Vjekoslav klaic povijest hrvata 4 svezak drugi dio treci 1409 1457

Page 1

*ÂŤ-rta*t*'n>"-^B*li'H<?''Jr.1T.1CTVW(TTt* *TC^MV^'

ji.iiamiis^mmMmmmtiimamims'miifim^v^-^


^>e

»A.

f'tit

*•

*;•

* t|f ^

t^t

* tit *

t|f

CP'

"

#* -A.

>**

ii^. /«k

'^» '

»A..

<•!>

*A*

.-^ -A?

•'»^»

"- 'V"

•A»

«A*

'

" •^^-

tit

*

tit

*

t|t

-^^

tit

:t

tit

:^

tit * tit

t

tit

"*«•

* t$t

*

•*•

»V»

:t

.A'

ri> *'^-*

*

<«> ^<6»'

.V

^A«

*•

x<5.?<'4.

»A»

?S?A 4, x^.^'a ;^.?<

#- * ^s* * **^'

•'6''

W >^-

*'A''

^A' *•

'^l^

*

.*.

x?;^ 4, AS.?4 4, xw>? 4.

W* 'A'

'A'

*lt

*«^>^'

*'^'*

*f'S'

:A:

».ifc.'

',!<!!;r

*

"A-

t|> *''^*

'.i!^.'

^9^

*

'*^|»'

'A'*

4, .\«%^ 4. AS.?^ 4, ?$?A

••

"A* -•

t-^t

»A' •^-

w^

'•

tl*-

^"^^

*/-'

*'^'

1*'

-*'

-f*^.'

;,

-A-

••*• ^^-

t|t •^''

?<:;/;

.,

^s.

«.6.'

*

tp^ 'A-'

-^


'

*"

^

.•^»

.V'

'•

:^5V ^ /ci^

*

*

.^.

-•*.

%)V

"A.

,JV»

^

'A'

<^

^

-A-

<^

f

^§<

*•

y^j^f

••

^

''•

»V'

-^

5%*'

•*'

7..%

\.

.A'

'>A'

'A-

Nfr'

f.

••

-•

••

-V-

A.-

-A.

"A"

-A-

"*•

<•

.«.

.•^.

.•*•.

.•^.

.•^.

.^.

-y-.

T " X«7/. i«:iV A' 7«S< *A' .5,:?^

.,

.

X':?;;

/oV

•"

•*> '6V

A'^

A-

>

-••

Vr.n

;5S5/;

.

'A'

•»

%iA ^*f

,,

'/«S<

'A' -A-

"A' -A'

.

*

...

AO/. 7«\'

••

•*•

-A'

fvt

'

f^

^^

^i"^

'^'

"^

/ii\-

'A'

'A'-

fv*

'

^

*'A

'A'

'A*

•*

'^-

•*••

-•

-A' -v.

^A'V-

«A» .y.

"•

'A' -V«

•*••

»A' -V"

«A'V-

-v-

<v> .V.%:

%J^ ..

...

.^?/;

A?.?/;

;,

y^V

•;%i^?

-A* .

-^7^

.

"=

705i

'A' -A-

'V' 'A'

"

-V

,

.\0/.

»

'' ,

-A-

x^}a ViV.

',.

.

7i:\

*A'

«A'

*^ '^ ^ >W^ V(*i. 9f,ti ^ VoV ^ 7«>V Vc^^ ic^ •4>.. Ycti .A> fcH .Ax M:iV •^-A'A-A «A»A» «A» <A» -* -«£> * <y> -t^ 4-2> •:> •<$> >:- <S»- r <!::> i- <?> ^ <;>>• Ag> -A* 'V* -v* -A.A> -A' -A'A" "A-

7:

»A

A2> -• > <2> -A'

r

•:•

'

ri<^

^^U »A. i^iV >A« '

•;%5V

^ -A-

"I.

•%

" VoV ^ ^ ^ j'ov yk^ .A. %iV «A^S;^: A'* ns^; ^ %*; .A. .>A» >A. »A. »A «A. "A. » «A . «A. «A» <-y> ^ a:;» ^ as* ^ <Sa p «:> t- "^i?* l a:'> ^- asa-y <k> 4xa *• <'^> •¥• 4S> a?.>' * 4gA •*• aSa 'A« -A. A-A-A" -A-A. 'A-A« 'A•A> -A« 'V-A* -A-.\ci; PS?A ..^ >S?A ^. xc^ >s?/. X^?a }S^ ^pA i. .^.?< ^?a • > :',9;; 4 ^?r * >^?A • »^ %s«? * 75t^ ^ i«:5V yiti /".p: Hi^ •.^- M:>v -A. %5V «A. 7<5\- y<Si? >%iV i*w^ v^r^'f -.,•-. jV-a. A. .A» 'A. -A"A. 'A' "A" -A' •> + <2> s^ -frX* * 42> >> <>S> aSa t> 4S> ASA ^ <S>' * ^* -A. -A-A* 'A-

fi^

>o~

•>..

^

•*•

'A'

..

r-r^-

"A-

•>..

-^

^-

*A'

,,

.

'*•

<vt

'V*%5«f

'

*A' 'V«

*A' -A*

*A'

*» •*•

rcSi

*2A •

«A' -V'

X??4 •;*5V

-A' -^^

••• -^ti

«V

*A'

•' ^

>A'

fit •'-'^

*•

7-v

r;iv

'..;

*

v<;je

.

-

:>

-v

...

,

..;..

...

.-,

.

.

.-V

>A'

>

•¥

..J.

-A"

7?:n^

^

•»

<g*

X^'A

...

-^*

*A*

* f^ *

NiJJy

_

•A-

"

<«> ,v^.

•$-

»A*

^ * t^ *A'

-««»

-A*

*gA A* '

.^,

"

<!;:> ^>

-

-s.-

;•

:-

'A-

.^» ' .^* <->> -A*

<1> -A.

-r :./

.

-A-

""

'^

..A»

"

i-

-SK* -v-

."

5%3f^,

5%^.!; '^"".•. '-"'..

•'•

Vl>.><

..^. A:::A

%•-

•:•

.^-'" ,A. " .A^.- <&>•

<'^> ^^ Ag> -A. -A-

vC^*.

'A*

Vf,/-

"A-

.

.A»

'.'

'A* v.. -A»

•-

V.",^

.

'••.

-'V- v.-..

•»

-v

Vl-^'

-

'A -"

^ -A*

'^^Va.'^^\aV'**

H/'A A

-A.-

<§> >'A»

f

..^.

'*

<

'A.v-

<**

^

^v^.'

-V"

;•

»A-

-

\C5'

^3^

.

;

;

-A-

*A-*

;.

-A*

i:

:,

.-^

i:

^ * 'A*

-A*

^ji-

A- V

*

-A-

:

',>.:. i^sV /-:;. ^;yv ,;^x >y< ^ 7<:s^f '/oV 7cV^' 7fi\' *A' 'A' *A' 'A*A* 'A' *A' 'A»A' •?: 4x> > Ag> * <:.»• ^> aS> * <§> Ag> t <«;^^• i a:t:a 4- aSah •• 'A' •"v--V" -v*' .v» 'A« .V-A'V ^"/<; : ???4 ; X«% >>?A ^. ^^A ?S.>;i

*

•;^Jf

'A' 'A*

«A'

» <g» v> -A'

<•?>

A-

,

-

"^

*

ASA 'A"

.

t-

<:^>

-A'

•- "<;•;>•

-v*

•if'

»A





POVJEST HrVATA



H RVATA

POVJ EST OD

VREMENA DO SVRSETKA

NAJSTARIJIH

XIX.

STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV

KLAIC,

JAVm REDOV. PROFESOR OBCE POVJESTNICE NA

KR. SVEa(;iLlSTO FRA.f JE JOSIPA

I.

SVEZAK DRUGI: DIO TRECI. TRECE DOBA: VLADANJE KR4LJEVA TRE6a KNJIQA

:

IZ

RAZNIH PORODICA

DOBA KRALJA MATIJA§A KORVINA

I

(1 301.

-1 528.).

JAQELOVI^A (MS8.— tB3«.).

SA i02 ILUSTRACIJE.

NAGRADILA „MATICA HRVATSKAIZ

ZAKLADE GROFA IVANA NEP. DRASKOVKJA.

6

1904. TISAK

I

NAKLADA KNJiiARE

L.

HARTMANA

(STJ.

KUOLl), ZAGREB, lUCA 30.

""


603S32_ 7,

3.5"5'


A D R Z A

S

MatijaS Korvin (Hunjadovit),

VIII.

Srbije (1459.)

Borbe

hrvatsko

1463.);

Fridrikom

u

vrijeme

to

Tomaievic (1461.— 1463.); propast bosanskoga kraljevstva (1463.);

...

Mitija5 Korvin osvaja jedan dio Bosne (146 vjen^a se

i

krunom

21

backi

s

ban

i

;

u to doba:

;

1468.

1471., pad Pofitelja (1471.).

i

Velika buna u Ugarskoj 1472.); buntovnici

Hrvatskoj

i

Nikola

Ilo^ki

bosanskim (1471.);

ce^kim kraljem do primirja hrvatsko kraljevstvo u

rat

8.

s

(1471.—

8

carem Fridrikom

o miru

s

III.

kim kraljem Vladistavom

II.

i

sin

148

Vladislav

1490.)

...

II.

Jagelovi<5a (15. srpnja

krunisanje njegovo u Stolnom

i

s

7.

Bio-

Korvin po-

hercegom

161

kraljem Maksimilijanom

i

poljskim kra-

Ivanom Albertom do mira u Pohinu

studenoga 1491

175

83

Sabor ugarski

95

Foraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju

do

7.

i

hrvatski

u

Budimu

(2.

veljate

182

oiujka 1492.)

(9. rujna

1493.)

i

dalje

borbe

a

Turdma do 187

primirja 1495.

102

Nutamje

152

Jagrelovid

II.

159

Izbor kralja Vladislava

Ijevicem

sM-

(21. srpnja 1479.)

-

njegov IvaniS Korvin (1473.—

stao slavonskim

oienio se napulj-

mir

137

kralja MatijaSa (6. travnja

Borbe

i

prosinca 1474.;

konaihii

ostalim ta-

143

1490.)

(1477.); pogadjanje

Turcima (1478.);

i

drzavama

gradu (18. rujna 1400); Ivani§

imenovan

skom kraljevnom Beatricom (1475,-1476.) Rat

prema MIetdma

(1484.—

(1490.— 1516.) 68

1474.) t

III.

1489.)

IX.

to vrijeme (1472.

Kralj Matija§ osvojio §abac

carem Fridrikom

s

i

.

poljskim

Turdma

s

1490.)

zovu u pomoc poljskoga

kraljevi6i Kaiimira; kraljetn

.

Turdma 30. listo-

i

131

Osudna borba

Smrt

senjske kapetanije, banovanje Blaia Magjara

1470.

124

pad Herce-

II.;

na brodu Zrinskoga na Uni (29.

Kralj MatijaS

Jurjem

hrvatsko kra-

turske provale

si-

ozujka 1481.)

2.

Banovanje MatijasaGerebau Hrvatskoj (1483.

52

Matija^a s ^eskini kraljem

do

Zagrebu (30.

Odnosi prema sultanu Bajazitu

lijanskim

Tuz

Frankapani gube Senj 1469., osnutak

1469.,

Srbiji

i

Ill

ob6i kraljevski sud u

i

1490.); Matija§

zagre-

Ivan

hercega Stjepana Vukiica (22.

Podjebradskim (1467.— 1471.) ljevstvo

Bosni

u

(1483.)

45

Turcima god. 1464. — 1466.

kralja

borba za Krk (1479.

pada 1483.); petgodisnje primirje

STibnja 1466.)

Borba

32

sv. Stjepana (29.

biskup Osvaid Tuz

(1466.); smrt

I

Turcims

s

govine (1482.); pobjeda Hrvata nad

3.

ozujka 1464.)

Ratovanje

Sabor

jecnja

(1459.—

III.

kraljevstvo

Kralj Stjepan

1464.)

ratovi

(1480.)

3

protukraljem

s

Odnosi prema Mletcima

1

prva godina vladanja (1458); propast

i

J

1480.);

(1458.— 1490.) Izbor

prilike

u

Ugarskoj

(1493.—

1499.);


Lovro

knez

Ilocki

V.

herceg

(1494.-1496.);

Ivanis Korvin kao ban hrvatski

(1495.— 1500.)

Sultan

ratovanje Savez kralja Vladislava s Mletcima s Turcima do sedmogodi§njega primirja 20. i

Nutarnje prilike u Ugarskoj

i

prema

(1508.

Cambrayska

s

vanu (1522. dinal

liga

236

1512.)

Nove borbe

Dozom

(1514.)

(1514.). Ivan Zapolja

i

bile

246

Banovanje Petra Berislavica u Hrvatskoj (1513.

256 ugovori

s

carem

Maksimilijanom u

II.

(13. ozujka 1516.)

s

.

.

.

lijana (12.

sijecnja

1519.);

i

vita

267 I.

i

kralj

Karlo

suzbijeni (1524).

Skra-

Hrvati se priklanjaju

Verbeci

(Verboczi)

315 kao palatin

i

pad 331

(od

1525.);

12.

ozujka

njegov sukob u Budimu (30.

kolo-

338

Muhackom II.

polju

i

smrt kralja Ljude-

(29. kolovoza 1526.)

Prilog. Izvori

i

348

pomagala za povjest Hrvata

u trece doba

cara Maksimi-

car

i

302

do

Prilozi 279

slavica (20. svibnja 1520.)

.... (1521.

Ostrovicu (1523.), pred Klisom

primasom Ladislavom Salkajem

Boj na

Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Beri-

Habsburgovci po smrti kralja

Karlovica

voza 1525.)

265

Prve godine kraljevanja do uzvisenja Stjepana .

papinski poslanici kar-

barun Burgio

kneza Ivana

(11. lipnja

X.Ljudevitll.Jagrelovie(l5l6.—

Batora na palatinsku cast (1519.)

i

1525.); knez Krsto Frankapan obskrbio Jajce

261

1526.)

Bernardin

293

njegov (1525.— 1526.) Ban hrvatski Franjo Bacani

Becu (22. srpnja 1515.); smrt kralja Vladislava

knez

i

Beograd

i

Habsburgovcu Ferdinandu Stjepan

1516.) Posljednji

poslanici

— 1525.);

din (1522.),

Stjepan Ver-

i

Sabac

kolovoza 1524.); Turci osvoji§e Knin

sabor u

boczi

289

1522 osvojio

II.

Campeggio

Banovanje

Turcima (1512.- 1514.); seljacka

buna pod Jurjem

Budimu

i

Sulejman

u Nurnbergu (1522.)

220 Mletcima

veljace

Stranacke borbe u Ugarskoj do sabora u Hat-

(4.

1508.)

lipnja

Odnosi

7.

Frankapan na njemackom drzavnom saboru

Hrvatskoj od god.

1504. do krunisanja kraljevica Ljudevita

Ferdinand do bruseljskoga

nadvojvoda

(1521.); ugarski

214

kolovoza 1503

i

ugovora

200

II.

Prilog. Transkripcija izprava

I.

VII


SLIKE Kralj Matija§

Stranica

i

Beatrica

Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana

Tome

Fridrik HI.

kralj

i

Nasloviii

...

Habsburgovac

god. 1462. izmedju cara Fridrika

III.

i

kleci

posljednji

....

pred Spasiteljem

Nadgrobnica bosanske

izdane od

kralja Matija§a u

povelje,

varo§i Jajcu 24. prosinca 1463 Matija§a,

kralja

srpnja 1464.,

dina odredio

kojom

§tap

Biskupski

pe^t zagreba(^koga biskupa

...

Zlatni (dvogubi) pecat kralja Matijasa

laudibus

rukopisa

Quarini

s

„De

pjesmom

Veronensis,"

vita

Rukopis biskupa Ivana Cesmickoga Ivan Vitez, ostrogonski nadbiskup

Naslovni

list

vjestnicu

I'.

.

.... ....

Livija.

Kodeks bio

je

nekad

.

Kazimira IV. Jagelovica,

da

si

sami

kralja

.

107

polj-

skoga Pe<5at,

Ill

udaren pecatnim prstenom kralja Matija§a

1 1

117

Frankapanska kula u Omi§lju

Muhamed

119

Slikao Giovanni Bellini

II.

Srebreni gro§ kralja Matijasa

Povelja

Matijasa,

kralja

.

izdana u

121

125 127

Budimu

13.

srpnja 1481., kojnm podjeljuje ziteljima kra-

57

Ijevine

65

prodavati sol nih

Nikola

Slavonije i

pravo,

da smiju po

voiji

izvan oblasti kraljevskih sol-

komora Ilofki,

129 kralj

bosanski (1471.— 1477.)

.

135

139

Kraljica Beatrica

77

Spomenica na pobjede

.

141

79

Budimski grad u drugoj polovici .W. stolje^a

145

S3

Povelja kralja

kralja Matija§a

MatijaSa,

izdana u

.

.

Poiunu

1 1

studenoga 1484., kojom svomu sinu lvani§u

Korvinu

87 .

je stalezima kra-

biraju kapetana (vojvodu) za svoju vojsku

53

vlast-

Pjenezi bosanskoga kralja Nikole Iloikoga

kojom

51

kodeksa, koji sadrzaje rimsku po-

nidtvo nadbiskupa Ivana Viteza

1477.,

Komeuburgu

Zlatne forinte kralja Matijasa

et

.

18. listopada

Sultan

koju je spje-

vao Ivan Cesmi^ki (Janus Pannonius)

Kor-

Omisalj na otoku Krku

69

Juraj Podjebradski, kralj ce§ki redci

47

Osvalda

Tuza (1466.-1499)

Prvi

43

12.

Peiat Emcrika Zapolje

slici

105

Povelja kralja Matijasa, izdana u

Poprsje

grada Varaz-

je obcini

101

Po miniatumoj

Ijevine Slavonije podijelio pravo,

49

izdana u Budimu

99

Srbiji

vinova kodeksa u Londonu

kraljice Katarine (f 1476.)

......

Povelja

Kralj Matijas Korvin.

33

93 97

Poprsje kraljice Beatrice

37

u crkvi Ara coeli u Rimu Grad Kljuc u Hercegovini

8vr§etak

....

Mostara

kraj

23

bosanski,

kralj

Stolica hercega Stjepana Vukc^ica na Bisce-polju

Ru§evine grada Sabca u

29

Tomasevic,

V.E.

15

kralja

Matijasa

Katarina Kosaca, kraljica bosanska

IZPRA

Sabac u XV. stoljeoi

na stampanotn izdanju ugovora od

list

Stjepan

9

(1443.

1461.)

Car

I

3

...

kronike Ivana Turcanskoga

iz

5

.

91

dariva

grad Morovid

Vukovskoj iupaniji

Horoskop

lvani§u

Korvinu

(Maroth)

u

147 149


Ploca na grobnici Emerika Zapolje (f 1487.)

.

grada

dverima

glavnim

Ortenburga

(misno

Kazula

155

odijelo)

od tapete

na(^injena

157

Matija§a

s prijestolja kralja

Frankapan

Krsto

mu

zena

i

Apolonija

(Lang) klece pred majkom Hozjom

Medalja

.

.

(1512.— 1520.)

I.

255

259

II

Odlomak pisma, sto ga je knez Krsto Frankapan pisao u Modrusama 13. prosinca 1504. u 261

prilog sestri Beatrici

Odlomak kamenoga

okvira,

nekad bio

koji je

u crkvi sv. Jurja u Hreljinu

Rakosko

iz

Podpis hercega Ivani§a Korvina

....

Veliki pecat hercega Ivanisa Korvina

Podpis kralja Vladislava Pecat kralja Vladislava

Eimski (njemacki)

Maksimilijan

Pecat bana Ladislava od Egervara

.

165

Pecat kralja Ljudevita

167

Kralj Ljudevit

Habsburg pravo

kuci

s

.

177

8. prosinca

.

.

181

kraljevine

(Ivana

VIII.)

.

.

izdana u Brinjama 5. lipnja 1495

8.

prosinca

Podsada Beograda god. 1521 Kralj Ljudevit

s

211

219

Ane (1502.— 1506.)

221

....

300 301

Vladislava

Odlomak

u

Budimu

izdane

na polju Rakosu 12.

kojom

se ugarski stalezi za-

buduce ne

ce

tudjinca

Povelja kralja Vladislava

II.,

izdana u Budimu

Slavonije,

sudce

da se za podzupane

smiju

birati

samo

i

mu

samostan

(sada

kazniona) u

.

.

.

i

bana Ivani§a Korvina

233

234

3eatrica Frankapan

235

Alviano, mletacki vojvoda

.

.

241

321 323

II

325

Podpis

331

Marije

kraljice

Jurja Zapolje

335

Podpis Stjepana Brodarica

337

i

Kralj Ljudevit

Izvornik u dvorskom umjet-

II.

.

.

.

.

pisma,

345 349

II

ga

sto

je

vrhovni

papi

kancelar

Klementu

VII.

351

dne 27. srpnja 1526 (adresa)

na

pismu

kralja

Ljudevita

II.

354

od 25. kolovoza 1526 Pismo kralja Ljudevita

II.,

pisano na

Muhackom 355

polju 25. kolovoza 1526

Srebrena spomenica na smrt kralja Ljudevita

u boju na Muhackom polju

^'^'l^

341

Po bojadisanom drvorezu u

muzeju u Berlinu

Svrsetak

Napis

Lepo-

Pecat Beatrice Frankapan

d'

313

S mjedene medalje

Stjepan Brodaric pisao

229

231 grobnice hercega

Bartolomej

i

Pecat kraljice Marije

kr.

kneza Bernardina Frankapana, izdana

glavi s

Ilockoga (f 1524.)

Katarine II.

Sultan Sulejman

227

u Rakovcu 10. ozujka 1504

Ploca

od

II,

309

Kraljica Marija.

domaci

plemici

Pavlinski

Ljudevita

nicko-povjestnom muzeju u Becu

15. lipnja 1503., kojom potvrdjuje staro pravo

Izprava

kralja

Grobaica hercega Lovre

Grb Ivana 225

kraljevine

na

(talirj

303 305

Podpis kralja Ljudevita

birati

za kralja

plemicke

....

223

listopada 1505.,

da

u

1503

izprave,

vjerise,

izdano

II.,

Frankapana

god. 1525

Kralj Ljudevit kralja

295

likom kraljice Marije. (Leone Leoni)

Spomenica

supruge

291

koja prikazuje goite

slike,

prigodom Dietrichsteinove svatbe Medalja

...

Podpis Ivana Zapolje

217

15. svibnja

Sa

II.

I.

294

Pecat kneza Bernardina

Herceg Ivanis Korvin

Pismo

287

197

Pecat (s prstena) hercega Ivanisa Pecat kraljice

281

Beograd god. 1521

Budimu

kraljevinu Slavoniju

da dodju na oktavalni

191

201

izdana u

II.,

Budimu

1516., kojim zapovijeda stalezima Slavonije,

Kraljevna Ana, supruga Ferdinanda

kojom odredjuje grb za

1496.,

273 izdano u

II.,

185

207

Povelja kralja Vladislava

Ljudevita

Bihac na Uni god. 1689

Frankapana,

Pecat Stjepana Zapolje

kopiji uljene

zavati ban Petar Berislavic

nasljed-

Grad Perusic kod Benkovca u Dalmaciji Izprava kneza Anza

267 271

II

sud, koji ce na pocetku dojduce godine obdr-

7.

Turcima u Hrvatskoj

slika

prvostolne

riznici

Po suvremenoj

II.

kralja

.

stva na prijestolje

Boj

Pismo

.

ozujka 1492., kojom potvrdjuju pozunski mir, te zajamcuju

Miniaturna

Hansa Burgkmaira

slike

Izprava hrvatskih staleza, izdana u Budimu

cuva u

se

koji

crkve u Zagrebu

171

II

misala,

163

169

II

kralj

Zecevi peku lovca na raznju. 161

kod Peste

polje

247 251

likom kralja Vladislava

s

.

se liga razpala

Sultan Selim

u

Budisinu (u Luzicl)

Knez

Cambrayska

Korvin. Snimljeno sa spomenika

Kralj Matijas

na

151

153

Podpis kralja Matijasa

II.

358


TRECA KNJIGA: DOBA KRALJA MATIJASA KORVINA (1458.— 1526.).

1

JAGELOVICA



VIII.

MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). (1458.— 1493-)Izbor

prva godioK vladania (1458.); propast Srbije (i4.;9

i

hrTatsko kraljerstTO a to vrijeme. (1463.). — Matija§ Korvin

osraja jedan

Tarcima god. 1464.

Ratoran]e

).

Borbe

protakraljem Fridrikotn 111.(1459.-1463.),

s

Kralj Stjepan TomaSerid (1461. d'to

Bosne (1463

1464

i

)

— 1463.);

TJenia se

propaat bosanskoga

kraoom

st.

kraljevctT*

Stjepan* (29. oinjka I464.).

her— 1466.; zagrebaiki biaknp Oswald Tux ban lyan Tuz (1466.); — Borba kraija Matijaia • ieSkim kraljem Jarjem Podjcbradskim innrt

i

cega Sijepana Vuk£i6i (33. svibnja 1466.). (1467.

— 1471);

osnatak

hrvatsko

Ugarskoj

i

Hrvatskoj {1471.

— 1472.)

buntOTnici

;

Da£ni

mir

— 1476). —

ieikim

kraljem

Rat

s

(tarske

Magara

Blaia

imcnoTan kraljem bosanskim (1471.); rat kraljevstro o to Tiijeme (1473. — 1474.). Beatricom (1475.

doba

kraljerstro u to

kapetanije, bsnovanje

scajske

poljskim

Kralj

i

1468.

1469., Frankopani

i

1471., pad

£e§kim kraljem do

Matijai

Poiitelja

osvojio

kraljevidi

prinairja 8.

Sabac

1471.)-

i

gabe Sen) 14O9.,

prostnca

oienio se

bona a

Velika

Kai'mira;

Nikola

I474.;

lloCki

hrvat^ko

napaljskom kraljevnom

(1477); pogadjanje o mirn s Tarcima {1478.); koborba za Krk Odnosi prema MIetcima srpnja 1479).

carem Fndrikom (21.

i

zova u pomod pcljskoga

s

Vladislavom

proTale

1470.

III.

i

Sabor obdi kraljevski and a Zagrebu (30. aijednja (1479.— 1480.) ratOTi a Tarcima u Bosni i Srbiji (1480.). do oiujka 1481.). Odnosi prema aultanu Bajazita II.; pad Hercegovine (1483.); pobjeda Hrvata nad Tarcima na brodu Zrinskoga na Uui (29. i 30. listopada 1483); petgodiSnje primirje s Tarcima (1483.). — Osndna ;

I

borba

s

carcm

Fridrikom

III.

(1484.

— 1490.)

;

MatijaS

BanoTanje MatijaSa Gcreba u Hrvatakoj (1483.— 1489.).

Smrt

kraija

prema MIetcima

— Kralj MatijaS

MkUjaia

i

sin

i

ostalim

njegoT

(6. travoja 1490.).

talijanskim

Ivanil Konrin

driavama.

(1473.— I490.)>



Krau

MatijaS

(NtdglaTnica

s

I

Beatrica.

Korvinova misaU u

BruBclju).

MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). (1458.— 1490.).

L

zbor

"^^ !;^.

prva grodina vladanja (1458.); propast Srblje

i

(1459.). Neodekivana smrt kralja Ladislava Postuma (23, studenoga 1457.) obustavila je u tren krvave borbe, koje su potonjih mjeseci bjesnile izmedju dvorske slranke Hunjadovaca tako u i

Ugarskoj kao lati

i

i

baruni, kojima

pokojni

Ce§ku povjerio driavnu upravu, Budima na sve strane, javljajuci i

(ingenti

Bijahu

cum tu

jegarski

Vodje dvorske

u Hrvatskoj. bijaSe

kralj

razasla§e >s

bskup

ostrogonski

Ladislav, gjurski

naime pre-

ve6 27. studenoga pisma

neizmjernom

dolore, nee sine lacrymis)

na okupu

stranke,

na polazku svome u Austriju

smrt

nadbiskup

boll,

kralja i

i

i

iz

ne bez suza<

gospodara svoga.

kardinal

Dionizije

Augustin, vacki VincenMje

i

Se6,

bosanski

Pavao; od svjeiovnih velikaSa pilatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvode Nikola Iloiki

i

Ivan Rozgon, magistar pokladnika Ivan

kraljevskoga dvora

Mihalj

Tri dana poslije, dne

I.

Orsag, Ivan

Marcali,

Perenj, magistar

Simon Cudar

i

drugi.

prosinca, razposla^e vec pozive, kojima sazvaSe

Sabor ce se sastati u PeSti na samu novu godinu 1458., njemu birati novi kralj (»pro electione novi regist). No tko da bude novi kralj? Laiislav Postumus, vladar Austrije, zemalja ieike krune, umro je joS u mladeHrvatske, kao Ugarske naikoj dobi, a s njim je izumrla ona muika loza Habsburga, koja se bijaSe s Albrechtom Austrijskim uzpela na prijestolje pomenutih kraljevina. Preiivjele su doduSe Ladislava izborni sabor.

te

<5e

se na

i

i


— 1490.).

matijaS korvin (1458

4

#

dvije sestre: Ana, udata za saskoga vojvodu Vilima,

poljadkoga

kralja

porodice Jagelovida.

iz

je

bio

njemacki

najznamenitiji

Stjepana

sv.

kralj

i

viSe gradova u Ugarskoj,

i

K

gradom Bedom.

Austrija s

ni pomiSIjao.

pravo

kralja nije tada nitko

tomu

je

Od

blizih

car Fridrik i

Elizabeta, udata

i

Ali ni na saskoga

kojega

kralj

za Kazimira IV.,

vojvodu, ni

na poljskoga

muzkih rodjaka pokojnoga

kralja

je jo§ svedjer drzao

krunu

koji

III.,

smrcu drugosinovca njegova zapala

je

Fridrik vec od prije poznavao gotovo sve

medju njima imao o^itih i tajnih privrzenika, od kojih su neki posjedovali imanja i gradove u zemljama Habsburgovaca. Syakako je Fridriku bio odan 6eski kapetan Ivan Jiskra od Brandisa; nadalje su k njemu znamenitije velikaSe ugarske

hrvatske, paCe

i

je

naginjali neki knezovi Frankapani, narofiito oni, koji su imali zene

napokon

mogao

je

o^ekivati,

Stjepana Vukdica, kojemu

iz

habsburzkih zemalja;

makar neizravno, podpore od velikoga vojvode humskoga

bijaSe

desetak godina podijelio 6ast hercega.

pred

Ali Fri-

bijale smrt kralja Ladislava zatekla u vrlo nezgodno vrijeme, ba§ kad se je da oblada ba§tinom iza celjskih knezova. Radi le ba§tine zavadio se i s kapetanom Ivanom Vitovcem, tadanjim banom kraljevine Slav^Onije, kao s Katarinom, udovom posljednjega celjskoga kneza Ulrika. Tako nije u prvi kraj Fridriku III. dostajalo ni

drika

III.

borio,

i

vremena,

ni sredstava,

da se natje^e za izpraznjeno

u

prijestolje

Ugarskoj

i

Hrvatskoj

imao pune ruke posla u svojim nasljednim zemljama. Medjutim da se je Fridrik i stao takmiti za krunu sv, Stjepana, tezko da bi cilj poluSio. Pretezita 6est ugarskoga plemstva, osoblto nizega, zacala se strana vladara,

jer je

svoj

vec je zivo sveza

s

zelila,

Austrijom

da se proglasi i

su se nadali, da bi njih

mogao

Gorjanski, sin slavnoga

otca

prostranih posjedovanja u

u svojtu

s

Tu

i

djeda, a i

domaci

su zelju

velikaS,

podupirali

po majci

i

i

da se prekine svaka

najodlicniji velikasi, koji

svojoj Ani, kneginji

Ladislavu Postumu.

Slavoniji

od TjeSina.

hercezima

koji

zapasti kraljevski vijenac. Prvi je tu bio palatin Ladislav

kraljima Sigismundu, Albrechtu

je

kraljem

6e§kim zemljama.

i

Ugarskoj, a po

Za palatinom

K

tomu

supruzi

nije

celjskoj,

u

svojti

je Ladislav Gorjanski

svojoj Aleksandrini

zaostajao

ni

imao

doSao

drugi velikas sla-

bogati Nikola Ilocki (Fristacki). On je u taj das bio vojvoda erdeljski, ban ban slavonski uz Jana Vitovca. Suvi§e bija§e se proslavio u ratovima s Turvi§e uz Ivana Hunj'ada, tako da su ga mnogi cima, vojujudi kroz dvadeset godina smatrali .b^stinikom njegove misije. Napokon je Nikola Ilocki mogao ocekivati pomoci

vonski, silni

maCvanski,

i

i

i

i

od 6e§koga gubernatora Jurja Podjebradskoga, jer je njegova kci (Jeronima) jos od god. 1455. biia zarucena s guberiiatorovim sinom Henrikom. Ali sve strane i domace takmace pretekli su privrzenici porodice Hunjada, radeci

i

da.

se na prijestolje

Matijas

uzvisi

npsrecnoga Ladislava,

Na

zabeta, a uz nju vodio

je

Korvin, sin

slavnoga Ivana Hunjada, a mladji brat

6elu taj stranci stajase

sama mati Matijaseva, po imenu EliSilagji. Treci u tom kolu bio je

stranku brat njezin Mihajlo

umni biskup velikovaradinski, lyan vitez od Sredne, nekad desna ruka gubernatorova, a nedavno mu6enik i suzanj, koji je svoju privrzenost Hunjadima malo ne glavom platio. Majka Elizabeta raz&jpala svoje blago, Mihajlo Silagji skupljao vojsku i privrzenike na sve strane, a biskup Ivan Vitez pohitao u Prag, ne

da se MatijaS- Hunjadovic

oslobodi

kralja Ladislava Postuma, bijaSe kralj

Ladislav.

suzanjstva.

bi

li

MatijaS

u Jurja Podjebradskoga izradio, naime, zarobljen od pokojnoga

doveden u Prag ba§ onaj dan, kad

Biskup Ivan Vitez stigao u Prag vec 13. prosinca

je

ondje izdahnuo

1457.

Tu

nije

vi§e

Matija§a zatekao u suzanjstvu, nego slobodna. Ceski gubernator Juraj Podjebradski bija§e

naime namah sutradan po smrti kralja Lidislava zarobljenoga Matija§a pustio na slobodu, ga u Svoj vlastiti dom, te ga nekoliko dana zatim zaruiio sa sv6jom devetgodiSnjom kderju Katarinom (Kunhutom, Kunigundom). Umhi Juraj poznavao je dobro

primio

prilike

u Ugarskoj, pak j0 valjano slutio, da bi suznja Matijasa lako moglo zapasti ugarsko i hrvatske. Biskupu Ivanu Vitezu bija§e s toga jedina zadaca, da

prijestolje


I

JZBOR

I

PRVA 60DINA VLADANJA

svojim savjetom pomaze

mladoga

povrh toga

mu

platiti

kad

MatijaSa,

svojim. MatijaS obeca Jurju, da de s njim

PROPAST 3RBIJK

(1458.);

je

ugovarao

dalje

s

nekih 50 000 do 60 000 zlatnih

u ime nagrade

f

bududim tastom

sinovima utanaditi

njegovim

i

(1459.).

vjeiiti savez, i

nasuprbt

forinti;

obreie njemu ceSki gubernator, da 6e svom snagom poraditi njemu u prilog, a narodito

mu

de nastojati, da

Dok

ne smeta Nikola

Ilodki.

se je sve to zgadjalo u Pragu, nije ni

kapetan Beograda, stajao skrStenih ruku. Sekelj od sv. Jurja, tada

kraljevstvu.

Da

nije poznato;

Mihajlo

majka

i

li

vranski

prior

se je jo§ koji velikaS

vjerojatno

da se

je,

natora Ivana Hunjada, priklonio

Silagji,

tada

ban madvanski

i

su neumorno, da MatijaSu

radili

na izbornom saboru. Pri tome pomagao

osiguraju vecinu

Toma

Ujak

ih je gorljivo

i

rodjak njihov,

gospodar brojnih imanja u hrvalskom

i

slavonski

ili

hrvatski pridruzio njiliovoj stranci,

knez Stjepan Frankapan, nekad pouzdanik gubernjegovu. No za to je palatin Ladislav Gorjanski

je

sinu

mnogo

privrzenika, od kojih se narodito spominju Hening Cernin, gospodar Susjedgrada. Palatinu se pridruzio drugi. SlaNikola Ilo6ki, a bez dvojbe i neki Frankapani, kao knez Martin vonski ban Jan Vitovec kao da nije mario ni za jednu stranku, nego je upotrebio zgodu, da razmakne svoju neposrednu vlast U to je svanuo 1, sijeCanj 1458., dan odredjen, da se sastane izborni sabor u PeSti. Nallo se na okupu neSto prelata magnata, vecinom clanova stare dvorske stranke, medju njima nadbiskup ostrogonski Dionizije Set, palatin Ladislav Gorjanski, ban

ba§ u hrvatskom kraljevstvu imao

zupan varazdinski Benedikt Turoc,

i

i

i

i

i

vojvoda

Nikola

piemstvo.

A

i

Ilo6ki;

Miliajla Silagja jo§

15.000 dobro orazanih Pe§ti

i

Budimu.

Dne

saborovanje

ali

Sile

ne

ne

bi; taj

vojnika polagano

zapode, jer se

ne bijaSe jo§ sabralo nize

plemstvom

se je s brojnim nizim

jugoiztodnih

iz

s

i

nekih

krajeva priblizavao gradovima

Ladislav Gorjanski, pak se stao s njime

njegove prepao se palatin

suprugom svojom Hunjadovka i brat joj Mihajlo Silagji sa svojim brojnim privrzenicima. Tu ugovara palatin u ime svoje stranke sa svojim dosadanjim protivnicima. Utanaden bi mir podpuna sloga izmedju obiju stranaka; u palatinovu stranku ubraja se takodjer vojvoda i ban Nikola Ilodki, zatim biskup peduvski Nikola, magistar kraljevskoga dvora Pavao Banic od Lendave, napokon neki slavonski velikaSi, kao Hening Cernin od Susjedgrada, varazdinski 2^upan Benedikt Turoc i

pogadjati.

12. sijednja 1458. boravi palatin Ladislav Gorjanski sa

Aleksandrinom u Segedinu, kamo bijahu

stigli

Elizabeta

i

drugi (Nicolaus et Georgius Pethew de Gerse, Ladislaus Bwzlaij de Gergellaka, Jodocus in

Weghles

residens, Stephanus filius

obeca u ime svoje

i

sumiSljenika, da

svojih

oslobodili suzanjstva, te

Pose de Zeer, Petrus Korlath

mu

pomogli do

ce

svom snagom

prijestolja; s

Saskw).

in

poraditi,

kako

bi

Palatin

Matiju

de se svima silama oprijeti

toga

drugoga izabrati za kralja. Nasuprot zaboravljaju palatinu da opraStaju brat joj njegovim Ijudima sve njima nanesene uvrede i progonstva, da se ne de nikad nikomu poosvetiti za smrt Ladislava Hunjada. SuviSe obreko§e svojom krScanskom vjerom kenjem, da de mladi MatijaS uzeti za zenu palatinovu kcer Anu, da de palatina i njegovu suprugu po§tivati kao svoje roditelje, te da de svome bududemu tastu ostaviti dalje palatinsku dast, tvrdju u Budimu sve ostale sluibe i posjedovanja, koja je dosad

svakomu, bio on domaci oditovaSe udova Elizabeta

tudjinac, koji

ili

bi hlio

Mihajlo

i

Silagji,

i

i

i

i

i

i

driao.

Palatin

Ladislav

Gorjanski

i

supruga

mu

Aleksandrina, zatim

Elizabeta

Hunja-

Mihajlo Silagji prisego§e na sveto evangjelje, da de utanadeni ugovor vjerno izpunjavati; jednako se zavjeriSe, da ce tu prisegu, dim se zgoda nadade, obnoviti i pred

dovka

i

papinskim poslanikom Ivanom Carvajalom MatijaS,

i

pred ostrogonskim nadbiskupom Dionizijem.

kad bude izabran, ne de preuzeti kormilo driavno tako dugo, dok se ne oicni

kcerju palatinovom.

s

Nekoliko dana iza utanadena ugovora, 20. sijednja, stigao je Mihajlo Silagji vojskom svojom u Pe§tu Budim. Velika dest velikaSa, poglavito privrienici prcdjaSnjc i


matijaS korvin (1458.— 1490.)-

6

# na to u budimsku tvrdju, dok je Silagji s nizim plemstvom vojnicima stajao u Pesti. Palatin Ladislav Gorjanski bija§e u to doznao, da se je i mladi MatijaS vec zarucio s kcerju ceSkoga gubernatora, pak sluteci, da mu kci Ana ne ce postati ugarska kraljica, odustao od utanacena ugovora u Segedinu. I drugi neki

dvorske stranke,

sklonili se

znati

nijesu

bijediti,

da je skupio vojsku jedino za

htjeli

ujca njegova

za

Matija§a, ni

za

ni

velikaSi

da se sam zadobavi

to,

opet u PeSti teiko je izgledalo das, da MatijaSa proglasi za kralja.

moglo doci do

bi s

sam

o6itovanjem, da

sobom doveo, da domaci

uzvisi

Ako krunu

kraljevstvu svetu

sebe

i

mu

otete

iasti, jer je nije

A

cast

ta

trazi,

ne ce on svoje vojske

da nizemu plemstvu dostojan. Vojsku je da se na prijestolje i

dok ne

razpustiti,

povrati

oblasti.

je narod, kojega se u PeSti skupilo do 40.000 du§a, s najvecim odu§evljenjem

Dok

prihvatio izjavu Silagjijevu, te stao vapiti, da se mladi Matija§ proglasi za kralja:

su prelati

baruni jo§ uvijek oklijevali, da se odazovu narodnoj

i

se bijahu

godine

prosle

To

osvete.

stall

Nize plemstvo

Silagji se poboja,

k velika§ima

svoje

kraljevstva.

6ast

se to zbude, i

glasnike

ne sniva o kraljevskoj

ni

zaStiti

sin.

pak posla

razkola,

kojega su

Silagja, prijestolja.

prinudi

tezko

o porodicu

ogrijeSili

on dodje

Silagja, le

ne ce nikad nikomu

se ni on, ni necak njegov

Hunjadovu, te

medju

22. sijecnja

Ta

zelji.

su

se

za

ono, §to

sada bojali

no ocitova, da

velikaSe, gdje

osvecivati

mnogi

bilo ih je, koji

se je dogodilo

Ladislavu Hunjadu. SuviSe je Silagji nastojao, da skloni gospodu, da se priklone Matija§u,

kojega je otac toliko slavnih pobjeda odrzao nad Turcima, a nije drugo dodekao, nego najcrnju nezahvalnost. Napokon je obecao, da ce svakomu, koji to zatrazi, izdati slobodni zao

kojim ce se u ime svoje

list,

Carvajal

nanesene

dosad

za

U(5initi

i

svoga necaka

uvrede

zla.

i

da ne ce nikomu

zavjeriti,

pomagali

Silagja

su

oslrogonski nadbiskup Dionizije Se6, kojima je po§lo

i

do sad zavadjene

prelate

i

da

barune, tako

svetoj misi, koju je papinski legat sluzio, a

su

ni§ta

na

Ivan

legat

za rukom, te su slozili

zajedno 23. sijednja prisustvovali

svi

onda su

papinski

svoju slogu

proslavili

i

sporazumak

veselom pijankom.

Dne dimskoj,

24. sijednja

dok

Mnogo naroda MatijaSu.

du§na

zgrnulo se

Tek pod

zelja

i

narod bio vec

tako, da je

izboru. Prelati baruni vijecali u tvrdji bukonac vijecanja na Rako^kom polju kod Pe§te. na smrznutom Dunavu izpod Budima. Dogovaranja otegla se

1458. pristupilo

se

i

je niie plemstvo izdekivalo

nestrpljiv, te je svaki

veder izjaviSe prelati

i

predlog (pronis atque concordibus

i

buducemu

klicao u slavu

c!:as

kralju

baruni nizemu plemstvu, kako je njihova jedno-

da se MatijaS,

votis),

sin Ivana

Hunjada,

proglasi za kralja. Plemstvo je, naravno, odu§evljeno prihvatilo predlog, te Matijasa izklicalo

svoga

za

radostnice Sto prije

godom

i

vladara, a

uz plemstvo

pristao

donesu radostne

glase.

Pace

sam Mihajlo

i

sestrica.

Neka

se raduju

svi narodi

sloznim izborom dobila novoga kralja, a

kralja.

8abira6 narodnoga blaga.

337.

— 338.),

Pjesma

Silagji,

Stampana

je

Knjigu piSu bndimska gospoda I

Salju ju vojevodi

Janku

ti

gredeS u Budin na vide.

Ote Tidat bndimska gospoda,

u najudaljenije krajeve

kojega je sabor istom

!

pri-

da brojnim listovima objavi §to je Ugarska s Hrvatskom

sad jo§ narodna a zabiljeiio

pjesma, ju je

te

kraljem

uainiti,

Koga

ote kraljen udelati;

A

zimlji

ne

Zai

sobon nijednoga,

se dica u

Knjigu

6\6,

poznati

»Hrvatske narodne pjesmet (knjiga

Evo pjesme:

Da koga

koja pjeva o izboru

Fran Mikul

Zai se oni pogodit ne mora,

:

»Neka da znaS, vojevoda Janko Zovu tebe budimska gospoda,

Da

i

pak pjesma u velikom zborniku:

koju izdaje >Matica Hrvatskac.

i

je,

zemlji,

pjeva u hrvatskom primorju

se

da

domacega sina*

* Vrijedno je iztaknnti, da imade u hrvatskom narodu

mladoga MatijaSa za

u

narod, pjevajuci pjesme

brojni

strane,

izabrao za gubernatora na pet godina, pozurio se

izbor svoga

Btr.

ostali

i

slavospjeve. Teklici razbjegli se na sve

Stije

vide ne Saljut.

vojevoda Janko.

I.,


I

;

IZBOR

PRVA GODINA VLADANJA

I

u Budimu

Staleii, sabrani

vina za kralja,

PaSe dlanci loga sabora tvrditi

u ime svoje

mu

sestrica, radili

neka vodi

ju podignu. Kralj

regalibus), te ne smije,

ma

utru put za srecno

rat

i

da oslabe kraljevsku

viSe,

vlast,

nego da

brani drzavu od svojih dohodaka (de proventibus suis

u skrajnjoj

ni

su

slavno vladanje.

i

na sam dan izbora morao po-

15), koje je Mihajlo Silagji

(njih

svoga

i

doduSe jednoduSno MatijaSa Kor-

su

Pesti, proglasili

i

ina^e nijesu niSta uradili, da

ali

PROPAST SRBIJE (1459).

(1458.);

plemstvu

nuzdi, nametati

njegovim podani-

i

cima ma

kakav porez (aliquam taxam seu solutionem pecuniarum). Jedino u velikoj pobarune, da mu priteku u pomod sa svojim banderijima, a smije pozvati prelate

trebi

i

ne bi dostajalo, onda tek moze podici na oruzje ditavo plemstvo i sve posjednike na obcu vojnu. Jo§ bi zaklju6eno, da se nikakve duhovne ni svjetovne dasti ne

kad sve

to

smiju razdavati strancima; da se sva imanja, ugrabljena posljednjih

da se

vratiti prijaSnjim vlastnicima;

za

Duhove; napokon da se

kraljevski

svi

godina, moraju

triju

sabor mora svake godine

drzavni

gradovi

ogradjene

i

sazvati u Pe§tu

imaju predati gu-

varo§i

beinatoru Mihajlu Silagju.

sabor bija^e jo§ izabrao dva poslanstva: jedno ce poci kralju caru Frida trazi od njega krunu sv. Stjepana; a drugo 6e poci k deSkomu gubernatoru Jurju Podjebradskomu, te milom ili silom dovesti izabranoga kralja Matija^a u Ugarsku. Medjutim ceSkoga gubernatora nije trebalo tek siliti, da odpusti svoga bududega zeta. Juraj Podjebradski dojavio po svojim poslanicima, da 6e do 5. velja^e sam sved:ano doIzborni

driku

i

III.,

do medja^noga grada

vesti Matijasa

ga ondje predati ugarskim poslanicima. se i on pokloni tom prigodom

Straznica, te

od svomu novomu vladaru. Na ureieni dan gubernator Juraj Podjebradski zaista dodje s Matijalem nekim deSkim velikaSima u Straznice; jednako stigoSe onamo ugarski poslaPodjedno je Juraj pozvao

Brandisa, da

Ivana Jiskru

i

i

nici, 9.

na celu im Mihajlo

Silagji

obnovljena

1458. bi§e tu

veljade

Kada

Ivan Vitez, a uz njih

i

Krana

ja je jnnak proiiUo,

Na dobra

konja nzjahao,

je

Budima grada,

Na JankoTa

Karaha ga budimska gospoda

njemn

se s

I

:

babajko

raili

manjio ne moga^e,

kod Bddima grada,

krrca zaiijala;

je

Zat?ori ga a kuia yisoko.

Pa

>Bora

vojevoda Janko!

Kruna

mladi govorili.

Ooa pade na

Nismo

Da

K

ti

li

dica a

ne

vi(fe

A

iaijo ?<

Da

kranom

it itat

Pa na koga

Da Itili

je

te njrga

sa

Pjesma

badimska gospoda opiraia

toga

njegova

miSIjcnje njrgove dob«.

>Ti(fe<

izbora,

kao

gospode

Papa Kalikst

s<na MatijaSa.

III.

njegoTU izbora za kralja, pak onda kale:

po

i

a i

Badima, zatim

to,

Praga

da

je

No

bo

aillaxit

najsan

MatijaSa

tandem

kraljestroc.

koji se

visokojc.

»a kuli

raliiviie

Uo

je,

na

podadaraja

pjesma

prijettolje.

kak

ittiie,

Ta

>

se ogleda

dies,

qao

et

te

divina

domos

taa calamitatibas offascaretar*. (Theiner,

predixeramas

Moa. Hung. IL

p.

Jl')*

se

se je

et

Ma-

suviemeno

pi eta te

raduje

regem

credrbamas,

pro qao toUque christianitate bone memorie genitor teas tarn gloriose strenBcq^e decertavit, at

po-

s

Potonje je jaroaCno

15. oiujka 1458. pismo, u kojeiu se oiobito

felkissimos

Hangarie eirctum esse percepimus, domamqae taam exiltttam, qaod fatarum

deamqoe, pattaram,

!

Matijai bin idite«, nadalje da sa

je

zatroren

i

momeoata,

nekih

da

nrkoj viioj Toiji popeo

pile kralja

:

rojevoda Janko

srida,

j'

tTOJega sina Matijaia

pobrkala, imade ipak a njo) za

rcminiscencija na njegovo suinjeranje a Be(a

sve pored oporbe badimske

vila,

i

kala Yisoka,

Nek ma bade krnna

TJiino.

znade

visina,

vila

i

gorore budimsika gospoda

aTroja

kraljen uiiniti.

mnogo

pjesma

dinjeaicama.

a risina,

I

kranom a

8e je

kros kala na Jankova sina.

A

kruna pade,

zlata

kranu a

itaja

Na JankoTa

Vide Cine badimska gospoda,

tijai

je lasno odario,

Crna ga

Govore ma badimska goipoda: tebi,

;

udari dite Matijaia.

I

Kako ga

dite Matijasa

je priSal

sina NfatijaSi.

Razsrdi se Tojevoda Janko

!c

Trie ga preda se oa konja.

Kad

i

vila,

i

dite Matijala

tr£i

Ved po(eka

da

rila

i

MatijaSa

pala je na JaokoTa staa,

I

Ide trded ka

A

Ma

se je

Dne

Elizabeta.

kralja

Za njim

»Fo£ekaj me, moj

TJestrsim

izmedju

utanadenja

utvrdjena

i

majka kraljeva

i

mi

a

ime


MATIJA§ KORVIN (1458.

S

— 1490.).

ponovo obecao Jurju, da 6e mu uzeti kcer Katasu se doduge donekle, da potvrde svojim rinu za zenu. Majka i ujak peCatima taj ugovor, jer se bijahu prisegom obvezali palatinu Ladislavu Gorjanskomu, da ce se Matija§ vjen^ati s palatinovom kcerju Anom; ali mladi kralj ne htjede pogaziti zadatu rijec svoju, i tako morado§e popustiti ja^oj volji njegovoj.

ie§koga gubernatora,

mladi

le je

kralj

protivili

kraljev

Dne

14. veljace

osamnaestgodignji kralj MatijaS Korvin svefano minuli, zaokupile su ga tezke brige i po-

je mladi, tek

u§ao

u grad Budim. Cimsu dnevi veselja slovi. Drzava mu je bila gotovo odasvud okruzena od vrebali na prvu zgodu, da se na nj obore. A nutarnje slavlja

i

da

povoljnije, tako

njeno

tijelo

ili

»na haljinu, raztrganu na komade, na

nalik

bilo

je kraljevstvo

U

na razvaljenu zgradu*.

i takmaca, koji su u drzavi bile su §to ne-

neprijatelja prilike

prvi kraj oslanjao

izra-

se je kralj na svoga ujaka,

na izabranoga gubernatora Mihajla Silagja, koji bijase jo§ 30. sijecnja pismorn iz Budima javio slavonskomu banu Janu Vitovcu, da je >preuzeo u svoje ruke sve slobodne kraIjevske gradove*, te je podjedno banu zapovjedio, da stiti i brani prava slobostine obdine Gradca kod Zagreba. Dne 20. veljace piSe sam kralj Matija otvoreno pismo iz i

vranskomu prioru Tomi Sekelju, zatim slavonskomu banu Janu Vitovcu, javljajudi njima, da je svu vlast predao svome ujaku Mihalju Silagju, od staleza izabranomu gubernatoru. I zaista je gubernator kroz nekoliko dana vrsio povjerenu mu vlast. Jo§ 2. ozujka izdaje dva naloga slavonskomu banu Janu Vitovcu od Grebengrada; jednim mu zapovijeda, da stane na put zulumu vara^dinskoga zupana Benedikta Turoca, koji bijaSe pocinio nasilja plemickoj porodici (potonjim Bedekovicima) u Komoru; drugim mu povjerava, da rijesi spor izmedju Ivana Vragovida od MaruSevca obudovljele kneginje Katarine Celjske radi nekih zemalja u okolisu Vinice. Razmiricu neka dokraj£i ban

Budima svomu

rodjaku,

i

u skupstini varazdinske

i

zagrebadke

mogao

za kojega se sumnja, da bi

biti

Medjutim za malo dana kao da Mladi, osamnaestgodi§nji vrstan junak,

pristran

je nestalo

tezko

kralj

je

Mozda

slab upravitelj.

ali

zupanije, a

ne varazdinski zupan Benedikt Turoc, u prilog udovici Katarini. pravoga sklada izmedju sestrica

podnosio

je pretegnulo

i

i

ujca.

gubernatora, koji je

skrbnictvo

utjecanje

umnoga biskupa

bio

veliko-

varadinskoga Ivana Viteza od Sredne, koji je nekad bio glavni savjetnik Ivana Hunjada.

Ne znamo,

§ta se je sve zbivalo

Mihajlo Silagji u polovici

Kao kapetanu toga grada

gradu.

samo

na kraljevu dvoru;

da

je poznato,

je

gubernator

ozujka ostavio Budim, te posao u juzne krajeve prema Beo-

spotskoj porodici Brankovica

i

bilo

mu

je

onamo

pohitati

poradi dogadjaja u

i

de-

poradi provala turskih u Srbiju.

Sada preuze drzavno kormilo mladi kralj Matija§ sam. Jos 8. ozujka zapovijeda iz Budima svome rodjaku, vranskomu prioru Tomi Sekelju, neka ne dira u kraljevsku slobodnu obdinu Gradac kod Zagreba, jer je kralj povjerio slavonskomu banu Janu Vitovcu

od Grebena, da preuzme u svoje ruke sve kraljevske gradove vonskoj. Radije neka

jedno

s

se pobrine, da izvrSi ono, §to

redenim banom Janom

Vitovcem

gospo§tije u kraljevinama Dalmaciji

i

spremi

mu

i

varo§i

u banovini da naime

je kralj povjerio,

cete, s

sla-

Za-

kojima ce pokoriti gradove

Hrvatskoj (sed ea, ad que

i

cum eodem Jan Bythowecz

pro recuperacione castrorum et dominiorum predictorum regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie existitis deputati, fideliter usque ad effectum finem prosequi debeatis). Kako

u pomenutim kraljevinama nakon smrti bana, pojagmili kovici

i

se

za

Frankapani, nego

herceg Stjepan Yukdic. bosanski

studenoga 1456) nije bilo kraljevskim gradovima ne samo domaci hrvatski knezovi Kurja-

kralj.

na Sinj u

i

susjedi

Ulrika Celjskoga

hrvatski:

Za Ostrovicu otimali

Potonji udarao je

i

(9.

Mletci, bosanski

se

Kurjakovidi

kralj i

Stjepan

Toma,

i

Frankapani, a za Knin

na gradove nedorasHH sinova Franka

i

Petra Talovca,

Cadvinu u Posu§ju, na Petrovac u Petrovom polju i na Klis kod Spljeta. S bosanskim kraljem natjecao se herceg Stjepan Vukdic, a oba kao da de nadmudriti mletadka obdina. Kraljevski kastelani u pojedinim gradovima, kao Juraj Ver u Cetini,

na


IZBOR

SInju

i

I

PRVA GODINA VLADANJA

(1458-);

PROPAST SRBIJE (1459)

9

Pavao KiS u Klisu, malaksali vec branedi se od nemilih susjeda. Dne 8. ozujka 1458. barunima Ungarije: tDo§Io^ nam je do znanja sa vi§e strana,

piSu Dubrovdani prelatima

i

Ver

kako su poStovani muzevi

Juraj

i

Pavao,

Kis

u Sinju

kastelani

i

Klisu, izlozeni

fee tlcctiottc bdi comitismatljidn regent.

^mafitper^rim^cxrelatib^rauwotltftoli^gifilii ^iflai in regnu bugiiric \et\\t:mv\t09ptx\mnix,mzp'

me out illos qui'cioe regi co\mi& labifTdi pfiiaferaf nc ccccu vlto2C0 cjfiiri fanguiiiia ipfi^ comitis labillai to auibi^eo aiofms irifurgcre : ac incepf I fine a& optam )bucere vmbicti befiberare vibebat.i06 1 facru fuiikvSi^ cat poucbi9 regni reb^.^q^ eligebo re^ennbicta per tott) regiiu

^

StRANICA

KRONIKK IvANA Tur5aNSK0GA.

IZ

Ugartka krontka (Chronica Hangaroram), koja Thwrocz), itampana

bi

1488. n Brnn,

njega izdanja, gdje se govori o izbora

Matbie

in

regem.

Cam

i

iste

je

a doba

Hnnjadovida za

Matijaia

ca(n)) altores effasi sanguinis

maxime aat(em)

ipsi(at)

fine(m) ad optatu(m) p(er)ducere

comitis

Tindictam

illos,

napisao Ivao Torianski (Joannes de

Slika naia

prikasaje jedna stranico

|De

Cita ae:

kralja.

fama obit(us)

But(em) peregrinii ex relat<b(at)

garie Tcnit, maltos c(on)tristauit,

Matijaia

kralja

godine a Angsbnrga,

ipsi(as)

regis

electione

i

kako

ih

Ladislai

desiderare

mnoge

eo

anidi(as), eo

Tideba(n)t.

vlasti,

Ladiilai to regnD([n)

gradove

i

Han-

a(n)i(m)osiuB

Q('ao)d

insargere, ac

et factu(m) faisset,

d

incepta(m)

p(ro) co(m)*

....

koje za sada ne mislimo imenovati, nepre-

skloniti, da se odmetnu od kraljevstva, druge trgove, koje drie, predadu pomenutim vlastima. Kako dujemo,

kidno budi prijetnjama, budi oditim ratom nastoje te redene

poto-

qai eide(m) regi comitis L«dislai p(er)sa*sera(n)t nece(in),

pone(n)dis regni reb(aB), p(ro)q(ae) elige(a)do rege, indicts per lota(m) regnn(m) Ha(n)

razli6itim pogiblima,

ii

d(omi)ni eomitia


matijaS KORViN (1458.— 1490

10

).

# Ver et

Juraj

Ki§ Pavao

i

kolebaju,

i

daleko do predaje (ipsos autem Ver Georgium

nije

Chis Paulum titubare, ut audimus, a deditione non longe abesse).

Prva briga kralja Matijasa bila preostaloj

da

Dalmaciji, te

Stjepanu Vukcicu, a

je dakle,

na

stane

put

da obnovi kraljevsku

bosanskomu

mletackoj obcini, koji su se

i

Ban slavonski Jan Vitovec

jedine gradove u 'zemlji.

da ugode kraljevoj zapovijedi. Dne 23. mletacki poslanik u Budimu, kako ce prior vranski

to spremali,

ljevoj (de

consensu

deliberatione

et

.

regis) s

.

.

za baniju hrvatsku

Toma

prior

u Hrvatskoj

i

Stjepanu Tomi, hercegu

kralju

svi otimali i

vlast

i

po-

Sekelj zaista su se na

Thomasius, ban Jan Vitovec po odluci kravojskom poci u Hrvatsku (ad partes 26. travnja javlja Petar

i

i

svoga poslanika, neka izradi u kralja, da zgodnim nacinom naredi svojim kapetanima, neka ne ^ine nikakve stete podanicima mjestima mletackima u Dalmaciji. Medjutim Toma Sekelj i Jan Vitovec zavadiSe se u Croatie), a

na

poziva

obcina

mletacka

to

i

o6\ polazka

prior

Toma

svoga na jug.

poslanik javlja

Mletacki

13. svibnja 1458. iz

Budima, da je

Sekelj 6. svibnja sa 50 konjanika stigao u Budim; razlog dolazku ne znade

bana, jer svaki od njih hoce da ali se glasa, da je nastala razmirica izmedju njega bude nad drugim (per riputarse ognun di se magior del altro). Opreka izmedju bana priora bila je zestoka, jer 17. svibnja pi§e Petar Thomasius, da je dan prije (16. svibnja) se,

i

i

kralj Matija§

svima

sa

su uza nj boravili, odjasio

barunima, koji

Biograd, te da ce ondje

vise

dana

boraviti. Javlja jo§,

kako

je

iz

Budima u

Stolni

zapovjedio banu

kralj

nj dodje (che omnibus remotis Stolnom Biogradu viSe dana, te je Zapapinskim legatom Ivanom Carvajalom radio o tome, da jedno sa svojim barunima vranskoga priora izmiri s banom slavonskim. Uz bana Jana Vitovca na§li se u Stolnom

Janu Vitovcu, da pustivsi sve na stranu se debi conferir

alui).

li

s

mjesta preda

Kralj Matija§ ostao je u i

Biogradu brojni velikasi koji su torn

zgodom

i

plemici

zamolili

iz

kralja,

(universi nobiles regni nostri Sclauonie),

Slavonije

da im potvrdi

kralja Ladislava

privilegij

Postuma

od god. 1457. o na6inu pobiranja kunovine u kraljevini Slavoniji. Matija§ je s privolom baruna na drugi dan Duhova, 22. svibnja, zaista potvrdio zamoljeni nazodnih prelata privilegij, a na to se je vratio opet u Budim, posto mu je jamacno bilo po§lo za rukom, i

s banom Vitovcem. Vec 27. svibnja nalaze kralj iz Budima banu Vitovcu, da uredi medje slobodne obcine na Gradcu kod Zagreba, koje bijahu za predjasnjih smutnja za vladanja knezova Celjskih pomrsene; a 16. lipnja izdaje pomenutomu banu povelju, kojom mu za vjerne sluzbe od izbora svoga do onoga dana dariva Novi grad nasuprot gradu »grad Krapinu, zemljiSte razvaljenoga grada Vrbovca, kao Krapini* (castrum Krappina, possessiones destructi castri Vrbowcz nee non Novum castrum ex opposite castri Crappina). Nema medjutim sigurnih vijesti, da li su ban prior poslije zaista poSli u Hrvatsku. Izvjestno je samo, da je grad Knin vec u srpnju 1458. bio

da nagodi vranskoga priora

i

i

Dne

u vlasti kraljevoj.

knez cetinski

i

Ferenca, kao

kli§ki

i

22. kolovoza

1458. stoluje

vece, sin Franka bana

>v Sinji« knez

(Talovca), te

Vladislav

s

Talovca,

u ime brace svoje Miklu§a

sinova bana Petra (Talovca), daje crkvi imenu Borcika Kraljica. Nema sumnje, da je i knez Vladislav Talovac sa svojom bracom bratu^edima priznao vlast kralja Matijasa, koji je onda iz Sinja odazvao kraljevskoga kastelana, te ostavio Talovcima njihovu baltinu. Upravu pak Hrvatske i Dalmacije povjerio je MatijaS jos one godine i

sv.

knezova Ivani§a

i

i

Stjepaua,

Marije pod Sinjem kmeta u Godarcih, po

i

Pavlu Spiran^icu

i

kao bani Dalmacije

Petru Zobu, koji se vec i

na po6etku slijedece godine 1459. spominju

Hrvatske. Njih je zamjenjivao u Kninu

gospodar grada Prozora u zupi Vrhriki Kralj se Matija§ bijage pozurio,

banovac Mihajlo Zivkovid,

(Vrliki).

da uredi

se onda obori na protivnike svoje u Ugarskoj

prilike i

u hrvatskom

Slavoniji.

bijahu privoljeli na izbor kralja Matija§a, ne htjedo§e poslije da

njima stajaSe gordi knez Nikola

IloCki.

Jo§

15.

ozujka

kraljevstvu,

Mnogi naime

tuzi se

mu

velika§i,

se pokore.

MatijaS

pak da premda

Na

celu

svome buducemu


IZBOR

PRVA 60DINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJE

I

ved (od

tastu, tada

oiujka)

2.

Celkomu

svedjer krati, da preda

7.

te se je

knez svomu

ponosni

i

kralju poklonio, jer

svibnja u Pragu krunili Jurja Podjebradskoga za kralja, bio je

Zajedno

pom

Mozda

nove razloge za odgadjanje.

dodje, trazeci svedjer

nj

posredovao,

deSki kralj

sve6ane pozive, paSe

i

It

Podjebradskomu, kako se erdeljski pored sigurnoga pisma

kralju Jurju

vojvoda Nikola Ilo^ki uza sve opomene

(1459.).

je

kad su zatim

Nikola Ilo6ki nazo^an

i

ostalim ugarskim poslanicima (gjurskim biskupom Augustinom, vackim bisku-

s

sikulskim knezom Osvaldom Rozgonom), te se je s njima 20. svibnja Moravu vracao u svoju domovinu. Dok se je Nikola Uocki bar prividno pokorio svomu kralju gospodaru, silni Ladislav Gorjanski nije htio za nj ni da Vincentijem,

kroz Kromjeriz

i

i

i

fiuje.

od

utvrdjeni ugovor

rod Gorjanskih,

time

12. sijednja, te

Vladislav Gorjanski, prvi dostojanstvenik Ijeva vladanja kroz

tri

iz

staroga palatina.

i

Dne

vapio

i

i

ujca,

nego

i

sav

za osvetom. Palatin

jednom Cinu krasvoga gospodara. Pukao silan jaz pri

ni

28. lipnja javlja knez Stjepan

Krka mietadkomu duzdu o postupanju kraljevu prema

od njega

zavrgao prisegama

i

majku

ne sudjeluje

diiave,

mjeseca, jer ne priznaje njega za

izmedju mladoga kralja

Anu

kcer

osramotio ne samo

posve odijelio od kralja

se je palatin

stari

njegovu

odbacio

Ljuto uvrijedjen. §to je MatijaS

Frankapan

palatinu, koji se je tvrdokorno

tudjio.

Na tom

Jos 13. svibnja bijaSe MatijaS sazvao ugarski sabor u PeStu za 28. svibnja.

naroCito o tome, kako

da se stane na put zulumu Ivana Jiskre, koji se bijaSe ponovo od kralja odmetnuo. Sabor se medjutim skupio tek na koncu lipnja ili na pocetku srpnja, te se je slabo odazvao zeljama zahtjevima kralja Matija^, premda je taj u svakom pogledu nastojao ugoditi staleiima. Kralj traiio nosaboru vijedat

ce

se

i

vaca

vojske,

i

i

da satre domace protivnike

na sultana Muhameda vinu.

medjama

Ako

neka

Kralj

II

sam

;

i

da povede po

ne htjedoSe

staleii

ali

brani drzavu

svojim

ni

cuti,

silama;

drzave, smije kralj podidi plemstvo na obcu

nema

za detrnaest dana

dama. Tako su

papinoj veliku vojsku

zelji

da se zrtvuju za

jedino

ako se

kralja

priku^i

do

granica.

ga povesti

vojnu, te

domo-

i

neprijatelj

glasa neprijatelju, plemicka de vojska vratiti se svojim ku-

60 clanaka, kojima su poglavito potvrdili zakljudke izbornoga sabora, a uz to su stvorili mncgo odredaba u pogledu sudovanja. Nedada kralja Matijasa na saboru u PeSti bijaSe ga ubijedila, da mu je udariti drugim putem, ako hode da zaista kraljuje. Trebalo mu skrSiti odpor nizega plemslva stalezi stvorili

i

i

prkosnih velikaSa.

mu morao

biti

A

najviSe

desna ruka.

I

mu

se

odupirao

tako se Matija§

ba§ palatin

rijeSi,

Ladislav

Gorjanski, koji

da satre nepokornoga

bi

Mozda

palatina.

no svakako jos u srpnju kralj MatijaS zbaci Ladislava Gorjanskoga s pasvome vjerncmu privrzeniku Miliajlu Orsagu (de Gwth), dosadanjemu vrhovnomu dvorskomu mestru (honore palatinatus ab eodem Ladislao de Gara per regiam clementiam ablato et Michaeli Orszag in eundem honorem sublimato).

jo§ za sabora,

latinske dasti, te ju podijeli

Ved

27. srpnja

spominje se

Mihajlo

Orsag kao

palatin, a

26 rujna

brovdani kao »netom imenovanom palatinu< (nuper creato palatino

destitaju

mu Du-

dominacionem

ve-

stram per regiam maiestatem ad palatinatus officium evocatum esse). Ladislav je Gorjanski uzbjesnio, kad ga je kralj zbacio

stupak kraljev ozlojedio je dogoditi.

I

druge velikaSe,

§to njega nije zapala dast palatina.

gubernator sestric liSio

s

palatinske dasti.

No

po-

da de se njima jednako nepouzdani Nikola Ilofki pridruzio se nezadovoljnicima, uvrijedjen jamadno, i

i

Napokon

kapetan Beograda, Mihajlo

koji

su

se

bojali,

se digao na MatijaSa

Silagji, koji nije

svakoga utjecanja u vladanje. Tek §to se

mogao

i

rodjeni ujak njegov,

pregorjeti, §to

je doznalo,

da

ga bijaSe

je palatin Ladislav

Gorjanski skinut, sastali se 26. srpnja 1458. u §imontornji u tolnanskoj zupaniji zbadeai palatin,

knez Nikola

Utanadili vjediti

hovu

dast,

Ilodki,

savez

posjedovanja

za i

i

gubernator Mihajlo

Silagji, te se urotili protiv kralja svoga.

medjusobnu obranu od svakoga, koji bi dirao u podanike. Oprijet de se svakomu, bio domadt ili

njih,

u

nji-

stranac, bio


matijaS korvin (1458.

i^_

nizkoga

quum

najvi§ega staleza (tarn aliegene

ili

je,

Nikola liocki erdeljskim vojvodom,

Vec

1.

Dne

magnati.

banom

15.

bila velika, jer

kolovoza pi§e

>Ugarska gospoda zavadjena su

cuiuscunque excel-

utvrdili

najsvecJanijim prisegama,

Gorjanski jos

uvijek zove palatinom, a

slavonskim

kolovoza znalo se u Budimu, da su se

Opasnost je

kralja.

Ladislav

da se u saveznoj izpravi

incole huius regni

Savez svoj

lencie dignitatis honoris et preeminencie).

Znacajno

— 1490.).

madvanskim.

i

najmocnija velikaSa urotila protiv

tri

oko pomenute trojice stali skupljati i drugi neki nepoznati pisac gradskomu vijecu u Vratislavi:

s

su

se

kraljem, te ih imade dvanaest, koji zajedno stoje

.

.

dem Konige, und und ist der Soldamihol, der alte groszgraff, der Nicolasch Waida, der Reinolt etc.) Medjutim prije nego §to su saveznici i§fa mogli preduzeti, pretekao ih je kralj MatijaS sa svojim vjernim pouzdanikom, velikovaradinskim biskupom Ivanom Vitezom od Sredne. Na prve glase o zavjeri pohitao Ivan Vitez pred kraljeva ujca Mihajla Silagja, da ga odvrati od saveznika. Vjestomu diplomati podje za rukom, te ublazi ogorCenoga gubernatora, koji zazeli sastati se sa svojim sestridem. Matijas podje s majkom svojom i brojnim prelatima ujcu u susret, te se sastade s njime 8. kolovoza blizu Budima. Stari junak Mihajlo Silagji popusti, te se izmiri sa svojim sestricem. Odrece se pace sam gubernatorske 6asti, na §to ga Matija§ obasu darovnicama posjedima. Kralj i dosadanji gubernator svrati§e se na to izmireni u Budim, gdje se razpravljalo o zamasnim stvarima. Cini se, da se je kralj nekako nagodio i s Nikolom Ilodkim, koji se je sada pritajio, te se sklonio u Slavoniju, u svoju baniju. Dne 21. kolovoza i 19. rujna 1458. nalazimo der seint 12, die mit einander

(die ungerischen hh. sind zwetrechtig mit stehin,

i

Nikolu Ilo6koga u Zagrebu, gdje no zajedno sa svojim drugom, slavonskim

Vitovcem

izprave u prilog

izdaje

skinuti palatin Ladislav Gorjanski ostao

Kralj je Matijas

brzo

nastojao

osamljen:

sti^ati

paznju na jugoiztodne strane svoje drzave.

izdali

ga u

drugovi njegovi.

par

taj

domace smutnje, da uzmogne svratiti svu U noci 24. kolovoza stigao u Budim teklic

Beograda, noseci zama.^ne glase. Javljao o novo) turskoj provali, kao

iz

banom Janom Tako je

slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba.

i

da su Turci

to,

od najznatnijih medjasnih gradova na Dunavu. Probudili kralja

zauzeli Golubac, jedan

iz

u noci sastalo drzaivno vijece, u kojem je kralj oditovao, da sam ide u na Turke. Vec u zoru sutraSnjega dana poSao s ujcem na put; kardinal Ivan Car-

sna, te se jo§ rat

vajal,

papinski legat, otici 6e za njim

zabeta ostat ce u Budimu,

1

s

ugarskom gospodom i krizarima; a majka i da sprema sve potrebito za

da upravlja kraljevstvom,

Elirat.

dana rujna ved je MatijaS u Segedinu, 9. rujna ide u Petrovaradin zajedno legatom Ivanom Carvajalom; ujca svoga poslao vec naprijed, da brani Smederevo,

Prvih s

stolicu srbskih despota.

Ostatak srbske drzave spota

Gjurgja Brankovica

udovicu Jerinu

i

zdravih

Mimo

odiju.

osmanlijskoga

Ne znamo lici.

tri

sina:

to

sultana

gradom Smederevom mnogo

s

(24. prosinca

dva ostale

Murata

starija,

su IL,

Grgur

iza i

1456.). i

Stari

despot

Stjepan, bijahu

despota dvije

Katarina, nekad

pravo, §ta je stari despot

poslije smrti de-

bijase

za

slijepi,

a

sobom

udata

za

Mara, udova

kneza Ulrika

nasljedstva

ostavio

najmladji Lazar

kceri, obje udovice:

odredio u pogledu

Vjerojatno da je predao vladanje

je stradao

Celjskoga.

na despotskoj

sto-

najmladjemu sinu Lazaru, koji je jos od 27. pro-

1446., kad se bijaSe ozenio Jelenom Paleologovom, starca otca pomagao u drzavnim poslovima, te su ga kroz deset posljednjih godina smatrali za suvladara otceva. Svakako stoji, da se je Lazar Brankovic (Gjurgjevic) proglasio despotom i stao upravljati

sinca

drzavom.' All stanje njegovo tivnicima.

U

kraljevstvu

bilo je

ugarskom

gotovo zdvojno, jer je

bija§e pretegla stranka

bio

odasvud okruzen pro-

Hunjada

i

Silagja, krvnih ne-

pokojnoga otca njegovog, u Bosni vrebao kralj Stjepan Toma na zgodu, da otme Srebrenicu, a u samoj .Srbiji bila je stranka, koja je smatrala, da vladanje patri

prijatelja

najstarijega brata Grgura.

Toj stranci pripadala

je

i

mati

udovica Jerina, koja se nije


IZBOR

PROPAST SRBIJE (1459).

13

Muhamedom

gledao je despot Lazar, da se bar nekako pogodi s turakim carem

prilika

mu

je

mah mogao

u onaj

biti

najopasnijim neprijateljem.

despot Lazar vec 15. sijednja izmirio sa sultanom.

da se

je

da

Muhamed

je

(1458.);

svojom snahom Jelenom, zenom nada sve vlastohlepnom. Kraj takih nepovoljnih

pazila sa

koji

PRVA CODINA VLADANJA

I

Lazaru

ostavio despotu

kojni otac njegov u Srbiji

i

sve

zemlje

Iz

drugih izvora doznajemo,

mjesta, koja

i

II.,

Srbski Ijetopisci iavljaju,

je

nekad drzao po-

drugdje (Srebrenica u Bosni), osim Novoga brda; a despot

na godiSnji danak od 40.000 dukata. Tako se Lazar osigurao bar pak se je mogao nadati, da sultan nece pomagati ni majku ni slijepu

obvezao

se onda

s turske strane,

bracu njegovu. Osjecajuci se sigurniji na despotskoj

stolici,

poslao Lazar jednoga

vojvodu svoga

u Budim kralju Ladislavu Postumu. Srbski vojvoda stigao 28. sijednja u Budim, javio promjenu na despotskoj stolici i pogodbu Lazarevu s turskim carem. No podjedno kao Silagja, da je gospodar prijetio gospodi na budimskom dvoru, stranci Hunjada da je njegov nakanio osvetiti svoga Surjaka, kneza Ulrika Celjskoga, kao i sramotu, nanesenu otcu svomu, kojemu je kapetan Beograda, Mihajlo Silagji, odsjekao tri prsta na ruci silom iznudio 60.000 dukata odkupa. Turci prijete Beogradu, a despot radije ce pomai

i

i

Turcima, nego Ugrima, makar ga to

gati

i

troยงka stajalo, jer bi volio, da Beograd Tur-

u njemu zapovijedaju. I zaista je poslije Hunjada (16. ozujka 1457.) podigao oruzje ne protiv Ugarske, nego protiv Hunjadovaca i njihovih privrzenika. U travnju oteo je Midruge wpobrezke* gradove naokolo Dunava, a onda provalio u hajlu Silagju Kovin temeยงvarsku zupaniju, ali vojska bi mu na Tamisu u svibnju 1457. razbijena.

cima u ruke dopadne, nego da Ugri

despot

nakon

silovite

smrti

i

dalje

Ladislava

i

Despotu Lazaru

nije bilo

moguce

dalje sudjelovati u borbi izmedju

Hunjadovaca

i

dvorske stranke u Ugarskoj, jer su u to planule razmirice u samoj despotskoj porodici. smutnja umre despotica majka Jerina u gradu Rudniku

3. svibnja 1457. Joยง one Grgur zajedno sa sestroni udovicom Marom sa svojim ujcem Tomom Srbiju, te pobjeze ยปna portu< u Drinopulje k caru Muhamedu. Jamacno je Grgur nakon smrti majcine trazio u sultana, da ga uzvisi na despotsku stolicu, koja ga je patrila kao prvorodjenomu sinu despota Gjurgja. Joยง 14. studenoga piยงu Dubrov-

Sred

till

noci ostavi najstariji brat, slijepi

(liani

kralju Ladislavu

spotovica Grgura

i

i

Postumu, kako su u njihov grad

zgodom doznadose Dubrovcani, kako

se turski

takodjer zapovjedio rumelijskomu paยงi, da na

do godine

sultan

s

stigli

iz

Drinopolja

poslanici de-

neke njihove poslove. Tom kako je sultan sprema na Dubrovnik,

sestre njegove, sultanice Mare, da izvrse

brodovljem

i

i

Moravi skupi ยงto vede brodovlje, jer ce

kopnenom vojskom

Sta se je zgadjalo u drugoj polovici 1457. u

udariti

na Beograd.

Srbiji, nije

nam

zabiljeieno,

ne znamo, kako se je despot Lazar pogodio sa srednjim bratom Stjepanom, koji u domovini. Medjutim despot Lazar nije se nauzio vladanja.

za

26. sijecnja

je

ostao

20. sije^nja 1458., baยง

Budimu na izbornom saboru, umre Lazar, ne bili u Peยงti sobom muzkoga poroda, nego samo udovicu Jelenu i kcer Maru. Vec znalo se je u Budimu, da despota Lazara nema viยงe u zivotu. Sabrane sta-

u ono vrijeme, kad su Ugri ostavivSi

Dne

Jednako

leze, koji bijahu

i

dva dana pred tim

proglasili MatijaSa

Mihajla Silagja za gubernatora, iznenadila je

vijest,

da

Korvina za kralja je

i

njegova ujca

pokojni despot u svojoj opo-

rimskoga pape Kaliksta III., te zamolio njegova legata Ivana Carvajala, da zemlju za rimsku stolicu preuzme. Gubernator zajedno sa sabranim prelatima barunima navaliSe na nazodnoga legata, da s mjesta pohita u Srbiju, pak da ju ruci povjerio Srbiju zastiti

i

zaokupi u ime rimskoga pape s

sa

i

ugarskoga kraljevstva. Mnogi baruni ponudise se, da ce Ijudi; ako treba, neka legat povede

njime poci, tako da se je skupila druzina od 1500

sobom

i

kriiare.

Carvajal zaista

30. sijecnja pohita

na jug, da

staleza. Iz Beograda poยงao u despotovu Srbiju, da posjedne loSa sreca bila, jer se je jedva hv opet vratio u Budim.

izvrยงi ielju

njegove gradove.

ugarskih Ali

mu


MATIJaS KORVIN (1458.— 1490.).

14

Ako

je

u

dopustiti,

da

oilo,

istinito

i

narod

stolici,

despot oporukom svojom ostavio Srbiju rimskoj

je pokojni

htio

Srbiji nije ni 5uli

za

da zapadne budi papu budi Ugarsku u Srbiji

Brankovica,

pretegla

je

nedvojbeno

nije pripadala despotova

domace

gunca Grgura

vojske, a jo§ vi§e zato, jer je

Tim

Alipa§e Angelovida.

u Smederevu u velja6i 1458. veliki vojvoda srbski za popriklonise se Mihajlu Angelovida, i jer je po svoj prilici je,

su

te bi

Angelovic, koji je

Mihajlo

kojnoga Lazara. Srbska vlastela bio nacelnik

bio

rodjeni

da im sultan

zaprijeciti,

mislili

bio

Vuka

njegova sina Vuka (Zmaj-ognjenoga

ili

mogao

Ugarskoj. Bas ta stranka, kojoj svakako

i

udovica Jelena, izradila

proglasen za despota neki

sultan nije

Smederevu nakon smrti despota Lakoja je voljela ostati pod turskim

i

stranka,

vrhovnictvom, nego se pokoriti rimskomu pap!

ni turski

zemlja, koju je smatrao svojom

srbska

zemljom. Za smutnja, koje su se rodile zara

A

tu odredbu.

brat rumelijskoga pase

ne nametne slijepoga bje-

A

Grgurevica).

da ne bude

razmirica ni smutnja u samoj zemlji, odredise vlastela, da uz njihova odabranika sudjeluju

u vladanju Lazarevu udovica Jelena

mogao

i

brat njegov, slijepi Stjepan. Kraj takih prilika nije

da preuzme Srbiju za papu ugarsko kraljevstvo. Medjutim despotica udovica Jelena, kako je bila vlastohlepna, tek se je od nevolje pokorila odredbi vlastele srbske. Snovala je neprestano, kako da se oslobodi nametnupapinski legat

toga

ni snivati,

i

despota Mihajla Angelovida, pak da

joj suvladara,

onda

zavlada sama zemljom u

ime svoje dvanaestgodiSnje kderi Mare (Marije, Margarete). S toga je stala oko sebe ugarske i tajno ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem. A da bi lak§e odrzala vlast, ogledala se za zgodnim knezom, s kojim bi zaru6ila kcer svoju skupljati privrzenike

Tu

Maru.

Tomu.

ju namjeri sreca na bosanskoga kralja Stjepana

Bosanski

Toma

Stjepan

kralj

pomocu

bija§e se s

Ivana Hunjada dobavio prijestolja,

Premda ga bijase turska sila jednom dijelu njegove drzave, narodito u Vrhbosni gradu Hodidjedu, premda je morao danak placati sultanu, Stjepan je Toma nakon sjajne pobjede Ivana Hunjada kod Beograda podeo snovati, kako da zaratuje na Turke,

te je s

toga vazda ostao odan porodici slavnoga junaka.

nemilo

prilisla, te

se

i

ugniezdila u

i

te svoju zemlju

Vrhbosne

posve

oslobodi

Osobito ga je smetalo, §to su Turci

vlasti njihove.

na sjever do

Save, pak na

iz

brodove, mostove preko kojih su provaljivali u Slavoniju. Namislio je s toga Turcima oteti Vrhbosnu Hodidjed; a onda ce despotu uzeti Srebrenicu, te tako svoju vlast protegnuti do Drine i do banovine Madve, kojom upravljaju ugarski bani. Kroz ditavu godinu 1457. sprema provaljivali

rijeci

toj

gradili

i

i

i

Toma

se Stjepan

Kalikst

III.

na

rat

Skupljaju

se

s

Turcima, a

krizari

i

pri

torn

novel u svim

tadkoj Dalmaciji; sabrani novel dati ce se

ga

odu§evljeno

susjednim

ugarskomu

kralja,

pomaze rimski papa narodito u mle-

zemljama,

bosanskomu

kralju Stjepanu

arbanaskomu junaku Jurju Kastrioticu (Skenderbegu). U ozujku dolazi poslanik Stjepana Tome u Budim pred kralja i papinskoga legata, pak javlja, kako sultan trail od njegova gospodara 6etiri poglavita grada (medju njima grad Bistrica na Hlivanjskom polju), i kako je sultan poslao u Bosnu radnike, da grade mostove i prelaze na Savi s bosanske strane. Netom je stigao u Bosnu turski subaia sa 8000 Ijudi, da nadzire i

Tomi

i

i

brani radnike

pri njihovu poslu. Kralj bosanski ne moze toga podnijeti. S toga moli papinskoga legata Ivana Carvajala, da sam glavom dodje u Bosnu, pak da se poblize dogovore o krizarskom ratu na Turke. U lipnju zaista ide kardinal Ivan Carvajal u Bosnu,

po imenu Petar Thomasius. Dne 13. lipnja sakrajem u gradu Doboru u oblasti Usori, gdje no kralj svedano obecaje, da ce

a prati ga mletacki poslanik u Budimu, staju se s

se posve razkrstiti

s

Turcima

pomod

s

krSdanske strane, a onda

Slaba

namjere bosanskoga kralja

na Turke,

all

i

i

zametnuti s njima otvoren

se zato pobrine, da

smrti celjskoga

rat.

smrt kralja Ladislava Postuma osujeti§e rimskoga pape. Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne i

razmakne svoju

vlast

kneza Ulrika ostala bez bana), kao

i

i

u Hrvatsku (koja

u Srbiju.

Cim

je

je

Stjepan

nakon

Toma


:.

IZBOR

PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJK

I

doduo, da je despot

Brankovic umro, on se je

Lazar

izmedju Bosne

koje su despoti doslije drzali

da je bosanski

Spljetu,

osvojio Srebrenica

kralj

Vec

1458. znadu u

22. veljace

drugih jedanaest ka^tela.

jo§

i

«s

oborio na one oblasti,

mjesta

s

Drine.

i

(1459.)-

Bit

<5c,

|4

PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA SrjEPAN\ I.

Lice:

Sreti Grrgorijr, panolik, sa zrnatom

TOME (1443.-1461).

osjenkom oko glave,

medjn dva loka

dijeli bUZalieje: U kolobam otvorena kruna dva traka, kuji se STriavaja s krinorim CTijetono, pod kraoonn monogram od pismeoa Totnas. Nadpis nsokolo rnba: »f Got. Tomas era. Boso.c (Gospodin Tomai kralj Bosoe). T M S Lice: Kao broj I.; na zaliija nije kmna opasana kolobarom. Lice: Kao broj f. Zaliije: Kao broj I., samo napis naokolo rnba dragiiji, naime latioski : »D(oini)o(a)s

stoji

drtnicoro

;

IjcTicom drii knjign na grndima. IzTan lakora (ita se: Sa(nctas) Gr(tgoria«).

a

KOsloT,

=

a.

3.

Tomas 4.

L

i

c e

rex Bosn?«.

U

:

kolobarn otToreaa krana • dra traka, koji te

T

nogram od ptsmena

Lice: Kao napis

6.

:

»-f

Lice:

8.

Zaiiije:

>D(omi)n(as)

Tomas

Lice: Kao

broj 6.,

nagnat

Lice: i

;

Do

na grudima.

otTorenom krnnom,

lijcTu

latin«ki napis

kriaoTim

cvijctoTtma

era Bosnec (kral)

na raba:

»f

pod kr^oom mo-

Z»li£ie:

Stit

>f Gospodi(n) Tomass Kao broj 4., samo latinski

Zaliije:

rrx Bosne*.

;

Bosne).

krinora CTijeta. Napis naokolo raba

tri

zrnatom osjenkom oko glare, a dagom

STrtitelj stojedi, sa

Naxazenus*.

7.

samo

broj 4.,

sniaraja

Tomas Napis naokolo raba »f

:

D(omi)n(u)s Tome*.

Ijcricom knjiga

s

=

S

na dra poija, a srakom polju po

raxdvojen koso 5.

M

ottalo

Sretitelj

s

iz

Dolje

Ijevice

neka

a a njemo

itit,

koje se diie palica

rex Bosoe

samo kao

palicom

.

sigia

.

otroreaa

i

krana

i

a detnici

naokolo roba

pod njom sloro

nad njom borornica. Desno

i

napis:

>S>netas) Gregori(as)

broj 6. Napis: »D(omi)n(a)s

i

odijela;

D. Napis

i

lijevo

Tomas

drii bitkapski itap,

T; nad

kacige sigle

Ititom

T

a

Gregorys

*S(aBCta8)

ZaliCje:

Nataten(a)a«.

rex Bo(«)iM

.

.

kaciga

O. Nadpia

erijeta.

Napis:

tDga

(d>m-a

s

dominos)

Stit dolje,

na

(?)«.

Zaliije: Stit Tome rex Bosne et

kniigom, sigIa P. Napis: >fS(aacti) Gregori(i) pape.

iljemom, rojesto sigla dra krinora

:

(et cetera?)*.

.

R

i

tigia, raljda

s

kmnom

c(etcra)«.


matijaS korvin (1458.-1490.).

i6

da

• prodro

je

i

dublje u

gdje je medjutim Turcima prijatna

Srbiju,

despotom vojvodu Mihajla Angelovlca. U slavodobitni kralj bosanski. Gdje Jelena i

mah

taj i

kada su se

stranka

nema

sastali,

proglasila

na stanku despotica

se negdje

naslj

vijesti;

ali

nema

na poietku ozujka utana6en savez izmedju obojice. Tom su prigodom ugovorili, da ce mladjana Mara poci za bosanskoga kraljevica Stjepana, sina Stjepana Tome. Mladomu 6e paru pripasti despotstvo u Srbiji, a poslije i sumnje, da je jo§ na koncu veljade

ili

i

kraljevstvo u Bosni.

Sve to zgadjalo

dok

se,

beogradski kapetan

je

gubernator ugarski Mihajlo Silagji

i

Kako je pored takvih prilika prijetila velika pogibao banovini MaCvi Beogradu, gubernator je pohitao u podunavske strane. Mozda je i on doprinesao, da se je malo zatim zgodio prevrat u Srbiji u prilog Ugarskoj i despotici Jeleni. Jednoga

boravio u Budimu. i

dana

valjda 31. ofujka 1458.

planula buna u Smederevu; narod se podigao protiv

dete smjestio u gradu

turske

Angelovic

Mihajlo

bi

uhvacen

Angelovica, koji

bija§e

po

Ugarsku na robiju poslan, a Srbijom zavlada despotica Jelena uza svoga pred Smederevo, morade na

svoj prilici u

i

svaka, slijepoga Stjepana. Turska vojska, koja bija§e do§la

do Krusevca,

to uzmaknuti

potekao u pomoc despotici

u

jer je

to

gubernator

i

Silagji

Beograda sa 8000

iz

Ijudi

Jeleni.

u prvoj polovici travnja 1458. pretegla ugarska stranka u Srbiji, a naro6ito u Smederevu. Despotica Jelena uvidjala je medjutim, da se ne bi mogla trajno odrzati, pak je stala ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem, koji je od nje trazio,

Tako

da i

mu

je

predade Smederevo

ostalu Srbiju, koliko je drzi, a zato de gubernator dati njoj

i

slijepomu despotovicu Stjepanu u zamjenu neke zemlje u Ugarskoj.

u jednu ruku gotova, da vrat slijepoga

Grgura

i

privoli

na tu zamjenu, jer su

Vuka

sina njegova

u drugu ruku opet morala

je odrzati

rije6

da ce kci njezina Mara poci za njegova hvatila

ugarske ponude, jer se

da

javlja,

ka§tela, koji su prije pripadali despotu. iz

Bistrice (Hlivna) u Bosni,

mu

ponovo tovica

i

i

s

bez

bosanskomu sina.

kralju, s

Cini se, da

Dne

je

je

kojim bija§e utanadila,

Jelena ipak donekle pri-

ono vrijeme primio

je gubernator u

tri

srbska

21. travnja pise neki Mlet6anin svojoj obcini

je bosanski kralj ucinio

Vuk

dvojbe

Despotica bila

to vrijeme Turci poslali na

(Zmaja), te joj je trebalo zastite ugarske; no

obecao dosadanji danak. Nadalje

Grgura,

spotom;

da

u

joj

javlja,

da

i

utvrdio mir

s

turskim carem

je nezakoniti sin slijepoga

(Zmaj), uSao u Smederevo, gdje

ga

hoce

i

despo-

udiniti

de-

toga razloga ne vjeruje, da ce doci do zenitbe izmedju bosanskoga kraljevica

kceri despota Lazara.

Nema sumnje, da je u to vrijeme gubernator Mihajlo Silagji svom snagom radio, da oblada Smederevom i ba§tinom srbskih despota. No time je ne samo ozlojedio bosanskoga kralja, koji je stao za svoga sina traziti zenu u Italiji, u milanskoga hercega Franje

Sforze,

gdje

no

bosanskoga

nalazimo

je takodjer izazvao turskoga sultana

sramotu, nanesenu njegovu

Muhameda

poslanika koji

II.,

Angelovicu

Sticeniku

i

nije

turskoj

Nikolu

mogao vojsci

Trogiranina; ni

nego

smio pregorjeti Jo§ u

u Smederevu.

sina mu Vuka, kako s pomodu turskih 6eta nasvojom djedovinom. Glavna turska vojska pod jednim paSom bija§e dodu§e na podetku travnja uzmakla na jug do KruSevca na Moravi; ali se je onda svaki 6as zalijetala prema Smederevu i Golubcu, paCe i prema Beogradu, vode6i vazda sobom silan plijen u juine strane. O tim provalama pi§e sam gubernator legatu Ivanu Carvajalu dne 21. svibnja 1458. iz Lipe ovako: »Premda su Turci do§li pod grad Golubac, kako sam vam vec u prijasnjem pismu javio, te su ondje tri dana stajali, nastojeci kojom

travnju nalazimo despotovica Grgura

i

stoje obladati

zgodom

oteti

kastelanima

taj

grad,

ipak su

sada,

kako se

istinito

javlja, odustali

od

podsjedanja Golubca, te su uzmakli do Ostrovice, koju zele predobiti. Taj grad (Ostrovica) udaljen je samo §est milja od Beograda. Stigli su takodjer brojne vojvode (turske)

do Vidina

(Bdina),

kojemu

se priblizuje

ponovo mnogo brodova po Dunavu. Ne znamo


IZBOR

ipak,

kamo

PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBUE (1459),

I

smijeraju poci. PaSa turski

Raskoj zauzeo, poยงto su se njemu pokorili,

kraljevini

ne znamo,

kamo

udariti. Molimo s toga vase otdinstvo, da ne bi nikamo dok vas drugim pismom ne obavijestimo o novinama, koje <Se se

Medjutim sto su Turci zeSce

zgoditit.

i

vec

odanle kani

s krizarima,

krenuli

mnogo gradora u ne prestaje tako dalje ciniti; ali

svojim je drugovima

sa

if

u Srbiju

provaljivali

i

gradove, despotica

otimali

Vec na

se je }elena sve vise utjecala gubernatoru.

pofietku svibnja znalo se je u Budimu, da se je Jelena posve sporazumjela sa Silagjijern. Stigli pade u Budim njezini poslanici, medju njima dubrovadki vlastelin Damjan Zunjevic, da izrade u kraija MatijaSa potvrdu utanacenog ugovora s gubernatorom. Kralj MatijaS zaista je potvrdio sa svojim

barunima

sve, Sto bi

ugovoreno:

kralj 6e MatijaS vratiti despotici Jeleni

slijepomu despotu Stjepanu, sve zemlje

despot Gjuragj Brankovic, te turskih;

a

ce

za to ustupit

ce

ditavom drzavom

sa

ih

despotica

njezinu svaku,

i

gradove u Ugarskoj, koje

i

kralju

i

Ugarskoj

je nekad drzao stari svojom braniti od rapadaja znamenitu tvrdinju Golubac

na Dunavu.

da se je despotica pogodila s Ugrima i da je njima ustupila Golubac, joยง njihova gospodara. Sultan poslao novih ieta, tako da je njegov jaf e razdrazila Turke Vijest,

ie

i

pasa u i

Srbiji

imao vec 40.000 vojske. S tom

je

vojskom poklopio gotovo ditavu Srbiju

Dne

zauzeo sve gradove, izuzev jedino one u Podunavlju.

Budimu, da

16. lipnja

pace znalo se u

paยงa netom oteo Ugrima znamenitu tvrdinju 2rnov (Havala, Avaia)

je

pred Beogradom,

tako zaprijetio ne

samo potonjemu gradu, nego

tik

juznoj Ugarskoj doduSe tada spremao, kako da se opre daljemu napregubernatorom Mihajlom Siladovanju Turaka, ali a to se zavadio sa svojim ujcem gjijem. Dok se je poslije u kolovozu kralj mirio sa svojim ujcem, zgodilo se je, Sto i

i

i

Slavoniji. Kralj se je MaiijaS

i

je bilo predvidjeti

;

Turci su naime nakon odlazka

Silagjijeva u

Budim na jednoj

strani

zauzeli nedavno Ugrima od despotiee ustupljeni Golubac, a ne drugoj strani provalili su iz

okolice grada Beograda preko Save u Slavoniju, te su ju nemilo poharali

pohvatali. Iz srijemske

zupanije

udarili

su na zapad, a

bilo

ih je pod"

i

sila

roblja

nekim subaSom

do 7000 Ijudi. Uzput sukobise se s vranskim priorom Tomom Sekeljem, koji je uza se imao samo 300 konjanika. F*rior ne mogase se s Turcima ogledati na olvorenom polju, zatvori se u jedan kaSteo. Ali subaยงa podje za njim u potjeru podsjedne vec uzmace pol provaliSe Turci u kakeo i zauzeSe ga, izuzev jednu kulu, u koju tvrdinju. Za dan se prior sklonio. Turci sipali vatru na kulu, a podsjednutima ponestalo vode, pak gasili digao dalju podsadu, pak tako vatru vinom i octom. Medjutim subasa dopanuo rana se spasao prior s malom cetom svojom. Na prvi glas o padu Golubca o provali lurskoj u Slavoniju pohitao je kralj MatijaS Zajedno s ujcem Silagjijem na jug. Za njima vodio je iegat Ivan Carvajal krizarske Cete. Silagji udario je prema Kovinu, da odanle brani Smederevo; a kralj MatijaS s legatom Carvajalom polao je 9. rujna u Petrovaradin, da iz Srijema protjera turske provalnike. Nekoliko dana poslije, svakako prije 22. rujna, doSlo je do iestoka boja u i

i

i

i

i

Srijemu izmedju kraija MatijaSa

i

Turci

Turaka.

izgubiSe

mnogo

Ijudi

dadoSe se u

i

progonio do Save, gdje se potopilo na bijegu preko 5000 Turaka. S ostatkom svoje vojske utaborio se paJa na desnoj obali Save, kao da 6eka ugarsku ojsku; ali MatijaS ne prijedje onaj 6as preko Save, ved samo utvrdi Mitrovicu (DmiKralj ih

bijeg.

trovicu, s

je

Sancto Demetrio), a onda se

vrati

papinskim legatom Ivanom Carvajalom

natrag u Futak, gdje se i

s krizarima, koji

je

opet sastao 27. rujna,

se bijahu u to sabrali. JoS

onda je sa svojom kraljevSkom vojskom turski paSa s krizarima poSao na jug prema Beogradu. Dakako, da je uslijed toga uzmaknuti na Mitrovice, morao nasuprot obali Save na juznoj koji se bijaSe utaborio osvojeoja turska vojska, koja je nakon jug u nutarnju Srbiju. Medjutim bijaSe i druga Golubca podsjedala Smederevo, uvidjela, da toga grada ne mole uzeti, jer ga je Silagji 1.

listopada boravio je MatijaS u Petrovaradin u, a

i

i

Hrr. pov).

II.

UI.

โ ข


matijaS korvin (1458.«— 1490.).

i8

# Kovina junaiki branio. Vodja te turske vojske, neki pa§a, metnuo u Golubac jaku posadu, a onda se je s ostalom vojskom vratio na Kosovo polje. S toga je i Mihajlo Silagji sa svojih 3000 Ijudi mogao iz Kovina dodi u Beograd. Prvih dana listopada skupila se u Beogradu ogromna vojska kraljevska i krizarska. iz

Satnih krizara bilo je nekih 40.000 kraljev

i

beogradski kapetan

Uz

Ijudi.

Mihajlo

pace

Dolli

Radivoj, zatim

njegov

Stjepana Tome, po imenu brat

kralja bio je papinski legat

Silagji.

Carvajal, ujak

bosanskoga

poslanici

i

kralja

Nikola Testa,

Trogiranin

fra-

i

njevac Marin. Ti su poslanici predlagali Matijasu neke pogodbe, a uz to su ga u ime svoga kralja bodrili na veliki rat s Turcima, jer se je i onako govorilo, da se sultan sprema s ogromnom vojskom na Ugarsku i na Beograd. Dok su bosanski poslanici bo-

»na Zep6u« u Bosni, gdje je 14. listoi vlastelinu Stjepanu Ratkovicu, logofetu srbskomu pada 1458. izdao znamenitu povelju koji bijaSe k njemu do§ao >poslanjem svetle gospodje... despotice Jelene, i brata mi goppodina despota Stjepana*. Srbski je logofet jamacno obnovio ili nastavio ugovaranje radi udaje despotidine kceri Mare za bosanskoga kraljevica, te je svakako do§lo do sporazuma, jer je Stjepan Toma obllato nadario logofeta, potvrdiv§i mu suvi§e neka sela u u Beogradu, desio se je njihov gospodar

ravili

nekad pripadala vojvodi Mihajlu Angjelovicu, a despotica ill je Jelena zajedno s despotom Stjepanom darovala redenomu svomu vlastelinu i sluzbeniku. U darovnici zove bosanski kralj despoticu Jelenu svojom snahom, a despota ostrvidkoj u Srbiji, koja su

vlasti

mnoga

Stjepana svojim bratom, poklanja logofetu boradkoj, ostrvidkoj,

smederevskoj, teoCackoj),

Srbije,

§ta

jer

spodstva

.

veli:

»i

Bog ne

bismo

daj, ter

u obce

se

ne

mogli

gospodarom

smatra vec

srbskoga

osloboditi

Darovnicu pak izdaje ne samo u svoje ime, nego

.

mjesta u srbskim oblastima (lepenickoj,

te

u ime

i

go-

svoga

sina,

kraljevica Stjepana.

Kralj Matija§,

od papinskoga legata i bosanskih poslanika, kao da je carstvo. Zato je pozvao i slavonsko plemstvo, kao i

salijetavan

zaista namislio provaliti

u tursko

slavonskoga bana Jana Vitovca, da nadao, da ce skupiti vojsku od sabor

vaca, a posljednji

S toga sada

odlu6i,

da sam

i

na

od

konjanika.

Ali za rat

dozvolio

zasebne dace

mu

ruku

svoju

i

i

bez dozvole

ognjiSta), nadajuci

da

se,

Tako

nadju u Beogradu,

oni §to prije

ne bijase

ugarski

zasebni ratni porez (forintu

se

80.000 pjegaka

mu

za

se je

mu

no-

ratovanje.

nametne kraljevstvu

staleza

de

trebalo

se ta samovolja opro-

kad svlada tursku silu. No tim dinom uzruja ponovo svoje brojne javne i tajne da se je ovima pridruzio i sam kraljev ujak, beogradski kapetan Mihajlo Silagji. Matija§ planuo silnim gnjevom na ujaka, te ga 8. listopada dao u Beogradu zasuznjiti. Odsudio ga pade na smrt, i bio bi ga mozda pogubio, da se nije stiti,

protivnike. Cini se,

i

papinski legat kralja namolio. Papi

i

legatu za volju pokloni

posla u zatvor u grad Vilagos, gdje je

javivSi

Beogradu.

Dne

i

tri

svoja

trgovaca, koji su u

Skoplje, gdje

mu

rumelijski pa§a.

vlastelina

Turskoj

Kad

bili.

vojska

je

poslati, a

Sultan

podjedno turski

nemilo od groznice

je taj duo,

da

ga

koje druge odpornike, ostao je kralj Matija§

20. listopada

mu

vratio i

je kralj Matija§ s

gradu Dubrovniku,

pisao je odanle

mu, da zeljno odekuje njegove poslanike. Dubrovdani

ce §to brze

ali

damio dulje vrijeme.

mozda

Zasuznjivsi Mihajla Silagja, a

kroz ditav listopad u

Matijal ujaku zivot,

na to odgovaraju, da

javljaju, sta

se

gladi

mu

iz

su

duli

rata u Achaji

stradala.

U

od

svojih

(Grckoj) u

Skoplju boravi

i

velikom vojskom stigao u Beograd,

da se odasvud vojska skuplja; ali se misli, da je ne de sabrati bez dugotrajnoga rata, §to su ga u Grdkoj vodili. >Gospodara je Turaka obuzeo golem strah, nidesa se vi§e ne boji, nego pro vale vaSega velidanstva«. Uza sve to nije ipak kraj MatijaS provalio u tursku zemlju. Mozda se je zacao

zapovjedio

teikoce

je,

poradi

i

slabo organizovanih krizara, a

mozda

nije htio udaljiti iz svoje driave. Jo§

se nije 1.

pouzdavao u mnoge svoje velika§e,

te se

studenoga boravio je u Beogradu, odakle je za-


IZBOR

PRVA GODINA VL^DANJA (1458); PROPAST SRBTJE (1459.)

I

19

povjedio slavonskomu i

i

banu Janu Vitovcu od Grebengrada, da uvede Heninga ^ernina suprugu njegovu Doroteju (rodjenu Toth), gospodare Susjedgrada, u posjed Stupnika Bistrice; a onda je razpustio vedi dio vojske, te posao u temeSvarsku zupaniju. U Te-

meSvaru nalazim3 ga u drugoj sabor ugarski u Segedin za

Na sabor

studenoga,

polovici

prosinca.

o reorganizaciji

rima, narodito

Turcima.

6.

Na

ondje je

i

da se jednom

vojnictva,

studenoga

15.

torn de se saboru vijecati

uspjesno

sazvao

o zamaSnim

zapoine

stva-

osudni rat

Toma, da

razpravija ne samo o medjama, nego i o drugim znamenitijim poslovima kraljevstva (non solum in facto metarum, verum in altioribus rebus regni). Jamadno bijahu bosanski poslanici u Beogradu utanaSili pogodbe s kraljem Matijasem, uz koje je potonji bio spreman, da bosanskoga s

ce doci

Dne 30 studenoga Matijas po5ao

kao

odekivali

i

prosinca. Nazocni velikaSi

Obca

bosanskoga kralja u

su

nizega plemstva

i

zastupnici (nuncii)

kralja Matija^a.

na dast srbskoga despota.

uzvisi

TemeSvara u Segedin, gdje su se u

iz

zastupnici gradova

i

doSli su

bosinski kralj Stjepan

Lazarove kceri Mare,

kraljevica, zarudnika

kralj

i

i

kraljevine zastupnici

ratoa da<^a nije

iz

zupanija

(iz

Segedinu. to sabirali

svake po

Istoga je dana prelati

i

Na sabor

detiri).

Saborovanje je zapoCielo u

Slavonije.

i

baruni,

polovici

najvedom su spremnoScu odazvali se zeljama bila doduse odredjena, jer je kralj valjda nije ni s

no za to mu stalezi dozvoliSe sve, ยงto mu je bilo potrebito za obranu zemlje prijestolja. Odludeno bi zasnovati zupanijska banderija, za koja 6e plemidi bez podanika veci posjednici od dvadeset podanika po jednoga dati po jednoga momka, a take isto kroz tri mjeseca oruzane momka. Te zupanijske tete smije kralj svake godine sazvati trazio;

i

i

i

drzati, pate ih moze i izvan medja kraljevstva upotrebljavati. SuviSe bi kralj u dozvoljeno, da u potrebi pozove na oruzje sve staleze pojedince, a ti ce pod kraljevskom zastavom vojevati dotle, dok bude prijetila pogibao od neprijatelja. Od 43 dlanka toga sabora, koje je kralj 5. sijednja 1459. potvrdio, zanima nas narodito drugi, kojim bi odredjeno,

moraju vrยงiti ratnu sluzbu poput ostalih zitelja (item nobiles regni Sclavoniae secundum connumerationem reliquorum regnicolarum exercida

i

Slavonije

plemidi kraljevine

tuare teneantur)

Za sabora u Segedinu tijaS

boravio je joยง

panom Tomom,

biSe uredjeni takodjer

19. sijednja

koji

se je

1459.

istoga

poslovi srbski

u Segedinu zajedno

dana stao

vracati

31. sijednja, bio je bosanski kralj vec u Jajcu, te je

bosanski.

Kralj

Za

MaStje-

trinaest

dana, dne

10. veljade boravio u

susjednom

u Bosnu.

dne

i

bosanskim kraljem

s

kraljevu savjetniku Ivanu Vitezu pisao gradu Jezeru, odakle je varadinskomu biskupu ovo vrlo zanimljivo pismo: >Vaยงemu su gospodstvu dobro poznate sve odredbe, koje i

smo

gospodarom; narodito (vam je poznato), kako nam je na odlazku naยงemu iz Segedina nalozio, da svijetloga Stjepana, nasega preljubljenoga sina, bez ikakva krzmanja ยงto mogude prije polljemo u grad Smederevo. Zeleci mi njegovim zapovijedima poslusni biti, pospjeSili smo take svoje putovanje, da smo dnevice od rane zore sve do nodi neprekidno jaiili, kako to mogu posvjedociti odlidni (plemidi) Hening i Benedikt Turoc, koji su nas sve do Save udinili

izpratili.

s

prejasnim

Predastni

otac

kraljem MatijaSem, naยงim premilostivim

nadbiskup

kolodki Stjepan

Rozgon putovali su s nama do Djakova. smo iz Segedina poSli, trinaestoga dana (31.

1

su

nam

naยงi neprijatelji Turci silne zasjede

naยงim dolazkom

i

velemoini vojvoda erdeljski Ivan

da smo od dana (19. sijednja) stigli do naSega grada

(u Jajce) provalila je veltka

dinili.

Jer

kad premda

sijednja),

znajte,

Jajca,

u ponedeljak (29. sijednja) pred

vojska turska, duvSi, da

demo

dodi, u src-

naยง kraljevski grad Bobovac, u kojemu smo, onda pod drugi grad, kako smo vam oditovali, ostavili redenoga sina svoga, po imenu Vranduk. U toj su vojsci tri kapetana, vojvoda Ezebegh sin pokojnoga Izaka, drugi sin Parizbegh, tredi Lazunbegh, detvrti Zenubegh, koji drii grad Bibor. Kako i svakovrstne sada redena vojska tu stoji i boravi, ne prestaje nama nanositi razlidite

dinu naSega kraljevstva, te je doยงla pod

i

i


M\TIJA§ KORVIN (1458.

JO

— 1490).

# naime nale

gtete, hvatajuci

kako ina6e

nijesu obi^avali

Cete, grabeci imanja, paleci kuce, sjekudi

nam

Jer Turci su

6initi.

naSe 6ete odveli, a to nijesu nikad inaCe mogli

put re(^enomu sinu nasemu, kako su truda,

pomnje

6initi.

I

premda

ti

vinograde,

i

Turci nastoje zakrCiti

povratku, ipak

prije smetali pri

reieni sin na§

revnosti uloziti, da

i

nama

vocke

(sada) takodjer iz najtvrdjih mjesta

cemo

toliko

grada Bobovca izadje kraj nekih

iz

da ga Sto moguce prije posljemo u Smederevo (ad castrum Zendin), kako smo vama obecali. O torn neka vase gospodstvo ni najmanje ne sumnja, jer ne cemo niposto pogaziti obecanja, zadata kraljevu veliCanstvu. Ali to hocemo da znade utvrdjcnih mjesta,

i

vase predastno gospodstvo, kako

nam

javljaju nasi prijatelji, koji su

okopni, nedvojbeno Citava

u

to upuceni,

da

ce,

velikoga Turcina doci

snijeg 6im vrijeme bude blaze usrdno va§e gospodstvo, da svu na zator naSega kraljevstva. S toga molimo pokorno svoju brigu, pomnju i revnost, kako nam obecaste, upotrebiti udostojite, da nas njegovo veli6anstvo ne ostavi u sadanjoj pogibli, nego da nam pruzi svoju premilostivu pomod, i

sila

i

ako gospodin kralj, u kojega se jedino poslije Boga uzdajemo, nas ostavi, vidimo o6ito posvemaSnje razsulo i propast na§ega kraljevstva, koje njegovo veliDato u danstvo mora braniti ne manje nego svoje vlastito kraljevstvo Ungarije nasem gradu Jezeru dne 10. veljade godine 1459. Predastnosti odani sin Stjepan Toma,

kako

je obreklo. Jer

.

.

.

po Bozjoj milosti kralj Bosne*. Fismo bosanskoga kralja odaje strah od Turaka, koji su jamadno duli za odredbe srbskoga Ijetopisca Mihajla iz Ostrovice, kad piSe, da je u Segedinu. Sada razuniijemo bosanski kralj, dobiv§i Smederevo, »vrlo slabo gledao ovu stvar, za sto se je bojao od i

No

turskoga cara«.

6emu

ipak je kralj Stjepan ostao vjeran

obccanjima, zadatim u Segedinu,

jamacno hrabrili ugarski velikasi tadanji papa Pio II. S proljeca 1459. nalazimo bosanskoga kralja u zestokoj borbi s turskom silom, koja je u njegovo kraljevstvo dnevice provaljivala, te svom snagom radila, da njim oblada. Cini se medjutim, da se je ipak neko vrijeme njemu sreca smijala. U travnju javljaju Dubrovcani kralju Matijasu, kako je svijetli kralj bosanski navalio na mjesto Hodidjed jugoiztodno od Vrhbosne, pri

su ga

i

i

odakle su Turci provaljivali u nutarnju

puna naroda; varos

Kralj je zauzeo varo§ Hodidjed, koja je

Busnu.

narod budi poubijao, budi u robstvo poveo. tvrdinju Plodidjed, ako pak mu to podje za rukom, oslobodit ce Sada podsjeda samu

bila velika

i

je spalio, a

i

svoje kraljevstvo od velike nevolje. Papa pio

da s mjesta sa sabranim

krizarima

u

pohita

II.

opet pi§e

9. svibnja

Bosnu u pomoc

franjevcu

kralju,

Marinu,

kojemu dnevice

pogibija od Turaka. Naporedo s vojnom kralja Stjepana Tome nastojao je sin njegov, kraljevic Stjepan, da se prikuci Smederevu da zasjedne na despotsku stolicu. Dne 21. ozujka 1459. vec je kraljevic Stjepan u Smederevu, gdje ga je Turcima protivna stranka proglasila deprijeti

i

i

spotom. Nekoliko dana zatim,

1. travnja, vjendao se netom proglaSeni despot Stjepan TomaSevic s Marom, kcerju pokojnoga despota Lazara i despotice Jelene. Tim bi se imao utvrditi na stolici, koju su dosad od 1427. drzali Brankovici. Dne 10. travnja pro-

tjeran bi slijepi despot Stjepan Brankovic

iz

Smedereva

Srbije. Nevoljni slijepi Stjepan

i

oti§ao u daleku Arbaniju, gdje se je ozenio Angjelinom, kcerju Gjurgja

Valonskoga.

Stariji

brat njegov

Komnena, kneza

Grgur, koji je dosad zaludo trazio pomoci u Turaka,

to doba svijeta, zakaludjerio se i kao kaludjer German umro u svetogorskom manastiru Hilandaru 16. listopada 1459. Ostavio za sobom jedinca sina Vuka (Zmaja), koji se je poslije proslavio vanrednim junadtvom. Tako se je u proljecu 1459. popela na srbsko despotstvo porodica bosanskih Ko-

okanio se u

tromanica, koja je vec nakon Srbljima.

Dne

1.

izumrca Nemanjica vazda

svibnja piSe kralj Stjepan

Toma

iz

izticala

svoga

svoje

pravo, da

vlada

kraljevskoga grada Bobovca

pismo milanskomu vojvodi Franji Sforzi, u kojemu se izvinjava, Sto ne moze svoga sina vjendati s vojvodinom kcerju, kako je neko vrijeme snovao i po svojemu poslaniku


BORBE 8 PROTUKRAUEM FRIDRIKOM Nikoli Trogiraninu

U

poruCivao.

torn

pismu

(1459

III.

javlja

sin, svijetli

uzeo za zenu kcer nekadanjega despota Lazara,

te je

ai

milanskomu vojvodi: >Sada Stjepan, na osmicu iza uzkrsa

kralj

izvje§cujem va§u jasnost, da je moj preljubljeni

— 1463.)

preuzeo ditavo njegovo vladanje u

suvise je po prejasnom kralju ugarskom Matija§u uiinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, to sloznom voljom svih RaSana (concordi voluntate omnium Rascianorum)€ Vrlo je medjutim sumnjivo, da li je Stjepan TomaSevic postao despot s voljom »svih Ra§ana<; vjerojatno samo s privolom one vlastele, koja su stajala uz despoticu Jelenu i ugar-

Ungariji

i

Raskoj, u koliko je Turci nijesu jo§ osvojili

;

i

skoga

kralja.

Stjepan TomaSevic

Turski

sultan

vrhovnu

vlast

Muhamed

14.

II,

nad Srbijom.

Beogradom, pak da

Vec

nije

se

nije

K

nauzio

mogao mirno

tomu

prokrfii

si

medjutim je

prevrat,

gledati

upravo gorio od

put u Ugarsku

zelje,

ozujka 1459. javlja mietadki poslanik Petar Thomasius

pripravama turskoga sultana. Jedna se vojska spremala, da derevo; druga opet, da

iz

okolice Beograda

da sam sultan naskoro

iz

Drinopolja dolazi u

tih

Dne

vojska.

iz

i

srednjem Podunavlju,

iz

Znalo se to, da zapovijeda jednoj od pa§a provalio preko Save u Slavoniju.

i

(Sofiju),

travnja pi§e opet, da je vec jedan turski

1.

izgubio

bi

Budima o zamasnim KruSevca udari na Sme-

provali u iztoinu

Sredec

po kojemu

da oblada Smederevom

zemlje u

ostale

i

u ostatcima srbske drzave.

vladanja

sam da je vec stigao u Sofiju. §teta, §to su izvjeStaji mletadkoga poslanika o daljim zgodama zametnuti ili izgubljeni, tako te znademo samo ono, §to je zabiljezio grdki povjestnicar Laonik Chalkokondylas. On pri6a, kako je sam sultan Muhamed II. s turskom vojskom udario prema Smederevu. Vec na same glase, da se sultan primifie, planula u varo§i Smederevu buna protiv despota Stjenjegove punice Jelene. Zitelji Smedereva, vecinom privrzenici svrgnuiih pana Toma§evica Slavoniju

nemilo ju poliarao; sultan

i

i

Brankovica

Tako

je

Mihajla Angelovica, poSli u susret

i

Muhamed

II.

Despotica Jelena sa svojom kcerju u varoiku tvrdinju. djati sa sultanom.

nese

sobom blago

sultanu, te

mu

predali kljude varoSke.

sve ber krvi zauzeo varol, zajamCivSi stanovnicima imanje i

zetom, kao

i

sa

svojim privrzenicima

i

zivot

zatvorila se

No videci, da joj nema ni odkuda pomoci, stala s^ napokon pogaOn dozvoli, da slobodno izadje iz tvrdinje sa svima svojima, da posvoje. Jelena s Marom Stjepanom Tomasevicem skloni se u Bosnu, i

i

Smederevo preuze sultan. Zgodilo se to 20. lipnja 1459., kako biljeze srbski izvori. Sa Smederevom zapade sultana i ostatak despotske drzavine, a Srbija bi pretvorena u a

turski pasaluk.

Pad Smedereva uzbunio je E/ropu kao nekad propast Carigrada. Mnogi su p>obosanskoga kralja sina njegova, da su za novae izdali taj grad Turcima. I kralj Matija§ Korvin papa Pio II. bijedili ih kao izdajice kr§canstva. Medjutim se je bosanski kralj branio, da predaja tvrdinje u Smederevu nije udinjena »s voljom, nego od nuzdec (que de Zendicio acciderunt, necessitatis fuisse non voluntatis). I zaista se 6m\, da bosanskomu kralju nije nitko u osudni das u pomod pritekao, kad je turska sila zaprijetila Smederevu. Ta Mihajlo Silagji, kapetan Beograda, £amio je jo§ svedjer u tvorili

i

i

i

tamnici u Vilagosu.

lj

(Borbe s protukraljem evstvo u to vrijeme). Kralj

od Turaka,

jer se je

Svrgnuti palatin

Fridrikom

III.

1459.

MatijaS nije mogao ni sam ve6 od nekoliko mjeseci morao

Ladislav Gorjanski

nije

— 1463;

misliti,

hrvatsko

kra-

da obrani Smederevo

boriti za prijestoljc.

mirovao, nego se je svedjer rotio protiv

nesudjenoga zeta svoga. Gorjanskomu se je domala pridruzio opet Nikola lioCki, a s njim su se dizali drugi velikaSi, narodito odkad je kralj zarobio svoga ujca Silagja. Dok ie i

mu

A

da bi lakie svoj cilj postigli, odluiiSe proglasiti kraljem ugarskim hrvatskim njemadkoga kralja t rimskoga cara Fridrika III. Habsburgovca, u kojega je bila kruna sv. Stjepana, i koji je Matija§ driao sabor u Segedinu, neprijateljski velikaSi radili su i

o

glavi.


matijaS korvin (1458.™ 1490.).

22

drzao viSe gradova

Ugarskoj.

mjesta u zapadnoj

i

StadoSe ga

mu

hovu ponudu, uvjeravajuci ga, da ce oni sami osigurati tijas

sam

cim

zahvaliti,

odmetnika

samo doznade, da

su knez Nikola

bill

Ilocki

zavjeri pristupili neki magnati, kojih

jerske, kao grofovi od Bozina

i

svrgnuti

Pavao Bani6 od Lendave

proglasio

Fridrik

Ladislav

palatin

su se imanja

Ivan

nji-

da ce se Ma-

Na

kraljem.

Gorjanski;

medje

blizu

sterala

(Juraj, Ladislav,

Sv. Jurja

i

je

se

da prihvati

salijetati,

prijestolje, te

telu

nadalje su

austrijske

i

sta-

Sigismund), zupan za-

i

erdeljski vojvoda Ladislav Kanizaj s

bratom Nikolom, a onda i neki austrijsko-Stajerski plemici, koji su drzali imanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, po imenu Andrija Baumkircher (zupan pozunski), Ulrik Grafenecker Berthold Ellerbach od Monjorokereka. I drugi ban slavonski, vazda nepouzdani pan Jan Vitovec lajski Ivan Sed,

i

i

od Grebengrada, naSao

Martin Frankapan, a mozda

Cim Budim,

MatijaS

je

onamo

te je

odmetnika, kojima

u kolu

se

jo§ koji 61an

obaznao, §ta

prizvao

kraljevstva,

pridruzio

poslije

je

snuju, pohitao

da

tko

vidi,

i

knez

Segedina u

je iz

tko

vjera, a

je

mnogo gospode: gotovo

Za malo dana skupilo se u Budimu

vjera.

njegovi

protivnici

velikaSe

sve

se

njegova roda.

ne-

nadbiskupi

svi

i

biskupi (osim erdeljskoga Matije), a na 6elu im nadbiskup ostrogonski Dionizije Sec; od

baruna doSli su palatin Mihajlo Orsag, erdeljski vojvode Sebastijan bani Dalmacije i kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, a uz njih

Zob

Ivan Rozgon, sudac

i

Hrvatske, po imenu

i

Pavao (Horvat) §piran6ic, zatim iztoSno-slavonski velika§i Matija§ Ljudevit slavonska vlastela. Od hrvatskih knezova jo§ druga ugarska (Frankapana, Zrinskih, Kurjakovica, Blagaja) ne spominje se ni jedan, kao ni vranski Petar

i

i

Morovici, Galpar Korogj,

prior

Toma

i

i

Sekelj, rodjak

i

vazda odu§evljeni privrzenik kralja MatijaSa. Sabrani prelati

nosti,

36 svjetovnih velika§a) obnovise obecavSi mu, da ce ga braniti od svih protivnika

nece

priznati

i

baruni (12 prelata

drugoga

kralja,

osim njega.

kralj

I

»da ce svoje vjerne uzdrzati u njihovim pravima tovnika

i

ako

silnika;

obdrzavanih prava (et si

i

10. veljace

i

bi

pak

radi

jedinstva

i

prisegu vjer-

kralju

da za njegova zivota MatijaS priseze tom prigodom gospodi, i

takmaca,

i

obi6ajima,

potrebe

i

da ce

i

kraljevstva

od bunod dosad

ih braniti

trebao

obiSaja promijeaiti, ne ce toga udniti bez savjeta

i

§to

privole njihove«

de hactenus obseruatis iuribus et consuetuaut addendum, id sine consilio et consensu eorum non

quid pro unitate et necessitate regni

dinibus

eorum mutandum

fuerit

faciemus). 05ito je, da su tada

i

odani privrzenici kraljevi

da ovako stanu na

nastojali,

put svakoj daljoj samovolji njegovoj.

Dok

se je to zgadjalo u Budimu, nijesu mirovali ni kraljevi protivnici.

IloCki bijaSe iz

.sa

gtajerskoga

svojim ortacima po§ao,

da- potrazi kralja

stigao

premda

je pristao uz zavjeru, nije bilo, jer

gradu Grebenu.

Nikola

17. veljaCe pismo,

sv.

i

nazo6ni

ortaci

kojim primiSe Fridrika

je Fridrik rodjak

kruna

Ilocki

ga jo§

III.

15. veljace

njegovi

izdadoSe

i

ugarskoj zemlji.

blizi

bana

Vitovca,

Jana

1459. nalazimo u njegovu

da

tu

Kao

za kralja Ungarije.

pokojnoga kralja Ladislava Postuma,

Knez Nikola

cara Fridrika. Taj je nedavno

Gradca doSao u Novo mjesto kod Be6a, da bude i knez Nikola Ilo6ki sa nekim svojim drugovima;

Onamo

da

i

je

u

Novom

razlog

mjestu

navedo§e,

u njegovim

rukama

Stjepana; nadalje da je zemlja poslije smrti Ladislava Postuma ostala bez kru-

njenoga vladara, dakle bez glavara, te ako jo§ dalje ne bude jakoga krunjenoga kralja, mogla bi kraljevstvu zaprijetiti jos veca pogibija. Kralj Fridrik, uzdajuci se u novoga papu Pia II., svoga nekadanjega sluzbenika, prihvatio izbor, te se 4. ozujka u mjestnoj crkvi nakon sveCane mise, koju je ditao nadbiskup salzburzki, u nazodnosti svoje supruge, i brojnoga naroda dao proglasiti kraljem ugarskim. Tom bi zgodom pismo Nikole Ilodkoga i njegovih drugova. Malo dana zatim, 22. ozujka 1459., kralju i caru Fridriku u Novom mjestu sin Maksimilijan; kad se je na sam

ugarskih poslanika proCitano

i

rodio se je

uzkrs, 25. ozujka, dijete krstilo, bio

mu

je

posvecen savez izmedju njemaekoga kralja

i

Nikola Ilocki krstni kum.

Tako

bi

gotovo

slavonskoga bana Nikole (Croatiae praefectus).


BORBE Fridrik

je

namah primio

macien, Croacien

preda

nj,

te

da

etc.

mu

S toga

ce

je

naslov

i

kralja

Kunig), pa6e

se pokloni,

Kralj Matija§ bijase

u kojemu

PROTUKRALJEM FRIDRIKOM

S

namah

ugarskoga

pozvao

je

>kako se

povjerena vazda

pristoji

I

hrvatskoga (zu HuDgern, Dal-

bi

sa

prioru

KRAU Fridrik

izkorijeni

prije

dodje

svih

svojih

Tomi

III.

IJgre

poslanici grada Dubrovnika,

i

ujihov jezik,

sav narod na oruzje do Gjur-

te poziva

Casii,

U

Sekelju.

slavonska

a

vrijeme

to

banovina

stigli

su u

HabsburgovaCPo savramano]

Budim

»3

Matija§a«, da Sto vjernomu podaniku*.

hode da

na njega,

Uodki skinut

odanomu vranskomu

Car

i

— 1463.).

]o& u veljadi izdao proglas na staleze svoga kraljevstra,

Matija§ voditi vojsku

gjeva (24. travnja). Nikola

(1459

>vojvodu

Fridrika nazvao nametnikom, koji

sam

III.

da se kralju MatijaSu poklone,

i

alioi.

da izmole u njega

potvrdu starih povlastica svojih. Kralj je podijelio 12. oiujka Dubrovniku leljenu povelju, u kojoj je obcinu proslavio poradi njezine vjernosti brovnika) primila je darivala

i

u zakrilje sulnjeve, oslobodjene

povradala u domovinu; ona je kao

§tit

U

zid (tvrdinja);

ona

nije nikad zalazila s puta,

iz

onom

nego se

»Ona (obcina grada Du-

ruku nemilih Turaka,

medjama

izloiena napadajima neprijateija svete krune, te je u

kao

odanosti.

i

te ih je

kraljevstva naSega Dalmacije

kraju drugim naSim vjernima, je izticala

iskrenom vjernoSdu,


matijaS korvin (1458.

34

1490.).

# drugima kao dobar primjer*. U torn hvalospjevu oCito se ogleda tadanje razpolozenje na kraljevskom dvoru u Budimu. Prije medjutim, nego §to se je Matija§em na oruzje pozvani narod u Pesti mogao skupiti, planuo je gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji. Kralj MatijaS bijaSe neSto svojih

te je bila

kraljevskih

po

teta,

prilici

3000

Simunu Nagju,

povjerio

Ijudi,

te

ih

poslao

prema pod Ni-

Stajerskoj granici, gdje no stajahu Fridrikove fete od 2000 Ijudi kolom IIo6kim, Baumkircherom, Grafeneckerom, grofom Sigismundom od Bozina i Petzoldom Metschem. Nagy udario na neprijatelja 7. travnja kod Kormenda na rijeci Rabi, gdje je bjesnio zestok boj, koji je trajao od ranoga jutra do mraka. Ugri bise razbijeni, te ih mnogo izgibe na uzmaku preko Rabe. Ali i Fridrikova vojska izgubila ranjenih, te nije mogla neprijatelja dalje ni progoniti. U isto vrijeme bjesnio sila mrtvih austrijskoj

i

i

Hrvatskoj, gdje je protivnicima kralja Matijasa bio na u Slavoniji dok je stariji brat njegov Stjepan vjerno stajao uz zakosvoga. Kako je knez Martin Frankapan drzao mnoga imanja u Slavoniji,

je gradjanski rat

i

i

6elu knez Martin Frankapan,

nitoga kralja

koja bijaSe dobio po svojim zenama Jeleni od Lipovca

metnuo

je

borbu

s

Tomom

priorom vranskim

i

udovi Blagajskoj, za-

Doroteji

Sekeljem, novim

banom slavonskim mjesto

borba tekla, nije nam to£no poznato, znademo jedino, da je oko Samobora, Jastrebarskoga, Susjedgrada, Hresna, Kozare Vrbaskoga grada u Bosni. Dne 16. o2ujka zapovijeda kralj MatijaS iz Budima zagrebaCkomu kaptolu, da povede parnicu protiv kneza Martina Frankapana radi grada BuMarku od Cave, te ga onda dao u zima, koji bija§e jos Ulrik Celjski oteo Ivanu zamjenu knezu Martinu. Nadalje cujemo, kako je prior vranski Toma Sekelj one godine harao gornju Slavoniju (Bozjakovinu, oba grada Kalnika), zatim gradove Stenicnjak, Kozaru VrbaSki grad, koji su potonji pripadali knezu Martinu Frankapanu. Cini se medjutim, da je prior Toma zlo prolazio, jer je kralj Matija§ zapovjedio 25. srpnja cazman-

Kako

Nikole IloSkoga. okr§aja

bilo

i

je

smutnja

i

i

i

skomu

kaptolu, da ga

ponovo uvede u posjed grada Hresna,

bija§e

koji

valjda za tih

borba izgubio,

Medjutim dok su joS bjesnile borbe u

Slavoniji, radio je neprestano

Matijas,

kralj

da se izmiri sa svojim protivnicima u svojoj drzavi, pak da tako svoga takmaca, kralja Fridrika, liSi privrzenika. MatijaS nije pri tome zalio truda ni zrtava, a nije se zacao koji

U

put ni poniziti.

dobar das dodje

mu

tu smrt

kneginjom TjeSinskom, sa sinom Jobom a on im opraSta sve, gto su dosad zla njemu,

te

i

kcerju

u svoju milost bracu Ladislava

i

s

Anom;

nanijeli

zajamCuje im sva posjedovanja.

Gorjanskoga, jamacno najljunjegovom udovicom Aleksandrinom,

Ladislava

cega protivnika. Vec 19. travnja 1459. ugovara on

Namah

oni obedaju kralju vje^nu vjernost,

pokojnomu bratu njegovu Ladislavu i zatim, 24. travnja, prima kralj u Budimu

mu

Nikolu Kanizaje, poSto su

da ce ga pomagati protiv njegovih

neprijatelja

cara Fridrika. Buduci da su gradovi

i

i

prisegli vjernost

i

obrekli,

takmaca, a narofiito protiv rimskoga

posjedovanja brace

Kaaizaja

jo§

u rukama rim-

im ustupa dobit kraljevske komore (lucrum camere) od zupanije zadok mu ne podje za rukom, te njihove gradove caru oduzme i njima povrati. Napokon predobio je Matija§ jos pana Jana Vitovca, kao kneza Nikolu Ilo6koga, kojima je obima svakako jo§ prije 18. lipnja povratio sve dasti, a narodito fiast slavonskih bana. U jednoj izpravi od 30. srpnja iztiCe MatijaS narodito, kako se je izmirio sporazumio s velemoznim Nikolom Ilod;kim, vojvodom erdeljskim, banom kraljevine Slavonije Madve (quod ex quo cum fideli nostro magnifico Nicolao de Wylak skoga Cara,

kralj

lajske tako dugo,

i

i

i

vayda Transilvano ac regni et

nos

nostri Sclavonic et Machoviensi

cum eodem univimus

.

.

bano booam pacem fecimus

.).

Preokretu u prilog kralju MatijaSu doprinesao je naravno

uza

nj

njegov legat Ivan Carvajal.

Umni

i

velikom navalnom ratu na Turke, u kojemu

poletni papa snovao

najvise je

papa Pio

II.,

a

neprestano samo o

bi stdjelcvali svi vladari

Evrope. Smijerao


BORBE

PROTLKRAUEM FRIDRIKOM

S

(1459.— 1463.).

IIL

»5

ie pa6e prizvati krSdanske vladare na kongres u Mantovu, gdje bi se vijedalo pod njegovim predsjedanjem o tom ratu. Ba§ zato nije papi bilo drago, §to se je car Fridrik pomamio za krunom ugarskom, i §to je ustao protiv kralja MatijaSa, sina slavnoga pobjeditelja pod Beogradom. Vec 24 veljaie 1459- bijaSe Pio II. ovlastio legata Ivana Carvajala, da zaprijeti crkvenim kaznama svima protivnicima ugarskoga kralja, »bili oni njegovi podanici ili strand, bili ma kako visoki dostojanstvenici*; a namah zatiin povjerio je svome pouzdaniku, da nastoji izmiriti kralja MatijaSa s carem. Dne 23. travnja boravi Ivan Carvajal u Novom mjestu kod Be£a, nastojeci cara skloniti, da popusti U isti mah stiglo je caru pismo Pia II. od 2. travnja, u kojemu ga lijepim pristojnim nacinom nastoja^e odvratiti, da prime krunu ugarsku, jer bi inade prinudio kralja Matija§a, ili da sklopi mir s Turcima, ili da njihovu zulumu prepusti Ugarsku, koja je dosad bila i

§tit

£itavoga krScanstva. Fridrik se dodu§e nije odazvao pozivu papinu ni

molbama Ivana

Carvajala, koji je

Novo mjesto; ali u to su ugarski velikaSi, znajuci, da je papa uz kralja redom ostavljali cara, te se mirili sa svojim zakonitim kraljem. K tomu je i nakon boja kod KOrmenda slabo pomagao svoje privrzenike, koji su sada sami

zlovoljan ostavio Matijasa,

sam

car

morali odolijevati sve to ja^oj neprilika.

kralja

sili

Ujak njegov Mihajlo

No

Matijasa.

Silagji, koji

je

u to

zaprijeti

od proSle godine damio zatvoren u te stao kivan na svoga ne-

jo§

pomocu svoga kuba^a,

Vilagosu, oslobodio se suzanjstva s

harnoga sestrica skupljati brojne svoje privrzenike, da se obori na rat zaprijediSe legat Ivan Carvajal

pismo u Budim.

da napokon

Silagji

ostrogonski

i

zaklinjati bivSega gubernatora,

uz to

bi

mu

te

dodje

1.

Silagji dobi

povjereno, da preuzme

Novi gradjanski

kralja.

Oni navaliSe

nadbiskup Dionizije Se6.

mu

se s kraljem pomiri, te privoli,

osamdnevnoga pogadjanja sporazumiSe. oblasti, a

potonjemu nova

rujna

1459. u Budim, gdje

opet zupaniju

obranu

podje za rukom, te otme Turcima netom osvojeno

podjedno izradiSe slobodno bistric^ku

i

se iza

druge neke

Ugarske od Turaka.

Ako mu

Smederevo, predat ce se njemu

taj

imenovan despotom Srbije. Odsad se Mihajlo Silagji ponosito Erdelja, ban maCvanski i vrhovni kapetan doljnih krajeva Ungarije«, te se posve posvecuje obrani svoje domovine. Posljednji put nalazimo ga 6. listopada 1460. u §iklo§u, gdje no uzima u svoje zakrilje Aleksandrinu TjeSinsku (udovicu Ladislava Gorjanskoga) njezinu djecu Joba i Anu. Malo zatim provalio je u Srbiju udario prema Smederevu; no tu bi od Turaka zarobljen i sa dvadeset i osam svojih drugova u Carigradu pogubljen. Smrt njegovu javio je mletadki bailo u Carigrad, te ce uza

zove »grof

to

biti

bistricki, upravitelj

i

i

gradu svojoj obdini

5.

1461.

veljafie

IzmirivSi se kralj MatijaS sa svojim

Knez Nikola

Uodki, >vojvoda

stolnobiogradskif, priveo

imenu Ivana

i

mu

erdeljski, prije

ujcem skupljao ban slavonski

i

i

madvanski, a iupan

1459. posljednje protivnike u

13. rujna

Sigismunda od Bozina

je sve vi§e privrzenika

sv. Jurja,

Andriju Baumkirchera,

Ti bijahu za predja§njih smutnja ugovorom primili utvrdjenu opatiju

panonskom od tadanjega razgnjevio, §to vjetniku,

mu

je

upravitelja njezina

Tome

de Debrenthe,

10.000 dukata.

nesumnjivo u isto

sebe.

limeiki

i

Ugarskoj, po Nankelreutera.

i

Martina na brdu

koji se bija§e

na kralja

oduzeo zagrebaiku biskupiju, te ju povjerio svome prvomu saSada je Nikola IloCki pomenute velikaie

varadinskomu biskupu Ivanu Vitezu.

sklonio, te su kralju MatijaSu ustupili redenu opatiju, a on platio

sv.

oko

je

Da

doprinesao

knez Nikola

je i

Ilo6ki

tako

im

je zato

dao dva grada

odluino pomagao svoga

i

kralja,

^e§ki kralj Juraj Podjebradski, bududi tast kraljev, kojega je

doba nastojao predobiti

i

car Fridrik. JoS u srpnju 1459. bijaSe inaie tromi Fridrik

Podjebradskomu dao u leno £eSko kraljevstvo, Matijasa. No mudri oprezni Juraj, koji je u ono vrijeme svom snagom radio, da bude izabran njemadkim kraljem, utanaiio je doduSe u kolovozu vi.^e ugovora, po kojima se bijaSe obvezao, da 6t cara za dobru

do^ao u Brno, gdje a onda ga nastojao

je 31. srpnja skloniti

Jurju

n^ savez protiv kralja

i


a6

MATIJA§ KORVIN (1458.

,

— 1490).

# placu pomagati u nastojanju, da stefe Ugarsku;

ali se zato ipak nije ni maknuo, da to da je jo§ istoga mjeseca kolovoza na molbu ugarskih poslanika

izvede. Jedino je izradio,

utanaSeno izmedju cara

i

do

kralja MatijaSa primirje

24. lipnja 1460., obecav§i podjedno,

nastojati, da posreduje konafini mir medju njima. Medjutim sva dalja ugovaranja o izmireoju ostadoSe jalova; mira izmedju cara MatijaSa ne bi. U veljaci 1460. §alje Matijas svoga poslanika, mladoga humanistu Jurja Polikarpa, na njemadki drzavni sabor u Niirnberg, ne bi li njemaCki knezovi prinudili cara, da se kani Ugarske. Ali ni to nije pomoglo. Kraj takih prilika nije (Judo, da je rat iznova planuo, prije nego Sto je minulo utanadieno primirje. A digao se je za cara u

da ce u to vrijeme

i

Ugarskoj

sjeverozapadnoj

Uza i

pristadoge

nj

Ivan

u Slavoniji bilo novih smutnja, te

Tu

rodjaka.

je

priora, koji je

U

vranski

je

prior

zatrazi

erdeljskoga vojvodu Sebastijana sa svojim cetama obore na

Toma

Sekelj

poslanike nekih

Matijas

od

Rozgona

Ivana Jiskru

ugarskih

Namah

dacu za ratovanje.

njih

kraljevskoga

i

i

sudca

njegove ortake.

pomagao pokladnik njegov Emerik

je

du§manin porodice Hunjada. onim krajevima. Jamacno je

harao imanja kaptola zagrebaCkoga.

svibnju 1460. skupio je kralj

mu

stari

poljskih ceta u

i

borio se za svoga ban Jan Vitovec morao pozvati zagrebacku zupaniju, da se digne na

dova na sabor u Jegar, da

gdje

od Brandisa,

Jiskra

drugi kapetani ce§kih

i

Zapolja.

zupanija

zatim

gra-

Ladislava Paloca, da se

Poslije podje

Kroz

i

poslao je

sam na

vojnu,

vi§e mjeseci ostao je kralj

redom otimao gradove svojih i magnatima u Trencin, se ondje na da medji ugarsko-moravskoj sastane sa svojim buducim tastom Jarjem Podjebradskim, da s njime utanaci rok za vjencanje s njegovom kcerju. Medjutim u Trencinu snadje ga Ijata bolest, te on morade poslati vackoga biskupa s poslanstvom u na bojnom polju u §aro§koj

i

zupaniji, gdje

SipuSkoj

dana 1460. doSao je

protivnika. Posljednjih

je

mnogim

s

prelatima

i

Olomuc, gdje se 1.

je desio

svibnja 1461.,

driavne kralja

kralj

Tu

Juraj.

bi

utana6eno, da

da ce mlada kraljica primati

i

blagajne, zatim da

ce se kralj MatijaS ozeniti

dohodak od 7000

godi§nji

sva posjedovanja, koja je

ce dobiti

forinti iz

nekad drzala supruga

Sigismunda.

Medjutim bijahu se ponovo mnogi ugarski velilA§i odmetnuli od Matijasa; Ivan Jiskra bijaSe paCe posebnim ugovorom od 10. ozujka 1461. priznao Fridrika za kralja ugarskoga. Nasuprot je carev brat, nadvojvoda Albrecht VI ponudio savez kralju Matijasu protiv Fridrika. Ponuda nadvojvodina stigla u dobar cas kralju Matija§u, koji ,

je sada

vedu vojsku spremao, da ju po§lje

pinski legat Ivan

Odredjeno pravljati

bi,

Carvajal, te

da se ure^e

skloni

kralja,

u

stanak u Gjuru

za

o miru. Medjutim bijaSe nadvojvoda

s

lipnja

4.

Albrecht

bio nazoCan, kad su malo zatim u svibnju ugarski

teSku kraljevnu Katarinu

zemlje.

austrijske

da jos jednom

No

VI.

se umijega pa-

s carem kojemu ce se raz-

1461., na

poslanici

tu

pokusa izmirenje

sam dosao u Budim, doveli

(Kunhutu, Kunigundu) u Budim, gdje

te je

Trencina mladu

iz

se je

onda vjendala

kraljeni Matija^em.

Stanak u Gjuru svrsio se je bez sporazuma, a na to je kralj Matijas poslao nadvojvodi Albrechtu u pomo<5 4000 konjanika i 1200 pjesaka, koje je vodio palatin Mihajlo Orsag.

Sam

vicu godine 1461.,

Dok

kralj i

pak po§ao

je Matijas slav.odobitno ovdje

nadvojvoda Albrecht

je u

hevesku zupaniju, gdje

nastavio rat s ceSkim

VI.,

kojega

i

otimao gradove

je

je proboravio

drugu polo-

poljskim Cetama u sjeverozapadnoj Ugarskoj. i

tvrdinje, iznevjerio

na molbu carevu ceSki

kralj Juraj

mu

se saveznik,

prinudio, da se

miri sa svojim bratom, s i

sv. Jurja,

kao

silno ozlojedila

caru u priiog.

i

s

odmetnicima kralja MatijaSa, narodito s knezovima od Bozina Bertholdom Ellerbachom od Monjorokereka. Kralja MatijaSa bijaSe sada

nevjera tasta

No

mu

Jurja

Podjebradskoga, koji

je

makar neizravno radio

jo§ ga je vi§e uznemirilo, kad je doznao, da se je

urotio protiv njega. Nikolina kci Jeronima bija§e se

i

opet Nikola Ilodki

nedavno udala za CeSkoga kraljevica


BORBE

PROTUKRAUKM FRIDRIKOM

S

Henrika, sina Jurjeva; te su sada §ima, kako

gojenca

i

da stvore trecu

i

otac

na ugarsko

bi

— 1463).

t?

sporazumno

tast s*ali snovati

i

stranku, koja

s

nekim

Tclika-

hrvatsko prijestolje uzvisila

i

zeta Nikole Ilodkoga.

Pojava trecega takmaca smeksala je

nego ikad

skloniji izmirenju,

bili

(1459.

III.

Kralj

prije.

njegovoj drzavi, dok ne dobije krunu

MatijaSa

kraija

i

i

cara Fridrika, tako da su

ubijedio, da

se MatijaS

ne ce

biti

mira u

njome ne ovjenia; caru opet bilo stalo, da mu odmetni brat Albrecht ne prima viSe pomoci iz Ugarske. Obima napokon dodijalo Saranje ieskoga kraija, koji nije ni jednoga odludno pomagao, ve<5 je tezio za svojim zasebnim ciljevima. Spremnost dosadanjih protivnika na izmirenje jedva nakon nedade na kongresu u Mantovi neprestano je dodekao papa Pio II., koji je snovao o velikom navalnom ratu na Turke. U proljedu 1462. stiie novi papinski legat, kretski nadbiskup Jeronim Lando, k caru Fridriku u Gradac. Gotovo u isto doba, mjeStjepana, te

sv.

se

i

seca ozujka, po§ao je

prvi savjetnik kraija Matija§a, varadinski biskup Ivan Vitez, kojennu

i

bija§e nedavno povjereno upravljanje zagrebadke biskupije, iz Slavonije u Stajersku, da posjeti cara Fridrika. DoSav k caru izjavio, da ga ba§ ne Salje ravno njegov kralj i gospodar, nego da je doSao vlastitom pobudom potaknut nekim velikaSima, da posreduje i

mir izmedju cara

vec

travnja 1462. privremeni mir.

3.

od god. sv.

Kisek koji je

i

ostaju

gradovi

Ostali

dalje u vlasti

i

sina, a taj

legata Jeronima

naknadi

u

§teta,

Landa utanaden

koju je pretrpio

bi

onamo

Ugrima krunu

izruditi

Ugarskoj, kao Frakno, Kabold, Zeljezno,

carevoj

njegovih

i

izravnih

potomaka.

Samo

dalmatinskoga)

i

kraija

ako pak cara ne

Ugarskoj

vise bilo

bi

sinova na prijestolje.

car

smrti;

ce primiti Matija§a za

i

njezinim

krunu

pak podupirat ce se medjusobno. interesima, odredjeno bi za sluiaj, ako Ma-

naslijedi car

na zivotu,

uzvisit

i

caru u

ugarskih staleza

ili

sin njegov,

kojega

<5e

oznaditi;

izborom jednoga od njegovih

Ugri

ce

Ustanovljenu svotu od 80 000

poslanici kraija Matijasa uruciti

do svoje

ce ga postivati kao svoga otca, oba

umre bez muzkih potomaka, da ga

im car

cam

Kabold moze kralj ugarski nakon careve smrti odkupiti za 40.000 dukata. Car, dostojnim naiinom bio pozvan na ugarsko prijestolje, zadrzat ce naslov ugar-

bi car 05tao skion

tija§

se

i

skoga (hrvatskoga

Da

Da

Ugarska 80.CXX) dukata, a zato ce on

grad Soprun.

Rechnitz

i

Frakno

mu

1440., platit ce

Stjepana

svoga

S pomocu papinskoga

kraija.

i

dukata

Novom

i

izprave o miru

predat dc

mjestu kod Be£a, a na to 6e

Sjepana.

sv.

To§ bi utanaieno u Gradcu,

da

mora

se kralj MatijaS

nagoditi

s

dosadanjim

pri-

sv. Jurja, imenu s grofovima od Bozina nekim kapetanima u sjeverozapadnoj s Ivanom Jiskrom, Baumkircherom, Grafeneckerom sa slavonskim banom Janom Vitovcem. Taj se bijase joS 10. stuUgarskoj, a napokon denoga 1459. ponovo pridruzio caru Fridriku, koji mu je torn prigodom izdao §est popravo, da posjedovanjima, podjelivSi mu grbove velja, obasuvSi ga £astima, naslovima

vrzenicima carevima u svojim

zemljama, po

i

i

i

i

i

Vitovec je zato za razmirice izmedju cara

kuje novce. Jan

prvoga, suzbijajuci kraljeva rodjaka, vranskoga

lazimo jo§

7.

svibnja 1461. u Pakracu, gdje

samostanu Pavlina

(sv.

i

Tomu

priora

kraija

Sekelja.

redovito

stajao

Toga doduSe

uz na-

no kao nasljedni iupan dubi^ki izdaje povelju oppidum nostrum Dubicza*); no

Marije) u varoSi Dubici (>iuxta

poslije, 6ini se,

da je prior

nalazimo priora

Tomu,

Toma

bio posve potisnut

koji se svedjer

Slavonije.

iz

Dne

11.

kolovoza 1462.

zove >nasljedni iupan dubi£ki< u Svetom Lovrincu

u Baranji, gdje no izdaje neki nalog svomu kastelanu u KraSovu. MatijaS bijaSe medjutim joS prije privremenoga mira u Gradcu zapodeo pogadjati se sa dosadanjim izdaje u

svojim

protivnicima

u

Ugarskoj

SlavoDtji.

i

Ostrogonu povelju grofovima Ivanu, Stgismundu

kojom im nakon >utana£ena sporazuma fidelibus nostris magnificis

posjedovanjima.

U

isto

.

.

.)

daje

i

sloge« (habita

pravo

kopanja

vrijeme pokorio se je kralju

i i

i

Jurju

Dne

od Bozina

disposicione

obradjivauja

Berthcld

10. vcljade

et

i

Sv. Jurja,

concordia

ruda

1462.

cum

na njihovim

EUerbach od Monjoro-


matijaS korvin (1458

*

28

Napokon

kereka.

roda svoga,

i

nagodio se je MatJjaS

14. svibnja

najopasnijim protivnikom svojim

s

i

teSkim kapetanom Ivanom Jiskrom od Brandisa. Jiskra pokorio se je obecao mu je vjerno sluziti, naje sve gradove, koje je jo§ drzao, Turcima. Nasuprot obvezao se je kralj, da 6e mu do konca godine platiti

s

predao

kralju,

— 1490).

mu

ro6ito u ratu s

i

mu

SolimoS u aradskoj zupantji,

grad

i

imanje

pokon da ce uzeti u sluzbu za placu njega

i

150 njegovih

40.000 dukata, nadalje da 6e

U

dati

Jeronim

to bijahu se papinski poslanik

Ugarsku,

te je

i

Lando

saboru vijecat 6e se uz ino o pogodbama mira, kao za namirenje cara

su za 5udo

kapetana

i

da

gotovi,

Sabor

Jiskre.

sve moguce,

ud:ine

biskup

i

Na

torn

o torn, kako da se namakne novae

samo sest dana. Sabrani stalezi bili samo da dodje do mira. S tezkim srcem

trajao je

izabraSe

prihvatiSe vrlo tegotne uvjete mira, te

i

na-

Vitez povratili u

Ivan

sazvao ugarski sabor za 20. svibnja u Budim.

kralj MatijaS bio

i

Ijudi.

i

poslanike, koji

ce konacni mir utana-

Teze je iSlo s novcem; ali ipak dozvoli§e stalezi, da se nametne plemstvu baruni izvanredni namet od jedne forinte. No zato morado§e se poglaviti prelati plemici nikad vi§e 29. svibnja, a sam kralj 31. svibnja obvezati, da se »prelati, baruni ne ce siliti na ma kakvu kontribuciju* (ipsos prelates et barones ac nobiles ... ad solucionem alicuius contributionis nuUo unquam tempore coarctabimus). Medju velika§ima, slavojvoda Nikola Ilo^ki, ban macvanski koji su to oCitovanje izdali, spominje se Hrvatske. Bana slavonskoga vonski, zatim Nikola Dombo, ban kraljevina Dalmacije Jana Vitovca nema. Cini se, da su se naro^ito zastupnici Slavonije tomu nametu opirali, jer su oni dobiii po jedan primjerak re6enih oditovanja, te su ih onda uvrstili medju diti

i

provesti.

i

i

i

i

i

svoga kraljevstva. Na saboru u Budimu izticao se je uz Ivana Viteza i mladi necak njegov, tada vec pecuvski biskup Ivan Cesmicki, jedan od najdarovitijih pjesnika privilegija

spisateija humanistickoga vijeka, a poznat pod knjizevnim imenom Janus Pannonius. Rodjen poput ujca svoga u tadanjoj Slavoniji u gradu Cesmici kod Cazme 29. kolovoza 1434. podje vec nakon trinaeste godine svoje u Italiju, te se 1458. kao doktor i

prava povrati u domovinu.

Godine

1460., navrSiv

dvadeset

tek

§est

i

godina, postade

biskup peCuvski, te utjeca§e odsad uz svoga ujca bitno u javne prilike ugarske Privremeni mir bio trebalo je uz ino skupiti

Matijalevu doznacila

mu

utanaden

je

i

odredjene svote novaca, a to

i

je

kata (de donando maiestati

i

obcina grada Dubrovnika

...

in

je

iSlo

hrvatske.

se provede,

vrlo ?poro.

Na molbu

lipnja 1462. svotu

1,

i

No da

od ugarskoga sabora primljen.

od 1000 du-

auxilium recuperationis sacrosancte corone sue, iuxta

de donando sibl ducatos 1000), te ih je po Nikoli Pribisalicu Nadalje je njemu pomogao novcem 1 bosanski kralj Stjepan TomaSevic, kako se je sam Matijas pohvalio u jednom pismu iz Segedina dne 10. kolovoza 1462., u kojem je pozvao grad KoSice, da on doprinese 5000 dukata. Dok se je novae sabirao, car Fridrik stao se opet predomisljati, osobito odkad se je ponovo sprijateljio s ceSkim kraljem Jurjem. Papa Pio II. i njegovi poslanici morali su

ipsius

domini nostri regis requisicionem,

njemu

poslala

i

sada sve

sile napeti,

novani mir

da Fridrika prinude,

i

da

drzi rijed.

Sam papa

potvrdio je

prelimi-

da zapoCne

svibnja 1463., a na to su dva njegova legata sklonili dogovore o konacnom miru U srpnju vec su ugarski poslanici u Sopronu: bili su to kolodko-backi nadbiskup Stjepan Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, sudac kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, i Emerik Zapolja, vrhovni pokladnik vrhovni kapetan gornjih cara,

7.

i

Uz

krajeva ugarskih.

jega

je

njih bio je

car zvao »svojim

gotovo suglasne

s

kumom«

pogodbama

Sopronu, a carevi u

vojvoda Nikola

Novom

ban maivanski slavonski, koKonaCni mir, kojega su ustanove

liodki,

(compatre nostro).

preliminara, podpisali su

Kad su

i

19.

srpnja ugarski zastupnici u

polozili ugovorenu im u nedelju 24. srpnja kruna sv. Stjepana. Istoga dana potvrdio je car konaCni mir, .dok je kralj Matija§ jednako ucinio u Budimu 26 srpnja, kad je kruna onamo stigla. Sve se radovalo povratku krune, koja je toliko godina bila u tudjini;

svotu, predana bi

mjestu.

zatim ugarski

poslanici


BORBE kralj

ali

mogao

nije

j"g> g^J6 bijaSe

U

pan Jan Vitovec

i

kralja Matijaia

vojvoda Nikola

uz MatijaSa.

III.

(1459—1463).

mu

svu painju bilo

cara Fridrika doimala

i

izmedju llodki,

Kralj je

39

svratiti

oa

kraljevstvo.

Drave

oba

i

vrlo

doduse

odrzati tek nekoliko mjeseci.

I

se je znatno

Gvozda banovali

1459. skinuo

s

hrvatskoga sad

pristajali

Nikolu

banije

prioru

i

kako znademo,

su,

nepouzdani, jer su

svome rodjaku, vazda odanomu vranskomu

podijelio tu cast

mogao

FftlDRIKOM

na sveSano krunisanje, jer

kraljevini Slavoniji

Fridrika, a sad

se je

misliti

netom propalo bosansko

Borba izmedju kraljevsiva,

PROTUKRAUEM

S

Tomi

uz

Ilodkoga

Sekelju,

i

ali taj

tako ostadoSe slavonskim banima pan Jan

s rimskim carem. Oba su kroz bansku vlast, kako svjedode Irojoe izprave njihove, izdaoe od onih godina u Zagrebu, Krizevcima, Varazdinu, Krapini drugdje. Posve izmirio se

Jan Vitovec

i

Nikola Ilocki sve do izmirenja kraljeva

sve one godine njih

i

vrSili

i

njima tek nakon mira s carem. Dne 18. svibnja 1463. izdao je Mau Bathmonostri povelju zagorskomu knezu i slavonskomu banu Janu Vitovcu, kojom

je kralj Matijal s tija§

Oapi'tuIafonoKbjelJutiii inm i5lo rmfiirnnu i^jinnpfOnm fctomm

finmomin^imtoiitmQ augo ttttumfi mm ifutW eftneOlr nomato mtlmniimo Homano^ |\igenem0 da l^tigaut llfgfat

ttmmQmmmW

^Mumstjimstaptt furfcfliof m todmi regno pnum Sjiniiit rrgnifju^arrf

0eacctpmtaetbuIlexofinnatO2ie*ft»if^

ptf^prombrinlcalcc^temlteta. Naslovni

list

Da it»mpmnom ixdanji agorora oi gidme 1462. itnedja cara Fridrika

Cuva •• u

je

njemu, njegovim sinovima

i

kniiSaioi

narodnoga

potomcima darovao kneziju Zagorje

mus^a a BudimpaiU.

i

Lobor, 0§trc, Vinlcu, Trako§(5an, Kostel, Cesargrad, razvaljeni grad i

kaptolu,

;

Vrbovec

i

kaSteo

je

ostao je Jao Vitovec vjeran kralju Matijalu. Za prijVstoljnih

nija

gradove Krapinu.

zgodom zapovjedio kralj zagreba^komu da Jana Vitovca uvede u posjed darovane mu knezije. Tek od toga iasa, fiini

Kamenicu, a napokoft grad varo5 Varazdin torn se,

Matijaia.

kralja

III.

mnogo

i

poradt toga, ito

nije

bila

popunjcna

stolica

borba stradala je Slavo-

zagrebadke

Prije

biskupijc.

nego §to se je Matija^ bio zakraljio, sjedio je na toj stolici Toma de Debrenthc, dok se je protivnik njegov Dimitrija Cupor morao zadovoljiti kninskom biskupijom. No ved 4.

sije^nja 1458. stoluje

Dimitrija

Cupor od Moslavine kao >po

milosti

boijoj

i

apo-


matijaS KORViN (1458.— 1490.).

30

# Kad je Matijas stao vladati, priznao je DimiTomi de Debrenthe ostavio naslov bibogate opatije sv. Martina na panonskom brdu u

stolske stolice biskup zagreba6ki« u Cazmi.

Cupora za zagrebackoga biskupa, dok

triju

skupski, te

mu

upravu

podijelio

je

gradjanskih smutnja obnovi

Ugarskoj. Medjutim za potonjih

borba

se

Tome

izmedju

i

kao zagreba6ki biskup spominje sad jedan, a sad drugi. MatijaS mislio neko vrijeme spor dokrajeiti tako, da je biskupiju proglasio izpraznjenom, te upravu

Dimitrije, te se je

njezinu povjerio je

opro

morao

svomu Ijubimcu

papa Pio

II.,

je odstupiti.

prvomu

i

prelat

dvije

drzi

1462. imenovan bi

Na koncu godine

No tomu

savjetniku, Ivanu Vitezu (1462.).

jedan

ne dozvoIivSi, da

Toma

se

Ivan Vitez

biskupije.

de Debrenthe njitranskim

AH

tako Dimitrija Cupor ostao bez protukandidata

za njega nije

iz

sta-

novitih razloga kralj Matija§ htio ni da 6uje, te je tako zagrebaSka biskupija jo§

tri

go-

biskupom, dine

i

te je

vise ostala

»izpraznjena«, §to je naravno bilo u prilog jedino silovitim velikaSima,

koji su imanja njezina grabili

Na medji banovine

razsipali.

i

slavonske

hrvatsko-dalmatinske sterala se je u ono doba pro-

i

strana drzavina knezova Frankapana, koji su drzali

gatansku, dreznicku, buzansku)

sva

i

K

sila

gradova

i

vise

(modruiku, vinodolsku^

knezija

kastela po Hrvatskoj, Slavoniji

i

Bosni.

grad Senj. Zivjelo je tada petero brace (Stjepan II., tomu im je pripadao otok Krk Sigismund Ivan VII) i vi5e sinovaca njihovih (Juraj I, Bartol X., Martin, Dujam IV., Ivan Anz VIII, Nikola VI.), ali tako neskladno, da su se svaki 6as sastajali na »stanke«, sinovci; starjete se medjusobno mirili. I u politickim pitanjima razdvajala se braca pouzdanik kralja MatijaSa, dok se §ina roda, Stjepan II, bio je odu§evljen privrzenik i

i

i

i

je mladji brat

njegov Martin prikupio strand rimskoga cara, te se neprestano krvario

sa svojim protivnicima, naro6ito

s

mu

Tomom

vranskim priorom

stupao je svoga kralja na kongresu u je MatijaS 15. srpnja 1460. izdao

Maatovi

Sekeljem.

u drugim zamaSnim

i

znamenitu povelju, u kojoj

odanost proslavio ovim rijeCima: >Kad su

mene

izabrali

Stjepan

II.

za-

poslovima, za §to

knezevu vjernost

je

za kralja, bio

i

knez Stjepan

je

mi izkazaSe svoju odanost poStovanje, poklonivSi se meni i priznavsi me kraljem. Tim je dao povoda drugima, da slijede njegov primjer. Napokon kad je papa Pio II. sazvao u Mantovu zbor svih krScanskih naroda, primio je knez Stjepan od mene teret posjanictva, te je po§ao na zbor s drugim pokliizmedju prvih velikasa

hrvatskih, koji

i

sarima, ne Stedeci ni svoje osobe ni svoga imetka. Deset mjeseci ostao je u Mantovi sa

brojnom pratnjom o svom tro§ku,

svojom

srecne kuci, svladavsi sve prijetece

te

opasnosti

je i

onda doveo

neprilikec.

svoje

drugove zdrave

Boraveci Stjepan

II.

i

u Man-

u pape Pia II., da je buUom od 4. lipnja 1450. stolicu krbavske biskupije Udbine u oblasti knezova Kurjakovica prenesao u varos Modruse, koja pripadaSe knezu Stjepanu. Za knezom Stjepanom poveo se je i mladji brat njegov Sigismund,

tovi izradio je iz

izmolivgi u pape,

da je 1461. u njegovoj

Knezovi Frankapani, se u svojim knezijama

i

njihovi susjedi na iztoku

bili

stolici,

oni privrzenici

u gradu OtoCcu, osnovao zasebnu biskupiju. kralja

Matija§a

ill

cara Fridrika, banili su

oblastima gotovo kao samosvojni gospodari. i

Jednako su

radili

jugu, knezovi Kurjakovici (Pavao, Karlo, Ivan) u Krbavi, zatim

Zrinski Blagaji (Babonidi). Kralj Matija§ bijaSe dodu§e na koncu godine 1458. imenovao posebne bane za Dalmaciju i Hrvatsku, po imenu Pavla Spiran6ica Petra Zoba, ali za te su bane hrvatski knezovi malo ili niSta marili. Petar Zob, cini se, nije u obce nikad ni dosao u Hrvatsku, dok je Pavao Spirandjd tek na koncu 1459. ili u prvoj poi

i

lovici 1460.

preuzeo

svoju

banovinu-

All

hrvatskih knezova; tek na jugu Velebita, u

Cetine uspjeti,

mogao

je

njegova

zupama

vlast i

slabo je

A

pokuSati, da

imenovao ga

je kralj

vrijedila

obnovi propalu bansku vlast. na polazku jo§ knezom kliSkim

i

da

bi

lak§e

cetinskim, te

predao ba^tinu mladih Talovaca, sinova bana Franka i Petra Talovca. Pavao Spirandic, kojega zovu SperanCic (Speranchich), a kadkada i

u oblastima

kotarima naokolo Zrmanje, Krke

i

i

mogao

mu

tako

pridjevkom


11

BORBE

PROTUKRALJEM FRIDRIKOM

S

Horvat (Paulo Horvat de Spyranchyth) bio

mu

PlemenStina Blagaja

Krupe, gdje

i

u Covci

je bila

(Cavnik)

njegov

susjed buzimskoga gospodara Jarja Mikulidida. slije

smrti njegove

Cim

je novi

vlastelin

je

31

nekadanje gorske iupanije. izmedju Zrinja, Bu£ima,

iz

blizu Une, u sredini

1469. spominje

se ]ok

(1459.-1463).

