Vjekoslav Klaic - Povijest Hrvata 3 - svezak drugi dio 1409-1457

mtffmmmm

m:

Prof.Vjekoslav

"'\

Klmc

l\

«^»

••

*A*

*A*

'^^

•IJX

<

ns.

/cj<i

'C»^

:

V 4-

4- 4i>- •« <^»-

-*>

<:

<:

f^

»A«^^ •A»^^»^.^^ •A*

J^l-S^t.^

"Af

'^^

•-*-•

•

^•

-jV'

-j^'

'*•

«S

!.s^l^.t^^^x^.t^x^.t8i.:

^

^^^i8t:ii:sit^*ij*^^^«

«s

<.t^t SI isi

,t

SI t SI

^

«i

^'^

^

Jisi :.si : SI '.:siisi:(

«

^^ « SI ^^ "" s^.t.si . SI i^i$}i tsi *m t^:?i^ m 1 m m si.tsi 1 si rsi :« rsi t si t sn ^^ m > m * m -

i*^i»^m ,t.si

,

^^''

i*si*»i«it«itsitsi:si*i8i*^*«ii*#^

asi^si-isi^si * SI I4SI SI

m*m-

SI

SI * Sll* .SI

« » «. SI iSI t SI isi : SI : SI : SI J SI

SI

« «..«

SI tSllSltSllSI

$;

^

{2 •i-

f'

V <;.:> «V>

\- ^

:

>

-v-

^..>

-V-

l|f^f$f*<t^i|f'^

^^^^^^i

i^ :s?

i$f*i$t^^*i|^*i$f' V^:-^

f$f

^+

+

i0t

+

i|^*5tf*i$^^^*^

<»^

4$f 4 5$^

tjl

4|f

4^

4|f

fe t

»J; :>

2>

^ •«>

^1

<§

^

'^

"^

'^

iif

"^"^

"^

iff

^

|f

<^> ^ t^t " .;

tj'^

*•

t0f ^

"*t*

"

t?t

*

i^i

m* ^

PiV. ^Y?

^ -^S^

"^

^$> ^ fit

A^>;

^^

"^

"^

1$^

i$f

m

*S^

^s«

<0f

f

?lif

^^

.-^J;

f^t

:

i5t ^

'i*^

f$f

i|^

i$f

:

i^

s^

JtS

^ ^ ^ #*^

t^

j^

*

^

^^

*

^

*i f3i

il-^

i^*^

* -^ 1 5^ * >8« t Si? * t^t ^ 10f + tlf *

^

r^^^*

$?^

^

i^'^f$f*i$f*f$f*i$t*i|f^i$t'^f0t*f$f *

^-

5tjV

l|^ * 1$f

^^^*

^>

iC*

*

^

t 58^

^^>;

5^$

^*^

f|^ + f0f

^

:^

i^

* i$f

"^ *

r ;|f

^^

4

^9/.

31?

-A

^^ *>

^

^

<|t^i|f*i|^*^^t$f^t|f^i|t*i$f*i$^*^*5$^ ^-

t*>

;«

* $$ t 5«

•^*

;!f;/.

^

<$

f$f

ff^i$^*f$f*i|t^i^*^*^

5>

lA

>t*

4^

f^

^'

iC*

*

ftf

t

illf

^

i$f

ii^

* Sle *#*i85*(^$?^* * fit tj> fif i$> fSf tl

>f$

i0f

#* -''

'^

»

§g^5f$-^g$

^

^l^^

..

f|f-V^<^4>4^4^4|^4-4$f4<4|^^

$gt^lJti^ti8^ri^ Vryf

xle

it:

"^

51$

"*

>e?e

"^

>i*

^'^f$t'^f0t^i$f'^i$f^f$^^ * 5t* t sw<f t ykK t

flf^i$^^f$f^i|f^^'^i$^^ftt^i(t^f(f'^i$t^i|f^

^^i8<^i8f^^^^ ^SJt®*^*

^'t^

1^ .A:

\

Sf

4^4>i^44^4>4|^4^44|^44^'4^4>4|f4i^

TV

t^t«^$55-=:i^ t^$tiRtS^t«ti8.ti{

ijf*fjf^i<f^f|f^f)f*ij>^f$f*i|f*5(f*^^^^ jK

> ¥ ift

,

#

ij>

jft

fif

1$^

i8f

t j8?

f^

i8^t(8e*SftflJti8tS i$^

f$f

lit

i(f

i|>

i^t

^^^^^«t«t«J iStJStSRtJIftiftts^

POVJEST HrVATA

POVJEST HrVATA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA

XIX.

STOUECA.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC, UVNI REDOV. PROFESOR OBCX POVJESTKICE NA

KR.

SVEUCJUSTU

TtiAKiX J«StPA

I.

SVEZAK DRU6I: DIO DRUGI TAE^E doba: vlaoanjb kraukva

iz

raznih poRoniCA

OKOOA KWtOA OD OOBITKA VAUUCUm 00 lUTUS :

EOMVlMft

(tm.-tati^).

lUM -umx

SA 77 ILUSTRACIJA. -JIC-

-

NAORADILA „MATICA HRVATSKAIZ

ZAKIJ^Oe OROFA IV ANA NBP. DRAAKOVICA ZA OOO. iSOO.

•Nf

I9OI.

nSAK

I

NAKLADA KNJOaKK LAV HAkTMA.

hKUTSCH), ZAGREQ.

603531 i.z.ss

A D R 2 A

S

Hrvatsko

V.

1433

XIV. stoljecu 11301— 1409). Tcritori tine protnienc i

bant

Uprava, upravnc oblasti

i

oblaslnici

po narodnosti

Sudjenje i

Dade

porcxi

Vjera

.

trj^ovina

.

slarenako-hrraltka

i

;

...

3<>

39

(141 1.— 1413 );konKrefu Uudimu (lipnja 141a)

Mieldtna 1411.-1413

Priri'rat a

Pad hercega Hrvoja

Vukiirfa.

rat

a

.MIclciina

1

42

I

141S

- 1410

....

jairnh otoka

Turcima. 1410 Ir»ni4 Nelipiii bori »e a Mlttcima 1.

14:1.;

kncxoTi,

1420

kncioTi

Krankapaai

1420

1

\\zs

»iii,

Turciina,

rat a

1438— 1436.;

9 pto»inca 14J7.

.

U4 M»

Albrecht Austrljskl. VlaVarnenClk Ladldislav HS slav Postumus. (1437 -mstV HT Albrecht Au.trijikl (1437.-1439) I

•

Mbor

Vlad'alav

i

*$)

« svibqim 1439

I.

U39 «»<

1142.;

9^

•44^

aintt

•

.

.

K7

*W

Vaintneilt. I440.--I444*

><*

*

«4J9

...

•

ITS

-

Hr»»lA©j 1446 kra^iot EUMbcla 19. |W«iiM» I

»'«»

VUdt.'jv ,.t.>v>

*«*J»

J

•

Prv» podMda Beograda 1440

•'*'»

VitrnciivSk

I

.

\

vUdkWMB, 1443.—

i444-i

bjcdt lto4 Nlia

Kvao-

i

nee. poraa ko.i v.rn« (lO. at«4tflOg» 1444)llifatako kr»IJ«f«t»o god«n» I44«

107

.

VII.

Gradiantki rat « Ugarriioj

1

l-'q

poaljednji

I437

kralja Sigiainunda

Kiiwbel*

Celjik'

Srbiji

Srbija godina

Albrechta 37 Hatopada 1439lUratako kralj«»»tTo godina 143*-

'' U<

kneia Ivan* (AnU) Frankapana (1436.)

i

I

66

Bmmhi,

14:4

Odnoai kralja Slgwrnunlu prrina laieima,

\

'" brada n:eKoni (1435>: P*«*

i

Pad Smederefa ay. kolo»os«

gubitak

,

1450.-1434-; ^%^r%V\ aabor

tudjini

Uganrid

77

*'

"*

S'

1419*1 hr*

—

kraJjeraiTo sa kraljeva bo

49

pnrc

1415

kraljcvktvM ta nje^ov* uhivai)|a

Trogira, Spljcia

Knes

— 1415;

veljafe

1412.

Sigiainund u lu<ljmi,

a

1413.

HrvaUka I4I4.

proralc Tijr*ka u

I43.1*

143s

bana

Boma

Rin*

na crkTenom «••

I.

Poljakoj

I

borari

1433);

Ban Matko Talorac

Smrt

4>

I411.) SiKiamuntl prema Njemaiko), Anttriji

tij

pnt a tndj ni {tTibanj 1430.

drufri

hr»attko

i

god

(1409.—

Srbiji

1436.

1434)

Uft«rako

ravka u

4.}

1

Franka^^na,

bora u Baaela (il. atadenojfa avibnja

a<>

sam

kraljuje

Niko'e

liatopada 1414.); krunjen xa cara

23

33

...

proinetala

Odnoai prema Tarcima, Boani

Rat

{31. 8»ibnja

27

Sigrismund

DruRi

—

5

ib

(1409.— 1437.1

vaUko

3

12

.

moinarici

UmjetnoUi

VI.

.

po ataleiima

crkva

i

i

Sigiamand po

"9

Knjilevnoit latinaka

Obrt

^

kiieaa

ainoTi knet« Nikole

;

I

.

praTo

i

Vojtka i

i

.

..... ...

N«£in vladanja. Hercezi

^.itelji

Banoranje

u

kraljevstvo

J.

iAdbtov PoMum**. i444.-i4$7

-

»4«4

•

«**

^» »*»<

Rat n« celjtke koeiove ^"ridrik* nja

i

i

u tr»Y-

Ulrilca

«Tibn)« 1446

Iran Hanjad kao gaberaator

Ugartke, 1446

—

ujegove;

— ao. roir

lUtopada 1448. •

despotom

i

J

Jiakrom, 1449.

9.

Turcima

Pottatna

od

1452 Hrvatsko kraljevatro god

1446. —1452.;

ban^ Petra Talovca 1453 Pad Carigrada 29. BTibnja 1453

1456.

i

deapota Gjurgja Bran-

LtdUlava ilunjada

275 16. oiajka I457.

288

X4S7

Prilozi

skr-

bniitva, 4. rnjna

250

amrt kralja I^diilaTa Pottuma 23. ttadenoga

233

Oalobodjenje kralja Ladialara

atudeooga

Pogibija

Wanom

Ugankoj; borbe

— I4S3

.

koTida 34. proainca I456

219

Nutarnje prilike a

Ivan Han{ad

Hanjada II. koloTosa 1456., Uirika Celjskoga

po-

I4S»

i

sa banija u Hrratikoj

213

I4S3 Boj na KosoTd 18. aljedice

I453— 1455-; borbe 1453— 1456. . . Drnga podMda Beograda 1456.; amrt Wana Ulrik Celjaki

-09

335

I.

244

It.

amrt

I

Prilog.

Izvori

u

doba

tre(fe

Prilog

i

pomagala aa povjeit Hrrata

Tr«n»kripcija itpravft

252

"^i^^

I

VI

SLIKE Omamcnat

t

...

rake tr. Simana a Zadni

IZPRAVE.

I

3

Simana a Zadni

Stttp t rake ct.

4

Prodelje prTO(;a reda (etaie) ivonika fctolne crktrc

T. Dnjma

a Spljeta

Pnri red srooika tr.

Mpadne Proielje

strane)

prro^a

5

nujma u

,

.

it.

za edno

Dnjma n

•

Spljeta

Zvonik tbome '^nekad atolne) crkve

<»9

Zapadna str«na tvrdinje (idaara) a Jajca (Uh botantkih kraljcTa na (sagradjcnia)

.

aahmu

u

9

.

79

tr.

81

LoTrioca 11

aamoaUna

XV

atoljc^a

.

.

...

FtUt kraljice Barbate Pe^t Deodata StojanoTi(5a

Franje a Du-

brovnika

Vrban«ko(^

is

85 toi

Trocnova

(Krikoga) ctatata od go-

105

Peiat knesa Fridrtka Celjakoga dine 1388

15

Peiat

Kaaeta (capsa)

av.

JakoTa a

ritnici

boaantkoga

Tvrtka

Stj«(>ana

kralja

11.

atolne crkrc

107

TTrtkoTttfa

Zadra

•V. Stoiije (Anaatasije) u

17

Golabac (podor) a

Mo^ik

(relikrijar)

Grobni apomentk

a crkvi (aarkofaj;!

bUca SatUke n Bcmti

Grobni spomenik

bUn

I

»r.

Marije n Z*dta.

kod

D.>ljne

bliso Satiske a

Bomi.

(Ill

Kraniaanje kralja Sgiaaaanda sa rimdtoga cart.

IS I

I4ja

1*3

35

Satiake •

BomI

(IV.)

Nagrobno kamcnjc kod Bileka a Hercefovink. Nagrobni kamen (aarkoCtg) na brda Paflorca Miniatoma

alika is rukopiaa

(miaaU) katta

Is miaala

kneta Noraka

tre-

Bdikt kralja Sfftemanda

od

isdan

I.

avibaja

S.

tramja 1434 117

• Baatia jakuv d« Mat«bt«

Franjetrac

.

I3S

.

BMka

•39

37

Stgiamand a omata Hmakoga car*

Ui

Ji

Kralj Albracht Aaatnjaki

Uf

33

Dakrtt kralja Albrtchla od a), svibi^a 1439.

VtUM <7

P»va^ Matka

Sigimand kao rimaki car Gtb spljctakoKa nadbiakapa Dajma de (tidicibai. PoTcIja kralja SigiamaiMla od a. tramja 1 398. Povelja kralja Si|^manda od 18. Ibtopada 1 400

SI

i

.

.

.

aUtni p^anaal kralja Albrechi.

Srabrtni

4a

.

paeat kralja Albrachu

?5

PeCat boaanakoga kralja Stjertana 0«toie .

Plactttsi j.

117

Rata* opratna odUtea

No

raka (1368)

a

143a

Zakliaici aUvonakoga aabora

Groboi spooMiMk (Mrko&x) kod DoIjim ZcoI^ blittt

kralja Sigiaaiaada, iadan

Ijate

aj

)

III

.

SI

Grobni pomeoik (aarkofaK) kod Doljne Zfoit!* '

.

Sutat

Zgolde

Stttuke a Bomni. (It.)

Srbiji

19

kod Doljne ZgoUt

(I.)

(aarkofai;)

83

9S

I

Ivan ^iika

Snimak

Kn«tnici

Kralj .Sigtatnond a Parisa

a Trogira (klanatro)

77

.

.

(CoBstantia)

Djaci Praikoga sveaiiUiU a

Hodnik

7« vra

73

Stara (medTcdjal kala a varoii Jajca Kralj Sigaimand na crkTeoora

por.

de

IvanoTa

I.ovre

tpljetskoga

na(eiaika

Griaogonia (1418.)

tima trrdinje a Jajca

Spljeto. (S jojjo-

.

zrontka

reda

talom ttolne crkve

.

Orb

1^1

Talorea. bana kralitfina fialaaa

HMMija. HrTataka Poiraija kraljtet

•5$

•S9

1

6ia*« Stavonfje

WtmbtUt vd

53

P*«at kraljiot KIlMbala

$S

Kralj Vladialav

<Q

/Jattta iaffiala Vladlalaaa

I.

go<!

167 •7J

.

VarMii6k I.

1*5

Vanwne<k«

177 I7»

VUdnl«va

Srcbreni pjcneti

Pe^at VladisUvs

I.

VladUUva

Povelj* knija

Podpia kralja Vtadialava

SiUan Mcral l?an lUnjad

I.

Vanwn^ka

Vtrneneikt Varoeniika

I. I

Vamen(ika

II

tSj

Srebreni pjencsi

tS?

Pritor

....

Podpis kneia Uirika Ce1jako|;a

259

105

NoTi grb Irana Hiinjada

361

99 20$

Sv. Ivan Kapialran

Sv.

Ivan

Kapiktran.

.

.

269 Slika

aa irtvenika franje

Pct*t Iraoa

Hmiada

...

209

PtUt kocM

Ulrik* Cel|«k(^a

213

Groboi ipomenik Irana Hmijada

ai5

Franjevaiki aamottan a crkvom u Iloku

211

Dekret kralja Ladidava Poatuma od 2\. re\]»it

Podpia Ivana Viteu od Sredne

Janj

Kaatriotitf

(Skenderbeg)

I'e^t drapota Gjar|^a

Salun Mibamed

.

.

.

.

.

Braokovi^ (Smederevca).

Kralj I^diaUr i'oatamaa

Zlatna forteto kralja I^dialava Fostumt

.

.

225

Taike crkve u Iloku

276 281 .

.

.

Odiomak

.

237

Magdalena,

.

241

povclje kralja Ladialara Poatama

kd

.

.

.

291

francuxkoga kralia Karia Vll., a

caminica kralja l.AdiaIava Poitama

^^ ^-^

283

287

1457

231

11

243

253

iSo

1

(SibinjaDin janko)

LiditU?a Foatama

prigodom |>odtade Carif^da (1153.)

.

.

.

293

TRECE DOBA VLADANJE KRALJEVA

IZ

RAZNIH PORODICA

(1301.— I5s6.)

DRUQA KNJIQA: OD GUBITKA DALMACIJE DO MATIJE KORVINA (1409.- ust).

HRVATSKO KRALJEVSTVO U XIV. STOLJECU. (1301.-

Tcritorijalne promjenc.

naiodnocti

i

—

po ttalriima.

Naiin vUdftnjt. Merccgi

—

Sndjenje

KnjiieTQoat latioaka

i

i

praTO.

i

—

alaTcntko-hrTataka.

1409/).

baai.

Vojtka

—

— i

Uprara, opraToe oblaiti moroarica.

Umj«tnotti.

—

—> Dade Obrt

i

i

i

oblastaki.

porcsi.

—

—

Vjcn

trgoTina; prometala.

i

2telji

po

crkva.

—

^^^t

'

^^;

Or—

iin«l t

raka

n. amna*

a Zarfr*.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U

XIV.

STOLJECU

(1301.— X409.).

eritorijalne promjene. Prvi Aniuvinac Karlo Robert primio je hrvatsko kraljevstvo u onom obsegu, kako su ga drlali posljednji

Arpadovici

otoka Dalmacije

i

dovi

Zadar

Kordule

i

i

bill

u XIII. stoljedu.

Od

primorskili gradova

su tada u tudjoj (mletafkoj) vlasti gra-

Dubrovnik, zatim

svi

Lastova. Za bana Mladina

otoci II.

od Krka na jug do

skloniSe te u mletadku

Trogir (1322.), a nakon pada njegova povcdoSe sc za primjcrom njihovim takodjcr gradovi Spljet (1327.) i Nin (1329). Tako ostado^ uz Hrvatsku od primorskih gradova i zaStitu joS gradovi Sibenik

i

mjesta jedino Senj, koji je bio u nepoireJnoj

vlasti

Frankapana, zatim

Omi$, kujima su gospodovali Bribirski knezovt od plen^na Skradin zapade poslijc (1356) ob<iinu niletadlai, Subid Mcdjutim tako da je napokon hrvatsko kraljevitvo bilo gotovo sasvim potisnuto Skradin

i

i

od mora.

Dok iupe

i

su

Mletiani obladali

Primorjem, grabio je botantki ban

kotare u hrvatskom Zagorju.

On

je

od Hnratske odkioao iupu

Imotu, Glamod (Dlamoe\ HIivno (Lijevno) i Dumno (DImno, Dumo), a onda £itavo primorje (Krajinu ili staru Neretvu) od uUm Cetine do til6i Neretve. Tako ie od Hrvatskc na jugu Gvozda ostalo samo ono, Ito au driali koeHnhir, Ostrovica, KlU I Omll), kneiovi Cctina), knezovl Bribir ki zovi NcUpicH (Knin Kurjakoviei (Krbava), knezovi Dtsblavovi6 od plemcna Mogoro?id (Lika i PodgorjeX i i

HRVATSKO KRAUKVSTVO U napokon knezovi Frankapani priznavala jc kraija

mnogo

all

Tck i

i

Modru^e, Vinodol

(Senj,

Gacka). Ali vecina

i

knezova

tih

tako da za pravo vlast kraljeva nije

Roberta tck po imenu,

Karla

na jug od Gvozda. Ostala mu jedino Slavonija od Drave du Babonicima nakon iestokih borba sa Gisingovcima

dalje zahvatala

Gvozda,

XIV. STOUE^.U.

tu preobladao je istom

i

Ljudevitu Vclikomu podje za rukom, da obnovi kraljevsku vlast na jugu Gvozda,

da prikupi sve

iupe

obiasti,

Najprije skudi Nelipide

i

ote im kraljevski

Kurjakovide, a male zatim

banski grad Knin (1345.).

i

Bribirske knezove, prinudivSi

i

otima^e

toga

Iza

_^

gradove, koji su nekad pripadali hrvatskomu kraljevstvu.

i

do Nerelve

zemlju

2Ladru (1358.) izradi

isti

mah

mah

isti

pokori

ugrabijene

hrvatske

prinudi

da

Ljudevit, da su

kralj

U

ustupe Ostrovicu (1347).

Napokon

(1357.).

mu

ga,

iupe

mu

ustupi

mirom u

slavnim

morali

Mletci

ustu-

primorje sa svima otocima podev

hrvatsko-dalmatinsko

Sitavo

piti

mu

da

banu

bosanskomu

(DIamod, HIivno, Imotu), a u

Humsku

ih,

od polovice Kvarnerskoga zaljeva, pak na jug sve do Dra£a, tako da je tada hivatskomu kraljevstvu pripao Dubrovnik, a poslije Kotor i

Obseg hrvatskoga

i

kraljevstva nije se

od god. 1358. promijenio

do god. 1409. Pojedine iesti zapale bi, a to za duze ili krace vrijeme protukralje Sigismundove (Stjepana Tvrtka, Stjepana DabiSu, LadiNapuljca),

slava

ali

Dalmacije

su

vazda smatrale za dijelove

se

hrvatskoga

pomenuti vladari njima gospodovali kao nkraljevi

kraljevstva, te su

Hrvatske*.

i

Hrvatsko se je kraljevstvo u XIV. stoljecu kao

i

prije dijelilo

poglavito na dvije upravne oblasti: na kraljevine Hrvatsku

premda je

Datma-

i

zatim na kraljevinu Slavoniju, koja se redovito zove »regnum«,

ciju,

je

nema u kraljevskom

hrvatskomu kraljevstvu

je bosanski

naslovu.

Neko

vrijeme pribrajala se

Huinska zemlja, narodito onaj

i

ban Stjepan Tvrtko morao 1357.

dio, koji

ustupiti kralju Ljudevitu.

Kraljevina Hrvatska obuhvatala je u drugoj polovici XIV. stolje<5a

je

svu zemlju od Gvozda na jug do Neretve.

na mnogim

mjestima

do mora, tako da

Na zapadu

dopirala

je njoj pripadao

neko

vrijeme (do 1365.) grad Rijeka, zatim Vinodol, grad Senj, Novigrad

na istoimenom moru, Skradin, OmiS

ditava Krajina (stara Neretva)

i

od u§da Cetine do uSda Neretve. Na iztoku bile su joj skrajnje iupe Pset, Dlamo£, HIivno, Imota Dumno (Duvno); od Slavonije razstavljao ju je donekle Gvozd, a onda rijeka Una s Uncem, tako da je grad Bihad bio jo§ u Slavoniji, dok su gradovi Rmanj Unac i

i

bili

u Hrvatskoj.

Dalmacija, koja se vazda spominje uz

Kraljevina

Hrvatsku kao sastavni dio njezin, obuhvatala je tada ne samo sve gradove byzantske Dalmacije (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Spljet,

Dubrovnik

i

Kotor)

sa

njihovim

hrvatskih gradova, kao Nin

Srup s HA^t. .., SiMUNA u Zadru

Hvar

i

i

kotarima, nego

viSe

prvotno

Kordulu, koji su izprva pripadali kneievini Neretvi, a poslije

Hrvatsko). Dalmaciji pribrajali su setada

dok su

i

Sibenik, zatim velike juine otoke Brad,

se prije

samo

i

ditavi otoci

Krk. Rab

i

Cres,

poglaviti gradovi tih otoka smatrali za dijelove

dalmatinske pokrajine (theme). Slavonija napokon zadriala je onaj obseg, ito ga je imala kao opravna oblast za vrijeme Arpadovida u XIII. stoljedu. Obuhvadala je poglavito ditavu zagre-

badku biskupiju, zatim iupanije poieiku vukovsku. Potonje dvije iupanije stale su se medjutim u ovo vrijeme nekako posebice izticati: poieika poradi toga, 4to je grad Poiega- bio i

laaebna domena

kralj idina

(oppidum

reginale), a

vukovska poradi porodice Gorjanskih,

Na£|N VLAOANJA. HERCE/I

I

BAM.

5

zatim radt Djakova, kao sijela bosanske biskupije, a najviSe radi blizine Bosne

No

i

banovine

se jo§ u dekretu kralia Ljudevita od god. 1351. obje Vukovo, kao njeSto istovjetno s ostalom zeinljom izmedju Drave i Save (Slavonijom), a neSto razlidito od Ugarske. (Naiin vladanja. Hercezi bani). U vrijeme od 1300 do 1409. bila su na hrvatskoga kraljevstva, §to se znade, obavljena dva krunisanja. Godtne 1300. tlo

Ma5ve.

uza sve to smatraju

zupanije, Poiega

i

i

nONACttVAtttPUCTO.

Pro£kub prvooa reda Kdco

j« crkTM

•.

I>ajina

potuU od

(eta2e) kvgnika stolnb crkvb sv. Dujma u Spuktu.

nuatoleja cart Diokledjau. oije

imala prrobitno tvoBtk*.

njega »Tonik», koji Msloji od aedatn dtjelora (naime od podnoija, pet Cetverokulnth redova,

—

okta|tooalno((a reda aa

XIU.

klobuiattim krorom), tapotela Je »ed

aloljerfu.

i

Gradnj* dMwi-

J«dooffa

—

lcrtOff»

a trajsla j« Ttl« atolje^.

ViMk

Za gradnja sv^nika mnoffo te je sanimala kraljtca Elisabela, avpntga kraija L|«4cfito I., a kdi boaanakoga bana Stjcpana Kotromaoirfa. GoIoto je te»je»too. da je pnrl red (etata) svonika dogradlo (ImmA pod* gradilcl), Splje^anln Nikola Trrdoj, kojl je a6. lipoja 1416. a nadblakapom I kaptolom «teM6o a torn

)e iTOoik 51*03 melra.

poaebaB agovor.

krunisan bi Karlo Robert u Zagrcbu, a 5. kolovoza 1403. kralj Udislav Napuljski a Zadru. Premda je Karlo Robert poslije jo5 dva puta bio krunjcn (1309. i 1310.) u Ugirakoj.

smairao je 00 ipak vjenianje u Zagrebu za glavno

i

zakonito, poito je

od njega brojio

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEfiu.

ff

godine svoga vladanja. doili osobno, ved

gori^ki

i

(qui fuit

I

Hrvati pnznavali su njegovo krunisanje u Zagrebu pravovaljanim;

bani

hrvatski

s toga ntjesu

na njegovo vjen^anje u Budimu

15.

po svojim zamjenicima. Pak

Ivan, arcidjakon

i

1309.

lipnja

kanonik zagrcbaiki, spominje samo krunisanje Karla Roberta od godine 1300. coronatus anno domini MCCC et regnavit annis XLII). Mora se medjutim iztaknuti,

da fu oba krunisanja (1300. zadariki,

vclikaSi

i

su se dali zastupati

po

ostrogonski

1403.) obavili

i

nadbiskupi, a ne spljeUski

ili

da njihov izabranik bude priznat Ladislav u 2^dru nijesu bili vjendani krunom

svoj prilici za to, Sto su Hrvati tim htjeli,

u UgarskoJ. Ni Karlo Robert u Zagrebu, ni

i

Stjepana.

sv.

Mod

kraljevska u hrvatskom kraljevstvu bijaSe za Karla Roberta izprva nikakova, a

posHje 1322. priliino slaba, naro^ito u zemlji na jugu Gvozda. Za sina njegova Ljudevita

da

dizala se je kraljevska vlast sve viSe, tako

AH namah po

1358. bila gotovo neograniSena.

je poslije

opet silno padati,

smrti Ljudevitovoj stade

femu

su poglavito doprinijele

neprestane borbe za prijestolje. Teritorijalne promjene, zatim padanje like

u vladajucoj

kraljevstvu

Na

dinastiji

mnogo

rastenje kraljevske vlasti, a

i

su doprinesle, da

porodidne

i

pri-

se je nadin vladanja u hrvatskom

vi^ puta mijenjao

delu hrvatskoga kraljevstva nalazimo

u XIV. stoljecu

i

hercege

bane.

i

Kralji

kroz mjesece u njima boravili (Karlo Robert sa dodu$e (esto zaiazili u hrvatske zemlje dao je pa£e u Gradcu tik Zagreba podici kraljevsku paladu), ali redovito upravljali su kraljevstvom hercegi bani. HercegS nalazimo samo za kralja Ljudevita; inaie upravljaju i

i

i

vladaju bani

Hcrcczi 1350. iza

i

1353.

hercega Stjepana;

Dradki

(1369

u XIV. stoljedu

(duces)

— 1354),

su

bili

Stjepan (1349. — 1354.; tofnije Margareta (1354. — 1356.), udova hercega Stjepana; napokon Karlo

ovi:

najmladji brat kralja Ljudevita;

Ivan

— 1376.),

(1356.

