Vjekoslav klaic poviest bosne do propasti kraljevstva

K>^

Digitized by the Internet Archive in

2011 with funding from University of Toronto

http://www.archive.org/details/poviestbosnedoprOOklai

POVIEST BOSNE DO

PROPASTI KRALJEVSTVA, NAPISAO JU PO PKVIH IZVOKIH

V.

KLAI.

-sA^lgo^p--^ ><- *::^^s^^3^-

m

SS

» u ZAGREBU. TROŠKOM PIŠEVIM, A TISKOM DIONIKE TISKARE. 1883.

SADRŽAJ. Uvod. I.

II. III.

IV. V. VI. VII.

Vni. IX.

X. XI.

XIL XIII.

XIV.

—

Strana

pomagalih za poviest Bosne Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina od najstarije dobe do 7. stoljea Bosna od seobe južnih Slovjena do Kulina bana (1180) .... Bosna za bana Kulina i Mateja Ninoslava Bosna od zadnjih dana Mateja Ninoslava do Stjepana Kotromania Humska zemlja do 14. stoljea Ban Stjepan Kotromani (1322—1353) Stjepan Tvrtko I., prvi kralj bosanski (1353—1391) Stjepan Dabiša i žena mu Jelena Gruba (1391—1398) Doba protukralja i priestolnih borba u Bosni (1398 1421) Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi (1421—1443) Stjepan Toma Ostoji (1441—1461) Stjepan Tomaševi i propast kraljevstva bosanskoga (1461 1463) Vjera i crkva u bosanskoj državi prije Turaka Nešto ob izvorih

i

—

.

—

.

.

1

15

27 42 55

83 95

106 142 196

211 262

284 322

344

;

UVOD. Nešto ob izvorih

N

ajstariji pisac o poviesti

Živio je pod konac 16.

i

redovnik benediktinski,

i

pomagalili za poviest Bosne.

i

Bosne

jest

poetkom

Dubrovanin Maiiro

Orhini.

17. vieka

(f 1614), a bio je to opat istomu redu najprije u samostanu

Bau

na otoku Mljetu^ a kasnije u

u Ugarskoj. Kako je Dubrovnik

od najstarije dobe bio vazda u najživljem

dodiru

sa

zemljami

i

Bosnom, to je sasvim naravno, da se je u Dubrovniku nabralo mnogo spomenika za poviest ovih zemalja. Uza to je u Dubrovniku sto godina iza pada Bosne bila još živa uspomena i predaja o prošlih sgodah za samodržavami na slovjenskom jugu, napose sa Srbijom

stalnosti

bosanske,

pae

je

Dubrovnik bio

i

i

utoište bjeguncem,

ostavivšim svoju nesretnu domovinu. Mauro Orbini dakle

mogao je, pišu nešto preko sto godina iza pada Bosne u svom rodnom gradu, mnogo toga saznati o prošlosti Bosne ne samo po pisanih spomenicih,

nego

i

po živoj predaji.

Podpuni naslov Orbinova

djela jest:

U

corrottamente detti Schiavoni. Historia di

regno

de gli Slavi hoggi

Don Mauro Orhini Kauseo

abbate Melitense. In Pesaro 1601.

Kako

ve sam

naslov kaže, nije Orbini

pisao tek poviest Bosne,

nego svih južnih Slovjena. Njegovo 473 strane obsižue djelo sadržaje poviest Dalmacije,

Hrvatske,

Bosne, Srbije

i

Bugarske,

te

je

prema tomu podieljeno u više odsjeka. Poviest Bosne sadržaje odsjek od strane 343 — 389, a Huma (Hercegovine) od str. 390 393. Poviest Bosne Orbina, kao i cielo djelo njegovo nije nego skup vjerodostojnih i nevjerodostojnih viesti. Kritinoga duha neima u

—

njega skoro ni za

njemu

liek.

Njemu

je n. pr. poznata kronika

su svi izvori jednako vjerodostojni

popa Dukljanina

isto toliko vriedna,

koliko koji drugi triezan ljetopis. 1

;

Nu

uzprkos nekritinosti

stekao

suvremenika

svojih.

hvalu

glasnn

Mauro Orbini ovim djelom On je prvi po nekom sustavu

je

obradio poviest svih južnih Slovjena, on je tako odkrio južno-slovjenski sviet, koji je

Europi

Pa upravo

reku

po drugi put

ve

preko sto go-

tada

dina

amio

je

u kasnija vremena njegova poviest slavila kao remek-djelo, da su ga tija do najnovije dobe smatrali svi pisci više izvorom

i

pae

pod Osmanlijami.

ta okolnost

uini,

da se

premda katoliki redovnik, pisao svoju poviest južnih Slovjena neobziru se na vjeru njihovu, te je jednakom ljubavi i poletom crtao i slavio sve velike i slavne muževe, bili oni katolici ili ne. Ova okolnost nego

spisateljem. Orbina ide ta osobita zasluga, što je on,

li

uini, da je njegova historija ugodila svim Slovjenom bez

dapae

da su ju

vjere, te

i

razlike

Kusi preveli na svoj jezik.

Iza Orbina nenalazimo u cielom 17. stoljeu više pisca, koji bi baš

bosansku poviest pisao. Pojedinih u

dubrovake

pisaca

od

historije,

Bosni ima medju inimi

viesti o

iztiem Jakova

naroito

kojih

Lukarica: Luccari Giacomo, Copioso ristretto degli gusa, Venezia 1605.

Još

annali

Ea-

di

ovoga pisao je Razzi Serafin:

prije

Lucca 1595. Premda dakle iza Orbina nije nitko baš

La

storia di Eaugia,

našao muž, koji je

to se je ipak

To

vriedio.

je poznati

mnogo

Bosne pisao,

za poviest ove zemlje pri-

Lui

Ivan

povjestnik

hrvatski

o poviesti

iz

Trogira

(t 1679). Pisao je djelo o poviesti hrvatskoj pod imenom: Joannis Lucii de regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1666

a zatim uz ine spise još vanni,

Memorie

Pišu

Lui,

poviesti

i

djelo o Hrvatskoj

ugarskih

kralja ;^

a

i

hrvatskih

knezova takodjer rodoslovnicu

u kasnijem tekstu ima više mjesta

159

naslovom:

De

se vidi.

et

n.

in i

cielih

i

u etvrtoj knjizi

pr.

piratica Almisanorum''^

De

knjizi poglavje (cap. 3):

petoj

gestis

premda

u uvodu nalazimo uz genea-

— 163); a u Bosnae, rebusque ab eisdem 255—259); — zatim donekle Kako

Dalmaciji do god. 1409.

Ve

Bosne.

ima poglavje „De ducatu Chulmie pag.

i

samoj poviesti bosanskoj. Tako

poglavja

Gio-

da se hrvatska poviest nemože valjano shvatiti bez

o poviesti

kralja bosanskih

4,

Luio

bosanske, pa zato je na nekih mjestih progovorio,

nuzgredno, logije

monografiju grada Trogira:

Istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venezia 1674.

svoje glavno

uvidio je

i

Dalmatia

et

Croatia

poglavje šesto

(p.

(cap.

regibus

gestis

(pag.

259—262) pod

Ladislavi Kegis Neapolitani in Dalmatia.

Lui

nije bio

namjeran

pisati

poviest

bosansku,

ve

samo malo

je

i

mimogredce štogod

su bosanski vladari utjecali u posle hrvatske,

Nu

u posle bosanske.

obratno bani hrvatski

i

Lui

ovo malo, što je

spomenuo, u koliko

o njoj

samo

pisao, upravo je

biser-zrnje, osnovano na bistrih i nepomuenih izvorih i prehrano kritinim duhom, kojim se i inae odlikuje toli slavljeno djelo Lu-

cievo. Nije medjutim sva zasluga Lucieva,

Hrvatskoj

i

Dalmaciji gdješto natuknuo

u svojem djelu o

je

što

Vea

o poviesti bosanskoj.

i

je zasluga njegova, što je on prvi izdao izvore za poviest hrvatsku

mnogu važnu viest o poviesti boThomae Archidiaconi Spalatensis

srednjega vieka, koji sadržavaju sanskoj.

Tako

u izvorih:

pr.

n.

Historia Salonitanum pontificum Spalatensis (1290

— 1330),

(

—

1266), Michae Madii Historia

Obsidio Jadrensis^

Memoriale Pauli de

i

ima dragocjenih bilježaka za poviest Bosne. Nu to još nije sve. Lui je toli u svom glavnom djelu, koli u poviesti grada Trogira priobio prvi liep niz znamePaulo patricii Jadrensis (1371—1408)

nitih

listina

i

tiuih

povelja,

se

posredno

neposredno poviesti

i

bosanske. Tako je u Lucievih djelih nakrcana prilino obilna gradja

premda on sam

za poviest Bosne,

je pisati nije kanio.

—

Pa u

poviesti bosanske nije pisao, niti

istinu, tek

ljen bi temelj kritinoj poviesti Bosne, i

Lucievim djelom

kao što

i

postav-

poviesti Hrvatske

Dalmacije.

Poetkom

18. stoljea izašlo je

maleno djelce

skoro nikakove znanstvene vriednosti, jer

ga

je pisao

muž

Rittera- Vitezovia

:

žarka srca

i

o Bosni, koje

ipak spomena

ali je

vriedno,

gorljiv Hrvat. Jest to djelce

Bossna captiva sive regnum

et interitus

nema Pavla

Stephani

ultimi Bossnae regis, opera Eq. Pauli Ritter, Tjrnaviae 1712.

Pavao Ritter-Vitezovi živio je za kraljeva Leopolda I., Josipa I. i Karla IIL, kadno je iza sretne obrane Bea (1683) carsko oružje napredovalo proti Turinu, ter je bilo nade, da se ne samo oslo-

e

boditi Hrvatska se je

i

i

mislilo, da

Slavonija dugotrajna jarma

e

se tursko carstvo oboriti, a

pasti Hrvatskoj. Ritter-Vitezovi

predak carskih

i

osmanlijskoga,

hrvatskih

živim je

Bosna da

e

nego pri-

zanimanjem pratio na-

eta, koje su zaista

podupirane hrvatskim narodom u Slavoniji

slavno

—

vojevale,

ga je ljuto na dnu srdca zazeblo, kadno bje god. 1699. sklopljen mir karlovaki^ a zemlje na jugu Save uzprkos sjajnim pobjedam našim ostadoše u turskim rukama. Ritter bijaše osobito ogoren, što -je Bosna ostala u turskoj vlasti, pa zato bolno uzkliknu „Neka barem i

Lici;

:

ali

budu nade Hrvatskoj, da kljue od Jajca grada".

Sasvira je naravno, da je Ritter

snivao ob oslobodjenju Bosne.

s

Da

i

poslije

1699.

g.

vratiti

neprestance

suut probudio

bi što življu

spomenutoj

u

nesretnu tu zemlju, nacrta

za

malenoj knjižici od 30

živim rieima traginu propast bosanske

strana

Turska

ce joj skoro opet pobiedjena

države

razloži,

i

kojih je uzroka morala pasti. Djelce svoje posveti Ritter- Vitezovi

grofu Petru Kegleviu Hrvatskoj, Slavoniji

Keglevia, da kako

je

i

Dalmaciji.

i

namjestniku banske

Biižimskomu,

U

asti u

predgovoru sjea Vitezovi Petra

porodica Keglevia bosanskoga poriekla; spominje,

on (Keglevi) kod krunisanja kralja Josipa za kralja ugarskoga

je

nosio barjak

Rame

Bosne, te ga poziva, da on sada za Karla

ili

III.

pod pobjedonosnim barjakom opet svoju domovinu vrati pod svetu krunu, kojoj je Bosna neko pripadala (po mnienju Ritterovu). Ritterova spisa izašla su polovicom 18. stoljea dva djela

Iza

o

Bosni, jedno radi o poviesti politikoj, a drugo o crkvenoj.

uenjaka francezkoga Karla du Fresne ili Du Canga, a naslov djelu jest: Ca?^oli du Ff-esne domini du Cange Illyricum vetus et novum, sive historia regnorum Prvo

je spojeno sa

Dalmatiae,

imenom

Croatiae,

glasovitoga

Slavoniae,

Bosniae, Serviae

atque

Bulgariae,

locupletissimis accessionibus aucta, atque a primiš temporibus usque

ad nostram continuata aetatem.

Posonii 1749. Djelo ovo medjutim

samoga Du Cange-a. Charles Du Fresne, sieur du Cange, obino Ducange zvan, živio u 17. stoljeu (1610—1688) te si je stekao vjenu slavu svojimi

nije u toj formi poteklo od

je

Uz mnoga druga bizantskoga carstva pod imenom

rjenici sredovjene grštine

on

pisao je

i

poviest

latinštine.

i

djela na-

^Historia

Bj/zmttina", koja je ugledala svjetlo u Parizu g. 1680. Ovoj svojoj

dodao je

poviesti i

onih vladarih

to

tumaa; jedan

samo

i

o

vladarih

bjzantski

byzantskih

dolazili

u

do-

drugi. Ovaj dakle komentar

vladarih bi na želju grofa Josipa Ke-

dio o slovjenskih

glevia Bužimskoga razširen te izadje g.

radi

su

a to su vladari hrvatski, srbski

ticaj, i

dva

slovjenskih, s kojimi

i

mnogimi dodatci

1749. u Požunu kao posebno

i

izpravci dopunjen,

djelo.

U

Du-Cangeovu „Illjricum vetus et novum" po požunskom izdanju od g. 1749. zaprema poviest Bosne strane 114—130. Samo glede najstarije

Lui obe

i

poviesti

izvori po

drži

Orbina,

se

ovomu na

crkvene historije,

n.

za

kasniju

rabi

vidik izneseni. G-djegdje

pr.

Rainald,

Wadding

i

mu veinom služe mu pisci

drugi.

Drugo znamenito

Danila Farlata (1690 do katolike crkve svih jugo-

djelo jest od Isusovca

1773), koji je poduzeo, da sastavi ljetopis

slovjenskih zemalja. Djelo njegovo, poznato pod

ogromna

sacriim^^

imenom

^^llltjricum

samo

je riznica za svu jugoslovjensku poviest,

je

škoda, što u njega nije bilo toliko kritinoga razbora, koliko n. pr.

Luia.

u Trogiranina

Nas zanima ovaj put samo etvrti svezak Farlatova djela, naime: Illjrici sacri tomus quartus auctore Daniele Farlato, Venetiis 1769, 90 sadržana poviest katolike crkve u gdjeno je na strani 37 Bosni, ali uza to ima i mnogih opazaka o zemljopisu i politinoj

—

poviesti^Bosne.

ovom svojem djelu obazirao ne samo na radnje predšastnika, ter ih prema svome sudu upotriebljavao (n. pr.

Farlati se je u

svojih

Orbina

Luia), nego

i

neke važne spomenike. pise rimskih

on prvi nešto

On

je

naime za svoju radnju upotriebio do-

On

je

dapae

još

tonije obaviestio o zemljopisu Bosne a

možda dobio

njevce, da

obsežnije izneo na svjetlo

papa sa bosanskimi vladari

crkve bosanske.

se

je

mu

što

i

novih priloga,

ugarskimi

i

Da

uradio.

i

više

i

tadanjih crkvenih odnošajih,

bi

ga ovaj

i

budu u pomo. Zbilja

zahvalno

što

jedan ueni Franjevac

se nadje

Taj

spominje.

se

obrati se on na bosanske Fra-

po imenu: Philippiis ah Ochievia, koji je znatno Farlatu te

tiue

kralji,

Philippus

ab

pomagao,

Ochievia

nije

raedjutim nitko drugi, nego poznati književnik bosanski Filip La-

stri

Oevije

iz

(u

iztonoj

1700

Bosni,

— 1783.),

koji

kasnije

je

sam, potaknut valjda radom Farlatovim, izdao dosta znamenito djelo: (Laztrich)

Philippus

ah

Epitome vetustatum Bosnensis

Ochievia^

provinciae. Djelo Lastrievo

stee

razgrabljeno, tako da je domala

i

obu

pohvalu, te bi

drugo izdanje

;

je

ali

Bošnjaka o svojoj

osobito

nesretnoj

duše takodjer Bošnjaka drugih

stvari

o

Bosni

na

pr.

i

domovini.

prilino

prva radnja rodjena

Prije

Lastria

do-

bijaše

Hercegovaca, koji su bud monografije bud

i

pisali,

sebinih svrha daleko od djelo jest

znamenito, jer je

ugledalo.

je

te

as

tinji

svjetlo

(Anconae 1776). Lastrievo djelo obšiže 134 strane, suhoparno

u

ali

ti

su ljudi

istine zabrazdili.

ili

s

neznanja

ili

iz

Takovo skroz pogrešno

ovo: Narentinus Prudentius,

De regno Bosniae

eiusque interitu, Venetiis 1781.

U djelo

isto

po prilici vrieme, kada je Farlati sastavljao

lUjriku,

pojaviše

u Ugarskoj

svoje veliko

dva velika muža, takodjer

Isusovca, koji su temelj položili današnjoj historiji Ugarske

i

nje-

povjestnika

imala

njih

I prije

nuzzemalja.

ziaih

je

muža osnovaše na

izdavalaca spomenika, nu ova dva

i

Ugarska vrstnih

doduše

veliko svoja djela o poviesti Ugarske. Prvi je Gjuro Prat/ (1724. do 1801.), koji je napisao u 6 svezaka poviest

(1761

—

Ugarske do god.

1564.

Za njim pako izdade Stjepan Katona cielu knjižnicu ugarske u 42 velika svezka, sižuu do g. 1802. Oba se

70.)

poviesti

pisca iztakoše

i

kao izdavaoci, te obielodaniše mnogo do

tada

ne-

poznatih priloga ugarskoj historiji.

Kako

nesmatraju

samo

Slavonijom za nuzzemlje Ugarske,

nego

je poznato, ugarski historici

Hrvatsku

Dalmaciju sa

i

državnici

i

Bugarsku zemljam krune svetoga pribrajaju još i Stjepana. Naravno je po tom, da se i historiografi prema tomu u svojih djelih o Ugarskoj obaziru ne samo na Hrvatsku, nego i na Srbiju. Uprav toj okolnosti pripisati nam je, da je u djelih Bosnu povjestnika Pray-a i Katone izneseno mnogo toga glede poviesti boBosnu, Srbiju

i

i

prema Ugarskoj za

sanske, da su iztaknuti odnošaji Bosne

prošlih

mnogi podatci iz pisaca i spomenika ugarskih, koji govore o sudbini Bosne. Naroito su izcrpana tuj sva mjesta iz kronike Thtiroczove, zatim mnoge povelje ugarskih kraljeva, koliko se tiu Bosne. Kadnjami Lucievom, Farlatovom i ovih ugarskih historika bila je mnoga strana bosanske poviesti razjašnjena, dotino Orbinova maštanija izpravljena. To je moglo sada koga potaknuti, da se obstoljea

i

da su

sklupljeni

zirne na sva ova djela nakani pisati sustavnu

Bosne.

I zbilja se

1741.

Wien

Niemac

to

spremao se to

djelo,

tiue

se

:

i

udara

kora njemaka poviest Bosne godine, kad seje car ratuje

izdade

1787.

Karakteristino jest

da

koji

Maxmilian Schimek, Politische GeKonigreiches Bosnien und Rama vom Jahre 867. bis

samo Bosne. Jest schichte des

takav pisac nadje,

cjelokupnu historiju

i

sa

i

ve

prvi

mah u

ugledala

svjetlo

oi, da g.

Kako

je

poznato,

car

1787.,

Schimeone

iste

Kuskom, podigao

kialj Josip ]I., složivši se s

Turskom.

je

i

kralj

Josip

II.

od poetka svoje vladavine na rat

s Turskom, te je u ime pristao uz rusku caricu Katarinu IL, koja mu je bila još

je

Malu Vlašku, Beograd, est Srbije i Bosne, premda se je Josipu htjelo još više, naime osim esti Srbije ciele Bosne, Hercegovine i Albanije, pae i mletaki posjed na balkanskom poluotoku.

god. 1782. ponudila

Poviest Bosne od Schimeka izašla je dakle baš u onaj as, kad

spremao na

se je Josip II.

Turskom

rat s

radi Bosne, na rat, koji

seje svršio mirom u Svistovu (1791.). Stoje Schimek svojim djelom htjeo, kaže otvoreno

„So

veli:

na više mjesta, a napose na kraju

angelegen sich aber auch

Pforte

die

On

djela.

Berichtigung

die

der Granzen dieser Provinz (Bosnien) sein Hess, so blieb es doch,

vermOge der Geschichte und

aller

richtig, dass sie kein anderes

Kecht auf dieses Reich habe,

sie

sich mit der bewaffneten

eingezogen hatte,

seit

Hand darauf nahm

dem bewarben

die steten einheimischen

zu

als das

dem

seit

;

sich auch die

wieder anheim

garn bei jedem Vorfalle, selbes

noch immer

Friedensvertrage,

es

sie

Konige von Un-

Nur

bringen.

Aufruhren, die siebenbtirgischen Sturme,

und ein Neid der Machte des osterreichischen Hauses hinderten sie an der Wiedereroberung desselben. Die Verjdhrimg erschivert nur

—

Schimek odviše jasno kazao svrhu svojega djela: on želi poviešu Bosne u oi rata sa Turskom dokazati nikada neutrnuvše, premda donekle zastarjelo pravo ugarskih kraljeva, dotino habsburžkih vladara na tu zemlju. Neobazirui se dalje na tendenciju, kojom je Schimek svoje djelo pisao, priznati nam je, da je njegova poviest Bosne daleko nadkriDjelo mu obsiže 431 lila sve prijašnje radnje o tom predmetu. stranu, a doba samostalnosti bosanske do pada pod Turina zaprema prvih 159 strana. U ovoj partiji rabe Schimeku svi dosele iztaknuti pisci i izvori po njih izneseni; jednom rieju, on je pišu svoje ein Recht, erheht es aber nie".

Mislim,

djelo poznavao svu dotadanju literaturu, a

guom

opreznosti

Boria

grieši isto onako,

i

nu kod

historije

kano

i

svom mo-

predšastnici njegovi, sliede sliepo

i

zatim Orbina, Luccara

Kotromania opaža

osnuje svoje pripoviedanje na išiii

inim dobio je

rabio ju je

i

kritikom. Istina, u najstarijoj poviesti do bana

kroniku popa Dukljanina, nija,

da je

i

i

njihova mašta-

svigdje

se

vjerodostojnih izvorih.

dozvolu, da rabi carski

domai

da

težnja,

Medju

arkiv, te je tuj na-

šao važnih izprava, koje je on prvi za poviest Bosne upotriebio.

Premda

Schimekovo

je

djelo

žaje sve rezultate, koji su tada

velik

manjak

;

veoma pomno

mogui

bili,

s

toga,

sadr-

ipak se opaža u

njem

odnošaja Bosne prema

on se naime nije ni taknuo

susjednoj Srbiji, a to sjegurno

te

sastavljeno

nije

što

poznavao ni rabio

nuždnih zato izvora.

Sva literatura prije Schimeka, u koliko se tie Bosne posredno neposredno, potekla je od Ugrina, Hrvata iznose

i

Dalmatinaca, pa se

ili

tuj

samo odnošaji Bosne prema Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji

8

Dubrovniku. Ob odnošajih Bosne prema Srbiji, kojoj je kroz tolike vjekove bila susjeda, moralo se je takodjer nešto tonijega i

—

znati.

Nu

tek iza

Schimeka nadje

se

ljudi,

su

koji

na

se

to

obazirali.

Prvi bijaše vriedni Jovan Raji^ Srbin, koji je izdao djelo o svih južnih Slovjenih pod imenom: „Istorija raznih slavenskih narodov,

najpae Bolgar, Horvatov i Serbov, 4 svezka, v Vienne, 1794". Njega ide ponajglavnija zasluga, što je prvi uz latinske i grke pisce i izvore rabio narodne izvore pisane irilicom. Njega domala nasliedi

Fran Pejacevi,

izdavši latinski sastavljeno djelo

„Historia

:

Serviae seu colloquia XIII. de statu regni et religionis Serviae, ab exordio ad finem, sive a saeculo VII. ad XV.; auctore Franc. Xav.

de Pejacsevich a Verocza. Opus posthumum, Colocae, 1799".

El. B.

Kako

ve

Pejaevi

naslov kaže, pisao je

u obliku raz-

svoje djelo

ima 13 razgovora medju Srbinom i Bugarinom. Fran Pejaevi kano što i Raji smatra Bosnu za est Srbije, te je zato uvrstio i poviest Bosne u svoju poviest Srbije, i posvetio joj napose jedan cieli razgovor, naime XII., koji zaprema strane 373—422. I on je mnoge odnošaje Bosne prema Srbiji izneo, koji su njegogovora;

tuj

vim predšastnikom bili nepoznati. Oba ova djela: Rajievo i Pejacevievo, služila su opet jednomu Niemcu, kad je sastavljao poviest Bosne i tim dopunio Schimeka. Jest to Niemac Johann Christian Engel (1770 1814), poznati hibješe Engel se spremio da piše poviest Ugarske storiograf ugarski.

—

i

njezinih tako prozvanih nuzzemalja (Geschichte

Reiches und seiner Nebenlander), je on

ne

samo Hrvatsku, Slavoniju

Bosnu, Dubrovnik, Bugarsku, da s

a

i

von

:

Ungarischen

pod nuzzemljami razumievao i

Hali

Dalmaciju, i

Moldavu,

kojimi je Ugarska medjašila. Poviest Srbije

jednom svezku pod imenom

des

nego t. j.

i

Srbiju,

sve zemlje,

Bosne izdao je u „Geschichte von Serwien und Bosnien i

Chr. Engel, Halle 1801", te priznaje na strani 139. otvoreno

J.

sam, da je najglavnije podatke za poviest Srbije

Bosne povadio iz djela Rajieva i Pejaevieva. Rabe ova djela spao je Engel u istu pogriešku, kano i njegovi uzori: on je naime poviest Bosne posve stopio

je u to

ostao

s

poviesti Srbije,

ime sam mnoge

dužan.

Nu

smatrajui obje za jednu

cjelinu,

stvari pridodao, za koje je historijski

uzprkos tome

vriednih stvari, koje se

i

mogu

ima u Engela takodjer

i

pae

dokaz

mnogo

upotriebiti.

Engelovo djelo nezavršuje samo niz povjestnih djela o Bosni

iz

9

18. stoljea,

nego

je

obe

u

njem

u

izcrpljeno

sve,

javljaju ljetopisi grki, lirvatsko-dalmatinski, ugarski

uzprkos tomu

djelo Engelovo, koliko

toli

i

što se

znade

iz

su

i

politikoga života, veoma je manjkavo, da esto

i

Da

se stvoriti ni površna slika.

balo je novih izvora, a pošto ih

do

je

to

bilo,

1463.

god.

moglo

bi se to

nije

nejasna,

ne-

izpuniti, tre-

historiografija

o

samo

Bosni kroz cielu prvu polovinu 19. stoljea zapinjala, izuzev neznatno djelce

Nu a

protuslovno; o nutarnjem pako životu u Bosni

može

srbski.

i

sva predjašnja pokazuju

i

znamenite praznine. Ciela stoljea posve

velike

Bosni

o

što

GehharcU L. A., Geschichte der Konigreiche Dal-

:

Rama und

matien, Croatien, Slavonien, Rascien, Bosnien,

Ragusa,

(1805), koje je medjutim površno, a uz to nepodaje upravo ništa nova.

nam

Jasnu sliku o prošlosti Bosne mogli bi ljetopisi bosanski,

sastavljeni od

kovih ljetopisa do

sada neima,

mogli. Da, u Bosni se je u

oevidaca

kakono za Srbiju, a

žica kraljeva,

Tomu

kono u Hrvata sanske banovine

i

suvremenika.

ili

pae neima

obe malo

arcidjakona.

bilježilo

se

Bosnu nemamo

za

nai niti

crkvene poviesti, ka-

niti pisaca

Jednom

da bi

nade, ;

domai Nu ta-

podati samo

rieju, za ciele dobe bo-

kraljevine do g. 1463. nije se u Bosni upravo nitko

našao, da bi bilo prošle zgode bilo zgode svoga doba pobilježio u tu

sauva uspomena. Dubrovaki poznati nam historik Luccari kaže doduše, da je neki Emanuel napisao „Chronologia Ducls Hervoyae^\ koji je koncem 14. i poetkom 15. stoljea silno uticao na svrhu, da

im

se

tadanje dogodjaje u Bosni

i

Hrvatskoj

ali

f

tomu

ljetopisu

neima

traga.

Razlog, što se u Bosni nisu

mai

životopisci, biti

e

domai

pojavili

medju inim

taj,

pirala kultura toli zapadna koli iztona.

Hrvatskoj poznate kronike

i

historije razvile

talijanskim, a u Srbiji životopisi

i

do-

u Bosnu slabo do-

što je

Doim

a ni

Ijetopisci,

su se u Dalmaciji

i

pod dojmom latinsko-

grko-by-

rodoslovi pod uplivom

zantskim, to je Bosna ostala bez iega.

