*
•!^
A' -^-t^t
f"Sit
fMt
:^
*^»
*A»
»i^'
fjm * t^
* tpt
fft
t
«A'
'>iA>'
"•^»
^"^^
f^
y;?T
:: TV'
»'
'^'
»A'
•*•
t^t *
*.*
•'^^
*'6''
'^^^ ^^
t^
.A»
«A.
«A,.
4>
4^4^>
*•
<<A> •*•
t^t
tpt *
*
4>
•
A'
»A.
«^.»
ViS^PA
•:{:-
^5V
S<1*^•
g>
^-^
•*•
4:'
lit*
^?A ^CS^
4S-> 4-
;^Sx %*: '•• *' v^ 4:v> * <•» *T # <s>
"^.^^ti
4S>
;.
*•
:.^^
y:.*^
%S«
0*
4|>
4^
•*
4|>
<!»• 4-
4:
<|^
#
4- 4^->
4-
<fr|>
<!»
4-0> 4>
4-
4-
<|>
* 4|>
<|>
fS^
4:-
4-
4-
<|>
<| V>
^
_,
M
4
,^.
<•!»
4-
* ^^^ •^
<'^» 4- <i-> ,«•. .^>
4:-
<i» .^.
-v^
* <^>
4> <-^*
<S>
i^
.
«A» 4-
>^PA '
^S'PA ' .i. '
>!
^^
4^
4-
£
OS*- 4^
I
'
;i.9^
,;. '
'
^^>
*•
•«5> 4-
4 <J^
4-
^P, S5
4
4-
^^J*
"«5^
tA^
^Ai.
,
*S»- ^^ <3»- 4
'
4.. '
^A'
.A..
*
-^^
{>
<K> ••
<§»
4
4-
-§>
4-
* <*»
<^p
f^> * 40> '
.A' •••
•*
.
>^<
<•«.>
4- -«£•» 4-
fS>
4-
^
y«v ^
%5*
^^» 4 <§f
J*.V; ' y.
?$pA '
'V-
XCb^:
4-
^"/;'
T.
'
'V>
I \\w/' :
i^?4
<$>
4- 4!?:> 4-
v>
»^*
4^
<^
4i-
'V*.-.
-^
1
>?.?4
xw>: i,
-^ •>••
+
4-
"*•»_.
<g> •»»
* <S> •^»
4^
*
<i>
*
4-
4-
-t-^^
I >}.^ l.^PA 1 i§pA 1>^PA 4,"jf.*«'/^-^ •^ '^^ ^-^^ ^<^' 'A< «^< vA,' «A> 4•¥ <3*- *• <S> •*• <»» 4^ m•"•• '"^v 'V* •• V» -P ^a» 'V* 'V»
<#
^
••
4 "^S* 4 f^->
*
-*«*
'A'
'A.-
*?».
-frS^-i:
««>
-^"^^
^.^
^$>
4^
}^> y*
•*•
4^
^M ^H^
4§V
4>
<-^
X
^9/i
I
4r ."*.?
*
4-
^PA
.^ >%pA .* ?<^?^ 4. j«;,
X
its?
f
iv
5^
* -ft ^«%i 4.
*
fr|^
tp^
X9^
-
-^
*
•*•
4g> 'V*
l4; * ^§>
•*•
<|>
<|>
4>
^
1
?^t
•*•
^.^
t$t
.V»
.J.
•
^
*
its?
T * %^ *
!**;
%*:
2
^ A*
T ^A»
ii\ ...
* ^^
"^
*
4.
4-
«^
f|>
m
4!-
•*•
^
*
*
»V>
-««>
4-
4^
<§> V-
X^
<£> ,•
^^'^
«4>'
4:-
*
4-
..
<S> ».
*
'-^^
• *'A'
^*<^
*
^
>si^
>^?.
t^t
Yt^
4-
^F
f^ r< Yet; J ra 4
'
'' 4
<ft^ 4- -^^^
•*•
'V»
_
<>>.y.
<S> .^.
4>
4^ <^4§> "^*
4 -
§> '
<«*
4:-
<-§>
^•^'
^•6'
4 <g>
'*•
4^^
•"^
•
4- <^-»
• ^ * '•
*S> .^»
,<^.
^* ••»
t|t
>S^PA
Yi^
%5V -.
4s>
•*•
4=.
*
* 4|>
f|»
4>
.4.
;f.%5
4S-> 4-
»v
'V^
^
4«>
•*• -^1* *• -^^ -^-st >^.%5 4. X9fi 4. iiPA 4. X<:%
}^PA
><r'.
•*^
^ 4-|>
fI*-
4>
f^i * t|t
•*•
5K?
t
^^
5^«s?
'W"*
Y(^
A..
*
*^A'
'^•^...'V" 4.
n^ *
*•
^^^
y6i<
•*•
f§>
•*•
*
^
/6v
'A'
*
5*5?
« ^PA 1v«
"^«
m
*>.,.
•.*.,•
'^>
*
iW?
1
5e? *•' r 5w? T >«^>? *©»
•«
»A* -^^>
4-
^3>
5if^
"^^
i?:s?
^1*
4-
%iV •*•
I
* *A' ^-
vjfs?
.^.
x«i5 ,L X9;i
^* 'A»
<^^A-
*
,t.
4-
-.
••#>
4-
.v»
4g> ••
«<^'
*'^'
•
>* ^A*
<|>
^'^
1
* ^It *
^«^
4S-> 4.V>
X«.?^
t|t
*
^^'^
I
^"^
'*<ie '>^S!J
4-
,,,
•*•
t^'f
^>
4-
*A'
*•
i^
%^'
-^^
T
y:^ *' t ^"^
*
X<^.%
^A'
%s?
'^'^^
%aV
.i X^/. i. X9>; 4> ^9r^
<%>
•^-
<§»
<§>
.4.
4>
<|>
•*
•*•
-^
<!>•
X^.^
^^<>
*
J^'
X«^
.1. *•
...
yy:C
...
4. >^?A
'/«:
^"^.^ -t
-l?^ 4.
**' 4>
X«?< 4- ^.
: ^^"^
*"V'
'"^'..-"V"-
'.^f
"A.'
v
'**'
'"*'
'"^*
»A»
*
-^^
>SPA 4.
X\?<i 4.
^4-
:«.
>v<%
*
.t.
%s? r %s?
._
**<!
^§> -"^
i^PA
A
* t|t
t|t
T^
4k> -"•
X9^
^
4. >^PA .^ XW;J 4-
^
<$> '"*••
4..
-44|» 4^ ^Iv -9/4. X«i^ 4,
* %i *
»A'
^A' -^^
*
Yi'<te '^5?
^ ^"\t
i^pA
X«»;i 4.
4.
4-.
<«K>
j.^ yj^^\ ^ ^
^PA
'^'
tAA3 ^«s?
••^i^^
•'v,..'"^-
X9^
-^S*
4-
4>
tit
X9/.
l|t
5^? *' T ?<:s? ^sV
•*•
4|>
J'xw/I
t|t
'V
«A» 4^
^A'
<»> .•^.
i^PA\ ^PA
<|> "*
I*
Yi.t ._-
4, J^W;J
?*.%J
t|t
t$t
^PA 4,iSp^\i^pA ^'k^pA\.if^PA Mrs? * 5%*! %S? * %;^ * %S?
x; J * t|t * iti * t|t *
*^ y<:S«!
'V>
^S-PA
%S^ .,,
:f.%5 4,
^It
^
-frS» 4^
A«?^
J*.?4
,u
^.^
-fr|»
V i^?A
if •
4-
4^
4,
-^g*
-i4-
^eS^
f^ * «fr^*
* <g> •^"•...
4-
•*•
4«>
^PA
w. Jf.%J 4.
^
rt
%s?
* tit * im
^'^^
'•>»
^^4^ •*«
NJ.% i^
4-.
^
4-
^.'V"
f*t
X«x\'X«*i
*
N^*
,%^
"9-< 4, J*;^ ^'^.ViTj^'.Vi 5t^v 5«? 5%^ .1 ''^^
* tit
•*•
VW
*
^*
'^'
^-^^
* ^S> 'V*
4-
^
?$t
4-
,5,, .'>.
,
4^
-4
i.
4>$> 4- 4g» •»... ->• .. 'V»
^KJ-
<^> .^, .-^^
* <§> ••»
^g> ••
-^^^^ «>>
-2-
^
^^f^ *lit*lf*'^
<y^
4
^.?
^^
^^<
.A<
*
4.
A..
fS> * 4^*
4^ -fr^^ 4-
-A'
4^ ^g> * <2» * <g> 4^ <»» * <S> 4> <» 4 4g> * <S*^ 4 <S> •» * "^S> ."^. "V> ;^ 'V* 'V» »V» X«?4 J{.^ -9/i ^.?^ ^«.^ ^'^ ^.^ .4. .\9>i 4. ^«.i ^\¥ 4. 4=. 4=. JS«.^ 4. ^9/ .+. X9X ^ X«?^ 4. 4. 4. ^ ?il%5 4. %yf Ytii 5%5V res? %i ^s »4S 'C5> a.«Sa 4; -^^ * *^ *• 4$> 4 4-&> # <i-» 4- -^^^J- 4 4-^> 4^ <-^ •*• ^4- * «^> * 4-^ 4^ 4$> 4^ <^^ <£> 4- ^a» .
#
f^
4-
^^>
}^PA
rA«
«-g-> 44^ -frj^**-fry*- ^^
^pAA..'>s.k^,-Ji^\'kz?A\'upA'4.\\^A.^^
<*>
4-
i?^ 4> 4-t» <-3>
4-
t^
4-
X?.5
..t.
•••i^
L*.
43>
'V" ....'V"..».'V
^PA
•A.'
"'**
•
'
y.
4-
*
^?A
^4- **t
^^^ 4 f^^ '
4., '
^-^V'
'A.'
^3* *
%5V
4- -«^^
'
4^ "«g> "fr^J* 4-
l-
«A,>
4-
*•
f;^^
^9>^
4S» 4 <S» <^^ •<r> -V-
'»
«A'
4-
' ..,.
•'
*A'
••©•'
<§>
$^': 5«^ <C^> 4H
4>
4-
i$pA ' 4> >^PA ' J...
4^ ^Sfr- 4- «fg> 4- •«§> 4-
-A*
>^-
^Sf
<^>
^•J.^i^ ' .1.
-A*
-A.
•A.
*?«.
€*
<^>
4-
* ^.?^ 2
5V
>A-
<t^
4^
.
^'V. 4,
.:.
•>>
'V-
••*• ^.'fi
f^*
^.%
'A'
.
4:-
._•*
<^-«- 4-
.:.
^z
A" f|>-
4;
4-
"
i*S?
5§> '•
•*
*
^ -V-
/ii:
*
Ycti
..
^-
'^fi
* •, + ^> '^. ..
4> ^^J*.
*
^ *V»
yC^ •*•
--
* Vtf:
4|* 'V'
4_
*
Yt^
4%^ 'V>
+
* 5%iV
4^> »"*-•
"*"
* <^ '••
V«<;r
4-
^-
Ytn
4^> -V.
'^
YC^
4> <^*>- 4-
'^.
*
Yi^
4^> .•*••
4-
'^
<$> 'V-
Yc^ ^ •*• _
^ -•-
5»%;K'
4-
•
Ycti
*•
Vfi^
4^^ 4<i^ •'^' ^ -<r. _ *•
'
i«S? " 5t:
>4
<'^> 4^ 4'?' '•^.
^
4^>
-V«
•"4->
""•
-„. •>A>
oA^ A.
»A'
«A. •^»
»^» »^.
-^
?
%5^ /^S*
^63\
•
'•
iO'
'Sr-
«A. «A»
.A* A'
>A» 'A^"
'^^'^.JL,^
A.
A-
""»
-v>
.
^CJ'
^
.A. 'A'
-A
-A
'"•»
-V
.
^O'
"'•
'-A.' -A.
•A^ ^A'
5t5V
— — "".
.v.
'V
-v-
f -«$> 4 <S#
$
t?^
^b^'N
A'
•
•••'
»A'
tjt
* ^§*
»A'
tpt ^
'*
"^vt
•'
''
*•'
* tvt
tvt
"^
*^cSx
«A'
'^'
»>*'
"5^
*•
:>
«A'
%35n
,„-Vv,.
.V«-
'^>
*A'
*'•'
«A> -''•
^<15x
'A'
«-(
'V*
"
* ^S>
>^ f^>'
-"<?'
..
*^'
'
Xl^.
m^* ^ r:.^.*^
*-^^
*A'
"'
'
<i^^
A'
+ *pt * tvt *
^^-
^
•^:-
>$?A
*
-•«>»
.
'A
"
xA'
'V«
i$»>
•^•»
x«?^
•*'•
•
.A. "A.
V^J fv
<A<
«A-»
.
^»
A'
J-.
^^^ v
t5^?
-v>
»A
>A»
*
'^.
.•^. ^tS-'
-T- ..'''>
..'<•» ..^.•'
* »*.
.
'V-".^.
*^/
"A'
'A*
'^
*A'
-*•
?:>X'
S5^
^?A 4
.5?:^;'
,.
A'
-A*
'
••
'V«
A.";i
X9«
4.
^A'
>A' -V-
-9r ^
.;
•»
^.''^
*A'
>A' -V-
^?A
4
•>
t 'eif;
.'^.^^
:.
'A'
*A' 'V'
»A-
4.
x<vi!;
-• a.*A
e>
^'
»A«
%jv
^A•
4. X«?c
^A' "^^
*A' '^-
-A'
YeSi
^
i$?A
<A' 'V»
••
;*?^\,\\"^ ;'^9^
4.
«A> -V*
'A' •^»
>A' 'V*
^^-
.*.
li^'
•»
A 4S
'
<&-
*•
;^;/
4.
«A'
%'^
*
•
A'
4, A.9^
*^: ^ %*^ ; Yiti ^ /6V ^ %5V ^ '>•' ••' '*' -&•
^^
,-^
iVV
"^
*
^'^
»A'
i>i;*[
'A'
--^l!^
-V-
>$?A
..;,
•
YcSi
J_
Yt^
A'
'
^:>A'^ X9^ 4 -"^
.;.
•'
^?A
^ %5V y<Vc "^ WH ^%^ 'A' »A' »A' «A» .i.
.:
•
»A'
^sV
MrSV
'•
^
-.A'
-A-
Yi^
^
-w
-•
--^^
T^T A^
X«;i %'^?
,;
«<
.-V.V-J
^
Yc^
«A-
•^. .^v
.>.
X9/^
4..
^
'
^A'
•'1
V-
^ Jtsc mi >A. nA.. rA.
^
'' 5t>V 'A' Yk^ "^'
..
"-i
•
-i:
<si:>Y
4. >?;/.
<A' -V"
-A*
'<>•
'^'
«'^'
,•
.••.
.*•.
»»
'V'
'V"
»v>
'»
'V'
'•
-v- ~
»^>.
-v-
"<F^
-v-
-V*
.,,
V
-^1^
*
4|>
;
^*>
-
43> -^^
-S^
^> •s?^
¥^
••
-^
•*•
>?A
m .^
Y(.S<
.• x«%
»A. r*f
^ A'
••
,V>
Y:ii
•;%5V
>A'
'4"
*A' .. * ^g* •.
4^ "^S*
.»
'frS*'
X^.^
•4'-
5%iV ¥•
'»
.^. ^^
•V'
9«
.:^
-^>
'V'-
%>V
4 4S> .^.
.^.
X9^
;^?>
.i.
'V»
%*;
*'^'
4?:>
.V«
'V»
.•#•
4 ^.¥ 'V'
^ *4-'
*•
'V
'V"*
'Kh'
^S.Vi 4.
4§>^^
"^
-V'
•
i-/A Ysiti
o>,flf>
9/
5^J? ^
* 4^> 'i^*
-v«
o>\^ 4.
y«V
^A' -V-
4S4
*•
%:iV
•
^4"
4S>-
Yc^
^
*^'
4?J>
-^>
-V*
>We *Ao
4X>
>
"•'•
•4'-
r«X >a ^S» ^ 4p. •*>
^
ij^
-St'
'V-
.„ '"^
^*
fit
*
"fl
•:«:-
«$ ^4?A Ycti
^i.xr
-^^ t$i fit '*^ -# * fit -^ ^|t * tit * t^^ * %t 5we j^ ?i;^f «:i^e '.^ /«v y«v ^ s%*f ^ 55^ ^ 5«^ * R:j? * Yt^ ^ >tse 5%iV y^^ ^ sts^ %sv ^ %*e ^ y«\f ^ ^4"' '^' *•' *'^* «A•A•4'' "A' j ^K." '.-^i «.A' »A1* *A' 'A* "A' 'A' 'A' i> * fS*- • 4^> * -C-J- * <^ f 4^*- * tv* %^ "^ t?' f5> ^ 4S*> * 4S> -*• 45*- * 4S> * 4-g> * 4a»- 4- 4S> * 4S^ *^ :>x' \va' k"// "xsa?/ •*• xc.ij' 'x«2i'4=.'^9^'4; '-9;j'.i.^^.^ 4 'x?:^^^.'^.?^'* M^\i. X9/-'4 "^.^ 1 ^.''^ 4- ^i3 - 5^.^' x- s^ « -
'
%^
* -*!*
* 4^^ * tit
t^t
^-
•*•
^It
^^ + ^|t *
*•
tit
* tit *•
^
.,
A'
4$> ^. V-
*•
:;/.
*•
,:
.
rsV
r
A' 4S4 'V*'
k^?A *•
tit
.
»A'
•*•
4:> '"^^
;^?4
^^"-^
:
,.
4S>
4-
j*.;^ 4-
1 5«!?
*
^.*;
* t|t * tit
i^>:
5^^^
^<:S^
^A• " »A' ^A• 4- 4»> 4a4 '^^ 'V« '"v""
"A*
"
+
4- 45»' '•^'
tit
.
*•
.i.
t|t
^ :^v
I
^.?<
*
•*•
4§> 'V«
^;/ •*•
-^t
>bV
»A» *•
..,.
*A.'
*
4..
tit
'"(t'
.
4S> 'V-
?^//
tit
^
X
V •*-
-{^
4g4'
'V^" x«.?^ 4.
*
*
4i * fit * tit
,, '^
^*
fit
* tit +
1
jT 5<:^^
'^i^
t|t
— —^ eS/A
4. J*>5 .
-^
.1..
—
:iV
*
x«%'
.; •
Y^i
tit
10^
*•
^-
!
"xc?4
'
;
yeW
tit
-*•
VCJ'
^C^^
\<%i'I';^,^
•
YcSi
fit
*
^
tit
*•
4. >^?^'4. •
5?nfe
4fi4
fit
x<:.?4
.i,
^ ^^v
*^
* * 4S4 tit
*•
t^
J«.% .>. ^;- 4. '-^^ 5tte ^ 5%*J
* 4-S> 4^ tit * tit
<$>
-^
tft *
'i
•
^.^
-t *
YC-Si
4&4 4 4S>
•*•
^|>
t
4|>
*•
4|>
%i
•*•
fit
•*•
t^t
^-
fit
J-
fif
•*•
4^4
*
4-
^
Y:ti
fit
f;^t **
i^* vA'
4^;
t^ *
vA-
fit
•=
tii>
»A
^A-
'A/-
*•
•
-^
*•
tl
%iV
'^
•*•
-^
Jtsv -*•
*
* i^'t
Yta
4^4
.i.
^.'-
+
.V.
^;-
:
4^>
*.
4S>
t^5«?
t "^ Yi^ A -^4 4 434
'"V -*•
*
:
4-
^
* t|
v
^c '^'
^^ »» vV
^t
^jQ 4g4 t- 4|»
.^
.a.
-
fp *
t#
%5V
^1'
*
fit
:> + f^t * -^^ * t| * tit X«>J a - .a/
4. ^.'« J.
^ ^*
^
4..
1 ^*^ 1 ^^" I ^^ 1 *^^" 1 ^>^ ^ *• y*i * 4 4S> 4p4 tit * ^> * ^s^ * m^ tit tit * 4^t fit
4-
•*•
.;.
X
VC2'
y<>>e
424
5%5\'
tCf
t|t
t$t
pS?^
x
-
.>.
*
"^t
^.<^
J.,
'
*-4|>.i.<|»4<|>-*4|>*4|>*4|>*^-*-^*4|t*^*m •.^
.
''
.,
x«x ;
,i.
•
•
f2>N^f|t*f|»:
X9A
f^*ii
/ Yl
POVJEST HRVATA.
s^
POVJEST HrVATA )D
NAJSTARIJIH
VREMENA DO SVRSETKA
XIX.
STOLJECA
NAPISAO JU
VJEKOSLAV KLAIC, JAVNI REDOV. PROFESOR OBCE POVJESTNICE NA KR. SVEUCIUSTU FRANJE 40S1PA
SVEZAK PRVO DOBA: VLADANJE KNEZOVA
1
1.
PRVI.
KRALJEVA HRVATSKE KRVI
(641-1102).
DRUGO DOBA: VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA (U02— JSOl).
SA
121
ILUSTRACIJOM.
1899. TISAK
I
NAKLADA KNJI^ARE
LAV.
HARTMANA (KUGLI
1
DEUTSCH), ZAGREB.
6035Z9
>,
<
/ /;
PREDGOVOR. od preporoditeija hrvatskoga naroda
odpisana knjizara, utemeljena knjige, dra.
vec je kroz
Ljudevita Gaja,
i
godina snovala, kako
vise
da se oduzi hrvatskomu narodu, koji se je dosad najpripravnije odazivao I
napokon
svakomu njezinu
je smislila
i
podhvatu u prilog
odlu5ila izdati
obsezniju
§to
na§e
razvoju
literature.
»Povjest Hrvata do
svrSetka XIX. stoljeca*. Nakladna knjizara dostojnije zeli
s
nije
zalila
sve
sile
njim proslaviti petdesetgodiSnjicu svoga obstanka,
svoga povoljnoga djelovanja za razvoj
da
uloziti,
proSlost prikazuje, kao
naroda, kojega di5nu
i
svoje
i
i
bude
djelo
§to
izdavateljice, koja
— ako
smije reci,
—
sirenje hrvatske knjige.
i
Pisanje »Povjesti Hrvata« povjerila je profesoru Vjekoslavu Klaicu, muzu, koji proslost
razumljivo
i
svoga naroda dobro poznaje,
zgodno
prikazati, §to
radnje odisu odusevljenjem
A
i
znade
je knjizara
najvecu
brigu
i
posvetila
da umije
koji je toliko vjest pisac,
osjeca.
Njegove dosadanje
historijske
iskrenom, nehinjenom Ijubavi za hrvatsku proSlost,
a ipak je du§evno tako jak, da ne ce
Prepustivsi piscu svu slobodu
i
i
ni
gorke
istine zatajiti.
odgovornost, da pise, kako znade
opremi
djela. Nije
zalila ni
i
moze, nakladna
najvecega
najogromnijega troSka, samo da oprema »Povijesti Hrvata* bude §to bogatija
truda i
ni
sjajnija.
IV
#
Kao
sto brizna
majka priredjuje
tudju kucu: tako je
mora
se ne
i
svojoj kceri najljepse
nakladna knjizara svoje miljence
ni velikasa ni
stiditi
vremena:
ostatci,
okitila
ilustracijama, poSto
najpripravnije bio u
Jednako
kr.
zemaljske vlade
pomoc
je upotrebljeno
voska.
artije,
I
i
dr.
i
iz
smogla, da
je
prva
hrvatska povjest
dakle
su
Ilustracije
Ivan
dr.
autenticne
i
ilustracija primila je knjizara
zemaljskoga arkiva, gdje je piscu
gospodin
veleuceni
ogromno
kojega je predstojnik, profesor savjetom
§to
medjutim nijesu plod maste, nego su nepobitni svjedoci proslih
spomenici od kamena,
dozvolom visoke
svim
je to
suvremene, pravi tumaC onomu, sto se pripovijeda. Velik dio s
kad ju udaje u
urese,
i
bogatasa.
Narodito je paznja posvecena sa slikama. Ilustracije
haljine
pi.
izdavateljici
i
Bojnicic,
kr.
arkivar,
dragocjeno blago zemaljskoga arkeologidkoga muzeja,
Josip BrunSmid, podupirao
pisca
izdavateljicu
i
iinom.
tako,
nakon
tolikih
knjiga ÂťPovjesti Hrvata*.
Ne bude
li
priprava
izvanrednih
sadrzavati povjest Hrvata
i
velikog
Ona obuhvata narodnu nezgoda,
ugledat
truda
ce
III.
(VI.,
polju
jos
Ta
tri
(1526.\
1740.), a
Hrvata za vladanja porodice habsburzko-Iotaringijske.
hrvatski
svijet
prva
Arpadovice do godine 1301.
i
svjetio
do bitke na Muhadkom
vladanje Habsburga do smrti kralja Karla
pozdravlja
dinastiju
knjige.
Druga ce
ce
prikazivati
treca
cetvrta
ce pricati o zivotu
ce posljednja knjiga,
obsegom
najomasnija, ugledati svjetio na osvitku dojducega stoljeca.
U
Zagrebu, na Sesvete 1898.
Knjiiara L-
Hartmana
(Kugli
i
Deutsch)
CESTITOMU STIOCU. roucavanje hrvatske proยงlosti vrlo je poud:no
maleni narodi izginuti ni udi,
mogu
usred
kroz stoljeca
velikih,
da u etidnom svijetu ne
najmanje onaj, da manji
Grka odoljela
i
ogromnoj
je
sili
Tvrde mnogi,
Vec
pri
spisatelji,
SVC,
i
sile,
se
ali
nadiviS
se je Hi vat pojavio
svemu, ยงto ga
kud
i
vise
i
ยงaka
narod
hrvatski snalazile!
odporne snage.
suglasno
i
latinski
i
grdki
Slaveni nerado pokoravaju tudjinu, da Ijube samosvojnost nada
libertati
postponentes).
njihovoj zilavosti,
Ako
udeci
i
zlatne slobode svoje
opaia
se to
za
njihovu povjest, ne
njihovoj neslomivoj
odpornoj
na obalama sinjega mora, kroz dvanaest stoljeca
hoce da
svoju individualncst
kamo
historiji javljaju
obce, vrijedi naroCito za Hrvate. Jer
dosta
I
a
povjest slavenskih naroda, da u Slavena zato
da ce svaku nevolju podnijeti za volju mile
miseriam carae
svijeta,
brojnijemu.
i
nepogoda, koje su ga redom
prvom pojavu Slavena u da
zakoni fizidnoga
mora podleci vecemu
koji su proud:avali
ne ima toliko drzavotvorne
Hrvatska nas povjest
ยฃitave prednje Azije, a maleni
i
i
a da ne moraju
tisucljeca zivjeti,
vrijede vazda
malobrojniji
odrzao sc je pored svih bura
i
drzavnih tvorba.
silnih
Uvidjamo, da
utjeSljivo.
i
zatre, te je
svoj teritorij.
neizcrpivom
uztrajnoScu
obranio
i
i
sve
(omnem
Slavene u
mozeยง da se snagi.
vise
Odkad
prkosi on
odrzao svoje ime,
VI
rimskim pokrajinama, u kojima se bija§e
Hrvatski «arod naselio se je u
^rimska kultura
§to je god
jezikom latinskim.
s
—
starorimskoga carstva
Suevi
zvali se Goti,
mogla odnaroditi rimska latinskoga jezika.
(Zadar, Trogir, Spljet
skoga te
mu
iz
svega glasa pjesme resonantibus
altissime
et canticis
i
zidovima ogradilo od hrvat-
u ta skroviSta
i
sclauica
Hrvaticama, da se ne
pohrvate. Ali
ne
to
ni
iz
Tako
Dubrovnik, Spljet strane
Trogir
i
ba§
srca
kojima
Italije,
prosvjeta knjizevnoga
sirila
neki se
govore nego svojim materinjim jezikom
neki nose talijansko odijelo,
no
je
hrvatskom
i
susjedne
iz
na sve
Italije
.
.
.
da
je,
no
talijansku;
doduse
rijedki; svi
koja
razumije
je
svi gradjani
gospodje ne
Jo§ je bolje Giustiniani pohvalio ponosite
<
.
na
slavenskoga
Spljecana
gibak. Istina
i
odijevaju
i
govore
u svojim kucama govore slavenski jezik radi svojih i
toga
iza
toga grada (Trogira)«, pise on, »zivu po slavenskim obidajima.
»Zitelji
pak ako
latinskom
»Odijelo
kroja, a njihov materinji jezik (hrvatski) vrlo je sladak
janski;
bija§e
se je zgodilo, da su se primorski gradovi
grada Spljeta:
pi§e Mlet6anin Giustiniani za zitelje
Trogiranke.
zeniti se
umjetni^koga preporoda, posve pohrvatili. God. 1553.
i
govore takodjer jezik romanski, a
polovici
u
zabranise
Jedva
Hrvata.
zaustavi
ono vrijeme, kad se
u
zivlja,
u svom rodnom
Malo zatim
lingua).
proSlo sto godina, Mletcani su god. 1346. pozivali Zadrane u jeziku, da ostanu vjerni njihovoj obcini.
romanskoga
III.
hrvatsko ziteljstvo grada Zadra na sve
raztjerati
napuniti grad novim naseljenicima
strane, te
nije
tragovi
ni
jezikom hrvatskim (immensis laudibus
hvale
eorum
in
moradoSe Mletcani silom
XIII. stoljeca
ali
opazaju
ga pohrvatio. Vec god. 1177. do6ekase Zadrani papu Aleksandra
gradu pjevajuci
prometnuse
Hrvata nasuprot
govoru ne
5vrstinii
i
pomoglo; Hrvat prodro
to nije
i
prcd dosljacima u tvrdc gradove primorske
ziteljstvo sklonilo se
Dubrovnik), te se visokim
i
mu
svijeta. Ali
pace
kultura,
Rimsko
odrodi^e
svi se
Francuzi:
i
njegovu
u
se
—
Franci,
Portugalci
u Romane, te postadose Talijani, Spanjolci,
pukova doSlo u pokrajine
germanskih
ili
uvrijezila
romanski
dobro
Istina,
(franca)
razumiju
zena, koje slabo
tali-
ona ne ce da govori nego svojim
(talijanski),
materinjim jezikom«. Kako narodnoga
nije
Hrvata zatrla rimska
biljega.
kultura,
morala je uztrajnosti hrvatskoj popustiti, poslije udinila.
U
uztrajnosti
svetih
zilavcsti
i
te
Hrvatu
od
naroda
svih slavenskih
apostola
Cirila
i
kroz stoljeca,
samosvojnost, za pravo
diviS se jo§ vise.
dok
je
No
kolike
napokon god.
Odkad
i
A
godina
koliko
za
jedan
cas
ali
jezgra
su joj ud
kraljevsiva
za
udom,
vazda je
gazili
ostala
i
do
danas kolike
papa Inocentije IV.
svoga
zivot
ni
nepogazena,
jedan
pak
Hrvata
god. 925.,
kontinuiteta
byzantsko carstvo
mnoga
proteklo
krvi
za Tomislava
izgubila
krnjili
u sluzbi
trebalo,
hrvatske
je
mletaika republika: hrvatska kraljevina kroz te brojne vijekove prestala zivjeti. Odkidali
prije ni
.
rijeSi
cjelokupnost! Posmatrajuci politi6ki
ni
nije
crkvi slavenskim jezikom!
se je Hrvatska proglasila kraljevinom
nije ta kraljevina kroz tisuc
borbe
je
otela
najodaniji sinovi,
nikomu
sto
1248.
Boga u
Propale su u to gotovo sve slavenske drzave, propalo je
zajamiena;
bili
rimskoga zakona odrzali su
Metodija!
i
su teCevine hrvatske na polju prosvjete.
za slobodu
krscanska vjera
ni
dozvoliti,
posvetio Hrvatima njihovo neosporivo pravo, da slave
To
nije
Moravana, Ceha, Slovenaca nestalo je traga slavenskoj
Bozjoj; jedini Hrvati
divnu baStinu
mu
tako
Universalna crkva rimska, kojoj su Hrvati vazda
prava, se
i
ponosita
trenutak nije
oko
prisegama nje
opet
vn okupljali razasuti
kocio nad
XVI.
ga
istim
ili
ugrabljeni dijelovi njezini. Pa^e ni Osmanliia,
Budimom, ne mo2e
mu
se pohvaliti, da
se je poklonio bijeli grad Zagreb,
ponosita stolica Hrvata! Osvanuo doduSe
stoljeca
os-vojio nije! Pri6a
porucivali su zato
da
tvrdi,
ga je odtjerao
znade Vase Velicanstvo, da se ne moze
pronaci, da bi
quod
vestra,
Ferdinandu
potest,
dicti,
et
Bas u
uspomene
taj
kad su hrvatski
cas,
coadiunximus
Likom
iztoinom Slavonijom, pripala
nije
To
stalezi stali nazivati
Od
i
Krbavom, kao
mletackoj Dalmaciji.
i
zagrebacke),
regnorum Dalmatiae, Croatiae
Osmanlijama zadavao
glasu.
Boraveci
Ilirika«. sjeli
da se Turci primicu. Ne
Gorama
u
tri
On
suzbi Slunjski neprijatelje, te ih na
put
noc
oruzjem
s
bijeg.
krscanski
gostbu
svijet
prijatelje.
kao bez duse,
javljajuci
pak sa svojim
stol,
Osmanlijama,
s
sami
I
(nobile ccrte
ga
za
krScani
posljedku natjera u
Turci
hoc facinus
tri
slavili
put
su
hostes ipsi
carmine celebrarunt).
i
Mongolima, pace
i
za ovima se podigoSe
knezovi Frankapani. osvetnika.
No
iz
plemena
knezovi
svake kapi
:5ubic
kao u borbi
kruh.
To
s
Turcima.
U
Mletcima
s
neduzno
njoj
i
Byzantom, sa Sara-
kraljima, koji nijesu po§tivali
zamijenise
Babonici
i
posljednji zaigrase
Kurjakovici, a
prolivene
ni u jednoj borbi ne prikaza se odporna
silna,
je
Iz
krbavski
i
nekim ugarsko-hrvatskim
proti
njegove pravice. Bribirske knezove
I
zato
glasnik
se sukobi§e
Hrvatski se je narod kroz stoljeca uporno borio
cenima
i
je jos posve mlad, nezenja,
Slunjski
pripravio
pjesmom junactvo bana Franje Slunjskoga
Slavonije«
i
Godine 1571. desio se mladi
jada;
sta
bdije dan
druge: Slunjski morade ostaviti bogati
bi
hrvatski
i
et Slavoniae.)
pred njima
za stol, osvanu
gostima poci u susret neprijatelju. Tri
militari
primorja od
sto je
i
»pretuzni ostatci ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske
Jedva gosti pozvanici
poslije
na jugu
Hrvatska sastojala je tada za
ban Franjo Frankapan Slunjski u svom gradu Gorama Bio
prozvao »stitom
vec sada vladao
je
Hrvatskom
ditavom
i
Cijela
u ruci, da obrani kukavne ostatke svoje stare kraljevine.
na
od jednog
bijasc vcc
hrvatske zemlje, tako da
Ali ni u toj skrajnjoj bijedi ne zdvaja hrvatski narod.
vec junak
kralju»
hrvatske drzave, koja je nekad
je bio jedva peti dio Kresimirove Hrv^atske, te su ju zato
(reliquiae reliquiarum
ali
svomu
govorili
osudnog boja na Krbavskom polju god 1493. odkidao
zupanije (varazdinske, nesto krizevacke
Rijeke do Baga.
muzevno
ovako
na posljednje grane.
komad po komad
slavodobitni Osmanlija
koliko
stalezi
oko 1100 -myriametara, a za Petra Kresimira bar 550 D-"iyr.,
stoljeca u vlasti mletacke republike, a iza
tri
Zvonymer
coronam regni
sacram
circa
samo kukavnih 125 Q-myr.! Citava Dalmacija
bijase tada preostalo
pravo od
posljed-
post hoc nunc erga Maiestatem Vestram).
za Tomislava obuiwatala
Velebita,
dominus
dobre volje svetoj kruni kraljevsiva Ungarije, a
arbitrio se
bilo je kraljevsto hrvatsko spalo
citavom
Hrvatskom
bio
Velicanstvu. (Nisi post discessum regis nostri ultimi
recordationis, libero
felicis
Hungariae,
pridruzismo se
VaSemu
poslije toga sada
ali
»Neka
I.:
nullus
et
potentia mediante Croatiam occupasset.) Jer nakon smrti naSega blage
njega kralja Zvonimira
od
S punim pravom
gospodin
ikoji
non
inveniri
prcd Zagrebom,
i
top.
kralju
stalezi
silom
obladao. (Noverit maiestas
Osmanlija
medvedgradski
god 1527. ozlovoljeni hrvatskf
kojega se polumjesec
krvi
nicalo
je
snaga hrvatskoga
sudjelova§e sav narod, ona
herojski vijek hrvatskoga naroda. S toga
i
mu
bija§e
Nelipici;
kolo krcki
svcdjer
novih
naroda tako
kao svakidanji
razumijemo hrvatske
staleze,
vin
(naroda) u
S
krscansku.
slavom umrli nasi
torn su
non
nee sanguinem suum
stetit,
defendimus
et
quia
fudit;
godina,
sto
a
mi
predji,
renuimus penes se banc laudem, ut nulla lingua
pugnavimus penes fidem Christianam.
svoju
branimo
(Semper
longo tempore
tanto
octuaginta anni, quod se
hac laude nostri
In
prolijevao,
borimo za
i
zudimo«.
to isto
quam
sunt
ultra
krv
i
se
Christianitate
in
da nema jezika
uzdrzali ^tu slavu,
vremena drzao
dugo
osamdeset
od
vise
»Vazda smo
I.:
se tako
koji bi
Wi-scanstvu,
Ta vec je minulo
(kao mi). vjeru
Ferdinandu
kralju svornu
kad govore
mortui
pristini
nos hoc idem desideramus.)
sunt,
Hrvatski narod svojom je uztrajnoscu slave
moci
i
turske
vlasti.
turske. Odkinuti udovi hrvatskoga
No
sada planu nova
niku nastoji narod, da se
s
i
borba za
Krajina, u pak
zelje naroda,
bile
oslobadjali
izpod
jednu
kraljevstva
zakonu.
gvozdenom uztrajnoscu
naroda, kako bas
oslobodjeni
jednako
ogleda velika
i
ustavnoj
borbi
damn
se
se pravo ne gazi;
moze
koje se nikada ne
I
divimo
na
odporaa
mu
iztoku
snaga
i
U
jugu.
I
|
U
Jo§ upornija
i
cjtavomu carstvu! Samoj matici zemlji
proti
pokrajina poput
zemlji, koja
teza je borba za Krajinu. Traje vise
Kranjske
reformatoru caru Josipu
te
II.,
sa6uva
zaprijetila tada
odporna
Ali
Stajerske.
i
od
nekrvavoj,
toj
napokon prevlada pravo, XVIII. stoljeca
polovici
vracena bi Hrvatskoj iztocna Slavonija. Ostatci kraljevstva povecaSe se
100 Q-myriam.; hrvatski ban zapovijedase vec
tada za Sitavih
obuhvatase 220
Q-myriam.
stoljeca, a treba
da se boris
pogibao, da postane austrijska
snaga
hrvatskoga
naroda
odoli
ustav najstarijoj kraljevini
stari
§to
hrvatskoga
Ne moze doduse
naroda.
se zgazi
ako ga samo uporno branis.
zatrti,
mukotrpnosti
da se ostatcima kraljevina Dalmacije,
dijelovi
ne da, da
ali
dok narod postigne,
stoljeca,
i
vlast.
osnovane na najsvetijem pravu;
i
se
tu
nastoji,
Slavonije pridruze
Hrvatske
zaprije6iti,
pisanom
i
Slavonija,
njemacka vojniCka
banila
se je
kojoj
ne ostvaruju se u jedan dan. Prolaze cesto decenija
ga ide po Bozjem pravu
se
zdruzi oslobodjena izto^na
najopravdanije
i
redom
cjelokupnost kraljevstva. U
materom zemljom opet
a u drugu ruku da se ukine
Teznje
pozrtvovnoscu srecno preturio doba najvece
i
i
habs-
burzke monarkije.
Bred neprekidne borbe za svoja prava o5i,
kako
vijor
zapada
sa
mleta6ku (1797.),
i
obara
ostala
i
neprijateljicu,
kako se Dalmacija, od 1409. u mletackoj
od
krv
njegovu
staru
vladara, koji je zajedno kralj hrvatski bila
za Krajinu gleda hrvatski
i
njegovi
krvi,
i
ugarski.
pak
s
Narod
mjesta
pridruzi svojim rodjenim sestrama, Hrvatskoj
prezivjelu
vlasti,
nije zaboravio,
pregnuo, da se
Slavoniji.
i
I
tako
narod na svoje
vraca pod zezlo
da je Dalmacija slavna
ta
nase
je
republiku
kraljevina
XIX.
stoljece
zateklo hrvatski narod u nastojanju, da svojemu kraljevstvu povrati po prilici onaj obseg, §to
ga
je imalo za kraljeva Petra
Ali XIX. stoljece,
nego
razsjekao
i
mac
Borba
diplomatiikim, da
uporna
Hrvatski
JelaCica.
i
i
osudna,
zauzlao, jezik
sam gospoduje ne samo u
Hrvatskim jezikom neka zbori i
je
mrtvima. Cvor se strasno
bana
Dimitrije Zvonimira.
i
stoljece narodnosti, nametnu hrvatskomu narodu najzescu
borbu od svih dosadanjih. zivima,
KreSimira
i
jer se
Bog
priznat bi
mora
zna, sta bi
otimati bilo,
nakon krvava
seljadikoj kolibici,
nego
tvori svej §to se hrani hrvatskim
zrtvovalo 40.000 hrvatskih junaka na poljanama ravne Ungarije.
i
da rata
ne samo cvora nije
jezikom
u banskim dvorima.
hljebom
;
ta za
to se
IX
U
nekrvavoj, a napokon
krvavoj borbi za narodnost ocitovala
i
hrvatskoga naroda u najvecoj mjeri. Malena Hrvatska, koje neki mogli ni naci, i
pokazala
propala,
opet nije
6itavomu
je
nego
je
da
svijetu,
nasuprot
iz
zivi
borbe
Hrvatsko
kraljevstvo
se
upravlja sada drzavinom
i
vapi bez prestanka za ujedinjenjem, ziva zelja
svih
zakonima
i
kako ga
opet
od 425 -myr.
Hrvata, nego
i
i
pak ce
uvecalo
Tada 6e hrvatsko
prisegamal
je imalo za kralja Petra Kre§imira «
Samo
stara hrvatska:
»Svaka
suzbio dosad svaku
sila
silu,
i
da ne
stoji
i
poslije
A
zupanija!
do toga doci;
i
obuhvatati
bila,
aU ce
bitic.
A
ban
Dalmacija
samo
najnovijim
opet onoliki obseg,
Dimitrije Zvonimira.
kako nas
tjeSi
i
bodri za
»Sila jaca
buducnost! Ba§
od prava«, nego ona
Hrvatski je narod svojom
odpornom snagom
tako se je odrzao kroz tolika stoljeca.
Veliki magjarski patriota rekao je na po6etku naSega vijeka za Ugarsku: nije
materom
jer to ni
zajamceno
nastojanje,
ona moderna:
za vremena*.
decenija
*
letimi^ni pregled hrvatske povijesti
irvatska historija dokazuje,
tri
200 -myriam., hrvatski
za
kraljevstvo i
Dva do
veca.
prostranih
legitimno
skroz
i
Hrvatska,
zivi.
krilo Krajina, te se sjedini s
osam prije
na karti Evrope nijesu
da je vrijedna da
izaSIa jaca
minu§e jedva, a Hrvatskoj kao zrela jabuka pade u zemljom.
i
se odporna snaga
mi recimo:
»Hrvatska je
bila,
ona
jest,
ona
mora
skrajnjega vijeka.*
Vj. Klaie.
»Ugarska ostati
do
S
A D R Z A
J.
Drusjo dob a.
1^^
Predgovor
^
Cestitomu stiocu
Uvod
...
Glaiina djela o hrvatskoj povjestnici
Dalmacija
i
Koloman
3
Bela
^o
Hrvatska zemlja Panonija
Vladanje kraljeva Arpadovica.
I
1
Gejza
I.
Bela n. (m.)
Hrvatske oblasti
32
Emerik
i
Andrija
I.
Bela
Prvo dob a. Vladanje knezova
i
Bijel a
s
m.
Ladislav
kraljeva hrvatske krvi.
4^
Francima
Hrvatska za knezova Ladislava i Mojslava
Knezovi Trpimir
i
Domagoj
Knezovi Sedeslav, Branimir
i
Mutimir
Tomislav, prvi kralj hrvatski
Borba za hrvatsku narodnu crkvu
...
1O4 173
niegov Ladislav
......
215
(IV.;
24^
(IV.)
(III).
Kumanac
251
266
Mletdanin
280
Izvori
i
I.
pomagala za povjest Hrvata do konca 3o3
XIII. stoljeda
78 I.
Prvo doba.
Vladanje
knezova
i
kraljeva
hrvatske krvi
Drugo doba. Vladanje
kraljeva Arpadovica
3^4 30O
II2
Dimitrija Zvonimir
Petar SvaCic, posljednji kralj hrvatske krvi
III. II.
184 193
(n.)
Prilog
loi
dinastije
158
Dalmaciji
i
Prilozi.
53 60
II.
Hrvatska za narodne
sin
48
^5
Petar KreSimir Veliki i
151
Emanuel Komnenac
Hrvatska za Arpadovi<fa
72
....
Kresimirovidi
Slavic
car
.
Stjepan VI. (V.)
Andrija
Borbe
^39
Boris Kolomanovic
Bj-zantsko vladanje u Hrvatskoj
25
i
i
byzantski
i
Hrvati
Slaveni
HI
Stjepan
i
(H.) Slijepi
I.
.
120
128
Prilog Transkripcija izpravd
II.
307
SLIKE Rimski kipoyi
Siska
iz
3
Ivan Luiid
Nakit od tuca
Rimske iz
igle
i
5
....
rimskih dvokolica
s
razno, naroCito ranamidko
lo
kamenu
napisa na
na otoku Korduli
Kip cara Oktavijana Augusta Starogiiki napis
iz
pocetka V.
stolj.
63
dobe knezi Branimira (88 S.)
iz
69
polju
71
plo£e
na
grada
krstionici
Spljeta u
crkvi sv. Ivana Krsl
72
21
73
Bugarski vojnici
75
Odlomak kamenog obiuba s omamentima Odlomak crkvenog pluteja Odlomak napisa na kamenu iz dobe hrvatskoga .
Car Dioklecijan
22
...
Tloris Dioklecijanove palace u Spljetu
Zlatna vrata Dioklecijanove palace a Spljetu
Koltani rimski predmeti
.
Siska
iz
Zlatni
Antikne broncane figure
Dalm.
iz
u polovici X.
kceri zadarskoga
stolj.
.
Siska
IX.
ili
35
IX.
ili
Ivana Krstitelja
Crkva
u Spljetu
X.
(a)
ciborija
ili
pluteja
crkve,
90
stoljeda
Kameni odlomak iz
sv.
80
Da-
tribuna
87
Kameni odlomak iz
32 iz
kralja Pribine
i
78 85
Hrv.,
raznih mjesta
Ploia na krstionici u crkvici
(b) ciborija
ili
pluteja crkve,
9^
X. stoljeda
Krsevana (Chrysogonus) u Zadru
sv.
.
92
36 Bizantski
Razlidte rimske kopie (fibulae)
Odlomak nadvratnika die obruba na
nadjen
ciboriju,
kod Knina na groblju
sv.
car
Vasilije
II.
Bugarobijac (976.
37
(na crkvenim vratima)
u
1025.)
93
ili
Izprava
iz
Biskupiji
god. 1034.,
kojom Savina, supruga
Gimmajeva dariva samostan
Luke
i
crkvu
sv.
Krle-
41
vana n Zadru
Karlo Veliki pluteja iz crkve
napisa
bana
Oporuka Agape,
.
brona
29
Istre
i
Staklene rimske posude
Odlomak Odlomak
24 28
novae cara Heraklija
Slav.,
23
25
Car Heraklije
65
Bugarski car u X. stolje6i
20 iz
napisa
Odlomak 19
Sarkofag krsdanke Severille
slava u IX. stoljecu
15
17
Is.)
cast sv.
Omamenti na plodama, koje su valjda bile icsti ambona ili zrtvenika neke crkve u Solinskom
Starog grada na otoku Hvaru
u Dalmaciji
od popa Ivana na
Ivana Krstitelju u doba hrvatskog kneza Vise-
Slavenski vojnici X. stoljeda
Napis na podnoija kipa carice Herennije Etruscille (250 po
Krstionica, izradjena
14
Lumbarde
iz
IZPRAVE.
Odlomak
orudje
Siska
Odlomak grckoga
I
iz
kod Knina
...
dobe h»-Tatskoga kneza Trpi
51 pluteja
Slavenski apostoli sv.
Odlomak crkvenog
(jiril
iz i
arhitrava
IX. stolje6i Metodije
.
.
...
95
Sv. Stjepan, prvi kralj ngarski
96
Ribari grada Zadra darivaju crkvu
•
mira (852)
Odlomak crkvenog
43 48
53
S7.
i
samostan
Kr§evana
97
God. 1070. u Ninu, Radovan unuk Leljkov, dasamostanu
58
riva
60
zemlje
i
sv.
vinograde
KrSevana
u Zadru svoje
102
Zadarski bisku^ Stjepan potvrdjuje oko 1067., da crkva sv.
manu
Mihajla
na
Emerika krune
godine
(Flaueico, Postimana) pripada
182
Emerika
Veliki pefat kralja
otoku PaS-
Krunisanje kralja Andrije
samostanu 103
Povelja kralja Andrije
.
108
Prvi veliki pefiat Andrije
PoveljakraljaPetraKreSimira Velikogaodg. 107 1.
109
Prizori
sv.
Krsevana u Zadru
PeCat kralja Petra Kresimira Velikoga
God. 1075— 1076.
.
.
Krsevana
Petar, opat sv.
Zlatni pecat Andrije
do svoje smrti bez ikakve dade
Podor grada Krapine
vino-
grade na Lukoranjskom polju
Andrija
113
— 1078
(Tninu) god. 1076.
Povelja kralja Stjepana
Koloman,
II.
od god. io87g
.
.
kralj ugarski
glagolski
Najstariji hrvatski
od god.
1
na
napis
Mramorna grobnica Vekenege tarnjoj bogomolji
opatickoga
samostana
Zbornik crkvenih
dama (neumama), kako
su se
pisale
do
Monogram sv.
kralja
Kolomana na stupu u
Povelja kralja
Kolomana od god. iiii.
Novci kralja Bele
I.
Povelja kralja Bele
1
.
(II.) I.
(II.)
Ostrogonski nadbiskup Felicijan travnja
.
biskupu
Komnenac
.
.
.
.
.
143
Dvogubi pedat Stjepana VI.
(V.)
145
Dvogubi pe^at Stjepana VI.
(V.)
152
Slavonski banovci kralja Stjepana VI. (V.)
153
Pecat bana Henrika Gisingovca
Povelja kralja Andrije 11.
II. (III.)
Pedat bana Pavla
Veliki peaat Bele
IF.
Povelja kralja Bele
(HI.)
II.
(III.)
267
1.
mu
Bribirskoga
Mladina
1.
1
i
sina
271
Subida (1274.
11.
(13 12.
Babonica od 11.
— 1322.)
god.
1295.
(111.)
Clanci (zakljudci) slavonskog sabora od
.
.
273
276 277
godine
1273. za bana Matije
283
75
Snimci
176 (III.)
II.
stud. 1290.
261
od 29.
268
Pjenezi hrvatskoga bana Pavla
174
(III.)
259
269
161
13 12.)
250
.
(111.)
160
Bela
Zlatni peSat Bele
.
Karlo Martell
171
Pjenezi Bele II.
249 .
Vinodolski zakon od god. 1288
Byzantski car sa svojom pratnjom u XII. stoljecu
([T[.)
248
257
Slavonski banovci kralja Andrije
II.
241
...
Slavonski banovci kralja Ladislava III. (IV.)
167
(Ill)
.
.
255
PeSat bana Stjepana
II.
.
.
,
Kumanac
166
Srebreni denari Bele
od
(IV.)
233
Ladislav III. (IV.)
Andrija
227
u
god. 1242
165
Ugarske
(IV.)
.
231
Kralj Stjepan V. (LV.) iz
III.
.
.
studenoga 1242
16.
Kralj Stjepan IV. (HI.)
Stjepan V. (IV.) bjezi
225
Spljeta u Sinj
Slavonski banovci kralja Bele III. (IV.)
prolaze
kroz Ugarsku Byzantski car Emanuel
iz
141
155 III.
223
Virovitici
prvomu
Duhu
222
Provala Tatara u Ugarsku
Zlatni pecat na bulli kralja Bele III.
134) zagrebaCkomu biskupu Macilinu
njemadkoga cara Konrada
221
Mongolska kaciga
135
zemlju Dubravu, koju je nekad kralj Ladislav,
Kriiari
219
Zlatna bulla izdana od kralja Bele
dosudjuje (28.
osnivajudi zagreb. biskupiju, darovao
u
Podor grada Kalnika kod Krizevaca
crkvi
Belgrad na moru (danas)
Lovrinca
sv.
217
Tvrdinja Klis uz cestu
II.
Marije u Zadru
crkva
stolna)
131
kaj-
stoljeda
216
(IV.)
III.
u Trogiru
133
popjevaka sa starinskim
207
Dzingiskanovi pjenezi
sv.
Marije u Zadru
203
(II.)
I.
Portal zborne (nekad stolne) crkve sv. Lovrinca
Petra Kresimira Velikoga, u nu-
kinje kralja
199
202
(IT.)
125
iiii.), rodja-
(-j-
I.
Trogiru
121
kamenu
100
197
)
211
Zborna (nekad
117
195
(II
I.
(II.)
I.
Krunisanje Bele
Povelja kralja DimitrijeZvonimira, izdana u Kninu
194
iivota Spasiteljeva
iz
Zadru, dozvoljava Maju, sinu Barbinu, da moze uiivati
(II.)
I.
(II.)
I.
Ktizarska vojna Andrije
a
189
s
nitana« od
176
Tome
Podor samostana
177
rukopisa djela »Historia Salo-
razliditih
i
kora (Toplicama)
179
m'
arcidjakona
crkve sv.
289
Marije u /Fopus-
295
UVOD
Mercnr
Gonifi roloTa
7.a
*rtve
Victoria
ISorac
na »ake
Jnpiter
Rimski kipovi-iz Siska.
Narodni muzej u Zagrebu.
GLAVNA DJELA O HRVATSKOJ POVJESNICI.
hrvatske povjesnice, hrvatski Hcrodot jest Dalmatinac Ivan Lucie ili Joannes Lucius, rodjen u Trogiru na pocetku XVII. stolj., a umro u Rimu IL sijecnja 1679. Sahranjen bi tada u zbornoj
tac
crkvi
sv.
Jeronima, gdje bi
mramorni spomenik
mu
napisom:
s
u polovici XVIII. stoljeca podignut »Joanni
Lucio,
nobili
Traguriensi,
qui Dalmatiae Croatiae patriamque historiam illustravit et conscripsit. Obiit IK. koji je
Preminuo
MDCLXXIX.
(Ivanu Lucicu, plemicu Trogirskomu, i
Hrvatske objasnio
napisao.
i
11. sijednja 1679.).«
Bilo je bavili
Jd. Jan.
domorodnu povjesnicu Dalmacije
doduSe
i
prije
Lucica
spisatelja, koji su se
nuzgredice vi§e
hrvatskom istorijom; ali on Hrvatske u §est knjiga, a u latinskome je
nicu Dalmacije
prvi
napisao
kritiCnu
i
i
jeziku,
ill
sustavnu
manje povjes-
da ju je mogao
citati sav tadanji obrazovani svijet. Tome znamenitomu djelu je podpuni napis: Joannis Lucii de regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Zanim-
da je Ludic dovrsio svoje monumentalno djelo na jugu Evrope, u Rimu, a stampano je prvi put god. 1666. na sjeveru Evrope, u Amsterdamu
Ijivo je osobito,
u Holandiji, prijatelj.
upravo
njegovoj
u slavnoj stampariji
Slavni Blaeu, tiskari
sam
Ivana Blaeua
Ludic povjerio
Stampanje svoga
odao u jednome pismu na Lu5ica, gdje mu
I
Blawa,
ili
kojemu
je Lu^ic bio
izuden pravnik, smatrao je za osobitu podast, §to je
je pisao:
te je tu svoju radost
djela,
»Ali
ti
si
i
svoje prijateljstvo na-
tJVOD.
4 §to
ocitovati time,
roCito htio
preslavne
mojim slovima (sed praecipue
earn
zastrte, iznesao
—
lucubrationes tuas praestantissimas,
quibus patriae
lucem
Ivan LuCic bio je
in
na
—
amicitiam
dudum
densis obvoluta tenebris,
kojima
vrstna iztrazivanja,
svoja
si
domovine, davnom tminom
spomenike
si
svjetlo, povjerio
svoje
da se stampaju
notam facere voluisti, cum tuae illustrissimae monumenta, iam mihi
exarandas
meis
typis
protraxisti,
obtulisti).*
podoban, da napi§e valjanu povjesnicu. Tomu je doprinijelo u Rimu, gdje bi ovjenpriprava njegova. Uceci u Padovi i
i
vrijeme u koje je zivio, a
i
i
6aa lovor-vijencem doktora prava, upoznao je tadanju metodu historijskoga iztrazivanja. U Italiji je naime historidka nauka jos od proslog stoljeca udarila novim smjerom i poletila svjezim poletom; tu su se marljivo izucavali jezici za razumijevanje starih spomenika, njegovale pomocne znanosti za istoriju, narocito arkeologija i kronologija, skupIjala se gradja po knjiznicama i arkivima, te se je od ozbiljnih povjesnicara zahtijevalo, da svoje pripovijedanje osnivaju na kriticki pribranim i poredjanim spomenicima. Tako
za povjesnicu zivih naroda. se radilo ne samo za istoriju stariii, klasickih naroda, nego Donata za grcke rimske starine, Dovoljno je spomenuti Ivana Meursija, Ubba Emmia Baronija i Raynalda za crkvenu i drzavnu istoriju, Agostina Mascardija za istorijsku znanost u obce (L' arte storica, Roma 1630.), zatim Pavla Sarpia, Andriju Morosinija, i
i
i
Franju zemalja
redom
Famiana Stradu, Bentivogliu
Biondija,
naroda. Djela
i
se
izlazila, te
gradju po
nakon svrsenih nauka u
arkivima, narocito
zivo
se zanimao, te je
zagrebacke biskupije
vjesnice, te ju dotjerao
da ga ne moze posve
uzoru
grada, iznosio
priljezno radio
i
na vidjelo
za proslost trazio
i
on
snovati,
Skupljao
davne
'
Slovinske zemlje
dobio nesto izprava
djelo
svrsivsi
ubijedi se
bolan,
pomenute go-
u Dalmaciji, pak na izvoru ogromnoga knjizevnoga blaga do izpravljao, citavo djelo gotovo preradio
u Trogiru
ni
izgladiti
jos je nekoliko godina
Italiji
ovako gradju dao se na izradjivanje po-
do kraja nekako god. 1654. No
dine preseli u knjizevno srediste, u Rim.
i
Levakovica
i
istoricara.
talijanskih
Hrvatske; pace
i
od Rafaela
XIII. stoljeca. Pribravsi
iz
svoj zavicaj Trogir, stao i
svoga rodnoga
mladje spisatelje o povjesnici Dalmacije (Slavonije)
pojedinih
6itala.
da napi§e povjesnicu svoje domovine po metodi za to
povjesniSare
vrsnih ucenjaka upravo su za Lucicevog djakovanja u
tih
pomamno
VrativSi se Lucie
mnoge druge
i
se zato
ni
Tamo
i
god. 1661. napokon ga priredio za stampu.
Lu6ic prikazuje u
povjesnici
svojoj
Hrvatske samo do polovice
XV.
dogadjaje
kraljevine
razvitak
i
Dalmacije
i
naime do onoga casa, kad je citava Dalmacija, a s njom i primorska Hrvatska dosla pod mletacku vlast. Povjesnicu nije razdijelio u periode, nego u sest knjiga, koje je opet razdijelio na glave, ali tako, da se je drzao Dalmacijom za rimskoga §to viSe kronologickoga reda. Prva se knjiga bavi Ilirikom stoljeca,
i
vladanja, zatim prelaznom
dobom
dolazkom Hrvata
i
drzavom, knjizi stali
razpravlja, Siriti
i
njezinim
s
Srba je
i
nastavlja se u cetvrtoj
i
Tom
nutarnjim prilikama bavi
Hrvatska do§la u zajednicu
svoju vlast u primorskim gradovima
gradova za neko vrijeme
zapadno-rimske drzave, a zavrSuje se
osnutkom hrvatske drzave.
vanjskim
kako
poslije propasti
bili
potisnuti.
petoj
knjizi,
i
na
s
hrvatskom
se druga
Ugarskom,
i
U
kako su
trecoj
i
se
MletCani
dalmatinskim otocima, poSto
Borba izmedju Mletaka
koja se
knjiga.
samosvojnom
su
iz
Ugarske za Dalmaciju
potonja svrsava time, kako su primorski
njima i primorski krajevi hrvatski u XV. stoljecu kona6no pridruzeni republici mletadkoj. Sesta je knjiga napokon zanimljiva razprava o drzavnom politiikom zivotu Dalmacije i Hrvatske od onoga casa, kako su prestale biti posve nezavisne, pak do XV. stoljeca. Svome djelu pridao je Lucie nekoje dotad gradovi
i
otoci dalmatinski, a s
i
jo§ neizdane izvore dalmatinske, koje m\i cijenu jo§ vi§e dizu,
svakomu povjesniCaru neobhodno
potrebitim.
i
koje
ga jo§ danas dine
GLAVNA DJELA
HRV. POVJESNICI.
-
Dr. Franjo Racki ocijenio je Ludicevu povjesnicu ovako: ostala (djela) Luciceva, odlikuje se objektivnoscu
Lu6ic je pustio govoriti kriticki poreda,
tjerao je pace misli
razjasni,
trijeznost
same
izvore;
trijeznoscu.
Kao
djelo,
i
zivotom
do suhoparnosti, bojeci
se,
nadahne.
U
kao
§to sva
svjestan iztrazivalac
on smatrase svojom zadacom samo
u sklad dovede
to,
da
te izvore
posljednjem
pogledu da nebi dugackim umovanjem svoje
na ustrb objektivnosti odviSe iztaknuo; da nebi elegantnom dikcijom histori6ku istinu Lu6ic pripovijeda samo ono toliko, sto je koliko je nasao u vjero-
odvi§e zastro.
i
dostojnim izvorima. i
i
»Ovo
noviji historici
Ova
pustili
trijeznost
uzde
samonagrckei rimske pisce ganju; mnoga pitanja, koja
svojoj i
i
opaza se navlastito u fantaziji
i
staroj istoriji.
svojim nagadjanjima!
na stare napise; upotrebljuje
tadanja nauka
voljna gradja bila pribrana, kao §to je n. p.
nije bila
pitanje
jos
ih
Koliko nijesu tu
Lucie se oslanja
oprezno u svojemu
rijeSila
i
za koja
razla-
jos do-
nije
o narodnosti pukova Uirika
i
Dal-
IvAN Locid
on mfikom obilazi, priznavajuci tako radije svoje neznanje, nego da nauku neosnovanom hipotezom zamuti.« Uza svu tu objektivnost nije Ludiceva povjesnica svagdje djelovala povoljno. Luiihrvatski i cevo djelo stampano bi za vladanja cara Leopolda I., koji je bio takodjer pisao u prilog svoje djelo Lucie drzalo se, da je Leopolda ugarski kralj. Na dvoru kraija DalmaHrvatsku Mletcima da je omalovazio prava krune sv. Stjepana na kraljevinu macije,
i
i
i
UVOD.
5
Leopold I. nekoga od pismenih Hrvata, koji krune sv. Stjepana na tu kraljevinu. Za spisatelj Pavao Ritte r-Vit ezo vie, kojemu hrvatski to bi napokon izabran poznati bi povjereno, da napise hrvatsku povjesnicu s tendecijom ugarskom. Vitezovic se zaista staderaditi; no prije nego sto je djelo dovrsio, umre Leopold I., a Vitedade na posao ciju.
bi se
Upravo ^ toga razloga
trazio je kralj
podbvatio Luiica pobijati
i
iznio prava
i
zovicev posao zape sasvim.
Sto ne bi u6injeno za Leopolda, izvrsio zagrebadki
kanonik
Adam
Baltazar
izvelo se za kraljice Marije Terezije,
Adam
Baltazar
Krcelic (rodjen
5.
a posao je
Krcelic.
veljace 1715.,
umro
1778.),
starinom
iz
Krbave^
rodom iz sela Brdovca blizu Zagreba, ono doba vrlo u6en muz, a narocito vjestistorijskim disciplinama, ali uza to koristoljuban do skrajnosti prevrtljiv. Boraveci u BeCu (1748. 1749.) kao rektor hrvatskoga kolegija,dodje na dvor kraljice Marije Terezije i pokaze naskoro, da umije svojim znanjem sluziti namjerama tadanje bedke vlade. U torn ga pobudjivase kraljica, da se sto prije dade na pisanje djela, §to ga nije mogao dokrajciti Pavao Vitezovic, da naime napise povjesnicu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i da u njoj izlozi prava kraljice Marije Terezije i krune U to ime dobio je on Vitezovicevu pismenu ostavstinu, a sv. Stjepana na te zemlje. povrh toga sabirao je sam obilatu gradju kako u Becu, tako u Zagrebu. Djelo Krcelicevo ugleda napokon svjetlo god. 1770. u Zagrebu, a posveceno je kraljici Mariji Tereziji. Podpuni mu je napis: xDe regnis Dalmatiae, Chroatiae, a
i
vec u 32. godini zagrebacki kanonik. bijase za i
—
i
Sclavoniae notitiae praeliminares impensis nobilis honorabilisque
demum
Zagrabiae, typis
viri
(periodis
IV.
distinctae)
studio,
Balthazaris Adami Kercselich de
labore ac
Corbavia,
Antonii Jandera, typographi.«
obuhvata 522 strane, te obaseze citavu istoriju hrvatsku od vremena do god. 1606., i to tako, da samo jos vijek Ferdinanda I. potanje objaSnjuje, docim izkasnijega doba tek najznatnije zgode napominje. Iza posvete kraljici Mariji Tereziji imade predgovor, sadrzaj, spisak pisaca i izvora, koje je autor rabio, — a poslije toga slijedi sama povjesnica, koju je Krcelic razdijelio u fietiri periode. Prva perioda obuhvata vrijeme rimskoga vladanja, druga prikazuje narodnu dinastiju do X. Dalmacije od X. stostoljeca; treca, najobseznija, prica dogadjaje Hrvatske, Slavonije Ijeca do Ferdinanda I.; cetvrta napokon sadrzaje glavne dogadjaje za kuce Habsburg. Kao dodatak prikazuje jos Hrvatsku Slavoniju, kakove su u pi§6evo doba bile. Tu goKrceliceva povjesnica
najstarijeg
i
i
vori o civilnoj
vojnickoj
i
Hrvatskoj, o njezinoj drzavnoj
crkvenoj
i
duhovnim redovima, o skolama; napokon nalazimo zupanija, kao sto su zagrebacka, krizevadka, varazdinska t. nima
i
i
upravi, o samosta-
geografski opis pojedinih
i
d.
cilja, sto ga je imao pred poucava nas sam Krcelic osim u predgovoru jos na Slavoniju, u vise mjesta, a naroc^ito na koncu djela. Opisav§i naime citavu Hrvatsku koliko su bile pod zezlom kraljice Marije Terezije, zavrsuje ovako: »Ono, sta je danas od Dalmacije, Hrvatske Slavonije pod mleta6kom ili turskom vla§cu, ne opisujem, jer
Toliko
o
Kr5elicevog
sadrzaju
o6ima, kad je pisao svoju
djela.
Glede smjera
i
istoriju,
i
i
toga dovoljno ne poznajem. Zadovoljan sam, sto sam u prijasnjim poglavljima dostatno i Slavonija, imale one sada ma koje gospopo pravu zakonu pripadaju svetoj kruni ugarskoj i naSim apostolskim kraljima jednako Bosna Srbija.* (»Illa, quae hodie sub Venetorum aut Turcarum sive Dalmatiae, sive regni Croatiae aut Sclavoniae sunt possessorio, non describo, deffectu sufficientis cognitionis, contentus: me anterioribus periodis sufficienter docuisse: Dalmatiam integram, Croatiam aeque atque Sclavoniam, per quoscunque et qualitercunque nunc
pokazao, da citava Dalmacija, Hrvatska kao dare,
—
i
i
possideantur, legitimi propriique esse iuris
Sacrae Regni
Hungariae
Coronae, Apostoli-
corumque nostrorum Regum, Bosniam item ac Serviam.«) Vec te rijefii jasno odavaju, da Krdelic nije ni u snu mislio, da pi§e narodnu hrvatsku povjesnicu.
GLAVNA DJELA
U
isto
vrijeme
Krdelicem
s
HRV. POVJESNICI.
umro
staroga
Resultat njegova truda jest
Ilirika.
1751 —1801,
netiis,
za politicku istoriju.
1773.) crkvenu povjesnicu Hrvatske
VI
djelo
omaSno
samo
Ivan
ugarski Nijemac
En gel
Krst.
(rodj.
»Illyricum sacrum
povjesnicu
nije kriti^no, te
Iza Krcelica bavio se je u XVIII. stoljecu
(rodjen
u
susjednihjoj zemalja u obsegu
i
djelo
koje uz crkvenu
svezaka),
No
Danilo Farlati
proucavao je Isusovac
Cividalu 1690.,
y
kud
sadrzaje
kamo
i
(Ve-
gradju
obilatu
i
zaostaje zu Lu^icevim.
na pocetku XIX. hrvatskom povjesnicom
i
umro vec
1770. u sipuSkom gradu Levoci,
1815). Taj je spisatelj napisao obseznu istoriju
njezinih toboznjih nuzzemalja, Ugarske kao Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, zatim Bosne i Srbije, VlaSke, Moldavske i Bugarske t. d., to tako, da je najprije sastavio povjesnicu tih nuzzemalja, a onda tek matice zemlje. Nas zanimaju narocito dva svezka toga djela, naime: i
i
—
I
i
Engeljoh. Christ,
Staatskunde und Geschichte von Dalmatien, Croatien und
Denkmalern ungarischer Geschichte (Geschichte Zweiter Theil, Halle, 1798), zatirn Geschichte von Serwien und Bosnien. (Geschichte des ung.
Slavonien, nebst einigen ungedruckten
des ungarischen Reiches und seiner Nebenlander,
—
E n g e 1 Jo h. C h r., Reiches und seiner Nebenlander, Dritter Theil, 1801). Engelovo djelo nema kao povjesnica nikakve likom mrznjom na Hrvate sastavljeni
izvadak
cijene, posto je
Farlata, Lucica
iz
znaje vi§e ni zdruzenih kraljevina Hrvatske, Slavonije
da nijesu nikad zajedno pregled
Mimo
to
na odmet
nijesu
Kud
bile.
tadanje Dalmacije,
i
kamo
Hrvatske
i
kao
brojne literarne crtice
i
Krcelica.
i
ve-
On ne
po-
Dalmacije, vec ih razstavlja, kao
i
vi§e vrijede u
Slavonije,
i
samo povrSni
i
Engela geografski tadanjega
podatci
statistiiki
i
ugarskog Primorja.
za hrvatsku
istoriografiju,
koje je skupio s velikim trudom. Izbrojiv§i najznatnija starija djela o Sitavoj povjesnici hrvatskoj,
jedno djelo, koje je danas all
koje je
djelo o
ili
zaboravljeno
ili
ne smijemo
se spominje s prezirnim
presutjeti
posmjehom;
hrvatskoj
povjesnici,
odusevljenjem za sve, sto je bilo
pisano i
narodnim jezikom
hrvatskim
i
s
—
prvo
znamenito ne toliko po svojemu sadrzaju, koliko zato, sto je
ipak
velikim
§to jest hrvatsko.
To je djelo glasovitoga povjesnicara iz dobe ilirskoga preporoda, zupnika Ivan a Sveara. Podpuni mu je napis: »Ogledalo Iliriuma iliti dogodovStina Ilirah, Slavinah, straznji put Horvatah zvanih, od potopa, to jest godine svijeta 1656. Na detiri strane razdieljena,
po dugotrpnom poslu na
od Ivana Sveara, zupe Sve-
svjetlo izdana
—
zupana kod Pozege. Cetiri svezka. U Zagrebu 1839. 1842., tiskom Franje Zupana«. Ako uzmemo na um, kako su na pocetku ilirskoga pokreta Hrvati vrlo slabo svetske
narodnim jezikom,
kako se je tada smatrao za gotovog knjizevnika svaki, najsitniju pjesmicu spjevao, kako je nadalje literaturna produkcija u obce bila slaba: to se gotovo snebivamo, videci pred sobom trud jednoga covjeka od 75 tiskanih araka, znali pisati
koji je
i
to djelo o hrvatskoj
prilike
i
i
ogromnu
povjesnici, pisano dosta pravilnim jezikom! Motreci tu za tadanje
radnju, rado praStamo spisatelju temeljnu bludnju, na kojoj je zasnovao
pak se nehotice pitamo, kako
(^itavo djelo,
morao biti duhu njegovih
je silan
rodu, kad je na§ao istoricara, koji je u smjeru
i
polet u ideja
hrvatskom na-
(ilirske
i
sveslav-
janske) napisao tako obsezno djelo za svoje toboz naivne Ilirce!
Da
dednost ilirskoga povjesni6ara mogli ocijeniti trud, smjer, a da prestampamo doslovce nekoliko rijeSi iz zaglavka njegova djela. Dovrsujemc, govori on, »moju dogodov§tinu, koju na postenje, slavu diku naroda sto
bi
Sveara, vrijedno
bolje
i
je,
i
moga tiri
ilirskoga, zatim slovinskoga, a najposlije
godine,
Citih knjiga,
i
hrvatskoga
i
srbskoga zvanoga kroz Ce-
tako sam vrucozeljno pisao, da sam od 5itanja razliod mnogog sveudiljnog nocu danju pisanja najposlije obolio tako sto vi§e jest,
i
i
oslabio, da jedva pisati mogu. I to je uzrok, da do danasnjeg dana (djelo seze samo do god. 1790.) moju dogodovStinu s njezinimi dogadjaji popisati ne mogu. Najveca
I
UVOD.
8
moram
djela ilirskih junaka u turskih bojevih ucinjena
boce
No
bolesti.
i
put pojedna^it
ce
najti
nego
samo
sbog
neproslavljena ovaj od
mene
sla-
probijen
one hvale vrijedne dogadjaje novijeg vremena popisati. ostalom narode moj Ilirski! veselim se, da sam ti stogod u
ugladit,
i
ostaviti
pera, koji ce ne
se vje§tijih i
sam ja izpustio. U nasem ilirskom t. j. hrvatskom jezika ostavio, veselim se, velim, tim vise, §to sam prvi, neumjetnim perom u materinskom nasem jeziku nasu dogopremda slabim koje
i
kusao
Znam ja dobro, da ce uceni Ijudi mnoge pogreSke ovdje naci, kako na ovom svijetu nema nista savrsenoga, tako nije ni ova dogodov§tina; nu
dovstinu jer
pisati.
izjasne, imadu pero, neka poprave ali na koliko sam ja
zato
sto je
i
vijekova svoje
liko ilirski
dovstine
grbavo postavljeno naroda
dogadjaje naroda svoga izvoditi
i
.
.
.
Veliki
od
nije, koji bi
to-
mogao, kako no narod
moja kano ogledalo sve obcinske dogopoglavja mogla izrasti, nu tomu niti sam ja posao mnogih mnogih godina, koji jedan
hrvatsko-slavjanski. Dogodovstina je
iliti
fizi^no
kraljeve
zlo ali
izvadio, nijednoga
su narodi u Evropi,
ilirske,
mnogo
koja bi na
moralno sposoban;
niti
jer
stotina je
to
i
covjek tocno izvesti tezko da je kadar.« Veliko djelo Svearovo, kako je zasnovano na krivome temelju, posto smatra juzne
Slavene (a prema tomu
lom
To
zastarjelo.
i
Hrvate) za potomke
vrijedi naroCito za
prva
starih Ilira,
naravno da je najvecim
svezka, koji obasezu vrijeme
tri
dije-
od god. 1656
do 1114. po Is. Cetvrti svezak medjutim, koji je najoma§niji, te pripovijeda nezgode hrvatskoga naroda od 1114. do 1790., nije ni iz daleka tako los, kako se je neko vrijeme mislilo. Racki pise o Svearovu djelu ovako »Medjutim nije bila povijest za onda bez koristi Svearova takova, kakova jest; svojim jezikom prodirase u
prije
Is.
zgode
i
:
i
sire
krugove; pred navedenima imaSe prednost, §to se
djaji
XVII.
po saborskih
crta se
Vec nitiji i
XVIII. stoljeca
i
spisih
opisuju
banskih izpravah
i
je
priblizila ilirskoj
.
.
macije, Hrvatske
se skupe
istorije
objasnilo municipalna
najzname-
kolovozu 1836.
prava kraljevina Dal-
doba absolutizma, osnovano bi 1850. »Druztvo kojemu bijase glavna zadaca »sacuvati od propovjesnice jugoslavenske, te ovako poloziti temelj kritiCnomu obradjiSlavonije. Poslije, u
i
za jugoslavensku povjestnicu pasti sve izvore
koje bi
Doga-
politicki
.«
spisovi za drzavnu povjesnicu hrvatsku. Hrvatski sabor izabrao je u djelo,
dobi.
donekle po domacih kronikah, zivot
prvih godina narodnoga preporoda radilo se o tome, da
zemaljski odbor, da izradi
vanju
se
i
starine<,
nasega naroda.* Pri osnutku toga druztva izrekao je pokrovitelj njegov,
svakoga naroda mozemo smatrati krstnim pojedinomu covjeku na biljegu covjecjeg druztva, u koje spada, tako je i svakomu narodu povjesnica obiljezje njegova mjesta u velikom krugu 6ovje6anstva. Bez nje ne zna narod, sto je bio i kamo spada. Rijedi bana Jela6ica najbolje pokazuju, kako se je vec god. 1850. osjecala ziva potreba u narodu hrvatskomu, da dobije narodnim jezikom pisanu povjesnicu, koja bi bila u jednu ruku osnovana na kritidkoj podlozi, a u drugu odisala narodnim duhom i pravom, iskrenom Ijubavi za sve, §to je hrvatsko. Da bi se mogla izpuniti ziva zelja ci-
ban Josip njegovim
Jelacid,
ove
listom.
Kao
lijepe rijeci: »Povjesnicu
§to
krstni
list
sluzi
se druztvo za jugoslavensku povjesnicu kroz mnogo godina, a mnogogodi§nji predsjednik Ivan pi. Kukuljevic, koji je osim publikacija
tavoga naroda, trudilo
na celu
mu
toga druztva izdao jos
i
drugih lijepih
i
znamenitih priloga za hrvatsku
istoriju.
Zadacu
druztva za jugoslavensku povjesnicu preuzela je od god. 1867. jugoslavenska akademija znanosti
goslovan,
i
umjetnosti, koje je i
kojom
je
rad
narocito
od osnutka njezina
na polju hrvatske
ravnao
neumrli
istorije bio
hrvatski
osobito bla-
povjesnidar
dr-
FranjoRadki. Uza sve priprave
i
predradnje prosla su ipak decenija, a hrvatski narod nije dobio
toliko ieljkovane svoje istorije. Izaila su
eica
(Hrvatska povjesnica, Zagreb 1861.)
dodu§e manja djela od Ivana Krst. Tkali
Sime Ljubica
(Fregled hrvatske povijesti,
GLAVNA DJELA
HRV. POVJESNICI.
Rijeka 1864.), koja su u velike ugadjala te se istorije nije bilo, i
ogromnoga
Tek djelo
jer se
i
mnogo
najvrstniji povjesniCari
o
citala; ali prave,
nijesu usudili
podpune, suvisle
podhvatiti toga tezkoga
rada.
god.
1879—1882.
izdala je »Hrvatska Matica*
krasno,
kriticko
patriotsko
i
Tadije Smiciklasa:
svijestni hrvatski
Poviest Hrvatska u dva svezka, koje je probudjeni i narod primio snajvecim odusevljenjem. Predgovor k prvomu svezku za-
ovim rijecima: »A sada putuj, knjigo, kroz tolike godine tezka brigamoja, po narodu, da sam nastojao pronaci istinu, pa makar njemu gorka bila. sam pak kadgod omamljen Ijubavlju moga naroda istinu promasio, to iskreno
vrsio je pisac i
razglasi
Ako zalim
li
i
izdanje),
i
snage, da izvedem (novo ako mi Bog dade zdravlja srcem zelim. Ako li ne dospijem, da sam moje pogreske
popravit cu buduci put,
kako svom dusom
i
i
svakomu, koji ih bude zdu§no izpravljao. Samo molim, prvo: da u nijednoj naucnoj struci nema 6ovjeka, koji bi se svuda u cijelom ogromnom predmetu svoje nauke jednakom snagom vje§tinom kretao; drugo: da upravo zato nijesu se mogli odvaziti mnogi stariji, od mene udeniji izpravim, budi
neka moji
blagoslovljeno
izpravitelji
uvaze
i
ugledniji povjesnici hrvatski, da napisu ovakovu cjelovitu povijest, jer su se bojali, da na ovom dalekom i mnogo puta pretamnom putu ne zablude. Zato su prolazila decenija, a narod kao da uzalud vapi: dajte nam sliku proSlosti na§e! Ja se nisam trebao bojati niti za moj glas u ucenom svijetu, niti za slavu kakvu, jer nemam niti jednoga niti drugoga. Moje je djelo rodio ovaj vapaj narodni, a do kraja ga dovedoh imajuci pred ocima onu lijepu rijec »Amor patriae dat animum (Ljubav k domovini podaje i
srcanosti).<
Nakit od tuca
s
rimskih dvokolica
Iz
Petrovine kod Jaske. Narodni muzej u Zagrebu.
HRVATSKA ZEMLJA.
o iztrazivanju najboljih
hrvatskih
povjesnicara
zauzeo je
hrvatski
narod u prvoj polovici VII. stoljeca prilicno prostranu zemlju, kojoj su bile ove medje: na jugu rijeka Bojana (oko Skadra),
Bosna
Vrbas, na
Dunav
na iztoku
(od utoka Drave
do na zapadu rijeka Sana, Istarske gore (doticno rijeka RaSa u Istri) i Jadransko more. Ako pogledamo na kartu, vidimo, da nam je pribrojiti hrvatskoj zemlji ove danaSnje drzave oblasti: Crnu goru, citavu Dalmaciju, zapadni dio Bosne Hercegovinu (osim Novoga pazara), Hrvatsku Slavoniju, napokon jedan dio iztocne Kranjske i izto^nu Istru. Hrvatska zemlja zaprema po tomu prostoriju rijeka
utoka Save)
ili
i
sjeveru
Drava,
i
i
i
od nekih 2000D milja ili HOOQ myriametra. Kad bi danas sva hrvatska zemlja bila na okupu u jednoj zaokruzenoj cjelini, ta bi hrvatska drzava po svojoj velicini bila veca od kraljevine Portugalske, a po tomu i od Gr6ke, Srbije, Svajcarske, Nizozemske Belgije. Hrvatska danas po svomu nekadanjem prostranstvu bila bi jedanaesta drzava u Evropi. i
No rijedko je kada bila mnogo doprinosile politicke
6itava prilike;
hrvatska zemlja na okupu.
no najvise
je
tomu
kriv
Tomu
su
geografski
smjestaj hrvatske zemlje.
Pogled na kartu Evrope kaze, da hrvatska zemlja pretezno naginje k zapadu njegovu utjecaju. Hrvatska se zemlja prostire doduse znatnim dijelom svojim na Bali
kanskom poluotoku,
koji se
zove izrijekom iztocni; aH
taj
poluotok upravo u svojem
IIRV.
sjeverozapadnom
dijelu seze
ZEMLJA.
duboko u zapad, posto
mu
obala
poprijeko
sijece meri-
dijane. Grad Sarajevo u Bosni, jamacno najiztodnije mjesto u obsegu nekadanje hrvatske
zemlje,
dovi
imade gotovo Travnik
(Brundusium)
u
geografsku duzinu, kao
istu
Mostar,
Brod
i
juznoj
Italiji;
Zadar
stoji
i
grad Otranto u juznoj
na istom meridijanu, kao
gotovo
stoje
zapadnije od Messine
Italiji;
Sirakuze na
i
gra-
grad Brindisi
i
Siciliji,
Rijeka pak zapadnije od Salerna, a samo ne§to iztocnije od Napulja. Po tomu vidimo,
da hrvatska zemija imade prema zapadu Evrope jednaki geografski polozaj, kao i juzna zajedno sa Sicilijom. Da hrvatska zemija preteze k zapadu, spoznase vec Rimitalija Ijani.
Kad
se je god. 395. rimsko carstvo dijelilo u dvoje, u
imenom
zemlje pod
Ijen bi najveci dio kasnije
hrvatske
zapadnomu
to tek kasnije donekle promijeni,
carstvu, te se
car Valentinijan
rimski
III.
iztocno, pridije-
i
Dalmacije
Upravo taj polozaj hrvatske zemlje mnogo je doprinesao, da je ona (kao dugo kolebala izmedju zapada i iztoka, dok nije zapad pretegnuo. Zanimljiv je
Qadransko),
i
smjestaj
hrvatske
sto je ogradjena
zemlje jo§
s toga,
i
Panonije
i
kad je god. 437. zapadnobyzantskomu caru Teodoziju.
solinsku Dalmaciju
ustupio
zapadno
solinske
juzna
Italija)
more 510 manjih).
se ona prostire uz
sto
citavim nizom kopnenih otoka
i
(54
veca
i
hrvatske morske obale ne moze ni malo sporediti s vrlo obalama na iztoku gr^koga poluotoka; no ipak imade hrvatska obala dosta zgodnih zaliva, zatona draga za pristanista brodova, te je u tome pogledu kud kamo dohodnija, nego talijanska obala Jadranskoga mora. Od brojnih zatona da napomenemo Stoji doduSe,
da se razvitak
obilato razvijenim
i
i
idivnu Boku Kotorsku. Smjestaj hrvatske zemlje uz more pomogao, da su procvali neki primorski gradovi, a na celu im slavni Dubrovnik. Polozaj hrvatske zemlje uz more bio bi jos znamenitiji za unutarnje krajeve koristniji, kad bi vece plovke rijeke iz nutrinje utjecale u more, i tako spajale Primorje sa Zagorjem. AH rijeke, koje teku u Jadransko more, nijesu se mogle dovoljno razviti; one su vrlo kratke i plitke, tako za plovitbu skroz nezgodne. Jedina je iznimka Neretva; pa i ona je plovka samo u najdolnjem tijeku, od Capljine do Metkovica za manje brodove, a od Metkovica do usca za brodove od 100 150 bacava i za parobrode. Kraj takih prilika nema sva hrvatska zemija osobite koristi od mora, nego pogla-
samo Kvarnerski zaliv
mnogo
je
i
i
—
vito
uzko Primorje;
premda
i
s
toga
je
u obce isam karakter citave zemlje vise kontinentalan,
ju oplakuje more.
Promotriti
nam
je smjestaj hrvatske zemlje jos u
jednom pogledu.
otok razstavljaju od trupla evropskoga gore Pireneji, a
Italski
poluotok odijeljen je od srednje Evrope ne visokim gorama, nego
medja izmedju srednje Evrope
Balkanskoga poluostrva najprije
i
izvora do utoka u Savu, onda Sava do sutoka
Pirenejski polu-
visoke Alpe. Balkanski rijekama. Prirodna
je
rijeka
Dunavom,
s
i
Kupa od
najposlije
sam Dunav do svoga
usca. Pogled na kartu kaze, da velik dio te prirodne granice izmedju srednje Evrope Balkanskoga poluotoka prolazi upravo kroz Hrvatsku. Prema tomu manji dio hrvatske zemlje pripada srednjoj Evropi (evropskomu trupu), a veci juzni Balkanskomu polui
i
otoku. Taj geografski
dualizam
mnogo
hrvatske zemlje
je puta nepovoljno
utjecao
i
na razvoj same povjesnice. Ne da se naime poreci, da onaj kraj hrvatske zemlje, §to no se prostire medju Savom, Dravom Kupom, koji pripada srednjoj Evropi, pokazuje i
i
posve drugi karakter, nego krajevi
kad su oba
Vec
dijela stajala
i
oblasti Savi
u opreci kao dva
stari Rimljani, osvojiv§i
i
Kupi na jugu.
Bilo je
zemlju kasnije hrvatsku, razdijehli su ju prema opisanoj
prirodnoj medji na dvije pokrajine: danaSnju sjevernu Hrvatsku medju i
Savom zajedno saSlavonijom
hvatala s
i
Bosnom
pridruzili su pokrajini
dana§nju zapadnu Ugarsku do Dunava i
Hercegovinom, kao
i
pade 6asova,
razlidita svijeta.
od Crae gore
Panoniji,
Dravom, Kupom
koja je povrh toga obu-
ne§ta Austrije; od juzne
pak Hrvatske
stvoriSe zasebnu pokrajinu
Dalmaciju.
i
UVOD.
12
# Tako
Kad
ostade za sve vrijeme rimskoga vladanja.
su kasnije Hrvati torn zemljom za-
tu zasnovali dvije poglavite knezevine: jednu u sjevernomu dijelu (PoPanonska Hrvatska, kasnije Slovinska zemlja ili Slavonija), a drugu u juznomu (Dalmatinska Hrvatska ili Bijela Hrvatska). Obje su se oblasti vise puta medjusobno takmile, pace bivalo je i nemilih zgoda, kad je primjerice ono u IX. stoljecu Borna, knez dalmatinskih Hrvata, stajao uz Franke protiv rodjene krvi svoje, protiv Ljudevita,
oni su
vladali,
i
savska
ili
A
kneza posavskih Hrvata. izmedju Slovinske svijest hrvatslcoga
i
zemlje
i
kasnijih stoljeca
juzne Hrvatske,
puta na povrsje opreka
vi§e
tek u najnovije
kojom
naroda ukloniti ogradu,
je
izbijala i
je priroda
umjela je
vrijeme
ziva
srednjo-evropski
razstavila
od onoga na Balkanu.
svijet
No da ogledamo
kao sjeverni dio hrvatske zemlje. 1. Juzno-hrvatska zemlja. Usred Balkanskoga poluotoka stoji kao korijen njegov bajovna Sara planina. Od nje teku tri rijeke na tri strane svijeta: Morava na sjever, Vardar na jug, a Drim na zapad. Te tri rijeke dijele poluotok na tri cesti: iz
bliza tako juzni
i
na iztocnu
ili
U
srbsku.
bugarsko-grcku, na juznu
potonjoj
kojom
cesti,
arbanasko-grcku,
ili
pojas
taj
Kupe
jesu
suvisla
Kom, Durmitor,
neprohodna kosa, vec Treskavica,
Kapela (nekad Gvozd). Taj
je
ili
Bjelasnica,
pojas podjedno
nize se
gora raznoga pravca
niz
Zee, Vitoroga,
hrvatsko-
i
razne
pojas
taj
Dinara,
vi-
sastav-
Pljesivica
glavno razvodno gorje u zapadnoj
i
od
pojas toga dijela.
glavni gorski
na krtorovinu na poljskoj brazdi. Najznamenitije gore, koje
sine, nalik Ijaju,
mozda
na zapadnu
upravo prostire juzno-hrvatska zemlja,
se
Sare planine prema sjevero-zapadu sve do izvora Nije
i
i
cesti
Dunavu, dakle u Balkanskoga poluotoka; s njega teku jedne rijeke prema Kupi, Savi Crno more, a druge pravcem zapadnim i jugo-zapadnim u Jadransko more. Od crnomorskih rijeka najznatnije su Korana, Glina, Una, Vrbas, Bosna, Drina Morava, a od i
i
jadranskih Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva Smje§taj
i
Moraca (Bojana).
Razvodni pojas nize se u obce naporedo
rijeka.
Apenin),
cemo
protumafiiti,
zaSto naglo padaju
su
zasto i
rijeke
u oroplastickom
i
i
(kao
Suvise tvori
na razvitak
i
i
srednjoitalski
temeljnicom
s
Dunavom) ostri kut. Po tomu lako mora kratka toka (prave primorcice) i
a opet zasto su rijeke crnomorske sve dulje
od zapada k
drugom pogledu znamenit, posto
Savom
Jadranskoga
tvore slapove;
sto se vi§e odaljuju
vitije,
Kupom,
s
morskom obalom
s
od morske obale.
razmijerno malo odaljen
te je
Balkanskoga poluotoka (naime
zuju
i
pravac pomenutoga gorskoga pojasa znatno je djelovao
iztoku.
No
prijedjeli, §to se s
razvodni
pojas jos je
i
i
raz-
mnogom
u
obje strane njegove prostiru, poka-
u geognostickom pogledu posve
razlicit karakter.
Jadranskoga mora, u obce no se od njega nizu prema Kupi i Savi, pretezito stupnjevine, koje blizu temeljnice Balkanskoga poluotoka prelaze u nizine. No jadranski crnomorski prijedjeli razlikuju se po svom geognostickom sastavu U jadranskom razvila se je »kra§ka formacija«, koja poglavito sastoji od kredine Prijedjeli, koji se prostiru
izmedju razvodnoga lanca
su vis o cine, dok su oni krajevi,
i
tvorbe
samo
i
kojoj su ovi glavni biljezi:
i
kotline
i
sto
(ponikve,
polja),
sila
golih stijena, nerazvijene, neplodne doline,
nerazvijene rijeke,
vec ponornice,
sila spilja
i
vec
pecina,
slabo malo vode i malo plodne zemlje (samo na poljima i u ponikvama), pak zato pak prirodno tlo, koje ne moze hraniti mnogo puka. Sjeverni ili crnomorski prijedjei pada drugim geognostiCkim formacijama, i to prvrtnoj ili trijaSkoj, ili pak formacijama i
neozojske dobe (naroCito tercijarnoj).
U crnomorskom
jenih rijeka, dosta vode, lijepih rijefinih dolina, i
prema tomu takodjer zgodnije I
uglja,
glede ruda asfalta
i
razlikuju se
nesta sadre,
za
obilatij-e
znatno
oba
dok crnomorski
kud
i
prijedjelu
kamo
nalazimo dosta razvi-
zgodnije
tlo
za obradjivanje
pucanstvo. prijedjela.
obiluje jo§
olovom, bakrom, iivom, a osobito zeIjezom;suvi§eima
U i
jadranskom nalazimo samo drugim rudama, kao srebrom,
unjemu
obilatih rudnih vrela: slanih,
HRVATSKA ZEMLJA. kiseljaka, zeljeznih,
neki tvrde,
sumpornih
po fiziognomiji
i
d.
i t.
Oba
se prijedjela razlikuju joยง
obiCajima samih
i
zitelja,
Jadranski prijedjel, kako je sav izprekrizan
na
Liburnijska S morske
je
Lie ko-krbavska
ili
formacije, dijeli se opet
visoCiaa
od Kupe do Zrmanje.
prostire se
Ta
gotovo nedohodna, jer ju tamo opasuje krSni Velebit.
strane
visocina znamenita za defenzivu, b)
premda su svi gorama kraske
po flori ifauni, pace kako jednoga jezika i porijetla.
manje viso^ine:
tri
a)
j^
je
za kulturni razvitak vrlo je nezgodna.
ali
Bijelohrvatska visocina (sjeverodalmatinska ili dolnjodalmatinska) od rijeke Zrmanje do usca Cetine Duvanjskoga polja. Njom protjecu Zrmanja, Krka Cetina, te ona pada u 5etiri stupnja polagano prema moru, od kojega June razstavlja nizkih oto6ica, koji nikakvo gorje, pace se pred njom razasuo obilat niz malih znatno pomazu prometu. Ta visocina prodire najdublje u more, a usee Krke razstavlja ju na dva poluotoka, koji su opet znatno razvijeni. Crvenohrvatska visocina (juznodalmatinska ili gornjodalmatinska) od usca Cetine douscaBojane. Ona se opet razpadana tri manje kotline: na kotli nu Neretv e, na kotlinu Tr eb nj scic e, na kotlinu M ora c e-Boj ane s pritokom Zetom. i
i
i
c)
i
Od
opisanih
i
visodina najzgodnija je za covjecji razvitak upravo srednja, naime
triju
Bijelohrvatska, a za
njom
Bijelohrvatskoj
onda u Zetskoj pojavio kako u doba hrvatsko.
tako u doba
visocini
ilirsko,
ili
n zin
i
Kupom.
i
opasana
a,
Zetska kotlina.
se je najprije
i
Sjeverno-hrvatska zemlja. Kako je
2.
je sjeverna poglavito
Savom
kotlina MoraCe-Bojane
upravo u
historicki zivot
juzna Hrvatska pretezito gorovita, tako
strane plutkim rijekama:
s tri
zaista,
I
Ali sjeverna Hrvatska nije ipak sasvim
Dravom, Dunavom,
ravna; na dva mjesta
nju ogranci velegorja evropskoga, naime Alpa. Jedan se ogranak stere izmedju
mnogo
Save, a drugi
kraci
manji izmedju Save
i
Prvi se ogranak pruza
Stajerske,
iz
poglavito istim pravcem, kao
vodni lanac juzne Hrvatske, premda visinom svojom
ogranak
Taj gorski i
na
Posavinu. Obje
ski manji
raca, koji
ogranak vise
manje
zatvaraju
Kostelske gore
i
dijeli
nizinu
i
kud
kamo
i
zaostaje za
kotline.
Zagrebacke,
Od
ih spaja.
nego Savi; prema tomu su ogranak spusta prema Savi taj Jos i
su
tih
Zagrebadka
raz-
Podravinu
na dvije polovice: na
Fruske gore ima gorska pukotina, koja
od savskih.
i
potonjim.
od druge pomenutim gorskim ogran-
se priblizuje Dravi
slabije razvijeni
i
tn)
nizine razstavljene su jedna
kom; jedino izmedju Djakova nuti alpinski
1062
(najvisi vrh
i
Kupe.
i
nize se
i
ulaze u
Drave
kotlina
najznatnije:
vise
Zagorje
izmedju Zagrebadke gore
i
Pome-
pritoci drav-
povija-
izmedju
Moslavacke,
i
napokon Pozezka, opasana gorama Sujnikom, Krndijom Dilj-gorom. Sve te kotline zatvorene su sa sjevera vise ili manje visokim gorama, dok su prema jugu otvorene. i
Drugi ogranak Alpinskoga velegorja
Kupe
ulazi
u Hrvatsku
iz
Kranjske, izpunjuje pro-
Posavinu
od Pokupja. neSto viยงi (najviSi vrh 1175 m) od onoga medju Dravom i Savom, ali nizini u kutu izmedju Save Kupe.
storiju
izmedju
i
Save,
te rastavlja
Taj je ogranak se
brzo gubi
u
i
Ovo nih
je kratka, jezgrovita slika sjeverne Hrvatske, koja ne pokazuje velikih prirod-
opreka
vrsti
i
kao juzna.
Sjeverna je Hrvatska od prirode u obce bogato snabdjevena. pun je blagoslova iz sva tri prirodna carstva: rodan zitkom svake drugim nebeskim darom, stvoren vise za udobno uzivanje, nego za uztrajni, na-
Najveci dio
njezin
porni rad. Nije zato ni dudo, ยงto su vec stari Rimljani naroCito iztoCni dio toga
zemlje rado nazivali
hrvatskoga naroda,
komada
mundi* (naslada svijeta). I ako promotrimo bumu proslost cemo, da su se najglavniji momenti hrvatske proslosti odigrali
>deliciae vidit
u juznoj Hrvatskoj, dok se je sjeverna redovito samo onda prenula
kad je pod svojim grlom
osjetila neprijateljski no2.
iz
svoje sredne
idile,
Rimska
Runske
igle
i
razno naro5ito ranarniSko orucye
Narodni muzej u Zagrebu.
PANONIJA.
I
kojemu nalazimo
narod,
jesu Iliri.
nazive
i
imena.
ovcara (deljeja
pasnjak za ovce, Skadar
Dardanija Iliri,
ili
u hrvatskoj zemlji,
Arbanasi
ili
Scipe-
na Balkanskom poluotoku milijun
ih
S pomocu arbanaskoga matia zemlju
izvjestnih tragova
Potomci njihovi zovu se danas
tari (Arnauti), a ima ilirske
od bronca. Narnkvice.
Siska.
iz
DALMACIJA
rvi
rajcra (stopa
jezika
mozemo
protumaciti
i
mnoge
pol.
stare
Prema tomu znamenuje Dalmatia ili Delovca, dtlmuart =. ovcar), Delminium
=
Skadra
zemlju krusaka (dardai.
brijeg,
=
Lim
ruยงka)
narod indoevropskog porijekla,
bili
i
rijeku (Ijumti := rijeka), d.
t.
su podijeljeni u
mnogo
ple-
na mnogo manjih i vecih oblasti i plemena jesu Istri, Liburni, Taulantijci, Tribali, Ardiejci i Autariate. Osim medjusobne nesloge pokazuju ilirska plemena druge mane, naro6ito bili su na glasu kao Ijute pijanice. Ardiejci su gotovo svaki dan pijanke obdrzavali, dok su im poslove na polju i ine obavljali kmetovi, kojihje u njih bilo do 300.000. Iliri bili su jos vjesti mornari, ali i na zlu glasu gusari, koji su ne samo uznemirivali brodove, ยงto no su uz njihove obale plovili, nego su se takodjer zalijetavali po moru na jug i zapad.
mena
i
drzavica. Najpoznatija
razasuti
i
Iliri
su
veoma rano
osnivali naseobine u ilirskom primorju
juznim
Ilirima. Prica se,
naselili danasnji
dosli i
u dodir
s
Grcima
na otocima, a drugi su
i
Macedoncima; prvi su vodili
krvave
ratove
da su stanovnici grckoga otoka Lesba, koji se je prije zvao
otok Lissa
ili
Vis,
te osnovali
na njemu
viยงe gradova;
tu
s
Issa,
je koloniju
DALMACIJA poslije god. 390. pr.
Is.
obnovio Dionizije
otoka Para naseobinu na otoku, koji se
I
PANONIJA.
IS
Malo zatim god. 385. osnovase
Stariji.
zitelji
prozvao Pharos (Hvar, Lesina). Vje-
je kasnije
da su naseljenici sa Visa utemeljili novu koloniju na otoku KorCuli (Kerdanasnjega sela Lumbarde; a nema sumnje, da su osnovali prvu koloniju na kopnu, naime prastari grad T r o g i r (Tragurion). Grcki naseljenici donijese u rojatno
je,
kyra melaina) blizu zemlju
ilirsku
O
svoju kulturu
i
tome svjedoce ne samo mnoge predaje, nego
koje su se sacuvale (narocito na Korculi
i
Tu
Hvaru).
nalazimo
i
starine,
grckih napisa naspo-
menicima od kamena, po kojima razbiramo, da su Grci ovamo prenijeli svoje narodno narocito stovanje Afrodite, Eskulapa Hygije, da su uveli mnoge obrte na Visu imali su svoje vlastite kovnice novae a. zanate. Pace Grci na Hvaru Na podetkuIV. stoljecapr. Is. stradali su ilirski puci mnogo od Kelta ili Gall a, koji su iz svoje prvobitne domovine Gallije (danasnje Francuzke) provalili na Apeninski i Balkanski poluotok. Kelti, prije nego §to ce podrijeti na Balkanski poluotok, bogostovlje,
i
i
i
I
zauzese oblasti Posavlja
i
srednjega Podunavlja,
te
pokorivsi sva plemena,
koja su se
skupnim imenom Panonci, osnova§e na sjeveru Save svoju vlast, sagradise tu kod sutokaKupe i Save cvrsti grad Segestika (kasnije Siscia, danas Sisak.) Iz Posavlja prijedjose Kelti na P»alkanski poluotok i udariSe najprije na Tribale, koji su nastavali oko Morave (380.). Sada nastade obce komesanje medju ilirskima pucima:
kasnije zvala
i
neke njihove drzave propadose sasvim, neki se keltskoj, Kelti pak krajeve dosad
puci opet preselise,
samo da
se uklone siU
-^.
zauzese neke oblasti i
ilirski
ilir-
ske, tako je keltsko
Sk or disci
pleme
danasnju
zapremilo
Bosnu,
dio Srbije
i
diosjevemeHrvatske izmedju Kupe i Save.
Od
ple-
ilirskih
mena, koja su bjeizpred
zala
Kelta,
podje Ardiejcima za
I
rukom,
oko
te
god. 250, pr.
Isusa
samosvojnu
stvori§e
drzavu uz Jadransko
more, koja je sezala
na jug do VojuSe, a na
sjever
preko
rijeke Neretve.
prvi
kralj
Kao
OdLOMAK GRCKOGA
IZ
LuMBARDE NA OTOKU KoRCULI.
Govori
o razdiobi zemljiSta medja
naseljenike,
koje su valjda
onamo
poslali
spominje se
drzave
Agron,
Narodni mnzej u Zagrebu.
koloniste s Visa.
koji stolo-
va§e po svoj silno
napisa NA KAMENU
nove
te
prilici
podigla;
Iliri
gr6ku naseobinu
u gradu
bili
Issu
Skodri
na otoku Visu,
Za njega se ardiejska drzava
(Skadar na Bojani).
su jaki na moru, te
bavili
se gusarstvom, plijenili gradove, svladali
prijecili
svaki
promet
i
trgovinu.
Iza Agronove smrti (230.) vladaSe Ardiejcima kraljica Teuta za nedorasloga kraIjevica Pinesa. Za njezina vladanja uznemirivahu Iliri ne samo grdke naseobine na
u primorju, koje se tada utekose
otocima
i
plijeniti,
robiti
k
i
samu Grtku. Najednom
zastiti
eto na
silne
rimske drzave, nego stadoSe
dvor kraljice Teute rimskih poslanika
UVOD.
i6
Kaja
i
Lucija Korunkanija. Oni joj spocituju, sto njeni podanici
robe rimske saveznike,
pod rimsku
zastitu, pak zahtijevaju ona gusarenja po obicajnim napokon, da se Iliri okane gusarenja. Teuta odgovori, da zakonima ne moze zabraniti, a mladji joj Korunkanije na to odsijece: »Rimljani ce vac prisiliti Hire, da oni te svoje obiiaje i zakone poprave<. Uvrijedjena s toga Teuta dade
sto uznemiruju Issejce
su se sklonili
(Visane), koji
mladjega Korunkanija na povratku
ali joj
ubiti;
na to Rimljani navijesti§e
rat. God. 229. od nje odmetnuse neka njezin pouzdanik Dimitrija, zapovjed-
zemlji; kraljica Teuta, po§to se
osvanu rimska vojska u pokorna ilirska plemena, po§to joj se iznevjeri moliti nik u grSkoj naseobini na Hvaru, morade iz svoje prijestolnice bjezati u Risan zamir. Uvjetimiraod god. 228. bill su za Teutu osobito tegotni. Morale jeRimljanima ustupiti jedan dio svoje zemlje, obecati im danak da ne ce vi§e njezini podanici gusariti; napokon ilirskoj i
i
i
jemoralaostatak svogakraljevstva podijeliti
s
Tim mirom
nevjernikom Dimitrijom.
uhvatise
Rimljani cvrste stope na Balkanskom poluotoku; a za Teutinih nasljednika nastojahu
napokon
dio drzave Ardiejaca osvojiti, §to im
stali
svladali juzno-ilirskoga kralja Genthija
Pad
podje za rukom god.
i
zagospodovali svom zemljom od Vojuse do Neretve.
i
juzno-ilirske drzave silno se dojmi ostalih ilirskih
plemena
sjeveru Neretve pobojaSe se Ijuto za svoju samostalnost, pak se Is.
plemena izmedju Neretve
zdruzise sva
preo-
i
kad su
167.,
i
Krke u
s
veliki savez za
svedjer napredujucih Rimljana. Glavno mjesto saveza bijase grad
pukova. Puci na
i
toga jos god. 170.
pr.
medjusobnu obranu od naSinjskom
Delminium
strmom brijegu Gardunu blizu rijeke Cetine sela Trilja); po tomu gradu prozvaSe se i savezna plemena skupnim imenom Delmati ili Dalmati. Savez Delmata brzo se sukobi s Rimljanima. Rimski senat poslje god. 158. svoje legate Dalmatima; no ti se legati vratise slijedece godine u Rim tuzeci se, da su ih ubili, da Delmati vrlo zlo primili, pace malo ne nijesu potajno umakli. Namah god. polju u danaSnjoj Dalmaciji (na
i
a
i
156. planu rat, koji god. 155. pr. jio
Da
opraviti.
bi
ipak Delmate
plem6na, pak onda
dima
glavni grad
razvalio njihov
i
i
Gallije
Scipio Nasica tim, §to je osvo-
Delminium. Uza sve to ne mogahu Rimljani mnogo
svladali, odlu6ise
pokoriti susjedna
prije
pro vale u
sa sjevera
ilirska
keltska
i
osamljene Delmate. Vec god. 129. ratovahu Rimljani
satrti
Liburnima; a god. 119. poslase oba konzula Lucija Metella
zatim prodrijese
Oba konzula
Iliriju.
u Posavlje, te
Kotta u Rim, Metello pak podje njihov
zavrSi P. Cornelius
Is.
zauze§e iz
svladase
Segestiku,
i
Japu-
s
Lucija Kottu, da
glavni grad
Na
Skordiska.
Segestike na jug medju Delmate, zauzme
to
ode
znameniti
grad Salonu, te se god. 118. povrati pobjedonosan u Rim, gdje dobi triumf
prezime Dalmaticus 118. zasebnu
(117.).
provinciju
Od
iz
slobodni jo§ dio Japudije, a
i
svih zauzetih zemalja ilirskih stvori rimski senat jos god.
Illyricum
koja je
na jugu na sjeveru do Julskih Alpa do Save. Glavno upori§te rimske bijase u toj novoj provinciji grad Salon a (Sohn). (Ilirija),
i
No
dopirala vlasti
i
do Drima, a
glavna oruzana
uza sve to ne bijase jos dugo mira izmedju Rimljana Ihra, a narodito DelZa gradjanskih ratova u Italiji ponovo se podigose Delmati osvojise Salonu. Rimljani na to poslase u Iliriju kao prokonzula K. Koskonija, koji opet pokori najveci dio delmatske zemlje, te upravljase pune dvije godine (78. i 77.) pokrajinom Ilirijom. Nove gradjanske borbe u Italiji Rimu ohrabriSe Dalmate na opetovane bune. A Panonci i Kelti oko Segestike ustajahu proti rimskoj vlasti. Prilike se znatno promijeni§e tek onda, kad je stao rimskom drzavom upravljati potonji car Oktavijan. On se rijesi, da ce ne samo Hire konacno pokoriti, nego da <5e rimskoj drzavi na sjeveru izvojStiti prirodnu medju, naime srednji i gornji Dunav. i
mata.
i
i
i
i
Cim svoju
je Oktavijana god. 40. pr.
odluku. Godine
opet grad Salonu.
39. odrzi
Namah
Is.
zapala provincija
Ihrija,
zapoce ozbiljno izvoditi
Asinius PoUio sjajnu pobjedu nad
Delmatima
pred njihov glavni grad Metulum (selo Metula na iztoku Cirknickoga jezera
ili
zauze
i
zatim dize se sani Oktavijan. Najprije udari na Japude
i
pade
Metlika),
Kip cara Oktavijana Augusta. Nadjen u rn^vinftma
Livijine ville
U Hrr. poTj.
kod Primaporte nedaleko nd Rima.
Vatikana n Rima.
DALMACIJA koji
je
iztoku
Kako
Siscie.
su
kroz
prolazeci
i
Sanonci
i
do grada Segestike ili redom svlada. Siscia meDuze ga ne mogase uzeti, zato si do-
Panonaca, prodre
zemlju
neslozni
bili
razdrobljeni, lako
djutim bija§e dobro utvrdjeno trgovaiko mjesto.
Dunavu
bavi po
19
zauzeo nakon junaike podsade, dopanuvsi torn prigodom sam rana. Odanle
i
prema
udari
PANONIJA.
I
ih
Savi brodove, da ju svu opase. Panonci bijahu doduse skupili vojsku,
i
da obrane svoj glavni grad, ali bi§e suzbijeni; zitelji pak Siscie videci, da im nema spasa, predadose se pobjedniku. Za njihovim primjerom povedoSe se mnogi panonski i
puci, te se
oni pokorise (god. 35. pr.
i
za upravitelja, a
sam
Oktavijan ostavi u Segestici Fusija
Is.).
Gemina
se vrati slavodobitno u Rim.
—
Slijedecih godina (34. tek nakon pada gradova 33.) ratovalo se opet s Dalmatima, Promone, Notiuma Setuj e (najznamenitije tvrdje delmatske) mogao se Oktavijan smatrati za pravoga gospodara 6itave llirije od srednjega Dunava do rijeke Drima na jugu (33 pr. Is.). No dalmatsko-panonska plemena mucno su podnosila rimsku vlast. Kivni na Rim, i
i
pastvu
»za
koji
stada
nije
pastira
Siljao
tezko zgodu, da se listom dignu na noge.
roda Isusova. Buknuo u citavoj
od kojega
ustanak,
je
Rimu
mirni
isti
da od
borbama,
i
Ustanak vodje
ustasa
skoj drzavi
manikom
ratovase
poslije i
Isusa).
Is
Pines.
napeti svu snagu
taj
a
,
Rim:
15
Ger-
Tek
neprilika
opasni ustanak
Ustase bise
zemlja njihova,
i
godine
cetiri
pogibli ugu§i§e Rimljani
ali
po
9.
i
godine, nakon mnogiii
6etvrte
(9.
—
6.
Bato
bijahu
pod vojvodama Tiberijem
legija
i
god.
bijase
boju
u dnu duse svoje.
zadrktao
trajase
da
kaze,
vican
Oktavijan,
car
se
zaprijetila tolika
pogibao, a suvremenik Velleius je
Ta im
nego grabezljive vukove*, izgledahu zgoda nadade prvih godina nakon po-
zadrktao.
Suetonius, rimski povjesniCar, veli
punskih ratova nije
pasa,
strasan
Iliriji
Rim
i
i
svladani;
kako Strabon
jadi-
bude nemilo opustoSena, a naroda je mnogo izginulo. Moc ilirskih plemena bijase za sve vijeke skrsena drugim raPosto su Rimljani ovim tovima srecno razmakli medje svoje drzave do Save Dunava, i na sjeveru Save zaunego zeli ne samo zemlju Panonaca, odsad se alpinske zemlje na zapadu, to kuje,
i
i
i
pod imenom lUyrika nije vi§e razumijevala samo stara pokrajina od god 118.. nego lUyrija koja je dopirala do Save;
—
bila
je
sada Rimljanima
sva
prostorija,
Starogrcki napis n« otoku
iz
Hvam
U
po^Ast poslanicima neke driaTe, koji an do&li da ago vore savez. Podjedno se odredjnje poslanstvo n Delfe, da pita savjeta a ApoUona. Na kraju napisa bio je u stiho> vima odgovor prorodiSts. (Nar. mnz, a Zsgreba
od sredine Alpa do Sare planine, od Jadranskoga mora do srednjega Dunava. Ime Illyrija izgubi svoje znamenovanje kao ime koja seze
Starog grada
a Dalmaciji.
i
upravne
oblasti), te bija§e
pojaviSe
za
pojedine krajeve
(Pannonia). Dalmacija
zatim
sve
bar u prvo vrijeme
krajeve do
i
oblasti, narodito
tek zemljopisno
Dalmacija
iztoku
i
preko nje (do Ibra
i
i
staru
(rimske
nova se imena
(Dalmatia)
obuhvataSe osim dalmatske zemlje jo§ Drine na
pokrajine
ime, a
i
Panonija
zemlju
Kolubare),
i
Liburna,
do Drima
UVOD.
io
Panonija
zaprema§e uz ine prijedjele takodjer kraj medju Dravom, *Dunavom i Savom. Medja obiju pokrajina ne bijase upravo rijeka Sava s Kupom, vec je Panonija sezala i preko tih rijeka na jug, tako da je obuhvatala doljni tijek rijeka Ko(Drilona) na jugu.
Bosne
rane, Une, Vrbasa,
Drine.
i
Obima pokrajinama vladahu odsad svoj latinski jezik
par godina
i
svoje
pokrajine tako te
bujno,
Zavedo§e svoje uredbe,
svoju pogansku
i
nikad prije
okitise
ih
ni
gradove
Stare
poslije.
da je za panonska pro-
vjeru, tako
i
i
procvatose te
to
trgove poljep§a§e
velebnim hramovima, ogromnim palacama, tvrdim
ih vodovodima i svacime, §ta udoban zivot. U Dalmaciji bijase grad Salona (Solin) mala slika upravitelj citave pokrajine. svjetskoga Rima; u njoj stolovase carski namjestnik
kulama, prostraniin treba za srecan prilika
zakone
plemena dalmatska, liburnijska zaboraviSe sasvim na svoje porijeklo. No uza
kao
ih razsirise:
Rimljani kroz stoljeca.
Stara
prevladala latinStina.
Tietnuse se u Latine, te
Rimljani,
obicaje, svoje
kazaliStima
(amfiteatrima), obskrbise
i
i
i
No
uz
glavni grad cvali su
taj
dovi, narocito uz primorje,
Tragurion
Epidaurum (CavR s n u m (Risan), D eAcruvium (blizu luke
(Trogir),
Ragusa vecchia),
tat,
catera
drugi gra-
i
kao Jader (Zadar),
(Kotor),
i
i
i
Scodra (Skadar), Lissus Ulcinium ili Olcinium (Olgun);
(Lje§)
Traste),
u
Do ma via
zemlji
nutarnjoj
U
blizu Drine).
Panoniji opet
zatim
(Srebrnica
bijase najzna-
S s c a (Sisak) s krasnim hraboga Mithre, palacama, kupkama, kakovnicom novaca. Sa zalistima, vodovodom
menitiji grad
i
i
mom
i
Sisciom natjecao se slavni
kojemu
se
danas
i
U
Srijemom.
Sirmium
,
po
Slavonija zove
iztocna
Sirmiju
(danas
Savu
u
utoku Bosuta
na
Mitrovica)
dvor
carski
stajase
s
mnogim palacama hramovima u slavu bogova bozica: Apollona, Venere i Cerere; tu i
i
kovnica novca,
bijase velika tvornica oruzja, sijelo liste,
bijase kaza-
dunavske mornarice; tu kupka, svega udoblja kao
sto
i
Zato ga
Rimu.
zove neki
i
samom
u
spisatelj
stari
»velenapucenom slavnom majkom gradova«. i
Uz
te velike
meniti
Napis na podnozju kipa CARicE Herennije Etruscille (250 po Is.)
jos
gradove bijahu u Panoniji zna(Zemun), ovi: Taurunum
Bassianae (Petrovci) C b a a e (Vinkovci), Marsonia (Brod) iMursa maior
aug(astae), tnatri cast (Osijek). EtrusciUae, coniugi d(omini) n(ostri) Deci(i) p(»i) f(elicis)aiig(usti), r(es) p(ublica) And(autoniensium). _ '
Aquae
Bilo je
Jasae
glaSOVitih kupalista, kao:
i
—
ceste
vedo§e rudokopje, pa6e osnovase
i
neke
skole.
i
sazidase
Rimsko vladanje u Dalmaciji jave:
i
\
-i-^
krasne
Rimljani ,
1
i
tt
Uz
cvrste
i .
.
drumove, podigose obrt
trgovmu, za-
Car Probus, rodom Srijemac, zasadi plemenitom vinovom lozom.
oslabi§e
krScanska vjera provala novih naroda Premda poganski Rimljani nijesu voljeli kr§canskoj i
/-r
(Lipik ih Daruvar).
,
goru Alma Mons (Fru§ku goru) u svom zavi6aju izabranom Panoniji
Toplice),
(Varazdinskc
,. Aquae ^Ball ssae
Nadjen god. 1768. u Sditarjevu (rimska Andautonija) gradove ^ Narodni muzej u Zagrebw. blizu ^agrebp.
1
i
,
Napis: Hcrenniae (rorum),
i
i
i
napokon oborise dvije posa sjevera (seoba naroda). vjeri,
vec
su
ju ca
i
progo-
DALMACIJA nili,
ipak
ona brzo
se
jur prvi apostoli
razsiri
Petar
sv.
PANONIJA.
u Dalmaciju
poslali
2i
Veoma
u obima pokrajinama.
Pavao
i
I
da su
stare tradicije kazu,
udenike
svoje
sv.
Tita
i
sv.
Dujma; potonji osnovao je god. 65. po Is. u gradu Saloni prvu krScansku biskupiju, koju god. 98. posveti svojom krvi. Iz Salone razsiri se krscanska vjeia po citavoj pokrajini, premda je to stajalo mnogo mu6enicke krvi no zato se domala pojavi§e u zemlji druge biskupije, kojima ostade matica majka crkva salonska. U Panoniji osnova oko g. 56. Andronik kr§cansku biskupiju u Sirmiju (Mitrovici), a uz nju podigo&e ;
i
i
se brzo biskupije u Sisciji
Rimski carevi
pak tako
i
u
Dalmaciji
— 303.
i
poslije
proganjahu i
U
u Mursi.
krscane
Panoniji.
i
njihovu vjeru po
Najzesci
citavom
progon za
bijase
cara
carstvu
svojem,
Dioklecijana
doba pogibe u obim pokrajinama do pet stotinakrscanskih mucenika. Dne 8. studenoga 294. nastradase tuznom smrcu cetiri vrstna radnika, koji su radili u kamenolomu P>u§ke gore. Car naime bijase im zapovjedio, da izrade kip boga Aeskulapa; no posto oni kao dobri krscani ne htjedose da to u6ine, bile najprije Ijutobidevani, a zatim ih po zapovijedi carevoj zatvoriSe u olovne struge bacise u rijeku (Savu). Malo zatim, god. 303., umre mudenickom smrcu i biskup u Sisciji, po imenu sv. Kvir in (Quirinus). Po§to nije htio zatajiti svoje vjere, privezase mu mlinski kamen oko vrata baciSe ga u rijeku. No on plivale nad vodom oponiinjase svedjer na obalama sto(god. 294.
po
Is.).
to
i
i
i
SL^^fifl-S'l. '^i:^-'-
-
HLSarkofag krScanke Severille qaae
iz
po6etka v.
cana Haic arcie inest SeverilU, famula turn Marcellianns sedem hanc videtur coalocasse miritus.
Kapis
Chr(ist)i,
vix't
viro
noyem
stolj. cootinais aaais
narod,
krscanskoj
neka se vjeri.
ne
post obi
a posto bijaSe
utoka Zete u Moradu
dade
zastraSiti
njegovim
udesom, vec
neka
ostane
vjeran
Boga milost, da je mogao potonuti. rodom Dalmatinac. Pravo se zvaSe Caius Aurelius Vasad jo§ kod rodjen u Diokleji (u danalnjoj Crnoj gori, gdje se
Napokon
Car Dioklecijan lerius,
cuius
Nar. mniej u Zagrebn.
Nadjen n Sisku.
jeci
,
izprosi u
bijase
i
vide podrtine
staroga Dakljangrada),
dobi pridjevak Dioklecijan
UVOD,
ili
car Dukljanin.
Uspomena na toga
cara odrzala
*Viarodna pjesma pjeva o caru Dukljanu
i
krstitelju
se
u nasem
puku do danas; jedna
Jovanu, a Crnogorci
da car Dukljan sjedi negdje ii morskoj dubini kao ukleti duh, po svoj je krscansku vjeru tako nemilo progonio.
No
svi
progoni
mu
bill
su zalud:
car Dioklecijan
nije
mogo
danas priCaju,
i
prilici
zato,
ยงto
Na
po-
krscana.
zatrti
samo vladanje; zato se 1. svibnja 305. odrece carske krune, te se vrati u svoju domovinu Dalmaciju, da tamo mirno u samoci prozivi svoje posljednje dane. Nedaleko od glavnoga grada Salone dade si tik mora sagraditi ogromnu prekrasnu pal a 6 u, kakove u Dalmaciji nikad poslije ni prije nije bilo. Bila je to citava varos, sljedku dodija
i
i
okruzena (poput rimskoga logoriSta) je
dug
zgrade ili
213 m, a sjeverni za
dvoranike
i
i
juzni
tjelesnu
zidovima u
po
strazu,
grobnica, kupaliSte, cirkus, kazaiiste
cetverokutu (iztoSni
158 w); unutar
i
divan t.
d.
zidina
tih
hram boga
carski
18 kula
bijaSe
dvor,
mausoleum
carev
Jupitra,
Na zidovima
zapadni zid bio
i
bijahu
ili
tornjeva;
na trojavrata, naj-
ulazilo se
glavnija bila su zlatna vrata,
kroz koja je
vodio
put
iz
susjednoga grada Salone.
U
toj
dakle sjajnoj palaci ostao
je car Dioklecijan
smrti
g. 313.,
njegov
izdao je
na
svedo svoje
a bas iste godine
prijestolju,
nasljednik
carKonstantin,
u Milanu glasoviti proglas, kojimje dozvolio, da krScani
mogu slobodno
izpovijedati
svetu vjeru svoju.
Docim
odsad sve vise
je
starorimskoga
nestajalo vota,
hvatala
vjera
sve
biskupije sirila
U
dublje
korijenje.
,
i
se
to
sv.
Pa-
i
redom
nicahu
noniji
rodio
krscanska
u Dalmaciji
Narocito
zi-
je
uz
a
nove
njih
krscanska
doba
god.
Jerolim
se
vjera.
331.
(Hiero-
nymus) u gradu Stridonu na medji Panonije
On
bijase
znao
je
grcki
i
sveto
Car
Dioklecijan.
i
izvrstno
pismo
iglagolska pismena, kojima
iz
preveo
zidovskoga
grckoga jezika na
U
priialo se jos,
Bas u vrijeme
zidovski,
latinski, te je
(Vulgata).
ronim izumio
Dalmacije.
i
veoma ucen muz,
latinski
kasnije
da je
doba sv. Je-
su pisane najstarije crkvene knjige hrvatske.
Jeronima poCeli su rimsko carstvo .salijetati neznani dosad narodi sa sjevera Evrope. Kako je rimsko vladanje bilo prostrano, ne mogase jedan car da suzbija tolike neprijatelje. Zato bi rimsko carstvo god. 395. razdijeljeno na dvoje, na zapadno-rimsko na iztoCno-rimsko. [Potonje zvali su takodjer gr(^kim ili byzantskim, jer i
sv.
DALMACIJA
mu
grad Carigrad
glavni
se
mogahu
dva cara ne
ni
ili
PANONIJA.
I
Konstantinopolis
u
23
vrijeme
staro
dosta braniti svojih drzava, te
prijeciiti
zvao
Byzant.
No
sjevernim narodima, na-
germanskim plemenima, da ne provaljuju u pokrajine na medjama obiju carevina. Panonija bijahu nekako ba§ u sredini obiju carstva, te stajahu sad uz jednu, a sad uz drugu drzavu. Kraj toga kolebanja stradahu od 6estih navala sjevernih, imenito germanskih naroda. Osobito od god. 476., kad su germanski roCito
I
Pokrajine Dalmacija
i
(njemaSki) puci razorili zapadno-rimsko carstvo
osnovali u
i
rimskim
pokrajinama svoje
Godine 493. oblada napokon obim je $a svojim pukom osnovao iztocno-
drzave, ne bijase Panoniji ni Dalmaciji ni casa mira.
Teodorik,
pokrajinama gotsko
kralj evstvo u
U
I
u svem
vladanja
brinu
se
Premda Arijeve vjere,
za
Gota, koji
susjednim zemljama. ostadose obje pokrajine neprijeporno
do
god. 535. Na-
svakom pogledu,
jer
se on povodio
Teodorika
kralja
provincije.
ovale
su
u
upravljahu namjestnici, kojima
je kralj
zivo prepo-
svoje
su Goti
bill
ipak
nije
u katolicku vjeru
dirao
i
za Rimljanima. Pokrajinama
da
rucao,
Italiji
iztocno-gotskoj
vlasti
rocito za
kralj iztocnih
ni
u
crkveno uredjenje njezino; pace
malo u
njegove bise
poslije smrti
godine
Saloni
obdrzavana
530.
dva
532.
i
pokrajinska
crkvena sabora za Dalmaciju.
No
namah
planuse
zatim
smutnje u kraljevskoj porodici iztocno-{40tskoj
dose
osim toga
;
sta-
Goti progoniti
arijanski
katolicke urodjenike.
To dade
povoda byzantskomu
caru Ju-
stinijanu
da
,
zapocne
tima krvavi, zatorni
Go-
s
rat, koji je
trajao dvadeset godina (535.
kojemu je pozoristem ne samo Italija, nego Dal-
555.), bila
i
i
macija
I
i
Dalmaciji
Panonija.
U
samoj
trajao
rat
deset
dok
godina,
je
Byzantincima
je
za
rukom,
skoga vojvodu Ilaufa Kralj gotski
djutim
je nastojao
I
nije
opet Dalmaciju
me-
Od
Dioklecijanove palade postao je danaSnji grad Spljet u DalTumai tlorisa I. Zlatna vrata 'porta aurea), kroz koja se je ulazilo Solinskom cestom; 2. ieljezna vrata; 3. Mjedena vrata; 4. i 5. Zgrade za (inovnike, dvorjanike i tjelesnu stralu; 6. Mauzolej carev (danas krstionica) ; Hram boga Jnpitera 7. (d.inas stolna crkva sv. Dajma) 8. Peristyl (danas trg Piazza del Daomo) ; 9. i 10. Carski dvori. maciji.
koji se
na
tada stao javljati politifikoga zivota, tlo
oteti,
pomoc u
to zatrazio
:
popriStu
pokrajina
Tako
Panonije
i
stupiSe god.
Dalmacije.
Totila upravo velikim svotama mitio Slavene, da
No
ni
nija
pod byzantsku
s
548.,
Pri(^a
mu pomazu
junadtvo Gota ni provale Slavena nijesu
gotsko kraljevstvo, a
â&#x20AC;&#x201D;
;
upravo
naime u Sla vena.
rimskih
m
Tloris Dioklecijanove PALACE u Spljetu.
svladati.
Totila
novoga naroda,
put na
i
got-
poslije mirovao, vec
ni
te je za
umniii imug~^
god. 544. poSlo
vlast.
Ali provale Slavena
i
552. Slaveni prvi
da
je kralj
u osudnoj borbi za obstanak.
koristile.
padom njegovim dodjoSe nekadanje
551.
se kao izvjestno,
God
555. propade iztodno-
pokrajine Dalmacija
ne prestadose, pace
njima
i
Pano-
pridruziSe se
UVOD.
24
Avari. Najstra§nija provala avarska zgodila se god. 598., kad je avarski kan, udanv Srijema kroz danaSnju Bosnu prema jugo-zapadu, te osvojiv glavnu tvrdinju, na iz nemilo poharao citavu Dalmaciju. cesti srijemsko-salonskoj razorio 40 tvrdih gradova slavenskima bile su pokrajine Panonija Salrte tako zestokim navalama avarskima Dalmacija gotove pustinje. Jedino se jos neko vrijeme drzali gradovi u dalmatinskom njima prijetila je propast gotovo svaki dan. Godine 600. pisao je vec papa primorju. No Gregorije I. Veliki salonskomu nadbiskupu Maksimu: Radi slavenskoga puka, koji vama i
i
i
i
i
Zlatna vrata Dioklecjjanove palace u Spljetu.
silno prijeti, zalostim
se
jako
i
zivo
sam
vorum his,
gente, quae vobis
quae iam
coeperunt).*
in
vobis
valde patior;
se tim, poslo vec s
zabrinut. Zalostim
patim; a zabrinut sam, jer su vec (Slaveni) kroz Istru
stall
ulaziti
imminet, affligor vehementer conturbor,
quia per Istriae
et
u
Italiju.
(Et
vama
de Scla-
conturbor. Atfligor in
aditum iam Italiam intrare
Igle
UTuikd
igle z*
Koetani limski predmeti
iz
koiu
2lioe z* openeile
Nar. muzej u Zagrebu.
Siska.
SLAVENI
laveni, Âťv>"
1"^ f)
broju:
ili
HRVATI.
I
kako su se u
starini zvali
:
Slovjeni
velikomu
Slov^nin) pripadaju
stablu
(Slovene, u jedno-
indoevropskih naroda,
Gali, Germani ili Nijemci. Slaimenom, jer su u prastaro doba svi Zajedno govorili jednim jezikom jedan drugoga lako razumisvoje susjede na zapadu, narocito Germane, koji su govorili drugim
upravo kako veni
ili
i
Grci
i
Italci,
Kelti
ili
Slovjeni zvali su sebe tim
i
jevali;
jezikom, teihnijesu mogli razumjeti, zvali su zato Najblizi rodjaci vali
U
V.
(nijemima).
stoljecu pr.
Is.
nasta-
su Slaveni prostranu (sarmatsku) ravnicu iztocne Evrope, osobito krajeve
naokolo gornjega ta
Slavenima jesu Litavci.
Nijemcima
rijeka
i
srednjega Dnjepra sve
u dolnjem toku
tvori.
Na
do pragova
(katarakta),
iztoku dopirahu mjestimice
§to ih
do gornjega
Dona, na sjeveru do gornje Volge sve do utoka Qke, a na zapadu dijelomice do srednje Visle. Ta evropska pradomovina Slavena obasezala je nekih 10.000 Qmilja ili 5500 Qmyriam., a bila je puna prostranih prasuma, velikih rijeka, jezera
i
modvarina,
obilata ribama
i
zvjeradi,
ali i
i
rabili
zakon
zajedno
i
ratarstvom, zgodna za poljodjelstvo. Tu su se Slaveni bavili stoSarstvom te su polagano svoju pustu domovinu pretvaraii u pitomu zemlju. Gradilj lijesa, te su ih utvrdjivali obkopima; ratujuci su kuce i gradove od zemlje su oruzje svake ruke. Znali su vec tada za bogove bjesove, dusu i raj, pravdu, i
i
sud.
UVOD.
26
Posto su Sloveni u
pradomovini
svojoj
narodima (germanskim, litavsko-pruskim, finskim kroz stoljeca malo
nimalo znali za
i
kad su se slavenski puci ill
siriti
Slavenima, pak
ih
onda
Wenden
mnogo
Slavene
danas zivuci
svi
prema
sjeveru,
sljedku sve vise razlikovati svojim govorom.
Pa tako
sireci
i
postalo
seleci
se
polagano
vi§e slavenskih
svedjer
jezika
pukova.
i
na sjevero-izto6no-juznu,
dvije grane,
i
juznu
i
toCnu (Poljaci
i
zapadu
Sirenje seljenje Slavena na koncu drugoga stoljeca po i
su se Slaveni
zapadnu;
i
i
zovu
ih
junaci, divovi)
jednim
jezici.
No
jugu, stadoSe se na
po-
kasnije se
i
Srbi); a i
opet te grane razpa-
se na sjevero-iztocnu (da-
razdijeli
Bugari, Hrvati
zapadna na sjevero-iz-
Luzicki Srbi).
pradomovine na zapad jug Evrope zapocelo je vec a trajalo je do polovice sedmoga stoljeca. Najprije i
na zapad prema Qdri
selili
zapremajuci oblasti
iz Is.,
spisatelji
(mozda
od jednoga slavenskoga plemena slavensko pleme razdvojilo na
na juzno-zapadnu (Cesi
i
Ante
govorili su Slaveni izprva
Najprije se
na
(danaSnji Slovene!,
Polabski Slaveni)
i
Rimljani
i
danas jos zovu Ni-
i
vec izumrli slavenski
je
do§e na manje ogranke. Sjevero-iztocno-juzna grana naSnji Rusi)
Grci
— 770.).
neki
i
pastiri;
na
i
stoljeca u svojoj pradomovini,
jezikom, od kojega su potekli
pucima
stranim
stari
Winden); grCki
i
koje se potonje ime spominje kroz dva stoljeca (550. Zivuci kroz
=
Weidenden«
»die
na prave
dijele
to su
iza propasti hunske drzave (453. po Is.), na sve strane, Ce§ce se govori o njima. Stari
seliti
u nekim zeniljama:
zitelje
okruzeni
turskim),
i
Tek
njih.
i
Vinidi (naime
Nijemci prozvase
jemci slavenske
stall
odasvud
bill
i
mirno
Labi,
tiho, pleme
i
su germanska plemena, udarajuci na
krajeve, koje
iza
plemena,
rimsko carstvo,
Po padu hunske drzave (453. po Is.) navalise medjutim Slaveni seliti se na Crnomu moru uscu Dunava, provaljujuci koji put s oruzjem u ruci preko dolnjega Dunava u pokrajine byzantskoga carstva. Prva takva provala, za koju zapu§tala.
jug prema
i
i
se izvjestno znade, zgodila se god. 493.
O
gr6ki
visoka su ni
kad su se
zivotu Slavena u onaj mah,
vremeni
vitka stasa, a uza sve to
i
posve crna, nego
rusa.
byzantskomu carstvu, pi§e sugovore priprostim jezikom; veoma krepki. Boja puti nije im upravo bijela, a nije im ni kosa posve plava. Hrane se kukavno i
Prokopije
povjesnicar
Tako
priprosto, kraj toga su necisti
i
isto
prikuCili
ovako:
»Slaveni
zamrljani. Srca nijesu ni lukava ni himbena, vec su jed-
nostavni u svojim obicajima. Obitavaju pak u nizkim kolibama, koje su jako raztresene;
Ne pokoravaju
uza to mijenjaju cesto svoja obitavalista. kralju),
na zbor
vec od starine zivu pod narodnom vladom (vijece, sabor),
kad
ih zadesi
pje§ke na neprijatelja, noseci grudi,
Neki pace nemaju
duge
i
ni
u
nesreca
ili
sreca.
rukama malene
zobunca (dolnje haljine)
siroke gace, koje sezu do sredine
tijela,
ni
jednome covjeku (knezu ili pak zato se sastaju
Ako
Stitove
te
se
demokraciji),
(u
i
idu u boj,
kabanice (gornje idu tako
mnogo
navaljuju
oklopa ne mecu na
sulice;
haljine),
neprijatelju
u
nego oblaCe susret. Stuju
same jednoga boga, tvorca munja gospodara svemira (Per una), te mu zrtvuju volove druge zrtve. Za usud ne znaju ni najmanje, vec kad ih snadje bolest ili im je poci u rat, pak vide da im prijeti smrt, onda se bogu zavjetuju, da ce mu za svoj spas zrtve i
i
doprinijeti;
i
ako se oslobode opasnosti, cine ono, sto su obrekli,
zavjet zaista spasao zivot.
im doprinose zrtve
i
Osim toga
tom prigodom
stuju jos rijeke
i
vile,
i
jer
vjeruju,
da im je
druga neka bozanstva,
te
gataju*.
Prokopija dopunjuje drugi grSki povjesnicar, naime car
Mauricije,
koji kaze,
da
podnose vladara, da zive neslozno medju sobom. Nezavisnost Ijube nada sve, te se ne daju nipoSto skuciti ni pokoriti. U svojoj su domovini ne6uveno hrabri uztrajni, te mogu lako podnositi vrucinu zimu, pak nestaSicu hrane i odijela. Car Mauricije hvah jo§ Slavene, da oscbito cijene gostolj ublj e. Gosta su vodili od jednoga mjesta na drugo, i kad bi mu se gdje §ta dogodilo, Ijuto bi ga osvetili. Kad tko nije u svoju kucu primio gosta ili putnika, zapalili bi mu susjedi kucu, a njega samoga proSlaveni ne
i
i
i
i
SLAVENI
rdjom
glasili bi
I
HRVATI.
27
nepostenjakom. Mauricije hvali jos vjernost slavenskih zena. >Zene su
i
muzevima preko svake mjere, te se mnoge iza muzeve smrti vlau vodu utonuti, nego da zive samotno*. Vec u najstarije vrijeme Ijubili su Slaveni glasbu pjesmu. Jednom je car Mauricije za vojne u Traciji zarobio tri Slavena, pak ne nasavsi u njih oruzja vec tambure, gotovo se zacudio. No oni mu reko§e: »Mi smo Slaveni stanujemo uz zalo zapadnoga mora. Mi udaramo u Slavena dste
vjerne
i
smrcu
stitom
utjeSe, voleci
i
i
tambure, jer nijesmo tiho, te
ne znamo
Uza sve to
oruzju; u na§oj domovini
vikli
su Slaveni ratoborni Ijudi
bili
O
balo braniti domovinu.
malene, otrovom nakvasene
i
toporom
(Streithammer),
no
bijahu slabi;
to
uzmakli u §umu,
svim ga
bi poledjice
po
koji
Kad
satrli. i
bi
ih
trstike,
i
i
zasjede. Cesto
iz
bi
bi neprijatelj pohitao
gdje
kroz nju
Na otvorenom polju sumama. Osobito su bojni plijen na kojem mjestu
ostavili
da ugrabi
viri
iz
vode, a ne bi znao,
i
plijen, navalili bi
bi u blizu rijeku
Nevjesti
disali.
mlatom
(Streitkolben).
du§manin zatekao, poskakali i
tre-
Slaveni rato-
doslo do §aka, borili bi se
bi
palicom
i
»
tezkim stitom. Uza to rabljase im jo§ drven
borahu se u klancima, mocvarama
uzeli trstiku
komad
doba
kad
te
kad im je
junaci u boju, osobito
i
Kad
strjelice.
(Hammerbeil)
vjestije
rado udarali na neprijatelja i
gvozdja, zato zivemo mirno
njihovu ratovanju pri6a potanko car Mauricije:
vahu obiSno pjeske, oboruzavsi se dvrstim IClk
nema
za (ratne) trublje<.
neprijatelj
kamo
ili
vidio
na
nj
i
mo^varu, je
sa-
legli
na povrSju
U
je nestalo ronaca.
kas-
umjetnijemu ratovanju. Podsjedajuci oko god 597. slavni grdki grad Solun u Macedoniji, iraali su vec zeljezne tucke (eiserne Widder), kojima su
nije
priuc^ise se
Slaveni
i
kamenje u grad, zatim tako zvane kornjaCe, pokrite suhim kozama. Da im Solunjani ne upale kornjaca vrucom smolom, pokrivali su ih svjezim jos kozama netom bacali veliko
ubijenih volova
i
prikivali ih cavlima.
U
obce se Slaveni, koji se sele na jug, prikazuju kud kamo ratoborniji od onih, sto no se sele na zapad. Cini se, da su prvanji veoma rano od drugih naroda bili potisnuti i gonjeni prema byzantskomu carstvu, te stall stvarati medju sobom vojne druzine, da si silom izvojSte nova obitavalista. Iza prve izvjestne provale god. 493. na dolnjem i
Dunavu zareda§e u VI. stoljecu sve to 6esce zesce pohodi njihovi. Docim su Anti vecinom udarali preko dolnjega Dunava provaljivali u pokrajine Meziju, Traciju Mai
i
cedoniju, pace u
isti
uznemirivali su Slaveni u ciju,
i
u obce
Ilirik.
i
Peloponez, te za nekoliko decenija gotovo poplavili sve te oblasti,
uzem
smislu
narocito
zapadne pokrajine:
Osobito kad je byzantski car
Panoniju
Justinijan vodio
zatorni
Dalma-
i
rat s iz-
todnim Gotima, javljaju se u Dalmaciji prve cete slavenske. Tadanji povjesnicar Prokopije kaze izrijekom, da su slavenske druzine, koje su god. 548. i 552. provalile u Dalmaciju, bile dozvane
od iztocno-gotskoga
takovih, koji su sumnjali, da je Totila te barbare s
na
Romane (naime na byzantsko
carstvo).«
Jos goropadnije stadoSe slavenske
skoga
carstva,
kad se u rimskoj
pak dodaje: >Nije nedostajalo ni mnogo novca podmitio i nahuskao
kralja Totile,
i
antske druzine
napastovati pokrajine
Panoniji god. 568. ugnjezdise
divlji
Avari
byzantili
Obri.
Nesto bjezeci izpred avarske sile, a jo§ vise gonjeni od Avara provaljivahu Slaveni sve zeSce u rimske oblasti. Panonija se prepunila Slavenima, u Noriku se Slaveni sukobili s Nijemcima;
god. 598. doprli
puna ruke posia, da ih nicu na sve biskupe u iz
vec do medja
suzbija. Iliriku,
italskih, te je italski eksarh Kalinik imao God. 591. u svibnju napisao je papa Gregorije okruzda bi gostoljubivo primili ugostili one biskupe, koje je i
njihovih sijela izagnalo neprijateljsko bjesnilo.
papa Jobinu, prefektu llirika, sto ga bitem barbarskoga pustoienja*.
je
I
i
u ozujku 592. opet destitao je
utjehu onoj pokrajini, >izranjenoj
god. 598., kad no je avarski kan s vepokorenih Slavena provalio u tu pokrajinu, i to glavnim drumom,
Osobito je stradala pokrajina Dalmacija
likom vojskom Avara
Namah
Bog poslao na
UVOD.
28
§to je vodio je
Srijema kroz dana§nju Bosnu do mora, do glavnoga grada Salone. Tom osvojio glavnu tvrdju Bankeis ili Balea, razorio do 40 tvrdih gradova
iz
zgodom kan
i
nemilo opustosio svu zemlju.
po
Namah iza te stra§ne provale
plemena
razlila se bujica slavenskih
do gradova u primorju, paieje njima zaprijetila. dosao je pokrajinama Dalmaciji, Panoniji Noriku se Slaveni s Bavarcima na gornjoj Dravi i Savi, a god. 611. strasno razaju u Istri. Tisuce rimskih gradjana poginuse torn zgodom: mnogi bi§e na kolac ili kriz pribiti, mnogi spaljeni, mnogi u roblje odvedeni; zemlja pak nemilo eitavoj Dalmaciji, te je prodria sve
Napokon na poCetku VII. osudni 6as. Oko god. 610. bore
i
stoljeca
poharana. Jedino primorski gradovi
i
i
otoci ostadose jos
netaknuti.
No
njima
i
svanu§e
crni dani.
Od
On
je
god. 610. sjedio je u Carigradu na prijestolju
zatekao
golemih jada Avari
i
car
Heraklije
—
(610.
641.).
u Evropi su mu zadavali Slaveni, koji su nemilo pustosili dunavske pokrajine; u Aziji pak prijetili su mu propa§cu Perzijanci, kojibijahu utanacili
byzantsko carstvo
u
najnevoljnijem
savez
s
stanju:
Avarima u Evropi. da
izvjestno,
Heraklije
byzantsko
se
odrzati, te je s toga pokupio,
drzao je
ne moze
carstvo
§to je imao,
za vise
odludio
i
u Afriku u grad Kartagu. No kad je htio svoju odluku izvesti, ustade listom narod u Carigradu, a na 6elu mu patrijarka Sergije, prenijeti svoju prijestolnicu
pak
saletise
neka prisegne, da ce
cara,
svojem mjestu
i
braniti svoju
na
ostati
do
prijestolnicu
zad-
njega daha. Narod oduSevljeno u to ime zajedno sa
svecenstvom doprinosio
od
razsula.
ostati vati
I
da se carstvo spase
zrtve,
tako se car Heraklije napokon
u Carigradu
s
i
pomocu svoga naroda
svima neprijateljima u Evropi
Dok jancima u avarskih
i
se
rijesio
odolije-
Aziji.
i
car Heraklije spremao na rat s Perzi-
Aziji, nije
mogao uspje§no
slavenskih u Evropi.
626. grozno stradale
I
odbijati navala
tako su god. 610.
evropske pokrajine, a narocito
onako vec opustosena Dalmacija, gdje su se jedino jo§ drzali gradovi u primorju i na otocima, a na 6elu im slavna Salona. God. 610. 626. padose ti gradovi zajedno sa Salonom. O tome pi§u dva kasnija i
—
zgodopisca, jedan
iz
i
X. stoljeca, a drugi ca
iz
tri-
naestoga.
Car Konstantin Porfirogenet
iz
X. stoljeca prica
od padu Salone pod Avare i Slavene ovako: >Tko hoce znati, kako je po slavenskim pucima osvojena Dalmacija, neka se ovo nau6i. Pokraj Aspalatha (^danasnji Spljet)
Car Heraklije.
jest
grad Salona na pola tako velik
kao Carigrad; u njem su stanovali velikaSi mnozina svijeta, te je on bio glavni grad Dalmacije. Svake godine sastajalo bi se ondje iz drugih gradova Dalmacije do hiljadu konjanika, pak bi iz Salone polazili na Dunav, da tamo strazu straze proti Avarima Slavenima. Dolazeci tako svake godine, vidjevahu tamo s onu stranu (Dunava) blago Ijude, pak im se svidje koji put onanio preci, da vide, tko ondje stanuje. Kad su tako Po mjedenom
i
kipu, koji bi nadjen
letti
u Bar
u Apuliji.
i
i
jednom
bili
presli,
nadjose zene
i
djecu barbarsku samu. Ljudi
ratnim poslom. Sada naglo navalivsi pohvata§e sve sto nadjose,
i
momci a bez
bijahu
otiSli
za
svoga kvara,
te
SLA VENT pHjen odnesu
i
odvedu u Salonu. Avari
HRVATI.
T
2^
Slaveni vrativSi se sa svoga ratnoga pohoda,
ili
—
bili su bijesni poradi toga prvi put; veli se,
da nijesii znali, koja ih je zmija Mjela, a drugi put naroSito sami sebi govorahu: >Ovi Rimljani, §to sada k nam prebacisc te nas orobi§e, ne ce prestati nas uznemirivati, zato treba da neSto proti tomu smislimo*. Kad su opet rimski strazari prispjeli do Dunava opet stall na drugu stranu prelazitl, ponovo i
se sukoblse s
Avarima
AU
Slavenima.
ili
sada
Ne samo da
raztresene Ijude, vec na sabrane cete.
im
nije
bilo
navaljivati
rukama. Doznavsi barbari, tko su
da su ona zla od
i
u okove, uzese im konje, haljine, zastave
njih,
t.
i
ih je stigla
umaknu barbarskim
Rimljana
j.
pojedince
vec
nijesu nista obavili,
najveca nesreca. Jedni su poginuli, drugi bise ulovljeni; ni jedan ne
na
sapese
pretrpili,
pak krenu§e kao vojska put Salone. za vrijeme, da se straze imadu vratiti na veliku subotu; upravo na taj dan Dozna§e banuse oni pred Salonu. Kad su dosli blizu grada, ostane druga vojska sakrita, a samo ih
oruzje,
i
i
ovih tisuca, koji su uzeli dalmatinske haljine
Gradjani (salonski) upoznavSi svoje zastave otvorise im vrata, da ih
laziti,
dadose znak onima, koji su
i
od onoga vremena citavu Dalmaciju
.
.
podjose naprijed.
dan, kada obicavase vojska do-
Na
u zasjedi, da udju u grad.
bili
osvoji§e
gradice kod mora, koji im se ne predadose. krasna, ostadose u njoj
oni da prevare,
ana
prime. Qni pak, cim udjoSe, posjedose vrata
cestitkama
s
i
konje,
i
odijelo,
i
i
onamo
svoje
Videci Avari
to poubiSe sve gradjane,
izuzev
smjesti^e,
sijelo
da je zemlja pre-
(Slaveni),
.«
.
po pricanju Tome, arcidjakona spljetskoga, iz XIII. stoljeca, pali su Avari Slanajprije veni pod grad Salonu, koji je bio metropola citave pokrajine Dalmacije. Tadanje stanje u gradu Saloni opisuje Toma ovako: »U gradu bijase sve neslozno; naSelnik gradski ne bijase pametan ni mudar muz, u gradu nije bilo pravice, vec je I
i
zavladalo samosilje, a
i
kojega su osobito
s
poboznosti, a mjesto toga otela
Straha Bozjega bijase
slabiji stradali.
mah
mrznja, otimacima
drugi
i
grijesi.
nestalo,
Vjera je bila
izvrgnuta smijehu, svecenstvo se nije postivalo, a crkva u svojim pravima stezala. Gradski
nacelnik nije radio
za obci
a na §tetu protivnicima;
gradske dohodke grabili Narodito je
ubogi.
no kad im se
junaci;
Uz take
i
bilo
je
puno gospodara, a malo se tko pokoravao;
su odlicniji gradjani, a sve
u gradu
strastima: zene, mladici
vec je djelovao u prilog samo svojim prijateljima,
boljak,
gradu
u
zavladala
sve
starci,
velika to bilo
je
terete
placali
izkvareno
i
i
Ugadjalo
razpustenost.
puteno.
snasali
samo
su
najprostijim
se
Jezikom
su svi
bili
bilo ogledati s neprijateljem, svi su bili bojazljive kukavice^.
Toma
prilike, pripovijeda dalje
arcidjakon, ne
mogose
grada
latinski zitelji
Salone odoljeti navalama surovih no krepkih Slavena i Avara. Ti opasase grad s iztocne, pak i sa zapadne ili
morske
se doduSe
juriSe suzbijati;
su
no najednom obuze
brodove
i
nagnuse
bjezati
s
njim pobjegli.
k
luci; te
se u
Kad
brodove
krcali bi
zena
djece; neki skocise goli
tonu§e u morskim valovima. provale u grad, te robeci i
crkvama
stvo bi koje
samo
ce
udarati.
slavenske
tolik strah,
ih
bi
odnijese
da bo-
ga ukrcali u
to spazi§e pucani,
svi
Zlatni novac cara Heraklija.
pograbivSi svatko, sta bi gdje
naSao,
pala^ama
te
k moru, da
svoje blago kriomice
i
svom snagom
nj
izprva ohrabriSe,
jedino na bijeg. Jednoga dana
mislili
gatiji
na
strane, te stadose
Salonjani
i
ladje. StajaSe
i
tu vika
u more, a mnogi po-
Ali jos se nijesu mogli
svi
bi spaljen
i
razoren, te obracen
poubijano, koje zarobljeno.
razvaline njezine razabiru se
koji se spasose, razbjegoSe se
i
Tako nestade
ladje, kad Slaveni Grad s^m sa svojim lijepim
.ukrcati u
plijeneci uni§te sve, §to je ostalo.
u prah
i
pepeo, preostalo pucan-
staroslavne Salone s lica zemlje,
danas jos kod sela Solina.
po susjednim otocima, po Bradu,
Latinski Maslinici,
zitelji
Hvaru
Salone, i
Visu.
