise oni ugarskoj jednakobrojnoj deputaciji nuncij, u kojem zatrazise hrvatski ce poslanici na zajednickom saboru sami izmedu sebe birati pet clanova u delegacije, a ne ce ih birati citav :

protupotpisa bana imenuje kralj bez prijedloga ban nosi naslov ,,ban - ministar zemaljski Slavonije", da se time jace istakne kraljevinc Dalmacije, Hrvatske njegova odgovornost hrvatskom saboru; Hrvatska ce ,,sama svojim zajednicki sabor;

ministra

predsjednika

;

financijama

drzavnim dobrom samostalno

nickoj ugarskoj drzavnoj doprinositi uplivati

redovite svote,

blagajni

za skupne poslove"

;

upravljati, placajuci zajed-

hrvatski

koje bude duzna

ministar u Pesti ne

moze

na hrvatsku autonomiju, vec ima u ministarskom vijecu jedino

zastupati hrvatske interese. Ali '

tozar

ove

Unionisti

prijedloge iza

bili

KuJevic, barun

Makso

Prandau

dugoga oklijevanja odbila do jednoga

Prica.

Jovan Zivkovid. Miroslav

Petar Horvat

Jakic. Nikola Krcslic, biskup Slrossmayer.

;

narodnjaci:

Mato Mrazovic

Ivan

Kraljcvia.

Sve-

Mazuranic. Ante

Ivan Voncina.

338 ugarska deputacija, nasto hrvatski izaslanici uzese

popustati,'

dok

nagodba (od 1868.), kako je bila, osim prekonacno mjesto pausala od inake u dotadanjim financijalnim ustanovama od 45"/o njezinih tangenta 2,200.000 for. uvedena bi za Hrvatsku Osim toga prihoda, kako ce ih iskazati zajednicki ministar financija. se hrvatski sabor, ako bi Hrvatskoj zajamcen ustav odredbom, da racunajuci od njegova mjeseca tri za sazvati bude raspusten, â&#x20AC;&#x17E;ima nije ostala stara

hrvatskoga ministra jasnije opredijeljen, kao posrednika izmedu bana i kralja te ugarske vlade, ali bez prava, da samostalno utjece na banske prijedloge ili zakljucke hrvatskoga sabor 5. sabora. Ovako revidiranu nagodbu primio je onda hrvatski

raspusta",

djelokrug

scptembra 1873. sa 79 protiv 10

glasa,

a 30.

novembra dobi ona

kraljevsku sankciju.

Dalmacija

Istra.

Vec smo

vidjeli,

kako

u Dalmaciji po-

narodna misao protiv Talijanasa, koje su voBajamonti. Ova borba nadilazi zesdili Lapenna i spljetski nacelnik jer i madzarona u Hrvatskoj, narodnjaka izmedu tinom daleko onu PavHnovic, Miho Klaic, (Miho vodama nerijetko bijase tude narodnim nahuskane svjetine. Gajo Bulat, Kosta Vojnovic) ugrozcn zivot od Kao sto je Gaj poceo svoje djelo kajkavstinom, a grof Janko Drasu narodno kolo, kovic obracao se na â&#x20AC;&#x17E;ilirske kceri", da ih privuce Dalmanjemackom knjizicom, tako su i prvaci narodnoga pokreta u svom u jezikom tahjanskim bude za probitacno, da svijest

slije

ciji

1860. stala jacati

nasli

odista bila zgodna, organu â&#x20AC;&#x17E;I1 Nazionate" (od 1862.]. Da je ta misao ..Nazionala", urednik pokazala je slavna polemika, sto ju je vodio cuvenim Nikolom obrazovani Natko Nodilo, velikim uspjehom sa zemljaTommaseom, kad je pritekao u pomoc svojim talijanaskim unatoc bolje, sve stranka narodna cima. Od tada napredovala je zasaboru u mogla teskim progonima vlade, pa je vec 1865. kostranka je narodna sjedinjenje s Hrvatskom. U julu 1870. traziti

pobjedu, stekavsi 25 nacno i trajno iznijela na izborima potpunu oslabljen je mandata protiv 16 taHjanaskih. Medutim pravi uspjeh tako da malo prije utanacenim duaUzmom u monarhiji (1867, 1868), vazbez ostade Hrvatskom adresa saborske vecine za sjedinjenje s Dalu preporod narodni da je nijih posljedica. Valja ipak priznati, negativnoga odgovora Madzara Biskup Strosmayer oslavio je odmah poslije ni na ugarski sabor (u vehhrvatski na nije vise nikad dolaaio ni Budimpestu 1

kasku kucu).

339 vrimaciji dosao nazalost bar za citav decenij prekasno. U isto se zaslugom narocito I i, i u s t r svijest icme stala lagano buditi narodna

biskupa Jurja Dobrile i Krcanina Dinka Vitezica, koji osnovase 1870. u Trstu list „Nasa Sloga". Vec 1871. odrzali su probudeni Istrani ..narodni sabor" kod Kastva (nedaleko od Rijeke), koji polozi osnovu hrvatskomu p o i t i c k o m zivotu u Istri po kvarnerskim otocima iduci za tim, da otme iz talijanskih ruku jednu opcinu i

silovitoga za drugom, a osnivanjem skola da uscuva hrvatski zivalj od talijanskoga jezika. U torn narodnom i prosvjetnom poslu

sirenja

uspjesno prednjaci „Druzba sv. Cirila

Kratak

Metoda za

Istru".

hrvatskoga javnoga zivota

Ijetopis

(od 1873. do 1914.) 1873. sept. 8. razvojacenc

ustroju puckih skola

hrvatska

slavonska Krajina.

—

sept. 20.

imenovan

Ivan Mazuranic

banom. 1874. Jan.

sankcioniran

zakon o

ustrojstvu sveucilista Franje Josipa

u Zagrebu.

—

kojim Jan. 10. sankcioniran je zakon, njegova odnosno bana „sabor moze namjcsnika pozvati na odgovornost, doticno optuziti ga

za svaki njegov

cin ili propust, kojira bude hotimicc tcsko povrijedcn koji temeljni drzavni

zakon, a tako i za svaki njegov cin drzavopravnoj ili propust, kojim bude kraljevine

samostalnosti Slavonije ustrb

ili

hotimice

Hrvatskc

nancsen

teska pogibelj".

Banu

28.

sankcioniran stola

ban prestao

biti

zakon o

sedmorice,

kojim

njegov predsjcdnik. je zakon „o

sudackoj", kojim je pravosude od „posvema razluceno od upravc i

—

„pravu sakupljati sc". febr. 18. sankcioniran

—

zakon o zakon „o

vijeca za zemaljsku urcda statistiku" u Zagrebu. maja 17. sankcioniran je zakon o

ustroju

slobodi stampc

uvedenju porote kod

tiskovnih parnica. 1878. okt. 6. hrvatski sabor upravio

adresu

kralja

zeljom.

da sc

Hercegovina.

Hrvatskom Vojna Krajina Dalmacija te konacno rijesi pitanjc

a sjedine

o Rijcci sazivom regnikolarnih depu-

14.

sankcioniran

saborska adresa Ante StarPreporod „stranke prava". 1880. febr. 21. prihvac^ena molba bana Mazuranica za odstup. Jos prijc toga podnio je spomenicu. u kojoj je naglasio svoju zelju, da se Krajina sjc-

zakon „o

14.

okt.

cevica.

dini

nezavisno".

okt.

nov. 29.

u „Matica Hrvatska". 1875. Jan. 14. sankcioniran

jednom pripojc Hrvatskoj netom oku-

vlasli

—

otvoreno je sveuciliste u Zagrebu. I. .,Matica Ilirska" mijenja ime

pirane zemlje Bosna

febr. 28. sankcioniran

isle

—

19.

okt.

Franje Josipa

tacija.

preurcdenju

—

odjel-

zemlji. febr.

uciteljskih skola

tezak

nim predstojnicima sudit ce „kraIjcvinski sud", izabran na hrvatskom saboru od uglcdnih licnosti u

—

za pucko uciteljstvo".

jalne

obnova financiHrvatskom nagodbe dokrajci u korist hrvats

340 skoga stanovista (od 1878. dalje

vije-

cale su rcgnikolarne deputacijc o njoj).

—

febr. 21.

imenovan

banom

juna

nici

uciti

(„Davidova

madiarski

Dne

Hrvatskoj.

berg vladu

Mato Mrazovic

istupi

ustav

Ram-

preuze

sept,

7. sept,

dade

uspostaviti

voj-

sjutradan

grbove

komi-

kr.

time

obustavivsi

dvojezicne 3.

generala ba-

imenuje

sept. 4. kralj

sarom,

sve

stala

Antun David, naukovni kojem ce financijalni cinov-

skola").

— —

prava"

jacati.

runa Hermana Ramberga

tecaj,

sept.

otvara financijalni ravnatelj

u Zagrebu,

—

„stranka

—

Ladislav Pejaccvic.

—

dok

bena

vecma

grof

nasuprot protunagod-

kova,

nickom asistencijom.

Protiv

imeno-

22 zastupnika

povodom „Davidove narodnc stranke te osnova „nezavisnu narodnu stranku", koja pridrza kao glasilo „Obzor"-

vanja komisara uloziprosvjednarodna

skolc"

stranka, a

bjcse vcliki potrcs u Zagrebu. nov. 27. uglavljena nova hrvat.-ugar. financijalna nagodba na deset godina.

„Slobodi"

nov.

dokinuo je kralj posebnim manifestom Krajinu i odredio njezino sjedinjcnje s Hrvatskom.

1882. okt.

posvecena

stolna crkva

u Dakovu. 1883. aug. 15. skinuse Zagrepcani

nancijalnih

fi-

zgrada u donjem gradu ulici) i gornjem gradu

ulici) grbove s madzarhrvatskim napisima, sto ih istaknuo ravnatelj David po nalogu

ministra financija grofa Julija Szaparyja nocu izmedu 6. na 7. augusta.

—

aug.

sept, nemiri u hrvatskom Za-

gorju

u bivsoj banskoj

Krajini po-

vodom zagrebackih dogadaja od

15.

augusta.

—

sept. 4. kralj prihvatio

ostavku bana

(na

Susaku)

„Obzoru" glas

neustavnoga komisarijata. je

komisarijata

protiv

Uvedenje

pokazalo, da nagod-

benim zakonom nije potpuno zajamcen ustav Hrvatske i Slavonije.

