Marijan Stojkovic - Podgora u 17. stoljecu drugi dio

DRUGI DIO Podgora u XVII stoljeću Obiteljske i demotične crtice od 1621 do 1730 godine

Dr. M a r i j a n

Stojković

Kad sam se u arkivu župe podgorske namjerio na tri velike stare knjige pisane starim hrvatskim pismom, koje osim stručnjaka i još kojega rijetkoga poljičkoga popa malo tko još zna čitati, stegla me je ljubav prema rodnome mjestu, da ih pročitam i na vrlo mnogo mjesta upravo da odgonetam poblijedjele, izmrčene i izobane zapise, ne bih li u njima našao što vrijedno za narodni život i po­ vijest. Unaprijed sam znao, da su u njima župske matice krštenih i vjenčanih, ali nadajući se kojem drugom jedrom zrnu sve ih ipak pročitah. Bogzna što veliko, krupno, vanredno nijesam u njima našao, ali u njima ima mnogo sitnih bilježaka, tragova mjesne povijesti i narodnoga života, tako da se mogla skupiti rukovet podataka vrijednih, nadam se, i za nauku. Što je glavno, naišao sam na stara imena i najstarija prezimena podgorska, a i to je evo rodilo ovu radnju — pripadala bi u vrstu predradnja za povijest i razvoj naselja našega naroda u sadašnjim zemljama. Jedna ili druga radnja još je osamljena pojava naučna, ali više njih sistematično iznesenih za pojedina sela u pojedinim krajevima dale bi nam po­ vijest naselja, seoba — ili možda i ne uvijek seoba — i razvoja pojedinih plemena, o čemu se upravo u novije vrijeme živo radi i raspravlja. Osim radnja u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena (2 na pr. u knj. X X V I I I ) i u Srp. etnograf, zborniku (»Naselja i poreklo stanovništva«) spomenut ču samo radnje, koje rade o Dalmaciji: L u c i j a n M a r č i ć : Stanovništvo Zadra u »Glasniku geografskog društva u Beogradu. X I V (1928)'s. 32—43; A n d r e J u t r o n i ć : Naseljavanje Poljičana i drugih Dinaraca na Braču (ibid. s. 144—148); Dr. J o v a n E r d e 1 j a n o v i č: O

96

Dr. Marijan Stojković:

poreklu Bunjevaca (Srp. kralj. akad. Posebna izdanja, knjiga 19.

Beograd 1930); S t j e p a n P a v i č i ć : Starosjedilaštvo današnjeg, hrvatskog naselja u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji. Prilog k prouča­ vanju porijekla Bunjevaca (»Obzor« 4—26 VIII god. 1931).

I. Krajina Podgora, 1 veliko selo općine makarske ili donjoprimorske u srednjoj Dalmaciji, u biskupiji splitsko-makarskoj, pripadala je od davnine Primorju ili onoj povijesnoj K r a j i n i , koja je na zapadu graničila Omišem, prema podhevu morem, na istoku rijekom Neretvom, a od sjevera humskom 2 vojvodinom (Hercegovinom) i Radobiljom 3 (ili Radoboljom, kako danas kažu, a to je kraj, u kojem je selo Kreševo i dijelovi sela Katuni, Blata, Šestanovca,. ukratko današnja općina Šestanovac-Krajina).

Crkvenoupravno pripadala je Podgora u X V I I vijeku bisku­ piji makarskoj; biskup je nosio naslov: biskup makarski, neretvanski,, omiški (ili i imotski) i administrator Dumna, tako da su pod »jurišdiciun od Makarske« pripadala i hercegovačka sela (na pr.

Drinovci).

Malo poslije pada Hercegovine (g. 1483) pala je i primorska Krajina pod tursko gospodstvo; to je bilo već prije god. 1498.

Primorje je otada pripadalo pašaluku bosanskom, a sandžakatu hercegovačkom, 4 pod kojim je osim Makarske i Primorja bilo i Dumno, Imotski, Vrgorac, Zadvarje, Radobilja, Gabela, Stolac, Novi, Risan i t. d. U susjedstvu je na sjeverozapadu bio kliski sandžakat. U Miakarskoj je prebivao turski emin (hemin), sabirač ili zakupnik carina. N a kuli mu se vijala turska zastava. Drugi Turčin nije smio prebivati u Makarskoj (Starine XXIII s. 19; »jeminus« u Farlati, t. IV p. 195).

1 O Podgori se i o Primorju može naći najljepše u M. Pavlinovića (iz Podgore) »Pučkim spisima«. Zadar 1876 s. 34—46: Primorje i Primorci; u »Raz­ ličitim spisima«. U Zadru 1875, s. 152; P. A n t . Lulich: Compendio storicocronologico di Macarsca etc. Spalato, i860.

2 Kukuljevićev Arkiv za povjestnicu, jugoslavensku. U Zagrebu 1859.

Knj. V s. 56.

3 Ibid. s. 145 »Augustinova Humska« (Chunisca!); Lulich s. 32.

4 Pod hercegovački sandžakat pripadala je i krajina Poljica, ali u nju nije nikada dospio sandžak ni namjesnik njegov, nego je emin upravljao njom (Dr. Fr. Rački: Prilozi za geograf sko-statistički opis bosanskoga pasalika u »Starinama« XIV s. 173 si., 179 — izvor iz godina malo poslije g. 1624).

Podgora u XVII stoljeću

97

Makarsko Primorje bilo je za turske vlade razdijeljeno na dva dijela: jedan dio Krajine 5 od sela Drvenika uključivo na istok sve do Neretve pripadaše kadiji od Gabele; drugi dio od zapadne međe Drvenika, dakle od mede sela Živogošća na zapad, pripadaše kadiji imotskom (por. imotski kadija u hrvatskoj narodnoj pjesmi o »Hasan-aginici« nađenoj u vrgorskoj krajini). Podgora je dakle bila pod imotskim kadijom; od toga i vrlo uske društvene i obiteljske veze između Podgore i sela imotske krajine (Medvidovići, Slivno, Runovići i odlomak Umljani, Vrdol gornji — danas Krstatice — i donji — danas Župa i Rašćani, Zagvoad, Gra'bovac i dr.) i susjedne Hercegovine (Veljači, Buovo-Buhovo, Drinovci, Gorica, Sovici, Ledinac »izdno Imote«, Tihaljina, Broćno, Drežnica, Grujsko vrilo, Buško- ili Buk i dr.).

Po suvremenom izvoru 6 iz god. 1624 malo poslije bilo je od Omiša do Neretve u Primorju 21 selo osim utvrđena grada Makar­ ske, ili kako piše u Lulica (s. 46), s gradom Makarskom bila su u Kra­ jini 23 sela. Od tih je Podgora bila najveće selo; dok su na pr. sela Bast, Igrane, Drvenik, Zaostrog i dr. imala na broj 20 kuća, a Brela i Tučepi po 30 kuća, Podgora je imala 80 kuća.

U Farlatijevoj crkvenoj povijesti Ilirije7 iz prve polovice X V I I vijeka ima vijesti i o Podgori, i to kao jednoj od 3 župa, u kojima se vršila staroslovenska (illyrico idiomate) služba Božja; to su bila mjesta Brela, Podgora i Zagvozd. U Podgori su bile dvije crkve: crkva Svih Svetih seoska i crkva sv. Tekle (Tikla, Sutikla).

Zato su župnici u Podgori — ako nijesu bili domaći — dolazili iz Zagvo'žda i Poljica.

Primorska krajina ostala je pod Turskom do god. 1646, kad se sama dragovoljno odlučila da se preda u ruke mletačke repu5 U Krajini je bilo krajem X V i početkom XVI v. najglavnije pleme Markovića Kačića, kojih je ime u povijesti tako usko spojeno s Krajinom, Krajina i Kačići kao jedno: C r a y n a e t C h a c i c h i j (Kuk. Arkiv V s. 14).

Jurai Marcovich Cacich, Conte di Krayna e de tuta la Augustinova Chunisca (Humska) s. 145. O makarskom biskupu Bartulu Kaci ću (od g. 1615, umro 1645 ili 1646) piše Farlati Illyricum sacrum IV Venetiis 1769 p. 193: »isque fuit Bartholomaeus e gente Cacichia, quae olim et nobilitate, et potentia, et divitiarum copia in primiš inter C h r o b a t o r u m familias floruit, ac muitas arces terrasque obtinebat, in quibus late dominabatur«.

6 Starine skoga pašalika i 7 Illyrici auctore Daniele

X I V : Fr. Rački, Prilozi za geografsko-statistički opis bosan­ t. d. str. 176, 178. sacri Tomus IV. Ecclesiae suffraganeae metropolis spalatensis Farlato Presb. S. J. Venetiis MDCCLXIX pag. 185, 193—198.

ZBORNIK ZA NAROD. ŽIVOT XXIX

7

98

Dr. Marijan Stojković:

blike, 8 osiguravši prije u primorskom zboru svoja prava i privilegije (sloboštine) na način općine P a š t r o v i ć a (u točki 17) i Po~ l j i č a n a (u točki 20). Za to imamo i ovaj dokumenat (u današnjoj grafici): V svemu poštovanim, vridnim vitezom, pridrazim i ljubeznivim našim Vojvodam i Knezovim od Makarske i svega Primorja, Gospodinu Ivanu Nenadiću, Ivanu Kadčiću, Mati ju Pavloviću i svime ostalim.

Imamo dvoje liste vaše, prvi pisan na dva, a drugi na devet ovoga miseca noseći nam kako ste odlučili u Ime Isusovo i pridali se u ruke Seme (Serenissime) Republike. Evo vas primlje, abračiva (abbraccia) i grli obitajući svako obranjenije vazda kako svojim pridrazim i devotim sinovim. Za subotu biti će u Braču Gospodin Prisvitli Pava Cauotorta Providur i Senatur veliki s' galiami, ormanicami, miliciom, municioni, Kapi (i) oružie dobar broj od ovih ovde (nahoijacia) nahajajućih se i (s) svakom drugom stvariju, koja je potribna za dati početak s Božjim imenom dilovanjem vaše devocioni i hrabrenosti, i moći ćete se dogovoriti s rečenim Gospodinom za svaku stvar, koja će se učiniti s vašim hrabrenim, vridnim, virnim i korisnim dilovanjem. Moći ćete dakle stupit u Brač i vrime dobiti, zač mnogo valja u ovi(m) stvarim brzina i otajstvo, kako dobro znate s vašom mudrosti ju; zato vam odlučismo poslati naprid ovi list po putu ordinariu i siguru.

Za privilegie, ke želite kako P a s t r o v i ć i, Privedri Princip hoće svaku obilnost učiniti i konfermati toj Župi s dilom pravo ljubav očinsku, ku vam sada za vazda obića(t) će.

Gospodin Bog vesbll v. v. m. [vaša gospodstva?] i svaki napridak i blagosov dajući, a mi vas od srca pozdravljamo i svako dobro navišćujemo.

Iz Zadra na 16 Lulja 1646.

Aff(ettuosissi)mo di tutto cuore Lunardo Foscoio, Pro(vedit)or Generale Zajamčivši sebi ugovorom slobodu imutka i uprave odmetnu se Krajina primorska od turskoga carstva, ali otada su na njih navaljivali Turci, jedni sa strane od Gabele i Neretve, a drugi od 8 Lulich o. c. str. 41 si. (uvjeti predaje na talijanskom jeziku); Bjelovučić N . Z., Ugovor makarsko-primorskih knezova s mletačkom republikom g. 1646 u »Starinama« XXXII p. 321 (preveden na hrvatski). U prijevodu su izostav­ ljene tal. tačke br. 6 i 10 i još gdjegdje skraćeno.

Podgora ü XVII stoljeću

99

Zadvarja »grada«, gdje su 'bile turske utvrde Poletnica i Avala (Avalja). 0 U Neretvi su Turci imali norinsku kulu.

Uto je naskoro nastao kandijski rat (1645—1669), u kojem je Primorje učestvovalo na strani mletačkoj protiv Turaka. Turci navaljivahu na Makarsku i Primorje paleći kuće i crkve (Starine X X I I I s. 20). Od toga doba posta Primorje pozornicom maloga rata i Četovanja. Turci se po kopnu öd Vrgorca, Zadvarja, Ljubuškog i Gabele, p a od Neretve, na kojoj su imali kulu norinsku, a p o moru ratnim đemijama, zalijetahu na Primorje plijeneći i roblje vodeći, a ni Primorci ne ostajahu dužni, jer su i oni oskrbljeni oružjem i municijom od Mletaka četovali, roblje otimali i odvodili p o imotskoj krajini, Neretvi i Hercegovini. Četovanje se osobito razvilo od g. 1662 do 1686, a najžešće u trećem deceniju kandijskoga rata 1645—1669, dotično do g. 1671, kad je dužd prepustio caru Primorje. O tom četovanju sačuvala nam se ratna kronika fra Pavla Šilobadovića napisana bosanicom ili hrvatskom bukvicom i odštam­ pana u Starinama knj. X X I . U podgorskim maticama župskim sačuvala se imena množine junaka i vojnika, koji su iz Podgore «četovali, i već stoga bilo je vrijedno proučiti ih. •— Primorje je ostalo još pod Turcima od god. 1671 do 1684.

II. Podgora Selo Podgora položeno je »pod gorom«, na podnožju gore, pod primorskom kosom blokovskom. »Pod goru«, pod stijene, pod stranu daleko od mora, morali su se stanovnici sklanjati od sile pomorskih neprijatelja mletačkih i senjskih uskoka, tih kršćanskih .gusara, dok je Primorje (Krajina) bilo pod Turcima, kano i turskih ratnih brodova (đemija, fusta), koji bi se iz turske Albanije zalije­ tali na primorsku krajinu. Senjski uskoci smatrali su Primorje kao neprijateljsko područje pod Turskom sve do god. 1646, pa 'još i kasnije iza kandijskoga rata pripadalo je Primorje još neko vrijeme (do 1684) Turskoj. O Uskocima u Krajini zna povijest kazivati. Tako se dogodilo, da su Podgorani, kano i svi Primorci —«osim grada Makarske — od mora bježali dalje u stijene, pod goru, 9 Starine X X I 91, 109, ш . (Avala, Havala, a ne Zavala!) — Giov. : ''Cattälinich, Storia della Daimazia T. III, Žara 1835 pag. 143 piše o kulama na Zadvarju Polinjic (Polignich) i Avala na Zadvarju, koje , su ..osvojili T u r c i •g. 1685. »Pod Poletnicom« ima još i danas komšiluk — por. Gemeindelexikon von Dalmatien. Wien 1908 S. 67.

IOO

Dr. Marijan Stojković:

gdje bi u teško pristupnim pećinama ogradili »kaštele«.

zbjegove,

sagradili

U kasnijim matičnim zapisima, osobito pisanim latinski i tali­ janski, i u zapisima iz X V I I I vijeka mjesto se Podgora naziva cppidum (tako najčešće), castrum, talijanski c as telio, a u hrvatskim zapisima »kaštel Podgora«, bez sumnje radi toga, što je Podgora u ono doba ratova s Turcima i uskocima vrijedila kao donekle utvrđeno mjesto. Bilo je naime u Podgori više kula: 2 u Batošića (spominju se i u »Starinama« X X I s. 91), 2 u Roščića, jedna je bila Jugovića kula, 1 Taraševa, 1 u Marinovićima, jedna na kraju uz more, a 2—3 »kaštela« u Klokunu (mjesto nazvano po klokan ju, gogoljanju, vrenju vode u moru i uz obalu) bila su kao skloništa sazidana visoko pod planinom, pod polama. Tim kulama vide se i danas čitavi visoki zidovi što sami, što uzidani u kuće, i čemeri (svodovi). Dva se mjesta u Podgori još nazivaju »Kaštel«, a jedno »Jugović kula«. Kula je bilo i u drugim primorskim selima, na pr„ u Tučepima dvije (Bušeljića i Lalića), u Igranima Zalina kula (ima i rod Zalčevića), u Drveniku, Podaci, Lapčanju (danas Gradcu) i Makarsko j. Još god. 1797 u popisu porodica od 24 lipnja zove se Podgora Castel Podgora, ali se zove naprosto i selo (villa) kao i ostala sela u primorskoj Krajini.

Podgora se dijelila na 4 mahale — još i danas se kaže »mala« — ili komšiluka, koji se nazivali: Vrulja, Sridnja mahala (srijeda sela), Gornja mahala ili mahala Domanzijića (Domančića) i mahala Marinovića. Osim današnjega petoga naselja »Kraj« (na kraju sela uz more) uglavnom su ostale i danas 4 mahale (male).

Cijelo' je selo imalo svoga starješinu zvanog kneza.

Najstariji,, poznati po župskim maticama, bili su od roda Roščića i Lučića.

Samo se jednom u zapisima spominje, da je bio i vruljski knez za naselje Vrulju (Nikola Livić oko g. 1652). U doba seoske vojne orga­ nizacije za kandijskoga rata, dok se za cijelo mjesto spominje više voj­ voda, za Vrulju se spominje »vojvodica« (Ivan Tomasović g. 1673-, kasnije i vojvoda). I inače nijedno se drugo naselje podgorsko ne spominje osobito u seoskim maticama osim Vrulje, jer se nekoliko puta ističe, da je netko iz Vrulje: hoće reći, da je Vrulja bila nekako osobito i jako podgorsko naselje. Za njom su Marinovići bili također veliko naselje.