UVOD.
20
Zauzevsi tako Slaveni
Neke
Avar! slavnu Salonu, oboriSe se
i
kako Nonu
na druge primorske gra-
i
druge razorise, kako
lijepi Epidaurus (danas bijegom na more, ili umakose u nupecinama. Stanovnici grada Trogira tarnju zemlju, da se zaklone u Sumama, spiljama obraniSe se jedino tako, da su pobjegli na susjedni otok Ciovo (Bua), koji bijase uzkom
dove.
osvojise,
(Nin), a
gradova
Cavtat). Latinski zitelji tih
ili
se spasose
i
prevlakom spojen
kopnom. Od
ostalim
s
svih bogatih
gradova latinskih odr-
krasnih
i
posve citava jedina Jadera (Zadar), koje ne mogo§e Slaveni
Avari na juriS osvojiti. Sve to zgodilo se je prvih godina Heraklijeva carevanja, izmedju 610. 626., dakle u ono vrijeme, kad se je byzantsko carstvo spremalo na rat s Perzijancima. Gotovo citava Dalmacija zajedno s primorskim gradovima bila je sada u vlasti Slavena zala se
i
—
i
Avara. Tolika sreca izobijestila tako Avare
nakon pada Dalmacije od
Slavene, da su
i
i sam Carigrad. God. 626. osvanuo kan avarski pred prijestolnicom byzantbio sobom golemu vojsku od Avara Slavena. Zahtijevao, da mu se grad Poveo skom. sve blago njegovo, a zitelji njegovi neka se izsele, uzevsi svatko sobom samo predade
lu6ili
osvojiti
i
i
moze na
onoliko, koliko
pak zato kan
ponesti. Gradjani nijesu
sebi
na grad
stao udarati
s
se Slaveni. Slavenske vojvode, §to su vise sa svojim
druzinama
mnogo
izgubivSi
ratovati,
i
kopna
u njegovoj
bili
pristali
na tu straSnu pogodbu,
mora. Ali tu u osudni 6as
i
vojsci, izjavise
iznevjerili
mu
najednom, da ne ce
tako bi kan prinudjen, da digne podsadu Carigrada,
svoje vojske.
Nedaca avarskoga kana pred Carigradom bila je grozan udarac za avarsku vlast. Jos od godine 623. bijahu se neka slavenska plemena na sjevero-zapadu odmetnula od junaSki Samo. Avara, a sada planu obci ustanak slavenski, kojemu stade na celo umni Taj izvojeva svima Slavenima na zapadu i sjevero-zapadu avarske drzave podpunu poi
bjedu
i
slobodu, a na to ga zahvalni Slaveni god. 627. izabraSe
je tako izmedju franaCke drzave
i
avarske
vlasti
zasnovao jaku
za svoga
kralja.
vensku, koja je obuhvatala 6itavu dana§nju Cesku, Moravu, veliki dio HaliSa, dana§njih
zemalja (naroSito
alpinskih
drzavi zivjelo je
skim knezovima
mnogo i
il
ili
Bijela
(t.
da se je po
Kako
On
ta
ogromna drzava
pred Carigradom god. 626.
Samu
kralju
najhrabrijem
i
stade ugovarati
s
i
U
toj
prostranoj
najmocnijim
ici
pukom u
pokrajinu Dalmaciju, a
nije zabiljezeno;
plemenu prozvala Ve-
Hrvatska. caru
6as vlasti
drzavi
Herakliju, da
Avara
mogu
s iz
Hrvatima, svoje
na jug, pak tamo na ime byzantskoga carstva
mozda
Panoniju,
i
te se
u njima nastaniti
oslobodi
njima pokornih Sla-
i
Samovoj,
ponudi im, da
i
zvala,
osnutak velike slavenske drzave (Bijele
Panoniju od
su se odlikovali svojim vojenim uredjenjem,
domovine na sjeveru
i
u dobar
god. 627. dodje
rimsku pokrajinu Dalmaciju, a mozda vena.
se
najpoznatijem
slobodna, od Avara oslobodjena)
j.
Uzmak Avara Hrvatske) po
Kranjsku).
i
pored drugoga pod svojim plemenvelikim zupanima (Valjuh, Dervan), ali sva ta plemena u saveznoj
nije nevjerojatno,
ka
KoruSku
sla-
veliki dio
i
slavenskih plemena, jedno
drzavi priznavala su kralja Sama.
no
Stajersku,
Samo
prostranu drzavu
i
i
dosadanje
oteti
braniti ih
koji
Avarima od daljih
napadaja barbarskih pukova. Pozvani dakle od byzantskoga cara,
diglo se izmedju
god. 627.
— 640.
u Velikoj
sedam ili osam plemena plemenitih Hrvata, te su s oruzjem u ruci prema Balkanskomu poluotoku. Svako je pleme imalo svoga kneza ili kneginju Prica se, da je hrvatski puk vodilo pet brace dvije sestre; braca su se zvala Klukas, Lob el, Kosenjec, Muhlo Hrvat, a sestre njihove Tug a Bug a. Svako je od njih vodilo po jedno pleme. Ne moze se ni nagadjati, kud je hrvatski puk prolazio iz Bijele Hrvatske u Dalmaciju; no ipak nije dvojbe, da si je prokrcio put kroz pokrajinu Panoniju. Dosavsi napokon u Dalmaciju zapo6e§e hrvatska plemena krvavu borbu s dosadanjim gospodarima njezinim: s Avarima njima pokornim Slavenima. Rat trajaSe vi§e godina. Na posljedku ili
Bijeloj Hrvatskoj
udarili
i
i
i
i
SLAVENI pretegose Hrvati: oni svladaSe Avare
Dalmacijom.
Od
i
I
HRVATI.
-j
pokorne im Slavene,
toga casa ostala je stara
te
zagospodovase Citavom
rimska pokrajina Dalmacija u
vlasti
pleme-
nitih Hrvata.
Osudna
borba Hrvata za Dalmaciju
nedvojbeno jo§ za byzantskoga kad je u Rimu sic na papinsku stolicu papa Ivan IV. (640.— 642.), sin krSne Dalmacije, kojegasu dosadanje patnje njegove domovine Ijuto boljele. Cim je taj papa saznao, da se stoljetna borba u Dalmaciji ipak jednom dokraj6ila, poslje on namah onamo poboznoga opata Martina i dade mu silu novaca. Tim ce novcima izkupljivati Martin zarobljenike, zatim ce sabirati svete Bozjih ugodnika iz razorenih crkava. Opat Martin dodje u Dalmaciju moci svetaca nadje za 6udo krotke iirvatske knezove zupane. Oni mu dozvolise, da pokupi svete ta
svrSila se
Upravo se borba dokoncala,
cara Heraklija.
i
I
i
i
moci
pak ih onda poveze u Rim, gdje ih papa sahrani u lateOpat Martin za cijelo je Hrvatima govorio o drugim stvarima; on ih je jamacno odvracao od njihovih poganskih bogova propovijedao vjeru ujednoga onu uzvisenu krScansku: »Ljubi iskrnjega svoga kao Boga, a mozda samog sebe.« Primjer Hrvata potaknuo je jo§ drugi slavenski puk na sjeveru, da se preseli na Balkanski poluotok. BiH su to Hrvatima po krvi jeziku najsrodniji, tek slu6ajno po imenu razh^iti Srbi, koji su na sjeveru nastavali tik uz Hrvate u zemlji Bojki iz
razorenih hramova,
ranskoj crkvi
Ivana.
sv.
i
i
i
i
i
i
i
(Bojki je jo§
i
danas ime iztocno-gah6kih Malorusa).
Car byzantski Konstantin
prida o
seobi Srba ovako:
»U zemlji Bojki, naime u zemlji Srba iza Karpata, umrije vladar Srba ostavi za sobom dva sina. No jedan sin ne htjede ostati uz brata vladara, vec sa svojom poloi
vicom puka ostavi svoju djedovinu
i
zatrazi u cara Heraklija
za obitavanje najprije Solunsku oblast. vratiti
No
ondje
§ta su uradiH,
Kad
zemlje Hrvatima na iztoku«.
pak zamoliSe carskoga namjestnika, koji druga sjedista Heraklije im na to
Hrvatske
i
potonje Bugarske.
Tako
Car
mu
dade
pak odluSise
su medjutim presli preko
Biogradu, neka izmoli u cara za njih i
sijela.
se ne svidjase Srbima,
se u svoju staru domovinu. Car ih stoga odpusti.
Dunava, pozalise,
nova
se Srbi nastanise u zemljama,
je stolovao u podijeli oblasti
§to su bile
izmedju
Mercnr
Gr6ki vojnik
Antikne broncane figure
iz
Attis
Dacchus
Harpokrates
raznih mjesta Hrv., Slav., Dalm.
i
Venera (patvorj Vencra
Pan
.paty.;
Amor
Nar. muzej u Zagrebu.
Istre.
HRVATSKE OBLASTI.
nih
sedam ili^asam plemena
no su u drugoj detvrtini njom oblaDalmaciju imena plemenska, nego su se dosto
hrvatskili,
VII. stoljeca na poziv cara Heraklija dosla u dala,
nijesu imala
nekle
i
razlikovala
samo razlicita govorom obicajima.
ili
Bila
i
plemena, kako no
i
su to
etnografska
u Ruskoj Poljani, Drevljani, Buzani, Krivici
u Poljskoj Poljani, Mazovsani, Kujavci
i
i
t.
d.,
Pomorjani.
Zauzevsi staru Dalmaciju razdijelise ju hrvatska plemena izmedju sebe tako, da je svako
pleme obladalo vecom
Jedno pleme naselilo se u najsjevernijem koja
se
od
starine
zvala
zasebnim
ili
manjom
ili
pokrajinom.
Dalmacije, u onoj
dijelu
imenom
oblasti
Liburnija,
i
koja
se
oblasti,
prostirala
more od rijeke Rase (Arsia) u Istri do rijeke Zrmanje. Koje je pleme hrvatsko posjelo ovu oblast, tezko je ustanoviti; no nije nemoguce, da je to pleme bilo ono, koje je po tradiciji vodila sestra Buga, i koje se neuz Jadransko
dvojbeno zvalo Buzani. Jos u kasnija stoljeca spominje se u toj oblasti zupa Buzani ili Buska zupa (kneztvo), jasan znak, da su tamo zitelji toga imena nastavali.
No
Liburnija,
sama nije dobila to ime, vec su ju poslije zvali starim imenom puk u njoj imenom Guduscani (GadSani od zupe Gatacke
oblast
a
na Gatackom stari liburnijski
su
toj
ili
gradovi
oblasti pripadali
i
Gackom polju). U toj oblasti spominju se Crsat ili Trsat (Tarsatica) Senj (Senia). i
i
kvarnerski otoci, narocito Krk, Cres
i
u kasnije
vrijeme
Vjerojatno
Losinj, zatim
Rab
je, i
da
Pag.
HRVATSKE OBLASTI.
Drugo pleme,
sumnje ono, koje je vodio sam Hrvat, koje se je zvalo Hrvati ili Bijeli Hrvati, naselilo se neSto juznije, naime od juznoga obronka Velebita rijeke Zrmanje pak do rijeke Cetine na jugu do Duvanjskoga polja na iztoku, docim je na zapadu dopiralo do mora. Ta je oblast kroz sva kasnija stoljeca odrzala specifidno ime Hrvati ili Hrvatska. Ona je bila prirodom svojom najzgodto bez
i
i
izrijekom
i
i
nija za historijski
kulturni
u njoj
razvitak;
ostadoSe najjasniji
tragovi starorimske krScanske kulture, poยงto su u primorju njezinom joยง nedavno cvali gradovi dalmatinski: i
i
i drugi. Na tome dakle, bi reci, popleme naroda hrvatskoga, osnovavSi svoje zupe, koje su dobile svoja imena po rijekama, gorama, po polozaju svome, a po starorimskim gradovima podorima, koji su tu bili. Tako bi zupa uz rijeku Cetinu prozvana
Jadera (Zadar), Salona (Solin), Tragurium (Trogir)
svecenom
tlu naselilo
se glavno
i
i
cetinskom, zupa uz more primorskom, zupa za gorama zagorskom, zupa u okolici rimskoga grada Nina (Nona) ninskom, zupa naokolo grada Knina kninskom, i t. d. U svakoj zupi bilo je sela seliSta, no najznamenitiji je bio grad, koji je bio srcika i
branik
Te
6itave zupe.
rimske
novili stare
i
su gradove Hrvati
gradove,
Hlivno
Ali
sasvim
Knin, Drid
Livno, Klis, Imotski, po kojima
ili
s
temelja podigli,
burnih vremena
koji za prijasnjih
Obnovljeni starorimski gradovi bijahu Nin, Bribir,
ili
i
ili
su opet
posve
nijesu
ob-
propali.
a novo osnovani
Karin,
bise kasnije prozvane
njihove
i
bise
zupe.
uz morsku obalu utemeljise Hrvati vise gradova, kako no znameniti Belgrad (Alba
i
civitas), za kasnijih
knezevski
stoljeca
kraljevski grad, zatim Bihac, a valjda
i
i
Sibenik.
Trece pleme, kojemu ne znamo za ime, zauzelo je oblast Neretvu (zvana takoMaronia, kasnije Krajina, a danas Primorje). Ta je malena oblast sastodjer Pagania jala samo od tri zupe (makarska, rastocka, duvanjska), a zitelji njezini bili su osobito i
gordi
hrabri, ostali su gorljivo odani staroj
i
Gradovi u oblasti Neretvi
krstiti.
Toj se oblasti pribrajahu
iani).
Lastovo
bili
se
vjeri, te
dugo
Vrulja, Ostrog
Hvar
jos veliki otoci Brae,
Mljet. Neretljane slavili
i
poganskoj
su ovi: Makarska,
i
Labinac (Lap-
Korcula, zatim i
Neretvi na jugu, a sve uz obalu Jadranskoga mora, smjestila se druga trima oblastima,
Tu
humlje.
naime u Zahumlju, Travunji
prema latinskomu gradu Ragusiumu
se na jugu
manji Vis,
maha kao vjeste smione brodare; po Jadranskom moru sve do italskih obala.
su vec od prvoga
imali su obilje brodova, s kojima su plovili
nijesu htjeli poi
Duklji. Namah
i
ili
bijase najznatniji grad Blagaj vise izvora rijeke
iza
Neretve sterala
Humska
Dubrovniku,
Bune; uza
nj
plemena u
zemlja
ili
Za-
spominje se jos
gradovi. Zahumlju na jugu sirila se Travunja s gradovima znamenitom zupom Konavlima; a najjuznija oblast bila je Duklja (kasnije Zeta, danas juzni dio Crne gore). U opisanim dakle oblastima nastanio se hrvatski narod, podijeljen tada u sedam njihove druzine nijesu imale etnografskih plemena. Cini se medjutim, da sva plemena dovoljno prostora na tlu stare primorske Dalmacije, to manje, ยงto su u tim krajevima i
(Stagnum)
Ston
Trebinjem
i
i
Risnom,
drugi i
sa
i
zatekli
mnogo
skoga poluostrva Srbi,
smjestili
nije
Dunava
i
im
bilo
osnovavSi
plemena, koja ne na sjever,
slavenskoga
starih zitelja
moguce
dvije
mogoยงe
naci
Ne
ostavio staru Dalmaciju,
sijela
oblasti:
Rasu
i
Bosnu.
u primorskoj Dalmaciji,
u Hrvata ziva predaja,
pak naselio Panoniju
i
da
je
jedan
Tako
biยงe hrvatska
prinudjena da sele opet
narocito u krajeve uz Kupu,
zatim izmedju Drave,
tim putem udarilo; dio
hrvatskih
ali
plemena
Ilirik.
Ne ima sumnje, da je samo manji dio hrvatskih plemena posao u Panoniju, gdje nesto avarskoga puka. Hrvatima, koji su bili je zatekao mnogo slavenskih staroselaca brojem kud kamo slabiji od tih zitelja, nije bilo mogude, da posve skude prvasnje stano\ stanovnike. Oni se nastaniSe pored tih Sloven a, ili kako ih oni nazivahu, Slovinaca, Hn poTJ. Hrv. 3 i
i
^K
u nutarnje prijedjele Balkansu se ondje bili u zagorskim zupama iztok
zna se pravo, koliko je naroda hrvatskoga
jos u X. stoljecu bila je
^K
Na
prodirati, jer
poglavite
u staru rimsku Panoniju, Save.
porijetla.
UVOD.
34
•
te se
u kasnije vrijeme
s
njima stopiSe u jedno.
slavensko, slovinsko vinska zemlja (Slovinci)
tako u staroj Panoniji pretegnu ime
I
sama zemlja u kasnija stoljeca nazivase S 1 opo tudjem kalupu Slavonija. U toj slovinskoj zemlji slavnih gradova jos iz rimskoga doba. pojavile se dvije oblasti, obje u okolisu starih naokolo grada Sirmiuma (Mitrovice^ Save Dunava izmedju protezala Jedna se oblast ili Sirmium hrvatski Srijem. Druga se ime po kojem je citav onaj kraj dobio oblast okupila Sirmiumu na zapadu naokolo starodrevnog grada Siscie ili Siska; taj je te se
ili
i
ili
i
i
imenom
kraj u drugoj polovici srednjega vijeka ponosio se specifiSnim ili
Slovinska zemlja
Slavonija.
(Bijela
i
Crvena Hrvatska, Dalmacija).
Za provala slavensko-avarskih, kucista. Narocito zitelji kuce
mnogi nekada slavnih gradova primorskih, kano §to je bila Salona, boravili su tuzne dane. Razstrkani po dalmatinskim otocima, po gorskim dolinama branjahu se od hrvatskih pleslavensko-avarskih ceta. No domala po6e§e se mena, kojih su se jednako zacali kao kao
i
Latini bez
za okupacije hrvatske ostali su
i
i
dozivati svijesti
i
skupljati, nebi
li
se odrzali pored Hrvata.
po otocima. Vjestiji moru od Hrvata uze§e se sabirati u vece 6ete, pak su na svojim brodovima gonili Hrvate, kad bi ih zatekli na morskoj pucini. Pomagani jo§ i doseljenicima iz Italije snovahu ti Latini naskoro o tome, kako bi se vratili na kopno. Najprije se izkrcase na juznoj obali, pak podigose nedaleko od mjesta, gdje je prije stajao grad Epidaurum, novu naseobinu, Prvi se ohrabrise
koji bijahu
oni Latini,
koja bi domala prozvana Ragusium nici, koji
bise protjerani
tima strancima pridruzi
(ili i
ili
mozda
lijepo
cislo
je jedan dio salonskih
njana ostade
dalje
i
Temelj tomu gradu polozise doseljeiz Rima, ali se iz Italije, narocito
Dubrovnik.
poslani od pape) epidaurskih, a
bile zaklonjene na otocima Bracu, Hvaru
Tako
razasuti
zitelja
i
stekao
na otocima, bojeci se
i
salonskih porodica, koje
su doslije
KorCuIi.
vratiti
opet
dom
u svoj
i
ognjiste.
No
razvaljeni grad.
medju tima bjeguncima neki hrabri muz, po imenu Severus,
koji se rijesi,
vecina Salo-
Tada
se javi
da ce svoju
Severus, kojega kasnije prozvaSe Velikim, svjetova svoje suvi§e stanovati ne idu u svoj rodni grad Salonu, poSto je posve razvaljena, gradjane, da provala vec da se nasele u susjednoj pala6i Dioklecijanovoj, koja je za proslih bura
bracu prevesti na kopno.
i
pak da ondje 6ekaju na zgodnije vrijeme, kad bi mogli obnoviti svoj pak se sporazumjeSe, i plemicima i pucanima salonskima da ce si imucniji gradjani sami o svome trosku kuce podici, dok ce se ostali smjestiti po drugim praznim prostorijama, gdje ih god nasli. Na to se dize veliko po kulama udjo§e u zensko, pak ostavivSi stoku na otocima, iskrcase se na obali malo, muzko pala6u Dioklecijanovu, koja tako postade novim zavifiajem salonskih bezkucnika Novi ime se je grad zvao i kasnije palaca ili po latinski »palatium«, odakle mu je nastalo ostala citava,
rodni grad. Savjet se svidje
,
i
i
i
i
i
S palatum,
iU
po hrvatski Spljet
(SpHt).
kako se Latini ohrabrise i na kopno povratiSe, progoniti. PadoSe sa svojim 6etama tik pod zidine novoga grada po6eSe ih suzbijati Spljeta, pak ne dadoSe gradjanima, ni da se maknu na polje. Poharase im takodjer oranice, sto su ih izvan grada imali, te je tako ubogim Spljecanima zaprijetila polja velika nevolja. U toj se bijedi utekose Latini, narocito Spljecani, pod mozno okrilje rimskoga pape, moleci ih, da ih obrane od hrvatske sile, a Spljebyzantskoga cara, a VidivSi hrvatski knezovi
i
zupani,
i
i
i
cani zamolise jo§ cara, da bi
im dozvolio stalno prebivati u nekadanjoj carskoj
palaci,
u sadanjem Spljetu.
U
Carigradu vlada§e tada (oko
god 679 )
car Konstantin Pogonat.
On
primi spljet-
im Dioklecijanovu pala6u, a u isto doba stade rimskoga carstva, nekako izmirio s Hrvapodanike o tome raditi, kako bi Latine, stare tima, te bi mogli zadovoljno i sredno zivjeti jedni pored drugih. PoSalje zato svoje Ijude ske poslanike
veoma
milostivo, darova
i
HRVATSKE OBLASTI. hrvatskim knezovima
i
35
zupanima, da im dojave carevu poruku, a njima pridruzi
nesto
i
ovima poslo za rukom, da Hrvate odvrate od poganskih bogova i upute u krscansku vjeru. Carevo nastojanje pomagaยงe rimski papa, te se tako naskoro nadje u novim hrvatskim zemljama uz careve glasnike lijepo 6islo krScanskih svecenika. Oni zatekose hrvatski narod za 6udo spreman za svako dobro tako im sve podje srecno za rukom. djelo, Najprije nastojahu carski glasnici, kako ce Hrvate izmiriti s latinskim ziteljima. Hrvati se brzo pogodiSe: oni privoliSe, da latinski zitelji u primorskim gradovima, imenito u Zadru, Spljetu, Trogiru Dubrovniku zive slobodno po svojim starim zakonima i da se pokoravaju byzantskomu caru u Carigradu, ali zato zadrzase za se svu ostalu zemlju Zajedno s onim primorskim gradovima, koje bijahu u prvi cas zauzeli. Hrvati krScanskih vjerovijestnika, ne bi
li
i
i
i
i
ne ce smetati Latina, koji zive u svojim tvrdim, bedemima opasanim gradovima, ce latinski
za svoje vinograde
zitelji
skoj zemlji, placati godisnji
U zemlji
se krscanski
to
hrvatskoj,
cansku,
i
polja, ยงto ih
poslani
narodu vjeru
navijestajuci
iz
i
ali
zato
imaju izvan gradskih zidina u hrvat-
danak hrvatskim knezovima
svecenici,
Rima
i
i
zupanima.
Carigrada,
Hrvati
Bozju.
tako domala sav narod zavrgne svoje
novu vjeru
Da
i
stare
razasuse
rado
prihvatiSe
poganske bogove,
po
^itavoj
vjeru
te
krs-
prione uz
novi red.
bi se taj novi red utvrdio, sklonise byzantski car
rimski papa hrvatske knebarem poglavice njegove na veliku narodnu skupยงtinu na prostrano Duvanjsko polje, koje se prostire nekako u sredini stare Dalmacije. Onamo ce doci glasnici carevi papini, pak ce s poslanicima latinskih gradova s citavim hrvatskim narodom sve udesiti, da se uredi krยง6anska crkva i da se opet povrati stari red u svim zemljama uz iztocnu obalu Jadranskoga mora. Siici ce onamo srpska plemena, najsrodnija po krvi jeziku hrvatskomu puku, koja su se naselila s carevom dozvolom u zemljama na iztoku Hrvatima. I razidjose se glasnici po svima zupama hrvatskim, te pozivahu narod, da se za dvadeset i pet dana skupi oruzan na Duvanjskom polju. Osvanuo ureceni dan, a na zove, da sazovu sav svoj narod
i
ili
i
i
i
i
anzna
boo
Dock
Staic1en6 rimslce
s
riKkama
posude
iz
Sirokom tom polju poglavice. DodjoSe
gradova, a
samo
i
mnogi
Nar. murej u Zagrebu.
Siska.
polegla i
2ara za pepeo mitraeki
Prar* boca
sila
na te\u
naroda,
mu
knezovi,
zupani,
srpska plemena pod svojim zupanima, dodjose svecenici
i
se jo^ dekalo na poslanike carske
im u susret hrvatski knezovi
i
Rim Kad su
redovnici, sto ih poslase i
papinske.
i
i
satnici
gradjani
i
druge
latinskih
Carigrad. Sve se sastalo, se
i
ti
primicali,
zupani, te ih dovedose na Duvanjsko polje.
podjoSe
UVOD.
36
SkupStina na
osam dana
Duvanjskom polju duhovnim
razpravljalo se o
naroda, sto se jo§ nije
obnove porusene
citava zemlja ostane vati
a
i
i
svetim krstom,
Kroz
dvanaest dana.
pri6a,
crkvenim stvarima.
ono kako da se
pokrsteno
Najprije bi
a onda se vijecalo,
koje nove da se osnuju u zemlji Hrvata. Naredjeno
kako
dalje,
i
u Spljetu mjesto
hrvatske zemlje,
prignulo pred
biskupije,
kako se
trajala je, i
je prije bila,
u razvaljenoj
pod jednim nadbiskupom,
Uz
Saloni.
po latinskim gradovima
metropolita
spljetskoga
(koji
da
bi,
koji ce stolo-
Sirom
ce
bit
zajedno zvati Dal-
ce se odsad svi
macija na uspomenu starorimske pokrajine) biskupi, koji ce se brinuti za spas Hrvata
Osoru (Absaro, danas u gradovima
Latina. Taki biskupi bit ce imenito u Zadru (Jadera), na otocima
Cres
i
Losinj),
Rabu (Arbe)
i
Stonu (Stagnum), Dubrovniku
Krku i
(Veglia),
Na
krajevima
zatim u juznim
Kotoru (Cataro). Da
koja stara biskupija, nije povjest zabiljezila.
li
se
i
i
obnovila
u nutarnjoj zemlji
sve te uredbe privolise knezovi
zupani
i
obrekoSe
pace
Hrvata,
papinskim poklisarima, da vazda
ce
ne samo
miru
u
zivjeti
Latinima, nego
s
narodima,
i
sa susjednim
i
da ne ce nikad udarati
na tudje zemlje. Papinski poslanici opet blagoslovise
narod,
hrvatski
mu
Pavla,
i
udijeliSe
za zastitnike
da ce
Bog
obrekose mu,
i
ga vazda braniti sveta rimska sto-
i
kad
lica,
Petra
sv.
mu
bi
drugi
narodi zemlju uznemirivali.
O
svemu tomu
prisegose slanici
bise
sa-
i
pisma, na koja
stavljena
i
Hrvati
i
po-
rimskoga pape.
Sad
da
se preslo,
o
razpravlja
prilikama
i
se
svjetovnim
stvarima. Naj-
glavnije je bilo, da se sto
oznace
tocnije
hrvatski h
PloCA na KRSTIONICI U CRKVICI
SV.
sti
IvANA KrSTITELJA
kao
i
i
medjasi
srbskih obla-
medje
latinskih
gradova, pak da se onda
u Spljetu.
znade, sta je
Krstionica obloiena je sa Sest ornnmentalnom rezbarijom nreSenih plo6a. Ova ploda ima u sredini zvijezdu (pentagram ili pentalfa 5 A) kao monogram, koji oznaCuje pobjednika Krista (signum Chrisii). Taj znak Krista ovjenCan je lovorovim vijtncem pobjede na krakovima njego-
â&#x20AC;&#x201D;
nici
6ije.
Posla-
byzantskoga cara
sa-
stavise razvod, koji prihva-
;
vima vidimo
gohibice (duSe vjemika),
noga
iivota,
koje
zoblju groWje,
Starorimska pokrajina Dalmacija
samo gdje
onih su
osam gradova
zivjeli
god zemlje uz a
dijeh
se na
ostatci
tise
more od Rase ili
Istri
hrvatski i
i
srbski
zupani.
Dalmacijom zvat ce se odslije morsku obalu na trima otocima i
sva ostala
u
i
knezovi
bi raztrojena.
tik uz
Latina;
sjevernu
plod vjed-
zadobivena kriiem.
zemlja ostaje Hrvatima
do Bojane, zvat ce
bijelu Hrvatsku,
i
na
se
i
Srbima.
Hrvatska
juznu
ili
Sto je
(Primorje)*
crvenu
(oblasti
HRVATSKE OBLASTI. Neretva,
Humska
te se
Srbija (Zagorje)
ta
oblasti
i
satnici
bude u svakoj
kome
I
ce
kad
oblasti
sudac
svaki
»puku
po jedan »dati
navalio. suditi«;
Uz
koji
bi
svakoj
se
zaklanjala
zupane bise u svakoj zupi namje§teni koji ce
knez,
ili
da
dohodka*,
dil
u
nad svima zupanima
a
zupan
veliki
treti
je
(vecinom na brijegu),
grad
bi neprijatelj
da budu
(stotnici),
Srbima od tih pleme imalo svoju zupu i svoga
Ra§u iBosnu. U
oblasti:
po viSe genetickih plemena, svako
zene,
i
Duklja). Zemlja Hrvatima za ledjima pripada
i
na dvije
dijeli
u sred zupe utvrdjen
djeca, starci i
je
zivjelo
zupana,
zemija, Travunja
37
satnicima
i
neka
gospodar svima,
biti
i
ga tako pripozna za >gospodina
svoga «.
mnogi drugi a dobri zakoni bise postavljeni na velikoj skupstini na Duvanjskom kad se sve uredilo i ustanovilo, oprostise se carski papinski poslanici od
Jos
A
polju.
i
knezova
A
i
i
zupana hrvatskih
puk na
to zajedno
srbskih,
i
»odpravise
i
glavarima
svojim
sa
postenjem
velikim
se s
se,
razidje
svi
te
darovi.*
i
domom
»pojdo§e
i
u svoju zemlju«.
Malo vremena bijase pro&lo nakon sabora u Duvnu, a u Dalmaciju stigao papinski po imenu Ivan iz Ravene. Kad je dosao u Spljet, ondjeSnji ga je svijet zavolio, te bi od svecenstva i puka izabran za prvoga nadbiskupa spljetskoga. Kad ga je papa
poslanik,
i
u Spljetu,
nastanio se je stalno
posvetio,
osnovatelj
Novi nadbiskup bio je
grada.
citavom zemljom hrvatskom
boga u
Jupitra, sto
i
i
sv.
boljelo,
popravljajuci
sto
se
je
isto dicna,
jos
slavna
samome
u
Marije, te priredi veliku sveCanost,
svecenstva posveti
je
darovao Severus,
svoga stada; on
pastir
taj
hram.
tako
I
je
putovao
crkve, posvecujuci
On
je htio,
kao nekad
ugledna,
i
Spljetu
ga bijase sagradio car Dioklecijan. Odluci
krscansku crkvu
puka
i
gorljiv
mu
upucujuci puk u svete istine vjere krscanske.
i
da nova nadbisknpija spljetska bude tako Zato ga je
u palaci, koju
to
dalmatinskom, gradeci
i
biskupe, osnivajuci plovanije,
lonska.
i
sa-
poganski hram
dizao
poganski hram pretvoriti
taj
za koje na
ocigled brojnoga
postade Jupitrov hram stolnom crkvom
I
Razli^ite rimskb kopce (fibulae).
U
broncane plode,
sredini su dvije
AlOYEVOO (mko
nadjene n Sisku. S^Y"?!?
ivsO'STO*
Na
dolajoj dita se ovaj zavjetni griki napis:
(Gaeianus
sin
Diogenov postavi zavjeta
»raeiavo'
radi).
(Nar, mnzej a Zagrebn.)
nadbiskupije spljetske.
cansku crkvu prijenosu
I
No
sve to ne
moci svetaca
bija§e jos dosta. i
Trebalo je jos u tu novu
ugodnika Bozjih
iz
salonskih ruSevina.
O
krs-
tome
prida jedan stari pisac ovako:
»Cestiti sv.
prenijeti
i
Dujma, koje
vrijedni biskup Ivan
bijaSe ostalo
pote spljetskim gradjanima
u razvaljenoj Saloni,
izkopalo
i
govoriti,
prenijelo u
da bi se tijelo netom posve-
IJVOD.
g
cenu spljetsku crkvu. I svidje se svima taj predlog. IzabravSi zato zgodan 6as, lead bi mogli izvesti, podjoSe do Salone; no uniSavsi u nekadanju biskupsku crkvu sv. Marije,
to
nadjo§e tamo sve razbacano
krovovima je
i
silnim
i
razstrkano, posto je to mjesto bilo prepunjeno porusenim
pepelom od pozara,
doduSe Spljecana,
koji
su znali,
te je
gdje su
vec
grobnica bila zakrita podzemnim svodovljem, nije
Dujma. Izkopavsi zemlju bojeci se svedjer, da ih ne pak ugledali, brze u Spljet. Kad ga medjutim u gradu
izvadi tijelo sv.
nego
sv.
Anastazija
mudenika.
mjestu izvadise sarkofag
sv.
i
i
sikarje
bilo
sahranjene moci
Dujma.
ocistivsi
mjesto, uze§e
i
hrpe
lijes,
bi Slaveni (Hrvati) zatekli,
otvorise, uvjeriSe se,
pohrli§e opet
1
te
izraslo.
Bilo
Dujma; no posto je se moglo lako razabrati, gdje da se
Zato podjose sjutradan opet
u stolnoj crkvi sv. Marije oba sveca,
iz
sv.
s
tu pocivaju jos
da to u
danas«.
s
te
Na
to
najprije
njime sto
nije tijelo s v.
Salonu,
njime u Spljet. i
koji su
pohita§e
Dujma,
na istome sahranise
PRVO DOBA VLADANJE KNEZOVA
I
641
KRALJEVA HRVATSKE KRVI —
I
102
Odlomak nadvratnika sv.
Lake.
Iz
IX.
(na
crWenim
vratima)
Crkva
ciborij
stoljeda.
moie
ili
se
ili
obniba na
dio
bijaSe posve<5en sv.
samo ovo
:
nadjen n Bisknpiji kod Knina na groblju Stjepann. Napis je kmj; odgonetnnt
ciboriju,
Mariji
sv.
i
fMar(ia)e nee n(on) et s(an)c(t)i Stef(ani)
BORBE
staru rimsku Dalmaciju
vecih
i
i
oblasti,
A
nije bilo
i
.
s
carem zauzela
byzantskim
jedan dio Panonije, pak u
manjih
stotinu godiaa.
.
FRANCIMA.
S
s^dkad su hrvatska plemena sporazumno vi§e
.
njima zasnovala
ne spominju se ona u povjesnici preko
mnogo
povoda, da se o njima
biljezi.
doba hrvatska povjesnica razvijala u dva pravca: izmedju onih plemena, koja su nastavala na tlu stare DaJmacije, nastalo takmenje, koje ce ostalima prevladati, te ih oko sebe okupiti; plemena pak na tlu stare Panonije morala se otimati svedjer Cini se, da se je u to
—
jo§ jakoj moci avarskoj.
Od
piemen^, §to
su
zauzela
staru
Dalmaciju,
svakako je najuglednije
najmocnije bilo ono, koje je nastavalo u zemlji izmedju Zrmanje se
je
drzali
ponosilo su
specifi6nim
imenom Hrvati.
Ti bijeli
ili
i
Cetine,
slobodni
i
i
koje
Hrvati
ne samo najzgodniju oblast, nego najprostraniju, posto se u njoj vremena spominje do dvadeset zupa. U toj se je oblasti vrlo i
jos u poznija
rano starje§ina dux). svoj
svih
zupana
veliki
ili
zupan stao nazivati
knezom
(latinski
Jedan od prvih knezova Bijele Hrvatske bijase Porga. On stolovase po prilici vec u knezevskom dvoru u Bihacu, gdje su kasnije mnogo puta bo-
ravili bijelo-hrvatski
i
knezovi,
premda su
imali
i
drugih dvoraca u svojoj oblasti.
Knezovi Bijele Hrvatske nijesu ostali dugo zadovoljni svojom knezevinom, vec pomagani nadbiskupom solinsko-spljetskim crkvom rimskom stado§e namah iza Duvanji
VLADANJE KNEZOVA
^2
skoga sabora o tome
nastojati,
kako
pocese oko
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
razmaknuli po susjednim oblastima
bi svoju vlast
pokore hrvatsko pleme
Buzane u staroj Liburniji, naime u prijedjelu od rijeke Zrmanje prema sjeveru do rijeke Rase u Istri. I tu je bilo vise zupa, od kojih su bile najznamenitije krbavska, licka gadska (gatanska, gaCka); potonja je bila tako na glasu, da su po njoj stali sve zitelji te oblasti zvati GadSani ma(Guduscani). Zanimljivo je, dase poglavica te oblasti nije zvao knez, nego ban, valjda od slavenske rijeCi bojan (bojarin). S ovim dakle banom zametne knez Bijele Hrvatske borbu, ne bi li ga svladao. Ne zna se, kako je dugo borba trajala hrvatskima.
Najprije
toga
da
raditi,
i
kako se je vodila, ali je Banova oblast sjedinit ce
oba vladara tako pogodili: Hrvatskom u jednu jeditu knezevinu, kojom ce vladati rod kneza Porge; ban pak bit ce prvi castnik do kneza njegov namjestnik, te ce kneza zamjenjivati ne samo u svojoj dosadanjoj banovini, nego u Citavoj knezevini. Tako postade u Bijeloj Hrvatskoj banska cast, te je ban bio odslije prvi iza kneza, da su se na posljedku
izvjestno,
i
se s Bijelom
i
Kad
a poslije za kraljevstva prvi iza kralja.
su kasnijih stoljeca hrvatski knezovi
kralji
i
svoju vlast u druge oblasti, svagdje bi u stec^enim pokrajinama namjeStali bane za
sirili
svoje namjestnike; no prvi ban bio je bio uz kneza
Nema
ostao je u citavoj
i
uvijek onaj,
drzavi
koji je
kralja u Bijeloj Hrvatskoj.
ili
sumnje,
da su nakon toga
uspjeha knezovi
Hrvatske pregnuli, da
Bijele
na jugu Cetine u oblastima Crvene Hrvatske. No izvjestnih vijesti za to nema. Prica se samo, da je god. 688. bijelo-hrvatski knez Radoslav razbio arbanasku silu (potomke starih Ilira), zemlje do da je uz Bosnu pokorio sve oblasti
razsire svoju vlast
i
i
i
Ljesa
u
Albaniji,
pak da
nicim utvrdjeno, ipak se toga, da skupe
tako
je
iz
postao
vrlo
njega razabira, da
silan
su
pod svojom rukom sve hrvatske
vladar.
Premda
oblasti, sto
pricanje
to
nije
knezovi nastojali oko
bijelo-hrvatski
no bijahu nikle na
tlu staro-
rimske pokrajine Dalmacije.
Kud
kamo
i
nepovoljnije postade
onih
stanje
hrvatskih
nastanila u nekadanjoj pokrajini Panoniji. Prvo se nijesu
slavenskim prvoselcima, a zatim im zadavahu
mnogo
piemena, koja se bijahu
mogla
odrzati
jada jos uvijek
prema brojnijim a
silni,
su Hrvati postali zavisni od Avara, te su medju inim morali avarskoga
kad
je god. 677. provalio u byzantsko
toga
stadose
Avari
ih
Kuber digao narod srece, te bi svladan.
i
oni Hrvati, sto su
gradu Sisku, placati
i
mnogo
u vojsci
nemilo postupali.
vom; a zene bi
da se on god. 758.
Dunava u byzantsko
se preko
No
to
Avari poSli u
i
ditavim
s
pukom
svojin:i
Srijem
ostavi
odseli
i
dulje ne robuje Avarima.
u Slovinskoj zemlji (Slavoniji) pod
knezom u
svojim
od Avara i njihovih kana, kojima su morali danak sluziti. Prica se, da su obijestni Avari s tim hrvatskim pukom upravo Zaprezali bi muzeve mladice u jaram, te bi s njima orali kao s marsu stradali
i
djevojke hrvatske zlostavljali
i
kana pomagati,
tla^iti,
samo da
carstvo,
bili
Srijemski
tamo stao podsjedati grad Solun. Iza tako da je napokon hrvatski knez oslobodi njihove vlasti. Ali Kuber bijaSe zle
carstvo
upravo nemilo
svoj na Avare,
Na
Avari.
divlji
Narocito stradali su oni Hrvati. koji se nastanise u okolisu grada Sirmiuma.
rat,
bi
i
skvrnih,
gdje bi ih
hrvatske bi cete morale prve srtati u vatru, te
samo
zatekli.
Kad
mnogo
puta
ludo
i
samo da utru put avarskim vojnicima. Upravo ovo tezko robovanje dodija Hrvatima u Slovinskoj zemlji, te se ogledahu na sve strane za pomoc. Bas u to vrijeme digao se u danaSnjoj Francuskoj Njemadkoj silan vladar, po imenu Karlo Veliki, kralj franacki, da kazni Avare, jer su i na njegove gubiti glavu,
i
zemlje udarili njegove podanike robili. God. 791. skupi Karlo Veliki tri velike vojske, da potraze Avare u njihovoj zemlji da taj divlji narod izkorijene. Kuda su godijer uz i
i
put prolazile frana6ke vojske, njih
na zator Avara.
svagdje
bi
im se pokorili slavenski
puci
i
pristajali
uz
Karlovim
I Hrvati u Slovinskoj zemlji pridruziยงe se vec god. vojskama, te ratovahu uz njih sve do propasti avarske drzave. Istom god. 799. slomljena
792.
BORBE bi
moc
avarska. Glavni tabor (bring
izmedju Ducava bise
iztrijebljeni
ili
srebra
Tise u
i
Velikomu u Aachen,
Ovako
U
silom pokrsteni.
ili
okrugao poput koluta) avarski
osvojen
bi
i
razoren,
a
naroda
ostatci
taboru zarobljen bi silan plijen, narocito
se Hrvati u Slovinskoj zemlji
zgrtali.
rimskomu
koji jedan dio blaga pokloni
spadoSe samo
43
prsten, jer je bio
Ugarskoj
danaSnjoj
koje su Avari ondje kroz dva stoljeca
zlata,
i
=
FRANCIMA.
S
Sav
mnogo
plijen poslan bi
Karlu
papi.
nakon tezkih patnja oslobodise Avara
i
njihove
u gore, jer postado§e podanici franacki. Car Karlo ostavi doduse Hrvatima Slovinske zemlje domace knezove zupane, ali im nametnu za svoga namjestnika furlanskoga markgrofa Ericha, muza doduse hrabra oruzju vjesta, no vlasti;
ali
zla
iz
i
I
i
srca kruta
Osim toga
nemilosrdna.
i
polijegoSe po citavoj zemlji
na6ke vojske, toboz da brane franacko carstvo od susjednih
narodto u
banile (t.
j.
Srijemu, koji
po
se je
njima
zemlja Franaka). Franci osnovase u Srijemu
i
tada
i
i
po Srijemu
Te
Bugara.
silne
fra-
su se cete
Francochorion, Francavilla (danasnji
prozvao
jedan grad
za kasnijih stoljeca. U obce mora da je frana^ka tome kraju bila jaka, po§to narod jo§ danas zove srijemsku goru imenom »Fru§ka gora<, t. j. FranaSka gora (Frug =. Franak). Franci ne bijahu zadovoljni time, sto su srecno oborili avarsku drzavu pokorili hrvatska plemena, koja su obitavala u staroj Panoniji. Franackomu markgrofu Erichu,
Mangjelos), koji se cesto spominje
i
vlast u
i
i
gospodaru
Furlanske
Istre,
mena, Sto su
bila
dize Erich jo§ god. iz
Trsata
kraj
Istre
to
ime
On
Ijute
No
Rijeke.
strjelice
Sam
i
hrvatska ple-
zupanima, a pod
dopre do grada u Trsatu docekase ga Hrvati
grad podsjedati
i
juriSati,
ali
bi
grada Trsata bacahu na vojsku franaCku
Ziteiji
bijeg.
rimskoga pape.
i
i
prolazeci primorjem
On poce
bas Ijudski. suzbit.
i
799.
U
vojsku na Bijele Hrvate.
zastitom byzantskoga cara
provali
drugih zemalja, prohtjede se jos da svlada
i
u staroj rimskoj Dalmaciji pod svojim knezovima
ogromno kamenje,
i
Erich pogibe u
Poraz franacke vojske
potjerase
u
borbi.
toj i
te ju
smrt Ericha pod Trsatom
kosnu Franaka. Patrijarka oglejski Pavle zabuprokune zemlju,
silno se
gari u smrt Erichovu tuzaljkom, u kojoj
A nasljednik Erichov, po imenu Kadolach, namah druge godine (800.) po nalogu Karla Velikoga upade u Bijelu Hrvatsku. Ali ni on ne pokori tih Hrvata. U to bi Karlo Veliki na sam Bozic godine 800. u gradu Rimu okrunjen od pape za rimskoga cara. CuvSi to hrvatski knezovi, ne htjedo§e se vi§e otimati njegovoj vlasti, vec ga priznaSe za vrhovnoga gospodina svoga, znajuci, da bi i onako njegovoj vecoj sili na pogdje je franacki junak poginuo.
I
I
sljedku podlegli. Novi se car sporazumi s Hrvatima lako:
Hrvati volji
(i
bijeli
i
crveni)
birat
6e
si
svoje knezove, a izabranici po(5i
kloniti
mu
hrvatske
se, te
ne
<5e
ga
moliti,
pa6ati
ni
da
<5e
ih potvrdi.
car
U
na
poklone.
prijestolje,
U
Bijeloj
poteko§e preda
gradu Sisku knez Ljudevit.
I.
Oba
nj
vladase bijahu
Veliki.
slid a
I^tennu (Rim).
neka
ni njegovi Ijudi;
Hrvatskoj
Karlo Po mozaik
druge posle
po svojim starim obiiajima kao Godine 814. umre car Karlo Veliki, a
ovaj sic
svojoj
pred cara, po-
Hrvati zive
se
po
dalje
i
dosada.
i
naslijedi
u grad tada
ga sin Ljudevit Pobozni.
Paderbom
knez
dobri junaci
i
Borna, i
Cim
hrvatski knezovi, da
je
mu
a u Slovinskoj zemlji u
vrstne vojvode,
ali
pomamni
za
VLADANJE KNEZOVA
..
tudjim dobrom. Jedan
i
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
drugi ulagivao se caru
ne
franaSkoj gospodi,
i
bi
li
ga zapalo
svima Hrvatima.
vladati
Franacka gospoda zamijetiSe tu neslogu taj jal hrvatskih knezova. Osobito je lukavi markgrof Kadolach sve vise razpirivao surevnjivost hrvatskih knezova, ne bi H posve omrazio jednoga drugome. Sad bi radio u prilog Borni, ma dajeikriv bio; sad je opet prikratio Ljudevita, pak bio on prav cist kao zlato. Tako se zavadise dva po Bogu i i
i
jeziku rodjena brata, dvije nesretne zemlje hrvatske, a sve tudjinu na uhar, koji
vrgnuvSi obecanja Karla VeHkoga, sve se vise banio po
domace
posle hrvatske.
mocan,
markgrof
pravo
je
Kako
Kadolach radio sve po
Zulum markgrofa Kadolacha dodija
svojoj
najprije
volji,
ne pazeci
kako
ista kriv, ta
bi
knezu Ljudevitu.
vrana vrani oci izkopala
No
zlu.
i
ne-
malo, sto je
mu
je zalud utjecati
upucuju
savjetnici
zulum6ariti.
1
caru
se
uslisa
pace se Ljudevit morao
;
nam
zaista
knjige
stare
i
psima za hranu
napokon sav narod
tolik,
Uvjerio se knez Lju-
u ยงto ga bezdusni
radi,
da ce sad kivni
da su ca
sitnu
i
Toga ne mogase
bacali.
da je Ka-
mu
Kadolach jos gore
da su sada Franci u Slovinskoj zemlji
pricaju,
gotovo pomahnitali. Bijes njihov bijase ubijali
bojati,
i
pravedne tuzbe njegove, on
samo ono
koji
slabicu,
jeseni
nasilja
Poslanici se vratise ne obavivsi niยงta.
!
Ljudevita se to tezko kosnulo. Mjesto da car
da
zato
izpricati
car ni da 6uje,
glasnike nemilo odpravi, pa6e ga potvori, da snuje o nevjeri!
trgali,
ni
Poยงalje
Oni ce caru potanko
svemu
okrutnosti Kadolachove, oni ce zatraziti lijeka
devit,
je, za-
upletao se u
i
Pobozni bio daleko, a k tome slab
je car Ljudevit
god. 818. svoje glasnike pred cara u Heristall.
mu
zemlji
zdravo.
i
dolach
ubogoj
djecu
Ljudevit
s
vise
grudi
materinjih gledati,
te
dize
nego sramotno robovati. Ali Franci ne ostaSe skrstenih ruku. Cim su stigli glasi, da se je Slovinska zemlja odmetnula, poslase namah jos god. 819. veliku vojsku iz Italije, na celu joj markgrofa Kadolacha, da svlada buntovnike. No franaCka vojska prodje zlo: ona bi od Hrvata razbita, te se morade sramotno vratiti. Na povratku razboli se i umre Kadolach; Ijetopisi kazu, da ga je shrvala groznica, ali bit ce te nije mogao prezivjeti poraza u Slovinskoj zemlji. Car franacki boravio je u srpnju 819. u Ingelheimu, kad mu stigose tuzni glasi, da mu je vojska od Hrvata razbijena, a markgrof Kadolach da je umro. No jos ga vise iznenadi kad malo za tlm dodjose preda nj poslanici kneza Ljudevita, nudeci mu mir. Knez naime Ljudevit nije se uzoholio s pobjede svoje, vec znajuci, da je bojna sreca cudne cudi promjenljiva, htjede se s carem izmiriti. Knez ce opet priznati vrhovnu svoj
na oruzje, voleci slavno
izginuti,
i
i
vlast franacku,
ako car pristane na neke
kom
nagadjati, vec zavrgne
kori.
Tomu
se nastavi
opet ne
sve
mogase
No
uvjete.
njegove uvjete
i
Ljudevit,
privoljeti
htjede toboz s odmetni-
car se ne
zahtijevaSe
mu
od njega, da
se po-
pak tako ne ostade drugo, nego da
rat.
znao je dobro, da rat. Knez Ljudevit ogromnoga carstva. Razumio je, da mu
Obje se stranke spremahu sada na osudni
mu
se nije
knezevini pasti.
jer ce se na nj dici sva sila
ยงaliti,
prijeti
vehka pogibao,
No kako da
te
se najprije pobrinu za saveznike.
byzantskoga cara, koji se zidara juci
i
da
mu
je taj
put
ili
sjajno pobijediti
se mala knezevina Slovinska odupre ogromnoj
nije
Lijepu
upravo pazio
tesara, koji se razStrkaSe
s
Ovaj
zemlji, gradeci kule
odoljeti franaSkim
juriSima.
i
ili
sasvim pro-
franackoj? Zato Gradski, podanik
pruzi patrijarka
franaCkim carem.
po Slovinskoj
mogao
glavni grad Sisak, da bi
mu pomoc
sili
mu
posalje
braniSta,
Najvise
i
cetu
utvrdju-
pomoci
iz6e-
naokolo knezevine njegove. I ne slavenskih prevari se Slovenci u Korutanskoj, sto ill, je god bilo pod franatkom vladom od gornje krvnika Drave do So6e na jugu, digose se listom na noge, da se oslobode tlacitelja kivase Ljudevit od
srodnika, sto su
bili
i
svojih:
Bavaraca
i
Franaka.
Francima, poimence
I
nedavno pokorise danasnjoj Srbiji) odmetnuยงe se
slavenska plemena na iztoku, koja
Timo6ani
oko
rijeke
Timoka
(u
se
BORBE opet
FRANCIMA.
S
^5
zgrnu§e se pod zastavu Ljudevitovu, da se bore za slobodu
i
nezavisnost
i
svoju.
oko Slovinske zemlje svi Slaveni po6ev od izvora Drave, Save Soce Dunava. Samo s jednoga zazebe Ljudevita na dnu sutoka Timoka sve onamo do pak srca: najblizi brat njegov, bijelohrvatski knez Borna ne htjede ni cuti o tome, da bi ga zator njegov. Tuzne li brace, pomagao, nego se nasuprot zdruzi s Francima na propast kad jedan gradi srecu svoju na propasti drugoga U to se pripraviSe Franci. Car na mjesto Kadolacha imenova furlanskim mark-
Tako
se okupise
i
i
i
i
grofom Baldericha, te mu povjeri vojsku, koju ce voditi na Ljudevita. Balderichu se dobre volje pridruzi bijelohrvatski knez Borna, jer se nada§e, da ce iza pada Ljudevitova zemlju sa svojom knezevinom. Odluceno bi, da se na Slovinsku sjediniti njegovu zemlju udari s dvije strane: sa zapada iz Korutanske provalit ce Balderich, a s juga iz knez Borna.
Bijele Hrvatske prodrijet ce
Juna^ina Ljudevit razbere, kako ga snuju
s dvije
strane zasko5iti,
te
ce zato svoje
vojskom svojom u Korutansku, gdje se Slovenac Ali ga zlo snaslo. Na gornjoj Korutansku ostaviti. Balderich ga nije proDravi suzbio ga Balderich, te morade na to gonio, vec bijase sav srecan, §to je svoju zemlju od neprijatelja oslobodio. U to se bijase i knez Borna podigao, da provali u Slovinsku zemlju, koju je tada velika i gusta suma Gvozd (danas Velika Mala Kapela) razstavljala od Bijele Hrvatske. Borna prijedje Gvozd krene na sjever prema rijeci Kupi. No tu ga doceka Ljudevit, vrativsi se iz Dragomuz, tast Ljudevitov, Korutanske. Borna je imao veUku vojsku, a u njoj je bio koji je, bojeci se negdje Franaka, volio pristati uz Bornu, nego uza svoga zeta. U bitci naginjase pobjeda izprva sad jednoj, sad drugoj strani; no na jedanput odmetnu§e se od Borne Gadcani (zitelji zupe Gacke uz rijeku Gacku kod dana§njega Otocca) neprijatelje
upade
Najprije
preteci.
bijaSe listom podigao,
te
s
podje odanle pred Baldericha. i
i
i
i
i
k Ljudevitu, ne
prijedjose
Borna
sada sasvim
bi
da krv svoju prolijevaju za propast svojih zemljaka. sam dopanuo rana ili suzanjstva, da ga nije pace bi Desilo se to negdje zadnjih mjeseci god. 819.
htijuci,
porazen,
i
obranila njegova tjelesna straza. Vrativsi se porazeni
Borna kuci, nastojase da kazni nevjerne Gadcane, da tako mu ni to ne podje za rukom, jer je vec u prosincu iste i
krvlju opere sramotu svoju. Ali
godine u sred zime knez Ljudevit provalio
Bornu u
vlastitoj
ne usudi
oprijeti ni
nije stvari
s
izabranom vojskom u Bijelu Hrvatsku, da
Silan strah zavlada sada
kuci potrazi.
docekati ga na otvorenom
odpremi u tvrde gradove, §to su
stajali
Borna se
u Bijeloj Hrvatskoj;
polju. Djecu, zene
i
starce, a
zupa hrvatskih.
sred
a
i
sve vred-
sam
s naj-
odabranijim junacima zacnc cetovati u onim gorskim krajevima, napadajuci na Ljudevita sad iza ledja, sad
Ljudevitova
s
noc bez prestanka. ne mogase u tim gorama
boka, te uznemirivaSe tako njegovu vojsku dan
vojska,
vikla
zivotu
nizkoj Posavini,
u
i
dugo odolijevati. Ljudevit k tomu jos mnogo hrane
sred cice zime neprestanim hajdudkim navalama Borninih 6eta izgubi za
te
vojne do 3000 Ijudi
plijena.
Videci napokon,
Mogao
se
da ne
i
300
i
vise
moze uz take
konja,
a
i
prilike postici
svoga
cilja,
vrati
se kuci.
barem pohvaliti, da ga sve uz bratsku izdaju ni ovaj put nije franacka 6itav, poslje glasnike caru frana^sila nadhrvala. Borna pak, srecan sto je ostao ziv komu, te ga obavijesti kako mu je bilo; a uz to snovaSe pun gnijeva osnove, kako bi i
se Ljudevitu osvetio.
U Aachenu.
sije^nju
Tu
820.
desio
se
car
na drzavnome saboru franadkom u kako da se svlada ustanak u Slovinskoj
Ljudevit
se posve ozbiljno razpravljalo,
od proSIe godine tolik mah preoteo, da su svi Slos^m knez Borna, da bude venci uz Ljudevita pristali. Na zbor u Aachen dolao je svojim savjetom Francima u pomoc. Na carskom dvoru uvjeriSe se, da se je ustanak vec tako razgranio, te se ne bi obiinim silama mogao uguSiti; zato bi odluieno, da se podignu tri velike vojske, koje ce s tri strane na Ljudevita udariti. I zaista, dim je zima zemlji, koji je iza neuspjele vojne
i
VLADANJE KNEZOVA
46
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
«
minula
marvi, krenuse
poci
iz
§uma zalistala trava probila iz zemlje, da bude hrana teglecoj ogromne vojske frana^ke put Slovinske zemlje. Juznoj vojsci bilo je
snijeg okopnio,
i
tri
i
sjevernoj
Italije,
Bavarske preko gornje Panonije, docim je srednja
iz
Sve
prolazila kroz Korutansku.
posve
satrti
No
ubogu
i
zemlju.
Bozja providnost nije ni ovaj put dosudila, da Ljudevit podlegne. Juzna vojska bi od hrvatskih i slovenackih ceta u gorama, te bi sustavljena; sjeverna
docekana
vojska prevail doduse daleki svoj put Panonijom
ne mogase preci, jer su prelaz
kamo
ovaj put u Korutanskoj,
Ova
u svoju knezevinu.
Franaka
glavna
i
vojske sjedinit ce se na medji Slovinske knezevine
tri
i
branili
dopre do Drave, ali preko ove rijeke junaci kneza Ljudevita. 0dlu6na borba bijase
Na
i
da zakr6i frana6koj
bijase Ljudevit provalio,
vojsci
put
franacka vojska bijase vrlo jaka, te sastoja§e od Sasa, iztocnih
Alemana. Tri put ogleda se
pred vecom silom,
i
njom
s
posljedku morade
domovinu. Cim se Ljudevit
udalji iz
i
Ljudevit,
ali
Korutansku
morade uzmaci
put
svaki
ostaviti,
u svoju
se vratiti
te
Korutanske, ubogi Slovenci, sto su
bill priskocili
njemu u pomoc, opet bise svladani postadose kmetovi okrutnih Franaka. Sada provalise sve tri franacke vojske u knezevinu Slovinsku, te se sjedinise u jedno. Ljudevit videci, da ne bi mogao tolikoj sili odoljeti na otvorenom polju, zapovjedi svojemu narodu, da ostavi kuce i kucista, te da umakne u sume, mocvare i u zupne gradove. Sam pak zatvori se s izabranom cetom u jedan tvrdi grad, sto ga bijase na visoku i strmu brijegu sagradio, te suzbijase odanle neprijateljske juri§e. Franadka vojska ne mogase utvrdjenih gradova i mjesta nikako zauzeti; a videci, kako Ljudevit ostavljene kuce ne ce ni cuti, da se pokori, poce na sve strane ravno polje pustositi paliti. Ljudevit, premda ga je dusa boljela, kad mu se je krasna zemlja obratila u pustoS, i
i
ostade ipak tvrd
i
postojan, doknije franacka vojska
duhom
U sjevernoj vojsci fra-
klonula.
naSkoj, koja bijaSe presla preko Drave, te je zatim morala prolaziti lima, zavlada
kuzna
Ovo, pak
bolest.
i
franacke vojvode na
tvrda mjesta u Slovinskoj zemlji, skloni
Slovihska
Samo
mocvarnim
knezevina ostade doduSe poharana
oplijenjena,
i
povratak u
koji
osvojiti
svoj
slobodna
ali
je Ljudevit ovaj put izgubio najvjerniju bracu svoju, Slovence,
prijedje-
naskoro
slaba nada, da bi Franci mogli
i
zavicaj.
nezavisna.
na novo spa-
dose pod markgrofa Baldericha. I
opet se u veljaci god. 821. sastao drzavni
kako da se ipak jednom
Na
satre hrabri Ljudevit.
sabor taj
gdje
franacki,
sabor
dodjose
se je
vijecalo,
glasnici
i
Bijelih
da im je umro knez Borna, te ga zamolise, da im potvrdi kneza Vladislava, sinovca Bornina, koga su za svoga vladara izabrali. Car privoli na to, a zatim odmah odredi, da se Ijeti opet priberu tri vojske, koje ce poci na kneza LjudeHrvata; ovi javise caru,
vita.
Vec u
svibnju krenuSe sve
u tvrde gradove
zatvori ri§e, jer
i
Franci opet opustosise ravno polje;
Ljudevit nije htio da zametne boja. Pobarav§i Franci
se zlovoljni kuci,
i
kad
on nije Sve do konca god. 821. ne
da
godine
tet'm
groznih borba bija§e
opet god. 822. videdi, i
da se ne
Bosne u
i
poslao bi
i
se opet
ipak ne poko-
da se
s
iz
Italije,
oprijeti,
njima bori.
devet
vojska.
No
Kad
car
franackih
Ljudevit zdvoji
je
o spasu Slovinske
ostavi svoj glavni grad Sisak
i
zemlju;
ustanak
bi
sasvim
uguSen,
kraj ovih
frana6ki zemlje,
i
pobjeze preko Save
udomi u nelcoga zupana. Odlazak Ljudevitov
udarac za ubogu Slovinsku
Ljude-
opustosili, ali
Slovinska zemlja svladana. Ljudevit je juna6ki uz-
suzbio navale od
vojsku
mogao
markgrofijom zdruzena.
htio, bi
snaga njegove zemlje sasvim smalaksala.
Srbiju, gdje se
zemlje
On
Slovinsku zemlju vratiSe
da su Hrvatsku doduse straSno
nijesu svladali, jer
trajao kroz
ali
polju.
polovinom listopada opet bio drzavni sabor u Diedenhofenu,
je
obavijestiSe franaCke vojvode cara, vita
vojske na hrvatskoga junaka, koji lisen svojih dosa-
tri
mogao da docekuje Franke na otvorenom
danjih saveznika nije vise
bijaSe
smrtni
a zemlja s furlanskom
I
BORBE
FRANCIMA.
S
47
On
Nesrecni Ljudevit bude u Srbiji nezahvalan svomu domacinu.
otme
mu
umakne u
AH
grad
i
zupu
i
zavlada
Bijelu Hrvatsku
ga tu dade Ljudemisl
i
objema.
toga morade
Radi
u potaji
ubiti.
Kad
se je
nastade
ubije,
Srbije.
On
po franaSkom carstvu raznesla u veliko veselje po citavoj zemlji,
jer je nestalo muza, koji je kroz punih pet godina prijetio
u Hrvata, kako ju je u polovici
car Konstantin Porfirogenet,
iz
nadje zaklona u Ljudemisia, ujaka svoga suparnika Borne.
svibnju god. 823. vijest o smrti Ljudevitovoj,
Poznija predaja
ga naime
pobjeci
nije se sjecala
miru frana^ke drzave.
X. stoljeca zabiljezio
junadkoga
vise
byzantski
nesrecnoga Ljudevita,
i
a
manje njegove tuzne sudbine. Hrvati X. stoljeca nijesu mogli vjerovati, da bi oni bili podleglr u borbi s franadkom drzavom, koja je tada bila vec propala, vec su o ratovanju s Francima pri(iali po prilici ovako: » Hrvati, sto no su napucili Dalmaciju, pokorise se iza nekoga vremena Francima. Medjutim Franci postupahu s njima nemilo i okrutno, tako da su sitnu djecu trgali s materinjih grudi, te ih ubijali i psima za hranu bacali Tolikoga zuluma ne mogose
jo§
i
poubise sve franacke poglavice
Hrvati vise podnositi. Pobunise
se
Na
franacke
to se digose na
dina;
njih silne
na posljedku pretegose
te
vojske,
ipak Hrvati.
da
on im posla biskupe,
Po ovom pricanju napisao
koji ih pokrstise.
i
svojoj zemlji.
te ih ubi§e
zajedno
s
samosvojni zatrazise u rimskoga pape
Vladao je tada Hrvatima knez Porin.«
je hrvatski pjesnik dr. Dimitrija
koju je uglasbio Vatroslav Lisinski.
u
Rat bjesnijase sedam go-
Oni svladase Franke,
njihovim vladarom Kocihnom. Postavsi tako slobodni sveti krst;
ih satru.
Demeter operu >Porin«,
Odlomak pluteja
IX. Hi
Iz crkve.
X
stoljcde.
Izkopan u Biskupiji kod Knina.
BIJELA
HRVATSKA ZA KNEZOVA VLADISLAVA
MOJSLAVA.
pokorenjem po njemu pokrenutoga ustanka bi Slovinska zemlja mogla postati srediStem Ona je kao pokrajina franaSka izgubila svoju
mrcu kneza Ljudevita
i
^
nestade svake nade, da
^'
hrvatske
povijesti.
I
znamenitost, te je odslije kroz stoljeca igrala skroz podredjenu ulogu.
Na
U
oblasti
i
zemlja,
pokrajine buduce hrvatske drzave. vladaSe
Hrvatskoj
Bijeloj
toj
Bijela Hrvatska kao matica
stupa sada
popri&te
oko koje se kupe sve
iza
smrti
Bornine sinovac
njegov
—
Vladislav (821 835), kojega je franacki car Ljudevit na zelju hrvatskoga naroda u Aachenu potvrdio. ZnaCajno je, da je iza Borne izabran je u vrijeme zivio kud i kamo stariji naime Ljutomisl, za kojega se izrijekom kaze, da je bio ujak kneza Borne. Kako se je LjutomiSl ponio prema svomu mladjemu rodjaku na knezevom stolen, ne znamo; no vjerojatno je, da su se oba nagodila da je Ljutomisla zapala zupanska cast, a mozda ca banska. Ne zna se, §ta je Vladislav radio, dok je u Slovinskoj zemlji bjesnila
kneza
za
/^(g)^V^ v-\
njegov sinovac, dok
i
61an Bornine porodice,
M^
i
i
posljednja borba za slobodu, no nije nevjerojatno, da se je
devitom izmirio
nagadjamo po pobjegavsi
iz
neprijateljstvu
i
torn,
Srbije, sklonio se s
knezom
da
nije
pomagao Franaka
§to je Ljudevit,
No
vlastite
ostavivsi svoju
napokon u Hrvatsku,
bijelohrvatskim.
protiv
s
knezom Lju-
krvi
svoje.
To
nesrecnu domovinu
i
cesa nebi bio uSinio, da je zivio u
zato je Vladislav
morao
gledati
nesreciie
BIJELA HRVATSKA
KNKZOVA VLAUISLAVA
/.A
plodove politike svoga predSastnika; on je legla franackoj
mjesto da se sjedini
sili,
sklapao je franacko-rimski car Ljudevit mir
ponovo utvrdjeno,
tlu
stare
da
onako, kao
i
Fremda
primorski
gradovi
byzantskoga cara,
vlast
upravo
Mletci na italskoj otali Jadranskoga mora.
ponositi
knez Vladislav slabo mario za
je
toj
jedino
a
caru,
priznavaju vrhovnu
dalje
i
kao da je zaprijepodunavskim. Godine 824i
puta utanacilo, da se sve hrvatske oblasti na
§to se vec prije vise
ziteljstvom
i
A
byzantskim carem Mihajlom; torn prigodom
Dalmacije pokoravaju franacko-rimskomu
latinskim
s
s
4^
Slovinska zemlja iznova pod-
je
Hrvatskom.
veca pogibao, posto je bio mir u zemljama alpinskim
tila
bi
kako
vidio,
s Bijeloin
MOJSLAVA.
I
ugovore izmedju dva carstva, ipak su
te
oni znatno smetali razvitku Bijele Hrvatske. Njegova se je knezevina tako politi6ki odijelila
I
od latinskih gradova Dalmacije, a ti su bili sijela biskupija, kojima je doslije pripadala sva hrvatska zemlja. Sada su hrvatske oblasti ostale u crkvenom pogledu bez vrhovnih glavara, bez duhovnih toj nevolji
lici,
narod
krijepili
pomoc sama rimska
kao byzantski
dalmatinski biskupi Bijeloj
pastira, koji bi
priskoci Hrvatima u
podanici
ne
bi
Hrvatskoj osnovati zasebnu biskupiju, koja
a ne spljetskomu
nadbiskupu.
rimskfij Noni, biskupiju, kojoj
I
zaista
on
Papa naime,
izvede,
se
sto-
staroj
se je poglavica zvao >biskup hrvatski« (episcopus Cruato-
Hrvatska
tako Bijela
je
odluci u
u Ninu,
utemeljivSi
da
se,
pokorna izravno rimskoj
rum). Upravo poradi te biskupije bilo je poslije zestokih razmirica
Dok
bojeci
Hrvate odvratili od Rima, bi bila
to
U
utvrdjivali u vjeri krScanskoj.
i
stolica.
svedjer
i
smutnja.
Slovinska zemlja
je
bila
ustaljivala,
god. 823. od Franaka sasvim upokorena. Franci ostaviSe doduSe u njoj zupane
i
zupne
uredbe, ali joj ne dadose kneza, vec joj nametnuse svoje cinovnike. Naskoro medjutim snadjose Slovinsku zemlju nove nevolje. Pokorivsi naime tu zemlju zajedno sa Srijemom bijahu Franci medje svoje su.«;jedi
drzave razmakli
Bugarinia, kojima je
silnim
(802.-815.), prozvan od Byzantinaca obasezala ne
samo zemlje
danasnji Erdelj divlji
i
oblasti
iztocnu Ugarsku.
i
Omortag
ili
Mortagon,
vladanja 30-godisnji mir
s
do utoka Save u Dunav
i
na pocetku IX. stoljeca vladao
»drugim Sanheriboms. Bugarska
Dunavu na
U
toj
jugu,
nego
i
na sjeveru Dunava citav
Kruma
Byzantincima, svrati svoje
na zapad.
it)6i
Namah
Omortag god. 824. prvi put svoje poslanike na5komu caru Ljudevitu Poboznomu. Car se je gotovo prepao, kad mu nikad prije
I
pak prouciv pismo,
doslije vladara,
ni vidio
poslanika
iz
hrabri
i
krscanstva. Utanacivsi na pocetku svoga
smrti kneza Ljudevita posla
od nepoznatog
Krum
drzava tada
je
prostranoj drzavi naslijedio je
Ijut neprijatelj
najblizi
postali
nesmiljeni
nije
znao §ta da
s
iza
pada
pismom
stize
uradi.
Bugarske, poSlje .sada zasebnog glasnika
i
fra-
poslanstvo
PoSto nije
Mahelma
iz
Bavarske knezu Omortagu zajedno s bugarskim poslanicima, neka izpita, sta bugarski vladar zeli snuje. Kad je medjutim car u Aachenu bozicevao, stigose mu glasi, da je opet drugo poslanstvo bugarskoga kneza prispjelo u Bavarsku. Car izjavi, neka poslanstvo ondje ceka do zgodnoga casa, kad ce ga moci primiti. Iza Bugara dodje malo zatim i
i
drugo poslanstvo Branicevaca,
su se vec prije
koji su nastavali
uz
Dunav naokolo utoka Moravc,
odmetnuli od Bugara, svojih susjeda,
bili
mu
i
te
pokorili Francima. Branicevce
kako moraju kao njegovi podanici silu zla zastitu. Car im odlicprijateljstva podnaSati od Bugara, pak ga mole za to za pomoc govori, neka dodju opet prcda nj, kad ce primiti bugarske poslanike. Tek slijedede godine 825. u svibnju pozove car bugarske poslanike k sebi u carsku palacu u Aachen. zahtijevahu, da se to6no ustanove medjasi obiju drzava. Poslanici donijeSe mu darove Po svoj prilici radilo se o tome, koga da zapadnu Branic^evci. Car dade Omortagu pispusti car preda se
i
oni
se potuzise,
i
i
I
i
meni odgovor
i
odpusti poslanike.
No Omortagu
ne svidje se careva poruka, vec zahtizemlju s oruzjem
jevase odlu6no, da se odrede sasvim todno medje, jer ce inade svoju
od neprijateljskog napadanja. To knez prijetio, da ce Branidevce silom braniti
L
Hrv. poTJ.
je bio
gotov navjestaj
svladati,
rata,
kojim je bugarski
ako se Franci dobre
volje
ne odreku 4
VLADANJE KNEZOVA
eo
KRALJEVA TIRVATSKE KRVI.
I
# vrhovne
nad njima. Car krzma§e
vlasti
da su boljari Omortaga
odgovorom na
s
zbacili sprijestolja,
pa6e ga
i
po§to se bija§e pro6ulo,
te prijetnje,
kad se
pogubili. Ali
ta vijestnije obisti-
smatrao je car za najzgodnije, ako Omortagu nista ne odgovori. Uza sve to prodje god. 826, mirno, pa6e na saboru u Ingelheimu u lipnju te godine pohvalise se markgrofi Gerold i Balderich, da o kakovu sukobu s Bugarima na medjama nema ni spomena. nila,
prevariSe, jer su vec
Ali se
vi§e Slovinska zemlja protjerali nije
opro neprijatelju,
oblasti.
Kad
vanje s Bugarima svojemu sinu Ljudevitu
iz
njih franacke Cinovnike
iz
je to car zacuo, Ijuto planu
ga god. 828. skinu
te
Dunava doprli u prigodom stradase naj-
Tom
pak
Srijem, jer su ih Bugari plijenili,
i
svoje Ijude namjestili.
i
na brodovima
god. 827. Bugari
Dravu, te ploveci uz tu rijeku provalili u franacke
na Baldericha, sto se
markgrofije. Podjedno povjeri dalje rato-
s
Njemackomu. Taj
se jos one godine zaratova s ne javljaju o njegovu slavodobicu, tezko da je zdrav izasao. Bugari proslijediSe svoje provale god. 829. Oni su taj put plovili uz Dravu paleci gradove i sela s obje strane rijeke. Uslijed toga klonu franacka vlast
Bugarima; no poSto franafki
Ijetopisi niSta
i
u Slovinskoj zemlji
Srijemu, te propade sasvim, kad je poslije planula nesrecna borba
i
izmedju cara Ljudevita Poboznoga
Navale bugarske
i
ali
njegovih neharnih sinova.
i
porodicne borbe u franackoj
oblastima izmedju Drave svoju vlast;
i
i
U
Save.
mozda u
u prilog hrvatskim
osnova§e
i
u Slovinskoj zemlji na zapadu pojavi se opet oko god. 830. samosvojni
knez Rati mar. Vlast njegova ne bijase doduse tako je
drzavi bijahu
Srijemu se doduse ugnijezdise Bugari
prvi kraj priznavao
vrhovnu
i
kao nekad Ljudevitova, on no naskoro stao je raditi, da
silna,
vladu Bugara;
razmakne svoju drzavinu.
Dok more
brodove
gradili i
se je tako Slovinska zemlja zadobavila slobode,
razvijati veliku
Ilira
snagu na moru.
podeli prelaziti u
i
Oni su vec
Italiju.
pri
su Hrvati uz Jadransko
stall
prvoj pojavi
Domala poprimise svu
u primorju
svojoj
vjeStinu starih Liburna
u gradjenju brodova, te postadose brzo smioni mornari, koji su uznemirivali pro-
lazece brodove susjednih zemalja. NajvjeStiji
najsmioniji brodari
i
bill
su upravo
Neret-
ljani, koji su rano ostavili kopno, te na svojim brzim ladjama poSli na more, osvojili i
napudili
nekad
latinske
otoke Bra6,
Hvar
i
Korculu,
udarali na tudje brodove, narocito na mletaCke. ni Bijeli Hrvati, Istri,
pa6e
koji bi 6esto doplovili sve
do
O
s
Za Neretljanima ne
hrvatski knez Vladislav je jedino uzmicala
onda
latinskih (romanskih)
do samih Mletaka. Sasvim je naravno, da imao lijepu mornaricu, koja je
i
te
je kraj
tih
zgodnih postaja
mnogo
zaostajahu
gradova u zapadnoj
takvih
bila preteznija
prilika
i
bijelo-
od mletacke,
te
pred byzantskom.
Bijelih Hrvata Neretljana s romanskim ziteljima Istre Italije, naropune su stare knjige. Tako je vec u trecoj desetini IX. stoljeca vi§e puta mletacka mornarica stradala od Neretljana, dok je napokon god. 830. mletacki duzd s njima utanacio nekaki mir, nastojeci ih podjedno predobiti za krScanstvo, sto
bojevima
i
i
cito s Mletcima,
mu
medjutim
nije poslo za
rukom.
mleta6ki trgovci vracali po trgovini
No iz
ni
mir ne potraja dugo; jer kad su se god. 834.
Beneventa,
udarise na njih neretavski
gusari,
te
Da je takih okrsaja bilo vise puta, sasvim je prirodno, ali bijelohrvatski knez nije mogao toga zaprijeciti, posto u ono doba hije jo§ neretljanski veliki zupan priznavao njegove vrhovne vlasti. Jedino da je svojim podanicima mogao braniti,
ih uhvatise
i
ubise.
da gusare po moru. Bijelo-hrvatskoga kneza Vladislava nasHjedio
Taj je namah na pocetku svoga vladanja ratovao
jeMojslav
Mislav
ih
(835.
— 850.)
ne znamo; jedino nam je poznato, da je god. 839. mletaCki duzd Petar Tradonik s brodovljem udario na hrvatsko primorje. No dosav do nekoga primorskoga dvorca, po imenu sv. Martin (sancti Martini curtis), okani se borbe utanaci s knezom Mojslavom s
MIetCanima.
Uzrok
i
rata
tedaj
i
mir.
Na
to udari
na jug prama neretljanskim otocima, pak
i
ondje sklopi mir
s
velikim
BIJELA HRVATSKA
7.\
KNEZOVA VLADISLAVA
MOJSLAVA.
I
SI
zupanom Druzcem (cum Drosaico Marianorum iudice.) No Neretljani ne ostadose mirni. Vec slijedece godine 840. pogazi novi neretljanski veliki zupan Ljudislav utanaceni mir, a duzd Petar ponovo se dize na njega. Ali Mletcani bise u morskoj bitci pobijedjeni: stotina
pade
vise
i
ih
Knez Mojslav
u boju, te se duzd osramocen povrati kuci svojoj.
priblizio se
u obsegu njegove
rimskomu
izravno pokcravao
Toga
opet nadbiskupu spljetskomu.
nadbiskupije
pojavila hrvatska
papi, a
biskupija
je vrijedjalo,
u Ninu,
sto se
koje se je glavar
ne njemu. Stoga gledase, da se na
ma
koji
nacin
knezom IMojslavom, samo da bi ninska biskupija dosla pod njegovu metropoliju. Kako mu je to poSIo za rukom, ne znamo; samo je izvjestno, da se je sporazumio s knezom Mojslavom, koji ga je priznao za metropolitu u citavom vladanju pogodi
s
svojemu. Povrh toga darova knez
crkvi blazenoga Jurja
u Putaliju (Sucurcu), koja
pada§e spljetskomu nadbiskupu, neka svoja posjedovanja u Lazanima desetinu od knezevskih zemalja u Klisu.
i
pri-
Tugarima, kao
i
Za kneza Mojslava vladao je u Slovinskoj zemlji poznati vec knez Ratimar. Taj je razmaknuo svoju vlast i preko Save u danaSnju Bosnu, kad mu Franci na put staugostio nitranskoga kneza Privinu i sina mu Kocela, dose. Bijase naime primio kad su bjezali izpred markgrofa Ratboda. Na to Ratbod po nalogu kralja Ljudevita Njemackoga god. 838. provali u Slovinsku zemlju. Ratimar ne bijase dosta jak, da se opre franackoj sili, te pobjegne zajedno s Privinom preke Save u Bosnu. Franci na to opet obladase Slovinskom zemljom. Privina pak videci, da mu Ratimar ne moze poode koruSkomu grofu Salahu, koji ga malo zatim moci, ostavi ga, prijedje Savu bio
i
i
izmiri
s
i
Ratbodom
i
kraljem Ljudevitom.
Posljednja franacka provala u Slovinsku Bijelu Hrvatsku.
zamaSnih posljedica
zemlju imala je
Knez Mojslav naime razmaknuo
tom prigodom svoju
je
vlast
i
za
na jugu
Save po danasnjoj Bosni. ZauzevSi svu zemlju izmedju Vrbasa Drine osnovao je nove banovine (bosansku, a mozda usorsku), a prikucivsi se tim Srijemu, koji je bio tada u i
i
Bugara, postao je sada neposrednim susjedom drzave bugarske, gdje no je u to
vlasti
knezom
vrijeme bio
ratoborni
Presjam.
Sta se je medjutim dogadjalo sa Slovinskom nije poznato;
pace do god. 872. ne spominje se u
toj
zemljom
iza
propasti Ratimirove,
oblasti vise nijedan
domaci knez.
da je u prvi cas ostala u neposrednoj vlasti franackoj; barem god. 845. desili su se njezini poslanici zajedno s bugarskima na dvoru kralja Ljudevita u Paderbornu.
Gni
se,
Privina pak,
nekadanji
transki, postao
franackoga
knez
ni-
domala miljenikom mu je dao
kralja, koji
u leno jedan dio dolnje Panonije
na sjeveru Drave oko rijeke Sale, gdje
su takodjer nastavala
neka
slavenska plemena. Privina podize
ondje sred suma
I^B ^^^
I^P
grad, nazvan .Cjrad
i
mocvarina nov
Blatno
(Mosaburch,
ill
Blatni
Urbs palutamo Zalavar
darum, danas stoji na utoku Zale u Blatno jezero) osnuje novu slavensku knezevinu
Odlomak
napisa
iz
dobe hrvatskoga kneza
Trpimira (852). Nadjen na Kapitnln kod Knina n Dalmaciji. Razabira
i
samo: (Tr)piinir
se
—
so
— — .
na sjeveru Drave pod vrhovnictvom frana^kim. Poslije je Privina onamo naseljivao sto vise Slavena, a uz to je nastojao, da u svojoj oblasti ukorijeni krScansku vjeru. Videci to kralj Ljudevit
darova
mu
posveti solnogradski biskup Liupram. Privina vladase
L
kao podpuno vlastnicitvo. Iz zanovu crkvu u dast djevici Mariji, koju dalje svojom knezevinom do god. 861.
12. listopada 849. citavu oblast
hvalnosti sagradi god. 850. Privina u Blatnom gradu i
VLADANJE KNEZOVA
-2
KRAI.JEVA TTUVATSKE KRVI.
I
# Dok
se je
za
kneza Mojslava Bijela Hrvatska povecala
osilila,
i
zaprijetila
je la-
tinskim (romanskim) gradovima u byzantskoj Dalmaciji velika pogibao od Arapa. Jos od god. 827. udarali su
dalmatinskog Kalfo
sirili
iz
Kairvana na
da su od njih
tako
Najpoznatije
primorja.
Saba, koji su
i
Saraceni
africki
se sve u Jadransko more,
strah
vodje
trepet,
i
su sa 36 brodova prema juznoj Dalmaciji,
Budvu
Kotor; kasnije doprijese
i
i
bi
samo
se
Dubrovnik
odplovise prema
narica,
ostavise
osvojiti
znamenite gradove Bari
U
i
i
Tarent
(arapskih)
gusara
God. 840.
pojavili.
zalijetati
hrvatsko-
i
su
bili
zaplovili
i
Cuvsi medjutim Saraceni
svoga gospodara.
italskog
do Dubrovnika, na koji udarahu do petne\ oiji zamolise pomoc u byzantskoga
naest mjeseci. Dubrovfani nadjose se u velikoj cara,
i
poharali su ondje vise gradova, niedju njima
na sjever
i
trgovci
saracenskih
tih
gdje
sada stadose
a
Siciliju,
stradali
od uhoda, da se primice grcka mor-
italskoj
gdje
obali,
im podje za rukom
odakle su uzneminvali citavo Jadransko
(841.),
Teodora za svoga sina Mihajla III. Posto je suviSe slaba bila, da skrsi Saracene, posla ona nekoga patricija Teodora u Mletke, neka podje sa skloni duzda Petra Tradonika na rat s nevjernicima. Mletacki duzd privoli gdje se je desio saracenski Tarentu, knez Saba. ondje bise prema No 60 brodova dopade robstva. Sad ce se Saraceni Mletcani sasvim razbijeni; vecina ih ili izgibe do otoka Cresa spaliSe tamo na sam drugi dan osvetiti. Oni provalise na sjever pohvatase sila mletackih uzkrsa grad Osor. Na povratku obratise grad Jakin u pepeo trgovaca, koji su se vracali iz Sicilije (842.). Saraceni ne mirovahu ni poslije. Iza dvije godine (8^4.) osvanuse opet s velikim brodovljem u Kvarnerskom zaljevu. Mletcani u im podjo^e u susret, ali kod malenoga otoka Susaka (Sansego) bise razbijeni more.
Carigradu vladase tada
carica
i
i
i
i
i
bijeg natjerani.
Uspjesi Saracena
Godine 846. zaplovise Caprulense), Hrvate, te
ohrabrise
morem
pace smijerahu
bi ih
Spaniju,
gdje su
Vojvode
te
mnogo
osvojiti
zarobili,
omejevski
narocito Neretljane
opet Hrvate,
hrvatski brodovi iste
i
zauzese
Mletke.
Po
na
nova
poduzeca.
mletacki otok Caorle (castrum
koji
put udarahu Saraceni
i
na
tako te su poslije mnogi Hrvati kao robovi dospjeli u
kalifi
u Kordovi
hrvatske tjelesne straze, kao
Alameri (1018 â&#x20AC;&#x201D; 1041) znamenita
sastavili
Wad ha
el
su lica u povijesti
/
od
njih
Ameri
zasebnu (1009.
kordovskoga
tjelesnu strazu.
â&#x20AC;&#x201D; 1013.)
kalifata.
i
Zohair
Odlomak crkvenog
ploteja.
Iz IX.
Molje^
Nacljen na Kapitulu kcd Knina.
KNEZOVI TRPIMIR
neza Mojslava
Taj
865).
Hrvatskoj
drzava
bijase
raztrgana,
u
nazadak
je
Hrvatska tada prostirala od Save
a
skrbnika
za
od mora na
oblasti
'^
u Bijeloj
na knezevsku stolicu
sjede
Franacka
se
zamijeni
DOMAGOJ.
I
Neretva
iztok i
a
nedorasloga
Tirpimir
byzantsko Miha)la
(850.
zgodan
upravo u
cas.
carstvo trglo
III.
se
Bijela
Kupe na jug do
Cetine,
do Drine. Kako su prema Trpimiru
stajale
Humska
i
zemlja, nije poznato.
Poยงto je Trpimirova drzava na iztoku medjaSila s Bugarskom, bilo da ce se Trpimir sukobiti s tadanjim bugarskim knezom Bo-
bojati,
risom (poznijim Miliajlom). Vec Borisov predsastnik Presjam bijase se upustio u borbu sa srbskim velikim zupanoni Vlastimirom (835.-844.), ali
'^-t^
nije bio srecan,
vec je
iza
trogodisnjega rata zaludo izgubio
sila Ijudi.
Pre-
sjamov nasljednik Boris odluci pokoriti Srbe Hrvate, te razmaknuti medje svoje drzave do Jadranskoga mora. Tu su mu bili prvi na udaru Hrvati, Podunavlju. Oko god. 853. dize on na najblizi susjedi njegovi u Posavini njih vojsku, ali im ne naudi ni malo. Zato se skloni, da se s njima izmiri. Posia Trpimiru darove, koje njemu Trpimir uzvrati, pak onda sklopi^ie i
i
ne Srbima, gdje su i
Gojnik.
No
ni
samo
mir,
vec
i
prijateljstvo.
Poslije
pokusa Boris
svoju
srecu
sa
iza
Vlastimirove smrti podijeliii oievinu sinovi njegovi Mutimir, Strojmir
taj
put ne bijase Borisu bolje
Srbi
mu
pa6e uhvatiยงe sina Vladimira
i
VLADANJE KNEZOVA
54
dvanaest boljara, te on morade to sina
mu
na slobodu,
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
njima utanaciti mir
s
te sinovi
Mutimirovi Borin
i
obilato ih nadariti. Srbi pustise na
Stjepan izpratise mladoga knezevica
i
sve do grada Rasa.
Obranivsi Trpimir srecno svoju zemlju od Borisa, nastojaSe, da ju uredi po nadinu zapadnih evropskih drzava. Ratovati nije vi§e morao, jer je sa svih strana bio siguran. U obce je knez Trpimir bio pobozna srca, kao i sin mu Petar. Sa svojim je sinom i
nekim zupanima kao pobozni putnik poSao u pohode u neki manastir u Osobito je znamenita Trpimirova povelja od nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga predSastnika
neke posjede. Ta poboznim duhom. vlast
knez
»Trpimir,
Ijestvo
skroz
te odise
po imenu priznavao vrhovnu bio sasvim samosvojan vladar. Sam se
inaCe da je
ali
Hrvata«
dux
(Trpimirus,
Chroatorum),
drzava hrvatska« (regnum Chroatorum); nadalje se
ili
poklonio jos
suvise joj
i
nje razbiramo, da je Trpimir doduse
zapadno-rimskoga carstva,
zove
Mojslava,
sacuvana izprava hrvatskih vladara,
je povelja najstarija Iz
Italiji.
ozujka 852., kojom je spljetskoj
4.
svoju
a
da je
vidi,
zemlju ta
»kra-
drzava bila
od same obsezne nadbiskupije spljetske, koja je tada dopirala od mora do dvore u Bihacu (na moru); okruzen je Dunava. Trpimir imade vec svoju palacu zupanima i dvorskim castnicima poput zapadnih vladara, imade knezevsku pisarnu, zatim komornika (camerarius) i vise dvorskih kapelana. Saznajemo jos iz povelje, da je Trpimir gradio neki samostan za redovnike, pak posto nije za to imao dovoljno novaca, prostranija
i
dao
mu
>jedanaest
je
kojega knez zove
podpisano
je
>
pet zupana, po§to
(cum omnibus zuppanis),
Kako i
kumom«
svojim Ijubljenim
argenteas)
(XI libras
srebra<
libara
(dilectus
Trpimir sve radio
je
odlu6ivao
i
nadbiskup Petar,
spljetski
compater
noster).
Na
darovnici
zupanima«
»sa svima
a niSta sam.
prema byzantskim gradovima Dalmacije, prema Mletcima
se je Trpimir ponio
Saracenima, nije nista poznato;
ali
cini
da je sa svima vlastima
se,
narodima
i
zivio u
miru. Jedino na medjama, narocito na furlanskoj, bilo je koji put okrsaja, te se osobito
spominje, da
furlanski
je
markgrof Eberhard mnogo imao
posla,
dok
je svoju zemlju
od susjednih Hrvata osigurao.
U
Slovinskoj su zemlji
nito od onoga zemljom izprva Privini,
casa,
za vladanja Trpimirova
kad su se
i
Bugari
upravljali frana^ki
izmirili
grofovi,
no
slavenskomu knezu u Blatnom gradu,
s
franackom drzavom. Slovinskom su cini
poslije,
se,
da
je
bila
pridijeljena
Kad
micenik franacke gospode
koji je bio
kneze-
su Privinu ubili Moravani, njegovi krvni neprijatelji, naslijedio ga je u njegovoj
mu Kocel
vini sin
se vec god. 872.
—
(861.— 874). No taj nije dugo vladao Slovinskom zemljom, posto 873. spominje u njoj opet domaci knez Mutimir, kojega je oblast
u crkvenom pogledu tada pripadala obnovljenoj biskupiji
biskupu Iza
srijemsko-panonskoj
i
njezinu
Metodiju.
sv.
blagoga
stolac poduzetni
jada,
ime-
gospodovali Franci,
svedjer
i
miroljubivoga Trpimira pope
da su ga prozvali
u pape
protiv njega ca
gdje se bori
s
Hrvatskoj na knezevski
se u Bijeloj
Domagoj
(865.-876.), koji je svojim susjedima zadavao toliko
»najgorim
knezom slavenskim« (Sclavorum pessimus
hrabri
i
trazili zaStite.
Namah
na poCetku njegova
dux), te
vladanja vidimo ga,
sila neprilika. Duzd Urso Particiacus skupi zato Domagoja. Kako je mletadka sila bila velika, a Domagoj u taj mah dade mu talaca. uspjehom odoli, ponudi on duzdu mir
Mletcima, te im zadaje
brodovlje, da kazni preslab,
U
da
joj
s
to se zgodise
i
u Carigradu znamenite promjene. Tamo krscanskoj crkvi, zbaCen s
bi slabi car Mihajlo
za kojega je planuo prvi razkol u
mjesto popeo se juna6ki ocistiti
i
poduzetni Vasilije
I.
(867.
—
886.),
jadransko more od saracenskih gusara, nego takodjer
prijestolja,
koji je i
sve
a na
III.,
njegovo
odlucio ne
samo
slavenske narode
zemlje na balkanskom poluotoku pokoriti vrhovnoj vlasti byzantskoga carstva.
i
I
KNF.ZOVl TIU'IMIH
zapadno-rimskomu
savez
Apuliju
Kalabriju, a naroc^ito
i
more
trebalo je Jadransko
Najprije Vasilije
I
IlOM AGOJ.
oCistiti
da
carstvu,
bi
-.
od Saracena. sjedinjenim
U
oteli
Vec
glavnu tvrdinju, grad Bar.
njihovu
ime ponudi car Saracenima
to
silama
869. pod-
pod.
byzantska momarica od stize taj 400 brodova. No poslije se savez medju carstvima razvrgnu, byzantska vojska vrati se u Korint, a od citave vojne ne bi upravo nista. Ozbiljnije se zapodjela vojna slijede(5e god. 870. Tada dodje s carem Ljudevitom II frana^ko-langobardska vojska pod Bar,
grad vojska zapadno rimskoga cara; domala
sjedne
Domagojeve
cete
pridruziSe
se
a njoj
i
vladara, koje
crveno-hrvatskih
i
su byzantski
i
dubrovacki brodovi prevezli na italsko kopno. Dok su te 6ete stajale pod Barom, zgodi se, da su poslanici pape Hadrijana II., po imenu Donat biskup od Ostije, Stjepan od Nedjakon Marin, vracajuci se sa sinode carigradske (869. — 870.), te ostavSi u DraCu pija i
bez
dopanuli §aka neretavskih gusara, koji
za§tite,
Tek na
koncilske.
prijetnje careve
Tu
nike na slobodu.
su ih porobili, pace im
papine sklonise se Neretljani, te
i
oteli
i
spise
zaroblje-
pustise
obnoviti prava byzantskoga
zigodu upotrebi car Vasilije, te pokusa
carstva na oblasti nekadanje rimske pokrajine Dalmacije.
U
to je tvrdi Bar na pocetku veljaCe 871. doSao opet u ruke
kroz trideset godina bio u mirivati Jadransko more.
Vec u ozujku
osvanuse
872.
otoka Krete, te poharavsi vise dalmatinskih
i
krscanske, po§to je
ne prestadoSe Saraceni uzne-
Uza sve to
vlasti saracenskoj.
6etiri
muhamedovska gusara
hrvatskih gradova dodjose
i
s
pred neretavski
te se s golemim plijenom kuci svojoj povratiSe. God. 875. pace do mletaSkog Grada, ali ga uslijed zestokog odpora ne mogose uzeti, vec poharase grad na otoku Comacchio. Uslijed nesrecnih vojna sa Saracenima bijaSe ugleda zapadno-rimskoga carstva u Jadranskom moru sasvim nestalo, jer Saraceni nijesu bili svladani, dok je car Ljudevit II. dopanuo robstva. Sad su opet Hrvati stali uznemirivati latinske (romanske) gradove, a
otok Brae, na koji udariSe, provalise sve
narocito Mletke. Jo§
duzd poslao jednu po6i
prema su u
Istri,
toj
U mora,
te htjela proci
njom
obce tako
i
Ijudi
kolika je
i
kraj luke
luci bili sakriveni,
Ijena, a s
14
ladjicu sa
na Mletke,
takodjer
ono Saraceni bili udarili na BraC, mletadki je brzo prema Istri, da uhode, da li ce Saraceni njihova sila. Kad je ta ladjica posla iz Grada
god. 872., kad su
te
Silvo fSilbo) u
zametnuse kresevo, u njoj
svi MletCani, koji su
se cini,
da je
(romansko)
Opominjemo tebe
tvoju
i
na nju Hrvati, koji
bi mletacka
strasno harali
ziteljstvo
Ivana VIII. vapiti za pomoc. Papa na to posla knezu
knezu Domagoju!
navaliSe
zarob-
ladjica
bili.
da su u to vrijeme Hrvati
latinsko
Istri,
u kojem
primorskih
uz obale
gradova
Jadranskoga
u pape
stalo
Domagoju ovo pismo: >Slavnomu
gorljivost,
da §to zeSce uzradis
i
planeS
protiv morskih gusara, koji iznoseci tvoje ime bijesne protiv krscana, to vise, §to znades, tvoje ime na zao glas. Moze se doduse vjeroIjudi doSlo da gusari protiv tvoje volje dine zasjede brodovima; ali po§to se znade, da bi ih ne cemo te smatrati neduznim, ako ih zaista ne utjeraS u ti mogao prinuditi na min ne zazlodine, ako ih moze, sam ne izpravi rog. Pisano je naime: »Tko grijehe
da je po nevaljanStini ovih
i
vati,
i
i
kao da ih je sam po6inio«. ostali neprijatelji pismo papino slabo prudilo, jer su Hrvati i dalje bili Saraceni zaprijetili Mletcima, te Comacchio susjednim Latinima. Pace god. 875., kad su razorise tamo Cetiri oplijenili, doprijeSe hrvatski mornari do same Istre, te oplijeniSe Rovinj (Rovigno). Odanle spremise se da udare na grada: Umag, Novigrad, Cervere pohita na obranu Grada. Uzput namjeri se Grado. Cuvsi to duzd skupi 30 brodova prijeSi, kriv je
No ovo
je
i
i
i
i
i
na hrvatsko brodovlje, zametne boj i tako razbi Hrvate, da se nitko od njih domu povratio. §to nije izginulo, dopanulo je suianjstva. Duzd je kasnije
nije
svomu
zarobljene
Hrvate pustio na slobodu, jedino je crkvene dragocjenosti, §to ih bijahu u Istri ugrabili, njima oteo i povratio crkvama. Po kasnijim vijestima saznajemo, da je taj put hrvatske
VLADANJE KNEZOVA
56
KRAL.TEVA IIRVATSKE KRVI.
I
mornare vodio sam knez Inoslav
(Inicus, Illicus), sin
planu pravi rat izmedju Hrvatske
Mletaka, koji je trajao do smrti Domagojeve.
nijesmo
rata
magoja
od toga
Ali
mira
narocito
bise
u borbi. Najglavniji
ostali
canima, bijaSe
kao
duzd Urso
samo,
njegov
sklopili
sin Ivan
izkljuceni Neretljani,
razlog,
Hrvatskom
s
O toku
kneza Domir savez.
smrti
iza
i
kojima su Mletcani jos
s
u obce
su Hrvati
sto
da su
tako zestoko
ratovali
i
dalje
s
Mlet-
rata Hrvate prodavali u tudjini svecenstvom tezke kazni za one
sto su mletacki trgovci zarobljene u
taj,
sporazumno
sada duzd
Zato ustanovi
roblje.
i
Domagojev. Uslijed toga okrSaja
Ijetopisac kaze
mletacki
obavijesteni;
(876.) mletacki
i
sa
trgovce, koji bi se usudili prodavati Ijude.
Ne je htio
zna
kako se
se.
Domagoj ponio prema byzantskomu
je
Hrvatsku
Bijelu
i
pokoriti
Domagoj na poziv byzantskoga
vrhovnoj
svojoj
vlasti
caru Vasiliju
cara svoje cete na Saracene;
ali
koji
I.,
god. 870. poslao je
Istina,
inace,
cini se,
nije se
ni milom ni silom. Godine 872. tuzio se papa kako se carigradski patrijarka Ignjatije pa6a u bugarske posle, kako si prisvaja u crkvenom pogledu vrhovnu vlast nad Bugarskom, i kako je onamo poslao za nadbiskupa >nekoga sizmatika« (quendam scismaticum sub nomine archiepiscopi destinavit). Jama6no ne bi se papa tuzio knezu Domagoju, da je taj u ono doba u ma kojem pogledu prianjao uz Carigrad.
htio
pokoriti
byzantskomu
carstvu
Ivan VIII. knezu Domagoju,
Domagoj
Rim
stajao je dakle 6vrsto uz
i
zapad, te se otimao
se cini, da je upravo poradi toga u vlastitoj zemlji svojoj
byzantskoj.
Ali
imao zestokih protivnika,
koji
sili
svome k nekomu popu
su stajali uz cara Vasilija, a protiv svoga kneza. Protivnici radili su pa6e o glavi vladaru. Jedan od
papinu
Ivanu, te
tih
ga je molio, da
kad
urotnika,
pouzdaniku
u
se je odkrila zavjera,
izprosi za nj
pobjegao je
mozda je bio biskup u hrvatskoj zemlji), u kneza. Domagoj za volju popa Ivana pomilova
Hrvatskoj milost
urotnika; no kad je poslije pomenuti
(a
i
pop Ivan u
sluzbi knezevoj (sui
senioris
occupatus) posao za nekim poslom, zaboravi knez na obecanu milost,
Pop Ivan
pogubiti.
s
toga se razljutio
i
Rim
otisao u
te
dade urotnika
papi Ivanu VIII., koji je god. 874,
u tome poslu upravio poslanicu na narod hrvatski u Hrvatskoj Dalmaciji. kneza Domagoja zasebnom poslanicom, neka onih, koji svjetovao je papa i
U
ne kazni smrcu, nego progonstvom za neko vrijeme, »jer ako
Boga, koji
ih je
njemu predao,
to ce
Za kneza Domagoja kao prilike
zgode.
i
Tako
je
maciju neki samostanac naciji,
vatskoj
i
njega ziva
i
zdrava
§tititi
ih posted!
poradi
Trpimira
cuvati onaj, koji
i
za njegovih predsastnika opazaju se je
vrijedno
zapamtiti,
da
bi
se
se
te je
govorom
i
pismom
u dalmatinskim gradovima
za
neki krivi nazori o crkvenoj
pape Nikole nauci
i
stegi,
I.
neke pojave u krs-
razumjele neke poznije
jos god. 849. za kneza Mojslava pobjegao
Gottschalk,
koja se je protivila dosadanjoj crkvenoj nauci. Nadalje i
mah
rade o
smrt na krizu.«
nije kratio za spas sviju podnijeti
canskoj crkvi u Dalmaciji, koje
i
isti
mu
i
glavi,
serviciis
iz
Sirio
Furlanske u Dalnauku o predesti-
pojavise Se u
Bijeloj
Hr-
(858.-867.), a u vrijeme kneza
tako da je papa nei<e
svecenike
izobcio iz crkve zabranio im vrsiti crkvene obrede. Domagoja, kad je rimskom stolicom upravljao blagi Ivan VIII., oprostene bise tima svecenicima kazne za njihove bludnje uz uvjet, da se.kroztri godine utorkom,
metropolije spljetske radi toga
Tek
i
za kneza
6etvrtkom
i
subotom ne usude
iesti
mesa
niti
piti
vina,
i
da se klone novih bludnja.
*
Za vladanja kneza Domagoja zgodile su se tako kod susjednih Slavena kao u byzantskom carstvu znamenite stvari, koje su poslije znatno utjecale u hrvatske prilike. Naroc^ito se izticu Moravani Bugari, koji su tada primili sv. krst. U Moravskoj vladao je od god. 846. knez Rastislav, koji se izprva pokoravao franackoj vrhovnoj vlasti; god. 855. odmetnuo se od Franaka i stao raditi, da svoju i
i
i
KNEZOVI TRPIMIR zemlju ucini u svakom pogledu samostalnom
DOMAGOJ.
I
i
_
Dok
nezavisnom.
je jos bio franacki po-
danik, propovijedali su krscansku vjeru u njegovoj zemlji njemacki svecenici
pasovske
solnogradske. Sad je medjutim Rastislav pregnuo, da
i
oslobodi
Car
mu
od Nijemaca. Zamoli
zemlju
svoju
vjerovjestnike,
koji
njegovu puku
bi
Konstantina
posla bracu
Braca Konstantin
trgovinom
krscansku
navijestali
(rodj.
827.) dodje
ceternaest godina u Carigrad, gdje je njega
jarka Fotije. Konstantin je bio njezan je svidjao svecenidki stalez,
Kako
filozofije.
je
bogat
je
bio
pak se je
vjest
kao poslanik arapskomu
ide
Konstantinov brat
No
slavenskom jeziku-
u
ugledan muz,
i
i
s
koji je obavljao
da su braca
je,
bila pori-
Vec
posvetio.
i
bibliotekarom
onda profesorom
a
patrijarke,
iztocnim jezicima,
mu
povjerise
god.
da
iza
je car
i
Kad
se
u tom
je iza toga
samostanu
mu
brat
i
kan Kozara na Donu
Konstantin,
odslije
i
od byzantskoga
trazio
ga uputio, koja je vjera prava: zudijska, musulmanska
bi
kana na kr§cansku
obratiti
851.,
izprva svjetovnomu stalezu. Posto je bio neke slavenske knezevine, valjda u tada jo§ upravu nekog vremena okani se Metodije svijeta podje u manastir na
ucena covjeka, koji
rukom
se
odlikovao
za rana
mu
krscanska, posla car k njemu svetu bracu. Konstantin nauci kozarski jezik, te za
mu
te je najvolio samotovati. Najvise
toga njemu
kalifu.
mu
se braca vise ne razstavise.
cara
razlicitim
Malo zatim nastani
gori Olimpu.
za
Metodije posvetio se
odlicnoga roda, povjerio slavenskoj Tesaliji.
III.
po smrti otcevoj god. 842. kao djecak od mladoga cara Mihajla odgajao potonji patri-
skroman,
i
je postao najprije
te
Mihajla
Metodije rodjeni su u gradu Solunu, koji je tada cvao svojom
i
jetlom Slaveni. Konstantin
svojom ucenosti,
cara
vjeru
sluzbu drungarija (zapovjednika vojske) u Solunu. Vjerojatno
se
biskupije
Metodija.
i
Otac njihov Leon bio
skolama.
i
byzantskoga
zato
iz
u crkvenom pogledu
i
vjeru.
U
Herzonu nadje tada moci
sv.
ili
podje
Klimenta
Rimskoga.
Kad
se braca
vratise
iz
kozarske zemlje,
stize
ravu knezu Rastislavu. Kazu, da je Konstantin bio vec prije
pace tvrde, da je vec tada bio preveo
glasove; neki
da idu na Moudesio pismo za slavenske
im poziv od neke
cara,
cesti
pisma,
sv.
naro^ito
naroda moravskoga od kneza u Vele gradu (danas Staro mjesto kod Ugarskoga Hradista, nedaleko od danasnjega Velegrada) svedano srda^no dofiekani. NavijeStali su krscansku vjeru slavenskim evangjelje Ivanovo. Braca prihvatise rado poziv,
te bise
i
i
jezikom, a uza to su
franackim
braca
s
samo
tri
bracu
i
prevadjali
papa Nikola
I.,
i
i
im sve
zelje:
koji
jevrejski, latinski
god. 867. u Rim.
odobrio im knjige, paCe
nekoliko puta u slavenskom jeziku. u
Ali naskoro
i
su
sukobi§e se
da su
tvrdili,
U
grdki.
to zacu za
pozove u Rim. Oni jedva to docekase, da dokazu svoje protivnici bijedili, da su pristaSe Fotijevi. Uzev dakle moci sv-
prijevod sv. knjiga podjose
izpuni
jezik.
»trojezicnicima,«
s
te ih
pravovjerje, po§to su ih
(868.)
pismo na slavenski naroCito
odabrana za sluzbu bozju, naime
jezika
Klimenta
sv.
privrzenicima, a
U
sv.
Papa misa
ih
primi
vrlo
od trajnoga napora Konstantin
to oboli
14. veljace 869. u 42. godini svojoj, primiv kao samostanac ime
Rimu Kad
Ijubezno
samom Rimu
u
Sitala se
sv.
umre
i
Ciril.
su sv. braca iz Morave polazila u Rim, bijahu se uz put svratili u zemlju slavenskopanonskoga kneza Kocela. sina Privinova, koji ih je veoma Ijubezno primio dulje kod sebe zadrzao. Sada obnovi papa staru panonsko-srijemsku nadbiskupiju, te namjesti u njoj za nadbiskupa samoga Metodija (870). Metodije stolovase izprva u gradu Blatnom, a tek poslije prijedje u Moravsku u Velehrad, gdje je stolovao uz razne nepogode do i
svoje smrti
bogosluzje
travnja 885.
6.
Pojava i
sv.
(!!irila
i
Konstantina u Moravskoj
slavenske knjige: sve to doimalo se
i
i
u
Kocelovoj
knezevini, slavensko
hrvatskoga oaroda.
Narodito je Slo-
vinska zemlja uzivala blagodati toga apostolskoga djelovanja, poSto je pripadala Ijenoj
nadbiskupiji panonsko-snjemskoj. Jo§
god. 873. pisao je papa
Ivan
obnov-
VIII. slovin-
VLADANJE KNEZOVA
58
skomu knezu *Mutimiru obiCaje svojih predja
i
hvala Bogu, od rimske
Sv.
(duci
KRALJEVA IIRVATSKE KRVI.
I
»Opominjemo
Sclavinicae):
stolice
Papa NiKOla
(5iril
Po I.
odobrio
sv.
da
koliko moze§,
slijedis, I
posto je ondje,
namje§ten novi biskup (Metodije), obrati se na
Slavenski apostoli Papa Nikola
te,
da se nastojiS povratiti pod panonsku biskupiju.
staroj slici iz
podzemne
Cirilu prijevod sv.
pisma
sv.
bazilike sv. i
i
po-
St. MetoUiJe.
I
CiRiL
nj
I
Metodije.
Klimenta
slavensku litargiju,
ix
a
Rimu. sv.
Metodija imenovan panjnsko"
moravskim biskapom. vjeri se i
njegovoj pastirskoj skrbi.«
Metodije.
To
uz ino dokazuju
No
i
na Bijelu Hrvatsku utjecala su sveta braca Ciril moravskom knezu Svatopluku (Svetopelek)
predaje o
KNEZOVI TRPIMIR
i
I
DOMAGOJ.
59
Metodiju, koje su se kroz stoljeca odrzale medju Bijelim
Hrvatima
koje je zabiljezio
i
pop Dukljanin u svom Ijetopisu. U isto vrijeme, kad je Morava
prigrlila krScansku vjeni, bile pokrsteni i Bugari. U Bugarskoj vladao je ratoborni knez Boris (Bogoris), koji je ratovao s bijelo-hrvatskim i sa Srbijom. Kad je Rastislav pozvao sv. Cirila da njegovoj drzavi nema obstanka usred krScanskih vlasti, ako
knezom Trpimirom Boris,
S toga
prihvati krscanske vjere.
mackoga, stiti.
No
u proljecu 864. javljao papi, kako se nada, da ce se Boris pokrLjudevitom nijesu po svoj prilici bili uspjeli, jer domala okani se poput Rastislava zamoli byzantskoga cara Mihajla III. za vjerovjest-
Kad
te
naime za
se je
krst Upravo na
rata s
Byzantom u Bugarskoj pojavio
onome
mu
car bijase
crkvi
koban
kum,
razkol.
koja se je doslije
vise
caru mir
i
glad, Boris nakon spremnim primiti sv. dade se Boris pokrstiti.
mir,
i
naukom. Taj se
prelazili
na krยงcansku
Qpreka izmedju rimskoga pape
vjeru, i
da
bi
je crkveni razkol
Papa Nikola
upravo zato slavenskim
radili,
samo da
lama,
da
ih pritegnu i
I.
narocito
carigradskoga patrijarke,
i
apostolima
k Rimu
i
sv.
obje crkve stale razi-
pogubno doimao slavenskih naroda,
njegovi nasljednici Hadrijan
se pokraj toga razkola mogli odvratiti
te su
Dalmaciju kao
Mihajlo (864.),
planuo je u krscan-
puta oditovala, izrodi se na posljedku take, da se je izto6na
jer su se razdvojili vjerom. uvidjali su dobro,
kuma
na krstu ime svoga
te Boris primi
(grcka) crkva odcijepila od zapadne (latinske), te da su se poslije laziti
Ijuti
ocitova se
istome mjestu, gdje se je sklapao
krstni
Bas kad su neki slavenski narodi skoj
njegov narod ne
franackoga kralja Ljudevita Nje-
s
nekoliko srecnih uspjeha najednom ponudi
Sam
i
Metodija, uvidi
koji je vec
dogovori
Boris zapada, nike.
najprije na
se obrati
i
Cirilu
i
zapadnoj crkvi.
od Rima
II.
i
Metodiju toliko ugadjali
No
bojati
se
Ivan VIII.
svi slavenski puci,
bilo
za
i
u prilog
byzantsku
za Bijelu Hrvatsku, poยงto je byzantski car Vasilije bio pregnuo svima
Hrvate
u
drzavnom
i
crkvenoni pogledu
si-
okupi pod mocnim zezlom svojim.
Odlomak crkvenog arhitrava.
Iz IX. stoljeda.
Nadjen na Kapitulu kod Knina.
KNEZOVI SEDESLAV, BRANIMIR
I
MUTIMIR.
Domagoja
bastinise knezevsku stolicu njegovi sinovi, od kojih poimence spominje Inoslav, valjda kao najstariji. No proti njima dize se najednom neki Sedeslav, potomak kneza Trpimira,
za
se
r^;^
kojega je valjda Domagoj bio
byzantskomu caru otimlju
se
lisio
njegove djedovine. Znajuci, kako
oci za Bijelom
deslav u Carigrad, gdje zaklinjase Vasilija, da
mu
obecavajuci
stolca,
za
to,
da ce
biti
Hrvatskom, podje Se-
mu pomogne
do knezevskoga
njegov kletvenik
(vazal),
i
da ce
duhovnog glavara hrvatskoga naroda. Car ga objerucke doceka, dade mu pomoci, a na to se Sedeslav nametnu Bijeloj Hrvatskoj za kneza. Sinovi Domagojevi pobjegose u Mletke. Zgodilo se
patrijarku
Fotija priznati za
godine 878.
to
Novi se knez Sedeslav (878. i
patrijarki Fotiju
svome
djelu
»0
upravi carstva (de administrando imperio)« ovako:
prepoboznoga cara poslanike
k tome prvi
odredi,
Vasilija
poslase Hrvati
(knez Sedeslav)
i
»U vrijeme
Srbi
do njega
da bi pokrstio one od njih, koji jos nijesu krsteni; da budu opet pokorni byzantskomu vladanju, kako su u Razumjevsi to blazeni car posalje jednoga svoga carskoga
moleci
ga,
pozeljese,
mah
bili.
covjeka sa svecenicima,
Podjedno
—
879) sklonio sasvim u krilo caru Vasiliju tome pripovijeda potonji car Konstantin Porfirogenet u
O
da
si
i
tako
bise
Hrvati
po
pokrSteni volji
svi,
biraju
ne bijahu primili
koji jos
knezove
iz
sv.
krst.
onih porodica (plemena),
KNEZOVI SEDESLAV, BRANIMIR koje najvise postivaju
porodice a ne
vole.
i
od toga casa biraju
Tako
vi§e njih.
iz
I
MUTIMIR.
I
isto bi§e pokrsteni
knezove
oni
si
6t
koji su doslije nasta-
Neretljani,
i
jedne odredjene
iz
nedohodnim mjestima « Da bi Sedeslav dalje ostao odan cam patrijarki, obnovi car neke ustanove nekadanjega sabora na Duvanjskom polju, pace ustanovi, da latinski gradovi Dalmacije opet placaju neki danak hrvatskomu knezu, kako su ga davali u prvo vrijeme. O torn opet pripovijeda pomenuti vec car Konstantin Porfirogenet ovako: »Odkad su Hrvati citavu staru Dalmaciju sve do primorskih gradova (byzantske u Dalmaciji nastavali Dalmacije) zauzeli, romanski zitelji u tima gradovima nijesu imali ni malo kopna, vec su samo susjedne otoke obradjivali od njih zivjeli. No posto su dnevice bili napastovani od Neretljana, koji su ih hvatali u roblje ubijali, ostavise otoke, pak se htjedose opet na kopnu siriti. Ali u tome prijecili su ih Hrvati, trazeci od njih, da im za uzivanje zemljista na kopnu placaju neki danak Posto tako Latini (Romani) u primorskim vali
u spiljama
i
i
i
i
i
i
gradovima nijesu mogli o svom
vijestise
zivjeti,
nevoljnom
poslase poslanike presvijetlomu
Na
stanju.
caru Vasiliju, te ga oba-
da gradovi sve ono,
odiedi car,
to
su
sto
carskomu namjestniku za byzantsku Dalmaciju, davaju u buduce u ime
dosad placali
mira Hrvatima; carskomu pak namjestniku neka placaju samo neznatnu svoticu u znak,
da
mu
se pokoravaju,
da sluze cara
i
njegove namjestnike.
i
I
od onoga vremena
caju svi romanski gradovi danak, te su haracari hrvatskoga kneza;
dimice 200 dukata, Zadar 110, Osor, Rab, Krk
Osim toga daju
jos
i
vina
i
druge
razlicite
i
pla-
to Spljet daje go-
i
Trogir po 100, svega dakle 710 dukata,
stvari.-
Taj su danak
romanski
gradovi
do konca X. stoljeca. Okret u Bijeloj Hrvatskoj nedvojbeno je najvise zaiio rimski papa Ivan VllI, jer morao bojati, da ce mu nestati ugleda na balkanskom poluotoku. Ta upravo tada
placali bijelo-hrvatskim vladarima sve
se je
pregnuo
papa
je
rimsku crkvu. S toga je
Zgoda mu
svom snagom, da predobije bugarskoga kneza Borisa
Ivan VIII. i
za
pokusao, da b!agim nacinom odvrati Sedeslava od Carigr.ida.
bugarskomu knezu. Bojeci se jos k druge hrvatsku zemlju mogle neprilike zadesiti, upravi on na pocetku god. 879. na kneza Sedeslava pismo ovoga sadrzaja: Dragomu sinu Sedeslavu, slavnomu knezu Slavena (Hrvata).'^ Dopro je sve do kako stujeS Boga; pak zato s pouzdanjem nalazemo dobar, nas glas, kako si blag Pavlu, vasim za§titnicima, tvojoj slavi, da iz Ijubavi prema svetim apostolima Petru citava proci k Ijuovoga poslanika, sto ga §aljem bugarskomu narodu, pustis zdrava za Ijubav bozju Molim te, da (Borisu), kralju bugarskomu. beznomu sinu nasemu Mihajlu da
tomu,
se nadala, kad je siljao svoga poslanika
njegova
bi
prolazku
na
poslanika
kroz
i
i
i
i
i
i
dades njemu
pak ceS
sto
sve,
steci
mu
da se prehrani
je potrebito,
nagradu vjecnoga
obuce,
i
Iz
tih se
redaka razabira jasno, da papa piSe tek prijazno
s
kojim
nije
daru,
inace
doima hrvatskoga naroda
ni taj
u
Cini to,
premili sinko,
zivota*.
kakvim odnosima. Medjutim da
okret,
li
su
svi
Hrvati s
uljudno pisamce vla-
i
je
bilo
kako se
pitanje,
njime sporazumni
ili
ne?
Izvori
o torn izravno ne govore, ali sudeci po svemu, sto se je poslije zgodilo, moze se nametnuti knez Sezupana, kojima su novi red slutiti, da je nedvojbeno bilo bana papinski poslanik. koji je na pocetku 879. putovao deslav bili nepocudni. Moida je po Hrvatskoj, potajno utjecao, poSto je vec u proljecu iste godine 6itava Hrvatska poi
i
i
bunjena, a na
6elu
deslava nestalo.
knezevsku
Kao tidkim
buntovnika
Ubio ga
je
po
zupan Branimir. Buna se
stoji
svoj
prilici
da je Sesam Branimir, koji se je na to uzpeo na svrSila tako,
stolicu.
§to
je
pravcem,
tako je
hrvatsku politiku u dnigu zanta, te je
protjerav§i
Sedeslav,
Domagojeve
Branimir koloteCinu. On i
sinove,
udario
sasvim novim poli-
(879.-890), se je naime namah odlu^no
svom dusom svojom prionuo uz Rim
dobavivSi se prijestola,
i
zapad.
Tko
odijelio
navratio
od By-
je bio taj Branimir,
da
VLADANJE KNEZOVA
62
KRALJEVA IIRVATSKE KRVT.
I
«
H je bio potomak kneza Trpimira,
nije poznato;
znade se samo, da je imao
zenu po
M a r u s u.
imenu
nijesu zapadne vlasti pri torn ponovnom okretu u Bijeloj Hrvatskoj Barem papinski poslanik Ivan iz Mletaka, koji snuje radi na Moravi u Bugarskoj, namah je u Hrvatskoj, tek §to je Branimir sio na knezevski stolac. U taj
Cini se,
mirno
mah
da
stajale.
i
i
bila je izpraznjena
i
budi sto je
hrvatska biskupija u Ninu,
biskup
prvai^nji
umro,
kao privrzenik Byzanta za posljednje bune nastradao. Sada bi izabran za prista§a rimskoga pape. Teodozije jos jace utvrdi kneza Branimira u odanosti prema Rimu, tako da je knez poslao papinskoga poslanika Ivana iz Mletaka papi Ivanu VIII. zajedno s pismom, u kojem je papi pisao, budi
sto je
biskupa u Ninu djakon Teodozije, odlucan
da se sa svojim narodom opet vraca u
Papa se
rimske crkve.
krilo
je s toga osobito
uzradovao, te je 21. svibnja 879., na dan uzaSaSca Gospodnjega, kod svecane mise blagoslovio kneza Branimira
ih
zanosno hvali
U
cio
i
narod hrvatski.
A
malo zatim, dne
slavi, sto
i
su se
vratili
svecenstvo, gdje
i
u krilo zapadne crkve.
na kneza Branimira govori
poslanici
Branimiru. Citajuci pismo
upravi papa
lipnja,
7.
jednu na kneza Branimira, a drugu na hrvatski narod
dvije poslanice,
Tvoga gospodstva,
papa po sto
»Dragomu sinku
ovako:
prilici
ga nama poslao po 6astnom popu
si
od sunca, koliku vjeru i iskreno Stovanje gojis prema crkvi svetih u prema nama. 1 jer pokorno izpovijedas, da zelis biti vjeran svem podlozan sinak svetomu Petru nama, koji u njegovo ime vladamo: to Ti zahvaIjujemo gospodstvu Tvojemu hvalom vrijednom Tvoga gospodstva ovim apostolskim pismom, pak Te s otcinskom Ijubavi kao najmilijega sinka primamo, gdje se vracas Tvoji predji napajali iz u krilo svete stolice apostolske, majke svoje, kod koje su se Ivanu, uvidih jasnije
apostola Petra
Pavla
i
i
i
i
i
cemo Ti
najbistrijega vrela svete istine. Bit
nad
Tobom
skloni apostolskom blagosti, da vazda lebdi
blagoslov svetih apostola Petra
i
Pavla
i
da od
nas;
vidljivih
nevidljivih
i
lak§e nas 1 posto si steces zudjenu pobjedu nad svojim neprijateljima svojim blagoslovom, veci Tvoj spas blagoslovili kroz popa Ivana zamolio, da bi Te za u6inili smo to rado. Kad smo naime na dan uzasasca Gospodnjega citali misu pred narod Tvoj, zrtvenikom svetoga Petra, digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe neprijatelja,
koji
prijete
Ijudskomu spasu, budes vazda siguran
i
spasen,
i
da
i
i
zemlju Tvoju, da uzmognes ovdje srecno vladati, a po smrti da se na nebesima radujes
Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga popa Ivana odredili za poslanika bugarskomu kralju, pak Te molimo, da za Ijubav Bozju dozvoli§, da to poslanza sve vijeke.
stvo obavi bez krzmanja,
pak Ti zato Tvojoj
Ijubavi
mnogo
puta zahvaljujemo«.
toga se.pisma jasno razabira, da je Hrvatska prije Branimira bila
Iz
nadalje da je Branimir radi svoga okreta imao vidljivih
sumnje, da je byzantski car prijekim je nastojao,
da navrati
Istoga dana
prilike
u
toj
okom
gledao, sta se to zbiva
otudjena,
u
Hrvatskoj,
Nema te
da
na svoju stranu.
zemlji
godine pisao je papa Ivan
i
Rimu
neprijatelja.
nevidljivih
i
VIII.
pismo na svecenstvo
takodjer
i
narod hrvatski. U tome se pismu cita ovo: >Svim castnim svecenicima i citavomu hrvatskomu narodu. ProCitavSi poslanicu vasega kneza Branimira, koju nam posla po (iastnom
prema
popu
sv.
i
ne samo njegovu, vec posto se kao premiH sinci
vidjesmo
Ivanu,
Petru
nama.
I
rimskoj, te trazite na§u apostolsku dovali.
Primamo
vas
s
milost
razkriljenim
i
rukama
blagoslov: to i
s
vasu
i
vjeru
i
zelite povratiti
smo
otcinskom
iskrenu
Ijubav
k svetoj
crkvi
se s toga u
Ijubavi,
i
bit
velike uzra-
cemo vama u
svem skloni, ako u toj namjeri zavjetu svom sve do kraja iskreno uztrajete. Jer Gospodin kaze: »Samo onaj, koji uztraje do kraja, spasit ce se«. Zato budite vjerni sv, Petru do smrti, kako obecaste, te cete dobiti krunu zivota, sto ju Bog daje onima, i
koji ga ljube.«
KNEZOVI SEDESLAV, BRVNIMIH
da papa
MUTIMIR.
I
63
nekako pravo vjerovao narodu, poSto ga toliko odana novoizabranoga bida si uzdrzi vjerna skupa ninskoga Teodozija. U to ime upravi na njega malo dana kasnije (17. lipnja) posebno pismo, dajuci mu razne savjete bodreci ga, da uztraje u vjemosti rimskoj crkvi. Narocito ga opominje, neka se ne podvrgne kojoj drugoj strani neka nipoSto ne primi posveta za biskupa od drugoga, nego od njega samoga u Rimu. Nadajuci se srecnomu uspjehu kod Hrvata pokuยงao je papa Ivan VIII. u isto vrijeme svecenstvo romanskih gradova u byzantskoj Dalmaciji, da se odrece Carigrada skloniti prione za Rim. Zato poSalje on u isto vrijeme, dne 10. lipnja 879., zasebno pismo svecenstvu i narodu romanskomu (latinskomu), to biskupima: Vitalisu zadarskomu, Dominiku osorskomu, zatim arcipopu spljetskomu Ivanu, svim svecenicima biskupima gradova. zatim starjeSinama naroda ziteljima grada Zadra drugih Dalmacije, Spljeta, U tom ih pismu papa Ivan VIII. opominje, da se vrate natrag pod rimsku stolicu, kao Tz
svega se toga
opominje;
s
toga se
vidi,
je
osobito
i
nije
trsio,
i
i
i
i
i
i
i
I
i
i
i
i
to su
im
predsastnici
bili
i
predji;
sjeca ih
dalje,
koliko
su morali
KrSTIONICA, IZRADJENA OD POPA IvANA NA CAST SV. IVANU KrSTITELJU RNEZA ViSeSLAVA U IX. STOLJECU-
Nekad a
stolnoi crkvi n Nina, a god.
1746. odnesena n Mletke, gdje osnovan od Todora Correra.
s<:
podnositi
U
DOBA
doslije
HRVATSKOG
sada duva a gradskom mtueju,
koji je
Napis na krstionici Hec fons nempe sutnit infirmos. ut reddat illuininatos. Hie expiant scelera sua, de primo snmpsernnt pareme, ut efficiantnr christicole salnbriter confitendo trinum perenne. :
Hoc Johannes
neprilika bila
i
zla,
odkad su se kao
izpraznjena spljet.ska
bene compoftiit eo clientnloqae suo.
presbiter snb tempore Wissasclavo dnci opus
videlicet sancti Johannis baptistc. nt intercedat pro
tudjinci odcijepili
nadbiskupija,
od Rima. Budud da
devote,
in
([uoil
honore
je upravo tada
kaze im izrijekom, neka nadbiskup, kojega 6e
od samoga pape. Budud da su se romanski svecenici donekle bojali Grka, kad bi se pridruzili Rimu, a zazirali od Hrvata, koji su imali svoga biskupa, to im obedaje papa, da 6e ih pomagati
birati,
podje za sigurno u Rim,
da primi posvetu
i
plaSt
(pallium)
VLADAN.TE KNEZOVA
64
KRAL.TEVA IIRVATSKE KRVI.
I
m svakom pogledu
u
Na posljedku im prijeti, da ce ih izobciti pismo uspjesnije djelovalo, posla ga po svom
od svakoga.
zaSticivati
i
ako nebi njega
crkve,
iz
Da
slusali.
bi to
vjernom popa Ivanu u Dalmaciju,
da on naustice jos vi§e kaze, te im zapovijeda, da im on nalozio u ime papino. Pop Ivan morao je poslije Dalmacije kroz Hrvatsku u Bugarsku, pak i ondje kod Mihajla Borisa raditi
sve tocno vjeruju
toga poci
iz
cine, §to bi
i
rimskoj crkvi.
u prilog
pape Ivana
Nastojanje
ostalo
VIII.
medjutim kod dalmatinskih Romana bez-
je
uspjesno. Budi sto su se bojali byzantskoga cara, budi sto su pretegli drugi razlozi, oni
su se oglusili pozivu rimske stolice,
te su ostali dalje vjerni carigradskomu patrijarki. papa bio u Hrvatskoj. Novoizabrani biskup Teodozije u Ninu zaista poslusa papu, te nakon nekog vremena odputova u Rim, gdje bi posvecen za biskupa. Tom se prigodom papa jos vi§e uvjeri o osobitoj odanosti kneza Branimira hrvatskoga naroda i
Srecniji je
i
prema Rimu. Razveseljen
posla papa slijedece godine 880. Branimiru opet »Preuzvisenomu gospodinu Branimiru, slavnomu knezu Ijubljenomu sinu nasemu, zatim svim poboznim svecenicima poStovanim zupanima, kao
drugo pismo, kojemu
toga
s
je napis:
i
i
ime Kristovo*.
i
U
tom pismu javlja papa, kako ga je uvjerio Ijubavi Stovanju Teodozije o Hrvata prema rimskoj stolici, kako se on biskup s toga neizmjerno raduje, posto moze sada Hrvate ubrajati medju svoje ovce; te ih opodalje uztraju. Ujedno zeli, da nakon povratka biskupova poslju u minje, da ovako citavome narodu mir
milost u
i
i
i
Rim
neke odnose izmedju hrvatske knezevine rimske on poslat ce u Hrvatsku svoje poklisare, kojima ce po obiSaju crkve cio
dostojne poslanike, da urede
stolice;
i
narod vjeru sta uradili,
Da
odanost obreci.
i
ne znamo;
i
li
su papinski legati dosli u Hrvatsku
Hrvatska ostade odslije vjerna
ali
i
da
i
li
su ondje
odana Rimu.
Drugcije je bilo s romanskim gradovima. Budi iz neke surevnjivosti prema Hrvatima njihovomu biskupu, budi opet iz straha od Byzanta romanski biskupi ne htjedose da pristanu uz Rim. Kad su pace nekoga Marina izabrali novim nadbiskupom za Spljet, i
ne htjede on po papinoj zapovijedi poci u Rim po posvetu
od
protuzakonito posvetiti rimskoj crkvi, svoj
na
prilici
zao
ali
je bio
po nalogu
papi
i
akvilejskoga
u prijateljstvu zelji
patrijarke s
i
plast,
Walberta.
carigradskim
vec se dade sasvim
Taj je
Fotijevoj posvetio Marina za nadbiskupa.
Stjepanu VI. (885.
doduse
— 891.), nasljedniku Ivana VIII., te
ukori Walberta, sto je tim cinom prekoracio granice svoje
To
pripadao
pak
patrijarkom Fotijem,
je
dade
se
po vrlo
on u zasebnom pismu
vlasti.
Odpor romanskoga svecenstva u dalmatinskim gradovima dobro dodje ninskomu kamo proOn se je ponosio, §to je njegova jedna biskupija kud bila samo nekoliko ogranicena na rostranija od iste spljetske metropolije, koja je pape steci manskih gradova; on se je mogao nadati, da ce s pomocu drzavne vlasti mozda prvenstvo (primat) na zapadnoj strani balkanskoga poluotoka. Njemu je godilo, biskupu Teodoziju.
i
i
i
§to
i
pristaje uz Byzant,
jer je
rimske crkve, ne ce
vrliovni^tvo
nad
li
nmskom
onda
spljetski
bio
time
rije§en
njegove
ako se spljetska nadbiskupija
Ali pitanje je bilo, sta ce se zgoditi,
vlasti
krilo
nadbiskup
spljetski
nadbiskup
biskupijom, ne ce
li
traziti
vrhovne
opet vrati u
svoja metropolitanska
tada planuti borba izmedju
prava
starodrevne
mlade hrvatske biskupije za prvenstvo.? U taj par nije se moglo No rimski papa Stjepan VI., koji nije nikada izgubio nade, da ce se spljetska metropolija ma kada vratiti u krilo rimske crkve, kao da je vec slijedeci unapried slutio takovu razmiricu, pak zeleci ju vec prije nemogucom uciniti, stare predaje opomenu blagim rijedima hrvatskoga biskupa Teodozija, da se ne dize metropolije spljetske slutiti,
i
da ce do»toga
doci.
i
U jednome pismu od
suviSe visoko. u6i,
da jedan muz moze
ustanovama
po tome, da
starijih,
je
i
imati
neka od
dvije tastine
kojem
biskupa,
god.
886.,
zene,
opominje ga podjedno,
u
kori
neka
dopusta
§to
i
pokorava
se
ne gramzi za sve vecom crkvom. Jasno se razabira
vec Teodozije nesto snovao, sto papa nije smatrao za pravo
i
zakonito.
KNKZOVI SKUKSLAV, BUANIMIR
Papa se
I
nedvojbeno bojao, da sukob sa spljetskim nadbiskupom radi menat.
Kako
je
ce se poslije
izloziti,
MJTIMIR.
I
biskup
bi ninski
jurisdikcije.
No
mogao
OS
prije
doprla je jo§ za Branimira slavenska liturgija
rave u Bijelu Hrvatsku, te ju je ninski biskup
doci u
poslije
ili
u to nadodje jo§ jedan novi ele-
zaveo u obsegu
Mo-
iz
Tako
svoje crkve.
etc
novoga povoda potonjim smutnjama. FrionuvSi Branimir uz zapadnu crkvu ostade joj vjeran do smrti svoje, Cinio je razne zadusbine, te je jednom sa svojom zenom Marusoin odputovao u Italiju tamo pohodio znamenito neko zavjetno mjesto. God. 888. sagradio je u danaSnjem gornjem i
Mucu crkvu na
cast blazene
djevice Marije.
Na
kamen
ulazu u crkvu uzida
s
napisom,
Kamen
da je to njegova zaduSbina.
s napisom nadjen bi pred viSe godina, te se sada cuva u arkeolozkom muzeju u Zagrebu. Na napisu ditamo: (Tempore ducis) BRANIMIRl
ANNOR(um)
i
U
VIRG(ine)
VT
CARNE(m)
SV(m)PS(it).
S(eu)
to
u Slovinskoj zemlji.
prilike
Premda su pod byzantskom
DE
VI Q(ue) INDIC(tione). jos obazrijeti se na odnose Branimirove prema susjedima, a uza
VIIl,
Vrijedno je ogledati
SACRA
XPI
DCCCLXXX EF
Srbi zajedno sa crveno-hrvatskim oblastima (naroSito vlasti
Srbiji su tada
i
iztocnom crkvom, ipak je Branimir gojio
vladala
brata,
tri
Mutimir, Strojmir
i
s
Neretvom)
ostali
njima
prijateljstvo.
Gojnik, koji su jos
za Trpimira
s
riLy
£T-ViII-Vj-Q;"''OdLOMAK Nac^jen u gorryeni Mu(5u
srecno ratovali
Gojnikova
u Dalmaciji.
Bugarima.
s
koji se svr§i tako,
da
IZ
DOBE KNEZA BrANIMIRA
(888.). Narodni muzej u Zagrebu.
•
No Petra,
izmedju braCe razdor
planu
naskoro
Mutimir svladao bradu
je
po imenu
sina,
NAPISA
i
poslao
pridrzao je uza se;
no
ih
radi
samovlade,
u roblje u Bugarsku. Jedino
taj
mladic srecno
pobjegne
i
skloni se knezu Branimiru u Hrvatsku.
Da
li
je
Branimir
minju to ze§ci okrSaji Petar Kandian
I.,
dvanaest brodova. Hrv. povj.
dolazio u sukob
izmedju
ne zna Do^avsi
Mletaka
se zaSto,
s
s i
Mletcima, Neretljana.
brodovljem
do podnozja
no zato se spokolovozu 887. podize se duXd
nije zabiljeieno;
U
na Neretljane.
gore Biokova, zametne
sa sobom kod dana§nje
povedavSi bitku
5
VLADANJE KNEZOVA
66
Makarske no
Tek
podje
poslije
ga u Gradu. SlovJnskom oblast u sv.
mu
Izprva
(Mucules).
poslije oborise se Neretljani
tribunu
god. 874.
je
rukom,
za
Nakon
ne
brodova;
(18. rujna).
Ijes
knez Mutimir,
873.
te
i
sahrani
njegova
je
kojom je upravljao umro knez Kocel, preselio se je moravski knez Svatopluk stao snovati, kako bi
biskupiji panonsko-srijemskoj,
Slovinsku zemlju.
i
Sred
okrsaja
tih
bojeva
i
No
poradi toga sukobio
pojavio
se u Slovinskoj
nasljednik Mutimirov. III.
moravskim knezom Svatoplukom. pokloni caru kao svomu vrhovnomu gospodaru, prisegne careva zivota
njegov
potajno
zestokih bojeva dodje god. 884. car Karlo
Konigsstattenu sastade
ubise
i
gradu Blatnom
u
franackim vladarima.
Braslav kao
zemlji knez
i
ga svlada§e
te
uze
te
god. 872.
je
nadbiskup Metodije na Moravu, dok je svojoj vlasti pokorio i Kocelovu knezevinu se Svatopluk s
te unisti pet neretavskih
sreca,
svom snagom,
nj
Andriji
zemljom vladao
Kad
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
se nasmija
na
crkvenom pogledu pripadala
Metodije.
I
s
ce viSe dirati u franacku drzavu.
Debeli u Panoniju, te se u
Tom se prigodom Svatopluk mu vjernost obeca, da za i
Car ga za
to obilato nagradi: podijeli
mu
slavensku zemlju (dolnju Panoniju)
jo§
knez Slovinske zemlje Braslav, poklonio se Kocel vladao. Na isti sastanak dosao obrekao mu, da ce ga s vojskom pomagati u ratovima. Zanimljivo je, da Ijeto-
s
Blatnim gradom sve do Drave, gdje je nedavno i
caru
i
pisac zove Braslavljevu oblast »drzavom« (regnum). Braslav ostao je
lenskim gospodarima. Za ratova, sto
Morave,
odkad se
u
je
franackoj
stajao vazda uz svoga gospodara,
Mozda
no su
ga pomagao
te
ziva predaja o
nekom
s
887.
i
knez je Braslav
Arnulf,
vojskom protiv kneza Svatopluka.
u nasem
te se je
odan svojim
izmedju iztocno-franacke drzave
bjesnili
drzavi zakraljio god.
su te borbe bitno doprinijele,
dalje
i
narodu
kroz stoljeca uzdrzala
silnom kralju Svatopluku (Svetopelek u Ijetopisu popa Dukljanina).
Za kneza Branimira zgodise se dva znamenita dogadjaja, koji su se znatno doimali hrvatske povjesnice. Najprije je na Moravi u Velehradu umro nadbiskup Metodije (885.). slanjega Odredio je za svoga nasljednika svoga ucenika Gorazda; no posto je vensku liturgiju knez Svatopluk slabo podupirao, stadose latinski njemacki svecenici i
i
i
mah
otimati
progoniti slavenske
i
popove.
Na
celu svih njihovih protivnika bio je nji-
Gorazd njegovi svecenici obijedjeni, da uce krivu nauku rabe nedozvoljeni obred a na to posalje papa Stjepan VI. knezu Svatopluku svoje poslanike, po kojima zabrani slavenski jezik u crkvi, podjedno zapovjedi, da transki biskup Wiching. God. 886.
bise
i
i
;
i
se skine nadbiskup Gorazd, kojega bijase Metodije protiv ustanova svetih otaca odredio
za svoga nasljednika
(quem Methodius sibimet contra omnium sanctorum patrum statuta Knez Svatopluk poslusa papine poslanike, dade god. 887. ili
constituere presumpsit). 888. skinuti Gorazda
poce goniti
i
iz
srecnika do dvije stotine. Oni udarise
Jedan
dio,
na Celu im
sv.
svoje zemlje slavenske svecenike.
prema
jugu,
te se
onda
Bijase
razpr§i§e na
tih
ne-
sve strane.
Kliment, ode u Bugarsku, gdje ih je razkriljenih ruku docekao
knez Mihajlo Boris; mnogi se pak zaklonise u Bijelu Hrvatsku, i tu ih je primio ninski biskup i knez Branimir. Tako se udomi u Bijeloj Hrvatskoj slavenska liturgija i svete knjige, pisane jezikom slavenskim, a pismenima (^irilovim. Slavensko bogosluzje otimaSe zatim sve vi§e
mah po
zemlji,
te je
na posljedku ninski
pogledu duhovna glava Hrvata, ogradivsi se zantsko-romanske Dalmacije.
Na koncu Branimirova
i
vladanja pojavi§e
jezikom
pri
se nadalje
biskup zaista sluzbi Bozjoj
Magjari u
bio
u
svakom
od biskupa bysrednjoj
Evropi.
Magjari, narod finsko-uralske pasmine, biSe prinudjeni od neprijatelja svojih, da se izsele svoje
domovine na najdaljem
iztok'u, te bijahu dugo u Evropi zajedno sa Kozariraa, kojima su pomagali u bojevima. Kozari nastavahu tada u danaSnjoj juznoj Ruskoj naokolo rijeke Dona. Poslije se Magjari odvojise od svojih saveznika Kozara pomakose k zapadu, iz
i
te
podjoSe sa svojom prtljagom u prostrane stepi
izmedju Dnjepra
i
usca
Dunavskoga
KNEZOVI SEDESLAV, BRANIMIR (do
Drstra
rodove
Silistrije).
ili
Oni
bijahu
plemena. Izprvice bijasc
MUTIMIR.
I
67
tada poput svih
nomada
sedam plemena,
kasnije pridruzi
na porodice
podijeljeni
im se kao osmo jedno pleme Kozara, po imenu Kaban. Kao prvi knez Magjara, kojemu je vlast ve6 dobrano omedjena, spominje se Arpad, sin Salmucesa. U njegovu plemenu ostade knezevska cast nasljedna. Magjari bijahu bogati naroSito rogatom stokom konjma; povrh toga pribavljahu si lovom otimacinom sve, sto im je bilo potrebito za zivot. Vec za cara Teofila (829. 842.) vidimo ih, kako udaraju na susjedne narode; god. 862. prodrijeSe sve do medja iztocno-franackoga kraljestva, te ih franacki Ijetopisi tada prvi put spominju. Za kralja Arnulfa upozna ih tekar Evropa, te su s toga mnogi mishH i
ih
i
i
—
i
da su se tada prvi put u Evropi
I
je posHje
i
892 vec se sukobise
God.
pojavili.
li
Moravom, koja
postradala od navala njihovih.
Branimira naslijedio je u Bijeloj Hrvatskoj knez
da
s
je bio sin
Trpimirov; no svakako
stoji,
da je bio
Mutimir iz
(890.
—
Ne
903.).
On
njegove porodice.
zna
se.
je stupio
na vladu vec po pravu nasljedstva, poSto se ponosi, da sjedi >na otcinskom prijestolju«
Ne
(residente paterno solio).
priznaje ni byzantskoga ni zapadno-rimskoga cara, vec se
Bozjom pomocu knez Hrvata«
munere Chroatorum dux) Imade vec poput zapadnih vladara; njemu se pokoravaju romanski gradovi byzantske Dalmacije (primjerice Spljet), u koje dolazi u njima prebiva, kad ga je volja. Okruzen je zasebnim dvorskim castnicima, koji ga sluze dvore; tu je
pise
»s
uredjene
i
(divino
dvore u Bihacu
i
i
i
i
dvorski zupan (iupanus palatinus), buzdohanoSa (maccecharius iupanus), volar ih konju§nik (cavallarius iupanus), komornik (camerarius iupanus), peharnik (pincernarius iupanus), zupan kneginje (iupanus comitissae), buzdohanosa kneg n j e (maccecharius comitissae), zupan oruzjenoSa (armiger upanus). Knez napokon i
i
imade
i
svoj pecat (anulo nostro).
Kad
je
A da If red.
knez Mutimir stao vladati u Hrvatskoj, bio je biskupom u Taj
se bijase ugledao u svoga
razmaknuti svoju vlast na §tetu spljetske nadbiskupije, pa6e oditim povlasticama
od
prijasnjih vladara.
Tako
zestoka razmirica izmedju Adaltreda
Mutimira.
Ovomu
htjede posvojiti crkvu sv. Gregorija u
no da ne pogazi darovnice
pravo, pozove on oba biskupa pred svoj sud, koji ce
I
(primates populi) hrvatskoga naroda.
S toga
se porodi
spljetskoga nadbiskupa Petra, te oba dodjose pred
bijaSe bez dvojbe tezko da radi protiv
prilog spljetskoj nadbiskupiji;
nastojaoi
ondje, gdje se je protivilo
i
Putalju (Sucurac), koju je knez Trpimir darovao spljetskoj nadbiskupiji. i
Ninu neki
Teodozija, pak je
predsastnika
Na sudu zapoCe
mu je
biti
svoga lirvatskoga biskupa a u svojih predsastnika
ne okrnji
i
u nazocnosti velikasa
parnica.
Nadbiskup
i
zupana
spljetski izticase.
spomenutu crkvu poklonio knez Trpimir pokaza sva dokazala za svoje tvrdnje. Na to stade biskup Adalfred dokazivati, da crkva sv. Gregorija pripada njemu i hrvatskoj biskupiji. On priznade doduse, da je Trpimir izdao neku darovnicu, ali da on pomenute crkve nije poklonio spljetskoj nadbiskupiji za sva vremena, nego samo tadanjemu nadda
i
biskupu na dosmrtno uzivanje. Mutimir uvidi, da se Trpimirova poveija ne moze pogaziti zasvjedoci tim cinom svoju pak potvrdi nadbiskupu spljetskomu crkvu sv. Gregorija, i
najvecu nepristranost
i
Sud se je kraljevski bio sastao dne 28. rujna 892. svojim dvorom u grad Spljet, pak ondje u crkvi sv. Dujma
pravdoljublje.
Sutradan podje Mutimir sa i
Anastazija prisegom potvrdi svoju osudu.
Za Mutimirova vladanja stradala je susjedna Srbija od domacih smutnja. Vec bi spomenuto, kako je za srbskoga velikoga zupan Mutimira pobjegao u Hrvatsku Petar, sin Gojnikov, kako se je sklonio kod kneza Branimira. Male zatim, god. 891., umre u Stjepana. Srbiji veliki zupan Mutimir, ostaviv§i za sobom tri sina: Pribislava, Branka skupivSi u Srbiju Hrvatskoj, vrati se boravio u svedjer je Cim je za to Cuo Petar, koji i
i
i
dovoljno privrzenika zbaci
s
vlade Pribislava
i
njegovu bracu,
Citavom Srbijom (892.— 917.). Svrgnuti Pribislav zaklonio se
I
s
te upravlja§e
odslije
bra<5om u Hrvatskoj.
sam
VLADANJE KNEZOVA
6^
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVl.
« Rodjaci Petrovi, razasuti po Hrvatskoj s
veliko-zupanske
stolice;
ali
on se
Bugarskoj, poku§a§e vise puta, da ga skinu
i
je vazda
srecno odrzao.
On
je priznavao
byzant-
skoga cara Leona VI. Mudroga za svoga vrhovnoga gospodara, a podjedno je prijateljevao sa silnim bugarskim knezom Simeonom, pace je njegovu sinu bio krstni kumi
Jedino prema Hrvatima nije se ponio, kako
trebalo, poSto je oblast Neretvu,
bi
dosad pokoravala bijelo-hrvatskomu knezu, oko god. 913 neko vrijeme sdruzio sa Srbijom.
je
U doba
kneza Mutimira buknule su na sjeveru Save
imale
poslije
koristnih
za
posljedica
stetnih
i
Hrvatsku.
oteo Hrvatskoj,
Dunava
i
Ijute borbe,
koja se te ju za
koje su
Zapocele su izmedju iztocno-
moravskoga kneza Svatopluka, te su trajale od god. 891—906. U te se borbe upletose na posljedku jos Bugari i Magjari. Vec bi spomenuto, kako se je god. 884 moravski knez Svatopluk bio izmirio s carem Karlom III, kako se je uslijed toga Svatoplukova vlast bila raz.^irila po citavoj staroj dolnjoj Panoniji sve do medja hrvatskih bugarskih. Onom istom prigodom franackoga (njemackoga) kralja
i
i
i
i
poklonio
se je caru
sprijateljio
i
s
i
Tullnu utanacili mir
No naskoro sbacen l)ak
Napokon
Braslav, knez Slovinske zemlje.
bugarskim knezom Mihajlom Borisom, i
savez, te ih je
on zatim
s prijestolja,
pomagao u ratovima
vise puta
promijeni&e se sasvim neke prilike.
U
se je zapadno-rimski car
kojim su Franci jo§ god. 864. u
s
s
Moravcima.
franackoj bi drzavi god. 887. Karlo
III.
a mjesto njega postade iztoSno-franackim kraljcm Arnulf; u Bugarskoj
odrece se god. 888.
.stari
Mihajlo Boris vlade
nasljedniUa starijega sina Vladislava (888.
Novi iztocno-franacki (njemacki)
- 893.),
i
podje u samostan, odredivsi za svoga
koji je bio los
razkalasen vladar.
i
moravskoga
Arnulf bijase zakleti neprijatelj
kralj
kneza Svatopluka. Nakon sastanka god. 890. u Omuntesbergu, gdje se ne mogose nikako sporazumiti,
bukne iznova
rat
izmedju franackc drzave
Hengstfeldu pridruzi Braslav, knez Slovinske zemlje.
Tom
prigodom odluceno
bi
vojske
liarahu
samo kroz
sa
cetiri
tri
i
Morave. Arnulfu se god. 892. u
i
obeca
mu pomoc
vojske provaliti u Moravu te ju
nevoljnu
tjedna
proti Svatopluku.
satrti.
zemlju; osvojiti je ne
Ali
franacke
mogose nikako.
upamtiti vijest fuldijskoga Ijetopisa, da su vec u ovom ratu Arnulfa pomagale magjarske 6ete (Ungaris etiam ibidem ad se cum expeditione venientibus). frema tomu je izvjestno, da je Arnulf vec god 892. bio utanacio neki savez s Magjarima proti Moravi, te da je njihove konjanicke cete pozvao u pomoc, tako prouzrocio sve nevolje, od kojih su poslije stradale Morava, Njema6ka ostale susjedne zemlje. Arnulfu medjutim ne bijase ni to dosta. Tek sto se bijase vratio iz boja, poslje u rujnu poslanike s darovima knezu Vladimiru u Bugarsku Poslanicima bilo je skloniti kneza Vladimira, da utvrdi Tullnski mir od g. 864., a zatim da ne dozvoljava izv^azati soli iz svoje obnovi zemlje na Moravu. Poslanici prolazili su Sloviiiskom zemljom najprije okolicom zagrebadkom, onda po rijeci Odd preko Turopolja do utoka Odre u Kupu, napokon Kupom
Vrijedno je
i
i
i
i
Savom. Dosavsi u Bugarsku bise od Vladimira lijepo primljeni, te se povrati^e tek mjeseca dalje ratovao franacki kralj slijedece godine. U to je s raznom srecom Moravom, sto se svrsi tek u jeseni 894. smrcu junackoga Svatopluka. Njegovi sinovi Mojmir Svatopluk utanaciSe na to mir s Arnulfom, ne zna se, uz koje pogodbe. U to se zgodi vazna promjena u Bugarskoj. Tamosnji knez Vladimir vladaSe tako lose, da se je sam otac njegov Mihajlo Boris s toga sgrazao. O.-^tavi zato manastir, da
svibnja
i
s
i
skine
Vladimira.
Mjesto njega
uzvisi
na
prijestolje
mladjega
sina
svoga
Sim eon a
(893. - 927.), najslavnijega vladara bugarskoga. Taj veliki vladar, kojega je drzava obuhva-
cala ne
samo zemlje Dunavu na
Erdelj
iztocnu Ugarsku, okani se sval^oga utjecanja u prilike evropskoga zapada,
i
jugu,
nego
i
na sjeveru, narocito danasnju Rumunjsku,
pak
na Carigrad. Tako se zarati s carem Leonom pozove Magjare u pomoc, ba§ onako, kako ih je prosle godine kralj Arnulf bio dozvao u ratu s Moravom. God. 893. preveze ih drungarij Eustahije na grckim
svrati svu
Mudrim,
paznju na byzantsko carstvo
a
taj
i
km;/.i>\i
si;i>i;--i.av.
hiommih
miiimih.
i
69
brodovima preko Dunava, a na to provaliSe u Bugarsku. RazbivSi Simeona tri put, poharase mu zemlju, pak prodrijevsi do njegove prijestolnice Prijeslave, tako ga utjeraSe u tjesnac, da je morao sklopiti mir s Byzantom. Uslijed toga vratiSe se Magjari k svojim kucama. Ali dozvani jednom od kraija Arnulfa i cara Leona stadose Magjari odsad na svoju ruku udarati na susjedne zemlje, pa6e na zemlje svojih prijatelja. Vec god. 894. predjose preko Dunava, te poharase najgroznije citavu statu dolnju Panoniju. Po svom obicaju poubijase tamo svu oruzju doraslu celjad, a djecu i zene odvedoSe sa sol om u robstvo. Dok su medjutim Magjari plijenili u Panoniji, zgodi se neSto osobito zamasna i
i
po svojim posljedicama. Kad su naime Bugari vidjeli, kako su jNIagjari iz svoga zavidaja kako su za cuvanje svoje zemlje, zena posli na plijen, djece ostavili samo malo Ijudi, pojagmise se Bugari, da im se osvete za provalu od prosle godine. Slozise se s Pecei
i
nezima, starim neprijateljima njihovima, pak zajedno
izmedju Dunava ugrabljena, a
i
Dnjepra.
u samoj
Sta
su
tamo
zemlji nastaniSe
jug, udarise
prema zapadu
i
njima udarise na magjarsku zemlju sve
bi
se Pedenezi. Vrativsi
plijenom, nadjose svoju zemlju u tudjim rukama,
na
s
zatekli puka,
poubijano,
se Magjari
pak ne moguci sada
zauzese zemlju izmedju Tise
i
sva imovina iz
ni
Panonije
na iztok
s
ni
Dunava.