HI.

Imao

rodjak, knez

ponosito zove >kneginja cetinska

Juraj §pirandi<5

za zenu Margaritu, koja se

je

kliska, banica, bivSega

i

i

kao po-

bana Pavlat.

ban Pavao stigao u svoju banovinu, najavio je svoj dolazak mletadkoj obgradu Dubrovniku, a jamaino bosanskomu kralju Stjepanu Tomi i hercegu Stjepanu Vukdicu. Mletaikoj obcini doglasio je, kako mu je kralj MatijaS zapovjedio, da

dini,

i

njome u

zive s

jedno

prijateljstvu

i

dobru susjedstvu; zato je

Nikoli Boridevicu, neka izbere nekoliko

Ostrovici,

mletadkim mletaike obcine.

povjerenicima

s

sve

razpraviti

svome kastelanu u

povjerio

i

dobrih

Ijudi

iz

Hrvatske, koji

izmedju

razmirice

podanika

ce Za-

kraljevih

U

pismu na Mletcane pi§e se Pavao Spirandic >knez cetinski kli§ki, Dne 25. lipnja 1460. boravio je banov poslanik u gradu Dubrovniku. Donesao je obcini pismo kralja Matija§a, kojim joj je zapovjedio, da dade banu praha za lumbarde druge ratne zaire. Ban Pavao §piran6ic pregnuo je, da obnovi bansku vlast, i da povrati Hrvatskoj sve gradove kotare, koji su joj pripadali Ne samo Knin Ostrovica, nego Klis, Sinj na Cetini, pace Cacvina u PosuSju imadu se njemu pokoriti. No tim nastojanjem dosao je u sukob ne samo sa sinovima banova Franka Petra Talovca, nego i sa svima vlai

ban Dalmacije

i

Hrvatske*.

i

i

i

i

i

i

i

stima, koje bijaliu hrvatske oblasti razgrabile

nego

bosanski kralj Stjepan

i

prijatelji

protivnici.

i

Vec

Toma

i

ili

mu

da

te

23. ozujka 1461. pi§u

zapovjedi, neka se okani

tackim podanicima. Ban je

da

trazio,

mletaike podanike, da ondje rade.

u Spljetu, Trogiru

i

mletadka

je

mu

Dne

i

kralja,

se ustupe

s

banom,

kralja.

i

Spljeta, te je prije^io

Mletci svoje knezove

neka se

No

svi

zajedno obore

ve6 na koncu kolovoza

jer se bijahu u to novi bosanski kralj

na zator bana Pavla, a naro^ito da Mletadka se obcina zabrinula poradi toga grada, pak se

herceg Stjepan VukCic

znameniti grad Klis.

i

kod

solane

23. lipnja 1461. pozivaju

svoga

krvni ne-

da poilje posebna poslanika svoga neka zive u miru s mle-

svih novotarija,

zapovijedi

obcina u dobrom sporazumku

Stjepan TomaSevic

mu otmu

sluSa ni

mu

Mletci,

svomu poslaniku na ugarskom

Mletci

Sibeniku, neka se sloze s Poljidanima,

na bana, koji ne ce da

Ne samo

herceg Stjepan Vukcic postadoSe

dvoru u Budimu, Petru Thomasiju, neka zamoli

k banu,

se za njima pomamile.

slozili

banom, pace 28. kolovoza povjerila spljetskomu nadbiskupu, neka bi pokuSao kojim nacinom Pavla Spirancica, da njoj Klis ustupi. Ujedno je poradila, da krbavskim knezovima se raztepe liga, koju bijaSe novi bosanski kralj s hercegom Kurjakovidima utanadio protiv bana. Najprije je nastojala hercega Stjepana Vukdica odvratiti od lige. Herceg bijaSe poslao u Mletke svoga poslanika, koji je sasuo pune preMletcane, da pristupe u ligu. Obdina priznavase, da gr§ti potvora na bana, pozivajuci ba§ onakav, kako ga herceg opije redeni ban >zazoran dovjekc (homo scandalosus) primirila s skloniti

ma

i

i

i

nakon svoga dolazka u Hrvatsku »nije nikad prestajao uznemirivati zanovetati svojim susjedima*; no ipak odvracaSe hercega od navale na Klis, jer okoliSnjoj gospodi je taj grad nekada bio mletacki ili bar pod zakriljem obcine, te ga je ban Pavao njoj oteo. borave poslanici bana Pavla u Mletcima. Mora da u listopadu 1461. U isti mah su ga nemilo pritisli s iztoka, jer on ne samo u ime svoga kralja nudi prijateljstvo suje, jer

i

i

i

dobro susjedstvo, nego podjedno moli, da obdina prime u svoju zaStitu njega i njegovu onako u bliOstrovicu, koji su gospo^tiju (el dominio suo), a narodito gradove Klis zini njezine driavine. Jo§ zaklinje ban obdinu, da mu dade bojne zaire >za njegovu i

i

obranu, a

svaku

Dne

iz

pomod

prijatelj.stva i

prema kruni ugarskoj*. Mletci odbiSe dodu$e

zakrilje; ali

podeSe potajno

raditi,

ne

studenoga 1461. ovlastiSe kneza spljetskoga i kata za Klis, a 2000 dukata za Ostrovicu onima, koji 5.

6. listopada

banu

izdajom dobili redene gradove. zadarskoga, da nude 5—6000 du-

bi

li

bi

ih

obdini

predali.

§to se je


MATIJAS KORVIN (1458. — 1490.).

32

herceg

viSe

grozio

Stjepan

da oblada Klisom, mletacka je

trsio,

i

dila

U

obdina

ucjenila

sa

Klis

vi§e ou-

8 — 10.000

onima, koji bi ga njima izdali. Napokon ozujku 1462. doSao je poljicki knez Matija u Mletke kao zastupnik je

dukata.

kliSkoga kaste-

redeni kastelaQ sa svojom iz Radobilje, te je ociitovao, da je Gregorijem gotov predati grad obcini, ako samo njima osigura buducnost u svojim oblastima. Obcina je dodu§e 24 ozujka prihvatila ponude, ali se je poslije ipak predomislila, te je 18. srpnja »za volju ugarskoga kralja« (precipue gratia

lana Stjepana

Strizica

bracom Ivanom

i

opozvala

Hungarie)

.serenissimi regis

pred nekoliko

sve, §to bijase

mjescci

utanacila.

banu Pavlu ostao tvrdi Klis, te 13. rujna 1462. nalazimo >Pavla kneza cetinHrvatske« u recenom gradu Klisu, gdje no sudi kliSkoga, bana Dalmacije skoga hrvatske povelje (cum nobilibus regni Croacie). izdaje plemicima, te sud s hrvatskim Jakova Kozinica Medju inim rjesava parnicu izmedju kliskih gradjana Marka Santica radi polovice kuce u redenoj varoSi. Tako se je ban Pavao Spiraniic odrzao pored svih

Tako

je

i

i

i

neprijatelja

svojih

protivnika.

i

Ali

godine 1463. zaprijetila

mu

je

kud

kamo

i

opasnost od turske strane, te se je opet utjecao okrilju Mletcana. Obcina je

i

ve6a

tada bila

bana od svakoga, izuzev jedino krunu ugarsku; ali je ipak nastojala, da se dobavi Klisa ma kojim nacinom. Ban pak, premda mu je gotova propast prijetila, nije mogao ni htio izdati svoga kralja i ustupiti najznamenitiju tvrdinju svoje banovine.

spremna

zaStititi

(Kralj Stjepan Tomasevic, 1461. 1463.; propast bosanskoga kraIjevstva, 1463.). Jo§ se ne bijaSe slegla bura, koja se je bila digla na bosanskoga kralja Stjepana Tomu radi gubitka Smedereva (20. lipnja 1459), kad ga stadoie bijezavadio se Stjepan Toma diti i s gorih stvari. Namah negdje poslije pada Smedereva hercegom Stjepanom Vukcicem, svojim tastom otcem svoje sus velikim vojvodom i

pruge koji je kralj

i

Kamen

kraljice Katarine.

i

smutnje bio je hrvatski medja^ni grad Cacvina u Posusju,

nekad pripadao banu Petru Talovcu, a sad su se za nj otimali Poljicani, bosanski herceg Stjepan. Potonji ne htjede kralju predati toga grada, vec ocitova u kolo-

vozu 1459. mletackoj obcini, da voli ustupiti Cacvinu Turcima, nego svomu kralju; uza

Toma

sve to bi Stjepan pridruzio

Turcima

opadnut kod pape Pia II., »da se je, prekrSivsi mir s hercegom doveo ih u zemlju hercegovu*, pade da nastoji, »da grad Cacvina,

i

Na

II. iz Manhvarskomu biskupu Tomi, svome legatu za Bosnu, neka sve ako pronadje bosanskoga kralja krivcem, neka mu drzavu kazni

koji pripada hercegu, dodje u turske ruke«.

tove 18. sijecnja

pomno

iztrazi,

tolike

osvade nalozi papa Pio

1460.

i

crkvenim interdiktom.

Tako nemilo opadnut

i

smatra§e

obijedjen

rimskoga papu uvjeri o svojoj neduznosti svoje poslanike,

koji

izlagahu

Stjepan

dokazivahu, da je

i

Toma

za

svoju

duznost, da

Posla zato k njemu u Mantovu Smederevo palo u turske ruke od

pravovjerju.

i

skrajnje nuzde, a ne s voljom bosanskoga kralja, koji je pravovjeran katolik, te revno progoni patarene u svojoj zemlji. Podjedno zamoli§e papu u ime svoga kralja, da ime-

da onamo poslje svoga poslanika, koji bi dobro promatrao proudio molbe njegove. Papa nije poslanicima izprva ni vjerovao, nego ih je o§tro korio, §to njihov kralj Suruje i ugovara s Turcima; no malo poslije, upucen po svoj prilici od svoga poslanika, hvarskoga biskupa Tome, kao da je uvidio, kolika se je krivica nanijela Stjepanu Tomi, kad su ga ni kriva ni duzna zigonuje za Bosnu biskupe, djela kraljeva, a uz to

sali

s

i

i

najcrnjega izdajstva.

Kralju MatijaSu, koji bijaSe Stjepana jaSe nimalo milo, spocitavati, §to

da su samo

bili

da poslanici bosanski

kralja

opravdavali

i

II.

taj

molili

uvjeravaSe

put

opadnuo pred papom, ne biod pape Pia II. On stade papi krunu za svoga kralja i zasebne

najteze

primljeni

prima poslanike, koji su doSli moliti

biskupe za zemlju bosansku. Papa Pio kralja Matijasa,

Tomu

kad su bosanski poslanici

nijesu

na to pismom od o kruni

biskupe za Bosnu.

ni

rijeii

7.

lipnja

1460.

spomenuli, nego

»Mi nijesmo, dragi sinko«,


B

KRALJ STJEPAN TOMV§EVld (1461.— 1453); PROPVST B03ANSK00A KRALJBVSTVA (1463).

33

papa ugarskomu kralju, »tako nevjeSti ovim stvarima, a ni prebrzi u dijelenju da ne bi shvacali, §to hi od takova podjeljenja (kniae) uzslijediti moglo. Znamo takodjer, §ta je kralj Toma protiv tebe u6inio protiv obce krScanske stvari sagrijeSio. Sjedamo se takodjer, da su (bosanski kralji) istu krunu od nalih predSastnika trazili, ali

pi§e

milosti,

i

je nijesu nikad dobili; a nili

bez casti

i

i

povodom njima

mi, kad bi je kojim

znanja tvoga, jer

svomu poslaniku u Ugarskoj,

si

pravo na nju prisvaja§<.

ti

kardinalu

Ivanu Carvajalu, koji

Matija§ uznemiren poradi dolazka bosanskih poslanika, te

mu

ne

podijelili, Isti

mu

bi

toga udi-

dan posla papa pismo bijaSe doglasio,

naloii,

da

da je

kralja umiri.

No

KaTarina Kosa&a, krauiga bosanska. SUka Giovanna BaUinya u

kapitolakqj g^alar^i ahka a Rima.

mu povjeri, da ga to6no obavijesti o stanju stvari, da hercega Stjepana opomene, neka ne prima u svoju oblast patarena, koje bosanski kralj iz svoje driave goni. Dok ujedno

je tako kralj

i

Matija§

svom iestinom

bjesnio protiv Stjepana

Tome, a uz

to

nemare6

za

juine iesti svoje driave vodio rat s njemadkim carem: bosanski je kralj provodio gorke dane, izvrgnut nasrtajima cara i

prisilio kralja, te je

Hit. pofj.

II.

III.

Muhameda

Turcima morao

II.

U

Bosnu turski paSa Hasan da kroz njegovu zcmlju provaljuju prcko

travnju doSao je u

dozvoliti,

J


matijaS korvin (1458.— 1490.).

34

# Save u vukovsku i srijemsku zupaniju. Na pocetku studenoga bijahu poslanici Stjepana govorahu vijedu, kako kraljevstvu kralju Tome, na 6elu im ninski biskup, u Mletcima pogibao od Turaka. Poslanici nudili su prijeti krScaninu, bosanskomu, pravovjernomu mleta^koj obcini, da uzme bosansko kraljevstvo u svoje ruke, a kralj ce ih pomagati u obrani svoje domovine. Ako pak ne bi obdina na to privolila, neka kralju dade bar dooruzja, da ocuva svoju djedovinu. U svakom slucaju pak neka mu oznaci voljno vojske i

i

i

jedno mjesto u svojim oblastima, kamo bi mogao poslati svoju zenu i porodicu, i kamo Obcina je 10. studenoga poslabi i sam se sklonio, kad bi ga skrajaja nevolja snaSla. milo 6uti, kralj pravi krSdanin (esse verum da je nicima odgovorila, kako joj je vrlo Christi fidelem),

(moderna

i

je pravovjerje

da

u novije vrijeme utvrdio krScanskim djelima

svoje

fidelissima et christianissima opera);

ali

njegova

kraljevstva

ne prima,

jer se

nada u bozju dobrotu i kraljevu vrlinu, mudrost i hrabrost, po kojima ce u osudnom dasu svoju drzavu sredno obraniti i odrzati, kako je dosad radio i kako su u prija§nja vremena prejasni predSastnici njegovi vazda 6inili. Oruzja i zaire neka kralj slobodno uzima u mjestima obcine mletadke, jednako moze se s porodicom blagom svojim preu njezine oblasti, kad bi ga nevolja snasla. SuviSe svjetuje obcina bosanskoga kralja, neka se gleda izmiriti sa svojim tastom, hercegom Sljepanom, jer nema sumnje, da bi i

seliti

to doprinijelo vationi stat

dobromu

um

stanju obojice

suorum).

pogibao

Mletacka je obcina uvidjala, kolika

dobe ne izmire

bone conser-

njihovih drzava (multum conferret

i

i

prijeti

kralju

i

i

hercegu, ako se za

slozno ne ustanu na obranu svojih zemalja od turske

Dne

sile.

5.

ve-

Ijace 1461. poslala je posebna poslanika, po imenu Pavla Maurocena, u Bosnu, da pokuSa u posljednji cas nagoditi zeta s tastom, kralja s hercegom; kad su zatim u drugoj polovici veljade stigli u Mletke poslanici hercega Stjepana, moleci uz ino, da se gospodar njihov smije u Casu skrajnje nevolje preseliti s porodicom i blagom svojim na otok Hvar, obcina je molbu najpripravnije usli§ala, ali je i taj put oditovala, da bi se najprije hercega dosko6ilo turskomu uplitanju u bosanske poslove, kad bi se izmedju kralja i

uzpostavila dobra sloga

nendam rabiem huius

(una

de principalioribus et utilioribus provisionibus ad quod inter ipsum ducem et regem Bossine

hostis esset,

conti-

bonum

concordium sequeretur). djalo, nije zabiljezeno;

jedino znademo,

da

je

prije

Bosni

mjeseci u

nekoliko

Sta se je poslije 26. veljace 1461. kroz

kolovoza

20.

Humu

i

1461. nestalo

zgakralja

Tome. Potonja prica kaze, da su ga 10. srpnja umorili sin Stjepan Tomasevic pod zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj. No ta prida, i brat Radivoj koju je zabiljezio hrvatski Ijetopisac Ivan Tomasic u sestnaestom stoljedu, vrlo je sumStjepana

da je Sljepan poginuo od svoga sina i Mletcima znali su 20. kolovoza jedino, da

njiva, jer nici. i

U

da je

est,

prijestolje

bosansko naslijedio

serenissimus rex Bossine anteactis

successit filius suus rex regni

Stjepan

Toma

sin

jamacno

strica,

je Stjepan

bi to javili

Toma

i

suvreme-

minulih dana umro,

njegov Stjepan Toma§evic (queadmodum notum

diebus

ab humanis

subtractus

est, et

eius loco

illius).

ostavio je za

sobom udovicu

VukKatarinu od

Katarinu, kcer hercega Stjepana

TomaSevica

od prve zene, a Sigismunda i izlozeno navalama vanjskih neprijateija, a raztrovano domacim smutnjama. Novomu kralju Stjepanu Toma§evicu, dim se je popeo na prijestolje, bila je najpreda briga, da vrati kraljevstvu mir i sigurnost od vanjskih duSmana. Obrati se zato na rimskoga papu Pia II., koji je vec otcu njegovu bio vratio dica,

i

troje

djece:

Stjepana

druge. Kraljevstvo bosansko ostalo je iza njega

milost

i

Ijubav

papu, govorahu

svoju, te

mu

mu

odkri

svoje

rane

k tebi i zapovjedi nam ovo u njegovo ime hamed misli dojducega Ijeta s vojskom na me nas

i

Poslanici

boli.

u ime svoga kralja ovako: »Bosanski reci;

bosanski,

kralj, tvoj

sin, sveti

doSav pred ode, posla

Obavijelten sam, da turski car Mu-

udariti,

i

da

je vec vojsku

i

topove

pri-


II

;

KRAU STJEPAN

TOMA§KVlfi (1461,

Tolikoj

pravio.

mogu

ne

sili

(Kastriotu) Arbanasa, da mi u

gora,

ali

— 1463.); PROPAST B03ANSK0GA KRAUEVSTVA

ja sam odoljeti s toga zamolih Ugre MletSane pomoc priteku. Jednako molim tebe; ja ne traiim i

Ako doznadu

a nece se ni Turei osmjeliti

sam samcat

Jurja

zlatnih

ne ce uzmanjkati tvoja

u

biti

na moje zemlje napasti, jer su

mnogim mjestima gotovo

gradovi na

znadu, da mi

zemljaci

i

Bo§njaci, da ne cu

35

i

i

bih rado, da moji oeprijatelji

priklonost.

(1463.).

ratu, hrabrije <5e vojevati;

u njih vrlo tegotni, a

ulazi

Tvoj predSastnik Eugenije ponudio je momu ocu krunu htio je podidi u Bosni biskupske crkve. Otac se ustru6ava§e, da ne izazove protiv sebe mrznje Turaka; bijaSe bo nov kr§canin, nije joS izagnao manikeja nedobitni.

i

i

(patarena)

prihvatio kr^dansku

mi krunu po§alje§

Od

pianuo.

moga oca

sam pak kao

kraljevstva. Ja

iz

dijete krlten,

pak se ne pla§im, dega se biskupe, §to ce biti znak, da

vjeru, sv.

i

sam

udio

i

latinsku knjigu

S toga

otac bojao.

je

me

ne ce§

ako

ostaviti,

bio

mu

da

naredio,

si

se poSlje ruci;

skupljeno

oniije,

to

ali

za

krizarsku

mletaikomu

nije

odziva, buduci

Cani drugdije misle, jer

navijestiti.

Sada ce§ valjda naci vi§e nakaniSe, kako se govori, rat Turcinu

izaSaljeS poslanika takodjer

mnom

Tim

podje na vojnu.

nacinom moze Bosna

se

obecavaju, da ce svaki od njih

mene

naputiti ga,

i

inace

ce

Slobodan, koji k njima odpadne.

propasti.

Prosti

um

Lako da ce puk,

trajati.

tvojom

odpasti,

volji;

prema seljacima po-

se

da 6e ona sloboda vazda ako ne vidi, da sam

seljaka ne razumije prijevare, te misli,

tim varanjem zaveden, od

biti

spasti,

Ijubezni

i

po

da i MletJo§ molim, da

u Ugarsku, koji ce moju stvar kralju preporuCiti

Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrdjava ;

da

bi rat

vojsku, a

vijecu bilo

zapovjedi, da se sada meni poSlje.

kazuju

6vrsto

tebe krunjen donijet cu pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za iivota

spremljeno u Dalmaciji u mletackoj

da sa

i

i^elim,

vlaScu oja^an

dugo odrzala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu trazio, a ne bi htio dalje podi, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo krSdanstvo radi moje obrane. Ali nezase

ni vlasteia nijesu

sitljivo

I

ne ima granica; poslije mene napasti i preko Kranjske i Istre potrazit

vlastoljubije

podSinjenu

o Rimu cesto govori,

te

mu

onanio srce tezne.

ljevinu osvoji, naci ce najprikladniju

Ja prvi o6ekujem

sudbinu.

Ovako

buru,

misli

a

za

neprijatelj

rekao, da nije bilo prijavljeno,

predSastniku Nikoli

zemlju

mnom i

;

de

ono, Ito

da ne

bi

vjerujete

i

pomognete,

glasuje Stjepan;

Papa Pio

koji

ti,

II.,

i

mene

s

si

i

Ugarsku

Italiju,

koju

Dalmaciju,

i

kr^dana moju kra-

Mletiani

ostali

i

narodi

okusiti svoja

obznanjujem, da ne bi jednom

nemarnosti obijedio. Moj je otac tvomu krsdanstvo je

na svoju veliku

stup Grcke. Sada ja o sebi proridem; ako

spasit du se; inade du propasti

otac kn^canstva, podaj savjet

vec prije uvjeren o pravovjerju

i

i

mnom

sa

drugi.

Ovo

i

ti

do-

pomocc

bosanskoga

kralja,

pomno

je negdje

sluSao govor njegovih poslanika. On, koji je sav svoj vijek sproveo smiSljajudi

osnove protiv Turaka

svladati.

zeli

mjesta, da izpuni svoju zelju.

najzgodnija

MIetcima udes Carigrada proricao;

i

ce

Ako on nemarom

izkusih, tebi

Stetu izgubilo carski grad, stolicu patrijarSije

mi

i

Ugri

na

de

MIetcima,

i

izvodedi

shvacao znamenitost Bosne za krSdanstvo, rado se je odazvao

molbama Stjepana Toma^evida, pade je namah poslao svoje poslanike u Bosnu, da u svemu kralja pomazu, da ga u ime njegovo ovjendaju kraljevskim vijencem. Za boravka poslanika kod pape gledao je kralj Stjepan TomaSevid, da se kod kude sa svima i

protivnicima svojima izmiri,

godi se najprije nije za

sa

i

da

udini

dobar sklad u

madehom svojom, obudovljelom

U

ditavoj driavi svojoj.

kraljicom

to

ime na-

Katarinom, s kojom se

odeva 2ivota najbolje pazio; on je primi za pravu majku svoju, a ona njega za kako bi se sporazumio i s otcem njezinim, her-

sina svoga. Iza toga nastojaSe ozbiljno,

cegom Stjepanom. Taj

bijaSe u onaj das zapleten

u borbu

s

hrvatskim

Spirandidem, s kojim se je otimao za Klis, te bijaSe skloniji miru, nego

banom Pavlom li

za £iva Stje-

hcrcegom, te ved malo zatim nalazimo Stjepana Vukdida u gradu Bobovcu uz kralja Stjepana TomaSevida. Tom

pana Tome.

I

tako dodje brzo do sporazumka medju

kraljem

i


matijaS korvin (1458.

36

— 1490).

svoma

posluzenja, koja posluzi kruni

kraljevstva na§ega«, sve zemlje

jo§ od kraija

stricu,

Tome, poimence grad Komotin u Luci

povelju podkrijepi

i

i

Te§anj u Usori.

grad

herceg Stjepan sa svojim sinovima

i

stolni

U

Stjepan

kralj

TomaSevic u grad

virna

i

prava

mu

gradove, podijeljene

i

Dotiinu

bracom, zatim vojvoda Petar

Pavlovic, sin IvaniSa Pavlovida, vojvoda Pavao KIe§ic, vojvoda

Pavao Cubretic i drugi. Iz Bobovca podje

njegova

knezu Radivoju, »za

prilikom potvrdi kralj Stjepan

IvaniS Vlatkovic, vojvoda

Jajce, koji

odabra za glavni

i

grad kraljevstva svoga, jer je Bobovac u to bio sve viSe izvrzen turskim navalama.

gradu Jajcu sabirahu se takodjer vlastela bosanska; bijahu tu poglaviti velmoze

svih

iz

strana bosanske drzave, kao vojvoda Petar Pavlovic, vojvoda Tvrtko Kovacevic, vojvoda

Petar

KleSic,

vojvoda

Pavao Cubretic, vojvoda Vukid Tih5iknez Vladislav Vukovic, knez Marko Dragisid i knez Radoje Vlatkovid, vojvoda

Ivani§

novic, vojvoda Ivan Santic,

Herceg Stjepan Vukcic ne mogaie sam glavom doii, no zato posla u Jajce Vlatka. Malo zatim dodjoSe u Bosnu poslanici pape Pia II., Stjepan mjeseca studenoga kralj Toma§evic prvih dana u nazo6nosti mnogih bi na to a za bosanskoga kraija. Po zelji novoga velmoza kraljevstva i poslanika papinskih ovjencan kraija proglasi na to papa Pio II. 7. studenoga 1461. sv. Gregorija cudotvorca zagtitnikom posljednji kralj bosanski, koji bi kraljevstva bosanskoga. Stjepan Tomasevic bijaSe prvi okrunjen s dozvolom rimske stolice. Po svoj prilici zastupao je poglavicu crkve katoiiike pri krunisanju ninski biskup Bozo, kojemu bija§e Pio II. pismom od 5. studenoga Vladimiric.

svoje sinove Vladislava

i

i

i

da navijeSta u Bosni kri^arsku vojnu protiv nevjernih Turaka, sluCaj, kad bi Turci u samu Bosnu

nalozio,

to

se

podijelivsi

ime obsezan naputak, osobito za je

krunisanju

pri

kraija

Stjepana

TomaSevica pokazala

mogao

provalili.

lijepa sloga svih

mu

U

u

obce

staleza

i

punim pravom Mletcima pohvaliti, »da je bio vjencan uz slobodnu privolu svih velmoza gospode bosanske uz najvece odobravanje< (libero omnium suorum principum et dominorum regni ipsius consensu, maximoque applausu et alacritate). Steta samo, da se ta sloga bosanske gospode Bosna bi mozda dodekala srecnijih dana. No sada bija§e vec nije mogla prije poluditi sve prekasno; sudbina Bosne bija§e vec odluSena. Malo dana iza krunisanja stigoSe u Jajce na kraljevski dvor dubrovadki poslanici Paladin Lukarevic >s poctenimi darmi Sastmic od svoje obcine, moJaketa Gundulic ledi kraija, da obnovi stare sveze s Dubrovnikom i da mu potvrdi sve darovnice povlastele

bosanskoga kraljevstva,

te

se je zato

kralj

s

i

i

;

i

i

i

TomaSevic, koji se je ponosito pisao

velje svojih pred§astnika. Stjepan

»kralj

Srbljem,

Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, k tomu«, rado ugodi zeljama Dubrovcana, te im uz privolu nabosanske 23. studena 1461. izdade povelju, kojom im potvrdi Primorje i

Bosni, Primorju,

Usori, Soli, Podrinju

zo6ne vlastele Konavle,

i

sve

i

ostale

trgovaca u svojoj

darovnice

U

svojih

pred§astnika, a

doba uredjivase

uza to

i

uredi

prilike njihovih

dubrovackim poslanicima i druge neke stvari. Pismom od 25. studenoga iste godine obeia, da ce Dubrovniku Ito prije iz svoje komore platiti dug svoga otca Toma§a, naime »srebra dvi sti i pet litar i osam unac«; isti dan podijeli dubrovackim trgovcima slobodu trgovanja u svom vladanju, zapovjedivSi >slugam kraljevstva svoga, vojvodam, knezovom, zupanom, carinikom, i svake vrste vlastnikomc,

drzavi.

isto

s

da ne Cine dubrovaCkim trgovcima

obreCe nadalje, da ce Dubrovniku

platiti

dug

kraija

»nijedne novSine

Tvrtka,

i

napokon

ni

bezakonja*

;

odredi, >da di-

i da se sprate po na§em rusagu«. U isto doba, kad je Toma§evic uredjivao odnose svoga rusaga prema Dubrovniku, desili su se njegovi poslanici u Mletcima. Oni javiSe obcini mletaCkoj krunisanje kraljevo i oCitovaSe joj neke Jelje i molbe njegove. Najprije je moljahu, da kraija bosanskoga imenuje gra-

nare dubrovaCki hode slobodno

kralj Stjepan

djaninom svoje obdine,

i

da

mu

nadalje dade jednu pristojnu kudu u Mletcima, a drugu

u Zadru; osim toga moljahu obdinu, da Bosnu obskrbi Dovcem, oruzjem

i

puikarima za


I

KRALJ STJEPAN TOMA§EVI(f (1461. turski rat,

mogao oteti

i

da kralju ustupi jedan

pobjeci;

mu

— 1463);

nadalje,

da

mu

PROPAST BOSANSKOOA KRAUEVSTVA (1463).

grad u dalmatinskom primorju, u kojj

obcina dopusti ratovati

neki grad hrvatski, za koji se je jo§ pokojni

s

bi

u nevolji

banom Pavlom ^piraacidem

Stjepan

Toma

otimao;

hercega Stjepana boravljahu oootn prigodom u Mletcima.

I

i

napokon

da hercega Stjepana lijepim rijedima pohvali, §to se je izmirio sa svojim kraljem. slanici

37

I

po-

oni se pohvali^, da je

Stjepan Toma5kvi6, posljednji kralj

boucsk!,

kle£i

SUka

B*

pred Spsuteljem.

Aaya o Strosamayerovq]

g:al*rvii

alika a Zagraba.

gospodar njihov sklopio mir s bosanskim kraljem, opisivahu nadalje opasnost, koja prijcti tulahu hrvatskoga bana Pavla Spiranrusagu hercegovu; no najiivljim bojama crtahu Herceg dida. Pripovijedahu, kako je proSle godine turska sila pritisnula hercegovu zcmlju. zapovjcdi je traiio pomoci u kralja MatijaSa Korvina; no Uj zapletcn u borbc u Ceikoj, i


MATIJA& KORVIN (1458.

^8

banu Pavlu,

*da

dukata;

ih

piti

mir

pana

taj i

pomogne primi,

platiti

Tome

ali

hercegu.

Herceg Stjepan

1490.).

bija§e

harad od 40.000 dukata.

No

banu u

s

i

3000

Turdinom

sklo-

ne bija§e dosta. Iza smrti kralja Stje-

ni to

bosanskomu rusagu jedan grad

ote ban Pavao

ime poslao

to

herceg morade

ostade kod kuce, a nevoljni

drzi

i

ga svedjer,

ter je

sada

Herceg s toga moU s herceg prinudjen, da tako kralj bosanski, kao MletCane, da mu dadu nesto pu§kara, a bana da hranom ne pomazu. Mletacko vijede molbe kraljeve i hercegove. Kralju podijeh dodu§e 1. prosinca odbi najvecim dijelom mletaCko gradjanstvo, no ni§ta viSe; a glede bana §piran6ica dozvoli kralju i hercegu, Ostrovicu, jer su pcd njida rade s njim §to hoce, ali da ne diraju u gradove Klis hovom zaStitom. Ni protiv turske sile ne dadoSe im Mlet^ani pomoci, nego se lukavo banom.

ratuje

i

i

izpriiaSe izraziv nadu,

da ce odsad sloznoj Bosni

biti

Iak§e suzbijati neprijatelja krScanstva,

a uza to ih uputise na ostale kr§canske vlasti u Evropi.

Na koncu

1461. bija§e Bosna zaista prividno

slozna

primirena.

i

Ali

njoj

na

sje-

od pada Smedereva mrzio je kralja Stjepana Tomu veru mrdio sina njegova Stjepana; a sada planu gnjevom, kad mu stize vijest, da je papinski poi slanik stavio Stjepanu Toma§evi6u kraljevsku krunu na glavu. Smatrajuci, da kraljevstvo Matija§. Jo§

se je kralj

sv. Stjepana, i da je bosanski kralj njegov kletvenik, bijase mu papa krunisanjem priznao nezavisnost kralja Tomasevica i samosvojnost drzave bosanske. Saznav§i za sve to papa Pio II. posla 21. sije6nja 1462. Matida ga u milost svoju primi. ja§u pismo, moleci ga, da se s bosanskim kraljem izmiri,

bosansko pripada kruni vrlo nemilo, §to

je

i

Da

bi srce Matija§evo

smeksao, obrati se papa pismom

Viteza, najodliCnijega savjetnika kraljeva, a

u

isti

mah

i

je

na varadinskoga biskupa Ivana i

Ivan

kardinal

Carvajal, ne-

davno jo§ poslanik papinski na ugarskom dvoru, pisao kralju Matija^u, da ugodi papinoj ielji. Podjedno poruci Pio II. kralju Stjepanu Toma§evicu, neka po^lje svoje poslanike kralju Matijasu, koji bi ga ublazili

Kralju MatijaSu

da pomaze Bosnu u borbi s Turcima. mu stigo§e pisma papinska

sklonih,

i

ne bijaSe ba§ drago, kad

i

poslanici

bosanski. Ljuta se borba zametnula u duSi njegovoj; u jednu ruku ne htjede se zavaditi s

papom, glavom kr§canstva

goditi s

i

carem Fridrikom, a u drugu

svojim toboz neharnim podanikom. najjasnije u odgovoru, §to

ga je ba§ u

prijateljem svojim, koji bija§e

Ta

mu

teiko izmiriti

nutarnja borba

i

se s

par nastojao na-

bosanskim kraljem,

neodlucnost MatijaSeva o6ituje se

ga je malo zatim poslao papi Piu

pefiuvski biskup Ivan Cesmicki, spoti6e papi, sto je

taj

II.

U

pismu, §to ga je sastavio

onako lake ruke oprostio

kralju bo-

sanskomu primio ga u krilo crkve, kao da se vise ne sjeca tolikih zala, Sto ih bijahu nedavno podinili otac i sin kraljevstvu ugarskomu i cijelomu krScanstvu. Jol ja6e iztiSe svoje negodovanje s toga, §to je papa dao bosanskoga kralja po svojim poslanicima kruniti, zatim Sto je osnovao u Bosni nove biskupije i poslao sredstva za utvrdjivanje zemlje. Napokon zakljuCuje: »Molimo dakle vaSu svetost, da popuStanjem svojim ne hranite vi§e pouzdanje ovoga dovjeka (bosanskoga kralja) pak ako su vasi poslanici unato6 va§oj zapovijedi §to uCinili, dajte opozovite; naro6ito one stvari, za koje se cini, da spadaju pod nase pravo, prepustite nama U ostalom kako god da su stvari dosad izpale, mi demo ipak opomene va§e svetosti sluSati i primit cemo kralja milostivo, jer nas ba§ sada po svojim poslanicima moli za oproStenje; ali uz pogodbu, da u budude svoje obveze vjernije izpunjava i da udinjeno popravi daljom poslu§nosti<. Podjedno nalozi MatijaS svojim poslanicima, koji su i§li na papinski dvor, da Pia II. upozore na pravo Ugarske glede Bosne, buduci da on mozda s nepaznje dini takove stvari, s kojih se bosanski kralj usmjeluje o torn snovati, da se posve odijeli od Ugarske. Jo§ u svibnju 1462. desili su se poslanici kralja Stjepana TomaSevida na ugarskom dvoru. Poslanik mletacki Petar Thomasius javlja 27. svibnja svojoj vladi, da kralj Matija§ jo§ uvijek nije ni§ta zakljudio s bosanskim poslanicima, ali se pouzdano nada, da ce se sve tezkode s novcem ukloniti. I zaista malo zatim uspjelo je podpuno izmirenje. i

;

.

.

.


KRALJ STJEPAN T01IA§EVl6 (1461. te je jo§ iste

1462. darovao Stjepan TomaSevid

godine

vaca, da

uzmogae

izmedju

Bosne

— 1463); PROPAST BOSANSKOGA

izkupiti

krunu

sv.

KRAUEVSTVA

kralju

Ugarske nijesu poznati; no jamadno je ugarskomu kralju veliku svotu novaca, a uza to

39

MatijaSu lijepu svotu no-

Stjepana od rimskoga cara Fridrika kralj

i

(1463).

III.

Uslovi mira

Stjepan TomaSevid

morao platiti ustupiti mu neke gradove u bosanskom kraljevstvu, u koje je MatijaS namah smjestio svoje posade. SuviSe morao je Stjepan TomaSevic sklopiti savez s MatijaSem za zajednicku obranu od turske sile, obecati, da ce s turskim sultanom prekinuti svaki snoSaj i napokon zakratiti mu godiSnji danak, §to ga je dosad njemu pladao. U isto doba, dok se je Stjepan TomaSevic mirio s MatijaSem, nastojao je u drugu i

i

ruku, da §to jace katolicku milost pape Pia

II.

u svojoj driavi

vjeru

sucut ostale krScanske

i

utvrdi, nadajuci

Evrope.

Kako

posljednjih godina napredovala, pokazuju pisma pape Pia

je

se tako trajno steci

katolidka

vjera u

Bosni

od 23. ozujka 1462.Jednim pismom dozvoli papa oprost svima vjernicima, koji bi u odredjene dane polazili crkvu sv. Katarine, u kojoj se je po predaji duvalo tijelo sv. evangjeliste Luke; drugim pismom podijeli opet oprost svima vjernicima, koji polaze crkvu sv. Jurja u Telnju, sagradjenu od kraljeva strica Radivoja Kristida (Krstica); trecim kralju Stjepanu.

No

II.

pismom napokon

istoga dana posla papa takodjer pismo

svomu poslaniku

dozvoli kudni zrtvenik

nadbiskupu spljetskomu Lo-

mu, da sabire kriiare i novaca, te da ih hercegu Stjepanu, ako bi im uztrebalo za rat s Turcima. predade kralju TomaSevicu Dok je kralj Stjepan Tomasevic revnovao za vjeru katolidiku sklapao savez vrincu,

za Bosnu,

i

zapovjedi

i

i

s

ugarsko-hrvatskim

bosansku drzavu. domovinu,

trazili

koja su silom

kraljem, spremala

se

je

Brojni patareni, koji

su

jo§

morala

prigrliti

"potajno doglasivala Turcima

tt

Patarenska

vlastela,

zamijeniti rimski

Muhamed

teljima.

i

bura, koja

Stjepana

za

Tome

u turskim pokrajinama; a tako

naSli su zaStite

i

polagano

rimsku

vjeru,

da

cam Muhamedu

saduvaju svoje

II.,

zakon sa musulmanskom II.,

saznav§i od njih

i

vjerom,

svojih

samo da

se

isto

i

mnoga

vlastela,

na bosanskom dvoni.

vjere, nijesu se

kratila

osvete svojim progoni-

uhoda, §to je sve

sam o tome

Sevid sa kraljem MatijaSem ugovorio, odIuSi najprije se

morali ostaviti svoju

plemenStine, svedjer su

§ta se sve radi

primorana jednom odreci se svoje narodne

napokon oborila

je

kralj

Stjepan

uvjeriti.

Toma-

Jednoga dana

Toma§evica poklisar cara Muhameda IL, zahtijevajudi od njega obidni danak. Kralj, vjeran obecanju, §to ga bija§e zadao kralju MatijaSu, a ohrabren papinim poslanikom, uzkrati cam duzni harad. Grdki Ijetopisac Laonik Chalcocondylas pripovijeda, da je kralj Stjepan TomaSevic odveo turskoga poslanika u svoju pripravljen. komoru pokazav mu skupljeno blago progovorio: >Eto harad je skupljen No nije mi ni na kraj pameti, da posljem cam toliko blago, i da ga se sam liSiiti. Jer ako car na mene s vojskom udari, lak§e cu mu se oduprijeti, ako budem imao novaca; ako bi me pak nevolja sna§la, te bi morao u drugu zemlju pobjedi, iivjet cu uz to blago mnogo udobnije«. Poslanik odgovori kralju: >Lijepo bi doduSe bilo dastno, da toliko blago ostane u tvojim rukama, kad ti ne bi time krSio svetinju ugovora. Ne znam, bude§ osvanu na dvoru kralja Stjepana

i

i

i

li

srece od toga blaga imao; bojim se medjutim, da ce

biti

obratno*.

Doznav car Muhamed II., da mu je bosanski kralj uzkratio danak, planu silnim gnjevom odludi ga grozno kazniti. No kako je u onaj das imao posla na drugim stranama, narodito u VlaSkoj, odgodi svoju osvetu do proljeda dojdude godine 1463. Kralj je Stjepan TomaSevid znao dobro, §to ga sada deka, te se je svima silama spremao, da odvrati od svoje drzave prijetedu buru. I papa ga pomagaSe po mogudnosti. Ved 11. prosinca 1462. imenova Pio II. modruSkoga biskupa Nikolu svojim poslanikom u Bosni, poizkustvo njegovo, da ce biti na pomod bosanskomu uzdavajuci se u osobitu mudrost kralju njegovim velmozama. O pripravama, Sto ih je bosanski kralj dinio kroz zimu, nema podataka; poznato je samo njegovo dopisivanje s mletadkom obdinom. Iz jednoga dopisa mletadkoga vijeda od 15. sijednja 1463. doznajemo, da je kralj MatijaS putio i

i

i


MATIJA§ KORVIN (1458.

40

bosanskoga* kralja Ijadi desili

i

— 1490.).

hercega Stjepana, da se medjusobno

i

U

zajedno njega pomazu.

su se poslanici kralja Stjepana Toma§evica u Mletcima, moleci ih

ve-

za pomoc.

Bosanski su poslanici govorili vijedu, kako je njihov kralj saznao od jednoga sultanova vijecnika, da car Muhamed misli, pokle osvoji Bosnu, Hum i Dubrovnik, preko Istre

na Mletke, Poslanici su nadalje

udariti

Mletcima predlagali savez

Bosnom

s

protiv ne-

da poSlju ne§to oruzja, Sto je za krizare pripravljeno stajalo u Dalmaciji, i nekoliko puskara, napokon da prime Bosnu budi u mir u rat s Turcima. Mletacko vijece pokaza se u svom odgovoru od ili primirje, budi 28. veljace posve hladno; ono dozvoli doduse, da se Bosni dade negto oruzja iz gradova dalmatinskih, ali savez protiv Turaka odbi napre6ac, uputiv poslanike, da traze pomoc u prijatelja kr§canstva, a

uza to su

kralja ugarskoga, cara

njemaikoga, kralja 6e§koga, a naroCito u pape

brovnik obracaSe se bosanski

sama u

velikoj

TomaSevica, da

bosansku

sa svojim

dade vojnika, odbi

pokazala spremna primiti u

pomagati

kralj

joj je prijetila

nevolji, jer

mu

ih molili,

svoj

gospodu

Pia

velmozama za pomoc; no

jednaka

dodu§e, jer

pogibao kao ih

i

la

Bosni.

II.

I

na Du-

obcina bijage

Molbu

kralja

sama trebala; no zato se je Tako isto bijale pripravna medju inim poslala Radivoju

je

grad bosanske bjegunce.

oruzjem

prahom,

i

te

je

Krsticu (Kristidu), kraljevu stricu, neSto topovskoga praha u KreSevo.

U

pocetku proijeca 1463. stade u Drinopolju skupljati vojska cara Muhameda. Kralj Stjepan TomaSevic, videci, kolika se sila na nj sprema, a ostavljen od svega Posla zato poslasvijeta, Ijuto se pokaja, §to bijale pro§le godine caru danak zakratio. to se na

nike u Drinopolje, da milost njegovu izprose

i

poslanstvu pi§e odevidac Mihajlo Konstantinovic

petnaestgodi§nje primirje izmole. iz

Ostrvice ovako:

>U

O

to vrijeme

tom i

bo-

od cara Mahometa primirje na petnaest godina. A car je odmah poslao po vojsku, da bude gotova da ide k Drinopolju, ali nitko nije znao, kuda 6e da se okrene s ovom vojskom, a poslanici bosanskoga kralja morali su cekati na odsanski kralj molio je

i

govor. A i ja ne znajudi, zaSto se sva ta vojska skupila, tada sam se sludajno nasao u jednome podrumu u carskom dvoru, u kojemu su bill carski novci i blago, i to tim povodom, §to je mojemu mladjemu bratu bila preporuCena blagajnica, a on odtud nikamo ne ide. Kako je dakle on sam bio, bude mu tjeskobno, zato posla po mene, da dodjem k njemu i da tu s njim posjedim. Ja ne oklijevajuci otiSao sam k njemu; ali

odmah za mnom dodjo§e u istu komoru najvisi carski savjetnici Mahomet paSa Izak samo njih dva. Kada je to moj brat opazio, rece mi to, a ja, kako nijesam viSe mogao iz one komore izaci, a da me ne spaze, sakrijem se iza sanduka. A kad su oni i

pa§a,

do§li,

moj brat prostro im je sag, a oni sjedoSe jedan do drugoga i po5e§e se savjebosanskoga kralja tiie. Tada reCe Mahomet pa§a: »Kako nam valja udiniti,

tovati, §ta se

demo odgovoriti bosanskomu kralju?« Izak pa§a odgovori mu: »A kako drugiije, cemo njemu primirje za petnaest godina, pak cemo namah ne gubeci vremena poci za poslanicima, jer ako drugdije udinimo, ne cemo moci nikako zadobiti bosansku zemlju, jer

§ta

dat

je to zemlja brdovita, a

gospodu;

im

te de

primirje,

demo

k tome imat ce

i

ugarskoga kralja u pomoc, pak

i

Hrvate

i

drugu

se tako priugotoviti, da im poslije ne

da oni mogu

otici

odavle u subotu, a

cemo moci niSta uciniti. Zato dajte mi cemo za njima podi u srijedu, pak

dodi do Sitnice blizu Bosne, a odtud jo§ nitko ne ce znati, kuda

car

misli okre-

savjet zakljudi§e, te izadjose na polje iz toga podruma i odoSe k caru. u detvrtak u jutro obrekao im je car primirje na petnaest godina, tako kao Sto su iskali, to da se pravo i vjerno obdrzava. A ja sutradan u jutro odoh k njima u

nuti«.

I

tako

taj

Poslije toga

i

rekoh: »Mila moja gospodol imate li primirje s carem ili nematepc mi odgovori§e ovako: »Hvala gospodu Bogu, sve smo ugodili onako, kako smo zelili*. A ja im opet rekoh: >Na moju vjeru, nemate vi nikakvog primirja*. Stariji od tih poslanika htio je od mene jo§ viSe da izpita, ali mladji nije mu dao, drzedi da ja od njih samo §alu zbijam. Poslije toga pitao sam ih: »Koga dete dana vi odavle odila-

njihov a oni

Stan

i


KRAU

STJEPAN T0MA§KVl6 (1461.— 1463); PROPAST BOSANSKOGA KRAUEVSTVA

A

ziti?«

jedu, i

oni odgovoriSe:

to sve

i

do Bosne,

>U ja

subotu<.

vam

A

istinu

ja

(1463.).

4c

im rekoh: »A mi (5emo za vama podi u

kazem, pamtite

Ali oni su se

to<.

tomu

sri-

smijali,

tako ja poslije toga opet odoh od njihc.

U pjeSaka

to se sastade

u Drinopolju golema vojska

mnogo pomodnih

i

ieta

sluga, koji su

i

turska, brojeci

150.000 konjanika,

vojsku dvorili. Car

Muhamed

silnom vojskom na Bosnu brzo nahrupiti, te kralja Stjepana Toma§evi<5a

s torn

II. i

sila

odIu6i

hercega

kakova pomod budi od Ugarske, budi s koje druge strane. medjutim drzaSe tajno Car svoju namjeru, priobciv ju tek prvim svojim doglavnicima. Ba§ zato dozvoli bosanskomu kralju primirje na petnaest godina, da ga zatede nepripravna. Bududi da je svoju namjeru driao tajno, pobojao se i kralj Matija§, da de turska sila udariti mozda taj put na Beograd i Ugarsku. U tom ga utvrdi Stjepaoa svladati, prije nego §to im uzmogne

sam Muhamed,

stidi

pod srbskim paSom Alibegom prema i zaprijeci, da ne dodje u pomod bosanskomu kralju. Cim su u subotu bosanski poslanici krenuli kudi svojoj, da navijeste svomu kralju primirje, namah se slijedede srijede podize Muhamed II. s golemom vojskom svojom iz Drinopolja, te podje preko Skoplja Vucitrna k Sjenici na bosansku medju. Prednje i

Savi,

poslavSi jedan dio svoje

vojske

da ondje kralja MatijaSa zabavi

i

dete turske vojske vodio je

Tvrtko Kovadevic.

najprije u oblast Podrinje, kojom upravljaSe tada vojvoda Taj bijase netom duo od bosan^kih poslanika, da je sklopljeno pri-

Predade se zato caru, koji mu dade odZauzev Podrinje provali car u pravu ili gornju Bosnu, »u kraljevsku zemlja<,

ne bija§e nimalo spreman na odpor.

sjedi glavu.

kako

pa§a, imajudi uza se 20.000 lakih konjanika. PreSav

medju dodje

car bosansku

mirje, te

Mahomet

ju zove Mihajlo

iz

Ostrvice, koji je za toga rata

najznatnija tvrdjava stolni grad

Ved

sluiio u turskoj vojsci.

Tu

bijaSe

Bobovac, koji je kroz toliko vremena sredno odolijevao

stigoSe prednje dete Mahomet pa§e pod Boglavnom vojskom pred grad, koji je branio knez Radak, nekad gorljiv pataren, a sad od nuzde katolik. Bobovac bijaSe tvrd grad, te bi mogao bio i dvije godine odolijevati turskoj sili. Sam Muhamed uvidi, da ne bi mogao tako lako la] grad uzeti; zato dade velike topove pod njim lijevati, da ga pretvori u prah pepeo. No toga mu nije trebalo. Ved tredi dan podsade predade mu pritajeni pataren Radak taj branik citave Bosne, po§to mu bijaSe obecana nagrada, ako svoga kralja izdade. Zauzev grad podijeli Muhamed iitelje na troje: jedan dio ostavi u gradu, drugi pokloni svojim pa§ama i vezirima, a tredi dio posla u Carigrad. Medju zarobljenicima bila su i ona dva poslanika, koji bijahu nedavno u Drinopolju. Sastav^i se s Mihajlom iz Oitrvice, sjedahu se njegovih rijedi, ali je ved bilo kasno za nebogel Izdajicu Radaka stize zasluiena kazan. Kada je malo zatim od cara Muhameda zahtijeva^, da ga nagradi za predaju grada, otrese se ovaj Ijutito na nj rekavSi mu: >Nevaljande jadnil ti, koji svomu gospodaru od jedne vjere nijesi bio vjeran ni odan, kako de§ meni Turdinu biti vjeran?<, pak namigne krvniku, koji mu odrubi glavu. Jo§ danas pokazuje se na putu iz Sutiske u Borovicu golema stijena Radakovica, gdje da je nevjerni Radak od tur-

svim

turskim navalama.

bovac, a

sutradan

19. svibnja

dodje sam car

s

i

i

skoga mada poginuo.

Kad s

blagom

car Muhamed dolao pod porodicom svojom sklonio u

je i

grad bijaSe ved

prve

godine

ondje smijeraSe skupljati

svoga

vojsku

i

Bobovac,

kralj

a obci strah

vijest, I

da je

tvrdi

TomaSevid

bijaSe

grad Jajce na uioku Plive

u Vrbas.

vladanja

odabrao za stolno mjesto,

te

dekati

na pomod evropskih

uzdano, da ce se tvrdi Bobovac bar koje vrijeme odrzati.

Bosni grozna

Stjepan

tvrdi

Bobovac u turskoj

vlasti,

No

se

Taj

ga utvrdio;

vladara, nadajudi

se po-

kad se malo zatim raznese po

sve se prepade

i

izgubi srdanost»

samo o tom, kako de udi u milost novome nesredne domovine pobjedi. I sam kralj, videdi

trepet zavlada. Jedni su mislili

gospodaru, drugi optt, kako de iz svoje da ne moze ni vojske skupiti, a kamo li Turdinu se Hrvatsku ili u koji dalmatinski grad pod mletadkom

odrvati, miSljaSe jcdino vlasti.

Ali

i

o bijegu u

zato bijaSc ved prekasna


matijaS korvin (1458.— 1490.).

^2

• Car Mubamed.ri., zauzev Bobovac odluCi obcu smetnju i stravu upotrebiti, da Bosnu sasvim sku^i. Namah posla Mahomet paSu s prednjim 6etama na Jajce, da grad zauzme Do§av Mahomet do Jajca saznade, da kralja Tomai kralja Stjepana Tomasevica zarobi. u njemu nema, nego da je pobjegao, i da nema uza se nikakvih sluzbenih Ijudi. Podje zato za njim u potjeru bojeci se, da mu ne bi umakao. Kralj je Tomagevic u noca sabrati to iz Jajca kroz Doljne kraje bjezao prema Hrvatskoj, nastojeci danju §evi6a

i

bar neSto vojske, da Turcinu odoli. No Mahomet paSa slijedio ga je uzastopce i nije mu dao odahnuti. Bjezeci pred Turcima dodje Stjepan Tomagevic u tvrdi grad Kljuc, i

u podne kroz kratko vrijeme odmoriti. No namah za njim stigli su turski konjanici i ja§ili su oko grada ne sluteci, da je kralj u njemu. U to izadje iz odade za novae Mahomet pa§i, da je sam kralj na§ao utoCiSte u grada jedan nitkov Klju6u. Mahomet obkoli grad sa svih strana i stade na nj udarati, Kroz cetiri dana traja§e podsada. Bojeci se medjutim, da tvrdoga grada ne bi ipak mogao uzeti, pode ugohtjede se ondje

i

varati s kraljem. ZaklinjaSe se

mu

se predade. Napisa

pa6e

i

i

mu

obecavaSe mu, da

mu

pismo, kojim

ne ce niSta

zajam6i zivot

mu

samo neka

uciniti,

slobodu.

i

Kralj Stjepan'

Tomagevic, kojemu ponestajase u Klju6u hrane i zaire, odlu^i napokon, te predade sebe Mahomet begu, pouzdavgi se u njegovo slobodno pismo i u milost i gradsku posadu cara i

Muhameda. Slavodobitno pohita sada Mahomet beg

sinovcem njegovim, djeiakom od

Muhamed

Car

bijage

II.

grada videdi, kolika se je klonuge takodjer

duhom

i

sila

sa zarobljenim kraljem, stricem

pred svoga cara

trinaest godina,

u to nakon pada Bobovca dosao pod na njih oborlla, a ostavljeni od kralja

samo o svom

migljahu

spasu.

Cim

i

nemilost, zamolivgi

ga samo, da im dopusti

i

Jajce. i

toga

Zitelji

drugih velmoza,

su zamijetili, da se sultan

primide njihovu gradu, poslage naodliCnije gradjane pred njega, te milost

gospodara.

i

mu

se predadoge na

po starim obidajima

dalje

i

za-

bodi,

Muhamed usliga molbe Jaj6ana, samo tim druge gradove na predaju sklonio. On im obeca, da ce ih ostaviti na slonjeu gradsku tvrdju. Muhamed zaista pogtedi Jajce a na to ga zitelji pustige

gove

zitelje;

konima da bi

Jivljeti

i

gradom svojim

i

samo sinove odliCnijih porodica medju svoje vojvode.

Padom Bobovca,

najglavnija

mjesta

turskoga.

i

zarobi, te

Klju6a, najglavnijih

ih

neke

gradova gornje

Vec

10. lipnja

pridrzi za se, a

Bosne

znalo

i

druge

doljnih kra-

se je u Mletcima,

vojska provalila u bosansku driiavu, te zauzela najveci dio kraljevstva

je silna turska

robstva

Jajca

bosanske drzave odlu5ena.

jeva, bijage sudbina

i

i

i

razdijeli

»da

Lukavi

upravljati.

i

gradove,

Nesredni

pa^e

i

sam

Stjepan

kralj

kralj

bosanski da je dopanuo

Tomagevic, drkcuci za svoj

zivot,

groznoga

pomagage

sam caru Muhamedu, da oblada ostalom zemljom njegovom. Qn izdade, prinudjen od sultana, zapovijed svim vojvodama i zapovjednicima svojih gradova, da predadu gradove i tvrdinje u turske ruke. Tako dospije u jedan mah za osam dana preko sedamsada

deset manjih

i

vecih gradova bosanskih u vlast turskoga sultana

U

najglavnije tvrdinje

gradove stavi sada Muhamed II. posadu od janji^ara, i dade joj za glavara poturcenoga Srbina Mihajla Konstantinovica

svoje posade; u grad ZveSaj nedaleko od Jajca smjesti

i

Ostrvice, vige puta vec

spomenutoga

Ijetopisca o vojni

Muhamedovoj u

iz

Bosni.

dana mjeseca lipnja bijage Muhamed zavladao velikim dijelom bosanske mnoge gradove i zarobio kralja Tomasevica. Drzave bosanske bijase tako pozorigta, a Bosna postala je pagalukom turskim. No Muhamed ne bijage time

Prvih

driave, posjeo nestalo

s

zadovoljan.

On

odlu6i

sve zemlje

bosanske

spremage na dalju vojnu, da zauzme jog one Podijeli s toga svoju vojsku

na

tri

dijela:

drzave

skuciti

pod

svoj jaram, te se zato

ne mogase dosad osvojiti. dio povjeri tesalskomu namjestniku

oblasti, kojih

jedan

Omaru, drugi Mahomet pagi, te ih posla na zapadne i iztodne strane bosanske zemlje, a sam s glavnom vojskom, vodeci sa sobom neprestance zarobljenoga kralja Stjepana Toma-


KRALJ STJEPAN T0MA§EV1C (1461. Sevica, udari

prema jugu

Hercegovinu

s

i

— 1463.); PROPAST BOSANSKOGA

provali

u

oblast

hercega

KRALJEVSTVA (1463).

Stjepana

Vukdica,

da zauzme

43

i

Ijudskim Dubrovnikom.

M

CATHARIN/t-REGIN/tBOSNENSi STEPHANI DVCIS SANCTI- SABB^ SORORI E CENERE HELENE ET DOMO PRINCIPIS STEPHANI NAT/t THOMA. REGIS BOS N/e

VXORIQVANTVM VIXIT ANNDRVM Llll ETCBDORMIVIT ROM/t ANNO DOMINI MCCCC LXXVIII DIE XXV OCT OBRIS_

MONVMENTVM

IPSIVS SCRIPTIS

#

IAD6ROBNICA BOSANSKE KRAUICE KaTARINE

Dok

je

Doljne krajeve

Muhamed na koncu i

svibnja

i

(f 1478.)

na

POSIT V/

U CRRVI ArA COBLl U RiMU.

pofetku lipnja osvajao gornju Bosnu,

Usoru, dotle se je herceg Stjepan Vukiid sa svojim sinovima spremao na


matijaS korvin (1458.— 1490.).

44

odpor, znajuci dobro, da 6e

i

njegovu zemlju

sna(5i

jednaka sudbina.

U svojoj

nevolji utjecaSe

strepio od straha pred turskom silom. Jo§ porodicom svojom bjezati u Dubrovnik, koji je 16. lipnja sve priprave dinio, da odbije tursku silu, ako bi ga opasala. No malo zatim predomisli se herceg Stjepan, a junaCki sin njegov Vladislav poduze biti boj s carem Muhamedom. U to je ime vojvoda Vladislav jo§ prvih dana srpnja trazio vojnika

sam

se najviSe Dubrovniku, koji je medjutim 6.

lipnja kanio je

iz

Dubrovnika.

herceg Stjepan Vukdid

s

polovici lipnja na hercegovu zemlju, bijaSe slabije srede, hercegova s ogoljelim planinama i tvrdim gradovima zemlja Kr§na nego u samoj Bosni. na strmim hridinama zadavaSe turskim konjanicima silnih jada. Oni pohara§e deduce

Muhamed u

Udariv car

ravna polja

i

pitome doline,

joSte uznemirivahu

docekivale

i

kamene hercegove zemlje ne mogo§e

ali

hajduCke

neprestance

6ete,

pak bi onda opet u planine uzmakli. Videci car, da zemlju, poku§a jo§ zadnji put svoju srecu

No taj

i

tomu

ih

koje bi 6esto vojsku tursku u klancima hajduci sve do careva §atora,

Koji put prodirali bi vitezki

na nju udarale.

K

uzeti.

mu

ne bi lako bilo uzeti hercegovu

udari na glavni grad hercegov, na tvrdi Blagaj.

iza zaludne podsade od nekoliko dana uvjeri se bolan, da hercegove zemlje ne moze put osvojiti, te odluci povratiti se u svoju prijestolnicu. Putem iz hercegove zemlje u

Drinopolje osvoji jo§ oblasti

knezova

triju

(t^;

STavrso zal Kpalfxou

x.al

llauT^ou

.

.

.

'Xwp3c?),

koji bijahu od straha pred njegovom silom preda nj do§li, te mu se dobre volje predali, nadajuci se, da ce ih pomilovati i drugim zemljama nadariti. Ali Muhamed ne poznavage milosti ni milosrdja, nego dade sva tri kneza nemilo pogubiti. Vojna dakle cara Muhameda II. u svibnju i lipnju 1463. svr§i se propaScu bosanskoga kraljevstva. Osim Hercegovine bijahu sve zemlje drzave bosanske u njegovoj vlasti: tvrdinja bosanskih drzase u svojim rukama, 100000 naroda obojega do 70 gradova roda bija§e zarobio, a 30.000 mladica bosanskih bijage ucinio janjicarima. Fade i sam i

kralj

je sve vladare pogubio,

tako njihove zemlje trajno svojoj

vlasti

i

osigurati.

Zato ga je

i

Ijuto peklo, §to se je

slobodnim pismom zavjerio u ime

homet pa§a bio zakleo, pace i djeti zivot bosanskomu kralju.

U

No to ga je bas najviSe boljelo smetalo. kojima bijaSe drzave osvojio, smatrajuci, da ce samo

Stjepan Toma§evic bija§e njegov suzanj.

Dosad bio

Ali lukavi

Muhamed pomoze

si

Ma-

njegovo, da ce po§te-

takodjer

iz

te neprilike.

po imenu §eik Ali Bestami, koji je daNjega upotrebi Muhamed za svoju svrhu, da bosanskomu kralju prekrsi zadatu rijed. Jednoga jutra, prije nego ce turska vojska ostaviti bosansku zemlju, pozove sultan zarobljenoga kralja preda se. Stjepan TomaScvic, ne njegovu taboru bijage neki udeni

leko slovio

sa svoga

sluteci ni§ta dobra, dijelio.

No

znanja

Perzijanac,

mudrosti.

i

ponese sa sobom slobodni

Ali Bestami proglasi

fetvom

taj

list,

§to

slobodni

mu

list

ga bijase Mahomet paSa po-

nevaljalim, jer ga je izdao sul-

tanov sluga bez privole svoga gospodara, te osudi nesrecnoga Stjepana

smrt

Sestdeset

i

skomu kralju. Ovako pogibe

trogodi§nji

muftija

na to sam mad

izvadi

posljednji kralj bosanski.

odrubi

i

TomaSevida na glavu

bosan-

Njegova zena Mara bija§e jo§ u prvi das

turske pogibli pobjegla u Hrvatsku, gdje je orobi ban Pavao Spirandic, poznati protivnik njezina muia. Iz Hrvatske skloni se poslije u mletadki tada

u prosincu 1466. u samostanu

bosanska

vlastela, koja

bijahu

sv.

Spljet

i

nesrecnu svoju domovinu

Ivani§ Vlatkovid, knez Nikola Civatovid, Ivan Bakid

i

ostavila,

Ivan Kudid.

prebiva§e ondje jo§

Uz

Stjepana blizu gradskih zidina.

I

nju bijahu

mnoga

kao vojvoda humski kraljica maceha, her-

na podetku lislopada 1463. boravila je u Dubrovniku, te su joj Dubrovdani nudili 500 perpera na godinu za kude zemlje pokojnoga joj muza. Malo zatjm ostavi Katarina Dubrovnik i ode stanovati u vjedni grad Rim. Ondje je prebivala u nekoj kudi blizu sv. Marka, okruzena mnogim plemenitim gospodjama i gospodom bosanskom. Uz nju zivljahu Radid Ivana

cegova kci Katarina, bija§e poSla

i

iz

nesredne

svoje domovine.

Jo5


MATIJA§ KORVIN OSVAJA JEDAN DIO BOSNE (1463 —1464).

45

Juraj Nikole Cubranid, Abraham Radid, zatim Pavla Mirosava Mirkovic, Jelena Ivana Semkovic, Marija Jurja MiSljenovic. Oboliv teiko sastavi kraljica Katarina 20. listoKIe§i<5,

paoa 1478. svoju posljednju volju, kojom imenova rimsku stoHcu nasljednicom bosanskoga kraljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismund i Katarina, koji bijahu

Muhamedovu

prigrlili

pada 1478, umre coeli«, gdje je

grobna ploda

i

Namah

krScanske vjere.

vjeru, povratila u krilo

kraljica Katarina, te bi sahranjena

danas jo§ u jedan stup kod

u rimskoj crkvi

velikoga

zrtvenika

zatim, 25.

sv.

listo-

Marije na >Ara

uzidana

nad-

njezina

napisom

s latinskim

(MatijaS Korvin osvaja jedan dio Bosae 1463.-1464. vjenda se sv. Stjepana, 29. oiujka 1464.). Kako se jc jo5 u veljadi 1463, obdenito i

krunom

nagadjalo, da se sultan

mirovao

Muhamed vec

kralj Matija^,

ni

samo Bosnu,

se

osudnu navalu na Bosnu, sprema za veliku da Turke valjano dodeka Ta nije

II.

i

je pripravljao,

nije

mu

nedavno nagodio i savez utanadio; nego Ungariju Hrvatsku, kojima bi padom Bosne najveca pogibao zaprijetila. Matija^ kralj nastojao je predobiti za savez protiv Turaka ne samo mletacku obcinu, nego i ostale talijanske vladare, a narodito m^lanskoga vojvodu napuljskoga kralja Papa Pio II. onako je oduSevljeno pomagao pripreme MatijaSeve. U proljedu 1463. §alje kralj pobilo braniti i

s koje se

kraljem

bijaSe

i

i

i

Rim u tome

slanstvo u

poslu; vodja

Frankapan, dobar znanac pape Pia

opet je vazda

poslanstvu

knez Sijepan IL

vjerni

nedavno kneza Frankapana imenovao banom Hrvatske Dalmacije, da u ono osudno doba bude drug banu Pavlu Spirandidu. U polovici svibnja 1463. boravi knez i ban Stjepan Frankapan u MIetcima kao poslanik svoga kralja zajedno s vesprimskim biskupom. II.

i

talijanskih knezova. Matijas bija^e

Stjepana

Stjepan sultana

i

u ime svoga kralja pomoci od Mletaka, kojima jednako

trazi

Muhameda.

Mletci

za svoju

iivo su zabrinuti

pogibao od

prijeti

Dalmaciju, te su

put spremni

taj

na svaku zrtvu. Dne

17. svibnja odituju, da su voljni pomagati kralja kroz §est mjeseci mjesednim prinosom od 3000 dukata. Dne 23. svibnja 1463. vec je knez Stjepan II, u Ferrari na dvoru svoga Surjaka, estenskoga vojvode Borsa. OJanle piSe pismo svojoj s

»prepostovanoj majci Blanchi Sforza«, supruzi milanskoga vojvode Franje Sforze, u ko-

jemu

da plemicu

ju moli,

§to ce joj u

njegovo

kroz vojvodkinju skloni Stjepan

II.

Dok

i

do§ao u Rim, je

kastelanu

i

ime

govoriti.

njegovu Martinu, donositelju pisma, vjeruje sve,

Vjerojatno

je kastelana

Martina

supruga njezina na pomod kralju Matija§u. §ta je dalje radio, nije

i

knez Stjepan

Frankapan

II.

MatijaS stajao skrStenih ruku.

U

polovici

obijao

nam

zapala zadada, da

Kad

dvore talijanskih vladara,

ozujka bijaSe

knez

je

i

ban

zabiljezeno,

sazvao ugarski

nije ni kralj

sabor

u Tolni,

na izda^niju pomod. Uz drugo bi tu odredjeno, da svaki plemid posjednik imade odsad davati po jednoga konjanika od 10 seliSta, a ne od 20, prikako je dosad bilo. Mimo te plemidke vojske zupanijske imao je tada kralj vec baruni moli^nu stajacu vojsku od nekih 5000 pje.^aka 2000 konjanika; prelati pak rali su mu pridati svoja banderija od 12 000 konjanika. S torn svojom vojskom deslo se je kralj MatijaS u svibnju u juinoj Ugarskoj Srijemu, jer je slutio, da bi sultan mogao udariti na Budim. I zaista je Muhamed kralja nadmudrio, kad je udariv§i sam glavom na gdje no je sklonio staleie

i

i

1

i

Bosnu poslao.

Ali

bega

s

jakim odjelom vojske prema Beogradu

i

Srijemu.

MatijaS sa

svojim rodjakom Andrijom Pongracom od Denge'ega imao je pune ruke posla, da suzbija

njegove dete, pak tako nalazimo kralja vedinom u Srijemu (i kod Futaka), dok je sultan osvajao Bosnu. Ali beg bijaSe prvi put provalio u Srijcm i nemilo ga opustoSio, Ali

bega

i

preko Save protjerao. No Ali beg popunio je ojadao Pongrac razbio prodro u temeSvarsku iupaniju. Medjutim taj put suzbit bi od erdeljskoga vojvode Ivana Pongraca od Dengelega. Sad se podigao kralj Matijai s cijelom vojskom, po§ao za njim u potjeru u Srbiju, te mu razprSio dete do kraja. U to bijale katastrofa u Bosni vec svr§ena, a kralj MatijaS, da se bar doaekle sultanu osreti,

kad ga

je Andrija

svoje dete, provalio drugi put

i

i

i

i


46

provalioje

iz

matijaS korvin (1458.

— 1490.).

okoliSa beogradskoga u tursku Srbiju, te ju je na sve strane poharao

oslobodio

i

15.000 krScana, koji bijahu dopanuli turskoga suzanjstva. Kroz 6itav mjesec kolovoz bo-

onda Matija§ u Beogradu,

ravio

jama6no,

smiSljajudi

da u6ini za oslobodjenje netom

§ta

paloga kraljevstva bosanskoga.

Neocekivano nagli pad Bosne bija§e osupnuo sav krScanski slavodobitni Turci

bili

provalili

to vi§e, §to su

svijet,

u susjednu Hrvatsku, te poharali

takodjer

nju

i

i

mle-

tacku Dalmaciju. Hrvatski ban Pavao SpiranCic, kojega bijahu MIetci primili u svoje zazarobljen, te je jos u rujnu njeopro se dodu§e turskim Setama, ali bi razbijen gova supruga Margarita tra^ila novaca, da ga iz suzanjstva turskoga izkupi. I hrvatski Ijetopisi zabiljezili su uz godinu 1463. ovako: >kada bana Pavla Turci uhitise*. Zarobivsi krilje,

i

Pavla razasuSe se Turci

po

hrvatskoj

Citavoj

Vec

kraljevini.

14. lipnja javlja mletacka obcina papi, kako je turska vojska, pre§av§i bosanske granice, prodrla sve do hrvatskoga

usque Segne), te opustoSila

primorja kod Senja (ad

littora

nego

knezova (Frankapana).

i

kojom

za

Italiju,

senjskih

oblasti

gnula osobito mletaika obcina, da

Obcina

moguce

sve

se

otvoren put

Uz papu

vjeru.

da

udesi,

samo Krbavu, u samu

popalila ne

i

Turcima

je

do kraja zatru krScansku

da

toliko 6eznu,

Sad

i

Pia

II.

pre-

stane na put daljemu

se

velikaSe bosanske i da se podignu za oslobodjenje svoje nesrecne domovine. Osobltu pa^nju svracaju na hercega Stjepana Vuk6ica, koji je zajedno sa svojim sino-

napredovanju turske

humske, ne

bi

sile.

nastoji najprije okupiti razStrkane

njih sklonila,

li

Vlatkom nakon odlazka sultanova zapo^eo boj sa zaostalim Cetama njegovim, te im redom otimao osvojene gradove u svojim oblastima. U kolovozu radi se u MIetcima o torn, da se poslje k hercegu Stjepanu poseban poslanik, koji ce izmiriti hercega sa sinom Vladislavom i arbanaskim junakom Skenderbegom. Za poslanika izabran bi 26. kolovoza Antun de Priolis. Neka podje najprije u Spljet i neka se ondje razpita za stanje u Bosni, naro^ito koliko imade u njoj Turaka (govorilo se, da je Muhamed ostavio u njoj 20.000 Ijudi). Nadalje neka iztrazi, kakova su ugleda moci ona vima Vladislavom

i

i

bosanska

u

vlastela, koja bijahu pribjegla

Spljet, a narocito Ivanis Vlatkovic, koji je tada

u MIetcima molio, da mu se dozvoli naseiiti na Bracu, te koji je bio spreman za placu od 200 dukata na godinu sluziti MIetcima sa 400 Ijudi, Iz Spljeta neka poslanik podje k hercegu i neka mu izlozi, kako bi se Bosna opet mogla predobiti, kad bi se herceg >i

gospoda

ostala

neka poslanik

U

isti

i

baruni, koji

nastoji,

mah, kad

imadu

vlasti

i

ugleda*,

je

cima. Suvi§e je njezin poslanik u Ugarskoj, vitez Ivan MatijaSa, da ga predobije

savez

za

utanaditi takav savez za zajednicku

u

joi

i

mu

sina

Beogradu, no

vec

s

Vec

MIetcima.

borbu

12. rujna

s

i

u srpnju

Tu

ostalu

bio je

salijetao kralja

spreman Ma-

Matija§

Prvih dana rujna boravio je

ga

nalazimo

1463.

i

Aymo, neprestano

Turcima.

okruJen od prvih dostojanstvenika svoje drzave.

Vladislava.

gospodu boSkenderbega na vojnu s Tur-

mletacka obcina bodrila hercega Stjepana

sansku na rat za oslobodjenje pogazene Bosne, dizala je

tija§

zadaci posvetila; osobito pak

toj

da se smiri razdor izmedju hercega

su uza

nj

u

Petrovaradinu, gdje

je

kolodki nadbiskup Stjepan

Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, palatin Mihajlo Orsag, slavonski bani Nikola Ilocki i

Jan Vitovec, hrvatski ban knez Stjepan Frankapan,

Emerik

Zapolja.

Kralj MatijaS

zrela savjetovanja sa svojim

ugovara

prelatima

s i

i

napokon vrhovni pokladnik njegov Aymom, nakon

mletackim poslanikom Ivanom barunima, »savez

zajedni^koga neprijatelja*. Mleta^ki duzd Kristofor Mauro zapoCeti otvoren rat protiv Turaka,

Moreji

i

MatijaS pokrenuti kopneni rat I

MIetci

mogu

i

to na

moru

u mletaCkoj Dalmaciji, u koliko medja§i

i

Matija§ vodit ce rat

s

sa s

i

ligu za vodjenje rata protiv

mleta6ka obcina obvezuju se

svojih troveslica, a na

ugarske strane, da se tako turska

svom snagom svojom (omni conatu

ugovarajucoj stranci. Ni jedna stranka ne

moze

kopnu u

turskim posjedom. Nasuprot ce

pristupiti svi kralji, hercezi, knezovi, kletvenici

privole druge.

40

i

i

sila

razpolovi

nostro).

i

kralj

oslabi.

Savezu tomu

podanici, pripadali oni budi kojoj

utana5iti mira ni primirja s

Turcima bez


I

MATIJA§ KORVIN OSVAJA JBDAN DIO BOSNE (1463—1464).

reienoga ugovora, po kojoj bi

ustanova

Zanimljiva je osobito

47

odredjeno, da za

ne smije mleta£ka obcina pacati u oblasti u oblasti mletaike (quod contra statum nostrum prefatus dominus dux et dominium Venetiarum nihil debeat innovare nee operari, et similiter nos contra statum ipsius domini ducis et dominii Venetiarum nihil debeamus innovare nee operare). Cini se, da je ta ustanova uvrstena u ugovor po naro^itoj ielji kralja Matija^ jer je banica Margarita, udova bana kralja Matija§a, a tako ni po-

trajanja saveza tonji

Pavla Spirandica, radila, da stavi svoju banovinu pod zaStitu mletaiku,

i

jer su

neki bo-

onda sin hercega Stjepana Vukdica, po imenu o tom, da sama mleta^ka obcina pokrene rat za oslobodjenje Bosne, pak da se onda oslobodjene oblasti pridruze mleta^koj drzavi. Ta nedavno plemica, koji bijahu 12. kolovoza ob<5inu bijaSe doSlo u Mleike vi§e bosanskih knezova u ime svoje i svojih drugova zamolili, da ona zapoine rat za oslobodjenje Bosne (pro knezovi, kao

sanski

Vlatkovic,

Ivanis

Vladislav Vukdic, snovali

i

i

radili

i

Grad KuuC

prigoJom izjaviU su^ti knezovi, da nijoni ni iitclji bogospodara nego Mletke, pak ako ta obdina ne prihvati njihove

reaquirendo regno Bossine). sanski

ne ce drugoga

u Hercegovini.

ponude, oni ce se radije

Tom

turskoj

pokoriti

nullum aliud dominium veilc

nisi

vlasti (nobiles

nostrum dominium;

et

et si

omnes

incolas regni ipsius

non admitterentur, subigcnt

se ditioni Turcorum).

Nakon utanadena ugovora

s

Mletcima poSao je

ga nalazimo 29. rujna u ViroviticL

kralj

Odanle se je spustio

diSke (parato ponte in Gradischi brod) preSao rijeku,

prema Vrbasu,

i

sUo

provaljivati

u dolinu vrbasku.

MatijaS u zapadnu Slavoniju. te

prema

Savi, gdjc je

kod Gra-

te starom rimskom ccstom udario Prednje dcte njegovc bit it da s


MATIJA§ KORVIN (1458.

48

— 1490.).

vec prvih dana listopada stajale pred gradom Jajcem, a jo§ prije pred gradom Zve^ajem, gdje je turskoj posadi zapovijedao Mihajlo Konstantinovid iz Ostrvice. Zapovjednikom turskim u Jajcu bio je po reeenom Mihajlu neki Jasuf harambala, a po drugim izvorima

dana listopada,

prvih

obkolile Jajce

neki Harambeg. Matijine 6ete bijahu

te

vec

cetvrti

nje tursku posadu, koja se je na to zatvorila

uSle su u varo§ i iztjerale iz u sam vele utvrdjeni grad. Zgodilo se je to svakako u prvoj trecini mjeseca listopada, jar se je ved 13 toga mjeseca znalo u Mletcima, da je varo§ Jajce u vlasti kralja Ma-

dan podsade

Toga dana naime odgovaraju

tijaSa.

poslanicima

Mletci

Vladislava Vukfiica, koji ih bi-

>Kako doznajemo

ja§e pozvao, da se dignu za oslobodjenje Bosne, ovako:

6inom, prejasni je 6ete njegove u§le,

»A kad

dati ostatkom*. Mihajlo Konstantinovic pripovijeda:

(Jajcem), oni BoSnjaci, §to su se

pod gradom u gradu

bill

dignuta; to

odmah

u varoSi, zauzele silom jednu kulu, na

su zurno doletjeli,

hrabro su

i

Turci pobjegoSe u grad

S pomocu dakle

iz

nepredolitni

gotovo

krScanskih

grad, za

Mihajlu

(po

trebalo je kralju

ziteija,

koji

vojske

i

bosanski knezovi, koji nijesu

vec su na svoju ruku

Turcima

§to su s

kojoj je turska

zastava

A

po6eli su tudi Turke.

te kule poceli prodirati u varo§,

bila

po-

Ugri videci

dok

su varoS

koje

jamaCno Franjevci, zauzela

su vodili

No kud

i

kamo

je

teze bilo je udarati na

sam kaze, da ga je morao podsjedati do tri osam nedjelja). Za tu dugu podsadu u oci zime strjeliva. K tomu smetali su mu u prvi kraj i neki

kralj

Ostrvice do

iz

novaca

i

MatijaS) lezao

(kralj i

tu se zatvori§e«.

i

kraljeva vojska prvih dana listopada varoS Jajce.

mjeseca

i

tako

je

Turcima,

predali

bili

osvojivSi tu kulu bacili su zastavu dolje

i

osvojili.

i

i

razli6itim na-

kralj vec pred dobrahno dana zapodeo osvajanje Bosne, u koju su silne kako smo obavije§teni, zauzele su one Jajce, te se spremaju oblai

i

ni 6uti,

htjeli

Turcima

otimali

da se ugarska

gradove

i

vlast ugnjezdi u njihovoj zemlji,

kotare.

Tako

Vlatko Vukcic, sin

je

hercega Stjepana, jo§ u srpnju oteo Turcima Kljui u Hercegovini, zatim oblast knezova Pavlovida sa lest kaStela, od kojih je jedan viSe puta

stajao

spomenuti knez Vladislav, bijase u

kod

srpnju

Drugi

Srebrenice.

osvojio Ljubuski, a

sin hercegov,

onda

prova-

je

u Bosnu, gdje je sada zauzeo zupu Ramu s Prozorom, zatim zupu Uskoplje na gornjem Vrbasu, s gradom Veselom strazom. Knez je Vladislav razglasio, na sjever

Ijivao

da ratuje u ime mletadke obcine,

zeleci tako zakr6iti dalje

napredovanje kralja Matijasa.

svome poslaniku Ivanu Aymu 19. listopada poruCili kralju, da Vladislav radi na svoju ruku, da je njih samo za to upleo, da uveca ugled sebi (quod pro maiori reputatione suarum rerum Viadislaus ipse Mletci su poradi toga

u nemaloj

bili

neprilici, te

su po

i

famam

istam sparserit).

Nema demo, da

mu te ali

je

potankih

vijesti, sto

od Mletaka

je

u vi§e

maha

Siljao

MatijaS

je kralj

Dubrovnika

i

novaca

i

su zato

U

zapovjediU

to se kralj

za svoga vladara kralj

i

opet uvrstio

svojim

nagodio

i

i

sina

Mletci

i

odbili

knezovima u Spljetu s

i

mu molbu

za novCanu

Sibeniku, da

mu

pri

mu

pomoc;

Salju vojnika

kraljevstva,

Ramu

netom (nuper) Turcima

oteo.

Vladislavu svedanu povelju u varo§i Jajcu

nagradio je kralj hrvatskoga vlastelina

i

O (in

svemu tomu izdao je civitate nostra

izdanom

kralj 6.

Jaycza).

plemida Ivana (^ubretica

je takodjer sudjelovao pri podsadi. Poveljom,

i

iz

i

kralja

svim njegovim poduzecima u Bosni; zato

Bal§u medju barune svoga

svu njihovu drzavinu u sjevernoj Hercegovini, a k tomu jo§ zupe bijaSe Vladislav

poslanstvom,

i

knezom Vladislavom Vukdicem. Vladislav primio

obecao pomagati ga njega

mjeseca u varo§i Jajcu radio. Znai vojnika, a ratne zaire. Dabrovnik

praha za bombarde, pa6i ga pozdravio

ga zamolio, da dodje gradu u pohode.

praha.

tri

novaca

trazio

je

potvrdio im

Uskoplje, koje

prosinca 1463.

Malo dana zatim

Vrhrike (Vrlike), koji

u Jajcu, darovao je vjernomu Cubreticu sve Vlahe od plemena Tulic (Thwlid) u zupi vrhri6koj. Namah sutradan, 14. prosinca, izdao je plemicima Mateju, Nikoli i Petru, unucima dubrova^koga gradjanina Dabiiiva Latinice, povelju, kojom

je

13. prosinca

njima potvrdio sva njihova nasljedna


MATIJaS KORVIN OSVAJA JEDAN DIO B08NE (1463. imanja u varo§i Srebrenici

— 1464.).

4f

u kotaru njezlau, darovana njihovu djedu jo§ od hercega Hrvoja Vukcida Hrvatinica, a oteta njima za posljedne provale turske u Bosnu. Podsada Jajca grada otegla se vec i preko polovice prosinca. Sam MatijaS malo da i

jednom zgodom poginuo. Sukobio

nije

kad no Stjepan Gerendi

posijede,

u zgodan cas

Na

na Turcina.

strjelicu

sam

na

to

je

kad se

sinca 1463.,

Bozic, u

pi§e:

osam

nedjelja

jednako napadajuci

gradu

Jajcu).

A

jedan

zid

>Kralj

drugu

k zamku Zvedaju, da lo§, jer

nedjelju

25.

posada kralju predala.

je

Konstantinovid

je

ga

kralja spasi, odapevsi

posljedku ne mogaSe viSe turska posada odo-

Bilo

Ijeti.

se s Tur6inom, koji bija§e ved zamahnuo, da

poslije

je

vojsku

na

ga jako

su

smo mi jednako morali rimo provaljeno, tako smo se

tako da

je

U s

topovima

s

torn

zamku bio

topovima

raditi,

kroz

(Turke u

njih

poslao

ovaj osvoji.

i

Mihajlo

lezao

tu

pro-

poru§ili,

da opet zatvo-

dotle driali, dok nije nego Zvecaj. Kad je kralj Matijas obladao Jajcem po ugovoru, do5ao je namah k Ugrima pod Zvedaj, i tako moradosmo se mi predati. A Sto je god bilo Turaka u Jajcu i u Zvedaju, malo se je koji od njih vratio u Tursku, jer je kralj MatijaS htio njih povesti sobom. A ja hvalio sam gospodu Bogu, §to sam se tako s postenjem vratio medju i

grad Jajce

uzet

prije

bio

i

kr§dane!«

Nakon pada

Jajca

i

Zvedaja

pokorilo se je kralju

Matijasu vi§e gradova u Bosni, narocito gradovi uz Vrbas u nekadanjoj oblasti Usori. Kralj je jo§ novu godinu i

docekao u Jajcu

(2.

sijednja izdaje ondje povelju), a

se je slavodobitno sa zarobljenim voniju.

Vec

sijednja

17.

odakle pise bivSemu

Turcima

onda

vratio u Sla-

1464. nalazimo

ga u Cazmi, svome, knezu Martinu

protivniku

Frankapanu, pismo, kojim mu zabranjuje pobirati od zagrebadkih gradjana razne dace na svojim posjedima, a najmanje u trgu Jastrebarskom. Deset dana poslije, 27. sijednja, boravi kralj

u trgoviStu Dubravi (in oppido Dombro), koje pripadaSe zagrebadkomu biskupu, te Salje odanle obseznu poslanicu papi Piu IL, u kojoj potanko opisuje pad Bosne i svoju vojnu za njezino oslobodjenje. Kralj je MatijaS boravio u

vonije*

sve

i

>trgu Dubravi kraljevine Sla-

sutradan 28. sijednja 1464.

staleze

i

redove

svojih

Tad

kraljevina

je izdao na

ovaj

proglas:

po Bo2joj milosti kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske t. d. Mudri i obzirni vjerni naSi Ijubljeni. Polto su srecno po Boijem daru stvari izvrSene za oslo>Matija§,

i

bodjenje (pro recuperatione) ja§e nesrednim se

sludajem

nama zgodno

kao

i

kraljevine Bosne, koja bi-

casu)

(infelici

za obce dobro

i

za utvrdjenje dobre nade, koju

djela podaje

Bog

za bududi rad,

izgubljena, dini

jednako za dast naSu,

da se

nam

u kojoj se ogleda gotovo sva krijepost Hit. poTJ.

II.

III.

iz

podinjenih

dademo ovjendati krunom i

kraljcvstva,

obilje kraljevskoga dostojaostva. Udiaivii s tog*

4


MATIJA§ KORVIN (1458.

50

— 1490.).

# barunima, kao i s drugim savjetnicima, koji su uz nas, odluprelatima 6ismo podi na krunisanje na mjesto vet od nekad odredjeno. Za krunisanje pak odredismo

zrio svjet

s

i

dan oko cvjetne nedelje

.

.

nakon

Kralj dakle MatijaS, smirivSi

godina sve nutarnje smutnje, nagodivSi se

§est

proslavivSi se na

takmacem carem Fridrikom, ovjenCa krunom sv. Stjepana. Krunisanje

sa svojim

i

bojnom polju, zeli napokon, po starom obidaju u Stolnom

obavit ce se da se Biogradu u posljednjoj sedmici mjeseca ozujka, pak zato poziva sve staleze svojih kraIjevina na taj svecani din. Tom ce se zgodom sastati i sabor, te ce vijecati o naj-

zamaSnijim drzavnim poslovima.

Dne

uSao je slavodobitni

13. veljace

kralj

dekao. Matija§ bija§e pohitao onamo, da vidi

u Budim, gdje ga je narod svedano do-

pozdravi

i

svoju

mladu suprugu Katarinu

(Kunigundu), koju bijaSe trudnu ostavio, kad je pred par mjeseci po^ao u boj. Jamadno je smijerao

i

Mlada

Tako ostade

porodjaja.

jog vise prijateljstvo,

Ali u Budimu sna§la ga umrla na koncu veljace u babinama nakon nesrecna

na krunisanje u Stolni Biograd.

kraljicu povesti

zalost mjesto radosti.

kraljica

supruge

bez

kralj

potomka.

i

premda su malo zatim

i

Izmedju zeta

ohladi sada

tasta

i

14. travnja obnovili svoj savez,

prometnule

se poslije u Ijute neprijatelje.

Smrt

Katarine ipak

kraljice

ne

obustavi

urecenog vec krunisanja.

podje poslije 24. ozujka u pratnji brojnih velika^a, plemica

i

Kralj MatijaS

zastupnika gradova u Stolni

Biograd, gdje bi 29. ozujka 1464. svedano okrunjen. Mletadka obcina bija^e na tu slavu

po imenu Franja Giustiniana,

poslala zasebna poslanika,

predao.

I

dubrovadka obcina bijaSe jo§ 23. veljace

nisanja, vrijedan

400 dukata. Malo dana

Matija§ dekret, kojim odlidnijih

na zahtjev

je

plemica potvrdio

koji je

poslije krunisanja,

krunisanju

pri

kralju destitao

i

darove

namijenila kralju dar prigodom kru-

dne

nazocnih

travnja izdao je kralj

6.

prelata,

ne samo zlatnu bullu Andrijinu, nego

i

baruna

i

ostalih

dekrete kraljeva

I. i Sigismunda. Mimo to potvrdio je neke odredbe, stvorene na torn krunitbenom saboru. Drugim dlankom bi odredjeno, kako da se duva kruna sv. Stjepana, da opet ne zapadne u tudje ruke; trecim dlankom bi ustanovljeno, da kralj ne smije odsad ni jednoga podanika osuditi radi nevjere ili veleizdaje (nota seu crimine infideli-

Ljudevita

talis)

i

bez savjeta prelata

ZamaSan je i dlanak trinaesti, koji kaze, da se kraimadu saduvati u svima starim dobrim slobostinama, pravima svojima (regnum nostrum Sclavoniae, et partes Transylvaniae in

Ijevina Slavonija

obicajima

i

i

omnibus antiquis bonis Ijevinama Hrvatskoj §iljale svojih

baruna.

i

erdeljske strane

i

libertatibus,

Dalmaciji

i

consuetudinibus et iuribus suis conserventur).

nema spomena,

O

kra-

a to je odit znak, da one nijesu ni tada

poklisara na ugarski sabor.

Jos prije krunisanja,

pobrinuo za upravu

i

mozda namah nakon bosanske

obranu oslobodjenoga

jahu prodidili za bosanske

vojne, iztakao

dijela

se

Bosne.

je osobito

vojne, bijase se

kralj

Matijal

Medju velika§ima, koji se biEmerik Zapolja (Emericus de

dosad vrhovni pokladnik kraljev vrhovni kapetan gornjih strana ugarskih. Porodica toga velikasa drzala je ved odprije grad Zapolje izmedju Vrbove i dana§nje Nove Gradi§ke u Slavoniji, te je tako bila posve blizu i Bosni. Nije zato dudo, sto je Zapolia),

kralj

i

ba§ Emerika Zapolju

bila velika, jer se

minje namah i

iza

imenovao upraviteljem kraljevstva bosanskoga. Cast je to odsad bosanski gubernator medju svjetovnim dostojanstvenicima spopalatina (Emerico de Zapolya regni nostri Bosnensis gubernatore), pace

pred svima banima.

No kako

je stanje

u

Bosni

bilo

posve

nesigurno, a dohodci od

nje nikakovi, podijelio je kralj i

Emeriku Zapolji takodjer izpraznjenu baniju u Hrvatskoj i slavonskim banom mjesto Jana Vitovca od Grebenditavo hrvatsko kraljevstvo imalo odsad dva bana: Emerika Zapolju,

Dalmaciji, pade ga je imenovao

grada.

Tako

je

gubernatora kraljevstva bosanskoga,

i kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zatim Nikolu Ilodkoga, vojvodu erdeljskoga, a bana Slavonije i Madve.

bana;


MATIJA§ KORVIN OSVAJA JEDAN DIO BOSNE (1463.

r

I

i-ir:

s

-.4.;

.

j

.=^

iliiHlliiiiil

-

— 1464.).


matijaS korvin (1458.-1490).

# Dok

je

novo

vjenfiani kralj boravio

u Stolnom Biogradu, dolao je preda

Martin Frankapan, jedan od dosadanjih najokorjelijih protivnika njegovih, da kloni

je gordi

knez kralju

primio; suvige

gradove Kostajnicu, Stenicnjak

Na

svetoj kruni njegovoj.

iznova darovao

i

Lipovac nakon

i

i

ugovoru sa svojom

unatoC

oiitovao

je

se po-

Orsagom drugim prelatima barunima ustupio znameniti grad Krupu na Uni, koji bija§e od celjskoga kneza Ulrika

pokori. Pred palatinom Mihajlom

i

knez

nj

mu

to je kralj

izdao

travnja

5.

smrti

bracom od svoje

g.

ostavlja

da svoje kralju

knezu povelju, kojom

Skrad, Buiim, KladuSu, Ostrvicu, Kostajnicu,

gradove

1449.,

izravno

mu

Stenicnjak

i

kao

je

Li-

i

napokon posjedovanja KreSiic, Pernu Molinje Komogovinu, s trgom Lipom, te podjedno kaptolu zagrebadkomu zapovjedio, da kneza u darovane gradove i posjede uvede. Kako je sada grad Krupa zapao opet u kraljevske ruke, kralj je MatijaS s mjesta stare plemice od plemena Vrhovina, koje bijaSe knez Martin jo§ za svojoj vlasti i sudbenosti, oslobodio kralja Albrechta Austrijskoga silom podvrgao od svake sluzbe, koju su dosad morali vrgiti kao podanici recenoga grada. F^odjedno je kralj zapovjedio banu Emeriku Zapolji (gubernatori Bosne ac regnorum nostrorum Dalmatic et Croatie nee non Sclavonic bano), da plemice od plemena Vrhovina uzdrzi u njihovim starim slobodama, te da ih §titi od svakoga napastnika, naroSito od kneza Martina Frankapana. U isto vrijeme nekako izdao je kralj Petru Zrinskomu povelju, kojom povac, ka§tele Gradec

mu

je dozvolio

kopanjc

i

i

i

i

priugotavljanje ruda na njcgovim posjedovanjima.

(Ratovanjc s Turcima god. 1464. — 1466. zagrcba6ki biskup Osvald Tuzi ban Ivan Tuz, 1466.; smrt hercegaStjepanaVukfiica, 22. svibnja 1466.) ;

Vojna sanski;

Turcima u

s

hamedu

jeseni 1463. bijase se srecno svrSila:

nc samo

nego a herceg Stjepan VukCic II.

Jajce,

i

veci dio

bijase s

kralj

Mu-

Matijas bijaSe otco

Bosne, §to ga je drzao

posljednji kralj bo-

mladjim sinom Vlatkom obnovio svoju vlast u napokon bija§e kao kletvenik

najvecoj cesti Hercegovinc. Stariji sin hercegov Vladislav kralja MatijaSa

zadrzao

jugozapadne

ne§to

Sredna vojna kralja MatijaSa koji je sada

svom energijom

i

Bosne

i

komad Hercegovinc do

njegovih saveznika obradovala je osobito papu Pia

kazao

svetomu

budimskomu

5. lipnja

1464.

iz

koji

ratu,

dvoru,

ce on

bijage

sam

ova:

svijet

u zapadnoj

sjedinjena

kopnenom vojskom

s

laksc napredovati, jer ce jezgra turske

vojske

Evropi, da

Papina osnova, kako ju je sam

voditi.

krscanska

mornarica

Jakina prema Carigradu, pak ce udarati na sijelo turske

ce kralj MatijaS sa sjevera

IL,

stao spremati veliki krizarski rat krScanskih vlasti na zator

Turaka. Jo§ u listopadu 1463. bija§e on pozvao krScanski se pridruzi

Nerctve.

vlasti;

provaliti u turske zemlje, gdje ce

zabavljena pred Carigradom.

biti

pri-

odplovit

ce

u to moci

Kralju

osnova, te je vec prvih dana svibnja 1464. imao na okupu

Matijasu svidjala se papina

8000 pjesaka, s kojima je bio gotov provaliti u tursku drzavu, dim mu slignu prvi glasi, da je kr§canska mornarica iz Jakina krenula na iztok. Ali dok je kralj MatijaS bio s odusevljenjem spreman, da podje u boj, ostali vladari zapadne Evrope slabo su se odazivali vapajima pape Pia II. Pa6c mletaCka republika, premda bijase utanacila savez s kralj em MatijaSem, te se pokazala spremna nastaviti rat s Turcima, kao da se je zacala krizarskoga rata pod vodstvom papinskim. Ona bijaSe dodu§e odrcdila, da se njezin duzd Kristofor Moro (Mauro) sa 12 galija pridruzi savcznomu brodovlju u Jakinu; ali duzd se je vrlo sporo pripravljao na vojnu. I tako bijase 5. lipnja vec davno minuo, a kricanskomu brodovlju nije bilo ni traga u Jakinu. Matijas Korvin gotovo je pozalio, §to se je dao skloniti na vojnu, te je svojoj zlovolji dao oduska u pismu na papu, gdje mu se je ovako tuzio: >Preblazeni otScl Vidivsi o6itu i veliku pogibao krscanstva 14.000 konjanika

i

i

va§a je svetost

mene

6esto

i

gorljivo tako

po poslanicima kao u poslanicama bodrila

i

obedavala, da ce pokrenuti veliki rat (na Turke). Suvi§e mi je obrekla, da mi ne ce zakratiti subsidija; te

tako

s

napokon da ce s detama knezova i naroda 5. lipnja iz lukc jakinske odploviti, velikom snagom udariti na srce Turaka (Turcorum viscera), da neprijatclj nas,


RATOVANJE

TDRCIMA (1464.

S

— 1466.).

raztrgan od nuiide na

a

vi§e strana, ne bude imao ni snage vremena, da se obori na mene. Opominjem se onoga naloga va§e blazenosti, da ne kredem odviSe naglo u rat, nego da prije pridekam odiazak va§e svetosti, pak da se onda jednoduSno i u isto doba i

Zajedno podignemo.

svi

mogude

prave, §to

nome

A

Ohrabren tima

izdaSnije,

obecanjima

i

naloge, udinio

sluSajuci

sam

pri-

odasvud, gotov na boj-

te stojim sada, skupivSi sile svoje

kad tamo ne vidim

niSta od obecanih mi subsidija pomodf; a budu6 kako vec rekoh, udeSeno, stao je neprijatelj napadati, pretekavSi eto krzmajude, te je sve svoje navale upravio na mene samoga, jer je Slobodan malo ne sa svih drugih strana nezaprijeden. Da me nisu nade prevarile i taj udarac i nanesle, mogao sam se na jedan ili drugi na6in sam za svoje stvari zrelo zgodno pobrinuti. Sada je pak neprijatelj, mocan snagom i divlji od naravi, nagadjajudi mozda mudro, da je sav taj pokret krscana vi§e ostentacija, nego Cin (maiorem fore ostenta-

polju.

da je sada

s ledja

tako

i

zlo,

i

tionem, je

quam

effectum), prvi zapodeo

naime u Bosnu, koja

stoji

rat,

prodro gotovo u sredi§te iivota. Provalio

te je

da tako redem, kljud

je,

otvoren put u sve krajeve zapada

i

luka

i

iztoka,

ditavoga

krSdanstva, te

iz

koje

u Bosnu, koju sam tezkim naporom

nedavno oslobodio. Uvidjajuci on (Turdin), §ta je izgubio, udario je ponovo u zemlju, te je ondje sve u nase ruke zapale gradove podsjeo, koji su dodu§e utvrdjeni, koliko se tolikomu mnoztvu odoje na brzu ruku udiniti moglo, ali ne ce ipak modi tolikoj sili Ijeti, ako se neprijatelj odanle ili ne suzbije ili ne potegne. Za to pak nijesam ja ni najmanje dovoljno jak, kako sam vec Cesto oditovao, te je tako poznato, da mi ne treba doi

kazivati.

U

dilo,

tedi

kad

mogu

ostalom radi zamasnosti stvari ne

a da ponovo ne kazem, da se

bi

na bojnom

polju,

kad

ili

zatajiti,

nikad bilo dogo-

obecanom pomodi mogao

ojadan

bi ja

neprijatelja

ne

to

bio pre-

bi se on, koji

imade preobilnu vojsku, namjerio na kakvu dostatnu zapreku na drugoj strani. Jer tko bi vjerovao, da bi on po§ao napred podsjedati Jajce, kad bi znao ili bar se bojao^ da de mu otraga na Carigrad udariti? Bududi da je dakle u tolikoj opasnosti

ne samo moje

vjernih, to ja, pritisnut

stanje,

nego

svih pravo-

i

potrebom, vapim

najskrajnijom

za

EmERIKA ZaPOUB.

obdom pomodi, pak zazivam najviSe valu svetost vapim, da mi se obedano dade. Ako ima gdje kakve pomodi, ako

P£fiAT

ima gdje brodovlja, ako ima kopnenih deta, ako ima kakvih krizara: neka to jednom izadje na vidjelo, i to tako, da nehaj nadomjesti spremnost, a sporost brzina. Mi idemo odavle ravno sa svom snagom onamo, gdje nam se bude dinilo,

snom Tidimo Toka

i

da

bi mctgli

viSe

koristiti, te

prema

puniti svoju duinost

demo u svakom

vjeri

i

sludaju

Angjeo a na

drii

dra grba:

lijerom

mba

naokolo

iz-

.

.

.

i

jer je sultan

Muhamed,

slutedi,

d(omini)

Eme-

c(oaaitia) p{er)p(etai)

ter(r)e Stepus'e(n)t(1li).

Arlciv

je

de>

Si(gillum) (p(ecta-

domovini*.

Jadikovka kralja MatijaSa bila

na

polumjecec,

jednoroga. Nadpis :

bilii) et in(aKnifici) lici

i

u Bodimpviti.

opravdana,

posve

da do snovane kriiarske

vojne ne de dodi, jo§ u svibnju bio podigao

veliku vojsku, te prvi zapodeo

rat,

da po-

sam Dubrovnik, Dalmaciju HerHrvatsku. Mjeseca lipnja 1464. ved se je jedna turska vojska razasula po Bosnl cegovini, te doprla do Dabrovnika. Vodio ju je Mahomet pa§a. Sa svojih 40(XX) Ijudi

novno pokori Bosnu

i

Hercegovinu, a uza

njih

moida

i

i

i

i

harao je

i

palio na sve strane, a

opustoSio oblasti kneza Stjepana

ondajeiz Bosne provalio II.

Frankapana,

sredna supruga mladoga kneievida pohitala je

Dubrovdani nijesu PoSto je

htjeli

te

utro put

u Hrvatsku, gdje je ncmilo (sinovca) koeieva.

prema Dubrovniku, da

primlti, bojedi se turske sile

Mahomet paSa

i

rarobio sina

i

se u nj zakloni;

Neali

osvctc.

svome gospodaru, uSao

Je

sam

sultan s

glavnom


matijaS korvin (1458.

54

vojskom u Bosnu

i

— 1490.).

Hercegovinu. Bilo je to negdje mjeseca srpnja 1464. S najvecim ostalim gradovima uz Vrbas, a manji i

dijelom vojske podje sultan ravno prema Jajcu

dio vojske posla preko hercegove zemlje prema Dubrovniku.

Iz fiitave zemlje hercegove herceg svima Stjepan Vuk^ic s ditavom te\\i na a oblast, dubrovaiku bjezao narod u zabrinuli za svoj grad, te s mjesta poslali dva porodicom svojom. Dubrov6ani zivo se Iliju Bunica, preko mora u Jakin, da traie pomoc u svoja poslanika, Ivana Palmotica pape Pia 11. Papa bija§e naime pred malo dana, dne 19. srpnja, stigao u taj grad, da 2ivu zelju srca svoga, pak da ipak jednom povede krscansku izvr§i svoje obedanje poslanici govorahu papi, kako im Turci prijete razasuti Dubrovaiki mornaricu na iztok. i

i

im ne plate duzni harac i ne uzkrate papi obecano brodovlje za krizarsku vojnu. Grad ne ce moci odoljeti, jer u njemu imade malo hrane za dugu podsadu i malo vojnika za obranu. Pio II. s mjesta ponudi 400 strijelaca, 6itavu svoju tjelesnu Kardinal Ivan Carvajal, koji bija§e dopratio zita. strazu, a k tomu nakrca u brodove noci poci u Dubrovnik s onim galijama, koje se one ce jo§ ponudi se, da papu u Jakin, bijahu'ved usidrile u jakinskoj luci. Na to mu re6e papa Pio IL: >A §ta bi, sinko, moglo mene zaprijediti, da ne odplovim s tobom? Ako su Turci zaista vec podsjeli grad, eto grad, ako

i

me, da povedem u pomoc sve svoje tete. Sam glas, da namjestnik Kristov dolazi gradu u pomoc, mogao bi skloniti Turke, da dignu podsadu. Grad stoji uz more, dobro je utvrdjen u svakome pogledu, pak ce nam lako poci za rakom, da se izkrcamo«. Medjutim nakon

fietiri

dana stigose

pogibao za grad

U

taj

glasi,

to bijaSe sultan

Jajce, te

Fridrika javljao je kralj MatijaS o i

Turci

Muhamed na koncu

vojskom svojom stigao pred podsjeda

da su

oti§li

iz

dubrovadke

da je

i

toj

srpnja

ili

na

pocetku kolovoza

Dao

je ondje

i

vec dvadeset dana obara zidove grada

Mi

s

velikom

ga stao podsjedati. U jednome pismu na cara podsadi ovako: »Car turski kroz trideset dana

zestoko udara u kraljevini Bosni na grad Jajce, kao

su u naSim rukama.

okolice,

put minula.

neduvene i

varo§i;

(nevidjene)

i

jo§

na ostale gradove, koji topove

saliti,

s

kojima

podjedno nastoji podzemnim lagumima

ono ceta, §to imademo, idemo da odtjeramo bjesnoga neprijatelja od podsjedanja<. Grad Jajce branio je hrabro neki juna6ki kapetan, kojemu zaliboze ne znamo za ime. I Mihajlo Konstantinovic iz Ostrovice piSe o toj podsadi ovako: »Car Mahomet poslije godine vrativSi se opet u Bosnu, utaborio se kod Jajca pod zamkom; tu je dao lijevati topove i iz njih je udarao na zamak, dok nije i zid oborio. Poslije toga dao je jurisati na zamak, i vec je carski barjak bio na bedemu, tada se jedan drabant iz zamka uhvati s onim janjicarom, otimajuci se za barjak, kako tu se ubiSe. Car videci njihovo jusu se tako ?vali, pado§e obadva sa zamka dolje da im ne naStvo, bude mu zao, a videci i to, da mu se je zamak s varoSi obranio, moze niSta nauditi, dao je dovuci topove k vodi, koja se zove Vrbas, blizu varosi, i dade ih baciti u tu vodu, ondje, gdje rijeka preko kamenja pada. A to je udnio zato, da ih nitko ne moie izvaditi; a sam je oti§ao odatle, niti je vi§e pokusavao osvojiti to mjesto; a odlazeci zarobio je jednog bosanskog kneza. I kralj Matijas po§ao je u pomoc u Bosnu, zeleci obraniti Jajce, a kad je 6uo, da car odatle odlazi u svoju zemlju, i on

sruSiti

i

razvaliti utvrde.

eto s

i

i

i

se opet vrati, a Jajce je ostalo neosvojeno«.

Podsada Jajca dana

rujna.

Dne

svrSila se

s

porazom Turaka posljednjih dana kolovoza

11. rujna javljao je mletacki

poslanik

Ivan

Aymo

ili

svojoj obcini,

prvih

da je

i 7000 krizara. Jedan dio Bosnu onamo, gdje su turske 6ete, a s ostatkom udario je prema Srbiji, naro6ito prema Smederevu. Turke je zadesio silan poraz kod Jajca, gdje je izginula nebrojena mnozina njihova; preko 600 odHCnijih Turaka odneseno je tezko ranjenih s bojnoga polja. Za posljednjega juriSa poginula su od branitelja jajadkih samo detvorica, ali zato nije preostalo 50 Ijudi, koji ne bi bili ranjeni. Pri

kralj

MatijaS pre§ao

Savu sa

17.000 konjanika, 6000 pjeSaka

vojske od 20.000 Ijudi poslao je u


RATOVANJE

S

TURCIMA (1464.

1466.).

obrani grada osobito su se proslavile zene mirabile defesa). Kralj se

maze; zato ne

<5e

55

femine dice hano facto una ga malo, gotovo niSta ne po-

(le

MatijaS tuzi na krscanstvo, §to

nego ce diniti, Sto kako ce sam modi* punim pravom na nemar kr§canskoga svijeta. Jedini

vi§e mariti za ostalo krSdanstvo,

Kralj Matija§ tuzio

se

je

s

i

odludni saveznik njegov, poletni

papa Pio II. bijaSe u to 15. kolovoza 1464. u Jakinu umro, a od velike snovane vojne na Carigrad ne bi nista. Brodovlje, sabrano u Jakinu opet se raziSlo, a kralju bi poslano 40000 zlatnih forinti, koje bijaSe papa za krizarsku

Tako ostade sam kralj Matija§, da se bori s turskim sultanom. Sreda, §to malo zatim hrabra posada u Jajcu sultana suzbila, te je tako njemu dodijalo dalje ratovanje. Poraz pod Jajcem, nestasica hrane za brojnu vojsku, a napokon dolazak nove vojnu skupio.

je

i

ugarske vojske u Bosnu: sve to sklonilo je sultana Muhameda, te je velik dio svoje vojske kudi poslao, a sam se polagano stao s ostatkom vradati u Drinopolje. Ostavio je samo na medji Bosne i Srbije pa§e rumelijskoga i anadolskoga, da prate dalje kretanje kralja Matija§a.

Namah

iza

Muhamedova

odlazka

bijaSe

sjevero-iztodnom

naumio

Matijas

kralj

mu

Narodito

vlasti.

Bosnom (Usorom i od Beograda do Jajca.

bilo

je

onu dest

osvojiti

do doljnim Podrinjem), pak da onda

Bosne, koja bijaSe jol ostala u turskoj

toga, da oblada sastavi

suvislu

za to trebalo mu uzeti znamenitu tvrdinju Zvonik (Zvornik) na Drini. Dne 14. rujna boravio je kralj jo§ u Iloku, kamo se bijaSe iz Bosne povratio; no ved 24. rujna bio je u Morovidu, a 30. rujna 1. listopada stajao

obranbenu

liniju

Ali

i

vojskom svojom na Savi kod tvrdinje i broda Rade (in descensu exercituali Cuvanje broda na Savi kod Rade povjerio je nadbiskupu in vado Racha fluvii Zavi). kolodkomu, a onda je poSao uz Drinu prema Zvorniku. Pratili su ga bosanski gubernator i hrvatski ban Emerik Zapolja, nadalje Sigismund grof od Bozina sv. Jurja, Berthold EUerbach od Monjorokereka, drugi velikaii. Velike topove, hranu strjelivo vozili su Drinom na brodovima. Dne 18. listopada stajao je kralj pred Zvonikom, te se gotovo nepristupne tvrdinje. Jedan dio svojih je podeo spremati na podsadu te silne je

opet

s

i

i

i

i

topova smjestio uz obalu rijeke Drine, a drugi po visovima grad udarali su Sigismund od Bozina

Na sam banom Emerikom

naokolo tvrdinje.

Berthold EUerbach, dok je kralj s

i

Zapoljom nastojao, da predobije kulu na najviSem vrhuncu brijega. Za vrijeme podsade mjesta u bliioj daljoj §iljao je kralj manje odjele na sve strane, da osvoje gradove i

okolici Zvonika.

gatim

Sam

kralj

rudnicima, koji

su

po§ao na jug do Srebrenice, godimice

davali

24.000

tvrdinja

mogao

branitelja.

Jo§

izpod grada Zvonika

vrijeme

obladale su

9.

osvojiti

i

radi

studenoga

nedobitnoga polozaja njegova

1464. stajao

je

kralj

i

radi hrabrosti

MatijaS s vojskom svojom

descensu nostro exercituali sub dicto castro Zwoynik). Medjutim te je stanje kraljeve vojske postajalo sve nepovoljnije. Poradi

(in

navalile jesenske kiSe, loJih

je zauzeo zajedno s boisto

i

jedino Zvonika nije

njegovih

U

Bosne, te je tako zapala kralja bosanskom Posavinom izmedju Drine Srebrenik s drugim gradovima u oblasti Usori. Sve je kralju poiazilo za nikom;

druge date i

te ju

forinti.

i

putova nije primala dovoljno hrane, tako

te

je podela

i

stradati.

Nevolja vojske,

o nemirima u Ugarskoj: sve to skloni kralja, da 5to prije zaviii podsjedanje Zvonika. Negdje u polovici studenoga preduze posljednji juriS, ali bi suzbit, te izgubi dosta Ijudi. sam ban Emerik Zapolja dopanuo rana. Napokon odludi kralj povratiti Javljaju, da je rana zima

(hiemis

o dolazku

asperitate), glasi

deta

turskih,

kao

i

nepovoljne

vijesti

i

povratak bio je vrlo tegotan poradi loSih cesta i silnoga blata. §to se puta inade prevaljivalo u jedan dan, trebalo je sada i tri dana; mnogo topova moralo se ostaviti pred Zvonikom, jer ni 400 konja ne bi bilo moglo jedna kola odvudi.

se preko Save. Ali

i

taj

Jedino velike topove, koje bijahu istim

nadinom Nakon mnogih

dovezli

po Drini na brodovima, odpremili su kudi

neprilika vratio se kralj u

nalazimo u Badu Odatle javio je

i

mletadki

poslanik

Ugarsku, te ga 26. studenoga svojoj

obdini

27.

studenoga

i


MATIJA§ KORVIN (1458.

56

1490.).

# 2.

okanio podsjedanja tvrdoga Zvonika (exercitum regni Hun-

prosinca, da se je kralj

ob incomoda

garie

ab oppugnatione

ob temporum acerbitatem,

passa,

Suvernich

castri

U

discessisse).

propter alios necessarios respectus

et

drugoj polovici prosinca (oko 20.) bo-

ga okruzili poglaviti baruni

ravi kralj u Segedinu, gdje su

Tu

prelati.

i

izabire

svedano

umnoga peCuvskoga biskupa Ivana CesmiCkoga i Ivana Rozgona, koji ce poci u Rim, da pozdrave novoga papu Pavla If., te da mu prikazu zelje kraljeve. Matija§ zeli, da bi se njegovim poslanicima pridruzio i mletaCki poslanik na njegovu dvoru, porodjeni Mletcanin viSe znati nam vec Ivan Aymo, jer se nada, da ce novi papa poslanstvo,

vjerovati mletaikomu vlastelinu, nego njegovim pouzdanicima. Jos u sijeSnju 1465. salijeta Matija§ duzda Krsta Maura, da bi dozvolio Aymu pridruziti se ugarskim poslanicima.

U

na TurCina, kako ju je zamislio papa Pio II., bija§e se obranio jedva Jajce i ostale gradove uz Vrbas, te pri-

velike snovana vojna

svrSila prili6no tuzno.

MatijaS

druzio svojoj vlasti jedan dio sjeveroiztoCne Bosne, naime Usoru brenice. Jezgra prave bija§e

i

dalje ostala

Bosne

obasuvSi ga darovima piti

i

Mletci nijesu

stradala

mu danak, a herceg Stjepan Vuk6ic morao sultanu ustudati mu za taoca svoga najmladjega sina Stjepana. A ni

i

mu

nadbiskup

Turcima ni na moru ni na Moreji. Matija§ kroz prvih osam mjeseci ponajvi§e u gradu Bu-

kralj

urediti kraljevstva svoja,

od domadih smutnja

i

Dubrovnik jedva se obranio od sultana Muhameda,

vlasti.

sredni te godine u ratu s

Godine 1465, boravi dimu. Trebalo

ugarsko

i

umnomu

biskupu velikovaradinskomu Ivanu Vitezu

ugodio,

i

da

tako je

bi

njegova izabranika postao

Ivan Vitez

njemadkih

iz

prepoSt u PeCuhu.

zemalja.

Bio

iz

uzvisio

ga

na preposta u Pecuhu, a sada ga

pismom od

7.

mu

jada

je

muz jednom

taj

i

i

ostrogonski

naravno, tu prvu

mjesta zamolio kraljevoj

zelji

Izpraznjenu stolicu

Ugarskoj. i

s

papa

je

u6itelju,

i

pouzdaniku svomu, rodom (Beckensloer),

dosadanji

u Slezkoj, bijase jo§ kao mladic

Pecuhu, te je svojom nadarenoScu

je namjestio

ozujka zamolio papu, da ga u

ni slutiti, koliko 6e

u

Beckenslaher

Vratislave

dosao na biskupske dvore u Velikom Varadinu vje§tinom stekao Ijubav kraljevu. Kralj

je,

te je

Dakako da

prelatom

neki

to

je

od Sredne,

drugomu Ijubimcu

Nijemac, rodom

Taj

potvrdio.

prvim

velikovaradinsku namijenio je kralj opet strancu

je

svojemu najpouzdanijemu savjetniku

Cast u svojoj drzavi namijenio

II.,

1465. Kralj

dosad toliko

su

umro

to vrijeme

1, veljade

duhovnu

papu Pavla

hrvatsko, koja

i

U

od rata turskoga.

i

primas ugarski Dionizije Se6 dne

i

neka mjesta oko Sredrugim gradovima i

plativsi

velik dio svoje zemlje bili

Vrhbosnom (Sarajevom),

s

u turskoj

i

Bobovcem

imenovao biskupom velikovaradinskim, toj

Casti

i

u svojoj kancelariji, posiije ga je potvrdi. Matijag nije

mogao

te

tada

zadatil

Osobito se je kralj MatijaS tada zanimao za hrvatsko kraljevstvo, a napose za Slavoniju.

U

zemljama hrvatskoga kraljevstva banovali su tada upravitelj Bosne Emerik nam ved zagorski knez Jan Vitovec od Grebengrada erdeljski

Zapolja, a uza nj poznati

vojvoda Nikola

IloCki.

i

Kako

su jos od vremena celjskih knezova bile sve prilike u Sla-

mnogo 6initi. Evo samo nekoliko podataka. Dne zagreba6komu kaptolu, da kanonicima Stjepanu Jal2icu i Ivanu Vitezicu, kao i goridkomu arcidjakonu, koji su odsutni u javnim poslovima, ne uzkracuje njihovih dohodaka, jer 6e mu ina6e bani i banovci po njegovu nalogu zaplijeniti sva imanja. Malo dana posiije, 2. veljaCe, boravi u Zagrebu ban Emerik Zapolja, te razpravlja parnicu izmedju gradjana na brdu Gradcu kaptola zagreba6koga. Gradjani tuzili su kaptolce, §to su jo§ pred dvadeset godina primili 6ete celjskih knezova u svoje voniji

posve pomrsene, trebalo je

tu

18. sijefinja 1465. zapovijeda kralj

i

dvore, te dopustili, da

na varo§, i tako Stete nanijeli za 20.000 forinti. u Budimu tuzio pred samim kraljem gradjane, kako su oni kaptolu u doba celjskih knezova oteli kulu (Popov turen) na Gradcu, te ga tim oltetili za 5000 zlatnih forinti. Pravda izmedju gradjana na Gradcu kaptola trajala je

Na

iz

njih

pucaju

to je opet kaptol 10. oiujka

i

dalje.

Plemicki sudci zagrebaCke iupanije izvjeSduju u Zagrebu

5.

travnja bane

i

Emerika


RATOVANJE Zapolju

i

Ntkolu Ilodkoga o

iztrazi,

TURCIMA (1464.

S

koju

su

— 1466.).

poslovima

u tim

vodili.

Dne

4.

kolovoza

Budima kaptolu zagrebadkomu, da ne dodijava

zapovijeda opet kralj Matija§

iz

nima na Gradcu

dadama, DalozivSi uza to

razliditim

57

gradja*

njihovc slobode. banu Janu Vitovcu, da §titi gradjane kolovoza) odredjuje kralj, opet Sutradan da se gra(5. djani na Gradcu ne smiju pozivati pred banski sud, nego samo pred magistra kraljevskih tavernika, kako je dosad solumodo iudicio magistri thavarnivrijedilo (cives i

.

.

corum nostrorum Sclauonie

nostri

poStivao

dne

je

.

reservati sint, et iudicio

non

astare

kunovine,

pobiranja

naiinu

regni

Matija§

kralj

kraljevine

6itave

privilegija

i

svibnja 1465. potvrdio

2.

banorum

teneantur).

je

a

Slavonije;

o

njoj stari privilegij

10.

pravo,

svibnja

da

plemici sami biraju protonotara kraljevstva.

NaroCito je kralj u to nastojao, da dokine jednom pogubno bezvladje i smutnje u zagrebaikoj biskupiji. ReCena biskupija bijase posljednjih decenija gotovo posve propala, odkad su se za nju otimala po dva ill tri

takmaca. Pojedine velikaSke porodice bijahu razgraimanja

bile njezina

prestala placati.

Dimitrija Cupor,

no

Kralj

toga

starca,

pak

O

papu Pavla

i

desetina posve se

bijaSe preostao jedini

poradi svoje starosti

bio je

taj

svima silama, da ukloni

MatijaS radio je

piju.

sili.

takmaca

svih

i

posve nesposoban, da uzkrisi tu bisku-

drugih razloga

mladoj

dohodke, pade

i

Od

da

onda

povjeri

biskupiju

i

svjezoj,

tome svomu nastojanju obavijestio je kralj Bududi da dne 2. svibnja ovako: >.

II.

.

.

smo na drugamo odredjen (za

je dakle varadinski biskup (Ivan Vitez), kojega tu biskupiju

(zagrebacku)

a Toma de Debrenthe, pravom ponosio se naslovom biskupa zagre-

nadbiskupa ostrogonskoga), koji je s

mu

ba6koga, namiren tako, da

papa Pio

svetosti,

'

zvali,

samo

II.

je

vec pred§astnik va§e

biskupiju

povjerio

u

Njitri,

pre-

naime gospodin biskup DimiTomin. Toga (Dimitriju) pritrija (Cupor), protivnik po§to se je po sudu zvali smo prollih dneva k sebi, naSemu na§ih savjetnika ustanovilo, da re6eni Dimitar posjeda reiene nije sposoban za upravljanje gradova ostao je

joS treci,

i

i

i

biskupije, budi sile,

dili

§to

su

gradovi

ti

budi §to su jo§ izloXeni

smo, da se gradovi

rukama

i

upravi

te

gospudina

u |susjedstvu

mnogim navalama,

turske

odre-

biskupije nikako ne povjere

S toga smo

Dimitrije.

za-

da se on okani zagrebadke biskupije, pak da primi naslov biskupa bosanskoga, a za uzdri^avanje svoje, htijevali,

da

bi

zapremao

dastno

kraljevstva, privolismo,

koja je

spokojnija

i

da preuzme opatiju pe<5varadsku, unosnija.

On

se je donekle kratio

BfSRUPSKI &TAP 2A0RB-

ba£koga biskupa Osvalda TvzK (1466-1499.). Cava •• u nsoici prvoatoln* orlcva »v. S^apana u Zagrabu.

no napokon smo se ipak ovako nagodili: prvo, on de zadriati naslov duhovnu vlast zagrebadkoga biskupa, zatim de mirno driati jedan od gradova redene biskupije, po imenu Garid, s obidnim pripadcimSf

pristati

i

i

mjesto izmedju prelata naSega

na naSu

ielju;

i


MATIJA§ KORVIN (1458.

58

— 1490).

# uz to biskupske dvore u Zagrebu; nadalje 6e primati godignju penziju od tisucu zlatnih forinti. NagodivSi se ovako i namirivli Dimitriju malo smo zatim po savjetu prelata i i

gradova

izabrali za upravitelja ostalih

baruna na§ih

i

imanja zagreba6ke biskupije, kao

i

za svjetovnoga administratora njezina, Castnoga Osvalda od sv. Ladislava (de Szentlaszlo), klerika vesprimske biskupije, plemica po rodu i odlicnim roditeljima, dovoljno za njegovo

znanostima

zvanje vje§ta

u kojega se vjernost, mudrost

mogao

crkvena

upravljati

i

nam

Cinilo

Stititi,

ponaSanju

vanjStini,

posve uzdajemo.

obzirnost

i

po

.eruditum),

(litteris

Da

bi

obdenju uzorna,

i

imanja

taj

predija

i

se je potrebito, da se opatija pecvaradska,

koju je gospodin Dimitrija odklonio, njemu (Osvaldu) povjeri. Mi cemo ju zaista njemu predati, kako ce to najnoviji nas poslanik, kninski biskup Marko, va§oj svetosti potanko i objasniti.

tvrdu

i

zato va§u blazenost, da bi izlozene odredbe prijazno primila kao na§u

Molimo

stalnu volju

odluku, pak da ne bi odlagala pomoci tako crkvi

i

samostanu, kao

i

vitelja

da namjesti Dimitriju za duhovnoga pastira, a Osvalda za svjetovnoga upra(administratorem in temporalibus), povjerivgi mu podjedno refienu opatiju i ma-

nastir.

Uvidjelo se, da se jedino

licima, ve6

i

badkoj povratiti mir izmoli u rimske 8.

i

slobodac

stolice

taj

I

stari

poslao

Dimitrija

nagode

potvrdu

moze

na6in, a nikako drugciije,

na

s

kraljem;

je

papi

biskupovu je

dao popratno pismo za papu. Vidjesmo, kako je kralj Matijas nastojao, da u raztrovanoj

biskupiji zagre-

svoga poslanika, da

punomocniku

kralj

svibnja

red. Jol su nepovoljnije bile prilike

milo poharali. Knez Stjepan

II.

u

Hrvatskoj, koju bijahu

Slavoniji zavede mir

Turci

proSle

i

godine ne-

Frankapan, kojega su oblasti najviSe stradale, trazio je

pomoci na sve strane. Medju inim obratio se je i na svoga §urjaka, ferrarskoga i modenskoga markgrofa Borsa de Este. Taj je opet poslao u Mletke poslanika, zaklinjuci obcinu, da bi dostojala primiti u svoju zaStitu »velemoznoga gospodina kneza senjskoga jednoga sina njegova (Bernardina)«. Stjepana Frankapana, nekad Surjaka njegova, Mletci bijahu uvjereni, da molbi treba zadovoljiti i radi odanosti porodice Frankapana i

prema njezinomu vladanju, a i radi toga, §to knez Stjepan drzi mnoge prelaze u Modrusama (multos passus Modrusie) i druga mjesta, te bi bilo stetno za obcinu, da to sve propadne; pak s toga zakljuciSe 1. ozujka 1465 primiti kneza Stjepana i njegova sina u svoju za§titu

Stjepanu

braniti

i

ga od svakoga, izuzev ipak

Frankapanu, najuglednijemu

knezu

vazda

hrvatskomu,

krunu ugarsku. bilo

tako

Kad

tijesno,

da

je vec

se

je

knezovima, kao Kurjakovicima,

sklanjao u zakrilje mletaCko, kako je tekar

bilo ostalim

Blagajima

jo§ ja6e izvrgnuti nasrtajima turskih proval-

nika je,

i

i

Zrinskima, kojih su

haraClija?

da ce moci

I

kotari

kneginja Margareta

odrzati

zemlje

bili

Spiran6ic,

gradove

i

svoga

udova hrvatskoga bana Pavla, dvojila nesrecnoga muza, to manje, §to su i da budi kojim nadinom obladaju gra-

premda saveznici kralja MatijaSa, nastojali, dovima slabe udovice, naro^ito pako Klisom, koji su smatrali za klju6

Mletci,

tinskih

gradova Spljeta, Trogira

Spaleti, turn

i

bedem dalma-

i

civitatis nostre

Sibenika (clavem esse et stabilimentum

etiam civitatum nostrarum Tragurii et Sibinici). Napokon su za svoj obstanak

i mladi grad Cacivinu knezovi Talovci, koji su tada drzali jo§ neSto na Cetini u 2upi PosuSju. I oni su bili okruzeni odasvud od neprijatelja, koji su vrebali, kako da im ugrabe ostatak djedovine. Bolje nije bilo ni u susjednom Humu, gdje je u onome dijelu, koji nije dopanuo Turcima, bjesnila borba izmedju hercega Stjepana Vukcida najstarijega"mu sina Vladislava. Dok je stari herceg naginjao vi§e Mletcima, njegov je

strepili

i

i

sin Vladislav

bio ^privrzenik kralja

poslanika hercega

Stjepana, te

su

Matija§a. izjavili,

Dne

1.

ozujka desili su se u Mletcima dva

da poku§ano izmirenje izmedju otca

i

sina

da je vedi razdor medju njima, nego ikad prije (maiore in discordia unquam quam esse). Bududi da poradi toga prijeti nemala opasnost i mletaikomu posjedu u Dalmaciji. i Albaniji, herceg zaklinje obcinu, da posreduje. I zaista je obcina

nije posrecilo, te

odredila poslati

poslanika, da

ukloni

kamen smutnje izmedju hercega

i

sina

mu

Via-


RATOVANJE dislava.

herceg

Dakako da su da

uvidiv§i,

TURCIMA (1464.

S

bi

mogao

59

jedino svoju korist pred o^ima. Stari naime

sebi^ni MIetci imali

ne

— 1466).

odriati

svoj

Neretve

dio

i

Krajine, volio je, da te

nego da zapadnu kojega od njegovih protivnika, bio to rodjeni sin Vladislav ili humski knez Zarko Vlatkovic s bratom IvaniSem. Uredjujudi u prvoj polovici 1465. kralj MatijaS stvari u ugarskom i hrvatskom kraljevstvu, nije nimalo smetnuo s uma rat s turskim carem. U jednu niku trebalo mu oprati nedacu svoju pod Zvornikom, a u drugu bilo mu stvoriti obranbenu liniju Dubrovnika, a moida i do Novoga prema turskoj sili od Jajca na jug do Neretve (Hercegnovoga) u Boci. Sultan je Muhamed medjutim ku§ao odvratiti Mletke od saveza s Matija§em, a kad mu to nije poslo za rukom, pokuSao je samoga Matija§a skloniti na mir ili primirje. Dne 18. veljade 1465. javlja MatijaS mletadkomu duzdu Kristoforu Mauru, kako ga je sultan netom (novissime) po srbskom despotu (Zmaj Vuku Grgurovicu) po sada ga kroz neke barune drugim Srbima'nastojao odvratiti od saveza s Mletcima, a na granici sluibuju turskoj, zeli njegove, koji skloniti na mir. Poslao je pa6e i posebne poslanike svoje, kojima kralj nije htio dati slobodnoga pisma, da k njemu dodju. Madomovini, §ta prijateljstvu savezu s Mletcima; zato ne 6e tijaS znade, §ta duguje sebi ni Cuti za ponude sultanove, koji obje stranke nudi obsjenjuje mirom, a u to sprema vojske na sve strane, samo da Bosnu svakako natrag pridobije (ut omnino recuperet Boznam). Kralj javlja jo§ Mletcima, da Salje svoje sve^ane poslanike k papi Pavlu IL, a oblasti

zauzmu

MIetci,

i

i

i

i

i

i

ti

U

ce poslanici doci uz put

u Mletke,

i

te prikazati

osnove, namjere

kraljeve

pismu, Sto ga je Matijal 30. ozujka napisao za papu, da

mu

i

odluke.

ga predadu njegovi po-

i Ivan Rozgon, govori kralj po prilici ovako: >Razdrazen neprijatelj ranama udarcima proSle zadatim mu predproSle godine, odbit svojom zasjednom ponudom primirja, sprema osvetu ne samo srdzbom obiCnom mrznjom, vec gotovo nekim bijesom. Ve<5 je napred poslao stanovite vojvode, kojih su imena nama priobcena, s jakom silom i velikom vojskom, te im je zapovjedio, da §lo jac^e opusto§e doljne krajeve

slanici Ivan Cesmifiki

i

i

i

Ti su se sada ved utaborili u

Ugarske, a na povratku da opa§u Beograd.

Kaze

Smedereva.

se,

da

za njima

ce

sam

doci

ditavom snagom svojom, da bi jo§ ovoga

sultan

sa

svojim

Srbiji blizu

sinom,

starijim

i

Beograd osvojio, ostatak Srbije zauzeo, Bosnu opet predobio. Mrzi ga, kako se govori, zivjeti, ako s mjesta ne te grad Jajce oblada ovim dvama mjestima, Beogradom i Jajcem, za koja drzi, da ce mu prvo biti .< Izloziv ovako Njemafiku vrata u Ugarsku, a druga u Dalmaciju, Istru, Italiju s

Ijeta

i

i

osnove sultanove izbraja grad poslano je

kralj, §to je

mnogo

potonjih dana

je

te

cemo

ih

u

onamo

gornjim

U drugome

pisao, javiu je papi,

gubernatora Bosne nostros

illic

kako

podijelio

vicinos), a

pismu, §to ga

1

k tomu

druge

smo

krajevima, odredili

je

poslati

toj

stvari

u

budi §to propustili,

MatijaS jamadno u isto vrijeme

svome pouzdanomu pokladniku Emeriku

je

>U Beo-

Buduci da

s mjesta poslati s oruianim detama. NiSta ne

izpustamo, §to je mogude, te se iivo brinemo, da ne bi u budi zanemarili*.

.

da se iznova utvrdi to mjesto.

lijesa,

gubernator Emerik (Zapolja) zabavljen

Bosnu druge kapetane,

.

opet on uradio za obranu svojih zemalja.

dasti

u susjednim krajevima

ili

prije

Zapolji uz dast

(omnes ofBciolatus

izpraznjenu dast vranskoga priora. Kralj je take udesio,

i

da skupi u rukama gubernatora §to vedu vlast poradi Bosne, koju de biti nemanjc tefc odrzati, nego §to je stedena. Ba§ radi Bosne ne moze gubernator biti bez susjednih gradova, koji pripadaju redenomu prioratu vranskomu. Svedano poslanstvo od nekih 300 vitezova, a na delu mu umni peduvski biskup Ivan

Cesmidki

i

Ivan

Rozgon, poSlo je

na

16. travnja boravilo je u Mletcima, a u svibnju

vjedni grad pi§e suvremeni

put

tek

stiglo

na podetku travnja 1465. Dne u Rim. O dolazku njegovu u

je

Guarini mladji: >Tri stotine krasnih vitezova u sjajnim odo-

rama, s velikom pratnjom sluga

i

konja koracalo ponosito kroz ulice rimske. Dva premletadkoga.

krasna konja nosila su teret od 20.000 dukata, sve novoga kova ugarskoga

i


matfjaS korvin (1458.— 1490.).

6o

Takav

kada

se novae u tolikoj mnozini rijedko

malja mleta^kih

Svuda

kroz Firenzu.

i

Ca§ceno

bija§e

bijale doslo

Poslanstvo

vidi.

s

i

preko

ze-

velikim gtovanjem primano.

pozdravili ga u ime nevidjenomu sjaju. Papa primi po glasu u citavoj Italiji dobro poznatoga biskupa Ivana Cesmidkoga u velikom zboru kardinala i svega rimskoga dvora. Ivan pozdravio je papu s dva podulja govora, kakovi se odavna nijesu u Rimu sluSalit. Najprije se je pozivao na povjestnicu, kojom je dokazivao, kako su ugarski kraljevi bill

Kad

rimska vrata, doCekali su ga sabrani kardinali

je doSIo pred

Rim

papino. Sav se

i

divio

po5ev§i od Attile kralja, koji je sve kao poganin Rim, pak sve do Ivana Hunjada, koji je svojim junaftvom spasao krscanstvo. Zatim je govorio o slavnim ratovima kralja MatijaSa, pak o torn, kako kralj voli za obranu drugih izloziti se opasnosti, nego da stoji skritenih i

vazda najodaniji sinovi rimske

molbu pape Lava

usliSao

ruku. Nadalje je zahvalno

i

stolice,

poStedio

spomenuo papin poziv na krScanske

zgodnije

kad

bilo,

jer bi tada

i

bi se ta

kralj Matija§

pomoc mogao

ogranicila za dvije

odluCnije

dado§e poslanici papi darove, koje

mu

Tako mu pokloni

obilatim darovima.

Kristova krsta, neka ga nosi

i

izplatiti

iz

papinske blagajne

Napokon predade poslanicima

Rim

skoga dvora u posluziti

Rim,

jedino

obcom vojnom

Ijutoga neprijatelja.

vrlo

i

Dne

sto

uzvrati

s jednini

pomoc

je

kriza to sigurnije iznese po-

za rat

Od

s

Turcima

57.500

su

23. svibnja

zlatnih

forinti.

bijaSe

s tur-

mogao

namah

da

ugarski

do 27.

15.

lipnja boravilo je

onu godinu 50.000 dukata,

za

izjavila,

odputovali

kralju

komadicem

28. svibnja ostavi ugarsko poslanstvo

Ferrare kuci vracati.

ratoborna, te

govora pre-

Iza II.

kralju Matijasu, da bi se njime

i

odbrojila.

bi se turska

(expeditio generalis), bez koje se

Jedva

bi bila izdaSnija,

mladjega brata sultana Muhameda, koji

i

u Mletcima, gdje je obcina obecala kralju pokazivala

Pavao

obrok svoga prinosa, naime

jedan dio te svote, naime 15.000 dukata, poslanicima

mletacka

da

all

ukraSen kriz

dade papa

Suvise

je izjavio,

poluciti.

Papa

znakom svetoga

tako »pod

prebjegao, neka ga odvedu

preko Firence

godine,

tri

bijase kralj poslao.

smutnje u turskoj carevini pokretati.

i

te se stade

ili

vi§e toga

i

zlatan, biserjem

bjedu nad neprijateljima svete vjere«. prvi

raditi

neka za obranu kako bi

vlasti,

no podjedno

od Turaka kroz deset godina daju novcanu pripomoc;

te je

Obcina se

je

mogla unistiti mogla osloboditi

sila

Evropa ne bi osvanuo

poslanici,

je u

Mletcima

Dubrov6anin Jakov Bunic, nudeci im u ime Mahomet paSe mir s Turcima. Mletci mu odgovori§e 3. srpnja, da 6e ga nagraditi sa 10.000 dukata, ako im izradi mir sa sultanom, ali

Castan mir, po

ostatak Bosne

i

kojemu

bi oni dobili

sve ono, cime bi se

Moreju

mogao

i

Mitilenu, a njihov saveznik, kralj ugarski,

utvrditi stalan mir.

Medjutim bijaSe kralj MatijaS u lipnju 1465. skupio ugarski sabor u Budimu, da i od njega zatrazi pomoc za rat s Turcima. Sta se je sve na tom saboru vijedalo zakljudilo, nije poznato; znademo samo, da je bilo odredjeno, da u Slavoniji moraju svi plemidi u rat po6, pa6e da moraju od svakih 20 seli§ta ili dimova svojih kmetova povesti sa sobom po jednoga vojnika. Poslije je kralj 9. kolovoza zagrebadki kaptol poradi njegova siroma§tva oslobodio od te duznosti, ali mu je ipak zapovjedio, da dade stanovit broj konja za no§enje prtljage, te da te konje predade Fridriku Lambergeru, kraljevu kapetanu u Cakovcu. Kralj je zaista spremao veliku vojsku na TurSina. U Mletcima se je i

Culo tada

iz

Dalmacije, da je nakanio

podidi

ogromnu vojsku od 100.000

Ijudi, -da je

neka mu se pridruzi, pa6e i slavnoga junaka arbanaskoga, Jurja Kastriotida Skenderbega da je pozvao na zajednicku vojnu. Vijesti pisao

hercegu

i

Stjepanu

Vukdidu,

su te bile

istinite; kraljevski poslanik, franjevac Aleksandar Dubrov^anin, desio se je kolovoza u svom rodnom gradu Dubrovniku, gdje mu je vijece dozvolilo jednu barku, da se na njoj 'odveze Skenderbegu, jamaCno da ga prikloni svomu gospodaru. JoS se je

12.

pripo vijedalo, da je sultan poslao kralju svedano poslanstvo, nudeci

Bosnu

i

Srbiju,

turskih poslanika.

ako pristane na mir;

ali

MatijaS

da

nije

htio

mu ni

dobre volje ditavu preda

se

pustiti


RATOVANJB

Nema

sumnje,

kralj je MatijaJ

Jedoa vojska provalit ce

veliko.

ostatak Bosne

i

Srbiju;

iz

S

TURGIMA (1464. — 1466.).

6l

u kolovozu 1465. zasnovao navalni rat na Turke u Posavine i Poduoavlja u tursku zemlju, da osvoii

druga vojska imala

bi

iz

okoliSa grada Dubrovnika dolinom Ne-

mozda dalje, te tako poduprijeti navalu glavne vojske. Sam kralj ostavio je 9. rujna Budim poSao je u Peduh, gdje je bilo glavno zbiraliSte njegovih teta. Neko vrijeme nije kralj mogao odluditi, kojoj vojsci da stane na delo.

retve prodrijeti u Hercegovinu, a

i

i

Njegov

Aleksandar Dubrovianin, doSao u Sibenik, te zamolio ondjeSnjega mietaekoga kneza, neka bi dozvolio dubrovadkim brodovima ploviti Sibenskim pouzdanik,

franjevac

zatonom do Skradina, kamo 6e kralj MatijaS s vojskom doci, pak se onda na redenim brodovima odvesti u Dubrovnik. Mletci kao saveznici nijesu to doduSe mogli zaprijediti; ali su 18. listopada svojim knezovima u Sibeniku Spljetu poslali posebne naputke, kako da kralja doc^ekaju, ako bi zaista kraj njihovih gradova prolazio. Cini se medjutim, da se je u to kralj predomislio, te se okanio narnjere, da sam i

glavom ide u Dubrovnik. Posve raztrovane prilike uz izto(5nu obalu jadranskoga mora jamacno su ga od toga odvratile. Herceg Stjepan Vukcic nije se odazvao njegovu pozivu, nego je dalje ratovao sa sinom Vladislavom i zetskim knezom Ivanom Crnojei

vicem, koji

mu

pomoc u

trazio

Mletaka, te je tako

njegov dio Neretve

jini

da

Da

kotorskoj. dopustiti,

je herceg ustupio

domino duce), Turcima, pak je

illustri

Suruju s

morao

da

obrani

mu

Hercegnovi, herceg je

obcina

u

isti

mah zauzme

Krajine. Mletci su to 6. prosinca 1465. kroz svoga poslanika

i

kralju Matijalu, dodavSi,

maxime

gradove u Boki

je grabio

pomenute

jer je doznao, da neki

oblasti

javili

dobre volje (assentiente

njegovi podanici u Neretvi

i

Kra-

volio te oblasti predati kr§canskoj vlasti,

Posljednjih dana rujna

nego nevjernicima. stigao do rijeke Drave (in

bijaSe MatijaS ostavio Peduh vado Drave), preko koje je 2. listopada prelazio. Tu primi pismo papa Pavia II., pisano 19. srpnja, u kojemu je papa njemu spoticao, §to tako s vojnom oteze, te ga je bodrio, da jednom zapocne rat. MatijaS odgovori papi priliino Ijutito. >Kad bi se ja povadjao za Epirocaninom (Skenderbegom)*, pisao je u svom odgovoru, >kad bi se ja svaki das hvalio pobjedama, te dao upisati u Ijetopise svako selo, castris exercitus nostri

ga moje dete u

§to su i

svaki

komad

divalo ni onda,

i

in

neprijateljskoj zemlji spalile,

blaga, §to su

ga

oteli,

e onda bi

kad sam ja u Budimu

sjedio.

mu

svakoga dovjeka, kojega su pokazalo, da moje oruije

Po mojemu mnijenju

da svaki put sam glavom stanem na delo svojih pred odima neprijatelja«. Nadalje oditovao je pripomoc, koja

se

6eta, jer kralj

nije

pade

zarobili,

nije po-

ni dostojno,

time bi se ugled moj smanjio

odrjesito,

da

posve

nedostatna

malo dovoljna, da izvodi velike izvanredne stvari. preko Balkana, da ratuje na obalama Crnoga mora. Pafe kad bi on svoju snagu precjenjivao, te se mladenadkim poletom dao zavesti, morao bi ga sam papa suzdrzavati, jer bi svaka vratolomija kraljeva mogla biti pogubna za kr^canstvo. Jamadno nije nitko tako oduSevljen za velike podhvate, kao se daje, nije

ni

Nitko ne moie od njega zahtijevati, da podje

kralj; ta

govom

on neprekidno

potraziti, te

navije§ta,

kako

i

bi trebalo

ga jednim velikim udarcem

neprijatelja u vlastitom gnjezdu

uni§titi.

Kad

nje-

vlasti htjcle

bi kr§<5anske

bi tijekom dojduce godine udario na sultana kod lemlje, da podpore ne bude, odituje kralj >na odigled neba Istoga nije njegova krivnja, nego drugih, ako ne budu Turci protjerani iz Evrope«. dana 2. listopada pisao je kralj Matijai takodjer pismo mietadkomu duidu Krsti Mauru, te mu je spoticao, ito se je unatod savezu stao uplitati u bosanske poslove, te zauzeo neka mjesta zemlje, koje su kralja patrile. Odito je kralj bio povrijedjen, Sto je mletacka obcina u to doba zauzela Krajinu Neretvu, za koje je kralj drfao, da pripa-

kralja

primjereno poduprijeti, on

Hellesponta.

Ako pak

te

i

i

i

daju njegovoj

kruni.

Naravno, da su kralja na to naputili

sjedstva mletadkoga; oni su

II

12. rujna

Siljali

i

Dubruv£ani» bojedi se su*

Neretljanima kraljevu

xastavu, a posit je

o


MATIJA§ KORVIN (1458.

62

svemu

po svome poslaniku Sigismundu Gudetidu, daljih 950 dukata za krizarsku vojnu.

obavijestili kralja

dar od 550 dukata

i

Prosav§i Slavonijom

Savu

rijeku

mu

nije

— 1490).

i

uSao

prikupivSi tamoSnje 6ete pre§ao je kralj Matija§ 18. listopada

i

velikom vojskom u Bosnu. Sta je ondje radio, nije zabiljezeno. Braniti

s

niSta trebalo, jer sultan nije bio ni udario te

Hercegovine;

mu

poslali ostatak

godine

imao

a za navalni, osudni rat nije Matija§

Mletci ne bijahu

koji je kralju nosio

ni

na Bosnu

ni

dovoljno vojske, a

ni

na ostatak ni sredstva.

od obecanih 50.000 dukata (dakle jo§ 35.000), a ni

od pape, ni od drugih krSdanskih vlasti ne bijaSe niSta vi§e primio. Kralj je pak izra£unao, da bi mu za uspje§no navalno ratovanje trebalo najmanje 300.000 dukata subvencije. K tomu bojao se je MatijaS jesenskih kisa, a uz to su mu stigli glasi, kako njema6ki kralj Fridrik opet ne§to protiv njega snuje. Napokon stigao je u njegov tabor poslanik njegov, fratar Aleksandar Dubrov6anin, te mu je jama^no priobdio nepovoljne glase iz primorskih strana. Sve to sklonilo je kralja, da se je za tu godinu okanio vedega rata, te se je vec iza nekoliko dana opet povratio k Savi. Dne 2. studenoga 1465. (prvi dan po Svih Svetih) izdaje on »na Brodu savskom na Gradi§cih« hrvatsku, cirilicom pisanu povelju svojemu vjernomu pouzdaniku i poslaniku, fratru Aleksandru Dubrovdaninu, kojom

na znanje svim.

i

Evo

ga nagradjuje za vjerne sluzbe njegove.

doslovce: »Matija§, miloscu bozjom kralj ugarski, dalmatinski

znamenite povelje

te

hrvatski,

i

i

k tomu, damo

svakomu, komu se podoba, po ovom pismu naSem otvorenom, kako

mnoge virne sluzbe virnoga nami procinjujuci i na pamet jpr^aoseci, pravu virnost redovnoga frat Aleksendra Dubrovdanina, opatije od Telki vladavca, §ega poCtovanoga koji mi posluzi svetoj koruni redienoga kraljevstva na§ega ugarskoga i naSoj visosti u dasmo, pa5e dar^vamo mista vrimena razlika, gdi se je pr6ga(da)lo, darovasmo mu i

i

i

i

i

dajemo vikuvifinim zakonom bez pore6enja

sela: Nerizi, GniliSca,

Lozicu

pravimi metesi

§ njih

Cesvinicu, Neciec, Goricu § njih metesi

Mokrine

Kuti,

§ njih

metesi u kotarmi,

dice s njih

megjami

tezatnimi

netezatnimi,

i

i

kotarmi, sa s

odazvanja u Luci u Humskoj zemlji

i

i

i

kotarmi,

u Popovu

svimi

komu

volja

i

kim

mu

i

tri

sela:

mlinmi

i

koristimi

sela:

tri

Sut Stipan,

koristmi, zemljami

i

u vike

oblastju

i

u zupi Trebinju

Dubljane, Gurmljane

sela:

imenom

drago

njemu drago, mocju

je

tri

lugovi, gaji, vodami, rikami, ribnici,

gradi, sinoko§ami, livadami

ostaviti,

i

u zupi Dra6evici

prihodiSci

njih

vogljan viSe pisani fratar Aleksendar drzati, imati

dusu

kotarmi,

i

i

i

kripostju

Gal-

oratimi,

mliniSci, s vino-

zvanimi,

da je

uzivati, prodati, darovati

i

tri

ovogaj

i

za

pisma na-

lega otvorenoga«.

Medjutim

pismo pape Pavla

bijase kralju stiglo

ponukom mletadke obcine

§to se

kani izmiriti

voru ogradio protiv toga miSljenja prvi

od svih katolickih vladara,

svoje pismo:

komu

»Nemoguce

nije nitko

da

izjavivsi,

koji ce se

duzan

s

II.,

u

kojemu

turskim sultanom.

nitko

nije

njemu spoticao,

protivnik Turaka,

je nepomirljiv

papinskomu nalogu diniti;

je

Matija§ se u odgoi

da je

odazvati. Matijas zavrsuje

vezan na ocitu propast ne-

Sve u sve: ako va§a svetost svakako hoce, da ne mirujem protiv neka se pobrine, da uzmognem rat izdrzati*. Jo§ 5. studenoga stajao na brodu savskom, snujudi, da bar neSto udini. Kako nije mogao ni misliti na

se odazvati.

neprijatelja vjere,

je kralj

veliki navalni rat, odludi

Dubrovniku

i

bar jedan dio svoje

vojske poslati

kroz zapadnu Bosnu prema

Hercegovini. Toj vojsci od 5000 Ijudi stavi na celo slavonskoga bana Jana

Vitovca i me§tra tavernika Ivana Rozgona, kojima dade zapovijed, da udine red u zemljama hercega Stjepana i njegovih sinova, te da ih zaStite tako od sebidnih Mletaka kao i od Turaka. Ako ne bi drugacije islo, neka zauzmu ditavu zemlju hercegovu Zajedno s Krajinom Neretvom, koje je herceg nedavno ustupio Mletcima. SuviSe neka nastoje, da Turcima otmu neke gradove hercega Stjepana, koje je taj njima morao i

ustupiti. Oblasti

vojvodama

i

kotare grada Dubrovnika neka §tede, pade

pridijelio

je

kralj

neka ih zaStiduju. Svojim dubrovadkoga poslanika Sigismunda Gudetica, davSi mu


^

RATOVANJE

— 1466).

TURCIMA (1464.

S

63

pismo na njegovu obcinu, u kojem ofituje, da poslanik nije nimalo utjecao u tu kraljevu odluku. DubrovSanima nije poradi straha od turske osvete nimalo bio pocudan dolazak kapetana; ali kako nijesu mogli ni§ta promijeniti, pokoriSe se kraljevoj kraljevih deta odredbi. Ve<5 28. studenoga bira dubrovadko vijece detiri plemida, koji ce podi u Ston, da i

pozdrave Jana Vitovca

Ivana Rozgona, pak 6e ih dopratiti u Dubrovnik. Kraljevim hercegov sin Vladislav, kojega su se Dubrov6ani iacali primiti u svoj grad radi Turaka. Poslije su kraljevi kapetani sa svojim detama redom zauzimali gradove i oblasti od medje hrvatske prema Neretvi, te se onda utvrdili u gradu i

kapetanima pridruzio se

i

Poiitelju na Neretvi, koji

tane

im

je bio

darovima, pomagali

mitili

svom trosku most na Neretvi kod

Namah nakon s

odlazka

naca

(in

descensu

nostro

na

DubrovCani su kape-

pade 28. prosinca

6ete;

zakljudili

su podici

o

Poditelja za prelaz kraljevih Ceta.

u Bosnu

kapetana

svojih

ostatkom svojih deta posao

za dalja poduzeda.

izlaziStem

njihove

Dne

sjever.

prope

exercituali

bija§e

kralj ostavio

i

Savu, te

studenoga bio je vec kod sela Maslivillam Mazlyncz) u danaSnjoj belovarsko7.

zagrebadkomu kaptolu, kako se je s dosadanjim biskupom zagrebackim Dimitrijom Cuporom posve sporazumio, kako se je taj naprosto

i

krizevadkoj

zupaniji,

odakle je

javio

i

odrekao svih svojih prava, u koliko

mogao

ih je

na pomenutu biskupiju.

imati

Na

da-

Ijemu putu medjutim zgodilo se ne§to, §to je kralja jo§ neko vrijeme zadrzalo u Slavoniji. Dne 8. do 15. prosinca nalazimo ga u Prodavicu ili Virju (in Prodawyz), odakle udara na grad Gjurgjevac (castrum Sancti Georgii nobis in obsidione tenentibus), zna-

menito tada mjesto na medji Slavonije

Bodha

kastelana Martina

su dosad podinjali

mnoga

i

i

Ugarske.

Kralj

njegova ortaka Nikolu Poljaka razbojstva

i

je iz

otimadine, a napokon

hlio

kazniti gjurgjevadkoga

PaleSnika se

protiv

(Polychna), koji kralja pobunili

i

njegovim se protivnicima

pridruzili (adversaries nostris

Kako

samo znademo, da je Matija§ jo§ za odmetnika darovao svomu vjernomu sluzbeniku Blazu Kende-

Tek

tih

u drugoj polovici prosinca 1465. vratio se je kralj u Ugarsku, te ga nalazimo

10. sijednja

1466. u Tolni, a 13. sijednja u Budimu. Jo§ u Tolni bijaSe oko sebe skupio

poglavite prelate Ijeta

nos rebellando).

se je to podsjedanje svrSilo, nije zabiljeieno;

podsade posjedovanja re§u.

coniuncti contra

i

barune, te

se je

s

njima

posavjetovao o vojni

na Turke dojdudega ad proximam aestatem), a uz to

(ad tractandum pro expeditione contra Turcos

razmjestio cete za obranu StigavSi u 23. veljadu,

Budim namah

doljnih je

po

i

od eventualnih napadaja

krajeva kraljevstva prelata

savjetu

da se onda na njemu vijeda

i

i

baruna sazvao sabor u

taj

turskih.

grad za

odludi o dojdudoj vojni na Turke.

mozda jos prije podsade Gjurgjevca u Slavozama§ne promjene medju viSim dostojanstvenicima svoje driave. Najprije je oduzeo Emeriku Zapolji cast bosanskoga gubernatora bana kraljevina Hrvatske, Dalmacije Slavonije. Vec 5. studenoga 1465. zove se Emerik Zapolja naprosto >nasljedni iupan §ipu§ki< (comes perpetuus terre Scepusiensis), te boravi u sjevernoj Ugarskoj. Nadalje je kralj oduzeo vojvodstvo u Erdelju svome rodjaku Ivanu Pongracu od Dengelega, te ga bacio na skrajnji iztok u severinsku banovinu, a vojvodsku dast u Erdelju povjerio je nekadanjim svojim protivnicima, grofovima Ivanu Sigismundu od Bozina virovitidkomu iupanu Bertholdu Ellerbachu od Monjorokereka. JoS prije svoga povratka u Ugarsku,

niji

bijase kralj udinio

i

i

i

i

Slavonskim banom ostao je Nikola Ilodki, koji je takodjer obnaSao dast bana madvanskoga uz Petra Sokola, podjedno iupana teme&koga hrvatskim pak banima imenovao Petra Zoba (koji je tu dast obnaSao ved 1459.) uza nj I^dislava de Disznos, kojima je ;

i

takodjer pridao banovinu

bosansku.

Znadajno je medjutim, da je

kralj torn

prigodom

da su se redeni baoi Rama za zvali >bani kraljevina na§ih Rame, Dalmacije Hrvatske« (regnorum nostrorum Ramae, Dalmatiae et Croatiae). S kojih je razloga Matijai oiivio ime Rame, nije izvjestno; no uzkrisio zaboravljeno

ved ime

zemlju

bosansku, tako

i

nagadjamo, da je to udinio za uztuk sultanu, koji

je

u ono vrijeme

za onaj dio prave


matijaS korvin (1458.— 1490.).

64

Bosne, sto no je

u

bio

njegovoj

imenovao posebaoga

vlasti,

nekoga velika^a

kralja,

pogubljenoga kralja Stjepana TomaSevica, koji se bija§e pokorio i ozenio Turkinjom iz Carigrada. Muhamed proglasio toga vlastelina kraljem bosanskim, prozvao ga MalijaSem namjestio ga u svojemu (mozda je to bio Matija Vojsalic od roda hercega Hrvoja ?) i

dijelu Bosne, iz6ekujuci koji su od nedavna nadao sultan, da ce

zastitnika,

zivali

njegovu

okupiti

oni Bosnjaci,

i

Naro^ito

kralja.

se je

Ugara (perche Jayzi he naturaliter ynimica de pod zastavu svoga narodnoga kralja, pak tako i pod vrhovnu vlast nje-

Ungari), pohitati

gova

bili

pouzdano, da ce se oko domacega sina pod zastitom ugarskoga i hrvatskoga

Jajcani, protivnici

turskoga cara. All

Muhamed

su se BoSnjaci slabo oda-

se prevario, jer

kralju.

Cinilo se pace, da ce se vlast kralja Matija§a

utvrditi

hercega Stje-

u oblastima

i

Rozgon

ditavom pana Vukdica. Kraljevi zemlju. humsku preSli nekadanju u zemljom do Neretve, pak su onda kod Po6itelja Herceg Stjepan Vukcic naSao se u najvedoj neprilici. Prije, kad ga bijaSe nevolja turska ostatak pritisla, molio je kralja Matija§a za pomoc, pace mu je bio pripravan ustupiti kapetani Jan

svoje

drzavine

i

Neretvu

i

ih,

da

;

pobacaSe

ih,

koju oblast

ili

grad

obraniti Novi (Hercegnovi) salu.

Oni udarise na

gradova mletacke zastave,

i

(narodito

sada kao da se je predomislio, pak

mu pomognu

kula

s

obladali

bijahu

kraljeve vojske. Ali kapetani kraljevi nijesu znali za

Krajinu, zauze^e

i

primiti

barunom njegovim

postati

stao raditi u prilog Mletcima, zaklinjuci

od Turaka

Ivan

i

100.000 dukata, a za to

dati

i

Zagreb) u Hrvatskoj

Vitovec

te namjestise

na njinia zastave svoga kralja i gospodara. Spremahu se pace provaliti i do Novoga, posljednjega uto£i§ta hercegova, te ga osvojiti za svoga kralja. Zdvojno stanje Stjepana Vukd:ica prikazali su njegovi poslanici 10. ozujka 1466. mletaikoj obcini.

u ime svoga gospodara, kako je on poput svoga taSkoj obcini, te su ju zaklinjali,

mu

Vlatku

i

da

strica

mu pomogne,

Sandalja vazda bio

naroSito da dozvoli njemu

nesreci njegovoj, ni

ga proklinje govoreci: >Da imade tisucu zivota, samo protiv mene, svoga otca

Sto je u6inio ne

pravo bi i

da

mu

.

.).

Izprid;avajuci se, §to se bijase

to nije ni§ta koristilo,

dukata, da Poslije toga

mu

dade vojske,

pomagao

bilo,

sinovima

i

pridruzio

takodjer

za

ono,

protiv 6ita-

perdesse, non solamente

lui

ma

kralju

malo ne mari, vec

da ih izgubi

gospodara, nego

voga kr§canstva« (E sel havesse mille vite, serebe iusto tute quello ha fato contra de mi, stando mi suo padre e signor, .

odan mle-

Stjepanu skloniti se u koji grad dalmatinski, ako bi im zaprijetila skrajnja

pogibao. Za sina Vladislava, koji je kriv Sitavoj

stianitate

Oni govorahu

etiam contra tuta chri-

Matijasu, tuzi

se

herceg,

nego nasuprot Skodilo. Poslao je kralju Matija§u 12.000 pomodnih 6eta ne bi nikad, premda ih je kralj obrekao.

ali

je kralju

podsjedati Jajce, te je

taj

grad

pomocu

uzet (1463.) s

imao dovoljne vojske za taj podhvat. No zato je sultan jo§ ja6e zamrznuo na hercega govoreci, da mu je Jajce oteo herceg Stjepan, a ne kralj ugarski. MatijaS kralj obecao je na to opet hercegu, da ce ga pomagati, ali eto

Bozjom

i

hercegovom, jer

kralj nije

Herceg je molio kralja po svome i da mu dade za njih druge gradove u zamjenu u Ugarskoj. Ni to nije kralj uiinio, i tako su od reCenih gradova tri (MileSevac, Samobor i Prilip) izgubljena. U novije vrijeme pak zahtijevao je kralj, da mu herceg ustupi dva grada u humskoj zemlji; herceg je morao posluSati, te su oba grada pro§le su ved dvije godine, a kralj nije niSta uSinio. sinu Vlatku, da

uzme u

zauzeli Jan Vitovec

doznao

je herceg,

i

zaStitu pet njegovih gradova,

drugi kapetani kraljevi sa svojim cetama.

kako

kraljevi kapetani

imadu nalog, da

Od

nekih

prijatelja svojih

ga ziva ulove u svoje ruke.

Herceg malo da u Novome nije bio obsjednut zarobljen; s toga moli Mletfiane, da mu u sluiaju skrajnje potrebe dozvole skloniti se u njihove oblasti. MletaSka obdina nije pravo znala §ta da odgovori hercegovim poslanicima. U jednu ruku bila je saveznica kralja MatijaSa, u drugu je dobro pamtila, da su Krajina i Neretva, pa5e i Hum od davne starine pripadali hrvatskomu kraljevstvu, kao gradovi i

,

i


RATOVANJB

lUBClMA (1464.

S

— 1466).

*5

Dalmacije, koje

si bijaSe posvojila. Bojala se s toga povrijediti kralja Matija§a, kad bi pomagala hercega Stjepana protiv kraijevih kapetana. U prvi kraj bijase doduSe odludila primiti u svoju zaStitu hercegov grad Novi jo§ jedan njegov ka§teo u Boki kotorskoj, koje im bijaSe ponudio, te mu u zamjenu dati svoj otok Brad; no ve6 17. ozujka promijenila je svoju odluku, te je izjavila, da je gotova primiti Novi s kaStelom u svoje okrilje i braniti ih o svom troSku, >da ne dodje u ruke Turaka ili drugih, kao §to su doSIa neka ostala mjesta njegova*; ali dim .se povrate mirna vremena, vratit ce hercegu grad Novi drugi kaSteo. SuviSe obedaSe hercegu jedou kudu u Spljetu ili u kojemu

ocito

i

i

drugomu gradu svojemu u svome knezu u Spljetu, da

u nj u nevolji skloni. Napokon naloiiSe brani hercegov grad Vised na rijeci Cetini, ako bi mu zaDalmaciji, da

se

prijetio budi Turdin, budi tko drugi.

S pade

tim

mu

odgovorom opreznih Mletaka kao da

se dinilo,

juga

bi

mu

nije bilo

hercegu Stjepanu

mnogo pomozeno,

oni mogli ugrabiti ostatak njegova vladanja

i

imanja.

iztoka od Turaka, a sa sjevera

od kapetana kralja Matijasa, rijeSi se u svojoj zdvojnosti obratiti se na potonjega. Pomodi de mu Dubrovdani, njegovi pouzdani prijatelji, a miljenici kralja MatijaSa. Herceg se iz Novoga svratio u Dubrovnik, te su vlastela toga grada jamadno pokuSala, da ga izmire s kraljem ugarskim. U svibnju boPritisnut s

i

Zlatni (dvogubi) peSat kralja Matua&a. Nk je

prednjoj strani ijedi

na

Icral)

prijestolju

i

drii u

dvogubim kriiem. Nadpis naokolo ruba

grb

ngarski grb

(grede)

s

krnnom

i

nadpitom

a

:

rukama znakove kraljerske

tDominua

naokolo

ruba

Dens adiator :

»(Sigillum)

vlasti

;

do

Na

meuic.