Pošto

neima domaih suvremenih

dakle

Bosne, koji bi mogli služiti izvori, bilo ostalo

i

to

bi

Ijetopisaca

znanje o

dosele na istom stupnju, kako je

o

poviesti

bilo za

i

to

na povelje,

Bosanski su vladari,

bana

svoj dvor, a

toli

listove,

izvješa

i

Bosne

Schimeka

Engela, da se nije obratila pozornost na drugu vrst izvora,

na spomenike^

poviesti

i

naime

dopise.

bani koli kraljevi, imali

ve

od Kulina

na njem dvorsku kancelariju, u kojoj bijahu na-

mješteni najprije dijaci (scriba), a kasnije logoteti

ili

logofeti (logo-

10

danikom, a

strancem povelje, zapise

i

ime kraljevo izdavati po-

u

theta). Kraljevskoj kancelariji bilo je

otvorene listove, dopisivati

i

sa stranimi vladari, sastavljati naredbe

i

t.

Sva pisma dvorske

d.

kancelarije sastavljala su se jezikom hrvatskim (srbskim), a

pisahu

irilicom (bosanskom). Pisma pako

bosan-

poam

ski vladari

su

i

vojvode

Još se

i

i

od Kulina bana (1189.) pa

obe

ševia. Povelja u

povelje izdavali su svi

i

izdavalo se je u Bosni

do Stjepana Toma-

pae

sila,

kasnije imali

knezovi svoje vlastite dijake, koji su za nje

danas

imadu pune

da gdjekoji begovi bosanski

govori,

pisali.

sanduke takovih povelja, pisanih bosanskom irilicom.

im

se je u Slovjena probudila ljubav za

se je pažnja obratila

i

na ove spomenike

zine; nu prva zbirka izadje tek

grko-iztoni sveenik

iz

diplome, povelje tinski

Ovo

djelce

listina

Srpski spomenici

:

kraljeva, careva, banova,

veoma

je znamenito, jer je

od god. 1189. do

listine

povelja, koje

i

je-

1840. u Beogradu, a izdadeju

I.

ili

stare risovulje,

domaih

su

bile

kadre sasvim

oblik poviesti bosanske, a uz to pružiti

tarnjega života u Bosni.

Ima

1463.

g.

dio.

u njem sadržana prvi put

zbirka irilicom pisanih listina bosanskih od

od Kulinove

koli

snošenia bosanski, serbski, hercegovaki, dalma-

i

dubrovaki

i

historijske,

toli

Bosne, po imenu Pavao Karano- TvrtkoviS

Tvrtkovi-brda pod imenom

iz

g.

umah

izuanje jezika,

vladara,

i

tu tako važnih

preobraziti

dotadanji

nu

liepu gradju za sliku

i

Nije zato dugo ni prošlo,

novu gradju upotriebili za poviest Bosne naši

to

su tu obilnu

te

domai

drugi

i

slo-

vjenski zgodopisci.

Prvi izcrpi obilnu tu gradju rodoljubivi Franjevac bosanski Ivan Fr.

JuM,

koji je

pod pseudonjmom Slavoljuh Bošnjak izdao god.

1851. u Zagrebu „Zemljopis

ev

i

poviestnicu Bosne^,

Kao

što se Juki-

sam

zemljopis odlikuje tim, što je sastavljen od muža, koji je

triezan

izobražen samo ono pobilježio, što je

i

uo, tako

ili

sam

vidio

ili

od

se

i

njegova poviest Bosne ponajviše

uzdiže nad sve dosadanje radnje

s

toga, što

vjerodostojnih ljudi

triebio

je

prvi

upo-

izdašno

mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtko viceve. Jukieva

—

spomenutom djelu strane 81 164. Zbirka Karano-Tvrtkovieva ponuka nadalje hrvatskoga historika

poviest Bosne zaprema u

Ivana Kukuljevia, da sastavi regesta iz povelja za poviest bosansku. Kukuljevi priobi svoju radnju u Arkivu za poviestnicu jugoslavensku (knjiga

imenom

:

II.,

Zagreb 1852., strana

^Izvadci listina

i

1

—

34.); tuj nalazimo

povelja bosanskih^ 260 izvadaka

iz

pod li-

11

stina.

Kukuljevi rabio

koviev, a uz

je za tu radnju ponajviše diplomatar

mu

to rabili su

Katone

i

t

—

Osim toga priobi

d.

Lucievi, glasoviti Codex diplo-

spisi

maticus ugarski od Fejera (1829.

Trei,

listina bosanskih,

isti

Majkovu

jui

Kukuljevi u istom arkivu crnogorski^ (p. 35 48.) pet

—

i

to

latinske a

tri

hrvatske.

dvie

svjazi

i

literature

istorieju

s

pod imenom:

dobro, da se ova bez politine

svojemu djelu

i

1857.

Moskva 1857.

naroda,

—

nu zna-

nemože valjano razu-

poviesti

politinu poviest ovih zemalja,

su po njegovu mnienju srbske, naime prave Srbije, Bosne

Daniiem na

nika. Majkovljeva historija prevedena je Gj.

jest

Istorija

bijaše glavna svrha, da napiše istoriju literature,

mjeti, pridoda

II.

Farlata,

iz

slovjenski jezikoslovac, izdade god.

u Moskvi poviest srbskoga jezika serbskago jazika vo

gradja

obilnom sbirkom Tvrtkovievom,

koji se je poslužio

Eus A. Majkov. Majkov,

i

zatim

35.),

pod naslovom: „Spomenici bosanski

veoma važnih

Tvrt-

koje

Dubrov-

i

srbski, te je

izdanje toga prevoda izašlo godine 1876. u Beogradu pod ime-

nom

:

Istorija srpskoga naroda.

nju strane 145

— 192.,

te je

Poviest Bosne zaprema u tom izda-

kao što

i

Jukieva osnovana velikim

dielom na gradji Tvrtkovievoj.

Kao

što su

Tvrtkovievi spomenici pokrenuli novo obradjivanje bo-

sanske historije, isto su tako pobudjivali na dalje skupljanje bosanskih i

Tako

inih spomenika.

je dobro poznati slovjenski historiograf Pav,

V

Josip Safarik izdao 'pismenictvi uvrsti svjetlo

i

g.

1851. u Pragu glasovite

Jihoslovanuv

no uz"

gdje

,

:

Pamdtkj dfevniho

ljetopise, žitija

zakonike

i

nekoliko listina, medju njimi bosanskih; a g. 1858.

ugleda

znamenito djelo od Fr. Miklosia: Monumenta serbica spec-

tantia historiam Serbiae, Bosnae,

velikim trudom

i

Kagusii,

Viennae

razborom sastavljenom djelu

U

1858.

Mikloši

je

tom

ponaj-

prije izdao još jedanput sve listine, što ih je prvi obielodanio Tvrt-

kovi, nu po originalih; osim toga uvrstio je ne samo sve što su

štampane

gdje imade je

i

Crnom gorom,

je takodjer

mnogo

sam

g.

1856.

pu-

pokupio.

Napokon

rukopisnom gradjom u carskom tajnom arkivu

Bekom,

tovao Dalmacijom poslužio se je

1840—58., nego

g.

listine,

i

mnogo dragocjenih

te je

toga

originala.

—

Ovom radnjom

postala

suvišna zbirka Tvrtkovieva, koja ima sada samo historijsku vried-

nost, pošto su sve listine

tinije

i

i

povelje ove zbirke štampane daleko kri-

tonije u Miklošievu zborniku.

Izdanje Tvrtkovievo nije samo potaknulo ponovljeno izdanje Mi-

klošievo, nego je u

obe

pokrenulo uenje spomenika,

sahranjenih

12 po arkivih. Ivan Kukuljevi proputovao je u to ime cielu Dalmaciju i

da pretraži razne arkive.

veliki dio Italije,

Najbogatiji

obe, a po tom

poviest svih južnih Slovjena u

i.

arkivi

za

Bosne jesu: u Dal-

maciji arkiv dubrovaki, a u Italiji mletaki. S ovimi sredovjenimi

republikami bijahu kroz

vahnu saobraštaju,

cieli

mi

u

ži-

se je tuj sakupilo neizmjerno blago za poviest

te

južnih Slovjena, a po tom Nije

srednji viek svi južni Slovjeni

i

Bosne.

dubrovakoga arkiva, koji broji na iztaknuti mi je samo, da je jedan dio

ovdje razlagati obilje

tisue knjiga

svežia

i

;

toga dubrovakoga blaga izdao knez menici srpski od

g.

1395

— 1423,

Medo Puci,

i

to najprije: Spo-

pisma pisana od republike

to jest

dubrovake kraljevima, vojvodama i knezovima srbskim, bosanskiem i primorskiem. Beograd 1858, (ovo su same hrvatske listine i dopisi

izvadjeni

iz

zbornika:

Lettere

e

comissioni

Levante)

di

—

dubrovake arkive, knjiga druga, Beograd 1862. Obje knjige Pucieve pružaju preobilnu gradju za poviest Bosne, premda je to tek malena est priloga, što ih krije dubrovaki arkiv. Ima medjutim nade, da e doskora ugledati sviet sva važnija gradja ovoga arkiva. Jugoslavenska akademija u Zagrebu poela je barem izdavati od godine 1879. izprave i ostalu gradju arkiva dubrovakoga, te je ve ugledao svjetlo jedan svezak, naime: Monumenta Eagusina, Libri Reformationum, Tomus I. 1306 — 1347. zatim Spomenici srpski

iz

—

—

Zagrabiae 1879. (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, Volumen X.) Djelo

Miklošievo

i

Pucievo medjusobno

se

dopunjuju,

kadra sama, da poviesti bosanskoj podadu sasvim novi inilo je ta djela težko rabivimi, naime

to, što

te su

Nu jedno

lik.

nisu imala nikakova

indexa. Tomu pomogne medjutim Gjiiro Danici sastavivši velikim trudom upravo na temelju ovih djela Rjenik iz književnih starina :

srpskih u III svezka. Biograd

1863—64. Rjenik je tako

može veoma zgodno

kao index djelu Miklošievu

služiti

i

(Ocjena od V. Jagia. u ^Književniku",

Mletaki

arkiv, takodjer bogat

a napose Bosne, dobrahno je

Još god. 1857.,

im

ve

II.

sastavljen, da i

teaj, p. 441

Pucievu.

— 443.)

gradjom za poviest južnih Slovjena, izcrpan.

se je saznalo iz izvješa

Ivana Kukuljevia

mletakoga arkiva glede poviesti naše u obe, pošalje družtvo srbske slovesnosti u Beogradu dra. Janka Safarika put za bogatstvo

Mletaka, da izpiše sve važnije stvari. Ovaj to uini, te

godine

poe

isto

družtvo izdavati „Srpske spomenike

ve

sliedee

mletakog

ar-

:

13 kiva (Monumenta Serbica

archivi Veneti)

XI—XV.

u

to

i

„Glasniku druž-

1858—1862.). U tom zborniku imade znamenitih podataka za poviest Bosne od najstarije slovesnosti" (svezka

tva srbske

Nu

dobe do propasti njezine.

kako

vjestno,

od

danas

se to

zahtieva /S'.

koji je

ve

(vidi

kritiku

u „Književniku"

L;w6ido^); zato jugoslavenska aka-

demija u Zagrebu još jednom izdaje

Sime Ljubica,

nimalo kritino ni sa-

to izdanje nije

1865., pag. 290. etc, od

g.

g.

dopro do

te

spomenike pod rukovodstvom

g.

1412. Dosele je izašlo 6 sve-

zaka pod imenom „Listine o odnošajih izmedju južnoga Slavenstva

mletake republike" (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 1868—1878., svezak L, II., IIL, IV., V. i IX.) Ve sam jednom iztaknuo, da je Bosna za svojih narodnih vladara mnogo obila sa Eimom i rimskimi papami. Povod tomu bii

jaše vjera patarensha uvriežila.

ili

bogomilska, koja se bješe u Bosni duboko

Pape su svom silom

sasvim izkorjene, a katoliku

nastojali,

da

vjeru

da patarenske krivovjerce

uvrste.

bolje

što

Uslied

toga bijahu skoro vazda u živahnu dopisivanju sa bosanskimi

pae

vla-

esto obraahu i na ugarsko-hrvatske vladare, koje je rimski dvor smatrao vrhovnim! vladari Bosne. Ve Farlati priobio je u poviesti katolike crkve u Bosni mnoge dopise papine nakralje bosanske i ugarske, tiue se Bosne; još više nalazimo papinskih dopisa skupljenih u Fejerovu zborniku; nu prvo kritino izdanje svih skoro poznatih dopisa papinskih na ugarsko-hrvatske i bosandari,

se

ske vladare priredio je poznati

uenjak Augustin Theiner

koji

,

se

ime poslužio vatikanskim arkivom u Kimu. Theiner izdao je dva djela; jedno sadržaje listove papa na kraljeve ugarske, a drugo dopise na južnoslovjenske vladare i biskupe. Prvomu je djelu naslov Vetera monumenta historica Hungarlam sacram illustrantia^

je u to

:

II.

svezka,

Komae

1859.; a drugomu: Vetera monumenta Slavorum

meridionalium historiam illustrantia,

I.

svezak u Zagrebu 1875. (uredio dr. Raki). izdanja

crkvena

ima veoma mnogo

ve

i

Rimu

svezak u

U

priloga, kojimi se

oba ova Theinerova

da se iznova piše poviest Bosne.

djela, koja evo

— U

samo

politika poviest Bosne.

I zbilja

mogue

pomi-

na temelju ovih novih

izvora ugledalo je posljednjih godina više manjih i

ne

razjašnjuje

Istom nakon svih ovih izdanja spomenika bilo je sliti,

1863., drugi

i

veih razprava

kronologijskim redom spominjem

Dr. Petranovi Bozidar, Bogomili, crkva bosanska

Zadru, 1867. (Ocjena od

Bakoga

u Radu

I,

242.)

i

kršani.

14

—

Racki dr. Franjo

y

Pokret na slavenskom jugu koncem

XIV.

poretkom XV. vieka. (Rad II— IV.), Zagreb, 1868. Racki d7\ Franjo, Bogomili i Patareni. (Rad jug. akademije VII., VIII. i X.) Zagreb 1869. i dalje.

i

—

—

S.f

Opis jugoslavenskih novaca, Zagreb, 1875. (osobito

—

S.^

Povjestnika iztraživanja

Ljubi 183—217.) Ljubi

—

Ruvarac

episkopiji

pia.

II.

i

Hrvoji. (Rad XXVI.).

o

Ilarion, Nešto o Bosni, dabarskoj

dabro-bosanskoj

i

srbskim manastirima u Bosni. (Godišnjica Nikole Ou-

o

Beograd, 1878.,

p.

240—261.)

—

Jireek Constantin Jos., Die Handelsstrassen und Bergwerke Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. Prag, 1879.

in

—

92.

pag.

Uza je

:

to skupljala se je svedjer

Prilozi za zbirku srbskih

lozi za poviest

nici

i

Racki priobio

nova gradja. Dr.

bosanskih

listina,

bosanskih patarena (Starine

I.)

ob odnošaju dubrovake obine naprama

dine razpa bosanske kraljevine (Starine VI.)

;

(Rad

I.)

;

— Pri-

Dubrovaki spome-

;

Bosni

i

Turskoj

Kosanovi Sava

:

go-

Be-

Bogomilima (Glasnik srpskog uenog društva XXXVII.), Srpske starine u Bosni (Glasnik XXIX. i XXXVIIL). Osim toga

Iježke i

mnogo

Nu

je razsijano po asopisih hrvatskih, srbskih

sve to još nedostaje.

Kad

bi se htjelo sve

i

ugarskih.

mogue

za sustavnu

budimskoga gradju dubrovakoga arkiva,

poviest Bosne izcrpiti, trebalo bi još upotriebiti gradju i

zagrebakoga arkiva; zatim

silnu

osobito znamenite Lettere e comissioni de Levante, koje

1359.

—

djelo

Gjone

Potrebno bi napokon još

Rastia (Junius

bilo,

Resti),

(t 1736.) sastavio poviest Dubrovnika.

da

koji je

Ovo

se

poimaju

izdade

g.

rukopisno

u prošlom stoljeu

je djelo

važno,

u njem obazire veoma mnogo na poviest Bosne, a uz njem mnogih listina i zanimivih potankosti.

to

jer

se

ima u

^

I.

Historijski zemljopis Bosne

Položaj Bosne; slika njezina

Gornja

tla.

—

i

Hercegovine.

Razvoj bosanske države.

Bostia, matica kasnijoj bosanskoj državi.

Dolnji kraji, Zapadne strane,

Tri rieke, Morava, Vardar

i

Hum

i

—

Soli

i

—

Usora^

Primorje, Podrinje.

Drim, primaknuvši se jedna drugoj

na podnožju bajovne Sare-planine, diele balkanski poluotok na tri esti: na južnu ili arbanasko-grku, na iztonu ili bugarsko -grku, Zapadnu est balkanskoga polui na zapadnu ili hrvatsko-srbsku. otoka lui od iztone rieka Morava, a od južne rieka Drim; od

Evrope razstavljaju rieke Kupa, Sava

srednje ju

i

Dunav, a

na zapadu ju oplakuje jadransko more. U toj zapadnoj esti balkanskoga poluotoka eto Bosne ponosne sa junakom Hercegovinom. Današnja Bosna sa Hercegovinom zaprema prostoriju od kojih

950

D

zemljopisnih milja; u prijašnja vremena bijaše sad manja,

a sad vea. Bilo

je

i

asova, kada je obuhvatala malo ne svu zapadnu

est balkanskoga poluotoka. Jer Bosna sama nema, osobito na zapadu i iztoku, nikakovih prirodnih medja, ve je jednom sizala na zapadu do Dubice na Uni i otoka Braa na moru, a drugi put na iztoku do Smedereva i rieke Morave. Sred ogromne mreže bosanskoga gorovlja, sred nebrojenih gorskih kosa

sklopova razabire

i

koji prilii

krtorovini

a

doima na

jedan

i

jedan središnji planinski pojas, se

preko poljskih brazda.

Taj

na medji hrvatsko dalmatinsko-bosanskoj,

medji crnogorskoj, jest glavno gorje bosansko, a

razvodno gorje,

u Savu

prostiruoj

poima

planinski pojas, što

se

s

Dunav)

i

kojega teku rieke u dva mora: u crno (dotino i

u jadransko. Planinski

suvisli gorski lanac,

ve

niz

viših

taj i

pojas nije medjutim

nižih planinah (Šator

2115 met., Treskavica 2128 met.), koji u glavnom razstavlja pravu Bosnu od Hercegovine. Po tom Bosna (u užem smislu) spada na podruje crnoga mora, a Hercegovina na podruje jadranskoga mora. ImaVitoroga, Radusa, Zec

2160

met., Bitovnja, Bjelašnica

16

umu

Hum

Travunja, od kojih je postala Hercegovina, tek nakon mnogih napora sjedinile sa bosanskom državom i zašto su upravo gospodari hum-

jui

na

to

lasno je razumjeti, zašto su se oblasti

ske zemlje kasnije

težili

za što

veom

neovisnosti

i

i

samostalnosti,

napokon sasvim razkinuti neprirodnu svezu sa ostalom bosanskom državom. 8a razvodnoga gorja pružaju se pojedine grane, koje izpunjuju cielu Bosnu i Hercegovinu. One'gi'ane, koje se odvajaju na sjeveru a steru se Bosnom, teku prema sjeveru izmedju rieka Une, Vrbasa, Bosne i Drine, te se sve više snizuju, dok se neizgube u ravnici Posavini. Grane naprotiv, što se odvajaju razvodnomu gorju na zapadu i jugu, a teku Hercegovinom, prostiru se pravcem uzporednim sa obalami jadranskoga mora, te se sastaju kod rieke Neretve. Bosna dakle jest velika sfupnjevma, a Hercegovina ogromna kotlina. Ova sUka bosansko-hercegovakoga zemter nastojali

same po\;jesti bosanske. Tim što je Bosna stupnjevina, prelazea na sjeveru u nizinu savsku, otvorena je ona prema srednjoj Evropi, te je za sve vrieme samostalnosti svoje bila izvrgnuta napadajem susjednih ugarskih vladara. Ugarske vojske mogle su bez prirodnih zaprieka prebaciti Savu, a zatim su im doline bosanskih rieka bile naravni putevi u samo srce bosanske države. Bosna je nadalje uslied tla svoga bila vazda podieIjena na dvoje: na gornju ili planinsku Bosnu tik izpod razvodnih planina do prelaza rieka u nizinu, i na dolnju ih ravnu Bosnu bHže utoka bosanskih rieka u Savu. Ovu prirodnu diobu današnje Bosne zamj etili su ve Rimljani, im su ustanovili za medju poljišta

znatno se je dojimala

krajinam Pannoniji prilici

sve do

ovoj crti

na

i

Dalmaciji

i

crtu

današnjega Zvornika.

od današnje Banjaluke po

Što je

današnje Bosne

sjeveru, pripadaše Pannoniji, a što joj je bilo

pokrajini Dalmaciji.

I

u srednjem vieku dobro

bilo

na jugu,

se je razhkovala

prava ih gornja Bosna od današnje dolnje Bosne, koju zapremahu

Soh i Usora, mnogo puta i politino odieljene od ostale države. Narod sam i danas pravi tuj razhku, pošto zove Bosnom oblasti

Zepa, doim je kraj od Zepa do Save prozvao Posavinom. Kao što je slika površja bosanskoga znatno otegoivala politiko jedinstvo, tako je nasuprot kotlinasto

jedino prediel od Sarajeva do

tlo

Hercegovine

rano naokolo oblasti,

koje

bilo

Huma,

u prilog centrahzaciji. Tuj te

su

se

ve

jako

glavne oblasti neretavske, nanizale ostale

spadaju na podruje Neretve:

stare kneževine Neretve, kasnije

i

velika

najprije

Podgorje, napokon

i

est

dielovi dr-

17

žave hrvatske.

Pa

tako se

Hum,

podložan Bosni, pokazuje daleko više jedinstvenim li

premda

današnja Hercegovina,

nego

cjelovitim,

i

sama Bosna.

I.

Matica bosanske države, središte,

vlast razastrla

kojega se je bosanska

iz

na sve strane po prvobitno hrvatskih

i

srbskih oblastih,

gornja Bosna ^, t. j. visoina naokolo gornjega toka rieke Bosne od izvora njena do povjestnoga klanjca Vrandukoga. Da bijaše

upoznamo Grornja

nešto bolje tu oblast.

Bosna

Najglavnija

visoina.

jest

same rieke Bosne, koja

se neprestance

širi

je

visoka

tuj

dolina

550

suzuje, te se od

i

metara snizuje do Vranduka na 313 met. Dolina je Bosne najšira upravo

tik

izpod samoga izvora; tamo, gdje se u nju slievaju pri-

toi Miljacka

i

Željeznica

Bosne razširuje u dugu 4 sata, a široku lina

Sarajevsko

ili

liepu

desna, a Zujevina

s

lieva.

pitomu visoku ravnicu

i

Visoka

isto toliko.

se ta ravnica

Tuj

se do-

(520 met.),

zove danas

Šarajsico polje; a u srednjem vieku bijaše

tuj

župa,

Bosne prozvala Vrhbosna (supa Urhbozna)^. župa i tako reku središte gornje

koja se je po vrelu

Vrhbosna

s

bijaše ponajglavnija

Bosne, tako da se je ova

koji

ciela

put po njoj zvala ^.

U

župi

ve

u polovici 10. stoljea tvrdi grad Kotor (to KaTspa), koji stajaše kod današnjega sela Kotora 9 kilometara Sarajevu na jugozapadu tik izvora same Bosne; u kasnije doba podiže se nedaleko Kotora nov r velik grad Vrhbosna (il cavrhbosanskoj spominje se

stello

Varch-Bosna,

današnja tvrdja Sarajevska,

vojvoda Pavao Radinovi. *

Werchbossen),

odatle izkvareno Varbossania,

gdje

Uz

bi

g.

1415.

sahranjen bosanski

znamenitije gradove

ove

spominju

Diese urspriingliche Bosna beschrankte sich auf den oberen Lauf des Flusses Bosna

.... Noch

ira

XIV. und XV. Jahrliunderte galt in der

Kanzlei der Ragusaner die Adresse „Mercatoribus in Bossina" als gleich-

bedeutend mit „Mercatoribus in Subuisochi" (Visoki) oder „Clioynica". (Fojnica); man verstand unter Bossina ebon nur das obere Bosnathal. Jireek Const. dr., die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. Prag 1879. pag. *

Župa Vrhbosna (supa Urhbozna, gebiet der Bosna,

cf.

\v6rtlicli

Vrch-Praa, Vrh-Lab

29.

„Quellbosna", genauer Quellu.

s.

\v.)

,

.

.

Jireek, op.

cit

pag. 31. ^

„Quandam partem

quam

auperiorein Boznam, vel vulgari Thwrocz, Chronica Hungarorum; J. Schwandtner, Scriptores rorum hungaricarum, I. p 292.

Moesiae,

vocabulo Werhhozanyam vocamus"

.

noii

.

.

2

18

u vrhbosansko! župi još

se

i

druga mjesta

,

kao grad Hodidjed

(Chodidied, Chodidieth), današnji Starigra, 2^/2 sata Sarajevu naju-

goiztoku, zatim Brdo (Burdo) sa stolnom

crkvom

sv.

Petra, koje

neko vrieme sielo bana i katolikoga biskupa. Ovo potonje mjesto stojaše po svoj prilici kod današnjega sela Blažuja.-

bijaše

Gornjoj Bosni pribrajahu se još doline pritoka rieke Bosne, poimence Lepenice i Lašve na lievoj strani, a Hahnje i Trsthmice na

Podruje Lepenice

desnoj.

i

pritoia obuhvataše Lepenicka

njezinih

župa (supa Lepenicha), u kojoj se kasnije spominju kraljevski gra-

Kozao ili Kozo. Kreševo (Cresseuo) i varoš pod njim (pod Kreševom, Sotto Cresceuo), zatim glasovita trgodovi (^stolna mista")

vaka

i

rudarska varoš Hvojnica

ili

Fojnica (Ouojniza, Choynica),

napokon rudarska mjesta Dezevice i Dusina. Dolina Lašve i pritoia joj sastavljaše župu Lašvansku (supa Losona), u kojoj se tek za turskoga gospodstva prvi put g. 1503. javlja današnji grad

Travnik.

Veoma znamenit

Bored). Tuj stajaše ili

Tesnik

spominje se

(to

ve

u polovici

prediel

rieke

Tr-

mjesto Bjelino polje

tuj

poili)

župi ponajglavnije gradove

Tuj su gradovi Sutiska bosanskih kraljeva

;

i

stoljea utvrdjen grad Des-

Bjelopolje

ili

a u 14.

;

i

bliza joj

tuj je

10.

današnjega sela Teševa*, kasnije

blizu

Aecvrj/.j

istoimenom polju (Bolino toj

bijaše još

po planini Redu dobio ime župe Podredske (supa

stivnice, koji je

nik

u povjesti

i

(Belinapola) na

15. stoljeu

nalazimo u

stolna mjesta bosanskih vladara. Trstivnicaj najobinija boravišta

uz rieku Bosnu grad Visoki^ a pod njim

varoš Podvisokij najznamenitije trgovište bosansko u 14.

i

15. sto-

napokon jedan sat Sutiskoj na iztoku uzdizao izpod planine Red, a na visoku briegu kod sutoka potoka Bukovice i Borovice priestolni grad bosanskih kraljeva, tvrdi Bobovac^ u kojem se je uvala kruna bosanska^. ljeu.

Tuj

se

je

Od nekadanjega slavnoga grada Bobovca sauvana kula na pol

ciela,

s

koje se

širi

liep vidik

je

sve dosele jedna

na polja Ljestovau

i

Lješuicu.

Narod tamošnji sjea se još, kada su tim gradom domai kralji vladali. Pria, da je kralj esto izlazio iz Bobovca na šetnju dolje u polje, a najviše da bi išao na vodu Bistrik izpod sela Aljinia. Nadalje se pripovieda, da je kraljica bosanska bježe iz Bobovca pred Turinom, na po*

^

Vidi moju razpravicu u „ViesDiiiku hrvatskoga arkeologikoga družtva", God. II. br. 4. pag. 107 i 108.

„Castrum

regis Ozthoye Babulch uocatum, ubi corona Bozne conservatur." Vidi povelju kralja Sigismunda od god. u Fejera, Codex diplomaticus regni Hungariae, X. 4. pag. 388. jrrincipale ipsius

ipsius regni

1405.

19 lazku rekla: „Ništa mi nije zalije što pšenice Lješnice (sa polja Lješnice) Carev kamen^ na i pastrme Bukovice (iz potoka Bukovice)'^. Pokazuje se i

kojem da

car sjedio

je turski

motrio Bobovac^ kad ga je

i

došao

uzeti.

Gornja Bosna obuhvatala je dakle izprvice samo podruje gornje Bosne i njezinili pritoka, te je visoina gornjo-Losanska imala po prilici ove medje na sjeveru planine Vlaši i Konj, na iztoku :

Romani ju, na jugu Bjelašnicu i Bitovnju, a na zapadu planine Vraniu, Radovan i Karaulu. U nutarnjosti ove visoine bijahu planinu

najstarije

župe plemenske,

stajahu najznatnija

tuj

stolna

mjesta

neke glavnije varoši kasnije države bosanske. Nu gornja Bosna nije dugo bila sputana u toli uzahne medje. Veoma rano prikupi ona oko sebe neke susjedne župe srbske i hrvatbosanskih vladara

i

ske na iztoku, jugu

prikui srednjoj iztoku pridruži

zapadu,

i

poimence

si

Neretvi

srednjoj

Drini,

polovine 13. stoljea

te se još prije i

Boraku

ziipii

gornjemu Vrbasu.