I
SlAVENSRI VOJNICI X. STOLJECA.
su Magjari god. 895. obladali Potisjem i srednjim Podunavljem, prijetila je Moravi i Slovinskoj zemlji, posto su Magjari gotovo neprestano na velika pogibao njih udarali, te ih robili i pustosili. Najvise je stradala stara dolnja Panonija, a naroeito
Odkad
i
nekadanja Kccelova knezevina; zato Arnulf tu slavensku knezevinu zajedno s Blatnim gradom god. 896. predade Braslavu, knezu Slovinske zemlje, da ju zajedno sa svojom
zemljom brani od Magjara. Neuredjenim jos
tada Magjarima
bila bi lako
odoljela Moravska,
Slovinskom zemljom, a pomagana od franatke drzave;
no o takovoj
sjedinjena
slozi nije
sa
bilo ni
VI.ADANJE KNEZOVA
70
I
KRALJEVA IIllVATSKE KRVI.
Premda je iza Svatoplukove smrti odpala od Morave knezevina CeSka, bila bi odhrvala slozna. No sama Morava, da je bila sva na okupu u samoj Moravi
govora. se
i
i
bijahu planule razmirice
izmedju brace Mojmira
i
Svatopluka,
u koje se na posljedku
S toga se porodi novi rat god. 898. izmedju Franacke Moravske, do god. 901. Mjesto da bi se Franci (Bavarci) Moravci bill slozili u da odbiju Magjare, oni su se medju sobom krvarili; a dotle su Magjari za svojih
umije§a§e
Franci.
i
i
koji trajase
savez,
osobito
okom,
i
i
provala pustoSili a
i
neprijeceni
Bavarci
za
puta u Moravskoj, pace god. 899.
viSe
vlade Ljudevita Djeteta gledali
slabe
su to
i
u
Italiji.
donekle
s
Franci,
veselim
Moravsku oboriti; no kad su Magjari Korusku Bavarsku, uvjerise se Nijemci, da im nijesu prijatelji, pak zato odluciseizmiriti se s Moravom. Mir s Mojmirom utanaCen bi god. 901. u Regensburgu. AH sve bijase sada prekasno. Morava bija§e suvi§e oslabljena; ona ne mogase vise Magjara suzbijati. Slijedecih godina ucestase navale Magjara sve vise, a odpor Moravana stali
nadajuci se, kako ce im Magjari pomoci
udarati takodjer na
i
i
Napokon god. 906. podlegne silna nekad moravska drzava navalama Zgodno pise o tom glasoviti njemacki historicar Diimmler: »Tezko da
bijase sve slabiji.
magjarskima. bi
ako
zidine
i
stantin
i
propast
tvorbe Rastislavljeve i Svatoplukove stavimo u spominju nikakvi bojevi s Bavarcima. Izpraznjene dimece se rusevine oznacivahu sada ona mjesta, koja nekad posvetise Kon-
pogrijesili,
godinu 905.
ili
veliCajne
906., za kojih
se ne
Metodije svojim propovijedima;
cesto zaludo jurisala, kao
i
na
utvrde,
razasuti, osiromasjeli
i
cije je
potla6eni
onoga nekad tako ponositog moravskog naroda, za zvanje, da uz razpalu drzavu franacku osnuje mladu
koji i
bedeme njemacka hrabrost puk ostade kao preostatak
se je cicilo,
da ga je zapalo
cvatucu drzavu svih Slavena,
za-
dojenu svjezom kulturom».
Kad
je
moravska drzava
pala, nije vise bilo
vladao je tada vec knez Tomislav.
na zivotu Mutimira; Bijelom Hrvatskom
Oraamenti na ploCama, kqje su valjda
bile 6e8ti
ambona
ili
2rtvenika neke crkve a Solinskom poyu.
Iz IX. Hi X. stoljeca.
muz^
Starinarski
u Spyetu.
TOMISLAV, PRVI KRALJ HRVATSKI. 903—928
rodu kneza Tomislava, tko
mu
je bio otac, a tko mati, ne
oruzju
i
vele
podhvatljiv,
znamo
nista.
da je bio hrabar mladic, jak na »da je bio mlad krepak u rvanjih*. I ne
Ali stara hrvatska knjiga priSa za
nj,
i
laze ta nasa knjiga starostavna.
Kad pogibao
je
knez Tomislav postao knez
Slovinskoj
zemlji,
a
i
samoj
Bijelih Hrvata, prijetila je velika Bijeloj
vec oborili veliku nekad drzavu moravsku
Hrvatskoj.
Magjari bijahu
Kocelovu knezevinu s Blatnim gradom. Silan narod slavenski grnuo na jug preko Drave, da nadje zaklona u Slovinskoj zemlji. Tu staja§e dan i noc na braniku knez Braslav sa svojim pukom. Ali magjarski konjanici preplivase plahu Dravu, pak ce udarati na sve strane po zemlji Slovinskoj. BijaSe tu Ijutih okr§aja bojeva; Magjari opui
zauzeli
i
i
stosise
ravnu zemlju,
ali
ne mogoSe uzeti tvrdih gradova. Za
i
kneza Braslava. Braslavov
i
podje u daleku NjemaCku,
brat,
kome
tih
okr§aja ne stade
dodija prolijevanje krvi, ostavi
da tamo u manastiru Fuldi
svoj zavidaj
sa sebe
strese
svjetski
majka Braslavova pobjeze iz nesrecne zemlje Slovinske, da pod okriljem njema6koga cara prozivi zadnje dane svoje u Bozjem miru. prah; a
i
Kad udarati i
i
su magjarske tete
visokom Dinarom
brzim konjma
Slovinsku zemlju
na Bijelu Hrvatsku. Ali bijase
ta zemlja sa
grob Arpadovim sokolovima.
tom zemljom
obratile
u
prah
i
pepeo, podeSe
svojim Gvozdom, krSnim Velebitom
Ne mogoSe
kao ravnom Podravinom
i
oni preletjeti na svojim
Posavinom;
a
kad
bi
i
koja
VLADANJE KNEZOVA
72
I
KHALJEVA IIKVATSKE KRVI.
6eta pregazila* gudure klance, pala u hrvatske zupe, do^ekao bi ju spreman knez Tomislav. Vise puta upadali Magjari u Bijelu Hrvatsku, ali se ili vratili razbijenih glava, ili opet netragom izginuli u hrvatskim planinama, kako nekad izgibe vojska kneza Ljudevita, kada zaratova na kneza Bornu. Lijepo biljezi stara knjiga hrvatska: >I kraljujuci Tomislav u to vrijeme bijaSe u kraljestvu ugarskom kralj imenom Arpad. I on skupi i
vojske
i
izadje s
i
rvanjih.
I
cinise
i
vojskom na kralja Tomislava. Bijase pak Tomislav mlad medju sobom mnoga rvanja, vazda Arpad, kada bojevahu,
napokon ne mogase
suprotiviti se
i
krepak u
i
i
izgubljaSe,
pobjeze*.
Knez Tomislav srecno obrani svoju knezevinu od magjarskih
navala. Ali to ne bijase Goneci cete magjarske iz svoje djedovine, usao je slavodobitno u Slovinsku zemlju, gdje ga je narod docekao kao spasitelja svoga. Magjari bjeze kraj Zagreba, kraj Pozege, kraj Vukovara, a iza Vukovara preplivase Dunav i vratise se tuzni pred lice kneza Arpada. A Tomislav na to svu tu ravnu zemlju pridruzio svome vladanju te ce odslije sve.
sezati
drzava njegova do Drave
i
Dunava. Slovinski Hrvati veselo krv
svoje
vinska
zahvalno prionuli uz
i
svoga osloboditelja.
uz
krvi,
zemlja postala
banovina
Slo-
hrvatska;
za
kneza Tomislava upravljat ce zemljom slovinski ban, koji ce stolovati u starodrevnom gradu Sisku
onome
u
,
gradu
stoljeca knezevali
gdje
,
Ljudevit,
prosloga
su
Ratimar, Mutimir
i
Braslav.
Tako zemlju sto su
s
knez
sjedJni
i
se
lijegala
svagdje,
tako
i
ono,
Borna
i
prolili
Slava Tomislavljeva gdje je bilo srca
za
raz-
jezika
i
Narod
hrvatskoga. njegov,
Slovinsku
izpuni
pred sto godina Ljudevit
toliko bratinske krvi.
stvori vojsku, bilo.
Tomislav
Bijelom Hrvatskom,
grnuo jatomice pod stijeg Tomislavu mozno, da kakove je tada u Europi malo je
bilo
Grcki Ijetopisac a suvremenik kneza To-
mislava, byzantski car Konstantin knjizi
mogla tisuca
svojoj, dici
da je
Sestdeset
pjesaka;
za
,
pise u jednoj
Tomislava
Hrvatska
Âť
konjanika
tisuca
i
da je imala osamdeset
brodova, na svakome do cetrdeset
sto
velikih
Ijudi,
i
sto
manjih brodova, na svakome deset do dvadeset
momaka.ÂŤ Zato
OdLOMAK PLOCE na SpLETA U CRKVl
Ijubav
KRSTIONICI GRADA
SV.
prijateljstvo
otimali
vladari
njegovu
susjednih
da su se pace neki knezovi Crvene Hrvatske utjecali njegovu
IVANA KrST.
Po Kukuljevicu prikazuje sjededa osoba kralja Tomislava s krunom na glavi s kriiem u ruci. i
Humske
i
nije cudo, sto su se za
oblasti
hrvatskih
okrilju.
Poimence Mihajlo ViSevic, ponositi knez
i
srbskih,
i
i
zemlje, gotovo da je Tomislava priznao za svoga gospodara.
Ali se je jos netko trsio, da udje
mocnomu Tomislavu u
volju. Bijase to
sam byzantski
na to preka nuzda, strah naime od bugarskoga kneza knez zavladao Bugarskom iza otca svoga Mihajla Borisa carstvo dnevice primicalo rubu propasti. Knez Simeon htio
car Konstantin VI., a gonila ga
Sim eon a. Odkad
je taj
silni
(god. 893.), byzantsko se je je
po
Sto
po
to,
Carigradu.
Vec
tezkom
mukom
s
da obori tu slavnu carevinu, pak da onda sam zagospoduje u divnome puta osvanuo je s hrabrim Bugarima pod zidinama toga grada,
vise i
krvavim znojem
j
suzbijali
su Grci jurise njegove.
Simeon
nije
mogao
TOMISLAV, PRVI KHAIJ IIUVATSKI. Carigrada krvavoj
na
Cim
za
marili
Carigrad
Carigradu,
zaprijetio
da suzbije
nego mocni knez
saveznik, vi§e
put
prvi
saveznicima,
i
on Grke do nogu
razbi
u
i
prozove
samodrzac Grcima.«
i
Simeon
je
zato
ali
dade se tamo okruniti za Cara
prijestolnicu Veliku Prijeslavu,
Bugara
prijateljima
u njega brodovlja;
bilo
Aheloju 20. kolovoza 917. Iza ove sjajne pobjede udje slavodobitni
rijeci
Simeon u svoju se j>car
nije
jer
uzeti,
bitci
73
bugarsku.
silu
Tomislav.'' Istina,
za byzantske
ni
svojim biskupima ostala je vjerna
caru
se
car
A
tko da
byzantski ogledao za
je
mu
bude
valjaniji
i
bolji
vec od Branimira nijesu hrvatski knezovi
careve,
ali
svakolika
latinska
Dalmacija
sa
njegovu
i
kako da
namjestniku (strategu).
Car se
udje u volju Tomislavu.
Naredi, da se svi latinski
dosjeti,
/
,.^^v.
gradovi u Dalmaciji, poimence Spljet, Zadar, Trogir,
Rab
Osor,
Krk u ime carevo dadu pod
i
hrvatskoga kneza Tomislava, koji ce namjestnik
carev
ruku
gra-
dovima.
Povrh toga pocasti
car Tomislava jo§
castnim
naslovima, imenova
ga svojim
lom,
i
consu-
obasu ga obilatim darovima. Knez Tomislav da car ne trazi od njega, da mu bude po-
i
videci,
saveznik, rado nego samo prijatelj ponude i casti. Uze pod svoje
danik,
i
careve
hvati
gradove
latinske
krilje
opet sada
1^.
okrilje
u neku
tima
u
sirateg
ili
biti
Dalmacije,
koji
pri-
za-
su sada
danak hrvatskomu knezu. Kako su biskupi dalmatinskih gradova spali pod
placali i
Tomislava, nastojaSe on, da splitskoga prvostolnika
njegove podrucnike
i
izmiri
s
rimskim papom
To mu
povrati u krilo latinske crkve.
i
i
podje za
nutkanju c^itava Dalrukom. Po njegovu savjetu macija odvrze se od carigradskoga patrijarhe i
i
pridruzi
Da
opet Rimu.
se
bi
sto vi§e
u§ao u
novim podanicima, Tomislav ugadjase svacem; gotovo da je tim Latinima u svem same Hrvate. Ali zato mogaSe se sada povrijedio volju svojim
i
i
ponosito zvati
knezom »Hrvatske
i
Dalmacije.*
Odsad je Tomislav bio prijatelj byzantskoga pomagao ga je, da se obrani od sile bucara i
Tomislav nije doduse s Bugarinom; ali
garskoga cara Simeona. dizao svoje vojske,
da
bije boj
je radio u prilog srbskim
Bugara,
tivnicima
knezovima, starim pro-
a podloznicima
BUGARSKI CAR U X. STOLJECU.
byzantskoga
bijaSenaime jo§ veliki zupan Mutimir, suvremenik hrvatskoga kneza Sedeslava, oko god. 879. priznao vrhovnu
cara. USrbiji
cara, te su
i
on
i
njegovi nasljednici vazda ostali vjerni caru
i
vlast
Carigradu,
ma
byzantskoga
da su poradi
Osfbito je Simeon napeo sve sile, da satre Srbiju, udarao na Carigrad. Kad god bi Simeon provalio u koja ga je najvise smetala, kada je narodom svojim trazio bi zaklona Srbiju (RaSu), veliki zupan srbski sa svojom porodicom
toga
sila
jada
od Bugara
pretrpjeli.
i
u Hrvatskoj, te bi knez Tomislav srbske pribjege razkriljenim rukama doiekao i gostio, paCe bi im koji put i pripomagao, da se vrate u svoju milu domovinu. Najveca pogibija zaprijeti
Srbima
poslije
Simeonove pobjede na
rijeci
Aheloju
(917.).
Simeon
kaznit
<5e
VLADANJE KNEZOVA
74
KRALJEVA IIRVATSKE KRVl.
I
srbskoga velikoga zupana Petra, sto je pomagao Grcima, pak ce u to ime citavu Srbiju svojoj vlasti podloziti. Ali ovaj put kao da se je Bugarima sreca iznevjerila. Hrabri Petar otima§e se junacki bugarskim vojvodama, te ga ne mogo§e silom svladati. Na to smislise prevaru. Pozva§e Petra preda se
pocese
i
mu
da
govoriti,
mu
ne ce vise
o glavi,
raditi
nego da ce se s njim izmiriti Nebogi Petar povjerova njihovim kletvama u zao cas po sebe, jer ga baciSe u tezke okove odvedoSc sobom u Bugarsku, gdje no bolan umrije u tavnici. Kad se Simeon ovako dobavio Srbije, namjesti ondje velikim zupanom slijepoga Pavla, unuka Mutimirova, a sina Brankova. Pavao bijase gojence bugarsko, za to se nadase Simeon, da ce mu novi veliki zupan srbski biti odan vjeran. Ali s torn promjenom ne bijase sporazuman car byzantski. U Carigradu desio se neki Zaharija, takodjer unuk Mutimirov a sin Pribislavov. Ovoga mladica skloni car Konstantin, da na svoje ime ide otimati Srbiju Bugarima zupanu Pavlu. Ali bijase lose srece. Provalivsi Zaharija u Srbiju, bi pobijedjen ulovljen, a Pavao ga na to posalje svomu gospodaru Simeonu, da kazni drznika. I tako zapade Zahariju mjesto zlacenoga prijestola bugarska tavnica (920.). i
i
i
i
Tako ostade
zupanom u
No
njemu bilo je mucno Simeon pokrenuo posljednji rat s byzantskom drzavom, te se pripravljao, da s ogromnom vojskom podje pod zidine Carigrada, slijepi Pavao, potaknut od grCkoga cara, a mozda od hrvatskoga kneza Tomislava, odkaze posluh Bugarima. Simeon planu gnjevom s te nevjere, ali kako se bija§e vec spremio na Carigrad, ne htjede da ide glavom u Srbiju, nego izpusti iz podnositi
velikim
bugarsku
Kad
vlast.
Srbiji
Pavao.
slijepi
god. 923. bugarski
je
i
car
i
tavnice zasuznjenoga Zahariju, te ga
Pavla
i
da sam sjedne na
Simeonu, da ce
biti
vazda
vjeran
Cim
Zaharija ne odrzi vjere.
poslje
na celu bugarskih 6eta u
Na
stolicu velikoga zupana. i
pokoran
njemu
njegovim
i
se dobavi vlade u Srbiji,
da skine
Srbiju,
polazku morade Zaharija obreci
odmetnu
nasljednicima.
se
od Bugara
i
Ali ni
pristade
uz Grke. Simeona razljuti ta nevjera jos vise, jer bijase zamijenio losa slugu za losijega. Ali
kako
vojvode Marmaisa
Dok
je
Sigricisa,
i
i
Zaharija bugarsku vojsku
i
buducem carstvu mozda hrvatskim
snivao o
i
svojem, stize cete njegove u Srbiji Ijuta nevolja. Podupiran Grcima, a
knezom Tomislavom, doceka
svoje
da kazne buntovnika.
Simeon srecno ratovao pod zidinama Carigrada
vojvode Marmais
onamo
na Carigrad, ne podje s^m u Srbiju, nego poslje
je vec polazio
razbije
ju
i
do
kraja.
bugarske
I
Sigricis bise zarobljeni. Zaharija dade im odrubiti glave, te ih poslje
u znak svoje pobjede byzantskomu caru u Carigrad. Simeona kosnu se ta nesreca tako,
da je malo zatim
(9.
studenoga 924.) sklopio mir
da osveti svoju sramotu.
Ceslava, koga
bijase
Vrativsi se u Bugarsku,
na svome dvoru odhranio,
zamijeniti neharnika Zahariju.
Knezevicu Ceslavu
s
byzantskim carstvom
i
pohitao kuci,
pozove preda se srbskoga knezevica te
ga uputi, da ide u Srbiju, gdje ce
pridijeli
car veliku bugarsku
nekoliko svojih vjernih vojvoda, kojima zapovijedi, da protjeraju Zahariju,
ali
vojsku
i
da ne na-
mjeste Ceslava, nego da pretvore Srbiju u bugarsku pokrajinu.
Zacuvsi Zaharija, da se primiCe velika bugarska vojska
s
Ceslavom, a ne uzdajuci
pogospoda uza nj pristajati, ostavi svoju zemlju Bugarima bjeze u Hrvatsku, gdje ga je knez Tomislav gostoljubivo i bratski u svome dvoru primioOdanle nadase se on, da ce se kojom zgodom uz pripomoc Hrvata opet dobaviti svoje djedovine. Bugarska se vojska u to s Ceslavom priblizi medjama srbske zemlje, te buda prime iz njihovih ruku garske vojvode pozvase srbske zupane, da dodju k njima novoga vladara Ceslava. Srbska gospoda ne htjedose izprva vjerovati Bugarima; ali kad
se,
da ce
i
dalje srbska
i
i
im ne ce
se vojvode zaklese, da bi§e okovani u verige
i
zajedno
niSta s
na zao
uciniti,
dodjose na svoju
kraljevicem Ceslavom poslani
Sada tek provali bugarska vojska u Srbiju. Nesrecni narod, grozno; mnogo ga pogibe od maca, a sto preostade, staro
zalost.
li§en svojih vodja, i
Svikolici
u Bugarsku na robiju.
mlado,
stradase
bude odvedeno u
TOMISLAV, PRVI KRALJ HRVATSKI.
75
bugarsko suzanjstvo. Srecom da je vec za prija§njih smutnja mnogo puka pobjeglo u susjedne hrvatske zemlje, narocito u Crvenu Hrvatsku. Zemlja srbska Ijuto bi poharana te je prilicila gotovoj pustoSi, u kojoj je, kako se priCa, ostalo jedva nesio preko pet deset Ijudi (924.) Srbija bijase uniStena. Ali kraj pogazene Srbije stajase jo§
jaka na kopnu
mocna
i
svjeza Hrvatska,
na moru kao nikad
prije ni poslije. Hrvatski knez Tomislav primao je kao da je htio Simeonu pokazati, da ga se ne boji, pa6e ogledati. I Simeon se uvjeri, da mu se je pobiti s Hrvatskom, jar da se zeli s njime da inace ne ce nikada postici svoga cilja. U to ime podne kupiti vojsku na Hrvate. Ako i
i
zakriljivao srbske bjegunce, i
pobijedi Hrvate, pasti ce
do onih mora, koja
Godine 925.
i
dijele
Carigrad, te ce njegova vlast sezati od Jadranskoga
Evropu od
mora sve
Azije.
polazila je bugarska vojska
pod vojvodom Alogoboturom na Hrvate.
Bile joj je prevaliti krsne gore hrvatske, da se prikuci moru, gdje je bilo srce hrvatske
drzave.
AU
bas u tim neprohodnim gorama stize bugarske cete zla kob. Tomislav doceka
BUGARSKI
Bugare u nepristupnim klancima,
VOJNICI.
te ih razbije tako,
da se je malo
koji vratio
domu
svojemu. Jo§ u kasnija stoljeca spominjahu grCki Ijetopisci slavnu pobjedu hrvatsku, pace i ruski Ijetopisac Nestor zabiljezi taj znameniti dogadjaj ovim rijecima: >Simeon
podje na Hrvate,
i
pobijedjen bi od Hrvata*.
Poraz u hrvatskim gorama bija§e za Simeona najveci udarac, jer se tim jedinim dogadjajem razbi§e sve velike osnove njegove. Bugarska zvijezda po6e tamniti, a k tome umrije 27. svibnja 927.
i
s^m
car
Petra propada§e Bugarska dnevice,
Simeon.
dok
nije
Poslije
smrti
njegove,
za
njegova
sina
napokon postala byzanstkom pokrajinom.
VLADANJE RNKZOVA
76
KUALJEVA IIRVATSKK KUVI.
1
# Pobjedom nad Bugarima ohlasti hrvatske i
a
srbski,
sve
i
vec odprije bio
sjedinio je knez
Tomislav sve dosadanje
u jednu veliku drzavu, koja je obuhvatala
srbske
i
gradove uz morsku
latinske prijatelj
byzantskoga cara
i
K
obalu (Dalmaciju).
rimskoga pape. Kao
i
velike
sav narod
tomu
Tomislav
je
Simeon
sto se je
pobjede na Aheloju
male
i
hrvatski
iza
dao ovjencati carem Bugara, tako pozeli sada Tomislav, da si glavu okiti kraljevskom krunom da se proglasi kraljem Hrvatske Dalmacije. Umah negdje iza pobjede nad Bugarima pozvan bi sav narod hrvatski, da se nadje na okupu na Duvanjskom polju, gdje ce biti veliki sabor (skupStina). Doci ce onamo i
i
bani
i
zupani, doci ce poslanici rimskoga pape, spljetski
i
nicima, a
crveno-hrvatski
i
Knez Tomislav
starjesinu.
vjenSat
ce se za kralja
podruc-
prvostolnik sa svojim
nedavno
srbski veliki zupani, koji su
i
Hrvata
svih
priznali
ce
uredit
i
Tomislava za se
mnogi
drugi poslovi.
Na
ureceni dan prekrio
Duvanjsko polje silan narod, s oruzjem u ruci, a razEto vec kralja, gdje u svecanu provodu ide u crkvu. Najprije ide sjajna kraljeva tjelesna straza u oklopima sa srebrnim pozlacenim sljemovima na glavi, sa stitom u jednoj ruci, a kopljem u drugoj Za njima dolazi svecenstvo slavenskoga latinskoga obreda s uzganim svijecama noseci takodjer krstove, sv. moci, i razne crkvene posude. Zatim dolaze zupani, nacelnici gradova, upravitelji
po plemenima
dijeljen
je
rodovima.
i
i
i
i
zupnih
(kastelani)
im
celu
i
dvorski
je
dvorski riznicar
hrvatski,
zupan stjegonosa
gradova,
kraljevskih
uz njega
zupan,
knezovi raznih banovina
i
(maior
domus),
zupan maconosa
blagajnik,
ili
bani
djed
s
zupan peharnik
kraljevskim stitom,
s
ili
Na
biskup
krstasem,
kraljevskim kopljem, zupan sa zlatnim peharom,
vinoto6
ili
oblasti.
macem
kraljevskim
kraljevskom zastavom, zupan kopljono§a
s
stitonoSa s bogatim
i
kancelar
dvorski
zupan konjusnik sa zlatnim stapom, zupan ubrusar sa zlatnim vilicama, zupan posteljnik s bogato izvezenim jastukom, zupan kljucar ili vratar sa zlatnim kljucem, zupan bravar i
zupan
volar,
prilici
darove, kojima ce kralj darivati svoj narod.
tepcija; ovih pet posljednjih nose po svoj
zupan psar, zupan sokolar, zupan
U
ruci nosi
zati;
kako
dragocjenu posudu
koji pjevaju hvalospjev:
»U
darovima za svecenika,
s
pada
prolazi kraj naroda,
taj
zdravlje
nidice
kralj
zakonito krunjen.
U
dolazi
koji ce
i
ga vjencati
s
i
»Na mnoga
ljeta«.
prvostolnikom spljetskim
sred crkve pita krunitelj narod, hoce
Kad narod
odgovori, da hoce,
odvede
Duha pozva
krunitelj kralja,
canu prisegu, a poslije primi ljevskim
sv.
je vec namjesteno kralj evo da na sveto evangjelje narodu
pricest.
i
dade
mu
je
u
poma-
i
u ruke kraljevsko zezlo
radosti,
postavi
Pred crkvom drugim biskuda bude novi
svecenik
kralja
prijestolje.
Nakon
i
crkvi polozi sve-
posvecenim kra-
Zatim opasa krunitelj kralja
macem, pomaza klececega svetim uljem
krunu na glavu,
i
li,
krunitelj
na jedno uzviseno mjesto kraj zrtvenika, gdje priziva sv.
Odjeven
kralj.
jos ni plasta ni krune.
veselim uzklicama prekida dvorske Sastnike,
i
slavu kraljevu*
i
6eka kralja vise svecenstvo, papini poslanici pima, te vode kralja u crkvu.
Napokon
Ne ima na njem
grimizne haljine, a opasan dragocjenim pasom.
mu obima rukama
kao sibiku pravde,
kreposti
i
spa-
svetoga duha< uz sina pravde »u ime otca Duha svetoga silom, da mu ukrijepi svojom mi.sice, da usadi u njegovo srce strah Bozji milost prema gresnicima, da ga sacuva neporo6na u vjeri, a u6ini jaka branioca crkvenih zakona, da sudi svima Ijudma pravedno, da brani uboge od sile da bude dostojan carstva nebeskoga«. progona, plaSt, Iza molitve uze krunitelj sa stola, koji je stajao tik do prijestolja, cipele obuje mu predade ih rizni(!;aru, a taj uz pripomoc komornika ogrnu plaStem kralja
senja. Postavi
ga napokon na
kratku molitvu:
prijestolje
»Da ga Bog ogradi
i
i
i
i
i
i
i
i
i
Sada ustade kralj se prema zrtveniku rece glasno: »Va tri puta poklonivSi pak sjede na prijestolje. Na zemlji blagovolenije«, i na mir va Selovecjeh stupahu redomice podloznici kraljevi iz svih staleza pred prijestolje, da svomu gospo-
cipele.
visnjih
to
i
Bogu
daru Ijube ruke
i
skute njegovih posvecenih haljina.
Napokon
stupi
na ambon
(poviSe
I
TOMISLAY, PRVI KR AI.J IIRVATSKl.
pred
mjesto
jedan
oltarom)
da odpjeva
svecenik,
odliCniji
_
Pjevalo
slavu Bozju.
se
pak ovako: >S1ava Bogu na
;
a mir Ijudima na nizini
visini,
Slara
i
hvala Bogu, koji se smilova narodu, te
Slara
i
hvala svetomu otcu papi rimskoma.
Slara
i
hvala svijetloma
Slava
i
hvala
i
i
dobromu
mu dade
krunjena kralja.
hrvatskoma (Tomislavu).
kralja
zdravlje.
Blago narodu, koji doiivi
da
veliki dan,
taj
vidi krunjena
svoga
kralja.
Blaieni dan novoga iivota naroda hrvatskoga.
Blaieni dan, koji Tebi kralju darova vijenac vrh tjemena Tvoga.
Slava
i
hvala Bogu, koji
Slava
i
hvala Bogu, koji
Cuvao Uslisi
Bog u
te
Te uresi kraljevskim znakovinia. Te prikaza natodu kao kralja velika
Gospodi molitvu puka tvoga;
Na mnoga
Ijeta,
svijetloj
i
Na mnoga
Ijeta
na mnoga kraljici
slava
i
Sad
glavni
svi
izadju istim
redom
iz
med narod
mjestu stupi
hvala
i
njegovoj
i
svoga
kralj
kraljevstva.
crkve.
svijetlomu kralju hrvatskoma (Tomislavu
svojti.
Kralj
krunitelja.
pripravljena
zajasi
mu
Taj
dok narod (vojska)
pak zasjece macem na sve
(vojsku),
mozna.
!
zdravlje
i
i
srecu naroda
zdravlje!*
i
nadari
dostojanstvenici
i
Gospodi
uslisi
Ijeta, slava
hvala
na slavu
Ijeta,
njegovoj djeci
i
Poslije ovih hvalospjeva
njim
mnoga
zdravlju na
prvi cestita,
a za
Na mnoga
Ijeta!
klice:
konja, cetiri
te
na
uzviSenijem
strane svijeta za znak,
da ce braniti svoju kraljevinu od neprijatelja sa svih strana. Poslije toga dariva kralj narod (vojsku) sjajnom gostbom, a poglavice plemena oblasti donose kralju razne darove. Ovako po prilici proslavljeno bi krunisanje kralja ^Tomislava na Duvanjskom polju. i
I
poslije toga
svecanoga cina ostade narod joยง vise dana na okupu. Novi
milostivo je darivao svoje vjerne sluzbenike, a poimence
mnogo
u bugarskom ratu. Kraj toga ucini nice svojih predja
i
Napokon
zadusbina, potvrdi
mnoge
sv.
Benedikta, kojih je vec tada bilo
Hrvata
kralj
koji se proslaviSe
povlastice
a ne zaboravi ni na sveceni5ke zborove
predsastnika,
samostane, osobito na redovnike
one junake,
i
darov-
redovni^ke
i
mnogo u
Hrvatskoj.
oblasti, ponamjesteni bani novo stecenih pokrajina zupani, a razmjestena neka plemena hrvatska u nove oblasti. Valjda bi tom prilikom jos ustanovljeno, da bude kraljevska cast nasljedna u rodu kralja Tomislava, a kad ta novu kraljevsku porodica izumre, da pristoji hrvatskim banima birati novoga kralja
bise uredjene
i
prilike
i
i
i
i
porodicu.
Kukara,
Bani pak Svacica,
birat
tovati s
se
i
iz
dosad
zadruga ovih ยงest plemena.
najodlicnijih
Mogorovica
Cudomerica,
bijelo-hrvatskih, kuja su 1
ce
tvorila
i
Subica;
a birat ce ih dvanaest
KaCica,
plemena
plemstvo u kraljevstvu hrvatskom.
na Duvanjskom saboru bilo je kralju Tomislavu rasrbsku bracu od njihova tiacenja. Rat trajaSe joยง dvije
poslije svecanoi^a krunisanja
Bugarima, da
obrani
godine; no napokon se umijtsa rimski papa, te dokrajci taj ziokobni rat. On posalje svijetloga vojvodu od Kume, po imenu god. 927. svoje poslanike, biskupa Madalberta
tri
i
Ivana, u nase krajeve,
da je kralj Tomislav utanacio mir s bugarskim Uslovi mira nijesu poznati, ali je izvjestno, da iza toga
te oni izradiยงe,
carem Petrom Simeonovicem.
mira nije nikad vise bilo krvi izmedju rodjene brace hrvatske i bugarske. Tomislav, prvi kralj hrvatski. Kako Malo vremona iza mira s Bugarskom umre i
gdje je umro, ne znamo; hrvatske drzave.
a ne
znamo
ni
to,
gdje
su
sahranjeni
ostatci
i
utemeljitelja
Odlomak kamenog obruba
s
ornamentima.
Nadjen na Kapitulu kod Knina.
BORBA ZA HRVATSKU NARODNU CRKVU. to je
P
tri
^-
postojala hrvatska
i
se u
su
Gregorije. Najznamenitiji
i
njoj
najsrcaniji
bio je Gregorije, suvremenik kralja Tomislava.
Dok
je
Tomislav bio naprosto knez Hrvata, lako je bio knezev doglavnik savjetnik, a
On
Gregoriju.
gova
u Ninu, promijenila
biskupija
Teodozije, Adalfred
biskupa:
i
obuhvatala
je biskupija
pjevala slava Bozja jezikom
baยงtinom
svetom
ostadose
citavu zemlju
slavenskim iza
apostola
i
bijelo-hrvatsku,
6itale svete
Cirila
sv.
i
je bilo biskupu i
kancelar;
te
nje-
se je svagdje
knjige slavenske, koje Metodija.
U
duhovnim
imao gospodara do pape u Rimu: ovaj ga bijaSe za narodnu crkvu hrvatsku pod svoje okrilje primio. Gorki dani osvanuse za biskupa Gregorija, kad no oko god. 914. latinski gradovi Dalmacije dodjose pod Tomislava, kad se prvostolnik spljetski sa
stvarima nije Gregorije
biskupa posvetio
i
i
svojim podrucnicima povrati zapadnoj crkvi zaredase borbe izmedju
skoga
starine
latinskoga
latinskoga jezika u crkvi, a
i
i
njezinu
Od
glavaru.
toga casa
izmedju slaven-
hrvatskoga svecenstva,
izmedju glavara hrvatske narodne crkve
im nadbiskup
u Ninu
i
Spljetu,
zahtijevahu, da se ulcine hrvatska biskupija u Ninu, posto je
nita,
K
i
i
te
sva zemlja
tomu da
je
nadbiskupa u Spljetu.
se
Latinski biskupi,
namece citavoj hrvatskoj pod nadbiskupom spljetskim
njezin glavar
hrvatska bila
hrvatski biskup uveo u sluzbu
na
celu
zemlji, i
dok
je
u
nezako-
od davne
njegovim podrudnicima.
Bozju nekaki surovi jezik
slavenski,
a
i
I
I
BORBA ZA HRVATSKII NARODNU
Bog samo posvecenim
zidovskim, latinskim
jezicima:
^^
dok se u krScanskoj
ih je sastavio krivovjerac Metodije,
§to
knjige,
CRKVtJ,
i
U
grckim.
sada latinsko svecenstvo, da se ukine hrvatska biskupija u Ninu
posve koje
iztrijebi
od
je
starine spadala,
biskupa, kako je
koje su krsdanstvo
i
samo mogao,
med
da se slavenski
i
hrvatskim narodom
a uza nj pristajahu
da je
Gregorije je dokazivao,
hrvatski narod.
slaviti
zahtijevaSe jezik
crkve; zemlja hrvatska pak da se vrati onim latinskim biskupima, pod
iz
Biskup hrvatski Gregorije branio se je od prigovora i
smije
crkvi
sav glas
hrvatski
nadbiskup
hrvatsku zemlju, kad se je odmetnuo od rimskoga pape
razSirile.
napadaja latinskih svedenika
i
popovi
i
sav
pravo
na
(glagolaSi)
izgubio
spljetski
podlozio patrijarhi u Carigradu,
i
da je sam papa osnovao za Hrvate biskupiju u Ninu i posvecivao tamosnje biskupe, da je hrvatski biskup prvak u citavom vladanju Tomislavljevu, i da se ne mora pokoravati prvostolniku spljetskomu, do nedavna jo§ odmetniku, nego jedino glavaru zapadne crkve
A
u Rimu.
sto se tice slavenskoga jezika
bilo Gregoriju
da se
kad
brani,
i
mogao
je
svetih knjiga slavenskih u crkvi, najlakse je
pokazati toHke poslanice
papinske,
koje su
odobravale citav rad slavenskih apostola!
mu
All sav trud bio I
je zalud. Latinski popovi bijahu tvrde glave,
tako planu Ijuta borba izmedju obih
stolicu
Magjare, a zatini braniti Srbe
suzbijati
nakon
Istom
No Tomislav
kneza Tomislava.
i
nad
pobjede
sjajne
koje
stranaka,
i
su
pak ne popusti§e.
pomoc
dozivale u
rimsku
i
dugo pacao u te razmirice. Bilo mu je Crvene Hrvate od sile bugarskoga cara Simeona. nije se
Bugarima, posto se je Tomislav ovjencao
mogao
uredio prostranu drzavu svoju,
kraljem
kako da se u hrvatskoga svecenstva. JamaCno njegovoj kraljevini rijesi ovaj spor izmedju latinskoga papa rimski Ivan X., koji se bijase nekako nagodio s carem byga je na to nutkao patrijarhom carigradskim, te je sada htio, da se urede crkveni poslovi u zantskim hrvatskim
i
je pomisljati
na
i
to,
•
i
i
Bugarskoj.
A
biskupom hrvatskim,
a
Hrvatskoj i
i
bilo je u Hrvatskoj pokraj
med nadbiskupom
borbe
o slavenskom
pokraj pitanja
i
jeziku u crkvi
spljetskim
jo§
drugih
i
koje su se morale nekako urediti. Godine naime 925. dosle su pod okrilje kralja
stvari,
oblasti Neretva, Zahumlje,
Tomislava crveno-hrvatske
Travunja
Dukija, a
i
i
neke srbske
oblasti,
koje su se doslije u crkvenim stvarima pokoravale carigradskomu patrijarhi. To-
mislav
nije
nesto
da
htio,
uciniti,
da se
ostanu
pokrajine
te
tu
rimska crkva
uz
dalje
i
crkvu;
istoSnu
mu
utvrdi, narocito bijase
mu
zato
da
odluciti,
li
bijase
ce se stare
stonska, dubrovacka ko tor ska iznova podrediti prvostolili ce se mozda koja od njih uzvisiti na nadniku spljetskomu, kako su nekad bile, u samoj crkvi zavladali mnogi neredi nepodobstine; svebiskupiju r Napokon bijahu odredbama, a svjetovnjaci cenici nijesu svagdje zivjeli prema crkvenim ustanovama predajama vjere kr§canske. radili su mnogo toga, sto nije bilo u skladu s naukom biskupije tih oblasti:
i
i
i
i
i
i
Trebalo je
Da
s
toga uvesti neke odlucne preinake
se dakle sva ova pitanja
zumivsi se
s
kraljem Tomislavom
citave Dalmacije svih biskupa. ali
i
Hrvatske,
i
Na ovom
Izravnat
ce
se
i
reforme u crkvi hrvatskoj
reforme izvedu,
naumi
i
dalmatinskoj.
papa Ivan
X., spora.
crveno-hrvatskim knezovima, sazvati crkveni sabor
gradu Spljetu,
koji bi se s^stao u
saboru, gdje ce
neki svjetski velikasi 1.
rije§e i
i
biti
najglavniji biskupi,
opati
i
u
stolici
prvaka
drugi svecenici,
kraljem, vijecat ce se o ovim stvarima:
s
spor
o
prvenstvo
izmedju prvostolnika
spljetskoga
biskupa
i
hrvatskoga.
ce se
odluditi
o slavenskom jeziku u
2.
Iztrazit
3.
Uredit de se crkveni posli u crveno-hrvatskim
i
crkvi. i
srbskim oblastima.
4. Uvesti ce se neke poboljSice glede crkvene stege, a tako isto izdat ce se nai^edbe^ da se pobolj§a cudoredni zivot tako svecenika kako svjetovnjaka.
JoS god. 925, slanika
papina,
namah
iza krunisanja Tomislavljeva,
po imenu Ivan, biskup
Jakinski,
i
prispje^^e
Leon,
biskup
u Hrvatsku
dva po-
Prenestinski.
Njima
VLADANJE KNEZOVA
8o
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
# ime sabor crkovnjaka u Spljet, da njime ravnaju, donesu u Rim zakljudke saborasa, da ih papa ili odobri ili zavrgne. vise pisama papinskih, §to ih Ivan X. napisa biskuPoslanici papini donijese sa sobom kralju Tomislavu. U pismu biskupima govorio je papa uz pima hrvatsko-dalmatinskima povjeri papa, da sazovu u njegovo
i
da na posljedku
i
i
Ivanu, nadbiskupu
nasemu
Sto ste se
crkve
svete
kroz toliko godina
vi
prefiastnomu
sluga sluzbenika Bozjih,
ino ovako: »Ivan (X.) biskup,
i
mjeseci
solinske klonili
presvetomu bratu
i
svim
njegovim podrucnicima. rimske apostolske i katolicke
i
svete
crkve, svakako se 6udimo. I poSto je do nas dopro glas, da se uz vase mucanje i odobravanje siri u vasem vladanju druga neka nauka, koje nema u svetim knjigama, to se veoma zalostimo. Daleko bilo vjernicima dobrim krscanima, da bi se, zabacivsi ustanove apostolske naredbe, ravnali po nauku nekoga Metodija, kojega nigdje ne evangjelja nalazimo medu svetim piscima. Zato vas opominjemo ozbiljno, moji najmiliji, da sporaLeonom, nastojite odlucno sve zumjevsi se s mojim poslanicima, biskupom Ivanom stvari popraviti u zemlji slavenskoj (hrvatskoj), tako da se u zemlji slavenskoj (hrvatskoj) .« I obavlja sluzba Bozja po obicaju rimske crkve jezikom latinskim, a ne stranim i
i
i
.
kralja Tomislava
i
.
kneza humskoga Mihajla podasti papa poslanicom, u kojoj im govorase:
»Biskup Ivan, sluga sluzbenika Bozjih, Ijubljenomu sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Misvemu narodu po Dalmaciji halju, presvijetlomu knezu Humljana, svima zupanima, i
Slavenskoj zemlji.
Svemoguci Bog odredio
je tako,
te je
i
nama povjerena
briga
nad svima crkvama, a to zato, da bi mogli duhovnom vlasti svagdje sjeme zloce cupati, a osobito kod onih, koji se smatraju najodabranijim sinovima rimske dvoji, da se kraljevstva slavenska vi, jer tko da o tome Njima pribrajate se uvrstiti medju prvijence crkve, posto je vasa sadanja domovina primala dusevnu
skrb
i
i
tmine crkve.
imaju
i
i
hranu
od ucenika apostolskih. S vama je tako isto, kao s Anglosasima, koji nasalise Britaniju; ovima je nas blazenog spomenuca predsastnik papa Gregorije I. uz krscansku vjeru to u jeziku apostolske matice crkve. U siarom zavjetu ucenu izobrazenost, donio desetinu svoje imovine prinositi Bogu; novi nam naime pisano je, da imamo prvijence desetinu zavjet pak nalaze, da posvetimo Bogu ne samo desetinu nascga imetka, nego nasega zivota na zemlji; a tomu cete zadovoljiti jedino onda, ako djecu svoju od rane mladosti saljete u skole, da uce koristne znanosti; a djeca ova moci ce onda svojim i
i
i
i
od zabluda. Ta koji odabrani sin svete rimske stolice, kao sto ste vi, da se nasladjuje, kad se Bozja sluzba obavlja slavenskim ili barbarskim jezikom ? Zato vas opominjemo, da u svem sluSate nase punomocnike, biskupe sto god vama da im sve vjerujete. To vam tim bolje preporucamo, Leona, Ivana izobceni iz budete izvrsiti, ne cete, da prije pokorno ako oni naloze, da se trsite sto
znanjem
vlastite svoje roditelje odvracati
i
i
i
i
naSega druStva*. Crkveni sabor Gregorije
iz
Formin,
Nina. Bilo je
tinskih gradova
kud
i
desili
i
kamo kralj
kaSi, ali ovi nijesu utjecali
i
vi§e,
i
Na
god. 925.
ali
nego hrvatskih glagolasa. Ta
samo jedna
u razprave, je
na
jedita.
Vjerojatno
ustanovili,
saboru
glasalo,
jer je ostao
ovih petnaest zakljucaka 1.
vijesta
ili
PoSto je u davnoj
sam
i
drugi svjetovni sta
i
svojih protivnika.
latinski
crkvi na zator.
mogao,
U
veli-
su duhovnici
da su
vidimo,
ali
sto je bilo narodnoj hrvatskoj
samcat sred
bilo
da su se na saboru bar slusaH,
Hrvatski biskup odupirao se svojim protivnicima, kako je znao slabo prudilo,
biskupija
latinskih
je,
nego su tek postrance
onom
dodje prvostolnik
nj
medju njima i hrvatski biskup latinskih popova dovrvilo iz dalma-
biskupi,
Tomislav, knez humski Mihajlo ViSevic
Ne znamo, kako se mnogo toga popovi pretegli govorili.
mnogi
drugi
drugih svecenika;
i
je nekih desetak, a hrvatska
neko vrijeme
sastade se jo§ iste
u Spljetu
Ivan, biskup zadarski
ali
mu
je sve
sve stvorio je sabor
61anaka: starini
bl.
Dujmo
krscansku vjeru, to se naredjuje,
da
bio poslan
od
sv.
Petra,
salonsko-spljetska crkva,
da u Saloni nau kojoj po^ivaju
BORBA ZA HRVATSKl moci
i
biskupi podrucnici,
Neka
2.
g,
Dujma, imade prvenstvo nad svima crkvama ove pokrajine (hrvatsko dalmada bude prvostolna biskupija nad svima biskupijama, da se u njoj posvecuju
bl.
tinske),
NARODM CRKVU.
i
da se
se u svima
tu drze crkveni
sabori.
crkvama (biskupijama), za koje se znade, da su nekad imale
svoga biskupa, a sada imaju dovoljan broj svecenika dosta puka, opet namjesti biskup, po odredbi otaca nije dozvoljeno u malim varo§ima Hi na selima osnivati biskupske i
jer
stolice,
moze
da tim biskupsko ime
i
se uz privolu prvostolnika
cast
ne izgubi svoga ugleda.
zato neka se svaki biskup drzi oznaceniii
za tudjom
misnike,
Samo svojom
biskupijom.
stolice,
mu
medja,
smije upravljati,
u
i
njoj
neka nipoSto ne poseze posvecivati crkve,
rediti
d.
t.
i
nema
medje, ustanovljene od otaca
Posto se nikako ne smiju biskupijama razmicati
3.
(predja^l,
Biskup, koji
drugih biskupa smjestiti u kojoj izpraznjenoj biskupiji.
i
Crkvena posjedovanja, darovana od poboznih Ijudi u ime zadusbine a na slavu svetaca, neka ne sluze ni najmanje svjetovnim svrhama, jer stvari, posvecene jednom 4.
Bogu, ne smiju se vise namjenjivati Ijudskoj porabi. Crkve,
5.
pod kletvama obce sve zemlje, koje su pravovjernici izpravama stolici), neka se toj svrsi ne uzkrate, jer su
u
i
i
darovali matici crkvi sv. Petra (rimskoj
darovane
i
pod okriljem sv. Petra. 6. Ako bi se po Bozjem sudu zgodilo, te bi za narodne bunc knez ili poglavica zemlje ostao mrtav (ubijeii od puka); buduc da ono, sto mnogi pocine, ostaje ne osveceno (nekaznjeno), to neka barem oni, koji su (smrti knezevoj) krivi, dijele milostinje za dusu ubijenoga. Ako je pak (ubijeni knez) crkve gradio ili robove na slobodu pustao, neka vrijede dalje njcgove odredbe; osim toga neka krivci po§tivaju udovu darovatelji
i
stvari
—
i
njegovu 7.
priveze
i
brane
Ako
bi
kamen
njegovu
siro(5ad
od vraga, hotimice ubio svoga gospodara, neka mu se a tijelo gvozdenim obruSem opase, pak neka tako u progon-
potaknut
tko,
za vrat,
stvu 6ini pokoru.
Biskupi kotorski
8.
i
dubrovacki,
nekad
su biskupije
kojih
bile jedno,
neka
tu
njegovom
biskupiju podijele na jednake dijelove tako, da ako jedan od njih umre, drugi
biskupijom upravlja, sve dok se novi biskup zaredi. za koju je posvecen.
Biskup Licinije neka ostane zadovoljan biskupijom,
9.
Neka
nadalje nitko ne misi u biskupskoj ni u svecenickoj crkvi, dok je njezin biskup neposveti. 10.
Neka
se ne u>udi nijedan biskup
ove pokrajine
(t.
j.
nadbiskupije)
koji vi§i red onake, koji bi bili vjesti
vec jesu povi§eni, smiju Bogu sluziti samo u nizim redovima Neka takovu (slavenskomu sveceniku) ne dopusti nijedan biskup u koji
misiti;
ako
bi
povisiti
samo slavenskomu (brvatskomu) jeziku;
pak nastala nestasica svecenika
latinskih,
ili
na
oni pak,
kao redovnici.
kojoj crkvi svojoj
neka se zamoli rimski papa, da
bi takovim (slavenskim) svecenicima dozvolio tim jezikom svoju svecenicku sluzbu vrSiti. ostali biskupi Dalmacije, neka bude pod11. Biskup hrvatski (Gregorije), kao Sto i
lozan prvostolniku (u Spljetu). 12.
spljetske
Ako
bi
kralj
hrvatski
i
gospoda hrvatska
zelila,
da sve biskupije u obsegu to ne ce nitko od nas u
nadbiskupije podrede svomu (brvatskomu) biskupu,
Neka oni zajedno sa svojim biskupom odgovaraju za to pred Bogom, ako ce od toga trpjeti sama kricanska vjera. grijch ne 13. U crkvi, gdje je svedenik ubijen, ne smije se misa titati, dok se taj
njihovoj zemlji ni
okaje.
krstiti, ni
Svecenicima
J
nije
svecenike
crkve posvecivati.
slobodno crkveno dobro
(zupu) bez razloga je ostaviti.
Ako
koji
raztepati,
niti
preuzevSi jednu crkvu
dok raztepeno (dobro crkveno) ne neka bude izobden. to udini,
dok se ne vrati svojoj crkvi, Ako se je tko 14. Zene ne mogu se vile odpustati (tjerati), jedino radi nevjere. zenom razstavio, neka ostane razdruzen. Roditelji moraju svoju djecu slati u
naknadi,
sa
rediti, ni
ili
Hrv. povj.
VLADANJE KNEZOVA
^2
KRALJEVA IIRVATSKE KRVI.
I
# nego
djecu,
da
§kole,
(latinske)
ova poslije odvracaju od
ih
zabluda, jer
ce
radije
svoju
sluSati
strance.
neka zadrze svoje zene, ali neka zivu kao brat nova zenio, neka bude izobcen.
15. Svecenici, koji su ozenjeni,
Ako
sestra.
bi se koji svecenik s
Sve ovo uglaviSe
Clancirna: prvim, desetim
—
saborasi
latinski
a ovih je bilo
najvise
—
i
gradu Spljetu.
u
jedanaestim zadase smrt hrvatskoj narodnoj crkvi, a clankom
i
dvanaestim zaprijetise istomu Tomislavu, kad bi se usudio tome uzprotiviti. Papini poslanici bijahu posve sporazumni sa svima clancirna, te ce ih sada odnijeti u Rim, da ih jos Petar, svecenik nadbiskupije spljetske, da u ime papu upucuje. AH papa Ivan X., premda je inace bio odlufian, ipak je krzmao, da kaze odlucnu rijec. Najprije se prepade clanka podhvatljiv veliki kralj hrvatski Tomislav slabo slaze s dvanaestoga, jer razabra, da se ugledni latinskim popovima, kad mu ca i prijete kletvom ili interdiktom (obustavom), ako ne
papa potvrdi. Njima svoga gospodara jo§
se pridruzi
i
naustice
i
i
i
da
Nadalje uvidi papa,
pristane uz njih.
hrvatskoga biskupa Gregorija, da
se je na
saboru malo pazilo
dapace na saboru sisao sapat
je
na
rijec
mrmor od
i
glas
i
usta
do
rogoboriH hrvatski glagola§i, kad bi jedanaestim usta«, a najjace da su se mrgodili dlankom odredjeno, da se hrvatski biskup Gregorije mora pokoravati prvostolniku spljeti
skomu.
A
On
hrvatski biskup Gregorije ne ostade skrstenih ruku.
i
se svecano ogradi
kod pape proti svim zakljuccima sabora na zator hrvatske narodne crkve, te se 6ini, da je sam pohitao u Rim, da obrani svoje pravo. Jamacno je sa sobom nosio pisma pape Ivana VIIl. od god. 879. kojima je biskupa Teodosija podlozio izravno 880 rimskoj stoHci, te ga po neki nacin uclnio prvakom hrvatske narodne crkve. Oslanjajuci se na te povlastice zahtijevao je Gregorije odlucno, da i dalje ostane samosvojan nezavisan od prvostolnika spljetskoga. Papa Ivan X., premda je voho latinskomu svecenstvu, ipak nije mogao na prosto pogaziti povlastice, dane od njegovih predsastnika. Znao je dbduse, da je spljetski prvostolnik sve do razkola u crkvi krscanskoj imao prvenstvo u citavoj staroj Dalmaciji, ali i
i
i
,
i
je
gradskomu te je
dok
patrijarhi,
vec odluci ditavu
suditi,
podlozan papi.
jedino
i
pomnije
stvar
cim se
izgubio,
je pridruzio
u Ninu ostao vjeran rimskoj
je jedini hrvatski biskup
samosvojan
tako postao
naprecac
prvenstvo
da je prvostolnik svoje
to uvidjao,
i
Upravo
iztraziti.
U
to
s
Da
bi se ipak
ma kako
spor
biskupa ninskoga,
a
ime pisa pismo
veliku stetu
crkva
i
i
jak odpor hrvatskoga svecenstva.
pozove papa u Rim na svoj papinski sud pak da ce se pred papom parbiti, dok
dokoncao,
smutnja, te
i
dalma-
jedanaestoga
i
nadbiskupa spljetskoga,
i
papa posljednju ne rede. Napokon saboru bilo nemira
ovomu clanku digao
stolici,
toga ne htjede papa
tinskim biskupima, kojim potvrdi sve zakljucke sabora spljetskoga, jedino
clanka ne potvrdi, posto se je proti
cari-
papa svoju veliku
izjavi
se
tako
osujetio
zalost,
sto je
na crkvenom
sporazumak, a tim da je pretrpjela
vjera.
Kroz pune dvije godine vodile su se sada razprave u gradu Rimu. Neutrudivi Gregorije napeo sve sile, da odrzi hrvatsku narodnu crkvu. Spljetski prvostolnik pozivao se na prvenstvo svoje crkve prije dolazka Hrvata, kako je a Gregorije izticao ,
ninska biskupija za pape Ivana VIII.
Papa ne mogase spora sabor za Hrvatsku
postala
prva u Hrvatskoj
dokrajSiti inac^e, vec se rijeSi,
i
nezavisna
od
Spljeta.
da ce sazvati jos jedan pokrajinski
odluci, neka onda vrijedi. naime biskupa Madalberta. Godine 927. dodje biskup Madalbert zajedno s vojvodom od Kume, Ivanom, u Hrvatsku. Odavle podje u Bugarsku, gdje okruni na ime papino mladoga cara Petra Simeonovica izmiri Bugare s Hrvatima. Na to se vrati u Hrvatsku otvori drugi crkveni
U
to
ime izabere
i
i
Dalmacija
u gradu Spljetu,
novoga poslanika za
taj
a §to ovaj
sabor,
i
sabor u Spljetu. I
i
Na saboru
bijase Ivan,
nadbiskup
na ovome saboru preteglo latinsko svecenstvo.
spljetski, a
One
i
Gregorije, biskup ninski.
zabaci sve, §to se bijase u devetom
BORBA ZA HRVAT>KI
CHKVT.
NA1;m1»M
q,
kao nezakonito, i uze za temelj svojih razprava stanie crkve u Hrvatskoj crkvenoga razkola, kad su jo§ latinski biskupi Dalmacije priznavali rimskoga papu za svoga glavara. Na ovoj podlozi zakljucise crkvene starjesine ovako: stoljecu zgodilo, i
Dalmaciji
prije
Da
crkva
1.
Hrvatskoj 2.
jale,
Dujma,
sv.
t.
j.
imade
zaista prvenstvo u ditavoj
za koje se zna,
da su od starine posto-
spljetska nadbiskupija,
Dalmaciji.
i
Da
sve biskupije, podredjene
ostanu
i
ali
zalazi
u tudje
da nikako ne
Spljetu,
da se svaki biskup
dalje;
drzi svojih
Takove
biskupije.
stare
starinom opredijeljenih medja, biskupije jesu:
zadarska,
i
rabska,
osorska na sjeveru; a stonska, dubrovacka kotorska na jugu. Za ninsku biskupiju znade se, da nije od starine imala biskupa, nego samo nadpopa, koji je bio podlozan biskupu zadarskomu. Za to se mora biskupija ninska
krdka
i
i
3.
ukinuti,
a njezin biskup Gregorije
moze
nekad bilo sijelo Duvno. Ova su mjesta dobro naseljena, te imaju dosta svecenstva naroda. Ako je Gregoriju tako mio ugodan biskupski teret, te nije zadovoljan s jednom od ovih triju biskupija, neka si uzme sve tri, ali na pogibio svoju i svoga stada, jer niti ce moci puk uzivati milosti biskupske casti po
A
biskupije.
taka mjesta jesu Skradin,
se smjestiti u gradu, gdje je
Sisak
i
i
i
odredbama svetih otaca, niti ce on moci tocno su veoma prostrane, te ih je mucno obaci
Kako
jer
padom
u svima
njezinim
pasti ce
i
povlasti
posto
svoje duznosti,
saborasima bilo je najvise do toga, da se ukine
vidimo, spljetskim
ninska biskupija,
obavljati
njezine,
a
upravo
tim ce prestati
i
hrvatska narodna crkva. Jer cim se ukine ninska biskupija, koja nije nikad spadala pod a dosadanji ninski biskup primi koju
Spljet,
od napomenutih
biskupija,
ne ce on
biti
vi§e svoj, nego ce postati podrufinik spljetskoga nadbiskupa, kojemu su ove biskupije ovaj zakljucak spljetnekad bile podlozne. Evo mudrolije latinske! Jamacno da se je njegovih glagolasa. Ako se ukida ninska skoga sabora zivo kosnuo hrvatskoga puka govorili su negdje ovi samo zato, sto je nije bilo od starine, e onda biskupija dokinuti sve druge biskupije, jer je bilo doba, kad njih nije bilo! Ta bi se morale nije ni spljetsko-solinsko nadbiskupija postojala od stvorenja svijeta! Zanimivo je svakako, da se na drugom spljetskom saboru nije ni rijec spomenula o slavenskom bogosluzju. Po tome se cini, da je latinsko svecenstvo valjda odustalo od daljega progona slavenskoga jezika, nadajuci se mozda, da ce padom ninske crkve i
i
—
—
i
propasti
uzdrzase
i
i
i
slavensko bogosluzje u Hrvata. kasnije
taj
svoj
amanet kroz
Ali se
prevariSe
spljetski crkovnjaci:
Hrvati
stoljeca pokraj svega nastojanja latinskih popova.
Papin poslanik Madalbert bijaSe u svem sporazuman sa zakljudcima spljetskoga opet biskup Gregorije proti njima prosvjedovao. Madalbert dapade sabora, premda je i
zaprijeti
svakomu,
plaSt. i
se je
ih
ove zakljucke
da
prekrSi,
poSlje prvostolniku
i
On namah
tinske biskupe. Salje
htio
onda
a
ih
ponese sa sobom
nadbiskupski da papa potvrdi Ba§ kad je Madalbert stigao u Rim, zgodi se promjena na papinskoj stolici: odpodhvatljivi Ivan X. silom bi svrgnut, a njegovo mjesto zauze Leo VI. Do^im Ivan X. bar donekle obazirao na zelje Hrvata, pristaja§e Leo sasvim uz dalma-
u Rim, da
lucni
koji bi
jos god. 928. potvrdi
u to ime svecenstvu Dalmacije »
Biskup Leo,
sluga
i
spljetskomu
Ivanu
sve zakljudke sabora spljetskoga
i
po-
Hrvatske ovu poslanicu:
sluzbenika Bozjih,
Forminu biskupu
zadarskomu,
Gregoriju
svim ostalim biskupima u Dalmaciji. PoSto ste miloScu Bozjom biskupi, da ga da se pokoravate svomu prvostolniku, spljetskomu nadbiskupu, vas, zapada prvosvomu biskup nepokoran gorega, nego pomisliti moze se osobito poStujete. Th §to zanemani prvostolnika prezirati smije svoga stolniku? I posto znademo, da biskup ne ninskomu,
i
i
rivati,
zasto
vi
dalmatinski
tudje biskupije?
A
biskupi
Opominjemo
vas,
prezirete
da
svi
za nadbiskupa spljetskoga zelimo, da
svoga glavara,
te
poput
hajduka grabite
budete medjama svojih biskupija zadovoljni
mu
se oblast prostire
i
.
.
po zemlji hrvatskoj, bas
VLA.DA.NJE
84
onom
KNEZOVA
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
koji je nekad imala salonska nadbiskupija; jer biskupija ne moze se samo od grada medju gradskim zidinama, nego od prostranih zupa, zemalja, sela, vinograda crkava na otvorenom polju. Gregoriju pak, koji je za nepovoljnih zlih vremena postao biskupom u zemlji Hrvata, zapo vi jeda mo, da bude biskupom jedino u skradinskoj biskupiji; u tudje biskupije neka vise ne dira, jer kad bi to cinio, znajte, da bi ga namah iz crkve izobcio.ÂŤ Ovom poslanicom pape Leona VI. bijase borba za hrvatsku narodnu crkvu svrsena.
ju
obsegu,
sastojati
i
i
i
Ubogi Gregorije kao dobar sin rimske crkve s tezkim srcem posluhne papu, te ostavi Nin podje u Skradin. Ponosna stolica u Ninu opusti, a hrvatski narod spade pod latinskoga nadbiskupa u Spljetu. Ali misao hrvatske narodne crkve ne bi tim ipak ugu§ena ona ozivi iza jednoga stoljcca na novo, dakako u nesto drugom obliku. i
Odiomak crkTenor*
u
plntej*.
ix. Ui X. itoljcte.
Nadjen u Biskuptji Kod Knina.
KRESIMIROVlCl. 930.-105S.
-^-"^l^^^^f^^^) omislava, prvoga kralja hrvatskoga, naslijedi oko god 930. sin njegov Kresimir I., koji je srecno odrzao brvatsko kraljevstvo onako
\
'r^?*^-^ ^^fi^-,.-:=^5^
jako
i
silno,
kako ga
da ce jo§ mladi
du^manima
i
zauzeo
(Skoplje),
^
^yC^dM^T^ ^T^y^
tri
podigose; no uz
pomoc
i
utvrdi
prijestolje
mu zadavase jada vjerolomni ban bosanski, koji zupe uz medju hrvatsko-bosansku, naime Uskoplje Plivu. Ali mladi KreSimir zaratova na (Dnoluka)
Luku
i
ostavio svoju banovinu
i
te
odpadnike, vladaSe
Mnogo
je puta dolazio u
srecno
pohode
i
i
Zadru, gdje je u Latina imao svojte gradjanina Madija. sv.
ga
na posljedku prinudi,
da
pobjegao nekamo u Ungariju. SvladavSi jos
druge
samostan
svojim
se odrva svim neprilikama
bana, razbi ga negdje na Vrbasu,
X
nj
bilo
mnogim
tezko odoljeti
NajviSe
svoje.
bija§e
kralj
odpatnicima, koji se na
svoga ujca srecno
doduse
je ostavio veliki otac njegov. Izprva
je bojazni,
Deseci
se
slavno
u
Hrvatskoj
i
je i
Dalmaciji.
latinskim gradovima, osobito gradu i
rodjaka, naroiito
tako jednom
u Zadru,
veoma odIiCnog po.^jeti
Krsevana, te darova na molbu opatovu crkvi
i
tamoSnji
samostnnu
»za spas du§e svoje* nekoliko zemalja u Hrvatskoj.
razliku
dinama,
Kresimir, kojega su njegovi potomci poslije nazivali Starijim za od njegovih nasljednika istoga imena, umre oko god. 945. jos u najboljim gote ostavi
za
sobom
vise nedoraslih
sinova.
Najstarijega
Miroslava
zapade
YLADANJK KNKZOVA
86
kraljevsko prijestolje.
No kako
stvom
ban Pribina,
bijelo-hrv^atski
Pribina
pomami
bijase
za krunom,
se
on jos malodoban, upravljase za njega kraljevbanovao jos za otca mu Kresimira. Ban
koji je
uze
te
Mladjanoga Miroslava dade
rukom.
i
KllAIJKVA IlliVATSKE KRVI.
1
djetetu o
raditi
godine
iza cetiri
glavi.
I
mu
podje
nedjelo
za
sam nametnu
na to se
a
ubiti,
Hrvatskoj za vladara.
Tim zlocinom
Gotovo nijedan ban ne redom odmetahu. Tako se u tinji
raztepe nevrijedni Pribina hrvatsku drzavu.
htjede da priznade krvnika za svoga glavara, vec se 6as odvrze bosanska banovina, a za
njom
povedoSe
se
crveno-hrvatske oblasti,
i
te se
prigodom za sve vijeke odruzise od hrvatske drzave, Ovo razsulo hrvatskoga srbskomu velikomu zupanu Ceslavu (Sejslavu), koji bijaSe god. 935. pobjegao iz bugarskoga suzanjstva i vratio se u Srbiju, da s pomocu byzantpodigne srbski narod. Obnovivsi vec prije veiikozupansku vlast skih careva opet okupi
neke
torn
kraljevstva dodje u dobar cas
i
u RaSi
i
hrvatske
drugim oblastima, pridruzi
mu
koje
su
oblasti
i
pokrajine,
nego banu krvniku. Nesretnomu banu Ijom.
Kako
Pribini
ostade
je hrvatska kraljcvina
se sada se
OdLOMAK
NAPISA NA KAMENU
Nadjen na Kapitulu
jase pje§aka
zaredaSe jestolja
i
i
konjanika
:
kud
„Hunc
i
Pribin(a)
kamo
iza nje
i
crveno-
srbske
obnovitelju
slave,
tako jedino Bijela Hrvatska sa Slovinskom zemsmanji
tolike zemlje izgubila, ih
.
.
joj
sada samo
je
DOBK HRVATSKOGA BANA
IZ
Napis
pokoravale
radije
Mjesto osamdeset velikih brodova imala
snaga.
banovina bosanska, a
i
I
se znatno
trideset;
KRALJA PRIBINE
,'u
tako
i
ratna
isto bi-
POLOVICl X. STOLJ.
k.od Knina. .
.
,
annus post
manje, nego prije
u samoj Bijeloj Hrvatskoj neprestane bune
i
..." za srecnih vremena.
urote,
samo da
K
tomu
se obori s pri-
nametnik Pribina.
Na
posljedku podize se Drzislav, jedan od mladjih sinova kralja Kresimira
osveti smrt bratovu.
Pribina pogibe u Borbi,
a Drzislav se proglasi kraljem.
I.,
da
Bilo je to
kako tuznu primi sada slavnu nekad drzavu hrvatsku! Kako nije da povrati svojoj vlasti crveno-hrvatske oblasti banovinu bosansku, nastoja§e Drzislav svima silama, da barem preostalu kraljevinu ojaia uredi. oko god 970.
mogao
Ali
vi§e ni snivati o torn,
i
i
KliKSIMIUOVICI.
87
Htf^> ^'--KSSOJ- £feO> *< 1^^'
t«A
'tti
*
rm*-^
f'Vt^iy^J
.i"«
'Mt£t^ ^•'^pvuint'/
^^wWrfirr
.^1»ll
^^.
OpORUKA AgAPF, KCERI ZADAH'^Kor* TRIBUNA DaBRONA, kojom
ostavlja svoje nekrctninc
i
poki'tnni'
unostanu
s\
i:i
(sancti
Clirisoi;.>iii^^
u
/:uliu.
l/.voinik
te
izprave 5uva se u kr. zemaljskom arkivu u /agrebu kao najstinji (iokumenit iz dobc narodne dinastije hrvatske. U izpravi se ka2e, da je izdana god. 9'og.; no Ra6ki ju stavlja u god. 999. (i).
KRE§[MIROVICI.
U
89
torn ga podupirase izprva s£lm car byzantski, komu je prijetila pogibija najprije od Rusa, a zatim od Bugara. Car byzantski priznade rado Drzislava za kralja Hrvatske Dalmacije, ostavi mu latinske gradove Dalmacije, pafe ga obaspe darovima podastima. Poimence se spominje, da ga je odlikovao (iastnim naslovom »eparha« ili »patricija«. A Drzislav bijase zahvalan svomu prijatelju savezniku. On ga pomagase u borbi s Bugarima, te su s toga i mnogi bugarski boljari (velikaSi), protjerani od bugarskoga cara Samuila, trazili utocista kod Drzislava. Tako dodje negdje god. 978. neki i
i
i
i
i
boljar Pen6a, bratuced cara Samuila, u Hrvatsku, te se ovdje nastani s bracom, sestrom
sinom Plesom. Drzislav ugosti nesrecne pribjege, nastani ih tik Spljeta u podgradju grada Klisa, a povrh toga pokloni im neke posjede kod razvalina grada Salone, dozvoli im, da si uzmu od razvaljenoga kazali§ta salonskoga kamenja, da si sagrade crkvu i
i
sv.
Mihajla
dva mlina.
i
Drzislav vladase kroz lijepo dislo godina
Hrvatskom slavno
skupise se nad njegovom glavom tamni oblaci. Vasilijem
No najednom
srecno.
i
carem
se zavadi s byzantskim
Najprije
Bugarobijcem, jer se bija§e pridruzio bugarskomu caru Samuilu. Vasilije
II.
II.,
da se osveti hrvatskomu kralju, poce sada svima silama pomagati Mletke, koji su i onako kroz ditavo stoljece dulje muCno podnosili hrvatsko gospodstvo na moru, pla1
cajuci
danak hrvatskim knezovima
dice Orseola,
muz
vrlo
nadaren
u Carigrad, da se poklone caru
i
i
i
kraljima. Mletafki
poduzetan,
duzd Petar
poSalje sada
II.
odli^ne
iz
god. 992.
svoje
izrade hrisovulju (pismo sa zlatnim pecatom)
tacke trgovce, da bi slobodno plovili
i
trgovali
po Citavom
poro-
poslanike za mle-
carstvu gr^kom. Car Vasilije
jedva doceka te poslanike, pocasti ih svima podastima, a najzad im dragovoljno podijeli sve, sta su
sami
trazili.
Ohrabren ovako carem grckim ponese se silno duzd Petar II. Orseoli, i stade raditi o tome, da na Jadranskom moru satre moc hrvatsku, a podigne mletacku. Najprije odkaza danak hrvatskomu kralju Drzislavu, §to su ga kroz stoljece p6 placali Mletci, a zatim po§alje oko god. 994. vojvodu Badovarija Bragadina sa sest brodova, da zauzme otok Vis, tu prvu predstrazu hrvatskoga primorja. Bragadin zaskoci doduse i
grad Vis
zauze ga,
i
ali
namah
zatim
povrati se
hrvatska
u Mletke, jer se
Visu prikucila.
bijase
Poradi ovoga nasrtaja planu Ijuta mrznja izmedju hrvatskoga duzda.
Oba
se
kralja mletadkoga spremahu na odlucan boj za gospodstvo na Jadranskom moru. MIetdani,
da bi lak§e pobijedili, prihvatise
da
pocese tajno odvracati latinske
pomoc hrvatskoga prijestolje,
bi se
izdajice.
docim
bratu osvetio,
je
Sto
i
gradove dalmatinske, a uza to
Bijase to Svetoslav,
nadimkom
s
Svetoslav Surinja ne mogase pregorjeti, sto
brat kralja Drzislava.
popeo na
A
mornarica
mu
li§io
kraljevskoga
prijestolja,
Mletcima, da ce sa svojim pristalicama pokrenuti bunu u Hrvatskoj,
stariji
se je mladji brat
samog sebe smatrao pravim nasljednikom ga bijase
Surinja,
otca Kresimira
I.
ponudi se sada
te mletafikoj
mor-
kraljevic Svetoslav Surinja
slozi I tako se pomoci, da svlada kralja Drzislava. svoju domosnajvecim dusmanima hrvatskoga naroda, da satre brata svoga, a s njim vinu! UgovoriSe tuzni saveznici, da ce Mletdani s velikom silom dojedriti u hrvatsko
narici
i
primorje, a u
isti
mah
didi
ce se Surinja na brata svoga.
PoSto su sve priprave bile gotove, a
i
mletadk'i
morem, sabere mletadki duzd na Spasovo 28. vojsku mornare u hramu sv. Petra na otoku i
Bozju, te izmohv§i zatim molitvu,
da mletadko
brodovi
bill
spremni da zaplove
svibnja 998. sve oblasti, svedenstvo, Olivolu.
puk,
Biskup Dominik odpjeva sluzbu
oruzje pobijedi,
predade duzdu
»stijeg
pobjede«. Jo§ isti dan otisnu se brodovlje na morsku pudinu. Za nekoliko dana osvane Petar II. Orseoli pred gradom i otokom Osorom. Latinski zitelji grada, ve6 prije odvracani od svoga kralja, ne opirahu se Mletcima,
Cim
pa6e
ih
doieka§e
s
velikim
slavljem.
se je produlo, da je mletadki duzd s velikim brodovljem doplovio, zgrnuSe se
zitelji
KNKZOVA
VI.ADAN.IK
90
oblizih mjesta, Latini
1
odmetnici Hrvati,
i
proboravi duzdo Duhovski blagdan
KUALJKVA HRVATSKE KRVl.
a na to zapovjedi svima,
lipnja),
(5.
U mu
prisegose duzdu zakletvu vjernosti.
te
koji
Osoru se po-
da se pridruze njegovim cetama. Mnogi se odazvase pozivu stupise za novae medju vojnike njegove; a zatim odplovi slavodobitni duzd ravno prema Zadru. Kad se
klonise,
i
ovomu gradu
priblizi,
svecenstvom,
te
poglavari
dodjose
mu
ga odpratise u
u susret gradski nafielnik sa starjeยงinama
Tu mu
grad.
gradova Dalmacije,
latinskih
se poklonise
biskupi
narocito
i
drugi
Krka
i
svjetovni
Raba
s
biskup sa
i
i
duhovni
nacelnicima
ovih gradova.
ovo
Kralj Drzislav gledase skrstenih ruku
se latinski gradovi, izdao ga rodjeni
slavlje
mletackoga duzda.
gotovo bez brodovlja, uzdajuci se jedino u kopnenu vojsku svoju, koja vjerna.
No ova
ne mogase se ogledati
duzdu svoje poslanike, nudeci
KaMENI ODLOMAK
mu
cl(a)u
mu
ostao
bijase ostala
mletackom mornaricom; zato posla u Zadar k ako ostavi hrvatsko primorje. Ali srecom opojeni
mir,
(a) CIBORIJA ILI
....
mu
a on
s
PLUTEJA CRKVE,
NacJjen u groblju na Kapitulu
Napis:
Iznevjerili
brat sa svojimi hrvatskim pristasama,
dux Hroator(um)
in
IZ
IX.
ILI
X. STOLJECA.
kod Knina.
te(m)pus D(oinini)
....
kako ga pomazu car byzantski, latinski gradovi, a najvise hrvatski odmetnici, na celu im nesudjeni kralj Svetoslav Surinja, ne htjede ni cuti o miru. Pa6e proboravivยงi pet dana u Zadru ojacavsi svoju vojsku latinskim 6etama dalmatinskih gradova, odplovi na jug, da uzme skroz hrvatski grad Belgrad. Grad branila je hrvatska posada; zato se MletSani 'ne usudiSe izkrcati na kopno, vec stadose kod blizega otoka Pasmana, da odanle udaraju na grad. Najprije posla duzd poslanike u grad pozva gradjane, da mu se s dobra predadu, te de ih zapasti njegova milost; ako Petar
II.
Orseoli
videci,
i
j
pak toga ne udine,
razvalit
ce grad
i
odvesti
ce sve
zitelje
u suzanjstvo.
Belgradski
I^P
KRKSIMIROVICI.
hi
bija§e iznevjeriti se
u drugu ruku bijahu uvjereni, da je mletacka
slavu, a
mogli odoljeti, posto im
mletackomu duzdu na o6igled hrvatske posade, koja mirno
mu
II.
Orseoli podje na to na jug
se biskup sa svecenstvom
i
,
prema gradu Trogiru. Do§av pred grad, popukom, a na to udje duzd u grad. U
(b)
gdje
mu
CIBORIJA
biti
jedinca sina
ortak
i
».
.
.
sluga mletaeki,
Stjepana
za taoca!
i
duzda
Tuzne
prisegom
PLUTEJA CRKVE,
(D)irziscl(a)u duce(in)
i
—
naroda smijerno pokloni.
Nadjen u groblju na Kapitulu Napis:
li
potomak sam
ulazio u grad, a kraljevic Surinja,
se klanja
ILI
radeci odanle
kraljevic Svetoslav Surinja.,
ne da goni tudjina
se, ali
vec da se duSmaninu svoga
eto preda nj Surinje,
KaMENI ODLOMAK
napred
sve
latinskim
i
slavne kraljevske porodice, podigao
—
i
doba nesrecni domovine. Duzd Petar
zivio je u posljednje
na zator svoga brata dozvao
kule morala
sa svoje
je
i
gledati.
Petar
Trogir,
kralju Drzi-
da joj ne ne moze pomoci. Napokon skrseni strahom poklonise
kralj
to
kloni
svomu
ovaj put velika,
sila
se
I^B Trogiru
I
Tezko im
gradjani nadjose se u velikoj nevolji.
91
proti
IZ
ta
on ga
Cim
ILI
duzd usao u
je
A
zavjeruje!
IX.
bijase
da ce
i
u
X. STOLJECA.
kod Knina.
magnu(m)
.
.
.€
svojemu rodu pomagati, daje duzdu
slike iz proSlosti
hrvatske;
tuinije
nema
ni
za kobnih turskih vremenal
buna, Poradi o6ite izdaje kraljevica Surinje zavlada u hrvatskom kraljestvu metez Trogira Od slavodobitne Mletiane. sustavi kralju Drzislavu ne bi mogu(5e, da ovaj put i
te
podje duzd u Spljet, najodli^niji grad dalmatinski. Spljedani, premda su vedinombili Latinjani, ipak se tezka srca rije§i§e, da ostave svoga kralja Driislava. Ali da ne bude zlo i
gore,
podjose
i
oni
s
nadbiskupom Petrom duzdu u
susret
i
zavjeriSe
se
duzdu
za-
VLADANJE KNEZOVA
92
kletvom
vjernosti.
K
PohodivSi jogte otoke Korculu sklopivsi mir s
samo da
ponesto
bi
kralja. i
Lastovo,
primivsi poklon
od grada Dubrovnika Sa sobom povede i
Neretljanima, krene slavodobitni duzd kuci u Mletke.
kraljevica Stjepana, sina Svetoslavljeva,
tnletacke
i
^.est
Spljet, a
Slavlje u Mletcima bijase sada veliko.
bijase
namah
Mletcima
u latinske gradove
poslje
njegovo ime upravljati tima gradovima. unuka svoga u Dubrovnik.
hrvatskoga kraljevstva na Jadranskom moru.
mletacka trgovina
te
koji ce u
plemice,
svoga Otona posla u
U
neretavskih plemica, sve talaca.
»vojvodom Dalmacije«,
prozove se ponosito Dalmacije
svem ugode duzdu,
da u
tome nastojahu,
njegov gnjev na hrvatskoga
ublazili
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
Vojnom od
O
osigurana. Mletacka
god. 998.
starom danku ne obcina postade
Sina
slomljena bi premoc
spomena, a gospodarica Jadranskoga bi viSe ni
mora. Odredjeno bi, da se uspomena na vojnu od god. 998. slavi kroz sva stoljeca posebnom svetkovinom. Svake godine na Spasovo, naime na dan, kad je vojna zapo^ela,
velikom brodu na puCinu morsku, pak se onda slavilo vjendanje morem. Ova svetkovina uzdrzala se sve do propasti mietacke obcine. Crni dani osvanuse sada za ubogu Hrvatsku. Bijase odtisnuta sasvim od mora
zaplovio bi duzd na
duzda
s
i
lisena primorskih
gradova,
gotovo
razstavljena
od ostaloga Ipak
tako
te
svijeta.
ne
Drzislav
klonu duhom. Najprije nastojase smiriti
medju
smutnje
Hrvatima
odpad-
i
nike kazniti, a zatim
da
sabirase
sile
odmazdi
Mletcima.
,
Pomagan bijelohrvatskim banom Godimirom otjeraMletcane najprije
iz
Bel-
grada, a zatim po6ne raditi,
da
opet
la-
tinske gradove pre-
Crkva
sv.
Krsevana (Chrysogonus) u Zadru.
dobije.
To mu
cinja§e
tim
jer je
se
lasnije,
latinskim
zi-
I
brzo
teljima Osnovana, kako predaja kaze, god. 908. za priora (nacelnika) zadarskih Fuskula i Andrije. DanaSnja crkva, sagradjena u romanskom slogu, potjece iz druge polovice
XIV.
stoljeda (posvedena
1407.).
dodi-
jalo nasilie mletacko,
posto
nijesu
Mlet-
cani postivali starih
gradovima nametali svoje plemice za nacelnike. Ne prodjose ni dvije godine, a grad Spljet, koji se je onako tezka srca pokorio jaCoj sili, opet se vrati pod
pravica, vec su
i
hrvatskoga kralja Drzislava. Duzdev sin Oton protjeran bi iz grada, a nacelnikom Spljeta postade neki Florin, koji je podjedno bio glavar susjednoga hrvatskoga grada
okrilje
Klisa (1000).
U
umre tezko izkusani kralj Drzislav, a naslijedi ga Kresimir II, koji uze mladjega brata Gojslava za suvladara. Kre§imir II. nastavi djelo svoga predSastnika. Srecno
to
mu
poSlo za rukom,
te je za
nekoliko godina opet podlozio
svojoj
vlasti
sve
kreS]mirovi(':i.
gradove dalmatinske sin Petra
II.
Orseola,
i
otoke na moru. ni srcem ni
all
93
S toga se upravo prepade mletacki duzd Oto, duhom nalik na slavnoga otca svoga. Da ne bi
^1
yÂŁ
i
BizANTSKi CAR Vasilije H. Bugarobijac (976. Posvetna
slika u
oarava psoltim. Miniatura
\z
konca X.
Ki^j inioa sv.
stotjeda.
upravo sve teievine otdeve propale, zaplovi Oto god. 1018. obali.
L
Uzput
mu
se poklonise gradovi Osor,
Krk
-
i
s
1025.).
Marka u Mlotcima. (Po Lnbortu
)
brodovljem prema hrvatskoj
Rab ni otocima,
te
mu
iznova zapri-
VLADANJE KNEZOVA
^4
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
segose vjecnu vjernost. Gradova latinskih na kopnu ne mogase medjutim
uzeti,
vec se
nakon zaludnih pokusa opet vrati u Mletke. Tako ostadose sjeverni otoci latinske Dalmacije u vlasti mletackoj, dok su gradovi na kopnu dalje priznavali hrvatskoga kralja. Mozda bi kralj Kresimir II. bio odrzao i otoke, da mu u taj cias nije zaprijetila velika pogibija od byzantskoga cara Vasilija II. Bugarobijca. Taj bija§e nakon krvavoga rata od 6etrdeset godina posve svladao slavnu nekad bugarsku drzavu, pokorio zatim sve i
crveno-hrvatske i
mu
bratu
da
s
i
srbske oblasti,
te se prikucio
ne preostade drugo, nego da se
njim zapodjenu borbu
za zivot
ili
pokore silnomu
Kresimir
smrt.
ili
samoj hrvatskoj kraljevini.
i
oni
i
odabra
caru
Kresimiru
grSkomu
te se god.
prvo,
ili
1019.
nekim hrvatskim banima dobre volje pokori dobitniku, caru Vasiliju II. Ovaj pak radostan, sto ne mora vise krvi prolijevati, zadovolji se time, sto ga je hrvatski kralj priznao za svoga vrhovnoga gospodara, pak ostavi hrvatskomu slobostine, pace samoga Kresimira obasu castima, imenokralj evstvu sve stare pravice Zajedno sa svojim bratom
s
i
i
vavsi ga patricijem,
Sva se Hrvatska otimase se
Srijema,
mu
povrh toga poSalje
i
sili
On
grckoj.
jos bogate darove.
byzantskomu
poklonila
caru,
ne htjede
Sermo, ban
svoga kralja
ni
slusati
vec se ponese, kao da je samosvojan vladar.
cara,
jedini
Zato
bi
iz
ni
Carigrada
kitnjastoga
byzantskoga zapovidjeno
Konstantinu Diogenu, upravitelju susjedne bugarske pokrajine na jugu Dunava, da Ser-
mona nadrva
i
pokori.
No
Kontantin upotrebi
svoje stolice Biograda glasnike
stvarima porazgovoriti. sastati
tri
se
ban ne
bi
zeli
bojao zasjede
s ili
On
poSlje
izdaje,
Sermonu
iz
o nekim predlozi mu, da ce se
njime negdje
sastati
i
Dunavu, ali da nijedan ne smije sobom dodje na rociSte. FoSto su sluge. Sermo uzvjeruje lukavomu Grku
na medji svojih
povesti vise od
Da
radije prijevaru.
poruci mu, da se
i
oblasti,
na
rijeci
Savi
ili
i
neko vrijeme razgovarali, Konstantin naglo izvadi noz, sto ga bijaSe sakrio u njedrima, i turi ga Sermonu u rebra. Sermo pade mrtav na zemlju, do6im se sluge njegove od straha razbjegose. Na to Konstantin na brzu ruku skupi ne§to vojske i provali u Srijem. Prestravljenu udovicu Sermonovu zastrasi tim jos vi§e> te koje silom koje obecanjima skloni ju, da je predala Srijem
grckomu
Ona sama ode na
caru.
u Carigrad,
to
gdje
pod udade po Hrvatsku, nego bi podcinjen izravno byzantskomu carstvu. Prvi namjestnik carski u Srijemu bijase sam Konstantin Diogenes (1019.). Kazu stare price i predaje, da je bas u to doba negdje hrvatski kralj KreSimir II. poc^eo prijateljevati s Magjarima na sjeveru svoje drzave. Magjari naime, posto su za svoga kneza Arpada prvih mu nasljednika jos pol stoljeca srednju Evropu oblijetavali pustosili, na jedan put se iza krvavoga poraza kod Augsburga (955.) smiriSe, a njihovi knezovi pocese misliti i snovati, kako bi svoj narod priucili urednu zivotu. Knez Gejza dapaCe dade se pokrstiti i dozvoli krScanskim svecenicima, da navije§taju rijec Bozju reda bijaSe Gejzin sin Stjepan Sveti, po Ungariji. Jos veci prijatelj krscanske vjere drugi put za odlicnog velikasa;
se poslije
Srijem pak ne
vrati se vise
i
i
i
i
suvremenik hrvatskoga kralja Kresimira
II.
Stjepan najprije
canske vjere medju Magjarima, a zatim osnuje vise drugih biskupija.
krunom
okruniti
mogao
da
zivi
udje
u volju rimskome
kraljevsku krunu na
Stjepanu po§alje
Ijevstvu
Tim
i
dar.
prozva se »apostolskim«
bolje utvrditi krScanstvo
i
papi Silvestru
Stjepan dade kralj
sve protivnike krs-
svlada
u Ungariji nadbiskupiju
em
se upravo
Ungarije.
Da
druge dobre uredbe,
sa svojim susjedima vazda u prijateljstvu
i
Ijubavi.
II.,
Tako
u Ostrogonu
koji
god. 1000.
bi lakSe
i
trudoljubcu
ovom
u svoj em kra-
nastoja§e kralj Stjepan, zavoli
i
hrvatskoga kralja
svoga jedinca sina Emerika htio ozeniti kcerju hrvatskoga kralja. No Emerik raz,deran bi u lovu od divljega vepra, te se s toga ne izpuni zelja Stjepanova; ali ipak potraja Ijubavi sloga medju kraljima sve do smrti Stjepanove. Kresimira
Dok sin
II.,
a stare predaje tvrde, da je Stjepan
je
u
Hrvatskoj
vladao
kralj
nesrecnoga Svetoslava Surinje, kroz
Kre§imir
i
II.,
zivio je
mnogo godina u
njegov
Mletcima.
striievi6 Stjepan,
Kako ga
je
naime
KnESIMlROVICl.
predao za
god. 998.
otac
Mletke, gdje ga je na
metnuo u citavog vidio,
vao
je
u
U
movini.
odvede ga
taj
sasvim na latinsku, ne
sobom u
sa
bi
li
se
pro-
uzi-
i
Stjepan
cem
o
toga,
slutio
Orseolu,
duz-
6uo
mladi
mnogo ni
II.
odgajati
Latina.
Na sjajnom dvoru devu
taoca duzdu Petru
svom dvoru dao
9S
nije
do-
svojoj
MIetcima bo
na duzdevu dvoru gotovo kao i na carskom dvoru u duzMlada Carigradu. tada
se
iivjelo
devica
rodom
Marija,
Grkinja, bijaยงe tako
kosna se
htjela
nije
raz-
da
objestna,
i
umi-
ni
vati
vodom
com,
vec su hitre sluge
zdencani-
morale ranom zorom kupiti
bi
bisernu rosu, u kojoj
kupala.
A
hvatala
prstima
je
nije
bio
tada
bi joj
Grkinja
ponosita
se
jela
ni
kako
,
vec
obicaj,
eunuhi
vine najprije u sitne
made,
viv-
rezali jest-
ko-
a onda bi ih ona
dodavala ustima zlatnom
spravom,
po
koja
dva
je
imala
I
sobe
siljka.
Marijine vonjale su vazda
mirisavka-
najugodnijim
ma. Uz ovu Mariju
nje-
i
odhranio
zine driige
se
hrvatski kraljevic Stjepan.
Mora da
se
Petar
1008. dao
Tako
zenu.
grckomu udilj
u caru
svojtu ,
te
u MIetcima
vladanja
za
za
kraljevic
dodje
Stjepan
i
oko svoju
kcer Hicelu
rodjenu
ostade
mu
negdje
II.
godine
i
dobrano je duzd
je
polatinio, jer
svoga
Otona I. No godine 1026. bukne u MIetcima buna proti
Sure,
duzda
porodici
Orsela:
duzd
IZPRAVA IZ GOD. 1034., KOJOM SaVINA, SUPRUGA GiMMAIEVA, DARIVA SAM&STAN I CRKVU SV. KrSEVANA U ZaDRU Izvornik se 6uva u
Icr.
zemayskom arkivu u Zngrebu
(2).
VLADANJE KNEZOVA
96
Oto vise
bi
I.
ne
skinut vrati
u
i
sa
citavom
domovinu.
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
svojtom
Ovom
svojom
prilikom
poslan
ostade
u
Carigrad,
hrvatski
te
se
nikad
kraljevic Stjepan
bez
Sv. Stjepan, prvi kralj ugarski. Poprsje od srebra u riznici prvostolne crkve u Zagrebu.
kuce
i
kucista.
Ne znamo,
kuda
je
sve
vrludao;
no
na posljedku
se
vrati
u
Hr-
KnEsiMiH()Vn':i. 97
|^'vr>
I-- 4-
-^
aO
<-.< '\->^
iCOt Ctv
.-
'pkiir-wtit^^?^!^
.vu: uti-u
u^W Atnorutf
y^UJlMtl^
\ti-
^^4>1P1V,
M RlBARI GRADA ZaDRA DAKUAJl Prepis izvoruik.
Hrv. povj.
I
it
CRKVL
1
SAMOSTAN
SV.
XIII. stoljcda 4uv« se u /emaljskom .rkivn ». Z.grebu. Na god. 1040., koja Kudki i/pravlja u go.!. 1.156 ( ;).
KR-SHVANA. ,om prepisn
xabilieien.
ic
KREยงIMraOVICI. vatsku, gdje ga primi
uzpne se na hrvatsko
Stjepan
(1035.
I.
njegove rodjake
iz
KreSimir
stric
prijestolje
โ 1058.)
svoga
s^m
Kad
II.
99
je zatim
godine 1035. Krefiimir
umro,
II.
Stjepan.
dusmanin mletaikoj
bijase zakleti
krila izbacila.
koja bijase
obcini,
Zato je svakom prigodom nastojao, da naskodi
Mletcima, a naroCito da im otme one gradove dalmatinske,
koji su joยง
u njihovoj
bili
ovakim poduzecima pomagao ga je izprva ugarski kralj Petar, nasljednik kralja Stjepana, a sin protjeranoga mletackoga duzda Otona I. Orseola. Ugarski kralj Petar bio je takodjer kivan na Mletke, sto su mu otca lisili dostojanstva, te je zato rado pomagao svomu tetku, hrvatskomu kralju, kad je Mletcima otimao dalmatinske otoke. Pri
vlasti.
I
I
i
Ni s byzantskim carstvom nije kralj Stjepan I. u prvi kraj zivio u najboljem sporazumku. Joยง predSastnik njegov Kreยงimir II. bijaSe se oko god. 1024. zavadio s byzantskim carem, valjda Sto nije htio dulje priznavati vrhovne vlasti njegove. No car nije znao ยงale; on zapovjedi svomu strategu u Baru, po imenu Bojanu (Bugiano), da s brodovljem udari na hrvatsko primorje. Ljetopisci zarobio suprugu
sina
i
da
javljaju,
kralja Kreยงimira, te ih oboje
Bojan
je strateg
u
vojni
toj
odveo sobom u Bar, a odanle
ih
poslao u Carigrad.
Sta se je iza toga zgadjalo, nije poznato;
znade se samo, da se je Kresimir
dalmatinskim Latinima, samo da lakse obrani svoju
pri-
vlast od Byzanta od Mleuglednom porodicom Madijevaca u Zadru, koji su redovito obnasali najviSe casti u svom rodnom gradu. Upravo tada bio je Madije II. nacelnikom (prior) gradskim, a brat njegov Prestancije biskupom. Tako su Madijevci znatno doprinijeli, da su gradovi na kopnu dalmatinskom ostali uz kralja Kresimira. Madija II. zamijenio oko god. 1033. sin Gregorije kao prior, dok je Cast gradskoga tribuna zapala drugoga sina Dobronju.
Ijubio
taka. Stupio paSe u rodbinske
Gregorije caru
Romanu
izmiriti
toparhom gonac. bi
ziva KreSimira
dolazili
u Carigrad byzantskomu
cast
te su se
protospatara
i
vazda vracali
kuci obasuti
citave Dalmacije,
stratega
darovima
i
a Dobronja
opet
castima.
prozvan
bi
arhontom dalmatinskim.
travnju 1034.
Kad
i
Argiru. Ti su lukavi Latini umjeli hrvatskoga kralja, svoga rodjaka,
dobi i
i
s vrlo
Dobronja jos su za
byzantskim dvorom,
s
Gregorije
U
i
sveze
umre byzantski
je zatim 1035.
i
car
u Hrvatskoj
Roman na
sio
Argir,
te se zacari
prijestol
novi
kralj
Mihajlo IV. Pafla-
Stjepan
poslan
I.,
Dobronja opet u Carigrad, da se caru pokloni u ime novoga hrvatskoga kralja. Bilo negdje god. 1036. Po savjetu carevih dvorjanika primljen bi Dobronja taj put
je to
Podjedno da podvrgne hrvatsko-dalmatinsko primorje izravno byzantskoj Byzanta. Kako se je vodio, ne znamo; rat izmedju Hrvatske
vrlo neprijazno, pate bi bacen u tamnicu carskoga pretorija.
bi
dovlje,
carevini.
planu
i
Kekaumenos kaze samo, da
je
byzantska vojska
tinskim primorjem, zarobila Dobronjinu ienu
i
bez velikoga
sina, te ih
poslano bro-
griki
truda obladala
Tako
spisatelj
dalma-
odvela u Carigrad na tamno-
Ondje u tamnici umro je Dobronja za cara Konstantina Monomaiia pobjegao. dok se je sin njegov s velikim trudom oslobodio suzanjstva
vanje u pretorij. (poslije 1041.),
i
Kralj Stjepan bijaยงe dakle uslijed byzantske nevjere u prvo vrijeme svoga vladanja
izgubio
latinske
gradove na kopnu
dalmatinskom, imenito Zadar
nekoliko godina povratio ih je opet svojoj drzavini, poยงto se je s
po
i
Spljet.
Ali ve6 za
svoj prilici
pogodio
novim byzantskim carem Konstantinom Monomahom. God. 1042. stolovase ved bijelote darivale zajedno sa svojom zenom Ma-
hrvatski ban Stjepan Praska u gradu Zadru,
Krยงevana obilatim posjedima. Posto se ban zove ^carskim nema dvojbe, da je hrvatski kralj Stjepan I. protospatarom< byzantskim dvorom. Ali zato planuยงe domala ies zivio tada u najboljem sporazumku stoke borbe s Mletcima, koji ne mogoSe gledati Zadra u hrvatskoj vlasti. Mletadki duzd rijom ondjeยงnji samostan
sv.
(imperialis protospatarius),
VLADANJE KNEZOVA
lo6
Dominik napokon
zapoce vec
god. 1044.
vrlo krvava;
neprestano
mijenjali svojc
vrati
i
Kl\ALJEVA IIRVATSKE KRVl.
koji trajase
viSe godina,
opet zapao Mletcane.
Ta
te se svrsi tako,
sestgodisnja
oko Zadra, Osora, Raba
se vojevalo
i
gospodare. Ratne grozote bile su tako strasne,
osorski Gaudencije nije casti
rat,
god. 1050. grad Zadar
I
mogao
I.
da je bila je
Krka, koji su svedjer
da
pobozni
ih
biskup
dulje svojim ocima gledati; zato se odrcce svoje biskupske
u svoju domovinu
Kralj Stjepan
borba
Italiju.
nije dakle
odrzao grada Zadra,
ali
se bar pokazalo, da je hrvatska
da se moze ogledati s mletackim brodovljem. mornarica ojacala Oko god. 1058. umre Stjepan I. ostavi za sobom sina Petra Kresimira, i
i
Ycde srecno sve, za cim je otac njegov zalud
U te
da
morale
bi
Stjepan
1
stajati
sahranjen
(in
Âťu Kliskom
elisio
campo)<; no Racki
polju (in Clisio cainpo)*.
misli,
u kojoj bi poslije sahranjen
i
sv.
Stjepana,
kralj
bio jc kralj
rusevinama grada
koju bijasc sagradila neka
Petar Kresimir.
otac Stjepan
da je to pogresno,
Prema tomu
na polju, sto no se proteze izpod Klisa prema
Salone (Solina), mozJa u crkvi i
mu
jednoj povelji od god. 1069. spominje kralj Petar Kresimir, da
srecno pociva >u elisijskom polju
koji iz-
tezio.
kraljica Jelena,
PETAR KRESIMIR VELIKI. 1058—1073.
"^ %Sf '^'^.^^f^^.
etar Kresimir, sin kralja Stjepana
hrvatsko kraljevstvo nije bilo ni
iz
I.
ruku ocevih prilicno jako
daleka onako silno
iz
mletacke duzdevne Hicele, primi
i
i
premda
oporavljeno,
prostrano, kako za prvoga kralja
i
Tomislava. Crveno-hrvatske oblasti bijahu vec od bune bana Pribine
X
za sve vijeke odruzene od Bijele Hrvatske, te je ba§ nedavno Stjepan
Vojslav (1042.)
sjedinio Duklju,
stalnu drzavu, koja je poslije izasla na glas
>1
I
^«!*'^^SS1
'^
zemlju u jednu samo-
pod imenom kraljevine Dukljanske.
Sermona
tuzne
iza
ostala svedjer pokrajinom byzantskom.
Tako jc i
kopnu, zatim
(f^
Humsku
SloPetar KreSimir u prvi cas vladao jedino banovinama bijelohrvatskom Dalmacije, gradovi latinske priznavali neki vinskom, k tome su mu vlast
narocito Spljet
C-
i
banovina bosanska bijase odavna svoja, dok je banovina srijemska
smrti nesrecnoga bana
I
Travunju
Trogir.
i
rukama, premda
mu
prestance trudio,
da
Cim
se je
No
se je
i
otac Stjepan
ih pridobi
Petar
kao Zadar na Osor na otocima zatekao u mletaCkim
zato je ©stale gradove latinske,
gradove Krk, Rab
pod svoje
Kresimir zakraljio
I.
kroz ditavo
vladanje
svoje
ne-
zezlo. i
u
nazoCnosti
papina
poslanika
Majnarda ovjendao kraljevskim vijencem, prva mu jc briga bila, da Zadar druge latinske gradove iztrgne iz vlasti mletadke, pak da tako hrvatska Jl drzava opet zahvati 6itavo primorje od Istre do rijeke Cetine. I nije ga kidala sumnja da li ce mu djelo poci za rukom. Tk on je bio u volji latinskim ziteljima ovih gradova, *
>
i
VLADANJE KNEZOVA
I02
posto je u rodu
i
ili
u njem
tekla latinska krv,
bar u svojti
s
najodliCnijim
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
kad ga je rodila majka Latinka. K tomu bio je tada porodicama u Zadru, imenito s Madijem
i
njegovom bracom, koji su obnasali najvece casti u gradskoj obcini. Sam Madije bio je nekad gradski nacelnik, a brat mu Dujam vrlo ugledan gradjanin. On je sa svojom zenom Vekenegom rodio vise djece, od kojih je Petar Kresimir najvi§e volio Ciku, gotovo kao rodjenu sestru. Kad je dakle Petar Kresimir poceo snovati, da otme Mletcanima Zadar, sami su zadarski gradjani radili njemu u prilog. A za Zadrom povedo§e se gradovi na otocima to radije, sto se je u njima kao u samom Zadru bilo nastanilo vec mnogo hrvatskih porodica, koje su voljele hrvatskoga kralja, nego mletackoga duzda. Na posljedku nije se tome protivio ni novi byzantski car Isak Komnen, koji se bijaSe netom zacario u Carigradu. I tako se zgodi, da su se jednoga dana Zadar gradovi na otocima odmetnuli od Mletaka i dali pod zakrilje PePa Kresimira i hrvatske drzave. Sada bijaSe u vlasti Petra Kresimira citava latinska (ili romanska) Dalmacija sve do usca Cetine, naime gradovi Zadar, Spljet Trogir na kopnu, a Rab, Krk, Osor s nekim manjim gradovima na otocima. Radostan s toga prozove se Petar Kresimir kraljem Dalmacije, uzvisi tijem ove gradske obcine na kraljevinu, ravnu Hrvatskoj. A da ne bi bilo vise smutnja ni nesporazumka, uredi Petar Kresimir ba§ potanko, kako ce ti gradovi vladati sami sobom kako ce se ponijeti prema svomu kralju. Gradovi i
i
i
i
i
i
^^?>^^•iA•j^.1tt^lv.¥
\
God. 1070. u Ninu,
..^
....
(
Radovan
unuk
Leljkov,
SVOJE ZEMLJE
I
•
...
dariva samostanu VINOGRADE.
Izprava u zemaljskom arkivu u Zagrebu
,
sv.
krsevana u Zadru
(5).
ne ce se pokoravati bijelo-hrvatskomu banu, nego jedino kralju Hrvatske Dalmacije, koji ce vladati njima u ime byzantskoga cara. Svaki grad imat ce svoje oblastlatinski
i
nike, koje ce
birati
si
sami gradjani; najveci je oblastnik gradski nacelnik
upravlja gradom. Zadarski nacelnik bit ce zastupnik se zato
strateg
a predvodit
ce
i
ili
k a tap an,
brodovlje
te ce biti
gradskih
obcina.
romanske gradove obilatim povlasticama: i
posrednik
i
prior, koji
poglavica svih nacelnika,
med
kraljem
Kralj Petar
da ne ce
ili
pacati
i
Kresimir nadari u izbor gradskih
biskupa, vec da ce potvrditi svakoga, koji bude redovito izabran,
zvat ce
gradskim obcinama,
da
ih
joS
bogato
zvaniCnika
ne ce podloziti
kreSimirovici.
»fr'
I rVKfts
^'
—
t-r^
v*^vn|>^f>a^ Mitf?klt«
<«C<»»^^
U«»V(1
T«W
«f><?
x^^ii!:fr%n4
ZaDARSKI BISKUP StJEPAN POTVRDJUJE OKO god. 1067., DA CRKVA SV. MlHAJLA NA OTOKU PaSmANU (Flaueico, Postimana) pripada samostanu SV. Kr§evana u Zadru. lavomik se Suva u zemaljakom arkivu u Zagrebu
(4).
PKTAH KlU^IMll; ni
baninia ni zupanima,
mu
darovima, da ce
VKI.IKI.
jq.
Nasuprot obveznsc se gradovi,
itd.
svoga dohodka od luka,
placati dio
i
da ce svoga kralja darivati
brodovima
da ce ga svojim
pomagati, ako bi morao poci na vojnu.
Malo zatim desio se gradu Belgradii, u kojem
mjeseca velja^e 1059.
je
su se posljednji
vec su boravili sad
stalne prijestolnice,
premda
toga poceo
s
vladari nijesu
hrvatski
imali
u Belgradu
sad u Ninu, sad opet
u Kninu,
hrvatskom
u
Upravo
hrvatski kralji krunili.
gradom Hrvatske,
se je Belgrad smatrati glavnim
Petar Kresimir
kralj
ili
kojem latinskom gradu. Petar KreSimir do§ao u grad, da se sastane s odlicnicima velmozama svoga kraljevstva u mali saber ili u kraljevsko vijece. U gradu ga do6ekali nacelnik Dragoslav domaci biskup Teodosije, a domala dohrli amo bijelo-hrvatski ban zupani susjednih zupa, kao lu6ki zupan Prvaneg Gojko sidrazki zupan Jurina. Kralja pak dopratili njegovi dvorski castnici, poimence tepcija Boleslav, vratar Juraj, drugi. Mora da se je vijecalo o vaznim stvarima, posto se je u vijecu desio opat Majnardo, poslanik pape Nikole II. Kad se vijecanja svrsise, dodjose pred kralja podanici njegova kraljevstva, budi da im sudi, budi da im milosti povlastice dijeli. Tako dodje preda nj Benediktinac Andrija, opat nedavno osnovanoga samostana sv. Ivana u Belgradu, te povlasti, koje su tada zamoli kralja, da podijeli mladjanomu manastiru sve slobostine uzivali drugi samostani po Hrvatskoj Dalmaciji. Petar Kre§imir usli§a molbu opatovu, i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
pace
i
sam nadari samostan,
poklonivSi
mu
otok Zirje (Zuri)
citavi
dvorac Rogovo
i
nedaleko od grada Belgrada.
svakom
Petar Kresimir nastojase
Upravo zato
vremena.
svagdje mirio
i
redio,
obilazio
kako
nuzno
je
i
redom sve
je
da vladanje svoje utvrdi, da kako u da se vise ne vrate prijaSnja burna
prilikom,
u Dalmaciji uvede stalan mir
Hrvatskoj tako
bilo.
i
red,
oblasti
Negdje
sve banovine,
i
i
zupe,
svome
desio se u
1062.
g.
a
te bi
svratistu
u gradu Ninu, okruzen dvorskim castnicima tepc^ijom Bolesla\om, djedom Volesom, po-
Zovicem
steljnikom Budcem, volarom i
Bio je tu
drugima.
posljedku
Dosao u
i
to
i
njegov
dva susjedna
,
§titono§om Drugonjom,
dvorski kapelan Ivan,
na kraljevski dvor opat samostana
da potvrdi samostanu sve povlasti
Adamic
ninski zupan
zupana:
i
sv.
slobostine,
§to
vinotocem Djedovitom,
Adam, na
zatim biskup hrvatski i
Krsevana
mu
ih
zupan Vlkic (Vukic).
lucki iz
Zadra
i
zamolio kralja,
podijelise slavni
nje-
predji
na to izdade samostanu ovu povelju: »Ja Kresimir, koji se drugim imenom Dalmatinaca, obznanjujem svima, da mi se je Cinilo pravo Petar, kralj Hrvata
govi. Kralj
zovem i
i
i
zdravo, da se ne zavrgnu odredbe mojih pradjedova, a najmanje one, koje su udinjene
za spas njihovih dusa! Nasli rijega,
da je on za sve
Taj posjed ostade
Diklo.
Drzislava,
smo naime medju
netaknut vlastnicima za
tako isto za vrijeme Svetoslava
njegova sina Stjepana, otca moga. sve vijeke.
A
tko bi poslije moje
posljednjega
srSba
Dok
sudca.
Zato smrti
i
i
nasega Kresimira Sta-
djelima pradjeda
vjekove darovao manastiru brace
Krsevana
sv.
u Zadru neki
njegova vladanja
mu
Kresimira
i
i
posjed
za njegova
Gojslava,
pak
sina i
za
mi to potvrdjujemo, te hocemo da to stoji u da ovu povelju pogazi, neka ga stigne
htio
Dano u gradu Ninu<.
redio, svadje mirio svojom drzavom, pozornost. U svrati svoju morao da zgodilo se na sjeveru Hrvatske nesto, na §to je Ugarskoj naime vladao je od god. 1046., kad su Magjari protjerali svoga kralja Petra, muz vrlo poduzetan hrabar, po imenu Andrija. Kralj Andrija bio je Hrvatima opasan
je Petar Kresimir
ovako
obilazio
i
i
i
u rodu s hrvatskim Kresimirovicima; zato se Petar da u Slovinskoj banovini namjesti bana jaka odludna. Tako postade banom slovinskim Dimitrija Zvonimir, za koga ne znamo, iz kojega je plemena hrvatskoga potekao; jedino je poznato, da je imao ujaka Stresu. susjed,
jer nije
poput Petra
bio
Kresimir vec u prvi das pobrinu,
Slovinski ban Zvonimir nijc
poslove ugarske.
U
i
samo branio svoju banovinu, nego
susjednoj Ugarskoj bija§e Andrija
I.
je koji put
i
uticao u
zarudio svoga sina Salamuna s
VLADANJE KNEZOVA
,o5
njemackom carevnom Juditom,
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
tim je ozlovoljio korenjake magjarske,
ali
No
digose. Andrija pogibe god. 1061., a naslijedi ga brat Bela.
godine
i
se
i
ban Zvonimir,
slovinski
nemiri:
i
pomagahu Salamona,
Ladislava, a drugi
i
smutnje
u Ugarskoj silne
tad nastadose
sinove Gejzu
uz stranku Gejze
pristajuci
jedni
sina Andrije
prianjahu
U
I.
te
nj
iza dvije
uz Beline
borbe umije§a
Tek
Ladislava.
i
na
se
te
umre vec
taj
i
god. 1065.
Ladislav priznaSe svoga bratica za kralja, ali u PeCuhu. Gejza svaki njih dobi za to jedan dio Ugarske, da njime upravlja kao herceg. Bit ce, da je hercegovina Ladislavljeva medjasila sa slovinskom banovinom, te je tako ban Zvonimir izmirise se protivnici
i
i
dalje prijateljevao
mu
da su
Ijedku tako,
ugarskim kraljevicima. Braca Gejza
s
jos
godine 1065.
iste
Kralj Petar Kre§imir
svoju rodjenu
Tako postade ugarska
prozvase Lijepa) dali za zenu.
jamacno se
kad
je veselio,
ga na pos-
Ladislav zavolise
i
Jelenu
sestru
mu
da
je vidio,
(Hrvati ju
hrvatskom banicom.
kraljevna
je
ban
podanik
i
postao Surom ugarskih kraljevica. Sad je hrvatska drzava na sjeveru mirna, a moglo bi se zgoditi, da Zvonimir postane
simira koji bi
kad
strah,
u svom
je
mogao jednom
vladanju
kraljev bio je jo§ veci, sto nije
mu
ugarskim.
No
mocnog
vidio
u drugu bana,
sam imao od na
bila vise
muzkoga poroda, nego
srca
zato se zivo
zivotu,
na mladoga Stjepana, svoga sinovca,
ce zapovijedati
i
banima, ako
herceg
citavoj drzavi. Zvat ce se
na
ni
nemira u
kcer
U
tudjih spletaka.
i
toj
ga god. 1066. odredi
te
u zemlji: on ce
kralja
biti ni kralj
ni ban,
kraljev namjestnik u
biti
umre
(po latinski dux); a cim
da ne bude smutnja
prijestolju,
Ovako
nema
Strah
I.
jedino
kome da namre
zabrinu,
za svoga suvladara, a iza smrti svoje za nasljednika. Stjepan ne ce ali
tudjom pomoci,
osiljena
svoju drzavu, da ne bude iza smrti njegove popristem otimacine nevolji svrati svoje oci
ruku hvatao je Kre-
ono, sto je nekad uradio ban Pribina iza Kresimira
uciniti
Nedu. Ni braca nijesu
kraljem
i
zamijenit ce ga
kralj,
zemlji.
misljase Petar KreSimir da je osigurao mir Hrvatskoj
i
poslije smrti svoje.
Malo zatim desio se je u utvrdjenom gradu Sibeniku. Mora da se je ondje vijecalo o vrlo vaznim crkvenim stvarima, jer su se oko kralja skupili svi biskupi hrvatski i dalmatinski. Bijase tu duhovni prvak citavoga kraljevstva, nadbiskup
spljetski Lovrinac,
zatim zadarski biskup Stjepan, hrvatski biskup Rajnerije, trogirski biskup Ivan, belgradski i osorski biskap Petar. Upravo je kralj slavio Bozic kad preda nj dodje rodjakinja mu Cika iz grada Zadra. nedavno tuzno umoren od ubojica, a to se tako zivo kosnulo
biskup Dabro, rabski biskup Drago
u kolu ovih duhovnih
Muz
pastira,
Cikin Andrija bijase
da je odlucila okaniti se svijeta i njegova nistavila, te poci u ime sagradi sama u Zadru nov samostan sv. Marije za duvne, gdje ce Bogu sluziti sa starijom kceri svojom Domnamom, docim joj se je mladja kci Vekenega uredivsi taj manastir, dodje Cika sada vec kao udala za plemica Dobroslava. Izgradivsi
plemenite
gospodje,
samostan.
U
to
i
predstojnica njegova u Sibenik pred djelu izradi »kraljevsku slobodu* kriljenih ruku,
podijeli
i
s
privolom
novomu manastir u
povlasti.
Kresimir doceka
herceg Stjepana,
danak.
U
je
nije
Kresimir
njegovoj vlasti
Neretljani, koji su
Odluci
zato
bili
mogao
nekad
osvojiti
bili
Citavu
malenu
zelja,
sestru*
raz-
spljetskoga
ni
i
strah
i
ali
Mozda ga
stvari.
da Hrvatskoj
vrati
onu snagu
sami ponositi Mletci placali
su doduSe svi primorski gradovi sabrati lijepo cislo brodova;
i
otoci Jadranskoga
najglavniji pomorci,
mora
smioni
trepet Mletaka, nijesu ga priznavali za svoga kralja.
oblast Nertetvu sa svima otocima,
drzavu na jugu od Cetine do Neretve. spadala ni na dukljansku
»milu
nadbiskupa
ni svjetovnih
zaboravljao
imala za kralja Tomislava, kada su njoj
sve do Cetine, te je
i
sve, §to je Cika zatrazila.
vec od prvoga dana njegova vladanja gonila ziva
na moru, §to ju
tu
svoga?, kralja Petra Kresimira, da Svomu
>brata
druge
svoga sinovca,
Pored duhovnih posala je
i
Kako
na srbsku drzavu,
oblast, te ju pridruzi Bijeloj
i
tako
bilo je
Hrvatskoj.
Osim
razSiriti
hrvatsku
sama za
se,
te nije
Kresimiru vrlo lako,
da
svlada
Neretva bila tada
je
triju
zupa neretavskih na kopnu
PKTAR KRE^IMIH VELIKI.
j^-
makarske rastodke) bise pridruzeni hrvatskoj drzavi veliki otoci Brae, Hvar Vis, a valjda KorSula. Petar KreSimir namjesti u osvojenim zupama na otocima najpouzdanije svoje zupane, a Cini se, da je torn prilikom onamo naselio pleme
(duvanjske,
i
i
i
i
i
i
koje se je poslije upravo ondje proslavilo. Od makarske zupe postala je morska te se vec malo zatim spominje morski zupan Rusin, po svoj prilici od plemena Kadica. zupa,
Kacica,
Odkako
je Petar Kresimir
podigla se je upravo
znatno, a Hrvati se opet dobavili
sad ni
da
snivali,
bi
hrvatskomu kraljevstvu nekadanju Neretvu, mornara povecao se Broj brodova
pridruzio
hrvatska mornarica.
silno
se mogli
stare
prikuCiti
i
na Jadranskom moru.
premoci
hrvatskim obalama,
vec su
Mletcani nijesu
bili
srecni, §to ih
nijesu uznemirivali hrvatski mornari.
Godine
1069., po§to bi Neretva
Kresimir mali
sabor
Tom
Ijevskom dvoru u Ninu.
pridnizena hrvatskoj zemlji, sazvao je
velmoza.
najuglednijih hrvatskih
vijece
ili
prigodom napisao
opet Petar
Saborovalo
se
u kra-
kancelar
je hrvatski biskup Anastasije,
kraljevskoga dvora, u ime kralja Petra Kre§imira ovu povelju: >Ja Kresimir, upravljajuci Bozjom miloscu Hrvatskom i Dalmacijom, kraljujuci iza djeda svoga blazene uspoi
mene
Kresimira
kralja
Kliskom polju
—
sam u svom
stolovao
dvora poceo
kako
razmisljati,
nasljednoga kraljevstva
oba srecno
podivaju
u
sam zajedno s prikapelanima moga kraljevskoga
a
i
svemoguci Bog ocuvao podijeljeno mi vladanje moga
bi
podijelio
i
koji
svrati§tu (dvoru) u Ninu, te
zupanima, knezovima ibanovima,
sutnim
—
oca svoga kralja Stjepana,
i
pronadjoh, da od djela milosrdja
pred§astnika vje^ni pokoj. I dusama mojih predja Bogu nista povoljnije naSega zemskoga dvora i
nije
i
nebesnika snabdjevaju posjedima nego kad se posveceni stanovi svetaca dostojnim darovima. I posto je svemoguci Bog nase kraljevstvo na kopnu po moru razprostranio, odlucismo spremna srca ustanovismo, da demo samozemljama. Nadjosmo takodjer stan sv. mudenika Krsevana {u Zadru) pocastiti posjedima oni taj u djelima predsastnika na§ih, preuzvisenih naime kraljeva (hrvatskih), da su zemljama; a mi, ne htijuci ni cime odstupiti od samostan darivali mnogim posjedima dostojnije,
i
i
i
i
i
i
i
svih mojih pokojnika tebi, darivamo za spas du§e moje dajemo po tebi gospodinu Petru, vrijednomu opatu tvoga svetoga dvora, blazeni Krsevane, nas vlastiti (kraljevski) otok, koji se prostire u nasem dalmatinskom moru, a zove se Maon, kojemu se s iztocne strane stere otok, koji se u hrvatskom jeziku zove neka Vir. Ovaj otok (Maon) dakle neka posjeduje manastir sv. Krsevana u sve vijeke
staze predja na§ih,
i
i
i
i
ga nitko od umrlika u tome ne smeta, jer tako je odredila na§a dobra volja uz privolu i na molbe velmoza ditavoga kraljevstva na§ega. Da pak ova darovnica na§a podpisujemo mi sami zajedno vrijedna kroz sva vremena, potvrdjujemo ju bude trajna koji bi, svaki dovjek, ne spominjudi se Bozjega da odredjujemo, i biskupima, naSim s redenomu samostanu otok da otme ovaj htio kraljevsku Cast, preziruci nasu suda Heroda, Jude stigne sudbina bude krivac na posljednjem sudu; neka ga u vjecnosti i
i
i
i
njegovih apostola, od svih svetaca, a naroSimone maga, neka bude proklet od Boga bilo cito od sv. Krsevana. Naredjujemo jos, da ovaki zlodinac plati naSemu dvoru, libara sto od globu ili zupana bana budi kralja, nasljednika mojih to za kojega od da bude u ditavom kraljevstvu nasem za uvijek nepoSten (da izgubi sva prava). zlata, i
—
—
i
Ja Kre§imir, kralj Hrvata
imena svjedoka,
koji su
dvorski zupan, svjedok.
i
Dalmacije. Ja Stjepan, biskup
tome dinu Vlkic,
prisustvovali:
zupan
zadarski,
podpisah.
I
ovo su
Adamic, ninski zupan, svjedok. Boleslav,
ludki, svjedok.
VoleSa, djed,
svjedok.
Budec, po-
steljnik, bribirski zupan, svjedok. Ivan, kraljevski kapelan, svjedok. Petar, sudac kraljevskoga dvora, svjedok. Studec, kraljevski vinotod, svjedok. Leo, carski protospatarij i
katapan ditave Dalmacije, svjedok. Selislav, ninski sudac, svjedok. Adam kaludjer, opat svjedok. sv. Bartolomeja, svjedok. Petar, zupan sidrazki, svjedok. Dragomir, zupan cetinski, Andrija, belgradski nadelnik, svjedok.
U
gradu Ninu, Amen.t
YLADANJE KNKZOYA
io8
U
^
moci
i
ono vrijeme slave.
KHAI.IKVA IIIWATSKK
KlU'].
—
—
bijase Petar Kresimir na oko god. 1069. vrhuncu svoje iza Tomislava nije se mogao ponositi, da je kralj samo po vcc su svi vise ili manje priznavali vrhovnu vlast byzantskih careva*
Nijedan
»Bozjoj milosti*,
I
kralj
Odavna vec nije mogao nijedan hrvatski kralj zvati Jadransko more »svojim dalmatinskim morem«, to je tek mozno bilo Petru Kresimiru, odkad je zavladao latinskom nije pusta hvala, kad se kralj ponosi, da mu je »sveDalmacijom i Neretvom. Zato moru«, ta Hrvatska je sezala tada od moguci Bog razprostranio kraljevstvo po kopnu Drave na jug do Neretve; a sto je prikupio zemalja prema iztoku, nije nam povijest zabiljezila, vec samo nasluc'ujemo, posto su ga u Ninu dvorili »knezovi banovi«. i
i
i
Ta
ostale su
nam samo
darovnice, sto
ih je podijelio
manastirima primorskih
gradova,
druga pisma, kako bi nam se sjajna ukazala doba kojom srecom sacuvala kralja Petra Kresimira, koga su punim pravom noviji povjesnici hrvatski prozvali Vejest bio velik kralj, jer je Hrvatsku iza dubokog pada opet podigao il kim. A star! a da su se
i
i
i
joj
povratio.
sjaj
On
je
»obnovitelj hrvatske drzave* kako ga je ,
znameniti
okrstio
neki
njemaCki povjestnik. godina
Zadnjih
svoga
vladanja zivio veliki kralj hrvatski posve mirno. Nje-
gova rijec Drave do
mora na mozda ga
Drine.
A
srecan
Bozja
je
od od
do Vrbasa
do
Kresimir,
Petar
se
Neretve,
iztok
i
sto
slusala
milost
tako obilato nadarila, cinio
zadusbine
Bogu ugodna
i
Za njegovim primjerom povedose se
djela.
i
velikasi
plemici
i
kra-
Ijevstva hrvatskoga. Petar,
zupan
sidraski,
poklonio
sa svojim bratom Slavicem
samostanu svoj
Pecat kralja Petra kresimira Velikoga
Zovinja,
u
Krsevana Obrovcu.
ninski,
braca
Desimir,
Petar,
Gradjani
na povelji, kojom je 8. srpnja I071. u Belgradu ustanovio medjase Rabske biskupije. Premjer peiata imade 10'/^ cm. Kralj sjedi na prijestolju \i desnici drii zezlo, a u Ijevici zetnalisku kruglju.
sv.
posjed
;
Gromela svoj
Ninu. Slicnih darovnica izdadose Ivan, dobi
jos
i
drugi.
kad
je sa svojim
Dvorski djed
na poklon od svoga kralja neku zemlju
Slavic darovali
takodjer istomu samostanu
Napis: f Sigilhim regis Cresimirri Dalm(acie) ac Chroa(cie).
a tu darovnicu potvrdio god. 1072. kralj Kresimir,
i
»Brda«,
posjed
u
kralja Kresimira, te
Obrovcu,
dvorom boravio u
ju poslije
s
po imenu kraljevom
plemic Hrvatin dozvolom pokloni samostanu sv. Kr§evana; istomu samostanu darova najvolio Krefeimir sa svojim bratom Ljutstrahom svoj posjed u Sikiranima. Kralj Petar je boraviti medju svojim hrvatskim podanicima. Jednom prigodom, prolazeci sidrazkom zupom, svrati se dobri kralj sa svojom zenom druzbom u kucu svoga vjernoga sokolara Aprica. Kralj ostade 6itav dan na dvoru ovoga plemenitoga Hrvata, da bi se odi
i
PKTAR KRESIMin VKLIKI.
109
# 2
-'h
I
^ ^
r ^ ir
"^_
'i
*-^ ..^
o o
> I
S
I
-rl
I
^
I
§
jT
J
M
I ? ^ I-
5:
-'-i
H
^
-
^ ;:
.
'^^
^
2
E
V '4
5-
^
^
—*
|M
5 ^ <
O
2
-I "I 'u ^' _rf
-^
v"
C
o
PETAR KReSiMIR VELIKI.
!„
morio od putovanja. Srecni Apric podvorio je Ijubljenoga kralja bas kraljevski, a pod vecer, kad se je KreSimir spremao na polazak, pokloni Apric kralju najboljega svoga konja
i
momka,
kraljevu stitonosi
kraljici najvjeStiju robinjicu,
§tit
i
koplje,
ostalim
a
obicaju bio duzan da
dvoranicima druge darove. Premda je to Apric po tadanjem
cini,
kralj ne htjede darova badava primiti, vec pokloni vjernomu sokolaru svomu posjed u Jelcanima, koji je kasnije Apric darovao samostanu sv. Ivana u Belgradu. Ma da je
Petar Kresimir osobito volio Hrvate
najradije boravio u
i
njihovu kolu, ipak je cijenio
osobito pazio
i
svoje latinske podanike, a narocito njihove biskupe. Nadbiskup spljetski,
umni Lovrinac,
i
biskup trogirski Ivan, koji bi kasnije od pape proglasen svetcem, bijahu
i
glavni savjetnici
kako je kralj medju sobom
i
njegovi iza bana
doglavnici
podanike
svoje
Ijubio
paziti, cijeniti
Ijubiti.
i
i
vojvode
obiju jezika,
i
u svjetovnim stvarima.
tako su se
i
Pa
sami podanici poceli
Hrvatske djevojke udavale se u latinske gradove,
Latinka Vecenega udala se tako za i zadovoljni pod zezlom hrvatskoga kralja, zaovako srecni Hrvata Dobroslava. Latini, mletackoga duzda, te su i u javnim izpravama svojim boravili lako na byzantskoga cara a ponosite Latinke
polazile
za plemenite Hrvate.
i
spominjali
samo ime Petra Kresimira, kome su
Godine 1070. zgodise se bijelo-hrvatski Gojko ili umre
dvije ili
i
hvalospjeve
znamenite promjene
pjevali u svojih
crkvama.
Ban
u hrvatskom kraljevstvu.
odstupi, a na njegovo mjesto dodje dosadanji slovinski
ban Dimitrija Zvonimir, rodjak ugarskoga kralja. Dnigo bijase jos znamenitije. Petar Kresimir pridruzio se ove godine sto tjesnije rimskomu papi Aleksandru II., zeleci se ovako u jedno kolo uhvatiti s ostalim vladarima zapadne Evrope, koji se okupise oko rimskoga pape, Siriti
nauk,
da
da kao
ih
moc njegova
§to je
preko trakova njihova
Bog
ojaca
stvorio
svjetla covjecje
i
pridigne.
dva nebeska
oko moze
Gospodin Bog ucinio dvije vlasti, apostolsku Ijudskom druztvu, da ne dospije covjecji rod, bludnje. Te dvije vlasti pak da je Bog uredio kraljevskom, poSto ova potjece od apostolske, lost
tada pocela se
Jer bas svjetla
—
sunce
i
iz
mjesec,
Rima
—
da
da je tako isto (papinsku) i kraljevsku, da cuvaju red u stvoren na spodobu tvorca, u bogomrzke tako, da je papinskoj dao prvenstvo pred JDas kao sto i mjesec dobija svoju svjetgledati Ijepotu svijeta,
od sjajnoga sunca.
Koncem god. 1073. umre negdje slavni kralj Petar KreSimir. Sahranise ga sveCano gdje su pocivali kosti slavnih predja njegovih. Ondje ili Kliskom polju, Solinskom na naime stajale su dvije crkve: sv. Stjepana i sv. Marije, sto ih bijase sagradila i darovala spljetskoj nadbiskupiji neka hrvatska kraljica Jelena. U crkvi sv. Stjepana bile su grobnice knezova i kralj eva hrvatske krvi; tu bi pokopan i Petar Kresimir. Ali ne ostade miran u tom svojem grobu. Za groznih navala turskih razorena bi crkva sv. Stjepana;
samostanci, koji su tu bdili nad grobovima hrvatskih kraljeva a grobnice unistene. likoga, da se
Tako ne znamo danas
poklonimo njegovu pepelu
i
vise,
i
kraljica, bise
raztjerani,
gdje je bio grob Petra Kresimira Ve-
pomolimo
za dusu njegovu.
SLAVIC
DIMITRIJA ZVONIMIR.
I
1074.â&#x20AC;&#x201D; loSS,
amali po smrti kralja Pctra Kresim'ra digosc se u hrvatskom kraljevstvu Stjopana,
Jedna htjede za vladara
stranke.
tri
sinovca
Kresimirova,
docim je treca nastojala da uzvisi na prijestolje zupana Siavica od plemena Svacica. Stjepanovih prisrasa medju latinskim svccenstvom, Zvobilo je u dalmatinskim gradovima nimira pomagahu njegovi magjarski rodjaci, docim se je Slavicu priklonio najveci dio hrvatskoga naroda, kojemu nije bilo posve pocudno, sto je pokojni kralj Petar Kresimir toliko ugadjao latinskim ziteljima, te se priljubio rimskomu druga prianjase uz bana Zvonimira,
i
'<ti^
papi kao cestit i
sinak
dobromu
se Latini
Hrvatskoj
i
latinsko
svecenstvo, a
nastadoSe
smutnje
pomoc hrabre Normane bija§e lose srece:
sobom u
iz
i
nemiri,
i
juzne
Italije.
te
su
protivnici
Slavicevi
Slavic se dize da otjera
Normani pod knezom Amikom zarobise ga
svoju domovinu, gdje
Tako ostade hrvatska rimski papa
Ova narodna stranka hrvatska prctegnu, od plemena Svacica. No proti njemu digoso sam papa rimski ne htjede ga priznati. U
ecu.
lirvatskim kraljem postade Slavic
Gregorije
VII.
mu
nestade traga
i
sada,
da
u all
sa
glasa.
drzava na koncu god. 1075. nastojaSe
i
pozvali
Noimanc, povedose
bcz kralja.
hrvatskim
Glasoviti
vladarom postanc
tragom Petra KreSimira, te se sto bolje priljubio rimskoj Gregorije VII. htjede naime, da jos vise uzvisi papinsku vlast, nego sto je bila za njegovih predSastnika. Svi vladari Evrope neka budu jedna zadruga, kojoj ce po^ovjek, koji bi poSao
stolici.
SLAVIC
glavar
biti
I
DIMITRIJA ZVONIMIR.
113
papa, namjestnik Bozji na zemlji. Papa bit ce takodjer prvi vojvoda ^itavoga
kr§canskoga
svijeta;
pod njegovim stijegom
ici
ce kr§canski vojnici,
s
krizem na prsima,
daleko preko mora, u svetu zemlju Palestinu, pak ce tamo nevjernicima otimati Jeruzolim
druga sveta mjesta, gdje je Spasitelj na§ zivio, naucao i umro. Kako je veliki papa Gregorije VII. htio, da mu svi krSdanski vladari budu poda ga podupiru: tako je zelio, da mu i novi hrvatski vladar bude posve odan slusni
i
i
Dalmaciji, biskupu siUpravo zato nalozio je svome poslaniku u Hrvatskoj pontskomu Gerardu, da radi u prilog samo takovu covjeku, koji bi obrekao, da ce u svem slusati papu. Kraljevic Stjepan, sinovac Petra Kresimira, bijaSe u taj 5as tezko bolestan, te se sklonio u samostan, da umre u miru Bozjem; ostade dakle jedini ban zelje papine, pak zato Dimitrija Zvonimir od sva tri takmaca. Ovaj privoli na zahtjeve pristasa
i
i
skupi papinski poslanik sve svoje
W
r-
[V^*^'
da
sile,
i
Hrvati
i
Latini izaberu Zvonimira za svoga
C
'>
'-r'
^
'^
mxd'i^^'^'^^^H'^-''^^
—
1076. Petar, opat sv. Krsevana u Zadru, dozvoljava Maju, sinu Barbinu, God. 1075. DA MOZE do svoje SMRTI BEZ IKAKVE DACE UZIVATI VINOGRADE NA LuKORANJSKOM POLjU. (7).
k
Izprava u zenia\jskom arkivu u Zagrebu
kralja.
I
tako
bi
kraljem Hrvatske
negdje i
mogao
nije
VII.
doci,
odlu6i
sada
poslau Hrvatsku
ovjencati izabranoga kralja kraljevskim
Aleksija
i
izabran
Dalmacije,
Papa Gregorije
sam
u polovici godine 1076. Zvonimir gotovo jednodusno
Bonifacija u
rimskom
sto
odlikovati
sjajnije
posebnoga vijencem.
svoga odabranika. Posto koji ce
poslanika,
Poslanik
taj
u njegovo ime
bijaSe Gebizon,
opat
sv.
samostanu na brijegu Aventinu.
znamenit je u povijesti hrvatskoj. Polegla toga dana sila naroda po prostranom polju solinskom, da svojim oCima gleda krunisanje kralja Zvoni-
Dan
8.
listopada 1076.
Hrv. povj,
^
VLADANJE KNEZOVA
114
T
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
#
mira.
Tu
se sabrala
kita
duhovnih pastira:
tu je prvostolnik
biskup
spljetski Lovrinac,
zadarski Stjepan, hrvatski biskup Gregorije, biogradski biskup Teodosije, osorski Vasilije, ninski Formin, trogirski Ivan. Dosli
a
i
drug! velikasi
poimence napominje
kojih se Iza
mise
sveCane
bani,
i
Izabranoga
kraljevstva.
Zvonimir sloznim izborom naroda
i
njegovi
dvorski
sabrani narod
pred
privolcm
i
Petra.
sv.
da je Dimitrija
proglasi,
svecenstva izabran
od
castnici,
Dominik. Krunisanje obavljalo se u crkvi
tepcija
opat Gebizon
stupi
zupani (Dobrila hlivanjski, Pribina cetinski), kralja okruzili
kralja Hrvatske
za
i
do Zvonimira, te ga u ime pape Gregorija VII., gospodara vlasti, istim znakovima, svega krScanskoga svijeta, naresi znakovima kraljevske casti koji su nekad resili Tomislava i njegove nasljednike. Na posljedku stavi mu na glavu hrvatsku krunu. OvjenCani kralj klekne na to pred papina poslanika, podigne desnicu i Zatim podje
Dalmacije.
i
vjecnu vjernost
te prisegne
koji se
»Ja Dimitrija,
macije, obvezujem se,
ovom zavjernicom: pomocu Bozjom kralj Hrvatske
privrzenost rimskoj stolici
i
zovem
obridem
i
Zvonimir,
obecajem
i
s
opate Gebizone,
tebi,
kraljevsku krunu u ime papino,
bude
U
nalozila.
svem
i
da cu nepromijenjeno vrSiti svacem cuvat cu vjeru apostolskoj
jo§ odrediti.
branit cu crkve,
Gojit cu pravdu,
sve, §to ide crkvu. Nastojat cu
da
apostolska stolica
sto su u ovoj kraljevini
braniti,
6isto
dostojno zive;
i
stitit
oko cu
i
te
cu se
svih
udove
i
sirotcad;
da se
razrijesi.
danak od
sv.
se zove
Gregorija, koji
Vrana,
i
prijecit
sto je pravo. plati i
i
ce i
poddjakona
cu nedopu§tene i
Uza sv.
blagoslovom prodaji Ijudi,
to
odredjujem
Petru
iz
kra-
nalazem, da ovo cine
potvrdjujem apostolskoj
i
§to
desetine,
i
Protivit cu se
dvije sto byzantskih dukata, te zelim
Osim toga poklanjam, prepustam
moji nasljednici.
djakona
prstenovanjem
da se svake godine na uzkrs
mojih velemoza,
ljevske blagajne
samostan
pustiti
i
mi tvoja svetost neopozovno (5u
brinut cu se za prvijence,
Bozjom pomocu pokazati pravedan u svem,
s
po savjetu
i
ne cu
a ustanovljeno
stolici
zivljenja biskupa, svecenika,
siromake,
sto
Dal-
i
mi podijelio
si
poslanici njezini odredili,
i
brakove izmedju rodjaka, ustanovit cu zakonito vjencanje svecenickim,
sve,
koji
sve blago, sto ga ima:
stolici
naime srebreni
kovceg, u kojem
je sv. tijelo blazenoga Gregorija, zatim dva kriza, kalez patenu, krune draguljima oblozene, evangjelje u srebro vezano; napokon jo§ ponepokretna dobra (samostana), da bude taj samostan za uvijek svratiste poi
dvije zlatne
kretna
i
slanika sv. Petra,
i
predajem se
posve u
vlasti njihovoj.
Posto je dalje Bogu
sluziti
Sto
isto,
i
kra-
preporuSam u tvoje ruke mjesto u ruke sv. Petra i nasega gospodara pape Gregorija i njegovih nasljednika; ovu zavjernicu potvrdjujem prisegom. Ja dakle Dimitrija Zvonimir, s Bozjom pomocu darom apostolske stolice kralj, bit cu od ovoga casa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Gregoriju zakonitim mu nasljednicima, ne cu sudjelovati ni rijecju ni cinom, da budi on ili buduce pape iza njega ili poslanici njihovi zivot ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi povjerili, ne cu nikome na njihovu stetu odkriti. Kraljevstvo pak, koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdrzat cu vjerno, te ga ne cu nikako odvratiti od apostolske stolice. Gospodara mojega papu Gregorija njegove nasljednike, a poslanike papinske, ako dodju u moju oblast, primat cu 6astno, 6estito cu s njima postupati, i tako ih odpraviti, te odkle god bi me zvali, sluzit cu im bez krzmanja, koliko cu moci. Tako mi Bog pomogaol« Krunisanje bijase tim obavljeno. NovovjenCani kralj podje na to s mnoztvom velikasa biskupa u kraljevske dvore na polju solinskom, da predsjeda velikomu i malomu saboru. Hrvatski bani zupani pokloniSe mu se prvi, a zatim mu se zavjeriSe
lj
evati,
i
i
i
i
i
i
i
i
i
biskupi
i
Bilo je
tu
nadelnici
latinskih
gradova u ime Dalmacije.
rane proSlih nemira
S^m
i
smutnja
izvidati,
zatim
Sabor
trajase
mnoge
nekoliko dana.
razmirice
i
prijepore
Zvonimir prednjacio je svima: on se izmiri s porodicom prijasnjega kralja Slavica, pa6e zadrza njegova bana Petra Svadica za svoga prvoga bana. Za nj ego vim
izravnati.
SLAVIC
primjerom povedo§e se
I
DIMITRIJA ZVONIMIR.
velikasi kraljevstva,
i
ovom
mirenjem. Zvonimir nadari
jj,
tako se svrSi solinski
i
sabor obcim
rovima. Prvostolniku spljetskomu Lovrincu,
mozda
koji je
da ga
najvise doprinesao,
zapalo hrvatsko prijestolje, potvrdi darovnice, koje su nekad spljetskoj nadbiskupiji
blage uspomene knezovi Trpimir
dijelili
Cudna utihnulo
su cuvstva
obuzela
sabor se razisao,
i
svojih.
Vidio
Zemlja
mu
kako
je,
mu
mir
i
je
po-
Mutimir.
i
negdje Dimitriju Zvonimira, kad
a on
davna
krunitbeno
je
sam u kolu porodice
se opet desio
se je izpunila
je bila uredjena,
iz-
prilikom takodjer neke od svojih pristasa obilatim da-
zelja,
kako
sjedi
na
svoje
prijestolju
slavlje
vjernih
i
hrvatskom!
red vladase svagdje, a obce pomirenje na saboru so-
linskom ukrijepilo ga, da ce ta sloga
Mozda ga je jedino ponesto smetalo, gotovo podanikom rimskoga pape Gremu prisegao vje5nu vjeru odanost. Ali s toga mogao se je lako svratio pogled na druge evropske drzave, narocito na mocnu nekad dalje trajati.
i
sto se je poradi hrvatskoga prijestolja proglasio
gorija VII., umiriti,
te
kad
i
je
i
i
veliku drzavu njemacku.
Upravo u onaj i
car
kralj
i
6as,
kad
je hrvatski
narod pod stijegom
i
zakriljem rimskoga pape
krunio Zvonimira svojim kraljem, dogadjahu se u Njemackoj cudne
birao
njemaSki Henrik
mu
gorija VII., pace
se zivo opirao, stradase sada Ijuto.
naci sebi u Nijemaca toliko pristaSa,
je Gregorije
U
je slavilo krunisanje
sabor u Tribuni,
a pristase
Henrika IV.
kralja
Silni
kratko vrijeme naime umio
da se je u
samoj Njemackoj
velika stranka protiv kralja Henrika. Bijase polovicom listopada 1076
kad se
stvari.
nikako nije htio da pristane uz osnove pape Gre-
IV., koji
u Hrvatskoj. Veliko se rimske
stolice
svrgli s prijestolja,
i
,
njemacke gospode
cislo
sastalo na
sasvim ozbiljno, ne bi
razpravljali
izabrali za kralja
muza,
digla
upravo u vrijeme,
li
odana rimskoj
svoga stolici.
gospoda hrvatska, koja se sa krunisanja i solinskoga sabora mogla biti srecna zadovoljna, sto je malena inace drzava hrvatska uz pripomoc rimskoga pape postala sada ravna vecim krscanskim drzavama. Zato ih nije ni najmanje zaboljela glava, sto je novoga kralja hrvatskoga ovjencala ruka strana opata, jer su se male ne svi vladari onoga vijeka gotovo natjecali, da od pape dobe znakove kralj evske vlasti casti. Englezki i danski kralj upravo su se ponosiU time, sto su bili pod »okriljem sv. Petra« papinske stolice, a i Boleslav Smjeli, kralj poljski, ponosio se, §to je primio krunu od Gregorija VII. Ca veliki knez ruski Izjaslav, koji stolova§e u Kijevu gradu, upravo se trsio, da mu papa bude prijatelj zastitnik! Dimitrija Zvonimir poklonio se Bozjemu namjestniku na zemlji, a tim je izaslo kraljevstvo hrvatsko na glas medju krscanskim pucima drzavama. A Zvonimir ostao je vjeran svojoj zakletvi, dokle god je zivio njegov zakrilnik Gregorije VII. Zvonimir pomagao je papu i s oruzjem u ruci, kad je ovaj Ijutu borbu zapodjeo s njemackim kraljem Henrikom IV. Zato je papa svakom prigodom priskocio u pomoc svomu §tiZato su plemenita
povratise svojim kucama,
i
i
i
i
i
i
i
ceniku, kad bi
mu god
Kad se je god. 1079. drznuo neki Veselin, namah pape, gdje prijeti goropadniku: »Veseline, pleveoma 6udimo, sto se ti, koji si odavna obrekao vjeru
pogibija zaprijetila.
da se digne na Zvonimira,
eto
Znaj, da ti se nama, sprema§ na onoga, koga je apostolska vlast postavila za kralja u Dalmaciji. S toga te opominjemo, u ime sv. Petra zapovijedamo ti, da se vise ne usudis podici oruzje na ovoga kralja. Sto god uciniS njemu, znaj da si ucinio apostolskoj
meniti viteze!
sv.
Petru
i
i
stolici.
Ako
misli§,
da ima§ §ta proti njemu, valja ti u nas izprositi sud, te radije cekati tako uvrijediti apostolsku stolicu. Ako ruke oruzati na njega
na pravicu, nego svoje
i
se ne pokajeS za svoju drzost,
tada znaj nesumljivo, da
nego
cemo mai
se usudi§ bl.
ne opametiS, kazniti preuzetnost tvoju li
pak po razboru poslu§ao, kako se
milost
bl.
Petra
i
i
raditi
prikorno proti nasoj
ako se budu u tom pomagali. Budes krScaninu, tad 6eh kao pokoran sin steci
Petra izvuci
na tvoju drzost, te njime,
svih onih, koji te
pristoji
blagoslov apostolske stolice.
zapovijedi,
VLADANJE KNEZOVA
ii6 "
Ali naskoro
svanuSe
crni dani
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVI. papu Gregorija
za
Njemacki
VII.
svladao
kralj
papine prista§e a svoje protivnike u NjemaSkoj, onda digao vojske, pak ce u
Italiju,
da
Pao pod Rim, i obkolio papu u njegovoj prijestolnici. No papa ne klonu duhom. On muzevno uztraja, te se ne dade uplasiti, a u isti cas dize iznova na noge svoje pristase u Njemac^koj, da tako prisili kralja na povratak u domovinu. Svi vladari Evrope neka pomognu papinovcima u Njemackoj, a najviSe hrvatski kralj Dinjegov §ura ugarski kralj Ladislav. I oba se kralja zaista slozila, te mitrija Zvonimir, god. 1082. provalila u njemacku tad pokrajinu Korusku, gdje je Henrikovu stranku vodio vojvoda Leopold. Kazu njemacke knjige, da je Zvonimir izprva bio dobre srece, no na da nije bilo nove posljedku da je Leopold izagnao hrvatske 6ete iz svoje vojvodine, sama Hrvatska. No tako se hvale Nijemci, magjarske vojske u pomoc, nastradala bi a od Hrvata nije nitko zapisao, kako je u istinu bilo. Tri godine zatim, dne 25. svibnja se osveti Gregoriju.
i
i
i
1085.
umre veliki papa Gregorije VII. Premda je Dimitrija Zvonimir koji put pomagao svoga
je inace bio
prijatelj
spominje se u njegovim spisima,
Vi§e puta
mira.
ipak
zastitnika Gregorija,
kako
je
bio
mu
po >osobitoj milosti Bozjoj vlada mir i tisina u citavom kralj evstvu«. Tada bi Zvonimir obilazio kraljevinom svojom od rijeke Drave i otoka Krka sve na jug do neretavske zemlje, dijeleci pravdu i milosti, podizuci samostane, crkve i ine zasrecan,
§to
Tako pohodi jednom na otoku Krku samostan
dusbine.
sv.
dovnici sv. Benedikta, a pristase slavenskoga jezika u crkvi.
pope glagolase, dario zemljom
najbolje se ili
po tom, kako se jos
sto je
vidi
>ledinom's,
upravo
danas moze
i
Lucije,
gdje
Da Zvonimir
su
zivjeli
ovaj glagolaSki samostan citati
re-
progonio
nije
na-
na kamenu u crkvi sv
Lucije na otoku Krku.
Najznamenitije
Zvonimirova
djelo
vladanja
Hrvatskoj
u
jest
gradnja
posveta
i
stolne crkve biskupa hrvatskoga u Kninu. Jo§ za Zvonimirovih predsastnika naime,
one doba, kad su dalmatinski gradovi
u
bill
Tako
u Hrvatskoj osnuje nekoliko novih biskupija.
meljene
tri
bise jo§ prije Petra KreSimira
biskupije: ninska (obnovljena), belgradska
i
a u
da se
vlasti mletackoj, osjetila se potreba,
ute-
kninska sa sijelom u gradovima
najprostranija od tih triju biskupija bijase kninska ona se je posebice vec od god. 1043. zvala hrvatska biskupija, je obuhvatala gotovo svu zemlju Hrvata, tako da je na sjeveru dopirala upravo do
istoga imena. Najznatnija, najbogatija
i
u gradu Kninu; te
Biskup hrvatski
Drave.
u Kninu bio je
veoma znamenita
licnost
na
kraljevu
dvoru;
njegov dvor, on je bio predstojnik kraljevske slijedio svoga kralja u kraljevo ime izdavao povelje i izprave. Ovi dakle hrvatski biskupi, kojima je bilo sijelo u hrvatskom gradu Kninu, poze-
on je slijedom
i
pisarne, te je
Ijese,
da
bi
imali dostojne dvore
i
sto velicanstveniju stolnu crkvu. Biskupski dvori bise
podignuti izvan grada u krasnom prijedjelu, koji se podalje poce se jo§ za KreSimira Velikoga
crkva na 6ast blazene djevice Marije.
ili
i
prije
Prvih godina
a god. 1078. slavila se posveta njezina.
Na
na celu im prvostolnik spljetski Lovrinac,
danas jos zove »Biskupija«; a malo njega graditi
veliSanstvena
Zvonimirova vladanja
stolna
bi dovrsena,
tu slavu dodjo§e svi biskupi hrvatske drzave,
zatim
mnogo
svjetovnih velikasa,
zupana
i
da i sam kralj Zvonimir, koji se nastani u svom kraljevskom dvorcu. DoSlo mnogo poboznoga puka, tako bi uz veliko slavlje posvecena stolna crkva hrvatskoga
vlastele, i
i
biskupa Petra, kojega se ugled bijase time silno podigao. Premda je Zvonimir cijenio hrvatskoga biskupa Petra, a uza to dopustao hrvatskim popovima, da po rimskom obredu Bogu slavu poje u slavenskom jeziku, ipak je poi
glavito slusao
Moze
On se,
savjete latinskoga
svecenstva
i
njihova glavara, spljetskoga
nadbiskupa.
da je prvostolnik Lovrinac bio zaista prvi 6ovjek u lirvatskom vladanju. je bio vazda uz kralja Zvonimira, koji ga je nazivao »svojim duhovnim ocem«. Cini da se je nadbiskup Lovro i u svjetovnim stvarima svojim ugledom podigao nad iste se reci,
SLAVIC
vojvode
da
i
bane,
koji su
je
Zvonimir
janske obicaje
i
i
DIMITRIJA ZVONIMIR.
za Petra Kresimira
jos
upliv latinskoga svecenstva
silni
I
i
bili
u drzavnom zivotu poceo uvadjati uredbe.
Za
prvi
tijesna sveza Hrvatske sa
prijaSnjih
117
doglavnici
kraljevi.
zapadnim drzavama
mnoge njemacke,
kraljeva hrvatskih ne bijaSe
francusk^
sv.
Benedikta
u Spljetn
dariva
i
tali-
nikakve razlike
POVELJA KRALJA DlMlTRlJE ZvONIMIRA, IZDANA U KnINU (TkINU) GOD. 1076. kojom opaticama
Upravo udinise,
iz-
— 1078.,
zemlju Pasticu u Lazanima (8). Zem. arkiv u Zagpi^bu.
medju hrvatskoga plemstva, za Zvonimira po6e se na§e plemstvo prvi put dijeliti na vi§e knezove (comiles). Tako isto podeli razreda: na barune (barones), velikaSe (primates) su stare hrvatske zupane nazivati latinskom rijeii comes (kome§). Nadalje smanjena bi banska vlast. Ban! hry^atski, kako Petar Svadic, spominju se dodu§e, ali ne znatno i
i
VLADANJE KNEZOVA
jjg
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
# u poslove kraljevstva, kao
«*itjecu vi§e toliko
Zato nalazimo dva nova cinovnika:
prije.