Mat hie

njcf^orih

nogo amjeiten

strainjoj

atrani vidi

d(ei)

g(ratia)

regis

ae

Han-

garie et c(etera)<.

Isvomik a gradakom arkiva

ti

Sopruna.

rave u Budimu poslanici hercegovi, moledi kralja uz ino, da poSlje njihovu gospodaru u

pomod novih 3000

vojnirka.

bijahu jo§ povratili

s

MatijaS, kojega se kapetani Jan

vojne, nije

mogao

u svojoj driavi (propter inquietudines internas), kao liki

rat

na Turdina;

ali

je bar

Vitovec

ugoditi molbi hercegovoj

pokazao svoju dobru

i

i

Ivan

Rozgon ne

radi nutarnjih smutnja

radi toga, §to je volju, te je

i

sam spremao

17. svibnja

ve-

poslao du-

brovadkoga poslanika na svome dvoru, Nikolu Bunica, zajedno sa svojim plemidem, magistrom Gregorijem (de Manay) na jug, da u njegovo ime o njegovom troSku kupe pladenike, te da pomaiu hercega prema potrebi. Magistar Gregorije, kraljev poslanik, i

boravio

je

21.

lipnja u

cega Stjepana Vukdida

Nakon povratka HrT. povj.

II.

III.

Dubrovniku, gdje su ga podastili darom od 20 dukata; zatekao na iivotu.

ali

her-

nije viSe iz

Dubrovnika u Novi herceg

je Stjepan teiko obolio. Shrvala 5

ga


matijaS korvin (1458.

66

1490.).

# dulevne boli, uzrokovane od nesrece, sto su ga u posljednje doba saletile. Kad mu nema spasa, poslao je u Dubrovnik sve svoje bogate dragocjenosti i poda je vidio, kretnine, da budu sahranjene u njegovoj kuci. To bi izvr§eno oko 19. svibnja. S blagom svojim posla istodobno po Pribisavu Vukoticu i >svoj napokonni testamenat, zatvoren i zapedaceQ po zakonu, kako se dostoji«, odredivgi, da dubrovaCka obcina pridrzi u pohrani blago i oporuku, dokle bude on u zivotu, >a skoncav§e se i priminuvSe segaj svita, da buduce prisli u Dubrovnik tri sinove gospodstva mi: gospodin vojevoda Vlastarost

i

gospodin knez Vlatko i gospodin knez Stjepan, svi tri na zajedno ili svojim da im se otvori (testakipom, ili po svojih dobreh Ijudih i s listom vjerovanim djelom taj cas vrSi, §to bi se komu po recenom testamentu doi menat) i prodti stojalo*. U svojoj oporuci herceg je zapisao 10.000 dukata za svoju du§u, sinovima dislav,

.

.

Vlatku

Stjepanu

i

bi

po 30 000 dukata, a stvari, odijela,

prije

svojoj

.

>gospodji

zeni,

sve, §to joj je darovao,

i

Stjepanu je ostavio skupocjenoga

Vlatko umro

.

.

skupocjenih

razliditiii I

.

posudja, narocito

za

slu6aj,

ako

neka potonjega zapadne bratov

Stjepana,

1000,

Ceciliji*,

i

suviSe

>od kole je doSla u kucu«. bi se ozenio.

dio,

i

Ako

obratno. Vladi-

slavu nije ostavio ni§ta osim njegova zakonitoga dijela.

Herceg Stjepan Vukdic umro je u Novome 22. svibnja 1466. Po njegovoj smrti si starija dva sina kukavni ostatak otcevine tako, da je Vladislav uzeo grad Visec na Cetini, a Vlatko grad Novi. Najmladji sin Stjepan nije dobio nista osim pokretnina a to ga je valjda sklonilo, te je malo zatim prigrlio islam i preSao k turskomu sultanu, gdje je poslije kao Ahmed Hercegovic vr§io razne 6asti, te napokon postao i podijelise

;

veliki vezir

Dok

osmanlijskoga carstva. se je sve to zgadjalo na skrajnjemu jugu, bijase se jo§ u ozujku 1466. sastao

sabor

ugarski

u

Osim

Budimu.

Sestdeset ugarskih zupanija, te

prelata

bi uz

i

baruna bijase

drugo

zakljufieno,

doslo zastupnika plemstva

iz

da se za >obranu od Turaka.

i

drugih neprijateljakraljevstva« ditavo plemstvo podigne na noge. Narodito je trebalo pohi-

na obranu Beograda i drugih medja§nih gradova, za koje se je javljalo, da se na njih sprema sultan udanti, ohrabren neuspjehom krscanskoga svijeta proslih dviju godina. Muhamed bija§e se naime uvjerio, da mu se kraj tadanjih prilika u Evropi ne treba bojati nikakve navalne vojne krScanske, pak zato je vec u proljecu po§ao u Plovdin, te ondje skupljao 6ete za novu provalu u krScanske zemlje. Ni u Mletcima ni u Budimu tati

nije se ipak

Beograd

;

ali

pravo znalo,

kamo

ce sultan udariti; najvjerojatnije je

se takodjer govorilo, da ce navaliti

(Skenderbega),

ili

opet na Negroponte.

Dne

bilo,

da ce do6i pod

na Albaniju, da satre Jurja Kastriotica

17. travnja 1466. javljao

je kralj MatijaS

Budima ugarskim zupanijama, kako je pouzdano doznao, da je sultan u Sofiji, te da svom snagom sprema udariti na njega kraljevstvo njegovo. Kralj je Matija§ odludio sultana preteci, te ce zato bez odlaganja vec 3. svibnja poci u rat. Poziva s toga sve vjerne plemice i posjednike, da se i oni podignu, te sa svojim cetama oko 8. svibnja dodju do Beograda, gdje ce se pridruziti kraljevoj vojsci. Tko se tomu po-

iz

se odanle sa

i

zivu ne odazove, gubi glavu

Medjutim

nije do§lo ni

udario na Albaniju, da skrsi

i

imanje.

do te obranbene vojne. Sultan bija§e sa svojom vojskom Skenderbega i Mletcane, a kralju MatijaSu bijaSe ponovo

ili primirje. Tako ostade MatijaS u Budimu, premda su ga Mletci salijetali, da im priskoci u pomoc, da se tako razstavi turska sila. No Matija§ bijaSe od Dubrov-

ponudio mir fiana

i

od

svojih

do6uo za

kapetana

spletke

mletadke

hercegovoj, te je gotovo uzivao, gledajuci neprilike iskrenih saveznika. Jos 2. srpnja 1466. boravi MatijaS

u juznoj

Dalmaciji

Mletdana, svojih

i

u Budimu, gdje no

dozvoho, da se smije

motid na svom povratku

ma6em iz

pasati.

Budima dne

Tu 6.

je

povelju

i

ne-

izdaje povelju

svojim vazda odanim DubrovCanima, kojom je njihovu knezu podijelo vojniCku

mu

u zemlji

nepouzdanih

vlast, te

dubrovadki poslanik Ivan Pal-

rujna 1466. donio u svoj rodni grad.


I

RATOVANJE

Turcima upotrebio

Zastoj u ratovanju s

Rimski papa Pavao

prilike u HrvatsWoj.

bulom od 15. Tuza imenovao

TURCIMA (1464.— 1466.).

S

travnja

vesprimskoga klerika, dvadeset

1466.

biskupa

za

da jednom konadno uredi napokon na prijedloge kraljeve, te je

je kralj MatijaS,

pristao je

II.

67

i

osamgodisnjega

zagrebadkoga, premjestivsi podjedno

Osvalda

dosadanjega biskupa,

Cupora na nedavno izpraznjenu biskupiju u Gjuru. Tako je zagrebaika biskupija nakon duga stradanja dobila mlada krepka pastira, koji je bio pokralju rimskoj stolici. Kralj je MatijaS pregnuo sada svom snagom, da razasuta cudan gradove te biskupije opet skupi, te ih predade svome izabraniku. Poglavito imanja radi toga boravio je sam kralj u kolovozti 1466. u Slavoniji. Dne 8. kolovoza nalazimo ga u Krizevcima, gdje je sabrao oko sebe velika§e plemstvo, te je s njima ustanovio na6iD, kako da se plada crkvena desetina u zagrebaCkoj biskupiji. Cini se, da su novi ostarjeloga Dimitriju

i

i

i

i

i

i

biskup

plemstvo

i

prihvatili

deliberaueramus).

23. kolovoza.

Tu

je

Ijevskoj slobodnoj

rocito u Zagrebu,

rodjaku koji je

(bratu)

Iz

uz ino

alias Crisii

poSao je

Krizevaca potvrdio

cum

superinde kralj

nekih

statute

obcini na brdu Gradcu.

prelatis et

Zagreb,

u

obrtnidkih

Napokon

ga

gdje

druzina

baronibus

nalazimo

(cehova) u

kra-

je kralj, boraveci u Slavoniji, a na-

imenovao i novoga bana za hrvatsko kraljevstvo. Tu je Cast povjtrio novoga zagrebadkoga biskupa, po imenu Ivanu Tuzu od Laka,

dosad bio magistar kraljevskih vratara,

vrSivao kraljevske naloge u Slavoniji.

kod Zagreba.

razmirica vi§e puta

prijedloge, jer se za potonjih

pogodbu u Krizevcima (prout

poziva na nostris

kraljeve

je

te

Valjda je

u tome svojstvu vec

vec

druge poslove u Hrvatskoj u prilog knezu Stjepanu II. Frankapanu, protiv kojega IzvrSivsi jo§

tada i

vise puta iz-

Tuz drzao Medvedgrad

Ivan

Slavoniji

(tako je izdao povelju

su se dizala braca

sinovci nje-

i

Budim, gdje ga opet nalazimo u polovici mjeseca rujna. Novi ban hrvatski Ivan Tuz od Laka zove se u spomenicima >kral)evina Bosne, d:itave Slavonije ban i vrhovni kapetan< (regnorum Bozne, Dalmatie, Croatie Hrvatske govi),

vratio se kralj u

i

banus et capitaneus generalis), te je po tome imao jednaku vlast, kao nedavno Emerik Zapolja. Uz njega spominje se kao ban Slavonije Jan Vitovec, dok ga je u Hrvatskoj i Dalmaciji zamjenjivao banovac (vicebanus) Pavao Bozidkovid. Ivana Tuza bija§e zapala velika zadaca, da obnovi kraljevsku vlast u juinoj Hrvatskoj, da brani ac totius Sclauonie

Bosnu,

i

napokon da kao vrhovni kapetan

nastavi rat na jugu u hercegovoj zemlji mjesto

Jana Vitovca, koji se bija§e pred nekoliko telju

na Neretvi zupana

kneza Pavla

ili

s

mjeseci

s

bojista

povratio, ostavivSi u Poci*

jakom posadom. Vec

17. rujna

zapovijeda kralj

Budima krbavskomu knezu Ivanu Kurjakovicu, da Jurju de Flore povrati njegov posjed Jagodnje u zupi ludkoj, jer ce inaCe naloziti banu Ivanu Tuzu, da ga silom na to prinudi (alioquin commisimus fideli nostro magnifico Joanni Thuz de Lak, Bosne et regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie bano, ut vos ad premissa faciendum omnino compellat et aitringat auctoritate nostra). I zaista je ban Ivan Tuz zajedno s Ivanom Rozgonom oko 14. rujna stajao u okolici grada Klisa, koji je dosadanja vlastnica, banica Margareta Spiran^id, neprestano nudila Mletcima. Ban bijaSe doSao s vojskom, da • obnovi medje kraljevine Dalmacije Sinj* (pro Hrvatske, te da osvoji gradove Klis reformacione confiniorum Dalmatiae et Croatiae, ac castrorum regiorum Klisz et Zyn Matija§

iz

.

.

.

i

i

expugnatione),

koje bijaSe banica Margareta poslije smrti svoga

koje se sada otimahu ne samo MIetci, nego

i

napuljski

kralj

supruga zadriala,

Ferdinand.

i

za

Mletci te ne-

milo prepali, kad im je spljetski knez Jakov Marcello dojavio dolazak kraljevske vojske. Posebnim naputkom od 22. rujna svjetuju Marcella, kako da se ponaia. Banice Margarete

dino §to

neka vi§e ne pomaze protiv bana,

ali

gotov novae.

pak

iiveia. za

Osobito

ne dogodi gradovima Spljetu

i

ni

njemu neka ne daje ratne

nego jeda se

deta,

Trogiru. Tri dana zatim, 25. rujna, uvjcravaju Mletci

KUsa; Sto su dosad pojedino poradi prijetede opasQosti od Turaka i poradi

kraljeva poslanika, da se ne de nipoSto padati u poslove grada

magali banicu Margaretu, bilo je

zaire,

neka pazi na kretnje kraljevskih


^

Matija§ korvin (1458—1490).

nakon smrti hercega Stjepana VukCica stao

napuljskoga kralja Ferdinanda, koji se je

u poslove onih krajeva. Bez pomoci mletadke nije banica Margareta, koja je jo§

uplitati

Treh kraljev na Ori§cu« dva zdriba zemlje pod Klisom za duSu svoga pokojnoga supraga Pavla, mogla vi§e odrzati gradove kapetanu Ivanu RozPetrovac, vec ih je morala predati banu Ivanu Tuzu Klis, Sinj 25. ozujka cirilskom

poveljom

bila darovala

skapeli

i

i

gonu, koji su onda u njima namjestili kraljevske kastelane

i

posade. Zgodilo se to svakako

studenoga 1466., jer se toga dana Dubrovcani izvinjuju banu Ivanu Tuzu Ivanu Rozgonu, §to im ne Salju zatrazenih lumbarada, buduci da je Klis i onako vec u njiiiovim prije 5.

i

nikama (excusacionem dominis Hungaris pro bombardis eo, quia Clis est in eorum manibus). (Borba kralja Matija§a s ce§kim kraljem Jurjem Podj ebradsk m, i

1467.

— 1471.;

kralj

MatijaS uvjerio, da

hrvatsko kraljevstvo u to doba: turske provale 1468.1 1469., Frankapani gube Senj 1469., osnutak senjske kapetanije, banovanje Blaza Magjara 1470. 1471., pad Po^itelja 1471.). Jos godine 1464. bijase se i

nikad ne ce

svijet

§to

pape Pia

zelja

udaljiti

ga je

II.

ne ce

da se krscanski

te

ostvariti,

koristi,

i

moMa

moze sama krune. Zgoda je

ne

vinom vladao

No

ga

mnogo

mu

nego

je po-

njegovi

susjedi

s

medja Ugarske, gdje

sjevernih

Evrope.

nije smio na Turcima i zato,

se

smetali, te

MatijaS uklanjao se je velikomu rata i

iz

zenialja,

manjkalo

pohotni

i

i

je mislio ubrati

nego u opustjelim krajevima balkanskoga poluotoka. Pomamio se polja£kim zemljama, ugledavSi se u Anzuvinca Ljudevita I. Vei povjestnica proSlih decenija ubijedila, da se Ugarska s Hrvatskom

i

je

da

odrzati, vec bila bolja

je tromi

du§e okretni Juraj

u drzavi

Kazimir IV.)

kralj

vukla preko zapadnih

zelja

za njemaCkim, deskim likoga; a

poljski

III.,

Za

veliki navalni rat

njegovi

protivnici

svoga vladanja.

iz

viSe lovorika

rat sa sultanom.

mu

k tomu su

kralj Fridrik

i

dugo

ziva

pokrenuti veliki navalni rat na Turke, da ih potisne

u pustolovni

bi se upustio

glavito novaca;

(car

i

MatijaS slijedecih godina vise radio za obranu svojih kraljevina

Stoga je

da

se

sloziti

i

treba prikupiti jo§ alpinske zemlje

joj

podesnija,

nego ikada,

slabo pazeni Fridrik

i

Podjebradski,

ali

je

kao

ta

njemackom

a kraljevini

III.,

gorljiv

i

zemlje

6e§ke

habsburzkom drzaCe^koj gospodovao je do-

privrzenik

i

kalikstinaca bio

zazoran

njema6kim knezovima, pace i velikomu dijelu svojih katoliikih podanika. Kralju Matija§u vrzle su se po glavi velike osnove i misli; neko vrijeme paCe pomamio se i za krunom rimskoga carstva, pak se stao natjecati, da ga izaberu za nje-

papi, caru,

madkoga

kralja jos za ziva Fridrika

III.

U

udovac

to je vrijeme mladi

kojoj bi vlast svoju podigao. Najprije se je htio ozeniti kneginjom izbornika,

tomu

ali

polite,

no

su Nijemce mrzih;

se oprli ugarski velikaSi, koji

mu

vrata uglednoga vojvode milanskoga, koji tu zenitbu

osujetise

opet

na ogled

je poslao

Mletci, bojeci se,

Napokon u Ijetu 1465. poslao u Novo mjesto kod BeCa; poslanici

da

bi

se

trazio

zenu, po

onda pokucao na

sliku svoje kceri Hi-

mogla

Ljudevita Velikoga.

je kralj svoje poslanike

Fridriku

utanafiili s

III.

i

porodice braniborskih

iz

vratiti

vremena

k caru i kralju carem savez protiv Mletaka,

kojima de Fridrik

oteti Furlansku, a Matijag ugrabljenu Dalmaciju. Da se savez utvrdi, 6e uzeti za zenu jednu kcer saske vojvodkinje Margarete, sestre careve. Ali i tomu se opre ona stranka velikaSa, koja je zazirala od Nijemaca.

kralj

Lijepa se je zgoda nadala kralju Matijasu, da ugodi svojoj slavohlepnoj duSi, kad je

u to rimski papa Pavao

II.

ustao protiv

bijale izpunio svojih obecanja,^zadatih

CeSkoga kralja Jurja Podjebradskoga, prigodom svoga krunisanja, paCe je sam

koji

ne

pristajao

uz Husite, te je katolidkoj crkvi u koje fiemu smetao. Papa bijase jo§ u Ijetu 1465. pozvao u Rim na opravdanje, odlu6iv§i zbaciti ga s prijestolja, ako se ne bi njegovu po-

Jurja

zivu odazvao. Podjedno obratio se je na

Na

stolice proveli. niji,

da

zarati

na deSkoga

MatijaS jo§ vi§e

neke vladare, da

papin poziv ocitovao se

je

i

kralj

eim

bi to

papa

svome nekadanjemu

tastu

i

kralja,

bi s

Matija§

samo

2.

oruzjem odluku papinske listopada 1465. najpriprav-

zatrazio.

I

tako otudji se kralj

dobrodinitelju, izgledajuci

tezko 6as, da se


BORBA KRAUA 1IATIJA§A

KRAUEM JURJEM PODJEBRADSKIM

S CeSkiM

na njega obori. Razpoloienje obaju vladara tijekom godine 1466., gdje imade na pretek

U jednome pismu hi vatra va§e

zrcali

krvi

jo§

i

>§to se tide va§e zabrinutosti, da

nas bi

iz

najbolje

na§ega

rijedi

i

»Kad

bi se jo§

dugo

mira

trgnuti*.

Matija§

mogao

zar Qa§e mladosti

— 1471.).

u njihovu

prijetnja, ujedljivih

poruiuje Juraj kralju MatijaSu:

mladjane

se

(1467.

69

dopisivanju

oditih uvreda.

pravdali,

mu

mogrla

odgovara:

zrelu narav va§ega Veli-

u svakom sluo tome daju moze biti govora samo o kraljevskom dostojanstvu, a ovo ne smije va§e veliianstvo ni pored nase mladosti omalovazavati<. Opreka izmedju oba vladara postajaSe sve ve<Sa

danstva razplamtiti, bilo

bi

moida

pristojnije,

da

Sutjeli; jer

ste

Juraj Podjkbradski, kralj etiki.

Po

i

stoga, 5to

su

pojedini

kapetani

fiava a

Mrskom dvorou Laxvnbarga kn^

provaljivali u

Ugarsku.

Tako

s

Trnavi

zaprijetio. Kralj

MatijaS

morao

podsade Kostolana zarobi Svehlu

je u jeseni s

mnogo

1466.

sam

njegovih

poci,

B«te.

je kapetan Ivan

nekoliko tisuda vojske zauzeo tvrdinju Kostolan u njitranskoj iupaniji, te

§vehla

dulje

deSki

shoi, kqja

i

samoj

da ga svlada. Nakon

Ijudi, te ih

dade sve povjcSati


matijaS korvin (1458.

jQ

(31. sijednja

1467.),

mu

na §to

— 1490.).

se preostali predadoSe.

Ba§ ta borba sa ^vehlom razjari

da su tezko fiekale na odmazdu. papa Pavao II. dne 23. prosinca 1466.

6ete MatijaSeve tako,

i

Medjutim

bijale

okorjela krivovjerca te

da

za§titnika krivovjerja

i

liSio

Podjebradskoga kao

kralja Jurja

kraljevskoga dostojanstva

ostalih ^asti,

i

podanike njegove odrijeSio od prisege vjernosti i svih drugih obveza. Sluteci Matijas, bi mu naskoro mogao stidi poziv, da se digne na kralja krivovjerca, i da pohita u

pomoc njegovim prije skupiti

izvjezbana, da bi se

kojom

s

Kako

strane je zemlje voditi.

mu

tovati izvan granica, bilo

mu

utanaCili savez

mogao posve po

bi

svojoj

odluCi §to

ligu:

ili

razpolagati

volji

morala

nijesu ni plemicka vojska ni banderiji velikaSa je

s

mnogo

je

redovnu, stalnu

sastaviti

mogla ogledati

redovnu vojsku trebalo

bijahu

podanicima, koji

katoIi6kim

takovu vojsku,

vjestim

dohodke

Ali za takovu

njegov godi§nji dohodak tada

od 10.000

jedva izdrzao kroz pol

Ijudi

tako, da bi u ditavoj drzavi svojoj proveo

neke reforme u financijama. Sve dosad placale se tako u Ugarskoj kao u Hrvatskoj dvije vrste dada: neizravni pcrez.

merae

Izravni

porez

Ugarskoj

bio je u

u

regiae), koji je sastojao

torn,

da se

(ili

petina forinte); u Slavoniji

Neizravni porez bio je

nales).

bila je

koja se je pladala od robe, uvazane dudi da su ditavi krajevi

iz

i

placalo

porta), kroz

(lat.

godinu 20 dinara

na

kunovina (proventus marduri-

Oba poreza

bila bi dosta znatna,

gradovi posebnim privilegijama

i

i

ca-

u Slavoniji poglavito tridesetina (tricesima),

tudjine.

plemena, pak

i

zitom,

izravnim porezom

u Ugarskoj

i

ili

izravni

komore (lucrum

dobit kraljevske

od svakih kucnih vrata

je

koja su mogla proci kola, natovarena sijenom

ra-

izvrstno

bila

bi

hrabrim deSkim 6etama.

i

novaca, dok je sav

iznosio nekih 200.000 dukata, s kojima bi Cetu

godine. Kralj je snovao povisiti svoje

vojsku, koja

u

i

no bu-

oprosteni

bili

od placanja, utjecalo je u kraljevsku blagajnu vrlo malo. Nevolji toj dalo se je jedino tako ukloniti, kad bi se sva privilegija ukinula, te kod pobiranja poreza carine strogi red zaveo. I zaista je kralj Matijas na to mislio, kad je u mjesecu ozujku 1467. saboru u Budimu predlozio svoju reformu poreza. Neka se ukine dobit kraljevske komore i

(i

kunovina), zatim tridesetina, a

dobiti kraljevske

ventus

fisci

komore neka

regalis), a

Komornu dacu neka i

u tudjinu

sva privilegija,

i

ma komu

komorna daca

i

(vectigal

fisci

Mjesto

regalis, pro-

sacrae coronae).

iznimke, kmetovi

svjetovnih

kraljevskih imanja. Glede krunske carine bi odredjeno, da

plemice, kao

§alje, placati

svaki stranac imade od robe, koju iz tudjine neku svotu po ustanovljenomu cjeniku. Jo§ bi odredjeno, i

da tu carinu imadu pobirati zasebni kraljevski dinovnici,

komu

podijeljena.

(tributum

krunska carina

placaju svi podanici zemljoradnici bez

svaki driavljanin, izuzev i

njima

mjesto tridesetine

duhovnih posjednika, pade

dovaza

s

se zavede

da je

i

kralj

ne smije

ni-

oprostiti.

Tek §to je sabor prihvatio kraljeve predloge, razasu§e se poreznici (dicatores et exactores) na sve strane, da pobiru dozvoljene poreze. Naravno, da je bilo i zloporaba. Pobiradi krunske carine u Zagrebu (exactores vectigalium corone in civitate zagrabiensi) zahtijevahu tu

carinu od

mjesta kraljevine

svake

Slavonije

na

habitas). Gradjani se zagrebadki

robe, pade

drugo

1

od

one, koja

(ad quascunque

se

partes

je in

prevaXala

s

jednoga

ipso regno Sclauonie

na to gorko

potuziSe kralju, na §to je on 24. travnja prema zakljudku staleza i prema njegovoj odredbi (secundum disposicionem prelatorum, baronum et nobilium regni nostri et contenta litterarum et registri nostri superinde editi) pobiru carinu samo od onih stvari, »koje se iz ovoga kraljevstva naSega i strana mu podlozenih izvoze u strane krajeve, ili se iz iz

Budima zapovjedio

carinarima, da

njih uvazaju u na§e kraljevstvo<

(quod vectigal corone solummodo ab illis rebus, que de hoc regno nostro et partes sibi subiectas ad partes extraneas exportarentur vel de eisdem importarentur ad regnum nostrum exigi debet). I pobiradi komorne dace namjerise

se

.

.

.

u Slavoniji na odpor, narodito kod predijalaca zagrebadkoga

biskupa, koji


BORBA KRALJA MATIJA§\ su

da su

tvrdili,

S

CeSkIM KRALJEM JURJEM PODJEBRADSKIM (1467. —1471).

71

dosad sva prava pravih plemica, pak da po tome nijesu du2ni je na to posebnim pismom iz Bu-

uzivali

placati ni te dace. Predijalci potuii^e se kralju, koji

dima

1467. zapitao

13. srpnja

sabor u Krizevcima, da

slavonski

su redeni predijalci

li

(praediales episcopatus zagrabiensis) uzivali sva prava ostalih drzavnih plemida,

narodito njihova svjedoCanstva

da

kralj

govi poreznici ne smiju ubrajati medju neplemice,

1468.

9. svibnja

spocituje

kralj

ir

da

su

li

lo ve<5 31. srpnja povoljno za predijalce izjavio,

mjesta odredio, da se predijalci imadu smatrati za plemice,

s

i

sudom onako, kao

prisege dosad vrijedile pred banskim

Sabor se je na

bi bill pravi plemici.

na Sto je

i

od

niti

da

ih nje-

redenu dacu. Jo§ porezniku u zagre-

njih pobirati

svoje kancelarije

notaru

Jegra

i

i

ba^koj iupaniji, Benediktu Bacanu (de Batyan), §to u slobodnoj obcini na brdu Gradcu kod 2^greba traii komornu dadu sve od zapuStenih kuca (domos desertas dicasses), pak je tako u redenom gradu popisao do pet stotina vrata (portarum), premda nema u njemu ni toliko zitelja, koji bi kuce posjedovali.

Vec sami

novi porezi, kojima

obcina, a jo§ vi§e siloviti

mnogo

i

biSe

ukinute

tolikih poveljenih druiina

povlastice

puta nepravedni nacin, kako su

novim pore-

ozlojediSe silno narod u svima krajevima. Zalaiska iupanija ocito se je oprla

zima

Slavoniji

Erdelju. Narocito su se oprli Erdeljci, koji su dosad u

i

najveca privilegija. Nezadovoljnike je kralj u potonje

nego

polja,

samo

pobiranju njihovu, a za njom se povadjale druge, ne

i

i

vrijeme

u Ugarskoj, nego

daca

pogledu

i

u

uiivali

samo neki domaci magnati, koje Stjepan Zazupani, brada Emerik

su ne

podstrekavali

kao SipuSki

zavrgavao,

i

ih poreznici pobirali,

i

susjedni vladari, kao deSki kralj Juraj Podjebradski, poljski kralj Kazimir,

i

moldavski vojvoda Stjepan Bogdanovic, tada kletvenik poljskoga kralja. Potaknuti ovima

pobuni§e se Erdeljci u kolovozu 1467.,

vodjama

i

grofove Ivana

i

od sv. Jurja od Monjorokereka.

Sigismunda

Bertholda Elderbacha grofa Ivana od

sv. Jurja

kralju MatijaSu.

Uz buntovne Erdeljce

sve strane (kao

pak da

Erdelj,

te proglasi§e

18.

Bozina

(tadanje

kolodki

i

i

Stjepana Zapolju, zatim vojvode),

erdeljske

i

onda

Govorilo se pa6e, da su buntovnici spremni

Bozina proglasiti svojim kraljem,

i

nadbiskup

mu

i

KoloSvaru >svojim

kolovoza u

pro6elnicima« (directores et antecessores) Emerika

te se

pristajali su brojni velikaSi

drugi), koji

su

teiko

svom snagom duhovni

izgledali,

da

i

oprijeti

svjetovni na

kralj

podje u

se onda iza ledja dignu na noge.

dana kolovoza doznao za sve, §to se je u Erdelju spremalo, drugim vjemim pak je s toga 19. kolovoza zajedno s nadbiskupom Ivanom Vitezom barunima pohitao, da bunu u zametku uguSi. Dne 26. kolovoza boravio je kralj u Keckemetu, a u polovici rujna bio je ve6 u Erdelju, gdje se buntovnici, njih do 50.000, ne Kralj bijaSe vec prvih

i

Nahrupiv naglo na

bijahu jo§ valjano pripravili za borbu.

Grof Ivan od njega

i

sv. Jurja

brata mu,

ali

i

liSi

Bozina njih

i

prvi

pohita preda

njihove glavne

nj,

ortake

njih, razasu ih

da izmoli milost svih dasti, te

na sve strane. Kralj pomilova

imenova

erdelj skim

vojvodama Ivana Pongraca od Dengelega Nikolu Cupora. Od ostalih buntovnika kralj je mnoge prognao iz zemlje, druge je dao pogubiti, a Erdelju nametnuo je ogromnu globu od 400.000 zlatnih forinti. Tim je silno zastraSio privrienike erdeljskih buntovnika po Ugarskoj Slavoniji; jedino Emerik Zapolja sa svojim rodjacima dize bunu u SipuSkoj i gemerskoj iupaniji, a Berthold EUerbach (Elderbach), iupan virovitidki, u jednome dijelu Slavonije. Ali Matija§ posla na njih neke svoje vjerne kapetane, a sam odludi provaliti u Moldavu, da kazni vojvodu Stjepana Bogdanovida, §to je prije Erdeljce poticao na bunu, a sada opet primao progonjene odmetnike. K tomu je vojvoda bio zato, §to se bija§e sklonio pod zakrilje poljskoga kralja, i ito je Surovao mrzak kralju s Turcima. U najnezgodnije doba, na koncu studenoga 1467., provali Maiija§ kroz Ojtozski klanac u Moldavu, da zbaci vojvodu drugoga namjesti. Prolazedi zemljom spali graNjemca, te- prodiraSe prema glavnomu gradu Sudavi. Ali u no<5i dove Bako, Roman 15. prosinca udariSe na nj kod grada Banje (Baja) Vlasi (Rumunji) pod svojim voJFodom. i

i

i

i

i


matijaS korvin (1458.

7a

Nakon

od

borbe

Ijute

bojno polje

ostaviti

ga morali

nositi

u Moldavi,

te

dopanuo

prvih dana godine 1468. Bio

odluiio

je

sam morade

i

da su

rana, tako

u Bragovu u

kralj

nedadu

osvetiti svoju

je u to ime sazvao velikage u Veliki Varadin na dogovor.

zgodi se neSto, §to je

On

i

neprijatelja.-ali

bijaSe

Yec posljednjega prosinca 1467. boravi

nosiljci.

Erdelju; tu ga nalazimo

Matija§

ratovanja, jer

okaniti se daljega

i

na

dodule

suzbi

sata

cetiri

1490.).

No

u Varadinu

mjesta promijenilo kraljeve osnove.

s

Kralj 6e§ki Juraj Podjebradski bijase se unato6 papinoj osudi odrzao na prijestolju. je odolijevao ne samo ligi svojih katolickih podanika, nego i samomu caru Fri-

jak, da je prvih dana 1468. navijestio caru rat, te sina vojskom na Austriju. Papa i car nadjo§e se u najvecoj nepriTaj je bio u drugoj polovici sijecnja lici, te odlu^ise prizvati u pomoc kralja MatijaSa. Varadinu, kad no mu stigoge poVelikom na okupu sa svojim prelatima i barunima u pouzdanik slanici rimske stolice (otac Gabrijel iz Verone i Petar Ercleus), a s njima

driku

Osjecao se paSe tako

III.

svoga Viktorina poslao

s

i

katolicke lige 6e§ke (olomucki biskup Protasius Boskovic), koji ga pozvase, »da primi u svoje zakrilje katolike deSke krune, i da se s oruijem digne na neprijatelja svete vjere.« car Fridrik

I

zatraXio

III.

u kralja Matijasa protiv kraljevica Viktorina, nudeci ga

pomoc

Car ce njemu

sjajnim obecanjima.

novaca, odreci

dati

se

naslova ugarskoga

kralja

i

varoSi, koje drzi u Ugarskoj; napokon ce zajedno s papom porasve gradove da MatijaS bude izabran za njemaCkoga kralja. Sjajne ponude sa svih strana obmanuSe posve kralja Matijasa, te se stade spremati na rat. Boraveci mjeseca veljaCe i u prvoj polovici ozujka izmedju Velikoga Varadina Jegra skupljao vojsku sa svih strana. Mnogi velika§i, koji se jos nedavno njemu otimahu, vratiti

i

diti,

i

ponudi§e se dobrovoljno, da

Emerik Zapolja, a uza vodja katolidke

kao

i

saveznik

carev

Osobito

banderijima.

Bozina. Napokon Zdenko Sternberg, s vi§e

sv. Jurja

Cegkoj, mocni

31. ozujka 1468. navijesti MatijaS

svojim

sa

pratiti

od

grofovi

nj

u

lige

ga

ce

i

zastitnik

izticao

se

se kralju pridruiio

i

Dne

svojih

zemljaka.

deSkih

katolika Jurju

od 5000 Ijudi u Podjebradskomu rat, te posla prvih dana travnja odio Austriju, da odanle odtjeraju kraljevica Viktorina. S glavnom vojskom podje Matija§ 14. travnja iz Poiuna kroz Austriju na Moravu. Vojska mu je brojila 16.000 dobro opremvojske

svoje

momaka, vecinom ceSkih

Ijenih

Vuk

koje je vodio despot Zmaj

topova

i

do 2000

i

kola. Kralja su pratili

biskupa, biskupi pe6uvski

i

1000 srbskih

zatim

placenika,

poljskih

konjanika*

Grgurevic (Brankovic). Suvise je uz vojsku bilo 50 vecih brojni

od

jegarski, grofovi

kola Cupor; od austrijskih velikaSa

prelati

sv. Jurja

mu

pridru2io

i

se

Tu

magnati. i

su

bila

oba nad-

NiEmerik Zapolja od ce§kih spo-

Bozina,

i

Ulrik Grafeneck, a

menuti vec Zdenko Sternberg.

Ve6

dan

fietvrti

polazka

iza

svoga

stajao je kralj

deski Juraj sa svojim sinovima Viktorinom

svoje drzave,

markgrofije moravske. tvrdi Spielberg

i

uza sve to ipak je Matija§

ali

Do

kod

Jiglave

na

Moravi.

Kralj

Henrikom podigao

se takodjer na obranu

srpnja u§ao

u Olomuc, glavni grad

vec

4.

listopada bija§e u vlasti njegovoj gotovo ditava Morava, izuzev

kod Brna, Ugarsko Hradi§te

djena mjesta, koja bijaSe Juraj u Slezkoj

i

i

neka manja mjesta.

Luiici zadrzao, bi§e

tako da je ce§komu kralju ostala jedina Opava.

U

A

i

posljednja utvr-

prinudjena na predaju,

samoj CeSkoj napokon bijahu se Ivan

od Rozemberka grad Budjejovice pridruzili katolickoj ligi. MatijaS bija§e na pocetku rujna imenovao vojvodom svoje moravske vojske Zdenka Sternberga, te se povratio u i

Ugarsku, jer je jos

7.

kolovoza bio sazvao sabor

Pozunu. Sabor se zaista skupio

ga podjedno prinudio,

te se je

ugarski, koji

ce

se

sastati

Dne

s

novom godinom

12. veljade predala

mu

rujna u

kralju izvanrednu

obveze, koje bijaSe prigodom krunisanja inauguralnim dekretom preuzeo

Namah

8.

dacu za nastavak rata dozvolio; ali zasebnim dlankom (16.) morao obvezati, da ce vrSiti sve i

1469. obnovio je

kralj

i

zajamdio.

MatijaS rat s pojacanim silama.

se je hrabra posada u Spielbergu, a

onda

je sutradan

krenuo


BORBA KRAUA MAT1JA§A sa

10.000

Hrudima,

S

Tu

prema Ce§koj.

Ijudi

KRaUEM JURJEM PODJEBRaDSKIM

Ce§KIM

gradova

prodje kraj

— 1471

73

).

Visokoga Mita

LitomiSla,

i

kod Caslave dodeka obkoli ga ce§ki kralj kod

bogate rudnike u Kutnoj

zeleci §to prije osvojiti

(1467.

gori. Ali

ga Juraj Podjebradski, i kad je na to stao uzmicati na jug, Vilimova usred snijeinih gorskih krajeva sa sviju straoa tako, da

mu

je bilo

ili

ondje

Oba se kraija sastadoSe samodruzi 27. veljaie blizu Auhrova, u nekoj izgorjeloj kolibici. MatijaS obeca svome tastu na poStenu njegovim Cesima dozvoli sveta priSest pod rijeC, da ce poraditi u pape, da se Jurju car obrekli njemaiku kraobjema prilikama. Saobdi mu nadalje, kako su njemu papa njemu, svome tastu, vratiti zamoli, da za on nj glasuje; a za to 6e Ijevsku krunu, te ga kotare, koje je dosad osvojio. Napokon utanadise oba kraija primirje sve gradove do 3. travnja; za to vrijeme sastat de se oni sa svojim savjetnicima u Olomucu, da ugoizginuti

ili

moliti za mir.

ugovarahu viSe

te

sati

i

i

i

vore konacni mir.

Medjutim mira ne Vratislave

iz

i

12. travnja izabrati

volio, te

Papinski legat Lovrinac Rovarella, biskup ferrarski, nadalje biskupi

Olomuca, napokon

Da

sporazumak.

svaki

bi.

ga onda

vodje katoliCke lige ^eSke uprii

i

predobili

bi

ga za 6e§koga 3.

kraija

kraija. Matija§

i

S

Luzica.

se pone§to skanjivao,

da osujete

lige

odIuCiSe

napokon

ali

mu

pri-

se je po-

kraljem Jurjem produljio je primirje do nove godine.

Ali ni Juraj nije mirovao. Videci

da je prevaren,

svejim neprijateljima. Najprije je zatraiio udobrovoljio, dade u

ce§kom saboru

svojim nasljednikom,

ali

pomoc u

najstarijega

snagu svoju, da odoli

je skupio svu

poljskoga kraija Kazimira.

mu

sina, kraljevica

Da

bi

ga

Vladislava, izabrati

uz pogodbu, da se kraljevid ozeni njegovom kcerju Ljudmilom,

da njegovim sinovima Viktorinu

mirje, te obnovi

sile,

svibnja 1469. svecano izabrali fe§kim kraljem, na §to

klonila Morava, Slezka

i

sve

katolicke

dlanovi

MatijaSa,

u srpnju 1469.

i

jer je MatijaS bio veci dio svojih

Henriku ostanu njihovc na sve strane, pri

rat

data

cemu

oblasti.

se je

Saveznici

razpustio.

Na

to prekide pri-

njemu sreda

nasmijala,

MatijaSevi stadoSe vapiti za

sam car Fridrik III. podeo se odvracati od ugarskoga kraija, jer se je sile njegove, dok je opet Juraj Podjebradski nastojao, da njemaiku krunu burgundskomu vojvodi Karlu Smjelomu.

mirom; pace

i

bojao prevelike pribavi

Kraj takih prilika bija§e kralju MatijaSu osobito stalo, da

ohladnjeloga cara Fridrika. Ponudi mu, da ce

si

opet pribavi naklonost

njegovom tek petgodiSnjom kderkom Kunigundom, a onda mu po svome pouzdaniku, nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Vitezu, doglast, da ce mu doci u pohode u Bed. I zaista dodje on 11. veljade 1470. u carevu stolicu, praden od 1500 bogato opremljenih konjanika, zatim od brojnih ugarskih i

deSkih velikasa

i

prelata,

Vitez, sestric nadbiskupov

se zaru6iti s

izmedju kojih bijahu i

nadbiskup ostrogonski Ivan

najodlidniji

biskup peduvski Ivan Cesmidki,

napokon Ivan Beckenslaher

i

(Beckensloer), od nedavna biskup jegarski. Car ga je lijepo primio, obedavao ali

za pravo nije htio ni§ta

konadno

odluditi.

Tako ostade

u Bedu, te se napokon 11. ozujka vrati zlovoljan

mu

sva§ta,

MatijaS ditav mjesec badava

ne oprostivSi se s carem. Sada nastavi jo§ odludnije rat s de§kim kraljem, te je narodito stradala nevoljna Morava. Medjutim ne moga^e niSta odludna izvrSiti. LJ nekim manjim okrSajima ostade MatijaS dobitnikom; ali kad je u kolovozu provalio u CeSku do Caslave, morade brzo uzmaknuti pred de^kom vojskom, koju je vodila kraljica Ivana. Na kraju godine 1470. nije bilo ni

spomena, da

bi

mogao

obladati ditavom

njegovi postajali sve nestrpljiviji

i

deSkom driavom.

nezadovoljniji.

u prvi kraj oduSevIjeno dodekali, proklinjahu u nazadak; slezki

trgla

knezovi

bijahu

u Pozun,

rat

Ziteiji i

U

ni

to su saveznici

i

privrzenici

grada Vratislave, koji ga bijahu

im je trgovina odmetnu od MatijaSa.

njegove zadetnike,

svaki das spremni, da se

jer

medju ugarskim staleiima bilo je nezadovoljnika, koji su osudjivali kraljevu poje Matijai teikom mukom izradio, da mu je sabor u Budima dosvolio vanrednu dadu od jedne zlatne forinte za svaka vrata ili portu. I ovom prigodom moradoSe poglaviti prelati baruni obecati, da kralj ne ce vMe nikakve dade preko volje Pade

i

Ihiku, tako te

i


;

matijaS korvin (1458.— 1490.).

_

«

pisati (et

quantum

in

nobis

mu

da ce

svojih podanika nametati, paCe

sami dacu

oni

ako

uzkratiti,

htio raz-

ju

bi

contributionem ipsam neque nos dabimus).

erit,

pak i ponaSanje cara Fridrika, koji je u to nastojao stvoriti koaliciju u te je na pocetku godiae 1471. stao prilog Jurju Podjebradskomu, skloni kralja MatijaSa, neka ostane kraljem u (^eSkoj do smrti nudjati mir svome protivniku. Juraj Podjebradski bi pak potonji umro bez muzkih posvoje, a onda ce ga naslijediti kralj Matijas. Ako koji od brace njegove. U isti mah ili Viktorin kraljevic tomaka, dobit ce 6e§ku krunu pri papinskoj stolici u prilog Jurju, vojvode saske radili su i poljski kralj Kazimir kao i pitanju. Ali ba§ u taj tako te je Pavao II. bio spreman, da ponovo razpravlja o 6eskom Podjebradski 22. ozujka 1471. od 6as, kad su se prilike na bolje promijenile, umre Juraj najvodene bolesti. S njim leze u grob jedan od najslavnijih ceSkih kraljeva, koji je u

Sve

to,

osudnije vrijeme odrzao samostalnost 6e§ke drzave. CeSki stalezi ne obazirahu se sada na to, sto su pred kraljevica Vladislava priznali za nasljednika Jurjeva,

po

birati kralja

u Kutnoj gori

svojoj volji.

I

dvije godine

poljskoga

bili

na posebnom saboru

nego odlu6i§e

MatijaS se natjecao za krunu

sv.

Veceslava,

erdelji poslao na sabor svoje zastupnike, jegarskoga biskupa Ivana Beckenslahera naopasnijega kao MatijaSa mrzila je utrakvista vecina skoga vojvodu Nikolu Cupora. Ali kraljevic Vlaneprijatelja svoga, pak tako bi 27. svibnja 1471. izabran petnaestgodisnji biskupa poljskoga dislav. Dne 22. kolovoza okrunjen bi Vladislav u Pragu od nekoga te je

krunom

Veceslava, te se torn prigodom zavjeri, da ce priznavati kompaktata

sv.

1

posti-

nije ni snivao, da bi se odrekao Cei^koga dva milijuna dukataljos 27. svibnja bipreko prijestolja, ta potro§io je doslije za ratovanje Matijas upro ja§e ga papinski legat Lovrinac Rovarella potvrdio za eeskoga kralja, a onda je

svu snagu, da se

mu

prijeti

njega

Matija§

kraljevstva.

vati slobostine

ili

milom

naravno

silom dobavi prijestolja

ili

Ugarsku

velika pogibao, da izgubi nijesu odobravali

svi, koji

i

No

krune.

i

Hrvatsku, gdje

njegovo otimanje za tudje

sred

se

priprava za-

tih

bijahu urotili protiv

zanemarivanje

prijestolje, a

vlastite drzave.

Dok

se je kralj Matijag borio s Jurjem Podjebradskim (1468.-1471), te gubio

izbor vojsku

i

sila

novaca u

zemljama, kraljevstva su Ungarija

stranim

po

Hrvatska ba§

i

malo ili ni§ta brinuo. Narodito je hrvatsko kraIjevstvo patilo i od domacega razdora, kao jo§ vise od provala turskih. U kraljevini Slavoniji dobila je doduSe zagreba6ka biskupija novoga biskupa, mladoga Osvalda Tuza; podeo reorganizovati svoju biskupiju, do§lo je do no kad je taj stao vr§iti svoja prava smutnja svake ruke. Dne 18. oiujka i 13. travnja 1467. bijaSe biskup Osvald Tuz sazvao sinodu Citavoga svedenstva svoje biskupije za 9. svibnja u Zagreb; no kad se je na

nemilo stradala, jer se je

kralj

za njih

i

uredeni dan sastao kler u crkvi

svoga generalnoga vikara,

sv.

na nju sam biskup, nego

Stjepana, ne dodje

gjurskoga biskupa Stjepana, a uza

nj

pri

Fodrovca, Antuna Kopinca, Petra od Bisaga, Janka od Miketinca,

Hermana od Cave

Jurja Brigu,

njihovim

razpravama;

paCe

i

Jurja

od SuSice. Ti su svjetovnjaci smetali duhovnicima dan si node (12. svibnja), kad se je zborovanje

cetvrti

sve^anim blagoslovom, provali§e u samu crkvu,

imalo

svrsiti

gama

navaljivati

na svecenstvo.

kanonika utece sredno u

Biskup

sakristiju;

gjurski

ostalo

Stjepan

svedenstvo

Tako

se je svr§ila

krvava

si

no da,

te se je

te

stadoSe sa svojim slu-

sa svetotajstvom

i

s

nekoliko

u crkvi bude nemilo izranjeno

izmrcvareno, tako da je jedan svecenik ostao na mjestu njenih.

kao

od Greben-

svoga upravitelja dobara Petra od Gudovca, slavonskoga banovca Ladislava grada, Gregorija od

posla

vi§e svjetovnjaka,

mrtav, a

mnogo

i

njih tezko ra-

obruzeno svecenstvo jo§

isti

dan

papu Pavla II. s molbom za pomoc. Nema vijesti, sta se je poslije zgadjalo jedino znademo, da se je biskup Osvald neprestano tuiio kralju na svoje vjernike, Sto mu ne placaju desetine. Jo§ 20. ozujka 1467. zapovijeda kralj MatijaS iz Budima banu, obratilo na

banovcima

i

iupanima

kriijevadke, zagreba6ke

i

varaidinske zupanije, neka prinude pie-


BORBA KRALJA matijaSa

CkSkim kraljem jurjem podjebradskim (1467.

s

1471.).

75

mide, da za svoje podanike pladaju desetinu zagrebadkoj biskupiji. Nalog svoj pooStrio je kralj

u Poiunu

listopada 1468

8.

banu

zapovjediv§i

,

banovcima, da

i

one plemide,

koji

u podrugim zgodnim na-

se ne bi pokorili njegovim odredbama, uc^injenim pred dvije godine u Kriievcima

gledu crkvene desetine, kazae globom od

dinom na vrSenje duinosti velikih smutnja.

maraka,

Ladislav od Grebengrada. Taj je pate protonotaru

prazniku

onda

ih

i

u

je

bilo

Slavoniji

i

drugih

banovac slavonski. spomenuti ved

oduzeo peCat kraljevstva

i

drugomu

njime potvrdjuje njegove sudaike odluke prigodom oktavalnoga suda o

s

Povrijedjeno

Jakova.

sv.

da

planuo poradi protonotara kraljevstva, kojega je

bio

biralo plemstvo, ali kojega nije htio priznavati tadanji

ga predao, da

le

sporova

crkvenih

Ositn

sile.

je razdor

Veliki

triju

plemstvo

tim

se

prituzilo

kralju

MatijaSu, koji

je

u Kedkemetu izdao dvije povelje; jednom proglasio je sve odluke banovdeve prigodom posljednjega suda za niltetne, a drugom je poradi toga, §to se plemstvo nije moglo sporazumjeti u pogledu protonotara, sam za tu Cast imenovao Ivana

26. kolovoza

od

1467.

Korotne,

te podjedno plemstvu zapovjedio, da njegovu odabraniku predade Uza sve te nevolje patila je Slavonija najviSe od razliditih redovitih i vanrednih daca, kojima je trebalo namirivati troSkove za rat s CeSkim kraljem. Uz redovite dace morala se je gotovo svake godine pla6ati vanredna daca; k tomu je kralj drugim naCinom vadio novaca iz Slavonije. Tako je Matija§ 3. sijeSnja 1468. iz BraSova posebnim dekretom oslobodio zupanije varazdinsku, krizevaCku viroviticiku, kao i iitavu kraljevinu Slavoniju na pet godina od tako nazvanoga generalnoga suda, kao i od svih

peiat kraljevstva.

i

i

i

globa, koje bi se morale platiti

metnuo ubogoj

Slavoniji

onamo od

novu dadu od pol

racione prorogacionis iudicii generalis

Gradcu morao od placanja

te

forinte

(taxa

kralj 9.

contribucio medii floreni,

Kako

oiujka 1468. slobodnu

potonje dade osloboditi.

smilovavSi se »siroma§tvu, opustoSenju

seu

je zato s mjesta na-

ali

regno Sclauonie imposita)

in

porez smagao, najbolje dokazuje, §to je

njegova;

krunisanja

Sam

MatijaS kaze, da je to udinio

razsulu te varo§i, koje je tu varo§

i

zine narodito u posljednje vrijeme sna§lo

tim, §to je

se je teiko

obcinu na brdu

nje-

iitelje

i

ku2aa bolest medju stanovnidtvom

obojega roda harala<.

Ako

je

vec kraljevina Slavonija toliko stradala, kako je tek bilo u nevoljnoj Hrvatskoj,

bila sigurna od susjednih Turaka. Novi ban Ivan Tuz od Laka bidoduSe u drugoj polovici 1466. s pomodu Ivana Rozgona i dubrovadkoga fratra Aleksandra obnovio kraljevsku vlast u juznoj Hrvatskoj izmedju Zrmanje Neretve, oteo

koja nije

ni

dasak

jaSe

i

Klis banici Margareti Spirandid, ponamjestio u poglavitim gradovima kraljevske kapetane i

hranom i zairum tvrdi grad Poditelj na Neretvi, kojemu je zapoPavao Sandar, pade pokuSao predobiti hercega Vlatka Vukdida za no jedva da je to izveo, ostavio je opet Hrvatsku, te se je vratio u Sla-

kastelane, obskrbio

vijedao kapetan

svoga

kralja;

i

voniju na svoja

posjedovanja, odakle

zalazio

je

namjestio je za banovca nekoga Ladislava

desto

U

kralju u Ugarsku.

Hrvatskoj

Markusa (Ladislaus Markus de Theryen)

;

no

vlast toga banovca, koji je stolovao u Kninu, nije daleko sezala, jer ga nijesu priznavali

Kurjakovidi

ni i

ni

Frankapani na sjeveru, a

IvaniS Vlatkovid na jugu. Vukdidi pade

kralja MatijaSa, ved

madkoga cara

se utjecali

Fridrika

kroz Dubrovnik

§iljati

III.

zakrilju

Samo

u das

i

ni

vojvoda Vladislav Vukdid

Vlatkovidi kao da

budi

napuljskoga

najvece

pogibli

svoje poslanike u Ugarsku. Jedan

nijesu

kralja

ni

vojvode Zarko

mnogo

marili ni za

Ferdinanda, budi nje-

znao bi herceg Vlatko Vukdid od vojvoda Vlatkovidi, po imenu

kraljevskim gradom Klisom, te se je ponosito stao zvati »Mi u to vojvoda Zarko Humski, u ime posvedenoga carskoga velidanstva ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretvea. Taj je vojvoda ban Zarko mnogo smetao mletadkim "podaninicima u Dalmaciji tijekom godine 1467. JoS u listopadu te godine tuie se Mletcl na

Zarko, obladao

i

i

toga bana kliskoga (circa novitates bani

Clisii);

dvoru, neka izradi u bana Ivana Tuza, da bi

K.

pak pozivlju svoga poslanika na ugarskom poslao koga od svojih pouzdanika u one


MATIJA§ KORVIN (1458.

•jb

1490.).

• od§tetu njihovim podanicima. U isti mah, dok se i u najjuznijem dijelu Hrvatske, bjesnile su u sjevernom dijelu Hrvatske knezova Frankapana, a onda medju samim krvave smutnje izmedju knezova Kurjakovica braca krvarila medju sobom, grabeci jedan knezovima Frankapanima, gdje su se nesloJna drugomu posjedovanja. Brada su se Frankapani zajedno sa svojim sinovcima sastajali vi§e

strane, koji bi pribavio zadovoljStiau je to zgadjalo

i

puta na >stanke<, pak Ijuce borbe, narodito

hove zemlje,

no

pogadjala;

se

izmedju striceva

drugomu

jer je jedan

zajednidki grad Senj, kojega su

Na poSetku godine

gotovo

iitelji

svakoga odpora u Albaniji. Kako se

breme

Stajersku).

Za

ne

provala

s

i

Hercegovine,

Hrvatske

Bosne

su se

i

zarobili

junak Juraj Kastriotid (Sken-

S njegovom smrdu nestade

Matija§ zapleo u 6e§ki

i

ostade

rat,

i

harali

i

ViSe

Slavonije.

puta

prodrli

bi

i

u

u vojvodine Habsburgovaca (Kranjsku, Koru§ku polja

kod gradova

kucama Sve su provale

iza§le iz

da

tvrdinja,

i

doline, grabili blago

i

pod-

ih

hvatali ne-

i

bogatim plijenom

s

turskoga dijela Bosne

koji put takodjer iz Srbije (Smedereva).

za god. 1467.

udarili

i

na konjima trkom vi§e zemalja,

preletiv§i

i

na Krbavu

opusto§ili

zupu Modru§e, koja

6itavu

nebrojeno

mnogo

Frankapani, odludiSe se

Liku, te

i

neke manje provale u hrvatske zemlje; no i na po6etku ozujka 1468. Turci su tom prigodom prodrli sve do luke grada Senja. Odanle razasuli se

javljaju

prije

prva zamaSnija zgodila se je u veljadi iz

veliki

kralj

se zaustavljali

bi

pusto§ili

ih

suznjeva vracali svojim

i

Vec

tih

pak se onda,

mnogo

namah zatim

je

zupanije

i

obilazeci

bi

ve<i

voljni puk,

umre

zadavao Turcima.

u mletaiku Furlansku, a

i

sjedaju,

nji-

i

Turcima na mletaCkoj obcini. U to vrijeme zaigra§e Turci krvavo gotovo neprestance u manjim ili vecim coporima u oblasti mletadke

onda u zupe

Ugarsku, pace i

borba stradale su

rata s

kolo, provaljujuci

Dalmacije,

stanaka planule jo§

takih

Kraj takvih

zdvajali.

17. sijeinja,

derbeg), koji je kroz decenija silne jade

ditavo

nakon

bi

pustosio imanje. NajviSe je pak trpio od toga njihov

dne

1468.,

redovito sinovaca.

i

je

tada brojila do

ovom prigodom medjusobno izmiriti. Dne 21. ozujka Kako

Ijudi.

su

2000

ognjiSta, te

su

najvi§e stradali ba§ knezovi skupili se oni

na stanak u

svome gradu Senju, da razpravljaju o svemu, >tako §to se tice casti srecnoga stanja njihova, kao §to bi bilo na korist probitak grada Senja «. Na stanku bila su brada i

i

Stjepan

II.

(starjeSina roda),

Dujam

IV.

i

Martin, nadalje sinovci njihovi Juraj

Bartol X. Ozaljski, Ivan (Ani) VIII. Brinjski

i

Nikola VI. Trzacki.

I.

Cetinski,

Ivan VII. Krcki, koji

od brace i posve podao zaStiti mletafikoj, nije do§ao. Ovom prigodom knezove zastupnici plemstva i puka u gradu Senju, te su ih molili, da

se bija§e odijeHo doSli su pred

im ponovo potvrde njihove sloboStine, prava, obidaje i Statute. Knezovi odazvali su se molbi Senjana, potvrdili su im sve, pa6e su bili prinudjeni, da gradskomu Statutu pridadu jo§ neke ustanove, od kojih je bila najzna6ajnija ova: »Ako bi koji od senjskih knezova (Frankapana), §to Bog

ne dao, senjska prava

povrijedio

ili

pogazio,

ili

sam

ili

po svojim sluzbenicima, pada pod kazan gubitka svoga dijela, §to ga u Senju imade, na deset godina, tako on sam, koji povrijedi ili pogazi, kao i onaj, koji mu pomogne; a laj njegov dio imade se razdijelid medju ostale knezove, i svi ti moraju biti protiv onoga, koji bi kuSao povrijediti je

i

u samome

gradu

Senju

spomenute ustanove naSec. Ba§ ta ustanova odaje, da gradjana, kojima su dodijale vjecite smutnje u kne-

bilo

ievskoj porodici. Medjutim stanak u Senju nastavili brinuli,

kavge medju sobom da

bi

i

s

slabo

je

koristio, jer

su Frankapani

krbavskim knezovima Kurjakovicima.

Turci kraj takvoga stanja mogli provaliti u samu

Isti

Dne

Italiju

i

dalje

se Mletci

za-

23. srpnja 1468.

izabrala je mletaika obdina Nikolu Michaela za

u Hrvatsku, da poku§a

izmiriti

posebnoga poslanika svoga, koji ce poci »Ta braca, gospoda senjska, ne iivu razmirice bjesne medju njima, pak tako se je

zavadjene knezove.

medju sobom bratinski, pafie nesloga zgodilo, da su Turci provalili u one strane, poharali Sitavu krajinu plijen Ijudi stoke. I buduci da bi se vrlo lako moglo zgoditi, da i

i

i

ugrabili neizmjeran bi

poradi nesloge

i


BORBA KRAUA MATIJaSa

6e§K1M

S

KRAUEM JURJKM PODJEBRADSKIM

u ruke Turcima, §to

smutnja izmedju redene brace ona mjesta do§le

pogibao na§emu stanju:

predlaze

gospodi, koji de po6i, kud

mu

da se

se,

se

s

zapovjedi,

1468. bija^e se ve6 Nikola Michael povratio niSta.

Nikole Michaela, koji se je kao

na o6itu

vratio

>Iz izvjeStaja

Istru.

I

ako se

izvrSivSi

§ta

U

pro-

po

svoj

plemenitoga muza se

Senja, najoditije

iz

pokrajinu

se povjeri*.

Senja u Mletke, ne

iz

mletadko vijece:

poslanik

Turci mogli vrlo lako provaliti u na§u

mu

ono, §to

vrSiti

i

prilici

18. prosinca zakljuduje

bi bilo

77

mjesta izabere jedan poslanik k reienoj

sincu

Dne

(1467 —1471. )•

razabira,

da

bi

ne udesi, do6\ 6e

pak ce nahrupiv iznenada na pokrajinu odvesti silno mnoztvo Ijudi. Pomenuti je poslanik spomenuo kao jediti uztuk, da se predusretne toj opasnosti, neka se ulozi sav trud, da izmirimo one velemozne knezove senjske s krbavskim knezovima, slozni, ne 6e Turci modi tako lako prevaliti njihove tijesne jer ako budu ovi ujedinjeni klance, te udariti na recenu na§u pokrajinu. I stoga se ne smije niSta propustiti, da se poludi ovaka sloga«. I opet bi Nikola Michael izabran, da nastavi zapoceto djelo u oni nedvojbeno,

i

No

Hrvatskoj.

jo§ prije njegova odiazka izabrale Mletci 15. sijednja 1469. svoga tajnika

Ljudevita Manentija, da ide u Senj Frankapanima, pak da ih poku§a izmiriti

Kurjakovicima. >Senj je bez utvrda

^fh ca

i

posade, pudanstvo

s krbavskim od straha razbjeglo; ako

/

uitiu or'cfuota/nm

5t/-ptet a^jdo;nfUe

uentts oereu

se je

mufta

(Jbtcai. rjfxia

L^

Arhata Ttrmon^. 3ctccas ofjerxeMtTieru^(Jeris

fuamunera vvau

ovesflcrf-^otoiuis

fcTiCwus bau/^a hwus nee

Lyra diopuis ullu

r>

Prvi redgi rukopisa I pjennoiii

>De viU

:

et landibas

Gnarini Veronenusc, kojo je tpjerao Itko Ceanii£kt Qanns Paononias).

U

se zgodi, te

ruke, propala

Senj dodje u turske

Mletci im ne

mogu

on pomogne.

I

za sada pomoci,

mletadki

Oko

njihovu molbu.

poslanik

20. sijednja

Duzd

Michael u Senj.

ce

Kristofor

ali

neka

knjiinioi

narodno^ muMija a Badimpaiti.

gospoStija

je

s mjesta

na papinskom

1469. spremao se je

po§Iju

svih

poslanika

dvoru, Franjo i

njih (Frankapana)«.

k papi, da im

Sanuto, poduprijeti

zasebni poslanik mleiadki Nikola

Mauro daje mu naputak, kako da pomaie vec odabra-

Doga tajnika Ljudevita Manentija pri izmirenju Frankapana krbavskih knezova. Podjedno neka dnevice izvjeSduju o Turcima i njihovu napredovanju. Jer Turci udarali su od pro§le i

godine neprestano

pomod

poslati

i

na mletadku Dalmaciju, te je

gradovima Zadru

one krajeve. Za pomod kapetan oruzja

i

Pavao novaca)

brovdanin,

Sandar iz

zalazili

vapili su

u

i

i

Sibeniku,

i

obdina jo§ u

prosincu 1468. morala

posebnoga providura

kraljevski kapetani u najjuinijim

Poditelju

na

Dubrovnika, a kraljevi

Neretvi

primao

je

poslanici, franjevci

odrediti,

da

brani

krajevima Hrvatske;

neprestano pomodi (hrane,

Antun

i

Aleksandar Du-

su sve do Novoga u Boci kotorskoj k hercegu Vlatku Vukdidu.


matijaS kobvin (1458.

yg

— 1490).

borbom s eeSkim kraljem, uCinio je za izkidano hrvatsko Ivanu Tuzu podijelio druga, naime svoga osobitoga pobanu kraljevstvo bar Ivana Cesmiikoga. Ved 21. sijecnja 1469. izdaju biskupa pefiuvskoga uzdanika, umnoga Ivan biskup pecuvski i Ivan Tuz od Laka povelje kao bani kraljevine Slavonije; u Kralj Matija§, zabavljen to,

Hrvatskoj

i

da

je

imadu malo

Dalmaciji

izpravama god. 1468.

pa6e se u kraljevskim

vlasti,

Hrvatsku izpraznjena (honoribus ba1469. spominje, da je banska 6ast za Dalmaciju vacantibus). U Hrvatskoj vrSili su tada vlast natuum Dalmatiae et Croatiae regnorum njihov ugled jedva je dopirao od same banovci Ladislav Markus i Pavao Tar, no banovce nije ipak bilo pomoci bane tolike uza Sve Knina i Sinja do Klisa i Ostrovice. Hrvatima. U drugoj polovici veljade 1469. borave u Mletcima poslanici kneza Stjepana II. Frankapana. Oni mole obcinu, neka se ona poku§a sporazumjeti s peduvskim biskupom Cesmidkim, pak neka zajedno s njim porade, kako da se suzbiju Turci, i banom Ivanom Hrvatskoj. Naro6ito pak tra^ili su pomoc za kneza, da uzmogne prijete koji dnevice i

i

.

.

.

i

i

ModruSe.

su

MIetci

im

neka se knez Stjepan u

odgovorili,

28. veljace

braniti

varoS

svemu

nastoji sporazumjeti s njihovim poslanikom, kojega eto §alju

u Senj. Zna6ajno

je,

da su MIetci malo zatim, naime 16. ozujka, pisali svome poslaniku na papinskom dvoru, neka poradi u pape Pavla II., da se kralj Matijas slozi s carem Fridrikom III. na zemalja. Neka ne udara na deSkoga kralja, dok mu Turci obranu svojih granica i

drzavu razdinjaju. I

zaista bijahu

Turci jo§ u ozujku

je

mu

molio Mletke, da

svoiu

nesrecnu djedovinu,

Knezovi Ivan (Anz) da ih poslati redenim kne-

vec na

to,

kako da

ostavi

Brinjski, Nikola Trzadki, zatim krbavski knezovi Pavao

pomaze novcem, oruzjem

i

Knez

dozvole skloniti se u njihove zemlje.

Martin Frankapan mislio je tada

pak

svoje navale na Hrvatsku.

1469. obnovili

Karlo

i

zaklinjali su obcinu,

vojskom. MIetci su 10. travnja odludili

baruta; a 15. travnja drugoga oruzja, kao povjerili su svomu poslaniku Nikoli Michaelu 1000 dukata, da ih razdijeli medju knezove, pak da tim novcem placaju svoje dete. Poslanik neka svakako nastoji izmiriti sve knezove, a peduvskoga biskupa i bana Ivana Cesmidkoga neka gleda skloniti, da sve

zovima lumbarada

mogude (omnes

(8 velikih

24 male)

i

i

i

possibiles favores prestandos) dini za obranu Frankapana.

Na koncu

Ali sve to nije prudilo.

travnja

ili

prvih dana svibnja 1469. provalio je

vojskom od 20.000 i vi§e Ijudi iz Bosne u Hrvatsku. Pro§av§i je do Senja, od kojega su ga knezovi Frankapani odvratili velikim darovima (li feci grande presente); odanle udario je na Modruse, koje je opusto§io, a zatim je preko Kupe provalio u Kranjsku. Suvremeni Ijetopisac Jakob Unrest, zupnik u sv. Martinu kod Vrbskoga jezera u KoruSkoj, koji je zabiljezio sve turske provale u alpske krajeve do godine 1494., javlja, da su Turci na samu duhovsku ne'delju, 21. svibnja, osvanuli kod Metlike, pak onda kroz detrnaest dana robiii Kranjsku turski pa§a

Ezebeg

Krbavom

Likom dopro

i

s

sve do zidina grada Ljubljana.

naroda poubijali,

te sila

crkvi

Tom zgodom

da su

sela oplijenili

i

i

zasuznjili

spalili.

dizati

pudki ustanak, od svake kuce po jedan dovjek,

maju

zakrditi

narasla,

njima

povratak, stadose

se

naglo

rijeku sila sasjekoSe.

Namah

kad su doduli, da se Hrvati spre-

i

vracati.

ne mogo§e sve suinjjeve brzo prevesti, pak zatim javljaju mletadki

ih s i

do 60.000 Ijudi, a mnogo se je u Kranjskoj stao

Tek kad

Do§av§i

do Kupe, koja

bija§e

toga pred nekim gradom uz tu

milanski poslanici o daljoj provali

se u Bosnu poveli sa sobom krSdanskoga roblja deset do petnaest tisuda duSa. Za tih provala stradao je osobito knez Stjepan II Frankapan, kod kojega je boravio i mletadki poslanik Nikola Michael. Taj je

turskoj mjeseca lipnja

pismom od brinut

za

1.

srpnja

stanje

i

iz

svoje

srpnja,

kako su Turci vracajuci

ModruSa obcini (sollicitus

et

svojoj

anxius

de

javio,

kako je knez Stjepan tezko status sui). MIetci su na

salute

zato

100 svojih pjeSaka >na razpolaganje njegovoj velemoznosti«, a osim toga obeda§e smjestiti svoje dete u neka svoja mjesta u

14. srpnja odludili poslati

za obranu ModruSa;

i


BORBA

KRAUA

MATIJaSa

S

Ce§KIM

KRAUEM JURJEM PODJKBRADSKiM (1467.— 1471 )

79

mu budu pri ruci u svakoj potrebi. U svojoj nevolji traiio je knez njemadkoga kralja i cara Fridrika III., gospodara Kranjske, §taAustrije. Cini se pa^e, da je knez Stjepan stavio svoje imanje u zaStitu Fridrijerske kovu, jer neki pribrajaju u to vrijeme Modruse oblastima re^enoga cara. Osim toga poslao je knez Stjepan i svoga jedinca sina Bernardina, tada mladica od iestnaest godina, na carev dvor u Gradac u Stajerskoj. Ondje je u Gradcu boravio mladi Bernardin vet u prvoj polovici srpnja kao dvorjanik, te je u ime carevo 5. srpnja doSao javiti milanskomu poslaniku Kristoforu do Bollata, da ce ga car sutradan primiti u audicnciju. susjedstvu knezevih, da

Stjepan zaklona

i

u

i

Sada tek prenuo se je kralj MatijaS Korvin. Do^uo je o provalama turskim a Hrvatsku, o cetama mleladkim u oblastima Frankapana, pak o nehaju svojih bana Ivana Tuza Ivana Cesmidkoga. Pobojao se je, da bi se Mletci, pomazuci Frankapaue, mogli ugnijezditi u Senju kao u tolikim dalmatinskim gradovima, zato je odlu6io uzpostaviti kraIjevsku vlast u onim krajevima. U bane se nije pouzdavao; s toga se je rije§io poslati posebnoga vojvodu s vojskom u Hrvatsku. Vec 27. srpnja 1469. javlja milanski poslanik iz MIetaka svome gospodaru, kako je ugarski kralj zapovjedio nekomu kapetanu svomu, po imenu Panchieru (Baumkircheru), da sa 9000 konjanika podje u Hrvatsku i Dalmaciju, pak da ondje pokori hrvatsku gospodu Dalmaciju, koja po pravu pripada njegovu i

i

i

velicanstvu.

Milanski

bila istinita. Prvih

dobro

upamtio ime kapetana, ali vijest je njegova dana kolovoza vape knezovi Frankapani u Mletcima za pomod protiv i.oslanik

nije

CmendJMt^

JJkc^prUtt^

Z''

f

RuKOPis biskupa Ivana CesMi^KOGA.

b

jcdoe poTclje od 31. oiojka I464., koja se £oTa b porodiinom arkira grofova Forga£a. CiUae: »£iiiendaU in caD(ceIla)ria in'dictione:

kapetana i

Blaia Podmanickoga,

kralju odani

Blaz

Podmanicki,

s

pridie.

Jo(anDe*) e(piicopai).

kojega bijaSe

kralj

poslao u Hrvatska

Magjar

pridjevkom

(Blasius

Taj hrabri

Magyar, Majer Blai.

Merblas) bija§e se ved vi§e puta proslavio u razliditim bojevima, a sada ga bijaSe zapala zadaca, da pokori Frankapane,

i

da potisne mletadki upliv

iz

njihovih oblasti.

Mletci su dobro znali, da je dolazak Blaza Magjara naperen

vi§e protiv njih, nego da njegovu zadacu osujete. Dne 7. kolovoza povjeravaju svojemu poslaniku Nikoli Michaelu, neka po§lje sekretara Ljudevita Manentija pred kraljeva kapetana Blaza Magjara (ad magnificum Merblas capitaneum), i neka ga moli, da odustane od svake sile i rata s Fraakapaaima, jer su oni gotovi po-

protiv Turaka, te su s toga svima silama radili,

slati

nike

svoje poslanike pred kralja blago§<5u

uzdriati

svladavati, a naroiito

u

i

pokoriti se zapovijedima njegovima. >Slavnije je poda-

u duinoj ta vrlo

odanosti prema blagomu kralju, nego ih oruijem opasna vremena*. Dne 25. kolovoza pi§u Mletci Ivanu

Aymu, svomu poslaniku kod kralja MatijaSat da se pobrine za knezove Frankapane, a 7. rujna svome poslaniku u Rimu, da radi u prilog redenim knezovima. I 25. rujna nalaiu poslaniku na ugarskom dvoru, neka moli kralja, da zapovjedi svome kapitanu Blaiu, da ne dira u knezove Frankapane. Sred borbe izmedju knezova Frankapana kraljeva kapetana Blaia provaliSe Turci godine u Hrvatsku. BijaSe to mjeseca rujna; 29. rujna, na Miholje, bii

po

ietvrti put te

jahu prodrli do Save, te

bi

jama^oo

bili

i

Zagreb poharali, da se

Sava

nije

razlila.


matijaS korvin (1458.— 1490.).

go

# im gradove

Borbe su

kotare.

i

Magjar

Blaz

nastavio je kapetan

Nakon odlazka Turaka

zestoke, jer

bile

Kroza

listopada sve u Dubrovniku baruta za topove.

6.

je

sebni poslanik mletadki Nikola Michael u gradu

Senju

rat

s

knez

Frankapanima, otimajuci

Ivan (Anz)

Brinjski

trazio

to ditavo vrijeme boravio je za-

uz Frankapane, pomazuci

ili

im

odolijevati kapetanu Blazu Magjaru. Jama^no je poslanik imao tajni odbijati i Turke naputak, da radi u prilog svojoj obcini, ne bi 11 se ona kraj obce smutnje docepala hrvatskoga primorja. Dne 22. listopada nala^e mu, da u sludaju potrebe pozove u pomoc i

sve susjedne mletadke upravitelje

mu

jednu od najvedih

§alju

zatim

Istre,

iz

No

galija.

Cresa, Osora, Paga

s

poslanik

nije

mogao mnogo

i

Raba; podjedno su kne-

uSiniti, jer

poslao u Mletke tajnika zovi Frankapani opet bill medju sobom neslozni. Zato je Ljudevita de Manentis, neka objavi, da je grad Senj u najvecoj opasnosti (maximo in periculo) radi razdora u knezevskoj porodici. Obcina mu je na to odgovorila 10. studenoga, neka svom mudrosti nastoji, kako bi recene knezove ili bar trojicu od njih mogao prizvati na stanak, pak neka ih onda svim mogudim nacinom ku§a skloniti na siogu, bez i

koje ne ce moci odrzati svoga grada Senja, »koji je temelj

eorum

njihova« (civitatis Segne, reliqui dili

pape Pavla

su pade u

breve, kojim

II.

i

fundamentum

status

zastita

svega ostaloga stanja Mletci izra-

et conservatio).

knezove Frankapane preporucio

je

milosti

kralja Matijasa.

Medjutim sve Blaz Magjar

utaman, jer je negdje u polovici studenoga

bilo

je

svojim detama

sa

grad

u

provalio

1469. kapetan

ga zauzeo za svoga kralja

Senj, te

i

Kako se je to zgodilo, javljaju Mletci 22. studenoga svome poslaniku kod pape ovako: >Kad su se razasuli glasi, da Turci dolaze u kotare grada Senja, zitelji se njegovi posve (penitus) razbjegoSe i pust grad ostaviSe. Mi smo na to svoje posade u gospodara.

Senj smjestili, te ga duvali

odrzali,

i

Potaknuti tim dobrocinstvom

puk

da redeni grad

senjski,

i

sve

bjegunce opet kudi njihovoj

nadom u bududu

i

za§titu zahtijevali su

zadrzimo u rukama

dalje

i

pa6e

vlasti

i

naSoj,

sada

i

povratili.

gospoda

i

pade su nas gor-

kako nijesmo nipo§to po2udni za tudjim stvarima, smo ga obranili od turskih ruku i sakad smo tako odazvali na§u posadu, te je (Frankapane). I gospodare duvali za njegove u gradu ostao jedino na§ poslanik, eto nahrupiSe (supervenere) na nj neke dete kraIjevskoga velidanstva ugarskoga, pak iztjerav§i one uboge knezove, prastare gospodare Ijivo za to molili

smo

kratili

i

Ali mi,

zaklinjali.

se primiti redeni grad, zadovoljni, §to

njegove, zauze§e grad. Zaista ialostna stvar, jer je tim ona prastara zatrta

.

.

.<

kraljevsku vodio

njega

i

mletadkoga poslanika Nikole

Iz izvje§ca

sam kapetan

Blaz Magjar,

dato

deta frankapanskih (de conflictu

dominos

suprascriptos

.

.

21.

studenoga

mletadki

javlja

knezove zatekao »ujedinjene predobe Senj*. svoju bradu jer je

i

Pace

i

da je tom prigodom

bilo okrSaja izmedju

Mayerbalas capitaneo regis Hungarie per

i

krdki

bija§e

poslanik

sloine

duhom,

golem udarac za knezove Frankapane. obcini, da je Ljudevit de Manentis spremne zivot uloiiti za to, da opet

svojoj te

i

knez Ivan VII. Frankapan, koji

je

dosad malo mario za

sinovce na kopnu, pridruiio se je sada svojim rodjacima, da im pomogne,

padom Senja

silnu akciju

i

preplemenita kuca

.).

Pad grada Senja u kraljevske ruke

Vec

i

i

Michaela doznajemo, da je vojsku

zaprijetila

kod rimske

opasnost

stolice

i

i njegovu otoku Krku. Mletci opet pokrenuSe na dvoru kralja Matije u prilog Frankapanima. Pade

po svom poslaniku, koji se bijale preselio na BaSku na otoku Krku, stado§e potajno pomagati knezove u borbi s kapetanom Blazem. Knez krdki Ivan vodit ce vojsku broi

dove, toboze strjeliva iz

pomod

kapetana

bradu

i

sinovce

svoje, a

primat

ce vojsku, brodove, oruzjei

Napokon naputiSe Mletci knezove, na delu im Ivana (Anza) uteku njemadkomu caru Fridriku, i da zamole od njega, neka im

Mletaka.

skoga, da se

u

da osveti

i

dete pladenika, koje je drzao u Ljubljani.

Blaia

Magjara

bjesnio

je

u

Rat

izmedju

hrvatskom primorju

Frankapana

mjeseca

i

prosinca

i

Brinj-

po§lje

kraljeva

1469.

i


I

BORBA KRAUA MATIJA^

boravi jo§

JURJEM PODJEBRADSKIM (1467.

— 1471.).

8l

1470. poru(^uju, §ta

2. sije£nja

AH

na dvoru kraljevu.

i

boje, da bi

KRAUEM

&B§KIM

po svom poslaniku Nikoli Michaelu knezove na §to ieici sve £ine njima u prilog kod rimske stolice

hrabre

1470. Mletci

sijednja

odpor, te im

S

kraljev kapetan sre<ino*napreduje, tako da se Mletci 12. sijednja

sam grad Trst mogao zapasti ugarskoga kralja. Knez Martin Frankapan sijednja 1470. u svom gradu Novom, odakle valjda udara na Senj; no vec

i

7.

on zajedno s bratom Dujmom IV., gospodarom Ledenica, iz svoje Dujam borave u Mletcima oba traie uto6i§te u Mletcima. Knez Martin mjeseca veljade; dne 2. veljade zaklinju obcinu, neka poradi, da ih kralj do kraja ne

malo dana domovine, skudi

i

cima,

poslije bjeii

te

i

gradove tvrdinje predati Turnjima kralj grabL Mletci su najprije pisali

ne zatare, jer ce oni radije svoje

nego

podnosili, da ih svome poslaniku na papinskom

bi

Franji Justinianu,

knezovima; a onda su 16

mu

obeca^e dati zaire

ali

galije

20. veljade

i

dovazanje

zakr^iti

mogu knezu

ne

dvoru, neka papa posreduje u prilog kako da pomognu knezu Martinu. Oni

vijedali,

mu

dozvoliSe

vojnika,

i

Abruzza; a k tomu ce

Zamoljene

i

grad Senj. Dne

odkupi njegovu rodu

oteti

svomu poslaniku kod

kralja Matijaia, §to

5.

i

9.

njemu

s

stigao je

ozujku

i

onamo knez

1470. boravio

Stjepan

u

kraljem MatijaSem;

da od

kralja

Aymu,

ih

trebalo,

radi u prilog Frankapanima.

Be6u, gdje

i

kralja.

Kad

je

gost cara Fridrika

bio

je

Frankapan, davni Ijubimac

II.

i

Blaza Magjara.

vlasti

Medjutim bijale ipak doSlo do neke nagode izmedju knezova Matija§ u veljadi

Romagne

Napulja,

iz

u

ozujka pi§u opet M)et6ani Ivanu

bi

kako da

i

je

tim zapleli u odit rat

dati, jer bi se

10.000 dukata, ako

su spremni knezu uzajmiti

hrane

dovazati

ziveza u Senj, koji

i

kralja

Matija^a

ono IIL,

cara

i

Premda je kralj bio u potonje vrijeme kivan na kneza Stjepana, §to je primao u ModruSe mleta^ke fete, mogao se je knez lako opravdati. Nevolja od Turaka bila je golema, a Mletci su tada jo§ uvijek bili saveznici kralja Matija^l K tomu nijesu slavonski bani Ivan Cesmi6ki Ivan Tuz mnogo se brinuli za obranu hrvatske kraljevine, Fridrika.

i

sam

s krSc^anskim kraljem, mjesto da suzbija proFrankapan valjano opravdao, jer milanski mletaCki poslanik suglasno javljaju, da je kralj u svemu ugadjao zasluinomu knezu. Osigurao mu je ponovo ditavu driavinu obedao mu povratiti njegov dio Senja; pate se pokazao gotov jednako udiniti s bracom i sinovcima njegovima, ako dodju preda nj,

a kralj MatijaS vale turskel

borio se je u CeSkoj

Svakako

se je Stjepan

II.

i

i

i

i

te

mu

se pokore.

U

Mletcima bilo

svome poslaniku Ivanu Aymu, da

na

je

te glase veliko veselje, te

obdina pile 17. oiujka

zgodnim nadinom uzdriati kralja MatijaSa >u izvrstnom milostivom razpolozenju« prema Frankapanima. Medjutim sve to, pak ni posredovanje pape Pavla II. nije pomoglo: grad Senj ne bi nikad viSe vraden njegovim dosadanjim gospodarima. Senj ostade od studenoga 1469. kraljevskim g r a d o m, kojim su zapovijedali kapetan i, braneci ga ne samo od Turaka, nego od Mletdana. Bit 6e, da je knez Stjepan II. Frankapan o6ito dokazao nemar slavonskih bana Ivana Cesmidkoga kapetan Blai Podmanicki (Magjar) Ivana Tuza. Mogude, da je nastoji

i

dalje

i

i

i

i

o njima. Jer tek §to je MatijaS ostavio Bed, prvo mu je bilo, da zbaci s banije slavonske Ivana Cesmidkoga Ivana Tuza; potonjega pade dade baciti u tamnicu. Banom pak za ditavo hrvatsko kraljevstvo kao za Bosnu imenova obavijestio kralja nepovoljno

i

i

dosadanjega kapetana

kralj

macije, Hrvatske

i

Blai^a Magjara, koji

Slavonije

ban«

banus). Mletci se jo§ 17. travnja

harao s

pet

seliSta

u kotaru

i

5.

(regnorum

i

odsad zove

>kraljevina

Bozne, Dalmacie, Croacie

Bosne, Dalet

Sclauonie

svibnja 1470. tuie na Blaia Magjara, 5to im je po-

njihovog

njime pogadjati, >sve za volju

se

grada Vrane;

ali

ved 15

svibnja spremni su se

Novi ban bija^ poslao a izmedju mletadke obuzpostavi sveze kapetan

za korist svojih gradjana*.

Mletke dva svoja posIanika« da kao ban i dine kraljevskoga grada Senja. Ban ju moli, da opet u Senju namjesti svoga konzula, da dozvoli trgovati Senjanima sa svojim podanicima u Istri i Dalmaciji, i napokon da i

Hrr. potj.

n.

m.

*


matijaS korvin (1458.— 1490.).

82

dopuste

iz

Mark^ dovazati odredjenu

koliiinu zita

i

vina u Senj.

Mletdani, nedavno jo§

Frankapana i njihova prava na Senj, s mjesta prihvacaja sve zahtjeve No Blaz Magjar snuje takodjer jo§ onoga Ijeta s Boijom pomoci probano intende cum 1' ajutorio de Dio questo anno andare valiti u Bosnu (el magnifico zato moli Mletiane, da ga pomazu zairom. Obcina mu pak Turchi), contra Bossina in za ratovanje; no ve6 2. lipnja §alje na Rijeka svoga sama to odbija, jer municije treba gorljivi branitelji

hrvatskoga banal

s banom Blazem posavjetuje plemida, da se ondje sa zastupnicima cara Fridrika III. o naCinu, kako da se u budude stane na put lurskim provalama (ab obviandum invasionibus Turcorum). Da li je ban Blaz Magjar poduzeo snovanu vojnu u Bosnu, nije nam poznato; dne 27. rujna 1470. nalazimo ga u gradu Gjurgjevcu, gdje no na molbu 6itai

voga plemstva slavonskoga potvrdjuje neku odredbu kralja Sigismunda o placanju desetine biskupiji zagrebaCkoj. Medjutim su Turci malo zatim u listopadu opet provalili u Hrvatsku, te ju nemilo opiijenili. Bosanski namjestnik Izabeg (Ezebeg) nastavio je slijedece godine 1471. udarati na hrvatske zemlje pocev od Drave i Save pak do Dubrovnika. U svibnju bijaSe poharao sve krajeve sve do zidina grada Spljeta, Sibenika i i

Zadra; namah zatim, na pocetku

lipnja, provalio je sa

svojim

konjaniCkim

Setama kroz

onda je preSao gornju Savu prodro dolinom KoruSke pohitale kr§canske Cete u pomod Stajerskoj Kranjskoj, vratio se je brzo u Bosnu. Kaze se, da je za te prcvale do 30.000 Ijudi ill poginulo ili u robstvo odvedeno. Mjeseca kolovoza prodrije§e Turci opet u Slavoniju, te robljahu u okolici grada Zagreba. Napokon u studenom provali§e preko Krasa sve do njihove vojvode zalijetali u zemlje duz jadranGorice. Dok su se bosanski namjestnici skoga mora, te ondje robili, drugi je jedan paSa turski s velikom vojskom poSao prema Hrvatsku sve do Ljubljana

Sane sve do

Celja.

i

Tek kad

Kranja, a

su

i

iz

i

i

Beogradu, a odanle na zapad, gdje je zauzeo mjesto Zaslon na desnoj obali rijeke Save (dne 30. lipnja

1471. pi§e

milanski

poslanik

Gerard de

Collis:

».

.

.

novella, che

uno

via del Belgrade, non tanto per meterli campo, quanto per uno miglio da Belgrade, su la ponta de un flume chiamato la Savac). Pod zaStitom velike vojske stado§e Turci na tome mjestu dizati tvrdinju, prozTanu Sabac, odakle su odsada udarali na Beograd, i odakle im je bio otvoren put u izto6nu Slavoniju i Ugarsku, jer su tim razkinuli obranbenu liniju izmedju Beo-

bassa suo he andato

ala

plantar uno castelo longo

grada

i

Jajca.

Ban Blaz Magjar nije stajao skr§tenih ruku za tih turskih provala, ali nije ipak bio dosta ja}c, da svagda odolijeva. Kako je u polovici godine 1471. dobio druga u baniji slavonskoj, po imenu Damjana Horvata od Litve (de Lythwa), on je sa svojim drugom najviSe radio za obranu Slavonije, dok je juzne strane hrvatske prepustio banovcu ili banu Dalmacije i Hrvatske, vitezu Pavlu Taru. JoS prije provale turske mjeseca kolovoza podigli su Blaz Magjar Damjan Horvat ditavo plemstvo slavonsko na noge, te su mu oko 2. srpnja izdali zapovijed, da se skupi kod grada Rakovca. I poslije su oba bana radila oko obrane Slavonije. Jo§ 1. listopada 1471. brani im kralj Matija§ iz Budima, da sa svojim vojnicima ne zalaze u kuce i na posjede zagrebaSkih kanonika, kako su nedavno uradill, kad su svoje 6ete poslali u Toplice varazdinske, koje su ondje podinjale nasilja i do dvadeset kaptolskih podanika ubili. i

U Tar

i

to vrijeme zaprijetila je i velika pogibao gradu Poditelju na Neretvi. Ban Pavao kapetan grada Pavao Sandar branili su grad od navale turskoga vojvode Hamza-

bega, a Dubrovdani pomagali su branitelje novcem,

hranom

i

oruzjem. Jo§ 16. rujna 1471.

Dubrovdani 80 dukata u pomod braniteljima no vec 20. rujna darivaju glasnika turskoga vojvode Hamzabega, koji im bijaSe do§ao javiti, da je Poditelj pao. S padom toga grada doSla je gotovo Citava zemlja izmedju Celine i Neretve (osim primorske KraSalju

jine)

;

u tursku

vlast.

Tada su ondjeSnja vlastela redom ostavljala svoj zaviCaj, te se zaTako je otiSao Vladislav Vukdid, sin hercega Stjepana, te

klanjala u sigurniju Slavoniju.


VELIKA BUNA U UGARSKOJ ga

gradove Veliki

Mali Kalnik; u isto vrijeme

i

vojvoda IvaniS Vlatkovid,

i

HRVATSKOJ (1471. od

nalazimo u krizevafikoj zupaniji, gdje je

poslije

niju

I

kao poslanik

Je polazio

kraija

svoj zavidaj IvaniS Talovac, sin

negdje

kraija

— 1472.). Matija^ dobio znamenite

preselio se je u zagrebafku zupa-

u Gorama (in Chorgd et Gara), odakle MatjiaSa k turskomu sultanu. Jo§ prije ovih ostavio je bana Petra. Od roda hercega Stjepana Vukdida ostao je te se je nastanio

u domovini svojoj jedini herceg Vlatko, koji se je mislio u ostatku svoje

vlasti u grada da se je utekao zaititi napuljskoga kraija Ferdinanda I., ozenivSi se takodjer jednom njegovom necakom, kcerju kraljeve naravne sestre Marina de Marzano, vojvode od Sessa i kneza od Rossana. Eleonore

Novome (Hercegnovomu)

odrzati tako,

i

u Ugarskoj Hrvatskoj, 1471. — 1472.; buntovnici tovu u kraljevica Kazimir a; Nikola Ilodki imenovan kraljem pomod poljskoga bosanskim 1471. rat s poljskim delkim kraljem do primirja 8. prosinca 1474.; hrvatsko kraljevstvo u to vrijeme, 1472. — 1474). Jo§ od pocetka 1470,

(Velika buna

i

i

;

nakon zaludna boravka MatiJaSeva u Be6u, mnogi su se prelati baruni u Ugarskoj Hrvatskoj potajno odvracati od svoga kraija. Kad je pak de§ki kralj Juraj Podjebradski umro, a Matijas uza sve to nastavio ratovanje s Cesima, ubijedili su se i najodaniji dosad privrzenici njegovi, da njemu nije toliko stalo do obrane katolidke vjere od krivovjeraca, koliko do toga, da si vlast razmakne na Itetu svojih krSdanskih susjeda. I tako se je zgodilo, da su bal najvjerpomagadi njegovi stali malaksati niji savjetnici vjerom prema njemu, te potajno raditi, da ga i

i

stali

i

zbace ved

Glava

s prijestolja.

primas

ugarski

najodiudnije sestrid

biskup Osvald

ban

tadanji

ban slavonski

nald

i

(brat)

i

poslije

i

i

vi§e

prelata, ba-

Ivan Vitez, ostrogonski

plemida, kao Emerik Zapolja, Raj-

obidnih

Rozgon

Ivan, biv§i

a

hrvatski Blaz Podmanicki

Zavjeri pristupalo sve

(Magjar).

runa

njegov rodjak

i

biskup Ivan

se oba Tuza, zagrebacki

gospodar Medvedgrada;

sada

i

nadbiskup, ostarjeli

njegov, peduvski

Uz ove digoSe

Cesmicki.

nezadovoljnika bio je

od Sredne, a njemu se pridruzio

Vitez

Ivan

till

ostrogonski

i

drugi redom.

Napokon okupilo

nadbiskup;

se

pod zastavom Ivana Viteza toliko gospode, da je od prelata ostao kralju posve odan jedino netom

DMlomom

Miniataroa tiika aa

Ustn r«ko-

PlantoTC komedije.

piM, koji cadriaje

od njega imenovani kolodki nadbiskup Gabrijel, a Dvorska

kivjifnica

n B*an.

od baruna palatin Mihajlo Orsag, koji bi govorio: >Koga god vidiS ovjencana svetom krunom, makar ga kao vol, klanjaj mu se i poStivaj on bio nepovrjediva kraija*. Od 75 zupanija ostade napokon samo devct nepokolebivo uz i

kraija MatijaSa.

ZamaSni su

bili

razlozi, s kojih

se je

veliko

zakonitoga kraija, kojcga bijase pred dvanaest upisivalo u grijeh, §to

Najvi§e se kralju

sjeveru s krSdanskim

se

je

malo plemstvo odvradalo od svoga

i

godina

izabralo s tolikim oduSevljenjem.

ved nekoliko godina

narodima, a dotlc su

i

palili

borio na zapadu

na juinim

Turci nadbiskup Ivan Vitez, prvi savjetnik kraljev razarali

i

medjama

poodim njegov, osudjivao je kraljev postupak. Jednom u driavnom vijedu oditovao primas u ime ostale gospode, >kako nijesu viSe voljna, da za tudju driavu tro§e svoj novae i prolije-

Sam

njegove driavine.

vaju krv svoju«

toga dasa

;

kralj

otudjio

se

planuo na

to,

podigao ruku

Ivan Vitez posve

svomu

i

i

gotovo

udario po lieu sijcdoga prelata.

kralju.

K

tomu ga

je vrijedjalo

i

Od

to, Sto


matimS korvin (1458.— 1490.).

g^

ga je MatijaS sve viSe zavrgavao za volju tudjinca, vesprimskoga biskupa Ivana Beckensbiskup Ivan Cesmicki, odkad lachera, svoga najnovijega Ijubimca. A bio je povrijedjen Tuza vrgao u tamnicu. Radi Ivana mu druga ga bijage kralj zbacio s banije slavonske, a i

potonjega pridruiio se zavjeri Ali ne

samo vanjska

i

zagrebadki biskup Osvald Tuz.

politika

kraljeva

i

uvrede, nanesene

licne

vjetnicima, prouzrokovage obci odpor protiv njega.

mu

tvrda glava, njegova bezobzirnost bijaSe

Ta njemu

pribavila bezbroj ocitih

narodna volja

je bila njegova volja sve, a

najodlicnijim sa-

njegova nutarnja

I

nista.

i

njegova

politika,

tajnih neprijatelja.

Sto je dulje vladao

i

osjecao

se 6wr^6i na prijestolju, sve je vise gazio stare pravice plemstva, te je sve manje mario nemilo ih utjerivao, pak i onda, kad mu ih sabori ne bi za ustav. Nametao je poreze dozvolili. Plemide dao bi sve bez zakonita suda zasuznjivati, iz zemlje goniti i posjeda i

Bikupske

ih liSavati.

dasti

neplemicima. Vojsku svoju ukonaCivao je mostana. Njegovi poreznici

prave.

Sve u jedno: umni

kralj

kod plemstva

po6injali

carinari

i

ukidao je kraljevskim ukazima;

mimo

Cast zupana dijelio je

razdavao je tudjincima, a

kastelanije

i

su

to izdavao

ugledao

Matijas

i

svecenstva, te nije stedio ni sa-

svake

nasilja

se

u svoje

je

zapadne drugove,

redom obarao sve feudalne uredbe, sva preimudtva privilegovanih nama sredovjeiJne drzave podigne absolutnu monarkiju. buna

Neuspjeh dosadanjih rade oprezno

protiv kralja

kao u cara Fridrika, a jo§ vi§e

stalo,

da

6e§koga

mu

se osveti,

kralja,

i

svoga

radi

i

u poljskoga

vladara, kojima

kralja

nije

iz-

zavjere,

da

bija^e kralj dobija§e

Matija§ priznavao za

da kao zet kralja Albrechta Austrijskoga imade

hrvatsko prijestolje, nego potomak rumunjskih

i

i

te je

da na ruSevi-

Potonjemu

KaJimira.

sina Vladislava, kojega

radi toga, §to je mislio,

preie pravo na ugarsko

staleza,

prinudio je clanove

Matija§a

potajno. Trazili su podpore u susjednih

i

dijao,

Sudbene osude

ruke.

naredbe, darovnice

je nezakonite

pastira.

Primas

s toga krunu sv. Stjepana njegovom mladjem sinu, tek trinaestgodi^njemu kraljevicu Ka2imiru. Otac prihvatio ponudu rado, jer je tim Jagelovicima sinula nada, da bi mogli obladati najodlicnijim drzavama u Evropi, te onda sustaviti bujicu tursku. Stari kralj Kazimir stao skupljati vojsku, s kojom ce sina poslati u Ugarsku.

Ivan Vitez sa svojim ortacima ponudi

Bilo je to u prvoj polovici god. 1471. Tajni poslanici ugarskih odilazili

u Poljsku

se vrlo oprezno

i

vracali se kudi,

no

dok

je kralj Matijai

i

hrvatskih urotnika

boravio na Moravi. Dogovaralo

za sve, §to se zbiva. Poljski kralj poslao naime

ipak joS u pravo vrijeme obaznao nekoga svoga pouzdanika zagrebaSkomu

biskupu

No

i

tajno;

Osvaldu Tuzu, da

uza sve

s

to

Matija§

je

njime ugovara.

taj

poslanik

nije

se usudio

prolaziti

kroz Ugarsku u Slavoniju, nego je po§ao

u careve zemlje, u Austriju i §tajersku, da odanle podje u Zagreb. Ali kako je i u Zagrebu bilo kraljevih privrienika, nije mu se dalo doci onamo, nego su dva plemica po§la k njemu. Medjutim ta dva plemida bise na

povratku od kraljevih

doznao za

zavjeru.*

odkrili nevjeru

Moravu

i

Ijudi

zarobljeni

to bijahu

i

kralju

na Moravu

poslani, tako

stigli

i

neki

da

je sada kralj

po njima

kanonici ostrogonski, te kralju

nadbiskupa Ivana Viteza

i njegovih drugova. Matija§ je s mjesta ostavio pohitao u Budim, gdje ga nalazimo u drugoj polovici srpnja 1471.

Kralj

tivnicima:

dem

U

u da

kao da nije znao, kako da se ponese prema brojnim svojim pronaime s njima zapo5eo s mjesta otvorenu borbu, ili bi ih lukavo§cu

prvi kraj li

bi

»So hat der Konig von Bolen einen seiner treflFcntlichen Diener gesant durch des Kaysers lande zw von Agram, dcr dann in windischen Landen vil merckliche Schloss hat, seiner k. g. unterthanen

bischoflf

des gewarnet warden und haben den also verhut, das derselb Bolack nit hat tUre (tttrfe) wagen gen Agram zu reyten und sein iwen Edelmann auss dem konigreich zu Hangern vnter der verreterey von Agram zu dem Bolacken und hinwider geritten, dieselben zwen unser s Herrn des alien Konigs lewt gefangen seiner k.

und

hanndell erlemt vnd hat VII. p.

76-77.

lie

an zwen

spiss

zihen

lassenc. Archiv

fUr

Kunde

g.

Ssterreichischer Geschichtsquellen,


VEUKA BUNA U DGARSROJ

HRVATSKOJ (1471.

I

— 1472).

85

On izabere posljednji nadin. Kako je ura se imao dosta Tojske, stade u dozivati prelate takove, za koje je znao, da su upleteni redom magnate, pade Budim svakako im ugadjati. Tako u zavjeru, pak hineci, kao da ne zna niSta, stao ih je mititi Paie Nikolu Ilodkoga, je predobio Emerika Zapolju, Petra Gereba i jo§ neke druge. nadmudrio.

i

i

i

i

nekadanjega

svoga I

mu

zaista

najodluCnijega

protivnika, nastojao

po§lo za rukom. Pripovijeda

je to

mu

se,

je

na

pritegnuti

svoju

stranu.

da je MatijaS ponositomu knezu poslao

ga u ime kraljevo upitali za savjet, da li bi udario na nevjernike ili joS neko vrijeme krzmao (anne cum hoste illico confligendum esse videretur, an cunctantius agendum). Nikoli je Ilodkomu godilo toliko povjerenje kraljevo, te mu je svjetovao, da radije poceka neko vrijeme, su

svoje poslanike, koji

nego zapoine

prije

OsiguravSi

Sad 6e pred

vidjeti,

si

znade

kralj

za zavjeru, te

ociti rat.

mnoge dosadanje

tako MatijaS

tko je vjera, a tko nevjera,

Nadbiskup Ivan Vitez

kralja.

da

odkrili,

ilanove zavjere, sazove sabor u Budim.

jer pravi

krivci

jamaCno se ne ce

usuditi doci

poslao prepoSta ostrogonskoga,

zaista nije do§ao, vec

da ga pred kraljem opravda, §to ne dolazi, jer je bolestan. Ali kralj zatvorio preposta u samostan sv. Martina na brdu panonskom. Na sabor jamadno nije do^ao ni pe^uvski biskup Ivan CesmiCki, koji

dann am hochsten

se dosad bijase

iztaknuo kao najgorljiviji

zavjere (der

61an

den sachen widerwertig ist gewesen), a valjda ni zagrebaSki biskup Osvald Tuz. Da je na sabor doSao hrvatski i slavonski ban BIaz Podmanicki (Magjar), vi§e je nego nevjerojatno, jer je u to rektorima mletaikim u Zadru stiglo iz Hrvatske pismo, u kojemu se je javljalo ovako: > Magjar Blaz odmetnuo se je od kralja u mjestu in

Gjurgjevcu sa svima mjestima, koja su bila u njegovoj kastelanima, da

jima

bi

spodom u Hrvatskoj<. No dok i

odan drug njegov u

dobro

iivjeli

baniji,

ruci, te je

zapovjedio svima svo-

vaSom signorijom (mletaikom)

s

pobunio ban Blai Magjar, ostao

se je

svom go-

sa

i

je kralju vjeran

spomenuti vec Damjan Horvat od Litve.

Sabor se sastao prigodom kralj MatijaS nastojao odvrati od onih odpadnika, koji mu

tom

na koncu kolovoza ili na podetku rujna 1471., i staleiima ugoditi u svakome pogledu, samo da ih se nijesu htjeli nikako pokoriti ni milosti u njega traziti. Clancima sabora (njih je kralj potvrdio 18. rujna, imalo se ukloniti sve, na §to se je plemstvo tuiilo, je bilo nezadovoljno

cega

zemlje

i

s

MatijaS

kraljem.

morao

je

je potvrditi sva prava

naroda, te obecati, da ce sabor svake godine sazivati,

i

da ne

31), koje

poradi

i

sloboltine

i

nikad name-

<5e

dicam sive taxam generaliter a regnicolis propter aliquam causam exigamus seu praeter lucrum camerae exigere faciamus, praeter voluntatem eorum et consensum). Nadalje je obrekao, da po sposobne gradovima tvrdinjama ne ce namjeStati za kastelane inostrance, nego zasluine tati

nikakve vanredne dace bez narocite

privole

staleia

(nullam

i

i

domace Ijude; Cast ilupana podjeljivat de jedino plemicima; po dvije crkvene Casti ne de davati jednoj osobi, a vojnici njegovi ne de nikomu dodijavati. JoS bi odredjeno, da se sudadke odluke ne smiju ukidati kraljevskim ukatima; nitko se nadalje ne moze osuditi radi veleizdaje bez privole prelata i baruna, a ni jedan plemic ne smije se li§iti svoga imanja bez zakonitoga postupka sudbenoga. Staleii biSe dlancima dekreta tako udobrovoljeni, da su sami kralju dozvolili vanredni porez, pade su i poslije sabora ostali na

okupu, da pomazu svome nosti.

vladaru

dalje mitio medjutim NajviSe je pak odlikovao

Kralj je

koga, kojega

i

je

i

savjetom

i

dinom

vojvodu

proglasio kraljem

i

suzbijati protivnike

i

neprijatelje.

samo da uztraju u dosadanjega madvanskoga bana Nikolu

nagradjivao prelate

Bosne, pade

mu

i

velikaie,

obedao, da

de

ga dati

i

vjerIlod-

okruniti

studenoga 1471. javljaju Dubrovdani napuljskomu kralju Ferdinandu I., >kako je njegovo velidanstvo, kralj ugarski, s privolom sviju prelata i baruna imenovao bosanskim kraljem presvijetloga gospodina vojvodu Nikolu Ilodkoga

kraljevskim vijencem.

(de Illoch), te

Dne

10.

kako se odekuje, da de

modan u Ugarskoj,

a kraljevsko

mu

je

taj

dodi u Jajce na krunisanje. Redeni je gospodin

velidanstvo pridalo jo5 prioriju vransku

i

ditavu


!

matijaS korvin (1458.

85

— 1490.).

banovinu Slavoniju

i

Hrvatskuc

ipak, da se Nikola I!o6ki nije

(et tutto lo

namah

bannato de Slovigna

et

de

Croatia). Cini se

krunio, jer u polovici

godine 1472. piSe neki pouzdanik biskupa Ivana Beckenslahera, da ce se krunisanje vojvode Nikole za kralja bosanskoga obaviti »dojduce nedjelje* (Seine kSnigliche Gnaden hat einen hungrischen Herrn Niclas weyda das konigreich zwu Bosn verlihen und wirt dea auf den nechsten

Sontag kronen). §to je Matija§ vojvodu Nikolu Ilockoga imenovao ba§ kraljem bosanskim, a ne banom ill gubernatorom, bit ce poglaviti razlog taj, §to je i sultan proglasio nekoga bosanskoga kneza (Vojsalica) kao boturski pred nekoliko godina sanskoga kralja Matijasa

Medjutim bijaSe i poljski kralj Kazimir sve udesio, da svoga sina poSlje u Ugarsku. Ve6 prvih dana rujna 1471. siljao je u ugarsko i hrvatsko kraljevstvo mnogo komada proglasa, sto ga bija§e po svoj prilici sastavio sam ostrogonski nadbiskup Ivan Vitez. U tome proglasu zove se mladi kraljevic Kazimir »prirodnim gospodarom baStinikom i

Ugarske«, a

MatijaS »tiraninom, koji

kralj

si

prisvaja kraljevski naslov«. Kraljevic nadalje

po nasljednom pravu kao potomku kraljeva Sigismunda i ga trazio, jer je bio nedorastao; »ali sada«, poru^uje on MatijaSu,

kaze, da ga patri prijestolje

Albrechta. •

Dosad

odkazujem mir

kraljevstva,

nije tebi

tvojim privrzenicima.

i

nego samo

oholomu

tebi,

i

Ne

navije§tam

rata velika§ima

nezakonitomu vladaru,

i

onima, koji

i

ti

ziteljima

pruzaju

ruku pomo(5nicu«. Jedan primjerak toga proglasa poslan bi i u Budim kralju MatijaSu; ali na nj odgovorige 21. rujna sabrani jos prelati (10) i velikaSi (36), oditovavsi, da je Matijas redovno i zakonito za kralja izabran, i da ce vjerno uza nj stajati do posljednjega

daha svoga. PozvaSe

suviSe

staroga

kralja

Kazimira,

neka ne sluSa neharnih na ugarsko prijestolje.

odmetnika, koje nije nitko opunovlastio, da pozovu njegova sina

U to je 2. listopada 1471. kraljevic Kazimir sa 12.000 momaka posao iz Krakova, da oblada Ugarskom i Hrvatskom. Iz Ce§ke imala mu stici u pomoc jo§ druga vojska od 50.000 Ijudi, koja bijaSe onamo izpratila starijega mu brata Vladislava. Prvih dana studenoga kretao je Kaiimir preko Ko§ica i Jegra polagano prema Budimu, iz6ekujuci, da ce mu se ugarski stale^i listom pridruziti. Ali nakon sabora u Budimu bijaSe se razpolozenje ugarskoga plemstva tako promijenilo, da su tek pojedini velikasi, kao Rajnald Rozgon, braca Perenji, i neki manji plemici uza nj pristali. Dosav§i tako do Hatvana i da u narodu nema pravoga odziva, stade uzmicati prema sjeverozapadu u mu je peCuvski biskup Ivan CesmiCki predao tvrdi grad Njitru. Kralj MatijaS kao da se nije pravo pouzdavao u svoju vojsku, te se s toga nije htio uvjerivgi se,

gornju Ugarsku, gdje

u ozbiijnu borbu

pouzdane tete svoje prema Ostrosastane s neprijateljem. Primas bi obkoljen u svojoj stolici, te ved za kratko vrijeme prinudjen, da trazi milost u svoga kralja i gospodara. Dne 19. prosinca 1471. izmiri§e ga koloCki nadbiskup Gabrijel, jegarski biskup Ivan Beckenslaher, palatin Mihajlo Orsag i sipuski zupan Emerik Zapolja s kraljem Matijasem. Ivan Vitez obveza se, da de MatijaSa kao zakonitoga kralja svom snagom podupirati, da de gradove i tvrdinje svoje nadbiskupije predati pouzdanim ka-

upustiti

gonu, ne bi

li

petanima, koji

s

Poljacima, vec je poslao

tako zaprije^io, da se primas Ivan Vitez

de kralju

prisedi

zakletvu

vjernosti,

pade da de u svoje gradove primiti

kraljevske posade. Nadalje obeca, da de sve bez kraljeve dozvole podignute kaStele razte sve poraditi,

da se Poljaci

Nasuprot obrede kralj primasu, da pak kada do§lo izmedju njih do nesporazumka, neka to izravna drzavno vijede. Sada tek podje Matija§ s vojskom pred Njitru, da zarobi kraljevica Kazimira. Dne 24. prosinca 1471. stoji ved pod Njitrom (im veld bey Neytra); no u to podje kraljevidu Kazimiru za rukom, te u nodi od 26. na 27. prosinca umakne iz toga grada, ostaviv§i u njemu posadu od nekih 7000 Ijudi. Medjutim ni ta posada nije dugo odolijevala. Nakon kratke podsade predade ona grad kralju MatijaSu, a on ju pusti slobodno otici. Kraljevic Kazimir nije se vi§e sviadao u Ugarsku valiti,

de

mu

ostaviti sve dasti

i

iz

Njitre uklone.

dohodke; ako

bi


'

'

TBLIKA BUNA U UOARSKOJ

VfJ .;..Vv..'.

I

HRVATSKOJ (1471.— 1472.).

87

PATAyiN/mSTOKJCORVM SVMM?

r-OPVL^R^MANf AB'S>R6E CONDITA

SEP.PWMVS

fNCf^^lT.

CTVKVS Kt S?M OpEpirRE rjVM

$1

A f^^JMpKDW VRBIS

nor li (him .<fiirTt Aufim (^ippc<^<»-ctt. ^-^ »; .

urtrrcm.nnn uuloajam

ccTTuirAfmuii{*(Ltturp('(f

Vmuuimr

1

«iiic(ivtf<<nc<i

'

i.i^y

.

jiiiuf'i:

metTwnvcpnrvnPii irrrat-um POjnJi pn»\iinfi rri

*"

eirc rrni oic^f.^n

ttiHhatnta

fiii»>»

.

_

:.

.

-

r

itx'WrtT'eft- tii'^'fO

qutiv*^n»>nic^7fT'Trvprrn^r».'R.ffdf

wn ittlitmiio'<nrM»m Tt pr.«r»vi t^tmmcnfi opcnr ur oiue fupni (opniw*

••-

f

4 pnvcupaaprwrubuf tnir>»-7

qr-nn pnn^<(»rs£tlVf'

~runniit?t

pwxt^irurA

ad

..s> cimficii'-nr.

i^i

^"c[cruIaT?iu;ttr(vTn potncil*trM<nrtfcro»v\fi»tt!fir «7mi-i^»TgpTirftriin>

/

^

.

Dafur K<v umia ^nnrnuwn. iir m:(rt-i»^ 'mm Ata

tno <fh

<,{u«

"tI

n

.

\^

Tnoixdj*

VVfqcntrc

ur&}um ,A»c^>lhoTa fifOMt.Er^oti

c»Tif»-,nff fail

CH<f>«iIo"Iifcrf

jl

Ii*uH

NaSLOVM

b<c4 f^if fimi/u uminAAwnMcfufrlA

,^yr rxTlKii-tta

jvryiti

cvnr.

mnuoTV

acntrr

Kodeki

ci.-<nnitjiinn fi-nu

lam <<• fe«OT0trf fewmariiC Mtuutrur^uc.tnuru'i q impi-nurj

.^tu»r.$«f

ccv,

^^Jcd-oTrtlTrre AiiiViTT.M Krfd cWtirudVpi^p!!

*Io.r?urcum Aium ocWirwifafqi CMnrnmh tiurtnh ",•

«vrrrt

'xitr.vt»

list KODEKSA, KOJI SADR2aJK RIMSKU POVJKSTNICU T. LlVlJA.

bio je nekad TUctaiCtro o«dbiikipi Iriai Vitest

a itii is

btfi a kr.

kajll-iici

« MoaakoTa.


matijaS korvin (1458.— 1490.).

gg

na krunu sv. Stjepana. Mlad se je podao poboznu nakon smrti svoje uvrgten medju svetce. nekoliko godina je poslije fnislio

niti

Na podetku godine

se je kralj

1472. osjecao

Matija§

zivotu, te bi iza

opet siguran na prijestolju.

oprezom bijase stiSao zestoku bunu, koja se bijaSe nad njegovom Odlu6nim mirom glavom nadvila. Naravno da je sada progonio i one svoje protivnike, koji mu se jo§ uvijek nijesu htjeli pokoriti. Sta je uSinio s odmetnim banom Blazom Magjarom, ne i

znamo; no jamaCno ga je skinuo sa svih Casti njegovih, jer mu kroz vi§e godina nema spomena. I zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza nije postedio. Dne 12. sijednja 1472. pozvao je MatijaS iz tabora kod sela Iszbeg (in castris prope villam Iszbeg) ditavo plemstvo krizevadke zupanije, da uzkrati biskupu Osvaldu placanje desetine, jer nije niti

sam ponovo po svojim Ijudima htio ustati na protivnike kraljeve, pak je tako aemulos regis contra (velut nee per se odmetnikom nee per postao homines suos insurgere volenti, adeoque regi refractario). Ako bi ih biskup poradi toga kaznio crkvenim kaznama, neka za to ne mare, jer 6e ih papinski legati na kraljevu molbu prokletstvom sam

niti

i

i

NajviSe se je kralj trsio, da dobije u svoje ruke peduvskoga biskupa Ivana Cesmickoga, kojega bijaSe nestalo, odkad je Poljacima predao grad Njitru. Kralj se je bojao, da je Ivan Cesmifiki pobjegao nekuda u Njemacku, da odanle ruje protiv njega.

svega

Dne

rijeSiti.

ako

bi

pobjegao

u

15.

1472. pile kralj pismo

24. ozujka

nika,

ga mozda gdje Slavoniju

saskim vojvodama, moledi

zatekli u svojim

pak se

Tuzima,

braci

No malo

ozujka 1472. povelju izdao.

ih, da uhvate odmetMedjutim Ivan Cesmi6ki bijaSe

oblastima.

Medvedgrad, gdje

u

zaklonio

zatim

ga je

sna§la

no je

smrt, te bi sahranjen u

samostana B. D. Marije u Remetama. (Der Bischof von Funfkirchen der hochsten in den sachen widerwertig ist gewesen, ist aus seinem Slossen ge-

crkvi blizega

dann

am zw

flohen

mu

koji je prvi

bar po§tedi

zavist

kralj MatijaS poslije vi§e

te

Agram vnd

Bischof von

ist

aldo tod

.

.

Na

.).

grobnicu

sam za Xivota izpjevao, i u kojemu veli, da tu pociva Ivan, k doinovinskomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjenCane bozice, te njegov grob

njemu*. Pripovijeda se, da je svoga nekadanjega Ijubimca. Kad 1481. vi§e mjeseci boravio u Zagrebu, po§ao je jednom u Remete, kralj god. 1480. pozvao priora samostana, da mu pokaze grob Ivana CesmiCkoga. Prior ga odvede na

moli, >neka

je

dem

seinen gesellen

stavi§e napis, koji bijaSe

i

skrovito mjesto svijeta,

kako

napis na

i

puta propitkivao za sudbinu

pokazav prstom grob re6e:

i

»Tu vec odavna

Ivan daleko od

lezi tvoj

siguran pred gnjevom kraljeva«. Kralj zapovjedi, da se imade sveCanim provodom,

se vec dohkuje biskupu, sahraniti u

No

posebnu raku.

Tuza

mu

zato ipak malo dana poslije

nekad svome progonjenomu drugu podali zakIoni§te (qui condam Johannem episcopum ecclesie Quinqueecclessiensis infidelem de voluntate et permissione sua quousque vixisset in castro kazni zagrebadkoga biskupa Osvalda

Medwe

hospitando

.

.

brata

i

Ivana, §to su

.).

Medjutim bijale ponovo doSlo do nesklada izmedju kralja MatijaSa i Ivana Viteza. Ne zna se, da li je nadbiskup §ta skrivio ili je kralj pozalio, §to ga je uz povoljne uvjete pomilovao; samo je izvjestno, da je kralj primasa, kad je k njemu doSao u Budim, dao zarobiti

i

u tvrdi Visegrad

od Ferrare, kao

i

nekih

Tek na

zatvoriti.

prelata

i

baruna, koji

mu

smilova se kralj sijedomu starcu, te

Po nagodi, koju su

proSnje papinskoga legata Lovrinca, biskupa

17. travnja 1472.

vrati

se

bijahu

slobodu

pomenuti

i

skupili

Cast, ali

legat, koloiki

celar Gabrijel, jegarski biskup Ivan Beckenslaher, palatin

na sabor u Budimu,

uz vrlo tegotne pogodbe.

nadbiskup

Mihajlo

i

vrhovni kan-

Orsag, sudac kraljev-

skoga dvora Stjepan Bator, erdeljski vojvoda Nikola Cupor od Moslavine, banjsko-bistriCki zupan Ivan ErnuSt drugi utanadili izmedju kralja i primasa, ostale su Ivanu Vitezu sve i

6asti,

te se je

mogao

vratiti

svoja sluzbenika; no zato je

u Ostrogon na svoju

morao

i

samu

stolicu,

i

uza se drzati trideset

tvrdinju u Ostrogonu,

gradove predati svomu najvecemu protivniku, jegarskomu

kao

i

i

dva

sve svoje ostale

biskupu Ivanu Beckenslaheru,


VKLIKA BUNA U UGARSKOJ da

u kraljevo ime drzi

ih

svoga protivnika

Tako

njima upravlja.

i

umre

satrven

i

bi

— 1472.).

89

primas stavljen pod nadzor

sijedi

mogao

Tolike sramote nije Ivan Vitez

takmaca, te posve ponizen.

i

dugo podnositi; raztuzen

I

HRVATSKOJ (1471.

I

kolovoza 1472.

8.

Sabor ugarski, koji je u travnju 1472. bio u Budimu na okupu, pomagao je doduSe kralju Matijalu, da smiri posljednje trzaje netom svladane zavjere; ali je uza to ipak gledao, da osigura staleie od dalje samovolje kraljeve. MatijaS je 1. svibnja Cianke saborske (15) potvrdio, dodavSi jo§, da ne <5e vi.se bez dozvole staleza nametati nikakovih daca. Nadalje je obecao, da ce obdrlavati ustanove inauguralnoga dekreta, da sloboStine

ce poStivati

boru poslanici kraljevine

Clankom

zabranjeno

8.

dati

i

je desto ponestajalo

soli

Clankom 12. napokon samo polovicu svih

iz

dada, nameta

beneficija

torn sa-

najviSe privrienika.

u obde; jedino kraljevini Slavoniji, u kojoj bi

uvazanje

soli

iz

tudjine.

po starom obidaju plada dohodaka, koje plada Ugarska (quod regnum

odredjeno, da

bi

soli

imala

zavjera

solana, dozvoljeno

kraljevskih

crkvena

de

podijeljena posjedovanja

su povlasti dobili na

Osobite

potonja

je

uvazanje tudje

bi

de nezakonito

drugo.

i

Slavonije, gdje

da

slavonskoga,

i

svedenicima, da

zakonitim vlastnicima,

prijaSnjim

vratiti

ugarskoga

kraljevstva

svjetovnjacima

oduzeti

Slavonija

kraljevina

i

Sclavonlae etiam in hac parte maneat in antiqua sua consuetudine, ut videlicet in taxis, censibus, et

medietatem

omnibus reditibus

aliis

duntaxat

solvat,

quantum regnum

nostrum Hungariae solveret aut solvere consuevisset). Staleii na saboru u Budimu obedaSe napokon

kralju

pomod

obcu

izvanrednu dadu od milijun

man

forinti,

njegovih

protiv

vanjskih

te se razidjoSe vrlo

sein die landleut in ser

gutem

zagrebadki biskup Osvald Tuz.

Kralj

anschlecht auf zehenmalhunderttausend gulden und

von

willen

Na

mu

neprijatelja, dozvoliSe

dobre volje (einen ansnydt, den

G. abgeschaiden).

S. K.

saboru u Budimu pokorio se

ma

je kralju

i

njemu oduzeo nekoliko gradova (der Bischof hat auch in von Agram sich gnad ergeben, der bleibt Bischof, doch muss er ettliche Slos auch abtreten). No poslije kao da je opet bilo nesporazumka izmedju kralja Mabrade Tuza. To se narodito razabira po tome, kako je kralj pogodovao slobodnoj tijaSa obdini na brdu Gradcu kod Zagreba, koju je 20. svibnja oslobodio od pladanja ne samo svih vanrednih dada, koje su morali podavati zitelji kraljevine Slavokunovine, nego nije; istoga dana vratio je pomenutoj obdini mnoga posjedovanja (Kraljevce, Cerje, Koga je pomilovao

ostavio

i

dast, ali je

i

i

i

biljak, Sviblje, Nart, Petrovinu,

kao

kraljevski

i

Kralj

HraSde, Siljakovinu,

brod na Savi), koja

doduSe kaze, da

joj

tu milost

je

doslije pretrpila, a narodito

izkazao

nemalih

tradi

za

bi§e

Dedide, (!^emomerec, Bitek, Novaki,

prijaSnjih

obdini

poradi

troSkova, koje

je

bumih vremena >nevolja

imala za oduvanje gradova

u naSoj kraljevini Bosni< (pro conservandis castris regni nostri Bozne

no u

istinu nastojao je kralj

mu

obdinu podici

i

ojadati,

ugrabljena.

§tetac, §to ih je

i

da tim oslabi

hiis

temporibus

.

.

.);

biskupa Osvalda

vlast

To se narodito razabire po tome, §to Budima zapovijeda Damjanu Horvatu, kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije banu, da brani gradjane u nedavno darovanom posjedu Dedidima, Cernomercu, Bitku Novaki ma, kao na kraljevskom brodu na Savi od svih nezakonitih otimada, a posebice od >velemoznoga gospodina Ivana Tuza od Laka njegovih kastelana u Medvedgradu <, Zapovijed svoju opetuje kralj 20. kolovoza 1472., kad no ponovo nalaze banu Damjanu Horvatu, da gradjane brani u redenim posjedovanjima protiv biskupa Osvalda Tuza (i njegova brata Ivana), koji im bijaSe mimo svako pravo 7. kolo-

Tuza kralj

i

brata

Ivana, gospodara u Medvedgradu.

15. srpnja iz

i

.

i

i

i

voza silom ugrabio Cernomerce, Dedide, Bitek

i

kraljevski

brod na Savi, te

ih

predao

svojim kastelanima u Medvedgradu.

smetnuo

Kralj je MatijaS brzo

sredom, koja

mu

prava, a nikakvih

se

je

s

uma

zakljudke nedavnoga sabora u Budimu. Opojen

nasmijala, postajao

du2nosti.

I

tako

je

je

sve

objestniji, misledi,

nakon smirene bune bio kud

i

da imade samo

kamo

silovitiji

i


matijaS korvin (1458.

90

1490.).

nego ikad

bezobzirniji,

Namah po

prije.

smrti Ivana Viteza

mu

imenovao

mu

Ivana Beckenslahera nadbiskupom ostrogonskim, ostaviv§i

svoga Ijubimca

je

dalje jegarsku biskupiju

i

i dohodke varadinske biskupije. Tim je postupkom ozlojedio ne nego i domace prelate, koji su mrkim okom gledali tudjinca na 6elu ugarskoga episkopata. Ali kralj je malo za to mario, pace je u isto doba talijanskoga patra Gabrijela Rangonija iz Verone imenovao biskupom erdeljskim dvorskim i

podjeliv§i

samo rimsku

suvi§e

stolicu,

i

i

kancelarom,

ga poslije premjestio na jegarsku biskupiju. Tako se je kralj okruzio Ceha i Talijana), kojima je podijelio znamenite du-

te

^itavim ^islom stranaca (Nijemaca,

hovne

svjetovne

i

Ba§

ti

dasti.

na 6elu im

tudjinci,

odsad

brijel bill su

su biskupa Gabrijela »desnim

nadbiskup Ivan

ostrogonski

poglaviti savjetnici

i

okom

i

pomocnici

U

kraljevim*.

papom

della Rovere, bivsi general Franjevaca,

Beckenslaher

to je novi

pater Ga-

i

diplomati zvali

Talijanski

kraljevi.

papa Siksto IV. (Francesco svima silama

kolovozu 1471.)

izabran u

da izmiri kralja Matija§a s njegovim protivnicima, naroCito s poljskim kraljem Ka2imirom, i s njegovim sinom Vladislavom, kraljem de§kim, pak da se poduzme velika vojna na Turke. Papinski legat, kardinal Marko Barbo, patrijarka oglejski, sazivao je od nastojao,

prve polovice 1472. vi§e puta kongrese zavadjenih vladara, da svi

(u Nisi, Opavi, Ofalu) ostadose

stanci

ti

mu

medjusobno

ih

izmiri. Ali

bezuspje§ni, jer je kralj MatijaS zahtijevao,

naknadu ratnih troskova ili ustupe sve nuzzemlje ceSke krune ili da mu se plati odgteta od 1,500.000 dukata; suvi§e da ga priznadu za poodima mladoga Vladislava i do smrti regentom u samoj CeSkoj. Na to ne mogoSe privoljeti ni poljski ni da

se za

carem Fridrikom III., da ce zajedni6kim silama udariti na kralja austrijske i poljske odmetnike u svoju zaStitu

6e§ki kralj; pade oni utana6i§e 11. ozujka 1474. u Niirnbergu savez s i

torn se

prigodom obvezaSe sva njihove

vladara,

tri

MatijaSa,

»koji

prima, te

Turke kroz svoju drzavu u

zemlje

Kazimir

provali poljski kralj

pustosi,

bojnih kola u gornju Slezku, te

slavom, koji

slavom s

i

mu

prijedje

s

vojskom

Odru, da

15— 20.000

CeSkevodio

je iz

Kad

Austriju propu§ta<.

u rujnu 1474.

se

vojske,

na to

je

od nekih sa

sjedini

rat opet

60.000 svojim

planuo,

i 5000 sinom Vladi-

Ijudi

pak da onda zajedno obladaju Vratii do 900 bojnih kola,

ostalom Slezkom. Kralj Matijag imao je tek 10.000 Ijudi

kojima se bija§e utaborio u uSancienom logoru kod Vratislave. Ali njegovi vojnici

on sam izkusan vojvoda njegovim neprijateljima manjkao vrstan i ugledan

su sve ratu vje§ti pladenici, a

dok

je

dali

od nesta§ice hrane,

MatijaS zakrcivao im suvile

im

je

sa svojim

Kralj poljski Kazimir naSao se je

Ce§ki velika§i.

kod

Dne

Vratislave,

25. svibnja 1477.

a

15.

stotine

opusto^ili

i

tomu su

detama dovazanje hrane

iz

Poljaci stra-

sela

mjesta;

i

Poljske

Ce§ke,

i

smetao, provaljujuci sa svojom 6etom na sve strane.

s

velikom

sastadoSe

ulanadiSe

Odredjeno

Nakon ugu§ene

spalili

K

vodja.

bili

najodluCniji odpor,

i

bi,

malja 5eske krune ono, §to u

bosanski kralj

tim

gotov za

vojskom svojom u tolikoj nevolji, da je u pogadjanje, kad su to potakli Zdenko od Sternberga drugi

studenoga

zatim

lakim

mnogo

je Stjepan Zapolja

studenom rado prihvatio

pred

bijahu

jer

i

8.

se

kralji

prosinca

MatijaS

1474.

da za to vrijeme ostane

taj

mah

i

Kazimir u nekom selu

primirje, i

koje

Vladislavu

i

ce

od

ze-

drze.

velike zavjere bio je u hrvatskom kraljevstvu najmocniji

Nikola Ilodki. Uz

do

trajati

Matija§u

kraljevinu Bosnu, koliko

nije

mu2

novi

bila turska, drzao je

on baniju u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, a valjda i banovinu Ma6vu; k svemu tomu bio je i gubemator bogate i prostrane priorije vranske. Zagrebadki kaptol pi§e mu u jednome pismu od 16. prosinca 1472. kao >svijetlomu principu, gospodinu Nikoli, po Bozjoj milosti kralju bosanskomu i 6itave Slavonije banu«. Obasut Castima priljubio se gordi Nikola jo§ vi§e svome kralju Matija§u. Dne 7. svibnja 1472. izdaje u Budimu sveSanu povelju, kojom iznova obecaje vjernost kralju MatijaSu i odanost kraljevoj majci Elizabeti Silagji, koju zove svojom pomajkom,*te im dopu§ta, da po volji dolaze i borave


:

VBLIKA BUNA U U6ARSK0J

HRVATSKOJ (1471.

I

— 1472).

9I

Slavoniji, ili opet u BosDi. Zanimljivo u svim DJegovim gradovima, bili oni u Ugarskoj kojim se sluii kao kralj bosanski Ilodki potvrdjuje Nikola tu pedatom, povelju da je, (sigillo nostro, quo ut rex Bozne utimur). Ut Nikolu Ilodkoga vrSi dast bana Dalmacijc, Slavonije jo§ Damjan Horvat od Litve, aekadanji drug Blaza Magjara; Damjaa Hrvatske i

i

Horvat bijaSe kralju ostao odaa u najosudnijim

da obuzdava mocne Tuze, biskupa Osvalda

ban

lebita vr§i vlast jo§ uvijek

Turaka

kao

i

neke gradove u iupi doba

taj

U

radi

bijaSe

Klisa, koji

Hrvatskoj na jugu Ve-

borbu

protiv

i

da se ved jednom

tores universitatis

Da

Talovcima

kastelani.

tih

hrvatskoga plemstva u Mletke, predlazuci

udini neki

sporazumak

Croatie, proponentes

et

i

pogodba

petentes

s

Tar

Pavao

se

na oblasti

udarao

gradovima, te

banu Pavlu

i

Ba$ radi vojvode

ugrabio, sukobio

kidenik

Dra-

prisvojio kraljevski grad

pripadali

njima kraljevski

mletadki

mletadkim knezovima u dalmatinskim lipnju 1472. dodjoSe poslanici

su prije

Cetini, §to

Zarka

judi,

U

Ivana.

koji vodi zdvojou

pomocjo mletaikoga kneza u Spljetu

bija§e s

si

upravljali

s

mu

banovac Pavao Tar,

ili

^piran^idu, a u potonje su i

dasovima, te ga je sada zapala zadada,

brata

protiv Mletaka, narodito protiv njihova §ti<fenika, poljidkoga kneza Zarka

i

zojevica, koji Kiis,

i

gradova. zahtijeva-

i

banom Pavlom Tarom

compositionem

et

(ora-

concordiam cum

znamo; no borbe izmedju bana i mletadkih kneBan je svom snagom radio, da opet predobije Klis, a mletadki knezovi pomagali su vojvodu Zarka Drazojevica, nadajuci se, da 6e po njemu znameniti taj grad pribaviti svojoj obcini. Za podsade Klisa u Ijetu 1472. pozove jednom Tarpaulo).

li

je doSlo

do

zova u Dalmaciji bje§njahu

i

toga, ne

dalje.

Pjenezi bosanskoga Lice: Majka

Boijm, sa sinom

nz desno rame, sjedi na

imajn osjcnka oko glare. Napia:

if M(oneta) Nicolai D(ei)

Lice:

Majka

>(Ni)colaat

Boija,

r(ex)

sa

B.osne).

kraua Nikole

>Matri

regnic.

g((atia) r(eg<a)

•ioom uz

lijero

Zaliije:

stolid

Zali£je:

bez

Stit

a

Ilo&kooa. Majka

naslona txmedja dva luka.

kockama

biscmom kolobarn

u

;

i

tin

napis:

Bosnec. rame, tjedi

Stit a

na

bee

stolici

naslona. Napia iikvaren

kockama a biaernom kolobarv

;

napia iskraren

ili

i

ne|>odpan

:

loie atiaant

>(NicoIaa)i D(ei) e(ratia) Rfez) Bosnec.

ban Pavao Tar spljetskoga kneza na stanak izvan grada Spljeta. Knez dodje s jakom dru2inom; no za dogovora planu boj izmedju pratnja njihovih. Knez s mjesta pobjeze u grad Spljet; ban pohita s golim madem za njim, da ga stigne, ali u to ga zrno iz mletadke pu^ke sastavi sa zemljom. Zgodilo se to svakako prije 13. kolovoza, jer toga dana Mletdani o

toj

nezgodi izvje§cuju kralja MatijaSa, svoga saveznika

Kraj takih prilika god. 1472. nastavili

i

svoje

kraj smutnja u porodici

Frankapana

je

zgodila u svibnju

nije

dudo, da

Te godine spominju

provale u hrvatske zemlje.

provale u razlidito vrijeme. Prva se

I

i

lipnju,

su Turci se pade

i

tri

kad su proSav Hrvatskom

Savom do Kranjske, te prodrli, kako se dini, do Ptuja Maribora u ^tajerskoj, a onda na povratku straSno poharali oblasti knezova Frankapana. Mletci obavijestiSe papu 18. srpnja o toj groznoj provali, i javi§e mu, kako velika pogibao prijeti Hrvatskoj radi nesloge njezinih knezova (in periculo constitute sunt res Croatie ob dissensionem domi-

doprli

i


MATIJA§ KORVIN (1458.

92

norum

illius

— 1490.)r

provincie inter se), te ga zamolSe, da bi §to prije poslao u Hrvatsku svoga

moguc

knezove i zdruziti ih protiv obdega duSmanego §to se je papa mogao odazvati molbi Mlestaleza hrvatskih, koji bijahu posebne poslanike k njemu uoravili, zgodi se u taka rujnu 1472. druga provala, za koje su Turci (12.000 konjanika) preko Hrvatske i Kranjske prodrli sve do Vidma i sv. Danila u Furlanskoj, pak tako zaprijetili i samim Mletcima.

pouzdana Covjeka,

nina, a za spas

koji bi bio

same

Italije.

No

izmirlti

prije

i

Namah nakon

u

podje

te provale

listopadu

Petar Molin

Mletfianin

s

poslanicima pape

napuljskoga kralja Ferdinanda u Hrvatsku, da se tu dogovore

s FrankapaPetrom Zrinskim, kao s kraljevskim kapetanom u Senju o naCinu, kako da se Turcima zaprijeCe dalje provale. Na stanku, za tu svrhu malo poslije drzanom, obveza^e se redeni poslanici Hrvatima, da ce im u pomod toliko pjeSaka, s kojima ce moci ne samo granicu svoju braposlati 1000 konjanika niti, nego i u tursku Bosnu provaljivati. No jedva sto su se ti poslanici povratili, provali§e Turci u studenom po treci put u Hrvatsku, te prodrije§e sve do Gorice i Istre. nedavno imenovani i krunjeni kralj bosanski Nikola Ilodki Medjutim bijaSe se dio Bosne, Sto su ga drzali. DarijeSio, da se digne na Turke, pak da im otme onaj mnogi hrvatski velikaSi, nadajuci se, kako da su pri tome podhvatu prijanjali uza nj

Siksta IV.

i

nima, krbavskim

Kurjakovicima, knezom

i

i

i

i

da ce na taki nacin prestati vjeCite provale u njihove oblasti. U prosincu 1472 boravi u Mletcima knez Petar Zrinski kao poslanik »prejasnoga kralja Nikole*, moledi od obcine

pomod

za otimanje bosanskoga kraljevstva

(.

.

comiti Petro Sdrigne, oratori sere-

.

nissimi domini regis Nicolai, noviter creati regis Bossine, petenti

subsidium et favorem Obcina je doduSe Petru Zrinskomu 26. prosinca 1472. sama s njim ved dugo ratuje, da odgovorila, da je ona digia Aziju protiv Turdina, da da ce je jos umnoziti: stoga dakle neka kralj Nikola §to drzi na moru veliku silu,

ad acquisitionem regni

predicti).

i

i

prije udari

na tursku Bosnu, gdje ce

mu

biti

lak posao, jer je poradi rata u Aziji slabo

poslanici hercega Vlatka Vukdida, vojskom za§tidena. Malo zatim stigli su u Mletke od nedavna svojaka napuljskoga kralja Ferdinanda. I oni su molili obdinu za pomod, da bi herceg mogao Turcima oteti svoju djedovinu (pro recuperando statu ipsius domini a Turchis occupato). Obcina je 15. sijednja 1473. odgovorila poslanicima, neka se herceg nastoji sporazumjeti s bosanskim kraljem Nikolom, kao sa svijetlim Vukom Grgurovidem (Brankovicem), sinom despotovim, koji su u istim prilikama, te jednako gore i

i

(ardent)

od

zelje,

da svoje drzave oslobode od turskoga gospodstva. Mletci se oditovaSe

spremni posredovati, da se sporazumak sto

Na podetku nego

i

srbski despot

se obore na Turke.

medom

II.

prije poluci.

god. 1473. spremali su se dakle ne

na kopnu

davala svaku pomod.

Vuk

Grgurovic (Zmaj)

Mletadka i

I

ih

je

i

obdina, koja

na moru, bodrila u

toj

samo bosanski

kralj

Nikola

Ilodki,

herceg Vlatko Vukdid svima silama, da je

odluci,

desetak

godina ratovala

pade im je

vrijeme za rat bilo je zgodno, jer

je sultan

s

Muha-

sa svoje strane obe-

bio ba§ zabavljen u

Usun-Hasan (adversus Ussonum Cassanum), te mu je mnogo jada zadavao. Ali uza sve to ne dodje ipak do snovane vojne. Najprije nijesu talijanske vlasti poslale obedane pomodi, a onda je i sam kralj Matija§ nekako zazirao od toga, §to se njegovi bani velika§i odvi§e bratime s mletadkom obdinom, kojoj je doduSe jo§ uvijek bio saveznikom, ali joj je smjerao oteti ugrabljenu Dalmaciju, dok je opet ona gledala redom obladati ostatkom hrvatskih zemalja uz jadransko more. Bosanski kralj Nikola Ilocki zajedno s Damjanom Horvatom, svojim drugom u hrvatskoj baniji, boravi 25 svibnja 1473. u Zagrebu, gdje no odgadjaju parnicu izmedju Ivana Tuza od Laka i gradjana slobodne kraljevske obdine na brdu Gradcu. U Zagrebu ih nalazimo i 24. kolovoza, kad opet odgadjaju redenu parnicu do oktavalnoga suda na Miholje. Ban Damjan Horvat medjutim sve mimo volje kraljeve goji prijateljstvo s Mletcima, jer ga na to goni skrajnja nuzda. On Silje poslanike u Aziji,

gdje

se

bija§e

na

nj

podigao perzijski

vladar

i


VBUKA BUNA U UGARSKOJ

1

HBVATSKOJ (1471.

— 1472.).

93

obecanjem, da 6e im vazda biti prijatelj, te da ce njihove oblasti od Turaka, ba§ kao i svoje. A Mletci mu za to 4. lipnja zahvaljuju, te mu obedavaju stalnu godiSnju podporu od 1200 dukata, i to 200 dukata u gotovom, a za 1000 dukata soli. SuviSe mu salju sukna za 200 dukata kao zaseban dar, a svojim knezovima u dalmatinskim gradovima zapovijedaju, da pomazu bana s vojskom, kad 6e odbijati tursku siiu. Poslanik bana Damjana Horvata, po svoj prilici fratar Aleksandar Dubrovdanin, traiio je u to vrijeme pomoci u Dubrovniku, gdje su darivali darom i bana

Mletke

braniti

darovima

s

i

i

Stititi

i

i

njegova poslanika.

Kako opet u zgodno da su oni sami

nije doMo do navalnoga rata na Turke, nije £udo» tim im je na iztoku odlanulo. Jo§ u rujnu 1473. pri-

vrijeme

nastavili provale,

Stolica herceoa Stjepana Vuk£i£a na Bi§6e-pouu kraj Mostara.

Saju

Ijetopisci

Isabeg.

I

opet

o velikoj

Kranjska, Koruika

i

kojom je prigodom Jiete odio bosanski namjesnik ne samo Hrvatska, nego susjedne careve zemlje: Tom zgodom zarobili su Turci u KoruSkoj nekoga Mi-

provali,

se u crno

zavila

Stajerska.

i

hajla Cvitara (Zwitar, Michel Zwitter), koji je potonjih godina

bio njihovim provodidem prigodom provala u te zemlje. Nevolja Kranjske, Stajerske, KoruSke Austrije bijaSe ved tolika, da su se staleii tih zemalja u prvoj detvrti godine 1474. sastajali na sabore, da vijedaju o zajednidkoj obrani od Turaka. Obradali se i na papu Siksta IV., prikazui

judi

mu

movine.

skrajnju bijedu ondjeSnjih

Da

li

se je

i

u

zitelja, koji

su jatomice bjeiali

iz

svoje ne.srecnc do-

hrvatskom kraljevstvu radilo za obranu zemlje,

jedino znademo, da je kralj MatijaS poveljom od

20.

studenoga

nije

zabiljeieno;

1^73. banovinu Slavo-


MATIJA§ KORVIN (1458.

94

niju,

— 1490.).

koju su dosad drzali bosaaski kralj Nikola Iloiki

bistrifikoma zupanu

do konca svoga

i

Damjaa Horvat,

Ernu§tu

svome pokladoika Ivanu

i

na to sklonilo, nije spomenuto;

Jivota. §ta je kralja

podijelio banjsko-

da jamaino

(Ernest, Ernsth), ali

je drzi

Ma-

je

svoga proSle godine sina mu htio nagraditi zasluge Sigismunda imenovao biskupom peCuvskim mjesto Ivana CesmiCkoga. Damjan Horvat od Litve ostao je dalje banom Dalmacije i Hrvatske, a Nikola Ilodki kraljem bosanskim. pokladnika, jer

tijas

bijaSe

i

i

Banovinom MaCvom

Gorjanski

god. 1474. Job

upravljaju

i

Morovic, posljednji

MatijaS

muzki potomci svojih slavnih porodica.

U

sijeCnju 1474. javljaju Dubrovfiani kralju

hovi poslanici

odanle

Carigrada, otiSavSi

iz

28.

Matijasu

prosinca

novine, koje pro§le

im donije§e

godine.

nji-

Mu-

Sultan

hamed II. ugovarao je po nekom muhamedanskom duhovniku mir s perzijskim vladarom Usun-Hasanom. Ako se mir utanadi, bit 6e rata u Evropi, jer ce Turci udariti i na Moldavu, kao na Albaniju. I zaista je godina 1474. krvavim slovima zapisana u povijesti i

hrvatskih, ugarskih, austrijskih

svibnju na Albaniju

i

mleta^kih zemalja. Jedna velika vojska turska udarila u

i

stala podsjedati mletaCki

ugarskoga

grad Skadar. Mletacka se obcina prepala

Kazimira poljskoga, kao i papu Siksta IV., da podadu pomoc za obranu toga znamenitoga grada. Kralju Matijasu paCe ponudila po i

navalila zaklinjati kraljeve MatijaSa

i

svome poslaniku Badueru do 30.000 dukata, ako zaratuje na Turke, te ih time odvrati od podsjedanja Skadra. Medjutim bijahu druge turske 6ete u lipnju provable u Hrvatsku, pak kroz nju ponovno prodrle u careve zemlje, gdje su robili u okolici Ljubljane po i

Savinjskoj dolini. Za te je provale narocito stradala Slavonija, a osobito Zagorje, gdje su pustoSili kroz

vaca

i

14 dana

u

Krapine, Zaboka, 0§trca, Grebena, zatim oko Krize-

okolisu

Rakovca, te torn prigodom zarobili

poubijali

i

do 14.000

Ijudi.

Pri

tome vodio

ih

Korutanac Cvitar, kojega bijahu proSle godine zasuznjili. Kako se razabira iz jednoga pisma kneza Stjepana If. Frankapana, §to ga je 18. srpnja 1474. pisao iz ModruSa mleta6komu kapetanu Fantinu Marcellu u Raspu, bilo je u toj turskoj vojsci do 8000 Ijudi,

oko Koprivnice i Varazdina sve do Ptuja, a onda oko Gorice u u okolisu grada Dubovca. Medjutim bija§e mletaSkomu kapetanu Antoniju Loredanu, junafikomu branitelju Skadra, poslo za rukom, te je 19. srpnja odbio turski juri§, a na to je 8. kolovoza pri-

koji su robili takodjer

Turopolju

i

nudio Turke, da se okane dalje podsade grada. Suzbijeni Turci krenu§e na sjever, te se

svom snagom oboriSe na hrvatske

U

zemlje.

jeseni

opet je straSno stradala

i

Hrvatska

nakon te provale ostala tako opusto§ena, >da po deset milja daleko nije vidjelo kuce ni dovjeka* (das offt in zehen Meilen kain Haws noch Mensch ist). Pomenuti pisac opisuje torn prigodom tuzno stanje svih zemalja, opusto§enih od Turaka. Tur6in je, pi§e on, >u drzavi mletadkoj zemlju Albai

Slavonija; Unrest priCa, da je Slavonija

se Cesto

niju spalio, orobio

i

narod odveo, jedino

se

jo§

dtie

gradovi;

hrvatska je zemija

(das Krabaten Landt) gotovo sasvim spaljena, oplijenjena

nekoliko gradova

dobra polovica

i

i narod odveden, tek se odrzalo poharan je velik dio Istre i Krasa, od Kranjske od celjske knezije velik dio. Od Zagorja je spaljen najveci dio, a narod i

tvrdinja,

spaljen

i

odveden i blago razgrabljeno. U banovini Slavoniji (in der Wanschafft in Windischen Lannden) takodjer je mnogo spaljeno*. Ali ni Ugarska nije ostala poStedjena, jer joj je ugrabljena Cetvrtina Ijudi

i

blaga.

slanicima mletaCkoj obdini, kako

Sam mu je

Skadra obratiSe prema kraljevstvu Ungarije, rocito Slavoniju

i

poharav§i ognjem

i

studenom po svojim ponetom strasno stradala. »Turci se od

kralj Matija§ tu2i se u

Slavonija te

maCem

mu

zadaSe velikih jada, opusto§ivsi na-

sve izmedju Save

causa Turci ab Scutaro in regnum Hungarie versi, magnas presertim Slavonia et inter

Savam

et

nemile provale turske bijahu prinudile

Dravam omnia i

Drave*

(et belli incepti

igne ferroque consumentes). Ba§ te

je jo§ u rujnu sazvao sabor od Turaka (praesertim factum deTensionis

kralja Matija§a, te

ugarski u Budim, da vijeda o obrani zemlje

illi

i

intulerunt clades, vastata


KRAU

matijaS osvojio §abag (1475.

Sabor se sastao sve u odiudu kraljevu,

contra Turcas).

dekret od Sestoaest dlanaka, od

ima

kralju

Turaka,

i

pomod

dozvoliti

kojih je

najzamaSniji

— 1476).

95

je 2. listopida

te

prvi,

kojim

bi

1474. izdao

odredjeno, da se

(subsldium) od jedne rlatne forinte za obranu kraljevstva od

zatim osmi, kojim

bi

ustanovljeno, da

se

pomoc ne

ta

smije

upotrebiti ni

za §to drugo, nego jedino za rat s Turcima.

(Kralj MatijaS osvojio §abac ozenio se napuljskom kraljevnom Beatrice m, 1475. 1476.). Neprestani vapaji iz hrvatskih zemalja, iz Erdelja juzne Ugarske prinudile kralja MatijaSa, da svu paznju svrati na juine granice svoje drzave. Bit ce, da je poradi toga i utanadio primirje s poljskim i deSkim kraljem, da bi se mogao svom snagom oboriti na sultana Muhameda. A bilo je skrajnje vrijeme, jer su i

i

i

Moldavski vojvoda Stjepan bijaSe do-

Turci ved prodirali u srce kraljevstva ugarskoga.

du§e tursku vojsku od 100 000

Ijudi,

koja bijaSe u njegovu zemlju provalila, 17. sijecnja 1475.

u krvavom boju suzbio; no zato je druga turska vojska, koju je vodio smederevski pa§a

Dunava

Alibeg, preko Ijade.

nemilo pohara i

Morisa podrla do Velikoga Varadina, pred kojim je

i

Tvrdinje gradske ne moga§e

onda

opiijeni, a

i

osvojiti, ali zato

se s bogatim

plijenom

pustoleci bez ikakve zapreke natrag u Srbiju.

tijaS iz

Slezke u Ugarsku, te urede

po jedan

zauze bogatu

Na prve

Budim

sabor u

i

silnim robljem

i

stala 7. ve-

cvatudu varos, te je povrati paledi

MaSabor

glase o toj provali pohita

za

Gjurgjevo

(24. travnja).

pod uvjet, da se sabrani s Turcima. Tako se je kralju namakla velika svota, koju su cijenili od 400.000 dukata do 1,200000. Suvise je i papa Siksto IV. u Rimu sve moguce radio, da kridanske vladare slozi protiv obdega neprijatelja. Jamadno je papu u dozvoli opet

zlatni

forint

od svakoga

ognjiSta, ali

porez upotrebi jedino za rat

sve prilike upucivao ostarjeli ved vojvoda

kralj

i

dana svibnja u Rimu boravio, da proslavi svetu kr§canske

vlasti

pomognu

MatijaSa

sa

300000 pomod

Kralju Matijasu ponudjena bi u to Perzijski vladar

8. svibnja

godinu

dukata, od s

Nikola Ilodki, koji

jubileja.

Papa

kojih bi

je

prvih

je snovao,

da

MIetci dali 50.000.

jedne strane, odakle je

nije odekivao.

je

opet podidi na Muhameda, pak poslao u Budim

predao

Matijalu u perzijskom jeziku pismo, gdje no

Usun-Hasan spremao se

svoga poslanika, koji je

bosanski

gospodar Perzije bodri kridanske vladare, da se dignu na Turke sa zapada, a on de na

Malo zatim stigli su u Budim takodjer poslanici moldavskoga vojda se njihov gospodar utjede zaStiti ugarskoga kralja, i da je gotov pomagati ga u rata s Turcima s ditavom vojskom svojom. MatijaS prihvatio objerucke ponudu, te poveljom od 15. kolovoza primio u svoju milost i zakrilje moldavzemljom njegovona. Ako bi ih Turci proskoga vojvodu Zajedno s njegovim sinovima tjerali, kralj ce ih primiti u svoje kraljevine, te ih pomagati, da se opet dobave svoje baruni, nego i papinski djedovine. Povelju potvrdili su ne samo nazodni prelati njih udarati s iztoka.

vode Stjepana,

te

su

izjavili,

i

i

legat Gabrijel. Kralj se je MatijaS

nikad dosada.

mu

Kako

nije

taj

put dugo spremao za

mogao

rat,

odekivati ba§ nikakva

se je pouzdati jedino u svoju

snagu.

U

skupljajudi vojsku

i

brodovlje kao

odziva u kr^danskoj Evropi, bilo

jednome pismu od

16.

kolovoza 1475.

iz-

odavna kod mene velemozni Florins Roverella, poslanik prejasnoga kralja sicilskoga (napuljskoga), moga predragoga otca. Kako se taj (poslanik) pogiblima, sada k recenomu kralju vrada, modi de izvijestiti o velikom trudu, troSku o pripremama, koje sam koje sam radi odanosti prema apK)Stolskoj stolici podnio, kao protiv Turaka udinio, pak o tom, kako je strahovita sila tih Turaka. Vidim, da mi se je papi ovako: >Bio je

jadao

i

i

i

drugo ne preostaje, nego da se ostavljen od sviju (derelictus ab omnibus) izloiim joS vedim opasnostima. Cinit du prema svojim silama, kako sam navikao, da zadovoljim Yjcri boijemu zakonu, ako bi pak, Sto Bog ne daj, zadesila mene i moja kraljevstva Ijuda nevolja, te bi preko volje bio primoran prihvatiti kakove pogodbe, neka se ne niSta

i

upi5e u grijeh

n.

meni, nego skrajnjoj

naidic. Matijai skupio

60.000

do 70.000 vojskc


^

MATIJA§ KORVIN (1458.

morao mu Dunavu

(bosanski kralj Nikola IloCki

100

koje 6e operisati na

ladja,

do 1000

jima se je papinski legat divio.

pak da se ukloni

Ijeve,

AH mu

obecanja.

morao

iivot svoj irtvovati.

i

I

i

lijevati

pogibli, stao

zatim lijepo brodovlje od

Ijudi),

prtljage

i

nove podsadne

i

za6uo

II.

kralju

sabrao je kralj

strojeve graditi, ko-

obsezne priprave kra-

je za

primirje

nuditi

pjesmom

bio vojvoda

tada

je

hrane

dovazanje

za

Muhamed

sultan

prijetecoj

kralj

je

Savi,

dao nove topove

kola. SuviSe je

4000 kojemu

je dovesti i

(Doczy, Duici);

proslavljeni Petar Dojfiin

— 1490.).

uz

vrlo

sjajna

ponude odbio. »Ja cu ratovati«, rekao je Matijas, »makar Svijet neka vidi, da se oslobodjenje krScanstva, §to je do

mene, ne zanemaruje*.

Dne

1475. oprostio

12. listopada

se je

Matijas

kralj

stranim diplomatima na

sa

svome dvoru, a malo zatim stao je sa svojom vojskom silaziti na jug. Mjeseca studenoga boravio je u Petrovaradinu, a posljednjih dana prosinca nalazimo ga u Beogradu. Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme znamenitu tvrdinju § a b a c na desnom brijegu Save.

Vec

je

spomenuto, kako su Turci jol u

ali

ona

je

bila

na mjestu staroga Zaslona

bili

tada poslao vojsku, da zaprijeSi podipak tako ne preostade ni kralju drugo* sam utvrdu nasuprot turskomu gradu. Taj

Matijas bijase

podigli znamenitu tvrdinju Sabac.

zanje tvrdinje;

1471.

Ijetu

za

preslaba,

to

nego da na slavonskoj obali Save podigne tvrdi Sabac bio je odsad izhodi§te Turaka za njihove provale u Slavoniju (Srijem) i

i

ju^Du Ugarsku; u tu tvrdinju vodili su on! zasuznjeno roblje, u nju zgrtali su ugrabljeno

U

blago.

isti

mah

prijetili

su Turci

§abca

iz

gradu Beogradu, a tako

i

gotovo svom zemljom bosanskom izmedju Bosne i^Drine, pak

bogatim rudnicima. Sama tvrdjava Sabac nije bila

stupove,

gradjena od kamena. i

izpunjeni nabijenom

bila

su

Zidovi

bili

je vrlo

jaka

pleteni

od

dok

zidine,

je

devela

bila

u

isto obladali su

Srebrenicoin

i

njezinim

gotovo nedobitna, premda

i

§iblja,

pri6vr§ceni

uz

hrastove

zemljom. ^-Na zidovima uzdizalo se takodjer drveno bra-

Tvrdinja je imala devet okruglih kula od

ni§te.

i

sredini

te

zemljom. Stanovi branitelja, kojih je u prvi tako da im nijesu mogla nauditi

osam stajalo uz do vrha izpunjene oko 13.000, bili su pod zemljom,

hrastovine,

drvenjare.

I

kraj bilo

kule

od kojih bile

je

su

topovska zrna ni vatra. Suvise je u tvrdinji bilo na-

ni

krcano dosta hrane za dugu obranu.

U

prvoj polovici sijednja 1476. stigao. je kralj MatijaS s jednim dijelom svoje vojske

do ^abca. S njime kovic.

Oko

je

uz ine velikaSe

12. sijeCnja

Da

obalu Save.

zapoceo je

bi obranio vojsku

i

kralj i

vojvode bio

i

srbski despot

Vuk Grgurovid Bran-

podsjedati grad, prevezav svoju vojsku na juznu

brodove

od vatre

i

strjelica

turske

posade, podize

kralj od prutova, kolaca i lanaca neko brani§te, u koje je mogao smjestiti 8000 Ijudi, 40 topova i brojne muzare. Za§ti<5ene tim brani§tem na£ini§e cete svoj logor, naperi§e topove i podsadne strojeve, te izkopa§e SanCeve naokolo tvrdinje. Na to stade kralj udarati na grad, ali izprva s malo koristi, jer mu nije mogao mnogo nauditi. Medjutim bijade doCuo, da se jedna turska vojska primiCe gradu u pomoc. I zaista su 2. veljace

turske vojvode Alibeg

i Sakibeg s Cetama, koje bijahu skupili u okolisnjim krajevima, do Sabca, te se smjestili na nekom brdu nasuprot gradu. MatijaS ostavi ne§to deta pred oabcem, pak s ostalom vojskom podje Turcima u susret. Medjutim Turci nijesu se osjedali dosta jaki, da se s njime ogledaju, pak su opet uzmakli na jug. Nakon toga uzmaka turskoga spremio se je kralj sve pored Ijute zime na odlu^nu borbu. On dade svoje velike brodove, nakrcane topovima momdadi, odvuci u jarak naokolo tvrdinje, pak stade na nju iz neposredne blizine udarati. Kralj je vazda bio medju svojim detama, ne maredi ni za kakvu opasnost. Da bi razvidio stanje neprijateljskih utvrda, obude se jednom u odijelo prosfbga momka, sjede u 6amac, te se samo s vesladem jo§ jednim momkom prikudi zidovima tvrdinje. Medjutim ga Turci spazi§e i stadoSe na nj pucati, te ubi§e momka, koji je do njega sjedio. Ali sam kralj ostade

stigli

i

i


RRAU neozledjen,

dio

grada.

pak

vrativSi

se

MATIJA§ 08V0J10 §\BAC (1475.— 1476.). u

logor

naperi topove

Posada se branila junadki,

nakon borbe

od

33 dana, predala

napokon

all

kralju

i

9t

na

podsadne strojeve

je smalaksala, te se je

na milost

i

nemilost.

Ccrrana^tnundi

JTo

15.

najslabiji

veljade,

istoga dana oba-

Jo§

ccLm

Efodium

gallur dantTlma r pctcriiTim j ctuitjt3 hoc anno rtfo,c«e.lrwii.acarolo burcimdio; ftucecJ ptat mgenedifjccdi:. Dinpif.iBuofozib' cTiannioimfrLvdicfcs'sburgndionuouce marie pt^il tioncs a jeb Jnf .^3 cu Icodicfia f pa ccrigucre a'ptafTct j ;:)auib' fuis v:be pulQis ftiit.idco fiimm* poiiti' Fcr tricancnfem cptti kijaru co mifit. Js m carccic tnidif .(Qu.i ob re indignatue Ouj: vrte^n gcrmanu pa puIortfTimjm pjffcnrc 7 faiiojKludouicofracourcitcaaTnrnotperjacpUovzbeejpo^auitac eieucmt /Tkatfcnad incUtue rer bunjane boliirft rcjjnii b jc tepdl ate a^grcffua caftru Uyrja to ioa namra tui to ULfmniiou Jlntudinc munitilTimu ccdinonc cepit. Jnta bcc lacro regni bungant eiadcmare a manibirf fndaia romanou ccfana mjijfjj cut)tff!cnltate rebabito.rer fcno fui regni.flnno C^i df^.cac.Uri^.in Oic cere fifii aftanrib'' ^cfnbns cn foleniUK tnaria co:onarus. -^oft b<c mabuTicce nircbos imaatozc m crpu Ctiatiorur oicn ailii layo j in fu^i xxmt.rclicna macbinig i tozmcnroa gmcnb* tn^Jo;!'* inturcbia rcdtjt. £jiide port aliqua rga altnl ftuc caftf UururcbO!: faban ccnoiatu ad bt'- flumie jauc 9d faui p tcfdi ex li^ (piie tnrji^ miilrii cunofe nfo:ti op< pp«rara( vt fcques fijjura p omoe Diamctrn at forma ofKniix] tumb* ac fofTatid ac vallibus.fKoid m'lnusmitmbus muniru Oiro btemis Tub ngoze obfedic.tn qoo Ugnea moiia erubuli8fab:tcacafunt,quj5 tabular copagoitafolidii eft vtvixab intcnto poflh lunoura 9p:c'i>imdi. SountcB truliuu ambiru .plino:e biftittcta pome' m ai cccoreDirpoftce.drea to ctmte ingeo ainbitu acte vt ampUtudo ipj regia auli oftfncBt.Z3D(B rer acnuo plio uififtereLturebj rapto comitc iobine tntcbitj ob excram regis ad caftellu.eo intcrfato qaput ei' abfciderut ra flauefcae copiofacg eoma bafk futfinij ad tOTiVcni ciponi luflerunt . J^tbiaa rex indignacuo vi aggrcflus ccditione cepit ac ctpiignauit mgenn glo nj.Tlonirtimeturcbi anno d&.aa.rcij.tterato caftellu jnnafenit.ab bungans rcpulfi ad proprtaredterunt

a

SaBAC U Ix

>SvieUVe kronike<3SchedeU,

vijestio je papinski poslanik, jegarski

n

m.

STOUECU.

isd^ne a NUroberKa godine

I493'

biskup Gabrijel, papu Siksta IV.

o torn slavodobiiiu ovako: >Minulih dana HfT. poTj.

XV.

izvjestio

sam vaSu

iz

kraljeva logora

svetost o napredovanju ove '


MATIJA§ KORVIN (1458.

^8

— 1490.).

napokon od toga moze odekivati. Poslije je kralj, kako se je Bozjoj milosti svidjelo, 15. ovoga mjeseca istu tvrdinju predajom zadobio. Nije je htio juriSem uzeti, jer je Turaka u njoj vojske, kao

o tezkom

i

muenom

i

podsjedanju pretvrdoga grada Sabca,

zatvorenih bilo jo§ 700, samih hrabrih

mogao

te bi ju kralj

Ijudi,

osvojiti jedino s velikim

Turaka zajedno

javljahu, vrhovni je pa§a

Ali su Turci sami izaSli

tvrdinje, te

iz

s

§to se

a s njima 160 zena, sve odusevljeno za boj, gubitkom nasih vojnika. I kako nam uhode istim Alibegom hrlio, da im stigne u pomoc.

pokorno moleci

su

i

kle(5eci kralju zavjetovali vjeCitu sluzbu (servitutem

ruke

i

perpetuam). U§li

kraljeve Ijubeci sve

smo u

tvrdinju, koja

Zatekli smo u njoj 6udo umjetno sagradjena (mirabili artificio fabricatam) vojnika poginulo je za slobodu puslili. kraljevih smo na Od koje vrlo mnogo suznjeva, Mnogi su odlifiniji ranjeni, pak leze po Satorima i na podsade vi§e od dvije stotine

je

za

.

.

.

.

.

.

ladjama; neki ce od njih jedva preboljeti. Stvari dakle stoje za sada dobro. je veli^anstvo iznijelo prvu pobjedu,

protiv neprijatelja vjere

svoju pobjedu »iz

sam

I

kazem:

ja

sam vec mnoge

napora

U

trolkova

i

U

et

pripisci

hominum

mi

javljao

citavu

§abca«

kratkome pismu pi§e

Ijudi «

(id

tantis

osvojio,

kralj:

»Samo da jedno

nijedna

ali

ego unum

cum

(in nostris felicibus

laboribus

dixerim,

me

nije

stajala

cum multa

et difficultate

et

tantaque

obtinuisse). je

sKra-

papi Sikstu IV. jo§ ovo:

papinski legat

je,

da poharaju varo§ Srebrenicu i

je sutradan 16. veljafie papi

kako ce one nove Cete, koje se vec priblizuju, poslati Argenteam vocatam), gdje su rudnici zlata i srebra, pokrajinu naokolo, koja je mnogo puna napu6ena. Cuo sam takodjer

Ijevsko veliSanstvo reklo

kao

me

strage

svome pismu

objavio

Kraljevsko

jo§ vi§e ohrabreno (za borbu)

na§e varo§i

tvrdjave

munitissima castra expugnaverim, nullum

cum impensa

Matija§

kralj

vrlo Svrste

i

truda, toliko

i

tom pobjedom

je

srecnoga nalega tabora kod

apud civitatem nostram Sabacz).

castris

toliko

.<

.

.

pak

(latine

i

od mojih uhoda, da su paSa i Alibeg, cuvSi za predaju toga grada, duhom klonuli, te se stali vracati. Alibega obuzeo je golem strah, da ga car ne bi pogubio. Jer on je ba§ onom oblasti upravljao. Tako se je nadati pokuSat ce se, da se on od cara (sultana) odmetne«. Po ovome sudeci kralj je Matija§ nakon pobjede kod Sabca zaista

jutros

i

snovao, da rat

sam glavom nastavi. Najprije je zauzetu tvrdinju dao popraviti, otme Turcima Smederevo, naokolo kojega bijaSe dao podici

se je spremao, da

Medjutim vec 22. veljaCe nalazimo ga u Slankamenu, a da je u prvi kraj bio namislio vratiti se na bojno polje;

kule. se,

i

jake

ozujka u Budimu. Cini neodekivane zgode za-

Turcima morao

ustavile ga u prijestolnici, te je stoga dalje ratovanje s

vojvodama, banima

1.

ali

onda

a tri

i

prepustiti svojim

kapetanima.