Na

(comitatus Berez) oko

današnje Vlasenice sa znamenitim gradom Pracom (Pracha BjscupBijaše u

nia).

župi

toj

njega (Subtus Boraz

i

grad Borac (Borac, Boragio) sa varoši izpod

Boraz; još

Sotto

ili

danas

i

zovu kršani

malenu ravnicu oko Vlasenice imenom Bira) a po svoj prilici spadaše na nju i glasovita rudarska varoš Srebrenica, koja se spominje poam od g. 1376. Na jugu razširi se gornja Bosna prema Neretvi, a osobito zahvati brzo dolinu Neretvice. Tuj je ve prije polovice 13. stoljea imala župu Neretvu (supa Nerotna), koja je ;

obuhvatala dolinu Neretvice

po si

prilici

i

desnu obalu srednje Neretve.

vrieme pomaknu se Bosna

župu Uskopje

ili

i

U

isto

prema Hrvatskoj, pridruživši

Skoplje (supa Vozcopla,

Uscople)

na gornjem

Vrbasu.

Ovo

je obseg prave

ve

cielo

ili

u drugoj polovici

Bosne pod Turina. Sve, vladari (bani

ve

i

kralji)

bi sjedinili sa

nimi imeni. Oblasti

padne II.

stranCj

(tuz

stoljea,

12. što

sticali,

su

od

nisu

god. i

1244.,

stoljea

12.

te

Humska

pako bijahu zemlja

i

:

Soli,

Primorje,

Ova

poam

pridruživali

više

a

bijaše za

ostade tako sve do pada

svojom državom kao zasebne

Soli (Sale, Sou, Soy, Sow).

njoj sjevernoj

bosanski

samoj

Bosni,

pod posebUšora, Dolnji kraji, Za-

i

oblasti

Podrinje.

oblast steraše se u današ-

Bosni medju riekom Drinom

Bosnom, a naokolo danas spominju varoši Dolnja i Gornja Tuzla

Spree. Jos i =sol), gdje je neko

rieke

gornje Bosne

ta oblast bila.

jaše tuj utvrdjeni grad Salenes (to

U

i

polovici 10. stoljea sto-

Sa)^Yivic), te

bje od njega prozvan

:

^0 i

cieli

okoliš

imenom

U

Soli.

polovici

pripadaše grad

stoljea

10.

Salenes sa okolišem pravoj Srbiji. Iza toga javljaju se Soli tek g. 1225. prvi put kao zasebna oblast uz banovinu bosansku, a konano

bjehu

poetkom

bosanskom državom

sa

sjedinjene

Ban Stjepan Kotromani prvi se zove g. 1824 „dux a za njim ine to svi vladari do pada Bosne.

stoljea.

14.

de la Sale^'^^

Usora (Usura, Vxora, Wozora, Woscura) bijaše oblast, što se steraše na dolnjoj Bosni i na pritoku joj Usorl, koja utie iznad Dobora u Bosnu. Usora širila se je s obiju strana dolnje Bosne od rjeice Lisnice ili Lješnice, Zepu na sjeveru^ pa sve do utoka III.

U

u vojnoj povjesti bosanskoj dobro poznati gradovi TešanJ, Dohojj Dohor Srehrenik.'^ Po padu Bosne nainiše ugarsko-hrvatski kralji od ostataka Usore banovinu Srehrenicku^. I Usora spominje se prvi put uz Bosnu g.

Bosne u Savu.

oblasti stojahu znameniti

toj

i

i

1225.,

IV.

nu podpuno

Doluji kraji (partes inferiores^; magj Olfeld

put se spominju države. ^° '

Monumenta

g.

ve

1299. iztiu se

bijaše gospodar

= Alfold). Prvi

kao dio bosanske

knez Hrvatin (comes Hrivatinus), Monumenta

spectantia historiam Slavorura meridionalium, X., 115.

p.

„Na Usori va Ostoje od

1244, a

g.

Tada im

Eagusina, '

pridružena tek stotinu godina kasnije.

bi joj

slavnoj našoj vojsci na Lisnici"

g. 1399.

;

Tomaševi svomu

Stjepan

pokloni kralj

u

Mikloši, Monumenta serbica,

na Usori", Bosanski

prijatelj

I.

pag. 21.

stricu

—

povelji kralja Stjepana p. 235.

— Godine 1461.

Radivoju „grad Tešanj

Sravni još Jireka, op.

cit.

pag. 30., nota 96. *

„Ad occupationem castrorum banatus Zrebernyk^ u jednom pismu od 1512.

'

—

Starine, izdane jug

akad. V.

p.

Za poviest i mjestopis dolnjih krajeva i njihovih župa služe Tkali, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, knjiga 128, 146, 207, 218)

Jura regni Croatiae

knjiga

i

II.

(pag. 43)

I.

(pag. ;

i

g.

153.

ovi izvori I.

(pag. 86,

90—91); zatim Kukuljevia Ivana,

Rakoga

Fr.,

Izvadci

iz kralj,

osred-

njega arkiva u Napulju (Arkiv za povjestnicu jugoslav. VII.p. 34, 37, 39, 47 i 51). Znamenite su još: listina od g. 1412 u Puievih Spomenicih srpskih

I.

176,

bica, pag. 377

oblasti X.

i

listine

i

— 379

Xn.

Euvarac Ilarion

i

1434 i 1446 u Miklošiu, Monumenta serKao pomagala služe: Novakovi St., Srbske pag. 93—101; Klai V. Bosnensia, pag. 56—60;

od

g.

439.

veka,

Priložci k objašnjenju izvora srpske istorije, str. 22, Glasnika srp. uen. družtva knjiga XLIX.) Raki Fr., Hrvatska prije XII. vieka (Rad jugosl. akademije, knjiga LVI pag. 99. do 102).

(preštampano

,

iz

;

,

•^

„Partes inferiores terrae Bozinensis''' u povelji Karla

Rad

jugosl. akademije XVTTT. p. 222.

II.

kralja napuljskoga.

21

rodjak hrvatskomu banu Pavlu Subiu,

a

djed

glasovitomu

voje-

vodi bosanskomu Hrvoju.

Dolnji kraj i postadoše od samih hrvatskih

malena

oblast,

nu koncem

14.

i

poetkom

žup^.

15.

Izprva bijahu

stoljea razmaknuše

da su obuhvatali malo ne svu današnju bosansku krajinu Tursku Hrvatsku) izmedju Vrbasa i Une, a uza to i neke pre-

se tako, (ili

Vrbasu na iztoku sve do Usore. Vjerojatno je dapae, da je i današnje ime ^krajina^ postalo od nekadanjega imena „dolnji kraji^. Za najveega prostranstva poetkom 15. stoljea sastavljale su dolnje kraje ove nekadanje hrvatske župe: Pliva, Luka, Zemaljnik, Vrbanja, Glaz, Mrin, Vrbas^ Sana i Duhica. Da spomediele

nemo koju

važniju o svakoj pojedinoj župi.

Župa Pliva

bijaše u polovici 10. stoljea

est hrvatske

kraljevine

[r\

ll^s^a)

Steraše se naokolo rieke Plive, koja kod grada Jajca utie u Vrbas. Još

danas zove se prediel na izvoru Plive imeuom Plievje ili Plievlje. Dukljanska kronika pria, da su se jeduom otimali hrvatski kralj i bosanski ban oko župe Plive (Preva). Kada je župa Pliva odpala od Hrvatske, nemože se ustanoviti, uu sjegurno ue prije 12. stoljea. Koncem 14. stoljea podiže se u župi Plivi na utoku rieke Plive u Vrbas tvrdi grad Jajce^ koji domala za turskih navala na iztouu Bosnu nadkrili sve ostale gradove, te postane glavnim gradom države bosanske. i

Župa Luka

na desnoj strani Vrbasa izpod Jajca u preDnoluka. Dukljanska kruuika znade, da se je dielu, koji se danas zove za župu Luku (Lucca) otimao neki hrvatski kralj sa banom bosanskim. prostiraše

se

Godine 1412. spominje se Luka pod vojvodom dolnjih krajeva, a godine 1461. iztie se u njoj grad Komotin. Župa Zemaljnik nije potanje poznata; nezna joj se dosele ni mjesto ni poviest. Župa Vrbanja steraše se na desnoj strani Vrbasa naokolo rieke Vrbauje ; glavno joj mjesto bijaše grad Kotor.

Župa Glaž

(Galas,

Glas,

Galaas), po svoj

prilici

naokolo rieke Ukrine;

glavno mjesto bijaše bijaše blizu medje Usorske (iu metis Wzore) grad Glažki (castrum Galas), a pod njim varoš Srida. G. 1285-1334. bijaše još glažka župa u vlasti hrvatskoj, tek g. 1391. spade varoš Srida, a s njom valjda i ciela župa pod dolnje kraje. Župa Mrin ili Mren (Meren) sa istoimenim gradom (Mrin i podanj varoš) prostirala se po svoj prilici na okolo gornje Sane, te je za cielo obuhvatala okoliš gra'la Kljua (cažupi bijahu sjegurno i stri Kluz ; grad Klju i varoš Podklju). U toj Liišci (danas Lužci ili Lušci na Saui izpcd Sanskoga Mosta), koji se god. 1392. spominju u bosanskoj vlasti („u Dolnjeh Kraih u Lušcih**^. Ova je župa još g. 1385. pripadala Hrvatskoj, od koje bi odtrgnuta godine 1385 1391. Župa Vrbas ili vrbaška žapa (comitatus seu districtus de u njoj bijahu medju Verbas) zapremaše prostoriju oko dolnjeg Vrbasa inim mjesta Vrbaški grad (de suh castro), Vojskovo, Turjak, Gradac ili Podgradac, Viduši, Ivanjska i Lipovac. Sve od g. 1254 1385. uviek ;

—

;

:

—

:

22 Vrbaška žnpa iiz Hrvatsku, tek pod konac 14. stoljea dospije pod Sauu, te doliiju dolnje kvaje. Župa S<um (Zana) Hterane se iiz srednju obuhvataše mjesta Kozarac^ Blar/aJ, Japra, Vodicu, Oštru luku, Herboane itd. I ova župa vazda je od g 1204 —1385. iiz Hrvatsku, tek za lirvatskog-a pokreta koncem 14. stoljea spae pod bosansku državu. Župa 1402.). napokon Dubika bijaše uz Bosnu samo etiri godine (1398

je

i

—

ovoga razlaganja

Iz

da su dolnji kraji izprva sastojali samo od

sliedi,

Plive, Luke, Zemaljuika Vrbanje nekadanjih hrvatskih župa ostale su župe hrvatske (Glažka, Mrinska, da 1385 1391 a tek g. istoj oblasti, doim Dubika je župa samo Vrbaška i Sanska) pridružene

etiriju

i

:

—

kratko vrieme pod nju

spadala.

IV. Zapadne strane, (zvane

i

Zcmrsje

t

prediel iza Vrhovina =.

j.

Ovim imenom, koje

iza razvodnih planina.)

minje, zvale su se po svoj prilici

tri

dosta riedko

se

spo-

žnpe dolnjim krajem na jugn,

naime župe Glamoka, Livanjska i Duvanjska, koje se uvieke tono razlikuju od prave Bosne. Sve tri župe bijahu takodjer u starije vrieme esti hrvatske države,

bosansku

te dospješe

tek

u

14.

stoljeu

pod

vlast.

Grlamoka župa zapremaše današnje Cllamoko polje na medji bosansko-dalmatinskoj. Prvi put spominje se uz Bosnu god. 1357. pod imenom Dlamuch, a drugi put pod imenom „Dlamoc^^ ^^ Livno grad to 'A'kt'^ivx) izili Hlivno su istoimenim gradom [h /Js^iocva i

ve

tie se kao hrvatska župa 12.

i

13.

stoljee

stoji

u polovici 10.

uz Hrvatsku (Cleuna),

spominju hrvatska vlastela Miho vilici

(filii

stoljea, te

kroz

cielo

se jos god. 1322.

Mihovilich

de Clivuna)

kao gospodari njegovi. Prvi se put „grad hlivanjski sa svom župom hlivanjskom" spominje uz Bosnu u jednoj povelji od godine 1400.; osim grada Hlivna bijaše tada tuj oko izvora rieke Bistrice i grad Bistrica („grad bistriki"), gdjeno bijaše kasnije samostan Franjevaca.

Grad Hlivno

sa

župom znamenit

cielom

hrvatskoj, koli kasnije bosanskoj.

je u

povjesti

toli

^^

Župa Duvanjska, poznata u domaih spomenicih srednjega vieka pod imenom Dimno i I) umno spadaše u polovici 10. stoljea pod ^

kneževinu Neretvu

(to AaAsvj.

Kasnije u 11.

stoljeu

" Monumenta

pod

ITunjO^ariae historiea, Budapesfc 1875, Acta extera II. pag. 487. Puci, Spomenici srpski I pag. 50. Tuj se veli, da je vojvoda Pavao Kleši bio vlastelin „u Dlamoi i u Dumnu i u Bosni." Za Hlivno i Bistricu vidi Racki Fr., Dociimenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, pag. 200, 114, 400, 406; Mikloši, Monumenta serbica pag. 247— 250;Kukuljevi J., Codex diplomaticus Croatiae

—

^-

dospije

:

II.

p.

131.

—

Theiner,

Monumenta Hung.

II.

410.

;

23

Hrvatsku

(regio

Delmina, planities Dalmae), a uz Bosnu nalazimo

Tada se spominje na Duvnu selo Kolo. '^ V. Humska zemlja ili Hum, i Primorje. Humska zemlja zove

ju prvi put

g.

1395.

domaih spomenicih takodjer Zakumlje (Zahltmije), a u stranih Chunij Chelmo, Halom Chulmia^ Chelmaniaj itd. Ve na poetku 10. stoljea nalazimo Hum kao posebnu oblast pod vlastiu

se

ChoMj

^

Chulmorum"). Najglavnije mjesto

timi knezovi („dux

ciele

oblasti

bijaše tada grad Blagaj (Konstantinov to Bova) iznad izvora rieke

Bune, koja iza kratka toka utie u rieku Neretvu. Osobito 13. do bijaše bo ne samo glavni 15. stoljea cvjetaše liepo grad Blagaj ;

grad kneževine, nego

i

glavno mjesto nutarnje zemlje.

Izpod

sa-

moga grada stajaše uz rieku Bunu u pitomu prei elu zaselak Biše („Biše u Podgradju*^), u kojem bi bosanski kralj i koji put boravili. I sad još zove se ravnica na" ušu Bune imenom Biše. Drugi

znatniji

grad u kneževini humskoj bijaše u 10. stoljeu Ston

(Stagno, Stamnes,

Stammum,

to STaYv6v)^ ležei na prevlaci, koja

Puncta Stagni, Ponta de Stagno) sa kopnom. Ston bijaše izprva sielo katolike biskupije, kasnije osnuje poetkom 13. stoljea sv. Sava grko-iztonu bis-

spajaše poluotok Pelješac (Stonski Kat,

kupiju

za

zemlju humsku. Grodine

Stonskim Ratom (poluotokom

sa

medjutim dospije Ston Pelješcem) pod Dubrovnik, te 1333.

^*

ostade uzanj kroz sva kasnija vremena.

Osim Blagaja

i

Stona imala je humska

drugih utvrdjenih gradova, ^t primorje od Dubrovnika do rieke Neretve, stoljea

i

dopirala do gornje

stoljea pa do 12.

i

srednje Neretve, a

^^

I.

u

je

doim je preko

i

a uza to se

Medju ostalim Mikloši, Mon. srp.

te

10.

doba obsizala

to

u nutarnjoj zemlji

Od

nje.

desetoga

razmakla se je humska zemlja dobrahno, tako

da je obsizala devet župa, *^

zemlja u polovici

serb. pag.

uli. stoljeu pomogla

je

226

i

232;

Puci, Spomenici

50.

**

Potanje Jireek Konst., Die Handelsstrassen,

^"^

To

p.

25

— 27.

=

(Mokrtsko Mokro), selo i planina na desnoj strani Neretve, zapadno od Mostara, na jugozapadnom kraju Mostarskoga blata TO IotV/j (selo Ošlje sjeveroiztono Stonu, na obali ukraj ceste, što vodi sad Glumine, iz Dubrovnika u Metkovi) t6 lV.Xou'XvarjVi/, (Gluminik Ošlja oko Krupe, lievoj strani Neretve) na u predielu sjeverno od oblasti, (di,bi.rski Dabar). St., Srpske Novakovi TO Ao^pt.<jX.LX, p. 40 do 27. Konst., cit. pag. op. 45; Jireek Župe te bijahu po Dukljanskoj kronici: Stantatia (stonska oko Stona i na poluotoku Pelješcu); Fapaua (Popovo polje na dolnjoj Trebinjšici) Yabsko (valjda Gacko polje) Lucca (župa Luka s obje strane dolnje NeMoxoir7X,tx

;

,

;

=

*^

;

;

24

i

na moru, razprostrievši svoju

na otoke Korulu,

vlast

Lastovo

i

Mljet '\

humska zemlja na sve strane: na sjever prema hrvatskoj državi ^^, na iztok prema nekadanjoj samostalnoj na jug prema Travunji ^^. Nu najviše se razoblasti Podgorju prostre za vladanja velikih vojevoda Hrania, koji se bjehu tuj u I poslije tog-a širila se je

i

drugoj polovici 14. stoljea osihli onako, kakono Hrvatinii u Dol-

Hrania (osobito Sandalj Vuki) vladahu humskom zemljom gotovo samo-

njih Krajih. Veliki vojevode od porodice

Hrani

priznavajui samo po imenu vrhovnu vlast bosanskih kralja;

stalno,

uz

Štipan

i

to širijahu

gospodstvo svoje na sve strane, na sjever do Omiša,

a na jug do Kotora

dalje.

i

Oni osnovaše gotovu državu, a god.

em

1448. dobiše naslov hercega, po

se kasnije sva oblast njihova

prozove Hercegovinom (hercegovom zemljom.)

Za gospodstva Hrania spominju noga grada Blagaja

još

polju uzdizao se grad

i

u humskoj zemlji osim glavdrugi gradovi i varoši. Na Nevesinjskom se

Vienacac („pod gradom

vesinju"); a uz Neretvu rieku nizahu

Venabcem na Ne-

se gradovi

Vratar,

Novi

Kruševac, potonji nasuprot današnjemu manastiru Zitomišliu. dovi ovi bijahu u

Lukoj

župi (Cruseuac et Noui in Lucha.)

ih

dubrovaka

forum Narenti)

Na

naselbina.

;

tuj

bijaše

carina,

medji prave Bosne

Neretvu rieku varoš Konjic sa carinom.

hkim voj vodam iz porodice Hrania župami (stara kneževina Travunja.) retve kod utoka Trebižata, Bregave

i

i

Gra-

Tamo

trgovako mjesto Driva

gdje je danas Gabela, stojaše znamenito

(mercatum

i

Od

grad

Krupe)

i

spremnica

Huma

soli

bijaše

i

uz

1438. pripadaše ve-

g.

Trehinje sa okolišnjimi

Velicca

;

(Velijaci

uz Tre-

GorymHa (Gorica ili kasnija Grorska župa) Vecenike (nepoznata položaja); Duhraua (iuppa Dobraue g 1285., jest preiel Dubrava izmedju bižat)

;

;

Mostara još:

Stolca)

i

Brona

ili

;

Dehre (kotlina Dabarska).

župa (Mostarsko blato.)

U

stoljeu spominje se Brotno polje) i Blatna Za potonje dvie župe vidi: Mikloši, Mon. serb.

Brotnja Župa (danas

Brono

15.

ili

pag. 380. ^'

Raki

^^

U

humskom

—

(Rad jugosl. akad. LVI. pag. 89). župana Radoslava spominje se medju vlastelom Vojslavt Radoševi, „stttnikB imoihski^'. Mikl., Mon. serb. prije XII. vieka

humskoga :

Nije li tada stara hrvatska župa Imota spadala pod Hum ? u 13. stoljeu (oko g. 1234.) pribrajala se je i nekadanja oblast Travunja (zajedno sa Trebinjem) humskoj zemlji. Vidi Daniiev Rjenik P- 45.

^^

Hrvatska

F.,

povelji

Ve

iz

književnih starina srpskih, sub

voe:

hltrntskij.

25

obe

zemlja uz jadransko more,

u koliko pripadaše bosanskoj državi nu u užem smislu nazivahu ovim imenom primorski dio nekadanje kneževine Travunje poam od Dubrovnika do Boke kotorske. Ovo primorje sastavljahu dvie župe

Primorjem zvaše

u

se

sva ;

:

Konavle

i

Dracevica.

^^^

Konavle (KocvaV/-;, Cannle) zvaše se plodno i toplo, etiri zemljopisne milje dugo primorje od zatona Župe kod Dubrovnika do ulaza u Boku kotorsku. Pojedine esti te župe zvahu se posebnimi imeni. Prostrane pašnjake po gorah na iztoku imenovahu Planine. U južnih Konavlih bijahu dva odieljcna prediela, Donja Gora i obje Vitaljine. Glavna luka konavoska bijaše Cavtat (stari Epidaurum) ovdje bi se srbski i bosanski vladari ukrcivaji, kada bi išli Dubrovniku u pohode. etvrt sata Cavtatu na iztoku stojaše grad Obod a najvrši grad ciele župe bijaše Sohol^ kojemu se ruševine i sad još (sjeverno Mrcinam) vide. Najplodniji dio konavoske ;

;

župe bijaše dolina Ljute.

Župa Dracevica zapremaše primorje naokolo Erceguovoga (Castelnuovo). Jedan dio te župe zvaše se ve u srednjem vieku SrUorina ili Siibtorina. U župi Draevici sagradi godine 1382. bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. tik uz morsku obalu grad (castrum novum Sutorine^ Novi [grad] u Draevice), današnji Erceguovi.

VI. Podrillje zvaše pritoka: Cehotine

mena est Tvrtko

I.

srbske

oblast

se

Ova

Lima.

i

oblast

nu oko

države;

g.

U

i

njezinih

bijaše

od najdavnijih vre-

1376.

pridruži

ju Stjepan

bosanskoj državi. Zvaše se takodjer „Drhiska knez ina"

njom u ime bosanskih kraljeva od porodice Hrania. ^^

te su

ski

Drine

naokolo gornje

Podrinju

ili

upravljali veliki vojvode

hum-

drinjskoj knežini spominje se na iztoku trgovište

Prepolje (mercatum Prepollie, Pripoglie)

ovoga trga stajaše

^

glasoviti

grad

na

rieci

Limu. Nedaleko

manastir Milesevo u dolini

i

leševke; tuj bijaše grob sv. Save, tuj se

Mi-

Stjepan Tvrko

bješe

I.

ovjenao dvostrukom krunom za kralja bosanskoga i srbskoga. Na dolnjem Limu blizu utoka njegova u Drinu stajaše Dabar (danas Banja) sa manastirom sv. Nikole, u kojem je sve do 15. stoljea stolovao grko-iztoni biskup dabarsko-bosanski. Uz potok Breznicu steraše se znamenita

'"

Drae vikoj "

„Vb Primorji vt župe

—

;

Mikloši, Mon. serb. pag.

Plevlje),

201.

—

God. 1399. darova Kadi Sankovi Dubrovanom „sve Primorje gospodina kralja i Bosne od Kurila deri preko Imotice do sela, koje se imenuje Dltži". Mikl. p. 242. God. 1451. piše se Štipan Vuki „hercegi, odt svetoga Save, gospodari.

Vidi još

^^

trgovaka varoš Breznica (danas

huniLski

i

i

str. 229.

primorski

.

.

.,

knez drhihski

i

k tomu

.

.

.

Mikl. 441.

26 V

na

a

iitokii

u Drinu Lijaše takodjer znamenita varoš

Cehotine

Hotca (Choza, Chozza, današnja Foa). Glasovit bijaše i trg Gorazda na Drini. Od gradova iztiu se osobito Sokol na sutoku Tare i

Pive,

su

u

Samobor kod Goražde s toga^ velike vojvode porodice Hrania esto ljetovali. ^^

Kukanj kod Breznice

njih

Ovo su oblasti skom državom. Od i

nom.

Nu

bosanska

medja

tih

„kralj

Srbljem,

njih je postala današnja se je

oblasti, te su

potanje ^^

iz

i

koji

....

same

li

što

zemlje, koje su stalno bile sjedinjene sa bosan-

država koji put

su

i

Bosna

sa

Hercegovi-

dalje protegnula

bosanski vladari tada ponosno

se

Dalmaciji

spodstvo nad svimi Hrvati je to bilo

i

i

i

Srbi,

Hrvat" smatrajui, da gdje

vladari bosanski o

ih

tom

p. 35, 40,

pisali:

ih ide go-

goder imade. Kada radili,

saznat

povjesti.

Jireek Konst., Die Hanelsstrassen,

preko

73,

74, 76. 86.

li

emo

II.

Bosna

Hercegovina od najstarije dobe do 7. stoljea.

i

Bosne nisu Bessi, nego IlUjri; plemena

Najstariji poznati žitelji

koncem

illyrska

5.

stoljea; j^^^ovala Kelta oko g.

400

pr. Is.

i

po-

Delmata (Dalmata) sa Bimljani i prvo pokorenje današnje Bosne i Hercegovine po Eimljanih g. 78. 'pr. Is. Ustanci i dalje borbe Delmata do konanog pokorenja g. 9. po sljedice njezine; horhe

—

—

Is. i

Bosna

Pannonije

;

i

Hercegovina kao

rimske

rimskih pokrajina Dalmacije

cesti

ceste i naselbine

rndokopja

;

itd.

— Prvi pojav

— Gospodstvo iztohiih Gota u današnjoj Bosni Her— Navale Slovjena Avara od 548. (493 — 555 po — Zauzee današnje Bosne Hercegovine po Slovjenih u

kršanstva. cegovini

do 600.

i

Is.)

g.

i

i

stoljea.

2)rvoj polovici 7.

Bosne smatrahu prvimi žitelji Bosne traki narod Bessa (Bs^t'toi). Ovi da su se uselili u današnju Bosnu pa da se je po njih i sama zemlja prozvala. Nu to nije istina, pošto su još za Strabonovih vremena (24. po Is.) Bessi obitavali u današnjoj Bugarskoj. Strabo naime veli ^ za svoje doba, da Bessi imaju u svojoj vlasti vei dio Haema (Balkana), da sižu do gore Stariji pisci o povjesti

^

Rodope

i

da medjaše sa Pannonci

zove Šatri.

Ovi Šatri

i

slobodu ljubei narod,

imali

su

Od sveenika

arbanaskom znaci tim nikada

kad su

selili,

primili

Vn.

^

Lib.

^

Jireek

dobio je kasnije

vjera, vjernost).^

ve

cap. V.,

zvani "u

gorom Ro-

koji

Herodot

sav narod to ime (bessta u

Ti Šatri

ili

Bessi nisu se medju-

vjeru.

po parižkom izdanju

K., Istorija Bolgar,

Po

narodnom jeziku

se spominju u starih sjedištih još

kršansku

i

—

u planinah glasovito proroište,

kojim su upravljali njihovi sveenici, BessL

Autariati.

medju Balkanom

novijih iztraživanjih znade se, da je

dopskom obitavao hrabar

illyrskimi

i

p. 264:.

Odessa 1878.

p.

72

i

73.

u

5.

stoljeu,

28

Po

novijih iztniživanjih znademo, da u današnjoj Bosni obitavali

cegovini nisu

Traani, nego plemena

takodjer nap uili sav zapadni dio

ilhjrska.

i

Her-

Illjri

su

balkanskoga poluotoka od Kupe

na jug do rieke Genusus (Škumbi), a potomci su njihovi današnji Arbanasi

ili

Sipetari.

Premda znademo, da bila illjrska

su

najstariji

Bosne i Hercegovine umijemo kazati o najsta-

žitelji

plemena, to ipak slabo što

pov jesti njihovoj. Grki, a kasnije latinsko- rimski pisci slabo su se obazirali na balkanski poluotok, a kad bi to inili, bavili bi se samo primorjem, a nutarnjimi zemljami malo ili nimalo.

rijoj

nam

Koliko

u Bosni ('Ap^LaTot)

i i

viesti javljaju,

Hercegovini ponajpae dva illjrska Autariati (AuTapiaTat).

iztok Liburnijcem

Premda

su svi Illjri

bili

stoljea pr.

Is.

plemena: Ardiaejci

Ardiaejci stanovahu u to doba na

^

u današnjoj Turskoj Hrvatskoj

likovali Ardiaejci, koji

^

prebivahu koncem 5

i

zapadnoj Bosni.

podani vinu, to su se osobito u tom od-

dan pijanke

svaki

su

Bosne

Izvori za poviest današnje

i

Hercegovine

oni pisci, koji govore o starih Illyrih

i

slavili.

prije

Radili

sami

stoljea služe svi

7.

Delmatih, kano Polyhius (f 122 pr.