Jakova, vojevodu pomorskoga u bivsoj oblasti Neretvi,
da
kazati,
kraljevskoga namjestnika (vikara)
i
napokon prozvao »kraljem po Bozjoj
Pribimira. Zvonimir se
izmedju bana,
nije vi§e prvi
i
da svoju kraljevsku
valjda po-
milosti«, htijuci vlast nije
primio od naroda,
nego od Boga, pak zato ne mora mnogo slusati, sta hoce bani i zupani. Inace je Zvonimir vladao pravedno dobro. Ima vi§e prilika, gdje je pokazao, kako Ijubi pravdu. Jednom zgodom pokuSa bribirski zupan Strezinja, da samostanu sv. Ivana i
u Belgradu otme neki posjed. S toga se porodi pravda izmedju Strezinje
Oba odose u Nin pred Zvonimira na
manastira, Petra.
opata toga
i
Posto se pred kraljem
sud.
iztu-
Dominik u kraljevo ime osudu, a posjed ostade i dalje samostanu prilikom opet darova sam kralj svomu ujaku Stresi neke zemlje oko sv. Ivana. Drugom planine Mosora. Zvonimir naime miSljase, da su te zemlje kraljevske i da s toga njemu pristoji pravo, da radi s njima po volji. Ali zemlje bijahu svojina samostana sv. Petra kad ih je Stresa silom stao otimati samostancima, podje opat samostana kod Solina, Zvonimira. Kad mu ondje dokaza, da je samostan sv. Petra ove zemlje pred u Sibenik kupio, opozove kralj svoju darovnicu, zaprijetiv o§tro svakomu, koji bi se usudio dirati izrede tepcija
ziSe,
i
u svojinu toga samostana. Kako je Dimitrija Zvonimir bio dobar Ijubio slavi
da ga se
i
i
pravedan, nije cudo, da ga je osobito puk
poslije smrti zahvalno spominjao.
stara knjiga
jedna
i
i
hrvatska
vladanje
kralja
Pak ba§ prema puckomu
pri6anju
Zvonimira ovim rije6ima:
osta
»I
dobroga spomenuca, po6e crkve veoma stovati Ijubiti. I po6e dobre pomagati, a progoniti zle. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zlih nenavidjen, jer ne moga§e zla vidjeti. I tako ne bise on za Hrvate, zaSto oni ne strahom. za dobiti, da bolji pod I dobroga kralja Zvonimira dobrotom su bi§e biti ce gradovi puni srebra i vesela sva zemlja, jer bise sva puna i uresena svakoga dobra, kraljem Zvonimir, koji posteni
kralj, sin
i
i
zlata. I
mu
ne bojase se ubogi, da ga izjede bogati,
nepravo gospodin.
u6ini
Jer kralj svih branjaSe, zaSto ni
inim ne dadi§e.
sjedaSe, tako ni
zenah
na
i
I
biSe
bi§e tako u Zagorju kako u puna zemlja svakoga blaga, i bise vi§e na konjih, ner inada sve imanje. I
mladih Ijudih
i
zemlja Zvonimirova bise obilna svakom razkosi, ni se nikoga bojase,
gase nauditi, razmi (osim) gnjev
sluga da
jaki, ni
samo bezpravedno ne po-
bogatstvo
tako veliko
I
Primorju, za pravednoga kralja Zvonimira. vrijedna ureha (ures)
mu uzme
nejaki da
i
ni
jim nitkore mo-
gospodina Boga, koji dodje svrhu ostatka
kako
njih,
pismo govori: »Otci zobase kiselo grozdje a sinovom zubi utrnuse«. Cini se, da je Dimitrija Zvonimir jos
od god. 1086. poboljevao,
vrijeme kraljevskoga namjestnika Pribimira, kako izvrsuje njegovu
negdje god. 1088. umrije Zvonimir, mira u kraljevskoj vijedati, zitelji
nije
po
No malo
zatim,
sahranjen poput Petra KreSi-
medjutim umije pripo-
polju.
Kasnija pri^a
umro naravnom
smrti,
nego da su ga
naime
ubili Slovinci,
Slovinske banovine, gdje je za Kresimira banovao. Stari hrvatski spisatelj Tomasic
6ovjek veoma hrabar,
pri6a to ovako:
Kralj Zvonimir
osobito
branilac krscanske vjere.
gorljiv
na daleki iztok
i
oteti
i
bio je
Za
na Petrovu
polju.
im zao zena
i
vidjeti djece,
(u
zen^, ni
mu
veoma
vjest
veliku
vojsku,
vojnik, te
a
poci
pao nevjernicima u ruke. da pograbe oruzje i da se spremni skupe
su medjutim Slovinci razumjeli
domovine
Na
svoje.
A
zasto
nas
i
nalog kraljev, bude
kralj,
nikad vi§e ne cemo
zapovijedi
djece njihove, pak uzeSe govoriti: »Sta radi
daleku zemlju)?«
peharnika te ubi§e
Kad
i
to odluci podici
osloboditi grob Spasiteljev, koji bijaSe
Zapovjedi dakle svojim podanicima pod vjeru,
mora
svoj prilici
na Solinskom
grobnici
da Zvonimir
te bi
jer nalazimo u to
vlast.
taj
zove
i
puti,
da prijedjemo preko
to sklonise nevrijedni Slovinci kraljeva tajnika
i
ujedno
Tadiju Slovinca, da ubiju kralja. Ovi udjoSe 20. travnja pod kraljev §ator,
Zvonimira na istom polju kraj crkve sv. podanike dozvati preda
ranjeni kralj sve svoje
Cecilije. se,
te
Prije smrti svoje
govora§e ove
rijeSi:
dade smrtno »0j
vi
ne-
SLAVIC
vjerni Slovinci,
moja Hrvati odsad
biti
i
i
takova
Niti je kralj;
ali
je iz
zaslijepio
sv.
te
me
ubiste?«
A
119
zatim:
»Oj
dubine srca zalim, §to sam va§ posljednji
podanici tudjim kraljima
u kninskoj crkvi tolikog
tko vas
Dalmatinci,
DIMITRIJA ZVONIMIR.
I
i
vjerna
vi
kralj,
knezovima*. Ovo govoreci izdahnu, te
Bartolomeja kraj velikoga zrtvenika.
bi
braca
§to cete
i
sahranjen
Oj nesrecna Hrvatska, kad
si
kralj a izgubila!*
on bio upravo posljednji hrvatski se je narod za kasnijih sigurnosti za njegova vladanja. Sve jo§
Zvonimir poginuo prijekom smrti,
je doista bio
niti
je
posljednji veliki kralj Hrvata, pak
burnih vremena rado sjecao
lijepoga
mira
i
god. 1527. opominjali su se na§i djedovi na saboru u Cetingradu, da je Hrvatska za kralja
Zvonimira bila svoja,
k.
i
da je
poslije nije nitko nikad pridobio ni
oruzjem
ni silom.
PETAR SVACIC, POSLJEDNJI KRALJ HRVATSKE KRVI. 1091.
imitar je Zvonimir
Radovana,
magao
koji je
— 1102.
imao od svoje zene Jelene Lijepe, ugarske kraljevne, god.
1078. — 1083.
otca u drzavnim poslovima.
No
pratio otcev kraljevski
samo njegova udovica Jelena
Tko
ce sada
biti
i
te
po-
posljednjih godina Zvonimirova vladanja
ne spominje se vise kraljevic Radovan, otca razkrstio sa svijetom
dvor,
sina
po
legao u grob.
svoj
prilici
Tako ostade
da se je jos
prije
Zvonimira
iza kralja
Lijepa.
hrvatski kralj
?
Od
slavnoga
jedan jedini koljenovic, po imenu Stjepan,
komu
roda Kresimirovica zivio je jos
bijase jos Petar Kresimir namijenio
prijestolje hrvatsko, te ga u to ime god. 1066. imenovao hercegom hrvatskim. No po smrti Kre§imirovoj ote Stjepanu prijestolje najprije Slavic, a kad je Slavic dopanuo normanskoga suzanjstva, ne mogase opet sjesti na prijestolje, jer ga bijase shrvala Ijuta bolest. Tako postade kraljem Dimitrija Zvonimir, do6im se je kraljevic Stjepan zavukao med skromne zidine samostana sv. Stjepana kod Solina, da u Boijem miru doceka posljednje dane svoje. Kako mu je bilo pri du§i, razabiremo iz
njegove darovnice od god. 1078., kojom je on u nazo6nosti kralja Zvonimira, kraIjice
Jelene Lijepe
jase sklonio.
U
i
toj
kraljevica
darovnici
Radovana nadario samostan govori
Stjepan ovako:
sv.
»Ja
Stjepana, u koji se biStjepan,
nekad
svijetli
herceg Hrvata, shrvan tezkom bolesdu dozvah k sebi 6astne svecenike hrvatskoga kraljevstva, da mi nadju lijeka za moje grijehe. Po njihovu savjetu pobrinuh se, te^se
dadoh
prenijeti
u samostan
sv.
Stjepana.
Tu
se
odrekoh svih svojih
casti,
i
odabrah
si
PtTAR SVACIC, POSUEDNJI KRAU IIRVATSKE KRVI.
ftuivf
121
iSil'v..
^t:U>C«^^.
.
r^*xJ>:?>v:^^S'. isS mo^^ :«>fi^uvr
ttniro tneljoh
v;uc. cosmos?, uii
jfcnK
fftjart^itc
i^^- -'-n-v <aAV ^'^-
nol^.l^u
Con^l^c lli^tl^a. ^u.0
\
-*
!
"r^Mfi^-.T
icm^
»c
^tKvn.'jtfijjr \>TH-\« ^r*«.
^uiii^jfTi uolui/vr. j+mi'T^n:
p.vJt5J- ivnffef-io-fr riMcLcAtCi
-
.
.
nfca:nop«)>.r_t: pCwr-r
>:f?.^w
,•
•
hL U fT»v»! ru vVMia.M. 4
!^N..,, .^K^
')«Uc«c4W>^^^vlai(«ne wwli>>
M POVELJA KRALJA StJEPANA
II.
OD GOD.
kojom lotvrdjuje darovnicu kralja Zvonimira opaticama
sv.
108®/,, Benedikta u Spljetu
(9).
Zema^ski arkiv o ZagraDo.
PETAR
SVAfilC,
POSLJEDNJI KRALJ HRVATSKE KRVI.
grobnicu, preponicivsi se opatu samostana, da
dakle bijase tezko
bolestan
me
spominje u svojim molitvama*. Stjepan
se na smrt;
pripravlja§e
i
123
zato se
zaklonio
i
u samostan,
ga je sagradila kraljica Jelena, da tamo uz kraljevske grobnice djedova i pradjedova svojih sprovede posljednje dane tuznoga zica svoga. I zaista za citave vlade Zvonimirove §to
nema Stjepanu budi da nije
traga ni glasa.
ni
On
ostade u
htio pacati u svjetske posle,
zabiti,
budi da je neprestance poboljevao,
posto se bija§e
svijeta
odrekao.
Ali
kad je
Zvonimir umro ne ostavivSi muzkoga poroda, tada navali sav hrvatski narod, a i Latini, da Stjepan ostavi tihe samostanske zidine i da sjedne na prijestolje svojih djedova. I
tako morade Stjepan izaci
glasen
Stjepan
Hrvata i
samostana,
iz
naroda za kralja
od citavoga
te bi
pro-
svecano okrunjen.
i
i
II.
pisao
zvao se je
i
Dalmatinaca*.
da
duhovnih velikasa,
Oko mu
»Boijom
poput svojih predsastnika
milo§cu kralj
njega sabrala se u gradu Sibeniku izabrano cislo svjetovnih se poklone
da 6uju njegove zapovijedi.
i
BijaSe
nad-
tu
biskup Lovrinac, biskup trogirski Ivan, vojvoda pomorski Jakov, zupani: bribirski, cetinski, zagorski, poljicki, dridski, zastobrinjski;
Na
nesredu Hrvata vladaSe
god. 1090.
ili
u podetku 1091.,
tudjega jezika
i
porijetla,
naime Ungarija. Kako je naime Stjepanom hrvatske velika§e
samo
II.
svrSise tako,
kralj,
II.
plemstva svih razreda.
sila
On umre
godine.
dvije
komu
da je Hrvatskom
i
Dalmacijom zavladao
matica zemlja bila druga
je
kraljevina,
plemena tezka zadaca, da biraju novoga kralja iz gospoda ne mogo§e nikako sloziti. O razdoru,
Ali hrvatska se
sada u Hrvatskoj
pojavio, prica
se
>Po§to je
ovo:
izumro, nije vise bilo nikoga, koji bi imao u hrvatskom kraljevstvu
Poce
na koncu komesanje,
silno
izumrla slavna porodica Kre§imirovica, zapade sada
starjeSine hrvatskih
i
nove kraljevske porodice. koji se bijase
Stjepan
a uz njih
a na to nastade u hrvatskom vladanju
na posljedku
silne smutnje, koje se kralj
—
sav kraljevski rod
zakonito
naslijediti.
medju svima velikasima kraljevstva nastajati velika nesloga. Raztrgani na stranke, sad si je ovaj a sad onaj iz puke pohlepe za vladanjem prisvajao vladavinu zemlje, nastaSe nebrojene otimacine, pljadkanja, umorstva i legla svih opadina, jer nije prestajao dnevice jedan drugoga progoniti, napadati ubijati. Bijase u to vrijeme jedan hrvatski velikas, kojega su njegovi drugovi i suplemenici progonili mnogim uvredama i mnogim stetama, pak ne nadajuci se, da bi se inace mogao toliku zlu oprijeti, ode u Ungariju. Tamo stupi pred kralja Ladislava (brata hrvatske kraljice Jelene Lijepe), te ga stade nagovarati puliti, da podje osvojiti kraljevinu Hrvatsku, i pokoriti ju svomu gospodstvu, uvjeravajuci ga pouzdano, da bi to mogao lako izvesti, posto je kralj evstvo indi
i
i
izpraznjeno
i
ostalo bez
za§tite
Ugarski neki
kraljevske moci«.
pravdama od
Ijetopisac
opet
pi§e
progonjena mnogim ne-
ovako: »Zvonimirova udovica Qelena), sestra kralja Ladislava,
svoga pokojnoga muza, zaiska u ime Isusa Krista pomo<5 od
neprijatelja
svoga brata, kralja Ladislava «.
Obje bezvladje,
kazu, da je iza Stjepana
vijesti i
da nijesu
znali,
koga ce za
No
bila je
toj
se stranci pribrajahu prijatelji
su
se
u kraljevstvu
stranCari
odabra
kraljem,
pleme si
i
pristaSe
ponijeli,
druga stranka,
biv§ega bana Petra od
bilo u Hrvatskoj
mnogo smutnja mnogo
po§to je bilo
i
gotovo
takmaca.
taka stranka, koja je radila za ugarskoga kralja Ladislava, a
medju sobom
dislavljevih ustala
Sva6ic, kojega je
i
II.
kralja priznati,
ali
Zvonimirove udovice Jelene.
da
je
protiv
tada najuglednije
za prijestolnicu
jako
bar dijelomice priznat
bi i
najsilnije
utvrdjeni
Lanaime
privrzenika
koja je podigla na prijestolje domadega
plemena Sva6ica. Tako bilo
znade,
to se
Ne znamo, kako sina,
kraljem Petar
u Hrvatskoj. Cim je postao
grad Knin u sredini
zemlje,
da
bi
odanle lakSe odolijevao svojim supamicima.
Ako zenicima
i
je ugarski kralj ve<5 odprije bio donekle sklon, prijateljima sestre Jelene, nije vise
krzmao
duvSi,
da se odazove svojim
da
privr-
je jedna stranka hrvatska
VLADANJE KNEZOVA
124
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
^ na kraljevsku mocno. U pape
Ladislav vladaSe
uzvisila Petra Svacica
cast,
Ugarskom srecno
bija§e izradio,
i
ugarskoga Stjepana
kralja
i
mu Emerika
sina
svojoj kraljevini krscansku vjeru
zapadnu
i
brata Bele
iza smrti
(1077.)
da je rimska stolica prvovjenCanoga
proglasila svetcima,
prosvjetu.
Godine
a
1086.
na to utvrdi u
srecno
suzbi Po-
Kumane, koji bijahu provalili u Ugarsku, a god. 1087. cutio se je take njemackim knezovima nudio svoju vojenu pomoc. Sada se spremase, da podje
lovce (Plavce)
ili
da je na poziv jedne stranke u Hrvatsku.
jak,
On
da Hrvatsku
nije isao,
osvoji
kao
neprijatelj,
svoje pravo, >j er je njemu po nego je, kako ugarski vladalaCkoj pravdi pripadala (hrvatska) bastina, poSto mu je kralj Zvonimir bio u prvom stupnju svojte, a nije za sobom ostavio bastinika** Ovako misled prijedje Ladislav god. 1091. negdje blizu Vaske rijeku Dravu provali u banovinu slovinsku, te udari putem prema jugozapadu, prema staromu gradu
samo
trazio
Ijetopisac tvrdi,
i
Sisku.
Kako
dislav
redom zauze tamosnje zupe slovinske
je
bas
taj
mnogo odupirao. LaCazmom, dopre
dio Hrvatske najvise ravan, nije se narod
mjestima Dubravom
s
i
i
do utvrdjenoga grada Siska. Tu je bilo po svoj prilici borbe sa slovinskim banom, te Sisak dopanuo ruku Ladislavljevih. Mnogo teze bijaSe magjarskim konjaje napokon Kupe Save. Vec kod Gora nedaleko od danasnje Petrinje bilo je jugu nicima na Ijutih okrsaja, u kojima pogibe Seledin, jedan od glavnih vojvoda magjarskih. Tako dopre Ladislav do Gvozda i htjede provaliti u bijelo-hrvatsku banovinu. Hrvati bijahu i
i
doduse
i
tu neslozni,
svako pleme
te se je
klanci ne dadoSe Ladislavu, da se protuce.
za gradom, te je tako slabo
U
to
mu
branilo za
mu
Bilo
napredovao, da nije
stigose glasi, da su sjedinjeni
Kumani
ni
i
sebe,
visoke
ali
gore
tvrdi
i
je uzimati klanac za klancem, grad
pravo u hrvatsku
Pecenezi
banovinu
s iztoka provalili
za§ao.
u Ugarsku,
pak zato morade ostaviti Hrvatsku pohitati kuci. Tamo odbije doduse Pecenege mane, ali ne dodje vise da nastavi vojnu u Hrvatskoj. i
i
Ku-
sto bijase zauzeo god. 1091., naime banovinom slovinskom izmedju Drave Gvozda. Osvojenu zemlju ne pridruzi svojoj kraljevini Ungariji, vec ju ostavi samosvojnu dade joj za kralja svoga sinovca Alma, sina Belina.
Ladislav zadovolji se onim, i
i
Tako
se hrvatska drzava razdvoji: sjevernom kraljevinom upravljao
Almo, a juznom
s
glavnim gradom Kninom vladao Petar Svacic.
novoj kraljevini do
cetiri
godine.
On
i
stric
im
se,
da
i
tako ju sasvim odvratili od
podigli zasebnu biskupiju
bi
ova pak nova biskupija da ne bude podlozna hrvatskomu biskupu
skomu Duha
ostade u svojoj
njegov nastojahu u to svima silama, kako
u zauzetoj zemlji sto bolje utvrdili svoju vlast vatske. Najzgodnije cinilo
je ugarski kraljevic
Almo
u Slovinskoj u Kninu
bi
ostale Hr-
ni
zemlji; spljet-
nego poglavici biskupa u Ugarskoj. Negdje god. 1093. dozvaSe Ceha i ucinise ga prvim biskupom slovinskim. Stolica novoga biskupa ne ce biti banski grad Sisak, po§to je valjda bio razvaljen, nego grad Zagreb nedaleko od Save, a na obronku zelene gore. Grad se Zagreb nije spominjao za prija§njih stoljeca gotovo nimalo, tek jednom napominje se mimogredce ime njegovo. U ono doba izgledao je grad po prilici ovako: Na brijegu iznad potoka MedveScaka, tamo gdje je danas gornji grad, stajala je velika i 6vrsta zgrada s kulama. Bio je to zupni grad neke slovinske zupe, kojoj ne znamo za ime. Po ovom zupnom gradu dobio je sam brijeg ime Gradec. Izpod grada bilo je u gorskoj dolini ovece mjesto s mnogo kuca i seli§ta, a samo je mjesto bilo ogradjeno nasipom. PoSto se je u starom jeziku zvao nasip greb, prozvano bi mjesto Zagreb, t. j. mjesto iza nasipa. U ovom dakle Zagrebu nastani se novi slovinski biskup Duh, te pote graditi stolnu crkvu i dvore, u kojima ce prebivati. Da bi pak novi biskup imao i dohodaka prema svojoj 6asti, pokloni mu kralj Ladislav velike posjede Cazmu Dubravu sa svima zemljama, §umama i kmetovima. Ovako postade slabo dosad poznati Zagreb siprvostolniku,
i
=
i
jelom biskupije,
te se za
kratko vrijeme podize nad sve druge gradove Slovinske zemlje.
PETAR
muCno
Ali hrvatski narod
Almovoj.
Koncem
Ugarskoj
umro
Almo
bio
radu,
pak
po6etkom
ill
kralj Ladislav,
narod
je
na noge,
ustao
ni sanjao
nije vi§e
svojoj domovini,
mu
gdje
novoga
Vitalu Michielu,
da se povrati u Hrvatsku. On ostade u Koloman, postavsi kraljem u Ugarskoj, podijeli
o
torn,
upravlja.
Petra
To
Svacica.
pozeli da
i
sjedinjena
dodje
u
Ne§to
mu
docekase mletacke poslanike, uz Mletke,
i
i
se prepado&e latinski
te
zitelji,
gotovo zeljno
mocne
podpisase
ih
da ce
na
dodjose
ovu
krizarsku
vjeru,
da su se za to
izticahu,
latinska
i
pristali
mornaricu
biskupi
i
da se
i
pomagase car byzantski, Hrvatskom Dalmacijom, na u zakrilje
prigodom duzdu vjecnu nici
Orseola,
II.
tako se zgodi, da su god. 1097. latinski gradovi dalmatinski
koji
pace jos obecali,
svoju
poslala
S toga
nasilja poSinjali.
I
materom zemljom. No
pri torn
najvise doprinijese krizari, koji su god. 1096. prolazili
mletacke obcine.
s
zgodan cas mletadkomu duzdu
vremena Petra
se vrate
Dalmacija opet pokori mletackoj obcini.
svom putu mnogo
trajno
od hrvatske drzave latinska Dalmacija. Vec namah osovise se latinski gradovi na svoje noge, ne htijuci viSe
II.
kralja
koji
i
6as odvrze
isti
iza smrti kralja Stjeparva
ali
i
vlasti
i
banovina opet oslobodjena
bi slovinska
malo ne u
priznavati
vise lovu
banovinu u
ono vrijeme, kad je u Borba nije dugo trajala. zabavi, nego ozbiljnomu
morade Almo svoju kraljevinu ostaviti preko hrvatsko pak razsiri se opet na sjever do Drave.
brat
stariji
neku knezevinu u Ugarskoj, da njom
Tako
odan
prevrtljiv,
Drave u Ugarsku pobjeci; kraljevstvo Protjerani kralj
zato se
sav narod na onizje.
dize se i
upravo u
1095.,
toga nije bio dosta jak, da zauzetu banovinu slovinsku posve smiri
s
Cim
uzdrzi.
125
je podnosio, lead je gledao slovinsku
god. 1094.
covjek lakouman
je
POSUEDNJI KRALJ HRVATSKE KRVI.
SVAfilC,
da se dadu
pozvati,
obcinu pomagati vojnu.
Svi
svojim brodovljem,
latinski
gradovi
ako
prisegoSe
bi
ovom
a njihovi nacel-
zavjernice,
u
kojima
pod mleta(iko
sklonili
da najsigurnije ziviti pod vladaim je prikladno ostati pod njihovom vinom tolike gospode brizljivom skrbi providnom za§titom<. su
>jer
okrilje,
dovoljno
se
osvjedocili,
i
i
i
Jo§
se
ovoga udarca,
U
Hrvati pravo
nijesu
zaprijeti
razabrali
od
im nova pogibao sa
god. 1095. vladase od Koloman, sinovac Ladislavljev a brat Almov. Jedni Ijetopisci ugarski kazu za nj, da je bio prava rugoba u Ijudskoj spodobi: razrok,
I
sjevera.
Ugarskoj
kralj
rutav, corav,
hrom
grbav,
hvale du§evne
mu
da je bio uljudjen podhvatna duha.
vrline,
i
pismen, ozbiljan, trudoljubiv
i
Koloman u svem oponasase
strica
Hrvatsku zauzeti, htjede da ga ide po pravu nasljedstva. za
i
ne
mogase
svoga
Alma
prolazile
zelje
izvoditi
povratiti
Ugarskom,
drugi opet
jecav;
i
svoga,
No
svoje,
a
mu
Koloman, kralj ugarskl Is
u prvi Cas niti
angsbarikog izdanja kronike I^aua Tar£anskoga.
brata
u Slovinsku zemlju.
bilo
te
koju je mislio,
je tako tijesno,
Pade godine 1097., kad su krizarske vojske da se je ca
i
sprijateljio s
hrvatskim kraljem
takodjer izprosio za zenu Busilu,
kder sicilskoga Petrom Sva6i<5em. Te je izkrcala se u hrvatskom vojnu u Ugarsku, svomu grofa Rogera I., te kad je ova polazila Belgradu, pak je onda hrvatskom zemljom proSla u Ugarsku. I slijededih godina ne mogaSe Koloman na to misliti, da osvoji Hrvatsku, jer se bijaSe umijeSao u ruske posle, pohitavsi u pomoc kijevskomu velikomu knezu proti nekomu udjelnomu knezu. Ali taj put prodje zlo: vojska ugarska bi razbita, te sam Koloman jedva ziv uteie u svoju domovinu.
godine bija§e
si
VLADANJE KNEZOVA
126
mogao
Istom god. 1101.
je
I
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
Koloman
misliti
na Hrvatsku
kraljevstvo pokori svojoj vlasti. Ali se poboja, da bi
smetati
dodje i
i
Mletcani, osobito kad bi uz Hrvatsku posegao
mu
savez
i
mu
za Dalmacijom.
i
s toga poziv mletaCkoga duzda Vitala Michiela, koji
Hrvatima
proti
Normanima u
proti
i
velikasima, prihvati objeruSke savez
s
juznoj
o
raditi
i
da to
torn,
mogli
osirn kralja Petra Svacica
Italiji.
mu
U
dobar cas
je nudio prijateljstvo
Posavjetovav§i
se sa svojim
Mletcima, jer se nadaSe ovako Mlet6ane zavarati,
u to mogao svladati osamljene Hrvate. Koloman utanadi s mletaCkim duzdom i ovo mjesto: »Ja Koloman, kralj Ugarske, drzat cu od pismeni ugovor, u kojem ima tvrdo prijateljstvo i suglasje s tobom Vitalom Michielom, vojdanas u buduce pravo vodom mletackim, dalmatinskim hrvatskim, i podrzavat cu s mojima tebe i tvoje, sve sve tvrdje i mjesta, podvrzena i poslusna vlasti tvojoj, gradove, podlozne tvojoj vojvodini, ne cu im nikako smetati. I ako bi tko od mojih izagnao ili uvrijedio jednoga od vaSih, da
bi
i
i
i
i
i
i
te bi to ostalo
nekaznjeno, popravit cu u roku od trideset dana. Ali jer velikasi
rjesine sumljaju,
imadem
li
tebe (duzda) zvati vojvodom Hrvatske
i
i
sta-
Dalmacije, to ja za
zelim, kako bi se od tebe kao sto je ustanovljeno, hocu a od mene i mojih svaka dvojba sto prije uklonila, da se jedan drugomu nipo§to ne opiremo u nijednom slucaju, gdje se moze izvjestno dokazati, sto ide tebe po tvojim, a mene po mojim predsastnicima«. da se je Koloman, prije nego ce se oboriti Iz ovoga se ugovora jasno razabira, na Hrvate, htio osigurati u Mletcima, koji su si takodjer prisvajali neka prava na Dal-
podrzavanje
tvojih,
maciju,
prijateljstva,
a tako
te
mu
isto
s
i
i
i
toga
mogli
smetati u njegovim
vec
poduzecima. Upravo
da svaki ostane
zato ne htjede
svom, ne
bi li on nijekati duzdu pravo na Dalmaciju, ovako Mlet^ane lukavo nadmudrio, da skrstenih ruku glede, kad ce on ratovati s Hrvatima. Sada tekar 1102. spremi se Koloman, da zauzme Hrvatsku. Skupivsi vojsku povede ju do Drave. Ali doSavsi onamo spazi bolan, da se je tu velika hrvatska vojska sabrala da se sprema na odpor. Ne ce mu biti onako lako, kao nedavno stricu Ladislavu, koji je gotovo bez zapreke zauzeo Slovinsku zemlju od Drave do Gvozda. Takoj slozi Hrvata nije se Koloman nadao. Premda je bio hrabra srca, ipak poce razmisljati, kako je bojna sreca nestalna, i kako mu je ovaj put izaSao u susret velik dio naroda, a ne neslozna plemena. I tako mu mune glavom misao, ne bi li pokusao, da poluci ono mirnim putem i sporazumkom, za sto bi mozda zaludo krv prolijevao. Ne htjede za to zametnuti boja, nego posalje k Hrvatima preko Drave svoje poslanike, neka se s njima prijateljski pogadjaju i onda ugovor sklope. Ako su Hrvati voljni priznati njegovo nasjjedno pravo po tetci Jeleni, ako ga hoce za svoga kralja, cemu da se onda krv prolijeva? vojvodama Poslanici Kolomanovi dodjose u hrvatski tabor i doglasi§e poglavicama vojske, §ta zeli kralj ugarski. Vojvode hrvatske sazvase na to narod, kako je stajao pod oruzjem, u sabor, te se po starom obi6aju hrvatskom vijecalo, ima li se Koloman i njegovi zakoniti potomci posaditi na hrvatsko prijestolje, to jest, ima li se priznati, da je pravo na hrvatsko kraljevstvo po Zvonimirovoj zeni preslo na porodicu ugarskih Arpaprivoli,
pri
i
i
Kako
znamo; ali odluceno bi, da se Petar Sva6ic mora odreci prijestola, a da se onda ugovara s Kolomanom. Sabor dakle prihvati poruku Kolomanovu, te posla k njemu dvanaest svojih poglavica, naime starjesine od dvanaest plemena hrvatskih. Bijahu to: knez Juran od plemena Kacica, knez Ugrin od plemena Kukara, knez Mrmonja od plemena Subica, knez Pribisav od plemena Cudomerica, knez Jurina od plemena Sva^ida, knez Petar od plemena Mogorovica, knez Pavao od plemena Gu§ica, knez Martin od plemena Karinjana i Lapcana, knez Pribisav od plemena Poletdica, knez Obrad od plemena Lisniciic^, knez Ivan od plemena Jamometica knez Mironja od plemena Tugomerida. Ovi dakle knezovi odo§e u tabor kralja Kolomana, da dovi<5a?
se je vijecalo, ne
i
mu i
kazu, sto je sabor ustanovio. Kralj ih primi vele castno, pozdravi ih cjelovom mira,
za^ne
s
njima ugovarati. Kaze stara predaja, da je sporazumku
mnogo doprinesao
zagre-
PETAR SVaCiC, POSLJEDNJI KRALJ HRVATSKE KRVI. badki biskup, koji je
mnogo
vrijedio u
godise, a na to podjo§e
i
Hrvati
na koje prisegoSe
i
Hrvati
Ijeno,
Ovim ugovorom i
Dalmacije
ili
pismom
Koloman u grad
i
Koloman.
Koloman pak
zavjetova
prava hrvatskoga kraljevstva, da ce hrvatska plemena dajima svojima,
a da
ne ce nikakove dace
starje§ine
gdje
Krizevce,
Kolomana
priznase Hrvati
hrvatske drzave),
(ili
Kolomana. Hrvatske se
i
,2-
hi
kraljem po-
s
pismo sastav-
i
za zakonitoga kralja Hrvatske
da ce
se,
§tititi
neka
ostaviti,
i
braniti
sva
po starim obi-
zive
placati kralju za svoje posjede.
Starjesine
hrvatskih plemena opet obrekoSe, da ce kralja pomagati sa svojimi druzinama tako,
ce svaki od
njih dovesti
pomoc po
za rata kralju u
momaka,
trideset
i
da do Drave,
to
naime do medje kraljevstva o svom troSku, a preko Drave o kraljevu troSku. Jos bi jamadno ugovoreno, da ce se kralj nasljednici vazda posebice kruniti krunom hrvatskom, da ne ce u Hrvatsku naseljivati tudjinaca, da ce dolaziti u zemlju na sabore, da ne ce i
ukinuti banske ni hercezke casti,
a
mozda
da ce §to
to,
i
kraljevstvu latinske gradove Dalmacije, koji su u Kralj
da ima
I
cas
prije
bill
povratiti
ne ce da znaju za njega
koje
zaista pribere Petar Svacic svoje prijatelje
i
i
hrvatskomu
u vlasti mleta6koj.
Koloman podje sada na jug prema moru. No presav Savu
jos hrvatskih zupa,
Svacica.
taj
koje
i
Kupu
vole
privrzenike,
uvjeri se,
razkralja
manu u prijedjelu, §to je izmedju Kupe Gvozda. Bija§e tu Ijute mnogo krvi, dok napokon prevlada Koloman, pomagan hrvatskim cetama. Nakon i
borbe zvala
pade
sam Petar Svadic
i
Petrova gora. On pade
tuzno,
i
koja se
u planini, a
Petra
odupre Koloborbe prolilo se
te se
je
njim
s
i
odajne
po njem za sva vremena pronekadanja podpuna nezavisnost
kraljevstva hrvatskoga.
Preko Ijesova Petrovih junaka stupi Koloman na tlo bijeloda mu se narod pokori. Poslije krvavog sukoba u
Bilo je to god. 1102.
hrvatske banovine Petrovoj gori nije
svu slovinsku veliki
i
trazeci svagdje,
mu
se nitko vi§e opirao,
hrvatsku zemlju
tako
sabor Hrvata u kraljevski grad Belgrad.
se u nazoCnosti hrvatskih
Hrvatske
i
Ungarije*,
i
ugarskih
mu i
Tu
velikaSa
srecno podje za rukom, da zauzme gradova dalmatinskih. Na to sazove
bi iznova potvrdjen za kralja, a
dade
u
istom
gradu
Dalmacije starodrevnom krunom hrvatskom, koja je nekad
Petra Kresimira
i
i
sve do Neretve
i
Dimitriju Zvonimira.
Dok
se
je
ponosio se je od toga 6asa naslovom
Dalmacije*.
dosad zvao
i
okruniti resila
Tomislava,
pisao naprosto
»kralj Ungarije,
na to
za kralja
»kralj
Hrvatske
HRVATSKA ZA NARODNE
DINASTIJE.
azvoj hrvatske drzave. Hrvatska vici VII.
zauzela
stoljeca
Panoniju
maciju,
dio
i
su
te
rimske
stare
napuc^ila
i
Ilirika,
plemena u
su
pokrajine Dal-
obladala
tako
prvoj polo-
prostorijom,
kojoj su bile medje: na jugu rijeka Bojana, na iztoku dolnja
Vrbas,
ili
na
sjeveru Drava
Istarske gore (Ucka)
vina Hrvata obsezala nekih cala sasvim
ili
cestimice
dio Bosne, Hercegovinu, Istre.
i
rijeka
20000
danasnje
Crnu goru,
i
Dunav,
Rasa u
milja
a
na
Po
Istri.
llOOQ
ili
Na
i
nova domo-
te je
Slavoniju
i
obuhva-
Dalmaciju,
najiztoSnije cesti Stajerske, Kranjske
i
Joยง su hrvatska plemena posjela otoke Jadranskoga mora
Korcule
Bosna
rijeka Sana,
torn je
myriam.,
Hrvatsku,
zemlje:
zapadu
i
od Krka do
Mljeta.
toj
prostoriji
medjutim nijesu
zivila
ostatci drugih naroda, koji su tu prije
samo hrvatska plemena, nego
Hrvata
i
obitavali. Bilo je nesto ilirsko-
dakako vec romanizovanih, onda ostataka germanskih plemena kao ยงto su Goti i Gepidi, svakako nesto Avara, a i lijepi broj S la vena, koji su budi kao rimski koloni (naseljenici), budi kao saveznici Germana Avara u te zemlje dolazili u njima se nastanili. No najjaci bili (Gota) su svakako Romani (Latini), koji su se nakon hrvatske okupacije odrzali. keltskih
zitelja,
i
i
i
Dok
su ostali narodi
bili
svoje osebine, vec su se
preslabi
ili ili
s
ili
Hrvatima
suviSe malobrojni, stopili
ili
da
bi
mogli trajno
ih je inaCe nestalo:
to su se
sacuvati
Romani
TIRVATSKA ZA NARf>DNK
niNAr^Tl.IF:.
,2g
vazda od Hrvata razlikovali narodnost svoju odrzali. Prema tomu nalazimo u potonje doba na flu hrvatskih zemaija dvije glavne narodnosti: Romane ili Latine, koji su doduse bili potisnuti iz zagorskih krajeva ali su u primorju kao cjelina bili na okupu, Hrvate, koji su pretezno nastavali zagorske zupe kotare, ali ih je bilo u primorju i
i
i
i
i
na otocima. Zapremivยงi Hrvati pokrajine Dalmaciju
Panoniju
i
vec su prema prirodnim
Jedinstvenu drzavu,
nijesu
u njima
stvorili
pnlikama svoje nove domovine
i
namah prema
svojim plemenskim osebinama osnovali vise oblasti, koje su bile jedna od druge viยงe
manje nezavisne.
Oblasti te
more Duklja (Zeta), Liburnija, a u nutarnjoj
Zahumlje, Neretva, Bijela Hrvatska vinska zemlja (Slavonija) Sri jam (Sirmium). i
Od
i
najznamenitija Bijela Hrvatska
po
i
proslosti
Hrvata.
Ona
i
Hrvati) izmedju
(Bijeli
po polpzaju svojem
iz
Vec
1
upravo
oblasti bijase
Zrmanje
posto je
Cetine,
i
nje potece drzavni
primorje joj je dobro razvedeno,
zine nize se lijepo 6isIo kopnenih otoka.
u njoj razviSe municipija
rijeka
najzgodnija, da
bila
najdalje prodire u more,
svih tih
za Rimljana izticala
zivot u
a uz obale nje-
poยงto se
se je ona,
kolonije rimske: Jadera (Zadar), Tragurion (Trogir),
i
ili
Travunja, zemlji S o-
Jadransko
uz
bijahu:
a naro-
Sal on a (Solin). Tako da skupe oko nje sve susjedne oblasti. Joยง na koncu VIII. stoljeca poSlo im je Rase, te su od te oblasti stvorili prvu za rukom pokoriti Liburniju izmedju Zrmanje hrvatsku banovinu. Iza toga stadoSe dalje posezati pak nastojati, da pridruze svojoj vidimo, da vladari te oblasti vec od najstarijega doba nastoje
6ito
o tom,
i
vlasti tvorili
Slovinsku zemlju, Bosnu u banovinu
No
i
sto su se
a sad franacko-rimskim zivo opirali
i
koju oblast pokorili,
namah
bi ju pre-
sami bijelo-hrvatski knezovi morali otimati sad byzantskim
carevima, a neSto
teznjama njihovim.
Bugarima
te je teznje svojih
Tek u
zato, sto su se vladari tih susjednih oblasti
i
kad
je
X. stoljeca,
se
On
je
kad
knezu
Ijuto stradalo
Tomislavu
kralja
i
uzvisio
tako
rukom,
za
gotovo sve hrvatske oblasti sjedinio
onda okrunio za
carstvo
je istoCno
njemadko-rimsko carstvo
poslo je bijelo-hrvatskomu
predaka ostvario.
hrvatsku drzavu, pak kraljevinu (925.).
i
prvoj Setvrti
bilo na rubu propasti,
za vlade nejakoga djeteta,
I
bi
za glavara.
kroz citavo IX. stoljece nije nastojanje bijelo-hrvatskih vladara pravo napredo-
valo; neยงto zato,
za rata s
bana
dali joj
Cim
Neretvu.
i
i
stvorio
Hrvatsku na
Hrvatska drzava, kako ju je stvorio prvi kralj Tomislav, nije dugo obstojala u prvobitnom obsegu. Vec u polovici X. stoljeca odkinuSe se od nje primorske oblasti od Neretve do Bojane, pak se pridruziSe Srbima, a u polovici XI. stoljeca stvori se od njih zasebna drzava,
poznata
srbskim oblastima,
ali
pod imenom
je poslije
Crvena Hrvatska,
u XII. stoljecu spala pod
koja
je
srbsku drzavu,
izprva
vladala
pak se za sve
vijeke otudjila Bijeloj Hrvatskoj.
Vec od
kralja
Drzislava
(1000.) kraljevina Hrvatska ne dopire na jugu dalje
od
Duvanjskoga polja. U polovici XI. stoljeca, naroCito za kralja Petra Neretve Kresimira Velikoga hrvatska kraljevina obuhvata prostoriju od lOOOQmiija ili SSOQmyDunav do utoka Vuke, na riametara. Granice su joj po prilici ove: na sjeveru Drava Duiztoku crta od utoka Vuke u Dunav do utoka Usore, rijeka Usora, gornji Vrbas vojvanjsko polje, na jugu rijeka Neretva, na zapadu Jadransko more, Istra, Kranjska
rijeke
i
i
i
i
na vodina Karintija. Dijelila se je pak na dvije banovine: na hrvatsku (bijelo-hrvatsku) Velika planina Gvozd (Alpes ferreae, danas razstavljala slovinsku (Slavoniju), koje je i
i
Cetine stala se tada Mala Kapela). Nekadanja oblast Neretva izmedju istoimene rijeke nazivati K raj in a (Craina, Maroniae ducatus). Hrvatskoj drzavi pripadala je podev od X. stolje(5a obiino (dakako ne uvijek) romanska Dalmacija (thema Dalmatia). Ta romanska Dalmacija nije nego ostatak i
i
stare rimske pokrajine Dalmacije llrv
pov'i
i
obuhvata zemljilte (kotare) nckih rimskih municipija 9
VLADANJE KNEZOVA
^^
KRALJEVA HRVATSKE KRVl.
I
#
gradova; citavo preostalo zemljiste provincije Dalmacije bijahu zapremili Hrvati, te ga prozvali Hrvatskom. Romanska Dalmacija sastojala je tada od gradova Zadra, Trogira, i
Dubrovnika
Spljeta,
Raba na otocima. Kotora u primorju, a od gradova Krka, Osora pak do byzantskoga cara Vasilija I. u IX. stoljecu priznai
i
Pociev od hrvatske provale
romanska Dalmacija kao
vala je
pokoravala u gradjanskim »prokonzul
i
strateg* (kadkada
ili
Mnogi
gradu Zadru.
od
vrhovnu
prije
i
vlast iztocno-rimskih
careva,
stratega
su odlikovani
bili
brodovljem
inace
su sasvim
bili
Car
Mletci.
samosvojni,
Vasilije
I.
vojskom,
i
sto
i
mu
su
promijenio je te odnose
god. 878.
zvao
cascu »proto-
i
— 879.
§to su cara
danak;
neki godisnji
placali
su imali svoju vlastitu municipalnu
te
je
a stolovao je redovito u
dux, praefectus, catapanus),
i
dalmatinskih
tih
spathara«. Gradovi odavali su svoju zavisnost od byzantskoga carstva time,
pomagali u ratovima
te se je
vojnickim poslovima carskomu namjestniku, koji se
upravu,
kao
i
da je romanska
tako,
Dalmacija morala dio dosadanjega danka placati knezovima Bijele Hrvatske,
i
to Spljet
Rab po 100 dukata na godinu, a uz gotov 200 dukata, Zadar 110, Trogir, Krk, Osor drugoga priroda. mjeru vina odredjenu novae i
i
i
Odsad nastojahu hrvatski vladari, da romansku Dalmaciju pridruze svojoj drzavi. rukom kralju Tomislavu, koji se prvi zove kraljem Dalmatinaca. Poslije njega odmetala se je Dalmacija vise puta od hrvatske drzave, ali za Petra KreSimira
To
podje za
Velikoga (1058.) pridruzena bi joj konacno, te se je odsad vazda smatrala bitnim dijelom njezinim. Pojedinim gradovima ostala je doduse podpuna municipalna uprava, pace vlast lirvatskoga bana nije u njima vrijedila;
danak
kralju placali
cinskih nacelnika
priora).
ili
Pace
u sudbenim
i
Ustroj hrvatske drzave. ostalih Slavena je zadruga (u staro je
skup svih
blizih
nickoga glavara,
prinosi dinili
i
njezinim imetkom,
zrtve
i
djedina,
ili
kuca
ili
hiza,
vodama, rastlinama, a
ili
Zadruga
domus).
latinski
clana
citavoga roda.
i
zajed-
imetak zadruge
Zajednicki
On
zadruge zove se starjeSina.
a glavar
i
upravlja
pravde izmedju zadrugara, a u pogansko doba
rijesava
bogovima. Nadalje se brine za potrebe kako citave zadruge, tako pojese je zadruga naselila, zove se mnogo puta po po zemljistu, po no mnoga mjesta prozvana su po svojstvima zanimanju zitelja. Kad se zadruga suvise umnozi,
clanova njezinih. Mjesto,
Vi§e
u Hrvata kao
zivotu
gdje
samoj zadruzi (patronimicka imena); jedna se loza
dalmatinskomu
stvarima bio je kralj posljednja oblast.
Osnova svemu javnomu vrijeme
i
izbora (naroCito ob-
i
jednoga roda, koji imadu zajednicki imetak
daljih rodjaka
obicno najstarijega
zove se bast in a
zadrugom
i
zato su gradovi hrvatskomu
ali
primali od njega potvrdu svojih zakljucaka
i
odijeli
i
i
i
od nje
osnuje novu zadrugu.
i
mnogo zadruga
pleme
cine
pleme prebiva, zove se zupa.
U
(lat.
generatio,
na kojoj
a zemlja,
genus),
spomencima spominju se za zupu ovi nazivi: *(ou-av'!a, jupa, juppania, provincia, regio, napokon comitatus na koncu XI. stoljeca. Sta se tice imena zupa, uzeta su vise od polozaja zupa uz rijeke, more, gore, polja, Sume ili od glavnoga grada, nego od plemena, koje je u njoj stanovalo. Prvo potvrdjuju starim
i
imena hrvatskih zupa: cetinske, gatacke (gadske), krbavske, podgorske, lucke,
gorske,
drugo imena zupa: kninske, ninske, u gradu,
ogradjen
§to u selima zupe. i
utvrdjen,
Pred gradom
ili
ali
sudove
i
Grad
(lat.
Naokolo grada
i
i
t.
d.
li6ke,
primorske, gorske,
Zitelji
on
je bio sijelo
zupana
zupe
i
prebivali
su
po
(suburbium), gdje su
citavoj zupi razasuta
ili
su sto
zidinama
branik citave zupe. bili
predgradja skupljao se je narod na
bila
za-
humske, sanske, a
toplicke,
castrum, castellum) bio je nasipom
podgradje
ispod njega bilo je
zborove.
zatinske,
kliske, bribirske,
nije bio prostran;
a na prostoru izmedju grada
zitelja,
zastoborske,
poljicke,
stanovi ostalih
trg, svetkovine,
sela
(ves,
latinski
u kojima su nastavale zadruge.
villa),
Glavar zupe bio je
Zupan
je bio vrhovni
zupan
koncu XI. stoljedu vec comes). plemenske vojske, kao branilac zupe u vrijeme
(iupanus, zupanus, na
vojvoda zupne
i
i
i
I
HRVATSKA ZA rata; bio je
U
uza to
i
NAR()[)NE DINASTIJE.
vrhovni sudac u zupi,
kad
»3«
nije bilo kralja
ili
njegova
vrijeme prije kralja Tomislava bila je vlast zupana ososito jaka,
starije
tovo svaka zupa bila za sebe; no po6ev od
X
stoljeca
vlast se je
zamjenika.
poSto je go-
zupana
vise stezala,
od vrhovnoga vladara. Uz zupane spominju se podzupani (postiuppus), koji su upravljali manjim kotarima u zupi, zatim satnici, koji su vodili pojedine odjele zupne vojske pomagali zupanu na sudu. Napokon su bili pristavi (pristaldi), koji su izvrsivali odluke zupnoga suda. te su postajali sve zavisniji
i
Vise zupa sa(^injavalo je jednu o blast, kojoj
knez
(dux).
Najznamenitija
oblast bila je
je bio
zupan
na celu veliki
Bijela Hrvatska, od koje
hrvatska drzava. Glavar te oblasti zove se vec u IX. stoljecu
se je
razvila
»dux Chroatorum*,
»regnum Chroatorum«. U oblastima, koje svojoj vlasti, namjestaju oni bane (ban bosanski, ban
njegova zemlja
bijelo-hrvatski
pridruzuju
slovinski
Odkad
ili
a
knezovi
slavonski).
ili
se je Tomislav god. 925. vjencao za kralja, svi se njegovi nasljednici zovu kmlji
(reges),
i
to redovito >rex Chroaciae et
que*, kadkad
i
Dalmaciae*
ili
»rex Chroatorum Dal mat in or uni-
»rex totius Chroatiae simulque Dalmatiae«. Naslovu im se koji put
daje jo§ sgloriosus, inclytus«,
t.
j.
pri-
slavni, svijetli.
NaJSTARIJI HRVATSKI GLAGOLSKl NAPIS
NA KAMENU OD GOD. 1100.
(U crkvi sv. Lucye kod BaSke na otoku Krku).
Na ovom
se nspisu
uz ino spominje
i
kralj Zvonimir, koji je boraveci sv.
Jur knezovi hrvatski,
jednom na otokn Krku, darovao crkvi
Locije nekn zemlja (ledinn).
a jo§ vise kraljevi
okruzeni
su sjajnim dvorom.
Najodlidniji
dvorski Castnici jesu u knezevsko doba: zupan dvorski (palatinus), zupan komornik (ca-
zupan konjusnik
merarius), zupan peharnik (pincernarius),
(armiger)
i
zupan buzdovanar; u kraljevsko doba: tepCi
ili
(cavallarius),
zupan
Stitono^a
tepadija (prije dvorski zupan),
posteljnik, vinotod, §ditono§a, volar, djed (maior domus), ubrusar, dvorski sudac, sokolar,
psar
i
t.
d.
Dvoru pripadao
napokon dvorski kancelar, koji je bio predstojnik kraobnaSao kninski ili hrvatski biskup, koji je bio Zaje obidno putovao s kraljevskim dvorom.
je
Ijevske pisarne; tu je dast redovito
jedno
i
kraljevski biskup, te
i
VLADAN.IE KNEZOVA
,,2
Kraljima hrvatskim tekla
XI.
KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
I
sva
su
stoljeca pripadala
iz
koja su
vladarska prava,
pojma krscansko-evropskoga vladaoca. Kako je poznato, prava
po-
te vrsti jesu tako
zvana obca prava vladalaCka, kao ^to su pravo zakonodavstva, pravo vrhovne uprave po
narodnim obicajima, onda odanle izticuce pravo ovrSbe, da naime milosti vrijednim zasluznim licima. Naravno je, da nagrade nijesu vrsili svoje vlasti skroz neograniceno, nego uz sudjelovanje naroda,
drzavnim zakonima kazni zlikovce, a hrvatski kralji
pak
narocito
i
dijeli
pripomoc
uz
i
i
kraljevskoga vijeca
narodne
i
skupstine
(shod, sabor)
Dohodci kraljevske blagajne
fiscus)
(regalis
su redoviti
bili
redovite ubrajali su se prihodi od kraljevskih zemalja (terrae
i
izvanredni.
Medju
samoj
Bijeloj
regales).
(J
Hrvatskoj pribrajala se kraljevskim zemljama citava zupa Cetina, zatim kotar Bosiljinski, Sminski, Mosorski, Rasohatica zupi, nadalje neki gradovi
napokon
Jelfiani,
sumnje, da su dalje pobirao
i
Rogovo kod Belgrada, Jasenica
(castra)
neki otoci, kao
kralji i
i
kao Radosic, Labin,
Maon
blizu
Paga
i
i
sela
Drazani
i
kao
kod Sibenika.
Zirje (Zuri)
u ostalim oblastima imali svojih kraljevskih zemalja.
i
u Sidrazkoj
Srinjine, Osik, Stolac,
Nema
Kralj je na-
porez (tributum) od svojih podanika. Taj se je porez placao od zemalja,
Kralj je mogao oprostiti od poreza ne samo plemena druzine. Vrelo kraljevim prihodima bili su jo§ darovi (honorificentia), koje su u nekim prigodama drzjvljani prikazivali svojim vladarima u znak svoje odanosti. Ti su se darovi davali izprvice dobrovoljno, no poslije prometnuli su se u duznost. Ako bi kralj koga oprostio od placanja poreza, ne bi ga zato globe (mulctae), koje oslobodio od darivanja. U kraljevsku blagajnu placale su se jos su bile nametnute onima, koji nijesu vrsili kraljevske volje ili odredbe. Globe iznosile su koji put po 100 libara zlata. Napokon spadase medju duznosti podanika to, da prime ugoste kralja s njegovim dvorom, kad bi se putujuci k njima svratio. Takovi pohodi (descensus), koji se danas smatraju za milost, bili su nekad vrlo tegotni, te i
to budi
u gotovu novcu budi u naravi.
pojedine Ijude, nego
citava
i
i
i
i
i
i
i
su ih podanici nastojali
ili
sasvim ukinuti
po
Kresimir Veliki putujuci
pratnjom odsio kod sokolara Aprica. slije
stao darivati kralja
i
ili
bar ograniciti.
Hrvatskoj zajedno
Bijeloj
Taj je
njegove Ijude
kralja
sa
Tako
je
svojom
jednom kralj Petar suprugom i citavom
docekao sjajnom
pocastnim darovima.
inomka s najboljim konjem, kraljici najbolju sluzavku, kraljevu drugima razlicite druge darove.
vecerom,
a po-
Kralju je dao najboljega stitonosi
kopljem,
stit s
a
kraljevi nijesu dugo imali sta^ne, odredjene prijestolnice, nego gotovo u svakom vecem mjestu imali svoja svratista, gdje bi zemljom stanovali, kad bi za drzavnim poslom onamo dosli. Takav dvor svrati§te (coenaculum) imali su u Ninu, Kninu, Sibeniku, Spljetu t. d. Tek na koncu XI. stoljeca poceli su grad Belgrad (Belogradon, Alba civitas) smatrati kraljevskim gradom (urbs regia), po svoj prilici zato, §to su se u njem neki kralji krunili.
Hrvatski knezovi
su obilazili
i
i
i
i
Skupimo
nam
li
sve u jedno,
sto
smo
doslije kazali
se u XI. stoljecu prikazuje, ova slika:
Na
o uredjenju hrvatske drzave,
glavar drzave; on je okruzen brojnim dvorom, te dvorski dastnici dvore njega
porodicu.
Kralju su podlozni bani,
(banovinama);
najznamenitiji
to
celu citavomu kraljevstvu stoji kralj kao
koji su njegovi
namjestnici
ban je bijelo-hrvatski.
u pojedinim
Banima se pokoravaju
i
njegovu
oblastima
zupani,
oni
Zupaiiima napokon imena ne poznamo. takodjer kralji Dalmacije, da
su glavari zupa, kojih ima u jednoj oblasti vise, a u drugoj manje.
podlozni su podzupani
Vec je
bi
i
satnici,
i
drugi
nizi
castnici, kojih
spomenuto, da su se hrvatski vladari
romanska Dalmacija pripadala
U
kao
zvali
Dalmaciji, koja je sastojala
nijesu bani ni zupani vrSili nikakve vlasti. Dalmatinski gradovi
municipija
ili
i
od polovice XL stoljeca. na otocima, tek od nekoliko gradova u primorju
hrvat-skoj drzavi, narocito
i
bili
su slobodne
»civitates«, kako se sami zovu. Medju romansko-dalmatinske
obcine,
»civitates«
HRVATSKA ZA NAROKNK
(clerus)
Zitelji tih i
i
i
i
na svjetovnjake (populus).
MrAMORNA GROBNICA VeKENEGE
Svjetovnjaci
(f 1111.),
RODJAKINJE
neplemide (ignobiles). Gradjani bave se zanatima, i
ribolovom.
opet na plemice
dijele se
U NUTARNJOJ BOGOMOLJI OPATICkOGA SAMOSTANA
darstvom
'33
Trogir, Dubrovnik Kotor na kopnu, a Osor, Krk Rab na gradova jesu gradjani »cives«, dijele se na dvoje: na svecenike
broje se Spljet, Zadar,
otocima.
I»INASTIJE.
(nobiles)
i
KRALJA PeTRA KrESIMIRA VeLIKOGA, SV. MaRIJE U ZaDRU. (10).
obrtima
i
trgovinom,
a uza to
i
bro-
VLADAN.IE KNKZOVA
.,^
Na
KHATJKVA IIRVATSKE KRVI.
[
svakomu dalmatinskomu gradu
celu
nacelnik
je
djanstvo, a potvrdjuje ga hrvatsko-dalmatinski kralj.
on
lozan kralju;
je zajedno
banima
s
ili
kraljevskom
Od
spada poput ovih medju velikaSe (primates, magnates) hrvatske drzave. najugledniji je zadarski,
glavar gradskoga
Za sve vaznije
na neki nacin poglavica svih priora,
te je
car odlikovao
byzantski
cascu stratega
vijeca,
sudaca (indices)
gra-
vijecu,
te
svih
priora
naro^ito ako
ga je
katapana citave Dalmacije.
koje sastoji od tribuna,
i
Prior gradski je
biijeznika (notarii).
gradska skup§tina, u koju dolazi gradski biskup sa sve-
stvari saziva se
censtvom, plemstvo
ili
bira
neposredno je pod-
Prior gradski
hrvatskim zupanima u
i
kojega
prior,
prosti puk.
i
Crkva U hrvatskoj
dr^avi. Jos prije dolazka Hrvata spadao je najveci dio potonje hrvatske drzave u crkvenom pogledu pod salonsku (solinsku) nadbiskupiju, te su se svi biskupi Dalmacije pokoravali soHnskomu nadbiskupu kao svomu metropoHti. Padom SoHna okupacijom Dalmacije po Hrvatima bi§e doduse crkvene prilike u toj i
i
pokrajini poremecene;
grad Spljet,
te
bi
no kad se je iza god. 679. mjesto razvaljenoga Solina podigao u njem obnovljena solinska nadbiskupija, to je prvi solinsko-
nadbiskup Ivan svojoj metropoliji vratio
spljetski
skupi u Osoru,
Krku
obseg,
stari
Rabu, zatim u Zadru, Dubrovniku
i
Obnovljena na koncu VII. stoljeca
i
te su
mu
se pokorili bi-
dalje na jugu.
metropolija solinska,
sada spljetska, djelovala
veoma blagotvorno na Hrvate, medju kojima je jako brzo razSirila krscansku vjeru. Tako ostade do IX. stoljeca. No kad se je u IX. stoljecu Hrvatska pridruzila zapadu, dok je byzantska Dalmacija sa Spljetom ostala uz Carigrad, to se je naskoro u politicki
je
odijeljenih Hrvata pojavila
veliku
IX. stoljeca stekla
nova biskupija u Ninu, znamenitost,
posto
koja je narocito u drugoj polovici
sami
su joj
rimski
pape
u prilog.
radili
Ninski biskupi htjedoSe napokon svoju duhovnu vlast protegnuti na sve zemlje u kojima su nastavali Hrvati, tako da bi spljetskomu metropoliti
biskupima ostala jedino byzantska Dalmacija. ljeca,
posto se je spljetski
metropolita
No
i
i
oblasti,
njegovim podrucnim
poradi toga se u prvoj polovici X. sto-
vratio u
krilo
rimske crkve,
zapodjela zestoka
borba za prvenstvo, koja se svrsi tako, da je spljetski metropolita odrzao pobjedu, je rimski
Od
papa biskupiju u Ninu ukinuo (928). vremena ostala je spljetska nadbiskupija neprijeporno metropolom
toga
tave krscanske crkve citave Hrvatske
i
u drzavi
Dalmacije*
hrvatskoj,
makarski,
trogirski,
te je njezin glavar bio
(archiepiscopus
se pokoravali ovi biskupi u Hrvatskoj
belgradski,
i
bilo je
i
sastojalo
je
koji su bili odgojeni u latinskom
kninski
i
et Croatiae).
ci-
»nadbiskup
Njemu
su
do
naime jeziku
Ona
je bila najprostranija
i
rijeke Drave. Svecenstvo tih bisku-
ili i
Najznamenitija od svih
hrvatski.
ili
hrvatska.
ili
posve hrvatskih svecenika, koji nijesu
i
primas
da
Dalmaciji: osorski, krcki, rabski, zadarski, ninski,
stonski,
najbogatija, a njezina je vlast dopirala na sjeveru pija bilo je pretezno latinsko;
Dalmatiae
totius
biskupija bila je u XI. stoljeca upravo kninska
Hrvata,
i
od pravih Latina (Romana) ili od No pored ovih
u latinskim Skolama.
znali
ni
rijeCi
latinski,
vec su Bozju
sluzbu obavljali u slavenskom jeziku. Slavenska liturgija bila je doduSe vise puta zabra-
njena
progonjena,
i
ali
sasvim
se izkorijeniti
dala nikada, nego se je narocito u
nije
krckoj (poslije senjskoj) biskupiji vazda odrzala. Zastupnici biskupija,
crkvene zborove vima. i
Tim
ili
naime biskupi
i
namjestnici, sastajali
njihovi
pokrajinskim synodama prisustvovali su
hrvatski vladari
i
cesto na
su se
koncile (synode), vecinom u Spljetu, da vijecaju o crkvenim
njihovi zastupnici.
Sto
bi se
i
papinski poklisari,
na crkvenom saboru
poslo-
a uz njih desto
zaklju6ilo,
Siljalo
se je papi na potvrdu.
Svedenstvo u Hrvatskoj §tovano
i
vanju bio je
i
Dalmaciji
bilo
je
Vazda ga odlikuju svagdje uzrok ne samo uzvi§eno zvanje, koje
cijenjeno.
i
tada
mu
kao po je prvo
citavoj
mjesto.
je svecenstvo vrsilo,
Evropi
osobito
Osobitomu stonjegova nego i
HRVATSKA ZA NARODNE DINASTIJE.
135
obrazovanost, kojom se je znatno odlikovalo od svjetovnjaka.
Svecenici ne bijahu
samo
nego malenih u skoli; oni su bili u ono doba jedini gojitelji uCitelji umjetnosti. Crkva u Hrvatskoj imala je vec tada golem imetak, tako da su znanosti crkvenih pojedine biskupije imale po citave zupe. Crkveni imetak bio je pod zastitom svjetovnih zakona, osim toga je crkva po kraljevskoj milosti uzivala svakojake polaksice od obcih drzavnih tereta. Svecenicima placala se je desetina. Vec knez Trpimir kaze god 852., da je njegov predSastnik po6eo davati crkvi dcsetinu, a Zvonimir obvezao druge dohodke crkvene. se je god. 1076. papi, da ce se brinuti za prvijence, desetinu puka u
crkvi,
i
i
i
i
i
Da
li
ono vrijeme
je u
bilo u Hrvatskoj sljedbenika
grcko-iztocnih
.?
O
privrzeni-
cima grcko-iztodne crkve ill opet rimske ne moze za ono doba biti pravo govora. Opreka medju obima crkvama bila je tada jos posve neznatna, a mnogi pojavi u hrvatsko-dalmatinskoj crkvi pokazuju, da se u nas nije jos tada pravila razlika
zapadhoga
i
Tako
iztocnoga obreda,
imao zenu
Dobrila, da bi se opravdao, §to je
oko god.
je primjerice
djecu, izjavio,
i
nadbiskup
1050.
da
izmedju spljetski
u braku zakonito
zivi
-^^^m ;i •'i-^
r"
butfrrimi'eftlcdr-'-
m/nib. fcnc «i>I«7~«t
T) jittioBmfjtiUf
';
IcT nXAude r>^f
^Tis*
.
ipifuicdpu-.uunr-
--,
.
„ > '*-ini I It
mi fMmtrrr
•*•
k.v'nt '-'••'
-
..
fu^imramuerlX
,'
•
,..' 4
'.
.
r
•
.
•
•
^lundtmifcrrti "o^-i
-
!£>«''<
^UlT»(Uf'prT.iii;» rnurS;
Lr Tien
r
/ v;'-.-
7 1*1/
-f
<•
r
,• f y
X tic-t'i
i liys'tv
.'
,r-
'
w -••-. <
Jtynf
-•
tltfStr
,<.».'<<.
,
'
,
»•
'-rtttt
,
r
^*'^ »'•-. y/'A
JtVMt
ji'-.
-
lry»<m -»': -.
'tt.
'
'
'
A.
p creunT^nxMznof
-'
1.
^
-^'-'•'
^- / t/-t
ftimmtfn*i-
'^*"'
.^
1.
bte fiiof.\/c<rrfui
^*^
.AT
«»>•
:<r / IrvroK .
»
•
f ?^
'.
timin'rdaifrvcednhi-
K^ Xyicyf iUjs»x
-"*'
jtrm-af-riin pr^y^f*'
•nJLtrrUurtqltfrwniiWn'
6rUim>netontt»\io tmuLutfaatsmairi'
'
*"
.^/<<.vA.,',
It. .
rpdnrvliTrt
^
ZbORNIK crkvenih POPJEVAKA SA STARINSKIM KAJDAMA (nEUMAMA), KAKO SU SE PJSALE DO XI. STOLJECA. Zbornik se Suva u franjevafikom samostanu u Sibeniku.
»po obiSaju iztocne crkve*. Kad su nadalje na spljetskom saboru god. 1059 60. /abraslavenski jezik u crkvi, dodali su namah, da se sluzba Bozja nili slavensku liturgiju i
smije obavljati
samo u »latinskom
i
grdkom
jeziku*. Iz pisma
pape Aleksandra
II.
od
god 1067. razabiramo napokon, da je u rimokatoliSkoj nadbiskupiji Barskoj bilo samogrCkih ili slavenskih (t. j. reda sv. Vasilija), da je sve nadzirao latinskih stana i
i
i
metropolita dukljansko-barski.
U nego
i
Hrvatskoj
i
Dalmaciji bilo je za narodne dinastije ne
mnogo redovnika.
Svi samostani muzki
i
samo
zenski, koji su
svjetovnih svecenika,
bili
latinskoga obreda,
VLADANJE KNEZOVA
f^
pripadali su redu sv.
Benedikta. Kao
I
KUAUEVA HRVATSKE
KRVJ.
sto je benediktinski red zasluzan za
sve zemlje,
u kojima se je nastanio, tako je osobito mnogo privrijedio za Hrvatsku. Vec knez Trpimir gradio je oko god. 852. samostan za redovnike. Od benediktinskih manastira iztidu se osobito u Zadru muzki samostan sv. KrSevana ili Krizogona i zenski samostan
oko god. 1066. utemeljila Cika, rodjakinja kralja Petra Kresimira Velikoga. U Belgradu ili kod njega bili su na glasu: samostan sv. Ivana, osnovan kod U Spljetu god. 1059. od kralja Petra Kresimira, i zenski samostan sv. Tome. njega bili su glasoviti: kod Spljeta samostan sv. Stjepana, ยงto ga je sagradila kraljica sv.
Marije,
koji je
i
Jelena, gdje je bila kraljevska grobnica; zatim u
samom
Spljetu opatidki
samostan,
ยงto
drugi bili srediSta ga osnovao nadbiskup Lovro oko god. 1069. Ti su samostani kao Benediktinci vilama umjetnicama. pristaniSta stekli su osobite zasluge za jedina kulture, hramove. Osim toga bavili su razvoj graditeljstva, jer su oni podizali samostane i
i
i
se
i
knjigom.
DRUGO DOBA VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA II02.
— I3OI.
KOLOMAN
1102.
im se
— II3I.
Koloman u Belgradu okrunio za zaboravi namah na svoje saveznike i
na ugovor,
§to
htijuci sustati
se
III.
bijase
macije, i
STJEPAN
I
pomami
ga je nedavno utanacio
na pol puta, ne za Dalmacijom.
i
pak zato bija§e
i
zadovolji
Ta on
A
se
i
prijatelje Mletcane,
Dal-
kao
njihovim duzdom.
Ne
samom Hrvatskom,
vec
bijase ovjencani kralj Dalmacije,
duzan, da ju iztrgne
sjedini s hrvatskim kralj est vom.
s
kralja Hrvatske
iz
mozda su ga
te ju opet
mletac^kih ruku, i
hrvatska gospoda nukala,
da se toga podhvati. rijesi Koloman osvojiti latinske gradove Dalmacije upravo kad su MletCani bili u svetoj zemlji na krizarskoj vojni. Najprije pade pod prvostolni gradSpljet (1103.) pozove njegove gradjane da mu se pokore, ako ne ce da unisti njih sve njihovo. Ali Spljecani mjesto odgovora utvrdise zidove svoga rodnoga grada postaviSe na njih straze, bojedi se pasti pod kralja strana nepoznata im naroda, ne znajuci, §ta Koloman smijera u^initi s gradom. S toga odpora ozlovolji se kralj vojvode njegove, pak misleci, da ih Spljecani preziru, uzese im sve vise prijetiti. NaCinivSi nedaleko od grada logor pustoSili su polja plijenili su, sto bi gdje zatekli. Sad se rije§i§e Spljecani, da gradjana, ce radije podnijeti sve nevolje pogibili, nego da se dadu pod jaram ugarskoga kralja. Za neko vrijeme sazna§e medjutim, da je kralj sa svojim pukom krSdanin da se zeli I
u onaj
tako se 6as,
i
i
i
i
i
i
i
i
i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
I^o
njima
s
vijecati, sta
U
mu
dobra nagoditi, ako
s
gdje ce
da
Na
cine.
se sami mirno pokore.
godina crkvom
Petra Kresimira, Zvonimira
kralja:
Krescencije,
rodom
On
nadbiskupa Lovrinca.
Spljetu ne bijase vi§e na zivotu
1097., po§to je upravljao do detrdeset tri
Sada se sabrase u skupstinu,
posljedku poslaSe svoga nadbiskupa, da ugovara
Stjepana
i
Rimljanin, 6ovjek izvrstan
sluzio
i
papom imenovani
naslijedi
naresen svakom dobrotom.
i
jo§ godine
hrvatsko-dalmatinskom,
Njega
II.
umro
je
kraljem.
s
Ovaj dakle
podje u ime Spljecana u tabor Kolomanov. Kralj ga primi prijazno, privoli na sve njesklopi mir. Bise popisane sve pogodbe i pravice grada Spljeta, te kralj gove zelje i
Koloman
sa svojim
velmozama prisegne, da de
ih vjerno drzati
poloziSe Spljecani zakletvu vjernosti, da ce u sve vijeke
Na
zakonitim nasljednicima. censtva
i
njegovim
te bi lijepo primljen
na sto iznovice potvrdi sve povlastice gradjana
puka,
i
sveCano u grad,
to udje kralj
Kolomanu
vjerni
biti
Sutradan opet
cuvati.
i
i
obilato
od svenad-
nadari
biskupa Krescencija.
Od
Spljeta krene
Koloman
prema gradu Trogiru. Ondje je biskupovao od kralja Petra Kresimira. I pred Trogirom dodje posredova biskup Ivan, koji bi poslije progla.sen
dalje
glasoviti Ivan, koji je bio biskup jo§
gotovo do
krvi,
ali
na
posljedku
svetcem. Pri6a se, da je kralja sklonila na pomirenje 5udna nocna prikaza. BijaSe naime
mu
vec odlucio, da ce upaliti grad, jer
se
dobra ne htjede predati; no u to da je
s
nocu, kad je u svojoj pala6i izvan grada spavao, straSna
da ga je pograbio
lica,
Kad ga
sibao.
je biskup
je osjecao bol
biskupa,
ali
pade se
silno
iz i
i
usao u njegovu loznicu biskup Ivan poceo vuci za kose, a napokon da ga je Ijuto izi
saka pustio, vidio
Koloman
a
na svome
Koloman, pak se radostno pogodi
se
iz
sna prenuo, nije vise vidio
mastnice od
tijelu s
siba.
Trogiranima, dim
Upravo s toga preje samo biskup
mu
Ivan ponudio ruku pomirnicu.
Zadar gradove na otocima. Otoci Krk Sad se Koloman spremi, da zauzme jos Osor namah mu se'pokorise, ali zato mu tim vise jada zadavase grad Zadar, a uza nj grad Rab na otoku istoga imena. Ondje je latinsko ziteljstvo bilo najbrojnije, ti su i
i
i
i
se gradovi kralja.
Rab
takodjer
Koloman
i
izgubi
za
kraljeva hrvatske
pune
krvi najradije otimali
dvije godine (1103.
—
1105.),
mu
dok
odolijevase uztrajno, sticen svojim polozajem na moru.
zakrilju
hrvatskoga
se pokorise.
Osobito
Koloman morade dva put
odpremiti svoje brodovlje, da ga svlada. Prvi put posalje svoga bana Ugrina (mozda od
plemena Kukara) s jakom vojskom brodovljem. Taj dodje iznebuha do otoka, izkrca izdekivase, §ta oplijeni ga. Zastrasivsi tako zitelje, vrati se na brodove se na njem ce Rabljani raditi. U njega bijase trinaest brodova. No zitelji grada Raba ne predadose i
i
i
se,
vec se utekoSe svomu za§titniku
na bana Ugrina. neprijateljski
Ugrin bijaSe
svoju zairu kamenja suvise udaljeni kraj zarobise
koja
mu
bolji
brodovi prikuce, vec
bili.
mu
i
strjelica,
Oni
sv.
vojnik je
nego vojvoda, pak
namah na podetku
a to je sve popadalo
pak navalise na nj tek
jednu ladju;
pak opremivsi
Kristoforu,
ostalo
mu
i
dvoveslice navalise
nije dekao,
dok
mu
se
bacao na dusmane svu
u more, posto
kad
je ostao
razbi§e,
a na to
onda,
brodovlje
brodove po morskoj pu6ini porazbaca
bitke
tri
su neprijatelji
jos
U
prvi
goloruk.
dune ostra bura,
unisti.
Kolomana, te odluci drugo brodovlje poslati na On pokupi lijepo cislo brodova od Senjana, Cresana i Krdana, te se izkrca kod sv. Petra na Rabu Namah po6e po otoku harati polja i lugove. Rabljani se uvjeri§e, da mu se ne mogu oprijeti na otvorenom polju; pak zato jedni osta§e u gradu, da ga brane, a drugi se ukrcaSe u ona tri broda. Sergije ostavi svoje brodove bez velike straze, trpaSe u njih samo plijen, sto bi ga na kopnu oteo. No u to podje Rabljanima za rukom, te mu zapaliSe brodove, a on bi na to Tuzni udes bana Ugrina
Rabljane.
razjari
Vodit ce ga vojvoda Sergije.
i
s
ditavom vojskom svojom zasuznjen.
II
KOLOMAN
STJKPAN
I
III.
141
Jednako nesrecno vojevaSe sam Koloman pod gradom Zadrom. StajaSe pred njim vec dvije godine, ali mu se on ne predade. Napokon ne moguci ga silom dobiti, pobiskup trogiski Ivan bijahu mu kusa jos jednom milom. Vrli nadbiskup Krescencije i
»Ako
posrednici.
vas
se kraljevoj
prisiljene podanike«.
svecenika,
cije.
Na
6islo
tu se
i
skupstini
biskup Simon,
pode
biskup
u ime Dalmacije
koji su
nego
se poga-
Zadrom veliku skupStinu latinskih zitelja ga pogodbe priznati za kralja Dalma-
polju pred
hrvatskih
i
velikasa
Fulberto,
i
cuvati kroz sva
i
a
i
ugarskih
biskup
Krescencije
drugi.
ugovarali s kraljem,
njegovi nasljednici Stovati
zupana,
i
nadbiskup Lovrinac, vacki
ostrogonski
kolocki
poceSe
Rabljani
i
razpravljati, uz koje ce
Lilo je
kao
biskupa,
a za njima
zaista najprije Zadrani,
I
»primit cu
kraljestvu, jer volim imati dragovoljne prijatelje,
Koloman sazove na
djati s kraljem. i
mojem
va§ grad za prve u
i
poru6ivao kralj Zadranima,
milosti pokorite«,
htjeli
vremena
su
i
biskup
i
citavo
peSuvski
trogirski Ivan,
da ce Koloman
sigurni,
biti
velikaSa
Marcelo,
stare sloboStine
dalmatinskih
i
gra-
dova, pak su zato zahtijevali, da se pogodba sastavi u nazocnosti brojnih svjedoka. Kralj
morade na sve
velikaSi: biskupi, zupani,
pace
menu
naciniti
i
stolniku citave Dalmacije
Tek sada
i
nazocni
ugarski
i
i
satnici.
Ali ni to ne bi jos dosta.
zlatna kriza,
tri
te ih
Hrvatske.
se
otvorise
A
6inom.
i
jednako udiniSe
Kolomanu vrata grada Zadra, te bi svecano primljen, kao godine u Spljetu. Sad je Koloman bio kralj Dalmacije ne samo po imenu,
pred dvije
nego
priseci, a
Kralj dade na uspodade u zalog trima biskupima Hrvatske: jedan biskupu zadarskomu, drugi biskupu rabskomu, a treci prvo-
pogodbe
te svoje
Dalmacije
prisegom
povlasti Dalmacije
i
ziteiji
dalmatinskih gradova
bili
su srecni,
sto
su
iza visegodisnjih
po Kolomanu na moru«, te je sada svaki opet mogao ici za svojim poredak na kopnu poslom. Godina 1105., kad je Koloman prvi put u slavlju uljegao u grad Zadar, duboko se je usjekla u pamet tamosnjim ziteljima. Sam Koloman dade na opatickoj crkvi sv. Marije podici nov zvonik, posto se je stari valjda za podsade srusio, te dade na zvoniku uklesati ove rije(^i: » Godine od upucenja gOi>podina na§ega Isusa Krista 1105. Iza pobjede
borba docekali mirnije dane. Oni su vracen mir
Sas,
slavili
kad
je
»s
Bozjom
milosti
i
i
nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o podici Koloman, kralj ugarski, hrvatski dalmatinski«. Kad je malo zatim umrla opatica Vekenega, posljednja od zenskoga roda kralja Petra KreSi-
i
mira,
i
svom trosku
i
mira, uklesase joj na grobnici, da je umrla god. 1111., to jest
»pete godine kraljevanja
u Hrvatskoj strani
Dalmaciji.
i
(Vidi
Kolomanova*
grobni
spomenik
na
133.)
Koloman na to Mletci
gospodarom
sada kralj Dalmacije.
bija§e
i
njihov duzd,
latinske
koji
Dalmacije?
No
se smatrase
Mlet^ani
sta
ce
jedinim
ne uiinise
Monogram
kralja
NA STUPU U CRKVI u Zadru.
Kolomana SV.
MaRIJE
na dalekom iztoku, ali jer bijase pogazio ugovor od god. 1101., gdje vjerolomnikom, zato smatrahu Kolomana no priznade pravo Mletaka na Dalmaciju Koloman medjutim slabo je mario, sta Mlet6ani o njem misle, vec je nastojao, da svakako ugodi svojim novim podanicima. Upravo nista,
posto bijahu
za to
potvrdi
te izdade
Hrvatske
i
zabavljeni
stare pravice, svakom latinskomu gradu posebice njegove povlastice svakomu ovakovo po prilici slobodno pismo: »Ja Koloman, kralj Ugarske, Dalmacije, prisizem na sveti kriz, da cu Vama, mojim vjernim gradjanima i
(spljetskim, trogirskim,
momu
sinu, niti
mojim
zadarskim)
duvati
tvrdi mir.
nasljednicima. Biskupa
i
Ne
nadeinika,
cete
pladati
dace
koga svecenstvo
ni i
meni,
puk
niti
izaberu,
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
Vam, da
potvrdit cu. Dopustit cu
davnim
se sluzite
vasim
obicajima
zakonima.
i
Od
prihoda gradske luke, sto ga placaju stranci, neka budu dva dijela kralju, treci dio naeelniku grada, a desetina biskupu. U gradu ne cu dopu§tati, da se nastani koji Ugrin
van ako Vi koga po svojoj volji primite. Kada pak k Varna dodjem, ili da se krunim, ili da u Vasem gradu sazovem sabor kraljevstva, nijedan gradjanin ne ce morati da prima gosti na silu, vec ce svakome biti na volju, da primi ili
koji drug! inorodnik,
koga hoce. Ako
drugamo Ovako
kadgod moja vlada ikome dotezdala, pak bi se htio kamo sa svim sto ima«. budi, da podje sa zenom i djecom, slobostii povlasticama svima mogucim da gledao, prvi cas Koloman u
nama
je
slu6ajno
bi
slobodno
odseliti,
ste6e Ijubav
u Hrvatsku
i
i
i
odanost dalmatinskih
gotovo
Dalmaciju,
opazio, da se je
kletve
i
mu
Hrvat
i
obecanja svoja, pak onako
i
U
ime dolazio
No kad
novomu redu nekako s
Hrvatima
Latinima
i
da ne ce od njih
Ma
to
trece godine.
svake
Latinac
zitelja.
je
za
je
poslije vise puta
i
raditi,
on zaboravljati
kako prvo
nikakvih
godina
nekoliko
prilagodio, poCe
s
Mletcanima.
na jedan put
daca,
da je Hrvatima bio obrekao, po6e im neki kraljevski danak nametati, pace poSalje u Hrvatsku svoga Sovjeka, koji ce taj danak pobirati. Kraljevski se poreznik nastanio u gradu Spljetu. Malo zatim potraziti
ugarske cete u Dalmaciju, da toboze brani primorske gradove od navala mletackih. u tu Spljecani bi§e prisiljeni, da izprazne jednu kulu na iztocinoj strani svoga grada, Koucini nasilje kulu smjesti se sada kraljevski vojvoda sa svojim cetama. No jo§ vece salje
i
loman god. 1112. U Spljetu naime umrije nadbiskup Krescencije, pak se radilo o izboru puku spljetskomu, novoga prvostolnika. Po staroj pravici zapadalo sada pravo svecenstvu umijesa svoje AH Koloman potvrditi. kralj samo pastira, kojega ce duhovnoga da si bira tom, da se raditi o poce gradjana, koja prste, pak si stvori u Spljetu jaku stranku od odan Kolomanu. I tako se zgodi, da je najvise izabere za biskupa covjek prijazan bukom ovih ugarskih privrzenika izabran za nadbiskupa neki Manase, bivsi vikom prije na dvoru Kolomanovu, a osobiti Ijubimac njegov. Ovako dodje prvi Ugrin na nadbiskupsku stolicu u Spljetu. Posto ga je papa potvrdio, zalazio bi cesto u Ugarsku na i
i
i
kraljev dvor
umrije
i
tamo
Koloman
bi nesto snovao.
god.
Vec
za rana vikao
jos
ne izadje na
Mletcani vjerovahu, da ga
smrti.
u
kom
umre
i
je stigla Bozja
a
postade lakomisljen, raspuSten, strastven
zive vatre;
baklje na najnjeznije udove
Vec
u to
Dalmacijom zavlada sada Stjepan III. (II.), nedorasli sin dijete zlo bi odgojeno, i kad odraste, bijase gotovo straSilo. majke
plasile
tijela.
Na
i
okrutan.
samim imenom njegovim.
plaCnu djecu
je bio okrutne cudi, kaznio bi svoje protivnike tako,
ludilo,
jer
vidjelo,
i
zapovijedati,
Sve ga se bojalo kao
Kako
to
mu
vjeru njima zadatu.
i
Ugarskom, Hrvatskom Kolomanov. Nesta&no
naglom
1114.
kazna, sto je pogazio rijec
Ali djelo
da
bi
im dao kapati goruce
posljedku obuze toga mahnitoga
gotovo
kralja
(1131.) u tridesetoj godini svoga zivota.
prvih godina Stjepanova vladanja pozurise se njegovi skrbnici, da rade u zator
slobo§tina Hrvatske
i
Dalmacije, koje bijase
Koloman
su ih neki suvi§e revni privrzenici ugarskoga
tolikim kletvama utvrdio. Pomagali
dvora u nasoj
domovini.
A
svima je bio
surovao
sa Stjepana 6elu nadbiskup spljetski Manase, koji je neprekidno tajno novim skrbnicima. Zapovjednik ili vojvoda ugarske posade u gradu Spljetu stanovao je u nekoj kuli na iztoinoj strani grada, a imao je dosta veliku posadu. Ovomu vojvodi, budi da su ga iz Ugarske putili, budi da je na svoju ruku radio, mune na jednom u glavu da ga 6udna misao, da nasuprot svim svetim ugovorima silom zauzme citavi Spljet oplijeni. Posavjetova se za to sa svojim Castnicima, a ovi mu rekoSe, da se to ne bi i
moglo zgodno izvesti, nego kad bi se sporazumjeli s nadbiskupom Manasom. Pozovu dakle njega na dogovor. On dodje pristane na urotu, pace sam razlozi iitavu osnovu, kako da se naum izvede. Za koji dan posvetit ce se novo sagradjena inade
i
i
KOI.OMAN crkva izvan grada na
Sav puk
nekom
spljetski pohitat ce
brdu,
na
taj
^;T.FI•:I>\^
I
III.
143
po imenu »Gospodi pomil,uj« (Kyrie eleison). dan iz grada, da prisustvuje crkvenoj slavi. Kad ce
se tako gradjani desiti izvan gradskih zidina, ugarski vojnici, koji
ce se na gradske zidine, a drugi
vojnici,
dade znak,
koji ce
biti
spremnt
ce
biti
u
knli,
uzpet
Cim im se
izvan grada,
svi ce prisko^iti u pomoc, tako ce grad, lisen svake obrane, sasvim lako ruke ugarskoj posadi. Osnova nadbiskupova svidje se vojvodi njegovim castnicima, te bi s toga i prihvacena. i
past! u
i
U Adrijan,
to vrijeme bio je nacelnik grada Spljeta neki odvazni
rodom
Talijanac
nego za svoju
iz
grada Treviza.
kad
On
i
umni 6ovjek, po imenu
je vise mario za
boljak svojih
sugra-
doznao za ugarsku zavjeru, izdade sve gradjanima spljetskim, a zatim pobjegne u svoju domovinu, bojeci se ugarske osvete. Spljecani pak videci, da im se radi o giavi, slozise se kri§em s Trogiranima drugim djana,
cast;
i
je slucajno
i
ziteljima Dalmacije, te smjestiSe
na sve strane jake
straze,
da budu
vazda
na oprezu-
Belgrad na moru (danas). Krunitbeni grad hrvatskih kraljeva
Na
i
kraUa Kolomana (1102.)
—
Razoren od MleWana 1124.
kad ce se crkvena slava slaviti, svi ce gradjani po6i toboz na brdo »Gospodi pomiluj<, zeleci se uvjeriti, da li je istina, §to im je Adrijan odao. U istinu starce na sveCanost, dodim se sva oruzju medjutim poslase iz grada samo djecu, zene dorasla momdad posakrije u gradu Kad je na to svedanost zapoiela, na jedan put zaureceni dan,
i
mnijese trublje na ugarskoj se
kuli,
po gradskim zidinama. No na
potekoSe prema uzpeli.
Sto je
kuli,
a vojnici
sa zastavama provali§e
to izadjo§e Spljecani
iz
iz
kule
svojih skrovista,
i
razstrkaSe
pak §to brze
koju zapaliSe, a zatim oboriSe sa zidina sve vojnike, koji se bijahu
bilo vojnika u kuli,
ili
izgoriSe u vatri,
ili
postradaSe
skaCuci
s
visokc
VLADAN.TE KRAL.TEVA ARPADOVICA.
,..
144
*
kulc na golo kamenje. Oni ugarski drugi pak prepadose se
jani,
rodni
Spljecani spasose tako srecno svoj izadje na vidjelo, ostavi zastidjen
svoju biskupiju. Spljecani pak, a
drugi
i
u grad,
provalili
Nadbiskup Manase, kad
grad.
ne
i
se
vrati
mu
nikad
gradova dalmatinskih, ozlojedjeni
zitelji
kralja Stjepana
traziti
i
poubi-
bifee
smetnje razbjegoยงe na sve strane.
i
posramljen grad Spljet
i
od
nevjere, odlufise odmetnuti se
koji su izvana
vojiiici,
pak se od straha
Ijuto,
drugoga
djelo
vise u s tolike
To
zastitnika.
jedva
doceka mletacki duzdo Ordelaf Falieri. Ne moguci Mletcani onako pregorjeti, sto im je Koloman na vjeru oteo Dalmaciju, trazili su samo zgodu, da se opet umijesaju u dalmatinske posle. A sad im se nadade lijepa prilika kao nikad prije, te se mogahu i
da ce
nadati,
U
to
krenu on
mu
s
gotovo kao svoje osloboditelje.
latinski zitelji primiti razkriljenih ruku,
ih
ime zapoce Ordelaf velikim brodovljem
brzo u ruke, jer su
mu
poSto je u njoj bila
jaka
Ostavi zato Zadar
podje
i
iz
Mletaka
zitelji
i
joS god. 1115.
Falieri
bili
skloni;
kraljevska posada,
na ju^
zadarske
ali
a on nemase
pred hrvatski
mu
odoljeti,
Sama
mogase uzeti, kopnene vojske.
Belgrad,
premda
i
kolovozu
varoยง pade
ne
tvrdje
dovoljno
kraljevski grad
gotovo predstraza zadarska. Belgradjani ne mogose
U
vojnu za Dalmaciju.
dodje najprije pod Zadar.
i
koji
je bio
nijesu
voljeli
moradose se predati. Duzd uze od Zadrana Belgradjaca taoce, dade oba grada utvrditi posadu kraljevsku u tvrdjavi zadarskoj obkoliti, a na to se vrati kuci, uvjerivsi se, da nema dovoljno pjeSadije, da bi mogao uspjesnije ratovati. Mletcane,
i
i
Druge godine 1116. dosao
pomoc
obeca
koji
obrati se takodjer
za
vojnu
je
mjeseca ozujka u Mletke njemacko-rimski car Henrik
na ugarsko-hrvatskoga
na byzantskoga
mocnih
ceta.
Bijase
skrajnje vrijeme, da dodje,
i
cara Aleksija
ovako
Pripremivsi se
Aleksijem primicala zadarskoj
Komnena, pak
taj
se je vec jaka
vojska
mu
po-
pod banom
hrvatska
da izpred nje odtjera mletacke
tvrdji,
posalje
duzd u svibnju put Dalmacije.
bas valjano, podje
posto
i
V.,
Ordelaf Falieri
kralja Stjepana.
cetc.
Tik pred za-
darskom tvrdjom zametnula se 29. lipnja velika bitka, koja se je svrsila podpunim porazom ugarske hrvatske vojske. Ban Aleksije pobjeze glavom bez obzira, a mnogi odlicni plemici padose u mletacko suzanjstvo. Sad se ne mogaยงe viยงe uzdrzati ni posada u tvrdji zadarskoj, vec se predade duzdu dragovoljno, samo da izadje slobodna. RazbivSi ovako hrvatsko-ugarsku vojsku prolazio je sada slavodobitni duzd primorjem od grada do grada. Najprije dodje do Belgrada, koji mu se bijase vec pro^le godine pokorio, i tu potvrdi samostanu sv. Ivana darovnice kralja Petra KreSimira. Zatim osvane pred utvrdjenim gradom Sibenikom, koji se je smatrao nedobitnom tvrdjom na to gotovo do hrvatskom. Ali jakoj vojsci duzdevoj ipak ne odoli: on bi osvojen temelja razvaljen, da ne bude vi&e uporistem hrvatskoj vojsci. Odanle podje k Trogiru Spljetu, koji mu se rado poklonise priznase vrhovniCtvo mletacko. U svim gradovima uze duzd taoce darove, pak se onda s njima obilatim ratnim plijenom vrati slavoi
i
i
i
i
i
dobitan u Mletke. odrzati Dalmaciju.
Vra-
svoga Vitala Faliera,
Ursa
Ordelafo Falieri nije se ipak cijenio dosta siguran, da ce tivSi
se kuci,
Justiniana
No
mirje.
potresa,
i
posalje
namah u Ugarsku
Marina Maurocena, da
bi
tri
poslanika,
sina
kraljem Stjepanom
s
vec slijedece godine 1117., kad su Mletci
s
III.
iz
pristali
na novo uz ^voga zakonitoga
svih gradova iztjerala. Cini se paCe,
Slavodobice
Sabere god. 1118.
hrvatske i
i
u Dalmaciju.
da su ca
i
sjajno
Cim
prisili
duzd
i
napredovala
otoci Rab,
Krk
ovaj
put
Ordelafa Faliera
oboruzano
je prispio
hrvatsko-ugarsku vojsku, da ju kao predlani u jedan
dosadanjem obicaju sam je
i
i
Mletcane
Osor (Cres)
i
kralja.
ugarske vojske
lijepo brodovlje
bardskih, te ga preveze
pri-
citavom Italijom stradali od kobnih
dize Stjrpan opet vojsku na Dalmaciju, koja je srecno
gotovo
sklopili petgodiSnje
trecu
vojnu.
s
ravnica lom-
se,
da udari na
konjaniCtvo
u Zadar, pozuri
mah
na
u prvoj vatri smrvi. Po
svom
kao
prosti
sudjelovao u
bitci,
boreci
se
KOT,(».\IAN
1
>T.IP:PAN
III.
U5
r-,.»i
wiiiJuunBWI
m^.
1 -at
noli C4nnl
POVELJA KRALJA KoLOMANA OD GOD. 1111., kojom
je
rabskoj biskupiji potvrdio sve iupe
i
vilegijem
incdje,
od
8.
kako srpnja
ih
bijaSe nstanovio kralj
107 1.
Petar KrcMmir
svojim nri-
(n)
(Izvorna povelja u zemaljakom arkivu u Zagrebu.)
Hrv. povj.
ft
KOLOMAN
I
STJEPAN
III.
,^y
Na
nesrecu svoju bude umah na po^etku bitke ranjen, te su ga morali odnijeti Konjanici njegovi borili su se jo§ neko vrijeme, dok se ne smetoSe, ne videci pred sobom vojvode svoga. Ostavljajuci mrtve na bojiStu uze§e u najvecoj smetnji bjezati u Zadar. Mletcani bise do nogu razbijeni; sam duzdo izdahnu iza nekoliko dana od
vojnik. s
bojista.
smrtnih
rana.
mu tijelo odnijese na Tamo su ocekivali vesele
Mrtvo
ostatcima vojske.
brod, vijesti,
da ga prevezu u Mletke zajedno jer nijesu ni
s
o tome, da ce
dvojili
Ordelafo novo slavlje slaviti; a kad tamo, koliki uzas zavlada medju gradjanima, kad ugledase tek ostatke brodovlja, nesto malo preostale vojske, a k tomu jos mrtvoga duzdal i
Novi duzd Dominik Michieli nije u prvi kraj ni sanjao o odmazdi. Ne mogu<5i rata sada nastaviti, zadovolji se onim, §to mu je u Dalmaciji preostalo, naime Zadrom na kopnu gradovima na otocima. Gradovi Spljet Trogir, kao i Sibenik Belgrad vratiSe i
i
i
pod svoga kralja. Ali zato Dominik Michieli ne smetnu s uma tih gradova, mote svoga rodnoga grada. Godine 1124. u svibnju vracaSe se opet
brodovljem
iz
mimo
lazedi
dalekoga iztoka,
Trogir, gdje nijesu ni krvi.
Duzd
iz
kamo
svete zemlje,
hrvatskoga primorja uhvati zgodnu
da
slutili,
bi krstonosac
on
zaboravi
sra-
jakim
s velikim,
bijase na poziv papin po§ao. Pro-
priliku,
pak ce
mogao
omastiti svoje ruke kr§canskom
nepripravne kraljevske posade u Spljetu
zate^e
ne
niti
se
zaskoditi gradove Spljet
Trogiru, odtjera ih
i
i
prisili
i
tako oba giada na predaju. Citavo primorje hrvatsko od Kvarnerskoga zaljeva do grada Spljeta bijaSe sada u
rukama mletackim.
Jedini hrvatski grad Belgrad ostao je
zbirale su se posade,
protjerane
sada udarale na odmetne
i
Spljeta
iz
Trogira;
i
gradove.
latinske
Kako
iz
tomu
KreSimira
Duzd ga u
Belgrad bio kraljevski grad
je i
odluci
zato
Vojsci svojoj
nj.
Grad
volja.
Dok
Zvonimira!
bi
ce
osvojiti
obeca za
razoriti.
i
Svom
silom
mu
i
kralje
dozvoli
i
i
prije
mletacka vlast a Zadru.
vremena Petra nj
provali
i
da radi sto
joj,
Tako
se zatre trag za sve vjekove.
uspomenu na hrvatske
i
imao zgodan polozaj, a
bijesom obori se na
grada
razorenoga Belgrada preselise se u
zitelji
hrvatske
njem
mletacka vlast u Dalmaciji.
nije sigurna
stajati,
blago Sitavoga
plijen
razoren do temelja, da
cani htjeli izbrisati s lica zemlje
Nesrecni
taj
obastati
U
kralju.
spominjao svakoga na slavna
i
grad
svomu
njega su cete
je Belgrad
bio blizu Zadra, nikad ne bi mogla kraj njega mirna
K
vjeran
joj
su Mlet-
njihova prava na Dalmaciju.
kamo
Skradin,
blizi
prene-
bi
pod obcinu zadarsku. Tako nestade slavnoga sjajnoga nekad Belgrada. Na njegovu mjestu podize se kasnije malo mjesto, koje danas ima jedva 150 kuca i 700 hrvatskih zitelja. Dalmatinski gradovi vratise se poslije opet pod hrvatsko-ugarske kralje, svoje zakonite gospodare; ali je hrvatski narod krvavo sena
biskupija; a zemljiste belgradsko spade
i
i
to platio, jer je izgubio
krunu svih svojih gradova, svoj kraljevski grad Belgrad.
Vladanje kralja Stjepana
On
je u Ugarskoj naselio
Kralj je
hajduci.
Kumane
III.
bijase
Kumane
ili
kobno ne samo za Hrvatsku, nego
Polovce (Plavce), koji su
osobito volio; vodju
i
za Ugarsku.
tada pogani
bili
gotovi
i
na svom dvoru.
njihova zadrzao je
a
od sebe odvracao sa zenama njihovim zivio je razbludno, nepostojana cud kraljeva potaknula je mnoge, te sav ostali narod u Ugarskoj. Divlja tako da
je
time vrijedjao
i
i
su ga
stall
napokon stricu
drzati za bjesomucnika,
kojega
treba zbaciti
s
prijestolja.
Almu,
a onda naravnomu bratu
Kraljevid Almo,
brat
Kolomanov, bio
je
nekad
kralj
hrvatski
Save. Kad ga Hrvati protjera§e, jednom dijelu izmedju Drave Koloman, za vladanje neku knezevinu, koja je obsezala jednu i
.Almo
nije bio tim zadovoljan,
cudi, §to je
svoje
Ta'co se stvorila
pomogne do kraljevstva najprije njegovu njegovu Borisu Kolomanovidu.
velika stranka, koja je stala raditi, da
Koloman
zene Buzile,
(1091.
dade trecinu
mu
sicilske kneginje,
vec je radio,
si
da se
brat,
'i
u
kralj
Ugarske.
No
mu
po
ved se pojagmio za kraljevskim vijencem. Nije
odredio za svoga nasljednika sina
— 1095.
bilo
Stjepana, Sto ga je imao od iza
smrti
Kolomanove
sam
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
148
popne na prijestolje. Jos za ziva Kolomana skova Almo urotu zajedno s nekim velika§ima; no Koloman god. 1113. odkrije urotu i dade brata Alma uhvatiti, te zajedno s pepogubiti, togodiSnjim mu sinom, neduznim kraljevicem Belom oslijepiti. Bio bi ih dao da ih nijesu spasli redovnici nekoga manastira, u koji se bijahu nevoljni slijepci sklonili. Drugi takmac kralju Stjepanu bijase njegov naravni brat Boris Kolomanovic. Koloman naime bijase se nakon smrti svoje prve zene Buzile drugi put vjencao s ruskom kneginjom Eufemijom, kcerju ruskoga velikoga kneza Vladimira Monomaha u Kijevu, Ali taj brak ne bijase nimalo srecan. Bilo da ruska s kojim je vec prije prijateljevao. kneginja nije Ijubila Kolomana, za kojega pisu, da je bio gotova nakaza od covjeka, bilo sta drugo: Eufemija krenu svomu vojnu vjerom. Koloman to doznade, pak ju sve trudnu otjera kao preljubnicu kuci u Kijev, gdje ona rodi sina Borisa. Taj bi Boris sasvim po ruski odgojen od svoje majke Eufemije, koja umre u Kijevu god. 1139. i
Stranka u Ugarskoj, nezadovoljna s vladanjem kralja Stjepana III., svracala najprije na Alma, koji je onako slijep bio pobjegao u Carigrad ondje se zaklonio kod cara Ivana Komnena, svoga svojaka, posto je Ivan bio ozenjen Irenom, kcerju kralja Ladislava, o£i
i
Dakako da
a njegova strica. i
je sada
njegove privrzenike u Ugarskoj.
Almove, pocese
Kad
byzantski car izdasno je
oni bjezati u Carigrad.
i
slanicima, da protjera
izmedju Ugarske
i
i
Alma
na to
Stjepan
pomagao bjegunca Alma III.
stao progoniti prijatelje
Kralj sada zahtijevaSe
od cara po svojim po-
kralj
No
sa svoga dvora.
car se ne odazove,
s
i
toga planu
rat
byzantskoga carstva.
Pozoristem toga rata bio je ubavi Srijem. Srijem
cima XII. stoljeca zove
Fran co chorion
i
ili
Sirmium, koji se u spomenibio je tada dobrano napuCen.
(M^payyi/Z'^p^o'^),
Za prvoga krizarskoga rata (1096.) pripadase Srijem Ugarskoj, koja je tada dopirala do dolnjega Dunava. Osim staroga Sirmija (Mitrovice), koji je tada bio u razvaliSave nama, te imao samo hram sv. Dimitrije (odatle Dimitrovica, Dmitrovica, Mitrovica), spominju se u tadanjem Srijemu jos gradovi Francavilla ili Afrankbilla (danas Mangjelos) Mai evil la (kod danaSnjega Zemuna). U potonjem gradu stolovao je godine i
i
1096. neki zupan Guz. Savi
bugarska zemlja, tada u
Biograd
(Belegraua
civitas
preko Ni§a (Naissus, iztoku poredalo
se
Naisos)
a nasuprot
jugu,
Malevilli
se
sterala
je vec
byzantskoj, a prvi bugarski grad nasuprot Malevilli bio je
Bulgarorum), odakle i
Dunav
uz
(Brandiz, Brundusium)
Dunavu na
i
vlasti
Sredca (Sardika, vise
znamenitih
na uscu Mlave u Dunav,
vojnicki (rimski)
drum vodio
sve do Carigrada.
Biogradu na
izmedju njih
Branicevo
je stari
Sofija)
gradova, kraj
i
danaSnjega Kostolca, a na mjestu
rimskoga Viminaciuma. Rat zapo6e god. 1128.
Dunava u bugarsku
kralj
sa
Stjepan, provaliv§i
zemlju. Najprije se obori na
menje razvaljenoga grada
svojom vojskom preko Save
Biograd,
koji
i
do temelja. Ka-
razori
sagradi ondje uz staru Malevillu dade prevesti u Srijem varoSem prozove Zemunom (Zouyfj/zi). OborivSi medja§nu tvrdju Biograd robio je dalje po bugarskoj zemlji. Na velikom drumu, koji je vodio iz Biograda u Carigrad, prodre do Sredca (Sofije), pohara taj grad, a zatim udari prema Plovdivu, gdje ga sustavi byzantska vojska. Vracajuci se Stjepan u Ugarsku, poruci caru Ivanu, da nije vrijedan zvati se carem ni kralj em, jer je star^ic baka, koja samo miruje tvrdju,
koja se zajedno
i
s
i
i
i
planduje. Car
mu
na to odgovori, da ce ga jo§ one godine pohoditi
i
vratiti
mu
milo
za drago.
premda je u to Almo bio ve6 umro (1128.) Premda se je Stjepan valjano pripravio primio pomoci od svoga saveznika, Ceskoga kneza Sobjeslava, ne mogase odoljeti jacoj sili carevoj, koji odrza sjajnu pobjedu kod tvrdje Hrama na utoku rijeke Karasu u Dunavu. Rijeka Karasu bijase tom prigodom pocrvenila od krvi ugarskih vojnika, te bijaSe I
I
tako
zaista se car Ivan
se
spremi
na
rat,
ratovanje produlji u godinu 1129.
tako prepunjena Ijesovima palih junaka, da su bjegunci
i
preko njih
prelazili
kao preko
KOLOMAN
I
STJEPAN
kakova mosta. Car zauze medjaSnu tvrdju Hram na plijen; a zatim
Zemunom.
podje na zapad,
Iza toga
vrati
te
III.
,^_ 149
lijevoj
posjede titav Srijem zajedno
se slavodobitan u svoju
Dunava zarobi obilat netom podignutom tvrdjom
obali s
Da
carevinu.
i
bi se
zaStitio
od
daljih
navala ugarskih, u6ini mjesto razvaljenoga Biograda glavnom tvrdjom na Dunavu grad BraniCevo, smjesti u nj byzantsku posadu dade joj za vojvodu Kurtikija. Nedaca kralja Stjepana na dolnjem Dunavu ohrabri brojne mu protivnike. Stadose i
kako da zbace s prijestolja kralja, koji je u taj mah u Jegru bolestan lezao. Kad se k tomu jos proculo, da Stjepan ne ce preboljeti, proglasi§e nezadovoljnici za kralja Borisa Kolomanovica, koji se bijase nedavno iz Kijeva svratio u Ugarsku. No Stjepan na jednom ozdravi dade pogubiti neke buntovnike. Boris pobjeze u Carigrad caru Ivanu, a Stjepan na to odredi, da ni Boris ni njegovi potomci ne smiju nikad vise snovati,
i
na kraljevski dvor u Ugarsku. Ali se sada tezko zabrinu radi nasljednika na prijestolju. Sam nije imao od srca poroda, pak komu da ostavi kraljevstvo? Stric Almo je mrtav, a naravni brat Boris pobjegao u tudjinu. U toj ga nevolji utjeSise dva velikasa, koji su nekad bili savjetnici kralja Kolomana, odkrivSi mu tajnu, da jo§ zivi nebogi kraljevic,
Be la,
slijepi
kojega bijahu redovnici nekoga samostana
nova. Stjepana silno
odredi ga
uzraduje ta
vijest.
On dade
sakrili
izpred
bijesa
Koloma-
slijepoga Belu dovesti na svoj dvor
i
privolom velikasa za svoga nasljednika.
s
Sada stade Stjepan III. raditi, da se osveti caru Ivanu za posljednji poraz na U to ime sprijatelji se sa srbskim velikim zupanom Belom UroSem, koji je
Dunavu.
cara, jer mu bijase oteo nekadanju stolicu velikih Ras (kod danasnjeg Novog Pazara), te u nj smjestio byzantsku posadu s vojvodom Kritoplom na celu. Stjepan se sporazumio s Belom Urosem, a da bude savez trajniji tvrdji, zamoli u Bele UroSa kcer Jelenu za svoga nasljednika, slijepoga Belu. Jos bi utanaceno, da ce Srbi Ugri u jedan mah ustati provaliti u byzantske
takodjer bio
zupana,
na byzantskoga
kivan
naime
tvrdi
i
i
i
pokrajine.
carem Ivanom. Prvi ustado§e Ugri, pak otjerav§i grcke doprijese pod Branicevo. Vojvoda
Jo§ u jeseni god. 1129. zapocese zajednicku borbu Srbi
razvaliSe
i
posade
tvrdi
Zemuna
iz
i
Ras.
Hrama
Gotovo u
provaliSe preko
Kurtikije branio je grad hrabro. jatelj
vom.
isti
On
mah
s
digose se
Dunava
i
i
je ostavio posljednji gradske zidine, po§to je nepri-
vec svom silom provalio u grad te ga zapalio. Sad planu car Ivan strasnim gnje-
Skupi
vojsku da naknadi
gubitke;
kojima bijase povjerio obranu Rasa
i
uza to
ali
odludi
nemilo
muzeve»
kazniti
Braniceva.
DoprijevSi car Ivan do srbske medje izkali svoj
gnjev na nesretnom Kritoplu, kto
zenske haljine, posaditi na magarca
vodati po prema Branicevu. I tamosnjega vojvodu Kurtikija osramoti Ijuto: obijedivsi ga s izdaje dade ga po ledjima izbiti sibama. Zatim utvrdi. Po§to je pak za to mnogo vremena gleda§e, da Branicevo opet sto prije dogradi potratio, uza to mu vojska stala pogibati, koje od nastajuce zime koje od nestaSice, udariti na iznemoglu vojsku byzantsku. odludi kralj Stjepan brze preci preko Dunava U Ugarskoj zivlja§e medjutim neka odlidna bogata gospodja latinskoga roda, koja po
nije
Rasa obranio.
taboru, da
mu
Dade ga obuci
se vojnici narugaju.
u
Onda
i
udari
i
i
i
i
glasnicima caru izdade,
§ta
Stjepan snuje.
Ivan se uvjeri,
da se
taj
put ne
bi
mogao
stade se vradati kuci. Da ga ogledati s jaCim kraljem, pak ostavi posadu u Branicevu uz put ne bi zatekla ugarska vojska, koja ce nesumnjivo poci za njim u potjeru, posao gotovo neprohodnim krajem. Uza sve to stize ga ugarska vojska, je car vele mucnim udari na straznje tete njegove, ali ote samo neke stvari iz careva §atora, kojih ne i
i
mogase sobom povesti, jer nije imao teglece marve. Iza ovog okrSaja dodje do mira izmedju oba
vladara.
Posrednikom mira bio
je
jamacno biskup Fulbert. Oba se vladara sastado§e na jednom dunavskom ostrvu. Tu se najprije medju sobom obtuzivahu izvinjavahu, a onda utana6i§e mir, kojega pogodbe i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
jco
# nijesu
poznate.
Nakon mira
prenese u Ugarsku
Godinom
tijelo
posla
kralj
Stjepan
1130. prestade rat izmedju Ugarske
zivota cara Ivana.
No
III.
biskupa Fulberta u Carigrad, da
nesretnoga Alma, koje hi zatim svecano sahranjeno.
uplitanje
te se ne obnovi vise za byzantskoga dvora u ugarske poslove ne bi tim dovr-
seno, poSto je u Carigradu zamijenio
Nakon mira
Alma
i
Byzanta,
kraljevic Boris, koji se je smatrao zakonitim
carem Ivanom pobolijevase kralj Stjepan III, sve jace. Osjecajuci, da mu se priblizava samrtni tas, dade se obuci u redovnicke haljine i umre u aprilu 1131. u tridesetoj godini svoga zivota. Pusti zivot bijase mladica godibastinikom u Ugarskoj.
nama
preobrazio u
nemocna
starca.
s
B E LA
SL
(II.)
I.
PI
IJ E
1131.â&#x20AC;&#x201D; 1141.
BORIS KOLOMANOVIC. ela
okrunjen
I.
jepiti
kruna
mu
mracila
za kralja 28.
bi
ni njezin
je
i
duh.
sjaj;
travnja
1131.
koprena, koja
ali
S toga ne
Njega
mu
mogla
nije
zasli-
je zastirala vid,
po-
da u ono burno doba vlada
bijase jak,
prostranom drzavom.
Cim
je sio
na
Neki sumod ranoga djezatvoren medju samostanskim zidinama ? Drugi opet tinjstva bio slijep smatrahu Borisa Kolomanovica pravim nasljednikom, kojemu je po krivdi oni, koji su za Kolomana zakrden put do prijestolja. Na posljedku su njahu, da
li
prijestolje,
moze drzavom
pojavi§e
se
dvije
upravljati covjek,
stranke.
koji je
i
i
Almu
Stjepana revnovali proti
na glavi onoga, tajni
ili
i
mu
sinu
kojemu su jos nedavno
o6iti privrzenici
Beli,
radili
Borisa Kolomanovica.
o
i
gledali plahim
o6ima krunu
Svisu
naravno, po-
glavi.
ti
Ovima nasuprot
bili,
stajalaje stranka,
koja je za posljednjih vladara bila progonjena, a jezgru stranke sa(5injavaIo je
Mudar izmirio,
je
i
ali
na
dodjo§e privrzenici
prijestolju,
jak vladar bio bi
i
On
Bela nije bio tomu podoban.
posve povjerio
Bele Urosa koji
u svom ga krilu odhranilo. mozda lidnim vrlinama svojim obje stranke
svecenstvo, koje bijaSe kralja spaslo
svojoj
vlastohlepnoj
Ona namah na podetku obiju stranaka,
dodje kraljica Jelena
s
ne
je
pate bio tako
zeni Jeleni,
kceri
slab,
da se
srbskoga vladara
1132. sazove ugarski sabor u Arad, na
slutedi
djecom svojom
nista i
zlo.
Kad
je
kralj
stade ovako govoriti
vec sjedio
sabranomu
VLADANJE KRAIJEVA ARPADOVKIA.
j-2
narodu:
vjerni nasi plemici
»Cujte svi
Svakomu
od Vas Bog
je
tko je pocinio to zlo? Kazite mi
pucani,
i
stari
U
svem
izgibc sestdeset
sumnje, da je pokolj u Aradu
se uklonili s puta
svi,
mogli
koji bi
osam
i
i
to skoSi ogorceni
Neke pogubise, a groznom smrti, a poro-
oslijepi.
velikasa
od kraljevske stranke, da bi novom vladom. No tim bi po-
s
traje
uz neke stanke kroz citavo
sve do smrti Borisove godine
sina Gejze
za njegova
i
cujte!
javno ustala, da podigne na prijestolje
Borisa Kolomanovica. Borba, §to no je tada zapocela, te se nastavlja
ubogi,
blaga.
i
nezadovoljni
biti
i
nas lisen ociju,
bio pripravljen
stignuto samo, da se je protivna stranka okupila
vladanje Belino,
Na
osvetite nas, pogubite krivce!*
i
dice njihove bise lisene svih svojih posjeda
Nema
gospodin
i
narod na gospodu, koja bijahu nekad svjetovala, da se Bela
neke sputase u verige.
bogati
mladi,
i
zasto je kralj
vid;
udijeJio ocinji
samo od
(1132.- 1156.) dobijala pomoci ne
1156. Borisova je stranka kroz to vrijeme
nego takodjer od francuskoga kralja, njemackoga byzantskoga su kao saveznici: rodjak njegov ceski knez Sobjeslav, i markgrof austrijski Leopold III., kojega se je sin Albert ozenio jednom sestrom Belinom. Boris bijase jos god. 1129. pred kraljem Stjepanom III. pobjegao u Carigrad neku svoju rodjakinju sklonio se pod okrilje cara Ivana, koji mu dade mnoge casti ruskih
poljskih vladara,
i
i
pomagali
cara. Beli naprotiv
i
i
No kad
za zenu. i
svrati se
je car Ivan utanacio mir
u Rusku, pak
skloniti ruske
nastojase
na saboru u Aradu. Privrzenici njegovi Boleslava
III.
Krivoustoga
knez Boleslav stade
vodeci
U
sobom pomocne jeseni god.
Saja.
Tu ga
Ruske
iz
carstvo
mu pomognu
se je zgodio pokolj
da provali
Na
na celo citavomu podhvatu.
to
njima u Ugarsku.
s
dodje
i
u Poljsku,
Boris
cete ruske.
1132. zapoce
provali preko Karpata
da
poljske knezove,
bjegunci skupili se u Poljskoj na dvoru kneza
i
pozivali Borisa
i
i
ostavi Boris byzantsko
Desio se je jos u Ruskoj, kad
dobaviti se prijestolja u Ugarskoj.
Sam
Ugarskom,
s
Boleslav Krivousti sa svojom vojskom
rat.
u Ugarsku,
te
zupanijom
sipuskom
prolazeci
sustavi ugarska vojska, koja se bija§e utaborila
kraljevoj vojsci bijase takodjer
za koje
Ijudi,
mnogo
prodre do rijeke
one strane
s
rijeke.
nezadovoljnih
mogli
se je mislilo, da bi u boju
Borisom
s
i
i
Ali
u
sumljivih
izdati
kralja.
Zato predlozi dvorska stranka, koja bijase priredila krvavi sabor u Aradu, neka kralj skupi oko sebe svu gospodu, da se toboz s
Kad gospoda
njima posavjetuje. tocno, da
li
li
je Boris kopilan
Privrzenici kraljevi
kopilan
i
nasuprot krzmahu
ili
II.
Na
dvolicno.
boznje izdajice
Novel KRALJA Bele
dodjose, zapita ih kralj, znadu rodjeni sin kralja
i
stade ih
pobjegose u poljski tabor,
to
da
u sav glas,
niposto vrijedan da sjedne
Borisovci vjestno
izjavise
ili
reci
se
kralj evsko
na
te
istinu,
obori
Kolomana?
je Boris nesumljivo prijestolje;
odgovarahu neiz-
dvorska stranka
na
to-
redom ubijati. Tek neki spaso§e se medju njima Samson. Taj iza nekoi
i
dana iznenada banu u ugarski tabor i stade kralja ovako grditi: »Sta radis, odurno pseto, s kralj estvom, pusti krunu Borisu, a ti podji u samostan i zivi ondje, kako ti je otac liko
cinioc
Vojvode
nitko gotovo
ni
i
oko
velikasi
maknuo
kralja
bijahu
od toga prizora
tako
osupnuti,
da
se
Tada negda uzklikne neki Ivan, sin Otonov: »Sta tu Sada se tek razabrase vojvode. Ali Samson skoci Vojvode nijesu mogle za njim, jer nijesu imale pripravnih
nije.
stojimo, za§to da ga ne uhvatimo?«
brzo na konja
i
pobjeze.
konja; no na viku njihovu skoci jedan sluga na neosedlana konja
u potjeru. Stize ga
i
probode bas, kad
Premda su obje vojske
je htio
bile odijeljene
lake predi, ipak ne dodje do boja. Bit ce,
i
pohita za
da prephva rijeku Sajo. rijekom Sajom, koja
jedino
Samsonom
se je
da se je Bela uklanjao sukobu
s
mogla razloga
BELA
I.
SLIJEPI
(ir.)
BORIS KOLOMANOVIG,
I
,53
cemo namah
saznati. Bela pace posla u poljski tabor poslanike, koji su poljskomu ruskim vojvodama govorili ovako: »Ne pristoji se, da vi proti pravu trazite krunu za kopilana. Valjda vam je poznato, da Bela kraljuje po zakonu
za koji
knezu
i
pravu,
i
No
i
da on vlada sporazumno
s
citavom
kraljevinom.«
poslanstvo slabo je hasnilo. Medjutim seje nesta zgodilo,
sto je Boleslava
prinudilo
na
povratak.
Dok
naime on
je
stajao u taboru pred Sajom, podize se Belin rodjak
knez
ceski
Sobjeslav,
te
grozno harajuci pokrajinu
18.
listopada
provali
saveznik,
i
u
Poljsku,
Po ovom biva jasna bojna
Sleziju.
osnova ugarsko-deska. Ugarska vojska morala je samo sustabraniti mu dalju provalu u Ugarsku, dok je Boleslava Cehe zapala zadaca, da prisile Boleslava na povratak. Vojna Boleslavljeva na Ugarsku god. 1132. ostade dakle
viti
i
jalova, pace urodi tim,
da su
mu
Cesi poharali cvatucu po-
on ne klonu duhom, vec nastavi rat slijedecih godina 1133. i 1134. Bela medjutim srecno suzbi te navale. Uza sve to zazeli izmiriti se sa svojim protivAli
krajinu Sleziju.
i
t^ a ^ ^ «^ ^ ''2
^
5
^^""5 ''^ »^jK^^^ § -^-3
^g
^
-^
^5
^
^^^^
-i?" t---^
!fy
5
-3
%'
^^
i
Kad
nikom. Lotar
onamo
u
se je
kolovozu
desio na drzavnom
II.
njemacko-rimski
1135.
car
saboru u Merseburgu, stigose
ceski knezovi Sobjeslav
i
Boleslav,
potonji
koji je
imao Pomorje kao leno od cara Lotara. Na sabor stize medjutim i poslanik kralja Bele, te davsi mu obilate darove (medju njima dva bogato osedlana bijela konja) zamoli ga u ime svoga kralja, da posreduje mir. Najprije bi utanaSeno i
Borisa,
morade
koji
je
S S^
^ jPT
c^ ,^
t»
9
1^
^
^
g
jV
=
1 ^
Boleslav
^~^
'^
povod dosadanjim smutnjama izmedju
^
se okaniti,
bio
<n3
^"3
da dalje podupire pretendenta
primirje (1135.), a dvije godine zatim konacni mir.
Krivousti
''^
^
^ if^ iS
^ ^ ^
^
-)^
T?
fi
^
^--
Jj
^ ^ c§
^ ^
7
M
')2
nade,
%
ia,^
5^
>
na zudjeno prijestolje, to manje, sto je namah druge godine umro njegov gorljivi zastitnik, poljski knez Boleslav. Sad je Boris vi§e godina kao bje-
<^
c2.
^
^
Poljske
i
Ugarske.
Tim mirom odlanu da ce se naskoro
Beli.
Pretendent Boris liSen
popeti
gunac obijao pragove evropskih dvorova, dok
nova nada za
opet sinu
J.
^i
T'
^
P
•
—§v
^
"^ (^ kralj
mirno ne radeci
Bela
Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski
niSta.
~^
p
j{
podao
pise
za
nj,
§ c_^
-ji
"'I)
,g'
^-
^
^j"
Cesto
^-S
svojim dvorjanicima, cesa
-^
^
u?
vodena bo-
'c
1
**
od koje umre 13. velja^e 1141., navr§iv tek nesto preko trideset godina. Zena Jelena rodila mu je d:etiri sina: Gejzu, Alma, od kojih su prva tri prezivjela Ladislava, Stjepana
2
'^
/^
"*s
da
je utvrdiv svoju
je pijan poslije
I
mu
Belina sina Gejze.
Poslije god. 1137. zivio je
gotovo
bi
vlast
od vina razdavao nije
mogao
u Ugarskoj sto sta
opozvati.
Napokon ga
se
shrva
picu.
lest,
i
otca. Najstariji
naslijedit
ce prijestolje,
a
mladja dva brata
dobit ce udijelne oblasti, kojima ce upravljati.
picu odanoga kralja Bele Za slaboga, nemocnoga, osobitih stvari, da zgadjalo se u hrvatskom kraljevstvu i
nije bi
ih
Ijetopisci bili zabiljezili.
U
Dalmaciji
Jo '^
P
«g
s
^ ji
o
5
-
^5
^^^
^
\
ostalo je gotovo
kako je bilo za kralja Stjepana III. Jedan dio Cresom bili Dalmacije, naime grad Zadar s otocima Krkom, Rabom Spljet gradovi dok su Polana, duzda Petra tadke obcine njezina sve onako,
su u
i
i
i
vlasti
mle-
Trogir zajedno
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
JC4
s
juznim otocima priznavali ugarsko-hrvatskoga
na svoju ruku pokusali Mletcima
god. 1133.
U
toga doslo do sukoba. koja je
porodica,
kralja.
Zanimljivo je
grad Krk
oteti
mah javlja se na mletackom mnogo vrijedila u Hrvata. Posto isti
poslije
s
cuti,
otokom,
tada otoku
i
da su Hrvati da je
naime Mletcani
su
poradi
Krku znamenita obranili
Krk od Hrvata (1133), ucinise oni ugovor s tamosnjim knezom Dujmom, po kojemu se Krk dade u zastitu Mletaka s obvezom, da ce placati danak. Taj knez Dujam (1133.— 1153.) ulogu
najstariji
napokon
koji su se
gospodara
i
polju.
samosvojni.
A
bez glavara
iza izdajnika
radio,
Bartolomej igra znamenitu
sin
god. 1124.
mnogo
podijeljena medju dva
bila
zalostnih posljedica.
U
prvi se
mah
to
naime Zadar bio odijeljen od ostale Dalmacije, su njegovi biskupi, da se odcijepe od spljetske nadbiskupije, pak da postanu
crkvenom
opazalo na nastojali
od
Dalmacija
protivnika, prouzrokovala je
njegov
svoga roda po hrvatskom kopnu.
te siri vlast
hrvatska
sto je
clan glasovite kasnije porodice knezova krSkih,
Frankapani. Vec
u povjesnici hrvatskoj, Okolnost,
nam
poznati
je
prozvali
cinilo se,
Posto
da ce lako
Manasa,
da se nadbiskupska
je
cilj
te je
svoj postici, posto je spljetska metropolija ostala
njom
stolica tako brzo
upravljao arcidjakom Dabro, koji je opet ne popuni. Kraj takih prilika poceo je zadarski
mu
biskup Mihajlo uzkracivati posluh spljetskoj crkvi, a uz to je nastojao, da
postane nezavisnom od spljetske
metropolije.
Toma
Hrvatski Ijetopisac
biskupija
arcidjakon pise
o torn ovako:
nadbiskup Manasse pobjegao iz Spljeta, ostade crkva dugo bez vrhov» Posto je noga pastira, te je njom upravljao arcidjakon Dabro. U isto doba bijase biskupom u Zadru neki Mihajlo. Njemu obeca Dabro, da ce mu pomoci do nadbiskupije spljetske, i primi zato od njega obilatih darova. No Dabro kano da nije mario izpuniti svoga obecanja, premda ga je Mihajlo neprestano opominjao. Napokon ce Dabro Mihajla lukavo nadmudriti. Oznaci mu dan, kad ce doci u Spljet, tamo misiti i narod sjetiti, da ne ostavi dulje svoje crkve bez pastira; a na to ce Dabro njega predloziti za nadbiskupa. No kad je Mihajlo dosao u Spljet, pak nakon mise narod opomenuo, da si izabere duhovnu glavu, Dabro je mudro sutio. Osramoceni gnjevni Mihajlo ostavio Spljet vratio izvinuti se njezinoj jurisdikciji*. se u Zadar, pak odlucio uzkratiti crkvi spljetskoj posluh On to zaista ucini, a poslije njegove smrti (oko 1034.) povede se za njim i njegov nasljednik. Pomagala ih u torn nastojanju mletacka obcina, koja je zudila, da se biskupije zadarska i susjednih otoka posve odcijepe od Spljeta i podvrgnu mletackoj patrii
i
i
i
jarsiji
u Gradu.
Da
se
razdor u
dalmatinskoj
spljetska nadbiskupija popuni
crkvi
biskupa dosadanji zupnik kod crkve
sv.
ne
bilo je
odulji,
glavarom.
vrijednim
Tako
najprije
potrebito,
da se
god. 1136. izabran za nad-
bi
Anastazija u Spljetu, po imenu Gaudije, rodjeni
dobro poznat na kraljevskom dvoru. No upravo njegova gorljiva privrzenost prema kralju Beli malo da ne pomrsi svaki red uvrijedi tim u Dalmaciji. On se naime dade posvetiti od ostrogonskoga nadbiskupa Spljecanin,
odlican
i
naobrazen svecenik, a uz to
i
i
Ijuto
te
rimskoga papu. Tek
pismom od
iza
24. svibnja
opetovanih poslanstva
1138.
oprosti
mu
i
i
posla
molba
mu
kralja Bele
nadbiskupski
umiri se papa, plaSt.
Gaudije
ostade na to nadbiskupom sve do god. 1158., ah kako je bio miljenik ugarskoga dvora, prouzro6io je svojim nerazboritim postupanjem poslije mnogo zla.
Za vladanja kralja Bele postaje takodjer jasnija povjesnica zagrebac^ke biskupije. je, kako je ugarski kralj Ladislav tu biskupiju jos god. 1093. osnovao skroz u ugarskom interesu, podlozivSi ju ostrogonskomu nadbiskupu u Ugarskoj, a ne hrvatskodalmatinskoj metropoliji u Spljetu. Prvi biskup zagreba6ki bijase neki Ceh po imenu Duh; njega naslijedi biskup Francika, a' za Bele I. nalazimo kao zagrebackoga biskupa
Poznato
Macihna.
Njemu
bijase
simezki
zupan Adalbert oteo zemlju
bija§e zagrebacka biskupija dobila na dar jo§
od
i
kralja Ladislava.
posjed Dubravu, koju
No
s
toga se potuzi
BELA
^v
Aii-l'i
:t'
I.
,wlW:r
qut ftliuno
[nWl'V'X^i^titnA
(ll.)
SLIJEPI
1
BORIS KOLOMANOVK':.
155
8cfpmcnfi CjTo.Coftp f.iILtntio Comrrf: "'iA.-SIjf<>jai|iyt j'jrnc
m^yn-xmt.hornin j^ovc^; nohiUm
q^xX
q>txii'ii"VidFliaxift^^' error
confilto
^4^'it*i^rcilmin;
tdoUnw^dr a'.lu Graaiici»r fccc?3r, qulif
^u) rii
•
pontic tucb-
:
cjicin
rfi5,c
i!ic'
calf
pov'ttn
Sttplutic
pills:
cicdubtTA-cutin liiivx
n
Jinuit. tu'Iiun r
11
fibt
.ppcndatTc-Tanfarto
fencicA lUi colt' cj^jni' xrtottc Aijuocli
rifc
•
.|
r
.
J;-np.t)-;jo tc,„p^j.^
mm noxc Sidaipu^^
tCH'kt^i u'jr'fiv;^lo{ne}X/potit!ftan
j
rammtxc -
"^dicli
" 4I'c()t
rpl(i«cticiof'dlCiAfttt:.'
'ibUtiin.v!' i'i)ri'
PcU fli*5x,^^ (jqTv liT^nrtc
f 4i :nvn??; fcrfrn triierF <x<
^ iufccptr-carqpfHk^lajiciui .icikuvctaifan ar^ ucpinV tnflTi?c' Jf-i^itiaif: i{)cnjrottnitrairCii
o cpc
orrfin-vr
viccdi0 WirHiaifi -Ta^ipo i^4{rt?ii
Z nxnuhcio.nc\n tec cfctc
tVnarc'dv
*^4ini^icjri\r«ctc
tiddt'ca
£mcta
cinitir.tti -it
u»pTamA
••mio fine cirnlit cpi
dc
.'yn
•
hmcUctmii
-tt
cede AUcihniii
dtXcrciojcptVin .nmo adittrai^ fi^k*lUtm
cnrtrCi-inicj'iua 'ci:ctm;fA A: Fctrofi-c'cT c^'fiiclirPi. .itttrq;
Tiltu
it
j
Commf Smtiu^ii
qiu vUml''ciiiEtrimcUoriV'c!cpdtikv <In^tncnfc".tttln q|a tttij^n
irtunj.-.
P.wcunfif 7iJalm\Xi23^ci!itrS.iliu cfakf^Jbwiitwn\piml
nohdxor}''' a^\^cVe
\at\\rh\'
iliaktl
-tiniwtu .*^p.
Ucti.\
.'• :
c-ittomcta' itinuJcnmlJUsiiii<>iJic> tinqfriicnfircrctcjfiii'ntco exi^Vcinv
t|Ci|
iir.ihtj^ <le«a auP-.i^,!: .i^rjx prtin;.nji,;!-.,^'"'''^^
itt'um-pnmivi-.f'o
\..
OSTROGONSKI NAOBISKUP FeLICIJAN DOSUDJUJE (28. TRAVNJA 1134.) ZAGREBA^KOMU BISKUPU MaCILINU ZEMLJU DuBRAVU, KOJU JE NEKAD KRALJ LaDISLAV, OSNIVAJUCI ZAGREB. BISKUPIJU, (1-^.) DAROVAO PRVOMU BISKUPU DuHU. (Nadbiskupski arkiv u Zag:rebu.)
BELA
god
1134.
biskup
Macilin
I.
(ll.)
SLIJEPI
BORIS KOLOMANOVU':.
I
pred ostrogonskim
Dubravu prijasnjemu vlastniku.
O
lorn
nadbiskupom Felicijanom, koji dosudi a to je pismo najstarija
sastavljeno pismo,
bi
izprava, koja se tice zagrebacke biskupije
,^y
i
Slovinske zemlje.
Premda je Belino vladanje bilo u obce slabo, ipak se je zgodilo, da je jedna nekadanja hrvatska oblast do§la pod njegovu vlast Jest to banovina Bosna. Poznato je,
da je Bosna neSto
zapala
n
dukljanskoga
prije,
kralja
nego
sto je izumrla
Bodina, koji
je
u
domaca
kraljevska porodica u Hrvatskoj,
stedenoj
banovini
namjestio
za
svoga
namjestnika kneza Stjepana. Sad na jednom nalazimo Bosnu u vlasti kralja Bele Slijepoga. Na saboru naime u Ostrogonu god, 1135. podijeli on uz privolu svih sabranih plemica banovinu Bosnu svojemu mladjemu sinu Ladislavu kao hercegovinu, velikasa da pobira od nje dohodke. Nije vjerojatno, da je Ladislav sam upravljao Bosnom, posto mu je bilo tek nekoliko godina; bit ce, da je samo primao dohodak od zemlje, docim dalje upravljali bani. Zanimljivo je, da je kralj Bela, netom sto je dobio su njom Bosnu, namah povecao svoj kralj evski naslov, prozvavsi se Âť kralj Rame* (rex Rame), poSto su Ugri po rijeci Rami zvali Ramom zemlju, koja se inace zove Bosna po rijeci istoga imena. Prvi put se Bela zove kraljem Rame u jednoj povelji od god. 1135., a po i
i
tom sudimo, da ju
I
je te godine
i
dobio.
GEJZ A 1141.
I.
— 1161.
BYZANTSKI CAR EMANUEL KOMNENAC. lijepoga Belu
^
sin Gejza,
1^
smrti.
No
naslijedi
B
Belu§ bio
e je
1
hrvatskom
okrunjen u Stolnom Biogradu
Gejza
bijase jos
u
bi sastavljena
nejaCak,
skrbnicka
te
prijestolju treci
dan
najstariji
iza
otceve
ne mogase da sam vlada kojoj je glava
vlada,
bio gla-
§.
najznamenitija licnost u Hrvatskoj
tavog vladanja Gejzina. te je
i
koji bi
drzavom; zato soviti
na ugarskom
u to doba bio
a poslije je obnaSao
stit
Ugarskoj gotovo za
i
—
On i
redom
ci-
je ravnao sudbinom kraljevina od 1141. 1158, obrana Ugarske. Najprije je bio hercegom (dux),
najvise casti u Ugarskoj
i
Hrvatskoj:
sad je bio
kadkad oboje zajedno. O porijeklu toga odlicnoga muza znade se malo. Grcki povjesniCar Cinnamus piSe, da je bio iz Dalmacije u sirem smislu, pak zato sudimo, da je bio Hrvat ili Srbin. Belus imao je za zenu takodjer jednu kcer srbskoga velikoga zupana Bele Urosa, naime sestru kraljice Jelene, te je po torn bio tetak mladomu kralju Gejzi. Sada lako dokuCujemo, kako je Hrvat mogao postati prvim 6ovjekom u Citavom vladanju. Ta on je kao tetak imao najvi§e prava, da bude skrbnikom mladomu kralju, koji ga je na svoju srecu vazda slusao njemu se povjeravao. Tako je Gejza namah s privolom Belu§evom potvrdio brata svoga Ladislava za vojvodu Bosne, a najmladjemu bratu Stjepanu podijelio je po obiiaju Arpadovica Cast hercega jedan dio ugarske zemlje, da njom upravlja. ban
hrvatski, sad palatin ugarski, a
i
i
i
GEJZA
I.
I
BVZANTSKI CAR EMANUEL KOMNENAC.
,-^
umnomu Belusu, koji je na Gejzin dvor dozvao Vrlomu druge znamenite srbskih zemalja, kao svoga §urjaka Urosa, bijaSe prije svega stalo muzeve iz hrvatskih do toga, da utvrdi prijestolje svomu gojencetu. S toga je gledao, da udvrsti najprije prijateljstvo izmedju Ugarske i Srbije. No tim je uzbudio sumnju u Carlgradu, gdje je god. 1143. postao carem odlucni podhvatljivi Emanuel Komnenac (1143. 1180) No Belus nije bio zadovoljan samo tim, sto je Srbiju tjesnije prikovao uz Ugarsku;on je gledao obnoviti stare prijateljske sveze s ruskim knezovima, koje su nekad obstojale za Kolomana, ali su zatim poradi Borisa bile prekinute. To mu podje za rukom, te mlada ruska kneginja Eufrozina, kci velikoga kneza kijevskoga Mstislava, zarucena bi 1 142. s mladim kraljem Gejzom, kojemu je tada bilo oko dvanaest godina. Prijateljske sveze s Ruskom trajahu dalje, pace god. 1150. udade sam Belu§ svoju kcer za kneza i
i
i
—
i
I
I
i
Vladimira Dorogobuzskoga, brata kraljice Eufrozine znadajna zena, te je sada Belus
i
Dok
se je tako Belus osigurao na jugu
U
zapadu.
Vladislav
Ce§koj naime bija§e (1140.)
II.,
sin Vladislava
pobjegose na to u Ugarsku,
Izjaslava
oni uza sve to
iztoku,
i
prijatelja
i
umna
Eufrozina bija§e
II.
da ruski knezovi ne ce
te nastojahu
ondale
s
mu
zaprijeti
pogibao na sjeveru
saveznika Sobjeslava zamijenio knez
a zestok protivnik Gejze
I.,
Ugarske. Sobjeslavljevi sinovi
i
pomocu nezadovoljnih
velika§a ceskih
BeluS pomagao, Jamacno da ih je ne naudi§e novomu knezu. Taj pak prometnu se sada u jo§ Ijucega
zbaciti Vladislava s prijestolja (u proljecu ali
i
donekle siguran,
biti
pomagati pretendenta Borisa.
viSe
i
mogao
1142.).
i
neprijatelja Ugarske.
Ne
Gdje je on kroz desetak godina (1135. god. 1146. eto ga u Njemackoj. 1145.) boravio, nije poznato, Kad je naime te godine njemaSki kralj car Konrad III Hohenstaufovac saborovao kneza Vladislava II., u Aachenu, skupiv§i ondje mnogo njemacke gospode, a s njima eto na jednom preda nj Borisa, gdje mu se tuzi, kako je po krivici liSen ugarskoga prodje iza toga koja godina, pojavi se opet
—
nesrecni
Boris.
ali
i
i
pak
prijestolja,
ceski knez
i
mu
nudi novaca
i
austrijski markgrof, a
Tako
mu pomogne.
zaklinje ga, da i
Borisa su zivo zagovarali
car je jedva docekao zgodu, da se uplete u ugar-
priteci u pomoc. malo ugodno, kad zaCu, §ta se u Njemackoj zasnovalo. On markgrofa austrijskoga. zato stade pomagati Welfovce u Njemackoj, da zabavi cara Medjutim Boris na svoju ruku skupi u Njemackoj placenika, te zajedno s Ratbodom, osvoji ga. zapovjednikom austrijskih medjasnih tvrdja, navali god. 1146. na Pozun
ske poslove.
Banu Belusu
bi
odluceno Borisu
nije bilo ni
i
i
Gubitak toga znamenitoga grada bijase velik udarac za Ugarsku;
toga se Ugri pozuriSe,
s
nego §to ce velika njema6ka vojska provaliti u Ugarsku. Dobivsi do 70.000 Litave sabirati velika ugarska vojska grad stala se izmedju Mosonja da doceka Nijemce. U to je vec uz lijevu obalu Litave dolazio austrijski markgrof
da ga opet otmu,
prije
Henrik FiSahi.
II.
U
u kapelu vrli
Jasomirgott
austrijskim, bavarskim
s
jutro 11. rujna 1146., sv.
Ane, gdje
redove.
Belus vojsku u bojne
na obim krilima
stajahu
izabrane momCadi.
i
saskim detama,
kad ce se zametnuti osudni
proglasen za oruzje doraslim
bi
Prve tete
zupanijske 6ete,
Boj se
svr§i
—
—
i
i
sadinjavahu
boj,
te se utaborio
po§aoje mladi
opasan madem. sikulski
i
na
kralj
Na
to
kumanski
a u sredistu bija§e Belu§ s kraljem
rijeci
Gejza
poreda strijelci,
i
12.000
porazom Nijemaca; po ugarskim izvorima pade u boju
3000 Ugara. Mira ne utanaciSe neprijatelji; ali Nijemci okanige se 7000 Nijemaca pomagati nesrednoga Borisa. U to sinu Borisu nova nada, kad se je god. 1147. kr§canski svijet spremao na drugu krizarsku vojnu. Vec u veljaCi 1147. doSao je k francuzkomu kralju Ljudevitu VII. u grad Etampes poslanik Borisov s pismom, u kojem je pretendent izjadao svoje jade i
i
na to
h
mu
kroz Ugarsku vrati ugrabljeno prijestolje. Kralj No u to je ved njemaCki kralj Konrad Francuzku. u njemu odgovori, da dodje k
zaklinjao kralja,
da
prolazedi
mu III.
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
i6o
s
Nijemcima prolazio kroz Ugarsku,
preda
te Boris pohiti
moleci ga za pomoc. Konrad
nj
U jednu ruku rado bi bio osvetio poraz njemacke vojske od prosle godine, a na to su ga nukali ne samo ceski knez austrijski markgrof, nego obzir prema byzantskomu caru Emanuelu, koji bi rado bio vidio Borisa na ugarskom udari na kralja, koji najprijestolju; no u drugu ruku kako da oskvrne sveto poduzece zemljom. Konrad ne pomoze Borisu, ali zato je pripravnije pu§ta da prolazi njegovom udario na Gejzu nametima, oplijenio samostane, 6inio druga nasilja. Jedan ugarski Ijetopisac kaze, da se Konrad nije ponio kao vojnik Kristov, nego kao tiranin hajduk. se nadje u nemaloj neprilici.
i
i
i
i
i
Ugarskom franh)ila vikla vecemu
Iza toga prolazila je
Ona
cuzka vojska. redu
je
Ljudevit VII. nije
stegi, a ni kralj
i
se ponasao
onako dvolicno kao Konrad.
Ljetopisac
ugarski
hvali
Ljudevita,
da
kako se pristoji hodocastniku Kristovu. No malo da ipak ne dodje do sukoba izmedju Ljudevita Gejze. Boris naime osvanu na jednom u francuzkom taboru, dosuljav se toboze neopazen medju se je ponio,
i
francuske vojnike. Javno se francuzki kralj
zanimao,
nije za nj
jamacno da je za
ali
njega znao, jer seje poslije u francuzkom taboru
caru.
da ga Ljudevit
pogovaralo,
htio otjerati
No
Boris malo
nastradao.
nije
prema byzantskomu
obzira
s
da
nije poradi
toga
Jer francuzka vojska ne bijase
jos ostavila Qgarske, kad
gdje Boris
boravi,
kralju Ljudevitu
s
Gejza saznade,
pak posla svoje molbom, da mu
Ijude
pre-
dade krvnoga dusmanina. Ljudevit pricinio se nevjest, pak dozvolio ugarskim poslanicima, da pretraze njegov tabor, ne bi
li
gdje zatekli onoga, koga traze. Boris
sada htjede umaknuti
konjanikom bi
uhvacen
sazove Krizari njema6koga cara Konrada PROLAZE KROZ UgARSKU.
III,
ugarske kronike Ivana TurCanskoga, koja se fuva u carskoj knjiinici u Beiu.
Iz iliistrovane
i
na
konja.
doveden pred
kojemu
vita,
stade se
i
za
boriti
odade.
se
vijece
to
s
Ali
nekim na to
kralja Ljude-
Francuzki
velikasa,
pak
kralj
po-
savjetovavsi se s njima odgovori ugarskim
poslanicima, da je voljan drzati mir s kra-
Ijem
Gejzom,
da ne moze izdati tok njemu u nevolji utekao. toga povuce se sa svojom
ali
vjeka, koji se je
Kralj Gejza iza
vojskom u nutarnju zemlju, dok je Boris s Francuzima otisao u Carigrad. Ni krizari dakle ne pribavise Borisu zudjenoga prijestolja. Ali sad ustade sam byzantski car Emanuel, da se bori za svoga rodjaka, za nesrecnoga bjegunca Borisa. Car Emanuel podigao byzantsko carstvo na visok stepen moci slave, kako je bilo rijedko kada prije, a nikad vi§e poslije. Vec za predSastnika njegovih Aleksija Komnena i
(1081.
— 1018.)
i
Ivana
Komnena
(1118.
— 1143.)
bijaSe se drzava
znatno podigla, tako
I
I
GKJZA
I.
I
BVZANTSKI
EMANLEL KUMNENAC.
f.AR
,6,
da je Emanuel mogao snovati o torn, kako da ne samo obnovi ugled iztoino-rimskoga carstva, nego da svoju vlast razastre po nekadanjim zapadno-rimskim oblastima. Sam Emanuel bijase nadaren sjajnim darom vojvodskim, uza to je bio licno hrabar, pravi i
pronio slavu byzantskoga oruzja na sve strane tadanjega svijeta
vitez, te je
danje njegovo izpunjeno
Emanuel
neprekidnim bojevima. krvave bojeve s Normanima
je bio
rao se je na Ugarsku
Citavo
vla-
je
njezina kralja Gejzu.
i
u juznoj
mu
Prvo
Italiji.
No
jo§ zesce oba-
bijaSe Gejza kriv,
onako
§to je
Borisom, njegovim rodjakom. Nadalje nije caru bilo pocudno, §to se je Gejza ozenio Eufrozinom, sestrom kneza Izjaslava II., koji je bio ocit duSmanir. Byzantu. No najvise je byzantskoga cara peklo, §to su ugarski Arpadovici na pocetku
nemilo postupao
s
hrvatskom dr^avom, narodito pak dalmatinskim gradovima. Ovaj drzki pokus imali bi Arpadovici strasno platiti: ne samo Hrvatska ce se opet pod vrhovnu vlast byzantskoga carstva, nego sama
XII. stoljeca obladali
po byzantskom shvatanju i
Dalmacija
vratit
i
Ugarska mora postati pokrajina byzantska. usudili Srbe dici na byzantsko carstvo. Da utanaSi Emanuel savez s njemackim carem
Normane, Srbe
W'elfovce u Njemackoj,
i
Tako napokon planu
Hohenstaufa.
A
i
za to ce Arpadovici stradati, §to su se
svladao Ugarsku,
bi lakse
Srbe
Normane,
i
Mletcima. Kralj pak Gejza pouzdavase se u
i
koji su bili zakleti protivnici carske porodicc
god. 1148., koji je naskoro 6itavu Evropu razdijelio
rat
na dva velika tabora.
Car Emanuel
borio se najprije
s
Normanima
navijesti
Emanuel
rat
preko Save u Srijem se je borio s
kralju
i
i
Zemun na
knezom Vladimirkom, na obranu
mu
preko Save, kad
stize vijest,
ujak kralja Gejze. Godine 1151.
i
sobom bjegunca
pak povedavsi
Gejzi,
prinudi tvrdi
kojima je od god. 1149
Srbima,
i
bio veliki zupan Uros, nazvan Prvoslav, sin Bele Urosa
Gejza pohitao
predaju.
Emanuel
svoje drzave.
da se primice Gejza
Borisa, iz
prelazio upravo
ogromnom vojskom
s
provali
Halica, gdjc
i
da se
zeli
jednom ogledati s byzantskom silom. No do boja ipak ne dodje, pace oba se vladara napokon izmirise uz uvjete, koji nijesu poznati. All mir ne potraja dugo. Godine 1152. utanaci car Emanuel savez s novim njemackim carem Fridrikom I. Barbarossom, koji je dvije godine zatim (1154.) Konrada, bavarskoga grofa u Dahovu (Monakovu na sjeverozapadu) imenovao hercegom Hrvatske i
Dalmacije. Gejza nasuprot zadobavio
godine 1152.
&to je
proglasio
dorasloga sina Stjepana, htijuci tim Ijuto
uvrijedi
doslije vjerno nije bilo
hercegom
mu
bracu
svoju
pomagali
se je novih
suvladarom svoga ne-
No
tako osigurati nasljedstvo.
Stjepana
svagdje ga
i
i
protivnika tim,
i
Ladislava,
Kako
pratili.
ga
koji su
u
ono doba
u Ugarskoj bio jo§ stalno odredjen red nasljedstva, te ustanovljeno, da li kralja ima naslijediti najstariji brat
nije
prvorodjeni sin (primogenitura), to su braca Gejzina
sma-
niorat)
ili
(se-
Byzantski car
da imadu prece pravo na prijestolje, nego njihov sinovac. do ozbiljnih smutnja, jer je malo zatim Cini se, da je doSlo Gejzin brat Stjepan pobjegao u Carigrad. te je sada Emanuel za-
Emanuel Komnenac.
trala,
i
kriljivao
dva
kralja Gejzu,
pretendenta: Borisa
pak
i
To
Stjepana.
kad se je god. 1153.
iznova
car spremao za
^^.^^^.^ ^^
^^^^ ^oe pas-
^^^^^ '° terram sanctam-
ogordi
novi rat
s
Normanima, Gejza
opet stade smetati Emanuelu na Dunavu.
Da
bi
se za
ni^nih mjesta na
normanskoga rata osigurao od Ugarske, povjeri car upravu pograDunavu (Biograda, Branideva) svomu rodjaku Androniku Komnenu,
Andronik bijaSe pristao hrabar dovjck, ali lukav krunom, pak stao tajno iurovati s Gejzinim Ijudima. nepouzdan. Pomamio se za carskom On de kralju predati gradove Ni§, Biograd Braniievo, a zato 6e mu Gejza pomo<fi
kojemu takodjer predade
i
Nis.
i
i
i
do byzantskoga Hrv. povj
prijestolja. 1
VLADANJE KRALJEVA ARI'ADOVICA.
j^2
#
Prema dogovoru s Andronikom, a valjda napucen od sicilskoga kralja, s kojim Emanuel tada, premda s malo srece, ratovao, skupi Gejza veliku vojsku, u kojoj je osim Ugara bilo Ceha nedavno u Ugarsku doseljenih Sasa. Gejzi pridruzi se tadanji bosanski ban Boric. S torn velikom vojskom prijedje kralj preko Dunava podje prema gradu Branicevu. U to bijase car Emanuel saznao za zavjeru Andronikovu, te ga bacio u tamnicu, a u Branic^evo smjestio novu posadu. Tako zatece Gejza god. 1154. ondje neprijatelje mjesto saveznika, pak morade grad podsijedati. Malo zatim dodje pred BraEmanuel, ali s nedostatnim silama, da bi mogao Ugre suzbiti osloboditi grad. ni6evo uztrajniji odpor, dobacit ce im Emanuel strjeZeleci Branicevce ohrabriti na §to dulji javlja, da ce pomoc naskoro stici. No strjelica s carevim pismom kojemu licom pismo, u pade u ugarski tabor. Gejza se preplasi, pak spaliv§i strojeve za podsadu, odlu6i vratiti se kuci. PoSto se pak bijase Dunav razlio, ne moga§e namah preci preko rijeke, vec udari k zapadu prema Biogradu, docim se je bosanski ban Boric, iduci uz Savu, imao je
i
i
i
i
i
i
preko Drine
u svoju banovinu.
vratiti
Emanuel posla za banom Boricem u potjeru svoga vojvodu Vasilija, a njemu priGejzina brata Stjepana. Ali Vasilije vise ugarske bjegunce, na celu im Borisa razborit vojvoda, pak upuden valjda jos od Borisa smion junak, nego vjeSt vatren Stjepana, ne podje u potjeru za bosanskim banom, vec udari na glavnu vojsku, koja je iSla prema Biogradu. Ugri misljahu u prvi kraj, da je na njih udarila citava byzantska vojska, pak stadose uzmicati; no videci, da je neprijatelj slab, oborise se na nj svom druzi
i
i
i
i
i
Prvi nagnuse bjezati pribjegli u Carigrad Ugri, na onda stade uzmicati citava grcka vojska. Vojvode Vasilije kraljevic Stjepan umako§e srecno; svi ostali ili izgibose ili dopanuSe robstva. Medju nesrecni Boris Kolomanovic, proboden strjelicom mrtvima na bojnom polju lezao je nekoga Kumana.
snagom. Ljuta se bitka zametnula.
celu
im Boris
Stjepan,
^i
a
i
i
byzantskoga poraza
Posljedice
vojska udarila na
to ravno
sami
predati.
htjeli
Gejzi
ugarske privrzenike obranu. pohitati
Car im vojnom
i
prema Biogradu, kojega Car poslje brzo
kolovodje njihove,
Slavodobitna ugarska
su kobne.
god. 1154. bile se
zitelji
tako prepadose, da su se
onamo Kankatuzena,
pohvata
koji
pak onda ohrabri gradjane
i
pripravi
u gradu grad za
sam Emanuel bijase gotovo bijesan poradi tolike nedace, te htjede namah sramotu oprati. Ali vojvode odvracahu ga od toga smionog nauma. za Gejzom i
i
popusti, osvetiti
I zaista
te odluci
dojduce godine 1155., dim osvane proljece,
sto
odluCnijom
poraz svoje vojske.
u proljecu 1155.
podize car
ogromnu
vojsku,
da
s
njom
provali u srce
Ugarske. Dopro vec
do Dunava i Sekao na brodovlje, koje ce prevesti silnu vojsku. Gejza se uvjerio, da nema sale, pak poslao k caru najodlicnije velikase kraljevstva, da rade o miru. Car se izprva nijeckao i branio, ali napokon privolio on na mir. Odsad ne Sujemo sve po smrti Gejzine, da bi doslo do sukoba izmedju oba vladara. Emanuel medjutim ne bijase se odrekao svojih osnova, on ih je samo odlozio na zgodnije vrijeme. Ta on je i dalje drzao na svom dvoru kraljevica Stjepana, pace ga je ozenio carevnom Marijom. Kasnije je opet ugostio drugoga brata Ladislava. Uza to je svakom prigodom i
i
radio u
prilog
obim
Kad
kraljevicima.
je god.
caru Fridriku Barbarossi, dozvoli da im se pridruzi
da ga
§to jade
podupiru kod cara.
I
zaista je
1157. i
poslao
poslanike
njemackomu
Stjepan, pac^e preporuCi poslanicima,
njemadki car pozvao Gejzu,
da zadovolji
rabskoga Na to Gejza 1158. posla dvorskoga sudca Henrika da cara u sve valj^no upute. Poslanici govorahu Fridriku, da je Stjepana u svem u5inio sebi ravnim, da mu je dao sve casti osim kraljev-
zahtjevima brata svoga.
i
biskupa Gervazija,
Gejza brata
si
skoga naslova, a da ga Stjepan se tuzi na
je
iz
drzave
njega samo zato,
otjerao jedino Sto nije
zato,
mogao
§to se je
izvesti
bio na nj podigao.
svojih izdajniSkih
osnova;
GEJZA
s
toga neka car prestane
Gejzine pomoci za rat u
Gejza umrije sina: Stjepana,
obnasao cast
i
takog
podupirati
u
Gejzu,
hercega,
nVZANTSKI CAR KMANl
I
KoMNKNAC.
nevrijednika.
Car,
j^.
kojemu
Za sobom
muzevnoj dobi.
najboljoj
je u to trebalo
ostavi
nedorasla
tri
kceri. Najstariji sin Stjepan, koji je vec desetak
tri
i
P.I.
okani se zaista dalje zagovarati Stjepana.
Itallji,
1161.