Dvije su poglavite

stvari,

koje su kralja odvratile, te nije

cima. Najprije ga je smela izdaja

primasa

i

sam

nastavio rat s Tur-

nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Beckens-

nakon pada Ivana Viteza. Obijestni Nijemac ponio se pak da svoje zelje izpuni, nije se zacao gospodaru, te u najosudniji tas prebjeci k njegovu pro-

lahera, najuglednijega savjetnika

tako, da je stao misliti sve na papinsku stolicu;

svomu kralju njemadkomu caru Fridriku III. Mozda je Ivana Beckenslahera vrijedjalo to, §to se je kralj MatijaS u potonje doba osobito povjeravao jegarskomu biskupu Gabrijelu Rangoniju, papinskomu legatu, koji ga je bio izpratio na tursku vojnu (qui omnibus interfuit). Bilo kako mu drago, ostrogonski je nadbiskup Ivan Beckenslaher jednoga dana iznevjeriti se

i

tivniku,

i

i

ostavio svoju stolicu

da hodo5asti u Aachen; Nadbiskup bijase sa sobom ponio i ogromno blago svoje, tako da je mogao vazda potrebnomu caru uz dobar zalog uzajmiti 37.000 dukata. No kud kamo vi§e od toga blaga vrijedilo je caru, §to je od nekadanjega prvoga doglavnika svoga protivnika mogao doznati za sve osnove namjere njegove. i

Ugarsku,

no putem zaustavio se u Be6u,

te

poSao u

te se

Njemad;ku, tobo2e

podao u

za§titu carevu.

i

i


I

KRAU Kralj je MatijaS

MATIJA§ OSVOJIO §ABAC (1475. —1476.).

planuo

sada zakriljivao. Naravno da

nevjernoga prelata, a jo§ vile na cara, koji ga je od-

na je

99

sada svom iestinom

uzkipjelo staro neprijateljstvo

opet

izmedju oba vladara. Matija§ gledao je caru nauditi, gdje god je samo mogao, a naro2ito je nastojao razvrci ugovorenu ved zenitbu izmedju careva sina Maksimiiijana i burgundijske vojvodkinje

Marije, kceri

Smjeloga, kojega je putio, da svoju kcer

Karla

i

udade za drugorodjenoga sina napuljskoga kraija Ferdinanda. Da se ojada pripravi za osudnu borbu s carem, odluCi podjedno sam §to prije stupiti u srodstvo s uglednom porodicom aragonskih kraljeva, a narodito s napuljskim kraljem Ferdinandom, kojega je jo§ u Ijetu 1474. po svojim poslanicima bio zamolio, da mu dade svoju kcer Beatricu za zenu. Kralj je Ferdinand, koji se je poput otca svoga Alfonsa mnogo padao baStinicu

i

i

kraljem ugarskim, u poslove na iztodnoj obali jadranskoga mora, pate se nazivao s mjesta ugodio molbi njegovoj, tako da se je MatijaS jo§ od listopada 1474. smatrao zaru^nikom mlade duhovite napuljske kraljevne, U svibnju 1475. desili su se u Napulju i

i

vesprimski biskup

i

slavonski ban

Ivan

kao pouzdanici njegovi,

Ernust

te

su utanaCili

-^:-- r^ -^ ^/z^'^' RuSkvinb grada Sabcaj^u

200.000 dukata;

U madkim spremao

Napuljski

ugovor.

ienitbeni

ali

od

kralj

je

te je svote MatijaS

svibnju 1476. razaslao je

je sjajno

namah

bili

su

biskup

od

Druzina toga glasbenika

i

s

te

vladare

na vjenCanje.

Od

Bozina.

Frankapan,

koji

lakrdijaSa,

a 15. rujna vjendana

bi

brojila

je

800 konjanika;

uz

20 Turaka. Na podetku Beatrica, kojom je prigodom

paie

i

i

U

nevjestu.

isto

kderi

k

nje-

vrijeme

NajodliSniji

rodjaci Petar

hrvatskih

je

napuljskom kraljevskom porodicom, nego

poslanstva

svoje

trecinu darovao svojoj zaruinici.

Napulja dovesti mladu

i

miraz

za

velikovaradinski, kraljevi

sv. Jurja

se je mladi, 23godiSnji knez Bernardin

ne samo

iz

odredio

svoje poslanike k caru Fridriku,

Matijal

kralj

poslanstvo, koje 6e

Ivan Pongrac, nadalje grof Ivan

i.

prigodom

talijanskim knezovima, pozvavSi sve

i

£lanovi toga poslanstva

svojti

tom

Srbiji.

Gereb

i

velikaSa pridruiio

po svojoj majci Izoti bio u s vojvodama Este u Ferrari.

vitezove

i

plemide bilo je ta

rujna stiie poslanstvo u Napulj, kraija

Matija^a

zastupao rodjak


MATIJA^ KORVIN (1458—1490.).

1^

Ivan Pongrac. Namah sjutradan poslije vjendanja (16. rujna) podijeli kralj Ferdinand knezu Bernardinu Frankapanu red vitezova blazene djevice Marije sa zlatnom grivnom,

U

je visio zlatni lav s bijelim krilima.

na kojoj

svedanoj povelji, koju je kralj torn pri-

godom izdao, zove kneza Bernardina »svojim vrlo Ijubljenim rodjakom« (affini et devoto nobis plurimum dilecto). Poslije se je i knez Bernardin ozenio Ferdinandovom necakinjom Loisijom od Aragonije, kcerju kraljeve naravne sestre Eleonore i Marina de Marzano, vojvode od Sessa i kneza od.Rossana, te je tako postao svojak kralja MatijaSa.

Nakon tegotna putovanja po moru, a onda na kopnu po Kranjskoj

i

^tajerskoj

(hrvatskim zemljama nije se sigurno prolazilo radi turskih provala) stigla je mlada kraIjica Beatrica prvih dana prosinca u Ptuj, gdje ju je dod;ekala kraljeva majka Elizabeta Silagji (Hunjadi) s dvadeset najodli^nijih gospodja; odatle po§la je prema Stolnom Biogradu, gdje se je 10. prosinca sastala

kraljem Matija§em.

s

Na

je

ogromna iomada,

vena

svjetlomodrim

hrvatskih

i

Do

Kad

i

je

stajao

pred cadorom

i

lomacom

bila je prekri-

stranih poslanika, ugarskih,

konjanika bilo je razmje§teno naokolo

tisuce izabranih

tri

kolu

u

kralj

se je kraljica dovezla u sesteropreznoj

koSiji,

odveo ju

je kralj

biskup Gabrijel pozdravio u talijanskom jeziku u ime svoga

§ator, gdje ju je jegarski

kralja

Tu

suknom,

Ceskih velikasa.

te odlitne druzine.

u

grijuci zimski zrak. Cistina

gradom stajali od toga Satora gorjela

polju pred

wU razastrti 6adorovi, jedan prekrit grimiznom svilom; nedaleko

gospodara. Zatim sjede kraljica na bijelca konja, te odjaha zajedno

s

kraljem

i

ditavom druzinom u grad. Treci dan iza toga, 12. prosinca, obavilo se krunisanje. Naj-

dodje u crkvu

prije

Beatrica, pracena

primski

biskup,

kralj

MatijaS sa svojim dvorjanicima

od udovice Elizabete Hunjadovke kancelar.

kraljiiin

Prije

sv.

pricesti

gostima, a iza njega kraljica

i

svoga dvora.

i

poveo

je

Misu

kralj

je Citao ves-

Matija§, ovjenian

dade pomazati za kraljicu. Tu su joj desno rame pomazali svetim uljem, na sto je ona polozila prisegu na evangjelje. Poslije toga zapitao je palatin kralja jasnim glasom, da li zeli, da mu se supruga okruni ? Kad je kralj odgovorio, da hoce, postavili su Beatrici na glavu dragocjenu, netom dogotovljenu krunu, a narod je uz zvonjavu zvona i zvuk trubalja pozdravjjao svoju novu kraljicu.

krunom, svoju suprugu pred

O

podne

zrtvenik,

da

je

u jednoj kraljidinoj dvorani krunitbena gostba. Bila su dva stola priredjena. Za jednim sjedili su kralj, kraljica i njezin brat, za drugim nadbiskup napuljski i poslanici stranih knezova. Najodlidniji velikaSi dvorili su torn prigodom kralja i njegove goste. Poslije gostbe izvodile se sveCane vitezke igre. Tri dana zatim, 15. prosinca, u^li su kralj i kraljica u Budim, gdje su se nastanili u sjajnoj kraljevskoj paladi. Kako se kralj MatijaS nakon pobjede kod Sabca nije vi§e mogao svradati u jugoslavila se

izto6ne strane svoje drzave, povjerio

Od

pouzdanim vojvodama.

svojim

Bator, koji se sada zove

»vrhovni

zatim kolo^ki nadbiskup Gabrijel.

ratovanje

dalje

je tih

se osobito iztice

s

Turcima u onim krajevima

sudac kraljeva dvora Stjepan

kapetan kraljevske vojske u erdeljskim stranama*,

Uz

njih se

mnogo

puta odlikuje

i

srbski despot

Vuk

Pad tvrdinje Sabca dojmio se je silno ne samo krScanskoga naroda od Smedereva i njegovih drugova, nego Bosne, koji je bio pod turskom vla§cu. Pace i kralj Matija (Vojsalic),

Grgurevic Brankovic (Zmaj despot). turskih vojvoda Alibega

u onom

dijelu

kojega bija§e

Muhamed

i

II.

namjestio pred jedanaest godina u turskoj 6esti Bosne, stao

vjerom prema sultanu. Redeni

kralj Matija poslao je pismo kralju Matija§u, u da se voH kao krScanin pokoravati njemu, nego Turciinu, samo ako ga i dalje ostavi za vladara kraljevstva bosanskoga. Javio pa6e u Budim, da je isto spremno u^initi jo§ §est bosanskih velikasa, koji su dosad priznavali sultana za svoga

je kolebati

kojem

je o6itovao,

gospodara. tije,

dade

Kad

je

skupiti

medjutim veliku

vojsku

vojska zaista prodrla u Bosnu dati

i

Muhamed doznao i

i

posla

obkolila

je

u

za nevjeru svoga kletvenika, kralja

Bosnu, da

Matiju u

skrSi

nekom zamku,

odmetnika.

Kad

Maje ta

a uz to stala podsje-

drugih §est gradova njegovih, on se u nevolji obrati kralju MatijaSu za pomoc.


RRALJ MATIJA§ OSTOJIO §ABAC (1475. Taj se

s

mjesta

kolo6komu

odazove njegovu

vapaju, te

Gabrijelu, koji su u onaj

mah

— 1476). Stjepanu

zapovjedi

sa svojim

detama

loi

Batoru

i

nadbiskupu

boravili u okoliiu

Beograda,

da pohitaju u pomoc njegovu §tideniku. Ve<5 3. srpnja 1476. znalo se je u Budimu, kako su redene vojvode Turke suzbili i kralja Matiju oslobodili od podsade, pak onda slavo> dobitno utvrdili vlast svoga kralja u redenoj zemlji.

Medjutim nevjera

kralja Matije (Vojsalic^aj

kao da

je sultana

Muhameda

i

njegove

POPRSJE KRAUIGE BEATRICE. It

Parif«.

Smederevski pa§a AUbeg, dim je dozaao, da je Stjepan nadbiskupom uSao u Bosnu, bijaSe s bratom svojim jSkenderbegom sa 5000 konjanika preSao iz Smeiereva preko Dunava, te udario prema Erdelju, ne hi U

paSe razpalila na iei6e navale. Bator s koloikim •

Drejfouove sbirke a


MATIJAg KORVIN (1458.— 1490).

loa

reiene vojvode prinudio na uzmak preko Save i Dunava. Ali ovi ostadoSe u Bosni, a na smederevskoga se pa§u diJe srbski despot Vuk Grgurovic sa svojim Srbima i s teDespotu se pridruzili takodjer Dimitar tania, koje bijahu zaostale za obranu Beograda. JakSic

brata Doj^ina (Petar, Emerik

tri

i

zupaniju

do TemeSvara;

i

despot kod Pozezene

prije 15.

k Dunavu, obori

plijenom

s

Do 2000 Turaka

bude zarobljeno, a mnogo

Zgodilo se to svakako i

kad se je vracao

ali

nemilo ga potu6e.

i

polju, nekoliko stotina

dvije stotine

Ladislav). Alibeg bijase u to prodro u tamiSku

i

petdeset zarobljenika turskih, kao

se

ih

kolovoza 1476.;

prvih

ostade

se na nj

mrtvih na bojnome

potopilo na bijegu u Dunavu. dana rujna stiglo vec u Budim

pet turskih zastava, koje bija§e despot

i

Posljedica te osudne bitke bila je, da se je stalo pomisljati Turcima otelo same Smederevo, naokolo kojega bijahu kraljeve 6ete

razasutoj vojsci ugrabio.

na

to,

kako

vec podigle

bi se

jake kule.

tri

Dok se je sve to zgadjalo u Bosni Srbiji, 1476. s ogromnom vojskom od 90.000 Ijudi, od

Muhamed

bijaSe

sam

sultan

kojih

mu

bijaSe vlaSki vojvoda

i

u srpnju

Radul

Bazarad doveo 9000 momaka, udario na Moldavu. Zasebno lursko brodovlje imalo je pomagati kopnenu vojsku pri podsjedanju tvrdinja Kilie i Maurokastra (Akjermana), a u Ali potonje razasu§e Molisto vrijeme provalilo je 10.000 Turaka s iztoka u Moldavu. medjutim napredovao je u Moldavi, sultan Sam Maurokastra. kod davci u krvavom boju

vojvodu Stjepana, da

te je prinudio

njime.

No

u to

Muhamedu

stize

kapetan Stjepan Bator

s

iza

vijest,

kod Romana

boja

da vojvodi

velikom vojskom;

dolazi

uzmiCe pred

(u kolovozu)

u pomoc

erdeljski vrhovni

toga sultan brze bolje ostavi Erdelj

s

i

vrati

se u Bugarsku. Stjepan Bator malo zatim uljeze u VlaSku, pak se zajedao s moldavskim vojvodom Stjepanom obori na vlaSko-tursku vojsku od 18.000 momaka, koja bi posve

razprgena.

Na

zarad, koji bija§e pobjegao,

Bukure§tom osvojen, turski sticenik Radul Bavojvodske stolice zbacen, a na njegovo mjesto posadjen VlaSke

to bi velik dio s

s

Vlad Drakul, privrzenik kralja MatijaSa. Radostni glasi o tom slavodobicu bijahu kralju MatijaSu stigli ba§ u onaj 6as, kad se je pripravljao, da proslavi svoje vjen6anje s napuljskom kraljevnom Beatricom. No zato je i

morao

u srpnju

i

6uti zalostnih vijesti

iz

hrvatskih

krajeva na zapadu, kroz koje su Turci

u listopadu provaljivali u nasljedne zemlje kralja osobito

provala stradala je

Slavonija, a

narodito

Zagorje, u

i

cara Fridrika.

kojemu

su

Turci

Za obiju nemilo

Boze nebeski, vrijeme bi bilo, da krSdanski von Hymel, es wer Zeyt, das das krystenturske sablje« Got (O mat otupi ostricu leiche Swert dem Turkischen Sabel sein Schneydt nam). Ali u hrvatskom kraljevstvu nije bilo nikoga, da sustavlja tursku bujicu. Ban Ivan ErnuSt bija§e nekako poslije

Suvremeni

plijenili.

3.

Ijetopisac Unrest klide: »0j

ozujka 1476. umro; a banovci u Slavoniji

od Lendave) nijesu

ni pomiSljati

mario. Cini se pa6e, da su

i

i

Hrvatskoj

(Petar Bodkaj

i

Andrija Banic

mogli na ozbiljnu obranu, jer gotovo nitko nije za njih

neki velikaSi hrvatski, kojima bijase dodijala zaludna borba

Turcima pogadjati, te ih propustali kroz svoje oblasti, neka samo neka Stede njihove knezije i oblasti. Jedino tako moiemo razumjeti Unresta, kada pi§e za kneza Anza Frankapana Brinjskoga, da je s pomocu Turaka udarao na carevu zemlju, na Kranjsku. JamaCno se je hrvatski knez nagodio s Turcima, kad im nije mogao odoljeti. (Rat s carem Fridrikom III., 1477.; pogadjanje o mirus Turcima, 1478.; konaCni mir s 6eSkim kraljem Vladislavom, 21. srpnja 1479.). Odnosi izmedju kralja Matija§a cara Fridrika III., izmedju »sina« i »otca«, bijahu se znatno pogorSali, odkad je Fridrik primio i pridrzao uza se kraljeva odmetnika, nadbiskupa Ivana Beckenslahera, Druge prilike doprinijele su jo§ viSe, da je opreka medju oba vladara postajala sve zeSda. Osobito pak razpalio se je kralj Matija§, kad je car stao raditi oko s

Turcima, poCeli

plijene

i

se

s

haraju, gdje hoce,

i

poljskoga

i

SeSkoga

kralja,

da

ih predobije

za

savez protiv njega.

Ta on

bija§e njima


RAT nakon ienitbe rastao,

i

CAREM FRIDRIKOM

S

(1477).

III.

napuljskom kraljevnom jo§ zazorniji nego da ce osnovati posebnu dinastiju.

s

I03

prije, jer

mu

je ugled na-

jer je bilo nade,

Ved u drugoj

drugomu, da

MatijaS, spotiduci Jedaa

ogorieno dopisuju car Fridrik kralj medjusobno buna podanike. Car Fridrik u to je

1476. ba§

god.

polovici

si

si

i

mu je Siljao pomodoih teta protiv njegovih odNaravno da je car htio Vladislava nagraditi tim, §to se je oSitovao gotovim, da ga prizna za delkoga kralja, da mu kao takovu podijeli i izborniCku 6ast. Vladislav je na to u lipnju 1477. sam sa 6000 vojske do§ao u BeC, a car mu je namah

predobio £e§koga kralja Vladislava, koji

metnih velikaSa.

i

10. lipnja izdao povelju,

nika

kojom ga je potvrdio za £e§koga kralja, Sada planu kralj Matija§, te proglasi

za

drzavnoga vinotodu.

i

U

njemadkoga

12.

lipnja

izbor-

manifest,

cara, da je ortak krivovjeraca i njihovoga podjedno objavi njemadkim drzavnim staleiima, da se diie jedino na cara, a nipo§to na njemadke knezove gradove, s kojima ieli i dalje ostati u

kojim navijesti caru

rat.

manifestu obijedi

za§titnika, poljskoga kralja;

i

najboljem sporazumku. Prije

medjutim, nego §to je samo ratovanje zapodelo, zadesi cara

pak se

kralj nije redovito pladao svojih vojnika,

drugi je posao

morao

vojsku. Vladislav i

vratiti

rat

i

Semmeringa

poslanik

izmedju oba

i

da

mu

mah, kad su prve 6ete ugarske stale provaljivati u kraSad se podigoSe mleta£ki poslanik u Becu, papinski

kralja

Kako

stranaka

je MatijaS zahtijevao,

s

je

Beta.

napuljskoga vladara.

se pouzdanici obiju

plati

na to

je

udarac. Ce§ki

u ono vrijeme u Gjuru skupljao svoju ostatkom svoje vojske od 1500 Ijudi ostaviti Austriju

MatijaSa, koji

se u Prag, bal u onaj

jeve izmedju legat

kralja

sluziti

Ijut

je jedan dio njegovih teta razbjezao, a

su

u

i

Ferdinanda, da zaprijede za krScanstvo car

i

kralj

povrede

za razliCite

ogromnu odstetu od 754.000

kobni

Matijas pristali na pogadjanje, sastadoSe

Kremsu na dogovore.

car

toli

do mira ipak ne dodje,

All i

stete,

jer

nanesene u vi§e prigoda,

dukata.

Na podetku kolovoza 1477. stajao je

kralj Matija§

na

6e\\i

izabrane vojske, okruien

vojvoda, na austrijskoj zemlji. Sobom bija§e poveo suprugu Beamajku Elizabetu, da budu svjedoci njegove slave. Car nije mogao, da ga dodeka na otvorenom polju, pak se s toga bijaSe jos na koncu srpnja sklonio u Krems, odakle je poslije po§ao u Steyer, a napokon u Gmunden. Neki stari protivnici njegovi izmedju austrijske gospode, kao Lichtenstein, pridruzili su se kralju Matijasu. Stajerska, KoruSka i Kranjska nijesu mogle Fridriku u pomod pohitati ne samo radi opetovanih provala hrvatskih, koje bijahu po nalogu Matija^evu na radi deta slavonskih turskih, nego

od

svojih najvrstnijih

tricu

i

i

i

njih udarile. Iz Slavonije provalio je u Stajersku te je trgovi§te Ljutomjer spalio

udarali su na

Kranjsku

knezuvi

zagorski

knez

Juraj, sin

sav onaj kraj do Maribora poharao.

i

Frankapani, naime knez Stjepan

II.

Jana Vitovca,

Iz

Hrvatske opet

sa

sinom svojim

Bernardinom. Kraj takih prilika bilo je kralj u]^Matija§u mogude, te je bez velika napora u kratko vrijeme zauzeo poglavite zamke i mjesta izmedju Litave, Semmeringa i Bed-

koga

luga, zatim Klosterneuburg

i

Korneuburg, a napokon

Tulln

i

St.

Pdlten.

Tome

pod despotom Vukom onuda kraju nanio je Ali uza sve to nije kralju ipak sve polazilo za rukom, kako robile. nemilo pustoSile je ieVio. UdarivSi na Hainburg bude suzbijen; jednako mu se je sredno otimao grad deSki kapetan Ivan Bed, koji bija§e 16. kolovoza zapodeo podsjedati. Pavao Kinizi Zeleni od listopada zaludo su udarali na gradove Kremi i Stein, pak tako nije se kralj pravo ni usudio, da se obori na Novo mjesto. K svemu tomu stigli su Matijasu glasi, kako su Turci nedavno provalili u Hrvatsku, te je straSno opustoSili. Tako je njemu bilo gotovo drago, kad je papa Siksto IV. ponovo pokuJao, da ga izmiri s carem. JoS na podetku listopada (1477.) poslao je MatijaS k caru svoje punomodnike, koji su mir. Dne 1. prosinca primljen bi mir od 10 studenoga utanadili primirje, a napokon cara u Gmundenu, te bi namah zatim, 18. prosinca, potvrdjen u Korneuburgu i od i

silne Stete, jer su srbske koojanidike dete i

i

i

1


MATIJA& KORVIN (1458.

I04

— 1490.).

Car morade MatijaSu dati u leao kraljevinu Ce§ku i pomilovati sve svoje podanike, koji su dosad stajali uz kralja. Jol se morade obvezati, da 6e stalezi gornje i doljne Austrije u dva godisnja roka platiti Matija§u 100.000 zlatnih forinti. Tajnim ugovorom odredjeno bi nadalje, da ce car nedorasloga Ivana Galeazza (Sforzu) i njekralja Matija§a.

u Milanu, pak da ce tu drzavu dati u leno krasinu napuljskoga kralja, kojega ce takodjer, mladjemu Ijevu Surjaku Fridriku od Tarenta, kad oblada Milanom, o2eniti svojom kcerju Kunigundom. Cim Fridrikov otac, napuljski

govu majku

zbaciti s

Ferdinand,

kralj

koje bi

mu

vojvodske

dasti

ugovor potvrdi, odreci ce se Matijas onih

taj

100.000 zlatnih

forinti,

austrijski stalezi ina6e morali platiti.

carem Fridrikom

Kralj MatijaS rado je prihvatio izmirenje s

III,

same da

bi

mogao

vedu paznju svracati ne samo na hrvatsko kralj evstvo, nego i na ostale juzne oblasti opet prijetila pogibao od Turaka i njihova sultana Musvoje driave, kojima je svima mletadka obdina, koja se je u potonje hameda II. Osim Turaka dinila mu se opasna i

i

vrijeme pokazivala kao vrlo nepouzdana saveznica. Turci bijahu jos na koncu 1476. oteli one tri jake kule, koje je kralj podidi u okoli§u

Smedereva,

su onda

te

opet

provaljivali u Erdelj

i

Matija§ dao

U

VlaSku.

prvoj

nekako nakon smrti bosanskoga kralja Nikole Ilodkoga, kao da su stvari u Bosni krenule na gore, jer su bosanski Turci ponovo stall zalijetati se u hrvatske na pokrajine mlezemlje, pak kroz njih udarati na Kranjsku, Stajersku i KoruSku, kao spominje Unrest jednu takvu provalu Furlansku. u Ijetu gona naroCito obdine, tadke ostali Kranjskoj i Slovenskoj marki preko Turci tada u dine 1477., pak kaze, da su mjesec dana. Briksenski biskup Juraj pise 16. lipnja 1477. kanoniku Krsti Schachneru, polovici 1477., i

i

kako

je turska

Da

opirao. tih

sila

tada

32.000

brojila

Ijudi

kako

topova, te

vi§e

i

su udarili na Ljubljanu, zatekli bi ondje jedva 200 Ijudi

provala najvise stradalo

ba§ hrvatsko

kraljevstvo,

nema

se

joj

posade.

nitko

Da

najmanje sumnje.

ni

nije

je

za

Kralj

imenovao za bana 6itavoga hrvatskoga od Egervara (»Egervari Laclav, ban

MatijaS bijase doduSe jo§ u prvoj polovici 1477. kraljevstva

Dalmacije«

i

ljevstva

ugarskoga Dalmacije

da

nije bio dosta

voniji,

dok su

Ladislava

pouzdanika

svoga slovinski

hrvacki

i

jak,

da

Hrvat

i

ili i

takodjer

» Vladislav

iz

Egervara, rusagov kra-

Slovinskoga dostojni ban«),

sustavlja tursku bujicu, jer su

mu

velika§i u Hrvatskoj (Frankapani, Kurjakovici, Zrinski

na svoju ruku,

trazeci

pomodi

vrijeme za Bosnu ne spominje

zaStite

i

nijedan

od mletadke obcine. ban,

mozda

velikim dijelom zemlje, izuzev§i jedino tvrdo Jajce

Turske provale u

lipnju 1477.

morale su

i

biti

s toga,

ali

taj

novi ban kao

priznavali vlast i

su

Sla-

Blagaji) vi§e radili

Znacajno

§to

samo u

je,

da se u to

Turci opet obladali

nekoliko gradova uz Vrbas. straSne

ne samo za Hrvatsku, nego

stalezi zdvajali su o svome spasu, te su napokon poslali tri po imenu Nikolu Dombova, Vladislava Hermanova od Grebena i Petra od Bisaga, kralju Matija§u u Austriju, zaklinjudi ga, da ne§to uradi za obranu njihova zavidaja. Kralj je na to dne 18. listopada 1477. upravio iz grada Korneuburga na staleie kraljevine Slavonije ovu poslanicu: »Matijas po Bozjoj milosti kralj Ungarije, Ceske itd. pozdrav i milost naSima vjernima, velemoznima, vitezkima i plemenitima, kao svim posjednicima u kraljevini naSoj Slafoniji, bill kojega god staleza i reda. Kad ste ovih dana naSe vjerne, vitezke Ijude Nikolu od Dombova, Vladislava Hermanova od Grebena i Petra od Bisaga u svoje ime k nama poslali, razabrasmo iz njihova kazivanja nevolje, tjeskobe jade va§e, koje ste netom (novissime) za provale Turaka pretrpjeli. Nas je to vrlo boljelo, i mi smo vas u du§i to jaCe zalili, §to vi§e s pravom treba, da va§a neprilika (incommodum) veliianstvo na§e viSe boli, nego ikoga drugoga. Ali nam se osobito i

za Slavoniju.

Slavonski

svoja poslanika,

.

i

i

i

najviSe daje na zao, §to buduci zaokupljeni

drugim silnim poslovima naglavom na obranu vaSu Nemojte dvoumiti, da cim nas Bog oslobodi i

zabavljeni

Sega kraljevstva, ne moiemo, kako bismo najvise i

zaStititi

vas sami po iivoj

zelji

svojoj.

zeljeli,

pohitati


RAT

S

CAREM FRIDRIKOM

IIT.

(1477).

105

Kraij MatijaS Korvin. Po minialamoi

slid

Kotrinora kodeksa a Londooa (British-Maseum). Kodeks Hdrixje djeU nckih kUro-rim^icih spiMtelja (HoratiDf Flaccoi, Joveiulw

iH ji"^-

i

Prnias).

'ci^-*!tÂť'^A*^-

/funH* "-^ >*


MATIJA§ KORVIN (1458.

166

1490.).

ovih ratnih posala, na koje nas je neprijateljska navala, a najvi§e obrana na§e kraljevine

ne cemo pozaliti ni truda ni tro§ka, datomu tvrdo nadamo, demo na kocku drage volje i iivot sve sile svoje, da vas obranimo, ovoj kraljevini prvaSnje stanje povratimo. Da pak dotle, dok nas drugi poslovi za-

pobudila, kao §to se

paCe

stavit

naSoj

bavljaju

i

zadrzavaju, kraljevinu

i

onu

vas

i

(s

i

nemara) ne zadesi jo§ veca gteta kvar, zajedniSku obranu kraljevine prii

pomoc na

promislismo, kako bi mogla zajednicka va§a

sjediniv svekolike sile oteti nevjernicima priliku provaljivanja

tedi, te

NaruCismo stoga vjernima naSima, velemozaima Ivanu

i Ladislavu od Hrvatske banu, da vam zakazu obci sabor (geneda aa dan, §to ga oni sami odrede, sazovu glavom svekoliko

Egervara, kraljevina na§ih Slavonije

ralem congregationem),

u ono kraljevstvo.

Tuzu od Laka

i

i

va§e obcinstvo (universitatem vestram), ne izuzev ba§ nikoga. Zahtijevamo dakle od va§ih '

zapovijedamo vam

svima i svakomu posebice ovim pismom §to odludnije naputku recenih Ivana Tuza od Laka kad ovo doznate, po zahtjevu vama mjesto, sto 6e ga oni odrediti, sastanete, i na tom sadan i Ladislava bana, na i boru (stanku) da vi sami zbrojite ne samo svekolike velikase (magnatem) i plemide reda, pak da savjestno proracunate (nobilem), nego i posjednike ma kojega staleza osjeiete, koliko moze svaki od njih, prema svome imanju, postaviti Ijudi za obranu vjernosti

i

(strictissime),

da

se,

i

i

i

i

saduvanje onoga kraljevstva. Odredite jos pod kazan

(ili globu), da je du^an primoran kad god uztreba, sam glavom ustati na oruzje za obranu one na§e kraljevine, i to po va§em radunu i odredbi va§oj s onim brojem (Ijudi), §to cete ga vi u onom saboru ustanoviti (decernatis quoque sub pena debita, ut iuxta connumerationem et disposicionem vestram eo numero, quo vos in ea congregatione indixeritis, quotiens pro defensione eius regni nostri opportunum fuerit, unusquisque personaliter insurgere debeat et teneatur). JoSte hocemo, da u istom svojem saboru sloznom voljom i skupnim dogovorom i

svatko,

izaberete onoga, koji

neum

vam

se najsposobniji

ucini, za

posebnoga kapetana

(capita-

bude nalemu banu po boku, te da zajedno s naSim banom oko va§e obrane sveudilj nastoji, a kad se god u6ini potrebito, da po vaSoj odredbi sve digne na oruzje (omnes ad insurgendum compellere), pak da vas kraljevstvo ono 6uva brani i od neprijateljskih provala. Da se pak medjutim vi i svi stanovnici one na§e kraljevine uzmognete §to vige oporaviti oko zajednidke obrane to revnije nastojati: iz specialem), da

i

i

osobite nase naklonosti

vam

cete odsada kroz Cetiri godine dana biti od placanja svake dace (ab omni solutione taxe). Dano u gradu naSemu Korneuburgu na blagdan blazenoga Luke evangjeliste godine Gospodnje tisucu Cetiri sto sedamdeset sedme, nasega kraljevanja u Ugarskoj dvadesete*. Drugim poslanicama od istoga dana pozvao je kralj Matijas sve zupanije (medju njima krize-

posve prosti

i

navije§tamo, da

oslobodjeni

i

i

va6ku)

i

vara na sabor,

Turaka

da se svakako odazovu pozivu bana Ladislava od Egersavjestno vr§e sve, §to ce se na njemu u pogledu obrane od

velikase u Slavoniji, te

da

odrediti.

Pismom kralja MatijaSa od 18. listopada 1477. podijeljeno bi kraljevini Slavoniji zamagno pravo, da sama upravlja vojnifitvom i obranom svojom, pade da si i sama bira zemaljskoga kapetana, koji ce voditi njezinu vojsku. dine od pladanja svih daca,

samo da

SuviSe bi oslobodjena za

detiri

go-

Sabor slavonski Zdencima (in oppido Zdencz), i tu je onda ban Ladislav od Egervara zajedno s velika§ima i plemstvom kraljevstva sve potrebito udesio, da se u buduce uspje§nije odolijeva turskim nasrtajima (bic in oppido Zdencz una cum bi lak§e suzbijala turske provale.

sastao se je 20. sijefinja 1478. u varo§i

certis

magnatibus proceribusque et nobilibus dicti regni Sclavonie pro excogitandis et viis, modis atque remediis, quibus predictum regnum seua rabie seuissi-

adinueniendis

morum Turcorum iam Thurcorum ulterioribus gati

fuissemus,

fere

in

parte

insultibus et

certosque

exinde

maiori lacessitum

et

perturbacionibus eripi

tractatus

peregissemus

.

.

conculcatum ab eorundem et

defensari possit, congre-

.).

Medjutim se

je

na tom


RAT

S

CARKM FRIDRIKOM

III.

107

(1477.).

o drugim poslovima. Ban Ladislav od Egervara trsio se je naroiito, da uredi spor izmedju zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza i slavonskoga plemstva u pogledu crkvene desetine. Zanimljivo je, da je malo poslije toga

saboru razpravljalo

sabora

i

Vuk

despot

srbski

takodjer

odluiivalo

i

Brankovic, kojemu bijaSe

Grgurovid

(Zmaj)

vladanje TituSevinu

kralj MatijaS

(nakon izumrca

pred nekoliko godina darovao grad Bijelu Stijenu TituSevica) u krizevaCkoj i zagrebadkoj zupaniji, privolio, da placa desetinu od tih svojih imanja. Dne 1. lipnja 1478. izdaje despot u Budimu pismo, kojim pbecaje, da 6e od i

^m

*••*' »-».

"*

"

^r

'

" "*

*

" ^ "**'' ^

l y? ^J^ •Jt— _<•

^/

M

c//

.

\^

'

i

y

^J

,. ^

:t

nil^Xu,^ >»)^f, <im^tnv

« ).«..u:-JK l«

i

3„\ S/

«

•Y

^^ *

'

jJ.**Jtf>»,

*

'

.* *»«»•. < («i..f~«« <&Jr*- V.M4;t'p'..x^M'^t'x'v.«r.MM*» fiyY" V t*^. » » «-— XHvnnM.Vx- .J jn.i n « i'i /^-»»y jBCtm4 ft H m'f'^nr' «y m mvm <(<>..^V.«,.^4,« hm ^ ii^ iii»% rJ'T.^ » « an i.jii.. Xj>.»T».*^. ^ ni iii./ iC^. iii n n >rt. C* n .t n m i# *«**n y>l^ I.^n%^

..nt,

*~p--Jkw.'\ ''...»

<

».

i

^

>»

f

X~^ —^ >«..« 'W*^ .

p

A*-.^*»«. \p»«^.uTJut. ,1

,

^

'

.l

—y

i

i(

I

rf jf

»i

i

n wJo ^t^M.fmm^ »> .

II

I

.Ill

^j

»"

i^'

iCs^Xm y..V.>.A^SlJ>L.]JLi.. »^ C>v<<f.*>«

ii.i

,-

p^

-^

»-_ -

-I

-,

i

L«v«i".i^ Ch^!^ '^

-r- Vnw*.... «?• _'»*"'

-,.,

J

\

,„^

.

('

mK'

—T^^

'

<|l> iMiir

ii.«.

h!w '"y^"?**

V POVEUA KRAUA MaTIJA§A, IZDANA U KORNEL'BURGU kojom

je •taleiim*

kratjerine

SlaTonJje

podljelio

praTo, d«

ikmi

biraja

18.

LISTOPADA 1477.,

kapetana

(»oJTO<io)

sa

iToja

Z«maU8ki arkiv a Zaffreba

svojih posjedovanja Bijele

onako, kako to Sine

i

Stijene

ostali iitelji

Toj»ku,

(2.).

zagrebaCkomu biskupu desetinu kraljevine Slavonije (iuxta que ceteri regnicole regni i

Titulevine

pla(5ati

Sclavonie dicantur et solvunt). (!:ini

se,

da

je

nakon sabora u Zdencima bar za neko vrijeme kraljevina Slavonija

od turskih nasrtaja. No zato je to vi§e stradala juina Hrvatska, gdje .«;u se medju sobom knezovi otimali vlasti bana Ladislava od Egervara, a \ii to se svedjer i bila zaStidena


M\TIJA§ KORVIN (1458—1490).

jo8

Najveci je smutljivac

dizali protiv svojih striceva.

Brinja, sin Bartola IX.

kovica.

Anz

mu

supruge

i

se je dizao na svoga

imao svoje

rodice, koji nije

velik die svojih gradova

pak

knezovi, kao Kurjakovici

porodidnoga ugovora od god. 1449.

su u

Blagaji, utjecali

i

strica,

samostanima, koje

i

bi-

tako su bjesnile razmi-

i

na dvije stranke. I susjedni borbe, pak tako svi zajedno nijesu

razdvojio

bijaSe

se

Matija§u

svoga

se tima zapisima

u ditavom rodu Frankapana, koji

gospodar

VIII. (Anz),

krbavskoga kneza Karla Kurja-

Martina Poboznoga, najbogatijega clana te po-

je sve protiv

posjeda bio zapisao kralju

i

knez Ivan

bio

Elizabete, a Surjak

strica

djece,

Knez Anz opirao

ja§e osnovao. rice

knezova Frankapana, gdje su se sinovci

Narodito su bjesnile smutnje u porodici

borili.

te

dosta jaki ni spremni, da suzbijaju turske provale.

bili

A

Turci nijesu

§tedili

hrvatsku zemlju. Jos u listopadu 1477. bija§e jedna teta od

10.000 bosanskih Turaka provalila u Hrvatsku, te prodria oko Svesveta sve u Furlansku, gdje je razbila mletaiiko sve naokolo, povratila

ne samo Hrvatska i

Kurjakovici

stali

i

s

domobranstvo kod Fogliana, pak se onda, poharavsi stra§no mnogo plijena u Bosnu. Kako je od te provale nemilo stradala

Kranjska, nego

vapiti

za

i

pomoc u

mletacka zemlja, hrvatski su knezovi Frankapani

Na po6etku

Mletcima.

1478. borave

u Mletcima

pomoc. Obcina im 24. veljace odgovara, da su svemu zlu krivi knezovi sami, jer se medjusobno zatiru; neka se okane nesklada i jednoduSno spreme na odluCni odpor, a onda ce ih pomagati i ona i skloniti papu, da jednako 6ini. Medjutim zaredase u travnju i lipnju 1478. nove turske provale sve u Kranjsku. Za poposlanici tih knezova

i

do 20000 turskih konjanika.

tonje provale diglo se

pomoc u

traze

Medjutim izmoli§e hrvatski knezovi

Mletaka, pak kad se je ta ceta turska u srpnju

dekaSe ju negdje u oblastima kneza Petra Zrinskoga, te

(und

grada Jajca

kraj

grada, te ih je

(in

Bossen zw

do kraja potukao

Hrvatski su knezovi

taj

i

pomogla kneza Anza Brinjskoga, opirao zapisima strica

Kad

sie

kolovozu kuci vracala, dovratiSe

ainen Schaden von ainem

su Turci

Geytze), oborio

nemilo za nedrago

na daljem povratku pro-

se

na njih kapetan toga

je

poubijao.

pocudno

koji

provalnike

je

Kralj

s

pomocu mletaikom.

Matijas

kraljevoj radi

toga, §to

presvijetlomu principu

vrlo razdrazeno

i

se je

pozvao sada obcinu, neka

Duzd Ivan Mocenigo nastojao je obcinu opravdati,

1478. odgovorio

Ali to

Matija§u, najmanje zato, §to je time

kralju

bio u nemilosti

je

svoga Martina.

kaze, za§to tako radi?

listopada

dem

put razbili turske

uplitanje mletacke obcine nije bilo

tijaS 20.

joj

Turckhen an dem Haymzug waren, nomen

als die

Grauen, genannt Peter von Serin inn Krabattn). lazili

ili

osorno ovako:

mu

ali

je

»Matija§ kralj

mu Maitd.

Mocenigu, mletadkomu duzdu, pozdrav i svaki smo vam netom poslali radi pomoci, koju

gospodinu Ivanu

napredak. Odgovor va§ na na§e pismo, koje

knezu Anzu protiv nas, mi smo razumjeli.

ste podali je§ili,

sto ste

bombarde,

mu

jer ste

na

molbu njegove majke

ovako

uradili

zato,

da

poslali

Odgovorili stanovite

on mogao

bi

ste,

da se

nijeste ogri-

ratne strojeve

braniti

i

odrzati

i

svoja

barut za mjesta,

onu stranu medja§i. Ali na ono, Sto zelimo od vas razumjeti, nijeste nipoSto odgovoriU: hocete li naime cdriati utanadeni s nama ugovor, ili cete podavati pomoc, kako smo 6uli, da ste u najnovije vrijeme Cinili, naSim odmetnicima, to ne samo knezu Anzu (Frankapanuj, nego i knezu Karlu (Kurjakovicu iz Krbave, Surjaku Anzovu), koji je o£it tat i razbojnik?To

koja su u najvecoj opasnosti radi navala

i

bijesa

Turaka,

s

kojima na

i

smo

od vas doznati, a sada zelimo, da nam otvoreno o torn svoje mi smjeramo protiv njih raditi kao protiv oCitih buntovnika i odmetnika na§ih. Iz vaSega odgovora nijesmo mogli ni dovoljan razlog doznati, zaSto ste im podali pomod protiv nas; ta nije trebalo dati njima strojeva protiv Turaka, kad vam jamaCno nijesu nepoznate njihove (turske) navade, da kad god provaljuju u strane zemlje, 2elili

Sto

prije

i

mi§ljenje priobcite, jer

zapljenjuju

A

i

kad

samo, §to

bi se

mogu

ugrabiti,

a ne

knez (Ani) toga bojao (da 6e

gradove i tvrdinje podsjedati. Turci gradove otimati), onda bi vise

obi6avaju

mu


RAT nas nego

vas

zapadalo,

namjeru: hocete

i

li

i

HI.

(1477.).

tu spotiCe obcini,

I

zavrgla medjusobno

i

nam konadno

da

i

na svoga poslanika u Mlet-

da je pogazila pisane ugovore (formam vetuste

prijateljstvo,

bojne strojeve

poslala

te

pulveres bombardarum) odmetniku Anzu.

Napokon poziva

misao

oditujete svoju

na^im buntovnicima podati pomoc,

drugi put

na§emu

pogibli, koja bi

nam otvoreno

vas opominjemo, da

odgovorite na na§a pismac Slidno pismo upravio je kralj cima.

I09

pobrinemo, kako da odolimo

da se

S toga

kraljevstvu zaprijetila.

CAREM FRIDRIKOM

S

inscriptionis)

i

puSCani prah (pixides et

i

kralj

svoga poslanika, da

trail

od Mletaka odlucni odgovor, i da mu taj odgovor sto prije dade na znanje. Cini se, da su se Mletci odlu^noga i bezobzirnoga kralja MatijaSa prepali. Jo§ prije, nego Sto im je stiglo posljednje pismo kraljevo, bijahu 13. listopada 1478. uzkratili knezu Anzu dosadanju pomoc; a 27. listopada odgovorise

kralju,

nastojeci opravdati sve, Sto bijahu

Anzu ostalim Frankapanima. No ako su da cinom pomazu kneza Ania, nijesu mu ipak kratili svojih

dosad

ufiinili

odreci,

u prilog

i

i

poslanik na kraijevskom dvoru,

je svedjer

Diedo, nastojao

Pietro

morali

Mletci

se

simpatija. Njihov

izmiriti

kralja s pro-

gonjenim knezom. Jo§ 26. travnja 1479 poruCuje obcina svome poslaniku ovako: >Poznata vam je borba (novitas), koju kraljevsko velidanstvo vodi protiv knezova Frankapana, a narodito protiv kneza Anza;

predjima

cemo

i

kuci njihovoj.

6itavoj

i

pomagali

i

§titili

u svima

vam

poznata Svi

nevoljama

vama zapovijedamo, da

su i

na§a sklonost prema

nadalje

je

naime plemeniti gradjani

oni

pogiblima, narofiito od Turaka

nastojite §to

prije

smo ih S toga ho-

naSi, te .

.

.

njegovim veliCanstvom,

s

biti

njihovim

mu

te

u naSe ime preporud;ite reSene knezove, a narodito kneza Anza, kojemu tako radi sadanje bijede (ob

kao

Sto je

svakom

muz

presentem

opressionem

pregnutljiv,

slu6aju viSe koristi,

sr(San

i

od kojega

nego od njegovih

Poslanik neka nadalje kralju

izlozi

starinu

treba

contra se)

hrabar,

i

starijih

bi

kraljeve

nemocnijih

i

milosti

sluzbe kralj

i

sklonosti,

mogao

striceva

i

u

imati

rodjaka«.

plemenStinu porodice Frankapanske, kao

i

njezine zasluge za kraljevsku krunu, pak neka ga moli, da Frankapane opet primi u svoju milost, te da >odazove 6ete od svladavanja njihovih mjestac (copias revocet ab oppressione locorum suorum). Napokon sjeda obcina poslanika, neka zamoli i kardinala na kraljevom dvoru, da mu pomaze umekSati kralja, pak da po niluje kneza Anza. Ali sve to nije pomoglo. Kraljeve 6ete, koje je po svoj prilici vodio sam ban Ladislav iz Egervara, koje je valjda pomagao senjski kapetan, DubrovSanin Maroje Zunjevic, oteSe grad Sokol s Brinjama. njegovim drugovima redom sve gradove, a napokon Anzu Vec 10. lipnja 1479. upravljaju gradom Sokolom trgom Brinjama kraljevski kastelani, kojima kralj zapovijeda, neka nikakovih daca ne utjeruju od Senjana u kotaru povjerenoga im grada. Knez Ivan VIII. (Anz) Frankapan ostao tako bez svoje otievine, te je viSe godina lutao po svijetu od nemila do nedraga. U isto vrijeme, kad se je kralj MatijaS digao na Frankapane, narodito na kneza i

i

i

i

Ivana VIII. (Anza) Brinjskoga, kao da je bio gotov izmiriti se sa sultanom turskim

hamedom mir,

II.

jama6no

zato,

da

bi

Mletdane, te im oteti Skadar Jo§ na saboru u

i

sultan

bio

na pet

dozvolili

godina, da bi

turskih provala; suviSe se je radilo na saboru

Hram

prvi

druga mjesta u Arbanaskoj.

Budimu u o^ujku 1478.

dadu od jedne zlatne forinte

i

Mu-

ponudio kralju MatijaSu primirje ili se onda mogao svom snagom oboriti na njegove saveznike

Cini se, da je lukavi

i

u doljnom Podunavlju ponovo utvrde.

o

su staleii

lakle

torn,

No

ve6

mogao

kralju MatijaSu ratnu braniti kraljevstvo

od

da se tvrdinje Kubin, Pozeiena 14. svibnja

1478. javlja

jedan

Gradca, kako sada >dostojno poslanstvo od Turdina iz Stajerskoga kod njegovoga kraljevskoga velifianstva, radedi o miru ili bar o produienju primirjat. O tom poslanstvu pi§e sam kralj MatijaS 3. srpnja 1478. sultanu Muhamedu. Razabiremo iz pisma, kako je nedavno na kraljevu dvoru u Budimu boravio sultanov poslanik, velemozni hvale dostojni muz Gelbeg, te kako je ugovarao o miru i prija-

talijanski poslanik

boravi

i


MATIJA§ KORVIN (1458.

1,0

1490.).

bona amicitia disponenda). Do§lo je Kralj je na to htio namah uzizabrao svoga vojvodu Petra Docija posao taj za je te poslanstvom, sultanu vratiti zapovjednika varadinski ban), svoga brodovlja na Dojiin, Petar (u narodnim pjesmama teljstvu

izmedju kraija

i

do sporazuma o svemu,

sultana (de pace

§to

Gelbegu

je

mutua

et

utanaciti.

bilo

Doci izprva bio bolestan, a poslije je iekao na slobodno pismo od sultana, oteglo se poslanstvo, pak ce tako re6eni vojvoda tek ovih dana krenuti na put. Kralj je posve sklon miru, te ne dvoji, da ce i sultan rado drzati mir i

No

Dunavu.

kako

je Petar

S toga

prijateljstvo.

da susjedni

Matija§,

misli kralj

ne rade po

veziri

volji sultanovoj,

kada sve pored utana^ena primirja ne prestaju nanositi §tete i kvara kraljevim zemljama u kraljevini Hrvatskoj oteli i mnogo Ijudi sa i oblastima, kako su netom neke tvrdinje sobom odveli (quemadmodum de recenti dicuntur aliquot munitiones in regno nostro Croatie recepisse et plures homines vjedi svojim vezirima,

asportasse).

da vrate ugrabljeno,

Kralj

s

toga moli

neka zapoon 6im zajedno

sultana,

da vjerno drzi mir, kako

i

i

sa svojim podanicima.

preko Smedereva k sultanu za poslanika;

ali do da po zelji sultanovoj razvali neke dvije tvrdinje, valjda oko Smedereva; u drugu ruku opet turski veziri i begovi na granici nijesu mirovali. MatijaS slao ponovo vojvodu Petra Docija u Carigrad, no zaludo, jer ni sam Muhamed nije mnogo mario za mir, narodito od onoga Casa, kad je ugovorio mir s Mletcima. Tako se zgodi, da je godine 1479. turska sila jo§ jaCe stala prijetiti i

Vojvoda Petar Doci po§ao

mira ipak nije doSlo,

Ugarskoj

i

Dok

Kralj

je zaista

MatijaS

nije htio,

Hrvatskoj. se je ugovaranje o miru

za rukom, da

s

Turcima posve

kona6no pogodio

se je

s

izjalovilo,

sinom, 6e§kim kraljem Vladislavom. Primirjem, utanacenim

po§lo je kralju Matijasu

Kazimirom IV.

poljskim kraljem 8.

njegovim

i

prosinca 1474. kod Vrati-

i poljskoga kraija Kazimira, bija§e doduse prestao oditi rat no zato ne bi§e ipak uklonjeni svi uzroci medjusobnoga trvenja. bilo kona^no rijeSeno pitanje o CeSkom prijestolju, a u drugu je

slave izmedju kraija Matijasa

izmedju oba

U

vladara;

jednu ruku nije jo§

Napokon

MatijaS smetao poljskomu kralju u Pruskoj.

ponudio kralju MatijaSu, da ce

mu

ustupiti

se je kralj Kazimir odlu^io, te je

sva prava poljske krune na Prusku, ako se

MatijaS odrede 6eskoga prijestolja u prilog Kazimirovu sinu Vladislavu. Medjutim toj se

osnovi

ne

bi

oprijeCe

od nje

poljski

ni§ta.

stalezi

Uza sve

U

na

svome saboru na po6etku godine

1478.,

to nastavila se dogovaranja izmedju kraljeva, da

te

tako

se uklone

u Brnu povjerenici MatijaSevi, Kazimirovi i Vladislavljevi. Oni ugovorise, da de MatijaS primiti Vladislava za sina i priznati ga za 6e§koga kraija; nadalje zadrzat 6e Matijas Moravu, Slezku i Luzicu samo za neko vrijeme kao zalog, dok ih Vladislav za 400.000 forinti izkupi. Ali MatijaS ne potvrdi tu sve smutnje

i

opreke.

ozujku

sastali su se

pogodbu, pade obijedi svoje pouzdanike, da su svoju punomoc zlorabili. Poslije toga u Ijetu nastavljena dogovaranja u Budimu, koja se svr§ise podpunim sporazumom.

biSe

Matija§

i

kralji 6eSki, a svakomu neka od po smrti Matija§evoj mo2e Vladislav nasljednika odkupiti Moravu, Slezku i Luzicu za ustanovljenih

Vladislav neka se s jednakim

deSkih zemalja ostane ono, sto u Hi koji

400.000

od

njegovih

taj

drzi; tek

forinti.

Slijedede godine 1479. utanadio

kraljem Kazimirom, kojom se je

mjeseca

pravom zovu

mah

je kralj Matijas 2. travnja konacni mir s poljskim

zgodom okanio svakog

upletanja u pruske poslove. Tri deskim kraljem Vladislavom u Olomucu, dvadeset dana dastio i gostio svoga nekadanjega takmaca.

poslije, 9. srpnja, sastao se je MatijaS s

gdje je kao

domadin kroz 21. srpnja potvrdiSe pogodbu, utanadenu proSle godine u Budimu. Kad je zatim 30. srpnja kralj Vladislav ostavio Olomuc, da se vrati u svoju prijestoljnicu, u Zlatni Prag, kralj mu Matija§ pokloni sav namjeStaj njegova stana, koji je stajao do 20.000 forinti.

Dne


ODNOSI PREMA MLETCIMA

I

BORBA ZA KRK (1479.

— 1480).

ill

borba za Krk, 1479.— 1480.; ratovi s Tur(Odnosi prema Mletcima Srbiji Kralj se MatijaS bijaSe pozurio, da se Dagodi cima u Bosni 1480.). ieSkim kraljetn, jer mu je bilo Sto vedu painju svratiti na jug. Tu su mu s poljskim i

i

i

sve vise briga zadavali Mletci bijahu gali u ratu s

kopnu.

No

i

Mletci

i

Turci.

i

dodu§e saveznici jo§ od godine 1463.,

Turcima, dajudi

pri

iacali grabiti

mu

svemu tomu

mu

novaca,

put

koji

gledali su Mletci vazda

kraljeve zemlje

u Dalmaciji

i

i

te su

IV.

i

poma-

i

na moru

i

na

na svoju korist, pak se nijesu

samo samo ako im

Hrvatskoj,

POPRSJE Ka^IMIRA

ga donekle

boreci se s njima

se je

zgodna

pri-

jAGELOVldA,

kralja poljskoga.

8 kraUev*

lika desila. Kraljevski

onda oni ali

braniti

od Turaka za

u Krakovo.

Ostrovica vazda su im udarali u oti, te se da im povjerene gradove predadu, pak da 6e ih

gradovi Skradin, Klis

nijesu kratiii mititi njihove kastelane,

i^robnioe

kralja

i

ugarskogal

Mletci su nastojali zavladati

i

Senju,

ih je kralj MatijaS god. 1469. pretekao. Poslije toga postajahu Mletci sve nepouzdaniji


matijaS korvin (1458.— 1490.)-

JJ2 «

zaratio s carem Fridrikom III., stadoSe nov6anu pomoc za ratovanje s Turcima. A u isti mah gledahu Mletci posve predobiti Frankapane druge knezove hrvatske, koji kapetane. nijesu mnogo marili za kraljeve bane

kad

kraljevi, a

saveznici

Mletci uz cara,

pa6e

se

MatijaS

1477.

je

svaku

kralju

zakratiSe

i

i

Vec u

prvoj polovici

je MatijaS

bio

1478.

ozlojedjen

vrlo

i

Ijut

na Mlet^ane.

Iz

pisma nekoga talijanskoga poslanika u Gradcu od 15. svibnja razabiramo, da je ved tada smjerao udariti na mletafiku obcinu (»lo re d* Ungharia, dicitur, rompera contra Venetiani<).

pisma, §to ih je poslao mIetaCkomu duzdu radi odaju Anza Frankapana pomagala bojnim strojevima i puSdanim prahom.

razpolozenje

Njegovo

toga, sto je obdina

A kako i

je tek planuo,

ostavila

na

cjedilu.

mu

kad su

Toga kod pape

Matija§ nije

obijedio je pade njih Kralj uztvrdio je u

da

glasi,

stigli

je

mletadka obdina bez njegova znanja

Muhamedom

mir sa sultanom

1479. utanacila

sijecnja

privole 26.

i

mogao Mletcima

Dne

oprostiti.

Siksta IV., da su odito

stali

pismu na papu izrijekom, da su Turci

II, te

22. listopada 1479.

pomagati Turke protiv njega. >dovedeni od Mletdana (sub

conductu Venetorum) kroz careve zemlje« provalili »takovim putem njegove driave*, za koje ne bi nikad ni slutio, da ce na njih udariti.

Nema

sumnje, da je u polovici 1479. postojala

obdine velika opreka, koja je izoSlrile jo§

i

prijetila,

da ce se

u takove oblasti

i

izmedju kralja MatijaSa

i

mletadke

u pravi rat. A tu su opreku od kralja prognani knez Ivan VIII.

izroditi

u porodici Frankapana. Svladani

prilike

tako njega

i

(Ani) Brinjski naSao je zaklona u Mletcima, a stric toga Anza, po imenu Ivan VII. Mladji, od god. 1451. jedini gospodar grada Krka i ditavoga otoka krdkoga pod okriljem

jo§

mletadkim, podigao se

je sada,

da

s

pomodu

zapise svoga starijega brata Martina

svoje zaStitnice izvede ono, Sto nije posredilo

Krka

sinovcu njegovu. Ivan VII., gospodar i

i

krdkoga otoka, ustao

da zakrdi

put

neposrednoj

je

da obori oporuku

vlasti

kralja

i

MatijaSa

u pitomi Vinodol. Ta ved su kraljevi kapetani zapovijedali nekadanjim frankapanskim gradovima Senju i Brinju; ako se neposredna kraljevska vlast ugnjezdi jo§ u Vinodolu, gdje su gradovi kneza Martina, zaprijetit de skrajnja pogibao i krdkomu otoku. Odito je kralju Matijasu lebdila pred odima misao, da oblada hrvatskim primorjem od Trsata do Zadra, pak da onda u zgodan das oduzme Mletcima ugrabljeno primorje dalmatinsko od uSda Zrmanje do uSca Neretve.

do toga, da neposredna kraljevska vlast ne zahvati Vinodola, skupio je knez Ivan VII. na svome otoku vojsku, pak je s njome jol za ziva kneza Martina (f 4. listopada 1479.) nahrupio preko mora na Vinodol, te zauzeo gradove Novi i Bribir. Cim je za tu provalu doduo kralj MatijaS, zauzetih gradova, i da se s mjesta vrati pozvao je kneza Ivana, da se okani Vinodola na svoj otok. Ako imade kakvo pravo ili trazbinu, neka se obrati na redoviti sud. Uza Uzdajudi se u

pomod

Mletaka, kojima je

jednako

bilo

i

to se je MatijaS pobrinuo, da zapovijedi.

Ved

5.

kneza Ivana silom pokori, ako se ne

studenoga znalo se je u

kojoj je bila zadada, da goni

Turke

iz

Mletcima, da

je

u Zagreb.

Hrvatske, stigao

vijedao Blaz Podmanicki s pridjevkom Magjar, koji je

bi

odazvao njegovoj

jedan dio kraljeve vojske,

Toj

je vojsci

zapo-

pred deset godina oteo Franka-

panima grad Senj. Blaza Magjara, vikla ved ratovanju u Hrvatskoj, bijaSe zapala zadada, da obrani zemlju od turskih provala, da protjera kneza Ivana iz Vinodola, ako se ne bi pokorio kraljevu nalogu. Knez Ivan medjutim ogluSio se zapovijedi kraljevoj i i

i

zadrzao zauzete gradove. I tako je planula zestoka borba izmedju njega i kraljevskoga kapetana Blaza Magjara. Uz kraljeva kapetana pristala neka hrvatska gospoda, na delu svima Dubrovdanin Marije ^unjevid, kapetan grada Senja 1 susjedne zupe gatanske. Kako i

se je borilo, nije poznato; jedino znademo, da je Blaiu Magjaru osvojiti

na Krk. Javlja

se,

napokon poSlo za rukom prinuditi, da uzmakne

druga mjesta u Vinodolu, te kneza Ivana da je kraljevu kapetanu posredilo zaplijeniti

Novi, Bribir

i

knezu ditavu zairu

i


ODNOSI PREMA MLETCIMA

topove (cum tute munition dvorjanicima

i

— 1480.).

BORBA ZA KRK (1479.

I

II^

tako da je Icnez Ivan gotovo goloruk sa svojim

et artigleria),

(etama prebjegao na svoj otok.

na koncu god. 1479. ili prvih dana god. 1480. Uzmak kneza Ivana na otok jest po^etak razsula njegove vlasti. Slavodobitni naime kapetan Blai Magjar o tome nije bio zadovoljan, §to je za svoga kralja predobio ditav Vinodol, nego je stao raditi, da svoje iete preveze na otok kr6ki, pak da ondje potrazi kneza Ivana Nadao se je,

Sve

to zgodilo se je

i

da 6e

skrSiti

do kraja kneza,

jer bijaSe

doduo, da na

imade mnogo nezadovolj-

otoku

>kao zidovi Mesiju< (come mesia de zudei). stoga sa senjskim kapetanom Marojem Zunjevidem skupljati brodove i

nika, koji teiko izgledaju njegov dolazak,

Blai Magjar stao je ladje,

na kojima

Maroje

bi

prevezao svoje 6ete na

Zunjevic, uzajmiv§i

kralju

i

otok Krk.

novaca,

Pri

tom ga

je izdaSno

zadrzavSi u senjskoj luci

i

pomagao

neke trgovaike

ladje dubrovaSke, koje su se ondje desile.

Namah nakon uzmaka svoga na Krk

bija§e

knez Ivan uvidio, da

je

>probudio psa, koji

dosad spavao« (havendo destato il chine, che dormiva). Pozurio se stoga, da se Blazem Magjarom kako tako nagodi. AH kapetan trazio je viSe, nego §to je knez mogao dati, naime vi§e tisuca dukata, dok je knez razpolagao jedva stotinama. Tako se razbise dogovori, te se knez stade spremati na dalju borbu. Da namakne za nju novaca, razpisa na otoku ratou dacu od 3500 dukata. AH tim ogordi silno svoje podanike, koji stadoSe je s

kapetana Blaza Magjara. Knez

prizivati

Ivan

na§ao se sada u najvedoj nepriHci

zdvoj-

i

Upro svu snagu, da se izbavi iz te nevolje. Poslao u Mletke suprugu EHzabetu, kr^koga biskupa Nikolu, zakHnjudi obcinu, da mu §to prije priskodi u pomod, jer ce inafie otok zapasti kapetana Biaia. Bjjeci se medjutim, da bi se mietadko posredovanje moglo otegnuti, odpravi takodjer svoga pouzdanika, popa Antuna iz Vrbnika, do kapetana Blaza Magjara, ne bili ga odvratio od prelaza na otok. AH pop Antun nosti.

sina

Nikolu

i

radio je na zator svoga gospodara, jer je kapetana Blaza bal bodrio, da §to prije udari

naKrk. >Kapetane*, govorio

U

Mletcima vijedalo se

izdajica Blaiu Magjaru, >§ta oklijeva§? Citav te

je

1480., sta da se u

je 28. sijednja

otok Cekac,

tom osudnom dasu

radi?

Nema sumnje, da je obcina jedva dodekala zgodu, da se lakim na^inom dobavi otoka Ta Krk s otokom preostao je jo§ jediti od Krka, za kojim su joj se oti toliko otimale Nije Mletcima bilo do toga, da spasu iitave Dalmacije u vlasti ugarsko-hrvatskoga kralja I

!

kneza Ivana, nego da otok ne dodje izravno pod vlast kralja MatijaSa. Prema tome i udesiSe svoj postupak. Oni izabraSe svoga tajnika Antuna Vinciguerru, neka ide u Senj, gdje je boravio kapetan Blai Magjar. Tu neka u ime obdine zamoli kapetana, da ne zaplovi

morem

i

da ne udara na Krk. Mletci nijesu se nikada upletali u poslove Hrvatske; stoga kralj ne dira u njihovu vlast na moru i na Krku, koji je pod njihovim zakri-

neka

ni

Ijem.

Ako

Mletci,

knez Ivan §to god skrivio protiv kraljeva velidanstva, nijesu tome

je

koji

vazda postupaju

prijateljski s kraljevim

podanicima. Knez

demu

ce

Ivan

moie

krivi

se

i

Mletci svoje udiniti.

prinuditi, da popravi uCinjeno kapetan Blai imade nalog od kralja, da svakako udari na otok, neka bar tako dugo prideka, dok Mletci poSlju svoga poslanika kralju MatijaSu, koji ce, saznav§i za dobre

drugim nadinom

zlo, pri

i

Ako

namjere mletaCke, jamadno zapovjediti, da se odustane od uznemirivanja mletadke driavine. Obdina medjutim kao da je sama slabo vjerovala, da bi sekretar Vinciguerra mogao odvratiti kapetana Blaia od navale na Krk, stoga je istoga dana pisala pismo i svome providuru brodovlja kod Zadra, po imenu Jakovu Veneriju. Tu mu javlja, kako je radi >novina iz Hrvatske c (le novita de Crovatia) naloiila vrhovnomu knezu (supracomite)

Leonardu Moru, da sa svojom galijom, nadalje s galijama Gabriele i Guora odplovi prema Krku, da ohrabri kneza Wana ako su prilike oko Zadra mime i sigume, neka i Jakov sve do Krka, da »e umiri Venerije sa svojom galijom krene prema Rabu, Cresu, Osoru obodri ditav narod u onima stranama. i ;

i

Hrr. poTJ.

II.

III.

»


m

MatijaS korVin (1458.-1460.). #

Dne

1.

veljade

1480.

mleta6ki tajnik Vinciguerra

odplovio je

mom

djutim morski vihri zadriali su ga na je, da se je kapetan Blaz Magjar vec

8.

vi§e dana, a

velja6e sa

kad

je stigao

prema Senju. Meu Kvarner, doznao

6000 momaka prevezao na otok,

te

da

topovima udara na grad OmiSalj. Stoga se je Vinciguerra najprije svratio u grad Krk, pred kojim je ve<5 stajao providur Jakov Venerije sa tri broda i njihovim zapovjednicima. Sporazumno s ovima i sa zdvojnim knezom Ivanom Frankapanom podje odanle Vinciguerra u Omigalj, da skloni kapetana na povratak s otoka, koji toboze pripada mletaCkoj

s

da otok pripada njegovu kralju, te da je doSao kazniti buntovnika i odmetnika njegova. Pokaza takodjer na grad Omi§alj, na koji je udarao, pak rede >Tko hode da ukroti divlju kobilu, valja prije da joj metne uzde, a zatim sedlo, i da je ja§e«. Glava kobilina, govora§e dalje, da je grad Omisalj, koji se nada preobcini. Ali Blaz

Magjar

uzvrati,

:

dva dana a poslije ce doci pred grad Krk, da namjesti i sedlo. Mleta6ki tajnik pitoma, koja bi se lako sama zauzuzvrati mu, da ono nije divlja kobila, nego mirna dala. Ali <5e ga ona, kad bude mislio, da joj je vec stavio sedlo i da je ja§e, zbaciti s ledja, te se na nj ritnuti. Kapetan se ipak nadaSe, da 6e obladati otokom prije, nego §to knezu Ivanu stigne dovoljna pomoc iz Mletaka. K tomu ie mislio, da se obcina ne dobiti za

;

i

6e usuditi radi Krka zaplesti u otvoreni rat

s

kraljem Matija§em.

Vinciguerra vratio se je tako u grad Krk, ne izvr§iv§i baS

niSta.

Naravno da

je

o

svemu smjesta obavijestio i mletadku obcinu. Ta mu je 25. veljaSe izdala novi naputak, §ta da radi. Neka nastoji kapetana Blaza skloniti, da odgodi dalje osvajanje na otoku dok ne dobije nove naloge od svoga kralja Vinciguerra pak neka na to §to brze preko Senja pohita pred kralja MatijaSa, i neka u njega izradi, da se obustavi ratovanje i da odazove kapetana Bla2a s otoka. Malo dana poslije, dne 6. ozujka, zapovjedi duzd Ivan Mocenigo vrhovnomu zapovjedniku mletadkoga brodovlja u jadranskom moru, Viktoru Superanciju (Vettore Soranzo), da s eitavom mornaricom svojom ito brze odplovi pred ;

Krk u pomod Jakovu Veneriju i njegovim trima galijama. SuviSe je obcina poslala na Krk do 400 pjeSaka pod Sp. Mellom iz Kortone. Napokon su Mletci 8. ozujka odludili

posao od 1000 dukata, ako izbora ne primi.

poslati zasebna poslanika kralju Matija§u, te su za taj

zaprijetiv§i

mu globom

nego su

Prije medjutim,

svi

ti

naputci

i

izabrali

Alojzija Landa,

zapovijedi stigle onima, kojima

Krku u

su bile na-

Kapetan Blaz Magjar bijaSe nakon odlazka Vinciguerrina zaista zauzeo grad Omi§alj i pet dana poslije toga osvanuo s ditavom vojskom svojom od 6000 Ijudi pred gradom Krkom. Bilo je to oko 20. veljade 1480. Kapetan opasao sa svojim slavodobitnim detama grad svih strana, te na brodove u stao sa dva velika topa i s vi§e manjih udarati ne samo na Krk, nego u prvi ne znajudi naSli velikoj neprilici, luci. Providur Venerije i tajnik Vinciguerra se u mijenjene, promijenile se prilike na otoku

prilog Mletcima.

i

da urade. U gradu Krku bila je doduSe jaka mletadka stranka, koja bi ih pomagala u borbi s kraljevskom vojskom, k tomu doveo je i Leonardo Moro cetvrtu galiju iz Istre, a doci <5e za koji dan i pje§adija i novo brodovlje u pomod; ali s kojim

kraj, §ta

pravom da

se mletaCki providur

otok svojega kralja

i

upusti

gospodara kazniti

das smisli tajnik Vinciguerra Ivan bio gotovo zdvojan,

prevaru,

preplasi

pristao uz kapetana Blaza,

dok

u borbu s kapetanom Blazem, koji je doSao na nepokornoga velikasa i podanika njegova ? U taj koja je upropastila

ga tajnik jo§

viSe,

kneza

Ivana.

prikazavsi mu,

Kako

kako

je

je

knez

sav otok

grada Krka tezko cekaju, da se kneza oslobode, i posjedi na komade i kneza i mletafiku gospodu, kad bi ga zitelji

da su gotovi podidi bunu, te pomagala. Ako knez Ivan ieli, da spase sebe i ditav otok, ne preostaje mu drugo, nego predati grad i otok posve u mletaCku vlast. Tada de zitelji grada Krka, vedinom i onako javni

ili

tajni privrienici

Mletaka, odu§evljeno

Blaza, a mletadka de obdina

modi

s

pravom

protiv

kapetana

oduprijeti se vojsci kralja Matija§a,

kad udara

ustati

na obranu

grada


ife

0DN031 PREM\ MLETCIMA toboie na njezin grad

mu

Ivanu, da 6e

otok.

i

Nema

obcina povratiti grad

otok, 6im prijeteca opasnost mine.

i

mleta^koga tajnika,

sa svojim hrvatskim dvorjanicima. Smjesta bi§e dozvani iitelji

gradski, zatim providur mletadki

kao

susjedni otodani, koji bijahu

presvijetle signorije mletaike,

da mi

Znajudi,

i

i

zapovjednici brodova, nadalje kneievi dvorjanici,

i

po nalogu mietadkom

gradu u pomod.

do§li

Ja

I

sam

sin

i

Kad

se

sluzbenik

moji su predji primili ovu drzavu od njezine jasnosti.

ne dostaju, da

sile

ne posavjetovavSi se

ni

pred knezevu paladu gradjani

progovorio je knez Ivan ovako: >Braco moja

je svijet skupio,

"5

sumnje, da je lukavi tajaik mleta^ki obedao knezu

Nevoljni knez Ivan prihvatio predlog

i

— 1480.).

BORBA ZA KRK (1479.

I

mogao dovoljno

bi vas

od

obraniti

te prijetece vojske,

volim da se opet povratite u podaniStvo reSene presvijetle signorije, koja je vrlo modna za obranu i uzdrianje zivota i stvari valih, nego da postanete plijenom tih okrutnih svoju drlavinu presvijetloj signoriji, a u ruke kao posljednju svoju zapovijed nalaiem vama, da odsad bukletvenici svetoga Marka, te da signoriji prisegnete odanost (homagio)

vama predajem

Ugara. Stoga pred svima

velemoznoga providura, dete podanici

i

Ova

vjernost«.

i

te

u

izjava

je

prvi kraj osup-

nula hrvatske dvorjanike kneieve, koji nijesu za nju znali

nego

;

ma

da,

zahtijevanu

ali i

s

napokon ne mogole drugo, najvedom ziovoljom, poloze Brojni

prisegu.

mle-

privrienici

tadki primili su izjavu s velikom rado§da; oni

veselo

su

je

i

po gradu stali Naravno da se pozurio, da na sve

prisegu

polozili

mletaciki providur

strane

izvjesi

i

Marko*.

>Marko,

klicati:

mletadke zastave. Hrvatski ka-

gradskoga kastela, po imenu Petar Hr-

stelan

vadaoin

ili

morade

Krbavac (Crovachiani, Cievachiano)

ostaviti svoje mjesto, a

njega

jeni mletacki plemid Andrija Quirini,

pridaSe

strijelce

druge vojnike

i

zami-

kojemu

s brodova.

Zgodilo se to 22. veljade 1480. Vec na

sam

glas,

da se je grad Krk

u mletadku

za§titu,

s

otokom sklonio

promijenilo se

stanje

na

otoku na Stetu kapetana Blaza Magjara. Mletadki

bijali juriSe

otoka,

Zitelji

tana, uzkratili su

napadati i

kartell

koji su

mu

na njegove

suz-

PEdAT, UDAREN PeCaTNIM PRSTENOM KRAUA MaTIJA§A.

od kojega su se

kapetana Blaza,

redom odmetali

nego

Krku uspjeSno su

zapovjednici u

na

ostalom

otoku.

IxTorni pe£at a

c.

i

kr.

driArnom arkira a Btia.

dosad pomagali kape-

svaku pomod, pade dete.

dalje Cetiri galije,

stall

K

tomu su mletadkoj vojsci stizavale ne samo pjeSadke iete^ poslane od Antuna Loredana. Ved 11. olujka 1480. javio je

providur Jakov Venerije svojoj obcini, da je Blai Magjar odustao od daljega podsjedanja grada Krka (discessum Maier Bias cum exercito sua ab urbe). Obdina je 17. ozujka pohvalila providura, §to je te izjavila nadu,

njegovom vjeStinom

da de Blai Magjar naskoro

i

opreznoSdu suzbijen kapetan

ostaviti

i

otok.

Alt

kapetanu

i

spasen grad, nije

se

dale

da ne izgubi Krka. Dne onako 28. oiujka boravi vacki kantor Nikola u Mletcima kao poslanik kraija Matija^ pak tuii ondje kapetane mletadke na Krku, §to su se usudili oprijeti kapetanu Blaiu, koji je doSao sramotno podi s otoka, a

i

kralju MatijaSu bilo je stalo,

odmetnika na kraljevskoj zemlji. Ali obcina ne de ni duti za prigovore uporno tvrdi, da je knez Ivan Frankapan njezin podanik, a Krk u svome naputku za Alojzija Landa, svoga ponjezina driavina. Jednako iztide obdina

kazniti kraljeva

kraljeva poslanika, ved

i

slanika na

ugarskom dvoru.

*


matijaS KORViN (1458.— 1490.).

n6

su ovako diplomatska dogovaranja ostala bezuspjesna, stanje je kapetana Blaza

Dok Magjara

i

njegove vojske na otoku postajalo sve nepovoljnije. Mletafiki su mu kapetani sa s kopnom, pak tako mu je ponestalo hrane i vina. U

svojim brodovljem zaprijedii promet

jednu ruku

mogao na otoku

nije

obastati, a

drugu

nije se s

vojskom mogao prevesti

mu

na kopno. Stoga se je stao pogadjati s mletaCkim zapovjednicima. Najprije je trazio, da ostave sav plijen ili

i

OmiSalj, koji bijaSe osvojio,

grad

mu

Ali mletaiki

300 moinaka.

i

u kojem 6e smjestiti posadu od 200

zapovjednici odgovoriSe, da ce

mu same

onda dozvo-

da se preveze na kopno, ako ostavi i OmiSalj i sve, sto je zarobio, pak se vrati onako, kako je doSao, BlaJ Magjar planuo na to i izjavio, da ce radije dopustiti, da se vojnici njegovi medjusobno izjedu, nego da nanese toliku sramotu svomu preljubljenomu liti,

kralju. s

No kad

je zatim doplovio vrhovni

brodovljem,

6itavim jadranskim

a

kapetan mletadki Viktor Superancije (Soranzo)

vojska kraljeva

od gladi

stala

petan Blaz Magjar na sve, samo da se oslobodi nesrecnoga

grad OmiSalj

otoka.

On

predade njemu

ga bijaSe zarobio, a na to Superancije dade njega

sav plijen, Sto

i

stradati, privoli ka-

nje-

i

govu vojsku na mletaCkim brodovima prevesti u Vinodol i Senj. Bilo je to u drugoj polovici mjeseca ozujka; dne 28. toga mjeseca znalo se je vec u Mletcima, da se je Blaz Magjar nakon sporazumka s vrhovnim kapetanom Superancijem povratio s otoka na susjedno kopno. Nevoljni knez Ivan Frankapan poveselio se je u prvi mah, zacuv§i, da je Blaz Magjar otisao s otoka. Mislio

je,

mu

da de

mletacki kapetani

vratiti vladanje,

kojega se bijaSe samo

prividno odrekao, da bi mletaCka vojska imala neko pravo za obranu Krka.

Namah nakon

odlazka kraljeve vojske razaslao knez svoje dvorjanike, da preuzmu upravu kaStela,

kazne one, koji bijahu dozvali kraljeva kapetana. Ali mleta5ki glasi

narodu u hrvatskom jeziku

se ne

boji, §to je pristajao

mletadkoj signoriji.

Namah

lingua schiava) po svima obdinama

i

kaStelima, neka

samo neka odsada bude

zatim izdade vrhovni

kapetan

da

providur Venerije provjeran

odan

i

kojim

Superancije proglas,

krdkoga otoka, da bez straha od ikakve kazne ili osvete sasijeku svakoga dvorjanika kneza Ivana, koji bi njima ma na koji nadin smetao.

ovlasti obcine

na komade Knez Ivan

(in

uz kapetana Blaia,

i

zitelje

i

bjesnio,

nije

ali

si

mogao pomoci. U

to

ga je snaSla

i

gora bijeda. Jo§ 28. Superanciju, da

ozujka 1480. bijaSe mletadka obcina izdala nalog vrhovnomu kapetanu

kneza Ivana Frankapana sa svim njegovim dvorjanicima, koji bi se dinili sumnjivi, po§lje u Mletke. Nalog bi izvrSen jo§ prije 19. travnja, jer je toga dana preuzeo upravu otoka tajnik

Antun Vinciguerra kao prvi providur mletadki. Tuzni knez Ivan VII. Frankapan poslije sve do smrti svoje (14. ozujka I486.), kako bi se milom ili silom

nastojao je

zadobavio izgubljene

Tako da su

i

vlasti,

mu

ali

se je borba izmedju

kralj

i

knez

izgubili

nije po§lo za

kralja Matijasa

grad Krk

s

i

otokom

rukom. kneza Ivana Frankapana

time,

svrsila

za sva vremena. Kralj MatijaS

bio je

gotovo bijesan, §to su mu Mletci prevarom ugrabili otok, za koji je s punim pravom tvrdio, da pripada kruni njegovoj; a joS ga je Ijuce zapeklo, kad je vidio, kako je lukavim Mletcima polio za rukom uputiti papu Siksta IV., da su oni posve pravo uradili,

kad su Krk

oteli

knezu Ivanu,

u krdke poslove, jer

mu

otok

papu pade sklonili, neka pi§e kralju, da viSe ne pada onako po pravu ne pripada. Razpolozenje kraljevo ogleda

te su i

se u pismu, Sto ga je 30. svibnja 1480. poslao papi stranost,

pade ga

bijedi,

da se

prava na Krk ne ce napustiti,

je zdruzio s

makar

pri

za odgovor.

Mletcima, koji

su

tom izgubio sve

Tu

saveznici

svoje

spotide papi

Svoga

Turaka.

drzave, pade

pri-

i

glavu

omnia mea dominia ac eciam caput meum ponere ad fortunam). Ali politidke prilike bile su u onaj mah za Mletke tako povoljne, da im nije kralj MatijaS mogao ni malo nauditi. Brodovlja nije imao, da se s njima ogleda na moru; a s kopna nije im se mogao ni prikuditi, jer mu je tu stajao na putu car Fridrik III., koji mu ne samo nije dopuStao prolaziti kroz svoje zemlje, ved je nasuprot ba§ u ono doba svoju (mallem potius


ODNOSt PREMA MLETGlMA bio u prisnom prijateljstvu

Ivana Frankapana, kad se lipnja 1480. toplo

BORBA ZA RRK (1479.

I

savezu s MIetctma

i

za nj zauzeo

je

— 1480.).

Stoga

je od slabe knez ferrarski Herkule,

i

preporudio kralju Matijaiu

i

po kneza u pismima od 9.

koristi bilo te

nevoljnoga

Beatrici

kraljici

117

bezkucnika.

VrativSi se kapetan Blaz

Magjar s krcikoga otoka zauzeo je zajedno sa senjskim kapetanom Marojem Zunjevicem najvedi dio kneiije Vinodola (knezu Stjepanu II. Frankapanu ostade Grobnik, a knezu Dujmu IV. grad Ledenice), te je tako rod Frankapana primorskih strana. Cjtavo primorje od Trsata do Senja bilo je kralja MatijaSa njegovih kapetana Blaia Magjara i Maroja Zunjevida. Dne

gotovo posve potisnuo sada u

vlasti

iz

i

samostanima sv. Marije u CrikveSpasa kod Senja stare darovnice knezova Frankapana.

22. travnja 1480. potvrdio je kralj MatijaS pavlinskim nici,

zatim onima

Jednako

je kralj

sv.

Jelene

i

sv.

28. lipnja 1480. zapovjedio

senjskomu kapetanu Maroju Zunjevidu, da

i

Omi§au na otokuj^Krku. (S julne^strane).

banom

nadalje izplacuje senjskomu kaptolu

i

knezom Nikolom

djenu godiSnju svotu za svete mise. Kapetan Blai Magjar poteo ali

mu

je

na to

kralj

9 listopada god

siobo§tine gradjana u Novigradu. lakSice, te

je i

>mnogo

U

1480.

to je

pretrpio* proSlih godina.

obdinama, samo da

si

iz

se,

slobode Novljana,

izvanrednih

kako

je

i

gradu Bakru neke po-

pristojba za dvije

kralj

sam na kratko vrijeme pohodi Senj

njegova pisma Maroju Zunjevidu

od

24.

godine» jer

nastojao ugoditi gradovima

nikad viSe ne pozele Frankapane za gospodare.

dine 1480. spremao^se je MatijaS, da se to razabira

Vidi

i

Frankapanom odre-

zabranio dalje smetanje, te potvrdio stare

doba podijelio MatijaS

ga je uz ino oslobodio od dada

IV.

stezati

prosinca.

i

Na koncu

go-

Vinodol, kako

Kralja doduSe nije


1,8

matijaS korvin (1458.— 1490.).

^

povjerio upravu Vinodola, te mu za dosadanje ali je zato Zunjevidu uzajmljene novce podijelio grad Bribir u Vinodolu. Odsad se je Maroje zvao »glavni kapetan Senja, Novoga i Bribira«, te se je zajedno s bracom svojom Ni-

bilo

u primorju;

vjerne slu2be

i

Jeronimom ponosio naslovom »gospodin Bribira«. Mozda je on doprineo takodjer, da je poslije i grad Bag (Scrissa), koji je kroz mnogo godina bio u vlasti krbavskih knezova Kurjakovica, do§ao pod neposrednu vlast kralja Matijasa, koji je onda re-

kolom

i

Cenomu gradu poveljom od 21. prosinca 1481. potvrdio stara privilegija i medja§e. Kralj MatijaS nije mogao zapoCeti rata s Mletcima radi Krka ni zato, §to su se Turci nakon utanaCena mira s mletadkom obcinom gotovo pomamili, te svom snagom na njegova kraljevstva

obarali

(MatijaS catis

hoc

tuzi se

papi:

.

cum Turco, omnis

meum

Slavonija

i

.

i

zemlje,

»Venetis et

kao da

ih

hoce sada do kraja

serenissimo domino imperatore

odius immanissimi hostis furor et impetus in

me

zatrti

osvojiti.

i

Romanorum solum

pa-

regnum

et

Hungarie tandem fuerat conversus«). NajviSe su dakako stradale Hrvatska, U jednome pismu od 14. prosinca 1480. pise sam kralj papi Sikstu IV.

Erdelj.

o tima provalama ovako: >One proSle godine, po^ev od blagdana sv. Martina pak do istoga blagdana sadanje godine jedanaest puta na§i su se borili s Turcima. Nije bilo boja, u kojemu nije izginulo bar tri tisuce Turaka, a na§i da ne bi pobjedu iznijeli. Samo

sukob bio, kad je mnogo naSih ubijeno, a mnogo ih je dopanulo §aka turskih, do danas dame u krutom suzanjstvu«. Ba§ te zestoke navale turske nakon mira s Mletcima mogle su u kralja poroditi sumnju, ne dine li to Turci sporazumno s mletaCkom obdinom, koja je u to ugrabila Krk i otok krdki. Znamenita je provala turska u hrvatske zemlje u kolovozu 1479. PregazivSi plitke rijeke Unu, Savu Dravu u ono su§no doba, haraju oni oko 24. kolovoza vec u Medjumurju, oko Nedeligca i Cakovca, udaraju na Stajersku, gdje no robe i pale oko Ptuja Ugarskoj, zaprijetivSi gradovima Zei Ljutomjera, a odanle se razasuli po jugozapadnoj Ijeznomu i drugima, dok je kralj Matija§ boravio u tudjini. To je bila prva provala u zapadnu Ugarsku, koja ne bija§e dosad osjetila nevolje turske. Tek §to se je narod malo sabrao, eto u jeseni novih deta turskih, gdje no pustoSe Hrvatsku i Slavoniju, pak se onda spu§taju u Kranjsku i Stajersku. Ali taj put namjerili se na junaka. Zagorski knez Juraj, sin nekadanjega bana Jana Vitovca, zatekao ih negdje na tromedji oko Brezaca, te ih suzbio i oteo im mnogo konja i zarobljenika. U isto vrijeme, dne 13. listopada 1479., biSe suzbijene i nemilo poubijane i one turske dete, koje bijahu provalile u Erdelj. Bila je to gotova vojska od 43.000 Ijudi, kojoj se bijahu pridruzile i brojni Vlasi (Rumunji). Turska vojska pod svojim vojvodama (Ezebeg, Zenderbeg i jo§ drugih sedam vojvoda) je jedan te sve

i

poharala

Dunavu.

i

oplijenila Erdelj

No

grada zakrdio

na sve strane, pak se vec vracala

s

bogatim plijenom prema

na polju Keny^rmezd (»Kru§no polje<) izmedju Broosa joj

dalji

i

erdeljskoga Bio-

put vojvoda erdeljski Stjepan Bator, koji se bija§e ved viSe puta

proslavio u bojevima. Zametnula se Ijuta bitka

Bator dopanuo rana, a vojska njegova nakon junadkoga kreSeva stala vec uzmicati. U taj osudni das osvanuo na bojnom polju Pavao Kiniii, veliki iupan teme§ki i vrhovni kapetan doljne Ugarske sa svojim detama, te se straga oborio na Turke. NaSavSi se medju dvije vatre ne mogaSe turska vojska viSe da odoli. Ona bi razbijena i svladana do 30.000 Turaka ostade mrtvih na bojnom polju. Vojvode Ezebeg i Zenderbeg bijahu medju mrtvima; beg Malkodevic, gospodar Srbije, bio obasut ranama. Sve turske zastave bile zarobljene suinjeva bilo je malo, jer :

;

;

Bator bijage svojim vojnicima zapovjedio, sijeku.

Ved

da

neprijatelje

ne hvataju, nego da

22. listopada 1479. dojavio je kralj MatijaS papi

Sikstu

IV.

ih

sjajnu

redom

pobjedu

svojih junadkih vojvoda.

Pogibija u Erdelju zastraSila je Turke silno, 2ija

obodrila na navalni

u njihovoj

rat.

U

dok

je

Stjepana Batora

i

Pavla Kini-

proljedu god. 1480. podigoge se oba, da nahrupe na

zemlji. Sporazumjeli se s

moldavskim vojvodom Stjepanom, pak oko

Turke

2. lipnja


ODNOSI PREMA MLETClMA

vojskom od 60.000

provalili s

kod Nikopolja

preSli su

Ve<5 9. srpnja 1480.

zavr§uje svoje stvari poci za

tu rijeku,

pise kraljica Beatrica

modenskoga vojvode Herkula pisrao

d' Este,

o

ovako: >Vjeruje

rukom prema

zelji

119

u VlaSku, kojc

RazbivSi tursko-vlaSku vojsku

vlast sultanovu.

do Dunava

Ijudi

BORBA ZA KRK (1479.— 1480.).

I

je vojvoda tada priznavao vrhovnu od 20.000 Ijudi zauzevSi Citavu VlaSku pak onda poharali tursku tada Bugarsku. i

svojoj toj

se,

sestri

Eleonori,

slavodobitnoj

vojni

supruzi

ferrarskoga

ugarskih vojvoda,

da ce po milosti Bozjoj

na onoj

strani

i

pak sve

veli^anstva gospodina kraljac.

Frankapanska kula u OmiSlju. Na

julooj itrani kale (kaitela) imade glaKoIiki napit, koji kaie, da >a ja po^li graditi 6. lipoia 147°.. u tTrime kneia iTana (VII.) i njega aina kneza Miknle*.

Ba$

ta

provala

na Sto odluCniju

akciju.

Da

Ijama, podigoSe se bosanski

vatske zemlje. opustoSili.

Mure, crkve

U

kolovozu

Doline Drave,

te uni§ti§e iitavu i

neutvrdjena

same KoruSke do

vojvoda u VlaSku

erdeljskih

i

Bugarsku potakla je

turske paSe

i

uzvrate MatijaSu za haranje njegovih vojvoda u turskim zem-

pa§a 1480.

Daut bijahu

i

drugi

susjedni begovi,

ved u

Kranjskoj

i

te

i

mjesta, zarobiSe

si la

pli jena

i

naroda, naro6ito

500). Turci bi mozda^taj put^bili

oboriSe

KoruSkoj, koje

Labude bi§e poharane, a onda se Stajersku sve do Rottenmanna. Tom zgodom Krke

se

su nemilo

spustiSe spaliSe

mnogo

na hr-

u dolinu sve kude^

svedenik a

udarili j na zapadnu Ugarsku, da

(is

nijc


matijaS korvin (1458.— 1490.).

130

u onaj mah ba§ ondje boravio kralj Matijai, spremajudi se na veliki rat s njima. Stoga robljem povratiSe preko SlapustiSe taj put Ugarsku na miru, pak se krcati plijenom i

vonije

Hrvatske u Bosnu.

i

Za potonje provale turske desio se je kralj MatijaS u Doljnoj Lendavi u zalajskoj zupaniji. Odanle je pisao 28. kolovoza gradjanima u Pozunu, da budno paze na svoj grad, jer se car Fridrik III. sprema, da za njegova bavljenja s Turcima (nostram sentiens adversus Turcos occupationem) provali u Ugarsku. Malo dana zatim, 3. rujna, stoji kralj s vojskom svojom u Medjumurju blizu varo§i Preloga, te se sprema preci preko Drave (in castris exercitus ad vadum Dravi fluminis prope oppidum Ferlak). Dne 19. u Slavoniji mjeseca rujna i rujna ve6 je MatijaS u Zagrebu, te ostaje u tome gradu i

da dostigne turske 6ete na povratku

iz Kranjske dulje umakle, ostao je vrijeme u Zagrebu i vec mu su da no kad je 6uo, KoruSke koje bi Turcima oteo Sitavu za preostalu Bosnu oko njega, te se je spremao na vojnu, s glavnim gradom Vrhbosnom (Sarajevom). Mimogred uredjivao je kralj i zamrsene prilike u Slavoniji i Hrvatskoj. Iz Zagreba izdaje naloge kapetanima svojima Blazu Magjaru

je zurio,

kroz 6itav listopad. Izprva se ;

i

za Novi

i

Maroju Zunjevicu za Senj (Karlo

knezovi

hrvatski

i

;

podjedno radi o tom, da mu se pokore i oni u Krbavi i Podgorju), koji su do nedavna

Ivan Kurjakovidi

pomagali knezove Frankapane. Boraveci u Zagrebu nagradio je napokon i vjernoga bana Ladislava od Egervara, koji se je dosad mnogo trudio i oko obrane zemlje od Turaka

oko uzpostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Dne 8. listopada 1480. izdaje mu povelju, u kojoj slavi njegovu vjernost i zasluge; zatim pripovijeda, kako je ban »za 6uvanje medjaSnih gradova, kao za uzdrzavanje 6eta za potrebitu obranu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonijec dosad potroSio od svojih novaca do 4000 zlatnih forinti, pak mu za tu svotu zalaze kraljevski grad Veliki Kalnik zajedno s trgom Brezovicom, kao i selo i

i

Kame§nicu

Dne Savi,

i

druga

sela,

koja reCenomu gradu pripadaju.

15. listopada boravi kralj Matija§

da podje u Bosnu.

Dne

u Cazmi, a odanle se spuSta na jug prema i 7. studenoga stoji kod broda sav-

30. listopada, zatim 6.

ad vadum Zawy fluminis), odakle 6. studenoga javlja papi Sikstu IV. o svojim namjerama i poduzecima ovako »Pi§e nam svetost va§a, kako smo prije pisali pre5astnomu gospodinu kardinalu i jegar-

skoga

tik

dana§nje stare Gradi§ke

(in castris exercitus nostri

:

smo 6uvsi za nedavnu provalu Turaka u zemlje carskoga na noge protiv njih s tom namjerom, da ih ili na povratku zaustavimo i ugrabljeni plijen njima otmemo, ili da ih barem uzmognemo progoniti, prije nego odu iz krScanskih oblasti. Neka znade na§a svetost, da smo se mi §to brze pozurili, da ih dostignemo; ali su oni, 6uv§i za na§e priprave, brze bolje zure6i se danju i nocu tako brzo odletili, da bi ih i krilatcima bilo jedva moguce zateci. Bijasmo se vec utaborili na Savi, kad bi nam dojavljen njihov odlazak; tu smo takodjer doznali, da je dio njih po§ao da robi po naSim oblastima. Za ovima poslo je ne§to na§e vojske u potjeru, te skomu (biskupu

Gabrijelu), da

velidanstva digli se

su ih tako

razbili,

naSu vojsku

da su od

uredjivali

i

tri

viSe

tisude

6eta

Turaka tek

dvije stotine umakle. Poslije,

skupljali za to,

kad smo

da pre§av rijeku Savu udarimo na

da im se osvetimo za nevolje, nanesene krSdanima, stigle su nam od kojih je bila najznamenitija, da se prejasni car rimski (Fridrik III.) po svome obiCaju sprema smetati nas u tako svetom krSdanskom poduzecu. Kad smo to 6uli, premda je jedina namjera 2elja na§a bila, da udarimo ravnim putem na Turke, gnjezda turska, pak razliCite novine,

i

smo promijenili svoj prvi naum, te smo prebacili Savu, da svu lako oruzanu vojsku, koju smo malo prije napred poslali, okupimo kod Jajca, da ju odanle posljemo robiti, udarati paliti po svim turskim oblastima. Kad smo to u6inili i njih (lako oruzane dete) odpremili, stali smo se vradati, da s ostalom vojskom podjemo na cara. I danas jutrom, kad smo se povratili u luku ovkraj Save, eto u toj luci do£ekalo nas je pismo va§e sveipak

i

i

tosti,

koje hvali na§u brigu

i

gorljivost za svetu vjeru, te nas

podjedno opominje, da za


ODNOSI PREMA MLETCIMA volju

muke

spasiteljeve ne propustimo

toga pisma razabrasmo jo§

mnogo

I

BORBA ZA KRK (1479. — 1480.).

Bogom danu

drugo,

.sto

12

zgodu, da udinimo

nama

se je

Da

svidjelo.

dobro s

malo

djelo.

Iz

od-

rijedi

govorimo vaSoj svetosti, preblazeni ot^e, Premda bijasmo svu naSu volju naum take promijenili, da poslavSi napred (na Turke) one lako oruzane iete svu svoju silnu vojsku dignemo na rimskoga cara, to smo se, primivSi pismo vase svetosti, koje nas tako sladko blago opominje i opet predomislili, pak pu§tajuci cara, koji nas nepre., s mjesta i

.

.

stano u stvarima vjere nastoji smetati, odludili

preko Save

i

smo prema

ielji

vaSe svetosti povratiti se

poci za onim prednjim (lako oruzanim) detama naSima.

dok ne uzmognemo obradovati va§u

svetost

I

ne cemo se

povratiti,

novim sre<5nim pobjedama nad Turcima

Sultan Muhamed

.

.

.c

II.

Slikao Gioraani Bellini.

k

meda

Isvornitc

U

isto

II.,

vrijeme

neSto poslije upravio je kralj MatijaS

ill

kojega zove svojim »starijim bratom«.

po prilici ovako: » kojemu nam se je

.

.

.

Pred

U

torn vrlo

mnogo dana donesen

bi

nam

u

sbiroi Sir

pismo

i

H»arya Layard*.

na sultana

Muha-

znaiajnom pismu piSe kralj u list vaSega veliianstva,

od nekih doznalo, da ja ielim s tvojom nekad izmedju nas ugovaralo. PrimivSi taj list, premda one rijedi o miru prvotno nijesu proizaSle od naSih, nego od kapetana vaSe preuzvi§enosti Daut-paSe (bosanskoga), koji ih je upravio naSim banima kraljevine naSe Bosne, ipak sam bio spreman, da se dobar mir medju nama utanadi .... Poslah pisalo,

kako

je vaSe veliCanstvo

preuzviSenosti onaj mir utanaditi, o

kojemu se

je


matijaS korvin (1458.

122

— 1490.).

kapetana Daut-pase, kako je on to po naSemu kapetanu Petru banu kraljevine Bosne, izrijekom traXio. Kad se je na§ ^ovjek povratio, donio nam je pismom zajamCenu vjeru i obecanje od re^enoga Daut-pa§e, u kojem nam je (pismu) javljeno, kako je primio zapovijedi od va§e vlade, da navali na zemlje vladanje oblasti na§e. rimskoga cara, ali nam je podjedno obecavao, da ne ce dirati u zemlje dakle svoga covjeka do

Dojfiinu,

i

i

Povjerovav§i tim rijedima

Tako dakle

obecanjima, nijesmo

i

smo naSim

zemlje careve, paCe

reCenoga pa§u

htjeli

mu

Ijudima zapovjedili, da

sigurni za nase stvari bavili

smo

drugim poslovima, kad najednom raza-

se

brasmo, da je pa§a, zaboraviv na zadatu vjeru

i

obecanje, sve protiv prisege, polozene

u ruke na§ega Covjeka, odredio na povratku, da se udara na na§e dio naSih zemalja popalio

mnogo

i

u robstvo

Ijudi

da ide u

prijeCiti

ne stavljaju nikakvih zapreka.

odveo,

pak

oblasti,

.... Kad smo

je veliki

to

doCuli,

kako smo bili spremni za rat, proslijedismo put podjosmo za njim u potjeru; te zaista, da nije brze bolje odletio, naufiili bi ga, kako treba obecanje drzati. Kad smo doSli u ove krajeve i saznali za njegov odlazak, odluCismo ponovo na§u vojsku na druge neprijatelje i

nam

povesti, jer

po kojemu 6e kojega je

je pa§a opet pisao moleci,

mjesta poslali s

kojega k njemu poslasmo,

ne

nam nepravdu

bi udinjenu

za zlo pri-

Neka samo po§ljemo svoga dovjeka k njemu, ga brzo k nama poslati. Mi smo dakle covjeka,

utanaCiti konaCni mir, te

trazio, s

nevjeru uCinjeno zlo popraviti

pozivima

da ne

oditovao pripravan sve popraviti.

mili, te se

povlasti,

misleci,

sklopiti.

Eto vec

ved drugamo

sest nedjelja

^ovjek,

u Jajcu, a kroz sve to vrijeme Daut-pa§a unatod

mnogim

ga je htio primiti na dogovor

drugSije suditi, nego da nas hode

Toga mi

6etka Cinio.

da ce pa§a pozalivSi svoju onaj

je taoca za nj poslao, niti

niti

mozemo

stoji

punom

iskreni mir

i

i

dalje lukavo zavaravati,

Po tome kako je od po.

.

.

.

cemo, pak smo prinudjeni, da vojsku, koju smo bili glavom vodimo na redenoga paSu, pak da se osvetimo za uvrede

podnijeti ne

odredili,

nama nanesene. Ne demo da time povrijedimo va§e velidanstvo niti va§e vladanje, nego samo da kaznimo nevjernoga pa§u. S vaSim veliCanstvom zelimo u miru zivljeti, jer si po krvi nijesmo tudji (ex quo sanguine non alieni sumus), i jer vama kao starijemu bratu zelimo u svemu ugoditi .< .

Namah

poslije 7.

.

.

studenoga 1480. polazi

kroz dolinu Vrbasa prema Jajcu.

Dne

18.

kralj

studenoga

Matija§ s glavnom vojskom svojom stoji

kod

varosi

ZveCaja

(in castris

prope oppidum Zwechay in montibus Bosnensibus), a 26. studenoga kod grada Grebena (in unserm Here zunagst bey Greben). Da li se je gdje sam s Turcima sukobio, nostris

No

nigdje se ne spominje.

zato su lako oruzane dete njegove (vedinom

konjanici), koje

dana studenoga sa Save poslao preko Jajca na Vrhbosnu, vi§e puta naTe su dete vodili hrvatski ban Ladislav od Eger-

bijaSe jo§ prvih

mjerile se na Turke, te se s njima borile. vara, bosanski

ban Petar Dojdin, a njima se pridruzio

Grgurovic. Sva vladaru

i

vaSa jasnost i

obavijestila su kralja o svojim

gospodaru, gospodine na§ prirodni

podnosimo nase utorak

tri

vjedite sluibe sa

dodjosmo pred

duli,

videdi blizu

je s

....

s

Vuk

Turcima ovako:

(Zmaj)

>Prejasni

va§a jasnost, kad je mi podjosmo iz Jajca u (Sarajevo) u srijedu tako, da niti carstvo niti paSa dok ne stigoSe ranjeni Turci k pa§i. A sam pa§a

svom

Vrhbosnu

nama Sta grada vojsku, namah

junadki despot srbski

premilostivi, poslije preponizne preporuke

vjernoscu.

odludila bila upotrebiti nas na svoju

(Daut), niti su Turci o

nine

i

i

borbama

Neka

izvoli znati

slu2bu,

tada

ne§to malo Ijudi pobjegao u brda

a mi ostadosmo ondje pred

i

u velike

pla-

gradom kroz tri dana, tredi dan odstupismo, i §to je u gradu bilo sve uzesmo, grad sav i okolicu popaliti dadosmo. U petak u podne otidosmo, i tada je paSa s mnogo Turaka k nama doSao, a mi namah na njega udarismo u bijeg ga natjerasmo, pak ondje se utaborismo. U subotu smo iz tabora krenuli, i tu je pa§a skupivSi sve Turke iz Bosne i od Drine i iz drugih krajeva, kako s konjanicima tako sa sinom svojim, s pjesacima poslao onu nod pje§ake u jedan klanac, te su drvljem i kamenjem nama put zakrcili, i grad ditav dadosmo

spaliti,

a

blago paSino

i

i

i

i


ODNOSI PREMA MLETGIMA

I

BORBA ZA KRK (1479.

— 1480.).

123

i kad mi dodjosmo u onaj klanac na onaj razvaljeni most, tada Turci udari§e s obadvije strane na nas,«tako da smo £itav taj dan boj imali, i da su od obje strane mnogi izginuli, u toliko, da niti mi niti konji na§i dalji boj izdrzati ne mogosmo. Mi se utaborisrr.o u jednome mjestu, a Turci

jedan most, koji bijaSe na velikom blatu, pokvarili

;

i

u drugom tako blizu neki od vojske vaSe

da smo jedni drugima govor

nas,

dull.

Tu

preno<5ismo,

no<5

i

to

mi poslasmo Petra Dojiina, da k nama vrati tu vojsku. I tu te nodi Turci na nas udari§e, te Petra Dojiina od nas razdvojiSe, tako da ne moga§e vratiti se k nama. A u nedjelju, kad iz tabora izadjosmo, namah je sin paSin s mnogim Turcima k nama do§ao, mi se s njime borismo i mnoge Turke pobismo i zarobismo; pak kako vidismo paSu pred sobom sa skupljenom vojskom gdje odekuje bitku, mi svima Turcima, koje imadosmo zarobljene, glave odsje<5i zapovjedismo, jasnosti pobjegoSe; a

i

i

tu blizu

Travnika

(prope Dravnik)

u bijeg natjerasmo, tako da smo mi sljednjem boju nijedan nije zarobili, sve

smo

posjekli,

utorak prije podne

Kad

pobjedu

iznevjerio; prije

paSom

nego

i

boj zapoCesmo, te

odriali.

A

mnoge Turke

od vojske va§e

Sto

s

pa§om

jasnosti u po-

Turci su mnogi odpali, a koje

ali

gospodnjega 1480.

Ijeta

Egervara, ban Hrvatske

s

smo god mi

smo

s

Vuk

despot kraljevstva Ra§koga. Ladislav od

pa§om

boj zapodeli. Pisano u Jajcu u

ban Jajca«. Travnika dogodila, ne mo2e se posve toCno

Slavonije. Petar Dojiin,

do Vrhbosne no svakako su se ti bojevi vodili tijekom mjeseca studenoga. U prvoj polovici prosinca vratio se je kralj Matija§ s glavnom vojskom svojom u Slavoniju, te ga nalazimo 14. prosinca u Zagrebu. Bal toga dana piSe on obsezno pismo papi Sikstu IV., u kojemu potanko opisuje posljednje vojevanje u Bosni. I on pri£;a, kako su njegove lake £ete (copiis meis levis armature) tako naglo nahrupile robedi paledi na Vrhbosnu, da su malo ne zarobili Daut-pa§u i sina njegova. Pasa skupio na to iz okoliSnjih krajeva Turke i ostale zitelje, i kad su se slavodobitne tete kraljeve s bogatim plijenom od Vrhbosne vradale, udario je na njih najprije u srijedu, ali bi od njih suzbijen. Borba se tada nastavila kroz pet dana, od srijede do nedjelje; no glavna je bitka bila u nedjelju, kojom je prigodom poginulo preko 10.000 Turaka. Tri dana nakon te pobjede dodjoSe dobitnici k Matijalu, koji se bija§e nedaleko odanle s Sitavom vojskom svojom utaborio. Kralj je naime smijerao s Citavom vojskom svojom provaliti do Vrhbosne; no kad su mu rekli, da je sva ona pokrajina do kraja poharana, a preostali zitelji da su pobjegli preko Drine, smatrao je za suviSno, da glavom podje u posve puste krajeve. (^uv§i medjutim, da imade se je ta provala

i

ustanoviti,

i

onamo nove

6ete, da ih spale; Cete se razadrugo nego £eterdeset djedaka, koje su pred kralja doveh'. Okaniv§i se kralj namjere, da sam dalje ide do Vrhbosne, dodjoSe k njemu brojni Vlasi iz krajeva na medji bosanskoj, koji se steru uz rijeku Neretvu, pak se svi kralju pokloniSe. Na to posla kralj nekoga kapetana svoga k Vlasima u Poljica u Ra-

(na drugoj strani) jo§ §est varo§i, poslao je

suSe po onoj oblasti,

ali

ne zatekoSe u

njoj

i

da i njih prime pod svoju vlast. Kad se je taj kapetan opet vradao, vodedi sa sobom brojne Vlahe sa njihovim knezovima, udariSe na nj Turci iz zasjede. Ali kapetan suzbio je Turke tako straSno, da je u boju izginulo vi§e od 8000 Turaka turskih Vlaha, paie dobilju,

i

sam

turski vojvoda

dopanuo

Kralj MatijaS javija

je rana

papi

vrijeme odriao njegov junadki

joS

sui^anjstva.

i

jednu pobjedu nad

jugoizto6ne Ugarske. Pomenuti vojvoda trideset

i

Turcima,

vojvoda Pavao Kiniii, 2upan bijaSe

koju je gotovo u isto

temeSki

i

Dunavom na brodovima

vrhovni kapetan

odplovio

nekih

pet milja niie Smedereva, te izkrcav se provalio u Srbiju, koju je poharao sve

do KruSevca,

onda nekih 60.000 du§a s njihovim blagom imanjem odveo u Ugarsku. Poslije toga preSao je po drugi put tik izpod zidina Smedereva preko Dunava, pak se ogledao u boju s begom Malkoievidem, tadanjim upraviteljem Srbije, te ga natjerao u bijeg. Svlate

davSi jo§ tursko brodovlje na plijen

i

i

Dunavu

vratio se je slavodobitne kudi, nosedi

turske zastave, koje bijaSe zarobio u tim bojevima.

O

sobom

obilat

svim tim pobjedama Ma-


MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.).

124

kapetana govorilo

tijaSevih

na sve strane. Jos

javljalo se je

i

brovcani napuljskomu kralju Ferdinandu,

tastu

kralja

Du-

1481. pi§u

sijefnja

9.

Matija^a, o tezkim turskim

pora-

zima u Bosni i Srbiji. (Numerosus enim et bene instructus exercitus sue maiestatis usque ad vadum Savii descendit, ipsiusque exercitus pars expedita et levis armature traiecta flumen loca ilia nuncupata Verch(b)osania improviso agressa, ferro et igae desolata est. Verum multo gloriosius et memorabilius egit alius sue maiestatis exercitus in .

partibus Serviae, qui traiectus in loco casalia opulenta,

Semendrie propinqua,

cum omnibus eorum

trans

incolis

ulterius

Danubium,

centum quinquaginta

ipsis

incolis sese sponte

Turcorum iugum efFugerent, traduxit et in partibus regni locavit, quod non fuit sine magna Turcorum iactura). AH uz te radostne glase javljaju to, kako se kod Apolonije (juzno od Drac^a) u arbaDubrovcani napuljskomu kralju turska pjesadija konjanictvo, kako se ondje ocekuje naskom primorju sabire ogromna veliko brodovlje iz Carigrada i drugih mjesta. Sve te priprave cine Turci samo zato, da navale na Italiju (ut impetus fiat in Italiam). Bog neka okrene na dobro osudantibus, ut intoUerabilem

i

i

i

i

jeti

nastojanje neprijateljsko

1

obci kraljevski suduZagrebu, 30. sijeCnjado 2. ozujka 1481.). Nakon povratka iz Bosne ostao je kralj MatijaS puna tri mjeseca u Zagrebu. Gdje je kroz to vrijeme stanovao, nije zabiljezeno; no vrlo je vjerojatno, da se je nastanio u kraljevskoj palaCi u slobodnom kraljevskom gradu na brdu Gradcu, koja je stajala jo§ kraljica Beatrica, od vremena Karla Roberta. Za kraljeva boravka do§la je u Zagreb koja bijaSe naroiito iz Ko§ica doputovala, da svomu vojnu kao slavodobitniku Cestita (viro congratulabunda). Osim kraljice na§li su se kroz to vrijeme na okupu u Zagrebu i

(Sabor

i

i

ugarskoga

najodlicniji dostojanstvenici

sudac kraljevskoga dvora

kraljevskih parnica (director

napokon

tu

Clanovi

i

erdeljski

i

kraljevstva,

kao

Mihajlo Orsag de Guth,

palatin

Stjepan Bator, nadalje ravnatelj

vojvoda, juna6ki

causarum regalium) Ivan Pozezki, a

kraljevske

kancelarije,

kao prepoSt

i

titeljske

mnogi crkve

drugi. Bili

su

Toma Baka6

od Erdeda, potonji jegarski biskup i zatim nadbiskup ostrogonski. Zagrebu kroz cetvrt godine jamaCno s dobrih razloga. Valjda je htio da bude §to blize ne samo nasljednim zemljama cara Fridrika III., nego i mletadkoj obcini, kojoj nije mogao oprostiti, §to mu je nedavno prevarom ugrabila grad Krk s otokom. K tomu je ielio, da jednom kona6no uredi prilike u hrvatskom kraIjevstvu, u kojemu ga nije bilo od god. 1466., u kojem je poradi neprestanih provala turskih vjeditih domacih razmirica izmedju knezova velika§a preotelo mah obce na-

(Bakocz, Bakolcz)

Kralj je Matija§ stolovao u

i

i

i

Vec

spomenuto, kako se je

Bozica spremao poci u grad Senj, senjskomu kapetanu Maroju Zunjevicu. Mozda je snovao, da u hrvatskom primorju od Trsata do Zadra sastavi kakvu takvu ratnu mornaricu s pomocu svoga tasta, napuljskoga kralja Ferdinanda, i drugih svojih rodjaka u Italiji.

silje i

nered.

i

kako

bi

kralj u o6i

je taj svoj dolazak navijestio

NajpreCa

briga

za

kraljeva

stane na put zulumu velika§a

i

boravka u Zagrebu

knezova,

jase zavladalo u potonja dva decenija.

K

i

bila je

medjutim, da u Slavoniji

da dokine gotovo bezpravno

tomu

je zelio

makar tek sada

stanje, koje bi-

kazniti

one pre-

magnate, koji su pred deset godina radili za poljskoga kraljevica Kazimira, te pomagali nadbiskupa Ivana Viteza i necaka mu Ivana Cesmickoga. Jo§ za kraljeva ratovanja u Bosni znalo se je u Slavoniji, da se bura sprema na gordu i silovitu gospodu. Nekalate

i

ban Ivan Tuz od Laka, brat biskupa Osvalda, gospodar gradova Medvedgrada, Rakovca i Lukavca, jedan od najsilovitijih velikaSa slavonskih, preplaSio se je kraljevskoga suda, pak se jo§ 13. studenoga 1480. dobrovoljno nagodio sa zagrebadkim kaptolom radi

danji

medjaSa u gori Medvednici, samo da se parnica ne iznese pred sabor, koji tada zakazan (in instanti congregatione generali).

je

bio

vec

Kralj Matijag bija§e naime negdje jo§ u listopadu 1480. odredio, da se na poCetku dojduce godine sastane sabor kraljevine Slavonije, pak da se na njemu uz ine poslove


;

SABOR vrSi

obdi kraljevski sud (regale Judicium,

i

samo

KRALJEVSKI SUD U ZAGRBBU

OBfil

I

varazdinske (sa Zagorjem), kriievaSke

ne de

generale

u Slavoniji, nego

svi velikaSi posjednici

iudicium).

oiojKA 1481.)-

2.

Na

125

sabor doci ce ne

taj

malo plemstvo iupanije zagreba6ke, Saboru predsjedat ce sam kralj; njega

ditavo

i

virovitidke.

i

DO

(30. SIJe6nja

put zamjenjivati hrvatski ban Ladislav od Egervara, nego palatin Mihajlo Orsag

taj

de Guth i sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator, jer ce biti vanredni kraljevski sud, a ne redoviti banski. Sabor je naime sazvan na posebni nalog kraljev (de speciali commissione et mandato domini nostri regis), a zadaca mu je poglavito, da se torn prigodom drzi kraljevski sud, koji ce iztrijebiti brojne zlodince i Stetne Ijude, kao .

.

.

i

tomu

kraljevstva, a k

grabitelje

svakomu,

pravicu

odkrojiti

koji

(cum

zatraii

.

.

rex

.

multipliratis maiefactoribus et nocivis hominibus, regnique sui depredatoribus pro extir-

eisdem unicuique etiam querulanti pro impendenda

pandis

civitatem Zagrabiensem propria sue maiestatis je

taj

sud bio poglavito

naperen

u jednu ruku slabo marili za kralja tladili

nize plemstvo

i

i

velikaSa

.

.

.).

Naravno, da

posjednika,

velikih

su

koji

njegove zapovijedi, a u drugu nemilo progonili

sabora

dijelio

je

nagrade

kralj

odanim sluzbenicima. Medju inima obasuo

i

i

i

ostalo slobodno ziteljstvo u zemlji.

JoS prije sastanka ure^enoga

vjernim

mocnih

protiv

congruenti in banc

iustitia

persona advenisset

in

je

i

darovnice

svojom milolcu

svojim

hercega

Vladi-

Zlatne forinte kraua Matija^a. I.

Na je

3.

lieu

Tidimo

gavraa

(

na

itit

itiiti

polja razdijeljen

D(ei) G;ratia) R(ex) Unjfarief.

^a

Na

medja dyjema

lica

majka Uoija

s

Isusom

Na

a

i

«ig e

K. R. Napia

ruiama; njoj do nogu garran Ladislava

salieja Iik »t.

i

pred

slava Vukiica, sina hercega Stjepana, koji bijaSe 818

njemu

Vladislavu Vukdidu povelju, kojom je

za vjerne sluzbe daro*^ao gradove

prstenom

a

>Mathiai

Ladislani

i

r«x«

NapU:

kljuno.

grbom komorakoga grofa

ngla N.

u

vukovskoj

Veliki

zupaniji.

Mali

i

Znadajno

maaeju a BudimpeStt.

ne-

izdao je

Ma-

18. sijednja

1481.

njegovim potomcima za sva vremena

i

da

je,

krizevaikoj

u

Kalnik

je

kralj

iupaniji,

podijelio

tu

odobrenjem prejasne gospodje kraljice Beatrice* (de consensu po savjetu prelata voluntate sereaissime domine Beatricis regine), kao

>8 privolom placita

»S(anctu«)

n tredemn

desetak godina ostavio svoj

Dne

sredni zavifiaj, te se sklonio u kraljevinu Slavonju.

grad Morovid

:

kril.

raba:

I.

Isvornici u zemaljskom

tijaS

dvo^bi

a (etrrtotn Ceiki lav. Napis naokolo

Ladislaya

zalidju Iik sv.

•Matbiaa D(ei) G(ratia) R(ex) Uogariec. napis kao kod br.

(ngsrske) grede; n drngomu

a prrom sa

:

prstenom u kljunn) porodice Hanjada,

et

s

i

i

ur to

darovnicu

bene-

i

baruna,

se je

mnogo

koji se tada uza nj boravili.

Dne

30.

sijednja

plemstva, narodito polju blizu grada

1481.

sastao se

sabor

veliki

je

niiega, skupilo, nije se saborovalo u

(prope

civitatem

zagrabiensem).

slavonski.

samome

Kako

gradu Zagrebu, ved oa

Kralja zastupao

je palatin Miliajlo

Orsag (nosque auctoritate sua suffultos in persona sue maiestatis deputasset), a njemu je stajao o bok sudac kraljeva dvora Stjepan Bator. Uz ove bill su veliki iu.

.

.

.

pani iupanije zagrebadke, kriievadke, varaldinske

i

virovitidke, zatim plemidkt sudci

i

na-


matijaS korvin (1458.— (1490).

,26

pokon

priseznici. Velika§a, dini se, do§lo

je

na sabor vrlo malo, jer su

sta se

slutili,

protiv njih snuje.

tuzbe

su se primale najprije

zaista

I

ukupno plemstvo svake zupanije redom izprava, kako je radilo plemstvo zagrebadke tatem nobilium

knezova

protiv

i

tuibe

svoje

iznosilo

plemida,

to tako,

i

Ukupno plemstvo

zupanije.

da

je

Sacuvala se je

tegobe.

i

(per

universi-

comitatus Zagrabiensis) izabralo je dvanaest (pravo trinaest) prisez-

dicti

Byzthryczey

sebe (Ladislaum

nika (pro iuratis assessoribus) izmedju

Omelya, Gre-

de

gorium de Zthobycza, Fabianum Dragasych de Othak, Stephanum Kasynyarych de Glawnycza, Thomam Drobythych de Bedenycza, Woykonen Marethych de Klokoch, Michaelem Benchekowych de Gwlethyncz, Petrum Drugawthych de Greda, Michaelem Imprych de Jamnycza, Stephanum Lodomer de Adamowcz, alterum Stephanum de prefata Zthobycza, Nicolaum Iwanowych de Brezowycza et magistrum Petrum de Gwdowcz), koji su se

onda Zajedno sa zupanom

da ne ce

rovanje, Prisegavsi najprije, Ijati

popise svih velikasa,

im

plemicka sudca zagrebaCke zupanije

s Cetiri

i

plemida

i

istinu

zatajivati

drugih

na£in. Bilo

va6e

prometafie krivih novaca, patvoritelje

Nakon

sve zle Ijude.

dva kneza (grofa)

i

pecata

se

i

i

i

gaziti,

ogrijeSili i

prestupnika: u

vani (in Uteris proscriptionalibus).

Tu

i

svi

posjeda u zagrebaCkoj 2upaniji, kao knez Stjepan

II.

ma

na

i

u obde

tractatu) napi-

po imenu 6eskrivio; u drugome

izbrojise

ono, §to su po6inili.

i

plemica, koji bi§e

su gotovo

o zakon

njihove pomagade, ko-

plemica, iznesavSi za svakoga, 2to je

nanizaSe sve pu6ane (hominibus popularibus sen rusticis) Zanimljiv je popis obtuzenih velikaia

sastav-

et deliberate

jednome

na zbo-

sastali

stado§e

javnih izprava, razbijade

maturo

zrele razprave (habito inter se

saSe oni dva registra takovih zlo^inaca terdeset

su

izkazati tate, razbojnike, hajduke, palikuce

kakav i

koji

Ijudl,

pravicu

ni

zgodom

torn

proskribo-

knezovi Frankapani, koji su imali ozaljsko-modruSki (sina mu,

grofa

u tuzili, jer je bio u svojti kralju MatijaSu, nego njegova kastelana ModruSama, po imenu Turclina, jer je zarobio plemica Jurja Herendida, kad je sa slobodnim listom iSao pred kralja), zatim clanove cetinske loze, grofa Ivana IX/i njegovu bradu jataci tatova. Tu su Andriju (II.), Nikolu (VII.) i Gregorija, obijedivsi ih, da su ortaci nadalje svi knezovi Blagaji, kao knez Franjo, zatim braca Nikola, Stjepan, Ivan i Mihajlo, sinovi kneza Gregorija, koji bile tuzeni, da su dali po svome sluzbeniku iz grada Brumna strijelicom ubiti nekoga svecenika. Nadalje je obtu2en knez Petar Zrinski, Sto je krbavskoga kneza Ivana Kurjakovica dao zarobiti i zatvoriti u svoj grad Zrin, kad se je

Bernardina, nijesu

i

oba Tuza, zagreba6ki biskup bivsi ban Ivan, tada gospodar Medvedgrada, Rakovca, Lukavca i Bisaga, Osvald, kao bi§e potegnuti na sud, ito su pred deset godina pomagali odmetnoga peduvskoga biskupa Ivana Cesmidkoga, davSi mu zaklona u svome gradu Medvedgradu; suviSe biSe obije-

sa slobodnim listom vracao s kraljeva dvora u svoj zaviCaj.

I

i

djeni,

da pomazu palikuce

i

osljepljuju

svoje

sluzbenike bez suda, a Ivan

Tuz

jo§

bi

svoga banovanja. Krupski vojvoda Ivan Bevenjud bi okrivljen, da je po6inio rodoskvrnje sa svojom rodjakom Margaritom, udovicom bana Pavla §piran6i6a, pade da je s njome rodio i djece; nadalje da

tuzen radi

razliditih

nedjela

i

ubojstva,

koja je po£injao

za

Turcima u bosanskom Kamengradu davao hranu, da je Ijude osakadivao i ubijao, ih i Turcima u robstvo prodavao. Pored ovih velika§a tuzeno bi jo§ dvadeset i sedam plemica s najrazliiitijih zloCina i prestupaka: Stjepan i Simun Kemenic iz Grabovnika kao tati i hajduci, Andrija i Anz Blazicevic iz Stenidnjaka kao tati, razbojnici, palikude ubojice, Simun Impric iz Jamnice kao ubojica, Mihajlo Japrica iz Ba6ina kao

je

paCe

i

krivotvoritelj novaca, biv§i

zupnik Mihajlo

DragoSevid veza,

Matko

iz i

kostajnicki

kastelan

Matko kao

prijatelj

i

pomagad Turaka,

Kravarskoga kao ubojica svoga kapelana, Nikola i Ivan iz Bacina, Petar Grede, Juraj FarkaSid iz Novoga i jo§ neki, §to su Turcima podavali ziBaldek iz Toplica (Topuskoga) kao privrzenici i sluzbenici cara Fridrika III., iz

Ladislav Bickele

iz

Zeline kao patvoritelj izprava

i

pedata, Mihajlo

Haniev

iz

Turilovida


SABOR

KRALJBVSRI SUD U ZaORBBU

OBfil

I

SUkCnJA DO

(30.

2.

OSUJKA 1481).

127

nedorasle silom ugrabljene djevojke, Lovro iz Trstenika kao patvarad napokon Juraj Rogar kao tat i Blai Briga kao sluibenik odmetnoga biskupa peduvskoga Ivana Cesmidkoga za poljadke provale pred deset godina ZnaCajno je, da nijedan od svih tih okrivljenih velika§a plemica Dije bio nazo^an u saboru, kad su ih obtuzili. Mogude da nijesu do$li, §to su se bojali kraljevskoga suda; no vjerojatnije se 6inl, da su mnogi od njih obtuzeni samo za to, §to se oijesu odazvali pozivu, da dodju na sabor. To bi se moglo nagadjati po tome, Ito je ved 2. veljade,

kao

skvrnitelj

izprava,

i

i

1

i

i

dan saborovanja, izrecena protiv

detvrti

osuda

ogluhe. >Bududi da se ovi zloCinci

iz

da dodju na ovaj na§ ob6i sastanak, vec su se uklonili

Skodljivi Ijudi nijesu pobrinuli,

i

njih

quidem malefactores et nocivi homines ad eandem congregationem nostram generalem venire non curarunt, sed se a facie iuris et iustitie in eorum culpabilitatis manifestum indicium absentarunt) stoga mi (palatin Mihajlo Orsag i sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator) zajedno s zupanom, plemickim sudcima i priseznicima osudjujemo re6ene popisane (proscriptos) zlodince §kod-

lieu

prava

i

pravice na odit dokaz svoje krivnje (qui

:

i

jednoduSno na gubitak glave (in sententia capitali), na gubitak posjedovnih prava, kako stvari dobara njihovih, nalazedih se ma

slozno

Ijive Ijude

posjedovanja

i

sviju

i

gdje

i

unutar obsega kraljevstva.

Da pak

nijedan od tih osudjenika ne umakne, nego da se svi do

Srebreni gro§ kralja Matija§a. Na

lien Tidi >e Itit

lav,

napokon a

i

laliija

t*.

pet grbora (ugarske grede, dvogubi krii,

iredini gaTran

majka Boija

(

tri

leopardske glare dalmatinikoga grba, ieiki

pratenom) porodice Hanjada. Napis: iMoneta Mathie regis Ung(arie)c.

djetetom Iiniom

i

aiglama K.

i

V

A.

;

napia

;

Izvornitc u

kraja zatru te fiince

i

kao

imanjima,

i

na

odredjujemo, da svaki dovjek, koji bi redene zlo-

posjedima nedjela

zarobiti, te radi njihovih

i

za sebe pridrzati zlodince

kraljevstva izdupaju,

zemaljskom mazeju u BadimpeSti.

Skodljive Ijude zatekao u gradovima, trgovima, slobodnim

kraljidinim uhvatiti

iz

....

drugih raniti ih

Koji bi pak dovjek, bio

Skodljive Ijude ugostio

i

Nema

ili

i

plemidi ostalih

triju

ma

Ijudi, i

villama

pogubiti, a njihove

kojega stalefa

i

slobodno

posve

ili

kraljevim

smije

stvari

ili

njih

dobra

i

zvanja, te osudjene

k sebi primio, zapada pod jednaku kaznu<.

sumnje, da su jednakim nadinom

kodjer velikaSi

Na

fPatrona Hnngariec.

na

gubitak

iivota

i

imanja osudjeni

iupanija (varazdinske, krizevaCke

nijesu do^li na sabor, da se opravdaju. Nijesu

nam

poznata imena

tih

i

ta-

virovitidke), koji

osudjenika, jer su

izprave budi izgubljene budi zametnute. Sabor je poslije potrajao jo§ mjesec dana, te su 10. veljafie razpravljalo se je rjeSavale privatne parnice. Dne 9. njemu iznosile sudilo o tuzbama plemida iz varaidinske zupanije; prvoga dana odludeno bi u parnici sinu plemida Jurja Ivana sinova Benediktovih od Komora proti Benediktu Turocu mu Jurju drugoga dana izdana bi odluka na molbu plemida Skopdida od Mirkovca i viroPuhakovca. Dne 18. veljade razpravljalo se pred ukupnim plemstvom kriievaCke Ra« od Bodkaja Nikole vitidke iupanije o parnici Jelene Zichy Katarine TSrOk protiv (oktavalnim) sinje; obje stranke dobiSe nalog, da se na Gjurgjevo nadju pred redovitim sudom bana Ladislava od Egervara. Dne 22. veljade izredena bi odluka na tuzbu slo-

se na

i

i

i

i

i

;

i

i


matijaS korvin (1458.— 1490.).

128

bodnih gradjana s brda Gradca kod Zagreba pred citavim saborom. Ravnatelj kraljevskih parnica ili prokurator Ivan Pozezki ustao u ime kraljevo (in persona eiusdem domini plemica, koji gaze kraljevska nostri regis), pak iznio pred sabor 6itavo cislo velikaSa i

posjepak od gradjana zagrebaCkih pobiru na svojim imanjima rebus reCeni gradjani onuda voze (a et koju robu, za druge dace dima mitnidarinu exigant). izbrojio tributum Prokurator je redom mercibus eorum minus iuste et indebite vlastelu i njihova imanja, gdje no te dace traze, te je zahtijevao, neka se gradjani s brda Gradca na temelju svojih privilegija oslobode toga nameta, kojim se onemoguprivilegija

i

sloboltine,

i

i

cuje svako trgovanje, Sabor je smjesta ugodio

izdao gradjanima ponovni

Iz te

privilegij.

zahtjevu kraljeskoga

prokuratora,

doznajemo, koji su velika§i

izprave

te

je

plemidi

i

pomenutu dacu. Bili su poimence ovi: knez Stjepan II. Frankapan u svojim oblastima, kao pod gradom Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvi, Brodu, Hreljinu, Vrbovskomu, Modru§ama, Tounju, Grobniku Dubovcu; knez Dujam IV. Frankapan u Ledenicama, knez Ivan IX. u Cetinu, knez Nipod Pedaljgradom, kola VI. u Trzcu kod Korane; knez Zrinski pod gradom Zrinjem Krupom i Feci, GreHerendic Lipi, Ivan Krupski pod u Juraj Juraj Mikulidic u Buzinu Mihajlo i Toma Tompa gorije Brada6 u Bistrici, pan Luzicki (Panlusyczki) u kotaru od Horsove (Herzowa) u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski (Vlatkovi(i) u mjestima Gara, Bernardin StoCic u Slcradu, Frajliiiovic u Komogojni, Juraj upravitelj opaChorgd napokon Berkilevini, (Topuskom), Grangji tije Toplic^ (de Thopolzka) u Toplicama nepravedno

doslije

utjerivali

i

i

i

.

.

.,

i

i

i

sabora rjesavale su se parnice izmedju

knez Ivan Kurjakovid u Mutnici. Posljednjih dana

zagrebaikoga biskupa Osvalda Tuza bi

nekih duhovnih zborova.

i

odluka u sporu izmedju prebendara zagrebackih

bendarskoga zbora dazmanskoga sudjeno ni odludeno, ve6

sjedati

ban Ladislav

i

i

2.

25. velja6e izreiena

ozujka izmedju pre-

parnicama ne

bi

konadno

dovrSe na dojducem redovitom

kojemu ce po davnom obiCaju pred-

Egervara.

iz

Osude obcega kraljevskoga suda Ijevine

da se nastave

naskoro u Krizevcima,

saboru, koji ce se sastati

U mnogim

istoga biskupa.

i

bi ustanovljeno,

Dne

biskupa; a

i

Slavonije. Nije poznato,

da

li

djelovale su porazno

je koja

osuda

i

na velikaSe

izvrsena;

ali

to

plemice kra-

i

znademo, da su

mole milost u kralja Matija§a. Prvi su poda se namole oproStenja. Na samu Svjecnicu, 2. veproglasena osuda za zagrebaSku zupaniju, izdaje kralj

osudjenici sa svih strana grnuli u Zagreb, da

knezovi Blagaji (Babonici),

hitali ijac^e

1481., ba§ na dan,

kad je

Matija§ pismo knezu Mihajlu Blagaju, sinu Gregorijevu, kojim

mu

(gratiam et misericordiam), te podjedno poziva bane, banovce

ostale sudce kraljevstva, da

i

podjeljuje svoju milost

od obcega, kraljevskoga suda. Malo dana zatim, dne jednako pomilovanje braci Mihajlovoj, knezovima Stjepanu i Ivanu Blagaju. Sta se je zgodilo s Nikolom i Franjom Blagajem, nije nam poznato. LJz Blagaje iraze kraljevu milost i Frankapani, na teln im knez Stjepan II., koji je u svojti kraljici Beatrici. Cini se, da je ba§ kraljica najviSe doprinijela, te je Matija§ pomilovao kneza se ne usude izvrSiti osude, izredene 24. veljaCe, izdao je kralj

i

Dne 1. oJujka 1481. izdaje kralj u Zagrebu povelju knezu Stjepanu i Bernardinu, kojom njima iznova potvrdjuje sva posjedovanja njihove loze (castrum et ciuitatem Modrussa, ac castelia Byttun, Plazy et Kliych, item similiter castra cum portu Buccariz, et Grobnich, nee non castelia Vinodol et Driuenich vocata, Stjepana.

nostro Croatia habita, ac similiter castra Ozall et Ribnich, nee

Zubechay nuncupata veil izrijekom, da to luntate serenissimae

da su

velikaSi

comitatu

in

6ini po dominae

plemidi

volji

Zagrabiensi

non

castelia

sinu

mu

Thersan Hreglin in

regno

Dubouaz

et

u Hrvatskoj i Slavoniji. Kralj svoje predrage zene, gospodje kraljice Beatrice (uoexistencia)

Beatricis reginae consortis nostrae carissimae).

drugih zupanija slavonskih

Nema

sumnje,

da ih pomiluje izreCenu osudu opozove. Dne 4. ozujka izdaje MatijaS u Zagrebu proglas na sve posjednike u zupaniji krizevadkoj, kojim javlja, da je pomilovao one podanike, koji su na posljedi

i

salijetali

kralja,

i


U

SABOR

I

Ob6i

KRAUKV8K( SUD U ZAGREBU

DO

(30. SIJB&NJA

oSuJKA 1481.).

2.

129

njemu obcemu sudu radi nasilja osudjeni, ali uz tu pogodbu, da mu se u kraljevioi Slavoniji dade >pripomoc« (subsidium) od svih posjedovanja, i to po pol forinte. Kraij je po tome ukinuo sve osude, ali je kraljevini Slavoniji nametauo novu dacu od pol forinte. Podjedno je imenovao dva komisara (Ladislauin Rohffy de Decse et Balthasarem de Battyan), koji de pobirati novu dadu, a suviSe je zapovjedio banu Ladislavu od Egervara, da

goni na pladaDJe te ustanovljene dade.

iitelje

da se je Sitavi obci kraljevski sud svrSio time, da je Matija§ kraljevini nametnuo novu dadu. Kralj je MatijaS poslije toga ostao jo§ neko vrijeme u

Cini se dakle, Slavoniji

»'/

f?

KVI« ca»***'H.»4lM«***<^ K^»99*X,

^.x>^

rn

iiit 't»»4«»>

v**«>.m'i«

^ < HH>

I

f

_^,

•*« Onn

rti.

,^,n,{L.,..,„ jtirvf—fKnt,

_

-

Ai uii > n

r, $

.mv

pit. r-w-et

r^l-^ m«i. i»/« 7 •^ JT/^***

--

r«. J,;^ .«;.i..«-.<. .«M^?..i.f V*

,(^^V-««.- -W.^-^'r^'c^Y*-'^ f""***^ •^jr"""^''

rw«

Till...

\

POVKUA KRAUA MaTIJA§\, ]ZDANA U BUDIMU kojom

podjeljaje iiteljima kraljeTine Slatronije praro,

da amiia po

voiji

13.

SRPNJA 148

prodavati sol

iavan oblasti kraljerakih

i

tolnib komora.

Zemaljski arkiv u Zagrabu

(3.).

pomoc svome tastu, napuljskomu kralju Ferdinandu, kojemu pogibao od Turaka. Brodovlje tursko bijaSe naime joS proMc godine udarilo na jugoiztodnu obalu Italije, osvojilo grad Oiranto (Hydruntum), pak onda izkrcalo vojsku od 20 000 Ijudi. Stoga se livo prepao ne samo napuljski kralj, nego i papa Zagrebu, te je odatle

§iljao

bijaSe zaprijetila velika

Siksto IV.

i

i

brojni talijanski

knezovi.

I

kralj

i

papa

vapili

za

pomod.

javlja

MatijaS

Zagreba, kako Salje izkuSanoga vojvodu svoga Blala Magjara s pjeSadijom konjicom preko Senja u juiou Italiju. I zaista je Blaf Magjar sa svojim detama mnogo do-

10.

oiujka 1481.

iz

prinesao, da su Turci u kolovozu te godine morali predati

K.

HrT. poTJ.

n

in.

Oiranto

i

ostaviti tlo Italije. 9


MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.).

136

bija§e kralj Matija§ u drugoj polovici ozujka otiSao iz Zagreba i Slapo§ao u Stajersku u grad Radgonu (Rakospurg), koji bijaSe jo§ pro§le godine caru Fridriku III. oduzeo. Tu u Radgoni pogadjao se je s nekadanjim Ijubimcem svojim Ivanom Tuzom od Laka, kojega bijaSe nedavno ob<5i sud osudio na smrt. Ivan Tuz kao

Medjutim

vonije, te

da se

pak

nije htio kralju pokoriti,

U

djinu.

jednoj povelji od

Uan Tuz spreman njemu

6.

je volio

svibnja

Slavoniju

ostaviti

u

izdanoj

1481.,

Ugarsku, te

i

Radgoni,

gradove Medvedgrad, Rakovec

ustupiti

i

o^ituje

u

otici

tu-

da je

kralj,

mu

Lukavec, koje

je

nakon pet godina obvezuje se kralj reCenomu veliili pomenute gradove ili uzajmljene novce. Drugom povratiti ka§u ili njegovim potomcima poveljom od istoga dana ofiituje kralj, da Ivan Tuz >s njegovom dozvolom i priklonoScu odilazi boraviti u stranu drzavu« (de hoc regno nostro ex permissione et beneuolencia nostra ad aliud regnum moraturus egreditur) i da mu je predao svoje grakralj bio zaloiio za 12.000 forinti;

dove; stoga

za

boravka u

njegova

tudjini

godisnju pladu

koja ce se namirivati od slavonske dade (de dica

od 600 regno nostro Sclauonie exigenda). Biskup Osvald Tuz smije stoga od dace, koju za

(prouisionem) in

Tuzu

odredjuje Ivanu

kralj

zlatnih

600

svoja posjedovanja placa, po

dana zatim,

forinti,

kraija primiti za

Tuz

kako se

neke

stvari, sto

§iljati.

ih

forinta, koje

njemu nedavno prodao.

je

prida,

Dok

do 60.000

zlatnih forinti. Mletci

on

je

u

na podetku svibnja 1481. i

i

imade od

se je

i

sobom, uvrstili

srecan.

mu

Predsjedao

nazodno je

Tom

virovitidke.

i

ruku

primili razkriljenih

sastao se je opet sabor

Krizevcima.

ditave Slavonije, a

zagrebacke, krizevacke

da su ga

sprovodio zivot miran

u Radgoni,

je joS kralj boravio

Dalmacije, Hrvatske

Malo

Poslije toga ostavio je

sa svojom porodicom Slavoniju, te se je preselio u Mletke, ponijevSi sa

svojih plemida, a

u broj

bratu Ivanu

Ivanu Tuzu 4393 zlatna

dade, §to de je u zemlji ubrati, izplate

Ivan

svomu

zlatnika uztezati, te ih

zapovijeda kralj Matija§ poreznicima u kralj evini Slavoniji, da od

11. svibnja,

bilo

kraljevine

Ladislav

je

Slavonije

Egervara, ban

iz

plemstvo zupanije varazdinske,

prigodom

sudilo u

moogim parnicama,

kojima bija§e rok odredjen potonjim velikim saborom; no razpravljalo se je i o javnim poslovima ditave kraljevine. Tako bi potanko odredjeno, koliko smiju u ime mitnidarine pobirati pojedini velikasi

i

plemidi od trgovaca,

prolaze kroz imanja tih plemida.

Dne

robu, te odredjeno, da se svaki vlastelin,

gubitkom svojega prava, ako

bi trazio

voze svoj

koji

svibnja sastavljen

12.

po cestama,

trg

§to

no

todan cjenik za razliditu

bi

kojemu pripada pravo pobirati mitnidarinu, kazni nego §to je cjenikom ustanovljena.

vecu dadu,

skupocjenoga sukna talijanskoga, Evo nekoliko ustanova toga cjenika. Od tkane svile od mirodjija, ulja, smokava juzno-talijanskih stvari plada se za svaku funtu 4 dinara. Od jednih kola kamene soli, bude li sto kamena vi§e, detiri dinara kamen soli; ne bude li sto kamena, onda samo 4 dinara. Od kola svjezih riba 4 dinara od kola vina i

i

i

i

;

malvazije 12 dinara. jaja

i

slidnih

Od

stvari, Sto

konja trhonoSe ih

£ene

i

obicavaju

Od

dvokolica (ma kakve robe) 2 dinara. nositi

na glavi, plada se pol dinara;

sira,

ako

je

manje od 10 siraca i 50 jaja, ne plada se niSta. Svatovi ne pladaju niSta, tako ni plemidi, kad voze svoje pokudstvo izjednoga mjesta na drugo. Dinari vrijede oni, kojih stotina dini jedan forint; ako se dada plati na glavnoj mitnici, ne smije se traziti u podruznicama.

U

srpnju 1481. sastao se

i

ugarski sabor u Budimu, kojemu je predsjedao

MatijaS. Sabrani prelati, baruni

i

poslanici plemstva razpravljali

desetini,

kojom

bi

prigodom odredjeno, da

su

uz ino

privrzenici iztodne crkve

schismatici) ne pladaju redene desetine. JoS je kralj MatijaS

morao

i

sam

kralj

o crkvenoj

(Rasciani et caeteri obedati, da

do Mar-

godine 1482. ne de ni u jednome kraju svoje drzave driati obdega, kraIjevskoga suda. Clanke sabora, njih sedamnaest, potvrdio je kralj 15. srpnja 1481. tinja slijedede

U

drugoj polovici te

Magjar slavodobitno

iz

godine

juzne

ili

Italije.

U

na isto

podetku vrijeme

kao bana hrvatskoga, a na njegovo mjesto uzdignut

slijedede

nema bi

vratio se je kapetan viSe

Blaz

Ladislava od Egervara

po drugi put

hrabri Blaz Magjar,


)

ODNOSI PRKMA~SULTANU BAJAZITU

PAD HERGEGOVINB

11.;

koji se rove sad >kraljevina Dalmacije, Hrvatske

i

(1482.).

Ijt

ban«, sad opet >kraljevine

Slavoaije

deta< (gentiumque regalium capitaneus). Doe pismo novomu banu, u kojemu izlaze pravo gradjana na brdu Gradcu kod 2^greba, da ne placaiu nikakvih da<5a za svoju robu trg, pak poziva bana, da ih ne smeta na svojoj mitnici u Krizevcima, a jedoako da ne dopuMa gradjane globiti Bahazaru Badanu, kastelanu kraljevskoga grada Medvedgrada, kao ni ra-

ban

Slavonije

kapetan

i

kraljevskih

11. srpnja 1482. piae kralj MatijaS

i

Dne

sinjskomu vlasteliim Petru Bo^kaju.

3.

kolovoza

te nalaze

£elica, sluzbenike

knezova Blagaja, u ba^tinjeni posjed

Vec

paniji.

mica

26. kolovoza javlja kaptol

ban

boravi

1482.

odanle dazmanskomu kaptolu, da

Cesmi (Chasme),

Magjar u

Blai^

uvede Ivana

Mrko-

Iliju

i

njihov DoSnju u zagrebadkoj zu-

banu, da je nalog izvrdio u

nazodnosti brojnih pie-

neplemica hrvatskih.

i

Jo§ nesto prije nagradio je vica za njegovu vjernu sluzbu

i

kralj

posljednjih

Zmaj

despota

srbskoga

Matija§

junadtvo za

borba

Vuka GrguroDespot Vuk

Turcima.

s

drzao je vec od vi§e godina ne samo grad Berkasovo u vukovskoj zupaniji

u srijemskoj, nego

i

grad Bijelu Stijenu

Save izmedju Siska

s obje strane

i

u krizevatkoj

i

i

neka mjesta

dtavu TotuSevinu (TituSevina

Dubice) u zagrebadkoj zupaniji. Braneci hrabro svoju

novu domovinu bratimio se je s hrvatskom gospodom knezovima, pak tako se je zgoda se je i ozenio hrvatskom kneginjom Barbarom, kcerju kneza SigismuDda Frankapana supruge mu Jelene. Dne 4. travnja 1482. kralj je .Vlatijas, boraveci u Stolnom Biogradu, izdao despotu Vuku povelju, kojom mu je darovao kaStele Komoi

dilo,

i

govinu isto

su dosad pripadali

Gradusu, koji

i

vrijeme

ve6 prije poklonio je

ili

kralj

hrvatskomu plemicu Ivanu despotu

grad Kostajnicu,

i

Frajlihovidu; u

koja

dosad

je

krupskomu vojvodi Ivanu Bevenjudu. Tek §to je despot ta mjesta od kralja primio, zapisao je on 3. svibnja 1482. Bijelu Stijenu i TotuSevinu svojoj vjernoj druzi Barbari, da ih drii uiiva do smrti svoje, ako bi se zgodilo, te bi ga ona preiivljeia. (Odnosi prema sultanu Bajazitu II.; pad Hercegovine, 1482.; pos t o30. bjeda Hrvata nad Turcima na brodu Zrinskoga na Uni, 29.

bila

zalozena

i

1

i

pada

1483.;

god. 1481.

petgodiSnj

umro

e

je silni car

primirje sTurclma^ 1483.). koji je za turski Muhamed II .

i

Prvih dana svibnja (valjda 3 trideset

svoga

godina

vla-

krScanskomu svijetu. Hrvatski Ijetopisac §imun Klimentovid zabiljeiio je o njemu ovako: >Tada (1481.) umri Mahomet car turski, ki udini vele zla vsu Rabaniju (Arbaniju), i despotiju, i Negrona ovom svitu Vze Carigrad, i Bosnu, pont, Skadar. I Hrvate ras6ini. I vele zla ras'pa po mnogih provencijah. I prodajac. Smrdu sultana Muhameda II. planuSe smutnje u samoj turskoj carevini. Kako je u

danja golemih jada zadao

i

i

i

ias otceve smrti izbivao

Carigrada

iz

pobuniSe se u tom gradu

janjidari,

Bajazit

Da

pozvan

sin

njegov Bajazit

posjekoSe MahometpaSu

su vrijedili u pokojnoga sultana (njih Carigrada.

stariji

dvadeset

i

dva),

te

i

II, koji je

boravio u Aziji,

druge dostojanstvenike, koji

pohara§e

Galatu

i

jednu 6est

sam

se pobunjeni janjiiari primire, predano bi vladanje Bajazitovu sinu, a bi,

da se

§to prije

svrati

u svoju prijestolnicu.

Medjutim

se je pojavila

velika stranka, koja je htjela, da p>osadi na prijestolje mladjega brata Bajazitova,

po imenu

Diem imade prete Diema. Na 6elu toj stranci bio je sam pravo na vladanje, jer kad se je Bajazit rodio, nije mu otac Muhamed bio jo& sultanom. Tako planu razdor u samoj sultanovoj porodici, koji se prometnu u odit rat. AH u ratu bi Diem svladan, te prinudjen, da bjeii u Egipat. Odanle podje na otok Rod, gdje veliki vezir, koji je tvrdio,

ga primi

mo6u jaSa,

veliki

da

meStar reda Ivanovaca. Sad je kror vi§e godina snovao

krSdanskih

vlasti

kojega je smatrao

zbaci brata s prijestolja.

Osobito se jc

svojim rodjakom, bududi da je sestra

panula turskoga suianjstva,

te

onda postala ienom

Murata

II.

i

s

majkom Muhameda

Diem se je ved spremao, da podje u Ugarsku kralju MatijaSu, ali osujetiSe. Kako su bili skloniji Bajazitu, a uea to se lacali prcvclike i

Diem, da

po-

pouzdavao u kralja Matikraljeve bake nekad do-

mu

Mletci

IL

namjcru

site kralja MatijaSa,


matijaS korvin (1458.

,32

da je

izradiSe oni,

Dzema

meStar poslao

veliki

— 1490.).

u juznu Francuzku, gdje su ga zatvorili

budno na nj pazili. u ka§teo Smutnje u sultanskoj porodici ohrabrise sve krScanske susjede i

Vec

se podanici njihovi stado§e na sve strane buniti.

napuljskomu kralju Ferdinandu, da je herceg

Vlatko

Ako

kagin u Albaniju. >Na medjama obci je pokret. Turci a

iztjerati

Bosne

iz

k tomu su dugo

i

Nikole Dukagina

malo pomoci, mogli

bi se

po naravi svojoj rado se bune,

pokojnoga

nemilu tiranidu

Du-

provalio u Bosnu, a Nikola bi bilo

Albanije, jer ondjeSnji narodi

podnosili

turske, a kr§6anski

1481. javljaju Dubrovdani

lipnja

2.

Bude

(sultana).

li

se krzmalo,

Malo dana zatim, 14. lipnja, javljaju DubrovCani, da je kralj MatijaS utanadio mir s carem Fridrikom, pak da se sam sprema na Smederevo, a u Bosnu Salje 6ete svoje. Namah sutradan, 15. lipnja, pi§u opet Duizbrovdani napuljskomu kralju: »Premda su po smrti sultanovoj svi putovi nesigurni mi nista ne propuStamo, da ipak uzmognemo razbojstvima, neSto doznati stvalozeni o rima stanju na iztoku. Danas se je vratio na§ uhoda iz Skoplja, pak iz njegova izvjeda je unuk pokojnoga (sultana), naime sin starijega Staja vadimo jedino jezgru

podhvati Vlatka

i

ce uzaludni*.

bit

i

i

:

(sina) jos s

i

sada na prijestolju, a otac

mladjim bratom (Dzemom),

rijega brata, a neki uz mladjega;

PaSa Romanije sabire u

Sofiji

deta,

da se to pismom ne moze

koga pomoci

u

boravi

kako ce se vise

§to

stoga razloga, sto njegovo velic^anstvo peta,

mu

kralj

Aziji,

Od

kojim nije slozan.

s

nastoji,

te

da bi se pogodio

velikaSa turskih neki stoje uz sta-

medju njima, nije nam izvjestno. moze, to, kako nas uhoda kaze, jedino ugarski zadaje Turcima toliko straha trestvar svr§iti i

i

Herceg Vlatko usaojeu Bosnu,

objasniti.

ne

nego jedino od Vlaha, koji su ga zvali pak kako je nerazborito (inconsultius) radio, bude od Daut-pase, koji stoluje u Vrhbosni, razbit (in loco, qui Menesagite dicitur), tako da je jedva sam, izgubivSi sve, §to je uza se imao, turskim rukama umakao, te se u Novi (Hercegnovi, Castrum novum) sklonio. U Bosni sve kipi bunom (omnia in Bosina novitatibus fervent), te ce je ono malo Turaka, sto je u njoj, ostaviti stoga BoSnjaci jedan drugoga robe, mrcvare ubijaju. Ali svima je u imajuci ni od

ni savjeta,

;

i

;

ustima Matija§

Leka Dukagin

MatijaSa dozivlju, MatiJQ§a zele, na MatijaSa svi svracaju

;

i

Ivan Crnojevic pohitali su

oci

svoje

.

.

.

Dubrovnika u Albaniju «. pokus hercega Vlatka, kako

iz

Iz ovih izvjestaja doznajemo, da se je bi obladao svojom djedovinom, tuzno svrSio. Suzbijen od bosanskoga paSe Dauta morao se je vratiti u Hercegnovi, gotovo jedino zakloniSte svoje. Medjutim ni tu ne dadose mu ostati slavodobitni turski vojvode. Bit ce, da je ili Daut-paSa sam ili koji vojvoda njegov stao udarati na re^eni grad. Herceg Vlatko nasao se je u tolikoj nevolji, da je stao

s

kraljem Matija§em ugovarati, kako ce kralju predati

a kralj

<5e

mu

Hercegnovi ostalo, §to jo§ drzi, zamjenu druga mjesta u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to Vladislavu. Vec u srpnju 1481. pi§e MatijaS mletaCkomu duzdu i

za to dati u

nedavno udnio bratu mu Ivanu Mocenigu, neka za volju krScanstva i on mletaSki gradovi Dalmacije pomazu brodovljem i drugim stvarima kraljeve Cete, koje de poslati u one gradove, koje mu je netom herceg sv. Save u zamjenu ustupio (ad castra ilia, que illustrissimus princeps Sabe novissime pro contracambio nobis assignavitj. i

Kralj MatijaS bijaSe dakle odlu6io obraniti posljednje ostatke

pripravljao se je

i

Hercegovine. Uza to

za veliki navalni rat na Turke, na koji ga je neprestano bodrio papa

Siksto IV. Obedavao

mu

je paCe

i

veUku pomoc

iz Italije

i

Njemacke; talijanska mornarica

zadavat ce Turcima jada na moru, a njemaCka ce drzava poslati kralju 10 000 konjanika

u pomoc.

No

kletvenicima

i

od svega toga ne bi opet vojvodama morao voditi

niSta,

rat

s

sam sa svojim jednome pismu od 7. koloU netom odrzao njegov kletvenik,

pak tako

je kralj MatijaS

Turcima.

voza 1481. javlja

kralj papi o sjajnoj pobjedi, koju je moldavski vojvoda Stjepan, provalivSi u VlaSku i svladavSi ondje turskoga Sticenika Be-

zaraba. MatijaS piSe jos,

kako

je svoje

najodlidnije

kapetane,

erdeljskoga vojvodu Stje-


ODNOSI PREMA SULTANU BAJAZITU

krajeva)

vojvodama

PAD HERCEGOViNE

(1482.).

I33

kapetanom Pavlom Kiniiijem (upraviteljem TemiSvara doljnodespotom Zmaj Vukom, kao i s mnogim drugim kapetanima svega 28.000 Ijudi poslao kroz Srbiju sve do prave Turske, te im ra-

pana Batora zajedno ugarskih

II.;

s

i

s

i

i

povjedio, da §to vi§e skode nanose oeprijateljima kr§6anskoga imena.

Njemaike obecanih mu 10.000 konjanika, pridruiio bi samo branio krScane od provala turskih, nego bi prodro iz

Carigrada (etiam

viscera Turciae Constantinopolim

in

drugome pismu od

5.

studenoga

ih i

Da

ne bi do samoga

u srce Turske

te

usque potuissemus peuetrare).

u Srbiju, te se nada, da ce moci naskoro pisati o srecnim pobjedama svojih 10. prosinca

krcat

plijena

mnogo

s

tamoSnjih

urodjenika

i

ognjem

Dne

ieta.

1481. pi§e kralj napokon, kako je Pavao Kinizi proSao Srbijom sve

maCem

U

o provali kapetana Pavla Kinizija

javlja kralj opet papi

Kru§evca, kako je bez ikakve zapreke zemlju

primio

je kralj

svojim detama,

pustoSio, te se

do grada napokon

(cum maximo indigenarum comitatu et premda je zima navalila i neprestana

multis barbarorum spoliis onustus) sredno povratio,

ga ki§a i

pratila.

U drugome

pismu od istoga dana, svoga poslanika

kardinala Gabrijela od Verone,

opisuje junakovanje

kole

i

i

upravljenom na jegarskoga biskupa na

papinskom dvoru,

ratovanje svojega kapetana Pavla Kinizija

Andrije Sokola, beogradskoga kapetana Ladislava

junaka Ivana JakSica Borilo se

i

i

kralj

:

Ni-

despota Zmaj-Vuka, napokon

mjeseca studenoga oko Smedereva

je poglavito

potanko

njegovih drugova

i

Golubca,

dana. U jednome od rana umro); no zato despot Vuk pobijedili smederevskoga vojvodu Skenderpa§u na su beogradski kapetan Dunavu, a Ivan je JakSic suzbio vojvodu golubadkoga te ga pred samim vratima grada Golubca sasjekao. Na povratku iz Krusevca prema Dunavu poveo je Pavao Kinizi sa sobom vi§e od 50.000 urodjenika do 1000 pravih Turaka, koji su zajedno sa zenama svojima djecom preSli u sluzbu kraljevu. Na brodu dunavskom podigao je Kiniii dvije

a onda se prodrlo do KruSevca, gdje je Pavao Kinizi ostao dvanaest

kre§evu bi§e tezko

Nikola

ranjeni

i

Andrija Sokol

(Nikola

je

i

i

i

utvrde u

Hramu

i

Kubinu (Haram, Kewy),

a treca ce se sagraditi u Pozezeni. Poslije od-

vojvoda SkenderpaSa zajedno s AHostrovu u Dunavu sagradio utvrdu, da prijedi jednom begom Malkodevicem, pak je na kraljevskomu brodovlju plovitbu po rijeci. No Pavao Kinizi pohitao je ponovo onamo, lazka kraljevih

5eta podigao

se je

smederevski

i

da

km

ih

odanle protjera.

Dok

je

temeSki iupan

i

kapetan doljnih strana sa svojim drugovima udarao na i za to, da se spase Hercegnovi drugi gradovi

tursku Srbiju, brinuo se je kralj Matija§

hercega Vlatka. Kralju

je

i

bilo poglavito do toga, da dobije u svoje

ruke redeni

grad

znameniti kaSteo Kos (castellum (Novi, Castrum Novum) na ulazu u Boku, a uza nj de Chos) na u§(5u Neretve. Pri tome pomagali su ga ne samo herceg Vlatko, nego Neretvom, na Celu im Bartol Kadid sa svojim hrvatski plemici u Krajini medju Cetinom i

i

i

plemenom. Najvi§e medjutim

radili su

zabrinuti za buducnost svoje drzavine.

DubrovCani,

za obranu tih ostataka

Hercegovine

Na

boravi u Dubrovniku

poCetku studenoga

po-

slanik kralja MatijaSa. kninski biskup Nikola; a u isto vrijeme primakao se je Neretvi kaStelu Kosu hrvatski ban (ili banovac) Ladislav Markus (de Teryen) kao kapetan kradogovara se u DuIjevskih 6eta (capitaneus gencium regiarum). Kninski biskup radi odprave u Hercegnovi putem morskim obskrbe se brovniku na Lokrumu, kako da i

i

i

i

kraljevske cete na obranu hercega Vlatka, kojega je

opasao

s

vojskom turski vojvoda 1000 dukata na raeun

AjaspaSa (Aiasbasse). Dubrovnik daje kraljevskim ietama iita dohodka, §to ga pla<ia kralju; osim toga dariva kninskoga biskupa Nikolu i

petana Ladislava

Markusa dukatima. Jo§

2.

sijednja 1482. kraljeve su dcte

i

kraljeva ka-

u kotoru du-

brovaSkom, a zatim idu u pomod Novome. Ali Hercegnovi nije se mogao odriati Kraljeve su tete branile grad do dvadeset dana, a onda su ga predale Turcima uz uvjet slobodna povratka u domovinu. Ved 26. kosijednja boravi u Dubrovniku turski vojvoda Perhat, donesavSi pismo od Ajasbega, u


matijaS korvin (1458.— 1490.).

134

mu

pak moli DubrovCane, neka mu poSlju tri barke, na kojima de se vratiti kraljevske tete u Dubrovnik. Vlastela se bana Ladislava Markusa, kao i kradubrovaCka po2uri§e obavijestiti o tomu kapetana poslanicima Konavlima, da podju pod Novivoju svojim javiSe podjedno brodove; Ijeve

jemu

javlja,

da su

kraljevske

6ete predale grad Novi,

i

vodi Ajasbegu, jamadno da

mu

destitaju

na slavodobicu.

Hercegovina do kraja. Kraljeve cete vec su prvih dana veljaSe u Dubrovniku; vlastela ih hode prevesti u zavicaj, ali mnogi stupaju u dubrovadku sluzbu, Herceg Vlatko sa svojom porodicom le ostaju ondje i dalje. Neki se pade i pozenise.

Tako

je propala

ostavio svoju domovinU; te se preselio u mletadke

kralju Matijasu jedino kasteo

od

nili

njegov sin Ivan

oblasti;

Kosadic spominje se 1507, medju mletackim plemicima.

Od

Kos (Chos) na u§cu Neretve,

Kosaca

ill

citave Hercegovine ostao je koji su kroz vise godina bra-

turskih napadaja njegovi kapetani (1483. Chervat Janus, 1484.

Simon

capitaneus).

Jo§ 18. listopada 1488. pi§e kralj MatijaS iz Be6a mletackomu duzdu, neka izdade otvoreno pismo svojim slu2benicima i podanicima, i neka im zapovjedi, da dopuStaju kroz svoje oblasti dovazati lijesa kraljevim Ijudima, da se podigne novi kaSteo mjesto razvalje-

noga, §to ga kralj imade na uScu Neretve (castellum illud nostrum, quod in faucibus

da je kralju poSlo za rukom obnoviti kaSteo, smrti njegove spominje kao krscanska tvrdjica.

minis Narenti situm habemus). Cini se

Kos

i

poslije

mogao

se,

flu-

jer

udaljena od srecarem Fridrikom, kao i neprijateljsko ponasanje Mletaka, koji su objerudke pomagali cara Fridrika III. i pogodonjegovim privrzenicima. vali sultanu Bajazitu II. u borbi s bratom njegovim Dzemom Fate i sam papa Siksto IV. bijaSe ohladnjeo za sveti rat, odkad su turske date bile ostavile Otranto, te je svaka opasnost za Italiju minula. Papa je nasuprot naginjao Mletcima, knezova Frankapana, odkad bijahu gotovo prevarom koji su se ^acali kralj a Matijasa obladali otokom Krkom. Kraj takih prilika nije ni dudo, da je kralj stao napuStati misao o daljemu ratu sa sultanom Bajazitom, pak sam po^eo natucati, da bi se mogao s njime kardinalu Gabrijelu od izmiriti. U ozujku 1482. javlja MatijaS po biskupu jegarskomu Verone papi, *da bi se i on mogao s Turcima sloziti i takova §to u^initi, §to bi ne samo car i (njemadki) knezovi osjetili, nego i citavo kr§canstvo«. Medjutim kralj MatijaS nije taj put izpunio svoje prijetnje, nego se je naprosto za neko vrijeme okanio navalnoga rata na Turke, te svu paznju svratio na cara Fridrika III. Kralj Matija§ nije

diSta

njegove

vlasti.

obraniti Hercegovine, jer je bila suviie

Osim toga smetao mu

je takodjer rat s

i

i

i

i

Stoga su se turske vojvode na medjama opet ohrabrile. Kronidar Unrest javlja godine 1482. i

1483. o novim provalama bosanskih Turaka; za prve opustoSili su Kranjsku, a za druge

juznu Stajersku oko Optuja. deta u temeSku zupaniju, 6.

Dne

kojom

25. rujna 1482.

je upravljao kapetan

rujna pet susjednih vojvoda turskih sa 10.000

rilo

prema gradu Temesvaru. Pavao

mogao

s

mjesta na put

stati.

pi§e

Kinizi nije

kralj

Pavao

momaka imao

MatijaS Kinizi.

o provali turskih Kralj javlja, da je

preSlo preko Dunava, te uda-

svojih 6eta na okupu,

pak im

nije

Turci su stoga, proSavSi kraj Teme§vara, poharali osam do

deset sela, te su se natovareni plijenom

stall

vec vracati k Dunavu.

Medjutim

je

Pavao

dete, pak se je (zajedno s despotom Vukom i Petrom DojCinom) kod grada Bedeja oborio na Turke. U krvavom boju bi§e Turci ili poubijani ili zarobljeni; vojvoda iz Kru§evca (Boznamehmeth) dopanuo je robstva, drugi vojvoda poginuo je na bojnom polju. Slavodobitni kapetan Pavao Kiniii provalio je na to preko Dunava, da vrati Turcima nemilo za nedrago.

Kinizi skupio svoje 9.

rujna

Ba§ ta potonja provala kao da je kralja Matijasa potakla na odludnije ratovanje carem Bajazitom II. U travnju 1483 nalazimo ga u dopisivanju s, carevicem Dzemom (domino Zyzym), kojega zove >bratom rodjakom svojimc (fratri et consanguineo nostro). SuviSe radi oko toga, da francuzki kralj odpusti carevica Dzema, pak da onda Matija§ s

i

zajedno

s

Diemom

i

brojnim privrienicima njegovim u turskome carslvu zbaci sultana


ODNOSI PREMA SULTANU BAJAZITU

PAD HERGEGOVINE

II.;

Bajazita. Matija§ pripravljao se je u velike; javlja se,

70.000 momaka, da

D2em ne

Ali carevid

Dzema na

njima povede

s

dodje

MatijaS

kivao. Zaprijedili to protivnici kraljevi.

U

njega.

papu

na

kraljevu

Siksta

1483.,

vjestno

(certissimum),

da

kralj Matija§ ode-

paCe bio uvjeren, da su

je

protivnici

ti

jednome pismu pisanom u

IV.,

ditamo: >Ved je

travnju

njegova otca.

u Ugarsku, kako je

svom

njegovi Daputili sultana Bajazita, da se

snagom obori na

135

da je u to ime bio skupio vojsku od

prijestolje

Francuzke

iz

(1482.).

je

posve

sultan

iz-

turski

po naputku (impulsu) cara Fridrika i Mletaka sav teret rata (omnem belli molem) na nas

kaze

na§e kraljevstvo svalio;

i

da

se,

vec neke tete napred poslao, pak da 6e

je

sam glavom s Ci(in proximo) tavom silom (cum toto apparatu) na nas

naskoro

i

udaritic.

Ijeto

na podetku jeseni

ili

bosanski

U

MatijaS dobro je slutio.

Kralj

1483.

kasno su

zaista

jamadno po nalogu veliku vojsku, te su preko

srbski pa§a,

i

sultanovu, skupili

Une

provalili

jelili

u

u Hrvatsku, gdje su se razdifopora. Jedan Copor od 7000 ko-

tri

preko Kranjske u Ko-

njanika provalio je

ruSku, koju je nemilo oko 16. listopada oplijenio se

taj

S bogatim plijenom

poharao.

i

topoT u Hrvatsku, gdje se

lim Setama opet sjedinio, pak svi

Une

Zajedno preko

Medjutim

mirovao

nije

6e

se

ban hr-

tadanji

ni

opet

Bosnu.

u

povratiti

vratio s osta-

je

Ma-

vatski MatijaS Gereb, nasljednik Bla2a gjara.