Podgora u XVII stoljeću

IOI

Za mletačkoga doba, u X V I I I stoljeću, počeli su iz Gornje male silaziti na kraj uz more Mrkušići i Velići.9" Od svih sela u makarskoni Primorju, od vruljske uvale do Neretve, gdje su i danas 3 franjevačka manastira — Makarska, Živogošee i Zaostrog — osim grada Makarske samo dva sela sve do danas nijesu imala i nemaju franjevce za župnike — to su Brela i Podgora, u kojima su, koliko se pamti, po pravu bili župnici popi glagoljaši. T o se vidi i po župskim maticama. Dok su se na pr. u susjednim selima Tučepima i Drašnicama, fratarskim lupama, župske matice (od g. 1667, odnosno 1736) vodile latinskim jezikom — u Tučepima čini se da je bilo i hrvatskih matičnih za­ pisa i to hrvatskom bukvicom —, u Porgori su se od 1621 — koliko nam se sačuvalo — vodile matice hrvatski sa pismom zvanim hrvatska bukvica (ćirilica) ili bosanska azbuka, kojom se služili katolici u Bosni, Hercegovini i u staroj makarskoj biskupiji do nedavna vremena, a osobito u splitskim Poljicima i svuda uopće, kamo bi dospijevali poljički popi glagoljaši (por. Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni od sveć. Ivana Berčića. U Zlatnom Pragu 1862 i Glagolska i bosanska rukopisna azbuka.

U Zadru 1863 od istoga). Ali i naši franjevci, dakako, služili su se prije redovno bosanskom bukvicom (por. Šilobadićevu kronaku u Starinama X X I i tučepske zapise).

U Podgori su kao župnici služili svjetovni svećenici. Fra Lovro Batošić, prije i poslije kapelan tučepski i igarski, služio je neko vrijeme (od g. 1645) i u Podgori pa se u nekoliko zapisa krštenja potpisivao »kurat podgorski«, ali je kasnije to »kurat« u matici svugdje izmrčeno, izbrisano-, a na jednom mjestu stoji napisano čak »lupuž« namijenjeno istomu Batošiću.

Podgoram su sami, čini se, u ono doba izabirali svoga žup­ nika. Ima ovaj zapis: »Na 1670 neka se zna(h) kako uzeše prokaraturi u Podgori za kurata Dom Jurja Režića ali Budića, a prokaratur Juras Devčić i Pava Lučić i Štipan Pivac i Matij Batoš«. Oni mu kupiše i knjigu (ovo litro) za matice krštenja i jednu paramentu (gornja misna odjeća). Crkva i sva crkvena dobra pri­ padahu selu. U selu je bila »crkovna kuća«, a to je isto što i seoska 9 a Por. zapis: »Adi 16 febraio 1691. Neka se znade, kako ja Ivan Velić, vlastiti ered o(d) dobara moga oca, zalaga carkvi Svim Stom vinograd u D om a n č i ć i k o d k u 1 e od sunca istoka za б groša i po, to jesti do(h) onoga, odkle je počeo saditi v o j v o d a J u r e K o j k a l o«. Bili su dakle u Vrselju.

I02

Dr. Marijan Stojković:

i bratska kuća. Seljani bi za pozajmljene novce zalagali, a kasnije, na smrti, i ostavljali crkvi svoje komade zemlje,, vinograde i vrtle,; a crkveni prokaraturi i bratimi bili su dužni na. račun ostavština plaćati mise za njihove duše. Podgora je bila kao samostalna. crkvenoseoska općina s posjedom i upravom svojom. T o se stanje promijenilo tek u novije doba, otkad su podgorska crkva i crkvena, dobra, prije b r a t s k a , seoska, potpala pod biskupsku upravu i pravo.

III. Župske matice u Podgori Između svih župa u splitsko-makarskoj biskupiji ima Podgora jedne od najstarijih župskih matica rođenih i vjenčanih, i to pisane narodnom hrvatskom ćirilicom, bukvicom ili bosanskom rukopisnom, azbukvom — brojna vrijednost slova je po ćirilovskim slovima...

Pogledamo li na pr. u »Status personalis et localis dioec. spalatensis. et makarensis« od god. 1925, vidjet ćemo, da imaju župske matice;.

Omiš od 1488 (!), Trogir od 1569, Klis 1630, Seget 1633, Kučići 1637, Drvenik Ploča 1638 (parokijalni arkiv od 1564), Zvečanje 1640, Grohote 1658, Kaštel Novi 1662, Tučepi 1667, Podaca 1680, Rogoznica 1683, Koštanje 1686, Sinj 1699 i t. d. — osim Tučepi,, Podace i Sinja sve popovske župe. Za Podgoru stoji u shematizmu da ima župske matice od g. 1667, ali to je netačno, jer se ta godina odnosi samo na kasniji zapis o dubrovačkom (i primorskom) po­ tresu10, god. 1667 na 1 strani, ali već na 2 strani iste knjige krštenih počinju krštenja od g. 1637 naprijed. Nego u župskom uredu ima. i druga još starija rukopisna knjiga, u kojoj su sačuvani župnički zapisi rođenih i vjenčanih, a za kasnijih godina i od krizmanih, već. od »G o d i š ć a G o s p o d i n o v i h 1621« naprijed, a imamo ih. zahvaliti domaćemu župniku »Dom Pavlu B o g u n o< у i ć u, 10 Aprila 6 u sridu Velike nedilje 1667 bi velika i strašna trešnja na zemlje po svoj okolovini i zgodiše se mnoge stvari, što od prija stariji nisu. čuli ni zapamtili taku trešnju strahovitu, stinah oborenje, i obori,, razori rečena, trešnja carkvu Sve Svete u Podgori i pade na tleh, i ista trešnja učini mnogo, obori i pobi naroda: kako u Dubrovniku, i razori mnogo gradovah u turskom i karstjanskom. Aprila 6 1667 fra Štipan Batošić. Isti je napisao na 80 listu iste knjige ovu bilješku: Aprila 6 1667. U sridu Velike nedilje bi velika i strašna. trešnja, pade carkva Svi Svetih u Podgori. I oboriše se stine po svoj okolovini i razorise gradovi po turskomu i karstjanskomu; to(m) trešnjom učini se mnoga rujina od puka i šćete kako u Dubrovniku, Stonu, bobi (pobi) mnogi puk u.

Novomu, Kotoru, Budvi. — O toj trešnji u Podgori ima i Šilobadićev zapis u »Starinama« XXI s. 102 . . . bi velika trešnja zemlje, da se mnoge crkve razpukoše i kuće, a čeljad pobiše. U Podgori crkva Svi Sveti pade )e polovica, i u jednoj kući ubile stine dite. U Dubrovniku i t, d.

Podgora u XVII stoljeću

103

primenkom (ili pridivkom) Markušiću od starine parokijanu aliti kuratu carkve Svih Svetih ovoga mista Podgore«, kako sam zapisa god. 1637.

Od njega ih imamo započete god. 1621, koliko su nam se dakako sačuvale, i s malim izuzecima od njega i nastavljene sve do njegove smrti god. 1661, a kasnije su matice vodili njegovi nasljednici. Župske matice u Podgori, već po svojoj relativno' dosta velikoj starini, razumije se, a i radi župničkih promjena i drugih, turskih i, osobito, ratnih prilika, nijesu se redovno vodile. Očite praznine i manjkavosti u vođenju matica vide se po tom, što na pr. za 15 godina od 1627 do 1641 ima u Podgori 352 slučaja krštenja, popriječno na godinu 24 slučaja, a za 15 kasnijih godina, od g. 1647 do 1661 ima samo 94 krštenja, popriječno na godinu 6 slučajeva, te u nekim godištima ima zabilježeno samo 3, 4, 5 ili 6 krštenja djece. Tomu uzrok ne mora biti baš nerodica žena, ali ne uvijek ni netačnost župnikova, nego drugo nešto: upravo ratna vremena.

Kad se makarsko Primorje god. 1646 od svoje volje odmetnulo od Turaka i uz stanovite pogodbe i jamstva primorske samouprave prešlo k Mlecima, navali g. 1648 turska vojska na Primorje, a narod, ne imajući ni otkle pomoći, pobježe na otoke Brač, H v a r i Korčulu, dok su Turci palili i pustošili Primorje našavši ga bez stanovnika (»Starine« X X I I I s. 89). I sami tadašnji, već stari župnik Dom Pavao Mrkušić ostavi nam ovu bilješku od 6 kolovoza (augusta) 1660: »Koji bude š(a)titi ovo libro od matrimonaja (vjenčanja), nemoj mu biti usilno i nemoj mi zamiriti, da ne gre sve po načinu,, kada se ko s(a)ponžajo (vjenčao), budući ova g(a)vera,11 a budući odnesena Ubra, neko (nego) sam samo notava nigda nikoga, a nigda nikoga, nikoga p(a)ri, a nikoga posli nego samo (sam) ovo piša, nego samo pišem, da bi se z(a)nala rodbina i da ne bi ko u karvi se u poslidne v(a)rime neznadoći oženija ali koja [ja] udala; kako ga di nahodim notu, tako pišem«. Dakle je župnik sačuvane bilješke kasnije unio u maticu vjenčanja.

Matičnih knjiga osim uščuvanih bilo je još u Podgori, a kamo su mogle dospjeti za kandijskoga rata? U biskupski kurijalni arkiv u Makarskoj? Makarski biskupi, franjevci, stanovahu u makarskom samostanu, ali i u zaostroškom, kao na pr. fra Bartul Kačić ŽarKandijski rat (g. 1645—1669—1671).

io4

Dr. Marijan Stojković:

ković, koji je umro u Sućurju, mjestu na bližnjem otoku Hvaru, i bio pokopan u vlastitoj kapeli sv. Jurja (Starine X X I I I s. 17), po kojoj se mjesto jamačno i prozvalo. Da su župske matice bile pre­ nesene iz Podgore u Makarsku, teže je promisliti, jer je i Makarska u onom ratu bila jednako ugrožena1, k tomu podgorski župnici nisu bili franjevci, nego mirski (svjetovni) svećenici. Svakako ih u Makarskoj danas nema, a ako su prije i bile, izgorjele su, kao i drugo, u požarima samostana makarskoga, jer ni grad Makarska nema starijih matica. Bit će dakle knjige odnesene na koji otok (Hvar, Korčulu, Brač), kamo se i pučanstvo selilo, pa su se izgubile.

Za stanje duša u Podgori u X V I I vijeku, zapravo od god.

1621 do 1730, služe nam tri knjige: dvije manjeg formata (21X15) uvezane u pergamenu, od kojih je starija složena od 2 sveska (za­ pisi od god. 1660 naprijed — 35 listova, i od god. 1621 naprijed — 93 lista, a mlada od g. 1637 naprijed — 132 lista, i treća 12 ve­ ćeg formata (30X21), bez korica — 157 ispisanih listova — sve nepaginirano.

U tim knjigama ima oko 2030 z a p i s a k r š t e n j a12a i to od 11 I I I 1621 do 20 IX 1637 (knj. 1, sv. 2), od 28 IX 1637 do 27 III 1689 — tu su praznine od 19 IV 1663 do 13 IV 1664, od 8 X I 1682 do rujna 1886 — (knj. 2), i od 4 IV 1689 do kraja god.

1730 uključivo; zapisa v j e n č a n j a od god. 1621 do 1640, od 1645 do 1663 (svega na broj 80, pisali bukvicom župnici Dom Pavao i Dom Petar Mrkušić, u knjizi 1); iza toga velika praznina baš u one ratne godine od 1663 do 1685. Od g. 1686 do 1703 nastavljaju se vjenčanja (bukvicom, župnik Dom Martin Pivčević, svega na broj 120) i od god. 1700 do g. 1730 (svega na broj 160).

Osim toga ima iz god. 1675 popis djece k r i z m a n e od biskupa fra Marijana Lišnjića (31 dijete ukupno, s imenima rodi­ telja i kumova — kumica), samo zapis iz g. 1679 (djeca krizmana od istoga nisu popisana) i iz g. 1698 od Dom Pa via Runovića bu­ kvicom pisani popis djece krizmane (usve 98 djece) od korčulan12 Za treću knjigu (bez korica) zapisano je da ju je selo kupilo god.

1670 za župničke zapise. Fra Marijan Lišnjić, »biskup od Makarske i od Omiša, Dumna administrator«, stavio je na nju svoj papirni pečat biskupski (nečitljiv) i opomenu: »Drugo ne pišite nego carkovne stvari u ove knjige! (Aprile 18 1672)«.

12 a Nijesu to sve sama podgorska djeca, jer ih ima više očito izvanjskih, na pr. iz susjednih primorskih sela Tučepi, Drašnica (Dračnica), Igrani i dr.

Dok jamačno nijesu imali župnika, donosili su u Podgoru djecu na krštenje.

Podgora u XVII stoljeću

105

skoga biskupa fra Nikole Španjića; popis m r t v i h iz g. 1730 (na broj 24) i popis b r a t i m a iz veljače god. 1669 napisan od kurata Dom Jurja Režića iz Zagvozda (bukvicom).

N a žalost nemamo knjiga zapisa mrtvih nego tek od g. 1732 naprijed, a otprije pobrinuo se netko samo za 6 datuma smrti i po­ kopan ja podgorskih župnika i 5 članova od kuće Devčića.

Zapisi su pisani u štokavskom ikavskom narječju s mnogo više čakavskih osobina nego danas. O strogoj jedinstvenosti ne može dakako biti govora, jer zapisi potječu iz različnih 'decenija X V I I vijeka i od različnih pisaca. Pored jenar, Jurjevu, meju, prija -— bratja — baština, godišće, ilinšćak (mjesec srpanj), jošće, karšćenje, šćeta — ča (1622, 1624), poč (pošto 1624) — ki, ko, ku — učinil, bija (bijo, bio), dia dija, dip, oženija, sadi ja, sponzajo, piša (pisao), pogodili), bi (bil), zaja, Pava, grunda, varta, haba — vaze, vazmu dolazi i ide (1627), dođe (1664), iđoše (1727) — braća — sto (1662) — koji — učinio — uze, uzet. Pored gen. pl. па-л (dobara, gro sa, Poljica, poduzica, zemalja i t. d.) dolazi i bez a: groš, libar, maslin, pinez, tolor, Otučak (od Otučke, Otuške), ali i jaspri, tohori, Igrani ili također: gradovah, Igranih, jasprih, prokuraturih, stinah, tolorih, gdje je h jamačno samo grafični znak, jer i inače kao takav dolazi na kraju: jah, ostavih (ostavi), znah (zna), poh (po), sveh, tleh, i ma početku riječi: Havaljanin, Hivan.

Na­ stavci stare nomin. deklinacije dolaze redovno (na pr. u dat. pl. bratimom, prokuraturom, Baturičićem, Svim Svetom — u vike vikom ide drugamo — tako i lok. i inst. plurala). Od osobitih pblika i riječi nižem ih ovdje još nekoliko, da se razabere mjesno narječje: ni (nije), nima (nema), di (gdje), gre (grede), gredu, kon crikve, nako drugaga (1630), u crikv i u crikvu, s obau vinograda, za dvisti, kami, velju (velim). Fut. II glasi uvijek na pr. ovako: koliko bude dohoditi, koji bude štiti i t. d.

Po fonetsku dolazi: ot sela, ot pata, ali i od toga, o svih, o devet, o iprokaraturih, pri (pred) svidoci i dr.

Za slovo h već rekosmo da je na mjesta samo grafičko; do­ lazi pravilno u nastavcima nomin. i pronom. deklinacije i u gla­ golskim oblicima, ali ima već i bez h: ja piša i bi svidok — za njegovi umarvši, za nji (ni, njih), o(d) svih mali poduzica ( = du­ gova). Inače dolazi bez h i u riječima: ajduk, arač (potrošak), arambaša, arka, Miačević i dr. pored harač, harambaša, harka,

io6

Dr. Marijan Stojković:

Mihačević (redovitije), za hiljadu i dr. U prezimenu Karžohnić (danas Kržanić) pripada h nastavku — ohn. Što se tiče grafike naše bukvice (bosančice), osim već gore rečena kod slova h, opaziti je, da u starijim zapisima nema osobita znaka za / i n, jer se redom piše: travna, svibna, velače, molen, zemlu, zemala, nihove, nih, ne, n, Lunević, poslidne i t. d. — a to* sam transkribirao s pomoću Ij i nj. Kasnije se nalazi koji primjer pisanja s pomoću slova j (¾) iza / (veljače) ili s pomoću znaka za. d •=! ć ispred / i n.

Vokalno r pisalo se uvijek kao ar, a bez sumnje se tako i izgovaralo kao i dandanas u čakavaca (Marsić, karv), jer i u tali­ janski pisanim zapisima dolazi a: Marcusich, Marsich (a ne na pr.. er).12b Stalno je a uvijek grafični znak pisan na mjestu ili na način starih poluvokala u ovim na pr. riječima: kaćer, šatiti, Satipan,, pari, paravo, zagara, varime, gavera, varulski (vruljski), saponžajo i t. d.

Samo nekoliko puta dolazi pisano Rocić, a mora se čitati Roščić,, kao što dolazi pisano> Baščić, Batoščić, a mora se čitati Bačić,.