Belu
I.
odredjen
za
bi
nasljednika
na
prijestolju,
godina
mladja braca Bela
i
po jedan dio Ugarske, da njima upravljaju kao hercezi. Kako je Gejza gotovo kroz citavo vladanje svoje vodio krvavu borbu za obstanak, nije cudo, da se malo znade o njegovu radu u hrvatskom kraljevstvu. Stupivsi na prijestolje potvrdio je po obicaju svojih predaka sve povlastice dalmatinskih gradova. Take Gejza dobit ce uz casti
je u
svibnju
1142.
i
potvrdio
obeca Spljecanima, da ne ce
po
trgovati
sami
od
mogu
zalazine,
je kralja
birati
kad
nadbiskupe bi kralj
zamjenjivao
grada Spljeta,
koje ce
dosao da se kruni
kralj
vijeca
ili
ban Bel us (1144.
glasoviti
â&#x20AC;&#x201D;
i
metropoliji spljetskoj za
pape Anastazija
biskupiju
naime
uzvisio
osorsku,
na
nadbiskupa IV.,
da je
krcku,
rabsku
slavlja.
i
hvarsku.
1157.),
Kralj
mogu slobodno poreza,
ni
zemlje
i
d.
t.
da
si
Poslije
koji se u
izpravama vazda
1155. bulu,
dio
Dalmacije,
koji je bio poli-
podredio
Tim
No
ni
Smutnje u
spljetske nadbiskupije.
upotrebi
zadarski
cetiri
druge
bi staroslavna
biskup
Lampridije, te
kojom
je zadarsku
biskupije u Dalmaciji,
nadbiskupija
solinsko-
novi nadbiskup zadarski nije se dugo
obcine izdade
Anastazijev nasljednik Hadrijan IV.
kojom podade mletackomu patrijarki Henriku na vlast nad zadarskim njegovim nadbiskupom
njegovim nasljednicima vrhovnu
podrucnicima.
o boljku
razsirio.
i
da su oslobodjeni
potvrdjivati,
listopada 1154. izdao buUu,
te joj
oslabljena.
Na ponuku mletacke
namah druge godine Gradu
i
i
Gaudija
taj 17.
nadbiskupiju,
spljetska opet znatno stegnuta
nauzio
znatno
iza kralja.
Za Gejzina vladanja zgodi se jos, da se je onaj pod Mletcima, u crkvenom pogledu odvojio od
izradi u
ih
njih talaca u znak vjernosti, da da ne ce placati nikakova danka
nacelnike,
i
pak
od
traziti
citavoj drzavi njegovoj,
spominje namah
ticki
sloboStine
i
BYZANTSKO VLADANJE U HRVATSKOJ
ek sto je Gejzin petnaestgodisnji stolje
ugarsko
Emanuel, da
rukom Grcki
i
hrvatsko,
izvrsi
ono, sto
spisatelj
mu
Cinnamus
DALMACIJI.
Stjepan
sin
namah
I
IV.
sio
na
prije-
se opet podize byzantski
car
za ziva Gejze ne bijase poslo za prica,
kako
je
Ugarskoj vrijedio zakon, da kralja imadu vazda
u ono doba u na pri-
naslijediti
ga braca. Upravo na osnovu toga zakona zahtijevao je Emanuel, da se Gejzin sin zbaci, a na njegovo mjesto jestolju prezivjela
uzvisi koji
od njegovih
striceva, Stjepan V.
ili
Ladislav
11.
Vec Ijeti 1162. osvanuo je Emanuel u gradu Sredcu, vodeci sa sobom protjerane kraljevice Ladislava II. Stjepana V. Potonji bijase mu kud kamo miliji, jer je bio ozenjen njegovom rodjakinjom, lijepom Marijom, dok se Ladislav nije htio zeniti, da si ne bi mozda i
i
lim onemogucio povratak u domovinu. Jos prije svoga polazka u Sredec
Emanuel poslao glasnike u Ugarsku zahtijevajuci, da se po uzme vladanje Gejzinu sinu, pak dade njegovu sticeniku Stjepanu V. Cuvsi Ugri samo ime Stjepanovo, gotovo se
bijase
pravu starjesinstva
i
6uti.
radi
zgroziยงe, jer je bio rodjak carev
te su se bojali, da bi bio kletvenik Emanuela: OdpraviSe zato poslanike ne htijuci o tome ni Caru Emanuelu bijaSe medjutim stalo, da pomogne Stjepanu V. do prijestolja, radi toga, sto je mislio, da ce mu njegov sticenik ustuslave radi danka, kao '''fr
(vazal) cara
i
i
i
inZANISKO VI.AHANJE
Zemun
piti
Da
citav Srijem.
i
do gradova Biograda
i
vec prije
provalio,
u Ugarsku
bi
i
No
darovima.
kao zive
mu
podje od Sredca
svomu
165
na sjever k Dunavu,
sticeniku Stjepanu, koji bijase
Aleksija Kontostefana u pomoc.
Taj
a na to ih Kontostefan nastoja§e
zauze tvrdi Hram.
predobiti obecanjima
Oni govorahu: ako
vrijedi nasljedstvo
po
starjc§instvu,
nego mladjega Stjepana. Napokon
zapada kruna
izjavi§e se za Ladislava>
Stjepana priznaSe jedino za njegova nasljednika.
Tako postade u kolovozu sest mjesecir-do ni
uplasio,
DALMAHIJI.
I
uza sve to ne dadose se skloniti, da pristanu uz Stjepana V., bojeci ga
vatre.
prije starijega brata Ladislava,
a brata
HRVATSKOJ
Braniceva, te posla odanle
Ugarska se gospoda prepado§e, se
Ugre
TI
za jedan dogodjaj
bracom, kao
i
1162. ugarskim
veljace 1163.
1.
ni djelo
O
kraljem Ladislav
njegovu vladanju
njegovo.
Sinovac
mu
ne
ostade
II.
On
vladase
Stjepan IV.
bijase
majkom
s
poglavitim privrzenicima pobjegao u zapadne strane Ugarske,
s
samo
ne zna se
pametara,
i
boraveci
Pozunu i cekajuci ondje, dok osvane zgodnije vrijeme. umre Ladislav 1. veljaSe 1163., a sad zaredase nove borbe izmedju strica Stjepana V. sinovca mu Stjepana IV. Uz strica stajahu poglavito velikasi gospoda juzne Ugarske, Hrvatske Bosne, kao bosanski ban Boric slavni Belus, koji je opet bio hrvatski ban. Stjepan V. bi vec 11. veljace u Ostrogonu okrunjen za kralja. No naskoro najvi§e u
U
to
i
i
i
i
pokvari si on sve sam. Posto je bio dodijao svojim podloznicima, stadose se sve vise od njega odmetati, tako da je napokon bio prinudjen zatraziti pomoc u cara Emanuela. Ovaj pohita namah s vojskom iz Carigrada prema Plovdivu. Ondje se utabori s citavom
vojskom, a samo jedan odio pod vojvodom Aleksijem, sinom Kontostcfanovim, posalje u Ugarsku. S
pomocu
byzantske
te
vojske svlada Stjepan V.odpornike,
pak osjecajuci
opet
se
siguran
odpusti svoje saveznike kuci. Alise
grdno prevari. Protivna digne se ponovo uze
po
svoj
ojaca te
prilici
protivna
u boju
on
do
boju
19.
nogu
izgibe
spode; iz
vec ustupio
ill
Emanuelu neke
ustupiti
stranka
te ga da je izdao domovinu,
bijediti,
posto je
mu
na noge,
Srijem.
mu
obecao zemlje,
Naskoro
stranka jako,
lipnja
1163 bude
razbijen.
U
tom
mnogo ugarske
sam Stjepan V.
Ugarske, a
go-
pobjeze
mjesto njega
vlada opet sinovac
mu
za-
Stjepan IV..
sin Gejzin.
Sad ce podici,
niku
da
i
mu
nudio.
Kralj Stjepan IV.
Emanuel opet da pomogne svomu sticese car
rodjakii.
ne
bi
No
mogao
uvjeriv^i pribaviti
i
Iz
(III.)
ilustrovane kronike Ivana TurCanskoga u Bedu.
se,
osigurati prijestolja, privoli na mir, §to
Prefekt carske straze Juraj
Paleolog ugovori
No
s
mu
ga je Stjepan IV
kraljem mir uz pogodbu, da car
morade Stjepan caru predati na odgojivanje obecati, da ce mu ustupiti onu oblast, koju mu bija§e otac svoga mladjega brata Belu jo§ na samrti namijenio. Bila je pak ta oblast ili sam Srijem ili mozda 6itava Hrvatska Na to odvede Juraj Paleolog mladoga Belu u Carigrad, gdje ga car s Dalmacijom. imenova despotom nazove Aleksijem. Uza to ga stade svima pokazivati kao svoga nasljednika na prijestolju, govoredi da ce ga ozeniti svojom rodjenom k<5erju Marijom. ne ce vi§e podupirati njegova i
i
L
strica.
zato
1
VLADANJE KHAUKVA ARPADOVIHA.
66
No
to je sve
Emanuel
obecanu
predade bratu
i dalje imao prigode uplitati se u ugarske udomio, stade car od Stjepana zahtijevati, da
cinio zato, da bi
posle. Jer tek §to se je Bela u Carigradu
kao pravu bastinu,
a ne
samo
kako je dosad bio obidaj u porodici Arpadovoj. Kad ugarski kralj na to ne privoli, zapoce rat iznova god. 1164. Ratovalo se je na vise strana, najvise u zemljama hrvatskoga kraIjevstva, jer je Emanuelu bilo najvise do toga, da upravo te zemlje povrati svojemu oblast,
za upravljanje,
carstvu.
Grckoj vojsci zapovijedao je sam car Emanuel. Posav
Carigrada starom vojnickom do Biograda, prijedje ondje rijeku Savu provali u pokrajinu Srijem, koji je tada obuhvatao ne samo danasnji Srijem, nego sadanju Backu izmedju Dunava i Tise. U tinji cas prodre car sa svojom ogromnom vojskom do Petrovaradina, gdje se cvrsto utabori, da mu bude laksi slobodniji prelaz u Ugarsku. Iz Petrovaradina posla kralju Stjepanu ovo pismo: »Nijesmo dosli, sinko moj, da na Ugarsku zaratujemo, nego da vratimo Beli njegovu baStinu, koje ti ne otesmo tvoj otac vec prije dobre volje ustupiste. Ako se je dakle silom, nego nam je ti imao postati nas zet, slucilo, te bi Bela s tvojom privolom a ti si to ugovorom koja je
cestom,
kraj
Sredca
i
Nisa
iz
vodila
i
i
i
i
—
—
potvrdio
zasto
mu onda
i
ne dajes njegove bastine,/ pak se uza to ne naklonosti
svoje duznosti, te
drugim
cemo se
tezi:
dull vec za
ti
budi uvjeren,
ma kakova
Od
nanese«.
sila
Emanuel
podje
Dunava
preko
da ne
da nam
nikako dopustiti,
Petrovaradina
do
grada
koji je tada bio prvi i
Bacr,
grad u
vom Srijemu sijelo Kuda je car prolazio, je
Ako
pak zacas nasega rodbinstva
se i
na§om
koristis
saveznictvom?
i
cita-
nadbiskupa.
svagdje
mu
narod sa svecenstvom dolazio
u susret
mama
i
komu
ga
pozdravljao
pjes-
po grcStigavsi napokon
hvalospjevima
i
obredu.
pred Bac, utabori se Emanuel u
cvrstom taboru.
vrlo
U
Kralj Stjepan V. Iz
priskoci u
pomoc
dislav
a na
ilustrovane kronike Ivana Turcanskoga u Befiu,
gradu.
bijase
koji
II.,
Njemu
6eski kralj Vla-
to
krenuse
oba
u juznu Ugarsku, da suzbiju cara. Cuvsi Emanuel, da je uz Stjepana
(IV.)
ceski
i
jos pred sedamnaest
godina
kralj
svom
u
Bagotu,
to nije ni ugarsko-hrvatski
Stjepan IV. mirovao.
kralj
za krizarske
Nasavsi ga dade ga obuci u strano odijelo, te
mu
Vladislav,
taboru vojske
potrazi
Moravljanina ostao
u Cari-
zapovjedi, da podje u neprija-
kad dodje do ceskoga kralja, da mu saobci ovu poruku: »Kamo putujes ? posao sa svojom vojskom? Zar ne znas, da dize§ ruku na velikoga cara, s koKamo jim je opasno ratovati s pravednih razloga, a kamo sada, kad ga Ugri vode za nos teljski tabor,
i
si
i
otevsi kraljevicu
ruglu
izvrgli.
po zakonu za
Beli bastinu,
koju su
Zar ne zna§, da se krivca,
i
mu
podijelili,
te
onaj, koji s obiCnim
ako se predomisli
i
ugovor razkine
?
tako svoje
zaklctve
pogazili
i
covjekom sklopi ugovor, smatra A[Ugri, koji su prekrsivsi ugovor
BYZANTSKO VLADANJE U HRVATSKOJ velikoga cara, da ostanu nekaznjeni? Niposto.
uvrijedili
I
DALMACIJI.
167
Zar car ne vodi pravedan rat
i
kao sluga dolazi§ da ratujes sa svojim gospodarom, ne kao sluga, kome je silom nametnuto da sluzi, nego kao dobrovoljni sluga, §to vi zovete kletvenik (vazal). II se ne sjeca§, §to si nekad govozar se ratna sreca ne naklanja uvijek pravednoj stvari? Promisli jos:
ti
u Carigradu, kad si s rimskim carem i§ao na krizarsku vojnu put iztoka? Do5im sada uspjeh stvari, dobro promisli, §to prudi tebi tvojim od tvoje odluke zavisi konac Cesima«. Na te rijeci odgovori ceski kralj Vladislav: »Nijesmo do§li ovamo, da nanerio
i
i
semo
velikomu caru, dobri moj dovjece,
rat
smo
ugovorili, vec
Akojetaf sto
kralj
zapada Belu), to ce on uz na§ sud
na
bi
to mir izmedju
ostaviv§i Nikefora Kalufa
ponese
Mitrovice
iz
i
posredovanje
Ugarske
i
s
njim
neprijatelja.
krvi,
okajati
i
svoj 6in.«
tamo sve izkazao. prihvati ponudu ceSkoga i
byzantskoga carstva,
te kralj
Stjepan
zemlje, koji ga je zapadao, naime citavi Srijem. Car pak, da upravlja Srijemom, vrati se u svoju prijestolnicu. Uz put
hrama sv. Dimitrije) ruku mucenika ovoga svetca pocivalo.
(iz
u gradu Nisu, gdje je
oteto
vratiti
Bogotu, koji se je vratio u carev logor
kralj
svomu bratu dio
dodijeli
na ono, §to smo
zaboravili
poruka veoma mila, pak da ne prolijeva
bijase ta
Utanacen
kralja.
smo
Stjepan §to proti velicanstvu carevu sagrijesio (dujem, da je zauzeo zemlju,
Rekavsi ovo odpusti
Emanuelu
niti
da obranimo mladoga kralja Stjepana od njegovih
do§li
sv.
Prokopija
i
sahrani ju
tijelo
Mir ne trajase dugo. Ugarsko-hrvatski
kralj
Stjepan IV.
pozeli
si
opet kitnjastoga
u nj, da ga otme Grcima. U tinji cas zauze citavu pokrajinu sve do grada Zemuna, kojega ne moga§e u jedan mah osvojiti, posto je bio jaka grcka posada. Emanuel posalje za obranu grada utvrdjen, a k tomu ga je branila Srijema, pak
1165.
Ijeti
provali
i
pokrajine nove cete, a kralju Stjepanu zaprijeti
i
ovom poslanicom: »Nepravedno
radis,
kad kr§i§ nedavno meni zadatu vjeru glede Srijema i Zemuna. Znaj dakle, ako sto prije ne ode§ vele plemeniti muzu,
iz
koja nije tvoja, stradat ces ne
oblasti,
samo
ti
poharati
i
spaliti
tvoj
je
od zlo
Gejza
otac
opet
Srijem
ti
namah zatim
koliko
znas,
je
sto cu
zato,
nego cu
oteti,
dati zemlje tvoje
svojih Ijudi. Zar ne
snaslo Ugarsku,
sto
byzantsko
uvrijedio
carstvo? Ali kazna za njegove grijehe bila
Ti pak pazi, da se
je za nj spasonosna.
ne
I
kasno
bi
zaludo kajao*.
i
Kralj Stjepan IV. prijetnje
careve,
na Zemun. posluzi
se
malo
vec je
i
je
udarao
dalje
Ne moguci ga izdajom.
mario za
silom
uzeti
naime
Dogovori se
tajno s ugarskim ziteljima, a svojim privrze-
nicima,
su
koji
bili
u gradu,
te
mu
Stjepan V. (IV.) Iz
bjezi iz
Ugarske.
ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Bedu.
oni
nekoga dana otvorise gradska vrata. Zgodilo se to u travnju god. 1166. Pad Zemuna, najtvrdjega grada u Citavom Srijemu, silno se kosnu cara Emanuela. On odluCi strasno kazniti kralja Stjepana. Jo§ za podsade Zemuna spremao se je na luc^nu borbu s ugarsko-hrvatskim kraljem, te je u to ime na sve strane trazio savezsabirao vojnike. NeSto pomoci poslaSe mu ruski knezovi Rastislav Jaroslav; s turskim sultanom. Skuosim toga pozvao je na oruzje Srbe, pade je sklopio savez piv&i ovako ogromnu vojsku, stize mu stra§na vijest o padu Zemuna.
nike
i
i
i
Premda svoju
k
i
je caricu
podje
s
upravo onih dana shrvala
vojskom na
sjever.
Koncem
Ijuta bolest, ostavi
ipak car prijestolnicu
lipnja bijase vec u Sredcu,
gdje pribira§e
VLADANJE KRALJEVA ABPADOVICA.
I^g
Tu
jo§ vi§e vojske. kazniti,
nego uza
smisli
i
to osvojiti
samo Srijem
osnovu, kako ce ne sve zemlje
i
i
oblasti,
uzeti
Stjepana
kralja
i
nekad spadale na hrvatsku vrate pod byzantsku vrhovnu vlast, su
sto
Bosna neka se pak kojoj su se toboz pokoravale, dok ih nije lakomi Koloman ugrabio zakonitomu gospodaru. U to ime razdijeli Emanuel svoje 6ete u dvije vojske: jednu povede sam u Srijem a drugu povjeri vojvodi Ivanu Duki, da s njom osvaja Bosnu, Hrvatsku, Duklju Dalmaciju, naime one zemlje, koje su nekad spadale na rimsku Dalmaciju. drzavu. Hrvatska, Dalmacija,
i
i
Duka sredno
Ivan
u Bosnu, gdje pokori bana;
mu
sto
svrsi,
bijase car povjedo.
provali u Hrvatsku
a zatim
opirao ban Ompudin, posto su kraljevske cete bile
Grada Zadra ne mogaSe Ivan Duka
i
Sredca prodje kroz Srbiju
Tu mu
Dalmaciju.
poSle u Srijem
u mletackoj
uzeti, jer je bio
Ostrvicu
Iz
Skradin,
na cara
vlasti,
se slabo
Emanuela.
zato predobi
ali
doba poceo Odanle krene slavodobitno na jug. Uz put zauze slavno vec tada pleme Kacica. Iz Trogir Spljet, zatim pokori citavu Neretvu Neretve provali u kraljevinu Duklju, te osvoji sve nekadanje crvenohrvatske oblasti Zajedno s Dubrovnikom, Kotorom drugim gradovima. Tako je Ivan Duka osvojio svega susjedne gradove hrvatske, narocito
i
koji je u to
cvjetati mjesto razvaljenoga Belgrada.
i
i
i
pedeset pokrajinu
sedam Dalmaciju. U i
tvrdih gradova Hrvatskoj
sjevernoj Dalmaciji postade na to carskim upraviteljem
i
Nikefor Kalufo, koji je jos nedavno i
namjestnik
bio
juzno-dalmatinskim gradovima (Dubrovniku
Srijemu;
u
a
u kraljevini
Duklji
Kotoru) zavlada u ime carevo vojvoda
i
Kalufo stolovaSe u gradu Spljetu, a vojvoda Izak po svoj
Izak. Nicefor ili
byzantskomu carstvu citavu rimsku
vratio
i
prilici
u Dracu
Skadru na Bojani.
Dok
vojvoda Ivan Duka osvajao hrvatske
je
Emanuel na obrani grad
tvrdi
grad
Zemun
citavu pokrajinu,
i
i
dalmatinske krajeve, udarao je car
u Srijemu. Kralj Stjepan spremao je doduse vojsku, se ipak nije
ali
zapade posada ugarsko-hrvatska u
Zemunu u
usudio,
da se ogleda
U
carem.
s
da to
Ema-
toliku bijedu, da su vojvode poslale
ponudili, da ce mu grad predati, ako ih pusti s vojskom zdrave im poruci, da ne ce na to privoljeti, dok vrhovni vojvoda Gregorije drugi vojvode u gradu ne metnu uzeta na vrat, pak gologlavi bosonogi ne dodju preda nj moliti za milost. Odpravivsi tako poslanike dade car jos jednom jurisati
mu
nuclu poslanike, te
i
citave otici.
No
car
i
i
na grad, te ga na posljedku zauzme. i
Na
to dodjose preda nj vrhovni vojvoda Gregorije
druge vojvode, bas onako kako bijase nalozio, pak ga placuci moljahu za milost. Car
ih izprva
ne htjede
kao jaganjce
i
ni gledati,
Na
pobacati u tavnice.
no na molbu kraljevica Bele pokloni im
to provalise razjareni byzantski vojnici
oplijenise
grad
grad junacki branio. Medju
Po
nemilo.
dade
silnim mrtvacima
mrtvima nadjena
za podsade popela na gradske zidine,
zivot, ali ih
u grad, pak ubijahu Ijude
bi
i
bilo je vidjeti, da se je neka zena vracarica, koja se bijase
da vracarijom
te htjela
spase grad;
—
ali
ju u
sred vracarija pogodila strjelica grckoga vojnika.
kad je zacuo za pad Zemuna, jer gotovo nije ni vjerovao, da bi se taj grad mogao tako brzo osvojiti! No jos ga vise potrese, kad se je proculo, da je citava Hrvatska s Dalmacijom spala u §ake byzantske. Ne mogav uza to dobiti obecane pomoci ni iz Ceske ni iz Ruske, posalje slavodobitnomu caru Kralj Stjepan Ijuto se prepao,
i
Emanuelu svoje poslanike nudeci njima
i
srijemski
caru Srijem
i
biskup.
Oni
mir.
u
izjavise
Poslanici
bijahu
sami odlicni
Ijudi,
medju
ime kralj^vo, da ce on drage volje ustupiti samo ako pristane na mir. Car odvrati
svu nekadanju rimsku Dalmaciju,
poslanicima ujedljivo: »Velika izgubio.
mu
Mi imamo Srijem,
i
cudna
je stvar,
osvojismo Zemun,
postali gospodari svega onoga, sto
nam
kad tko hoce pokloniti ono, zauzesmo silom Dalmaciju,
hocete da ustupite, posto
Vam
Sto je vec i
tako
smo
je oteto. IH zar
imade u Vas jos jedan Srijem, jos jedan Zemun, ili koja druga Dalmacija?* Narugavsi se ovako do volje ugarskim poslanicima okrenu govorom i zavrSi: »Ali da vidite, kako
BY^ANTSKO VLADANJE U HRVATSKOJ
I
i
i
da ustupaju Srijem
i
Dalmaciju.
i
namah
je opet snovao, kako da vrati izgubljene
torn
mnoga
i
caru razkolniku, a
mnogi
i
i
malo odlanulo, Pomagala su ga grdko vladanje. Nadje
zemlje svojoj drzavi.
moga§e
hrvatska gospoda, kojima se ne
biskup spljetski Petar ostavi prvi svoju stolicu
mu
do mira. Cim
Ali kralju Stjepanu IV. ne bijase iskreno stalo
pri
,5^
posteno mislim s vama raditi, jer ste krscani, pristajem na mir, ali vam je prida cete mir drzati«. Na to se poslanici zaista zaklese u ime kraljevo, da ce drzati
cestito seci,
mir
DALMACIJI.
I
sviknuti
ode u Ugarsku, ne
htijuci se
pokoravati
svomu zakonitomu
hrvatski zupani ne htjedo§e se iznevjeriti
od byzantskoga cara. Videci Dalmaciju nekoga vojvodu ili bana Relju, to kralj Stjepan IV. posalje u Hrvatsku ugledna, da se stavi na telo nezadovoljnicima, pak da protjera Grke covjeka mocna Cim je Relja dosao u Hrvatsku, grnuo narod odasvud pod njegovu iz tih kraljevina. zastavu, te zupa za zupom grad za gradom odmetase se od byzantskoga cara. To pripace nastojahu, da
kralju,
bi
i
latinske gradove
odvratili
i
i
i
sili
carskoga namjestnika u Spljetu, Nicefora Kalufa, da izadje sa svojim cetama u susret
No
vojvodi Relji. i
razilazeci se
mu
pomoglo. Ceta
nije
i
je
bi
ovoga poraza odmetnu se od byzantskoga carstva
Iza
njom
da se
tako
On se je doduSe s ostatcima svoje vojske mu razprSena, a on sam bi zarobljen.
pred neprijateljem.
nasao
redom njegovi Ijudi, bjezeci napokon Nicefor s posve malom cetom
prolazeci kroz hrvatske zupe oslavljali ga
na sve strane,
A
Bosna.
gradovi
neki
i
dalmatinski
revno
Spljet, gdje su osobito svjetovnjaci
odluci vojvoda Relja, da ce ga silom
pokori§e
pristajali
O
uzeti.
Na
hrvatskoga porijekla.
torn priCa Ijetopisac
gradske sili
odvodio
i
silu
Ijudi
i
stoke za plijen.
svomu dusmaninu. Zgodi
vojsku, te utaboriv se pred gradom,
a valjda s Jedini
gospodar da ne
Toma i
bi spali
arcidjakon
nacelnik grada
pod
bi sve
vlast
muza
pod
zidine
Spljecani se ne usudise oprijeti
njegovoj, vec se branijahu iza svojih zidina;
nanosili stete
se,
pocne vojvoda udarati na grad. Dolazio
to
ali
uz cara, ne htjede se predati. Zato
ga caru odani Spljecani ne htjedoSe bojeci
ali
citava Hrvatska,
se opet kralju Stjepanu.
ovako: Vojvoda Relja nastojase na svaki nacin, da postane Spljeta,
hrabro borio,
samo kadkad
velikoj
grada
provaljivali bi iz
i
jednom, da je vojvoda Relja sabrao veliku
se
stao harati
preda
i
vinograde
sjeci
i
plodonosno drvece.
neka bi se s njima nekako nagodio. Ali Relja odgovori: »Ja ne cu prestati haranjem, dok ne posije6em sve vase vinograde tako, da vam sasvim nestane vina, pak da ga nemate ni toliko, koliko treba za jednu misu«. Tuzni poslanici odose, a vojvoda pane opet pod zidine, poce gradjane grditi pozivati ih na mejdan. Na to se Splicani ipak jednom ohrabrise, pak Videci
posalju
Spljecani,
tuzni
to
nj
poslanike
moleci ga,
i
pograbivsi oruzje provalise na gradska ogledati
s
vrata.
dodje do bitke,
i
sred bitke provaliSe oni
se u
Razdijelise
Hrvatima, a druga ce im zaci za ledja, te
dvije cete;
jedna ce se
zasjede na njih navaliti.
iz
zasjede. Nastade Ijuto kresevo, te
iz
Domala sam voj-
voda Relja pogibe prvi u boju. Cim on pade, cete njegove nagnuSe u bijeg. Spljecani proganjahu neko vrijeme bjezece Hrvate, a zatim se vratise veseli u grad. Uzput odru-
palomu vojvodi
bise glavu je
natakose na gradske zidine, neka se znade,
Relji, te ju
pobijedio.
Ali Spljecani ne
Stjepanu, a stice tih
njima
s
gradova,
i
mogoSe ipak gradovi Trogir
grckoga
U
odoljeti. i
Jo§
iste
Sibenik. Kralj
godine 1167. pokorise
L
kralju
od njegovih predja; a papa Aleksandar III. imenova prvostolnika, nekoga Girarda iz Verone, Ijuta protivnika
cara. isto
vrijeme, kad se je Hrvatska
s
Dalmacijom
vratila
pod svoga
vase druga ugarsko-hrvatska vojska u Srijemu. Vodio ju je glasoviti zatece
te ih
se
Stjepan potvrdi na to sve povla-
§to ih dobise
na molbu Spljecana novoga
On
tko
jednom prilikom rano
potude
i
razprSi
u zoru nepripravne
gr^ke
im svu vojsku. Vojvode same jedva
kralja,
vojvode Gabrasa
zivi
voje-
vojvoda Dionizije. i
Branu,
umakoSe. Dionizije dade
VLADANJE KUAL.IEVA ARPADOVICA.
j-Q
pale
Grke pokupiti
jednom mjestu kud
sve na
i
veliku mogilu, da bi se cinilo, da ih je
Kad
kamo
Emanuel, dodija
je za sve to cuo car
uzkrsa 1168. dodje sam u Sredec,
a
sahraniti, i
nad grobom njihovim podize
vise izginulo.
mu
vjerolomni kralj Stjepan.
Namah
iza
svoga carstva, da
vojsku sa svih strana
te sabirase
konac zulumu ugarskomu. Deseci se u Sredcu stigoSe mu glasi, da jednom kraj seje oddva mjedena kipa, sto su stajala na trgu u Carigradu, tejedan prikazivao Ugarsku, a drugi byzantsko carstvo, onaj byzantski od trosnosti srusio, docim je ugarski ostao citav. Namah zapovjedi, da se ugarski kip srusi, a byzantski na novo podigne, hoteci ucini
i
SabravSi zatim veliku vojsku, stade razmiSljati, dali bi
tako ozna6iti sudbinu obih drzava.
sam posao u Sredcu bit
i
rat
ili
bi
i
kojemu
povjerio
Na
Vec
s
ostane
u
svomu rodjaku Androniku Kontoste-
Ugrima.
nekoliko dana predje Andronik Savu
iza
da
ga,
ako budu porazeni,
ce veca slava,
bit
to povjeri citavu vojsku
poduci ga, kako ce vojevati
Svjetovahu
vojvodi.
da imenuje vojvode, jer ako pobijede,
ce manja sramota.
fanu
vojsku
dopre
i
s
velikom vojskom svojom
do Zemuna.
U
Priblizivsi se
Ugrima, ne htjede Andronik namah zametnuti boja, vec razasla svoje Ijude,
isto
vrijeme
prispije
da uhvate kojega Ugrina, koji zarobljen bi jedan Ugrin,
bi
i
ugarska vojska,
im izkazao polozaj
koji izprida,
i
vodio hrabri Dionizije.
koju je
broj neprijateljske vojske.
na te\u im je hrabri Dionizije; vojnika da ima 15.000 konjanika, oklopnika, pracara. Ugri da su tako smjeli, da
Andronik izabcre dan cara Emanuela,
gdje
mu
ne ce gr6ka vojska
zaista
a
strijelaca
i
ni prvoj navali njihovoj odoljeti.
Prokopija (18. srpnja) za bitku.
sv.
zapovjedi,
I
da ugarsku vojsku, vodi 37 vojvoda (zupana,)
U
to
mu stize pismo od No vojvoda turi
da bitku odgodi na zgodniji dan.
povede vojsku u bojne redove. Poredav§i vojsku osokolivSi ju vatrenom besjedom, poce ju voditi u boj. Iduci na neprijatelja dodjose do onoga mjesta, gdje je prosle godine Dionizije podigao mogilu na grobu palih vojnika grcikih. Svi poskakaSe ondje s konja, te se prisegom zavjerise, da ce smrt svojih drugova Ijuto osvetiti.
pismo u dzep
i
i
Dionizije cuv§i, da se Grci primicu, nije i
suvise uzdavase u svoju snagu, smijase
Ugrima, da se ponapiju vina
na to se digose
i
a Grci
za
njima, te ih
za to
Kako
glave razbijao.
ali
ugarskih junaka. Zarobljena bi
i
i
stavise
se u bojni red.
na posljedku pretegnu grcka
poubise
sila,
ogromna
se
rugase se neprijateljima, pace zapovjedi svojim
pograbiSe oruzje,
brzi Ugri,
mnogo
da nekoliko vrceva izkape u zdravlje dolazecih Grka.
Izprva kao da ce Ugri pobijediti, bijeg,
i
si
da
je
zastava,
sila.
bojno polje bilo
Bitka
A
zapoce.
Ugri nagnuse u
prekrito
Ijesovima
koja je bila tolika, da su ju morali
opremom, te je sam nekim 6udom umakao. Zasuznjeno bi jos mnogo vojvoda, medju njima pet zupana, zatim osam stotina vojnika. Ovom osudnom bitkom svrsi se dugotrajni rat izmedju cara Emanuela kralja Stjepana. Srijem, Bosna, citava Hrvatska s Dalmacijom (izuzev Zadar) spadose u ruke careve, kojima namah posalje svoje vojvode i upravitelje u te zemlje pokrajine. Malo voziti
na kolima; tako
uhvacen
isto
bi
i
Dionizijev konj s citavom
Dionizije jedva ziv
i
i
i
zatim zaruci car kraljevica Belu
ili
Aleksija,
koji se je
svedjer desio u Carigradu,
sa
svojom kcerju Marijom odredi ga za svoga nasljednika na byzantskom prijestolju, nadajuci se ovako, da ce Bela svoju bastinu za sve vijeke sjediniti s carstvom. Hrvatska s Dalmacijom ostade sada pod byzantskim carstvom kroz trinaest godina, naime sve do smrti cara Emanuela. Namjestnikom carskim postade Konstantin Sebastos, i
koji
ponosno zvao
se je
Stolovase u gradu Spljetu
» i
vojvoda citavoga kraljevstva dalmatinskoga nastojase odanle, da pokori hrvatske zupane
i
i
hrvatskoga.«
plemena, koja
slavise zitelji
pod by^antsku vladu. Osobito se u tima borbama prohrvatskoga grada Klisa, zatim plemena Kukari Kacici. No napokon prevlada
grCka
za dvije
nijesu htjela
da skuce
svoj vrat
i
koji bi se otimao s oruzjem u ruci byzantskim vojvodama. Ti pak, pokoriv§i Hrvate, nastojahu sada, da im u svem sila,
i
ili
tri
godine
ne bija§e nikoga
vise,
I
HVZANTSKit VI.AHANJK
IIHYATSK(t.l
I
I
KALMACIJI.
ugode, pak da tako steku iskrenih privrzenika u Hrvatskoj pripovijeda o torn ovako:
Citava Dalmacija
i
gotovo
cijela
i
I7»
Dalmaciji.
Toma
arcidjakon
Hrvatska bijase podlozna caru
Emanuelu. Ova] pako bijase veoma milostiv prema svim svojim podanicima. Nije pobirao daca, vec je veledasno razpoklanjao svoja dobra. Sve bi castio, koji su k njemu dolazili na poklon, pace
im putne troskove
bi
iz
svoje carske blagajne namirivao. Doznav^i pak,
koliko ima dusa u gradu Spljetu, siljao je svima podpore,
rovao je po jedan dukat. Vojvode njegove dosavsi
s
ca
i
djeci u
velikom vojskom,
koljevkama daimali
su vazda
obilje novaca za trosak, te nijesu bill na teret gradjanima*. Sve se pokori caru Emanuelu, samo glavar katolicke crkve, nadbiskup Girard u Spljetu ne htjede ni cuti za cara razkolnika. Svjetovnjaci spljetski zahtijevahu od svoga nadbiskupa, da on podje na poklon novomu gospodaru Hrvatske Dalmacije, pak da
sila
i
i
bi
mu
i
svecenstvo njegovo u to ime moralo skupiti novaca za put. Ali Girard ne htjede
na to privoliti, vec ode u Rim k papi Aleksandru III., a taj izdade god. 1170. poslanicu, kojom oslobodi svecenstvo hrvatsko dalmatinsko od placanja svake podpore, ako bi nadbiskup isao u pohode ili na poklon budi cara byzantskomu, budi kralju ugarskomu. i
na to u Spljet misleci, da ce se gradjani svjetovnjaci, na celu im nacelnik Ivan, jos odlucnije
Girard vrati spljetski
se
primiriti; trazili,
ali
kad su sada
da ide u Carigrad.
on drugi put svoju vrati stolicu, te se ne ostavi
do smrti svoje
vise sve
(1175.). Spljecanima dadc
se to na zao,
kusahu
te
poslanstvom na papu do-
mamiti Girarda u
vratiti,
ce
samo
ali
godbu, ako nacelnik
Spljet.
da
Girard obeca,
mu
po-
se gradski
gra-
citavo
i
se
uz
djanstvo prisegom obveze,
da ce vazda braniti prava njegova
i
crkvena, a naro-
da ga ne ce
cito siliti,
ni pustiti.da
ni
sami
ga drugi
da podje pokloniti
sile,
Emanuelu.
Splje-
medjutim ne
prista-
se caru
cani
na
do§e Girard
to,
vi§e
i
ne
tako
se
vrati
na
svoju stolicu.
ByZANTSKI car SA SVOJOM PRATNJOM U
XII.
STOLJECU.
Po smrti Girardovoj Po miniaturi u sarodnqj biblioteci u Parizu. imenova papa na molbu Spljetcana nadbiskupom nekoga Talijana Rajnerija, koga su Hrvati prozvali Arnerijem. Ovaj Arnerije bijase, kako se prica, imucan (Jovjek, a uza to uman i razborit biskup. Cim je doSao u Spljet, saletise ga gradjani, da ucini ono, Cemu se je Girard toliko otimao, da naime podje
Na veliko veselje gradjana privoli Arnerije na namah bise izabrani poslanici, koji ce s nadbiskupom poci u Carigrad. Dosavsi onamo primljen bi Arnerije vrlo prijazno, te pozdravi cara najpokornije u ime gradjana
u Carigrad na poklon caru Emanuelu. to,
i
spljetskih.
Iza toga
spljetskih poslanika
ostade duze namirivala
vremena u Carigradu, a trosak za boravak njegov je carska blagajna. Kad je napokon Arnerije zamolio i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
172
# cara,
da ga milostivo
odpusti,
car
nadari
obilato
njega
i
Spljecane,
i
im dozvoli,
te
da se vrate u domovinu.
Tako
byzantsko carstvo imalo
nije
vise
ni
jednoga protivnika u gradu Spljetu.
Arnerije sa svojim svecenstvom pokoravao se je carskim novi carski
zapovijedima,
a zato je opet
vojvoda Rogerije, radio u prilog
namjestnik,
nadbiskupu, kad bi se samo zgoda desila. I Arnerije nastojao je zivo ne samo oko boljega zivota svecenstva oko pouke puka, nego se je mnogo brinuo, da uredi svoju biskupiju da joj vrati izgubIjene povlasti posjede. Bas radi posjeda zavadi se jednom prigodom s lirvatskim i
i
i
i
plemenom Kacica,
koji su tada drzali zupu Poljicku, dio Krajine grad Omis na utoku Cetine u more. Povod razmirici bile su neke zemlje, poimence selo Srinjine na podanku
gore Mosora, koje rije
i
prisvajaSe u jednu ruku
si
pleme Kacica,
a u
drugu nadbiskup Arne-
za svoju biskupiju. Razmirica se tako zaostri, da se je Arnerije na posljedku obratio
pomoc
Emanuelu,
caru
njega zastite proti Kacicima. Car izdade namah neka izvidi, da li je istina, sto nadbiskup tvrdi za Srinjine, i da li ima u njega pismo, kojim bi mogao dokazati, da je to selo njegovo. Ako je nadbiskup vlastnik, neka mu se s mjesta povrate Srinjine, koje su mu Kacici nedavno oteli. Na to dozove 10. lipnja 1180. vojvoda Rogerije nadbiskupa svecenstvo, za
trazeci u
nalog svomu namjestniku Rogeriju,
i
zatim vi§e
gradskih
nacelnika
izpred kule cara Emanuela.
Onamo
senjski, Flasko, biskup kninski,
Grubisa, Drago,
i
mnogi
hrvatskih
i
drugi.
zupana na sud,
koji
se je sastao u Spljetu
dodjose osim prucih se stranaka jos
zatim hrvatski zupani De§a,
Na sudu ne
bijase
Nikola,
i
Mireo, biskup
Miroslav,
govora o Srinjinama,
posjedu crkve
Stjepan,
nego samo o Ujedno dade
sv. Bartola, i taj bi zaista podijeljen Arneriju u vlastnictvo. vojvoda Rogerije nadbiskupu dva pristava, koji ce ga uvesti u dosudjeni mu posjed. O Srinjinama nije se nista odlucilo, jer nadbiskup nije valjda mogao svoga prava dokazati.
Medjutim ode Arnerije sa svojim
pristasama, da preuzme zemlju. Ogledavsi medjase do sela Srinjine; no ondje ga doceka knez Nikola Kacic s bracom, rodjacima citavim plemenom. Ka6ic s druzbom obkoli nadbiskupa svi pocnu na nj vikati: »Sta ti radis, zli glavaru ? Sta snujes proti nam? Ako te namah ne bude nestalo, znaj da je to posljednji dan tvoga zivota*. Ali Arnerije se ne presirasi, vec odvrati prkosno: >Nije to vaSa zemlja, nego crkvena, koju ste silom ugrabili«. Sada tek nastade ustanovivSi ih dodje
i
i
i
i
plemenom pograbi kamenje bacase ga na nadbiskupa, gomilom kamenja. Dok su ovako Kacici kamenovali nadbiskupa, pokopase pod dok ga ne drugi Ijudi, koji bijahe nadbiskupa dopratili, u grad Spljet, da pobjegose oba pristava prava gungula; Kacic sa svojim
i
i
jave gradjanima tu nesrecu.
Kao gromom
osinuti prenuse se gradjani, pograbise oruzje,
pak koje po moru, koje po kopnu pohitase k brdu brdo),
gdje se bijase
nesreca
dogodila.
Mutograsu
Kacici u to
Spljecani razvalise gomilu kamenja, te odnijese Ijes
sa svojim
(Monte grasso, Debelo
plemenom umakose,
a
svoga nadbiskupa u Spljet, gdje ga
sveSano sahraniSe. Kasnije podigose na istome mjestu, gdje je nadbiskup tuzno zaglavio^
malu crkvicu, koja i sad jos stoji. Nadbiskup Arnerije pogibe 4. kolovoza 1180. Nekoliko tjedana poslije (24. rujna) umrije byzantski car Emanuel. Cim je oci sklopio, 6itava Hrvatska s Dalmacijom listom vrati se u krilo svoga zakonitoga kralja. se dize na noge, odmetne se od Carigrada, i
i
L
B E L A
(III.)
II.
1173.— 1190.
Stjepan IV.
ralj
umro
PoSto
godina.
nije
je
3.
ne
svibnja 1173.,
navr§iv
muzkoga poroda,
ostavio
patrilo
trideset
ni
je
prije-
Hrvatskoj brata mu Belu ili Aleksija, koji se u Ugarskoj odavna vec desio u Carigradu na dvoru cara Emanuela. Taj zarucio ga bijase izprva odredio za svoga nasljednika, te ga sa svojom kcerju Marijom; no kad je Emanuelu god. 1169. druga
stolje
i
je
i
te ozeni
zena rodila sina Aleksija, opozove car sve svoje prijasnje odredbe, ugarskoga kraljevica Anom (Agnezom), sestrom svoje druge supruge.
Premda je dakle Belu ga mogao zadobiti. Udova
ipak je bilo malo nade,
prijestolje,
islo
kralja Stjepana IV. izticase,
da
bi
da je trudna pak
za-
da se poceka, dok se vidi, hoce li dobiti sina. Uza to zacahu se svjeneprijateljskog vladara, je, odgojen na dvoru stranog mozda se i odmetnuo od svoga naroda; svecenstvo pak zazira§e od dovjeka, koji je bio odrasao u krilu iztodne crkve, te se bilo bojati, da <5e progoniti htijevase,
tovni velikasi Bele, koji
ili
i
bar odnemarivati latinsku crkvu.
nadbiskup Luka radila, da se na se pridruzi
i
Banfi.
se digne protiv Bele brojna stranka, koja je
prijestolje uzvisi
njegov mladji
sama majka Eufrozina, gotovo odvikla.
ncgo drugoga, kojemu
je bila
su otvoreno
uz Belu,
pristajali
Domala
Glavni protivnik Belin bijaSe ostrogonski
jer
brat,
voledi sina,
No
ipak
ga je po zpkonu
i
se
po imenu Gejza. Njima
koji je
naSlo
pravdi
iSlo
vazda bio uz
nju,
muzeva,
koji
dosta
prijestolje.
Ti na-
VLADAN.TE KRAL.TEVA AUPADOVICA.
174
pokon pretegose, na
te
bi
koje
izabrano poslanstvo,
ce poci u Carigrad
pozvat
Belu
i
prijestolje.
Ugarski poslanici sretose se jos na putu u Sredcu s carem Emanuelom. Cuvsi naime podje s Belom prema Dunavu, da ga da je Stjepan IV. umro, skupi brzo vojsku hrvatsko prijestolje. Poslanici ocitovase Emannelu, kako su Ugri posadi na ugarsko dobre volje spremni priznati Belu za svoga kralja; a na to car odustade, da ide sam u car,
i
i
onamo Belu
Ugarsku, vec posia
sa
suprugom
i
mu
dade
za pratioce protosebasta Ivana
neke druge odlicne muzeve. Prije odlazka morade se Bela svomu dobrocinitelju zavjebyzantskomu carstvu. riti, da ce vazda raditi u prilog njemu nove nezgode. su Belu Premda je dvadeset petgodisnji kralj snasle U Ugarskoj i
i
i
svojim uljudnim ipak
mu
ostade
i
Ijubaznim
postupanjem
iznimice obavi krunisanje.
neki
Da
bi
I
njegovi
protivnici
brat Gejza.
tako
III.,
rovali su
ga namirio,
To
dodija Beli.
a
taj
udijeli
i
dalje
svoje
proti
protivnike,
prijasnje
ga nikako ne htjede
koji
zapovjedi
Bela napokon
bi
kruniti.
kolockomu,
nadbiskupu
da
sijecnja 1174. okrunjen za kralja.
13.
njemu,
im
a na celu
je bio mladji
Bela bratu jedan dio slovacke zemlje,
kao herce-
No
Gejza se pomamio upravo za krunom, te se baci Gejzu u tamnicu (1176.), u kojoj je onda pet-
govinu (knezevinu), da njom upravlja. svedjer bunio.
mnogo
dusmaninom ostrogonski nadbiskup,
Bela obrati se na to papi Aleksandru
No
predobio
On
naest godina camio;- majku pak Eufrozinu
zatvori
grad,
jedan
u
najprije
tvrdi
zatim ju posla u Carigrad.
a
I
privrzenici Gejzini bise strogo kaznjeni.
U
to vrijeme, a
godine
kralj
poslije kroz cetiri
ugovora, sto ga bijase utanacio
drzao s
i
se je Bela vazda savjestno
hrvatskoga
nom
dio
najveci
sto je
boljelo,
Premda ga
Emanuelom.
carem
zajedno
bio u vlasti
s
je
kraljevstva
banovinom Bos-
byzantskoj, tako
da
njemu preostao jedino zapadni dio Slovinske zemlje cest Hrvatske od Krke, on je Gvozda do Zrmanje vazda gorljivo prianjao uz Emanuela, pace ga je pomagao i s vojskom, kad
je
i
i
je
ratovao
sultanima.
na
iztoku
umro, smatrao je Bela,
obveze
svake
sa
seldzuckim
No kad je Emanuel i
da
god. 1180 je
rijesen
svakoga obzira prema
Carigradu.
Bela I2 ilustrovane
(III.)
II.
U
kronike Ivana Turfianskoga u Be6u
tinji
obce je smrcu Emanuelovom u tas
drzavama,
vom drzavom,
odlanulo
svima narodima
koje su medjasile
s
i
njego-
trzanju, sedam godina bile u neprestanom strahu Osobito na balkanskom poluotoku kano da se rodio nov zivot, posto je doslije gvozdenom rukom njegovom bilo sve pritisnuto osudjeno na mrtvilo. Srbski veiiki zupan Stjepan Nemanja proglasi se namah nezavisnim, ne priznavajuci viยงe ni po imenu vrhovne vlasti byzantske; Nemanjin sinovac Miroslav^ knez u Humu, postade tako silovit, da je stao uznemirivati Ilrvatsku Dalmaciju; u Bosni pak pojavi se namah god. 1180. ban Kulin, kojega je sestra bila udata za humskoga kneza. Svi ti v^adari, oslobodjeni od silnoga te su
kroz 6etrdeset
i
i
i
i
Emanuela, pregnuse, da se
osile
i
prosire svoje oblasti.
BELA
Uz take
prilike
nije
ni
Bela
(til)
II.
mogao
III.
t75
Ta
mirovati.
duzan kao hrvatski
bio je
nije htio s obzirom da povrati naslijedjene zemlje svojoj vlasti. Da sve toga prema svojim rodjacima u Carigradu, on se je morao pozuriti, da ga vladari srbski bosanski ne preteku, te se ugnjezde u zemljama hrvatskim. Pak tako on mozda vec kralj,
i
i
da otudjenu Hrvatsku s DalmaSrijemom povrati svojemu vladanju. LJspjeh bijaSe podpun, jer se je ziteljstvo svagdje rado vracalo pod zastavu svoga kralja, te je on bez prolijevanja krvi obladao zemljama hrvatskoga kraljestva. Jedini Spljet, koji je onako revno odusevljeno prianjao uz Emanuela, kao da se je kratio vratiti pod okrilje svoga zakonitoga vladara. Bela je godine 1180., no svakako 1181. pregnu svom snagom,
cijom
i
i
zato
I
I
htio
povlastice,
kazniti
poslije
a naro6ito
taj
mu
grad
tim,
ugadjao Carigradu,
je pokojni Rajnerije
za sva buduca vremena
mu
sto
je oteo pravo birati
doskociti.
si
kako
i
je uzkratio
mnoge
prije
podijeljene
nadbiskupa. Znao je naime Bela, kako
pak
je to silno djelovalo,
je htio
tomu
Spljecani se medjutim potuzi§e papi Aleksandru
III.,
pismo, u kojem ga svjetova, neka vrati Spljecanima pravo prema ustanovama kanonic^koga prava. Jos mu pi§e, da ce u priiog, jer ce time utvrditi zitelje grada u vjernosti, te im ne ce
koji pisa Beli 6. srprija 1181.
biranja nadbiskupa, jer je to to
njemu samomu
biti
podati zgode, da se tuze na njegovo vladanje. Uslijed papine poslanice odustao je kralj
od prvih strogih mjera, iz
te je
gradu povratio
stare,
Bela bio sada siguran, da ce novi nadbiskup
raditi
Sjediniv tako Bela citavu Hrvatsku, Dalmaciju je jo§
i
to,
da je mogao
poveljene povlastice. Spljecani na to
rodom Ugrina
zahvalnosti izabrase za nadbiskupa Petra,
iz
njemu u i
odlicne porodice.
Tako
je
priiog.
Srijem sa svojom drzavom poluCio
u prilike ostalih balkanskih drzava. Prva je
odluc^nije utjecati
namah zatim bosanski ban Kulin priznao vrhovnu vlast ugarskonedavno cinio ban Boric. Napokon bi Belina u Humu, gdje je knez Miroslav morao raditi po kraljevim nalozima.
posljedica bila, da je
hrvatskoga kralja onako, kao §to je to vlast priznata
i
Pa6e kad je Miroslav jednom, prigodom spljetskomu nadbiskupu oteo neke novce, pozivao je papa Aleksander III. kralja Belu, da kraljevskom vlascu prinudi humskoga kneza na povratak ugrabljenoga blaga. PaSe god. 1180. vazda
i
i
srbski veliki zupan Stjepan
svagdje kao saveznik
Jo§ je kralja Belu Ijuto
kidalo,
otocima Krkom, Pagom, Cresom
i
prijatelj
i
kad
je velik
Nemanja ukazuje
se iza
Belin.
naime grad Zadar
Dalmacije,
dio
Osorom (Losinjem) gledao u
vlasti
mletaSkoj.
s
Ta on
k tomu su MletCani u potonje vrijeme svom snagom nastojali, da se §to jace ugnjezde u onom dijelu Dalmacije, koji je njima pripadao. Oni su crkvene povlastice dalmatinskih obcina. Pace ni dovoljnc s toga stezali gradjanske sigurnosti nijesu uzivali od samih svojih gospodara. Tako su Mletcani brodeci po moru je bio kralj citave Dalmacije;
i
SrEBRENI DENARfBELE uznemirivali Zadar, te se je duzd
da to
nije
ucinjeno
s
njegovim
II,
(III.)
Aureo Mastropetro morao posebnim pismom
izprid;ati,
prilika bio je
narod u
znanjem
i
voljom.
Kraj
takih
mletaCkoj Dalmaciji vrlo nezadovoljan, te je zeljno izgledao zgodu,
da se
rije§i
nesno-
snoga jarma.
Cim
je god.
1180. vojska kralja
se Zadrani, protjera§e
iz
Bele osvanula u Hrvatskoj
svoga grada Ijude
i
i
Dalmaciji,
pobuniSe
privrzenike mletaike, te se poklonise
svomu
te je otoci, pak zakonitomu vladaru. Za Zadrom povedose se gotovo u jedan mah obladao dosadanjom byzantskom mletadkom Dalmacijom. Ve6 u
tako je Beli posredilo,
i
i
VLADANJE KRAL.TEVA ARPADOVICA.
176
vojvoda Mavro
veljadi 1181. desi se u Dalmaciji Belin
osus exercitator =.
gradu
fiitave
primorske oblasti
On
gorljivi vojvoda).
gdje su ga okruzili hrvatski biskupi
maritime provincie studi-
(totius
se je najprije utaborio u
onda
je posao s hrvatskim vojskom u grad Zadar, da po naredbi kraljevoj uredi neke poslove. Mavru bija§e kralj zapovjedio, da svagdje uvijek radi pravedno po savjetu hrvatskih zupana. Medju inim bijace mu nalozio, da utvrdi grad Zadar stavi u nj posadu, koja ce ga braniti od buducih navala mletackih; jamacno bijaSe mu jo§ povjerio, da opremi mornaricu za obranu otoka. Malo zatim, u ozujku 1181. boravio je u Zadru ugarski palatin Belici,
zupanima
i
zupani, a
i
s
i
i
i
i
biskupima
okruzen hrvatskim
Farka§,
da
te je razgledao,
je
li
i
velikasima,
grad valjano utvrdjen
svime
i
obskrbljen.
U ska
i
njegovim rukama
se je Bela
od srca
bila citava Hrvat-
kako ju je nekad drzao kralj Koobnovljenom kraljestvu namjesti sada za
Dalmacija,
loman.
bana
mogao
polovici god. 1181.
radovati, jer je u
U
Dionizija, koji se bijase proslavio za Stjepana IV.
Malo zatim boravio je u kolovozu kralj Bela u Stolnom Biogradu, slaveci po starom obicaju praznik
Uz
kralja Stjepana. koji se je vratio
PjENEZI BeLE
II.
(HI.)
backi se je
kralja desili su se palatin Farka&,
Zadra, zatim ban Dionizije, zagre-
iz
biskup Prodan i mnogi drugi veiikasi. Torn prigodom spominjalo, kako je jos nedavno bila
razrovana, pak se slavilo, sto je opet zavladao mir i citava se zemlja vratila pod svoga zakonitoga vladara. Srecni kralj darivase svoje vjerne podanike poveIjama i raznim povlasticama; tako vrati zagreba6komu kaptolu Toplice kod Varazdina,
drzava raztrgana
i
koje im bijase nekad darovao
ban
Aleksije,
a
vremena oteo
za burnih
poslije
varaz-
dinski zupan Belec.
bkupivSi svoju drzavu, osjecase se Bela tako jak, da se je odsad stao uplitati u posle balkanske i byzantske. Narocito pregnu, da u Carigradu pomogne svojim carskim rodjacima proti nametniku Androniku Komnenu. Taj je naime god. 1182. obudovljelu caricu
sija,
sina
zatrazi
tamnicu,
Mariju bacio u
sam drzavom
te
je
stao
upravljati za nedorasloga Alek-
Emanuelova. Nesrecna carica Marija
sada
pomoc
nadajuci
svoga svaka, kralja Bele.
u
Primivsi Bela
mnogim
se
pismo carice Marije ako pogodnostima,
i
II.
nadjaca njezina stranka, skupi u polovici 1182.
Zlatni pecat Bele
II.
(III.)
vojsku
i
ni6evo.
Po
udarati
na Biograd
i
Bra-
svjedoianstvu zapadnjackih Ijeto-
pisa kralj je Bela zaista nekoliko byzantskih
(Narodni muzej u Budimpegti.)
medjaSnih gradova osvojio,
svoga
naime nju
stade
nije
ali
pace je
polucio,
pravoga caricu
cilja
Mariju
da je izdala carstvo pozvavsi stranog vladara u zemlju, pak ju dade 27. kolovoza 1182. otrovati. Jednako nemilo postupase Andronik s upropastio. Andronik je
obijedio,
nejakim carem Aleksijem: u oktobru 1183. dade ga glasi
zadaviti,
pak onda samoga sebe pro-
vladarom byzantske drzave.
Namah
iza smrti caricine
jo§ se vi§e razzesti,
kad
mu
obnovi
kralj
Bela svoje navale na byzantsku drzavu, a
stigose glasi o silovitoj smrti
mladoga cara
nika satro, zdruzi se sa starim saveznicima Ugarske, sa Srbima
nom Stjepanom Nemanjom. Ugarska
i
Da
bi
namet-
njihovim velikim zupa-
vojska slavodobitno prodre do Ni§a
i
Sredca, goneci
BELA
II.
(ill.)
177
vojvode sve do Trajanovih vrata; iz Sredca ponese Bela sa sobom moci sahrani ih onda u Ostrogonu. U isti mah zaprijeti bugarskoga svetca Ivana Rilskoga byzantske
i
i
Stjepan Nemanja byzantskoj
vlasti,
poharavsi
Branicevo, Nis, Sredec, Skoplje, Prizren, oblasti svojoj drzavi.
Belu
Nemanju
i
za svoje osloboditelje;
porodi u Carigradu silanjstrah je
oba Pologa,
gnjeteni dosad
(1183.)
gradove
Biograd,
te pridruzivSi pomenute od Byzantinaca, smatrahu
pace Bugari u iztocnijim krajevima
stadose se
na noge, da obnove svoje carstvo, koje bijase god. 1018. tuzno propalo. S toga se
dizati
da
Lipljan,
Bugari u tim zemljama,
razvalivsi
ili
on
skrivio
svu
nevolju.
i
smutnja: sve je bijedilo nametnika Andronika Komnena,
Kad
su se
napokon u
Ijetu
1185.
digli
i
Normani,
te
kC\
Veliki pec.\t Bele
II.
(III.)
grad Solun, porodi se u Carigradu buna. Andronik bi svrgnut s prijestoija od puka ubijen (11. rujna 1185.), a carem bi proglasen Izak II. Angelo (1185.— 1195.) Novi car nastoja§e svom snagom, da odvrati od svoje drzave buru, koja joj bijase propaScu zaprijetila. Najprije suzbi Normane, a onda utanaci mir savez s kraljem Belom. Da sloga bude trajnija, zarudi se car s desetgodiSnjom kcerju Belinom, Margaretom, te osvojili
i
i
dobi za miraz one gradove,
skomu
koje bija§e ugarski kralj u
posljednjem
rata oteo byzant-
carstvu.
Mir izmedju Bele
i
cara Izaka
nicu Balkanskoga poluotoka. Hrv. povj.
II.
PoSto se
god. 1186. bijase osudan je
za svu potonju povjes-
ovim sporazumkom byzantski
dvor
konadno 12
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
,y8
# odrekao svih aspiracija tako glede Ugarske kako glede Hrvatske, nije se u gar sko-hr vatskim vladarima bilo vi§e bojati nikakve zadjevice iz Carigrada. Dosljedno tomu promijeni
Dok
Bela svoju politiku prema balkanskim Slavenima.
su kroz citavo dvanaesto stoljece
Srbima opirali se hegemoniji byzantskoj, stade sada Bela raditi, da prosiri svoju vlast na Balkanskom poluotoku. S toga se njegovo prijateljstvo sa Stjepanom Nemanjom prometnu naskoro u protivnidtvo; a jednako neprijateljski ponese se prema Bugarima, kad su oni god. 1186. pod bracom Petrom Asenom ustali, da obnove staru drzavu. Bela i njegovi nasljednici radili su odsad neprekinuto proti slobodi samosvojnosti Srba i Bugara, kao da su preuzeli tradicije byzantskih careva. Tako dodjose balkanski Slaveni medju dvije vatre: s juga ih jo§ uvijek drzali za svoje podanike byzantski carevi, a sa sjevera ih pritiskivao Bela njegovi nasljednici. ugarsko-hrvatski vladari u tijesnoj
sa
slozi
i
i
i
i
srbski veliki zupan Stjepan Nemanja i bugarske vodje Petar i pred njemackoga cara Fridrika Barbarossu, kad je on u Ijetu god. 1189.> iduci na krizarsku vojnu, prolazio Balkanskim poluotokom. I Srbi i Bugari izgledali su pomoci od velikoga i slavnoga cara. Pa6e kad je kasnije car Fridrik, ozlojedjen nevje-
Nije se zato cuditi, §to su i
As^n
pohitali
rom Grka, snovao, kako ce
sa 40.000 Ijudi, a Srbi sa 20.000
Dok izgubio
muz
medjutim Bela
je
U
Dalmacije.
6estit
pravedan.
i
sam momaka.
se oboriti na
sirio
svoju vlast
Hrvatskoj
On
je cesce
Carigrad, bijahu Bugari spremni pomoci
i
ugled na jugo-iztoku, malo da nije opet
Dalmaciji
i
mu
banovao
je
od
god.
1181.
Dionizije,
oko sebe skupljao hrvatske zupane, pak je radio po
puta boravio je u netom steienom gradu Zadru, ugadjajuci samo da im omili vladanje kralja Bele. A to je bilo potrebito, poSto Mletci ne mogoSe pregorjeti izgubljenih gradova otoka. Jos god. 1181. podize se duzd Aureo Mastropetro, da ih opet osvoji. Cini se, da je duzd neke otoke, naroCito Pag, osvojio; ali samoga Zadra ne mogase uzeti, jer ga je junacki branio ban njihovu
savjetu.
Hrvatima
i
Vise
i
Latinima,
i
i
Dionizije. zauzeli;
No
tim ne bijase sve svrseno. Hrvatima bilo zao, §to su Mletcani neke otoke
Mletcani pak htjedoSe imati Zadar,
borba (1181.
— 1187.).
Napokon zamohse
dvije godine, toboze zato, sto
te je tako
Mletci
im je poci u svetu
zabavljen prolazkom krizarske vojske njemacke,
Zadru god i
i
daljih
godina bilo neprestanih
god. 1188. kralja zemlju.
Bela,
Belu za primirje na
koji je bio u IJgarskoj
savjestno je drzao primirje,
pa6e je u
1189. namjestio posebnoga banovca (podbana) Makarija, da bdije nad
brani grad od neocekivanih napadaja mletackih podanika.
redom
Mletci pak jedva su doce-
da primirje mine, posto su pogodbe njegove bile za njih jamacno nepovoljne. I cim je na po6etku god. 1190. izasao rok primirja, mletacki duzd obnovi rat i udari na Zadar, U gradu nije u taj par bilo ni banovca Makarija ni kraljevske posade, te se Zadrani moradose braniti sami. Ipak ne klonuSe duhom, vec suzbise neprijatelje, pace zauzese kali
neki mletacki kaSteo
na
predbrezju Treni
gradski naCelnik, sa svjetovnim castnicima
u crkvi
sv.
Krsevana,
svoga
promontorio
Treni).
Pobjeda
Slavodobitni gradjani, na celu im
zgodila se nesto prije 14. svibnja 1190.
zastitnika,
pogibije. Po.sto se je nadbiskup Petar
(in
i
Damjan
zadarska Desinja»
svecenstvom sjajno proslavise svoju pobjedu
hvaleci
mu od
srca,
sto ih je spasao
upravo desio u Ugarskoj,
od otite
misio je svecanu misu
zahvalnicu hvarski biskup Nikola, te je zatim govorio svecanu besjedu u slavu pobjede.
tom prigodom svomu zastitniku sv. KrSevanu otok Maun, koji bija§e nekad darovao kralj KreSimir, a poslije oteo neki zadarski nacelnik radi gradskih potreba. Podjedno moljahu Zadrani svoga zaStitnika, da ih u buduce 6uva od vidljivih nevidljivih neprijatelja. Mlet(!:ani, ovaj put suzbijeni od samih Zadrana, moradoSe opet Zadrani vratise
i
i
sklopiti primirje s
U
posljednjoj
kraljem Belom na dvije godine. vojni ratovahu
zitelji
grada Raba zajedno
s
MletCanima
proti
gradu
Zadru. Videci sada, da su Mletci pobijedjeni, odmetnuse se Rabljani od svojih dosadanjih
gospodara, te poslaSe svoje poslanike k Zadranima, da se
s
njima izmire.
Na
celu poslan-
BELA
'"p
H
<n ^r
II.
(ill.)
179
-J
^ W#
1-
•*
O
"^
JC
-5
K !>?=?
*fe:
^--i'
^'
i5 -i
»•
^
^ i^-
"^^
— ^
•Si
^
r.
p*
^
Si-/.*:*-'
I*
^ S
w ., p if 'T Hr ^ "X* ^
**
^
-'
^-
N»
e « E
if *r CQ
a
\«— ^-
31^
^-'"
"
D,_ ii
'" i'
c
"^ ^-.
^ c <" t»
p
£
BELA biskup
stva bijahu rabski
njim nacelnikom
podnaCelnik
Andrija,
protjeran), sudac Stjepan Martinov
Damjanom
i
vise
i
(hi.)
II.
,8,
(posto je mleta(^ki nacelnik bio
Petric
U
Zadru sastase se 26. lipaja 1190. s tamossudaca na dogovor mira, te obnovise stare obicaje drugi.
i
obima obcinama. Izmiriv se sa Zadrom priznase Rabljani ponovo vlast ostado§e pod njegovom mocnom zastitom do god. 1 193. Da bi Zadar zajedno kralja Bele u buduce odolijevao Mletcima, imenova kralj Bela za c^itavu Hrvatsku s Dalmacijom Dalmaciju od Drave do Neretve jednoga gubernatora ili prokuratora, naime pecuvskoga biskupa Kalana, koji je tu cast vrSio od god. 1190. do 1193 Kalan bio je muz poduvrlo razborit, koji je svoju sluzbu uspjesno vr§io, kako u Zagrebu tako u juznim zetljiv zakone medju i
i
i
i
krajevima hrvatskim.
I
Medjutim dok
je
Aureo Mastropetro,
zivio
se bilo
nije
novih navala od
bojati
Cini se pace, da je za Kalanova upravljanja Belina se vlast razmakia Osor, pak na Krk, gdje no je zivio knez Bartolomej, sin Dujmov. od Raba na Pag U to umre duzd Aureo Mastropetro, a njega naslijedi osvetoljubivi osobito poduzetglavnom zadacom svojom, Ijivi Henrik Dandolo (1192. 1205.), koji smatra§e prvom nedavno izgubljene otoke. Posto je ba§ izteklo pri§to prije opet predobiti Zadar na Zadar na otoke. Bilo je to u polovici god. 1193. mirje, skupi brodovlje, te udari Zadru ne mogaSe ni malo nauditi, jedino sto je njegovim brodovima zaprijec^io putovati po moru, kod otoka bijase srecniji, jer pokori Pag Rab. Na Pagu namjesii za nacelnika E)ominika Michiela; Rab pako ne htjede ni sada priznati vrhovnu vlast mletaCku, dok se
mletacke strane.
i
i
i
—
i
i
i
i
i
sam duzd Dandolo prisegom ne obveza, da ce njima pravedno
loznih gradova, te upravljati unici u grad
Rab duzdev dovjek
i
cuvati
posteno.
Foskari,
Petar
pravice
Istom
obicaje svih sebi pod-
i
je 7. rujna
primiti poklonstvo
od gradjana
te
mogao
tada
i
prisegu vjernosti. Poslije bezuspjesne navale na
a
s
njima
i
da ne
ostali Mlet^ani,
opet Zadrom. Mnogi mletacki
skoro
vratiti
zitelji
Zadar god. 1193. ubijedi se duzd Henrik Dandolo, ce biti tako lako u normalnim prilikama obladati i
privrzenici obcine u Zadru, videci,
mletacko vladanje. odluciSe
iz
grada se
izseliti
i
da se ne ce tako
sve svoje u njemu prodati.
Dominika Maurocena, nekadanjeg nacelnika zadarskoga za mletadkog vladanja. Rogerije imao je u Zadru dvije kuce, jednu pravu svoju Ne nadajuci se, s kulom pred crkvom sv. Marije, a drugu kao bastinu iza svoga otca. da ce se ikad vise vratiti mletacka vlast, prodade obje kuce zajedno s kulom Matiji
Medju tima
bijase
i
Rogerije,
350
sinu Zorobabelovu za
sin
zlatnih perpera.
Za mletacko-hrvatskih borba oko Zadra god. 1181.-1193. stekao si je osobite zasluge za kralja Belu knez Bartolomej Frankapan, gospodar otoka Krka. On je doduse iza otceve smrti zajedno s bratom Gvidom god. 1163. primio otok Krk od mletaike obcine postao tako njezin kletvenik (vazal); no to ga nije ni malo prijeSilo, da bude njegovim potomusluzan kralju Beli II. Taj ga zato obilato nagradi podijelivsi njemu i
i
cima za sva vremena hrvatsku zupu Modru§e. Bela kneza Bartolomeja
poradi
u bastinu pod pogodbu, da
sluzi kralja
a izvan nje sa detiri. Bartolomej
vojsku
hrvatsku
(exercitus
U
njegovih zasluga
dotiCnoj
te
mu
daje zupu ModruSe
za rata u Hrvatskoj sa deset oruzanih konjanika,
mora poci na vojnu
chroaticus).
darovnici od god. 1193. hvali
vjernosti,
i
Tom
svaki put,
darovnicom
kad
kralj
digne na noge
postao je knez
Bartolomej
hrvatskim velikasem, te su njegovi potomci odsad znatno utjecali u sudbinu hrvatskoga naroda. Cineci or.i usluge sada Mletcima, a sad ugarsko-hrvatskim vladarima, umjeli su
moc ih
svoje porodice
svedjer jacati,
nalazimo na koncu
te su postali
napokon onako
silni
i
ugledni,
kako
srednjega vijeka.
Dalmacije zasluznomu gubernatoru Godine 1194. oduze Bela upravu Hrvatske Kalanu namjesti za vladara citavoga hrvatskoga kraljestva od Drave do Neretve prvorodjenoga sina svoga Emerika. Toga Emerika bijaSe god. 1185. dao okruniti za ugari
i
I
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
Ig2
skoga
da
kralja,
bi
mu
osigurao
tako
nasljedstvo
i
u obce
primogenituri; god. 1194. dade ga drugi put okruniti,
Dalmacije, a na to ga imenova hercegom se je zgadjalo
upravitelji bili naprosto kralj.
nasljednik
a tomu ima traga
ziva otca hrvatskim kraljestvom,
ustanovio
jamacno za
nasljedstvo po
kralja
Hrvatske
upraviteljem hrvatskoga kraljestva.
ili
da je odredjeni
Arpadovaca,
za
to
i
I
upravljao jos za
prijestolja
za vladara hrvatske krvi; no
i
i
prije
»hercegi« (dux, duces), docim je Emerik dva put
ti
su
vec krunisani
od srpnja 1194. do ot^eve smrti gotovo nezavisno samostalno, izpravama spominjalo njegovo ime uz otcevo. Njemu je bio hrvatski ban, koju je dast onih godina obnasao neki Dominik, rodjak
Emerik vladao
je
i
tako da se je u javnim
pokoran ca kralja Bele
i
mu
sina
i
Imade jedan
Emerika.
spis iz
doba
kralja Bele,
cima, nadalje o dohodcima pojedinih Belinih
i
u kojem
o kraljevskim dohod-
govori
se
Taj spis sastavljen
nadbiskupa.
poslan na francuzki dvor, da se prikaze
obilje
bogatstvo
i
bi
od dvorjanika
njegova vladanja,
od francuzkog kralja trazio ruku kralj evne Margarete (oko god. 1185.). Iz spisa se doznaje, da je tada hrvatskim kraljestvom upravljao herceg (dux), koji je od dohodaka svoje hercegovine davao kralju godimice 10.000 maraka srebra. Za biskupa zagrebackoga pise se, da spada pod koloSku nadbiskupiju i da imade godisnji dohodak od 1500. ma-
kad
je
raka srebra.
U
ostaloj Hrvatskoj
i
u Dalmaciji dvije su nadbiskupije: zadarska
i
spljetska;
obje imadu deset podrucnih biskupa, zadarski nadbiskup ima godisnji dohodak
maraka
srebra, spljetski
kaze:
»U vladanju
cija
Rama
i
samo 400. Znacajne su
od 500
kojima se spis zapocinje.
rijeci,
Tu
se
ove su zemlje:
Ugarska matica zemlja, Hrvatska, Dalma(Bosna).« Po ovom sudimo, da je kralj sa svojim dvorom smatrao Hrvatsku Dalmaciju za nesto razlidito od Ugarske. kralja Bele
i
Ugarski Ijetopisci vrstna
Kazu,
vladara.
hajduke
i
koji
tate,
hvale Belu kao
da se
je
progonio
bijahu
za pri-
vremena pojavili, da je zaveo pismene molbe i razprave u parnicama, kako je vec prije bilo obicajno na carigradskom dvoru kod rimske stolice. U obce da je Bela, prozivivsi mlade dane svoje u Carigradu, okoristio se grckom kulturom; on je u svojoj drzavi uveo mnoge koristne jasnjih
nemirnih
i
stvari,
a ipak nije prihvatio byzantskoga
despotizma.
I
za Hrvatsku bilo je nje-
govo vladanje srecno. Emerika krune. JIz ilusirovane
vedni
i
vazda opet
blagi.
slijedio diitavo
kronike Ivana Tur5anskoga u Be6u.
Djedomir hvali
naroc^ito
i
No
najveca je
hrvatsko kraljestvo okupio pod svojim zezlom
dao okruniti za koliko se znade
kralja
—
Hrvatske
i
hrvatskim spo-
banima nalagao, da budu vazda pragod. 1182. bana Dionizija, da je Ijubio pravdu
preblagoga kralja Bele.
stope
U
menicima zovu ga nedobitnim i preslavnim kralj em, pak se cesce napominje, kako je svojim hercezima i
Dalmacije,
§to
i
nijedan
zasluga
Belina,
§to je svoga sina
nasljednik
sto
je
Emerika
Kolomanov
—
6inio nije.
Bela nagradjivao je
nego Novi,
i
za vjerne sluzbe ne samo pojedince (kao knezove krcke), God. 1175. potvrdio je zagrebackomu kaptolu zemlje Zelinu a gubernator Kalan podijelio je zagrebackomu biskupu Dominiku god.^ 1193. 6itave zborove.
i
BELA desetinu od svega ziveza u Krapini, Okicu hercezi.
Tako
cem
bill
su
nidki,
(ill.)
II.
i
Podgorju, koju su doslije pobirali hrvatski
dosudi Kalan zagrebackomu biskupu predij Kamenik
isto
napokon
i
od
stolici
kralja Dimitrije Zvonimira.
Emerika
i
Galiciju, koju bijase
Kako
je
Kralj Bela
nego
kralja,
malo
Halici,
podijeli
im
grad Senj sa
drugi put francuzkom kraljevnom Marprvoga braka, pak dade prvorodjenca Emerika joยง dok je mladjemu Andriji namijenio vojvodinu Halic ili
prije pridruzio
svojoj vlasti.
No
vec nakon
detiri
godine
iz-
a Andrija ostade bez dijela.
u ono vrijeme sav krscanski svijet plamtio od oduSevljenja i zelje, da se spremao se je kralj Bela na krizarsku vojnu. No
ยงto se je valjano pripravio, stize
svomu mladjemu
i
ga smrt
23. travnja 1196.
mu
u to ime
namijeni
blago
i
Na
samrti povjeri
naime povede krizarsku sve drugo, sto bijaยงe za to podu-
sinu Andriji, da izpuni njegovu gorucu zelju, da
vojnu na iztok, te zece skupio.
II.
iz
odrzi sveta zemlja protiv nevjernika, prije
Gregorija u Vrani, darovan nekad
Andriju. OzenivSi se poslije
god. 1185. okruniti za
gubi Bela opet
sv.
i
garetom, poboja se za svoju djecu
I
pri
crkvom sv. Jurja, a to potvrdi papa Lucije 22. studenoga 1184. svoje Agneze ili Ane, sestre supruge cara Emanuela, imao je Bela
i
Od prve zene sina:
Kalnik,
i
svima pripadcima
dva
ili
sami hrvatski zupani, kao vaSkanski, dubravski, kamenicki ili kalkrizevacki. Bela je u velike ugadjao vitezkomu redu Templara ili
svjedoci
Bozjaka, koji su joยง od god. 1169. drzali samostan
rimskoj
183
EMERIK
NJEGOV LADISLAV.
SIN
I
1 1
remda
je Bela
II.
96.
— 1205.
u drugoj polovici svoga vladanja
svom snagom
u svojoj drzavi uvede red stvori nesto trajna, to ipak gove smrti podje sve po starom, pace postade i gore. i
radio,
da
poslije nje-
potonjim nezgodama bijaSe preokret u poprema juznim Slavenima: Srbima Bugarima. Dok su ugarskovladari prije Bele II. svakom prigodom radili kao prijatelji savezGlavni razlog svim
litic!
hrvatski
i
i
Slavena u obce, a Srba napose, vec je Bela prvi stao snovati proti
nici
bodi
nezavisnosti,, balkanskih
i
Slavena.
utrenikom, zeleci ne samo Srbiju, nego
Bugarsku
stolica,
na
kojoj su u
ono vrijeme
sviju najodlu6niji Inocentije
svom snagom, da
citav
sve
pa6e
krivovjernike,
crkve.
U
Srbe
III.
svijet
da
sjedili
(1198.
ili
vi§e u banovini Bosni.
trebalo
im
je u
pomoc
pod svoju vrhovnu
promicala je rimska
okupe pod sjajem svoga sunca, razkolnike
Bugare, koji su pripadali
privedu
(sizmatike)
da
iztrijebe
i
pri
svjetovnoga
tom podhvatu ma6a.
nije
poluotok,
Oni su zeljelite razkol-
radili,
da
iztrijebe krivovjerce
dostajala njihova
Najnaravniji
i
svoje
krilo
na Balkanski
svracali
iztocnoj crkvi.
u
Patarene, koji se bijahu ugnijezdili na 6itavom poluotoku,
Po§to im
slo-
istim
samo odrje§iti muzevi, a izmedju Rimske su pape tada pregnule
nike dovesti u krilo katolicke, crkve, a uza to su
Bogomile
i
su
isli
— 1216.)
tom pogledu osobitu su paznju
i
njegovi
skuciti
Nastojanje ugarsko-hrvatskih kraljeva podupirala
vlast.
na
i
Nasljednici
a naj-
duhovna
najpouzdaniji pomo6nici
vlast* bili
i
EMERIK
NJEGOV LADISLAV.
SIN
I
su im ugarsko-hrvatski kraljevi, vjerni privrzenici Rima,
motiva
balkanske
u
uplitali
posle.
tickoj
J
i
koji su se
i
onako s politi6kih Emerika obstojala
da je od kralja naperena proti poli-
tako se zgodi,
I
neka alijanca izmedju rimskoga dvora
igj
ugarsko-hrvatskih vladara,
vjerskoj slobodi balkanskih naroda.
Emeriku vec u prvi mah nadati zgoda, da se uplete u srbske bugarske poslove. U Srbiji je naime veliki zupan Stjepan Nemanja 25. ozujka 1196. odrekao se vladanja, te zakaludjeriv se posao kao monak Simeon najprije u manastir Studenicu, a onda na Svetu Goru u samostan Hilandar, gdje je umro 13. veljace 1199. najmladjega Rastka, koji bijase posao Qstavio je za sobom tri sina: Stjepana, Vukana Taj sv. Sava postade poslije za kaludjera, Savom. tamo se prozvao i u Svetu Goru Cinilo se, da ce se
i
i
i
preporoditeljem srbske drzave u vjerskom pogledu
Otca
citavom
naslijedi u
(1196.
— 1224.);
sin
najstariji
Vuk
mladji pak sin
Hum
Duklju (Zetu),
vladaaju
ill
i
osnovateljem srbske narodne crkve.
Stjepan, prozvan Prvovjencani
Vukan dobi po slavenskom zadruznom pravu
onaj dio Dalmacije, sto je bio Duklji na jugu. Otac bija§e uza to
i
Vukanu, da bude vazda posluSan starijemu bratu kao svomu vrhovnomu gospona bugarskom prijestolju. Tamo daru. Gotovo u isto vrijeme zgodila se je promjena je nakon silovite smrti starije brace postao carem najmladji brat Kalijanco (1196. do trepet Grka, koji su ga s toga prozvali psetom Ivanom ili 1207.), koji postade strah nalozio
i
i
Skylojoannes.
Emerik bio
mozda vec
bi
nom Prvovjencanim kuci. Jer tek
s
i
na
sto je sio
6inila
Kad
ga je jo§
uztrajno.
i
vlast.
Uza
to
i
vlastitoj i
podize
uztrajnosti; tjelesna slaboca
i
pak postao bio lahkouman
je
savjete, vec se je
Tako
snage
strastven, bez
brat Andrija
mladji
njega
Sad bi planuo gnjevom, sad bi mu opet snaga malaksala. bio bi smion podhvatljiv, ali zato ne bijase jak, da radi promisljeno, Brat mu Andrija bio opet tast slabic, koji je hlepio za vlascu, dok
kad
je nije stekao;
sa Stjepa-
i
razdrazljivijim.
se je razigrao,
odlucno
muz
je
na
ustade
prijestolje,
njemu bunu. Emerik bio
proti
dosao u sukob
svoga vladanja
u prvi das
Kalijancom, da nije bio zabavljen domacim smutnjama u
vladarom,
je
i
nije bilo
razsipan,
dao zavoditi laskavcima
i
te
u njega snage,
nije
slusao njihove
povodnikom mnogim smutnjama
je Andrija postao
Andrija je posve zaboravio na zadacu,
Blago otcevo bija§e uzeo,
ali
koju
da
vr§i
mario ni za pravdu, ni za
mu
i
na
klevete
stecenu
mudre
starijega brata-
nevoljama.
bijaSe otac na samrti
za krizarsku vojnu nije htio ni
6uti,
namijenio.
novcem
vec je istim
od brata, da mu predade sasvim Bosnom, po prilici onako, kako je to prije Stjepan IV. na zahtjev cara Emanuela morao dati mladjemu bratu Beli. No Andrija sam se zakraljio. Naravno, dalje, kako bi brata mogao skinuti s prijestolja snovase jos da je poradi toga doSlo do sukoba izmedju brace, posto Emerik nije htio da pristane
skupio vojsku
i
sabrao
u ba§tinu Hrvatsku
i
si
privrzenika.
Dalmaciju
s
Na
to zahtijevase
Ramom
ili
i
i
na njegove zahtjeve. Gradjanski rat planuo je vec god. 1197. a
i
Kako
vojske, koju bijase skupio toboze za krizarsku
bratom.
Emerik
nije
se
mogao pravo
je u Andrije
vojnu,
bilo
bilo
mu
je
mnogo lako
pouzdati ni u svoje privrzenike,
jer
novaca,
ratovati s
kad
ih je
pozvao na oruzje, stadose se mnogi izvinjavati, da ne smiju poci u svjetovni rat, poSto su se jo§ za ziva Bele zavjetovali, da ce ici na svetu vojnu u Palestinu. Na to se Emerik obrati za pomoc papi Celestinu III. Taj zaprijeti Andriji njegovim privrzenicima, da ce i
ih izbaciti iz
crkve, ako se ne predomisle
i
namah ne podju u
zagrozi se crkvenim prokletstvom svima, koji bi s
No
sve je to slabo hasnilo.
Emerika, a
i
u Hrvatskoj
Andrijom
krizarski rat;
obcili
ili
ga ca
i
osim toga pomagali.
Svecenstvo u Ugarskoj bilo je doduse od najvede
pristajao je uza nj zagrebadki biskup Dominik,
desti
uz
koji je za to
morao mnogo zla pretrpiti od Andrijinih privrzenika; ali zato su svjetovni velika§i jatomice grnuli pod zastavu Andrijinu. U Slovinskoj zemlji bio je najodlifiniji pristaSa njegov
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
lg5
Vratislav,
kojega se je posjed
sin Vratislavljev,
oko Susjedgrada
sterao
Taj je Vratislav poradi Andrije pretrpio vrlo mnogo; protivnici poharase sva imanja, tako da je ostao siromak bez kuce
i
po Zagorju.
mu
dvore, otese
kuci§ta.
i
i Emerika vodio se je god. 1197. ponajvise u Ugarskoj medju Dravom i Savom. U juznoj Hrvatskoj Dalmaciji priznavahu jo§ u prosincu iste godine jedinoga Emerika za svoga zakonitoga vladara. U to postade u sijecnju 1198. rimskim papom odrjesiti i strogi Inocentije III. Jedva bijaSe sio na
Rat izmedju Andrije
Slovinskoj
zemlji
prijestolje,
namah
i
i
hercegu Andriji poslanicu,
posla 29. sijecnja
u kojoj
da po otcevoj odredbi ide u svetu zemlju, a da se okani dalje borbe se pokori, jer ce ga inace
li§iti
nasljedstva
i
prenijeti
(Salamuna), Pismo papino slabo je medjutim prudilo.
zapovijedi>
bratom da mu na mladjega i
pravo na prijestolje
za papine
Andrija je malo mario
vec posto je srecno napredovao u Slovinskoj zemlji, podje preko Save
prijetnje,
U
na jug.
s
mu
polovici
njemu svjetovni
lovao je
i
samome
u
1198.
veljaCe
grnuli k
i
vec na jugu
bio je
duhovni
velikaSi,
mu
da
Velebita,
su
te
se poklone; a na
Zadru, okruzen najvecim castnicima
Hrvatske
sa
i
svih
strana
koncu ozujka
Tu
Dalmacijc.
i
Kupe sto-
se
>Bozjom miloscu herceg Zadra, citave Dalmacije i Hrvatske, kao i Humske zemlje«, tu je imao svoj posebni dvor dvorsku kancelariju, tu se je uza nj desio hrvatski ban Andrija, zatim novi zadarski nadbiskup Nikola, nacelnici gradova Zadra Spljeta, napokon neki hrvatski zupani, kao krbavski i sanski. Andrija ponasao
je ponosito prozvao
i
i
i
i
se je gotovo
kao sasvim samostalan
Zadre ode na jug k Spljetu, gdje su ga biskupi hrvatski dalmatinski, a s njima ban Andrija i Vratislav od Susjedgrada. Pred Spljetom sazove herceg Andrija
opet do6ekali svi nadbiskupi
nada sve vjerni vijece
ili
i
mali sabor hrvatskih velika§a
savsi tako citavu
zupe
mu
Hrvatsku
i
mu
to
i
sklonivSi koje
mnoge
koristne odredbe. Pro-
milom koje silom sve hrvatske gospodar
se pokorili, bio je vec u travnju 1198. jedini
sve do Humske zemlje. Sada tek poce raditi, kako bi se izmirio s rimskim papom, te mu usao u volju ime dize vojsku na susjednu oblast Hum, gdje se bijaSe ukorijenila kriva vjera
hrvatskoga kraljestva pocev od Drave
U
vlastele, te uCini
i
Dalmaciju,
latinske gradove, da su
i
vladar. Iz
i
popa Bogomila, a tako canoga,
isto
koji je pristajao
zupana srbskoga;
ali
uz
na to se
zaratova
i
na srbskoga velikoga zupana Stjepana Prvovjen-
i
iztocnu crkvu.
umah
vrati
On
pobijedi
i
humskoga kneza
i
velikoga
u Hrvatsku, da je vec u svibnju opet bio u Zadru. mu stize druga poslanica od papa Inocentija III.,
Andrija boravio je vec u Zadru, kad
i kamo blaza od prve. Papa ga je nastojao lijepim nacinom uputiti, da pokoran svomu bratu. Valjda su se braca i prije kuSala izmiriti, jer papa svjetuje hercega Andriju, da ostane trajno pokoran vjeran svomu bratu, da stuje brata kao svoga kralja, a brat ce njega postivati kao hercega. Na posljedku javi papa Andriji
koja je bila kud
bude sklon
i
i
jos
to,
i
da je nalozio nadbiskupu ostrogonskomu
i
kolo6komu,
da ga izobce
iz
crkve,
a hercegovinu njegovu da udare crkvenom kletvom (interdiktom), ako bi iznova pokusao,
da digne oruzje na svoga brata. Iz ovoga dakle razabiremo,. da skih
i
hrvatskih do§lo izmedju brace
je
valjda po.sredovanjem biskupa
do nekoga sporazumka,
Andriju samostalnim hercegom Hrvatske i
iz
i
te
i
nadbiskupa ugar-
da je Emerik priznao
Dalmacije, a Andrija Emerika svojim kraljem
taj mir nije dugo potrajao. Jo§ u prosincu 1198. izobci papa Andriju bez dvojbe zato, sto je iznovice trgao mac na brata svoga. Odmetnomu her-
gospodarom. Ali crkve,
cegu pridruzise se
taj put i nadbiskupi zadarski i spljetski, zato nalozi papa ostrogonskomu zagrebackomu biskupu Dominiku, da povedu proti ovim crkvenim poglavicama Sto stroziju iztragu, pak ako su zarista krivi, da ce ih tada skinuti s njihovih CastiGodine 1199. bjesnio je opet ociti rat izmedju brace. Cini se, da je Andrija taj put kuSao, da oruzanom silom provali u samu Ugarsku da brata s prijestolja skine. No kao sto je Andrija u svojim oblastima bio mnogo ja6i, tako je u samoj Ugarskoj
nadbiskupu
i
i
EMERIK stranka Emerikova bila brojnija rik
SIN NJEGOV LADISLAV.
I
187
mogucnija S toga ostade Andrija kratkih rukava. Emega pobijedi, a Andrija izgubi ne samo nadu, da bi se mogao popeti na kraljevsko
nego
i
Casti u hrvatskom kraljestvu. Za te borbe iztaknuo Dominik kao revan pristasa Emerikov. Slavodobitni Emerik namjesti sada za bana Hrvatske Dalmacije nekoga Nikolu, a nesrecni herceg Andrija ute6e sakri se najprije kod ugarskoga velikasa Ladislava, a zatim pobjegne u susjednu Austriju k vojvodi Leopoldu VI. No ni ondje ne bijase siguran, jer je brat ma zahtijevao od vojvode, da mu nevjernika predade ili da ga barem iztjera iz svoje zemlje. Leopold ne htjede na to privoliti; a kralj Emerik provali u Austriju, te ju pohara. Bilo bi tada do§lo do krvavih bojeva, da se opet nije umijesao rimski papa. Njegov poslanik Krescencije zajedno s nekim njemackim knezovima s Konradom, nadbiskupom grada
prijestolje,
bi
lisen
hercezke
i
se osobito zagrebacki biskup
i
i
I
i
Mainza,
uze moliti
Emerika,
da oprosti bratu,
pak da onda izmirena braca podju u svetu zemlju vojevati na nevjernike. Emerik se dade namoliti, te oprosti drugi put vjero-
lomnomu bratu i vrati mu sve casti u Hrvatskoj i Dalmaciji. Jos god. 1200. opet se je Andrija ponosio kicenim naslovom »herceg Dalmacije, Hrvatske Humske zemlje*. i
mogase mirovati
svoga gledati na kraljevskom prijestolju. Ne minuse ni dvije godine, a braca se na novo zavadise. Nasta grozan rat u Ugarskoj, Hrvatskoj Dalmaciji. Andriji se sreca nasmijala, te se cinilo, da ce starijega Ali vlastohlepni Andrija ne
ni brata
i
brata nadhrvati.
redom
kralja
Velikasi
i
vlastela
nedaleko od grada Varazdina. Ni jedan
ni
jatomice
grnuli
pod njegov
Jednom zgodom Emerik staja^e na ugarskoj
a zakonitoga
barjak,
sastale se obje vojske kod rijeke Drave
sve ostavljalo.
obali,
drugi ne usudi se zametnuti boja; Emerik, jer je bio
Andrija na hrvatskoj. slabiji,
a Andrija neuz-
davajuci se u dosadanju srecu svoju. Prodje neko vrijeme, a protivnicke vojske ni makac-
U
to se
seci
u
dosjeti kralj
jedino
ruci
Emerik, §ta da
ucini. Ostavi
kraljevsku §ibiku,
vojsku svoju, pak sam, goloruk, no-
preko Drave u Andrijin tabor. Kad
predje
stize
onamo, ditava se vojska gotovo preseneti, ugledav§i svoga kralja. Sve se uklanja§e sa strahom poditanjem pomazanomu kralju, koji je dostojanstveno izmedju vojnika prolazio. Kad Emerik dodje usred tabora, stade doviknu ovako osupnutim delijama: >Ej i
i
evo
Ijudi,
vasega
njenoga kralja« kralja,
da
}
kralja I
Tko da
!
nitko
pisnu
niti
ga moli za oproStenje.
ni slutio, sto
se je
zgodilo
se
od vas usudi, omastiti
niti
Na
u njegovoj
za njim odvedu.
Sada se obje vojske
ruke krvlju svoga
rukom ne mate, vec sva momcad to
podje
kralj
vojsci.
sjedinise,
kru-
pohita pred
u sator brata Andrije, koji nije
Ni Andrija
krene, vec poniknu nikom; a kralj na to zapovjedi i
si
ne
znadijase,
momcima, da neharnoga a sva Hrvat.ska
i
kamo da
se
svezu
brata
Dalmacija priznade
Emerika za svoga jeditoga gospodara. Nesrecni herceg Andrija dopade robije; on bi zatvoren od brata svoga u tvrdu kulu Kneginec kraj Varazdina, u kojoj je camio sve do smrti bratove god 1204. Suzanj Andrija boravio je tuzne dane u tavnici; jedina mu utjeha bijase, sto su destiti zitelji grada Varazdina svomu nekadanjemu herkralja
cegu
bill
putu
iz
na ruku, te
Varazdina
mu
tako olakSali
u Ijekovite
nesnosno tamnovanje. Jo§
toplice varazdinske
podrtine
stare
i
sada
vide
se
kule Kneginca,
na
koja
nekad od sunca krila hrvatskoga hercega. Razmirice s bratom Andrijom izpunjanju veliki dio Emerikova vladanja. Kako je imao pune ruke posla kod kuce, nije mario uplitati se u vanjske zamrsaje; ali on je to ipak fiinio viSe, nego §to je bilo potrebito koristno. On se je padao ne samo u prilike podlozne mu banovine Bosne, nego u smutnje u Srbiji Bugarskoj. U Bosni vlada§e jo§ od god. 1180. ban Kulin, za koga kaie narodna predaja, da je bio vrstan vladar, tako da su se Bosnjaci jos za kasnijih tmurnih vremena, kad bi ih samo Sasak ogrijalo sunce, puni nade govorili: »Vracamo se u vremena Kulinova«. Kulin priznavase dobre volje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih vladara, ali bijaSe uza to dosta samostalan, tako da jena svoju ruku mogao utanativati drzavne ugovore podjeje
i
i
i
i
VLADANJE KRAIJKVA ARPADOVICA.
,38
svojim susjedima razne povlastice. Tako on poveljom od 29. kolovoza 1189. poDubrovcanima slobodu trgovanja u citavom svom vladanju. S politickih dakle razloga nije se Emerik mogao mijesati u bosanske stvari. No tim papa Inoboljega povoda dadose tamoSnje vjerske prilike. poSto ga je u torn bodrio centije III, trazeci od njega kao od vrhovnoga gospodara Bosne, da stane na obranu katoli^ke vjere proti nauku popa Bogomila. A Bogomili ili Patareni bijahu u Bosni silno sestrom, sa 10.000 preoteli maha, tako da je sam ban Kulin sa svojom zenom svojih Ijudi prigrlio novu vjeru. Iz Bosne pak razsirila se patarenska vjera u Hrvatsku,
Jjivati dijeli
i
i
pa5e u dalmatinske gradove, tako da je u obcina, kojoj su
bili
na celu Mato
Po§to su Patareni
ili
i
i
gradu Spljetu obstojala zasebna patarenska
zanatom
Aristodije,
i
Bogomili
slikari
zlatari.
i
ne samo krScanskoj crkvi obo-
ociti protivnici
bili
drzavnomu redu, nije cudo, da su ih progonile duhovna svjetovna vlast. Vec u listopadu 1200. pozove Inocentije III. kralja Emerika posebnom poslanicom, tako zapoce zestoka borba protiv bosanskih da se digne na bosanske Patarene; Patarena, koja je uz neke stanke trajala dva stoljeca i pol, te se je napokon svrsila postati Turci, nego tim, da su bosanski Patareni voljeli prigrliti Muhamedovu vjeru
jega zakona, nego
i
i
i
—
i
i
se pokoriti rimskoj stolici.
Emerik
prihvatio objerucke poziv rimske stolice
mu
vornost. Kulin sluteci zlo, sto
prijeti,
drzao za krivovjerce, nego za dobre krscane,
Rim, da papi objasne svoje vjerovanje miri se papa,
i
de Casamaris
Ivana
Kulina na
odgo-
da Patarene
nije
da je pripravan poslati neke od njih u
i
Na
svoj zivot.
korak Kulinov
taj susretljivi
pak tako nastade zivahnije obcenje izmedju Rima
se obrate bosanski Patareni.
harda
i
bana
pozvao
i
izprica se lijepo braneci se,
Bosne u
i
pri-
tu svrhu,
da
God. 1202. pace posla papa spljetskoga nadbiskupa Bernda
u Bosnu,
citavu stvar,
iztraze
Patarene
te
privedu
i
bijase u tom pogledu Ivan de Casamaris, u papinski dvorski kapelan, kojemu podje za rukom odvratiti od patarenstva bana neke poglavice te vjere. Na to se 8. travnja 1203 sastadose na Bjelinom polju kod rijeke Bosne papinski legat Ivan, dubrovacki arcidjakon Marin, ban Kulin mnogi Patareni, od Vlados. kojih se po imenu spominju Dragisa, Ljubin, Dragota, PribiSa, Ljuben, Rados krilo
katolicke
Osobito
crkve.
gorljiv
i
i
i
i
Pred papinim poslanikom pred narodom u Bosni,
ban Kulin
odrekose se
danjih bludnja, te obecase posluh
podje
i
vjernost
papinski
i
legat
s
njegovi Ijudi svecano svojih dosacrkvi za sva vremena.
rimskoj
banom Kulinom
Svrsivsi to
patarenskim
bivsim
i
nadbiskupom kolockim, biskupom pecuvskim mnogim drugima, da ce se tocno drzati onoga ocitovanja na Bjelinom polju. Jos se ban Kulin obveza jamcevinom od 10.000 maraka srebra, da ce platiti toliku globu, ako bi trpio u svojoj zemlji budi ove obracenike, kad bi se
poglavicama u Ugarsku, gdje opet
svi
prisegose pred kraljem Emerikom,
i
opet odmetnuli, budi ine krivovjerce.
Tako
se
privremeno
patarensko pitanje u
rijesi
Bosni, da za koje vrijeme jos jace izbije na povrsinu.
Dok ba§ je
se
Emerikovo
zazorno
uplitanje
njegovo
pacanje
u .
u
bosanske srbske
dade jos razumjeti
prilike
poslove.
U
Srbiji
bijase
se
i
opravdati,
mladji
brat
Vukan, gospodar Duklje juzne Dalmacije digao na starijega brata, na kralja Stjepana Prvovjencanoga, da ga zbaci s prij stolja. Odmetni Vukan zatrazi pomoc u pape Inoi
centija
III.
i
ugarsko-hrvatskoga
rimske crkve; a drugomu, da ce je,
kralja
mu
Emerika.
priznavati
Prvomu obeca, da
vrhovnu
da je papa, koji je u Ugarskoj branio zakonitost
vlast,
proti
kao
i
ce
preci u krilo
ban Kulin. Za cudo
buntovnomu hercegu Andriji, Dakako da su ga na to
u Srbiji stajao uz odmetnika Vukana proti legitimnomu kralju. nukali interesi katolicke crkve.
I
Emerik,^ koji se bijase izmirio sa svojim bratom Andri-
jom, prihvati ponude srbskoga kraljevica, koji se je vec stao nazivati »kraljem Duklje i Dalmacije*. God. 1199. nalazimo Vukana u zivahnom obcenju s rimskom stolicom.
S toga
se prepao srbski kralj Stjepan Prvovjen6ani.
Sad
se
i
on nastojaSe
pribliziti papi,
EMERIK
pak
mu
tko
sjedi
obecavaยงe, da ce
srbskom
na
biti
I
SIN
NJEGOV LADISLAV.
odan limskoj
Inocentiju bijaยงe
stolid.
samo ako
1S9
napokon svejedno,
da Srbi opet prionu uz rimsku crkvu. K tomu je volio podupirati zakonitoga vladara, nego odmetnika, pak je zato nalozio dukljanskomu metropoliti, da okruni Stjepana Prvovjendanoga kraljevskom krunom, koju ce mu poslati iz Rima na dar. prijestolju,
poluSi
svoj
cilj,
Preokret papine politike vrlo smuti kralja Emerika. Ne samo ยงto je zalio, da je papa odnemario njegova Sticenika Vukana, nego se je tomu protivio, da bi srbski vladar dobio kraljevsku krunu, tvrdeci, da je Srbija vec citavo stoljece podlozna vrhovi
noj
ugarskih^ kraljeva.
vlasti
krune,
jer se to protivi
stvom.
On
ce
Zamoli zato papu, da ne
Salje
Stjepanu
ni
poslanika ni
ugarskim zakonima, poยงto je Srbija pod njegovim pokroviteljstvari urediti privesti zemlju u krilo rimske crkve.
sam srbske
i
Veliki pecat kralja Emerika.
Na
taj
prosvjed svoga prijatelja
i
dosadanjega saveznika prekinu papa dalje dogo-
vore sa Stjepanom Prvovjentanim, te se opet prikloni Vukanu. No Stjepan kao da je za Emerika, pak zato se potonji digne, da silom pribavi ugled slabo mario i za papu i
svojoj vlasti. vali
Godine 1202. podiie vojsku,
u srbske zemlje.
pridruzi joj dete brata
Rat bi svrSen vec u jeseni
iste
god.
1202.,
svoga Andrije, jer se
Emerik
i
prohvali
prozove kraljem da je u zemlji velikoga zupana uzpostavio svoju vlast. On se naslov ostade odsad ugarsko-hrvatskim vladarima kroz sva taj Srbije (rex Servie), potonja stoLjeda u znak njihova vrhovnog gospodstva nad Srbijom, premda ga zaista papi,
i
i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
jQO
#
nijesu
Stjepan bi skinut
vr§ili.
prijestolja, a velikim
s
zupanom postade Vukan,
§ticenik
Emerikov.
No dok
se je
jedjenu drzavu, te
Emerik uplitao nepozvan u strane drzave, zanemario je svoju naslisejetako moglo zgoditi, da je upravo god. 1202. grad Zadar dopanuo
mletackih ruku.
Upravo god. 1202. diglo se na papino nutkanje vise francuzkih i talijanskih veliplemica, da povedu cetvrtu krizarsku vojnu. Na celu krizarima bili su Balduin, grof od Flandrije, i Simon, grof od Montforta. Kako ti velikasi nijesu imali svoga brodovlja, sporazumise se s mleta6kom obcinom, da ce ih ona na svojih 50 galija ICO iztok. Zato obecaSe obcini placu od 85.000 maraka srebra, tovarnih brodova prevesti na zatim polovicu osvojenih zemalja i plijena. Obje stranke zaklese se na sveto evangjelje, da ce utanadene pogodbe tocno vrsiti. Medjutin:i kad se krizari htjedose ukrcati u galije, manjkase im od pogodjene svote jo§ 34.000 maraka srebra. Sad zahtijevase stari, 93 godisnji duzd Henrik Dandolo, da podju za naknadu duznih prevoznih trosaka uzput ratovati na neprijatelje mletacke obcine. Bilo je krizara, koji su se svom snagom tomu zahtjevu opirali; no vecina pristane na sve, samo da dodju u svetu zemlju. kasa
i
i
Dandolo ne mogase pregorjeti Zadra,
Osvetoljubivi duzd Henrik najprije
na
Na pocetku
grad.
taj
tovarnih ladja Mletke,
gvozdene lance, tabor
i
te
10.
1202.
listopada
studenoga silom
udje u
Zatim se
koji su ulaz u luku branile.
pocese udarati na grad. Zadrani bijahu se
Kartazani
Numantinci, k tomu su
i
zadarsku
misliti
krizare,
kao nekad
Uza sve
to prepa-
nauvjetnu predaju, premda su
No do pogodbe
ni
odkuda pomoci, predadose i
po susjednoj Hrvatskoj
te se naseli
Krizari s Mletcanima
Papa
citavu zimu.
je za to mario. (jer su
je
i
gradu,
dade
razvaliti
te
radi toga nasilja prokleo Mletke,
i
Ijepse za se
tvrde
nema
rodjeni grad,
svoj
po otocima.
nastani§e se u opustjelom
doduse bolje
pak Zadrana ostavi
od
MIetcani sa kri-
nemilost (24. studenoga).
i
bedeme
zadrzali),
gradske,
ali
ostadose u
njem kroz
Henrik Dandolo malo
Mletc^ana Ijuta borba poradi stanova
koja
1203. ostavi Henrik Dandolo nesrecni Zadar
Prije odlazka
da toga ne
i
Usred zime planu izmedju krizara
MIetcani sve
15. svibnja
se na milost
oplijenise grad; vecina
ih
ipak ne
dodje. Cetiri dana odbijali su Zadrani hrabro sve jurise krizara; peti dan, videci da
zarima nemilo poharaSe
140
i
raztrgavsi jake
braniti
vrlo cvrsti.
bili
povede
na kopno, nacinise
da ce se
(kao opat Guido od Vauxa) odvracali.
toga sami neki krizari
luku,
krizari izkrcase
zavjerili,
gradski bedemi
i
dose se velike krizarske vojske, pak stadose
te
brodovlje od 72 galije
ostavi
i
osam
trajala
je
dana.
Tek
odplovi preko Krfa na iztok.
premda mu
papa zapovijedio,
bijase
cini.
Pad Zadra u mletacke ruke bija§e velik udarac ne samo za njegove gradjane, koji i kuciSta, nego za kralja Emerika, koji je tako izgubio znamenito mjesto u Dalmaciji. MIetcani pak zadobili su uporiste za sirenje svoje vlasti na iztoCnoj obali Jadranskoga mora. Hrvatski povjesnicar Toma, arcidjakon spljetski, smatra pad Zadra Bozjom kaznom, jer su se zitelji njegovi bih odvratili od rimske crkve prionuli su ostali bez kuce
i
i
uz Bogomile. Najodli^niji Zadrani da su rado primali te krivovjerce MIetcani opet bijedili su Zadrane
mletacke brodova, kad
Duzd
bijase prije
da njim upravljaju.
bi plovili
svoga
Namah
se
pred
svijetom
i
krizarima,
da su
kod sebe
i
bili
ih drzali.
gusari
i
robili
po moru.
odlazka u polu razvaljenom gradu namjestio svoje Ijude, digose na sve strane razprSeni
zitelji,
da se opet vrate u
Ne nadajaci se pomoci od svoga zakonitoga vladara, koji je bio zabavljen bratom Andrijom, Zadrani sami na svoju ruku skupiSe brodove stadose gusariti, salijetajuci osobito mletacke ladje. Na to Mlet6ani posla§e svoje brodovlje prema Zadru,
rodni grad. s
i
i
a mletacka vojska
podize po
nalogu duzdeva sina Rajnerija Dandola
tik
pred gradom
EMERIK
SIN
I
NJEGOV LADISLAV.
joj
na otoku Malconseju malu tvrdjicu, u koju bi smjestena posada Zadranima gusarenje povratak u rodni grad.
s
brodovljem, da brani
i
Sada priskoci u pomoc Zadranima Kako nije sam mogao dodi s kralj Emerik. vojskom na jug, povjeri spljetskomu nadbiskupu Bernhardu, da pomaze Zadrane. Taj Bernhard bioje vrlo ugledan uman muz, a osobito cijenjen od kralja, kojemu je nekad i
i
On
kralj zelio. Po njegovu nalogu podje u primi od njih veliku svotu srebra, koju bijaยงe njima dao kralj u Vranu templarima poklad, ako bi kad zaredala tezka vremena. S tim je novcem kupio Bernhard placenike. Upravo u onaj par bijase doplovilo u Dalmaciju deset napuljskih brodova iz Gaete.
bio ucitelj.
spremi pomoc, kako je
zaista i
I
Nadbiskup stade
s
kraljevu sluzbu u
njima ugovarati,
i
im nagradu, predobi
ponudivsi
Sjedinjeno brodovlje zadarsko-napuljsko zapodne borbu bili
odvec
otme
posto im
jaki,
ih,
da su
stall
u
pomoc nesrecnim Zadranima. je
tvrdja na otoku nasuprot Zadru. Napuljci sa
Na
poubijaยงe posadu, a tvrdju samu razoriSe.
polu razvaljeni grad,
nastaniSe se u njem,
to
Mlet6anima,
s
nijesu
im se
Zadranima napokon provaliSe u
tvrdju,
iztoku.
podjole
slavodobitni
ga stadoSe opet
te
koji
Prvi posao bijase, da
glavna snaga bila na
Zadrani u svoj Bijase to na
utvrdjivati.
koncu god. 1203. ili na poSetku god. 1204. MletCani ne mogose medjutim podnijeti tolike sramote. Duzdev sin namjestnik spremaSe se svima silama, da osveti taj poraz. Stade sabirati brodovlje, da skuci Zadar, da se obori na Spljet, posto je upravo spljetski nadbiskup najvise doprinesao potonjemu porazu. i
i
i
Zadrani se Ijuto prepadose. Bojeci se katastrofe od god. 1202., a ne nadajuci se ni od kuda pomoci, odlucise dobre volje pokoriti se Mletcima priznati im vrhovnu vlast, kako su cinili do god. 1180. Poslase poslanike u Mletke Rajneriju Dandolu, da mu se poklone utanace predaju. Pogodbe predaje bijahu vrlo tezke, gotovo ubitacne za nei
i
voljne Zadrane.
Ustanovilo se god. 1204. ovo. Zadrani birat ce za svoga nadbiskupa vazda rodjenog Mletcanina, koji ce
svakoga bozica
i
bit!
pokoran mletadkomu
Nadalje ce Zadrani
jarki.
koji izabranik
ne
patrijarki
na Gradu. Svecenstvo pjevat ce
uzkrsa u velikoj crkvi slavospjeve (laudes) mletackomu duzdu
bi htio
birati
mu
za nacelnike
morat ce dotle
cast! primiti,
ce duzd potvrditi, a na to ce
od 14 godine moraju
samo MletSane
patri-
i
(comites) svoga grada.
birati,
dok jedan
privoli.
Ako Toga
gradjani priseci prisegu vjernosti. Svi se Zadrani pocev
mletackomu duzdu, ta se prisega mora obnoviti svake u grad, imadu ga lijepo primiti i poiastiti, te mu doznaciiti zgodan stan, ako ne bi htio stanovati u nadbiskupskom dvoru. Zadarska vojska brodovlje imade se svaki put pridruziti mletackoj vojsci, kad god bude pozvana na oruzje. Kod svih vojnih podhvata moraju Zadrani prema svojim silama sudjelovati. U obce ce sve mletadke prijatelje neprijatelje smatrati za svoje prijatelje neprijatelje. Nadalje ce Zadrani placati prvoga ozujka svake godine 150 dukata ili 3000 dobrih kuninih koza mletackoj obcini u ime danka. Napokon ce Zadrani poslati u Mletke 30 svojih Ijudi, koji ce ondje boraviti kao taoci svojih sugradjana. desete godine.
Ako
zavjeriti
bi
i
duzd dosao
i
i
n
i
Ovim pogodbama bude Zadar sasvim pate
i
i
prisegu vjernosti duzdu
i
i
obrazac,
po kojem
mletackoj ob6ini.
cima, ipak duzdev sin Rajnerije krenu
s
robom
za Arpadovica,
u prvo vrijeme mletatkoga vladanja, bise ovim ugovorom sasvim ukinuta.
cani su pa6e sada sastavili
Mlet-
morao polagati ugovorom zadovoljeno Mlet-
je svaki novi nadelnik
Premda
je tim
brodovljem, da toboze
kazni
spljetskoga nad-
mu
se sreda nasmijala.
Spljet je bio suviSe jak, te se ne usudi na nj ni udariti, zato razvali
samo jednu paladu
biskupa Bernarda, ยงto je pritekao u
s
I
sputan u mleta^ke verige, te postade
Venecije. Stara privilegija, koja su Zadrani uiivali za narodne dinastije
pomoc Zadranima. No
kulom na jednom otoku (danas poluotok Vranjice)
tik
slabo
Solina.
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
jg2
Katastrofa zadarska od god. 1202. mogla je kralja Emerika poduciti, da se
Uza sve
suviSe
on u bugarske poslove, htijuci ondje skuciti cara Kalojanca. No bugarski car nadje zaklona u pape Inocentija III., tako malo da se Emerik ne zavadi s rimskom stolicom. Na posljedku ipak Emerik morade dozvoliti, da njegovom drzavom prodje papinski legat kardinal Leon, popusti koji je 8. studenoga 1204. u Trnovu okrunio Kalojanca krunom, ยงto ju je poslao sam ne brine za susjedne
drzave.
uplitase
to
se
i
i
papa
iz
Rima.
Malo dana stancija, kci
umre
zatim, 30. studenoga 1204.,
zabrinuo za buducnost svoga sina
nasljednika
i
aragonskoga kralja Alfonsa
za zivota svoga okruniti
za kralja
mu
Kneginca brata Andriju, oprosti
II.
Da
bi
kolovoza
(26.
sve
i
kralj
Emerik. Pred smrt bijaยงe se zivo
kojega
Ladislava,
mu
rodi
osigurao prijestolje,
1204.).
Onda
ga skrbnikom
ucini
mu
zena Kon-
dade ga jos
izvadi iz tamnice grada
nedorasloga
sina
pod-
i
jedno upraviteljem drzave.
Premda
je
Emerik ovako velikoduSno postupao
sa svojim bratom,
i
premda
je
sam
stititi mladoga kralja pravedno postunjegovom majkom udovicom, ipak ne odrza zadate rijeci. Potaknut svojom vlastohlepnom zenom Gertrudom, koja je mrzila Konstanciju, stade nevoljnu udovicu vrijeuzkracivati joj prihode. Napokon dodje do tolike opreke, da se Konstancija nije djati
Andrija svecano obrekao papi Inocentiju, da ce pati
i
s
i
vise osjecala sigurna,
sobom krunu i
i
te je sa
sinom pobjegla u Austriju vojvodi Leopoldu, ponesav sa
druge znakove kraljevske
njihovu pratnju u Becu vrlo prijazno
jevase opet, uciniti,
da
mu
preda
malo da ne planu u Stolnom
Biogradu,
vlasti
casti.
i
Vojvoda Leopold doceka bjegunce
ukaza se spreman njima pomoci. Andrija
zahti-
krunom; a kad on toga nije htio Austrijska vojska bijase vec doprla do ugarske medje,
rat.
kad na jednom umre mladi kralja
majku
i
kralj
a
i
sina
Ladislav mati
zajedno
7.
njegova
s
svibnja 1205. Rabski biskup sahrani na to
Konstancija
Ugarsko-hrvatskim kraijem postade pak Andrija.
vrati
se
domu
otca svoga.
AN
D RIJ A
(II.)
I.
1205— 1235.
If;
ndrija bio je prvi ugarsko-hrvatski 29. svibnja 1205.
koga
(^ovjek,
je svasta, ^'
bi
morao prisega
spreman, da
ni
rob svoje zene Gertrude,
kceri
Emerika bunila
je jo§ za ziva
morala otici iz Ugarske. No namah k svojemu muzu, te stade spletkariti je
neograniCeno
vajuci
strance,
najznatnije
stala
sluzbe
i
Sasti,
koji
prigodom krunisanja No on nije bio slab tast, obecavao
je
poslije
bio
je
i
Bio je sasvim
drzi obecanje.
Meranskoga,
grofa
smrti
koja ga
tako da je na posljedku
bratu,
Emerikove
proti Konstanciji
gazedi zakon
Ugarsku.
Nijemce, u
najvece
Bertolda proti
Ugarskom,
vladati
osobito
Kako
vezala.
bio jak
nije
ali
kralj,
krunitbenu prisegu.
poloziti
Svojim
opet
se
vrati
i
sinu joj Ladislavu.
i
narodne obidaje,
rodjacima
Sad dozi-
razdavala
cim je dakako vrijedjala ponosito
i
je
bogato
domace plemstvo.
Vec
u prvi
6as
svoga
vladanja i/radi
Andrija,
potaknut
od svoje zene
za koda su njezina brata, bamberzkoga opata Bertolda, loikoga nadbiskupa. Bertold znao je dodu§e ne§to slabo latinski, ali o crkvcnom pravu nije imao ni pojma; k tomu je bio premasio tek dvadesetu godinu izabrali
Gertrude,
i
tako j^
upravo
dijeliti
nesposoban za
nadbiskupskoga
plaSta;
J napokon posla mu palij. Kao §to je Emerik svoje oCi i
uplitao na sjeveru u HaliCu Hrv. povj.
iii
tu 6ast.
Zato inu ne
no po§to ga
svracao
na
papa
Inocentije
po-
je Andrija neprestano salijerao, privoli
Ali tim prouzrodi
Galiciji.
htjede
veliko nezadovoljstvo
Balkanski
poluotok,
Na Balkanskom poluotoku
u Ugarskoj.
tako se
pruzalo
mu
je
Andrija
se u onaj 13
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
194
6as malo prilike:
Bugarskoj
u
najznamenitiji Ivan
pan Prvovjendani
i
navlas zato dozvali
zaredali
—
Kalijanca vrstni
iza
Asen II. (1218. Vukan izmirili posredovanjem
od kojih je bio
vladari,
pak bijahu se zavadjena braca Stje-
1241.); u Srbiji
trecega brata
Save, kojega bijahu
sv.
Svete Gore u Srbiju. Andriji u dobar cas dodje
iz
poziv halickoga
kneza Danila, koji se ne mogase obraniti od sjedinjenih Poljaka, Rusa Polovaca (1206.). On provali u Halic, suzbi protivnike Danilove, a onda Danila namjesti za kneza u Vladimirskoj, Halic^ pak predade Jaroslavu, sinu suzdaljskoga velikoga kneza Vsevoloda. Oba i
kneza moradose priznati vrhovnu vlast Andrijinu, Halica
svjetovnim
naime, da
i
mu
je zena zatrudnjela,
duhovnim velikasima, da
po nekim podatcima, da je
U
»kralj
stigose glasi, da
mladomu
se zavjere
mu
sinu,
je zena rodila
neka zapovijedi
zamolio papu,
bijase
cim se porodi.
mu
Cini se
dao vjencati
osigurao nasljedstvo.
da je i sam papa pozalio, crkvenim prokletstvom. No tone
to se je kraljicin brat Bertold banio u Ugarskoj tako,
ga je potvrdio za nadbiskupa,
bi jo§
pridade
vec god. 1208. svoga prvorodjenca Belu
kralj
kraljevskim vijencem, samo da bi
i
te
mu
je ca zaprijetio
God. 1208. osvanuse u Ugarskoj
sve.
Ekbert
mu
Halica pohita Andrija u Ugarsku, posto
Iz
sina. Spazivsi
sto
svojemu naslovu
koji
Vladiniirske« (rex Gallicie Lodomerieque).
i
markgrof Henrik,
istarski
i
druga braca
kraljicina,
bamberzki biskup
Else okrivljeni, da su sudjelovali kod umorstva nje-
mackogr-j kralja Filipa Svabskoga, te pobjegoSe u Ugarsku, gdje ostadose
Gertruda odlikovala a
Andrija razdavao imanja
kralj
njima
njihovim sluzbenicima.
i
imenova
kud
obnasali
i
muzevi:
vrijedniji
Mihajlov
Stjepan
glasoviti u povijesti
Bank (Benedikt 1208. do banovao
Bertold |.|
kamo
i
(1205.),
— 1207.)
(1206. ili
blago
kralj
Merkurije '^
i
Napokon
na koncu god. 1209. Berbanom hrvatskim, koju su 6ast dosad
tolda
r.
ih
do god. 1211. svakom prigodom,
je
Benko
1209.).
u Hrvatskoj od
!
konca 1209. do konca 1211. ili do pocetka 1212. Kako je njegovim uzvi§enjem na stolicu
kolocke nadbiskupije
uvrije-
bila
djena Ugarska, tako je sada imenovanjem
njegovim za bana
i
I
^Al
Ijiva
^"'"i
cud
kraljicina
Tako
tudjincima. i
Krunisanje kralja Andrije Iz
I.
u Hrvatskoj
ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Befiu.
Carigrad bijahu sustavi
podigla
Gejzinim sinovima,
knez
vec
pak
u grad Spljet,
Do ma
I
ih pozvati
gdje ce se
u Ugarskoj
stranka,
koja
s prijestolja
II.,
koji
je
Neza-
na
u Carigradu, tamo
prijestolje
ukrcati
od god. 1190.
je jos
imao. [God. 1210. izabra Andriji protivna stranka poslanike,
stigli
i
kraljevo
dovoljnici svratise o6i na Gejzu, mladjega
boravio djece
napokon
se
nesnos-
jos
ugadjanje
i
gledala Andriju zbaciti
(ll.)
brata Bele
vi§e
ogorcena Hrvatska.
bila
Obce nezadovoljstvo poveca
i
ugarsko
i
do, sin Saracenov, nacelnik gradova Spljeta
i
ozenio
i
hrvatsko. Poslanici
kad
odploviti,
se
koji ce poci u
ih
na
jednom
Sibenika. UgrabivSi
im pisma, koja su nosili u Carigrad, zasuznji knez Domaldo poslanike, okuje ih u okove» pak posalje njih i pisma natrag u Ugarsku kralju Andriji. Pokret bi ugu§en, a knez
Domaldo dobi
za to
velika§ u Hrvatskoj.
od
kralja u bastinu
zupu Cetinu
s
Triljem
i
postade tako najmocniji
ANDRIJA
I.
(ll.)
195
Z
.2
U
=
> o CL,
ANDRIJA
I.
(it.)
197
Posljednja zavjera ne udini Andriju ni malo razboritijim ni opreznijim.
On
razda-
dohodke drzavne. Jo§ razsipnija bija^e kraljica> koja je za svoju djecu imala kolijevke kupke od kovanoga srebra. U to se Andriji pruzi prilika, da se opet umijesa u poslove Halica. Knez naime Danilo morao je god. 1207. pobjeci a Ugarsku, poSto je suvise ugadjao rimskoj crkvi, dok je narod njegov prianjao uz iztocnu crkvu. U Hali^u Vladimirskoj postadose knezovima Vladimir i Roman, ali ti bise god. 1212 za nocne bune u gradu Halicu zajedno sa svojim zenama djecom umoreni. Halicani na to pozvaie Andriju. neka im dade svoga mladjega sina Kolomana za kralja. Premda Andrija nije bio podoban, da vlada naslijedjenom drzavom, on ipak pozudno prihvati ponudu, samo da svomu petogodisnjemu sinu namakne koju zemlju. No prije nego sto ce krenuti na put, povjeri drzavnu upravu kraljici i vase
i
dalje svojim
Ijubimcima
dobra
i
i
i
i
i
PrVI VELIKI PECaT AnDRiJE
bratu
joj
I.
(II.)
Bertoldu, a njima pridruzi kao palatina vrijednoga
nekad hrvatskoga bana,
koji
medjutim
zajedno
nije
s
i
zasluznoga Benka (Banka),
ostrogonskim nadbiskupom Ivanom
mogao mnogo dobra uraditi kraj svemocnoga silnika Bertolda. Urediv tako regenciju, podje Andrija pod jesen u Halid, povedavsi sa sobom nedorasloga Kolomana. Sada tek (1213.) nastade pravi metez u Ugarskoj. Bertold bijase drzkiji nego ikad prije razdrazi jos jade velikaSe. Oni bijahu na njega tako kivni, da su jednom provasvedenike, koji mu bijahu pritekli u pomoc. lili u njegov dom, pak Ijuto izbili njega No Bertold ne opameti se ni sada. PremdaJ^je bio svecenik, planu grijeSnom ljubavÂť i
i
i
VLADAN.TE KRAL.TEVA ARPADOVIHA.
198
prema
No
zeni palatina Banka.
Zato ce upotrebiti
njegove.
krijepostna zena ne
Sestra
prevaru.
suprugu Bankovu na dvor, ana
htjede
njegova,
to ju Bertold silom obljubi u
ponude
cuti za Ijubezne
ni
pozove
Gertruda,
kraljica
odajama svoje
sestre.
lijepu
S toga kod
zlocina uzplamti sav narod. Bertold brzo ugrabi blago, sto ga biJaSe njegova sestra
nekog ostrogonskog gradjanina dala u pohranu za svoju Mjesto njega stradala je sama
kraljica.
Prijatelji
pak pobjeze
djecu,
Bankovi dosudise
iz
Ugarske.
smrt, na sto pri-
joj
na celu im zupan Petar i hrvatski ban Simun navalise god. 1214. na nevrijednu i grijesnu zenu u njezinim odajama, ill kako drugi vela, u nekom satoru, te ju razkomadaยงe na komade. Djecu njezinu, krunjenoga vec stade
i
ostrogonski
najmladjega
Belu,
kralja
Salamon. Vojvoda
bijegom svoj nika,
no
nadbiskup
zivot.
Andriju
sina
austrijski
Urotnici,
Ivan.
Leopold,
kcer Mariju sakrije
i
koji bijase
dosao
spasi
i
njihov
odgojitelj
u pohode, spasi jedino
kraljici
Zupan Petar bude doduse druge noci umoren od umakose srecno.
kralji6inih privrze-
ostali urotnici
Cuvsi Andrija, sto se je zgodilo, pohita brzo kuci.
Tu
nadje sve u najnepovoljnijim
prilikama. Blagajne pokojne kraljice bijahu porobljene, kraljevski pecat izgubljen, a citava
zemlja uzrujana.
NaSla se
i
stranka, koja je htjela, da uzvisi na prijestolje kraljeva prvo-
rodjenca Belu, misleci sama upravljati drzavom za nedoraslo Andrija
mogao
kaznjen
bi
ni pomisliti
neprilika
i
u onaj mah, kad
neka
bi
na
mu
se je
dozvolio ziteljima, koji
to poSalje
mu
bi otet
sav posjed.
drmalo,
prijestolje
snovao je
si
i
pod-
i
i
da okruni Kolomana. Papa nadbiskupa Ivana s vojskom u Halic, gdje
osigurao od navale
vanjskim
o
kralj
III.
Kolomana Halic Vladimirsku. Zamoli zato papu, ce preci k rimskoj crkvi, da zadrze grcke obrede, podsi
okrunjen za kralja u nazocnosti krakovskoga biskupa Vincentija sinovu
Andrija gledaSe se
ostrogonskoga nadbiskupa, sina
stanje nije
nevolja tako, da se je utekao pod okrilje pape Inocentija
i
uzecima, radeci da zadrzi za sina
jedno ovlasti
Uz takvo
dijete.
da se osveti ubojicama svoje zene. Jedini ban Simun
to,
tek iza cetrnaest godina tim, sto
osloboditi svih
No
na
knezova,
ruskih
zaruci ga Andrija
privoli,
a Andrija
Koloman 1215. Kadlubeka. Da bi vlast s
bi
trogodisnjom
kcerju
poljskoga kneza Ljeska.
Posto je Andrija istodobno umirio tom, sestrom latinskih careva Balduina 1216. nenadano latinski car Henrik,
predlozena
dva nova
kandidata,
Courtenay. Izbornici prionuse uz lakSe uzdrzati se
s
i
i
i
Henrika. Malo zatim umre u Carigradu 11. lipnja
ne ostavivsi za sobom potomka.
ugarsko-hrvatski kralj Andrija
Andriju
latinsko carstvo. PoslaSe
toga vrlo obradova
Ugarsku, ozeni se god. 1216. drugi put Jolan-
i
obavijesti o
misleci,
mu
tast
Kod
poslanike, koji
mu
No papom
izbora bise
njegov Petar de
da bi on kao ugarski
svem papu, moleci ga
odredaba u Ugarskoj za njegova izbivanja.
i
kralj
mogao
ponudiSe krunu. Andrija za potvrdu izbora
i
ne bijase viยงe Inocentije
svih III.,
nego Honorije III., koji se je bojao, da bi snaga Ugarske suviSe narasla. Odgovori zato pismom od 30. sijecnja 1217., kako se raduje, sto je kralju ponudjeno carsko dostojanstvo, ali svojega mnijenja ne moze joยง kazati. Sjeca ga medjutim na davno obecanje njegovo, da ce poci na krizarsku vojnu, i poziva ga, da najdulje do uzkrsa spremi krizarsku vojsku, ako ne ce uvrijediti Boga i apostolsku stolicu, te samoga sebe osramotiti. Uslijed toga pisma stao je Andrija krzmati. No sada ga prete^e njegov tast Petar de Courtenay, koga su predlozili samo za taj sluSaj, ako Andrija ne bi ponudjene casti primio. Ne cekajuci konaSne odluke zetove, Petar brzo prodade svoja imanja i s mjesta pohita u Rim, gdje ga 9. travnja papa okruni za latinskoga cara. Kad je zatim s malenom vojskom putovao kroz Epir u Carigrad, zarobi ga tamosnji vladar Teodor Komnen baci u tavnicu, u kojoj druge godine umre. Latinskim carem pako postade mladi i
sin
njegov Robert. Andrija se medjutim
sasvim
ozbiljno
spremase na krizarsku vojnu.
PoSto bijase
otcu obecao, da ce poci u svetu zemlju, smatraSe on, da su sve nesrece, sto no su zade-
ANDRIJA
I.
(ri.)
199
I
Prjzori na velikim drvenim Izrezao ih
Ir
drva
hrvatski slikar,
Spljedania
iz
zivota Spasiteljeva
vratima stolne crkve
sv.
Andrija Guvina de Spaleto) god. 1214.
Dajma u
Spljetu.*^
(psr migistratn
Aadreatn GarinAin
pictorem
ANDRIJA
sile
njega
i
i
morem
odrzati rijec. Poci ce
vojvodu Aleksandra, da ugovaraju
Evo
odrice se za se
prava na grad Zadar
i
trgovati
mora
za*
i
njegov kotar,
O
ne ce Mletcana uznemirivati radi toga grada. zlatnim pecatom, koju
za
sve
on
te ni
ni
sva
njegovi nasljednici
izdat ce
kralj
izpravu sa
potvrditi apostolska stolica. Ugarski podanici smiju
ures od zlata,
bijahu
nasljednike za
svoje
tome ustupu
po mletackim zemljama, a mletacki
medjama osamdesetinu;
ugarske.
i
erdeljskoga
i
duzdom Petrom Zianom. Pogodbe ugovora
s
Kralj Andrija
ih.
vremena svakoga
i
odakle da uzme bro-
god. 1217. posla u Mletke priora templara Poncija de Cruce
vrlo tegotne.
putovati
No
Dalmacije.
iz
Obrati se zato na Miet^ane, davne neprijatelje hrvatske
dovlje za daleki put?
Na pocetku
20
prava kazan Bozja, §to nije dosad izpunio svoga obe-
njegovu porodicu,
Sad ce ipak
canja.
(ll.)
I.
slobodno
po ugarskim, ako plate na
zitelji
za dragulje, biser
ne placa se
svilu
i
nista.
prevoz u svetu zemlju 10 galija od 5000 centi 550 gira najamnine; tovarni brodovi moraju nositi bar 3000 centi. Jedan dio najamnine platit ce kralj na Duhove, drugi dio mjeseca svibnja, a ostale dvije 6etvrtine osam dana prije odlazka brodovija iz luke Rialto. Brodovi moraju posve opremljeni stici najdulje do Jakovljeva (25. srpnja) u spljetsku luku. Utanase obvezuju
Mlet6ani
za
dati kralju
tovara, za svaku galiju platit ce kralj
Sivsi
ovako sve glede prevoza
zemlje za njegova Andriju; bit
Ugarskom
ili
uzajmivsi novaca, ucini kralj konacne odredbe o upravi
imenova redom sinove Belu, Kolomana namjestnikom u Hrvatskoj de Cruce, premda je upravo tada opet banovao vrijedni i
upravljat ce ostrogonski nadbiskup Ivan, a
ce prior templara Poncij
Benko
i
Nasljednicima
odsuca.
Bank.
Sad podje Andrija na
mu
put. Pratilo
ga vi§e stranih
Od
ugarskih velikasa.
i
susjednih
Leopold Slavni s lijepim 6islom krizara. Put ih je vodio na jug do Drave, a onda Slovinskom zemljom kraj Zagreba preko Gvozda (Kapele) kod Modrusa u Hrvatsku, zatim dolinom Zrmanje sve do Spljeta. Kad je doSao u Zagreb, zamolise ga biskup kaptol, da potvrdi povlastice zagrebacke crkve, sto on rado vladara pridruzi
se austrijski vojvoda
i
i
i
ucini; tako isto
dade
od nazocnih
i§ao dalje na jug, pridruzise
mu
nadbiskupa posvetiti
se neki hrvatski velikasi,
Stjepan, brat Babonicev, sa svojim
bratovim podanicima.
i
crkvu
Stjepan
250 konjanika, koje je on citavim putem na svoj tro§ak hranio
Kad
se je kralj Andrija priblizavao,
a u
spljetskoj luci
ma
brodovi, bijahu Spljecani vrlo uzrujani, bojeci se nevjere Najprije osvane u Spljetu
oznaceni krizem, Videci
Ijudi,
sila
Sasa
Zatim dovezo§e mnogo hrane
moglo
u grad.
smjestiti izvan
i
grada na prostom polju.
Njemu podje u
mu
Napokon dodje
kraljeva
Sam
i
im
pratnja,
kralj
stize
sobom
pripravni mleta6ki
koje strane. svi bijahu
se je
pobozni
predgradje za
rogate marve,
koja
sto
sve nije
medjutim
pred Spljet 23. kolovoza
susret gradjanstvo sa svecenstvom, na 6elu
mu
je
knez
uzdrzavao.
stajali s
Kad
(blagajski)
ditavo spljetsko
osobito
zaire,
i
Stjepana.
vodio je sa
Erdelja kao predstraza;
to Spljecani, ustupiSe
stanovanje. stati
iz
sv.
kao vodicki
morala 1217.
nadbiskup Bernhard. Cim
se Spljecani priblizise, sadje kralj s konja te podje pjeSke u grad, gdje bi u stolnoj
crkvi sv.
Dujma
obavljena sluzba zahvalnica. Svega zajedno imao je kralj uza se 10.000
redovite vojske, a uz to sila poboznoga svijeta.
Kralj
ostade u Spljetu
tri
dana,
a
na
Pokaza se, da je malo brodova, pak premda su i Spljecani dali kralju u pomoc svoja dva broda, ipak se velika dest krizara morade kuci vratiti, jer nijesu imali mjesta na brodovima. Dne 8. rujna bija§e kralj vec na otoku Cipru, gdje bi po nalogu papinom sveiano primljen od tamoSnjega^^kralja, od jeruzolimskoga patrijarke i od velikih meStara vitezkih redova. Na Cipru bi zasnovana bojna to stade ukrcavati svoju vojsku.
osnova, na Sto svi zajedno odplovi§e prema Ptolomaidi
Andrija boravio je u svetoj zemlji ali
izvrsio nije nista
znatno.
tri
(St. Jean d'Acre). mjeseca (od studenoga 1217. do sijednja 1218.),
sam nastradao, jer je tezko obolio, te su Malo da nije pak da se radi toga nije nikad vi§e mogao opo-
suvremenici govorili, da je otrovan,
i
VLADANJE KRALJEVA ABPADOVICA. Neuspjeh ratovanja
raviti.
i
napokon
bolest skloniSe
da je odiucio
kralja,
K tomu jo§ docu, medju sobom krvare i robe, da jedna stranka zatire drugu. Bugara, koji su nemoc Ugarske upotrebili sebi u od Srba
maha preoteo
da je u Ugarskoj
vratiti.
kuci se po-
da se vlastela
silan nered,
Napokon ga spopade
U
prilog.
i
Srbiji se je
strah
Stjepan
Prvovjencani god. 1217. ozenio drugi put i uzeo za zenu unuku mletackoga duzda Henrika Dandola. Mlet6anka umjela je svoga vojna odvratiti od iztoCne crkve i skloniti, da se pridruzi Rimu, pace da od pape Honorija III. zatrazi kraljevsku krunu. Papa mu je obeca;
ali
U
ne bijase Andriji milo, jer
to
zavisnom od svoje vrhovne
tu zemlju
se
veljade 1218. stade se Andrija vracati
od toga odvracao, Andriju
iz
a jeruzolimski patrijarka
putem, sklapajuci uz put saveze
i
sam zvao kraljem
je
Srbije
smatrao
i
vlasti.
brakove.
da
U
svete zemlje,
premda ga
Andrija
prokleo.
i
kopnenim
je
svoga najmladjega sina
zaruci
Antiohiji
je papin legat
iSao
kcerju armenskoga kralja Leona; u Niceji opet izprosi za svoga prvorodjenca
s
Belu kcer cara Teodora Laskarisa, Mariju,
do medje bugarske
te ju
zarobi ga car Ivan Asjen
staino obecao, da ce
mu
II.
namah i
sobom povede.
i
DoSav zatim dok mu nije
drzase ga zarobljena,
svoju najstariju kcer Mariju dati za zenu.
od bugarskoga cara stize Andrija napokon u Ugarsku. No Vojske bijase mu nestalo, a Jeruzolima nije ni vidio. Citava dobit od vojne bijahu neke relikvije, sto ih bijase skupio na iztoku. No jo§ tuzniju zatekao je svoju drzavu. On se sam ovako izjadao papi Honoriju III.: xKad se vratismo u Ugarsku, vidjesmo, kako su i svjetovnjaci i duhovnici 6inili zlo preko svake Pusten na slobodu
kako tuzan
bijase taj povratak.
mjere; drzavni dohodci
sam
koje
su razasuti
bill
da nisam mogao
tako,
dugova,
platiti
ucinio za svete vojne. Bojim
mi ne ce doteci ni petnaest godina, dok uredim drzavu, kako je prije bila«. U drugom pismu bugari opet: »Mnogi se velikasi poput sluga da
se,
satanovih
nisu
kraljevsku
odredbe
ruSili
nadbiskup
Ivan
otese
zarobise ga, rase
iz
No nu§e
oni
visost,
i
prijeciti,
zacali
te
vrijedjati
na§u
su
na§e
gazili
zemaljski mir. htio
mu
njihova
imanje
Kad
je
nedjela
dohodak,
i
ga na posljedku
otje-
zemlje. ni
Andrijinim dolazkom ne kre-
stvari
na bolje, jer je bio preslab,
da priudi redu ponosito
i
drzko plem-
Tako nestade reda i zakona u dtavoj zemlji; pace sam kralj stade raditi nezakonito, samo da se dobavi stvo.
Krizarska vojna Andrije Iz
I.
(ii.)
ilustrovane kronike Ivana Turdanskoga u Be6u.
novaca.
canima sve drzavne
napokon
snizi
i
pristojbe, poreze,
pak
i
solare,
on
On
iznajmi zidovima
stade zalagati
i
izmaeli-
krunska imanja;
tako da je u njem bilo vrlo malo srebra. 1221. vodio bezuspjeSan dostajalo novaca, osobito kad je 1219.
vrijednost srebrenoga novca,
mu
—
No
uza sve to nije
rat
u Halidu za svoga sina Kolomana,
kojega bijahu odanle
jer su
savjetnici
razvracenost
do vrSka,
iztjerali,
njegovi odvise bezobzirno gonili naroci, da prigrli rimski zakon. Ali sve to
ne bijase jos najgore
bukne god. 1220. Hrvatske
i
razmirica
u samoj
zlo.
Da
dodje nesreca
kraljevskoj porodici.
Dalmacije, dize se na svoga otca,
i
i
Najstariji
tako se razdvoji^e
i
sin Bela,
Ugarska
i
herceg
Hrvatska
I
ANDRIJA
I.
(ll.)
203
na dva velika neprijateljska tabora. Bela imao je poput svoga otca svoj zasebni dvor vrsio je u svojoj hercegovini gotovo kraljevsku vlast. Na^Io se medjutim Ijudi, koji su i
otcu
bunili sina proti
i
otca proti sinu.
Narocito Belini
savjetnici
su
putili
mladoga
hercega, da se ยงto vise uplice u kraljevske posle, posto se otac ne brine za drzavu, vec je tura u
gotovu propast.
Bela stade sada
da skrsi oholiju nekih silnika
raditi,
da oteta krunska imanja opet povrati,
da obnovi ugled kraljevskoj
i
vlasti.
No
nastojanje herce-
pocudno ot^evim doglavnicima, naro6ito palatinu Nikoli i blagajniku Dioniziju, koji su ga svedjer pred otcem opadali. Osobito su mrzili Belinu suprugu Mariju misleci, da upravo ona potice svoga vojna, te izradise napokon u Andrije, da je sinu Beli zapovjedio, neka se razstavi sa svojom zenom Marijom, premda ju je od srca Ijubio. govo, koji
je
bio vec krunjeni kralj, nije
Tako nastade gotov razsipnost Andrijina
i
jaz izmedju otca
drzost
tada
i
rat
u Zagrebu,
crkva
sv.
sina.
Svi,
s prijestolja.
I.,
hercega,
za kojega
i
je
zagrebaSka biskupija pretrpila veliku
ยงtetu,
te je
Stjepana u Zagrebu bila spaljena.
Zaludo je papa Honorije
III.
crkvenim proklestvom
da se ne podigose neki dvorski dostojanstvenici
Zlatni pecat Andrije
i.
mire kralja sa sinom
i
narodom. Muzevi
sazvao veliki drzavni sabor. (bulla aurea),
Na
koja ce
ti
torn saboru
prijetio svima, koji su pristajali
Mozda i
bi
doslo
poluciSe svoj
cilj.
Oni skIoniยงe
morade Andrija god. 1222.
za sve vijeke dokrajciti
nije nijedan izvornik,
nego manje
ili
kraljevu
vise toSni prepisi,
tako da
ali
je tekst i
kralja,
izdati
samovolju,
nerazamljiv. Sastoji se pak ta izprava od uvoda
31 poglavlja. Eto je 6itave u hrvatskom prijevodu:
do drzavnoga radeci da iz-
arkivu.
jedno ukloniti sve zloporabe plemstva, a njegova prava podkrijepiti. Zlatna bulla od god. 1222. bila je sastavljena u sedam primjeraka,
mnogim mjestima
i
crkveni prelati,
(ii.).
Po ori^nalu u Kallayevu porodifinom
bullu
oko
sada kupiti
i
Naravno, da je tim povodom planuo
uz sina proti otcu: prijetnja papinih nije nitko slusao. razsula,
kojima bijaยงe dodijala nemoc
Hrvatskoj. U potonjem kraljestvu stajaSe uz kralja docim su clanovi kaptola s prepoStom prijanjali uz hercega.
gradjanski rat po citavoj Ugar^koj
Buknu
i
pojedinih velikasa, stadose se
pa6e htjedose Andriju silom zbaciti zagrebacki biskup Stjepan
bilo
ali
te je
zlatnu ce pod-
saiuvao
se
izprave
na
zaglavka,
zatim od
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
,-. 204
U
ime svetoga Trojstva
sv.
nasega
plemica
je sloboda tako
Andrija, po Bozjoj milosti
nerazdjelivog jedinstva.
i
Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame,
Halica
Srbije,
Vladimirske u
i
kao takodjer
kraljestva,
drugih
i
kralj
sve vijeke.
Posto
osnovana od
Ijudi
Stjepana, nasiljem nekih kraljeva, budi da se osvete u svojoj srcbi, budi da su slusali
u mnogim stvarima bila vrlo stegnuta; to su mnogo puta nasi plemici pred nase predยงastnike trazeci, da se pred nasu visost
savjete zlih Ijudi,
molbama
zahtjevima dolazili
i
drzave poboljSa
stanje nase
i
narofiito posto
proSnjama,
zadovoljimo njihovim
mora
doslo do velikih neugodnosti, a to se
Da
da
ukloniti,
da u svem
svojoj duznosti,
radi toga
je
vise puta
izmedju
nas
posve sacuvalo kraljevsko
bi se
ni po kom bolje uciniti nego po njima); zato podjeljudrugim Ijudima nasega kraljestva slobodu danu od kralja jos suvise popravili stanje naSe drzave, odredjujemo ovo:
moze
dostojanstvo (a to se ne
jemo mi tako njima kao Stjepana.
hocemo po
Mi dakle
uredi.
i
bi
i
1. Duzni smo svake godine slaviti svetkovinu svetoga kralja (Stjepana, 20. kolovoza) Biogradu, osim kad bi nas prijecili vazni poslovi ili kakova bolest. Ako bi Stolnom u mi bili zaprijeceni, mora mjesto nas onamo doci palatin, te saslusaii sve parnice. Svi plemici, koji samo hoce, mogu se ondje slobodno sabrati.
Ni mi
2.
ni nasljednici nasi
ako nisu
goniti plemica,
Od
3.
i
ne cemo se
selista
i
od crkvenih podanika
ni
Ako umre
4.
ne smiju kojemu mogucniku za volju zatvarati ni prood redovitoga suda osudjeni. pred sud pozvani
imanja plemickih ne smijemo zahtijevati
plemicke kuce ne cemo
prije
bili
pripadne kceri;
s
plemic ne
utjerivati ni
neka bastine njegova porodica
dace
ni
sina,
denare slobodnjaka; u
ni
budemo
Tako
pozvani.
isto
.
neka
cetvrtina
Ako bi pak umro Ako nema nikakova
volji.
rodjaci.
blizi
ili
porez
sobom
za
ostaviv
ostalim neka razpolaze po
porez
ni
jedino ako
svracati,
njegova
imanja
bez ikakve odredbe,
roda
ni
nasljednika,
pripada bastina kralj evskoj blagajni.
Zupani
5.
(comites
glede stvari novcanih
i
parochiani)
nego podanicima svoga grada sudci (bilochi regales),
kako
tata,
Ako
7.
ako
ali
ih plati
(koji nisu
bi
je
i
razbojnicima sudit ce
iยงli
trosku
svi
ici
8.
poveo vojsku
Tako
oni, koji
izvan drzave,
zajedno
svi
ne moraju
Nakon povratka ne moze
Ako pak
s njim).
da
na zemlju udari
kad
isto,
s
njim poci plemici, osim
pozvati pred
kralj
neprijateljska vojska,
bi vodili rat izvan zemlje,
moraju
moraju s
bez nasega znanja
i
Nas dvorski sudac a zapocetu parnicu
imanje, ne 10.
moze imenovati
Ako
smije
svakom
na
ni pristava
jednaka
(t.
j.
mjestu
dati izvrsiti
ili
suditi,
svi ple-
ni
i
ali
privole.
pie-
Tako
dok boravi na nasem
No cim ode na
zavrSiti.
osudu)
pogine u
Ako pak pogine
sluzba.
ce kralj njegova sina po svojoj 11. Gosti
comes) smije svakomu
(curialis
koji kraljevski sluzbenik (iobbagio)
-njegovu podijeliti
one
nama o naSem
(ugarskoga) kraljestva bez iznimke,
mice ne smije odsuditi na smrt gubitak (imanja) isto ne smije on imati namjestnih sudaca, osim jednoga na svom dvoru.
dvoru,
vojni sud
imaju koiu zupaniju (comitatus) za leno.
Palatin sudi svima Ijudima nasega
9.
pod prisegom
bivalo.
svojim novcem.
mici ustati na oruzje.
kraljevski
u nazocnosti zupana.
dosad
kralj
izuzev
comites curie parochiani) ne smiju suditi
Tatima pak
(kotara).
imanju plemickom,
o
vlastni suditi
pak
Ziteljima kojega mjesta ne budi vise dozvoljeno,
6.
izkazu
nisu
desetine. Satnici
svoje
stranke preda se dozivati,
ratu,
mora
obiCni plemic
se sinu
(serviens),
ili
bratu
nagradit
volji.
stranci (hospites),
t.
j.^
dobri
Ijudi,
ako se nasele u kraljestvu, ne mogu
dobiti sluzbe ni casti bez privole Citavoga kraljestva. 12.
dvoboju,
Udovicama onih muzeva, ili
nastradaju na
ma
koji
ili poginu sudbenom osudom, ili padnu u ne smije se nikako uzeti ,njihov miraz.
umru
koji nacin,
ANDRIJA
Drzavni plemici, kad prate kraljevski dvor
13.
maka
I
(II.)
I.
'05
ili
kad u obce putuju, ne smiju
siro-
ni tlaciti ni robiti (plijeniti).
14. Ako se zupan ne ponaSa prema svojoj casti sluzbi, ili ako bi tlacio globio narod svoga grada (zupe), pak kad mu se to dokaze, imade se pred 6itavim kraljestvom i
sramotno
liSiti
svih casti. Suvise
mora
jo§
i
vratiti,
i
sto je uzeo.
15. Kraljevski konjuSnici (agazones), psari (caniferi)
na plemicka
zalaziti
sokolari (falconarii) ne smiju
i
selista.
16. U buduce ne cemo citavih zupa a ni casti (ma koje vrsti) podjeljivati za sva remena sTpravom nasljedstva. 17. Nikomu se ne smije oteti posjed, koji je po§tenom pravednom sluzbom stekao. 18. Dozvoljavamo plemicima, da mogu slobodno poci (od nas) k na§emu sinu, kao toboz od starijega k mladjemu, a zato ne ce trpiti nikakve stete. Ako je koga nas sin pravomocno osudio, ne cemo ga mi nikako primiti; tako isto ne cemo primati parnica i
r:
koje su zapocete pred nasim sinom. Jednako radit ce 19. Cuvari ili™strazari
zupanijskih
i
na§
sin.
gradova (jobbagiones
neka zivu prema neka uzivaju povla-
castri)
slobostinama, koje su im podijeljene od kralja Stjepana; tako isto stice
i
prvotno im podijeljena privilegija gosti
vinom
stranci (hospites),
ili
bili
ma
koje narodnosti.
nego onim cim zemlja rodi: zitom. Ako bi se tomu opirali biskupi, ne cemo im raditi u prilog. Biskupi nijesu duzni, da daju desetinu za nase konje od plemickih posjedovanja, ne moraju njihovi podanici donositi svoju desetinu na kraljevska imanja.
20. Desetina ili
21.
tako isto
neka
nase
22. Svinje
se
ne placa srebrom
ne smiju se
pasti
(novcem),
§umama
u
ili
na paSnjacima
plemica
bez
njihove dozvole. 23. Svaki nas novi
neka
novae
vrijedi
24. Predstojnici
mogu
dinovnici
biti
dana od jednoga
kroz godinu
drugoga; denari pak neka budu takovi (dobri), kako su
bili
za kralja Bele
kovnica (comites camerarii monetarum),
prodavaci
jedino plemici na§e drzave, a nipoSto zidovi
ili
uzkrsa do
(II.).
soli
i
porezni
izmaelicani.
neka se ne drzi u sredini zemlje osim samo u Sabolcu Segedinu, vec na granici. Nepokretno imanje ne smije se podjeljivati Ijudima izvan drzave. Ako je takova imanja poklonjeno ili razdano strancima, mora se vratiti narodu, da ga odkupi. 27. Kunovina (marturinae) neka se pobira onako, kako je jo§ Koloman ustanovio. 25. Sol
i
26.
Ako
sud osudi nekoga, ne smije ga nijedan velikaS stititi. Zupani neka imadu svoje redovite dohodke; sve ostalo ide kralja, kao cibridvije trecine od prihoda zupanijskih zemalja. vino), danci, goveda ones (zito 30. Izuzev cetiri drzavna Sastnika: palatina, bana (hrvat.skoga), dvorskoga zupana 28. 29.
i
i
kraljeva
i
dvorskoga zupana kraljiCina ne smije nitko
(u
jedan mah) obnasati dvije sluzbe.
pak ova nasa povelja vrijedila za nasega vladanja za nasih nasljednika, dadosmo ju napisati u sedam primjeraka, te ih podkrijepismo nasim pe6atom. Jedan primjerak poslasmo papi, da ga unese medju svoje spise, drugi sahranismo kod Ivanovaca, treci kod Templara, cetvrti bit ce kod kralja, peti kod ostrogonskoga kaptola, §esti kod kolodkoga kaptola, docim ce sedmi cuvati palatin. Taj neka imade vazda pred neka bdije, da ne gaze njezinih ustanova ni on sam ni kralj ni plemici. odima povelju naSim nasljedPlemici neka uzivaju svoje slobostine, ali zato neka budu vjerni nama bi pak mi ili koji duzni posluh. Ako nicima, i neka kraljevskoj kruni nikad ne uzkrate od nasih nasljednika bilo kadgod radili proti toj povelji, to bez ikakve povrede veli31.
Da
bi
i
i
i
i
6anstva
jedno
nama
ili
mogu
tako biskupi kao
pojedince,
sadanji
i
i
drugi velikaSi
bududi,
kao
i
i
plemici
njihovi
nasega kraljevstva
potomci
oprijeti se
i
ili
svi Za-
protusloviti
nasim nasljednicima. U isto vrijeme, kad je Andrija izdao zlatnu bullu (1222.), nastoje velikaSi ugarski herhrvatski, da izmire kralja s prvorodjenim sinom Belom, okrunjenim vec kraljem i
i
i
VLADANJE KRALJKVA ARPADOVICA.