On

knezove

bijaSe i

oko sebe skupio

hrvatske

njihove iete, te je 29. listopada

na rijeci Uni >kod broda Zrinskoga* doiekao Turke. U dvodnevnom boju (29.

i

Turci posve svladant

bi§e

30. listopada)

koje

krScansko,

razasuti, a silno roblje

i

bi-

jahu zasuinjili, oslobodjeno. KrSdanski svijet slavio je u velike

pobjedu hrvatsku; nepo-

znati hrvatski Ijetopisac

zabiljeiio

je

hrvatskoga oruzja ovim rijedima: spodnjih Matija§,

1483.

ban

tada

hrvatski,

tecaSe, i

Vuk

kada

despot

Nikola Ilo6ki

slavu

>Let go-

i

kral)

Gerebi

S nafrobnof; ipomenikk

gospoda

Iloko.

hrvatska Turke pobi^e na brodu Zrinskoga,

pobi§e je prez disla*.

Sam

Knei NikoU

da posebnim pismom pohvali hrvatske knezove. na^koga bana

2urio se je,

ju-

toji oa lavu,

a

na jaatnk.

lika

tioieitena an

Kralj MatijaS pohitao je

6.

s

jakom silom

(medja

a

opr«mi

kUtb na

jabaka, •

S obje strane

po dra grba

crkvi

nief^oTa

njima

i

takodjer, da

navijesti papi Sikstu IV.

studenoga 1483

diii

ijeTtcl

viteikoj

grb kuesoTa od Iloka).

i

pobjedu Hrvata

franjcTaikoj

Iloeki n •jajnoj

je naalonjena

MatijaS po-

kralj

boMOtki

(1471.-1477.).

i

talijanskim knezovima.

opisuje on pobjedu ovako: >Bilo

(valida potentia),

skupljenom

iz

nam

Srbije

U

pismu na papu od da su"f Turci

je prije javljeno,

(Missia)

i

narodito

iz

Vrhbosne,


MATIJA§KORVIN (1458—1490.).

136

#

u Hrvatsku, a odanle sve u zemlje, podvrgnute vlasti prejasnoga rimskoga cara. i nijesam dvojio, da 6e se Turci tezko DoSuvSi za to sve sam potrebito udesio zdravi ku<5i povratiti, samo ako se (tako dugo) robeci zaustave.dok se oni, kojim bi zapovijepoSli

.

.

.

oko hrvatskoga bana A to se je i dogodilo, jer je Bog bio u prilog kr§Kad su naime neprijatelji, presavSi Unu i zatim Savu, udarili na Karniokao i druga susjedna mjesta carskoga veli6anstva, ban je na§ hrvatski, §tajersku, liju i Mafija§ Gereb, skupiv^i vojsku, namah posao na mjesto, kojim su Turci bili proSli, pak razdjelivSi svoju vojsku na troje zapovjedio je nekim Cetama, da idu za stopama neprijatelja, da blizu njih jasu, te neka ne samo paze, kamo idu, nego neka takodjer gledaju, da bi neke od njih mogli budi uhvatiti budi poubijati. Turci su pako, polto su djeno, skupe

canskoj stvari.

i

divljim

barbarskim bijesom brojna mjesta carskoga velidanstva razasuli

i

nego vodeci

se vracati, vukuci viSe

sobom

sa

kako

bez traga mogli pobjeci,

bi Hi

ili

poharali, stali

i

mnoztvo suznjeva. DoCuvSi medjutim

dana obilazeci amo tamo,

za velike priprave banove, zadrzaSe se viSe

svaki naSin,

veliko

kako

bi

potrazujuci na

i

naSega bana od broda (pre-

preko rijeke (Une), na kojem su prije pre§li, odmamili, pak ga sami zauzeli. PopoSlo zu rukom. Jer kako je banu dodijalo dugodnevno izdekivanje kod broda, ostavio je brod i podigao vojsku, da se s njima ogleda, gdje god ih zalaza)

tonje je njima

i

banov odlazak od rijeke, pohitase §to brze k brodu, pak 50 konjanika prevezli, kad je na§ ban s vojskom

tekao. Turci medjutim, 6uvsi za

zauzevSi ga, ve<5 su jednoga vojvodu sa

onamo

dotrCao, te ih od broda otjerao. Zapodeti boj prekide noc, jer se je poCelo

bo-

devetoga listopada. Neprijatelji su nedaleko smje5tiv§i na vrhuncu njegovu suznjeve, na konjima noc spropodnozja nekoga brda, od na izmaku dana, a bilo je to dvadeset

riti

veli.

Sjutradan

boj, u

kojemu

zoru svom

u

je milosrdni

udijelio

stalo

a koje se potopiSe, kad su

su na§i u potjeru.

I

htjeli rijeku

premda po pravu

oruzja oteli pobjedjenima

.

.

i

boriti,

pobjedu nama

turska bi razbita; zarobljene bi§e dvije vojvode

sila

jeni,

snagom

se je

Bog

i

i

pripada

planuo krvav

zestok

i

su

koji

utekli, posli

pobjednicima sve, §to su silom

ipak srro zapovjedili, da se svi

.

je

Za onima,

preplivati.

pravici

te

krScanskomu puku. Citava naime 2000 Turaka; ostali bi§e koje ubii

— paste,

oni

(krscanski)

suznjevi,

da se zdravi i ditavi povrate u .« svoj zaviiaj. Bilo je medju njima vise zena djece, nego muzkih glava Podatke kralja MalijaSa dopunjuje suvremeni kroni^ar Jakov Unrest, koji kaze, da je Turaka bilo 5500, kad su htjeli, da prijedju rijeku Unu (Wan), U hrvatskoga bana a bilo

ih je

na broj preko deset tisuca du§a i

bio je despot Vuk, knez Bernardin PeruSic, kapetan Blaz

Magjar

cima (der Dispott was wann nant Graff Bernhart, der

ist

i

.

.

Frankapan, knez Zrinski, hrvatski banovac GaSpar

neki Hrvat Vuk, koji je dugo vremena zivio medju Tur-

in

Windischen Lannden, Graff Weredin, auff teutsch ge-

Graff Steffanns Sun von Krabatten, Graff Rintschitz inn auch

Hawbtman

Graff zu Krabraten, und des kunigs

ainer genannt

Marmolasch,

ain

Krabat

genannt Parusitz, aber eyn Herr von Krabaten genannt Waldeckh, und eyn Krabat genannt Wolff, der was lanng under den Turckhen gewesen). Ba§ tomu

Vuku

bilo je po-

da Suva obalu rijeke Une i brod; Turci poku§ali su ga podmititi, da ih pusti prijedi, ali on nije htio o tom ni da 6uje, ve6 je tri put Turke suzbio, kad su se rijeci priku5ili. Na to su Turci stali ugovarati s banom i hrvatskom gospodom, da im dozvole preci pod pogodbu, da ce pustiti sve zarobljene suzoje na slobodu, a suvi§e ce za svaku vjereno,

tursku sablju (glavu)

platiti

forintu.

Ban

i

knezovi

stali

su se u prvi

mah

pogadjati,

samo

da oslobode nesredne suznje; ali kad su zamijetili, da Turci u to potajno ubijaju krsdansko roblje, prekinuse dogovore, te se oborige na Turke. Sve ih poubiSe, jedino jednoga vojvodu zarobiSe s malo Ijudi. KrSdanski suznjevi, sapeti u teike okove, bi§e oslobodjeni

i

kudi poslani.

svoju milost >Potecite

i

>Molimo

jo§ vi§e pobjeda

ovamo

svi vuci

se Bogu«, zavrSuje

(des

toga svijeta

destiti

Unrest, »da

nam Bog

Syges mer), da se ne izpuni ono, i

udijeli

§to je pisano:

razdirajte krSdane, jer svi pastiri njihovi spavaju*.


OSUDNA BORBA

CAREM FRIDRIKOM

S

(1484 -1490.).

III.

137

dvorski povjestni6ar kralja Matija§a, viSe puta

ve<5 spomenuti Antooije Bonfinije znade po njemu bilo 7000, a suznjeva 10.000 duSa; uz bana MatijaSa Gereba despota Vuka slavi on osobito Bernardina Frankapana, koji se je u torn boju prvi put svojom hrabroScu iztaknuo (ubi Berardini Frangipanis virtus nimium I

za pobjedu Hrvata.

Turaka

je

i

enituisse perhibetur). Jo§ u 16. stoljedu spominjali su Hrvati tu pobjedu svojih predaka. Ljetopisac Ivan TomaSic znade, da je >brod Zrinskoga* na Uni bio ondje, gdje je postajao Novigrad; u boju su sudjelovali

slije

govi Ivan

IX.

Cetinski

osim Bernardina Frankapana joS rodjaci

Mihajlo Slunjski; tursku je

i

vojvoda, koji se je sredno preko rijeke prevezao, boj trajao dva dana;

bodjeno

dvadeset

bi

aanje. Tradicija

je

Turaka

si

dlake

iz

glave

visi, tri

pak su

mogao

u borbi

gotovo

da

s

onda

ili

povoljni.

utanafiili

Na

to se je kraljev

rimat. telju

svoju

vlast;

i

u drugu, §to

a

na§

ponudu

za

u jednu

ruku,

§to

ostao osamljen

je

Ijubljeni.

ali

nekih

da ga

O

tom

koji

je

izjavio,

ne odbija, ako su

turskim

poslanicima,

uvjeti

koji su

njemadke >Mi se moramo bar sebi smilo-

MatijaS s mjesta obavijestio

je

Mletke, da su oni tome

dok bozja

s

ni

krivi.

milost ne otvori

drugim

srca

oti

vlada-

pisao je kralj ovo pismo: >Premoini vladaru, gospodine

sultanu Bajazitu

I

querere),

§to je premozno va§e velicanstvo na§oj

nam

(pro parte induciarum) saobcilo, razumjeli smo, te biti

kralju primirje za pet

Sklonilo ga na to

povjerenik vratio

primirje na pet godina.

za svoje se stvari pobrinuti,

i

u

primirja ne trazi (non

knezove, obijedivSi cara vati

Dzenia

sipale, a oni

htjeli duti

Bajazitom surovali. MatijaS poslao Bajazitu svoga pouzdanika,

mira

i

carevica

kako

mjesec

je

drug druga obimali na dvoru kralja MatijaSa

i

dobiti

je

Turcima, jer je car Fridrik neprestano moljakao Turke za mir, dok su Mletci

s

s

kralj

dastni

i

na Uni osvanuo je pismom, u kojemu je sultan ponudio povoljne uvjete. Mnogi prelati velikaSi nijesu 11.

sultanovu, no uza sve to je kralj prevolio miru. nije

Turke vatru

zvijezde da su na

brade, na zemlju padali

i

Tada da

nje gatali.

iz

hrvatske pobjede

iza

poslanik sultana Bajazita i

po njemu

I

obojega roda oslo-

pet tisuca. >Slava budi Bogu«, kli^e TomaSic zavrlujuci svoje pri-

i

postao krvav, zatim crn, a onda taman,

godina uz iastne

zvao se je Serli-Hasan.

poslije boj jo§ vise okitila. Oslobodjeni krScani pripovijedali su,

su prestra§eni cupali

nje-

Harsi-paSa, a onaj

je poginulo petnaest iisu<5a, a suznjeva

su Turci u o6\ boja namjestili sablju, da

Neko vrijeme

vodio

vojsku

nepokornika, koji se krate

pokoravati

u pogledu

jasnosti

kao

se svidja

i

prija-

primirja

vama, premda ce

No

naSim zapovijedima.

te

silom prinudimo na pokornost. Mi dakle prihvacamo od va§ega premoinoga

treba da

velidanstva

obecajemo vam naSom vjerom krScanskom, ponudjeno primirje za ustanovljene godine, da cemo ga tvrdo driati; ali tako, da na nijednu zemlju, koja izpovijeda na§u vjeru, za redenoga primirja ne udarate, narodito pak da s ove strane mora nitko u ime vaSe s vojskom ne dolazi, izuzev jedino trgovce, koji se sa svojim trgom mogu u naSe zemlje i

svradati

iz

i

njih odilaziti.

Napokon ako

se svidi

Bogu

i

na^oj

zajednidkoj

mir medju nama za sve vijeke*. Primirjem od god 1483. prestao je rat izmedju kralja MatijaSa

volji,

mogao

bi se utvrditi

premda

i

poslije

bilo

koji

put

okrSaja

na granicama.

snagu svoju skupiti u jedno, da konadno obraduna i

s

i

turskoga sultana,

mogao

MatiJaS

carem Fridrikom

i

s

sada

je

svu

njegovim javnim

tajnim saveznicima.

(Osudna borba s carem Fridrikom III, 1484—1490.; MatijaS prema Mletcima ostalim taiijanskim driavama). Mir, utanaden 1477. izmedju kralja i

MatijaSa i

i

borbama

cara Fridrika bila je u

ziva zelja Matija§eva, £asti

i

vlasti

III, nije

prvom redu

mogao dugo lidna

trajati.

mrinja,

Poglaviti uzrok je

da se kada tada uzpne na cara. Prema tim glavnim uzrocima

rimskoga

bilo

je

povod, da se netom utanadeni mir pogazi. Takav povod dadoSe sljednim zemljama cara kralja Fridrika Hi Od svth nadbiskupa i

daljim smutnjama

oba vladara zaokupila, a onda njemaCiko prijestolje, a po njemu do

koja

i

i

nuzgredni

ostalo

tek

prilike

crkvene u na-

biskupa

u njegovim


matijaS korvin (1458.

X38

1490.).

neposrednim oblastima jedini mu nije bio pocudan nadbiskup u Salzburgu, po imenu Bernhard von Rohr. Car pozvao Bernharda u §tajerski Gradac, pak tu ga u studenom 1478. na polak prinudio, a na polak sklonio, da se odre6e svoje nadbiskupije. Fridrik III. namijenio izpraznjenu stolicu svome gostu Ivanu Beckenslaheru, nekadanjemu nadbiskupu ostrogonskomu, koji je cam dosad uzajmio sila novaca, te mu je za to car zalozio gradove Enns i Steier. Beckenslaher vratit ce caru redene gradove, a k tome ce bivSemu nadbiskupu Bernhardu davati godiSnju mirovinu. No s time nije bio sporazuman salzburzki kaptol, koji je Bernharda sklonio, da je svoju ostavku opozvao.

jega su dobro

da ga

znali,

MatijaS

ckenslahera.

nadbiskup

I

vrijedja,

i

kaptol zaiska§e

u kralja

rujna

za

Matija§a,

njegova odmetnika,

Sto car odlikuje

jedva do6eka, te se 20.

to

pomoc

ko-

bjegunca Be-

obveza, da ce salzburzku

1479.

od »drugih nepravednih napada6a«. nego druge prijekralju >s obzirom na Turke ce da Nasuprot obecase nadbiskup tece pogibli« otvoriti (ustupiti) sva svoja utvrdjena mjesta. Njima se pridruzi i sekavski taj \ite6e se MatijaSu biskup, kojemu je jednako car smjerao oduzeti njegova imanja; predade mu ^etiri svoja grada. Sada naval i kralj Matija§ na austrijske zemlje kao brai crkvu

Stititi

ne samo od Turaka,

braniti

i

i

kaptol,

i

i

i

progonjenih biskupa, te podvrgava§e redom njihove gradove

nitelj vlasti.

Na koncu 1479

zauze Qptuj, Lipnicu

Stajerskoj, a u veljadi 1480. pokori jo§

U

kranjska.

i

i

druge salzburzke

Radgonu,

Kostanjevicu

i

posjedovanja svojoj

i

sekavske

i

gradove u

druga mjesta stajerska

1480. provalio je njegov kapetan Zeleni u Austriju, a u jeseni drugi

Ijetu

njegov kapetan, Ceh Panisko, u KoruSku, radeci toboze sve u prilog progonjenim biskupima. Kralj nije sustao udarati na te zemlje ni onda, kad se je u studenom 1481. nad-

preuzeo njegovu

biskup Bernhard zaista konacno zahvalio, a Ivan Beckenslaher

u Salzburgu. Sad je Matijas po6eo papinski poslanici veliki

mira.

Sto

raditi

na svoju ruku,

dosad bilo pravoga rata medju

i

izmiriti,

izmedju cara

sav njihov trud bio je zaludo: nije

premda su samo da ne plane MatijaSa nije moglo

to jo§ odludnije,

i

njema6ki knezovi nastojali oba protivnika

o6iti rat. Ali

i

vi§e

biti

i

stolicu

njima,

i

doprinesli

su jedino

Turci svojim provalama. Zapolja

Pravi rat zapoCet bi god. 1482., kad je u svibnju kraljev vojvoda Stjepan

»klju5em Austrije«. Zapolja bi

stao podsjedati tvrdi grad Haimburg, koji se je smatrao

doduSe od carevaca izmedju Haimburga podsadu; no na to skupi odoljeti.

Dne

poslije

tvrdinja

li§na

i

mjesta

5.

MatijaS

kralj

Brucka

i

kud

i

razbijen

kamo

da

Ugri prinudjeni,

i

jacu vojsku, kojoj ne

mogoSe

dignu carevci

gladom izmoreni grad Haimburg, a malo dana gradska. Odatle udari MatijaS ravno prema Be(!;u, te zauze redom okoVeit, Baden i Enzersdorf, tako da je gradu otezfiao dovazanje hrane

listopada predade se kralju

St.

u Becu ne zatvore, ostavi car Fridrik na pocetku travnja 1483. grad, kojega nije nikad viSe vidio, pak se skloni u gtajerski Gradac. Medjutim minuSe taj put i Be6 ne-

Da ga

volje podsade, jer je kralj MatijaS jedan dio svoje vojske poslao u Stajersku, a s vratio se je

u Ugarsku, da osvoji

vlasti Fridrikovoj.

To mu

i

rat,

Kisek,

gotovo kroz pol stoljeda bio u

koji je

podje za rukom.

Tijekom godine 1483. za

grad

ostatkom

nije bilo daljih, zamaSnijih

a MatijaS svracao paznju na turske prilike.

poslao biskupa od Castella, da pokusa vladare

K

tomu

izmiriti.

U

bojeva. je

i

cara nije bilo

novaca

papa Siksto IV. u

Ijetu

potrazio je

naj-

Papinski legat

no taj nije htio duti za pogadjanje tvrdeci, da je njegov protivnik dugotrajnim ratovaojem posve iznemogao skroz nesposoban za dalji boj. Kad je Matija§ za to dofiuo, nastojao je legatu bjelodano pokazati, kako car njegovo stanje slabo poznaje. Jednom dao je pred legata dovuci 17 ogromnih topova, koje je u Austriju poslao. Zatim ga je odveo u svoju riznicu, te mu je pokazao zlatno srebreno posudje, biserjem prije cara;

i

i

i

draguljima ukraSene odore

dosta naduditi. Legat trsio se

i

sila je

drugih

dragocjenosti,

kojima

se

svom snagom, da ipak oba vladara

legat

nije

mogao

skloni na mir, pa6e


OSUDNA BORBA

S

GAREM FRIDRIKOM

III.

(1484. —1490.).

139

da se sastanu liCno na dogovore. Ali mu se Matija§ gotovo narugao: >Ako car zaieli, da me dodeka, ja du naskoro u njegovoj blizini osvanutit. Legat mu je na to odgovorio, da on ne 6e ni silom oruzja smekSati tvrdu glavu carevu. I zaista je Fridrik iitavo porodidno blago, u to dao iz Be6a preseliti u Tirol ne samo svoju kcer, nego

je predlagao,

i

pak

svome takmacu

pokoriti

niti

je

spreman

ali

da se ne 6e

se s njime pogadjati.

na pocetku 1484.

je

svoju prijestolnicu izgubiti,

i

— namah — planuo osudni boj izmedju njega Tako

cima

da

je tako jasno pokazao,

i

nakon

§to je MatijaS utanadio primirje s Tur-

cara. Kraljeve

vojvode provaliSe

s

jakom vojskom

u Austriju, da osvoje Bed. Njima su se slabo opirale malobrojne careve dete,

gradovi

pojedini

doljne

Uza sve

Austrije.

nakon dulje podsade juriSem osvojen, deta za krvava pokoJja poubijano. Malo koji sati,

gospoduje gradu Bedu. hrabroga

posla

te

podsjednutomu gradu,

Bed

kralj

Davidhazija na

posada hrabro branila.

K'>n "uburg, kojega se je pon.ov

zatim, 15. travnja, uzese Ugri

dade

to vi§e

desne

s

lijevu

Carske

i

brijeg Kahlenberg,

strane

Dunava opa-

obalu rijeke, da

podsjedne

dete, koje

poslane u

bijahu

krvavom boju suzbijene; no malo zatim pade

u

bise

ali

Bruck na Litavi

toga grada od ogordenih ugarskih

gradjanstvo

i

Poslije toga

kapetana

to bi ve<5 25. veljade 1484.

Sada preuze u dnigoj polovici studenoga sam kralj vrhovno zapovjednidtvo nad detama, koje u gradu za su udarale na Korneuburg. Medjutim bija§e podsjedanja nestalo ziveia, soli drva, pak sedammjesednog i tako bi napokon posada prinudjena, da se 1. prosinca 1484. predade. Sada zaprijeti Bedu najveca pogibao, to vi§e, §to se Dunav smrznuo, te je kraljevim detama je za zestoke zime utvrde bilo lake prelaziti preko rijeke, pak zauzeti Prater i

ugarsici

vojvoda Davidhazi.

i

i

i

Prvih dana 1485. spremao se je kralj MatijaS,

kod mostova.

da opaSe Bed sa sviju strana. Dunav bi zatvoren trojakim lancem i badvama. Kralj se je utaborio u Wahringu, te je 29. sijednja 1485. u 12 sati o podne podeo pucati na grad.

Car Fridrik dine

iz

III.,

koji bijaSe

profile

go-

fitajerskoga Gradca posao u Linac, dinio je sve prema

pomogne

svojim slabim silama, da nije

jo§ u listopadu

mogao

liko mjeseci,

spasti.

Uza sve

svojoj prijestolnici. Ali je

to otimao se je

pade je posada njegova

koji

Bed kroz neko-

put provaljivala

kraljevim detama jada zadavala. Kaie se, da se je kralj Matija§

u dva maha uvukao u grad,

te

razgledao stanje posade

da se grad poradi nesta§ice hrane i velike skupode ne ce modi dugo odriati. Gradjanstvo, zeljno mira, zahtijevalo je, da se ugovara o prei

razpolozenje

daji;

gradjanstva.

no carski

su

Uvjerio

zapovjednici

se,

odvracali

od toga,

Kraucga Beatrica.

i

Po

itTornika

AtUvaute-a

litnoilikkra

a moIitTcnikn

kraija Matijaia.

KnUavaka

knjilnioa a

Bruaa\)a.

tjeSeci

nadvojvoda Maksimilijan, naskoro dodi gradu u pomod s burgundijskom vojskom. Ali Maksimilijana ne bi, a na to, narodito niie gradjanstvo, prinudi gradsko vijede, da ugovara s kraljem MatijaSem. Dne 14. svibnja osvanuJe u njegovu taboru odaslanici bedkoga sveudiliSta, te izmoliSe najprije primirje od Sest dana. Zatim gradjane, da de carev

bi ustanovljeno,

sin,

da se grad mora

Posada gradska smije tada

mocna vojska ne dodje, Na odredjeni dan

i

1.

mu

u to ne stigne kakva pomod. prtljagom svojom slobodno otidi. Po-

lipnja predati,

ako

s oruijem, konjima i tako se napokon Bed morade predati kralju MatijaSu. udje kralj MatijaS sa 8000 vojske u sto1. lipnja 1485.

sveudiliitc pozdravilo ga svedano. JoS Gradsko vijede, svedenstvo Beatrica. Oboje se na to nastanilo u kraljica poslije svedanije dodekana bi pet dana vise6m starim dvorima nadvojvodskim, koje su poslije ukrasili razkoSnim namjeStajem

licu

Habsburga.

i

i


matijaS korvin (1458.

I40

— 1490.).

vrtovima. Kralj se je MatijaS smatrao sada zakonitim te se je

belli),

prozvao vojvodom austrijskim.

i

zemaljske

zakletvu vjernosti, zatim je sazvao pokloniti

i

dace

Napokon

dozvoliti.

gospodarom osvojene zemlje

staleze, koji su

(iure

prvo prisedi

takodjer morali njemu

se

kao gospodar Austrije

je kralj

mu

Vijece gradsko moralo

svojim ugarskim

dijelio

toj zemlji (kao Stjepanu Zapolji); paCe je ugarskoga Urbana Docija (Dojcina) poslije namjestio za blskupa u Bedu. Nakon pada Be^a nastojao je kralj predobiti i ostale gradove u doljnoj Austriji. Dne 27. srpnja 1485 predao mu se je grad Tulln, a jo§ prije Pechlarn. U isto vrijeme udarao je Stjepan Zapolja na Novo mjesto, dok su druge vojvode kapetani harali po

velikaSima razlidita posjedovanja u

i

prelata

i

Kranjskoj. Od tih se vojvoda osobito iztiCu dva hrvatski ban MatijaS Gereb. Jakob po imenu Jakov Sekelj Vilimom, sinovima Jana Vitovca, haSekelj Zajedno sa zagorskim grofovima Jurjem rafJio je po Stajerskoj i KoruSkoj, dok je ban MatijaS Gereb provaljivao u Kranjsku austrijsku Istru. Matijaseve su vojvode pa6e radile, da predobe za svoga kralja znameRijeku, gto im medjutim nije poSlo za rukom. Provale kralja nita primorska mjesta Trst Matija§a i njegovih kapetana usjekle se zivo u pamet slovenskoga puka u oaim zemljama; gornjoj Austriji, Stajerskoj, KoruSkoj

rodjaka

kralja

i

Matijasa,

i

i

i

i

i

jo§

i

danas

spominje

ruSkoj pjesmi pjeva:

Car Fridrik

III.

pjesmi priti kralja Matijasa. taj puk u svojoj U jednoj se ko>Kak Matijas je korenjak, med vami ni nobeden tak<. bijase namah nakon pada Be6a ostavio svoje nasljedne zemlje, te i

posao u njema6ku drzavu, gdje su ga uzdrzavali gradovi

knezova izbornika,

mu

sina,

i

da izmoli

pomoc

u njih

protiv

samostani. Obijao

i

kralja Matijasa,

nadvojvodu Maksimilijana, izaberu za njemafikoga

kralja.

drzavni stalezi, sabrani na pocetku 1486. u Frankfurtu, dozvolili caru

a

male zatim,

njemaCkoga

kralja.

nade, da bi se

su

16. veljafie, izabrali

To

mogao sam

stojao je stvoriti veliku

U

udarao

bio velik

je

popeti

koaliciju

knezovi za

na carsko

izbornici,

mah pregnuo

zaista su

I

pragove

je

ih skloni,

pomoc od 34.000

nadvojvodu

da

njemaSki Ijudi,

Maksimilijana

za

kojemu je time nestalo Da se Nijemcima osveti, na-

MatijaSa,

kralja

prijestolje.

protiv njih, u koju

da

i

bi

pristupio kralj francuzki

i

neki

da §to odlucnije nastavi rat u habsburzkim nasljednim zemljama. Na po6etku srpnja 1486. predao mu se Stein, u kolovozu Zistersdorf Feldsberg, dne 30. rujna iza duze podsade Laa, 12. listopada Retz, a 22. studenoga Eggenburg, i poslije Zwettl. No najviSe mu je bilo do toga, da predobije znamenito Novo mjesto kod Beta, koje je Stjepan Zapolja vec dvije godine podsjedao, a

talijanski knezovi.

isti

je,

i

Hans von Wulfersdorf s vjernim gradjanima hrabro branio. Doe 13. sijeCnja 1487. osvanuo je sam kralj pred gradom; podsadna vojska njegova brojila je sada 8000 pjeSaka 20.000 konjanika. Uza sve to branilo se je Novo mjesto jo§ pol godine; tek onda, kad je braniteljima svega ponestalo, a pomoci ni od kuda nije bilo, predali su oni grad i

i

tvrdinju 17. kolovoza 1487. Jo§ prije toga bijahu kraljeve 6ete zauzele velik dio sjeverne

naime dolinu Murice sve do Brucka. Gotovo ditava doljna Austrija (izuzev gradove Krems, Melk,

Stajerske,

kaStele), zatim veliki dio Stajerske, Austriji bila su

vojska od 5000

u

Kranjske

vlasti kralja MatijaSa.

Ijudi,

i

Koruske, paSe

Sada tek osvanu u

koju je vodio saski vojvoda Albrecht.

za ratovanje, stao se je

s

i

Waidhofen

Ips,

i

neke

neka mjesta u gornjoj

Austriji

njemacka drzavna

No kako

je taj

bio preslab

Matija§em pogadjati sve preko volje careve. Albrecht se sastao

kraljem u Markersdorfu (izmedju Melka i St. P5ltena) 16. prosinca 1487., pak utanadio s njim primirje do 2. lipnja dojduce godine. Ako bi car Fridrik privolio, da spor izmedju njega i kralja rijeSi rimska stolica, neka primirje vrijedi do 1. rujna iste godine.

s

Ali spora izmedju

jedan drugomu na zator

oba vladara radili.

Tako

nije

bilo

moguce

rije§iti,

jer

su

se je primirje svedjer produljivalo.

se liCno mrzili

Tek na

i

osvitku

godine 1489. stao je vitezki sin carev, tada vec njemacki kralj Maksimilijan o torn snokako da izmiri otca svoga s kraljem Matija§em. Maksimilijan bio je spreman mnogo

vati,


R

OSUDNA BORBA zrtvovati, jer je ozbiljno zelio

doljnu

ruSku

Austriju, i

ono sto

samo neka

CAREM FRIDRIKOM

S

mir

i

III.

drzi u gornjoj Austriji);

rujna 1489. sastati u Lincu,

sastanku nazoian

biti,

ondje

i

osim toga da

je

Oba

konadno ugovoriti je poslao

Ml

Matija§u, neka zadrzi

Koobecao svoju kder Margareta

zemlje

nasljedne

jer je u to obolio; ali

lara, Medjutim do sporazuma nije doSlo, svome branio svako popuStanje. Fridriku

kralj

— 1490).

sporazum. Kazu, da je nudio

povrati ostale

za zenu MatijaSevu nezakonitomu sinu Ivani§u Korvinu. 8.

(1484.

(Stajersku, Kranjsku,

su kralja odredila, da ce se mir.

ne mogaJe

Matija:^

pri

onamo svoga vrhovnoga kance-

jer je stari car Fridrik

stigao u Linac, te sinu

bijase njegov dvorski asirolog prorekao,

da ce

MatijaS naskoro umrijeti, pak ga je to odvradalo od svakoga pogadjanja. Jedino bi

primirje produljeno

U

isto

je takodjer

napuljskom

do

8.

rujna dojduce godine 1490.

vrijeme, kad je kralj Matijas vodio

mnogo

u prilike talijanske.

kraljevnom Beatricom, kcerju

preko svoje volje

osudnu borbu

s

carem Fridrikom, utjecao

Osobito od onoga Casa, kad se kralja

Ferdinanda, morao

1476. ozenio

je

se

je vi§e

puta

i

poslovima talijanskih drzava. Po zeni svojoj postao je svojakom ne samo aragonske porodice u Napulju, nego i drugih kneievskih porodica u Italiji, kao baviti

§to je bila porodica Este u Ferrari

i

Sad

porodica Sforza u Milanu.

mu

je bilo braniti

SpOMENICA NA POBJEDE KRALJA MaTIJASa. IzTornik n narodnom muzeja u Badimpeiti.

Na

prednjoj strani vidi se poprsje kraljevu, a naokolo njc(;a (itamo

nadpis: »M«thia» rex Hungariae Bohemiae Dalinat(iae}«,

na itupa,

tasta

i

oko Djega

£ete,

kako polaze

svoga Ferdinanda od navale

napuljskomu kraljevstvu

Na

a boj.

atralnjoj strani prikazan je

Upod

avega

£ita se

:

Man

(bog rata)

ttoj«ti

>Marti Fantori*.

Turaka, kad su udarili na grad Otranto

i

odanle ra-

rimskomu papi (1481.); sada je opet napuljski kralj od njega pomoci, kad se je s Firenzom Milanom zdruiio na zator MIetaka (1481. 1484.), a jo§ vise tada, kad se je zavadio s papom Inocentijem VIII., koji se je nakon smrti Siksta IV. (12. kolovoza 1484.) uzpeo na papinsku stolicu. Za borbe izmedju napuljskoga kralja Ferdinanda pape Inocentija VIII. izjavio je kralj Matijal u prosincu 1485., da on otca svoje iene ne moie napustiti, ve<5 da 6e, ako bude potrcbito, sam glavom povesti mu u pomoc vojsku u Napulj. Dne 29. sije^ja 1486. sazvao je pafe vije<5e prelata velika§a u kraljevski dvor u Budimu, pak je tu pred mlctadkim firentinskim poslanikom svedano oditovao, da de kralja napuljskoga svima silama poma* prijetili

i

trazio

i

i

i

i

gati.

Podjedno

da 6e papi odkazati posluh 6e s vojskom, ako se dignu na

je zaprijetio,

na Mletke pak udarat

MatijaS na koncu ozujka

poslao

i

svome

ta»tu

do

prizvati

kralja

na obci crkveni sabor; Ferdinanda.

800 konjanika,

I

saista je

kojinia je poslije pri-


matimS korvin (1458.-1490).

142

druHo jo§ 200 konjanika i 700 pje§aka. Timejse je gotovo posve Inocentijem VIIJ., kao i s njegovim saveznicima, s Mletcima.

papom

razkrstio s

u obce kralj mogao nikada prevoljeti, jer su ugrabili Dalmaciju, za koju je on driao, da pripada njegovoj kruni. K tomu ih je jo§ jace mrzio, odkad su privole utanaSili mir s Turcima, a osobito od onoga 6asa, kad su bez njegova znanja Mletcima

nije

i

prevarom ugrabili otok Krk njemu i knezovima Frankapanima (1480.). BaS poradi Krka mletaSke obcine. NajviSe je pako planuo je malo ne o5iti rat izmedju kralja Matija§a njegove carem borbe s Mletci za Fridrikom vazda gorljivo stajali su peklo, §to kralja i

uz potonjega, pak tako izravno

primorskim gradovima Trstom

neizravno

i

i

prije6ili, te kralj

Rijekom. jo§

3.

nikako

nije

mogao

obladati

srpnja 1486. ponosi se mletadko vijece

pred poslanicima cara Fridrika time, da je ona careva mjesta, koja medja§e s mletadkom oslobodilo (hoc anno drzavom, za posljednje provale ugarske vojske obranilo ubi ea egimus, per vidimus hungaricas copias aggredi loca hec sua nobis convicina i

que dictorum locorum

Prema izlozenim prilikama posve naskoro

protiv vrhovne

i

naSla,

i

kad se

da je

je prirodno,

.

.

je

Matijas tezko izCekivao

kralj

i

papa Inocentije VIII. Takva se je siijedece godine obcina grada J a kin a podigla

mletadka obcina

vlasti papinske, te zatrazila okrilje

Na zapadnom,

.

liberatio secuta est).

prigodu, da osjete njegovu vlast

prigoda

.

.

.

i

u

kralja Matijasa.

mora bila je od stoljeca na glasu pod vrhovnom zaititom rimske

talijanskom primorju jadranskoga

obcina grada Jakina, koja je od davnih vremena stajala su Mletci zadobili premoc

jadranskom moru, stanje je Jakina postavrhovni gospodar mleta6kom, zatornicom njegove trgovine blagostanja. Toga Jakina, zdruzio s obciaom nijesu mogli Jakinjani da podnesu. Odlucili odmetnuti se od pape i zatraziti okrilje papinoga. Neki gradjanin jakinski, po imenu u kralja Matija§a, protivnika mletafikoga

Odkad

stolice.

jalo sve nepovoljnije.

U

na

potonje se je vrijeme rimski papa, zaStitnik

i

i

i

Franjo Cynthius de Dionysiis, koji je bio na glasu kao >ovjenCani pjesnik«, po§au

ime obcine, da ponudi kralju vrhovnu vlast u

svome

zavi^aju.

Franjo Cynthius

je

u

zatekao

u proljecu 1487. u austrijskom taboru. Matijas je radostno prihvatio ucinjenu mu ugarsku zastavu. Podjedno izdao je gradu privilegij, kojim mu plemicko dostojanstvo. I pjesnika posrednika je dozvolio podjeljivati grofovsko, vitezko nagradio je za njegove »vjerne i koristne sluzbe*; darovao mu je naime poveljom od je kralja

ponudu,

te poslao Jakinu

i

27. svibnja 1487. grad

Bakar u Vinodolu, kojim su od nekoliko

godina upravljali kra-

Ijevski kapetani.

U kuli

i

travnju 1488. razavio je grad Jakin javno

kralja MatijaSa

zastavu

na svojim brodovima. Vijest o torn dogadjaju presenetila je sav

uzrujala

papu Inocentija

VIII.

i

kralja upravio poslanicu,

Medjutim je to

u

kojoj

kralja Matija§a

izvinjavao se kicenim rijedima,

mu

kralja

U

pismu od

uza sve to pridrzao

J.

i

njihov grad Zadar u Dalmaciji kani odmetnuti

Zadrani da u to ime vec

i

ugovaraju sa dva plemica

iz

i

srpnja

Jakin

i

pridruziti

I

1488. opravdavao

dalje.

I

na

odmetnicima. i

Mletke je ne-

im malo poslije

milo dirnula vijest o dogadjajima u Jakinu, to ja6e, §to su

da se

a osobito

grdnom osvetom.

je zestoko spoticao, §to se je urotio s

malo smetalo. ali je

proglasio

Matija§a

svijet,

Papa okupio oko sebe po-

njegove savezaike MletCane.

slanike talijanskih vlasti, te postupak

na gradskoj

i

stigli

kralju MatijaSu;

glasi,

pa5e

Like. Zlovolju Mletaka kao da je

Ani Frankapan, kojega je kralj pred desetak godina bio liSio gotovo svih imanja njegovih. Knez je Anz (comitem Joannem de Francapanibus de Corbavia) tada javljao po svome sekretaru, kako sve u jedno smiSlja snuje, da ubije kralja Matijasa (quod ille convertit omnem suam cogitationem ad occidendum serenissimum). Mletci su mu na to porudili, neka nijedne rijeCi viSe o tom njima ne spominje (ut nullum amplius verbum super tali re facere nobis velit), ali zato su ga ipak uvjeravali, htio izrabiti knez

i


I

H

BANOVANJK MATIJA§A GBRBBA U HRVATSKOJ (1483. — 1489.). da

od srca

ga

Ijube,

da

i

im mila

<5e

svaka druga

biti

I43

njegova, koja bi bila

vijest

u prilog stanju njihovu.

Medjutim

U

je

papa Inocentije

sam poku§ao, da

VIII.

se

kraljem MatijaSem opet

s

Angela PecchinoUija kralju u tome poslu. Biskup bi na pofetku godine 1489. primljen od kralja u nadvojvodskim dvorima u Bedu. U prvo se je vrijeme Matija§ kratio, da ugodi papinskim ieljama, pa£e se je jednom prigodom nemilo izjadao; no poslije se je sve vi§e prilagodjivao, te se je legal mogao u jednome izvjeStaju od 1. lipnja 1489. pohvaliti, da je ugarskoga kralja »i« bijesnoga sprijatelji.

jeseni

glas svoga pastira<.

slu§a

spreman odim ne 6e niSta

Kralj je bio

saveza s Jakinjanima, ako se papa pismeno zavjeri, da

se svakoga

udiniti za to, §to se bijahu

na iao

ortenskoga biskupa

je

blago janje, koje

lava pretvorio u re<ii

1488, poslao

takodjer izprva tvrd, bijedeci

ih,

U

od njega odmetnuli.

§to su

pogledu Mletaka bio je

ugrabili E)almaciju,

kralj

Sto se svedjer zadijevaju o

i

Mletci na pobudu padubrovadku obdinu, koja mu je vjerna ostala. No kad su zatim pinu (pred sedam godina prekinutu) izravnu diplomatsku svezu s kraljevskim dvorom i

u Ugarsku u travnju

obnovili, te

1489. poslali

za

svoga poslanika Dominika BoUana,

primio je MatijaS potonjega vrlo prijazno, pate je po svome tajniku, tada

Tomi Baka^u od

biskupu

izjavio,

tada u obce bio vrlo sklon miru,

tija§ je

briga,

Erdeda,

kome da

da i

je

gotov

jer je

izmiriti se

sam poboljevao,

ostavi kraljevstva svoja, koja je s toliko krvi

(Banovanje MatijaSa Gereba u Hrvatskoj, suda

kraljevskoga

vsu hrvatsku

ja§nja

MatijaS

kralj

i

gospodu,

i

tada vladaSe

Senjem

burna vremena, bilo

kneza Anzu

van

zigna

i

Otoficem

z

1483.

je kralju namjestiti za

jer

ga je kidala tezka

— 1489.).

dosad odrzao.

i

Poslije

svradao u zemlje

viSe

je

No da

obcega

hrvatskoga

>podbil poda se

kralj

njegova gospodstva

inimi gradic

i

i

truda stekao

Suvremeni djakon Broz Kolunic kaie zgodno, da

kraljevstva

Krikoga;

god. 1481. nije se

i

ve<5 gjurskomu carem Fridrikom. Ma-

s

i

kneza

i

Ivana

se opet ne vrate pri-

bana hrvatskoga muia posve odana

i

pouzdana, koji ce drzati na okupu 6itavo kraljevstvo, te podici ugled kraljevski i banski. Tako se je zgodilo, da je kralj MatijaS na koncu godine 1482. ili na po^etku 1483 povjerio bansku tast u Hrvatskoj

svome rodjaku MatijaSu Gerebu,

izpravama zove »rusagov Dalmacije

i

Hrvat'

i

koji se u hrvatskim

slovinskoga ban* (u latinskim poveljama:

regnorum Dalmacie, Croacie ac Sclauonie banus). MatijaS Gereb (Mathias Gereb de Wyngarth) bio je sin nekadanjega erdeljskoga kapetana Ivana Gereba (1458—1459.) i supruge njegove Sofije Silagji, sestre kraljeve majke Elizabete. Po tom je ban MatijaS Gereb bio bratufied (consobrinus) kralja Matiimao je vi§e brace, od kojih su najznamenitiji Ladislav ja§a. Ban MatijaS Gereb 1502. biskup u erdeljskom Biogradu i napokon (1473. prepo§t budimski, poslije 1476. kapetan kra1504. koloCki nadbiskup), i onda Petar, koji se je proslavio kao vitez

i

teta

Ijevskih

— 1504.

na

bojnome

polju

(1498.

— 1501.

bio

je

sudac

kraljevskoga

dvora,

a

Gereb sudjelovao je u mnogim ratovima svoga rodjaka 1463. prigodom podsade Jajca. Neki turski vojvoda, po proslavio i kralja, te se je osobito kapetane, neka se koji od njih imenu Mustafa, bijase pozvao pismom kraljeve vojvode s njime na mejdanu ogleda. Kralj bio ved planuo, §to se nijedan od njih nije usudio na mejdan izadi, kad se javi mladi jo§ tada MatijaS Gereb. Oborio se hrabro na Tur6ina, 1502.

palatin).

I

Matijas

i

pak premda

je

sam dopanuo

rane, zbacio protivaika

s konja,

glavu

mu

odrubio, te ju

kralju pred noge bacio. Kralj nadario je mladoga junaka pred ditavom vojskom krasnim

zlainim ostrugama, te ga tako proglasio vitezom. Dvadeset godina poslije toga junadkoga £ina nalazimo MatijaSa Gereba kao bana hrvatskoga. Dne 14. svibnja 1483. pi§e mu kralj u poslovima kraljevine Slavonije, te mu

konjem

nalaie,

i

neka ne

krati

titeljima

porabu

strane,

morske

soli.

Nekoliko

mjeseci poslije,

17. rujna, boravi ban u Zagrebu, te izdaje odatle slavonskim banovcima Petni Bodkaju Ladislavu Rohfy-ju, kao i svim plemidima u zemlji zapovijed, da oa svojim od Rasinje i


matuaS KORViN (1458—1490.).

144

posjedima ne pobiru od gradjana s brda Gradca nikakovih daca, kada ti putuju sa svojom nalog od kraija Matija§a, da se digne s hrvatskom robom. U to vrijeme stigao je banu i

koji su tada kroz hr\ratske zemlje

gospodom na Turke, kraija

i

bill

provalili

u oblasti njemackoga

pobjeda hrvatska na brodu Zrinskoga na Uni 29.

cara. Sjajna

spota Zmaj

30 listopada 1483.

i

prodiiila je ime bana MatijaSa Gereba, hrvatskih knezova Frankapana

Zrinskih, a

i

de-

i

Vuka Grgurovica.

Kako su odsad kroz vile godina mirovale hrvatske zemlje od Turaka, mogao je ban Matijas Gereb vile pomagati svoga kraija na zapadnim stranama, narocito pak u borbi s carem Fridrikom. K tomu je utvrdjivao medjasne gradove i tvrdinje prema Turknezove Frankapane, koji se jo§ cima i Mletcima, a nije nevjerojatno, da je pomagao i

1488. nijesu

ni

okanili

time zelio ugoditi

i

da

misli,

svome

svojoj

vlasti

pravu njegova kraljevina. Cini se pace, da

nego i

1

smetnuo

Vlaiki katunar Ko^ulid sa

uma, da

s

po Dalmaciji,

gira.

Na

i

neSto poslije udarili su opet Hrvati tuzbe, prinesene

(de Madijis) Stete

iz

nadoknadi; a u

isti

pomenutim gradovima

iz

Klisa

mah

nijesu

kotare, na §to se je opet

mietadka obcina

potuzila se

harali

i

400

— 500

Trogira

iz

U

libara.

isto

Tro-

i

Andriji Madiju

i

od bana, da ucinjene Medjutim mletafike Cete u

lipnja 1486. kralju.

su

provaljivale

potuzio u Mletcima.

Matija§

mletadka obcina svojim knezovima u

pismeno

1.

mirovale, vec

takodjer

kralj

Hrvati,

onuda

te

na kotare gradova Spljeta

po poslanicima Koriolanu CipCicu

Spljeta, zatrazila je

je

brata Visica haraCio u kotaru grada Sibenika tako,

tri

je mletadka obcina 17. lipnja 1485. ucjenila njihove glave sa

vrijeme

Ban

Dalmacija po

je

banovom poaakom ne samo

su ba§

kraljevski Vlasi zalazili u kotare mletackih gradova

robili.

da

povrate ugrabljeni im otok Krk.

nikad

kralju, koji nije

Dne

u

hrvatske zupe

i

28. srpnja 1486. pi§e

Spljetu, neka pokulaju pak da obje stranke te puste na slobodu s banom ili svoje zarobljenike. U listopadu javlja opet kralju MatijaSu, da ce poslati u Dalmaciju posebna poslanika, koji ce u Spljetu ugovarati s kraljevim pouzdanikom. Dne 23. listopada 1486. pa6e izabrala je za taj posao Antoaija Bernarda, koji je prije odlazka obolio, tako da je obcina 15. ozujka 1487. imenovala drugoga povjerenika, po imenu Dominika BoUana. Taj se je zaista u svibnju iste godine sastao s pouzdanicima kraija Matija§a (valjda su to bili Gaspar Bodo de Giurgii i magister Johannes de Korotha sudci kraljeve svidosti Bodogaj Ga§par Korotnaj Janu§), te je 2. lipnja 1487 javio mletadkoj ob<5ini, da su gotovo sve razmirice smirene, te krivci potonjih smutnja osudjeni. Uza sve

banovcem

Zadru, Sibeniku, Trogiru

i

razmirice,

izravnati

i

to nijesu ipak bili svi poslovi uredjeni, ni sve

ogromne

summa

Stete (pro ingenti

pecu-

niarum) nadoknadjene. Stoga je obdina mletacka 10. travnja 1488. ponovo poslala Dominika BoUana u Dalmaciju, da ondje zajedno

napokon dokrajCe razmirice na (quo finis iam tandem imponi

comodo subditorum, prout

est

korist

s

kraljevim

praedictis

possit

jer

je

u

isto

differencijs

vrijeme

pro

nostrum).

communi

Cini se,

da

utilitate

je

at

Dominik

ga namah zatim nalazimo kao poslanika svoje

sumnje, da je pri svim tim stancima

Gereb, koji se

poslanicima vljeca, pak »da se

hasan podanika, kako je zelja obiju stranakac

desiderium utriusque

BoUani zadacu svoju do kraja izvrgio, obdine na dvoru kraija MatijaSa.

Nema

i

i

mnogo zanimao

dogovorima sudjelovao

i

ban MatijaS

za prilike grada Dubrovnika, kao

i

za

sudbinu kaStela Kosa na uscu Neretve, za koji su se otimali i hercegovadki Turci i vojvoda Augustin Vlatkovic. Ban je zajedno s hrvatskim banovcem i s plemenom Katica pomagao kapetana Simona u kaStelu Kosu, koji je hrabro odbijao sve navale neprija-

Uz bana stajali su i kapetani grada Senja. Od tih se kapetana spominje Dubrovdanin Maroje Zunjevic posljednji put god. 1482.; njega zamijeni 1485, stolnobiogradski prepoSt Dominik kao gubernator grada i varoSi Senja, kao i ostalih primorskih gradova

telja.

i

mjesta (gubernator castri

et

civitatis

Segniensis

maritimorum); god. I486.— 1490. napokon

ceterorumque castrorum et locorum spominje se Petar Tarnik MakSak (Tarnach,


^_

Ik

BANOVANJE MATIJa§a.^OEREBA u iirvatskoj (1483. —1489.). Tharnok), koji je takodjer 1487. kapetan grada Krupe oa Uni. je tada ne

padao

samo grad

su upravljali zasebni

Senj,

kastelani

nego

i

Senjskoj kapetaniji pri-

gradovi Otodac, Starigrad

(god. 1489. Osvald

Ivan u Novigradu). Kapetani su seajski budno

u

145

i

Novigrad, kojima

Otodcu, Gregorije u

grad

iuvali

Starigradu

Hrvatsku (a po njoj Ugarsku) s jadranskim morem Italijom. Gereb pomagao svoga kralja u ratu s carem Fridhkom. No pri sreca nasmijala, jer se je zaludo irudio, da oblada gradom Rijekom,

ve<5a luka. koja je spajala

Ban

i

Senj, jer je bio tada jedina i

je Matijal

i

tome nije mu se kojom je tada upravljao koji je

carski kapetan Ga&par Rauber. Carske su dete nasuprot u toj im je god. 1487. po§lo za rukom, te su osvojile susjedni grad Trsat, tada pripadao knezu Bernardinu Frankapanu. Kaez je Bernardin dodu^e poSao

kralju

Maiija^u u

borbi bile jade, jer

10.

Bed

(maiestatis

nostrae

veniens

in

praesentiam),

gdje

mu

je kralj

oiujka 1488. kao svome dragome svojaku potvrdio sva njegova posjedovanja, medju Trsat;

uza sve to ostao je redeni

grad

njima

i

govih

kapetana. Nije ni to pomoglo, §to je Icnez Bernardin zajedno sa svojom suprugom

ali

i

dalje u

vlasti

car?.

Fridrika

i

nje-

BUDIMSKI GRAD U DRUQOJ POLOVICI XV. STOUS^A. Icr,Sch*d«lov« .Svjctak* kronik**

Lujzom od Aragonije stupio u jo§ tjeSnje rodbinske sveze s kraljem MatijaSem, kad je na ponuku kraljice Beatrice slijedece godine 1489. svoju kder Mariju Magdalenu zanidio s kraljevim rodjakom Matijom Pongracom od Dengelega.

ZamaSno

je

nastojanje

hrvatskom. Pri tome

bili

su

bana Matije

mu

u

pomod

Gereba, da hrvatski

uredi

sve

prilike u

banovac Ga^par

PeruSid

kraljevstvu i

slavonski

Mihajlo Kerhen od BeloSevca, koji su takodjer vrSili i iupana krizevadkih. Po nalogu kraljevu najprije je ban radio, da gradjanima s brda Gradca kod Zagreba osigura podpunu slobodu od pladanja dada i mitnidarine na imanjima plemida i velikaSa; 3. prosinca 1484. zaprijetio je pade svima plemi6ma Sla-

banovci Petar Bodkaj od Rasinje dast velikih

zakona (contra legem) od zagrebadkih gradjana pobirali. Mnogo se je nadalje ban MatijaJ G«reb trsio, da nagodi iitelje kraljevine Slavonije sa zagrcbaCkim biskupom Osvaldom Tuzom poredi

vonije,

da de za kralja MatijaSa

Hrr. poTJ.

II.

III.

zaplijeniti

sve dade, koje hi oni

protiv

!•


MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.)-

146

naime reieni biskupjoSod 1471. bio u nemilosti kraljevoj.paee god. 1481. bio i osudjen, to je i plemstvo i ostalo ziteljstvo stalo progonjenomu biskupu uzkracivati duSnu desetinu. No kad se je biskup Osvald Tuz oko 1483. s kraljem opet izmirio, sam je Matijag Korvin nastojao, da se pitanje o desetini opet uredi. Dne 27. kolovoza 1484. izdaje kralj u Budimu zapovijed banu MatijaSu Gerebu i banovcima, neka se desetina u zagrebackoj biskupiji placa onako, kako bijale sam kralj god. 1466.

Kako

placatija desetine.

je

u Krizevcima na saboru odredio. Uza sve kroz dalje

godine, te su

i

zagrebaiki

biskup

biskupu,

ugoditi

jer

imenu Ivan Korotaj (de Korothna).

po

lipnju 1489.,

odabrao biskupa

dalje smutnje

slavonskoga

poradi desetine

plemstva joS

u na svaki naCin pismo, kojim je ukinuo sve

da

poslu. Cini se,

1489. izdao

je kralj

biskupa Osvalda Tuza protonotar kraljevine Slavo-

odluke, sto ih bijaSe izrekao protiv nije,

veljaSe

15.

je

i

zastupnici

i

Bed u tome

srpnju 1488. dolazili pred kralja u

nastojao

to trajale su

Kralj

je

pa6e nakon nekoliko mjeseci, u

Tuza, da podje kao poslanik njegov na dvor

Osvalda

poljskoga kralja Kazimira,

Ban MatijaS Gereb mirio rje§avao je razmirice izmedju

je nadalje

velikaSa

i

pojedine

velika§e

nizega plemstva.

medju sobom, a tako

Dne

22. veljac^e

isto

1486. nalaJe

banu Matija§u Gerebu, da postupa u nekoj parnici plemica Ivana RaCadevica protiv krbavskoga kneza Nikole Mrsinjskoga (od roda Kurjakovida), koji je redenomu plemidu htio oteti nedavno mu ustupljenu zemlju. Osobito su banu posla zadavali knezovi Stjepan zavadi sa svima svojim susjedima Mihajlo Blagaji, koji su tada bili u vjeditoj razpri i s knezom Petrom Zrinskim, Jurjem opatom od Topuskoga, knezom i rodjacima, kao Ivanom IX. Frankapanom Cetinskim, gospodarom Buzima Jurjem MikuliSidem, pa6e i s Petrom Vukovojevicem, sluzbenikom jajackoga bana Fidura (Fichwr bani de Jaycza), a onda i s plemenom KaCica. Te smutnje traju vi§e godina (1485. 1487.), a ban Matijas Gereb nastoji zajedno sa slavonskim banovcima, da ih smiri. U to vrijeme boravi ban vecinom u Zagrebu i Krizevcima; no viSe puta i u Gudovcu kod Belovara (Gwdowcz). kralj

i

svoga bana, jer je njemu i bratu mu Petru za vjerne sluzbe njihove 29. rujna 1486. darovao neki grad u baranjskoj zupaniji. Kralj je cijenio rad

Hrvatski jale

kralju §to

ga

kralja,

je

sud nemilo

obci

knez Anz (Ivan

jedino

bune se za banovanja Matija§a Gereba,

slavonski velikaSi ne

i

kraljevski

izagnao

iz

pade se nudi

i

zastraSio.

VIII.),

U

Frankapan

njegova gospodstva.

Hrvatskoj

ostaje

Brinjski, koji

Svakom zgodom

Mletcima, da 6e omrazenoga

nepomirljiv

ne moze kralju roti

se

oprostiti,

se knez Anz protiv

svoga duSmanina

djutim nije svoje namjere izvrSio; jo§ god. 1489. potuca

jer ih bineprijatelj

ubiti (1488.).

nevoljan po Lici

i

Me-

Krbavi,

od kneza Jurja (Lackovica) Kosinjskoga i sina mu kneza Ivana na sedam godina grad njihov Kosinj sa selima, koja gradu pripadaju. Gotovo u isto vrijeme, kad se je knez Anz Frankapan rotio protiv svoga kralja, odmetnuli su se od kralja MatijaSa

te posudjuje

u Slavoniji zagorski knezovi

Juraj

i

Vilim, sinovi nekadanjega bana Jana Vitovca. Ti su

stajali uz svoga kralja; no kad je MatijaS pokrenuo carem Fridrikom, zagorski su se knezovi odmetnuli od njega i stali uz cara. Moida ih je na to sklonulo i to, Sto bi na saboru u Budimu 25. sijednja 1486. diankom 50. ukinuta sudbena vlast zagorskih grofova i njihovo sudiSte u Varazdinu, te odredjeno, da se sve tuJbe te knezije ili grofovije imadu odsad iznositi pred sud slavonskih banova (quod iudicium et iudicatus comitum Zagoriae, in Varasdino hactenus

zagorski knezovi kroz

osudnu borbu

celebrari

s

solitum,

causantes in

mnogo godina

illo

aboleatur,

et

et teneantur). Narodito se

je

Quodque banorum Sclavoniae, spectare debeant,

amodo, nullo umquam tempore, celebretur.

comitatu, ad sedem, sen iudicium

bunio knez Juraj, stariji brat, na kojega je kralj Matijas i kapetana u Stajerskoj, Kranjskoj i KoruSkoj, po imenu

god. 1488. poslao svoga rodjaka

Jakova Sekelja. Pomenuti kapetan, kojemu je tada bilo sijelo u Radgoni, provalio u Zagorje, oteo bradi Krapinu, TrakoSdan, Greben, Varazdin i druge gradove, pade zarobio


H

.

BANOVANJB M4TIJA§A OBREBA U URVATSKOJ (1483.

—1489)

147

samoga kneza Jurja. Medjutim malo zattm pustio je Jakov Sekelj kneza (grofa) Jurja ]oi neke svoje gradove. Ali kralj MatijaS na slobodu, poSto je ustupio kralju Krapinu nije bio sporazuman, da se odmetni knez Juraj pomiluje. U pismu na kapetana Jakova i

i

j

n

5

f

I'i

• > '4--

^«r-

da knez Juraj ne smijc iSe u njegovoj driavi posjedovati »niti vlati od slame« (nc anam quidem festucam stramineam ilium in regno nostro posaidere amplius patiemur); stoga ncka kapetan za Sckelja,

pisanom u Be^u

8.

studenoga 1488. kaie

kralj

MatijaA,


,

MATrjA§ KORVIN (1458.

I4J8

— 1490.).

mu se gradovi oduzmu, podje kamo hoce, vel in nomine diaboli). Neka se kapetan vellet, quocunque makar »u vrazje ime* (iret sa zagorskim knezovima u obce ne pogadja, jer ce ga »bez sumnje prevariti* (quoniam njega ne posreduje, vec neka knez Juraj, Sim

sine dubio deciperent).

Gereb spominje

kao

hrvatski ban u jednoj kraljevskoj ga uz kralja u Befiu zajedno s bratom Petrom. U 6asti banskoj zamijenio ga je Ladislav od Egervara, koji se vec 21. studenoga 1489. zove banom hrvatskim. U jednom potonjem spisu kaze pomenuti Ladislav od Egervara, da je kralj Matija§ svojemu rodjaku Matijasu Gerebu baniju oduzeo, te je njemu povjerio (honore banatus ab eodem Mathia Gereb ablato et per regiam clemenciam nobis collate).

MatijaS

sin njegov Ivani§ Korvin, Matijas mnogo si je godina razbijao glavu, kome da namre

(Kralj MatijaS

put

se posljednji

26. lipnja 1489. Eoslije toga nalazimo

od

povelji

1473.

i

Premda

— 1490.).

brojna

Silni

kralj

svoja kraljevstva

i

od jedne zene imao poroda. Treda iena njegova, napuljska kraljevna Beatrica, 2ivo je zeljela, da ga usreci 6edom; ali zelja njezina nije se izpunila. Jol na po6etku 1487. izdekivala je lijeCnika od sestre svoje Eleonore, ferrarske kneginje, koji bi joj svojim Ijekarijama i vjeStinom omogucio, da zemlje.

je bio

tri

ipak ni

put ozenjen, nije

se izpuni vruca zelja njezina.

Bilo

Ved od god. 1480. snuje ^e u njega daljih rodjaka

Sekelji,

pak

i

svojaka, kao Sto su

jedna (ozaljsko-modru§ka) krv

mi§ljati, jer nijesu bili

koga da

Matijas o tome,

kralj i

loza

Frankapana,

od krvi njegove.

tako

I

na

ali

rodi u

se

svojim nasljednikom svoga naravnoga (nezakonitoga) sina

U

ucini svojim nasljednikom.

Pongraci od Dengelega, Gerebi,

bili

te nije

mogao

ni

njemu misao, da

po-

u6ini

Ivani§a Korvin a.

ono vrijeme, kad je kralj bio udovcem (1464. 1476), bijaSe u Slezkoj, u gradu upoznao neku plemenitu, no vrlo skromnu djevojku, po imenu Barbaru, koja

Vratislavi,

mu

je ^oslije kroz vi§e

koji bi

po svome djedu Ivanu Hunjadu

(herceg IvaniS). Cini

Ijevnom Beatricom

se,

nije

Ona mu

godina bila Ijubovca.

da

kralj

prvih

mnogo mario

nitim potomcima; no §to je postajao

i

Hrvati

nakon svoje zenitbe

svoga naravnoga

stariji,

travnja 1473. rodila sina,

2.

Ivanom.

prozvan

godina za

je

§to

je

ga

su s

zvali Ivani§

napuljskom kra-

nadao zakoda ce ga bracna

sina, jer se je

vise gubio nade,

naravnomu sinu. 6edom, sve se je vi§e priklanjao svojemu jedinomu, ma napokon u kralja MatijaSa rodila misao, da IvaniSa uCini svojim nasljednikom

druga

usreciti

Tako

se je

i

tome nije ga ba§ mnogo smetalo, Sto mu je sin IvaniS bio nezakonito doba humanizma dogadjalo se je desto, da su ilegitimnu djecu proglaSivali zakonitima, te im podavali dasti i imanja otdinska. Eno i tast Matija§ev, napuljski kralj Ferdinand, bio je kopilan, pak je ipak naslijedio kraljevstvo svoga na

prijestolju. Pri

dijete; ta

u ono

otca Alfonsa!

Kako suvremenici bilo

kao u

otca;

piSu, bio

je IvaniS

ziva slika

jednaka usta, nos, delo, ruke

osobito zavolio, sve vi§e u zrelijim

o6i.

i

i

prilika

Nije

s

svoga otca.

toga dudo, da

godinama, kad je posve izgubio

Lice

mu

ga je

nadu, da

je

kralj

de imati

unude svoje, jedino uzdanje svoga roda. Vec 21. listopada 1479. zove se §estgodi§nji Ivani§ >herceg liptovski i grof hunjadskic (dux Liptoviensis et comes de Hwnyad), te mu otac daje neka imanja u Erdelju. Odsad gleda kralj MatijaS, da svome sinu namakne §to vi§e pozakonitih potomaka.

sjeda

i

namah

1

kraljeva

majka, starica

imanja u svojim zemljama

i

i

Cim

kraljevinama.

njezina imanja dobiva mladi IvaniS.

natum nostrum) grad

EUzabeta

Dne

varo§ §iklo§ u Baranji

i

Jobom Gorjanskim

izumrla. Kraljeva

je

koja velika§ka porodica izumre,

14. travnja 1482. dariva

to s privolom

Beatrice; pomenuti je grad prije pripadao porodici s

Silagji, Ijubila

kraljice

mu otac i

(unicuiiii

supruge svoje

Gorjanskih, koja je nedavno (148L)

majka Elizabeta

bijaSe

oporukom svojom unuka nakon njezine smrti

IvaniSa odredila za jedinbga baStinika svojih prostranih posjedovanja;


KRALJ MATIJaS izvrsuje kralj Matija§

kojom

1

SIN

NJEGOV IVANlS KORVIN (1473.

oporuku majiinu,

te

11.

sinu predaje neki grad svoje majke.

Morovic fMaroth)

sa

svima selima

— 1490).

H9

studenoga 1484. izdaje u Pozunu povelju, dan dariva kralj sinu znameniti grad

Isti

i

pripadcima u

vukovskoj

taj je grad do nedavno pripadao Morovicima, kojih je posljednji muzki potomak Matju5 (Mathys, Mathyvvi) pred vi§e godina umro (1476.). Uza to, §to je kralj obasuo sina svoga imanjima i gradovima, nastojao je takodjer, da ga valjano odgoji. Spominje se izrijekom, da mu je uz druge bio uditeljem glasoviti talijanski humanista Tadija Ugoletti. i

zupaoiji;

*

Kad nepoznati

je

herceg Ivani§

nam

2.

cuvaju u sveufiilistnoj

knjifnici

dvanaestu

1485. navr§io

travnja

dvorski astrolog dvije astrolozke

Svaka

u Krakovu.

Tako

obhodnice.

i

prikazuju

rodjenja IvaaiSeva, a oada opet na podetku

yX"

^5

O^ if

v>

1'

sad joS

U

trokutima zabiljezene su

U

godine njegove.

doba rodjenja

Zitf*

(?>yC^lwiQy

equate

A

i'^

i

smjeStaj nebeskih tjelesa godine

tablice

trinaeste

se

prikazuje c^etvorinu, opasanu

tablica

sa dvanaest trokuta, koji predstavljaju dvanaest dnevnih ura.

zvijezde stajafiice

godinu, sastavio je neki

(horoskope), koje

tablice

*V

i^y <\f

3

2Xn'

H

z6 *o

HOROSKOP IVANlSu KORVINU.

m

IzTorai rakopif ta.f%

u

»Natiritas Johannii

iitanao:

kr. iveadiliitnoj filii

kn'iitnici

a

Krakora (Cod. Lat. Crac. 3225).

regis M(athie) et erat .anno

•(ereniuimi)

Aprili t(em)p(or)e eqaato d(ia) 3. h(ora)

i

>najveda

vijeSta

posjedimac, kao

trediiojein tetverokuta

14. m(inata) 7. •(ecunda)

I

ante Jadica

in

a.

Merkur, a na poietku trinaeste godine njegove horoskop imade tumai, gdje no se hcrcegu nanasljedstvo u oticvim vlast, bczbroj imanja, ne^uvena odlikovanja >vjen6anje s odliinom, mo(5nom ienom«; drugi horoskop proride, da

IvaniSeva gospodovali su planeti Mars

obhodnice Jupiter

U

domiDi 1473 aibatho

Saturn.

Uz

i

prvi

i

i

de se sve to naskoro ostvariti

Dok

sam kralj Za to mu je

stao je stolju.

su dvorski sluibenici ovakim gatanjem nastojalt djelovati na sujevjerni MatijaJ

ozbiljno

raditi,

da sinu IvaniSu

trebalo najprije predobiti prelate

i

osigura

svijet,

nasljedstfo na prije-

velika^ u ob^, a naro^ito diiavne

i


ijo

matijaS korvin (1458.— 1490.).

^

dvorske dostojanstvenike. Medjutim najviSa drzavna Cast, naime Cast ugarskoga palatina, nije bila kroz dvije tri godine popunjena, odkad je Mihajlo Orsag de Guth umro (f 1482.).

popunio palatinsku stolicu, povjeriv§i ju prokuSanomu privrzeniku se je nadao, da 6e mu bas on u zgodan 6as pomoci, kad

MatijaS je sada (1485.)

svomu Emeriku

Zapolji, te

bude predlagao stalezima, da prihvate nasljedstvo sina

mu

kase predobio, te bi sinu

sviknuli, povjeravase vi§e

mu

Da

IvaniSa.

bi

i

ostale veli-

puta Ivani§u, da ga zastupa pri zabavama, kao i pri dodekivanju

dvorskim objedima i primanju stranih poslanika; k tomu bi sina vazda sobom vodio, tako da su i prelati i i velikaSi stali mladoga hercega smatrati prvim licem iza kralja. Ba§ u ono doba (1485.) sveCanim prigodama, naroCito

napisao je

i

humanista

pri

svoju

Galeotti

Martins

»0

knjigu

mudrim

odIiCnim,

i

§aljivim

djelima kralja Matija§a* (Commentarius elegans

de Mathiae Corvini Hunet factis), dictis te iocose ju e posvetio hercegu Ivani§u. gariae regis egregie, sapienter, j Na kraju djela opominje pisac hercega, neka se povede za primjerom otcevim, »da bi ga smatrali dostojnim kraljevskoga prijestolja ugarskoga*. reCenicama

i

Uza sve

to,

njegovoj gorucoj

na sve strane nalazio Ijude spremne, da ugode prijedlog, da mu se sin proglasi naZacao se to uCiniti s obzirom na svoju lijepu i umnu suprugu

nije se ipak usudio iznijeti

sljednikom na prijestolju. Beatricu, koju

2arko

je

jednome pismu od Ijica

Matijas

sto je kralj zelji,

6.

Ijubio

i

kolovoza

u svemu

joj

ugadjao.

1479. firentinskoj

obcini

svoga vojnu tako zaCarala, »da moze u njega sve

Francezki je poslanik paCe u javljao,

izraditi, Sto

kako

mlada

je

hoce«

(la

kra-

donna puo

ella vuole). Kako je kraljica Beatrica gotovo Strepila pred mi§Iju, da nakon muzeve smrti mogla prestati svaka vlast, progonila je svojom mrznjom bi joj koloCkoga nadbiskupa i kraljeva kancelara Petra Vardu, koji je najviSe svjetovao, da se mladi Ivani§ proglasi nasljednikom na prijestolju. Ona omrazi Vardu kralju tako, da je

in

decto re quanto

MatijaS god. 1484. odliCnoga

savjetnika

bacio u tamnicu.

Nakon toga

stala je kraljica

da preuzme vladanje sama, ako bi kralj prije reda umro. Na§la je pa6e bezdusnih dvorjanika, koji su dokazivali, kako u Ugarskoj kraljica po pradavnom obiCaju ostaje vladaricom i po muzevoj smrti, te da zajedno s drzavnim vijecem upravlja tako dugo, dok se ponovo ne udade. raditi,

odlagao, da

Kraj tih prilika kralj je MatijaS svedjer sljedstvu.

vojkom

No da

predlagala

je,

kralj Matija§

ga ozeniti kojom dje-

mocne knezevske porodice. Kad je to razabrala neka IvaniS uzme za zenu njezinu necaku, kcer brata

ugledne

iz

se iSta konafino odlu6i o na-

sinu Ivanisu ipak utre put do prijestolja, odluii i

poslao je u

1485. potajno

kraljica Beatrica, joj

Fridrika. Ali

vojvode Ludovika Sforze zaprosio za hercega vojvodkinju Blanku Mariju, sestru nedorasloga Gian Galeazza. Kad je za to saznala kraljica Beatrica, uprla je sve sile svoje, da tu svezu zaprijefii. Medjutim MatijaS ostade taj put tvrd; on je pa6e poslao poslije varadinskoga biskupa u Milan, koji je 25. studenoga 1487. zenitbeni ugovor podpisao, te pri velja6i

poslanika

u

Milan, koji

je u

vjen6anju hercega Ivani§a zastupao. Ozlojedjenu kraljicu nastojao je kralj tim ublaziti, §to je u isto vrijeme njezinomu nedaku Hippolitu Estenskomu, djetetu od §est do sedam godina, podijelio

dinal

ostrogonsku

Ivan

djeCaka nadbiskupa Ali

iz

do nedavna drzao

nadbiskupiju, koju je

od Aragonije.

U

lipnju

i

srpnju 1487. vodio je knez

njezin brat, mladi kar-

Bernardin Frankapan

Senja preko Zagreba u Ugarsku.

vlastohlepna, taSta

sredstvo rabila, da razvrgne

Beatrica

nije

ut^naeeni brak

se i

dala

udobrovoljiti,

nego

zakrCi hercegu IvaniSu

je

odsad svako

put do prijestolja.

U jednu je ruku po svojim pouzdanicima nastojala milanskoj vojvodkinji ogaditi vjendanoga druga njezinoga, a u drugu je i sama i po svome otcu salijetala kralja MatijaSi. da nju samu proglasi svojom nasljednicom. U Ijetu 1488. osvanuo je na kraijevu dvoru poslanik napuljskoga kralja, biskup Pietro Ranzano, pak govorio u tajnoj audienciji


KRALJ MATIJaS kralju,

neka se okani

misli,

I

da

SIN

NJEGOV IVANiS KORVIN (1473.— 1490.).

imenuje

IvaniSa

svojim nasljednikom, jer

uvrijedio kraljicu, koja jo§ nije promaSila dobe, te bi

mnogo

Kralj je Matija§ jamafno

151

trpio, jer je

mogla

jednako Ijubio

bi

time Ijuto

majkom.

postati i

ienu

i

sina.

Medju-

tim je teiku borbu svoje duSe pritajivao. Za volju zene nije proglasio nasljednikom sina niti je vjencanu drugu njegovu, |vojvodkinju milansku Blanku Mariju dao si IvaniSa,

Plo£a na grobnigi Embrika Zapoue

(t

1487.).

osigurati jedinca svoga. Ugarsku; ali zato je svakim nadinom gledao prididi Driao ga neprestano uza se, obasuo ga naslovima posjedima, a prelate, banine gradske

dopratiti u

i

i

i

ob<5ine mitio

i

zaklinjao,

da rade u priiog hercegu.

obvezali se paCe pismeno, da

su^mnogi

kapetani

de

kraljevskih

Ivani&a

gradova

iza i

otdeve

tvrdinja

Pojedint smrti

velikaSi, prelati izabrati za kralja;

prisegom

se

savjerili,

da

i

gradoTi

jednako de

po«


matijaS korvin (1458.-1490).

1^2 «

tm mjesta

yjerena

6uvati

Sve

hercega.

za

braniti

i

zgadjalo

to

se

je

u svibnju

i

lipnju 1489.

Prvih dana sijeCnja 1490. ostavio je kralj Matijas sa svojom

siiprugom

i

sa sinom

po§ao u Austriju na dogovore s njemaikini kraljem Maksimilijanom. Odilaze<5i iz svoje ugarske prijestoinice predao je kralj sinu Ivanigu kraljevske dvore u arkivom. Zapovjednik budimskoga Budimu zajedno s kraljevskom riznicom, knjiznicom pokoravati. izravno njemu Na daljem putu predao odsad se je morao grada Blaz Ra§kaj grad Budim, te

je

i

Komoran

ondje bila sahranjena; zatim

mu

Pozun zajedno

i

Do§av u Be6 nastavio

imena.

iupanijama istoga Ustupio

krunom

sinu znamenitu tvrdinju ViSegrad zajedno s

svome

je kralj

sve posjede zagorskih grofova Jurja

brojne gradove

Da mu

u Hrvatskoj.

vlast

i

i

daScu vrhovnoga

s

raditi

kralj

je

Stjepana, koja

sv.

u

prilog

mu Novo

dao

osvojenim pokrajinama austrijskim: u samoj Austriji Wolkersdorf, u Stajerskoj Optuj i Radgonu, napokon neka mjesta u

A

mu

je

mu

uz oblasti, koje

ga obilato

i

u

Kranjskoj

i

Ko-

je vec prije podijelio u Slezkoj (vojvodinu

Brod na Moravi, a k tome

druge), darovao grad

i

sinu.

druge

o torn je mislio, da proglasi IvaniSa svojim nasljednikom barem u zemljama

i

£e§ke krune. Zato

opavsku

i

mjesto kod Be6a, Retz

1

niSkoj.

svome

Vilima u Slavoniji, zatim Senj

ugled pridigne, nadijelio

je

zupana u

tajne pouzdanike, da u tome poslu

Kad

narod priprave.

je §iljao

je

u one krajeve svoje

da

mislio,

velikovaradinskomu biskupu

vjerio je u drugoj polovici oi^ujka 1490.

i

je put utrt, po-

svome kancelaru

Ivanu Filipcu, rodjenomu Moravljaninu, da stvar kraju privede. Ivan Filipec imao je poci u Vratislavu, pak ondje sazvati staleze

mogao

kancelar

moravske, slezke

No

zemljama hercegu Ivanisu.

predati vladanje u tima

provesti, zatekla je kralja MatijaSa

Iu2i6ke,

i

prije,

i

pred njima svedano

nego

je to inade

gorijivi

smrt, a pitanje o nasljedstvu

ostalo

je nerijeSeno.

(Smrt kralja MatijaSa,

6.

shrvao je prije reda inaCe krepko bio je posve zdrav, te je

zestoke boli od uloga. viSe

mogao

stajati

i

travnja zdravo

1490.).

Neumorni duSevni

sam vodio vojsku u austrijskom

i

tjelesni

napor

Jo§ tijekom godine 1487,

tijelo kralja MatijaSa.

no

ratu;

poslije

spopale ga

Stanje njegovo pogor§avalo se je tako, da u ozujku 1489. nije

na nogama, vec su ga morali prenaSati u nosiljkama. Tad se je

i

na

BeCa u Budim. U Ijetu kao da ce ozdraviti; a u kolovozu bijaSe se ved tako oporavio, da je stao zalaziti u odaljenije gradove zamke. No 6im se je jesen priladji vratio iz

i

makla, pojavili se opet sumnjivi znaci bolesti.

mah

Na

i

noge

stale

mu

oticati,

poiJetku god. 1490. krenula je bolest kraljeva ne§to na bolje, te su astrolozi dozvolili,

i

a u

isti

ga je groznica.

tresla

lijednici

Koljena

smrt, jer je o

tome

govu iurbu, da

koji put

izvr§i

da podje u Bed. Cini i

se,

da

je

sam

sa svojim pouzdanicima govorio.

najzamasnije poslove, da se naime

kralj

mu

dvorski

slutio svoju

Tako razumijemo

izmiri s

skoru i

nje-

carevim sinom Maksi-

da osigura hercegu Ivanisu nasljedstvo. K tomu desili su se na njegovu dvoru u Befiu poslanici rimskoga pape, napuljskoga kralja, milanskoga vojvode, gvajcarske zadruge, turskoga sultana napokon mletaCke obcine, zeleci svi, da §to prije milijanom,

i

i

svrSe poslove, poradi

Uz kralja bili su osim kraljice Beatrice sina Gereb (eius consobrini), zatim vrhovni kapetan Austrije (supremus capitaneus ducatus Austriae) i zapovjednik Be6a, po imenu Stjepan Zapolja (brat god. 1487. umrvsega palatina Emerika), onda sudac kralj evskoga dvora Stjepan Bator, jegarski biskup Urban Doci ili Dojdin (koji je vrgio palatinske poslove), napokon gjurski biskup Toma Baka6 od Erdeda kao kancelar kraljev. kojih bijahu doSli.

IvaniSa jo§ njegovi rodjaci Petar

i

Matija§

i

i

Sred

silnih

bijaSe odredio,

vitezom.

Kako

i

da

zamaSnih posala osvanula cvjetna nedjelja (4. travnja) 1490. MatijaS <5e na taj dan mletaSkoga poslanika Dominika Bollana proglasiti

se kralju nije htjelo

idi

u stolnu crkvu

podidi drvenu kapelicu u dvoriitu svoje palade.

sv.

Za same

Stjepana, dao je u o6i te slave svedanosti, koja je trajala neko-


SMRT KRALJA MATIJA§A

ru£ka za kasnije doba, zatrazio je i

osjetio,

da ne

gledala umiriti nudeci

mu

razlidta

stao se tuiiti na vrtoglavicu,

Tu

loznicu.

se u

zestoki bolovi

»Ajc

6

stali

>Isuse<, a

i

sati

da

i

All

jela.

mu

Iz

tome se

znaci

vid,

treslo

tijelo

dvorjanici stajali prestravljeni kraj kreveta kraljeva;

da

^ine. Jedina kraljica zdvojno se je trsila,

silom

razliSite lijekove

u usta, otvarala

mu

niSta

pak se

dao

je

njegovih

odnijeti u svoju

ostavila

se

tu\i

se zbunili

o6i, govorila

mu

u uho

svijest,

a

samo vapaji Gospoda i

nijesu znali, §ta

i

pomogne svomu suprugu,

da

Malo zatim

od groznidavog nemira. lijefinici

ga

vratila, te

okusiti.

Kralja

smokvu

je prvu

to se kraljica

klijenitosti.

stiSDUtih usta

gr£evito

£itavo

U

ne htjede

kralj

No £im

utazi.

gnjevom.

potamnjuje

na veder pojavi§e

ga muditi. pri

Bududi da je

sklonio u svoje odaje.

smokve, da glad

kralj

planuo je silnim

valja,

>53

neke crkve, te je stoga odredila vrijeme dvorskoga

kraljica posia u grad, da obadje jo§

okusio

namah

se je kralj tako, da se je

liko sati, izmorio

TBAVNJA 1490).

(6.

ulijevala

mu

prigonila lijeSnike,

i

Medjutim se pod noc pojaiaSe bolovi kraljevi take, da je svom snagom urlikao; nazo6ni dvorjanici govorahu, da mu je grlo jako kao u lava. U zoru spavaSe kralj nekoliko sati. Obnovljeni bolovi prenuSe ga opet od sna, ali podjedno poieSe ga kad bi se prenuo, te se ostavljati. Citav dan probavio je u polusnu; samo kad i sile da

mu pomognu.

i

da progovori. Kraljica Bealrica molila ga ga pitanjima ponudama; ali usta njegova nijesu

zagledao u okolo stojedu druiinu. Naprezao

da

placuci,

ofiituje

svoju volju; salijetala

se,

i

PODPIS KRALJA MaTIJa§A. Snimljen • povelje od 24. crpnja 1489. CiU se: >Matfaias rex in«na p(ro)p(ri)at.

Arkiv u Badimpeiti.

viSe progovorila.

Smrtna borba

6. travnja, izpustio je kralj

Mrtvo

trajala je

Na

do zore tredega dana.

u jutro izmedju 7

i

8

sati

utorak,

dne

svoju du§u.

kraljevo prevezeno bi na ladji u Budim, a odanle

tijelo

veliki

na kolima u Stolni

Biograd, gdje bi uz velike podasti sahranjeno. PrepoSt stolnobiogradski pjevao je opijelo,

a poslanik napuljskoga kralja,

rjeiiti

biskup Pietro Ranzano, govorio je posmrtno slovo.

Dvorski historicar Bonfinije piSe, da su 6ini,

za kraljem

MatijaSem,

da ta tuga nije bila obca ni iskrena. Ba§ oni, kojima je pokojni kralj bio

prvi su smetnuli s

uma njegova

Zapolja, piSe

sada na

to,

joj

»e

dobrodinstva. Kraljev miljenik, vrhovni kapetan austrijski,

ved 21. travnja

i

i

da

Hrvatski Ijctopisac Ivan TomaSi<i u XVI. stolje^u piSc,

(Muhamed zemiji,

ali

najbolji,

1490 u svojim proglasima: >Pomi51jajmo dakle sapetosti, koju je dotad podnosiia, da oslobodimo Ugarsku od tiadenja povratimo staru slot)odu njezinu*.

Stjepan

da

tugovali

svi stalezi

i

II.)

rekao o kralju MatijaSu:

nijesam na^ao ravna kralju

principes mundi,

non inveni Mathie

>Dao sam

Matijaiu* regi

ogledati

jednom

je

£itav svijet

(feci perlustrare

equalem), a zatim:

i

orbem

>Ja

i

kralj

turski sultan

sve vladare na ct

omnes

Matijai

na H-

tcrrc,


— 1490.).

matijaS korvin (1458.

,54

da se zovemo vladarima« (ego et Mathias sutnus digni nomine principum in toto urbe). I koru§ki plovan Jakov Unrest, kojega je domovina mnogo prepatila od sile kralja Matijasa, zove ga velikim (grossmachtig) kraljem, >koji je

smo

tavoj zemlji jedini

u Ugarskoj

vrijedni,

svemu onomu,

i

ugarskoj

§to kruni

maiem

Luiicu

osvojio,

...

podlo2io

kruni

ako

I

kao

(u boju) s Turcima,

i

skim Ijudima zivot spasao govih

s i

da

i

muz

znanosti

porodica

to rodjeni

Tko

pored svoje.

vlasti

K

u Hrvatskoj.

i

samo

moramo

pastira, bio je zakleti protivnik starih velikaSkih

tomu

samosvijest u njega tolika, da nije

je bila

bi se njegovoj

nadbiskup Ivan Vitez, poo6im njegov

bili

Matijasa,

i

i

opirao,

volji

mu

ujak njegov Mihajlo Silagji (Svilojevid), koji

vlast bila je Matija§u

bori

potonje slavitelje kralja

i

.

.

velik vladar. Bio je

i

potomak rumunjskih

u Ugarskoj

druge

trpio

njegovoj

volji

umjetnosti.

i

Kralj Matijas, i

po

jama^no najznamenitiji kralj na najvrstniji vladar medju svojim evropskim suvremedr^avnik, kao vojvoda i reorganizator vojske, kao pri-

Hrvatske, a

nicima. Bio je velik kao vladar jatelj

i

i

je zaista bio velik

Ugarske

prijestolju

Moravu, Slezku

je

viSe jo§ zemalja ugarskoj

mnogo zla prouzroSio, ipak je mnogo dobro ufiinio, te mnogim krscanHusitima u Ceskoj, za krgcanstvo ih odrzao. Mnogo je zla u6injeno od nje-

ako se ne obazremo na suvremene

priznati,

(gewelltigklich) vladao,

On

ratovanjem

Matija§

kralj

je

to nije bilo ni za korist njegovu, ni

ali

(Ijudi), I

ili

mocno

pripada,

vremena 6initi mogao. zatim malu Moldaviju, naime Vla§ku, i

nije nijedan kralj iza Andrijinih

kako

za

to,

nada sve:

morala podvrci zazelio

kralj

je

morao je pasti, pak bio pomogao do prijestolja,

desna ruka kroz dugi niz godina. Kraljevska

i

njoj se je

da potvrde, sto

je

ili

Njemu su

voija naroda.

i

Kraj

naredio.

te

sa-

autokratske

pravicu, pak stoga su nagradjanstvo, oduSevljeno stajali uz malo plemstvo pravicu, najbolje dokazuje njegov zanjega njegovo vladanje. Kako je volio pravdu sjaja konik, Sto ga je god. 1486. kad je bio na vrhuncu slave predlozio ugarskomu saboru na prihvat. Taj je zakonik (od 78 clanaka) kroz stoljeca ostao podlogom pravosudju. Narod se rado spominjao pravdoljubivosti njegove, pak tako je i nastala ona

cudi prava je sreca, da je u njega bio ziv osjecaj za pravo roCito

srednji

naroda, kao

slojevi

i

i

i

i

poslovica:

»

Mathias

nikakve pravice

ni«.

obiit,

periit«,

iustitia

Prema tomu

ili

na politidkom

polju.

On

»Pokle

kralj

MatijaS

»1490. tada umri

Ugarska

je

uspjesi

Hrvatskom jednom od

s

gotovo u sve poslove evropske; njegovi poslanici

je utjecao

diplomate nalaze se u svima zemljama Evrope, pa6e

sultanom od Karamanije. MatijaS

spi,

Kli-

dobri kralj

MatijaS

drzavniCkom daru kralja Matijasa svjedoie njegovi

Za njegova vladanja postala

prvih drzava u Evropi. i

O

po hrvatski:

razumijemo, §to je hrvatski Ijetopisac Simun

i

mentovic na poCetku XVI. stoljeca zabiljezio: ugarski na 7 (6) aprila«.

i

da postane

zeli,

i

u

gdje

Aziji,

njemaiki, pate

kralj

i

no ugovaraju sa car rimski, pak

u to ime nadovezuje sveze sa svima protivnicima porodice Habsburg. Prema rimskoj stolici vazda je odan sin, spreman sam proliti krv svoju za krscansku vjeru; no ta mu i

sinovska odanost nimalo ne smeta, da brani svoja vladarska

patronatsko pravo.

mu

ne da, da

rimska

biskupiju je

ostrogonsku

Inocentije

VIII.

djeiaku

opro

Hippolitu

njegovu

Kad

je

kralj

Estenskomu,

izboru,

hoteci,

narodito vrhovno

prava, a

namece biskupe

stolica

da ona potvrdjuje njegove izabranike.

trail,

se

On

i

nadbiskupe, vec nad-

namijenio izpraznjenu

necaku da se

kraljice ta

stolica

Beatrice, papa

kardi-

povjeri

nalu Askaniju Sforzi. Ali MatijaS zaprijeti: »Ja 6u vec pokazati, da sam ja kralj ugarski, a ne papa ili Askanije«, te Inocentije morade potvrditi kraljev izbor.

Znatne uspjehe na politiCkom polju postigao je MatijaS ne samo svojom drzavnidkom svojim pobjedama. Svoj vojniiki dar, svoju liCnu hrabrost dokazao je

vjeStinom, nego

u viSe prigoda.

oka takodjer poti lica, ve<5

i

Spominjemo samo podsadu Sabca

bio, birajuci svoje

vojvode

po srcu juna^komu

i

i

i

kapetane.

ratnoj vjeStini.

podsadu Be6a.

A

srecna je

bistra

i

Nije ih birao po starini roda Bilo

ih je

bez razUke vjere

i

i

Ije-

narod-


h

SMRT KRAUA MATIJA^A Najslavniji

nosti

A

i

od

njih,

kapetana

hrvatskoga bana.

No

nizovao. Sve do njega bila je

naprosto bilo braniti domovinu.

m

popeo se

1490.).

»5S

je

od obidnoga vojnika do

dasti

poglavita je zasluga kralja MatijaSa, Sto je vojsku reorga-

vojska u Ugarskoj

To

i

Hrvatskoj narodna vojska, kojoj je

domobranstvo, sastavljeao od banderija prelata, ba-

Krau Snimljeno

TRAVNJA

Pavao Kiniii (knez) postao je od mlinarskoga djetida vojvodom.

Blaz Podmanicki s pridjevkom Magjar i

(6.

Matija§ Koryin.

tpomenika nn glaTnim dTerima Rrada Ortenbargs u Badiiina (a Laiici). Taj tpomeoik podinso j« CitaT apomenik viiok jc 7 n^ a kip ajcde^a

god.^1486. MitijaicT namjeitnik o SIcskoj, po Imentt Juraj Stein. knlja I'/t n***

runa

i

iupanija, sabiralo se spore, bilo je slabo izvjeibano, a ito je glavno, dizalo se na

noge samo u prijekoj nevolji, a nije prelazilo granica. Kralju je trebalo vojske vazda na neprijateljske zemljc. Take je on zaveo dobro uvjeibane, koja de udarati spremne i

i


matijaS KORViN (1458.— 1490.)-

n6 stainu stajacu vojsku

zapovijedi njegove

redovnu vojsku, koja je primala placu, te koja je sluSala samo Ta stajada vojska, zvana »crna ceta<, po crnoj

ili

kapetana njegovih.

i

(oko 6000 momaka), bila je sastavljena poglavito od 6e§kih, moravskih, srbskih deta, te je pod svojim kapetanima ili udarala na neprijateljske zemlje,

opremi svojoj poljskih ili

i

je bila razmje§tena

vojske u velikom s

i

pomocnim detama vlaSkih

mah

isti

na dvije

i

i

Tako je 148.000—163000

moldavskih knezova.

kopnenom vojskom od

skrajnjoj potrebi s

u

tvrdinjama. Crna je deta bila jezgra po pograni6nim gradovinia domobranstvo (banderija) zajedno kad se je diglo na noge i

ratu,

Kopnena

strane.

je

topoidtvo

i

gala je kralja

i

s

brojnim topovima

ratna

i

Gjura sve do Beograda

Uza

dalje.

i

ratovati

i

u ratovima

Turcima.

s

Mornarica

razmjestena uz dunavske gradove

te je bila

mogao

lako konjanidtvo; osim toga imao je podsadnim strojevima. Uz kopnenu vojsku poma-

mornarica, narodito

poglavito rijeku Dunav,

Matijas razpolagao u te je

bila podijeljena na pjeSadiju (od te je

vojska

petina bila oboruzana puSkama), zatim na tezko kralj

kralj Ijudi,

to su

branila je

tvrdinje

tezke

brodovi dovazali

ratni

i

podev od

topove, ratnu

hranu za kopnenu vojsku. Po nekom talijanskom izvje§taju brojila je ratna mornarica do 364 ladje, medju njima i velikih galija s topovima i podsadnim strojevima; mornara bilo je na njima 2600, a vojnika 10000. U mornarici dunavskoj sluzili su od

zairu

i

Kralj

je

Matija§

drzao

je

vojsku

velike desti Srbi.

spremna za umjedem,

boj;

da

mu

strogo u zaptu, a

sam

mnogo

radio,

i

se

vje§ta

mnogo

je

bavio

vazda

i

bojnim

suvremenim prilikama.

te je starije tedevine prilagodjivao

Uzdrzavanje goleme vojske

bude

vojska

neprekidno ratovanje

mnogo novaca. Za Kako redoviti prihodi

je

stajalo

place vojnicima trebalo je na godinu preko milijun zlatnih

forinti.

od sabora trazio izvanrednu ratnu dadu, premda K tomu su pobiradi dada postupali nediniti.

nijesu za to dostajali, kralj je neprestano je uza to obedavao,

milosrdno

da toga ne ce viSe

od

tako narod

silovito, te je

i

Ijuto stradao.

tereta

silnih

umjetnosti, koje je kralj osobito volio.

Kako

Mnogo

je

novaca

vi§e za podupiranje znanosti

trebalo takodjer za uzdrzavanje kraljevskoga dvora, a jo§

je MatijaS bio odgojen u

duhu

i

huijianizma,

on je kroz ditavo svoje vladanje vazda njegovao klasidnu knjigu i lijepe umjetnosti. Pri tome ga je bodrio i glasoviti nadbiskup Ivan Vitez, koji je zajedno sa svojim necakom Ivanom Cesmidkim (Janus Pannonius) u velike njegovao taj pokret. Dvor kralja MatijaSa postao je tako stjeciStem odlidnih udenjaka, pjesnika i umjetnika onoga vremena, dakako najviSe Talijana. Uza to je kralj za velike svote stvorio knjiznicu od rukopisa klasidnih spisatelja,

koje je dao prepisati. Osobito poslije zenitbe

s

kraljevnom Beatricom talijanski

su udenjaci gotovo poplavili Ugarsku, pade je kralj najunosnije biskupije podjeljivao talijanskim prelatima, dime

Matijasa

napokon

sitnoslikara

i

pojavile se prve tiskare u Ugarskoj (1473.)

kipara

u

okoliSu

s

Majkovec u kriievadko; zupaniji. malena stasa, jakih prsiju

bujnom kosom poput

vatrom.

Povjestnidar

Ivan

lavljih

griva.

Turdanski

dirilske

i

da je

taj

veliki vladar

i

piSe

za

dopisivao

nj,

da

latinski,

kakvo djelo ili Hrvatskomu narodu ostao

je

neobidno velike

i

>majstor

bio i

hrvatski

njemadki

i

zivom

u pretvaranju«

(slavenski),

deSki, izdavao

napisao

ni

uspomeni.

On

nije

je kralj MatijaS u dobroj

§ije

odi njegove sijevale su

medju njima

samo magjarskim jezikom pismo izdao u tom jeziku.

glagolske;

Hrvatskoj (Senju). Izmedju

pleda, jake

Tamnosmedje

(dissimulandi magister). Govorio je viSe jezika, je znadajno,

duhovne dasti Za kralja

spominje se

Kralj je MatijaS bio

glave

i

i

prelate.

po imenu kipar Ivan Trogiranin marmorum sculptor), kojemuje MatijaS 3. srpnja 1489.

kraljevu

(Joannes de Tragurio, statuarius sive podijelio kalteo

nemalo ozlojedio domace

je

rijedi, niti

je

Vrlo

povelje je

ma

doduSe stegnuo

ukinuo mnoge povlastice premodnih magnata hrvatskih; ali je zato zaSticivao malo plemstvo od nasilja velikaSa, a osobito je zakriljivao gradove, na delu im slobodni kfaljevski grad na brdu Gradcu kod

vlast knezevskih

porodica, narodito

Frankapana

;

Oitt

je


SMRT KRALJA MATIJA§A

(6.

TRAVNJA 1490)

»57

Zagreba. Hrvatskomu kraljevstvu nije lakratio nijedne pravice, kojc je odprije imalo, pa6c ih je umnozao, podijelivSi mu god. 1477. pravo, da si btra kapetana uz bana. Dok je u Ugarskoj palatinsku dast omalovazavao, tako da je nije kroz godine ni popuojao, na-

Kazula (misno odijelo) |i

SadoTane so drije

nadinjena

prijestoljne

tmpete

Krofova Erdeda a GlogoTcn (Galgocz).

pohranjeno a franieTadkom

od Upete

amoatino

Fojnici

(Boini).

akroi

badadi da ae Da kaxuli vide grboTi kraija Matijaia prijeatolja

akako

to|;s

nije

kraija,

i

da

je tek f>oalije

6taVB, te )« pohranjena a risnid

2* to

itta,

odijelo

kao kod one

nema anmoie. da

:

pridalo

prekrojena a nii«no odijelo.

je

ae,

da

je

kros atoije^ bilo

ga

je Tetla

tapete, koja ae dnva i

ta katala

Kad

boaantka

GlogoTco,

bila prrobitno tapeta

ae je to tgodilo, nije iivjeatno

;

i

oa

no

za iira kraija Matijaia.

Obje tapete

nijesn

prara Texira, negu zetenkaati

radnja je majstoraka. te po sToj

prilici

FoJDidku kazala kupio je kralj cjenoati kraljeTikoga

genbreikoKa Franjo

Joiip

brokat a aTcsenim

alatni

i^borima na

ttrainjoj atrani

;

porijetla. (.

sa

6000

forinti,

te

je

STratio

medja kraoake drago-

dvora a Badima.

mjeStao u hrvatskom kraljevstvu zadaca, da brane hrvatske zemlje

da su za

pocre

je

dnige je nadinjeno misno odijelo (cania), koje

Katarina Kocada. Ali badadi da je radoja

kraljica

Matijaia. Jedoi

kraija

Od a

> prijestolja kraija Matiiala.

kraija Matijaia izumrle

vazda i

izabrane muieve

od Turaka

i

za bane, kojima

od Mletaka.

je bila teika

Vrijedoo je jo& iztaknuti,

— narodito u Slavoaiji, — mnogo odliine

porodice, koje


matuaS korvw (1458.— 1490.).

158

su doslije

mnoge

utjecale

u sudbinu naroda

Cupora, Morovica, Marczala

i

zemlje

Badani

i

napokon Bakad-Erdedi.

Kralj MatijaS zivi

i

danas jo§ u predaji hrvatskoga

Banfiji (Bani<5i),

njemu

i

priCa

i

pjesama.

No

najvise je razSirena

vojvodi njegovu DojSin Petru, junaku

jedan dan. Narodna pjesma ne vjednik

dunavskoga

brodovlja

junadkih djela u Bosni, Srbiji

hrvatske.

Nestalo je Titu§evica,

Gorjanskih, a na njihovo mjesto podigli se Sekelji, Zapolje

i

sje<5a i

i

i

vinopiji, koji

se vise,

poslije

ona o

da

i

je zapio

Matija§u tri

i

stotine dukata, sve u

je DojCin Petar bio

ban bosanski, ona ne

juznoj Ugarskoj.

Imade o simpatidnome

slovenadkoga puka.

kralj u

neko vrijeme zapo-

spominje

ni

njegovih


IX-

VLADISLAV 1I.JAGELOV1C {1490^..—

15^ >

(MiS-— «S«^

(1512.— isi4>):

11514.)

i

-fc- •

Ki^M

(ISM4.

H



UbernakaU,

Odlomak kamenoga okvira god. 1491.,

te je Taljda

koji

oekad

je

bio a

crkvi

dar koezoTa Fraokapana. Pohraojen

KRALJ VLADISLAV

IL

je

n

ir. Jarja

Hreljina.

Okrir

poljeie

ix

a arkeologifkom maseja a 7La,gnhi.

JAGELOVIC.

(1490.— 1516).

zbor kralja Vladislava 11. Jagelovicia (15. srpnja 1490.) krunisanje njegovo u Stolnom Biogradu (18. rujna 1490.); IvaniS Korvin postao slavonskim hercegom. i

Kralj MatijaS bijaSe

umro, ne osiguravSi

ni

zakljudkom nasijedstvo svome sinu Ivanisu. tani

segom 061

zajamiili,

da ce

i

prema

kojim su dosad IvaniS

uz sina

stajati

vedina

stJsnuo, zaboravi

svojoj volji

5 Ijevstvom,

Ivani§a;

ali

jedva §to

je

na svoje kletve, pak stadoSe

njih

stenjali.

Pa£e

i

kraljica

i

raditi

udovica Beatrica, pred koju i

mu

zamolio, da

svoga vojna,

ve<5 je

pri-

MatijaS

je

po pod

mladi

bude majka

samo o

i

torn snovala,

Hrvatskoj. Ta ved 11. travnja kako da sama ostane kraljica u Ugarskoj se, da obudovljela kraljica uzme kojega od susjednih vladara i

(rimskoga kralja

Namah po drulili

Maksimilijana smrti

kralja

ili

deSkoga kralja Vladislava) za suprugal

Matija^a

bijahu

povjerili vladanje kraljici Beatrici

driavno vijedc od

najodlidnije

i

na dvoru

pastorku

gospode.

joj

Ti ce

nazoini prelatt IvaniSu, te

svi

im

t

pri-

upravljati kra-

Emerika Zapolje (tada ved jegarsld) biskup Urban Dojdin.

se sastane izborni saber. Sluibu palatina, koja je iza smrti

neka vrSi i dalje (f 1487.) ostala nepopunjena, razaslala je kr?ljica iz Vcd 17. travnja 1490.

Komorana zajedno

pisma na sve strane, u kojima je javljala smrt kralja

i.

Pojedini velikaSi, kape-

predlagalo

dok

HrT. poTJ.

mu

nakon otdeve smrti na koljena pao

magnati ^

saborskim

svojoj koristi, veseli, Sto su se oslobodili pritiska,

za^titnica, slabo je marila za zelje

1

ni

dodu§e pokojnomu kralju obedali, pa£e

gradovi bijabu

i

zakonom

II.

111.

s

diiavnim

vijedem

MatijaSa, te podjedno pozvala sve

"


KRALJ VLADISLAV

l62

da se za mjesec dana

stalele,

unum integrum mensem

novoga gospodara

biraju slozno

novum

regem,

dominum

item

skupe na polju pe§tanskom, na Rako§u (ad vulgariter Rakos vocato), pak da ondje

§to brojnije

campo

in

JAGELOV16 (1490.— 1516.)

II.

i

Pesthiensi

vladara (ut isthic pari voluntate et unanimi voto

principem eligamus).

et

novum

dakle radilo o tome, da

Nije se

od ostalih kandidata naprosto priznade za kralja, nego tri godine. da se novi kralj izabere, kao ono pred trideset Nema sumnje, da je medju velikasima ugarskim hrvatskim bile muzeva, koji su potajno iudili svojoj porodici pribaviti kraljevski vijenac. Pripovijeda se kao posve pouzse budi Ivanis Korvin budi koji

i

i

dano, da je pristari ve6 Stjepan Zapolja, tada vrhovni kapetan Austrije

»Moj sinko, da

visinu, rekao:

svoga

uzeo

priprava za izborni sabor

Ivaoa u krilo, pak

i

Be6a, prigodom

ozna6iv

rukom neku

ugarski*.

Medjutim se

su to IvaniS Korvin, zatim njemaiki kralj

Maksimilijan,

si

bar

javila 6etiri

javna takmaca.

onda ceSki

kralj Vladislav Jagelovic,

Bill

sindica

postao bi sada

tolik,

kralj

napokon mladji brat potonjega,

i

poljski kraljevid

Ivan Albert, sin kralja Kazimira IV.

U i

kao da

prvi kraj

vladara, a

k tomu

Vi§egrad, a

mnoge druge

i

Napokon

slusati.

je bio najsigurniji

bila

kruna

je sin slavna

gradove Budim

samo njega

bijahu prisegli, da ce

tvrdinje, kojih kapetani

u njegovim rukama

je

herceg Ivani§ Korvin. Ta bio

drzao ogromna imanja, zatim poglavite kraljevske

je

sv.

Stjepana, kao

i

silno blago pokoj-

noga otca, koje je vrijedilo nekih 400.000 dukata. Kako je i malo plemstvo bilo posve odano porodici Hunjada, mogao je mladi Ivani§ smatrati svoj izbor posve osiguranim, pak je zato mirno i spokojno izcekivao sastanak izbornoga sabora, uzdajuci se u prelate i

mo6nima

magnate, koje bijase otac njegov uCinio

izdaje herceg IvaniS

pokladniku

mu

i

u gradu Budimu jegarskomu kojom

sv.

njegova

prelata.

i

ustupiti svoja prava

kralja

od god. 1462.

predobije time za

na Ugarsku, pozvao kralja.

je

i

1463., utana6enih

19. travnja 1490. iz

Napokon

je mladji Ivan Albert bio jo§ kraljevicem.

izmedju otca

mu

otac Fridrik

Innsbrucka ugarske sta-

se za krunu sv. Stjepana pojagmi§e

Oba

se

Maksimilijan, trazio je

kralj

sina poljskoga kralja Kazimira IV.; stariji brat Vladislav bio je jo§

dok

svibnja 1490.

vraca neka posjedovanja, §to

Maksimilijan, da ce

Nadajuci se

MatijaSa.

da ga priznaju za svoga

leze,

Drugi takmac, njema6ki

Stjepana na osnovu ugovora

Fridrika

mu

06ito je herceg nastojao, da

Matijas oduzeo.

jednoga od najuglednijih

krunu

5.

biskupu Urbanu Doj6inu, vriiovnomu

vrSitelju palatinskih posala, povelju,

bijase kralj

ih

Due

bogatima.

i

od 1471.

i

dva

kraj 6eski,

brata osnivahu svoje pravo na tome,

im je mati bila sestra Ladislava Postuma i kdi Albrechta Habsburgovca, pak su take potomci nekadanjih kraljeva ugarskih i hrvatskih. Vladislav je radio sam za sebe, dok se je za mladjega brata Ivana Albrechta trsila majka Elizabeta, zeledi i mladjemu sinu Sto

bill

pribaviti koje kralj evstvo.

Uz vlast

i

6asa,

da

htjela

pretendenta nastojala je

Cetiri

Sast

iz

ruku.

all

kraljica

udovica Beatrica, da

Sa svojim napuljskim rodjacima

prilike tako udesi,

da bude,

i

je

bila

da

i

i

ostane kraljica

dalje

joj

pomagaCima gledala i

vladarica.

Kraljica

ne izmakne

od prvoga majka nije

je

gotova pomagati svojim blagom onoga od preostalih

triju

ona izprva priklanjala bio spreman, da se njome ozeni. Stoga kralju Maksimilijanu; ali kad taj nije htio razumjeti njezinih ponuda, ved ju je kao svoju »sestru< molio za pomoc, da dodje do svoga >prava«, kraljica se je Beatrica odvratila od njega, pak je stala naginjati 6e§komu kralju Vladislavu. Ugarski prelati i baruni, ieljni da se vrate zlatna za njih vremena prije kralja Mati-

takmaca, koji bi

jasa, nijesu

A

toliko

se je

marili

za

pravo

i

pogodbe,

koliko

vi§e

za

svoje

stalezke

i

li6ne

kraljem

koristi bilo, ako ieSki kralj Vladislav postane modi ce ta modna gospoda opet se baniti kao gospodari kraljevstva, onako kako su dosad dinila de§ka gospoda u Ce§koj, a k tomu uklonit de se i nezbjeLuzice, koje je iivomu inace ratu radi de§kih nuzzemalja, naime radi Morave, Slezke

probitke.

njima je najviSe

ugarskim. Uza

nj

i


IZBOR

KRAUA VLADISLAVA JA0EL0Vi6a

doslije drzao kralj Matijal. Dole se je mladi

prelata

i

velikaSe. je kralj

Jedan od

njemu

kralj radio,

Sigismund

zaloiio.

Oko

od

Poljske izkupiti one

Zapolje, koji

mu

Ivan Filipec, nekadanji kancelar kralja Vladislava, a onda predobio jo§

i

§ipu§ke

ili

javno

postati kancelarom.

ako postaae

je za slu6aj,

gradove, koje bijaSe nekad

kapetan Austrije u

drugove, jegarskoga biskupa Urbana

svoje

Uz

svibnja utanadio

Moravljanin, oiito je pristao uz

koji je vriio poslove palatina, a za njim gjurskoga biskupa

obeca§e, da 6e

8.

drugi velikaSi. Velikovaradinski biskup

i

rodom

MatijaSa,

Dne

kao vrhovni

je tada boravio

gradu Beiu, stadoSe se kupiti sve tajno

da predobije najodliCnije

Stjepan Zapolja.

Vladislav sa Zapoljom u Pragu tajni ugovor, kojim

kraljem ugarskim, obecao

•63

herceg IvaniS Korvin pouzdavao u obedanja

magnata, zadata njegovu otcu, dotle je 6e§ki prvih pridruiio se je

SRPN/A 1490).

(15.

11.

prelate

Tomu

takodjer neki velika§i

stali

Doj(^ina,

Bakada Erdeda, kojemu i

kapetani, a

na 6elu svima junadki kapetan temeSki Pavao KinizL

Rako§ko polje koo Pe§te.

Tako

su se u o£i

stranaka. Neki lidoi

uz Poljsku

izbornoga

protivnici

medjaSile, naginjali

su

sadanji sudac kraljevskoga dvora

mu

treba kralja, kojega

Stjepan Perenj

i

Stjepan

sabora

Stjepana

i

kraljevicu

i

i

mignati

vlastela

Ivanu Albertu.

§iju driatic; a

Kraj

takih

IvaniSu Korvinu tek velikaSi jugozapadne vali s

prelati

kao

Na

razdijelili na viSe u iupanijama, koje su delu ovima bio je do-

erdeljski vojvoda Stjepan Bator, koji je govorio, >da

vazda moie za

Rozgon.

ugarski

Zapolje,

njemadkim kraljem Maksimilijanom.

ba6ki nadbiskup Petar Varda, a s njim

prilika

Batoru se pridniiili Blai Magjar, ostali

su

vjerni

i

Ugarske, u koliko nijesu javno

odani hercegu ili

tajno §uro-

Najodlidniji privrienik IvaniSev ostao je kolodko-

pe6uvski biskup Sigismund EmuSt, zatim neki Za hercega IvaniSa bila je ditava kraljevina Slavonija, kojom je tada upravljao Ladislav iz Egervara kao ban Dalmacije, Hrvatske Slavonije. Tu su 8C kao osobiti privrienici hercegovi izticali knez Lovro Ilo£ki, vranski prior Bartol Bcrislavid, i napokon brojno malo plemstvo. Kako su se ponijeli hrvatski knezovi, nije nam

Sedi, Kanizaji

i

Sekelji.

i

i

i


kRAU VLADISLAV

t64

II.

ja6elovi6 (1490.

1516.).

* poznato; no

Znade i

bit 6e,

samo

se

da

nijesu marili ni za koga,

za Frankapane, da su se okoristili

im

posjedovanja, koja

s

MatijaS.

Naro6ito se Frankapani pojagmili,

da je joS u travnju 1490. senjski

oduzeo

kralj

kapetan Petar Tarnok od MackaSa morao

Dne

23. svibnja

svome hercegu, kako Senj u

da su naginjali kralju Maksimilijanu. prilikom, da si opet povrate gradove

Citavom kapetanijom, tako

bijaSe

da predobe opet Senj kapetaniju.

ili

javlja

je napuljski

kralj

pomoc knezu Bernardinu

ferrarski

poslanik

Ferdinand poslao

Stalezi skupljali su se vrlo

sobom

i

sporo

na

(debili),

Mnogi

zaire u

i

bunu (novitade) u il

suo mase);

al

u Budimu u6i-

jer su baruni

i

RakoSu.

polju

Constabilis

na dva broda hrane

Hrvatskoj, nastojeci, da opet predobe svoje oblasti (a volere recuperare

im nakana ne ce poci za rukom, jer su nemodni nili dobre odredbe (bona provisione).

obrani svoju

Beltrandus

Frankapanima, koji dizu

ostalim

i

pomoc od Dubrov6ana, da

traziti

Budima

iz

velikagi doveli su sa

brojne oruiane druzine, da osiguraju >slobodu izbora<. Prvi je osvanuo jegarski

sa 2500 konjanika. Bilo je to oko kao zamjeniku palatinovu sve udesiti za saborovanje. Dne 28. svibnja stigao je u Pe§tu erdeljski vojvoda Stjepan Bator sa svojim drugovima cetama iz Erdelja, a cetiri dana poslije doSli su i baruni iz gornjih krajeva ugarskih, koji medjase s Austrijom. Na podetku lipnja vec je u Budimu zagrebacki biskup Osvald zastupnici kraljevine Slavonije, po imenu Vladislav od Grebena, podTuz, a uza nj su

Urban

biskup

Dojcin

svojim

sa

Biskupu Urbanu

15. svibnja.

privrzenicima

i

bilo je

i

i

onda knez Mihajlo Blagajski, Pavao Pako§, Juraj Turoc od Ludbrega, Stjepan Drzic (Dersffy) od Sredice (de Zerdahel), Petar Bockaj od Rasinje, magistar Petar od Gudovca, viceprotonotar kraljevine Slavonije, Bernardo Rohffy, napokon Nikola Pakraiki (de Peker) i Gregorije Stubiiki (de Zthwbycza). palatin kraljevstva ugarskoga,

Dne

svome gospodaru iz Budima, kako je da ne ce vijecanja zapodeti, dok ne dodju oni, kojih jos nema. Skupljeni baruni imadu sa sobom oko 10.000 konjanika, koje su smjestili onkraj 2. lipnja

1490. javlja ferrarski poslanik

vedina baruna na okupu,

Dunava na

i

polju, gdje ce se izborni sabor obdrzavati. Stigli su

u Budim takodjer posla-

napokon

cara Fridrika, onda rimskoga kralja Maksimilijana,' nadalje poljskoga kralja,

nici i

ali

deSkoga kralja (Vladislava);

poljskoga, koji ju trazi za vrlo oprezno

i

skrovito;

Premda ne bijahu sabrana gospoda dne

svi

rade, da

ti

6im

sto doznade,

namah

lipnja iz

Vec toga prvoga dana do§lo

graju

i

morao

je mislilo,

kralja

baruni, koji su se o6ekivali, presla su ipak

i

Budima preko Dunava u PeStu

stalezima zajam^iti, te tako povratiti njima

kako se

Stjepana, osim

ce poslanik vojvodi doglasiti.

gdje bi sabor otvoren. Stalo se vijecati o povlasticama

vali.

sv.

svoga trecorodjenoga sina (Ivana Alberta). Baruni razpravljaju

jo§ stigli svi prelati

7.

zadobe krunu

je

i

>slobodu<, koju su

Rako§,

na polje

i

pravicama, koje

ce novi kralj

prije kralja MatijaSa uzi-

do smutnje. Nize plemstvo nekih

zupanija, potaknuto,

od vackoga biskupa Nikole Batora, brata erdeljskoga vojvode, podiglo

izklicalo poljskoga kraljevica Ivana Alberta za kralja.

je odluc^no prosvjedovati, te je

se je Ivan Albert odsad izabranim

Sam

vojvoda Stjepan Bator

nekako smirio odpornike; no uza sve

kraljem ugarskim, te je

stao

to smatrao

kupiti vojsku,

da kra-

Ijevstvom oblada. Sjutradan, dne

nici kraljevine Slavonije

13. lipnja

i

nagodile se napokon

da se desetina pobira u dva

Na

da dokrajCi dugotrajne smutnje izmedju slavonskih staleza poradi crkvene desetine. Posla-

lipnja, nastojao je sabor,

8.

zagrebaSkoga biskupa Osvalda Tuza

maha, prvi put

sa svojim iza

dodjoSe napokon dugo izdekivani baruni

biskupom, ustanovivSi uz

ietve, a iz

drugi

put

iza

berbe.

juine Ugarske, Slavonije

i

ino,

Tek

Hrvatske.

Lovro Ilo6ki, sin nekadanjega kralja bosanskoga Nikole, napeSuvski biskup Sigismund Ernu§t, onda srbski despot Gjuragj Brankovic, vranski

Celu svima bio je knez

dalje

prior Bartol Berislavid

sa svojim

rodjacima,

i

napokon

hrvatski

knez Bernardin Fran-


IZBOR

kapan.

I

ovi

KRAUA VLADISLAVA JAOELOVi£a

Jo§ prije dolazka

pojedinih

svedjer boravio

Tomu

i

velikala

dvoru

bijahu

IvaniS,

sabrani

na izbornom

je sada

koji

Bakaia Erdeda, ne

da im ne ide od

zajedno

je

Tek kad

su

si

su

ti

prelali potajni

mladoga hercega; spominjati zasluge pokojnoga

govorili

stali

za

na neke velikaSe, a narodito

kralja MatijaSa, njihove su rijeCi tako djelovale

za-

Beatricom

kraljicom

s

i

za svoje zastupnike izabrao

bolan, da

slutedi

Ovi prvi stadoSe

srca.

poslanike

staleii sasluiali

Budimu, bija§e

u

Vladislava.

kralja

ibs

Ijudi.

Herceg

kandidata.

deSkoga

vidjelo se oiito,

potonjih

kraljevskom

u

biskupe Ivana Filipca privrzenici

SRPNJA 1490.).

dovedoSe sa sobom nekih 6000 konjanika, tako da

saboni bilo na okupu oko 15.000 stupnike

(15.

II.

na brojno

nize plemstvo, da je zahtijevalo hercega IvaniSa za kralja. Iza biskupa pristupili su poslanici kralja

Maksim iiijana,

te

od god. 1463. priznade za

su

ne htjedoSe o tome

uzgoropadili,

slobodu izbcra; a jo§ su se ja6e

gospodar njihov

da se

zahtijevali,

kralja. Stalezi

kad su im njema£ki poslanici

ratom. Sada su dolli zastupnici poljskoga kralja Kazimira, koji vida Ivana Alberta; a iza njih stalezi osiguraju

bududnost njegove

Ako

C^I V^^

Ferdinanda, neka

kralja

Oni su u dugom govoru

bi sabor gledao na nasljedno pravo, to

sToju

zaprijetiii

preporudavali kralje-

su

udovice Beatrice.

kraljice

k<feri,

su poslanici 6e§koga kralja Vladislava.

gospodara.

napuljskoga

su poslanici

molili

na osnovu ugovora

ni 6uti, jer su branili

Posljednji pristupili

izlagali

poruku svoga

zapada prijestolje

kralja Vladi-

r ^rW\V*

PODPIS HERCEGA IVANI&A KORVINA. Snimljen

slava, jer je

bodno

od

porelje

on

5. iTibiija

unuk

najstariji

1490.

se:

Comnas dox mann

»Johannet

Albrechta

kralja

biraju kralja, opet je Vladislav

njemu imaju

CiU

Austrijskoga;

najvrijedniji

i

najbolji

ako

p(ro)p(ri)««.

da

ho<5e stalezi

On

kandidat

slo-

je vc<5 kralj

knine pak tako ce on kao mocan vladar lako braniti Ugarsku od svih neprijatelja. Napokon je on blag dobar vladar, kojega je ved zavolio deSki narod; s toga nema sumnje, da 6e ga novi podanici uzljubiti. deSki,

(Morava, Slezka

i

uslijed

ugovora

pripasti nuzzemlje deSke

kraljem Matija§em

s

Luzica),

i

i

Govori

i

razprave

s

odprije bila za Vladislava. zali

Dne

su velikadi 17.

lipnja

poslanicima bile su pusta igra;

No kako

samim izborom, ne javlja

svedjer na okupu,

ali

ferrarski

zupanije

li

poslanik

da nijesu jo§

sabor o svome troSku, nijesu

je nize bi

se

vedina prelata

i

baruna ved je

plemstvo prianjalo za hercega IvaniSa, otenize plemstvo u to vratilo svojim kudama.

u Budimu

svome gospodaru, kako

oglasili svoje odluke.

mogli dulje dekati, ved su se

raziSli,

prihvatiti

i

polvrditi.

na

ostavivSi od svake

to s polja

neprestano vijeda. Sastavlja se inauguralna diploma, gdje

sve sloboStine, koje ce morati izabrani kralj

su baruni

Mali plemidi, koji su doSli

po dva zastupnika, dakle oko 120 drugova; sabor se na

sklonio u PeStu

i

Car

Rako^

su nanizane

je Fridrik poslao

nove poslanike.

U nastojali

isti

mah, dok su se

doslije Zajedno

s

prelati

i

baruni Vladislavljeve stranke

rijeSili

nilega plemstva,

mladoga hercega IvaniSa. Kraljica udovica Bffatrica, koja je hercegom IvaniSem boravila u kraljevskim dvorima u Budimu, pre-

su nadmudriti

i


KRALJ VLADISLAV

l66

II.

JAGELOVIC (1490.-1516).

u varo§ Budim u pala6u biskupa Urbana DojCina, pak stade stalezima nuditi svoje blago, da se Vladislav proglasi kraljem pod pogodbu, da se njome ozeni. Odlazak nizega plemstva i bijeg Beatrice tako se kosnu hercega Ivani§a, da se je stao nagadjati s prelatima i barunima za taj slucaj, ako bi kojega drugoga izabrali za kralja. do ugovoraj §to ga je nevoljni herceg dne 17. lipnja 1490. utanaiio sa I tako dodje 8 biskupa i 25 baruna, koji su bill ociti ili tajni privrzenici 6e§koga kralja Vladislava. odanle

bjeze

Glavne ustanove toga ugovora bile su ove: >Ako bi se desilo, te gospodin herceg Ivani§ ne bi bio na izbornom saboru izabran za ugarskoga kralja, to ce ga, da ne bude li§en kraljevske Casti i naslova, s mjesta, cim kojega drugoga kraljem ugarskim proglase,

Bosne

izabrati za kralja trecega

ili

Bosne predat

Slavoniji kao

s tridesetnicama

(banatus regnorum

Jedno

i

ce ga novi kralj ugarski

eligatur), te

coronari

est,

Dalmatiae

et

debeat).

IvaniSu takodjer

u

Povrh

sveiano okruniti

i

refiene

herceika 6astu

svima uobi^ajenim

u Zagrebu, Cakovcu

banska Cast

drugo primit ce dosmrtno

i

moris

Sclavoniae) sa

regni

(ducatus

ce se njemu

vjerit

ut

se gospodinu hercegu

<5e

kunovinom,

s

regem Boznae

detvrtoga dana nakon svoga vjen^anja neopozovivo, castno

eundem futurum regem,

(per

(in

i,

i

svima

sa

drugim mjestima; suvi§e po-

obidnim

tako naime, da

(vita comite),

kraljevini

pravednim prihodima,

kraljevinama Dalmaciji

Croatiae)

kralj e vine

i

i

Hrvatskoj

pravednim

<5e

prihodima.

hercezku 6ast

i

kra-

pravom kao nasljedni gospodin (ita videipsum regnum infra vitam lure perpetuo, tanquam

Ijevinu Slavoniju posjedovati za zivota vjecnim

quod ducatum praedictum et dominus haereditarius), a baniju recenih kraljevina Dalmacije i Hrvatske drzat 6e takodjer kao sluzbenik u ime sluzbe (banatum vero praefatorum regnorum za zivota, ali kao ban Dalmatiae et Croatiae, similiter infra vitam, id tamen tamquam banus, et officialis pro officiolatu teneat et possideat). U istima pak kraljevinama moci 6e po dosad obdrzavanom obiCaju libertates eorundem) oktave drzati, pravdu po njihovim sloboStinama (iuxta dijeliti i sud suditi, te vr§iti svu obiiajnu jurisdikciju, ali s tom pripomenom, da bude bududemu kralju i njegovim nasljednicima, kao kraljevstvu vazda odan i vjeran, da im drzi vjeru i njihovim se zapovijedima pokorava, a da se nikad ne odmetne od kraIjevstva niti od svete knine ni pod koju pogodbu. Gospodin herceg neka se naziva kraljem Bosne, hercegom Slavonije, Opave Liptovije, kako banom Dalmacije i Hrvatske, a jednako moraju ga nazivati buduci kralj, kao i prelati i baruni. Buduci da ce za uzdriavanje grada Jajca, kao drugih gradova u Bosni i Hrvatskoj imati nemalih tro§kova, licet,

i

i

.

.

.

i

i

i

i

da bududi kralj ugarski njegovi nasljednici moraju istomu gospodinu hercegu svake godine doznadivati 12.000 zlatnika 10 tonelata soli (ne§to u Solnoku, a drugo u Segedinu). Imanja i posjedovanja, koja bi uslijed smrti ili pomanjkanja nasljedodredjuje

se,

i

i

nika,

ma

s kojih

drugih

pravednih razloga u istoj kraljevini Slavoniji pripala kruni moci de herceg, ako imadu do 50 podanika i manje, slobodno darivati, te 6e buduci kralj i njegovi nasljednici morati njegove darovnice odobriti i po obicaju potvrditi. Ako bi pak imanja imala vi§e od 50 podanika, nije mu slobodno 50 poili

i

kraljevstva Ungarije,

danika

izluditi,

te ih darovati,

ved je takovo darovanje u

cijelosti

pridrzano za vladajudega

Gospodin herceg smije po svojoj volji (pro suo arbitratu) u redenim kraljevinama namje§tati banovce (vicebanos) druge sluzbenike, ali samo takove, koji <5e redene krakralja.

i

Ijevine

njihove

nepokolebivo (inconcusse) uzdrzati u njihovim starim

slobodama odobrenim obicajima, i koji ce one tvrdinje (castra) oprezno duvati, da ne postradaju i da ne dodju u neprijateljske ruke. Ako bi parci (causantes) u svojim parnicama pred gospodinom hercegom ili njegovim sluzbenicima prizvali na kralja ili na i

i

zakonima, kao

zitelje

i

njegov dvor, mora herceg te prizive podastrijeti, te se odluci njegova velidanstva ili sudca kraljevskoga dvora pokoriti, pade po obicaju osudu i izvr§iti (execution! demandare)«. Uz ove ustanove drzavopravnoga znadenja imade u ugovoru i drugih zamaSnih odredaba, narodito u pogledu gradova i posjedovanja hercegovih u Ugarskoj, Hrvatskoj,


KRAUA YLADISLATA JAGEL0Yi6a

IZBOR

kao

i

koje

u austrijskim zemljama. je

SRPNJA 1490).

IL (15.

Grad Frakno (Forchenstein)

1*7

varo§ Zeljezno (Kysmarthon),

i

pokojni kralj hercegu darovao, a kraljica Beatrica zajedno

barunima §ipu§koniu

s

vrhovnomu kapetanu austrijskomu Stjepanu Zapolji za 17.000 dukata zaloiila, se namah nakon krunisanja novoga kralja za prvoga sabora izkupiti hercegu moraju povratiti. Grad Medvedgrad kao Rakovec u kraljevini Slavoniji, koje kaSteli Lukavec sada drzi gospodin herceg, a trazi ih velemoini gospodin Ivan Tuz od Laka sa svojim sinovima, neka za sada ostaDu u vlasti hercegovoj, a re^eni Ivan Tuz neka povede parako je dobije, mora mu herceg bez odpora zapreke recene granicu protiv hercega, dove povratiti. Neka dalje hercegu za sva vremena ostane kneiija ill grofovija Zagorje grofu

i

i

i

i

i

i

s

gradovima

i

kaSteiima (Krapina, Varaidin, Vrbovec, Trakoldan, Vioica, Greben, Lobor,

nekad

OStrc), koji su

pripadali

zagorskim grofovima Jurju

tovca), all su ih radi nevjere izgubili, te

MatijaS

ih je kralj

i

Vilimu (sinovima Jana Vi-

Hercegu

darovao hercegu.

Veliki pk6at herckoa IvaniSa Korvina. Ancjeo

drli

a rakama

porodice

a^b

a(ereniaaiini)

X

Hanjada

d(omini)

X

(a

gaTranom).

M«t(hie)

X

N^apia:

r«(K^)

X

»X

Jonanea

Honf{ar(ie)

X

X

Conrinaa

X

Q^t**

X

Bohem(ie).

Isvomik u driavnom arkivu a B«0a.

IvaniSu ostat 6e

varoS i

i

trgovi

i

nadalje gradovi njegovt, §to ih drii po Ugarskoj

Hrvatskoj,

(Kiythovac), Poditelj,

gradovi Brinje

i

Bilaj

po

Hrvatskoj; naro£ito

Ripa6 (Repacz), kao ostale varoSi i imenu Novi, Starigrad, OtoCac, Prozor, Obrovac, K116evac

grad Senj, Stenidnjak, Lipovec, Vojevodina

po

i

Ved (Weth), Krupa,

Japra

i

(Belay) za ^itava iivota. Fade

i

kaSteo i

Obrovaiki za sva vremena, a

gradovi Vo^in (Athyna), Novigrad


KRALJ VLADISLAV

Its

JAGELOVIG (1490.— 1516).

IL

Bijela Stijena (Fejerkew) zajedno s 6itavim kotarom Totu(Wywar), NaSice (Nekche) gevinom (Thethewsyna) imadu pripasti hercegu nakon smrti sadanjih posjednika. Gradovi Komoran s 5a§cu zupanskom, kao i Tata (Totis, Dotis), §to je herceg primio Pozun i

i

dalje zalozeni, dok mu se ne povrate uzajmljeni u zalog za 40.000 dukata, ostaju mu Wolfersdorf u Austriji, novci. Nadalje zadrzat ce herceg Ivani§ varo§i RQtz, Kirchschlag Kalnik u Veliki Slavoniji; tako varoH Brezce grad isto i KoMoravi na Brod Ugarski i

i

i

dok ne ce modi da namiri svoje 6ete, koje u stanjevicu u za placu u zalog dao. Ako bi herceg ili njegovi kojima je te varo§i Kranjskoj drzi, potomci ma koji od izbrojenih gradova i posjedovanja sudbenim putem izgubili, obvezan je kralj ili njegovi nasljednici, da im izgubljeno jednako vrijednim imanjem nadoknade. Kranjskoj, potonje

dotle,

i

Umre samo

li

s

polagati

herceg bez potomaka,

pomenuti gradovi

svi

mu

onim posjedovanjima, koja svojim

i

u buducega

dvorjanicima darovati. Prelati

ih

kralja

potvrdu

izraditi

varoSi pripasti ce kruni ugarskoj;

i

darovao, modi

je kralj Matija§

baruni vec

i

darovnica,

takih

i

da

ce slobodno raz-

se sada obvezuju, da ce

nadarenike

ce

braniti

i

za§ti6ivati.

Daljim ustanovama ugovora odredjeno

bi,

herceg IvaniS imao ustupiti

§ta bi

Ijevstvu povratiti. Najprije se obvezuje, da ce ustupiti Optuj, Radgonu, i

sve druge gradove, varo§i

nadalje

i

hercegovine, gradove

sve

Novo

trgove, sto ih jo§ sada drzi u Stajerskoj, Austriji i

mjesta

u

obim Slezijama

i

Luzici

i

kra-

mjesto, kao i

Kranjskoj,

(izuzev jedino

iz onih gradova mjesta odvesti topove ni ratne stroneka herceg ne dopusti, da se privilegija i izprave drzavne

herceztvo Opavsko), te da ne de jeve. Nadalje se odredjuje,

i

i

kucama tavernika, raznesu, nego da ostanu netaknute. Jednako ne ce dopustiti, da se kraljevska knjiinica razaspe, vec ce sve knjige ostaviti u knjiznici; pojedinaca, sahranjene u

za svoju

porabu

Napokon

ne^to knjiga izvaditi,

sm.ije

se prelati

i

toga novoga kralja prinuditi, da

prihvati

preko granica dovesti u kraljevstvo. s

mjesta ce prelatima

barunima

i

ali

s

privolom

i

uz reviziju prelata

i

baruna.

baruni obvezuju, da ce u sluiaju, ako tko drug! bude izabran, i

potvrdi

taj

Cim pak herceg

izruciti

krunu

sv.

ugovor, te da

ce

ga tek onda

primi od kralja potvrdjeni ugovor,

Stjepana, koju sada imade u svojim

rukama; kada pak novo izabrani kralj udje u kraljevstvo, ustupit ce mu jo§ gradove Budim, Vi§egrad Beograd sa svima ostalim kraljevskim gradovima, varo§ima selima, i

i

koja kruni pripadaju. Svi nazoSni prelati

i baruni, kao i zastupnici nizega plemstva jamSe, da ce sve to^ke ugovora to5no izpunjavati, §to i svojim pedatima podkrjepljuju. Sve pored toga ugovora nije herceg Ivanis ipak posve izgubio nade, da bi mogao

postati kraljem.

Petar

Najodludniji

Varda, nijesu

radili za

svoga predlozenika,

prijetila

pogibao, da

kraljevskom gradu

privrzenici

njegovi, na

potonje pogadjanje

za

plane

Tako

znali

se je izborni

gradjanski

rat.

ili

delu znati

im kolodko badki nadbiskup htjeli,

sabor razdvojio

vec

su svima silama

na dva tabora,

te je

Herceg Ivani§ okupio svoje privrzenike u

dok su se protivnici njegovi utvrdili u varoSi. Oko medju objema strankama primirje do 23. lipnja, ne bi li se u to postigao kakav sporazumak. Ali do toga nije do§lo. Jo§ 27. lipnja pi§e poslanik ferrarskoga hercega, po imenu Beltrandus Constabilis, svome gospodaru Herkulu iz Ostrogona ovako: »Do sadanje ure nije jo§ obavljen izbor kralja. Prelati baruni razdvojeni su u u

Budimn,

20. lipnja utanaieno bi

i

dvije stranke: jedna stoji uz sina

pokojnoga kralja (hercega IvaniSa), i njoj pripadaju nadbiskup kolodki, biskup peduvski, herceg Lovro (Ilodki), despot srbski, knez Bernardin Frankapan neki drugi manji, koji su se svi nastanili s hercegom u kagtelu. Drugoj stranci pripadaju svi ostali baruni, kojih su imena u dvostrukom popisu zabiljezena .; oni su se smjestili sa svojim detama u varogi Budimu. Vazda medju sobom ugovaraju, ali sporazuma nema, vec utanaduju primirje za primirjem. Cim sto zakljude, obavijestit cu o svemu vasu preuzvi§enost po zasebnom poslanik u«. U isto gotovo vrijeme javlja i

.

neki privrzenik

hercega

Ivani^a papi

Inocentu

VIII.,

kako su

.

prilike povoljne za reCe-


IZBOR

KRAUA VLADISLAVA

JA0ELOVI6a

SRPNJA 1490.).

(15.

II.

Ib9

pristaSe njemadkoga kralja Maksimilijana, tako noga hercega, jer su mu se pridruzili da imade viSe od 30 000 odane vojske, koja se docTice mnoii. >S toga se tvrdo nadamo, da ne ce nitko drugi biti ovjenCan za kralja, nego njegova presvjetlost* (unde lirmam spem habemus, quod nemo, nisi sua illustrissima dominacio in regem coronabitur). i

Medjutim bijahu se zgodile dvije

je znatno pogorSalo stanje

po kojima se

stvart,

hercegovo. Najprije se je Stjepan Zapolja, vrhovni kapetan Austrije obje slranke velike nade polagale, na dislava, a protiv

zahtjev staleia odito izjavio za

BeCa, u kojega su

i

6e§koga kralja Vla-

hercega lvani§a; a namah zatim je velikovaradinski biskup Ivan Filipec

pohitao na Moravu, gdje je bila

utaborena

je prisegla vjernost

se je nekako

dana

posljednjih

Ivani^a svoga odabranika

6e§komu

Sve

kralja Vladislavu.

to zgodilo

lipnja

crnom ietom

Stiah pred

£eta Matija^eva, te ju je podmitio sa

crna

100000 dukata, tako da

kralja

MatijaSa

neka §to

svjetovali,

bio je

da su privrienici hercega neka se skloni PeJtu,

tolik,

prije ostavi

Budim

i

i

u juinu Ugarsku i Slavoniju, da ondje skupi Sto viSe vojske. Ivanii zaista posla krunu dragocjenosti na ladjama u Peduh, preda kraljevske dvore u Budimu Blazu RaSkaju, a i

priprema Peduhu. Medjutim se zabrinu§e da bi herceg IvaniS mogao zaista podidi na noge ditavu juinu Slavoniju, pak poslaSe za njim u potjeru svoje teie pod Stjepanom Batorom Ugarsku Pavlom Kiniiijem. Ovi ga dostigoSe u tolnanskoj zupaniji na polju Chont Mezee (in i campo Chont-Mezee, prope villam Zabathon in comitatu Tholnensi). Premda je hercegov tabor bio zaSticen modvarama rijeke Sarviza, nahrupi na nj Pavao Kinizi tako silno, da

sa svojim privrzenicima udari na jug

onda

i

Vladislavljevi,

staSe

i

An%AnM

KRAUA VlaDISLAVA

PODPIS Cita se: tWIadislaas rex

manu

U

Kis

i

slavid

Franjo i

Juraj

Dombo; 70

boju pade 40 hercegovih

njih

II.

diplome, ixdane a Farkalhidi 31. irpnja 1490.

p{ro)p(ri)a<. Snimljcno i inauguralne

6ete njegove razprSio.

je

r medju njima kapetani Matija

Ijudi,

bude zarobljeno, medju njima vranski prior Bartol

Kaniiaj. Ostatak vojske razbjeze se na sve strane,

sam herceg

Beri-

Ivani§ s po-

glavicama svoje stranke skloni se u gradove pe^uvskoga biskupa. Dobitnici ne proganjahu bjegunce, nego

Mnogo

oplijeniSe

kola

i

brodove, krcate

blagom, dragocjenostima

spisima.

i

Na

toga razgrabi§e hercegovi Ijudi sami, toboie da ne zapane protivnike.

to se

biskup Sigismuad ErnuSt zatvoriSe u Pe6uh; Lovro Ilodki ode u Srijem, herceg IvaniS da kupi nove 6ete; a Jakov Sekelj pohita u ^tajersku, gdje je malo zatim primio sluibu i

od

kralja Maksimilijana.

Boj na polju Chont-Mezee (polje kostiju)

bjedom nestalo Dobitnici

je

povratiSe

hercegu IvaniSu se

12. srpnja

u

svake

zgodio se je

nade, da bi

Budim, a na

poiuri§e, da §to prije Vladislava proglase za kralja.

pahu s

to

se

4. srpnja

mogao

1490.

S

torn po-

uzpeti na prijestolje.

se svi ondje jo§ sabrani velikaSi

Da ne bude nikakva

odpora, postu-

u posljednjem boju pustiSe biskupu k hercegu IvaniSu mah sazva on kao zamjenik palatinov

s IvaniSevim privrienicima vrlo obzirno; sve zarobljenike

mjesta na slobodu, pa£e Urban

Dojiin posla

Sigismundu Ernu^tu, nudeci im izmirenje. sabrane staleie

i

strane

U

isti

poslanike

poslanike za 15. srpnja u crkvu

i

sv.

Jurja

u Peltu, te proglasi


KRALJ VLADISLAV

170

• ondje Vladislava u ime sabora

JAGELOV16 (1490

11.

naroda za

i

kralja.

Dan

1516.).

prije toga

obecano

bi obudovljeloj

Beatrici, da 6e je novo izabrani kralj uzeti za fenu; radostna je kraljica na dan izbora sipala novaca medju puk, koji je klicao u slavu novomu kralju. kraljici

Namah nakon koji bijaSe ostavio

Austriju,

i

sabora, medju njima Stjepan Zapolja, prema ugarsko-moravskoj medji, da dovedu kralja

po§li su odaslanici

izbora

Bed

i

Vladislava u Ugarsku. Taj bija§e medjutim vec prije obavijeSten o svemu, §ta

on

15.000

te je sa

diti,

s

lijudi

momaka osvanuo na

granici ugarskoj.

poslanicima sabora na polju kod sela

od

njega

radosti izljubio je

Prvo

trazili.

mu

redom da

je bilo,

Dne

mahom

<5e

se zgo-

31. srpnja sastao se je

Farka§hide izmedju Trnova

poslanike, a na to je je

toga

s

i

Sereda. Suze

prihvacao sve, §to su od

podpisao krunitbenu zavjernicu (inaugurale diploma)

ovoga sadrSaja: 6eski, markgrof moravski t. d. »Mi Vladislav Bozjom milo§6u kralj ugarski Ovim pismom priznajemo i dajemo na znanje svima, kojih se dostoji: da kad je ovih dana prejasni vladar, pokojni gospodin MatijaS, kralj ugarski i Ce§ki i t. d., na§ dobre uspomene predSastnik, s ovoga svijeta se prestavio ne ostaviv nakon sebe zakonitoga i

i

i baruni, kao i svi ostali prvaci, pak i svikoliki stanovnici po prastarom obicaju i slobodi iste kraljevine zapada pravo izabiranja novoga kralja, videdi se liseni vladara, i videci da ne moze lako i bez velike Stete kraljevstvo ostati bez glave, nakon vi§e dogovora o izboru i namjeStenju novoga kralja, sto su ih medju sobom imali, obratiSe o6i duha svoga na nas i najvoliie nas

nasljednika,

gospoda

te kraljevine,

prelati

koje naime

naime sunatjecatelja (competitoribus), to jest koji te nas uz nize popisane uvjete, pogodbe i 61anke za svoga kralja, gospodara i vladara izabra^e i sveCano proglasi§e. I napokon poslav nam u susret izmedju sebe nekoliko prelata i baruna, u samu nas kraljevinu Ugarsku

izmedju svih kr§canskih vladara,

naSili

su takodjer za ovim kraljevstvom

tezili,

od pomenutih Clanaka: da cemo kraljevinu baUgarsku s ostalim kraljevinama pokrajinama njoj podlozenima, gospodu prelate starune, sve crkve crkvene osobe, zatim plemice i gradove, kao §to i ostale zitelje dobrim novnike iste kraljevine uzdr2ati u starim pravicama, povlasticama, sloboStinama

na krunisanje

sredno

dovedoSe.

Prvi

je

i

i

i

i

i

su naime blazene uspomene kraljevi odrzali, i koje su imali tako da ne cemo ni pod kakvom izlikom uvoditi ma kakve novotarije, sto smje-

obidajima, u kojima uiivali,

raju na njihovu §tetu

ih

i

i

naperene protiv njihovih

ugnjetavanje, a

slobostina (kao

starih

uvedene po istom pokojnom gospodinu Namet pako ili dacu od jedne forinte (taxam unius

sto je radio receni pokojni kralj MatijaS), paC:e

kralju Matija§u

da demo

ukinuti.

da ne cemo nipoito

floreni)

nego cemo

zahtijevati,

cajnim kraljevskim prihodima zadovoljni

biti.

sa starim pravednim, redovitim

— Nadalje

demo dobra

(bona)

i

i

druga

obi-

ma

kakva prava drugih, koja bijahu pokojni kralj MatijaS velicanstvo kraljica posvojili, ili izpitavSi koja je tkogod drugi nazlobice i preko puta pravde prisvojio, razgledavSi takva prava, povratiti ih ili udiniti, da se povrate od drugih onima, cija su odprije bila. Jo§te da krunu kraljevstva ne demo uzeti iz ruku gospode prelata i baruna ni za koji razlog, ni pod koju izliku, pak ni kojom hitrinom iU varkom, nego demo dopustiti i

i

— i

trpiti,

da po starom obiCaju

slobodi nju (krunu)

i

njihove sredine, koje de oni (prelati

i

drze

i

duvaju

te krune.

krune

i

zama

u

Ako

kraljevine

saboru se

bi

za zivota,

izlikom i

— Jo§te

demo

ili

poluditi,

pak

obedajemo, da Moravu, zatim Slezku

Ugarske

otudjiti,

Olomudkom dogodilo,

da

izvjestni (certi) iz

baruni) jednoduSno za to izabrati

Vi§egrad, odredjen od starine za duvanje iste krune, predat

rima

neki

i

i

i

odrediti.

obje Luzice ne

cemo od

nego do odkupnoga roka, prema zapisima

udinjenima

pri

umremo bez

samoj

ugarskoj

zakonitoga

A grad

doznaditi istim duva-

kruni

nasljednika,

vazda

postarat

i

obvedrzati.

se

jos

po na§oj smrti prije odkupnoga roka ni pod kakvom god kojim god putem od iste krune i kraljevstva ne odkinu. SuviSe izradit demo da se po pogodbi i naredbi, u redenom saboru udinjenoj, istoj kralj evini i

da

se te zemlje ni


KRAUA YLADISLAYA JAGBLOYI^A

IZBOR

II.

SRPNJA 1490).

(15.

kruni ugarskoj §est gradova, onako kao

171

pokrajine, zapi^e i ostale one osigura, i o torn pismo dade i izdati u£ini, koje <5etno u taverniiku kudu ugarske krune metnuti predati. Ako pak s vremenom oni, koje to po u^iajenim o torn zapisima obveznicama zapada, redene zemlje od ugarske kruoe odkupe: tada da svu onu svotu novaca doznadimo i

i

i

rukama krunskih duvara, neka je duvaju u ViSegradu polag krune za potrebe kraNapokon da 6emo te novce po volji odluci gospode prelata baruna ulo-

Ijevstva. i^iti

j

i

i

za obranu

potrositi

privole

narodite

povodom

gospode prelata

razpolagati

kojni

gospodin

dove

i

niti

kralj

u

varosi

i

na korist kraljevstva; a preko volje

i

Ito

i

da

ne

raditi.

JoSte,

njima

s

p'rivrijedio

stekao

i

Koru§koj

§tajerskoj,

demo

baruna

Kranjskoj,

PeCat kralja Vladislava U

pe£aU ixpod krane

sredini

poljtkih JageloTida). Veliki

glsTC dalmatinake,

3. lar

naokolo niba: »S(igillam)

braniti

;

ke»t

• lijevK:

aere(niniini)

.

i.

krana

prin(cipia) .

4.

i

aganke

manjih grbora,

Dalmacie

i

to

:

boaanaka,

d(oiniai)

.

.

bududi

da

Crotcie

.

.

3.

i

kojim po-

neke

gra-

i

obvezujemo

i

se,

(eiki

Ut,

5.

grb kraljevske kn^e

dvognbi krii agaraki, a leopardske

i.

kaoa

Wladialai et

ni

spomenuti

u.

deana 2.

je

Austriju

obecajemo

gttdt, 2. a

slobodoe

i

tima novcima

s

alarooska, 3. .

d(ei)

.

aleski

g(racia)

.

regia

orao. .

Napis

Haogarie

.

c(etera)<.

Isvomik a driavaom arkivn a Bodtmpetta.

da bez osobite

skomu

kamanski .

pet (jrbova (i.

t*.

opuaje

Bohcmie

r

oikada

itit

itit

bez odluke

ugarsku blagajnu

za

i

i

niti

kralju, i

i

narodite privole

i

bez slobodne volje gospode prelata

Stititi

i

baruna

nedemo

carskomu velidanstvu ili prejasnomu rimnjihovim nasljednicima; nego odrzat demo ih za krunu ugarsku, te ili od spomenutih Telidanstva* niti demo ih ma kojim na svijetu nadinom

Austrije ni ostalih mjesta povratiti


KRALJ VLADISLAV

l72

H.

JAGELOVIC (1490.

— 1516.).

otudjiti. JoSte da se bez savjeta, privole, te naro£ite i slobodne volje reSene gospode prelata i baruna ne demo o torn sporazumjeti s pomenutim veli£anstvima; ako bi se pak zgodilo, te bi po njihovoj volji, savjetu i privoli doSio do sporazumka, onda cemo sve, §to bi nas po takovom sporazumku zapalo, ako to bude zemlja ili imanje kakvo, za uvijek privaliti, pridati i zapisati Ugarskoj i njenoj kruni, ako pak bude gotov

Ugarskoj

duvara, da se u Visegradu uz krunu za pak novce te uloziti i upotrebiti na obranu i korist baruna; a bez volje, savjeta, savjetu re^ene gospode prelata kraljevstva, to po zeiji gospode prelata baruaa privole iste i da za one novce ne slobodne kao i narodite Joste da cemo vecom stranom u Ugarskoj stanovati, da cemo nipo§to drugCije odrediti. lakSe doskoditi i pomoci mogli potrebama kraljevstva. Ako pak prilike budu bi zgodnije (uz zahtijevale, da odemo iz zemlje, tada da cemo kraljevstvo ostaviti u dobrom redu potrebite) odredbe sve do naSega srecnoga povratka Jo§te, dok budemo u Ugarskoj boravili, da imamo i drzimo sve same Ugre (Hungaros) za savjetnike, kancelare, blagaju obce za sve vece i manje dastnike. nika, posteljnike, stolnika, peharnika, komornike Jo§te kad se bude radilo o stvarima i poslovima, koji se titu kraljevstva Ugarske ili svjetovati se s drugima, nego s ugarskim podlozenih joj strana, ne cemo o njima vijecati savjetnicima, a druge inostrane, kao ni druge narode ne cemo pripustiti k takvomu dogovoru i vijecanju. JoSte da bez narocite privole, a slobodne i drage volje gospode prelata, baruna i kraljevstva savjetnika ne cemo moci crkvene casti, navlastito pak nadbiskupije, biskupije, opatije, prepoStije ostale prelature podjeljivati drugim nego Ugrima ili onima, koji su odavna kruni podlozeni, a da cemo ih svakako podjeljivati samo po§tenim i dobro zasluznim osobama. JoSte, da ne cemo moci drugim nego Ugrima, i

novae, svu onu svotu predati u ruke krunskih

— napokon

potrebe kraljevstva Suva; i

i

i

i

i

i

i

i

i

svakako vele zasluznima, dati i podijeliti Cast erdeljskoga vojvode, sikulskoga, teme§koga i pozunskoga zupana, zatim 6ast bana Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i severinskoga, beogradskoga i jajaCkoga, i drugih mjesta, pak upravljanje krajiSkih tvrdja kao kraljevskih gradova. prava dijelimo, ne strancima, imanja i vlasteoska da JoSte nego samo dobro zasluznim stanovnicima kraljevstva, podlozenima kruni ugarskoj, prema to

i

i

njihovim zaslugama

i

sluzbama.

Jo§te,

ugarskoga kraljevstva, van ako budu zakonitim razlogom; a sudci sami

slobodnu

i

punu

i

svi

da oktavalne sudove dr£e glavom redoviti sudci ili

njihovi

koji

od

bez ikakva straha cistu

vlast krojiti

brenom na5inu svima parcima, vecima

manjima,

i

u tezkim poslovima

njih

zamjenici

suprisjednici

i

i

zaprijedeni

da imaju svakako

iskrenu pravdu po starom

i

kojega god

bili

reda

staleza,

i

i

odo-

dosto-

neka komu za volju promijeni ili narusi obidaje, obdenito obsluzivanje i pravni red. Jolte, da na prostu prituzbu ili krivu dojavu, izvan puta pravde ne saslu§av stranke, ne cemo nijednomu naSemu

janstva,

i

da ne cemo

ni

jednoga sudca nagoniti

ni

siliti,

i

drzavljaninu, bio

imanju

ni

kojega god

i

ma kakvim god

staleza

stvarima

god prijavu prituzbu §emu drzavljaninu, bio on ma kojega sebe, ni na diju

osobi a kad

ili

ih

drug6ije.

i

njegovu imetku.

bude trebalo

da

traziti

i

staleza

da

JoSte,

promijeniti,

reda, nikako

i

njegovim.

da

se

se

zabavljati, ni

Jo§te,

upotrebiti

i

da

ne

priliku,

osobi

njegovoj, ni

cemo

ni

kako

dostojanstva, naudili,

sada§nji

pjenezi

to

i

sami od kojemu na-

ili

njegovoj

za sada ne mijenjaju,

po savjetu prelata

udini

bi

baruna,

i

a

ne

god

gospoda prelati i baruni s ostalim stanovnicima ugarskoga kraljevstva suglasno u zajednidkom dogovoru zamisle, napi§u i odlude za slobodu, mir pokoj, pa za uzdrzanje iste kraljevine do krunisanja, neka budemo duzni po obiCaju od starine prihvacenom vazda obdrzavanom, sto no se zove zakon kraljevstva, valjanim pismom prihvatiti, potvrditi, ukrijepiti, odobriti pohvaliti, kao JoSte,

§to

i

i

i

i

i

Sto to uvijek dinjahu i

drugi kraljevi, naSi predgastnici, po obidaju kraljevstva odobrenom hvale vrijednom; pak toga da cemo se uvijek drzati, a i iiniti, da se i svi drugi drze.

Joste, buduci

i

da su gospoda

prelati

i

baruni, natjerani

silnom

potrebom

kraljevstva.


IZBOR

KRAUA VLADISLAVA JAOELOVI^A

za pladanje vojnika recenoga Slezkoj,

pokojnoga

gospodina

(15.

SRPNJA 1490.).

Matija^

kralja

nam uzmogau

prinudjeni znatnu svotu sastaviti, da

bill

II.

173

koji

su

boravili u

isto kraljevstvo

uzdriati

neka mjesta i neke kraljevske dohodke zapisali do odkupa zaiozili onim Ijudima, koji su im tu svotu novaca uzajmili, i buduci da se povrh toga za prijasnju sluzbu pomenutih placenih vojaika u staaovitom roku opet mora neka svota novaca platiti: zato iele ista gospoda prelati baruni, pak i ^itavo kraljevstvo, da preuzmemo na sebe primimo pomenuti odkup zalozenih mjesta i dohodaka, kao i placijelo

i

iitavo, te su poradi toga

i

i

i

navedenim vojnicima platiti, to sve pogodbama, da na se primimo sa svima uvjetima obvezama, Sto odatle izviru, te ovako iste prelate cijelo kraljevstvo izvolimo oprostiti barune, pak od toga placanja ugovora. Mi dakle receni kralj Vladislav, uvazavajudi onu osobitu prijazan i priklonost pomenute gospode prelata, baruna ostalih driavljana, koje su nam ovakim izborom oditovali, a zeleci im zahvalnost svoju donekle izkazati, te videdi, da je gore navedena njihova odredba odluka onako pravedna poStena: zato gore navedene dlanke, sve danje gore re^ene svote novaca, koja ce se imati

i

i

i

i

i

i

i

i

i

§to se u njima sadrzava, pohvalismo

obecavajudi kraljevskom

cemo

te

dlanke

obdrzavati, a

i

i

na§om

rijedju

sve njihove uvjete

udiniti,

da

ih

i

primamo

hvalimo,

po§tenjem naSim, po

i

i

njezino

odobravamo,

i

krScanskoj, da posve nepromijenjene

vjeri naSoj

velidanstvo

i

kraljica,

i

svi

naSi

ostali

£emu da je dokaz svjedodanstvo ovo na§e pismo, kojemu smo Dano u taboru na§e vojske kod sela Farka§hide u subotu u o6i

podloznici obdrzavaju,

pedat na§ prilijepilL

te

toike vazda nepovrijedjene

tako

isto

i

odobrismo,

i

i

blagdana okova svetoga Petra apostola, godine Gospodnje tisucu

detiri sto

devetdesete,

i

kraljevanja naSega u Ugarskoj prve, u Ce§koj pak devetnaeste<.

Osim inauguralne diplome, koje Slavoniju, potvrdio je kralj

izmedju hercega Ivanisa s

bi

Vladislav

Korvina

i

u

jedan izvorni primjerak odredjen za kraljevinu taboru kod

velikaSa

FarkaShide poznati ved ugovor od 17. lipnja, kojim bi odredjeno, §ta de drugoga zapalo. Tim je kralj Vladislav

hercegom biti, ako bi kraljevsko prijestolje s nazodnim prelatima i barunima zelio posve

Zajedno

privrzenike, kojima bi jo§

25. srpnja

i

predobiti hercega Ivanisa

i

njegove

proglaSeno obde opro§tenje, ako se za 24 dana

okane daljega odpora. I hercegu bi tada zajamdeno sve, §to mu bija§e otac darovao, ako za dvanaest dana predade kraljevske gradove 1 tvrdinje, koje jo§ drzi. Nekoliko dana iza sastanka u Farka§hidi, dne 9- kolovoza, uSao je novo izabrani kralj

Vladislav svedano u Budim, gdje

Osvald Tuz kao poslanika

ga je na vratima pozdravio

nebeskoga, kao jedino

uzdanje

mah

isti

zagrebadki biskup

Medjutim

spas Ugarske.

vojskom provalio u Ugarsku

bija§e brat njegov, poljski kraljevid Ivan Albert, s

lovoza dopro do polja Rakosa; a u

i

stizavali su

gdje se bija§e digao kralj Maksimilijan. Trebalo se

s

kobni

i

8.

ko-

glasi iz austrijskih zemalja,

toga poiuriti, da se Vladislav Sto

prije konadno pogodi s hercegom IvaniSem, a onda da se okruni krunom sv. Stjepana, da se tako stane na put daljemu rovarenju njegovih suparnika. Herceg Ivani§ do§ao zaista ved u prvoj polovici kolovoza zajedno s peduvskim biskupom Sigismundom ErnuStom vranskim priorom Bartolom Berislavidem u Budim, te je ondje 15. kolovoza i

utanadio konfederaciju

i

savez

s

kralja

privrzenicima

Vladislava, narodito

s biskupima:

gjurskim Tomom Urbanom Dojdinom, varadinskim Ivanom Filipcem, kralj Vladislav na sve strane Bakadem Erdedom. Namah zatim razaSiljali su velikaSi

jegarskim

i

i

i

pozive za krunisanje, koje

svetoga kriia, naime poziva, izdana

14.

rujna.

u Budimu

kralja. Prvi glasi:

se imalo

bi

18.

iPrelati

velidanstvo boravedi svima

i

i

I

staleiima

baruni

je ved

od

kraljevstva

prelata

Ungarije

pojedinim plemidima i

Stolnom

u

Biogradu na dan uxviSenja

hrvatskoga kraljevstva

kolovoza: jedan

posjednicima kraljevine Hrvatske, bradi

Ne sumnjamo, da

obaviti

i

stigla su

dva takova

samoga

baruna, a drugi od

sada u Budimu uz kraljevsko

drugoga

ma

kojega staleia

i

xvanja

nama milima pozdravljenje Ijubav. u§iju, koliko smo napora i tro&kova,

prijateljima

odavna doprlo do va&ih

i

i


KRALJ VLADISLAV

,74

IL

JAGELOVI6 (1490—1516.).

koliko takodjer potezkoca podnijeli nakon smrti prejasnoga nekad gospodina kralja MatijaSa, blage uspomene premilostivoga gospodina nalega, birajudi i namjestajuci novoga kralja,

i

koliko je vremena proteklo prigodom toga izbora poradi razli^itih neprilika.

poradi nevolje kraMi smo sve podnosili mimim i strpljivim duhom za obce dobro Ijevstva. I buduci da smo vec nakon dobra, kako vjerujemo, a uz pomoc i nadahnuce duha (svetoga) i zrela promiSljanja prejasnoga vladara, gospodina Vladislava, prvojednodu§noni voljom sviju rodjenca poljskoga kralja, naime 6e§koga kralja, sloznom ugarskoga naSega sveCano izabrali, njega u to kraljevstvo kralja i drzavljana za gospodina i

i

Budim

Ungarije dastno doveli, te u njegove ruke gradove

i

ViSegrad predali, odiudili

smo obcom voljom njegovo

velifianstvo na dojdudi blagdan uzviSenja svetoga kriza u Stolnom Biogradu, u mjestu naime od starine za to odredjenom, sa svetom krunom, koju u na§im rukama imademo, po obredu i sveCano vjenfiati, kako mozete i jasnije razabrati iz pisma njegovog veli6anstva, koje je o tome na vas upravio. I premda bi se za takvo krunisanje po starom obifiaju kraljevstva trazio dulji rok, ipak smo mislili poradi zamasnih uzroka i potreba, naroCito poradi brojnih neprijatelja, kojima je kraljevstvo

ovo odasvud opasano, to krunisanje prije preduzeti (anticipandum), jerbo se bez prevelike opasnosti po kraljevstvo, kao i bez nenadoknadive ^tete dalje odlagati nikako ne

molimo

moze.

S toga

rok

mjesto na krunisanje dodje, te ondje za Cast

bi

i

vas

vama tegotno

bilo, te

sto vise mozete, te ih

i

pozivamo, da se svaki pojedini glavom podigne, u odredjeni

ovo nikako

ne

u6initi

i

sjaj

kraljevstva nazo6an bude.

bi mogli, izaberite

na svaki naCin na reCeno krunisanje

poSljite.

I

ako

(izmedju

sebe)

Inako nemojte

6initi,

tada

redenomu gospodinu na§emu kralju, a nama ugoditi. devetdesete*. Dano u Budimu u srijedu iza Velike Gospe godine tisudu detiri stotine Kraljevo pismo od istoga dana sadrzaje gotovo isto, jedino je izpusteno ono mjesto, gdje se govori o potrebi, da se krunisanje poradi brojnih neprijatelja mora obaviti prije reda. Zanimljivo je, da Dubrovdani nijesu bili posebnim pozivom obavijeSteni o krunisanju; kralj se poslije izpridava, da to nije propuSteno s nebrige ili nemarnosti, nego ako

zelite posiuziti svetoj

kruni

i

i

poradi burnih vremena, mnoztva neprijatelja

i

nesigurnih putova. Dubrovdanima je glavne

dogadjaje dojavljivao kliski arcidjakon Nikola Martin Sovic, kako se to razabira iz njegova pisma, koje je pisao u Klisu 16. rujna 1490. I Sovic se tuzi na nesigurnost putova, osobito

na moru, gdje no

gusare Nikola

i

Pavao Pricevid; jednako se

tuzi

na

mu mu

pisma na nj upravljena po vise dana kod sebe zaustavljaju, te onda prekasno stizu. Tako mu je kasno doSao poziv, da podje na krunisanje; pismo je naime stiglo malo pred rokom, odredjenim u njemu za krunisanje. Suvi§e javlja kliSki svoje prijatelje, koji

mu je neki Nijemac saobdio: Jakov Sekelj odmetnuo se od hercega Ivaniga, te je sa trideset i dva grada i varoSi, kojima upravlja, preSao k rimskomu kralju; zapovjednik grada Budima Blaz RaSkaj predao je taj grad kao i ViSegrad sa svetom krunom privrzenicima kralja Vladislava bez dozvole gospodina her-

arcidjakon razlidite novine, koje je

cega. Jos obecaje Sovid, da de

Dubrovdanima sve

doglasiti, §to

bi obaznao

prije

svoga

povratka u Ugarsku.

Za krunisanje

kralja Vladislava spremalo se je u Budimu jo§ od kolovoza 1490. kolovoza 29. prenio je zagrebadki biskup Osvald Tuz krunu sv. Stjepana iz Visegrada u Budim; a 13. rujna pogao je Vladislav s prelatima i barunima, kao i s brojnom vojskom u Stolni Biograd. Kaze se, da je kralj vodio sa sobom do 10.000 deSkih, moravskih slezkih vojnika; jednaki broj konjanika bijahu sa sobom doveli ugarski i hrvatski

Dne

i

baruni. Medjutim samo krunisanje obavilo se je tek 18. rujna, jer su izdekivali neke odsutne velikaSe. Ali mnogi ne dodjoSe, kao kolodki nadbiskup Petar Varda, jo§ knez Lovro Ilodki, kapetan Blaz Magjar, kapetan Jakov Sekelj, jo§ drugi, koji su bili prelati

i

i

privr2enici budi Ivana Alberta bijaSe ved prije nagodio, bio

budi kralja Maksimilijana. Herceg Ivani§ Korvin, koji se je

nazocan

zajedno

s

peduvskim biskupom Sigismundom


BORBE

S

KRAUIM MAKSIMILIJANOM

I

POUSKIM RRAUEVI(5eM IVANOM ALBERTOM.

175

vranskim priorom Bartolom Berislavidem, pa6e eva trojica sudjelovala su kod Ernu§tom samoga kranisanja. Herceg IvaniS nosio je pred kraljem krunu sv. Stjepana u crkvu. i

Samo

krunisanje obavio je zagrebaCki biskup Osvald Tuz, jer je ostrogonski nadbiskup Estenski, necak

Hippolit

kraljice

bio

Beatrice,

jo§

nedorastao

djedak, te nije bio po-

hrvatski ban od prvoga kraja bio prionuo uz novoga kralja; mozda je doSao u Stolni Biograd i knez Bernardin Frankapan; no inade je hrvatskih knezova i plemica bilo malo ili ni§ta, jer su se mnogi tajno ili o6ito priklanjali njema6komu

takav posao.

doban, da vrSi

Cioi

da

se,

krunisanju bio nazodan

je pri

i

Ladislav od Egervara, koji je

kralju Maksimilijanu.

dana u Stolnom Biogradu, od Egervara potvrdio je za bana SiavoHrvatske, a tako isto i Petra Tarnika od MadkaSa za kapetana grada Senja. nije, Dalmacije Zagrebaiki biskup Osvald Tuz postao je vrhovnim pokladnikom,a gjurski biskup Toma Baka6 Erdedi vrhovnim kancelarom. Hercegu IvaniSu nije povjerio bansku dast u Hrvatskoj, kako mu bijaSe obrekao, nego samo dast slavonskoga hercega. Kao da mu nije pravo Poslije krunisanja ostao je kralj

gdje

je

popuojao dvorske

Vladislav jo§ nekoliko

ine dasti. Ladislava

i

i

vjerovao,

jer je IvaniS jo§ bio mladid,

i

jer je kralj Maksimilijan neprestano kroz

i

Sekelja nutkao IvaniSa, da se odmet^e od Vladislava.

Budim, odakle

njeni kralj Vladislav u

Zagreba, da

je usiijed

Ijevine Slavonije

starine obidajnim

je

.

illius

.