Batočić (?), dakle zamjene znakova za c i šč (šć), ćir. ч i ш,.

Jezik zapisa pokazuje utjecaj talijanskog (gdjegdje i latinskog),, jer osim naziva mjeseci i novaca dolaze na pr. još ove — možemo ih nazvati k u l t u r n e — riječi talijanske: asigurati, -avati, ered, grundal, gvera, kalafat, kampaneo, Kandalora, kandolet (aliti svića),. kantamisa (pjevana misa), koncepcion (ali i začestvo), kuntenat,, kupa, kura (župa), kurat, liber (slobodan), libro (knjiga), Ližbona, manjkamenat, matrimonij, meštar, muni ta, nota, notavati, oblig,. cbligacija, obligati se, paniga (?), paraminta, parokija, -ijan, pat. (ugovor, patto), peča, princip, prokuraturi, proluncije, rozarij, sponžati se, skrinica, sparza, stimati (procijeniti), šematorije (coemaeterium), šinjora, Škrovar, tukati (toccare), tastamenat, vranko (treću: vranku — franco).

Od turskih riječi spominjem: ćemeriti, ćurčija, delija, fajda,. fenjerić, harač (i poarčiti), harambaša, hisa, kujundžija, kula, mahala, terzija, a od prezimena: Buloga, Ćehajić, Hamanović, Karažić, Spahijić.

12 b Farlati (tom. IV) ima: Marnavitius 80, Tuartkus i88j Vargoracz i8i ? , ali i Cernota (Cirnota, Caernota) 463, Vverdö (195, Vrhdol), Vergoracz 195.

Por. i Giac. Luccari, Copioso ristretto etc. Ragusa 1790: Fiarvoje Harvatich.

134, Varch 138, T v a r t k o 140, Zarnagora 145, Vargoraz 167 i t. d.

Podgora u XVII stoljeću

107

Što se tiče pisma i jezika, matice su pisane od Dom Pavla i Petra Mrkušića i Dom Jure Režića (od g. 1621 do travnja 1663) samo hrvatski i hrvatskom bukvicom. Iza jedne godine praznine počeo je od 13 IV 1664 do 5 I 1666 bilježiti t a l i j a n s k i kurat Don Giovanni Giancovich i samo jedanput g. 1664 jamačno župski po­ moćnik Don Michele Burazei, koji se u drugom zapisu hrvatskom bilježi Don Miho Pavlović pridjevkom Burazinović rodom iz Ciste (imotska općina). T o će biti bilo za najžešćega kandijskoga rata.

Od 26 IV 1666 do 5 I 1690 bilježi se samo hrvatskom bukvi­ com. Od 13 I 1690 do 20 IV 1711 ima pored pretežnih hrvatskih zapisa od domaćega župnika Dom Martina Pivčevića i koji tali­ janski (16 na broj) od kapelana Don Paolo Runovich, ali je i ovaj u isto vrijeme dva tri puta zapisao hrvatskom bukvicom, i 21 latinski od Dom Lovre Radojkovića. Od 31 V 1711 do rujna 1730 — termin, do kojega su za ovu radnju uzete u obzir župske matice — pisali su isključivo l a t i n s k i isti Runović i kurat Dom L. Radojković, kapelani Lovre Mrkušić i Petar Devčić, svi, kao jamačno i Runović, iz Podgore. 13 Navodim ovdje neke formule zapisa krštenja i vjenčanja: »U ime Gospodinovo Amen. 1621 na u marča. Ja Dom Pava Markušić karstih Nikolu, sina kneza Ivana Roščića i Marte; kum Matijaš, sin Marka Lučića, kuma Zorica, žena pokojnoga Jurja Devčića.« »1623. 27 sarpnja: (Isti) karstih Martu, kćer Barbare Asiniže, kćeri Mikule Škrovarića, izvan svetoga matrimonija, i Andrije, sina kneza Ivana Roščića, kako ona reče, a on da nije.« 1621. 25 listopada: »Ja Dom P. M. vinčah Matija, sina Petra Marinovića i Katarine, i Katarinu, kćer Štipana Kujavića i Lucije.« Kasnije je formula vjenčanja bila opširnija: »Adi 12 Luglio anno 1693: Budući učinjene prolunčije (napovijedi) u 3 dnih svečanja, parva u nedilju na 14 Giugna, druga 21 istoga, treća 28 istoga na velikoj misi od ove kure učinjena bi, i ne budući riašasto nijedno zabranjenje, ja Dom Martin Pivčević, vladalac ove carkve parokie od Podgore Svih Svi (sveti), Ivana, sina Dujma Buovca od parokie Makarske, i Anu, kćer Štipana Deanovića, ispita ji i budući čuo volju jednoga i drugoga druži ji po riči od sv. matrimonija de 13 Hrvatska bukvica ili bosančica nije u XVIII vijeku posve iščezla, nego se povraća, tako njom piše D o n Matij Kokič (Banović) oko g. 1750, Don Bariša Gluščević od 1788—1791, a god. 1765 i 1789 pišu hrvatski i latinicom, god. 1791 bukvicom; stalo je do župnika ili kapelana, kako je koji znao pisati.

Dr. Marijan Stojković:

io8

prezenti, budući svidoci znani parvo sin Jure Kulunčije, koji pribiva u parokiji od Makarske, i Nikola, sin p. Nikole Markušića, koji pribiva u parokiji od Podgore.« Ili: 25. X 1700: »Budući se učinile trih prohmcije u trih dnih svečan ja posrid mise, kako zapovida s. m. (mater) carkva, i ne budući se našla nikakva zaprika od rodbine meču (među) Jozipcm sinom >p. Marka Lučića i Mandom kćerju pokojnoga Štipana Pivca, ja Dom Martin Pivčević kurat podgorski sluči ji u sveti matrimonij, kako zapovida s. mater crikva rimska prid svidoci poznatim te jesti Ivanom Banovičem i Nikolom Markušićem svih iz ove kure.« Od g. 1700 (25 X) do 26. X I 1730 ima 160 zapisa vjenčanja u takvom obliku, da se mogu pratiti veze rodbinske, na pr. župnik vjenčao »Matu, sina Pavla i Mande Marinovića, i Mandu, kćer p.

Ivana i Ane Roščić; kumovi (svjedoci): Mate Batošić i Marko Marinović«.

IV. Časti i vlasti u Podgori Ž u p n i c i podgorski i svećenici rođeni u Podgori i drugi, koji se spominju u matičnim zapisima i koji su vodili župske matice: Dom Mikula Jugović (u oporuci od g. 1603, a spominje se u zapisu g.

1621),

» Juraj Lucić,13a sin Markov, (kum g. 1623). » Petar Nikolin iz Zagvozda (u zapisu g. 1622), » Pavao Bogunović ili Mrkušić, kurat (zapisivao od g. 1621 do smrti 8 VII 1661 uvijek hrvatskom ćirilicom), » Jura Domančić Pavlov (kum g. 1641). » Petar Bogunović ili Mrkušić, kapelan, zapisivao hrv. ćirilicom od 1649—1657, umro 29 I 1671. » Mijo (Miovio) Pavlović pridivkom Burazinović iz Ciste; samo jednom se i talijanski potpisao i zabilježio Don Giovanni Burazei g. 1664, umro 27 V I 1668 u Podgori. »

Juraj Režić ili Budić iz Zagvozda (Dom Jura Zagvožđanin) kao kapelan od 28 X I 1660; zatim kao kuarat od kolovoza 1661 do travnja 1663, pa od siječnja 1666 do smrti 20 X I I 1676 u Podgori. Zapisivao uvijek hrv. ćirilicom ili bukvicom, a Blizu Lucićevih kuća nalaze se još ruševine crkvice.

Podgora u XVII stoljeću

109.

»

Giovanni Giancovich (Janković), kurat od 14 IV 1664 do 5 siječnja 1666 (zapisivao talijanski). » Andrija Čelanović iz Zagvozda, kapelan, t 1675. » Marko Režić, dom Jurjev brat, kapelan (9 I 1680), » Matij Banovi ć iz Podgore, kurat od 19 IX 1677 — 8 X I 1682; t 28 X 1686, » Martin Matković pridivkoni Pivčević iz Podgore, kurat od 1686 do 1711 aprila (reče mladu misu u Podgori dne 26 V 1686, t 24 I 1713). On posljednji pisao uvijek i samo hrvatskom bukvicom. » Pavao Runo vic, reče mladu misu u Podgori g. 1686, kapelan od 1690, parok od 1696, piše talijanski, latinski, ali i hrv. bukvicom; t 28 X I I 1732, » Lovre Radoj'ković ili Šuškovič, mladomisio 1 X I 1702;. župnik od 1 I 1725, » Lovre Mrkušić. » Jura Luetic iz Vrdola (krstio s dopustom župnikovim 1710,.

1712, 1714).

» » » » »

Juraj (Zorzi) Mrkušič (od g. 1723 naprijed), Petar Devčič, kapelan od 10 I 1714, t 2 XI 1755.

Juraj Kojkalo (Budnič ili Kojkali) vjenčao g. 1717.

Matij Banović ili Kokičevič, počinje krstiti od 4 II kapelan od 1735, Petar Lunjevič (kum 1727),

1730,,

F r a n j e v c i , koji su kao zamjenici ili samo prigodno, s kuratovim dopustom krstili ili vjenčali u Podgori: Fra Grgur Stanic, kapelan baški (Bast, primorsko selo< pod gorom;, kasnije nastalo selo na moru: Baška voda) 1626. » Šimun. Miletić (1631). » Petar Kunić, kapelan tučepski (1631). » Grgur Poljičanin (1636). » Pavao Kunić iz Makarske, gvardijan makarski (1637, 1634);. o njemu por. u »Starinama« X X I I s. 48. » Štipan /Bošnjak, kapelan tučepski (1639). » Petar Kubatović (1641) iz Imotske, gvardijan makarski. KačićMiošić u Razgovoru ugodnom (u Zagrebu 1889 s. 376) spo­ minje fratra Kumlbatovića kao junaka. 14 14

Vidi, što piše o njemu S. Zlatović u »Starinama« XXIII s. 12—13, 23; Kačićev »Razgovor ugodni« izd. zagreb. g. 1889 s- 378. — G. J. Erdeljanović

no

Dr. Marijan Stojković:

» »

Štipan P(a)rgometović, kapelan tučepski (1644). Štipan Batošić,15 kapelan igarski (selo Igrani) i kasnije tučepski; potpisivao se i kao kurat podgorski 1655, 1666—7. » Jerolim Budalić (1672) iz Makarske, župnik tučepski, pro­ vincijal 1696. » Nikola (1678).

'••» Frančesko Biogradlija Zočić (1680). » Andrija Posnać (?) 1681. » Lovro Batošić, parok tučepski 1673—84, vikar makarski 1682. » Marko Vuletić 1690. » Jura Kokič (1690 prigodno kapelan); u Podgori rođen 1661, t 22 V I I I 1728.

Ovdje napominjem još dva fratra jamačno iz primorske Podgore: fra Georgius Marsić de Podgora (u Našicama) i fra Andriju Marsića (gvardijana u Zaostrogu) — Starine X X I I s. 51 iz g. 1678.

Marsića je bilo i u Broćmi (Vladmirovich, Chron. arch. p. 17). ТЧе znam reći, odakle je već spomenuti korčulski biskup fra Nikola Španjić, a Španjića je bilo u Podgori — pa se iselili na Korčulu?

Iz zapisa doznajemo, da su selom upravljali starješine, koji se k n e z o v i , a spominju se po imenu ovi: Štipan M(a)rsić iz g. 1621.

Ivan Roščić od g. 1621 naprijed često.

Andrijaš Roščić od g. 1639 naprijed često.

Matij Roščić od g. 1660 naprijed do 1678. Štipan Devčić od g. 1649, 1652 naprijed.

Nikola Livić, knez vruljski (Vrulja, odlomak seoski — hoće reći da je bio velik i ugledan) od 1652 naprijed.

Kad je bio kuratom Dom Ivan Janković (Giovanni Giancovich, 1664—1666), koji je zapisivao samo talijanski, osim »conte« Mate Roščića spominje još ove »konte» podgorske: Nikola Mrkušić (1664).

Tadija Mrkušić (1665).

Pavao Lučić (1664). zvali Knez » » » » »

»O poreklu Bunjevaca«. Beograd 1930 s. 128 zna samo za pravoslavne i musli­ manske Kumbate.

15 Sestra mu Anica bila udana za Podgoranina Matijaša Lunjevića, koji ju je s dvoje djece ostavio i prebjegao Turcima (Starine XXI s. 96). Nisam mogao naći, da je taj Batošić bio iz Podgore, a Batosića bilo je i u Makru i u "Vrdolu.

Podgora u XVII stoljeću

111

Juraj Mrsić (1664).

Zorzi (Jure) Devčić (1665)« Istodobno se eto u zapisima spominju i po 2, 3, 4 kneza (tal. »conte«), ali im je to ime »kneza« jamačno ostalo iz doba njihova starješinstva seoskog ili glavarstva. Ne nalazi se, da bi se po ičem drugom nazivali knezi (ili konti), na pr. po plemstvu, gospodstvu ili po kućnom imovnom stanju, nego knez znači naprosto seoski glavar, starješina. Zagledamo li u Sanudove zapise talijanske, naći -ćemo po Dalmaciji mnoštvo »conta« iz pojedinih mjesta. — U X V I I I vijeku seoski starješina zovu se glavari.

Crkva seoska, kao crkvena općina, juridiČno tijelo, imala je svoje upravitelje zvane p r o k u r a t u r i ili p r o k a r a t u r i, 4 ili 5 na broj. Njihovih imena imamo mnogo u zapisima pojedinih godišta. Jednom se zovu i p r o k u r a t u r i O' d s e i a. Crkva je imala svoju c r k o v n u k u ć u i s k r i n i c u c r k o v n u , skrinicu za »p i n e z e« ili »m u n i t u«, iz koje su prokuraturi vadili novce, a župnik je zapisivao troske (arač), račune i pogodbe.

S e o s k a b r a t j a prigledali bi blagajnu (»Na 13 agusta 1724. Neka se zna, kako bratja pribroiše jaspre Svih svetih (t. j . seoske crkve) iz skrinice, i bi munite i t. d.«).

Prokuratori su koji put plaćali seoski poriz,16 na pr. jednom »za kuće koje ne dadoše poriza seoskoga groša 32, i valja da one kuće same vrate na 2 veljače 1730«, i još jednom, a u zapisima se zabilježila i imena seoskih jamaca. I inače bi se iz crkovne skrinjice uzimali novci za selo, na pr. iz crkovnih jaspri vadilo se 2—3 puta »za glad puku u gladne godine«.

Crkva je imala svojih zemalja. Koji. su uzimali saditi crkovnu zemlju (t. j . saditi loze, trsje), pogodili bi se odgovarati orkvi od takve zemlje redovno »treću vranku«, »trećinu vranku od svega«, ali ima i na črtvrtu, »četvrtinu od loze i od smokava i od masline«.

Grožđe se ne bi smjelo 'trgati »bez straže crkovne«.

Iz kasnijega vremena spominju se u Podgori.i s u c i (s u d e i), na pr. Ivan Banović (u obligaciji od 26 III 1691) i Štipan Beroš (1710), i k m e t i (koji se spominju u obligaciji od 31 III 1691) i d o b r i k m e t i (u pismu od 25 III 1725): »za sedam grošah i po, 16 »Na 20 sičnja 1727 izvadile iz skrinjice crkovne prokuraturi od sela Pava Buzeta i Marko Jakić z a p o r i z d r u g i ot sela grošah 20. Jamci isti prokuraturi i Ivan Devčić, Mati Batoš, Petar Pivac, Rade Sumić, Ivan Andrijašev, Marko Miličić, Jure Mrsić, Ivan Vranješ, Jakov Španjić. U isti dan izvadismo za šest cvitova na otar veliki L. 36, za fenjerić L. б, u sve L. 42«.

112

Dr. Marijan Stojković:

koliko stimaše te njegove ise (dijelove vinograda) dobri kmeti Mate Batoš i Mate Mrkušić i Mati; Pavlic«. Dakle bi kmeti, dobri kmeti bili procjenitelji zemljišta.

S u (d) c i su bili osobita čast općinska i narodna, kako pro­ izlazi iz naslova jednog popratnog pisma upravljenog republici mletačkoj: Noi Giudici, e Capi del Sboro, et popolo di Macarsca, e Craina (Mi suci i glavari zbora i naroda u Makarskoj i Krajini t. j . Primorju), napisanog u Makarskoj i^ veljače 1690 i uručenog njihovim »ambassiatori« (poslanicima), koje. su poslali u Mletke. 17 Medu njima je Podgoranin Marko Pivčević, inače poznat u župničkim zapisima u Podgori kao vojvoda.

Ima i ovaj zapis od »7 marča 1727: Izvadi se Marku Jakiću prokuraturu, kad s u c i iđoše opet u Zadar, cekini četiri, čini grošah 20 i l(ibar) 8«.