—

okt. 16. odstranjeni su

po zakljucku.

ugarskoga sabora s financijalnih zgrada u Zagrebu nedavno uspostavljeni grbovi s dvojezicnim natpisima i pobez ikakva natpisa stavljeni novi („nijemi").

(Gundulicevoj (Opatickoj

„stranka prava", podi-

gose u svojim organima

1881. jula 15.

obje opozicione stranke,

„nezavisna"

—

dec. 1. kralj imenuje banom grofa Dragutina Khuen-Hedervaryja, tadasnjega velikoga zupana u Duru. Istoga je dana rijesen general Ramberg ko-

misarstva se

ustav vracen. Oprastajuci raznih oblasti u

sa cinovnistvom

rece

Duru,

grof

„Moj

sluzbeni

drugi,

Khuen-Hedervary

djelokrug

zelim

Moje rodno

domovini.

postat

dalje

sluzim

mjesto

lezi

Nustar u Slavoniji), ali postojbina ovdjc (naime u

grofa Ladislava Pejacevica (podastrtu 24. aug.) povodom zakljucka ugar-

ondje

(to jest

moja

skoga ministarskoga vijeca, odrzana pod predsjedanjem ministra pred-

mjestu Hedervaru u durskoj zupaniji), ovdje jedna je i a ondje

moV

sjednika

d o

nosti

vatska

Kolomana Tisze, a u prisutbana Pejacevica u Becu, da se

su Ugarska

Hr-

grbovi,

koji bijahu

nagodbom.

prvi

hrvatskoga

hrvatskom saboru misao jedinstva.

Ovim dogadajem politickoga

hrv.-ugar.

dvojezicni

protimbi

n a".

domovina, ponovio u hrvatskom Khuen-Hedervary je grof saboru 17. dec. 1883. I tako je on

opet uspostave na financijalnim zgradaraa

jedna

nestaje

zivota

unionista staroga

hrvatski ban,

koji je izrekao u

ugarske drzave.

341

—

pocetkom decembra

stigao je u Za-

greb grof Khuen-Hedervary

Becu

Narodnoj stranci stavio je do znanja, ako mu ne stvori u saboru vecinu, da ce biti imenovan komisarom. Nato se narodna stranka podvrze vodstvu novoga bana.

dan

cena

Davida Starcevica,

prije

odstrani

sjednica,

sabornice

opravljeni

mandata dobila

110

stranka 69, nczavisna a „divljaci"

—

24.

okt.

Hrvat

1849. preuzeo ih je ban .lelacid, odnosno Ivan Kukuljevic, od tadanjega ugarskoga guvernera kneza Windisch-

gratza za hrvatski zemaljski arhiv.

—

13,

izbori.

—

narodna pravaska 25,

predsjednik sabora

Mirko

samostalno

protiv

poslovnika

zastupnika

oruznici sjutradan

sprijccili

okt. 3. stavila

podnio

caric

zastupnik

prijedlog

preme hrvatskih komorskih

—

okt.

skoga poslovnika,

p o d V o

—

nov.

biskup

Strossmayer

narodnom strankom sabornastavljena

sjednica,

na 60 sjednica

sest za-

je je

medu njima

Josip Grzanic.

u novembru proslava pedesetgodisnjice narodnoga preporoda na poziv

gradana zagrebackih. Osnutak

„ilirske

blago-

—

dec. 18. odsudeni

su od

zagrebac-

David Starcevic Josip Grzanic zbog saborskih dogadaja od 5. okt. na tri mjescca

koga sudbenoga

stola

dec.

sankcioniran

se djelatnost

meno

zakon, „kojim

porotnoga suda privre-

obustavlja".

1885. Jan. 30. izbor regnikolarne deputacije

odstranjcnje

nagodbenih

u junu dao (na

stol

onda povisio

kaznu na pet mjeseci.

promijenivSi

tamnice. Banski

ban Khuen-Hedervary

zahtjev ravnatelja kr. ugar.

zem.

arhiva Julija Paulcra putem ugarske vlade) otpremiti iz kr. hrv. zem. arhiva

nekoc zaplijenjenc

spise bivsih hrvat-

skih samostana. dokinutih za Josipa IL

kvalifikaciju „zlocin" u prekrsaj. Radi

iskaza

pod prisegom u toj pamici Grga Tuskan na je onda

odsuden

povreda.

—

to bio

bih ja

Nato nasta zaglusna guzva, za koje ban

David Starcevic

—

arkade".

otvorio Galeriju slika.

o".

o torn

stupnika stranke prava,

vecina

novu palacu Jugoslavenske

akademije

Kad

iskljuceno

u saboru sjutradan 25. okt.

slovio fc

—

nicu.

glasuje jednostavnim usta-

janjem. Prijedlog prihvatila

u sabornici

ostavi sa

sve

iskljuciti

kojem

buka

posjedu ovih

„ali

posten posjed,

zastupnici

do 60 sjednica. Osim toga predlozio je klotiru, to jest zakljucak debate poslije tri dana na prijedlog desetorice zastupnika, o

mogii

bila fakticki u

spisa 35 godina,

Marko Lon-

arhivalija.

rece u sabornici ban,

Hrvatska

poostrenju sabor-

stranka prava, na

boru prijedlog, da se ban Khuen-Hedervary stavi pod optuzbu zbog ot-

pristup u sabornicu. Istoga dana, 24. okt.,

dosao je kralj Franjo prigodom velikih vojnickih

usta zastupnika Grge Tuskana, u sa-

stranke prava od osam sjednica, kosu

u septembru Josip

iskljucuje

ustanova jiraa

onda su

arhivu,

vjezba u Pozegu.

septembru

komorskom

Fran-

bijahu do 1790. u

spisi

oruznika.

—

Ovi

preneseni u Budim u ugar. zemaljski.

isklju-

saborskih

sest

imanja porodica Zrinskih

kopana.

upravu.

1884. aug. 27.

preuzeo

dvije

godine tamnice

gubitak gra-

danskih prava. 1886, febr. 5. sankcioniran reorganizaciji zupanija

1887. febr. 13. sankcioniran

nadzoru srednjih

zakon o

kotara. je

zakon o

puckih skola.

342 1888. u scptcmbru dosao

Josip

—

prigodom

novom izbornom redu

(§ 4.)

omoguceno

voniji

podizanje

Zagreba.'

—

zakon

,.o

—

u Hrvatskoj

Sla-

stranka 1905. apr.

—

15.

madzarskih puckih

produzena

aug.

financijalna

15.

Franjo Racki. sankcioniran je zakon o

sept. 19.

umr'o

uvedenju madzarskoga jezika u realne gimnazije kao relativno-obligatnoga predmeta.

—

do 16. kralj Franjo Josip Zagrebu; polozio zavrsni kamcn

novoj zgradi hrv. nar. kazalista. okt. 16. spaljena je na Jelacicevu trgu

kralja

sveucilisnih daka, za

Franje

Josipa

Zagrebu,

izmedju hrvatske stranke prava

neodvisne narodne stranke. 2. septembra u Zagrebu ne1902. 1. i

miri protiv Srba.

1903.

osnovana pucka napredna organom „Pokretom".

umr'o biskup Strossmayer-

od marta do juna u

Podravini

Primorju

Zagrebu,

veliki

Rijecka rezo-

okt.

;

—

Dalmacije u

postanak Zadafske rcc, koja prihvaca Rijecku kao

osnovu buduce narodne

politike.

dec. 12. manifest hrv.-srp. koalicije..

1906, maja

3.-5. pala

kod

izbora-

narodna stranka, a hrv.-srp. koalicija,s osnovana na Rijeckoj rezoluciji, dobila je relativnu vecinu.

—

jula 25. imenovana je vlada iz redova clanova hrv.-srp. koalicije.

1907, marta

sankcioniran

zakoik

za zastitu slobode izbora.

—

29.

apr.

sankcioniran

nazivlju opcina

— —

skoj

zakon „c

prebivalista u Hrvat-

Slavoniji".

maja 14. sankcioniran je zakon „0' promjeni tiskovnih zakona", kojim je uvedena sloboda stampe. u maju predlozio je ministar Franja u zajednickom saboru zaosnovu „o zeljeznicarskcj pragmatici", koja uvodi madzarski na hrvatskim jezik kao sluzbeni

Kossuth

konsku

nemiri

zeijeznickoga prometnoga upravitclj-

a od

Zadru

zbog madzarskoga natpisa na zgradi stva u Zagrebu.

Hrvatske, Slavonije

boravka

madzarska zastava. 18%. febr. 28. umr'o je Ante Starcevic. 1897. marta 6. sklopljena izborna koalicija

zbog^^

okt. 17. sastanak srpskih zastupnika.

1895. okt. 14. u

u c

z o

okt. gospo-

darska izlozba u Zagrebu. 1894. febr. 13.

Teodor

okt. 2. sastanak hrvatskih zastupnika iz Hrvatske, Dalmacije i Istre na Ri-

Mazuranic u Zagrebu.

—

jeci; zakljucak je

grof

aug. 18. drugi krvavi sukob madzarske zastave u Zapresicu.

pre-

nagoda hrv.-ugar., uzsnizenje tangente na 447o, na deset godina. 1890. aug. 4. umr'o je bivsi ban Ivan

1891.

imenovan banom

jula 4.

Pejacevic.

skola.

1889. dec. 10.

zbog

sukob

krvavi

prvi

11.

1904. dec. 29. je

pucke skolc", kojim bjese

uslrojslvu

apr.

madzarske zastave u Zapresicu. juna 27. ban Khuen-Hcdervary imenovan ugarskim ministrom predsjednikom (prvi put). Njegov odlazak iz

snizen

kotara na 90 (bez Ri-

novnicima. okt. 14. sankcioniran

—

(prihvacen u

povisen census kod izborjekc 88) broj virilista (na 45), umanjen nika, a dano pravo glasa zajednickim ci-

—

zakon o

kojim

23. juna 1888.).

broj izbornih

vojnickih

velikih

vjczba u Bjelovar. sept. 29. sankcioniran

saboru

Franjo

je kralj

—

prugama. Borba hrvatskih zastupnika na zajednickom saboru protiv ove osnove taktikom opstrukcije. juna 26. odstupio ban grof Teodoi

343

Pejacevic

dana imenovan

istoga

;

Njime

— aug. odstup vlade nova hrv.-srp. — dec. raspustcn 6.

redova

cla-

koalicijc. je

12.

u kojem sc

vecina

hrvalski sabor,

stavila prijedlog,

ban Rakodczay

stavi

opravljeni

28.