Straho (f 24), Plinius stariji (f 79 po Is.), Plinius mladji (f 113), Ap]jian (t 150), Claud'ms Ptolomaeus (f 160), Dio Cassius (f 200) i drugi. NaIs,),

dalje služe putokazi

ili

itinerari^

i

to Itinerariam Antonini, zatim

Tahula

Peutingeriana. Nadalje rabe za vrieme rimskoga gospodstva starine, nadjene dosele u Bosni

i

Hercegovini. Sto se je u tom obziru dosele našlo, obie-

Nedia (Starine bosanske, u Arkivu za poviestnicu jugoslavensku IV. 1857, p. 142 162), zatim od Ottona Blau-a (Berichte iiber romische Alterthiimer in Bosnien I., II., III., u Monatsberichte der Berliner Academie der Wissenschaften, I. 1866. Dezember, II. 1867 Novemb. und III. 1870 Juli) a sve je u jedno skupljeno u djelu: Moinmsen Tli., Corpus inscriptionum latinarum, i to u III. svezku ovoga djela, Berlin 1873., dva diela. U novije doba izašla je još dalja gradja M. Hoernes Romische Alterthiimer in Bosnien und der lodanjeno je najprije od Franjevca Martina

—

:

;

:

,

Hercegovina. Archaologisch-epigraphische Milbheilungen aus Oesterreich,

Wien 1880 Jahrg. IV. 1880, Heft 1. p. 32—47, i Heft 2. pag. 184—207. — Od razprava i djela, tiuih se donekle današnje Bosne ^ije 7. stoljea, spomenut mi je osim djela Katanievih još i ovo Kukuljevi Ivan :

Sakcinski, Pannonija

rimska (Rad jug. ak. XXIII.

p. 86),

zatim Tomaschek

W., Miscellen aus der alten Geographie (Oesterr. Gymnasial-Zeitschrift, 1874), nadalje osobito pomno sastavljeno djelo Zippel G., Die romische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig 1877 napokon Tomaschek W., Die vor-slawische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna gora und der angrenzenden Gebiete (Mittheilungen der k. k. geograph. Gesell:

;

schaft in Wien,

Band XXIII. Heft U.

u.

12.

—

Wien

1880).

.

29

kmetove

nisu ništa, pošto su imali podložne

300.000, koji su za njih sve poslove obavljali.

Za

su obitavali tada Ardiaejcem na jugu, kaže

da su u

veoma moni

bili

zapadnoj Bosni

i

Autariati

jaki.

i

se,

prebivahu

sjevernoj Hercegovini

;

njih do

(Trpo^'jrs^aTai),

ini

u

se,

Autariate^ koji

vrieme

to

dauašnjoj jugo-

da su

dopirali

i

Tara ime njihovo sauvala. Po Skylaxu, koji pripovieda o nekom velikom jezeru u današnjoj Hercegovini (Mostarsko blato?), obitavali su Autariati oko srednje i gornje Neretve*. Autariatom na zapadu prebivahu oko uša Neretve nasuBrau omanja plemena: Nesti (INs'jtoi) i Manii prot otokom Hvaru

južnije,

pošto je rieka

i

(Maviot)

O demo

medjusobnih odnošajih

neznamo

tako

isto

;

,

ne

ljuta pogibelj

provaljivati

(Galli,

prema italskomu

ve

stadoše

Kelti

400

medjutim

pr. Is.

i

koji su

Vlasi),

u

zaprieti

vrieme poeli

to

Oko

balkanskomu poluotoku.

na balkanski poluotok

i

god.

na Tri-

udariše

oko Morave. Potisnuvši ove na

koji su stanovali

balle,

g.

Helleni,

sa

doticaj

Autariatom, nego svim illjrskim plemenom

i

od Kelta

380. predjoše Kelti

H došla u

jesu

Oko

kakono primorska plemena.

samo Ardiaejcem

po vješti ovih plemena malo šta zna-

i

iztok, po-

Domala zaraiiše i na na jug. Tako zapadne sva

susjedi illjrskim Ardiaejcem.

370

ove, te ih izmedju

— 360

potisnuše

sjeverna Bosna Kelte; Ardiaejci pako, potisnuti od njih, dopru do

mora

i

tuj

zauzmu

na

okoliš

su dosele obitavali Nesti

ušu

Neretve, ona ista sjedišta, gdje

Manii. Postavši -oko god. 360 Ardiaejci

i

na jugu susjedi Autariata, dodje doskora medju njimi do borba.

Povod borbam bijahu slana svakoga proljea

izvirala.

vladaju Autariati,

ali

vrela^

koja su na medji obiju plemena

Boj potraje dulje vremena, napokon nad-

sami jako oslabe.

i

Pa upravo

s

mognu

ni Autariati

tovali

protjerah. Posljedica keltske provale bijaše dakle

*

i

Keltom

odoljeti, koji

toga neuz-

su ih oko g. 335.

zara-

medju inim

—

«Von der Ebene (bei Mostar) geht die Sage, dass sie eh^mals ein See gewesen sei, und man behauptet, dass rings an den Bergen sich hin und wieder noch eiserne Ringe in die Felsen gefiigt finden, die zum Anbinden der Kahne gedient haben soUen. Ich mochte damit in Verbindung bringen die Angaben des Skylax (Periplous §. 24.), wonach die Narenta 80 Stadien oberhalb ihrer Miindung aus einem weiten See heraus trat, in dessen Mitte eine 120 Sta-

Zippel, Die romische Herrschaft, p. 36.

dien lange Insel Platz hatte. Ein Eest dieses See's tige Mostarsko hlato

.

.

.

".

ist vielleicht

Blau, Reisen in Bosnien,

p.

24.

i

25.

das heu-

30

i

da su illyrska

to,

izagnana

plemena u današnjoj Bosni da

njihovu postojbinu

a

potisnuta,

ili

Hercegovini bila

i

su

zauzeli

Kelti.

medjutim nisu zaposjeli svu Bosnu i Hercegovinu, nego je ostalo i illjrskih plemena, koja se tek kasnije u pov jesti javljaju.

Kelti tuj

Poznato

da je

je,

poam

od

3.

stoljea do

se je tuj

stvorila

167 pr.

središte

Is.

poam

na jug do Vojuše i da jaka država pod vladari A(jronom^ Teutom pa sve

pov jesti zemlja od Neretve

illjrskoj

g.

eše

dok nije g. 167. za kralja Genthija južno-illyrska država spala pod vlast Rimljana. Tako postadoše iste godine Rimljani gospodari svoj Ovi su vladaii

do Genthija.

ratove sa

Rimljani,

zemlji od Vojuše do Neretve.

illjrskoj

Za

vodili

vrieme od

cielo to

južno-illvrske države illyrskih

i

stoljea do god. 167,

3.

za borba rimskih

i

keltskih plemenih

Znamo samo, da

njom

s

t.

za cvjetanja

ujemo

slabo što

Bosni

u današnjoj

j.

i

Hercegovini.

vrieme u nutarnjoj zemlji oko Neretve Daorsd (Dauersii, Aaop'/^oi), koji su se za obitavalo illjrsko pleme borbe Rimljana sa južno -illjrskom državom dobre volje poklonili

Rimljanom.

Nu

je u to

pošto su Rimljani osvojiU g.

do

svu zemlju

167.

Neretve, pobojaše se sada illyrska plemena na sjeveru Neretve za svoju

samostalnost.

U

ime

to

oko god. 170.

složiše se još

mnoga plemena ne samo današnje Bosne Dalmacije izmedju Neretve i Krke u velik

pr. Is.

nego

Hercegovine,

i

i

za medjusobnu

savez

obranu od svedjer napredujuih Rimljana. Glavno mjesto toga saveza bijaše grad Delmhiium

vezna plemena Delmati

ili

;

a po tom

Dalmati.

Savez Delmata brzo se sukobi rat,

pr.

Is.

osvojio

Nu

minium. ^

Rimljani.

s

i

razvalio

uspjesi rimski

Ve

Našica tim,

koji završi P. Cornelius Scipio ([^.i/.pav

gradu prozvaše

k7:oir,(7zj

nebijahu

se

sa-

i

^

158.

g.

planu

da je god.

155.

glavni grad Delmata, Del-

trajni;

Rimljanom

po

bijaše

Grad Delminium stojaše na Sinjskom polju u današnjoj Dalmaciji, i to na strmom briegu Oardunu blizu rieke Cetine i liepoga sela Trilja. O položaju Delminiuma vidi ova djela i razpravice: Mommsen Th., Corpus inscriptionum. Vol. III.

1.

358

pag.

;

Tomaschek

W. Miscellen

alten Geographie (Oest. Gjmnasialzeitschrift g. 1874. p. 649

aus

— 652):

der

Glavi

ni, Delminium (Bulletino di archeologia e storia Dalmata I 1878. br.

2,

Novakovi Stoj. Derivazione etimologica dei nomi Dalmazia e Delminium (Bulletino II. 1879., br. 4.); Tomaschek, Die vorslawische Topographie (Mitthoilungen der k. k. geogr. Gesellscliaft in Wien, B. XXIII. Nro. 11. p. 505—507. . ^ /t ^ 3, 4)

;

,

,

.

.

y

*

31 više puta ratovati

su medju inimi

timi ratoboraimi plemeiii (g.

s

esto

Skordisci, pomagali. tisnuli

Skordiske

njihovi

i

Cl.

114.

još bolje

dapae, pošto su Cimbri

na jug, prodrieše

za

podje

rukom

koja

u iztonoj Bosni, keltski

susjedi

Scipionu

L.

po-

115.

g.

jadranskoga

ovi tija do

vremena

mora. Rimljanom bijaše sada kroz dulje diske; tek g. 85.

— 118.)

119

Skor-

suzbijati

kao propraetoru

lUjrije protjerati zadnje

ostanke 8kordiska preko

puno pokorenje Dclmata,

koji se za provale Skordiska bjehu izno-

tek

viee podigli, uspije

aju

Cosconiju god. 78.

8ave,

pod-

a

Ovom prihkom

spade današnja Bosna sa Hercegovinom prvi put pod rimsku

vlast.

Sva zemlja Delmata

kojoj

pridicljena bje

su tada bile medje rieka Formio sjeveru,

i

rimskoj pokrajini

Illyriji,

more na zapadu, rieka Sava na

Drina na iztoku a Drim na jugu.

Uzprkos tomu,

što su

zemlju do

Rimljani god. 78. zauzeli svu

Save, neostadoše im ipak delmatska plemena vjerna ni pokorna.

Svakom zgodom

ustajahu slobode željni na noge, žele

se

otresti

kada su se rimskoga gospodstva. Osobito opasan bijaše g. 6. po Is. za cara Oktavi jana pobunili ne samo Delmati, nego ustanak,

i

Pannonci na sjeveru Save. Suetonius

nije

Rimu

prietila tolika pogibelj

mirni Oktavijan,

isti

vian boju

;

i

veli,

da od punskih ratova

daje

a suvremeni Velleius kaže,

u dnu duše svoje zadrhUstaše pod vodjami Batonom

borbi,

Ustanak potraje do g. 9. po Is. i Pinezom opustošiše Sriem, a u Dalmaciji obsiedahu istu Salonu. Petnaest Jrimskih legija pod Tiberijem i Germanikom vojevaše proti njim i tek nakon etiriju godina bjehu svladani. Buna bje utišana, tao.

ali

zemlja illjrsko-delmatska ostade ljuto

i

poharana

i

opustošena

(kako to Strabon žah), naroda bješe mnogo poginulo, a

mena

illjrskih bje

ple-

Nije nevjerojatno, da

za sve vieke skršena

upravo illjrska plemena današnje Bosne

mo

i

Hercegovine u

su

toj velikoj

buni najviše sudjelovala.

Pošto su Rimljani sretnimi bojevi razmakli medje svojoj

na sjeveru Save zauzeli ne samo zemlju alpinske prediele, to se odsele pod imenom Illy-

od Save do Dunava,

Pannonaca, nege rije nije više

78.,

i

te

razumievala samo stara pokrajina illyrska od godine

koja je dopirala do Save;

—

nego lUjrija bila_je sada Rim-

ljanom sva prostorija, koja siže od sredine Alp^ do i

od jadranskoga mora do srednjega

ime upravne bijaše bar

državi

Dunava. Ime

Sare planine Illjrije,

kano

oblasti (pokrajine) izgubi svoje st^ro znaraenovanje, te

u prvo vrieme tek zemljopisno ime, a nova

se

imena

:

32 pojaviše za pojedine prediele

nia

i

pokrajine, naime: Dalmatla^

i

Panno-

Noricum. Današnja Bosna sa Hercegovinom nebija^e samo.

stalna oblast,

ve

pripadaše jednim

dielom pokrajini

Pamioniji,

a

drugim veim dielom pokrajini Dalmaciji^ tako da je u današnjoj sjevernoj Bosni bila medja pokrajinam Pannoniji i Dalmaciji.

—

Medja ova nebijaše

as

stalna;

as

tekla sjevernije,

je

južnije,

nu

na jugu. Redovito bijaše medjom crta povuena od Novoga na Banjaluku, Doboj i Srebi-enik do Bjeline ili Zvornika. Sjeverna je Bosna (napo-e bosanska Posavina) uviek je bila

rieci k^avi više

sati

spadala na Pannoniju, a sve ostalo sa Hercegovinom na Dalmaciju,

koja je za rimskoga vladanja vazda do Drine dopirala.

Vriedno

zemljopis Bosne

da se obazremo na

je,

Hercegovine

i

u prvo vrieme rimskoga vladanja, a uza to da upoznamo illjrska plemena, koja se u to doba spominju. Strabon (f 24. po Is.) poznaje od rieka bosansko-hercegovakih jedino

Savu

(SaOoc), o kojoj

ima veoma nejasne pojmove, zatim Neretvu, koju zove 6 'Naptov. Plinius (t 79.) poznaje uz Savu (Saits) i dva pritoka njezina Valdasus ili Vadasus (po nekih Una, po Tomasclieku Ukrina) i TJrpanus (Vrbas)

uša

je blizu

kovia u

a isto tako znade

;

stajao znameniti

Dalmaciji.)

ni latinski

Za udo

za Neretvu (Naron)^

i

kojoj

grad Narona (danas Vid blizu Metje,

što

upravo nijedan pisac grki

nespominje staro ime rieke Bosne. Tek na veoma kasno

zvanom obino tabula Peutingenapominje se blizu uša Bosne u Savu neko mjesto Ad Bas(Bassantis), po tom nasluuju obenito noviji pisci, da se je

sastavljenom putokazu rimskom, riana,

sante

i

Bosna prvobitno zvala Basante ili Basanius. ^ Rimska pokrajina Dalmacija (zajedno sa Liburnijom)

rieka

je na bila

^

tri

dielila

se

velike upravne oblasti (conventus), kojim su glavna mjesta

gradovi: Scardona (za Liburniju), Salona

„Ad Bassante

(Bassantis, Geogr. Raven.)

;

i

Narona

(za

Dal-

der Distanz noch Gradište

Ausfluss des Bosut aus der Save, o:egeiiuber

dem

am

Einfluss der bosnisehen

Gaput Bassensis, Not. dig. occ. 31. Nach der gewohnlichen Annahme lag Basanto gegeniiber der Einmiindung der Bosna in die Sawe und daraus "vvird der Name Basante oder Basanius fiir die Bosna ab-

Tolisa, vergl,

geleitet"

ToAiaschek, Die vor-slawische Topographie der Bosna.

(Mittlieilungen der k. k. geogr. Gesellschaft in Wien,

XXIII. Nro. 11. Bosna lasst

pag. 499.) Uraah na sliedeoj strani dodaje pisac: „Fiir die sich,

wie vir sahen, aus der

schliessen (Livius);

vergl, den

Grundbedeutung

Station

illyrisclien

Ad

Bassante

der

Ort Bassania V.

alte

m.

p.

Name

er-

ab Lisso

vielleicht „klar, rein", sanskrit. bhasiu'a'*.

:

B3 Ovi gradovi bljaKu na neki nain središta pojedinim oblaovamo dolažalm Kimljanom podložna plemena illjrska na

maciju.)

stim;

sud, ovdje razpravljaliu rimski inovnici sa starješinami

cami

illyrskili

plemena

današnju Bosnu

i

to

illyrskili

U

V'tinom

Krkom, zatim

i

njezinn, a kas-

ovoj oblasti prebivaše

plemena. Oblast norinska

nasuprot zapremaše osim

ronitanus)

(

samo zapadini est

izprviee

nije upravo svu do Drine.

vladanja osam

za

U

Dahnacije na jugu

današnje

Drima

plemena

oblasti prebivaše takodjer više

toj

rimskoga

(eonventus Na-

Cetine svu Hercegovinu, Crnu goru, zatim zemlje do planine.

poglavi-

Oblast solinska (eonventus Salonitanus) za-

premaše svu današnju Dalmacijn med ju i

i

i

Šare

illyrskih.

Bosna dakle spadaše na oblast solinsku, a Hercegovina na oblast norinsku. Svako pleme illjrsko dielilo seje na više rodova ((/entes), a svaki rod (gens) na više centurija (centuriae, u Plinija decuriae).

O

da su

bili

vitka

osobito hrabri vojnici: sve

sama

Illjrih pišu,

i

visoka uzrasta^ crnomanjasta

svojstva, koja rese

i

današnje

lika,

žitelje

slovjenske u obsegu stare pokrajine Dalmacije.

Da upoznamo

jedina plemena, koja su za rimskoga vladanja

u današnjoj

i

a

po-

Bosni

Hercegovini prebivala. I.

U

koja

Bosniy

plemena 1, Delmatae

spadaše

(AaXjxaTai)

na oblast solinsku

u užem smislu,

neko

,

obitavahu

ova

glavno pleme del-

matskoga saveza. Bijaše ih 342 dekurije (descripti in decurias CCCXLn.), te imahu u davno doba 20 gradova, za najvee moi svoje 60 gradova. Delmate prebivahu u današnjoj Dalmaciji medju

Krkom

i

Cetinom, zatim u današnjoj zapadnoj Bosni, tako da su

od plemena u srednjoj Bosni

ih

vanovo ^

sedlo,

Crna gora

i

dielile

Šator.

'^

—

planine Jaram, Vran, Malo^ 2.

Da su Duvaiijsko, Livanjsko i Glamoko neko napuena Delmati, svjedoe i danas vanjsko polje 2;ove se Dtunno, što

Sardeates (Sap^LoTac), bropolje

u današnjoj Bosni bila

imena Diiu starih sponienicili srednjega vieka Dl'm'ao I

umak sjea na Delminium

još neka iiijestna

( Ai}.'7.!,ov)

.

W. Tomaschek (op.

cit.

pagina 506 ) kaže „Es lasst sich nacli\veiscn, das Duvno aus Dumno, dies hinwieder aus Dliniio enstanden ist; ferner, dass Dl'm'no gemass den slav. Lautregeln nur aus eineni alt-dalmatisclien Dalmene oder lat. :

Dalniino

hervorgehen konnte".

rieke Bistrice

—

Na Livanjskom

imenom Daman (Juki,

jjolju

zove se izvor

Zemljopis, 29), što je u starije

—

doba sigurno glasilo Dl'man, a to opet sjea na Dalmene i Dalmino. Glamo napokon zove se u spomenicih srednjega vieka D'lamo, opet uspomena na stare Delmate i Dalmene. Vidi potanje o svem tom razpravicu

3

:

u 52 dekurije, stanovahu u dolini Rame do utoka joj u Neretvu, zatim u dolini gornjega Vrbasa (Uskoplje, Skoplje) njihovu zem3. Deurii lju okružavahu planine Vran, Šit, Stožer i Radovan. (Aeppioi), brojei 25 dekurija, stanovahu u doUni Lašve oko Travjeci

;

—

na zapad sve do Jajca i Varcareva. Ovim na zapadu prebivaše pleme Dcrriopa [^zooio-zc] po dohnali gornje 8ane i Unca. 4. Maezeii (Ma/^aloi, dec. 219.) zapremahu doline Une, dolnje i

nika, zatim

—

srednje Sane, Vrbasa

Splaunum

zemlji bijaše'grad

—

(Amovsc,

Ditiones

5.

poam

na Usori

Drine.

U

i

i

na sjeveru)

(Jajcu i

—

dec.

Cermmii

(KspauvLi, dec.

bne Zujevine, Željeznice, Fojnice Treskavicu, Bjelašnicu, Bitovnju zemlji bijahu majdani

kod Fojnice

Zec

i

i

—

dolini

Spree

sve do

kod današnje gornje 25.) zapremahu do-

Neretvice uz razvodne planine

i

(Rspauvia

Kreševa. —

dec. 33.), stanovahu u dolinah Stabnje

rudnike kod Olova.

njihovoj

majdani željeza (Stari majdan?). 239.) stanovahu od dobne Ukrine

na dolnjoj Bosni, zatim u 6.

U

Vrbanje.

obilni

njihovoj zemlji bijahu slani izvori

dolnje Tuzle.

vlasti

i

i

7.

U

opv]).

Dindarli

Krivaje, te

njihovoj

(Atv^apiot,

imahu u

svojoj

8. Daesitiates (Aat(7tTiaTai, dec. 53.), naj-

hrabrenije od starih plemena illjrskih, obitavahu Šaraj sko mu polju

na iztoku sve do Rogatice, Srebrenice, Višegrada, Groražde i Plevlja. Od ovoga plemena bijaše glasoviti vojevoda Baton, koji se je kroz 9. po Is.) otimao rimskim legijam. etiri godine (6

—

TJ

II.

na

Hercegovini^ koja spadaše

oblast

norinsku,

obitavahu

plemena 1.

Ardiaejci (Vardaei,

monoga

plemena,

ali

0'jy.pf^3tToi,

'Ap^iatoi dec. 20.), ostanci

sada satrta od Kelta, Autariata

i

neko

Rimljana.

Prebivahu za rimskoga gospodstva Sardeatom na jugu na malenoj prostoriji

predielu Aao'jpGioi, lini

oko planina Cabulje

veoma oskudno AaopGLO'-,

Trebižata

i

na

i

i

težko.

Aa6pt'(oi,

Bronom

dec.

Varde,

—

sve do današnjega Dubrovnika.

2.

17.),

polju,

—

te življahu

u

slabo plodnu

Daorsi (Dauersii, Daorsei, stanovahu u to doba u do-

zatim uz lievu Naresii

obalu Neretve

52 ), mnogobrojno pleme, koje bješe zauzelo sjedišta neko monih Autariata; prebivaše uz dobnu gornje Neretve sve do Mostara, zatim St.

3.

(iNapriVdioi

Novakovia: Derivazione etimologica ei nomi Dalmazia anno II. pag. 56

e

dec.

Delminium

— 58). „Da der

(Bulletino di archeologia e storia dalmata,

Name

(Dalmene, Delmene) generelle Bedeutung, etva „Schaftrift", „Viehweide", „Alpe" geliabt hat, konnt^ derselbe in Dalmatien an verschiedenen

Orten vorkomrnon".

W.

Toraaschek, op.

cit.

pag. 506.

^^5

Taru, napona Nevesmjskom i Gakom polju, nadalje uz Pivu 4. Vekon uz gornju Drinu, gdjeno je medjašilo sa Daesitiati. ramestae (dec. 30.), bijalui susjedi Daorsom, te zapremahu Popovo i

polje

kotlinu Dabarsku.

i

Ovo

su plemena illyrska, što su u prvo doba rimskoga vladanja

u Dalmaciji obitavala na zemljištu današnje Bosne

Plemena su

kao

ta imala istu sudbinu,

jine Dalmacije

jedino

nisu tako bila

izložena

s

ostali žitelji

tom razlikom, da

tadanje pokra-

radi udaljenosti od

mora

kako no plemena ove krajeve prodro duh rimske

rimske uljudbe,

uplivu

Nu

primorskih prediela.

i

Hercegovine.^

i

ipak je

i

kulture.

O

kulturnom radu Rimljana u današnjoj Bosni svjedoe i danas još tamo nadjeni ostatci rimskili zgrada, rimskih grobnica

Ostanci

a)

cesta

riruslcih

Komad rimske

1.

polju Podražnici preko Medne,

dug 9

sati,

sonia) kroz

te

Da

Peske

ceste od

Glavicfi do

i

nabrojimo ^

adjavice

sela

Glamoa

na-

ua

Ovaj je komad

ini, da je ostatak ceste, koja je vodila iz Broda (Mar-

se

Bosnu u

kod Tihaljine

vini

rimski pjenezi.

i

gdje se je dosele našlo tragova rimskoj kulturi.

mjesta

ostatci

cesta,

umjetnina, nadalje nadjeni latinski

i

(najveom veinom nagrobnice)

pisi

Hercegovini

i

Solin (Salona).

Komad

2.

rimske ceste u

Hercego-

Neždravice, Ljubuškoj na sjeverozapadu; jest to dio

i

Kunovia (ad Novas) kroz dolinu rieke Trebižata put Vida (Narone). Jedan komad iste ceste vidi se još kod franjevakoga samostana Humca; ovdje ju narod zove Sekulan, ter kaže, da je vodila „od Soline do Norine". t. j. od grada Salone preko Runovia (ad Novas) u Naronu. ceste,

b)

sto je vodila

iz

Ostatci rimskih zgrada,

polju kod sela

erina

(jroblja^

(jrobnica

i

umjetnina.

Na Bronom

vide se duboko u zemlji mnogobrojni temeljni

zi-

hana Podmedju Travnikom i Jajcem^ i u Glavicah ua Glamokom polju. Mnogobrojne ruševine u gradu Plevlju pokazuju, da je tuj bio ueko rimski grad, kojemu je ime poimalo slovom S (muuicipium S. Mommsen nagadja, da je tu stajao grad Stanecli, doim Tomaschek hoe, da je bio grad Sapua). Sam rimski grad bijaše tamo, gdje je danas stari grad Plevlje, a ua Ilinom brdu blizu Plevlja bijaše mrtvaki grad. Kod sela Mošunja ua rieci Lašvi ima starih zgrada, a uz to su se tamo dovi rimskih zgrada; ostataka rimskih zgrada ima nadalje kod

ruuia

—

;

—

®

Potanje o njih vidi u više puta

citovanoj

radnji

vorslavische Topographie der Bosna, Hercegovina '^

O

rimskih starinah u Bosni

djela ove knjige vina,

London

di Silvano

i

razprave:

i

pag-.

561

— 5G7.

Hercegovini vidi osim spomenutih

Ewans

1876. (na više mjesta);

(BuUetino

W. Tomascheka, Die itd.

A.

—

ai archeologia e

ve

Trough Bosnia and the HerzegoAntichita di Brono ed un ara storia Dalmata I. pag. 70.) *

.

36 Nagrobuog kamenja i grobnica idola. Sarajevom, kod Blažuja i Konjicem medju našlo se je kod sela Pazaria (blizu Drvara) našla Unca na izvoru rieke Bosne, a kod Vrstoe u dolini našli rimski novci,

5'

se je

da

kipovi

i

visoka skulptura u basreliefu.

c) Rimskih 2)jeneza

našlo se je kod Vitine u dolini Trebižata, kod Div-

jaka blizu Travnika, u Glamou, kod Jajcu, u Konjicu i okolišu njegovu.

iztono

Dnoluki

u

Podlipci

sela

Rimskih napisa našlo se dosele na muogili mjestih, i to na Bronom polju (kod Gradnica, Kreindvora, Sajmišta, erina) kod Ljubuške i u dolini Trebižata (Vitina, u okolišu njezinu (Humac, Ligat, Gradina) d)

;

;

Mlade); u Svrakinom selu kod Sarajeva; u Eogatici (4 napisa; na jednom se spominje neki decurio colouiae Risini, koji je tamo sahranjen) u okolici Travu Plevlju (preko trideset napisa) i Prepolju Goraždi i nikoj (kod Putaeva, Guauske Kapele, hana Podruuia) na Livanjskom polju (kod Vašaroviue, u Lištanih, kod Radini kule, u Kabliih i Prina Glamakom polju (kod Glavica i Jakira) i na Kupresu (u Otiluki) ;

;

;

;

;

novcih)

Rimska rudokojjja. Na vrelištu rieke Vrbasa, na obronku planine ima tragova veoma starim majdanom, osobito kod sela Krupe. Da su ovdje Rimljani zlato kopali, može se nagovieštati po rimskih pjenezih, c)

Rosinj

ih svaki

što

Ve

as

nalaze.

ovo nekoliko podataka, koji su sluajno na vidjelo izneseni,

pokazuje, da su Rimljani

brahno svoju kulturu

i

po današnjoj Bosni

razširili.

Nu

i

Hercegovini do-

osim ovih spomenika ima

i

pis-

menih svjedoanstva, da su za Rimljana prolazile Bosnom i Hercegovinom vojnike i trgovake ceste, a uz ceste da su se nizali tvrdi gradovi i liepe varoši. O tih cestah i gradovih svjedoe dva putokaza: Itinerarium Antonini i Tabula Peutingeriana.

Po

ovih zemljokazih

noviti,

i

po zemljopiscu Ravenskom može se usta-

da su za Rimljana Bosnom

ceste, koji

i

Hercegovinom križale

lonu) spajale sa Posavinom, Podrinjem I.