V. Bilješke o životu i običajima U župskim maticama znali su župnici zapisivati i crkovne račune, dužnike, ostavštine crkvi za duše mrtvih i zaloge za zaj­ move, kao i sadržaj koje oporuke na korist crkve. Takvi se zapisi počinju ovako: Neka se znade (ili zna), kako ostavi, kako' založi, kako da, kako proda, kako osta dužan i t. d., a najstariji je od g. 1603: »Neka se zna, kako ostavih Štipan Banović u Svi Svete vinograd u Šišmanoj gomili za svoju dušu; ako bi nestalo vinograda, da je i zemlja uvik. Ja Dom Pava MarkuŠić iz tastamenta, koji je učinil bija pok gn Domikula (Don Nikola) Jugović, i paka kako daše unuci. . . istoga Štipana Banovića na 1621.« U zapisu g. 1612 spominju se sestrime blažene Gospe od Rozarija: »1612 na 2j decembra. Kako ostavi Jelina, žena Mati ja 17 Nalazi se u »Libro del? Insigne Famiglia Paulouich etc.« u makarskoj javnoj knjižnici. U predstavci traži se od dužda potvrda naših (primorskih, krajinskih) privilegija: izbor javnoga predstavnika; idući u rat neka njihovim četama budu 2apovjednici n a š i ; 6 sela — radilo bi se jamačno o selima Rogoznici, Kučićima, Svinišću, Slimenu, koja se broje u nizu sela krajinskih od Omiša do Neretve (Starine XIV s. 178), a još se zna, da su god. 1797 sela Brela gornja i donja, napose, a Svinišće i Slime napose molila, da pripadnu općini makarskoj zajedno s ostalim primorskim selima, kao što su pripadala, otkada su stresla turski jaram (Bullettino d' archeologia e storia dalmata VII 1884 u prilogu s. 69, 70) — za koja Omišani traže da budu izručena iz pokrajine makarske, neka ostanu sjedinjena s Makarskom, kako su bila pod Turcima i kako su došla pod podaniŠtvo mletačko; poslanici ne smiju prije otputovati iz Mletaka nego sve postignu pozitivnim dekretom . . . »Dano iz našega Zbora u Makarskoj« li 15 febro 1690 i t. d. — Glavne paštrovićke povlastice por. por. Pavlinović, Pučki spisi 1876 s. 39.

Podgora u XVII stoljeću

113

Pivčevića, bašćinu svoje očinstvo u Vrulji, gdi se godi nje nahodi, u sestrime blažene Gospe od Rozarija za svoju dušu i svojih starijih s ovim obligom, da se daje svako godišće za nje dušu jedna misa i za nje starih, to jest na 2 decembra. Ja Dom Pava Markušić pisah pravo i virno, kako reče ista Jelina.« »1621. Neka se znade, koliko da Matij Devčić pinez za grundä18 Šimunu Cankinoviću (iz Vrboske) najpri i posli kada dovede grundä: 122 (slovima: rkv) libre, a Mati ju Cankinoviću 30 libar i 10 gazet i to osta dužan, pak da istomu Šimunu, da dovede grundala, 47 libar, sve čini 170 libar.

1624 na 10 otobra: neka se zna, kako se pogodismo s Viskom Brakušićem, da nam pokrije kuću crikvenu za 5 tolorih, da ju pokrie do Svih svetih i da mu se da na ruke sve i da ne dangubi nijedan dan. Ako li mu manka na ruke, svaki dan po telora da mu se dade; ako li bi manka luna (?) mu, da mu se ima platiti 10 tolori; ako li bi njim mankalo, da on ima svekoliko kako e (je) zgara pisano, i vaze kajaž po tolora, i ča bi mu ostalo* pločja, da (i)ma ga uzet knez Ivan (Roščić), poč e (pošto je) pogodi, i da ima pokriti na način od grundala . . .« Crkva je pozajmljivala mještanima novce na zemlje. — 1620 aprila. Ovo neka se zna, što (j)e crikvenih pinez dato na zemlje u zaklad. Jure Baturev uze 10 groš a za zemlju na Donjem Plužina, a sestra mu Katuna 2 groša na istu zemlju.

1623 na 15 jenara. Neka se zna, kako založi Ivan Зоге zemlju u Donjih Plužinah crikvi Svim Svetom za 5 tolorih tancih.

1623 na 11 maja liti (iliti) travnja, kako ostavi Lucija žena Štipana Kujavića vinograd na Sacih10 u Svi Svete otaru Blažene Gospe od koncepcioni za svoju dušu. Ja Dom Pava Markušić pisah, kako reče ista Lucija.

1628 na 15 veljače, neka se zna, kako ostavi Kate Pešina za dušu Jurjevu u Svi Svete priplatu od harača od zemlje, ka je kom crikve, ku je prodala ista Kate i nje muž i sinovi u istu crikvu. Svidok Pavlina iz Vrdola i brat Gabrićev iz Kozice — Juriša zet Nova18 Crijep ili ploča za strehu. Riječi g r u n d a(o), g r u n d a l a nema u akademijskom rječniku. Dolazi od talijanskoga g r o n d a (streha i vrsta opeke, koja se stavlja na strehu) i g r o n d a r e (kapati, curiti).

19 »Na sacih« i danas se čuje u smislu na sjedalima (kao u zboru, gdje se ljudi razgovaraju). Poredi: pohitili bi (sa) zastavami na Gradac na v e l i k i S b o r. T u na poijicu (sborišće) okruženu s a c i m od kamena. (M. Pavlinović, Pučki spisi. Zadar 1876 s. 60.) U Parčićevu Rječ. hrv.-tal. Zadra 1901 3 ima s a c , m. s e n t a t a (Pavlinović), dakle sjedalo.

ZBORNIK ZA NAROD. ŽIVOT XXIX

8

ii4

Dr. Marijan Stojković:

kovića — Matij Petrov — Ivan Msarsić — Vulin Batošić — Andrija Babić — Tadija — Lovre Puhalov — Pave Lučić — Bariša Domančić — Nikola Banović — Martin Anušić — Matij Mandaković — Nikola Berošev — Ja Dom Pava Markušić, U Podgori na 1662 neka se zna(h), kako ostavi pokojni Ni­ kola Rašić Marinović Dom Jurju Režiću svu svoju bašćinu i kuću i sve svoje darvo i kami: da za: i za njegovi umarvši i na godišce da govori po(h) 3 mise i da reče 2 kantamise [to su pjevane mise] za Nikolu i njegovu mater pri(d) svidoci Nikolicom Markušićem i Štipanom Banovićem. A dvi peče vinograda u carkvu Svi Svete, i da odgovara carkva s profcuraturi ipo(h) 2 mise za ni (njih) umarvših i arač [znači potrošak], i od ove bašćine da plati pop, što e (je) komu dužno, istomu Pavlu Devčiću groša 15, a Markušiću 5 o ( = : od) svih mali podužica.

I dođe s Plama Nikolina sestra Mare . . ., a ona je bratov tastamenat razbila s ovizimi svidoci, neka odgovara prid Bogom i čovikom!

1622 na 29 maja. Neka se znade, kako proda Katuna, kći Nikole Batureva, crikvi Svih Svetih zemlju u donjih Plužinah, ča je dohodi od brat je, za 5 (. e .) tolori brom (?) za pet. Ja dom Pava Markušić pisah budući moljen od iste Katune i od prokuraturih.

Svidoci zdola pisani: Vulin Batošić — Štipan Markušić — Matij Milizić i Matij Šušković.

1631 na 2 sarpnja. Neka se zna, kako se obliga Lovre Margaritić davati dva kandoleta aliti sviće, da gore na otaru, dokle se misa dospije na Božić po sve tri mise, u Veliki četvartak do po Uskarsu u sridu i u svaku mladu nedilju za njega, i po njegovoj smarti da su obligani davati, ko godi njegovo bude uzdržati; iste sviće onoliko, koliko bude dosta na iste blagdane zgara pisane, i stavlja na dušu svakomu parokijanu, koji bude, i prokaraturom, da budu imati pomnju od ovoga. Svidok Vulin Batošić, Ivan Petrov, Marko Marinov i Lampalo. Ja Dom Pava Markušić.

16 juna 1661: OVO pismo čini pisati knez Nikolica Bakulić u Podgori u crikvi Svih Svetih, kako je učinio zavit gnu Bogu i svim svetim, koji je crikva u ovomu mistu od Podgore, da će davati od njegovih dobara svako godišće po po tolora, dokle je on i nje­ govi nakon njega, ki budu njegovo uživati, toliko njegova rodbina, koliko ostali, kojim bi došlo njegovo u ruke, svim stavlja isti knez Nikolica u dušu, da imaju izvarševati njegov zavit zgara pisani.

Podgora u XVII stoljeću

115

Ja Dom Pava Markušić, kurat podgorski, pisah, kako me moli isti knez Nikolica; svidoci knez Ivan Pavlinović i Marko Šićeijević (? Šimeivević ?), oba iz Vardola, i zato stavlja u dušu svakomu kuratu, ki bude u Podgori, i prokaraturu da ima od ovoga zavita njegova dobru pomnju.

Adi 16 Genaro 1691: Neka se znade, kako založi Ivan Jugović vinograd u Podvorju u carkvu Svih Sveti za j groša i bocu vina, i ako ne izvadi isti Ivan vinograda, dokle je loza, da ostane i zemlja u carkvi u zaklad.

Laus Deo semper. Li 12 Novembre 1684 Podgora. Neka se znade, kako ja Mati Stipković ostavljam sveh svoje, što je godi u Podgori od moga očinstva, sveh ostavljam bratimom od blažene Gospe od koncepciuna [drugdje su znali reći: »od začestva«] u Podgori s ovizim obligom, da mi imaju bratimi plaćati svako godišće po četiri mise, i ovo stavljam svarhu duše svakomu proka­ raturu, koji bude od bratima, i kuratu, da ima spominjati prokuratura. Ja dom Mati Banović, kurat podgorski, piša i bi svidok ovomu pismu, budući moljen od istoga Matija. Svidok Jura Lučić, Ivan Rosandić, Martin Pivčević.« Staro je selo bilo prvotno smješteno dosta više pod gorom nego sada. Seoska crkva Svih Svetih sa seoskim grobištem nalazila se »na Igrališću pod Gučvom« planinom u »Gornjoj mahali«, gdje je sada samo sjeverni dio sela, te se i zove Vrselje (Vrhselje) — sigurno do g. 1667, kad je crkva 6 travnja potresom bila porušena.

N a njenom je mjestu danas crkvica sv. Liberana — svetac legen­ darna imena — sa starim zametnutim grobljem. Tragovi starih stanova i staja vide se još na sjeveru sadanjih najgornjih naselja, a mjesta se ta zovu Škanjureve (»Aškanjurevića«) gradine (kuće i ograde), Pod spilicama.

Nova crkva Svih Svetih počela se graditi usred sela, gdje je i sada, već 20 lipnja 1668. Zapis od god. 1668 10 listopada uz jedno krštenje kaže: » . . . i u ovi dan v(a)rgosmo kalupe (temelje?) na crikvu Svih Svetih u Podgori«. Zvonik (»kampaneo«, i danas kumpavel od tal. campanile) svršio se god. »1669 miseca prosinca na 9 decembra — pišem jah Dom Jura, kurat od Podgore iz Zagvozda Režić u to vrime s prokuraturi u to vrime: jedno prokuratur Juras Devčić, Pava Lučić, Štipan Pivac, a četv(a)rti Matij Batošić Vulinov u ratu s principom i s carom (to je kandijski rat

II6

Dr. Marijan

Stojković:

među Mlecima i Turcima)«. Grobište se sagradilo na kraju sela uz more. Imamo i o njemu koji zapis. God. 1726 meštri su ćemerili (svod crkovni gradili) crkvu sv. Tekle, a god. 1727 meštri su gradili ot pata (t. j . po pogodbi, bez hrane) šematorije (coemaeterium, grobišnu ogradu) sv. Tekle i pokrili crkvu.

God. 1675 krizmao je djecu u Podgori »prisvitli gospodin Marijan Imoćanin Lišnjić, biskup makarski i administrator Dumna«,. a drugi put je krizmao 21 svibnja 1679 na sv. Duju. Dne 18 V 1698 krizmao je djecu Nikola Španjić, »biskup od Korčule, ne budući biskupa od Makarske«.

Dobro će biti navesti i dva zapisa iz onih ratnih turskih vremena u Podgori. »Na Uskrs travnja 1667 u Svih Svetih (crkvi) u Podgori: Ja. fra Štipan Batošić, kurat podgorski, karstih turke Šeripića, oca i dva. sina, koji željom prosiše sveto karšćenje veliko. Karstih Marka, bi kum Štipan Markušić, karstih Križana, bi kum Ivan Galiot, arambaša, karstih Ivana, bi kum Jure Stipica, arambaša. I ovi tri karstiše se kako zgora.« Više o tim pokrštenim »turcima« ne nalazi se u maticama. »Na 1671 miseca marča na 12. Neka se zna, kako proda vojvoda Štipan Marinovic i brat mu Pava zemlju Golicu (ili golicu?) njivu ogradu pod Matkovic kuću, što se zdarzi Marinovic, u carkvu SYI Sveti za groša 14, koju zemlju stima (procijeni) Nikola Jugović i Jakov Lučić i tomu svidoci Ivan Aškanjurev i Pave Anić. i Jure Čićić i Marko Bosna (— t o je Marko< Bosna Lučić, sin Jakovljev —) i Gargur Katavić i jah pop Dom Jura Režić, parok od carkve Svi Sveti piša, i bi svidok budući moljen od obi strane.

I ovo: ova braća ovu zemlju prodaše za svoga sinovca Petra, sina Markova, kada ga izvadiše o(d) Turaka i sužanjstva iz Livna od Sivrića.« Ali su i Podgoranii Četujući dovodili i roblje i blago iz turskih krajeva. Tako su dovedeni kao »sužnji« i »robinje« grkoistočnjaci — nazivlju se kako muški tako i ženske »arka«, »harka«XQ — ima biti u vezi s hrkać (grkač) — tako na pr. Mirčeta Varvarković iz Zazablja (sin mu Mijo krsten i krizman g. 1698 u Podgori); Miajlo sužanj iz Popova i žena mu Mara (u sužanjstvu rodila i dijete kato19 a ' H a r k a , hrka, por. hrkač (grkač?). U Delia Bellinu rječniku 6 5 5 b ima h r k a . M. Pavlinović, H r v . razgovori ima »hrkač« na s. 14 (po akad, rječniku). G. M. Murko navodi stih o »harko« u praškoj »Siaviji« IV (1926) 704-

Podgora u XVII stoljeću

I I /

lički kršteno »Ivo« g, 1670); Milutin iz Popova, žena mu Anica, kći »harka« Stana prekrštena na ime »Ana« (g. 1670). O njima nema ništa više traga u maticama.

God. 1669 bi kršten na ime Križan, sin Ivana Loze Kekića ajduka i Lucin, »budući turčin i bi k(a)ršćen«. God. 1690 krštena je neka tnrkinja Kojić (?) na ime »Mandu«.

Ima i još koji zapis zanimljiv za narodni život i običaje. »Maja 4 1667 u Podgori. Ja fra Štipan Batošić k(a)rs.tih Abrama, sina Frana Rubčića i Jure udovice Šarića, divera i neviste (o-boje ni jesu iz Podgore). Tako se dogodi bezakonito. Bi kum Stipeta Banović, Tako se dogodi potriba, bi k(a)ršćen rečeni Abram, komu ja fra Štipan stavih ime Abram, ne budući ga prozvala mati ni ko drugi. I ovo bi kopile«. Bila su naime u Podgori dva ratna došljaka: Rufečić Frane i Јегко; »Jura udovica Šarića« ili kako na drugom mjestu stoji u zapisu krštenja: » . . . kuma Jura, Štipana Šarića sestra ajduka« (1668); iz zapisa je još zna, da se žena Štipana Šarića zvala Jakovica, a Ivana Šarića žena Mande, dakle ono »udovica Šarića« ne znači, mislim, udovica Šarićeva, nego udovica (sestra) Šarića, a bila je udana za Jerka Rubčića, a iza njegove smrti, s njegovom ženom udovicom Jurom sagriješio je djever njezin Franjo.

Ima zapisan običaj, kako »sve selo vazelo je c(a)rkvi (t. j . uzelo i predalo crkvi) zemlju u P(a)rvinči gomili za smiriti k(a)rvnu globu Ivana i Nikole Bodulovića«: »Na 16j6 veljače na 14. Neka se zna, kako uze sve selo vino­ grad i zemlju u Vruljskomu u P(a)rvinči gomili Nikole i Ivana Bodulovića za k(a)rve što brata brat ubi, i smiriše k(a)rvnu globu i prodaše u c(a)rkvu za groša trinaest (popravljeno: trideset 30) i libar (6) šest i arača jaspri dvaest i pet (25). I piša ja Dom Jura kurat podgoirski iz Zagvozda pudić ili Režić budući moljen od svega sela prid c(a)rkovnom kućom.« »Adi 8 Genaro 1691 Podgora. Neka se znade, kako Mare, žena Pavla Stipkovića, ostavi vinograd i zemlju . . . nakon kurata za dušu svoju i svoga gospodara i t. d.« »gospodar« njezin muž. Tako sam nedavno još čuo na svoje jedne žene u Podgori, kako imenuje muža gospodarem.

ostavi kuratu Tu je uši od

U Podgori ima više primjera, da su se mladići, osobito, izvanjski priženiii, t. j . došli u tazbinu, na ženinstvo. Takav se zvao

Dr. Marijan Stojković:

II8

ulažnik,20 došle — inače još se zna za domazet — i pisao se na pr. Štipan Lucio ulažnik Karžunića, ili drukčije na pr. Karažić Lučić, pa bi s vremenom ostalo samo na ženinu prezimenu, a njegovo bi otpalo.