Ranch

kojih ban

—

nije

izbori,

dobio

1911. nov.

—

jcdan

— —

beckoj „Ncue Freie Presse" od 25. marta 1909., kojim je obijedio hrv.-srp. nedopustenih sveza sa s koaliciju

—

28.

sankcioniran

Slavko Cuva)

imenovan

Skerlecz ime-

1907.).

apr.

ugarska je vlada povukla 6. Kossuthovu zeljeznicarsku pragmatiku dec.

podnijela

novu, u kojoj

dec. 16. izbori opravljeni skoj;

izostala

koalicija

hrv.-srp.

Hrvatzadobila

apsolutnu vecinu.

imenovan Nikola Tomasic. maja

komisarom

jezicna odredba.

ban Rauch, a

dignut a

novan banom. dec. 2. ban Skerlecz izdao je provedbenu naredbu o nazivlju mjcsta u Hrvatskoj (na osnovi zakona od 29.

Srbijom.

odstupio

21.

barun Ivan Skerlecz. — nov. 27. barun Ivan

—

jula

sluzbe,

sudbenim stolom.

1910. febr.

apsolutnu

dobila

koalicija

misarom. 1913.

od 9. do 22. dec. tako zvani Friedjungov proces pred porotom u Becu. Povod bjese clanak Friedjungov u

parnica

hrv. sabor.

opravljeni izbori;

18.

odstupio je ban Nikola Tomasic. a imenovan Slavko Cuvaj. Jan. 25. raspusten je hrvatski sabor. apr. 5. Slavko Cuvaj imenovan ko-

—

dajnicka

1912. Jan. 19.

oktobra veleizpred zagrebackim

marta do

16.

vecinu.

protiv 53 Srbina zbog veleizdaje.

raspusten

15..

hrv.-srp.

1909. Jan. 15. drzavni odvjetnik zagrebackoga sudbenoga stola dize optuzbu

—

dec.

mandat. a hrv.-srp. koalicija 57. marta 12. otvoren hrvatski sabor, no vec 14. odgoden kraljevskim otpisom od 3. marta na neizvjesno vrijeme, a da se nije ni konstituirao.

—

hrv.-srp. koalicija

dobila relativnu vecinu.

pod optuzbu.

8. odstupio Aleksandar Rakodczay, a banom imenovan barun Pavao Ranch.

fcbr.

okt. 31. izbori opravljeni za hrvatski

sabor, u kojima

1908. Jan.

—

aug. 22. raspusten je hrvatski sabor.

—

50.000 od

190.000 prema

snizenjem censusa.

prije)

—

znatno po-

izbornika

broj

vecan (na

banom Aleksandar Rakodczay.

1914. juna 17. otvoren

zakon „o

izbornoj reformi u Hrvatskoj", predlozen saboru na prihvat 5. maja.

kr.

zcm. vlade

.,za

cetvrti

odjel

narodno gospo-

darstvo".

VI.

Bosna

Hcrcegovina u XIX. vijeku.

Ojacanjc bosanskih velikasa. Stalno opadanje osmanlijskoga u XVIII. vijek imalo je za posljedicu, da je XVII.

carstva

kroz

sve to vise

Hercegovini (kao u nekim drugim pokrajinama) tada se Bosna I rasla moc onamosnjega muslimanskoga plemstva.

Bosni

Up. Prelog. Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade.

Sarajevo (1916).

II.

die (1739—1878).

344 (kao

dijelila

XVI,

kadije

upravljali

najmocnijih

Sandzaka

sina.

k a p e

ili

porodica ili

cast

;

sandzakate

vijeku)

kadiluke

okruzja), a ovi na

a n

pasa vise

nahije

ili

sve

nije

bilo,

s e

cesce

(kao

zupanije

ili

(kao kotari), 1

kojima su obicno clanovi

prelazila

oca

a tako ni beglerbega/

na vec

na celu carski namjesnik obicno zvan v e z i r, a od druge polovice XVII. vijeka u Travniku.* Na taj je nacin Bosna stekla u upravi neki iznimni polozaj u carstvu, a taj su carski namjesnici morali ne samo postivati nego podupirati, ako su htjeli da u miru provedu svoje namjesnikovanje. Vec u drugoj polovici XVIII. vijeka hoce svaki bosanski velikas (ajan), da se u zemlji vlada po njegovoj volji, koju su vodili licni interesi, a ne politicke ideje, pa tako se opet u bitnosti obnovise one prilike, s kojima smo se sretali u XIV. i XV, vijeku, samo mjesto bana i kralja sjedio je sada u zemlji vezir, a mjesto hercega, vojvoda i knezova okruzuju ga kapetani, age i begovi. Dok je Carigrad trpio ove prije

zemlji

stajao

stolovao je staino

bjese u zemlji mir, no kad su sultani poceli da provode u drzavi razne reforme (narocito vojnicke), ne bi li opet povratili carstvu izgubljenu moc i slavu, onda su protiv sebe podigli bosanske velikase like,

njihove

pomagace

reforme uzeo

â&#x20AC;&#x201D; 1839),

(1808 a

Bosnu

janjicare, kojih su se glavari nazivali

ozbiljno

dosljedno provoditi sultan

base. Ove

Mahmud

II.

napose jos odluci skrsiti moc bosanskih velikasa, Hercegovinu potpuno izjednaciti u administrativno-poli-

tickom obziru

ostalim zemljaraa carstva.

Borbe do Husein-kapetana Gradascevica. S tom zadacom posla sultan za vezira u

dene ruke

veoma

Bosnu Ali Dzelaluddin pasu, covjeka gvozCim stize u Bosnu (u martu 1820,), poce

darovita.

energicki provoditi red

i mir, prijececi ziteljima Slobodan prolaz iz jednoga mjesta u drugo bez putnoga lista kadijina (teskere) i kaznjavajuci svaku kradu i zulum, pocinjen i na krscaninu, najokrutnije.

Kad je predobio za sebe neke odlicnije bosanske rodove, onda uze njihovom potporom progoniti ostale vec 1821, dao je pogubiti mnogo kapetana i uglednih Sarajlija, dok je na juris zauzeo otporni Mostar i Srebrenicu (nedaleko od Drine). Medutim 1822, umre, valjada otrovan, ;

a onda

se opet vrati

u Bosnu dojakosnje stanje anarhije

Gl. gore

Prije bijasR sjediste beglerbegovo

ratovanja na hrvatskoj granici. prolazu u Travnik

ili

nereda.

202â&#x20AC;&#x201D;203,

â&#x20AC;˘

str.

njega.

(od 1580.) u Banjaluci zbog neprekidnoga

Sarajevo dolazio

Vremenom

bi vezir

samo iznimno,

su Sarajlije to smatra'.i

kao p

vise na

a v o svoje.

345

Skoro potom dade se sultan Mahmud II, na presudan korak, kad je svecenika), 29. maja 1826. uveo privolom sejhul-islama (vrhovnoga izvjezbanu glavnih casnika redovito unovacenu velikoga vezira zvanu oruzjem, jednakim uniformom s uzoru, zapadnom vojsku po dokinuo juna onda 16. a ruka), (izvjezbana iskendz uzbunu, da se janjicarske cete ugusivsi prije toga krvavo njihovu te krupne doza se Kad povuce naredba o novoj redovitoj vojsci. i

muaUem

gadaje saznalo u Bosni,

dobro

velikasi je

vezir

carski

dakle

ogorcenje,

jer

bosanski

njihova.

Kad

Belenli Hadzi Mustafa pasa

pro-

znali,

zavlada veliko je

propascu janjicara dosla

Travniku carski ferman o ukinucu janjicara, uzbuni se sva su bili rastrkani Bosna, a napose onamosnji janjicari (base), koji aga Kara po citavoj zemlji. Buntovnicima stade na ceio sredistu neSarajevu u s c u k 1 i a, koga prijatelji proglase u

glasio u

—

sajanjicarskim agom, a onda na skupstini (u sept, 1826.) j^ira potpiposlije izjavu je Tu odbija, ferman stave izjavu, da se carski muslimanskoga plemstva, drzeci da sala malo ne vecina bosanskoga ne samo njihovi privilegiji, su sultanovim rcformama dosli u pogibao Mustafa pasa Bosnu, a na nego i vjera. PreJ ovom uzbunom ostavi pasa, dosada njegovo mjesto dode za vezira Abdurrahman odvazan. i lukav ali tijela, slaba doduse beogradski valija, covjek veonamosnji su gdje Zvornik, pode potom najprije u

Abdurrahman

likasi bili protivnici janjicara,

sprijatelji

se s

kapetanom Vidajicem.

protiv njih, Medutim se Sarajlije razdijele u dva tabora, za janjicare prilikama poslje u Sarajevo nasto Abdurrahman koristeci se takim i

uhvate glavne kolovode buntovnika, medu u Zvorniku pogubiti. Nalo njima i AH agu RuscukUju, pa ih dade razrijedi janjicare tude i krene sam u Sarajevo i dobrza veoma do rata s Rusijom (1828), po svoj Bosni, No kad je malo potom doslo Bosne izvede na bojiste ovecu cetu, a Abdurrahman Irebao da iz Bosnjaci mu se naime onda je sav njcgov krvavi uspjeh propao Zbog toga bi ne vojske, bez oprijcse, nasto morade ostaviti zemlju smaknut, Sada Carigrad samo skinut s vezirstva. vec na putu u

neke svoje

cete,

koje

;

dode u

(1828—1831), negoli

kao

Bosnu ali

vezir

strogost,

brenih bosanskih velikasa.

Bosnjaci

Morali Ali Namik pasa

njegov postupak jos

Abdurrahmanova

Husein

blagi

kapctan

ocekivaH

manje mogao ucmiti reda,

pace izazvao

samo

prezir ohra-

Gradasccvic. Buduci da su uznemirem dana u dan nove nasilne pokusaje portc.