Prva

tri

i

dolinom Neretve.

cesta vodila je iz Mitrovice (Sirmium) uz

diške, a odavle kroz

u Salonu. Ova

je

glavne

SoHn (Sa-

su glavni grad tadanje Dalmacije, znameniti

Savu do Gra-

današnju zapadnu Bosnu (Tursku Hrvatsku)

cesta

bila

dva puta gradjena,

te je

prvi put

tekla iztonije, a drugi put zapadnije. Starija cesta, zabilježena tabuli

Peutingerovoj,

od Gradiške ^"

imala je ovaj pravac

(Servitio) vodila je

Tomaschek W.,

i

ove postaje.

u

Poam

na jug do Laktašžl (Ad Fines),

^^

op. cit, pag. 512. Da je kod Laktaša bila rimska nasvjedoi medju inim i to, što se je g. 1863. tamo našao pozlaen kip, prikazujui po svoj prilici kojega rimskoga cara. selbina,

37

medja pokrajinam Pannoniji Dalmaciji; odavle je ^^ tekla uz današnju Banjaluku (Castra) na Do1)rinjsko polje do ^^ hana Pavia (Lamati s) i zatim na visoku ravnicu Podražnicu, gdje

bijaše

i

gdje bijaše postaja Leusaba. (Baloie)y

^^

Odavle je vodila preko Varcareva *^

Jezera (Indenea)^ gornje Plive (Saritte)^

^"^

rieke (Jonnaria)

i

izvora Janske

na Kupresko polje, zatim preko Borove glave na Livanj-

Stražbine (Bariduo)

preko Malovanova sedla do Suice

i

sko polje, gdje je taknuvši se mjesta Vašarovine

i

Ljubunia

dos-

te se zatim spuštala prema na planinu Prolog (In Alperio) itluku (Aequum) i Solinu (Salona) na moru. '^^^

pjela

Budi da je ova cesta brzo pokvarena, budi da je preduga u kasnije vrieme sagradjena bi nova cesta, koja je ravna

mnogo kraa,

a po. svoj

cesta, zabilježena

prilici

i

u putokazu Antoninovu, držala

do ravnice Podražnice (Leusaba),

novu

postaju,

mnogo udobnija te je

naime kod Trna (ad

Banjaluci; nu od ravnice Podražnice ceste

prema zapadu,

(Sarnacle) ^^

Još

i

^^^

te je vodila

Glavica na

poam

fcuj

^*

^^

sve

odvajala se je od stare vrelišta

rimske

kupelji

i

;

Sane

Listana pred ne-

više stotina rimskih bakrenih pjeneza.

Aemate u Itineraru Antoninovu (ed. Parthey et Pinder, Berolini, 1848., 5 kamenih zde128). Dva sata iza hana Pavia jesu „Bunari'^, t. j. 4 naca, za cielo ostatak iz rimsko dobe. Lausaba ili Lausava u zemljopiscu Ravenskom (izdanje M. Pindera i Parthey-a, 1860., IV. 19. 217—218). elo, vrh, poetak). Kod Baloia u zemljopiscu Eavenskom (arb. balle Dolnjeg sela blizu Varcareva izkopan bje g. 1864. žrtvenik sa etiri ovjeje glave i s napisom, gdje se je medjutim samo brojka VII. razabrati

—

p.

^^

stare

samo jednu

(Salviae) ^^

polju

tim

sjeverno današnjoj

raznim putem preko

Glamokom

je

dielu imala

Ladios)'^'^

sad vide se u Banjaluci ruševine stare

koliko godina našlo se ^'•^

u tom

i

Ova nova

bila.

se

bila;

=

mogla. Po svoj prilici Takodjer Sarute. Dio Cassios zove to mjesto SepSTiOV. stojaše Saritte blizu grada Sokolca. Saritte bijaše znamenito mjesto; g. 532.

po

Is.

spominje se pod imenom „municipium Sarciaticum",

te

spa-

daše tada pod kršanskoga biskupa u Ludru.

kod

*^

Alperium bijaše po svoj

^'

Ime „Ad

^^

od pontskih Laza (Ladii). a Sarnade u nekih rukoi Sarnido u zemljopisca Ravenskoga pisih. God. 530. spominje se „Vitalis presbjter Sarniensis ecclesiae. (FarSaniglo

lati, ^"^

prilici

Bili-briga.

Ladios'* dobi ovo mjesto, jer je tuj bio smješten

odio

vojnika

,

Illyr. sacr. I. p. 163.)

Godine 532. po Is. spominje se „mitni' cipium Salviaticum'% koje spadaše pod biskupa u Ludru. Salvia bila je po tom znamenita varoš. Salvia, Silviae,

u Plolom.

SaXo'jl'a.

;

38

(Peha) na Livanjskom polju u itluk i Solin. Ova cesta bila je duga od Gradiške do Solina 154 rimske milje, a od Gradiške do Listana 116 rimskih milja ^^ II. Druga cesta vodila je iz Solina upravo kroz sredinu gornje

Bosne do Drine, a odavle u Mitrovicu. Ova je cesta zabilježena Vodila je pako od Solina preko samo na tabuli Peutingerovoj Trilja na Cetini (Tilurio) najprvo na Livanjsko polje do Vidoša (Ad Libros); odavle se je uzpinjala preko Bužanin- grada fJn Mow^6 .

Eminova polja (Bistue vetiis) do vrelišta Vrbasa, gdje (možda u Skoplju) znamenita naselbina Matrix (Ad Ma-

Bulsinio) ^^ je

stojala

i

tricem) blizu zlatnih

majdana

^^;

od vreHšta Vrbasa vodila

je cesta

^^

i dalje do Blažu ja preko Krupe u Fojnicu (Bistue nova) polju. Sarajevsko polje bijaše (Stanecli) na današnjem Sarajevskom

dalje

ve

za Rimljana središte nutarnoj zemlji i glavno prometište za ove prediele; od Sarajevskoga polja (dotino od Blažuja) vodila je ponajprije

glavna cesta dalje preko postaje Argentarie

Srebrenik tekle

do Drine

?)

na iztok

i

Mitrovice

jugozapad

,

;

doim

sjeverozapad

i

su :

tri

(Vareš

ili

pokrajne ceste

prva je tekla preko

Goražde u Plevlje (Sapua ?)j druga do Konjica, a trea preko Busovae na Travanjsko polje (Putaevo, Mošunj), Rogatice (Aleva

'^)

i

a odavle preko Jajca do Jezera, gdje se

koja je vodila III. i

Trea

iz

Kod

hvatala glavne

Gradiške zapadnom Bosnom u Solin.

cesta,

ceste,

^*

Bosnom

koja je bar dielomice prolazila današnjom

Hercegovinom, zabilježena 2°

je

u putokazu Antoninovu. Jest to cesta,

je

Sane (Sarnacle) odvajala se je od ove ceste pokrajna cesta, koja je vodila do Bihaa, a odavle do Dubice i Gradiške. Postaje na toj pokrajnoj cesti bijahu Sarniclo (izvor Sane), Persetis (Petrovac), Netabio ili Netavio ( Lipovo polje) Speridium (oko Bihaa), Raetinio ili 'PaiTtvov (Izaci), Brindia (Krupa), Clandate (Novi), Assinone (Priedor), vrelišta

:

,

Berginio (Dubica), Servitium (Gradiška). '-*'

'^^

Monte Vulsi

O

(Bulsi),

Geog. Raven. IV,

Conrad A., Bosnien im Bezug auf seine

tih zlatnih mjajdanih vidi:

Mineralschiitze (Mittheil. der

—

Jireek

16, p. 211.

k,

k.

geogr. Gesellschaft in

Wien

1870.

—

p,

Die Handelsstrassen und Bergwerke p 42. Godine 530. spominje so neki presbyter Vitalis kao episcopus ecclesiae Marta221).

rlto.nne;

K.,

Tomaschek

(op.

cit.

p. 520.) mi.sli,

da

se

mora itati

„ecclesiae

Matrici tanuf:' '^'

—

Godina 530 532. spominje se Bistue nova bijaše dakle tada,

„Andrect'i a-

sigurno

episcopus Bestoensis (ecclesiae) i

mnogo

prije,

sielo

kršanske

biskupije. ^-^

O

tih pokrajnih cestah piše

Tomaschek W.,

op. cit. pag.

521—523.

39 Skadar (Scodra) i Dra (Dyrrachio), gdje se je hvatala velike vojnike ceste y^via Egnatia^''y što je spajala Dra sa Solunom i Carigradom. Spomenuta koja je vodila

Salone do Narone, a odavle u

iz

današnjom Dalmacijom do Rutekla preko Neždravice i Tihaljine

cesta vodila najprije iz Salone

je

novia (Ad NovasJ, odavle je (Ad Ftisciana) ^^ dolinom Trebižata do Ljubuške i Ljubuškoga (Bigeste) i do Vida (Nar ona) kod riekc Neretve. I od ove

polja ceste

odvajale su se pokrajne ceste^ koje su vodile u nutarnju zemlju.

Ve

ovaj kratak pregled rimskih cesta u današnjoj Bosni

Her-

pokazuje jasno, da su Rimljani umjeli svoju kulturu

cegovini

ovdje liepo

razširiti.

Posagradjene ceste

mukom

uzdrže pokorna težkom

Dalmatas), nego da podignu

Bosna rudami bogata,

je

i

^^

i

im ne samo, da

služile su

svladana plemena illyrska (feroces

blagostanje podložne

si

pažnju na

rudokopje. lUjrska plemena, do nedavno vikla samo boju

da

bjehu

zlata,

^'^

se je

u Bosni kopalo mnogo

prisiljena,

te stekoše

bave kopanjem

se

ruda

domala u tom poslu znamenitu zlata,

koje

isti

Kako

zemlje.

to su Rimljani obratiH osobitu

stvu,

i

i

i

stoar-

izpiranjem

vještinu. Osobito

pjesnici latinski (n. pr.

velike hvale. Plinius kaže, da se je u Dalmaciji za cara

Statius) u Nerona izkapalo

na površju zemlje, a da ga je bilo toliko, da se je svaki dan dobivalo po 50 libara. ^^ Rimljani su za zlatne majdane bosanske imali u Saloni posebna inovnika (commentariensis aurariarum Delmatarnm) osim toga izdali su više odredaba, tiuih se rudokopja bosanskoga (tuj se spominju comites zlato skoro

;

mettalorum, aurileguli, metallarii

•Nuždno Bosni

i

itd.).

poelcih kršanstva u

bi bilo još štogod kazati o prvih

Hercegovini; nu

zato

neima upravo nikakovih podataka.

Za onaj dio tih zemalja, što je spadao na pokrajinu Dalmaciju, nema dvojbe, da se je veoma rano iz Solina upoznao s kršanstvom. To se nasluuje i po tom, što se mnoge kršanske bisku^^

Aufustianis u Itin. Anton,

^**

i 545 560. Od Narone vodila 548, 558 Kleka (Ad Turres), Ošlja (Dilunto, Dallunto), Slana (Pardaa), Zatona (Asamo) i Cavtata (Epidaurum) u Bisan (Eesinum), a odavle preko Budve (Butua) do Skadra i Draa. (Augustus) efferum genus (se. Dalmatas) fodere terras coegit aurumque

Tomaschek W.,

op. cit. p.

i

Geogr. Eaven.

528

—

—

je dalje cesta preko

^'

venis repurgare. Florus IV., 12. ^^

Inveuitur (aurum) aliquando iu

summa

tellure

protinus

ut nuper in Dalmatia principatu Neronis, singulis

quagenas libras fundens. Plinius XXXIII.

4.

rara felicitate,

diebus etiam

quin-

^

40 stoljeu bile pod nadbiskupijom solinskom, moraju tražiti u današnjoj Bosni. Xapose vriedi to za biskupiju bestoensku (bestoensis ecclesia), koja je bila u srcu gornje Bosne. koje su u

pije,

Bosna

6.

budui esti pokrajina Pannonije

Hercegovina,

i

i

Dalma-

podnosile su iza propasti zapadno-rimskoga carstva (476.) sve

cije,

nevolje

i

bure, što su ove pokrajine zadesile. Xajprve dospješe kralj evao

iztone Gote, kojim je

gotskili ostadoše neprieporno do

U

Teodor ik (493.)

kadpo

535.,

g.

je

ruku iztonocar bvzantski

Iztoni

Justinijan zapodjeo dvadesetgodišnji rat sa iztonimi Goti.

Dalmacijom mudro

a napose njihov kralj Teodorik vladale

Goti,

pod

sliede u svem primjer Rimljana. I kralj Teodorik brinjaše se poput rimskih careva za rudnike bosanske. ^^ Premda iztoni Goti

nedirahu u crkveno uredjenje

bijahu vjere Arijeve, to ipak

macije

neproganjahu katoHka;

niti

danja bjehu u Solinu

g.

530.

pae

upravo za gotskoga vla-

obdržavana dva pokrajinska

532.

i

crkvena sabora za Dalmaciju. Iz sauvanih spisa zabiremo

tadanje crkveno razdieljenje Bosne

i

crkvenom saboru biskupije trix,

Ad

:

g.

Matricem), Sarniensis (Sarnacle)

dini zemlje Bestoensis (Bistue nova)

;

-^

ra-

i

Hercegovine.

Na

sabora

i

ili

Matricitana (Ma-

ovim na iztoku u

na crkvenom saboru

bjehu još dvie nove biskupije osnovane, '^'^

^^

tih

530. spominju se etiri bosansko-hercegovake

Naronitana (Narona), Martaritana

Sarsenterensis.

Dal-

na ime:

532.

g.

Ludricensis'^^

Biskup bestoenski, kojemu je biskupija

U jednom pismu od svomu upravitelju u

sre-

i

veoma

bila

ga je iztouo-gotski kralj Teodorik pisao ili Osuuu, preporua kralj istomu Osuinu nekoga Simeona^ za kojega veli „Simeonem itaque virum clarissimum, cuius fides olim nobis est cognita, vel devotio comprobata, ad ordinationem sil.quatici, nec non feii-ariaruni ad provinciam Dalviatiain nostra ordinatione dirpximus" Kukuljevi I., Codex diplomaticus regni g-.

508., što

Dalmaciji, Osuinu

:

.

Croatiae '''

^^

I.

Kukuljevi

194. I.,

Codex diplom.

I.

19o— 198.

Ovoj biskupiji, kojoj bijaše sielo

Z,Kr?>v/;/i

(municipia): Sa/vinfinnn (vidi notu 19) •''^

i

(Livno), pridieljena biše

Ovoj biskupiji bijaše siclo Sarsenterum (Sarsitero u Geogr obseg bi

joj

Triften)

Pecuatko

i

mjesta

Sarciatirum (vidi notu 15). Raven.),

i

odredjen: ut Sarsenterensis episcopus basilicas, quae in municipiis Delontino, Stantino Novense (et) per rusticaria (= Gehofte und ,

et

Beuzzavatk-o supra sunt constitutae

consequatur". Tomaschek

ovomu

dodaje:

,

in

parochia

„Pecuaticum hiess irgend eine

;

41 prostrana, zahtievaše na istom saboru, da se sav prediel od mjesta (planina) Kopila i

crkava

tik

Vranie

i

(a loco Copella et

njegova sjedišta

Arena) pa do mjesta

od njegove biskupije

odieli

da se

i

zanj osnuje posebna biskupija.

Godine 535. zapoima dvadesetgodišnji nimi Goti.

U

cegovina ne samo od vojske gona. Stare kronike umiju

sile

i

mnogo

Goti osvanuše Slovjeni prvi put u g.

vraahu

548.

nije

priati,

i

kako su

i

pomo

pozivao u

Bosnom

sko

carstvo;

nom

pridružiše još

598.

g.

,

navale

ali

kad no

proti

Her-

arijanski

Goti

prve

i

provale

caru

Justinijanu? država,

a

^'^

Dal-

Hercegovinom dospije pod bjzant-

i

dapae

Slovjena neprestadoše,

se Slovje-

Avari. Najgroznija avarska provala zgodi se

i

je avarski

kan udario

iz

gozapad, ter osvojiv glavnu tvrdju*^* na razorio do

i

553., te seje zato sumnjalo,

Iza dvadesetgodišnjcga ljuta boja propade gotska

macija sa današnjom

Bosna

od vjerskih pro-

predielih. Iza

tih

se Slovjeni g. 551.

ih gotski kralj

li

njezine, nego

i

Sred najljue borbe medji Grci

kršane.

progonili pravovjerne

sa isto-

rat Justinijana

to vrieme strada Dahnacija, a po tom

40 tvrdih gradova

Sriema Bosnom na jucesti

sriemsko- solinskoj

nemilo opustošio svu zemlju.

i

Iza ove grozne provale avarske, koja bješe cvatuu

neko

po-

krajinu Dalmaciju pretvorila u gotovu pustinju, nastojahu Slovjeni,

a napose Hrvati, da zavladaju tom nekadanjom rimskom zemljom.

God. 600.

prvoj polovici

7.

Ovom zgodom telje,

ve

prietila je

Saloni

^^,

stoljea spade sva Dalmacija u

dobi

u

koji su

pogibelj istoj

i

Bosna

njoj bivali

a malo zatim u slovjenske ruke.

Hercegovinom svoje slovjenske žido pada njezina pod OsmanHje (g. 1463.). sa

umfangreiche Schaftrift und Beuzavaticum die Besitzung eines Dalmaten Beuza". Samo mjesto Sarsenterum bijaše po Tomascheku na sjeveru

—

Mostarskoga blata blizu Goranaca. ^3

Procopius

^*

Ova

,

De

bello Gothico, lib

III. c.

40. p.

,

=

^^

449—455.

u raznih spomenicih imenuje ovako: „BaYX.£i;, B^^fii'/iC, Ba}.x,'/ic, Balcha, Balca, Balea", (Raki Fr Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae 1877. pag. 254). Tomascheknagadja, daje to '^^Ck^tic, Salviis (Glavice na Glamokom polju) nu ja prihvaam sa Safafikom itanje „Balea", ter mislim, da je postaja Baloie ili Baloia. ^ U srpnju 600. piše papa Gregorije I. Maksimu, nadbiskupu solinskomu ovako :„Et quidem de Sclavorum gente, quae vobis valde imminet affligor vehementer et conturbor. Affligor in his, quae iam in vobis patior; conturbor, quia per Istriae aditum iam Italiam intrare coeperunt". Kukuljevi I., Codex diplom. L, 31. se tvrdjava

-

Bosna od seobe južnih Slovjena do Kulina bana (1180).

III.

Bosna na razmedji življa hrvatskoga i srhskoga naginje sada HrPolovicom 11. stoljea jest samostalna bavatskoj^ sada Srbiji.

—

(1154

— 1163.),

—

Arpadoviem. Bori Bosna pod prvi po imemi poznati ban bosanski.

novina, a god. 1135. pridružuje se ugarskim

bi/zantskim carstvom

(1166

—

— 1180.)

do smrti cara Emanuela.

Crkveni odnosaji Bosne; prvi pojav Patarena

Bogomild.

ili

Poviest Bosne od polovine sedmoga stoljea do Kulina bana je nejasna

gurna;

i

tamna.

poam

Do

ma

ništa

si-

bosanskoj

ovu veliku prazninu

htjeli su

veoma nekritine

iz-

Ve

popa Orbini kušao je dovesti u sklad porazbacane i

viesti

toga zgodopisca, a za njim se povedoše svi pisci

puniti podatci iz

Dukljanina.

Tako

dospješe

Zelimir, Krešimir^ Leget

upravo

se o njoj

znatno od svih tadanjih kulturnih središta.

Stariji pisci o povjesti

nepodpune do Jukia.

nezna

veoma

od 10. stoljea javljaju izvori tek koju malenu viest

udaljenoj

o toj zemlji,

10. stoljea

—

ništa.

u

i

slabo uporabive kronike

poviest

bosansku polumitini bani

Viikmir, za koje kritina

i

poviest nezna

Pošto dakle sve ovo nestoji, težko je izpuniti prazninu

od više stoljea. Pokušati

u

a nešto nagadjaju stvorim

ipak, da nešto po nedostatnih izvorih

ma

i

površnu sliku o

starijoj

povjesti

bosanskoj. i Srbi u prvoj polovici sedmoga stoljea zapadnu est balkanskoga poluotoka zavladavši tako nekadanjimi rimsko bvzantskimi pokrajinami, ncstvoriše umah velikih država, nego više manjih i veih oblasti, koje opet sastojfthu od nekoHko plemenskih župa. Samo dvie oblasti, najzapadnija i najiztonija za-

Naselivši Hrvati

i

držaše narodna imena sredini dobiše

Plemena,

:

hrvatsko

i

srbsko

;

ostale

oblasti

ovim u

imena budi plemenska, budi mjestna (topografijska).

što se naselile

oko rieke Neretve

(stare

Narone),

pro-

43 Neretljani

biše

zvaiui

dobiše ime Humljani;

;

plemena oko

planine

Huma

slavnoga

a plemena, što zaposjedoše okoliš

grada Duklje (Dioclea), poznata su dugo pod imenom Duk-

neko ljan§.

(Narentaui)

(Dioelenses, Dioeletiani).

I

dolina, gornje

Bosne

bijaše

još

se skupi u jednu i tuj vremena znamenit prediel oblast više župa pk'menskih. Novi priselice preudesiše staro ime rieke Basante ili Basanius prema svomu izgovoru, te prozvaše i rieku i porieje njezino Bosno^n (Bostna), a sebe same Bosnjani

od

davnih

,

(Bošnjaninb).

Prema oskudnim izvorom

muno

bi bilo osjei,

imaju

se prvo-

li

Bosne pribrojiti Hrvatom ili Srbom nu sigurno jest, da je oblast Bosna ve od prvoga asa bila na razmedji življa hrvatskoga isrbskoga. Što je bilo toj oblasti na zapadu i sjeverozapadu, bijaše hrvatsko a što na iztoku, sjevero- i jugoizbitni slovjenski

žitelji

;

;

toku, bijaše srbsko

Ve

ovim položajem njezinim

mnoga ele

Cim su

stoljea.

stvarati dvie države

se i

vjerovati potanku

skupljati oko sebe

i

ostale

svaka na svoju stranu.

prianju popa Dukljaninu

bire iz njega, a to je, da je oblast

Bosna

uz Hrvatsku.

da je

^

oznaena sudbina za

pod imenom hrvatskim

države privlaile Bosnu,

su

bijaše Bosni

Nije nevjerojatno,

;

srbskim po-

Ako

i

nije

jedno se ipak raza-

bila prvobitno to

obje

oblasti:

bilo

prikovana

u poetku

10.

kad no je prvi kralj hrvatski Tomislav bio jedini mogui suparnik bugarskomu caru Simeonu na svem jugu slovjenskom. Mogue je, da je u to doba postala Bosna i banovinom, jer ime bana i ast njegova poznata je samo Hrvatom. Kad je poslie smrti velikoga cara Simeona uspjelo srbskomu knezu Ceslavu (931 960) pogaženu Srbiju podii i stvoriti federativnu državu, pridružena bi i oblast Bosna novo stvorenoj državi. Suvremeni pisac grki car Konstantin donosi nam prvu sigurnu stoljea,

—

^

Ovako misle i njemaki povjestnici Krause i Diimmler. Sravni Dunimleva E., Ueber die alteste Geschichte der Slaven in Dalmatien (Sitzungsberichte der philosophisch-historischen Classe der kais. Aka. der Wissenschaften in Wien, XX. Band, 1856,, pag. 37.3—374, '397—398. Diinmiler medju

inim veli

:

„Kaum

aber mochte es zur Erklarung' jener friiheren Streit-

rnacht (der Kroaten) genllgen,

wenn wir

die

Miindung des Werbas in

die

Nordostgrenze des alten Croatiens annahmen, vielmehr scheint es fast nothwendig, auch Bosnien nicht als ursprilnglicli serhisches Gehiet gelten zu lassev, sondern als eine ehemaln/e Eriverhnncj der Kroaten ....". Potanje razlaganje ove predmnieve vidi na str. 373 4.

Sau

als ausserste

—

44 viest

Po njemu

tadanjoj Bosni.

<)

kneževine,

neimajna svoga

V

Bosna

je

ve

vlastitoga vladara,

est srbske

tada

bila

pokorna knezu

V-

Ceslavu

^.

Istoga kneza Ceslava ide zasluga, da je podložnu

ba-

si

novinu Bosnu obranio od Magjara. Magjari naime, zagospoovavši

(iztonom dielu nekadanje dolnje uestaše osobito poslie poPannonije med ju Savom i Dunavom) raza u Njemakoj god. 955. svoje navale na balkanski poluotok. Sriemu

u desetom stoljeu u

"^

,

Ovamo

su ih iz ubavoga Sriema vodili naravni

njanike ete zgodni

naime Bosne

putevi, doline

za njihove ko-

i

i

Morave do srca

balkanskoga poluotoka. Tako se jednom poslie godine 955. podiže neki magjarski knez Kiš,

po svoj

Bosnom

svojimi brzimi konjanici proleti

koja bijaše na medji

Bosne

Cvilina uz gornju Drinu

prilici i

gospodar Sriema,

te

doprie do drinske

župe,

prave Srbije

i

doeka

knez

ih

Kod

(Raše).

Ceslav

;

nake

mjesta

magjarske

bjehu hametom potuene, sam vojvoda njihov pade u boju

sa

ete

od ju-

desnice Tjehomilove.'*

Slavodobitni knez Ceslav provali iza te sretne pobjede u Sriem,

junatvo glavom.

plati to

ali

Bosnom

država njegova, a ta nepotraje

župah

može

Ve

dugo.

hrvatski kralj

Krešimir.

Plivi,

Luki

otimati

sili

i

Borba

bani.

Nu

i

samostabiost

na bosanskoga bana vodila na gornjem Vrbasu, u

968.

g.

se

udari

Uskoplju. Bosanski ban uvidi brzo, da se ne-

kralja Krešimira;

ostavi

zato

Bosnom zavlada

pobježe kralju ugarskomu, a -

domai

zavladaše

oko

njegove razpade se

smrti

Poslie

Nabrajaju car Konstantin u 160

33,

poglavju

svoju banovinu

i

kralj Krešimir^.

svoga

djela

„de

admini-

—

strando imperio" (pagina 161) gradove pokrštene Srbije, dodaje polje) £'^; ager „xal TO '/iiipiov (= B6ao)vx to KaT£p7. x.y.l to Aeav/;/,*. Sravni i Eakoga Fr,, Hrvatska prije XII. vieka (Ead jugosl. akad LVI.

=

p. ^ *

:

71—73).

Eaki Fr. dr Hrvatska prije XII. vieka p. 120. Eegnante ergo Ciaslayo rege Kiis princeps Ungarinorum cum suo exercitu venit Bosnam, et devastabat atque depraedabatur eandem provinciam. Tune rex congregans populum exiit ei obviam in Drina iupania iuxta fluvium, ubi commisso bello ceciderunt die illa innumerabiles ex gente Ungarinorum in loco, qui Cicerh'no (mjesto Civelino, danas Cvilin) dicitur usque in praesentem diem. Presbj'-teri Diocleatis regnum Sla„Drina vorum, apud Lucium, de regno Dalmatiae et Croatiae, pag. 291. ,

'

—

iupania'* jest kasnije Podrinje; a istoj župi spominje

Dukljauin još grad

Brusno, danas selo Brusna u obini vikokoj, a kotaru foanskom. ^

Cresimirus

Uscople

et

autem Lucca

frater et

eius

Preva

cum avunculo pugnantes praedaverunt

(Pleva).

Banus autem Bosnae

videns,

quod

45

Koncem

desetoga stoljea zaprieti svim južnim Slovjenom velika

pogibelj od cara Vasilija II. Bugarobijca,

bjzantskoga carstva nad

noviti vlast

neko

poluotoka, koje su

ob-

zemljami balkanskoga

svimi

ovomu

pripadale

poduzeo

koji bješe

carstvu. Iza dugotrajne,

krvave borbe svlada on najprvo Bugare, a zatim se obori na Srbe i

Hrvate. Vjerojatno je, da

Sriema spala

vrhovnu

pod

monoga

smrti ovoga

je

1019

g.

vlast byzantskih

cara

oslobodi

duže

vrliovnitva, te je odsele

oko

tada

vremena

tako da se ona

Dukljom

dapae

^Srbijom. Osiljena

i

(Rašku)

i

Srbiji

koji

etvrti jeda-

svoje banovine,

i

ju poput

svojom državom. Tek

sjediniti sa

Bosnu.

treoj

i

ovako, odoljevaše ona dugo

dukljanskomu (zetskomu)

uspije

samostalna zemlja

ostala

dižu ugled svoj

janju kasnijih dukljanskih kraljeva,

vunje htjedoše

iza

spominje u istom redu sa kneževinom

1067.

g.

Nu ve

careva.

Bosna opet bjzantskoga

se

pod svojimi banovi. Bani bosanski u drugoj naestoga stoljea znatno

Bosna poput

i

Bodinu

kralju

nasto-

i

Huma

Tra-

i

1082.

— 1085.

spokoriti

Srbiju

g.

dade za namjestnika župana Vukana,

a

Bosni kneza Stjepana.^

Poetkom kroz

je

se

Slovjena.

zaludu kralj

dvanaestoga stoljea dogodi se važan dogodjaj, cieli

dalji

Ugarskim naime kraljem, pošto

trudili, uspije uhvatiti

ugarski

j.

tri

bi

tada

nepoudno

bilo,

okrunjen

i

se

mnogo

prije

g.

ali

1102. u Biogradu

godine zatim (1105.) zavlada

gradovi Spljetom, Trogirom

Slovjeni bijahu

su

vrste stope na balkanskom poluotoku;

Koloman izabran

za kralja Hrvatske, a (t.

znatno dojimao svih južnih

viek

srednji

koji

i

Zadrom

nekimi

i

Dalmacijom

i

otoci).