— 1360),

sin Ljudevita grofa

sin

i

Gravinskoga

iz

napuljske loze Anzuvina. Svi

poput hercega iz Arpadovske kuce gotovo kraod Drave do Dubrovnika. Naslov im je: »Dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacic dux (ducissa)< ili skradeno: »dux regni Sclauonie< (dux tocius Sclauonie). Stoluju ili u Zagrebu, u kraljevskom dvoru na Gradcu, ili opet u Zadru u Dalmaciji, a zovu ih »excellens (inclilus) princeps«, pa6e »ducalis maiestas*. ti

porodice

dlanovi kraljevske

su

vr§ili

ljevsku vlast u hrvatskom kraljevstvu

i

Hercezi

hrvatski

znatno

utjedu

i

u

vanjsku

politiku;

kralj

Ljudevii

ne prihvaca mir

s Mletcima, jer ne dc na nj pristati hrvatski herceg Stjepan; ugovarajudi opet s austrijskim

vojvodama

deikim vladarima vazda

i

Ugartkoj izdaje

kralj koji put

da

iztide,

darovnice

s

to iini s privolom

hercegovom. Fade

i

u

privolom (consensu) hercegovom.

U f amom

hrvatskom kraljevstvu vlada herceg poput kralja, brojeci sve i godine svoga nostri anno primo, secundo ). On vr§i naroiito ova kraljevska prava: a) namjeita bane, koji njemu pokoravaju (banus Faulus de Ugal, per dominum Stephanum, dei gracia tocius Sclauonie, Croatie et Dalmatie ducem in dictis regnis

—

vladanja (ducatus

—

w

Sclauonie ct Croatie banus constitutus); b) izdaje naloge za sazov sabora generali

dc mandato

et

praecepto

.

ducis

.

.

.

.

.

celebrata)

i

(in

odredjuje,

congregatione

o dcmu da se

vijeda (pro requirendis iuribus

ducalis maiestatis); c) dijeli plemstvo i izdaje o torn poherceg Stjepan dnc 15. svibnja 1354. neke plcmenite podanike grada MorifCft proglasio pravim plemidima (veros nobiles), te im o torn irdao zasebnu izpravu; d) vodl vojsku svoje hercegovine pomaie kralja u vanjskim ratovima (sa Srbima, velje; lako je

i

s

Bosnom);

e) potvrdjuje privilegija

(Koprivnici), ptemidkim

sabonma njedno

s

pojedinim velika&ima

obcinama (Turopolju), crkvama

banom

sudi sud

I

rjeSava

Slavooiju (»inoDeta ducis pro Sclauonia«

ili

parnice;

i

i

plemidima, gradskim obdinama

biskupijama (zagrebadkoj);' g) daje

»pcr Sclauoniam«).

kovati

f)

na

novce za ditavu

Na£iN VLADANJA. HERCEZI

Kad nema vla§<5u»

kao

i

hcrcega, upravljaju

U

hercezi.

dostojanstvo najuzviSenija gnitas

sit

U

banatus).

naslov tijekom XIV.

i

I

BANI.

vladaju hrvatskim kraljevstvom

7

bani gotovo

s

btom

jednoj izpravi od god. 1321. kaie se izrijekom, da je >bansko fiast

u

Ugarskoj* (cum

pogledu banov^ upamtiti mijenja

stoljeda viJe puta

in

nam prema

regno Ungariae exccUentissima je,

da se njihov

teritorijalnim

di-

broj, djelokrug

promjenama

i

i

poli-

tidkim prilikama.

PbVI nED ZVOMKA STOLNK CRKVE (S

Na podctku

14. stoljcifa

j«gou|MdiM

SV.

DUJMA U SpUKTU.

stnioc).

nalazimo najprije po

dva

bana, jedan je kao ban eilave

Bosnc. U to je vrijeme banska das nasljedna, kao ban Hrvatske porodicama. Bani iitavc Slavonljc jeau kneiovi kncicvskim to u domacim, urodjenim 1316.— 1322 ), a bani Hrvatske gospodari Bosnc Babonidi (Stjepan 1310.— 1316, i Ivan 1312—1322.). knerovi Bribirski od plemcna Subid (Pavao L. 1300.-1312, Mladin IL» nc promctne opct Padom bana Mladina II. (1322.) uktda »e nasljedna banska dast^ a da »e Slavonije, a drugi

i

i

i

HRVATSKO KRAUBV8TV0 U

8

XIT.

STOUK( L

o nasljednu, ne povjerava ju kralj vi§e ilanovima hrvatskih kneievskih porodica, nego obtinim plemtcima slavonskim, paCe koii put i ugarskim, koji su stekli zasluga za kraIjersko prijestolje, a uza to imadu posjeda u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Takovi su bani ditave Slavonije: Nikola Amadejev (1322 —1324.), Mikac Mihaljevid Prodavid (1325. 1343.) i Nikola Banid od Lendave (1343.— 1346.). Oni nemaju drujjova u banskoj

—

dastl, jcr je najvedi

dio Hrvatske

ditava Dalmacija u tudjoj vlasti. Ti samaiki bani zovu

i

se naprosto »banus tocius Sclauonie«, a

uz Slavoniju

upravljaju

Hrvatske, koji je ostao uz ugarsko-hrvatskoga kralja. Ljudevit pokorio Nelipide, Kurjakovide

odsad zove

svoj naslov, te se

i

onim malim dijelom

i

Tek od godine 1345, kad

je

kralj

Ugrinice, povecava ban Nikola Banid od Lendave

>banus tocius Sclauonie

et

Croacie,

vlada velikim

jer

dijelom Hrvatske. Jednaki naslov (banus tocius Sclauonie et Croacie) imadu svi njegovi

do godine

nasljednici

1356.,

Lackovid (1351.— 1352.),

i

naime Nikola Set (1346.

—

Pavao Ugal (1350), Stjepan

1349.),

sam Nikola Banid od Lendave po drugi put

(1353.

—

1356.).

Godine 1356, usred najieSdega rata s Mletcima za Dalmaciju, obnovio je kralj Ljuda hrvatskim kraljevstvom vladaju u iiti mah opet dva bana: jedan kao ban ditave Slavonije, a drugi kao ban Dalmaclje Hrvatske. Tako ostaje za ditavog daljeg vladanja kralja Ljudevita*, a iza njegovih nasljednika, nekako sve do godine 1392., kada Sigismund u kritic^nim dasovima povjet^ava ditavo kraljevstvo hrvatsko jednomu banu, koji se onda zove >Dalmatiae, Croatiae ac tocius Sclauoniae banus*. Takovi bani bili su narodito: Ivan Frankapan (1392, 1393.), Nikola Gorjanski (1397. vranski prior Emerik Bubek (1402.), Ladislav 1401.), biskup zagrebadki Eberhard Pavao od Peci (1404 —1406.), napokon od Grdjevca (1403. 1404), Pavao Bisen devit nekadanju uredbu,

i

—

—

i

—

celj^ki

(1406.

II.

i

— 1407.).

nekadanjim hercezima, narodito Nikola

sporediti

Ti se potonji

Gorjanski

i

mogu donekle

bani

celjski

knez Herman. Po-

pade u sluibenim izpravama spominje prvi izmedju svih dostojanslvenika, pak

sljednji se i

knez Herman

zagorski

i

i

prcd palatinom ugarskim, demu je jamadno doprinijelo, §to

Banska

nego u prijainja qua fungimur in

je bio last kralja

Sigismunda.

XIV. stoljecu kao za Arpadovida velika, pade jo§ znatnija, vremena. Ban Ivan Babonid kaze god. 1320.: >auctoritate regia, banatuc (kraljevskim ugledom, koji vriimo u banovini). Mnogi dalma-

vlast bila je u

i

tinsko-hrvalski bani iza god, 1358. vrSe dast kneievsku u dalmatinskim gradovima (u Zadru,

Rabu

Spljetu,

itd,);

(dominus terrae dine 1356.

jedan pade (Ivan Cuz) zove se god, 1358. »gospodar

Halmae).

— 1391,

Ne moie

se todno

odrediti,

u kakvom

Humske

su sno^ju

bani dalmatinsko-hrvatski prema banima ditave Slavonije, da

li

zemlje* bili

go-

su naime

kao u 13. stoljedu, ili su tada oba bili posve ravnopravni. Nema barem primjera, da bi ban hrvatsko-dalmatinski ma u dem bio zavisan od bana ditave Slavonije, premda se taj u sluibenim izpravama redovito spominje kao prvi izmedju svih bana. U sluibenim se naime spisima, kao u kraljevskim poveljama, izbrajaju bani ovim redom: ban ditave Slavonije, ban Dalmacije napokon ban Hrvatske, ban Madve prvi bili podredjeni potonjima,

i

i

Severina (severinski). Stoji medjutim ipak, da je ban ditave Slavonije vrSio neke osobite povlasti

i

prava, kojih drugi nijesu

imali.

Tako

Slavoniju (banovce), Sto se za bana Dalmacije *

Od

god. 1356. do 1397.

MU

so

bftiti

i

je

ban ditave Slavonije kovao novce za

Hrvatske nikad ne spominje. Prema tomu

u hrraUkoin kr&ljerttva

:

bani Citave Slavonije: Lcutahije

Ratot (t3$6.— 1361.', *a«rebaeki biakap Stjepan KanUUj (1362.- 1366.), Nikola Sei (1366.-1368), Petar Cudar

(136S.— 1380.), StjepMi I Ivan Bani^ od Lendave (1381.— 1385 ), Udwiar od Lnienca (1387.-1389.), Dttrtk Babck (i3S9>— 139a )i L«duUv Petrov (t39>). Detrlk fiabck (1395.— 1397.) bani Dalmacije i Hrvatakc: Ivan Cn (tiS^.'—tJSi), Nikola Sti (1358.— 1366.), Konja Tumin Seienj 11366.-1367.), Emehk L«ckoTi< od ^montorn^e (1368.). Siiinon MaaHajev (1369.--1371.) Karlo DraCki (podjedno heiccg. 1371 —1376.), NikoU See (i377— I3S0). Kmerk Babek (l 380. — 1383.), Stjepan Lackovi^ (1383.-1384.), Tuma iTempliniu) od av. Jar]* (1384^ 1385.). Udialav Lackovid (1387.). DioaWJt od Laiciicm (1387.— 1390.), Batko Knrjakovitf :

—

—

KrlMTtki (I394). Nikola Gorjaaaki kfslji; te aa

W.n

I'altlaa,

(1395— 1397). Us

Vak Vak6d

I

dragi.

ovt nalwJaio banc, koje sa a Oalmaoji namjeitali protu-

NAfilN

VLADANJA. HKHCEZl

I

BANI.

9

su bila po dva bana u jedan mah, ban fitave Slavonego ban dalmatinsko-hrvatski. vjediti ratovi sa susjedima prouzrokovale Neprestane gotovo nutarnje smutnje, kao vladanju hrvatskoga kraljevstva. Tako se je 5u u XIV. stuljedu mnoge promje ne u upravi dogadjalo, da se je krnjila ili bar poku^la krnjiti banska vlast. No hrvatsko je plemstvo vazda budno pazilo, da se na jugu Drave ne ugnjezde druge oblasti, te je viSe puta trase dini, da je u ono vrijenie, kad nije vrijedio

i

mogao

viSe,

i

i

i

i

iilo

od

kraljeva,

da svedano zajam^e naroiito

FroÂŁBUE PRVOOA RKDA

ZVONIICA ZAJEDNO S PORTAl.OM STOLNB sv.

kraljevsivo.

a napokon

To i

Sigismund god.

1395.

u

Hrvalskoj

su hrvatski bani utjecali u njihovu upravu

kojim dalmatinskim gradovima

vriili

CHKVK

god 1325^ Ljudevii Veliki god. 1359. 1377^ dasi osUU u 1402. Tako je banska vla.ÂŤt i

i

i

hrvatakom kraljevstvu netaknuta kroz ditavo XIV. obdine, tako u Dalmaciji, kao

bansku u

DujMA u Spuktu.

je uiinio kralj Karlo Robert

kralj

vrhovnu suda^ku vlast

i

i

stolje<ie.

Jcdlno su gndske slobodne

Slavuniji, bile izravno

pcxllolcne kraljo, te

same u

u koliko ^u u nc-

sud>tvo

6ast kneza

ili

potestata.

toliko,

HRVATSKO KRAUSySTVO U

lo

Bani su daklc

sudcl

kraljevstvu, vrhovni

banovca

u XIV.

i

kao

8tolje<iu,

i

STOIJE6o.

prije bili vrhovni

vojvode

vrhovne

i

XIV.

upraviteiji u hrvatskom ban imao

lirvatske vojske. Svaki

(vicebanus): slavonskim banovcem bio je redovito iupan kriievadki

tik 2Utgreba, gdje je

u Zadru.

ili

protonotarius

svoga zagre-

lupan kninski. Ban iitave Slavonije stolovao je redovito na Gradcu imao svoju pala^u; a ban hrvatsko-dalmatinski imao je svoju stolicu

ba6ki)« a hrvatskiin

redovito u Kninu

je

(ili

Vz bane

Sclauonie).

regni

(notarius

banovce

i

sc

javlja

Dok

su bane

notar

u XIV. stoljedu imenovali

kralji

ili

hercezi

ili

(god 1344. kale ban Nikola Banic od Lendave: >cum nos ex gracia excellentissimi

prin-

cipis domini Ludovici, dei gracia regis Ungarie, dignitatem banatus fuissemus adepti*), a banovce opet bani; notare ili protonotare birali su i skidali plemici hrvatskoga kraIjevstva. Protonotar duvao je pedat kraljevstva, te je za Hrvatsku bio ono, §to u Ugarskoj

kraljevski kancelar. Protonotaru kraljevstva

su podloini notari

bili

protonotari pojedinih

i

se magister Ni-

iupanija, doti^no iupanijskih sudbenih stolova (vec god. 1396. spominje

colaus litteratus, prothonotarius

Kao

zagrabiensis).

sedi.s

rcdoviti upravitelj kraljevstva sazivao je

Stinc, te je jednima

i

ban

drugima predsjedao. Sabora

sabore nije

i

iupanijske skup-

ban skupljao po svojoj

volji

i

nego po nalogu kraljevu ili hercegovu (ex mandato et commissione regis; iuxta mandatum regis; de mandato et praecepto ducis, publica proclamatione PoSto je u ono vrijeme hrvatsko kraljevstvo bilo razdijeljeno na dvije upravne

namisli,

litteratorium facta).

posebni sabori za Slavoniju (generalis congregatio regni Sclauonie), Krizevcima, ali na drugim mjestima (kao u Sv. Ivanu); a opet

oblasti, sastajali su sc

u Zagrebu

Te<5inom

i

i

Senju

conoba sabora; tako je ban Nikola Banic godine 1353. najprije obavio poslove na slavonskom saboru u

posebni sabori za Dalmaciju

i

Hrvatsku,

i

Zagrebu, a onda

Sabori su redovito

u Ninu (1396)

magnati su

i

trajali

d. (generalis

Kninu (1353.) deset dana, a sabur pak na «abor najprije svi plemidi, dakle prelati zastupnici gradova. Na saboru u Kninu bili put

vi§e dana, tako sabor u

devetnaest. Dolazili su

i

obidni mali plemidi, a koji

nazo^ni

i

knezovi Frankapani, knezovi

Ninu (1396.) po dva knezovi

po

t.

i

ban, sazivao je

je bio jedan

je u rujnu predsjedao lirvatskomu saboru u Kninu.

po?ao na jug, gdje

je

to u Kninu, Ninu,

Ako

gregatio regnorum Dalmatie et Croatie).

ili

tri

zastupnika

Kurjakovici

dva dalmatinska biskupa

Kurjakovidi,

i

biskup kninski,

a

na saboru u

dalmatinskih gradova (Zadra, Trogira, (trogirski

i

ninski),

hrvatskoga plemena Lapdani. Vi^e puta predsjedao je saboru sam

kralj,

napokon kao

kralj

Spljeta),

61anovi

i

Sigismund

knravomu saboru u Kriievcima (1397.). Na saboru se vijecalo odlu^ivalo o svima pozakoni slovima kraljevstva, no najviSe su nam saduvane odluke u parnicama. Da su se irtvarali, svjedo^i sabor u Kninu 1353., gdje bi odredjeno, tko da placa kninskomu biskupu i

i

crkvenu desetinu

kako.

i

da se uzdrfi vrhovna sudaika vlast posebnim kraljevskim poveljama ta vlast svedjer potvrdjivana. Pa£e sam kralj Ljudevit morao je poStivati u tom pogledu stare pravice banske. Kad je god. 1377. tekla pamica izmedju zagrebaikoga biskupa Demetrija gradjana na Gradcu kod 2Uigreba, te se je ta pamica iznijela pred Jakova ^ipuSkoga, sudca kraljevskoga dvora, zapovjedio je kralj Ljudevit 31. listopada re£enomu Jakovu, da ditavu Ve<^ bi iztaknuto, koliko se je

ban ska

u obima banovinama,

pazilo,

kako

i

je

i

i

pamico predade Petru Cudaru, banu Slavonije sloboda k) reqairit).

Samo

i

kraljevine

Slavonije, >kako

se

sobom

razttsiije,

Ne moie

dopuiten posljednji

se ili

Bani su takodjer I

vodili u boj.

istoga

medjutim

redoviti

Upravo u XIV.

kraljevstva

consuetudo

i

odrediti,

vmnredni priziv na bili

et

da su stranke, nezadovoljne sudom banskim, mogle barunima izricao kona^nu sa svojim prelatima

pnzvati na kralja, koji bi onda zajedao

presudu.

to

obidaj xahtijeva* (prout ipsius regni Sclauonie libertas

da

li

je ba§

svakomu

i

u svakoj pamici bio

kralja.

vojvode vojske u svojoj banovini, pak su tu vojsku

stolje<^u

imade viie primjera, gdje se bani

izti^u

kao

NA&IN VLAOANJA. IIBRCEZI samostalni

vojskovodje. Jezgra

I

I(\NI.

If

banske vojske bio je banski banderij od 500 momaka; pod svojom zastavom (sub nostro vexillo), koji je morao

svaki ban imao je jedan banderij

o svom

trojiku uzdrzavati.

bandertju dete

knezova

i

Ak-o

je

ban bio vrhovni vojskovodja,

zupana u banovini. zatim iete plemena

ZVONIK ZUORNK (SKKAD STOLNK) CRKVK Zvonik crkT*. ko}«

jc Mi(rftdj«n»

goUkih oblika, naroiito

a

pridruzili bi se

SV.

a roMtoikoai slogm, nt podadcr*

gontjem

dijeia

njegorv. Gradili

m

i

njegovu

plemida, kao

i

dete

LoVRINCA U TrOGIRU.

m m Mmom

crkTom.

N*

vronUra

MiMimo

gh god. 1433.-1598. M«Uja Gojkefid, Mlniar

Sljeptn, a ivriio k« )e Trifan Bokani^.

iupanija.

derijima,

Ako je pak sam dok su velmoie

krali i

vodio vojsku, bani su

prelati

imali

stajali

usa nj

samo

sa tvojim ban-

takodjer svoja xasebna banderija la posebnim

sastavama, te su se izravno pokoravali kralju.

BRVATSKO KRAIJKVSTVO U

la

ill

8T0UB£u

XIV.

Neki bani na^ga doba vrAiU su osobite povlasti, koje su ina£e zapadale samo kraija Dnc 6. srpnja 1346. izdaje ban Nikola Banid od Lendave znamenitu povelju,

herccga.

(nobilis iobagionis) grada Kriievaca (castri

kojom picmcnitoga sluibenika

predict! castri Crisyensis

imenu Nikolu, ostobadja >a iobagionatu ga uzvisuje »u kolo

menim

sluibenika

broj plemenitih

i

nobilium seruiencium regalium

floboda (cadcm prerogatiua

kraljevskih

po

penitus et in toto<, te

svojih«

i

Crisyensis),

(in

cetum

et

nu-

nostrorum), tako da odsad uziva onu plemicku

et

nobilitatis libertate),

ceteri nobiles scruicntes regales et nostri

koju imaju

plemici Slavonije (qua

ostali

partibus Sclauonie existentes perfruuntur).

in

plemidke slopravo podjeljivati plemstvo Osobito je znamenire povlasti vrJio ban Nikola Gorjanski, naroeito u vrijeme 1397.— 1401., kad je bio jedini ban ditavoga hrvatskoga kraljevstva. On u to vrijeme vrSi vlast kao nekad hercezi kraljevske krvi on 19. oiujka 1398. poCini se

bode

po

da

torn,

banu tada

je

pristojalo

i

iiteljima svoje banovine.

:

tvrdjuje tara

slavonskomu plemstvu staro pravo, da on

kraljevstva;

paie

vrhovno patronatsko pravo, koje Svi

bani

Slavonije

ili

neizravno takodjer

baoovaca, nego

Osoru biskupa, pak tako

vr§i

Slavoniie

banovce Gdjekoji

su

vrSili

za ditavu Slavoniju.

ban ne

bi

To

su pravo zaista izravno

upravo

se

saq;i

bavio kovanjem

kovnicu iznajmio, kako je to udinio god. 1344 ban Nikola Banic

bi svoju

od Lendave, kad

u

napokon u XIV. stoljedu sve pravo, da u svojim banskim kovnicama (naro^ito u Zagrebu)

izvriivali.

i

svojoj volji smije izabrati protono-

po

je doslije patrilo jedino kraija.

fitave

nekako do god 1384. jo$ i to kuju posebne banske pjeneze ili ili

si

1399. namjeSta

oiujka

13.

je zagrebadku kovnicu

i

sve svoje banske

dohodke iznajmio monetaru

jakovu za godiSnju najamninu od 1650 maraka (300 maraka za kovnicu). Banovci, kovani u XIV. stoljecu, razlikuju se od banovaca prijaSnjega stoljeca po tome, §to na njima vidimo redovito porodiini grb onoga bana, koji vaca Stjepana

Babonica

vidi

grb njegove

ili

je

dao

kovati.

Tako

se na lieu bano-

porodice (vi^e kune), naime gornji trup uzpi-

njudeg se lava; na banovcima Nikole Banica od Lendave vide se bikovlje glave, a na

pjenezima Nikole Se£a po dvije orlove glave.

(Uprava, upravne oblasti jc

u XfV. stoljedu u ime kraija

po dva bana. Ako

ili

i

oblastnici). Hrvatskim

kraljevstvom

jedan herceg (herceginja) kraljevske krvi,

ili

upravljao

po jedan

onda su bani zastupali »kraljevsko velidanstvo* (personam regie maiestatis repraesentans). Dogadjalo se medjutim koji put, da bansko dostojanstvo nije bilo popunjeno, nego da je bana zastupao koji »vicarius generalise ili •banatum tenens«, vecinom koji biskup. ili

Uz kralj

redovitc upravitelje kraljevstva hrvatskoga, hcrcege

Ljudevit viSe

reforir.e,

nije bilo hercega,

puta vanredne komisare u hrvatsku

i

bane

—

siljao je naro^ito

zemlju, budi da provedu razne

budi da izvrSe zasebnc zadatke. Prvi put Salje kralj takove komesare u Hrvatsku

god. 1358. »pro regulanda contracta« bijahu koloiki nadbiskup

i

varadinski kanonik duvar Gregorije, bijaie naro^ito zada<5a,

namah nakon utana^ena mira

s MIetcima.

Komesari

kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, vel ko-

da urede

i

sudac kraljevskoga dvora Nikola Sei Povjerenicima

prilike u

gradskim obdinama Dalmacije, koja je netom

doila pod vlast kraljevu. Dvije

godine zatim, u studenom 1360., do§la je opet kraljica mati EUzabeta sa svojom pratnjom i nekim barunima u grad Zadar »ad reformandum

regnonim Dalmatic ct Croatie*. Komisarima bila je poglavita zadac^a, da urede novo steienim oblastima hrvatskim, naro^ito da oznaie medjaie posjeda kraljevskih, vehka^kih, kao plemenskih obdina, zatim da izpitaju, tko je plemid surinom, a tko po poveiji; napokon im je bilo starohrvatske iupe zaokruiivati u iupanije po ugarskum uzoru, te osnivati iupanijske sudbene stolove. Povjerenici radiii su sporazumno s domadim vclikaiima i plemidima, koji su pomagali komisare: jedan je zbor sastbjao od dvadeset detiri otkliiika ili priscinika (iurati asses^ores), koje bijaie kralj imenovao >za

status

prilike u

i

i

potralivanje kraljevskih

prava<

(pro exquirendis iuribus regalibus); drugi je brojio dva-

UPRAVA, UPRAVNB OBLASTI osidnika, koje je

naest

kralj

I

namjestio >za sudjenje

OBLASTNICI.

13

vrSenje javne pravde u kraljevini

i

in regno Croatie*). Oba su zbora komesare kraljevske po ditavoj zemlji, sve u najzabitnije krajeve, te su ih izvje^iutvrdjivali svoje kazivanje prisegom (rotom). Tako dodjoSe svademu, vali o svemu do starohrvatske zupe HIivna (Lijevno), koja je poslije opet spala pod Bosnu. komesari

Hrvatskoj* (>pro iudicatu et comuni

obscrvanda

iustitia

pratila

i

i

i

Jo§ god. 1400. sjeca

komu

bosanski

se

U

njihovili osidnika.

Stjepan Ostoja na rad

kralj

povelji nalme,

kojom

je

pomenute godine

tih

vanrednih komisara

kralj

i

Ostoja darovao vcU-

Hrvoju Vuk-

vojvodi

£icu iupu Hlivno, ditamo uz

>upisah pod moju sred-

ino:

nju pedat otvorena dva

lista,

jedan Vukmiru Semkovidu

Vuku Nimidicu

iupanu Ra-

i

doju, da poju u Hlivno,

zbeni

dobre

da

i

k sebi osid-

vladanje

ntke plemenite vrste

i

Ijude,

ine

i

Ijudi, koji

bi se

onde pr6min£li, da ih pitaju do njih rote, tko bi koje plenien§<5ine od korena u Hlivanjskoj Vrhovini

u zupi,

i

po^anSi od Zavoda do Vrho-

gradu

vinc, §to pristoji

(ca-

stnim)

Bistriikomu, navla-

stito

kada posla Laus kral) dvadeset

(Ljudevit)

modeh

ietiri rotu na

i

postaviti vsakoga u nad £im njih pravimi tko sta u ono vr6me, i

jerLauS pravdu

kralj

vazda IjubljaSe

naSimi prvimi

s

poslije god.

I

lazimo

.

.«

1360. na-

vi§e puta izvanredne

kraljevske maciji

.

i

komesare u DalHrvatskoj. Godine

1370. borave njitranski biskup

Ladislav

k^o

i

magistar Saracen

rum Dalmatie serenissimum .

.

.

HODMK

>visitatores regno-

regcm

. . .

(KLAUSTRo) SAMOSTANA SV. FMANJlb U DUBROVNIKU.

et Croatie per .

.

.

Taj hodnik, koji opatuje Mmoatanaki vrt (dvor), divtta

Lodovicum

radnja XiV. atollc^a.

deputati « u Vrani,

(>o§to su prije toga

>in con-

gregatione

.

generali

bilium comitatus de

.

.

no-

Luka

hajla Petraba

it

na kivpoTima,

koji ae

Sagradjen

Bara. latiCc

je akrot a

te otobito

jt

i

uapoiuittta

romanakom alog* od

oblim lakortma, a

li

Mi-

po6vaj«

odhkaja fantaatiikim (liToUojakim) oblioma rrojih

kapitda. Sred vrta (dvora)

atojt

£«ama

•

kipom

tt.

Frani«

od nnmora.

in

Podgradya (Podgradje)« »iura regalia ab universis detentoribus*. Uredbu vanrednih kraljcvskih kometara suprug joj (visitatorcs) pridriali su i nasljetlnici kralja Ljudevita, kao kraljica Marija villa

obranili

i

Sigismund, samo su ju vrlo

Hrvatsko kraljevstvo

rijetlko upotrcbljavali. dijclilo

sc

je

i

u XIV.

stoljc<iu

na dvijc upravne oblasU: na

STOUE^.

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV.

14

banovtnu Dalmaciju

Vukovska

ro^ito

do

su uz nju ostale

i

Hrvatsku, zatim na banovinu Slavoniju. 1zto6ne £esti Slavoaije, na-

Srijemska iupanija, biSe

i

god. 1310. privaljene banovini Maivi, te

iza

Svaka banovina

razsula njezina.

a ove opet na kneiije ili kneitva (comitatus) iupe Uredba iupanija po ugarskom kalupu provedena i

na iupanije (comitatus), a

dijelila se

(districtus, contrata, provincia, generaclo).

na jugu Gvozda tek u

Hrvatskoj

u

bi

drugoj polovici toga stoljeca; pri torn postupalo se je tako, da su

iupa

bnratskth

(districtus,

stolicom koji kraljevski grad. iupa:

Lu^e,

generacio)

contrata,

Lu£ka

Tako postade

Ninske, Bribirske

i

detiri

tri,

pet staro-

ili

u jednu iupaniju, kojoj je bio

zdruiili

iupanija od nekadanjih starohrvatskih

iupanije izabran bi grad Ostrovica.