2o5
cegom
hrvatskim. Najvise se je trudio oko toga
kojemu
zagrebacki biskup Stjepan,
je
sporazumka izmedju otca i da dodje do sloge sina. Zahvalni Bela izdade zato jos one godine zagrebackomu biskupu povelju, kojom mu darova zemlju Pser ili Psarjevo. Izmirivsi se Bela s otcem, vladaSe odsad gotovo vec radi njegove biskupije bilo
stalo,
ne samo u
kraljevskom vlaScu
i
citavoj Hrvatskoj
ugarskim zupanijama: Zalajskoj, Simezkoj
gova
vlast u
Bosnu
cegom Dalmacije
Humsku
i
i
Zlatnom bullom
izmirenjem kralja Andrije
i
njene sve razmirice, koje su mutile mir
svecenstvo je
zatim:
prinudjen; gaziti
dux
et
totius Scla-
sada uklo-
su
bile
slogu u dva kraljestva. Andrija htjede ugoditi
—
mogao
i
razbojnika.
slabo su
prava
drzati
on je oprostio
redom ustanove
—
i
medjutim
Sve ustanove
rex
narocito se spominje drevni grad
sinom Belom
sa
»her-
i
smatrat ce se za tata
koji bi se bio
naprosto
»po Bozjoj milosti
moze
nijedan svecenik ne
trazio,
gracia
je nje-
njemu povelju, u kojoj su zama§ne narocito dvije ustanove: se dozvati pred svjetovni sud, nego samo pred duhovni; slobodno od svake dace poreza, tko bi to od njega silom
svecenstvu, pak izdade
i
i
u prekodravskim
i
preko Save sezala
nije se vise nazivao
i
vonie). Sijelo
i
vec je primio ponositi naslov:
herceg citave Slovinske zemlje* (dei mu je medjutim dalje bilo u Hrvatskoj, Krapina kao stolica njegova. kral)
nego
Dalmaciji,
i
Baranjskoj. Pa6e
Prema tomu
zemlju.
Hrvatske*,
i
i
sinu,
ali
ne od
Kad
zlatne bulle.
posto Andrija
vrijedile,
On
zakona.
i
srca.
u obce
Ne
prodje mnogo,
a
muz,
nije bio
je izdao zlatnu bullu, jer je bio kralj
na to
stade
sam
Andrija nije pazio na zakon, nijesu naravno
ni
morao je opet papa Honorije III. posredovati. I sa sinom Belom zavadi se Andrija ponovo. Povod razmirici ne znamo, samo je to izvjestno, da je Bela god. 1223. zajedno sa zenom svojom, Grkinjom Marijom, morao pobjeci k austrijskomu vojvodi Leopoldu, koji je bjegunca rado primio. Na to dade Andrija robiti po medjaSnim krajevima austrijskim, do6im je Leopold pustosio pograni^ne zupanije ugarske. Napokon se Andrija obrati za pomoc pak tako zavlada naskoro
velikaSi,
papi s
Honoriju
otcem.
zupanije vrati
U
koji
Vec
metez.
15. prosinca 1222.
izradi,
mu hercezku cast. U svibnju 1224. bijase
to vrijeme
stari
da se je u travnju 1224. drugi put izmirio sin prigodom obeca austrijski vojvoda Leopold, da ce kralju za poharane odstetu od 2000 maraka srebra; Andrija opet oprosti sinu sasvim i poIII.,
Tom platiti
opet
od
dvije
Bela opet u Hrvatskoj
godine
gledaSe
kojih je vec 6etvrt stoljeca krvarila.
Pri
i
ostade hercegom do kolovoza 1226.
od torn radu pomagali su ga hrvatski bani Buzad Bela,
da svojoj
hercegovini
zacijeli rane,
Aladar (1225.), prvi ban Citave Slovinske zemlje (tocius Sclavonic), zajedno sa prvim poznatim primorskim banom Vojnicem (de maritimis banus, 1225.), napokon i
(1224.)
i
ban Valengin
(1226.). Jos je Beli bio
desna ruka njegov ujak Nikola, markgrof
istarski,
kojega herceg zove >svojim ravnateljem« (»rectorem nostrum*). Najprije bija§e hercegu stalo, da uredi zagrebaiku biskupiju, koja je za prija§njih smutnja osobito stradala, tako da je i sama stolna crkva sv. Stjepana izgorjela. Kaptol zagrebacki bijase tako osiroma§io, da nije mogao vi§e placati u6itelja za odgojivanje
duhovne mladezi. Kraj toga bijase samo svecenstvo gotovo podivljalo. Trebalo je zato namjestiti na izpraznjenu biskupsku stolicu muza dostojna i odlucna. Tako pade izbor na Stjepana II., dosadanjega kancelara kralja Andrije, koji je bio vjerojatno iz znamei
nite
porodice Babonica (Blagajskih knezova).
svecen
i
Novi biskup pomagao
sam
trsio ozbiljno
njegov, jatelj
Stjepan bude god.
1225.
za biskupa po-
djelovaSe blagoslovno do svoje smrti (10. srpnja 1247.).
Toma
je
hercega
oko preporoda svoje
'
ne samo u drzavnim poslovima, nego se je i Veliki protivnik Hrvata, suvremenik
biskupije.
arcidjakon spljetski, kaze za
svjetovnoga
sjaja, vrlo
uljudan,
nj,
da je
prema svakomu
bio bogat zlatom dobrostiv,
ali
i
ipak
srebrom,
pri-
pohlepan za
Jr'ODOR
CRADA KrAPINE. Po
fotograTyi.
ANDRIJA
Ijudskom pohvalom
^^
(ll.)
I.
narodnim priznanjem. Ivan arcidjakon GoriCki, koji je zivio za piSe opet: >Kaze se, da je bio slavan covjek« (dicitur fuisse solempnis homo). Stjepan 11. bio je zaista vrijedan biskup. On je materijalno podigao zagreba6ki kaptol, imenovao za njegove clanove same domade sinove, podizao mnoge nove zupe crkve, dao sastaviti strucne knjige za poduku svecenstva, osnovao kaptol i
citavo stoljece poslije,
i
6azmanski (zacezanski, 1232.), i napokon nastanio u zemlji Dominikance, Franjevce druge redovnike. Vrsak njegova nastojanja bija§e, da je zagrebaSku biskupiju htio i
udiniti uzvisiti
nezavisnom od ugarskog episkopata, narocito od kolocke nadbiskupije, pak ju propadajuce na metropolu citave Hrvatske i Dalmacije mjesto osiroma§jele i
nadbiskupije spljetske.
Koliko je mladi
kralj
doga-
herceg Bela cijenio biskupa Stjepana, svjedoci ovaj
i
Medjumurju i vlastnik Bistrice otoka Sigeta, nekim Pavlom, bratom Egidijevim, te mu je nanio ne samo ogromnu §tetu, nego ga oslijepio na obje oci. Radi toga groznoga zlocina prituzio se je Egidije hercegu Beli, a taj odsudi, da se tuzitelj krivac medju sobom biju, odredi im za ro6i§te grad Zagreb. No Mutimir ne dodje na roSiste, niti ne posalje svoga zamjenika; zato ga herceg Bela s ogluhe osudi na globu od 200 maraka, da tom globom namiri slijepoga Pavla. Sad se Mutimir utece okrilju biskupa Stjepana, da bi vjernomu biskupu privoli, da za nj molio. I herceg zaista za volju svojemu dragomu Egidije. snizi 150 maraka, je napokon pristao i se globa na na sto Bela medjutim nije polucio sve tim, §to je vrijednoga Stjepana uzvisio na stolicu zaNeki Mutimir Mutimirovic,
djaj.
duze je vremena neprijateljevao
vlastelin u
i
s
i
i
i
i
grebacke biskupije; onje
po
da
zemlji,
joj
rane
i
sam mnogo
vida
i
parbe
radio u povjerenoj
on
rijeSava;
je
mu
hercegovini.
On
je putovao
obcine
podizao slobodne
i
podu-
1224 nalazimo ga u Topuskom, gdje Cistercita; tu on rje§ava parbe samostan mu jos otac Andrija bijaSe god. 1205. osnovao Templara. God. 1225. u lipnju boravi on u svojoj stolici Krapini, a izmedju Cistercita
pirao crkvene zavode
i
Dne
sirotinju.
26. svibnja
i
uza
su spljetski nadbiskup Guncel, krbavski biskup Martin, kninski biskup Mika, zatim
nj
mnogi zupani i dvorski dostojanstvenici. Tu u Krapini dariva on za spas duse svoje i majke svoje Gertrude samostanu Cistercita u Topuskom kunovinu od §est plemena u osigurao si vojenu snagu, ako bukne Gorskoj zupi. Da bi uredio dohodak hercegov kraljevskim slobodnjacima, to jest on rat, proglasi on zasluzna plemena po Hrvatskoj ih oslobodi od zupanske vlasti, ali ih zato ne rijeSi drzavljanskih duznosti. Tako on sav rod njegov, koji je sacinjavao Klokodko pleme 24. prosinca 1224. proglasi Radusu i
i
u Gorskoj zupi, pravim kraljevskim slobodnjacima,
ali s
uvjetom, da ce oni svake godine
naseljenike u ime kunovine deset dinara, a u ratu hercegu za svoje kmetove 100 pjeSaka. Jednakim je da 6e u hrvatsku vojsku poslati 15 oklopnika (konjanika) bracu njegovu u krizevackoj zunacinom god. 1225. proglasio slobodnjacima Cakana
placati
i
i
i
paniji; iste
backoj,
godine ucinio
te je
tako polozio
Buduna
je slobodnjacima
temelj potonjoj
god. 1225. podijelio varosi Petrinji sloboStine Sve, sto se dosad spominjalo o radu
Slovinske zemlje izmedju Drave
kao
i
u jednom
dijelu
Huma
i
i
u zupaniji zagre-
njegovu bracu
plemenitoj obcini u Turopolju.
i
Gvozda.
bijahu prilike
i
oslobodio ju od banske
djelovanju hercega Bele,
U
Napokon
je
vlasti.
tide se
poglavito
od Gvozda do Neretve, sasvim druge. Tu su se na koncu XII. stojuznoj Hrvatskoj
neke knezevske porodice, koje su stale zivlje utjecati u javni zivot. Ve<5 darom kralja Bele II. knezovi krdki dobili zupu Mobi spomenuto, kako su miloScu druse tako postali hrvatski velikaSi. Kud i kamo silniji bijahu u to doba knezovi od
Ijeca podigle
i
i
plemena Kaiica u Omisu, Poljicama Krajini. To je pleme jo§ u XIL stoljedu za svoga trepet susjedima. Ime Kadda bilo je radi gukneza Nikole (1167.— 1180.) bilo strah saveze, samo da Kotorani sklapali su s njim ugovore sarenja straSno; Dubrov6ani njemaCko-rimski car Fridrik Barbarosa zaprijetio je ih OmiSani ostave na miru. Pa^e i
i
i
i
i
Ilrv.
povj.
^4
VLADANJE K.RALJEVA ARPADOVICA.
2i<j
god. 1189. KaCicima
Omisanima,
i
zove od plemena Kacica
iztice
njegove podanike u
jer su dirali u
Domald,
se osobito neki knez
Italiji.
sin Saracenov, a
Uz kneunuk slije-
poga Zolonje (Zoloyna). Ne znamo, kojega je bio plemena, ali vlast mu je bila silna. Drzao je svu zemlju od rijeke Krke do Zadra, zalim zupu Cetinu s Triljem, a uz to je bio izprva naCelnik grada Zadra, poslije pak gradova Sibenika Spljeta. Osobito se podigao onda, kad je ono u Spljetu zarobio protivnike kralja Andrije, koji bijahu nakanili poci u Carigrad, da pozovu Gejzine sinove na prijestolje. God. 1210.— 1223. bio je knez Domald mocniji ugledniji u kraljevstvu od samoga bana. No prevelika sreca izokad se je ono god. 1223. herceg Bela ponovo zavadio bijestila kneza Domalda, s otcem, onda se i knez Domald digao na svoga kralja, skupio vojsku u tudjini, te provalio s njom u Hrvatsku. No Andrija svlada buntovnika i liSi ga svih njegovih zeinalja. Svu zemlju od rijeke Krke do Zadra podijeli na to kralj Andrija god. 1223. braci Gregoriju Stjepanu od plemena Subica. Knezovi Gregorije Stjepan spominju se vec god. 1201. kao gospodari grada Bribira u zupi istoga imena. Njihov stric Gregorije bio je tada biskup u Kninu, dok je drugi rodjak njihov, knez Visan, gospodovao u gradu Zvonigradu na rijeci Zrmanji u Lici. Darovnicom kralja Andrije postadose knezovi Bribirski od plemena Subic prvi vei
i
i
i
i
Naro^ito knez Gregorije preuzima sve casti nevjernika likaSi u hrvatskom kraljestvu. Domalda; poslije, god. 1226. spominje se kao nacelnik grada Spljeta. Toma arcidjakon kaze za njega, da je bio bogat i moguc, a vjest upravnik i poduzetan. Jo§ veli, da je brojnu porodicu, i da mu je svaki podhvat bio osobito srecan, da je imao krasnu protivnike redom je svladavao, tako da napokon nije bilo po§ao za rukom. Sve svoje nikoga, koji bi se usudio dici ruku na njega ili na njegovu bracu. Ali i clanovi njegova roda i plemena morali su se pokoriti njegovoj vlasti. Jednom se zavadio knez Gregorije od Bribira sa svojim rodjakom, knezom Vi§anom od Zvonigrada. Digose zametnuse borbu. Visan bijase izprva srecniji, pak razbi Gregorija i zatvori ga vojske i
i
gradu Bribiru, tako
u njegovu
da nije mogao
grada
iz
pak jednom iznebuha provali
izaci,
ni
u
nj
uci. Ali se
Gre-
Vojska Visanova bi raztjerana, sam ViSan zarobljen. Nevoljni Visan molio se Gregoriju, da mu pokloni zivot; ali ovaj bija§e tvrda srca, pak ce se osvetiti. Dade s ViSana skinuti oklop, a onda ga probode gorije dosjeti varci,
iz
grada.
sam svojim macem.
Kad da su se
su se clanovi pojedinih knezevskih porodica i
koja je silno
likaSka oligarhija,
gradovi nisu
u njih ne
bili
od
njili
sigurni,
smetala
i
kralju
te su ih
Naro6ito grad Spljet, sijelo metropolije
i
krvarili, nije
6udo,
hercegu birali
i
banu
za svoje
Pace
ni
na^elnike,
primorski
samo da
— 1226.)
No
i
prirodno srediste dalmatinskoga primorja,
redom hrvatske knezove birali za svoje nacelupravo bio najjaci. Tako iza kneza Domalda izabraSe
Spljecani su zato
to obidno onoga, koji je
nacelnikom
1221. (1222.
i
toga
s
medju sobom
se je u juznoj Hrvatskoj podigla ve-
diraju.
bio je prvi na udaru. nike,
Tako
citave porodice otimale za vlast.
kneza ViSana
iz
Zvonigrada;
uza sve to ne bijahu Spljecani
ovoga
zamijeni
mirni od
ostalih
humski knez Petar knezova hrvatskih.
HraniZa nacelnikovanja ViSanova uznemirivahu Spljecane cetinski knezovi Budislav slav; za-kneza Petra udarise Tolen Vudeta, sinovi Butkovi, na spljetsko mjesto Ostrog, te ga zauzeSe. Spljecani s pomocu svoga nacelnika Petra, kneza humskoga, skupise na to vojsku od 3000 momaka, te osvoji§e opet oteti im Ostrog. Napokon dodijavase Spljecanima i knez Domald, nekadanji nacelnik njihov; za jedne jedite navale ote njima 30.000 ovaca, a uz to zarobi mnog© Ijudi, koje je tekar nakon godine dana pustio i
i
i
na slobodu uz veliku odkupninu.
Ovo nekoliko podataka
pokazuje, kakvo je
neprekidnih gradjanskih smutnja.
No
stanje bilo u
juznoj Hrvatskoj nakon
najgore zlo bijaSe gusarenje Omisana
i
drugih po-
ANDRTJA
(ll.)
I.
211
danika knezova od plemena Kacica. Tuzbe na Omiยงane doprijeยงe
do pape Honorija III., Bosnu, po imenu Akonciju, da uzradi nesto i proti omiSkim gusarima. Akoncije dodjc 1221. u Spljet, no poยงto su tada upravo bjesnile gradjanske borbe u Ugarskoj Hrvatskoj, ne dobi pomoci od drzavne vlasti, vec skupi brodovlje kopnenu vojsku na svoju ruku, te udari na Kadice i Omisane. Mnogo ih potuce, otete brodove spali, te ih napokon prisili, da su morali doci
svomu poslaniku za Ugarsku
koji na to nalozi
i
i
i
i
moliti za milost
i
Cim
ne ce viยงe uznemirivati krscana.
Akoncije ostavio Hrvatsku trepet svima susjedima.
je vrijedilo.
na strah
obecati, da
i
je
Jednako nepovoljne kao politicke
mnogo
nadbiskup Bernard, koji se je Iza
i
No
njihovo obecanje slabo
Dalmaciju, nastaviยงe oni svoj
prilike bile
su
i
crkvene.
Vrli
i
stari
udeni
zanat
spljetski
brinuo za svoje stado, bijaยงe umro joยง god. 1217.
njegove smrti ne htjede spljetski kaptol da odredi novi izbor, samo da dulje pobira
No najednom
nadbiskupske prihode.
nekad hrvatski ban,
Gun eel, muz
odlidna roda,
Pace kad dodje
Spljet,
casti
s
je
nadbiskupom
bio izabran njegov
Guncel bio i
rodjak
je neuk,
njegovi izbornici
te je
brzo po-
iz-
nadbiskupom u zapovjedi mu,
tim
s
da
inace malo vrijedan. (1221.)
ali
Akoncije stigao u
je
sukob, skinu ga
te izradi,
k njegovu
ยงto su doprinijeli
boru.
djakon Petar,
koju je vodio
preporucivase kojega odlicnijega Ugrina,
omrznuo svim Spljecanima, tako da su
radi svoje prostote zalili,
Ona
u prilog Spljecanima na kraljevskom dvoru. Toj stranci pridruzi se palatin
koji bi radio Jula, bivsi
ustade jedna stranka,
da se bira novi nadbiskup.
te zahtijevase,
i
da ide u Rim opravdati se papi. Tek nakon dvije godine (1224.) vracena bi
Guncelu njegovu nadbiskupska
cast.
Kraj takovihprilika u crkvi hrvatsko-
Bogomili
stradala.
vjera
koji se u Bosni opet
se
siriti
i
da je
Cudo,
dalmatinskoj nije
ili
i
sama
Patareni,
pojavise,
stadoยงe
po susjednoj Hrvatskoj. Mnogi
knezovi u Hrvatskoj prigrlise Bogomilovu nauku , kao zvonigradski knez Visan, za kojega se narocito kaze, je bio
ยปzastitnik
haereticorum.) je pataren;
nikom
I
krivovjeraca*
humski knez Petar bio
pak kad
Spljeta,
svjetovnjaci,
njega
zazirali,
zatvorili.
Spljet
Kad
uz njega samo
duhovnici
su
od
pa6e crkvena vrata pred
No
svjetovnjaci
silom crkvene kljuce
u crkvu.
postao nacel-
je
stajahu
docim
njim
da
(fautor
je to
i
Andrija
I.
!z
dovedose kneza
ilustrovane kronike Ivana TurCanskoga u BeCu.
cuo Akoncije, udari
kletvom (interdiktom), koje se oslobodi tek iza godine dana. vjersko stanje u Hrvatskoj izmedju Gvozda Izlozeno politicko i
tu prostrano polje
da je hercegu Beli
bilo
koji bi nas poudili,
ยงta je Bela radio,
i
da
i
za rad
i
reforme.
ovdje uredi
stvari.
Ne
hrvatskih zupana,
ali
ยงta je
s
njima vijecao,
i
Neretve odaje,
dostaje
nam
izvora,
Vidimo ga doduSe
puta u druztvu spljetskoga nadbiskupa Guncela, zatim kninskoga i
(ii.)
oteยงe
i
krbavskoga
ne znamo. Jedino iujemo,
vise
biskupa
da je svom
druge. snagom nastojao zatrti gusarenje Omisann, koji su svojom drzkosdu zavodili prokleo, dize herceg Bela god. 1225. na njih Posto je papa OmiSane iz crkve izobcio i
i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
212
#
vojsku. Iz jednoga pisrtia pape Honorija §ani
da su oni
pokoreni,
bill
rimske
stekli milost
stolice,
Kacici
i
kad
i
im
bi
od
III.
bili
da su Omikad bi opet njihovu djedinu, koju im
lipnja 1226. razbiramo,
11.
spremni
okaniti se gusarenja,
Andrija vratio
kralj
bija§e herceg Bela u torn ratu oteo.
U
morao ostaviti hrvatsko kraljestvo poci u Ugarsku, da bude desna ruka svome otcu; a hercegom hrvatskim postade njegov mladji brat Koloman, ovjendani kralj Halica, ali protjeran iz svoje kraljevine. Vec 1. kolovoza 1226. desi se Koloman u Spljetu, te ostade hercegom hrvatskim do provale Tartara ili Mongola (1241). Koloman bijase pun dobre volje, da nastavi u Hrvatskoj Belom zato je herceg Bela
po^eto djelovanje,
ali
mu
u srpnju 1226.
i
Toma
nije dostajalo Beline odvaznosti.
arcidjakon kaze za
nj,
da se je odUkovao viSe poboznoscu, nego gorljivoscu u javnim poslovima.
Dok Ugarskoj
u Hrvatskoj hercegovao, dotle se je otac njegov Andrija borio u neprestanim neprilikama. Zlatna bulla od god. 1222. bila je samo na papiru,
je Bela s
obdrzavali ni kralj Andrija ni plemici. Kralj se je na novo omrazio
jer je nijesu
legovanim stalezima, jer je izvodio samo one ustanove zlatne u prilog, a stalezima na u§trb. Upravo kralj
bio prinudjen
odazvati
s
privi-
koje su bile njemu
bulle,
toga dize se proti Andriji velika oporba,
god. 1226. hercega Belu
Hrvatske
iz
uciniti
i
te je
ga svojim
suvladarom u Ugarskoj. Mladi
kralj
Bela bijaSe u Ugarskoj kud
vase naokolo po citavoj zemlji nastojase, da povrati kruni
ludo razpoklonio
ili
i
ogromna imanja, koja
u bezcijenu
On
prodao.
hovnih velikasa: tko ne bi vlastnictvo svoje pravama,
i
Tako
povratio drzavi.
mogao
je pri potrazivanju postupalo
mnoge
su
Pa6e
izgubile sav svoj imetak.
slasti,
i
posjeda, skupiSe se u jaku stranku, te odluciSe biti
te
ih,
onda Ugarsku medju
na austrijskoga vojvoda Fridrika Fridrika slanike
II. i
kupom
i
i
pisma urotnika. Ali mjesto da
Samo
onima,
koji
Belu
Ratobornoga, moleci ga,
II.
kralja.
su jos sto
posjedovali,
u
lasti
i
po§to se
pogu-
cara
kralja
i
Andrija uhvati po-
kralj
s
njima blago.
a druge protjera
sasvim,
iz-
mu
rukom, obratise se
neka skloni
No
bi
prijestolja,
lisiti
strogo kaznio, postupase
bi ih
oduzeo
ostadoSe tako bez
koji
to ne podje za
du-
i
vjerodostojnim
i
pravedni postrada§e,
Andriju
Hohenstaufovca, da dodje u Ugarsku za
1222. u
svjetovnih
zaslugama,
Svi,
puto-
Poglavito
koje su dosad plivale i
Nijednoga urotnika ne dade pogubiti, vec nekima oprosti zemlje.
ili
pristrano.
Kad im
se podijeliti.
On
otca.
zatekao.
posjed
dokazati valjanim
porodice,
povrSno
priliSno
samo
ih
bi
iztrazivati
mnogi neduzni
i
od svoga
odlucniji
bija§e otac njegov prije god.
stade
se je pokazalo, da imanje nije stekao
ili
se posjed
kamo
i
ukidase zloporabe, gdje
oduzme imanja
i
dade
iz
svojim
ih
privrzenicima.
No
uza svu otimaSinu imanja ostajahu kraljevske blagajne vazda prazne. Sad opet
K tomu ne ponovo drzavne prihode zidovima i muhamedovskim Bugarima (Ismaelitama), koji su osobito nevoljni puk tlacili, samo da bi §to vise obogatili. Dogadjalo se, da su mnogi siromasi, ne moguci nasmagati novaca, stade Andrija
prodavati
sluzbe,
placaSe, na §to bi se obvezao, a
da
bi namirili
zidovske
oskvrnjivati; pace dili
kovati
loSe novce,
napokon poCe
mnogi su primali zidovsku
To
povisivati cijenu soli.
prodavali svoje sinove u roblje,
najamnike,
okrutnim najamnicima.
i
zalagati
muhamedovsku
ili
a
vjeru,
kceri
svoje dali
samo da
bi
ugo-
zlosrecno stanje, koje su podrzavali losi savjetnici kraljevi,
na telu im nevrijedni palatin Dionizije, dodija narofiito duhovnim stalezima, koji su bili onako ogorceni, §to bijahu lolika imanja izgubili. Oni ustadose sada god. 1231. na kralja, te ga prinudise, da je morao obnoviti zlatnu bullu o tom izdati zasebnu izpravu.
i
i
Izprava od god. 1231. razlikuje
prvo sto ima
Cetiri
poglavja vise (35),
ustanove jesu ove: Crkveni slu§ati
tuzbe siromaka
i
prelati,
nekim stvarima od zlatne bulle god. 1222., zatim sto su neke ustanove preinacene. Pridodane
sd u
nadbiskupi
braniti povrijedjenu
i
biskupi duzni su prisustvovati
slobodu
(2);
ako
bi
palatin lo§e
(zboru),
obavljao
ANDRIJA poslove kraljevske
i
mogu
drzavne,
mi cemo njihovu molbu
usliSati
nas
I.
2,
da namjestimo
velikasi moliti,
kojima smo
svima,
(3);
(ll.)
ja
moga vladanja (naime iza zlatne bulle od moramo ga podpuno povratiti (5); onima,
naeste godine njihov imetak,
smijemo njihova dobra zadrzati
drugomu
ih
ili
moj
ili
vrijednijega,
bez suda
god. 1222.)
koji bi bili redovito
ne smijemo
darovati, ali
a
nakon sedam-
sin
oduzeli
osudjeni,
da im
dozvoliti,
se seliSta spale (35).
Osim bulle daje
ne
pridanih tocaka promijenjena je zakljucna ustanova.
till
pojedinim plemicima
i
svima zajedno »pravo odpora
i
tomu, nego se naprosto
crkvenim proklestvom, ako ne
No ni izprava od god On postajase dnevice
mnogo
1231. nije
blagajniku Nikoli.
i
odredaba
bi vrSio
31. toCka zlatne
prigovora*, ako kralj
spomena svemu
ni
opominje
kralja
i
poSto se kralj Andrija nje nije
vrijedila,
Po njihovu
kazni
te izprave.
nesposobniji, ostavljajuci vladanje svojim Ijubimcima,
drzao.
tinu Dioniziju
da
nadbiskup ostrogonski,
ovlaStuje
i
nema
ustanova zlatne bulle, to u izpravi od god 1231.
bi vrsio
Dok
naputku
ne samo prava
gazio je
palai
po-
vlastice svjetovnih velikasa, nego je stao dirati u privilegija crkvena, tako da je napokon pobirao porez od duhovnib staleza njihovih kmetova. Time ogorSi svecenstvo, papu Gregorija IX. Nadbiskup ostrogonski Robert pozove ga najprije, da pace razpali i
i
i
postiva
povlastice
svecenstva,
a kad to nije
Ugarsku interdiktom (kletvom). Andrija progoni
i
zatire
U
udari u
koristilo,
1232.
globi
i
crkve,
plijeni
ne smiju se
dijeliti
senje grijeha
i
obredima. Nadbiskup stedi
i
taj
put kralja:
se crkve.
Nadalje
izcuSkao i
i
umirucima
ne smiju pokapati
po crkvenim
on ga ne ce
i
jer
inade ga pogrdio, a nije se zato pokajao,
jer se nada,
izobciti iz crkve,
ga na je uz ino pozunskoga
no zato proklinje njegove lo§e savjetnike,
civali. Naro6ito izobcuje iz crkve palatina Dionizija,
od
kolocku
dijeliti odrije-
svetotajstva; jedino se smiju krstiti djeca
posljednje pomazanje; no zato se mrtvi
da ce se popraviti;
zatvaraju
i
posto te
i
svecenstva pobira porez, S toga se progla§uje interdikt za citavu ostrogonsku nadbiskupiju, zabranjuje se sluzba Bozja, zvonjenje zvona,
cSitavu
da je to udinio,
buUi iztiCe nadbiskup Robert, vrijedja krscansku vjeru,
uboge,
prosincu
zatim jer
zlo napu-
koji su
stiti
prepo§ta
podupire patarene
i
muhamedance. Interdikt u srednjem
koju
bi kletva snaSla.
blagoslova,
da
vijeku djelovao
su nebeska
je silno: strah
da
Ljudi vjerovahu,
vrata zatvorena.
ih je I
koji stize njegovu drzavu, te se odludi izmiriti s
Bog
trepet zavladao bi zemljom,
i
prokleo,
samoga Andrije
papom
da
je
kosnu se
nadbiskupom.
i
nestalo Ijuto
On
Bozjega udarac,
je god. 1233.
k nadbiskupu, da ukine interdikt; no taj privoli samo, da se od uzkrsa do Stjepanja (20. kolovoza). Ali u isto vrijeme posla velikoga meStra Ivanovaca Remk papi palatina Dionizija, rabskoga zupana Simuna balda, da tuze nadbiskupa. Da bi Ugarsku primirio, poSlje na to papa Gregorije IX, tri
put
slao sina Belu
obustavi za
vrijeme
i
biskupa Jakova u Ugarsku, da posreduje mir. On sazove skupStinu u §umi Bereg, gdje izdade Andrija dne 20. kolovoza 1233. ovu izpravu: prenestinskoga
1.
U
buduce ne ce Saracenima
ni
zidovima dozvoliti, da pobiru drzavne dohodke,
ne ce im povjeravati financijalnih poslova, a ne ce 2.
Zidovi
Saraceni morat ce se
i
smjeti kupovati kr§canske robove, 3.
Palatin
i
drugi drzavni
niti
uzimati za drzavne
ih ni
dinovnike,
od kr§cana vanjskim obiljezjima; oni ne ce kod sebe, pomagat ce pazit ce na zidove i Saracene,
luditi
ih drzati
iinovnici
i
biskupima proti njima. 4.
Zenitbe izmedju
krs(5ana
s
jedne,
a Saracena
ili
iidova
s
druge
strane nisu
dozvoljene, 5.
mora
Crkvama ne smije
se naknaditi.
se kratiti njihov deputat soli;
Sto
im se je dosad
uzkratilo,
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
214
6.
Parnice o mirazu kao u obce zenitbene parnice spadaju pred duhovni sud.
7.
Svecenici
i
nikakova poreza, a njihove povlastice moraju
duhovnici ne placaju
se postivati.
Ovu povelju moradose osim Andrije potvrditi njegovi sinovi, to svaki posebice. svi nazo6ni drzavni cinovnici. Legat Jakov nalozi na Osim toga zajamci§e ju prisegom to bosanskomu biskupu Ivanu, da kazni kralja poklestvom, a Ugarsku interdiktom, ako i
i
i
se kralj ne bi drzao ustanova te izprave.
Na
to tek rijesena bi
zanimao se
Posljednje dvije godine svoga vladanja slovima.
U
Ugarska
je kralj Andrija vanjskim
susjednoj Austriji vladao je od god. 1230. herceg Fridrik
je neprestano
pomagao
Od
protivnike Andrijine.
imao za
bio u rodu Andriji, posto je
toga nije
ga
II.
po-
Ratoborni, koji
odvracalo ni
§to je
to,
On
pace kad je god. 1232. otjerao svoju suprugu Sofiju, toboz §to je bila nerodna. Na koncu god. 1233. vec se vodi rat izmedju Austrije Ugarske. Mladi kralj Bela, sloziv§i se sa svojim rodjakom, ceSkim kraljem Vedeslavom II., provali najprije u Stajersku, a onda prodre u Austriju. Fridrik bio bi zlo pro§ao, da se uvrijedi Belu
i
njegovu
zenu
zenu
interdikta.
Sofiju,
zene Marije.
sestru Beline
Ijuto,
i
i
nije
Andrija prenaglio, te da nije vec u proljecu god. 1234. utanacio
maraka
srebra
drazilo Andriju. s
pomocu
i
najmio placenike,
On
ceSkih
je iznova
s
kojima ce
podigao vojsku,
udariti
njim mir.
To
na Ugarsku.
sinovima Belorn
te sa
pomocnih ceta opet provalio u
s
No
uza sve
Zamolioje u njemaSkoga cara 2000
to nije se vlastohlepni Fridrik okanio svojih osnova.
i
je
silno
raz-
Kolomanom, kao
i
Vojvoda Fridrik bi nedaleko pogibao od vlastitih podanika
Austriju.
od Beca porazen, a posto mu je u isti mah zaprijetila od njemackoga cara, izkupi si mir od kralja Andrije.
i
i
Vrativsi se Andrija
Umre
prva zena Gertruda
umre
s
austrijske
vojne kuci,
na poSetku studenoga 1235. u 62. godini
jos
umorena
zivota njegova,
za
bi god.
zivljase jo§
zivota
a na to se on
Andriju, zatim kceri Elizabetu
i
i
samo nekoliko
mjeseci.
put
ozenjen:
Bija§e
tri
druga zena Jolanta, koju uze
1214;
kao 60 godisnji
Beatricom da Este, kcerju markgrofa Aldobrandinija.
Kolomana
svoga.
Mariju;
Prva
mu
starac
god. 1216.,
ozeni
treci
put
zena rodi
sinove Belu,
mu
kcer Jolantu
druga zena rodi
a treca tek poslije njegove smrti sina Stjepana.
Herceg Koloman, poslije smrti otceve.
koji bijase god. 1226.
Vec prve godine svoga
dosao
biskupiji trogirskoj kraljevsku zemlju Drid; god.
varu) gradsko pravo, a god.
ga u borbi
s
hercezku cast
mladjim i
vlast.
u Hrvatsku,
upravljanja pokloni 1231. podijeli
ostao je hercegom
on
mjestu
u
i
gradu Spljetu
Vukovu (Vuko-
1234. dade Virovitici razne sloboStine. God. 1232, nalazimo
bratom Andrijom, koji bijase provalio u Hrvatsku, da
mu otme
B E LA
(IV.)
III.
1235.-1270.
eli
kad se
bijase 29. godina,
okrunjen za
namah
iza
kralja
otceva
i
uzpeo na
je
ponosio
pogreba
u Stolni Biograd,
sabor
drugi put svecano ovjen6ati. Pri
toj je slavi
Koloman, zatim prognani
hrvatski herceg
halicki
Beli bijase
prva
njegova
i
otca
duboko
Najprije ukloni
pala.
se
tamo
brat njegov,
i
knez Danilo Roma-
na kojem je
da podigne
poglavita zadaca,
je bio vec
sazove ipak
dade
i
bio nazo6an
novic. Prvi je nosio mac, a drugi je vodio konja,
bijase za
Premda
prijestolje.
kraljevskim naslovom,
se
kralj jasio.
kraljevsku vlast,
koja
savjetnike,
koji
lo§e
su kralja Andriju na zlo napucivali; neke otjera, druge pobaca u tavnice, a
najvecega zlotvora, palatina Dionizija
oslijepi.
Onda
se obori na
premocne
drzavni Njemacki kroniSar Oto velikasi, dolazeci na kraljevski dvor, donosili sa sobom svoje stolice, pak sjedeci kralju iznosili svoje tegobe ili ga svjetovali. To si pravo prisvojiSe velikase.
polagano
iz
i
takovi,
kojima
nije
Freisingena
pristojalo.
ÂťDa
pise,
da
su
se dakle sku(!;e obijestni
ba-
biskupa ne smije runit, naredi kralj, da osim najviSih drzavnih dastnika nitko u nazod;nosti kraljevoj sjediti, pak dade svima stolice spaliti. Ta naobdenitije tuzbe zaredase, kad redba povrijedi ponos velikasa. Jo§ glasnije je kralj obnovio ustanovu svoga djeda Bele II., da nitko, ma ni najviii namah odluku traziti, plemici, ne smije naustice kralju svoju tuzbu ili molbu podnijeti na odluku dekati. onda predavati, a kancelarima nego da se moraju pismene molbenice i
i
i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
2l6
Gospoda
stadoSe
trosku boraviti su samovoljni
No kakva
i
se
tuziti,
6esto
da moraju
neobavivsi niSta
sada predugo
na
kraljevskom
dvoru
svom
o
kuci se povratiti; kancelarima spoCitavahu,
da
pristrani, »da su oni kralji, jer drugoga kralja vise ne ima«.
i
tek graja nastade, kadje Bela pregniio, da povrati kruni prostrana dobra
imanja, koja bijase lakomisljeni
nemar porazdao,
razsipni otac njegov u
i
i
su ih gospoda za
ili
meteza razgrabila! Vec na prvom saboru naredi kralj Bela, da se imadu sva suvi§na neopravdana darovanja nekih njegovih predsastnika opozvati. U to ime ustanovi on gotovo
prijasnjih i
za svaku zupaniju zasebne sudce, koji ce iztrazivati sve posjede, §to ih drze velikasi
plemici,
i
onima oduzeti, koji ne bi mogU dokazati, da su ih stekli pravednim nacinom. Potraga posjede nedavno utemeljenih protegla se i na crkvena dobra, naro^ito na imanja crkvenih redova, kao §to su bili Cistercani, Bozjaci (Templari), Ivanovci drugi. Na to dade Bela imanja, za koja se je moglo ustanoviti, da su drzavna dobra i da se nijesu smjela razdati, oduzimati i duhovnicima i svjetovnjacima, prijateljima neprijateljima. Ne da se ni pomisliti, kako su te konfiskacije uzrujale duhove, pak da su se obavljale i najpravednije. »To je bio ma6«, veli suvremeni povjesni^ar Rogerije, »koji je u srce ranio Ugre; jer mnogi, koji su prije bili bogati mocni, te bili okruzeni neobuzdanom druzinom, mogli su se sada tek sami prehranjivati«. I papa je podigao svoj glas proglasivsi oduzimanje crkvi jednom darovanih imanja otimacinom grijehom, te je zahtijevao, da se sve opet crkvi povrati. AH Bela se ne dade smeksati. On izjavi, da ne ce crkvi oduzimati pravicno stecenih imanja; ali ina6e ne ce narocito stediti samostana, jer pak
ih
i
i
i
i
i
primaju prividno za dar Ijene posjede,
samo da
ugrab-
kruni si
ih
nepoSteni
vlastnici osiguraju.
rogoborila
ja6e
Jo§
od koje su mnogi
gospoda,
prosjacki §tap. ni
malo
jer je zivio
svojim
spali
mogose
ne
Ali
nauditi,
sa
slozi
su svjetovna
na
kralju
u krasnoj
bratom Kolomanom
hercegom hrvatskim,
koji
je
jednako
postupao u svojoj hercegovini.
U
obce je
je bio takodjer
herceg Koloman, krunjeni
kralj
koji
halicki
(rex Ruthenorum), blagoslovno djelovao
u svojoj
drzavini.
nalogu svoga
God. 1236. on po kralja oduzima
brata
i
Bozjacima nepravedno steCene posjede;
Krunisanje Bele m.
,
Iz ilustrovane
papa ga radi toga opominje, ali on se izpriCava, da tako radi ne po svojoj namisH, nego po zapovijedi bratovoj. Godine 1237. ukida opet »suvi§na i
(iv.)
kronike Ivana Turdanskoga u Becu.
nekoristna
darovanja«,
predsastnika Andrije
tovnim
velika§ima,
popraviti,
ako
je
pri
komu
6em ga §to
vjerno
i
u6injena
Emerika
od svje-
pomaze ban Opoj. No zato se ipak ne krati Upravo pravednost hercegova ugadjala je i
krivo ucinjeno.
svima prijateljima mira.
Koloman
je medjutim u isto doba gorljivo radio, da izkorijeni Patarene u Bosni. od god. 1232. banovao Matej l^inoslav, privrzenik patarenske vjere. Koloman proti njemu pomagao usorskoga kneza Sebislava majku njegovu Anku, te je jos
Tu je
je
od god. 123
i
1-.
vodio
krifarski
rat
na bosanske
krivovjerce.
Gregorije IX., da je katoli^ki knez Sebislav u Usori
»kao
Godine 1236. pi§e papa medju trnjems naime
hljan
BELA
III.
(iV.)
medju patarenskim bosanskim velmozama u Bosni. srecno
krizarska
Bosnu,
pak
herceg Koloman
vojska:
nje provalio
iz
Humsku
u
No
pobijedio
zemlju,
i
vec god.
bana
napredovala je
1237.
Mateja Ninoslava,
tamo ubrao
slavlje
skucio
kao otac njegov
da se u Bosni
se je odlucno radilo,
Sad
Andrija pred detrdeset godina.
217
iztrijebi
pata-
Bosnu Hum dominikovca Ponsu, a herceg Koloman dao za nj u zupi Vrhbosni u mjestu Brdu (Blazuju) podici stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom. Podjedno je umnozio dohodke biskupu i kaptolu, renska vjera. Papa imenova 1238.
mu desetinu u Djakovo u Vukovskoj
odredio
vise
tvrdjava,
Solima
zupaniji, koje
Napokon
sanskih biskupa.
mjestima
Usori,
katoliCkim biskupom
i
za
Dolnjim krajima,
suvise
i
mu
darovao mjesto
postade za potonjih burnih vremena sijelom bo-
je god. 1239. kolodki nadbiskup
obranu
da budu >na
i
rimske
podigao u Bosni na zgodnim
vjere
i
crkve
i
za
trijebljenje
krivovjeraca«.
Jedva §to je herceg Koloman skucio Bosnu
Grad
Dalmaciji.
i
patareni, te su vi§e puta pristajali uz
Spljet
bosanske
Zborna (nekad stolna) crkva
pridruzio
i
grad Trogir,
Subic. Iza kracega
Spljecanima: ako
bi
gdje je
ratovanja
bio
ugovori
i
tivnicima.
on opet
No u
i
humske
LovRiNCA
na^elnikom
bribirski
Kacice, koji su
i
nevjernike.
omiSki knez Stjepan
OmiSani pogazili mir,
platit
srpnju 1239. postade
grad
to(!:aka,
bili
gusari
i
Spljecanima
se
u Trogiru.
ce globu od
knez Stjepko i
od plemena
druzina [njegova
mir sa
1000 perpera. Budi za
to»
drugoga povoda, planu sada razmirica
Trogira, te na(!:elnik trogirski knez Stjepko nanese
izmiri svoj
naest prijepornih
patarene, planuse borbe u Hrvatskoj
sv.
sto su Spljecani sklopili mir na svoju ruku, budi s
izmedju Spljeta
i
podigao se na Poljicane, Omisane
i
spljetskim naielnikom Garganus
mnogo
stete
pro-
de Arsignis, te spominje sedam-
Trogiranima. U izpravi o miru izriiito se o kojima se razpravljalo. Izmirivsi se s Trogirom nastavio je
s
YLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
•
2j8
# irGargan god. 1240. rat
imenu
Pribislav
s
kao
Osor,
i
Omisanima
mir, te osvojili otoke Brae
po§to je bio dobro
i
i
Ka6icima. Sinovi naime kneza Malduca Ka6ica, po
sinovac njegov Toljen,
Hvar.
utvrdjen,
i
Gargan udari
ne mogase ga
bijahu pogazili
najprije
uzeti.
Na
netom
no
(castrum) Omis;
na grad
skupi Gargan
to
utanaceni
mornaricu sa
1200 momaka obori se na kneza Osora, koji se stolovao na Bracu. Nakon vi§e okr§aja Kacici morazarobljen. Iza toga utanaSen bi mir. Omisani bude knez Osor ranjen se okaniti gusavelikih manjih, te brodova vise dose Spljecanima predati svojih §est platiti renja na moru. K tomu moradose obecati. da ce biti prijatelji Spljecanima 2000 dukata globe, ako bi opet gusarili ili uznemirivali strane brodove na moru. Kako se je herceg Koloman ponio za tih ratova, ne znamo; jedino je izvjestno, da je Spljet god. 1239. u velike cijenio :^preblagoga kralja slovinskoga Kolomana«. i
i
i
i
i
Herceg
jamacno u
je
taj
mah
On
bio zabavljen drugim poslovima
Aba
daje
veljace 1240.
8.
ga od svih danaka duznosti »u kraljevstvu Slovinskom«. U isti mah daje on zajedno s banom Nikolom »gostima« (hospitibus) u Petrinji razne slobostine: da im nitko ne smije suditi osim njihova nacelnika (maior ville), kojega ce sami birati, da svatko smije svojim imetkom, razpolagati, ako nema djece, da ne moraju banu nista osim stana dati, ako drugo. No jos je nesto bi se k njima svratio, da si mogu po voiji svecenika birati, snovao herceg Koloman. Kako je spljetska nadbiskupija u posljednje doba bila jako osirodruge biskumasila spala, narocito odkad su se od nje odmetnule zadarska biskupija pije mletacke Dalmacije, mislio je Koloman, potaknut valjda od zagrebackoga biskupa Stjepana, da bi dobro bilo, kad bi se spljetska nadbiskupija sjedinila sa zagreba5kom, pak da bi onda Zagreb postao metropoh^m 6itave Hrvatske i Dalmacije. Koloman posla u to ime svoga kancelara Petra u Rim k papi Gregoriju IX. Na to odgovori papa 6. lipnja 1240. po prilici ovako: »Kolomanu kralju i hercegu Slovinaca. Saznao sam od tvoga poslanika Petra, da je spljetska crkva uslijed navala mnogih zlotvora spala u toliku bijedu, da je nadbiskup spljetski gotov prosjak, pak se zato hoce zahvaliti, a njegova crkva neka se pridruzi zagrebackoj, osobito posto si ti spreman podijeliti zagrebackomu biskupu »hercegovinu slovinsku« (ducatum Slavonic), da se podigne spljetska
zasluznomu magistru Dimitriji od
porodice
posjed Nasice,
oslobodivsi
i
i
i
i
crkva.
No
u tako zamasnom
poslu mora se postupati zrelo,
kolockoga nadbiskupa Ugrina,
privolu od
kaptola obiju biskupija. Istom poslije
No od
odrediti«.
Mongo U
1 i
ili
svega ne
Ta
ar
t
bi
zagrebackoga
toga moci ce
ipak nista, jer su u to
zato
apostolska i
treba zatraziti
Ugarskoj
stolica i
za to
od kao nesto konacno
biskupa Stjepana,
Hrvatskoj
i
zaprijetili
i.
prostranoj Aziji zivljahu
od davnih vremena na sjeveru kitajskoga i krvolocniji od
carstva divlji
istih Avara Za vladanja ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije sjedini Temudzin sva mongolska plemena u jednu ogromnu drzavu (1207.). Kad je naime jednom sabrao brojne Mon-
Mongoli,
podijeljeni u vise plemena. Bijahu goropadniji
(Obara).
gole na izvoru rijeke Amura, ustade neki
zrec (poganski svecenik)
stari
bog darovao. Temudzinu
i
navijesti
Mon-
on zato odsad zvati dzingis-kan, t. j. veliki gospodar. Na to povede veliki kan vojsku svoju na Kitaj dopre osvoji sjeverne cesti njegove, obori zatim drzavu turskih Kovarezmijaca (1218.) sve do medja Evrope. Poslije predje preko Kavkaza, provali u Evropu, te razbi Ruse golima, da je njihov
6itavu zemlju,
i
da ce se
i
i
u krvavoj
bitci
tisuca Ijudi,
ali
kod
Kalke (1224.). Ruski knezovi bijahu digli na noge do sto tom ogromnom vojskom ne mogo§e odoljeti mongolskoj sili. Jer ogromne kao njihove visoke gore, a nedosezne kao njihove pustare, rijeke
ni s
mongolske vojske, brojile su do pol milijuna Ijudi vi§e, 'a bile su kud kamo okretnije, uvjezbanije i brze od ma koje vojske onoga vremena. Sto je bilo preci evropskomu vojniku za tri dana, to je Mongol ucinio na svom malom mrSavom, ali uztrajnom konjicu 6esto i
i
i
puta u jednoj noci. Neprijatelje svoje znali bi brzinom preteci, a njihovu
silu
i
polozaj
BELA
III
(iV.)
219
"tf*t;v:*i->
Portal zborne (nekad stolne) crkve Sagradio ga god
1240. hrvatski amjetnik
Radovan
sv.
Lovrinca u Trogiru
(Radnanus), kako to latinski napis srjedoii
BELA
A
uvijek bi dobro poznavali.
dobro su gadjale,
strjelice njihove
i
te ih je rijedko obiCni
mogao da odbija. Nije pomagalo niti s mira se predati, jer nevjera. Tko bi im se dobre volje predao, lijepo bi ga danas
evropski
su te nakaze
stit
bile gola
mu
pade
primili,
(iV.)
III.
ga nemilo
koje sta lijepa
kao ludu
a sutra bi ga
obecali,
i
najprijaznije
i
izsmijali
zatim
i
zaklali.
Temudzina
Ogotaj
naslijedio sin
ili
Oktaj. On udari opet na Kitaj, te ga do Batija (Batu-kana) s pol milijuna Ijudi na osvoji redom tamoSnje knezevine zajedno sa Rusi zvali majkom svih gradova svojih. Iz
kraja osvoji. Iza toga posalje sinovca svoga
Evropu. Batij provali najprije u Rusku, te slavnim gradom Kijevom (1240.), koji su
Ruske podje u Poljsku, opustosi
ogromnu vojsku ma6ku, drugi na Ce§ku, a sam skoj razdijeli
ju
tri
jedan dio poSalje
dijela:
Tu
grad Krakov (1241.).
osvoji znameniti
i
svoju u
u Polj-
na sjevernu Nje-
udari s najvecim dijelom na Ugarsku. Jo§ uz put posalje pozove ga, neka mu dragovoljno preda sebe svoju drzavu, ako hoce da se spase od gotove propasti. svoje glasnike kralju Beli
Cim
i
i
da se Mongoli njegovu vladanju primicu, namah uze raditi, Glasnici njegovi razidjose se po obima kraljevinama, pak noseci u rukama krvave maceve pozivahu narod na oruzje. Ali u Ugarskoj malo se tko odazva kraljevu pozivu. Mocni velikaSi, osilivSi i ponijevsi se za kralja Andrije, bijahu
kako
je kralj Bela cuo,
juna^ki dodekao.
ih
bi
kivni na kralja Belu,
tako opet
okrijepio
puk
kraljevsku.
Mongola
glasovi o dolazku
kojima se ne
je stezao njihove
sto
moc
ce poci
na
bijase zlovoljan
puke bajke, a da su
Rim na
u
povlastice
Nezadovoljnici
svoga
sada
Vrijedjalo
stoji
mnogo
Sto je Bela
ga,
Ugarskoj do 40.000 porodica Kumanskih, koje su pobjegle izpred
kad
bijaSe ogor^en,
vima zemlje
»Neka
da su
naroCito
novaca.
bi svi
biskupi,
Ali
seoski
i
nedavno udomio u mongolske, a upravo
u svem ugadjao tim doSljacima, koji su u raznim krajenajveca nasilja. Gotovo slavodobitno klicao je uvrijedjeni narod:
je kralj
pocinjali
pomognu
kralju sada
sile
da
pravice,
govoriti,
ih izmislili popovi,
crkveni sabor, jer
kralja.
netom stecene
i
pocese
njegovi miljenici Kumani, koje je pozvao u Ugarsku protiv
naroda ugarskih«.
Uz take cas
prilike nije se kralj Bela
mu
bilo
moguce
je
vojske u klance
U
u Ugarsku. su
velikasi
i
digne
brani
vrijeme sazove
isto
pravu
plemici
na oruzje. Ali
bi
ve<5
saborovanja
doglasi Dionizije
moci odrzati
kraj svih umjetnih
iz
Mongolima
prihvaceno,
i
kako
te javi,
vojska od Tatara razbijena
i
je
pred
razprSena,
tri i
Dionizija
prvi
nesto
s
prelaz
Sve
se
Jo§ za
da se
ne ce
sumskih zasjeka,
a malo dana zatim, 15. ozujka 1241. dohrli
duse u Budim,
U
bi trebalo.
da se sav
bijase prekasno.
obkopa
kako
palatina
sabor, gdje
doznali.
Karpata,
pripraviti,
svoga
poslao
ugarski
istinu
jednodusno
mogao onako
da je
to,
da
karpatske,
zabrinu, te gotovo
narod
jedino
sam kao bez dana njegova
kako
je eto
sam
DziNGISKANOVI PJENEZI.
glavu iznio. Jo§ isti dan doprli su pojedini Copori mongolski sve do PeSte, koji je tada bio njemadka
jedva zivu
naseobina, te su kralj
gore sela
i
i
gospoda ugarska mogla
Spljetski arcidjakon
Toma,
gole ovako: »Ti su Ijudi maleni,
lobrado
lice
Budima svojima o^ima
iz
gledati,
kako
opisuje
Mon-
gradovi, zapaljeni od divljih Mongola.
i
koji je tada zivio ali
i
mnogo sam
vidio,
Spodoba od drugoga. Odijelo im
njihova je grozna; go-
prsa su im iiroka.
plosnato, nos tup, a male o6i razdaleko jedno
je
neprodirno, a sastavljeno je od sloiene koze te nalidi Ijuskama. Kacige su im od koze ili ili
od
zeljeza.
kosti,
Oruzje im je zavinuta
koja je za
detiri
prsta
sablja, tulac,
duza od naSe.
luk
Na
i
strjelica
s
oltricom
svoje crno-bijele
zastave
od
zeljeza
mecu na
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
2il
vrh vunenu
koje ja§e bez sedla,
kitu. Njihovi konji,
maleni su
ali jaki,
naporu
vikli
i
premda nijesu podkovani, penju se veru po pecinama kao divokoze, a poslije trodnevnog napornog trka zadovoljavaju se s malo odmora hrane. A ni Ijudi ne brinu se mnogo za svoju hranu, kao da zivu od same okrutnosti; ne jedu kruha, hrana im je krv. Sa sobom vuku velik broj zarobljenika, osobito meso, a pice konjsko mlijeko oruzanih Kumana. Silom ih gone u bitku ubijaju ih, cim vide, da slijepo ne srcu u boj. Mongoli sami ne idu rado u boj. Ako pak koji od njiii pogine, odmah ga pokopaju na onom mjestu, tako da mu se grob ne pozna iz vana. Gotovo nema rijeke> gladu;
i
i
i
i
i
preko koje ne
svim konjima
Preko velikih rijeka ipak se prevoze na camcima. Satori su im od kostrijeti ili od koze. Premda ih ima
bi sa
preplivali.
mjehovima ili ogromna mnozina, ipak nema u njihovu taboru stropota svojih
halabuke,
niti
mukom
vec
mukom
mu5e, kada se bore.« Bijase proslo vec preko mjesec dana, sto su Mondoli prodrli u Ugarsku, a jos se ugarska vojska nije mogla skupiti ni pripraviti na osudnu bitku. U to vrijeme poharase Mongoli sjevero-iztocnu Ugarsku citavi Erdelj, te se napokon, cuvsi da je kralj Bela mu6eci liodaju
i
i
posao
s
vojskom na
njih,
pocese skupljati sa svih strana na velikoj pustari Muhijskoj, koju presijeca
rijeka Sajo
ili
Kako
Slana.
se je
Bela sa svojom vojskom od 65.000 Ijudi polagano naprijed
Sajo
i
povukose se Mongoli za rijeku
kretao,
utaboriSe se na lijevoj obali njezinoj, ceka-
Mongolskomu taboru
juci kraljevu vojsku.
djima
mocvare,
bile su prostrane
za le-
pred
a
njim
otvorena ravnica, gdje se je mongolskomu konjanictvu nudjala najbolja prilika, da razvije svu svoju divlju silu.
svojim
U
to
prispije
vodio hrvatsku
Ni
vojsku.
loman ne bijahu malen
^
M
bratom
s
tabor,
kralj ni brat
da su
koji je
mu Ko-
pak smjestise ih naime u
Stisnuse
Mongoli mogli lako obko-
ih
k tomu ogradise tabor kolima
i
izprepletose
^^° gustom mrezom sav prostor svoga taborista brojnim uzetima, kojima su privezali cadore uz
\
/
^^
a
Bela
vicni ratu ni boju,
svoje cete posve nespretno.
liti,
kralj
i
Kolomanom, hercegom hrvatskim,
Batij bijase se popeo na jedan humak kako se Belina vojska redjala; i kad je >>tr*'^ ^IL / zlo smjestena, re6e svojim Ijudima: vidio, kako je »Ne ce ovi uteci mojima rukama, jer su se stisli u jedan tor kao u ov6arnicu.« Pokraj slabe vjestine MONGOLSKA KACIGA. u samoj vojsci malo oduSevljenja vojvoda bilo je plemici i velmoze upravo zudili, Mnogi su za boj. Iz Kremlja u Moskvi. da kralj bude pobijedjen, misleci, da ce se tako pokoriti njegov gordi duh prema plemstvu. A bilo takih, koji su smatrali pobjedu nad divljim Mongolima za posve laku stvar, pak
H S
^i^J
I
V
kolce. J
Kan
gledao,
,
i
je
i
se rugali onima, koji su se bojali bitke.
Kralj bijase odredio, da svake noci jedna ceta rijeke
i
mosta, §to je bio na
rijeci
Saju.
No
od
uza sav
taj
oprez ipak
vojska zate6ena, kad jedne veceri dohfli neki ruski prebjeg noci Batij udariti na kraljev tabor.
Cete
i
sjedinivsi se s
zaista nagazi
Na
tu vijest
momaka
tisuc
i
sabra herceg
cuva prelaz preko
bi
ugarsko-hrvatska
javi kralju,
Koloman
da ce jo§ one svoje
hrvatske
junackim nadbiskupom Ugrinom, podje oko ponoci do mosta, gdje
na neke mongolske copore, koji bijahu
preSli;
preko
rijeke.
Namah
navali
BELA na
njih
i
III.
(IV.)
protjera ih preko vode. Zatim stavi na
tabor. Ali jos iste noci
dovede
Batij
sedam
223
most
straze
i
bojnih strojeva
se slavodobitno
vrati
stade
i
u kamenje na
sipati
most. Ugarska straza bi protjerana, a na to joยง pred zoru citava mongolska vojska predje
preko
rijeke, jedni
O tabor.
I
po mostu, a drugi po vodi nize mosta.
osvitku drugoga
Nebrojene
dana opasase Mongoli u slici konjske podkove sav ugarski mongolske, sto su stale padati kao kisa led na krscansku
strjelice
vikom
vojsku, Zajedno
s
red u ugarskoj
vojsci.
i
strazara, koji su
od mosta
Zaludo su vojvode zapovijedale,
upalise, a tuca
mongolskih
loman, koji je
s
strjelica
pokri
6itavo
svedjer,
cas svaki
Cadori se
ugarsko taboriste. Jedini herceg Kocitavu noc,
provali
iz
tabora,
njemu se pridruzi nadbiskup Ugrin, mestar Bozjaka, koji je Citav dan borio se je Koloman uz svoje poput lava, nadajuci se
da suzbije neprijatelja; vodio talijanske cete.
tinji
nitko ih nije slusao.
pod oruzjem
hrvatskom vojskom ostao
poremetiSe u
bjezali,
i
da ce se ostala vojska
uzmicahu sve
osvijestiti
i
u
pomoc mu
priteci.
Ali ga
prevari nada,
kad dodjo.se do glavne ceste, stadoยงe hrpimice bjezati, ne sluยงajuci ni kralja ni svojih vojvoda, od kojih vecina pogibe ili u bitci ili na bijegu. Koloman nadbiskup Ugrin, bivsi smrtno ranjeni izgubivSi trecega druga, meStra* Bozjaka, koji je s iitavom cetom svojom na bojiStu poginuo, moradoSe takodjer
jer Ugri
dalje,
i
i
i
Provala Tatara u Ugarsku. (Ingressus Tartarorum in (Iz
na posljedku uzmaknuti. ravnicom, razbita
bi
Hungariam tempore
regis Bele (juarti).
kronike Ivana Turfianskoga u Augsburgu.).
Ugarska vojska,
sasvim; trupla
sto je bjezala velikim
ubijenih kr^cana lezala
drumom
i
su na prostoriji
prostranom
od
drvlja
i
kamenja, a krv je pod njima tekla poput bujnog potoka. Do 56.000 junaka ugarskih hrvatskih bijaSe pokrilo bojno polje. Herceg Koloman spase se srecno drugim putem u i
Pestu, a odanle ode kroz
Simezku zupaniju u Slovinsku zemlju, gdje se nastani u Cazmi
da preboli zadobivene rane. Ali ih ne preboli, ved umre joยง iste god. 1241., sahranjen u cazmanskoj crkvi reda sv. Dominika, gdje mu postaviSe velidanstveni
(Cesmi), te bi
spomenik, koji su poslije
razorili
Mongoli.
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
224
Nakon pobjede na Dunava.
rijeci
Saju zauzeSe Mongoli svu zemlju ugarsku
Sto nije naroda izginulo od ma6a
s
lijeve
obale
po visokim gorama, Spiljama i §umama, koje su bile pune gole gladne celjadi. Mongoli ne htjedo§e Sitavo Ijeto i jesen da predju preko Dunava, vec cekahu, dok dozrije Ijetina, pak ce onda uzeti preostalu Ugarsku i Hrvatsku, te poci u potjeru za kraljem Belom. Nesrecni vladar bija§e namah iza poraza na Saju sa zenom djecom pobjegao u susjednu vojvodinu Austriju, kamo ga je pozvao herceg Fridrik II. Ratoborni. Ali cudan domacin bfjaSe taj Fridrik. On orobi svoga gosta, pace ga prisili, da mu je morao ustupiti tri ugarske zupanije, koje su medjasile s Austrijom. Tuzni kralj Bela ostavi na to Austriju i ode u Hrvatsku, da se pripravi za dalji rat s Mongolima. Prolazeci Slovinskom zemljom sustavi se kralj Bela u Zagrebu, gdje ostade deset mjeseci, docim je zenu s djecom umah dalje poslao u Dalmaciju. Iz Zagreba pisa Bela papi (18. svibnja 1241.), moleci ga za pomoc. Fridriku II., njema6komu caru, koji je bas tada ratovao s papom, ponudi sebe i drzavu svoju za kletvenika (vazala), ako mu posalje pomoci. I u druge zemlje evropske, narocito u CeSku, Francuzku i Italiju po§alje svoje poslanike; ali sve zalud. Jedini papa Gregorije IX., starac od osamdeset pismo, godina, smilova se kralju, te mu posalje §to je mogao, svoj blagoslov naime kojim podijeli veliko opro§tenje grijeha, kao pri polazku u svetu zemlju, svima onima, koji bi pograbili oruzje na obranu kralj a Bele od Mongola. velmozama, Deseci se u Zagrebu vijecao je kralj mnogo i s hrvatskom gospodom i
strjelica njihovih,
razbjeza
se
i
i
i
i
izmedju kojih su
bili
najznatniji
ban
Dionizije, zagrebackibiskup Stjepan,
knez Hudina, Ivan
od Okica grada, Abraham i Nikola zupani od Moravca, i drugi. U Zagrebu naredjivao, kako da se utvrde neki gradovi. Ovamo je dalje Bela sabirao novu vojsku dade takodjer iz Stolnoga Biograda prenijeti moci ugarskoga kralja sv. Stjepana sve kralj evske crkvene dragocjenosti Zajedno s krunom, stoje sve poslije u Dalmaciju odpremio. U to nadodje zima. Dunav se smrzne nekako pred Bozi6, a na sam Bozic predjose Mongoli po ledu preko rijeke i provalise u zapadnu Ugarsku, koju su upravo poveca mjesta obratiSe u prah i pepeo. Kamo strasno poharali. Malo ne sve gradove nestalo je traga prijasnjemu zivotu. je stupila noga mongolska, prestala je rasti trava U prvi cas htjede kralj Bela, da se na novo ogleda s Mongolima, ali se predomisli, te ostavi ca Slovinsku zemlju, i ode u juznu Hrvatsku, nadajuci se, da ce se tamo u primorskim gorama lakse cprijeti divljoj nemani. Za kraljem bjezao je silan narod iz Podravine Posavine: muzko, zensko, bogato i ubogo. Sve se je nadalo, da ce se spasti Jaroslavljev
i
i
i
i
i
i
i
u visokim
gorama juzno-hrvatskima.
Jedva §to je
kralj
odmakao od Zagreba, je varazdinski
s
banom Dionizijem
i
drugim velmozama, a
zupan sa svojim cetama sustavljao, ipak
ih
Tom
ondje sjedinl
velika s
vojskom svojom
Premda
ih
a
suzbiti. Jedna velika onda pohara sav iztocni
znameniti grad Orljava u pozezkoj zuprigodom propade Mongola provali preko Drave u krizevaCku zupaniju, te se ostalom vojskom, koja je doSla iz iz^ocne zemlje Slovinske. Sva sila
kraj Slovinske zemlje.
Druga
s
ne mogase
6eta razori grad BanoStor, sijelo slavne biskupije srijemske,
paniji.
i
provalise Mongoli na vise mjesta u Slovinsku zemlju.
i
rulja
mongolska navali sada na Cazmu (Cesmu), razori to veliko mjesto do temelja, a na to tvrdi srusi sve gradove; jedini prema Zagrebu. Uz put pohara (^itavu zemlju Kalnik-grad obrani junacki Filip Bebek. I kraljevski grad Zagreb sa svojom stolnom crkvom prometnu se razvalinom. Posto je kan Batij poharao Slovinsku zemlju, podje na jug u Hrvatsku i Dalmaciju, jer je docuo, da se je onamo kralj Bela sklonio. A ba§ za kraljem bijase se pomamio, j^er misljase, da se ne ce tako dugo moci zvati gospodarom Ugarske Hrvatske, dok mu kralj Bela ne dopane saka. PresavSi goru Gvozd (Veliku Kapelu) nije se gotovo nigdje sustavljao, vec je hrlio sa svojim coporima na jug, ne bi li gdje zatekao kralja Belu. Narod hrvatski bjezao je pred silom njegoudari
i
i
BELA
govom na
sve strane,
III.
(iV.)
235
trazeci zaklona u
visokim gorama, Spiljama i pecinama, kojih u ove bjegunce zastra§io, stade kan Batij negdje u Lici kod vode Sirbium (danas Srebrenica kod Srba), da izvede grozno djelo. UtaborivSi se naime na ravnom polju kraj rijeke, sabere svu silesiju suznjeva, sto ih je iz Ugarske juznoj Hrvatskoj obilato imade.
Da
bi
sobom vodio, i dade sav taj ubogi puk u jedan mah pogubiti. Grozan jauk nesretnih zrtava, a neopisive muke njihove, kojima su paklene zvijeri mongolske mucile te nevine, svezane Ijude. Neiovjeini divljaci, posto su poubijali tisude i
Slovinske zemlje
bijase plac
i
krStenih du§a, zapalise
kao da su
nesrecnika na
Na
oko zrtava
svojih krijesove
po5inili najvece junactvo. Jos
onom
to predje
dugo
iza
polju kao pobacano snoplje
kan
i
zaigraSe kolo, smijuci se
odlazka Batijeva
i
veseleci,
lezala su trupla
tih
zita.
preko Velebita i udari prema tvrdim gradovima u primorju dalmatinskom. Kralj Bela bijase medjutim srecno stigao u Spljet; ali ga umah ostavi i podje u susjedni Trogir, jer je taj grad bio tada na otoku, pak se je lakSe mogao braniti. Nacelnik grada bio je tada knez Stjepko od Bribira, od plemena Subica, koji Batij
veoma castno primio. Na obranu kraljevu nadjoSe se mnogi drugi zupani knezovi hrvatski; no izmedju svih
je nevoljnoga kralja
I
u Trogiru jos lidniji
i
i
i
najmocniji knezovi
Krka podanici mletacki, su
jo§
god.
1193.
all
dobili
otoka Krka, slavni Frankapani.
s
su podjedno
od
kralja
bili
Bele
bili
prigodom
bijahu
najod-
kao gospodari
podanici hrvatsko-ugarskoga kralja, po§to
i
il.
sluzbe svoje. Zahvalni za toliku milost pohitase
Oni su
torn
i
(III.)
sada,
citavu
zupu ModruSe
za
vjerne
da obrane unuka svoga dobrotvora.
PODOR GRADA KaLNIKA KOD KrIZEVACA.
Prvih dana mjeseca ozujka 1242. osvanu§e prve 6ete mongolske na Mosorskim gorama iznad grada Spljeta. Silan narod, koji se bija§e skupio pred gradom, nadajuci se spasu uz kraljevu vojsku, prepozna namah Mongole, te kako se bija§e prepao, poteCe
glavom bez obzira jatomice na sva vrata u grad, da se spase. Jedni pobjego§e u crkve, da se pri6este
umakose tako
i
s
Bogom
izmire, drugi opet lijetahu
brzo, da su ostavili izvan grada svoje konje
i
jauiiuci
i
jadikujud. Mnogi
blago, paie
i
djecu
svoju.
u jedan tas napunjene bjeguncima. Tu su lezale najodliepragu crkve, ondje opet jagmile se velmoie i ili na
Sve
ulice spljetske bi§e tako
nije
gospodje pod vedrim nebom Hnr. povj.
gradom
*5
VLA.DANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
226
siromasi,
starci
i
djeca,
da se
pod
utisnu
krov
ugrabe komadic kruha.
i
mac mongolski pogubi
zivo ostalo izvan grada, sve pogibe:
Sto je god
ne oprostivsi
ih
ni
mladu
ceta
mon-
zdravu ni bolestnu.
ni staru, ni
Spljecani priredise vec bojne
strojeve,
da brane svoj rodni grad. Ali
golskih nestade jos istoga dana izpred Spljeta. Malo dana zatim nadodje
sam kan
Batij
glavnom vojskom svojom i podje osvajati susjedni grad Klis, jer bijase nacuo, da se je kralj Bela u njem sakrio. Ali bijase lose srece. Mongol! stadose najprije bacati na gradske ograde otrovne svoje strjelice, ali ne naudise gradu. Ni hitci iz stra§nih bojnih strojeva ne opravise niSta, jer su visoki i tvrdi zidovi odoljeli i njima. Na to poskakaSe Mongol! s konja, te se po6ese verati uz klisure, pomazuci si rukama i 'nogama, ne bi gradskih zidina. No branitelji bacahu sa zidina na juriSajuce nemani li se uzpeli do veliko kamenje, te ih sila poubiSe. Razdrazeni s toga divlji Mongoli penjahu se u najs
vecoj jarosti
bedema
sve do
stadoSe se rvati na Sake
i
samih
pred gradskim platnom,
kuca, koje su stajale Ali ipak ne
gradjanima.
s
uzeSe grada, jer ih junaSki
i
brani-
moradose razbijenih glava vratiti izpred Klisa grada. kan Batij vracao od Klisa, kad mu stigose glasi, da je dzingis-kan Ogotaj u Aziji umro. Nedaca pred Klisom, a jos vise ova vijest skloni ga, da se je rije§io sto prije vratiti u domovinu. No ipak pokuSa jo§ jednom, da zarobi kralja Belu, za kojega bijaSe 6uo, da boravi u gradu Trogiru. Jos dok se je kan primicao gradu, da bjezi sa zenom, djecom i svjetova knez Stjepko svoga kralja, da ostavi Trogir odplovi na jug, te se blagom svojim na susjedne otoke. Bela poslusa vjernoga kneza nastani na malenom otocicu, koji se i danas jo§ zove Kraljevac (Kraljev kamen) na telji
suzbise, te se
Ba§ se je
i
i
uspomenu i
Odanle
kraljeva boravka.
pazio, §ta radi pred Trogirom.
U
je,
ploveci
morem amo pod
to dodje Batij
tamo, motrio neprijatelja
i
Najprije ogleda,
grad.
da
li
bi
konjima mogao doprijeti do samih gradskih zidina; a kad se uvjeri, da ne moze pregaziti vode, sto je rastavljala grad od kopna, posla pred grad glasnika, da pozove gras
djane, neka se dobre volje predadu. Glasnik dodje sve do gradskoga mosta
vojske, da
pak cete
ne branite kralja
mu
odgovorise
Kan da
bi ih
i
Ijude tudje krvi,
izbjeci njegovoj osveti,
Batij
ni
i
vam kan
»Porucuje
gradjanima u hrvatskom jeziku ovako:
nego da predate
ne cete u ludo poginuti.«
i
dovikivase
vodja nepobijedjene
Batij,
neprijatelje u nase ruke,
Ali strazari iza zidina ne
rijec^i.
se uvjeri,
mogao na
da su primorski gradovi u Hrvatskoj
brzu ruku uzeti.
za mongolske konje,
i
navlje. Udarit ce istim
K
i
tome nestade takodjer u
Dalmaciji suvise jaki, krsevitoj zemlji
zato odluci, da ce se vratiti opet u Posavlje,
putem, kojim je
i
Ostavi Trogir, Spljet
dosao.
na sjever, da predje preko Velebita. Ali tamo
Podravlje
mu
i
Khs,
hrane
i
Podu-
te
krene
zakrci put hrvatski narod, ne dajuci
da mu iznova opustosi tuznu domovinu. I sam kralj Bela bija§e uz pripomoc kr6kih knezova Frankapana doplovio na otok Rab, pak je odanle sve udesavao, da se Mongolima zaprijeci put preko klanaca Velebitskih. I kad je Batij malo zatim stigao pred
mu zakrSenih dolina i provalija, koje vode preko te krsne gore. Ne ostade nego da se spusti Podgorskom zupom, pak da se onda protuce do Senja. za PasoI zaista Mongoli padoSe u Podgorje, gdje no i danas jos staro i mlado znade glavce i njihova kralja. Prolazeci Podgorjem doznade nekako Batij, da kralj Bela s mnogo velikaSa i mnogo blaga boravi na otoku Rabu. S te vijesti gotovo pobjesni mongolski kan. Namah negdje namakne brodove i splavi, pak zapovjedi svojim 6etama, da zaplove morem i uhite kralja. Nebogi kralj Bela nadje se opet u velikoj nevolji. Kako nije ni u snu slutio, da bi ga Mongoli mogli i na moru potraziti, nije imao ni mnogo Ijudi uza se; a kad je sada vidio brojne splavi i brodove mongolske, kako se Velebit, eto
mu
drugo,
primiCu otoku Rabu, ostavige.
U
sasvim zdvoji o
osudni cas dohrlise
svom
hrvatski
spasu.
zitelji
Ali ga ni
sa susjednih
taj
put
otoka,
vjerni Hrvati
ne
da obrane svoga
BELA
III.
(IV.)
227
2:
c?5
ou C/2
5 >
BELA
Na
kralja.
6elo im stadose stanovaici
i
otoka
Rabom.
otokom
metnula se bitka pred
III.
(rV.)
i
229
U
grada Paga.
JunaSki
drugim oruzjem oda svih strana na Mongole,
nazoCnosti kraljevoj za-
oto(!;ani
koji udari§e u bijeg.
narima hrvatskima ne mogose uteci moru nevjesti Mongoli. Hrvati stigoSe
i
I
knezovi
i
i
otvorenih jedara
a druge utopise u moru.
poubi§e,
braca Friderik
U
torn se
Bartolomej Frankapan. Sa svojom rodi
i
i
i
pade
Ijudi,
i
sami dopanuse rana.
ove pobjede ode
Iza
kopnu
na
i
Bela uz najvece
kralj
Kako
s velikim veseljem.
sada
krd:ki,
vje§tim mor-
Ali
ih
druzinom ubise oni nekoliko mongolskih vojvoda sila vojske, a k tome zaroneke zive, te ih darovaSe svomu kralju. Ali oni izgubiSe mnogo svojih rodjaka
binom bise
mnoge
sve do jednoga uniStiSe;
i
boju proslavise
kopljima
navaliSe strjelicama,
potraziti,
slavlje
puk bio odu§evljen
je sav te ih
sasvim
s
na otok Pag, gdje ga primiSe pobjede, odluceno bi Mongole
Odu§evljeni Pazani snabdjese
protjerati.
u to
ime kralja svim potrebitim, pace mu darovase i novaca, a na to kralj sa slavodobitnim otocanima (Frankapanima) odplovi prema P o d g o r j u, da se tamo izkrca Ali tu se na morskoj obali zametnu Ijuta borba. Kralj se je vec zivo pobojao za svoju glavu, kad
mu u
osudni 6as stigo§e u
pomoc one
hrvatske Cete, koje su branile klance u Velebitu.
celu im bijahu braca Kres, Kupisa Rak iz Snjema. Kralj Bela prica sam o junactvu ove brace ovako: >Zestoka bitka s Tatarima jur je zapoCela na obali morskoj, a ja sam
Na
i
od mnozine
stajao obkoljen
strjelicama i
i
mrtva
se ceta mongolskih;
borecih
mongolskim
tjelesa
macevima ubijenih junaka lezahu oko mene nagomilana kao da nisam mogao
to u tolikom broju,
ni
napred poci
uzmaknuti,
natrag
ni
zid
ograda,
i
nadajuci
—
kad iznenada, u vrijeme najzeScega boja i najvece Rak sa trideset osam brace rodjaka svojih opasnosti doletiSe tri brata Kres, Kupisa te pobivsi se s tatarskim 6etama proiz neba angjeli, kao poslani ravnoga Srijema, iz drije^e kroz najgusce gomile tatarske do mene, spasose moju glavu kraljevsku zastavu, mojim braniteljima novu snagu. Junacina Kres, ugledav§i nekog podijelise tim meni se
pomoci od jedinoga Boga:
i
i
i
i
i
i
tatarskog
vodju,
na njega,
te
mu
mu
koji je potajno niSanio prostrijeli
baci truplo u dubljinu
ostale cete
mongolske
te stade neprijatelje
guske u ribnjak
.
i
obje
oc^i,
i
lukom svojim na mene, naperi svoju
odsijede
mu
morske pucine. Zatim
zatim
ma^em,
gaziti
nogama
drugovima na
navali smjelo sa svojim
na §ance njihove, obrativ se onamo, gdje je
sjeci
i
strjelicu
glavu u mojoj nazocnosti, te
bacati trupla
bila najzeSca bitka,
njihova
u more kao
.«
.
KupiSa
Boreci se ovako braca Kres,
i
Rak
uz
svoje rodjake
kao
mladi
lavovi,
Mongole iz blizine kraljeve. Na s njom poput i)lahe kise na uzmiudarise vojskom, hrvatskom to se sjediniSe s ostalom hrvatska u Podgorju bijase Pobjeda cuce Mongole, te ih napokon natjeraSe u bijeg. ponajznatniji vojvoda sjajna, a poraz Mongola podpun. Od Mongola pogibe neki V u iza kana Batija, a ubi ga strjelicom knez Aleksandar od plemena Abova u nazodnosti
posto ih je dvadeset
i
pet mrtvih palo, suzbise srecno
1,
samoga
kralja.
Uz Aleksandra
Hudina, zupani Abraham Ivan knez Okicki,
i
i
mnogi
proslavi se u bitci jos hrvatski ban Dionizije, zatim knez
Nikola drugi,
Razbijeni Mongoli umakose Odanle predjole u Bosnu, Srbiju
od Moravda, knezovi Tomo, Filip kojih poimence ne spominjemo. u i
nutarnju
Bugarsku,
zemlju te
sve
opustosise
Lovro Radici,
i
prema izvoru
rijeke Krkc.
U
Hrvatsku ne
te zemlje.
vratiSe se nikad vise.
banom Dionizijem mnogim drugim velmou Zagreb. Ali nadje taj grad gotovo poimence zama junacima vlastelina Hudine, koji jc krizevaikoga kod sasvim razvaljen, zato se morade nastaniti Pod i
jesen 1242. vrati se kralj Bela s
i
u Slovinsku zemlju,
svoga kralja bas gospodski dvorio. Bela ostade viSe mjeseci u Slovinskoj jeci odanle tuznu svoju drzavu podici iz praha i pepela.
zemlji,
nasto-
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
^
osigurao, ako bi jos Prva briga kralja Bele bijase, kako bi svoju drzavu uredio Mongoli ku§ali u nju provaliti. Trebalo mu je zato najprije dovoljno tvrdih gradova utvrdjenih mjesta, u koja bi se narod sklonio za tezke nevolje. Stade s toga osobito i
i
u prilog osnivanju gradskih obcina
raditi
obcina
Gradac
naseljivanju stranaca (hospites) u pustu zemlju
i
Tako
u obce, a naroCito u utvrdjena mjesta.
sada podize
se uz ine
i
slobodna gradska
Zagreba.
tik
Jos za kralja Ladislava, koji je osnovao brijeg s
biskupiju u Zagrebu, stajala je uz desni Medvescaka) na jednom brezuljku cvrsta zgrada zupni grad zagrebacke zupe, koja se je prostirala izpod brezuljka
Crkvenika
potoka
kulama. Bio je to
u ravnici rijeke Save.
zupnoga grada
stali
(kasnije
Od
grada dobio je
se naseljivati
citavi brezuljak
domaci
naseobinu podeli nazivati Gratz (Gradac)
strani
i
zitelji,
Tako
Grecz.
ili
ime Gradac
ili
Gradec. Naokolo
najvise Nijemci,
koji su
svoju
je uz zupni grad nastala 6itava
malena varos, kojoj su stanovnici za tatarske provale mnogo stradali, jer su im ostale kuce spaljene i sav imetak unisten. Bela dakle, zeleci se osigurati od dojducih provala tatarskih, odluci naseobinu Gradec (Grecz) na brijegu istoga imena proglasiti slobodnom varosi, naseliti ju novim gostima ili strancima, te ju onda opasati cvrstim zidovima i kulama, da bude jakim
branikom onog citavog Zajedno
vitici
s
s
vrlim
Dionizijem,
njima posavjetuje. Bijase tu uz ine
Angelo, gospodar Srijema
zupan
i
backi.
povlastice novih gradjana bijahu:
1.
sebe
16.
studenoga 1242. u Viro-
najodlicnije veJikaSe,
Tom
prigodom
uzvisi
sto
cvrsce zidine
Gradjani
oko svoga
njihovi podanici
i
iz
naseobinu
kralj
pod
da se
rodjak kraljev
zatim
podijeli joj obilate povlastice
i
svom trosku podignu
o
skupi oko
zagrebacki biskup Stjepan,
i
Gradcu na slobodnu varoSku obcinu djani sami
zemlje. Deseci se
dijela Slovinske
banom
Glavne
obitavali§ta.
okolisnjih sela imaju
svoga vlastitoga varoskoga sudca. Akoje sudac sumnjiv, neka se sazovu starjesine varo§i,
neka se onda u prisucu sudcevu stvar obavi. to jedino
sudac ide pred
kralja.
2.
Gradjani
Ako
nema potomaka, moze po
volji
te
pruca se stranka ucini priziv na kralja
slobodno biraju svoga
sudca,
svake godine mijenjali, samo ga moraju kralju predstaviti (za potvrdu). samrti
na
da gra-
uvjet,
razpolagati svojim stvarima. 4.
3.
Ako
makar ga
Ako
tko na
koji gradjanin
crkvi u budu ubogima gradu, a treci dio neka zapadne varosku obcinu. 4. Sajam neka bude u gradu dva put petak, osim svakdanjega. 5. Varos je obvezana sluziti kralja, na tjedan, u ponedeljak kad ide ratovati u primorske krajeve, u Korusku ili Austriju; tad mu mora dati deset vojnika s vojnickim oruzjem. Osim toga moraju gradjani dati kralju, kad bi onuda prolazio, za rucak 12 volova, 1000 hljebova kruha, 4 barila vina, a hercegu citave Slovinske zemlje, ako je kraljevskoga roda, polovicu spomenutih stvari. Banu pak, a ne banovcu (vicebano), ne moraju nista drugo dati, nego pri nastupu banovanja jednoga vola, sto hljebova kruha, jedno barilo vina, i to jedan put za uvijek. No od svih tih
umre bez djece
i
oporuke,
dva
dijela
njegova
imetka neka
i
i
i
sluzba bit ce slobodni kroz (prvih) pet godina.
Tako
je
po
milosti kralja Bele postanula slobodna obcina Gradec, matica
hrvatske prijestolnice Zagreba. Jednako je Bela jos
iste
danasnje
godine 1242. potvrdio povlastice
»gostima« grada Varazdina, a takodjer »gostima« u Samoboru blizu grada Okica. Samoiste povlasti, koje je pokojni herceg Koloman dao Petrinji. Podjedno knezu Stjepanu, bratu Babonicevu, da ustanovi i popise medje obcine Samobora. No jo§ je nesto Bela ucinio prije svoga povratka u Ugarsku. Smrcu Kolomanovom je izpraznjeno mjesto hercega hrvatskoga. Kako je Belin sin Stjepan bio jos nedo-
boru je podijelio je povjerio
bilo
mogao
povjeriti djetetu upravu hrvatskoga kraljevstva, pak s toga dosadanjemu zasluznomu banu Dioniziju podijeli cast hrvatskoga hercega. Tako je Diopostao prvi nama poznati herceg (dux) nekraljevske krvi. Dionizije se je odsad
rasao, nije
vjernomu nizije
i
kroz nekoliko godina (1242.
— 1247.)
ponosito zvao
i
pisao »ban citave Slovinske zemlje
BELA
III.
(iv).
231
CM
vO
«
u
^^ii rTI
^ -r
5
BELA i
primorskih strana,
herceg
i
Bozjoj milosti herceg
ban
i
(iV.)
III.
citave Slovinske
233
zemlje«,
po
»knez Dionizije,
opet
ili
zemlje« (comes Dionysius, dei gracia dux
Citave Slovinske
banus tocius Sclavoniae).
et
Herceg
i ban Dionizije imao je zaista pune ruke posla, da uredi hrvatsko kragrozne provale tatarske. Jo§ u Virovitici dne 21. studenoga 1242. uredi neke poslove izmedju plemena Bratila moraveckoga zupana Abrahama, a onda pohita na
Ijestvo iza
i
jug. Narocito u Hrvatsicoj trebalo je opet ustanoviti, §to je 6ije; §to pripada kraljevskim
gradovima, sto knezevskim porodicama, a sto hrvatskim plemenima.
Dok
je jos
tvrdom gradu
kao
Bela
kralj
—
Klisu,
u Spljet prenesene
gdje su
tamo u
i
bjegunac
mu
stolnoj
znavahu jos od god. 1217.,
kad
ih
Dujma
crkvi sv.
sahranjene,
i
—
je bilo
i
bijaSe izdao
kralj
dodjose k njemu
mletacku
Andrija,
u
1242.
Katarina, koje bise
Zadrani naime pri-
pod svoje vladanje.
tezko snosili verige, u koje ih je ta obcina okovala.
kako
u svibnju
izpred Tatara boravio
umrle dvije kceri, Margareta
poslanici grada Zadra, moleci ga, da ih prime
manom
Napokon
pomoc Zadranima.
nuzdno, priskociti u
Zato su oni jo§
s
vlast,
su
ali
hercegom Kolo-
vratili pod okrilje svoga zakonitoga vladara. Sada, kad je sam kralj Bela sa svojim dvorom boravio u Dalmaciji, smatrahu oni zgodnim, da izvedu svoju namjeru. Oni otjeraSe mletackoga kneza Ivana Michaela iz grada, a onda poslaSe svoje poslanike kralju Beli u Klis, da mu se poklone kao svomu vladaru*
ugovarali,
Bela ih primi
u
u rat
se
svoju milost.
zgadja u Dalmaciji, Italiji[
bi
ali
su doduse
Mletcani
ne mogose nista
carem Fridrikom
s
opet
II.
Hohenstaufovcem.
Zlatni pecat na bulli kralja Bele
Na
prednjoj strani je lik kraljev sa iezlom u desnici
D(ei) gra(cia) Hungr. trougli Jtit
sami voljni
i
u njem
rijesiti
Dalmac. dvogubi
Crohac.
krst,
i
ni.
ih
minu pogibao od njemackoga
jaku
i
hrabru vojsku,
pod Zadar. Herceg hrvatske
.
i
i
On
f
:
i
ban Dionizije pohita brzo
te se
pak kao da su
rex.
Na
njihovi
gradu.
:
f Rela
strainjoj strani je
secundi Andree
predadu
i
str. 231.)
a naokolo napis
Ijevici,
Cuinaie.
Sigillum quart! Bele
da im se
od 26
u
Lodom.
pohranjeni novci u
cara, stade
zatim bojne sprave,
od god. 1242. (vmi
Galic.
samo,
skupi brodovije
Pritajise se zato,
zemaljskom kmgljom u
a naokolo napis
se Zadra, zahtijevahu
se Zadranima osveti.
(iv.)
Ram. Svie
Zadru, koji bi§e pridrzani kao suznji, a uz to
kad
posto su
zaprijediti,
okom gledali, sta se to u taj mah bili zapleteni u
prijekim
regis
gradjani
Tek
filii.
u
poslije.
duzd Rajnerije Zeno snovati, kako da
20 manjih oko Petrova (29.
galija
pomo6
i
Zadru,
ugarske. Ali duzd raztrga veliki lanac luke
ladja,
smjesti u nj
lipnja)
1243.
povedav§i
zadarske
i
sa
sobom
uputi
tete
stade udarati na grad
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
234
sa najslabije
mu
strane,
naime sa sjeverne, koju
Zadrani se otimahu, koliko mogahu.
No
bija§e herceg zaboravio valjano utvrditi.
dan zgodi se, da je hereeg zaizlijeci, dade se od vojnika iznijeti iz grada. Zadrani se prepadoSe misleci, da je Dionizije mrtav, pak podvojiSe o svom spasu. Okani§e se dalje borbe, pograbivsi u kucama, sto je tko mogao sobom ponijeti, pohitase gradskim vratima, razbise ih i izadjose iz grada. Mnogi se uzpese na zidine, te
dobio malenu ranu od
strjelice.
Da
osmi
ili
deseti
se
i
i
se uzetima spustahu
grada Mletdani
iz
Ubogim Zadranima
zauzese Zadar bez odpora.
te
sadjose oruzani
videci grad prazan,
dozvoli herceg Dionizije,
s
brodova,
da se nastane
u gradu Ninu;
grad pak Zadar napucise Mletcani novim, vecinom talijanskim stanovkojemu poslase za kneza ili nac^elnika u prosincu 1243. Leonarda Kvirina. Bela, koji je imao pune ruke posla na drugim mjestima, ne moga§e ni misliti na odmazdu, pace morade 29. lipnja 1244. utanaiiti mir s mIetaSkim duzdom Jakovom Teupolom. Uslovi mira bijahu: grad »Zadar s pripadcima« prepusta Mletcima; branit ce nictvom,
svojim podanicima, narocito Kacicima
i Zadranima, koji su otisli iz grada, da uznemiruju Mletcane; prebjegle Zadrane uklonit ce na 6etiri milje od kotara zadarskoga ninskoga; i
ne ce se
s
nikim
protiv MIetaka,
rotiti
niti
podavati pomoci
ni
savjeta njihovim neprija-
Nasuprot zavjerise se Mletci, da ce na kraljev zahtjev pomagati njega savjetom cinom, osobito u primorskim krajevima.
teljima. i
Bela je zajedno
U tom
gradu vec
je
hercegom Dionizijem popustio Mletcima,
s
pogibao od
zaprijetila velika
znameniti zgodopisac
podanika u Dalmaciji,
vlastitih
od duze vremena
Toma
bila
Ta
jaka latinska
jer je
narocito
stranka,
njegovoj vlasti
od grada
Spljeta.
koju je vodio inace
da su Spljecani prestali uzimati za svoje nacelnike hrvatske knezove, da su 1239. izabrali svojim nacelnikom Talijana Gargana de Arsignis. Gargan bijase uvrijedio kralja Belu, kad je trazio zaklona u Spljetu bjezeci izpred Tatara. Toma arcidjakon pise doduse, da su Spljecani bjeguncu kralju bas sve radili po volji, samo da mu nijesu mogli jedne galije opremiti tako brzo, kako je zelio, da se ukloni tatarskomu bijesu. No bit ce drugih vaznih razloga, arcidjakon.
je stranka
izradila,
i
i
kojih je kralj bio Ijuto uvrijedjen, te je
mjesta sa svojom suprugom
i djecom otiSao pak se sklonio u vazda vjerni Trogir, kojemu je bio nacelnikom knez Stjepko Bribirski od plemena Subic. Zahvalni je kralj na to vjernomu Trogiru 18. ozujka 1242. izdao povelju, kojom je potvrdio sve stare povlasti njegove, a i kotar gradski >od stupa, koji je smjesten izpod Ostroga, pak sve do sela Smokvice«. Bas tom poveljom kralja Bele smatrali su se Spljecani prikraceni jer su drzali, da imadu prece pravo na selo Ostrog nego Trogirani. Tako se namah iza odlazka kralja Bele iz Hrvatske Dalmacije zavadise dva susjedna grada, stadose jedan drugomu smetati. NaSelnik spljetski Bernard s brodovljem podje prema Trogiru, zarobi putem nekih petdeset Trogirana, te ih kao suznje odvede u Spljet. Sred najzeSce borbe izmedju oba grada dodje u Dalmaciju odlidni sa svoje svetosti glasoviti franjevac Girard
s
iz
s
grada,
,
i
i
i
iz
Mutine zajedno sa dva druga svoja, Pavlom
i
Andrijom. Girardu dade se na zao, §to
su se braca krvarila, pak ce neprijateljske gradove izmiriti.
Trogirski biskup Treguan
se mir. li§e
na
sve. Selo
i
nacelnik
Dne
Ostrog neka ostane Spljetu, bolje stolnoj crkvi
prije dolazka kralja Bele
spor nerije§en.
11. rujna 1243.
ugovarao
knez Stjepko od plemena Subic privosv.
Dujma, kako
bijase
neka ostane u Dalmaciju; glede zemlje »Bihaca sv. Vitala* Trogirani ne ce vi§e primati neprijatelje Spljecana, niti ce ih pomagati; i
sve »ba§tine«, koje su u kotaru budi spljetskom budi trogirskom, neka ostanu vlastnicima;
medjusobno nanesene uvrede taj
sporazumak,
platit ce
i
neka se oproste. Koja bi stranka u buduce pogazila od 200 maraka srebra, od kojih ce polovicu dobiti
stete
globu
trpeca stranka, a polovicu kraljevska blagajna.
No 3.
s
On je u jednom pismu od od Trogirana posljednje po-
tim izmirenjem nije bio sporazuman kralj Bela.
prosinca 1243. izjavio,
da
su Spljecani silom iznudili
BEL A
godbe mira, pak
zato
je
(iV.)
III.
proglasio ni§tetnima
giranima, da je zapovjedio banu
Tako planu
U drugom
pak
brodovlje,
pomocu jedne
s
hercegu Dioniziju,
neka im povrati
i
i
»svomu namjestniku u onim krasve, §to su im Spljecani pooteli.
god. 1244. iznova rat izmedju Trogira
Bernard skupio Trogirani
i
pomoc njima
ponovo potvrdio pismu opet javio je Tro-
obecanja Trogirana
njihove povlastice zbog vjernosti njemu izkazane. jevima«, neka podje u
235
Novi
Spljeta.
i
odplovio prema Trogiru,
mu
da
spljetski nacelnik
gradjane
zastraSi.
No
koju im bijase ostavio kralj Bela, odoljese
velike troveslice,
Bernarda na uzmak.
mnogi kao citava porodica knezova Bribirskih od plemena Subic, knez Nelipic od plemena Svacic, zupani Danilo, Kristofor mnogi drugi. Ovi Krajnik, stadose udarati na Spljecane s kopna s mora, tako da je Spljet dnevice padao u vecu spljetskoj,
sili
te
knezovi
hrvatski
prisilisc
toga
Iza
uz Trogirane
stadose
zupani,
i
i
i
i
Napokon
nevolju.
se Spljecani dosjetise jadu. Stadose se ogledati za saveznikom, pak ga
nadjoSe. Oni izabrase za svoga nac^elnika
(kneza) bosanskoga bana Mateja Ninoslava, upravo u ono doba bio ponovo podigao proti kralju Beli. Bosanski ban jedva doceka poziv Spljecana. On skupi jaku i brojnu vojsku, te zajedno sa Spljecanima proi
koji se je
vali
gdje je harao
u trogirsko polje,
grade, sjekao drvece
robio gotovo
i
Na
pogazio sve usjeve.
i
kroz dvije sedmice:
nistio vino-
u Spljetu za nacelnika nekog
to ostavi
rodom Kalabreza, obranu grada povjeri jednomu od jakom konjanickom cetom, a sam se povrati u Bosnu.
svoga rodjaka Rikarda, sinova sa
Dvoboj izmedju Spljeta Bosni.
Uz Trogir
Kacicima,
kralja.
Hrvatskoj,
Bosni
i
Humu.
sam
Herceg
kralj
nije kralj
na Bosnu
kazniti
te
rat
u Hrvatskoj
i
vjerni
kralju Beli,
a
Bela
prot u kralj evske
i
mogao mirno Jednu ce
ce pokoriti Spljecane
stranke
voditi Dionizije,
nadbiskupom
a na
c^elu
mu
na osudni korak. Pridruzio
zaista
Toma
im smutljivac
prepadose se
spljetskim,
pak
Ijuto,
arcidjakon,
poslaSe
koji
kao da im
U polju.
prepo§ta Ugrina,
je oprostio, ali u istinu nije
to dodje herceg
i
ban Dionizije
Spljecani ga htjedo§e najprije
No ban prema
ucena na to s
i
plemenita muza.
velikom vojskom
predobiti
bogatim i
zivahu na svoja privilegija, te se oprijese njegovu i
zametne boj
ban Dionizije
zestok;
razdijelio
12.
srpnja
vojsku
u
petom dete pod kastelanom s
nadjose se bojati,
iztocne strane,
izabrati za nad-
Kralj se je priSinjao,
1244.
i
zahtjevu.
u
utabori
darovima
se na Solinskom
laskavim
i
u velikoj
da cc sav
pogibelji,
izgorjeti.
Na
predgradju
u vise bojnih redova:
to
ban ditavu
spljetskom.
bili
sto
su
vojsku
Boj
je bio
jedan je vodio sam ban,
Trogirani,
na onaj dio grada, koji je bio
to vise,
rijecima.
veliku svotu novaca. Gradjani se po-
grada Klisa. Vodje su
te juriSali
postati
tada kroz
je
drugi pecuvski biskup Bartol. treci zagrebacki prepost File, u Setvrtom su
na brdo
se pe-
zupani u
ni mislio.
kraljevu nalogu zahtijevase taoce
priraakne gradu
i
je zudio
koji
kralju,
Hrvatsku isao u Bosnu, svoje poslanike moleci ga za milost. ObecaSe pace biskupa cazmanskoga
a drugu
Poljicane,
i
u
Odluci
gledati.
6uvski biskup Bartol, varazdinki zupan Mihajlo, napokon gotovo svi knezovi Hrvatskoj. Spljecani,
Poljicani
ugarsko-
se opirali vlasti
drzkoga bana Mateja Ninoslava.
ban Dionizije spremao se
i
su
dvije vojske kupiti.
Dalmacije, i
bill
humski knez Andrija,
koji
izmedju kraljevske
pak stade i
su
koji
sve muzevi,
Toga dakako
citave Slovinske zemlje
ce voditi
Vuksa,
u obci
tako
se
hrvatski knezovi,
Ratovalo se dakle i
zato protivnike svoje skuciti,
ban
svi
bosanski ban Matej Ninoslav,
zupani Brativoj
hrvatskoga
Trogira prometnuo
i
gotovo
pomoc
Spljetu pritekli u s
stall
svojih
neprijatelji zapalili
koji
bili
najslabiji.
grad,
Trogirani,
su se uzpeli
te
Spljecani se je bile
Pod veder poslase Spljecani poslanike k banu, moleci ga za
veseo da je to »posljednji dan njihova grada«. Dionizije medjutim, prijetnjama. Sutradan odgovori poslanicima gradjana, radi pobjede, ogorSen radi odpora predomisli se ipak, te stade s njima ugovarati. Mir bi utanaien 19. srpnja uz tezke pomir, jer su mislili, i
i
VLADANJE KRALJEVA ARPAD0Vi6a.
^
2,6
godbe.
Spljetski kaptol
i
obcina morado§e priseci
vjernost kralju
njegovu
i
sinu,
te
u ime vjernosti dati §est gradjana za taoce. Nadalje moradoSe obecati, da ne ce primati
odmetnika kraljevih. Nacelnika birat ce samo iz kraljestva a ne tudjinca; nacelnika pak potvrdit ce kralj Selo po6ev od stupa pak do Trogira ustupit ce Spljecani posve Citavim kotarom
u svoj grad nepriiatelja koje je
to takva,
Ostrog
s
ni
vjeran
Trogiranima; kuce, posjede
i
kralju,
vinograde,
i
koje su Spljecani
drzali u
kotaru trogirskom,
one posjede, kuce vinograde, koje su imali u Spljetu. Napokon vracaju Spljecani Trogiranima otok sv. Stjepana, posto su pokrenula ga ovi prije posjedovali. Ako bi koja stranka u buduce pogazila taj mir razmirice, platit ce u krr-jljevsku blagajnu 1000 maraka srebra osim sudbene globe. ustupit ce Trogiranima,
jednako ce
i
ovi ustupiti
i
i
Tako
je Dionizije izmirio Spljecane sa
svojim kraljem s Trogiranima. Jednako zupani, koji su pomagali budi jedne, budi medjusobno hrvatski knezovi druge. Izuzeti od toga mira bi§e samo oni, koji su u obce bili nevjerni kralju Beli, a to su bili bosanski ban Matej Ninoslav, humski knez Andrija, Polji6ani s Kacicima, drugi neki knezovi. Na bana bosanskoga Mateju Ninoslava vodio je pace u isti mah vojsku sam kralj Bela. U polovici lipnja (15. — 21.) desio se je Bela u gradu Glazu na medji oblasti Usore, te je odanle provaljivao u pravu Bosnu. Kako je ratovao, ne znamo; no izvjestno je, da se je rat brzo svrsio, jer je vec 20. srpnja 1244. kralj Bela izdao bosanskomu biskupu znamenitu povelju, kojom mu je podijelio znatnih povlastica potvrdio sav posjed njegove crkve u Bosni izvan nje. Iz te povelje saznajemo, da je Dolnjim krajima, a bosanska biskupija drzala prostrana imanja u Usori, Solima u pravoj Bosni, da je ta posjedovanja velikim dijelom darovao ban Matej Ninoslav sa svojom bracom, prinudjen valjda na to od kralja Bele, kojega je vrhovnu vlast morao na novo priznati. Jos u taboru u Glazu, prije nego sto je pokorio bosanskoga bana, sjetio se je Bela velikih zasluga hercega bana Dionizija, te mu je 15. lipnja 1244. izdao povelju, kojorri mu je darovao Vrbovec, Hrast Cerovo brdo u Krizevackoj zupaniji. Kralj u povelji potanko pripovijeda, kako je Dionizije jo§ od rane mladosti vjerno stajao uza nj, kako se je hrabro borio s Tatarima na rijeci Saju, kako se je osobito pozrtvovno brinuo za bjegunca kralja i njegovu porodicu, kad je boravio u primorskim krajevima. Bas poradi tih zasluga imenovao je kralj Dionizija banom hercegom citave Slovinske se izmiri§e
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
kao ban dopanuo rana za svoga kralja, hrabro se boreci narobana okupili primorkim stranama. Uz dobitnika kralja se bili svi knezovi zupani hrvatski, a iplemena sa svojim starjeSinama. Osobitom gorljivoscu stazemlje, te je Dionizije 6ito
i
u boju, sto se je zbio u
i
i
jali
su uz Belu mocni krcki knezovi Frankapani, kojimaje radi njihove privrzenosti
kralju mletaCka obcina jos god. 1243. otela otok Krk, te ih kaznila drzavnim
Uz Frankapane
izticahu se knezovi
plemena Gusic,
i
veljama
i
Bribirski
od plemena Subic,
knez Nelepic od plemena Svacic. Kralj
povlasticama. Jednako je kralj odlikovao
dine 1245., boraveci 11. travnja
ii
Bribiru, potvrdio
njemu podijelio jos kralj Andrija, Medjutim je kralj Bela morao briga za buducnost njegova roda.
svratiti
Namah
svoje
Italiju
k svomu bratu,
knezovi Krbavski od
knezove darivao
sve
vjerne gradske obcine.
gradu Sibeniku oci
iza smrti kralja
Belina maceha, po imenu Beatrica, preobuCena po§la u
i
je
drugu
na
prema
progonom.
Tako
privilegij, sto
stranu.
po-
je go-
ga je
Kidala ga je
Andrije bijase treca zena njegova,
u muzke haljine pobjegla
estenskomu markgrofu Azu
VII.
iz
Ugarske,
i
Prolazeci Dalmacijom
tamo u nazo6nosti mnogih velikaSa izjavila, da je zatrudnjela. ona malo zatim kod svoga brata rodi sina Stjepana, kojega su njegovi rodjaci prijatelji iztirali kao pretendenta hrvatsko prijestolje. Cini se, da su za ugarsko
sustavila se u Spljetu, te I i
zaista
Mletcani radili za zahtijevao narocito
i
i
nj,
jer je kralj
Bela, sklapajuci s njima
mir
od mletacke obcine, da ne pomaze njegovih
god.
1244. radi
neprijatelja, »a
Zadra,
posebice
BELA i
(iV.)
III.
poimence ne gospodju Beatricu, udovicu
237
Andrije,
kralja
Upravo
njezina sina*.
i
radi
toga zurio se je Bela, da sto prije osigura prijestolje svomu sinu Stjepanu. Kad se je 20. kolovoza 1245., na Stjepanje, desio u Stolnom Biogradu i ondje skupio drzavni sabor, dade on po tadasnjem obicaju svojega sina, petgodisnjega Stjepana okruniti
za kralja
Jmenova ga podjedno
i
hercegom hrvatskim. Od
se vise ban Dionizije hercegom, poSto je ta cast zapala
Stjepan zaru6en
kralj
bi
tada
s
kumanskom djevicom Vec
toga casa ne
potomka kraljevske
Elizabetom, da
bi se
tako
zove Mladi
krvi.
Kumani
Bela dao svoju kcer Anu ruskomu knezevicu Rastislavu Mstislavicu za zenu, a uz to mu podijelio knezevinu Halic. No Rastislav ne mogaSe se ondje odrzati, vec se 1244. vrati u Ugarsku, na sto ga kralj na koncu godine 1246, imenova banom hrvatskim, po§to je dotadanji ban
jo§ bolje priljubili porodici Arpadovoj.
odprije
bijaSe
Dionizije postao palatinom u Ugarskoj.
Osignravsi ovako svoju porodicu
hercegu Fridriku
II.
Ratobornomu
mu
upravo nemilo orobio, otevSi Jo§ na koncu godine 1245.
snovase o tom, kako da
tri
utanaci
i
Bela
s
(^eSkim kraljem
U Ijetu 1246. provali Bela s brojnom Na desnom brijegu Litave, nasuprot Novomu
austrijskomu hercegu.
u Austriju.
i
vojska; na drugoj
obah
15. lipnja stadose
prednje cete ugarske, Kumani
preko
rijeke smjesti
Boj zapoce
rijeke.
se osveti austrijskomu
Babenberga. Taj ga bijaSe za tatarske provale medjasne zupanije: mosonjsku, Sopronsku zeljeznu.
iz kiice
vojvoda
se
Fridrik
i
Veceslavom I. savez proti dobro opremljenom vojskom Mjestu
II.
se ugarska
utabori
svojim
sa
druzina knezova
Dne
cetama.
Frakapana
prelaziti
Kumani
postajase sve zesci;
bise suzbiti ili okrenuse namjeu prvim redovima, pohita neoprezno za bjezecima; u to mu se srusi konj, pogodjen strjelicom u celo, i prije, nego se je Fridrik mogao podici, turi mu netko (po kronicaru Hanthaleru knez Bartol Frankapan) mac u oko rice
i
po obidaju
i
ledja; Fridrik, koji se je borio
ga smrtno. Smjesta prestade boj; Kumani
rani
vratiSe se
preko
natrag
koju
rijeke,
jezgra ugarske vojske jos ne bija§e prebacila. Austrijanci odnijese mrtvo tijelo hercega
Novo Mjesto, i tako se svrSi boj bez posebna mira. Smrcu hercega Fridrika II. Ratobornoga, koji je poginuo upravo na
Fridrika u
peti rodjendan, ostadose vojvodine Ausirija
i
Stajerska bez gospodara,
rikom izumro muzki rod Babenberga. Za tu bogatu vladari, narocito
ugarsko-hrvatski
njemacki car Fridrik
II.
namah
Potonji je
Bela.
kralj
bastinu
Hohenstaufovac, pridruzio
svoj trideset
otimahu se
ceski
kralj
Ugarskoj
i
poSto je s Frid-
mnogi
sada
Veceslav
I.,
a
i
otudjene zupanije:
onda se stao pripravljati na boj za baStinu Babenda se Mongoli u Ruskoj spremaju ponovo navaliti na drzavu Belinu. Trebalo je dakle citavu drzavu na sve strane osigurati za obranu za navalu. Kralj Bela radio je u tom pogledu godine 1247. i 1248. ba§ groznicavo. Vec mosonjsku, §opronsku
No u
berga.
i
zeljeznu, a
to se proculo,
i
i
odprije postojaSe na izto(^noj granici Ugarske banovina
Severinska
(od god. 1233.),
koja je obuhvatala Malu VlaSku do rijeke Alute, te je bila branik Ugarske tarima
i
Da
Bugarima.
predade godine 1247.
bi se ta i
nju
novaca, te utanaci u to ime nit ce svoju
banovinu
osnivat ce varosi
i
od
i
prema Ta-
banovina jos jade mogla otimati neprijateljskim navalama,
Kumaniju (danaSnju Moldavu) vitezkomu redu Ivanjihovim mestrom 1. lipnja poseban ugovor. Ivanovci bra-
6itavu
s
svih
naselit
neprijatelja,
Svaki
utvrdjene gradove.
novi
ce
puste
mestar
krajeve
naseljenicima,
i
reda u Ugarskoj polozit ce
kraljevstvu. Izmedju banovine Sevenastupu svoje sluzbe prisegu vjernosti kralju godine 1247. banovinu MaCvu, koja se rinske i Bosne osnuje kralj Bela nekako iste pri
i
je prostirala u danaSnjoj sjeverozapadnoj Srbiji,
pripadale su Macvi jo§ oblasti Branifievo
i
i
obuhvatala porjeCje Kolubare; vi§e puta
Kudevo
u Podunavlju, a
i
Srijem,
U
toj
ba-
novini Madvi namjesti za bana svoga zeta Rastislava, koji je doslije bio ban hrvatski.
Ogradiv§i svoju drzavu na iztoku i
i
jugoiztoku dvjema banovinama, pobrinu se Bela
za kraljevstvo hrvatsko, koje je odlazkom Rastislavljevim ostalo bez gospodara.
Prvoro-
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
2.g
djeni sin Belin, Stjepan, vec krunjeni kralj bijase jos djecak od osam godina, riti
muzu
odliSnu, vjeStu
hrvatskim
naest godina (1248.
poslije
— 1260.)
boju
prije proslavio u
hrvatskoga
povje-
kraljestva
godine 1248. imenovao banovao Hrvatima do dva-
je Bela
palatina
je
Stjepan, odsad »ban citave Slovinske zemlje«, bija§e se vec
Tatarima na
s
imenovani herceg Sitave Slovinske zemlje,
Tako se zgodi, da Stjepana, koji
vjernu.
i
banom dosadanjega
i
toga morade upravu
s
je kralja pratio u Hrvatsku
i
gdje
Saju,
rijeci
Dalmaciju,
i
mukom
tezkom
se je
svagdje uza
spasao;
tako da ga je
stajao,
nj
njitranskim zupanom. Iza toga proslavio se je Stjepan imenovao dvorskim sudcem palatinom s austrijskim hercegom, na §to ga je kralj ucinio simezkim zupanom ugarskim. Sada napokon povjerio mu je, da banuje u kraljevstvu hrvatskom. Glavni zadatak novoga bana oznacuje kralj Bela u jednom pismu Trogiranima, gdje im javlja, da svoga preljubljenoga vjernoga Stjepana, bana citave Slovinske zemlje (muza, §to ga je nasao po srcu svojemu), salje u primorske krajeve, da mu daje punu vlast kraljevsku kralj
i
u boju
i
i
i
»aedificandi et plantandi honestos ac probos, reprobos vero destruendi« i
da poniStuje). Podjedno
cestite podize, a nevaljale
odijeli
imanja
i
zemljista kraljevskih gradova
na zgodnim mjestima dize utvrde djele napuci
novim
zarom
je
§ta
plemenu Mogorovica.
i
Pri
da
bastina hrvatskih plemena, da
da uredi hrvatsko kraljevstvo.
odusevljenjem iztrazuje,
i
Vec prve godine
pristupio k poslu.
pripada
sta
drugi vjesti
Ijudi.
gradovima, a
kraljevskim
tom radu pomazu ga dvadeset
Like, zatim brojni satnici
iz
i
(da postenjake
Stjepanu povjereno,
utvrdjena mjesta za obranu kraljevstva, da puste pre-
i
1248. vidimo ga u zupaniji Lici, gdje
osidnika
od imanja
ziteljstvom, u jednu rijec,
Ban Stjepan svim
banu
bi
i
plemenita
cetiri
sudca
Slijedece godine 1249. desi se
ban Stjepan u Slovinskoj zemlji, u zupaniji Dubickoj, gdje uredjuje posjede knezova i u Turopolju, gdje vraca kraljevskim gradovima posjede, otete im poslije
Babonica,
Kolomana. U isto vrijeme daje on s dozvolom kralja Bele knezu Ivanu, sinu Jaroslavljevu, brdo Lipovac kod Samobora, da tamo podigne cvrst grad >na cast obranu kraljestva*. Vec godine 1251. hvali kralj Bela bana Stjepana, da je iz hrvatskih
smrti hercega
i
zemaija »nevjernike iztjerao jeve
i
izkorijenio,
mnoztvom naroda napucio«.
osnova ban Stjepan grad
da je neutvrdjena mjesta utvrdio
Kralj zaista nije odvise
Jablanac
ili
bana
Jablanic na istoimenom brdu,
Krizevce slobodnom
i
Slijedece godine
ziteljima sve povlasti, sto su ih imali ostali gradovi u Primorju.
opet proglasi ban
puste kra-
i
naime godine podijeli njegovim
hvalio. Iste
1252.
im sve
kraljevskom obcinom, podijelivsi
slo-
kod Zagreba. Medju inim dozvoli ziteljima njihovim, da si sami izabiru starjesinu ili nacelnika (maior villae), koji ce im suditi koji ne ce na poziv banov morati poci ni preko Drave ni preko Gvozda. Gradjani ne ce morati ici u vojsku kraljevu ili banovu, niti ce biti prinudjeni primati bana u svoje kuce. Ne ce placati nikakvih poreza, jedino za svoju slobodu dati ce banu svake trece godine po cetrdeset denara od svake porte (vrata); od dohodka sajmovine dobivat ce ban dvije
bostine, koje su uzivali
Gradcu
»gosti« u
i
i
trecine, a ostatak gradjani.
Tako
je
ban Stjepan
zaista radio
opet sam kralj Bela u Hrvatsku
i
po
zelji
svoga
Godine
kralja.
Dalmaciju, da vidi uspjeh
izmedju Spljeta kralja,
i
da
s
njegova. Kralja
mu priredjeno posebno svratiSte kod Ovamo je narod hrvatski odasvuda grnuo,
je pratila velika pratnja, zato bi
Trogira.
i
1251. svratio se
nastojanja
njime obavi razne poslove. Jednoga dana ukrcao se je
crkve
da
i
kralj
sv.
vidi
na
Petra
svoga
galiju,
pak
odplovio u Spljet. Izlazeci na kopno zaodio se Bela svim kraljevskim sjajem, nakitio se kraljevskim s velikim
znamenjima,
veseljem.
sunce kraljevske
i
i
onda
unilazio
u
trebalo je nedavnu
milosti. VrativSi se iz Spljeta
je kralj ondje jo§
zupani
Ta
neko vrijeme.
Nema
grad,
gdje
nevjeru
u svoje
ga svecenstvo
oprati,
da
svratiSte
i
puk do6ekase
bi Spljetu
kod
sv.
Petra, proboravio
sumnje, da su se oko kralja okupili
knezovi hrvatski. Bio je tu nedvojbeno kliSki zupan
opet sinulo
gotovo
svi
Aleksandar, kojega kralj
BELA
III.
(iV.)
239
>kumom« (compater); bill su tu nedvojbeno kr^ki bribirski knezovi. Krikim Vidu, sinovima kneza Vida, potvrdi opet zupe Modruse knezovima Fridriku, Bartolu Vinodol uz pogodbu, da mu sluze s jednom sajkom jednom barkom, kad bi sam doi §ao u primorske strane; ako bi se pak podigla hrvatska vojska (exercitus croaticus), da sluze u njoj do gore Gvozda sa 20 dobro opremljenih vojnika, a iza Gvozda sa deset. zove svojim
i
i
i
bribirskih knezova od plemena Subic. U posebnoj povelji od 23. studenoga 1251. spominje on, kako su vjerni knezovi Stjepko Jakov, sinovi kneza Stjepana, zajedno sa svojim rodjacima, plemicima od Bribira, vjerno stajali uz kralja svakom zgodom: i za odmetnika Domalda za tatarske pro vale, a za smutnja poslije odlazka Tatara; zato im potvrdjuje zupu Bribir, koju im bijahu nekad darovali druge vjerne dariva§e kralj. Ljubljenomu banu Stjepanu podipraroditelji njegovi. No
Kralj se sjetio ovaj put
i
i
i
i
i
jeli
za njegove velike zasluge
zatim izmedju Knina
i
neke
zemlje
i
Kupe
izmedju
posjedovanja
Une; banovcu (vicebanu) Api,
bana
rodjaku
i
Novigrada,
darova
Stjepana,
neku zemlju kod grada Pseta ili PaScenika. Ali ne zaboravi ni vjernih gradova primorskih. Na molbu bribirskoga kneza Danila potvrdi vjernomu gradu Sibeniku stara njegova privilegija
Tako
citav kotar Bosiljine.
i
je kralj Bela nastojao
djama svoje drzave, da
bi
pomagat ce ga
provaljivala
u Stajersku,
od god.
1248.
opasniji
takmac Belin bio
svomu
je 6e§ki
sinu Otokaru.
udobrovoljiti kraljevstva
i
kralj
Potonji
ban Stjepan.
zasluzni
a od god. 1250.
Veceslav
pa6e
se
I.,
i
Stajersku.
gospodara.
No
ni
hercegom
god. 1252.
stigli
On
i
Ugarska vojska vec je
u vojvodinu Austriju.
mnogo
tako stekao
bi
u Ugarsku poslanici
starijom
neko pravo na
i
ceskoga kraljevica za svoga bavarskim vojvodom, svojim da predobije tamosnje staleze, te pro-
stalezi
priznali
s
njegova Stjepana, vec krunjenoga kralja ugarskoga.
sina
Naj-
da obje vojvodine
ozenio godine 1252.
se je zdruzio
bogate darove u Stajersku,
zetom, pak poslao glase
su austrijski
zaista
I
Bela nije mirovao.
i
koji je radio,
Margaretom, rodjakom posljednjega Babenbergovca, da Austriju
banovine na mena zapad, na bogatu ba§tinu
svu svoju paznju obratiti
Pri torn
Babenbergovaca.
pribavi
mogao
primiriti
stajerski, koji su pozvali
mladoga
I
zaista su
kralja Stjepana,
da dodje vladati u njihovu zemlju. No ni Otokar ni Bela ne bijahu zadovoljni jednom vojvodinom. Otokar provali u Stajersku i prisili sve gradove do Gradca, da mu se pokore; Bela opet posla jednu a drugu na Moravu.
vojsku na Austriju,
Otokar bio
odsutan,
a otac njegov,
Potonja zemlja
Veceslav
kralj
ugarska vojska sve do Tullna.
Austriji prodrla je
I.,
nije se
bio
nije
mogla
braniti,
dovoljno
Kronicari priCaju
s
jer je
pripravan;
u
uzasom, kako su
ugarski vojnici, narocito Kumani, bjesnili, kako su tisuce Ijudi bez razlike staleza, spola i
dobi zarobili
sa
i
sobom
odvukli,
ali
trajnoga uspjeha nijesu poludili.
Slijedece godine 1253. posla Bela lako konjaniStvo, naroCito koji su robeci
paleci sve dalje prodirali
i
su opet njegovi zetovi valili
s
i
druge strane. Svrha
pomoc svomu
provala bijaSe zaprijeCiti
—
kaze
se,
i
i
stajali
kralj
Kumane, na Moravu, dok
izpred Olomuca,
Danilo
od Halida pro-
kralja Veceslava,
da ne ide u
morao ostati Zlatnoga Praga. Bela pak sam povede na koncu svibnja,
sinu Otokaru. I zaista bi
kod kuce na obranu CeSke veliku vojsku
knez Boleslav
saveznici, poljski tih
vec 25. lipnja
i
postignut, jer je kralj Veceslav
cilj
nekih 80.000
Ijudi
—
u Stajersku na Otokara,
potjera ga
iz
zemlje, pokori odmetne gradove 1 gospodu, te onda provali do Beda. No u taj das umijeSa se rimski papa Inocentije IV. On posla svoga legata, koji donese Beli, Veceslava i Otokaru pismo s pozivom, da se izmire. »Mi zastupamoc pisao je papa, ne po Boijoj milosti mi smo na Celu svima kakva Sovjeka, nego Boga na zemlji miru. No u to umre u Ceskoj 22. rujna ugovarati o stalo se Sad svijetu*. vladama na .
.
.
.
vladanje, te posla tek slijeOtokar pohita u CeSku, da prime krunu koji se travnja 3. sporazumje§e s punomocdece godine 1254. svoje poslanike u Ugarsku, kralj
Veceslav
I.
i
-^„ 240
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
^
nicima
Bela dobi veci, juzni dio
Bele.
kralja
od Semmeringa
Stajerske
do koruske
medje, a Otokar sjeverni. Ugarski kralj odrece se Austrije, a novi ceski kralj Przemysl
II.
Otokar preostale Stajerske. Malo zatim, dne 1. svibnja sastadoSe se oba kralja u Pozunu, te utanaSiSe konacni mir. Otokar odrece se torn prigodom naslova vojvode stajerskoga.
Sada posla Bela svoga prvorodjenca Stjepana u Stajersku, da bude ondje vojvodom
No
(dux).
ozeni
prije
petnaestgodisnjega
kumanskom djevicom Elizabetom^ Da bi mladi vojvoda mogao uspjesnije
mladica
kojom ga bijase vec pred deset godina zaruSio. vjernoga bana novo stecenom zemljom upravljati, dade mu za savjetnika izkusnoga hrvatskoga Stjepana. Mladi kralj zove se odsad vojvoda ili dux Stajerske, a ban Stjepan »kapetanom Stajerske* (banus totius Sclavoniae et capitaneus Styriae). Uz bana Stjepana vojvodu takodjer Nikola Babonic, knez od Blagaja. Vec u pomaze mladoga kralja s
i
i
rujnu 1254. desi se ban Stjepan u stajerskom Gradcu, pak okruzen od domacih velikasa
tamo sud. Posto su ga medjutim vazni poslovi zvali u hrvatsko kraljevstvo, ne mogase dulje ostati uz svoga gospodara, vec imenuje zemaljskog sudca Gottfrieda od
drzi
Maribora
i
zlo, jer je
Dalmacijom upravljao
U
to bijase
time ozlojedio ostalu gospodu stajersku, koja su bila zavidna svojim drugovima.
Kralj Bela bijase god.
zupan
No
zemaljskoga marsala Fridrika Optujskoga, svojim namjestnicima.
triju polja«,
1254.
drugi neki ban Stjepan,
je tada
modi
na vrhuncu svoje srece,
Hrvatskom
i
»ban primorski*
i
slave.
zove
koji se
tako zamjenjivao odsutnoga bana
te koji je
i
6itave Slovinske zemlje.
Bosni bijase vec oko 1250. nestalo vrloga bana Mateja Ninoslava; poslije njega uzpeo
se na banski stolac njegov rodjak Prijesda; crkvi
zaredase opet u Bosni
kralju Beli,
i
no posto smutnje
on bio osobito odan katolidkoj
je
Za
borbe.
i
smutnja izgubio je
till
Bosna izgubi svoju slobodu, jer ju je kralj Bela doduse Prijesda svoju banovinu, ali nametao joj bane po svojoj volji. U isti mah svladao je Bela i Humsku i koji sam u jednoj z2mlju, kojoj se gospodar ne zove vise knezom, nego samo zupanom, i
p^korio (1254.)
i
od 22. svibnja 1254. izpovijeda: »ja zupan Radoslav jesam vjeran kletvenik (vazal) gospodinu kralju ugarskomu*. Tu premoc kralja Bele mucno je gledala mletacka na obcina, pak je nastojala, da smeta vladanju njegovu u dalmatinskom primorju otocima. Ona je u to vrijeme pokorila otok Korculu svojoj vlasti, te je tim pogazila zaprijeci duzda ugovor od god. 1244. No ban Stjepan pohita iz Stajerske na jug izprayi
i
i
da je mletacka obcina morala ca
Zena u daljem napredovanju; neki tvrde, Zadar Beli povratiti, no za to nema nikakvih dokaza. Rajnerija
Velika je bila vlast bana Stjepana u to doba.
do Dubrovnika,
mogao
nije
i
On
i
6eski kralj svedjer njegovim gospodarima, kralju Beli
ime upotrebio
i
niku.
da oblada
prije
ili
i
mladomu
poslije
Tako planu
buniti
Stajersku
iznova
zestok
gospodu
rat
proti
izmedju
vojvodi
ceSkoga
vojvodi Stjepanu, radeci je u to
koju je Stajerska spadala;
Stjepanu
ugarskoga
i
On
vojvodinom.
torn
i
smutnje radi nadbiskupije solnogradske, pod
a nije se ni zacao
od Semmeringa.
je zapovijedao
razlog, da Upravo ogromna ta drzavina bila je kako bi trebalo. Narocito u Stajerskoj smetao je
od Senja do Drine.
svagdje onako djelovati,
neprestano svakim nacinom,
i
i
njegovu zamje(1258.), za
kralja
kojega je ban Stjepan svima silama radio, da uzdrzi Stajersku svojim gospodarima. Jos 25. svibnja 1259. saborovao je mladi kralj Stjepan u stajerskom Gradcu, gdje se bijahu
oko njega skupila svjetovna
i
duhovna gospoda
te
godine pobunila se vecina stajerskih staleza proti njemu, *
Ijevstvom
Nekako namah vladat de h e
dalmatinski ban kao ban tada
iza tatarske
r c
e
g
(dux)
provale
bijasfc
kralj
Bela upravu
od kraljevskoga roda, a njemu
no vec u prosincu iste priznala ceSkoga kralja za
vojvodine; te
hrvatskoga kraljevstva ovako uredio: de biti
pokoma d v
a
bana
:
Kra-
hrvatsko-
slovinski (slavonski). Ako nema hercega kraljevskoga roda, vrsi njegovu vlast slovinski ditave Slovinske zemlje, a njemu de se pokoravati hrvatsko-dalmatinski ban zvat de se i
primorski
i
ban (banus maritimus).
I
BELA
(iV.)
III.
241
kralj Stjepan morao ostaviti Gradac povuci se na jug u Ptuj, dok su Otokara na Bozic u Gradcu proglasili za vojvodu Stajerskoga. Osudna borba uzplamtila je godine 1260. Otokar sa svojim prijateljima i privrzenicima skupio vojsku od lOO.OCK) Ijudi, a Bela sa svojim rodjacima saveznicima podigao jednako brojnu vojsku. Vojske polegle s obje strane Morave na medji austrijskougarskoj. Ugarska vojska utaborila se na lijevom brijegu Morave, do dva sata sjeverno od Pozuna; ceSka vojska zapremila Moravsko polje uz desnu obalu rijeke. PoSto su obje
svoga gospodara. Mladi je
i
i
i
vojske kroz vise tjedana jedna nasuprot drugoj
ugarske vojske
brunna bijeg.
Na
(Kroissenbrunna).
Mladi
rijeke
i
srpnja jedan
13.
utabori
se
dio
kod Kressen-
Otokarove vojske
te cete obori se srediste
smrtno ranjen
kralj bi
prijedje
stajale,
mladim kraljem Stjepanom preko
s
natjera ih u
i
jedva iznese zivu glavu. Bjegunci smetose ostatak
i
onu stranu Morave; sam kralj Bela morade uzmaknuti u nutarnjost svoje drzave, ostavivsi svoj logor sa svim blagom isvomzairom neprijatelju, koji je na to slavodobitno bez zapreke prodro do Pozuna. Tu ga potrazi palatin Roland, te mu ponudi mir. Utanaceno bi: kralj Bela i sin njegov Stjepan odiicu se posve Stajerske, koju preugarske vojske
s
Da
pustaju Otokaru.
po imenu Bela,
se utvrdi mir
sporazumak, vjendat ce se mladji sin kralja Bele,
i
Kunigundom, necakom kralja Otokara, a kcerju markgrofa Otona Braniborskoga. Papa ce mir potvrditi, pak ce ona stranka, koja ga pogazi, platiti 11 000 maraka srebra u papinsku riznicu. Oba kralja, (5e§ki ugarsko-hrvatski, sastat ce se do s
i
godine na uzkrs u Becu, da podpisu mir; dotle ce cetiri ugarska velikasa ostati kao taoci kod ceskoga kralja. Uslijed toga mira morao je ban Stjepan sa svojim 6etama i
izaci
Za lj
hrabro branio,
Ptuja, koji je doslije
iz
ratovanja
6e§kim
s
evstva. Jos 12. sijecnja 1257.
kojom im
i
kraljem nije
se u svoju banovinu.
vratiti
kralj
zanemario
Bela
hrvatskoga
kra-
izdade on »gostima« u Jastrebarskom u zupaniji Podgorskoj
»gostima« u Petrinji Samoboru. jednake slobostine kao kapetanu Stajerskomu Stjepanu, da tima Podjedno zapovjedi banu 6itave Slavonije povelju,
podijeli
i
i
i
Slavonski banovci kralja bele 1.
Dinar.
Lice: Kuna
tr5i
na desno, izmedju
regis p(ro) Sclavonia«.
dvije zvijezde.
ZaliCje: Dvostruki
jedna gledajudi u dnigu;
krii
ni.
(iv.).
Napis u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta B(elae)
na podnoiju,
gore desno (heraldidki) zvijezdi,
obje
s
kriia nidu mali kolobari. Kraj doljne prijeke grede kriza smjestena su 2.
Dinar kao predjasnji
3. Dinar, koji
ima na
Imade
^i.)
zaliSju
napisom: *Moneta
s
kao
doba Bele
iz
regis p(ro) Sclavonia*
sigle dvije ptice, s
III.
banovaca
gostima doznaci ne§to zemalja u
s
napisom: »Moneta
napisom: >Moneta
okolisu njihova
ma
strane dvije okrunjene glave,
lijevo polurajesec
kao
s
u Spljetu
i
Trogiru, knezevsku vlast,
gradovima Cast naCelnika
i
potestata.
Bana
dok su
je god. 1243.
knez Butko, morski bani
sredi^ta
regis p(ro) Sclavoniac.
due is
p(ro) Sclavoniac.
mjesta.
U
primorskim stranama
hrvatski
ditave Slavonije
knezovi
gradovima,
vla-
naro-
obavljali u istima
Stjepana zamjenjivali
njegovoj odsutnosti »primorski« bani, koji se takodjer zovu bani »Hrvatske
Tako
Iz
dva kolobarida.
(dakle bez iBc).
da§e u to vrijeme najveci mir. Ban Stjepan vrsio je u dalmatinskim tito
kolobarora.
sigle
i
su u
Dalmacije*.
primorskim banom (banus maritimus) bio neki Stjepan, a god. 1259. koji se bijaSe proslavio za tatarske provale. Bas ti prisu budnim okom u hrvatskom primorju, te su poludili, da su Hrvatska
sin Julijanov, strazili
Hrv. povj.
id
VLADANJE KhAUfiVA ARPADOVICA.
^.j
Dalmacija bile posve mirne. Nije se bilo bojati vala neprijateljskih. Pa6e i Omi§ani s Kacicima
Bela
III.
god. 1258. »plemice
kneza
mnoge
(Omis)« primio u svoju milost, te im podijelio vinograda,
i
te
da
odredio,
ban
ni
vanjskih
ni
na-
citavu obcinu
i
koje su uzivali ostali
slobodno
kastelan
ni
Radosa
Osora,
sloboStine,
plemici njegova kraljevstva. Zajamcio im je torn prigodom
kuca, zemalja
smutnja,
mirovali su u to vrijeme, pak je kralj
ime
na
OmiSke,
domacih
ni
i
ne
uzivanje
njihovih
nijednoga
smije
od
njih zarobiti ni baciti u tamnicu, ako to ne bi prije sud odredio. Jedino je kralj pridrzao
kasteo Omiski, kao
neke zarobljenike, kao Juru,
i
kraljevske darovnice navodi se Stjepan, ban
neki zupani, izmedju njih vali,
i
kojima je tada
zitelji
no Spljecani bio
zupe Poljica u
obijedise,
ih
potestatom krCki
za
taoce.
Slavonije
varazdinski zupan Andrija.
pobunise se god. 1259.
Poljidani skrivili,
valjda
citave
No dok
i
Kao svjedok
kapetan
su Omi§ani
susjedstvu Spljeta.
te
§tajera, zatim i
Ne
dalje miro-
zna
se,
sto su
da su nevjerni »kraljevskoj kruni«. Spljecani,
knez
savez
utanadise
Vid,
s
Trogiranima proti
primorskoga bana Butka, da ih pomaze u ratu »za cast krakraljevskom miloscu primorski ban«, odazvao se Spljeljevske krune«. Butko, »Bozjom Poljicanima, pak pozvase
i
i
canima, te 19. ozujka
gradove Spljet
i
1259.
Trogir,
i
utanacio
da ne ce bez
s
njima njih
ugovor,
da
ce
ugovarati o miru.
u tom
pomagati
Kako
ratu
se je rat vodio
i
svrsio, nije zapisano.
Nakon mira
s
Seskim kraljem Otokarom
vladanju svoje drzave, koje su bile kobne ne
kralj
je
Bela
samo
za
nj
neke
uCinio
promjene u nego i
njegovu porodicu,
i
za ditavu drzavu, tako da je posljednji decenij njegova vladanja izpunjen
samim smut-
njama u kraljevskoj porodici. Godinom 1260. nestade takodjer vrloga i vjernoga bana Stjepana bit ce da je umro; i tako je kralj izgubio mudra odana savjetnika.
—
—
i
nego prije stala na kralja Belu djelovati njegova supruga Marija, grcika carevna, pak da je kralj njoj za volju koje §ta Cinio, 6im je pokrenuo grozne smutnje. Sluti se, da je Bela upravo po naputku kraljice stao odnemarivati svoga prvorodjenca sina Stjepana, mladoga kralja, pak da je poceo pogodovati mladjega sina svoga Belu. No mozda je tomu doprineslo to, §to se je mladji sin Bela imao ozeniti necakom njega opremi §to sjajnije Otokarovom Kunigundom, te je otac htio, da Cini se, da je odsad vise
i
i
vlaScu
i
zemljama.
Bilo kako mu drago, kralj je Bela jos god. 1260. ucinio zamasne kobne promjene u upravi svoje drzave. Prvorodjencu svomu, kralju Stjepanu, oduze dosadanju cast hercega Citave Slavonije, te mu predade na upravu iztocne krajeve svoje drzave, naime vojvodinu Erdelj zemlju Kumana (dux Transilvaniae et dominus Cumanorum), kao i neke slavonske zupanije, narocito pak Vukovsku Srijemsku. Za hercega Citave Slavonije proglasi mladjega sina svoga Belu, jos djecaka, za kojega bi upravljala hercegovinom majka Marija. Da bi ona mogla uspje§nije upravljati, imenuje kralj za bana citave Slovinske zemlje dosadanjega palatina ugarskoga, Rolanda od plemena Ratolthova, koji je banovao od 1261. 1267. No sve te promjene nijesu bile pocudne ni Hrvatima, a jos manje prvorodjencu Stjepanu. Vec god. 1261. desi se kraljica u Slovinskoj zemlji, u gradu Zagrebu, te sama i
i
i
—
veli,
»da je do&la u kraljevslvo Slavonije poradi uredjenja
i
obnovljenja
svega stanja'
regnum Sclavonic ad ordinandum et reformandum totum statum ducatus filii sui ducis Bclae intrasset.) Tu u Zagrebu saletiSe ju tegobama gradjani brda Gradca, te ih ona oslobodi od placanja 200 pensa, §to bi ih morali davati svake godine banu. Osim toga proglasi ona obcinu na brdu Gradcu posve nezavisnom slobodnom od svake vlasti zagrebackoga biskupa. Iz Zagreba i§la je kraljica sa sinom, djeCakom Belom, najug, vodeci sobom veliku vojsku Ugara, Slavcna i Kumana, pozivajuci hrvatske velikase i plemena, da se poklonc Bcli kao svomu hercegu. Tako dodje ona napokon u Knin, gdje je dulje boravila, okruzcna velikim brojem velikaSa hercegovini sina svoga, hercega Bele« (cum in
i
i
BELA (principum)
vojnika.
i
hovnih knezova, da
Dok
s
Tu u Kninu
III.
(iV.)
243
skupila je takodjer sabor hrvatskih
svjetovnih
i
du-
njima razpravlja o poslovima kraljevstva.
hercegom Bel ;m, stolovala u Kninu, zgodilo se, posada u gradu Klisu, u kojoj je bilo i Ugara, za zetve iz obijesti provalila na Solinsko polje, pak tamo stala Spljccanima otimati njihove plodinc. Kad se je to proculo u gradu Spljetu, neki vatreniji mladici planu§e i pohitase, da silu suzbiju silom. Oborise se na posadu i ubiSe torn prigodom dva Ugrina. da je
je kraljica Marija sa sinom,
kraljevska
Cuvsi za sve to kraljica Marija, odiuci svima silama osvetiti
koja je jos od
provale Tatara
mrzila
Spljecane,
Gradsko vijece posla doduse k njoj poslanike, da ju umire i zadovolj§tinu ponude; ali ona ne htjede izprika ni slu§ati. Ostavi s vojskom Knin i udje u Klis, da odanle kazni Spljecane. Gradjani poslaSe na to k njoj nadbiskupa Rogerija; no ona sve bjesnija malo da i njega ne baci u tamnicu. PoSto ni dalja poslanstva nisu koristila, a vojska kraljiiina stala udarati na Spljet, te pocela paliti, harati robiti, to se napokon i gradjani pripremiSe na odpor. Sad se kraljica posluzi prevarom. Posla Spljeoinima 6etiri kneza i do trideset samo madem oruzenih vojnika, da se toboz pogode s dobra sa Spljecanima. Ti povjerovase ludo poslase iz grada svoje zastupnike na dogovor. No kraljidini Ijudi zarobise te poslanike, po imenu Desu Mihaljevica sina sc
Spljetu.
i
i
i
njegova Nikolu, Mihajla Leonardovica, Ivana sudce. Kraljica na to ode
Vitaljevica
i
Petra
Crncica,
same gradske
odvede zarobljene Spljecane u Knin, gdje su 6amili vratila u Ugarsku, siljali su Spljecani svoje poslanike pred kralja s molboni, da pusti na slobodu njihove neduzne sugradjane. No kraljica znala je to svaki put zaprijeciti. Tek nakon dvije godine uredi sve to ban Roland, koji je bio podjedno knez grada Spljeta. Kralj pusti na slobodu zarobljene sudce spljetske, a mjesto njih primi, dosavSi u Hrvatsku, u Bihac na Uni dvadeset djecaka za taoce i jamce, da ce Spljet ostati vjeran odan njegovoj kruni. §to je kralj Bela smirio smutnje u Hrvatskoj Dalmaciji, III. ovakim naCinom Jedva iz
Klisa
i
u tamnici do dvije godine. Kad se je na to kraljica
i
i
planuse Ijute razmirice izmedju njega
i
prvorodjenoga
prema utanacenim pogodbama koncem ozujka
mu
sina
Stjepana.
Kralj Bela HI.
suprugom Marijom i s oba sina po§ao u Bee, pak se sastao s ceskim kraljem Otokarom. Kralja su pratili jo§ liali^ki knez Danilo Romanovic, maCvanski ban Rastislav sa svojom kcerju Kunigundom, srbski kralj Stjepan Uros sa sinovima Dragutinom i Milutinom, i do petdeset odlicne gospode velikaSa. Tom prigodom ne bi samo papom potvrdjeni ugovor mira podpisan, nego je deski kralj takodjer zamolio Belu, da mu dade svoju najmladju kcer Margaretu za zenu. No dvadesetgodisnja djevica ne htjede ni cuti, da ostavi samostan, u kojem je dosad boravila; za to se Otokar zaruii s lijepom Kunigundom, kcerju bana Rastislava, a unukom kralja Bele. Vjentianje bi obavljeno 25. listopada u Pozunu, a na to bi mlada bija§e
1261. zajedno sa
i
na Bozic s velikim slavljem okrunjena u Pragu. Zenitbom tom sljubio se kralj Bela III. tijesno s ^eSkim kraljem. No to nije bilo pocudno prvorodjencu sinu njegovu Stjepanu, koji je takodjer bio kivan na otca mazili mladjega brata Belu. U proljecu 1262. bukne oth rat majku, sto su vi§e voljeli kraljica
i
i
izmedju otca
i
sina;
no ipak podje za rukom
u kraljevskoj poro-
zaprije6iti krvoprolice
U
Pozunu dodje do mira, koji je bio osobito povoljan za mladoga kralja. Stjepan je zemljom Kumana, odsad kao »mladji kralj* drzao iitav iztodni dio driave s Erdeljem zatim je dobivao polovicu od dohodka soli. Oba su kralja, svaki u svojoj drzavnoj polovici, bili posve suvereni; svaki je imao svoga kancelara, Bela nadbiskupa ostrogonskoga, Stjepan nadbiskupa koloikoga, svaki je imao svoga podkancelara, svoje zasebne drzavne sina ne bijahu ni nakon mira dobri Vec dvorske Cinovnike. Odnosi izmedju otca i drugi crkovnjaci u mjestu Ponekoliko mjeseci poslije sastadose se oba nadbiskupa roszlo na srednjoj Tisi, te moradose pozunskomu ugovoru pridati nove ustanove i razodredjeno, da jaSnjenja; suviSe biSe na zelju obaju kralja ugovori od pape potvrdjeni, dici.
i
i
i
i
VLAbANJfe ICRALjfiVA AftPADOVIGA.
244
se onaj, koji bi mir pogazio, zajedno sa svojim najodli6nijim 6astnicima kazni crkvenim
prokletstvom
i
Uza sve
interdiktom. to ne
posjede u Erdelju,
bi
mira izmedju
otca
ugrabio vise
nadalje
i
Mladi
sina.
gradova
oteo
kralj
majci
svojoj
nedavno
udovici
neke
umrloga bana ma-
cvanskoga Rastislava, svojoj rodjenoj sestri Ani i ujezinim sinovima Mihajlu i Beli. Bilo 1264. Tek nastojanju pape Urbana IV. podje za rukom, te iznova utana^i mir izmedju otca i sina. Malo iza toga slavio je nesrecni kralj Bela III. veliku porodiCnu
je to god.
naime vjenc^anje svoga Ijubimca sina Bele, hercega hrvatskoga,
slavu,
kneginjom Kunigundom. Obavljalo se vjendanje
s
braniborskom
utoka Fisave u Dunav
blizu
(tri
milje
dne 5. listopada 1264. u dragocjenim Satorima. Otokar opremio zaru^nicu i kao domacin priredio gostbu, na koju je pozvao knezove plemstvo susjednih zemalja. Sam Otokar doveo mladenku, a kralj Bela sa suprugom Marijom Ijubimca sina. Oba se
nize Be6a)
i
dvora takmila, koji ce veci haljine,
obrubljene sivim
brade izprepleli draguljima
to
Nakon
krune englezke.
jednijim od kraljevske
kalpake
zakitili
Mlada Kunigunda
biserjem.
i
da su Ugri imali grimizne
pokazati. Ljetopisci pri^aju,
sjaj
§arenim krznom,
i
bila
nojevim perjem,
a
duge
ovjen^ana diademom,
vri-
vjen6anja izvodile se vitezke igre, a na
mladi herceg Bela jos onu ve6er odputova sa svojom suprugom u Hrvatsku, u grad Knin. 1264. nije stari kralj Bela
Poslije god.
mu
Zivot
23. ozujka 1266. mir.
No ne
otcu.
docekao
III.
vise srecnih ni radostnih dana.
Nakon ponovnih borba ugovoren bi opet Stjepan ostade nezavisan u svom vladanju posve ravan svomu
ogorcavao prvorodjeni
sin Stjepan.
i
a rat buknu
prote6e ni godina,
opet.
i
Za pravi se uzrok ratu ne zna
tocno. Stjepan se doduse tuzio, da ga roditelji nepravedno progone, a njegovje sin Ladislav IV.
Kumanac,
prvorodstva
liSiti
i
jednom prigodom
poslije
prava na prijestolje;
Medjutim nema dvojbe, da valjano pripravio za
mu
suprugu
i
rat.
taj
put
sama
uztvrdio,
moze
se ne
ba§ kralj Bela
mladomu
Izprva bilo je
a njega
sina,
je
ali
zatjerali
kraljevne
Ijele
Ane
austrijski vitez Preussel.
zatim
No
mladi
palatin Henrik sa svoja dva sina
jegom. Nesrecni nijesu poznati, i
dalje
vlast
kralj
Bela
III.
no jamacno
gospodar
III.
No najednom okrenula se zapad. Kod Isaszega, tri milje
Rastislavne,
iztocne
vodili
tadanji
kralj
Ugarske
PeSti
neprijatelji zarobili
opasali
ga u nekom
Stjepan se oslobodio
Henrik
i
na iztoku, zametnula se
su macvanski ban Bela,
palatin
sin
Gisingovac,
i
obudov-
napokon
se
macvanski ban Bela spase se
jedini
sada
se nijesu razlikovali
hercega u Slavoniji, Hrvatskoj
sreda.
i
Stjepan odrzao pobjedu. Preussel pogibe u boju,
bi zarobljen,
morade
da li te tvrdnje stoje. navalio na sina, i da se je
u skrajnji kut Erdelja
osudna bitka (1267.) Vojsku staroga kralja
htio sina Stjepana
III.
ustanoviti,
kralju vrlo tijesno;
gradu nedaleko od Brasova. potjerao neprijatelje na
da je Bela
opet pomiriti sa
sinom.
Uslovi
bi-
mira
od predjaSnjih ugovora. Stjepan ostade dok je mladji brat Bela zadrzao cast
i
Erdelja,
i
Dalmaciji.
i
Sve do konca god. 1267. herceg je Bela stajao pod skrbnictvom svoje majke i bana Rolanda. On se doduse vazda zove »herceg 6itave Slavonije« ili >slavni herceg Slavonije« (inclytus dux Sclavoniae); no on ne izvrsuje sam nikakve vlasti. Tek god. 1268. preuzima Bela sambstalno upravu svojega vladanja (ducatys anno primo). Marije
On
se odsad u javnim izpravama zove »herceg c^itave Slavonije, Dalmacije
i
Hrvatske«,
svoga kancelara, koju Cast vrsi kninski biskup Vladislav. on imade svoj zasebni dvor prve polovice 1269. svjedode, da je herceg druga pisma iz god. 1268. Brojne povelje Bela u svojoj oblasti mnogo i koristno radio, dakako vazda sporazumno sa svojim otcem, a uz pomod novoga bana Henrika Gisingovca, nedavno jo§ ugarskoga palatina. Tek §to je Bela samostalno stao upravljati svojom hercegovinom (cum post emancipai
i
i
tionem per povelje
patrem
svoga otca
izdade Bela
(dux
regem
Belam
u Zagrebad;koj, totius
regimen ducatus KrizevaCkoj
Sclavoniae, Dalmatiae
i
et
adeptus
fuisset),
Zagorskoj zupaniji. Croatiae) povelju
potvrdjivao
U
je
travnju 1269.
knezu Ivanu od
BEL A
(iV.)
III
245
plemena Drusina (Drusma, Durusma) magislni Stjepanu, svomu madonoSi (ensiferi), kojom njima za njihove vjerne sluzbe darova selo Gorjani u Vukovskoj zupaniji. Time, polozi on temelj potonjoj mod knezovb. Gorjanskih. Ugled hercega Bele bijaSe tolik, i
da su gradske obcine u Dalmaciji stale u svojim izpravama spominjati njegovo ime mjesto otceva. Tako citamo u jednoj spljetskoj izpravi od 20. lipnja 1269.: >u vrijeme Bele slovinskoga hercega ducis et domini
No stigla
slava hercega Bele nije
ga je smrt. Otac njegov,
U
raztuzen.
dugo
lisio
njegovih
Negdje
trajala.
u
jo§
Ijetu
svoga
smrti
sa
1269.
gorko
sina
listopada 1269. probugario razcviljeni otac, sto
3.
pak
Da
grijeba.
Bog mozda
da ga je
sluti,
okaje
svoje
grijehe,
»ranio
izmiri
»premilim prvorodjencem svojim, slavnim kraljem Stjepanom, koji
s
godine
iste
Ijubimca
>premiloga« sina Bele, presvijetloga hercega citave Slavonije.
Otac se osjeca nesrecnim, radi
gospodina* (temporibus Belae Sclavoniae
Bela, bijaSe
kralj
jednoj je svojoj povelji od
ga je gospodin Bog goriinec
rodjenog
i
nati.).
strjelicama
se
sada
mu
je jedini
vjecne
ubogi
otac
preostao
na njegovu utjehu.«
Smrt hercega Bele kao da je zaista smeksala srce nesrecnoga kralja Bele prema prvorodjenomu sinu. No Stjepan, mladi kralj, kao da je slabo za to mario, premda ga je otac u to imenovao hercegom citave Slavonije. U Stjepanovoj glavi rojile su se tada sasvim druge misli. O pravom, iskrenom sporazumku izmedju otca sina nije bilo ni govora, jer su se oba i u politifkim pitanjima razilazili. Bela III. radio je upravo sustavno u i
prilog gradjanstvu
zavrgavao, te su
je
kralj
Bela
snagom s
njemaCkomu
i
Stjepan nasuprot nije za strance mario, pace
ih
Sasi u Erdelju god. 1267. stajali uz otca a proti njemu. Nadalje je
i
— postomu
radio,
zivlju.
da se dokopa bastine Babenberga -, svom
senastojanjeizjalovilo,
da zive u slogi
prijateljstvu
i
s
Ceskim
Otokarom, pak
kraljem
mu
je
toga dao svoju unuku za zenu, dok je svoga mladjega sina ozenio njegovom necakinjom. Stjepan
Mladi kralj
svracao
opet svoje oci
je
posve drugu
na
da
stranu,
obezbijedi
svojim potomcima bolju buducnost. Jos u rujnu 1269. stigo^e na Stjepanov dvor Ijudi
Karla
I.
Anzuvinskoga, od dvije godine
svoga kralja utanaciti savez vase Stjepanu, da ce ga
Nijemcima
i
s prijestolnim
pomagati
proti
njihovim privrzenicima, koji
proti svima, koji bi htjeli oduzeti
je taj savez bio
mu
obiju
kralja
svim njegovim
njemu
bi
koju zemlju
naperen proti staromu kralju
jos se neSto torn
da
bi
prigodom
Beli, a
bi
ili
neprijateljima,
mozda
i
na
proti
d;etiri
i
CeSkomu
kralju Otokaru,
postao hercegom hrvatskim.
taj
ime svoga kralja, napuljskomu kraljevicu Karlu Hromomu. zatrazi za svoga prvorodjenog sina Ladislava
sam
i
Malo dana zatim podje kraljevna Marija
(Elizabete).
poslanicima na put u Napulj, da ondje postane pramati porodice, koja
popela na hrvatsko
U
i
ugarsko
to je obolio stari kralj Bela. Shrvala ga zalost
riznicc,
zavoljcti
svoga
i
i
punica Otokarova.
sina, te je njoj
tuga.
Ana
Za tezke
i
oblozeni kriz,
biserjem
Otokaru svoju suprugu, kcer Anu
i
»da bi im Otokar dao utodiSte te
ih otiinski
poslije
Za suprugom
»sve velikaSe, koji
njegove smrti k njemu
leze brzo
i
kralj ica
bolesti njegovaSe
predao mnoge drzavne dragocjenosti
kao jednu krunu, ma6, draguljima
kad
poslije
skloni otca, koji nije nikako
zagrlio,
utekli.«
Marija u grob.
Na
i
to
su
mu
iz
vjerni
kraljevske
lance, zlatne
zlatne
srebrene posude. Pun nepouzdanja prema sinu preporu^i Bela malo
bi se
se je
prijestolje.
ga kci Ana, udovica Rastislavljeva
mogao
proti
za zenu
dao
Stjepan to ob)eru6ke prihvati, pate
i
narodito
dana puta, kao njegove podanike bunili. 06ito
blizu
bili
utanaSilo. Poslanici zamoliSe Stjepana u
svoju mladju kcer Mariju
ruku napuljske kraljevne Izabele s
Oni ce u ime
(Napulja).
nasljednikom ugarskim. Kralj napuljski obeca-
kojegaje drzava medjasila sa Stjepanovom obla§cu, odkad je
No
daleke zemlje, poslanici naime
iz
Sicilija
pred
smrt
kralju
on zamoli, pomodi, ako
bili«;
podao im savjeta umre kralj Bela 2. svibnja 1270i
S
T
E P
J
A N
1270.
'ralj
cana sila
bi
i
— 1272.
iza
ot6eve smrti
pohita
kraljica Elizabeta.
i
kako se
Tom
se je
duhovnih velikaSa, kao
i
je
nastojati,
u
Stolni
Biograd,
S njim zajedno
i
ovjen-
prigodom naslo na okupu i
citavo plemstvo, najbolji
narod novomu kralju radovao. Stjepan se zajedno
svojom suprugom zakune, da ce domovinu
dobra sva imanja
(V.)
se ondje drugi put okruniti za kralja.
svjetovnih
znak, sa
namah
Stjepan
dade
VI.
da ce pravice
i
slobostine
i
oko njezina
plemstva
postivati, te
braniti
posjedepovratiti, kojesupredji njegovi zakonitim vlastnicima pooteli.