.

dohodcima

regni

prihodima«,

i

Jakova

27. rujna vratio se je okru-

listopada objavio obcini varoSi

11.

utanadenih ugovora podijelio

(ducatum

Dne

Gradca kod

Korvinu »hercegovinu kranostri Sclauonie) sa svima zakonitim od Ivanisu

i

te

zapovjedio re^enoj obdini, da odsad smatra

i zakonitoga gospodara, te da se pokorava nalozima njegovim Jednaku zapovijed izdao je kralj 28. studenoga u Po^unu obdini grada gradovima u hrvalskome kraljevstvu. Tako je Ivani§ Senja, a valjda i drugim oblastima Korvin zaista postao hercegom slavonskim, a uza nj je kraljevstvom upravljao ban Ladislav od Egervara. U velikom dijelu hrvatskoga kraljevstva priznavala se je vlast mladoga hercega; tako daje senjski kapetan Petar Tamik 20. prosinca 1490. nekomu

Ivani§a za svoga hercega i

njegovih

Ijudi.

i

i

Kovadice u zupaniji Gatanskoj za nagradu, §to je nakon smrti neke kraljevske gradove u Hrvatskoj od napastnika; u dotidno) povelji kaze senjski kapetan izrijekom, da to dini >po ielji hercega Ivani§a<. Ali uz ban Ladislav od Egervara, kako se razabira iz pisma hercega vriio je svoju vlast kralja Vladislava, kojim zapovijeda banu, da knezu Nikoli VI. Frankapanu Trzadkomu

Mik§i Ridaninu posjed kralja MatijaSa branio

i

mu bijaSe silom oteo. kraljem Maksimilijanom

povrati neka imanja, koja

(Borbe

s

Albertomdomira

u

Po2unu

7.

i

poljskim kraljevidem Ivanom

studenoga

1491.).

Mladi

i

neizkusni

herceg

od nekih svojih privrienika, bijaSe se pokorio kralju je za to doduo milanski vojvoda, namah je stao raditi, da se razvrgne Vladislavu. svoje sestre Blanke Marije. Papa Aleksandar VL utanadeni brak izmedju hercega IvaniSa zaista je 15. listopada 1493. neizvrSenu zenitbu proglasio niStetnom, na §to se je poslije

IvaniS Korvin, zastraSen

i

izdan

dm

i

Btanka Marija udala za njemadkoga kralja

No dok

se je kralj Vladislav vrlo

i

cara Maksimilijana.

lako otresao jednoga

takmaca, pade ga udinio

mu je kud kamo teie, da se oslobodi ostalih suparnika: rodjekralja Maksimilijana. Poljski kraljevid Ivan Albert smatrao se noga brata Ivana Alberta je joS od 7. iipnja izabranim kraljem ugarskim, te je u srpnju sa 8000 momaka iz Poljske provalio u Ugarsku, gdje su mu se pridruiili mnogi njegovi privrzenici, narodito Stjepan Rozgon i Biaz Magjar (Podmanicki). S pomodu njihovom prodro je brzo sve do Dunava, te je stajao na polju RakoSu, kad mu je brat ulazio u Budim. Kralj Vladislav poslao u njegov tabor biskupa Ivana Filipca, pade poSao sam onamo, ne bi li se kako pogodili. Ali do nagode ne dodje, ved se brada razidjoSe kao neprijatelji. Medjutim poto ga prinudi, da uzmakne za Tisu, na ito utanadi kratko nestade Ivanu Albertu hrane,

svojim sluibenikom, bilo

i

i

i

i


KRALJ VLADISLAV JAGELOVIC H. (1490.

176

— 1516.).

# primirje,

AH

da nastavi dogovaranja.

ni

nudio, da ce se njemu za volju odreci piti

hercegovinu glogavsku; no

mu

mu

ne dodje do sporazuma. Vladislav

sada

u

nasljedstva

Poljskoj,

suviSe da de

i

Ivan Albert nije bio time zadovoljan.

mu

je

ustu-

Zahtijevao je na-

od 300.000 dukata. Vladislav nije neka trazio, otac Kazimir posreduje i rijeSi spor izmedju mogao toga prihvatiti, vec je njih za krunu sv. Stjepana. Medjutim je majka Elizabeta svom snagom radila u prilog suprot, da

predade

ill

Erdelj

plati

ili

odStetu

mladjemu sinu, pak taj je onda sa svojim privrzenicima stao pusto§iti i paliti sjevernu Ugarsku do Velikoga Varadina i Jegra. Udario pa5e na grad Ko§ice, te ga stao podsjedati. U drugoj polovici listopada 1490. obecavao Vladislav ziteljima grada Kosica, da ce im poslati dovoljno ieta za obranu; ali obecanih 6eta ne bi dugo, bijahu tako neznatne, da ih je Blaz Magjar lako suzbio, Grad Kosice bio

i

kad dodjoSe,

bi

tada stradao,

branili gradjani njegovi.

da ga nijesu junadki

dm

Ljuce od Ivana Alberta zaprijetio je Vladislavu kralj Maksimilijan. 15. srpnja propao, odlufiio je pograbiti za oruzje, da

da je prigodom izbora

pravo. Pozvao svoje austrijske zemlje, da se oruzaju, a

dene

mukom skucao dozvoli§e mu obilatiju

tezkom

6ete, za koje je

Jedino

stalezi

Tirola

k tomu

je

novce, posudjujuci

i

od 50.000

svotu

sam

je saznao,

izvojSti svoje

stao

kupiti pla-

zalazuci razna imanja.

forinti;

no

novae

taj

i

skupljao se je vrlo sporo.

Maksimilijan je pregnuo, da Ugrima otme najprije svoje nasljedne zemlje, u kojima

To mu

se bijahu ugnijezdili.

je

lako

rukom,

i§lo za

ugarsko vladanje, dok su Maksimilijana samoga

jer je ziteljima tih oblasti dodijalo

voljeli, te

svagdje kao spasitelja doc^ekivali. Jo§ u srpnju obladao je

kapetan Jakov Sekelj

U

gradova.

pre§ao

o6ito

na njegovu

stranu, te

ga po mogucnosti pomagali Stajerskom, gdje

mu

predao

^tajerske preko

vrata svoga grada, te prinudi§e ugarsku posadu, da

dana zatim

vi§e znamenitih

polovici kolovoza posao je Maksimilijan, osvojiv§i prije Hartberg

Semmeringa na sjever, te je, zauzevSi Schottwien Novim mjestom kod Be6a. Zitelji Novoga mjesta Beckoga otvorise iz

(19. kolovoza)

u§ao

je

Maksimilijan

se

u

i

i

Voitsberg,

Klam osvanuo pred

mu

17.

kolovoza sami

u gradsku tvrdinju.

zatvori

Bed, dozvan

1

je optujski

sjajno

i

Dva

dodekan od

Ijudi pod Ladislavom Uporom, kojega u nadvojvodskim dvorima ostavio, branila se je nekoliko dana hrabro; no kad je Maksimilijan s tezkim topovima zidove dijelomice razvalio, predade se ona 29. kolovoza uz pogodbu, da smije slobodno otidi. Vec prije bijahu dete Maksimilijanove zauzele Baden, Tulln i vise austrijskih gradova. Zapovjednika u Brucku na

tamoSnjega gradjanstva. Ugarska posada od 400

bijaSe Stjepan Zapolja

Litavi bijahu zitelji

neuburg osvojio

Haimburg i

i

zarobili, te

stall

im predade gradski ka§teo. Klosterdok su njegovi placenici juriSem zauzeli

ga prinudili, da

sam Maksimilijan

Mautern. Gradovi Stein,

ranogi plemici

mjesta 1.

i

je

9.

St.

rujna,

Polten

i

se utjecati milosti dobitnika.

najvedi dio oblasti

na sjeveru

Tek

neki gradidi u okoli§u

Dunava ostado§e u

rujna 1490, bijaSe Maksimilijan izdao pismo Jakovu Sekelju

dedima

Nikoli, Ivanu

rinti zalozio

Dok

grad

i

i

Fade

drugi predali su se dobre volje.

vlasti i

ugarskih

Novoga

deta.

njegovoj braci

i

Jo§

bratu-

Benediktu, kojim je njima za vjerne sluzbe njihove za 36.000 fo-

varos

je Maksimilijan

Ormuz s jo§ nekim gradovima u redom otimao sve, §to je nekad

Stajerskoj. kralj

MatijaS s

mnogo novca

i krvi predobio u nasljednim zemljama Habsburgovaca, spremao se je podjedno za proSlavoniju. Dne 16. kolovoza utanadio je savez s ruskim (moskovskim) valu u Ugarsku velikim knezom Ivanom III. Vasiljevicem, kojom se je prigodom obvezao veliki knez, da de udariti na Poljsku, ako bi kralj Kazimir kojega od svojih sinova pomagao u Ugarskoj. Jednako je Maksimilijan predobio moldavskoga vojvodu Stjepana, te je 11. kolovoza i

pozvao staleze Erdelja, da se pokoravaju tomu njegovu privrzeniku. SuviSe je u Ugarsku Hrvatsku Siljao svoje pouzdanike, da snube za nj prista§a; izmedju tih pouzdanika iztidu i se narodito konjuSnik kraljev

Hanz

(Ivan) DeSic

i

kapelan Sebastijan de Bonis.

U

Ugarskoj


BORBE

S

KRALJEM MAKSIMIUJANOM

I

POUSKIM KRAUEVK^EM IVANOM ALBERTOM.

177

su od prvoga maha pristajali uz Maksimilijana zapovjednici nekih medjaSnih gradova, onda neki Kanizaji Nikola od Hedervara; u SlavoDiji stoji na 6elu njegovih privrzenika knez Lovro Ilodki. Dne 16. rujna 1490. povjerava Maksimilijan svotne dvorskomu marยงalu Reinprechtu von Reyhemburg, da podje u Ugarsku, te da ondje od njegovih pristasa prima poklone zakletve vjernosti. Vec prije biJaSe utanacio sa svojim odanim i

i

RiMSKi (njkmagki)

khau

Maksimilijan.

fapetanom Jakovom Sekeljcm, da ne 6e pnvremeno dirati u one oblasti je redeni kapetan upravljao u ime hercega IvaniSa Korvina; odito se

jima jalo,

da se primami Hrr. poTJ.

II.

III.

i

i

gradove, koje tada nasto-

mladi herceg na stranu njemaikoga kralja. Medjutim herceg ostao 13


KRALJ VLADISLAV

lyg

uza

je vjeran svojoj rije6i, a

nj

i

JAGELOVIG (1490 —1516).

II.

baa Ladislav od Egervara zajedno sa senjskim kape-

taaom Petrom Tarnikom.

Dne 4. listopada 1490. po§ao je Maksimilijan iz Be6a prema Ugarskoj, povedavgi sobom 16 18.000 momaka, vecinom juzno-njema6kih pladenika. Cetiri dana zatim,

sa

vec je u Soprunu, a 13. listopada

8. listopada,

slava nije bilo potrebite snage, da s

ObladavSi 19

hercega Ivani§a. Tako se

prema Vesprimu. Vec

udariti

vesprimski biskup Ivan Vitez, te

udenomu suvige

svoga

za

milijana

kralja

Jovanom, nadalje Ivan Berislavic od

Stjepan

Batori

Pavao

i

crna deta

Kinizi

dvosatna boja osvoji grad, De§ic

pri

—^900

branitelja

pravima, obecavSi

mu

i

i

6emu

i

obvezali na vjernost kralju

pred Stolnim Biogradom, u koji bijahu

od nekih 550

dok ne

Ijudi,

stigne

studenoga podje Maksimilijanu za rukom,

17.

u

te iza

Hanz (Ivan) poubija§e tom prigodom po gradu, tako da nijesu

se osobito proslaviSe njegov konjuSnik

gradjana, a onda

i

i

studenoga, priznali su Maksi-

1.

s

posadu

smjestili

bavarski vojvoda Kristofor. CeSki

i

te ce

KOrmendu

despot

srbski

je Maksimilijan

Morave. Ali vec

iz

se u

i

Napokon osvanuo

Maksimilijanu.

zatim,

opirao.

ni

grad, na Sto je Maksimilijan

svoj

za vranskoga priora Bartola Berislavica

i

mu

27. listopada poklonio

Namah

boriti

pridruzivali

mjeseca rijeku Rabu,

23. istoga

obecao predati

Ki§horvat

Grabarja sa

Potonji su se pade

redom

Gjuragj Brankovic sa svojim bratom bracom svojom Stjepanom Jurjem, onda svojim sinom Franjom rodjakom Ivanom Martinovim.

vladara

i

Hlapcic

Ivan

kralja Vladi-

mah morao

isti

kralju

biskupu podijelio biskupiju u Be6u sa svima prihodima nadbiskupiju, 6im se koja izprazni.

i

pomoc

mu

u

Maksimilijanu gotovo nitko

nije

Somboteljem, preSao je

listopada

preko Rendeka

njema6komu

§to su se

i

U

pred Somboteljem.

stoji

odoli, to manje, sto se je

rodjenim bratom Ivanom Albertom,

prija§nji privr^enici

8

mu

njemacki piacenici

i

nemilo haraditi

stado§e

poStedili ni crkvi ni kraljevskih grobnica.

Pad Stolnoga Biograda, u kojemu su prijatelja

i

protivnika Maksimilijanovih.

izmedju Dunava pridruzili se

Biogradu zaStitu

Drave,

i

i

ugarske kraljeve, dojmio se silno

krunili

dobitnika

za

se natjecali

te

sada Se6i, Banici (Banfi)

stall

primio njega

se okupljati velikaSi

njegovu milost.

drugi.

Dne

22.

Maksimilijan slobodno pismo hercegu

kralj

Kanizajima

i

studenoga izdao

i

i

plemidi

Hedervarima je

Lovri Ilodkomu, kojim

u Stolnom je

u svoju

sve podanike njegove, a naro6ito podanike njegovog mjesta Be§e-

i

nova u Srijemu. Malo dana i

Oko

poslije, 4.

prosinca 1490., nagradio

hrabroga konjusnika Hanza (Ivana) De§ica, podijelivsi

mu

je kralj

svoga vjernoga

grad Lipovac blizu grada

i

trga Jastrebarskoga u 2upi Podgorju.

Dobitniku Maksimilijanu hrvatskoga, koji

su

Ivan IX. Frankapan

Cetinski

zagrebadkoj zupaniji)

Dujmov), kao

i

svi

i

pridruzivali

neodlucni

doslije

(kojemu

je

sada

se

bill.

Od

kralj

oni

i

knezova

knezovi

i

plemidi kraljevstva

spominju se

za nagradu

izrijekom

Nikola VI. Frankapan Trzadki, nadalje knez Mihajlo Blagaj

potomci banova Talovaca (Nikola

Nikolin sin Ivan, IvaniS sin Perka bana, Bernardin

i

i

knez

darovao grad Stenidnjak u

Vladislav, sinovi

Juraj, sinovi

Franka

(sin

bana

i

Franje a unuci Franka

bana). Uz brojne plemice priznala je Maksimilijana i obcina na brdu Gradcu kod Zagreba (Agram sagt sich kunig Maximilian auch zu). Dne 8. prosinca boravi u Vesprimu kod kralja Andrija Bot ciuitatis

od Bajne, kapetan varoii na brdu Gradcu et castri Medwe), pak u ime svoje

i

Montisgrecensis

i

Medvedgrada (capitaneus rodjene brace Ambrozija

drugih nekih rodjaka prima Maksimilijana za svoga kralja, te mu obride, da 6e ga vazda kao svoga zakonitoga vladara vjerno i odano sluziti. Istom prigodom i

Ivana,

kao

i

zastupa Andrija Bot od Bajne takodjer peduvskoga biskupa Sigismunda Ernu§ta, koji se zajedno sa svojim bratom Ivanom dobitniku poklonio, i kojemu je za nagradu Maksimilijan obecao nadbiskupiju u Salzburgu. Iz izprave, koja bi tim povodom saslavljena, je

doznajemo, da se (habita concordia,

je tada o tom radilo, da se predobije sam herceg Ivanis Korvin qua nunc cum ipso Johanna duce laboramus). Pade bana Ladislava i

i

i


BORBR

KRAUEM MAKSlMIUJANOM

S

od Egervara, kao

I

POUSKIM KRALJEVi6bM IVANOM ALBERTOM.

17$

krbavskoga kneza Karla Kurjakovica nastojao je Maksim ilijan novcem da su oba doduse novaca od njega primili, ali da su ipak

i

podmititi; Bonfinije kaze,

Zajedno s knezom

Bernardinom Frankapanotn ostali vjerni svomu krunjenomu kralju. baoa, kao recenoga kneza, doprinesla je mnogo, da nije ditavo hrvatsko kraljevstvo listom stalo uz ojemadkoga kralja. Tako su njematkc dete inogle zauzeti same biskupski grad Zagreb dva kaStela biskupa Osvalda Tuza; a u isti Ba§

ta vjernost

hercega

i

i

i

su

mah

harali

vranski prior Bartol Berislavid, srbski palili

i

oblasti

i

despot G|uragj

prigodom najvi§e stradala imanja porodice Gereba u vukovskoj (Ivankovo, Opatovac, Osijek

Medjutim se

onamo

8000

Ijudi

grad

branili. Ali te

mu

je,

Tom

su

baraojskoj zupaniji

i

Sombotelj), gdje su se zgadjale ba§ grozne stvari.

da udari

na

sam Budim,

Namah nakon pada

Stolnoga Bio-

bavarskoga vojvodu

pade

je

te

poslao, da pozove na predaju Stjepana Batora

sa

Pavla Kinizija, koji su

i

vojvode ne htjedoSe

sam

milijan rijeSio, da

za§e

i

je Maksimilijanu sreca iznevjerila.

spremao se

grada

HIapdid KiShorvat

Ivan

i

posjede svojih protivnika, a privrzenika kralja Vladislava.

s

ni duti, da izdadu svoga kralja. Sad se je Maksiostatkom vojske podje pod Budim, ali u taj osudni ias odka-

mu

njemacki placenici posluh, jer

dvostruku placu. kako su je

je

Bez pladenika

zahtijevali.

mogao davati mogao ni misliti,

ponestalo novaca, te im nije nije Maksimilijan

da udari na Budim, to manje, sto je u isti mah crna deta Matijaseva dolazila iz Morave gradu u pomoc. Tako ne preostade Maksimilijanu drugo, nego da se okani daljega ratovanja

i

vrati u

Austriju. SmjestivSi

dostatne posade

u

Stolnom Biogradu

i

ostalim

osvojenim mjestima

ostavi ve6 4. prosinca Stolni Biograd, te stize 23. prosinca 1490. u

Novo

mjesto kod Beta. Maksimilijan snovao je dojdudega Ijeta obnoviti rat u

u to ime trazio pomoci u drzavnih staleza njemadkih. jo§ uvijek povoljno, jer je koji je u to dalje

Vladislavu

U

Ugarskoj

bilo svedjer boriti se s

podsjedao grad Kosice.

na brata jaku vojsku, kojoj se je pridruzio

Tek kad i

i

Hrvatskoj, te je

prvi kraj bilo je njegovo stanje

bratom Ivanom Albertom, u sijeinju 1491 poveo

je Vladislav

Stjepan Zapoija

sa

4500 momaka, poslao

Kazimir svoje poslanike u Ugarsku, da izmire zavadjene sinove njegove. Dne 20. veljade 1491. utanaCen bi mir kod KoSica. Kralj Vladislav ustupio je bratu neke

je poljski

kralj

slezke vojvodine, a druge

mu

(kao Opavu)

do zgode ptedati; na to se je Ivan Albert odrekao krune sv. Stjepana, obrekavSi k tomu, da 6e povratiti ustupljene mu oblasti u Slezkoj, ako bi se popeo na poljsko prijestolje. Oslobodiv§i se Vladislav svoga brata mogao se je sada svom snagom oboriti na Maksimilijana, te mu otimati jugozapadnu Ugarsku oblasti hrvatskoga kraljevstva. U travnju boravi Vladislav u Budimu, gdje se svjetuje s drzavnim vijedem, kako da skupi novaca za ratovanje. Vrhovni pokladnik njegov, zagrebadki biskup Osvald Tuz, prihode, da se craoj 6eti plati dug od 46.000 dukata; u isti zaiaze kraljevska imanja mah obedaje sam kralj kraljici udovici Beatrici ponovo zenitbu, samo da od nje izmami obeda

i

i

novaca.

Iz

Budima

pi§e nadalje kralj

ne krate pladati duinu kunovinu

i

4. travnja

stalezima

kraljevine Slavonije,

neka se

ratnu dadu, jer se svr§ava primirje utanadeno s Tur-

cima; u drugome pismu od 22. travnja,

zali

kralj

kraljevinu

Slavoniju poradi nevotja

i

kako od vanjskih tako od domadih neprijatelja prepatila, pak poziva da se ne dadu od njega odvratiti, te im obecaje, da de ih staleie, da mu ostanu vjerni odsad od neprijatelja braniti (profecto dei munere de necessariis auxiliis iam iam providebimus nee amplius ab illis hostibus vexari vos paciemur). Glavnu vojsku, koja de udariti na Stolni Biograd ostala mjesta i oblasti izmedju Dunava, vodio je Stjepan Bator; Pavlu Kiniiiju povjcreno bi, da pokori Blatnoga jezera stradanja, §to ih je

i

i

i

Maksimilijanove privrienike u tolnanskoj, Simeikoj Slavoniji;

a

hercega Ivani§a

zapadne Slavonije, narodito

iz

i

baranjskoj iupaniji, kao

Korvina zapala je zadada, da protjera Zagreba.

i

u iztodooj

njemadke dete

is


KRALJ VLADISLAV

l8o

U

JAGELOVIC (1490.— 1516.).

II.

od Egervara. Kapetan

Ladislav

varosi

mu se je pridruzio ban Medvedgrada, spomenuti vec Andrija

u Slavoniju, gdje

svibnju 1491. poiao je herceg Ivani§

Gradca

i

godine opet vratio pod okrilje kralja

na pocetku

Bot od Bajne, bijage se jama6no jo§ Vladislava; ali zato je u biskupskom

i

kaptolskom gradu Zagrebu,

tik

uza stolnu crkvu

kojima je zapovijedao sv. Stjepana, bila smje§tena njemadka posada od nekih 600 vojnika, dem krieg zu Marckpurgk was Benedikt, der in gnant (ainem, Benedikt neki pukovnik Obrister gewesen). Strah pred torn

njemaikom posadom

bio je silan, kako se razbira

iz

metum Alemanorum,

jednoga spisa zagrebadkoga kaptola od 5. qui nunc in sede nostra capitulari commorarentur), koji sadrzaje nagodu izrnedju kapeozujka 1491. (propter

.

.

.

plemica grada Velikoga Kalnika. Herceg Ivani§ dakle Zai Egervara pregnuo je svom snagom, da najprije oblada od Ladislavom jedno s banom bijahu njemaSke cete valjano utvrdile, da im bude koji Zagrebom, biskupskim gradom glavnim branikom u Slavoniji. Dne 20. lipnja boravi herceg IvaniS u gradu Velikoj u tana

Andnje Bota od Bajne

okoligu danaSnjega Belovara, koji

U

isto

mogia

nije

pripadao banu Ladislavu od Egervara.

tada

banove

i

mu mogle

nijesu imale topova, nijesu

gradu

grad

je

njegove

jamacno

su vrijeme

nauditi.

cete

grad Zagreb; no kako malena posada njematka u

podsjedale

Medjutim

ni

odluino preduzeti, vec je tezko izgledala pomoc od Maksimiliposlao mnogo novih ceta pod Jakovom Sekeljem i marSalom Rein-

ni§ta

jana. Taj je zaista

Reyhemburgerom (kunig Maximilian vermeint die Stat zu beschuttn, und Herrn Reinprechtn Reyhenburger, und Herrn Jacobn Zeckl mit ainer

prechtom

schickt dahin

Antzal Volks), da protjeraju hercega smijala, te

Sutradan

su

iza te

i

bana izpred grada;

osudnom boju njemafiku pomocnu

u

ali

potonjima se

vojsku

suzbili

pobjede uiini herceg Ivani§ sa svojom vojskom

juriS

i

je

sreca na-

u bijeg natjerali.

na utvrdjeni grad;

njemacka se je posada neko vrijeme hrabro branila, ali uvidivSi, da se ne moze odrzati, predade grad sa svima topovima hercegu, koji joj na to dozvoli, da se neozledjena kuci povrati. Sve to zgodilo se je u srpnju 1491- dne 30. srpnja javlja biskup Toma Bakac Erdedi erdeljskomu biskupu kao novinu: »suvi§e je Ladislav od Egervara u Slavoniji ;

osvojio Zagreb i vi§e od 4000 Nijemaca primio u suzanjstvo« (insuper in Sclavonia Zagrabiam Ladislaus Egervary expugnavit, et plus quam 4000 Alemanos in captivitatem recepit). U isti mah, dok su herceg IvaniS i ban Ladislav od Egervara ratovali u zapadnoj jugoSlavoniji, narocito oko Zagreba, borio se je Pavao Kinizi u izto^noj Slavoniji i

mu

zapadnoj Ugarskoj. Najprije

se je pokorio kolodki nadbiskup

Petar

Varda, koji

mu

pace dao 1000 konjanika; za ovim poveli su se herceg Lovro IloCki, srbski despoti onda petuvski biskup Sigismund Ernugt. Jedini Ivan HlapCic Ki§horvat nije se htio pokoriti; stoga udari Kinizi na jedan njegov grad, kojemu je zapovijedao Nikola od Hedervara, te ga stade podsjedati. Cetvrti dan podsade provali Nikola od Hedervara iz grada sa 400 Ijudi, koji bi§e ili zarobljeni ili razasuti. Iza toga podje Pavao Kinizi u Peduh, a odanle prema Stolnome Biogradu, da sa svojih 5000 Ijudi pojacia glavnu vojsku pod

je

i

Stjepanom Batorom. Tu se je na

momaka, u

taj

na6in skupila o koncu lipnja jaka vojska od 40.000

Uza sve to branila se je uporno njemacka mjesec dana. No kad su manji odjeli redom osvojiU njemadkoj posadi nije ni odkuda stigla pomoc, zamoli ona 23. srpnja

kojoj je bio

i

sam

kralj

Vladislav.

posada u Stolnom Biogradu ]oi susjedna mjesta, a primirje

od pet dana, da

ugovara o

grada.

predaji

29. srpnja Stolni Biograd, a Vladislav ih pusti s izpraliti

do

svojim

Zapolja.

K

prtljagom

protivnikom, kojega

su

Maksimilijan

slavodobitne

6ete

zemlje njegove. Narodito je Austriji zadavao jada biv§i

mu

predate

zaista i

njemaSke

c^ete

dade

otici,

pa6e

kako

bi

se izmirio

u

nasljedne

ih

austrijske medje.

Jo§ za podsade Stolnoga Biograda stade sa

I

oruzjem

tomu

je Maksimilijan

je zaprijetio novi rat s

snovati,

poCele

provaljivati

kapetan njezin Stjepan

vrhovni

primao posve nedostatnu pomoc

Francuzkom. Napokon

je

i

stari car

iz

Njema6ke, a suviSe III., zeljan mira

Fridrik


BORBE

KRAUEM

S

MAKSIMILIJANOM

POLJSKIM KRAUEVI^EM IVANOM ALBERTOM.

I

i8l

na koncu svoga iivota, nastojao, da mu se sin pogodi sa svojim takmacem. I tako je Maksimilijan odredio poslanstvo, koje ce na koncu kolovoza u Pozunu ili Haimburgu

sam dobitnik Vladislav bio je gotov na velike zrtve. On bijaSe za ugovarati mir. Pak podsade Stolnoga Biograda u ondjeSnjim modvarama teiko obolio, a kad je to za6uo njegov brat Ivan Albert, ponovo je pograbio oruzje, tobo2e §to nijesu izpunjeni neki uvjeti utanadenoga mira. K tomu bijahu Turci obnovili svoje provale u Hrvatsku i

i

Za

bolesti svoje leiao je kralj Vladislav

Tu

llodkoga.

ga

potrazij^e

Ladislava od Egervara.

kojom

povelju,

et Sclavonie

Paloti,

kralj

je

divnome zamku

hercega Lovre

Kapetan, poslanici hrvatskoga bana

20 kolovoza 1491. zasluinomu banu

odrzao

hrvatsko

kraljevstvo

pro nobis et sacra corona hoc guerrarum et expensis

suis laboribus

fideliter

(praefata et distur-

item conservavit), da-

varoS Stenicnjak u zagrebaCkoj zupaniji. SuviSe je kralj poklonio banu sve

i

i

i

tempore certa castra

a cenis comitibus

et fortalicia

regni nostri Croacie,

prefati

qui scilicet contra nos

svete krune

(ceterum quia hoc

kralju, pridruzili*

disturbiorum

oruzjem oteo »stanovitim knezovima kraljevine prejasnomu gospodinu Maksimilijanu,

imanja, Sto ih je ban

Hrvatske, koji se bijahu protiv nas

coronam

sacram

et

renissimo domino Maximiiiano,

Romanorum

se-

regi

expugnavit); no ako bi kralj

adheserunt, Vladislav,

u

Stjepan

mu

njemu za nagradu, sto

je

gradove, ka§tele

rimskomu

i

prigodom izdade

biorum tempore cum maximis rovao grad

Orloviid

Juraj

Tom

regna Dalmacie, Croacie

mir

ugovarajudi

Maksimilijanom,

s

morao redene knezove pomilovati, onda ce bez odpora du<ii

i

Ugarsku.

jui^nu

i

ban

njima oduzete gradove. Bu-

f)ovratiti

da je napokon ban uztvrdio, da kroz potonje

dvije godine nije primio nikakve place (saliarium

suum), nego je redene

tri

o svom troSku, dao

mu

place

drugih

i

Krupu

kraljevine drzao je

gradove Bihad

u zalog tako, da ih kralj

sljednici

mogu

opet

za namirenje

kralj

troSkova svoje

branio

i

i

njegovi na-

ili

za 20.000 forinti.

izkupiti

PeSat bana Ladislaya go Egervara.

O svemu tomu datce kralj banu Ladislavu od Egervara jo§ posebno pismo, dim ban pred njegovo lice dodje, te

zakletvu vjemosti

Dva dana koji ce

biskup

zatim,

mir

ugovarati

Toma

dne s

i

pokornosti polozi.

1491, imenovao je

22. kolovoza

povjerenicima

kralja

Maksimilijana.

Bakad od Erdeda, kraljevski kancelar

za

kralj

Vladislav poslanike,

Poslanici

bili

su

gjurski

Ugarsku, zatim erdeljski vojvoda

Na koncu medju kojima je

Stjepan Bator, Ladislav Orsag. Ladislav Rozgon, napokon viSe de&kih velikaSa.

kolovoza

sastali

se

ti

u

Pozunu

s

povjerenicima

kralja Maksimilijana,

rimskomu kralju. Dne 7. studega je 6 prosinca u Budimu, kralj Maksimilijan 20. prosinca u Innsbrucku, a stari car Fridrik III. dne 14. sijednja 1492. u Linzu. Obselna izprava o miru sastoji od 49 dlanaka. Pogodbe su gotovo jednake onima,

bio Ivan Hlapdic KiShorvat, koji

noga 1491. utanaden

koje bijahu 1463

bi

je

mir u Pozunu;

utanadili

kralj

najdulje ostao vjeran

kralj Vladislav potvrdio

Matija^

i

car Fridrik

III.

Vladislav

i

njegovi zakoniti

muiki potomci neka ostanu i dalje pravi i nesumnjivi kralji Ugarske (deinceps pro uero et indubitato Hungarie rege maneat); ali Maksimilijanu neka je slobodno diditi se naslovom kralja ugarskoga. Vladislav driavni staleii duini su stare izprave (od 1463.) u i

i

pogledu nasljedstva potvrditi

umro bez sinova

ili

ovi bez

Ugarska za sludaj, kad bi Vladislav muikih potomaka, >ipso facto< preila na Maksimilijana i

obnoviti, tako da bi

i


KRALJ VLADISLAV

,g2

njegove izravne potomke. S toga mora

kojemu ce

stalezi taj

ugovor

izabrati, priznati za

1516.).

prije sazvati drzavni sabor,

na

da ce (ako zakonita muzka loza te onoga od njegovih muzkih potomaka, kojega ce

ill

Bladislaum regem

d.

(si

liberis

masculis ex

aut eisdem relictis et sine heredibus descen-

relictis,

quod

dentibus mortuis, decedere contingat,

se obvezati,

svoga zakonitoga kralja

lumbis suis legittime procreatis non

moguce

sto

kralj

prihvatiti

Vladislavljeva izumre) Maksimilijana

JAGELOV16 (1490.

11.

casu ipsum Maximilianum

in tali

romanorum

regem aut eo non existente aliquem ex filiis suis, aut his non existentibus eorum heredibus mascuhs per lineam rectam ex lumbis eorum descendentibus, quern eligendum duxerint, pro suo legittimo et indubitato rege acceptabunt, ad possessionem regni absque omni et

difficultate venire

domino

siensis, bani

i

zajamditi

sam ne

potomaka, ako

njegovih

god. 1463., tako neka

bi

nandoralbensis

taj

i

et

illi

uti regi

odlicniji svjetovni

.

transsiluanus,

.)

6e§ke staleze skloni

i

ostavio

Kiseg

Zeljezno,

zapadnoj Ugarskoj; sve ostale gradove u Ugarskoj

na izbor Maksimilijana

Kao ono

sinova.

ostanu

Maksimilijanu

i

kao

prelati,

woyuoda

Croacie,

et

Vladislav neka nadalje nastoji, da

svi

i

comes thememorat ce pri nastupu svoje ugovor, jer inaSe ne ce moci svoje casti pri-

banus

de Yaytza, zewreniensis

sluzbe prisegom prihvatiti miti.

Pak

prestabunt).

regni,

(palatinus

dostojanstvenici

possessionem regni inducent,

permittent, in

obsequia

suo debita

Fridriku

III.

joS gdjekoja mjesta u

i

ce Vladislavu, koji ce

vratit

ili

po ugovoru

mu

opet

od ugarskih 6eta zauzete gradove i mjesta u austrijskim pokrajinama. U ime ratnih tro§kova mora Vladislav rimskomu kralju za dvije godine platiti 100.000 ugarskih dukata. Jol bi utanaceno, da ce svaka stranka pomilovati one svoje podanike, koji su u ustupiti sve

posljednjem ratu plemica, koji

vesprimski

su

stajali bill

biskup

kapan Trzacki,

napokon neki

uz protivnu stranku.

prionuli

Berislavi<5i

i

svi Talovci.

cum

izmedju

poimence

se

njih

Ivan IX. Frankapan Cetinski

Blagajski, Jakov

(item

se je najvige ticalo hrvatskih knezova

Maksimilijana;

Vitez, knezovi

Ivan

knez Mihajlo

uz Maksimilijana

stajali

za

To

i

Nikola

Za hrvatske knezove, in hoc izgubili

Nikola VI. Fran-

Sekelj, Ivan Hlapcic KiShorvat, koji su u posljednjem boju

comites Croacie

rentes conquerantur de bonis ipsis ablatis), te

i

i

spominju

svoja

bello ro(mano) regi adhe-

posjedovanja, odredjuje se

da im kralj Vladislav mora povratiti oteta imanja za 6etiri mjeseca, racunajudi od Martinja. U pogledu Zagorja, radi kojega je bilo razmirica izmedju hercega IvaniSa Korvina zagorskih knezova Jurja i Vilima, sinova Vitovdevih, odredjuje se, da kapetan izrijekom,

i

Jakov Sekelj izru6i gradove zagorske redovitim

sudom

kome

odluditi,

kralju

pripadaju.

ziva kralja MatijaSa osvojio car Fridrik

smrti

njegove;

smrti

s

no

namah po

III.,

Vladislavu,

koji

Napokon glede

ustanovljuje se, da

imade

po obi^aju

ce

kraljevstva

Trsata, kojega bijaSe jo§ za taj

grad ostane caru do

Posebnim pismom, izdanim u Innsbrucku 2. sijednja 1492., zavjerio se je kralj Maksimilijan, da ce grad Trsat, Sto ga je otac njegov za rata s kraljem MatijaSem bio zauzeo, nakon otCeve smrti

njegovoj

se

vratiti

kraljevstvu.

mjesta ugarskoj kruni opet ustupiti.

Pozunskim mirom mogao je Maksimilijan biti u velike zadovoljan, jer bi njim zajam^eno porodici njegovoj nasljedstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. A knezovi i plemici i

hrvatski, koji

se

bijahu

u posljednjem ratu njemu

dobro proSli; pace potonjim ugovorom bude im dozvoljeno, da Maksimilijana i dalje sluze, samo da prije poloze zakletvu pokornosti i vjernosti svome zakonitomu vladaru. I tako se je zgadjalo, da je sve viSe Hrvata odsad i§lo u sluzbu njemaCko-rimskomu kralju iz porodice Habsburga, pafe da su se hrvatski stalezi sve vi§e priklanjaU kralju Maksimilijanu, naroCito

kad

ih

za neprestanih turskih provala nije

(Sabor ugarski

i

hrvatski u u Budimu vec

pridruzili, bijahu

mogao dovoljno zasticivati njihov zakoniti kralj. Budimu 2. velja5e do 7. ozujka 1492.).

Pozunski mir potvrdilo je 29. studenoga 1492. osam prelata, na 6elu im zagrebaCki biskup Osvald Tuz, a uz njih sedam baruna, medju njima grofovi od Bozina i sv. Jurja, zatim Petar Dojdin. Da bi svi staleii prihvatili pogodbe mira, a naroCito usta-


SABOR UGARSKI novu u pogledu

ku<5e

sabor u Budim za

Sabor se

je

2.

HRVATSKI U BUDIMU

I

Habsburg, sazove

2.

Vladislav

kralj

30.

studenoga

183

1491. driavni

veljaie 1492.

u uredeoo vrijeme. NaSla se oa okupu sva

zaista sastao

nilega plemstva, medju njima

posebice

erne tete (7000 (Jeha) do nogu potukao

i

viSega

sila

i

Slavonije, na Celu

prilike znatno promijenile,

to politiCke

Ivana Alberta blizu KoSica s po-

sije6nja 1492. kraljeva brata

I.

Hrvatske

kraljevina

staleii

im ban Ladislav od Egervara. Kako se bijahu u jer je Stjepan Zapolja

mocu

VELJAfiE do 7. O^UJKA 1492.

ponovo na mir prinudio: to je naroiito nezadovoljno s pogodbama, utana^enim u Pozunu. Na niie plemstvo trgu sv. Jurja u Budimu, gdje se je saborovalo, doSlo je do burnih prizora. Narodito kancelara Tomu Bakada Erdeda, kao se je vikalo na biskupa na kraljevskoga sudca Stjepana Batora, koji su mir ugovarali. Spoticalo se njima, da su izdajice, te im se pa£e smrcu prijetilo. Plemstvo se rotilo u posebnim zborovima, te pribijalo na crkvenim i

ugarsko bilo vrlo

i

i

i

zvonicima

i

uliinim uglovima proglase, »Qeka

svaki

poSteni Ugrin radije pogine,

nego

da se pokori Austriji<. Saborovanje se time oteglo

kroz viSe tjedana, te je kralj Vladislav s kancelarom Stjepanom Batorom imao pune ruke posla, da razdrazene duhove primiri. Napokon im podje za rukom, te predobiSe vecinu vi§ih staleza, da su prihvatili pogodbe pozunskoga mira i nasljedstvo kuce Habsburg. Dne 7. oiujka 1492.

Tomom Bakadem Erdedom

izdade sedamdeset velikaSa

i

i

plemida Ugarske

strana (barones, proceres et

erdeljskih

i

nobiles regni Hungarie et parcium transiluanarum) izpravu, u kojoj ocitovaSe, da prihva-

caju mir, utanaden u

Pozunu izmedju kraljeva Vladislava sveCano

Maksimilijana;

i

ujedno obja-

(in presenti conuentu budensi super ea ugovoreno nasljedstvo kralja Maksimilijana njegovih zakonitih muzkih potomaka, paSe da je svaki pojedini na to u nazo^nosti njegovih poslanika sveCano prisegao. Izmedju izbrojenih velikaSa iztifie se prvi slavonski,

da su na saboru javno

vi§e,

i

primili

re indicto publice et solenniter acceptauimus) i

opavski

herceg

liptovski

i

zatim

Korvin,

IvaniS

kraljevski

sudac

i

vojvoda

erdeljski

Stjepan Bator, sipuSki grof Stjepan Zapolja, temeSki kapetan Pavao Kinizi, ma^vanski ban Kanizaji, Banidi od Lendave, braca im ostrogonski nadbiskup Hippolit uza nj zagrebadki biskup Osvald Tuz, izdadose zajedno s vranskim priorom Estenski Bartolom Berislavicem istoga dana jednaku izpravu. Mimo sve to zavjeri§e se pojepojedini slobodni gradovi (Budim, Pe§ta) dini drzavni i crkveni dostojanstvenici, kao i

herceg Lovro

Petar

i

Ilodki, srbski

Emerik

Dojciini.

despot Gjuragj, braca

Ugarski

prelati,

na

6e\\i

i

i

posebnim izpravama. Stalezi njih

Hrvatske

i

Slavonije vijedali

63 baruna, velikaSa

Sclauonie)

izdali

i

zasebnu

i

povelju.

et nobiles

Frankapani, take

i

isto senjski, kr6ki

Mihajlo knezovi od Blagaja, Petar

i

i

— et

i

Znamenita povelja ova glasi u hrvatskom Dalmacije, Hrvatske Slavonije ban

vodu: >Mi Ladislav od Egervara, kraljevina Bernardin Frankapan senjski, krdki

oni

regnorum Croacie

odluiivali su valjda posebice, jer su

plemida (barones, proceres

i

prijet.

i

d.,

modruSki knez, zatim Nikola, Ivan Mihajlo takodjer modru§ki knezovi, Karlo knez Krbave, Stjepan i

i

Pavao

Zrinski, Ivan

Hening od Susjedgrada, BaoSa

herceg svetoga Save, Baltazar Badan, Petar Bo6kaj, Bernardin Rohfy, Petar Pogan, Juraj Mikuliiic,

Mihajlo

stofor §ubi<5

od Zempia, Toma§ Mogoric, Petar od Gudovca, Kri-

Kerhen, Juraj

od Perne,

Juraj KaStelanfi,

Nikola Turbelt, Jakov MartinuSevic, Juraj

i

Mate)

Nikola Boc^kaj, Juraj Brukovid, Ga§par PeruSid, Ga^>par FarkaSid, MartinuSevid, Nikola Herkovid, Emerik HaSagi, Ivan Pezery, Juraj

Gusic, Albert Lonjaj, Juraj

§ubic,

Toma§

Pogan, Vladislav Budid, Ivan Mindsenti, Juraj Orlovdic, Ivan Jeskovid, Ivan

dislav

Ilija

od Budinca, Pavao Bolkovic,

Keglevid, Juraj

od Stubice, Ladislav Pekri, Nikola Resid,

i

Juraj

Marko

Plavidevski,

Otmid, Pavao Petridevid, Nikala Oroz, Juraj od Orehovca, Ivan

Gerec reci,

Ivan Orlid, Ivan Kernjak

i

Ivan od Orehovca, kao

i

Juraj Krivdic,

Bobojelid, Ivan Mikdid, Vla-

Vojko Maretic, ^idan od Cesteca, Petar

literat

ostali

baruni, velikaSi

i

ple-


KRALJ VLADISLAV

l84

mi<5i

S kraljevina Hrvatske

II.

JAGELOVIC (1490—1516).

Slavonije priznajemo

i

glasom ovoga dajemo na znanje svima,

i

da po§to su ovih nedavno minulih dana sve one borbe, razmirice, nesporazumci i neprikoja su se odavna porodila medju prejasnim i preuzviSenim vladarima jateljstva, t. d. s jedne strane, a Friderikom i Maksimilijanom rimskim kraljem carem gospodom,

i

i

ceSkim, dalmatinskim, hrvatskim

prejasnim pokojnim Matijom kraljem ugarskim,

i

t.

d.,

gospodinom Vladislavom, takodjer kraljem d., gospodarom naSim premilostivim, kao t ovim slavnim ugarskim kraljevstvom s druge strane, te su do ovih vremena potrajala, i na temelju stanovitih ugovora, koje su njihova velicanstva po svojim poslanicima pod utalozena i posve ugasla; a da bude medju istim trima stanovitim uvjetima sklopila podanicima vje^iti mir i njihovim kraljevinama, gospo§tijama, vladama velifianstvima zaklju6eno bi u Pozunu u ponedjeljak iza blagdana sv. Leosavez utana6en, utvrdjeno narda izpovjednika, godine gospodnje minule 1491. medju ostalim ovo: Ako bi se slugospodar na§ milostivi, umre be^ 6ilo, da spomenuti prejasni gospodin Vladislav, kralj ovakove ostavi, a oni ako umru bez potomaka, u takvom slu^aju sinova, ill zakonitih pripoznati gospoda crkveni dostojanstvenici, baruni, grofovi, veliobvezani su izabrati ka§i, plemici, gradovi i ostali stanovnici ove kraljevina Ugarske, citavo ovo kraljevstvo nesumnjivoga i ostale kraljevine i pokrajine, k ovomu spadajuce, za svoga zakonitoga gospodara spomenutoga prejasnoga gospodina Maksimilijana, kralja rimskoga kralja t. d., ili ako ovaj ne bi zivio, jednoga od njeugarskoga, dalmatinskoga, hrvatskoga govih sinova, ili ako ovi ne bi fivjeli, onda jednoga od njegovih zakonitih muzkih potomaka po izravnoj lozi. I tako smo mi radi toga, sto se znade, da recene kraljevine mi svi kao Hrvatska Slavonija, ostali takodjer stanovnici ovih kraljevina pripadamo spadamo od starine pod krunu kraljevine Ugarske i k istoj kraljevini Ugarskoj, da se kraljevstvom nalazimo pod istom krunom poput gospode crkvenih dostojanstvenika baruna, grofova, velikaSa plemica iste kraljevine Ugarske, na ovom stanku u Budimu javno i sveiano prihvatili prihvacamo ugovor takova utanacena mira sloge, te smo u nazocnosti poglavite velemozne gospode Eitela Fridrika grofa od ZoUerna kapetana na Hohenbergu t. d., Henrika Prueschinkha, slobodnoga gospodina baruna na Stettenbergu, Bernharda od Scherffenberga Ivana Fuchsmagena doktora t, d. recenomu prejasnomu gospodinu rimskomu kralju svaki posebice pruzenom rukom javno prisegli i uspomene, po torn pak

slavne

prejasnim

ugarskim, SeSkim, dalmatinskim, hrvatskim

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

obedali, prisizemo

obecajemo, da cemo

i

taj

tockama obdrzavati, te u Maksimilijana, ili ako on ne bi

ugovor u svima

spomenutom vec

sluCaju prejasnoga gospodina kralja jednoga od njegovih sinova ili unuka zakonitih

mu po izravnoj lozi potomaka, po naiinu, glasu sadriaju spomenutim u sklopljenom glede toga ugovoru, zajedno s recenom gospodom, crkvenim dostojanstvenicima, grofovima plemicima kraljevine Ugarske, izabrati i primiti za svoga gospodara krijeposti kralja. Po svjedoCanstvu ovoga pisma naSega, na kojemu vise naSi obicajni pe^ati. Dano u Budimu na spomenutom saboru, na dan pepelnice, Ijeta gospodnjega tisudu Cetiri stotine devetdeset drugec. zivio,

i

i

i

i

i

i

Dok

su ugarski stalezi u jednu ruku sve preko svoje volje morali priznati

pozunskoga mira,

To

gledali su

u drugu ruku kraljevsku

svjedoCi dekret sabora, koji sastoji

od

sto

i

osam

vlast

jo§

]ate stegnuti

pogodbe i

oslabiti.

clanaka, a koje je kralj Vladislav

morao

potvrditi. Staleii kao da nijesu pravo vjerovali krunitbenoj zavjernici, pak su stoga sve njezine ustanove ponovo uvrstili u dekret, te ih tako uzakonili. tomu pridadose eitavo Sislo novih ustanova, kojima su gotovo skrSili kraljevsku vlast. Sve novotarije, koje bijaSe kralj Matija§ glede vojske i poreza zaveo, bile na zahtjev staleza

K

ukinute, te povradeno opet

ono stanje, kako je bilo za kraljeva Sigismunda Albrechta. Krunska carina zamijenjena bi opet tridesetinom i obnovljena privilegija, kojima biSe brojni staleii od pladanja tridesetine oslobodjeni; jednako bi ukinuta komorna daca (tributum fisci regalis), koja se je za Matijala pobirala u svim kraljevinama krune sv. Stjepana, i


SABOR UGARSKI

;

I

HRVATSKI U BUDIMU

2.

VBUaCk DO

7.

OiUJKA 1492.

185


m

KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.

l86

te

u Ugarskoj

1516).

zavedena nekadanja dobit komore po Ys dukata od svakoga seli§ta, u Podjedno bi izrijekotn odre-

bi

Slavoniji obnovljena bi kunovina, a u Erdelju petdesetina.

djeno, da kralju ne pripada pravo, da za rat izvan drzave poziva narod na oruije.

udario

Dapade

kralj pozvati

na vojsku

Zapolja, grofovi

od Bozina

na Ugarsku, smije

u onome slucaju, kad bi neprijatelj plemide jedino onda, ako placena vojska kraljeva i tete. drzavnih dostojanstvei nika ne bi mogle odolijevati neprijatelju. Drzavni baruni ill prvi dostojanstvenici, hercezi i

prelate

Ivani§ Korvin i

i

Nikola

Ilodki, nasljedni

Jurja, knezovi od Krbave

sv.

Stjepan

grof sipuSki

knezovi Frankapani smiju jedini drzati svoja banderija

i

po 200 tezko oruzanih i 200 lako oruzanih konjanika; svi ostali plemici davat ce od svakih 20 kmetskih selista po jednoga dobro opremljenoga katanu, jednako ce plemici jednoselci, koji nemaju kmetova, njih deset Zajedno staviti jednoga konjanika. Sve te plemicke 6ete vojevat ce pod zupanijskom (po 400 Ijudi mjesto dosadanjih 500), u kojima ima

Tima

biti

odredbama vojna snaga drzavna vrlo oslabljena, to vi§e, §to je kralju posve malo preostalo prihoda, vecinom od kraljevskih imanja, daca saskih i gradskih, rudokopa, §to sve nije dostajalo, da uzdrzaje jaku placenu vojsku. od solana kao Jednako bi i u drugim stvarima kraljevska vlast skuSena. Kralj ne smije bez privole baruna poklanjati vi§e od 100 kmetova; veleizdajicama ne smije suditi svojih prelata velikaSa; tako isto ne smije se nastanjivati ni kod kojega podanika sudjelovanja bez zastavom.

bi

i

i

i

svoga bez privole njegove. Znamenita je jol ustanova glede sabora, na koji su velikasi dosad neredovito kasno dolazili. Odsad 6ekat ce se na saboraSe samo 6etiri dana nakon roka, odredjena za otvorenje sabora; poslije cetiri dana zapoCinju razprave, te ce odluke i

saborske

Jo§ bise napredne.

brojne

slavonski stalezi, sabrani na saboru u Budimu, utjecali su jamacno

mnogo

vrijediti

i

za one, koji bi budi zadocnili budi u obce izbivali.

ustanove glede sudovanja prihvadene, od kojih su neke bile zgodne Hrvatski

i

i

u razprave njegove. Nema sumnje, da je na njihovo zahtijevanje odredjeno, da se u dekretu saborskom preinaSi prva stavka krunitbene zavjernice Dok se je u potonjoj kralj Vladislav II. obvezao, da ce uzdrzati u starim pravima » kralj evinu Ugarsku s ostali kraljevinama pokrajinama njoj podlozenima (regnum Hungarie cum ceteris regnis et provinciis sibi subiectis)«: obecaje kralj u prvome danku dekreta, da 6e saCuvati u starim i

pravicama >kraljevinu Ugarsku,

Hrvatskom

i

s

Slavonijom,

drugima kraljevinama, naime: Dalmacijom, i

stranama

sa

voniae,

et

partibus

Transylvanis, ac provinciis

slutajna budi hotimidna pogrjeSka

sibi

dime

subiectis),

krunitbene diplome.

i

pokrajinama njoj

s

Dalmatiae, Croatiae, Scla-

scilicet:

bi izpravljena

Slavonski stalezi

bili

vice njihove.

zadovoljni jedino

I

s

tim izpravkom, vec su

trazili,

tako bi§e u saborski dekret

nobilium regni Sclavoniae)<, njih jedanaest, kojima biSe uzakonjena stara prava re6ene kraljevine.

kralj uzdrzi u

Poglaviti

dlanci jesu:

Clanak

njezinim slobo§tinama.

uz ostale svoje kraljevine i

budi

medjutim kao

da se uzakone i stare prapo odluci kralja, prelata, baruna i plemica drzave uvrSteni posebice »(!!lanci plemica kralj evine Slavonije (Articuli

da nijesu ditave

kao

erdeljskim,

podlozenima (regnum Hungariae, cum caeteris regnis,

privilegijama, oprostima

regnum Sclavoniae

i i

1.

in antiquis

eorum

Kraljevsko

tudinibus conservare pollicita est)

(Maiestas regia, inter

libertatibus, et

— Clanak

2.

Od

obidaji

Kralj evinu Slavoniju neka velidanstvo

obecaje, da

ce

u njezinim slobostinama

reienu kraljevinu Slavoniju odrzati obifiajima.

i

caetera sua regna, dictum

privilegiis,

immunitatibus

et

consue-

poreza, sto ga Ugarska daje,

neka se u Slavoniji pobira polovica, prema broju port^

(dveri).

Ako

nje-

govo veliCanstvo sada ili u napredak stanovnicima kraljevine svoje Ugarske s kojega god razloga nametne kakvu dacu: tada ima u svojoj kraljevini Slavoniji samo polovicu takve dace pobirati, prema njenom obidaju, koji se je uvijek sve do sadanjega vremena obdrClanak 3. O solarama u kraljevini Slavoniji. Solare (camerae salium) iavao. neka budu u toj kraljevini, gdje god uztreba, kao Sto je bilo za vrijeme blagopokojnoga


PORAZ HRVATA KOD UDBINE

RUJNA 1493)

(9

187

neka sc ustrojavaju onako, kako je naredjeno ra UgarskuClanak 4. Kraljevskim solarima (camerarii salts regii) nije slobodno traziti sol po kucama. Solarima nije slobodno traziti sol po kucama stanovnika, kralja Sigismunda;

nego ako

ali

ju zateku na polju, na trgovima

traze, ali

bez potvore,

ne smiju

odnijeti.

i

5.

Kraljevska

kao

ako

i

Od

troSiti.

morske

te

bi ponestalo kraljevske soli,

i

Oaaak 6. Vino, zito smiju se iz kraljevine izvoziti rste, kad se od njih

tridesetina, ali tako,

mogao

drzavljanima

bi

soli

drugiije

dati,

zivotinje, poSto se plati tridesetina,

i

prodavati.

i

kao

tridesetina,

plati

na ladjama budi na

budi

za zito, smije se slobodno kupovati, proda-

ne

solar

nipo^to.

se

zapada kraljevsko velidanstvo

soli

drobtinice soli

one kraljevine Slavonije zbog osku-

sol sirotinja

nestaSice novaca obidaje zamjenjivati

vati,

ili

sol smije se zamjenji-

solare, dovazala

i

i

morska

i

Neka ipak

je uzeti.

pred plemidkim sudcima one zupanije. Cestice

— (Clanak

vati za zito. Sol koje god kraljevske kolima, kao morska sol, koju morsku dice

sajnovima, vlastai su

ili

opravdane

(ostale)

i

Vino, zito

zivotinje

i

ma

obidajne dace,

i

koje

moie

C^ianak 7. Tridesetineneka pobiraju starinskim na£inom na starim mjestima; a od sitnih stvari, koje ne vrijede forinte, neka se ne i§tu. Tridesetina neka se pobira

kamo god

tko

zeli,

slobodno

goniti

prodavati.

i

se

na obiinim mjestima, po starinskom Ljudevita, Sigismunda

neka se

tridesetinari

i

A

Albrechta.

ne usude

obidaju,

od

stvarih

tridesetina.

traiiti

gospode kraljeva malenih, koje vrijede manje od forinte, Clanak 8. Da kraljevsko veli-

kao

§to

vrijeme

za

i

danstvo mora potvrditi sva njihova privilegija. Neka

kraljevsko velidanstvo

ove kraljevine Slavonije, koje njoj bijahu poPosljednja dijelili blazene uspomene kraljevi, naime predSastnici njegova veliianstva. tri 61anka rade o zupanijskim sudovima njihovu postupanju, o povratku otetih gradova, dostoji potvrditi sve

pravice

i

povlastice

i

kaStela

i

posjeda, kao

i

o naknadi

se odredjuje, da se postupa kao

i

steta,

iza smrti kralja MatijaSa.

nanesenih

2^ potonje

u kraljevini Ugarskoj.

Sabor u Budimu bavio se jo§ pitanjem o zenitbi kralja Vladislava II. s kraljicom udovicom Beatricom. Premda su sam kralj bili vi§e puta obecali kraljici udovt stalezi Beatrici, da ce ju kralj Vladislav uzeti za zenu, premda je kolodki nadbiskup Petar Varda zahtijevao, da se zadato obecanje izpuni, ipak je vedina staleza zazirala od toga, i

i

i

i

da se trideset

ienom nerodkinjom, pak da ostane bez potomaka.

§estgodi§nji kralj vjenca

i

Prevarena u svome o^ekivanju kraljica parnica, koju je Beatrica

napokon

tuzila je Vladislava

Dne

izgubila.

ruke s kraljem Vladislavom, zapovjedi

§utnju,

i

osudi

da

je,

plati

parnice od 25.0CX) dukata. Nevoljna kraljica ostavila je poslije Ugarsku, gdje su je

pak se napokon u

oglobili,

umrla u velikoj

Na

nevolji svojoj

otok

na

sklonila

Ischiju,

bora

lata

u

ustanovljeno

i

do

kraja

posvema§nju propast svojega roda. fiast ugarskoga palatina, koja popunjena bi napokon

bijedi, preiivjevSi

saboru

i

troSkove

gdje je god. 1508.

Budimu

i

Qankom

kroz vi§e godina (od smrti Emerika Zapolje 1487.) ostala izpraznjena. driavljanima

i

travnja 1495. rijeSi papa njezine za-

3.

vjeditu

joj

papi Aleksandru VI. Povela se

bi,

da palatina,

»koji

mora

opet drzavljanima nasuprot kraljut

baruna, a

s

privolom plemica

kraljevstva*.

sud

i

pravdu

imade

birati

je

33. sa-

krojiti

kralju nasuprot

kralj

>po savjetu pre-

Jamadno suglasno

s

tim ^lankom pro-

glaSen bi (creatus est) palatinom 29. oiujka 1492. §ipuiki grof Stjepan Zapolja, nekadanji

vrhovni

kapetan

Vladislavu stite

II.

Austrije

Ali taj

isti

i

Beda, koji

Stjepan

bijaSe

Zapolja

prigodom

snovao

je

i

odludio u prilog kralju

izbora

radio

i

za

uzviSenje svoje vla-

porodice.

(Poraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju borbe s Turcima do primirja 1495.). U isto vrijeme, dok jestolje

izmedju Vladislava

Turaka. Primirjc na sedam

II.

i

Maksimilijana, stradalo je

godina, ito

ga je

kralj

i

9rujna

1493.

i

dalje

su trajalc borbe za pri-

hrvatsko kraljevstvo joS

i

od

MatijaS god. 1483. utanadio sa sul-


KRALJ VLADISLAV

l88

II.

JAGELOV16 (1490.

— 1516.).

tanom Bajazitom II., bijaSe oa koncu 1490. minulo, a Turci su na to stall opet udarati na Hrvatsku, kao i na jugozapadne krajeve ugarske. Kralj Vladislav 11. bija§e dodu§e poslao u Carigrad svoga pouzdanika Emerika Cobora, da ugovara o produljenju primirja;

sultan je pridrzao Cobora, a u to su

ali

u hrvatske

i

jugozapadne ugarske

no

i

okrutni kapetan Pavao Kinizi.

junacki,

Vladislav

i

pa§a bosanski

i smederevski provaljivali temeSku zupaniju, koju je branio Ba§ u onaj Cas, kad su kraljevi Maksimilijan

oblasti, naro6ito

u

ugovarali mir u Pozunu, provalio je bosanski

11.

pa§a preko Hrvatske

i

Sla-

vonije u Kranjsku. Iz pisma, Sto ga je pisao kranjski plemic Vilim TurjaSki (Auersperg) 4.

1491. iz Ljubljane, doznajemo, da su se Turci na Miholje (29. rujna) utakod Metlike, te odanle robili harali ditavu doljnu Kranjsku. Bilo ih je preko 10.000, smijerali su duboko prodrijeti u zemlje rimskoga kralja, da nijesu rijeke Sava Krka listopada

borili

a

i

i

Kako

jako nabujale.

su Turci iznebuha nahrupili, jer

su imali mir s Hrvatima (dy tiircken

chummen

hat gehofft sy

Kranjsku

se boji, da ce ditavu

bljanom.

dana pred

ce

unigtiti, te

zarobili

mnogo

vecinu kuca

i

§tete pocinili;

das landt chummen, yederman

(dakle

jedino gorenjski krajevi s Lju-

preostati

Turaka u Hrvatsku neocekivano

19. rujna)

na sve strane.

nijesu rijeke

je jedna velika

Celu

mu

Malo zatim digla se

je ^itava

polju

turska

dva plemica sa

puk tursku

obkolio

Kranjslcu.

i

na Kranjsku.

kod Novoga mjesta, gdje su mnogo Sava Krka narasle, bili bi ogromne premda su to vi§e puta pokuSali, ali se je

Da

Novoga mjesta na

No kad

nju seljadki puk, na

udarili

Krskoga, zatim

i

spalili.

i

no take nijesu ih mogli prijeci, Turaka svih raCunalo se 10 do 11.000. i

Turja§ki

roblje zaplijenili,

i

Nekoliko dana

potopilo.

izmedju Kostanjevice

Grusnitz)

Miholje

oko Zagreba

Prije toga bili su

njih

in

su silan plijen

to

suvremeni Ijetopisac Unrest opisuje provalu

1

Turci ^u deset

puka

nije nitko ocekivao,

ungewarnt

sein

das jar nicht):

buduci da

ih

6etu, te

vojska

kod

5eta

po§la

turska s

poubijao

mnogo

prema

U

§est konja.

ju je

stajali

su

Bartolomeja, odakle su udarali

sv.

i

Ljubljani, digao se na

nekoj dolini

zarobljene

(gnant in der

krScane oslobodio.

krscanskih suznjeva, te je htjela

no na to je doSao slavonski ban (der Wan in windischn Lanndn) sa svojim pomagaiima, te je Turcima takodjer poraz nanio. »Obcenito se pripovijeda«, zavr§uje Unrest, »da je vrhovni kapetan njihov, vrativsi se u Bosnu, imao manje svojih tri stotine. Za tu pobjedu moramo Boga poboznim Iju(Ijudi) za dvije tisuce slaviti, iz

zemlje

otici

;

i

i

dima, koji su se

borili, hvaliti«.

I

>lstoga mjeseca (listopada) bude

Bonfinije znade za potonju pobjedu hrvatsku javljajuci:

kod

rijeke

Une u

Hrvatskoj, u koju bijahu Turci pro-

da robe, do 1500 Turaka ubijeno, a jednako toliko zarobljeno; od tih je ban (Ladislav od Egervara) poslao 120 kralju, a nekoliko njih kraljici. U tom se je boju osobito valili

iztakla hrabrost

Pobjeda

kneza Bernardina

(in

spominjala

je

hrvatska

se

eo bello Bernardini comitis virtus inprimis u potonja

i

vremena.

Jos

enituit).

u XVI. stoljecu priCa

Toma§id: »Godine gospodnje 1491- izadje Skajin (Skayn) pasa iz Bosne sa 17 000 konjanika (i podje) prema Kranjskoj sve do Bilih voda (usque ad aquas

hrvatski Ijetopisac Ivan

gradatas seu bile vode), te se je mjesec dana

zadrzavao

plijeneci

i

pustoSeci

ognjem

i

ma6em. Hrvatski pak ban Ladislav od Egervara utaborio se je s Citavom Hrvatskom kod Vrpila blizu Udbine (in Verpilla prope Udbinam := danaSnje Vrpile u obcini Korenitkoj), te se je razmjestio u cetiri bojna reda. Prvim pak bojnim redom ravnali su Ivan Cetinski Mihajlo Slunjski, knezovi Frankapani, te su ne kao Ijudi, vec kao bijesni lavovi ubijali Turke. I ondje bi§e Turci nemilo razbijeni: 9000 Turaka bi ubijeno, a i

18.000 roblja oslobodjeno«. Prva posljedica hrvatske pobjede kod Vrpila nedaleko od Udbine

i

rijeke

Une

bila

da su Turci slijedece godine 1492. ostavili Hrvatsku na miru. No zato se je sam sultan Bajazit II. spremao, da s velikom vojskom udari na izto6nu Slavoniju, jugoiztocnu

je

ta,

Ugarsku

i

Erdelj.

grada Dubrovnika

O i

primirju nije htio ni 6uti,

vojvodinu Vla§ku,

i

dok mu

kralj

Vladislav ne ustupi oblast

suviSe ne dozvoli, da kroz Hrvatsku

i

Slavoniju


h

PORAZ HRVATA ROD UDBINE rimskoga cara

provaljuje u zemlje

Sredec

ili

djaSne

banovine,

Sofiju, a u

to su

na

i

(9.

njemaSkoga

RUJNA

1493.).

U

kralja.

ozujku krenuo

njegove paSe (vidinski, smederevski

madvansku

severinsku,

189

i

Beogradom, na §abadku,

s

je sultan

u

me-

drugi) udarali Da

srebrenidku

i

Banu madvanskomu, hercegu Lovri Iloikomu, nudio je paSe smederevski paSa u ime gospodara svoga kruou ugarsku, ako mu predade Beograd Zvornik. Bani medju-

jajadku.

i

tim

i

kapetani odbijali su srecno navale turskih pa.^a od svojih oblasti; a kad je uza to

sultan zaduo, da su se kraljevi Maksimilijan

o savezu krScanskih

vlasti protiv

i

Vladislav posve izmirili, dapade da se radi

njega samoga, vratio se je opet u svoju prijestolnicu. Za

potonjih bojeva bijaSe se najviSe proslavio temeSki zupan Pavao Kinizi, >vrhovni kapetan

doljne Ugarske«, koji je straSno postupao sa zarobljenim Turcima, pekuci ih zive

i

ba-

cajudi ih svezane svinjama za hranu. Kinizi rasprSio je takodjer u kolovozu 1492. >crnu

detu* MatijaSevu, koja je bila utaborena u Segedinu, te je podinjala razlidita nasilja, jer gradjana, udano nakon zestoka odpora svladao. Preko 400 palo ih je u boju; kolovodje biSe pogubljeni. Na to bi crna ieta po kraljevu nalogu razpustena: jedan die njezin posao je u sluzbu palatinovu Kinizijevu; no najvedi nije redovito placu dobijala. SkupivSi

je Kinizi

iznebuha

buntovnu

na

na brzu ruku velik broj seljaka

6etu,

i

ju je

te

i

die

(3000 momaka)

otiSao je u Austriju

na Moravu.

i

Pobjeda hrvatska nad Turcima u listopadu 1491. rodila dobitni knezovi Frankapani

opet silno

podigh.

u

Jos

je

i

tim,

da su se slavo-

ozujku 1492. nalazimo knezoye

Cetmskoga^ Nikolu Trzatkoga Mihajla Slunjskoga uz hercega bana Ladislava od Egervara na saboru u Budimu; no nakon povratka njihova u domovinu planuSe smutnje ne samo izmedju samih knezova, nego i borbe bana. U jednu ruku nastojahu knezovi, da povrate milom ili knezova protiv hercega Bernardina,

Ivanisa

Ivana

Korvina

i

i

i

silom rodu

svome gradove, koje im

bijaSe

kralj

MatijaS

oteo,

medju njima poglavito

grad Senj, kojim je tada upravljao kraljevski kapetan Petar Tarnik od MaikaSa; u drugu

ruku opet bijase razdora u samoj dina od loze modruske

i

knezevskoj

porodici, narocito

izmedju

kneza Bernar.

Ivana IX. od cetinske grane. Povod potonjemu razdoru ne znamo;

no moguce

je, da je Bernardin gramzio za prvenstvom u svojoj porodici, dok je Ivan IX., premda za jedno koljeno od njega mladji, bio potomak najstarije loze knezevske, koja je nedacom bila zahirila. Knezovi Frankapani bijahu se namah po smrti kralja MatijaSa pojagmili, da vrate gradove u Vinodolu, koje bijase Masvojemu rodu kraljevski tad grad Senj, a uza nj i

tijas

darovao Zunjevicima

(Bribir)

i

jakinskomu gradjaninu Franji Cynthiusu de Dionysiis

pozunskoga ugovora, po kojemu se bijaSe kralj knezovima sam glavom (in propria persona) po Vladislav II obidaju kraijevstva odkrojiti pravicu glede imanja, koja im bijahu oteta za kralja MatijaSa (tempore regis Mathie ipsis ablata), zahtijevahu najodludnije, da im se povrate njit. d.). Nema podataka o tome, da li je kakove hovi gradovi (Senj, Otodac, Bribir, Bakar parnice u tome poslu bilo; no 6ini se, kao da je kralj povjerio hercegu Ivani&u Korvinu banu Ladislavu od Egervara, da stvar urede. Ali Frankapani, pozivl)uci se negdje na na dlanak 21. dekreta od god. I486., po kojemu su nasljedni svoja privilegija, kao knezovi (perpetuis comitibus) podpadali jedino pod sud samoga kralja, ne htjedo^ se pokoriti ni hercegu ni banu. Bonfinije javlja, da se je mladi herceg radi toga odpora odrekao svoje dasti; a na to da su knezovi Frankapani ustali, da silom predobe otete im (Bakar).

Upiruci se sada o 29. todku

obvezao, da

ce hrvatskim

i

i

i

nekad gradove. Narodito se vodila zestoka borba za Senj, gdje su se sami gradjani proSenjani se obracali molbama na kralja, da im tivili tome, da se vrate pod vlast knezova. pomo<^ obedavao, hrabreci ih, pomogne, na Sto ih je kralj pismom od 5. lipnja tjeSio >da budu bodra duha znajuci, da ih on ne 6e ostaviti<. Ob<5ina se senjska tu2ila papi Aleksandru VI., kako mnogo zla mora podnositi »puradi neprc27. lipnja 1493. svojih neprijatelja«, koji rade na lator grada »dovedavJi pade u navala kinutih zasjeda i

i

i


KRALJ VLADISLAV

igo

pomoc

prilog

i

Turke (sed

preljute

sebi

morum Thurcorum ad

JAGELOVIC (1490 —1516.).

IL

et adducto sibi auxilio et favore immanissieiusdem civitatis)*. Stra§ne li objede za kne-

destructionem

zove Frankapanel

Ne

i.na se,

tko je u prvi kraj branio Senj od navala knezevskih.

Ijevstva i

u

ugrskoga Dalmacije

1493. bansku dast

veljad:i

Hrvat'

i

pane. Poslije toga nestaje ga

i

do

slovinskoga

i

vlast;

ne

se

ali

st oj ni

m

banom«,

spominje, da bi

Hrvatske; on prima

iz

Ban Ladislav od

TomaS Mogoric zove »rusagov

Span

Egervara, kojega jos 24. rujna 1492. buzki

kra-

dodu§e

vodio rat na Franka-

magistra

sluzbu

vrSio je

tavernika na kra-

Ijevskom dvoru, a mjesto njega dolaze za bane Emerik Deren6in i Ivan Bot od Bajne. Novim banima, naroSito Emeriku Dereniinu, povjereno bi, da brane Senj i da opet skuCe knezove Frankapane. Derenfiina pomagat ce

jednako

stalo,

ona

pisala je

vinom

papi,

neka on

krunom ugarskom,

s

i

mletacka obcina, kojoj

i

da knezovi Frankapani opet ne zavladaju u Senju.

Frankapane

nastoji izmiriti

prije

sto

a suvise neka

je bilo

— 30. lipnja

IvaniSem Kor-

s

pomoc Senju oko 250

Jakina poSlje u

iz

Ta nedavno

voj-

manus Turcorum deveniat civitas ipsa)« a javljala je papi vijest »o dolazku Turaka u neko mjesto 3. srpnja namah zatim zupa zvano Gacka* (de appulsu Turcorum ad quemdam locum nuncupatum Gascha kako su Turci samo jo§ 15 milja daleko od Gatanska ili Gadska naokolo Otoica), Senja. U prvoj polovici srpnja silazili su novi bani prema moru, da suzbiju kneza nika, tda ne dodje u ruke

turske

ad

(ne

;

=

i

kamenom

Oko 13 srpnja smamudrih odredaba papinskih radi toga, Sto (ob sapientissimas et celeres provisioaes factas a beatitudine sua), kao vec dosla na obranu grada (ob certitudinem gentium je banska vojska dolazila hungarorum venientium aut iam existentium ad defensionem illius civitatis). I zaista je ban Derendn prinudio kneza Bernardina, te je morao uzmaknuti izpred Senja; a na to Bernardina, koji je u

da je opasnost

traju Mletci,

za

primorju vec

Cetiri

minula

Senj

i

kaStela zauzeo. brzih

radi

i

i

i

.

.

.

ne ostade drugo, nego da se uztaj grad stadoSe podsjedati. Brinje, na sto bani Za podsjedanja priblizi se ban Ivan Bot od Bajne jednoga dana odviSe gradskim zidinama; tu ga pogodi zrno iz topa i on tuzno pogibe. Ban DerenSin upre na to sve sile, da §to prije oblada Brinjama, kada jednoga dana stigose tuzni glasi, da je velika turska

do

se je oborio na nj, da ga sku61

micuci pred banima

kraja. Bernardinu

zatvori u tvrde

i

vojska u Hrvatsku provalila. Glasi bijahu zaliboze

Suvremeni

istiniti.

kao Bonfinije Dubrov^anin Tukako se ne moze obraniti

spisatelji,

i

bero, obijedi§e kneza Bernardina Frankapana, da je on, videci,

u Brinjama, potajice utanadio s bosanskim paSom, da ce se pokoriti sultanu Bajazitu za sva vremena, ako pasa s izabranom detom konjanika kroz Hrvatsku provali u Kranjsku i KoruSku, te tako bana Derendina od daljega podsjedanja Brinja odvrati. Ali ta potvora, koja nije strane

nego jeka onih tuiaba,

§irili,

imanja,

i

izmirio s

ne ce

biti

jer se je

istini

sam Bernardin u

banom Deren^inom, da su Turci

Bit de prije,

su

§to

podobna,

Senjani

ih

Turci

jer

i

put

rodom svojim

te s ditavim

sami, za6uvsi

Mletci

za

vec dulje vrijeme na sve

nijesu stedili Bernardinovih

pogibije, koja

velike

o5i

i

taj

je

domovini

stao na branik

zaprijetila,

svoga zaviCaja.

smutnje u Hrvatskoj, obnovili svoje navale

na nesrednu zemlju.

Po jednoduSnom kazivanju u

Ijetu

Jajce.

svih izvora podigao se je bosanski pasa

1493. (valjda mjeseca kolovoza)

Nakon uzaludna pokusa, da

taj

sa

8000

sila

krScana

i

bogat

konjanika, te udario najprije na

grad predobije, provali sjeveroiztocno prema Uni,

zatim prema Kupi, a onda udari na Kranjsku

Uzput zarobi

lakih

Hadum (Jakub)

plijen.

U

i

Stajersku, robedi sve

Stajerskoj

opre

mu

se

do Celja

i

Qptuja.

Maksimilijanov ka-

petan Jakov Sekelj

Slavonijom

i

ModruSe, koji

sa 5000 konjanika, te ga prinudi na povratak. Vracajudi se pa§a Hrvatskom robijaSe palija§e opet nemilo, pa^e dodje pod znameniti grad i

je tada bio stolica biskupa

krbavsko-modruSkoga, pak

bijuci taj

grad spali


PORAZ HRVATA ROD UDBINE njegova predgradja strane

samostane

(varo§i),

roblje hvatala, skupi

i

spodu na

Krbavskom

i

(9.

RUJNA

1493.).

191

crkve. Dole je tako turska sila pustoSila na sve

slavonsku goban Etnerik Dsren6in hrvatsku izpod grada Udbine ili Udvine, kako se tada zvaSe,

hrvatski

polju

i

pak 6eka§e na tursku vojsku, da joj zakrdi p^vratak u Bosnu i otme krSdanske suznje bogati plijen, §to ga bijaSe zarobila. Ali ban bijaSe lose srece. Turci u krvavom boju na Krbavskom polju 9 rujna 1493. razbi§e razprSiSe hrvatsku vojsku, bana Derendina i

i

mnogo naroda

i

zarobiSe, te u suzanjstvo sa

sobom povedoSe.

Tuzni boj na Krbavskom polju opisuju Unrest

i

Tubero.

No kako

su

potanko suvremeni povjestnidari Bonfinije, bill daleko, nema sumnje, da se je

od krvavoga pozoriSta

u njihovo pridanje podkralo §to §ta neto6no

i

neistinito.

Mnogo

je vjere dostojniji ninski

Boj s Turcima u Hhvatskoj. Fo drvoresa, Ho ga

je ixradio

Hans Bargkmair (1472.

— I5S9>) >• djelo

*Weiukutiig« kraija

i

cara Nfaktimilijana

I.

(dotiino DJegoToga tajnoga pisara Nfarka Treyts-Saurweiaa).

biskup

Juraj Divnic,

koji je

namah

iza

nesrednoga razboja pohitao u Liku, da razvidi

nevolju svoga stada, pak je zatim na molbu hrvatskoga banovca Ga>para PeruSida

i

pre-

papu Aleksandra VI. potanki opis nesrede, upozorivSi ga podjedno na veliku pogibao, koja ne same Hrvatskoj, nego dalje prijeti od Turaka. Po njemu provalio je bosanski susjednim zemljama na zapadu paSa Hadum kod Une u Hrvatsku, a odanle se oborio na oblasti rimskoga cara i njeostaloga plemstva hrvatskoga 27. rajna u Lici napisao za

i

i


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIC (1490.—

,92

1516.).

slavan, koji se bijaSe prijaSnjih goBan Emerik Derendin, muz hrabar dina proslavio kao upravitelj Jajca, odluCio je na otvorenom polju docekati Haduma, kad se je vradao s Cetovanja. Skupio ban do 15 000 Ijudi, koji su se radostno odazvali, jer su bill sigurni, da 6e pobijediti. Boj se je zametnuo 9. rujna, oko 6 sati u jutro

ma^koga

kralja.

i

(hora diei prima) na

polju izpod varoSi Udvine. Nesredu kr^cansku navije§tala

Krbavskom

nebeska znamenja, narodito oluje, gromovi i tuCe, koja je i u oCi onoga dana padala. Za samoga boja pak oborio se na krSdansku vojsku nekakvi praSni oblak (pulveralis nubes), tako da se nijesu medjusobno ni vidjeti mogli, dok je nad su ve6 od srpnja

Turcima ili

djedi

i

ili

Sam

Ijudi

polju, nesahranjeni, te ih sada razdiru vuci, tigri,

leze mrtvi na

ostala zvjerad.

podpunim porazom Hrvata: 13.000

se je svr§io

Boj

sjalo svijetlo sunce.

je zarobljeno

ban dopanuo

je robstva,

pak

na

je

morao

vlastite oci

megle-

kako su Turci sinu njegovu vitezu glavu odrubili, te je otcu svaki put na stol metali, kad bi hrane potrebovao. Ali tuzni otac nije od boli klonuo, ved je suzarobljenike svoje bodrio i hrabrio. Gospoda hrvatska mole biskupa, da ide kralju Vladislavu II. i da dati,

trail

pomoc;

ali

biskup se najprije obrada na

papu, te

mu

preporu6a poslanika, kojega

pomoci od pape, jer medju stradalima imade i onili, koje je nekad kralj Matija§ bio poslao u Italiju u pomoc kralju Ferdinandu, kad Rimu. su Turci bili udarili na Otranto, te zaprijetili Napulju Sve uz Jurja Divnica nijesu na odmet ni drugi izvori, koji pri^aju o krvavom razboju na Krbavskom polju. Tu je u prvom redu 6e§ki putopisac Ivan Hasi§teinsky z Lobkowic. On je god. 1493. putovao kroz Dalmaciju u Jeruzolim, pak se je desio ba§ u Zadru, kad su bjegunci iza bitke onamo stizavali. Po njihovu je kazivanju on zabiljezio u svom putopisu taj znameniti dogadjaj, pak tako sa(^uvao neke potankosti o

oni rimskoj stolici §alju. Biskup se nada

i

bitci,

koje

nam

k mjestu Zadru.

inade nijesu poznate.

Tu nam

>U ponedeljak

(23. rujna)*, pi§e on, »doplovili

pripovijedahu zle novine, kako su bezdu§ni

zatiratelji

smo

kr§canstva,

Hrvate do nogu mnoztvo ih poubijali i zarobili. To se je dogodilo dan pred mojim dolazkom u Zadar na dan sv. Gorgonija (9. rujna). A zbilo se je to tim povodom, §to je jedan vojvoda turskoga sultana, po imenu Hadum (Hadrem) pa§a, zdruziv§i se s najodliinijim Turcima, imajuci oko deset tisuca konjanika, provalio onda dalje u zemlju rimskoga kralja do mjesta Ljubljane u preko gora do Hrvata, djeCaka, Karneoliji. U svim tim ublastima pobravsi sila naroda, muzeva, iena, djevojaka Turci, porazili

i

petnaesti

i

i

odagna ih sa sobom. Knezovi, gospoda vitezovi hrvatski, sabravSi se, da bi (vracajuce se) Turke pretekli, pohita§e u one gore kroz koje su Turci u zemlju provalili, pak ih ondje iztekivahu. Imadjahu, kako sam ubavijeSten, do tri tisuce konjanika oko osam tisuda pje§aka, medju kojima bija§e nekoliko knezova gospode znamenite, kao Sto su ban i

i

i

hrvatski (Mirko DerenSin),

ban

im doglasi vojvoda rimskoga

jaja6ki u bosanskoj zemlji (Juraj Vlatkovic)

i

drugi.

U

to

u Stajeru Jakub Cakl (Jakov Sekelj), da bi dekali i niSta ne zapoCinjali do njegova dolazka, jer ce im on namah pohitati u pomoc s nekoliko stotina konja i par tisuca pje§aka. Ali oni Hrvati ne htjedoSe toga udiniti, nego zeledi sami slavu pobjede steci, nadajuci se takodjer, da ce Turke razbiti, kako su to u kralja

i

gorama pred nekoliko godina boj. Saznav^i pak Turci za njih,

istim

(1491.)

za

zatjerase

provale, u jednu dolinu,

i

bili

udinili,

sve

omalovazavahu

roblje, §to

ih

i

svim za oruzje doraslima odrubiSe glave, bojeci

za borbe s Hrvatima mogli njima

u pomoc

priskoditi.

pripraviSe se

ga bijahu pohvatali za te se,

da

bi oni

Zatim razredaSe svoje dete; jednu

prema gorama, gdje su ih Hrvati dekali, a do tri tisude Turaka na konjima preploviSe naokolo §ume preko nekakve nevelike rijeke, te bi im nalozeno, ako bi Hrvati njihovu potjeru progonili, da ih onda obadju namah se straga na njih (Hrvate) obore. Hrvati pak ne znajudi za zasjedu, bududi da je u onim Sumama ne mogo§e vidjeti, dim ugleda^e potjeru (gonjade) tursku, namah se s gora na nju oboriSe sadjose na polje ravnice. Ondje zametnuse s njom borbu, zakvadivSi se borahu detu posla§e u potjeru (gonjade)

i

i

i

i


PORAZ HRVATA ROD UDBINE

dobru

prema zasjedama.

stade bje^ati

i

srednoga pocetka;

iza

straga, obori§e

na

pak

njih,

da

tuina,

dok

ih stadose ubijati,

izgubio vlastitoga brata

je u toj bitci

bio na bojiStu

i

za njom, nadajudi se

do nogu ne

ih

doSao, znajudi za sebe

on

sest rodjenih striieva;

i

jednoga

s

kome

put malo

tijela

mogao na drugo

paCe sam

je

taj

sobom

odnijeli radi lakoce, jer

kad se

koji

kao gusti da su

stupati. Pripovijedao je jo§,

odrubili, nego su zato svim nosove im sultan od svake glave daje dukat, a

glavu

(Turci)

mi

porazi§e. Pripovijedao

ovamo u Zadar

vidio ondje ubijena tjelesa, koja su gotovo milju diljem leiala

snopovi, tako da bi

nagne

to turska potjera

namah

potekoSe

Hrvaii

t^j

u to se turske iete u zasjedama, jedna sprijeda a druga

ali

o tom jedan debar urodjeni 6ovjek, koji bijaSe

je

RUJNA 1493.

Turaka poginulo. Na

se Ijuto, tako da je ve6 nekoliko stotina

u bijeg

9.

odrezanim nosom neprijateljskim podiCiti moze. Poginulo

pak

odrezali, to vrijedi

tom boju

je u

ih

onda,

i

sila

urodjenih vitezova, medju njima takodjer knez Ivan (Frankapan) od Cetina, zatim sin bana hrvatskoga, oko sedamdeset sve<5enika redovnika i inade deset tisuca inoga puka. Zarobljeno pak hude do petnaest stotina Ijudi, mnogo vrlih urodjenih vitezova, takodjer i

i

sam ban

i

od

N.

hrvatski, zatim

ban bosanski

iz

Jajca

knezovi Nikola (Frankapan)

i

tako je iza toga nesrecnoga poraza gotovo Citava zemlja opustjela

I

narod bijase javno na Turke digao, osim onih, koji nisu

jer se sav

i

Vilim

i

puka

li^ena;

poradi starosti

ili

mladosti mogli, misleci, da ce Turke jamaCno razbiti, kako im je prije nekoliko puta na

Kazivao mi je

istome mjestu poSlo za rukom.

vena zalost najtvrdjega

kderi,

i

pla6 zavladao, da bi se

kamena, buduci da nadjes

selu

zarobljeni.

i

Turaka, kako su jeda

mnogo

otaca

sinovi su ubijeni, a kceri odvedene;

svakom drugom ubijeni

je

ti

mnoitvo

je

sve svoje sinove

izgubilo

zena

i

da u

obudovjelo, tako

malom djecom, a muievi su svi pamti, tako opremom snabdjevenih

odkad svijet kao i krScani oklope, gvozdene

imali su ravno

i

s

n'su vidjeli nikada,

I

bili;

iovjek, da je takova neSu-

taj

matera

i

najmanje §est udovica

straga, zatim alabarde (bradate sjekire)

i

takodjer

njihove nevolje moralo razplakati srce tvrdje od

s

kacige na sebi.

A

bitka

ovratnike sprita

zapo5ela je

sv. Gorgonija tri sata prije podneva u oblasti hrvatskoj, koja se zove Krbava kod zamka zvanog Udvinec, udaljena od Zadra vlaSkih (talijanskih) milja Sestdeset, a naSih 6eskih milja oko dvanaest. Bog neka se dostoji taj puk utjeSiti It U isto vrijeme, kad se je zgodila krvava bitka pod Udbinom, desio se je u Grobniku kod plovana Davida hrvatski pop glagolaS Martinac od plemena Lapdana, piSuci glagolicom dasoslov za Pavline u Novom. Premda je pisao svetu knjigu, ipak pop Martinac nije mogao odoljeti, a da na kraju svoje knjige, kao izpriku za pogreSke svoje, ne zabiljezi osudnoga dogadjaja, s kojega plaka§e malo i veliko u domovini. I pop MarVrhbosanije tinac zapisa doslovce: »Juze dvigo§e Turci ... I joSte izide ba§a Rumarie porobiv Posavje pade pod ModruSu po6e rvati ModruSu, poiga ze ognjem burge bani (gradove) ohrstnije kloJtri, joSte crkve gospodnje. Tagda ze gospoda hrvatska

na dan

i

i

i

i

i

i

hrvatski dvigoSe vojsku protivu im, boj zastupni v polji velijem ri§e

se braniju veUeju,

Tagda ie pobjeidena

Krbavskom,

bist test hristjanska,

tu

i

bo-

tagda ie uhitiSe bana

hrvatskoga joSte zivuda, tagda ie ubiSe kneza Ivana Frankapana, tagda odpelja§e kneza Mikulu Frankapana, tagda ze ubi§e bana jajaikoga, tagda ie pado^e krepci vitezi i boritelji

slavni v premozeniji

ih

vjeri

radi

Mauricija,

ie

Hristovi, jo5te

umriSe obstrti zastupi v pliine polja, tu ie smrt prijeSe

takmo ze knez Brnardin Frankapan

izide

i

od

izabrani

piSci

vjeri radi

boritel)i tu

jako ie druiba svetago

sredi boja s malimi.

I

tagda

nadeSe cviliti rodiviije vdovi mnoge proii ini, bist skrb velija na vseh iivudih v stranah sih, jakaie ne bist od vremene Tatarov Gotov Atelja neiastivih*. i

i

i

i

i

Ved davno Ijeca hrvatski

zabavio

bijahu iztrunule

fratar

krbavskih

kosti

Ivan TomaSic

kobnom bitkom pod Udbinom,

Hrr. poTJ.

II.

HI.

junaka, kad je

pisao svoju kratku

u

polovici

kroniku Hrvatske.

te ju je izpripovjedio

1

XVI. stoon se je

onako, kako ju je negdje 13


KRALJ VLADISLAV

194

II.

JAGELOVI6 (1490.

duo od potomaka palih junaka. »Godine spasa Ijudskoga

Hadum-paSu u Ugarsku,

(TurCin) najvrstnijega vojvodu

1516.).

1493.c, tako

koji sa

osam

pri6a on, >posla

tisuda konjanika sve

zemlju na veliki strah onih zitelja opustosi. Radi toga Hrvata, Slado Zagreba provali vonaca i ugarskih pukova poglavice, koji se zovu bani, uzev u obzir i netom nanesenu §tetu, i onu, §to bi se u buduce mogla nanijeti, svi zajedno skupiSe veliku vojsku, i to bijaSe uzrokom, da je Hadum-pa§a svoju vojsku povukao natrag sve do gore V r a z i V r t a 1, koja razstavlja Hrvatsku od Krbave. U to je knez Ivan (Frankapan) od Cetina, i

muz pametan, mocan savjetom

oruzjem, s

otvorenom

se s Turci ne bije boj na tijesnim klancima, gdje bi

i

i

polju,

mnogim nego da

gore bile u pomod.

preodlidnim Hrvatima svjetovao, da se na njih udari

AH ban DerenSin,

i

da se razbiju u

u koga bija§e viSe

kod svjetovanja; nego snage kod izvadjanja stvari, nagovarage, da se boj zametne na otvorenom polju (u ravnici). On je tako sudio preziruci neprijatelja, dok su se Hrvati njemu opirali, jer ih je malo bilo. Na to rete ban: »Ha Hrvati vazda ste bill stra§ljivice«. Ivan knez Cetinski odgovori mu: »Danas hocemo viditi, tko je bigavica; ti smjelosti

budeS danas zaCetak raspa hrvacke zemlje. Bane, ni to po Ugrih od grada do grada jahati, ter se hartati, hoceS danas viditi, kako Turci boj biju«. Ban pak re£e: tKuSat 6\i*.

Kako

je

njegovo mnijenje preteglo, zametnula

pa§a bija§e razdijelio svoju vojsku na

kod rijeke Krbave. Hadumdade srbskomu sandzaku Izmajil-

se je bitka

odjela; prvi

tri

begu, drugi karvilijskomu vojvodi, a treci zadrza za

Jednako udinise

se.

i

krscani, podi-

medju tri krila konjanika. Prvi je odio sastojao od Slavonaca, koji stanuju medju Dravom i Savom, njih je vodio Ferdinand Berisburch; drugim odjelom, u kojemu su bili Hrvati, zapovijedao je Ivan knez Cetinski, a tredim

jelivSi

svoju pjesadiju na jednake dijelove

Nikola (Frankapan) Trzadki

i

Bernardin Frankapan.

Kad

se tako poredase vojske, turski

vojvoda Izmajil-beg takom silom udari na prve tete nale, da je knez Bernardin ne samo bio iz svoga reda potisnut, te je morao uzmaknuti, nego je takodjer bio prinudjen, da ostavi svoje pje§ake.

Na

to bise oni potjerani

u krvav

i

sramotan bijeg sve do Krbave,

od straha pred progonecim Turcima sami bacali u rijeku. SvladavSi Izmajilpak buduci da je u isti mah na taj navalio i karvilijski vojvoda, poubijaSe oni vojnike kneza cetinskoga sve do jednoga. Knez cetinski pogubi doduse naokolo sebe mnogo Turadi, no na posljedku ubijen bi i sam. Buduci da nadalje ni Hadum-pa§a nije propustio priliku, da progoni Ugre, jer ih je viteztvom najhrabrijih vojnika, koje si za to bija§e izabrao, bio razprsio, tako se zgodi, da je u razmaku od jednoga samo sata odrzao sjajnu pobjedu, izgubivSi malo svojih Ijudi. Ban Derendin bude zarobljen a sin njegov ubijen, te su banu su2nju zatim svaki put za objeda vete su se sve

beg

ih

prvi odio, obori se na drugi,

i

Hadum, da se izbroje sva tjelesa poginulih, da se na uspomenu krsdanskoga poraza poSlju mnoge glave nebrojeni nosovi caru njegovu. Poginulo ih je (krScana) vi§e od trinaest tisuca. To je prvi rasap kraljevstva hrvatskoga, tu je citavo plemstvo hrvatsko cere metali na stol glavu njegova sina.

Na

i

to zapovjedi

i

i

iz g

i

n u

1

o«.

Uzasna katastrofa pod Udbinom uzdrmala je temeljima hrvatskoga kraljevstva. Iz Modru§a preselio se je krbavsko-modruski biskup Kristofor u primorski

razvaljene varosi

grad Novi, a preostali puk na jugu Gvozda stao se zaklanjati u sigurnije krajeve, narodito u Slavoniju medju Savom i Dravom. Pobjedonosni pak Turci pregnuli, da preiivjelu gospodu hrvatsku do kraja satru, da hrvatsku zemlju pridruze svojoj vlasti. Nevoljni knezovi i plemici hrvatski stall smiSljati i raditi, kako da se otmu sigurnoj propasti. Medju njima iztide se banovac hrvatski GaSpar Perusid, kojega je nakon smrti Ivana Bota od Bajne i zarobljenja Emerika Derendina zapala tezka zadada, da upravlja razasutim kraljevstvom. Banovac Ga§par Perusid radio je najprije, da oslobodi zasuznjenu bradu, a onda da podigne razvaljene gradove. U svojoj brizi obratio se je i na obdinu grada Dubrovnika, da mu dade novaca za popravak razvaljenih i ostedenih gradova. Dubrovdani i


PORaZ HRVATa KOD UDBINE pi§u 17. listopada 1493. kralju Vladislavu za na^e stvari

vaSoj

ban hrvatski (Emerik Derendin) stra§ni poraz

i

11.

iz

RUJNA 1493.

nam

podhvatni

je

prijetece pogibli ditavomu kraljevstvu 1

velemoiai gospodin

i

Va§a

suianjstva (e vinculis) poslao.

uztuk, §to ih potreba stvari zahtijeva.

19$

ovako: n^aljemo, premda ne bez opasnosti

pismo, koje

(prejasnosti)

0.

posmotrivSi

visost,

Hrvatske, imat ce ona sredstva za

sprema, da zauzme re-

buduci da se neprijatelj

deno kraljevstvo, va§a ce prejasnost razabratt, da li treba brze pomoci. Mi smo prema nasim silama smjesta pet stotioa dukata iz na§e blagajnice tajno poslali neprestanim turskim napadajima izkidanomu hrabromu banovcu hrvatskomu GaSparu Peruiicu, koji i

od nas zahtijevao (novaca), da bi kako tako mogao doprinijeti uzdrianju ka§tela varoSi, dok od vaSega velidanstva spasonosne odredbe ne stignu. I bududi da je naSe stanje u najvecoj opasnosti, ako bi za to Turci doznali, molimo najponiznije, da ta stvar ostane tajna kod vaSega veli^anstvac Nevoljni stalezi hrvatski zatrazise pomoc najprije u svoga kralja Vladislava. AH od njega bilo im je slabe pomoci; pa6e Vladislav nije im namah ni novoga bana poslao,

je

i

kralj u jednome pismu na zagrebackoga biskupa Slavonijec Ne banima kraljevina Dalmacije, Hrvatske nadajuci se mnogo od zakonitoga vladara svoga obratiSe se na njemadkoga kralja cara Maksimilijana, koji bijaSe prigodom posljednje provale turske sam pohitao na obranu

jer joS

30. listopada

Osvalda Tuza

1493. govori

buducim

»o

i

i

svojih nasljednih zemalja. velifianstva

i

njihovih

knezovi,

ostavlieni

Njemadkomu

izborni^kih

plemidi

u

hrvatskoj

sedamdeset godina opircmo se strasnomu

Kao

»njegovoga carskoga

se

zemlji*

po

prilici

ovako:

neprijatelj u, izlazudi svoj zivot

zrtvujemo svoj

zivot, cast

Dosada smo se

odvedene

branili, jer

i

smo

i

da se time ne jedna

ili

je

za

stanje,

krScanstvo

nesreca

najveda

nas

se nadali, da ce ipak car

drzave, vac ditavo

dvije

nesmiljeno su ubijeni

na§i

prijatelji

osramocene, §to

rimskoga carstva promisliti naSe tezko

najvi§i vladari

Da mi

bi navaljivao na ostalo krSdanstvo. Svaki dan, svaku uru

imetak. Otci, brada

i

ulovljeni; zene, djeca, kderi

»Preko

svoje blago.

i

branimo, koliko je moguce, sa svojim zivotima krScanske drzave.

tvrdjavu

Turdinu dopustamo, svaki dan

svijetu.

caru izjadaSe

i

knezevskih milosti najpokorniji dosad od krscanstva

i

neplemici

i

kralju

i

izborni knezovi

pak nam u pomoc

otme groznoj

ili

na

kao

priteci,

nesreci.

Ako

padne Hrvatska, lake 6e neprijatelj iz nje napadati sve krSdanske zemlje. PoJcojni car (Fridrik HI ) bio je udmio osnovu za obranu, ali smrt mu presjede, te je nije mogao provesti. Ako nam se ne pomogne, ne cemo se moci braniti od Turaka, jer su nas ratovi s njima spravili pod nista, gradovi kuce vec su nam stranom prazne, podloznici kmetovi odvedeni, imanje nam oteto, porobljeno poigano. Ipak smo dosad odbijali svakocar i knezovi vec jake ponude, kojima su nas Turci nudili, jer smo mislili, da 6e se i

i

i

i

jednom oprijeti turskoj silovitosti, pak da demo ostati u svezi s kr§danskim svijctom. Sada se pak obraniti ne mozemo, jer su nam Turci do proljeda ili Ijeta postavili rok, do kojega im moramo odgovoriti obedati naSu pokornosL da nas ne Stoga molimo vapijudi, da nas car drzava obrane od turskoga tiranstva, dadu oteti krSdanskoj deti, jer inademoratdemoodnuzdepredi nanevjeru protiv Boijih zapovijedi; jednako de naSe iene, djeca i prijatelji morati od i

i

i

IcrScanske

vjere

odpasti, a na§i

de se gradovi, imanja

Samo po vaSemu carskomu

velidanstvu

poboznih krSdana, na§e iene

i

i

ditava

zemlja predati Turcima.

modi de se zemlja Hrvatska, modi de se toliko odredbama, djeca uzdriati Bogu, njegovim zapovijedima i

bududi da ved dojdudega proljeda moramo odgovoriti, da li demo se tiranskim, nevjernim Turcima pokoriti predati, buduci da nikakav dalji rok za pokorenje dogovaranj e knezovi, zadobiti ne moiemo, molimo, da bi vaSe carsko velidanstvo, izbornici te spasiti

i

od vjere Muhamedove.

I

i

i

i

joS prije

obranu

bududega proljeda nama u pomod naSih gradova obskrbili, a uza to

pohitali, i

naSim

ili

nas bar

topovima

poslanicima, koji

i

barutom za

de joS ove xime


KRALJ VLADISLAV

igd

k dojducemu drzavnomu saboru

H. JAGELOVlfi

priobciti,

poci,

(1490—1516.).

kako

hi

se Hrvatska

mogla od navale

neprijatelja sa6uvati«.

nakon smrti svoga otca Fridrika III, (f 19. kolovoza 1493.) ostao satnovladarom, jamafino je duboko dirnula jadikovka hrvatskih staleza. K tomu je i sam jo§ od rane mladosti snovao o velikom svetom ratu na Turke, koji Cara

i

kralja Maksimilijana, koji je

za svoje naon vodio na celu krScanskih naroda Evrope. Napokon je bio zabrinut jednako nemilo Korusku, koje su stradale. i Stajersku sljedne zemlje, za Kranjsku, bija§e stigao na obranu kamo svojih naIz Radgone u Stajerskoj, a na medji ugarskoj, bi

i

sijednili pokrajina,

upravio je Maksimilijan 20. listopada 1493. pismo na »prelate, barune,

kojemu ih zali radi grozne nesrece, koja im podjedno javlja, da je zapovjedio svojim kapetanima Ivanu Kanizaju i Sigmundu Welspergu, neka se sa svojim 6etama pridruze Hrvatima, 6im budu od hrvatskih staleza pozvani. Zanimljivo je, sto dalje veli, da je to odredio zbog toga, >§to ugarski kralj Vladislav sada ne moze poslati dovoljnih ceta, s kojima bi se Turcima velmoze

i

stanovnike kraljevine Hrvatske«, u

ih je zadesila, te

Jamacno

oduprlo«.

poradio

car

je

i

o

torn,

Ladislava Kanizaja,

hrvatskim imenovao

zaja Zajedno s trecim

bratom Stjepanom

bill

da je malo zatim

kralj

banom Oba Kani-

Vladislav

brata njegova kapetana Ivana.

su odavna

gorljivi

privrzenici

njemadkoga

ban Ladislav, cim je primio svoju cast, izdao je u Budimu 22. studekojom je priznao pozunski mir i nasljedstvo porodice Habsburga. Ladislav Kanizaj svratio se je najprije u Slavoniju, jamaCno da kao jedini ban

kralja;

novi

noga 1493.

izpravu,

Dalmacije, Hrvatske

Slavonije udesi sve za obranu od daljih turskih provala. Malo iza

i

iijegova dolazka izdade kralj

Vladislav u

Budimu

9.

veljace

1494.

zapovijed,

kojom

za-

branjuje kapetanima i vojvodama, da zalaze na imanja plemica, nego da se nastanjuju po trgovima i varosima, gdje takodjer ne smiju grabiti ni otimati, nego za uzdrzavanje svojih ceta gotovim novcem placati po cjeniku, koji 6e ban ustanoviti. Sam ban nastojao je u to skloniti slavonske staleze, da bi sa svojim detama ne samo svoju kraljevinu branih, nego da bi takodjer ish na jug u Hrvatsku ili jo§ dalje, gdje bi bilo od potrebe (ad exercituandum vel ad Croatiam aut quo necessitas postularet). Ali tomu oprijeSe se stalezi slavonski, a kad je to ban stao silum provoditi, poslaSe s mjesta dva zastupnika

u Budim, da bana radi te novotarije tuze. Kralj na to pismom od 11. ozujka 1494. zabrani banu, da ne smije »plemica na neobicajno ratovanje izvan granica i medjaSa kra(ut ipsos nobiles inusitatis exercituacionibus extra limites et

ljevine Slavonije prigoniti«

terminos

illius

Videci

regni nostri

ban, da

vesti, svrati se

compellatis).

zajednidku

namah

(ninskoga, senjskoga)

non

obranu ditavoga kraljevstva hrvatskoga ne moze pro-

zatim u Hrvatsku, gdje su ga tezko izgledali. i

staleza hrvatskih bijaSe

Na

vapaje biskupa

se papa Aleksandar VI. smilovao, te po

posebnom poslaniku svomu poslao novaca, hrane i zaire. Narodilo se je pobrinuo za Sen), kojemu dozvoli kralj Vladislav 1. sije^nja 1494., da smije poklon od pape primiti. Dne 4. veljade opet odredjuje kralj, da Senjani upotrebe od pape darovane novce za one radnje oko popravka utvrde grada, koje ce kapetan Petar Tarnik potrebitima i

Medjutim se je proljece primaklo, a hrvatski se staleii zabrinuli, sta ce Turci uCiniti? Ban Ladislav Kanizaj sazvao hrvatski sabor, koji se je sastao na poCetku travnja 1494. u Biha6u na LJni. Sta se je sve vijedalo i zakljudivalo, ne znamo; jedino nam je saduvana poslanica, koju su 10. travnja hrvatski staleii (devotissimi filii prelati et masmatrati.

gnates potioresque nobiles et proceres universi, totum

infelix

regnum representantes

To

nostre generalis) upravili na rimsku od one, koju bijahu pred nekoliko mjeseci poslali caru Maksimdijanu. Opisuju straSni pokolj od pioSle godine i nevolje svoje prije njega, te se utidu >glavi i vrhovnomu upravljatelju kr§<5anstva«. Kralj im ne moze pomoci, jer mu Turci prijete s viSe strana. Imadu doduSe sada u svojoj sredini bana Ladislava Kanizaja, muia Bichegii, in loco scilicet congregationis

je jadikovka tuznija

stolicu.


PORAZ HRVATA KOD UDBINE hrabra

i

RUJNA 1493.

9.

vojniCkim poslovima nada sve vjeSta (virum

superque expertum),

ali

ipak nije podoban

.

.

da sozbija

.

197

strenuam ac

in re militari satis

toliku silu tursku.

Bogom

»Pred

onda pred va^om svetosti prosvjedajemo (o6itujemo), da smo najnalim stvoriteljem mogude vladare ovoga svijeta u pomod prizvali, pak prije svetost va§u, Boga, brojae i

i

ako nam za vremena ne priteku, to cemo, buduc da osim toga prenesrednoga jezika naSega nijednoga drugoga ne znamo, niti se na'con gubitka naSih stvari po drugim kras gubitkom du^a na^ih jevima svijeta razasuti ne moiemo, morati hoce§ nece^ makar s istim progoaiteljima vjere, da budemj mogli ostati u traiiti takav nadin, takav put i

vlastitoj

domaji, te

ne budemo prinudjeni razprSiti se po stranim pokrajioama«. Posla-

nicu hrvatskih staleza popratio je

sam ban pismom

k papi dva plemica, kli§koga kapetana Atanasiju papa ta

uzvjeruje sve, §to ce

mu

i

iz

Bihada 18. travnja 1494.

bihackoga kastelaaa

oni o skrajnjoj pogibli govoriti.

Iliju,

Neka zatim

On

Salje

te moli,

uznastoji,

da da

prenesrecna zemlja baS za njegova vladanja na propast ditavoga krscanstva ne postane digoetur, ne

tribatarna nevjernicima (providere

ista Jmiserrijna^ patria

in

ruinam

totius

GaAO PBRu^id &0D Bbnkovca u Dalmacui (valjda djedoTina banoTca Gftipmra Peraii6i).

que merito statum

christianitatis, tatis vestre

Dok

christianitatis

appellari potest,

tempore imperii

sancti-

pereat et infidelibus tributaria efficiatur).

ban Ladislav Kanizaj nastojao, da Hrvatsku bar nekako pripravi za dojdude navale turske, planuSe gradjanske borbe u Slavoniji. Jo§ od prvoga podetka nastojali su je

neki velikaii

plemidi u Hrvatskoj

i

Kurvinu gradove ugrabio, te ih

na

dasti

koji

mu

i

svome

hercega

i

Slavoniji,

posjedovanja, koja bijaSe

kralj MatijaS ojihovim porodicama pak pomamiSe, kad se je Ivani§ zahvaiio na nj podigao sam palatin Stjepan Zapolja,

sinu darovao. Oaobito se

slavonskoga.

je oteo grad

kako da otmu mladomu hercegu Ivani^u

pokojni

Prvi

se je

Zombor u zemplinskoj iupaniji. Za palatinom poveo se je zagre* mogao pregorjeti, &to je nekad kralj MatijaS prinudio

badki biskup Osvald Tuz, koji nije

rodjaka

L

(brata)

njegova

Ivana

Tuza od Laka, da

mu

Uitupi

gradove

Medvedgrad,


KRALJ VLADISLAV

,98

Lukavec

i

IL

JAGELOVI6 (1490.-1516.).

flakovec, koje je poslije kralj darovao svome stnu IvaniSu. Ugovorom, §to su 17. lipnja 1490. utana^ili s hercegom IvaniSem, odredjeno bi dodu§e, da se u

ga stalezi Rakovca, koje je tada herceg drzao, pogledu re^enih gradova Medvedgrada, Lukavca imade zametnuti redovita parnica izmedju Ivana Tuza i hercega Ivanila; ali parnica se i

je

zatezala

ili

Tuz

nepovoljno svrSila za nekadanje

ili

bio vrlo ogorCen, §to su redeni

kastelana: Stjepana

Mladendida

Berislavica, Nikole

izgledao zgodu, da ih silom otme. Prilika

ozujku 1494. poSao u iztodnu

Svakako

vlastnike.

biskup

je

gradovi ostali u vlasti IvaniSa Korvina

mu

se je nadala,

temeSku

Ugarsku, u

od Buzana,

Pavla Buzanica

i

kad

je mladi Ivanil

zupaniju, gdje

Osvald njegovih

i

je

te je

Korvin u

uz Pavla Kinizija

druge junake ratovao na Turke. Biskup Osvald skupio vojsku od nekih 3000 Ijudi, vedinom njemaikih placenika, te se oborio na Ivani§eve gradove, narodito na grad varoS Rakovec (Rochonico, castellum Rokolnok, castellum et oppidum Rakonok). ZauzevSi ga osvaja§e i druge gradove, kojom su prigodom njema6ke 6ete okrutno haradile. Ivanisa je nemilo iznenadilo(consternatus) nasilje biskupovo, te je odlufiio bez krzmanja vratiti i

i

biskupu nemilo za nedrago. Temeskomu Hunjad za 20.000 zlatnih gradove Gjulu i

kojoj se pridruiiSe

herceg Lovro

kapetanu forinti,

Ilo6ki, prior

Pavlu

a onda

vranski

s

Kiniziju

Bartol Berislavic

Kishorvat sa svojim konjanicima, provalio u zagrebafiko polje, te u Sto

mu

bijase

po biskupskim

harao

S toga

Njemacke

ugrabljeno.

haraCenja

i

selima

i

brzo zalozio svoje

6itavom vojskom njegovom,

tinji

i

Ivan HlapCic

6as opet osvojio,

6ete bise suzbite, a na to je Ivani§ nemilo palio

imanjima, ne

trvenja zaprijetila je

§tedeci

ni

ne samo

veUka opasnost

i

neduznih podanika njegovih. Slavoniji,

nego

i

su-

pozurio, da i ban Ladislav Kanizaj nekadanji ban Ladislav od Egervara, poSlo Njegovu nastojanju, koje je pomagao je za rukom dalje borbe obustaviti. Biskup Osvald i Ivani§ Korvin izmirili se, a grad bana Ladislava KavaroS Rakovec ostade privremeno u vlasti Ladislava od Egervara

gradjanski rat §to prije

sjednim oblastima; zato se je smiri

i

i

i

nizaja iz

dotle,

pisma

dok

kralj

konadino

kralja Vladislava, §to

ga

odlufii,

je

skupu. Poslije je ipak IvaniS zadrzao

2.

kome po pravu lipnja

kaSteo

i

pripada.

Tako

se bar razabira

KoSica pisao zagreba6komu bipremda su djeca Ivana Tuza, po Rakovec za sebe svojatali.

1494.

iz

varo§,

imenu Alfons i Sofija, neprekidno prosvjedovali i Medjutim su Turci stali izvoditi svoje prijetnje, te poceli s viSe strana udarati na 26. kolovoza Stajerskoga zemaljhrvatsko kraljevstvo. Ban Ladislav Kanizaj pozivao je 10. skoga kapetana Reichenburga u Zagreb, da prema obedanju njemadkoga cara zajedni^kim silama zakr6e put turskoj vojsci. Ta bijaSe preSla Savu kod Mitrovice (ad D. Demetrium, Laurentii ducis castellum), pak Stedeci zamke i posjede Lovre Iloikoga udarila na zapad onda po prema Zagrebu, robeci po Slavoniji, a osobito po Zagorju, oko Samobora, Stajerskoj sve do Optuja. Na povratku, vodeci sa sobom do 7000 roblja, oborila se je na i

i

zupaniju

Poiegu (regionem

Ni stajerske

ni kranjske 6ete

Stajerski nije se

vini

ferocissimam

njemafikoga

cara

et

amonissimam),

te ju

grozno poharala.

ne bijahu se makle; zemaljski kapetan

odazvao vapajima hrvatskoga bana.

kad je u rujnu druga vojska od nekih 20.000 Ijudi preko Une provalila u Hrvatsku. Vodio ju je opet Hadum (Jakub) pa§a bosanski. Najprije se je razasula po modruSkoj kneziji, gdje nije robila, nego samo puk pucnjavom plaSila. Knez Bernardin Frankapan zatvorio se je u svoj tvrdi grad ModruSe, kamo se je sklonilo i viSe njegovih prijatelja, medju njima oto6ki biskup Vincentije Andrejevid (de Andreis). Prvih dana listopada osvane pred gradom ModruSama (varoS bija§e proSle godine razvaljena) deset Turaka, od pase poslani, zahtijevajuci, da govore s knezom Bernardinom. Kad je on privolio, rekoSe mu ovo: »Kazi nam, kneze Bernardine, koji je razlog, da se ti ne deS nagoditi s velikim gospodarom (sultanom)? Gledaj, tvoji su susjedi gospoda Blagaji; oni su prisegli vjernost, dozvolili su Slobodan prolaz Jo§ se ne bijaSe prva vojska turska vratila u Bosnu,

(vojsci kroz svoju oblast)

i

danak na§emu gospodaru.

Ne znamo, u koga

se uzdajeS?


I

PORAZ HRVATA KOD UDBINB

RUJNA 1493.

9-

199

moie da obrani Erdelja i kojega su druge oblasti u cara, koji ne moie da oduva Konisku ? Taj de rimskoga se u na^im rukama Uzdaje§ tebe jo§ manje stititi; ako pak polazeS nadu u talijanske knezove, znaj da oni iive borbama, te imadu dosta brige, da se jedan brani od drumedjusobno u razmiricama ne

ugarskoga, koji

Zar u kralja

?

li

i

goga, a ne da bi tebi pomoglil

Dodji

pogodiS, sporazumjet ce se takodjer i

ostali

Hrvati.

zamolio

je,

I

i

nasemu gospodaru,

dakle k

udova

mu

paSa dozvoli

bar

neki rok, da

njim

s

ti

Krbave), kao

iz

Knez Bernardin gotovo

tada dete jesti naS kruh u miru*.

neka

ako se

i

Karia (Kurjakovica

kneza

prenerazen

dogovori sa svojim plemicima,

se

je kneginja Dora, udova Karla Turcima nagodila, obecavSi sultanu danak od 1000 zlatnih forinti. Bit ce, da su se drugi neki knezovi plemidi Turcima pokorili, jer ved 6 listopada poslao je opet pa§a dva hrvatska zarobljena plemida knezu Bernardinu, zahtijevajudi, da se sultanu pokori, jer inade ce, dim se povrati iz careve zemlje, u koju sada ide, makar godinu dana trepet pod ModruSama stajati, te harati ubijati, dok sve ne izkorjeni, da bude strah drugima. Frankapan se je s te poruke upropastio, i kao da je ved mislio nagoditi se 8 paSom, kad ga od toga otodki biskup Vincentije odvrati. On mu izlozi, da de pa§a, kako se misli, do dvadeset dana sa svojim bijesnim psima (rabiosi chani) ostati u oblastima carevim, a u to da ce Bernardin modi lako dobiti pomodi iz Mletaka. Knez Bernardin ostade vjeran krSdanstvu, a biskup Vincentije pisa jo§ istoga dana pismo mletadkomu duzdu

na sto se Turci uz grozne prijetnje Kurjakovida,

udaljiSe.

Medjutim se

s

i

i

i

i

Augustinu Barbadigu, u kojemu izprida nevolju knezevu

medjutim

vidjevSi,

da

mu

se knez Bernardin

zatra£i

i

ne predaje,

pomod

pohita od ModruSa prema Za-

grebu, odaale provali kod Kostanjevice u Kranjsku, zatim prijedje Savu, te pohara ^tajersku. Carska vojska, koja je bila

otvorenom polju laca.

Da

li

s

u tima pokrajinama,

nije

na povratku u Bosnu opet

vojska

no vjerojatno

i

je

u Hrvatsku poslati«, stoga neka papa uznastoji, da kralja Vladislava od mira

ne drze

,

uz najbolju volju bilo mogude, da

K

nije se

u

tomu su Turci neprestano

taj

opet stao

koji

je

jo§

zgodnim vodjama

travnja 1494. pisao papi, da ce asada vojsku, koju uza se imade, sa

odvrati, jer Turci vjere

dugih ko-

je,

19.

juznu

pod ModruSama,

zaustavila

da se Bernardin Frankapan nije pokorio. Ba§ potonja provala u Hrvatsku dala je povoda kralju Vladislavu, da sa sultanom ugovarati o miru ili bar o primirju. U cara Maksimilijana,

nije zabiljezeno;

i

ogledati na

usudila

se

Turcima, koji su se njoj rugali radi neobidna odijela njezina

se je turska

PaSa

za njega.

ili

primirja

mogao pouzdati, jer njemadkomu caru nije ni mah svoje osnove u pogledu rata s Turcima jugoiztodnoj Ugarskoj

Erdelju. Jos prije i studenoga se je temeSki kapetan Pavao Kinizi (f 29. 1494.), da nakon sredne provale u Srbiju, koju je cetrnaest dana nemiio pusto§io, udari na Sme-

ostvari.

prijetili

svoje smrti spremao

derevo,

i

tako vrati Turcima nedrago

Som, okanio smekSala

se je osnove svoga

za

Nasljednik Kiniiijev, po imenu Josip

nemiio,

pred§asnika;

ali

je sultana Bajazita, te je IjepSe susretao

potonja

provala

temeSkoga kapetana

Petra Morea, kojega bijaSe

s

Poslanici turski desili su se u drugoj polovici ozujka 1495. u

na dast 27. oiujka priredjene vitezke

igre. Istoga

Peduhu, gdje

dana utanadeno

bi

i

godine, na Ito bi§e turski poslanici obilato nagradjeni dragocjenostima

Turci ne de za

madkoga

Vla-

o miru ili primirju. Sultan je pade po svojim Petrom Moreom po§li u Ugarsku, nudio primirje od deset godina.

dislav poslao, da ugovara koji su Zajedno

kralj

poslanicima,

tih

godina provaljivati u Ugarsku

ni

u Hrvatsku, a

cara. Kralju Vladislavu pristoji primirje produljiti,

ili

ga

tri

i

bi§e njima

primirje na

tri

gotovim novcem. ni

u oblasti nje-

mjeseca

prije izmi-

nuda odkazati. Turci napokon obridu, da de sve suinjeve, zarobljene u boju pod Udbinom, pustiti na slobodu (uc sine fraude doloque captivi ex clade croatica redderentur). Ali knez Nikola VI. Frankapan damio je ipak jo§ 30. listopada 1497. u turskom suianjstvu, Napokon se jer mu je tada obdina grada Dubrovnika davala 100 dukata, da se izkupi. je ipak oslobodio

trudom

i

irtvama svoje supruge Elizabete.


KRALJ VLADISLAV

20J

JAGELOV16 (1490.— 1516 ).

II.

U^arskoj 1493 —1499.; knez Lovro Ilodki 1494.— 1496.;

(Nutartije prilike u

herceg Ivanis Korvin kao ban hrvatski mogao

ugarske

salijetali

No

izdaSno

hrvatsko kraljevstvo

sad Sabcu

oblasti, te prijetili

1495.

— 1500.).

pomagati, jer su Turci u

Beogradii, sad opet

i

ZakljuScima sabora u ozujku 1492. bude kraljevska

Sigismunda kralja

velikasi, te stali

grabiti

opiruci se izravno njegovim zapovijedima.

ili

garha osjecao tako nemocan, da je

5.

za

»koji bi njima duini posluh zakracivali

se

Izmedju

prava krune«.

Erdeda,

oligarha

se

izticao

sloboda;

da se

lice, trazeci

se

drugi prelati, kao zagrebaCki kolodki nadbiskup

Vladislav kraj tih

je

Uza

volja.

taj

doduSe Vladislavu pomogao do

prijestolja, ali

samo

Stjepan

bio je prvi palatin

zakon, vec jedino snovao o tome, kako da podigne porodicu svoju.

narodac, koji

i

Sigismund Ernu§t, a

biskup

za pravo

i

na dvoru

gramzili su za vlascu

nj

i

Toma Bakac

silno blago, a sada je

i

svjetovnih velikasa

>posrednik izmedju krune

oli-

Toma Bakacod

Zapolja, i

za

se usudili grabiti prihode

bunili, te

i

nada sve kancelar

je

biskup Osvald Tuz, peduvski

Od

hajuci

medjusobnu pomoc protiv onih podanika, <5a

jedino njegova

Varda.

Petar

istinu po-

mladjim bratom svojim, poljskim

s

ogromna posjedovanja

vrSi

u

ali

biskup gjurski, onda jegarski, a napokon nadbiskup ostrogonski.

bija§e za kratko vrijeme skupio

bio prvo

ili

Erdelju.

i

bijase kralj Matija§

gotov novae, ne

i

Kralj

prosinca 1492.

kraljem Ivanom Albertom, utanacio savez

i

imanja

vlast,

nije

— 1494.)

obnovila vremena kraljeva

Albrechta Austrijskoga. Vratila se toboze zlatna

i

jagmili se pojedioi

(1491.

Teme§varu

koju

vlast,

posve stegnuta, te su se

podigao, opet

silno

mah

u Ugarskoj.

jo§ vise smetale su kralju tuzne nutarnje prilike

Korvin tako

Vladislav

Krai)

isti

medjutim sam slabo mario

je

zato, jer su

mu

On

sinovi Ivan

bija§e i

Juraj

da mu kada tada koji od njih postane kraljem ugarskim. Pri tome nije se zacao ni kojega sredstva; ta on je bio prvi, koji je hercegu IvaniSu Korvinu stao grabiti gradove i druga imanja Kad god se je prilika desila, on

bili

bi

jo§ sitna djeca;

ali

gledao svojim sjajem

dvorski sudac

i

k i, od medje 11 o c

sin

Dok

ime gospoduje slavi

i

najgoropadaiji

Ali

i

ponositi i

i

stajerske sve

se je kancelar

Stjepan Bator,

najopasniji

drzavi;

dok

od svih bio

drzao

Ilo6ki,

su

cinila kralja,

je palatia Stjepan Zapolja sve

svoga roda: dotle je herceg Lovro

je

uza Zapolju

stoji

koji je

medjutim

herceg

Lovro

Ogromna posjedovanja hercegova

do granice turske

Toma Baka6

Namah

gospodara.

nekadanjega bosanskoga kralja Nikole.

austrijske

drzkijim.

svoga kralja

zasjeniti

erdeljski vojvoda, gordi

vec god. 1493. umro.

jo.^

je sada utirao put,

toga silnoga

da po njemu

i

oligarha

u njegovo

udeSavao u prilog buducoj

ne mareci §to se u drzavi zbiva, o6ijukao

njema6kim carem i turskim sultanom, te se je u svojim oblastima ponaSao, kao da nema nad njim gospodara. Njegovu silu morao je osjecati i kolodki nadbiskup Petar s

Varda, a

i

srbski despot Gjuragj Brankovic;

zator drzavne vlasti

i

reda.

Pred

oko njega okupljalo

lice kraljevo nije ni dolazio;

onomu, koga ne zove drugacije nego volom. Mo<5ni oligarhi ne samo da su grabili mastne

i

12.000 zlatnih

Kako

i

Sasti,

nego

kako su

poklonio

bi se

uza to primali

i

dobivao je kao palatin godimice 6000 zlatnih forinti, kao grada ViSegrada 1000, a za obranu tvrdinje ^aro§ 2000; vojvoda erdeljski

place. Stjepan Zapolja

krune

iiuvar

vlast

se sve, §to je radilo na

ta

forinti,

a drzavni pjeneznik 4000.

se bija§e obvezao, da ne ce pobirati

Kraj

njih

bio je kralj gotovo siromak.

vanrednih daca, ostadoSe

mu samo

redoviti

od kojih su ba§ najbogatiji prelati i baruni bili oslobodjeni, zatim prihodi od i solana, napokon zidova neke dace od kraljevskih gradova, erdeljskih Sasa Sve to iznosilo je jedva 150 do 200.000 zlatnih forinti, a trebalo je izdrzavati dvor, dvorske dinovnike, pak dete u medjaSnim oblastima. K tomu je kralj bio vrlo podatan, te je 6esto prelatima i barunima podjeljivao zasebne nagrade ili od§tete, kad bi prigodom vedih sveianosti na dvor dolazili. Kraj tih prilika ve<5 je prvih godina Vladislavu ponestajalo novaca za uzdriavanje

porezi,

rudnika

i

i


NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ (1493.

— 1499.).

aol

za obranu pograniinih oblastt. Sve to veca novfana nevo'.ja sklonila nakon poraza Hrvata pod Udbiaom sazvao drzavni sabor za 28. listopada 1493. u Badim. Medjutim bijahu se dva najmocnija velikaSa, palatm Stjepan kraljevskih 6eta

i

je kralja, te je

Vt4i

herceg Lovro Ilo^ki, sporazumjeli oa zator kraljevske vlasti, pa£e utana£ili medju sobom nasljedni ugovor, po kojemu bi porodidDa imanja onoga, koji de prvi umrijeti bez muikih potumaka, zapala drugoga, §to se je o£ito protivilo starim zakonimai Zapolja

i


KRALJ VLADISLAV

203

da se posjedovanja u muzkoj lozi izumrlih porodica imadu kruni privaliti. baruni sastali u Budimu, sabrao ih je knez Lovro Iloiki u svojoj i

koji nalagahu,

Kad

JAGELOV16 (1490.-1516).

IL

su se prelati

na dogovor. Tu se je o§tro udaralo na kralja, kako bezbrizno zive oe maredi za kako se nimalo ne brine, driavne poslove, kako drzavne prihode u tutanj razasiplje, Zapolji bi povjereno, da kralju 6itavo cislo Stjepanu da suzbije turske navale. Palatinu palaii

i

njegovih grijeha izbroji. Medjutim se je kralj

govorio je

taj

put odlu6no branio. »Magnati

prelati*,

i

smutnje u drzavi svojim nezakonitim djelima

su

on, >prouzrokovali

i

stra-

naekim borbama; oni uzkracuju kralju posluh, kad ih poziva u boj, pak ga tako sile, da bezposleno sjedi u svojemu dvoru. Nitko ga ne moze obijediti, da drzavno blago razaS ^eskim novcem siplje; ta odkad kraljuje, primio je svega tek 40.000 zlatnih forinti. s njemadkim namirivao je dosad tro§ak za kraljevski dvor; s tim je novcem ratovao kralj «. Cini se, da su poljskim kraljem. U ostalom <5e Sto prije pokazati, da je mui i

i

i

nekako

kraljeve bar

rije6i

Luka,

bi

vrhovni

dosadanji

djelovale, jer

pjeneznik, Canadski

biskup

mjesto njega imenovan bi

svrgnut, toboze Sto je driavne novce pronevjerio, a

pokladnikom bogati pefiuvski biskup Sigismund Ernu§t. Medjutim

ni to nije

mnogo

prudilo.

nakon sabora preotimahu sve

I

maha

vi§e

gordi oligarhi. Stvorile se paCe dvije stranke medju njima; jedna je bila dvorska, a njoj

Toma Bakai od

na felu kancelar

Lovro

Erdeda, druga pak njoj protivna, koju je vodio herceg

oko sebe

Potonji skupljao je

liodki.

privrienike, te se je s njima rotio,

da zbaci

pomodi u svoga brata, poljskoga kralja u LevoSu, gdje je od konca ozujka do svojom. Tu se je kralj 8. svibnja 1494. vijecao s poljskim kraljem i ostalom bracom boravedi Kolicama, zatrazio od nazodnih u povratku iz Levode, je na tako iztroSio, da

Vladislava s prijestolja.

mu

da

velikaSa,

I

opet je kralj

trazio

S odanim velikasima po§ao

Ivana Alberta.

je

sve protiv krunitbene zavjernice dozvole pobirati vanrednu dacu,

Ugarskoj od svakoga dimnjaka po jedan forinte (kako to odredjuje

dozvoliSe

i

to u

od dimnjaka pol

Slavoniji

Sclavonie« od go-

»nobillum regni

61anak povlastica

drugi

dine 1492.). Nazocni velika§i

u

a

forint,

zlatni

kralju zatrazenu dacu, to radije, §to

25. svibnja

od placanja, tako da je daca spala jedino na niie baS radi toga postupka opre se narod novomu porezu; na poreznike, a u Erdelju planu buna. U kolovozu morade sam Bakadem poci u Erdelj, da umiri buntovnike. Ali to ne bi-

su sva njibova imanja bila oproitena

plemstvo

i

svedenstvo.*

mnogim mjestima kralj

s

kancelarom

*

U

Slavoniji

No

izubijaSe

Tomom

pobirali su dadu

najprije prebrojili £va ognjiSta

ili

kontribucijn od pol forinte Ljudevit Sereien

ili

dimnjake (famos)

to

i

samo na

enim parte nee connumerati sunt, nee aliqaid soluerunt), jer

je

na jnga Save

U

i

viroviti£koj)

(etirima iapaaijama (zagrebajikoj, varaidinskoj,

nabrojiie oni 31.225 dimnjaka, te bi nbrali sn

manje od tredine (4730Y2

kriievniko]

prema toma kontribacija ^oi'0>

"^

1^''

^'^'^

magistar Andrija. Ooi sa

i

Zawe;

sjeveru Save (ex ista parte

imala

najbogatiji

velikaSi

medju Savom

Slavonije

16.112^2

iznositi

forinti.

oproSteni

bili

ili

su

odredjeuu dadu. Tako su ostale neutjerane (inexacti) svote cd imanja: IvaniSa Korvina (lo22 biskupa (i^gz^/^

ex altera

od Turaka.

opustoSeno

bilo sve

i

Dravom

No od

te svote

se kratili pladati

for.),

zagrebaikoga

vranskoga priora (logb^/^), hercega Lovre Ilodkoga (839Y2), biskupa peduvskoga (92J^/^), jegarskoga biskupa Tome Bakada Erdeda {286), Nikole Banida (547), Petra Gereba (565), Jakova Sekelja (31372)1 Ivana HIapdida

for.),

KiShorvata

Pankyrchera

Jurja

(193),

grada Bele (223), Bartola Dragida (268)

i

drugih,

od imanja Cesargrada ukapno lo.o8o72.

i

Kostela (778), od kraljevskoga

Eksaktori

ili

dikatori potroiili su pri

pobiranju dade 305 for.

Godine 1495. pladala je Slavonija vanrednu dadu

U

lipnju izbrojeno

bi u zemlji

medju Savom

29.390 dimnjaka, 5to

bi iznosilo

U

bi jednako

stndenom izbrojeno

vinu ustupljeno

18.890 dimnjaka

po kraljevskoj zapovijedi 4190

I4.695

for.

i

Dravom

Od

9445

forinti,

dva

put;

i

Kupe

nije

se

koatribaciju

jugu Save

i

toga bi upladeno 8535

29.390 dimnjaka, ili

ili

(na

koji bi platili

for.,

14.695

to n

a ostalo

forinti.

Od

kraljevskomu blsgajniku predano

lipnjn

i

a stndenom.

brujilo) u £etiri inpanije je neutjerano

552 172

for.

toga bi banu IraniSu Kor-

bi

looo

forinti; a

oproiteno

Tako biSe Baltazaru Badanu na radun njegove plade kao banu jajaikomu oproStena 294 for., biskupu kancelaru Tomi Bakada 5lo7i, Petru Gerebu 681, a peduvskomu biskupa kraljevskomu blagajniku Sigismundu ErnuStu 616 for.

bi

forinti,

naravno opet prelatima

i

viSim plemidima. i

i


NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ (1493—1499).

odlu6nomu vojvodi Bartolu Dragicu dadu od 60.000

ja§e lako; tek

za rukom, te je ustanak svladao

svrSetak

Srecni

obce

skr§i sve svoje

Ugarska

pokretali vjeiite

i

a

erdeljske

njegovi

ortaci

ba6ko-kolod;ki

su

vite

vehkaSe

svratio

se

Vladislav

je

Toma

hercega Lovru. Kancelar s

hercegom Lovrom,

Zapolje;

mu 300

poslav^i

je neprestano u

u prvoj polo-

Jajce)

od

u Ba6, da je i

da pokori

i

Beograd vojskom

vojnika

bogate darove;

i

Ba6u, te je odanle

erdeljski vojvoda Bartol Dragic.

kralja,

da ne zamece kavge

drug palatina Stjepana

je prisan

U

ali

svedjer nove Cete

§iljao

Vladislav boravio

ostao je tvrd.

kralj

pod

podsjedao

Ilok, koji je

podigao palatin Stjepan Zapolja zahtijevajuci,

to se je

da se Vladislav okani daljega ratovanja, vec neka hercega pozove na sud, ako

Medjutim kralj ne dade se preplaSiti, paSe odsije6e palatinu, neka popravi, ako zeli zadrzati njegovu milost. Napokon se stara majka hercegova, §ta skrivio.

i

bosanska,

silo-

ratnom

i

odanle pokrene pravi rat na

dodu§e

koji

i

da osigura medjaSne banovine

i

daljih navala turskih,

u polovici studenoga

prijatelja,

listopada

dao odvratiti od svoga nauma. Ve6 oko 20. studenoga pod Ilokom, djedovinom hercega Lovre. Taj je poku^ao kralja ubla-

stoje kraljevske tete iiti,

Na koncu

Baka£ svjetovao

ima brojnih

HlapSic

Ivan

nije se taj put

kralj

ali

koji

dakako herceg Lovro

Lovro §uruje

studenoga

17.

je

se je javno govorilo, da herceg

u Petrovaradinu,

kralj

bio

Berislavic, nadalje

njihovog nasilja stradali su narodito nadbiskup

K tomu

oblasti. ObskrbivSi

juzoiii

Bartol

na provale u Slavoniju.

ih bodri

Beogradom, Sabac, Srebrenik,

s

zairom,

su stradale jugoiztodoa

NajviSe

smutljivac

prior

Od

drugi.

i

studenoga 1494. boravio je

(Mafivu

u drzavi.

Najveci

vranski

biskup peSuvski.

i

Turcima, pa£e da

vici

zulumfare

i

smutoje.

bili

KiShorvat, Lovro Banic (Banfi)

s

ohrabrio je kralja, te je stao snovati, kako da u

vojne

protivnike

nakon zestokih borba

zlatnih forinti izaudio.

i

izto6oa Slavonija, gdje su pored destih provala turskih pojedini oligarhi mrsili

i

svaki red Ilodki,

(Dragfi) poslo je

103

rijeSila

pomilovanje

moliti

za

sina.

doznadi

Vladislav

je

sam

kraljica

od

dar

starici

mu se

sto

dade ju na trima kraljevskim kolima odpratiti u Palotu; a na to se svom snagom obori na Ilok, koji bi napokon 21. prosinca 1494. osvojen. Slavodobitni kralj peduvskim biskupom sve^ano u grad, gdje je u§ao je na to s kancelarom, varadinskim zlatnih forinti

i

i

naSao do 300 dragocjenih

i

krznom podSivenih

haljina, bezbroj

zlatnih

i

srebrenih po-

do 3000 akova vina, Sto je sve razdijelio medju svoje hrabre vjerne privrzenike. Namah poslije nove godine 1495 preselio se je kralj s dvorom u Valpovo, grad odanih mu Gereba. Herceg Lovro trazio je na sve strane pomoci, da obrani ostale gradove svoje ortaka svojih. Ali ni kralj nije stajao sl<r§tenih ruku. Svakomu, koji bi se suda,

i

i

i

usudio pridruziti buntovniku, zaprijetio je kraljevskom nemilosdu, a u je

biskupa zagrebadkoga, erdeljskoga

i

nadbiskupa

koloikoga, zatim

Ladislava Kanizaja, novoga teme^koga kapetana Josipa Soma, pa6e

njemu

se §to prije

mu

odani

svojim

sa

Petar Gereb osvojio

Sotin. Srbski despot Gjuragj

banderijima je

pridruze.

gradove Gorjan

i

Dok

mah

dozivao

Ivani§a Korvina, da

je kralj boravio

Cernu, a

Brankovid zauzeo je u to

i

isti

hrvatskoga bana

u Valpovu,

vojvoda Mezeridki grad

Mitrovicu

(oppidum

divi

De-

metrii ad Savum).

Prvoga veljaie 1495. pre§ao je

noga

mu

Nikole Banica

nastavljali su osvajati

(Bakwa)

i

(Banfi),

kralj

s

dvorom u Viroviticu, grad takodjer oda-

u kojemu je ostao ditav mjesec dana. Vojvode njegove

hercegove gradove. Tako je Petar Gereb zauzeo kaSteo Bukovicu

grad Drenovac (Damocz), a vojvoda erdeljski

Simeikoj zupaniji. SuviSe je kralj

(Gorbonogh),

i

poslao

Bartol

Dragid grad KapoSvar u

podsjeda kaSteo Grbonog

Mateja Totha, da

onda drugoga vojvodu, da uzme gotovo nedobitnu Orahovicu. Bududi da Lovro skupio jaku vojsku na austrijsko-Stajerskoj medji, gdje grad Nemeth-Ujvar (GUssing), poslao je Vladislav onamo vrstnoga

se je nadulo, da je herceg je

imao

temeSkoga sjedne

taj

tvrdi

kapetana grad.

Josipa

Soma

sa

6000

konjanika

i

neSto

pje§adije,

da

po-


KRALJ VLADISLAV

a04

Za boravka svoga u skoga

Tu

kraljevstva.

radio je

Virovitici

drzao

je

JAGELOV16 (1490.

U.

kralj

sud

kraljevski

i

— 1516).

oko

da uredi prilike hrvatskupio hr vat ski saber, na koji

i

toga,

medjutim mnogi hrvatski velikaSi nijesu dosli (Verruce conventum habet et severe iudicia exercet, quae plerique Croatlae principes, maximorum sine dubio perculsi conscientia scelerum, devitabant). Nazo^ian je bio ban Ladislav Kanizaj (zajedno sa slavonskim Ljudevitom Pakradkim), koji je 1. ozujka izdao pobanovcima Bernardom Turocem Mihajlu Blagajima; zatim zagrebadki biskup Osvald velju u prilog knezovima Stjepanu kojega je kralj nagodio s njegovim protivniTuz, koji bija§e doSao sa 200 konjanika, i

i

i

mu

cima, take da su

torumque

inter

se

U

obedali placati crkvenu desetinu

i

obce je

slavonsku gospodu medjusobno izmiri (inde Illyricorum Croacontroversiae auditae, multae inter multos lites compositae sunt).

gledao, da hrvatsku

kralj

gradove

vratili otete i

s brda Gradca kod Zagreba izdao je 19. velja6e povelju, kojom je trgovce obdine oslobodio od placanja mitnidarine na svima mitnicama u ikraljevinama Ungau ostalim stranama ovinti kraljevinama podlozenima* (in riji, Slavoniji i Hrvatskoj, kao I

gradjanima

te

i

regnis Hungarie, Sclauonie et Croacie, ceterisque partibus eisdem regnis nostris subiectis).

Osobito pak brinuo se je

U

obranu

kralj za dalju

sam

Viroviticu do§ao je u torn poslu

jajafike

jaja6ki

banovine

i

kraljevstva hrvatskoga.

ban Baltazar Bacan; suvi§e

dolazili

su

banovine (gradovi Jajce, Jezero, LevaC, Bodac, Banjaluka, Vrbaski grad, Kotor, Komotin, Sokol, Greben), donosedi peruke od banevaca kapetana. neprestano glasnici

iz

jajadke

i

Stizavali

pejedini plemidi, traJedi podpore

i

qui prope Jayczam habet Peech;

ed

miiostinje

Halmonich

Geergie

Create cece, qui Jaycza ad regiam 1.

i

maiestatem

et

venerat pre

ozujka dae je kralj jajaikomu banu Baltazaru Bacanu

grada Jajca« (pro censeruatione castri Jaycza).

(Stephano Woykouych, Radych de Bannyalwka;

kralja

izplatiti

SuviSe

je

subsidie petende

.

.

.)

Jo§

SOOzlatnih forinti »za obranu

kralj

sklonie

sabrane staleze

se sastavi neka vrst domobranstva

su da ed lO.OOO domadih konjanika, koji 6e primati placu od 40.000 zlatnih forinti, te ce odsad braniti granicu od turskih provala (Decretum etiam utrique proviaciae Illyricorum Createrumque salutare factum est, ut ad Turcices evertendes incursus, stipendia quadraginta

hrvatske

slavenske,

i

odluCili,

te

nummiim auredm, decern millibus equitum previncialium, belli tempore, pendeNapoken se je kralj pebrinuo, da hrvatskemu kraljevstvu dade novoga bana.

millia

rentur).

Jo§

ezujka spominje se Ladislav Kanizaj kao ban hrvatski; no valjda je§ istoga dana

1.

rijeSie

ga je

kralj te sluzbe, te je

banom

cega slavonskega Ivani§a Kervina, koji

je

za Citavu Hrvatsku

u

taj

par beravio

mladega IvaniSa uzvisio ne vjerojatno je, da je

imenovao nedavnoga herna djedevskim imanjima u

na 6ast bana Dalmacije, Hrvatske

Erdelju. Za§to je Vladislav

i

po zelji sabranih staleia hrvatskih i slavenskih (Joannes Corvinus utriquae provinciae, cum duobus equitum millibus, summa optimatum omnium voluntate praefectus est). Za kraljeva boravka u Virovitici poku§ao je palatin Stjepan Zapelja penovo, da nije poznato;

Slavonije,

izpresi milest za kralj

hercega Lovru Ilo6koga. Poslao dva odlidna peslanika predlazuci, neka

obustavi dalje preganjanje hercega, pak neka po staroj uredbi iznese

pred saber u Budimu, keji kazniti

da

li

udinio

to

ili

nevinim

de

onda

proglasiti. Ali kralj

je krivca dovoljno kazaio

ili

ne.

»Reci

ti

o

poslaaicima, da njemu pripada presuditi,

Isijefie

li

Male zatim esvanuo

se herceg

je

s

dva roga

navaliti, te ih

na kraljevu dvoru neki dvor-

stavio rat,

i

je velu,

nemilo izmrcvariti*.

Vladislav prvoga ili drugoga oJujka u Pecuh, gdje se kod biskupa Sigismunda ErnuSta, svoga vrhevnega pokladnika. Tu je nada de kraja satre hercega Lovru i njegove ertake. Ali buduci da su sada i

Iz Virevitice

je nastanie

najstrozijem

No njemu edgovorie kojemu se je rugae, jedan rog izrastao; i Stega se nadam, da du naskoro na svoje neprijatelje

sveme gespodaru, da

drugi je vec nikao, te dnevice raste.

kaznem

imade

janik hercega Lovre, moledi takodjer milost za svoga gospodara. je kralj:

ditavu stvar

odluditi,

pe^ae

je kralj


n

I

— 1499.).

NUTARNJE PRILIRK U UGARSKOJ (1493 drugi

velitca§i

zagovarati odmetnike, bojedi

stall

sudbina, popustio

je

u

kralj

i

svojoj

i

hcrcega Lovru

Taj je sva krivnju svalio na

Nikolu Se6a, za koje je

izprosi milost

Pednh,

njih

i

Najprije

je

vranskoga priora Bartola Berislavica, samo poslan u Budim, hercegu pak bi oproi

bude u okove okovan

Prior

ne bi§e

Steno. Ali oteta posjedovanja

ducem saboru

jedaom ne

stigae jedaaka pomilovao Ivana Hlapcar Maksimilijan molio; malo zatim primio je

se

odlu6nosti.

dida KiShorvata

da

da

305

mu

o tome

vracena;

ce se

preko Bate, Seksarda

te se je

Tu

stigao 9. travnja.

je s mjesta

Stolnoga

i

sabor za

sazvao

9. svibnja,

na

5.

travnja

Budim, kamo

vracao u

Biograda

na doj-

odlu^iti tek

Utanacivgi kralj jo5 petogodiSnje primirje s Turcima ostavio je

je

koji je osini prelata

i

magnata pozvao jo§ po deset plemickih zastupnika iz svake zupanije. Izprva je smijerao, da pred saborom opravda svoj postupak s hercegom Lovrom liodkim, ali ga od toga odvratiSe kancelar Toma Baka6 Erdedi, vrhovni blagajniic Sigismund Ernuk Ivan Bori

Tako

nemisa, koji je u kraija dnevice sve viSe vrijedio. zahtjev,

da opet dozvole za idudu godinu vanrednu dacu od zlatne

svom snagom ?

Ako

zastupnici niiega plemstva.

oprijese

govorahu oni porezi

u samoj

povraden

zemlji

treba kralju novaca, neka

ill

mir;

je

uzme od

pobrali,

predali u drzavnu

je nijesu

ali

njegova prava.

Neka

na saboru pred

tri

godine (1492.).

dadi na poznije doba,

dok

Prelati

i

magnata,

koji

vanrednu dacu na oni

blagajnu;

se

tlade nize

grabe driavne svojini posje-

plemstvo

zakonima, koja

nije

i

gaze

dovrSena

odgodiSe na to pitanje o vanrednoj

baruni

i

su ratovi svr§eni,

dakle ne bi dostajali redovoi

za§lo

razprava o novim

se radije nastavi

No tomu

forinte.

Vanjski

prelata

prihode. Oni su pro§le godine proluzakonito razpisanu

dima

pred staleze iznesen najprije

bi

svojim kucama razidje, pak izabraie odbor

se nize plemstvo

od dva biskupa i protonotar^, koji ce ponovno pruuciti zakonske dlanke od 1492., te ih novima popuniti, ako bi uztrebalo. Odbor je zaista otegnuo svoje razprave kroz mjesec dana,

i

tek 9. lipnja

mogao

proglasio zakljudke sabora. je pridano

je kralj (J

Vladislav

izdati

dekret (drugi), kojim je potvrdio

kao dopunjak 45 novih

fiianaka,

kojima

bi

u jednu ruku kraljevslca

U prvom

jaCe stegnuta, a u drugu utrt put potonjoj premodi nizega plemstva.

zamaSni ilanci

3.

i

4.,

kojima

i

sabora od god. 1492., a njima

dekretu su najprije dlanci

vlast jo§

su pogledu

odredjeno, da veleizdajicama imade suditi jedino sabor,

bi

veleizdajstvo; a u drugome £lanak 26., mora u buduce pozivati na sabor >ne zastupnike iz zupanije, nego pojedince svu gospodu prelate, barune, plemice velikaSe kraljevstva* (non electos de comitatibus, sed singulos dominos praelatos, et barones nobilesque, ac proceres regni). Tim (lankom osigurana bi za sva daija vremena vedina niiemu plemstvu, jer je odsad svaki plemic mogao dolazitina a

uz to se ustanovilo, §to se imade smatrati za

kojim se odredjuje, da

kralj

i

sabor. Jednako

je

sudu imade odsad

pridijeliti

»od mocnijih bi

i

znamenit

nizemu

o obrani medjaSnih gradova setini

i

mu

ilanak

8.,

kojim se ustanovljuje, da se kraljevskomu

6astnih plemica« (ex potioribus

rajamdena premoc

povjereni

i

dvadeset priseznika,

plemstvu

i

i

et

to

tri

prelata,

tri

banina

honestae conditionis

u najviSemu

sudiStu.

i

£etrnaest

liobilibus).

Znameniti

Time

su joS 6lanci

(33, 35, 36); njima bi proglaSen veleizdajicom svaki, koji bi

pogranidni grad izgubio.

Posljednji

61anci

(37—45) rade o crkvenoj de-

o na^inu, kako da se pobira.

Vedina niiega plemstva nije mogla do£ekati konac sabora, ved se je razi§la svojim kudama. To su prelati baruni jedva dodekali, pak su predobiv.^t preostale niie plei

mide cbedanjima mitom 16. lipnja prihvatili zahtjev, da se razpi§e opet vanredaa dada po dukat od dimnjaka Dakako da su taj put ba§ najviSi prelati magnati bili opro§teni od vanredne dade, koju su mogli od svojih podanika pobraii za se pridriati. No i

i

i

i

tim se je postupanjem

samo

joi jade razdraiilo niie plemstvo, jer je sav teret vanredne

dace spao na nj njegove podanike. U Slavoniji se je pade vanredna dada god. 1495. dva put pobirala, jedan put u lipnju, a drugi put u studenome, tako da je time bila i


KRALJ VLADISLAV

ao6

pogazena posebna povlastica

te

JAGELOVIC (1490.

II.

kraljevine,

— 1516.).

po kojoj je morala placati samo polovicu

retene dace. Nezadovoljstvo nizega plemstva prodrlo je na javu vec slijedece godine 1496.

na saboru u Budimu, kad su opet zatrazili vanrednu dacu. Plemstvo stalo rogoboriti, kako je mimo svako pravo za §est godicia platilo vanredne dade do 1,800.000 zlatnih one, §to forinti, a kad tamo, nije ni§ta u6injeao za obranu zemlje, pa6e se zanemarilo i

Na

je prije obstojalo.

da on od

to izjavi kralj,

ogromne

te

svote nije svojim o6ima vidio

od 60.000 zlatnih forinti. Sada tek dize se strasna bura rnedju plemstvom; one stade klicati, da se ne krati davati kralju, §to ga ide, ali ne moze dopustiti, da se kancelar, magnati tove narodnim blagom. Osobito se obaralo na vrhovni pjeneznik, prelati vrhovnoga pjeneznika, peduvskoga biskupa Sigismunda ErnuSta, na njegovoga zamjenika, Emerika Dobaja, koji biSe obijedjeni, da sj drzavne novce pronevjenli. Sigismund Ernust viSe

i

i

osudjen

na globu od 400.000 zlatnih

bi

forinti,

njegov zamjenik

a

baien

bi

u tamnicu.

Jo§ se je ja6e uzgoropadilo nize plemstvo slijedece godine 1497., kad je kralj Vladislav boravio neko vrijeme u CeSkoj, a u to je drzavom upravljao palatin Stjepan Zapolja,

ugadjao nizemu plemstvu, da

koji je

Hunjadovice.

Kad

se

je

opreka izmedju vi§ega burnih razprava

i

ma ono

godine

reCene

nego joi

Zapolja,

po imenu

studeaoga

sabor opet sastao,

nakon

nista.

samo

Nize se je plemstvo silno podiglo ne Stjepan

latin

njegov rod, kako je nekad uzljubilo

mjeseca

nizega plemstva bila je vec tako zestoka, da su se stalezi

ne zakljucivSi bas

raziSli,

zavoli

1497.

s

toga, §to

Stjepana Verbeca

mu

je

odludnoga,

viSe time, §to je dobilo

=

u prilog radio pa-

umnoga

i

rjeiitoga

od Vrbovca == Vrbovadki), vrstnoga poznavaoca rimskoga tadanjega protonotara ugarskoga prava. Vi§e od Cetvrt stoljeca stajao je Stjepan Verbeci na celu nizemu plemstvu, radeci svom snagom, da mu osigura prevlast pri vladanju i u zakonodavstvu, zatim da iztisne iz zemlje svaku tudjinnapokon da utre put izboru domacega, narodnoga kralja. Na saboru, koji se je Itinu,

vodju,

(Verbo:zi

i

i

i

Budimu

sastao u

24. travnja

je nize plemstvo sjajnu pobjedu, ne samo nad viSim stalezima. To svjedoci dekret (treci)

1498., odrzalo

nad dvorskom strankom, nego u obce kralja Vladislava

od

2.

lipnja,

kojim je potvrdio

i

proglasio zaklju6ke (74) sabora. Glavne

ustanove dekreta jesu: Svake godine mora se sastati sabor o Jurjevu a na nj moraju koji lati

doci

baruni

prelati,

i

ostali

plemici, te

ostati

na polju RakoSu,

na okupu 15 dana;

oni,

k otvorenju sabora ne dodju ili ga prije svr§etka ostave, platit 6e globu, to premagnati po 200 maraka srebra, a plemici po 100. Ako roditelji s djecom ili braca u zadruzi, treba da samo jedan dodje; tako isto plemici jednoseici salju njih deset i

i

zive

i

po jednoga zastupnika (61anak inodnik sabrat ce sve stare razloziti

i

zakoniti,

1.).

Protonotar

Adam

pravne obiCaje u zemlji,

Kod vrhovnoga

suditi (61. 6.).

i

te

njemu od kralja pridijeljeni poce se onda po onima, koji su

sudiSta

bit

ce

i

dalje

dvadeset

pri-

samo po dva prelata dva magnata; broj se plemidkih priseznika povisuje od Cetrnaest na §estnaest (61an. 2.); od tih plemickih priseznika uzimat ce kralj vazda po osmoricu u svoje vijede, kad se bude razpravljalo o poslovima citave drzave (61. 7.). Ako bi kralj umro bez potomaka, te bi se narod skupio na izborni sabor, ne smiju na nj do6i nikakvi strani poslanici, jer ti kusaju gospodu

seznika,

ali

i

narod zavesti

(61. 4^.). Duhovnici ne smiju biti veliki zupani, a onima, koji to jesu, imade kralj sluzbu oduzeti (57.). Nijedan duhovnik ne smije vrSiti dvije casti ni uzivati dva beneficija (61. 56); nijedan barun ni plemic ne smije vr§iti dvije 6asti sluzbe osim onih, kojima to ve6 zlatna bulla kralja Andrije dozvoljava (61. 70.). Nema sumnje, da su i

i

svi

61anci bili napereni protiv prelata

ti

6asti

i

imanja, a uz to kako

u

miloj volji. Naro6ito je kancelar

i

drzavnoj

Tomo

baruna, koji su doslije gomilali u svojim upravi

tako

pri

Baka6 od Erdeda,

sudovanju koji

bijaSe

rukama

po svojoj nedavno postao

radili

nadbiskupom ostrogonskim, nakupio nekih dvadesetak crkvenih beneftcija u svojim rukama. Kako je niie plemstvo bilo pretezno na saboru, gledalo je takodjer, da pravednije


NUTARNJE PRILIRE U OGARSKOJ (1493. — 1499.). vojniCke terete, a podjedno da

razdijeli

i

cima (20

— 22)

derija (27

duhovnih

staleza

nemiloScu moraju kazniti

bolje

duhovni

hi ustanovljeno, koji

42 svjetovna); k tomu

i

bani, kapetani

oni

svi

Posebnim ilanimadu uzdrzavati banodredjeno, da se kraljevskom

drzavne granice.

zaStiti

velikaSi

svjetovni

i

i

ao7

bi

vojvode, koji bi budi

s kukav§tine izgubili povjerene im medjaSne gradove. Potonja odredba

nehaja budi

s

(dl.

42

opravda-

)

vala se je time, §io je za vladanja kralja Vladislava ve6 vi§e gradova dopanulo neprijatelje.

Tako

bijaSe

ban Ladislav od Egervara

(Chos) oa u§6u Neretve, Franjo Juraj Popovic

grad Komotin u

izgubio

Napokon

oblasti.

istoj

kod Korane

Triac

grad

bi§e

(61.

i

kaSteo

Kos

banovini, a nedavno

grad VjenCac u jajaikoj

Harazsti

34.) izbrojena sva mjesta,

gdje se je od starine pobirala tridesetina.

Pobjeda niiega plemstva na saboru 1498. bila je odito u prilog palatinu Stjepanu

njegovim osnovama. Ali on sam nije ih mogao izvesti, jer ga je naskoro zai smrt Vec 1. rujna 1499. pi§e Stjepan Zapolja teiko bolestan oporuku u svome

Zapolji

tekla

gradu Papi. Kako su je »sve

mu

djeca nedorasla, preporuda ih milosti kralja Vladislava, kojega

do ovoga dana vjerno sluzioU Skrbnicima

ostrogonskoga

nadbiskupa

Tomu

kancelara

i

za svoje sinove Ivana

Baka^a

dvora Petra Gereba, hercega Lovru Uodkoga, kapetana Josipa

sam

Bozid 1499.

umro

i

Jurja imenuje

od Erdeda, sudca kraljevskoga

Soma

i

Blaza RaSkaja.

je silni palatin Stjepan Zapolja, a u svibnju 1500. proglaSen bi

nasljednikom kralju vjerni

i

Na

njegovim

odani Petar Gereb, gospodar Valpova u Slavoniji. Skrbnici

PkCat Stjepana Zapoue. Angjeo

a rnd

drii

itit,

a

na kojcma lijeva

m

vidi

atpraTno

stojedi

vak; desno do va£je gUve je polomjesec st zrijezdama,

opet iestotraina srijezda. Napia: S(tepbani) de Zapolia co(m)itif.

Dr2avni arkiv a BadimpeSti.

2^poljinih sinova kao da nijesu

mnogo

marili za svoje

§ticenike; glavnu je brigu za njih

preuzela Ijubeca majka, ponosita tjeSinska herceginja Jadviga, koja

je prigrlila osnove pokojnoga vojna svoga. Ona je najviSe radila, da podigne mod i slavu porodice Zapolja; ona je takodjer pripravila put svojoj kderi Barbari do poljskoga prijestolja. Nekoliko

umro

mjeseci prije Stjepana Zapolje

koju je 15. travnja pisao u Cesmi forinti,

uza to vi§e zlatnih

i

(nolui esse ingratus

patrie),

narodito Jajca, Beograda gajniku,

nego de

prelati,

i

i

ili

je zagrebadki biskup

odredio

Severina.

baruni

i

Osvald Tuz.

U

svojoj oporuci,

Cazmi, zapisao je kralju Vladislavu 13.500 zlatnih

srebrenih dragocjenosti.

te je

i

Ali

32.000 taj

se

Osim toga

forinti

sjetio se je

i

domovine

za utvrdu medjaSnih gradova,

novae ne smije predati drzavnomu bla-

zasebne za to zgodne Ijude, novce za redenu svrhu. Umirudi biskup

plemici odabrati

savjestno (fideliter) upotrebiti darovane

boravio ni na stolnu crkvu svoju, odrediv§i za njezinu dogradnju 10.000

forinti.

koji de nije za-

Brojnim

napokon druge crkve, samostane i prijatelje, pak sinovca svoga sinovku Sofiju, djecu svoga pokojnoga brata Ivana '(uza. Alfonsa Ved bi spomenuto, kako je IvaniS Korvin prvih dana oiujka 1495. postao b a n o m kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije. C\m je zaduo, da ga je zapala banija, s mjesta je iz Erdelja pohitao u Peduh pred kralja Vladislava, da odanle udje u zapisima nadario je i

i


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.

2og

mu

— 1516.).

novaca vojske, i da zastra§i neke stare protivnike Nadbiskupu Tomi Bakacu od Erdeda dugovao je vec svoje, da si jednaku uzajmio svotu, da bi mogao poci na svoje injesto njega odprije6000 for., a sada je od (ad occupandum banatum regnorum Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae ingressuro et profecturo). Za osiguranje te trazbine od 12.000 for. izdao je ban IvaniS 23. ozujka u Pecuhu iz-

No

svoju banovinu. i

pravu,

za to trebalo

pribavi ugleda

kojom

u

je

nadbiskupu Tomi, kao

je

i

zemlji.

njegovoj braci

i

rodjacima Vaientinu, Petru, Pavlu

i

svoja posjedovanja ustupio i prodao. Da mu je pak zaista trebalo s vojskom i Ivanu neka uci u banovinu, dokazuje pismo kralja Vladislava, izdano 29. ozujka 1495. u FeCuhu, protjera neke vojvode, naro6;to u krikojim je novomu banu zapc vjedio, da poskida i

zevaCkoj

non

i

viroviti6koj zupaniji, koji su

nisi furta et perversitates

(de Gywla).

No

buduci da

taj

rodjei u zemlji, a nije

nije bio

okom

su stalezi prijekim

njoj, slavonski

i

druga

nasilja (qui

u kraljevstvo uzeo je ban IvaniS mjesto za slavonskoga banovca svoga pouzdanika Ivana Gju-

patrabant). U^avSi

Ljudevita Pakradkoga (de Peker) laja

dosad pocinjali jedino kradje

ni

novoga banovca. Tek kad

gledali

imao u ban !vani§

posjeda je

Korvin na saboru u Krizevcima 26. travnja 1495. izdao svecano pismo, kojim je obecao, da u sludaju, ako bi se Ivan Gjulaj zahvalio ili od njega skinut bio, ne ce nikoga dru-

goga imenovati za banovca, nego

kojega

»izmedju

mocnijih

plemica

ove kraljevine

Slavonijec (ex pocioribus nobilibus huius regni Sclavoniae), privolili su stalezi, da nuti

banovac

dalje zadrzi

i

svoju 6ast.

koji je pred par

su

U6inili

poStivao

Matija§a, koji je njihove pravice

godina o svome troSku

i

i

to

kao

Stitio,

jo§ s

i

svojim trudom

s

c

bzirom

obzirom

na

na

pome-

zasluge kralja

samoga

Ivani?a,

zemlju od Nijemaca.

obranio

njihove sloboStine braniti, ako ban ipak obecati, da ce plemstvo napokon da de banovca prinuditi, da za podzupane bi novi banovac u njih dirao; namje^ta samo odiicinije plemice slavonske, a ne mozda kakove strance. imenuje

Uza sve

to

morao

je

i

i

i

U

Krizevcima bavio

se je

ban Ivanis dulje vrijeme,

te

je

uz

ino o Jakovljevu drzau

kojom je prigodom rjeSavao parnicu izmedju Baltazara Badana despotice Barbare (udove Zmaj Vuka Grgurovica, a po drugi put udate za Franju Beri-

oktavalni banski sud,

slavica Grabarskoga).

i

Iz

Krizevaca

po§ao

je

u

Zagreb, gdje je

rujna

7.

izdao

nalog

ostalim plemicima u Slavoniji, da ne od putujucih trgovaca zagrebadkih. Oko 27. studenoga boravio je ban IvaniS u Topuskom, gdje je od gradjana na brdu Gradcu kod Zagreba uzajmio 800 for., te ih zato oprostio od placanja takse za onu godinu.

banovcima Ivanu Gjulaju

i

Bernardu Turocu, kao

smiju na svojim posjedima nikakvih daca

i

traziti

jamadno silazio u juzne krajeve, te ga zaista 5. prosinca nalazimo u Bihacu, gdje je svome notaru, literatu Blazu iz Dubrave, darovao svoj posjed Slamnovec (Slanovec) kod Medvedgrada. IvaniS Korvin osjecao se je kao ban hrvalski kud i kamo slabiji i nemocniji, nego prije kao herceg slavonski. U samoj banovini njegovoj otimali su se vlasti njegovoj ne samo prelati baruni, nego nizi plemici, koji su budno pazili na svoja prava i povlaHrvatskoj, vec su stice; osim toga nijesu ni sada mirovali neki velikaSi po Ugarskoj gledali da mu otmu imanja, koja su nekad pripadala njihovim rodovima. Drugi opet prelati i velikaSi globili su ga nemilo, dok su ga u isti mah opadali pred kraljem. Medju Ivanis je tada

i

i

i

potonje spadao je narodito palatin

Stjepan Zapolja, koji

je

IvaniSu

redom otimao

nje-

turdanskoj).

Kad

gova posjedovanja u sjevernoj Ugarskoj (u zupaniji liptovskoj, oravskoj i dao u Poljskoj kupiti placenike, da obrani otdevinu svoju, palatin ga pred kraljem opadnuo kao veleizdajicu, koji vodi tudju vojsku na Ugarsku. I zaista

je na to IvaniS

je

je

Pozuna 7. i 8. veljade 1496. pozivao vjerne, da poSlju dete svoje u pomoc palatinu, kojemu bijaSe povjerio, da suzbija poljske placenike. Ved 3. ozujka^ javlja Stjepan Zapolja, da je poljske dete suzbio, te se zahvaIvanisu Ijuje ziteljima grada Bardjejeva, §to su mu po kraljevu nalogu pomoc poslali. Korvinu nije preostalo nego da pregori gubitak ugrabljenih mu posjedovanja; ali je pokralj

najprije

iz

Valpova

18. sijednja, a

onda

iz


NUTARNJE

PftlLIRE

U UGARSKOJ (1493.

— 1499.).

209

odsad osobito pazio. Jo§ u kako ga je kako se je kralj spremao udariti na IvaniSa, pravo vjerovao ni da nije kralju. IvaniS kao poslije zvao na sastanak u Budim. Ali brojni lidni protivnici gonili su bana Politidke prilike u hrvatskom kraljevstvu Najzgodnije mu IvaniSa, te je stao raditi, kako bi se §to jaie utvrdio u svojoj vlasti. se je Cinilo, ako stupi u Sto uzu svezu s najodiicnijom porodicom u kraljevstvu, s knezovima Frankapanima. U kneza Bernardina bila je lijepa umna kci Beatrica, djevojka od osamnaest godina, koja je kao dijete neko vrijeme biia na dvuru kralja Matija§a uz kraljicu Beatricu, rodjakinju svoje matere Lujze od Aragonije, Tu je Beatricu ban Ivani§ zaprosio, nadajudi se po njoj ne samo u6vrstiti u Hrvatskoj, nego takodjer stedi prijaIvaniS u Modru§ama, gdje ga nalazimo telja u Italiji. Od 10. ozujka 1496. boravio je Stjepanu Brada^u, 20. o2ujka, kada zapovijeda slavonskim banovcima Ivanu Gjulaju zatim kastelanima svojih gradova Ivanu Horvatu (u Medvedgradu i Rakovcu) Ludoviku radi toga Ijuto zamrzio na palatina. Pa£e ni s kraljem nije se lipnju znalo se je u Mletcima,

i

i

i

i

i

i

od Kemenda

(u Jastrebarskomu),

napokon svima

Hrvatskoj, da ne smiju pobirati na svojim

posjednicima

posjedima nikakvih

u

Slavoniji,

i

dada od trgovaca zagre-

badkih. Ba§ onih dana vjendao se je ban Ivani§ s kneginjom Beatricom.

znadu ved u Mletcima, da je vjendanje obavljeno

Dalmaciji

(intervenendo

il

Dne

26. ozujka

matrimonio de

la

fia

novamente con ditto ducha Zuane); knez Bernardin objavili su tu veselu novinu mietadkoj obcini, zatrazivSi od ban Ivani§ pomoci protiv onih, kojima je ta sveza nepocudna bila, te su ih s toga nje jamaCno

del conte Bernardin de Frangepanibus, contrato

i

i

i

pred kraljem opadnuli. Mletad:ka je obcina

jedno jer

travnja

1496. tastu

i

zetu destitala,

ali

pod-

opominjala, da se okane svake razmirice s kraljem; pomodi ona njima ne moze,

ih

sama mora da

Odkad i

7.

troSi svoje sile u Italiji.

ban Ivani§ Korvin vjendao

se je

ugled u hrvatskom kraljevstvu.