Sidraike, a za sijelo

Prominska) Una£ka (a moida Jednako bi§e stare plemenske iupe Kninska, Vrlidka ujcdinjene u Kninsku iupaniju, kojoj bude stolicom kraljevski grad Knin. Vjerojatno i

je tako postala

iupanija Lidka od

sa stolicom u gradu Po^itelju.

nastavala

plemena, po

tri

je u banovini Dalmaciji

iupanija

imenu Kremeni^ani,

Limi(ii

ali

od

se znade, da su u njima

Vrlo je vjerojatno, da

Tii>emiri.

i

Odorjanske,

i

Poljidka iupanija

i

Hrvatskoj posljednjih decenija XIV. stoljeca provedena uredba

i

kalupu onako, kako je to

po ugarskom

XIII. stoljecu,

osnovana

je u to vrijeme

ne znamo za imena;

iupa, kojima

triju prastarih hrvatskih

Podgorske, Otu^ke

starih iupa: Liike,

Jamaino

i

udinjeno u

Slavoniji donekle joS

u

a preteiito u prvoj polovici ietrnaestoga.

Svaka iupanija dijelila se je na manje kotare, koji su se vecinom sudarali sa starim plemenskim iupama, od kojih su postanule. Tako se je zagrebadka iupanija god. 1363. dijelila na ove kotare (districtus seu generaciones): de Moroucha (morave^ki), de campo zagrabiensi (turopoljski), de Pribich (podgorski), de Gorycha (goridki), de Klokoch (klokodki), i de Bljna (blinjski). Jednako su se nekadanje iupe Vrhrika (Vrlika) Undani i

smatrali za kotare iupanije Kninske.

One

starohrvatske iupe, koje su u 12.

kneiije

iupanijama, nego ostadoSe kao

13. stoljedu

porodice, ne biSe redovito privaljene novim

pojedine velika§ke

dobile u nasljedno leno

i

grofovije

(kneitva) Hi

u

vlasti tih

nasljednih

knezova (grofova) kao njihova gospoStija (dominium). Tako su starohrvatske iupe, a sada Gacka sadinjavale dominium knezova Frankapana, iupe ili kneiije: Modru^e, Vinodol i

(Hum Nebljusi) gospo^tiju knezova Kurjakovica, a iupa ili sada Klis, Rama Omi^) dominium knezova Nelipica. Gospodari tih oblasti

kneiije Krbava, Buiane

kneitvo Cetina (zatim

i

i

zovu se doduSe u latinskim spomenicima >comes< tatus«;

no

to se ne smijc

vazda £ita »knez<

i

prevoditi

sa

iupan

>kneitvo«, a u njema^kim

je takovo kneitvo (Grafscbaft)

Varaidinskom iupanijom, ipak 1399. drlali Celjski knezovi.

stara je

iupa

ili

>comites«, a njihove oblasti »comi'

iupanija, po§to

>Graf<

i

se u hrvatskim

U

>Grafschaft«.

Zagorje; premda

sadinjavalo

Tek u XV.

i

je

odasvud

spisima

Slavoniji

bilo

okruieno

bilo

zasebnu oblast, koju su od god. 1397.

i

stoljecu, za kralja Matije Korvine, privaljena bi

kneiija 2Uigorje Varaidinskoj iupaniji (I486.).

iupan veliki iupan (comes pod iupan (vicecomes). Oba stanuju

i^upanijom upravija

njcgov je zamjenik

ili

parochialis i

djeluju

seu u

Ostalim kraljevskim gradovima (castra regalia) unutar iupanije upravljaju

gradi^iki

(graSiak, porkulab, castellanus,

jima se pokoravaju svi

plemeniti

plemeniti

oslobodjeni

Ijudi,

koji

su

plemid, tvore posebne plemidke

obdinama

stoje opet

i

provincialis);

iupanije^

stolici

kastelani

ili

comes castrcnsium, comes iobagionum), ko-

ili sluibenici tih gradova. Oni od svake sluibe iupanijskomu gradu, dakie pravi

neplemeniti podanici

obdine

plemenski iupani

na ie\u

(generaciones);

knezovi (comes

takovim plemenitim

su podjedno kastelani plemenskih gradova. Tako je plemenski iupan plemidke obdine u Turopolju (comes terrestris

Lukavcu. Nijc izvjestno, kastelani

bili

hnratskL

Stri

ili

terrestris), koji

de campo zagrabiensi) zajedno kastelan plemenskoga grada u alt je prilidno vjerojatno, da su plemenski iupani (knetovi) i

i

od velikoga iupana, kojega je opet namjcStao skidao ban iupani (veliki) naime jesu dinovnici (ofTiciales) banski (banus et

zavisni

i

ili

herceg

ofKciales

UPRAVA, rPRAVNK fiBLASTI

I

rovu bana svojim gospodinom (domini njihovih iasti (honorem comitatus amittant), ako ne

OBJ-ASTNiri.

a ban im

sui),

cius)^ oni

bi

vrSili

prijeti,

da te

njcgovih zapovijedi.

»bano, cumitibus, iudicibus nubilium

herceg izdaje zapovijedi

»5

comitatus*:

ih

liSiti

Kao

tako

§to

ban

i

aliis officialibus<, da vr^ njegove odredbe. onim starohrvatskim zupama (Zagorje u Slavoniji, ModruSe, Vinodol, Buzani, dnigc u Hrvatskoj), koje su po darovnicama kraljevskim postale naKrbava, Cetina

nalaie >nostris comitibus, castellanis et

U

i

sljedne kneiije lipida), nije viiili

torn

prava

grofovije pojedinih velika§kih porodica

ili

(Frankapana, Kurjakovica, Ne-

U

nikada vrijedila viast (velikih) zupana, nego samo banska. duznosti

i

u njima

fvelikili)

namjeStali

i

zupana

upravo

smo

dosatl

izlozili,

d.).

t.

i

§to

nasljedni

knezovi

gradova (regalia

satnici, dvornici

i

i

ini

razabiramo jasno, da su

oficijali

nijesu

od

bile

vlasti (velikih)

iupana

kotari kraljevskih

poro-

Nadalje su

zupanijske

vlasti

i

svrstane u

ni

sistem.

zupanijski

po Vinodoli*.

kne-

castra);

iije pojedinih velika^kih

dica

po

p o d k n e i n e (vicecomites) Tako se kao ^inovnici knezova Fran-

iupanija podpadale poglavito plemidke obcine (generationes nobilium)

i

tim su oblastima

(grofovi), te su

skidali sve dinovnike, a naroiito

i

u pojedinim zupama (Buzanima, Vinodolu kapana desto spominju »podkneiini, sudci,

Prema svemu,

ti

oslo-

bili

bodjeni svi posjedi crkvenih dostojanstvenika

(praelati)

hovnih redova, pa(^e

mnogih

odlidnijih plemica.

exempcijama medjutim znatno

du-

i

imanja

i

Tima

oslabljena vlast

bi

zupana

S/tiy

ji\

<F3^ rhPmiJ

'^Xlii

i

iupanija.

Napokon ostadoSe slobodne od

vlasti

zupana

i

zupanije

kraljevske gradske obcine (civitates, liberae villae), to ne samo u Dalmaciji, nego i

u Hrvatskoj

i

su

maciji bile

i

sve

Slavoniji.

U

Dal-

gradske obcine

samosvojne,

te

zasebice imala svoju

svaka

je

upravu

i

svoj vlastiti statut; u Hrvatskoj i

Slavoniji

villac*

i

samo

>civitates<

su

>

S.NIMAK

liberae

VrBANSKOGA (KRtKOOA) STATUTA OD OODINB

1388..

(U

bile izuzete

Po rakopUQ is te. •toU*4«, k^i Aava lunonik J, P*trt« a Krtto. o4 iupanske vlasti, dok su se aro&i (o|^ida) redovito pokoravale kastelanu onoga grada, pod kojim su postale. Ako je grad bio u kraljevskoj vlasti, ooda se je i varoi pod ojUn

pokoravala kraljevskomu kastelanu. kralj Ljudevit god.

1347.

Tako

primjerice varoi

je

podiielio privilegij,

i

dalje ostala

ili

Irg

Krapina,

kojoj je

pod kastelanom kraljevskoga

grada Krapine.

U

14. stoljedu nije se

u hrvatskom kraljevstvu,

ali

doduSe pomnoiao broj slobodnih kraljevskih gradskih obdina ve^ postoje<^im biie prava

i

privilegija znatno pro^irena. Svt

po^jedom kraljevske komorc, te podredjtsni izravno kralju, dotidno njegovu vrhovnomu tavemiku (magister tavemicorum). IC tomu t. d. bifte oproitent od pladanja razliditih dada, kao od dobiti banske komore, carina

slobodni kraljevski gradovi biie

proglaikni

t

HRVATSKO KRAUKVSTVO U

l6

XIV.

STOUB^D.

Dalmatinske gradske ob<5ine, koje su nekad bile omedjene gradskim zcmlju, tako da su kotari nekih

su se u nutarnju

gradova

tih

zidinama, proSirile

sada prostrane

obul)va<5ali

mu

krajeve hrvatske. Kotar grada Sibenika razmaknut bi god. 1357. tako, da

Cuz

privalio

sedam

hrvatskih

rcmJch et'Sitnicza) oko rijcke Krke. Jednako su svojoj obcini hrvatska sela je

mirom u 2^dru

(1358.) oslobodio

XIV.

biia je ve<5 u prvoj polovici

No

zemljiita.

i

i

ban Ivan

je

Neuest, Coparno, Pe-

(Rachitniza, Dazlina, Grabrouci,

sela

gradovi Zadar, Trogir

i

Spljet privrgli

Dubrovnik,

najvi^e se razSirio grad

koji se

Obcina grada Dubrovn ka gotova mala drzavica: ona je tada drzala otoke

vrhovnidtva mletaikoga.

stoIje(5a

Lopud na moru, a iupu ^rnovnicu, Rijeku, Zaton, Poljice, na kopnu. Odkad je pak doSla pod ugarsko-hrvatske vla-

I^stoTo, Mljet, Lokrum, Kolodep,

Ston

Stonski Rat (PeljeSac)

i

Najprije je 1399. od bosanskoga kralja

se jo5 viSe.

dare, pro&itila

mila primorje od Stona do rijeke Neretve, a onda vinu na jugu, gdjc su joj se

(i^itelji

po narodnosti

ostade u oh6e

Hrvatskoj voniji

za

i

kao

ista,

Dalmaciji, kao

i

po stalezima).

i

za

joJ 1247. motali obecati

Jezgra

u hrvatskom kra-

iiteljstva

Ogromna vecina iitelja tako u hrvatska, doticno slavonska. U Slau Hrvatskoj Hrvati (Croatae). U grado-

prija^njih stoljeca.

u Slavoniji bila je (Sclavi), a

maha hrvatsko

vima Dalmacije sve viSe otima

raditi,

1427.

i

i

zovu se urodjenici Slovinci

stala

i

Mcdjutim to poludi tek godina 1419.

toj fupi.

Ijerstvu

otimale

o6\

Sijepana Ostoje pri-

da razSiri svoju driaKonavlima (Canale) gradom Cavtatom u je

stanovniStvo.

Mletcima, da se ne de

Premda su primjerice Zadrani

Hrvatima

zeniti s

niti

u svoj

ih puStati

grad za prebivanje (ladretini parentelas de cetero non contrahent cum Sclavis, nee eos inter se recipient ad liabitandum), ipak se je hrvatsko ziteljstvo kroz jedno stoljede u

Zadni tako oja^alo, da su Mletdani morah god. 1346. odmetnule se Zadrane pozivati »in lingua sclavonica et latin a<, da se opet pokore. Grad Sibenik, porijeklom hrvatski, ostao je i poslije hrvatski, odkad ga podeSe ubrajati medju dahnatinske gradove; jo§ godine 1322., kad se predaje Mletcima, najodlidniji su gradjani sami Hrvati, kako im svjedode krstna imena (Bogdan, Radoslav, Radovan, Tolen, Radonja, Slavonja,

prezimena (Braikovid, Dubrovniku vode se dodu$e Kra&ani<^, Brdid, Boridevid, Konjevid, Jurid, Vukotid). U srbskim oblasluibene knjige u latinskom jeziku, ali ditavo dopisivanje s bosanskim Mranislav, Milobrat, Stojan, Budislav, Dragota, Drago§, Dragonja)

i

i

stima ved je hrvatsko (srbsko) dirilovskim slovima.

K

hrvatskim

U

narodnosti.

ditih

njima

i

i

Magjari,

romanskim starosjediocima dolaze se iz Ugarske svradaju vazda todno razlikuju

>Un gar us'. Jednako

•Teutonicusv.

U

i

14 stoljedu

Francuzi (Gallicus).

polaotoka; narodito

Kako

iz

U

Napulja,

se je todoo pazilo, tko je

Us pomcDute po

>t

laci,

i

dasti

u Sla-

i

primorske gradove naseljuju

se opet

iitelji

s

italskoga

neko vrijeme takodjer iz Genove. urodjenik (terrigena), a tko naseljenik, imade vi§e pri-

MIetaka

i

doftljake (hosp tes)

iz

Jakina, a

Dalmaciju.

i

Ugarske, Njeroadke

i

Italije,

koji su dolazili po-

torn slabo promijenili ethnografske prilike hrvatskoga kraljevstva, podeli

su u 14. stoljedu jatomice grnuti u Hrvatsku otoka. Ti se u

Ugrima imanja

ugarske do§ljake od domadih

se

mjera tako za Slavoniju, kao za Hrvatsku jedioce, te bi

te

razli-

narodnosti, medju

raznih

er r ge na<, a imenu ugarskoga do^ljaka priimenima naseljenika iz njemadkih zemaija pridaje dolaze kao gosti (hospites) u gradske obdine slavonske

Domadi urodjenik zove se

daje se vazda

takodjer

Ugri

najvi§e tako, da neki kralji podjeljuju

voniji. Ali slavt nski starosjedioci

praiitelja.

u 14. stoljedu naseljenici

i

Slavoniju

spomenxima zovu Vlasi

i

i

Dalmaciju doseljenici

Morlaci

s

balkanskoga polu-

(Vlachi, Olachi,

Morlachi, Moro-

Vallachi, Murlachi, Volachi).

Vlasi su porijetlom

Romaoi

Narodito bija£e

ih

mnogo

danaSnjih Ramunja), te su u prvoj polovici

(srodoici

sredojega vijeka prebivali na iztodooj

i

jugoiztodnoj strani balkansko-grdkoga poluotoka.

u Epiru, Aetoliji

i

Akarnaniji;

najvi&e

pak u

Thesaliji,

koja

£lTBUI PO NARODNOSTI bi

po

se

prozvana Velika VlaSka (BXoyjo,

njiina

PO STALEilMA.

I

i

prodiru poslije kroz Bosou

jine, te

Rab

sve na otoke

Krk, pak

i

i

Bun

Ved

i

Hrvatske, a

napokon dolaze

Bukor

(bonus),

dubrovackim spomenicima;

u srbske pokra-

spomenuto, da su Vlasi porijeklom

mnogi

ali

(pulcher), Fedor, Singur,

nam

Stanul, Vladul, koja su

Drazul, Negul, Radul, Rajul,

Surdul, Serban, Ursul, Dragul, i

je

stoljedu spominju i

8tolje<^u sele

do Dubrovnika

Istiu.

imena

Romani, kako svjedode njihova saduvana u srbskim

Hum

samu

u

i

Ved u X.

BXa/(a)

(Ar)faXr.

u Macedooiji, pa£e u bugarskim zemljama; a u XII.

tj

se

Viasi, koji

nastani&e u

bugarskim srbskim zemljama, pretodise se poslije polagano u Slavene, medju kojima su iivjeli. Uza sve to ostade im ime Vlasi i

Ti Vlasi naime

poradi zanimanja njihova.

poput Slavena

nijesu se

bavili ratarstvom.

nego

samo stoSarstvom,

stada

i

pasu<5i svoja

proizvodima

trgujudi

Nijesu podizali gradova

stodarstva.

ve6 su se na neko vrijeme nastanji*

bina,

u gorskim krajevima zajedno sa svo-

vali

jom stokom, pak na pa§u

onda

bi

u n

t

Na

se

srbskim krajevima.

i

Ve<S je spomenuto, da glavito

zovu

sve do danas u

naziv odrzao

je

nekim hrvatskim

£esto

Vlaske

(katun od romanskoga cantone),

i

se

koji

u doline

zalazili

opet se vracali u gore

i

naseobine u gorskim krajevima

ka

naseo-

ni velikih

glasu

svoja

obitavaliSta

i

koje

stoku, poradi

timarili selili

je bio

Vlasi po-

su

njibov

(caseus

sir

su se

mijenjali.

vla-

chcscu«, vlachiscus), koji se je zvao >brenca ili

Uz prena^njcm

stodarstvo

brindza< (brbnzb).

80 se jo§

mazgama

i

turma

mnogo

i

i

turmari

su

redovito

bili

koMoia nima

Sxibid borio se ie s

Vlacorum

neprijatelja.

et

U

od plemena

njihovom pomodu (auxi-

1344.

gorskim krajevima Like

i

vc<5

a kojima

i>olja,

SCS

relikTijara

ratpaitenim

brade, a

n

na

SCS Joanne*.

saogtmU

i

nabs

kod

martiria

pallom

me*.

pokrovca:

(banc

ob

Tko

Jmm

SCS Jadaa. SCS ShMB, Na aamoj kaaeti idimo a l«rt Mkadft i

tunikon. Bndati

bo«4ino£i, te drie kniigt •

caiwmin

iett

ora Uca iajedno • ime>

Martir Jacobas,

icat apoctola i

boju kod Bliske(1322.). gdje

g.

Trha pokrovca toga

kUtq bes

SS. Maria, inoIe<H ratknljenih ruka

:

Christttt;

Policianorum) protiv svojih

Oko

Na

6gmre

a promjcr

atopa,

popat atarokri^aotkih matroDa, nadalje IC. HC.

je ban Mladin morao uzmaknuti, zarobiie njegovi protivnici >non modicam quantitatem bestialium hominum (Vlacorum) et

iumentorum<.

«topa.

7

itpod oje raxdiieljen je pokrovac

:

okruglih

prtljagari u Tojsci.

II.

6

prckrasnu

viiiiino

m

od trebra, dok

je

posladene. Vi»oka je

njoj

joj broji

Hrvatskoj se Vlasi prvi put javljaju

oko god. 1320. Ban Mladin lie

oa

u ratovima

i

kueta era

PrekracDft ta

(»po-

zagorskih krajeva na

balkanskom poluotoku. Fade

U

u Zadru.

pomagale prometu

su

izmedju primorskih Vlasi

robe na

konjima; njihove karavanske

druzine, zvane nosnici<),

razlidite

Kaseta (capsa) sv. Jakova u RirNici STOLNE CRKVE SV. StoSiJE (AnASTAZUE)

bavili

BffO

capaam)

Boana

ad

iaiai

onorem

retneditun aniroe Chaaet viri je ta

>Bo«ia<

n

i

rekama. Napia na

bila,

^

|

fieri

SCI

Jafiobi

mei «t aatBt

n* toano do Hd*.

su Vlasi u

Krbave, poSto se

spominje, da je tada krbavski knez Gregorije Kuriakovid oteo svojemu nedaku Ivanu Nelipicu ili

dva katuna

Morlaci sol

iz

Vlaha (catunos duos Morolacorum).

laches et alios per terram tantum). Hr». potj.

Oko

1352. opet

grada 21adra u zagorske krajeve (pro exportatione

II n.

Vlasima

ili

prenaiaju Vlasi

solita fieri

per Mor-

Moriadmii upravljaju tada zasebnt kne> •

HRVAT8K0 KRAlJKVSTVO U

l8

sovi ojihoM

nastaojeni

a

t^cuiiutes),

su

XIV.

ST0UE6u.

na kraljevslcim posjedima

ili

na

iii

imanjima

imadu svoje katune, a u njima §atore Tijekom XIV. stolje6i razasuli su se Vlasi po ditavoj u kotare dalNcretvc pak do Vclebita, pade su stali prodirati Ivan Cuz ban hrvatsko-dalmatioski na otoke. Ved 1357. obecaje

hrratskih velikaia (Nelipica, Kurjakovida), gdje (teotoria

klijeti

Hrvatskoj od Cetine

gradu SibeoikUt da

i

vel

duium pascua ipsorum Vlaha grad Trogir. Ve<5

da

nika,

Vlahe

tuii

ne 6e

Vlasi

Vlahi

(item

i

i

matinskih gradova, a

djana

i

domuncula).

et

i

Villani

pastt svojih stada u

in

ipsius

districtu

6. sijeCnja

absque

ciuitatis

zatim Jalju svojc povjerenike na poluotok Bosiljinu, da odanle

nare (ut Vlacchi sive catunarii exeant de

Vlachos stare non permittat bi^kupu, zakl)u(ilo tcrritoriju

I

mu

da

in

jada podnio je od

1361. §alju Trogirani banu Nikoli Sedu svoga posla-

njihova kneza (queratur contra Vlachos et

trogirski poklisar k banu,

licentta et voluntate

Mnogo

depascere non possint).

seu gran<ina

kotaru bez dozvole gra-

njegovu

territorio).

poka2e kraljevski

Namah

eorum comitem); namali Vlahe

odtjeraju

ili

katu-

zatim, 27. sijednja, ide opet

kojim se nalaze banu, »quod podjedno tuze Trogirani svojemu

privilegij,

territorio Traguriensi«;

quod primincerius Vlachos venire fecit et tenet in territorio <, Dne 31. ozujka je y\'\e6e grada Trogira: >Na zahtjev banov dozvoljava se Vlasima boraviti na to za Ijubav banu, (gradskom) do roka njihova odlazka, naime do 8. maja, i

ne dodju, jer ce se ina^e poslati poslanici u Ugarsku« Medjutim nije se ipak Trogir mogao osloboditi Vlaha. U zapisnicima slijededih godina SVC do 1406. ditamo neprestance, kako trogirska obdina moli bana, >ut eiiciat Vlachos* s

iz

kojim ce se

utana£iti,

njezina kotara.

A

vise

imala je

166 komada blaga. Dne knezu IvaniSu

da

Nelipi<5u,

i

razloga za to, jer su

hac hieme

kotaru (super facto Vlachorum, ut possint

»kako su

Vlasi, tako kraljevski,

kao

manere

in districtu

God. 1383. tuze se Sibendani

Ni grad Sibenik nije bio miran od Vlaha. beti:

piimjerice god. 1370. Vlasi oteli

joj

studenoga 1404. odgovara obcina grada Trogira cetinskomu koji ju je molio za svoje Vlahe, da smiju prezimiti u njezinu 22.

i

Traguriensi). kraljici Eliza-

oni cetinskoga kneza IvaniSa Nelipica podi-

otimaiine u kotaru njihova grada* (qualiter Olahi tam nostri, nili mnoge Stete, ubojstva quam Joannis filii Ivan Nyelpecy de Zeiina multa dampna, nocumenta, homicidia ac spolia i

in districtu civitatis antedicte nostre fecissent et Comisissent);

s

toga zapovijeda kraljica

hrvatsko-dalmatinskomu banu Emeriku Bubeku, da reCene Vlahe poradi spomenutih nasiija kazni globom, a onda da ih protjera iz kotara grada ^ibenika. Sve prijetnje medjutim

nijesu

mnogo

gorskim krajevima

prudile:

Vlaha je sve viSe u Hrvatsku

naseljivalo.

Na koncu XIV.

dolazilo, te se je narodito

stolje(ia ditava je

u

Hrvatska od Gvozda do

Neretve prepunjena Vlasima, tako se odslije vi§e puta spominju Vlasi pored Hrvata kao totum regnum Croatiae

laseboi razred puCanstva (omnes Volachos regni nostri Croacie; et Valachi in

eo

existentes). Vrlo rano upotrebljavali su

i

doseljenike za ratnu sluibu. God. 1398. piSe kralj Sigismund

mu

—

kralji iz

i

hrvatski velikaSi vla^ke

Poiege Trogiranima, da

ustupe dobre strijelce za rat s Bosnom; Ivan Gorjanski poslat de strijelce zajedno sa

ttrjelicama

i

oruijem njihovim >na konjima Vlaha* na odredjeno mjesto, naime u Dubicu.

Vlasi, naseljeni

lovu

i

u

Hrvatskoj, stanuju u gorskim

kaluoari (catunarii).

Tamo, gdje su na okupu,

katunima, pak se

s

toga koji put

dine otxSinu (universitas Valachorum),

imadu svoje knezove, vojvode, pa£e sudce. Knezove biraju ili medju sobom, ili im kneza imenuje ona) vlastelin (velikaS), na kojega su se posjedu nastanili. Vlasi u iupi Cetini, gdje su gospodovali Nelipidi, birali su si sami svoga kneza, pade i vojvodu za rat. Seobom Vlaha u Hrvatsku promijenile su se donekle etnografske i staleike prilike u tom kraljevstvu. Iztaknuti nam je, da je dolazilo lazmjerno vrlo malo pravih Vlaha naime takovih, koji su govorili joS romanskim govorom (ostatci tih iivjeli su )oi na podetku 19. stolje<5a na otoku Krku, a imade ih i sad u Istri oko Cepidkoga jezera; a i

te

i

Qdi u XIV.

Istri

nijesu

nego pohrvadeni

Vlasi);

ogromna vedina Vlaha,

stoljeda nastanili u Hrvatskoj, bili su tek

potomci pravih

koji

su se tijekom

Vlaha, koji su kroz vi§e

SUDJBNJS generacija

manjem no

razlikovali

Ina^e su

i

bar takovih, koji su brzo prihvatili tu vjeni.

ili

staleike kako

iste,

hrvatskom

prilike u

XIV.

tijekom

kraljevstvu

U

»9

socijalnim poloiajem. Vedina ih je bila vjere iztoino-grike (Vlachi scbismatici);

i

bilo ih je katoiika,

glavnom

PRAVO.

Bosoi, pak se ondje posve pohrvatili. Tako se ti doiljaci od hrvatskih starosjedilaca govorom (jezikom), nego satno zani-

u Srbiji

iivjeli

sada

nijesu

I

stoljeca

su bile

ob<5e su kralji Anzuvinci

u

ostale

u

trinaestom.

§to viSe podizali

malo plemstvo, da tim oslabe premodne ve-

U

likaSe (grofove, knezove).

znatno

rodito

Slavoniji su na-

donatarno

mnoiili

plemstvo,

tako da je gotovo nestalo sluzbenika gioDes

Nasuprot nastojanju kraljeva,

castri).

podignu male

da

velika§i

plemstvo,

nike (kmetove).

pomnofao

zaista se je

I

broj podanika

(Sudjenje tako

su

su

radili

opet

da Sto jade potisnu nize

(knezovi),

plemstvo, pak da ga pretvore

skoj,

kra-

gradova (castrenses, burgenses, ioba-

Ijevskih

i

kmetova.

i

pravo) Kako hrvatskom

u

i

u svoje podau tom stoljedu

u Ugar-

kraljevstvu

Anzuvinci zaveU znatne promjene u sudjenju i

sudstvu.

Narofiito

Karlo Robert

je

prila-

godio neke francuzke sudske uredbe naSim prilikama.

Sudstvo u hrvatskoj dr2avi osnivalo se za

oarodne dinastije poglavito na slavenskoj

Od

su feudal ne uredbe staro-slavensko sudstvo. Kako podlozi.

u

srednjem

Ijena je

12. stoljeda potiskivale

vijeku

od sudstva,

glavar kojega

upravni

podjedno

uprava

nije

vrijedilo je

i

bila

kotara

svjetovni)

i

podanika (kmetova).

U

bili

oblasti

ili

sudac svojega kotara.

opet (duhovni

odije-

Mo6nik(relikvijar)u crkvi sv.Marub

glavno pravilo, da Velika^i

su sudci svojih

hrvatskom kraljevstvu

prema svemu tomu sudstvo do XIV. stoljeda po prilici ovako. razvilo se je

u Zadru. U

dra posve »\Hn%

(oba in po

bio je

Ako

herceg,

sudac u ili

su bila dva

sudac u banovini

u banoTini

iitavom

ako njega baoa, jedan

i

nije bilo, je

Hrvatske.

mjenjivali su na sudu b a n o v c voniji, a

drugi

u

Hrvatskoj.

i,

ban.

bio vrhovni

Slavonije, a

ditave

Dalmacije

kraljevstvu

drugi

Bane

za-

jedan u Sla-

Nije

ustanov-

relikvijara

a spodobi nike

0.57 met. Tiaoki), koje

je

pomcaatai

darovaU Katarina, tapniga Telikoga vojvodc

crkvi

Sandalja IlrTojeTa)

•rcbra

Vrhovni

opatiike crkve st. Marije a Zadra iaraja

riznici

•e

;

Hrani<fa. t

banice

kd Vaka Vakti6i (braU Oba no od potla^coa

a

Anke.

prijeda imaju rrataica, kros koja ae vide

kriataloom plotom pokrireoe relikrije. Vrataica sa

od srebra, nalitea na dngvljaati ittverokat, bila

ockad emaljoTana.

napit

:

Memeoto

potenti

—

voievo

kvijarn lahraajeBe ni

a

a

l« ta

okvini vratalaea isaida

— Do — Kanale — ta« — Katariaa — viro — Dao -> 8m<»Hp

— conarte — (Sandalio)

Na

dragon Mod

d«

av.

U

Beta*.

mod

jedKNB ralK

tv. Aadrije

Simaaa

i

i

n.