Južni

upravo u takovu položaju, da im nije baš

kad su

kako

vidjeli,

Hrvatska poklonila

se je

Ugarskom vladao; njim je dapae moglo donekle i drago biti, što je sada Ugarska ustala kao takmica bjzantskoj državi, kojoj su se sami ve više desetak godina otimali. Pa i Ugarska Arpadovia u 12. stoljeu bila je sasvim druga, nego li

kralju, koji je

i

ante eos stare nequibat ad

Cresimirus caepit totam

pugnam,

Bosnam

fugit

ad regcm Ungariae, deinde

et dominavit-

eam .... Eo tempore

Bulgarorum imperator Petrus nomine Diocleatis regnum Slavorum apud Luci um p. 293. 968.) defunctus est

^

Deinde

caepit Bosnam. posuit^ue

Diocleatis

Slovjena pag. 93.)

regnum za

Slav.,

Lucius

p.

ibi

.

.

Steplianum knezium.

300.

državnu neovisnost u XI.

.

—— viekii.

F.

Racki,

(Rad jug.

(g.

Presbyteri

Presbyteri

Borba južnih akad.

XXX.

46 kasnije za centralizacije Anžuvinaca

vema

uznemiriše se

za dobe Hiinjada.

i

toga dogodjaja Mletci

s

Nu

'^

tim

byzantska država.

i

Mletci nemogošc nikako oprostiti Kolomanu, što se je uzprkos ugo-

voru sa njihovim duždom drznuo segnuti za krunom hrvatskom

i

za Dahnacijom, koju su Mletani smatrali svojom; pa kad je god.

Koloman naglom

1114.

im bješe po njihovu sudu oteo Hrvatsku

što

i

Daleko

Dalmaciju.

uznemireni bvzantski carevi porodice Komnena. Još

bijahu

više

kaznom božjom,

smrti umro, smatrahu to

im hjehu ugarski

nebjehu pregorjeli Sriema, koji

kralji

u drugoj

kralj

Koloman

stoljea oduzeli,® a sada se eto usudi

polovici

11.

sjediniti

pod svojim žezlom Hrvatsku

i

Dalmaciju^ koje bjzautski

carevi nisu nikaad prestali smatrati sastavnimi dielovi svoje carevine.

Veliki ratovi, što su vodili

u

(1114

II.

— 1131.).

ve

zapoeše

svojoj kruni^

stari sjaj

carevi

Komnena

porodice

iz

da vrate nekadanji obseg svomu carstvu

stoljeu,

12.

bjzantski

iii

Da

za Kolomanova sina Stjepana

Komnenom

svrhu ostvarali, bijaše

bi svoju

najprije oboriti ugarske vladare, te ih iztisnuti iz Sriema, i

Dalmacije; zatim bijaše im svladati Normane

da su opet srbski bliže,

i

s

druge strane

vladari

pa da se

Komneni

O

u južnoj

Italiji

i

svoj

normanski

namienili

U

silami

ve

ime

to

da se medjiisobno

gledali,

sjedinjenimi

župani

kraljevi ugarski, koli veliki

toli

beni savez sa srbskim velikim ^

Hrvatske

jaram balkanske narode, napose baš tada poeli iznova buditi. Sasvim je naravno,

napokon sasvim skuiti pod Srbe, koji su se

i

otmu

kralj

koju im bjehu

sudbini,

Stjepan

što bolje pri-

II.

sklapa obran-

županom Belom Urošem

caru

proti

bjzantske države i južuih Slovjena u 12. stoljeu znamenitu razpravu B. BacHabeBCKiii, Ust iicTopiii BusaHTiii bte. XII. BiKi (C.iaBflHCKiii coopHirK'B, II. tomii, C. neTepc6ypri, 1877. pag*. 210 290.) povjesti Ugarske,

vidi

:

—

O

Ugarskoj

i

južnih Slovjeuih

poetkom

stoljea veli jnsac na 236.

12.

„No tono takže s davnjago vremeni, osobenno so vremeni AlekKomnina, so vremeni Bodina i Vulkana Serbskili, zametno meždu

strani: soja

Serbskimi knjazjami kak pri

—

morskoj, tak

i

vnutrennej Serbiji javnoe

stremlenic k polnomu osvoboždeniju ot Vizantijskago gospodstva. stvo s Vengrieju,' kotoraja okolo oblast

meždu Savoju

i

Dunaem, tak nazivaemij Srem

služit oporoju dlja takili strcmlenij.

Slavjanskih zjami, kak

sinijiat/J, i

I

ratsskhni.

kovali

Voznikšaja

Vtnyy'ija toijda

(akze oliolno

okolo

ili

rodnills' a

polovini

Sirmiju,

voohše 12.

ne

moglo

caždalas

Srhskimi

kna-

veka znamenitaja,

Nemaniej, ne tolko opiralas' na Vengriju v borbe s Vjzantiej, no bila takže i v rodstve s neju". Raki Fr, Hrvatska prije XII vieka, p. 124—127. vposledstvij. dinastija

*

eja

Sosed-

togo že vremeni zavoevala Slavjanskuju

svoj

47

Ivanu Komneiiu, a da savez svoga života

dina

Belu

ir.

Za

sa

bratia

bude,

trajniji

si

i

vjena on zadnjih go-

nasljednika na

sliepoga

priestolu,

srbskom kneginjom Jelenom, kerju Bele Uroša.^

kralja Bole II. Sliepoga, vladara Ugarskoj, Hrvatskoj,

maciji

i

Sriemu, prijatelja

i

saveznika Srbalja, kojim ravna

žena Jelena, kneginja srbska

—

Bosna

odnošaju prema kralju

Puka

put u

prvi

je slutnja

tjesnijem

za ovoga se kralja

niim nedokazana, da

je

Bela

II.

Dal-

umna

pokazuje

i

ugarskomu. primio

Sliepi

banovinu Bosnu u ime miraza od tasta svoga, srbskoga velikoga biti. da su i bosanski bani župana Bele Uroša ^^; vjerojatnije

e

videi, kako su Arpadovii ugarski zavladali hrvatskom

državom

i

u savez i srodstvo sa srbskimi vladari, sami se pridružili kralju ugarskomu, da njegovom pomoju odbiju zajednikoga dušmanina, koji im je prietio sudbinom Bugarske. Godine 1135. prvi stupili

se put

^

i

od ugarskih Arpadovii, Bela

pi'Ad

II.

zove kralj

Misit (rex Stephanus) nuntios in Serviam, et filiam Uros in legitimam

uxorem Belae traduxerunt

Hungarorum (Schwandtner

J.

Gr.

;

.

.

.

Rame

comitis

^

^

;

magni

Joannis de Thwrocz, Chronica

rerum hungaricarum

Scriptores

I.

pag. 175.) ^^

mnogo

glavu, da iztraže, kako je Bosna pod kralja Belu II. Pošto o tom izvori šute, to je široko bilo polje nagadjanju. Engel (Geschichte von Servien und Bosnien pag. 192.) misli, da je Bela II. oženivši Jelenu, ker srbskoga velikoga župana Bele Uroša, dobio od ovoga Bosnu za svoga mladjega sina Ladislava. Prema tomu piše i Majkov (Istorija srpskoga naroda, p. 145.) sasvim neosnovano „Od godine 1 120. Bosna posta banovina. Baski župan i knez srpski Bijela Uroš dade je u miraz uz ker zetu svome ugarskome kralju Historici su

si

dosele

razbijali

dospjela

:

Beli II." ^^

U

jednoj povelji od

god.

1135.

piše

se Bela

II.

prvi

put

„dei gracia

Hungarie, Dalmatie, Croatie, ii«we</z<erex." Fejer, Codex diplomaticus regni

Hungariae II. p. 82. Odsele nalazimo vazda kroz sva stoljea ime Bame u naslovu ugarsko-lirvatskih vladara. Da je Kama bila neka oblast, razlina od Hrvatske i Dalmacije, pokazuje jedan spomenik iz dobe kralja Bele III., spisan poslije g. 1180. Tuj se kaže naroito: „In regno Bele regis Ungarie sunt b.e terre: Ungaria caput regni, Croatia, Dalmacia et Rama.^'

O

Kukuljevi

L,

odex

diplomaticus regni Croatiae

.Rami piše Jireek (Die Handelsstrassen, pag.

fasste das

Becken des gleichnaraigen

Flusses,

30.)

ovako:

II.

pag.

91.

„Rama um-

welclier unterlialb Konjic

Der Name kommt einmal bei Diocleas vor, wiederliolt sicli seit dem XII Jalirhuuderte ununterbrochon im ungarischen Konigstitel, feblt aber in don bosnischen Titeln und erscheint merkwiiriger Weise auch nirgends in dem so reichhaltigen ragusa-

von

reclits

in

die

Narenta miindet.

48

malo zatim na saboru ugarskom u Ostrogonu podieljuje Bela II. sinu si drugorodjencu Ladislavu ast vojvode bosanskoga, ^^ ostavIjaju u istinu i nadalje domaim banom, da upravljaju svojom djedovinom. Nasliedivši Belu

uzbiesni je

Sliepoga

II.

svom žestinom

mu

sin

ugarsko

rat

-

Gejza

(1131—1161),

II.

byzantski,

osobito

nepomirljivi ear Emantiel

u Carigradu zaodjeo griraizom

nenac^ koji je kroz cielo vrieme svoga vladanja (1143

se

po.što

Kom-

— 1180) tresao

Ugarskom. Za te životne borbe, kad je car Emanuel preko pogaženih plemena južnoslovjenskih lit jeo nesamo oteti Gejzi Sriem, Dalmaciju i Hrvatsku, nego podložiti si i samu Ugarsku; za te odlune borbe nalazimo kralja Gejzu u najtjesnijoj svezi sa srbskimi vladari. Ugarska je u to doba gotovo

balkanskim poluotokom

i

dem Mittelalter". Kasnijim ugarskim izvorom mejutim jest Eama isto što i Bosna; sam kralj Sigismundo veli u jednom pismu od 31. svibnja 1405. „pro rectificandis et restaurandis regni nostri confiniis vorsus regnum nostrum Kamae seu Boznae" (Fejer, Cod.

nischen Quellenm.aterial aus

diplom. X.

4. p.

377), a

i

ugarski

roito: „Boznense regman, qicod

et

Ijetopisac

Ramam

Gcscliichte dcs Konigroicbs Bosnien

und Rama

tumai

2)

p.

(p.

360) na-

Scliimek (Politische to

po

pri-

ovako: „Die Ungarn fiihrten namlich unter den Konigen Ladislav

lici

sie

und Bela

I.,

Kriege mit den Kroaton, und bei dieser Geiegenbeit die an Kroatien angranzenden Provinzcn,

Koloman, Stephau da

Tlnvrocz kaže

vocamas".

•vvelcbe

dem Meere

II.

II.

vielc

zuliegen, eroberten, Avorunter

Kama sammt

Strecke zwisclien den Fliissen Cetina und Narona,

Konige von Rama. Da Bosnien... geworden (bolje

der ganzen

schrieben

sie

aucb Herrn

von eigentlicheu bi rekao: Averden Avollten), war auch iese Landschaft unter diesem Namen mit verstanden". Vriedno je još iztaknuti, da se g. 141(i. brvatski ban Ivaniš Nelipi piše: „knez cetinski, kliski, ramski i omiški". (Mikl. Monum. serb. p. 279). Nisu li se u istinu Eamom prvobitno zvali samo ostanci nekadanje kneževine Neretve zajedno sa dolinom Rame? Hrvatski vojvoda Andrija zove se u jednoj povelji od g. 1198. (Kukuljevi, Codex dipl. II p. 199) „dei gratia Dalmatie, Chroatie, Rame, Chulmeque dux", te bi j)o tom mogli zakljuiti, da je tada Rama poput nekadanje Neretve ležala medju Hrvatskom i Humom. U povelji, koju je kralj Matija Korvin izdao dne 6 prosinca 1463. Vladislavu, sinu bercega Štipana Vukia, itamo, da je Matija tom prilisich

kom

sie iiernach

podielio Vladislavu ^castrum

Prozor

i

a

Rama

et

cum

tota

Rama"

Commentarii historici de Bosniae cum regno Hungariae nexu, pag. 69.) Selo Prozor nalazi se i danas još u kotlini rieke Rame. (Fejer,

^^

.

.

.

„rex Bela inclitus, in conventu strigoniensi, ubi

muni regni dipl.

II.

30.

consilio

,

filio

bosnensem ducatum dedit"

.

.

.

suo Ladislao com-

Kukuljevi, Codex

49 inom slovjenskom vlastelom; prvi do kralja velmoža u državi, glasoviti ban hrvatski i palatin ugarski Beluš jest porieklom Srbin ili Hrvat (Dalmata). U to se vrieme javlja na poprištu historije i ban Bori, prvi po

poplavljena hrvatskom, srbskom

I

Još g. 1150. prolazila je Bosnom imenu poznati vladar bosanski. ugarska vojska idu u pomo Srbom, saveznikom ugarskim, na koje bješe udario car Emanuel. Nu uzprkos toj pomoi bjehu Srbi od Emanuela na rieci '^l'ari razbiti, a na to se slavodobitni car ^'"^

na Gejzu, te mu oduže Sriem. Iza raznih zgoda dodje god. 1153. do mira medju Ugarskom i Bvzantom; nu ve sliedee ga godine 1154. prekrši kralj Gejza II., te sa velikom

bjzantski baci

i

na bjzantsko zemljište. Doim su Srbi na jugu vojevali, pridruži se ban Bori sa svojimi etami glavnoj vojsci ugarskoj, koja je, prešav Dunav, obsjela važni grad Branievo na

vojskom

provali

desnoj obali

U

Dunava

ušu Mlave

(na

današnjega Kostolca).

kraj

medjutim stigne i car Emanuel sa svojom vojskom na obranu Branieva. Ugarsko-bosanska vojska digne na to obsadu, ter se razdvoji; ugarska vojska udari prama Beogradu, a bosanski ban to

Bori krenu uz Savu prema

Car Emanuel pošalje brzo za Vasilija;

nu

Beograda,

taj

te bi

Poslie smrti

se

Boriem u

u

se u svoju banovinu.

svojega vojvodu

potjeru

putem namjeri na glavnu vojsku ugarsku

poražen, kralja

borila

i

i

Bori

tako se

Gejze

pojavile priestolne borbe

Stjepan IV.

vraaj

Drini,

II.

sretno

(1161.),

kad su

se

vrati

kad su

se

braa Gejzina

za priestol proti sinu njegovu

blizu

u Bosnu. ^* u Ugarskoj

Ladislav II.

Stjepanu

i

III.,

ban Bori znamenitu ulogu. Smatrajui, da u Ugarskoj vriedi nasljedstvo po starješinstvu, a ne po prvorodstvu, prianjaše on uz brau Gejzinu proti sinu njegovu, te pomagaše sa drugom vlastelom najprvo Ladislava II. bivšega nekada vojvodu bosanskoga, igraše

,

*^

Ime Bori

(Boricius) bijaše u 12. stoljea poznato

Kukuljevia, Codex

dipl. II.

p

71, 93, 151, 155,

i

193,

u Hrvatskoj. 195.

Mnogi

Vidi stariji

bana Boria sa Borisom, nezakonitim sinom kralja Kolomana. Nu da su to dvie razne osobe, dokazao je ve Mikotzy, a u novije vrieme još bolje obrazložio Vasiljovski (op. cit. p. 265—277). i

noviji historici miešaju bosanskoga

Tz'kin^^ avaTTps^ei, a7roX£'^a[;.£vo;

£7:1

t'^v

sauTOu, to oikAiUMTOLTOV

crTparta; BopiT*(7i

Cinnamus (Bonsko

zii;

ytl^%c,

izdanje), lib. III, pag. 131

£>>^£lv

t'o;

cruv

znrzVkZ'i.

— 132. 4

auToi

Joannes

— 50 a poslie smrti ovoga godine 1163.

mu

Stjepana IV. Iste

dapae nalazimo bana Boria u samoj Ugarskoj, u

uz

Ostrogonu

veljae 1163.) brata

(1.

Stjepana IV., gdje sa drugimi privrženici

kralja

mo

slava kralja i njegovimi sudjeluje u vieu kraljevskom.^^ Nu Stjepana IV. nepotraje dugo. Još iste godine 1163. dne 19. lipnja bje

potuen od

svojih protivnika, te pobjegne iz sin Stjepan

postane kraljem Grejzin

frieda,

Napose

koji

se

s

Boriem

i

se

bješe

slavodobitan se vrati dogodilo,

ime njegovo. DubrovaKi pisci

Ugarske, a na to Ovaj je sada progonio

najpae u južnih zemljah, gdje ih je najosveti banu Boriu. Pošalje nanj nekoga Gott-

sve svoje protivnike, više bilo.

III.

Njemake

iz

doselio; ovaj

svlada Boria,

i

u Ugarsku.^" Nezna se, što se je kasnije jer se u nijednom poznatom izvoru nespominje

više

poam

Rastia pripoviedaju o Dubrovani. Uzrok da je bio vjerski. Jedni kažu, da je Bori progonio bosanske katolike, koji su na to u Dubrovnik pobjegli, a Dubrovani ih nehtjeli izdati; drugi, da se je zavadio radi bosanskoga biskupa Milovana u Kreševu, koji da se je odmetnuo od dubrovakoga nadbiskupa i pokorio se spljetskomu. Odatle da Desi se je izlegao rat. Bori da je najprije velikomu županu raškomu nu kad oteo humsku zemlju^ a na to da je poharao dubrovaku okolicu se je spremio obsjedati sam grad, da su ga Dubrovani pod vodjom Matijom Crieviem (ili Mihom Bobaliem) razbili, udarivši iznebuha na njeguv tabor u Trebinju. Na to da je Bori bio prisiljen sklopiti mir s Dubrovani i podiniti biskupa bosanskoga nadbiskupiji dubrovakoj. Ovaj veoma nevjerojatni dogodjaj da se je sbio po Orbinu i Lukaricu g. 1154., a 1160.-^^ Imade još i jedna povelja, kojom da je ban po Rastiu 1159. Bori nakon svršena rata sa Dubrovani podielio kao gospodar Huma samostanu sv. Benedikta na otoku Lokrumu crkvu sv. Pankracija na otoku Mljetu.^® Nu ova je povelja veoma sumnjiva poput mnogih drugih dubrovakih izprava starije dobe. od Orbina pa sve do

razmiricah bosanskoga bana

Boria

sa

;

'^

U i

povelji, izdanoj tom zgodom, spominje se kao svjedok uz Beluša bana ban bosanski Bori (Boricio hano). Tkali, Monumenta bistorica epis-

copatus Zagrabiensis *®

I.

pag.

3.

Temporibus insuper Stepbani regis

modum

adversus ducem de Bozna

victo ad

regem

reversus,

cum

cum

*'

Ljubi

I,

p.

—

exercitu rex transmittit, quo

de-

favore de cetero pertractatur. Simonis de

Keza, de nobilibus advenis, apud Endlicher,

menta Arpadiana,

Hungariam quidam quem quidem post-

tercii introivit in

miles Grotfridus nominatus de Mesnensi regione

Eerum hungaricarum monu-

127.

Opis jugoslavenskih novaca, p. 184. meju inim ita: „Unde ego banus Boricius, cum filiis meis, atque propinquis, coram universo populo terre mee" itd. Kuku-

" U

S.,

toj se povelji

Ijevi,

Codex diplom.,

II.

56.

.

51

Ako

nije istina,

i

da

ve Bori

je

ban

humsku zemlju

sjedinio

Bosnom, to je ipak i bez toga bila njegova banovina prostrana ugledna. Suvremeni grki Ijetopisac Cinnamus kaže naroito, da je Bosna tada sizala do rieke Drine, koja joj je bila medja prema Srbiji; da nadalje Bosna nije bila podložna velikomu županu srbsa i

skomu, nego da je tamošnji narod imao svoje obiaje svoga vlastitoga vladara.

ljea protegla

i

Bosna

^^

preko prvobitno

dakle u

se je

srbskih

i

uredbe, a

polovici

prediela,

te

Ijetopisca dopunjuje

domai pop

sto-

12.

za cielo

je

obuhvatala župu boraku, koja bijaše do nedavno još srbska.

koga

i

Gr-

Dukljanin, kad kaže za svoje

doba, da se je Bosna sterala od rieke Drine na zapad do planine

Borove glave ^^ Livnu na iztoku, tako da je tada bila

pridružena

bosanskoj

Bori ban podanik, i

odlikovali,

pae ga

je veoma, da je

kraljeva oblasti ^' 'EtcsI Ss

Ap'jvav T'/i';

Unam

a

montem

Rame

nebijaše

saveznik,^' kojega su osobito pazili, cienili

pomo

i

nagradjivali. Vjerojatno

ve

ban Bori u ime nagrade dobio od ugarskih na sjeveru pravoj Bosni, naime Soli i Usoru,^^ i

auT'^

^LoctpEt. £f'x.o'j<Ta,

zrjTi

oCkV

^£

ri

zd-voc,

Bo^T-O-va i^ioi

Joauiies Cinuamus, libr. III. p.

magno

ou roi

TTocpa

7roTa[;.6v

BoT^vav

S£p[i(cov

TauTV) xal

ap^i-

(^tov jtal

104.

flumine Drina contra occidentalem plagam, usque

Pini (hrv. prevod: do goro Borave '= Borove),

vocavit. Presbyfc. Diocl. ^^

dolina

Ugarskim kraljem

banovini.

za njegovu

Sopjia'^;

aolI

ap^6[;.£vov. ^®

i

£yYu; Saou £y£v£TO, ž'p' £T£pov £y-£l'0-£v [j.Z'vri^d-z ovo[y.oc, avo^£v xo^£v TTiv £/.poVr,v 7uOto6[j.£voc 6«;

7Xk'r\Q

(^ou-nravo)

ve

ve

regnum

quam

et

a

Bosnam

Slav. p. 290.

Cinnamus kaže naroito, da je ban Bori bio ugarskomu kralju saveznik <J u a ^ u ? TO) latovap^Tl (qui soclus in hello erat Peonarchae) "

„ £1?

I

[/. [/.

Vidi notu 14. '^

Ugarski su vladari još oko g. 1073. zauzeli Sriem i mnoga mjesta naokolo Save (to Sip[xtov x.al Toc 7U£pl TOV La[iiocv TroTat^.ov yo)pLa), kako to svjedoe sami byzantski pisci Nicephor Bryenius i Ivan Cin-

namus

quam

(vidi

Raki

Fr.,

illustrantia p. 453

Documenta

— 455).

dospjeli razni podunavski

i

periodum antiprilikom, kad su u ugarske ruke

historiae

Ovom

chroaticae

posavski predieli, sigurno da su ugarski kralji

takojer još u 10. stoljeu srbsku oblast Soli, zatim oblast Usoru, koje su obje poput Sriema bile od g. 1019. u byzantskoj vlasti. Da su bosanski bani upravo od ugarskih vladara primili Soli i Usoru, pokazuje sva bosanska historija. Kada su kasnije koji god put došli bosanski bani u oprieku ili u oporbu sa ugarskimi kralji, vazda bi im ovi oduzimali oblasti Soli i Usoru, doim u pravu Bosnu nebi dirali, pošto nisu prava na nju imali. Samo jedan primjer da navedemo. Kad su bosanska gospoda sa svojim kraljem Tvrtkom II. Tvrtkoviem bila g. 1405. u živoj oprieci zauzeli

52 da je upravo za te oblasti dospio u neku ovislost prema vladarom ugarsko-hrvatskim, jer za samu Bosnu neima pametara, da bi bila ikad podložna kraljem ugarskim. Ova predmnieva pokazuje se još

ban Bori imao posjeda i u samoj tadanjoj Slavoniji i da je timi posjedi dozvolom kralja Stjepana darivao red Božjaka ili Templara. '^^ Borievi potomci spominju se još u 13. stoljeu kao vlastela hrvatska: a mnogi tvrde, da je Bori ban praotac plemenitoj kasnije porodici Berisla\'ia.^*

ujemo

vjerojatnija,

li,

da

je

Sudbina banovine Bosne poslie

g.

1163.,

odkako nestaje sa po-

bana Boria, opet je kroz neko vrieme nejasna. Sigurno da je Bosnu zadesio isti udes, što i ostale zemlje na zapadnoj strani balkanskoga poluotoka: ona je naime za cielo g. 1166. zajedno sa Sriemom, Hrvatskom i Dalmacijom spala pod vlast byzantskoga cara Emanuela.^^ Po ugovoru bo od iste godine morade zorišta

proti kralju te namjesti

ugarskomu Sigismunu, oduže ovaj bosanskomu kralju Usoru, u gradu Srebreniku svoje ljude (Kicolaus Garazda et

tuj

Ladislaus de Szilagy,

—

Katona, Historia critica XI.,

da brane

p. 761),

Usoru od 'Bošnjaka Na II. sa svojimi velmožami (Hrvojem. Sandaljem Hraniem i drugimi) na kralja Ladislava Napuljskoga, takmaca Sigismundova, koji dne 26. kolovoza 1406. potvrdi kraljevstvu bosanskomu „omnes et singulas consuetudines, statum et jura antiquitus eis observatas et observata; nec non confinia et metas ipsius Regni Boznae possessa et possessas per quondam spectabilem Culin olim icti regni Bosnae banum et sigvanter a i^cirtihus Hungariae modo et forma, quibus illas et illa dictus quondam Culin banus et maxime a dictis Hungariae partihus dum vixit, habuit, tenuit et possedit" (Lucius, de regno Dalm. pag. 261 262.) Iz ovoga se jasno razabire, da su Bošnjaci tada tražili od Ladislava, neka im potvrdi pravo bosanske kraljevine na Usoru, koju je neko Kulin ban imao u svojoj ruci. Prema tomu nesmatram odviše smionom svoju predmnievu, da je Bori ban dobio Soli i Usoru od ugarskoga kralja kao nagradu za svoje vjerne službe u ratu s bjzantskim carem. U jednoj se povelji kralja Andrije II. od g. 1209., kojom on potvrdjuje posjed Templara u tadanjoj Slavoniji, ita i ovo: „Villam quoque que Esdel vocatur, quam hanns Boricms de Bozna pro remedio anime sue prefate domui milicie templi ex concessione regis Stephani, quam eciam to se obrati kralj bosanski Tvrtko

;

.

.

.

.

.

.

—

^^

sigilli sui munimine roboravit et in perpetuura eciam terram, quam eiusdem Boricii nepotes iam dicte domui dederunt, cum suis metis et terminis perpetuo confirmamus". Tkalci,

pater noster Bela rex

contulit, et

Monum. 2*

^^

Mesi

hist. episc. zagr.

I.

23.

Fleme Berislavia, (Rad jugosl. akad. VIII. 33—36). Cinnamus (p. 248—249) veli, da je te godine byzantski vojvoda Ivan Dukas zauzeo sve dalmatinske gradove, njib u svem 57. Ve sam taj M.,

53

nakon nesretne borbe odstupiti bjzantskomu caru cieli Sriem i svu Dalmaciju, i to kao baštinu mladjega brata svoga Bele (Aleksija), koji se je tada desio na carigradskom dvoru. Bosna sa Hrvatskom, Dalmacijom i Sriemom ostade sada kroz eternaest godina pod Carigradom. ini se, da je Emanuel od tih zemalja stvorio neku vrst baštine za svoga štikralj ugarsko-hrvatski Stjepan III.

enika Belu;

to bi

barem donekle potvrdila

ljevi Bela još u Carigradu dao kovati

okolnost, što je kra-

i

novce kao kralj Rame.*^^

malo zatim umre car Emanuel (24. rujna 1180 ), a smru njegovom obori se i ogromna državna sgrada, što ju bješe taj veliki

Nu

Na balkanskom

vladar podigao.

rodom, a

i

Bosna postade slobodnija pod svojim banom Kulinom.

Vriedno je ogledati vjerske

Od

Kulina bana. stoljea

poluotoku odlanu sada svim na-

(g.

530

ecclesia", bijaše

u prvoj polovici

Ova

poznata kao bosanska biskupija (boso-

biskupija,

po svoj

„bestoensis

stara

prilici

podredjena sve do polovice 11.

nu

6.

težko da je koja preživjela seobu slovjensku

je kasnije

niensis ecclesia).

crkvene odnošaje bosanske prije

biskupija, što no obstojahu

— 532),

osim one, koja

i

stoljea nadbisku-

pod vrhovnu vlast dukljansko -barske metropolije. U to doba bijaše u Bosni manastira latinskoga i grkoga obreda ( monasteria tam Latinorum quam Graecorum sive Sclavorum), po em sudimo, da piji spljetskoj

je bilo

i

;

g.

1067. bi od nje odieljena te spade

Teajem

sljedbenika obiju obreda.^'

zgodi se

11. stoljea

medjutim ta važna promjena, da bje odciepljena od metropolije barsko- dukljanske i podvrgnuta nadbiskupiji dubrovakoj. Odsele

dubrovakom i spljetskom o nad bosanskom biskupijom. Ovo trvenje urodi ža-

nastade trvenje medju metropolijom

vrhovnu

vlast

lostnim plodom, jer se je u to uvukla u milska^ protivna vjeri kršanskoj.

još

u

10. stoljeu

Poetnikom

pop Jeremija, zvan

znatan broj upuuje nas, da je

tuj

Bosnu nova

i

toj

novoj vjeri bijaše

Bogomil^ sveenik bugarski.

bosanskih gradova

i

vjera hogo-

bilo,

tim sigur-

Cinnamus Bosnu pribraja Dalmaciji (6 BocrO-v*/",; yojoac S^^-pvtov Aa)>.aaT!./.'/lc). Da je Emanuel smierao i na Bosnu, svjedoi „Manuel njegov naslov u jednoj izpravi od godine 1155., gdje se zove in Christo Deo fidelis rex Porphyrogenitus, Eomanorum imperator, piissimus, semper Sebastus, Augustus.... Dalmaticus, Viig&ricViS, Bosthnkas, nije, što

:

Servicus, Zecchicus.

pag. 107, nota ^•^

Ljubi

^'

Kaki

S.,

Fr.,

..".