Primalja, koja je vrlo često fumgirala i kao kuma, zvala se baba, babica.

Nezakonita žena zvala se po talijansku šinjora, na primjer (jedini): Mande M(a)rsić šinjora M(a)rkušić Nikole.

Nezakonito dijete rođeno »izvan svetoga matrimonija« zove se kopile, mulan. Od god. 1621 do 1700 bilo je zabilježeno 29 neza­ konite djece: гб do god. 1670, samo troje od 1675—1700, a nijedno od 1700—Г730. Pretpostavivši, da se je svaki slučaj tačno zabilježio, značilo bi, da su ili moral ili prilike u kasnije doba bile povoljnije i bolje. Od ono 29 slučajeva 1 je iz Drašnica, 1 iz I grana, 4 su u Podgori od stranaca za ratnoga komesanja od g. 1661 naprijed, a ostalo je od domaćih u Podgori. Od tih je domaćih Petar Pavličević imao 5 djece s 4 različne, Juraj Jugović imao 3 djece s 2 različne, Matijaš Lučić imao 2 djece s 2 različne, Andrijaš Roščić imao 2 djece s 2 različne, Matij Mandaković 1 dijete, Nikola Batošić 1 dijete, Ivan Periše Batošića 1 dijete, a brojeći po majkama imala je Barbara Asiniža, kći Mikule Škrovarića, 3 djece s 3 različna čovjeka,.

Barbara, kći pok. Štipana Mandakovića, 3 » s 2 » » Ana, kći Vulina Batošića, 3 » s 2 » » Ana, kći Tadije Mandakovića, 1 dijete, jedna udovica 1 » dvije žene (ne kaže se, da su udovice) po 1 dijete.

Po tom sudeći nije osobito u redu išlo u obiteljima Vulina Batošića, Mandakovića, Pavličevića i Škrovarića. Ovom prigodom ispisujem iz »Starina« XXI s. 96 (Kronaka o Pavla Šilobadovića): »1664 miseca rujna na 23: Matijaš Lunjević (ne Čunjević) iz Podgore uskoči u Turke i odvede tuđu ženu od muža, a svoju ostavi s dvoje djece, nevirno kolino Batošića.« U podgorskim zapisima nalazi se na krštenju kum Jura Tolić, muž Anice Lunjević i kuma »Anica, Jure Tolića žena u Lunjevići, Batošića fra Štipana sestra«.

T o je ostavljena žena, koja se po pogibiji svoga nevjernoga muža 20

Por. V. Bogišić, Zbornik sadanjili pravnih običaja. I. Gragja. U Za­ grebu 1874 ima: otići (doći) na u l a z (5. 19), ulaz (?) s. 276. Parčićev H r v . tal. rječnik. U Zadru 1501 ima: ulaz, ulaštvo, vlaštvo. •— Säm sam čuo ocl prof. Don Ante Jagića (s otoka zadarskoga): 1 a s t v o.

Podgora u XVII stoljeću

119

(g. 1667 na 28 VIII) udala za Juru Tolića iz Tučepi, koji se tako u Lunjevića priženio. Odmetnik M. Lunjević otišao je u Ljubuški, odakle se zalijetao u Primorje, u Igrane, Tučepe, u Podgora (u Šilobadovića zapisi od 3 IV 1665, 24 III 1666, 20 i 23 VIII 1667), kamo je došao da s Turcima porobi jednu kulu, »ali se ne ofali (ohvali), jere pogibe kako pas, i tilo i duša i t. d.« (Starine X X I s. 103).

Iz istoga vrela (s. 97) dcznajemo, da je »u Podgori ubio Štipan Tolić svoga pastorka na mistu radi njegova otčinstva«. Dakle i on se u Podgori oženio udovicom.

VI. Mjeseci? novci, mjere i dr.

Pored imena m j e s e c i po talijansku (na pr. jenar, zenar, ćenar =.• denar, febrar, marač, luj ili juj, agust, šetebar i dr.) dolaze i hrvatska narodna imena mjeseci: sičanj, veljača, travanj, svibanj, sarpanj ili ilinščak (por. ilinšnjak — Starine XXII s. 90), gospoinšćak (kolovoz), rujan, studeni, prosinac — na lipanj, kolovoz i listopad ni jesam se namjerio —; ali bi se i miješalo: miseca marča aliti veljače, maja ili travnja, juna srpnja (tako isto miješa i pisac u »Starinama« X X I s. 90, 9 1 : srpnja t. j , lipnja).

N o v c i , koji se kažu pinezi ili i jaspre, munita, spominju se ovi: tolori i jaspre (na pr. 9 tolorih i 10 jasprih), tolori tanci, cekini u zlatu, dukati srebarni (jednom zapisano, da je svaki dukat vrijedio 9 libara i gazetu), libre i gazete (na pr. 30 libar i 10 gazet), grosi.

M j e r e dolaze u ovim izrazima: netko je založio zemlju za »3 polučake i 4 libri« — tu je »polučak« polovica varćaka, a varcak, 11 kg, mjera za žito i slično; 2 peče vinograda, spud (bilo bi oko 100 oka) klaka, kvarta raži za 40 jaspri, starić žita (star, mjera za žito), kvartuc žita, kaba (kabao) vina, boca (oka i po) vina, 2 kace mašta za 3 groša, oka ulja, kame (?) smokav.

Dalje: netko ostavlja svoju hisu (turski, i danas i s a, dio) vinograda; ili vlastitu zemlju prodaje u sparzama (?) crkvi (1691).

Mali dugovi zovu se: (sve male) podužice.

VII. Stanje obitelji u Podgori do g» 1661 Na temelju župskih matica u Podgori može se već za početak X V I I vijeka dosta sigurno pratiti stanje i razvoj podgorskih obitelji, može se utvrditi, koje su tada porodice u Podgori i u kojem broju bile starosjedilačke, a koje su se, kada po prilici i na koji način doselile u Podgoru.

120

Dr. Marijan Stojković:

Po stanju stanovništva na početku X V I I vijeka počevši od g. 1621, kada nam se u maticama spominju imena djedova, sinova i unuka njihovih, možemo s najvećom vjerojatnošću zaključiti, da, je stanje obitelji podgorskih bilo tako i 60—70 godina prije, dakle bar za dragu polovicu XVI vijeka. Stoga bismo s pravom mogli govoriti o podgorskom stanovništvu u XVI vijeku; za prije, za vrijeme naime od turskoga gospodstva nad Hercegovinom i Pri­ morjem, od g. 1483 (1498) naprijed, možemo naslućivati, da će otprilike tako biti bilo i prije. Po tadašnjem stanju pučanstva sva­ kako vidimo, da je kasniji prirast doseljenika bio relativno- vrlo malen, a i danas je broj obitelji, za koje se sigurno zna da su se doselile poslije god. 1730, prema broju starosjedilačkih obitelji u Podgori u X V I — X V I I vijeku vrlo neznatan. Za vrijeme kandijskoga rata u XVII vijeku spominje se u župskim maticama više poznato doseljenih porodica, ali kao da se nijesu mogle održati u mjestu, nestaje ih u X V I I I i X I X vijeku.

Najobičniji način useljivanja bijaše putem ženidaba, došli bi naime neki u Podgoru na lastvo (ulaštvo, por. ulažnik) ili na tazbinu, ženinstvo, i uz svoje bili su poznati i pod obiteljskim imenom ženinim. A sada, ili bi im djeca ostala pod majčinim obiteljskim prezimenom (kao na pr. Karažići pod prezimenom Lučića) ili se opet odselili, nestalo je za 1—2 vijeka više takvih naseljenika i Podgori stranih prezimena tako, da se uglavnom može reći, da porodice od X V I — X V I I vijeka sačinjavaju najveći dio i današnjega podgorskog stanovništva.

Za selo Podgoru nigdje nijesam ni po čemu našao u župskim maticama traga kojega drugoga naroda osim hrvatskoga, ni koje druge vjere osim katoličke. Ima zapisa o pokrštenju 3 »Turaka« i 1 »Turkinje«, ali ništa više. Nijesam mogao naći traga ni kojoj pravoslavnoj obitelji osim par »harka«, dovedenih sužanja i robinja iz Popova i Zažablja u Hercegovini, i to- za ratnog doba, jer su stali na strani turskoj, i pokrštenih u Podgori, ali opet nema traga, da su se ti u Podgori oženili ili robinje se udale i da su imali djece.

Nigdje nema traga ni kojoj talijanskoj obitelji, kao što bi tek od 5—6 godina natrag htio jedan ili drugi član jedne podgorske obitelji sanjati, da potječe od talijanske »Vella«, jer Veliča ima u župskim maticama u Podgori od g. 1621. Bit će nosila talijansko prezime ili samo nadimak obitelj Ližbona, Ližbonić, doselivši se jamačno sa susjednoga otoka Hvara. Ni ona se u Podgori nije održala. Iz dvaju

Podgora u XVII stoljeću

prezimena po nadimcima »kalafat« (brodograditelj) (tal. scrova, prasica) ne može se ništa zaključivati.

121

i

»skrovar«

Na osnovu župskih matica može se dakle za podgorske obitelji utvrditi, da su od pamtivijeka bile hrvatske — služeći se u pismu hrvatskom bukvicom 21 — i katoličke te da su bar od XVI vijeka "bile od najveće česti u Podgori i starosjedilačke. T o možemo i na drugi način zaključiti.

Iz gore navedenih zapisa vidimo, da su Podgorani pod Tur­ cima slobodno i pravno posjedovali zemlje i da su ih slobodno ostavljali, komu su htjeli, a inače je pozitivno utvrđeno, da je cijela primorska krajina prešla pod Turke ugovorima, po kojima je saču­ vala privilegij uprave i vlasništva, što inače nije bivalo u Turskoj.

T o hoće reći, da su i Podgorani bili pod Turcima privilegirani i da su privilegije stekli, kad su se predali u početku. Najjače pleme Kačića u Primorju održalo se pod Turcima sa privilegijem svoga kneštva i svoga vlastitog posjeda, pa se i za veći dio ostalog sta­ novništva u Primorju može reći, da je prešao pod Turke s punim pravom starosjedilaca.

Stanovništvo podgorsko, kako nam se pokazuje u prvoj polo­ vici X V I I vijeka, uz malo izuzetaka, jednako je kao i u drugoj poli X V I vijeka, kada ga još samo 50—60 godina dijeli od ugovorne predaje Turcima; prema tome može se reći, da je starosjedilačko i da nema ni traga ni temelja kakvom iskorjenjivanju starosjedilaca i kakvom naseljivanju, recimo na pr. iz Bosne. U tom shvaćanju uputio me je i svojom raspravom u »Obzoru« i lično g. prof. Stjepan Pavičić, koji se medu ostalim oslanja na dva izvještaja dvaju kato­ ličkih svećenika u Dalmaciji iz uglednih plemićkih porodica hrvatskih u X V I stoljeću21 i nada sve na riječi Nikole Albertija, splitskog arciđakona: » . . . kako je valjda Božja providnost dala te su Dalmatinci jedini u turskom carstvu očuvali nešto od svoje stare slobode. Iako su Turci svuda po osvojenim krajevima raselili staro­ sjedioce sa primorja daleko u unutrašnjost, u Dalmaciji to nisu učinili. Dalmatinci su tako očuvali svoja sjedišta, i kao da ih je Bog smjestio, Turci ih nisu dirali, i oni su ostali na svojem domu. Tu su ih Turci ostavili i sa više povlastica nego druge starosjedioce po 21

U obitelji Devčića još se nalazi više takvih pisama 'iz XVIII vijeka. a Lopašić, Spomenici hrvatske krajine knj. I (Mon. histor. XV) s. 256 — 2 6 4 : Alberti Nikole Predstavka caru i kralju Rudoifu iz god. 1596.

21

122

Dr. Marijan Stojković:

ostalim njihovim krajevima. Oni su štaviše dali i upravu, a daju je i tamo, gdje im to lako može škoditi.« 22 Da bismo mogli prikazati r a z v o j p u č a n s t v a podgorskoga u X V I I stoljeću i početkom X V I I I , dijelimo doba od g. 16гi do 1730 na 3 razdoblja: 1) Od g. 1621, kad je počeo zapisivati Dom Pavao Mrkušić, pa do g. 1661 (po prilici do njegove smrti); 2) od g. 1661 do 1690: razdoblje plime, velikog miješanja i previranja pučanstva; 3) od 1690 do 1730: razdoblje potpune oseke, kad je stranog elementa sve više i više nestajalo, dok ne ostade gotovo sve pri starom.

U prvom razdoblju imamo gotovo posve čisto podgorsko sta­ novništvo; samo koji naseijenik iz Otučaka (Otuške odlomak sela Drašnica); Sumić, iz Primorja: (Benčević, Hadrović, Jakirević, Mihelić i dr., samo koji iz vrgorske krajine i iz imotske.

U.tom razdoblju bilo je 725 djece krštene.

Stanje podgorskih obitelji bilo bi po prezimenima i po utvr­ đenom broju ženidbenih parova u prvom razdoblju kako slijedi.

Nije bilo lako, a ni stalno uvijek, odrediti broj parova, jer uz jedno isto muško ime na pr. dolaze 2—3 razlicna imena žena, a taj isti muški možda se i 2—3 puta oženio.

Anušić Aškanjurev, -evič, u X V I I I v. Škanjur Babič Bačić ili Marinović Banović Banović ili Kokičević (Kckič)

4 6 6 2 9 6

Banović ili Vojnović 1 Barmlov, -ović ili Marinovic 4 Batošič 11 Baturev, -ević 2.

Baturić, Baturica, Baturičić 2 Benčević (iz Velikog Brda) 1 Bereš Kostadin 1

22 »Obzor« 4—26 VIII 1931: »Starosjedilaštvo današnjeg hrvatskog na­ selja u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji. Prilog k proučavanju porijekla Bunje­ vaca«. •—• Iz »Oratio Stephani Possidarski habita apud Leonem X- Pontificem.

Maximum pro Domino Joanne T o r q u a t o Comite Corbaviae defensore Crovaciae —. to je knez Iva^ Karlović — (Bullettino d' archeologia e storia dalmata.

Spalato ХХП p. 188—192) iznosim ove rečenice: Ambiguum est, an majtis nos potentia an dolis et fraudibus urgeant. Waiwodas captis areibus et castellis praeficiunt qui sponsionibus et possessionibus Christianos subditos alliciunt, ut sibi obnoxii sint. Proh dolor, Beatissime Pater, jamjam cum Turcis vicini Christiani matrimonium contrahunt, atque ita conveniunt, u t Domino meo inter Christianos et subditos agenti debito dubitandum sit. Affirm&re tibi possum, clementissime Pater, illum hostium fraudes multo majus quama arma timere..