Matija,

itr.

da li je ban imao stalno odredjeno sijeio •voga suda; znade se samo, da je slavonski ban

Ijeno,

ili u Kriievcima, a hrvatski u Kninu. Mnogo je puta jedan lii ban sazivao tako zvane upravno-sudske sabore, na kojima je izricao osude u nazoinosti iupana i plemstva svoje banovine; jol tei6e iiao je ban is jedne iupanije u drugu,pak je na iupanijskim skupitinama rjelavao pamice sporazumno tnazodnim plemi^tna.

redovito sudio u 2^grebu

drugi

URVATSKO KRAUEVSTVO U

^

STOUEtv.

XIV.

u jcdnu su ruku svedjcr obnavljali vrhovnu sudadku sudcima svoje driave, viast baosku (1325., 1359, 1377.» 1395), brane^i ostalim rcdovnim no u drugu ruku ekempcije; sve ukidajuci i Dravc, jugu na tudstvo u da »e mijeJaju Anlartnsld kraljevi XIV.

vlasli za

banskoj

otefte

ftolje<5a

sva vrcmcna jurisdikciju u nekim stvarima

za

i

neke

staleie.

Na-

sve kraljevske slobodne gradske obdine,

rodto oslobodi c<5 Karlo Robert od banske osooTaTii taverntkaloi stol kao prizivni sud za njih. Banova redovita suda^ka Tlasl (iurisdictio ordinaria) nijc se odsad ni malo protezala na gradske obdne; ako je vlasti

koji put ipak sudio

gradskim obdinama, Cinio je to vazda uslijed zasebna naloga

kra-

Ijera (iurisdictio delegata).

Zamaioa saveo

je reforma

u Hrvatskoj kao u Ugarskoj, tako Gdje je god u hrvatskom kraljevstvu bio

Roberta, §to je

Karla

iopanijske sudbene stolove.

i

iupanijski sudbeni stolovi. proveden iupanijski upravni sistem, biSe osnovani zajedno (comes, vicecomes, Span, knez) dotidne podzupan iupan ili je stajao stola Na £elu takova po pei) Cetiri (gdjegdje po tri, a redovito po prisjednici kao iupanije, a uza nj bili su i

i

plemena, a sada kotara plemidka sudca (iudices nobilium, rotni sudci) onih starih iupa od kojih je iupanija bila sastavljena. Svaki je iupanijski stol imao jo§ po i

(processus),

jedooga

(pristaldi iuratisedis), koji su izvr§ivali

dva rotna pristava

ili

iupanijski sudbeni stolovi

su podvrgnuti banu

bili

kaznenim parnicama povjeravao iztragu

i

da ustanove

^upanijske

je

ban zupanu

i

stolove

nalazimo u Slavoniji

U

u prvoj

ve<5

nobilium<; a u luikoj zupaniji

dine 1379. rotni

iupanije

te

po

bradi selo Draginidi, koje ih je

polovici

XIV.

stoljeda, a

prisjednici

suda

u

na jugu Gvozda dosudjuje go-

Zadraninu Jordanu, sinu Filipa

baStini i§lo iza smrti

Tome

i

Franjina,

i

njegovoj

Stjopana od plemena Dragi-

soda bio je Ivan Gorjanski, kastelan kraljevskoga grada Ostrovice,

kao

stola.

iupanijskoga suda ludkoga bilo je tada mjesto Podgradje; na dclu stola

nida. Stolica

a

odiuke

zagrebadkoj iupaniji spominju se ve6 1333. >comes Dio-

nisius et quatuor iudices

—

i

istinitost tuibe.

Hrvatskoj u drugoj polovici.

stol

naloge

kao vrhovnomu sudcu kraljevstva; u plemidkim sudcima zupanija, da vode

spominju

se

i

ili

brat palatina Nikole,

Mathey generationis Subich, Vladiha

»Petrus

de genere Karinensium, Stephanus Petri de Posedarya, et Vlatco Segotich Tugomerigh, iudices nobilium comitatus de Luka«. Rotni pristav bio je Radoslav Boliid od Maline vesi, koji je po odredbi stola (suda) morao na lieu mjesta izpitati, da li se tko protivi zahtjevu Jordanovu, podjedno iztraiiti medje ba&tinjene zemlie. U izpravi, koju je ludki stol o toj stvari izdao, spominje se, kako je stol nastojao »itira Croatorum obseruare<, kako je tek nakon povoljna izvjeSda pristava Radoslava dosudio Jordanu traienu baitinu >maturis consilio et deliberationc quam plurimorum

Alius Georgii

generationis

i

i

nobilium Croatorum

in dicta

sede (comitatus de Luka

—

Podgradya) nobiscum pro

tri-

banali sedentium*.

Us 1

1

o1oV

su i dalje starohrvatski p I e m e n s k plemena (plemidke obdine), koja su iivjela unutar novo tim plemenskim stolovima nalazimo viSe. Plemenskih stolova svoj prilici toliko, kuliko je bilo plemenskih obdina ili pleTuropolje bio je plemenski stol valjda u Lukavcu, za pleme nepoznato nam pleme u Srbu (srbski stol), za pleme Subida

iupaoijske sudbene stolove obstajali t

i

(tudovi) za pojedina

Tragova o svakoj iupaniji po mena. Za plemensku oldinu Lapdana u Rmnju, za neko

stvorenih iapanija. bilo ie

valjda a Bribiru,

itd.

Na

delu plemenskoga stola stajao je

ili

kastelan (Dragovola gradiak

Rmaojski) kojega kraljevskoga grada ili poglavica plemena (plemenske obdineX te se je svao »kDez« (koet stola lapadkoga), a uza nj su bila po tri rotna sudca. Postupak tih plemenskih itolova bio je redovito ustmen, pak se je s toga malo pisama o njima saduvalo.

Prema izloleoomu mogao je svakt plemeniti Hrvat obredati tri suda: plemenski, napokon banski stol. Od odiuke banove mogao je u nekim sludajevima prizvatl na samoga kralja. Iupanijski, i

i

SUDJENJE

Podanicima

sudila

I

su njihova gospoda:

PRAVO.

•I

duhovna

i

svjetovna, kao

i

njihovi zamje-

od 12. 13 stoIjeca drzali ditave iupe kao nasljedna lena, imali su lakodjer posebne sudove za sve svoje podanike u tim iupama. Tako su Frankapani imali Modru&ki stol, a koezovi Kurjakovici Krbavski stol, gdje su te knezove zastapali podkneiini (vicecomitcs) nici

Mrvatski knezovi Frankapani, Kurjakovi<5i

U

predsjedali dotiCDim stolovima.

i

minorum comitum Corbaviae opet sude podknezin

koga

Nelipidi, koji

su joS

i

Krbavi spominju se »vicecoinites magnificorum dosedis Corbauiensis<; a u ModruSama

tres iudices iurati

et

dva sudca

i

i

ime knezova Frankapana),

(u

i

zakonu modru§-

to »po

stoIa<.

U tovnih

gradovima

kraljevskim

se suda priziva i

na

duhovnih

varoSima sude gradski

i

tavernikalni

bila

GnOBNI SPOMENIK (SARKOFAO) KOD Grobni spoaeoik kod Doljne 3 metra, • vtsok

l

metar

i

DOUNE

teiak je do

14.000

tivima

p«t koo'iaaika a oklopima

i

a

i

razdijeljena je

kopljima

;

dva tmenovao

Samo

rake. Taj

te

je

jedan

(I.)

ogronai tte^ak d«g

komad kamena

)«

do

(monolith), a

no sato obilaje lijepim ornameDtima po mutklnim mo*

razliiitim alUovitim pricorima.

vrpcom od akaatoaova Ui6i aa dra polja. prikaua j« lo» b iaml. Jedaa

a doljaom poljo

dntgi lovac ob«ra aalicom vepr*.

vije^oici grada, a

ZG0§(^E BLIZU SUTISKB U BOSNI.

kilograma.

inade (podobn aarkofsga. Napiaa nema na njema traga;

Sievernft nzdaina itraDa

varoSki sudci, a od njihova

varo§ima, koji

i

Zgoide tpad* medja oajznamenitija djel*

pol;

ili

su pod vlaScu svjeod njih namjeSteni ili bar potvrdjeni. Po statutu su u tom gradu tri sudca; jednoga birali su plemi<5i i

gradovima

su

velikaSa, sudci

grada Senja od god. 1388.

U

stol.

Us

U

gonijem polj* vidlmo

ttrijclac

hrast privecaa j« lav Oi ffepard, a aad ajia

hi vladajudi

knez

ic

leti

g«dj« « jtloM, tmaj.

porodice Frankapana izmedju ple-

mi6i gradskih. Vlasi, naseljeni u

hrvatskom kraljcvstvu, a podanici budi kraljeviiki budi pojediDih knezove i sudce, koji su im sudili, te su u to ime »dva-

velikaia, imali >u svoje vlastite

krat u godiidu

po Vlasih<

obilazili.

Plemeniti Hrvati, tako u Hrvatskoj, kao lje<*u

poglavito

u

obiC&jnimpravom. Toje

Slavoniji, siuiili

su

ic jol u XTV. sto-

obi£ajno pravo bilo pnrotno slavensko,

M all

HRVATSKO KRAUEVSTVO U se je mijenjalo popisivati

stalo

statuti

zakoni,

i

stranih utjecaja. Vrlo se je rano obidajno pravo

mnogo pod dojtnom

pisani budi hrvatskim, budi

i

grada Koriule; statut grada Dubrovnika

potje^e

iz

ili

Ve6

Tako nastadoSe

razliiiti

talijanskim jezikom.

1214. napisa§e

otoka

statut

1272. Taj statut medjutim

godine

kneza Marka Giustiniana, ne bijaSe nov,

civitatis Ragusii), sastavljen za

statutorum

latinskim

u Dalmaciji.

Najstariji su statuti gradskih ob<5iaa

(liber

ustanovama.

zakonskira

novijim

dopunjati

i

ST0UE6u.

XtV.

od mnogo starijih statuta, te samo dopunjen izpravljen, u jednu knjigu velikoga vije<5a (confirmatum et corrobaspisan. Prihvaden bi pak najprije od maloga consilium), zatim od ukupnoga puka dubrotom tam per parTum quam per magnum

nego

bi sloien

i

i

i

a£koga

na glas zvona sastao u zbor (per laudationem totius populi more prvotni statut grada Spljeta vrlo je star, I

koji se bija§e

ad campanaruaa sonitum congregato).

solito

—

Gargan (1239. 1241.), rodom iz Japo kojima je spljetska obdina

joi u trinaestom stoljedu dao je spljetski nadelnik

zakune

kina, popisati u jednu knjigu sve dobre

bila doslije upravljana; knjiga se je ta izprva

U

XIV. stoljedu biSe

21adar proglaSen bi statut

dopunjeni

iireni,

statuto) sastavljen bi i

za ostale

prosinca 1305.), a u

isti

a poslije

gradske ob<5ine u Dalmaciji (za

mah

bi§e postojeci ved statuti pro-

opet

i

1322. Statut otoka

i

grada Lastova redigovan bi god. 1310.,

otoka Mljeta 1345., grada Skradina 1400. Po tim statutima ne samo da se

gradskim ob<5inama, nego se je zapao

maciju Jadre voza

et alia i

statut.

1291.

promijenjeni (reformaciones). Spljetski statut iznova bi redigovan 1312.,

i

1303.

a trogirski

sastavljeni statuti 1.

capitularium,

zvala

=

grada Trogira (capitulare

Najstariji statut

obiiaje,

i

Ljudevita,

kralja

privilegia

traiio je

Ljudevitu je

zadovoljila.

je god.

1358. grad

je upravljalo

Zadar uz £itavu Dal-

njegov poslanik od mletadke obcine

communis Jadre«, kojemu je zahtjevu obdina trebalo tih spisa, da po njima udesi upravu

iura

et

Kad

sudilo.

i

>

statuta

18. koloi

sudstvo

grada Zadra. I

u onim iupama

i

oblastima, kojima su

zakoni

i

statuti

upravljali

pojedini hrvatski knezovi kao

nam

naro^ito

onih oblasti, u kojima su knezevali Frankapani. Najstariji takav

zbornik

nasljednim lenima, biSe popisani

dobri zakoni

stari

i

obi^aji.

>Vinodolski zakon< od

je hrvatski, glagolicom pisani

Sa^uvani su

god. 1288.; sto godina poslije,

izdani statut grada Senja, zatim > Statut vrbanski naime 1388. biie napiaani donekle svega kr£koga otoka< (sam grad Krk imao je zaseban statut kao ostali gradovi Dali macije). Jamaino su knezovi Frankapani dali popisati statute pravo, koje je vrijedilo oblastima (ModruSe, Gatanska zupa itd.), kojima su vladali; no ti i u dnigim iupama i

i

i

i

ta tpisi dili

ili

ili su zametnuti. I duhovni zborovi sastavljali su statute, koji su vrijekao za njihove podanike. Kanonik zagreba£ki arcidjakon gori^ki Ivan

propali

tako za

njih,

napisao je tako

i

1334.

— 1354.

takodjer album capitulare

ili

Po izbrojenim statutima zatim biskupski

i

znameniti

zbornik

»Statuta

capituli

Zagrabiensis*

(zvan

liber acclavatus). sudili

kaptolski sudovi

su

No

sudci

gradskih

obdina, kneievski iupni sudovi,

kojih se pravnih ustanova driao iupanijski stol

i

banski ttol? Potonji sudovi (iupanijski

i

banski) nijesu, koliko se danas znade, imali posebnih

nego su izricali svoje osude na osnovu kraljevskih, herceikih banskih povelja, zatim na osnovu zakona (statuta seu coostitutiones), stvorenih na saborima (coDgregatio generalis) tako Slavonije kao Hrvatske Dalmacije; ali najviie sudili zbornikil zakonskih,

i

i

sudovi na temelju starohrvatskoga obiiajnoga prava (consuetudo regni Croat ie in posseaslooibus hereditariis, eviticiis ac acquisitis, secundum nostram consuetudinem tu

ti

—

Croatorom). Napokon u stvarima, za koje nije bilo domadih zakonskih ustanova, posezali so ti sudovi za ugarskim zakonima, naro^ito za dekretima ugarskih sabora. Nappredo

naime sa iopanijtkoni uredbom po ugarskom kalupu podele su se u hrvatsko kraljevstvo tijekom XIV. stolje^ uvodiU i gdje koje ugarske pravne ustanove pri sudjenju.

VOJSKA

I

MORNARICA.

•3

U XIV. stoljedu zgodile su se zoatoe promjene s Tajskom, kao u Ugarskoj. Za prvih Arpadovica bila je vojska hrvatska (exercitus chroaticus) skroz plemenska. Za obranu domoTine morala su na noge ustajad sva plemeoa, naime svi pleroePojedina plemena imala su zadadu zasebnu, da niti Hrvati zajedno sa svojim Ijudima. (Vojska

mornarica).

i

iko u Hrvatskoj,

i

stoje na braniku nekih osobito izvrgnutih oblasti

davnine

moralo o svom

tro§ku

i

iupa.

i

svojom krvlju

braniti

Tako

pleme Ka£ida od davae

je

najjuiniji

hrvatskoga kra-

dio

naime kraj izmedju rijeke Krke Neretve (inter duo flumina, videlicet Charchatn tra do fiumare Narenta et Charcha, a tute sue spese, et star quelo et Narentam, tempo sera de besogno). Nije nevjerojatno, da je upravo poradi toga zavidaj plemena Ka^ida prozvan Krajinom (Crayoa, lo quale e stado soa antiga patria de lor Chachich). Uz plemensku vojsku (po ugovoru s kraljem Kolomanom moralo je svako od dvanaest plemena hrvatskih opremiti prigodom neprijateljske provale na kraljev poziv po deset Ijcvstva,

i

—

GrOBNI SPOMKNIK (SARKOFAO) KOD Jaina asdaiaa strana. pcton

Ooraji dio

tattoji

DOUNE ZG0§£k

od pet polja

;

a

BLIZU SuTISKE U BoSNI.

fetiri

oaUxImo po dva kraia* ornaaeata, a a

polja, a

tTskom po

Cetiri konjanika obarajs te

na petoga.

stiliaorano atiblo. Doliai dio Ulcodjer

imade pet

je«lao

koajaatk « oklopa

konjanika oklopnika, pak ih uzdriavati u hrvatskoj zemlji o svom tro§ku, dok sjeveru Drave u Ugarskoj

za

£itavog ratovanja

morao

(}^)

uzdriavati

$am

i

• kopliaa.

ih je

kralj) stale se

na na

u hrvatsko kraljevstvo feudalno vujno uredjenje. iupe kao nasljedna beneficija, preuzeli bi takodjer kralja sluiiti u ratu s odredjenim brojem vojnika. Kadje g. 1193.knez Bartol Frankapan dobio za sva svoje nasljednike, da 6e kralja povremena iupu Modru^, obvezao se je kralju za se i

koncu

12.

stoljeda uToditi

i

Knezovi, koji au dobivali Sitave

u

magati u ratu unutar kraljevstva sa deset oklopnika (cum decern loricis), a izvan kraljcTStva sa detiri ; na vojsku pak po^i <5e svaki put i u svako vrijeme, kad god 6e iitava vojska hrvatska

biti

od

kra'ja

quo exercitus chroaticus ex

pozvana na oruije

(tali

tamen tempore

praecepto regis universaliter ad cxercitum

citatus veniat, in

fucrit conuocatus)"

HRVAT8K0 KRAUKVSTVO U

^

XIV.

STOUEAu.

8u Da po^etku XIII. stoljeda Frankapani uz Modru^e dobili od kralja jo§ i iupu Vinodol, morali su prcuteti i vcde ratnc terete. Na kopou bi im doduSe sluzbi smanjena, te su

Kad

kralja pomagali u kraljcvstvu sa

momka, a

pristojno opremljena

tri

samo sa sam sa§ao u pri-

izvan njega

kad

nto moradoie preuzeti pomorsku i-luibu, te jednom iajkom. God. 1251. biS? morske straDC, pomagati Da moru s jednom galijom konaino uredjene vojoe duioosti koezova Frankapana. Sluiba na moru ostade im Wao prije; samo na kopou, gdje su driali dvije stare iupe, morali su odsad svaki put, kad bi se hnratska vojska pozvafa oa oruije (si oecesse fuerit ex rcituin croaticum convona sjeveru care), dati do Gvozda dvadeset pristojoo opremljenih vojnika, a dalje kralja,

d^a; DO

bi

i

i

Nema

Gvozda samo deset ottali hrvatski

su

jednakc

sli^ne

ill

obveze morali

preuzeti

od plemena Svadid

Subi<5, Nelipici

milosti kraljevskoj driali ditave 2upe

po

koji so

sumnje, da

koczovi (Bribirski od plemena

kao nasljedna

t.

i

d.),

lena.

u XIIL stoljedu u Hrvatskoj na jugu Gvozda hrvatska vojska (exercitus chroaticus) sastojala djelomice od plemenskih 6eta, a djelomice od knezevskih knezovl opremljene barke, §ajke i galije; tako deta. Plemena na otocima davala su kao

Tako

je dakle

i

na otoku Hvaru moralo za kraljevsku vojsku opremiti regi Hungariae exercitum facere placueiit, nobiles autem (cum barke oboruiati dvije dc genere Ginich cum duabus barchis, quas habere poterunt, de suis impensis, praepa-

pleme

je

Diivi(5a (Givich, Ginich)

i

armatis

ratis et

secundum quod regiam condecet maiestatem, una cum

nautis et remi-

gatoribus servire teneantur).

U

Slavoniji izmedju

Gvozda

Drave imademo u pogledu vojne duinosti za

i

XIII. sto-

ove podatke. Dne 24. prosinca 1224. podjeljuje ml.idi kralj Bela (sin Andrije I.) podanicima (iobagiones castri, castrenses, burgenses) kraljevskoga grada Gorice u iupauzivanje zemlju vje^itu slobodu, a uz to u vjedito, slobodn Diji istoga imena podpunu

Ijedc

)

i

Klokod (terram de Klokoche),

ali

raju oni za kraljevsku vojsku dati

(quoties

.

.

.

necesse

fuerit, in

Gradcu kod 2Lagreba

i

»Koliko bi puta bilo potrebito, rao-

opremiti petnaest oklopoika

djmacih pje^ka< centum pedites ver-

sto

i

exercitu nostro quindecim loricatos et

Kad

Daculos expeditos habebunt).

uz ovu pogodbu:

privilegij,

bi kralj Ungarije ielio poduzeti

zatim

je

odredjeno

isti

bi

Bela

god. 1242. izdao

ob(5ini

uz ine duznosti novih gradjana

vojnu u primorske strane

ili

u Koru^ku

ili

i

na brdu

ovo: >Kad u Austriju,

^e re£eni gradjani poslati deset vojnika, snabdjevenih vojnidkim oruijem< (cum vel Carinthiam vel Austriam facere

osorat

eoim rex Hungarie expeditionem ad partes maritimas voluerit, dicti cives

Na

saboru

ovako;

decem

milites

Slavonije, koji

£itave

>IiCad bi neprijateljska

navala

ili

cum

teneantur

mittere

se bijaSe

sastao

armis militaribus apparatos).

u 2^grebu god. 1273, odredjeno bi

vojska sna$la kraljevstvo,

ili

gospodin

Icralj

glavom

svi, duini podi na poiao Da vojsku, tada su plemidi kraljevine Slavonije, pojedinci Yojsku, ali tako, da im je slobodno pridruiiti se pri rat jvanju barunima, kako sami hode< i

cum

(item

incursus

ho&tilis

venerit

vel exercitus

super regnum, aut

dominus rex pro-

expedicionem pprsonaliter, tunc nobiles regni de Sclauonia, singuli et universi, exercitum tcnebuotur, ita tamen, quod iidem cum baron bus, quibus voluerint,

cesserit in ire

in

i

exercituandi habebuDt liberam facultatem).

Aniuvina u XIV. stoljedu preudrsili su vojnidtvo s temelja. Oni barune (knezove). Sto je koji velikai ili barun na velikaSe imao viie posjeda, bio je duian podavati vedi broj vojnika za vojsku. I duhovni veliKralji iz porodice

STBliie najvedi teret vojnidki

i

i

kaii morali su kralju

feudalizma raxvio

iiljati

SYoje £ete

prema svojim imanjima.

banderijalni sustav

=

Tako

se je na osnovu

^iUTi od polovice, detvrtine osmine njegove. Trag banderiju u Hnratskoj nalazimo ved za Andrije 111., kad je taj kralj godine 1298. hnratskomu banu Paviu Bribirskomu od plemena Subid za sva vremena da-

banderij

brojio

je

500

Ijudi;

manji

odjeli

(bandiera

sastojali su

talijanski zastava, stijeg). i

VOJSKA

I

MORNARICA.

rovao »primorsku banoviouc (banatum maritimum) uz pogodbu, da ga on

i

njegovi potomci

svim ratnim podhvatima pomazu svaki put sa 500 Ijudl

pri

Kopnena vojska hrvatska

sastojala je u drugoj p>oIovici

XIV. stoljeca po torn novom

uredjenju od ovih £eta:

U Hrvatskoj

je

kraljevski

banderij, koji

jc

uzdrzavao sam

kralj,

hrvatsko-dalmatinskoga,

cetinskih knezova Nelipida,

banderijima pridruiile

napokon

najprije

banderij knezova Frankapana, banderij napokon banderij krbavskih knezova Kurjakovica. Ovtm su se £ete plemenitih Hrvata iupanije Ludke, Kninske i Lidke, i

bana

banderij

nadalje

bio

i

Vlasi, Sto su bill u Hrvatskoj.

svi

U Slavoniji uzdrzavao

je

jedan banderij ban Slavonije, drugi

knezovi Blagajski

(Babonidi), tredi biskup zagrebadki,

a detvrti prior vranski. Svi Ti§i

svoje

ostali,

su

plemidi, pridruzivali

nizi

i

zupanijskim

^ete

skama (zagrebadke,

voj-

krizevadke, va-

mozda

razdinske, viroviti^ke, a

i

pozezke zupanije).

Uz banderije panijske druzine Ijevskoj vojsci

p1a 6 en k

i

i

su budi domadi

Taki

d a

i i,

koji

e,

strani.

pend um zapisnika grada Tro-

doznajemo,

gira

in-

i

zovu stipen-

jer primaju s

pladu. Iz

ili

budi

Ijudi,

se placenici

r

i

velika§a

nalazimo u kra-

t

i

i

da je

ziteljima

toga grada bilo strogo zabranjeno

u vojnidku sluzbu za pladu

polaziti

Genovu, nego jedino ugarskomu (ire ad stipen-

u Mletke kralju

dium

ili

nullus audeat preter domini

sui naturalis regis Hungarie).

Odkad

je kralj Ljudevit god.

1358. obladao dtavom Dalmacijom od Krka do Dubrovnika Kotora, i

nastojaojezaobranunjezinustvoriti jaku je

ratnu mornarlcu. Za

momaricumorao

tu

svaki primorski

grad Dalmacije ne^to doprinositi, ve<3inom po jednu galiju, a koji ne bi

togi mogao, barem manje ladje, kao brigantine

Ljudevit

liburne.

i

skupio

tinsku ratnu

15

galija

Ta

je

i

Grobni spombnik (sarkopao) kod Douns Zoo§£b blizu Sutiskb u Bosni. (lit.)

Tako

je kralj

hrvatsko-dalma-

Zapadn* poprijefioa ttran* dva

grad* cija lika.

dij«U

m

ukodjcr mm

U gorejetn prikuano je p«t k«U ndiog pi ortrwof Mmkm do njih hrait Upod k«la )t Mb <fAor«>

polja. ili

kto tkaliDe

U

;

i

ili

psliMd*. ured kojih vidimo «k«p

od

doljaom polja nubira ae dTt)e •!•(«, kako dft*

M

OM-

dlaoe konje.

momaricu od 12 do manjih

vi^e

mornarica

bila

brodova.

koncentrovana u vodama ismedju Trogira, Visa

i

Hvara, dakle u

onim krajevima dalmatinskoga primorja, koji su se ve<S od da?nib vremena grddb pak do danas izticali svojim brodarttvom. Na £e!u mornarice bio je admiral (admiratus maritimus generalis, regis Hungarie admiratus, admiratus regnonim Dalmatiae et Croatiae), a

njegov

xamjenik

Hvara, Bra£a

i

knez otoka viceadmiral; admiral je redovito bio podjedno mogao po miloj volji prikupiti najvjekije najsmjelije

Kordule, gdje je

i

i

HRVATSKO KRAUEVSTVO U

t*

XIV. STOUEfiu.

branila primorje, Ratna mornarica hrvatsko-dalmatinska nije samo strai^ila nego je takodjer sudjelovala u Davalnim ratovima. Od godine 1358. do 1413. bilo je iest admirala, od kojih su bila rri Genoveza, a tri Zadranina. Evo im imena: Za-

mornare.

i

dranin Jacobus de C^ssano (1358.

Genovezac Simon 1388.

—

de Auria

— 1364.), Genovezac Baldassar de Sorba (1365. — 1370.), — 1384.), Zadranin Matheus de Cessano (Cesanis,

(1372

napokon Genovezac Ugolinus Kor^ulu, po^to je driala otoke Bra£, Hvar

Zadranin Philippus Georgii (1396.

1390.),

1411),

i

de Auria. Potonja dva admirala nijesu viSe herceg spljetski Hrvoje njima od god. 1403 gospodovao veliki vojvoda bosanski Vuktid Kao viceadmiral spominje se god 1370. neki Barnaba. (Dade porezi). Dade porezi ostadoSe u glavnom onako, kako su bill pro&lih stoljeda. Plemeniti Hrvati na jugu Gvozda ne pladahu nikakvih dada ni poreza; u Slai

i

i

i

glavnom one dade, koje su morali davati u XIII stoljedu. plemenit) dovjek pladao je tada na godinu u ime kunovine dvanaest Svaki Slobodan (a dinara, a u ime dobiti banske komore (lucrum camerae banalis, poslije coliecta septem denariorum) po sedam dinara, dakle ukupno devetnaest dinara. Ako se k tomu jo§ privoniji pla<5ali

u

su plemidi i

broje dva dinara

pobirada dada, to

za

je

ukupni izravni porez slobodna

(i

plemenita)

dvadeset jedan dinar. Notajje porez pladao samo posjed prema tomu. Kolik je bio imao ditav dvor (iobagio integre curie) dohodak banu od svih tih dada, moiemo nagadjati po torn, &to je ban ditave Slavonije Nikola Banid od Lendave god. 1344. sve svoje prihode (ne samo lucrum camerae, nego dovjeka u Slavoniji iznosio

i

onaj, koji je

i

i

cum

>collecciones marturinarum

constitutas<)

Od oica

ponderibus

et

nostro banatu

in

dao u zakup za godiSnjih 1650 maraka srebra.

godine 1350. nastoji

banovce, nego

i

banoschinis, nezethis

pak da provede

ugarski

da ukine u Slavoniji ne samo bansku kovt. d., banske komore, kunovinu

kralj Ljudevit,

banske dade, kao dobit

sve

i

porezni

sustav,

a

i

narodito

dobit kraljevske komore

(lucrum camerae regiae).