346

porezne reforme, sastadose su se odlucili na odresit se prvaci pocetkom otpor izabravsi vodom kapetana Huseina iz Gradacca (nedaleko od Brckoga na Savi) i stupivsi u svczu s otpornim skadarskim

u Bosni provede

svoje

vojnicke

1831. u Tuzli,

gdje

Mustafa pasom Busatlijom (Skodra pasa) no hercegovacki velikasi, na celu im AH aga Rizvanbegovic Stocevic i Smail-aga Cengic, muselim (kapetan) gatacki, nijesu pristali uz njih, Tako se sada odijeli ;

Hercegovina od Bosne. Medutim udarise bosanski velikasi sa svojim cetama pod Huseinovim vodstvom na Travnik, potuku carske privrzenikc, a samoga vezira Namik pasu prisile na predaju, Kad im se uzeo pretvarati kao protivnik carskih reforama, odrede mu, da im porta ima opozvati vojne isposluje mir kod sultana uz ove uvjete :

reforme; Bosnjaci birat ce sami sebi zemaljskoga glavara porta ima da se odrece svake kontrole i mijesanja u unutrasnje poslove bosanskoga vilajeta Bosna pak daje sultanu samo godisnji danak od ;

;

Husein-kapetan njegovi dakle potpunu autonomiju Bo-

4 hiljade kesa (2 milijuna grosa).

drugovi

trazili su

Iz Travnika krene potom Husein-kapetan s 25.000 vojske prema Kosovu, da se sjedini sa Skodra pasom, u koga je bilo 40.000 momaka, Bojeci se veliki vezir Resid pasa, da ce zdruzeni Bosnjaci Arnauti udariti na Carigrad, iskoristi brze bolje sporo kretanje Huseinovo pozuri napadaj na Skodra-pasu s kakih 40,000 dobre vojske, nc bi li osujetio njegovo zdruzenje s Huseinom, I odista, u visinama oko Prilepa bjese Skodra pasa razbijen i prisiljen na povrafak u Skadar. Uza sve to Husein kapetan, sasavsi na Kosovo, razbije oko polovice

sne,

jula

1831, velikoga vezira, koji

umace tesko ranjen u

Skoplje,

dok

Vidajic Zvornicki zauzeo Feci, da iskoriste svoje pobjede, jer kad su Resid-pasini Ijudi dosli medu njih, odmah se s njime upuste u pregovore, pace se i zavade izmedu sebe, Bosnjaci su trazili, da se reforme nemaju protegnuti na Bosnu, vezirom ima da bude samo domaci sin, a sada da se odmah imenuje Husein-kapetan, Kad im je veHki vezir obecao ispunjenje svih uvjeta, Bosnjaci i ne cekaju^i na sultanovu potvrdu krenu kuci i time proigrase sve svoje uspjehe, pace medu njima nastupise mrznje, zaglozenja, tako da je uspjeh velikoga vezira bio potpun, Ali vist Husein-kapetan vrativsi se u Bosnu (u jesen 1831.) nastani se u vezirskoj palaci u Travniku, proglasi sebe vezirom bosanskim' i uze vlaAli pasa

Bosnjaci nijesu umjeli

Husein se volio potpisivati â&#x20AC;&#x17E;Vitez od Bosne", no narod ga

pamti jos

danas) â&#x20AC;&#x17E;Zmaj od Bosne".

prozvao

tako

;

347 poslje vojsku na nepokorne kao nezavisan gospodar Bosne Medutim nije nikako dolazio Hercegovce; no ona ne opravi nista. zato ga uzesc za vezira Huseinovu sultanov ferman o imenovanju sultan imenova Uto protiviti. mnogi ostavljati, pace mu se i podc ta, a u, s a p Mahmud bosanskim vczirom Hamdi booman)e neke vilajet. Pobivsi na proljece 1832. s vojskom u svoj na,pn|e potucc samoga Huseina sanske cetc, Mahmud pasa konacno a onda pred sara)evsk.m maja), kod Hana Buloga (sredinom su njega i n,cgovu Tude zidinama i prisili na bijeg preko Save. otpremih u Osi,ek. onda razoruzali, a pratnju krajiski casnici najprije se za neko Bosna je skrsen ustanak, a i

dati

;

Mahmud

bio interniran. Tako carske reforme. Posl,edica b,ese, vrijeme primirila. primivsi na znanje Bosne i ucin,ena zasebsada (1832) Hercegovina otkinuta od

ddje

da je nim vilajetom to

bila

vez.rom AH pasom Rizvanbegovicem Stocevicem kao pred bitki u pas, Mahmud nagrada. sto je pomogao

Iz Osijeka bi kasm,e sarajevskim zidinama protiv Husein-kapetana. gdje su ga odsudih na izgon Vitez od Bosne" otpremljen u Carigrad. Cangradu je tamo posao, umre u u Trapezunt; no jos prije negoli pasa mirno vezirovao u Bosni (krajem 1832.). Medutim je Mahmud u Sarajevo, gdje su^^^^^^.^"; prenijevsi stalno sjediste iz Travnika stalnu posadu turskih redov^.h posebni vezirski dvori i vojarne za P ^ ^ ^ l^^-^-^ Ovako je ostalo i za njegova nasljednika

Davud

ceta.

Vedzihi Mehmed pasa

(183bnasljedne kapetanije, razdijelivsi Bosnu u musena celu. opet planuse po,edmacne limluke s imenovanim muselimima ugusio snaznom rukom. mjesni nemiri, ah ih je pasa dobrza bune u turskom carNovc reforme; ukinuce ieudalnoga sustava pase umre sultan Mahmud II. stvu. Pod kraj vezirovanja Vedzihi no kad i'dokinuo 1840)

-1835)

dosao

Abdul-Medz,d

le-godisnji sin juna 1839.), a naslijedi ga drzave velik, vez.r K e s d (1839-1861). za koga preuze upravu u red napredmh evroppasa. Taj se odluci, da ce Tursku uvesti G u 1djelo bio hatti serif od skih drzava. Njegovo je dakle

(30.

hane

(poc.

imanja

svim

novembra

1839.).

koji

obeca

sigurnost

z.vota.

cast,

a uz to

vjere. bez razlike narodnosti toga uvedeno Pored porte. privolu ogranici smrtnu kazan jedino na pos,edu prema poreza kod vojske i opce placanje je novacenje zvan.h zakona i niz organickih imutku. S hattiserifom u svczi izdan je ,e bio da ma Medutim e (spasonosne uredbe). r r t e n z i m a t i h a poslieu Bosni nikakve prakt.cke javno proglasen. hatiserif nije imao

podanicima

348 dice, jer je sve ostalo pri starom jos dobar niz godina. Sve su se osnove velikoga vezira razbile ne samo na otporu Bosnjaka i Hercegovaca, nego na potpunom pomanjkanju sposobna i valjana cinovnistva, pocev od istoga vezira nize, jer samo njime mogle se provesti ustanove tenzimata, kojim bjese uopce dokinut feudalni sistem u carstvu. Pace sada nastadose sukobi izraedu aga i kmetova, koji ce se konacno pretvoriti u otvorene bunc krscana protiv muslimana. Pogibija Smail-age Cengica. Kao u Bosni tako je bilo i u Hercegovini smutnja okapanja s provodenjem ustanova tenzimata, pace tude je upravo tiranski pasovao Ali pasa Rizvanbegovic kao i

samostalni hercegovacki vezir, Za njim su se povodili i njegovi drumedu kojima se navlas istice gatacki muselim S mail -.aga C e n g i c, potomak osmanlijske porodice, doseljene iz Male Azije pocetkom XV. vijeka u hercegovacko Zagorje. Jos 1836. kad su se podigli neki krscanski kmetovi uz crnogorsku granicu (Grahovgovi,

—

Ijani,

Drobnjaci

Petar

II.

drugi)

—

Petrovic Njegos,

Medutim Smail-aga

upleo se u te smutnje crnogorski vladika zimzelenoga „Gorskoga Vijenca".

pjesnik

Grahovu polju ne samo Grahovljane, one crnogorske cete, koje im je poslao u pomoc vladika (u aug. 1836,). Buduci da je tom prilikom poginulo vise clanova vladicine kuce, zudio je od toga vremena crnogorski gospodar za osvetom.

nego

pobije na

njegov savjet dakle domame konacno Drobnjaci Smail-agu k sebi, da pokupi zaostali harac, Kad Smail-aga dode, navale na nj nocu 5. oktobra kod Mleticka udruzeni Drobnjaci i Crnogorci te m.u ametom pobiju cetu, a i njega samoga ubise. Ovaj je dogadaj, ma da su Hercegovci vec u januaru 1841. Ijuto osvetili pogibiju Smailaginu na Drobnjacima, izazvao opcu radost medu krscanima i ojacao kod njih ugled Crne Gore. Glas o njemu rasirio se daleko i podade konacno gradu za klasicno hrvatsko pjesnicko djelo Mazuranicevo ^,Smrt Smail-age Cengica", spjevano u Karlovcu 1844. Tahir-pasa i Omer-pasa. Poslije dulje stanke zace opet u Bosni energicki provoditi tenzimat novi vezir

Tahir-pasa

(1846

— 1850);

on narocito upokori Sarajlije, ali kad je okrenuo na Krajinu, bjese prisiljen na povratak u Travnik, gdje i kod Bihaca sustavljen umre od kolere. Za njegova vezirovanja proglasen je sultanov ferman, kojim bi ukinuta kmetska robota (1848), no sada zatraze muslimanski posjednici, da im kmetovi daju trecinu s njiva polovinu s livada. Kad su se kmetovi potuzili protiv ove samovoljne odredbe svojih gospodara, poslje porta u Bosnu Omer pasu Latasa, da konacno i

349'

obracuna s otpornicima.' Ljeti 1850. dosao je Omer pasa u Sarajevo skrsi otpornike, najprije u Pos jakom turskom vojskom, pa redom vezira Ali pasu Rizvanhercegovackoga casti sa savini, onda svrze satre Krajinu oka konacno i (1851) bcgovica i dade baciti u tamnicu jos od 1832. vlasti carske bilo Bihaca, gdje nije pravo Banjaluke Ovamo u Krajinu dovedose Omer pasi hercegovackoga Ali pasu, i

nasto ga dade

aprila

da lac

1851. a.

â&#x20AC;&#x201D; starca od 80 godina â&#x20AC;&#x201D; ubiti, Tako je krajem konacno skrsen otpor bosanskih feu-

Kad

Omer pasa

vratio u Sarajevo, odsada stalno sje-

Bosnu na sesf okruzja, a ova na mudirluke je na celu kajmekam, podjedno upraili kaze; okruzjima stajao kadije kao sudac, a mudirlucima mudiri kao upravitelji, a vitelj

diste vezirovo, razdijeli

suci.

spahijski sistem

tanje strijski

utjecaj

vrhovni sudac mulla. uvedeno novacenje za vojsku,

Sarajevu sjedio

;

Inace jos ali

ukinut

n o p iauu Sarajevu a g r a r

i ostade netaknuto. Sada (1850) osnovan je snazniji to sve vrsio generalni konzulat, a taj je na pucanstvo muslimani vise su ga se bojali od svoje vlade, a krscani

opet gledali su u njemu svoga zastitnika.