Stjepan bijase
podhvatljiv
mozda
i
odlucan vladar. Dakako da je uza to bio
6emu
i
jamadno doprinijeli njegovi dozivni Ijaji za otc^eva zivota. Nije s toga tudo, da su se njega zacali svi nekadanji protivnici njegovi. Tako se zgodi, da je namah na poCetku njegova otisla k svomu vladanja pobjegla iz Ugarske rodjena sestra njegova Ana zetu, 6eskomu kralju Otokaru. Ana ponijela sa sobom i sve krunske dragocjenosti, §to ih bijaSe dobila od pokojnog otca (krunu, mac, drugo). S njom umace vise velika§a, medju njima Henrik Gisingovac, ban ditave Slavonije, sa svojim sinom Ivanom, koji je drzao na stajerskoj medji vise tvrdih gradova, te je sada sve to predao svomu zaStitniku. Kralj planu, kad je za to doduo, te odluci obnoviti rat s ceSkim kraljem. No razloga ratu bilo je»i drugih. Vojvoda koruski Ulrik bijase jos godine 1268. imenovao silovit,
tvrd a
i
okrutan,
su
i
i
i
STJEPAN VI
(v.)
247
Otokara baStinikom svojim ne samo u svojoj naslijedjenoj vojvodini Koru^koj, nego u Slovenskoj (vindickoj) marki, koje bijaSe primio od svoje supruge Agnezei
Kranjskoj
No
i
potonja bijaSe svoje zemlje jo§
ugarsko-hrvatskomu kralju Beli jo§
god.
otcu
III,
akvilejski patrijarka Filip, brat
i
svomu najblizemu rodjaku,
1262. namijenila
Stjepanovu.
Proti
koruSkoga vojvode
Otokaru dize se medjutim
Premda
Ulrika.
se
bijaSe prije
odrekao svih svojih nasljednih prava, ipak se sada pomamio za svjetovnom vlaScu bastinom iza brata svoga, te obladao Koruskom ostalim zemljama.
i
za
i
PoSto ceski kralj nije htio izdati bjegunaca ni vratiti ugrabljenog krunskog blaga ni gradova na medji, odluii Stjepan zaratovati na njega. On se s toga zdruzi s akvilejskim patrijarkom Filipom.
da se je
i
Cini se medjutim,
on ogledao
beno pretendent Stjepan,
da
Otokar
ni
A
saveznikom.
za
nego
nije stajao skrstenih ruku,
najnaravniji saveznik
mu
bio
nedvoj-
je
od trece zene Beatrice Estenske. Taj Stjepan (»Posthumus«) bio se je do mile volje nalutao po svijetu; neko vrijeme boravio je kod svoje polusestre, aragonske kraljice Jolante, a onda je bio nac^elnikom (potestas) u talijanskom gradu Raveni. Odatle je morao pobjeci, te posao u Mletke, gdje se udomio i
ozenio
radila
u
Tomasinom prilog
iz
kralja
sin
Andrije
I.
patricijske porodice Morosini.
udovici
Beatrici
kraljici
i
njezinu
Ako
sinu,
je
mletafka obcina vec
prije
sada jo§ vise pregnula,
to je
da pomogne svomu sugradjaninu, kad je snovao obladati drzavom svoga polubrata. Nema gotovo sumnje, da je ce§ki kralj, postavsi najblizim susjedom mletac^ke obcine u Istri, upotrebljavao BeatriSina sina, da smeta ugarskomu hrvatskomu kralju Stjepanu VI. Borbe izmedju oba kralja svrsise se primirjem, §to ga utanadiSe 16. listopada 1270. i
i
trajati do 11. studenoga 1272. To vrijeme smijerase Otokar upotreda skrSi svoga suparnika, akvilejskoga patrijarku Filipa. Vec u studenom podje on vojskom preko Semeringa, pokori Kranjsku, posto je Ljubljanu Kostanjevicu nakon
Primirje imalo bi biti,
s
i
kratkoga odpora osvojio, a na to provali u KoruSku,
te
i
No
nju svlada.
upravo sreca
on skupi vojsku od nekih 60.000 Ijudi. zakrci pobjedniku povratak na sjever. No Otokar prodje drugim, provali do Semeringa mu6nijim putem, te se onda bas oStrim rijecima potuzi zboru kardinala i evropskim vladarima na vjerolomnoga protivnika svoga. Podjedno skupi veliku vojsku od nekih Otokarova probudi
zavist u kralja Stjepana,
te
i
90.000
uzevsi sa
Ijudi, te
sobom
preko Morave u Ugarsku.
U
strojeve za podsjedanje provali uprvoj polovici travnja 1271. tinji
6as osvoji on Devin, Pozun,
Na
tjedna zauze velik dio Ugarske sve do rijeke Grona.
Dunava, otjera
9.
svibnja
Ugre
15. svibnja ugarski Starigrad
skupio svoju
vojsku
i
i
Kumane,
razori
onkraj Rabnice.
bana Rolanda nudeci Otokaru
mir.
koji
mu
Trnovo,
to prijedje
htjedo^e
prelaz zakrditi,
Mo§onj (Mysenburg). U to bijaSe No ipak posla vesprimskoga biskupa i
Otokar medjutim ne
privoli,
ne
te za
Njitra,
tri
kod Pozuna preko osvoji
te
kralj i
Stjepan bivSega
htijuci vratiti
osvo-
Rabnice. Oba Mosonja s velikim gusuzbio je Ugre tvrdio, da kralja svojatahu za sebe pobjedu. Otokar je bitcima odtjerao preko Rabnice. No potonje zgode pokazuju, da se boj nije svrSio njemu u prilog. On morade brzo uzmaknuti prema Betu, toboz radi pomanjkanja hrane,
jenih krajeva.
Na
to se 21. svibnja zametnula
bitka izmedju
i
i
pa£e njegova se je vojska razasula, tako da su Ugri mogli bez zapreke provaliti na pustoSiti juznu Moravu sve do Brna. Posto je i Stjepanov surjak, Moravsko polje dolnjobavarski herceg Henrik sa 1000 vojnika provalio u Austriju, pokaza se sada i
i
Otokar
skloniji miru. Stalo se o miru razpravljati, ne zna se, gdje ni kada. Stjepana zasiupaSe vesprimski biskup Pavao, pokladnik Egidije, bivSi ban Roland (Lorant) i podkancelar Benedikt.
srpnja jamiio je kolofiki nadbiskup Stjepan sa §est drugih biskupa, da ce njihov kralj sve pogodbe toCno i vjerno drzati, a isto je udinio i solnogradski nadbiskup sa §est biskupa za Otokara. Izpravu o miru potvrdio je kralj Stjepan 3. srpnja u svom
Vec
2.
logoru kod Pozuna, a ieSki
kralj
14.
srpnja u Pragu.
Poglavite
pogodbe mira
bijahu:
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
248
1.
Granice obiju drzava ostaju, kako su
kralja Bele
bile za smrti
razmirice, koje hi
III.;
olomuSki biskup konacno ce rijesiti ostrogonski nadbiskup Slovenske marke prema Hrvatskoj rjeยงavat ce (parbe na medjama Kranjske, KoruSke kapetani KoruSke i Kranjske). 2. Stjepan kralj odrice se u ime ^banus totius Sclavoniae*
mogle
nastati radi medja,
i
i
i
svoje
i
marku.
nasljednika
svojih 3.
odride
Jos se
udovica bana macvanskoga, savez
s
Korusku, Kranjsku
na Stajersku,
prava
svih
i
Slovensku
Ana, k svomu zetu u Cesku. 4. Stjepan prekida svaki nasuprot obecaje Otokar, da ne ce pomagati Stjepana
krunskih
svih
dragocjenosti
koje
,
njegova
je
sestra
odnijela
akvilejskim patrijarkom;
Mletcanina, posmrtnoga sina Andrije
(ut
I.
Ungariae rex a
Philippi,
electi Aquileensis,
nepotis marchionis Estensis, foeBohemus a Stephani Lorn bard tvrdinje ugarskih velikaSa, koji su prebjegli u dere discederent.) 5. Gradovi et
i,
i
Cesku, vracaju se ugarskoj kruni; je
Otokar
ti
moraju
se prebjegi
Ako
podijelio u svojim zemljama.
bi
koja im
zadovoljiti imanjima,
Ugarsku uznemirivali, izgubit ce
i
ona
%'
DVOGUBI PECAT StJEPANA
VI.
(v.)
(Prednja strana).
imanja, te ce biti prognani
ce ukloniti
i
ne ce nijedan
kralj
izmjenice,
(svoga
zeta),
kako
je
srbskoga
cara
zeta),
kralja
bugarskoga,
ce
ih zaSticivati.
utanaceno. III.,
bizantske
knezova
8.
U
7.
taj
sicilskoga
careve,
Stjepana Urosa viSe
k
ih vise
sebi primiti, a tako
Otokarovih zemalja doยงli u Ugarsku. niti
francuskoga kralja Filipa
saveznike:
necaka),
iz
primati prebjega
prvorodjenca Karla (svoga (svoga
ceยงke drzave. Stjepan ne ce
one barune, koji su
doknadit ce se svoje
iz
I.
ruskih
Belu i
mir
ukljucuje
Karla
kralja
buduce
Stjepan I.
na-
sve
njegova
i
od Ma5ve
herCega
njegova i
U
6.
Stete nanesene u ratu
i
Bosne
sina Stjepana Dragutina
poljskih,
i
napokon bavarskog
STJEPAN
hercega Henrika Otokar opet ukljudio je
VI.
(v.)
249
u mir svoje saveznike: kralja
englezkoga, njemackoga kralja Rikarda, zatim nadbiskupe,
Da
talcgrofe. 9.
Karlo
i
ce se mir
njegovi uslovi
todno
vr§iti,
spanjolskoga
i
knezove
i
vojvode,
jam6e za Stjepana
sicilski kralj
bavarski herceg Henrik, a za Otokara miSanjski markgrof Henrik
markgrof Oto.
Osim nadbiskupa
10.
i
i
braniborski
biskupa obiju drzava utvrdit 6e mir prisegom jos
poimence spominju, kao sa strane Stjepanove palatin Mojsija, hrvatski (citave Slavonije) ban Joakim Pektar, erdeljski vojvoda Matija Cak. Napokon bi jo§ odredjeno zamoliti papu, da i on potvrdi taj mir. Ovim mirom izgubio je dakle Stjepan Mlet6anin ili Lombardac, koji se je vec pisati hercegom citave Slavonije, barem za neko vrijeme svaku nadu, da stao nazivati bi se s pomocu Ceskoga kralja mogao popeti na prijestolje ugarsko hrvatsko. Ta koji
vise velika§a,
se
vrhovni pokladnik
I
i
biskupe,
Egidije,
i
i
i
kralj s
Stjepan bio je u najljepSim godinama, a imao je
napuljskom kraljevnom,
i
Andriju.
Uza sve
to
sinova: Ladislava,
i
vec zarucena
Stjepan Mletdanin nije se
DVOGUBI PECAT StJEPANA
VI.
htio okaniti
(v).
(Strainja strana).
od Mletdanke Tomasine dobio sina Andriju. Ba§ god. 1271. da ga imade sin Andrija naslijediti sestrama Joste odredi, sta bi sve Andrija imao dati drugoj bradi
svojih teznja, to manje, §to je
ucini Stjepan Mletcanin oporuku, u kojoj ustanovi,
kao herceg
hrvatski.
i
nezakonitim. Fapi
i
zboru kardinala preporudi djecu svoju; sinu Andriji zapovjedi, sto 6t
sve darovati papi
i
kardinalima, ako postane herceg hrvatski.
godine preminuo, pak tako kralja Stjepana
U
No
tini se,
da je jo§ one
rijesio daljih neprilika.
Hrvatskoj banova§e za kralja Stjepana izprva Henrik Gisingovac kao
Slavonije.
No kad
je
ban Henrik
s kralj evom
sestrom
Anom
ban Citave
pobjegao u CeSku, postade
VLADANJE KRALJEVA ARPAD0Vi6a.
250
hrvatskim
banom Joakim
ili
IvaSin Pektar (1270—1272.),
za Bele
III.
bio ban 5itave Slavonije
Gutkeled, koji je
pomagao skoga
samo
vjerno svoga kralja ne
pri
da je u Hrvatskoj potvrdjivao darovnice
redom
nagradjivao
i
kraljice Elizabete. Kralj Stjepan
U
u Hrvatskoj.
i
kolovozu
Uni, a u lipnju 1272. u Toplicama, danasnjem
1271. desio
Topuskom.
Cini
sklapa
s
sam hercezku
vlast.
njime mir, narofiito zove
»
Zanimljivo
hercegom
kralj Stjepan blagajskomu knezu Nikoli
sluzbe u6inio,
mu
koju
§tetu,
gradove
dok
da ga ceski
je,
Slavonije*.
citave
porodice
iz
no
da
Babonica,
ne samo
je takodjer
otcem. Stjepan
s
je
Bihacu
u
se je
se,
rodjenoga sina Ladislava imenovao hercegom Sitave Slavonije; jos dijete, vrsio je
nego
privilegija svojih predsastnika,
svoje privrzenike, koji su ga prije pomagali u borbi
boravio je koji put
kralj
i
pak Joakim Ijubimac
kraljevstva. Bio je
de genere
sin Stjepana
kapetan Stajera. Taj je Joakim vanjskim poduzecima, nego u upravi hrvati
na
svoga prvo-
i
po.^to je
sin bio
taj
u izpravi, kojom
kralj
Godine
1272.
darova
mu
bijase
mnoge
koji
Samobor, da mu tako nadoknadi Otokar, otev§i mu nakon mira sve njegove
je jo§ bio vojvoda u Stajerskoj, mjesto
bijase
nanio
ceski
kralj
posjede u Stajerskoj.
i
Jo§ u drugoj
polovici
1272.
lipnja
bio
je
hrvatskim
banom Joakim
Pektar.
No
kano da se je s kraljem razkrstio, jer se kao bani spominju bivsi palatin Mojsija onda Henrik Gisingovac, koji se bijaSe iz Ceske vratio i s kraljem izmirio. U isto vrijeme po prilici bijaSe kralj Stjepan posao na jug u Srbiju, da utalozi razmiricu izmedju
poslije i
Slavonski banovci kralja Stjepana 1.
Lice: Kuna S
2.
i
3.
na desno,
trCi
Moneta
regis p(ro)
pod
njora zvijezda,
Sclavonia.
krst
i
(v.).
bana (Joakima Pektara?).
valjda grb
vise nje krst,
Zalicje: Uz
vi.
Lice:
(Stephanus rex). Kuna trii desno izmedju dvije zvijezde. Napis:
na
podnozju,
obje
s
mu
strane
dvije
Moneta
regis p(ro) Sclavonia.
okrunjene glave,
kralja Stjepana
UroSa
u tudjini docu
najednom, da
starijeg sina Ladislava
I.
i
i
njegova sina Stjepana
i
Stjepan VI. 6etiri
kceri.
je
bivsi
ban
odveo ga sa sobom
ostavi s mjesta Srbiju
zegi razboU se
zatim
Napis: sigle
i
i
Dragutina,
hrvatski
u
grad
Joakim
sigle:
svoga
jada
SR
zeta.
Pektar
Koprivnicu.
pohita za otmicarem. Ali od
^a icje:
jedna gledajuci u drugu
desno zvijezda, lijevo polumjesec. Kraj dolnje prijeke grede krsta smjestene su
ris,
se jos
R
struki krst
Ijuti
nalaze
glave
dvije okrunjene
Dvogore
(Stephanus rex).
No
deseci se
njegova
ugrabio
Stjepan i
;
planu
napora
umre malo zatim u svojoj trideset trecoj godini. ostavi za sobom dva sina, spomenutoga vec Ladislava
u
kao
Ijetnoj
i
Katarina bijase
posla
za
srbskoga
kraljevica
Marija za napuljskoga kraljevica Karla, potonjega kralja Karla
II.
i
Andriju,
Stjepana Dragutina, a
L A
D
S L
I
A V
1272.
!!-
adislavu stolje.
Kumancu
III.
Otac ga
je
i
bijase tek
skoga
i
i
deset godina, kad ga
kao malo
bijase jos
kralja Karla
dijete I.
iz
ozenio
je
zapalo prije-
Isabelom, kcerju
porodice Anzuvinske. Posto
sestra Marija bila udata za napuljskoga kraljevica, to su vladari
napuljski
kralj
C.
— 1290.
napuljskoga (siciliskoga)
mu
K U M A N A
(IV.)
III.
Anzuvinske kuce
iz
stali
odsad mnogo
utjecati u prilike ugar-
hrvatskoga kraljevstva. Vec 22. srpnja 1272. poziva§e napuljski
Karlo
I.
sve prelate, knezove
odani zetu njegovu Ladislavu
i
zeni
mu
i
barune u Ugarskoj, da budu vjerni
Isabeli.
Za nedorasloga kralja Ladislava upravljaSe drzavom majka njegova Elipomaga6 njezin bija§e njezin Ijubimac, zabeta Kumanka, a glavni savjetnik sada opet ban 6itave Slavonije Joakim (Ivadin) Pektar. No tini se, da je nova u hrvatzestokih protivnika ne samo u Ugarskoj, nego vlada imala brojnih skom kraljevstvu. Jedva §to bi Ladislav vjentan za kralja u Stolnom Biogradu, prijeti on 24. kolovoza 1272. ziteljima grada Trogira u Dalmaciji ovim pismom: i
i
i
I
'^^ai^'
»Neka znade vasa vjernost, da smo ovjenfani krunom kraljevstva naSega okruvladari drzava, koje se naokolo nas prostiru, njeni s Bozjom pomocu. Kralji savezu. S toga vam tvrdo zapovijedamo nalazudi, da u s nama su u dobrom miru i
i
i
ko se tide nas naSega Ijubljenoga bana Joakima, postupate vjerno tako, da vas mozemo svakim dobrom nadijeliti. Znajte bo, da premda smo sada jo5 u djeiadkoj dobi, ipak imademo po Boijoj milosti toliku viast, da moiemo snaino svladati sve, koji svem,
i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
«
2^2
Ako bi se nasim rukama. Hodemo
bi se digli
na nas.
dakle ikakva
u vaSim
nevjera
srcima
ne cete
rodila,
starje§ine dodju k nama kao k svomu s toga, da vase bez straha, a da se drugo ne drznu uciniti.« naravnomu gospodaru, brzo Prijetnje su jamacno djelovale, jer su se Trogirani, kojima je tada bio nacelnikom bribirski knez Pavao I. od plemena Subic, namah pozurili, da se novomu kralju poklone. Oni su pace poslali nekoga Kuzmu kralju Ladislavu, koji ce predati pismo puno izprika izjava vjernosti. Na to im kralj 20. studenoga 1272. odgovori poslanicom, u kojoj im se zahvali za vjernost, obecavsi podjedno, da ce ih drzati u svojoj milosti i postivati njihove povlastice i prava, podijeljena njima od njegovih pred§astnika. U to se na kralj evskom dvoru sporazumjeli najugledniji velikaSi, te medju se porazdijelili najodlic^nije Casti i sluzbe. Roland ostao palatinom, a Joakim Pektar postao magistrom tavernika. Mjesto njega preuzeo 2. prosinca 1272. banovanje u Hrvatskoj izbjeci
i
i
i
Matija, »ban 6itave Slavonije.« Jo§ se spominju ovi bani: Henrik (valjda Gisingovac)
ban Usore
i
Braniceva.
i
da je
jatno,
Pavao ban od Severina, Stjepan ban Bosne,
Soli,
Ne
zna
ta cast
banom hrvatskim
tko je postao
se,
primorskim; no nije nevjero-
ili
vec tada zapala bribirskoga kneza Pavla
kao knez Spljeta
se slijedece godine spominje
Novi ban citave Slavonije
Matija
kao
Gregorije ban Kuceva
i
I.
od plemena Subic,
koji
Trogira.
i
da uredi
pohitao,
svoje banovine. Jo§
prilike
neke odredbe zagrebackoga zupana PerSina (comes trium camporum)^ koji je u ono vrijeme sve do svoje (1279.) silovite smrti igrao znamenitu ulogu. Slijedece godine 1273. dne 20. travnja skupio je ban Matija sabor ili obceniti zbor citavoga kraljevstva Slavonije (in god. 1272. izdade vi§e povelja; deseci
congregatione totius
generali
regni
se na
Bozic
Posto
Sclavoniae).
sabor Slovinskoga kraljevstva, vrijedno je da se Ne spominje se poimence osim bana Matije kaze, da su se
njem
na
iobagiones castrorum).
napominje se samo
Ne znamo
plemickih
nadalje,
posjeda,
je
to
potvrdi
nama poznati
prvi
njim potanje pozabavimo.
jedan
ni
saboras,
samo
obcenito
se
gradova« (nobiles
utvrdjenih
et
kojih je sve zupanija bilo plemica, izrijekom
iz
krizevacka
nekih trideset
vojnicke
je
sluzbenici
i
zagrebacka,
zupanija
ZakJjucaka saborskih zabiljezeno nasljedstva
»plemici
sastali
Zagrebu
u
i
in Zagoria).
(nobiles
a ticu se sudstva
tri,
duznosti,
zagorska
i
i
sudjenja (1
—
20),
davaka. napokon raznih poreza umru bez bastinika, imade pripasti i
i
Znamenit
je zaklju6ak, da plemenska bastinaljudi, koji plemenu pokojnika (item portio hareditaria sine haerede decedentis generation! suae debeat remanere). Glede vojne duznosti bi odredjeno: »Ako bi neprijateljska provala ili
vojska snaSla
kraljevstvo,
ili
bi kralj
kraljevstva Slavonije duzni pojedini
i
svi
sam glavom poSao na
kojemu velikasu (cum
prosto pridruziti se po volji
super regnum, aut dominus rex processerit in regni de Sclavonia singuli et
iidem
ire
in
ali
da im
tako,
stoji
hostilis incursus vel exercitus venerit
tunc nobiles
expeditionem personaliter, exercitum
tenebuntur,
ita
tamen,
quod
cum
O dast
universi
su plemici
vojsku, tada
zajedno poci na vojsku,
ili
baronibus quibus voluerint, exercituandi habebunt liberam facultatem). daljemu radu bana Matije nema spomena; cini se, da je namah zatim svoju
izgubio
ili
polozio, jer se vec 23. svibnja 1273. spominje
opet Henrik Gisingovac, uza
kao magistar tavernika. kraljeva
Biv§i
nj
Egidije kao ban
pak ban Matija postao
dvora. Cini se, da je u obce Henrik
na kraljevu
dvoru.
CeSki
Madve
kralj
je
kao ban
fiitave
Slavonije
Bosne, a Joakim Pektar napokon
ili
namah
Gisingovac u to
Otokar naime ustao
u Ugarsku svoga §urjaka Belu Rastislayovica
i
proti
ili
neSto kasnije sudcem
vrijeme
mladomu
kao pretendenta.
mnogo
kralju,
No Henrik
vrijedio
te
poslao
Gisingovac
navalio na Belu na otoku sv. Margarete kod Pe§te, te ga sasjekac na komade Radi toga zaratovao je kralj Otokar na Ugarsku, te osvojio u Ijetu i jeseni 1273. velik dio zapadne Ugarske s obje strane Dunava, gdje su se sterala imanja gradovi Gisingovaca. i
Henrik Gisingovac prema tomu vjerno pristajao uz kralja Ladislava proti ceskomu
kralju.
LADISLAV
U
od 6e§koga
ob(fe je strah
uz mladoga Ladislava
No
kralja god. 1273.
te
vec god. 1274. pojaviSe se razmirice
podjedno
Subic,
I.
253
ugarske velikase
drzao koja
je
privolom
s
na okupu velikasa
svih
godine darovala magistru Aladaru neke posjede u Pozezkoj
Najprije planuse razmirice u Hrvatskoj
knez Pavao
KUMANAd.
(iV.)
njegovu majku Elizabetu,
i
(omnium baronum consensu) zupaniji.
in.
knez
i
smutnje tako u Ugarskoj kao u Hrvatskoj.
i
gdje
Dalmaciji,
gradova Trogira
bio
je
Spljeta.
i
banom bribirski Vec na pocetku
god. 1274. bijaSe zestokih borba radi tvrdinje Klisa. »Gosti« grada Klisa
su napadnuti
bill
od nekoga, valjda od protivnika kralja Ladislava, a njima su u pomoc pritekli kralju vjerni Trogirani. Malo zatim pojaviSe se razmirice izmedju Spljeta Sibenika s jedne strane, a Trogira s druge. Trogir se zavadio sa Spljetom radi medja, a sa Sibenikom radi toga, sto se Sibendani u crkvenom pogledu nijesu htjeli viSe pokoravati trogirskoj i
vec
biskupiji,
su
da
radili,
gradu
njihovu
u
se
zasebna
osnuje
24. travnja 1274. zapoyijeda kralj Ladislav »potestatu Jurju
i
Trogir na miru
jer
tomu gradu,
Vec
biskupija.
obcini sibenskoj«, da puste
on Trogir primio u >svoJu zasebnu milost zastitu<. Poziva jo§ Sibendane, da k njemu poslju »dastne ljude«, jer ce i on domala doci u one krajeve, ako Bog dade. Dne 10. kolovoza pise opet kralj pismo Spljecanima, koreci ih, sto uznemiruju Trogirane, sto su protjerali iz svoga grada neke njegove privrzenike. Ladislav ih s toga poziva, da se okane dirati u Trogirane, ako ga priznavaju za naravnoga gospodara Ugarske Hrvatske (si eum da vi§e ne
i
nanose §tete
je
i
i
i
dominum
naturalem
prognane sugradjane, gradjane, koji ce
Hungariae
regni
et
da do Miholja
i
Croatiae cognoscunt),
prime
da
zatim
opet
na njegov dvor neke odlicnije
(29. rujna) po§lju
njim potrebito udesiti za dobro stanje kraljevine Hrvatske (de bono
s
statu regni Croatiae).
Za till borba izrnedju dalmatinsko-hrvatskih primorskih gradova bijase se primorski ban Pavao jamacino priklonio Spljetu Sibeniku. Ali Trogirani stall proti banu dozivati i
Ladislav na to pisao
kralja.
U
1274.
iz
pismu Trogiranima
Budima
tje§i
Trogiranima
i
i
banu Pavlu, obima
13.
kolovoza
bodri ih kralj ovako: »Po§to ste djela vjernosti vazda
i
neumorno izvrSivali, to vas kraljevskom sklonosti nagradjujemo. Kako medjutim poradi ratnih nezgoda ne mozemo u taj mah otici u one krajeve, obznanjujemo vasoj vjernosti, da cemo naskoro poslati k vama takva Covjeka, koji ce vas braniti od Pavla, koji zamjenjuje primorskoga bana, kao od gradova Spljeta Sibenika, a od svih, koji vas uznemiruju. » Banu Pavlu pak porucuje kralj: »Ladislav banu Pavlu i
i
i
i
pozdravljenje
i
nama obcina gradjana
milost. Tuzila se je
trogirskih,
da
ih
ti
ne prestajes
od njih talaca, da bi li bili duzni sluziti, i navaljujuci na zemlje njihove, nanoseci im mnoge druge nepravde. Posto mi ne damo, da nase goste (hospites) itko uznemiruje, zapovijedamo ti tvrdo ovime, da se posve okaniS dirati u Trogirane, da ne da§ toga ciniti ni braci svojoj ni ikomu drugomu, pak ni gradjanima uznemirivati, trazeci i
i
Spljeta ih oni
i
Ako
Sibenika.
natrag dadu.
Sibeniku vjernosti
i
primio taoce, povrati
si
Nemoj
inaCe
raditi,
tako
ti
Spljetu ne trpi nipoSto, ako nijesu
prema nama
njima sva dobra
i
ih,
ako
iz
(gradovi) imadu, neka Sudce u gradovima Trogiru,
ih oni
milosti moje!
nase drzave;
iztjerani iz Spljeta, dovedi natrag u
a
su
koji
zitelje,
ime nasega ugleda,
i
radi
povrati
imanja njihova.«
kako su djelovale kraljeve poslanice. No ved 16. kolovoza spominje se u jednoj izpravi, kako je trogirski biskup Kolumban prokleo izabranoga biskupa sve, koji su doprinijeli k njegovu izboru, a povrh toga je §ibenskoga Pavla (Ugrina)
Ne
zna
se,
i
obcinu sibensku
i
njezin kotar udario crkvenim
smutnje ne samo u
primorju, nego
Sibencane
hrvatski
pristali
potentioribus trogirski
i
Sclauoniae
biskup
priznade
i
velikaSi
u
interdiktom.
to su zaredale
ditavom kraljevstvu hrvatskom.
(Spalatenses et Sybenzani
contra
civitatem
samosvojnost
§ibenske
sociati
Na
Traguriensem), pak biskupije
i
Uz
nobilibus
njezina
straSne
Splje(5ane
omnibus
zahtijevali,
biskupa
i
et
da
Pavla
VLADANJE KRAUEVA ARPADOVIGA.
2t
da obcina povrati Spljetu sve zemlje i posjede, koji su njemu nekad pripadali. a Trogir ih je krivicom dobio. Ako toga ne bude, ne samo da ce imanja Trogirana pustoSiti, i
nego
sam grad
i
s
temelja razoriti. Kraj takih prilika u hrvatskom primorju
opet po moru gusariti, tako da je napokon napuljski kralj Karlo Anzuvinski
stali
Omisani
rujna 1274.
4.
Sibenikom utanacio savez na zator Omisana i njihovih ortaka. Kralj Ladislav i njegova majka Elizabeta nijesu mogli u taj par ni misliti, da Dalmaciji. Bilo to u kolovozu ili rujnu, da su se na kralja obnove red u Hrvatskoj s
gradovima Spljetom
i
i
u Ugarskoj
digli najznamenitiji velikasi
Gisingovac, ban citave Slavonije,
i
Slavoniji.
i
Na
im
celu
bio prevrtljivi Henrik
je
nekadanji ban Joakim Pektar, sada vrhovni
pokladnik.
Oni ugrabise materi mladjeg brata kraljeva Andriju, pak ce njega proglasiti kraljem. Buntovnici obkolise Ladislava i majku njegovu kod Budima. Ali i privrzenici kraljevi digoSe se na noge. Obje stranke ogledale se kod sela Fuena u Bakonjskoj §umi. Buntov-
ban Henrik Gisingovac pogibe u boju, Joakim Pektar spasio i imanja. Iza bana Henrika Gisingovca ostadose cetiri Henrik preuzeli su tradicije Nikola aspiracije otceve; Cetvrti, po
nici bise svladani: nevjerni se,
bi li§en svih svojih casti
ali
sina;
sina: Ivan,
tri
imenu
Petar, bijaSe
i
i
odabrao svecenicki
vec u lipnju 1275. postao biskupom,
stalez, te je
u Vesprimu. Iza
Henrika Gisingovca
banom
1274.) bija^e
(|
To ma.
Okicki, a za njim neki
Dionizije
citave Slavonije najprije
Kraljica Elizabeta dala se proglasiti
herceginjom Citave
Slavonije (ducissa totius Sclavoniae), da zamjenjuje svoga mladjega sina Andriju, koji je
No vec u proljecu 1275. izmirila nedavnim buntovnicima. Nekadanji Ijubimac njezin Joakim Pektar bude postade prvim savjetnikom kraljevim, bez kojega se nije odsad ni§ta
takodjer u to doba primio naslov slovinskoga hercega. se kraljica sa
pomilovan,
te
poduzimalo. Jednako
Gisingovac vrSi
i
primi kralj
mu
dalje podijeljenu
Cim
je
majkom
s
bijase vec u lipnju 1275. opet
u
svoju
milost
Gisingovce, pace
i
ban citave Slavonije, premda
Ivan
Toma
i
u to
6ast.
Joakim Pektar opet postao svemocan
na
kraljevu
dvoru,
pobrinu
se,
da
bune u Ugarskoj po Slavoniji. On izradi, da je kralj Ladislav skinuo s primorske banije bribirskoga kneza Pavla I., pak tu cast namijenio Joakimovu bratu Nikoli. Nikola odrzao je u Hrvatskoj jos iza otca svoga (slavnoga bana Stjepana u doba Bele III.) citavu zupaniju » totius Croatiae Gatansku (Gacku). Novoga bana, koji se u spomenicima zove ili
svlada pokret u Hrvatskoj raz§irio
et
Dalmaciji,
se
koji
bijase
posljednje
za
i
Dalmaciae banus«
uredi
i
zamrSene
ili
prilike
Ban Nikola radio
naprosto »banus maritimus«,
opet
u Hrvatskoj.
No
je oprezno. Iza
sklonio Trogirane, da su
se sami
mu
tu
dugih
odrekli
je
6ekase
tezka
jamaCno bio u pomoc
razprava
poslo
nekih prepornih
mu
je
zadaca,
za
rukom,
Ninom
te je
zemalja, koje je zatim kralj
potvrdio gradu Spljetu. Druge posjede povratio je ban Trogiranima, te im je
gradom
da
brat Joakim.
Tu
u to ime
»Nikola ban nekad otac njegov, ban citave Slavonije, Stjepan, oduzeo Trogiranima neke zemlje kod sv. Petra od Klobucica izpod Ostroga, te ih predao kaStclu u Klisu; no Trogirani su na sudu dokazali izpravama, da je to njihovo vlastnictvo, pak zato ih ban Nikola njima vraca, te im podjedno daje za pristava plemenitoga muza Radoslava, sina nekadanjega kneza Jakova od Bribira, da ih on uvede u posjed recenih zemalja. Uredivsi medjase izmedju Spljeta i Trogira jamaCno je ban Nikola nastojao, da dokrajfii i spor radi biskupije u Sibeniku, no tu su mu smetali knezovi od Bribira, koji su svom snagom radili, da u torn hrvatskom gradu 6.
listopada
1275. izdao
citave Hrvatske
i
pred
Dalmacije, knez od Gacke
povelju.
(zupe)«,
kako
pripovijeda
je
ostane biskupija.
Medjutim se i
Trogira, a
je
mozda
ban Nikola i
Trogira
trsio,
sa
da dodje do podpunog izmirenja izmedju Spljeta
Sibenikom.
Vec
7.
svibnja
trogirskom vijedu o pogodbama, pod kojima ce se utanaCiti mir
god. s
1276.
radilo
se u
protivnicima. Slijedede
LADISLAV
KUMANAC.
(iV.)
III.
255
godine 1277. postao je potestatom
u Trogiru uz kneza Ivana bribirski knez Mladin, on mnogo doprinesao sporazumku. Oba grada izabra§e na to kneza Jurja I. Bribirskoga, od nedavna vec kneza u Sibeniku, da on zajedno sa dva zadarska gradjana konadno rijesi spor izmedju njih. I tako dodje 30. lipnja 1277. opet do mira i sloge izmedju oba grada. U to vrijeme nestade i bana Nikole iz primorskih strana, a dostojanstvo primorskoga ili hrvatskoga bana preuze opet knez Pavao I. od Bribira. Promjena na banskoj stolici u Hrvatskoj bila je svakako u savezu s odporom, brat kneza Pavla, te je nedvojbeno
i
i
koji se bijaSe
Joakimu
pojavio
Pektaru.
jo§
Kakvo
godine
1276.
u
Ugarskoj
prema Joakimu,
bilo razpolozenje
je
jednoga pisma, §to ga je god. 1276. pisao ceski zeni srbskoga kraljevica Stjepana Dragutina, a
Hrvatskoj
i
premocnomu razabira
iz
Otokar svojoj rodjakinji Katarini,
kralj
sestri
proti
najbolje se
Ladislava
III.
Tu
kaze Ce§ki
kralj,
uputama kneza Joakima, koji nije vjeran niti kralju, niti kraljevstvu ugarskomu. Joakim da je skrivio smrt njezina otca (kraija Stjepana VI.), kad mu je ugrabio sina; Joakim je nedavno oteo mladjega brata kraljeva da je
Andriju
»napucivan perfidnim
Ladislav,
kralj
prolijevanje krvi u kraljevskoj porodici; taj Joakim tako prouzrocio nesklad napokon sada je tako obladao mladim kraljem, >da se receni kralj ne usudjuje (ut praefatus rex nil nisi iuxta ipsius Joachimi ciniti nego po mnijenju toga Joakima* i
i
i
arbitrium audeat operari).
Nema nego
sumnje, joakim Pektar bio je trn u oku ne samo
mnogim
i
Ugarskoj
velikasima u
i
Hrvatskoj.
A
ceSkomu tomu
razlog je
kralju Otokaru,
valjda bio, sto
otudjivao svoga kraija sve vise od 6e§koga kraija, nastojao ga Joakim odvracao predobiti za Habsburgovca Rudolfa I., koji je od god. 1273. bio njemaSkim kraljem, te koji je svima silama radio, da otme ceskomu kralju bastinu Babenberga, za koju
je
i
i
se je vec toliko krvi prolilo izmedju i
Mozda
CeSke.
o
1274.
god.
mladjega
Ugarske
Joakim Pektar vec torn snovao, kad je ugrabio
brata
je
kraljeva
mozda
Andriju,
radio sporazumno s HabsburRudolfom, da mladoga Andriju kojom kcerju kraija Rudolfa. No
je vec tada
govcem zaruCi
s
nastojanju Joakimovu oduprli su se jamadno
god. 1276. brojni velika§i ugarski
na
a
knez
te\u
im
Ivan, tada
Gisingovci,
Pektara
hrvatski,
pak
ban citave Slavonije.
Borba izmedju privrzenika
Joakima
i
naroCito
vodila
se
protivnika
i
god.
je
1276.
1277. Prvih dana kolovoza 1276. spominje se Joakim kao ban citave Slavonije; po svoj prilici da je tada zapodjeo upornu borbu sa svojim i
PfidAt
brojnim protivnicima u hrvatskim zemljama.
Rat
se
vodio naroCito u Slovinskoj
zemlji,
Napis
BANA
He.NTRIKA
GiSlNGOVCA.
Henr(i)ci bani tocias S(clavonie)
:
gdje je uz Joakima vjerno stajao Petar, knez
od Pakraca,
sin magistra Benedikta. Jos vise
koji bijaSe velikih zasluga stekao izvinuti izpod vlasti
kraljeve*
qui se de iurisdictione
knezom Petrom na
(in
godina poslije spominje se
>skuCivsi Hrvate
compescendis
i
kralj
kneza Petra,
prekodravske Ijude, kad se htjedoSe
Croatis
et
hominibus
Transdravanis,
regia volebarit alienare). Iz Slovinske zemlje poSao je ban Joakim
divljadtvo hrvatskoga puka< (ad coercendas seu compescendas ferocitates croaticae gentis). Tu na jugu sastao se Joakim jamadno s bratom svojim, primorskim banom Nikolom, te se borba nastavila. Kaze se narodito, da je hrvatski narod ustao, potaknut nekim velikasima, medju kojima je bio Finta, sin s
jug, »da svlada
Vladanje krai.jeva arpadovi6a.
^e6
Davidov de genere Aba, bivSi palatin. Taj bijase zauzeo neki kraljevski grad ili kasteo; kad je Joakim na taj grad udario, knez Petar Pakra6ki bijaSe se tako hrabro ponio, da ga je neprijateljsko kamenje gotovo obasulo, te su ga ranjena morali odnijeti s bojista. O daljim borbama Joakima Pektara ne ima potankih vijesti; samo se znade, da
Joakim poslije borio s Babonicima, koji su drzali velik dio zemlje izmedju Gvozda Kupe. Tu u ratu s Babonicima pogibe i Joakim: ubio ga u boju god 1277. knez vlasti brata mii Nikole u Hrvatskoj DalStjepan Babonic. S njegovom smrcu nestade ili maciji. Ban citave Slavonije je u studenom 1277. Henrik Gisingovac, a primorski se je i
i
hrvatski ban opet
Pavao
i
knez Bribirski od plemena Subic.
I.,
No smrcu Joakimovom
nijesu klonuli njegovi privrzenici,
po imenu Andrija,
Mladji brat kralja Ladislava,
ni zaspale
koji se je vec
njegove
od god. 1275.
ideje.
nazivao
hercegom »6itave Slavonije i Hrvatske« ili bolje » citave Slavonije, Dalmacije Hrvatske«, buda zaista odredjen, da stupi u rodbinsku svezu s Habsburgovcima. U srpnju 1277. desili su se u Bedu poslanici kralja Ladislava, te su ondje 13. srpnja s njemackim carem utanacili savez proti ceskomu kralju Otokaru, te ujedno torn kraljem Rudolfom i prigodom ugovorili, da ce mladji kraljev brat Andrija ozeniti Klemenciju, kcer cara Ladislav u HaimRudolfa. Malo zatim, u studenom iste godine sastadose se Rudolf brata mu Andriju za svoje posinke, no zato mu burgu; njemadki car primi Ladislava morade ugarski kralj ponovo obecati, da ce ga pomagati u osudnom boju s ceSkim Lakraljem. Kad je na to car Rudolf god. 1278. spremao vojnu na Otokara, pozove dislava, da odrzi zadatu rijec. Ladislav mu posla u pomoc vojsku od 30.000—40.000 i
i
i
i
ugarska je vojska mnogo doprinesla kobnomu porazu pod palatinom Matijom, Otokara kod Diirnkruta na Moravskom polju (26. kolovoza 1278.). Zanimljivo je, pomagali ga proti svomu da su u tom ratu Gisingovci stajali uz Ceskoga kralja vladaru; narocito Ivan Gisingovac pljackao je na austrijsko-Stajerskoj medji juzno od Dunava. U isto doba, dok je kralj Ladislav, vojskom pomagao Rudolfa Habsburgovca bitno doprinesao padu de§koga kralja Otokara (II.), bjesnio je svedjer rat u hrvatskim zemljama. Naro6ito naokolo Gvozda, na medji Hrvatske i Slavonije, vazda je bilo krvi. Gatacki knez Nikola, bivsi primorski ban i brat Joakima Pektara, digao okrSaja privrzenike, pak se oborio na Babonice, da na noge citavo svoje pleme, sve prijatelje Gisinosveti smrt svoga brata. Uz kneza Nikolu, koji se svedjer zove banom, pristali Ijudi
i
kralja
i
i
i
i
i
govci, braca Ivan, Henrik
Nikola.
i
Tako
sav zapadni dio Slovinske zemlje krvario
je
podpuna anarhija: rat sviju proti svima. Gisingovci bili su uza to privrzenici Otokarovi, dok su knezovi Babonici, od nedavna susjedi Habsburgovaca, pristajali uz Rudolta. No Habsburgovcima bili su protivni Anzuvinci u Napulju, pak tako se je kralj napuljski Karlo I. upleo u tu od neprestanih borba izmediu knezova
i
velikasa. Bila
i
On
to
i
na po6etku kolovoza 1277. opremio dvanaest galija poslao ih u Hrvatsku. Na celu toga brodovlja bili su kapetan Jakov de Bursona i marsal Vilim Brunello; ti ta Seta su vodili u Slavoniju placenike, naime 200 konjanika i 120 strijelaca. Da 11 je borbu.
je
i
i
sudjelovala
u bojevima,
no izvjestno
poznato;
nije
je,
da je
nastojanju
tih
napulj-
skih vojvoda poSlo za rukom, da ratujuce stranke izmire. Najprije se pogodiSe 20. travnja
1278.
Girard, poglavica
Osim
Gisingovci
napuljskih
Bozjaka u
Babonicima.
s
vojvoda
Ugarskoj
i
najviSe
Slavoniji.
Bilo je to je
izmirenju
Poglaviti
Dubici na Uni dne
u
magistar
doprinesao
uvjeti
mira
bili
su
ovi:
Babonicima (banu Stjepanu) sve ono, §to su ti u ratu kome drago skrivili. Gisingovci ne ce nadalje radi smrti bana Joakima dizati se na Babonice niti pomagati Joakimovoj braci protiv njih, sve kad bi im to zapovjedio kralj ili kraljica, suvise priteci ce im u pomoc, ako bi Joakimova braca navalila na njih. Zarobljenike taoce izmijenit ce bezplatno, osim zarobljenike magistra magistar Ivan Gisingovac
i
njegov rod
oprastaju
i
Nikole, brata bana Joakima,
i
grad Stenidnjak,
cija je stvar
u
ovom ugovoru
ostavljena
LADISLAV
HI. (iV.)
KUMANAC.
2^1
rodbina njegova na molbu vojvode napuljskoga na stranu. Magistar Ivan Gisingovac kralja, a uz privolu hrvatskoga hercega Aodrije (kojemu je Ivan Gisingovac blagajnik), rodu njegovu dvije zupanije Pset, Goricu, Gaj, Dreznik, Novidaju Stjepanu Babonicu i
i
grad
Za osiguranje mira daju obje stranke
selo Petrinju,
i
do uzkrsa dojduce godine 1279. Stranka, koja pogazi
svoje sinove
za taoce,
i
to
2000 maraka globe. Tako se izmirili Gisingovci s Babonicima. No rat izmedju Babonica i rodjaka medju ovim Joakima Pektara nastavio se, premda su prijatelji mira nastojali, da se rodovima postigne sporazumak. Malo iza utanacena mira sazvao je Gisingovac Nikola, mir, platit ce
i
ban iitave Slavonije, sabor copiosa), naroCito
potanko
Na
U
taj
sabor dosla
doba
herceg Andrija u
i
je
prostrane zupanije zagrebadke.
sve svoje stare pravice
izlozili
isto je
iz
slovinskoga (congregationem
kraljevstva
za 9. svibnja 1278. u Zagreb.
sam
i
sva
Tu
sila
i
lipnju
Sclavoniae)
su sluzbenici zagrebaikoga grada
povlastice, koje je
svibnju
regni
nizega plemstva (multitudo
1278.
onda ban ponovo potvrdio. stao
svoju vlast,
izvrSivati
Medjutim je napuljski kralj Karlo 21. kolovoza 1278. potvrdio pogodbu izmedju Gisingovaca Babonica, za koju veil, da »sluzi na 6ast ugarskomu kralju kraljici, da je na dobro zemlje*. Nastojalo se jos izmiriti Babonice s bracom Joakima Pektara: Nikolom, Stjepanom sam kralj Ladislav, kao vrli zagrebadki biskup Pavlom. Cini se, da je o torn radio
izdavajuci povelje
ili
kroz svoga
ili
pokladnika Ivana Gisingovca.
i
i
i
i
i
i
Dne
Timotija.
izdade
lipnja 1278.
9.
i
kralj
Ladislav u
prisucu
svoje
Elizabete
sestre
i
mnogih duhovnih svjetovnih velikasa u Canadu vrlo znamenitu povelju knezu Stjepanu, bratu Joakima Pektara. On i
ga prima u svoju »osobitu milost« (in nostram gratiam specialem), imenuje
gasvojim dvorskim sudcem zupanom daje mu povrh toga i i
mosonjskim, jo§
placu od 1000 maraka
godisnju
mu
Nadalje
potvrdjuje
kao
imanja,
posjede, koje je nekad
i
drzao brat njegov Joakim. rice
sva njegova
Xapokon
ob-
da ne ce nikad opo»osim ako bi darovnice, svoje
prisize kralj,
i
zvati te
ovoga darovanja pocinio takove izgrede, radi kojih se moraju
poslije
velikasi
lisiti
serit
.
.
.
debeant
U
casti«
(nisi
tales exces-
datum praesentium commi-
sus post
pro quibus honoribus spoliari et privari).
doba gotovo, kad
isto
Ladislav primio
Stjepana,
je kralj
Ladislav
brata Joa
Iz
hi.
(rv.)
Kumanac.
ilustrovane kronike Ivana Turfianskoga u Bedn.
kima Pektara, u svoju osobitu milost, nastojao je takodjer, da izmiri rod Joa-
kimov
s
Babonicima. Bila
izmedju srpnja
komu biskupu rarda,
preposta
Girarda,
i
i
bi to
zadaca hrvatskoga hercega Andrije; no
taj
je negdje
S toga povjeri kralj taj posao vrlomu zagrebaSa njemu dade uz bok palatina Matiju, magistra Templara Gi-
listopada 1278. umro. Timotiji,
zagrebaSkoga
Mihajla,
arcidjakona
gorickoga arcidjakona Manfreda.
Mirovni
sanskoga, sudci
dubiikoga
vrbaskoga
i
nadjose se na okupu u Za-
studenoga 1278. Od Joakimove brace dodjo§e sva tri: Nikola, ban diwve magistar Pavao; BaboniCe sudac kraljeva dvora Stjepan, Slavonije, moSonjski zupan njihovo pleme zastupahu ban Stjepan, knez Radoslav, knez Nikola Babonid knez Vuk. grebu dne
16.
i
i
i
i
Hrv. poTJ.
*7
VLADANJE KRAUEVA ARPADOVICA.
25^
Dugo
se razpravljalo
dok se
i
ban Nikola bio tvrda
jer je
natezalo,
ubojicama svoga
ne osvcti
srca, te nije htio ni cuti
brata. Posrednici
o
kako se tim kraljevstvo Slavonije do kraja ponistuje, kako je narocito zelja kraljeva, da dodje do mira. Tek nakon duga nagovaranja smek^a se srce bana Nikole, te privoli na mir. Glavne pogodbe bijahu: Ban citave Slavonije Nikola ustupa Babonicima u vjecno imanje grad Stenicnjak, a Babonici ustupaju Nikoli zemlju Zlat. Ban Nikola pristaje nadalje, da Babonici izmirenju,
zadrze svoja nasljedna
i
stecena imanja u Podgori, Sani
i
izlagahu,
drugdje, za koje imaju povelje;
osim toga dopusta, da Babonici zadrze Dreznik, obje zupe Pset, Novigrad, Goricu i PeGisingovci s privolom trinju, sto im bijahu nedavno (20. travnja 1278.) ustupili knezovi
pokojnoga hercega Andrije. Ban Nikola ne moze traziti od Ijudi (podanika) knezova Bani poreza od sedam dinara, ni druge banske poreze, jer ih nemilo opljadkao. I ako bi kada ban Nikola htio u poslu banoje ban Joakim bio vine da potegne na odgovor Stjepana iRadoslava Babonica, neka to bude u nazoCnosti budi biskupa budi kaptola. Obje stranke zaklinju se na razpelo, da ce tvrdo drzati ovaj mir, bonica ni banskog konaka
koji ce
Da
kralj Ladislav potvrditi.
i
li
je to kralj Ladislav zaista u6inio, nije izvjestno;
molbu zagrebadkoga biskupa Timotije crkvenim prokletstvom onima, koji bi prekrsili tezkom mukom utana6eni mir. Ali mira ne bi ipak, ni u Slavoniji ni u Ugarskoj, a kriv je tomu bio sam kralj Ladislav sa svojom majkom Elizabetom. Ladislav bio je od svoje majke, rodjene Kumanke, vrlo zlo odgojen, te je kao mladic stao zivjeti pustopasno i neuredno. Za svoju zakonitu no
1.
srpnja zaprijetio je ostrogonski nadbiskup Vladimir na
vec se
zenu, Isabelu napuljsku, stao slabo mariti,
Kumankama.
U
obce je sasvim zavolio Kumane.
A
pomamio ti
Kumana
dodijao napokon
nebrojene
bi
rimskoj
i
i
razkalaSenim
su jos zivjeli posve na
se svojih starih poganskih obicaja. Cesto bi provaljivali u
crkvenih dostojanstvenika, te
lijepim
krScane hvatali
stolici.
Papa Nikola
vodili
i
u
posla
III.
no
Ladislav kuSao papinskomu
zemlji. Izprva je kralj
toj
robstvo.
krScanstva. Ljeti 1278. obecase dvije svi,
koji jos nijesu
krsteni,
primiti
nastavati u stalnim prebivaii§tima i
i
Kumanima, koje
je proglasio
i
drzati se obicaja krScanskih,
ubijanja, te vratiti sve zarobljenike
kralj
krst
i
Zulum
i
i
politicke
6initi
zapreke;
privedu u krilo
kumanske u ime svojega puka, da ce zivjeti po odredbama crkvenim, da ce
starjesine sveti
drzeci
pod jesen 1278-
legatu
podupirao njegovo nastojanje, da se Kumani uljude
poslije je ipak
i
pitome krajeve ugarskih velikasa
zasebnoga legata, firmanskoga biskupa Filipa u Ugarsku, da pokrene crkvene reforme u
nomadsku
pustenim satorima, preziruci krscansku vjeru
bez stalnih obitavalista, u svojim
i
za
imanja, oteta plemicima
i
da ce se okaniti robljenja crkvama. Nasuprot obeca
ravnima ugarskim plemicima, da ce im
dati za stano-
Dunava i uz pritoke Tisine, koji su ostali pusti iza tatarske provale. No ne prodje mnogo, a nestaini kralj udario opet protivnom strujom. Kad je legat u rujnu 1279. u Budimu sazvao pokrajinsku sinodu, da izradi reformu ugarskoga svecenstva da osigura prava crkve i svecenstva od nasilja svjetovnoga i od drzavne gradjanima u Budimu, da ne puste prelate vlasti, zapovjedi kralj gradskomu sudcu k legatu u kasteo, i da im ni za novae ne dadu hrane. Pace kralj sam podje medju Kumane, primi njihov nacin 2ivljenja, te odnemari uz kumansku Ijubavnicu svoju zakonitu suprugu, kcer napuljskoga kralja Karla I. Anzuvinca. Kad je na to legat kaznio Ugarsku vanje krajeve izmedju Tise
i
i
i
interdiktom, a kralja crkvenim prokletstvom, zarobi Ladislav god. 1280. legata
i
predade
ga Kumanima. No zato zarobiSe opet velikaSi kralja, te ga pustise na slobodu tek onda, kad je u kolovozu iste godine legatu dao zadovoljstinu obrekao, da ce tocno izvrSiti sva prije zadata obecanja, a narodito odredbu proti krivovjercima. Jednako obeca i
19.
kolovoza 1280.
herceginja i
Ma6ve
Bosni, kao
a to ce
6initi
i
i
kraljeva
BosneÂŤ.
I
mati
i
koja se
ona obre6e legatu
u zupaniji Pozezkoj
i
Elizabeta,
njezini podanici.
i
Vukovskoj
Filipu,
zove
>starija
kraljica
Ugarske,
da ce u svojim oblastima MaCvi
izvrsivati sve
odredbe protiv krivovjeraca,
I
LADISLAV
(iv) KUMANAC.
III.
Uz ovake prilike u Ugarskoj nije 6udo, da knezevske porodice: Gisingovci, Joakimovci
iS9
mira
nije bilo
u Slavoniji. Najmodnije
ni
unatod ugovorima od god. 1278. svedjer u medjusobnoj zavadi. Svaka je od njih za sebe svojatala bansku 6ast, tako da su u isti mah bila po dva tri bana, sve po jedan od svake porodice. Cini se medjutim, da je najmocniji od svih bio Nikola Gisingovac, koji se god. 1278. 1279. zove >banom citave Slavonije*. Smutnje, 6ini se, postadoSe jo§ vede, kad se je i koncem godine 1279. kao ban diitave Slavonije pojavio Petar PakraCki, sin kneza Benedikta, onaj Petar, koji se bijase pred nekoliko godina proslavio zajedno s Joakimom
tri
ostadose
Babonici
i
i
Pektarom, boreci se za kralja Ladislava »proti Hrvatima
prekodravskim Ijudima*, koji
i
od kraljevske jurisdikcije. Petar Pakra^ki vec je 31. prosinca 1279ban Citave Slavonije; kao takav sazvao je sabor ili obci zbor (generalis congregatio) kraljevine Slavonije u Rovisce (Ryucha), u kojem uz ino » zajedno sa svojim drugovima plemicima kraljevstva* (cum sociis et nobilibus regni) potvrdjuje razlidita privilegija i
se htjedoSe osloboditi
i
darovnice. slava,
Mozda
da je
njegovu
je
18. lipnja
utjecanju
po&lo
Budimu
1280. u
ban Joakim nije bio nevjeran da je »magistar Joakim radi
rukom,
za
izdao
u
povelju,
sklonio kralja Ladi-
je
te
kojoj je
izjavio,
da pokojni
kako su ga njegovi protivnici razglasili, nego svoje prema kraljevskoj kruni bio od svojih
izdajica,
vjernosti
protivnika ubijen*. Cini se, da su se uslijed ove kraljeve Pektara.
No
za to je
i
su se u to pridruzili krcki
Borba izmedju
tih
i
modruski knezovi Ivan
pokojnoga Joakima knezova Babonica, kojima
primirila braca
povelje
dalje bjesnio rat izmedju Gisingovaca i
i
Dujam, kao
zupan (knez) Gardun. gotovo do razsula i
i
porodica mora da je bila uzasna, jer je dovela
Napokon
skrajnjega siroma§tva kraljevine Slavonije.
se
morao
je
i
tu
sam
umijeSati
kralj Ladislav, zapovjedivsi knezovima Gisingovcima, da se izmire sa svojim protivnicima.
Bilo je to 30. listopada 1280. u gradu Ozlju.
magistar Ivan, zupan Vrbasa
i
Sane,
Tu
Nikola ban
se
citave
Slavonije,
Slavonski banovci kralja Ladislava 'Lice: Kuna
tr6i
na desno, izmedju
Sclavonia*.
Zalicje:
jedna gledajudi
R L iitati:
u dnigu;
(rex Ladislaus).
»Moneta
U
Napis
dvije zvijezde.
Fatrijarkalni
gore
(dvostruki) krst
desno
zvijezda,
novije vrijeme tvrdi dr.
okupu
nadjo§e na
in.
i
lijevo
s
(iv.).
mu
objc
polumjesec.
Gisingovca,
vesprimski biskup
u dvostrukom vijencu bisera:
na podnoiju,
tri
U
»Moneta
regis
p(ro)
strane dvije okninjene glave,
poluiniesecu
cvijetak.
Sigle:
Giro Truhelka, da se napis na banovcima mora ovako
regis p{er) Sclavonia(m).«
Radoslavom, Nikolom Oni utanaaiSe mir s Babonicima (banom Stjepanom, knezom Dujmom, kao i zupanom Gardunom. Obje Stjepanom), krdkim knezovima Ivanom a Gisingovci stele, nepravde ratujuce stranke oprostile si medjusobno nanesene Ugovor Garduna. zupana imanja ni u Babonica obrekoSe, da ne ce dirati u posjede knezova
Petar.
i
i
i
zagrebadki kaptol 17. studenoga 1280. dana, poSto Ali Slavonija uza sve to nije doiekala mirnih zakon. pravo gazila Slavonije. Citave >herceginja
mira potvrdio je
i
i
Elizabeta,
iztoCno-slavonskih:
vukovske, pozeike
i
virovititke uzkracivala
je
sama
kraljica mati
Kao
vlastnica
ona
dohodke
zupanija i
stezala
VLAbANJte tCRALJEVA ARt>ADOVICA.
^^5 •
podanici
prava zagrebaCkoga biskupa Timotije. Narocito njezini Virovitice
zitelji
u virovitidkoj
Lipove, ne htjedose zagrebackomu biskupu placati
i
zupanijij
Na
desetine.
to je
cazmanski prepo§t Jakov, po nalogu papinskoga legata Filipa, pomenute zitelje tri put pozvao, da svoju duznost vrSe; no oni se njegovim pozivima ne odazva§e. Napokon na same Sesvete 1280. prepost cazmanski Jakov po nalogu papinskoga poslanika kazni
nepokorne zitelje crkvenim kaznama. Sluzeci naime na reCeni dan u crkvi sv. Duha u cetiri Lipove s dvadeset Cazmi misu, iza evangjelja receni prepo§t zitelje Virovitice priseznika tih dvaju sela svec^ano udari crkvenim prokletstvom, te glavara, starjesine i
i
i
imena prokletih
redom; a
izbroji
poslije toga proglasi crkveni interdikt za ditavu zemlju,
koja je pripadala drzavini kraljice majke Elizabete (totam terram dominae reginae senioris ecclesiastico subieci interdicto).
Tako
ubogu Slavoniju na koncu
uz ine nevolje
je
crkveni interdikt. Sad se tekar razgoropadise knezovi
upravo Gisingovci, braca Ivan, Nikola
bjesnili
biskupa Timotiju, po svoj zupaniju Garesnicu
nastojahu
publicus zitelje
i
godine
koji
latro),
majci. Stadose
kraljici
mu
izagnao je
Vasku
i
kao
s
kojima
Wryz
(totius
hajduke,
kod Drave gotovo
najvece
sred
grabiti imanja, i
hajduk
neki
je pustosio
biskupovo mjesto
Pet zena
raztjerao.
Jos
Najljuce su
Henrik. Oni se oboriSe na zagrebackoga
Najgorc je
zatekao
1280.
slovinska.
vlastela
grad Garic. Uzese pace u svoju sluzbu razbojnike
i
zagrebackoga biskupa.
zatrti
regni praedo et
sasvim unislio
da ugode
prilici
i
i
zime
njihovih
iz
kuca, te su se nevoljnice smrzle. Gisingovci opet pobirali mjesto biskupa desetinu, vodili u suzanjstvo podanike
To napokon
mu
kako
gledati,
i
sluzbenike biskupove, pak ih onda dali mu6iti od hajduka Wryza.
sam svojim o6ima morao Vaska bila grozno poharana unistena. Biskup Timotija iz Vaske pak ondje 25. ozujka 1281. udari crkvenim prokletstvom sva tri
dodija biskupu Timotiji, koji je 13. ozujka 1281. je
podje u Viroviticu,
i
Gisingovca (bana citave Slavonije Nikolu, i
Henrika), kao
i
njihove privrzenike
Podpuna anarkija u Ugarskoj
i
Slavoniji potrajala kraj takih prilika
i
Gisingovca Nikole, koji je bio izobcen
Petar Pakracki
Slavonije
Macve
i
pozezku je kralj
—
iz
katolicke
On
1283.).
1283.)
svedjer
crkve, je
bio
pomagao
revno
zvala
je
Mjesto citave
kraljicu
majku
Slavonije,
virovitifiku.
i
II.
Milutin
lisio
srbskoga
slavonskoga bana Petra castima s
i
prekodravskim nezadovoljnicima u
U
prijestolja.
isto
vrijeme
obasuo je
imanjima, sve radi njegovih zasluga stecenih Slavoniji. Jos 24. travnja povratioje kralj
mu
je zupaniju
grad Garic, sto je nedavno jo§ pripadalo biskupu zagrebackomu.
je sve jo§ god. 1283. trajao
razdor izmedju kraljevske porodice
i
banu
Garesnicu
Po tom sudimo, da
zagrebackoga biskupa.
se je ban Petar miloscu kralja Ladislava silno podigao, te se je u listopadu 1283.
ponosito pisao »Petar, ban citave Slavonije, zupan Baranje
po velikom
sterala su se skoj,
dalje.
banom
i
>herceginja citave
Petru posjed Oziag u Baranskoj zupaniji; poslije opet darovao
Tako
sada
MozJa po njezinu naputku, ili bar u sporazumku s njom podijelio Ladislav koncem godine 1283. Macvu Bosnu svomu surjaku Stjepanu Dragutinu,
Ladislav
i
Gorice Ivana,
i
Bosne«, te je uz to neposredno upravljala iztocno-slavonske zupanije: vukovsku, i
kojega bijaSe brat Uros u borbi
—
(1280.
Elizabetu, koja se je u to (1282.
zupana Sane, Vrbasa, Garica
pomagace, na celu im spomenutoga vec hajduka.
Pozezkoj
i
dijelu iztoCne Slavonije:
Krizevackoj, a bio
njemu oteta imanja Po svem se tini, da je
je primio
skoj stolici, te da je
slabo
i
je
Gare§nice«. Njegova imanja
i
on je drzao zemlje u zupaniji Baranj-
jama6no protivnik biskupa zagrebackoga,
po.^to
zupe.
kralj
mario
Ladislav zajedno za
interdikt,
s
kojim
majkom Elizabetom bijase kaznjena
prkosio rim-
oblast
njegove
majke. K tomu je upravo u to vrijen\e odrzao sjajnu pobjedu nad Kumanima u UgarskojOdkad se je naime stalo raditi, da se Kumani pokrste priviknu uredjenu zivotu, zavladalo je medju njima nezadovoljstvo. Pa6e godine 1282. digoSe se oni na kralja pod svojim vodjom Oldamurom. No Ladislav zatrazi pomoc u austrijskoga vojvode i
LADISLAV
zpIo
rti
DOW
III.
(IV.)
KUMANAC.
otpivoK^b^ift^f^
Or/»tf^
a.
261
roo% ^i^to o^^x/hw Qtm^.dvuiffi'n
tun dvOcrv
%A^^^
'^aftu'O'
I'
>txX3
nxj.
b crott9
f/p^ u-vi*^u/ mfC^?c/6
^vjju^ ^J^^ f
j^wi/o wtn,ip^ (j%<^V6» ojii»y^x/buJ\,t)wL^D)'uqyi*k<^^€/hJ*
VlNODOLSKI ZAKON OD GOD. 1288. Snimak jedito^a rukopisa
iz
druge pjlovice
XV.
ili
po£etka XVI. stoljcca.
Franje Joaipa
I.
(10.)
Cuva
sc u knjiinici kr.
svenCiliita
LADISLAV Albrechta
sina cara Rudolfa
I.,
III.
KUMANAC.
(iV.)
Habsburzkoga,
svoje porodice
njih, ostaviv
Na koncu
premda
pokori,
to ih
mnogi
su
svoje blago, pobjegli k nogajskim Tatarima.
i
god. 1283. bilo je stanje u
tako
Slavoniji
Okicki, sin kneza Jaroslava, svoj grad Lipovac
mogao
Na
Kumane u krvavom
ju svlada
te primivsi
boju kod jezera Hood, Segedinu na sjeveroiztoku.
od
25^
knez
nesnosno, da je
Ivan
kod Samobora prodao Radoslavu Babo-
drzati. U dotifnoj povelji kaze knez Ivan izrijekom, da kotarom radi neprestanih ratova ostao »zapusten i lisen svojih stanovnika* (propter guerram diuturni et impacati temporis desolatis et habita-
nicu, jer je
ga
nije
dalje
Lipovac
njegov grad
s
mnogo
toribus suis destitutis). Jamafino je
nevoljnim
od god. 1281. citava Slavonija
udarena crkvenim interdiktom. Napokon stade
Ladislav zajedno
Sama kraljica da je
bila
majkom Elizabetom
s
prilikama
nastojati,
§to je ve<f
doprinijelo,
da crkvene prilike u
kralj
uredi.
Slavoniji
Elizabeta izjavi u jednoj izpravi, koju je izdala u Virovitici 16. studenoga 1283.,
bila krivo obavijestena
mjesta Virovitice
da
u pogledu desetine
Lipove, kao
i
i
citave
(plodina,
kunovine
vina,
zupanije virovitiCke.
Kraljica
d.)
od
kako
je
t.
i
priznaje,
no poSto su ju crkvenjaci i svjetovnjaci uputili, da recena desetina ide crkvu zagrebacku, ona ju vraca biskupu njegovoj crkvi. Tim bi utrt put izmirenju izmedju kraljevske porodice zagrebackoga biskupa. Slijedece godine 1284. dne 24. svibnja nalozi kralj svojoj majci, da povrati crkvi zagrebackoj mjesto Va§ku, koje joj bijase nepravedno otela. Malo zatim, dne 7. lipnja 1284 potvrdi vjerovaia,
ta desetina njoj pripada;
i
i
i
posebice
kralj Ladislav, a
mati izmirila Virovitice
i
i
Lipove, kao
polovici god. 1284. sve
mu
istoga
dana
i
supruga Isabela, da
njegova
mu
pogodila sa zagrebaCkim biskupom Timotijom, te i
citave
moguce
za njegovu vjernost
i
mu
zupanije
6inio,
primljene
viroviti6ke.
U
se
obce je
desetinu
u
Ladislav
da ugodi zagrebaikomu biskupu. Dne
kraljica
je
povratila
drugoj povrati
7. lipnja
kolovoza potvrdi
sluzbe zupaniju Garesnicu, 25,
mu
prigodom svoga krunisanja darovao; 15. rujna napokon obznani kralj svim plemicima i drugim Ijudima u zupaniji Gare§nici, da je biskupu Timotiji opet podijelio tu zupaniju, i da ce odsad vrSiti prava primati dohodke od nje* Tako se je na koncu godine 1284. izmirila kraljevska porodica sa zagrebadkim biskupom; grad Garic, koji
bija§e
i
u
cas
isti
nema
Petra
vi§e
opet Ivan Gisingovac, dok
Na pocetku
Pakrackoga
mu
kao
bana citave Slavonije,
tu 6ast vrsi
odsad
je brat Nikola postao palatinom.
Oni Kumani, koji bijahu pribjegli k nogajskim Tatarima, provali§e zajedno s njima oko nove godine u Ugarsku, opugrozno svu zemlju do Pe§te i sipuske zupanije, te poubise tisuce muzeva, stosiSe zena djece, ili ih odvedose u robstvo. Provalnici bise napokon ipak suzbijeni; no iza toga stade opet kralj Ladislav ugadjati Kumanima bolje nego ikad prije. On pote pogod. 1285. snadje Ugarsku Ijuta nevolja.
i
novo
medju
zalaziti
kraljevnu
njih, te Ijubakati s
njihovim zenama. Svoju zakonitu suprugu, napuljsku
Isabelu (Elizabetu), koja je jo§ prosle godine utjecala
nemari posve,
paCe ju
zatvori
u samostan na
i
u drzavne poslove, za-
Margaretinu otoku izmedju Pe§te
mnogo stradala oskudijevala. tini se, da se je u to f avadio majkom svojom, cemu je mnogo doprinesao neki Jakov Ponicev, pouzdanik dima, gdje je
i
i
Nestasnost
i
iznova
razkala§enost kralja Ladislava
uzburkala
je
i
tegobe proti
se dizali na kralja, pate
Medju tima
iztidu se
mnogi
osobito
Gisingovci,
Cini se medjutim, da je kralju god. 1285. velikaSe.
No
sad
se
digao
protiv
Mnogi
kralju.
pomi§ljali
njega
i
na
velikasi u
to,
da se
novi
za
Ugarskoj
Ladislav
rukom
protivnik,
svladati
naime
Bu-
njezin.
Ugarsku
i
zbaci
i
Slavoniji opet s
prijestolja.
koji se neprestano s kraljem svadjaju
poSlo
i
rodjenom
na rimskoga papu,
Slavoniju. Ostrogonski nadbiskup Vladimir vi§e se je puta obracao iznoseci ostre tuzbe
titavu
s
sve
i
mire.
nezadovoljne
Andrija
Mletcanin
Andrije. Jo§ otac njegov Stjepan bijale ga god. 1271 u svoga nasljednika, i testamentamo mu ostavio naslov hercega slavonskoga (hrvatskoga). Sada ieli taj herceg Andrija ostvariti svoje pravo na ugarsko
(Lombardac), unuk kralja
svojoj oporuci odredio za
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
2^4
#
prijestolje.
Tu
ce
mu
pomagati
majka Tomasina
njegova
No on pomoc
(Mauroceno) sa svojim prijateljima u Mletcima. mleta^ke obcine.
U
svibnju 1286. trazi
Andrija
spremno pomoci svojemu gradjaninu; jedino ne
je vijece
Gotovo u
vrijeme priblizio se Andrija
isto
grof
sklapaju u Divinu (Duino) goricki
Albert
zna,
kojim potonji kao punomocnik »svijetloga gospodina Andrije,
domino Andrea,
slavonskoga« (pro
illustri
serenissimi domini
Andree
Tom zgodom
Klarom.
kcerju
regis) obecaje,
bijahu
kakva da bude
Dne
duce
gracia
dei
da ce se
vojvoda
ugovora:
svjedoci
i
od
pomoc-
ta
1286.
6. lipnja
Morosini ugovor,
Mletcanin Albertin
i
pomoci
je
gorifikomu grofu Albertu.
i
Morosini
Albertin
mletackoga duzda. MIetacko
savjet u
i
ujak
i
iz6ekivao
Bozjom miloscu hercega Sclavoniae,
Andrija
mletaCka
nepote
olim
grofovom
ozeniti
gospoda
Albertin
i Marin Pasqualigo za hercega Andriju, zatim plemeniti muz Hugo od Divina ijakov de Ragonia, koji su takodjer u crkvi sv. Ivana taj ugovor potvrdili prisegom. Iz svega se toga razabira, da je herceg Andrija god. 1286. ozbiljno radio, da se
Morosini
pomocu mletaCke obcine goriSkih grofova zadobavi prijestolja u Ugarskoj Hrvatskoj. Ne ima sumnje, da je Andrija pri torn nastojanju nasao privrzenika izmedju nezadovoljnih s
i
velikasa ugarskih
i
i
je Andrija u Ugarsku provalio, budi da nekim dijelom drzave. No kralj Ladislav ovaj put nametnika. Herceg Andrija obladao je doduse
hrvatskih. Izvjestno je,
da
i
sjedne na prijestolje, budi da zavlada bar njegovi prvr^enici suzbiSe srecno
i
i
jednim dijelom drzave, pace je predobio Gisingovce, imenovavsi Gregorija, sina Henrikova, svojim »magistrom dapiferorum« (lipnja 1287.); no poslije ne mogase se odrzati proti
jacemu bjezi iz
kralju Ladislavu.
On
napokon prinudjen, da zajedno
bi
Ugarske u susjednu Austriju, gdje
Albrechta
U
I.
No
i
pogibao,
zato se sada dize na
dodijali vjediti vapaji
pa6e
i
sa
svojom porodicom
obskrbe u habsburzkoga vojvode
njega je Andrija ostao kao bjegunac sve do smrti kralja Ladislava.
Ladislav bija§e srecno odvratio MletCanina.
naSao zaklona
je
Ugarske.
iz
njega
On
koja
rimski
mu
bijase
od Andrije kojemu bijahu
zaprijetila
papa Honorije
IV.,
u ozujku 1287. kralju crkvenim kaznama,
zaprijeti
krizarskim ratom protiv pogana, Tatara
drugih
i
Muhamedovaca, koje
je
kralj
doduse odaslane, jer je Honorije IV. u to umro. No da joj zbor kardinala podhvati se bar zadatka, da izradi slobodu zarobljenjoj kraljici, se povrate oteti dohodci. U to ime obratiSe se oni 2. kolovoza god. 1287. na ostrogonzaSticivao.
BuUe papinske ne
bise
i
skoga nadbiskupa Vladimira, kojemu priposlase poslanicu, pripravljenu od pape Honorija IV. je, da se je zbor kardinala obratio takodjer na bracu Gisingovce (vesprimskoga Henrika), neka rade sporazumno s ostrobiskupa Petra, i bracu njegovu Ivana, Nikolu i
Zanimljivo
i
gonskim nadbiskupom, da se
kraljica Isabela oslobodi suzanjstva u m^anastiru
na Marga-
retinu otoku.
drzavnom saboru u Budimu na pocetku
Spisi kardinalskoga zbora biSe procitani u
prosinca 1287. Svi nazo^ni duhovni
imadu
kraljici
povratiti svi dohodci, koji
Ostrogona, da ce se popraviti se
izmirio
svjetovni velikasi, kao
i
na drzavnom
ju
u
Fuenu
sa
slijedecega proljeca podigao je papa Nikola IV. obiSaje Tatara drzavi.
i
Kumana, da
je
svoju
Papa odluci opet svoga legata
puta bludnje na put istine
i
to de nastojati,
da ga
stigla je kralja
Ladislava smrt.
Kako
je
Ladislav
izmiri sa
zivio,
i
No
i
da je tim
kralj
narusio
mir u
u Ugarsku, »da dovede kralja od krivoga
da ga povrati
suprugom.
tako je
kod sam Malo zatim obeca je dosad zlo uradio; pace u lipnju 1289. svojom zakonitom suprugom. No vec iznova tuzbe protiv kralja, daje prigrlio i
suprugu odvrgao,
poslati
vjere, te
da se
plemici zakljuciise,
idu.
okajati sve, sto
i
saboru
i
prije
obredima krScanske religije«. Uza nego §to je legat poSao na put,
umro. Zanemarivsi posve svoju zakonitu suprugu,
bacio se u krilo Kumanima, te Ijubakao
s
njihovim
lijepim,
no
razkala§enim
zenama.
kumanskim vodjama po Biharskoj zupaniji, utaborio se nedaleko od tvrdinje Korosszega. Nocu 10. srpnja god. 1290. provalise tri Kumana u njegov sator, te ga umorise-
Lutajuci
s
LADISLAV Vladanje kralja Ladislava
plemstvo preotelo posve
mah
gotova
bijaSe
nesreca
do
drzavu
privelo
i
KUMANAC.
(iV.)
III.
2^,
za
razsula.
Ugarsku
Slavoniju.
i
Poganski Kumani.
Vise
koje je
su svojom obijesti silne izgrede bezzakonja; zidovi pak, zakup sav prihod kraljevske blagajne, izsisali su narod, oglobili ga Bolnim rijecima oplakuje tuznu sudbinu Ugarske tadanji papa Nikola IV.
Ladislav najvolio, pocinjali
i
koji su uzeli u upropastili.
i
»Kraljevsko prijestoljec bugari on, »stenje pod pritiskom, a poSto je kralj izgubio sav ugled, to se u drzavi otimlju ne samo imanja vjernika, nego se plijene crkveni i
pobozne zaklade. Bogu je plakati, kolika pogibija prijeti spasu du§a, po§to grozno ubijaju tvore nebrojena zla« Ugarski Ijetopisac Ivan Turcanski prida
posjedi, a
se Ijudi
i
i
opet o kralju Ladislavu ovako:
njegova vladanja pocela je Ugarska padati s visine moci svoje. Poradi domacega razdora gradovi su opustjeli, sela ostadose spaljena, a mira ^^Za
sloge ponestade. BogataSi osiromasise, plemici pak prometnuSe se u nevoljne kmetove-
i
U
to
doba
bise takodjer
dvokolice uvedene, a narod ih prozva kolima Ladislavljevima,
i
posto je radi sveudiljnog haraSenja
robljenja ponestalo teglece
i
pak su mjesto
stoke,
nje morali uprezati u kola ljude«.
Od
god. 1278. pak za 6itavog
banom (Hrvatske Ugarska sa
daljeg
vladanja kralja Ladislava bio je primorskim
Pavao I. od plemena Subic. Dok je od neprestanih borba smutnja, Hrvatska na jugu Dalmacijom prilican mir. To je bila zasluga moznoga
Dalmacije)
i
Slavonijom
bribirski
knez
krvarila
Gvozda uzivala je zajedno s vrloga bana Pavla njegove brace i
i
i
Jurja
I.,
i
Mladina
I.,
koji je obladao svim dalmatinskim
gradovima (osim mletackoga Zadra) u primorju, te izradio, da su ti gradovi birali njegovu bracu za svoje knezove. Osim toga pokorio je ban Pavao Omi§ane, te stao na kraj njihovu gusarenju. Ali poradi Omi§a bijaSe ban Pavao dosao u sukob i
mletackom obcinom, koja je takodjer svojatala grad Omi§ radi sigurnosti svojih otoka Bra^a Hvara. Ban napokon posla svoje poslanike u Mletke, koji 14. svibnja 1290. utanacise mir s mletackim duzdom Petrom Gradonigom na tri godine. Braca bribirska: ban Pavao I. knezovi Juraj I. Mladin I. zavjeri.se se, da ne ce uznemirivati Mletcana s
i
i
niti i
sami,
niti
i
kroz Omisane,
niti
kroz svoje ostale podanike, nego da ce
sigurne kako na kopnu tako na moru. Narocito
ne
ce
u
dirati
pustit
ih
otoke Brae
i
mime Hvar,
kao ni u mletacke brodove, koji plove po Jadranskom moru. Krstareci po moru prema Mletcimanece ici dalje od Jakina (duz talijanske obale) ni od otoka Unije (Nia, Ania)kod Cresa na hrvatsko-dalmatinskoj gradovi Trogir, Spljet
Sibenik, kao
i
tadkih dinara, da ce se
taj
obrece opet duzd za se
i
budi
na moru tako
U
tvrdo
pojedini gradjani Zadra jamCiti
i
drzati
sve
i
za mletacku obcinu, da
knezova
Bribirskih
mir
Jo§ obecaSe Bribirski knezovi, da ce dalmatinski
strani.
budi OmiSana,
pogodbe
ne ce
nego da ce
ih
njihove.
dirati
pustiti
ni
u
20.000
sa
S druge
osobe
mime
i
mlestrane
u
stvari
sigurne
kako
ni
na kopnu.
i
Bosni javio
se kao
Matije Ninoslava. Prijezda je
ban god. 1287. opet Prijezda, rodjak nekadanjega bana 8. svibnja pomenute godine boravio u zupi Zemaljniku
kod Vrbasa, te je s privolom velikaSa plemica svoje drzave upravo tu zupu darovao svomu zetu Ladislavu, prvorodjenomu sinu bana Stjepana Babonida. Darovnicu ottevu Vuk. Ban blagohotno prihvati§e sinovi bana Prijezde, po imenu Stjepan, Prijezda Prijezda malo je iza toga umro, jer se vec 23. srpnja 1290. njegovi sinovi, tplemenitj muzevi Stjepan Prijezda*, spominju kao bani bosanski. i
i
i
ANDRIJA
(III.)
II.
MLETCANIN.
(1290— 1301).
Ladislav Kumanac, koji je
ralj
sobom
godini, nije za
umio u
svojoj
ostavio djece. Posto je
i
dvadeset
osmoj
i
njegov mladji brat
Andrija umro jo§ u jeseni 1278., to je sada jedini muzki potomak
porodice Arpadovica bio drije
I.
(II.)
Andrija Mletcanin, unuk
An-
kralja
njegove zene Beatrice. Taj Andrija, koji se je jo§ za
i
Ladislava ponosio naslovom slavonskoga hercega
i
smatrao
basti-
nikom ugarskoga hrvatskoga prijestolja, zivio je od nekoga vremena kao bjegunac u Austriji, gdje ga bijase vojvoda Albrecht I. i
k sebi primio. uzi,
No
bojeci se, da
Namah
austrijski
mu
iza smrti
ne
pri6a,
potajno
vojvoda drzao je svoga
i
gosta u nekoj
Kumanca
slozise se inac^e spori velika§i ugarski,
Andriju Mletcanina.
Na
odjeven u kaludjersko
Rumi, koji
>
grad Be6
postao
poslije
sv.
i
pohita u
Stjepana
osujeti oprezni prepost biogradski
njegov
podkancelar.
Vec
28. srpnja
i
da
Teodor 1290.,
osamnaest dgna nakon smrti njegova pred^astnika, okrunjen bi Andrija u Stolnom Biogradu. Podigao se doduse neki Ugrin, koji se je proglasio za
pokojnog brata bi svladan
je
njegovo krunisanje,
kako
poziv njihov ostavi on, odijelo
Ugarsku. Pokus nekih njegovih protivnika, da ugrabe krunu tim zaprijece
castnoj
umakao.
Ladislava
te proglasise za kralja
se
bi
i
kralja
Ladislava,
i
stekao nesto privrzenika; no
utopi se na to u nekoj rijeci u Poljskoj.
taj
lazni
Andrija lako
ANDRIJA
II.
(ill.)
MLEtCaNIN.
267
8
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
26S
sam
se Andrija
ugarskom
ucvrstio na
mogucega
Najveca cest hrvatskih
prijestolju.
kasa bijase se okupila oko njega, izmedju njih
ugarskih
i
veli-
Gisingovci, koji su se nadali, da ce uz
i
kralja opet zadobiti svoja posjedovanja,
od austrijskoga vojvode.
oteta njima
Oni se s toga priljubiSe §to jace novomu kralju: Nikola postade palatinom simezkim zupanom, brat njegov Ivan dobi cast magistra taverniqorum poslije zupana sopronskoga, Henrik pak proglaSen bi za bana 6itave Slavonije. Da bi svim svojim protivnicima pomrsio osnove, podijeli Andrija na drzavnom saboru u Stolnom Biogradu u veljaci 1291. ugarskim stalezima nove koncesije, kojima i
i
njihovu
znatno
vlast
razSiri,
a
kralja
velikasi
drzave, te osobito
drzavne
nego
dostojanstvenici,
i
uprava
izpitivati
kao
casti,
mjesto
sudca popunjavati samo po
ne ce sluzaba
da
i
ma
gradova
ni
Nadalje
podkancelara,
obreSe, da
samo
ne
dolaziti
da
obeca,
tavernicorum
magistra
ce i
poganima, kao
Crkvama, plemicima
i
najvise
dvorskoga
ne ce zupanija u baStinu
da
(tvrdinja) darivati strancima, ni vijece.
On
ufiini.
na kojem ce se razpravljati o stanju
i
zupana.
plemstva,
savjetu
ne ce primati u svoje
ih
vrhovnih
palatina,
njih
na koji ce
Biograd,
obicni plemici,
i
od
zavisnijim
jos
ce svake godine sazvati drzavni sabor u Stolni
davati,
da
neplemicima,
ni
Sasima ne ce dodijavati dacama sto joj je oteto. Vrhovni
koje vrsti ni priselicom, a podjedno vratit ce crkvi sve,
zupan neka sudi sud zajedno sa sudi,
neka
izdaje'
se svi plemici zastavu,
ako
kralju posluh
erdeljski
i
Sasi
cetiri s
plemica svoje zupanije, a
njima
moraju
podzupanom.
s
i
na
podici
koji strani vladar navalio
bi i
odluUe zajedno
oruzje
na Ugarsku,
ili
putujuci
odredjeno, da
bi
pod
pohitati
i
ako
kad
palatin,
i
Podjedno
kraljevsku
drzave uzkrat'io
bi koji dio
pokornost.
Potonja odredba, za koju se osobito zanimahu Gisingovci, bijase
njega, da
mu
u
razvi
sve zemije
mu
i
gradove, koje bijase
tomu zahtjevu
se je vojvoda
kraij
od
je Andrija zahtijevao
zaista
Kad
Ugarskoj ugrabio.
i
I
vrati
odupro, navijesti
naperena proti austrijskomu
ocito
vojvodi Albrechtu.
rat,
stolno-biogradskoj
proglasi obci ustanak,
drzavnu
crkvi
zastavu.
Sredinom srpnja 1291. predje brojna vojska ugarska Norijeku Litavu poplavi citavu ravnicu do Be6a i
i
Vojvoda Albrecht ne
voga mjesta. jak,
da na otvorenom polju doceka
koja je zatvori je
bijase
dovoljno
ugarsku vojsku,
oko 80.000 momaka. On se zato u Bee, te morade skrstenih ruku gledati, kako brojila
ugarska
vojska
naokolo
sve
harala
i
plijenila.
Tvrdoga Beca ne mogoAe dakako ugarski konjanici mnoge manje osvojiti. Ali predgradje bi spaljeno i
tvrdinje osvojene.
Andrija Iz
n.
(iii.)
Napokon dodje ipak do mira
augsbur2kog izdanja kronike Ivana Tur6anskoga.
Dne
(u
kolovoza proglasise pouzdanici
28.
Haimburgu.) obiju
stra-
naka (nadbiskup ostrogonski Vladimir kolocki Ivan Leopold sekavski s austrijske, zatim po dva biskupi Wernhard pasovski i
s
ugarske
â&#x20AC;&#x201D;
i
plemica od svake strane),
gradove gradovi iz
i
i
sta bijahu utanacili
zamke, narocito Po^un, Trnovo
Albrecht morade i
Gising
zamci,koji nepripadaju neposredno kralju,
kojih su ovi tako 6esto napadali na austrijsku
ce se na slobodu,
i
i
(Nemet-Ujvdr);
razvaliti, a
je
no zato ce se
svi
narocito zamci Gisingovaca,
Ugarskoj
podijelit
savezom, sto ga je Andrija ugovorio
medje svoje drzave na zapadu. Kralj
sve u Ugarskoj osvojene
Stajersku zemlju. Svi zarobljenici pustit
a privrzenicima Albrechtovim u
Ovim mirom, kao
vratiti
snovao sada o
torn,
s
ce se amnestija.
vojvodom, osigurao je
kako da doprati svoju majku
n
II
Andrua Tomasinu Morosini
(ill.)
II.
mlet6anik
269
Mletaka, pak da onda
iz
zajedno s njom s ujakom Albcrtinom dana mjeseca rujna 1291. bijahu Tomasina Albertina na pocastnom brodu posli iz Mletaka u Dalmaciju. Mleta^ka vlastela opremise sjajno svoje sugradjane, jer odekivahu veliku korist od njih. Poslije 18. rujna stigose u stane
uredjivati
svoje
vladanje.
i
Prvih
i
mietaeki Zadar, gdje je bio knezom njihov rodjak Rogerije Morosini. Cetiri gradska vijecnika zaplovi§e na najljepsem brodu na more, da ih pozdrave. Grad im pokloni sto janjaca, sto mjerica boljega vina prodade im sto mjerova zita. I Trogirani, duvsi za i
njihov dolazak, bijahu jo§ 18. rujna zakljucih', da poSlju na obcinskoj galiji pred njih cetiri gradska plemica, koji ce im u ime obcine takodjer darovati sto janjaca, sto mjerica boljega vina, prodati sto mjerova zita. i
Zadra bilo je majci
Tz i
ujcu kraljevu
vatsku
Ugarsku.
i
No kako
kroz
laziti
u kojima je
protivnika
i
Andri-
im bijase vec
jinihr Kralj
poslao
prije
ce pro-
krajeve tudje
nepoznate,
bilo
kroz Hr-
Slavoniju poci u
i
u
susret u
primorske strane nekoga Ugrina;
no toga
zarobili
neprijatelji
govi.
bijahu nje
Sada zapovjedi
kralj
banu Radoslavu Babonicu, da oslobodi Ugrina. Radoslav
se na
obori
tivnike kraljeve
oslobodi
te
U
Ugrina.
pro-
svojskom zarobljena
okrsaju
torn
ban izgubio svoga rodjaka noga
jed-
bijase
pet
i
vojnika;
ranjenih
bijaSe
sva
Uza sve
to
sila.
Ugrin
bijaSe
dosta
ne jak,
da dovede kraljevu majku i
Sam
ujaka u Ugarsku.
kralj
moga§e
ne
osobno
u
doci
njima susret,
jer je bio zaokupljen dru-
Karlo Martell.
gim drzavnim poslovima. I opet priskodi ban Radoslav. sile
>0n
(6ete),
skupi
S rodoslovlja cessra Maksimiiyana
svoje
pak ne Stedeci truda
prijatelja sa
I.
svom duznom
tro§ka
ni
pocasti
dovede kraljevu majku unatoi zasjedama nepri tom ogromnu
sve^ano u kraljevstvo, potro§iv§i
svotu novaca*.
Nema ne
razvaliti vici
se
dvojbe, da
mogoSe
gradove
1291.
su glavni protivnici kraljevi u to doba
oprostiti Andriji, §to je i
zamke
prikloniSe
pridruziSe
prema uslovima mira
i
bili
opet Gisingovci, koji
vojvodom Albrechtom dao
njihove. Oni krenu§e vjerom Andriji, te se jo§ u drugoj polo-
napuljbkoj kraljici Mariji
jamadno
s
drugi hrvatski
i
i
njezinu
slavonski
sinu
velikasi,
Karlu Martellu. Njima
tako
da je
ve6 na koncu
vLadanje kraljeva arpadoviga.
2^o
m
'
1291. hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dva tabora.
Dok
napuljskoga
hrvatski
kraljevica,
gotovi
su
ostali
gradovi
svi
j
su mnogi velikasi dalmatinski
i
uz
slali
vjerni
Medju hrvatskim gradovima iztice se osobitom odano§cu prema njemu slobodna obcina Gradec u Zagrebu zajedno sa svojim gradjanima, dok je nasuprot zagreAndriji.
kralju
backi biskup Ivan stupio u kolo najodrjesitijih protivnika Andrijinih. Kraljica Marija osnivala je svoje pravo na ugarsko
ona
sto je
porodice Anzuvinaca nijesu
iz
II.
Kako
sina Karia Martella.
ratom u
medjutim napuljski
je
kralj
da osveti sicilsku vecernjicu, bio
Siciliji,
Karlo
bi se
torn,
ona ni njezin nego za svoga
ni
II.
bio zabavljen neprestanim
morao
okaniti svih svojih osnova
glede Ugarske, da ga nisu izdaSno pomagali rimski pape.
Ta
im odluciSe namaknuti
na napuljsko prijestolje, a sada da njima patri s njim razpolagati. Jo§ 8. rujna 1290. dade papa Nikola
No
za sebe,
trazili prijestolja
na
prijestolje
rodjena sestra pokojnoga kralja Ladislava Kumanca.
bila
suprug Karlo
hrvatsko
i
i
oni bijahu Anzuvince dozvali
ugarsko, za koje
vjerovahu
tvrdo,
Od
kraljevica Karla Martella za kralja.
mu
kraljicom Marijom, da
i
U
isti
i
predobe za svoga
napuljskoga
okruniti
kraljem Karlom
s
II.
njemackomu caru Rudolfu sinu njegovu napuljski kralj sa suprugom svojom svima hrvatske duhovne svjetovne velikaSe od kralja Andrije,
mah
silama, da odvrate ugarske
legatu
pribave prijestolje. Papa zato salje u Ugarsku svoga legata,
i
biskupa Benvenuta Eugubina, zatim vojvodi Albrechtu.
svom
po
IV.
toga Sasa radi on zajedno
rade
prijeti
i
i
papa
i
i
U
pak da
ih
su se
onako odmetnuli od Andrije; u Hrvatskoj i Dalmaciji polazu najvece nade u u slavnoga primorskoga bana Pavla I. i njegovu bracu Jurja I.
i
sticenika.
Slavoniji
nastoje
ugoditi
Gisingovcima,
koji
Bribirske knezove,
Mladina
Ta
I.
Bribirski knezovi jesu rodjaci
te je naro6ito Juraj
ili
bar svojaci napuljske kraljevske porodice
»knez dalmatinskih gradova«,
I.,
vec
i
koji put
prije
(1285., 1290.)
boravio u Napulju na dvoru Anzuvinaca. Jo§ na koncu god. 1291. salju napuljski vladari Dalmaciju, da se hranom obskrbe gradovi bana Pavla i njegove brace zita u Hrvatsku i
Jos jace razmahala se agitacija za Karla Martella god. 1292. Napuljski kralj Karlo
desio se tada sa
Dne
suprugom
sijecnja
5.
plemicu Ivanu Gisingovcu, sinu bana Henriku »slobodu ratovanja* (liberum ferri
regni).
Sutradan u nedjelju
Marija u prisucu sjajnoga plemstva
6.
sijecnja,
napuljskoga
ius et
belli
licentiam) proti Andriji, kojega zovu provalnikom u kraljevstvo ugarsko
eiusdem
II
sinom u gradu Aixu u Provenci (danas jugoiztocna Francuska) podijeliSe kralj Karlo II. sa suprugom Marijom svojemu vjernomu i
(invasorem
na samo Bogojavljenje, proglasi kraljica
poslanika hrvatskih, da poSto njoj ugarskoga pripada pravo na ugarsko prijestolje: prenosi ona svu vlast pravo svoje na prvorodjenca svoga Karla Martella, kojega ujedno uzvisuje zlatnom krunom zastavom na izpraznjeno prijestolje, njega njegove potomke, i
jeditoj iza prijeke smrti brata Ladislava i
i
i
te
mu
k tomu daje
Gisingovci
svoj materinski blagoslov.
u Ugarsku. Kraljica Marija nagradi vjerne
i
da je njemu
braci
i
poslal., stall
t.
Karlo Martell ovako pise: »Plemenitim muzevima knezu Jurju i knezu Mladinu, smo blagohotno pismo va§e vjernosti, koje ste nedavno nama
pak smo za
hrvatskim
njegova
iz
nas
zapoceto
njemo, zahtijevamo vrjednije
Zeljeznu,
i
Karlo Martell. Osobito se iztako§e Bribirski knezovi,
d. Primili
raditi
gorljivije
i
samo
Gisingovca Ivana
sluzbe
sinu njegovu Jurju podijelila u leno zupaniju Sopronjsku
i
§to je poslije 12. travnja potvrdio
poSto im
Martellu ne
Bribirski knezovi ustali su sada, da utru put Karlu
i
u Hrvatsku, nego tako,
i
u
nastaviti. i
sadrzaja razabrali, da ste vi s vasima (privrzenicima) revno
poslu
naSega
kraljevstva
zapovijedamo, da, ono, §to ste
u buduce proslijedite, pak da zajedno i
ugarskoga,
i
da
ste
voljni
jos
Hvaleci mi dakle vasu iskrenost dostojnom hvalom, opomi-
s
drugim vaSim (privrzenicima) muzevno
hvale vrijedno
plemenitim nastojite
zapoceli,
jos
hvale
muzem Pavlom, banom odoljeti
svima
reCenog nametnika kraljevstva Ungarije. Osim toga budite na ruku providnomu
pokusima i
poboz-
ANDRIJA
11.
MLETfiANIN.
(in.)
271
nomu muzu Hugonu de Monte Rotundo, nasemu posebnorru kojega smo navlastice
dim
u te krajeve,
se
poslaniku
i
pouzdaniku,
cemo nadalje u pomoc galije odaledi onaj provalnik, kako smo dull od poslanika
poslali u
samo
one krajeve
.
.
.
Poslat
Kanimo
§to prije poslati u one krajeve vikara naSega s dostojnom Castnom druzinom; onda, ako Bog dade, sami glavom doci, da konaCno svladamo njegove privrzenike, sve za korist nametnika mir reCenog kraljevstva Ungarije, a za
vasih
i
drugih.
i
i
i
i
uzvisenje vase
i
svih drugih, koji Ijube nase ime«.
Pismo ovo odaje, da spremalo
I
utrti
zivahno obcenje
je god. 1292. bilo
Bribirskih knezova. Slali se
i
poslanici
Hrvatske u Napulj
iz
put Karlu Martellu u Hrvatsku, a
odanle u
izmedju i
Karla
Martella
te se
ozbiljno
obratno,
Ugarsku.
Dosao pouzdanik
pak zahtijevao od gradjana, da mu poloze prisegu vjernosti. Spljecani nadjoSe se u nemaloj neprilici, pak zatraziSe savjeta u Trogirana. Tu se sastalo vijece, pak ce razpravljati, §ta da se uradi? Predlagalo se koje §ta. Neki misljahu, da se o svem mudro suti, pace ni banu Pavlu da se nista ne kaze o zahtjevu kralja Karla, dok sam ban obcinu na to ne pozove. O pozivu Anzuvinaca Sibendani. Drugi opet, po imenu Toma Zanic, svjetovaSe, neka se neka se obavijeste po§alje u Spljet koji pametni muz neka izvijesti, da se poslaniku Karla Martella ne moze za sada odgovoriti, posto se onaj obi6no kruni u kojem gradu (ugarskom), koji postaje kraljem ugarskim; stoga ce se grad Trogir pokloniti onomu, koji bude okrunjen za kralja. Napokon predlozi Matija Zanic, da se posalje zaseban glasnik banu kako su se zakljucci priobdili gradovima Pavlu, te mu saobci sve, §to se je vijecalo, napuljskoga
kraljevica
takodjer
u
Spljet,
i
i
i
i
Spljetu
i
Sibeniku.
Dalmatinski gradovi zacali se odazvati pozivu
Anzuvinca jama6no najvi§e
s
toga,
sto
ba§
je
u hrvatskim zemIjama, da utalozi buru, koja se bijase proti njemu podigla. Kralj se prije toga oborio na Gisingovce, Andrija
tada kralj
II.
boravio
kojima je bila djedina u prinudio, da valjda
mu
zapadnoj Ugarskoj, te
se pokore.
nakon pobjede nad
Tu u Simegu
ih
primi on,
Gisingovcima,
odasla-
zagrebadkoga kaptola 26. lipnja 1292., te darova torn prigodom kaptolu dohodak od trgovine (tributum fori seu telonii) u gradu Zagrebu. Iz Sinike
mega podje u »prekodravske krajevef u Zagreb, kamo stize svakako prije
,
prije
13.
svega srpnja,
kojega dana spominje meStar Templara u Hrvatskoj Guylermus de Peimis, da je Andriju dopratio do Zagreba. §ta je Andrija dalje radio u hrvatskim zemljama, nije poznato; no vjerojatno je nastojao,
da koji
udvrsti
mu
u
se jos
vjernosti
jedne,
nijesu
pokorili.
njegov, zagreba5ki biskup Ivan, otiSao,
samo da
se s
a
prikloni
druge,
Zestoki protivnik bijaSe
iz
Zagreba
Pe6at bana Pavla
I.
Bribirskoga.
Raba god. 1307. izdane gradu pe£ata od voska vidi se grb bana I'avU (orlovo krilo a £titu s kacigom) i napis: comitis tocins SclaS(igilluin) I'auli Breberii Tonie b(ani). S
povelje
N»
njim ne sastane.
Deseci se u hrvatskim zemljama imenovao je Andrija takodjer svoju majku Tomasinu Morosini »herceginjom 6itave Slavonijet, teje valjda njoj i ujaku svomu predao, da upravljaju hrvatskim kraljevstvom. Iza toga kralj se sprema§e na povratak u Ugarsku.
onda sam udari prema Sopju kod VaSkc, da na prcvozu predjc iznebuha zaskodi Ivan Gisingovac, te ga uhvati. Bio bi zarobio ga preko Drave. Ali ondje kraljevu prtljagu, da nije s njom srecno umakao podkancelar Teodor Rumi. Tako Najprije posla vojsku, a
i
Andrija dodje u ruke svojim protivnicima. Najvjerniji privrienici Andrijini pohita§c sada,
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVI^A.
272 «
da oslobode svoga kralja iz suzanjstva. Bijahu to Ohuz, sin Buzadov, Duruslav Rumi i Teodor Rumi, kraljev drugi. Oni dado§e Gisingovcu svoje sinove za taoce, a tako dade i
podkancelar, za taoce
tri
svoja sinovca
Ovako oslobodise
brata Ladislava.
i
kralja Andriju,
doCim je Ivanka, koji bi zajedno s kraljem zarobljen, camio u tamnici gotovo citavu godinu. Nedaca kralja Andrije ohrabri sada iznova njegove protivnike na jugu Drave. Biskup zagreba^ki Ivan opec se vratio na svoje mjesto, te stao nemilo progoniti sve privrzenike Andrijine.
Mnoge
vrstne
ugledne
i
kanonike
sluzbe
lisi
Gisingovcima
sluzbe njihove.
vatske i
»Promatrajuci
Dalmacije,
i
i
sluSati.
ponovo darovnice napulj skill Anzuvinaca. Karlo
kolovoza 1292. povelju Bribirskim knezovima, kojom
19.
svem
zupaniju Garesnicu, kao da ih je htio nagraditi, §to
opet pokloni biskup
su zarobili kralja. Sada zaredaSe
dade
te namjesti
casti,
i
mjesto njih tudjince, naro6ito Talijane, za koje bijase uvjeren, da ce ga u
iskrenu
odanost,
u
neprestano jo§ goje, uzevSi nadalje
muz
koju su plemeniti
braca njegova, knezovi Juraj
i
odavna
Mladin,
mile
obzir njihove
II.
iz-
ih obilato nadari za vjerne
Pavao, ban Hr-
koje
usluge,
prema nama
gojili
nam dosad
su
ustupamo, s izvjestnim znanjem koje ce 6initi u buduce, to iz csobite milosti cinili, potomsvima njihovim zakonitim nasljednicima dajemo i potvrdjujemo redenoj braci koljeno ili cima za sve vijeke oblast ili kotar zvan od puka Dyesnich (Dreznik), kao Pset, te se prostire uz spomenutu oblast, pak odanle pleme, koje se zove Suczunny dajemo recenoj braci sve do medja pokrajine, koja se zove Bosna. Ustupamo nadalje njihovim bastinicima od Hrvatske Dalmacije toliko, koliko se (one) steru od medja zupe Modru§a, sa svima velikasima, kletvenicima (vasallibus), Hlivanjske sve do Senja, Gacke selima, kao pripadvaroSima, tvrdinjama s otocima uz primorje, sa svima pravima sve drze prije toga dade Karlo Martell to posjeduju po svojoj volji*. Dan cima, da Vladislavu, prvorodjencu srbskoga kralja, za zasluge sto ih je za nj stekao, kao i za i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
sve
»buduce
usluge «, >banovinu slavonsku za sve vijeke*. Izuze
samo ono,
sto su vec
ban slavonski Radoslav Babonic sa svojom bracom, zatim Ivan, knez krcki, movinodolski sa svojim bratum braticem Dujmom. Po ovim darovnicama druski sudimo, da su tada uz Karla Martella pristajali ne samo Gisingovci u Slavoniji Bribirski drzali
i
i
i
knezovi u Hrvatskoj, nego
Pace u Slavoniji priklonio
takodjer
Frankapani
se uz biskupa
Babonici, a
i
zagregackoga Ivana
i
i
susjedni srbski vladari.
medvedgradski kastelan,
knez Gardun, kralju Karlu Martellu. Taj knez Gardun bio je u obce
pak
bio
je
Jednom
sad za Andriju, a sad za Karla Martella.
kaptolom, pak ce toboz u ime kralja Karla Martella
medvedgradskom
i
se zavadi
sa
zagrebackim
oporne kanonike. S posadom
skrsiti
na Zagreb
okolisnjim seljacima udari
velik prevrtljivac,
i
podsjedne kaptol. Gradjani
slobodnoga grada Gradca pohitaSe svojoj braci u pomoc. Na otvorenom
polju
izpod
Gradca a kod vrela Mladusevca sukobi§e se obje stranke. Boj bijase Ijut, te je potok Crkvenica (danas Medvescak) pocrvenio od prolivene krvi. Stari spisatelji tvrde, da je mjesto, gdje je najvise krvi proteklo, dobilo poslije ime krvavi most. U boju bi Gardun svladan i zarobljen, te odveden pred kralja Andriju. Taj mu oprosti> ali mu ote Medvedgrad. brda
Na pocetku Hrvatsku
borba
s
i
god. 1293.
spremao
Karlo
je
II.
vojsku,
odmetnom
Sicilijom, a
mu
koja ce
Ugarsku. Ali vojska ipak ne podje na put. Prvo je Karlo
dalmatinski gradovi, kao u
drugo su
sina odvesti u
jos svedjer
II.
obce
svi
imao
gradovi
s nizim plemstvom vjerno stajali uz kralja Andriju. K tomu bijase jos 4. travnja 1292. umro papa Nikola IV., gorljivi zaStitnik Anzuvinaca, pak kako je sada preko dvije godine
zajedno
papinska stolica ostala
podpori
s te strane.
nepopunjena,
Tako
knezovi kao da su u to vrijeme
Samo
tako
mozemo
nije
Karlo
se
se je na jedan put sreca dvojili,
razumjeti povelju,
hoce
kojom
li
kada
Martell
nasmijala zasjesti
mogao Andriji.
ednu
Pa6e
i
Bribirski
na prijestolje Anzuvinac.
je kralj Andrija god.
njegovoj braci za sva vremena darovao kao nasi j
nikakvoj
nadati
1293.
banu Pavlu
i
bastinu 5itavu »primorsku bano-
ANDRIJA vinu«
II.
(in.)
MLET^ANIN.
smo
kraljevinu Hrvatsku s Dalmacijom. >Promotrili
ili
»ljubljenih
vjernih
i
2n
pravomu mnogim
Mladina, njegove brace, koji su kao njekim nasljednim
govori Andrija,
(zasluge)*,
muzeva, vitezova Pavla bana primorskoga,
nasih
knezova Jurja
i
i
velikim bojevima
i
da se ovjencaju
vitezkim lovorom. Oni su nas vi§e puta moliH po glasnicima* po poboznom prijaznom muza bratu Desideriju od reda samostanaca sv. Augustina, da bi s obzirom na mnoge sluzbe, §to su ih 6inili njihovi predji oni sami na§im predsastnicima nama, pridali neSto (darovnicima nasili predja), da bi naime poklonili njima i njihovim potomcima primorsku banovinu sa svima pravima, koristima i dohodcima banskima; a oni ce se za to obvezati u ime svoje svojih bastinika, da ce drzati vojsku od pet stotina (500) Ijudi, te nas pomagati u srima nasim kraljevskim podhvatima (vojnama) proti vanjskim neprijateljima kao proti domacim protivnicima Mi dakle usliSasmo molbe re6ene brace, te dajemo primorsku baniju sa svima pravima. koristima dohodcima njima njihovim bastinicima kao pravo vlastniCtvo (iure proprietatis) gospostiju (et perpetui dominii) uz gore redene pogodbe, kao jos uz neke druge. naime da i nase vehcanstvo preblagu s Bozjom pomocu herceginju ditave Slavonije primorskih strana kneginju, naSu premilu majku (Tomasinu), priznadu, te joj davaju strenu po obicaju kraljevstva naSega. Napokon jos odredjujemo, da pozvani dodju k nama nasoj majci ili sami, ili ako su zakonito zaprijedeni, da nam §alju budi svoju bracu ili sinove, budi koje drago njima odane osobe ... »U isto vrijeme po prilici zasluzili,
a narod:ito
i
i
i
i
i
i
.
.
.
i
i
i
i
i
.
.
.
i
.
pridruzige se
knezovi Babonici kralju
i
Andriji.
Dne
11.
PjENEZl HRVATSKOGA BANA PavLA
I.
§UBICA (1274.— 1312.)
I
SINA
Ti pjcnezi nijesu nimalo nalik na slavonske banovce, ved su izradjeni 1.
Lice:
punolik, stojeci
Svetitelj
drii knjigu.
Desno do
dizi kratko iezlo.
Zal 2. 3.
Inace kao
Napis J
I
na
l.,
lieu:
i
i
j
e
:
;
oko glave osjenka od bisera
svetitelja stoji
Napis do
samo napis na
DUX PAUL
na
DUX FAULv
prijestolju,
niz
;
njegovih
poradi
MU MlADINA
II.
(1312.
— 1322.),
po mleta^kom uioru (soldini). desnicom banu barjak, a Ijcvicom
uzima desnicom barjak, a u
driak barjaka
oko glave osjenka
s
:
kritom.
lijevoj
:
DUX PAULv — BAN MLAD SECUNDUS; n.i zaliiju monogrami BANHLAh — SECVIIDi\(S) — na xaliiju monogrami: IC i-C
zaista vrSi sada kraljeva
ruci
BAN, do bana: MLADEN. Do glave monogram! IC XC.
lieu:
—
velikih
svetitelj daje
ban, punolik, uzpravan;
svetitelja:
Isus, punolik, sjedi
;
darova Andrija
1293.
srpnja
banu Radoslavu Babonicu grad Zelin u zagreba^koj zupaniji zasluga za majku njegovu Tomasinu.
:
I+" X^.
;
majka Tomasina Morosini kroz
dvije
tri
godine hercczku
»hcrceginja eitave Slavonije i vlast u hrvatskim zemljama. Ona se god. 1293. zove primorskih strana vojvodkinja* (ducissa totius Sclavoniae et maritimarum partium principissa), te stoluje budi u Zagrebu budi u Pozegi, toj staroj stolici slavonskih vcgvoda. iitavu zapadnu Ugarsku s desne Godine 1295. pa6e preda joj sin za upravljanje jo§ upraviteljica strane Dunava, tako da se ona ponosito piSe »herceginja eitave Slavonije krajeva onkraj Dunava sve do mora (ducissa totius Sclavoniae et gubernatrix partium povelje, kojima nagradjuje citra Danubialium usque od mare). U to vrijeme izdaje ona i
i
i
privrzenike
II
svoga
Hrv. povj.
sina.
Deseci
se
u
Pozegi
8.
studenoga 1295.
podijeli
magistru *'
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
274
Koraldu neki posjed, koji je nepravedno drzao biskup Benedikt u bugarskom Biogradu (Alba Bulgariae). Zatim nagradjuje kneza Ladislava sina Nikolina, koji se bijase prosle
sam Ivanu Gisingovcu ponudio za taoca, samo da oslobodi svoga kralja iz suzanjstva. Napokon odlikuje ona jos Tvrdislava Blaza, sinove Grubuceve iz Vrbaske zupanije u danaSnjoj Bosni, te im daje polovicu dohodka od prevoza na Savi kod godine
i
doba za kralja kojemu bijahu oteli njegov
Gradi§ke, a to za njihove zasluge, sto ih bijahu stekli boreci se u svoje
Andriju proti nevjernomu tada banu Radoslavu utvrdjeni VrbaSki grad (Wrbazeu,
Medjutim nijesu se
kod danasnje Banjaluke).
Anzuvinci odrekli nade, da bi mogli pomoci do prijestolja
ni
Karlu Martellu. Oni svedjer stoje u savezu 8.
Babonicu,
srpnja 1293. proglasuju Karlo
II.
banom Pavlom
s
napuljski,
okrunjeni vec kralj ugarski, da su podijelili slobodu
knezu
mu
supruga
njegovom bracom. Dne
i
Marija
sin
i
Karlo Martell,
podpunu sigurnost banu Pavlu
i
i
kao i njihovim zamjenicima, kad bi htjeli budi pojedince budi zajedno doci pak tamo boraviti. U studenom 1293. opet nastoji Karlo II. »na zahtjev kneza svoga vjernoga iz krajeva SIavonije«, da se naknadi §teta Trogiraninu Damjanu, Jurju,
u Napulj, Jurja,
kojega bijahu orobiH napuljski podanici. Premda i
i
godine
slijedece
dalmalinske
1294.
ga dosljedno
hrvatske primorske obcine cvrsto stoje uz kralja Andriju, te
i
uztrajno
spominju u svojim izpravama uz knezove od Bribira, ipak Anzuvinci uNapulju ne miruju.
Dne
Karlo
20. lipnja 1294.
II.
sin
i
mu
Karlo Martell sami ocituju, da su oni »u poslu
Ungarije odlucili dogovarati se
kralj evstva
s
banom Pavlom
i
koristovati
se
U
to
savjetom, te su zato obnasli recenoga Pavla prizvati u svoju nazocnost«.
njemu
i
boraviti
Mladinu slobodno pismo, da mogu dolaziti u Napulj, ondje i druzinom, a da im nitko ne smije slobodno pismo ponovno izdaju oba kralja zajedno s kraljicom
njegovoj braci Jurju i
opet
otici
njegovim ime izdaju
i
zajedno sa svojom porodicom
na zao uciniti. Isto Marijom 8. srpnja 1294. Napokon 17. lipnja 1295. izdaje kralj Karlo II. banu Pavlu znamenitu povelju, u kojoj doslovce kaze: »Obziruci se na velike mile primljene usluge, koje je plemeniti muz Pavao, ban primorski, gospodin Hrvata, »nas Ijubljeni i vjerni rodj ak«, odano cinio nekad ocu nasemu, neprestano cini nama i Karlu, nasemu prvorodjencu, kralj u Ungarije, a nadamo se, da ce ih 6initi i u buduce, pristajemo hocemo, da redeni kralj ugarski, nas prvorodjenac, podijeli istomu banu Pavlu za citav zivot baniju ili vlast bansku (dominium banatus) u hrvatskim i dalmatinskim stranama onako, kako je tu baniju drzao i sada drzi. Potvrdjujemo sve, sto ce receni kralj ugarski podjenista
i
i
mi, koliko je do nas, dajemo njemu baniju. napokon Anzuvincima poci za rukom, ostvariti svoje nastojanje. Ta od 23. prosinca 1294. sjedio je na papinskoj stolici papa Bonifacije VIII. odiucan gorljiv privrzenik njihove kuce. Premda je tada Bonifacije bio vec starac od 77 godina, ipak je gotovo mladenackim zarom pregnuo, da podigne papinstvo do staroga
Ijenjem banije istomu Pavlu u6initi, pak
i
Cinilo se u obce god. 1295., da ce
i
sjaja, te
da obnovi sva prava njegova. Volio je osobito Anzuvince, koji su mu svagdje pa^e i uzde drzali njegovu konju, kad je ulazio u lateransku crkvu. On
ugadjali, te ih je zato
No Italiji
neumorno podupirao bas u
taj
stize
na
i
Hrvatske, te
mjeseca
iza
lipnja,
umro od
nje
obolio
Siciliji,
Anzuvince
kuga, koja je u crno zavila
negdje na koncu
i
mah
i
kao Ijut
kraljevski
od nje Karlo
naglom smrcu,
njega (21. hstopada) umro je
i
dvor
Hrvatskoj.
Napulju.
u
za
i
Godine 1295.
U
stala haraciti
polovici
predestinovani kralj
Martell,
ostaviv§i i
u Ugarskoj
udarac.
sobom samo
sitnu
po
godine,
Ungarije
i
djecu. Cetiri
zagreba^ki biskup Ivan, jedan od najgorljivijih
najvjernijih privrzenika njegovih.
Smrcu biskupa Ivana odlahnu znatno nadbiskupa pozuri,
prepostom
te
kralju Andriji.
On
se
po savjetu kolockoga
popuni tu znamenitu biskupsku stolicu svojim covjekom, erdeljskim Novi biskup udje s vojskom u svoju biskupiju, pak okruzen
Mihajlom.
od vojske dade se
ustoliCiti
u stolnoj crkvi zagrebackoj.
Na
to
stade kanonike progoniti.
I
ANDRIJA Ijude u tamnice bacati,
II.
MLEtCaNIN.
(ill.)
275
ukidati sve naredbe, koje su spominjale na
i
Ivana, jerda je bio zaveden
od
strasti
pokojnoga biskupa
Osigurav§i se tako u Zagrebu podje
udvorica.
i
Andrija dalje. Kako je ostao udovac iza prve zene Fenene, ozeni se napodetku god. 1296. Agnezom, kcerju austrijskoga vojvode Albrechta. Tako se nekadanji protivnik njegov prometnu u prijatelja i saveznika. Kad je na to u jeseni te godine Andrija digao vojsku na Gisingovce, koji se bijahu opet odmetnuli, pomagao je ba§ vojvoda Albrecht izdaSno svoga zeta. S pomocu austrijskih ^eta oduze kralj Andrija Gisingovcima najznatnije
gradove
zamke, kao Kisek, Simeg,
i
Da
osigura
jos bolje
si
i
i
druge.
utvrdi svoju vlast,
promjenu
Andrija takodjer
u6ini
na
Dok je god. 1296. herceginjom ditave Slavonije bila majka njegova Tomasina, on 1297. tu cast jacim rukama, naime svomu ujaku Albertinu Morosinu, koji bija§e dosad vec ogromnih zrtava doprinesao za svoga necaka. Albertin >herceg ditave Slavonije i zupan Pozege< izabra si za svoju stolicu grad Pozegu, a svojim kancelarom
jugu Drave. povjeri
imenova zagrebackoga biskupa Mihajla. Vec 1. rujna 1297. izdaje biskup Mihajlo kao hercegov kancelar u Pozegi povelju, kojom je redovnicima sv. Augustina u Vaski dao u zamjenu neku svoju zemlju. Jos prije toga, dne 24. srpnja 1297. bijahu svjetovni duhovni velikaSi u Budimu kraljeva ujaka Albertina primili medju kraljevu druzinu, te i
mu
podjedno
plemstvo u Ugarskoj
priznali
Herceg slavonski
Albertin
radio
Hrvatskoj.
i
zajedno
je
odluCnosti za svoga necaka. Albertin se sada
i
i
velemozni gospodin herceg Citave Slavonije
Pozegi
i
u Zagrebu. Gradjanima slobodne kojih
Albertina bijahu tolike,
se
da
sve vijeke hercegovinu
mu
i
ili
kraljici«
tomu, da su
i
(qui
je
kolovoza
1.
utjeCu
Andrija
1.
prolis),
kao
zaStiti
i
Dok
je
stali
1299.
cast
Zasluge
u
Budimu
u
kraljevskoj
hercega
podijelio
zupaniju Pozegu, »koja po pravu
i
za
porodici*
pripada
uz Andriju. Knez Stjepan Babonic opet opraSta
kralj
je
banom
banu Stjepanu Babonicu pod pogodbu, da mu povrate
Andrija
Vrbaski
i
grad
(kod danasnje
Glazki grad na medji banovine Usore.
ovako
kralj
Andrija kroz viSe godina
Slavoniji, nijesu mirovali ni Anzuvinci. koji je
Andrije.
kralja
kolovoza 1299.
i
Banjaluke)
s najvecom Bozjom pomoci
i
nevjere, ali njegovim rodjacima sve dosadanje zablude nepravedno stecene gradove Susjedgrad kod Zagreba, i
Mihajlom
ad ius pertinet regale seu reginale). Mozda je Albertin doprinesao
Babonici odlucno
Citave Slavonije, a
obcine
6itave Slavonije, »koja je prva
(quae est prima dignitas regiae kralju
gradjani
biskupim
zupan Pozegec, a gospoduje u Gradca kod Zagreba namece paCe
svijetli
neke danke, poradi
s
potonjih godina zove »s
Njima
smatrao Ugarsku za papinsko leno, gdje
vladare. Kraljica napuljska Marija bija§e
zajedno sa svojom unuCadi, Martellovom
se
utvrdjivao svoju vlast
je bio glavni zastitnik
no zapada pa ii
namah po
smrti svoga
u Ugarskoj
i
papa Bonifacije VIII., pravo da namje§ta sina Karla Martella
djecom, sklonila pod okrilje silnoga
i
odlu6-
molbe usliSao, te je 24. sijednja 1297. proglasio unuka Karla Roberta, najstarijega sina pokojnoga kralja Karla Martella. No papa nije bio time zadovoljan, vec je pregnuo svom snagom, da svomu odabraniku utre put do prijestolja. PoSto je vecina dalmatinskih gradjana bila jos svedjer za Andriju, a proti Anzuvincima, nastojao je papa poluiiti svoj cilj s pomocu svecenstva. Gdje god bi se izpraznila koja biskupska stolica, popunio noga pape. Bonifacije
za kralja ugarskoga
i
je zaista njezine
hrvatskoga
njezina
privrzenicima svoga kandidata. U Spljetu bijaSe vc6 izabran za nadbiskupa Jakov; poSto on priznavase Andriju, papa ga je svrgnuo, jer se toboz kroz tri mjeseca nije prijavio u Rimu za potvrdu. Na njegovo mjesto imenova naprosto u svibnju god. 1297. bi ju ali
po imenu Petra, dosad dvorskoga kapelana kraljice Marije, za kojega se mogase stalno nadati, da ce raditi za Anzuvince. Malo zatim premjesti opet zadarskoga nadbiskupa u Italiju u grad Trani, te mu odredi za nasljednika talijanskoga Franjevca. Najvise medjutim ugodi papa Hrvatima, kad je 1. svibnja 1298. na molbu kraljice nasvoga
(^ovjeka,
VLAt)AN.TE
2^6
puljske Marije
kneza Jurja
i
tCRALmVA AUPADOVrnA.
Bribirskoga u hrvatskom gradu Sibenikil
I.
piju, te tako dokrajcio du^otrajne
zestoke borbe izmedju Sibenika
ostiovao bisku-
Trogira. Papa pak da ce novi sibenski biskup nedvojbeno biti njegov odani privrzenik, bibencani da ce se vazda Zahvalno spominjati, sto je papa njihovu obcinu uzvisio a od obicne varoSi (oppidum) na biskupski grad (civitas). u samoj Ugarskoj poradi u Malo iza toga desila se Bonifaciju VIII prilika, da sijecnju izabraniku. 1298. bijaSe ondje u prilog svomu umro ostrogonski nadbiskup Jo^
mogao
i
i
je ocekivati,
i
i
Vladimir, odluini privrzenik Andrijin.
nadbiskupa
za
Andrijinoj
Bo do da. No
ne ce papa
papa bijase oprezan. Bojeci tvrdio,
zatim proglasi ostrogonski kaptol po
zelji
Gregorija
podkancelara
kraljeva
i
posto je proti njegovu izboru prosvjedovao jedan dio kaptola, poboja se
da ga
Gregorije,
Namah
gjurskoga biskupa
imenova
ga 28.
pak se zato odmetne od kralja Andrije. Ali bi od njega odvrnuo, cim bi ga u casti po-
potvrditi,
i
da se ne
se,
1299.
sijecnja
i
samo upraviteljem nadbiskupije
ostrogonske
i
biskupije stolno-biogradske.
Odkad Andrije digli
se je u ozujku 1298.
Gisingovci,
a uz njih
Ugrin,
i
privrzenici Andrijini svoga kralja, u
Pesti.
Tu
nadbiskup
novi
ojacala je iznova u Ugarskoj
III.,
su biskupi
janstvenika nije bilo
—
sin Puzev,
Gregorije
Sasi
Sikulci,
i
—
Kumani
utvrditi vladanje kralja
i
num Andream, ex
se po-
svjetovahu kolov. 1298.
5.
kraljevska vlast
Andrije
regali stirpe
revereamur tamquam
opet
to
svjetovnih dosto-
kojima se imala podici
stvorili niz zakljucaka,
(ut
kralju
dominum
regni natu-
da se prava
sva
kraljici vratiti
i
domi-
descendentem,
ralem). Zaklju6eno bi torn prigodom,
imadu
od
odvratio
I
od plemena Cakova. Na
da sazove drzavni sabor. Taj se sastade
ugarski plemici,
i
ostrogonski
Slavoniji stranka anzuvinska.
i
i
imanja, koja su im nepravedno oteta. Jednako
neka se i
pravima
ucini s
plemica.
zamci
Svi
posjedima crkava
i
gradovi,
i
posljednje doba podignuti bez
moraju se
vole,
pak
s
se
kasi, koji bi
mjesta
gledalo
Na
pccatu je grb
vise njega krst),
i
(srcolik stit
naokolo
sa
kosa prutica
tri
njega
napis
Stepha(ni) ban(i) to(cius) Sclavonic
svaka
S(igillum)
:
bez
nica izdavati ni visih casti podjeljivati, a ni
Na saboru Gregorija.
On
u Pesti
nije
doSao
veli-
zakljuccima,
otimacinu, kaznit
prokletstvom
gubitkom imanja.
obijestnih zaprijediti
Odredjeno
biskupa
stajati
velikasa,
samovoljno bi,
da se
njihova
i
dva plemica,
koji
uz bok, tako da ne ce smjeti
savjeta
i
privole
ni
darov-
o vaznijim stvarima odluSivati.
ne bijase svjetovnih velikaSa, ni
-
mjeseca izmjenjuju kao nekakvo
po dva
ce kralju
f
kraljevsko.
tri
vijece
i
takodjer
se
vladanje
PeCAT BANA StJEPANA BABONicAOD GOD. 1295.
zulumu
put
Oni
u
ustanovama nastojalo
se je strogim
na
stati
i
crkvenim
a u drugu
interdiktom,
No dok
tima
razbojstva
nastavili
ce se u jednu ruku i
razvaliti.
protivili
su
koji
kraljeve do
u srpnju 1299. na
a ni
drugi sabor
kao
ostrogonskoga
nadbiskupa
na polje Rakosko,
koji bi
da se ucvrsti vladanje sabor Vesprim, pak kad biskupi poseban u sazvao Gregorije Andrije. Nasuprot je kralja svjetovnim kaznama. S toga kao plemici na nj ne dodjose, zaprijeti im crkvenim poradi toga, §to je Gisingovce oslobodio prokletstva, kojim ih bija§e udario njegov sazvan za uredjenje
crkvenih
i
drzavnih
i
za
to,
i
i
predsastnik, podigla se proti
posala,
njemu
tolika
oporba u Ugarskoj, da je ostavio Ostrogon
i
i
ANlUilJA
po§ao preko Drave
castro
biskup Mihajlo, privrzenik Andrijin, ostao u
gdje
quodam
to su Anzuvinci zajedno
prebivao
je
Ugarskoj. jer se nije vi§e sa sabora na
U
277
je opet zagrebac^ki
fin
Obratno
MI.KTr.AMN
nekom tvrdom fjradu, mozda u nefandissimo, apud S. Crucem in partibus
u Slavoniju,
Kalniku, blizu Krizevaca ultra Dravanis).
(111."^
II
polju
u
Rakosu usudio
na svoju
povratiti
stolicu.
papom Bonifacijem VIII. neumorno radili, da predobe drugim oblastima na jugu Save. Najjata Bosnom
s
do kraja Hrvatsku Dalmaciju s podpora bijase im tu ban Pavao I. sa svojom bracom, Bribirskim knczovima. Pavao, ban Hrvata, postao na poSetku god. 1299. »gospodin Bosne«, gdje mu je bio i
i
i
u rodu
I
takodjer
Hrvatin Stjepanic,
svojti
ill
stupio
redove
u
knez
privrzenika
krajeva (partes
Dolnjih
Napuljski
anzuvinskih.
inferiores),
Karlo
kralj
knezu Hrvatinu povelju, kojom potvrdi njegovo vladanje krajima bosanskim. sObziruci se< pise Karlo, »na Sistocu vjernosti, kao 14. srpnja
koristne
1299-
primljene sluzbe, §to su ih knez Hrvatin kao
i
svojaci plemenitih
muzeva
bana Hrvata, kao
Pavla,
Ungarije
i
i
Dolnje kraje zemlje bosanske, koje sada drze
voza 1299. izdade
kralj
Karlo
birskim
knezovima,
njemu
njegovima »plemeniti
i
dalmatinskih
su toliko neprijateljskih zasjeda
Ijubljeni
rodjaci,
Da
njemu
on potvrdjuje sve gradove, Martell,
u zemlji Hrvatskoj sa Ijudima
i
bi
kaStele, sela, i
Dalmaciii,
vazalima,
i
koje
Mladin. knezovi
svojaci
Lice:'Kuna na
Obol.
2.
Napis na
3.
Napis
dcsno,
izincdju dvijc
brige
>podnijeli
potezkoce*;
i
iinili
consan-
(dilectos
prije
darovao
zato
II.
Scl
i
im Sla-
Karlo
njegov
sin
potomcima obojega
Rex
Nupis:
su
u kraljevstvu Ugarske
posjede
i
njihovim
zvijezde.
i
vjemici«
i
Slavonski banovci kkalja Andrije 1.
njegovoj
braci
i
braca njegova Juraj
sve kako im je
takodjer
poslu kra-
dine u
pribavili kraljevstvo ugarsko,
zemlje
i
i
Mladina, knezova
i
o velikim uslugama,
tezke nevolje,
nasrtaja,
i
na druge,
i
braca, rodjaci
i
muzevi ban Pavao
njegovi
i
izdade
dolnjim
u
posjeduju*. Malo dana poslije, 4. kolosuprugom Marijom ponovno povelju Bri-
potanko pripovijeda
u kojoj
gradova,
zajedno sa
II.
guineos, affines et fideles nostros).
vonije,
brace njegovejurja
i
Ijubljeni sada jo§ vjerni na§i, nama dinili .... potvrdjujemo recenomu Hrvatinu, sinovima
dalmatinskih gradova, Ijevstva
njegovi sinovi
i
koji je
II.
roda
za sve
(m.) uvonic.
Na
z a
1
i
<i
j
u
s<jjlc ;
R A
(Rex Andreas).
na
ginju
lieu:
Moncta
regis
p Sclavonia
lieu:
Moneta
regis
p Sclavonia;
;
na na
R A
zaliCju sigle zaliCrju
sigla
:
O
(Rex .\ndreas).
T;
od kojih
sigla
T
oznacujc
inoida licrce
Tomasinu.
od njih naroiito jednu sluzbu, da ga naimc pomazu pri obrani njegovih prava na Ugarsku ^proti ncprijateljskim napadajima zasjekoliko je dama, kad god bude uztrebao, s obilatom vojskom (cum copioso e.xercitu), vijeke (in
feudum
nobile).
No
zato trazi
i
samo mogu skupiti«. Sad stadoSe Bribirski knezovi
diniti
ozbiljne
priprave,
da jednom dovedu Karla izmedju Napulja
krstarile neprestano
barke kneza Jurja Roberta preko mora. Brodovi barkama u Napulj, Hrvatske. Njegov pouzdanik Prudencijc od Barula dolazi s dvjema prolaz kroz sve luke svoga kraljevstva. te mu kralj Karlo dne 9. studenoga dozvoljava i
i
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
278
No
u to stadose kneza Jurja na jedan put smetati Mletcani, koji su jama^no vec tada
ako
§ta ih ceka,
slutili,
je Karlo
kad Anzuvinci
bi
upravio duzdu,
II.
odlu6no pismo, moleci
ih,
vijecu
na
sjeli
da ne diraju u kneza.
ugarsko
prijestolje
mleta^koj
obcini
i
smo«, pise
»Prisiljeni
S toga
hrvatsko.
i
sije6nja god.
11.
1300.
kralj,
prili6no
»da izkazu-
jemo milost sklonost knezu Jurju iz Hrvatske, rodjaku kralj ice nase supruge (consanguineum regine consortis nostra) Hocemo dakle da se znade, da je on podanik vazal nase supruge onoga od nase djece, koji se bude mjesto nje namjestio za kralja Ungarije, pak za gradove, tvrdje, sela podanike, sto ih drzi u hrvatskim stranama i
.
.
.
i
i
—
i
inace gdje u kraljevstvu
ili
nama
Ungarije, on je
dakle mi toga kneza kao svoga zasticujemo, s
njim
da
s
pravom
iskrenost
njegova imanja
—
kao nase,
mu ma
da ne dopustate, da
i
cemo
uvredu. Znajte, da
ubrojiti
postupaju zaklinjemo,
da njegove gradove,
nanese kakovu nepravdu,
tko
bio
tvrdinje,
nepriliku
vama, sto se god recenomu knezu
pripisati
i
tako
od srca
Posto
u Hrvatskoj, zasticujete snagom prijaznosti
podanike, sto ih drzi
i
pokoran.
i
zahtijevamo, da
prijateljstvo va§e
i
obzirom na nas imate recenog kneza preporucena
s
sela,
S toga
nasi dragi prijatelji.
i
obvezan
kraljici
i
ili
ufiini,
i
da cemo vama biti to zahvalniji, sto budete skloniji recenomu knezu*. Isti dan bas nalaze kralj svima sluzbenicima kraljevine Napulja, da budu u prilog pomoc knezu i
Jurju, koji obavlja poslove njegove, te radi toga
osobito pak nalaze, da njegova pouzdanika
barke
boraviti
ici
i
mora
primati poslanike po moru;
i
Prudencija de Barulo puste sa dvije njegove
bez ikakve zapreke
vracati se
slati
samo hoce,
smetanja, kuda
i
i
to
kroz godinu dana.
Koncem
sijecnja
ili
pocetkom
da povede Karla Roberta preko mora. mjeseci.
U
to su dosli u Napulj
No
Juraj u Napulj,
priprave za odlazak otegnule se jos nekoliko
drugi velikasi duhovni
i
sam knez
veljace god. 1300. posao je
i
svjetovni
Ugarske
iz
Hrvatske,
i
Dujam, knez Krka, Modrusa, Vinodola i Gacke. Dne 6. svibnja odredjen kaStela bi Odon de Romania, da podje u Hrvatsku, pak da preuzme upravu jednoga (valjda Klisa), dok Karlo Robert stigne sa svojom druzinom. U isto doba prispjese vijesti rodjacima ostavio u Napulj, da je slavonski ban Stjepan Babonic sa svojom bracom
medju njima
i
i
kralja Andriju
presao
i
na stranu Anzuvinca. Karlo
zato
II.
zahvalnosti potvrdjuje
iz
Otonu Babonicima svu njihovu drzavinu, naime »jedan dio Slavonije pocev od Teutonije (Njemacke) sve do Bosne? 1 od rijeke Save do gore Gvozda«, i suvise jos Medvedgrad kod Zagreba. 18. svibnja
1300-
braci
Teda negda,
Stjepanu,
skupivsi
novaca
i
28. srpnja Barlettu, te zaplovi
napuljskih, ugarskih
i
Ivanu,
i
Radoslavu
zita
i
morem prema
i
dosta druzine,
Hrvatskoj
i
ostavi
Karlo Robert
Dalmaciji. Pratila
ga
poslije
lijepa kita
hrvatskih velikasa, a svima na celu Juraj Bribirski, knez Dalmacije.
Hrvatski Ijetopisac, Miha Madije, koji boravi u gradu Spljetu, zabiljezio je dolazak Karla
Roberta kratko
i
jezgrovito
s
ovo nekoliko
rijeci:
kolovoza gospodin Karlo (Robert), unuk sicilskoga
u
Spljet, gdje je ostao
kroz
mjesec dana
od 150 konjanika docekao svecano kraljice Marije.
I
spljetski
gradjani spljetski odavahu
ili
»Ljeta
Gospodnjega 1300. mjeseca po moru na galijama
kralja, doplovi
gotovo
i
njegovu
pratnju
nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan
mu
svaku postu,
priznati za kralja, jer bijahu prisegli vjecitu vjeru kralju Andriji.
pozdravili
Kralja
dva«.
ali
No
Anzuvinca hrvatski knezovi, narocito ban Pavao, koji
ga
ipak ne
htjedose
zato su to odusevljenije se je
pa5e
podhvatio,
da odvede mladoga kralja u stolicu Slavonije, u Zagreb, a odanle u samu Ugarsku.
Vec u i
rujnu 1300. vodio je slavodobitni ban Pavao svoga sticenika kroz Hrvatsku
Tu
Slavoniju u Zagreb
slavonske zemlje, a koji ce
Karla
s
su se medjutim skupili knezovi, zupani
njima dosao je
Roberta
ovjen^ati
dvorima magistra Ugrina, Puzeva
iz
svoga zaklona
kraljevskim
sina,
i
vijencem.
veleposjednika
i
i
vlastela 6itave hrvatske
i
ostrogonski nadbiskup Gregorije,
Mladoga
kralja
nastanise
u
zupana Dubrave. Iza toga obavila
ANDRIJA
(ill.)
II.
MLEt6aNIN.
se u stolnoj cilcvi sv. Stjepana rijedka slava, kakve vidio: nadbiskup Gregorije pomazao
Cudno
je
kralju
bilo
i
nikad
okrunio Karla Roberta za
kralja.
mu
Zagrebu. Udario bolan u jadikovke na papu,
opre Anzuvincu. Ali sred priprava za i
Zagreb
nije
kad
Andriji,
279
a
stigoSe
14. sijednja
ni
poslije
se to zbilo u gradu
sta
onda podigao kuku
umre Andrija
rat
glasi,
prije
motiku,
i
1301.
da
se
S njim izumre
porodica Arpadovica, koja je u Hrvatskoj kraljevala kroz dva citava stoljeca. Izvori
u Zagrebu.
zalibog
ne
No namah
Slavoniji, gdje
mladi Karlo Robert radio
namah
iza
krunisanja
poslije smrti Andrijine stao je sa svojim privrzenicima obilaziti
su ga velikaM, plemici
proglaยงivali. Iz oblasti
narocito
javljaju, sta je
pucani odusevljeno dodekivali
i
knezova Babonica
prema pozezkoj
zupaniji
Tu
slavonskoga hercega Alberta Morosina,
poยงao je
niz
Savu prema
i
po
svojim kraljem
iztodnoj
Slavoniji,
u gradu Pozegi, koja je joยง nedavno bila
stolica
bio jc tada kastelanom magistar Pavao Gorjanski,
macvanskoga bana Stjepana Gorjanskoga. Cuvsi Pavao Gorjanski, da novi kralj po Savi), pohita iz Pozege na savsku obalu, doceka ondjc Karla gospodara (cum Roberta, predade mu kljuCe Pozege, te ga priznade za svoga kralja regnum ungarie patruelis felicis recordacionis carissimi regis Andree, nostri mortem post castrum nostrum nobis debitum iure et ordine geniture adiissemus, idem magister Paulus de Posoga, quod tunc idem ut castelanus tenebat, in fluuio Zona uocato nobis occurrens in manus nostras statuit, nos pro domino et rege naturali recognoscens). Karlo Robert imao je sada i na skrajnjoj iztocnoj medji hrvatskoga kraljevstva njegovu rodu ostali vjerni fTorljive privrzenike, knezove Gorjanske. Oni su njemu sin
dolazi (valjda ladjom
i
i
odani kroz sva potonja vremena, te su tako poslije
ne samo u Hrvatskoj, nego
i
u Ugarskoj.
postali
i
i
sami najmocnija porodica
HRVATSKA ZA II02.
dkad
mare »Dei
in
I
za hrvatskoga
1102. okrunio u hrvatskom
kralja
(postquam coronalus
urbe regia), nije se vise zvao naprosto
gratia
A.
— I3OI.
Koloman godine
se je
V na moru
ARPADOV C
supra
Belgradi
atque Dalmatiae*.
rex Hungariae, Chroatiae
Ramaeque
fui
»rex Hungariae«, nego
Godine 1135. pridodano bi kraljevskomu naslovu jo§ su se onda kralji Arpadovici kroz citavo XII. stoljece Hungariae, Dalmatiae, Chroatiae
gradu Belgradu
rex«.
»kralj pisali
U jednom
Rame«,
te
»dei gracia
izvjescu
iz
dobe
u posljednjoj cetvrti XII stoljeca (1173. -1196.) citamo: »U drzavi ugarskoga kralja Bele jesu ove zemlje Ugarska matica drzave, Hrvatska, Dalmacija i Rama«. (In regno Bele regis Ungariae sunt hae terrae: Ungaria caput kralja Bele
II.
(III.)
:
regni, Croacia,
U XML tomu
Dalmacia
?t
Rama).
stoljecu nastojali su Arpadovici,
sve viSe pridavall
svojemu
god. 1202. »kraljem Srbije«, a Andrija Halifa
i
da prosire svoju drzavinu, te su prema naslovu. Emerik prozvao se je
kraljevskomu
Vladimirije«. Sin njegov Bela
I.
ill.
(II)
proglasio se je god. 1205.
(IV). primio
je prve godine
»kraljem
svoga
vla-
danja (1235) naslov »kralj Kumanije«; napokon se je Stjepan VI. (V.) god. 1270. proglasio »kraljem Bugarske«.
Tako
su se posljednji Arpadovici
ponosili
naslovom »Dei gracia Hungariae', Dalmatiae, Croatiae, Ramae, Serviae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque rex«.
skom
kicenim Gallitiae,
Vecina zemaija medjutim, koje su Arpadovici spominjali u svojem kraljevpripadala je njima ili samo destimice ili opet kroz posve kratko vrijeme.
naslovu,
HRVATSKA ZA ARPADOVICA. Narocito u Halicu. Srbiji
Bugarskoj bilo je njihovo vladanje
i
po imenu. Jedino Hrvatsku s Dalmacijom po nasljedstvu i po slobodnom izboru. ie
^, samo prolazno ili tek su njom obladali
ili
drzali su oni stalno, poSto
i
Smatrajuci Arpadovici hrvatsku drzavu naslijedjenom baStinom svoje porodice, nijesu pridruzili matici zemlji Ugarskoj. Kralj Ladislav htio je od nje stvoriti sekundogeni-
u zauzetom dijelu Hrvatske svoga sinovca Alma za kralja, tako da bi njegova loza posve nezavisno od glavne loze vladala tim kraljevstvom. No vec njegov nasljednik Koloman odustade od te namisli, pak se sam ovjenda kraljevskom krunom hrvatskom. Svi potonji Arpadovici smatrali su Hrvatsku s Dalmacijom za zasebno kraturu, namjestivSi
Ijevstvo,
premda
se vi§e ni za jednoga ne spominje izrijekom, da bi se bio
sebice hrvatskom krunom.
No imade
okrunio zapodataka, po kojima bi mogli poslutiti, da su ipak
neki nasljednici Kolomanovi u XII. stoljecu
dali vjeneati
za hrvatske kralje
ili
sebe
ili
Ta jo§ kralj Stjepan IV. u povelji izdanoj god. 1167. §iben6anima kaze »Ako bi do§ao k Vama na krunisanje (cum autem od vos coronandus
svoje sinove.
doslovce:
aduenero)
ili na sabor, ne cete morati nikoga pod silu primati na stant. Znade se nada je Emerik, sin kralja Bele II. (Ill), jos za ziva otca svoga kao dva put
dalje.
coronato]
okrunjeni kralj [bis
god.
1194.— 1195. upravljao Hrvatskom
Dalmacijom. kao nasljednik svoga otca dao svoga sina Ladislava okruniti od nadbiskupa spljetskoga Bernarda za kralja; vjerojatno je Bernard krunio Ladislava za kralja Hrvatske Dalmacije, posto je vjenCavanje za ugarskoga kralja obavljao jedino nadbiskup ostrogonski. Hrvatska se je za Arpadovica kao za vladara narodne krvi dijelila na pravu Hrvatsku na Dalmaciju. Pod Dalmacijom razumijevale su se izprva samo primorske Isti
Emerik
je
i
poslije
i
i
i
obcine Zadar, Trogir
i
zatim gradovi Krk, Rab, Pag
Spljet.
stadoSe pribrajati Dalmaciji
juzne otoke Brad, Hvar
i
hrvatske gradove u primorju, kao Sibenik
dalmatinskih gradova, cija, po(5elo je
Dok
je
i
i
i
Osor na otocima. No poslije neke prvobitno
Kor6ulu, pace
Nin, poSto su
i
po kalupu ime Dalma-
uredjeni sasvim
bili
tako u primorju stalo opet otimati
mah
staro
u nutamjoj zemlji, narocito u dijelovima na medjama prema Ugarskoj,
na povrSje ime Slavonija
ili
izbijati
Slovinska zemlja (Slovinci).
Slavonijom stao se u 13 stoljecu nekad za Rimljana pripadao pokrajini
nazivati onaj dio hrvatskoga kraljevstva, koji je
a u
Panoniji,
Tu
knezevina hrvatska sve do kralja Tomislava.
srednjem je
vijeku
bio
zasebna
od Ugarske rijeka Drava, dotiSno Dunav od utoka Drave do utoka Save; na jugu dopirala je preko Save Kupe do razvodnih gora, koje lu^e crnomorske rijeke od jadranskih, Jedan dio tih razvodnih gora zvao se je Gvozd (na latinski krivo prevedeno Alpes ferreae, danas Mala Velika Kapela). Na iztok dopirala je Slavonija izmedju Drave Save tako daleko, da je njoj pripadala stalno Pozega sa iupanijom istoga imena, a redovito Vukovo (Vukovar) s istoimenom zupanijom. Na jugu Save obuhvatala je Slavoniju na sjeveru razstavljala
je
i
i
i
i
Glazku s gradom Glazem na medji obseg Slavonije podudarao s obsegom zagrebafike bisku-
Slavonija zupaniju Dubidku, Vrba^ku, Sansku, pa6e
U
banovine Usore. pije,
koja
je,
kako
ob<5e se je je
poznato.
bila
hrvatsko-dalmatinskoj nadbiskupiji
u
i
podredjena ugarskoj
Ba§
Spljetu.
crkvenom pogledu
ta
nadbiskupiji
okolnost,
§to
u
Kolo^i, a
ne
je
Slavonija
od
od ostale Hrvatske, pridruSena upravnom pogledu podela luditi od Hrvatske smatrati za zasebnu oblast (territorij). Najprije ju staSe zvati banovinom ili kraljevinom (regnum). No hercegovinom (banatus sive ducatus Sclavoniae), poslije pak »rex Sclavoniae*, jer su kralji iz ku<5e Arpadove nijesu nikad svomu naslovu pridodali hrvatskoga kraljevstva, dodim su ju dalje smatrali za sasiavni dio ju nedvojbeno
konca
11. stoljeca bila u
Ugarskoj, bila je uzrokom, da se je naskoro
odijeljena i
i
u
i
i
i
stranci (naroCito rimski
zaista
I
i
pape
i
napuljski vladari) koji
pripadala u crkvenom pogledu.
put
pribrajali
Ugarskoj, kojoj
je
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
282
Dok
ovako sva zemlja od Drave do Gvozda prozvana Slavonijom, ostalo je ime od Gvozda na jug do usca Neretve. Najsjevernija zupa hrvatska bila modruski Gvozd); a najjuznija oblast Modruse na juznom podanku Gvozda (odatle je
Hrvatska zemlji je
i
Primorje
hrvatska bila je Cetine
i
Neretve.
Ta
oblast
se
obuhvatala je Hrvatska jos a koji put
i
zupu Hlivno (danas Lijevanjsko
i
u 13.
stoljecu
Skoplje (supa Vozcopla,
ili
usca rijeke jugoiztoku
i
de Chelun)>
polje, comitatus
Na iztoku prema Bosni zupe Plivu (kod Jajca), Luku (danas Dnoluka) Uscople) na gornjem Vrbasu. Od Plive Luke stvorila
Duvno (Dlmno, Dumno), danas Duvanjsko
izgubila je Hrvatska
Uskopje
Krajina (stara Neretva ili Paganija) izmedju Maronia u arcidjakonu Tomi. Na zove
ili
polje.
i
i
se poslije zasebna oblast bosanska, zvana Dolnji kraji (Partes inferiores).
kako je bijase Koloman zauzeo. Vec god. 1118. bijahu im MletSani oteli Zadar, koji je onda ostao u mletackoj vlasti, 1242.-1244, kad je priznavao hrvatsko-ugarske Arpado1202. izuzev vrijeme od 1181. Arpadovici nijesu mogli odrzati citave Dalmacije,
—
i
Uz Zadar zapadose Mletcane sjeverni otoci Rab, Pag, Krk, Cres svedjer ostali u njihovoj vlasti. Tako su kraljevi iz porodice Arpadove Trogir. Dalmacije samo gradove Spljet vice.
i
koji
LoSinj,
i
zadrzali
su
od Citave
i
Kralji iz kuce Arpadove zalazili su cesto u Hrvatsku, ali nijesu stalno u njoj stoloS toga siljahu u Hrvatsku svoje namjestnike, da kraljevstvom upravljaju. Namjestnici zvahu subani. Oni dakle pridrzase ime cast, koju bijahu zatekli po izumrcu narodne
vali.
i
u
dinastije. Prvi bani
osobita
BeluS
ugleda.
polovici
Belus
poslije njih znameniti
do
prvoj
(1141.
(iMkonic,
— 1163.), za
Sergije
kojega se je banska bio je
Belus, Belos)
rodjak njegov prvi dovjek ne samo u
Ugra,
bijahu
stoljeca
12.
za
vlast
nego
pi§e
naroCito,
da su Ugri
prvoga dostojanstvenika uz kralja
tada
Uz
bane, koji su
opet
njegovi
sinovi,
porodice zvao se je polovici
XII.
vecinom
herceg
stoljeca
Bela
hercegovine davao kralju
i
Stjepanov,
godisnjih
kojega
deset
ili
banom
zvali
i
Cinnamus ([/.Tvavov
i
clanove svoje
mladja braca vladajucega zamjenik
herceg
kraljev
iz
kralja,
kraljevske
u Hrvatskoj bio je u drugoj
su dohodci
tisuda
kao
apud regem).
Takav
poznati
maraka
da je od svoje
toliki,
bili
Kad
srebra.
ban njemu podredjen
je
u Hrvatskoj
sa svima velika-
zajedno
12. stoljeca bio je
hercegom Andrija (1197.
— 1203.),
brat kralja Emerika.
»bozjom miloscu herceg Dalmacije Hrvatske« ili jo§ vise Hrvatske i Huma«. Vlast mu seze od Drave na jug do Neretve
se zove
cije,
su to
(II.)
dostojanstvenicima u zemlji.
Na koncu
On
Bili
prvorodjeni.
(dux). Prvi
stolovao herceg kraljevske krvi, bio je
sima
spisatelj
redoviti namjestnici kraljevi, Siljahu Arpadovici
bill
porodice kao svoje zamjenike u Hrvatsku. ili
= primas
I.
put zovu ga
koji
i
vocant eiusmodi dignitatem apud Hungaros
cast podigla
u Ugarskoj; on je
i
samo ban hrvatski, nego podjedno palatin ugarski, pace hercegom (dux). No najvise cijenila se njegova banska cast, te grdki
bio ne
i
Gejze
kralja
hrvatskom kraljevstvu,
Aleksije, a
i
vrhovni
i
upravitelj
zemlje,
kojemu kao
velikasi (principes, magnates),
se i
svi
kao
sluzbenici
zupani
s
velikaSima (cum magnatibus nostris); on je napokon
i
herceg Dalma-
i
On
dalje.
i
pokoravaju
(iobagiones)
(varazdinski, krbavski
vrhovni sudac u obsegu svoje hercegovine (infra terminos dominii
zajedno
»
sanski);
nostri),
te
i
je
ban on je
sudi
i
sud
vojvoda hrvatske vojske,
na Humljane i Srbe. Nasljednici Andrijini u hercezkoj casti* drze redovito osim Hrvatske Dalmacije jos Bosnu, a neke ugarske zupanije na sjeveru Drave, u kojima zive pretezito Slaveni pak se s toga ne zovu vi§e naprosto > herceg Dalmacije te ju vodi
i
i
Hrvatske*, nego
i
i
»herceg ditave Slavonije<
(dux tocius
Sclavoniae).
Tomasina
Andrija (1197. — 1203.), sin njegov Bela (1220. — 1226.), drugi Stjepan Belin (1246. — 1247., 1270.), Bela Belin (1260. — 1269.), Ladislav Stjepanov (1270), El iz abet a, mati kralja Ladislava Kuinanca (1275., 1280, — 1283.), Andrija Stjepanov (1275. — 1278.), Tomasina Morosini (1292. — 1296.), Albertin Morosini (1297. 1301.). * Hrvatski hercegi u XIII. stoljedu:
sin
njegov
Koloman
(1226.
— 1241.),
IIRVATSKA ZA ARPADOVICA. 283
03
CO
ou
U z •< •J
N
IIRVATSKA ZA ARPADOVlf.A. Morosini pace, mati posljednjega Arpadovica, i
^g.
se je ^herceginja
zvala
prekodunavskih krajeva sve do primorja«
upraviteljica
»herceginja
ili
od Dunava do mora* (1295.), te je ona preira tomu upravljala Ugarskom izmedju Dunava, Drave austrijsko-stajerske granice.
i
iitave
Slavonije
titave
Slavonije
jugozapadnom
fiitavom
i
Prihodi
hrvatskih, poslije slavonskih hercega
zapasti sve zemlje
u
hercegovini,
kojih
su
bili
Uz
znatni.
imale
ino
bez potomaka
vlastnici umrli
bi
su
ih
[hereditates
omni spe sobolis privatorum ad ius ducatus devolvi debent]. Njima su nadalje pripadale 6itave zupe zupanije (n. pr. Gorska, Pozezka s gradom Pozegom). Stolovali su pak u i
Zagrebu, Pozegi, Kninu, Klisu, koji put
i
u Krapini. Imali su svoj hercezki dvor,
svoju
kancelariju, te su izdavali povelje poput kraljeva.
Hercegima (3itave Slavonije bili su podlozni bani. U XII. stoljecu bio je redovito samojedan ban za (iitavo kraljevstvo; u XIII. stoljecu poceli su kralji namjeStati u isti mah po dva bana, jednoga za Hrvatsku Dalmaciju od Gvozda do Neretve, a drugoga za Slavoniju od Gvozda do Drave. Ako nije bilo hercega kraljevskoga roda, onda je jedan ban kao j>ban 6itave Slavonije« zamjenjivao hercega (banus totius Sclavoniae), a njemu je bio onda podrrdjen >ban primorski-^ (banus maritimus), koji je upravljao Hrvatskom Dalmacijom. Osim bana bilo je banovaca (vicebanus) ili podbana, i
i
i
§to su bili redovito zupani kojc zupanije,
kao zagrebaCke, krizevaike, kninske,
i
t.
d.