Ugarski je kralj u Ugarskoj primao takodjer prvobitno kao dobitak od promjene novih novaca za stare; samo

da je

i

ban ditave Slavonije

dobitak u Ugarskoj tekao

taj

u kraljevslcu komoru, dok ga je u Slavoniji primala banska komora. pobiranju te dobiti

Robert

i

za

kraljevsku

komoru

zgadjalo

mnogo

u Ugarskoj mjesto dobitka od zamjene novaca

natme beku

zemljarine.

vrst

Ved na podetku

No

poSto se odiudi

neurednosti,

uvesti

je pri

Karlo

novi izravni porez,

1323. dozvoliie

prelati,

baruni

i

plemidi

Ungarije tu novu vrstu poreza. Karlo obeda, da ne de vi§e svake godine pjeneze mijea stare pjeneze da de poboljSati; zato smije od svakoga zemljiSta sa stanom pobi-

njati, rati

godiSnji porez

podanici, pade

i

od osmoga

odredbe u pogledu toga poreza Ustanovljeno

bi,

da se odsad od

(lat.

porta), kroz koja

plada godiinji porez od 18

Taj porec pladat de kraljevskih gradova

dmara

i

Save, kao

ietvom,

plada se opet groi

od njega siromasi, gradjani

da plemstvo Slavonije izjednadi s ugarprikloni na pladanje od banskih dada, Prema tomu nalazimo u dekretu ojegovu od je radio,

ih odrije&i

poreza od vrata u kraljevsku komoru.

godine 1351. ovu odredbu

uplati

ili

jedan put za uvijek odkupili.

mnogo

da

htio,

veljade 1342.

prodi kola, natovarena sijenom

3 gro&a. Za namiru o

ili

ont, koji bi se

toga je najprije

mogu

bet iznimke; oproSteni su

svi plemidi

Kralj Ljudevit, tin Karlov,

Drave

svi

2.

svakih kudnih vrata

S

Taj de porez pladati

od

biie izdane joi todoije

skim.

jedne budimske marke.

dijela

gradjani slobodnih gradova. Poslije, naime dekretom

u dianku

i

i

12.:

>Dobit komore

Vukova duini su

na&e plemidi

izmedju rijeka

drugim piene smije odtada u budude uznemirivati radi dade kunovine, obidajno bansul zvane, nego da su posve siobodni od pobiranja ma kojih god drugih dada, koje su se doslije plada*e, poput naiih ostalih plemida u drugim stranama (locnun etiam camo-ae oostraef oobiles inter fluvios Drava, Sava, ac de Posega, ct Valko, i

i

(iupanije)

midima naie driave. Zato

Poiege

ih se

i

i

pladati zajedno s

VJKRA

cum

CRKVA.

Nee

nobilibus regni nostri, unanimiter solvere teneantur.

viris

aliis

I

marturinarum, bansul mora vocatarum, amodo,

ratiooe collectae

imposterum molestentur. Sed ab omni exactioDe aliarum quarumlibet coUectarum, hactenus persolvi consuetarum, exempt! pe-

tamquam

nitus,

immunes

caeteri nobiles nostri aliarum partium, et

ovoga se dekreta o^ito

Iz

et

razabire,

habeaotur).

da je Ljudevit tada smijerao ukinuti sve banske

komore, naime porezom od vrata po 18 dinara na godinu. U to ime oslobodio je slavonsko plemstvo od placanja kunoine (12 dinara) dace od sedam dinara mjesto dobiti banske komore. Plemidi bi sladace u Slavoniji, te

zamijeniti

ih

dobiti

kraljevske

i

vonski

tome odsad

po

imali

mjesto dosadanjih 19 (12

komora kao

ukiouti banska

Nemamo

oprlo,

god.

Dakako da

dosljedno imala

bi se

kovnica slavonskih banovaca.

i

je slavonsko

plem-

tomu nastojanju kra^ini se medjutim,

Ijevu ponijelo. je

kralju

svom

jer

dlanak

12.

se

komori 18 dinara na godinu

izravno kraljevskoj

podataka, da oba-

znamo, kako se stvo prema

da

plaiSati

7) dinara banskoj komori.

-|~

1351. nije

snagom

dekreta od

u Slavoniji

bio

proveden. Kunovina druge banske i

dade ostale su u Slavoniji a

neko vrijeme.

(Vjera je

i

dalje,

kovnica banska odrzala se jo§

i

|

crkva). Hrvatski

i

u XIV. stoljecu gotovo

narod

izpovijedao

izkljudivo

lidku vjeru

priznavao duhovnu

i

zapadne crkve.

glavu

bogomilske

nekim

ili

Sljedbenici

patarenske nauke,

u XIII.

kojib je

rimokato-

u

bilo

stolje<^u

dalmatinskim

gradovima,

zatim u oblasti Krajini (Kaiida)

PoidUcoj biic

i

(knez ViSan), napokon u

u Lici

Vukovskoj

i

gotovo

tako da

ih

sasvim

zupaniji,

Grobni spomenik (sarkofao) rod

iztrijebljeni,

BLIZU SUTISKE U BoSNI.

na koncu XIV. stoljeda

IttoCaa poprijeina itraoa

nalazimo jedino jo§ u Vukovskoj

tima.

Imade u otam

brojoim

iupaniji, naro£ito u kotaru izmedju

Bosuta

Save. Hrvatski

i

iziitu se

i

knez Mladin

patareoe;

zatirudi

izticao se je trijebedi patarene u Boroi,

Nelipid bio je

razioga, (Subide),

I.

brakove

maUm

Bribirski, brat

nego

s

vjerskih.

Nelipide,

God.

Kurjakovide

1337. i

se osobito

prema patarenima s njima.

kako se razabira

takodjer iestok protivnik

BosDi. Medjutim poslije soosljivi

nreiena je tkrox oroamca*

dvanaett kniinfli ornameoata aa rosetama.

knezovi

borbi s bosanskim patarenima (heretici infideles) god

Knez

Zoo§dB

(IV.)

sada osobito gorljivoii^u,

progone6 u

poija

Doune

Bribirska

iz

1304.

bana I

Pavla,

pogibe paSe

ban Miadin

II

Bribirski

papinskih pisama od god. 1319

bosanskih patarena, no

vifte 8

poIiti£kih

pozvao je papa sve hnratske knezove: Bribirske

Frankapane, da ustanu knezovi

Bribirski

na obranu katoliCke crkve u

od plemena

^{xb\6

pukazuju viio

sljedbenicima iztodne crkve (schismatictX ps^e sklapaju

i

kneginja Jelena

udaje

se za

Vladislava,

bana Stjepana Kotromanida otca potonjega kralja Tvrtka. a knez uzima za ieou Jelenu, sestru srbskoga kralja cara Stjepana DuSana. i

i

i

brata bosanskoga

Mladin

III.

npet

RRVATSKO KRAUBVSTVO U

St

STOUE£u.

XIV.

Na tlu hrvatskoga kraljevstva oalazimo u XIV. stolje<5u tri nadbiskupije (etrnaest biskupija. U Hrvatskoj Dalmaciji obstoje tri nadbiskupije (S pi jet, Zadar DubroTDik) dvanaest biskupija (Krbava, Senj, Krk, Osor, Rab, Nin, Knio, Skradin, Sibeaik, Trogir, Makarska Hvar; neko vrijeme Kotor); za Slavooiju nema nadbiskupije, ved su ondjeSnje biskupije podredjene kolo.^koj nadbiskui

i

i

i

i

i

U Slavoniji Srijemu sa

a

Zagreb u,

na zapadu biskupija u

je

piji.

a na skrajnjemu

stolicom u Banoitoru (Mitrovici, Iloku).

iztoku biskupija

Izmedju zagreba£ke biskupije

i

trijemske stcre sc oblast Pcduvske biskupije u Ugarskoj, koja dopire tada sve do Save, te

Vukovsku

obuhvata tadanje iupanije

stire

na jugu Dravc. Zanimljivo

biskup svoju stolicu

iz

Bosne

je,

i

Poieiku,

jedan

i

dio Baranjske, koji se pro-

bosanskt Djakovo, koja

na podetku XIV. stoljeda prenio

je

u Slavoniju, u

je prvotno pripadali Pe£uvskoj

uza

da

Vukovsku iupaniju u varoS

Bosanski

biskupiji.

i

si u Djakovu dvore biskupom preselio se tada u

biskup sagradio

crkvu (ecclesia cathedralis);

(palatium)

i

Djakovo

kaptol bosanski. Godine 1355. izdaje u Djakovu izprave bosanski ban Stjepan

i

njth stolnu

Tvrtko >kod stolne crkve< prepo§ta Nikole vlasti vrjio je

Stioca

i

Medjutim

Petra.

>dubovnoga otcac biskupa

svoga

u nazodnosti

s

biskup bosanski nije

ina£e

Peregrina,

nikada duhovne

u Slavoniji; samo na neposrednoj svojoj gospoStiji u okolici Djakova osnovao

nekoliko £upa, kao primjerice u Dragotinu, Blizni, Gardinu

Nadbiskupije

i

Dubravniku.

biskupije bile su razdijeljene na arcidjakonate; arcidjakonu (podjedno

i

kanoniku stolnoga kaptola) podredjene su zupe njegova podruCja. Zagreba6ka biskupija bila je razdijeljena na 12 arcidjakonata, koji su se do danas odrzali; peduvska biskupija imala je izmedju Drave Save 4 arcidjakonata (de Pozega, de Oziag Osijek ?, de Wolko

=

i

=

Vukovar, de Marchia =: Morovid

?).

Osobito udara u oti velik broj crkava

i

zupa u

—

Po popisu arcidjakona goridkoga Ivana od god. 1334. 1354. bilo je tih godina u zagrebadkoj biskupiji oko 450 crkava zupa; po biljeikama papinskih poreznika imala je peduvska biskupija u ietiri slavonska arcidjakonata godine 1332. 1337. preko 200 fupa (de Poz'^ga 70, de Wolko 50, de Marchia 30, de Oziag oko 60). Biskupija srijemska imala je oko 20 iupa (Bano^tor, Mangjelos, Kamenica, Karlovci, Petrovaradin, Slankamen, Zemuo u XIV. stoljedu t. d.). U obsegu kraljevine Slavonije bilo je dakle 650 700 iupa crkava rimokatolidkih. Za Hrvatsku Dalmaciju nemamo u to doba podataka, no nema sumnje, da je u njima crkvena organizacija bila jo§ dotjeranija, a broj iupa, crkava sve<^enika kud kamo vedi. Znademo narodito za Krdki otok, da je na Djemu otim stolnoga kaptola u gradu Krku bilo vi§e zbomih kaptola u vecim mjestima (Omiilju, Dobrinju, Vrbniku po detrdeset Ba§koj), gdje je na okupu bilo koji put tvedenika. 7a kultumi iivot tadanji vrijedili su osobito kaptoli, koji su bili sredi&ta Slavoniji.

i

—

i

—

i

i

i

i

i

i

svega duievnoga iivota. Ti su kaptoli kao mjesta

ofom

vijeku

bili

£uvari brojnih izprava

i

vriitelji

vUstnidtvo, oznaditi medje kojega posjeda

posUo tvogt

itd.

vjerodostojnosti

S^raki put,

U

Hrvatskoj

u Spljetu, Ntnu, Stnju, a narodito u Kninu; u

Dalmaciji

i

Slavoniji

kaptol sv. Petra kod Poiege, bosanski kaptol u Djakovu, neja u Baooitni.

O

svakom takovom poslu sastavio bi ogromno blago za pravnu

u tim kaptolima nagomilalo

Obsegom btskupija

t

kad

bi

svojim

i

prihodima

biskupija najugtednija

biskupskim

i

kralj

ili

povjereoika, da iztraii koju stvar, pozvao bi takodjer

kojega dlana svoga tomu povjereoiku.

(locus credibilis)

pravde, narodito kad je trebalo

vr§ili

i

ili

i

u

iztraiiti dije

herceg

koji kaptol,

ili

ban

da pridruii

su take poslove kaptoli

pak kaptoli u Zagrebu, Cazmi,

napokon kaptol srijemski sv. Irekaptol neko izvjeSde, pak take se je i

i

politidku povjest hrvatskih zemalja.

kaptolskim bila je izmedju svih nad-

zagrebadka biskupija. Na

njezinoj su stolici u

XIV. stoljedu sjedili oeki odiidoi muievi, kao Augustin Kaiotid, Stjepan III Kaniiaj, Pavao Korvat, Ivan Gorjanski Eberhard de Alben. Neki su od njih obnaSali svjetovne testi; tako je Stjepan Kaniiaj kroz vi^ godina bio ban-^ki namjrstnik za Siavonijo (1362. 1366), a Eberhard de Alben vriio je dast vrhovnoga kancelara kraljevskoga. i

—

i

VJERA Drugi opet

iztidu se

CRKVA.

I

«9

svojim djelovanjcm u javnom zivotu, kao Augustia Kazoti<5; a osobito

Pavao Horvat, poglaviti pobornik Karla Dradkoga

mu

sina

i

Ladislava Napuljskoga.

Kako

sc je zagrebadka biskupija smatrala bogatom prema ostalima, razabire se po torn, §to je svaki novo namjeSteni biskup morao papi za potvrdu pladati za vrijeme pape Wana XXII

(1316.— 1334.) taksu od 400 zlatnih bosanski

a biskupi

nadbiskup pladao je samo 200

forinti. SpljetskI

150, krbavski

150, §ibenski

200, kninski

133, skradmski

jemski 100, trogirski 84, senjski 50, hvarski pak samo 34 forinta.* U XIV. stoljecu preotelo je mah, te su pape stali imenovati biskupe tako u Hrvatskoj, kao

u Ugarskoj.

i

To

je

doduSe bivalo

i

forinti;

100, sri-

kanonike

koji put ved u polovici

XIII

no podev od pape Bonifacija VIII. (f 1303.) zgadjalo se je sve CeSde, narodito od onoga dasa, kad su se pape preselile u Avignon. Silni inade kraljevi Karlo Robert i Ljudevit nijesu u torn pogledu mogli odoljeti papinoj premoci. Tako su primjerice pape redom namjestili sve biskupe zagrebaCke u XIV. .stoljedu: Augustina Kazotida (god. 1303.),

stoljeca;

—

Jakova dominikanca, Ladislava de Kobol, Jakova (1342. 1348), Dionizija Lackovica, Nikola (1350), pa6e i Stjepana Kanizaja (1356.), i onda Dimitriju, biv§ega biskupa erdelj-

druge biskupe, tako 1324. u Spljetu, 1331. za pape namjeStale su medjutim, da je bilo i odpora protiv takih t. d. Dogadjalo se Srijem, 1334. za Bosnu papinskih namjeStenika. Tako nije knez Nikola Frankapan htio priznati imolskoga biskupa

skoga. Medjutim

i

i

Nikolu, kojega

papa

bijaSe

prosinca

19.

na biskupiju u Senj.

papa Bonifacije IX. premjestio

svomu

1402.

Angelu de

legatu, kardinalu

crkvenim prokletstvom, a Senj interdiktom, ako se knez ne za toga pape Bonifacije IX

slomljena

Acciaioli,

htio pokoriti.

bi

No

upravo

Po§to je pomenuti papa

papinska.

bi ta prevlast

Zato naloii

da kazni kneza

bio odludan privrzenik napuljskoga kraija Ladislava, te bitno

doprinesao njegovu kruniSigismund nakon svladana ustanka u Ugarskoj dne 6. travnja 1404. na molbu svojih podanika zakon, kojim pod prijetnjom smrtne kazoe gubitka imanja zabrani svima podanicima primati ma kakova sluibena pisma od rimske sanju u Zadru

(1403.), izdade

kralj

i

stolice

komu

podjeljivala

a osobito, kad

takim pismom bez narodte dozvole

bi

se

kakva duhovna £ast

ili

njezinih sluzbenika,

i

kraljeve

sluzba, poSto

je

popunjivanje

takih mjesta kruni pridrzano.

U

XIV. stoljedu biskupi su

svedenici u obce

i

znatno obteredeni.

bili

Ne samo da

imenovanje, nego su zajedno sa

su biskupi morali placati takse rimskoj stolici za svoje

svojim svedenstvom morali davati desetinu od svojih dohodaka za rat proti nevjernicima krivovjercima.

primao tri

YL

tomu

— 1335,

Kralj je

dade:

zoatoe

trecine, kralj iz

pak jednu

je

Karlo

samo da u

8U ga biskupi radi toga

tuiili

Dok

krvi, jer se je

i

velikaii.

Bilo je

cum

bez

armis

njihove. Poznato je,

kako

koristi.

doSlo Je radi toga i do Dakako, da su u torn pogledu na-

zagrebadkoj

biskupiji

— 1340.).

u drugim biskupijama. Sabor o tuibi kninskoga biskupa Blaia, ito

je poglavito

i

et sagittis serutre consuett nobiles, et alii« uzkra-

cuju desetinu, pak da s toga »ip8e et sua ecclesia * Ufsnki biskopi pladali to:

dohodke

ali

.stolici,

smutnja radi desetine

Kninu god. 1353. razpravljao

>nonnulli, et specialiter

for.,

nametali prelatima velike terete, slao je u drugu

kralj

desetinu. U

narod opirao desetini (1327.

rodu prednjadili

traiiti

to vrijeme pobire

1338. rimskoj

su u jednu ruku papa

ruku narod uzkradivati

hrvatski u

i

Medjutim nijesu ni kraljt itedili u ime dara za novu godiDU a od svakoga biskupa po 50 for.

srebra.

blago umrlih biskupa; a izprainjene stolice biskupske

zaplijenio

ntje vi§e puta popunjivao,

mu

maraka

Robert stao od biskupa

od svakoga nadbiskupa po 200

koji puta

Saduvani su raduni papinskih dese-

tredinu.

kojih se razabire, da su u samoj zagrebadkoj biskuptji skupilt

godine oekih 1127 budimskih

svedenstva.

i

su desetinu pobirali posebni papinski desetinari, a od skupljeoih novaca

papa dvije

je

od 1332.

tinara

kruz

Tu

.

.

in suis turibus et reddttibus daori'

nadbitkap oatrogoatki aooo --4000

biskap 3400, vdikoTaradiiuki aooo, «rd«ljiki 1500, vetprimaU

i

for.,

koloeU

buukdiU po 900

i

t

MdUiiMp d.

toOO,

pvCttrtkl

HBVATSEO KRAUEVSTVO U

JO

XIV.

ST0Ue6u.

defectum non modicum paterentur*. Premda je sabor uredio pladanje desetine, da se plemstvo hrvatsko nije drzalo ustanova, jer je kninski biskup god. 1366. molio bana Nikolu Seda, da mu potvrdi odredbe sabora u Kninu. I cetinski knezovi

Dam

ct

dini se,

rado pla&ili desetinu za sToje kotare u kninskoj biskupiji. Tek 1376. pogodio se je knez Ivan Nelipid s kninskim biskupom Pavlom u tom pogledu. Godine opet 1395. utana^io je isti knez Ivan Nelipid u nazo£nosti hrvatskoga banovca Pavla nijesu

Nelipidi

Mihaljevida

Andrijom

(amicam conventionem) sa spljetskim nadbiskupom morao davati spljetskoj nadbiskupiji. I PVankapani imali

pogodbu

prijateljsku

Ho

radi desetine,

ju je

su razmirica radi desetine, odkad je knez Nikola god. 1394. od Mikca Prodavic'a kupio

grad Ozalj na Kupi.

Borba se je tako

da je god. 1416. morao posredovati

izo^trila,

i

crkveni sabor u Kostnici (sacrosancta generalis synodus Constantiensis).

Vec znademo, kako

je

papa

rimski

glagolice

god. 1248. dozvolio porabu

Inocentije

senjskomu

IV.

zatim god. 1252. molili su benediktinski redovnici samostana

Krdkom otoku

istoga papu, da

imadu slavcnske

Slaveni, tc

im dozvoli

biskupu

slavensko bogosluzjeu

i

jezik u crkvi,

pismo ne mogu

i

sumnje, da je slavenska

seojskoj

krikoj,

i

koinsku stoji,

da

nego

i

nego

je

svedenika

bilo

po zagrebaCkoj

izmedju

Kupe

i

i

i

U iupama

potonje

sv.

Katarine

(Andreas plebanus sancte 1 i

t

h

kao u Trgu

u KraSidima

i

biskupiji, a u oblasti

Petrovini (quidam Gregorius g I a g o

i

dala u iztoinom dijelu te zemlje, naime u Biben^.

Napokon

sve u Ceiku

i

i

pri

i

Babonica Ozlju,

JoS god. 1501.

Save, glago1a§i: Andrija,

glagolita),

Katherine

i

samom

Ozlju, u

Pribicima.

Kupe

izmedju

Slavenska sluiba sa glagoslkim svetim knjigama bila

udomila u Bosni

no

Gregorije u

i

a).

kraljeTStvu raz&irena kao nikad prije ni poslije. kraljevstva, te se je

vijesti;

biskupije, a narodito u prijedjelima

knezova Frankapana, Zrinskih

Sirile oblasti

poslije sve<5enika glagolaSa,

Ribniku, Lipniku, sv. Petru na Mreznici, pa6e

iupnik

nemamo

ne samo u obsegu ditave nadbiskupije spljetske,

glagolaSa

biskupiji.

spominju se u zagreba^koj

preko Velebita na jug u

razSirila

na sjevcr preko Gvozda u zagrebaCku,

Gvozda, gdje su se

(Blagajskih), bilo je

u XIV. stoljedu pretegla ne samo u biskupijama

Koliko se je

u krbavskoj.

i

ninsku biskupiju,

i

liturgija

>)er su

(cum ipsi, non possum).

nauditi<

qui Sclaui existunt et sclauonicas litteras habent, et discere latinas litteras

Nema

Filipu

Namah

Nikole kod Omi§lja na

sv.

dalje rabiti slavenski

i

knjige, a latinski jezik

crkvi.

Ona

je

je

u XIV. stoljecu u hrvatskom

pade pre§la

Albaniji, a najviSe u

Istri,

gdje je posve preobla-

biskupiji Pidanskoj

se je slavenska liturgija ba§ u to

doba

iz

Poljsku, gdje su ju zaveli deiki kralj Karlo

i

granice hrvatskoga

i

Pedena

(Pidan

hrvatskih

^

zemaija razgranila

poljski kralj Vladislav Jagelo.

Godine 1337. boravio je naime potonji teiki kralj Karlo, tada jo§ markgrof na Moravi, u Hrvatskoj kao gost kneza Bartola VIII Frankapana. Karlo i§ao za nekim poslom a Tirol;

ali

poSto je bio u zavadi s habsburikim vojvodama, nije prolazio kroz austrijske

nego Ugarskom Ogteja (Aquiieje), pak u

Hrvatskom do Senja, a onda 6e iz Senja podi po moru do Kad je doSao u Hrvaisku, ugostiSe ga knezovi Ffankapant, brada Bartol VIU. Dujam III., pade knez Bartol ukrca se s njim s njegovom pramjom u Seoju u brod, da ga izprati do Ogleja. No putem, ved blizu grada, obkoli ih kapetan mletadkoga brodovlja, pak de ih zajedno s brodom zarobiti. Tu spase domiiljatost koeza Bartola markgrofa Karla. Po naputku njegovu stade Karlo s mletadkim kapetaoom ogovarati o predaji, a u to se sakri neopazice s Bartolom u neku ribarsku ladjicu, koja se je ondje desila, pak se sredoo izmedju mletadke mornarice proveze do Ogleja, gdje ga tvedaoo dodeka patrijarka Bertrand. Bit de, da je Karlo za boravka svoga u Senju duo slavensku liturgiju, da mu se

lefnlje,

i

Tirol.

i

i

i

je vrlo svidjela. Vrativit se poslije

svoga, da bi se

oa

i

u Ceiku, zaiska u pape Klementa VI

u njegovoi tcmlji

ielju Karlovti, ali

titala

,

biviega uditelja

misa na slavenskom jeziku. Papa prista (1346.)

na jednomu samo mjestu u svem kraljevstvu da se

vrSi liturgija

VJERA

Godinu dana

slavenska.

nicima

nastani u

iza

deSkoga:

kraljevstva

CRKVA.

I

toga podii^e Karlo u Pragu samostan na £ast svetim sv.

Jeronimu, Cirilu,

njemu benediktinske redovnike

svoje knjige Da jeziku hrvatsko-slaTenskom. Za

Taj

samostan

sam nadbiskup razsiri

eniauski

brzo

se

prazki u nazodnosti kralja

Metodiju, Vojtjehu

raitit-

Prokopiju, pak

samo prepisivanje knjiga >na plemenitom po deset maraka na godinu kao pladu

podiie; god. 1372. posveti

cara Karla

i

i

hrvatskoga primorja, koji donesoSe sa sobom

iz

jeziku slavenskom« odredio je Karlo god. 1356. pisaru.

31

se poslije slavensko bogosluije u Poljsku.

Tu

i

crkvu samostansku

druge gospode deske.

Iz

Ce§ke

je potaknula kralja Vladislava fagela

bosanske po primjeru deskoga kralja Karla (incitati exemplari simili, quod monasterium Slavorum ordinis sancti Benedicti) dne in civitate Pragensi habetur 28. srpnja 1390. u krakovskom predgradju Kleparz podigao uz crkvu sv. Kriia samostan, u koji je smjestio slavenske glagoiaSe iz Praga (fratresque ex monasterio Pragensi lijcpa

supruga njegova Jadviga, kci ugarskoga

banovne Elizabete,

hrvatskoga kralja Ljudevita

i

i

te je

NaGROUNO KAMENJK rod BlLKKA B IlercegoTioi.

Bumptos ad

illam

—

(DIugossi Historiac

— introducunt. X., — polonicae domum

liber

Taj je samostan obstojao joi oko god. 1470

edit.

Lipsiae 1711., pag.

126—127).

hrvatskom kraljevstvu Uz brojno sTJetovno svcdenstvo bilo je u XIV. moogo samostana razliditih redova (BenediktinaCisterdana, Dominikana, Franjeaca, Pavlina itd.). Vrlo je bio razSircn red Pavlina, koji je iivio po regulama stoljedu u

i

sv.

Augustina.

U

oblastima na jugu Gvozda

bill

su Pavlini gotovo

svi glagolaii; njihovi

u Vinodolu) bili su upravo razsadnici glasamostani (sv. Nikole u modruikom Gvotdu golske knjige. Samostan sv. Nikole u modru&kom Gvotdu utemeljio je knez Ivan (Ani) Frankapan oko god. 1330. (po tomu samostanu prozvana bi poslije gora Gvozd Kapei

lom). Jedan od najbogatijih samostana u ditavom kraljevstvu bio je cisterdanski sv. Mau Toplicama (Topuskom); taj je pladao papi u ime takic po 300 for. (samostan

rije

IIRVAT8K0 KRAURV8TV0 U XIV. STOUB£u.

jS

tf. Jurja

kod Senja samo 33

Negdje na koncu

No

zlatna forinta).

jedan od najprvih (god. 1403.

upravo

najbogatiji

taj

samostan opusti

— 1408). osnovaSe

14. stolje<5a

celjski

knezovi

u svojoj kneziji (grofoviji)

Zagorjo znameniti posUje samostan Pavlina u Lepoglavi. Dok su u Slavoniji Hrvatskoj Velebita nicali pavlinski samostani po reguli sv. Augustina, mnoiili su izmedju Gvozda i

i

Ve6 na poietku XIV.

se na jugu samostani Franjevaca.

stoljeda

obstojao je u Bribiru

Bribirskih knezova franjevadki samostan sa crkvom od plemena Subid God. 1299. osnovao je ban Pavao I. (§ubid) na £ast sv. Ivanu Krstitelju, svojemu >krsnomu imenu< (beatum Joannem Baptistam pro nostro heredumque noto slrorum patrono et domino... elegimus) samostan Franjevaca kod Skradina, Elizabete, sv. kojemu predstojnica koludrica je bila rodjena se.stra njeblizu samostana sv.

Marije, u kojoj je bila grobnica

i

gova Stanislava. Samostani

su znameniti

bili

po tom,

i

§to su u njima obstojale

skole.