Okupacija Bosnc laca ojacase po prirodi

Hcrccgovine, Padom muslimanskih feudastvari krscanski kmetovi. Jedno zbog nevr-

za koje su oni dasto znali, all pitanja i teskih poreznih tereta, jos vise zbog nerijesena agrarnoga mah bili su glavni buntovoni se sve to cesce i zesce bune. U prvi Hrvati mirovali. Narocito se nici pravoslavni Srbi, dok su katolicki Gorom, tako da su dizala juzna Hercegovina, podupirana Crnom sada veci sada izbijali ondje od pedesetih godina dalje redovito sultanskih

ustanova

senja

reforama,

komisije, sto ih je

ni manji pogranicni sukobi. Tomu nijesu pomogle su sudjelovali zakojih kod mjesovite, one ni slala porta sama, a Francuske, Engleske i Pruske stupnici vanjskih vlasti, Austrije, Rusije. odlicnijega vezira u Bosni posljednjega a ni vrsno vladanje (1861) pase (1860-1869), koji se mnogo brigao Topal Serif

Osman

Srbija napredak zemlje. Sada se stala Obrenovic je knez Mihajlo uplitati u bosanske poslove, pace njezin ime admimstraa)U Bosne carskq u predade trazio od sultana, da mu istodobno posvecivao naj(au nom et pour S. M. le Sultan), dok je

materijalni

kulturni

Gora opcine Plaski kao sin Potom svrsio je u Gospicu vojnicku skolu. natporucnika. Zvao se Mihajlo Latas Tnrsku, u odb,egao je ubrzo no dodijeljen stozeru (stopu) kao ..kadet feljbaba". â&#x20AC;˘

Omer

pasa

Latas roden

1806. u selu Janja i

poturcio sc

(gencrala). sposobnoscu svojom dosao do ranga pasc

350 vecu paznju Hercegovini novi crnogorski vladar knez Nikola. Razumije sc, da je sve to izazivalo i budnu paznju austro-ugarske monarhije, koja se u takim prilikama odlucila, da ce obje zemlje uzeti u svoju upravu. U takim ako ih vec mora Turska da izgubi je dakle prilikama buknuo u julu 1875. ustanak u Hercegovini, izazvan nemilosrdnim pobiranjem poreza. Malo prije dosao je u Dalmaciju kralj Franjo Josip L, a njegova je prisutnost u blizini Hercegovine znatno utjecala na katolike u toj zemlji, pa su se i oni pridruzili ustanku pod vodstvom zupnika don Ivana Music a. Malo kasnije pobune se krscani i u bosanskoj Krajini (u augustu), kojom je priSlavoniju. Buduci da likom sva sila naroda prebjegla u Hrvatsku su svi pokusaji evropske diplomacije, da se putem komisija ucini ustanku kraj, ostali bez rezultata, doslo je konacno do rata izmedu 1876), a onda do rusko-turSrbije i Crne Gore s Turskom (1875

—

skoga rata (1877—1878). Kad se u Berlinu na kongresu uredivalo pitanje Balkanskoga poluotoka poslije rata, ovlastile su velevlasti na prijedlog Engleske austro-ugarsku monarhiju, da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu i da u njoj primi upravu, Ovoj su zadaci potom udovoljili generali Josip

Stjepan Jovanovic. Prvi usao je u Bosnu preko i Save kod Broda i zauzeo 19. augusta 1878. Sarajevo, a drugi jos 5. augusta Mostar preko Dalmacije, U okupiranom stanju ostale su obje zemlje sve do 5, oktobra 1908., kad je car i kralj Franjo Josip I, proglasio manifestom njihovu

Filipovic

aneksiju

austro-ugarskoj monarhiji,

a 20, februara

1910. dobise

one svoj zasebni ustav, VII.

Kratak pregled povijesti republike dubrovackc/ se republike dubrovacke dijeli u tri doba. od pocetka do godine 1205,, u koje bijase Dubrovnik poglavito pod vrhovnom vlasti bizantinskoga carstva, Drugo (mletacko) od godine 1205. do 1358. vrijeme je vrhovne prevlasti duzda mletackoga. T r e c e obuhvata razdoblje od 1358, do sacinjava doba samosvojnosti, ito najprije pod pro1808. tektoratom ugarsko-hrvatskih kraljeva (do 1526,), a onda pod prividnim turskih sultana (do 1684.), To je doba sjaja, moci i knjizcvne

Razdioba. Povijest

(bizantinsko)

v o

ide

Gl.

Jirecek.

..Dubrovnik" u Ottovu „Nauc. slov." VIII, 94—101.

351

slave

njegovoj dubrovacke, dok konacno Francuzi ne ucinise kraj

stoljetnoj slobodi.

grada Dubrovnika Epidaurum Cavtat). po imenu sude^i danas (Epidavar dubrovackih spomenika, navoc^i prvi put istom go grad grckoga postanja, ali se u izvorima Pompeja sa Cezara 47. pr. Hr. za gradanskoga rata izmcdu

Postanak

polozaj. Kolijevka

dine

cisto latinskim ziteljstvom.

Grad

opskrbljivao

susjednih gorskih

vodom dugacak vodovod, po kojem je onaj kraj, Canalis, rom. vodovod prolazio, docnije prozvan Konavle (lat.

kojim

izvora pitkom

Canale).

VII. vijeka Sloveni razorili

Kad su pocetkom

Epidaurum, odsehse se

ropstvu, kakvih desetak kilometara poluotocicu (ako ne otocicu jos u na sjcver i utemelje na kamenom Sveti Srd, nov grad to doba], podno brda zvana b r o v n i k.^ Ziteljstvo nje(rom Ragusa), docnije hrvatski zvan D u dalje pocmju se isprva romansko, a istom od XII. vijeka

oni

zitelji,

sto

su umakli nozu

Ragusium

^ovo bilo je susjedni Sloveni (Hrvati u njem isticati vremenom doseljeni gradu slovensko obiljezje. koji vec u XV. vijeku podadose

Srbi),

utjecao na njegovu Geografski polozaj Dubrovnika odlucno je dalmatinsko otoqe prestaje gdje buducnost, jer se on nalazio ondje, prvi put otvorena. jug. sjevera na gdje je morska pucina, iduci od u njegovu susjedstvu razPored toga jos je znatno, sto je sva obala Gruzem zatonima i prirodnim lukama. u prvom redu i

vedena dubokim Ali

(Gravosa).

kopnene su

prilike

bile

veoma

povoljne, jer su se

zaleda, narocito iz Trebinja i dasvi putovi, sto su vodili iz gorovitoga Neretve sastajali, pace i podrucje rijeke

nasnje sjeverne Crne Gore, ondje

usca svoje pravo i pnrodno imalo zbog mocvarnoga i nezdravoga Dolinom su Neretve opet vodih glavni stjeciste bas u Dubrovniku. sve do Cangrada. i dalje prometni putovi u Bosnu, Srbiju, Bugarsku

zemljista u Dubrovnik u pocetku imao veoma malo zita kolicme neznatne ovo je samo rodilo pored svojoj vlasti, a sluz, se da prinuden, vinom, to je on bio od iskona poglavito uljem

Buduci da

ribarenjem i trgovinom. K.od svojim geografskim polozajem baveci se materijalnu konst udesavajuci toga je imao pred ocima jedino svoju zgodan cas znao politicki rad. tako da se vazda u

prema

njoj

svoj

v.jeku takodcr grad Ragusa. istocnoi obali Sicilijc bjesc u srednjem

staro-slov.

dnhrb

dubrova (= Suma. dubrava Dubrovnik. Pop Dukljanin ga oznacu,e

[= dub) nastadc

gaj).

a od toga daljim izvodenjem sloga

kao

Sylvester.

352

kao ,,vrhovnome gospodaru", cime XIX. pocetka vijeka sacuvao do svoju nezavisnost. pokloniti jacemu, toboze

Prvo doba (do

1205,).

U prvom

jest sve-

pocetku bio Dubrovnik grad

bizantinske Dalmacije, placajuci za svoje vinograde

i maslinike izvan gradskih zidina godicnji danak od po 36 zlatnika susjednim knezovima slovenskim, zahumskom i travunjskom, na kojih su se zemljistu

taj se danak zvao mogoris (lat, magarisium). Izrijekom Dubrovnik prvi put pominje 867,, kad su ga Arapi (Saraceni) kroz dulje vremena uzalud podsjedali i konacno morali uzmaci ispred bizantinske pomoci. Za ratovanja izmedu careva Vasilija II, i Samuila bugarskoga koncem X. i pocetkom XI. vijeka prepusti bizantinski car zastitu nad Dubrovnikom mletackomu duzdu Petru II, Orseolu, koji

oni nalazili

;

primi poklonstvo grada godine

(1028

â&#x20AC;&#x201D; 1034)

1000.