Podgora u XVII stoljeću

Bercšević, Berošev, Bereš 4 Bigava, Bigavić s pridjevkom Kovačević 1 Bodlović (Bodulović, Bodilović) 9 Bogunović ili Mrkušić (Bogunovića bilo je i u Baćini) 9 Borić, Bore 5 Buložić, Buloga 5 Crnčević 1 Cičić, Čiča 7 Cehajić 2 Dejanović, D. ili Nenadić, Dejanov 4 Devčie 9 » Matul 1 Domančić (Do-manžijić, -zic) 9 Doimančić Grubiša 1 » Males 1 » Vranješ 1 —2 Grubišić (Domančić ili i Lučić) 1 Hadrov, -ović (u 2 zapisa prodaje g. 1620, 1627; bilo ih je i u LapčanjuGracu) 1 Hamanović (domazet u Podgori) 2 Jakirević (por. Jakiri u Brelima) 5 Jarkočević (bilo ih je i u Drašnicama i u Makars'koj) 1 Jugović 7 Juretić Buzeta 1 Kalapatov (po tal. calafato: koji gradi ili popravlja brodove) 2 (3)

123

Kalapatović ili Mihelić (Mihelić iz Velikog Br­ da priženio se u Kalapatovih) Klarić » Gudeljev

»

ili Matković

Kokičević, Kokič, K. ili Banović 1 Kostadinov Beros 6 Kostadinović Kovačević, Kovač, -ev pridjevkom (Bigava u [arinovićima) 3 (4) Kovačević Šušković 2 Kragasović, Kragas 2 Kržohnić 4 1 Kujavić Kunčević, Kunčev 4 Lampalov, -ović 4—5 Lampić (Lanpić) Lerotić (bilo ih je i u ŽivoV /

\

gO'SCU)

Letičić, L. ili Spahijić Livić Ližbo-nić, Ližbona Lučić » Bosna » Filipović » ili Jakić » Matijasević » Pešut » pridjevkom Željalin » ulažnik Kržanića — svih 19— - 2 0 6 Lunjević, Lunjev Mandaković 5 1 » ili Stipišić 10 Margaritić Marin, -ov, -ović

Dr. Marijan Stojković:

124

Marinović pridjevkom Anin

»

ili Bačić

» Bartulović » Lunjević » Petrovičić » Rosandić (po Rosandi, kojom se oženio) Marinović pridjevkom Škumulić Marinović Zelko, Zelkov — svih oko 26 Martinović (doselili se iz Slimena) 7 Maslardić (v. Mihačević) Matijašević Lučić 1 Matković, M. pridjevkom Pivčević i o—- 1 1 Micelić (Mihelić) iz Veli­ koga Brda Mihačević: » pridjevkom Maslarda, -ić 5 Mihačević pridjevkom Španje, -ić

4

1 Mihelić ili Kalapatović Milizić 8 Milosevic (po Milošu Miha1 čeviću) 1 Milosevic Španjić Mrkušić 9 » (Nikola iz Imote, kum g. 1649) 18 Mrsić 1 » Cole

Pašić, Pašić Slipica iz Zagvozda Pavković Pavličev, -ević, Pavlic

1 1 2

Pavlina iz Vardola (PvaŠćana) u zapisu g. 1628 Pavlinov (oženio se Mandakovićevom g. 1630) Perišić (po Perisi Batošiću) » ili Batosić Pešin Pešut Lučić Petričić (u Vrulji) Petrov, -ović (po Petru Marinoviću) Petrovičić » ili Marinović Pivcević, Pivac (ili Matko­ vić, vidi gore) Puhalov, -ović Puratić Radojković Rase, Rašić Marinović Rohić Rosandić (Marinović) Koscic Runković ili Sura Runović (iz sela Runovica kod Imotskoga, od »Imote« — oženio se Milizicevom

o- • v / 3H11C1С

Spahijić, S. ili Letićić (v. gore) Stipišić ili Mandaković Stipković (po Stipku Kržohniću) Sumić (iz Otučaka — Otuške-Drašnice) Šipedekov, -ović Škrovarić, Škrovar 1 » Baturić Snjurev (Šnurev?), -ević

1 1 2 1 1 1

1

2

3 1

8 2 2

3 6 1

1 2

1

1

4 3 7 1

4

Podgora u XVII stoljeću

Suro ili Runković Šušković » ili Kovačev » Zelko Taraš, Tarašev, -ević (vidi Tomašević) Tomasović (ima biti po Tomasu B odio vicu) Tomašević prrdjevkom Ta­ rašev, -ić Veličević (doselili se iz Ko­ zice, već g. 1629 vjenčao

I

9 2 I

I

3

se u Podgori, od njih ka­ snije Sankovići)

Velić Veljačić Vistonić (Fistonić, Fistonjić, samo jednom, doista iz­ vanjski. Bilo ih je u Zastražišću na Hvaru, a u Podgori jos krajem XVIII vijeka) Vojnović » ili Banovi ć

iiS

2.

4 4-

r i i

Označili smo gore broj bračnih parova, ali je danas nemoguće stalno odrediti broj porodica pod jednim krovom, s jednim dimom, s jednim kućnim starješinom. Možemo navesti samo-, kako i koliko su ih nabrojili ondašnji suvremenici. U opisu pašalika bosanskoga malo poslije g. 1624 naznačeno je, da selo Podgora ima na broj 80 kuća, najviše u svem makarskom primorju, dok je i sama Ma­ karska, mjesto utvrđeno za obranu, imala oko 40 kuća, a okolna, sela Tučepi 30, Drašnice io. 23 Kad je Podgora potpala pod Mletke po drugi put g. 1684,, zatečeno je u njoj god. 1690 porodica na broj у8, a bile su privilegovane: Mrkušić, Devčić-Kojkalo, Marinović, Banović, Roščić,.

Pavlic, Anušić, Letičić, Miličić, Španjić, Šušković, Lunjević, Pavlinović, Deanović i Berošević.24 Da se bar donekle vidi, kako su koje obitelji i gdje bile na­ seljene u mjestu, navodim ovaj zapis učlanjenih bratima — držim,, jer se drugdje spominje — od BI. Gospe od Koncepciuna u Podgori..

23

Starine X I V s. 178, 176.

Ant. Lulich, Compendio storico-cronologico di Macarsca. Spalato, i860 s. 59—60, gdje se nalaze odnosni podaci i za ostala primorska mjesta. — U Bullettino d' archeol. e storia dalmata VII 1884 u prilogu s. 89 nalazi se: Addi 24. 6. 1797 Castel Podgora. Ruolo delle Famiglie esistenti presentemente in questo C a s t e l l o , che volontarie si dedicano sotto la protezione di S. M. Reale d' Ungheria, come seguono (57 različnih obiteljskih prezimena sa 93 obitelji, kako to sa zakletvom svjedoči potpisani župnik Don Lovre Pavlinović),, a tako ima i za ostala primorska sela — sve u članku Radoša A. M. V i t t u r i : Storia delle cose successe in Dalmazia dalla dissoluzione del Veneto Governo aristocratico fino ali1 ingresso delle armi di S. M. Francesco II, imperatore: e re. Spalato, 1883 s. 1—112.

24

jz6

Dr. Marijan Stojković:

»Na 1669 (i hrv. ćir. slovima) miseca veljače na 3. Neka se zna, kada se pisaše u Podgori bratimi dajući svaki u bratišćmu libar 24 iz.

I ovo bi(h) za prokaraturi koji biše u Podgori: Pava Lučić i Juraj Devčić i Pivac Štipan i Matij Batoš, i za mene kurata Dom Jurja i(z) Zagvozda, koji ovo isti pišem, s prokaraturi i z bratimi.

M a h a l a V r u l a (ćit. Vrulja): G(a)rga Lanpalović (član) т, Vid Karaža zet Pavla Lučića 1, Bariša Letičić 1, Ivan Beroš samodrug, Ivan i Matij Jakovac ajduk na mistu tastovu 1, i Jure Avaljanin Runović ajduk i njegov sin Pava i rodjak Petar sin Miovila Radelića 3, Nikola brat Avaljanina pridivkom Žaper ajduk i, Pava sin Marka Lučića 1, Jakov Lučić 1, Pilip Lučić 1, Ivan Lučić 1, Stipe Karžanić 1, Jakov Ban na Štipana Lučića misto 1, Nikola Španić na misto Jakovčevo 1, i Pava Devčić 1, Ivan Dejan, a si­ novac drugo 2.

S r i d n j a M a h a l a : Juriša Marsić i zet mu Andrija Južić 2, Štipan Veličević is (iz) Kozice 1, Marko kovač Šušković 1, Matij Šušković 1, Pava Šuškov 1, Štipan Devčić samočetvrt 4, Batosa •dva Matij i Nikola 2, Šimun Mrkušić 1, Nikola Mrkušić 1, Ivan Šepedekov 1.

M a h a l a D o m a n ž i j i ć : Štipan Taraš i sin mu Matij 2, .Štipan Čorapović ajduk 1, Štipan Pivace (sa) sinom Markom i sinovcem Miatijem 3, Ivan Veljačić 1, Matij knez Roščić 1, Nikola Jugović 1, Ivan Aškanjur 1 (kasnije drugom rukom pisano: Matij Pavlic nad nihovo misto bratim), Štipan alvir Domanžijić 1, Štipan .Lučić 1, Ivan Jurišin Domanžijić 1, Matij Barišin Domanžijić 1, Ivan Velić 1, Jure Klarić Gudeljev 1, Luka Domnjanović iz Slivna 1, Vukašin iz Tučepi 1, Ivan Taraš bratim (to je drugom rukom pisano, nadodano).

M a h a l a M a r i n o v i c : Stipeta Banović 1, Marko Škančić iz Podgradah 1, Štipan Pualović 1, Petar Perišić 1, Marko Bigava Kovačeve 1, Matij Bore 1, Lunjević 2, Rosandić 2, Marin (to je Marinović) Jure 1, Pave Petrovičić Marinović 1. — N a Rašino misto Pave Markov (jamačno jedan Marinović) 1 — Mande Samdetusa 1, na nje misto Buzeta, Marko Grubišić 1, Nikola Čočić <Čičić?) bratim, Jure Porobia bratim, Ivan Markušić bratim.« 2 *a U jednom sam zapisu našao, da je srebrni dukat vrijedio 9 Hbara i gazetu.

127

VIII. Imena i prezimena K r s n a su muška i m e n a ponajviše kršćanska, svetačka, davana najčešće po Isusovim apostolima (svima) i učenicima (osobito Andrija, Bartol, Ivan, Marko, Matij, Pavao, Petar, Toma — Marko, Luka, Barnaba), ,po mučenicima Štipanu, Lovri i Jurju, po sv. Mihovilu (Mioil, Mihoil, Mihoija), po biskupima sv. Grguru, Nikoli i Martinu. Ta su imena često imala hrvatski narodni dočetak, na pr. Mihač, Jurak, Juras, Tomas; Andrijaš, Matijaš, Tomaš; Ivaniš, Bariša, Juriša, Periša, Stipiša; yBrnić (Bernardo ili Barnaba), Ivić, Jakić, Jurić; Ivo, Jere, Jure, Jurica, Lovre, Lovrinac, Pavlic (dolazi samo kao prezime, a od toga i pavličev, -ević), Stipeta, a ima i Mikula (Jugović, Škrovarić). Vrlo rijetka, gotovo izuzetna su na pr. ova danas u Podgori obična imena: Ante,25 Franjo,26 Josip,27 Mari­ jan28 i Vicho. Kako Podgora nije bila fratarska župa, nije bilo ni fratarskih imena Antona i Franje, a i ime Marijan vrlo su često nosili franjevci po Dalmaciji i Bosni. Nema ni starobiblijskih imena, na pr. Ilije29; tek se Abram dva puta nadjelo i to nezakonitoj djeci, a jednom i zakonitom sinu došljaka Bomanovca (1664).

Od hrvatskih narodnih imena dolaze ova muška: Cvitan, Cvitko, Dragić, Grubiša, Križan, Miloš, Rade, Radivoj, Stojan, Vuk, Vu(k)drag, Vuie, Vulin, Vid i Vidoš, i samo kao prezimena Beroš, Dejan, Kostadin, Pavlic i Pavlina; kao ime i prezime: Marin i Vulin.

Najobičnija ženska imena u mjestu bijahu ova: Mara (od Margarita, kako se to ime i hrvatski pisalo i talijanski i latinski redovno prevodilo, a ne od Marija,30 koje je bilo rijetko), Katarina, Mandarina (Mande), Marta, Jelina (Jele), Ana, Klara, Luci ja i Anđelija. Od danas neobičnih imena bila bi ova: Barbara, Družijana, 25

God. 1639 nadjelo se ime A n t o n nezakonitom djetetu Marinovićevu, a zakonitima god. 1657, 1666, 1667, 1682, sve pojedinačno, a od 165)7 dalje i češće.

26 F r a n j o Čičić (1631), Jakirević i Matković (iz g. 1645).

27 J o s i p (Sumić 1668, Lučić 1674, Jakić 1726).

28 M a r i j a n (Markovinović 1698, Sanko 1705, oba došljaka, a kao cesto fratarsko ime, upravo redovničko, nalazi se na pr. 10 puta u »Starinama« X X I I s. 23—49 (iz 16 i 17 v.). Samo jednom M a r i n (Marinović, 1631 naprijed), od kojega dolaze kao prezimena M a r i n , -ov, -ović. T o m u Marinu od g.

1635 naprijed rađaju se unuci.

29 I l i j a (Ilija, sin Juriše Senjanina i Stanin 1666, Pivčević 1702, Vodanović g. 1689 — došli su izvani.

30 M a r i j a (Jugović, nezakonita 1624; Runkovića došljaka 1627; Mari­ nović 1653; Šušković 1660).

Dr. Marijan Stojković:

128

Druže (Brasilia, obično u Zagorju), Oršula, Asiniža ili Niža (jedina Škrovarić), Dominika ili Dome i Šimunita. 31 Jednom samo Rosanda, po kojoj se jamačno prozvao i jedan rod Marinovića: Rosandić; jednom samo Milica, p o kojoj se Runovići prozvali Miličići (Juraj Runović ćurčija, pridjevkom Avaljanin, i žena mu Milica, jamačno oboje došli iz imotskoga sela Runovića; djeca im — Nikola, prvi sin rođen g. 1670 u Podgori — prvi su uz Runović počeli dobivati pridjevak, pa prezime »Miličin«, cd čega je kasnije postalo Miličić). Ime je »Marija« vrlo rijetko, kasnije ga ima viie i to u kojoj, čini se, pogospođenoj kući. Jednom dolazi Vice (od Vincentia, Sumić, 1668).

Od hrvatskih narodnih ženskih imena dolaze ova: Božica, Cvita, Dobra, Gruba, Milica, Mede, Ruže, Stane, Stojka, Veselica, Vide (Vidosava) i Zo-rica. Od kršćanskih imena dolaze u narodnom obliku: Anica, Anela, Ivana, Ivanića, Jakovica, Janje, Katuna, Katuša, Maruša, Pavica, Petruša (Petronilla) i Tomica. — Samo jednom našao sam dva imena: Petruša Gruba.

Može se naći više porodica, u kojima su se Imena djeci obično davala po djedu, i po tom se imenu može pratiti slijed koljena.

U zapisima može se pratiti postanak i razvoj p r e z i m e n a .

Ima ih od muških imena s nastavkom -ov, -ev: Bartulov, Baturev, Berošev, Hadrov, Marinov, Matijašev, Mihačev, Pavlinov, Petrov, Puhalov i t. d., ali mnogo češće i redovitije na -ović, -ević. Kao prezimena dolaze i prvotna imena: Beroš, Dejan, Kostadin, Marin, Pavlic, Vulin, ta ista i s nastavcima: -ov, -ović, -ev, -ević. Od krsnih muških imena postala su još ova podgorska prezimena: Brnić, Grubišić, Jakić, Mihačević, Milosevic, Pavličević, Perišić, Tomasovlć, Tomašević, Vulinović.

Prezimena po staležu: Kalapatov, -ović, Kovač, -ević.

Prezimena su postajala i od ženskih imena, po majci, dakle: Anić, Anušić, Klarić, Lučić (Lucija), Margaritić, Miličić, Petrovičić32 i Rosandić. Za ta prezimena istaknuti je nadimke ili prezi­ mena u posrednom obliku: Anin, Miličin — djeca su naime bila, čini se, više poznata po majci nego po ocu, pa i danas se u Podgori rado nazivaju djeca po majčinu obiteljskom prezimenu: Braškin 31

Bit će se u selu zvala samo Š i m i c a, Š i r a e , kao dandanas.

Od Petrovica (i slično Pavlovica, Jozinica, Antinica, glavarovica), što znači samo žena Petrova, Pavlova i t. d. Por. Mande Batošić Jurjevica (t. j . žena Jurja).

32

Podgora u XVII stoljeću

129

(majka iz Brača), Miliškki (majka Miličić), Stojkušin, a u starim zapisima krštenja često dolazi ovako: krstih Jurja sina Marka Škaričića i Božičima. Od Anin, Miličin postalo je Anić, Miličić.

Za postanak prezimena Miličić33 i Rosandić™ možemo pozi­ tivno utvrditi onu prvu, a zanimljivo, i jedinu u Podgoru neku Milicu i Rosandu, po kojima se prozvale obitelji Miličić i Ro­ sandić, samo ne znamo, čijega su roda bile, a za Milicu (udanu za Runovića) bilo bi nam-mnogo stalo znati, odakle, kojega roda i koje je vjere bila, jer još danas ima u rodu Miličića obiteljska predaja — opet ne zna se, od kojega vremena — da je netko od njihovih bio grčkoistočne vjere, jer oni slave kao> svojeg plemenskog sveca Vodokrste i znaju neki od njih i dandanas pripaliti na Vodokrste i drugi badnjak i to od smokovme.55 Runovići, koji su se kasnije počeli nazivati i Miličići, iz sela Runovića, bili su i došli u Podgöru kao katolici; iz roda njihova bilo je u Pbdgori i katoličkih sve­ ćenika; u župskim maticama ne nalazi se nigdje traga, da bi koji član muški ili ženski bio pravoslavne vjere, ili da se pokrstio. Iz Podgore naselili se neki Miličići u susjednom katoličkom selu Drašnicama (od god. 1740 naprijed imaju 3—4 bračna para, za koje se piše u Drašnicama: huius loci, od ove župe, pa da sü i umrli u svojoj kući u Drašnicama, očito su se priženili). N i u Drašnicama ne nalazim potvrđen ja onoj obiteljskoj predaji. U rodu Miličića Runovića dolaze i imena Franjo, Ante (1667), Josip — sudilo bi se: došli su, kao što i jesu, iz fratarske župe. Dakle bi predaja imala biti iz kasnijega doba.

Tek mnogo kasnije, ali još rjeđe, počeli su otpadati -ić, -ović., -ević, pa se počelo pisati, kako se i dandanas zovu: Ban, Batoš, Dean, Kokič, 36 Kunac, Lampo (od Lampalović, Lampić), Letica* Nova, Sanko (Suma), Vela i drugi, držim po talijanskom kancela­ rijskom utjecaju za mletačke vlade. .

Istaknuti je još važnu činjenicu, da su obiteljska prezimena već u početku X V I I vijeka; otkad počinju župnički zapisi, ako ne 33 Runovića Avaljanića žena M i l i c a , kuma na krštenju, od 1667 naprijed često; sin Nikola rođen 1670.