Vidi Sasinek

Fr.,

Dejiny kral'ostva uhorskeho

2.

Opis jug. novaca,

Documenta,

p. 183,

p. 201.

nota

2.

I.

54

Neima doduše

viesti,

ve

udomila u Bosni

ali

sigurno je,

u polovici

12.

da

se

vjera bogomilska

je

stoljea,

i

da je

tuj

našla

kao što i u susjednoj humskoj zemlji. Bogomili zvahu se sami kršani ili doh'i kršani smatrajui jedino sebe pravimi kršani; inovjerci medjutim u Bosni zvahu ih Patareni^ gorljivih pristaša,

^

doim

ih je rimski

dvor nazivao krivovjerci

(haeretici)

za razliku

od sljedbenika iztone crkve, koje je imenovao razkolnici (schismatici).

Nije mi

sada razglabati

crkveno ustrojstvo njihovo,

samo mi

je

e

napomenuti, da su patareni zavrgavali ženitbu

porodicu, da su branili stvo ovjeka, a po grdili

bit

nauk bogomila ili patarena, a ni zato priHke na drugom mjestu;

bogataše

tom

obenje sa i

rat,

inovjerci,

nego u

da su zabranjivali prisegu, da su

neima pokoravati poglavarom, nego je naravno, da je kraj ovih nauka sljedba opasna ne samo kršanskoj crkvi obojega obreda,

i

mnogom

tim

da su osudjivaH ubij-

uili,

da

se

samo Bogu. Sasvim patarenska bila

i

obziru

i

družtvenomu

i

državnomu poredku.

Bosna za bana Kulina

IV.

Mateja

i

Ninoslava. Kulin han (1180 tarensku^

nu

— 1204.)

prihvaa sa porodicom svojom vjeru pa1203. odrie se ove sljedbe i odvraa tim od

god.

Bosne za Kulina bana.

svoje banovine križarsku vojnu; cvjetanje

—

Stjepan ban

nastojanje

sin

mu

Sebislav^

kasniji

— 1227. (1232 —

—

Ban Matej Ninoslav

ostavlja.

iztriebi

pata-

izprva pa-

na vjeru katoliku, nu malo zatim opet Križarska vojna u Bosni (1234 1239.). Provala Matej Ninoslav miesa se u hrvatsko-dal1242.).

—

Tatara (god.

da

,

1250.).,

prelazi god. 1233.

t(ire,n,

knez usorski; zaludno

pape Honoiija III. god. 1221

rene u Bosni.

ju

i

—

—

matinske posle (1244.),

te

postaje knez spljetski.

—

—

Godine 1247.

bosanska biskupija podlozena nadbiskupiji kolokoj.

»Smru

cara Emanuela minu za sva vremena svaka pogibelj juž-

nim Slovjenom od byzantske države. Emanuel bješe posljednji pokušao, da balkanske Slovjene i zemlje njihove složi u okvir svoga carstva. Iza njegove smrti propadaše

kom;

najprije ju

carstvo

(1204

carstvo

grko kako

zamieni neprirodno

— 1261), tako

država byzantska brzim sko-

a nakon

slabo,

i

propasti

s

toga

netrajno

latinsko

ovoga bijaše obnovljeno

da je srbski car Dušan mogao o tom

na razvalinah njegovih podigao srbsko carstvo sa sielom u Carigradu. Nu mjesto Bjzanta podiže se sada južnim Slovjenom, a napose Bosni, nov dušman, naime Ugarska. Ugarski su vladari brzo zaboravili, da su se jedino izdašnom pomoi južnih snovati,

bi

premoi byzantskih Komnena, pa su sada nakon minule pogibelji stupiH u stope grkih vladara, rade svom silom, da svoje dosadanje u nevolji saveznike uine svojimi podložnici. Slovjena

Ugarski

veim

oteli

vladari,

poam

od kralja Emerika, teže postojano za

uplivom na balkanskom poluotoku,

pod svoju vrhovnu

samu Bugarsku.

vlast skuili

pa nebi

ne samo Bosnu

i

što

marili,

kad

Srbiju,

nego

bi i

56

U

ovom svom nastojanju našli su ugarski vladari vjerne savezrimske pape. Baš u to doba bješe se vlast rimskih papa nike

—

silno uzdigla, te se je inilo,

Umni

VII.

i

pape Grgura

se ostvariti snovi

pape Inocentije

III.,

stolici sv.

Honorije

Petra u prvoj III.,

Gregorije

samo vojvode kršanstva u svetom ratu

Inocentije IV. nisu

i

e

nepokolebivi muževi sjede na

polovici 13. stoljea;

IX.

da

na nevjernike, oni su takodjer i diktatori Evrope, kojim se ni rimski carevi nesmiju bez kazne suprotiviti. Oni nežele samo, da oslobode nevjernikih ruku sveti grob, oni teže i zatim, da iztok slože sjedine pod svojim žezlom sav sviet kršanski, da iztriebe da sve krivovjerce. napose to ime nesa zapadom, a

U

krate svoje tinsko

pripomoi, kad

carstvo

;

bjzantske države gradi

se mjesto

u to ime uvode oni inkviziciju

vojne, da zataru svako krivovjerje,

i

la-

podižu križarske

pojavilo se ono u Francezkoj,

na balkanskom poluotoku, u Bosni. Da napose uspiju medju južnimi Slovjeni, utiu se ugarskim kraljem, koji i onako požudnim oima glede preko Save i Dunava. I tako se silna duhovna vlast složi sa svjetovnom proti državnoj i vjerskoj slobodi

Italiji

ili

južnih Slovjena. Težko

KuHnu

i

li

sada patarenskoj Bosni

i

njezinim

banom

Mateju Ninoslavu!

Kulin ban bijaše u rodu sa srbskim veHkim županom Stjepanom

Nemanjom;

sestra

naime Kulinova bijaše žena zahumskomu knezu

Miroslavu, bratu Stjepana Nemanje.

Kao

što je

Stjepanu Nemanji

dobro došla smrt cara Emanuela, da se uini sasvim samostalnim i neovisnim, tako je i Kulin ban gledao banovinu svoju osoviti na vlastite noge. Nije ga pri tom nimalo smetao prijašnji odnošaj Bosne prema ugarsko- hrvatskim vladarom g. 1135. 1166., ta odnošaj taj bješe prestao bjzantskom okupacijom, a kralj ugarski Bela m. imao je u prvo vrieme svoga vladanja pune ruke posla,

—

prvo da povrati svojoj

vlasti

Sriem, Hrvatsku

da u oduljem ratu obrani grad Zadar

O od

i

i

Dalmaciju, a zatim

susjedne otoke od Mletana.

prvoj dobi Kulinova vladanja ostaje malo spomena. 1180.,

g.

što

ga na

nj

upravi

Teobaldo,

Ima pismo

poslanik pape Ale-

mu veoma utivo; kaže mu, kako mnogo žeh njega vidjeti, te mu sam donieti pismo blagoslov pape. Nu pošto toga uiniti nemože, šalje mu ovako blagoslov pismo papino, te ga uljudno moli, da mu iz štovanja prema ksandra

III.

Papinski poslanik piše

i

i

:

57

svetomu Petru

rimskomu papi

i

Ujedno ga poziva, da

mu

pošalje dvie sluge

porui,

želi

li

i

kuninih krzna.

po ovom pismu, bio je Kulin tada pristaša rimske crkve bru sporazumku

s

rimskim dvorom.

On

se

je tada

humskoga kneza Miroslava,

likovao od svoga sure,

Sude

što papi doglasiti^

u do-

i

znatno raz-

koji je

bio

u

rimskom crkvom, pae i oplienio spljetskoga nadbiskupa, tako da je papa Aleksandar III. bio prinukan izobiti ga iz crkve zavadi

s

kršanske. Ban je Kulin mirovao valjda i sliedeih godina, pošto njem malo javlja. Za cielo je u to doba radio o blagostanju se svoje banovine, a napose da joj procvjeta trgovina. O tom svje-

doi ugovor, što ga je Kulin dne 29. kolovoza 1189. sklopio sa gradom Dubrovnikom, koji je ve tada svoju trgovinu širio po balkanskom poluotoku. Iz dotine povelje razabire

se

medju inim,

da je Kulin bio tada posve neodvisan ban, da je nadalje još uviek

kršanin (zaziva naime sveto trojstvo, zatim datira povelju „usjeenje glave Jovana Krstitelj a ^^),^ i to po svoj prilici rimskoga obreda, pošto broji godine „od rožstva Kristova", a ne od stvorenja svieta, kako ine srbski vladari i drugi pristaše iztone crkve. bio

U

samoj

povelji

Dubrovanom goj držati dalje, staniti diti

s

Kulin

prisiže

pravi prijatelj

vami

i

biti

Dubrovanom ovako: „prisezaju vam od sele i do vieka, prav i

pravu vjeru, dokle sam

živ".

Dopušta im na-

da smiju trgovati po njegovu ^vladaniju", da se mogu nagdje ih volja, a da im se od njegovih

nikakva

sila.^

nee

astnika

dogo-

Ovimi povlasticami položi Kulin ban temelj kas-

nijemu živahnomu obenju trgovakomu medju Bosnom

i

prometnim

Dubrovnikom. ini

Iza g. 1189.

Doim

se,

da je u Bosni nastala važna promjena.

je još g. 1188. bosanska biskupija

dubrovakoga biskupa Tribuna,* imala je ona oko g. 1191. spasti pod metropoHju spljetsku. Tuj je bio nadbiskupom Ugrin Petar, kojega je kralj Bela III. amo smjestio, da radi u prilog osnovam njegovim. Mogue, da je Bela III. uticao i na papu, te je ovaj god. 1191. *

spadala pod

Kukuljevi, Coex ipl. Croatiae, II. p. 114—115. Teobaldo asti Kulina ovimi naslovi: „Nobili et potenti viro Culin bano Bosine-', „Culinmagno bano Bosine"; a kad ga moli, piše: „magnitudinem liberalitatis etglorie vestre rogantes".

2

Raki

2

Mikloši, Mon.

*

Fr.,

Bogomili

Kukuljevi,

i

Patareni. (Rad jugoslavenske akademije VII. p. 138).

serb., p.

op. cit.

1

—

2.

147—148.

58

Humu,

podredio spljetskoj metropoli] i ne samo stonsku biskupiju u

nego

bosansku biskupiju u Bosni. ^ Ovim je nainom Bela

i

državu,

obnovivši svoju

Nu

ugled u Bosni.

nakana njegova

nije

podii svoj

ovaj put uspjela, jer

ve

izabranoga biskupa bosanskoga u Dubrovniku,

vidimo

1197.

g.

preko spljetske crkve

htjeo

III.,

da primi posvetu od tamošnjega nadbiskupa.^ Nastojanje medjutim

da spravi Bosnu pod podložnu

kralja Bele III.,

nadbiskupiju

si

nanukalo je bana Kulina, da se odvrati od rimske crkve,

spljetsku,

možda tako oteo i svedjer mah otimljuoj sili ugarskosestra Kulinova, hrvatskoga kralja. Mnogo je tomu dopriniela udova humskoga kneza Miroslava, koja se je sada iza smrti muževe vratila u Bosnu bratu svomu. I tako se sgodi, da je Kulin

nebi

se

li

i

ban medju god. 1190. sa ženom,

— 1199.

cielom porodicom

sestrom,

prihvatio vjeru patarensku.

mah ne samo u

osobit

Hrvatskoj

sjednoj

"^

nego

u Spljetu

je

sebna obina patarenska, kojoj su i

Aristodio,

upoznali

'

bili

gradjani

naroito, da su

i

priljubili

Kukulj., op.

cit.

162.

Idem, op.

Vukan

cit.

p.

10.000 bosanskih razgrani tija

do

i

god.

prije

uitelji

zadarski,

bili

vješti

vjeru patarensku.^

rensem, Bosniensem ®

ve

a vei dio svoga života da su

knjizi,

^

se

zajedno

ter

po su-

i

primorskih gra1200.

rodom

latinskoj

sproveli

Po

odavle

bila

dva slikara ali

žitelja

patarenska

toga preote vjera

Usljed

Bosni,

i

Slavoniji, te dopre

i

dova Dalmacije, gdje

braa Matija Za nje se kaže

rimsku crkvu,

ostavio

i

i

po-

zlatara,

iz

Pulje.

slovjenskoj

u Bosni, gdje su

ovoj viesti

sude

bila

— „...• efc

Macarensem, Naroniensem, Stagnensem, FaDelmitensem episcopatus"..,

175.

Duklje

(Vuk), kralj

i

Dalmacije, javi g.

1199.

papi

Inocentiju

„Demum

vero paternitatem vestram nolumus latere, quia heresis non modica in terra regis Ungarie, videlicet in Bossina pullulare videtur, in tantum quod peccatis exigentibus ipse Ban Culinus cum uxore sua

III.:

et

cum cum

sorore sua

,

que

fuit

defuncti

Mirosclavi che

(1)

mensis

(uxor)

pluribus consanguineis suis seductus plus quam decem millia Christianorum in eandem heresim introduKit". Theiner A., Monumenta et

Slavorum merid. *

I.

p. 6.

„Erat autem (Bernardus archiepiscopus spalatinus) insectator

haeretico-

rum

filii

valde sollicitus. Fuerunt

quorum

namque eo tempere duo fratres

Zaro-

Hi quamtamen a pueritia Jadrenses cives effecti, conversabantur vero ex maiori parte apud Bosnam, quia erant pictores

babel,

alter Matthaeus, alter vero Aristodius vocabatur.

vis essent ex patre Apullo, erant

optimi, et in auri fabrili arte satis exercitati, competenter etiam latinae et sclavonicae litteraturae

habebant peritiam, sed

ita erant fallente diabolo

59

ve

je

prije okreta

Kulinova vjera patarenska u Bosni jako uvrie-

žena.

Ako

ban Kulin

je

mogao

da bi se prionuv uz sljedbu patarensku

mislio,

oteti uticanju kralja

Bele

to se je ljuto prevario,

upravo tim izazvao umiešivanje njegovo.

je

Bosnu

svojoj vrhovnoj

Nu

na raun.

Kulin znao

od svoje domovine sljedbu njegovu.^ Bela

gibelj

ga

nije stigla

podloži,

vlasti

Bosni, te kao branitelj vjere

i

III.,

upotriebi

III.,

željan

vjerski

da

pokret u

katolike pobere krivovjerca Kulina put mudro odvratiti prieteu po-

je pr\d

izjavivši, III.

Bela

jer

da rimski dvor odobrava zakon

bio bi

medjutim ipak

dalje pošao,

smrt (1196.); a borbe medju sinovi njegovimi,

da

braom

Andrijom dadoše barem za asak oduška Kulinu i patarenom u Bosni. Nu tim vea opasnost zaprieti i patarenom i samostalnosti bosanske banovine, kada su se braa Emerik i Andrija izmirila i kad je hrvatski vojvoda Andrija iza sretne pobjede u Humu (1198.) postao najbližim susjedom Bosni. Kralj ugarskohrvatski Emerik poeo je sada sasvim ozbiljno raditi, kako bi stekao vrhovnu vlast ne samo nad Bosnom, nego i nad istom Srbijom i Bugarskom, te se je u to ime što tjesuije pridružio monomu tada

Emerikom

i

papi Inocentiju III. (1198

koji je opet živo žudio, da sav

poluotok privede u krilo rimske crkve. Kralj

balkanski vjeran

— 1216),

sin

rimske crkve, imao

pomagati papu,* da se medju

je

južnimi Slovjeni zatare krivovjerje

Emerik,

razkolnitvo

i

;

s

druge strane

radio je Inocentije u prilog politikim težnjam Emerikovim.

Umah

iza vojne hrvatskoga

vojvode Andrije na

Hum

i

Rašku

Emerik u samoj vladaj uoj kui Nemanjia muža, koji je pomagao osnove njegove i rimske. Bijaše to kralj dukljanski Viikan (Vuk), mladji sin Stjepana Nemanje. Vlastohlepan kako bijaše, radio je proti svomu bratu Stjepanu Nemanjiu, da ga obori s priestolja, te se je u to ime ukazao spreman, (1198.)

in

nadje kralj

baratrum haereticae

pestis

immersi

;

ut non solum impiam haeresim ob-

core crederent, se etiam scelestis labiis praeicarent. Hos invenit Bernarus Spalati commorantes, multosque iam pestiferi ogmatis tabe ab eis infectos". Thomae archiiaconi Historia salonitana cap. 24.

coecato

(Lucius de regno Dalm., p. 332.) ®

iz spomenutoga ve lista Vukanova od g. 1199., gdje piše „Unde rex Ungarie exarcebatus illos (Kulina. i patarene) ad vestram presentiam compulit venire a vobis examinandos. Uli autem simulatis

Eazabire se

litteris redierunt,

Mon.

Slav. merid.

:

dicentes a vobis concessam esse šibi legem" I.

p. 6.

Theiner,

60

papu Inocentija, a uz to priznati i vrhovnitvo ugarsko-hrvatskoga kralja. U spomenutom ve pismu od g. 1199. doglasi Vukan papi Inocentiju, da patarenska vjera u prkos pristati

uz rimsku crkvu

i

vlada; tuži bana Kulina

uplitanju kralja Bele III. ipak u Bosni

neka naloži kralju Emeriku, da

moli papu,

svoga kraljevstva, kakono kukolj viestio je

papu o patarenih za

Bernardo, koji je zatirati

g.

Osim

iz žita^^.

cielo još

i

kralja

i

patarene

iz

Vukana

iz-

novi nadbiskup spljetski

1200. došao u Spljet,

patarensku sljedbu, vodjenu

iztriebi

braom

tamo silom morao Matijom i Aristodijem. ter

veoma strogo postupao, nemogaše ipak podpuno uspjeti, jer su mnogi patareni, progonjeni od njega, našli utoište u Bosni kod bana Kulina. Premda

je nadbiskup

Saznavši za sve ove stvari papa Inocentije lunije

stati

za rukom

s

III.,

odlui

što

od-

na put patarenstvu u Bosni. Ako mu to nebi pošlo dobra, podii po tadanjem obiaju i križarsku vojnu

e

Smatrajui Inocentije vrhovnim glavarom Bosne ugarsko-hrvatskoga kralja Emerika, zamoli ga još 11. listopada 1200. posebnim pismom, ^^ neka pozove najprije bana Kulina, da se odvrati od patarena i da ih prestane štititi. Ako ga ban nebi poslušao, neka provali s vojskom u Bosnu, neka posjedne tu zemlju i uzme patarenom sav posjed, pa neka protjera iz zemlje Kulina bana i sve patarene. U tom pismu pripovieda papa medju inim, kako je netom uo, da je nadbiskup spljetski Bernardo izagnao mnoge paTrogira nu da je bosanski ban Kulin tarene iz gradova Spljeta tim nevaljanim krivovjercem ne samo dao utoište, nego ih je i javno podupirao, da je izlagao njihovoj opaini sebe i zemlju svoju, da ih asti kao katolike, pae više od katolika, zovui ih pravimi kršani. ^^ Da dakle ova bolest, ako joj se s poetka na put nena krivovjerce.

i

;

stane, neokuži susjedne zemlje

i

neprodre

tija

u ugarsko kraljevstvo,

bog nedaj, moli papa kralja Emerika, da tu nepravdu, vjeri kršanskoj nanesenu, osveti. Ako nebi ban Kuhn izagnao svih što

krivovjeraca kralj

iz

podložne

Emerik protjera

zemlje te sav im imetak oduzeo, neka

si

toli

njega, koli

krivovjerce njegove ne

i

samo

^^

Unde rogamus, ut regi Ungarie suggeratis, ut eos a regno suo cvellat tamquaui zizania a tritico. Tlieiner, Mon. Slav- merid. I. p. 6.

^1

Theiner, Mon. Slav. merid.

I.

^-

Vocans

Christianos,

merid.

eos

L

p.

autonomasice 12.

p.

12—13. .

.

.

Theiner,

Monumenta

Slav.

61

zemlje bosanske, nego

iz

imanja njihova, gdje goder

Ugarske,

ciele

iz

u zemlji

bila

neka im oduzme sva

i

kraljevoj.

Sadržaj ovoga pisma zaista je oštar. Sada je banu Kulinu prietila

samo od crkvene

velika pogibelj ne

hrvatskoga kralja Emerika, koji je za

nego

vlasti^

i

od ugarsko-

jedva tako liepu sgodu

cielo

doekao, da se umieša u posle bosanske. Nu u toj nevolji pokaza se Kulin kao mudar i oprezan vladar. Videi, kako se dvie vlasti na nj spremaju i kako je umiešivanje ugarsko bilo štetno u susjednoj Srbiji, odlui popustiti monomu papi Inocentiju i tako sa svoje zemlje odvratiti težke oblake, što se bjehu nad njom pribrali. On odlui mudro popustiti. Kad ga je naime malo iza papina pisma, negdje g. 1201. pozvao kralj Emerik, da se opravda, te zahtievao od njega, da, sve

im pootme,

mu

odvrati

ne za krivovjerce

patarene

zemlje izagna

svoje

Kulin izpriavaju

ve za

^

iz

Da

katolike.

uplitanju kralja ugarskoga,

se

obea, da

i

dobra

da je patar'ene držao

se,

medjutim ukloni daljemu

e

sam nekoliko patarena

u Rim, da papi razlože svoju vjeru i ponašanje, pa neka ih on svojom odlukom ili u dobru utvrdi ili od zla odvrati, pošto su ^^ voljni neoskvrnjeno držati se nauka apostolske stolice. poslati

Kulin ban održi zbilja rie. Sliedee godine 1202. pošalje u

nadbiskupa dubrovakoga druži neke patarene. Ove eventualno

Rim

Marinom, a njim pripapa izpitati, te

je patarene imao sada

Kulin je medjutim za

obratiti.

nee

sa arcidjakonom

cielo

ve

unapried znao,

nauka patarena, te ga zato ovom istom zgodom umoh, neka bi koga od svojih sposobnih i pouzdanih ljudi poslao u Bosnu, koji bi toli njega sama, kob ljude njegove izpitao i onda crkvene odnošaje u Bosni uredio. da papa

odobriti

Predusretljivosti

svojom udje Kulin papi u

volju.

Inocentije III.

rado prihvati ponudu njegovu, te pismom od 21. studenoga 1202.

imenuje spljetskoga nadbiskupa Bernharda pelana

podieli naputak, gdje

a uzato ih

puti,

bana Kulina i

svoga dvorskoga ka-

Ivana de Casamaris za poslanike rimske

Ujedno im

mu

i

ljudi

što

i

iztraže vjerovanje

njegove zemlje,

po crkvenih propisih, ^'^ Razabire

kako da

se

iz

te

im razlaže vjersko

rade. i

ponašanje

toli

Theiner, Mon. Slav, merid.

I.

p.

15.

g.

stanje u Bosni,

njegovo, koli žene

da vlašu apostolske

kojim papa

u Bosni.

Nalaže im, da došav u zemlju

što bi ondje našli dostojna

pisma,

stolice

1202.

stolice

potvrde

da se potvrdi u

imenova legate za Bosnu.

62 smislu katolike vjere.

Ako

pako štogod

bi

što

našli,

zaudara kri-

vovjerskom opainom i što se pravomu nauku protivi, neka po propisu svedu na pravu stazu istine. Ako li nebi htjeli u Bosni

opomena

slušati njihovih

uredaba, da proti njim postupaju

i

bez

svakoga obzira po odredbah prema krivovjercem izdanih.

Na Što

temelju papinskoga pisma podje Ivan de Casamaris u Bosnu.

je tuj

pred uzeo proti patarenom, nije poznato,

astno svoju zadau.

ožujka sliedee godine 1203.

izvršio

Nije on samo Kulina bana

njegovu porodicu

i

on

je

ve koncem

ali

od pata-

odvratio

same poglavice patarenske (naelnike samostana). Dne 8. travnja 1203. sastade se sbor poglavica patarenskih u Bjelopoljii tik uz rieku Bosnu (Bolino poili apud Bosnam iuxta flumen). Bijaše tuj sam ban Kulin, arcidjakon dubrovaki Marin i papinski renstva, nego

i

poslanik Ivan de

Casamaris, a od patarenskih poglavica Dragiša,

Ljubin, Dragota, Pribiša, Ljuben, Radoš

sveano

se ovi zastupnici

Vladoš. Ovdje odrekoše

i

dosadanjih nazora

svojih

tom posebno pismo ovoga sadržaja^*

te sastaviše o

„Mi naelnici

(priores)

onih

vjerovanja,

i

:

koji se do sada navlastito na-

ljudi,

kršanskoga imena na zemljištu Bosne, mjesto obeajemo pred Bogom i njegovimi svetci u nazo-

zivasmo ovlasticami svih prisutni, nosti g.

Ivana de Casamaris, kapelana pape

svrhu u Bosnu izaslana,

pred zaštitnikom

linom, gospodarom Bosne, za sve, koji

da

naše bratovštine,

crkve biti

i

u životu

toli

i

emo

rimske crkve, u tu

(patrono)

naše družbe

od navedene zajednice

su

uredbe

zapovjedi rimske

i

ponašanju svojem, koli da

jamei, ako

i

ikada od sada

bi

opainu, sa svojim posjedom

i

kojim smo obiedjeni

emo

gdje imade samostana (fratrum

imati

gdje

emo

se-

krize

i

i

conventus),

braa javno

jutarnje, a danju za pjevanje oltare

itati

sveenika, koji

e

emo, kao

bar u blagdanih

Theiner, Mon. Slav. merid.

Radu, VII.

p.

139.

I.

sastajati

asova; u

tako novoga kako staroga zavjeta.

^*

poslušni

od

krivovjersku

priznajemo rimsku crkvu za svoju

U

emo

joj

imetkom. Najprije se odriemo

cielim i

sliedili

majku, glavu svega kršanskoga jedinstva. (oratori a),

banom Ku-

polag njezinih propisa, obvezuju se za svekohke

živjeti

razkoljiij

držati

se

i

p. 20.

U i

što

svih

svih mjcstih

emo

noju za

naših,

bogomolje

pjevanje

pako crkvah imati

ini rimska crkva, knjige

svih naših mjestih imati

emo

svetcih itati misu po

crkvenom

Hrvatski prevod od Fr.

Rakoga u

63 obredu, slušati izpoviest

dieliti

i

pokoru.

ondje umrli.

i

malu gospoju

na Svesvete prvoga studenoga. Obdrnadalje poste crkvom odredjene i na^imi starijimi ob-

žavati

emo

zirno

zapoviedane.

muževa

naime na boži, uskrs, duhove, Petrovo,

tielo gospodiije^ i

emo

bogomolje imat

da se sahrane braa pridošlice, ako bi sluajno Sedam puta najmanje na godinu primat emo iz ruku

groblja^ u kojih

sveenika na veliku

Uz

i

Žene,

e

koje

biti

našega reda,

e

biti

od

kako u blagovalištih, i nijedan brat nee razgovarati sam sa samom, odakle bi se mogla kriva sumnja poroditi; u ostalom neemo primati oženjenoga ili udatu osim da se obojica obrate obeavši istou sa zamjenikoji su od sv. otaca tim privoljenjem. Blagdane emo svetaca ustanovljeni, svetkovati. I nijednoga neemo u budue medju se odieljene

tako u

spavalištih,

^

primati, koji bi po

sjegurnom znanju bio

krivovjerac (hereticum).

životom biti

i

kao

I

ponašanjem, tako

se

što

emo

manikej

od ostalih svjetskih luimo

se razlikovati

odjeom, koja

i

U

zatvorena, ne šarena, do glježanja odmjerena.

emo

kakav

budi

ili

e

ostalom ne-

u budue, kano što do sada, zvati kršani, nego hraa, da se onim posebnim imenom nenanese krivica drugim kršanom. za sva vremena u Kada umre starješina (magister), od sada se

e

budue

Ako

glavara (prelatum), da ga jedini papa potvrdi.

drugo rimska primiti

brae

naelnici (priores) sa savjetom bogoljubne

i

stolica htjela dodati

ili

oduzeti, sve

birati

štogod

bi još

emo

s

po-

poitanjem

obdržavati; a da sve ovo stee vjiekovitu kriepost,

potvr-

djujemo vlastorunim podpisom".

Poput ovih naelnika samostana, patarenske sljedbe,

dadoše

poglavitija vlastela

bosanska.

slinih

koji su ujedno bili

izjava

i

i

oitovanja

naelnici

za

Ljubin

Poslie toga podjoše

cielo i

i

Dra-

gota kao zastupnici ostalih poglavica patarenskih zajedno sa papi-

nim poslanikom Ivanom u Ugarsku do kralja Emerika, kod kojega se je ve od prije desio sin bana Kulina Dne 30. travnja sastade se kraljevsko viee,

drugova, da initi, što bi

tuj

pred kraljem Emerikom („ad christianis-

nadbiskupom kolokim, biskupom peuvskim i druprisegoše Ljubin i Dragota u ime svoje i svojih

simum regem") gimi velikaši

i

e

,

se

tono

držati svoje

rimska crkva od njih

izjave

tražila. ^^

i

da

Na

njihovo pismeno oitovanje svojim peatom, te ga *^

Theiner, Mon. Slav. merid.