Ali vec

za cara

Romana

opet su Dubrovcani podanici bizantinski te

III.

sa svojim

ladama pomazu bizantinskoj mornarici u ratu s Arapima, Nekako XL vijeka postade dubrovacka biskupija (nasljednica epidavarske) nadbiskupijom, pa tako se gtad oslobodi svakog stranog utjecaja na svoje crkvene poslove, Kad se u juznoj Italiji namjestise Normani, prizna Dubrovnik njihovu vrhovnu vlast, jer u ratu, sto se vodio izmedu cara Aleksija I, Komnena i hercega Roberta Guiskarda, Dubrovnik se opet povrati pod bizantinsku vlast pa se pod njezinom zastitom znatno podize, tako da ga arapski geograf I d r i s (okogodine 1135.) opisuje kao velik grad, a njegovi radini i hrabri zitelji imaju ovecu mornaricu, kojom se daju na daleka putovanja.^ Za rata izmedu cara Manuila Komnena Venecije osvojise 1171. Mlecani Dubrovnik, no odmah ga i ostavise. Kad su poslije smrti Manuila Komnena u bizantinskom carstvu nastali veliki metezi, priznavao je on od 1185, do 1190, ponovo vrhovnu vlast normanskih vladara, a onda se opet vrati pod bizantinsku do godine 1205, U to je doba Dubrovnik vec toliko prosirio svoje trgovacke sveze sa zaledem i okolisem, da se pokazala potreba za sklapanje posebnih ugovora s tamosnjim krajem

i glavarima, tako s Kotoranima, sa srpskim velikim zupanom Stjepanom Nemanjom, s bosanskim banom Kulinom (1189), s omiskim Kacicima i humskim knezom Miroslavom, bratom velikoga zupana Stjepana Nemanje, Podjedno su ugovarali Dubrovcani s istarskim gradom Rovinjem talijanskim gradovima Pizom i Ankonom.

vladarima

Idrisi (koji je zivio

Siciliji)

grad u â&#x20AC;&#x17E;kraljevstvu hrvatskom".

izrijekom kaze za Dubrovnik, da

najjuznijt^

353

Drugo doba (1205â&#x20AC;&#x201D;1358). Osvojenje Carigrada od Mlecana

francusko-lombardskih vitezova za tako zvane cetvrte krizarske vojnc sasvim je promijenilo politicke odnose na istoku. Bizantinsko (1204)

a Venecija postade u

carstvo osim neznatna dijela bilo unisteno,

par prva pomorska vlast na Sredozemnom moru, U to se doba duzda vrhovnim (1205) Dubrovnik podlozi republic! mletackoj priznavsi

taj

gospodarom, Po tradiciji tlacio je knez Damjan Juda dubrovacke gradane i vlastelu tako jako, da su oni toboze sami pozvali Veneciju, da ih spase, Odsada je stolovao u Dubrovniku mletacki knez (comes), (vicecomes) pocevsi od 1237. imenovan na dvije godine, no podknez i

ostalo

cinovnistvo bila su

domaca

tako nije ni mleVenecijom za doba njezine

vlastela

tacke vojske bilo u gradu. Tjesnja veza

;

isto

utjecaja, jer je on najvece moci bila je udario sigurne i zemljiste prosirio u to vrijeme uredio svoju upravu,

po Dubrovnik od znatnoga

osnove svojoj istocnoj trgovini, Istodobno Unutarnja uprava uredena bi posebnim statutom (1272), Lastovo, dok su Dubrovse od svoje volje podlozi Dubrovniku otok cani grad Ston

stonski rat (poluotok

Peljesac) godine

1333. kupili

srpskoga kralja Stjepana

od bosanskoga bana Stjepana Kotromanica su po moru Dusana za gotove novce. Trgovinu pak svoju prosirili uglavise ugovore do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnoga mora, a trgovackc I s Italijom obnovise s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom. i

ili

Ankonom, Dubrovnik u to doba u zivahnom prometu, narocito s dubrovacke trgovine dio Najglavniji Sicilijom. Firencom, Napuljem na zapad, a uvozenje bjese u jednu ruku prevozenje istocnih sirovina slobodno trgovanje zapadnih industrijalnih produkata na istok. Za vladanma danak po Srbiji placali su Dubrovcani od 1240. srpskim koji je vremenom dona dan sv. Dimitrija zvan ..srpski dohodak", su se Dubrovcam u to segao visinu od danasnjih 10.000 kruna. Jos Bosm, Srbiji Budoba uzeli zivo zanimati procvalim rudarstvom u zitelja porastao, grad sam se znatno povecao i brojem garskoj, a izgubila Trecc doba (1358â&#x20AC;&#x201D;1808). Zadarskim mirom od 1358. gradove na istocnoj obali sve otoke je Venecija za po stoljeca na osnovi zasebnoga Jadranskoga mora. I tako priznade Dubrovnik Ludovika 1. Kral| kralja ugovora 1358. protektorat ugarsko-hrvatskoga danak od pet godisnji ugarskb-hrvatski primao je od Dubrovcana dok se u moru na dukata, a u ratu imali su ga pomagati

bio

stotina

mijesao. U pol.tickim poslonjihove unutarnje poslove nije nimalo b r o v n i k doduse podvima opcega drzavnoga interesa bio je D u

354

reden hrvatsko-dalmatinskomu banu,

ali

samo

pri-

vidno, jer zapravo bijase sasvim slobodna republika, ravna svojim talijanskim druzicama. U to se doba zgodise znatnc promjene u dubrovackom u s t a v u. U pocctku bilo je vladanje u Dubrovniku u glavnom demokratsko,

skupstina (concilium generale), na koju se sastajao sav narod, bila glavno zakonodavno tijelo. Tekar poslije sve je vise ojacavalo plemstvo, a puk (plebs) bi konacno uklonjea od drzavne uprave uki-

jer je

nucem skupstine (oko

1395.); sve poslove njezine

preuze

vele

e c e, pa tako poprimi Dubrovnik znacaj patricijske republike. Odsada se sastajao sav drzavni zivot dubrovacki u knezevskom dvoru, sagradenom koncem XIV. vijeka, Ovdje se skupljalo vele vijece (consilium maius) sastavljeno od svih neporocnih gradskih plc-

mica, starijih od dvadeset godina, Vele vijece stvaralo je zakone i biralo opcinsko cinovnistvo, poglavito clanove vijeca umoljenih (consilium

u pocetku

rogatorum),

njih

sest,

docnije dvadeset

cetiri,

to dozivotno. Vijece umoljenih se

konacno cetrdeset i pet plemica, i po dva puta na nedjelju, vijecalo je o zakonima, sto ce ih predloziti velom vijecu, i opravljalo sudacke poslove. Kao izvrsujucu vlast biralo je ovo vijece umoljenih m a I o vijece (consilium minus), izabiralo sastavljeno od sedam clanova, koje bi sudilo cinovnistvu samo dalje 1358. od se birao (rector) izmedu sebe kneza. K n e z vlastopravi negoU na m e s e c dana, a bijase vise reprezentant drzac. Oblacio je na sebe mantiju od crvenog damasta (toga), crvene sastajalo

carape i crvene cipele, Samo u zvanicnim poslovima smio je za vrijeme svoga kratkoga knezevanja ostaviti dvor, a i onda jedino u sve pratnji maloga vijeca i zasebne glazbe. Knezevska cast, kao i k e u s o v Stalne sluzbe, ostale bile su besplatne, dakle pocasne j

Dubrovniku

nije

tek

bilo;

kastelani

paziU na pojedine

utvrde

odredenom cetom strazara. Dasto, u potrebi Dubrovnik se ispomagao placenicima, Za protektorata ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji su svi redom,

obicno pri nastupu na prijesto, potvrdili ugovor, sto ga je sklopio najvisega stepena kralj Ludovik I, s Dubrovnikom, podize se on do

*snage

sjaja,

narocito

prvom polovicom XV.

vijeka.

to je

doba

najvecma razgranjenu i 40,000 stanovnika, a oko trgovinu i industriju. ploviU do Spanije i su koji brodova, imao je do trista trgovackih putovanjima Kona je Engleske, pace dubrovackih mornara bilo republika dubrovacka imala najsiri

Grad sam

teritorij

brojio

355 tvornice gradu su bile podignute drzavnom polporom biglasu Na topovi. i zvona sc su sukna, boja i sapuna, a lijevala ,os starine od pa brave"), (..dubrovacke jahu joste radnje od gvozda cuvcprvi gojile, a se su cuveno zlatarstvo i kozarstvo. I znanosti iz talijanske Luke, koji Diversis de Filip bijase gradu niji ucitelj u njemu, Istodobno prosiri se teritorij opisa 1440. Dubrovnik i zivot u strane potpuno do Stona dubrovacki novim stecevinama s jedne blizu Erceg-Novoga na do Konavlima po (1399), a s druge strane doslo je do rata s herKonavala ulazu'u Boku Kotorsku (1427). Radi konacno srecno po se svrsi cegom Stjepanom Vukcicem Kosacom, a jos i otok Mljet, na kojem Dubrovnik. U to su doba stekli Dubrovcani samostan. se nalazio cuveni benediktinski Balkanskom poluotoku, stadose im po siriti

lumbovim.

Kad

se Turci uzeli

ugovori pa-

vjesto priblizavati. Prvi se Dubrovcani veoma oprezno i bitke (1396), a kad propade daju odmah u doba poslije nikopoljske sultanu na godisnji danak od Srbija (1459), Dubrovnik se obaveze Turci jedini susjedi dubro500 dukata. Skoro potom (1482) postadose na 12.500 dukata, a tako ostade vacki, nasto bi godisnji danak povisen Dubrovcani su i nadalje slodo pada republike. Za sve to vrijeme imajuci svojih trgovackih bodno trgovali po Balkanskom poluotoku u Srbiji i Albaniji, nego kolonija ne samo po Bosni, Hercegovini, pnlikama ,e U takim i Carigradu. Sofiii, Trnovu, Plovdivu, Drinopolju dubrovackom republikom nad kralja protektorat ugarsko-hrvatskog prestao, pace m mohacka krajem vladanja Matijasa I. Korvina upravo ona je samo izmi)emla pnkatastrofa nimalo se ne kosnu republike; i

vidnoga svoga â&#x20AC;&#x17E;vrhovnoga 'gospodara". doba veoma vjesto, all i Valja priznati, da su Dubrovcani u to Stjepanom Kosacom slobodu. Od rata s hercegom .

tesko spasli svoju sve do pada republike

^idmama Dubrovnik ne vidje pod svojim bijase republika sv. Vlaha dusmana. U doba velikih ratova s Turcima siroko n,)e na daleko oaza mira. slobode i licne zastite. kakove Dubrovcana ponos vazda i bijase bilo na Balkanskom poluotoku. To i

predala pred Mleca(Gundulic u â&#x20AC;&#x17E;Dubravci"). Jedino je republika susjedstvu u ratu s lurcima nima, jer su oni cesto bili u njihovu ipak Dubrovnik srecno mmc sired svoje gospodstvo po Dalmaciji no zivjeli su Dubrovcam svaka neprilika. Sa spanjolskom monarhijom svojim takoder u dobroj slozi. pace oni su joj, unatoc ^^J^^"^^ ^/!J'V. udano (1535) Karlo car je kad ladama, cima, pomogli brojnim ;

na Tunis.

356

doba Dubrovnik brojio oko 8000 kuca, a na citavom oko 50.000 zitelja. Boljitak, sto ga pokrenusc zivahni trgovacki poslovi, pa trajni mir, probudise u Dubrovcana po uzoru talijanskom veliko zanimanje za knjizevnost, narocito hrvatskom jeziku. No od XVI. vijeka za pjesnistvo na latinskom to

teritoriju republike bijase

dalje pocese sve to jace padati trgovacki poslovi, a razlog je toj poisti, kao i kod Venecije i ostalih talijanskih primorskih gradova. pomorskoga puta u Indiju preneseno bi teziste Otkricem Amerike evropske trgovine na Atlantski ocean. Ovo polako propadanje uvelikc pospjesi iznenada uzasni potres od 6. aprila 1667,, za kojega pogibe u gradskim rusevinama oko 4000 Ijudi. Poslije te katastrofe grad se doduse opet pridignu, no nikad vise do staroga sjaja ni u trgovini ni u knjizevnosti. U takovim prilikama zadesi ga pad republike mle-

javi

tacke,

okupacija austrijska

francuska.