U

obde su

kaptoli. Uz kaptole spominju se sjeu ono vrijeme uzdriavali Skole najvi§e samostani meniStne Skole. One su se dijelile na tri odjela: u prvom, zvanom grammaticalia, i

drugom, logical a, predavala se retorika logika; a u tredem, theologia, u^ila se bogoslovija. Nadzornik §kola bio je kanonik kaptolskih Skola bilo je medjutim vec i svjetovnih Stilac (lektor). Osim samostanskih ikola, koje su pzdriavale gradske obcine. U tim su Skolama udila djeca ^itati, pisati raSunati. U slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba obstojala je takva §kola ved oko god. 1362.; gradski u6itelj (scholasticus, magister scholae) dobivao je godiSnju placu od od djaka primjeren bir. Vi§ih Skola nije dcvet forinti. No osim toga primao je uiitelj

tuma£ila se latinska slovnica

u

skladnja;

i

i

i

i

i

i

tada

u hrvatskom

bilo

svijet,

narodito u

joi

nam

doSe sada drugi sv.

oni, koji su

bili

vi§ih nauka,

zeljni

su u tudji

da je papa Klement V. god. 1312. ukinuo znameniti

Boijaka. Ogromna imanja toga reda u hrvatskom

ill

iSli

(Bolognu).

je zabiljeiiti,

Templara

red

Italiju

kraljevstvu;

viteiki red,

naime

Ivanovce

(Cruciferi), a s

njima

i

vitezki

kraljevstvu zapa*

znameniti samostan

Gregorija u Vrani. Priori reda Ivanovaca, stolujuci u Vrani, znatno su utjecali u sud-

binu hrvatskoga naroda; osobito pak iztaknuo se je prior Ivan Ijice

Marije

supruga

i

Odkako

joj

Sigismunda kao

8u se u XIV. stoljedu

opet je u kraljevstvu

bilo

stali

sljedbenika

Pa Hi n a

u vrijeme kra-

gorljiv privrzenik napuljskih Aniuvinaca.

po Hrvatskoj

Vlasi

naseljivati

gr£ko-izto£ne crkve

(schismatici).

ili

Morlaci,

No ne da Pa tar en

se

ili da li su ti doseljenici imali tada kakovo crkveno uredjenje. i Bo go mill (haeretici) spominju se samo u kotaru izmedju Bosuta Save; no nema sumnje, da ih je naro£ito u detvrtoj £etvrtini ovoga stoljeda mnogo dolazilo iz Bosne

ustanoviti,

i

i

Huma. Ta vjere,

a

hcrceg

glasoviti

Hrvoje

njegova je djedovina bai medjaSila

s

pak se

u Djakovo.

preseliti

Mjesto

njega

U

Hrvatskom.

vjera oikako dala iztrijebiti; pade katoli^ki biskup licu,

rodom svojim patarenske

Vukii<5 bio je s Citavim

bosanski

Bosni nije se patarenska

morao

spominju se

u

je ostaviti svoju sto-

XIV. stoljedu nadelnici

tbosanske* crkve, koji su stolovali u JaojitSima. Takav naielnik zvao Po imenu spominju se djed Miroslav (1303) djed Radomjer (1404.). (KnjiievQost latinska slavensko-hrvatska). Koliko se moie razabrati po oskudnim spomenicima, bila se je kultura u hrvatskom kraljevstvu tijekom XIV. stoIje6i lijepo razvila, to ne samo duievna, nego materijalna. K tomu je uz ino dopripatarenske

ili

se je >did<.

i

i

i

oesla bliztna

Italije,

i

i

joi vi&e okolnost, &to se je hrvatsko kraljevstvo prostiralo uz veliku

prometnu cestu, koja

je iz iztoka vodila Sredozemnim Jadranskim morem u srednju zapadnu Evropu. Hrvatski velikaSi (knezovi) irtiCu se poput bosanskih u to vrijeme vedm bogautvom I sjajem, nego njihovi drugovi u srednjoj Evropi. Huniski Hranidi od kude Kosata imali su tada u svojoj bogatoj riznici vrlo dragocjenih umjetnina (krasnih uresa I

nakita, odora, sveta£kih slika

i

i

I

modi, dak

i

jedan organid

orguljice), a osobito

mnogo

KNJ12eVN03T LATINSKA

I

n

SLAVKNSKO-HRVA'rSKA.

su njemadki knezovi joS u prvoj polovici XVI. stolje<^ posude od obi^Dih kovina. I.hrvatski gordi knezovi ddlikuju se svojom IJubavi za sve, ito je Uje^«i x ppMi^' nito. Evo n'ekoliko znaCajnih primjera. 2a bana Mladina II. (1312. 1322i) xxl p<»Jnii^Ba ^ubi(5 kaze izrijekom njegov Ijuti protivtiik, spljetski Ijetoptsac Miba Madije, da je'£esto £itao sveto pismo (>soiebas frequeatare in legendo bibliam); u drugu ruku opet zna-

posudja od zlata

rabili

srebra, dole

i

zemljane pladnjeve

i

—

derno, da je talijanski udenjak Vilim

Varignana, tjelesni Ijednik pouzdanik Mladinov, meceni jedno svoje medicinsko djelo s ovim uvodttim rijeposvetio svojemu zaititniku; ne manie unrinom krunom oyjendanofnu iima: >Svima vitezkim krjepostima opasanomu velemoznomu gospodinu, svomu vazda gospodaru Mladinu, Hrvata i Bosne banu i vrhov> nomu gospodinu ditave Humske zemlje njegov duhom podanik Vilim Varignana, profesor i

i

i

Da

u Bribirskih knezova bilo a obde Ijubavi sa knjigu, najbolje dokazuje oporuka Mladinova brata Pavla II. od god. 1346., iz koje do-

znanosti

znajemo

medicinskec.

umjetnosti

i

poglavite

za

knjige, koje

je

se tada u Hrvatskoj rabile.

su

Knez Pavao

naioie

Nagrobni kamen (sarkofao) na brdu Pavlovcu ()agoisio£tio o<i S«rajeT«).

poklonio je u razlt(^Jtih

j« Ttljda

grob koeta P«vU RAdJoorica (f I4t5-).

crkvi sv. Marije u Bribini

osam

djela (ystoriam scolasticam, psalterium glosatum, dy.ilogum uocii

Gre*

iivojoj

latinskiii

T«

gom

oporuci franjeva£komu samostanu

i

de Mcra scriptura, et aliorum sanctorum dicta in eo, brevikKjuiuin sancti Bunaventure*, napokon >duas cronieift Romanorum martinianas, umun veterem et aliam novam«); a crkvi sv. Marije u Skradinu tri djela (duo missalia mea^iuHiin novttm secundum curiam, et aliud vetus cum littera breventaoa; item breviarium bmnoi^ Nema 8 toga ni najmanje sumnje, da je u Bribirskih knesova od plemena Subid bilo dovoljno !

i

rukopisnih

knjiga

latinskih, a valjda

minju. Iz iste oporuke Vnn.w Pavla

cjenostima, a naro6ito Hrr. poTJ.

II.

II.

zl

II.

i

hrvatskih,

doznajemo

rebreoim

i

premda da

joi,

se potonje

itriiekom oe spo-

je njegov rod bio

bogat drago-

bisernim uresima ta leott. 3

^4

fIRVATSKO KRAURVSTVO O XIV. STOUF^:!;.

Dok

mecene knjiievnosti, drugi se hrvatski spomena vrijedan knez Novak Disi^lavid od plemena Mogorovid, gospodar grada Ostrovice u Lici, On se je dao na golemi posao, te je oko god. 1368 prepisao glagolskim pismenima (itav hrvatski misal. Pismo kneza Novaka bai je uzorno, tako da su na koncu XV. stoljeda po njegovim pismenima priredili prvi itampani misal hrvatski Mimo to ukrasio je knez Novak svoj misal krasnim sitooslikarijama (miniaturama), koje je valjda sam slikao Novak piie na koncu misala sam o sebi ovako: >L^t gdnih 1368. Ja knez Novak, sin kneza Petra, vitez silnoga velikoga gdna LoiSa (Ljudevita) kralja ugrskoga, njega pola£e vitez, v to vrime budu<5i se Bribirski knezovi iztidu kao prijateljt

knezovi odiikuju kao pisci

Od

tih je

i

naroCito

i

i

knez na Ugrih Solgovski a v Dalmaciji Ninski, napisah te knjige (misal) za svoju du&u, onoj crikvi da se dadu, v koj legu v^kivednim leianijem. I pomisli vsaki hristjanin, da i

gdo ga vede Ijubi, da ga brie zgubi; nu josde pomisli vsaki sada, gde se duSa strahom smete, a dila nam se kriti ne te. Zato kada nam se d61a skriti ne te, tada vsaki pridi z dobrimi d^li pr^d stra^noga silnoga, vekivednoga sudca. A sada proSu vsakoga popa i dijaka, ki budet va te knjige oficijati, moli milostivoga dragoga moli gdna boga slatkoga gdna v molitvah svoih za nju«. U stolicama (dvorovima) knezova Frankapana, narodito u ModruSama u Senju, pak u Novigradu (Novom) Vinodolskom bilo je jamadno notara »pisaca«, koji su sastavljali pisali javne izprave hrvatskim jezikom i glagolicom. Napokon su knezovi Hrvatinidi Vukdidi na medji hrvatsko-bosanskoj bili prijatelji mecene knjizevnosti. Osobito se u tom pogledu iztide knez i herceg Hrvoje Vukdic. Kad je god. 1404. patarenski pisac »Hval kr§canin« dovrSio svoj cirilski rukopis svetoga pisma novoga sa sv£t niStare

ni,

jere

da se najde od nas tada,

—

i

i

i

i

i

i

i

i

i

—

zavjeta

i

i

saltjera,

kaie on, da-je svoju knjigu napisao »na podtenije slavnomu gospodinu

Hrvoju, hercegu spljetskomu

i

knezu od Doljnih kraj

i

inim

mnogim zemljam*;

dina poslije, nekako oko 1407., narudio je opet Hrvoje kod katolidkoga >pisca krasni, sitnoslikarijama ureSeni glagolski misal, koji se je

nekad rabio u crkvi

par go-

Butka<,

sv.

Mihalja

u Omiiu, a danas se nalazi u sultana u Carigradu

Od latinskih djela, napisanih u XIV. stoljedu, zanimaju nas poglavito historidki Oko god. 1308. napisao je rabski biskup Georgius ab Hermolais legendu o

spisi

sv.

grada Raba. Jo§ danas duva se u nekadanjoj stolnoj crkvi grada Kristofora, u kojoj je sahranjena glava toga svetca; raka (area) ili

je

umjetnina XII.

sv. Kristoforu, zaStitniku

Raba modnik

ili

raka

relikviarij

znamenita

Hermolais

s

tri

maha

i

napisom >Miracula

(god. 1075.

— 1 105.)

kaie, da je legendu sastavio

s.

XIII. stoljeda.

ili

Legenda biskupa Georgija ab

Christophori« prida potanko, kako je

spasao grad

sv.

Kristofor u

otok Rab od neprijateljskih napadaja. Pisac

i

po starim knjigama

i

po pridanju

historiis antiquis ac a senioribus civibus legisset et audiuisset)

starijih .

gradjana (prout in

Za prvu

cetvrt

XIV.

sto*

Mich a Madius de Barbazanis, koji je u svojemu djelu romaoorum imperatorum et s mmorum pontificum* zabiljeiio

Ijeda iztide se Spljedanin

»historia de gestis suvremene zgode od god. 1290. .

.

nema glavne

— 1330.,

u koliko je

mogao

za njih doznati

Djelo Ma-

spomenica

su dogadjaji u njem sustavno poredjani; nije nego neka vrst pametara. Kud kamo savr^nije oblikom biranim sadriajem jesu dvije spomeoice (memoiri), sastavljene od nepoznatih nam pisaca, koji prikazuju bume dogadjaje u Hrvatskoj Dalmaciji god. 1344—1346, a narodito borbe oko Zadra god. 1346. izmedju Mletdana ugarsko-hrvatskoga kralja Ljudevita. jedna spomenica 8 naptsom »ObsldioDi8 Jadrensis libri duo< pripovijeda potanko, a u prilog dijevo

misli, niti

ni Ijetopis

i

i

i

i

i

ugarsko-hrvatskoj stranci; dniga s napisom >Chfonica Jadertina* (talijanski prevod mirnija, ali je odito od Jakova Morellija) mnogo je jezgrovitija krada, dostojanstvenija naklona Mletcima. Za posljednje godine Ljudevitova kraljevanja, a ']oi v\ie za doba kderi mu Marije zeta Sigtsmunda vrijedi djelo zadarskoga gradjanina patricija Pa via P a V o V d a, kojemu je napis >Memoriale Pauli de Paulo, patritii J ai

i

I

i

t

i

KNJlilVNOST LAT1N8KA

MlNiATURNA SLIKA

U c

IZ

I

SLAVENSKO-HRVATSKA.

35

RUKOPISA (mISAI^) KNKZA NoVAKA (1368.).

Beia iavste prekrAsan (lagoUkJ mini, koji jc god. Ij68. MpUao hrratski koezova i (leinida NoTakovida « IJci, poilije n Gackoj (Gataotkoi iapi). Kaex Novak bio je do knoa Petra DUtslaTi^ (l3"oook koexa Dir'alava od plemena Mogoror>d>, koje je natuvalo i34^-)i staroj hrratckoj iapani)) Lici. Stolica tih knezova bila je Ostrrica jagoictoioo od Malalaka, sa aiedji ilara iapaoije Krbave. \'ec' djed Dlsitlar, a jot vil? otac Petar D'aitlavic otjecali s« saatou a tgode hrvatskoga aaroda, jer sa bili knexoTi a pleaaeoa Magorovida podjedno rodjaci krbaTakih knetova u porodice KafjakoT<4fa. Koex Pctar DitiilaTid, otac Novakov, gotpodovao je Ua pada Mladina II. Sibiiia (Ijaa.) takoljcr neko frijeaM gradoai Bagon (Karlobagom) a Podgorakoj tupi. Knes Novak atolovao je popat djedova avojih • grad* OMTtW, te •• spoaBinje a povje*ti god. 1349.— 1373 • dakle a Triieme kralja LjndeTita I. Velikoga. Bio |t prirrfaajk toga kralja i ajegoTth banova; t toga ga i« kralj iaenovao vitccooi avoga dvora (milca ragi* cvfiaa). Uza to vriio )c koe< Novak ncko vrijeme t*Mt koeievaka a daltn«liaakoB» gra<ia Niaa, kao i trdaljduMi grada Sol^ova (Solgo). Sioovi i anad ajegovt prusvaic ae po ajema Novakovidi. Kacs Novak aora da !• Mo Trip obrasovaa iorjek avoga vtjeka, v)eit piatna i alikantva. Sto a« doaad toade, aapiaao jt prakrataia ptaaoa iitav •tarohrvataki miial, to tako Ujepo, da tn po«Iije prigodooi lunpaoia prvih gbfoWcili kB)iga apravo po ajagova rakopiaa dali naflniti glagoUka pianaaa. Savilc aknuio je tvoj rakopia ta laal pcakraaaik m iai m tsrafli alika, od kojih ra medjat-m aeke ved jako oltedaae. Najboija jt aa^ivana tUka aa liata (feUo) 91., koja prikaiaje aekoga tvttca. kako drii rasviti ivitak papira, aa koiem ae racabira ovt ri|ad ; . . . aiaacti w(if)iM cca»d(aB) iob(aaa)eflB . . .c O mftala knara Novaka piAe Ivan Kakaljevitf: ajadaa od ovtk ka|ifa (Nova, kovib), piaaaa godlae lj68., £nva se a carakoj kaiiiaid a Bc^a pod bro^tai 8. alavaaritfli rakopiaa. Sitka, kojIaM jc areieaa, aK>ga •« avnttti medja bolje alaventkc aiaiatara oooga vrcaaaaa ; tvorcaa i kr)*pko, a bo)a' diaaaa oacMtOM UvabooMa Imadc ib aa bn^ icat, t« prikamja: I. Na U«t« 74. atkpga avaica • o t fo i M kajigo*, ka^iaa goraja ;« xckaa. a doljaa crvtaa, dao aa okolo aaodro, tlatoai BkralMO(aBlta poaallo oiMMi). a. Na Uatn 79. aeki apoatol, koji a rad raxvijwo pUmo drii, obraa va ja olta^aa. 3. Na liata tf. witi O zatvoreoom kajigon. Obras aia jc olte^ce. 4. Na Ifota 91. Svcuc a rawi|Mla plMMOi. alika po«f« iahm aate* vaaa. U tka avctca izralcoa je acka oaobiU adUaa, botMUaaaie fiao I ttvabao, Haaa)« podoata p ai ajito i pra* vilao. 5. Na lUla 158. velika alika, aa titavoia UMb. pfadatavlja Ita«a aa krila. hpod kriU atajl aai wijeitww i

kr.drortkoj knjiiaici

Novak, praolac

—

>

i

—

—

i

.

—

n fo

MM

m

Mti

Boija a aantjtt avo/th gotpodja, 1 Hjava Moji jadaa riauki rtralar, a aa ajiaa <il« oauba. ritaajc doita pravCno, bojadlaaata krcpko i saateiaoa

>Ecc« boiaoa,

ft.

Na

liata

1

59.

^^

HBVAT8K0 KRAUBVSTVO U

drensift«. Pavao Pavlovi^ bio vrijeme knct Trogira (1386.)

mnogo

Utjecao je

XlV.

mnogo godioa

je

napokon knez otoka Paga

— 1408.

prismino xabiljeiio Dajtoatoije dogadjaje za doba od god. 1371.

—

ojegovo je djelo dragocjen izvor za povjestnicu onoga doba.

staTio djeio

all

tome

nego

nema

djelu

su a to vrijeme

kuhurnu

joi vi§e za

po zapovtjedi kr£kih

i

i

za zemljopis.

nekakvo skroz povjestno djelo

sastavljeni

dopunjeni.

ili

i

Uz

Ivan,

je

sa-

s

Neki

ne

da je napisom >ch ro nomisle,

statute

gradskih

statute dalmatinskih

gradova

koji bi god. 1388.

senjskih knezova Stjepana

HrvatskooslaTenska knjiga ora

To

javlja

traga.

statut grada Senja,

je latinski

dne

5.

svibnja sastavljen

Ivana (Frankapana).

i

se

dijeli

i

u XIV. stoljedu na crkvenu

Crkvene knjige pisane su starosiavenskim jezikom

svjetovno.

Drave.

povjestoi£kih djela ovoga stoljeda treba joS spomenuti brojne

obdina, koji

znamenit

stolje<5u

,

Ivan arcidjakon napisao takodjer

Osim

i

U XIV.

i

politi£ku bistoriju,

lo gia<;

izmedju Gvoeda

Slavoniji

ne-

Ba§ poradi toga

kanonik zagreba£ki, koji je god. 1334 — 1354. >Statuta capituli Zagrabiensis saeculo XIV.< znamenito

arcidjakon goridki samo sa

(1408.)-

svom »memorialu< posve suhoparno< no

u javne poslove, te je u

se takodjer pnrt spisatelj u tadanjoj

grada Zadra, Deko

upravitelj (rector)

poslije ^ibenika (1399.). a

i

STOUB^U.

i

na

prismjesom puikoga go

s

hrvatskoga^ a svjetovne £istim narodnim jezikom. Crkvena knjizevnost sastoji pogla-

od obrednih knjiga, kao dto su misali, brevijari (6asoslovac, 6asosiov) rituali (obrednik, vetinom starijega porijetia; pravih bogoslovnih knjiga imade malo. •Mali zboroici mudrih redenica iz st. pisma i djela sv. otaca<, pi§e J. Broz, >kratka objaSnjivanja istioa kri<Unske vjere i morala, propovijedi homilije, prosta upudivanja, kako treba vito

i

trebnik),

i

vrUti poglavite obrede crkvene, legende

prijevod

i

—

gdjekojega pisma papinskoga

gUgolaika, to je sva crkvena povjest

i

pisa, Darodto od

raziirio le je

gdje ta stavski

i

ih ttali rabiti i

razvoda, statuta

listina,

(M-eko

i

zakona. Hrvatski jezik

u javnim izpravama

(n.

pr.

Veprinadki). Poslije Vinodolskoga zakona

sv.

i

i

Franje,

pastoralka

od poslovnih

glagolskim pismom

s

kratjevstva, naro^ito u danainju Istru,

razvod

Istrijanski, a poslije

od god. 1288.

svega Krikoga otoka«,

i

Benedikta

u XIV. stoljedu poglavito

i

medja tadanjega hrvatskoga

vrbanski, a dooekle

sv.

sva dogmatika, moralka

je

to

sve crkveno pravo naSih glagolaialc

Svjetovna knjiievnost hrvatska sastoji f

redovnika

zica, pravila

izti£e se

koji

bi

zakon Ka-

osobito

>Statut

napisan god.

1362.

po nalogu krCkih koezova Stjepana Ivana (Frankapana). Jama^no bi ved u sasnovao >Poljidki statut<, koji je napisan dirilicom. Najstarija glagolska listina (Dobhojska) nspisana je god. 1100. na otoku Krku; u XIV. stoljedu broj i

1388.

i

istom ftoljedu

i

tvedjer raite.

tih listtoa

Bosanski bani

fd|e ta njihovi »dijaki« SMtavljali

(Umjetootti). Da la Imademo viie primjera. Sam je hffvattkim

devitova

— 1380.

Ifradio jo je q.

i

su posebnu dvorsku

kraiji imali

pisali kraljevske

i

umjetnosti u XIV. stoljedu bile u Hrvata u velikoj

kralj Ljudevit

Elisabeta, izraditi

pak milanski

sa svojom

Jelena, rodjena tettra

modi

sv.

bana

kdi

bosanskoga

prekrasnu raku zlatar

sv.

Stjepana

i

ta

data

go-

istoga imena u 2Uidru.

Franciscus de Mediolano

(Francesco orefice,

Potaknuta prtmjerom kra-

poslije,

i

Spljetu.

I

Katarina, supruga vojvode Sandalja Hranida, a sinovka

|e velika phjateljica umjetnosti.

crkvi sv. Maiije u Zadru

danaS'joi ponost

Kotromanida,

Simuna za crkvu

oko god. 1409., supruga hercega Hrvoja, po imenu kneza Nelipida, 43 marke 2 uncije srebra, da se slidna raka na-

Dujma u

heicega Hrvoja, bila staaa

cijcnt,

suprugom Elizabetom prednjadto

Antonio, da Sesto, territorio di Milano, abitante di Zara).

yice Elizabete darovala je

dini sa

kancelariju,

banske povelje.

koezovima, darivajudi crkve krasnim umotvorinama. Znademo, kako je Lju*

supruga

dine 1377.

i

i

crkva; a

Ona

je darovala opatidkomu'

samo-

dva dragocjena relikvijara u obliku ruke, kojima se

jednom su sahranjene

mo6

sv.

Andrije

i

sv. Matije,

i

a u

37

UMJETNOSTI.

drugome sv. Simuna sv. Anastazije. »Oba su (relikvijara) i

od pozladena srebra sasvim gladka, izuzevSi onu savatli

—

viticama ukraSenu prugu.koja se

prednjoj

awnHlffl'JVH V^IUHTIA^I iToHUIClV/ftli KUirti

na

postolja

iinad

vidi

strainjoj strani re-

i

likvijara. Sprijeda imaju vra-

if&ainiHt%a^rf(TnrTniatf^inii(ivjffe>B

taSca, kroz koja se vide kri-

pokrivene

stalnom

ploCom

relikvije.

Vrata§ca su od sre-

bra, a u

obliku

u

nfiVfoTFlTUpreiUll

na

samo tragova od toga i

WW YllvMH'^h

bila

danas vidimo

emaljovana, a

nadpisima

\)\\?ff^

duguljastog

detverokuta; nekad su

u pozadici grba

i

samome

nam

grbu, koji

pokazuje dvostruki poprijeini direk. Boje

od emalja

tamno-iuta,

lena,

ze-

§to

se

ova

je

a

tehnike,

roda,

tiic

bijahu:

tamno-modra,

proziroo

rsta emalja spadala u email sur

translucide

relief,

i

na-

likuje onoj tehnici, koja je u

XV. stoljedu u Italiji veoma pomodna bila. Na okvini od vrata^aca imade u oba

Memento

kvijara ovaj napis:

Do Famule

>»HSttM«^Wjir;imH obiW^oijfhmjnf^uik

reli-

tue Katarina conviro

srte polenti

Dno San-

Bosne*. Mesamo kneievske vojvodske iene, nego mui-

dalio voievode

djutim ne

i

y.iu^ffciti

lURWii

rffi7P«"H

mMytfh i«'r,^

i

karci darivali su crkve rijed-

kim dragocjenostima.

U

\)

j)o5«ee^'^v»^tf3 jTcwwr/nfftKumi'

stol-

noj crkvi sv. StoSlje (Anastazije)

Zadru (uvale su se dva re-

u

joi u XVII. stoljedu

Martina

likvijara za mo<ii st. i

sv.

proroka, koje

Danila

bijaie crkvi

hrvatski

i

Bribirski (t 1312.).

nekad poklonio

bosanski ban Pavao

od plemena Subid

Na

relikvijaru sv.

Dantla vidjele su se na srebrnoj plo£i slike sv. Petra

i

Pavia,

Danila proroka, Za-

zatim

sv.

jedno

s

baous

Croatorum

oapisom:

»Pau1us

me

fecit

IZ

MISALA KNKZA NOVAKA. D«Ml

tlaiwe 169.

Um*

(80

i,

KRAUBV8TV0 U

ilRVATSKO

fieri

me

ad honorcm ss. je oaeiniti na Cast

^o !>l>odovao

sv.

Petru

(Hrvatski ban Pavao dao

Danielis prophetae*

s,

Pavlu,

i

graditeljstva,

se ti£e

Danilu proroku).

sv.

i

opaziti

nam

je,

da je u XIV. stoljedu joS uvijek go-

slog, naroiito u gradovima Dalmacije. U tredoj desetini XIV. stostolna crkva sv. StoSije u Zadru, a god. 1407. posvedena bi crkva

romanski

dovrikna bi Krievana u istom gradu.

Ije^ sv.

Petri et Pauli et

STOUEdU-

XIV.

gradoja sronika stolne crkve

U

za tu gradnju.

U

isto

vrijeme

Dujma u Spljetu. XV. stoljeda trsio

sv.

prroj polovici

Nikola Tvrdoj

graditelj, Splje<^anin

et fabricae eiusdem, 1416.

— 1426.);

(operarium

Kraljica Elizabeta zanimala se osobito

se

oko gradnje toga zvonika doma<5i suprastantem campanili

et

no posve dovrSen

Medju gradjevine XIV.

polovici XVIll. stoljeda.

se jur u XIII. stoljedu zapodeta

nastavila

stoljeca

Duymi

s

zvonik (sa §est spratova) tek u

bi

spada

i

romanskom

prekrasni, u

slogu sagradjeni hodnik (klaustro) franjevaikoga samostana u Dubrovniku; sagradio ga je

zgrade romanskoga pak domadi umjctnik, magistar Mihajlo Petrab iz Bara. Crkve pomenuti buduci da to slog trail. kipovima, brojnim su ukraiene sloga Dalmaciji odriao slog romanski, te se samo amo Dok se je u juinoj Hrvatskoj i

I

tamo opaiaju

tragovi

U

gotski slog.

Zagreb u.

tom

gotskoga sloga, prevladao je u Slavoniji u XIV. stoljcdu posve slogu podignuta danalnja stolna crkva sv. Stjepana u

bi

—

nakon tatarske provale stao podizati biskup Timotija (1264. 1287.), dvije njemu poboine kapele; u XIV. stoljedu podignuto bi joj dva zvonika; a dogradjena bi za biskupa Eberharda Albena bi^ zasnovana pro^elje (1397. 1419.), koji je sazidao tri jednako visoka broda, Ito no spajaju proielje sa svetiitem. Na pe^atu, §to ga je kralj Ljudevit god. 1371. odredio za kaptol zagrebadki, orezan je kralj sv. Stjepan, kako kle£edi pred bogorodicom, koja drzi sina na krilu, dariva njoj crkvu, kojoj na proielju stoje dva zvonika. U gotskom slogu sagradjena je i druge crkve u tadanjoj Slavoniji iupna crkva sv. Marka u Zagrebu (rana gotika), kao Kraljevi ugarsko-hrvatski iz porodice An^uvina gradili sui svjetovne zgrade. Znade se pouzdano, da je ban Mikac Mihaljevid (Prodavic) po nalogu Karla Roberta oko god. 1335. podigao kraljevsku pala£u na Gradcu tik Zagreba; u toj su palad poni brojnim zamcima, slije stoioTali hercezi i herceginje. Danas joj nema vi§e traga, kao Nju

je

koji je sagradio svetiSte

i

i

—

i

kaitelima

gradovima, koje su

i

ono doba

u

gradili

svjetovni velika§i

i

crkveni dosto-

janstvenici.

Uz

ine

tvome umjetnosti cvalo

osobito umjetno

zlatarstvo

i

dova (2^dra, Spljeta, Dubrovnika Najljepia vrsti

umjetnina

ie

je u

hrvatskom kraljevstvu, narodito u Dalmaciji,

srebrnarstvo. Crkvene

riznice

dalmatinskih

gra-

Kotora) ba§ su pune umjetnih dragocjenosti te ruke.

i

spomenuta ved raka

sv.

^imuna u Zadru.

kod umjetnina ove

I

preteie joi uvijek romanski slog.

Slikarstvo

je

u XIV. stoljedu slabo zastupano. Imade ga poglavito u crkvama,

tamo gdjegdje odriale fresco-slike. Sitnoslikarstva (miniature) nalazimo u misalu koeza Novaka (1368.), kao u drugim slidnim djelima (rukopisu Hvalovu, misalu gdje

su

se

i

Butkovu za Hrvoja). Medju djela tvome umjetnosti ubrojiti nam je svakako sredovjedne nagrobne spomenike od kameoa, kojih nalazimo nebrojeno mnoitvo ne samo u danainjoj Boani i Hercegovini, nego u onim dijelovima danaSnjc Dalmacije, koji su nekad i

i

pripadali Hrvatskoj.

Nagroboih spomenika od kamena imade ih

nalazimo oa vitokim poljima Narod

modemi

U

ih

udenjaci zovu, oe

srednjem vijeku

ih

znamo, da

zvali su ih

li

im

oblici: ploda,

tumba

ili

na £itave rpe

opravdano,

kamen, kami,

Nebrojeni nagrobni spomenici vflo su Najglavniji su

ili

zove stedci,

pojedince, a najvi&e

a

i

mafteti;

bogomilskim grobovima.

bilig, pa£e

razliditi

ili

mramorovi, i

kamen

bilig.

tako po obliku, kao

i

po

dugoljasta kocka, sarkofag na iljeme,

izradbi. i

stupac

OBRT Po izradbi imade sa ukrasa; no imade ih pa£e

iivotinja,

i

imade

kolo), a narodito ih

150. te potje^u

preku

^esto

Ijudi.

i

grubo

posve

£esto

se prikazuju

14.

iz

i

15

i

tztesaoih, bez tkakva

predmeta (osobito

razliCitih

prizori

iivota (lo7, viteike igre,

iz

Nagrobnih spomenika

napisima

s

t

poglavito

39

ornamentima, sa slikama

lijepim

i

oruija)

troovina; i»rombtala.

primitivnih,

vrlo

ih

(ni$an).