34 Pok. Mihovila Marinovića i R o s a n d e kći Lucija udala se god. 1625, sin, Ivan oženio se g. 1631, sin Matij, koji se po majci Luciji R o s a n d i n o j već naziva: Matij Rosandić, Marinović ili Rosandić, ima djece g. 1633, 1634.

35 T a k o im se samo od šale kaže, jer smokovo drvo nije najbolje za vatru (žar). ., , -•-. •.

-, ••..

36 Tačno tako, kao što u Podgori i inaće ima Marič, Pakič, Petfič.

ZBORNIK ZA NAROD. ŽIVOT XXIX

Q

130

Dr. Marijan Stojković:

i prije, bila posve utvrđena i ustaljena i da se ni jesu mijenjala od oca na sina tako, da bi sin imao drugo prezime nego otac, naime po očevu imenu. Doduše ima u zapisima koji primjer, gdje uz muško ime dolazi kao prezime adjektiv od očeva imena (Marko Marinov, Ivan Bartu'lov, Ivan Petrov, ali i Petrović, Bartulovič — u sva tri slučaja radi se o Marino vićima), ili po očevu zanatu: Luka Kovačev, od čega je postalo i Kovačević (Šušković), ili gdje uz žensko ime dolazi adjektiv od imena očeva ili muževa (Jelina Tadina — žena Tadije Mrkušića; Katarina Petrova — to je žena Matija »Petrova«, t. j . Matija, sina pok. Petra Marinovića; Jelina Marinova; Marta Mrtinova — žena pok. Matkovića, ili možda i Žagrovića, — ali je u svim tim primjerima očito, da ih je župnik, osobito ako je bio stranac, zabilježio onako po čuven ju, na brzu ruku, kako su mu u prvi čas rekli, ne idući za njihovim tačnim i službe­ nim prezimenom. Najredovitije nalazimo u maticama X V I I vijeka, dakle i za turskih vremena, i u X V I vijeku, tačna i utvrđena pre­ zimena upravo, kao što se i danas upotrebljavaju. Jednako se može reći i za prezimena dvaju susjednih sela, Drašnica i Tučepi, kojih sam matice iz malo kasnijega vremena nego u Podgori pregledao.

IX. Stanje obitelji od g. 16.61 do 1690 Drugo razdoblje od g. 1661 do 1690 obilježeno je vrlo velikim prilivom izvanjskih porodica. T o je doba junačke primorske borbe, primorskog četovanja u društvu s poljičkim, vrgorskim, imotskim i hercegovačkim bjeguncima s turskog teritorija a protiv Turaka za kandijskog rata. Podgora sa svojih 8—10 kula bila je kao utvrđeno mjesto, odakle su pored ostalih mjesta u makarskom pri­ morju preduzimali pohode i navale Primorci s bjeguncima, koji se zvali delije, hajduci, uskoci, a na čelu im harambaše i vojvode.

I sama Podgora dala je tada svojih vojvoda (u talijanskom odgo­ vara U capitano), alfira i harambaša. 37 Napominjem ovdje te 87 Za uređenje vojske por. M. Pavlinović Pučki spisi s. 297, 314: h a ­ r a m b a š a od 30—60 kuća, s e r d a r glava od 20—40 harambaša (serdar bio vojvoda i sudac), k o 1 u n e 1 (pukovnik, nad serdarima). — U Bullettino d' archeol. e stor. dalmata 1884 (VII) p. 61 i d. ima o teritorijalnoj vojničkoj snazi u Dalmaciji, a osobito 1 0 8 — n i : Governo militare introdotto dalla Pubblica Autoritä nei Territori, Contadi della Dalmazia, : ,e: .principalmente nei contado di ara, dal suo principi (1635) šino al "giorno d' ogi (1773). Cattalinich o. c. III. pag. 174.

Podgora u XVII stoljeću

m

časnike, kako sam ih našao zabilježene u maticama ovoga i ranijega razdoblja: vojvoda » » » »

Luka Batpšić g. 1643, 1648, 1660, 1662 ili » Batošić ili Perišić (1663) Ivan Marinović (od 1648 naprijed) Marko Marinović 1655, 1661. Štipan Devčić (1649, isti se naziva g. 1652 knez, umro

Г б75) . ., Matij Lučić (Jakić) — isti se u Starinama X X I s. 93 naziva vojvoda Jakić » Ivan Marinović (1670 — ako nije isti kao gore) » Ive Tomasović (1698), a isti je bio oko g. 1673 vojvodica u Vrulji — od roda Bodlovića » Jure Kojkalo (g. 1691, pravo prezime Gonojević iz Buova) » Marko Pivac (1705) kapetan Devčić-Kojkalo Štipan (vojevao u ratu od Kandije) 38 serdar Mijo Vodanović od 1687, umro 15 III 1695 alfir Štipan Domančić, Domanžijić (od g. 1661 naprijed).

»

Sudeći po župskim maticama krštenih, koje su našarane u to razdoblje stranim prezimenima, bio je u Podgori god. 1661—1672 pravi vojnički tabor, odakle se četovalo i navaljivalo na turske krajeve u tri smjera: na zapadu preko Dubaca i Zadvarja na imotsku krajinu i dalje zemlje, što su još sve ostale pod turskim kadijom u Imotskom (Imota, Ledinac izdno Imote, Vrdol, Slivno i dalje u Hercegovinu i Bosnu — Ramu, Livno i t. d.); preko podgorske Staze na vrgorsku i ljubušku krajinu sve do Mostara i napokon preko Neretve u Hercegovinu sve do Konjica.

Više se nadošlih delija i hajduka udomilo (udomazetilo) u Podgori ozenivši se domaćim djevojkama i postali također članovi seoske bratovštine osnovane 1669. Od sve djece krštene i zapisane u podgorskim maticama za samih 12 godina od 1661—1672, na broj oko 240, na godinu popriječno 20, (dok je prošlih 10 godina bilo krštenja na godinu popriječno samo 14, ali to samo domaće djece), bilo je 90 djece od samih došljaka, koji se s obiteljima (ženama, djecom, sestrama i t. d.) doselili u Podgoru ili se u Podgori oženili i bar za 15—20 godina ostali. Od svih kumova i kumica Po Lulichu o. c. str. 102.

I3_2.

Dr. Marijan Stojkovie:

za onih 12 godina ima ih izvanjskih t. j . hajdučkih jo na broj. Od njih je bilo i nekoliko nezakonite djece (»izvan svetoga matrimonija«), koju su hajduci dobili s djevojkom podgorskom ili došljakinjom ili s kojom robinjom barkom, arkom (grčkoistočnom.) na p n s robinjom harkom Agetom (kći Mande krštena 1670).

Zanimljivo je, da su s hajducima i delijama došli u Podgoru i različni majstori: 2 ćurčije,, 2 terzije, 1 kujundžija (Pa vio vic Jure iz Zagvozda), i 1 zdjelar majstor (Mihovio Bogetić, pridivkom Zdilar, majstor).

Da se vidi, tko je sve bio i iz kojih mjesta u Podgori za kandijskog rata, kojima su obiteljima pripadali, navodim prezimena, koja su- zabilježena u maticama podgorskim u drugom razdoblju-.

Anić iz Vrdola Aramutović Štipan Bakulić (Juraj, knez Nikolica), jamačno iz Vrdola Balaić iz 2upe Bašić Matij, terzija iz »Imote« Batočić (Batoščić) iz Vrdola Bibić iz Kozice Bilokava Ivan, hajduk iz Grujskoga vrila Bogetić Mihovio pridivkom Zdilar, Zdilarić, majstor, i Andrija, Bogosalić Gabrić Bomanović (Bomanovac) Matij, žena Petronila Borisalić Vid, hajduk iz Klobuka, Grgur, Gabrić, Blaž i Luka y žene Cvita i Vidosava Boždro Nikola iz Vrdola Božić Jakov iz Zavojana, (Zaojana) Bubanjin Matij iz g. 1654 pudečević Andrija Bugovac Matij, ćurčija Bulič ' Čelanović Andrija Petrov, djak iz Zagvozda Čorbina Čorapović Štipan iz Gruda izdno Imote, harambasa, haj­ duk, oženio se iz Španjića Družijanom Ćehajić Ćonojević pridjevkom Kojkalo Matij iz Buova u Hercegovini,, oženio se iz Lučića Marom ćosić (ili Ćošić) Tadija Delić Martin

Podgora u XVII stoljeću

Ш

Bartuo pridjevkom Demer od Buskoga (Buk), hajduk Diveničić Jure hajduk Dokiša Štipan i sin mu Franjo Domjanović Luka iz Livna » Stipe (Domnjanović) iz Rotišine Doždor, -ović Nikola i Ivan Družić iz Mostara Družijanić Grgur Dujmović knez (1660) Dvokatović Rogulj Pavao iz Poljica, hajduk iz unutrnjega Doca Ercegović Petar, Tadija i Nikola iz Rašćana Glavaš iz Livna -?

Glušinović Gorulj Pave Grdanović Ivan iz Slivna Jagmić Martin, delija Jakovac Ivan i Matij Jaković Jakšić Mate Jelinić Blaž i Miovil iz Broćna • Jelisavčić Nikola iz Poljica Jurišić* Ivan Karaža (Karažić) Zoričić Vid iz Čapljine (ili iz Gabele od Čapljine), uzeo za ženu kćer Pavla Lučića Karmala Andrija Katavić Grgo i Toma iz Vrgorca » Štipan iz Vrdala Kekić Loze ili Loze Ivan iz Broćna Kežić Cvitam , » Teto Grgur Kočić Nikola Kojtan Grgo, harambaša Korkanović Toma Latinac Liljanić Luka Lerotić Vid Ljubusa Vid i Petar Majstorović Petar Mandić Ilija iz Medvidovića Markasov Jure

44

Dr. Marijan Stojković:

Marojević Andrija i Marko Ma tie Štipan, hajduk, i Nikola pridjevkom Kore, Medvidović Galiot Ivan, harambaša, i Matij hajduk, sinovi Miloševi s Ledinca izdno Imote Meržanović (možda po turskom Merčan, Merdžan) Jakov Mojuna Stero, harambaša, trećebratueed Jure Pašića iz Zagvozda Mrkušić Jagić Vid » Kurte Nikola iz Imote Murić Ivanko s Ora(h)ovja, hajduk Mustapić Luka i sin mu Matij iz Grabovca Nilao Miho (Talijan?), harambaša Ostoić Ivan knez iz Tučepi Palinić Nikola iz Gabele Pašić (Slipica), Slipica Pašić Jure harambaša i Matij iz Zagvozda Pavlinović Ivan iz Vrdola Pavlović Jure iz Zagvozda, kujundžija Perko hajduk Pipličić Marko, Matie sin Štipana i Petar iz Zagvozda (zet Tadije Sulejmana iz Drašnica) Porobić (Porobija) ili Budubovičić Luka Pudimušić Matij, terzija iz gornje Podbile (komšiluk u Koštanju) Ravlić Luka iz Kozice Roigulj Dvokatović iz Poljica Rubeić Frane i Jerko (žena mu Druže) Runović Avaljanin (Avaljanić) Jure Jakovljev iz Runovića ili »s (H)umljanih« (odlomak sela Runo vici), ćurčija, hajduk i harambaša Runović Avaljanin Nikola pridjevkom Žaper hajduk'—- »pogibe u Raguželi« (na Pelješcu). •— Pridjevak »Avaljanin« dobili su jamačno od osvojenja turske kule Avale na Zadvarju.

Sanader Štipan iz Kozice Sarajevac Miho iz Čapljine Segronin Zorzi i žena Anastazija (Talijani?), harambaša i »konte«, krstili dijete Senjanin Juraj ili Juriša i Štipan (sin mu Ivan), hajduci Sovićanin Marko harambaša i brat Grgur (jamačno iz Sovica u Hercegovini) Srzento Jure i Šimun Stupčević Luka hajduk " ; ;

Podgora u, XVII stoljeću

135

Šulejman (Suliman, -ović) Tadija iz Drašnica Šare Štipan (»iz Imote« kao i Mrkušić Nikola) Šarić Ivan (žena Mande) » Štipan (žena Jakovica), harambaša hajduk i njegova sestra Jura udovica (iz Vrdola — po Star. 22 s. 49) Šarinović Pavao Širunović Štipan konte Škaričić Marko od Poljica iz Podgrada, rečeni Šeeko, hajduk Šubetić ili Majstorović iz Kozice Tolić Jura, Andrija i Štipan iz Tučepi Urličević Jure iz Kozice Varvarković Mirčeta iz Zažablja, sužanj arka sin Mijo Vasiljević Petar, sin mu roden u Podgori Veličević Štipan iz Kozice Vitasović Gabrić iz Kozice Vodanović Mijo (t. j . Marundelić, Starine X X I s. 112) serdar, i sin mu Jakov, Štipan iz Selaka (Rašćani) Vodopija Vrandeković Marko Vrlić, Vrljić (priženio se u Lučića; od toga kasnije »Vrljić ili Lučić«) iz Podbablja (?)

Vukelić (Vukeljić) Pavao Zoričić Vid iz Pline, hajduk od Gabele (oženio se od Lučića) Ždero Viščević (Viščičić) Šimun Žunić Andrija Žužić Andrija Od junaka, koji su zapisani u podgorskim maticama, spominju se u hrvatskoj kronaci O. Pavla Šilobadovića o cetovanju u Primorju makarskom g. 1661—1686 (u »Starinama« X X I s.

86^—115) ovi: Bogisalić (Borisalić ?) Vid (s. 104) Ercegović Jure i Nikola (102^—104) Galiot Ivan Medvidović s, 95, 96, 98—99, 102—103 Jagmić Martin 102 Jakićev brat Jure Ivićev Podgoranin s. 93 Kežića dva Kojkalo Mati s. 92, 94, 104, umro 4 III 1668 Loze 106

Dr. Marijan Stojković:

I3<3

Lunjević Matijaš (iz Podgore — odmetnuo se u Turke, • s. 98, 100, 103)

Slipica (Slipac) Jure s. 92, 96, 99, 104, 107 Sovićanin (me Lovićanin) Marko s. 95, 98, 102—3, 105 Tolić Štipan s. ^у Vasiljević Petar (s. 94, poginuo u Podgori 1664) ' ...

Vodanović Marko s. 94, 95 » Mijo serdar 111—114 Vranješ Grgo s. 98, 104 Vukelić (Vukeljić) Pave s. 91 i si.

Zdilarić Mihajlo harambaša (Bogetić) s. 101, 103, 107 » Luka Žaper Nikola s. 102, 106 a osim tih bar po prezimenu još: Barišić, Jelisavčić, Karaža i Vrije.

U Kačićevu »Razgovoru ugodnom« (Zagreb, izd. god. 1889) spominju se ovi junaci, koji su i u Podgori bili: Devčić Marko » Štipan iz Podgore, s. 383—384 Herceg Jakov (? 422) Galiot Ivan Medvidović 383 Pavlinović Mate 377 Semitekul (Ante, sinjski providur 276, a u Podgori se kao kum spominje Dominiko Manijia Šemitekolo, providur makarski god. 1691) Senjanin Juriša 400 Sovićanin Marko 377 Vasiljević Petar 386 Vodanović Mijo serdar 383, 419.

Vranješević Grgo 383, 420 Žderić Framo (?) 389 X. Stanje obitelji od 1691 do 1730 god.

U trećem razdoblju od g. 1691, pošto je po prilici prestalo primorsko četovanje s Turcima — po Šilobadoviću je trajalo od 1662 do 1686 (Starine X X I s. 86) •—pa do g. 1730 strani delije, hajduci i harambase ponajviše vratiše se svojim kućama, a u Podgori su ostali jamačno još samo oni, koji su za mjesto bili vezani podgorskom ženom i djecom prizenivsi se na tazbinu, pa se

Podgora u XVII stoljeću

т

37

ti u maticama od g. 1691 naprijed već označuju: »od ove parokije«, >-iz ovoga sela«. Takvi su od navedenih u drugom razdoblju, na pr. ovi; Anić, Bakulić, Barišić, Bogosalić, Ćosić,39 Doždor, Družić, Hercegović, Karaža (Karažić, Ažić), Katavić, Kojkalo (Ćonojevic, a još se spominje, da je iz Buova), Matić, Mrkušić Kurte, Palinić, Pavlinović (ali se jedan ili drugi još g. 1706 označuje da je iz Vrdola), Porobić, Rubović (Avaljanin), Škaričić Šćeko, Veličević, Vodanović, Vrandeković, Vrijić — da uopće ne ispisujem- onih novih, za koje se kaže da su iz drugoga sela (na pr. Bratanići i Tomići iz Ružica Imotskih, Šutići iz Imote) ili koji su samo jednom (Blizančević) ili nekoliko puta spomenuti (a takvih ima iz primorskih mjesta, kao na pr. Glušcević, Kačić, Miosić i dr.). Ti posljednji bijahu samo prolazno u Podgori. Od onih prvih neki su se pro­ zvali ili pisali po majčinu imenu ili, više, po ženinu prezimenu, kao na pr.: Anić Babić Karažić 40 (Ažić, Adžić) Lučić Kojkalo Devčić 41 Runović Miličin ili Miličić (po majci Milici) Vrljić ili Lučić, dok s vremenom nije u Podgori nestalo prezimena Anića, Karažića (Ažića), Kojkala (krajem X V I I I v.), Runovića (početkom X I X v.), Vrljića (održali se još u X V I I I v,). Od ostalih gore nave­ denih održali su se u Podgori samo: Hercegović, Mrkušić Kurte, Pavlinović, Škaričić Šćeko, Veličević (Sanko) i Vodanović.