Francuzi primili

mirom

Pozunskim (1805) svu Dalmaciju i Boku Kotorsku jedini teritorij republike dubrovacke prekidao je kopnenu svezu medu njima. Stoga ;

zauzmu Dubrovnik. maja 1806. ude general Lauriston u grad i podize na gradskim zidinama francusku zastavu, a 31. januara 1808. proglasi car republiku dubrovacku ukinutom. Tim cinom prestade mnogovjeka sloboda republike dubrovacke. U francuskoj vlasti ostade Dubrovnik do 1814., kad ude u grad austrijski general Milutinovic. Od toga je casa Dubrovnik sastavni dio kraljevine Dalmacije.

nalozi Napoleon svojim generalima, da bez pitanja I

odista

25,

Dodatak. I.

Niz hrvatskih vladara. Knczovi dalmatinske Hrvatskc.

Hiko 876—878. Zdeslav 878—879.

Viseslav oko 800. Borna oko 810.. t 821. Vladislav 821 -o. 835. Mislav oko 835—845. Trpimir oko 845—864.

Domagoj oko 864

Branimir 879-892. Mutimir 892-910. Tomislav oko 910—925.

—876. 2,

Knczovi panonskc Hrvatske. Pribina

Vojnomir 796. Ljudcvit oko 810.. T 823. Ratimir oko 829-838, 3.

Kraljcvi hrvatski. Gojslav 1000—1019.

Stjepan I. 1030—1058. Petar Kresimir IV. 1058-1073.

Miroslav 945-949. Mihajlo Kresimir II. 949-969.

Slavic 1073—1075.

Dmitar Zvonimir 1076-1089. Stjepan II. 1089—1090.

Stjcpan Driislav oko 969—995. Svctoslav 995—1000. Kresimir III. 1000-1030.

Petar 1093—1097.

Kraljcvi ugarsko-hrvatski. a)

Bcla

Gejza

(II) 1116—1131. Slijepi 1131—1141.

III. (II.)

I. I.

(II.)

Stjepan IV. Lad.slav

Stjepan V. Stjepan

1141-1162. (III.)

(11.)

1162.

1162-1163.

(IV.) (III.)

Arpadovici. Bcla II. (III.) 1172-1196. Emerik 1196—1204. Ladislav II. (III.) 1204-1205. Andrija I. (II.) 1205-1235. Bela III. (IV.) 1235-1270. Stjepan VI. (V.) 1270-1272. Ladislav III. (IV.) 1272-1290. Andrija II. (III.) 1290-1301.

Koloman 1102-1116. Stjepan

861.

Braslav oko 880-900.

Tomislav (Trpimir) 925-930. Krcsimir I. oko 930—945.

Kocclj 861—876.

1163.

1163-1172. b\

Anzuvinci. Dracki 1385—1386.

1301—1342. Ludovik I. 1342-1382.

Karb

Marija 1382—1385

Nuzkralj: Ladislav Napulj.

Karlo

II.

Marija 1386-1395.

1386-1409

358 c]

Iz raznih kuca.

Guber.: Janko Hunyady 1446—1452. 1458—1490. I. Korvin

2igmund 1387—1437. Albert Habsburgovac 1438—1439. Vladislav I. 1440—1444. Ladislav IV. (V.) 1444—1457.

Matijas

Vladislav

Ludovik d)

Ferdinand

Zapoljski

Maksimilijan 1564

Ferdinand III. 1637—1657. Leopold I. 1657—1705. Josip I. 1705—1711. Karlo III. 1711—1740. Marija Terezija 1740—1780.

1527—1540.

— 1576.

Rudolf 1576—1608. Matijas

II.

Ferdinand

1608—1619. 1619—1637.

II.

Habsburg-Lotaringovci. Ferdinand V. 1835—1848. Franjo Josip I. 1848. do danas.

1780—1790. Leopold IL 1790-1792. Franio L 1792—1835. Josip

1490—1516. 1516—1526,

Habsburgovci.

1527—1564.

Ivan

Nuzkralj:

II. II.

II.

Bosanski vladari. 1.

Baiiovi.

Boric 1154-1168.

Prijezda IL 1267-1290.

Kulin 1170—1204.

Stjepan

Stjepan 1204—1232.

Stjepan Kotromanic oko 1314., t 1353. Tvrtko 1353—1377 i suvladar

Matej Ninoslav 1232—1250. Prijezda

1233—1255.

f o.

1290..

oko 1314.

Vuk 1357—1370.

1267.

Kraljevi. Stjepan Ostoja 1409-1418. Stjepan Ostojic 1419—1421.

Stjepan Tvrtko 1377-1391. Stjepan Dabisa 1391

Kotroman

— 1395.

Jelena „Gruba" 1395-1398.

Stjepan Tvrtko

Stjepan Ostoja 1398—1404. Stjepan Tvrtko II. 1404-1403.

Stjepan

Toma

II.

1444

1421—1443.

— 1461.

Stjepan Tomasevic 1461

— 1463.

II.

Hercezi hrvatski. Stjepana VI.) 1275-1278.

Stjepan 1066.

Andrija

Dmitar Zvonimir 1076. Emerik 1184-1196. Andrija 1196—1203.

Andrija ..Mlecanin" 1278—1279. Jelisaveta (kraljica udova) 1280

Bela 1220—1226.

Koloman 1226—1241. Stjepan Belin 1246—1247. Bela Belin 1260—1269. Ladislav

Kumanac

1270.

Jelisaveta (kraljica udova) 1275.

(sin

— 1283.

—

Tomasina Morosini 1292 1296. Albertin Morosini 1297—1301. Stjepan (sin Karla I.) 1350—1354. Margareta 1354—1356. Ivan 1356—1360. Karlo Dracki 1369—1376. Ivanis Korvin 1490—1493.

359 III

Banovi hrvatski. 1,

Jcdinstvcne Hrvatskc. Andrija 1198. Nikola 1199—1200. (Benedikt 1199—1200.)

Pribina oko 970.

Godemir oko Gvarda (Varda) oko 1000.

1020.

Martin Hontpazman 1202.

Boietjeh oko 1030.

Hipolit 1204.

Stjcpan (protospata) oko 1040.

Merkurije 1205—1206.

Gojko 1059—1069.

Stjcpan 1206—1207. Bank (= Benedikt) 1208—1209.

Zvonimir 1070—1073. Pctar 1074.

Ugra

Bertold Andechs-Meranski 1209-1211. Mihajlo 1212.

1107.

Klcdin (Klaudije] 1116—1117. Aleksije oko 1130. Belos 1142-1157.

Apa

Dula Sikloski 1213. Ohuz 1213—1214. Ivan 1215.

1158.

Belos 1163.

Ampud

1164—1176. Dionizije 1181-1183.

1216.

Bank

(drugi put)

1217—1218.

Dula (drugi put) 1219. Ohuz (drugi put) 1220-1222.

Suban 1183—1185.

Salamon 1222—1224.

Kalan 1190—1193. Dorainik 1194—1195. 2.

Poza

Mihajlo 1224.

Banovi „Cijclc Slavonij c" (Totius Sclavoniac). Radoslav Babonic 1290—1293. (Henrik Gisingovac 1291.) Jakov Kopas 1298—1299.

Aladar 1225.

Salamon 1226. Dula (treci put) 1229—1234. Opoj 1235-1238. Nikola 1240. Dionizije od plem. Turje 1241 Ladislav od plem. Kan 1245.

Ladislay od plem. Ratold 1300.

— 1245.

Henrik Gisingovac 1301—1309. Stjepan Babonic 1310—1316. Ivan Babonic 1316

— 1322.

Nikola Omodejcv 1322—1324.

Rastislav Halicki 1247.

Stjepan od plem. Gutkelcd 1248—1260. Roland od plem. Ratold 1261 1267.

—

Henrik Gisingovac 1267—1270. Joakim Pektar 1270—1272.

Mo)s 1272.

Cak 1272—1273. Pccz od plem. Dionizova 1274—1275. Ivan Gisingovac 1275. Toma od plem. Hontpazman 1275—1276. Matija

—

Ivan Gisingovac 1276 1277. Nikola od plem. Gutkcled 1278—1279.

Nikola Gisingovac 1279-1281. Petar PakraCki 1281—1283.

Mikac Mihaljevic 1325—1343. Nikola Banffy 1343—1345. Leustahije Ratold 1356—1361. Stjepan Kaniski 1362-1366. Nikola Szcchy 1366—1368. Petar Cudar 1368—1380.

—

1385. Stjepan i Ivan Banffy 1381 Ladislav od Lucenca 1387 — 1389.

Detrik

Bubck 1389-1392.

Ladislav Pctrov 1392.

Bubek 1394-1397. Pavao Cupor 1412—1415. David Lackovic 1416—1418. Detrik

360 Dionizije Marcali 1419 -1421.

Ivan Marcali 1457.

Herman Celjski 1423-1435. Matko Talovac 1436—1444.

Ivan Vilovec

Fridrik

Ulrik Celjski 1445—1454.

Nikola Ilocki 1457

— 1463.

Ivan Thuz od Laka 1468—1469. Ivan Cesmicki 1469—1470. Ivan Ernust 1473—1476.

Ulrik Celjski 1454—1456.

Hrvatsko-dalmatinski banovi.

Ladislav od Lucenca 1387. od Lucenca 1387 1389.

Vojink 1225.

—

Valegin 1226.

Dionizij

Stjcpan 1243-1251. Butko 1259. Pavao Bribirski 1273—1312. Mladen Bribirski 1312—1322.

Ivan 1389—1392.

Ivan Cuz 1356—1358.

Nikola Szechy 1358—1566. Konja Szechenyi 1366 1367.

—

Emcrik Lackovic 1368. Simun Mauricijev 1369 1371. Karlo Dracki 1371-1376. Nikola Szechy 1377—1380. Emerik Bubek 1380—1383.

—

Stjepan Lackovic 1383 1384. Toma od Sy. Jurja 1384—1385.

Nikola Gorjanski 1392.

Butko Kurjakovic

1394.