Kroz

gradu Bihacu

kneginjom Beatricom, porasla

s

1496 boravio

ditavu godinu

mu

je vlast

ban u Hrvatskoj

u Zagrebu, Vukovini Jastrebarskom. Na Uni stoji na braniku svoje banovine; jednako brani svoje podanike, kad ih progone mletadka gospoda u Dalmaciji. Mletadki izvori javljaju, kako je ban IvaniS Zajedno s tastom Bernardinom na celu 200 konjanika 600 pje§aka provaho u lipnju u i

u

Slavoniji, najviSe

na Uni,

je

takodjer

ali

i

i

dopro do kopnenih vrata toga grada. Dne 14. rujna opet izdao je u Bihacu zapovijed banovcima Jurju Ka§telanovicu Ludoviku Pakradkomu (Pekri), kao svima dinovnicima grada ModruSa, da svakoga priliodnika iz Kranjske zarobe i u zatvoni tako dugo drze, dok Kranjac Lamberger kaptolskomu podaniku Martinu Cicakovicu

kotar grada Zadra

i

i

i

ne povrati silom ugrabljenu stoku. Poslije nalazimo bana 25. listopada 1496. u varoSi na brdu Gradcu kod Zagreba, gdje no izdaje povelju svojim vjernima Stjepanu Berislavicu iz Vrhrike i Nikoli Mladendidu, kojom oslobadja njihova posjedovanja od svake zavisnosti kaStela Lukavca. U Medvedgrada sukob s nizim plemstvom kraljevine

to vrijeme

i

prelatima

i

magnatima.

U

prosincu

su tada iznosili

i

nesto

poslije

doSao je ban Ivani§ u

nalazimo na dvoru kralja Vladislava

stupnike nizega plemstva slavonskoga, po

Kapetanovida od Desnice

ili

Slavonije, koje se je poput ugarskoga stalo otimati

u

Budimu

za-

imenu Bernarda Turoca (de Thwrocz), Jurja Nema sumnje, da

Nikolu Vojkovica (Woikfy) od Vojkovca.

tuibe

niiega plemstva slavonskoga pred kraljem drzavnim vijedem. u posljednje vrijeme podelo namjeStati za banovce strance, a ne domade plemice. Dne 5. prosinca 1496. pi§e kralj Vladislav banu IvaniSu pismo, kojim mu strogo zapovijeda, »da u buduce uzdrzi plemstvo slavonsko u njegovim starim obipravima, pak da izabira za banovce iz sredine njegove samo takove, koji su od dajima

Prva je

bila,

da se

i

je

i

modnijih plemida

modo

i

slarijih

porodica u

deinceps dictam universitatem

toj

nibus et iuribus conseruetis, vicebanos tales

de pocioribus nobilibus Hrr. poTJ.

II. III.

et

antiquiori

Slavoniji< (mandamus firmiter, ut a eorum predictis antiquis consuetudimedio eorundem, qui sint modo premisso

kraljevini

nobilium in

in

familia in

ipso regno nostro Sclauonie eligendo). 14


KRALJ VLAblSLAV^II. JAGiSL0Vl6 (l490.

dto

— l5l6.).

Drugim pismom^od istoga dana nalaze kralj Vladislav banu, da ne dopu§ta kastelanima Rakovca dirati u plemice kraljevine Slavonije; tredim svojih gradova Medvedgrada slavonskomu tridesetnifiaru Benediktu de Werner, da kralj zabranjuje napokon pismom te dace. Napokon je kralj na molbu redenih pobiranju pri novotarije uvadja ma kakove znamenitu povelju, kojom je plemstvu kraljevine izdao poslanika slavonskih 8. prosinca i

s dozvolom, da pedati svoje spise crvenim voskom. »S toga zelimo ovim pismom dati na znanje svima, da su ovih dana, kad smo u torn gradu Budimu bill na okupu s nekim prelatima i barunima kraljevstva, dosli pred na§e lice vjerni naSi plemici i odlidni Bernard Turoc, Juraj

Slavonije podijelio novi grb toj

LI

starine imala

da

kao

liic

radi stanovitih

obnovi, te

Nikola Vojkovic od Vojkovca, te

i

Slavonije nastojali

nase kraljevine

im obnovijen za

obicajima

uzUrzati,

izloiiti,

spominjanje iznova

i

jos

.

.

udijeli.

.

ova kraijevma, prostiruci se izmedju dviju

vodi neprestane ratove s Turcima, vjecitim uepnjateijima braui

tako

odizajc,

i

.

Mi dakle zelimo recenu ne samo u starim zakonima, pravima vecim pocaatuna po kraljevskoj nasoj providnosti i da-

vjecito

njezme stanovnike

nego

rczljivosti odlikuvau. jer

te se oruzjeui

.

.

kraljevinu na§u Slavoniju 1

pedat

nam u ime ditavoga plemstva kako je doduse ona kraljevina Slavonija od grba jednu kunu, i kako se je tim groom dosad vazda sluzila, uzroka zele reCeni drzavljani, da im nase velidanstvo onaj lik grba

Kapetanovic od Desnice

all

i

povelji govori kralj ovako:

da jcdva Kada Turdiu u

Save

rijeka,

dusmanima

i

i

Drave,

....

krscanstva,

oblast ulazi, a da se

lu

steiom u iste nase kraljevmc vracao. I poradi to^a nijesmo ne bi a najljucim poia^oin neopravdano recenu uaSu kraljevmu piozvah osobitiin stitom ili pravije predzidjem ovoga na§ega kraljevstva Ungarije (Quapropter non immerito hoc ipsum regnum nostrum unum i

precipuum scutum vel potius antemurale hums regni nostri Hungarie appellaverimus). Da bi sili

dakle ta

nasa kral)evina Slavonija

ista

nomu nakon runa dati

i

promiSljanja

i

u njoj

svi vjerni

redenoj

znanjem

sa stalnim

grb: u

podijeliti ovaj

i

smo

nasu kraljevsku darezijivost, odlucili

prcbivajuci osjecali

kraljevini

i

naSim, a po savjetu

jednom trouglom

§titu

dvije

izku-

i

svemu plemstvu naSih prelata

gore

rijeke

transversum

njezii

ba-

imenovane

u sredini medju njima na preostalom prostoru, na polju naime posve neobradjenom redenu kunu, stari njihov Uk, i to u boji prirodnoj i vlastitoj; ostala pak dva polja istoga Stita, koja zapremaju vanjske strane redenih rijeka, jesu nalicene posve nebeskom (modrom) bojom, (Savu

i

Dravu),

naslikane

poprijedno

izravno

i

(per

hocemo

a u gornjemu polju je jedna zvijezda, koju

nazvati

directe), a

Martovom (Davorovom)

zvi-

jezdom poradi neprekidnih ratova, §to ih vodi recena kraljevina Slavonija njezini zitelji protiv recenih Turaka DopuStamo i dozvoljavamo im jo§, da se odsad za sve vijeke sluze tim grbom na svojim zastavama kao na svim drugim vojnickim stvarima .; .< suvi§e mogu taj grb pecatati crvenim voskom na izpravama i svima poslanicama Stanje bana Ivani§a Korvina postalo je nepovoljnijfe, kad je slijedece godine 1497. i

.

.

.

i

.

.

.

kralj

Vladislav boravio dulje vrijeme u Ceskoj, a u to je

banov, palatin Stjepan Zapolja. Jo§ poslije

kao da ga sve

cima,

gdje

17. svibnja,

vi§e potiskuju

ga je oko

7.

ozujka

5, iz

i

saboru

javnoga zivota. Ban IvaniS

upravljao protivnik

u Krizevcima, no uporiSte u Mlet-

trazi

Malo zatim, slavonskim banovcima

obdina uvrstila medju svoje plemice.

svibnja

nalazimo IvaniSa u Krupi na

Bahazaru Alapicu

Ugarskom

predsjeda ban

.

.

rijeci

Uni, odakle javlja

Marcinku, da je plemenitoga Stjepana Berislavica

iz

Vrhrike primio

u svoju za§titu, pak ih poziva, da ga i one brane od svih napastnika i protivnika. Kad se je na to kralj vratio u Ugarsku, ban je posve izgubio milost njegovu. Dne 28. listopada piSe kralj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba, kako je vjerni njegov Ivan Thurzo odiudio kroz Zagreb poslati u Senj neku znatnu kolidinu bakra, ali je doduo, d a j e

kralj

odredio za Hrvatsku

regnis nostris

moglo

Croaiie

dogoditi,

da

bi

Slavoniju drugoga bana (quod nos in illis unum alium banum destinassemus), te bi se herceg opavski liptovski Ivanis htio laj bakar oteti. S toga kralj et

i

Sclavonie

.

i

.

.


NUTARNJE PRILIKB U U6ARSK0J (1493

— 1499).

f I a

I

-.Mf4i CO

<

>

«

g a

a

n

S


u

KRAU

iia

Vladislav n. jagelovig (1490.— 1 6 16.).

zapovijeda obcini, da reCeni bakar, ako hi se njoj na pohranu dao, svima silama brani, njegovim Ijudima nipoSto ne dade, da ga odnesu. Nije poznato, §ta hercegu IvaniSu

te

i

se je dalje zgadjalo;

ali

10.

studenoga dolaze zupnik Martin

literal

i

Emerik kao

za-

stupnici obdine s brda Gradca pred zagrebadki kaptol, te daju u otvorenom listu prepisati dekret kralja Vladislava od 11. listopada 1490, kojim je pomenutoj obcini javio, da je Ivanisa Korvina uzvisio na 6ast bercega Slavonije, te podjedao obcini zapovjedio, da

svome zakonitomu gospodaru pokorava i duino mu Stovanje izkazuje. Buduci da je obdina dala prepisati kraljevski dekret >za vecu za§titu svoga prava* (iuris ipsorum ad uberiorem cautelam), vrlo je vjerojatno, da su gradjani tada dalje pristajali

se hercegu kao

i

uz IvaniSa, ne mareci mnogo, §to je kralj

Tako

imenovao drugoga bana.

na koncu godine 1497. hrvatsko kraljevstvo imalo dva bana. Ivani§ Korvin, druge privrzenike svoje, kratio se je odreci banske dasti; i

je

upiruci se o kneza Bernardina

Juraj Kanizaj

a novi, kraljem imenovani ban protivnika.

Dne

4.

dosta jak, da

bio

nije

ozujka 1498. izdaje kralj Vladislav

Budima naloge

iz

svlada

svoga

Jurju Kanizaj

taj, da se globom od sto banu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, medju inim forinti kazni svaki, koji ne bi htio na svome posjedu nedozvoljene mitnice ukinuti; a u isto vrijeme boravi ban Ivanis sa svojom zenom u Bihacu, te dariva Ivana MikSida iz Lapca imanjem Pogancec, koje pripada njegovu gradu Rakovcu. Malo zatim, u svibnju, onda u zagorskom gradu Taboru; u nalazimo bana Ivanisa u turopoljskom Lukavcu i

i

Lukavcu

u prilog plemenu Cubranica

izdaje povelju

30. svibnja vise izprava, u kojima se vazda piSe:

Dalmacije, Hrvatske

kraljevina

Slavonije*.

i

U

iz

Vrhrike, a u Taboru izdaje 29.

»herceg opavski

i

liptovski,

spisima opet kraljevske

kao

i

i

ban

kancelarije spo-

minje se vazda samo Juraj Kanizaj kao ban hrvatski; pade u jednome pismu kralja Vla-

— kojim potvrdjuje

stari obidaj, da nakon skinuca bana mora protonotar banski pedat predati stalezima, da ga razsijeku i uni§te, zove on Jurja Kanizaja >sadanjim banom« (moderni bani). I zaista boravi Juraj Kanizaj jo§ 19. kolovoza 1498. u Krizevcima, gdje kao ban vijeca sa stalezima, sudi sud,

od

dislava

13. lipnja

na plemstvo kraljevine Slavonije,

te izdaje izprave

i

povelje.

Medjutim bijaSe se IvaniS Korvin pobrinuo, da se s kraljem izmiri i pogodi. Poslao zastupnika je naime jo§ u travnju ili svibnju na sabor u Budim tri svoja dvorjanika (Petrum More de Muthnok, Franciscum Zempchey, ac Thomam de Baxa), kojima bijaSe i

sporazumak. Ovi predase takodjer obseznu tuzbu protiv svih prelata i magnata, koji su doslije hercega i bana globili, te mu imanja grabili. Narodito se tuzi

pripraviti put za

na jegarskoga biskupa dragocjenosti

Ernugta

i

i

i

kancelara

imanja za 100.000

zagrebadkoga biskupa

Petra Tarnika, na udovicu bana

Jamadno te

i

je bilo

tuzbe

i

Tomu forinti

i

Bakaca od Erdeda, koji bijale od njega izmamio na peduvskoga biskupa Sigismunda

vi§e, nadalje

na bivSega senjskoga kapetana na Andriju Bota od Bajne napokon Emerika Derendina, Osvalda

Tuza, zatim

na palatina Stjepana Zapolju.

druge tuzbe IvaniSeve udinio, samo znademo, da

Nije je

zabiljezeno, §to

na koncu

je kralj

na

godine sam IvaniS

ponovno imenovao dosmrtnim banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Vec 5. sijednja 1499. javlja Vladislav stalezima kraljevine Slavonije, kako je doduSe bio vec imenovao Jurja Kanizaja nasljednikom Ivani§evim u banskoj dasti, ali da je promijenio svoju odluku (mutato consilio), te sada opet IvaniSa Korvina namjeSta za bana. Malo zatim, 25. sijednja 1499., pi§e krbavska kneginja Dora Kurjakovic (udova kneza Karla) iz svoga grada Obrovca mletadkoj obcini, kako je IvaniS Korvin opet postao banom, posto se je nagodio s kraljem, kojemu je ustupio hercegovinu opavsku i liptovsku za Senj druge gradove u Hrvatskoj. Za pet ili sest dana stici de ban Ivani§ u Zagreb, odanle ce poci da uzme Senj, a zatim

polao u Budim,

te se s

Vladislavom posve izmirio, tako da ga je

kralj

i

de udariti na mletadku Dalmaciju. Odito Ivani§ Korvin

ponovo uzpeo na bansku

je,

da kneginji Dori

stolicu.

nije bilo drago, Sto se je


— 1499.).

NUTARNJE PBILIKK U UGARSKOJ (1493

Premda

se je u Mletke javljalo, da ban

Ivani§ pijanSuje

ipak sumnje, da je on odlu£no pregnuo vrSiti

Turcima

s

Ban

Dne

valile iz

do mraka, nema

jutra

svoga zvanja.

duinosti

Kalco je primirje

uznemirivati granice hrvatskoga kraljevstva.

je

da za vremena dodje iz Senja do Bistrice na Hlivanjskom ban u Knin, kad je doiuo, da su dvije turske Cete proBosne; jedna je udarila na mletadki kotar oko Sibenika, a druga na kraljevsku

se je Ivani§

polju.

po6eo

bilo minulo, bosanski paSa

od

aij

pozurio,

31. sijeSnja stigao je

Ban se

zemlju (districtus Opinenie, districtus Operpimige). Svijednicu

(2. veljaie),

drugu, pak

i

te ju suzbio; a

onda

u nedelju

je sutradan

nju svladao, otevSi joj zarobljene

su2nje

i

na prvu na samu

je oborio

veljaSe) udario

(3.

Ved

sav plijen.

na

4. velja^e pile

mletackomu knezu u Zadru, te mu javlja o svojim srednim pobjedama. Odlucna pobjeda bana IvaniSa nad Turcima kao da se je silno dojmila i prijatelja protivnika. Bosanski sandzak Skender paSa nastoji od sada, da zive s banom Hrvatskom

Ivani§

i

i

na miru, pade nastoji ugadjati

Hrvatima Ugrima, samo da kralj Vladislav ne bi utanaiio saveza s Mletcima, s kojima je u to sultan zapodeo ratovati. U drugu ruku opet trse se Mletci predobiti bana Ivani^a za saveznika i pomocaika, osobito od onoga dasa, kad su bosanski Turci sve ieSce podeti udarati na mletadki posjed u DalmacijL Medjui

i

tim ban Ivani§ ne priklanja se ni jednoj stranci;

ne dira u susjednu Bosnu; ili

kada turske

ali

hotice zadju u hrvatske zupe

i

on

kotare,

on ne prihvaca mletadkih ponuda niti po mletadkoj Dalmaciji, sludajno

dete, harajudi ih

odludno suzbija. Jednako rade

Martinko Mardinko, kojemu je obrana Knina, onda Pavao Strbac Kozulid; knez zapovjednik grada Uz ta dva junaka iztide se jo§ osobito vojvoda Zarko Drazojevid, veliki

banovci u

kao banovac

Hrvatskoj,

ili

i

Ijica

i

i

gospodar grada Nutijaka (Nutjaka) na

godina bije boj

s

Turcima za svoju djedovinu,

kralja, a sad uz Mletke.

Jo§ pokojni

kralj

njegovi

Ostrovice.

knez PoVojvoda Zarko ved dvadeset

Cetinu

rijeci

i

povjerena

te se prislanja

sad uz hrvatsko-ugarskoga

mu

za velike zasluge njegove

MatijaS

bijaSe

darovao Novigrad u

Lici, a Mletci su ga obasuli darovima i dastima, jer se je hrabro borio kao predstraia njihova. Mletadki knez u Spljetu, po imenu Marino Moro, prozvao ga je pade >novim Skenderbegom«.

Kako ban

da za volju Mletcima udara na Turke u njihovoj 1499. podpuni mir na medji hrvatsko-bosanskoj. Banova

Ivanis nikako ne de

zemlji, vlada u drugoj polovici

supruga Beatrica boravi tada stalno u Bihadu na Uni, gdje no

Tu

zaStitu vjernoga Stjepana Berislavida. bi

Krs

po slavnomu ujcu svome prozvan

Mletcima, kako bana

IvaniSa

t

o

m

(Kristoforom).

kamo

u Bihadu,

izdekuju

14. lipnja

prima u svoju

u Bihadu rodila je banica malo zatim sina, koji

Oko na

dolazi

kolovoza znadu u

8.

krstitke svoga prvo-

tom je banova sina, prigodom bosanski sandzak Skender paSa podastio darovima sina njegova. To bana nije nimalo bilo po dudi Mletcima, kojima bija§e 25. rujna stigla vijest, kako je ban Ivani§ sklopio mir s bosanskim paSom, kako se potonji sprema, da kroz Hrvatsku udari rodjenoga

sina.

Jo§

istoga

mjeseca

slavile

su se

zaista

krstitke

i

i

i

i

na mletadke

Ako

je

oblasti, narodito

ban

IvaniS

na Furlansku.

zajedno

s

odrii mir s Tur-

kraljem Vladislavom nastojao, da

cima, radio je tako jedino s toga, da

zacijeli

rane

nedavnih bojeva

da se pripravi za

i

budude borbe. SuviSe su kralj ban htjeli upotrebiti vrijeme mira, da urede prilike tako u Slavoniji kao u Hrvatskoj. Kroz ditavu godinu 1499. stizavaju s kraljevog dvora pisma naredbe na bana i staleie slavonske, kojima se hode ukloniti razlidite nevolje i

i

i

zla.

Tako

i

zapovijeda kralj banu u jednome

pismu, da

iztrijebi

u povjerenome

mu

kra-

palikude«; drugim pismom od 27. svibnja nalaze kralj staleiima kraljevine Slavonije, neka na prvome saboru pronadju nadin, kako da se stane na Ijevstvu >tate, razbojnike

put dila

pogubnomu

i

po kojemu su gospoda nodju jedan dnigome otimala i odvokmetove. Najvi§e se je snovalo, kako da se udesi obrana zemlje namaknu za nju obidaju,

potrebita sredstva. Posrednicima kralja Vladislava u tim poslovima

i

bili

su prepoSt

Toma


KRALJ VLADISLAV

214

JAGELOV16 (1490

IL

1516.).

• i

U

Nikola Sekelj, kapetan kraljevskih dvorjanika.

jednome dopisu od

3.

travnja

1499.

mu je uz duznu kunovinu mu se daje na zao, §to je

zahvaljuje se kralj Vladislav plemstvu kraljevine Slavonije, §to

od 20 dinara dozvolilo

same na rokove:

odredilo, da 6e to izplatiti nalaze,

da namah

25 dinara;

dadu od

vanrednu

i

izplate, §to

su

moli

zato

dozvolili, te

ve<5

ali

prosi staleze,

i

podjedno

ih

ali

ujedno

itn

uvjerava, da

i

novce

te

obratiti na svoju zasebnu korist, nego na korist Ugarske i njihove zemlje, naropak da ce ih upotrebiti za placanje bana hrvatskoga jajaCkoga. Zato §alje k njima svoga vjernoga 6ovjeka, senjskoga kapetana Benedikta Wemera, da on dozvoljene novce

ne ce Sito

i

pobere;

stalezima, da

puSta

ali

s

kralju svoje

poslanike

s

druge u pogledu ratne

tuzbom na

s

privolom

sa svoje strane

protonotara svoga

pridati

u Slavoniji nastale razmirice izmedju prelata

i

jedne strane, a nizega plemstva

poslalo

mogu

oni

i

Nikolu Vojkovica. Buduci da su

i

velika§e, koji

posebnim

poslanika

baruna

i

sluzbe, te je nize plemstvo

su se otimali vojnoj sluzbi:

dekretom

od 24. svibnja onim prelatima barunima, koji imadu imanja tako u Ugarskoj kao u Slavoniji, da u ime svojih posjeda u Slavoniji drie za obranu te kraljevine prema broju ondje§njih kmetova svojih zasebne 6ete, koje ne smiju odijeliti od ostale vojske slavonske njezinog kapetana. Jo§ je znaodredba, obnaSati sluibu menita kojom se zabranjuje banu kapetana slavonskih pladenika; kapetana imenovat <fe vazda kralj, to sposobna i zgodna muza, koji ce sluiati zapovijedi kraljeve banove, te po6i na obranu kraljevine onamo, gdje bude potreba. Od brojnih kraljevskih dopisa vrijedno je iztaknuti jo§ onaj od 22. listopada, kojim je naustanovio

kralj

je

s

vi§e to2aka o duznosti

reienih

NajzamaSnija toika dekreta

vojevanja.

nalaze

i

i

i

i

lozio plemstvu,

da dolazi opet

staleze,

na oktavalni

banski

sud, buduci

da je baniju povjerio

napokon pismo

iz Pozuna od 23. studenoga, kojim je pozvao slavonske da poSlju svoje zastupnike na bududi sabor na podetku slijedece godine 1500.,

Ivanigu Korvinu;

na koji de takodjer doci poslanici rimskoga pape, francuzkoga kralja

i

mletaike obcine,

Uredeni sabor sastao se je na polju Rako^u tek 24. travnja 1500. DoSao

ban Ivanis Korvin sa 500 konjanika, nadajudi

je

na nj

ga mogla zapasti fast palatina. Ali palatinom postade Petar Gereb, a IvaniSu bi opet potvrdjena banska dast do smrti njegove. Vrativsi se poslije u hrvatsko kraljevstvo ban je Ivanis dalje nastojao, da uzdrzi utanaieno primirje s Turcima, premda su se turske date, udarajudi na mletacku Dalmai

se,

da

bi

i

ciju,

svaki das

Vladislavom s

Turcima.

zalijetale

Od

Dne

u hrvatske

24. svibnja

vonske staleze dopise ustanove.

i

hrvatsku

uredjivati

i

oblasti.

zemlju

U

i

do 27. rujna 1500.

pisma,

kojima

§alje

naredjuju

se

20. kolovoza pi§e kralj,

ratne dade; ako bi se tko kratio

mah

isti

pripravljati

ju

nastavio je zajedno s kraljem za

kralj ili

obranu, ako bi planuo rat

na bana budi na

budi

vanredni

porezi

ili

sla-

obranbene

da se ba§ nitko ne smije osloboditi od vanredne

mora ga ban silom prinuditi. Drugim pismom zagrebadkomu kaptolu, da i kaptolski predijalci moraju poput plemica jednoselaca ici na vojsku, a osim njih mora kaptol opremiti dobre vaIjane dete od svojih kmetova. Ban je Ivani§ sazvao i sabor slavonski u Krizevce za 25. listopada 1500., gdje je zajedno sa slavonskim banovcima Petrom Bodkajem i Baltazarom Alapidem, kao s novim zagrebadkim biskupom Lukom dinio posljednje priprave za rat. Jer'primirje s Turcima, produljeno do 24. veljade 1501., primicalo se je kraju, a turske su dete za rata s Mletcima onako malo marile za pogodbe primirja, ved opet od

1.

rujna

javlja

platiti,

kralj

i

i

i

su svaki das prijetile Sinju, Klisu, Ostrovici, Klidevcu i

kapetane

tih

i

Kninu, te izazivale banovce hrvatske

gradova.

(Savez kralja Vladislava s Mletcima ratovanje s Turcima do sedmogodi.^njega primirja 20. kolovoza 1503.). Cdkad je mletadka obdina bila 26. sijednja 1479. utanadila mir sa sultanom Muhamedom bilo kroz dvadeset 11., nije i

godina velikoga rata izmedju nje jedine

i

Turaka.

turske dete, harajudi po zemljama

Zgadjalo

hrvatskoga

se je

dodu§e

kraljevstva

i

koji put, te su po-

njemadkoga

carstva.


SAVEZ KRALJA VLADISLAV X zalazile

na mleta^ko zemlji§te:

i

drzava. Medjutim su smutnje u

MLETCIMA

S

da im otme ostatke

Sam

poluotoku, naroiito na Moreii.

TURCIMA DO 1503.

215

potakle inaCe miroljubivo^a sultana Bajazita

Italiji

rat

zapoCeo

II, te

po6eo na koncu godine 1498.

se je na poziv milanskoga vojvode Ljudevita Sforze (Mora) pripravljati za rat s Mletcima,

S

^etovanja nijesu ipak nani§ila mira izmedju obiju

ta

ali

RATOVANJE

I

njihove

na balkansko-grikom

vlasti

u lipnju 1499. time, §to su Turci Andriju

je

druge mletaike zitelje u turskim oblaCarigradu, kao Tursko brodovlje odplovilo je na jug prema Moreji, te je nakon neodlu^noga boja kod Sapienze (otok nasuprot Modonu) u kolovozu zauzelo zna> meniti grad Lepanto. Jo§ prije toga bijaSe bosanski namjestnik Skender pa§a provalio u ninski kotar, spalio mletacku Dalmaciju. Sa 2000 konjanika pusto^to je najprije zadarski Zemunik s okolicom, te je onda 27. lipnja poSao kraj hrvatske Ostrovice, koju je uzalud poku§ao juriSem osvojiti, prema gradu Kli6evcu, vuku6i sa sobom 674 muzkarca djece sa 37.987 glava stoke. Izpred Ostrovice odaslao je nekih 500 ko1314 £ena njanika u Sibenski kotar, all ta bi 6eta od Sibendana 22 srpnja razbita razprSena. Ta nedada medjutim potakia je Skender paSu na jo§ ie§<5u provalu. Na koncu rujna prodro Istru u mleta6ku Furlansku sve do Cordignana. pak poharavSi ju je on kroz Hrvatsku nemilo, vratio se je sa silnim plijenom u Bosnu. Za tih provala doSao je grad Makarska mletaikoga poslanika u

Gritta,

i

stima pobacali u tamnice.

i

i

i

i

i

i

u tursku

vlast.

Mleta^ka

zimu

obcina na to kroz

je

mnogo

da skloni sultana na mir

radila,

mu

bar na primirje. Ali cijena mira bila je prevelika, jer je sultan trazio, da

Tako

Moreju.

bi nastavljen rat

slijedede

i

godine

1500.

na Moreji

i

u Dalmaciji. Bo-

i

sanske iete provaljivale su preko hrvatskih kotara sve do Nina, Zadra, Trogira

dok su opet mletaike vojvode udarale na Bosnu

novcem Kozulic

Tako

jednom

provalili

Hercegovini. Ali za trede

iznenada

Hercegovini

u

do

iz

Knina

od Turaka obkoljeni

i

i

i

Pavao Strbac

kotare hrvatske.

Zarko, Mardinko

1501. biSe

detvrti

bo-

put do Rakitna u

na Hlivanjskom polju, a drugi

u prvoj

tih

zasluge darivali

vitezom (18. sijefnja 1501.). Uz voj-

i

bosanske iete dirale u gradove

Bistrice

navale

za njegove

hrvatski banovci: Marfinko

i

Ostrovice, naroCito kad bi

iz

su

koji put

Spljeta,

i

Hercegovinu. Najvi§e se je za su MIetci

ga proglasili

odijelom, pa6e

zlacenim

i

vodu Zarka sudjelovali su

i

Drazojevid, kojega

jeva proslavio vojvoda Zarko

ill

ustupi Citavu

da

razbijeni, tako

su

Kozulid

i

jedva

s

malo

dnigova umakli. Jo§

od

konca 1499

modnih saveznika

su

trsili

izmedju

se

da za boj

MIetci,

zapadnoevropskih

vladara.

s

Turcima predobe §to vi§e im se pridrujliSe papa

zaista

I

Spanjolski kralj Ferdinand Katolidki, koji XII brodovima u sredozemnom moru. Ali za rat na hrvatskoga kralja kopnu, narodito u Dalmaciji, trebalo im je pomodi od ugarskoga Vladislava II., kojemu je jednaka pogibao prijetila od turske sile- Ved na podetku

Aleksandar su potonji

VI., francuzki

kralj Ljudevit

pomagati

stall

ih

i

svojim

i

god. 1500. desi stiniani, radedi

se u Budimu na kraljevskom dvoru mletadki poslanik Sebastijan Giusvom snagom, da kralja skloni na navalni rat protiv Turaka Nastojanje

njegovo podupiru papinski poslanik, zitim glasnici francuzkoga Vladislav, koji

kralj

16. travnja i

bija§e

sa

svojim

1499 utanadio savez protiv Turaka, kao

jer nije htio pogaziti produljenoga

boj.

K

mogla

tomu

je

i

primirja,

vedina drfavnoga vijeda

oprostiti, §to

bijahu

bojedi se novih tereta, svijet

bratom, poljskim

Dalmaciju

dok su neki

doprinosio dovoljno novdanih

da se

Ivanom Albertom, jo§

je izprva zacao oditoga rata,

jer se nije osjedao dosta jak za navalni

i

bila protivna

ugrabili

Spanjolskoga kralja. Ali

i

kraljem

i

velikaSi bili

sredstava za

savezu

zadriali.

spremni rat.

privoliti,

Papa

Mletcima, kojima

s

je

se opirali prelati,

kad

bi ostali krSdanski

doduSe nudio prihode od

oprosta prigodom jubilarne godine, zatim desetinu od ugarskih crkvenih imanja krstaSki porez, koristi

ali

velikaSi nijesu

mnogo

od svega toga, bududi da se

nije

su

NajviSe

i

zasebni

marili za te ponude, jer nijesu odekivali znatne

je jubilej

u Ugarskoj slabo cijenio. MIetci obedavali


KRALJ VLADISLAV

ai6

II.

JAGKLOV16 (1490.— 1516.).

#

su u svibnju do 50.000 dukata godiSnje pripomo<5i za rat; no ni to nije bilo dosta. Tako su se dogovaranja o savezu otegia kroz viSe mjeseci. U drugoj polovici godine kao da

vec spremniji, da se pridruzi mletadkoj obcini. Razpolozenje njegovo ogleda se u jednome pismu od 21. srpnja 1500. na §aro§ku zupaniju. On ju sjeca, kako je na saboru o Jurjevu iste godine bilo zaklju6eno, da se primirje Turcima odkaze rat s njima

je kralj bio

i

tome zakljuCku

zapocne. Kralj se prema

doci u Bad, odakle

glavom

voditi,

opasnosti

i

ne

zgodno

bi

pripravi

jer bi inade Turci i

kad

bilo,

mogude

za rat §to

tezko ga

i

Miholja (29. rujna)

kako ce

prije, ali

nepripravno, da

rat

sam

ne izvrgne drzavu

da do odredjenoga roka po§lje svoje cete u Bad. bi otvoreno

medjaSne gradove

i

i

ce do

rat, te

udinio

sramoti; osim toga vrlo se sporo uplacuje vanredna daca, dozvoljena za rato-

vanje. Kralj nalaSe zupaniji,

da ne

za

to

bi

lakomisleno

zapoCne

ga

da

<5e

pripravlja

On

vojnu.

zapodeti

ce

oStetiti,

bolje krije

obskrbi, nalaze

(quantum magis

taji

i

odkazao primirje,

(aperte)

potrebitim

zupaniji,

buduci

nego se dobro

prije

da odluku

potestis, celetis

No

non

et

i

pripreme

publicetis),

mogli za njih doznati, te prije reda na nepripravno kraljevstvo udariti a

uza to

dogovorima, koji se sada u Budimu sa stano-

Skoditi

i

vitim poslanicima vode.

jamadno i na druge zupanije, pozivajuci ih, da svoje do Miholja u Bad poSlju. Medjutim su kraljevi pozivi naSli slaba odziva u zemlji, kako se razabira iz kraljeva pisma iz Vi§egrada od 5. kopoo§truje. Sam Vladislav lovoza na istu zupaniju, kojim svoju prvu zapovijed obnavlja doSao je na koncu studenoga ill na podetku prosinca 1500. zaista u Bad, ali nam izvori Slidna pisma siljao je

kralj

dete potajno (secrete) sabiru, te ih

i

ne

javljaju ni o kakvoj vojni

na Turke.

Medjutim bijahu Turci doznali

za

da ga preteku. Vec 30. sijednja 1501.

odludili

za izvjestno doznao, »kako su se Turci na

nasuprot VlaSke u velikom

podlozene saber, te

mu im

strane,

torn

da zapodnemo

rat

i

broju

prigodom

tSveti otac

pi§e:

na Turke,

i

svi

nam

krSdanstva pokrenemo, ne i

demo

priprave kralj a Vladislava, te

Vladislav

javlja

kako smijeraju

im nanositic Dne

§tetu

i

mjesta, naime

tri

sabrali, te

Premda smo posve sporazumni, da va§e

dogovore

tajne

i

§aroskoj

kr§canski

neki

da

je i

u kraljevstvo i deSke staleze na

provaljivati

10. ozujka poziva kralj

obedavaju, da

zupaniji,

kod Smedereva, u Bosni

kralji

mnogo

nas bodre,

ce nas po mogudnosti pomagati.

Bozjom pomodi takav rat za boljak ditavoga dok ne sasluSamo mnijenje spadaju pod desku krunu«. Ali Turci nijesu vi§e des

ipak nilta konadno odluditi,

drugih naSih podanika, koji

Dne 3. travnja javlja kralj stalezima kraljevine Slavonije, da je za stalno doznao, kako Turci kane ovih dana grad Jajce podsjesti (Thurcos castrum Jaycza his diebus velle obsidere), pak je s toga §to brze (citissime) onamo poslao pje§aka i konjanika, te poziva staleie, da oni odredjeni broj konjanika s hranom i zairom onamo odprate. kali.

i

Neka

i

to svakako udine,

ako hode da saduvaju svoju kraljevinu

i

same

sebe.

Odkad

su Turci doznali za tajne priprave kraljeve, nije bilo viSe razloga, da kralj ponude papine i mletadke. K tomu je i kancelar Tomo Bakad od Erdeda, taj >drugi kralj «, kako ga mletadki poslanici zovu, neprestano oko prelata i baruna radio, da prihvate savez s mletadkom obdinom. Prepredeni kancelar ulagivao se je Mletcima, jer su ga oni preporudili papi, da ga imenuje kardinalom. Toma Bakad doprineo je jamadno najviSe, da je i sabor ugarski, koji se je skupio na koncu travnja u PeSti, napokon pristao, da se utanadi savez s Mletcima. Zakljudak sabora objavljen bi 12. svibnja 1501. puku pucnjavom topova zvonjenjem zvona. Sutradan (13. svibnja) utanaden bi savez izmedju pape Aleksandra VI., Mletaka kraija Vladislava II. Dokle rat traje, davat de papa kralju godiSnju pripomod od 40.000 dukata, a mletadka obdina po 100.000. Kralj odbija

i

i

Vladislav vodit de rat na kopnu, a mletadka obdina

kraljem na moru, gdje ce saveznomu brodovlju

s

papom,

s

francuzkim

i

§panjolskim

zapovijedati veliki me§tar rodskih vite-


SA.VEZ

zova Petar

KRALJA VLADISLAVA

S

MLBTCIMA

I

RATOVANJE

Aubusson. Nijedna stranka ne smije mira

d'

S

ni

TURCIMA DO 1503. primirja

sklopiti

ai7

bez

pri-

vole drugih.

Sada se se

bojne

je kralj Vladislav ozbiljno

priprave

u

Budimu, gdje

spremao na

bi odredjeno,

rat s Turcima. Jo§ u svibnju dinile su da se sa dvije strane udari na tarsku

Herceo Ivani§ Korvin. Po

altci

na sidn « blftgovaooi pftvlinskrga unotttoa (m<U IkoU semaljske kaznione) a LcpogUvi.

zemlju: herceg

iupan

i

za kapetane jo§

II.

ban hrvatski Ivani^ Korvin provajit 6e iz Hrvatske u Bosnu, a temeSki Som udarit de na Smederevo i Srbiju. Uz njih imenovao je kralj

i

kapetan Josip i

palatina

Petra

Gereba,

i

onda erdeljskoga vojvodu Petra od Bozina,


KRALJ VLADISLAV

โ g se to*razabira

kako

iz

JAGELOVI6 (1490. โ 1516.).

pisma, izdana u Tolni 10. rujna 1501. Suviยงe je VlaBacana opet odredio za druga jajadkomu banu Franji Berislapodjedno dozvolio, da za uzdrzavanje svojih 6eta upotrebi dacu

kraljeva

dislav 7. srpnja Baltazara

vicu od Grabarja, te

IL

mu

od svojih posjedovanja u stolnobiogradskoj iupaniji. Uza sve te priprave nijesu kraljevske 6ete zapo6ele navalnoga rata sve do konca

Tek ponovne

ruJDa 1501.

navale turske prisiliSe kapetane na borbu.

temeSki kapetan Josip Som, koji je u listopadu udario na Srbiju. izvijestio je 2. studenoga posebnim pismom svoga kralja, kako

(beogradskim te

ili

severinskim)

sa 14.000 konjanika preยงao

i

uยงao u tursku Srbiju, gdje ta je zatekao nekih

se

je

dao

je

ili

je

se

zajedno

s

vojne

banom

s

kod Beograda preko Dunava, Najprije je udario prema

petnaest dana.

1000 konjanika, koje

Smederevu;

prSio; zarobljenicima

zadrzao

Prvi ju je zapoCeo VrativSi

glave odrubiti

ili

ih je

je razbio, te ih

pohvatao

na kolac nataknuo.

ili

raz-

Od Smedereva

posao je k Moravi, pak je onda robio i palio po svoj zemlji kroz nekoliko dana; poslije toga vratio se je drugim putem prema Smederevu, gdje se bijaSe u to skupila turska

osam zastava, a na delu joj Cerin paSa, koji bijaSe ravno doยงao iz Carigrada, da zakrci Ugrima povratak u domovinu. Zametnuo se Ijut boj, u kojemu bi Cerin paSa razbit joยง s druga dva vojvode i s mnogo vojske zarobljen, tako da je preko 5000 vojska pod

i

Som

Beograd sa svojom slavodobitnom vojskom, sobom dovela viยงe od 2000 zarobljerazorila preko vojska 600 velikih sela u turskoj Srbiji. nika. Govorilo se je, da je ugarska U isto vrijeme ili neSto poznije ratovao je ban IvaniS Korvin u Bosni. Oko 18. studenoga znalo se je na kraljevskom dvoru u Budimu, da je ban Ivaniยง s jednim dijelom 6eta palatiaa Petra Gereba provalio u Bosnu; joยง prije toga, oko 9. studenoga, bijaยงe stigla u Mletke radostna vijest iz Ugarske, da je 12.000 Turaka razbijeno u Hrvatskoj, a da je to u6inio ban Ivaniยง Korvin sa svojim cetama. Jama6no pada u to doba ona vojna bana IvaniSa u Bosni, o kojoj potanko priia potonji povjestnicar Nikola IStvanfi (Isthuanffi). On pripovijeda, kako su na njestnici turski u Vrhbosni (Sarajevu) Smederevu, doznavSi za ratne pripreme kralja Vladislava, skupili golemu vojsku, najviSe morovlaha martolosa, te doSIi pod grad Jajce, da ga podsjednu. Ban Ivaniยง Korvin pozurio se je na to, da gradu ยงto prije dodje u pomoc. NeSto mu je vojske priveo po kraljevu nalogu Emerik Cobor; osim toga dobio je od palatina Petra Gereba 200 konjanika i dvije kohorte pjeSaka; no najviSe Ceta skupio je sam, poยงto su se njegovim banskim banderijima pridruzila joยง banderija Frankapana, Karlovica (Kurjakovida), Zrinskih drugih knezova. S torn uglednom vojskom pohitao je ban Ivaniยง prema Jajcu. Turci medjutim, utaboreni pod gradom, poยงli su u susret banu, te su se iznebuha na nj oborili. Iznenadjen turskom navalom, razmjestio ban svoje tete na na6in ^etverokuta, te zametnuo boj gotov ili pobijediti ili poginuti. Bitka je trajala viยงe sati, a svrยงila se je pobjedom Ijudi

izginulo.

Na

to se je Josip

vratio u

koja je bila krcata plijenom svake ruke, te je sa

i

i

i

krlcanskom. Turci biยงe u bijeg natjerani, te nove Cete podjoSe za njima u potjeru, te ih rijeku, gdje se potopiSe. je

Na

to je

poubijase

u blize i

gore

zarobiSe,

ban navalio na turski tabor, pak

u njemu naยงao; tezke topove odpremio je

do 4000 Turaka;

se sklonise ili

iz

njega u grad Jajce.

ili

i

klance. Ali ba-

zatjerase u

neku

je sve zaplijenio, ยงto

U

boju poginulo

je

od banove vojske bilo je oko 1000 mrtvih i jednaki broj ranjenih. ObranivSi tako Jajce, ban je dao grad popraviti i hranom obskrbiti, te je dalju obranu njegovu povjerio vjernomu Ivanu Gjulaju, nekadanjemu banovcu slavonskomu. Od plijena i suznjeva poslao je ban plemenite konje, odliCnije zarobljenike i vojnidke zastave kralju

ali

i

na dar.

oko Jajca zgadjali su se u listopadu ili studenom god. 1501. Kralj Vlaje, kako ce do godine provaliti u turske oblasti sa tri strane (l* re voleva 3 campi contra turchi). Medjutim su ga Turci taj put pretekli, udariv^i na poBojevi

dislav smiยงljao far

(5etku

i

1502. opet

na jajadku banovinu, gdje su uz ino

poharali vrbaSku

2upaniju, te


KRAUA VLADI8LAVA

SAVEZ

S

MLETG1M\

RATOVANJE

I

S

TURCIMA DO 1503-

ai9

LevaC ili Livad. Ved 28. veljac^e pise palatin Petar Gereb \z Budima jajackomu banu Baltazaru Bacanu, da Ito prije podje do Jajca, te u nj smjesti pjeSadije kaSteo Livad. Take isto pisao je utvrdi varoS hrane, a uza to da na povratku obnovi bila u okoliSu jajaike banovine. koja su kao gospodi, IvaniSu, banu i hercegu palatin razvalili

grad

i

i

i

i

palatinove slabo su koristile, jer 17. ozujka 1502.

No opomene iz

kori

sam

kralj Vladislav

Zlatnoga Praga bana Baltazara Bacana, Sto jo5 uvijek nije poSao u svoju banovinu, te

mu

prijeti

s mjesta ne u6iai. Da li se je Baltazar Bacan odazvao znamo; za bana IvaniSa Korvina je izvjestno, da nije. Jer bana

svojim gnjevom, ako to

kraljevoj zapovijedi, ne

Ivaniia nalazimo u travnju 1502. u Mletcima, gdje ga obcina icao svoga gradjaaina dariva

dragocjenim haljinama. di

da

Loredo),

<>vrยงi

Iz

Mletaka polazi herceg

neki

svoj

zavjet.

Kako

i

je

baa Ivaniยง u Loreto

dugo

IvaniS

boravio

(a

u

Santa

Maria nije

tudjini,

zabiljezeno. se je ipak pomoglo Jajcu, koje je u svibnju ili lipnju sin bosanskoga 4000 pjeSaka) bio opasao. Skeuier pa^e sa 10000 moniika (6000 konjanika sandzakd

Napokon

i

Pk6at Na

Sam

pdhita vidi

kralj

Tharczay),

gavraa

s

prstena) hkrcega Ivaniยงa.

prstenam a kljaaa; rile gavrana po2etaa alova

:

J(ohanQe8) Qorrinas).

poslao je svoga kapetana Ivana Tarcaja (Zuan Terceich, J&nos Tarczaj, Joannes zapovjednika kraljevskoga grada Huszta u marmaroSkoj iupaniji, sa 4500

svojih dvorjanika

Na nekom

w

(s

i

placenika

u

Bosnu, da podsjednutomj

gradu donese hrane

daleko od Jajca, doยงlo je

i

zaire.

2. 3. srpnja do zestokih porazom bijegom turskim. Dobitnici gonili su Turke deset talijanskih milja daleko sve do visokih gora, te su im oteli sila zastava. Zarobili su konja, dragocjenih odora do 400 Turaka, medju njima 37 poglavica, koje biSe poslani kralju u Budim. Ved 9 srpnja stigao je teklid u Budim, gdje su krScansku pobjedu proslavili vatrometima, pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona. U isti

brdu, pet talijanskih milja

bojeva izmedju krยงcana

i

Turaka, koji se

i

su mail kraljevi notari

Nakon

i

Ivan Korvin osnovu, kako bi i

i

i

i

mletaiki poslanici razglasili radostne

sredne pobjede

sjeverozapada

svrSiSe

vijesti

na sve strane.

kod }ajca zasnovali su temeSki kapetan Josip Som ban Turke u Bosni sasvim iztrijebili. Ont <5e s dvije strane, sa

sjeveroiztoka, picdi

i

u tursku Bosnu,

prodrijeti

do grada Vrhbosne (Sara-


KRALJ VLADISLAV

320

odanle u juiou Srbiju

jeva), a

drugih oblasti, provalit ce u

i

isti

IL

JAGELOV16 (1490.-1516).

Da ne bude bosanskim Turcima pomodi

jo§ dalje.

mah

erdeljski

iz

Bozina preko Dunava

vojvoda Petar od

u Bugarsku. Ve(5 prvih dana listopada (8., 9., 11.) javljaju mletaCki poslanici iz Budima, kako je erdeljski vojvoda Petar udario na Bugarsku i zauzeo Bdinsku (Vidinsku) oblast nakon pobjede nad Turcima. U isto vrijeme posao je Josip Som zajedno s vranskim priorom Bartolom Berislavidem, koji bijase vec prije puSten iz tamnice, preko Save ili Drine u iztodnu Bosnu, da potraii u Vrhbosni sandzaka Skender pa§u. Ova je vojska

do 16.000 Ijudi. I ban Ivan Korvin skupljao je tada svoju vojsku za provalu u zapadnu Bosnu. U studenom znadu u Mletcima, da je ban IvaniS s nekim gospodinom Emerikom (signor Emrich) u jajadkoj banovini, gdje no je donio hrane zaire Jajcu, a podjedno radi, da obnovi razvaljeni kaSteo LivaC. U isto vrijeme provaljuju hrvatski banovci iz Knina sa 400 konjanika pod bosanski grad Rog (Rogo, Rogovo), te osvajaju tamognje podgradje; na povratku pak udaraju na turske martolose, koji su robiii u zupi banom Ivanisem broji tada u Bosni do Cetini. Vojska krScanska pod Josipom Somom 20.000 momaka, dok nasuprot bosanski sandzak Skender pasa razpolaie s malo vojske.

brojila

i

i

Tako

Mletcima

toga, sto

Bajazit jo§ u

sultan

je

Prinudili

vlasti.

ugovarati

1502. stao

Ijetu

odluino.

nista

izvrSili

Cini o'

se

miru

i

su ga na to u jednu ruku srecni uspjesi

brodovlja na moru, a u drugu nove razmirice

zdruzenoga krscanskoga

Ponude sultanove

Bosna osloboditi turske

kraija Vladislava

kraljem Vladislavom.

s

i

Citava

vojvode

to ipak nijesu

poradi

najvige s

napokon

se 6ini, da ce se

Uza sve

prihvati prva mletaCka obcina, te njezin

s

Perzijancima.

Andrija Gritti stade

poslanik

Namah zatim zapoCeo od kuda mogao vi§e izCekivati

ugovarati mir, koji je sultan 14. prosinca 1502. prisegom potvrdio. je

i

kralj Vladislav nagadjati se sa

novdane pripomoci.

znatnije

voza 1503. izmedju Vladislava

U

sultanom, jer nije ni

dogovora od

tako bi napokon iza

I

i

Bajazita

utana6eno

vi§e mjeseci 20. kolo-

primirje na sedam godina.

ne samo vojvode VIa§ke i Moldavske, zatim obcina Dunego i sve ostale kr§6anske Turcima dosadanji danak pladati; vlasti, koje bi ga prihvatile. Turci su se tom prigodom izrijekom obvezali, da za vrijeme primirja ne ce kroz zemlje i oblasti kraija Vladislava provaljivati u druge kr§canske zemlje. Sto se tide medjaSa izmedju obiju driava, bit ce sve kao i prije rata. Tako de to primirje bi§e primljeni

brovnika, koja ce

i

dalje

kralju Vladislavu ostati dio kraljevine

pripadaju jajaCkoj banovini

Sabac, Beograd ostaje

Ymoczky, Bog chycel

i

Severin

Hercegovina

ili

ili

Bosne

(Zvedaj, VrbaSki

Rog, Jerogwcza

ili

gradom Jajcem

i

ili

ili

gradovi Srebrenik,

banovinama. Sultanu Bajazitu nasuprot

susjednim gradovima

Hadgoracz, Lywbesna

Nowy, Ryzna

ostalim gradovima, koji

i

Banjaluka), zatim

grad,

njihovim kotarima

s

(terra Ducis) s njezinim

Pochitel, Blagay,

s

Risan, Klywch,

ili

i

varoSima (Prolosacz,

Lyubyska, Mozthar, Po-

Zamobor

i

Miloseva), nadalje

turska Bosna s gradovima (Kamengrad, Klywch, Hlewna, Belgrad, Wenchacz,

Wratnyk

ili

Hramom

i

Komothyn,

Vranduck, Jerbelycza, Trawnyk, Uobwy, Maglay, drugi Belgrad, Zuzed ili Sused, Thorychan, Fewarlak, Prozor, Bobowacz, Dwbrovnyk), zatim grad Zvornik (Zwonyk) s kotarom, onda kod Dunava zemlja RaSa i grad Smederevo s gradovima Avalom,

Golubcem, nadalje oblast

(Bdyn, Bodon)

Branidevo,

grad

Florentin, grad

Bdin

ili

Vidin

kotarom, napokon ditava podunavska Bugarska ili zemlja cara SiSmana gradovima Rahovo, Nikopolje, Gjurgjevo i Ru§duk. U obde je Dunav od Beograda do uSca svoga ostao granicom izmedju obiju drzava (dotidno njihovih vazalnih s

s

oblasti).

gradovi

Najnesigurnija

Kamengrad

i

bila

je

medja prema Hrvatskoj, gdje su narodito

Kljud poput klina probijali u hrvatsko

tvrdi turski

kraljevstvo, te razstavljali

jajadku banovinu od hrvatske.

(Nutarnje prilike u Ugarskoj Hrvatskoj od god. 1504. do krunisanja kraljevida Ljudevita 4. lipnja 1508.). Kralj Vladislav nije sam glavom i

sudjelovao u

posljednjem ratu, premda je

to

viSe

puta

obecao.

Glavni uzrok bijaSe,


:

NtJTARNJE PRILIKE U UGAR3K0J

I

Sto se je za vrijeme rata bio ozenio, te se nije

polovici 1501. poslao je svoga dida,

rodom Dubrovcanina

HRVATSKOJ OD GOD. 1504.

mogao

od supruge

svoje. JoS

u

pouzdaooga dvorjanika, seojskoga kancelara Feliksa PetanSibendanina, kojega je

ili

odijeliti

3SI

desto

stranim vladarima za

§iljao

drzavnim poslovima, kralju Ljudevitu XII. u Fraacuzku, da izprosi za zeou njegovu dalju rodjakinju

Adu od

car Maksimilijan grofiDJu od Foixa. Premda se je kralj njome mogle pomrsiti njegove osnove u pogledu nasljedstva

Candala,

i

opirao toj lenitbi, jer bi se

roda

njegova

Anom

s

Ugarskoj

u

i

23. ozujka

Feliks Petandic

Ce^koj, ipak je

ienitbeni ugovor, a na to je zarudnica sa

svojom

1502. utanadio

francuzkom druzinom po§la

preko Mletaka u Ugarsku, gdje bi 10. kolovoza u Stuloom Biogradu okrunjena za kratadanji Ijicu. Krunisanje obavio je ostrogonski nadbiskup Toma Bikad od Erdeda, jer Gregorije Frankapan

vesprimski biskup

bija§e jo^ primio posvete.

Samo

Cetinski, kojega je zapadalo kraljicu kruniti, ne

vjendanje proslavilo se na dvoru u

Budimu

s

malo

sjaja.

Pk6at KRAUiCK Ank (1502.-1506). Slit itpod

ima

knine razdijeljen utdaino n% dra dijeU. Deani dio

3. icikt Uv), a

£etiri

polja (• I. navanki roitelj, a 3. aragontki kold, a 3. dra janca,

njima

je

polja

(a

I.

i

4.

o|^rske pede, n

a arediai medja niima Tidt se grb s poljikim orlom. Lijeri dio tako je itto razdijeljen na

grb sa dva IsTa. S desna

itita

sloTo W(ladi*lans),

s

lijeva

a

a 4.

francaaki

A(Dna).

liljani),

a

2.

i

detiri

a sredini medjn

Nadpis naokolo niba >Anna Dei :

:

gracia: regina : Haogarie Bocmie.-et c(etera).t :

Dvoraki arkir o B«do.

Bistroumna

utjecati

mladoj zeni svojoj. Premda je lov,

obasuo

je

Anu blagom

i

kder, koju prozva^e po majci

Habsburg, §to no

Ana ne samo da se je odsad mnogo doimala svoga u javne poslove. Kralj je opet nastojao, da ugadja inade bio §tedi^, te nije mario za drugu zabavu nego za dragocjenostima. Dne 23. lipnja 1503. rodila mu je ona

odiudaa kraljica

i

supruga, nego je stala

i

i

Anom,

i

koja je postala

danas vlada Ugarskom

i

prababom one

Hrvatskom. Radostni

loze

porodice

kralj razglasio je svoju


KRALJ VLADISLAV

222

supruzi

srecu na sve strane, a

II.

JAGELOV16 (1490.

u Genovi kupio ogrlicu za

zatim

mjeseci

nekoliko

je

—1516.).

6000 dukata. Malo poslije darovao joj je opet dragocjenosti za 20.000 dukata, Cime je onako slabo napunjenu blagajnu. dakako jo§ ja6e izpraznio ozlojedjeni vec time, §to kralj Vladislav nije sam vodio bili vrlo su Mnogi stalezi vojsku u ratu s Turcima. No jos ih je vi§e peklo, kad je Vladislav, iztro§iv§i se ratodarivajudi svoju suprugu, stao na svakojaki nacin namicati novaca, da namiri vanjem i

i

troSkove

i

svakdanje potrebe svoga dvora, koji

plemstvo

Osobito pak ozlovoljilo se je

6esto

s toga, §to

imao

nije

ni najnuzdnijih stvari,

ne pitajuci sabora, stao

je kralj, ni

podpore od pojedinih zupanija. Neke su zupanije ugodile kralju. dok su ih druge bijedile, da izdaju pravice i slobodu kraljevstva. Nezadovoljstvo staleza izbilo je na javu prigodom sabora, koji se bija§e sastao na polju RakoSu 24 travnja 1504. vanredne dace

traziti

i

Vec prvim dlankom nastojao je sabor za sva vremena tomu na put stati odredivsi uz ovo: >Da se ukloni svaka pogibao odlu6uje se, da se (vanredna) daca ili podpora, na polju RakoSu s privolom prelata, baruna drugih piekad god bude potreba, ino

i

.

mica dozvoli,

i

.

i

.

da ju njegovo kraljev^ko velidanstvo pobira,

Ako

niiko oteti ni ukloniti ne smije.

ma

kakvu dadu nasuprotiv staroga prava zemlje

njegovom kraljevskom velitanstvu dozvolila te

zupanije za kazan veleizdaje

osuditi

ali

se tada placanju te dace

ipak koja zupanija samovoljno bez znanja sabora

bi

na

ili

kojim na^inom

platila:

gubitak

ili

pod kojom god izlikom

tada se imade sveukupno plemstvo 6asti,

te

izkljuciti

iz

kola ostaloga

mora te osudjenike kazniti (tarn in rebus et bonis, samo one, koji dokazu svoju nevinostc Drzavni blagajnik Ivan Bornemisa trsio se je mnogo, da stdleze skloni na vanrednu dacu, prikazujuci im, kako treba za place drzavnim 6astnicima stalnoj vojsci u medjaSnim obladrzavnoga plemstva. Naredni sabor

quam

personis

eorum

izuzev

puniri),

i

stima

gradovima 103.109

i

zlatnih forinti

i

vi§e;

nakon primirja

ali

stalezi

ne htjedose

ni cuti

njegovo

Turcinom 5ete placenika smanje, a obranu medja neka preuzmu baruni i prelati, koji imadu mastne place pobiru crkvenu desetinu. Sabor je svrsio svoje razprave 8. svibnja, proglasivsi prije Emerika Perenja palatinom, budu<5i da je dosadanji palatin Petar Gereb u Valpovu umro. Jo§ prije sabora bijaSe kralju Vladislavu 10. sijeCnja 1504. za ruCka pala kap, od koje mu je kroz neko vrijeme obumro jezik i desna strana tijela. Kad je u lipnju kralju ponovno pala kap, stalo se i u Ugarskoj i Hrvatskoj o torn misliti, §ta ce biti, ako bi Vladislav umro. Kako kralj nije imao sina, ve6 kcer Anu, moralo bi po pozunskom

izlaganje, ve6

zahtijevahu, da

se

s

i

ugovoru od god. 1491. zapasti prijestolje cara i kralja Maksimilijana. No o tom nije tada vecina staleza, narocito nize plemstvo, koje je vodio Stjepan Verbeci, htjelo ni cuti, vec je trazilo, da se bez obzira na reCeni ugovor uzvisi na prijestolje domaci sin, kao nekad slavni kralj Matija§. Koje 6udo, ako je kraj takih prilika silni knez Bernardin Frankapan stao o tom raditi, da prokrSi put do prijestolja svome zetu, hercegu banu IvaniSu Korvinu ? Ali ban Ivani§ umre ba§ u taj 6as (12. listopada 1504), a na to pregnu knez Bernardin, da osigura prijestolje njegovu sinu a svome unuku, petogodiSnjemu i

Krstu (Kristoforu). Knez je Bernardin pade brze bolje

pohitao u Mletke, gdje je trazio novaca za izvedenje svoje osnove. Medjutim mu Mletci 28. listopada odgovori§e, da bi oni rado prionuli za tu stvar, kad ne bi bili zaprijeceni takovim prilikama, koje im brane na to i misliti. Bernardin nije se ipak dao prvim neuspjehom odvratiti,

pomoci

ved je

i

svome unuku. Ali ne dugo, jer je malaSni Krsto nakon nekogradu Krapini umro (17. ozujka 1505) Rana smrt Krstova dala je jamadno povoda potonjoj pridi, koju pripovijeda Jure Srijemac, da ga je naime kraljica Ana dalje utirao put

i

i

liko mjeseci u

samo da ne smeta njezinoj djeci. Odkad su Korvinovici izumrli, porasla

otrovala,

Zapolje

i

su jo§ jade krila sinovima pokojnoga Stjepana njihovoj podhvatnoj majci Jadvigi. Upirudi se o brojne privrienike svoga roda,

koje je vodio

Stjepan Verbeci,

kneginja je Jadviga pregnula, da svojoj

djeci

osigura


NUTARNJK PRILIKE U UOARSKOJ sjajnu bududnost.

I

HRVATSKOJ OD GOD. 1504.

Kder svoju Barbaru udat de za poljskoga

djega brata kralja Vladislava, za mladjega sina Jurja

H

hercega

i

bana Ivani§a, da

bi se

323

kraljevica Sigismunda, najmlaje Elizabetu, prezivjelu

trazila

tako jednom ujedinila u jedno ogromna vlast

i

kcer

posjed

^

O

a

12

^

z > -/I

Q 3 OQ

o <

> < •J

CO

a <

n

>

CU

porodica Kurvina

kapan Cetinski, polovici

1505.

i

2^polje.

Posrednikom bio

koji je svoju rodjaku Beatricu

brzo

iza

smrti

joj

je kolodki

sklonio,

maloga Krste

da

T

nadbiskup Gregorije Fran-

privoli

na

taj

brak.

U

prvoj

utanadiSe obje udovicc, Beatrica

i


KRALJ VLADISLAV

,24

JAGELOVI6 (1490.— 1516.).

IL

ugovor za svoju djecu. Cim Elizabeta navrsi dvanaestu godinu, udat 6e se ona za Jurja Zapolju, a po smrti Beatrifiinoj zapasti ce sav njezin imetak porodicu Zapolja. Kastelani gradova Beatri^inih morali su ved unapred poloziti zakletvu, da 6e Jadviga, bra6ni

ostati vjerni

mladim zaru6aicima; a

od 5000 forinti. Ali jemu je tada moglo

stranka, koja bi prekrSila taj ugovor, platit ce globu

brizna

najvi§e pobrinula se je

majka za

starijega sina

I

van a,

ko-

sedamnaest do dvadeset godina. Njemu je namijenila kraljevnu Vladislava, a s njom nasljedstvo na prijestolju ugarskom i hrvatskom. Anu, kder kralja Moida je Jadviga sa svojim privrzenicima bila stogod naiula, da kralj car Maksimilijan biti

i

trail

kraljevnu

saboru

Anu

od

za jednoga

ugarskom, koji

se

je

unuka, jer se je pozurila, da ga prete6e.

svojih

skupio

u lipnju

1505., ustao

Ivan

je

Zapolja, te

je

Na od

mu

dvogodiSnju kcer svoju obeca za zenu, i da ga tako oznaii za svoga nasljednika. Zahtjev Ivanov nije kralj htio izpuniti, i jer je vec tajno ugovarao s Maksimilijanom, a i zato, jer je umna kraljica Ana dobro uvidjala, da bi bolestnoga kralja zahtijevao, da

porodicu svoju mogla odrzati jedino onda, ako se prisloni o ja^e

kako su na saboru

na zapadu. Ali

izjavio, da je ditava stvar preuranjena, da se nada jo§ koju godinu po2ida za stalno o^ekuje sina od svoje supruge. Stalezi bijahu medjutim nezadovoljni tim odgovorom, te je do§lo do o6ite opreke izmedju njih i kraljice. Ogordeni stalezi

odbiti, vjeti,

s

vlasti

pretegli privrzenici Zapoljini, nije kralj htio njegova zahtjeva napre6ac

vec je

i

razidjoie se na to bez ikakva zakljucka

svojim

kucama, a u zemlji planu gotova buna.

Radilo se pa6e o torn, da se kralj Vladislav zbaci s prijestolja, tako da je

morao

traiiti

pomoci u zemljama deSke krune.

Dok se je sve to zgadjalo u Ugarskoj, mackom drzavnom saboru u Kolnu. Kako je ubijedio se

je,

da

mu

treba neSto

boravio je kralj

i

car Maksimilijan na nje-

bio dobro obavijeSten od svojih pouzdanika,

za obranu svoga prava

ufiiniti

i

za spas kralja Vladi-

Ane. Dne 24. srpnja 1505. zamolio je drzavne staleze njemacke, da mu za godinu dana dozvole vojsku od 4000 Ijudi (od toga 1000 konjanika), kojima ce pridruziti jo§ svojih 10.000 momaka, da zaratuje na ugarsku gospodu. Tom je prigodom slava

i

kraljice

drzavnomu saboru, od kolike bi koristi bilo za krScanstvo i drzavu, kad bi on Ce§ku opet privalio drzavi, kako je nekad bila, i kad bi prema njoj ugarska kruna doSla u onaj snoSaj, kako su sada austrijske zemlje. Drzavni su stalezi doduse Maksimilijanu zatraJenu pripomoc rado dozvolili; no kako su poslovi u NjemaCkoj u obde sporo tekli, mogao je on tek 13. rujna navijestiti kralju Vladislavu svoju nakanu, kako je odluiio u Ugarskoj, koji rade s oruzanom rukom pritedi mu u pomoc protiv >nekolicine« >da mu ugrabe vladanje* i podjedno da pogaze Maksimilijanovo nasljedno pravo na Ugarsku. Medjutim se je kralj Vladislav sve preko volje svoje morao nagoditi s Ivanom Zapoljom i njegovom pretezitom strankom. Ved 14. srpnja znade ceSki kancelar Albert Kolovrat, da kralju zamoljene pomoci CeSke ne ce valjda trebati, jer se je posredovanjem svoga brata Sigismunda opet s vojvodom Ivanom Zapoljom izmirio, te ga u svoju milost primio. Tom bi prigodom utana6eno, da se na Miholje sastane ugarski sabor u Budimu, izlagao

gdje de se savjestno razpravljati »o boljku njegova velidanstva

i

krune*.

I

zaista je ne-

koliko dana zatim (23. srpnja) Vladislav razglasio po citavom kraljevstvu, kako je minulih

dana sa svima prelatima, barunima i velikasima u Budimu sabranima odluiio, da se u ofii dojdu6ega blagdana sv. Mihajla skupi ob6i sabor, na kojemu de se »mirno i bez ikakve zveke oruzja* razpravljati (ut una universalis diaeta in omni tamen tranquillitate et absque omni armorum strepitu hie celebretur). Na uredeni dan (28. rujna) sastao se je sabor na Rakosu. Premda je bilo ustanovIjeno, da ne bude »zveketa oruija*, doveo je ipak Ivan Zapolja sa sobom 2000 konja.

.

.

nika. Kako je njegova stranka bila kud i kamo pretezitija od dvorske, nijesu se privrzenici potonje usudili oprijeti prijedlozima njegovih pristasa, ved su morali prihvatiti sve, §ta su


NUTARNJK PRILIKE U UG^RSKOJ

HRVATSKOJ OD GOD. 1504.

I

aas

tako bi petnaesti dan sabora (12. listopada 1505.) stvoren znameniti zaklju^ak, kojim se je za sva vremena imalo zaprijeciti, da se Maksimilijan ill koji od njegovih oni

traziii.

I

potomaka popne na ugarsko

kraljevstva Ungarije, u koju je

pak

po obidaju

htijudi

ono

u

troSkove u

iitih

briga

stvari.

to]

I

pogubnoj

smo

i

stvari

udovima osakaceno:

isto kraljevstvo

§to je

naime to

bilo

upravljano.

kraljeva

Kad

ulagali

smo jedno

ipak

popravljene,

i

smo

velik tnid, brige

kroz to vrijeme uslijed velikih

grozQO razkidano

i

nevolji toga slavnoga

i

koji put sabore

radi tesa je to na§e kraljevstvo tako

gospodara

i

>Mi smo

ovako:

prilici

bijedi

ovo vrijeme, kako svatko lako vidjeti moze, spalo; duvara skrajajoj domovioe na§e Ijubitelja i

premda su neke

nastojanja poboljJane

i

gotovo

i

najboljih driavljaaa

propasti valjano doskotiti, obdrzavali i

ZakljuCak glasio je po

prijestolje.

desto u duSi na§oj razglabali o tezkoj

bi bilo

i

i

razli-

spoznali kao glavno,

oslabljeno, te Da svima svojim

mnogo

zgodno

puta od inorodnih ili

i

stranih

potrebito prollost spomi-

lako bi se objasnilo, da to kraljevstvo nije nikad pretrpilo ve<5e Stete, vece opasnosti

njati,

'^Hafnr "bcIrvtuS^Stl^amHt hc^cixlea* xittj'UiTaruAt

(raMo/au

Tl

OdLOMAK kojom

w

Vt^rriog

bt frTtrnHLr

m»rmdi^ 2i^^«

4f

bt

'^tyutJafU'ntcS Trtit' >t pttfrntcf. Uctfrnu*

AorTyWT^^M^.

fa^m*

tm^ .9et ^ M ^^^"^ »« ,

IZPRAVE, IZDANE NA

a:

7)yc»^,

» "ttdi^mfi rCnninnt

Ixu^Uim .loiinnt* St^yA Vv>«/p-i.i««»

CiJBu^

POUU RaKoSu

agirski sUleli ztTJeriie, da n buda^e ne

hroLffftx,

(5e

12.

4e'«Aeiv.

l»A«mw» liA*

St

5«5'

O^a^lyat....

LISTOPADA 1505.,

tadjincA birati

u

kralja.

Oriavni arkiv u B«4u

(9.).

t razsula, nego tada, kad je bilo drfano upravljano pod tudjom vladom, a ne pod svojim jezikom. Ti bo stranci brinuli su se za svoje sukromne stvari, a nijesu prije proueili dud obi^aje ovo scitskoga naroda, koji je ovo kraljevstvo s najvecim i

i

vanjem krvi

i

neizmjernim gubitkom

sada braniti gvozdjem

i

oruijem

,

svoje

pak su

prolije-

bradc (ti

stekao, te

stranci)

vazda

ga jednako tako nastoji viJe

mirovali

i

i

lastovali,

nego da

bi se oruijem bavili. I tako se je zgodilo, da su Rama, Srbija, Halii, VladiBugarska Dalmacija, kako premnoge tvrdinje po njihovoj nehajnosti od toga kraljevstva odkinule, tako da nam se je nakon razkidanih udova bojati, da dc se nepri-

mirija,

i

i

jateljske navale sad oboriti IItt. potj.

IL

III.

i

na nutarnjost. Sudimo, da se sve to ne

bi bilo

dogodilo,


KRALJ VLADISLAV

226

— 1516.).

JAGELOVIG (1490.

IL

# da

rodjenu grudu, birao

je ugarski narod, Ijubeci svoju

svoga kralja ne od stranih

za

sposobne od svoga roda. Jer da poradi kratkoce mimoidjemo preslavna II., otca kralja Bele IV., zatim Ljudevita i Matija§a, kao i drugih ugarskih kraljeva, po kojima bi ne samo prodiceno iine ovoga scitskoga naroda, nego i slava njegova raznesena §irom svijeta do nebesa: nijedan izmedju onih, koji je od plenaroda, nego

djela prejasnoga Andrije

mena ugarskoga uzviSen na kraljevsku Cast, nije tome kraljevstvu nanio nikakve Stete, napredak. Nasuprot oni, koji su uvedeni bili izmedju stranih naroda, nego samo korist ne samo da su bili kraljevstvu na pogibao, nego su takodjer koji put kao najbjesniji i

narodu

zemlji, te su

u samoj

grdnu sramotu. Zeleci negda doskociti, te da nas mi dakle ovomu i bi bijeda (kad se desilo, gora te bi s ovoga svijeta bez muzkih kraljevstvo ne stigne jo§ i potomaka preminuo na§ sadanji premilostivi gospodar, gospodin Vladislav, kralj Ugarske CeSke i t. d., koji nam je ne samo svom miloScu kraljevao i nas odrzao, nego nam takodjer obnovio mnoge sloboStine na§e), pak bi netko od inostranih knezova ovo

dusmani okrutno

haratili

tolikomu zlu kao

nanijeli

razsulu sviju nas teda

i

i

kraljevstvo nasiljem ugrabio, te nas turio u vjedito robstvo; obziruci se takodjer

na

da na 6itavome

to,

od svoga roda

birao

svijetu i

krvi:

nema naroda

ili

da

ovo

dakle

se

puka, koji

si

kraljevstvo,

krScanstva, te koje brani krscanstvo uz golemi gubitak svoj i

na neki nacin nesrecnijim od ostalih, odredjujemo i i od najvecega do najmanjega ustanovljujemo

ne

kralja

bi

koje je

i

i

osobito

gospodara

predzidje

i

§tit

manjim jednodusno od manjega do naji

svojih,

ne

bi cinilo

da odsad u buduce, koliko god puta kad god ovo kraljevstvo bude li§eno gospodara i kralja, a da ne ostavi nikakvih muzkih ba§tinika, koji bi po pravu obiCaju ovoga kraljevstva imali naslijediti, ne cemo nikad vi§e ba§ nikoga od stranih naroda, bio ma kojega jezika, izabrati za svoga kralja; nego cemo jedino Ugrina za tu sluzbu zgodna sposobna potraziti, te ga jednodu§nim sporazumom voljom na poljuRakoSu, a ne drugdje, za gospodina i kralja svoga primiti izabrati (quod a modo vecega

i

utanacujemo,

i

i

i

i

i

quandocumque hoc regnum principe

deinceps, quotiescumque et

que heredes mascuhni, qui de iure remanserint;

perstites

extunc

et

rege orbabitur, nuUi-

consuetudine eiusdem regni succedere debent, su-

et

de cetero

perpetuum,

in

nullum

penitus

extranearum

regem nostrum eligemus; sed tantummodo Hungarum ad hoc officium requiremus aptum et idoneum parili voto et unanimi consensu et voluntate, in campo dumtaxat Rakos, et non alibi, pro domino et rege nostro

nationum, cuiuscumque

linguae

assumemus, eligereque

et

kraljeva

i

existat,

assumere

acceptare debeamus).

I

budu6i da imade nekih

knezova susjednih, koji dnevice rade, da to kraljevstvo za sebe predobe,

mogli po smrti redenoga prejasnoga odvrati,

et

in

ili

kralja,

kad

umro bez muzkih potomaka,

bi

pak jo§ za njega ziva na ovo kraljevstvo

mozda nas sve silom

ili

6esti

njegove

s

§ta

oruzjem

te bi

Boze

udariti,

da dakle u takom slucaju ovo kraljevstvo i njegove Cesti, a najviSe braca i prijatelji na§i na medjama stanujudi sve unatoc nagega jednoduSnoga izbora ne budu pokoreni, obecasmo prisegosmo u ime svoje i svojih

te pokusati

svladati:

i

potomaka, da ne cemo tada jedan drugoga 6e dapa(e Citavo kraljevstvo boriti,

Ako

dok

na noge

ustati,

ostaviti, i

se takova napastnika ne oslobodimo

svi i

vec §to

cemo

vecom silom pomagati, te domovinu sve do smrti

se za

kraljevstvu prijaSnji mir ne povratimo.

pak tko od nas usudio se protivno Ciniti, neka se za sva vremena smatra izdajicom kraljevstva. Ni novo izabrani, kralj ni fiitavo kraljevstvo, ne smije ga pomilovati, vec neka kaje svoju krivnju bez kraja u jarmu vje6itoga robstva podani6tva«. bi

i

U

uvodu izprave o ovom zakljudku (littere sanctionales et constitutionales) nabrajaju se poimence prelati (10), baruni magnati (53), kao i poslanici plemicki (125) iz zupanija (52), koji su taj zakljuCak prihvatili. Medju prelatima spominju se primas Tomo Baka5 od Erdeda i koloSki nadbiskup Gregorije Frankapan, ali manjkaju zagrebaCki i


NUTARNJE PRILIKE U HRYATSKOJ biskup Luka, zatitn biskupi peiuvski

bosaaski,

i

skupi (kao kninski, krbavsko-modruiki, senjski prior

i

palatin

UGARSKOJ OD GOD. 1504.

I

dubiiki zupan Bartol Berislavid.

Od

Emerik

i

Perenj, kraljevski sudac

i

i

napokon oto6ki);

««7

hrvatsko-dalmatinski bi>

svi

no zato

je

nazo^an vranski

drzavnih banina zapisani su gotovo

erdeljski

vojvoda Petar od Bozina

svi,

kao

sv. Jurja,

i

w •3.

''

- « a m o

=?

CO

o

s ._

g

N

^i^tz^-

2 ^ 3

O

^^

a

z S. < o Q S

7j.

r

A

«

iJ M

Q <

E

/^

.J

l\

>

:;§H:

< <

M •<

3

afflUi

I-.

O Ok

paie

i

nedavno imenovani bani hrvatski Andrija Hot od Bajne

mata, koji medjutim electi«);

ooda

svi

ne

bijahu

jo5

uvedeni u svoju

dvorski dostojanstvenici, pak

i

baoi

i

banovinu

Franjo Bala^ od Gjar(zato

se

i

beogradski, severinski

zovu i

»bani

$aba£ki,


KRAU VLADISLAV

22§

kao

i

sibski despot Ivan Berislavic.

JAGELOV16 (1490.

II.

— 1516

).

spominju se herceg

Izmedju velikasa

Lovro

Ilo6ki

knezova nijednoga Frankapana, Zrinskoga, Ivan Zapolja, se jedino knez Juraj Mrsinjski, dok kneza spominje Kurjakovida Blagaja, a od knezova Ivana Karlovida nema. Poslanici kraljevine Slavonije (oratores regni Sclavonie), po imenu protonotar Emerik Hassagh, Juraj Kastelanovic, Bernardin Turoc i Ilija BoSnjak zato

ali

i

nema od

hrvatskih

na saboru, ali se ne spominju medju onima, koji su zakljucak stvorena zaklju^ka zamolili kraljevskoga sudca Petra od nakon oni su nego primili; ovjerovljeni prepis izprave »za zaStitu njihovih prava< dade da im Bozina, sv. Jurja (iurium eorum ad cautelam). Po svemu ovomu sudeci nagadjamo, da mnogi stalezi krabill

su dodu§e nazoSni

i

na sabor u ob<5e ni do§li, a koji su do&li, da nijesu bili sporazumni sa zakljudkom pretezito magjarskih prelata, baruna i plemica, Jamadno nije ni kralj Vladislav bio oduSevljen s toga zaklju6ka, a jo§ manje kraljica Ana, i jer je moIjevstva hrvatskoga nijesu

tivacijom

njegovom

bilo

ofiito

oboje uvrijedjeno,

i

jer ih se time neizravno htjelo prinuditi,

da dadu svoju kder za Ivana Zapolju. Poglaviti velika§i kao da su to i osjecali, pak su s toga jo§ istoga dana primas Tomo Bakac od Erdeda, palatin Emerik Perenj, vojvoda Ivan Zapolja, herceg Lovro Ilodki i drugi utana6ili savez, kojim su se obvezali, da ce

medjusobno braniti protiv svakoga neprijatelja; no uza to da ce nepokolebivo duvati dast, te kraljici, da ce sve ciniti, §to bude na njihovu korist vjernost prema kralju volju izvrsivati, koliko samo bude mogude bez uStrba da ce napokon njihovu zelju se

i

i

i

i

drzavne slobode. Medjutim ni to nije koristilo: kralj Vladislav nije nikad potvrdio sabor-

skoga zakljudka, koji

A

s

toga nije ni postao zakonom.

mogao

da ne pogazi tolike prisegom zajamdene ugovore. K tomu je Maksimilijan ved i kupio vojsku, da s njome udari na Ugarsku, jer je sumnjao, da je sam kralj Vladislav sporazuman sa saborskim zakljudkom. Da odvrati njemadkoga cara od rata, §iljao je Vladislav svoga poslanika- k njemu, koji je s Maksimilijanom u nije

ga

ni

potvrditi, a

Dogovaranja otegla su se do veljade 1506., kad no mletadki poslanik u Ugarskoj javlja, da se radi o zenitbenim svezama izmedju Habsburga Jagelovida. Kraljica Ana, koja je u ono vrijeme bila trudna, gotovo je bila sigurna, da de roditi sina, te je ved za nj krstnoga kuma trazila. Ali u isti mah radila je, da se utanadi bradna sveza izmedju njezine djece habsburikih potomaka. I tako se je zgodilo, da su nakon duljega dogovaranja ugarski poslanici utanadili s Maksimilijanom 20. ozujka 1506. u Novom mjestu kod Beca ovo: mladji unuk carev Ferdinand uzet de kraljevnu Anu, kder Vladislavljevu, a unuka careva Marija podi de za bududega sina kraljice Ane, kojega ona zeljno odekuje. Taj ugovor potvrdi§e kralj Vladislav i supruga mu Ana ved 27. ozujka u Budimu, odrediv§i sutradan Maksimilijana podjedno za skrbnika

polovici prosinca 1505. tajno u Linzu ugovarao.

i

i

ako bi potonji prije reda umro. Medjutim se car Maksimilijan, koji bijaSe u to skupio dovoljno vojske, nije zadovoljavao tajnim ugovorima, nego je odludio silom izvoj§titi priznanje svoga prava. Dne 18. travnja 1506. upravio je iz §tajerskoga Gradca pismo na ugarske staleie, kojim i

stitnika djeci kralja Vladislava,

je

dokazivao, da ga nasljedno pravo na ugarsko

ugovoru, nego krvi potjede

i

po tome,

od ugarskih

§to

je Austrija

kraljeva,

i

bila

prijestolje

nekad dio

sto se je rodio u

ne ide samo po pozunskom Pannonije, §to

Novome

on po tankoj

mjestu u ugarskoj

kuli;

on je dakle pravi Ugrin, kojega se zakljudak posljednjega sabora ne tide, zato ga stalezi moraju primiti za svoga kralja, ako bi Vladislav umro bez muzkih potomaka. U isti mah poslao je jedan dio svoje vojske pod grofom Salmom na ugarsku granicu, a 1. svibnja javio je (in Wyschperg) kralju Vladislavu, da je odpremio svoju vojsku u Ugarsku, i da utjera svotu, koja

Na

ga zapada po pozunskom ugovoru,

prituibu kraljevu odgovorio je car

obznanio, da ne

moze

podnijeti

sljednjega sabora na RakoSu,

ali

iz

da kazni nevjernike (contra infideles). Ljubna 5. svibnja, kako je ved davno bio njemu i

nepravde, nanesene

da ga

je prijateljstvo

mu od i

nekih (per aliquos) za po-

bratinska blagohotnost

od osvete


NUTARNJE PBILIKE U UGARSKOJ odvradala. Pa£e

sada spreman je pogadjati

i

I

HRVATSKOJ OD GOD. 1504.

339

njegovi poslanici £ekaju

se, te

samo na

slo-

bodni prolazak, da k njemu podju, Buduci da su u to careve vojvode zaista stale harati

po oblastima ugarskih velika§a. prinudjen bi kralj Vladislav 7. svibnja od drzavnoga vijeca, da navijesti caru rat. Uza sve to pisao je Maksimilijan jo§ istoga dana (7. svibnja) kralju Vladislavu iz Ljubna pismo, da je spreman po prijaSnjem predlogu njegovu samjestu oko 24. svibnja, pak glededi jedan drugomu stati se s njime oa odredjenom milo

u

L

lice

^f,

f,LJs

,4}^6

mutuo

(ut

et

aspectu

«^^.WJ Yl?

Af»i-r

S-rr-^.^'^

iucundo

jUi^

f

t^

invicem |peifrui)

^'-^

//"^*

^r^^ L^^d

-r,

r <'f'f

7/-

o

-vije<fati

'"^

TC^^r^'^^'^t?

J^ r^ ''

fir'

^^^. -6^

<,

koristi

svojoj,

^^i^^*

^f '^'^'^J' r'*^^

IZPRAVA KNEZA BeRNARDINA FraNKAPANA, isdana u Kakovcu

lo.

ulaikk 1504., kojom obcdaje stronie teta, hercegra

u

noga

tailitaika,

te

bann

i

pomanati protiv ivih neprijit

Ija

IvftUn Korvinu,

tla

de ga driati

njigorih.

KraUavakl arkiv u Monakovu

svojih kraljevina

i

podanika, kao

jer je Vladislav bio u to

Zapolju, zapovjedivdi

i

ditavoga krSdanstva.

pozvao narod na oruije, uz

mu, da bez krzmanja sa

§to

AH

to je

ine

9.

pismo svibnja

(11.).

bilo ve<5 zadocnilo, i

vedim brojem konjanika

samoga Jvana i

pjeSaka po-


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.

33<»

u Stolni Biograd, pak da se neprijatelja na kraljevstvo odbije hita

s

njegovom pomodu

— 1516.).

ostalih vjernih

i

podanika napadaj

(ut vestro et aliorutn fidelium nostrorum auxilio

impetum

valeamus). hostium ab hoc regno coercere et depellere Medjutim gospoda ugarska po starom su obiSaju slabo se odzivala zapovijedi svoga kralja. I tako se nije nitko odupro Maksimilijanu, kad je on u lipnju 1506. iz Stajerske .

vojskom

s

i

.

.

topovima provalio u Ugarsku, da sam

mu

obijest* neprijateljskih

glavom kazni

ipak §to

velikaSa, Stededi

viSe

»grubu

i

nerazboritu

siromaSne a neduzne

Ijude.

kod grada Zeljeznoga, odakle je poSao k §oprunu, koji mu se Odanle udario je na sjever, gdje su se s obje strane Dunava od sv. Jurja i Bozina. I ti su se poklonili, na §to se je car grofova posjedovanja sterala u gornju Auslriju, ostavivSi vojsku svojim vojvoWaltersdorf vratio oko 19. lipnja u dama, koji su posHje osvojili medjaSni grad Po5un otok Calokez, ne namjerivSi se nigdje na ugarsku vojsku. Maksimilijanu bijaSe se u torn ratu pridruzio ne samo njegov stari privr2enik Ivan KaniXaj, nego i neki hrvatski knezovi, kao Ani Frankapan Brinjski i mladi Ivan Karlovic (Kurjakovid) Krbavski. AnX Frankapan bija§e 'jo§ u veljaCi ostavio svoi

Dne

14. lipnja stajao je

je takodjer

morao

pokoriti.

i

zavi6aj

i

po§ao k njemaCkomu caru.

gospoda skupljala su se tijekom svibnja u Stolnom Biogradu, gdje su obrane od Maksimilijana. Proglasili Stjepana Hedervara kapetanom fieta, koje <5e suzbijati carevce. To je doznao Maksimilijan od zarobljenih uhoda, pak je stoga slojeci 14. lipnja kod Zeljeznoga jos jednom pozvao pismom kralja Vladislava, da stane na put rovarenju ugarske gospode. Car pi§e svomu »predragomu

Ugarska

takodjer vijedala, kako da se

bratu

rodjaku* po

i

prilici

va§oj nipoSto nije nepoznato, §ta su velikaSi

ovako: »Jasnosti

naUgarske u proSlom saboru, drSanom mjeseca rujna, protiv nas §ega zajedniCkoga ugovora poduzeli, a §to i danas u Stolnom Biogradu snuju. Stoga hocemo va§u prejasnost ponovno obavijestiti i vama otvoreno obznaniti, kako nam je nemogu6e, da neprestano podnosimo takovo rovarenje naSih protivnika, naroCito kad i

stalezi kraljevine

i

vidimo, kako su oni vaSu jasnost prinudili, da nas u svojim

nama Ugarskoj

i

Ce§koj, kao

i

ipak dosad nijesmo na nijedan naiin

u ime bozjega teljski

i

javnim ediktima u kraljevi-

Moravi proglasite

u pokrajini

zasluiili.

Ijudskoga prava, a za volju

svojim neprijateljem, §to

S toga opominjemo vaSu

iJasti

i

jasnost,

da se

duznosti vaSe u tima stvarima prija-

da nama kao bududemu caru, a sada rimskomu kralju nama dvojakim pismom i prisegom obvezani, pravo na§ega

bratinski ponesete, te

i

bratu va§emu,

kako

ste

kao vladar

i

kraljevstva (kojemu to pripada) netaknuto saCuvate, da ga i drugi duvaju, brane i odrze*. ViSe medjutim od toga pisma dojmile su se ugarske gospode, sabrane u Stolnom

nasljedstva branite

i

i

upravitelj

uzdriite, te poradite,

Biogradu, pobjede carevih vojvoda.

oko

izmirenja.

Dne

tako je medju njima pretegla stranka, koja je radila

I

24. lipnja biSe izabrana Cetiri poslanika: koloiki

Frankapan, peduvski

biskup Juraj

Sakmari,

erdeljski

vrhovni dvorski mar§al Mojsija Buslaj, da podju

Tek

k caru u

na put, zgodi se neSta, §to

nadbiskup Gregorije

vojvoda grof Petar Be6,

i

da

s

od Bozina,

i

njime ugovaraju mir,

posve preobrazilo sve prilike: kraIjica Ana rodila je 1. srpnja 1506. sina, koji je na krstu dobio ime Ljudevit. Rodjenjem prijestolo-nasljednika nestade bar za neko vrijeme razloga daljemu takmenju izmedju Maksimilijana Ivana Zapolje, pak tako podje ugarskim poslanicima za rukom, te ved 19. srpnja 1506, ugovoriSe u Betu konadni mir, Pogodbe mira bile su ove: obje §to su oni po§li

je

i

strane povudi de natrag svoje dete, a

sve zarobljeno i osvojeno vratit de se prijasnjim gospodarima. Onima, koji su se u ratu pridruiili Maksimilijanu, narodito Anzu Frankapanu Brinjskomu, Ivanu Karlovicu Ivanu Kanizaju ne de se niSta na zao uciniti. i

U

pogledu priznaje nasljedstva kude Habsburg ne mogo§e se ipak sporazumjeti. Maksi-

milijan oditovao je sa svoje strane:

»Pridriajemo ipak mi kralj Maksimilijan sebi

nasljednicima narodito svakolika nasljedna

i

svaka druga prava, koja

smo na

i

svojim

kraljevinu


NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ Ugarsku

i

HRVATSKOJ OD OOD. 1504.

1

na pripadajuce njoj kraljevine dosad imali

ugarski poslanici: >Obedajemo, da (S^mo dlanke. koje

smo sporazumno

tvrdo

sada imamocj'a na to pridadoSe

i

vjerno

i

jednoduSno, kao

i

jedni^ki ustanovili, a nijesu ni jednoj stranci na ultrb*. 5.

ovaj ugovor

obdriavati

privolom

s

i

«3«

i

one

obiju stranaka za-

Iic&

Kralj Vladislav potvrdio je mir

kolovoza u Budimu. Kralja Vladislava snasao je u to strasan udarac: dne 26. srpnja 1506. umrla

supruga Ana u babinama,

jar su joj

mu je

nespretni Ijeinici htjeli ukloniti groznicu pultanjem

da se je zatvorio u kraljevski dvor u od svijeta. SabravSi se opet pone§to> kidala ga nemila briga za bududnost nedorasle djece njegove. Njegove je zelje susretao car Maksimilijan, koji kao da je slutio, da mladi slabi Ljudevit ne ce dugo zivjeti stadoSe opet oba vladara [snovati o zblizeoju svojih porodica. Car poslao je u 1 tako krvi. Kralja je

poradi toga spopala takova

Budimu,

kroz neko vrijeme posve

te se

sjeta,

odijelio

i

Pavlinski samostan (sada kazniona) u Lepoglavi.

Budim ovjen6anoga pjesnika

Spieshammera (Cuspinianus), koji je neko vrijeme ugovarao s peiuvskim biskupom Jurjem Sakmarijem nekadanjim velikovaradinskim biskupom (sada kaludjerom) Ivanom Filipcem; kad se sporazumje§e, vratio se Spieshammer s Ivanom Filipcem u Bed, gdje 6e dogovore kraju privesli. i

povjestni£ara Ivana

i

Medjutim bijaSe

kralj

Vladislav

sazvao

sabor, koji se je sastao

mu

staleii

rodjenja okrune. Ali staleii bijahu neSto

naduli

na polju RakoSu. Kralj je

cara, i

zelio,

pak ne htjedoSe ugoditi

opet

bili

jo§ jade

da

ielji

njegovoj.

sina

Ljudevita

24. travnja

godi§njicu

1507.

njegova

o tajnim dogovorima izmedju kralja PaCe kako su privrienici narpdne stranke

i

u preteiitoj vedini, stvorio je sabor takovih zakljudaka (izmedju 20), koji su

stezali

kraljevsku

vlast

i

zakrdivali

Habsburgima put do

mladi Ivan Zapolja proglaSen vrhovnim kapetanom kraljevstva, te

ma§ni zadatci uz palatina

i

vrhovnoga sudca

na kraljevskom

djeno, da kralj imade dr2avne poslove obavljati

1

na

samo

s

prijestolja.

mu

dvoru.

Tako

bi

povjereni vrlo za-

Nasuprot

privolom driavnoga

bi

vijeda,

odre-

pade


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.

2

1516.).

kapetanije) popunjat ce vrhovne drzavne casti (kao vojvodstvo u Erdelju, sve banije jedino s njime u sporazumku. ยงta kralj uCini bez privole drzavnoga vijeda, neka nema vrijednosti. Glede drzavnoga vijeca opel hi zakljuCeno, da u njemu moraju vazda nazo6ni koji od njih budi tajno budi javno radio protiv biti saborom izabrani prisjednici; ako bi i

i

zakona driavnib, imaju ga drugovi prijaviti saboru, koji ce ga kao slobode kazniti. Odluka napokon o krunisanju kraljevica odgodjena izdajicu domovine se sastati o Jurjevu slijedede godine 1508. koji ce sabora, bi do slobode, boljitka

i

i

Vladislav jama^no nije bio sporazuman

Ozlojedjen joยง

ni potvrdio.

tim, ยงto

i

su

sa zaklju^cima

sabora,

pak

ih s

toga nije

odgodili krunisanje njegova sina, pri-

stalezi

Njegov pouzdanik Ivan Filipec dovrsio je u to punomocnicima u Konstanzu, te utana^io ponovno zenitbeni

Ijubio se je joS jaCe caru Maksimilijanu.

tajna dogovaranja s carevim

ugovor, koji

Vladislav 12. studenoga

je

Anu

Vladislavljevu kcer

U

1507. prihvatio.

uzet 6e carev unuk Ferdinand

se ugovoru odredjuje:

torn

prema

brat njegov Karlo

stariji

ili

tome, kojemu 6e od njih djed odrediti za bastinu Austriju i Tirolsku; za kraljevida Ljudevita opet poci 6e najmladja careva unuka Katarina, ili ako ona umre, njezina starija

ne smiju pogaziti ugovora

sestra Marija. Ni car ni kralj bi poslije mogli

ako se ne

pogoditi

smrti

svoje

ruCio je Vladislav za slufaj

radi vijena

ili

pak

ni razvrci zaruka,

djecu svoju skrbi

i

ni onda,

Drugom izpravom

udovnine.

zaยงtiti

prepo-

Maksimilijana.

cara

doznati, poSlo je

u Ugarskoj nista izvjestno moglo kraljevim dvorjanicima za rukom drzavno vijece skloniti, te je privolilo,

da Vladislav

ozujka 1508. sazove sabor

Kako

12.

krunisanju kraljevida Ljudevita. kraljevoj

vec su

zelji,

Ijevstva,

i

nepovrijedjeno Cuvati

ne ce

dok

vlasti,

ni za zivota

znamenitu

mladi kralj poStivati

ce

u das smrti

ni

obcinu.

Samo

deset

dvanaest

je

I

na koje

ostaviti

predati

sina

je

slobode

i

zakone kra-

sina obecao, da de

kad doraste, da ne de

niti

morao

biti

zavjernice

po Ivanu Gudeticu

vrsiti

zavjeriti,

da

nj

kojemu domadi pre-

mogao

je Vladislav

Maksimilijanu,

u kraljevstvu, gdje ce

28. svibnja

se odluditi o

tako bi Vladislav prinudjen,

u ime svoga

Tek nakon ove svedane

plemidi.

i

razglasiti krunisanje,

kojom

izpravu,

kojemu ce

put bezuvjetno udovoljili

taj

to obedanje svedano ne obnovi. Joยง se je otac

svoga

baruni, velikaยงi

i

stalezi ni

poStivati sve slobode naroda, a sin,

i

stranomu vladaru, nego da de ga lati,

za 13. svibnja, na

Medjutim nijesu

jamstva, da

trazili

nije

da se njemaSki car ne ce pacati u njegov odgoj.

te je 27. svibnja izdao

kraljevske

ugovoru

se o obnovljenom zenitbenom

uza

pozvao

i

niti

dubrovadku

krunisanje obavilo se je u nedjelju 4. lipnja u Stolnom Biogradu izmedju prije

sati

podne, kojom

je

prigodom uz brojnu gospodu ugarsku

i

hrvatsku bio nazodan francuzki poslanik Ljudevit Helie, koji je dvogodiSnjemu kralju proricao sjajnu bududnost. Od hrvatske gospode bill su nazodni gotovo svi prelati, medju

njima izabrani biskup modruSki Ferdinand Frankapan, zatim od velikaSa svjetovnih Lovro despot Ivan Berislavid, bani hrvatski Juraj Kanizaj i Ivan Ernuยงt od (lla-

Ilodki, srpski

kovca. Slijedece godine 1509. okrunjen bi Ljudevit 11. oJujka u Pragu

krunom

sv.

Ve-

deslava. Pridaju,

da se je tom prigodom razplakala kraljevna Ana, ugledavsi zlatnu krunu

na glavi svoga

brata.

Kad

zavrgoยงe,

premda

od

kderi postaviti

Sale

U

i

ju

je otac zapitao, zaSto

hrvatskom kraljevstvu banovao je

Ivaniยง Korvin.

plade, potuzila se malaSna, ยงto ju

od brata svoga. Udivljeni otac dao krunu na glavu.

je starija

Odkad

je Ivaniยง bio

u

i

Italiji,

nakon primirja

je

s

nakon svedanosti kao

Turcima (1503.) herceg

stao je zanemarivati svoju zakonitu suprugu

Beatricu, tako da je radi toga bilo nesporazumka s njezinim otcem Bernardinom. Medjutim dodje napokon ipak do izmirenja. Knez Bernardin Frankapan, boravedi 10. ozujka 1504. u gradu Rakovcu, oditaje zajedno sa svojim sinovima Matijom, Ferdinandom, Krstom i

da prima bana gati

IvaniSa,

svakom prigodom,

svoga

zeta, za sva

vremena

za svoga zaยงtitnika, da de ga

poma-

da ga ne de nikad ostaviti ni u zivotu ni pri smrti. Ako bi pak kada nastao kakav nesklad ili razmirica medju njima, izabrat de obje stranke tri do i


NUTARNJE PR1LIKE U UGARSKOJ dobra

ietiri

ce njima suditi

prijatelja, koji

svakom prigodom radio u

je Bernardin

kad se je htjeo popeti

1

HRVATSKOJ OD GOD. 1504.

pravdu

i

prilog

na stolicu palatioa, a

i

odkrojiti.

svome tada,

a33

Nakon toga izmirenja knez onda, ga je pomagao

zetu, te

kad se

i

za bolesti kraija Vladi-

je

ban IvaniS bude nasljednikom. AH hercfg umro je prije kraija svoga. Jo§ u rujnu 1504. boravio je ban IvaniS u Kninu, gdje je prigodom fetovanja bosanskih Turaka malo ne pao u Sake njihove. Poslije toga spopala na

slava stalo pomi^ljati

ga

u jedanaest

po nodi izdahnuo. Sahranili su ga po naroiitoj

sati

redovnika

crkvi

zahvalni

i

kojemu

Gjulaj,

mu

stavio

clausit

ovomu

pridan bi

viguit

pax

latuit,

fuit,

s

iz-

— plurima post — anno Christi

>Dum

regno

in

die

octobris

Kasnije

fecit«.

dum

tua

licuit,

potestas

fraus

tempore firma

isto tui

regnavitque honestas«.

Nakon

smrti Ivanisa Korvina imenovao

Vladislav

kralj

je

Ivan

— Mathiae qui

fieri

o Joannes,

regia,

toga

napisu jo§ drugi, koji se je

ovako:

svrSavao

je

mnogo

strenuus hie armis

quarto

de Gyula

Joannes

12.

zivota

u samo-

extremum

quingentesimo

ter

mundo triumpha

diem

za

1504.

listopada

njegovoj

ovim napisom: >Haec tenet

i

ducem tumba Joannem

victor

njegov

privrzenik

stirps inclyta regis erat

partaque

bijaSe

12.

crkvu obnovio.

i

na grob mramornu pIoCu

je

je zeiji

bijase poklonio grad Vinicu,

klesanim likom arcta

Lepoglavi, kojima

Pavla u

sv.

darovao, pade im samostan Vjerni

i

na sjever u grad Krapinu, gdje

je groznica, te se je sklonio

stanskoj

mu

da

tko

to,

Hrvatsku

Dalmaciju,

kraljevine

za

dva bana, po imenu

Siavoniju

i

Andriju Bota od Bajne Franju Bala§a od Gjarmata, povjerivSi im, da pre1

uzmu ne samo

nego one gradove prema ugovoru od g, 1490, imala opet zapasti kraljevsku krunu. Osim toga bilo je novim banima Sto prije sazvati sabor kraljevine Slavonije, te na njemu vijebaniju,

i

i

imanja, koja su

dati

s

Ali

najvecim

opirao

slavonski

nepovjerenjem.

koji je

reieni

NajviSe

bani

bane

im

se

Bernardin Turoc

svakomu plemidu

gubitkom glave, ako

$tu su ga

te kralje-

dofiekaSe

stalezi

dosadanji banovac

od Ludbrega, jetio

obranu

odrediti potrebito za

i

vine.

bi

pri-

BERCEGA lvANi§A Korvina

PlO(^A S GROBNICE

doSao na sabor,

zakazali.

I

slobodna

I

BANA

a nekaiaiojoj crkri paTlioikoj a Lepogltvi.

obdina na brdu Gradcu oprla se banima, ne htijudi ih primiti

medju svoje

zidine; padc

i

udovica Ivanis5a Korvina. kneginja Beatrica Frankapan zamolila

je

kraija,

da se o posjc-

dima pokojnoga hercega, koji bi se morali kruni povratiti, povede razprava pred ugarskim saborom, a ne pred onim, $to su ga bani sazvali. Kralj je na molbu obcine na brdu Gradcu pismom od 30. oXujka 1505. javio banima, da je redenu obdinu primio u svoju nasiljc iiteljima nanose, vec da za§titu, te im zabranio, da ulazedi u grad ikakvu Stetu gotovim Qovcem pladaju, &to bi troiili; no zato je drugim pismom od 9. travnja o§tro i


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.— 1516.).

234

Bernardu Turocu, ako bi da'je banima smetao. Oni moraju baniju preuzeti i da li se je slavonski sabor zaista sabor obdriavati, kako je vec prije odredio. Ne zna se, htjeli priznati, jer se oni joS u bana novih nijesu stalezi da sastao;1ali nema'dvojbe, se rogoborilo protiv Franje NajviSe bani. »izabrani« listopadu te godine naprosto zovu glasu kraljevstvu, i jer je bio na hrvatskom Bala§e od Gjarmata, jer nije imao posjeda u poCetku gote na je smutljivac. Napokon je kralj bar donekle popustio, kao okrutnik zaprijetio

i

dine 1506. mjesto omrazenoga Balase imenovao

banom rodjenoga

Hrvata, po imenu

Mark a

dosad bio ka^telan kraljevskoga grada u Budimu* Mi§ljenovica iz Andrija Bot i Marko MiSljenovid upravljaju odsad hrvatskim kraljevstvom kroz dWje godine(1506. 1507.), vrgeci podjedno sluzbu kapetana grada Senja. U ozujku 1506. borave ne moze. poslanici ba-a Marka u Dubrovniku i traze od obcine nesta, §to ona uciniti Dne 14. rujna zapcvijeda kralj obinia banima, da brane Stjepana Berislavica, kojega je

Kamicca.

koji je

zasebnu

primio u svoju

Dva mjeseca

zagtitu.

poslije,

19. studenoga, nalaze

opet kralj

6uva kraljevske tridesetni^are u svojoj varoSi od obdini na brdu Gradcu, da brani, Stiti njegovih Ijudi. Slijedece gosvih napastnika, a narocito od bana Marka MiSljenovica i

i

1507. poziva

dine

kralj

7. lipnja

Bota od Bajne

bane Andriju

i

Marka MiSljenovica

Kamieca, da na prvi oktavalni sud, gto ce ga u Slavoniji drzati, pozovu sve plemide, koji na svojim posjedima silom traze mitnicarinu od gradjana zagrebackih. Pod konac godine 1507. pomrsio se je sklad izmedju kralja i banova. Povod je mogli ili htjeli pobirati vaaredoa daca u Slavoniji jonako odlucno, bio, sto banl nijes (Horvata)

iz

i

Pe5at Beatrice Frankapan.

quam ....

kako

je kralj zelio (illam negligentianfi,

illius

regni Sclavonie faciunt). Bilo je jamaSno

godine 1508. oba bana njihove

od Cakovca

povjerio.

Ved

Gradcu kod Zagreba, da

(aufferentes), te ju povjerio

sobne za spas

i

in administratione presentis subsidii

razloga, da je kralj na po6etku

drugih

Jurju KaniSaju Ivanu ErnuStu obznanjuje kralj iz Budima obcini na brdu

casti rijeSio, te ju

12.

sije^nja

Andriji

je

i

Botu

i

Marku

i

reCenim muzevima, koje

bansku

Mi§ljenovi6u je

prona§ao

mirno stanje« hrvatskoga kraljevstva (quos

ad

illius

6ast

zgodne

»dosta

oduzeo i

spo-

conservacionem

dictorum regnorum nostrorum comperuimus). S toga poziva obdinu, da nove bane 6astno primi i sa njihovom druiinom ugosti, pak da ih vazda sluSa kao svoje poglavare. Medjutim stari bani nijesu satis aptos, sufficientesque et

idoneos pro salute et tranquillo

statu

spremni, da poloze svoju cast, a osobito Andrija Bot od Bajne.

S toga poziva kralj brdu Gradcu, da na poziv novoga bana Jurja Kanizaja ustane listom na oruije (universaliter insurgere) da ga na svaki nadin pomaze, ako se skinuti

bili

25. sije5nja 1508. obdinu na

i

Na koncu

* ofiluje I

i

15. sloljeda

i

na poietku l6. velika

time, ito slavonski staleii ne de imati

suvremeni dvorski povje?tni6ar Ljudevit

Htvsti imadu nijesu

*

silom

vjtCite ili

banovce

Tubera

piSe,

je i

opreks izmedja Hrvata i Magjara, To se medju iaim druge Castnike, ako nijesu urodjeni plemidi sUvonski.

goTorcdi o

pravde medju sobom radi hrabrosti; jer

oiuijem pokoreni

nego su po pravu

ni

rodbinstva

boju

pod

Uibinom, ovAko:

Dalmatinci, koji doSli

pid ugar^ku

Choraati, perpetuas de virtute controuersias inter se habent; neqae eaim Dalmatae, aatik, TJ ant

armig coacti, sed cogaatloa's iare

in

Haagaricam

su

pretelit

vla?t*.

qaorum

concessere ditionem).

m

»Ugri naimi

i

dij^ljm Hr/ati,

(Haagari n'miram

et

pars potior est Chor-


NUTARNJB PRILIKE U UOABSKOJ

I

HRVATSKOJ OD GOD 1504.

«35

predao mu baniju. Istoga dana upravto je Vladislav ban Andrija Bot oe bi pokorio pismo i na ob<5inu grada Senja. Ali sve to niie koristilo, jer se ni Bot ni MiMjei

sli^no

novic ne htjedoSe odreci svoje vi§e bila u

se poglavito u Slavoniji,

Senju

i

^asti.

hrvatskom kraljevstvu

dok

I

6etiri

tako

se zgodi, da

su odsad kroz dvije godine

bana; vlast Jurja Kanizaja

i

druga

mu

i

priznavala

Andrija Bot vrSio vlast u juznim krajevima, naro^ito u Otodcu,

je

hrvatskom primorju.

Premda

je

od god. 1503.

na granice hrvatsko-ugarske

i

Turcima, trebalo je ipak^badno pazili Po nekom prora^unu za god. 1504. doznajemo, da

trajalo primirje s

turske.

se je tada imalo potro§iti za obranu hrvatske zemlje

ban imao je'dobivati godiSnjih 10000

vaca. Hrvatski

i

njezinih knezova lijepa svota no-

zlatoih forinti u

gotovu

i

za

1000

for.

Bbatrica Franrapan.

soli;

osim toga imao

bi

2000 for, a za uzdriavanje 200 knezovima obecana bi godiSnja podpora

za senjsku kapetaniju

primati

lako oniXanih konjanika 4800

for.

I

pojedinim

Krbave za 200 konjanika (po 10 for.) 2000 for., knezu Mihajlu Frankapanu za 60 konjanika 600 for., knezu Aniu Frankapanu 700 for., knezu Bernardinu Frankapanu 1000 for, knezu Nikoli Frankapanu 500 for, knezu Antunu Blagaju 500, knezu Nikoli Zrinskomu 250, knezu Petru Mrsinjskomu 250, Mihajlu Turku 250, vojvodi Kozulidu 250, Benediktu Ratkaju 250, kninskomu biskupu 250, bratu (koji su iz Bistrice do^li u Klis) 320 for. za 32 konjanika, plemijurju Miii£idu dima (sklonivSiin se) u Kninu 400 for. za 40 konjanika. Nadalje bi odredjeno, da se za utvrdu Knina potro&i do 4600 for. (za kopanje nekoga jarka izmedju dviju voda, za konjanika: Ivanu Karlovicu

za uzdriavanje

i

od


KRALJ VLADISLAV

236

IL

JAGELOVI6 (1490—1516.).

oko kapitula, za uzdrzavanje straza). I za gradove Rmanj, Sinj i Klis opredijeljeno bi 6000 for. No najviSe trebalo je ulo2iti za Jajce i ostale gradove u banovlni jajaCkoj, naime svotu od 25.000 zlatnih forinti. Od toga imali su samo baoi 2000 u soli za uzdrzavanje 200 konjanika 300 pjejajaiki primiti 12.000 u gotovom obnovu drugih zgrada 3000 for. t. d. Koliko se Saka, nadalje za popravak zidova je od tih odredjenih svota zaista potro§ilo, ne da se ustanoviti. Svakako stoji, da je grad izgradnju

zida

i

i

i

i

Sinj

na Cetini

Kad

obranu.

bio

taCku ietu od 80 ta

bi

se

i

Toj

Ijudi.

se

toliko puta pr(

?e brabro sabljom u ruci. stolnoj crkvi sv.

u Spljetu, poslao je u Sinj mle-

je 15. sije^nja 1508. donijeti hranu i zairu, te knezu Zarku Drazojevicu, staromu junaku 1 vitezu, koji slavio u borbi s Turcima. Ali taj put bio je zle srede. Na i

Spljeta preko Klisa u Sinj udarila na

iz

razasula dru2inu njegovu.

posve napustiti njegovu

smijeralo

je

6eti trebalo

zadada povjerena vojvodi

bijase vec

putu

zanemaren, pa5e da

vrlo

vidio mletaiki knez Petar Malipiero

je to

Knez

Mrtvo

Dujma, gdje

iJeta

od 200

Ijudi, te razbila

njegovo preneseno bi u Spljet, te sahranjeno u

tijelo

mu

njega turska

vojvoda Zarko Drazojevic poginuo je takodjer boreci

i

je vjerna supruga, hrvatska plemkinja

Katarina Marti-

nuSevid dala postaviti nagrobnu plo6u s napisom. Beatrica Frankapan,

prugom Kako je lagao

udova

iza

hercega

umrla

to vrijeme

joj

i

bana Ivani§a Korvina, tugovala

je

i

jedina

Juraj, koji

za supruga svoga nedaka, sina svoje sestre iz

poslije

je

dugo

Beatrica se je a uza to zive

kratila,

i

svome gradu

Gjuli

Bio

kobno utjecao u

da se drugi put udade. Pred-

prilike

udala za Jurja

je

za braniborskoga

od 24 godine, po imenu

ugarskoga

i

hrvatskoga kraljevstva

je bio za dvije

godine od nje mladji,

ipak privolila, te se je 21. sijeCnja 1509.

Braniborskoga.

da je tada umrla, po svoj

udate

Sofije,

je to mladid

da podje za muza, koji

pustopaSne dudi. Napokon

i

traga; fini se,

porodice HohenzoUern.

mnogo

je za su-

preostala kci Elizabeta (1508.).

ostala posve sama, stao ju bodriti kralj Vladislav,

joj je

izbornika Fridrika

u

U

vi§e godina.

prilici

vec u ozujku 1510.

Ali

u gradu

Varazdinu.

nema

joj

Lakomisleni Juraj

potratio je na to imanje IvaniSa Korvina, u koliko ga nijesu drugi razgrabili.

(Odnosi prema Mletcima mirja s

Turcima (1503.)

tafkom obcinom, pade

i

Cambrayska

utanaden bi izmedju njega

15. veljade 1504.

kojim se je obdina obvezala, da de

mu

liga 1508. —1512.). I poslije prii dobrom sporazumku s mle-

u savezu

kralj je Vladislav ostao

i

Mletaka novi ugovor,

pripomoc od 30 000 dukata, a on za to nema nikakvih osobitih obveza, nego samo da de tu podporu troSiti na obranu Hrvatske (che li danari sariano ben et fructuose dispensati in custodia della i

dalje davati godiSnju

Crovatia). Dobri odnosi izmedju kralja i obdine nijesu se pomrsili ni onda, kad je bilo razmirica izmedju njihovih podanika u medjaSnim oblastima. Tako zapovijeda kralj Vla-

dislav 20. kolovoza 1504. Nikoli Sekelju,

govomu

tajniku Petru Berislavidu,

kapetanu svojih dvorjanika, da se pridruzi njerodjenomu Trogiraninu i tada prepoStu sv. Lovrinca

u Peduhu, pak da oba zajedno podju na jug u Skradin, gdje de se na Miholje (29. rujna)

mletadkim povjerenikom, te rjeSavati razmirice izmedju podanika obiju drzava (pro videndis et cognoscendis atque rectificandis illis differentiis et dampnis, que inter subditos illustrissimi domini Venetorum et subditos nostros ex regno Croatie commissa sunt). Kralj je obnovio svoju zapovijed 16. rujna; ali se dini, da nije izvr§ena, jer se sastati s

Mletci opet 29. svibnja 1505. tuze

ucjenjuju sa

u

srpnju

3000

1505.

libara.

zajedno

Kralj s

je

na vojvodu Kozulida na to poslao

u

njegova

sina,

Hrvatsku Filipa

punomodnikom

mletadkim

i

procijenio

pade im glave

Morea, koji

podinjenu

je

Stetu

u

na

Da li je kada odSteta pladena, ne znamo; ali dobri odnosi trajali su pade od jeseni 1506. drzala je mletacka obdina na kraljevu dvoru opet stalnoga poslanika, po imenu tajnika Vincentija Guidota, koji je bio ne samo od kralja, nego i 12.000 dukata.

i

dalje,

od velikaSa na dvoru

mnogo paXen

ostrogonski nadbiskup

Toma Bakad od

i

cijenjen.

njemu primas poglavito preporukom mle-

NajviSe pak ugadjao

Erdeda, koji bijage

je

i


ODNOSI PRBMA MLETCIMA ta£ke obdine postao kardinalom Ali

I

CAMBRAYSKA LIGA (1508.

#37

carigradskim patrijarkom, te se je nadao jo§

i

medju ostalom gospodom Da dvoru

i

— 1512.).

biio je oditih

i

vedemu.

privrienika mletadkih, a bilo je

knezova u Hrvatskoj, koji su naginjali obcini, te primali od nje podpore place. Qd svih izticao se je Ivan Karlovic od Krbave s majkom svojom Dorom, kojih su posjedovanja neposredno medja^ila s mletadkotn drzavinom. i

i

Kralj Vladislav zivio je dakle u najboljoj slozi s mletadkom obcinom, kad su na pocetku 1509 osvanuli na njegovu dvoru poslanici francuzkoga kralja Ljudevita Xll i njemadkoga cara Maksimilijana, te ga pozvali, da pristupi k velikomu savezu, kojega je

onima, kojima

zadaca bila utamaniti mletadku drzavu, te njezine oblasti povratiti

ona ugrabila. Vladislav neka torn prigodom uzme

ja§e

onako njegovoj kruni pripada. Kako je Italija od god. 1495, kad bila

pozoriStem

su

bojeva, upletali

krvavih

u

je

Dalmaciju,

nju provalio

se

francuzki

bi-

kralj

Karlo

i

VIII.,

ne samo aragonski

sudbinu njezinu

u

ih

koja po pravu

Ferdinand Katolicki, nego i car Maksimilijan, koji je uvijek budno pazio toj zemlji. Medjutim najvecu korist od tih bojeva crpali su ba§

(Ipanjolski) kralj

na svoja carska prava u

po kopnu italskom,

Mletci, koji su tada znatno razprostrli svoju vlast

samo

oblasti ne

Milanu, nego

vojvodini

papinskoj

i

pade

drzavi,

i

gradove

otev§i

i

Napulju.

kraljevini

na prijestolje, vec je od prvoga dasa 1. studenoga 1503. stupio II., koji je oko toga, da obnovi papinsku driavu, pak se nije stoga kratio sloziti ma s kime, samu da Mletcima otme papama ugrabljene gradove, kao Ravennu, Faenzu Rimini. BaS njegovim nastojanjem bude u rujnu 1504. pri sklapanju ugovora u Bloisu utanaden savez cara Maksimilijana, kojemu je bio cilj izmedju njega, kralja francuzkoga Ljudevita XII. uni§titi mletadkn republiku. Ali kako izmedju cara i francuzkoga kralja nije moglo doci do pravoga izmirenja, premda je papa u Ijetu 1507. za taj posao odredio kardinala

Papa

Julije

radio

i

i

Bernardina

zasnovani

Carvajala, nije se ni

savez

protiv

Mletaka mogao

uvreda, nanesena od Mletdana caru Maksimilijanu, doprinijela

je,

ostvariti.

da je savez

Tek

bio zaista

u iivot priveden. s vecom vojskom iz da se u Rimu dade okruniti za cara. Medjutim obcina mletadka ne dozvoli mu, da s 6itavom vojskom prodje kroz njezine oblasti. Na to se dade car 4 veljade u Tridentu od krSkoga biskupa Mateja Langa proglasiti >izabranim rimskim caremc, zapode na vi§e strana rat s mletackom obcinom. U isti mah posla zasebna

Maksimilijan bijaSe se naime na podietku godine 1508. spremio, da

Tirola podje u

te

Italiju,

i

zasnovane ved pregovore o savezu pouzdanika k francuzkomu kralju, da se s njim izmiri se nadaSe, Car da ce Mletke posve zgaziti, te navijesti protiv Mletaka konadno dovrSi. i

saskomu vojvodi u jednomu pismu od 1. ozujka ovako: »MIetcani prikazuju svoga dvjema nogama u moru, s trecom na ravnoj zemlji, a s detvrtom u gorama. Mi smo nogu u gorama gotovo sasvim zadobili, samo nam manjka pandia, koju demo s Boijom pomodi za osam dana imati; posiije toga kanimo osvojiti i nogu na ravnici*. Ali nakon prve srede stizavala je cara nedada za nedadom. Mletadki vojvoda Bartolomeo d' Alviano provali pade u travnju 1508 u austrijske zemlje, osvoji Goricu, Divin Vito

lava s

i

pavu, a onda 6. svibnja austrijske

Ivaoom Cresa

i

Istre

s

i

U

Trst.

Pazinom;

u

isto

Navagierom u Kvamer. drugih otoka, posla

od god. 1465.

bila

u

vlasti

26.

drugoj

polovici

vrijeme

PoSto je

svibnja

osvojiSe

on

isti

dan grad

i

segoSe pri svedanoj sluibi

najvedi dio

mornarica pod kapetanom

doplovi

njihova

potonji

naoruiao do 1500 otodana

s

Krka,

na Rijeku, koja je joS pozove tamoSnjega kapetana Ivana Raubera

svibnja 1508. svoga glasnika

austrijskoj, te

i

stanovnike na predaju. Budud da je austrijski kapetan imao uza se ostavi

Mletci

samo 250 momaka,

podje u Ljubljanu, a na to se Rijeka predade. Stanovnici Bozjoj

vjernost

mletadkoj

obdini

;

pri-

Andrija de Mula postade

providurom grada, a Jeronim Querini kapetanom tvrdinje. Dva dana zatim (28. svibnja) grad Trsat, kojim je dosad zapovijedao neki njemadki prinudiSe Mletdani na predaju

1.

i


KRALJ VLADISLAV

338

II.

JAGELOV16 (1490. —1516.).

predado§e upravu Trsata Rabljaniau Jeronimi Crnoticu, premda je ban Andrija Bot zahtijevao, da se grad njemu povrati. U isto vrijeme pokoriSe Mletiani pria§ca Ra§e, kao Kastav, Moscenice, Lovran, BerSec, namorska mjesta izmedju Rijeke

Na

kapetan.

to

i

pokon jo§ i Lupoglav. Ba§ ti posljednji u ono doba ostavili na cjedilu njemacki utana6iti

s

Mletcima primirje na

tri

gubitci prinudili su Maksimilijana, kojega bijahu i

i

staleii,

Tom

bijahu osvojili, narocito pak austrijsku Istru s

Duboko ponizen

te je morao 6. lipnja 1508, prigodom ostavio je njima sve, §to Rijekom i Trsatom.

austrijski

godine.

ogorfien, tezko je Maksimilijan

zgodu, da se Mletcima

izgledao

pouzdani biskup Matej Pod konac godine 1508. borave njegova kci Margareta Lang u Cambray-u, gdje no ugovaraju sa svemocnim ministrom francuzkoga kralja, englezkoga kralja. Tu bi kardinalom Amboiseom, kao i s poslanicima Spanjolskoga napokon 10. prosinca utanaSena liga (Cambrayska), kojoj su pristupili papa, car, kraaragonski (Spanjolski), a kojoj je bio poglaviti cilj, da se razkomada Ijevi francuzki da joj se oduzme sve, §to je u potonje vrijeme na italskom kopnu niletacika obcina, ugrabila. Papa uzet ce gradove u Romagni, kralj aragonski primorske gradove u Naosveti.

i

i

i

i

pulju, car otet ce

oglejskoga

Roveredo, Veronu, Padovu, Vicenzu, Treviso

kao

patrijarke,

kralj

napokon dobit ce

Ligi

mogu

i

oblasti

austrijske

i

Furlansku

s

posjedima

u posljednjem boju izgubljene; francuzki

Bergamo, Cremu

Cremonu, i sve Sto k tomu spada. markgrof montferratski, da opet predobe otete im oblasti; napokon pozvat ce se kralj ugarski, da se pridruzi, te da Mletcima oduzme gradove i kotare, koje mu bijahu silom i prevarom kroz jedno stoIjece (1409. 1508.) pooteli. Rat 6e zapodeti 1. travnja 1509.; da bi car imao povoda prekrSiti primirje, pozvat 6e ga papa, da se kao zaStitnik crkve podigne, pak da joj povrati oteta imanja. Zato ce papa Julije II. podjedno udariti mletadku obcinu crkvenim Bresciju,

pristupiti hercezi savojski

i

ferrarski, zatim

i

i

prokletstvom

i

interdiktom.

Od onoga

kad

u Cambray-u ugovorena, salijedu neprestano poslanici da on pristupi k savezu i da s vojskom udari na mleta6ku Dalmaciju. Nasuprot radi mletadki poslanik Guidoto svima silama, da osujeti nastojanje mleta6kih neprijatelja, §to mu polazi za rukom, jer kralj boravi od veIjafie 1509. kroz ditavu godinu (radi kuge u Ugarskoj) u (!!eskoj, a vjerni privrzenik mletadki, kardinal i nadbiskup Toma Baka6 od Erdeda umije stvari tako udesiti, da su u drzavnom vijecu mleta6ki prijatelji vazda u vecini. Medjutim je obcinu zadesila jedna nesreda za drugom. Dne 27. travnja 1509. udario ju je papa prokletstvom i interdiktom; malo dana zatim, 14. svibnja, razbili su Francuzi kod Agnadella mletadku vojsku pod Alvianom i Pitiglianom. I 6ete cara Maksimilijana suzbijale su MletCane na viSe strana. Tijekom lipnja jedna je vojska njegova od 15.000 Ijudi redom osvojila Roveredo, Vefrancuzki

i

6asa,

bi liga

carski kralja Vladislava,

i

i

ronu, Vicenzu

i

Padovu, dok su opet dolnjoaustrijske 6ete na iztoku otimale Trst, Goricu,

napokon i Rijeku. Potonje pomagao je i hrvatski ban Andrija Bot, zatim knez Bernardin Frankapan, koji je zajedno sa svojim sinovima i rodjacima smatrao taj Cas zgodnim, da svojemu rodu vrati otok Krk. Ban Andrija Bot iz Senja i knez Bernardin Frankapan iz Vinodola udarali su ne samo na taj otok, nego su takodjer sa

austrijsku Istru, a

350 konjanika

i

1500 pjeSaka

provalili

u mletaCku

Istru, te robili

oko Labina

i

Plomina.

Mletaeki providur u Labinu javlja 13. lipnja

njegovom kotaru, te dok je

Maksimilijanu,

U

prvoj

u Mletke o Stetama, koje je u6inio ban u pridaje, da ban Andrija Bot drzi Rijeku, i da se sprema k caru bivSi providur rijefiki Jerolim Querini pobjegao na otok Krk.

polovici

pretjerano, kada

papa

ka2e, da su Mletci

godine Julije

II.,

1509. gubili pozivljudi

osim Dalmacije

su Mletci na sve strane. kralja

izgubili sve, §to su

omedjena samo na kotar njihova grada, >i tko dogodilo*. Cini se, da je Vladislava papino pismo

je vlast

Prema tomu

nije

zapoCne

rat,

Vladislava, da s mjesta

dosad

drzali na kopnu; njihova

bi znao, §to se je

ohrabrilo,

jer

u to

i

12. srpnja

s

njime

pi§e

iz


ODNOSI PRBMA MLETCIMA

I

CAMBRAYSKA LIGA (1508.

Zlatnoga Praga hrvatslcim banima Jurju Kanizaju

Budim, kamo

su

pozvana

i

odrede sve, da se §to brze povede

vojna

939

£rau§tu, da §to prije podju u

Ivanu

i

gospoda, pak da onda

druga

— 1512.).

zajedno s njima

Vijede se u

za Dalmaciju.

utanade

Budimu

i

zaista sa-

da se poSlje u Dalmaciju 6000 konjanika s dovoljnim brojem pjeSagradu dije; u isti mah poslao je palatin u ime kraljevo naloge hrvatskim zupaoijama jer vecina gospode nije Zagrebu, da kupe vojsku. Ali od svega toga ne bi ipak niSta, Vec 17. srpnja bijaSe projer se je malo zatim sreda vratila Mletcima. marila za rat, odludilo,

stalo, te

i

i

i

i

vidur Andrija Gritti opet predobio Padovu, a kad je car na to 15. rujna stao podsjedati taj

grad, koji je branio Pitigliaao sa 14.000 Ijudi, suzbijali su hrabri branitelji sve juriSe

carske vojske, tako da je Maksimilijan nakon posljednjega juriSa (29. rujna)

morao pod-

vojskom svojom na koncu oktobra u Tirol povratiti. I s iztodnoga ratista stizavali su nepovoljni glasi za cara, jer su Mletdani ponovno obladali Rijekom. Glavni zapovjednik njihovoga brodovlja, po imenu Angelo Trevisani, bija§e skupio morblizu 3000 vojnika, te pristao s njima kod Omi§lja (na otoku naricu od petnaest galija Krku) nasuprot Rijeci. Dne 2. listopada 1509. do§ao je prije sunfianoga izhoda pred samu Rijeku. Posada docekala je mletadko brodovlje sa silnom vatrom; no uza sve to podje mletadkim 6etama za rukom, te uze§e gradske zidine. Na to bi boj nastavljen u sadu dignuti,

te se s

i

samome

u

gradu,

dok gradjani

svojoj grad plijeniti,

jadoj

ne podlegoSe.

sili

ne pra§taju6i nikomu; mnogi

Pobjeditelji

gradjanin bude na

po6e§e

u jarosti

komade

sasjeden;

napokon bude grad na vi§e strana zapaljen. Neprijatelj podinio je za nekoliko ura tolike strahote, da je sam zapovjednik Trevisani morao reci, kako ce se jednom za Rijeku govoriti: »Ovdje je bila Rijeka< (et mai per lui non se dirra, qua sono Fiume, ma qua fono Fiume). Jo§ isti dan dade Trevisani juriSati i rijedku tvrdinju, u kojoj je bila njemad:ka posada. Navala

godbom;

je

predati. PreuzevSi Trevisani tvrdinju

da su najvise

krivi.

Haranje

kapani)

tada u sluzbi

bill

on je htjeo

pisati

u Mletke

grada

Sve

§la

vidjeli,

da

svete

to

da

je

na Rijeci zbaden

modi, crkvene posude

i

tom zgodom na

sprave, kao

stvari,

drugi dan, kad

sam Trevisani u svome

i

koji su »zivinska sv.

Marko

i

Rijeci zaplijenili,

druge

celjad*,

grb mletadke

spominju

dragocjenosti, koje su

tezko da je Sto poslije vraceno, Sve to odneseno bi u Mletke, koje su bile otodkoga biskupa Vincentija Andrejevica (de Andreis),

naSli u crkvi sv. Marije.

osim onih

opisuje

no mornari,

dini,

republike! Medju stvarima, §to su ih Mletdiani se narodito

i

se izpriiava, da je Rijeka paljena protiv njegove volje;

pitati,

ne mogo§e se suspreci, kad su

nastavljeno bi

tvrdinje

i

Maksimilijana.

On i

u zeljezo okovati, za koje je driao,

Ijudi

vojskom, da zauzme Bakar, kojega su gospodari (Fran-

s

cara

izvje§du na mletadku obdinu.

htjeli predati pod poim se morado§e bezuvjetno

su se branitelji

za pogodbu, ve<5

dade 40

palenje

i

poslan takodjer jedan brod

bi

zestoka, da

tako

bila

dobitnici ne htjedo§e ni tuti

ali

i

i

koje su njemu kasnije predane.

Sredna obrana Padove Maksimilijana

i

i

ponovno osvojenje Rijeke u listopadu 1509. bijahu za cara

njegove privrienike u Hrvatskoj

i

Ugarskoj veliki udarci, to

vi§e, §to

su

po dogovoru, u isto vrijeme provalili u Hrvatsku, te nemilo poharali oblasti knezova Bernardina, Ania Mihajla (Mihovila) Frankapana. Glasi o potonjoj provali uzraTurci, kao

i

dovaSe MIetdane u velike; a njihov

povjestnidar

Marino Sanuto

dnevniku, da je to bila >najbolja novinac, koja je tada <5e

je

zabiljeiio

stigla, jer se je

je

u svome

sve nadalo, da

Turci Mletcima pomagati. Medjutim obdina mletadka nije time bila zadovoljna, nego

svima silama pregnula, da ligu svojih neprijatelja

razpr^i.

U

to

ime odlu^ila

je uz ino

na dvor kralja Vladislava posebnoga poslanika, da ga konadno odvrati od ligaSa, pate da ga moida skloni i na o£iti savez s Mletcima. Zadada ta povjerena bi doktoru

poslati

i

vitezu

Petru Pasqualigu,

koji

grad na dvoru aragonskoga kralja kroz hrvatsko

kraljevstvo,

je

prijaSnjih

godina viSe puta zastupao svoj rodni

njemadkoga cara. Kako je Pasqualigu bilo prolaziti zapala ga je takodjer zadada, da smota i one hrvatske i


KRALJ VLADISLAV knezove,

dosad

su

koji

Andriju Bota

bana

uz

stajali

JAGELOV16 (1490.

IL

— 1516.). Frankapane, pak da

i

ih

pri-

kloni inletadkoj obcini.

od osam lica. Kako je Senj bio u vlasti bana Andrije Bota, neprijatelja mletaikoga, nije se u njemu izkrcao, nego je pristao u Bagu (Karlobagu), koji je pripadao odanomu knezu Ivanu Karlovicu, gospodaru Krbave i Like, a Sarjaku kaeza Nikole Zrinskoga (koji se bijase ozenio sestrom njegovom Jelenom). U Bagu je ostao od 25. listopada do 4. studenoga, a onda je poSao preko Velebita u Liku, gdje je u Novigradu (danas Novi) odsjeo kod kneza Ivana Kariovica. Tu su se naSIi na okupu jos neki knezovi, sve privrzenici mle12. listopada

na put

Pasqualigo poSao je

Petar

1509.

s

drazinom

kao Ivanov rodjak knez Juraj Mrsinjski, knez Nikola Zrinski, knez Antun Biagaj drugi. U Novigrad do§ao je i tajnik bana Bota zahtijevajuci, da Petar Pasqualigo privoli sastati se negdje s njegovim gospodarom, jer ce mu ina^e s oruzjem zakr5iti dalji

ta6ki, i

put.

Po naputku Ivana Kariovica urete poslanik sastanak

dobi od njega slobodno pismo.

preko Like

i

Krbave

Dne

gradova

kraj

Ivana

Na putu

banom u

s

Bihacu, a na to

studenoga ostavi Pasqualigo Novigrad, pak udari

8.

Kariovica

i

njegovih

prema Bihacu,

rodjaka

su ga Ivan Karlovic sa 300 konjanika, zatim

kamo

je stigao 11. studenoga.

ostali

knezovi sa svojim Cetama, tako da je uza se imao svega 450 konjanika.

doiekao

ga je

ban

zaista

Andrija

sluzio neprijateljima republike, te

pratili

Bot sa 150 konjanika, izvinjavao

ga uvjeravao o svome

prijateljstvu

U Bihacu

sto je doslije

se,

prema

njoj.

Iz

Bi-

haca odpratili su hrvatski knezovi poslanika do Zagreba, kamo je stigao 15. studenoga, gdje je ostao do 22. travnja slijedece godine 1510, LJ Ugarsku nije mogao podi, jer i

u Ce§koj,

je kralj jo§ uvijek boravio

i

ma

jer

redovni

poslanik

Guidoto

nije

mogao

izmoHti audiencije.

izvje§taja

pol godine u Zagrebu

radio je Pietro Pasqualigo poglavito oko gospodom svaki pokret protiv svoje domovine. Iz njegovih razabiramo, da mu je to podpuno po§lo za rukom. Malo ne svi kne-

Boraveci

gotovo

medju

toga, da zaprije6i

zovi hrvatski

od Frankapana izpridavali, Sto im

i

Frankapane

izuzev

do§li su

obca

odreci svoje dasti,

pomamili se, da stupe u mletaCku sluzbu; pade k poslaniku knez Matija, a poslije otac mu Bernardin, te se i

brat, dotidno sin

vladala

kraljevstvu

hrvatskom

Krsto

smutnja, jer

dok novi bani

da ga zbace. Tako

je

jednoga bana, pace

ni palatina

sluzi

se

u cara Maksimilijana.

kraljem

Juraj Kanizaj

u zemlji preotelo

Ivan

i

mah gotovo

Emerika Perenja,

ban

skinuti

K tomu Andrija

je

u hrvatskom

Bot

nije htjeo

Ernust nijesu imali dosta snage,

bezvladje, jer

nitko nije slulao ni-

koji je tada zastupao

odsutnoga kralja. Ban Andrija Bot pozivao je staleze na sabor u Topusko onda u Oto6ac, ali mu se malo tko odazivao; kad su pak novi bani htjeli drzati sabor u Krizevcima, zaprijetio je i

Bot stalezima,

da

joj

te nitko se nije

kuga

je bjesnila

onda

se nije bojati

obcini sklona, a diniti,

i

dok

usudio dodi

na sabor.

mogao

je strasio Ijude potres)

Dalmaciju.

za ovi

za

Hrvatska

Dalmaciju

ne

Kraj takih tuznih prilika (uza to je Pasqualigo tjeSiti svoju obcinu,

gospoda neslo2na velikim dijelom mare, ne mogu ni ugarska gospoda ni§ta su

i

sve kad bi i htjela. Medju prelatima magnatima

u Ugarskoj i Hrvatskoj nasao je poslanik u obde pogodovala Mletcima u svakome pogledu, a na delu bio joj je primas kardinal Tomo Bakad od Erdeda, koji se je nadao s pomocu Mletaka kada tada postati rimskim papom; druga takodjer nije bila za oditi rat s republikom, ali je i

dvije struje: jedna je odito i

ipak htjela upotrebiti nevolju njezinu, te iznuditi

Potonjima

pripadao

je

palatin

Emerik

od nje

§to vece pogodnosti

Perenj, zatim pecuvski

biskup

i

i

koristi.

tada kraljevski

kancclar Juraj Sakmari, srbski despot Ivan Berislavid i drugi. Ivan je Berislavid na samu novu godinu 1510. doSao k poslaniku, te budi sam od sebe, budi ponukan od drugih predlagao, neka Mletci ugrabljenu Dalmaciju sami povrate kralju Vladi-

siavu kao dar,

a onda de Vladislav jamadno otvoreno

pomagati

Mletke ne samo


ODSOSI PREMA MLETCIMA protiv lige,

nego

i

u ratu

I

C\MBRAYSKA LIGA (1508.

Turcima, na koji

s

papa

tada

je

predlog despotov odgovorio je Pasqualigo doskodicama

ga

despot pozvao na tajno rociSte na dan

je

pana.

Tu mu

je Berislavid

rekao:

ako ne ustupite Dalmaciju. stalezi,

>Zaista,

Sve kad

bi se

i

u sakristiju stolne crkve sv. Stje-

vlasti

sti6u

pripada. Zaista bez (ustupa) Dalmacije ne cete ni§ta poluiiti*.

ni§ta postici.

stidi

>Da, bez

S toga cemo

Ali na

pozivao.

II.

poslani^e, niSta

nje odrekao, ne

kralj

da ostanu skrStenih ruku, dok sve evropske

posprdno odgovorio:

Julije

«4l

§alom; jednako je uiinio, kad

i

triju kralja

gospodine

— 1512.).

Na

i

ne cete

poIu£iti,

ce podnositi ugarski

uzimaju

ono, Sto im

to je Pasqualigo

gotovo

naime mi izgubili, ne mozemo za dobro republike Ugarske obranimo zadrzimo*

Dalmacije, ako bi ju

gledati,

da ju

i

i

Medjutim mijenjale su se prilike sve vi§e u prilog Mletcima. Sta nijesu mogli pona bojnome polju, poluiivali su vjeltom politikom svojom. Na podetku god. 1510.

Bahtolomej d'Alviano, mletaCki Tojroda.

Po drvoreso

umjeli su dodu§e Francuzi zato je Mletcima

brayske

za

naime papu

lige,

to se je Julije

prokletstva

poMo

iznevjerio

interdikta.

i

i

djeU P«tU Giovia >Elo|;u iUostriam viroramc-

it

carevci

rukom Julija ligi,

Papa

II.

te

je

opet

pretegouti

Oni

Neka

se

svojim brojnijim vojskama;

vratiSe papinskoj driavi,

24. veljaie

1510.

rijeSio

ka

joj

i

razvrgne liga protiv

sloie u veliki savez za rat s Turcima.

bijahu oteli, a na

mletadku obdinu

crkvenoga

Dok

Italije

Mletaka; su

prije

da se > barbaric iz neka se radije krScanske vlasti njegovi poslanici na dvoru kralja s lozinkom,

Vladislava radili na zator mletadke obdine, nastoje odsada predobiti kralja za §to

ft.

HfT. pot).

II.

Ill

ali

Cam-

pokreta^a

pa£e kao rodjeni Talijan poialio, §to se tudjinci bane u

njegovoj domovini, te je razavio barjak slobode nje protjeraju.

sa

predobiti glavnoga svoga protivnika

tjesniji

16


KRAU VLADISLAV

24-2

savez s njom

i

IL JAGELOVlfi (1490.

— 1516.).

rat. U tome pogleda radi najprije papinski poslanik Jakov Pisa, s njime Achiles de Grassis SimuQ KoziCic (rodjeni Zadraain), Ivan Trogirania Stafileo, tada auditor rotae u Rimu. napokon a

za turski

onda modruski biskup (biskup od Castella),

i

Jo§ prije okreta papinske politike pozivala su gospoda ugarska i hrvatska vi§e puta kralja Vladislava, da se vrati iz Ceike, pak da skupi ugarski sabor, gdje bi se odlu6ilo,

Ugarska s Hrvatskom pridruzi. Napokon se je kralj odazvao, te je Praga sazvao sabor u Ostrogon za Gregorijevo (12. ozujka), na koji hrvatskoga. Posebno pismo poslao je na sudca starjesine kraljevstva staleze je pozvao i obdine na brda Gradcu kod Zagreba, u kojem javija, da po^to ga papa neprestano pokojoj stranci da se

6,

sijeinja 1510. iz

i

budjuje sa svojim poslanicima stvari,

i

da

listovima,

i

stvori

odluku glede nekih vrlo zamaSnih

poSto je doslo vrijeme, kad izti6e sa sultanom

pokazuje potreba, da se u6ine shodne odredbe glede je odlu6io

na dan

sv.

ugovoreno

razlicitih

primirje, a suvi§e se

drzavnih posala; zato da

Gregorija drzati obci sabor svih svojih drzavljana (mjesto redovnoga

sabora na Jurjevo). Stoga zapovijeda sudcu

i

starjesinama, da tu njegovu odluku 24. ve-

gradu proglase, a onda da u njegovo ime pozovu na receni sabor svu gospodu hrvatsku i slavonsku, za kojih je svakoga bila priklopljena kraljevska pozivnica. Pasqua-

Ijade u

ligo javija,

da se kraljev poziv

nije

najbolje

dojmio

narocito

hrvatske

gospode, koja

nijesu redovito bila pozivana na ugarski sabor (non era consueto in le diete de

Hungaria de Croatia), vec su po starom obiCaju i pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono, haver loro auctorita ex concessione els atributa fa la loro chiamar

li

signori

dieta in Croatia

se). Medjutim 6'mi se, da se ureSeni sabor nije ni obdrzavao, jer Ce§ke povratio; stoga bi sabor ponovno sazvan za 24. lipnja u

da per

se kralj ne bijase

iz

Stolni Biograd.

u Ostrogon tek 21. ozujka, gdje su s mjesta zapoCela Malo poslije dozvoljeno bi Pasqualigu doci u Ugarsku, na Sto je on 22. travnja ostavio Zagreb i 29. travnja stigao u Budim, kamo ga je dopratio knez Juraj Mrsinjski- sa 30 konjanika. Medjutim tek 17. svibnja pustio ga je kralj prvi put u Ostrogonu preda se u audienciju, pri kojoj je osim primasa Tome Bakada Erdeda, pe6uvskoga biskupa i kancelara Jurja Sakmarija, dvorskih castnika bio nazoCan Kralj Vladislav

stigao

je

vijedanja u kraljevskom vijecu.

i

i

dekan Petar Tomicki. U tajnoj audienciji iza toga izlozio je mletacki poslanik molbu svoje obdine, da se kralj ne bi pridruzio savezu njezinih neprijatelja, vec nasuprot neka nastoji, da ju izmiri s carem Maksimilijanom. Suvi§e trazi poslanika od njega, da bi Mletci smjeli u Ugarskoj unovaditi 1000 izabranih mo-

poljski poslanik, krakovski vrhovni

maka. Iza prve audiencije pratio (Totis),

je poslanik

neprestano

iz6ekujuci odluku. Obilazio je primasa

celara Jurja Sakmarija, koji

mu

barbarski, a vodi ih vi§e bijes

kralj evski

dvor u Budim

Tatu

i

Bakada, peduvskoga biskupa

i

kan-

jednom zgodom rekao: »Ti naSi Ugri jesu narod vrlo nego razlog* (ma questi nostri Hungari sono zente molto je

barbara, et ducuntur potius furore

Dok

Tomu

quam

ratione).

je Pasqualigo

dekao na odgovor, doSli su na kraljevski dvor u Tatu papinski poslanik Achiles de Grassis (oko 3. lipnja), a za njim francuzki Ljudevit Helie, i napokon carski, po imenu Leonard Nogarola i Ivan Spiesshammer (Cuspinianus). S dolazkom potonjih mnozio se

nepovoljne

i

broj protivnika

po Mletcane

vijesti

mletackih

s talijanskoga

na dvoru, osobito ratiSta,

kad su jo§

stizavale

gdje su Francuzi zauzeli Bassano

i Vicenzu, te zaprijetili Padovi i Trevisu. Osobito goropadno pona§ao se je francuzki poslanik Helie, koji je u audienciji 23. lipnja Mletfiane ba§ nemilo izgrdio, nazvavgi ih zvijerima i izmetom Ijudskim (bestie, feres, coluvies hominum). Kralj njegov i njegovi saveznici ne ce dotle mirovati, dok Mletke tako ne ponize, da im zitelji budu opet pri-

prosti ribari. Helie

pozvao

na to kralja Vladislava, da pristupi k ligi da osvoji prevarom njegovoj kruni ugrabili. Neka vise ne trpi, da Mletdani dulje tako o njemu govore, kao da je njihov placenik. Neka se sjeti buducnosti

Dalmaciju,

koju

su

Mletci

je

i


ODNOSI PREMA, MLETCIMA svoje djece,

Mletcima.

U

neka

i

Ako

ih povjeri

I

CAMBRAYSKA LIGA (1508.— 1512.)-

onim vladarima,

s

kojima

HS

ga veiu rodbinske veze, a ne

ugarski kralj ne podje osvajati Dalmaciju, u£init ce to savezni vladari sami.

Stolnom Biogradu. Brojno nize plemstvo zahtijevaSe, da dvorom, prelatima, barunima stranim poslanicima dodje iz Tate u Stolni Biograd, pak da se zapocne vijecanje. Ali kraljevskim povjerenicima po§lo je za rukom, te su nize plemstvo sklonili, da je dozvolivli vanrednu dacu od pel zlatne forinte izabralo kralj

to se je skupio sabor u

sa

i

izmedju sebe deterdeset punoinocnika, koji ce zajedno

vi^im stalezima sasluSati strane

s

kona^no odluditi, §ta da se ucini. Taj uzi sabor polao je u Tatu, gdje je pod predsjedanjem primasa kardinala Tome Baka£a od Erdeda driao prvu sjednicu, u kojoj je redom saslu^ao papinskoga poslaoika <^e Grassisa, onda fran* cuzkoga carske, a napokon mletadkoga. Francuzki je poslanik Helie opet rogoborio protiv MIetdana, prozvavSi ih >tiranima, krivorotnicima, pohlepnim kramarima, komediposlanike, te 2.

srpnja 1510.

i

i

jaSima

lisjacima*, te

i

ponudivSi u ime

pomod. Pietro Pasqualigo govorio na peruke obecanja mletadkih prijatelji republici, koja im vile ugarska kao mletadka; k tomu i

podala

vrijedi

nije

Napokon

Mletcima.

je

od

svih

ta zemlja i

trideset

vlasti

oprezno, moleci

i

neprijatelja, koja

i

koristi

saveznih

mudro

je

se

ne

ostalih

ratna broda u da se ne obaziru

^etiri

i

staleze, izpuniti,

<5e

vec neka ostanu

Dalmacija je jednako

vlasti.

kroz dugi niz godina ni najmanje

vec

papa primio

MIetke u svoju

za§titu, te

ce ih

izdaino pomagati.

Za primasa cima pogodovali,

ne

bi

li

njegove sumiSljenike, koji su odavna Mlet-

i

ali na palatina Emerika Perenja, na pouzdanike nizega plemstva djelovali Sabor je izabrao na to povjerenstvo, koje ce ugovarati s Pasqualigom o tome, mletacka oh6'ma drage volje ustupila Dalmaciju. Predsjednikom povje-

na biskupa su silno.

Tomu Baka6a od Erdeda

renstva bio

bili

su

prizori

ti

i

govori pusta igra;

kancelara Jurja Sakmarija, kao

i

i

Petar Beri-

biskup Sakmari, a 61anom tadanji stolnobiogradski prepost

je

slavic, rodjeni Trogiranin,

koji

je

govorio, da su

mletadkoj Dalmaciji gotovi raditi za oslobodjenje

te

odli^ni

i

u puk nezado-

brojni rodjaci njegovi

zemlje, da je u obce

mletaikom vladom, te da bi on sam s malo vojske mogao Dalmaciju osvojiti. Buduci da se je mleta6ki poslanik neprestano izvinjavao, kako nema nikakve punomoci, da voljan s

razpravlja o ustupu

Dalmacije, sastao se je sabor opet

uz veliko oduSevljenje zakljuCio vlasti.

Pristupit 6e se ligi

zajednidka

osnova.

ratna

i

rat za

caru

6e

u

srpnja

sjednicu, u kojoj je

oslobodjenje Dalmacije

poslati poslanici

K

5.

otici

k caru

i

francuzkomu

stolnobiogradski

kralju,

prepo§t

izpod mleta6ke

da se ustanovi

Petar

Berislavic

i

zupan Ambrozije Sarkanj, u Francuzku senjski kapetan Albert Lonjaj, a k papi u Rim kolodki nadbiskup Gregorije Frankapan. Osim toga dici 6e se na noge vojska od

4000 pjeSaka

2000 konjanika, koje 6e voditi nekadanji ban komoranski kastelan Osvald Korlathkewy, §ipu§ki knez knez Ivan Karlovic. I obcina grada Dubrovnika mora ustupiti vjeSti Feliks Petandic po<5i 6e onamo, da to izradi. Uza sve to JoS istoga dana, kad je rat zakljufien, tje§io je primas Tomo noga Pasqualiga ovako: >Pustite, neka staleii bufe; ma §to totiSki

i

i

hrvatski

Franjo Bala§a,

Ivan Zapolja, svoje

i

krbavski

brodovlje za rat;

ipak nije do§lo do rata.

Bakad od Erdeda zdvojzakljuiili, ipak se ne 6e ni&ta udinitic. I drugi privrzenik mletadki, Filip More, hrabrio je mletaikoga poslanika time, da rata ne 6e biti vec zato, Sto je driavna blagajna prazna, a gospoda ne daju novaca. >Neka me raztrgaju na komade<, rekao je on, >neka mi du§a zadje u pakao, ako 6e ikada ugarska vojska predi preko gora, da zauzme Dalmaciju<. Nekoliko tjedana poslije doiao je poslanik kneza Ivana Karlovida k Pasqualigu u Komoran, te mu saobdio, da gospodar njegov ne prima namijenjenu mu dast vojvode u ratu za Dalmaciju, nego da 6e dalje ostati vjeran republici. U ostalom vojne ne <5e biti, jer kralj nema i

i

novaca, ni da

si

kupi svakdanji kruh, a

gospoda su opet Skrta i siromaSna; napokon bi mogla hraniti tisudu vojnika ni kroz dvije

Hrvatska da tako oskudijeva ziveiem, da ne


244

KRALJ VLADISLAV

^

II-

JAGELOV16 (1490—1516.).

Petar Berislavic i Ambrosedmice. Kraj takih prilika nije niSta koristilo, §to su poslanici s carem Maksimilijanom utana6ili savez Konstanzu gradu ziie Sarkani 1. listopada 1510. u Prema pogodbama toga saveza Cambraysku. najavili pristup kralja Vladislava u ligu i

morao

bi Vladislav

zapoceti

travnja 1511.

1.

na Mletke za Dalmaciju,

rat

pri

6emu ce

ga car i njegovi saveznici pomagati sa 1000 vojnika, dvanaest topova, dvadeset i ietiri dobro opremljene ladje troveslice i §est teretnih brodova. Ali do izvrsenja tih pogodaba ni doslo.

u obde nikad

nije

Uz mnoge izjalovila,

razloge, da se je

bio je poglavito

i

snovana vojna kralja Vladislava za Dalmaciju posve

§to je

taj,

papa

Julije

II.,

sve odlu6nije pristajao uz Mletke,

Cambraysku ligu i potisne Francuze nije duduSe po§ao za rukom; Genovi, u

te radio da razprgi

iz

Francuze

ali

vlasti

Pokus njegov, da

Italije.

li§i

zato je na svaki drugi nadin

im naudi. Ali ni kralj Ljudevit XII. nije stajao skrStenih ruku. Jamacno na njegovu ponuku sastala se je u rujnu 1510. u Toursu sinoda francuzkih prelata, pak obijedivSi papu, da svojom slavicnoSdu smeta miru kr^canstva, zamoli kralja, neka sporazumno s carem sazove obci crkveni sabor, koji ce papu pobrati na red i osuditi. Malo nastojao, da

zatim obnovljena bi 17. studenoga 1510. u kojoj pristupi opet

Bloisu

i

lovici

Julijem

s

Umni

II.

tako osame Mletci

da se

dade se nadmudriti koncu travnja posve u

bi se sastao

Pisi

kralja,

krski

biskup Matej

Lang

citavom obsegu

u

nastoji predobiti

obnovi.

Ali Julije

papu, II.

ne

u Bologni, pak tako se dogovaranja na Sada planuSe osudne borbe na sve strane. Pet kardinala,

od pape odmetnuli, sazva§e 23. svibnja obci crkveni sabor, iste

Bolognu,

te

godine; u

isti

mah

provali

i

papinsko-mletadku

raztepe

koji

francuzka vojska u pa-

vojsku, koja joj je htjela

Belluno, zatim u rujnu redom Vicenzu, Feltre medjutim republika pod konac godine opet natrag zado-

uzeSe Mletcima

Furlansku osim Osopa, §to je

Caru ostadose jedino njegove

i

oblasti u

Istri

i

grad

Rijeka, koja je svakako

prije

rujna bila opet u vlasti njegovoj.

U

to

nije

papa

ni

Julije

mirovao.

II.

18. srpnja 1511. crkveni sabor, koji sv.

francuzkoga

Mantovi, ni poslije

rujna

1.

carevci

I

zakr(!;iti,

spretni

i

nekadanja liga

izjaloviSe.

zauze

pinsku drzavu,

i

u

ni

koji se bijahu vec prije

7.

i

i

ugovarahu

bila.

izmedju cara

nagoda s papom. I zaiita se u popokuSa na kongresu u Mantovi izmirenje ozujka 1511. desire u Mantovi poslanici carevi, francuzki, englezki i spanjolski, te

se prije

put

liga

Ferdinand Katoli^ki pod pogodbom, da

aragonski (§panjolski) kralj

Ivana u Rimu,

i

ce

kojemu ce se

na

Da

osujeti

se sastati

koncil

19. travnja

razpravljati

u

Pisi,

sazove

on sam

1512. u lateranskoj crkvi

o svemu, §to je crkvi potrebito. Iza

Englezkom o velikom savezu protiv Francuza, te proglasi onda 5. listopada u Rimu »svetu ligu«, kojoj je bila zadaca, da se Francuzima oduzme Bologna obnovi cjelokupnost papinske drzave. Napokon kazni toga ugovaraSe

s

Mletcima, Spanjolskom

i

i

crkvenim prokletstvom onih pet kardinala, koji bijahu koncil u Pisu sazvali. da je na taj koncil, koji se je ipak sastao 1. studenoga, do§Io malo pre-

24. listopada

Time lata,

su

polufii,

a

im

nije

ti

i

su

zitelji

posve zavisni od Francuzke,

mnogo

mogao dugo

se

ligom«

bill

Pise

bili

smetali.

dobre srece. Njihov

Bresciu, a zatim je 11. travnja

Dok

je tako

na bojnome

obraniti

vrli

kod

te

su se poslije morali preseliti u Milan, jer

papa odklonio burn na crkvenom polju, jer su Francuzi u ratu sa >svetom

polju,

vojvoda Gaston de Foix osvojio je u veljadi 1512.

Ravenne

odrzao podpunu pobjedu nad §panjolskom papinskom vojskom. Ali kad je zatim Gaston de Foix umro, papa je Julije II. upro svu snagu, da cara Maksimilijana odvrati od francuzkoga kralja, te ga izmiri s mletaCkom republikom. To mu je bar donekle poslo za rukom, jer je car zaista 6. travnja 1512.

i

utana^io

s

Mletcima primirje na deset mjeseci. Tako ostade Francuzka osamljena, te bi

brzo njezina premoc u

Italiji

skr^ena.

Kroz 6itavu godinu 1511.

i sve do primirja 1512. salijetali su neprestano poslanici boredih se stranaka kralja Vladislava, da pristupi budi kojoj od njih. Medjutim Vladislav


ODNOSI PREMA MLETCIMA

I

GAMBRA.YSKA LISA (1508.

— 1512.).

345

boravio je viSe mjeseci (od studenoga 1510. gotovo do konca travnja 1511.) u zemljama

medju ugarskorn gospodom po§lo za

mietaikim privrzenicima

£e§ke krune, a u to je

carski poslanik trazili rukom, da zaprijeie svaki pokret na Stetu republike. Francuzki su dodu^e u velja£i 1511., da se izvrSi ugovor, utana^en u Konstanzu, pa^e su prijetili, da i

ce savezne

vlasti

pripada kralju

mnogo,

mu

§to

same

za^etnik svega

a

osvojiti Dalmaciju,

njom

s

Toma

onaj die hrvatskoga primorja, koji

i

umio je sve osujetiti, ne mareci da je Ivan Bornemisa javno spoticao, da je od Mletaka podmicen, koji ce za to na dojducem saboru »svoju izdaju okajati*. Medjutim

Vladislavu: je

primas

ali

Bakai

i

zla,

o Jurjevu 1511. na RakoSu, i koji je Mletcima za Dalmaciju ni spominjalo, a glavni dosadanji protivnici mletadki, kao palatin Emerik k tomu su naskoro za§utili kancelar Juraj Sakmari. Za palatina spominje se izrijekom, da su ga Mlet6ani Perenj podmitili, darovavsi mu jo§ u sijefinju 1511. barSuna za 6etiri odijela za 257 dukata, na se na ugarskorn saboru, koji

imao

se je

sastati

zaista 3. svibnja zapodeo, nije pitanje o ratu

s

i

i

§to se je palatin 6a

zajednidki

s

i

pismom od

zahvalio

priinasom nastojati, da

kralj

snagom

stao raditi na zator Francuza u

smatrao

je,

Italiji,

kardinal

i

listopada 1511. odputovao u Rim, da

mozda

dok god zivi, papa svom Baka6 od Erdeda

de,

je na to

Toma

zatraiio dopust u

je

svoga

na crkvenom saboru u

sudjeluje

Nadao

da primi nagradu za dosadanji rad.

i

Kad

primas

da je ved svaka pogibao za MIetke minula, pak

kralja, te je 2.

Lateranu,

>da

veljade, te izjavio,

10.

ostane uz republiku*.

papinskim legatom

se je postati

papom, kad bi Julije II. umro. Prvih dana prosinca stigao je na kraIjevski dvor poslanik pape Julija, te je pozvao kralja, da pristupi u »svetu liguc. Nakon duljih dogovora Vladislav je privolio, te je podjedno odredio stolno-biogradskoga prepo§ta Petra Berislavica, koji je nedavno ugovarao s carem, da ide u Rim, te potanje uvjete utanaci. S tim se je 6inom kralj Vladislav posve odrekao Cambrayske lige, te se je i zasebni mletadki poslanik Petar Pasqualigo mogao kuci povratiti. Ali on ostade jo§ a latere, a

preko pol godine u Ugarskoj; tek izvje§ce u

Za desetmjesednoga primirja bili

nazodni

i

je

papa

sv,

12.

Julije

najprije je

papa

Senja svoje posljednje

Julije 3. svibnja 1512. otvorio

Ivana u Rimu, na kojemu su uz

II.

se oni svojim

Ljudevitom

Tomu

crkveni

Baka£a od Erdeda

(21. veljade

s

Erdeda, nego umni

dosadanjim

XII. ligu

smrti cara

i

u

najve<5im

Bloisu

Giovanni Medici, koji se

talijanski prelat

i

1513.).

I

take bi nastavljeno

je

pro-

cara, pribliiiSe s

kraljem

ratovanje go-

kralja Maksimilijana.

bojevima cara Maksimilijana brvatski

izmedju pape

Francuzima, te utanadi§e

neprijateljima

ozujka

(23.

ne postade ugarski primas

njegovim

nasljednikom

1513.), a

zvao Leo X. Buduci da su u to Mletci doznali za savez

je izticao

iz

modru^ki biskup §imun

Tomas Bakad od

^

on

Kozidiic; a onda je svima silama radio, da posve mletaCkom obcinom. Ali Mletci bili su nepomirljivi, na §to studenoga 1512. utanadio savez s carem protiv Mletaka. Malo zatim umre i

cara Maksimilijana

papa

Salje

hrvatsko-dalmatinski biskupi, od kojih se osobito iztidu spljetski nadbiskup

Bemardin Zane izmiri

kolovoza 1512.

9.

domovinu.

sabor u lateranskoj crkvi

__^tovo do

I

i

knez

s

Mletcima

i

Krsto Frankapan

Francuzima (1508.

(1482.

— 1527.)^

— 1518.)

srednji

sin

mnogo

se

modruSkoga

kneza Bernardina. Ved od god. 1505. nalazimo Krsta u sluzbi carevoj, gdje se je valjda

upoznao patricija

i

i

sa

svojom vjernom

i

odanom zenom Apolonijom Lang,

kcerju augsburzkoga

sestrom glasovitoga krSkoga biskupa (potonjega kardinala

i

salzburikoga nad*

Knez Krsto bio je hrabar junak vrstan vojvoda; njegova je lozinka uvijek bila >Nada je moja Bogc (Spes mea in Deo est). Prvi put proslavio se je Krsto 1508., kad je prigodom podsade ka§tela Prema u Istri zarobio mletadkoga

biskupa) Mateja

Langa.

i

plemica Jerolima Savorgnana. God. 1509. oteo borio oko Raspa

kojom

bi

i

je

Mletcima Divin

Novigrada. God. 1511. udarao je

prigodom ranjen u

lice.

i

Pazin, a zatim se je

na grad Mile (Muggia) kod Trsta,

Za njegove zasiuge darovao

mu

je car Maksimiiijan


KRALJ VLADISLAV

2^6

IL

JAGELOVI6 (1490. —1516.).

neka posjedovanja grada Postojne; podjedno imenovao ga je kapetanom kra§kim, kao i carskim savjetnikom. postojnskim Od rujna 1512. do rujna slijedece godine 1513, boravio je Krsto u svome zaviCaju, snujuci kako da Mletcima otme djedovinu svoga roda, naime otok Krk. U proNovigrad

i

i

zauzeo 13. proMarano u Furlanskoj, koji je na mletaCku konjanika Udinu, 1000 sinca. U Ali kod podsade tvrdoga Furlansku. svu gotovo i Cabdad osvojio, a za njom koju je grada Osopa bude 25. ozujka tezko u glavu ranjen, a zatim, kad je velika mletadka vojska poSla da opet oduzme Marano, dne 5. lipnja 1514. s jednom 6etom svojih vojsincu 1513. udara opet na mletaCki grad

i

poSao je sa 6000 pje§aka

veljadi 1514.

i

i

i

nika zarobljen. Slavodobitni neprijatelji odvedose ga u Mletke, gdje ga vrgoSe u tamnicu Toresello (u du2dovoj paladi), u kojoj je ostao zatvoren od 9. lipnja 1514. do

uzama

1519. Nevolju njegovu u

5. sijednja

se nije nikako dala s njim razstaviti.

Milan, gdje

mu

je

U

da pobjegne, dok je odana Krsto je na to jo§ do 15.

mu

13. listopada

zena Apolonija, koja

ga tamnovati u francuzki

sijednju 1519. poslage

medjutim u noci od

mu

ublazivala je vjerna

na 14. god. 1519. polio za rukom,

supruga malo zatim u Milanu umrla

sije6nja

1523. ostao

u

njemackoj

(4.

sijeSnja 1520.).

kad ga

sluzbi,

je Ferdi-

nand I. u milosti odpustio, a on se vratio u svoju domovinu. Za svoga tamnovanja u Mletcima i^dao je Krsto Frankapan zajedno sa zenom svojom Apolonijom god. 1518. njemacki molitvenik sa vi§e lijepih drvoreza. Jedan od tih drvoreza prikazuje sliku Gospe u nebo uzete, kako pred njom kleSe s jedne strane junafiki

knez Krsto Frankapan, a

druge zena

s

(Nove borbe s Turcima Dozom 1514. sabor u Budimu i

1512.

mu

Apolonija.

— 1514.;

1514.

buna pod Jurjem

seljaSka

Ivan Zapolja

i

Stjepan Verboczi).

Turcima na sedam godina, bijaSe kralj Vladislav obnovio 6. srpnja 1510. prijetila je vjeCita opasnost njegovim zemljama, a naroCito hrvatskomu

Primirje, utanaCeno s

No

uza sve to

kraljevstvu.

sandzaci

Pojedini

i

paSe

mnogo

(bosanski, hercegovaCki) nijesu

ustanove primirja, to manje, §to su se za bojeva u

Italiji

i

MletCani

i

marili za

Maksimilijan

car

pomoc. Car je Maksimilijan u lipnju 1510. slao iz Augsburga svoga agenta k bosanskomu sandzaku Ferisbeju, bodredi ga, da udari na mletaiku Dalmaciju i Albaniju, te da im otme gradove Kotor, Bar i Ucinj; u isto vrijeme trazili su i Mletci pomoc u Carigradu, te su ju zaista i dobili. Pomagali Turci otimali za prijateljstvo Turaka, te trazili u njih

cara lazile.

ili

Mletke, vazda su najprije

Ali najveca je opasnost

stradale

zaprijetila

hrvatske

oblasti,

kojima su turske cete pro-

onda, kad je papa Julije

II.

po svojim

poslani-

cima stao kralja Vladislava pozivati, da se pridruzi velikome savezu krScanskih vlasti za rat s Turcima, jer je to potonjima moglo biti povodom, da sami zapocnu veliku vojnu.

Sve uz primirje

Na ugarskom

nije

tako na medjama hrvatske zemlje

saboru u Budimu govorio je tavernik Blaz RaSkaj

u ime kraljevo ovako

:

nikad

3. svibnja

»Turci uznemiruju neprekidno Hrvatsku, a

ostatak njezin propasti, ako se dostatno ne

zaStiti.

I

pravoga mira.

bilo

1511. staleiima

naroCito Knin, te ce

moldavski vojvoda

bit

i

ce prinudjen

mu se ne pruzi potrebita pomoc. Bedemi grada Jajca tako su da grad ne ce vi§e modi odoljeti ni jednome jurisu, ako se utvrde mjesta ne poprave. Stalezi neka dakle o svemu tome vijecaju svoju odluku

sultanu se pokoriti, ako

od potresa njegove

s

razvaljeni,

i

njegovu velidanstvu saob6e«. poslanik sultana dalje produlji,

ali

Bajazita

da se u

(na nj

Dok

su negdje stalezi vijecali, osvanu u

Budimu

11. svibnja

kojega se bija§e digao sin Selim) trazeci, da se primirje ne primi mletatka obdna. Kralj nije htjeo na to pristati,

ve6 je zahtijevao, da se u primirje primi ne samo republika, nego brat njegov, poljski kralj Sigismund. Tako se otegnuSe dogovaranja, jer je Juraj Hrvat morao poci u Carigrad, da se o torn sporazumi sa sultanom. Za njim poSao je jo§ i drugi poslanik, tek i

i

u polovici rujna vratila su se oba

s

izpravom sultanovom, kojom

za daljih pet godina, te u nj primljeni Mletci, Poljska

i

Vla§ka.

bi primirje

produljeno


NOVK BORBE

Dok Frankapan

su

trajali

tuzi se

ti

onda kroz

likom

uiinili

viSe

mu

je

2000 Turaka

I

it

viSe

i

ban

i

Andrija

i

Bot

mu

poslao

Dubovca.

Tom

su

pri-

je

Od

oko 100 konjanika.

zasuznjenib

2bna mu Apolonija (Lang) kle&e pred majkom BoiiOM.

njemaikoga molitveailui (Petbacb), ito ta ga

g.