I

napisima na^lo se dosad

s

pak

su

stoljeda, pisani

bosanskom

svt

ciri-

licom. Medju najljep^e nagrobne spomenike spada nedvojbeno onaj na starom groblju kod Doljne Zgo^e blizu Sutiske, za koji neki misle, da ga je nadnio neki dalmatinski umjetnik u drugoj polovici XIV. stoljeda, upotrebivii motive romanskoga sloga i DarodnC' trgovina; prom eta la). S pustaojem oapredkom gradova trgovi§ta (Obrt trgovina. Uz prastare gradske obcine u primorskim strarazvijali su se takodjer obrt nama nicale su u drugoj polovini XIII stoljeca kao u XIV. stolje<5u oove varo&i trgoi

i

i

i

i

i

nutamjoj zemlji, narodito u Slavoniji. irgovima bavili su se poglavito Gradjani (cives, hospites) u varoSima

viSta u

ob

i

itrgovinom. U svi zanati.

zanatima. se je

Zanimijivo

ulica).

je,

ob<^ini

da su se

Gradcu

na

razli^itih

ziteiji

Zagreba

tik

narodnosti

u kojoj

su

posebice

obrtima; ulica, u kojoj su prebivali, zvala se je >vicus Latinorumc (Vla§ka

tako na Gradcu kao

Preteziti broj obrtnika

ino posvjedoduju

hrvatska imena

i

i

nazivi

raznih

vo^ar, vuzdar, jeziku,

i

londara,

i

obrtnika, §to

stoljecu nalazimo ved

kalendinum, kalandas),

iz

i

sedlara,

obrtne

ili

ili

(danas

zidarskim

LaSka

ulica).

nalazimo zabiljeiene

ih

iglar, kipar,

klobudar, lokotar,

stolara,

zadruge

kojih su se poslije razvili

tular,

oznake obrta na latinskom gumbara; kovada, cestara, kamenara,

hrvatskih naziva nalazimo

krznara, "sapunara,

mlinara,

m

razlidtim

(krojaC). rogoiar, strelar, tadkar,

uzara, zlatara, brijaia, mesara, tesara,

to:

U XIV.

Osim ovih

d.

t.

riznar

poplatar,

o

u Zagrebu bio je hrvatskoga roda, Sto uz

i

u latinskim izpravama. Takovi su nazivi: ciglar, hlebopek, moinjar, nozar, ostrugar, pivar,

i

sutorum*

seu

talijanskoga roda opet bavili su se najvi§e graditeljskim

Zitelji

r t

su zastupani gotovo

poglavito So§tari; s toga

bili

>vicus Theutonicorum

zvala

stanovali,

bili

bavili

su gradjani njemadke narodnosti na Gradcu

Tako

ulica,

i

Duga

slobodnoj

i

svjedara, ili

br

a

zvonoljevca, tkalca

tovStine

cehovi. Te su

i

dr.

(confraternitates,

se zadruge stvarale

po obrtima. Na Gradcu tik Zagreba spominje se ve<5 1359 >confraternitas sclauonicalis«, a 1384. >kale."dinum Latinorum* >kalendinum Theutonicorum*; pored ovih narodnostnih zadruga iriadc ih po zanatu: > kalendinum camificum< (meili

po narodnostima

ili

i

i

kalendinum piliatorum* (klobudarska bratovStina) i dr. Na telxi bratovStine je d e k a n, kojega ^>u dlanovi birali svake godine, to obidno na blagdan zadruiooga patrona, jer je svaka bratovStina imala za svoga za^titnika posebnoga svetca,

sarska bratovStina).

*

i

irtvenik BratovStina imala je svoju zastavu, kojemu je obidno u iupnoj crkvi podigla vlastite voStanice >kaleduftke<, pod kojom su 6Ianov; njezini iSli za svedanih provoda koje su palili na 'provodu kojega svoga sudlana. Dekan je razpravljao pojedine obrtDt£ke razprave izmedju dianova, upravljao imovinom bratovitine te se briouo za ubogei

i

i

'i

bolestne drugove svoje

Trgovina

bila je nutarnja

i

vanjska,

kopnena

i

narodito s Ugarskom, Stajerskom, Kranjskom, Hrvatskom dobijala

je budi

preko Hrvatske, budi preko Krn'ijske.

(Gradcu) kupovala jima trgovahu,

i

prodavala,

spominju

se:

pi^

I.

K

morska. i

O

Tkaltid ovako:

Slavonija trgovala je

BosDom; prckomorsku rubu robi,

koja

se

>Od domadih

konji, voli, krave, magarci, koze, jaojci,

je

u

Zagrebu

iivotinja,

ko*

krmci, idrijebad,

Uz domadu perad dooaiahu na trg lovili gradski ribari, donalahu na trg seljaci od svih vrsti, koje se nalaze u Savi; to ili svjeiih, ili soljenih ili u dimu su§enih, a kao osobita vrst spominje se vizovioa. Od morskih riba spominju se samo renge ili haringL Raci, pohvatani po obliinjih potocih i u Savi. Od plodina domadega puljodjeUtva vrtljarstva: p^nica, rai, jedam, bar sijerak, zatim bob, pasulj, leda, mak, hmelj, bijeli telid

i

odojci, a

od

zedevi, srne

divljaii:

labude. Rtba, osim onih, koje su

i

vepri

i

i

i

i

i

i

HBVAT&EO KAAUEVSTVO U

^•'.

cnreni luk, zeljc

STOUB^D.

stranoga: smokve, limuni, grozdici, narandie,

povrte; a cd

raxlitito

i

XIV.

rila» kapri i ulje ... Sol prodavao je kaptol, koji ju je dobivao iz marmaroSkih solara; Modru^a; uz mor^ku pak sol dovozili su na trg sa skladiSta narodito iz Ljubljane morsku sol rabila se je i kamena. Sirove stvari, kao koie pitomih i divljih livotinja, i

prodavale su se

po komadu

ili

Od domadih

poviesmo.

ili

u sveinjima; uz ko2u spominje se vuna, kostrijet

tkantna prodavalo se §to na

i

na lakte: domace platno

rifove, §to

sukno »darovec«, dok se je finije sukno dobivalo preko Optuja iz KOlna. Od kovina tr^valo se je leljezom, bakrom i olovom. Od proizvoda domadega Sumarstva, kapstaje, koje se je sjeklo u gradskim piljcnica za zgrade osim dnra za ogrijev iibijelo

i

i

i

jelovim gredama

tolskim iiimama^ obskrbljivahu grad susjedni Slovenci

i

daskama, koje

su na splavima dopremali do Zagreba. Roba, koju bi strani trgovci dovezli u Zagreb, da ju prodaju, morala se smjestiti

ili

pod Satorima,

izloiiti

crkve' sv. Margarete (danas pravoslavna\

na

ili

pred vrelom

ledini

ili,

ManduSevcem.

ili

na Markovom trgu,

bjlo zabranjeno,

Strogo je ili

u krimama.

pok se prema tomu

zvali

iitari, solari;

ili

koji su prodavali viSe vrsti

robe, naro^ito juinih proizvoda, pak ih je narod obidno zvao »§tacunari« je sludajeva,

da su se r po dva trgovca

badld >Stacuni«

bili

su

ili

zdruzila

proste daSiare

zajedno

i

s krilnim

n.

trgovci pr.

ili

iid rabio

obi£no za izlaganje one robe, koja se

Kud i'kamo trgovale

s

livalinija bila

Bosnom

i

studjinom, a naro£ito

je

Srbijom, dok

trgovina u

je

iitom, solju,

ili

>kramari«. Bilo

Zagre-

opet u zidanim kucama krilo te se

u §tacunu prodavala*.

Hrvatskoj

su u primorju

ili

su

(species) razlidite

(in societate) trgovala.

otvorom

bili

male nadsvodjene razizemne izbe sa dvokrilnim vratima na luk, od kojih je desno sesalo db.tlaf t'e se kroza nj ulazilo, lijevoga pak krila bila je doljna £est zidana, taj

oko

da se dovezena

Zagrebacki

u trgovce, koji su samo jednom robom Irgovali,

ili

ili

za Stjepanskoga sajma, pred stolnom crkvom

donesena roba iztovaruje u privataim kucama podijeljeni ovako:

to

i

i

s Italijom (Mletci, Jakin, Napulj).

O

kopnu

Dalmaciji, koje su na

podrzavale

morsku trgovinu

trgovini Hrvatske

i

Dalmacije

u X4V. stoljecu evo oekoliko podataka. Godine 1302. dne 11. lipnja izdaje bribirski knez

grada Spljeta povelju, kojom im I. od plemena Subic trgovcima »po £itavom vladanju svojem u Hrvatskoj 1 Bosni« (quod omnes mercatores Spalatenses, per universum dominium nostrum Chroatiae et Bosnae emere, vendere, comparare.'inercimonia apportare et auferre libere valeant et possint); u drugu ruku opet i

bosanski ban Mladin

dozvoljaira trgbvati

smiju trgovci' njegova vladanja dolaziti u Spljet

•oa mercimonia

efdem

in

ciuitate

za

Spalatensi uolentes

et

trgovinom

(hi

omnes

alii

mercatores

desiderantes apportare, non

careant

Malo zatim, god. 1310. pi§e ban £itave Slavonije, po imenu Stjepan Babonid od Steniinjaka, mleta£komu duidu, koji ga bijaSe zamolio, da bi dozvolio njegpvim trgovcima trgovati po hrvatskim zemljama (ut mercatores vcstri de Venetiis per terras nostras et nostram potentiam libere possent cum suis mercimoniis ambulare), kako ye gotov itititi i: braniti mletadke trgovce, ako bi zaista doSli u njegove oblasti. I brat Stjepanov, ban Ivan Babonid, obe6ije mleta£komu duidu god. 1317., da 6e izdati >slo> gratia nostra).

bo<lno..pisnu>« (Utteras ivecuritatis) za mleta£ke trgovce u oblastima svoga vladanja

pd|Melj«. Otobito pak zanimljiv je trgovaiki

i

svojih

krdki knez ga je modruSki ModruSa 26. lipnja 1408. utanadio s mleta^kom republikom. Ii toga ugovora doznajemo, da je mleta£ka trgovadka naseobina obstojala ne samo u Senju, nego i u Zagrebu (mercadanti Venetiani c citadini de Venecia, che habita in Isagabria), zatim da je bila vrlo iivahna trgovina, koja je i§la od Senja pr«ko Vratnika, Brinja. u Modruie. pak odatle Pokupljem u Zagreb. Mletdani su

Nfldola

Fhuikapan kao gospodar Senja, Brinja

ugovor, §to

i

i

tada a Senju imali posebne svoje konzule, kojima su to|D gradu.

bili

pokomi

svi

njiltovi

podanici u

Svaki primorild grad Hrvatske i Dalmacije imao je svoju trgova£ku mornaricu, koja ga je spajala ne tamp s Italijom, nego i s trtiiUma na iztoku (Levantom); •

OBRT

I

trgovina kopnena bila je poglavito

primorskih strana u zagorske

da su hrvatski

iivotinjstva ieljeza

katran,

dalmatinski trgovci

i

(tito

svake

druge rude);

i

stakia

fina sukna, skriet,

ogledala, posudje

i

zlatni i

druga

i

pamu^ne

u nekim hrvatsko-dalmatinskim gradovima,

domade

8ve

krzno, vuno, i

loj,

mirodije, i

na-

svilna roba, fircn-

razlidite ieljezoe kovine,

staklene, sapun, slamnate tvorine,

i

zaliha

ali

iz

se u obde

(Safran, papar, riia, limnni

kremonski,

i

Neke od

d.).

t.

i

koinine,

i

prtene, svakojaka

i

sprave bakrene, zemljane

i

konjima robu

moie

prekomorsku robu

porket milanski

srebreni nakiti, zlatni dukati,

i

i

tiie,

prirodnine iproizvode

u tudjinu

obrtne proizvode

randze, slador, mendula, tkanine vunene, tinska

mazgama

vosak, koie

i

su pak

uvozili i

koju su Telikim dijelom imali u svojim

na STOjim

izvozili

med

so^ivo,

vrsti,

41

§to se vanjske trgovine

obratno.

i

talijanske umietne

zatim

karavanska,

(zvani s toga >turmari<), prenose<5i

rukama Vlasi re<fi,

troovina; prombtala.

obrtnina izvodile su se

tih

domacih

dodu^

obrtnika nije namirivala

potrebe.

Najznatnije

su sajmovi. Slobodne gradske dan u sedmici, kad se je u njima Zagreba bio je sajam (forum soUempne) dva

pomagalo trgovini u srednjem vijeku

bili

ob<^ine imale su u svojim privilegijama odredjen koji

Na Gradcu

obdriavao sedmidni sajam. put u tjedntt: u ponedjeljak

i

tik

petak; a trgovati u ob<5e bilo je dopuSteno svaki dan (forum

cottidianum). Sajamski dan u Kriievcima

grcbu godiSnji sajam na praznik sv.

bio je

Stjepana

dana, naime tjedan dana prije blagdana

i

Osobito je bio znamenit u Za-

utorak.

(20. kolovoza), koji je trajao

tjedan dana poslije njega.

U

po detrnaest

slobodnoj ob<5ini

Markovo; dne 10. oiujka 1372. dozvolio je kralj Ljudevit gradjanima na brdu Gradcu, da obdrzavaju takodjer godiSnji sajam, koji traje ^etrnaest dana, kod crkve sv. Margarete u Podgradju to na sam praznik pomenute svetice. Na taj sajam mogu dovesti (nova villa - Ilica), robu strani trgovci; svoju sve trgovce kao i njihovu robu uzima kralj u svoju zaititu, na

Gradcu

brdu

se

slavio

jo§

je

od

1256. godiSnji

god.

sajam

na

i

i

te ih za

vrijeme sajma oslobadja od placanja pijacovine.

ceste

putovi. Nijesu jo§ to£no no nema sumnje, da su glavne ceste u srednjem vijeku bile one, koje su jol Rimljani posagradili po Panoniji i DalmaXIII. i XIV. spominju se razli£ite ceste, kao via regia (kraljevska ciji. U izpravama kad zove takodjer >viaantiqua, cesta), via antiqua ili vet us (stara cesta, koja se kad Najznatnija prometala kopnene trgovine bile su

pretraiene

sredovjeine ceste u hrvatskom

i

kraljevstvu;

i

cementerio opere superfusa< »publica

takodjer

strata,

ili

>murata

vulgo

via

exercitus<

Hon-had-ut ^ domada

vojni^ka cesta), alta

Uttewen«

ili

ili

»Ittewen«

vodila

ustanoviti

za

Virovitice

do Varaidina

sada,

vajala se je jedna cesta

hrbta

prema Kriievcima

i

odanle do medje Stajerske

magna

i

ZagretM opet vodila

Sisku

prema Kupi. Pokupske krajeve

je

(in

cesta,

zvana

cesta,

zvana

valjda

magj.

>via fundata

visoka cesta). Koliko se via)

moie

od VaSke na Dravi preko

Theuthoniam),

iz

Varaidioa od-

KaSine prema Zagrebu, a druga preko Kozjega

Coziherbet, que de Cris ducit in Worosd), odakle

magnam viam de

je

Zagrabiam euntibus). cesta preko Turopoija (Honhodut kod Blata u Turoi>olju) prema

opet velika cesta vodila do Zagreba (per Iz

platea

(visoka

jedna velika cesta (magna

preko Zagorja (via

»Honhodut<

opet

ili

magj. Ottev^ny

»Ettewen< je

via exercitus (vojnidka

via<),

Crisio ad

i

Jedna je vodila Icraj rijeke Kupe (iuxta fluvium Culpa) u ModruSe, pak odanle kraj Bdnja i preko Vratnika u Senj; druga je opet vodila iz Siska u Topusko, onda u Biha^, dolinom Une Unca do grada Unca spajale su s

morem dvije

ceste.

i

(castnim Unac), pak onda tragom stare rimske ceste Zadar, budi u Spljet. Potonjom su cestom u XIII.

hnratsko-ugarskih kraljeva, hrvatskih hercega •via exercitualis«,

•va

sila

naime vojniika

manjih cesta, putova

i

cesta.

i

i

u

XIV.

Knin, odakle se polazilo budi u stolje<iu

bana, pak bi

redovito dolazile vojske

prema tomu cesta prozvana

Medjutim pored ovih glavnih cesta spominje se

puteljaka, koji joi nijesu iztraieni.

IIRVATSKO KRAUEVSTVO

4*

MV. -T0UE6u.

T

Trgovci, prolazedi cestama sa svojim trgom, stradali su ne

samo od

razbojnika

i

haj-

namete tako kraljevskim dinovnicima, kao pojedinim plemidima, koji su ceste putove po svojim imanjima gradili uzdriavali. Pogiavite takove dade bile su: tridesetina (tricesima) od strane robe, duikih vitezova, nego su moral! pladati takodjer

razli^ite

i

dade

i

i

i

koja se i

u semlju uvaiala;

je

napokon brodarina

(harmica)

prtpadali

su

ili

mitnidarina, naime dada

mostarina

kraljici,

budi onoga vlastelina, na

bila je

u

iz Italije

i

i

Dohodci

rijeka.

brodovi (kao

i

kojega su zemlji^tu

na medji Hrvatske

za robu, koja se je uvaiala

(tributum) na mitnicama (telonia),

preko

preiaz

dok su mitnice

Ijevski,

ModruSama

za

stajali.

mostovi)

i

Najpoznatija

i

brodovima.

Tako

samo da tim unaprede promet

mitnice,

pravda

mitnicama

i

razmirica. Nikola Set,

tadanje Slavonije; tu se je ptacala tridesetina

isto

ukidali su kralji

No

trgovinu.

i

ban ditave Slavonije

i

(indebita)

Zagrebu

odrediti

zasebno

i

kao bani

i

od daca na

mnoge

ba§ poradi toga bilo je

Zavam

et

povjerenstvo, koje

nametnute dace za nove mitnice

i

privatne

mnogo

Hrvatske, morao je na zahtjev svega

plemstva (universi nobiles regni Sclauonie inter Dravam god. 1349. u

budi kra-

tridesetnica

drugih prekornorskih zemaija Kraljevi su oslobadjali

gradjane slobodnlh kraljevskih gradova tako od placanja tridesetine, kraljevskim

tridesetnica

bili

de

brodove (mostove) u

existentes)

iztraiiti

na saboru

sve nepravedno

ditavoj oblaSti njegovoj.

PeCat bosanskooa kraua Stjepana Ostoje DÂŤ

poveljl

od

gixlin'

1400.

Drtavni Mkiv n BadimpÂŤBU.

VI.

SIGISMUND KRALJUJE

SAM.

(1409.— 1437.). Odnoai

prema Tarcima,

Bosni

Srbiji

i

(1411.-1413.): konf^rec a Badima Vak£-'^ Tcljate

'

— 141 1.).

1412.).

1413.— 1415.); prve provale Taraka

u

—

i

(1431.

— 1424):

Srbiji

i

juinih

otoka.

IlrratsVu

Turcima (1420.

borari oa crkrenom

— 1428.). —

i

i

Celjtki knezovi

prema

—

(1414.-1415.). Drugi

rat s

Knex 1424.)

—

1430.—

Njemaikoj,

— 1413.).— — Sii^sinund 1.

Mletcima (141S.

Ivanii

Odnoai

kralja

— 1432.);

—

13. tvibiija

1434).

—

~

—

B*^"

Aas'riji

Poljskoj

i

Pad hercega n

Hrro'ia

(1412.—

tudjini

— 1430.);

Nelipi(! bori >e •

li&topada 1434.); krunjen zi cara u

(1430.— 1434.); uganki sabor god. 1435.

(^bitak Tro-

Mletcima

i

Bosoom

SiKiuQunda premt Boani, ainori kncsa Nikole.

Rimu

UKarako

i

—

(31. ZTibnja 1433.):

hnratako kraljerstvo

Matko Talorac

i

bra^a nj^^oTa

Frankapana (1436.) Srbija god. 1438.— 1436.; poaljcdDii Boana Turcima (l437.). Smrt kralja Sigiamunda g. proainca I437.).

kneza Ivana rat a

Sii^tmand

UanoTanje kneza Nikole Frankapaia (1426.

tudjini (sribanj

tudjini

—

(1430.

aaboru u Btsein (II. ctud. 1433.

boravka u

(1435.); pad bana

Turcima (1419.).

Rat

knezoTi Frankapani

Sigitmund po drogi put a

kraljetra

—

—

Prri rat s Mletcima (141

1419.); hrvatsko kra1jevtt?o xa njegoTa izbivanja.

gira, Spljeta

u

(1409.

(lipnja

(Ania)

—

i

SIGISMUND KRALJUJE SAM. (1409— 1437-)

prema Turcima, Bosni

dnosi

i

Srbiji (1409.— 1411.). ono takmac njegov, na-

Kralja je Sigismunda Ijuto zaboljelo, kad je puljskl kralj Ladislav, 9. srpxija 1409.

Zadar, Novigrad firava svoja

i

Vranu zajedno

prodao mletaikoj obcini gradove s

otokom Pagom^ kao

§to

i

sva

na ostalu Dalmaciju, koja su ga zapadala kao krunjenomu

kralju tezemlje. ]oi je jade

Sigismunda potreslo, kad

je

malo zatim

mletadka obdina zaista obladala ostatkom Ladislavljeva vladanja, pak

onda bezobzirno macije, koji' su

uztrajali

stala posezati za

u

vjernosti

onima otocima

suprugu Ljudevitove

i

gradovima Dal-

k<ieri.

Sigismundu

dnevice vapaji hrvatsko-dalmatinskoga bana, nepokolebivoga knexa krbavskoga Karla Kurjakovida, kojemu bijahu MIetci oteli sela kotare naokolc^ Novigrada; u Sigismunda traiio pomodi knez Nikola Frankapan, kojemu je stizali

i

pogibao, da 6e mu MIetci oteti Rab, Krk, a moida Senj; u Sigismunda pouzdavao najmladji privrienik se je kum njegov Hrvoje Vukdi^ koei gospodar otoka Braia, Hvara i Kordule, koji je sada odasvud bio spljetski prijetila

i

i

i

opasan od prutivnika mitosd

t

ogarsko-hrvatskih

8 pomo<5u

grada

ob<5ina

<^e

i

neprijatelja, te se je

zajedno sa svojim iurjakoqi, ce-

knezom Ivani&em Ivanovidem Nelipidem mogao

tinskim

nedavno priznatoga

Dubrovnika, kojoj

vladara; ako se ona

joj sve te£evine

od pol

stoljeda.

kralja.

bijaSe tek

No

odriati

najviSe se izjadala

jedino

P9

Sigismundu

odlanulo p^id blagim vladanjem

opet povrati pod vlast mleta£koga lava, propasti

StGISMUND KRAUI!JR RAM.

46

SigUmundu

njegovoj

i

driavi

zaprijetila

opasnostf da

u jedan tren

tzgubi

ditavo

primorje hrvatsko-dalmatinsko, za koje je nekad tast njegov, slavni kralj Ljudevit, prolio toliko krvi na poljanama Italije

mora

od svjetskoga promefa

i

;

Hrvatska, a po njoj

Ugarska,

i

ce opet potisnute od

bit

krasni kulturni iivot, koji je kroz pol stoljeca take blago-

tvorao djelovao, opct 6e zamrijcli, moida za sva vremena. Sigisinundu nije bilo oklijevati; bilo

mu

je skupiti svu snagu hrvatskoga

ugarskoga kraljevstva,

i

zapodjeti s mjesta

te

osvetni rat proti otimadima najsjajnijega bisera u kruni svojoj.

Sigiimund medjutim

zita.

mogao, da namah zapo^ne

Zadavale

mu

brige prilike

oimanlijska

sila

za Sulejmana

ljevstva. dizati

nije

Joi od god. 1406.

zarevidem o ratu

s

na jugoiztoku (1403.

I

i

— 1410.),

snova^ Sigismund zajedno

Osmanlijama, koji su opet

rat s grabiteljima

svoga kra-

jugu driave, gdje se je iznova najstarijega

stala

sina nesrecinoga Bija-

despotom Stjepanom LaSrbima Ugarskoj ali ratovi

sa srbskim

siali

prijetiti

i

i

;

s privrienicima napuljskoga kralja Lidislava ne dadoSe mu, da izvede svoje u Bosni naume. Tek naUon pobjede kod Dobora, poSto je svladao pokret bosansko-hrvatski, kad kad su mu se pokorili veliki vojvode bosanske je zarobio kralja Stjepana Tvrtka II., i

i

Hnroje

Vuk.-i<5

i

Sandalj Hranid, dinilo

se,

da ce dodi do snovane vojne. Pomagat 6e ga u na udaru; a uza nj obre-

prvom redu odani despot Stjepan Lazarevid, koji je bio prvi

Hrvoje Sandalj Hranic. Kad je despot Stjepan Lazarevid koSe kralju valjda pomoc bio u Budimu, nesumnjivo bi utanadeno, kako kada da se zapo^ne rat. i

i

u prosincu 1408 Ve<5

7

i

1409. objavio je

veljaie

poslanik

Mletcima, >da je

Si^jismunda u

kralja

drugim mje.stima. koja su Turnjegov go^KKlar obaznao, kako se u stranama Grdke veliko mnoitvo Turaka, da dojdudega Ijeta provali u drzavu njedinu pokorna, sprema i

govu; da bi savez

proliv

mogao

Turcima, gospodin je

odoljeti

redenih

Turaka (ad obstandum

kralj sa

okoliSnjom gospodom utanadio

Turchis idem dominus rex

dictis

minis circumstantibus contraxerit ligam contra Turchos predictos).

da

Dne

spremio vojsku

cum do-

15. veljade 1409.

opct kaie sam Sigismund u jednoj

povelji,

driave takmaca, Turaka naime, kao

drugih kriia Kristova progonitelja* (ad praesentem

i

nostrum exercitum per nos contra nostros

et

je

regni

»

proti v naSih

i

na§e

nouri emulos, Turcos videlicet et

alios crucis Christi persecutores instauratum).

Nemamo njemu

i

rijesti,

da

li

je

Sigismund

Stjepanu I^zarevidu sve

zaista udario

na Turke

osnove despotov brat

ili

ne.

Medjutim pomrsi

Vuk. Jo§ od boja na Kosovu iacala svake sveze s Ugarskom.

Turcima priklona stranka, koja se je Vuk, da se zadobavi bar jednoga dijela otdevine svoje. Dok se je zamoli ga despot Stjepan sa Sigismundom spremao na rat, pobjeie Vuk k Sulejmanu sa vojsku, da ugrabi bratu (est Srbije. Vuk jamadno odade sultanu sve osnove bratove, a suviSe obeda, da 6c priznati vrhovnu vlast tursku za one oblasti, koje <5e oteti. Sultan privolt, a Vuk s turskim detama provali u Srbiju, zahtijevajudi od brata polovicu driave (comrade dimidium). Bilo je to jo§ na podetku godine 1409 Cini se medjutim, da je obstojala je u Srbiji

Njoj stupi na £elo

i

despot

Stjepan

(u svibnju

i

suzbio prvu

provalu bratovu, jer je

lipnju) drugi put

mu

na njega s kud

i

kamo

Vuk

udario za

nekoliko

mjeseci

brojnijom vojskom. Stjepan, ostavljen

uzmakne sve do Beograda, te se morade s bratom no sada zavlada Vuk kao kletvenik turski. Medjutim Vak nije se dugo nauiio vladanja. Brat njegov, despot Stjepan, umio se je svojom vjeitom politikom, kad je popak odriati s pomocu kralja Sigtsmunda, kao to najprije Musu Kesediiju protiv Sulejmana (f 1410.), a magao bradu Sulejmanovu, coda Muhameda I. protiv Muse (f 1413.). Za tih borba u porodi turskih sultana bi Vuk Lasarevid od Muse pogubljen 1410), a despot Stjepan opet oblada ditavom driavom svojom. Kralj Sigismund nije za tih borba mogao despota Stjepana pomagati onako, kako bi trebalo, jer su u to planulc nove smutnje u B^jsni. Joi god. 1408., namah negdje ixa boja kod Dobora, bijaie se mjetto sarobljenoga Stjepana Tvrtka II. ponovo uzpeo na od

STOJih.

ne moga^e

pogadjati Ustupi

mu

odoljeti, ved

juini dio driave, gdje

i

i

i

(

ODNOSI PRRMA TURCIMA, DOSNI

bosansko

U

SRBUI (1409.

— 141

1.).

47

prcd nekoliko godina svrgnuti Ostoja, jamadno bez privole kralja humska vlastela, vojvoda Juraj Radivojevic

prijestolje

Sigismunda.