Nikola Gorjanski 1394-1397. Pavao i Ivan Kurjakovic 1410

— 1411.

Petar de Alben 1412—1419.

Albert de Ungh 1419—1426. Nikola Frankapan 1426 — 1432. Ivan i Stjepan Frankapani 1434

— 1436*

Stjepan Frankapan 1437.

Perko Talovac 1438-1453. Ladislav

Hunyady

1453.

—

Pavao Spirancic 1459 1463. Damjan Horvat 1473—1476.

Hrvatsko-dalmatinsko-slavonski banovi.

Nikola Szechy 1346-1349.

Blaz Podmanicki 1482. Matija Gereb 1483—1489.

Pavao Ugal

Ladislav.

Nikola Banffy 1345—1346. 1350.

Stjepan Lackovic 1351

— 1352.

Nikola Banffy 1353—1356. Ivan od Palizne 1386—1391. Ivan Krcki 1392—1393.

Nikola Gorjanski 1397—1402. Ladislav Grde'vacki 1402—1404.

Pavao Bessenyo 1404. Pavao Pecz 1404—1406. Herman Celjski 1406—1408. Emerik Zapoljski 1464—1465. Ivan Thuz od Laka 1466—1467. Blaz Podmanicki 1470—1472. Damjan Horvat 1472-1473. Andrija Banffy 1476—1477. Ladislav od Egervara 1477—1481.

od Egervara 1489—1493. Emerik Derencin i Ivan Bot 1493. Ladislav Kaniski 1493—1495, Ivanis Korvin 1495—1498. Juraj Kaniski 1498—1499. Ivanis Korvin 1499-1504. Franjo Balassa de Gyarmath 1505. Andrija Bot 1505-1507, I Marko Misljenovic 1506—1507. Juraj Kaniski i Ivan Ernust Cakovacki /

1508-1509. Andrija Bot 1510—1511.

Emerik Perenyi 1512-1513. Petar Berislavic 1513—1520. Ivan Karlovic 1521—1524. Ivan Tahi 1524—1525.

361

Franjo Batthyany 1525—1531. Ivan Karlovic 1527—1531.'

Josip Eszterhazy 1733-1741. Karlo Batthyany 1742—1756.

Tomo Nadasdy 1537-1539.

Franjo Nadasdy 1756—1783.

Petar Keglevic 1537—1542.

Franjo Eszterhazy 1783^1785. (Franjo Balassa dc Cyarmath

/ \

Nikola Zrinski 1542—1556. Petar Erdody 1557—1567.

1785—1790.)

Frano Frankapan Slunjski 1567—1572. Juraj Draskovic 1567—1576.

(

Caspar Alapic 1575—1577. Krsto Ungnad 1578—1583. Tomo Erdody 1584-1595. Caspar Stankovacki 1595—1596. f

Franjo Haller 1842—1845. Josip Jelacic 1848-1859. Ivan Coronini 1859 1860.

— — 1867. —

Benedikt Thuroczy 1615-1616.

— 1622.

Juraj Zrinski 1622—1626.

Dragutin Khucn Hedervary 1883—1903. Teodor Pejacevic 1903-1907.

2igmund Erdody 1627—1639. Ivan Draskovic 1640—1646.

Nikola Zrinski 1647—1664. Petar Zrinski 1665-1670.

Nikola Erdody (1670—1680) 1680—1693.

Batthyany 1693—1703.

Adam

Cyulay 1806—1831.

Franjo Vlasic 1832—1840.-

Levin Rauch 1868—1871. Koloman Bcdekovic 1871 1872.^ Ivan Mazuranic 1873—1880. Ladislav Pejacevic 1880—1883.*

Tomo Erdody 1608—1614. Nikola Frankopan 1617

Ignjat

Josip Sokcevic 1860

Ivan Draskovic 1595-1607.

Ivan Erdody 1790—1806.

Aleksandar Rakodczay 1907—1908. Pavao Rauch 1908—1910. Nikola Tomasic 1910—1912. Slavko Cuvaj 1912-1913. Ivan Skerlecz 1913. do danas.

Ivan Palffy 1704-1732.

Ivan Draskovic 1732—1733. '

biskup 1

Po njegovoj

smrti

(9.

Andrija Tuskanic

erdeljski biskup

bijase banske casti namjesnikom kninski (1531-1533). a onda Petar Keglevic (1533-1535)

aug. 1531.)

Nikola Cercndy

(1536).

Haulik

Kao banske casti namjesnik upravljao je biskup Juraj od 1840. do 1842.. a drugi put od 1845. do 1848. Vakanovic. 3 Od 1872. do 1873. bijase banske casti namjesnikom An tun komisarom general Herman Kam* Poslije Pejaceviceva odstupa bijase kr. berg 1883. (od 4. sept, do 1. dec). '

prvi put

ISPRAVI! Pored sve paznjc. sto je posvecena korektuil ove knjige, ipak su ostale neke stamparske pogrjeskc, koje treba da ispravis prije, negoli se knjigom posluzis. Str.

14. 18.

redak

19. 4.

odozgo, mjesto za luk citaj na luk. u Sirmiju citaj u Sirmij. „ „

40.

„

Stojimir

40.

14,

„

zapadnoj

55.

15.

odozdo,

„

na putu pogazil

71.

odozgo,

„

80.

12.

odozdo,

„

—

14.

Grozda

Strojimir.

citaj

istocnoj.

citaj

na put.

citaj citaj citaj

odozgo, mjesto sinovac

pogazila.

Gvozda. citaj

stricevic.

84.

13.

159.

170.

23.

odozgo,

171.

12.

odozdo,

„

Uza je Onako

197.

12.

odozgo.

„

Podjedno sklopi poslije

s palatinom Franjom Wesselenyjem. gdje je onda citaj gdje je najzad.

odozdo, mjesto sevientes „

citaj

slahila citaj

citaj

200.

22.

odozgo.

„

213.

odozdo,

„

Vlaska

218.

odozgo,

„

Gyarmdth

servientes,

citaj

Uza

to je slabila.

Ovako. citaj

Vlaske.

citaj

Gyarmath.

Podjedno sklopi

SADRZAJ. Strana

Uvod. Glavni

izvori

djcla o hrvatskoj povijesti

prije doseljcnja Hrvata Pristup. Hrvatskc zemljc

Pozoristc hrvatske povijesti Seoba naroda Prehistorija. Iliri, Rimljani i

II.

^J^

Razdioba hrvatskc povijesti

III.

do 1102 Prvo doba od doseljenja

A Knezovi

v a

t s

kraja

(d o

IX.

Juzni Sloveni u staroj postojbini prva dva vijcka u novoj domovini II. Doscljenje i Hrvatska u IX. vi,eku "^ HI. Franci i panonska v.,eka) Hrvatska i Neretljani (do potkraj IX. I.

•

;.•;••.

IV. Dalmatinska

Kraljevi hrvatski (do kraja

XI.

.... .... .... .... .... ........

nasljednici (910—969) V. Tomislav i njegovi 1058) (969 Krcsimirovici VI. Prvi hrvatskoga (1058-1089) kraljevstva Obnovljenjc VII Petar i Koloman (1089-1102) VIII Kralievi Stjepan II.. hrvatske (od VII. do kraja XI. vijeka) driave stanje Nuta'nje

—

^^ '

1102.

1526.)

Arpadove A. Kraljcvi iz kucc (1102-1116) Koloman I.

Borbc

(1301.

•

1395..

8^ • •

^^^

odnosno

14o9.,

...

,,4

•

;

(1382-14UV) u porod.ci Anzuvmskoi VIII. Dinasticki zapletaji r Kralievi iz raznih k u c a (1409-1526) (1409-1439, sa. i Albert Habsburgovac ,X 2i Ind Luksenburgovac .... Lad.slav IV. (V.) (1440-1457) i I.

XII.

Korvin (1458—1490) Ludovik II. H^^^-/"^' Vladislav II. .n, do A 1526 1526.) (od 1102. stanje kraljevstva hrvatskoga '

^^^

26 .

^^^

j43

j,^

X. Vladislav

XI. Matijas

109

•

kuce Anzuvir^ske

(1301-1342) Ludovik I. (1342-1382)

VI. Karlo VII.

V Kraljevi

(1102-1301)

Vcnecijom i Bizantom (1115-1180) Andrija I. (H.) (1180-1235) Bela II. (III.). Emerik i Ill (1235-1270) IV. Bela III. (IV.) (1270—1301) Posljednji Arpadovici II

prvoga doba Kronoloski pregled dogadaja (o d

Drugo doba

»51

XIII.

Nutarnje

doba Kronoloski pregled dogadaja drugoga

165

Trecc doba od

Kraljcvi Dva

II.

....

1790

kucc Habsburske

Ferdinand I. Maksimilijan (1564-1576)

III.

1526.

kralja

Habsbursko-Lotarinske

Ivan Zapoljski (1527

— 1564)

167 177

Rudolf (1576—1608)

IV. Matijas

II..

VI.

181

Ferdinand

V. Vladanje Leopolda

Tursko vladanje

II. Ferdinand III. (1608—1657) do velikoga rata za oslobodenje (1657

Karlo

Cetvrto doba o d

Kraljevi

188

rat za

oslobodenje (1683

— 1683)

— 1699)

(1705—1740) VIII. Marija Terezija (1740—1780) IX. Car Josip II. (1780-1790) X. Nutarnje stanje kraljevstva hrvatskoga (od 1526. do Kronoloski pregled dogadaja trecega doba VII. Josip

d o

d a n a

194 201

208

III.

1790.

167 167

215 222

229

1790.)

253 254

kuce Habsbursko-Lotarinske

254

Leopold II. (1790—1792) Prvo doba vladanja Franje I. (1792—1815) III. Drugo doba vladanja Franje I. (1815—1835) IV. Ferdinand V. (1835-1848) V. Franjo Josip I. (1848 do danas) apsolutizam (1848—1860) a) Revolucija I.

254

II.

263

27^ 286303-

303

Provizorij

Nagodba (1867—1873)

Kratak Ijetopis hrvatskoga javnoga zivota od VI. VII.

312

(1860—1867)

b) c)

Hercegovina u XIX. vijeku Bosna Kratak pregled povijesti republike dubrovacke i

Dodatak

323 1873.

1914.

338 343 350^

357

Niz hrvatskih vladara

357

II.

Hercezi hrvatski

35&

III.

Banovi hrvatski

359-

u^:

5S8

PLEASE DO NOT REMOVE

CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET UNIVERSITY OF

TORONTO LIBRARY