Kao novi doseljenici mogu se navesti ovi: Bezmalinović flBezmalin) s Brača — vjenčao se s Podgorkom g. 1718 Karmalić (Karmala, -lin) Knezović iz Veljaka (1690) JVlarkovinović iz Slivna (1698) Pivčević (1—2 obitelji iz Imotskoga, ali Pivčevića ili Matkovića bilo je u Podgori otprije) 1717, ili iz Slivna 1712 Hadonić iz Vrgorca 1729, kasnije Radonić ili Kulunčijć (Kulundžijić) Vrsaljković 1703 Vučković iz Slivna, iz turskoga carstva 1712.

39 40 41

Još se vide zidine Ćosinih kuća (»Ćosine zidine«).

U knjizi podgorskih mrtvih još 2 VIII 1824 čita se Karagje (Karage^ Nisam mogao naći u maticama tu rodbinsku vezu.

i38

Dr. Marijan Stojković:

Mislim, da su u samom mjestu nastala ova,prezimena: Vojvodić (Vojvodin) — po vojvodi, pa tako i dolazi jednom bez očeva prezimena: sin pok. vojvode Ive (jamačno Tomašević), Perić (kovač), ali ima i Perić Bezmalinović Tomasović (u Vrulji).

U ovom se razdoblju već Češće nazivaju p o svojem nadimku ili pridjevku ove obitelji/ koje su se prije zvale ili pisale samo svojim prvotnim prezimenom (u zagradi ga pišem) ili i s pridjevkom, koji se sada već posve gube: Ažić, Agjić (Lučić) Brnić (Maslardić) po Brniću, Barni od Barnaba (rod. 1652), ali može biti i ipo Bernardu, što također dolazi Buzeta, -ić (Juretić) već od 1675 Filipović, Filipov (Lučić) Grubišić (Lučić) Jakić (Lučić) Kurte, Kurtić (Mrkušić) Males (Domanžijić) Maslardić (Mihačević) Miličić (Runović) već od g. 1689 Mirkušić (Bogunović) Pivac, Pivčević (Matković) Sanković, Sanko (Veličević) — Sanko već 1682 g. Šćeko, Šćekić (Škaričić) Španjić (Mihačević, Milosevic) Vickov, Vicković, Visković (Lučić, rečeni Vicko) Vranješ, -ević (Domanžijić, Domančić).

Nestalo je i one diferencijacije obitelji s pomoću različnih. nadimaka u rodu, na pr. Marinovića; od njih su ostali kao samo­ stalni još samo Lunjevići i Rosandiči.

— Zgodno mi je ovdje spomenuti dvije obitelji, koje dolaze već u -drugom razdoblju, ali lako može biti, da su domaće, jer su se i održale preko X I X stoljeća: Lozina (jedno krštenje 1689 g.), Lozina Grgić; Miš, Mišić od I66J naprijed.

Od obitelji u prvom razdoblju ne spominju se više u trećem razdoblju — budi su u Podgori izumrle ili su se kamo iselile ove:.

Baturev, Baturičić Crnčević Benčević Ćehajić

Podgora u XVII stoljeću

139

Hadrović • • • ; Martinović Hamanović Pavkovic Jakirević Puratić Jarkočević Rohić Kaiapatović ili Mihelić Runković ili Sura Kragas, -ović SiniČić Kujavić Stiipišić Lerotić Stipković Livic Škrovarić Ližbona, -ić Šnjurević Mandaković Veljačić : Marfarkić - ' Uspomena je nekima ostala još samo u nazivima mjesta: Benčeva kapela, Kujavac, Mandakovac, Matkovac, kao i nekim drugima: Ćosine zidine, Čičina glavica, Škanjureve ograde, Škanjurusa, Kovačevo selo ili Kovačino selo i Polovica (Puhalovića ? — por. Pović od Puović Puhović) kuk.

Iz dosadašnjega prikaza možemo izvesti ove rezultate: da je stanovništvo podgorsko u XVII stoljeću od najveće česti jednako kao i u X V I stoljeću i jamačno krajem X V stoljeća, kad je selo s Primorjem potpalo pod Turke; da je stanovništvo podgorsko X I X — X X stoljeća od najveće česti jednako kao u X V I — X V I I stoljeću, dakle da je od 4—5 vje­ kova nazad u Podgori starosjedilačko, i da ima vrlo- malen broj. doseljenih porodica; da se najveći dio doseljenika nije dugo održao u Pödgori tako, da bi se moglo reći, da gotovo sve porodice, koje su izgiriule ili se iz Podgore odselile, ni jesu u Podgori ni bile starosjedilačke.

Krupnih i trajnih naseoba nije dakle bilo; drugo je pitanje, da li su se i u kojem broju iz Podgore selili. U matičnim zapisima nema o tom spomena, ali u knjigama42 ima potvrda, da su se Pri­ morci u ratne godine selili na bližnje otoke1-i d a su im mletačke; vlasti svojim lađama išle na ruku. Bila bi zadaća ispitati po župskim' maticama Ва otocima, koje su se podgorske i primorske obitelji naselile Ш Korčuli, u Račišću (na. pr, da li Španjići i Bodlovići), na Hvaru, na, Braču (Maslardići iz Bola) i na Visu (Devčići — •. jesu, Mandakovići, Vodanovići).

Lulich, o. c. str. 47, 51, 54. —

Starine XXI s. 89.

ш

Dr. Marijan Stojković:

Prilog I Plemenski sveci ili slave U Podgori sve obitelji slave svoje obiteljske ili plemenske svece, na koje se za njih vrši služba Božja i na koje svečari (»svečenjaci«) ne rade nimalo ili bar rijetko od podne. D a se vidi, koje su to slave danas i koje ih obitelji slave, navodim ih ovdje.

Slave s v. J u r j a (23 IV): Babici, Bani, Berosi, Borići, Devčići, Ercezi, Jakići (Lučići), Kokici, Kržanići, Lozine Grgići, Lu­ čići, Lucijetići (Radojkovići), Lunjevići (u starini Marinovići), Mlikota, Mrsići, Nolići (Devčići), Pavlinovići, Rosandići (Marinovići), Roščići, Radojkovići (Šuškovići), Sisarići (Marinovići), Stojkovići, Sumići, Taraši, Vulinovići (Kokici).

S v. I v a n a U s i k o v c a (29 V I I I ) : Velići.

S.v. J u r j a M a s n o g (sv. Rajmunda 31 V I I I ) : Borići ,Brdarevi, Deani, Jugovići, Radonići, Škaričić-Šćekići.

S v . M i h o v i l a (29 IX): Miličevići (izumrli, došljaci), Vodanovići.

Sv. M a r t i n a ( u X I ) : Anušići, Batoši, Gareljići (Domančići), Kunci, Lampici, Merćepi, Pivčevići, Šundići, Vranješi (Do­ mančići).

S v. L u k a (Lučin dan): Juretići ili Buzete.

S v. B r u n a (6 X): Maslardići Mihotići, Maslardići Brnići, Španjići (dakle svi Mihačevići).

S v. N i k o l u (6 X I I ) : Mišići, Vrsaljko.

V o d o k r s t e (6 I): Miličići.

S v. M a t i j a (21 IX): Anušići, Letičići, Milizići (izumrli), Papići.

K r s t o v d a n (Uzvišen je sv. Križa, 3 V ) : Sanci (Sanko, Veličević).

S v. S t j e p a n a (2 VII): Mrkušići, Kurtići (Mrkušići).

Prilog .

.

*

II

Tučepi

Da se vidi stanje obitelji (osobito nova prezimena) u Tučepima 43 i Drasnicama, dvjema Podgori susjednim selima u Primorju, navodim ovdje podatke i za. ta sela.

Matice krštenih u Tučepima počinju se od god. 1667 naprijed, vjenčanih ; i umrlih od godv 1731. One krštenih od 1667—1730 43 Ima T u č e p i , ' selo južno od Debra bližu Elbasanu na Crnom Drinu; selo u okolici Peći (zapisano u listini kralja Milutina, 13 vijek)> čini se dakle ilirsko ime (Vladislav Skarić u Glasniku zem. muz. Sarajevo 1919 s. 232, Po­ rijeklo pravoslav. naroda u sjeverozapadnoj Bosni).

Podgora u XVII stoljeću

14Г

pisane su latinski, kao i druge, ali očito jednom ili još drugom rukom iz kasnijega doba (1731 i d.), kad se i druge matice počinju.

Latinski zapisi, svi jamačno kasnije uniformirani po jednoj latinskoj formuli, očito su u jezgri prevedeni s hrvatskoga jezika, na kojem je formula bila jednostavna, jamačno kao u Podgori, I s pisma istoga kao u Podgori, s hrvatske bosančice. U župskom uredu tučepskom ima još bilježnica s tim istim pismom, u kojima se bilježili dohoci, troškovi i računi i t. d. Prijevod se izdaje tim,, sto prezimena na latinskom više puta dolaze u gen. sing, kao u hrvatskom jeziku, kako se naime našlo u izvornom popisu, na pr. filius. . . Lalichia,.

Uognichia, a i prezimena ženska također čisto po hrvatsku (Cvita Cvitanova). N a mnogo mjesta slabo latinski transkribirano, ne­ čitljivo pisano, a radi uniformnosti zapisa nekako nepouzdano (na pr. tko je iz koje župe). Ipak što s pomoću tučepskih, što s p o ­ moću podgorskih zapisa može se sastaviti pregledni popis obitelji u Tučepima od god. 1667 do 1730.

Upoređujući <s' podgorskim, u tučepskim zapisima udara u oči, da za 64 pregledane godine ima u tučepskima samo jedan slučaj veze između sela Podgore i Tučepi: god. 1710 kumovao je u Tuče­ pima Ivan Banović; naprotiv u podgorskim maticama ima mnogo krštene djece, kumova i. kumica iz Tučepi kano i sklopljenih ženidaba između Podgorana i Tučepljana. Dok je u Podgori godina 1662—1690 bio pravi četnički (hajdučki) tabor sa otprilike 160 samo stranih delija, hajduka i harambaša sa svojim obiteljima zapisanih u maticama podgorskim, u Tučepima u istom razdoblju nema. tomu ni traga. Ima doduše više. djece krštene u Tučepima, a za oca im se još zna i kaže da je na pr. iz K o z i c e (Bušelić, Jujnović, Katić, Miočević, Mirakušić, Mravičić, Puginović, Šubetić, Tadijić, U(h)onjić i Vuletić) ili iz V r d o l a (Anić, Barić, Lendić, Salopić) ili iz Ž u p e (Pavlinović) ili iz V i n i c e (Vitlić); takvi su se dakle trajno ili prolazno naselili u Tučepima, dok naslućujemo strano podrijetlo i više drugih obitelji (na pr. Boricima i Vodanovićima). P a v i i n o v i ć a (2—3 obitelji — god. 1683—1684 bio je i kapelan u Tučepima fra Bonaventura, Pavlinović) i V o d a n o v i c a (7—8 obitelji) bilo je u Tučepima prije nego u Podgori — to vri jedi osobito za Vodanoviće, a jedni su i drugi iz Zagorja. Jedam rod B o r, i, ć a, koji se nalazi u Tučepima, lako da je podrijetlom iz podgocskoga susjedstva. .у'^.,:,ци[

142

Dr. Marijan Stojković:

Za Tučepe se može opaziti, što i za druge fratarske župe u Primorju, da su se za fratrom župnikom selili u Tučepe i njegovi sumještani iz Zagorja.

Donosi se popis tučepskih obitelji iz godina 1667 do 1730 ne određujući zasada, koje su od njih starosjedilačke, a koje nase­ ljene i iz kojega kraja i vremena; zvjezdicom će biti označene one, koje su i u Podgori zabilježene, dakle iz X V I I vijeka. Stanovnici su p o župskim maticama i od pamtivijeka samo rimokatolici.

Antićević, Antičić* Aramutić, -ović Balonjan Bamdurić Bašić Borić Brbić (Barbić) Brkić Buronić Bušelić* (Bušeljić) Čobrnjić* » Iliaš » Musa Čempović (?)

Gović Ćurci jić Delić Dragičević Glavičić Grlin, -ov* Grubić Grubišić* -Oruicic Iliašević (možda od Čobrnjića) Ivanisevic (po Ivanišu Marasoviću) Ivetić Jajinović Starine X X I s. 100 Jakić '•.-.," Jujnović Juranović

Jurjević Karlušić (?)

Katić Kezić Knezović Kovačević Lalić Lob 0 je vi ć » rečeni Moto Lovrić Lučić Luketinović (Luketina) Ljubetić Ljubičić* Maras, -ović*.

Marković Matiašev, -ević, Matiaš Matijević Mietić (?)

Mi(h)aljević Mih(o)čević, Miočević Motelja Mravičić* » ili Stustakić* Musić Novak, -ović* Ostojić,* Ostohić Pakić Pašalić Pavlov, -ović Petričević ,

f

Podgora u XVII stoljeću

Porobio Pribisavljević Puratić, -ović Radić Rankušić Rudanović* » reoeni Serie » » Šarić » » Vidić Sapetič, -ović, Sapitović Sapić (?)

Skoknić* Slavic Srškapolo* (samo u Podgori) Šarić* Ševelj, -ić, -ević* Šestić, Šestanović Šimić Šokadić,* Šokadijin Šubetić, Šupetić Šundić

143

Tadiić Tolić* Tomašević 1 omicic » ili Buložić* To>mić Uhonjić,* Uonić (Vuhonić) Varilošić, Valilošić Vicković (Visković)* Vidaković Vitlić, Vitle Vlauce (?)

Vodanović Vuić Vuletić » rečeni Miačika Vušković Ždorić Želetović* Žeravić

P r i l o g III Drašnice Župske matice u Drašnicama (»Dračnice«), selu Podgori na istoku, potječu tek iz kasnijega doba, iz god. 1736, ali što po njima, a što po podgorskim zapisima može se ipak dobiti pregled obitelji koji može vrijediti i za X V I I vijek. Zvjezdicom su označene i u Podgori zabilježene obitelji, dakle za otprilike 100 godina ranije posvjedočene nego u samim Drašnicama.

Alačević, Halačević* » Hrstić » Iveta, Ivetić » Miirković » Slakić, Slako Antičić rečeni Prlac (Parlac, Perlac) Antonović* » Zec

Arambašić Bartulović Batinić, (Batinović Baulon Bezerović,* Bezer, -ić (Bezera ima i u Makru) Bilovinović ili Papić Brajković Bulić

144

Dr. Marijan Stojković:

Bulićević* Cvitanov Cvitanović* ili Šulentović Čekardić iz Otučaka (odlomka drašniokoga)* Čikić* Dobrovoljić Dubravčić Galešić Garkočević (Karkočević) Gluščević* Gluščinović, Glušinović* (da­ nas Glučine) Grgurević* Gručević (?)* Hamanović Huzein* iz god. 1689 Huzejnović ili Stojković Ivanović Jurisic Karkoč, -ević* Koiš* Kokan, -ović Kurentovic Kurkut, -ović Macukat Macukatović ili Gluščinović Markić ili Milie » iz Otučaka* Masničić,* Masnica Matijašević* rečeni Knez Matijev,* -ević* Matulić* Mazovijević Milanović* Milicić (iz Podigore ?)

Milosevic iz Otučaka*

Mirković Alačević N o . . . vić ili Pesortić Palandović* Papić* Pašalić Pekić iz OtuČaka* Perić Perićević* ili Pavišić Pesortis Prlac, Parlačević* Raosovljević ili Raos Rubianković Sanković (iz Podgore?)

Stipanović* Stipičević* Stojković (u Podgori otprilike od g. 1770) Subašić* Sulejman,* Sulimanović* Sumić iz Otučaka* 44 (i Otukaca!)

Surivoda, -ić* Šivlić (?)* Šulentović,* prije Cvitanović Šulić* T(a)rtković* Urlić* Veladić Visković Vitanović* Vučić Vukičević* Vukušić Vuietić* Vuranović Zuetić Žarković

44 Udaraju u oči osobita prezimena na pr. Baulon, Kokan, Kurentovic; ili romanska (talijanska): Čekardić, Macukat, Paland-ović, Pesortis (?), Veladić. ili turska: Halačević, Halač (?), Hamanović, Subašić, Sulimanović, Pašalić

Podgora u XVII stoljeću

!45

Obitelji su po maticama sve rimokatoličke.

Za druga, gotovo sva primorska mjesta sačuvalo se podataka za obitelji, a ovdje ču navesti još samo za 3 sela. Iz I g r a n a se spominju Antičiči, Bačinčiči, Lulič, Palikućić, Parunović, Pobričić, Šimarinič, Taliančić i Zalčević; iz V e l i k o g B r d a : Benčević, Dešpetović, Dugošič, Micelić i Mihelič (isti?), Nimičić; iz K o t i š i n e : Barišić, Domnjanović i Glavičić,

ZBORNIK ZA NAROD. ŽIVOT XXIX