I

prvi kraj stajahu uza nj jedino

knez Vudic, koje je za njihove vjerne sluibe Ostoja dne 10. prosinca 1408. drugi obilato nagradio; ali tijekom godine 1409. stado§e se domademu kralju priklanjati velika^i, pak tako »gospoda rusaga bosanskoga opet hotjeSe i poljubi§e« gospodina kralja brat

i

mu

i

Sandalj Medju njima bijaSe jamadno samo od nevoljc poklonio kralju Sigismundo, kojega je peklo, kud kamo vi§e odlikovao hercega Hrvoju, nego njega. Cini se

Ostoju za svoga gospodara

Hranic, koji se bija^

i

Ito je

i

i

pomoci u turskoga sultana Sulejmana, ono vrijeme prikuiio medjama bosanskoga kraljevstva Hrani(5

U moga^

kralj

i

Ostoja

pomenuti

pa6e, da su

traiili

koji

i

kralj

Sandalj

se bija§e ba§ u

Sigismunda dize se na kralja Ostoju prvi herceg Hrvoje. On mu ne oprostiti, §to je nedavno njegove gradove i oblasti, kao Omi§ s Primorjem s jedne druge strane Celine, zatim primorje Zrnovnice darovao svojim privrzenicima, humskoj bratu mu Vuiicu. U svibnju 1409 bjesnio je Hrvoje tako vlasteli jurju Radivojevicu

ime

kralja

i

i

>po moru

po suhu«, da su sc gospodje Vlada Vladika. mati i iena Jurja Radivojevica, spremale skloniti u Dubrovnik, samo da umaknu osveti Hrvojevoj. §ta je Hrvoje dalje radio, nije poznato; ali je izvjestno, da se je kralj Ostoja u drugoj polovici 1409. osjedao vec tako sigurnim, da je od Dubroviana stao zahtijevati godi^nji dohodak, §to su ga doslije placali bosanskim kraljima. Na njegovo pismo odgovori^e mu Dubroviani 5. listopada 1409 ovako: >Pisanije kraljevstva ti primismo razabrasmo, sto piSete, jer koje dugovanje bilo medju nami, toj da vami n6 bilo. VaSoj milosti odgovaramo, da nai^h list^li, koje smo po tom gospodstvu ti bili pisali, §to je prvo bilo,

silno proti Radivojevicima

i

i

i

vsc

smo

jednom

ostavili

stolu

i

vrgli,

da

nije uspomenu(ia.

kraljevstva bosanskoga

A

sada za

duzni

njim

i

dohodak mislimo ga

§to piSete, mi smo kada subtle bude mirno stati kradati, ali

smece u Bosni, za taj dohodak uzdrzali smo, da kada bog uSini Ijevstvo, kako se pristoji, a mi cemo datit. Malo zatim dodje pred kralja Stjepana Ostoju u Visoki dubrovadki poslanik Rusko, mole6i ga, da potvrdi stare povlastice dubrovaike obcine. Kralj na to izdade 4. prosinca 1409. povelju, kojom ugodi ielji Dubroviana, a i

povelju potvrdiSe zena kraljeva Kujeva, sin Stjepan Ostojic,

R0D03L0VUK OSMANLIJSKIH do Salejmana

II

(TUHSKlll)

(f 1566).

i

necak VukaJin Mlatkovic.

SULTANA

810ISMUND fUlAUUJB SAM.

4*

Medju vlastelom ne spominju se doduSe vojvode Sandalj Hranid ni Pavao Radinovid, ali nema sumnjr, da su oni uda stajali uz Ostoju. Taj okret u Bosni prinudi kraija Sigismunda na novu vojna god. 1410. Hrvatski i

ban Karlo Kurjakovic udarat de na Sandaljeve gradove u Hrvaiskoj,' na Ostrovicu i Skradin; herceg Hrvoje pritisnut 6e Ostoju sa zapada, a glavna vojska kraljeva pod nekadanjim hrvatskim banom Pavlom Bisenom (Paulus Bissenus de Ezdeghe) provalit de iz Drine u srce bosanskoga kraljevstva. Ved na podetku Usore dolinama Bosne Posavine '

i

i

godine 1410. napreduje Pavao Bisen u Bosni, pomagan na zapadu hercegom Hrvojem, a na iztoku despotom Stjepanom Lazarevidem. Gradovi Srebrenik, Vranduk, Ku^lat, Podvisoki dodjoSe redom u ruke

Brodar, Bobovac

i

pri torn stradali

dubrovadki trgovci. Vec

i

da su njegovi pladcnici u Vranduku zarobili njihove trgovce, te ih sa

4.

sobom

Sigismundovih

Cini se, da su

£eta.

11. oiujka tuie se Dubrovdani kralju Sigismundu,

oiujka do^li pod grad Visoki, ondje oplijenili odveli.

Malo zatim,

i

23. oiujka, javljaju potanje,

da je ban Pavao Bisen, kastelan Vranduka, bjesnio protiv njihovih trgovaca u Podvisokom; £ttU sa jo^ da je pomenuti kastelan mudio dva druga trgovca njihova u Vranduku. te traiio od njih ucjenu od 2000 dukata; ali da ih je oslobodio vojvoda Vukmir Zlatonosovid. JoS 30. svibnja brane Dubrovdani svoje trgovce, da nijesu niSta skrivili, a ipak Vranduku. Dok je ban Pavao Bisen napredovao do Visokoga

8U tvedjer zarobljeni u

Bobovca, borio se je herceg Hrvoje na Vrbasu. Dne 27. travnja 1410. piSe Ijima grada Spljeta, pozivajuci vali,

proti kraljevstvu

toga

liiio

U

nekad

>Ostoja,

je

jer

i

ih,

kralju Ugarske,

svih dobara

i

neka oduzmu kralju Ostoji kucu, koju

kralj, vcd odavna

ma

u kojoj zemiji

sam

mletadki poslanik na ugarskom dvoru

svojoj

svojim prelatima

i

I

zaista je

boravi 29. kolovoza

i

u boju

mu onamo

zapovjedio obcini, da

Mihajla Restica

i

pobijedjeni.

1410. pokorili

Srebrenici; pade dujemo, da je Sigismund

bosanskoga che

ne ide u

> kralj

Dne

(kraljica

poSlje

Barbara

24. rujna Salju

Du-

Sigismundu u Bosnu, poSto

^ini se, da je

Sigismund

zaista

1410. odriao pobjedu nad kraljem Ostojom, kao Pavlom Radinovidem. Izvjestno je svakako, da su se Ostoja

vojvode ojegove u listopadu

et

Sigismund

hercega Hrvoja u rujnu

nad Sandaljem Hranidem

sa

je

u Virovitici, a 27. rujna »in Garignicha*).

se bijaie produlo, da su BoSnjaci

pomocu

je

exercitu) predloziti

Sigismund na koncu kolovoza po§ao na jug

brovdani svoje poslanike Rafaela Gudetida

s

kako

obcini,

suam ab

Bossinam). Medjutim u kolovozu znalo se u Dubrovniku, da

in

ire

•e Sigismund zaista sprema u Bosnu, poSto

svoje poslanike.

koji ga je poradi

mjestu.

ili

barunima mletadke ponude; 28. srpnja pi§e opet, da

Bosnu* (regem non

bijahu daro-

Sigismund u Bosnu. Dne

kralj

odludio »poslije povratka svoga s vojske« (post reuersionem

mu

odmetne BoSnjane

i

preblagomu gospodinu Sigismundu*,

imanja, posjedovao ih

drugoj polovici god. 1410. spremao se je

2. srpnja javlja

Turke

pristao uz

i

Jajca zite-

iz

kraija (che

li

Bossignani

i

Sigismundu, koji je

na to mislio, s'

anno

kako

14. listopada

bi se

i

i

boravio u

dao okruniti

rinduti al signore et a facto concordio

gumi lo incoronarono del regno). Dne 21. listopada napuduju Dubrovdani kod Sigismunda u Bosni, neka nastoje u njega izraditi, da dade obdini Dradevicu; jednako neka o tom nastoje oko Hrvoja, Sandaija Pavla Radino-

quisti

svoje poslanike

Konavie vida.

i

i

Na kmnisanjc kraija Sigismunda poslat de Dubrovnik zasebna dva poslanika. Da li se je Sigismund zaista krunio za kraija, ita se je dalje u Bosni zgadjalo, posoato. Znademo samo, da je Sigismund joi 5. studenoga 1410. stajao s vojskom i

nije

svojom kod Rafie na utoku Drine u Savu (in flescensu nostro campestri in portu duvii Zabae, Rascha vocato^ i da je poslije od 21. do 27. prosinca boravio u Djakovu, kamo bijale sapruga mu Barbara ved 19- prosinca stigla. U Djakovu su kraljevski supruzi uz bosanskop Wskupa sproveli boiidne blagdane; da li se tu moida obavilo ili spremalo krunisanje Sigismunda supruge mu Barbare krunom bosanskom raikom, ne moie se t

ni

nagadjati

No

tek ito je

i

SigUmund

ostavio

Bosnu,

odmetnu^

se

od njega opet

i

SreiSNUND PREMA NJEMaCkoJ, AISTRIJI Stjepan Ostoja

i

Sandaij

5-

sinom svojim za

polaca u Dubrovniku

i

siie£nja 1411. primljen

isti

mah prodao

Sandaij

bi

49

i

vlastelina

dili

Hranid za

vije<5oika

i

toga grada, te

zemal u Primorju<; a malo dana

od

mu

poslije,

obdine mleta£ke, kojoj je u

gradjanina

svoj grad Ostrovicu u Hrvatskoj.

Prema svemu tomu

^ini

se,

da se vojna Sigismundova u Bosni god. 1410.

podpunom pobjedom. lamadno su se

svrSila s

POUSKOJ; KONORSft U BUDIMU.

Kralj Stjtpan Ostoja primljen bi 31. prosinca 1410.

iiranic^.

ob<5ine zajedno sa

dubrovadke povraceD >dohodak

I

Ostoja

i

t

nije

pomocu turskom. ne moie posve svla-

Sandaij odriali s

Sigismund odludi s toga Bosnu bar razkomadati i oslabiti, kad je On odkinu god. 1411. od bosanske drzave svu doljnu Bosnu, te ju razd«jeli medju dalje hercegu Hrvoju, vojvosvoje pouzdanike. Doljne krajeve s Jajcem gradom ostavi dati.

i

dinu Usoru povjeri Ivanu Gorjanskomu, a oblast Soli dade po svoj

biv?emu banu madvanskomu. Tako opasa gomju Bosnu nizom

prilici

oblasti,

Ivanu Morovidu,

kojima upravljahu

mu velikaSi. Ali ni prave Bosne ne ostavi ditave Premda se je u svibnju 1411. u Dubrovniku javno govorkalo, da BoSnjaci >ponizno traie sporazumak s kraljem<, odkinuo je Sigismund c)d Bosne znamenitu rudarsku varo§ Srebrenicu, te ju je darovao svojemu vjernomu privrzemku despotu Stjepanu Lazarevidu. Iste godine 1411. darovao je Sigismund odani

despctu jo§

i

druga mjesta u samoj Ugarskoj, naroiito grad Satmar u zupaniji istoga da kuje pjeneze. je podjedno podijelio pravo, da kopa ondje rude

mu (Sigismund prema Njemadkoj, Austriji kongres u Budimu (lipnja 1412.). Po svojemu porijetlu

imena, te

neprestano zapleien u po>love tako ieSkoga, kao

bija^ ga

brat

stariji

Vedeslav, kralj

i:e>ki

i

i

Poijskoj

i

i

rodu bio je

njemadkoga

(1411. kralj

— 1412.);

Sigismuivl

kraljevstva. ]oi god. 1396.

njemaiki, odredio za svoga nasljednika u

i

onda ga je poveljom od 19. ozujka 1396. imenovao za namjestnika pisao »sacri romani u driavi njemadkoj. Sigismund se je od toga dasa doduSe zvao imperii vicarius generalise, ali je slabo utjecao u poslove carstva njemadkoga, jer je bio Hrvatskom. Jo§ se je manje brinuo za Njemadku, odkad suviSe zabavljen Ugarskom i su 20. kolovoza 1400. detiri rajnska izbomika brata mu Vedeslava skinula s njemadkoga

de^kom

kraljevstvu, a

i

i

prijestolja, te

faladki

umre

na

uzvisila

nj

18. svibnja

svoga druga, faladkoga grofa Ruprechta.

1410.,

pak sada se

je opet

tko ce

pitalo,

No biti

kralj

Ruprecht

njemadki

kralj

1

Luksemburga: skinuti kralj Vedeslav, brat njcgoT dosadanji vikar Sigismund, i napokon braiic obiju, moravski markgrof Jodok (JoSt). Vedeslava priznade jedini odani mu izbornik saski, i uza nj markgrof Jodok, koji je podjedno bio izbornik braniborski; svi ostali izbornici iacahu se jednom vec zavrgnutoga kralja, premda su bili sporazumni, da uzvise na prijestolje ma kojega Luksemburga. Narimski car? Za tu dast otimala

se

tri

i

pokon se

rije§iSe

izbornici

faladki

i

trierski, te

na prijedlog Fridnka, porkulaba nQrn-

berikoga, proglasiSe 20. rujna Sigismunda za kralja, koji bijaSc porkulaba ovlastio, da ga

da tako za nj glasuje. Dva ostala izboroika kao pravoga izbomika braniborskoga, KOlna, nasuprot, ne mogav&i se sponzumjeti sa Sigis* od Mainza .mundom, ponudii^ krunu Jodoku moravskomu, a tomu podje za rukom, te skloni Vedcslava, da se je oditovao spreman za volju mira odreci se dasti njemadkoga kralja, te sam za.<^tupa

i

rajnska, nadbiskupi

i

KOlna, kod novoga izbora. Veceslav kao kralj ieiVi, nadbiskupi od Mainza napokon sam Jodok kao markgrof braniborski, izabrafte 1. listopada kraljem potoojega (lodoka), a njima se naknadno pridruii i zastupnik Mskoga izbomika. Medjutioi Jodok umre ved 18. sijednja 141 1« ne uradiv&i bai niitm, da bude priznat u Njcmadkoj. Malo zatim sporazumi se Sigismund s bratom Vedeslavom u poglcdu njemadkoga prijestolja. Sigismund bit de samo njemadki kralj (mladji kralj), te dc starijcmu bratu pomodi do udestvovati

i

i

de brada medjusobna Na to .se 21. trpnja sastadoSe Branibora, te izabrale Sigispunomodnicima Ceike, Saske munda za njemadkoga kralja; izbornici faladki i trienki ne dodjoie, jer imatrahu, da vrijedi njihov izbor od rujna proile godine.

carske krune; dohodke pak

nadbiskupi Mainza

i

Hjt. poTj. U. IL

KOlna

dijelit

s

i

^O

bi

KRAUUJR SAM

SIGISML'ND

Tako po>tade Sigismund 21. srpnja 1411. kraljem njemaikim. AH s torn daSdu svaljcn ogroman terct, te bi zapleten ne samo u politidka pitanja n;e;na£ka na njega talii

janska,

nego

i

i

u crkvene

vjcrske pokreie, koji su tada uzrujavali ditavu zapadnu Evropu.

i

Sigismund moradijaSe gotovo svu paznju svracati na Njemadku

C^e^ku, posredovati u

i

mu je od^ad vrlo malo preostajalo vremena, da se bavi ugarskim hrvatskim poslovima. Sigismund proboravio jc svu drugu f>olovicu svoga vladanja gotovo neprestano u tudjini, te je samo kad i kad zaiazio u Ugarsku Hrvatsku, gdje bi kratko vrijeme boravio, samo da rije.Ai stvarima crkvenim

i

zanimati

vjerskim

se

za

prilike

Italije,

tako da

i

i

poglavita pitanja

pogor^le

U

ukloni

i

doduSe

na prijestolje njemadkih kraljeva

noga krScanskoga

su se kraj predesta izbivanja kraljeva

pokazuju potonji dogadjaji suvi>e jasno.

prilike u Hrvatskoj,

prvi kraj dinilo se je

Kako

pogibli.

prijete<fe

vrlo dastno, §to se je kralj ugarsko-hrvatski

Sabor ugarskih prelata

svijeta.

Hstopada 1411. skupio u Poiunu,

popeo

rimskih careva, pak tako stao utjecati u sudbinu zapad-

i

s

smatrao prvim vladarem kr§<5ansiva,

ponosom te

je

i

na svoga

je rado prihvaiio sve ielje

tom^ kako da se urede dade u driavi. Doti£ni dekret pada. Ali sabor je najspremnije prihvatio

drugu

i

se bijaSe na poictku

baruna, koji

gledao

mogao

ielju

i

prijedloge njegove o

vec

je kralj izdati

kraljevu,

se je sada

kraija, koji

kojom

4. liito-

je htio osigurati

nasljedstvo svojoj porodici.

Od

svoje druge supruge, celjske

kneginje

do

0izabetu, koja je tada bila dijete od

tri

kum

Sigismund

spljetski

herceg Hrvoje Vukdic.

nasljedstvo u svim svojim

detiri

godine. Maloj kraljevni bio je krstni

je smjerao toj svojoj jedinici osigurati

kraljevinama, a naroiito

u Ugarskoj

lakSe fKilu^io, nastojaSe svoju porodicu §to tjesnije zdruziti

burgovaca. Poznato

je,

gotovo silom prinudio,

kako te

samo kcer

Barbare, imao je Sigismund

s

i

A

Hrvatskoj.

mocnim

da

bi to

rodom Habs-

tada

hrvatske staleze Sigismund jo§ god. 1402. bio ugarske su morali njegova nedaka, habsburikoga vojvodu Albrechta IV. je

i

bi imao muzkih potomaka. No to nastojanje obceg pokreta u Ugarskoj i Hrvatskoj god. 1403. Slijedece godine 1404. (14. nijna) umre vojvoda Albrecht IV. u svojoj dvadeset sedmoj godini, ostavivii za sobom nedorasla sina Albrechta V. od sedam godina, za kojega su imali

priznati za

njegova nasljednika, ako sam ne

kraljevo izjalovi se u-ilijed

i

upravljati njegovom baltinon stridevi njegovi (,Vilim, Leopold IV., Ernest i Fridrik) sve do 23. travnja 1411. No taj rok prodje, a strifevi Leopold Ernest zadrzaSe dalje mlastaledoga Albrechta pod svojim skrbniStvom To se medjutim ne svidjaSe velikasima svojim iima austrijskim, pak oteJe stridevima mladoga Albrechta, Bedu proglasiSe ga u gospodarom. pri JavAi mu za savjetnike same vrle muieve. Kad su se na to vojvckIc Ernest Fridrik podigli, da opet Albrechta skude pod svoje skrbnidtvo, umijeSa se u austrijske i

i

i

i

i

poslove

kralj

Sigismund. Njemu bijaSe jo§ pokojni vojvoda Albrecht IV. na samrti prepo-

pak s toga je smatrao za pravo, da radi njemu u prilog. Po SigiiReimmundovu nalogu dovedoSe nOrnberiki porkulab Fridrik, Krsto Liechtenstein precht Wallsee detrnaestgodiSnjega Albrechta V. dne 28. rujna u Budim. Odanle odvede ga kralj Sigismund u Poiun, gdje su ga sabrani prelati baruni dodekali s velikim nxtio svoga

sina.

i

i

i

po^astima. Malo dana po>lije zarudi Sigismund Albrechta (egregie

svojom kderju Elizabetom,

O

ustanovivfti

podjedno, da

se zarudnici

indolis adolescens) sa

vjendaju, dim Elizabeta

posebnu povelju, obecavii mla domu vojvodi globu od 40000 dukata, ako bi on neopravdano vjendanje odgadjao ili graduve sialeie zaruke razvrgao. O torn obavijesti Sigismund 31 listopada 1411 austrijske, kojima nastoja&e ugoditi tim, fito je Reimprechta Wallseca imenovao odgojidoraste

do

udaje.

torn sastavi Sigi'^mund

7.

li&topada

i

teljem Albrechtovim, te ga tako posve rijeiio njegovih

na

nj Ijuto

strideva

Ali poradi toga zamrzi

vojvoda Ernett, te se pridruii poljskomu kralju Vladislavu Jagelu.

Ved od

vile

godma

bilo je lazlidiiih nesuglasica izmedju

Sigismunda

i

njegova pa-

ianca, poljskuga kral)a Vladislava jagela. Najprije bijahu Poljaci privaltli svojoj vlasti neke

SIOISMUND PRBMA NJBMa£kOJ, AUSTRIJI Ugri

oblasti, za koje su

I

POUSKOJ; KONGRKS U BUDIMU.

da su njihove;

5«

toga

zaratovaie na red

njemadkih vitezova, kojima je Sigismund bio zakriinikom. Ba^ godine

1410. odria^e Po-

zemlje

i

mislili,

kod Tannenberga (GrQnewalda)

poslije

njemadkim redom, kojemu je sada zaprijetila gotova propast. Kad je na to Sigismund ustao na obranu reda, malo da nc dodje do odita neprijateljstva izmedju Ugarske i Poljske. Na podetku travnja 1411. Ijaci

MIctcima savez proti Sigismundu, a u svibnju utanadio jc savcz vlaJkim vojvodom MirCom, koji bijaSe poglavito naperen proti ugarskomu kraljiL Medju-

nudio je polja^ki s

nad

sjajnu pobjedu

tim ugarski

kralj

oprijeSe

stalezi

Sigismund sam

tomu, da

se

bi oni

krv

za posve

lijevali

im

mogao

tudji

njemadki

Njemadku n.T krunisanje. Napokon nije ni poljadkomu kraljU bilo do toga, da o.^teti Ugarsku. nego ji'dino da obrani svoju driavu od njemadkoga reda od Sigismunda. Tako ne dodje do red, a

i

ielio je §to prije ostaviti

Ugarsku, da

bi

poci u

i

pa(e ugarski

rnta,

u

1411.

listopadu

dvanaest

hraSe

ce

koji

velikaSi, sabrani

se

Pozunu,

u

izaslanika

jednakim

s

brojem

Mar-

poljskih poslanika sastati na (11. studenoga), te

linje

iza-

svojih,

izravnati

nesuglasice

izmedju obiju drzava.

Oni

utanadiSe

zaista

kolovoza

15.

podjedno

oba

dojduce

godine,

ustanoviSe,

u

kralja

i

da de

se

1412.

sa-

proljecu

o iskrenom

ugovarati

te

stati,

do

primirje

i

trajnom miru.

Sigismund se

Lublovu 15.

1412. sastado§e u

§ipu§koj

(u

sjcvemoj

Vladislav zaista

i

ozujka

10.

u

oiujka utanadi>e mir, vrlo poza

voljan

kao

i

Crvena Ruska

Poljsku.

Moldava tek

Poljsku;

ostat ce

ili

dalje uz

i

godina

nakon

drugoga

kralja

pet

smrti jednoga

sastat ce se velika§i te

iupaniji)

gdje no vec

Ugarskoj,

obiju driava,

komu da konadno pomenute zemlje. No ipak

de ustanoviti,

pripadnu

k%^-</

de vojvoda moldavski pomagati Si-

gismundu u ratovima i

.drugim

slavi

taj

mir

urede

kralju,

hove

nevjernicima.

(22.

ugodi

i

Turcima

s

Da

\

Sigismund kao rimski car.

pro-

poljskomu

Sigismund za Du-

svibnja)

koogres

u

vitczovi iz ditavc Evropc, te prigodom sastati knezovi, vclikaii zabave. ce se izvoditi viteike igre druge sjajne Iz Lublova podjoie oba kralja sa svojim sjajnim t brojnim druiinama u KoSice, Dcbrecina u Veliki Varadin. gdje su probavili uzkrinjc blagdane, a onda preko Tokaja Tu prisegoie u stolnoj crkvi na grobu svetoga Ladislava, da de biti ne samo savetoici. nego vjcmi phjatelji. Poslije toga lovljahu lov krox petnaest dana u okoli^njim iumama,

Budim, kojom

dc

se

i

i

i

i

a onda podjoie u Budim, gdje se bijahu ved skupili gosti

obaju kraljeva

i

njihovih

supruga bijale tu takodjer

i

gledaoci sa sriju strana.

veliki

Osim

knes Utarski Vitold, zatim

SIOISMIIND KRAIJTUJB SAM.

Ernest, despot Stjepan bosanski kralj Stjcpan Ostoja, austrijski vojvode Albrecht V. da u svemu bilo 13 herje I^zarcvic, papinski poslanik i drugi odliCnici; oievidci tvrde, i

knczova, 24 grofa, 26 drugih velikata (bez ugarskih), napokon 1500 vitezova sa 3000 momaka (Knappen). Konja naSlo se na okupu do 40000. Iz svih strana evropskib, 'z Cc4ke, Poljskc» Pruskr, Litve, VlaSke, Moldavc, Grcke, Njemadke, Francuzke, Englezke

cega

i

i

Italije

bijahu se vitezovi zgmuli; paie Tatari (Mongoli)

Turci bijabu poslali poslanike,

i

bosanskih velika.^a spoda vide svefiane igre. Od da pozdrave Sigismunda minju se poimence: kncz Karlo Kurjakovid iz Kibave, dva kneza Blagaja iBabonida), zagrebadki biskup i kraljevski vrhovni kancelar Eberhard, nadalje Ivan Morovic, veliki hrvatskih

i

vojvoda bo5an>iki Sandalj Hranic (der ZandaH,

napokon

i

kojega su mnogi driali

izticao bai potonji,

odi

(cum

et sui milites, altae et

-ra

>visoki

njegova druzina, njegovi vitezovi,

kralja i

herccg

spljetski

Od

bosanski Hrvoje Vukdic sa svojom suprugom Jelenom.

i

svih se

Ijudi,

veliki

vojvoda

gostt

najviSe

Osobito je udarala u

bosanskoga.

krepki

i

sjajnih

u borbi sriani

a

hrabri*

i

proccrae staturae, strenui et aniinosi in pugna spectarentur).

Prvih dana lipnja izvodile se sjajne viteike igre, gdje su se odlikovali bosanski vitezovi. Ali

nagrade ne dubi$e; nagradu

zan<n, a

nagrada za

oba

igara podjoSe

momke

gostu i>oljsku krunu devit Veliki

dao

s

Nakon

(konj srebrom podkovan) zapade Austrijanca.

kralja 25. lipnja

razstado§e, te se Vladijilav

podkovana) odnese neki Sle-

za vitezove (konja zlatom

sam

svrSenih

u Stolni Biograd na grob svetoga Stjepana, a onda se Na razstanku predade Sigismund svomu

povrati ku<5i svojoj.

ostalim

krunskim insignijama,

koju

40 godina Lju-

bija§e 'pred

Budim.

prenijeti u

(PrviratsMletcima, 1411.— 1413.)-

Nevjera kralja Ladislava, koji je 9. srpnja 1409. sramotno prodao za 100.000 dukata mletadkoj obdini gradove Zadar, Vranu, Novigrad priprotivnike sva prava svoja na ostalu Daimaciju, uzbuni nemilo otok Pag, kao SigismunProtivnici hrvatskoga kraljevstva. Sirom ditavoga vrienike kralja Sigismunda i

i

i

i

kukavno izdao poput robova prodao Mletcima, protiv kojili su se jo§ nedavno odlufno borili, pak zato su providuri mietacki imali mnogo posla, dok su mogli javiti svojoj obcini, da su s pomo(iu napuljskih brodova drugih prodanih Dalmatinaca Hrvata. No jo§ se vi§e uzplaskrSili odpor Zadrana, kao hiri§e privrzenici Sigismundovi, kao hrvatsko-dalmatinski ban Karlo Kurjakovid s bratu-

dovi

bili

su ogorceni, §to

ih je

izabranik njihov tako

i

i

i

herceg spljetski Hrvoje krfki senjski knez Nikola Frankapan, Vukdid sa Surjakom svojim, cetinskim knezom lvani?em Nelipicem. Najveci pak strah spopade primorske obdine i otoke, koji su do.slije odriali vjeru svoju kralju Sigismundu. Rab na otoBili su to narodito gradovi ^ibenik, Trogir Nin na kopnu, zatim Osor

iedom svojim Pavlom,

i

i

i

i

cima, koji su s uiasom predvidjali, Ato

Sam

kralj

sam glavom

Sigismund bijaSe jo5

povesti vojsku

izdajom dobiveni Zadar.

u

Mletci

feka od slavodobitnih MIetdana. kolovoza 1409. zaprijetio mletadkoj obdini, da de

ih

2.

Daimaciju poput kralja Ljudevita, te obcini bijahu

sil<'

dodiiSe u prvi kraj u nemaloj neprilici, kako ua

u rujnu 1409. nije «e usudio ni jedan plemid mletadki, da podje u Ugar.sku na kraljev dvor za poslanika, pak da opravda nepred kraljem

izpridaju

djelo svoje obdine.

da su njegove

svoj

No kad

prijetnje

postupak; pade

su Mletci

puste,

vidjeli,

ohrabriie

'}oi

da Sigismund

se, te

uzetim mfestima itojade utvrde, Hi milom obladaju. U torn ih ukrijepi

i

stadoSe

nije

gorljivo

spreman raditi,

i

za vehki rat,

da se

i

u za-

da ostatkom Dalmacije silom

obda zabuna Sigismundovih privrtenika a zabrinuo se za svoja Hrvatskoj. Ban hrvatski Karlo Kurjakovid prepao ."^e silc mictadke tmanja tako, da trali u Mfetcima primirje, a oni poruduju 24. kolovoza 1409. svojim providurima u Zadni, neka ga slobodno sklope, ako ga ban silom zahtijeva; u ostalom je dobro prijateljstvo, a ni* primirje suviSno, jrr >ondjc, gdje je bila jest dobra Ijubav i

i

i

kakva nesloga, tide

nije potrebe,

da se utanadi primirje

i