Bani, naroc^ito bani citave Slavonije, imali su znamenitu vlast. Bani 6itave Slavonije
su vlast gotovo kao
vr§ili
do konca
Tatara
XIII.
hercegi.
i
stoljeca.
Od
Znameniti
u torn pogledu,
su
bana
primorskih
naime Pavaol. Bribirski od plemena Subic,
bani
iza
provale
ba§ posljednji,
je
najslavniji
banovao nekih cetrdeset godina primio od kraija Andrije II. (III.) god. 1293. u nasljedno leno za svoju porodicu na sve vijeke. Jednako su radili knezovi Stjepan Ivan Babonici u Slovinskoj zemlji, da postanu nasljedni bani Citave Slavonije. No njima su u torn pogledu mnogo smetali njihovi takmaci Gisingovci. Ban 6itave Slavonije bio je vrhovni upravitelj kraljev.stva. On je sazivao sabor zupanijske skupstine, kraljevstva (generalis congregatio totius regni Sclavoniae) kao (1272.
— 1312.).
On
je baniju
koji je
primorsku (Dalmaciju
i
Hrvatsku)
i
i
te je predsjedao
obima.
U
torn su pogledu
Matija drzao 20. travnja 1273. u Zagrebu, kao u Zagrebu (ban Nikola)
i
31. prosinca 1279.
saborima nazoSni su plemici castrorum), te se rijesavaju
su trideset
i
tri
i
i
sabora,
ga je ban
§to
razprave na saborima od
9. svi
u RoviScu (ban Petar Pakradki).
nja 1278.
Na
tima
sluzbenici svih kraljevskih gradova (nobiles et iobagiones
najrazliditiji
poslovi kraljevstva.
zakljuCka: najviSe ima ustanova kaznenih duinosti,
neke se
ticu
poreza
davaka, koji su se tada placali u zemlji.
i
zakljuCci
zanimljivi
vojne
nasljednoga prava,
potvrdio je ban Nikola sve stare
pravice
i
Na saboru za
god. 1273. stvorili
prekrsaje
zlodine,
i
zatim
napokon ima odredaba glede raznih
Na
saboru u Zagrebu
povlastice
sluzbenika
svibnja 1278.
9.
grada
zagrebad:koga
(iobagiones castri Zagrabiensis), dok je na saboru u RoviScu 31. prosinca 1279. ban Petar
nekim plemicima potvrdio staru njihovu povlast, da ne moraju dolaziti pred niiiji sud, nego samo pred bana (solum iudicio bani totius Sclavoniae astare tenentur). Ban je nadalje bio iza kraija prvi i vrhovni sudac u kraljevstvu. To potvrdjuju nebrojene izprave, kojima ban rje.^ava parbe najrazliCitije vrsti. Kad je kralj Bela II. (III.) godine 1193. darovao krdkomu knezu Bartolu zupu Modru§e kao nasljedno leno (beneficium), naro6ito je ustanovio, »da zitelji te zupe ne podpadaju niiijemu sudu, nego svoga zemaljskoga gospodara; no ipak kad bi se ban desio u toj zupi, neka ima vlast sudjenja « nad njima Bilo je medjutim sve vile slu6ajeva, da su kralji sudsku vlast bansku okrnjivali.
sve
Najprije su oduzimali njihovoj sudbenosti
one, u kojima su se nastanili »gosti« (hospites) vlast
u njima; poslije stade se
u samoga
kraija,
i
ili
gradske slobodne obcine,
stranci, pridrzavSi sebi
plemstvo otimati banskomu sudu, te
budi u sudca kraljevskoga
dvora.
To
vrijedi
narofito
vrhovnu sudaCku
traiiti
narodito
pravdu budi za
Slavoniju
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA.
286
izmedju Drave
Gvozda;
Gvozda odrzala
na jugu
u Hrvatskoj
se duze neokrnjena sudacka vlast banova. Jos god. 1298. sudi Pavao, »ban svih Hrvata« (totius Chorvacie) krbavskoga kneza Kurjaka. Valjda u Vrani u parbi izmedju krbavskih plemica Gusica i
i
je
ban Pavao bio tada sazvao u Vranu sabor hrvatski,
hrvatskim (coram nobilibus
vrhovni vojvoda hrvatske vojske (exercitus chroaticus). Slavonije kovao novce, koji su se zvali banovci (moneta
Redovito je ban bio
Napokon
je
posto je bio oknizen plemstvom
regni Chorvatorum circa nos existentibus).
viris
ban citave
i
i
banovaca
ill banskih dinara vrijedilo je jednu marku. Prvi ban, koji je dao kovati dinare, bio je slavni Stjepan od plemena Guth-keled (1248. 1260); najstarija pak kovnica bila je u Pakracu (1256.), koja bi oko god. 1260 prenesena u Zagreb, gdje je bila najprije u danaSnjem dolnjem gradu (denarii zagrabienses)
banalis, denarii banales). Dvije stotine
—
a
Gradcu
gornjem na brdu
onda u
grechenses).
(denarii
Na
6elu
komore
banske
(camera banalis), u kojoj se je kovao novae, bio je zasebni komorni grof (comes camerae) Tehni6ki upravitelj kovnice zvao se je monetar, koji nije bio odgovoran obicnomu sudu
vec jedino banu, te je jam^io za zakonitu tezinu
Kao zamjenik
On
prava.
imao
kraljev
je osnivao
gradove
naseljivao je pusta mjesta
i
ban Citave Slavonije jo§ mnoge
je
kastele,
i
vrijednost novca.*
i
neutvrdjena mjesta
plemena
preseljivao
druge povlasti
obskrbljivao
je
utvrdama
rodove, progonio nevjernike
i
(krivo-
raznim obcinama, plemenima, naseobinama, gostima (hos-
vjerce), podjeljivao slobo§tine
plemenske posjede zem^je od kraljevskih drugih. Napokon je badace, nova komora (camera banalis) kao vrhovna financijalna oblast pobirala poreze koje je narod u obsegu hrvatskoga kraljevstva placao. Najpoznatije dace porezi za Arpadovica bili su ovi: odjeljivao
pites),
i
i
i
i
a.
Kunovina
mardurina).
(marturina,
samo u Hrvata, nego
i
Podavanje
kuninih
krzna
vrlo
je
staro,
u svih drugih Slavena. Posto je kuna u staro vrijeme
ne bilo
vec za vladara hrvatske krvi.
krznom placao porez globe. Tako je jamacno bilo Na koncu XII. stoljeca, kad je nestajalo kuna, stala se
novcem
(de marturinis vel de proventibus, qui loco marturinarum
veliko obilje, to se je njihovim
kunovina namirivati
i
Napokon
i
kunovine novcem, te bi odredjeno, da se u ime kunovine imade od svakoga oporezovanika pobirati po dvanaest dinara na godinu. Pobiradi toga poreza zvahu se marturinarii (takodjer collectores marturinarum). No zna exhibentur).
je preteglo placanje
se, tko jesve placao taj porez; no nema sumnje, da sujos od Kolomana bili oprosteni od njega svi potomci onih dvanaest hrvatskih plemena, koja su s njim utanaCila ugovor od god. 1102. Poslije su kraljevi oprastali posebnim privilegijama od placanja
kunovine razne druzine, obcine D.'.imaciji,
1217.
i
pojedince; tako 1209. citavo svecenstvo u Slavoniji
ponovno kaptol zagrebacki, 1277. obcinu
sv.
i
Martina kod Va§ke, Sabor
citave Slavonije, drzan 20. travnja 1273. u Zagrebu, odredio je, da pobiraci kunovine
smiju samo sa (ili
gusku, b.
12 Ijudi
6etiri
neizravan,
te torn *
Na
napis:
kako
moneta
a placao ga je
bjezi
na desno
regis p. Sclavonia,
samo
nad glavama
(banovac, kunovina
=
;
nova novca
nad njom ili
moneta
i
napokon
])od
i
banales,
t.
d.
ili
je
po jedna
moneta
je
izprva
nove,
poprijeko u sredini
zvijezda,
druge stranc po jedna
Na
obratnoj
desno zvijezda
krunjena glava obmuta ili
bana,
kuna
naokolo ruba pak
bani p. Sclavonia.
lijevo stoji polumjesec, a
po^etno slovo onoga kralja, hercega
mardurina, kriianac) dao kovati.
je porez
novce zamjenjivao za
banowcz) utisnuta
njom smjestena
i
da svaka obcina
za tri stara. Posebni mijenjaci (camp-
-ducis p. Sclavonia,
nalazi se s jedne stoji
te
njima jednu ovcu, sest kokosi, jednu
onaj, koji je stare
kojemu na gornjoj poprijeCnoj gredi na
pod dolnjom pak poprijednom gredom ;
dati
cambium monetagium). Taj
prednjoj strani tih banskih dinara (denarii
strani je dvostruki kriz,
prema drugoj
camerae,
(lucrum
prigodom dobivao dva
(grb kraljevstva), stoji
mora za obskrbu
kabla vina, dvanaest kabala graha
Dob it komore bio
14 konja kunovinu po zemlji pobirati,
i
pleme), u koju dodju,
koji je doticni
danica,
jedna dinar
HRVATSKA ZA ARPADOVICA.
^
sores, monetarii, numularii) donosili bi nove novce na javne trgove, te bi ih izlagali na posebnim tablama, a narod je do odredjenoga dana morao zamijeniti, §to je bilo starijega novca u njega. Hercegi bani ciiave Slavonije kovali su svake godine nove novce primorali narod da stari promijeni. Od toga je bila velika dobit komori, poSto je narod svaki put jednu trecinu svoga novca gubio; no bas zato bio je taj porez narodu vrlo nesnosan. S toga ga oko god. 1260. zamijenise izravnim porezom od sedam dinara (collecta septem denariorum), koje je odsad svaki slobodni covjek godimice placao. i
i
c.
Osim
tih
dovi
Dalmacije
glavnih
trgovina
i
i
obcih poreza bila je
Hrvatske placali
jos sva
sila
(introitus portus civitatis, tributum portus).
od luke kojega primorskoga grada primio biskup
ili
davaka. Primorski gra-
raznih
su kralju, doti^no hercegu
ili
banu, porez zvan
Sav naime dohodak (uvozoina)
razdijelio se je tako. najprije je desetinu svega
svecenstvo toga grada, a od ostatka dobio je trecinu knez grada, a ili ban. Kolik je to bio prihod, vidi se po torn, sto
dvije trccine kralj, doticno herceg
su se gradovi Spljet
Trogir
odkupiti sa deset tisuca libara na godinu.
Osim gradovima citavoga kraljevstva t r d e s e tnice (tricesimae), gdje je svaki trgovac od dovezene robe platio trideseti dio od onoga, koliko je roba bila procijenjena. Velik je jos bio prihod od sol an a, kao od mit nica. trgovine
bili
i
voljeli
su po svim znatnijim mjestima
i
i
i
Osim poreza Izmedju takih
darove, to pod moras. zalazina zaluzina (descensus,
pobirali su bani (kao zamjenici kraljevi)
prisiljenih
darova
bila je najtegotnija
Zalazina osniva se
na
prastarom
i
i
descensus bani vulgariter zuluzina vocata), koja je krvi.
i
jo§ za
obb^tojala
kraljeva
udome k njima svrati. Vec
da
obicaju,
podanici
i
hrvatske
ugoste
svoga
njegovom druzinom, kad se on putujuci kraljevi hrvatske krvi boravili su ovako sa svojim dvorom druzinom kod svojih podanika. Za Arpadovica znade se, da su pravo na zalazinu imali ne samo kralj, nego herceg ban. No posto je to vrlo skupocjeno bilo, nastojale su druzine, obcine, plemena pojedinci, da se te tegotne duznosti oslobode. Zlatnom bullom od god. 1242 odredio je kralj Bela III. za slobodnu obcinu Gradec tik Zagreba: >Gradjani su duzni, ako kralj dodje, dati mu za hranu cetiri lagva vina; ako ih posjeti herceg, koji je od dvanaest volova, lisucu hljebova to samo onda, kad kraljevske krvi, dat ce mu samo polovicu toga ziveza. Banu pak, lagav vina<. Primorski gradovi nastupi bansku cast, dat ce jednoga vola, sto hljebova Dalmacije bili su posve oslobodjeni od zalazine (cum ad vos advenero, nemini civium vlastelina s
i
i
i
i
i
i
i
vis inferetur
domorum suorum,
nisi
quem
dilectio vestra susceperit).
Citava Hrvatska zajedno sa Slavonijom (a bez
kuce Arpadove razdijeljena na zupe
i
Hrvatskom, zatekose ju podijeljenu na kojima su
bili
na celu zupani.
U
Dalmacije)
bila
je
za
kraljeva
zupanije. Kad su naime Arpadovici hrvatske zupe, posve malene
stare
iz
obladali oblasti,
svakoj zupi nastavalo je po jedno pleme, kojemu je
Plemena su u zupama zivjela posve po starohrvatskim obicajima, te su si sama birala zupane, podzupane i satnike. Za Arpadovica promijenilo se starohrvatsko zupno uredjenje u dvojakom smjeru. srediste bio utvrdjeni grad (castrum).
Prvo su Arpadovici po viSe starohrvatskih zupa sjedinjivali u ve<5e oblasti, u zupanije, davali onako uredjenje, kako su imale kako su obstojale vec u Ugarskoj, te im uza to tih zupanija nije vi§e birao narod, zupane da bila, razlika ugarske zupanije. Glavna je bile nisu za Arpadovica posve dovr§ene, nego da ih je kralj imenovao. No te promjene starohrvatske zupe. Zupanijsko uredjenje bilo je tako da su tada uz zupanije obstojale Neretve jo§ vecim dijelom provedeno u Slavoniji, dok su u Hrvatskoj izmedju Gvozda svedjer obstojale starohrvatske zupe. U Slavoniji su najprije po ugarskom kalupu uredili pozezku, zatim zagrebadku; u obscgu potonjc zupanije zupaniju vukovsku krizcvafike postojale su jo§ u XIII. stoljecu ove starohrvatske zupe: kriievaSka (de Cris, Crisiensis), kalnicka (de Kemnuk, Kemluk), rovi.^canska (de Roicha), cazmanska i
i
i
i
VLAi)ANjE KRVLJEVA ARPADOVICA.
^
2gg
(chasmensis), garicka (de Garig. Guarig), garesnicka (de Gerzenche), grdjevacka (Kordua, (de Monoslou)
Gordova), moslavafika
starohrvatskih zupa, kao
d.
t.
i
I
zagrebacka zupanija postala je
moraveCka
ivanicka, dubravska,
§to su
morave6koj«
citamo, da je posjed Vrazji laz »u zupaniji zagrebackoj, a u zupi
de comitatu Moroclia constituta.)
trictu zagrabiensi,
su
koju starohrvatsku zupu izmedju Drave
kralji
niji
pridruzili kojoj
na sjeveru Drave, narodito zupanijama zalajskoj, simezkoj
No
vrijeme (1239. —1256.) zupa Garic pripadala zupaniji Simezkoj.
samo prolazno, naro^ito onda, kad na jugu Drave, pak
zupan
je
Druga znamenita promjena
zupa-
neko
redovito
zupama starohrvatskog zupana, kojega
posjeda
kao zupan.
duhovnim velikaSima u nasljedno
i
je
to je bivalo
te pojedinc
da su Arpadovici uvodili feudalizam,
bila je,
starohrvatske zupe davali svjetovnim
da
Tako
koje juzne zupanije ugarske imao
tu zelio vrsiti svoju vlast
i
dis-
je,
ugarskoj
baranjskoj.
i
vise
(in
pace dogadjalo se
Koji put
Save
i
od
god. 1227.
Jos
d.
t.
i
Tako
leno.
je
dosad birao narod iz neke odredjene porodice, zamijenio nasljedni vazal (kletvenik) kraljevski, koji se je zvao knez (comes). u tim
Prvi je tako radio kralj Bela tolu
II
konjanika
dobio
je
neki
Cetinu
s
Triljem,
postadoSe
Gacku
i
(oklopnika).
knezova
iz plemena Subic zupu Bribir, onda 1210. zupan Domald zupu napokon neki krbavski zupan od plemena Gusic zupu Krbavu. Tako i
u Hrvatskoj
ModruSki
nasljedni knezovi:
Vinodol), Krbavski, Bribirski,
Napokon su zupe
napokon
i
su poslije
(koji
U
Cetinski.
u nasljedno leno
dobivali
se jed-
zupu
(poslije
goricku
hercegi
iz
i
Druzina Bozjaka (Templara)
porodice.
kraljevske
razne kao Gorsku zupu, koju
duhovni glavari
i
zupe
dobili
jos
Siavoniji pojavise
koji su dobili u nasljedno leno
crkvene druzine. God. 1211. darovao je kralj Andrija redu Cistercana su prije drzali
pomaze sa Malo zatim
za to u ratu
bilo sve vise.
zupan
nakim nadinom knezovi Gori6ki, Blagajski).
mu
pod pogodbu, da
Poslije je iiasljednih
knezu krSkomu Bar-
darovao
koji je god. 1193.
(III.),
zupu Modruse u leno (beneficium)
deset
je
dobi tako
zupu Dubicu, a god. 1277. darova kralj Ladislav Kumanac zagrebackomu biskupu Tinjegovim nasljednicima za vjecna vremena zupu Garesnicu. Svaka zupanija imala je poput zupe kao srediste branik svoj utvrdjeni zupanijski
motiji
i
i
grad (castrum), kojim je
U
porkulab od njem. Burggraf). >iobagiones« (paSe
i
onera
svotama, koje tereta,
gradscik (castellanus,
ili
ili
suburbium
et alia
consueta
svake godine,
bi placali
podigav radi osobitih zasluga
ili
zitelja
postadoSe u Hrvatskoj kraljevska slobodna
ih
i
ili
naseobina morali su razne sluzbe
od kojih
lacere), bi
»castrenses(
od kojih se razvise
zvana,
seu custodias servare, vineas
(vigilias
servitia
hrvatski
Pod zupanijskim gradom
grad.
je bilo braniti
»podgradje«
poslije
gradski plemici, zvani
zivjeli su
poslije gradovi (civitates). Zitelji tih
zupanijskomu gradu
ciniti
portare,
gradu
»burgenses«), kojima
i
redovito je nastala naseobina, varoSi (oppida)
kastelan
upravljao
kralji,
et terras colere,
bi se
hercegi
njihove obcine na
bani
i
aquam
odkupili novcanim
ili
oslobadjali
slobodne
poveljena mjesta, trgovista
obcine.
varoSi
i
tih
Tako
(gradovi).
Osobito XIII. stoljece (narocito nakon tatarske provale) bijaSe povoljno za postanje slobodnih, poveljenih mjesta. Kralji, hercegi
varo§ima sloboStine, naroCito onima, gdje
Dakako da
Nijemci.
njema6kih
i
uredbe
Krizevci
ili
mjesta
hospites,
bile
i
najviSe
uzajmljene
od
(1252),
i
Jastrebarsko
u Varazdinu »richtardus«).
Od
na njegova tovarnika,
osobu kraljevu nosio
je
(1257),
bio je
poglavito sudac gradjana, pak su ga
ili
trgovima
su mjestima,
stranci
poveljenih
slobodnih
tih
podjeljivali
Tako postadose slobodna mjesta gradovi: Varazdin (1209), Vukovo (1231), Virovitica (1234), Samobor (1242), Gradec kod Zagreba
slobodnim gradskim obcinama
kralja
bani
gradskih obcina.
Petrinja (1225),
(1242),
su
i
bi se nastanih
s
Bihac
(prije
1271.)
i
t.
d.
Na
celu
tim
gradski starjesina ilimaior villae, koji je bio
toga u nekim mjestima
i
nazivaH
sudcem
(iudex,
njegova suda nije se prizivalo na bana, nego ravno na
koji
sam gradski
je pobirao
starjeSina
i
davke
pred
tih
kralja.
obcina. Znatnije
Uz
starjesinu
prizive na
postojala je
ttnVATSKA ZA Ant^AnovfrA. 2^9
xmixcc acyoew X>\{cxyxxXKjL Cutv ftc 9xctar ocit «y •
mo tf^
g f uv bCtr^xivf JCyoruf orb ^a:l^ucr^^ pen*'
£|<c- ll^'u:
I
rod ^p^laiensi
/^^-
[ cid
\\
«4lic4n|
ri?^b3 lihs Spfam ar (D:;i'a^u\uufe^\ inter rpalaten ct trAc^xinea beilu} cjeacair emcrfit quoD crA^-uit^n cccaiTicc miDajpu-
35q)
.
re3ahb;fnsci§cpfcffit. • >J ' *
SnIMCI S HAZLlfilTIH RUKOPISA DJELA
»HlSTORIA SaLONITANA*
[lob,,tr«yurin<i ,
OI)
ToME
AKCtDJAKONA.
(19.)
Hrv. pov] 19
HHVATSKA ZA ARPADOVICA. obiCno kurija
naime zbor prisjednika,
magistral,
ili
Ako
(consilarii).
je grad
ili
otvarao. Bilo
jei biljeznika
njihova bila su, da su se po svojoj
Dok
posjedom
volji
su
odseliti,
i
vijecnika
i
i
gradskoga
vrata,
a u jutro
druge
i
gradske prava
Poglavita
povlastice.
razIiCite
smjeli doseliti
(iurati)
vratima, imala je
pod veSer gradska vodili sudbene
da su mogli
i
razpo-
onda, ako nijesu imali zakonitih potomaka.
i
su slobodni gradovi
u nutarnjoj zcmlji
bili
po njemackom kalupu,
urcdjeni
romanskih
su se hrvatski gradovi u primorju po uzoru
razvijali
i
su
koji
(notarii),
zapisnike. Gradjani tih poveljenih mjesta imali
lagati svojim
od priseznika
sastojeci
varoS bila utvrdjena zidovima
kastelana, koji je bio glava gradske straze, zatvarao ih
,>,.
koji su jos za kraljeva hrvatske krvi imali svoja zascbna prava
i
gradova Dalmacije,
Vec god.
uredbc.
1167.
Sibenik
jednake povlastice, kako su ih vec odprije imali gradovi Spljct Trogir. Znatno mfinja prava dobio je grad Nin god. 1205. U obce se povlastice toga grada znatno razlikuju od privilegija dalmatinskih gradova. Kralj Andrija podijelio mu dobio je
i
je onom prigodom ova prava: Gradjani mogu si birati vazda koga hoce, pak taj je sudac, nitko drugi nema sudacke
za kneza
(comes), odakle
nad njima.
vlasti
i
Nijedan
banovac ne smije gradjana pozivati pred svoj sud, niti traziti od njih kakovu sluzbu ili dacu, tek jedan put u godini, ako bi se desilo, te bi do^ao u Nin za poslom budi kraljevim budi kraljevine, smije zahtijevati rucak ili veceru za trideset Ijudi. S vecim brojem Ijudi ne smije u obce ni uci u grad bez dozvole gradjana. Nijedan herceg, ban
ili
banovac ne moze u gradu ni u svoje ime ni u ime kraljevo podici niti zahtijevati, da se vec gotove utvrde njemu predadu. Gradjani su davanja talaca, te mogu slobodno uzivati svoja prava za sve vijeke oslobodjeni od ziviti po svojim starim obiCajima. No zato ne smiju nikakve pomoci pruzati nikomu koji bi bio kralju nevjeran ili bi se protiv njega bunio. Ako bi kralj do§ao u primorje i htio unici u grad, moraju ga gradjani doCekati na gradskim vratima, te ga po mogucherceg, ban
ili
kakovu utvrdu,
i
nosti §to dostojnije ugostiti. Pratnja kraljeva
samo
stana ni obskrbe, nego
nema prava unutar gradskih
za svoj novae, ako
citave Slavonije Stjepan god. 1251.
podijelio je Rabljanima, koji se u nj naselise,
Sibenik
i
gradjani
na to
Jablanica
brda
izpod
»onu
istu
zidova
Kad
privole.
slobodu, koju
ban
je
osnovao
(Jablanca)
traziti
grad,
su uzivali Trogir,
drugi kraljevski gradovi u primorju*. Jcdino je ban za kralja
i
se pridrzao
za
tri Cetvrtinc dohodka od »trgovine«, dok je cetvrti dio ostavio gradjanima za njihove duznosti imao jc grad Omi s, gdje je kasteo nad gradom potrebe. Posve druge pravice i
kao
u
i
Skradinu bio u kraljevskoj
manje
povlasti gradova
Baga
(Scrisalea)
i
Senj a
njim zapovijedao hrvatski
vlasti, te je
zapao Bozjake, a onda
(koji je najprije
U Bagu
drugih manjih primorskih mjestn.
primjerice
je
ban. JoS su
krdke knezove). hrvatski ban
uzimao citavu »trgovinu«.
Uz gradjanski
stalez, koji
se je lijepo razvio
zgodile su se znamenite promjene
i
krvi stali su se plemeniti Hrvati dijeliti i
na
nizeplemstvo i
na vi§c
Arpadovica u nutarnjoj zemlji, stalez u. Jo§ za kraljeva hrvatske i
plemst vo
(velikaSi,
magnates, barones)
ViSemu plemstvu pripadale su porodice, plemenske sluibe, od kojih su se naime birali
(nobiles, universa nobiUtas;
kojih su clanovi obnasali razne drzavne
bani
za
plemickom
u
i
zupani; u nize plemstvo ubrajali su se svi slobodni Hrvati, podijeljeni u plemena^
kojih je na podetku trinaest.
Svaki
plemenitim,
za
je
kojega
promijenilo se koje Najprije su
zupama, primali
izmedju
pripadao
se
je
Gvozda
nekomu
znalo,
od
i
Ncretve
pleinenu,
kojega
i
bilo
samo
plemena
dvanaest
onaj
potjete.
ili
.smatrao
Za
bolje
se
je
Arpadovica
sta.
mnogi te
stoljeca
12.
Hrvat
velikasi,
kojih
su porodice
obavljale zupansku
Cast
u
raznim
zupe od kraljeva kao nasljedna Icna (bencficia) uz pogodbu, da dine pomazu u ratu s odrcdjenim brojem vojske. Tako
kralju razne sluzbe, naroiito da ga
se te zupanske porodice
prometnuSe
u feudalne
knezevske porodice.
Prvi
se pojaviJe
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVIGA.
2^4
Krcki knezovi
kao knezovi zupe
Frankapani)
(poslije
ModruSama
u
njih
iza
(1193.);
popese se na popriSte Bribirski knezovi od plemena Subic
kao gospodari zupe Bribira, onda Krbavski knezovi od plemena Gusic u Krbavi, napokon knezovi Nelipici od plemena Svacic, koji dobise zupu Cetinu. U Slavoniji pojavise se knezovi Goricki ill Babonici (poslije Blagajski) od nepoznata plemena, nadalje Gorjanski knezovi od plemena Druzina (Drusma) u Vukovskoj zupaniji. Pojedine knezevske porodice sticale su miloscu kraljeva sve prostranijih posjeda, pace poslije uz
Modruse
(Babonici)
razsirili
primili jos
Tako su Krcki knezovi
vi§e zupa.
gradSenj; Goricki knezovi
i
Gvozda do Save, od bosanske medje do kranjske knezovi od plemena Subic, koji su na koncu
su svoju vlast od
NajviSe pak
granice.
bi obladali s
zupu Vinodol, napokon Gacku
i
i
osilise se Bribirski
XIII. stoljeca postali ca
nasljedni bani citave Hrvatske
i
Dalmacije.
i
Neki Arpadovici stall su i velikasima iz Ugarske darivati zupe i zupanije, a i oblasti u hrvatskom kraljevstvu. Tako dobi ban Stjepan od plemena Guthkeled god. 1251. neke krajeve izmedju Kupe, Novigrada i bosanske medje; jednako dobise ugarski Gismgovci Koprivnicu i druga mjesta. Tako se narocito u Slavoniji (Slovinskoj zemlji) uz urodjene hrvatske velikase ugnjezdise neke ugarske velikaske porodice, koje
manje
i
su znatno utjecale u povjesnicu hrvatsku.
Premda vitak
plemstvo hrvatsko,
nize
je
novoga
To
plemstva.
pak
je
plemstvo
plemicke
i
plemstvo,
u koje treba
all
lirvatskih
plemena.
kojim se
ili
su
Arpadovici pojedinim
kralji
zaprijeciti
raz-
i
svi
i
i
porijeklo od jednoga
izvodili svoje
zitelji
su po kraljevskoj milosti stekli jednaka prava kao
plemenu,
od dvanaest
lozu
moglo
slobostme.
plemickoj obcini nijesu
Osim
postalo tako, sto
svoju
nije ipak
citavim obcmama zasebnim poveljama podjeljivali Tako postade tako zvano donatarno (poveljenoj plemicke obcine u Klokocu ubrojiti Turovom polju. U
zasluznim Ijudima, porodicama, pace
ratio*,
koje je izvodilo
plemena, budno bdilo nad svojim povlasticama,
trinaest
Zato su se
je izprva
poslije
kao u
plemeniti 61anovi staro-
obcine zvale latinskim
citave
i
i
pradjeda
nazivom
»
gene-
samo pleme.
oznacivalo
plemenitih, posve slobodnih Ijudi bilo je u Hrvatskoj
plemeniti covjek zivio na svojoj zemlji, na »p
lemens c ini«,
i
podanika. Dok
podanik je
je
na tudjoj
zivio
na zemlji svoga gospodara. On je uzivao zemlju svoga gospodara, te je prema tomu morao njemu sluziti. Podanika ili vazala (vasallij bijase vise vrsti: podanici na
zemlji,
kraljevskim
ili
hercezkim imanjima
duhovnih velikaSa svojoj zemlji,
gospodara, oporuciti oslobodili
nj aci
druzina
i
kmetovi
velikasa
Kmet,
nosiojesve duznosti
placao
svoje
mu
kunovinu
imovine.
kmetskih
predijaliste
su
bill
(colonij.
morao je
te
im
darovali
i
uzivane
poradi
zemlje,
zvali
podanici svjetovnih
naselio
na
vinograde svoga
je s njim u vojsci,
Onakvi kmetovi, koje su gospodari
duznosti,
a podanici
obradjivati zemlje
ratovao
ine dace,
(udvornici regis),
(praedialesj,
njegov vlastelin [gospodarj
kojega je
terete,
i
i
udvornici
zvali su se
te
nije
osobitih
su se
s
smio
zasluga 1
o b o d-
(libertini.).
Najnizi razred pucanstva
Posto nijesu imali nikakva
il
Hrvatskoj
posjeda,
bili
bill
su
robovi
su obidno zanatlije
ili
ili
sebri
(servi,
mancipia).
radnici svojih gospodara.
Oni, koji su se sami podali robstvu, zvali su se »adscripti«, a njihova djeca »originarii«.
Robove su gospodari mogli prodavati. Tako je primjerice god. 1269. neki Farkas Damjanov opatiji u Toplicama (Topuskom) prodao 12 robova za 17 zagreba6kih dinara. Zagrebadki biskup Stjepan II. poklonio je opet cazmanskomu kaptolu vi§e robova i
s
njihovom djecom. *
Znatne je promjene za kraljeva
hrvatske
krvi
solinsko-spljetskoj
citava
*
*
crkva rimokatolidka. U doba
Arpadovica dozivila je
hrvatska
drzava
metropoliji, koje je vlast
(zajedno
sezala
s
Dalmacijom)
od mora do Drave
pripadala i
Dunava.
HRVATSKA ZA ARPADOVTCA. Nadbiskupi solinsko-spljetski bill su prvi dostojanstvenici u hrvatskoj drzavi, eesto put duhovni otci skrbnici hrvatskih vladara Od njihovih podruenika (suffra^ana) najodlifi
i
je bio hrvatski biskup u Kninu,
mnogo puta kraljev kancelar; njegovo je podruCje obuhvatalo svu zemlju od Knina na sjever do Drave. Za Arpadovica promijenilo se mnogo na gore. Vec Ladislav zadao je metropoliji spljetskoj biskupiji kninskoj golem udarac. osnovav?5i u Zagrebu zasebnu biskupiju ri093.), koju je podredio ugarskomu nadbiskupu u Kolodi. Tim je ne samo kninski biskup niji
i
i
izgubio velik dio svoga podruCja, nego
se je
veci udarac snaSao je spljetsku metropoliju,
i
od nje u
je
znatno
metropolija
spljetska
kad se
polovici
suzila. Jo§
12.
stolje<5a
(god. 1154.) odkinula zadarska biskupija, te postala nadbiskupijom. zavisna od mleta6koga
Novoj nadbiskupiji u Zadru bise podredjene pod mleta^ku obcinu. Tako izgubi
patrijarke.
one
i
biskupije,
koje
su
tada
politicki spadale
spljetski metropolita ne samo zadarsku nadbiskupiju, nego uz nju jo§ biskupiie na otocima Krku, Rabu Osoru (Cresu). Nadbiskupi ja spljetska, kako se razabire iz spisa crkvenoga sabora od god. 1185., ostala je tako ogranicena na Hrvatsku izmedju Gvozda Neretve, kao i na one dijelove i
i
i
Dalmacije, koji nijesu je mjesta
do
Poljica
zupe: Klis,
i
pod mleta^kom
bili
Sminu.
Skale,
Vrulje. Podredjene
vlaScu. Njezino nepo<!redno podrufje
Cetinu,
zupu Hlivno, citav Mosor sva kn inska (Kninsko polje, Vrhrika Sidraga). n inska (Nin, ditava Luka
Citavu
i
biskupiie bile su ove:
joj
trogirska (Skradin, Bribir, Belgrad Citava senjska (Senj, Vinodol, Gacka Buzani), krbavska
i
Pset),
i
polovica Like),
i
i
Like, Novigrad, Dreznik, Plasi
Kor6ula, Lastovo, se
pridruzila
je
i
13.
(Krbava. polovica
napokon hvarska (otoci Hvar, Bra6, Vis, Krajina od Vrulje do Neretve). Ovim biskupijama
Modruse),
na kopnu Citava
i
na koncu
obuhvacalo
i
stoljeca jo§
i
sibenska
(1298.),
koje je
kotar
prije
pripadao biskupiji trogirskoj.
Nadbiskupija spljetska ne bijaSe se samo znatno smanjila, nego
i
ugledom 400 maraka
silno pala
Dohodci spljetskoga nadbiskupa bili su sada manji (na godinu nego nadbiskupa zadarskoga (godisnjih 500 maraka) ili biskupa zagrebaikoga (takodjer 500 maraka na godinu). Osim toga sjedili su na nadbiskupskoj stolici vecinom tudjinci, nametnuti budi od ugarskoga dvora budi od rimske stolice. Napokon je bilo svojim.
srebra),
i
velikih nereda: tu su se stali
izmedju latinskoga (Kacici), u Lici (u
vane patarenske
je
i
ondje
krivovjerci patarenski,
opet bjesnile
i
obcine.
vjerske
Da
patarenske vjere,
se zaprijedi ^irenje
bila pala
i
dozvoli
na-
Inocentije IV. senjskomu biskupu Mireju porabu slavenske litur-
glagolice u crkvi, za koju se je tada mislilo, da joj je zaCetnik
duboko
su borbe
hrvatskoga svecenstva radi jezika. Patareni se pojavi^e u Krajini Zvonigradu knez ViSan), pace u dalmatinskim gradovima biSe osno-
pokon god. 1248. papa gije
Siriti
sv.
Jeronim.
Kako
osiroma^ila metropolija spljetska, najbolje dokazuje osnova hercega
ono god. 1240. sporazumno s nadbiskupom spljetskim Guncelom zagreba(^kim biskupom Stjepapom II. radio, da se obje biskupije sjedine u jedou, pak metropolijom za ^itavu da se zagrebacka proglasi samosvojnom nadbiskupijom kad
Kolomana,
je
i
i
Hrvatsku
U nija
i
i
Dalmaciju.
obce
je biskupija
bogatija.
Uz
zagrebacka od
postojeci ved
god. 1232. kaptol u
Cazmi
XIII. stoljeca postajala
kaptol
u
Zagrebu
(Za6esanu, ^esmi). Kaptol
osnovao sv.
Petra
sve prostranija, je
ugled-
biskup Stjepan
II.
kod PoJege pripadao je
Ireneja u BanoStoru (a poslije u Mitrovici) biskupiji je hrvatski herceg Koloman bosanskomu biskupu poklonio srijemskoj. God. 1226.— 1241. Djakovo (possessio Dyacon), te je to mjesto poslije postalo sijelom biskupa kaptola biskupiji u
Pefuhu, a kaptol
sv.
i
bosanskoga. Kaptoli
na glas kao
bogate duhovne druiine. le su osobito iza^ili vjerodostojnosti (locus credibilis), obavljajud brojne pravne
bili
mjesta
poslove, koje su poslije
brinuo za
su vrlo ugledne
vrSili
i
javni biljefnici.
izudavanje mladezi,
Podjedno se
je kaptol zajedno s
osobito za svecenidki staled
biskupom
Osim prihoda od
svojih
vladanjb: kraljkva ahpadovica.
โ ข
2g.
imanja imali su biskupi ie
morao
Ijccu pobirala
meda
neplemic, od svega sto je rodilo
i
u zagrebackoj
se je
kokosi, zatim od pยงenicc,
zobi,
proje, bara,
pcelinskih kosnica, voska, lana, konoplje
i
Osim svjetovnoga
svecenstva
je
bilo
kari), kojima herceg Andrija oko god
canstvenom crkvom
Benedikta;
Vrani
napokon od kraljeva
(po crno-bijelom
prozvani
odijelu
1200. sagradi prvi samostan u Hrvatskoj
a Franjevci
krivovjerce,
Jos prije ovih redova, u drugoj polovici XII. stoljeca kraljevstvu vitezki red
u
i
s r as veli-
Domi-
se
Narocito prva dva
se tako
razsirise,
da su
samostane gotovo u svakom vecem mjestu
imali svoje
Templara
Bozjaka.
i
u manastiru sv. Gregorija, koji
grebu im oko
bijahu
od
dobili
se
rimske
je
u hrvatskom oko god. 1169.
odanlc
stolice;
dubiSku zupaniju;
zatim
i
Prodan sagradi samostan
biskup
god. 1185.
naselio
Sijelo njihovo bijase vec
na sve strane. Oni stekose poslije grad Senj
siriSe se
svinja
na pocetku XIII. stoljeca
Pavlini (samostan Remete kod Zagreba).
i
u Bosni trijebeci
i
Xlli. sto-
koza,
sociva,
i
Marije u Toplicama (Topuskom). Iza njih nastanise
sv.
nikanci, Franjevci reda proslavise se
U
iredovnika. Za
u Hrvatskoj
Cistercana
se u Hrvatskoj novi red
od ovaca,
sijerka
koju
(dccimae),
raslo.
i
vina.
i
hrvatske krvi pripadali su svi samostani redu sv. razSiri
samo
desetina
biskupiji
jecma,
razi,
crkvene desctine
dohodak od
kaptoli
i
davati svatko, plemic
crkvu
i
raz-
u Za-
u Novoj Vesi
tik
kaptola. Bilo ih je nadalje u Bozjakovini, Glogovnici, gdje ih je takodjer naselio biskup
Prodan; napokon
God. 1239.
u Nasicama.
i
poklonio
potonjima
je
pecuvski
biskup
samo ako bi se u okolici odkrio majdan zlata ili onda ce Bozjaci desetinu od prihoda rudokopa davati
Bartol svoju desetinu u Nasicama;
srebra (auri vel argenti fodina),
pecuvskim biskupima.
U
stala se je iz Bosne u hrvatske zemlje siriti nauka popa nauke u Bosni Hrvatskoj, zvani patareni, nadjose privrzenika kod hrvatskih velikasa, kao u dalmatinskim gradovima. Pace u Slavoniji, narocito u pozezkoj vukovskoj zupaniji, udomise se patareni. XII.
i
XIII. stoljecu
Bogomila. Sljedbenici
te
i
i
i
i
Nauka patarenska ne nazore starih
bijase sasvim
tomu vjerovahu
oni doduse
nova. Zacetnik njezin
pak
Maniheja,
krivovjeraca
ih
jednoga Boga
u
u trojstvo,
i
Prema Boga za
misljenju.
ne
ali
mnoge
prihvatio
bijase
slavenskomu
prilagodio
drzahu
nevidljivi svijet Po shvatanju njihovu samo stvorio duh po postanju razlicite cesti: od duยงe, sastoji covjek od dvije ne samo po sucnosti, nego Boga staroga zavjeta tijela, stvorena djavlom. stvorene Bogom ali od njega odpale, zabacivahu sveto pismo staroga zavjeta. Posto su duse smatrahu zlim bogom, zato
tvorca neba
i
zemlje.
Bog
je
i
i
i
i
nebeskoga se
pak
naravi
moraju se
izvora,
o njihovu
povratiti. Isus
pak zato jedan od
nije
sam nije mogao ni
trpjeti ni umrijeti.
kojom
dolaze u nebo; ako pak nijesu, prelaze tijela
nema,
i)o.sto
Patareni su vjerovali, da je Isus vali
Ni
se dusa
iz
moze
svoju
tijela
mogu
ni
da im se uzalud
spasti prije,
nego
sto
podjeljjjje,
Bogu,
ako
su
kao pseto, pak
ga
je
ih
zato
u tomi
pokoru obavile, sasvim ne
se
stvorena od djavla.
nauku Ijudima
posto jos ne
ostavio,
pak su
s
toga zabaci-
krstenje, osobito
mogu
vjerovati,
pak se
s
krstenje
toga ne
dodju k razboru.
Primanje u patarensku crkvenu obcinu obavljalo se je svecanim su naime svakoga, koji bi
sastoji
dok
drugo,
u
vec takodjer
Bog,
pravi
nije
povratiti k
moliti, jer duse,
jednoga
je tvar tijela
samo
Duh
sv.
sva svetotajstva krยงcanske crkve. Narocito su osudjivali
djece, tvrdeci,
bi
dosao
najvisih andjela. Pokora,
Uskrsnuca
Da
porijetlu,
da se vjeruje u tu nauku Za mrtve ne treba ociste.
svoju pokoru.
svrse
je Isus na zemlju, da duse covjecje pouci o njihovoj pak da im pokaze pravi put, kako ce se prije k Bogu Bog, vec najvisi od andjela; tijelo mu je bilo samo prividmD,
to lakse postiglo, i
u nebo, a zato treba da
vratiti
zamolio, trebalo
da ga najprije
prime u ocistiti
svoju
crkvu,
postom
i
nacinom. Patareni drzali
molitvom, a
za
necista
onda
tek
HRVATSKA ZA ARPADOVI^A.
^*Sf;r*'/''~
PODOR SAMOSTANA
I
CRKVE
SV.
MaRIJE U ToPUSKOM (ToPLICAMA).
295
HRVATSKA ZA ARPADOVICA. Primanje opisuje se ovako:
primiti.
odrede vrijeme za izpovijest
ga je napisao
djelje, sto
sv.
i
»Kaci
za discenje
Ivan,
tko prijavi
se
patarentma,
mu
za molitvu, a onda
i
mu
oni
najphje
stave na glavu evan-
svoga svetoga Duha
sazivaju
i
297
i
pjevaju 0£ena§.
To
ovakoga krstenja odrede pokrStcniku opet vrijeme za nastavu za ostriji zivot Cistiju molitvu, a onda zaiStu, da se posvjedoti, da li je junadki vojevao sve izvrsio, kako treba. Ako to posvjedoci sve, zensko, onda ga odvedu na muzko posvecenje: okrenu ga na iztok, metnu mu na glavu evandjelje, Ijudi zene poloze na nj ruke pjevaju pjesme, hvaleci Boga. sto je opet jedna dusa potrazila svoj spas. Suvise kazuje se jo§ to, da se je obracenik obukao u dugadku crnu haljinu, kao kakav kaludjer, a patareni moleci nad njim molitve, duhali su u nj mazali ga od glave do pete. Clanovi bogomilske vjere dijelili su se na dva razreda: na svrsitelje ili svrSene, zatim na obi en e vjernike. Samo savr§ene (ilanove primali su u obcinu netom
je njihov krst. Poslije
i
i
i
i
i
i
i
i
i
No
opisanim nacinom; obiCni vjernici dobivali su samo
krst.
mogli postati glavari crkvenih
dodu.se
Patareni
obcina.
posto su nijekali, da je Isus ustanovio biskupe
su i
su
savrSeni
Clanovi
zabacivali
crkvene
redove.
zato
svecenike; no
sami imati kakvo takvo crkveno uredjenje. Svaka patarenska crkva bila i
bosanskoj) stajao je
djed
ili
od kojih su
(u Bosni bilo ih je dvanaest),
smatrao zamjenikom je svaki savrseni clan
njemu su
did, a
Na
bilo. bili
najodlicniji bili
i
smio nauCati
§iriti
i
za se
crkvi (na pr. crkvi
celu svakoj
uSitelji
ili
starac. Gost se je obicno
nasljednikom djedovim. Pravoga svecenstva nije bilo u
i
i
ipak pojedine
pokorni strojnici
gost
sama
je
nezavisna od druge; one nijesu imale zajednickoga glavara: no zato su
crkve izmedju sebe obcile, kad bi to potrebito
morali
ipak
su
zato
njih,
po§to
vjeru.
Oni su zabacivali hramove, jer se Bog moze svagdje castiti. Hulili su nadalje na propelo ina slike po crkvama. Kako umovahu oni kad su na njemu zidovi propeli bi se mogao krscanin klanjati krizu sina Bozjega? Da tko ubije kraljeva sina drvom,-zar bi moglo biti kralju milo todrvo? Bogosluzje u patarena bilo je vrlo jednostavno.
—
Tako ne moze i
ni
sama posvecena
Bogu da bude mio
,
sudovi, nakiti u crkvama, sjajne odjece kao djelo zlotvorovo. Prema tomu bili su zvona (jer su zvona drzali za bez zvonika
kriz.
I
i
vodica, sve su to prezirali
obicne kuce
hramovi Patarena posve
djavolske trube), bez ikakva nakita vjedaonica. Klupe,
—
stol,
evandjelje, to je bio
i
i
naprave, bez slika
i
kipova,
i
prekrit bijelim platnom, rabeci za zrtvenik,
sav ures
njihove
zbornice.
No
i
bez umjetnih propo-
na njem otvoreno
a
takve bogomolje
imali su
samo
u gradu
u u vecim mjestima; inace su se sastajali, gdje im je bilo najzgodnije: u pecinama. kuci, cas u kolibi ili pod vedrim nebom u Siimi, na polju. u dolini U patarenskim zbornicama vr^ili su se ovi bogo§tovni obredi: Sluzba bozja, obca izpovijest, primanje obi(inih vj ernika i svrsitelja, napokon red j enje strojnika (uditelja). Sluzba bozja bila je Sto jednostavnija. a sastojala se je od molitve gospodnje v05e na§% koja je bila jedina molitva njihova, od ditanja odlomaka iz novoga tas,
i
i
od propovijedi
zavjeta,
Patareni, narodito
i
blagoslova. njihovi,
svrsitelji
pataren ostavio se svijeta,
i
iivjeli
odrekao blaga
i
su
vrlo
njegovih
oskudno
slasti.
On
i
Savrseni
trijezno.
je zivio
siromaSno, bio
zadovoljan onim, sto je od prijeke potrebe za svakidasnji zivot, razstavio se sa svojom djecom, pa6e zanemario stare prijatelje, ako se nijesu naSli s njim u njegovoj zenom i
i
crkvi.
U javnom
zivotu ne bijase za nj
mjesta
ni
na junackom mejdanu (poSto je osudjivao ubijanje biljnom hranom, a od zivotinja
mu
mast
i
maslo bijaSe
mogao
zabranjeno.
je okusiti
Najobidnija
u sudnici (jer nije Ijudi).
samo hrana
Ziveci
ribe; jela
njihova
htio
prisizati) ni
u skromnosti hranio se je zaCinjao
bijaSe
kruh
uljem, jer i
povrce,
a pice voda. Odijevahu se ni prebogato ni preprosto; najvifte noSahu erne haljine, a pod njima vrpcu od konca ili vune, Sto je svaki dobio, kad su ga primili medju savrsene
VLADANJE KRALJKVA ARPADOVIGA.
^
2gg
Njihovo ponaSanje bijase u
—
samo da
obce cedno
bi se uklonili
—
smjerno. >Oni ne trguju,
i
prevari
nego
pi§e se u jednoj
od
zanata, a ima izmedju njih ucitelja, koji su krojaci. Ne zgrcublaga ni bogatstva, a potrebe suimmalene. Oni su Cisti, umjereni su jeduci i pijuci; ne zalaze u krcme ne mare ni za pies ni za druge kakve igre. Uztezu Ijutinu; svagda rade uce sebe ili druge, a zato su im molitve kratke. Cuvaju se brbljanja klevetanja, kao lazi i kletve, te ne govore »zaista«, »jamacno« §to je na to nalik, jer to sve drze da je prisega. Kad ga zapitaS, malo ce ti kad ravno ogovoriti. I govore jos, da im je zabranjen svaki odgovor osim: da,
staroj knjizi
lazi,
prisegi,
i
zivu
i
i
i
i
i
i
—
da;
ne«.
ne,
Tako
trijezpo
i
naime obicni
njih, svi
mesom
i
oskudno
zivjeli
vjernici
mogli
se hraniti. Pa6e
vjerne,
i
da
ill
mogu
su
po
odpustiti i
volji.
u kolo savrsenih clanova
ne hoteci
na
ni
posjedovati
No
sud
ni
i
u
kamo
i
zato se je
se
domala
U
mogli do kraja
i
i
vjernik
a to
prije,
iztocnoga obreda), nego se pace opirali rat: to
voditi
da im budu
morao svaki barem na samrti zavrgavali ne samo mnoge
obicni
i
veci dio
zatim ratove
teci biago;
su uzimali zene pod uvjet,
svjetovni vladari digose na njih, da ih utamane. lovici XIII. stoljeca, ali ih nijesu
i
Posto su patareni
(svrsitelja).
Kud
savrSeni patareni.
da ce svakako, ako ne
obecati,
uredbe krscanske crkve (zapadnoga zakonima,
samo
zeniti su se mogli, te
i
mjesec javno izpovijedati, stupiti
su
Hrvatskoj
drzavnim
i
krscanskih
glavari
crkava
i
su ih u prvoj po-
zatirali
iztrijebiti.
*
Knjizevnost i
svjetovna),
i
u Hrvatskoj za Arpadovica bila je dvojaka
po jeziku
(latinska
po sadrzaju (crkvena
i
hrvatska).
i
Romani u dalmatinskim gradovima rabili su u crkvi u gradjanskom zivotu latinski jezik. Taj je jezik bio takodjer sluzbeni ne samo na dvoru Arpadovica, nego i
i
su se njim u obce pisale sve javne izprave po citavoj hrvatskoj zemlji, ako su ih vali
visi
pak
i
i
sluzbenici, narocito hercegi, bani
knezovi
rabili
i
Nize
banovci.
su u sluzbenim izpravama
i
glagolicom. Najstarija cirilicom pisana izprava potjeSe
samostanu
sv.
god. 1185.;
cirilicom
darovnica,
to je
i
Vinodolski zakon od
U
iz
i
i
zupan Prvos na molbu kaludjera Radka povratili neke zemlje Ivana na otoku Bracu. Najstariji svjetovni spomenik, pisan glagolicom,
kojom su knez Brecko jest
kao zupani
oblasti,
hrvatski jezik, koji su pisali
izda-
satnici,
god. 1288.
crkvi rabili su Hrvati jos za narodne dinastije slavenske
licom, Bilo je tu misala
i
casoslova, psaltira
i
knjige,
pisane
evandjelistara, koji su se u XII.
i
glago-
Xlll. sto-
papa Inocentije IV. dozvolio slavensko bogosluzje glagolicu, mnozile su se sve vise slavenske bogosluzne knjige. Na glasu je psaltir Nikole Rabskoga od godine 1222. Uz crkvenu slavensku knjizevnost pojavile su se apokrifne ili lazne knjige, za koje se misli, da
Ijecu svedjer
prepisivali
Sirili.
i
Osobito
od god.
1248.,
kad
je
i
potjec^u
od patarena.
U
tim
se
spisima pripovijeda
o osobama
i
zgodama staroga
i
novoga zavjeta, ah posve drugcije nego u pravim, svetim knjigama. Izmedju tih seknjiga price, najviSe razsirise one, koje su bile najbhze puckomu shvacanju: poetidne legende i
praznovjerne pripovijesti starih krscana, legende o cudesima, koje kakve Ijekarske tala^ke knjige, carobije
i
zvjezdarske, bilinske
Osim crkvenih knjiga
bilo
je
jamacno
i
i
razliSite
ga-
i
znakovne knjige.
povjestni6kih
spisova
u pu6kom po
hrvatskom jeziku. Ti su povjestni spisi bih sastavljeni po narodnom junackim narodnim pjesmama, koje su se u ono doba pjevale. Tako je nastala »Slovinska kronika* (libellum Gothopum, quod latine Sclavorum dicitur regnum), koju pricanju
je
poslije u XII. stoljecu upotrebio neki
skom
jeziku pisano historiCko djelo
pop Dukljanske nadbiskupije za svoje u
latin-
»Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum.«
Dukljanski Ijetopisac preveo je naprosto slovinsku kroniku (ex sclavonica lingua verterem
i
in latinam), a
iz
hrvatskogajezika na latinski
uz to je pridodao
koje
sta budi
po
ust-
HRVATSKA ZA ARPADOVICA
menom dicitur
kazivanju, budi po drugim spomenicima
Methodius«
Ehikljanina
sacuvao
vise ni traga
U (1200.
—
legendu
zatim grfiku
se sve
sv.
je rabio jo§ >librum Sclavorum, qui
Vladimiru.
Latinski Ijetopis popa
do danas; slovinskim kronikama, koje
je upotrebio,
nema
vKronika hrvatska* opet je prijevod Dukljaninove kronike.
polovici XIII. stoljeca napisao je
— 1268),
Tako o
299
T o m a,
arcidjakon prvostolne crkve u Spljetu
u latinskom jeziku znamenitu povjesnicu solinske
Ta Historia Salonitana)
od osnutka njezina pak diaconi Spalatensis
do svojega
doba.
spljetske nadbiskupije
ili
historija spljetske
crkve (Thomae archi-
sadrzaje doduse najvise crkvene povjesdomaci (pouzdaniji) izvor za poliiicku povjest tako za kraljeva hrvatske krvi, kao za vladara iz porodice Arpadove. Najobseznije pri5a Toma o vladanju kraljeva XIII. stoljeca, a bas potanko o provali Tatara (Mongola) nice, ali je
podjedno prvi
i
najstariji
u Hrvatsku.
Za Arpadovica znatno je napredovala umjetnost, narocito graditeljstvo. Spominjemo samo stolnu crkvu u Zagrebu, samostan Cisterdana crkvu sv. Marije u Topuskom, brojne crkve samostane dominikana Nakon tatarske profranjevaca t. d. i
i
i
vale opasavali se gradovi
U
znatnija mjesia zidinama.
Petrovaradinu stajala je vec u XIII.
(vajari)
stoljecu
Andrija Guvina,
Radovan
i
i
i
podizali sa zamci
kraljevska
palada.
koji je oko god. 1214 radio u Spljetu oko god. 1240. u Trogiru (vidi str. 219)
-^
i
kasteli
Poznati (vidi sir.
su
i
t.
d.
kipari
199), ratini
PRILOZI.
P R
IZVORI
L
I
O G
I.
POMAGALA ZA POVJEST HRVATA
I
DO KONCA Xm.
nogi pitaju, za
sto
nijesam
STOLJECA.
pisuci
povjest Hrvata navodio izvora,
sam crpao znanje o pro§lim zgodaraa
?
vrijeme prestalo '/
i
—
je
iz
—
kojih
u novije
veca znanslvena djela obtereizvora, kako to dokazuju djela Mommsenova, Curtiusova, 6itava Onckenova zbirka, a da ne spominjem stotine francuzkih, englezkih
civati i
Njima oilgovaram, da se a napose histori^ka
izvodiraa
iz
talijanskih djela.
A nema
ni
navadjanjem prakticne vrijednosti.
pravoga
To
citata.
smisla,
kad se
suvislo
pricanje
prekida vjefiitim
oku i umu. Napokon nema ni Rus Hilferding u uvodu k svojoj istoriji Srba
smeta ditateljevu
Jer pravo veil
i
da od navadjanja izvora citata izpod teksta nije prave hasne, po§to nevjeza i onako onih kratica i izvadaka (koji su obidno u stranim jeziciraa pisani) ne razumije niti za njih ne mari dok onaj, koji se iztrazivanjem povjesnice bavi, vecinom znade ili bi bar morao znati, odakle je pisac crpao svoje znanje o dogadjajima, §to no ih suvislo prikazuje. S ovih razloga, a zato, da ustedim Sto vi§e prostora za samo prikazivanje, Bugara,
i
;
i
nijesam svoje knjige nakaradio citatima izvorima, izaSia bi knjiga dva put veda,
iz
izvora.
te bi
Da
bilo
sara svaku rije£ htio
viSe
ukrije})iti
opazaka nego teksta; a da
sam navodio samo poneSto, ne bi nikomu koristilo: ni strucnjaku ni izvjedljivu ditacitati iz izvora, onako sakali Napokon iztrgnuti iz cjeline, ^esto ])obudjuju nazore. Dogadjalo se pa£e nekim naiim historiiarima posve krive pojmove novijega doba, da su na temelju pojedinih izreka iz izvora koji put doSli do posve
telju.
i
i
i
i
krivih rezultata.
Da medjutim
ditatelja bar donekle uputim, kako bi mogao nadzirati moje pri(^anje, i ako moida subjektivnoij pripovijedanja nauiije naivna da se mjesto moga suhoparnog i nepomucena prikazivanja prvih izvora; namjerio sam na koncu svake cesti mojega «ljela po kojima se pregled poglavitih izvora i pomagala, po kojima sam radio, sastaviti kratak mo2e kontrolisati moj rad.
je voljan,
i
i
PRILOG
jo^
I.
PRVO DOBA. VLADANJE KNEZOVA KRALJEVA HRVATSKE I.
I
642.
Za ritavog vkidanja knezova bi
i
KRVI.
— 1102. domace celjade, koje uspomena sacuva, Hrvati nemaju do-
kraljeva hrvatske krvi nije se naslo
natnjerice zabiljezilo zgode svoga vremena,
da im
se
rnactg Ijetopisca prije god. 1102.; gotovo sve, sto o i)rva cetiri stoljeca hrvatske povjesnice znademo, zabiljezili su strani, Hrvatima vecinom neprijatni Ijetopisci. S toga su i vijesti iz toga doba vrlo mrsave i cesto pristrane; tudji kronicari nijesu naime biljezili diciia djela praotaca
vec samo ono, sto je hrvatskim sasjediira bilo u piilog. domaci Ijelopisac je spljetski arcidjakon T o m a iz XIII. stoljeca (1200. — 1268.). Napisao je povjesnicu soh'nsko-spljetske nadbiskupije s napisom ^Historia Salonitana* (najnovije izdanje od dra. Ft. Rackoga u zborniku jugoslavenske akademije: Monumenta spectantia liistoriarn Slavorum meridionaliiim, volumen XXVI. Zagrabiae, 1894.), u kojoj prikazuje nasih,
Najstariji
sudbinu
Toma
te
do smrti
od njezina osnutka
biskupije
prastare
nadbiskupa Rogerija god.
arcidjakon bio je za2[rizeni Talijanac, a odlucaii protivnik Hrvata
1266.
svega, sto je hrvatsko.
i
Narocito mrzi popove glagolase i slovinski jezik u crkvi, te se ne zaca upotrebiti paskvile, kad mu je niglu izvrgnuti toboznje neznanje glagolasa Ali ni Ugarske ne voli osobito njemu crkvenu povjesnicu, te se pose vazda oci kradu za zemljom onkraj mora. Napokon pise on litickom bavi tek nuzgre:lno, koliko mu treba da objasni zgode sob'nsko spljetske metropolije. kraljeva hrvatske krvi posve mrsavi S toga su njegovi podatci o vladanju knezova tek nuzgredice ciijemo za ime kojega kneza ili kralja pravoj pob'tickoj historiji nema do 1102. i
;
i
;
;
gotovo ni traga. Nesto prije
Tome arci^jakona, a svakako poslije god. 1102. pisao je drugi, po iraenu nepoznati svecenik metropohje dukljansko-barske neku kroniku ili Ijetopis, koji je poznat po naslovu »Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum*. Od toga Ijetopisa imade i stari hrvatski prijevod s napisom: »Kronika hrvatska«. Obje kronike, latinski izvornik nam
i
hrvatski prijevod
izdao
posljednji put s
je
uvodom
turaacem
i
dr.
Ivan Crncic
u
knjizi:
Popa Dukljanina Ijetopis po latinsku toga nekoliko jos nesto po hrvatsku, u Kraljevici, 1874. Ljetopis popa Dukljanina p )daje vrlo raalo gradje za politicku povjesnicu Hrvata do i
i
XII. stoljeca. Dukljanin je skupio pucke predaje, koje se rijedko kada
podudaraju s kriticnom pucke predaje sastavio posve samovoljno u cjelinu. No ipak pop Dukljanin nije posve na odmet. Ima u njemu dragocjenih podataka o nutarnjem zivotu hrvat skoga naroda kroz mnogo stoljeca, o najstarijem obsegu hrvatske drzave o njezinim oblastima, na koje se je dijelila. Tu se potanko opisuje krunisanje hrvatskoga kralja, tu se prica, kako se je narod sastajao na sabor, i sta se je sve tada vijecalo i odredjivalo. Posto su domaci Ijetopisci posve nedostatni, traziii nam je podatke i vijesti u kronicara spisatelja susjednih naroda i drzava. Od grckih ili byzantskih pisaca bave se Hrvatima: car Stan tin Porfirogenet (oko 950) u svojim djelima, napjse u spisu »De adminihistorijom, te je te razlicite
i
i
Kon
strando imperio«; zatim (od stvorenja svijeta
Kekaumenes
i
Cedren
(do god.
1057.),
Skylitzes
(811.
—
1057,),
Zonaras
do 1118), Glykas Mihajlo (do 11 18.), Nice for Bryennius, drugi; od franackih Ijetopitaca: Laureshamski Ijetopis (703. 803.),
Einharda
—
—
(741. 829,), koji je takodjer napisio zivot cara Karia Velikoga; nadalje dva zica cara Ljudevita Poboznoga, a narocito Ijetopis Fuldijski (830. i io8.)« ^I'lo mnogo podataka vadimo jo§ iz mletackoga Ijetopisa »C h r o n i c o n V e netum (za god. 830. 1 1 08.) od nekoga Ivana, zatim iz kronike Andrije (Andreae Danduli chronicon), Ugarski Ijetopisci 2.a cudo vrlo malo javljaju o Hrvatskoj prije XTI. stoljeca; tek nekoliko Ijetopis
—
Dandula
donose
vijtsti
Turcanski
Simon Keza (Joannis de
(Simonis de Keza gesta Hunnorum Thwrocz chronica Hungarorum.),
et
Hungarorum)
O
i
Ivan
svim domacim i stranim kronicarima napisao je dr. Fran jo Racki krasnu i obseznu Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vijeka (u Knjizevniku od god. 1864, str. 33 — 77, 200 227, 358—388 i dalje). Tu je studiju poslije Racki dopunio razpravom Scriptores rerum chroaticarum pred Xil. stoljecem (u Radu jugoslavenske akademije, knjiga LI od god. 1880.). Pored svih domacih i stranih Ijetopisaca bila bi povjesnica Hrvata do 1102 vrlo mrsava, da nema jos jedna vrst izvora, naime spomenika, narocito pisanih ostataka iz onih vremena. Hrvatski vladari izdavali su pocev od IX. stoljeca mnogo poveija ili diploma tako razlicitira zborovima, kao pojedinim osobama. Mnogo se je tih izprava izgubilo no ostalo ih je studiju:
—
:
;
IZVORI
1
POMAGALA ZA POVJEST HRVATA DO KONCA
ST()IJF('\
XIII.
,
.
ipak od knezova Trpimira i Mutimira, zatira od kraljeva KreSimira Starijega, Driislava, Petra Kresimira Velikoga, Dimitrije Zvonimira i Stjepana II. Osim tih kraljevskih pcvelja saduvalo se je nesto izprava i od raznih crkvenih dostojanstvenika i zborova, kao i od privatnih Ijudi. Imade nadalje i pisama, §to ih je rimska stolica pisala hrvatskim knezovima i kraljiraa. Na-
pokon preostalo je iie§to spisa od crkvenih sabora (sinoda) vatske krvi sastajali i vijecali. Povelje hrvaiskih knezova (akte) crkvenih sabora
kraljeva,
i
izdavali
izprave
u vrijeme
koji su se
privatnih
Ijudi,
vladara
dopise papinske
hr-
spise
i
itampom vec za pro§lih stoljeda stariji historiografi §ime Farlati no prvi podpuni zbornik svih pisanih spome-
su
Ljubavac, Ciccarelli, Lucius (Lucid) i ; nika za vriieme od god. 503. do 1102. objelodanio je Ivan Kukuljevic Sakcinski s naslovom: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, dio I. od 1102. 503 U Zagrebu 1874. Kukuljevicev zbornik (codex> obaseze zajedno s indeksom 256 strana u
—
cetvrtini,
sadrzaje upravo sve pisane
spomenike iz vladanja vladara hrvatske krvi. No tomu puno prigovarala (Racki u Radu jugosl. akad. XXVII. p. 294, i obrana Kukuljeviceva u Arkivu za jugosl. povjestnicu, XII. str. in), te se s toga prihvatio dr. Franjo Rr.iki posla, da svu tu gradju jos jednom po zahtjevima diplomatike na svjetlo iznese. Pripravljajudi se za to izdanje priobcio je Radki u Radu jugoslavenske akademije ova i
izdanju
s
izvjesca
i
punim
razprave
kancelarija
pravom
je
kritika
Iztrazivanja u pismarah
:
i
knjiznicah dalmatinskih (Rad,
26),
Hrvatska dvorska
njezine izprave za vladavine narodne dinastije (Rad 35), Stari prepisi hrvatskih XII. vieka prema maticam (Rad 36), Podmetnute, sumnjive i preradjene listine i
prava do XII. vieka (Rad 45), i Izpravak k XII. vieka* (Rad 48). Rezultat svih
razpravi: tih studija
iz
do i preradjene listine do znamenito djelo »Do-
Podmetnute, sumnjive i je obsezno
Rackoga
cumenta historiae chroaticae periodum antiquam il lus tr a n t a «, edidit academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium. Zagrabiae 1877. (Monumenta spectantia historiam Slavorum rceridionalium, volumen VII.). Rackoga >Documenta« obasezu 544 strane, a sadrzaju upravo sve izvore (Ijetopisce i spomenike) za povjest Hrvata do god 1102., koliko su u ono vrijeme bili poznati. UdeSeno je pak djelo tako zgodno i pomno, da se i novajlija moze lako upudti u sve, §to je donle na polju hrvatske historiografije najstarijega doba bilo uradjeno. Documenta razdijeljena su na tri desti. U prvom (str. 3 - 182) s napisom >Acta« stampane su 143 razliiite izprave budi Cifave budi u izvodu, i to ne samo povelje hrvatskih knezova i kraljeva, nego i izprave dostojanstvenika privatnih Ijudi, zatim poslanice rimskih papa na hrvatske vladare i biskup', napokon i razliciti Bas torn cesti stekao je Racki najvece zasluge, po§to samostanskih posjeda. popisi nije bio zadovoljan, da stara pisma naprosto preStampa iz starijih zbornika, vec je vazda nastojao, da pronadje izvomike ili bar najstarije prepise izprava, i da ih onda po pravilima diplomatike i paleografije iznese na svjetlo u prs'obitnom obliku. S toga je mnoge izprave, koje su neke je proglasio za podmetnute, druge za se prije sraatrale za prave, uvrstio medju sumnjive preradjene, nekima je promijenio datum (godinu izdanja), a nekima je popravio tekst po izvornicima. U obce moze se reci, da je nastojao, kako bi sva akta izdao prema zahtjevima i
i
;
modeme
znanosti.
Druga
cest (str.
crkvenih sabora
185
— 214)
s
Spljetu) obdrzavale.
Treda
napokon
iest
scriptoribus*.
(str.
217
>Rescripta
napisom
sinoda, koje su se u X.
ili
— 489)
i
je
Tu
hrvatske povjesnice
synodalia< i
sadriaje
Dalmaciji
spise
(naroiito u
> Excerpt a te imade napis e domacih i stranih, koliko se tiiu
najobseznija,
su nakrcani izvodi iz svih Ijetopisa, do god. 1102. Izvodi su prestampani
Podatci su poredjani kronologicki, tako da je stavljena kao neka zasebna hrvatska kronika.
et
XI. stoljecu u Hrvatskoj
iz
najboljih
od brojnih ekscerpta
iz
izdanja
razliditih
tih
Ijetopisa.
Ijetopisaca
sa-
nota iza svake izprave, tumad osobnih i mjestnih imena, citati iz histoi napokon vrlo pomno sastavljeni indeks imena i stvari dine zbornik dra. Ridkoga dragocjenom i neobhodno potrebitom knjigom za svakoga, koji se zanima za istoriju Hrvata prije god. 1102. U njoj je zabiljeieno sve, §to se je do god, 1877. moglo znati o najstarijoj periodi hrvatske proslosti. Od onoga doba (1877.) pak do danas odkriveno je \tIo malo novih izvora, kojima se » Documenta* moraju popuniti. Najprije je god. 1880. nadjeno viie poslanica rimskih papa na hrvatske knezove i biskupe, koje prije nijesu bile poznate. Te su poslanice Stampane u Starinama jugoslavenske akademije, knjiga XII., s napisom: Novo nadjeni spomenici izIX. i XI. vieka za panonskomoravsku, bugarsku i hrvatsku poviest, priobdili dr. Fr. MikloSid i dr. Fr. Radkl Medju tima poslanicama osobito su znamenita pisma pape Ivana VIII. hrvatskonm kneiu DoObilje opazaka
ricke literature
Hrv. povj.
i
3C
PftlLO(i
3o6
t.
—
magoju, i pismo pape Aleksandra II. kralju Dalmacije (Petru Kre§imiru). Godinu dana zatim (1881.) priobcio je ruski u(^enjak V. Vasiljevski u »^urnalu ministerstva narodnoga prosvS§ceCCXVI) izvadke iz djela grcko-byzantskoga spisatelja nija« (S. Peterburg 1881. cast
CCXV—
napisao neku vrst strategikona. U Kekaumena imade podataka za historiju Duklje i Bugarske, i jedna biljezka o toparhu Dobronji, gospodaru dalmatinskih gradova Zadra i Spljeta u prvoj polovici XL stoljeca. Poslije je Vasiljevski izdao 6itavog Kekaumena (Cecaumeni strategicon et incerti scriptoris de ofificiis regiis libellus, ediderunt V. Vasiljevskij et V. Jernstedt. Zapiski histor. filol. fakulteta c. universiteta u Peterburgu,
Kekauraena,
koji je u XI. stoljecu
vise
1896., cast 38., str. 113). Gradja za povjest Hrvata
stala se mnoziti, odkad su u dana§njoj Dalmaciji, a na tlu Hrvatske poceli izkapati sredovjecne starine. Izkapanja na Kninskom i Solinskom polju iznijela su na vidjelo ne samo ru§evine starih crkava i grobova, nego i vise napisa na kamenu, koji budi utvrdjuju budi objasnjuju ostale spomenike onih vremena. Sve sto je do godine 1888. izkopano, prikazao i objasnio je Fran Bulic u djelu: Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici uz ostale suvremene dalinatinske iz dobe narodne dinastije. Svezak I. Izdala jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1888. Sto je iza te godine nadjeno, objavljenoje u starinarskim casopisima (kao sto je primjerice »Starohrvatskaprosvjesta« itd.) Po ma gala za najstariju povjest Hrvata do god. 1102. imade citava literatura u hrvatskom i stranim jezicima. Od te obilate literature napomenut cu samo najglavnije, §to i danas vrijedi Diimmler Ernst, dr., Ueber die alteste Geschichte der Slaven in Dalmatien, 549 928. Stampano u »Sitzungsberichte der philosophischhistorischen Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien« (XX. Band, Jahrgang 1856., Heft I. III. str. 353.). Radki Fran jo, dr., Kada i kako se preobrazi hrvatska knezevina u kraljevinu?
stare
—
—
—
(Rad XVII.
— —
70.).
Drinov
(Rad XXIV.
—
M., Juznije Slavjane
Vizantija v X. v6ke.
i
Moskva 1876.
Rafiki Franjo, dr,
Borba juznih Slavena za drzavnu neodvisnost u XI. vieku XXV. 180., XXVII 77., XXVIII. 147. XXX. 75., XXXI. 196.). Franjo, dr., Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljisni obseg i narod
80.,
Racki
(Rad LVI.
i
nadalje obsezna Druztvo (Rad LXX.)
LVII.)
istoga
studija
;
pisca:
Nutarnje
stanje
Hrvatske
prije
(Rad LXXIX.); 3. Vrhovna drzavna vlast. Odnosaj medju crkvom i drzavom (Rad XCI.) 4. Drzavno uredjenje. A. Vladalac i njegova ^upa i grad. (Rad XCIX.); 5. Imovni i gospodarski odnosaji (Rad CV.); 6. A. Obuka vlast. B pismenost (Rad CXV.); B. Umjetnost i umjetni obrt (Rad CXVL).
XII. stoljeca;
i.
2.
;
Crkva ;
i
DRUGO DOBA.
II.
VLADANJE KRALJEVA ARPADOVICA 1102.
— 1301.
Scriptores (Pisci). Od domadih Ijetopisaca vrijedi za citavo dvanaesto i do god. 1266. poznati nam vec To ma arcidjakon spljetski, koji o dogadjajima XIII. stoljeca pise kao suvremenik, a cesto i kao ocevidac. Za dogadjaje pocev od A. Izvori.
a.
trinaesto stoljece
god.
1290.
sluzi
Historia de gestis
Ludica,
nama Spljecanin Micha Madius de Barbazanis, koji je napisao spis romanorum imperatorum et summorum pontificum (stampan u djelu Ivana
De regno Dalmatiae
vrijedi za to
doba
Croatiae, na strani
et
Simon de Keza,
Gesta
371
—
Hunnorum
380). et
—
Izmedju ugarskih Ijetopisaca
Hungarorum,
koji je sastavio svoje
Rerum hunga83 123); zatim Ivan Tur can ski (Joannes de Thwrocz) u svojoj > Chronica Hungarorum « (stampana u zborniku Joan. Georg. Schwandtnera Scriptores rerum Hungaricarum, I. str. 47-366), Od mletackih Ijetopisaca slu2i nama A. Dandulo sa svojim »Chronicon« (stampao ga Muratori u zborniku Scriptores rerum Italicarum, knjiga XII.) a od byzantsko-grSkih spisatelja Johannes Cinnamus i Nicetas Acominates, zvan obicno Choniates (oba u Bonnskom zborniku Corpus scriptorum historiae djelo u vrijeme kralja Ladislava
ricarum monumenta Arpadiana,
III.
I. str.
Kumanca
—
(izdao ga Endlicher u zborniku:
—
;
Byzantinae). b. tiae,
Monumenta
Slavoniae
et
Tkaldid Ivan, Monumenta
Kukuljevic Ivan
pL, Codex diplomaticus regni Croau Zagrebu, 1876. (obseze citavo XII. stoljece); historica episcopatus Zagrabiensis saeculo XII. et XIII. Knjiga I.
(Spomenici): Dalmatiae, dio
II.,
—
IZVORI
U et
POMAGALA ZA POVJEST HRVATA DO KONCA
I
XFII.
STOLJEdA.
-g-
Zagrebu, 1873; Kukuljevid Ivan pi., Regesta documentorum regni Croatiae, Slavoniae Dalmatiae saeculi XIII. (Starine jugoslavenske akademije, XXI., XXII., XXIII., XXIV., XXVL,
—
XXVm., Zagreb 1889. 1896.) rim je regesrima skupio Kukuljevid sve izprave XIII. stoljeca, §to ih je nasao budi u stampanim djelinia, budi u njemu pristupnim rukopisima. Spomenicima pribrojid nam jei Vinodolski Itatut od god. 1288., koji je vi§e puta
XXVII.,
U
od dra. Rackoga u zbomiku jugoslavenske akademije: Slavorum meridionalum (volumen IV.). djela, u kojem bi se suvislo prikazivala povjest Hrvata za vlaraanje monografije o pojedinim dogadjajima ili epokama jesu:
^tampan, a posljednji put god. 1890.
Monumenta B.
historico-iuridica
Nema
Pomagala.
danja Arpadovica. Vece
—
S. Peterburg,
—
ili
Vasiljevski V.
G. Iz historii Vizanriji v XII. vSk6.
(Slavjanskij zbornik,
Tom.
II.
1877.).
Grot Konstantin,
Iz
istorii
Ugrii
i
Slavjanstva
v
XIL
v^k6
(1141.
1173.),
Varsava 1889.
—
Ljubic
S.,
Krizobojnici u Zadru.
(Program gimnazije u Osijeku od god.
— Tkaldiclvan,
Prieporod
Ulomak
mletadkoga
iz
1202.— 1204.
krizoboja
i86'/2-)-
zagrebacke biskupije
u XIII.
vieku
(Rad jugoslavenske
akademije XLI., 1877.).
— —
Kukuljevid Ivan, Borba Hrvata s Mongoli Tartari. U Zagrebu 1863. Bradaska Franz, Der Kampf des letzten Arpaden Andreas III. um seine i
Herrnamentlich mit dem Hause Anjou, unter besonderer Beriicksichtigung Croatiens, Slavoniens und Dalmatians (Program zagrebacke gimnazije od god. 1858.). Tkalcid Ivan, Borba naroda hrvatskoga za anzuvinsku kudu proti ugarskomu schaft,
kralju
— Arpadovcu Andriji — Szentgyorgyi
—
(Rad XXXIV. Str. i 34.) Sandor, Borba Aniuvinaca za
III.
krunidbe Karla Roberta.
U
prijestolje
ugarsko-hrvatsko do prve
Zagrebu. 1893.
—
Mikoczy Joseph i, Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad saeculum XIV. usque perducta series anno Domini 1792. (Arkiv za jugosl. povjesnicu, XL, i 206.). Wertner M. dr., Ungarns Palatine und Bane im Zeitalter der Arpdden (Ungarische Revue, 1894., p. 144.— 177.). Truhelka Ciro dr., Slavonski banovci. Prinos hrvatskoj numizmatici (Glasnik ze160.). maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX. 1897., str. i Thalloczy Ljudevit dr., Historicka iztrazivanja o plemenu gorickih i vodickih knezova (Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX. 1897. str. 333. 397-)Huber Alfons dr., Studien zur Geschichte Ungarns im Zeitalter der Arpaden (U izdanju Becke akademije: Archiv fiir osterreichische Geschichte, 1884., svezak 65., str. 153 230).
—
—
—
—
— —
—
—
O G TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. P R
I
L
II.
nomine et eiusdem anno incarnationis DCCCCXCVIIII indictione mense Julii, in ciuitate Jadera. Imperantibus piissimis et perdecimo XII, sub die fere quinto petuis augusris Constantino et Basilio, cathedra pontificali regente Basilio episcopo et domino I.
Maio
(Str.
87.)
In Christi
priore. Maturiori
namque
et salubri
consilio
a maioribus
prouisum
est,
ut
omiiis
homo
ante dispensare et deliberare suas facultates debeat, priusqaam repenrine calaraitatis casu periloquendi car) culo (ingru)ente morris raetu urgueat, ne differente deliberatio aut articulum (lingue celeri transi)tu optata sibimet eat usu\ut distributor in ultima corporis angustia (positus sub peccatrix, filia Dabro tribuni, diuino testarione explicare non queat. (Idcirco ego tantilla Agape) meum decumbens lectulum, licet uiribus (freta, posiu in infirmita)te super proprium
iubamine
integro autem consilio hunc (corporis inualida, tamen) mente, deo auxiliante, tuta, ut post ita demum rogauimus, scribere nostra heredidate is de pagina subquidem ac si .... stabilem et firmum auctore deo maneat ita obitum meum cenaculo cum corte et quoquina et orto, que est scripta uidentur. In priniis uolo et iubeo, (ut) doroum, ubi fomax fuit, cum orticello, que Chrisogoni; sancri post ipsa quoquina, sit in eclesia
PRILOG
3o8
ante
est
ipsam,
similiter;
ciones de terras, q
le
rentes, similiter; artatikio
pirestres s
II,
culcitras
I,
rea
urceo hereo
I,
cum
I,
III, 1,
capilectulo
capitales
maiores
frixorias
ecclesiam sancti Chrisogoni, similiter;
portiones de salinas, que habeo inter
de serico
inuestitura
culcitrino
II,
ante
est
similiter;
antelectulos
II,
caldarias raaiores
serico
que
in Uculo,
serico
XX, mappas UK,
racinas
ir,
orticello,
habeo
II.
aquiminile, casnastras
III,
II,
I,
panno serico I, lisica I, pennulas mappula ad calicem operiendum I
I,
.
capitale
de serico
cucuma
deuteras
II,
por-
meos pa-
a
(I)
ortario hereo
archiscamno
II,
I,
arcella
I,
sella
I,
buttes
II, .
.
de ferII,
bussedo I, raacinaspario I, turabulo hereo I, stagniolo I. Hec omnia sit in ecclesia sancti Chrisogoni et sicut prelibata est, ita deo auctore permaneat. NuUus umquara ea audeat uiolare. Quicumque uero nostre deliberationi contraire uoluerit, iratum habeat oatrem et filium et spiritum sanctum, et maledictionem a CCCX et VIII sancti patres, et in inferno cum diabolo et angeli eius ac Juda Scariothen muneretur. Actum tempore, die et loco ac consulibus, ut supra dictum est. His palam testibus: (f Signum) manus Basilio supra dicto episcopo. (f Signum) manus Mains prior supra dicto. f Signum manus Dabro tribunus frater eius. f Signum f manus Andreas presbiter. f Signum f manus Drago tribunus de Spalato. f Signum f manus Uiato tribunus de Apsaro. f Signum f manus Maius tribunus marre insaco. f Signum f manus tina
I,
;
Mains tribunus
sclimaula.
In nomine domini dei eterni. Anno ab incarnatione eiusdem millesimo 2. (Str. 95,) in ciuitate autem Jadera presidente domino XXX^IIII. Regnante piissimo imperatore Romano Andrea episcopo prioratus autem eiusdem ciuitatis regente Gregorio decentessimo uiro. Qualiter ego Sauina, uxor Gimmai, cogitaui diuina inspirante clementia meo animo pro remedium anime mee octaua pars de domus, que uisa sum habere et que me tangere uidetur, in monasterio sancti (irisogoni offere pro anime mee remedio, quatinus ea pars, uidelicet octaua. monasterium possideat in perpetuum et ab eodem rectore, qui in eodem monasterio in die obitus mei uisus fuerit fore, infelici corpori meo sepulturam tribuatur. Si quis autem post meum decessum in aliquo contrarius eiusdem octave partiuncule esse uoluerit, habeat mecum una cum meis heredibus habeatque maledictionem dei et sanctorum omnium sitque cum apostata dampnatus in die aduentus domini. f Ego Andreas episcopus, testis, j Ego Gregorius prior, testis. Ego Prestantius tribunus testis. Ego Dabro tribunus, testis. Ego diaconus Petrus, testis Ego Anfredus presbiter scripsi et roboraui. ;
;
;
;
;
3. (Str. 97.) Anno ab incarnacione domini nostri Jesu Christi millesimo LVI, indiccione nona. Regnante Theodora imperatrice, et cathedra ecclesie ciuitatis Jadere regente domino Andrea
episcopo, sub tempore Grubisse prioris et domini Gisi
commemoracionem nos omnes monachi cum
abbatis.
Facimus recordacionem
ciuibus Jaderensibus de porciuncula,
atque
quam omnes
anime sue in ecclesia beati C(h)risogoni martiris partem, qualem unusquisque haberet; ut si quis contra hec, superbia tumidus erectaque ceruice, noluerit dare supra dictam porciunculam, iram dei et ecclesiasticam censuram se nouerit incurere. Nos hec recordamur et testificamus, quia quando beatissimus C(h)risogonus, cripatores huius ciuitatis dederunt pro salute
unam talem
nouo, supra dictus Andreas amonicionem atque sermonem in plebe: ut si quis aliquod beneficium ad pro merendum anime sue remedium dare tali patrono et intercessori pro nobis ad deum uoluerit, auxiliante deo, reconditus est a nobis atque colocatus in sarcofago
episcopus utique ille
fecit
cum magna
corde deberet offerre
caritate atque alacri
;
quia satis uituperabile esse uidetur,
dicebat, ut in die tante festiuitatis sueque consecracionis ex hoc,
quod nobis dominus con-
raunusculum aliquod non daremus quia quis quid pro amore suo et sancta eius festiuitate, quam modo nos in terris ueneramur, ei contulerit, sciat pro certo, quia magnam retribucionem apud iustum iudicem promerebit in die iudicii ci m Sanctis et electis suis in regno celorum. Cumque coram omni populo hec amonicio prolata esset, episcopus subiunxit et dixit: ÂťAudite, frates et iil i, omnia monasteria libera debent habere iura sua; et sub nullius dominio uel subieccione atque oppressions malorum hominum debet diraittere episcopus, qui preest, nisi omnitulit,
potentis
;
dei
seruicio
nicionis uerba,
et
beati
Benedicti regulaÂŤ.
episcopus iterum dixit:
sanctus Chrisogonus abuit
unum
Âťomnes
Cumque
intenti
(uos) a maiori
beneficium ab antecessoribus
omnes ad huius amoad minorem scitis, quia
essent
usque
nostris in ista ciuitate,
id est ut
omnes cripatores unam partem darent ei, qualem haberet unusquisque eorum, qui piscarent. Propter quod ego, pro amore huius consecracionis beati martiris Chrisogoni, concedo et confirmo coram priore uestro Grubissa et coram uobismet ipsis, ut ipsam partem, quam supra diximus, sub nostris temporibus in posterum integram dent piscatores atque confertam beati Chrisogoni monasterio tiusque sancte congregationi. si
Unde eciam
pro aliqua causa se subtraere uoluerint
et
hoc beneficium quod promissum
precipiraus, ut ipsi, qui
non impleuerint uotum,
dederint, est,
non
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
,_.,
permittantur ab
illis, qui presunt, prevaricari, eo quod ipsi promte et uolunurie delegatum esse diEt ut apercms uobis insinuem, quod homo deo dederit, rttraere non debet, sancti euangelii textum requiramus, ubi Zacheus dixit ad dominum doroine, ecce (iimidium bonorum meorura do pauperibus; et si quid aliquid defraudauero, reddo ciuadruplum, Unde et ego, quamuis indignus episcopus, precepta domini nostri Jesu Christi imitari precipio ut si quis trans-
noscitur.
:
:
hoc
gresus
fuerit,
componat
XII. aureos;
si
tam
auttra
fuerit
improbus,
quod
stare
in
hoc
contempserit, tarn diu ab ecclesia separetur, quamdiu peniteat usque ad sadsfacionem congruam
<
Terrilorium sancti Chrisogoni in insula in loco, qui andquo nomine Fla4. (Str. 103.) ueico dicitur, nunc uero Postimana nominatur. In qi o loco Prestanciui episcopus una cum Maio fratre suo, priore, edificauerant ecclesiam ad honorem beati archangeli Michahelis, et quibus ualuerant, dotarunt btneficiis. Traso deniqne, qui illis diebus huic nostro cenobio preerai abbas, pro
hunc locum sibi suisque fratribus satis esse congruum et ad suam utilitatem nimis proficuum, uocauit ad se dictos fratres, et petiu t ilium, disponens eis necessitatem suorum fratrum ac domus dei. Cuius uoluntatem r.c peticionem consecuti sunt dictus presul et frater eius
spiciens
obtuleruntque in obsequio abbatis et fratrum tam ecclesiam, quam edificauerant, quamque adiacencia territoria et ut perpetuo beati martiris cella fieret, tradentes earn legaliter coram nonnulis Jaderensium, stabiliunt et confirmant. Quod factum ut que inconuulsum mansit temporibus ipsorum sed post obitum illorum quidam temptabant subtrahere aliquid de donatis iam ecclesie dei territoriis. Qua de causa ueniens ad insulam filius dicti prori-;, Gregorius, similiter Jaderensis prior et imperialis patrikyus ac tocius Dalniacie stratigo, ad insulam cum suis consobrinis filii(s) d:cti episcopi; quatinus quis iam nunquam posset in aliquo seruos dei molestare, predicta territoria, sicut a suis patribus sacro cenobio donata fuerant, clarius propalauerunt, confirmarunt et his terminis terminarunt: a mari uidelicet usque ac moncium summitates et a fundo uallis, que in oriente
;
post prephatam ecclesiam esse cernitur, in quo fossatus hab^tur, qui contra ipsos monies mitti uidetur usque maceriam, que ultra desertum oppidum in parte occidentali similiter habetur, cjuo eciam tunc ob sui facti memoriam lapidum pro signo pussillum statuunt aceruum. Et hec quippe nomina sunt eorum, qui huius rei cum eo tunc adiutores, cooptratores et testes affuerunt, quo-
rum iussu et uoluntate et hoc cyrographum scribere fecimus: in primis scilicet Prestancius tribunus, Dabro tribunus, Martinus tribunus, Ceriieca, Andreas tribunus qui pustea prior electus est, Dabro tribunus, Sergius tribunus, Georgius tribunus,
Pancella tribunus; et
alii
Ego Stephanus
iaderensis episcopus
horum
et aliorum
et testificacione, curis prepeditus nonnullis,
uoluntate
5.
Mains tribunus,
(Str.
102.)
Ursana
Petrus
tribunus,
tribunus,
plurimi.
nobilium
cyrographum hoc
plurimorum consilio et sermone conscripsi.
ruscico
nostri Jesu Christi millesimo LXX, indicrege Chrobacie Dalmaciecjue Petro, Suinnimir
f Anno ab incarnacione domini
cione Villi. Regnante
Romano
imperatore tercio
;
Nona, Adamizo iupano. Ego Radouanus trado omnem possessionem queque fuit aui meo Lilici, in monasterio sancti Chrisogoni, abbate Petro presente, iure perpetuo possidenda. His coram testibus: capellano Petro teste, Desinna iupano teste, Adamizo iupano teste, Souinna setenico teste, Johannes dedu teste, Uitodrago teste, Nepostoy teste, Petro presbiter teste, Michahel presbiter teste, Prodano teste, Rugota testÂŤ Andreas presbiter teste. Si quis autem banc conscripcionis uel donacionis (cartulam) uoluerit corrumpere cupiditate deceptus, superni numinis iram incurrat, sortemcjue possideat cum his, (jui dixerunt domino deo: irecede a nobis<, nee ut iudicetur sed ut perpetuo damnetur resurgat. Ego Adam presbiter et monachus ueritate comperta rogatus manu mea scripsi. banc. Actum
meam
in
ciuitate
in terris et uineis,
6. (Str. 109.) t die octava mensis iulii.
Anno ab
incarnatione domini nostri Jesu Christi
MLXXI,
indictione Villi,
Tempore dorani Alexandri pape urbis Rome. Ego Cresimir, rex Dalmatinorum ac Chroatorum, insimul meis cum principibus iustitiam arbensis ecclesie retinentes et eam in protectione nostra suscipientcs uolumus et perpetuo iure assentientes firmaraus, ut dicta
ecclesia habeat suas parochias, silicet iuppani, que fuit sub alpibus a castro latine Murula uoci tato sclauonice Steni^e usque ad flumen Copriue et ecclesiam sancti Georgii in Ravtma; Kissam retinentes de iure suo paucas uillas Pagi: Pegani, Muiowlani. suis cum pertinentiis, tantum Wlasi^i, quas, et si pro malo habet, nouo dedimus episcopo nonensi; iuppam Licche, iuppam
Bogachi Et hoc statutum uolumus perpetuo inuiolabile manere, sicut semper a maioribus natu didicimus dicte iam ecclesie inuiolabile perstitisse. Quicumcjuei gitur nostris de successoribus hoc priuilegium perturbare et ei uim inferre aliquo molimine ateraptauerit, noitro iudicio pellatur a regno de inferioribus sanctimus componere centum librys auri, regali curie medietatem et saiicte predicte arbensi ecclesie aliam medietatem. Ad roborem et uigorem nostre<]ue cartule
Bu^ani
et
;
dationis assentionisque iustitie
mitram nominis
nostri impressis litteris prclibate
donamus
ecclesie
PRILOG
3IO
11.
et nostri sigilli impressione firmando roboramus. Indictione Villi. Datum est hoc priuilegium Arbensi ecclesie in castro Belgrade per nianura Johannis diaconi et domini regis notarii coram commii curia. Hr vat ski prijevod: Âťt. Godine od upudenja gospodina nasega Isusa Krista MLXXI (107 1), indikcije Villi (9), dan osmi mjeseca julija. U vrijerae gospodina Aleksandra pape u gradu Rimu. Ja Kresimir, kralj Dalmatinaca i Hrvata, zajedno s mojom vlastelom braneci pravice Rabske crkve (biskupije) i uzimajuci je u svoju zaStitu hocemo i vjecnim za-
â&#x20AC;&#x201D;
konom
potvrdjujemo, da recena crkva imade (zadrzi) svoje 2upe, naime zupu, koja se steraSe pod gorama (Podgorje) od grada latinski zvanog Murula a slovinski Stenica (Stinica) sve do rijeke Koprive i crkve Sv. Jurja u Ravnu (Ravanjskoj) Kissu (grad na otoku Pagu) sa svim sto joj pripada, pridrzavsi od njezina prava samo neka sela na Pagu, kao Pecane, Murovlane i Vlaside, koja, premda za zlo uzima, dadosmo novomu biskupu u Ninu; (napokon) 2upu Liku, zupu Buzane i Bocace. I ova odredba hocemo da do vijeka ostane netaknuta, kako smo po starijima doznali da je bila nepovrijedjena vise recenoj crkvi od vijeka. Tko bi dakle od nasih nasljednika pokusao taj privilegij pogaziti i silu mu nanijeti, neka se prema naSem sudu protjera s kraljevstva; za manje (od kralja) odredjujemo, da plate (globu) po sto libara zlata, polovicu kraljevskomu dvoru, a drugu polovicu svetoj crkvi Rabskoj. Za podkrijepu i potvrdu na§eg darovanja i privole dajemo recenoj crkvi ovo pismo s nasim imenom i potvrdjujemo ;
ga nasim pecatom. Indikcije Villi (9). Taj je privilegij Rabskoj crkvi izdan u gradu Belgradu rukom Ivana djakona i notara gospodina kralja pred obicnim^ dvorora (kraljevskim).
7.
(Str.
fin nomine
113.)
posteris pateant, ut
si
dei eterni. Future recordacionis
litteris notificare
satagimus, ut
eundem
Ego
quis a ueritate exorbitare uoluerit, ipsas litteras
arguat.
de-
nique Petrus sancti Chrisogoni abbas breuis litteris facio de quodam terras in campo Laucarani, ab ecclesia sancti Laureneii quasi passos sexaginta in parte occidentali, quem Dabro, filio Nichifori, pro remedio anime sue in domo sancti Laureneii offerens, post eius uero obitus Maius, filio Barbe, abstraere non metuit, sed abstracta aliquantulum uineas ibidem sibi composuit. Pro
qua re ego quadam dies in episcopatum iadertine sedis conueni presente domino Stephano, eiusdem cathedra residente, et Candido prior et Maius iudex et aliis plures nobilibus, quos longum esset narare; ibique plurima sunt memorata; et quod iniuste a domo dei fuerat abstractum, iuste reddere est iudicatum, ut terras et uineas sit in perpetuum in ecclesia sancti Laureneii et nobis nostrisque successoribus possidendum. Hoc actum est coram supra memorati testes.
Sed tandem, diuina clemencia inspirante atque misericordia commotus, ad ipso Maio in uita sua sine aliquo censo
confratribus, ut ipsas uineas
post abscessum
uero eius
sancti Laureneii.
chine,
Dabro
filio
si
quis ex suo genere eas
concedimus;
reddat quarta in do(mo inprimis Fusco Branza, Dominico Ti-
retinere
Et hoc actum est presente is testibus: Nichifori, Andreas filio diaconi Martini
placuit michi meisque retinere
uoluerit,
Dabrana
et
filio
Petri Lipe).
8. (Str. 117.) In Christi nomine. Ego Suinimir nutu dei Chroatorum et Dalmatinorum Nobis, diuina clemencia concedente, in regali solio inuiolabiliter residentibus undique uterque sexus militum, uidelicet utriusque uite laicorum, seruorum et ancillarum, nostram aflueiis pro
rex.
rebus sibi oportunis curiam ac causis sibi necessariis perquirens semper astabat. Inter quos ([uedam sanctimonialium mater, Maria uidelicet, cenobii sancti Benedicti, in soUempnitate consecracionis ecclesie nostri episcopatus, sancte Marie uocabulo, auxilium immo subsidium memorati cenobii a nobis perquirens et regali throno cum suis quibusdam sororibus coram nobis astitit. Unde consultu omnium seruorum dei et nobiUum nostrorum, qui gracia dei dicte solempnitati aduenerant, propensione et uoluntate prefate abbatisse, et quia locus teritorii eidem monasterio contiguus uidebatur, nostra, regali potestate, quod Pustiza nominatur, perpetuo iure pos-
sidendum
quo in loco iam coram Laurencio ueiiera (bili archiepiscopo, Petro chroatensi episcopo, Stephano iaderensi episcopo, Johanne traguriensi episcopo, Johanne sancti Bartholomei abbate, Petro belgradensi abbate, Dominico tep)zi, Jurina sibi
inuiolabiliter
concessimus in Lazani
dicta ecclesia sancte Marie (sita uidetur^ his)
tenenstico, Uiseno polstico. Isti
astante sufficiant.
coram
Actum
est
testibus
:
hoc
in uilla regali,
in primis
ad (nostram) confirmacionem cum (innumerabili multi)tudine ibidem parte nostra legatum et introductorem
Jacobum uero ducem marianorum ex
fieri in memoratis terris permisimus. Si quis uero regum uel principum, iupanoruni, parua siue magna persona huic nostre don^cioni contraire temptauerit: trinum et unum deum habeat iratura, et ccc torum decern et oclo sanctorum consequatur malediccionem. Et molendinum, que est uita ipsorum, similiter fiat.
abbatisse
Ego Theodorus sum
testis
ibidem.
presbiter, ct ecclesie sancti
Domnii
et
eiusdem regis cancellarius,
scripsi et
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
rex).
9. (Str. 12 1.) f In Christi nomine. Stephanus ego, nutu dei Chroat(orum et nalmatinorum Huius paginis seriem uel dictaminis causam cunctis nostri regni conprovincialibus ad fu-
turam (diuini numin)is notare his studui scriptis. Cum igitur omnipotentis dei pietas me sua clemencia pa(trum), auum, proauuraque solio (in) regie, omnibus Chroacie et Dalraacie nobilibus coUaudantibus, exaltauerit honore: undique u(niuersa nobilitas, seu exigui populi manus, ac ecclesiarum
ceteri
cenobiorumque rec(tores
r)erum, uel gracia comunis nostri regni
(ce)penmt.
confluere
Itaque
pro)
retroact(is
u)el
utilitatis
causis
ad nostram, ut moris
est
(aut
con)firmacio(nis
(omnibus) imperantibus,
matei et procu(ratri)x s?nctinonialium spalatini hos nostri presencia una cum quibusdam suis
uidelicet Benedicti martiris, inter
dam
nuper rege defuncto
cenobii,
sororibus
sancti
quo-
hoc ad opus sui cenobii de quodam teritorio regah*. quod in loco, qui dicitur Lasani, habetur, secum deferens, in die natiuitatis sancte dei genitricis et uirginis Marie se medium statuit; et hoc idcirco e(t i)ta, ut, [uemaramodum a memorato rege illud donacionis scriptura habebatur ratum atque firmatum, pari modo immo meliori a nostra regali dignitate cum nostri impressione sigilli roborari nee non perpetim deberet firmari. Quo cognito, turn illarum precibus flexi, turn nostrorum nobilium consilio suffulti, quod postulauerant, adimpleri illis precepimus. Igitur memoratum territorium iam dicto in loco inconcnssura perpetualiter atque inuiolatum ad opus prescripti monasterii cum terris, que Pustiga nominatur, firmamus, ita ([uidem ut nostrorum successorum nullus, uel cuiuslibet persona, magna uel parva, nuUo modo his nostris firmacionibus et sigilli impressioni contraire debeaL Quodsi, quod absit, aliud aliquis agere temptauerit, et prenominatam domum dei his (terris) disuestire uoluerit, trinum et unum deum habeat iratum et ccctorum et XVIII. sanctorum patrum consecjuatur malediccionem, et cum Juda traditore in inferno manci petur. Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate solempnitaiis ante noticiam horum scriptura a
Suinimiro
concessum
sibi
â&#x20AC;˘
testimoniorum: chidiaconi,
Uiseni .
^
,
.
in
zetinstigi, .
Johannis traguriui episcopj, Petri spalatini arJacobi morstici, (Lu)bomiri (t)epgi, S'.resigna hrebiristici, polstici, Osrina drid'Stigi, Desimiri (ubrusa)ri Dragoslaui sagorstici, Uratina s(astobrins)cici, Tole(mir) (t)epki(ja ac ceterorum nostrorum nobilium. primis
presbiteri
uone
.
.
Laurencii archiepiscopi,
Petri
spalatini,
Ad
hec quotjue causa diuini a moris a parte nostri sibi concessimus prope Salone molendinum, similiter et starea, que est propria nostra; (hec tiuo(|ueepredic)tis testibus confirmantibus. Quibus eis omnibus legatum iupanum Centene, Uisenum uidelicet, (dediraus).
10. (Str.
133.)
Gore.
LAVDE NITENS MVLl'A, lACKF HIC VKKENEGA SK.PVLTA. QVAE FABRICAM TVRRIS SIMVL ET CAPITOLIA STRVXIT. HEC UBIIT VNDENO CENTVM POST MILEE SVB AEVO. QVO VENIENS CHRIS rUS C.-^RNIS GESTAUIT AMICTVS NOS HABET ET ANNVS QVINTVS ()V0 REX COLO.VIANNVS PRAESVL ET EST DECIMVS QVO GREGORIVS FVfT ANNVS. S lijeve strane.
HVC VENIENS WE EERT, HOC CERNENDO SE-
TVM
pvMCRVM, Hvic ANIME DA RE(^VIEM
PIE Die
DOMINE.
desne strane. ORET QVI SPES
CPAT
DICENS.
IN PACE QVI f:scat.
CORPVS ET ARC A TEG AT FEAT VS. ET ALTA PETAT. Dole.
RES FLVCTANT CVN( TAE MVNDI VEEVT IMPETVS UNDAE QVIQVID EXORirUR, LABITUR ET .MORITVR. MENTE DEUM PVRA SEMPER VEKENEGA SECVTA. NON PENITUS MORITUR, SED MORIENS ORIIVR. NAMQVE PROBOS MORES CVPIENS SERVARE, SOROKFS ACTIHVS excolvit, voceqve dei h.\s monvit. hostis ab insidiis aditvs bene cavit ovieis. (^)vaqve re(;ente domvs, crevit et iste locvs. in festo sacri cosme migrat ac damiani. vt sit in arce dei, vita perhennis ei.
Pl^^'f^^^
312
"â&#x20AC;˘
Anno dominice incarnationis MCXI. indictione IV. epacta Villi., concur145.) Ego Colomanus dei gratia rex Hungarorum, per misericordiam dei potitus regno
11. (Str.
rentibus VI.
Dalmacie atque Chroacie, assentimus, et quantum ad nos pertinet, confirmamus arbensi ecclesie suas parochias, iuppam sub alpibus, suis cum terminis, a castro latine Murula vocitato, sclauonice autem Stenice, usque ad flumen Copriue, Chissam suis cum terminis, iuppam Liche, iuppam Bucani et Bochacchi, sicut semper didicimus habuisse per priuilegium Crescimiri regis, et idoneos testes, quos Paulus eiusdem ecclesie presul induxit, cognouimus, decreuimus quoque, ad honorem et dignitatem illiu? ecclesie, inuestituras tarn ecclesiarura, quam episcoporum et abbatum absque regis consilio, quemadmodum fuisse probauimus, fieri debere. Postea necessarium duximus cum utriusque regni uniuerso copsilio, ut qua libertate fruuntur clerici Hungarie, fruantur et clerici Dalmacie, scilicet ut qualiscumque potentie sigillo non constrigantur, sed solo archiepiscoporum et archidiaconorum suorum sigillo, lege canonum cogantur et iudicentur, hoc modo Decimacionem quemadmodum in Hungaria accipiant. Prestaldus regis cum prestaldis episcoporum ex decimatione episcopi ipsi accipiant decimam partem, ex qua prestaldus regis dimidiam partem illius deciraationis accipiat. Prestaldi vero aliam dimidiam cum curiali comite prestaldi uero sui episcopi per medium diuidant, et sic curialis comes dimidiam sibi habeat, aliam dimidiam inter se diuidant. Indictione IV. Datum est hoc priuilegium dicte arbensi :
per manus venerabilis Laurencii strigoniensis archiepiscopi, perpetuo ex concessione Colomanni regis Ungarie et Dalmacie atque Chroacie, in presencia suorum episcoporum ac comitum, quorum nomina hec sunt: Marcelli waciensis episcopi, Siraonis quinqueecclesiensis episecclesie
copi, Mathei wesprimiensis episcopi, Georgii geuriensis episcopi, Sixti waradiensis
episcopi,
Ful-
Comitum vero Johannis palatini comitis, Claodini, Marci, Sauli, Sauepiscoporum et assenici, Ugareni, Theobaldi, Jandini et quam plurium aliorum dalmatinorum rentium et testificantium, per quorum testimonium probauit predictus presul dicta, arbensis berti colocensis episcopi.
semper
ecclesia
ita
habuisset. Crescencii spalatensis archiepiscopi,
Anasthasii,
tiniensis episcopi,
Marci iadrensis episcopi, Dominici vegliensis episcopi, Petri absarensis episcopi, et generalis domini regis curie. Et ut hoc priuilegium ratum et stabile perpetuo maneat, nostro iubemus sigillo imprimi atque roborari.
Johannis,
traguriensis
episcopi,
Boni
albensis
episcopi,
12. (Str. 155.) In nomine patris et filii et spiritus sancti. Amen. Regnante nobilissimo rege Ladislauo, strigoniensis vero ecclesie primatum Acha gubernante, et baaciensi archiepiscopo Fabiano existente, vesprimensi episcopo Cosma, palatino comite Jula, semegiensi comite Grab, predictus rex diuina gratia inspirarte, horum ceterorumque nobilium consilio zagrabiensem constituit episcopatum videlicet ut quos error idolatrie a dei cultura extraneos fecerat, episcopalis cura ad viam veritatis reduceret. Ad instruendam igitur huius plebis ignorantiam, quendam boemicum venerabilis vite virum, nomine Duch, idoneum reperit, quem cidem ecclesie pastorem per suum capelanum Francicam delegauit, qui etiam illi ecclesie officinarios de semigiensi et zalensi comitatu ordinauit. Preterea alter capellanus Cupan nomine, precepto eiusdem regis, dedit eidem ecclesie populum de Dumbroa cum terra et silua sibi appendeiite. Transacto igitur non paruo tempore, regnante rege Stephano, predictŠ vero Francica illius ecclesie episcopatum tenente, a quodam viro nomine Sudengna, de predicta silua ecclesie iniuria illata est. Quod episcopus egre ferens, ad regis patrocinium confugit, qui totam causam Feliciano strigoniensi archiepiscopo discutiendam commisit. Illius igitur ecclesie aduersarii ad indicium vocati, cum ad determinatum diem venire noluissent, nee L. pensas secundum legem terre persoluere potuissent, archiepiscopi iudicio predicta silua per pristaldum Ysaac nomine ecclesie restituta est; et quamdiu Fraacica illi ecclesie prefuit, nuUus ei aliam iniuriam inferre presump.sit. Defuncto igitur rege Stephano, piissimus Bela diuina gracia largente Pannonie sceptra feliciter gubernanda susicepit, cuius gracia predictus Francica ad baaciensem archiepisCopatum translatus est, zagrabiensi vero ecclesie Macilinus iherosolomitanus canonicus, episcopus ordinatus est. Tercio igitur episcopatus sui anno, Adilbreth frater Kaladini comitis, sumigiensis comes, una cum Clanisa et Petro fratre eius, et Sudangna, aliisque quam pluribus eiusdem terre meHoribus, de predicta silua in concilio waradiensi, tempore Walterii episcopi, ;
ante Felicianum strigoniensem
archiepiscopum
videlicet Francica baaciensis, et Macilinus
litigium renouauit.
zagrabiensis,
Cuius
iudicio
salua episcopaH dignitate,
II.
pro
episcopi, iusticia
sancte ecclesie veritatem dixerunt, III. vero de nobilioribus eiusdem ecclesie, scilicet Barkis, Mahal, Dersihna, super sacrum altaie waradiensis ecclesie in presentia canonicorum iuiauerunt, Augustino strigoniensis ecclesie canonico existente pristaldo. Quod factum est anno dominice incarnacionis XXXIV, epacta XXIII. VI. kalendas maii. Archiepiscopus veio volens suum indicium inmobile permanere, alteram eis pristaldum, nomine Maicellum, filium Gira comitis,
MC
dedit,
qui priore pristaldo, scilicet predicto Ysaac,
premonstrante singulas metas renouauit,
et
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
-|-
ecclesie siluam ea condicione restituit, ut nullus in ea omnino sine consensu episcopi agere presumat, vel (v)enando, vel a liquid de ea auferendo, vel introuiittendo. Huius
quicquam rei
testes
sunt archiepiscopi iudicio assidentes: Nicolaus nitriensis episcopus, Euzidinus comes de Saunic, Geuril filius Andree comitis. Laurencius filius Salamonis canonicus waradiensis ecclesie, Benedictas custos, Opus decanus, Sebastianus. 13. (Str.
In nomine sancte trinitatis et indiuidue unitatis. Bela dei gracia Hun179.) Chroatie, Ramcque rex in perpetuura. Quum fidelitas suscipit incrementum,
Dalmatie,
garie,
cum merces
fidelitatis digna retributione corapensatur, dignum dudmus illis regie munificentie copiosius aperiri, quos longeue fidelitatis experientia, et exhibitio deuotionis continua, gracie nostre rcddit comraendatos. Attendentes itaque occulo benigniori sinceritatem ac deuoti-
manum
onem drus,
dilecti
cum
ac
fidelis
nostri
comitis Bartl.olomei, totam terram pertinentem ad comitatum
pertinentiis et totis redditibus, ei et heredibus suis iure
petuis temporibus possidendam, tali pactionis interuentu, serenitatis nostre,
nobis
asistat.
hereditario contulimus,
quod prenominatus comes
in
Moper-
exercitu
cum decern loricis, in reconpensatione suscepti beneficii cum quatuor loricis nobis seruiat, tali tamen tempore citatus
infra limites regni,
Extra regnum vero
in quo exercitus chroaticus ex precepto regio uniuersaliter ad exercitum fuerit conuoSub hac quoque conditionis forma includere decreuimus, quod si iam dictus comes absque prole ingrederetur viam camis uniuerse, unus ex filiis fratnim ipsius, eodem conuentionis mcdo obseruato, sub nostre serenitatis dominio terram tranquille possideat et quiete. Preterea volumus et regia auctoritate decernimus, quod omnes homines de terra ilia nuUius iudicio assistere teneantur, nisi proprii domini tamen si banus in eadem terra presens fuerit, quamdiu presens fuerit, iudicandi habeat potestatem, sed alias eos determinari non faciat, venimtamen dominus eorum si de hominibus suis aduersariis eorum iustitiam facere voluerit, et (lue-
veniat, catus.
;
banum peruenerit, pro hominibus suis ante banum in solo tali casu teneatur responautem sepedictus comes cum tot loricis quot in conuentione suscepit se exhibiturum, ad exercitum nostrum non venerit, et constiterit serenitati nostre, per pigriciam aut per incuriam et negligentiam factum esse, ad proximum sequentem exercitum duplicatis loricis accedat; vel quot ex loricis defuerint, in alio exercitu totidem recompenset Ut igitur hec nostre donationis pagina prepetue firmitatis robur optineat, et quod nuUi liceat eidem donationi quicquam subrela ante
dere.
Si
Datum bulla impressione fecimus communiri. per manus magistri Katapani albensis prepositi, Hungarie cancellarii. Anno ab incarnatione domini millesimo centesimo nonagesimo tercio. Venerabili Job strigoniensi archiepiscopo existente. Saulo colochensi archiepiscopo. Kalano quinqueecclessiensi episcopo et eodem Dalmatie
trahere, aut imminuere, imaginis nostre in aurea
atque Chroatie gubernatore. Crispino senadiensi episcopo. Dominico zagrabiensi episcopo. Mog palatine comite et eodem baachiensi. Dominico curiali comite et eodem budrigiensi. Andrea coraite de suprun. Both comite de Bihor. Fulcone comite de Vaswar. Machario comite de Zaunuk. In Nomine Sancte Trinitatis et Individue Unitatis. Andreas dei gratia hungaRame, seruie, Gallicie, Lodomeiieque Rex in perpetuum. Ordo Juris expostabilitatis gaudeat firmitate, stulat et racio exigit equitatis vt bone fidei contractus perpetue nee inicjuorum fraudibus dissolvatur, que ab initio ex equitatis processerunt, hinc est, quod ad peticionem fidelis nostri Poch Palatini et Comitis Musuniensis et maxime fidele servicium hospitum nostrorum in vila Varasd commorancium quod nobis denote fldelitercjue, dum in Kene 14. (Str.
rie,
195.)
dalmacie, croacie,
pio affectu Regio considerantes, eis tam in presenti exisuperuenientibus perpetuo Jure contulimus statum huiusmondi libertatis ac terram circumdatam vndique metis precepimus eis assignare. Libertas prenominatorum hospitum nostrorum hec est: quod Comes vel suus Comes Curialis non habeat potestatem eos iudicandi,
detineremur in stcntibus,
carcere exhibuerunt,
quam eciam
sed inter eos quemcunque uolunt Judicem constituant, quem Rihtardum solent appelare, nullus autem Burgensis tributum et tricesimam solvere teneatur, nisi qui vadit in Theuthoniam cum suis mercimonijs de quolibet curru ponderato solvet tres denarios, de singulis vero equis venalibus duos denarios, de duobus Bobus vnum denarium, de tribus porcis vnum denarium, in portu drave de quolibet curru vnum denarium. Item idem Hospites tenentur soluere comiti eiusdem Castri in Festo sancti Martini ile qualibet curia ducdecim denarios, (|uos Judex eonindem debet colligere, quocies autem comes castri renouatur, tenentur ei dare viginti cubulos vini, centum panes & vnum bouem. Si quis autem herede carens decesserit, libere disponat suam possessionem sine ecclesie seu cuilibet suorum cognatorum. Si quis vero uoluerit de villa rece dere, venditis omnibus suis edificijs libere possit abire. Quicunque vero Burgensis per aliqiem extraneum in rebus suis dampnum pateretur, et idem Malefactor ab eodem burgense in villa sua recognosceretur, Rihtardus eius loci inter eos faciat Justiciam. Prima meta tcrre eorum
PRILOG
3H de
incipit
villa
tendit vsque
II.
Ivanc, ab oriente et tendit versus meridiem ad arborem narfa vocatam
aquam
Pline infra capellam sancti Petri,
vadit super
et pro-
aquam ad occidentem,
per-
vulgo dicitur Blizna, et per eundem riuulum vertitur ad meridiem, pervenitur ad ([uandam vallem et ascendit ad magnam viam, per quam itur ad Thoolitz, ibi tenet metas cum Zelko, et cum terra ThopHcz, et inde per viam superius eundo peruenitur ad duas uenitur ad riuulum
(jui
arbores Zilfa vocatas, inde tendit ad roontem qui dicitur Pechize, vbi
monte,
et
progreditur versus occidentem vsque viam leuatam,
sunt cauerne
tenet metas
eodem
in
cum Vekozlau
et
quodam laco aqueo, et inde gradiens per eamdem viim leuatam ad aquilonera pontem muratum et duos lacus, conterminatur ville Episcopi et tenet metas cum ea
cum Gurdon pertransit
ibi
in
([uodam lacu Deinde progradiens versus meridiem cadit ad predictum fluuium Plinc et exit ad quandam viam leuatam, itur per eandem, cadit ad aquam, que vulgo dicitur Bzenice, et per eandem itur ad occidentem, conterminatur ville Bere (Beretinec) et tenet metas cum ea, inde vadit ad caput aque, ibi cum Radomer tenet metas, deinde tendit ad aquilonem, cadit ad predictam aquam Plinc, inde conterminatur ville Domse et tenet metas cum ea. Deinde tendit ad magnam viam per quam itur ad terram Cruciferorum et tenet metas cum ea. Deinde gradiens ad aquilonem itur ad dumum Coruli, iuxta quem est meta, inde vadit ad viam, ibi est meta terrea circumfossa, inde vadit ad magnam viam per quam itur ad Theutoniara iuxta quam que dicitur Zilfa iuxta quam est meta, est meta terrea circumfossa, deinde vadit ad arborem ibi est conmetaneus Iner lobagio Castri. D^nde vadit ad portum Drave fluuij magni, per quem fluuium circuit Insulam que vulgo dicitur Zrepichar, quam nunquam aqua separare possit ab hospitibus nostris. Deinde progradiens per maiorem cursum fluuij magni peruenit ad predictam villam Ivanc in qua gradiens priori mete conterminatur. Prestaldi autem nostri Gurdon de caipsis ipsorumque stro Greben, et Zelko terrigena de villa Pritice. Vt igitur hec Regia donacio posteris in perpetuum consistat, presentem paginam scribi et Sigillo nostro fecimus communiri. Datum per manus Magistri Thome aule Regie Cancellarij. Anno ab Incarnacione Domini M째* qo. qo. nono. Venerabili Johanne Strigoniensi Archiepiscopo. Reuerendo Bertoldo Colocensi electo et bano existentibus. Stephano Zagrabiensi, Calano Quinque-Ecclesiensi, Boleslao Waciensi, Capano Agriensi. Roberto Bespremiensi electo, Desmo (Desiderio ?) Chanadiensi, Symone Waradiensi, Petro Geuriensi ecclesias feliciter gubernantibus. Poch palatino et comites musuniensi, Michaele Vayvoda existentibus. Zacharia Comite tunc tempore warasdiensi, Marcello Vaciensi. Jula Budrugiensi. Bancone bichariensi. Nicolao Kemeriens'. Ochuz Supruniensi. jMoyse ferrei Buzad Geuriensi Comitatus tenentibus. Regni nostri anno Quinto. castri. Mocrone posuniensi. in
15. (Str.
231.) In
nomine sancte
trinitatis
et individue
unitatis.
Amen.
Bela,
gratia
dei
Hungarie, Dalmatie, Choroatie, Rame, Seruie, Gallitie, Lodomerie, Cumanieque rex in perpetuum.
Regum
celsitudo requirit et sublimium dignitati debetur, ut tanto amplius in multitudine
harum
serie declaramus,
quod cum nostre
placuisset
est,
vitatem liberam construere, et ibidem hospites convocare, et illam confinii et alia
commoda munire
et firmare,
Dionisio bano totius Sclauonie et
aliis
communicato
monte
libera civitas
fiat,
consilio
partem regni ad securitatem
cum
dilecto et fideli
hospites libere
conveniant,
ad effectum, concedentes,
et
ut in
pre-
terras et possessiones, conditiones et
libertates a nobis assignatas et subscriptas habeant, teneant et custodiant
ones itaque
nostro
regni principibus, nostram banc intentionem et voluntatem
unaniraiter approbantibus, nostrum propositum perduximus
dicto
plebis
quod tam presentibus quam posteris voluntati in Zagrabia, in monte Grech, ci-
gaudeat, quanto ipsi auctoritate ceteros antecellunt. Hinc
inconcussas.
Conditi-
hospitum in predicto monte habitantium et convenientium, quas ipsi nos approbavimus tales habentur: Quod si iidem hospites in districtu Hun-
libertates
inter se fecerunt et
alios malefactores fuerint, dominus qua spoliati fuerint, aestimata quantitate pecunie iuxta arbitrium bonorum virorum et sacramentum concivium ad hoc electorum, vel ablata lefundat vel malefactorem ostendere teneatur. Item tributa infra regales terminos in nullo loco solvere teneantur. Item, quicumque civis alium civem vituperiis, obprobriis aut contumeliis affecerit, si inde convictus fuerit, leso decem pensas, in communes expensas centum denarios solvat; qui si post trinam correctionem se non emendaverit, rebus omnibus in commune applicatis tamquam infamis de civitate turpiter expellatur. Si quis etiam alapam alteri dederit, vel per crines malitiose traxerit, eandem penam pa-
garie, Dalmatie, Chroatie. Sclauonie spoliati per latrones vel
terre in
lancea aut sagitta, aut aliquo tali modo alium vulneraverit, et membrorum resanatus fujerit, medico lesi satisfaciat, et leso viginti quinque pensas, quinque vero ad usus civitatis persolvat. Si vero in aliquo membrorum, debilitatus fuerit, medico lesi satisfaciat, et leso decem marcas et ad usus civitatis decem pensas solvere teneatur. Si vero mortiius fu-
ciatur.
Si quis vero
cutello, gladio,
vulneratus sine defectu
due partes rerum suarum cedant parentibus occisi, tercia pars civitati. Si vero captus fuerit, secundum consvetudinera de ipso vindicta sumatur; nisi quis in ludo, sine premeditata malicia aliquem inter-
erit,
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. ^
hoc enim
centum pensas cognatis interfecti, viginti vero pensas ad communes si facultas non suflfecerit, civium arbitrio relinquatur. Item si quis de extraneis intrans civitatem, sive in vico, sive in domo, sive in foro similia, ut supra notatum est, perpetraverit, per iudicem civitatis iudicetur, et eisdem penis subiaceat condempnatus. Si vero fecerit, in
casu,
usus refundat interfector, cui,
ex incolis civitatis aliquis, sive extraneus, infra terminos civitatis in furto vel latrocinio deprehensus fuerit, per iudicem civitatis puniatur. Item, si quis extraneus, alifiuem de civitate in causa pecuniaria vel illata injuria voluerit convenire, coram iudice civitatis conveniat; et nulla causa ad duellura iudicetur, sed per testes et iuramenta terminetur, sive sit cum extraneis, sive cum indigenis. Testes autem eiusdem conditionis et libertatis, cuius sunt isti, assumantur. Eodem modo
apud incolas, sive incola apud extraneos equum aut lx)vem, aut aliquas semper testes, ut supra diximus, producantur. Item, cives de predicta civitate vel jobagiones de villis ad ipsam pertinentibus, que prope territorium ipsius civitatis fuerint site, nuUius iudicio, nisi iudicis civitatis astare teneantur; quod si iudex suspectus habebitur, et actor legitimam causam recusationis allegaverit, convocatis omnibus maioribus civitatiÂŤÂŤ, ipso iudice piesi'^ente, negocium decidatur, de quorum sentencia, si adhuc contigeret dubitari, et actor inportunus eos ad regis citaverit presentiara, solus iudex pro aliis omnibus ad regem ire teneatur. Eodem modo pro quacumque causa iudicem civitatis et cives, vel cives solos ad regis presentiam quis citaret, non tenetur ire, nisi solus iudex civitatis. Et si quis aliquem civem vel cives, non recjuirens antea iusticiam sibi fieri a iudice civitatis ad regem citaverit, pro illo vel illis iudex ire sive extraneus inveniat
res furtivas,
tenebitur, et ei citator refundet expensas, eo (juod cogniti, irrequisito iudice civitatis,
fatigavit
eum
contempta auctoritate regalis
frustra laboribus et expensis.
undecumque voluerint eligendi facultatem iudicem civitatis nobis presentandum, eundem annuatim pro sue arbitrio voluntatis. Item, si quis de civitate sine herede
habeaiit
tandi
privilegii
sibi
Cives autem liberam et
mu-
deces-
de rebus suis mobilihus liberam habeat disponendi cuicumque voluerit facultatem. Res vero immobiles, demos, ciu-iam, vineas, terras et hedificia, suorum concivium habito consilio, uxori sue vel alicui cognatorum suorum relinquat, ita tamen, quod nee per ipsum, nee per uxorem, nee serit,
per cognates a iurisdictione
civitatis
possit alienari vel eximi vel avelli. Item,
si
quis intestatus
nee uxorem, nee filios, nee eognatos habuerit, due partes rerum suanim per viros fide dignos, consilio civium ad hoc deputatos, pauperibus et ecclesie eiusdem civitatis distribuantur, tercia vero pars ad utilitatem civitatis reservetur. Item statuimus, quod in eadem civitate forum sollempne duobus diebus in ebdomada, videlicet die Lune et die Jouis eelebretur, et preterea forum cottidianum cottidie habeatur. Universitas vero civitatis supradiete nobis tenetur ad servitia infrascripta. Cum enim rex Hungarie expeditionem ad partes maritimas vel Carinthiam vel Austriam facere voluerit, d'cti cives decern railites mittere teneantur enm armis militaribus apparatos. Preterea domino regi quando ipsum illuc ire eontigerit, debent dare pro prandio duodeeim boves, mille panes, quatuor tunellas vini. Duci autem totius Sclauonie, si sit de proJe regia medietatem predictorum dare tenentur. Bano vero pro tempore constituto, nee tamen vicebano, nichil aliud solvere, nisi in prineipio introitus sui banatus, unum bovem, centum panes, tunellam unam vini semel quamdiu duraverit in banatum Sane ab omnibus istis servitiis usque quinquennium erunt liberi et immunes; transacto quinquennio, tenebuntur. Item, iidem cives voluntate spontanea super se assumpserunt, quod expensis propriis dictum montem Grech muro firniissimo communirent. Ad sustentationem autem hospitum in predicto monte habitantium dedimus terram circa eundem montem Grech, statuentes eam per dilectum ac fidelem nostrum decesserit, et
Dionisium banum totius Sclauonie eisdem hospitibus sub certis metis et distinctis perpetuo possidendam; cuius terre mete sic vadunt: Prima nieta est in portu Sawe, qui Kyralrewy dicitur, iuxta magnam viam, et per eandem tendit usque ad rivum qui Zoysca dicitur, quem rivum transit per pontem; deinde per eandem viam tendit versus aquilonem, transiens aquam, que Malaca dicitur, et p)ervenit ad monticulum, iuxta quem est meta terrea, que dividit terram populorura regis a parte orientali; deinde transiens minorem Malakam, pervenit ad magnam viam, que vulgo Ettewen dicitur, per quam veniens pervenit ad rivum Cyrkuenich, ibi est pons, hinc superius per eundem rivum iuxta montem Grech, vadit directe versus aquilonem metatim, tendens ad fontem, (jui dicitur Cubulkut, iuxta quem est meta terrea, a quo superius per rivulum Cyrkuenych versus aquilonem pervenit ad rivulum, qui dicitur Zopotnika, hinc transiens monticulum cadit in quandara vallem, per cjuam transit in rivulum, qui dicitur Lorazky potok, deinde ascendit ad mctam capituli zagrabiensis, altera est hospitum de Grech, tercia filiorum Dobcha de genere Aga; deinde procedit ad cacumen eiusdem montis, vocabulo Medwenicha, versus occidentem, et pervenit ad melam filiorum Micula, que Plesiwicha dicitur, iuxta quem est meU ad terrea, deinde transcendit a cacumine eiusdem montis versus partem meridionalem metatim arborem castaneam iuxta quam est crux et iuxta 2am est meta terrea; deinde descendit ad caput fontis, qui Chicheria dicitur, qui fons dividit terram Endre a terra prepredicta, et sic
PIULOG
II.
(^
divertit aliquantulum versus occidentem ad montem, et ibi est arbor castanea cruce signata, iuxta quam est meta terrea, deinde ad cacumen montis eiusdem piocedit deinde per girura ad occidentem aliversus meridiem dividendo terram ecclesie zagrabiensis quantulum divertitur et ibi transit rivulum, qui vocatur Neznich potoka, et inde ascendendo superius de terra Endre per vallem ad verticem unius montis, ibi est meta, hinc separando per veteres metas terram Gremla, descendit ad arborem que vocatur ihor, et ibi est meta, et cadit in viam, que exit de villa Gremla, deinde per eandera versus meridiem procedit ad campum
descendendo per eundem
;
ad metam terream inde aliquantulum divertit ad sinistram per viam et pervenit ad paludes, que Mlaca dicuntur, ibi est meta iuxta eandem Mlakara, a sinistra parte vadit ad arborem nucis, ibi est meta, deinde ad sambucum, sub qua est meta terrea, dehinc metatim procedit et cadit in fluvium Zawe, inde ad metam priorem descendit et sic terminatur. Ut igitur dicta ordinatio nostra et dictorum libertas hospitum firma et inviolabilis perpetuo perseveret presens eis privilegium concessimus auree buUe nostre munimine perpetuo confirmantes. Datum apud Wereuzha per manus magistri Benedicti prepositi albensis, aule nostre cancellarii^ electi in archiepiscopum colocensem, Bartholomeo quinqueecl siensi, Cleto agriensi, Stephano zagrabiensi, Bartholomeo (nitriensi), Blasio chenadiensi, episcopis, Benedict© waradiensi et postulate jeuriensi, Stephano waciensi et postulate in archiepiscopum strigoniensera, ecclesias dei gubernantibus. Dilecto cognato nostro Johanne Angelo, domino Syrmie et comite bachiensi, Ladislao palatino, Matheo tawarnicorum et comite (sopro)niensi, Rolando dapiferorum et comite nitriensi, Mauricio pincernarum, Stephano agasonum magistris, Arnoldo symigiensi, Paulo albensi magistratus et comitatus tenentibus. Anno ab incarnatione domini millesimo ducentesimo quadragesimo secilndo, sextodecimo kalendas decembris. Regni nostri anno octavo. Vii ime b(o)zie amen, let gnih c s. o. z. indicio pravo dan. e. misecajenvara. (Str. 261 ) vreme krala ladislava p(r)eslavnoga krala uga(r)skoga, kralestva nega leto .e. na deset, va vrime ubo velikih muzi gospode fedriga, ivana, leonarda duima, bartola i vida krckih vinodolskih i modruskih knezi. zac dole kr ku§enih zakon videci ludi, ki bludeci svoih starii ludi vinodolski zeleci one stare e za to ubo edin po edinom i (z)akone shraniti e na puni ke nih prvi ne ni neureeni. skupi^e se v da su crikveni tako prie na kup proSci ludi sversenem c zda ve svet u novom gradu pred obrazom ga istoga kneza leonarda zgora imenovana izbrase se od vsakoga grada vinodolskoga ne vse st isi na vkup na keviahu da se bole sponinahu v zakonih svoih otac i od svoih ded, ca bihu sliSali, i nim narediSe i ukazase tesnim zakonom da bi vse dobre stare iskusene zakone u vinodol ciniti poloziti v pisma od kih bi se mogli spomenuti ili sliSati od svoih otac i ded zgora recenih, tako od sada naprid mogu se uleci bluenja te ri(ii i nih defce vrime ko pride da nimaju primisalja v tih zakonih. ki ubo buduc izabrani na to od tih istih ludi vinodolskih z novoga grada crna dvornik vsega vinodola i od knezi zgora recenih tako od sada naprid mogu se uleci. 16.
V
—
17.
(Str.
267.)
—
—
—
—
—
—
Nos Andre(as)
dei gracia rex Hungarie.
—
—
—
—
Memorie commendantes
signifi-
per tenorem, quod comes Nicolaus filius Iwan ad nostram accedens presenciam exhibuit nobis patentes litteras Johannis bani tocius Sclauonie super terra Chanou confectas, petens a nobis cum instancia ut ipsas ratas habere dignaremur. Quarum tenor tahs est: Nos Johannes banus tocius Sclauonie, comes Suprunieusis et Castri
camus
universis quibus
expedit
presencium
quibus expedit universis et presentes ostendentur, quod consideratis merifilii Iwan, quandam terram Chanou vocatim in comitatu Crisiensi existentem, vacuam et habitatoribus destitutam, dedimus, donaviraus et contulimus ipsi Nicolao iure perpetuo possidendam. Datum in Solcun in festo beatorum Fabiani et Sebastiani. Anno domini MCC nonagesimo. Nos itaque peticionem ipsius Nicolai comitis iustam esse attenferrei
significamus
toriis
serviciis
Nicolai
—
dentes, in hac parte dictas litteras Johannis bani ratas habentes auctoritate preeencium
confirmandas.
Datum sub
castro Scepus in vigilia Andree apostoli.
Anno domini
MCC
duximus
nonagesimo.
18. (Str. 283.) Nos Capitulum Chasmensis ecclesie significamus tenore presencium quibus expedit vniversis: qvod nobihs vir magister Dominicus filius Rodini personaliter ad nostram
Mathey quondam bani tocius de verbo ad verbum transscribi, et nostri sigilli apposicione consignari faceremus: quarum quidem litterarum tenor talis est: Nos Matheus banus tocius Sclavonic, significamus omnibus presencium per tenorem, quod in congregacione regni tocius Sclavonie generali, nobiles et Jobagiones Castrorum hec iura regni et Banatus infrascipta, redacta in scriptis, nobis exhibuerunt; petentes, quod ea in Judiciis accedens presenciam, exhibuit nobis qvasdam Sclavonic, petens a nobis
exercendis et banatus Juribus ex
cia ut
...
.
litteras
easdem
mus per
priuilegiales
nostris
litteris
nostros Judices observari
Nos
itaque,
utpote
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. qui de bonis regni et utilitatibus gratulamur, ipsorum peticionem iustam, eo, quod premissa Jura veris et legitimis racionibus fundabantur, admisimus debito cum effectu. Primum siquidem .... Pristaldum, suum consanguineum, uel cognatum, aut seruientem, uel suum parodiialem sacerdotem, pro testimonio recipere nuUus possit. Ad hec, si citacio fiat in presenciam nostram,
quindena
diei citacionis, si vero in presenciam nostronim Judicum, citacio debet pro termino gnari et actor in primo citacionis edicto in litteris Judicis suam exprimet accionem, ne locus fraudibus reserveur; et si conventus in pnmo non comparuerit termino, quadraginta .
.
.
denariorum Judicio subiacebit, pro ceterorum vero obmissionibus terminorum consveta iudicia regni solventur. Item, citatus in causa possessionis, furti, violencie, homicidii, aut infideiitatis, si personaliter, uel per bominem suum comparuerit, responsio peremptoria, sine Judicii grauamine, usque ad septiinum terminum debeat prorcgari, et in recepcione cuiuslibet termini, quindecim dierum inducie observentur, uel pro septem edictis, que legitime recipi possent, vnus terminus peremptorius assignetur; et si quis in prettissis casibus in septimo termino non comparuerit, JiKlex in octavo termino publice faciet proclamari quod reusjuri parere debeat; quare in pri:
prioribus terminis
non comparuerit, ostensurus iustam
et legitimara racionera; qui si eciam tunc se absentauerit, actor mittetur causa rei servande in possessionem contumacis, pro modo debiti, uel maleficii, in litteris iudicis declarati. Preterea, si quis pristaldo contradixerit, uel maculam
obiecerit falsitatis,
si ipsum legitime convincere non poterit, soluet pro iudicio marcam vnam. pristaldum verberaverit, uel hominem capituli, datum pro testimonio, convictus taraen legitime, pene decern marcarum subiacebit Si quis autem in figura iudicii Uteris capituli uicium opposuerit falsitatis, et non convicerit regni legitimis documentis, decem marcarum penara soluet. Ceterura, cum quis in causa pecuniaria condempnatus, iudici, uel adversario suo,
Item,
si
quis
usque ad secundum terminu r satisfacere non curauerit, in tercio termino vnus de judicibus, per Regnuro constitutis, ibit cum homine Comitatus Zagrabiensis, uel Crisiensis, adhibito testimonio capituli Zagrabiensis, uel Chasmensis, et de bonis, seu rebus contumacis, juxta condignam estimacionem iustum exiget Judicatum. In peculio autem petito magne quantitads, Judices, inspecta qualitate personarum, secundum suam discrecionem moderabuntur terminos, pro solucionibus taciendis. Item, si qjis alteri crimen obiecerit lese maiestatis, uel dixerit, quod falsam incudi faciat monetara, si convincere non poterit, penam pati debeat talionis. Statutum fuit eciam, si quis contra alterum in Judicio proposuerit, quod in Regno ducat uitam publice violentam, et non conuicerit, secundum Juris processum soluet dimidii homicidii Judicium, pensas uarum fur exstiscilicet sexaginta vero actor proposuerit contra reum, quod ipse rerum si terit, sine latro, et legitime non convicerit, Judicia duo solvet. Si quis autem in iudicio constitutus, aduersarium suum in presencia iudicis vituperauerit, Judicium lingue soluet, scilicet visolo Judicio aggrauatur. Item, si ginti quinque pensas. In minoribus autem causis conuictus, cui obiectum fuerit in Judicio, quod super domum alterius manu venerit uiolenta, et non conquod in quovicerit Justicia mediante, Judicium duplex soluet. Adiectura fuit eciam premissis, libet genere actoris, adiudicato ad duellum, sine sacramentum, si partes composicionem fecerint, t
;
non valebit. Item, in omni causa, siue Judex inter ipsos duellum non possit iudicare, sed per sacramentum causa debeat terminari, nisi partes examen duelli assumpserint spontanea voluntate. Exstitit eciam ordinatum, quod causa homicidii, uel furti, si quis per sacramentum adiudicatum se purgabit, soluet purgacionis denarios quadraginta, et eciam in idem debet Judicium causis vinearum, ac molendinorum, si adiudicatum fuerit sacramentum,
Judex
formam
ultra
composicionis habite,
plus petere
actor reo deferat, siue reus actori referat sacramentum,
observari. Item in causa pecuniaria reus convictus nuUatenus debet captivari, nisi pecunia, vel possessione carere inventus fuerit raanifeste In accione eciam furti, siue violencie, vel cuiuslibet maleficii, licto,
separato,
quisque taria,
homo
possesionatus,
sine caucione fideiussoria
sicut pater pro filio emancipato,
non debeat condempnari, in
bonis propriis
sine herede
et
decedentis,
fuerint conscii,
porcionibus, iuxta
generacioni sue
terra alicuius reambulatur, Judex,
donee causa
nisi
vel e converse,
ad
iudicei:ur.
Item,
aut frater pro uel participes
suum meritum
alter fratre,
pro alterius
criminis perpetrati;
aggravetur.
Item,
de-
divisionis titulo
porcio
sed
heredi-
Nee pretermittimus, quod si non debebit mittere manus suas,
debeat remanere.
fructus, uel vtilitates eius
cum hostilis incursus, uel exerdtus expedicionem personaliter, tunc nobiles exercitum tenebuntur. Ita tamen, quod iidem cum
inter partes fuerit fine debito terminata. Item,
ucnerit super regnum, aut
dominus rex processerit
in
regni de Sclavonia, singuli et vniversi, ire in baronibus, quibus voluerint, exercituandi habebunt
liberam facultatem.
Item, super de-
descensum bitores Zulusinarum, uel procuracionum, aut descensuum, exhibita satis fa ccione, banus castrojobagiones ac nobiles et imminente, legitima regni et causa facere non debet, nisi iusta rum, de descensibus bani, debent usque octauas sancti Martini raodis omnibus expediri. Item, si
quis in soluendo
marturinas,
collectam septem denariorum,
Judicia exercitualia,
uel aliam
PRIL06
il^ collectam,
quam
regno
in
Comes
et rebellis,
stiterit
fieri
continget,
tt.
seu Judicia, in quibus est convictus,
Zagrabiensis, uel Crisiensis,
cum vno de
coniudicibus
contumax sibi
ex-
deputatis,
ad exigendum procedet, assumpto secum testimonio capituli Zagrabiensis uel Chasmensis, pro et in processu suo super aliquem nobilera uel Jobagionem eo, ne plus iusto debito exigatur, castri descensum facere non debebit, sed expensas, quas fecerit in eundo, de bonis eciam recipiet conturaacis. Nee volumus sub silentio preterire, quod nobiles in Zagoria, et aliis Comitatibus consimilibiis existentes, Comiti parochiali descensum dare non tenentur, nee eius astare Judicio, sed banus eos iudicabit, pro tempore constitutus. Sane collectores eciam marturinarum, non cum pluribus procedere debeant, nisi cum duodecim hominibus, habentes quatuordecim equos, et non plures, quibus quidem de qualibet generacione pro uictualibus administrari debeat ouis vna, seu galline, anser vnus, quatuor cubuli de vino, cum cubulo trium palmarum, duodecim cubuli de pabulo, cum cubulo quatvor palmarum, et non vltra; prout felicis recordacionis domini nostri illustris regis Bele in priuilegio continetur. Collectores autem septem denariorum, vel Judiciorum exercitus, dimidietatem habebunt descensus memorati, dictique collectores marturinarum, in curiis nobilium, uel Jobagionum castri, domos aliquas, aut domum molendina et stubas dicare non debeant, uUo modo, villico eciam domus villici, uel preconis, una in curia sua pro recipiendis hospitibus libera relinquatur, et talis debet habere villicum et preconem, qui decem Jobagiones possidet et non infra, item, aliqui commorantes super terris nobilium, uel Jobagionum castri, dicari non debent, sed Jobagiones eorum, si quos habent. Et quod omnia premissa debito ordine obseruentur, cum Comite Zagrabiensi quatuor nobiles et duo Jobagiones castri et totidem cum Comite Crisiensi, quos regnum eligendos duxerit, iudicabunt, qui si omnes interesse non possent, tres, uel duo, iuxta Comitem, sufficiant ad iudicium faciendum Ut autem hec Statu ta suprascripta, seu Constituciones, robur perpetue obtineant firmitatis, presentes concessiraus literas sigilli nostri munimine roboratas. Datum Zagrabie quarta feria proxima post octauas Pasce. Anno ab incarnacione domini M™°- CC™°- septuagesimo tercio. Nos vero peticionibus predicti Dominici annuectes, predictas Litteras privilenostri Sigilli apposicione fecimus consignari. Datum giales de uerbo ad uerbum transscribi et Anno Domini M"^°- CCC™°Galli confessoris. die dominico proximo post festum beati quinquagesimo. 19.
skoga
i
De qui
(Str.
289.) Odlomci snimljeni su sa cetiri rukopisa: spljetskoga, vatikanskoga,
sancto
ab Jerusalem
Domnio
et
sancto Domnione,
usque Illiricum
repleuit
Primus
beatus Paulus
itaque
euangelio Christi
apostolus
(fuit),
non tamen ipse per se intrauit dicit ad Timoteum: Crescens abiit ;
Tytum discipulum suum, sicut Dalmatiam. Hie ergo beatus Titus ad Dalmatie par(tes) Memoriale bone memorie domini Thome, quondam archidiaconi spalatensis,
lUiricum predicare, sed misit in
trogir-
zagrebackoga.
Galatiaro, Titus in
(Spljetski kodeks).
Iste Martinus fuit Spalatinus natione. Hie fecit ecclesie unum chalicem magnum cum sua pathena de auro purissimo. Ab isto Drisisclano ceteri successores eius reges Dalmacie et ChroConstantinopoliacie apelati sunt. Accipiebant enim regie dignitatis insignia ab imperatoribus tanis, et dicebantur eorum epharhi siue patricii. Habebant namque ex successione sue originis
patrum
et
proauorum dominium regni Dalmacie
et
Chroacie.
.
.
(Vatikanski kodeks).
.
temporibus istis inter De bello, quod Spalatenses et Tragurienses bellum ex ea causa emersit, quod Tragurenses occasione cuiusdam emersit inter Spalatenses et
privilegii,
quod rex
Bela, Tragurii positus, super
Traguiienses.
Itaque
quibusdam regalibus
teris
eis
concessit,
....
(Trogirski kodeks).
De promotione Laurentii archiepiscopi. Ea tempestate quidam apostolice sedis legatus ad ecclesiam spalatensem accedens prouincialem sinodum congregauit. Ubi cum omnes spalaconcilium, tractatum est de latensis metropolis episcopi conuenissent, antequam dimiteretur ellectione metropolitani
....
(Zagrebacki kodeks.)
5WC T »Ek.
-
;^e5v
^ /CSV
Life:
...
1*;^
Ai
.1.
X^Ji
fit:
Ar
j^mK.
XJfe:
%'Sv'
iti'
yiSi
•"'•.-„ -^»
•'•
'"<^'>'„.'"^^
"^»
vs^ ^_.-
5«S?
..„, fCi^
'"^*
.^.
.9'>
^^vcv
NC3^
-..-^
^
.^?A.
«# 'V^ "
^
^
^
<|f *<!>.*.
4ftt$^*t|f*-t$t
'V»
^^\
^
\C5^
i£2^.
.
T
>K5i!:
x^T/L
.
>.«a^
.
.sot
.
!
'V*
''V'*
'V"*
't'*
'V'*
't
'V»
'•V'»
'V">
'V»
'V""
"*"•
'V*
iwi. 'V*
4-.
*
^?i.
^-^
4-.
""^
'"^v
'^V'
:
*-il* .:&£
»$:.
*V»
f>.
i^?/^
flP»
'^
<w>
4$>
;v«
•-;''
&.»
f*t * fit
*•
*
f§t
'V*
'V*
»'^>
l^i^^
}S3^
:/^f;^= 4-
^'^'
^A'
•>^'
!>«•
^-^Z
^9'
.4.
X9«
^.
'^» ^9-^-
t^t
tit
*
•••
^.^
'.«'
,
^4^"
-i.
^;^
.i.
.->^
X«^
.i
*
'V"
^^ A
4. X9-< «.
TcSi
•*•
X9X
4--
*A'
^*
-^t
'V*
'^»
^?A
.::..
'^
^^
^.%
^9^
4.
w
'V'>
'V»
'V*
i^ Z
*'
.t.
^^
.-.
x<:.%
^9A
A:
^^
4,
X9« A-i^PA^Sk^A
4. ^9/^
.+.
^^
.•.
t$t
*
J^,%
ycsi
y^k
'V
'"V"'
t§t
*•
'«
^-
^/<5V
* W"
'^^
'V»
*'
•^'
"' x«%
•*•
M-
M'-
...
^9 res
:
t*t
Af.?^
....
*• X<:.%
.^
'V"«
*
:i^
'V* ^"' 'V^
4. ?*.% 4. ^\?<
'V*
4. X^i^S ».^*
X<i%i 4=.
'V»
tit
'"^>
^.^
4.
**
''
X9^
X9X
X9^
•*
^?6
4. ^9>i 4-
'V»
'V»
'V* .*.
^?r
.;=.
•*•<!>"*•
A: ^9-^ 4.
.:.
J«.=^
.*.
t5t
^'
^A'
'V'
"V'* ""^.^^
^9*^ .t
4=.
»»'• •* '"*» i»"V*» •'V* 'V* »V\ 'V* 'V* vcv X ^M(; 4, ^?A A. ?S>^- 4. ^«;^ .i. ^;- -t ^^. 4. ^.^ a. ^.% 4.
»*?'
^cv
»*
'V*
'V*
A9^
I-
X9^
..fc.
X9;S
....
.a.
^9
i.
^^^ ^9
y.^.
4. ^.?^
:•
SiA
yc^ ^
'/ov
s
vc3< k^^
i$?A
X\^
^?A
4.
.:..
'vev ?<:.?^
x<;;fec
.
4-
ZS^
*
ASa:
.
;!?%;
.
jS96 4. h9rr 4. rf.^: y«:^f
'CSx
'ijx
^<:^*
^s^Jx
..
4
^?r.
>^A
.-.
^"«
--
c*^
.,.
^^'^
-
«>'ii
Yen >S^?A ,u
.
kZJifi
.J
.'
*
<^|>
•t
VSSX
-l^t
vc:;^
;^
*
* i^t
Yo\
'
-^
^5,%
eV/a rest
^
Ycr 1^.1
4>
<:.•:>
4
4y>>
^
!^
t;5;t
*
.X«%5 4.
^^?A 4, X«%J
•vv::
<«^ 4-
YoX ^:
•;•
"^
S^A
*
Yiti
•*•
/«•? ...
;,:
-*•
^?A
;^
,^ >$.¥,
AO^
,t.
^«3^ 4. "9/ ^«5^ 4. A^.^. ^
^^^
>§.^ A.
X\%
...
:^:
?9?A
,.
„. ^f .., ^ %3V ^: Yc^
^..
7 ^A ^.¥. 4. YiSi ^
^^
>^.'
t^ *"
*"
^^6 ^
xc%
^s><
.=1.
%:>«!
^?A %*f
tp*"
>$% *'A»'
*
*v*
^ ^^^:^ ^?^\\^ >^y'^\'
t$f
* ^t * t^
*
4>
:^
.^ 4.
^>\^-
4- 4^?»
4
t^t ^ t. X9X
*•
t$f
^
ti>
^. ^f.J^ .K X9>? 4-
'^»
'V«
x«%5
^ *'A**
*
*
^?y>' 4^ >^?^
V6^
*
tif .1..
*'A'-
"*§*
.t ;*?.%
It
-JV.
4
,^^
^
X9/^
,^^
^.% 4
•*•
tvt
...
4>
^?A
H?^
4.
^
^?A
A.
kOA...^^
A: ^?>
-A'
-«*..
X<Y^ 4.
X«.2^
4. '^^^ 4.
-9r
..t
.
fc
f y«^
iki^
4.
A.
i^
,4.
.^.
">• X«^.%
* t^ *
.=;.
*
tit
x«%
,.
••
4
"«R>
tyt
<$>
<«?
.5>-.
.,
* tst
?^.%5
fSf
4-
«•$
^
*•
"*"^t
4. ^.'-
*
t^t
^9/-
.t.
4. «*.^
*
life>
*
4. -^/^
t^t
*
^.'^ 4. ^?^
.:.
Yc^ <&>'•^.
4 <«5> •> 4
4 'V
'fr:-;>
f^^
*•
^-O^-
•'
<§
4 2«-
'«X
'
^
J^L
4.
.b.
<g> 4
4-
* 5^«V VoV * ^ 4 <|t ^> * fv^
%^ ^ * ^ %^ *
f$t
^%
,^
,^^
A ^.^
'
<^ ^ <^ 4-
t$f .^.
'^
._
i$?A
^.%
X9/
4^
x<:.%
,^^ >$?A
Jf.%
...
vi^- *
•
4^
«»< •'•»'
^?A
•X-
fiSi
•"»'»
x9-^
>j;5j'
«^>
t$>
.. ^.Ji^
A:
A-
'"•»
.v?;^
'"A**
t$t *
v.
kPA
A.
t-
>'«>{
"«'>..,-<•'
X«?S .^
rcs^
'^«5'
ii?:^:
•^-
^.% 5%;K
5«;i< 4.
yC}}\
fW * t^t * *^t * fp * fit * t^* ^ <$ *• t|> ^|f * yS .i^^ ^A >i^ A ^?A A: k^?A A. kOA ^..'^?A >4?A
i.*.;:
t*t
...
»»"'>
^«i'^
.
^A A^^^
'V.r-
4-
^^^'^
A9
t^^ X:%
.,
^«5^ 4. -9/^ ^«5^ A9-^
-i
^"^
A: «^.V A: >^?^ A: r»\V5 A: 4- *^.^ 0: ijft::
Yck -••
Tip
i^?A
4- 4^"' 4- -^g*
•*•
..t.
*--<^
'?A
»
.i/x9/. * nsV
<
rc^
*•
Yc-s<
:VT
'
i. X9>i A: >S^?A
.;.
j^ -^^^
::
^?A
i:
Yc^. -^
^«*^
YO^
iJ?fei
-
^'^ ^.%
2
ii5U
"9/ Y<^
:>
!*S^
4.
4-
'V-
:> i>
VKJftf
A«3!l
4.
4. ^.?^ 4. ^.3^ 4. A<?^ 4, >S.?< 4.
Mt ^.:
^. X9'<
.,
* >S?A
-9^
.: i;fec j^ i^ :^ t^t * t^^ * Mt^ <s*
.,
Ycs^
tvt .;.
.:.
i3>
....
;?ic
* <-^>
-^J^
.YCi^
^.^
4.
<^^ * <^> * A9/ ^?/
'^.?;^' u*;$3/.
^.?;i'
^?A
.i.
4. 69/. 4.
>S^?^
:>
:t
nf >$?A A: 7. v.,
^^2S'?A
siiV
Viti
V. X9^'.4-.'^.?^
.
-
>-^^ ^"'^ ^'a? '^ fi?i 'o\
=t.
ytti
.'(J^'
^^
.-.
.+.
•*•
x«*^ •*
>«.5^ 4.
.=1.
tspt
"*
x«%
*'
4^
5%»r 4-
<S>
4
* Yen f^-fr-
4
•V
l^t * t$t * t*t
•*
.^9j
* 5?jx r ytk ^ ycs^ t %:j^ ^ j%s^ t y<:^ ^ %s^ : y^^ i ^^ L*^ .*X 4- -icl^ <«^> 4- <^> 4 4-^ * ^^ 4~ ^? **t * "^st * vcv v ^.-^ X9< 4. iSJ!A I. >S?A X9;5 ^.^^9/. ^S^ 4. ^.*i I X<V?< ^.% ^9/ I ^.^ ,-|.\\\% 4. ^.^ 4. ^,^ 4xCSf ^SS? >8bX *^' «4>' ^^' «^' *.^' '•6" 4)' ^A' <A' 'X' ^A' 4- <-S" 4- '^i* 4 «<i> 4- -«>> 4- <g Sj- 4- 4S> 4- -frS^ * 4S>> * <«>> 4- 4K> 4- 4S> 4- 4S>> 4- 4S> <> <«5> 4- 4S> 4> <S*- 4- <:>* 4 fy-'
?'«X
yik
'
\ .
*>
'
.s^; .-i.
'
/tr
'
T?^,
;!^T
T^.
T^T
4;.
.0=.
75r 4.:
TST
"fr^i-
i:
4..
-i
...
•tfiv
«'^''
'.6''
;
^.
f
^*>
-1^
^^ *
m
••
'^«
•V"
fr.
=**•
^ ri^
•
,v>v
4-
tit
*
tit
'V*
'V'
/«^ ^ Yak
'
^
tit
* f|> *
t$t
'V"*
'»
'<^
*^
t$^
* fit +
l|^
•»
'^^
'»
*
"^
n5^ ^ %*: ^ ycsc * ^tJ
!^S{
it*J ^
^
»» ns?
*
5W<
,„,
,,..
.