I.

p. 20.

e to

u

obe

potvrdi

sve kralj

dade sinu Ku-

64

mu

on drže tono propisa u tom oitovanju sadržanih. Ujedno ga sklone, te se je u ime svoje i platiti otevo obvezao pred kraljem i nadbiskupom kolokim^ da

linovu uz nalog, da se otac

i

e

globu od 1000 maraka srebra, ako bi trpio u svojoj zemlji budi one obraenike, kada bi se opet odmetnuli, budi druge krivovjerce.^^

Ovim uspjehom

Ivan de

svojim bijaše papinski poslanik

Pismom od

maris podpuno zadovoljan.

Casa-

on shodne

10. lipnja 1203. izviesti

Ugarskoj, te uini ujedno i papu o svom radu u Bosni predloge, da se utvrdi katolika vjera u Bosni. Medju inim izviesti papu, da u prostranoj banovini Kulinovoj imade samo jedna biskupija, i toj da je nedavno glavar umro; predlaže zato, da se tamo podignu tri ili etiri nove biskupije, i da se za izpražnjenu biskupiju imenuje Latinjanin _kao pouzdaniji od Slovjena. ^^ I ban i

Kulin bijaše napokon zadovoljan, jer je ovako liepim klonio

su

uplitanje

prietili

Bosni

Dubrovaki lina bana.

On

kralja

Emerika

i

razagnao tmaste oblake,

Bosnu sretnu

pisci opisuju

da je bio

prvi, koji je

Dvojici

Dubrovana dapae da je

koji

Mali

prozvala

i

Ku-

za

blagoslovljenu

svoju državu uredjivati,

gvozdene majdane

otvorio.

je ustupio u gori Jagodini mjesto,

gvoždja

gdje su otvorili rudnike

i

poeo

strance da je u zemlju pozvao

koja se

od-

samostalnosti njezinoj.

i

mnoge

djicu,

nainom

i

srebra,

te

Dubrovnik.

sagradili

Premda

se

malu

tvr-

u sredo-

vjenih spomenicih tvrdja Dubrovnik nespominje nego tek prvi put za turskoga gospodstva god. 1503 premda se po tom ini ova vicst neosnovana, imade ipak podataka, koji pokazuju, da je Bosna za Kulina bana u istinu napredovala. To svjedoi medju inim i trgovaki ugovor sa Dubrovnikom od g. 1189, zatim viest, ,

,

da su talijanski ^•^

slikari

„Idem etiam, cum

lioc

i

zlatari,

braa

i

Matija

i

Aristodio

iuxta voluntatem iiostram admisissefe, se in

nostra ac J. archiepiscopi Colocensis subsoqueiiter obligavit, quod

duže

manu de

si

homines in heresi scienter manutenere vel defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti persolvet ..'*. Pismo kralja Emerika papi Inocentiju III.; Thenier, Monum. Slav. merid. cetero supradictos vcl alios

.

I.

^'

p. 22.

Regno bani Culini de Bosna non est nisi episcopus modo mortuus est. Si posset fieri, quod

„Noveritis praeterea, quod in

unus episcopatus,

et

aliquis Latinus ibi poneretur, et aliqui etiam ibi tres

rentur novi, non

modicum exinde

Theiner, Mon. Slav. merid.

I.

19.

vel

quatuor crea-

utilitati accresceret ecclesiastice.

.

.

.".

.

65 vremena

imali posla u Bosni.

^'^

Dubrovaki

je za Kulinove vlade bila u Bosni obilnost

emu

tako, da bi poslie

dila,

Bošnjaci

idem'

v'

mnogo

još,

plodnost u žitu

i

kad

godina,

„Vraamo

govorili:

pisci javljaju

bi koji put ljetina uro-

(Pri-

dni Kulinovi, Orbini, p. 350). I danas još živi u narodu

„Poeo

sva-

i

u vremena Kulinova^

se

da

rie

:

kad tko pripovieda-

pripoviedati koješta od Kulina bana",

jui segne u davnu davninu. Bosna za Kulina bana prije njega sizala je

sada

a

jeve,

Usore

do Drine,

obe

u

bijaše

obuhvatala

te je

neko

srbske kra-

Papinski poslanik Ivan zove god.

KuHn

je

bio

uvažena linost, sudimo

dvor zove jedan put plemenitim

i

po tom,

i

monim mužem,

banom Bosne. Uspomena na Kulina

velikim

danas pria o njem narod, kako se je bosanski kralj

1406. molio je

Tvrtko

s

nije

vilami

II.

(dolnji

što

a

i

više.

'^

ga rimski drugi put

izginula; još

bratimio;

i

a god.

Tvrtkovi zajedno sa

Hrvojem, hercegom spljetskim, kralja Ladislava napuljskoga vatsko-dalmatinskoga, da bi potvrdio

i

1203. državu Kulinovu

„kraljevinom", te kaže, da je prostrana deset dana hoda, a

Kako

Ve

prostrana.

preko nekih župa hrvatskih na srednjem Vrbasu

i

kraji).

i

protegnuv se preko Soli

prostranija,

bijaše još

ugledna

kraljevstvu bosanskomu

i

hr-

sve

medje (osobito prema Ugarskoj), kako je to znak, koliko se je i za kraljeva bosanskih štovala uspomena na Kulina bana. Kažu, da su imuni begovi porodice Kulenovia (Kulinovia) u današnjoj Bosni potomci Kulina bana.^^ obiaje,

stanje

su bile

Poslie

g,

i

povlasti, da

1204.

spomena Kulinu banu. Nasliedio ga je prilici sin njegov. ^^ Stjepan imao je za ženu sina Sebislava, kasnije oko god. 1236. kneza

nestaje

ban Stjepan^ po svoj Anku, koja mu rodi ^^

Vidi citat pod brojem

*^

„quia

Mon. ^**

^*

Od

i

za Kulina bana. Jasan

Regnum

8.

est ipsius

Slav. merid.

I.

p.

ad minus dietarum decem

et plus"...

Theiner,

19.

starijih pisaca tvrdi to

Philippus ab Ochievia,

Epitome vetustatum

Bosnensium (Ancona 1776.), pag. 96. Godine 1236. preporua papa Gregorije IX. ostrogonskomu nadbiskupu „Zibisclaum kenesium de Woscora, natum quondam Stephani bani de Bosna"" Theiner, Monumenta Hungariae historica I 147. Taj Stephanus, quondam banus de Bosna, vladao je prije g. 1233., a poslie g. 1204., te je po svoj prilici Kulinov sin (filio scilicet memorati Culini), koji se spominje u pismu kralja Emerika od g. 1203. Theiner, Mon. Slav. merid. .

I.

22.

5

66

Premda

usorskoga.

Stjepan sam po svoj

je

staša rimske crkve, to

za njegove vlade

je

se

bio revan pri-

prilici

patarenska vjera

na novo podigla, tako, da je mah preotela ne samo u bosanskoj banovini, nego i u susjednoj kraljevini Hrvatskoj. ^^ U prilog širenju patarenstva bijaše i to, što su u Ugarskoj za kralja Andrije zavladale silne borbe, koje se tek zlatnom bulom g. 1222.

II. bile

nekako

Sam papa

Honorije

rimski

s

toga

3.

pro-

sinca 1221. imenuje on svoga dvorskoga kapelana Akoncija,

koji

primiriše.

nemoan, kad

eše

u Ugarsku

U

svojim poslanikom za Bosnu.

susjedne

i

svoje

joj

dotinom pismu

„da krivovjerci u Bosni, primani kano u štica

Pismom od

je ustao na patarene u Bosni.

je još od g. 1218.

hrane poput vje-

špiljah,

mlade otvorenim prsima, javno propoviedaju opake

mu

Akonciju neogranienu punomo, te Andriju,, sveenstvo ugarsko

i

proti onim, koji ih

i

zemlje zalazio,

tuži se Honorije,

svoje bludnje na veliku štetu gospodnjega stada".

renom, a

bijaše

III.

i

neka pozove kralja

nalaže,

puk na križarsku vojnu proti pataprimaju i brane. ^^ Ujedno se obrati

papa posebnom poslanicom od ostrogonskoga

zato

Podieljuje

sve ugarske

5.

prosinca

biskupe,

1221.

naroito poziva,

ih

te

na nadbiskupa da

svaem.^^ Poetkom god. 1222. dodje Akoncije zbilja u Spljet, te odavle pozove cielu Hrvatsku i Dalmaciju na križarsku vojnu proti bosanskim heretikom. Nu njegovu pozivu neodazove se baš nitko, te tako ode sam praznih ruku u Bosnu, gdje još iste godine umre, neopravivši baš ništa. ^^

pomognu njegovu

legatu u

svem

i

Patareni prodjoše ovaj put sretno, nebi izvedena

1222.

papom osnovana

sam ugarsko-hrvatski

veLmože zlatnom bulom, papinskoj ^^

U

želji

Nu

križarska vojna.

kralj

poeo

borba u Ugarskoj

radi

jer

Andrija

raditi o

zato je

god.

umirivši nepokorne

II.,

tom, kako bi bar naknadno

zadovoljio. Još za živa Akoncija bješe se nadbiskup

Hrvatskoj se kao patareni iztiu

tija

i

comes (Thomae ,J^autor hereticomm,"

nekoji knezovi

Buisenus in Suouigrado (Zvonigrad u Lici)

arciiidiaconi, Historia salonitana, cap. 29. p. 339)

;

;

n.

pr

zatim knezovi

Kaii

(Andreas rex Malduci duci Kachetorum totique suae cognationi iubet,

quod .... Patarinos eiciant .... Lucius, de regno Dalm. "^^

„Cum

lamie nudatis

matizando palam sue pravitatis 31.

''^*

Theiner,

Monum. Hung.

2r.

Thomae

archidiac. Historia salon. cap. 27. pag. 337

I.

p.

163.

tamquam in cubilibus structionum hemammis catulos suos lactent, dogerrores...". Theiner, Monum. Hungariae

itaque in partibus Bosniae

retici receptati, velut

I.

p.

31—32.

— 338.

67 f

Icoloki Ugolin, želei vlast svoje crkve

u Bosni

i

sam

razširiti,

e podii o svom trošku križarsku vojiui na bosanske Ponudu njegovu prihvati sada kralj Andrija II., te pokloni nadbiskupiji kolokoj za sva vremena Bosnu sa llsorom Soli uz tu pogodbu, da ih Ugolin oisti od krivovjeraca.^^ Darovnicu kraljevu potvrdi i sam papa Honorije, te na to posebnom ponudio, da krivovjerce.

i

poslanicom od 15. svibnja 1225. pozove Ugolina, da izpuni

obeanje

i

povede jednom križarsku vojnu, kako

to bješe

ve

svoje

Akon-

ciju obrekao.^^

Nu

kao

što

mogao

nije

krivovjerce.

Ugolin

uzeti,

On

pukom darovnicom

nije dobio

Bosne, jer je

moi, da zatare tamo careviem Ivanom, sinom

tako nebijaše u njega ni

uzme ugovarati

zato

s

udove byzantskoga cara Izaka Angela, koja je tada Sriemom upravljala. Carevi Ivan prime dapae od Ugolina i 200 maraka srebra u to ime, da pokrene kricarice Margarete, sestre kralja Andrije

žarsku vojnu.

Nu

a

III.

pismom od

15.

sienja 1227. opominjao.^^

ostade sve nastojanje rimskoga dvora

patareni

premda

kasnije zaboravi Ivan na svoju obvezu,

ga je sam Honorije

Ovako

i

i

ugarskoga kralj a jalovo;

u Bosni ohrabreni tim neuspjehom svojih protivnika da su napokon bana Stjepana skinuli,

osiliše se tako,

svoga ovjeka, rodom

i

na bosansku

odgojem patarena, Mateja Ninoslava. Ovaj postade ban bosanski, a bivšemu banu Stjepanu i njegovu sinu Sebislavu ostade jedino Usora, valjda uz pomo stolicu podigli

i

kralja Andrije II.

Bana Mateja Ninoslava (1232

— 1250)

znamenitije linosti u povjesti bosanskoj ^^

„Cum

carissimus in Christo

terras

quasam,

filius

je

noster Andreas Ung-ariae rex

Bosnam, Soy

videlicet

;

nam

medju za njegova bo burna

ubrojiti

^'*^

illustris

et "VVosora, infectas heretica pra-

purgandas committens, eas ecclesie tue (colocensi) in perpetuum pia liberalitate donavit..." Theiner, Mon. Hung. I. p. 55 56.. vitate tibi

—

"

Theiner, Mon. Hung.

^®

Idem, op.

^^

Matej Ninoslav zove se sam: „jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav" „Matej a odmelom Ninoslav ban bosanski veliki" (Mikl. Mon, serb. i izkva21: i 28); u spomenicih ugarskih zove se „Ninosclaus banus" p.

cit.

I.

p.

I.

p. 55.

72.

ili

kod reno „Nyurzlaus hanus" (Theiner, Mon. Slav. merid. I. pag. 298) Tome arcidjakona „Ninosclavus banus" a u papinskih dopisih „Nino;

;

pogrešno „Nicosclavus" (Theiner, Mon. Hung. Ovo je potonje mnoge historike zavelo, te si^ razlikovali dva

sclavus dux de Bosna" I.

p. 120).

bana

:

Nikoslava

i

ili

Ninoslava.

;

vladanja prvi se put Bosna uplie u- poslove

država

susjednih

zemalja. Popeo se bješe Matej Ninoslav na bansku stolicu

i

u as,

u Ugarskoj po drugi put bila uz bjesnila gradjanska borba, koja se je svršila tek drugim izdanjem zlatne bule (1231.) i poveljom, izdanom g. 1232. od kralja Andrije II. ugarskomu sveenstvu. Nu jedva se bješe Andrija posredovanjem pape Gregorija IX. izmirio sa svojim plemstvom i sveenstvom, složi se opet dukadno

je

hovna

vlast sa svjetskom u zator patarena

Mateja Ninoslava. Još

svomu poslaniku u Ugarskoj, Jakovu biskupu prenestinskomii^ da sada nakon umirene Ugarske poduzme pomoju ugarskoga kralja odvraati Bosnu od patarenstva. iste g.

1232. naloži Gregorije

Rimskoga papu

i

njegova poslanika pomagao je ovaj

put

iz-

dašnije kralj Andrija, htijui sjedne popraviti svoj prijašnji nemar, .a s

druge

Stjepana

Kolomana (1226

pomo

— 1241.),

banovinu Bosnu

svoga drugoga

te i

mu i

kao vojvodi Hrvatske

što si-

Tako

i

Dalmacije

na Ni-

se sada

hrvatski vojvoda Koloman.

Papinski poslanik Jakov vodio je

Brzo uvidi jadan, da

bi

hrvatskoga vojvodu

sina,

bana Ninoslava.

noslava obori papinski dvor

ti'agu.

bjehu odvrgli od

se

što

vlasteli,

patarenu Ninoslavu. Andrija, da

priljubili se

i

gurnije uspio, uze u

podloži

bosanskoj

osvetiti se

luje

1233.

u Bosni

strogu

iz-

samo najvei dio bosanskoga

ži-

g.

telj stva ugrezo u patarenstvo, nego da je

sam katoliki

i

biskup,

zakon i upao u grinu bezumne nauke krivovjerske*^, izvinjuju se, daje sagriešio

koji bi imao biti vodja drugim, „prekršio Isusov

prostodušnosti (ex simplicitate), pošto je patarene držao za pra-

iz

vovjerne.^^ Saznao je nadalje Jakov, da je

i

dubrovaki nadbiskup

znao za krivovjerstvo bosanskoga biskupa, pa da

je to

mirno gledao

zato odieli on sada biskupiju bosansku od metropolije dubrovake, te

ju podloži nadbiskupu kolokomu. Glavna medjutim

zadaa

bijaše

papinu poslaniku, da odvrati od patarenstva samoga bana Mateja Ninoslava Ninoslav,

i

njegovu porodicu.

premda rodom

otaca ostaviti

i

i

To mu

odgojem pataren,

primiti rimski zakon,

vojvode Kolomana, koji

podje sretno za rukom. volio je

samo da zapriei

Ban

vjeru svojih dalji

zulum

pod izlikom, da progoni krivovjerce, odtrgavao od banovine bosanske po svojoj volji ciele župe i sela, te ih podieljivao svojim pristašam i podanikom. Prionuv Ninoslav uz rimsku crkvu, da pokaže, koliko joj je odan, pokloni neku 2"

Theiuer, Mou. Hung.

I.

je

p. 113.

69 svotu novaca za zidanje stolne crkve u Bosni, te ju dade u poklad

Dominikancem; a kasnije imanja po

mnogi

Za primjerom banovim povedoše

banovini.

cieloj

velikaši bosanski, a

Uban

rodjak

biskupu bosanskomu prostranih

podieli

medju njimi iztie

koji je tija

Prijesda,^^

i

i

naroito banov

se

svoga dao za taoca

sina

dominikancem, da tako posvjedoi svoju

se

prema rimskoj

odanost

crkvi.

Papa Gregorije IX.

živo se je uzradovao,

kada

mu

stigoše viesti

povoljnu djelovanju poslanika Jakova, uspjevšemu u Bosni

moju papa

redovnika tek zasnovanoga reda dominikanskoga.

Jakovov

izvještaj

Ninoslava

i

Jakova,

što

molbe

i

Prouivši

tegobe bana

bosanskih boljara, veselim srcem pregnu, da svim za-

Pismom od

dovolji.

o iztragi, zatim razne

po-

mu

napuuje svoga poslanika mu medju inim nalaže, daumah

1233.

svibnja

30.

je dalje initi, te

skine dosadanjega biskupa krivovjerca, zatim da u prostranoj zemlji

bosanskoj podigne dvie, i

da

žitelje^^

dostojne

pisma

i

uene muževe, ^^

dobrim primjerom svojim

Nekoliko mjeseci kasnije,

još tri

etiri biskupije na zgodnih mjestih

ili

zaredi za biskupe

tuj

bosanske stva.

tri

odvratili

koji

bi

od krivovjer-

10. listopada 1233. odpravi Grregorije

jedno dominikancem u Bosni, drugo banu Ninoslavu,

:

U

a tree hrvatskomu vojvodi Kolomanu.

prvom pismu na Dominikance piše papa,^* da mu je ban Ninoslav javio, kako je njegov rodjak Prijesda prigrlio vjeru rimsku i kako je u ime tvrde vjere svoje dao svoga sina Dominikancem za taoca. Pošto medjutim ban Ninoslav jami za Prijesdu, neka Dominikanci slobodno povrate sina otcu njegovu. U drugom pismu ^^ Ninoslavu veseli se papa, ^^

Ubanus Mon. Hung. I. 1240. Mikl. Mon.

dictus p.

—

^^

Priesa consanguineuseius (Ninosclavi)", Thei120. „Prijes'da S'finar'" u povelji od godine

„nobilis vir

ner,

„quatenus

eoem

—

serb. p. 28.

"^'

''^^

episcopo a regimine Bosnensis ecclesie prorsus

amoto,

eadem ecclesia quam in locis aliis Bosnensis iocesiS; que ut dicitur non modicum est diffusa, duos vel tres aut quatuor... octos in studeas in episcopos ordinare". Theiner, Mon. Hungariae lege domini

tam

in

.

.

I.

^^

.

.

113.

„cum

habitatores illius terre dicantur in facultatibus tenues et in malitia

locupletes". Theiner, op. 3* ^^

Theiner, Mon. Hung.

„personam

et

I,

cit.

I.

113.

120.

terram tuam de Bosna

cum omnibus

tiarum rationabiliter possides, sub beati Petri inhibentes, ne quis te in fide catholica

bonis,

que impresen-

suscipimus, districtius

permanentem super eadem

terra.

.

70

krilo

njezino

prima ga objeruke u

,

zaštitu sv. Petra

uzima u

i

rimsku vjern

prihvatio

Ninoslav

je

što

njega sama

i

njegovu

i

U

treem Kolomanu, kako

banovinu, koju je od svojih krivovjernih predja baštinio.

pismu napokon^^ j'^^lja papa hrvatskomu vojvodi se je Ninoslav nanj potužio tvrdei, da su predji njegovi po starom obiaju župe i sela podieljivali i oduzimali samo po svojoj volji; sada pako, premda je sa patarenske vjere prešao na katoliku, da

pomažu

se

MoH

drže.

premda

zato,

mu

su

oni, koji

mu

da

krivovjerci

pootimah župe

i

se vrati pravo, što

sela, ter ih

su

ga njegovi

pa da sam smije

uživali,

nepravedno

dieUti

predji,

oduzimati

i

Papa preporua Kolomanu molbu banovu i nada se, da e mu biti izpunjena na korist crkve, a na zator patarenstva. Tužba bana Ninoslava bila je za cielo naperena ponajžupe, gradove

i

sela.

kao katolik bio

glavnije proti Sebislavu, koji je

štien od

do=iele

u Usori svedjer uzdržao kao samostalan knez

Kolomana, ter se je proti banu Ninoslavu. inilo se

je,

da je nastojanjem poslanika Jakova vjerski pokret

u Bosni primiren. Ban Ninoslav bješe sa svojimi rodjaci prigrlio vjeru katoliku, pae bješe sam doprineo nešto za gradnju nove stolne crkve

u Bosni. Da

bi

novi red

bio

trajniji,

imenuje sada

papa mjesto skinutoga biskupa krivovjerca novoga glavara bosanskoj crkvi, po imenu Dominikanca Ivana, rodom Niemca iz Wildhausena u Westfalenu. Papin se poslanik Jakov vrati na voljan u Ugarsku, da radu.

Pa

kralja Andriju izviesti o

to

ili

samo na oko

vojvode hrvatskoga Kolomana; patarenskoj bujici u

svom

Matej

pristao uz rimsku crkvu, da odvrati

banovine dalje uplitanje ugarskoga

svoje

zado-

svom uspješnom

ipak bijaše uspjeh rimskoga dvora tek prolazan.

Ninoslav bješe

od

i

ili

vladanju.

nije

Ve

bio

kralja

i

dosta jak,

sliedee

g.

mu, da odoH

sina

1231:.

vrvila

Bosna od patarena, pae okuži na novo susjedne hi*vatske zemlje. Rimski dvor i kralj Andrija uvidiše sada, da nee uspjeti milom, te odlue pokušati silom, zatiranjem krivovjeraca i otimanjem njihovih baština. Pa tako bi sada pokrenuta proti Bosni i ta-

je opet

quam

progenhores tui, qui fuerunt vitio heretice pravitatis ab antiguo pacifice possederunt, presumat indebite molestare, jure

sicufc asseris,

infecti,

carissimi ir Christo

Theiner, Mon. Hung. '^^

Theiner, op.

cit.

filii

I.

p. 120.

nostri 120.

.

.

illustris regis

Ungariae semper salvo"

71

mošnjim patarenom križarska proti

vojna^

kao

u južnoj Francezkoj

što

Albigenzom.

Križarska vojna zapoe god. 1234. god. 1239. Poslanicom od

14.

neke stanke do

trajaše uz

i

listopada

godine pozove papa

iste

hrvatskoga vojvodu Kolomana, da krene na put proti krivovjercem u Slavoniji.^' Malo zatim, dne

17.

listopada napisa dva pisma bo-

sanskomu biskupu Ivanu; u jednom ga opomenu, da muževno radi proti krivovjercem u svojoj biskupiji, a u drugom mu dozvoljava, da proglasi oprost svim, koji bi pograbili oružje na korist svete vjere. Nu to nebijaše još dosta. Posebnim pismom od istoga dana naloži biskupu zagrebakomu Stjepanu II da u svem pomaže križare, i da štiti njihova dobra, dok e se oni daleko od kue boriti; osim toga razglasi sam papa, da e se svim onim, koji bi pošli sada na vojnu, podieliti oprost, kao što se daje križarom iduim u svetu zemlju. Napokon uze papa vojvodu Kolomana i njegova dobra u zaštitu sv. Petra i rimske stolice, dokle god bude na vojni proti krivovjercem.^^ Ovako se još koncem g. 1234. spremi križarska vojska pod hrvatskim vojvodom Kolomanom, da maem i ognjem zatare patarene u Slavoniji i Bosni. Da bi Koloman mogao uspješnije vojevati, pomagaše ga otac, ugarski kralj Andrija II. svakim moguim nainom. Ne samo da mu je sara križare po Ugarskoj kupio, nego mu je napokon i samu Bosnu darovao u podpuno vlastnitvo, što je papa Gregorije IX. dne 28. srpnja 1235. posebnim pismom sveano potvrdio. ^^ Ovim je inom kralj Andrija podložio Bosnu hrvatskomu vojvodi i tako oduzeo Mateju Ninoslavu banovinu. Ovaj bijaše s toga vrlo ogoren pa ako je prije i bio protivnik patarenom, to je sada svom dušom ,

;

prionuo uz nje, jer se

je radilo

Nije nevjerojatno, da su se uz

o samostalnosti

Ninoslava

i

obrani domovine.

patarene digh listom

i

samo da im hepa domovina nepadne pod Ugarsku. križarskoj vojni, što se je sada pod vojvodom Kolomanom vodila proti banu Ninoslavu i cieloj Bosni, neima potankih viesti. svi Bošnjaci,

^'

Theiner, op.

cit.

128

— 129.

Tuj piše papa

meju

inim

:

„a

convertendum

in robore tue fortituinis infectos macula heretice pravitatis, te versus

partes Sclavonie ita mag:nanimiter et potenter accingas •''«

^^

Theiner, op.

cit.

pag.

129—130;

.

.

„Concessionem de terra Bosne a prefato rege patre tuo "

".

br. 220. 221, 222, 223.

factam, sicut legitime ac provide facta esse stolica confirraamus

.

dinoscitur,

Theiner, Mon. Hung.

I.

133.

liberaliter

auctoritate

ti bi

apo-

72 po oskudnih podatcih sastavimo ma i površnu sliku toga vojevanja. Godine 1235. ratovala je križarska vojska nesretno. Matej Ninoslav otimao se je sa Bošnjaci toli Kušati

emo

ipak, da

uspješno, da je bosanski biskup Ivan izgubio svaku nadu, da bi se mogao vratiti u svoju biskupiju. On se zato zahvali papi Gre-

na asti biskupskoj, jer da ga „tište ratni trudovi". Papi se je to na žao dalo, te posebnom poslanicom od 20. rujna 1235. nagovaraše Ivana, da uztrajc, spotiu mu, da bi kukavno bilo, goriju

sada uzmaknuti, nego neka te pobija krivovjerce

i

nadalje upravlja svojom

ostale protivnike

i

godine 1236. bijahu križari

sretniji.

biskupijom,

katolike crkve. *^ Sliedee

Tomu

je

za

do-

nešto

cielo

na priestolu ugarsko - hrvatskom iza Andrije II. sjedio sin njegov Bela IV.; nu više je još pomoglo, što je uz križare odluno pristao usorski knez Sebislav*^ sa majkom prinielo to, što je sada

svojom Ankom. Sebislav je i onako dosele medju bosanskom vlastelom slovio kao pravovjeran katolik, tako da ga je sam papa

medju patarenskimi velmožami ^kao liljan medju trnjem". Nadaju se Sebislav, da bi pomocju križara mogao nasHediti banovinu otca svoga, uze svom silom pomagati križare, a papa ga zato pismom od 8. kolozova 1236. primi u zaštitu rimske stolice zajedno sa majkom Ankom i cielom zemljom njegovom.*^ Ujedno ga preporui zaštiti ostrogonskoga nadbiskupa i svih ugarskih biskupa.^^ Vojna g. 1237. bijaše napokon odluna, te se svrši podpunom pobjedom Kolomanovom. On bješe ne samo Bosnu skuio pobiedio, nego preko pogažene Bosne provaHo i bana Ninoslava pohvalio, da stoji

***

.

.

.

]

dei

ribus officii tibi a deo crediti *^

te postulare non convenit si te tamen amor id expedit..., ut te a labominime subtrahas-'. Theiner, op. cit. p. 137.

„Igitur, frater, cessionis licentiam

labores helli opprimtint

Papa ga zove g. 1236. ilecto filio Zihislao kenesio de quondam Stephani bani de Bosna". Theiner, Mon. Hung.

"VVoscura nato

:

1280. vrati neki Zibiscelaus, filius opatiji „terram, ^"VVlc, filius

Coian,

que vocatur Slatennic"

Zybislai"

.

.

.

Tkali, Monum.

cum

fratre suo

I.

147.

— God.

Maren topuskoj

God. 1252. spominje se opet historica episc. zagr.

I.

p. 66,

96—97. '^'^

Te

igitur, qui sicut letantes

accepimus, inter principes Bosnensis diocesis

macula heretice pravitatis existis quasi liliiim inter spinas, .... personam et terram tuam cum bonis omnibus que impresentiarum rationa-

infectos

biliter possides, "^

sub beati Petri

Theiner, Mon. Hung.

I.

p.

147.

Vidi listove pape Gregorija IX. na nadbiskupa ostrogonskoga i podredjene mu biskupe. (Theiner, Mon. Hung. I. p. 147, br. 259, 260 i 261).

::

73

u humsku zemlju, te i ovdje ubrao Andrija pred eterdeset godina.**

Koncem

kako iieko otac

slavlje,

mu

Koloman na vrhuncu svoje moi a uz nju i humska zemlja, gdje su tada

1237. bijaše vojvooa

g.

Bosna