1518.

isd«li

a Mletcima knet Krtto

i

ieaa

mn

Apolonija.

uraka, koje je zaroblo knezev rodjak Mihajlo (Mihovil) Frankapan, doznali su, da je te

Turke naputio na provalu u frankapanske oblasti krbavski koji puSta Turcima prolaziti kroz svoje ved pokorio,

je

i

zavrSuje knez Bernardin, »da

bib

II

i

da je ne 6e modi ni za deset godina nadoknaditi. Bernardin pozvao ostalu hrvatsku gospodu u pomoc; ali mu se nije nitko

toliko stete,

Knez Krsto Frankapan J)rTor«rs

ponovno hrvatska zemlja. Knez Beraardin 5. ruJDa u ModruSama) svome zetu Jurju dne 22 kolovoza doSlo pod ModruSe, te pli-

dana oko Ribnika, MetUke, iMehova, Ozlja

se je digao na obranu

odazvao, jedino

dogoTori, stradala je

«47

u jednome pismu (pisaoom

Braniborskomu, kako jenilo

TURCIMA (1512.-1514).

S

sam gore

podi

njegova

do njegove

milosti

kraljevska .

.

.

milost jo§

knez Ivan Karlovic, koji se oblasti.

gleda

»Kad

bi

mi

znali<,

na tu zemlju, htjco

Ja bi htjeo njegovu milost poduditi, kako bi


KRALJ VLADISLAV

2^g

mogla

se zemlja

odrzati

i

spasti.

H.

JAGELOV16 (1490.

Izvolite

mi

javiti,

da

— 1516.). moglo

bi se §ta koristno

li

moram

u6i-

na sve naCine, da ne

da ne tro§im. Ja da zaludo ne podjem na put protjeran i da sve svoje ne izgubim*. Sta je na ovo pismo Juraj Braniborski ud;inio, da li je kralju §ta govorio, ne znamo; ali mleta6ki poslanik Petar Pasqualigo javlja i 20. listopada 1511. iz Budima, da su onih dana doSIi pred kralja Vladislava posebni i

niti,

misliti

budem

izjavili u ime svojih gonikakve nemaju pomoci ni podpore spodara, da se ne mogu viSe braniti od Turaka, jer od svoga kralja. S toga im ne preostaje drugo, nego da se preko bosanskoga sandzaka danak obedaju (accordarse per mezo del vayvoda de la Bossina et sultanu pokore

poslanici knezova Ivana Karlovida

i

Bernardina Frankapana, te

i

Turco per farse suo subditi et tributarii). Cini se, da su se dvoru prepali, pak su hrvatskim knezovima obecali brzu s ove prijetnje na kraljevu pomoc, a uz to ih tjegili time, da ce valjda Hrvatska imati sada mira od Turaka, bu-

cum

capitular

duci da

el

signer

nedavno

je

s

dalje mirovali, iztiduci,

minje.

S toga posla

njima utanaceno primirje na pet godina. Ali Turci ipak nijesu ni da se primirje ne tide Hrvatske, jer se ona u njemu ne spo-

kralj

Vladislav opet Feliksa

Petancica u Carigrad, te zahtijeva§e, da

spomenula. Medju-

se sastavi nova izprava o primirju, u kojoj bi se Hrvatska izrijekom

mnogo

tim nije ni to

koristilo.

nego gto bi primirje s Turcima produljeno, umro je u Hrvatskoj 13. rujna 1511. ban Andrija Bot od Bajne. On se bija§e jo§ negdje na koncu 1510. Ivan ErnuSt, izmirio sa svojim kraljem, jer se vi§e ne spominju kao bani Juraj Kanizaj i jer mu poslije kraljevski dvor povjerava razlidite poslove. Andrija Bot stolovao je najviSe u Otodcu; tu je u travnju 1510. izdavao glagolske listine, kojima je senjskomu

Malo

prije,

i

kaptolu

nalagao, da

odredi jednoga

kanonika, koji de

parnicu izmedju hrvatskih plemica Nemanjica

i

Darojica.

s

kraljevim

U

tima

covjekom

rjeSavati

se listinama pi§e

ban

kapetan senjski*. ban »Andrija§ Bot od Bajne (z Ali vec na podetku god. 1511. stao je poboljevati, te se je prvih dana ozujka proculo u Budimu, da je umro i da je zakopan u Zrinju. Vijest nije bila istinita, ali je ban svedjer dalje bolovao, kako to svjedoci i Bernardin Frankapan u recenom pismu Jurju Bajne), Dalmacije, Hrvacke

Braniborskomu od

jeme s

ili

konja

jo§ prije i

5.

rujna

umro

je

slovinski

i

(wan der ban leit und mag aus dem pet nit). U isto vriban Marko Mi§ljenovic od Kamidca; kaze se, da je pao

i

slomio vrat.

Poslije smrti

bana Andrije Bota

i^estoka borba,

kome da

izpraznjena

smrdu biskupa Luke

bi

Toma Bakac popuniti,

i

trajala

stolica

i

namijenio je potonju svojemu

nego

je

pije* (patronus

je

na kraljevskom dvoru kroz pol godine

se povjeri banska dast u hrvatskom kralj evstvu.

zagrebadke biskupije.

sinovcu Ivanu, te ju

upravu njezinu sam preuzeo kao

specialis

et

tutor

ecclesie

»

patron

episcopatus

i

s

U

isto

Primas

toga nije

i

vrijeme kardinal

namah dao

skrbnik zagrebadke bisku-

zagrabiensis).

Teze

nijom. Najprije se je pomiSljalo (oko 20. listopada 1511.), da se imenuje

je i§lo s ba-

banom

krbavski

knez Ivan Karlovic, koji bija§e odrastao u borbi s Turcima. Ali se prigovaralo, da on sam ne bi mogao sve poslove vrSiti, pak da bi mu trebalo pridati druga. Palatin Emerik Perenj predlagao je za druga vranskoga priora, ostali pako druge, pak tako

se je ditava

Medjutim se je razglasilo na kraljevu dvoru, da se je knez Ivan Karlovid nagodio s Turcima i obedao sultanu harad. Vjerojatnije je medjutim, da se je na dvoru odustalo od imenovanja Ivana Karlovida s toga, §to se je doznalo, da je pokojni ban Bot kneza Ivana odredio za ovrSitelja svoje oporuke, te mu podjedno nalozio, da ne stvar otegla.

predade kralju grada Senja

gradova, dok ne izplati udovici njedugovao Botu za sluzbovanje njegovo. Poslije nudila banija kraljevu kancelaru peduvskomu biskupu Jurju Sakmariju; ali taj je htjeo primiti, jer nije bilo novaca, a bez njih ne bi mogao braniti zemlju od ni ostalih kraljevskih

govoj Ani 16.000 dukata, koje je se je nije

turskih nasrtaja.

kralj i


NOVK BORBE

Dok

se je tako

dana ozujka 1512. u

otezalo

da ga odlikuje

i

hlepni vojvoda

ni u

Erdelju

»49

mirovao, paie

iz

u

neposredne par

taj

je

prvih

ga bija§e jo§ 1510. imenovao

Kralj

Zapolja.

da ga ukloni

i

— 1514.).

imenovanjem novoga bana, osvanuo

na dvoru

Budimu knez Ivan

vojvodom erdeljskim, nije

TURCIMA (1512.

S

No

blizine svoje.

vlasto-

bijaSe se izpunila iiva ielja

majke mu Jadvige: dne 8. velja^e 1512. udala se je u Krakovu sestra njegova Barbara za kralja Sigismunda, najmladjega brata kralja Vladislava. Sada je Ivan do§ao u Budim, da se pobrine za svoga mladjega brata Jurja, kojemu bijaSe smrdu kneginjice Elizabete Korvioove izmakia bogata ba§tina u hrvatskim zemljama. Ivan zahtijevao je od kralja, da njegovu bratu Jurju podijeli bansku iast u Hrvatskoj. AH tomu zahtjevu oprla se je iitava dvorska stranka, na 6e\\i joj sam palatin Emerik Perenj. Nastalo komenjegova

i

§anje na dvoru, vijecalo se u

driavnom

Samo da

kroz vile dana.

vijedu

Zapoljevci ne

da se banska fast povjeri no kad je kralj sve njegove za krajiSke gradove troza svoje iete kao uvjete prihvatio, da moze za svoju placu Senja, da smije u svojim kra§iti dohodke zagrebacke tridesetnice i prihode grada Ijevinama dace pobirati, primio je napokon ponudjenu mu 6ast. 1 tako je kralj 25. ozujka 1512. palatina Emerika Perenja imenovao banom Dalmacije, Hrvatske Slavonije, kapetanom Senja i zapovjednikom gradova na krajini. Jo§ bi odredjeno, da Franjo Hedervari. Ivanu Zapolju nije ga pomaiu kao banovci bivSi ban Franjo Balala volji, po te toga traiio pomoci u svoga Surjaka, poljskoga kralja je s to bilo nikako Sigismunda. Taj je zaista poslao k svome bratu krakovskoga dekana Petra Tomickoga, da ga predobije za njih. Tomicki predlagao je Vladida govori u prilog Zapoljama, bratu mu Jurju, slavu u ime svoga gospodara, neka bude milostiv prema vojvodi Ivanu neka ne vjeruje onima, koji ih opadaju; za dokaz, kako im je sklon, neka izpraznjenu ostrogonskoga nadbaniju hrvatsku povjeri knezu Jurju, podjedno neka tast kancelara

dodju do prevelike

vlasti, slozilo

se

napokon u

vijede

palatinu Perenju. Ovaj se je izprva branio

torn,

stavljao uvjete;

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

biskupa podijeli koIoSko-badkomu nadbiskupu Gregoriju Frankapanu. All

kralj Vladislav

odgovorio je po naputku svoga kancelara Sakmarija poljskomu poslaniku, da ce on kao dosad biti milostiv gospodar braci Zapoljama, i da ne vjeruje njihovim opadnicima; i

ali

ne

banije

vijecu,

moze

povjeriti

knezu

Jurju, jer

je

cast

ta

ved podijeljena u drzavnom

u kojemu je sam knez Juraj nazocan bio.

da se imenuje ban za hrvatsko kraljevstvo, jer se je u to prijestolju. Selimu, mladjemu sinu sultana Bajazita, koji se je vi§e puta na otca dizao, poslo je napokon za rukom predobiti janji6are sina sultanom proglasili. Novi u Carigradu, te su oni 23. travnja 1512. zbacili Bajazita, kamo ratoborniji od svoga otca, te se nije 1520.) bio je kud sultan Selim I. (1512. Bilo je skrajnje vrijeme,

zgodila zamasna promjena na turskom

i

obazirao na

pokrenuo,

i

njegov

ugovore, koje bija^e otac

jer se je

morao

boriti izprva

s

i

Veliki

utanadiio.

bradom svojom

s

i

u

stigle su

u

Ijudi

i

i

neka

sela zagrebadke biskupije.

stolica

knezova Blagajskih.

novoga bana Emerika Perenja, da se

20. svibnja bio je jo§ u

Ito

njegovu

stricu,

je

kardinalu

i

te vijesti

kako su

velidanstvo

uvjeravao

primasu

i

baniju.

Doveo

kraljeva

Oko komomika

Tomi Bakadu; na

po-

kako >da se

djecom imalo o demu

zaloieni, sna&lo je njihova veli-

danstva toliko uboitvo, da nijesu imali vi§e puta §to jesti<.

Emerik Perenj u Zagreb, da preuzme

i

morale su potaknuti

domiSljalo,

sa svojom

svi kraljevski prihodi razpoklanjani

je tada oastradao

pozuri u svoju banoyinu.

detku srpnja nalazimo ga u Budimu, gdje se je driavno vijede

pronadje nadin, da bi njegovo kraljevsko

da

Bit de

Ba§ brze

svom gradu Valpovu, odakle

Petra Erdeda, da je prijatelj

iivjeti; jer

doduSe zato su

i

grad Blagaj, djedovina i

ali

Klisa, a prvih dana srpnja Budimu novaca za obskrbu gradova Sinja, Knina Budim vijesti, kako su netom Turci opet provalili u Hrvatsku, zarobili mnogo

stoke, te razvalili

palatina

nije

rat

Jo§ na koncu oiujka tra-

udestale provale turskih sandiaka u susjedne hrvatske oblasti. iilo se je

oditi

i

Perzijancima;

je

Tek 22. kolovoza doSao je sobom 3500 konjanika

sa

i


KRALJ VLADISLAV

250

II.

JAGKLOV16 (1490.

1516.).

hrvatsku gospodu, da mu poslju 600 dobro opremljenih pje§aka, a k tomu je pozvao svoje cete, tako da mu je iza nekog vremena narasla vojska na 8000 Ijudi. Najprije mu je bilo do toga, da pokori banicu Anku, udovu Andrije Beta, pak da mu ona predade Bihac. Kad se je ona kratila, zaprijetio joj je silom, kraljevske gradove, a naroSito Senj te je vec krenuo iz Zagreba prema Senju. Na to se je ona ipak predomislila, te se je stala pogadjati. Dne 17. rujna zahvaljuje se ban iz Zagreba nekim svojim pouzdanicima, koji su se mnogo trudili, da se u njegovo ime konaino pogode s banicom; u istome i

i

pismu nalaze njima, da pozovu njegova kapetana Jurja Stresselmeya u varos Bihac, ali da taj zivi prijateljski s banidinim Ijudima, koji su u tamoSnjoj tvrdinji. Oko 12. listopada vec

sam ban Emerik Perenj u Bihacu, odakle

je

tomu nema sumnje, da u

pismo senjskomu kaptolu za

pi§e

Otocca radi zupanije u gatanskoj zupi. Prema tada priznavala vlast njegova ne samo u Bihacu, nego i

plemica Jurja Kristoforica Kamenjanina se je

iz

senjskoj kapetaniji.

Hrvatski knezovi bijahu se u velike uzradovali dolazku palatina

domovinu

se

nadahu

sa

svojom uglednom vojskom

koristi

za svoju

i

banovinu poslao tetu od 500 neki opet

slutili

gradove

ostale

su,

da ce

za

bana Perenj a, jer

u Bosnu, kamo bijaSe malo nakon svoga ulaza u

na mletaiku Dalmaciju,

udariti

i

sebe same. Mnogi su izdekivali, da ce on

da razvide, koliko imade turske vojske

Ijudi,

Frankapani

njezine,

ga nekadanjim

vratiti

provaliti

i

gospodarima.

je

otimati

i

§ta snuje;

Zadar, Sibenik

i

da ce poci na otok Krk i poveselio knez Bernardin, koji mu

napokon nadali su Osobito se

te

se,

predao jednoga svoga sina u sluzbu. Knez doveo 300 konjanika rodjaka, jer je njegova kci Izota bila udata svoga bana za smatrao novoga je Bernardin za banova stricevica Stjepana Perenja, pak se je tako mogao nadati, da de ban njegovu rodu povratiti i grad Senj. Ali sve te nade i oSekivanja ostadoSe neizpunjena. kapetanom Dalmacije i Hrvatske Ban Emerik Perenj imenovao je jedino banovcem bija§e na svoj troSak

i

i

kneza

krbavskoga s

Ivana

Karlovica, te

citavom vojskom svojom u drugoj

denom

i

iztocnoj Slavoniji;

i

negdje u rujnu cas

ili

(el

stendardo), a na to je

posao prema Ugarskoj.

U

stu-

==:

stigli

studenom u gradu SikloSu, a u prosincu u Valpovu. te krajeve, da §titi svoju drzavinu, jer je u jeseni 1512. pozezkoj zupaniji. Turci su naime vukovskoj, srijemskoj

u

i

listopadu provalili u banovinu srebreni6ku (nekadanju Usoru), te su u

zauzeli ne

(Thessem

Budim

zastavu

polovici listopada

da je pohitao u

je vjerojatno,

ba§ najveca pogibao zaprijetila

tinji

predao

prosincu 1512. boravi ban Emerik Perenj redovito na svojim imanjima u juznoj

Ugarskoj

Vrlo

mu

samo

grad Srebrenik, nego

glavni

i

ostale tvrdinje

u

toj

oblasti

TeSanj, Barka, Sokol, Waya). Kralj Vladislav prepao se je silno, kad su u glasi,

da je

ta

znamenita

banovina,

»od koje

zavisi

spas

Sitave

drzave«

omnium vestrum dependet) poradi »nehajnosti Iomega 6uet malam custodiam banorum) do§la u turske palatinom banom sve pokrenuo, da se izgubljena oblast opet

(unde salus totius regni

et

i

vanja tamoSnjih banova< (per incuriam ruke, te je zajedno

s

i

Prvih dana studenoga poziva kralj zitelje Slavonije, da se podignu

predobije.

preko Save, pak da opet osvoje izgubljenu banovinu

(quod

i

pohitaju

regnicolae regni Sclavonie

consurgant et proficiscantur ad occupationem castrorum banatus

Zrebernyk amissorum); od kraljevskih gradova po Ugarskoj, da se namakne najpotrebitije za obranu ostalih krajiskih oblasti. Medjutim jo§ nijesu slavonski zitelji s banovcem svojim Baltazarom Bacanom dospjeli, da zadovolje kraljevoj i banovoj zapovijedi, kad no stigoSe jo§ kobnije vijesti. Vec 5. studenoga pi§e Emerik Perenj slavonskomu banovcu, kako je za izvjestno cuo, da se vrhbosanski pala sprema s velikim brojem Turaka udariti na Hrvatsku, pak mu s toga nalaze, da skupi sto vi§e moze konjanika pjeSaka slavonskih, da u sluCaju potrebe uzmogne s mjesta pohitati u pomoc. Tek Ito je ban ovo pismo odpremio, stiie u Siklol glasnik hrvatskoga banovca ivana Karlovida, javljajuii, da su zaista nebrojeni Turci na dan sv. Emerika (4. studenoga) u

isti

mah

trazi

i

vanredne

dace


NOVE BORBE pak da kane u

S

TURCIMA (1512.

dok

1514.).

asi

sUom ne

otjeraju. Sada je tek Hrvatskoj pomogne. Pismom ban Emerik Perenji upro svu snagu, da svomu banovcu od 10. studenoga piSe Jurju Kastelanovidu, neka zajedno s banovcem slavonskim Baltazarom Bacanom podje preko Save u pomoc hrvatskomu banovcu Ivanu Karlovidu.

prodrli u Hrvatsku,

njoj

ostati,

ih

i

tOstavite<, piSe ban, »za

'zarom Badanom dignite

i

sveviSnji

s

i

udinite

Boga vas molimo, sve druge poslove, govorite za

volju

muke

Kristove, ne

njima podjite na obranu domovine naSe.

Bog svojima pomoci.

bad:ke),2da^i

smo

Pisali

i

Franji

on pripravi dete biskupske, pak da

§tedeci

Nadam

s istim

nikoga, te se

ako tako

Balta-

§to brie

da ce Keceru (upravitelju biskupije zagreih poSlje onamo, kamo na§ banovac se,

u6inite,

CaMBRAYSKA se LlOA RAZPALA. rPo drvore^n, ito ga

je izrtdio

Hans

Bnt{;kmair

njrgovoga

zapovjedi<.

6ana, da

Namah

bude

tajno||[a

za djelo >Weii»kanigc piiara

zatim, 20. studenoga,

vazda

Icralja

s

cara

Makaimilijana

opominje slavonskoga banovca

banovcem Valpova, neka sam glavom

sporazuman

i

T.

(dotiJno

Marka Treyls Saurwelna).

hrvatskim

glede

obrane

Battazara Ba-

Hrvatske;

a

ide na vojsku, >da ne bi po one kraljevstvo (Croatiam) zadesila pogibao od Turaka«. Banovac Benedikt Badan spremio se je doduSe u pomod svome drugu Ivanu Karlovidu sa svojim banskim banderijem, ali slavonske iupanije i upravitelj zagreba£ke biskupije uzkratile

26.

studenoga nalaie

nebrizi njegovoj

tnu

iz


KRALJ VLADISLAV

352

IL

JAGELOVIG (1490.

— 1516.).

nemara pozvao

je

#

mu

svoje

Radi

tete.

neposluha

toga

i

Bacaa slavonske

staleze za

podjedno zamolio bana, da ostrom poslanovaca (takse). Ban Emerik nicom zaprijeti stalezima, ako ne dozvole potrebitih 6eta Perenj poslao je na to iz svoga grada Valpova dva pisma: jedno 28. studenoga na Ba5.

prosinca 1512. na sabor u Krizevce,

ali je

i

ditavomu plemstvu kraljeviae

cana, a drago 29. studenoga

U prvomu

Slavonije.

hvali

banov^evu, odredjuje ga za svoga povjerenika na saboru, te kaze, da plemstvo

gorljivost

ne ce zasluzenoj kazni

Drugo

zadovolji.

izbjeci

(poenam condignam non evadent), ako

pismo na staleze

je

oStrije.

»Mogli

svojoj duznosti ne

malo dana

ban, >pred

ste*, pi§e

kako je brojna jaka vojska turska (quam vastus quamque validus exercitus Tur corum) pustoSeci oblasti hrvatske provalila do mora sve do Skradina (penes mare kako je uztrajno na tu varoS kao i na tvrdinju skradinsku usque civitatem Scardonae), udarala. Znajuci mi jo§ prije provale nekoliko dana, §la ce se zbiti, opomenuli smo vas nalozili svakomu od vas, da se na poziv banovca slavonskoga svaki pojedini od vas 6uti,

i

i

i

digne na oruzje

i

da

pomoc

njime u

s

kraljevini Hrvatskoj podje. Ali

vi,

ne mareci za

nas nalog, ne samo da nijeste htjeli ustati i pogibajucoj Hrvatskoj u pomoc pohitati, nego se mnogi od vas nije ni maknuo iz svoga doma. Cudno je, da vi svoju pogibao i napokon ugled njegovog kraljevskog veli6anstva tako omalovazujete, kao da mislite, .« da ce vas minuti kazna, ako grije§ite U daljem pismu ugled kraljevski gazite i

poziva ban

da

staleze,

ujedno da ne

se

u buduce pozivu

banovca

bezuvjetno pokore, a

pobiranje vanredne dace. Sve, Sto se ubere, upotrebit ce se jedino

prijefie

za obranu hrvatskoga kraljevstva, 6eta, koje ce

.

.

na vojsku

ban onamo

poslati,

kao

i

konjanickih

za uzdrzavanje brojnih

da brane

i

zemlju,

i

pjesackih

i

da sku6e one, koji se ne poko-

ravaju kraljevskomu velicanstvu.

odpremio reiene poslanice, stiglo mu je pismo od ponovo (iterum) spremaju udariti na Hrvatsku. S toga

Ba§ onih dana, kad je Perenj Ivana Karlovica, kako

se Turci

se je ban pobrinuo, da po mogucnosti krajiske gradove u Hrvatskoj osigura. Od vanredne dace, koja se je u Slavoniji ubrala (oko 11404 zlatnih forinti), neka se neSto dade za obranu tih krajiSkih gradova. Dne 4. sije6nja 1513. nalaze ban Baltazaru Bai

canu

dadu Ijudima banovca Ivana Karlovica 1200 forinti, namah kuci poSlju. Za obranu pojedinih gradova odredjuje ban: kastelanima u Ostrovici Ivanu Kobasicu drugu njegovu 66 for., Jurju Kastelanovicu, da s mjesta

i

pak da

ih niti ure

uza se ne pridrze, vec

i

kastelanu gradova Sinja

panu 100

Martinu§evi<5u

nije

Klisa for,,

Ivanu

Izdarmcidu 400

kastelanima

grada

for.,

Dujmu

Rip(3a

for,

Hrvatskoj.

Vec

mnogo: prvih

prije

mjeseci

17. sijednja prijetila

poslije harali su Turci

u zupi Cetini,

1513.

turske

opasnost

Kninu;

god. je

su

u

Orlovcicu

Stjepanu

i

u Bihacu za obnovu samostana 100 for., Radoslavu Pribegu 56 for., Ljudevitu Pekriju 450

koristilo

u Skradinu Stje-

kastelanu

franjevcima

for.,

gaja 100 to

66

i

od

Ga§paru for.

6ete isto

Bla-

No

sve

opet harale

po

i

t.

vrijeme

d.

ili

neSto

kojemu je bilo manje gradove, kao Cacvinu u PosuSju, Nutjak na Cetini, i napokon Vir (castellum Ver) kod Imotskoga. Jo§ 8. ozujka spotiCe ban Emerik Perenj banovcu Baltazaru Bacanu, §to mu je za kastelana u Sinju prepopudio brata bivSega banovca Marcinka, koji dosad nije ni vidio povjerenoga mu grada; a 16. ozujka zapovijeda mu iz Simontornje, da bude vazda na oprezu gotov priskoCiti u pomoc hrvatskomu banovcu Ivanu Karlovidu. O nevolji nesredne Hrvatske Culo se je i govorilo ne samo u Mletcima (come Turchi erano corsi in la Crovatia, et havevano fatto danni grandissimi), nego po ostalome svijetu, a osobito u Rimu, gdje je tada vijecao crkveni sabor u Lateranu. Spljetski nadbiskup Bernardo Zane vec je u prvoj javnoj sjednici saborskoj upozorio crkvene otce na golema stradanja hrvatskoga naroda »Da ne nabrajam davnije zalosti*,

samo

te bi bili

pet Ijudi), da se nije rijeka Cetina razlila.

i

grad Sinj

Ali

zato

zauzeli

(u

osvoji§e

i

i

govorio je on, »uzrokovane

nam od Turaka,

koje jur poznajete, promislite vec danasnje


j

NOVE BORBE nevolje kr§cana, na

koje oni silno navaljuju.

dinih prsiju trgaju, zene pred

da

grljaja,

ih

oskvrne

i

— 1514).

(1512.

S TURClMA.

Djeiicu

otimlju

25

ruku roditelja

iz

o6ima muzeva oskvrnjuju, djevojke grabe

osramote. Stare roditelje

s

maj-

rodbinu kao nekoristnu sijeku na o6\

i

pod jarme hvataju

njihovih sinova, mladice mjesto volova

i

maj£ina za-

iz

i

s

njima oru zeml)U.

A

§to

.« Jo§ je bolnije zada slijedim. Ja sam sve to ne cuo, niti ditao, ved gledao bugario modruski biskup Simun Kozidic (Benja) u Sestoj javnoj sjednici 27. lipnja 1513.,

dalje

kad

.

mu

stigo^e glasi o potonjim provalama turskih 6eta u

>do koga ne

je«, besjedio je razcviljeni biskup,

porazu u bio

oplakao

iztrgnute

prije

Iliriku

gradove

prebogate

i

odiju krscanskih

i

Hrvatsku

i

.

.

pokrajine, bio je desto podsjednut, pak

Dalmaciju.

»Tko

doprla vijest o na^em ialostaom

bi bila

dvadeset godina (misli na poraz pod Udbinom).

prekrasne srdaca

iz

.

na iztoku

i

Tko

je, koji

ne

bi

onomadne od Turcina

Epiru,

Skradin, glavni grad preslavne nekad (rimske)

.

ove godine

i

kao

I

§to

smo netom (nuperrime)

vidjeli, izgubljene su blizu njega detiri varoSi (oppidis), a sam se je obranio vi§e s Bozjom pomocu, nego Ijudskom. A da neprijatelj bez prestanka udara na modruSku biskupiju, gradove osvaja, da je za posljednja dva kojom ja nedostojnik upravljam, da mjesta pali razvalio, te vise od dvije tisude krScana u robstvo odveo: mjeseca dva grada uzeo gluhi. Ima tko je, te nije toga cuo, izuzevSi nas ovdje u Rimu, koji smo nehajni djecu, pak se ovdje vise mojih zemljaka, koji su malo prije izgubili imetak, zenu ovamo k meni utekose, neka ih svjetujem i pomazem. Mogli bi vam danas, otci, pokakrvave rane .« Govor modruSkoga biskupa jamacno je djelovao zivati svoje nove i

i

i

i

i

i

i

na papu

i

.

.

Ved

na sabrane otce crkvene.

1513 izdaje

15. srpnja

papa Leo X. bullu,

nadbiskupa ostrogonskoga Tomu Bakada od kojom proglaSuje nazodnoga kardinala iztocne zemlje evropske, te mu podaje Erdeda svojim legatom a latere za sve sjeverne i

i

U

punovlast, da pokrene krizarsku vojnu na Turke.

toj

bulli

spominje

papa izrijekom,

kako su Turci najprije osvojili gradove srebrenidke banovine, a sada opet u Hrvatskoj gradove Sinj i Dalmaciji Cadvinu. i

Medjutim jo§ je bar za

ja§e

u

prije,

nego

sto se je

primas

dasak izmorenoj Hrvatskoj. Palatin

travnju

svibnju

ili

1513. obolio,

povjerio tada ved vesprimskomu biskupu

a i

mogao

Emerik na

to

u domovinu., odlanulo

povratiti

Perenj, dosadanji ban hrvatski, bi-

je kralj

upravu Hrvatske

i

Slavonije

vrhovnomu blagajniku Petru Berislavidu.

Taj se nije prozvao banom, nego samo upraviteljem banije (banatus regnorum Dalmacie, s najvedim zarom svoje duse posvetio obrani od pape Leona X. vanrednu podporu od 50.000 dukata pohitao je u Hrvatsku, da se spremi za boj, jer je opet pogibija zaprijetila. Bosanski naime Turci bijahu taj put provalili u oblast izmedju Une i Kupe, kamo su dosad rijedko dolazili. PoharavSi stra§no taj kraj udarili su na grad Blinju (nedaleko od danaSnje Pe-

Croacie et Sclauonie prefectus), te se je svoje

trinje).

domovine.

Cim

Primivsi

je za to

Petar

mu

mogao, a ne§to su

imenjak njegov Franjo Berislavid. Kraljeve Velike, zatiro se

prema jugozapadu,

zaduo, skupio

Berislavid

Mihajlo

deta doveli

je

Frankapan

na

S tom vojskom krenuo

je obratio

k Jasenovcu,

Dubice

gdje

brzu ruku vojske,

Slunjski,

je

je

koliko je

knez Nikola Zrinski,

uz

preSao

i

brijeg Save do Savu onda poSao no se steru tomu

lijevi

i

one gore, Sto mjestu za ledjima na jugu obrubljuju ravnicu, kojom tede rijeka Sunja. Bilo je to na Veliku Gospojinu (15. kolovoza) 1513. Turci su mislili, da je u Berislavida velika vojska, te stado§e obkope pravili oko svoga tabora kod Blinje; ali duvSi poslije, da su krSdani te se

utaborio

iza

uza

i

brojem mnogo

slabiji,

odludile ih sami napasti.

I

tako

se zametnula sutradan 16. kolo-

Mnogo je Turaka poginulo na bojnome polju, a mnogo ih se na bijegu potopilo u Savi Uni. Javlja se, da je tom prigodom nastradalo 2000—7000 Turaka; medju palima bile su detiri vojvode, a peti je dopanuo robstva, te bi s drugim suznjima poslan kralju Vladislavu na dar. Gla>i o pobjedi kod Dubice biSe razneseni na sve straae: Hrvati ohrabrili se pooovo, a strani

voza bitka, koja se je svrSila sjajnom pobjedom Hrvata.

i


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.

M

454

svijet stao se nadati,

mnogo

da

bi

mogao

se

bijes

ukrotiti

— 1516.). Ime hrabroga

turski.

Berislavica

se spominjalo; vi§e gradova u Hrvatskoj dalo je dan njegove pobjede

uspomenu

nad gradska

uklesati

madem

vrata, a

papa Leo X. nadario

na vje6au

je srfianoga biskupa

o Bozicu

klobukom. Napokoa se sjetio Petra Beris'avica kralj Vlablagoslovljenim dislav; malo iza pobjede imenovao ga je vranskim priorom i zupanom dubiSkim, da bi bogatim prihodima te priorije mogao lak§e suzbijati dalje navale turske. Nekako u isto erdeljski vojvoda Ivan Zapoija sve preko kraljeve volje provalio u tursku vrijeme bijaSe i

i

i

prodro sve do Smedereva. Putem nagrabio je silan

Srbiju, te

poslao na kraljevski dvor.

dragocjenije stvari

od kojega

plijen,

teme§ki zupan

novi

I

je naj-

kapetan

i

doljne

Ugarske Stjepan Bator, nasljednik Josipa Soma, drzao se je hrabro, poSto je jo§ u jeseni prosle godine suzbio Turke kod Beograda. Poraz kod Dubice nije medjutim odvratio Turke od daljih navala, U Mletcima se je dodu§e neSto na6ulo, da je Selim s kraljem Vladislavom ugovorio nekakvo primirje na

mjeseca;

detiri

ali

zato se je govorilo

i

o tome, kako se sultan sprema u velike, da

dojduce godine poSlje jaku vojsku sve do Budima

od

opet Turci kod Skradina, te zahtijevaju

Na koncu

Peste.

i

mletadkoga

veljaCe 1514. stoje

kneza u Sibeniku, da

dinskim kanalom pusti na ladjama prikuditi se tvrdinji skradinskoj; malo prije vrijeme udara turska vojska od 10.000

pod gradom 500 mrtvlh,

momaka

na tvrdi Knin, gdje

bi

ih skraili

medjutim

u

isto

suzbita,

sramotom« u Bosnu. Baka6 od Erdeda s lateranskoga sabora u Ugarsku, nosedi sa sobom spomenutu vec papinsku buUu, kojom mu bijase povjereno, da navijesta krizarski rat protiv Turaka. Premda su se neki magnati protivili, proglasio je on ipak na sam Uskrs (16. travnja) u dvorskoj crkvi u Budimu recenu bullu, pa6e je zaprijetio prokletstvom svima, koji bi skupljanje kriostavivSi

U

to

doba

u ozujku 1514.

i

»sa stetom

vrativ^i se zatim

vratio se je kardinal

i

primas

i

Tomo

zara smetali.

Poziv na krizarsku vojnu dojmio se je silno naroiito seljaka, koji bijahu spali pod nesnosni jaram gospode, odkad je kraljevska vlast zbirale se

na razlicitim mjestima, osobito u

strah spopao. Seljaci su zahtijevali, s

Turcima pomaze. oditova

rovati,

Ali

kako

kardinal

zgodnim na6inom

iz

o miru

s

Budima

i

na

je ih

gospodu golem plemstvo u ratu

pismo od sultana Selima, da je voljan mimagnata sabranim krizarima, koje bijahu izmamili, da ih vise ne treba, pak neka se kudi

zahtjev

Pe§te

neki

svecenici

nevjernicima. Buduci da su im biskupi

pripomoc za povratak u

Citave gomile kmetova

i

je u to stiglo

Toma

povrate. Ali krizari, koje su bodrili takodjer duti

bila zahirila.

Budimu, tako da da im se dade vojvoda, te da Pesti

i

i

kaludjeri, nijesu htjeli ni

magnati takodjer

zakratili

novcanu

po plemickim imanjima poCinjati svake vrsti nasilja. Tako se je u sredini svibnja snovana krizarska vojna prometnula u stra§an seljacki rat, u kojemu su sudjelovali i mnogi propali plemici. Gospodska imanja bi§e porobljena i spaljena, mnoga gospoda na kolac nataknuta, zavi^aj, stale su

te

neuredjene

cete

robiti

i

a zene

kceri

vodjom Sikulca Jurja mejdan s nekim Turcinom. Doza nazivao se je >knez i vrhovni kapetan blagoslovenoga puka krizarskoga, podanik jedino ugarskoga kralja a ne gospode«, te je svoje Ijude s krvavim kolcem poslao u sva sela i gradove, prijetedi smrdu gubitkom imanja svakomu, koji se ne bi njemu pridruzio.

Dozu,

i

njihove

oskvrnute.

koji se bija§e proslavio

Seljaci

izabrali

pod Beogradom

svojim

su

dijeleci

i

Javljaju,

da se

nika u

Budimu

je tako sabralo

bio

Stoga je Vladislav nice, vape(ii za

je

Siljao

najmanje 60.000

Ijudi.

Strah

kraljev

i

njegovih dvorja-

fukara u Budimu i PeSti uz ustaSe pristajala. na sve strane Ugarske i u zemlje ceSke krune glasnike i posla-

jo§

veci, jer

je

i

pomoc.

Juraj Doza bijale svoje dete na vojnidku uredio, te se jo§ u svibnju oborio na Stjepana Batora, kapetana doljnougarskih strana. RazbivSi i potjerav§i ga preko Mori§a udario je zatim na grad CiLad, koji je i osvojio. Tom je zgodom dao canadskoga


NOVB BOBBK biskupa

k

na

kolac

TemeSvaru,

u

nabiti koji

i

mnoge

se bijaSe

S

TURCIMA (1512.

odlicne

plemice

Bator sklonio,

— 1514.) pogubiti.

koji

i

je radi

255

Poslije

toga

po§au je

neprestane opasnosti od

Turaka bio jako utvrdjen. Dok je Doza podsjedao Temesvar, po^la je druga 6eta usta^ka od 3000 Ijudi na koncu lipnja prema PeSti, da ja zauzme. Njoj se je medjutim odupro budimski kap tan Ivan Bornemisa sa 1000 momaka. U krvavom boju sviadao je on ustaSe: 400 palo ih je na bojnom polju, a ostatak bi zarobljen. Mjesec dana poslije do^ao je erdeljski vojvoda Ivan Zapolja sa 22000 momaka podsjedoutome TemeSvaru u pomoc.

Kad

na to Juraj Doza nekom prigodom posao da izvidi stanje neprijatelja, bude od Petra Petrovica ranjen zarobljen. Na to se je usta^ka vojska na sve strane razbjegla, kojom su prigodom mnogi poginuli ih robstva dopanuli. Sada se je pobjedoje

i

nosni Ivan Zapolja grozno osvecivao nevoljnim seljacima su ranjenoga

Dozu na usijanu gvozdenu

SuLTAN Selim Po drTOreia u XVI.

snom krunom od poslali su

zeljeza vjeniali.

stolicu,

I.

stoljcifa

Napokon

Po njegovoj zapovijedi ga usijanim klijeStama

privezali i

razza-

(1512.-1520.). a dvur^koj kaiiiatci a Be£a.

su ga pogubili

u Segedin, a ostale dijelove u druge

pogubljeno. Jednako se je postupalo u

§tipali

Budimu

gradove.

I

i

raz^etvorili; glavu

mnogo

njegovih

njegovu

Ijudi

bude

narodito sa zarobljenim svecenicima, koje

Uza sve to ostala je jo5 na pop ta Ijudi, koju je Lovrinac MesaroS. No bi od Zapoljinih Ijudi razprSena; samo se spasao pop Lovrinac, kojega su bijedili, da je bio zadetnik najgorih okrutnosti, §to ih bija^e Juraj Doza podinio. Javljaju, da je za seIjadke bune poginulo 40 do 70.000 Ijudi, medju njima do 400 plemlda.

su pribijali na kolce, trgali

na detvero, pade

okupu jedna veda deia od 16000

i

five

pekli

vodio

i


256

KRALJ VLADISLAV

,

Cim

ugarski sabor u Budimu.

kojima

Tu

se

je

1516.).

1514. ugu§eDa, sastao se

je

18. listopada

poglavito radilo o torn, da se stvore takove odredbe,

vremena onemogucili

sva

za

se

bi

na koncu rujna

buna

seljacka

bi

JAGELOVI6 (1490

H.

selja6ki pokreti, te

utvrdilo plemidko gos-

podstvo nad nevoljnim seljacima, koji su sada postali najtuzniji ktnetovi. Velik dio zakljuCaka saborskih (ima ih 71) tice se bas seljaka, kojima bi§e odazete sve polaksice, podijeljene njima od nekih prijasnjih vladara. Zaklju^cima sabora ne bi§e samo odre-

manje krivce potonjega ustanka, nego bi u obce sav seljadki potomci U5ta§a. Seljacima oduzeto bi pravo slostalez poni§ten, da se tako kazne bodnoga selenja, tako da su morali ostati za sva vremena kmetovi svoje zemaljske gospode. Svaki kmet mora zemaljskomu gospodinu svojemu jedan put na tjedan podi

djene kazne za vece

i

i

mu

vina) desetinu placati, nadalje osim od svega priroda (poljskoga jedan dukat placati, napokon dvanaest kokoSi, dosadanjiii davanja svake godine po po deset njih zajedno jednu svinju davati. Svakomu seljaku, u kojega dvije guske

na

mora

tlaku,

i

i

i

se odslije nadje pu§ka, odsjeci de se ruka; nijedan svecenik seljaCkoga porijekla ne

redbom

potekao

koji bijaSe

kao

kmetske porodice,

iz

pravoga

zacetnika

protiv dvorske stranke, pace

skoga vojvodu

kraljevsko prijestolje.

i

ZnaCajno

je,

primasa

i

U

bune.

ill

;

ono vrijeme netko pokuSao

je baS u

Tomo Bakad

i

da su oni pokuSali izvesti taj zloCin. Sabor ugarski od godine 1514., kojega

i

po-

rogoborilo

silno

dok je u drugu ruku slavilo erdeljdomovine, kojega bi trebalo uzvisiti na

jutra prosvirale su dvije kruglje

pronaci

htjeli

Tomu

obce je plemstvo

nijesu shvatile kralja, koji je vec bio u dvorskoj kapelici. nijesu mogli

moze

Potonjom odBaka6a od Erdeda,

placati.

kralja,

spasitelja

da

desetinu

kojega je plemstvo obasulo prijetnjama

samoga

protiv

kao

nekoga

i

seljaike

Zapolju

Ivana

kralja Vladislava:

na kardinala

osobito

(dlan. 24.) ni§anilo se

grdama,

mu

biskupom, ako pak postane, ne treba

postati vi§e

atentat na

prozor kraljevske loznice,

No

ali

jo§ je znacajnije, da krivca

privrzenici njegovi bijedili su javno

Zapo-

Ijevce,

znamenit

je

i

po tome,

§to

sudca, svoje gotovo djelo:

regni Hungariae«

je

na

nj

donio

je

zakljudke kralj potvrdio 19. studenoga,

Stjepan

(Obidajno pravo slavnoga kraljevstva Ungarije u

saboru god. 1498. bija§e 61ankom §estim odredjeno, da

pravne ustanove, po kojima se je dosad sudilo.

diajne

Adamu

i

jo§

jednomu, kojega ce

Stjepanu Verbecu, koji

ugarskoga, nego

Verbeci, protonotar

je

kraljevskoga

»Tripartitum opus iuris consuetudinarii

kralj

se popiSu

Taj posao

i

tri

incliti

desti).

Jo§ na

poredaju stare obipovjeren bi magistru

imenovati. Kralj je na to povjerio tu zadacu ba§

svojim djelom

stvorio

zbornik privatnoga

prava

ne samo

Verbecov bi najprije od deset za to izabranih odbornika pregledan, i onda od sabora primljen. Spremalo se jo§, da ga kralj potvrdi svojim pecatom podkrijepi; sastavljen bi dapace i koncept kraljevske potvrde, ali do potvrde ipak nije doSlo. Premda dakle »Tripartitum« nije potvrdjen ni pecatom i

hrvatskoga plemstva. Zbornik

i

zakonom: ipak je to djelo vrijedilo kroz tri stoljeca i vise kao pravi zakon, te su njime utvrdjena sva tadanja politidka i socijalna privilegija plemicka sve do najnovijih vremena. Mnogo je ugledu i obcemu prihvatu djela doprinijelo i to, §to je vec 1517. u Becu prvi put Stampano, te tako brzo razSireno (hrvatski prijevod od IvanuSa PergoSida, posvecen knezu Jurju Zrinskomu, izaSao je gtampan u NedeliSdu god. 1574.). Suvremenici slavili su Stjepana Verbeca u velike; pozunski prepoSt Jeronim

podkrijepljen, a ni progla§en

Balbi uzporedjuje ga

Likurgom

i

u jednoj

pjesmi svojoj

sa

starogrdkim

zakonodavcima: Minosom,

Solonom.

(Banovanje Petra Berislavida

u

Hrvatskoj, 1513.-1516).

Petar

Beri-

dobitnik u boju kod Dubice, spada medju najodlidnije muzeve hrvatskoga naroda na osvitku §estnaestoga stoljeda. Djela je njegova opisao mladji rodjak njegov Antun slavid,

Vrandid, potonji nadbiskup ostrogonski (f 1573.); Vrandideve pak biljezke upotrebio je u sedamnaestom stoljedu Ivan Tomko Mrnavid za svoj obSirni zivotopis. Po ovima


— 15l6).

BANOVANJE PETRA BERISLAVICA V HRVATSKUJ (l5l3 rodio se je Petar

Berislavic

dina 1450

,

nego dici

1460

i

Od

u Sibeniku.

i

imao

a

u gradu Trogiru u mletaikoj tada je

tih se

maogo

rodbine

i

svojte ne

Dalmaciji

po imenu spominje porodica

sve<5eni6komu stalezu stekao je ne samo

dvoru kralja Vladislava, koji ga

Hrvatskoj

maiku, Francuzku, pak

duhovne

visoke

go-

Vranpod vlaScu

Statileo u Trogiru, a

htjeo zivjeti

Ugarskoj.

i

nego

dasti,

i

PosvetivSi se velik ugled na

dvorove, kao u Rim, Nje-

puta Siljao na strane

je vi§e

izmedju

samo u svome rodnome gradu,

u Sibeniku. Poput mnogih suvremenih zemljaka svojih nije

mletackom, vec je traiio svoju srecu u susjednoj

i57

u MIetke. Jos u srpnju 1510. predlagao je Petar Berislavic kao

i

otme njegova domovina Dalmacija, pate se je imade narodito u gradovima parenti in moiti lochi de Dalmatia, ma maxime in

stolnobiogradski prepo§t, da se Mletcima i

sam

nudio, da 6e to izvesti

Trogiru

Trahu

Sibeniku (haver

i

tanti

svojih rodjaka, kojih .

.

.

et Sibinico)

Na podetku godine

1513. bio je Petar Berislavid ved biskup vesprimski

mjeseci

blagajnik, a nekoliko

vrijeme podje upravljati

sve dalje banovanje

mu

bi

pogibao

prijetecu

poglavito

svoje

sandzacima

mili rat s bosanskim

povjerena

zatim

braniti hrvatsko kraljevstvo.

i

kraj odklonio

Dubice u prvi

mu

pomodu

morao pa§ama.

i

od

Premda strazi,

mu

zemlje, ipak je kroz

vodedi gotovo neprestani

njegovo bilo je to

Stanje

ga smatrali uskokom, nijesu nikad pravo

kraljevski

srednom pobjedom kod

je

povjerene

na

stajati

i

zadada, da u ono osudno

teika

neprilidnije, jer

vazda doduSe podijelio njegovih predloga, da se njima silom otme bogatu prioriju vransku s njom spojenu dast dubidkoga zupana; ali ni prihodi od tih sluzba nijesu nikako dostajali, da uspje§no vrSi svoj zadatak. Jer za obranu Hrvatske vojske, a nijedooga nije u njega nikada dosta bilo. Izmedju trebalo je mnogo novaca hrvatskih, koji su ga u teikom zvanju oduSevljeno pomagali, spominje knezova plemica MIetci, koji su

vjerovali, sjecajudi se

mu

Dalmacija. Kralj

bijaSe

i

i

i

se narodito Ivan

turskim

u

stedene

Kriianic

iz

ratovima,

Nebljuha, kojemu 13.

Vladislav za zasluge njegove,

kralj

je

prosinca 1513. darovao

grad

Hresno u zagrebadkoj

u to vrijeme kao gorljiv privrienik Petra Berislavica. Cini se, da je hrabromu knezu Nikoli Zrinskomu, otcu sigetskoga junaka, bilo do toga, da obrani djedovinu svoga roda, naime grad Bribir s kotarom

zupaniji.

I

Nikola Zrinski, §urjak Ivana Karlovica,

u juinoj Hrvatskoj. Dne

4.

listopada

Franjevaca u Bribiru, gdje no u

plemena

Subida, kao

isti

iztiie se

1514. nalazimo kneza Nikolu Zrinskoga u samostanu

mah borave

s

Ugrinici, Obradici, Krivdidi

i

njime

i

StojSidi.

drugi Svi

slavnoga

zastupnici ti

zajedno uzimaju u

te se zavjeruju, da de ju braniti da im ne oskvrnu grobove slavnih praotaca. Stititi od svakoga, a jamadno i od Turaka, Petar Berislavic zove se jo§ na koncu 1513. naprosto »prefectus banatus*; no slijeBaltazar dede godine ved je pravi ban. Uza nj su slavonski banovci Baltazar Badan Alapid dast protonotara vrSi Franjo od Moravda. Krbavski knez Ivan Karlovid ne spoHrvatske; mogude da ga je ban navlastice li§io minje se viSe kao banovac Dalmacije

svoju zaStitu tu odlicnu

zaduSbinu

plemena,

svoga

i

i

;

i

te dasti, jer je

primao placu

iz

Mletaka, te

se

vazda

pokazivac odanim

privrienikom

Turcima imao je ban Petar Berislavid pune ruke posla uredjujudi u Slavoniji kao u Hrvatskoj. Dne 20. prosinca 1513. pi^ mu kralj iz Budima, kako su staleii Slavonije poslali k njemu dva svoja poslanika s tuibom, bada se sudbeno izredene osude nimalo ne izvrSuju; s toga zapovijeda kralj banu Moravda, da na zahtjev stranaka moraju Franji od protonotaru novcu Alapidu, kao

republike.

Uz borbe

zamrSene

prilike tako

s

i

i

budno

paziti

svaki put

mora

Stititi

otimlju,

jiSkih

i

i

nastojati,

provedene.

da po zakonu

Na molbu

n\ie plemstvo

nego

niti

od

istih

redene

kraljevine

nalaie

kralj

i

nasilja velikaSa,

na sud ne de

budu sudadke osude banu drugim pismom, da

obidaju

poslanika

dolaziti,

kad

koji

ne samo da ga progone

ih oStedenici

i

imanja

mu

tuie.

Na podetku god. 1514. bilo je Petru Berislavidu svu snagu uloiiti za obranu kragradova. Ved bi spomenuto, kako su Turci u vcljadi krvavih glava otiJli izpred HrT. pofj.

II.

HI.

»7


KRALJ VLADISLAV

jjg

JAGELOVI6 (1490,

II.

— 1516.).

buna u Ugarskoj, banu je trebalo po hrvatskom kraljevstvu, gdje no stanje kmetova nije bilo ni malo povoljnije, nego u Ugarskoj. Cini se, da su i teie slavonskih staleza pomagale gu§iti bunu; kralj je bar pismom od 29. svibnja pozvao plemide i pograda Knina. Kad je poslije toga planula se pokret ne razgrani raditi, da

oprezno

da se listom dignu na oruzje

vukovske zupanije,

sjednike

seljadka

i

protiv buntovnih seljaka,

i

da podju onamo, kamo ce ih pozvati palatin Emerik Perenj. Poslije uguSene bune ban se je Petar Berislavic opet bavio nutarnjim poslovima kraljevine Slavonije. Dae 25. kolovoza 1514. zapovijeda mu kralj, da na prvom sla-

vonskom saboru konafino zagrebadkoga

kaptola

rijesi

polja

radi

Krog

slobodne

izmedju

parnicu

Siget u

ili

obcine na

kotaru zagreba6kom.

brdu Gradcu

i

Dva mjeseca

naime 30. studenoga, poziva opet bana, da svom strogosdu postupa protiv onih svjetovnjaka u Slavoniji, koji preziruci svoje redovite domace sudce iznose budi pred rimsku stolicu, budi pred sudce zadarske, Sibenske i ninske pod parnice svoje vlaScu mletadkom, pak tako svoje protivnike ne samo mu6e, nego i znatno o§tecuju. Ban mora strogo kazniti svakoga, koji bi donio kakovu odluku papinsku ili stranoga suda, poslije,

duhovnika

i

parnice pred

a nije prije zapodjeo

djutim ban

Petar Berislavic

redovitim

brinuo

za

sudom u domovini.

obranu

Osobito se je me-

hrvatske zemlje, jer

U

su bosanski Turci

4000 Turaka najonda i u susjedne kotare mleta6ke prije u oblasti krbavskoga kneza odvedavli sa sobom silno blago i do 3000 Ijudi. Ivan Dalmacije, poharavSi ih nemilo vojvoda Kozulic potekoSe dodu§e za njima u Bosnu, da im plijen otmu, ali Karlovic bi§e suzbijeni i natrag do Vrane potjerani. Na koncu godine 1514. dodjo§e Turci joS upornije nego prije udarali na preostale joS gradove.

Ivana

rujnu provali

Karlovi6a

i

i

dva put u juznu Hrvatsku i Dalmaciju sa znamenitijom silom, te uze§e najprije jedan kaSteo nedaleko od Novigrada, pak iz njega izvedoSe do 400 duSa; zatim udarise na

Karin, grad Ivana Hranovida, predobiSe, pak

i

roga plemena Karinjana; tako navalili

tek

koji

se je njima

junafiki opirao

odanle izvedoSe do 300 du§a, vecinom isto

zena

i

do

tri

kceri

dana,

ali

ga oni

plemickih od sta-

namjeri§e se oni na junaSki odpor, kad su dalje

bill

na grad Jurja Korlatovida (kod danasnjega sela Korlat), koji im je pao u ruke dan borbe, polto se je gospodar njegov spasao u Nadin. Kad se na to

detvrti

obori§e na tvrdi

Perusic, tako im

juriSanja, te povratiti

Bas

se oprijeSe branitelji,

da su se morali okaniti daljega

u Bosnu.

ta posljednja provala turska, za

koje su osobito

stradali plemici starohrvatske

bana Petra

je Berislavica, da se spremi za navalni rat na Bosnu. on pomodi na sve strane. Posljednjih dana prosinca 1514. boravi banov poslanik, vesprimski kanonik Petar, u Dubrovniku, i trazi ondje novaca kako u ime redovite zaStitnine, §to su ju godimice kralju pladali, tako u ime vanredne podpore.

zupe Luke, potakla

U

to

ime

trazi

DubrovCani

prepadoSe

se

u

prvi

mah

s

toga zahtjeva, te pisaSe

28. prosinca

pismo

»Petru Berislavu biskupu vesprimskomu i kraljevskomu blagajniku, prioru vranskomu i banu hrvatskomuc, da ne mogu dati »pomoci zemljama hrvatskim*, jer se i sami boje TurCina. »Ne bismo mogli dati ni 6itavu ni dio svote novaca bez velike opasnosti za nal grad, jer bi to moglo dodi do uSiju Turaka, kojih gotovo uvijek imade mnogo u naSemu gradu. Jer kad bi dali, recimo, stotinu, navijeStalo bi se, da smo dali sto tisuca da Stitimo Hrvatsku protiv sultana; a ta bi sumnja ili vijest mogla biti na propast i

naSih trgovaca

i

njihove

u najvedu opasnost

....

trgovine u turskim

stranama,

Svi bi mi u du§i svojoj

i

§to vise, na§a bi obcina doSla

bi prilike vremena dopuda va§u predastnost pri tako dastnom poduzecu pomazemo ne samo novcem, nego i krvlju svojomt. Medjutim se poslije ipak predomisliSe, te doznadige 31. sijednja 1515. hrvatskomu banu 1500 zlatnih forinti u ime zaStitnine za posljednje tri godine. O vanrednoj pomodi nema medjutim ni spomena. Ban se je Petar Berislavid obracao na druge strane, medju inima izravno i na papu Leona X., kod kojega je nasao vi§e odziva. ieljeli,

kad

Stale,

i


B4N0VANJB PETRA B£RISLAVi6a U HRVATSKOJ (I6l3. Ir

pisama, §to

ih je

papa 30. oiujka 1515. pisao

i

kralju

l5l6.).

Vladislavu

i

banu

25$

Berislavidu,

Leo X. po svojim prokuratorima (otoikomu biskupu Vincentiju Andrejevicu kortonskomu Juliju) poslao u Hrvatsku mnogo zita, pu§£anoga praha, sumpora, solitra, vi§e vrsti topova, pade 2000 dukata u gotovom oovcu (magnum tritici numerum, magnum hordei illo comportandum iussi dari, pulverisque perfect! ad tormenta impellenda razabiramo, da je i

i

quibus ex Tormenta etiam varii generis aliquot. Atque lis quidem rebus omnibus curatae pecuniae adieci numos aureos vicies centum), zapovjedivSi im podjedno, da se sve to imade upotrebiti po odredbi i savjetu hrvatskoga bana Petra (qua pecunia, quibusque rebus ex Croatiae praefecti sententia et consilio uterentur). LJ pismu na bana kaie papa, da to £ini na njegovu pobudu (qua impulsore), i da osim kralja ne bi u ovim prostranim napuc^enim oblastima njemu nikoga predpostavio (qui te secundum regem tanti facio, ut tibi ista in regione latissima atque populosissima praeleram neminem). Papa Leo X. nije medjutim ni poslije sustao, pomazudi kralja Vladislava i bana Petra Berislavica u borbi s Turcima. Dne 13. svibnja javlja on temeSkomu zupanu i kapetanu dolnjougarskih strana Stjepanu Batoru, kako po jegarlibras mille, sulphuris praeterea libras decies mille, salis nitri quinquies mille,

rebus pulvis,

si

esset opus, confici

posset.

.

.

.

i

Medalja

s

likom kralja Vladislava

II.

Narodni m«s«^ a BudimpeSti.

skomu kantoru Bernardu salje daljih 20.000 dukata isti mah pi§e poslanice na sve vladare evropske, izmorenoj Hrvatskoj

i

njezinome banu.

Iste

Mletdane

da po§lju novaca >barem za obranu grada Jajca<

za obranu kraljevstva ugarskoga; u zaklinjuci

(saltern

ih,

da priteku u pomoc

pismom od

moli

15. lipnja

ad tutandam Jayczam),

1515., koji su

tada Turci podsjedali.

Dok

je take

svijet za boj s

papa Leo X. u prvoj polovici 1515. £inom

Turcima,

nije ni

ban Petar

i

rijeiima bodrio krSdanski

Berislavic mirovao, to manje, §to bijahu Turci

U ozujku stoji ban Petar Berislavid sa 500 konjanika 2000 pjeSaka na jugu Velebita nedaleko od mletadkoga grada Sibenika, te o^ekuje ieSku vojsku od 5000 Ijudi. Oiito se je tada spremao, da otme Turcima gradove iupanije Luke, koje bijahu na koncu proSle godine osvojili (kaSteo kod Novigrada, Karin, Korlat druge), premda su se Mletci bojali, da ce udariti na njihove gradove u Dalmaciji. No dok je ban sve iz Ceike odekivao pomocnih Ceta, kratili su se Hrvatskoj pou veljati opet do Senja provalill i

i

magati

po

staleii slavonski, sabrani tada

staro n-f

cbi^8ju citni

buniti

u travnju na saboru u Kriievcima, govored, da su

s{iro

s\oju

kialjevinu,

p&k da stoga [ce

nr.craju id


KRALJ VLADISLAV

35o

II.

JAGELOV16 (1490.

— 1516.).

gradove. Ban se je radi toga nemara Pozuna oStrom poslanicom ukorio slavonske gubitkom imanja (sub nota perpetue staleze, te im zaprijetio Ijagom vje£ne nevjere ako se ne bi banu pokorili i onamo vestrorum), bonorum ammissioneque infidelitatis piSe kralj, >koliko su mnoztvo krScanskih zoadete*, dobro posli, kamo on zapovjedi. >Vi

preko Save krv

hrvatske

za

prolijevati

potuzio kralju, koji je

onda

krajiSke

19. travaja \z

i

vjernika

i

netom

koliko plijena neprijatelji turski

iz

Hrvatske odvukli,

odvode, ne prestajudi onu prenesrecnu zemlju (patriam) pustoiiti ovaj das stigle su nam s bosanske granice tuzne novine, kako su

velikom broju, odludili provaliti u onu krajinu, a

najviSe u

koliko dnevice

i

robiti.

i

Dapa6e

i

u

Turci, skupivSi se u

onu kraljevinu Hrvatsku, da

tvrdinje razvaie. Ako se susjedi one kralj e vine, ne ce minuti to zgodi, mozete uvidjeti, da pogibija, te vama zato vi§e nego ostalim na§im podanicima mora biti stalo, kada recenoj ovdje u kraljevini Hrvatskoj opasnost zaprijeti ... Mi smo takodjer zapovjedili, da se onoj propadaUgarskoj skupi §to obilatija vojska, da najbrze pritede u pomoc vama .< Drugom poslanicom od 21. travnja imenovao je kralj bana Petra jucoj kraljevini (ultra solitum) opustose, te njezine

ju preko obicaja

gradove

i

ni vas, koji ste

i

i

.

.

Benslavida svojim zamjenikom za sabor kraljevine Slavonije, na kojemu ce se vijecati o >spasu

obrani< kraljevstva.

i

Nije poznato, da

li

se

sabor

je

odazvao kraljevu nalogu,

da

i

su se cete sla-

li

vonskih staleia pridruzile banovoj vojsci. Ali mletadki senator Marcantonio Michieli

>kako

28. svibnja vijest,

je

ban

hrvatski,

po§to

biljezi

nagrabio plijena u Bosni, utaborio

se

pod nekim turskim mjestom kod Novigrada sa 10.000 Ijudi, na njega nahrupio, te ga razbio oduzeo mu topove, tako da

kako

i

je bosanski pa^a

ban jedva sa dvadeset

je

i

pet konjanika pobjegao«. MletaSki senator u svojoj

prekratkoj biljezci ne kaze, da li kod Novigrada na LJni ili kod mletadkoga Novigrada u Dalmaciji; dini se vjerojatnije, da je borba biia kod potonjega, gdje su Turci prolle godine osvojili hrvatske gradove zupanije Luke. Moguce takodjer, da je vijest mletadkoga senatora pretjerana, ali nema sumoje, da se je toliko pripravljana vojna bana Petra Berislavica svrSila porazom njegovim u svibnju 1515. i

se je osudni boj zgodio

Ali to nije bilo Citavo zlo.

se na povratku

svom snagom na

maknu

glavni

s

puta

branik

Slavodobitni Jajce,

Turci, razpr§iv§i

da udine jednom kraj

hrvatskoga

kraljevstva.

Cini se, da su Turci najprije uzeli susjedne gradove sjeveru), koji su

dosad

Bilo je

Jezero

hrvatsku vojsku, obori§e banovini,

jajafikoj

to

i

da

mjeseca lipnja 1515.

(na zapadu)

i

Bocae

na

da se grad Jajce sa svih strana opale. Pogibao za Jajce morala je biti velika, jer se je sve u Rimu Strepilo za njegovo stanje, te je papa 15. lipnja posiao Mletcima spomenuto vec pismo za novdanu pomoc, koja je potrebita »i

prijedili,

radi poraza ugarskih deta

partibus accepta: et copiis

i

radi

podsade Jajcac (quantum necesse

Ungarorum

profligatis et Jaycza obsessa).

sit

clade ex duabus

Opasnost, da de pro-

pasii Jajce i s njim ostatak banovme, bila je tolika, da je u srpnju sam palatin Emerik Perenj vodio vojsku na obranu grada (va con zente per socorer Jaycza obsessa da Turchi). Ne znamo potanko, §ta se je dalje u srpnju zgadjalo oko Jajca; no vrlo je vjerojatno, da s»u

Turci na odigled

pomocne vojske krScanske otilli izpred grada. MIetadki podsadu Jajca, kojemu su Ugri u pomod

kolovozu, da su Turci digli

izvori javljaju pritekli

u

(Zercha

come hanno levato de la impresa di Jayza, quale sta socorsa da Hongari). Sultan pade ba§ u to vrijeme posiao svoje poslanike na dvor kralja Vladislava, nudedi mu mir jh bar produljenje ob tojecega vec primirja. All Vladislav, potaknut papom Leonom X. otezao je odludnim odgovorom, a na to su Turci opet zaigrali krvavo kolo pod Jajcem Turchi,

je

Na

blagdan

Slavonije u Vladislav

iz

sv.

Stjepana kralja

20. kolovoza

Cazmi pod predsjedanjem bana Petra Budima gotovo zdvojno pismo stalezima

svojega spasenja

i

ditavoga kraljevstva

(privata

et

1515.

vijeca sabor kraljevine

Slavonije, zaklinjuci

dana pi§e kralj ih, da za volju

regni

skupe Ito vi§e

Berislavica.

totius

Istoga

salus)


POSUEDNJI UGOVORI iiveia

i

S

CaRKM MAKSIMILIJANOM U BE^U

SRPNJA 1515).

(22.

201

pak da oboje povjere banu Petru Berislavidu, da pomogne gradovima na (ob intolerabilem pene ege-

deta,

ce ih inade branitelji njihovi morati radi glada

krajini, jer

statem et famem)

U

ostaviti.

vrijeme £uIo u Mletcima, kako su Turci u Bosni

isto se je

na Ugarsku i Hrvatsku. Sam ban kod Pleternice, spremajuci se jamadno odanle poci u Bosnu, te zapovijeda u kraljevo ime zagrebadkomu kaptolu, da mu za zttom. Ban je obskrbu Jajca do 14. rujna po§Ije dvanaest kola, natovarenih vinom Berislavic opet 7. studenoga u SloboStini, gdje no poziva svoga banovca Baltazara Badana, neka naloii podprabiljeiniku, da napiSe u ime staleza molbu kralju Vladislavu, da se ne ruSi grad plemica Franje Nelipida od Dobre kude, kako je to herceg Lovro

od 40.000

skupili vojsku

Petar

Berislavic

boravi

kojima

Ijudi, s

rujna

1.

ce

udariti

Slobokini

u

i

Ilodki

po kraljevu nalogu

Nema

poieo

protiv povlastica slavonskoga plemstva

i

izvoditi.

sumnje, da je neumornim nastojanjem bana Petra Berislavida

grad Jajce na

Trida je mogao 29. sijednja 1516. boravi ban ve<5 u Kriievcima, gdje no drii redovni oktavalni sud, kojom su prigodom uza nj oba slavonska banovca Baltazar Badan Baltazar Alapic, kao novi protonotar Stjepan Henczelffy od Petrovca.

koncu godine 1515. primio toliko ziveia jeme odolijevaii turskim navalama. Oko i

S Turcima ne dodje do mira cima.

Ako'

s

6eta,

i

Turcima,

jer

kojemu ga papa

X., u

eto

je

francuzki

i

pak bana potreba snaSla

bi

Odlomak

pisma, §to

se: >lteBi

poziva,

kralj

radi obrane

1516. primio

14. veljace

joS

neka

privolio

kraljevstva,

i

on poradi, da ne

na sveti rat

s nevjerni-

neka slobodno uzme

i

oa je knez Krsto Frankapan piSAo u ModruSama

13. prosinca

CiU

pomodnih

bijaSe sklopljen rair ni produljeno primirje.

ban pismo od pape Leona

je

i

opet neko

1

504. n prilog sestri Beatrici.

not Crittoforns promittimiu Uta tapra scripta coaservare

et

Isvornilc

upotrebi svu zairu, koju je

papinski

poslanik

i

kortonski

manu a

propria tcripsic.

a Monakovu.

kr. arkivu

biskup

u mietadkom

Julije

gradu Sibeniku pohranio.

(Posljednji ugovori s carem Maksimilijanom u Bedu, 22. srpnja 1515.; smrt kralja Vladislava II., 13. oiujka 1516.). Ved bi spomenuto, kako su nakon svladane seljadke buoe obdenito telja kraljevstva*

(liberator regni),

uzvise na kraljevsko

kada tada

prijestolje.

ielja izpuniti,

kraljevnu

slaba^noga

Aau dadu

mu

I

i

privrienici njegovi pomiSljali

bijaSe kralj

All

sada

i

na

to,

Zapolja nadao se je uvijek, da de

Ivan

je bolezljivi kralj

sina Ljudevita nagadjalo se je

>spasi-

da ga

mu

se

ono god. 1513. zahtijevao, da dvor

ponovno odbio, kad

Budimu, silom provalio u kraljevski

za ienu.

kao

erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju

kako su

sam

premda ga

sa 1000 konjanika osvanuo u

mu

slavili

je

i

bio joS nemodaiii, a

mnogo» da ne de dugo

i

za

iivjeti.

§to su vi§e privrienici Ivana Zapolje uzdizali svoga Ijubimca, to su se teie sabrinuli oni muievi, koji su pripadali dvorskoj stranci. Na delu njima bio je palatin Elmerik Perenj, a uza nj kancelar i biskup peduvski Juraj Sakmari, najugledaije lice iza primasa

n


a6a

KRALJ VLADISLAV IL JAGEL0Vj6 (1490.— 1516.).

^

Tome Bakaia od

Kao

protivnici Ivana Zapolje radili su oni u prilog da se kraju privede joS god. 1507. ugovorena dvojaka zenitba izmedju porodica Jagelovida i Habsburga, jer su bili ubijedjeni, da take dine najbolje i sebi samima u prilog. Ako bi naime kralj Vladislav, kako se je moglo i

kardinala

Erdeda.

caru Maksim ilijanu, nastoje6i svima silama,

mu

sin doraste, te bi car Maksimilijan stekao priznanje

nagadjati,

umro

skrbnik

regent u njegovim kraljevinama, to su ta gospoda mogla sigurno odekivati, da ce

oni

i

nego

prije

§to

buduc da car nikako ne

dalje vrSiti najviSu vlast u Ugarskoj,

i

1510. neprestano ugovarao

bi

mogao ondje

kao

boraviti.

kraljem Vladislavom, kako

Car je Maksimilijan joS od g. ostvari zasnovana ienitba izmedju njihovih potomaka. Poslanik njegov Spiesshammer (Cuspinianus) boravio je u tom poslu kroz detiri godine deset puta na ugarskom dvoru. s

da se

kao da 6e poljski kralj Sigismund, brat kralja Vladislava i Surjak sve osnove cara Maksimilijana. Taj bija§e naime pokusao, da Ivana oslobodi njemaCke vitezove u Poljskoj od vrhovne lenske vlasti poljaike, pak s toga je bilo posve naravno, da je i poljski kralj nastojao, da zaprijefii sve, 6im bi se vlast kude Habsburg mogla podidi i razgraniti. K tome nije bilo nikakvo dudo, ako je kralj Sigismund

Neko vrijeme

6inilo se,

Zapolje, pomrsiti

da po izumrdu

radio,

Car Maksimilijan pregnuo je

U

njegovu nastojanju. videm,

koji

je

da

s toga,

reda, te je god. 1514. utanadio

da

ili

ime odludio

to

vec dvije godine

s

bar

ih

ma

Ugarskoj, Hrvatskoj

namakne svome

§uri

i

Ivanu Zapolji.

kojim nadinom zaprijedi poljskoga kralja u

neku

je stvoriti

koaliciju

na obranu njemadkoga

knezom ruskim Vasilijem III. IvanoPoljacima ratovao. Kad je u tom ratu Sigismund

savez

i

u kraljevinama

porodice

starije loze svoje

^e§koj sam zavlada tima zemljama,

s

velikim

izgubio znameniti grad Smolensk, prepao se je on tako, da se je sve pored malo zatim

odriane sjajne pobjede pozurio, da teljstva.

Odluku njegovu

bar cara Maksimilijana odvrati od daljega neprija-

podkrijepili su jo§ bolje njegov kancelar

kancelar Petar Touricki, koji

se bijahu

popeli

njegova

Sakmarija,

dok

dislava

i

kancelara

Kancelar poljskoga s

poSao

Szydlowiecki

kralja

je

do

svojih dasti

Ivan Zapolja je

na to

carevim poslanikom Spiesshammerom (Cuspinianus), kao

i

s

u

Szydlowiecki

po preporuci

pod-

i

kralja Vla-

radio protiv Tomickoga.

Budim, gdje se

je sastao

ugarskim kancelarom Sakma-

i drugim savjetnicima kralja Vladislava. Ondje bi 14. studenoga 1514. utanadeno, da de u veljadi dojduce godine kralj Vladislav i Sigismund dodi u Po2un, a car u Haimburg, pak de se tada odrediti mjesto za zajednidki sastanak.

rijem

Dne

18. ozujka 1515. po§ao je zaista kralj Vladislav u Pozun, povedav§i sobom djecu odpraden od prelata i magnata, izmedju kojih se spominju oba nadbiskupa (Tomo Bakad od Erdeda Gregorije Frankapan), zatim palatin Emerik Perenj i knez Juraj Zapolja. Sigismund stigao je sa 500 konjanika 24. ozujka u Pozun. Samo cara Maksimili-

svoju

i

i

lijana nije bilo,

njega je

budi §to

zastupao

su

kardinal

ga

drugi

prijedili

Matej

Lang,

koji

poslovi, budi

se je

tako

§to nije vjeSto

imao novaca. Ali da su ved

ponio,

20. svibnja podpisali predbjeJni zarudni dislavljeve porodice.

ugovor medju clanovima Maksimilijanove VlaBududi da su neki svjetovni velikasi ugarski, skloni Ivanu Zapolji, i

da osujete svaki sporazum, pozvao je kralj Sigismund cara, da on §to prije na sastanak dodje. Tek 10. srpnja stigao je Maksimilijan u Bed; namah zatim sastao se je s oba kralja kod Trautmansdorfa, te ih je onda pozvao u goste k sebi u Bed, kamo nastojali

i

su oni 17. srpnja

Sve uz

i

poSli,

sjajne zabave

premda su i

se

tomu

protivili

neki ugarski magnati.

svedanosti, koje su stajale nekih 200.000 zlatnih forinti, primio

je car

Maksimilijan dne 20. srpnja mladoga kraljevida Ljudevita za svoga posinka (bez uStrba ipak nasljednih prava unuka svojih Karla i Ferdinanda i njihovih sestara), imenovao

ga svojim namjestnikom u Njemadkoj, te pozvao izborne knezove njemadke, da ga po smrti njegovoj (carevoj) izaberu za njegova nasljednika. Dva dana zatim 22. srpnja 1515. bi§e podpisani konadni ugovori, kojima su se tijesno zdruzili Jagelovidi s Habsburgovcima. Kraljevid Ljudevit vjendat de se s carevom unukom Marijom,


POSLJEDNJI UGOVORI S GAREM MAKSIMILUANOM U BEdu (22. SBPNJA 1515.). a sam car Maksimilijan privremeno djeno, da brak Maksimilijanov s

s

263

ugarskom kraljevnom Anom; podjedno bi odrene ce vrijediti, ako bi se za godinu dana s njom

Anom

od njegovih unuka, Ferdinand ili Karlo. Jo§ istoga dana biSe obavljena oba vjenCanja (celebrata et firmata sunt sponsalia per verba matrimoaialia et de praesenti) u

vjenc^ao koji

crkvi sv. Stjepana; crkveni

Odredjeno

bi jo§,

dana

poslije

Sest

obred vrSio

da de se brakovi

po svome nafiinu odgaja, vremena oduzme nada, da

Kraljevna i

i

obavljenih

Ana

da se carevim bi ju

mogao

primas

i

Tomo

od Erdeda.

Bakafi

tek onda, kad djeca navrSe stanovite godine.

izvrSiti

ugovora

podpisanih

svijetu, §ta se je dogodilo.

je kardinal

vjen^anja (28. srpnja)

ogla§eno

uz cara Maksimilijana,

ostala je

protivnicima, a

da

i

ju

bi

on

naro^ito Ivanu Zapolji za sva

dobiti za zenu.

Utanadenja u Bedu

bila su poglavito u prilog caru Maksimilijanu, a na veliku Stetu on bija§e pozvan na sastanak, ali nije htjeo dodi, da ne gleda slavlje svojih protivnika. On je u to poduzeo vojnu na Turke, misleci, da de se u ratu proslaviti, te kao pobjednik kralja Vladislava prinuditi, da napokon ugodi njegovim zah-

vojvodi Ivanu Zapolju.

tjevima.

Ali

I

se je bolan prevario.

Podigao u svibaju 1515. vojsku od 10.000

udario na turski grad Zrnov (Havala, Avala) nasuprot

Tarci su ga

suzbili,

mu

te

oteli

bojne topove

i

ugarskomu

ostale ratne sprave.

tamnjela je dosadanja slava njegova, a privrzenici njegovi

bedkim ugovorima.

}o§ je Ijudi udarac

umria sestra njegova Barbara,

stigao

Beogradu.

S toga poraza po-

nijesu se usudiii, da se opru

Ivana Zapolju, kad je

Kad

Ijudi, te

Medjutim

2.

listopada 1515.

je zatim vojvoda Ivan zamolio

svoga od dvorske stranke u Ugarskoj, poljski ga je kralj naprosto opomenuo, da bude pokoran i da vr§i svoje duznosti. VrativSi se Vladislav nakon svedanosti u Bedu preko Soprona u Budim, zatekao je ondje turskoga poslanika. Taj mu je u ime Selimovo nudio mir ili produljenje primirja, jer je sultan u taj mah bio zabavljen ratom u Egiptu. Vladislav nije znao, §ta da udini, §urjaka Sigismunda, da ga

ved je traiio savjeta

i

kraljica poljska.

Stiti

u rimskoga pape Leona X. u cara Maksimilijana. U to najednom su Ijednici o njegovu spasenju zdvajali. Dva dana pred i

oboli Vladislav tako teiko, da

smrt izdao je Vladislav posljednje odredbe, kako da se upravlja njegovim kraljevinama,

dok mu sin Ljudevit odraste; a onda je odekivao mirno smrt, moledi se Bogu. Umroje u detvrtak pred Cvijetnicom, 13. oiujka 1516. u sedam sati na veder, te bi onda 19. ozujka u Stolnom Biogradu pokraj supruge svoje Ane sahranjen. Bilo mu je 60 godina; vladao je pak u CeSkoj 45 godina, a u Ugarskoj Hrvatskoj dvadeset pet. i

i

Mletadki poslanik Sebastijan Giustiniani, koji je kroz kralja Vladislava, ocrtao

je

u

svojem

izvjeScu

tri

godine boravio na dvoru

od godine 1503.

kralja ovako:

>Kralj

religijozan, nije nikada (kako se govori, prije pobozan ienitbe s Anom) obdio sa ienama, ne Ijuti se nikada, ne govori zla ni o komu, niti ne vjeruje, kad se njemu o drugomu §ta nepovoljno kazuje, moli mnogo, pribiva dnevice trima misama; ali je inade poput kakova kipa, jer malo govori. Prima svakoga u audien-

je lijep dovjek, visoka

uzrasta,

i

ali nalazi malo posluha*. Drugi suvremenik^ Dubravsky (Dubravius), koji je kralja lidno poznavao, opisuje ga u svojoj deSkoj povjestnici (Historia Boiiemiae) po prilici ovako: »Bio je tako Sutljiv, da su ga premnogi prozvali nijemim kumirom, koji ne moie drugo govoriti, oego »bene« »dobi'e« (dobro). Jer on je obidavao Ugrima, kojih jezik nije

ciju, nije

nikada jo§ nikoga dao pogubiti,

deSki vitez

i

potonji

olomudki biskup

i

poznavao, odgovarati po latinsku bene, a (!!esima >dob^e«. Nije zato dudo, $to su poradi dviju rijedi njegove dvije drzave Ijuto stradale, jer su tvrdinje,

carine

i

drugi prihodi.

Tako

tih

po njima propali kraljevski gradovi,

se je desilo, da

iz

Morave

nije niSta

dobivao,

iz

CeSke samo vrlo malo, da je u Ugarskoj, u tako bogatoj zemlji, opetovano bio u tolikoj nuzdi, da nije bilo ni iiveia ni vina. Ja sam vidjevao sam u Budimu, kako su dvorske sluge s praznima bocama zalazili u kudu peduvskoga biskupa Jurja, da primu i

vina za kraljev objed«. Ugledni deSki plemid Vilim od Pernsteina pisao

je kralju

Ljude-


KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.

2^4

vitu

o njegovu otcu

ovako: »Pokojni

10. prosinca 1520.

u tima kraljevinama mnogo. fa tko je od njegove milosti neSto

sam o tome uztrajno

s

kralj

njegovom

trazio,

dobio

— 1516.).

naSkodio milosti je

si

je

svojom dobrotom

vrlo desto govorio; jer

sve; njegova milost nije po-

neprestanim govorom dobivao je svatko sve. Ja bih s toga va§oj milosti ielio sve njegove navike, kad je vrlio pravdu i drugo; all ne bi zelio, da vi za svoga kraljevanja ne bi druga^ije vladali; vi bi morali (ae dineci Ijudima krivo) modno

na svoju

miSIjala

vladati

i

Stetu,

zapovijedati,

i

tako

se

kao

gospodar pona§ati, e

bi Ijudi

pamtili,

da

imadu

svoga gospodara*. Vladislav bio je dobar

nicom

nije bio dosta jak,

nize plemstvo.

U

Covjek,

ali

da obuzda

ostalom politiikoga

i

Sputaa jo§

vladar.

slab

silovite

i

i

krunitbenom zavjer-

sebi6ne velikaSe, a ni svedjer goropadnije

socijalnoga razsula u Ugarskoj ne bi bila zaustavila

ni jaCa desnica, nego §to je bila njegova. Hrvatskoga kraljevstva nije Vladislav poslije 1495. vidio, premda se je u jeseni 1512. bilo razglasilo, da kani na Bozid u Zagreb doci i sve potrebito udesiti za obranu zemlje. No zato nije ipak zanemarivao hrvatskoga kraljevstva.

To kao

svjedode njegova brojna privilegija, podijeljena i

i

potvrdjena

grbovnica za kraljevinu Slavoniju od god. 1496.

^^

plemstvu slavonskomu,


X.

UUDEVIT II.JAGELOVid (1516.

Prve godine

knliermnja do nzTiJenja Stjepant Bttora

mtti

Petra

bans

(l3. rijednja

Bcrislavida

1519.); car

Saltan Saiejinan

II.

Daikom driainom

i

osvojio

sabora a

papiniki potlanici kardinal

osa

Karlo V.

Sabac

i

Campeggio i

i

Ban hrTattki Franjo Badani (od s

na paUtinika dast

Habsbargovci

(1519. ).

]0

Hrratsko krmljerttTo do

kralja

wnrti

(1521.);

banin

ngartki

poslanici

i

knti

cara

i

nadTOJvoda Ferdinand do bniteljtkoga cgovora

(1522.).

7.

B(rnardin

MaksimiUiana

veljade 152a.

— ajc-

— Straoaike borbe a Ugartko) do sabora n Hatvann (1522. — iS^SOi Bargio. — Banovanje knesa Ivana KailoTida (1521. do kolo-

Stjepan Verbeci (Verbdcsi) kao palatin

I3. oiojka

na

Frankapan

Skradin (1532.), Ostrovica (1533.), pred Kliiom biie snzbijeni (1534

Ilabibnrgovca Ferdinandn.

njegoT aakob a Bndimn

i

1520.).

Beograd

Namberga

1524.); Tatci cirojiie Knin

>e priklanjaja

kralj

Bvibaja

(20.

— 1526.)

i

).

Hrvati

pad njegov (1535.— 1526.).

1525.); knez Krtto Frankapan obikrbio Jajce (tt. lipnja 1525.);

primasom LadialaTom Salkajem (30. kolovoa 1525.). •mrt kralja Ljadevita

II.

(39. kolorosa

1536

).

Boj na

Mahaikom

poljn

i



ZeCbvi peku lovga na ra2nju. Minittnraa Ijerid

tliica

ts

miuU

l66.), koji se

(list

midi, da je miniatare slikao

alaviii

oko god. 1524. boravio n HrTatakoj

i

tufa «

risnici

prvostoloe crkve *t. Stjepaam a Ztgrebn. Iran

hrvatski tlikar T^Iije Klorio (Gialio CloTio,

Ugarskoj. Misal

1498.— 1578.),

Kak««

koji je saitta

nekad pripadao porodici Bakaia-Erdeda, ito twjtdoit

je

grboTi te porodice a njemn.

KRALJ LJUDEVIT

JAGELOVIC.

II.

(15 16.— 1526.).

rve grodine kraljevanja do uzviSenja Stjepana Batora na palatinsku Cast (1519.)- D^a dana prije svoje smrti bijaSe kralj Vladislav odredio,

zemljama, dok vrSio joS

ni

odraste

desete

%j~3V.^aM

deSkoga kao

''•»!*J^7^^i

rodjak

njegov, braniborski

uza

Ivan

nj

obima

vrSit

oznadio je

odpor

s

ali

tada na-

bijaSe

je bio vec okrunjen

i

za kralja

Hrvatske. Mladoga kralja odgajat

i

markgrof

Juraj

(nedak kralja

<5e

Vladislava),

i

Bornemisa, zapovjedoik budimske tvrdinje; a nadzor nad de kardinal kralj

i

primas

Tomo Baka6 od

Pored ovih njemadkoga cara

Erdeda.

kao vrhovne skrbaike svoga sina

onda svoga brata, poljskoga kralja Sigismunda. odredbe Vladislavljeve naiSle su po smrti njegovoj na velik vi§e strana. Med)u ugarskim stalezima, koji su se malo zatim

Maksimilijana,

No

godine,

za kralja Ugarske

i

kako da se vlada njegovim

Ljudevit, koji ne

mladi

i

te

doe 24. travnja 1516. skupili u Budimu na sabor, bila je jaka stranka, koja je htjela, da driavom za maloljetnosti kraljeve upravlja gubern a t o r, kao §to je nekad Ivan Hunjad vladao za nedorasloga Ladislava Postuma. Naravno da je taj predlog potekao od privrzenika Ivana Zapolje, koji bijahu ojemu tu iast namijenili. AH tomu opirali su se svom

snagom

ostali

magnati

i

prelati, a podupirali

su

ih privrienici

cara Maksimilijana

i

kralja

Sigismunda. Nakon iestokih borba do§lo je ipak do nekoga sporazumka izmedju prudih se stranaka.

Vrbovno skrboi&tvo njemadkoga cara

i

poljskoga

kralja

ne

bi priznato;


KRALJ LJUDEVIT

i6g

upravljati i

driavno vijece, Dne

nize plemstvo.

Antun Surian,

zaba^en,

ve<5

u kojemu ce

biti

gubernatora

predlog o izboru

hi

mogao

14. svibnja

svoju obdinu

izvijestiti

JAGELOVIC (1516

II.

bi

— 1526.).

odluCeno, da

ce

samo

zastupaoi ne

uz

kralja

prelati

drzavom

nego

baruni,

i

vec mletadki poslanik u Budimu, po imenu

je

o zakljuCcima sabora, koji se

je,

kako on

pi§e,

Boijom pomodi mirno svrSio* (questa dieta preter omnium expectationem con lo aiuto de Dio ha preso fine pacific©). Zadaca je saboru bila poglaadmivito, da uredi upravu zemlje za vriieme, dok kralj doraste do zrele dobe (ordinar nistration del Regno), a stvoreno je, koliko je poslanik mogao razabrati, do detrdeset

»mimo svako odekivanje

s

l'

zakljudaka, koji se tidu budi javnih budi privatnih posala. kraljevskih vijednika

i

osamnaest prisjednika; vijecnici

i

u drzavnom vijedu sudjelovati.

pet sedam baruna knez Petar od Bozina i to

i

baruni

prelata;

redova prelata

da ce vazda polovica od potonjih

sjednici izmedju nizih plemica take, §est mjeseci boraviti

iz

Najprije je izabrano dvanaest

su

baruna, a pri-

na dvoru kroz

Vijecnici spominju se poimence,

Emerik

palatin

i

(8)

Perenj, herceg

Lovro

i

Ilodki,

knez Juraj Zapolja (brat vojvode Ivana), vrhovni dvorski meStar Mojsija Buslaj, Andrija Bator i Ivan Dragic (Dragfi), a prelati jesu primas karsv. Jurja,

i

Tomo Bakad od

dinal

biskup Juraj Sakmari,

Nakon

Salkaj.

izbora

Erdeda, kolodko-badki nadbiskup Gregorije Frankapan, pecuvski erdeljski

biskup Franjo

drzavnoga

vijeca,

Varda,

koje

i

napokon vacki biskup Ladislav s mladim kraljem upravljati

zajedno

de

drzavom, namjestio dotidno potvrdio je sabor vrhovne drzavne dastnike.

Na

obci zahtjev

saboraSa povjerena bi dast vrhovnoga kancelara opet peduvskomu biskupu Jurju riju,

a sluzba vrhovnoga blagajnika

dislavu Salkaju s

pak

i

s

ili

pokladnika namijenjena

bi

Sakmavackomu biskupu La-

tom pogodbom» da de on upravljati sa svima kraljevskim prihodima taj das zaloieni. Dapade prihod od vanredne dade (de le diche),

onima, koji su u

i

koji su doslije primale zupanije za uzdrzavanje svojih deta, urudivat de se

nomu

odsad vrhov-

prema odredbama kralja i njegovog vijeda; time bi se imalo poluditi dvoje, prvo da bude vazda pripravnih deta, a drugo da bude dovoljno novaca za njih. Napokon je sabor popunio slu2be kraljevskih zastavnika (li vexilli regii), to na onaj nadin, kako je bilo za kralja MalijaSa. Najprije bi potvrdjen u svojoj dasti zastavnidkoj Ivan Zapolja kao vojvoda erdeljski s tim znadajnim uvjetom, da se imade brinuti samo za Erdelj susjedne oblasti, a ne uplitati se u Ugarsku, osim ako bude pozvan u sludaju potrebe (non se inpediendo in Hongaria, nisi vocatus, in caso de blagajniku, koji

ce pladati dete

i

i

necessita). Nadalje

bi potvrdjen Stjepan Bator kao temeiki iupan i zastavnik ugarski da smije zapovijedati ugarskim zupanijama (naime detama), ali da se izvan Jngarije ne mijeSa ni u jednu stvar, osim ako je u potrebi pozvan. Jednako bi odludeno i u pogledu hrvatske banije (dil bannato di Croatia), ali glede osobe banove ne bi

s povlaSdu,

izredena nikakva potvrda.

Petra Berislavida.

Mozda

Ne da

se ustanoviti, §ta je bilo razlog, da nijesu potvrdili bana

bana

bilo na saboru, a mo2da se je i zavadio s gospodom ugarskom, kako se je to zgodilo dvije godine poslije. Napokon je sabor dozvolio vanlednu dadu od jednoga dukata, da se njom namire drzavne potrebe, odredio neke stvari

privatne

(particulare),

nije

pak se je onda mirno

okupu. Odgojiteljima mladoga kralja ostali su

pod vrhovnim nadzorom kardinala

raziSao, i

dok

je

drzavno

dalje Juraj Braniborski

vijede ostalo na i

Ivan Bornemisa

Tome

Bakada od Erdeda. Ved 23. svibnja pohvalio se je potonji papi Leonu X, kako je sve sredno proSlo, na §to je papa poslauicom od 24. lipnja odgovorio, kako mu je osobito milo, §to je sabor sve mirno obavio (quod in conuentu Pannonico, nuper habito, omnia tranquille atque pacate acta, confecta primasa

i

transactaque sunt), to vi§e, §to se je osobito bojao, da de planuti smutnje izmedju one gospode. Sada de Bog Stititi i ojadati one, koji iele i drie mir i slogu. Mletadki poslanik Sirian pi§e, da je nakon sabora bio najugledniji muz u Ugarskoj peduvski biskup i vrhovni kancelar Juraj Sakmari. Dok je delrdeset i petgodiSnji palatin

Emerik Perenj bolovao na rukama

i

nogama od

uloga,

dok

je

stari

primas

i

kardinal


PRVB 60DINE KRAUEVANJA DO UZVl§KNJA STJEPAKH BATORA NA PALATINSKU CxST.

morao vec

Balca£

na smrt

misliti

stajao na straii u Erdelju: dotle

oporuku

i

kancelar

je

mladi 28 godiSnji Ivan Zapolja

svoju, a

mogao

Sakmari

269

uz

sve

kralja

i

drzavno

drzavom pyosve po svojoj volji. Bile su mu tada detrdeset dvije godine. Rodio se je u Ko§icama u sjevernoj Ugarskoj od ubogih roditelja njema6koga porijetia (otac mu je bio krojad); no kako je bio pronicava uma, popeo se je brzo do najviSih dasti u crkvi i driavi. Bio je doduSe lakom za blagom odan picu; no to su bili op<5enitj poroci tadanje gospode u Ugarskoj, koja su se desto poslije podne opijala. Kako je bio njemadkog porijetia, naginjao je kroz ditavo vladanje kralja Vladislava k njemadkomu caru Maksim ilijanu (era tuto suo); no nakon posljednjega sastanka u Be5u godine 1515. prometnuo se je u najljucega protivnika njegova. Vrijedjalo ga, §to ga je car zapostavljao vijede upravljati

i

i

kardinalu

primasu Tomi Bakac^u, a

i

Nema

panu.

koloiko-baikomu nadbiskupu Gregoriju FrankaSakmari za samoga sabora svima silama nastojao samo da se ne dade povoda Maksimilijanu, da se umijeSa u i

sumnje, da je s toga

oko sloge izmedju

staleza,

i

poslove ugarske.

Tek

5to je sabor

svrSio

svoje

poslove, osvanuse

cara Maksimilijana, na delu im poznati uienjak

nianus (cum d.

16

preposito

bi§e

svibnja

Spiesshammer

Neuburgensi,

biljezi,

vratio se u Bed;

de Folkes^dorf

d.

u audienciju, a

primljeni

da je

sutradan

lipnja primio

8.

mletadki

Budimu

u

14. svibnja poslanici

diplomata Ivan Spiesslummer

i

rdo'jar

et

ili

Cuspi-

Johanne Mraxy).

d.

Dnc

pozvani u drzavno vijece. Poslanik

odgovor« (responsionem bonam)

i

da carski poslanici >nijesu mo^li poluditi one stvari, koje su htjeli« (mai hanno potuto obtenir cosa che hanno voluto). Glava (principal) sviju na dvoru da je sada peduvski biskup, a taj je najvedi neprijatelj (inimicissimo) njemadkoga cara. Ocito je taj zahtijevao, da ga prema posljedojoj odredbi ali

poslanik

izvjescuje,

kralja. U tom je poslu njegov Budim ne samo u kolovozu (17. 25.) godine 1516., nego u svibnju lipnju (15 svibnja do 7 lipnja) 1517., kojom su ga prigodom pratila jo§ dva druga (cum Andrea de Burgo et Johanne Mraxy). Ali kako je svemocni kancelar svedjer kipio od mrznje na cara, duli su ti poslanici samo sladke

pokojnoga

kralja priznadu za

vrhovnoga skrbnika mladoga

poslanik Spiesshammer ponovno dolazio i

rijedi

reno

i

Naravno, da

ni§ta vi§e.

i

Kako

sinovca.

njih

Stitnika

i

kralja,

same rimske kardinala

stolice

se ziva ielja

Nikolu

mm

upravlja kra-

trebalo, obratit

mladoga

de se ved na

kralja Ljudevita

U

velikih

kojemu to ime

bi

izmirenja

predSastnika

Ugarska

bija^e

s

sultanom,

sa

okupi

krSdanski svijet

Hrvatskom vodila prvo kolo pod

Leo X.

od Reggija,

svojih

»

diji

jo5 11. travnja

da bude je

1516. poslao u

zaStitnikom mladoga

poslanik 27. svibnja zaista

njemadkoga cara Maksimilijana s franmletadkom obcinom, pak da onda sve zapadnoevropske u veliku ligu za svcti rat s Turcima. Kad se je Leonu X dinilo, da ce mu izpuniti, poslao je opet 17 travnja 1517. augustinskoga rcdovnika, Nijemca

Jednako cuzkim kraljem Franjom stigao.

vlasti sjedini

kada

dobro

padali u vladanje. Ugri

primirje, a

nadbiskupa

Roberta,

da odvrati Ugre od

i

Budim

vijede

kralja Sigismunda,

oblasti,

za veliki rat protiv nevjernika, u

Ugarsku

drzavno

i

pape Leona X. Sultan Selim, zabavljen osvajanjem

i

ili

pak da po primjeru nekih

okriljem

Badima

u tj su njegovi bosanski sandiaci svaki da tim prinude kralja na sve, §to je sultan prednasuprot svima silama nastojao, da osujeti svaki konadni mir ili trajno

das zaiijetali se u hrvatske

primirje,

iz

poljadke poslanike dolazili su u to na dvor

Egipta, nudio je neprestano mir

lagao; papa je

suskrbnikom svoga javlja, odgovo-

postati

1517.

bi se tudjinci bi

i

svaki das poslanici sultana Selima

u

ustav, da

kralju za dobru volju; ako kao na dobre rodjake svoga kralja.

Uz carske

mogao

nije

15. lipnja

gubernatora, jer

ni

tomu ne dopuSta ugarski

se zahvaljuju caru

kralj

Bon

lipnja u audienciji poslanicima cara Maksimilijana

da ne treba nikakvih Ijevstvom; k

ni poljski

mletadki poslanik Alvise

dana

bi prvih

u

SchOnberga

s

je I.

papa radio, da

izmiri

i

pismom na

kralja

Ljudevita, u kojem

ga

poziva, neka se okani


KRALJ LJUDEVIT

ayo

posala

drugih

svih

sve

(praetermissis

JAGELOVIC (1516.-1526).

II.

omnibus

»da pruii §to vi§e pomoci

sile svoje,

occupationibus

aliis

kr§<5anskoj

zaStite

i

neka skupi

vec

tuis),

republici«.

Doci ce na-

kralju desna ruka u svetome ratu. X. bodrio kralja i njegove vijecnike na veliki rat Znadajno je, da je papa Leo s Turcima, a u kralja nije bilo vojske ni novaca, da brani gradove na krajini.* Iz pisma trazio od njih njegova od 15. srpnja 1517., §to ga je pisao ziteljima grada Bardjejeva vanrednu pomoc od 800 zlatnih forinti, doznajemo, da je tada prijetila najveca pogibao

skoro

posebni kardinal, koji de

i

biti

i

gradu Jajcu i ostalim mjestima (gravissima castri nostri Jayczae ac Boznensium, et aliorum confiniorum nostrorum imminentia pericula) uz tursku granicu. Nevolja na krajini nestaSica novaca bila je tolika, da je napokon drzavno vijede zajedno s kraljem bilo i

kojemu bi se razpravljalo od grada Jajca i kraljede auertendis periculis, conuocati, ut que confinibus finem (in eum vine Hrvatske impendent, maxime autem Jayczensibus et regni huius regni nostri omnibus undique prinudjeno, da sazove sabor za Miholje

o svemu, §to

.

Croacie

....

1517., na

(29. rujna)

imalo odkloniti pogibiju od krajine, a najviSe

bi

.

.

.

consuleremus).

Dva dana

sabora

sastanka

prije

27. rujna

car Maksimilijan u Ba-

izdao je

denu kod Beca povelju, kojom je palatinu Emeriku Perenju podijelio Cast drfavnoga s drugim spisima i kneza u njemaiko-rimskom carstvu. S torn poveljom, a]jamaCno naputcima po§ao je carev poslanik Spiesshammer (cum d. Georgio de Seisseneck, Emerssdorf et Mraxy) 3. listopada u Budim, kamo je 7. listopada i prispjeo. Nedvoji

beno je carskomu poslaniku bilo sada izraditi ono, §to mu doslije da mu naime gospodara priznadu za vrhovnoga skrbnika kraljeva. Brojno plemstvo doSlo

su ovaj put stvari vrlo burno.

se je razilao ne dovr§iv§i zapocetih stvari* (accidit

rebus inceptis quidem, sed non

.

.

oruzano, a mnogi magnati sa svojih vojnika.

Kako sam

perturbaretur et

dieta

ipsa

ut

.,

Spiesshammer

dissolueretur).

perfectis

Ali na saboru tekle

se je, da je sabor bio smetan, te

studenoga pise bodrozkoj zupaniji, >dogodilo

kralj 5.

je

sobom do 2000

svojim Cetama; sam Ivan Zapolja doveo je sa

rukom,

nije poSIo za

javlja u

svome

dnevniku, da je 12. listopada »vojvoda usao u tvrdju« (weiuoda intravit in castrum), po

demu sudimo, da

Ivan Zapolja bio

je

javljao je poslije svojoj obcini, je

erdeljski vojvoda

kamen smutnje na

»kako su

u velikoj

Ijutosti

caru Maksimilijanu, neka kupi vojsku

i

saboru. Mleta6ki poslanik opet

bile velike razmirice

izmedju baruna<,

i

»kako

odputovao*, na §to da su neki baruni porudili dodje uzeti

Sabor dakle u listopadu 1517. svrSio se

(za^tititi)

krunu.

obcom smutnjom. Za obranu

je

drzavnim vijedem (domini

ostale krajine nije niSta udinio, te je kralj s

prelati et

Jajca

i

barones

nobiscum hie manserant) morao poslije moliti pojedine zupada plate vanrednu dacu ili subsidium po osamdeset dinara, jer se bez te pripomoci ne ce moci obraniti ni odrzati »krajina, koja je Stit njihov* (confinia, que sunt clipei et alii consiliarii nostri, qui

nije,

Kraj nedostatnih vijesti ne zna se todno, zaSto je na potonjem saboru bilo tolike galame; no jamadno je opet Ivan Zapolja trazio, da postane gubernatorom, a car Mak-

vestri).

similijan

da ga priznadu

vrhovnim skrbnikom. Zapolju Spiesshammer predobio.

cara nekoji velikaSi, koje bijaSe jer je Ivan Zapolja

Mletaiki poslanik

knlj Vi&diilav

II.

imanja, 300.000 rudnika, 35.000

vanredne dade).

Ivan

AntUD Surian

Bornemisa.

priporijeda u

vladanja, bilo

(400.000 od ruda vanredne

od

solana,

da(fe

ili

18.000

i

syom

vrlo nepovoljno.

rudnika, 140.000 dike),

od

pao

je

od

prihod

tridesetine, niSta

tvrdi

Ako

oa samrti ostavio dnga do 400,000 dakata.

poBljednjih godina njegova

940.000 dnkata

sam

provalio u

12. listopada

kastelanom kraljev odgojitelj

se

pomagalo nize plemstvo, a Sukob je morao biti 2estok, kraljevski grad, kojemu je bio

i

zakljudnom

U

Dok

obde da je kralj

solana, 50.000

za kralja

6d kranskih

je

ne da

utvrditi

od

iz7Je§(fu

vijest potonjih

i8. prosinca

1516., da je

je financijalno stanje kraljevo, naroCito

Matija§

od

imao

godiSnjega

tridesetine,

50.000

prihoda

od

do

kranskih

Vladislava na 220.000 dukata (36.000 od imanja, koja

su bila zaloiena,

i

141.000


PHVK GODINK KRAUEVANJA DO tJZVI§ENJA STJKPANA BATORA NA PALATINSKU da

pisaca,

je Ivan

6a3T.

871

Bornemisa torn prigodom dao iz topova pucati na provaljujudega njegove dete, ipak je nedvojbeno, da je medju njima planula

u grad Ivana Zapolju

i

mrioja, te je jedan

drugomu

stao raditi o glavi. nakon razprlenoga sabora smirile, osvanuo je prema papinom obecanju 7. sijeinja 1518. kardinal Toma de Vio a Budimu, doaesav§i sa sobom osnovu za rat s Turcima, koju je papa od zasebne komisije dao izraditi. Po njoj bi njemadki car i portugalski kralj imali potraziti Turke u Egiptu, a kraljevi ugarski Ijuta

Jo§

ne

se

bijahu

strasti

PsfiAT

U

opainje iett

3. lav J-

pciaU fspod krone

tredini

itit

kumantki;

(ere(niaiimi)

f

manjih s

lijera:

itit

grbova, i.

prin(cipii)

f

RRAUA LjUDEVITA

ta pet {{rbora (l. i

desna

to:

krona bosaDtka, d(omiDl)

f

3.

i.

f

4. ogkrske grede, a.

i

dTogvbi

krii

knna ilavontka,

Lodovici

II.

-J*

Croacie

aganki,

3. ieiki

i

a.

tri

3. alezki orao.

dd f gracia f f et c(etera)«.

regis

•{

!*,

poljiki orao)..Veliki

5.

leopardake

glave

dalmatinake,

Napit naokolo niba:»f

Haogarie

-J-

S(igiUiiiD)

Bobemie f Dalmaci«

Isvomik a driavnom artdva a B«0a.

vojvodama VlaSke i Moldave udariti na njih iz podunavskih odIuCilo je napokon driavno vijede zajedno s kraljem, dogovora krajeva. Nakon raznih

(£eSki)

i

poljski zajedno s

da 5e cprt farcve esbor u Budim za 24. travDJa 1518.

Na

taj

sabor pozvali su

i

Ivana


KRALJ LJUDEVIT

272

JAGELOV16 (1516.

11.

— 15?6}.

41

Zapolju posebnim vjerni tolike

pismom od

oiujka ovoga sadrzaja:

14.

»Poltovani

i

velemoini nama

ovomu moze u pismu raztumaCiti, a nije viSe ni zgodno Premda smo u to ime bill ove godine ve6 dva sastanka

iskreno Ijubljeni. Sa svih strana prijete nasoj krajini

i

6itavome kraljevstvu

i

takve opasnosti, da se ved ne

i

da se na javu iznose.

ni sigurno,

(conuentiones) driali

i

u njima vijecali, kako da

se recene

pogibli uklone, ipak nije ta

na§a dobra volja, kako je svima poznato, urodila nikakvim uspjehom. Da nas dakle po na§emu ofezanju i nehaju ne bi te opasnosti satrle (jer se odlaganjem ne mogu ukloni zaprijeciti), odluCili

niti

smo

drzati obci sabor

gospode

na dojduce Jurjevo ovdje u Budimu, da

ne§ta ucini za spas odrzanje po savjetu vaSemu kao i nadoknadi, §to je se dosad amo tan,o zasviju vas, pak da se ono ovoga kraljevstva nemarilo. S toga vjernost vasu opominjemo i tvrdo vam zapovijedamo pod kazan (ustanovljenu) u dekretu, da primivgi ovo pismo dodjete na blagdan sv. Jurja ovamo u Budim ostale

se

drzavljana

i

i

i

ne

na§e velicanstvo, ali

pred

brojem,

duhom

s

gospodom

i

spas domovine u

skrajnjoj

nego

sto

ivanu

dobri

svaki

potrebi. Ino da se

je

cum

(non

nego

exercitu),

s

primjerenim

dobro razpolozenim, pak da zajedno

i

ono, §to

sve

pogibli

Jo§

vojskom

smo jednakim na6inom

drzavljanima, koje

stranjenje reienih

prije,

s

boljku drzave sklonim

Zapoiji

pozvali, svjetujete

i

ostalom

s

6nite za od-

vjerni (podanik) obicaje Ciniti za

i

pod ozna6enu kazan ne usudite

stigao kraljevski

raditi*.

on sve udesio,

poziv, bijaSe

da se svomu protivniku Ivanu Bornemisi osveti. On bijase u to ime utanado neki posebni savez ill konfederaciju, kako su ih tada pojedini velika§i medju sobom sklapali, izvode

budi da zajednifikim silama Ivan Zapolja bijaSe za svoju i

velikovaradinskoga biskupa

Vardu,

i

§to je najznaCajn'je,

pana Batora. toru,

U

pismu, Sto ga

razabiramo, da

je

Franju

je

Ivanu Zapoiji Slobodan pristup kralju

i

nizemu plemstvu.

nego takodjer erdeljskoga biskupa Franju i

kapetana doljnougarskih strana Stje-

Ivan Zapolja 31. ozujka pisao navlastice

iz

Tokaja Stjepanu Ba-

poiao u Budim,

te

ondje

kraljem

s

Budimu oduzme, pak da tako bude gospodaru svome (quo liberalis erga suam maie-

Bornemisi dast kastelana

utanadio, da se

....

Perenja,

Perenj

opru

se

predobio ne samo palatina Emerika Perenja

temeskoga zupana

palatin

da

svoje namjere, budi

konfederaciju

u

gradu

naime zavjerio, da dotle ne ce dolaziti na kraljevski dvor, dokle grad ostane u rukama Ivana Bornemise. Sada, kad je zapreka uklonjena, odazvat 6e se kraljevu pozivu, i doci ce sa 200 konjanika na sabor; statem

asset nobis aditus). Zapolja bijaSe se

podjedno poziva Stjepana

Kad

Batora, da

i

on jo§

prije

otvorenja sabora u

se je sabor u odredjeno vrijeme sastao, stigli su na

maCkoga cara

i

poljskoga kralja. Carske poslanike vodio je

taj

nj

Budim

dodje.

takodjer poslanici nje-

put Sigismund Herberstein,

Spiesshammer (Cuspinianus) boravio u Poljskoj, gdje je zastupao svoga gospodara pri vjen6anju kralja Sigismunda s milanskom herceginjom Bonom. I papinski poslanik prisustvovao je saboru, spomenuti naime vec redovnilc Nikola Schonberg (Schonberger). Ali od saborovanja nije bilo nikakve koristi, jer je ja6e nego ikada dosada izbila na povrgje opreka izmedju nizega plemstva velikaSke oligarhije. Nize plemstvo zahtijevalo je burnije nego prije, da se bira gubernator, a magnati nijesu htjeli o tome jer je

i

ni

fiuti.

Papinski poslanik

pcmagao je donekle nizemu plemstvu, dok su carski Napokon je papinski nuncij predlagao, da se za rat i

poslanici stajali uz magnate.

cima odredi vrhovni vojvoda, i ako se stalezi ne povjere, neka prepuste papi, da ga on imenuje. Ali staleii odbijali izbor

gubernatora, kratilo

se je

bi

mogli

ni to

nize

ne

poljski s

Tur-

kome da tu Cast prihvaceno. Kad su vi§i

sloziti,

bi

plemstvo

primiti

ostale predloge^

od jedne forinte za obranu krajine. Na jedan put se je proiulo, da car Maksimilijan kani s vojskom priskoditi u pomoc svome >sinu« Ljudevitu, da ga zaStiii od sile vlastitih podanika njegovih. Ta vijest ogorcila je nize plemstvo tako, da je odlu6ilo s mjesta ostaviti Badim, te se 15. srpnja sastati na drugom, sigurnijem mjestu, naime u Tolni u zupaniji istoga imena. U Budimu oslali su naroCito da

se

opet razpiSe vanredni porez


PKVE 60DINE KRAUEVANJA DO UZVI^EMJA STJEPANA BATORA N* PALATINSKU CAST. sami

prelati (13)

i

dozvolili zatrazenu

magnati

koji

(30),

su nastavili

vijecanja, te

vanrednu dacu od ^itave zlatne

plemstvo nakaadno odobriti

s

nakon nekoga vremena

forinte, nadajuci se,

dominorum

.

.

.

Suvise je krnji sabor stvorio jos zasebne 6lanke (21), koji

bi

podpunoga sabora na Jurjevo dojdude godine, kad se mogu

Krau Po toTremenoj

kopiji nljene slike

Thnn-HohcDstein u

Hania

Ojeiina.

de ju

i

nize

non gravatim accepturos). imali vrijediti do buduzamijeniti boljima

zgodnijima. Neki dlanci odredjuju, kako da se pobira vanredoa dada

toTa

da

obzirom na prijetece opasnosti (speraates ipsos quoque

regnicolas banc ordinationem oblationemque

cega

373

Ljudevit

Bargkmaira (1472.

Slika je

po tome

oaobito

1

ili

subsidium

(1

i

—9);

II.

559.),

koja

•«

sanimlJiTa, Sto

(ava a porodiSnoi kojilDid gro* ae

na

njoj

riJi

grb

kraljeviDe

Hrratske (kocke).

desetim dlankom zapovijeda

se,

da do

svoja banderija za obranu granica.

nedorasloga

kralja

Hnr. poT].

II.

III.

mora pored

2.

srpnja imadu

NajzamaSniji kancelara,

je

svi

zastavnici

podidi

i

opremiti

dlanak dvanaesti, koji nalaie, da uz

vrhovnoga blagajnika

i

dvorskoga

meStra iS


KRAU

274

cunque

4 baruna),

i

.

animum

(non patiantur

vanis aut

.

.

brinuti se za

i

komu god

jos mladjani duh njegovog velicanstva po

naputcima zavadjati«

Ijevi

— 1526). da polovica

na dvoru, »da svjetuju njegovo velicaastvo

vazda boraviti

pu.staju

JAGELOV16 (1516.

II.

od osam vijednika (4 prelata

obstojati jo§ vijece

mora

LJUDEVIT

distrahi

suasionibus

inutilibus

dobro stanje

izpraznim

da ne do-

i

bezkoristnim

i

suae adhuc tenerum per quos-

Ti ce savjetnici kra-

vel seduci).

njegova dvora, a

6ast

i

maiestatis

tih vijecnika

svemu,

u

za

i

javno dobro

i

sigurnost

paziti, da se razborito pri izdatcima ditave driave; oni ce nadzirati kraljevske prihode sluzbu primati, komu ce duhovne svoju u de on tim, koga i nad bditi §tedi; napokon ce i

i

svjetovne 6asti podjeljivati,

drzavnome vijedu mogli redovito

tri

vi§e puta

u

put

(ai.

i

svi

javni

poslovi

privatni

i

obciti.

kraljevski

Da

u tome

se

bi

mora se ono pak potrebito,

rjesavati,

tjednu (ponedjeljak, srijeda, petak) sastajati; ako je

i

12.-20).

Na krnjem Zapolja.

kako ce sa stranim poslanicima

Nema

saboru,

koji

sumnje, da je on

vijedu prihvaceni.

Njima se

je

dlanke

izlozene

je

mnogo

ostao

stvorio, bijaSe

i

vojvoda Ivan

doprineo, te su ba§ posljednji dlanci

jamadno nastojalo

slomiti prevlast

o drzavnom

peduvskoga biskupa Jurja

Sakmarija, koji je bio svemocan na dvoru, narodito odkad se je dr^avno vijece, izabrano jos

u svibnju 1516., bilo razi§lo najviSe radi toga, §to zastupnici nizega plemstva nijesu mogli o svom troSku na kraljevu dvoru boraviti. Sakmari je i osjecao, da se je na nj niSanilo,

pak se

na

je zahvalio

kancelara, na

drzavnoga

dasti

vackomu biskupu Ladislavu Salkaju. Ali obnovom drzavnoga vijeca, u kojemu kojim se

je

imala utvrditi vlast

Ono

bi

odsad

oligarha, bilo

velikaSkih

§to bi ta dast povjerena

samo

bili

prelati

i

baruni,

i

je jo§ Ijuce povrijedjeno n\ie

u srpnju u Tolni na zasebni sabor (particularis conventio), kojemu je predsjedao tada vec kraljevski personal Stjepan Verbeci (personalis praesentiae regiae maiestatis locumtenens). Dne 25. srpnja prihvatila je plemicka skup§tina dvadeset dlanaka, koji su bili donekle napereni protiv velika§ke oligarhije, ali odiSu

plemstvo.

ipak

se je zaista sastalo

zivom brigom za dobro

domcvine.

Vec

prvi

dlanak dokazuje to

dovoljno, jer

sa dva njemu govori ovako: »Budud da se svako kraljevstvo sredstva, naime oruzjem zakonima, a ni jednoga toga za sada u na§em ugarskom kraljevstvu nema: to se je zgodilo, da su Turci, neprijatelji Kristova kriza, ne samo bezbroj djevica, udovica, dastnih gospodja, kao druge obojega roda Ijude u vjedito robstvo odvukli, nego su premnogi medja§ni gradovi, kraljevstvu i krajini na ustrb, doSli u ruke istih Turaka, a narodito (gradovi) Bodac i Jezero. Preostalo je samo Jajce s Banjalukom, liSeno svake za§tite; pak ako se dovoljno cetama hranom ne obskrbi ne udvrsti, dodi ce ono s mjesta u ruke tih Turaka. Kada pak Jajce dopane §aka ne-

vlada

se u

i

uzdrzaje

i

i

i

i

i

i

Bog odvrati), naskoro ce propasti kraljevina Slavonija zajedno s Poiegom vukovskom zupanijom, a s njima ce jednako nevolja zadesiti samo unutarnje truplo kraljevstva. Suvise ce KoruSka, Austrija i velika dest Germanije, kao i Dalmacije biti prijateljskih (§to

i

i

izlozena njihovoni robljenju. Jajce,

Da

se dete tako gospode prelata

kazan u dekretu oznadenu za

dakle ne bi propao ostatak kraji§kih gradova, a osobito

nasuprot da bi se opet mogli po

s

i

nama

mjesta

i

predobiti

Bodac

i

Jezero,

odludeno

je,

da

u punom broju pod poslati u ona mjesta, ikakva moraju bez krzmanja

baruna, kao

i

kraljevskih

zupanija

koja su vec

odredjena. Po onoj desti deta, koja je opredijeljen.a (da ide) prema neka kraljevsko veliCanstvo s pomodu kraljevine Slavonije, gospodina bana i svijetloga Lovre Ilodkoga dade §to brze mogude odpremiti hranu u Jajce; za obskrbu (toga grada) ziveiem neka njegovo kraljevsko velidanstvo poSlje onamo takodjer pjeSake netom po gospodinu rimskom kardinalu gospodinu palatinu dovedene, napokon neka od tih ostavi dvije stotine u Jajcu za obranu njegovu kroz vrijeme glavne vojne, koja Slavoniji,

i

i

de se §to prije zapodeti. Posto se zivez unese, neka dete gospode ostalih zitelja prema odredbama dekreta ostanu na strazi na potrebitim mjestima drzavnih granica, i neka i


PRVB GODINB KRA.LJEVANJA DO UZVlSsNJA. STJKPANA. BATORA Na PALATINSKU CaST. sva gospoda

budu duzni

plemici

i

dekretu posebice oznadenec. vojska

i

svoje vojaike, izuzev zupaaije doljnih krajeva u

Siljati

dancima odredjivalo

Ostalim

novci za veliku, glavnu vojnu (expeditio generalis).

neka se oko Miholja

(29. rujna)

skupi

velikaSi sa svojim banderijima, svi

275

Badu,

u

kamo

kako da se namakne Vojska za tu glavnu vojnu

se je,

doci kralj sa svojim detama,

ce

od svakih 20 podanika po jedao krajiske vojske razpisuje se vanredna daca od

plemici

glavom

i

momak. Za opremu kraljevskih ceta 50 denara. Na saboru u Bacu, koji ce se takodjer sastati o Miholju, polozit ce vrhovni blagaJDik racun o sabranoj daci. Osim toga uredit ce se i kraljevski prihodi, da se jednom stanje tolikiin dadama zatiranih kmetova olaksa. NapokoQ je odredio sabor (art 20.), da se s mjesta po§lju poslanici rimskomu papi, njemackomu caru i poljskomu kralju. Potonjemu poci ce Pavao Artaad i Mihajlo Kendere§i; njima bi daa i zasebni naputak, §fa da na poljskom dvoru govore i rade. Oiito je, da se je plemicka skupStina u Toloi natjecala s krnjim saborom u Budiniu, pak je tako naknadao dozvoiila i vanrednu dacu od 50 denara, koju bijaSe prije i

na saboru uzkratila.

Sve je zavisilo sada o tome, hoce li kralj potvrditi zakljudke plehoce li se magnati odazvati pojedinim odredbama, narocito onoj, da se obci sabor sastane na Miholje u grada Badu. Mletacki poslanik Bon javlja 21. kolo-

midkoga zbora, voza

iz

i

Budima, da je nakon svrSene skup§tine u Tolni petdeset plemica kao poslanstvo

mu zakljudke, te ga pozvalo, da na odredjeni rok dodje o dolazku sultana Selima u Drinopolje, o njegovoj osnovi

doslo kralju u Budim, saobcilo

u Bad. Cini

se,

da su

glasi

da oblada Vla§kom, kao obranio, djelovali kralj

na

i

o navali turskih ceta

prelate

sa svojim savjetnicima

barune, te se

i

po§ao

je

na Beograd, koji se je teikom

nijesu toliko

ved 27. rujna u

Bad,

mukom Sam

otimali saboru u Bacu.

kamo

je

8.

listopada stigao

carski poslanik

Spiesshammer (Cuspinianus) sa svojim drugovima. Saborovanje trajalo je nekako do 23. listopada; u to je vrijeme Spiesshammer bio 11. listopada primljen u audienciju, te je 22. dobio odgovor na svoju poruku. Jo§ 18. listopada pisao je kolodkobadki nadbiskup Gregorije Frankapan mletadkomu poslaniku u Budim ovako: » Sabor (conventus) se je razi§ao, ucinivSi neku odredbu o upravi kraljevstva, premda ne znam, da li de biti uspjeJna. DoSao je teklid od Turdina i donio mir; ne znam jo§, da li ce ga primiti ili odbiti, to ce se brzo razjasniti. Kraljevsko velidanstvo vratit ce se s mjesta u Budim «. Po svemu sudeci, svr§io se je sabor u Badu nekim izmirenjem velikala s nizim i

To dokazuju saborski dlanci (45), a narodito trideset i deveti, kojim bi§e opet plemicki prisjednici izabrani za drzavno vijede, tako da je odsad uz osam velikala bilo u njemu Sestnaest plemida. U dlanku se po imenu spominju izabrani vijednici i prsjednici; plemstvom.

od prelata kardinal primas Frankapan, peduvski biskup

Tomo

Bakac od Erdeda, kolodko-badki nadbiskup Gregorije erdeljski biskup Franjo Varda; od baruna Sakmari palatin Emerik Perenj, herceg Lovro Ilodki kao sudac kraljevskoga dvora, erdeljski vojvoda Ivan Zapolja, temeSki zupan Stjepan Bator; od nizih plemida Mihajlo Zob, Ivan Pako§, Franjo Bodo, Nikola Macedonac, Sigismund Pogan, Nikola Pernes, Pavao i

Juraj

i

i

Artand, Nikola Klelan, Mihajlo KendereSi, Ivan Kutassi, furaj Derendin, Stjepan

prisjednika

moze

se

cima Ivana Zapolje. deset

i

razabrati,

Amade

da

i

Juraj

Faysz, B\ai

de Sythke.

Izmedju ostalih

na

dosli

obidni plemid 400; §to

se globe

plemide, koji su saboru jalnih prilika

u drzavi

sabor.

i

i

i

i

Svaki nemaroi velikaS skupi,

prisustvovali.

Luka

vijednika

privrieniugoditi i niiemu plemstvu zakljudaka saborskih osobito je znamenit jo§ dva-

se je gledalo

osmi; njime se odredjuju globe za one velikaSe

pozivu, te nijesu

Chani, Nikola Turoc,

Ved po imenima

neka

plemide, koji se nijesu odazvali platit

porazdijeli

kralj

ce 800 zlatnih forinti, a medju uboge i potreboe

Inade rade saborski zakljudci o uredjenju financi-

na kraljevskom dvoru, kao

i

o obraoi kraljevstva

i

krajilkih gra-

dova. Za savjestnije obavljanje novdanih posala izabrao je sabor dva zasebna blagajnika, jednoga za krajeve s ove strane Dunava, a drugoga za krajeve s one strane. Osim toga


KRALJ LJUDEVIT

*

3^6

JAGELOV16 (I5l6.— 1626.).

II.

dozvolio je sabor vanrednu dacu za dvije godine unapred, da se uzmogne redovno plaBanima u krajiSkim oblastima cati vojska, i da se izkupe zalozena kraljevska imanja.

zabranjeno bi bi

izlaziti

odludeno,

ni§ta

iz

a suviSe biSe odredjene stroge kazni za one kapetane, koji

njih,

Glede

svojim izgublli povjerene im kraji§ke gradove.

nemarom

preinda

da se papi odazovu. Odredbe sabora u BaCu imale su vrijediti kroz tri godine

zodan, te je staleze salijetao

na Turke ne bi

rata

Nikola Schonberg (Schonberger) bio na-

poslanik

papinski

je

zaklinjao,

i

praedeclarata statuta

(et

usque ad diaetam dumtaxat, pro festo beati Georgii martyris, in tertia revolutione annuali venturi celebrandam, durent et observentur), po svoj prilici do onoga 6asa, kad u ruke. Stjepan Verbeci, koji je kralj postane punoljetan, te sam preuzme krmilo

mnogo

doprineo, te su izlozeni zaklju6ci stvoreni, nagradjen bi od sabora tim, da

mu

je

po pet denara od svakoga dimnjaka; suvi§e bi potvrdjeno, da ide za u Mletke. Kad su medjutim stall provoditi zakljucke potonjega sabora, nagazilo se je na mnogo zapreka sa svih strana, osobito pak sa strane velikaSa, kojim brojne ustanove nijesu bile po cudi. Jedni nijesu mogli podnositi, da su u driavnom doznafiio dacu

poslanika caru, papi,

i

vijedu opet odluiivali nizi plemidi; drugi opet

im

imanja, koja su

bila

zalozena

ill

nijesu

vracati kraljevske gradove

htjeli

Medju potonjima

na upravu predana.

ili

je osobito Ivan Bornemisa, odgojitelj kraljev

mu

zupan pozunski, odkad

i

i

izticao se

oduzeta

je bila

Budimu. Ne samo da se je kratio vratiti neke gradove, koji bijahu odredjeni za uzdrzavanje kraljeve kuhinje, nego se je on takodjer dao opet imenovati upraviteljem budimskoga grada. Poradi toga doSlo je u jednoj sjednici drzavnoga vijeda do kastelanija u

maCeve, da Bornemisu sasijeku, ali Baka6 od Erdeda zaprijecio krvoprolice. O tadanjim prilikama doznajemo mnogo iz pisma, §to ga je prepoSt Jeronim Balbi u drugoj polovici veljaSe 1519. pisao poljskomu podkancelaru Sydlowiczu. On javlja, da se je 26. sijeinja sastao neki zasebni sabor (particularis conventus), na kojemu je ponovno zahtijevalo plemstvo, da se provedu dekreti ba6koga sabora. Tomu su doduse o§tra sukoba, te su vec neki plemidi povadili

je

u osudni das

stari

kardinal

i

primas

neki velikaSi (ex primoribus) protivni,

gorega

svoje

Toma

budi sto ih

ali

je strah

spopao, budi sto se boje

ako se oni (dekreti) pogaze, hoce ipak, da se svi do jednoga priznadu i provedu. »Ali kad se je prvoga dana saborovanja doSlo do onoga dlanka (14), kojim se odredjuje, da gospodin Bornemisa grad Munkai, a Petar Korlatky gradove Tatu zla,

i

Komaron predadu budimskomu

tomu opirahu, tvrdeci, da im je prejasni kralj Vladislav gradove pod tu pogodbu pod tom prisegom povjerio, da ih nikomu ne predadu, dok prejasni kralj Ljudevit ne doraste. Da je tomu provizoru na 6uvanje, oba se najodlu6nije i

tako, potvrdili

su mnogi, a prvi

gospodin 6e§ki kancelar, koji je bio nazodan, kad je

pokojni kralj povjerio gospodinu Bornemisi grad Munkac. Nasuprot

da

ne

na§i novi vijecnici

ti

dok god se onaj grad gospodinu Bornemisi ne oduzme. I takim se pravdanjem bavimo natezemo vec kroz tri tjedna, a u to su svi ostali poslovi odgodjeni, te leie gotovo zakopani. K tomu je uzslijedila i smrt gospodina palatina (Emerika Perenja), koji je 5. ovoga mjeseca (veljaCe) umro. Nije meni tvrde,

ce

bas

niSta

provesti,

i

iztraiivati,

koliko je koristio njegov zivot;

smetati

sadanjim stvarima. Jer mnogi nastoji o tom, da se vojvoda

dast,

te to

najokorjelije

zahtijeva;

sude, ne drze niSta za pogubnije, dast ostane

dok

izpraznjena,

podpalatin, koji bi predsjedao

nazora

ne

znam,

§ta

6e

se

ali

se

to je odito, da ce njegova smrt vrlo

pokreti,

to preopasni, vec

i

pak,

rade

koji

nego da se ma tko

kralj

do sudovima

doraste

javnim

puk palatinsku

(Ivan Zapolja) uzvisi na oni

dogoditi, jer

.

.

vidim, da

prilog

kralju,

uCini palatinom;

zrelije .

u

su

tako

zaCetnici

a

zdravije

oni svjetuju, da

dobe, pak da se

Pored

mnogo

pojavljuju;

samo namjesti

razlicitih

jednoga

i

i

protivnih

drugoga

mnijenja u svojim odlukama osobito tvrdokornif. Pitanje, tko 6e biti palatin, uzrujavalo je

u veljaSi 1519. malo

i

veliko.

Puk

(plebs)


PHVE 60DINE KRAURVANJA DO UZVI§ENJA STJEPANA BATORA NA PALATINSKU 8aST. i

s

njime

plemidi

niii

(f

njega ne

torom. Gotovo kroz

Dne

mjeseca

detiri

Premda

njemadki

je

Ferdinanda, da

i

najvi§e dasti u Ugarskoj, §to bi u onaj

povjeri

c^ast

mah

njihovu

Iju-

baruni, predlagali, da se mjesto u

i

car Maksimilijan bio

njegov poslanik Spiesshammer

je

unuka Karla

radio u prilog njegovih

prelati

zapane.

1519.), ipak

12. sijeinja

glasno, da se ta

i

njegovi, pretezito

ob6e ne popuni, samo da vec mrtav

sa javDo

zahtijevali

bimcu, dole su protivnici

377

se

vrijedilo toliko,

Ivan

Cuspinianus

oe popne do

Zapolja

kao da

guberna-

je postao

borba izmedju

vodila se je zestoka

ili

obiju stranaka.

Budima, da de se izbor palatina obaviti na dojdudem saboni, koji ce se sastati po obifaju na Jurjevo (24. travnja). Pnrih dana ozujka sastaju se kolodko-bafki nadbiskup Gregorije Frankapan, erdeljski vojvoda Ivan 21. veljac^e javlja mletadki poslanik

iz

Zapolja, pe6uvski biskup Juraj Sakmari, erdeljski biskup Franjo Varda,

iupan zuju,

kapetan Stjepan

i

da ce vjerni

biti

Bator, te ugovaraju

Dne

braniti kralja Ljudevita

i

4.

napokoo temeSki kojom se obveiz Be^a u Ugarsku

i

konfederaciju,

ozujka

8.

travnja odilazi

poznati vec Spiesshammer (Cuspinianus) kao poslanik §panjolskoga kralja Karla, te ostaje

uz kralja Ljudevita gotovo mjesec dana, naime do poglavito dosao, da se kralja

ali

;

sastao

nema

svibnja.

2.

Pomenuti poslanik bijaSe

kraljem Ljudevitom sporazumije radi izbora novoga njemaikoga

sumnje, da se je govorilo

kojemu

sabor, na

i

s

i

o pitanju palatinskom.

Medjutim bijaSe se

se je imala popuniti izpraznjena Cast palatina. Ali to nije bilo

tako lako. Jo§ 25. svibnja javlja mletadki poslanik iz Budima, >kako je kralj mnogo zaokupljen izborom novoga palatina, i kako su poradi toga velike razmirice, pa6e da se je ustalo na oruzjec Istoga dana (25. svibnja) osvanuo je u Budimu opet njemadki poslanik Spiesshammer (Cuspinianus), koji je sutradan (26. svibnja) dao nekakvu obveznicu (obligacionem) vackomu biskupu Ladislavu Salkaju, a iza dalja dva dana (28. svibnja) pecuvskomu biskupu Jurju Sakmariju. Potonjega dana javlja mletadki poslanik Alvise Bon iz Budima svojoj obcini, akako je napokon iza mnogih razmirica doSlo do izbora palatina, i kako je izabran gospodin Stjepan Bator, temeSki zupan, koji je od 55 glasova primio 26, dok je erdeljski vojvoda dobio samo 17 .« Poslanik je namah Cestitao .

novomu

palatinu, koji je oiitovao,

da je dobar

prijatelj

.

mletaike

obciine, te

joj

po-

i

audio svoju sluzbu.

Vojvoda Ivan Zapolja, najbogatiji velika§ u Ugarskoj, koji je imao godiSnjega prihoda 140.000 dukata, Ijubimac puka nizega plemstva, bija§e opet propao, kad se je natjecao za prvu cast u ugarskom kraljevstvu. Njegova nedaca u svibnju 1519. bila je osudna za sve dalje vladanje kralja Ljudevita. Vlastohlepni srCani vojvoda, koji je i

i

dosad ocijukao

prelatima

s

i

barunima,

te

s

njima

sklapao

i

konfederacije, odvratio se

od svojih stalezkih drugova, te se prometnuo u Ijutoga protivnika novomu palatinu Stjepanu Batoru. Opreka izmedju dvorske stranke s palatinom Batorom na delu plemidke s vodjama Verbecom i Zapoljom postala je sve izrazitija i oStrija, osobito od Ferdionoga 6asa, kad se je dvorska stranka stala prislanjati o Habsburgovce, Karla

je sada

i

i

nanda, dok se je plemicka

ugarske

stvari.

I

patriotska

ili

tako nije u

Ugarskoj moglo

malo mah obde razsulo, dok se nije sve Medjutim bijaSe se posve izjalovila svih kr^danskih vlasti na zapadu

Selimu bilo poSlo za rukom, bila je

zacala

svakoga

vise doci do mira

Budimu

sultanom Selimom

i

tri

u

sloge, ved je preoti-

uiasnom katastrofom. pape Leona X., da se pomodu

svrSilo

pokrene navalni

nekoliko

28. o2ujka, a Selim 1.

i

tudjinaca

rat

na Turke. Kako je uza to sultanu Aziji, Egiptu

te je slavodobitno svrSio sve vojne svoje u

utanadio primirje s Turcima na

ustanove jesu; od

uplitanja

velika osnova

prava sreda za Ugarsku, §to je ba§ u to vrijeme bilo

nabi Belaju, koji je ved

u

stranka

godina

boravio

i

ugarskomu poslaniku Bar-

na sultanovu dvoru, posredilo,

te jc

godine. Izpravu o primirju podpisao je kralj Ljudcvit

potvrdio

ju je

u Drinopolju

30. svibnja

1519.

Glavne

pak zatim kroz pune tri godine ima vladati mir medju kraljem Ljudevitom, taj se mir ima protezati na sve zemlje sultatravnja 1519.

i


KRALJ LJUDEVIT

ayg

JAGELOV16 (1516.

II.

1526.).

• kraljeve, medju kojima se potonjima narofiito imenuje Ugarska, Dalmacija, nove Srbija, na koliko je kralj tu joS Hrvatska i Slavonija, zatim Erdelj, i napokon Bosna cum castro Verbaz Zweczay Sabacz, nekoliko gradova imao (Jaycza et Banyalwka, Nandor Alba penes Danubium, Zemlin, Zalonkemen et Thithyl .). Barych, Barka, Jarak U ovome 6e primirju stati uza kralja Ljudevita papa Leo X., a Ipanjolskomu kralju i

i

i

.

.

.

,

.

.

.

i

njegovu

Karlu, zatim

k

Ferdinandu

bratu

U

primirju za godinu dana.

Sigismundu

i

poljskomu, prosto je pristupiti

uzima uza kralja Ljudevita

se

primirje

dava, kao takodjer i Dubrovnik; no od njih ce sultan i darove. Trgovcima je slobodno trgovati u zemljama obiju stranaka.

Vec

VlaSka

Mol-

i

i

spomenuto, kako su mladomu kralju Ljudevitu bili dodijeljeni za odgojinjegovim odgojiteIvan Bornemisa. O kralju Braniborski

bi

rodiak njegov Juraj

telje

i

obiCajne danke

dalje dobivati

i

i

Antun Surian

poslanik

Ijima izvjeScuje mletaCki

Ljudevit imade jedanaest godina; lijep je

jedan

njime dvojica;

Bornemisa, koji

zove

se

mu

kako

visok,

i

1516. ovako:

18. prosinca

je bila

»Taj kralj

majka. Upravljaju

i

njegov odgojitelj, iovjek vrlo dobar;

je

do njega. Drugi je markiz Juraj Braniborski, sin jedne je barunom po zeni, koja je bila supruga hercega Ivaniga postao Vladislava, kralja sestre hvale vrijedan. kaze se prijatelj na§oj ob6ini, muz dostojan Korvina; on je Nijemac On poducava kralja kopljem udarati, strjelicom baratati, kao druge stvari, koje treba

nema drugoga

kralj

prijatelja

i

i

i

znati

uzviSenomu

Sam

kralju.

jedan vladar*. Dvije godine

mu

doglavnike

palatin, a drugi vrhovni kancelar

ma non

ziera,

i

godina;

devit navrSio je trinaest

ozbiljno; ako pozivi, bit de vri1519., opisuje kralja

biskup vacki, koji nose sav teret vladanja. Kralj Lju-

se

lijep

stasit,

i

oruijem, te

se

je,

je

6e

biti

U6i

natjecao

se u latinskom

jeziku,

Umije zgodno odgovarati,

latinski.

i

(e bello in

u 'Budimu

te

samo 140.000 dukata, dok je kralj dogadja, da nema u kuhinji §ta da se kuha, te

vrijedan vladar, ako pozivi. Prihoda ima malo,

MatijaS primao

po 800000.

nema od 5ega da

A

14 dukata. mjesta,

magjarski, njemaSki, ceSki

Cetiri jezika:

skladan

nije

ali

nedavno

kopljem, §to se je svidjelo svemu narodu, koji ga je vidio. a govori

prve

i

»Kraljem upravljaju dvije poglavice; jedan je

visok je

Zabavlja

formoso).

i

poslije, 28. srpnja

par mjeseci

i

poslanik ovako:

mletaCki

dostojno

govori

kralj

zive;

toga se

s

I

zbivalo

se,

tomu, §to

razlog je

da je

su

njegovi

otudjio

samo da dobije novaca za uzdrzavanje; nadalje

dove u Bosni

morali

dvorjanici

otac njegov

(zalozio)

traziti

mnoga

zajam

od

kraljevska

§to su Turci osvojili brojne gra-

je za kralja Matijasa 72 zupaimade samo 55, ostalim gospoduju Turci budi u Bosni, budi u Hrvatskoj*. Medjutim nestaSici na kraljevskom dvoru doprineo je mnogo i odgojitelj

nije

Hrvatskoj

i

trijeznim

pak se iivota.

razsipni

i

iacao

i

Juraj

svoga

Braniborski, koji

nesta§noga

ozbiljna gospoda, da borili

a ja

divlji

sam

s

Juraj

gojenca

God. 1518. pisao je Juraj nekomu

straSno siromaSan, ipak

puta

ugarsko imalo

strogim Ivanom Bornemisom.

i

nije

Kraljevstvo

.

.

sada

(contadi),

kraljev, razkoSni s

.

zene gradske

i

;

radi

Braniborski

je

toga dolazio u sukob

sam pustopa§no zabava

»Premda

svomu:

poklade vrlo

veselo

i

zivio,

razkalasena

je kraljevski

dvor

sproveo, neka vide

mi na dvoru nijesmo joS pomrli. Najprije su Stibitz Zetteritz §est smo se borili ja Krabat na konjima; Krabat bio je vrag, i

se pjeSke; zatim

dovjek

ba§

povuci u vrtlog

prijatelju

njime fkraljem)

je

vrag se

mnogo

i

je sruSio s

svijeta

konja

i

bilo je nazoCno.

pao na

Na

lice.

T

kralj ja§io je lijepo,

to je zaredao pies

i

ja

sam

a sve

se po-

javio sa osamnaest okrabuljenika u kratkim

kabanicama i s crvenim, §iljastim cipelama, jedan starac, drzeci u svakoj ruci §tap navukav§i drvene cipele, izvodio je dva plesa*. S kraljevskim dvorom natjecali su se tada prelati baruni, koji su pravom i nepravom ste6ene novce razsipavali. NjemaSki poslanik Sigismund Herberstein gledao je sve to zabrinuto, te je onda zapisao u svojoj autobiografiji znadajne

kako su

ih stari

nosili;

i

i

rijeci:

>To

alls sollte

je

imalo takvo

lice,

kao da ne ce dugo

es nit lanng geweren).

trajati«

(Es hette eine soliche

gestallt,


HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTl BANA PSTRA BERISLAVI£a

(20. SV1BNJA 1520.).

(Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Berislavida,

Ako

svanula po smrti njegovoj.

nj

Tomi

poslaniku, Spljecaninu

i

1520.).

Jadno stanje hrvatske zemlje ogleda se naj-

bolje u pismu bana Petra Berislavida, §to ga je 26. oiujka 1516. u

svojemu namjestniku

svibnja

gotovo izdisalo za vladanja kraija Vladislava, jo§ su burnija

je hrvatsko kraljevstvo

vremena za

20.

379

Vesprimu pisao

Leonu X. u Rim

Nigru, papi

i

po

poslao.

d ma papu obavijestio o smrti kraija Vladislava, mu svoju golemu nevolju. »Smrt kraija Vladislava«, pi§e on, >svuda je probudila zalost, no nikomu nije doaijela toliko tuge, zaiosti bijede, koliko meni. Jer dok sam se nadao za njega ziva, di cu se modi oprostiti onih zemalja, koje «am evo gotovo tri godine u najvedoj sirotinji, bijedi zdvojnosti tezkom mukom uz najvece pogibli uzdrzao, sada nijesam od toga opro5ten, nego po smrti kraljevoj opet sam prisiljen onamo poci, ne znam da li s pomanjkanja (vrstoih) muzeva ili s moje nesrece. I buduci da se malo ili pravije ni^ta ne nadam od nasih, svijetli je kralj Ljudeyit mlad, velikaSi se staraju vise za sebe, nego za obce dobro, a stalezi su medju sobom u mnogim stvarima nesloini to nemam komu da se uteiem, nego vaSoj svetosti, koja se mora pobrinuti za sve krScane kao predobri premilostivi otac.« Zato moli papu, da bude u pomoc njegovim zemljama, >osobito u ovo opasno doba, gdje su ostavljene bez ikakve pomocit; da se ne bude dinilo, da su doSli inajljepSi najjadi branici krScanstva u lake najgadnijih du^mana kricanskoga imena, vi§e nalim nemarom nego njihovim junactvom. Ja nijesam taj Cas obskrbljen ni novcem ni ietama, tako je sve poremedeno uslijed smrti svijetloga kraija*. Nadalje veli, da sam ne moze obraniti povjerenih mu zemalja, jer da je >ve6 potrosio svoj novae novae svoje brade prijateljac. Na to zdvojno pismo odgovorio je papa Petru Berislavidu po priliei ovako: Najprije veil ban,

kako

je pred nekoliko

a sad je odludio prikazati

i

i

i

i

:

i

i

i

i

>Iz

tvoga

§ta

si

da

lista,

a jo§

sve podnio

i

kako

te izvijesti,

vise

§ta u^inio

kad no

je

i

obcu stvar kricaosku.

za

te eijenim

poslaniku zapovjedih, da tebi

tvoga poslanika razumjeh

rijeci

iz

i

to javi:

tvoje

i

s

Zato

velikim

zadovoljstvom,

tvome poslaniku, istomu tvomu

nalozih

No

slavim zbog tvojih dosadanjih djela.

kako su se duboko srca moga kosnule njegove

na koljena se bacivSi meni

pla^nim glasom pri^ao tvoju

i

i

mojoj

braci,

golemu

zemlje

kardinalima

nevolju,

svete

Bogom

rijedi,

rimske crkve,

nas zaklinjudi, da

ne pustimo naSim nemarom pasti ono kraljevstvt), koje je dosad tako junadki mai poimam tvoj tezki polozaj, pak na tvoju dulmanski od na§ih glava odbijalo. Vidim ja utjehu velim ti, da nastojim na sve strane oko toga, da ti §to prije dodje od krscanskih i

knezova dovoljna pomoc za uspjeSnu obranu tvoje krajine. Dotle pak stoj hrabro kao dosad ne pusti, da ti narod duhom klone, nego ga vodi, da s tobom sjedinjen suzbije i

neprijateljsko bjesnilo*.

I

zaista

je

papa Leo stao ponovno

da bar tuinoj hrvatskoj zemlji pomognu, ako

se ved ne

kridanske vladare,

salijetati

mogu

sloziti

za veliki navalni

od 15. svibnja 1516. veli uz ino: >Gradovi, na koje Turci ne prestaju udarati, imadu zbog svoga polozaja toliku vainost, jedan od njih padne Turcima u ruke, budi Jajce, ili pak Knin, Klis ili da ako samo Skradin, ne 6e se ved modi Ugarska obraniti, a Turcima de biti otvorcn put preko jadranskoga mora do talijanskiii zemalja Toga pak rugla ne smijemo dopustiti mi knerat

na Turke.

pismu na francuzkoga

LJ

kraija Franju

I.

i

zovi krSdanski*. Slidno je

pismo papa pisao

i

poljskomu kraiju Sigismundu Znadajno

>banom

podkraljem«

je,

da papa u tima poslanicama zove Dalmatiae et Croatiae bani seu vieeregis), po demu fecti Croatiae Pannoniaeque proregis, je poslije preSlo u obidaj, da su hrvatske bane odlikovali tiin dastnim pridjevkom. Sve uz papinu pobudu hrabrenje zacao se je Petar Berislavid pridriati bansku dast. To je bilo jamadno takodjer razlogom, da se na saboru u Budimu u svibnju 1516. nije niSta odredilo, komu da se povjeri bansko dostojanstvo u hrvatskom kraljevstvu. Dok se je Petar Berislavid kratio vrliti dalje svoju sluibu, zamjenjivali su ga banovci Petra

Berislavida

ili

(prae>

i

Baltazar Badan

i

Baltazar

Alapid.

Dne

1.

svibnja

1516.

hvali

kralj

banovca Baltazara


KRALJ LJUDEVIT

jjgo

Bacana, Sto je

pomagao

JAGELOV16 (l516.

II.

1526.).

netom po odredbi

kraljevu dvorjaniku Martinu Horvatu, kad je

drzavnoga vijeda polao da hranom obskrbi grad Jajce (pro nunc in periculo positum), dok se ban nije htjeo za to nimalo brinuti, premda bi po duznosti zvanja svoga iiiniti morao; tri tjedna poslije, 21. svibnja, javlja opet Franjo Berislavic Grabarski, vje^iti knez

banovcu Bacanu iz DuboSca na Savi, kako bosanski pasa zeli popraviti i varoS Bo6ac (koji su Turci pro§le godine osvojili), da se tako zakrCi i pristup do grada Jajca. Ako paSi podje za rukom, te obnovi Bo^ac, ne ce se nikad viSe modi slobodno k Jajcu dolaziti; stoga neka banovac svima silama nastoji, da se od Tu-

od Dobora,

grad

utvrditi

raka ponudjeno primirje ne primi.

banom

dalje

i

godine 1516. odlucio, da

tek u drugoj polovici

Cini se, da se je Petar Berislavic

ostane

hrvatskim. Negdje u rujnu roCi se

on

knezom Matijom Franka-

s

panom, da ustanove medje izmedju svojih posjedovanja, a malo zatim saziva on sabor kraljevine Slavonije, da se potrebito odredi za obranu zemlje i krajiskih gradova. Ne zna se, gdje se je sabor skupio i o 6emu je sve vijedao; samo je poznato, da je ziveza u krajigkim gradovima.

dozvolio vanrednu dacu od 25 denara za nabavu

dade nijesu

htjeli placati

Ali te

plemici jednoselci (nobiles unius sessionis); stoga je kralj spo-

razumno s drzavnim vijecem (commissio propria domini regis de consilio) 2. studeplemickim noga 1516. izdao strogi nalog banu Petru Berislavicu, njegovim banovcima i

sudcima, da svima sredstvima plemice jednoselce na placanje vanredne dace prinude, jer

nemara svoga sami nadoknaditi. molbu na kralja, da se sto prije drzi

ce inaCe svu §tetu, koja bi od toga nastala, morati radi

Na potonjem saboru

bijahu stalezi takodjer iznijeli

da

redovni oktavalni sud banski, te poradi burnih vremena neprestano

slavonskoga plemstva, oglasi veliki

pismom od

oktavalni 8.

te je izdao

se

na njemu rjeSavaju

odgadjale.

Kralj

brojne parnice, koje su se

zadovoljio

je

nalog banu Petru Berislavidu, da

sud kraljevine

Podjedno

Slavonije.

prosinca 1516. obavijestio o torn

je

pravednoj

toj

molbi

za 6. sijednja 1517.

Ljudevit

kralj

posebnim

svom nalogu ne samo protonotara

sla-

ukupno slavonsko plemstvo, zapovjediv§i, da na

vonskoga Stjepana Henczelffyja, nego i poziv banov moraju svi plemici, koji vode parnice, doci na recJeni oktavalni sud. Poslije Triju kralja 1517. drzao je ban zaista oktavalni sud u Zagrebu i onda u Krizevcima, a pomagali su ga banovci protonotar kraljevine Slavonije. Uz ine parnice iznesena bi stara pravda izmedju obcine na brdu Gradcu kod Zagreba kraljeva rodjaka Jurja Braniborskoga kao gospodara Medvedgrada, radi mjesta Dedidi, Crnomerec, Bitek i

i

i

je

Novaki. Buduci da markez nije na sud do§ao, a

ban

iz

ogluhe, ako ne bi

parnice rje§avale, stigla je

mogao

vijest,

zastupnika svoga poslao, osudio ga

ni

svoje izbivanje razlozito opravdati.

da ce se

sastati kratki kraljevski

Dok

su se tako

sud u Budimu.

Sla-

vonskomu plemstvu dalo se je na zao, da bi se tek zapoceti banski sud prekinuo, pak poslaSe pred kralja u Budim plemica literata Pavla od Nespe§a s molbom, neka kralj odredi, da se oktavalni sud slavonski moze nastaviti dovr§iti sve onda, kad bi se spomenuti sud (indicia breuia) u Budimu sastao. Kralj je molbu uslisao, te pismima od 16. 18. velja^e 1517. ne samo plemstvu, nego banu, banovcima, protonotaru kao i

i

i

i

i

i

prisjednicima suda svoju odluku obznanio.

Tek svratiti

Ito je

ban Petar Berislavic svr§io oktavalni

na obranu kraljevstva.

Kako

ostalih krScanskih vlasti niSta, gledao je

potrebito za obskrbu kraji§kih gradova.

sud, bilo

mu

je svu paznju svoju

od pape Leona X. primao malo pomoci, a od

je

samim prihodima hrvatskoga

U

to

ime nametnuta

bi

kraljevstva pribaviti

opet vanredna daca kra-

Ijevini Slavoniji. Ve<5 4. travnja 1517. pise vrhovni blagajnik kraljev biskup vacki Ladislav Salkaj pobiracu vanredne dade Franji Bacanu: »Ulozite sav trud svoj, da podporu (subsidium) kraljevine Slavonije §to prije izbrojite i utjerate. Jajce i Hrvatska trei

baju

mnogo

i

gotovo sve,

podporom u pomod

ta vi znate

nevolju Jajca

pritedic Mjesec dana poslije

i

8.

Hrvatske, kojima svibnja

1517.

moramo s tom pise sam kralj


HRVATSKO KRAUEVSTVO DO Ljudevit Franji Bacanu

i

mnogo

dade u Slavoniji, kako imade

^

I

mu Emeriku

drugu

oni sve le nemarnike popiSu

BANA PETRA BERISLAVI6a

SlOtTI

i

Fanchy, dikatorima podpore

njih, koji se krate redenu dacu

popis banu

^'^^

:

leg £_£

'A^^

T^

(20. SVIBNJA

,

1

Berislavicu

predadu, koji

1520.).

ili

platiti; s

ce

ih

«8l

vanredne toga neka

onda silom


KRALJ LJUDEVIT

28a

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

II.

o dolazku Turaka, pre§li smo preko Save i oSekujemo ovdje neprijaTrpimo pak najvpcu nevolju, jer ni mi ni tete telje, jer se joS uvijek glasa, da dolaze, poradite, da nam naS dvorjanik na§e nemamo novaca. Stoga vas molimo, pobrinite se stizavale vijesti

i

Vid Serdid uzmogne

§to prije poslati novaca, jer inaSe vrlo zlo za nas

Kupe, Save

dalje ostao u kraju izmedju

Dne

Une.

i

za naSe Cete.«

u gradu zagrebadkomu Odanle javlja kaptolu, kako je po Zrinju kod kneza Nikole Zrinskoga. svoga imenjaka Franju Berislavica od Uobora kraljevoj zelji knezove Nikolu Zrinskoga

Ban

je

i

i

14. lipnja boravi

i

sklonio, te su privolili, da

zaSdtu

knezovi za uzdrzavanje straza dozvolili, da iri

denara od svakih dveri

na jugu Save

plati

tri

ban,

zavrsuje

je

»kratila

canstva vas kazniti, jer

se

se

dimnjaka). Ban

6ini potrebito;

na njihovim posjedovanjima pobiraju po kaptol, da on od svojih imanja

poziva

i

denara od svake porte; jednaka ce se daca nametnuti

Sam ban obecao

Hrastovici.

va§a<,

po

(ili

domovine« (huius miserrime nadalje kako su redeni

prenesrecne

»te

mjestima, gdje

na svima

patrie) drie straze

za

se

u tu to

petdeset

svrhu

cemo

da

znajte,

u6initi,

ne cemO; da

»Ako

forinti.

po

preuboga domovina

ta

s

bi se

nalogu nebrige

i

gradu

pak bratinstva njegova i

veli-

nemara tako

tuzno propadne*. All

dok

je

ban na jednoj

strani stajao

na braniku svoje banovine, stradale su oblasti

hrvatske na drugim stranama. Bosanski pa§a udarao je ne

samo na

Klis,

kojega

pred-

je

gradje jo§ pred dvije godine pod nekim uvjetima priznalo tursku vlast, nego je takodjer

U

ime u zupi Cetini utvrdio tvrdinju Cetin, da isto se je vrijeme tursko brodovlje iz nje lak§e provaljuje na zapad prema moru; u uSce Krke protisne do Skradina. Naravno, da ni spremalo, da se kroz gibenski konao nastojao,

da

i

Skradinom oblada.

to je

i

i

oblasti

krbavskoga kneza Ivana Karlovica nijesu mirne

ostale.

Nevolja kneza Ivana Kar-

osvanuo u Mletcima poslanik ime, kako gotov zamijeniti tri svoja grada je njegov knez Guido, te o6itovao u njegovo u Hrvatskoj za reke kaStele mletatke u Lombardiji, u koje bi se onda sklonio. Cini se

lovica bila je tolika,

medjutim, da

je

kinjom kardinala

da

je

u polovici

studenoga 1517.

knezu Ivanu Karlovicu, koji se bija§e i

primasa

Tome Bakada od

protivnika Bakacevih u Hrvatskoj, od kojih su

Bernardin Frankapan. Potonji nije

mogao

tadku obcinu, da niu sina Krsta ne pusti

ozenio

Erdeda, htjelo bili

ili

imao

ostaviti

poradi

i

najmocniji ban Petar Berislavic

kardinalu nikako oprostiti, §to iz

ozeniti s neda-

domovinu

knez

je bodrio mle-

Takodjer izmedju

suzanjstva

i

Tome

Bakaia

bana Petra Berislavica obstojalo je veliko neprijateljstvo, §to se najbolje ogleda u jednome pismu, §to ga je primas kao zasebni patron tutor zagrebadke biskupije pisao Franji Keceru od Radovana, gubernatoru redene biskupije. »Ti znal«, govori Tomo BakaC, i

i

prijatelj; zna§ takodjer, da on mnogo radi mojega dostojanstva, ujede. Zato da takodjer oko toga nastoji, da me zaskodi nastoj svom pomnjom brigom, da sve njegove cine motriS, odbijajuci sve njegove napore spletke, i da saznaS za njegove namjere u javnim stvarima, dok bade na njih utjecao, te me vazda o tom izvjeScuj; jer ce§ naskoro duti, da sam mu zube tako skrliao, te se ne moram bojati, da ce me igda viSe ugrizti«. Neprestana opasnost, koja je prijetila hrvatskim gradovima na krajini, bija§e kralja

»da mi Petar Berislavic, primorski ban, nije

protiv

i

i

i

i

Ljudevita Ali

i

kako se

njegovo vijece sklonila, da sazovu ugarski sabor na Miliolje (29. rujna) 1517. je sabor raziSao ne udinivSi bas niSta, nastala je pogibao za krajinu jo§ veca

(confiniorum koji ni

bili

hranom

obskrbljeni.

Tako

Petra Berislavida, da brani svoju zemlju, kako znade kralj

medjasne gradove, opet sva briga spala na bana

pericula augmentata), jer su Turci sve zeSce udarali na

u studenom nijesu

je

moze. Jo§ 18. prosinca 1517. kori ponovo strogim rijecima zagrebadki kaptol, §to nije poslao svoje tete k banu, koji

je tada stajao

kod

Zdenaca

u

krizevadkoj

vojske podje u Bosnu, te unese u Jajce hranu bilo je

banu moguce, da

svoju

nakanu

i

zupaniji, i

izvede.

U

s

pomocu pouzdane

Tek

prvih mjeseci 1518.

da odanle

ostale potrebe. sijednju

i

veljadi,

kad

je jo§ snijeg


I

HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTI^BANA PETRA BERISLAVI^A

(20. SVIBNJA

1520.).

38J

vojskom od 4000 konjanika 6000 pjeSaka, kao s topovima, koje bijaSe iz Ugarske primio. Glavna mu je svrha bila, da otme Turcima neki grad, valjda Boiac ili Jezero, koje bijahu oni pred dvije tri godine osvojili, tako Jajce posve osamili. Banu je poSao u susret sam sandzak bosanski sjakom vojskom. Negdje na koncu velja6e ili prvih dana ozujka do§lo je do osudnoga boja

pokrivao zemlju, provalio je on u Bosnu

s

i

i

i

izmedju bana

i

sandzaka; ban je razbio Turke u boju, gdje je sandzak poginuo, a prvi

njegov doglavnik suzanjstva dopanuo. Jamafno Jajce

hranom

i

zairom, te pokulao

rukom;

nije poslo za

s

neku

rodito nastojao osvojiti

Ali ni tvrdinje nije

toga se je

mogao

iz

Bosne

tvrdioju, koju

Bofac

gradove

pones^alo

i

Jezero.

mu

Ali to

nedaleko od Skradina.

bijahu Turci podigli je

i

Hrvatske, gJje je na-

vratio u juine strane

mu

predobiti, jer

Berislavic obskrbio

poslije toga Petar

je

opet predobiti

ziveza

i

pu§6anoga praha.

Hvaru gotovo s veseljem javljaju nedacu banovu svojoj obcini, koja ne ce ni iuti, da bi bana novcem ili zairom glaspomagala, premda su neprestano k njoj dolazili ne samo banovi poslanici, nego trazili da dadu novdanu pripomoc, nici kralja Ljudevita. Ali Mletci bili su tvrdi; mjesto su oni naknadu §tete, koju im je pred deset godina podinio u Istri ban Andrija Bot od Mletadki

providuri

i

kapetani

u

Zadru, Sibeniku,* Spljetu

i

i

No dok

Bajnel

se je mletacka obcina sa svojim sluzbenicima u Dalmaciji oglu§ila vapa-

jima za pomod, to su s

najvecom suduti

zitelji

dalmatinskih gradova, medju kojima

borbu svoje

pratili

je bilo pretezito

brace u susjednim oblastima.

Od

svih

Hrvata

pak

odli-

de Andreis (Andrejevic, AndraSevid), koji je bas spisa, kojima je zelio krScanski svijet upozoriti na straSnu, nikad neprestajucu borbu hrvatskoga naroda s Turcima. Prvi spis (Tranquilli Partlienii Andronici Dalmatae contra Turco5 communes Christianorum hostes ad Deum optimum Maximum oratio, 1518) posvetio je Jeronimu Hrvatu (clarissimo ac kuje se osobito Trogiranin Trankvilo te

godine Stampom izdao dva svoja latinska

nobili viro Hieronymo de Croatia in Laipfain utriusque iuris doctori), dok je drugi, ^tampan u Augsburgu (Oratio Tranquilli Partlienii Andronici Dalmatae contra Turcos ad Germanos liabita. Ad invictissimum Maximilianum caesarem augustum epistola, 1518.)

upravljen na cara Maksimilijana. Za Trankvilom povadjali njegovi,

pak tako

je zaredao ditav niz

su se poslije

>govora« (orationes)

i

i

drugi zemljaci (epistolae)

»poslanica<

od

Stjepana Posedarskoga (1519), Marka Marulida (1522.),

Bernardina Frankapana (1522.), napokon Franje Frankapana (1541) (1530.) Na koncu travnja 1518. nalazimo bana Petra Berislavida na saboru u Budimu. barune neko vrijeme nakon odlazka nizega plemstva ostao je ban uz ostale prelate 1 na okupu, te je zajedno s novim zagrebadkim biskupom Simunom od Erdeda prihvatio barunima radi »nekih zakljucke magnata. No poslije toga se je s nekim prelatima ne oprostivSi opravdanili uzroka* zavadio, te je onda bez znanja njihova dosta ocitih se s njima (insalutatis et insciis nonnulis dominis prelatis et baronibus ob certas satis Krste Frankapana (1523), Vuka Frankapana

i

i

i

i

i

et racionabiles

causas discesserat)

Budim

ostavio

toga dina njegova bi§e razsireni od zlobnih poceli dvojiti, bi

v)erni podanici kraljevi

li

u svoju se banovinu povratio. Poradi

i

Ijudi lazni

njega

i

glasi

o njemu, tako da su mnogi

dalje za bana smatrali, te se njegovim

stanovnici slobodne obcine na brdu pokoravali. Medju te spadali su Gradcu kod Zagreba, koje je medjutim ban malo zatim uzeo u svoju zasebnu zaStitu, njemu. Nasuprot su gradjani izdali banu pismo, posluSni kralju dokle god budu vjerni onda, ako bi se zgodilo, te bi vjerni odani njemu zavjerili, de ostati da kojim su se bi kad tko stao smetati njemu razmirice u kraljevstvu, se porodile stranke

zapovijedima

i

i

i

i

i

i

i

i

na nj udarati. §to je ba§ bio se ustanoviti, s kojom se je gospodom ban zavadio, brzomu odlazku njegovu iz Budima. Moida je staro neprijateljstvo izmedju njega primasa Tome Bakada od Eideda ponovo uzplamtilo; mogude je opet, da je bilo rax-

Ne moze

i

razlog i

mirica

radi

ostavine

iza

smrti

banova imenjaka

i

srbskoga despota

Fraoje

Berisla-


KRALJ LJUDEVIT

28^

JAGELOVI6 (1516.

II.

— 1526).

vida (t 1517.), koju bijase ban u ime kraljevo preuzeo, da njezinim prihodima namiruje potrebe za obranu svoje banovine. Bilo §to mu drago, ban je nakon odlazka svoga

Budima poSao u juzne krajeve hrvatskoga kraljevstva, gdje bijahu Turci opet zapriSkradinu. Nekako na koncu svibnja skupio je ban hrvatske knezove Ostrovici Frankapane, kneza Ivana Karlovica i kneza Kozulica od Ostrovice, te je sa svojim i iz

jetili

i

njihovim detama stao juri§ati na neki turski ka§teo (uno castello di Turchi dito Camerioti), odakle su Turci neprestano prijetili gradu Skradinu. Medjutim sred podsade reCenoga ka§tela stigoSe glasi,

kako bosanski, hercegovacki

vojskom kaStelu u pomoc. Ban

i

je bio preved slab,

se okani podsade, te se povrati u

zvomi^ki sandzaci dolaze s velikom da se ogleda s neprijateljima, s toga

krajeve

sjeverne

ga 27. lipnja nala-

slavonske, gdje

s banovcem Baltazarom Alapidem, odakle pi§e pismo zagrebaSkomu kaptolu u nekom poslu gospodje Margarete, udove despota Franje Berislavida Grabarskoga. Dok je tako ban morao uzmaknuti, turska je sila sve jade prijetila Skrazitelji njegovi bili vec s morske, tako da su dinu ne samo s kopnene strane, nego

zimo u VratiSincu zajedno

i

Dne

u Sibeniku svojoj obcini, >kako su neku pogodbu s gospodinom Turcinom, Skradinjani, podanici kraija ugarskoga, udinili te mu obecali davati godiSnji harad od 100 dukata pod pogodbom, da im ne ce viSe

posve zdvojni,

7.

srpnja javlja

mletadki knez

dodijavati« (non siano molestadi).

Bas

ta

banova ohrabrila

potonja nedada

krvavo kolo oko grada Jajca.

Ban

je

mogao

nije

bosanske Turke, te su opet

nista

zavadi s nekim ugarskim magnatima. Iz pisama, §to ih je mletadki

u srpnju

i

kolovozu

najvede razmirice

i

Siljao

iz

neprijateljstva (grandissime discordie et inimititie)

a hrvatskoga bana (Petra Berislavida) s druge,

hovih (per certe loro rixe particular);

kakova vojska od pje§aka govori, ni zbor o

okupu

kralj

i

s

i

i

s

jedne strane,

to poradi stanovitih posebnih svadja

nji-

de se modi podidi

ma

toga se

i

sumnja, da tih

pohodu bla^ene djevice Marije

(2.

konjanika.

i

Bon

se rodile

izmedju ostrogon-

palatina (Emerika Perenja)

Bas radi

11

razmirica

nije

se

kako se

sastao,

bi se morali nadi

srpnja), gdje

na

gospoda*. Poslanik javlja nadalje, kako je stigla novina, da su Turci silom

uzeli jedini jo§ ka§teo, §to

docuo od

poslanik Alvise

Budima u svoju domovinu, doznajemo, »kako su

skoga nadbiskupa (Tome Bakada od Erdeda)

zaigrali

pomoci, jer je bio jo§ svedjer u

tih svih velikaSa,

§tetom (za Ugarsku), te se

Napokon je poslanik da su Turci osvojili receni ka§teo kod Jajca s velikom velika§i silno boje, da de samo Jajce propasti, »jer pod

ga je ugarski

kralj

imao kod

Jajca.

i

upravom onoga bana nije se zgodila nijedna dobra stvar* (perche sotto il governo de quel banno mai non hauea auto cosa bona). Neprijateljstvo primasa palatina prema banu naSIo si je odu§ka, kad su se gradjani s brda Gradca kod Zagreba odvratili od bana, te se na kraljevskom dvoru prituzili, kako je ban unatoc njihovih povlastica nametnuo i iznudio od njih dadu od tri stotine zlatnih forinti, a uz to ih izlagao drugim i

i

i

neprilikama vjernost

i

i

smetnjama, sve

pokornost obedati<.

mozda Cim je

za to, §to ta

mu

>nijesu

na njegov

tuzba na kraljevski dvor

stigla,

zahtjev htjeli

namah

je kralj

31. kolovoza 1518. upravio na bana oStru poslanicu, kojom mu je zabranio svako dalje uznemirivanje zagrebadkih gradjana, pace mu zapovjedio, da ih §titi i brani

Ljudevit

od drugih, koji bi im smetali. Znadajno je, kako se u tome dopisu izrijekom iztide, da ban nije nikada imao vlasti (iurisdiccionem) u gradskoj obdini, pade da se nije smio u njoj ni nastaniti

(neque descensum

Kraj tako tuznih Berislavida, nije dudo,

grada Jajca. S toga joj

Sto

prilika,

da on

in

kad su

eadem

facere).

prvi

kraljevi

nije rftogao

vijednici

ustali

protiv

bana Petra obskrbu

u ono vrijeme ni§ta uciniti za obranu

i

posada toga grada u listopadu 1518. spala u toliku nevolju, >da je ponestalo ne samo onoga, dim se Ijudi hrane, nego je i ono bilo vec potro§eno»

samo

je

najvedi glad Ijudskim jelom dini«.

ipak spasla svojom domiSljatoScu

i

hrabro§cu.

Medjutim se

je

posada u svojoj zdvojnosti

Suvremenik Jeronim

Balbi pripovijeda o


HRVATSKO KRALJEVSTVO DO SMRTI BANA PETRA BERISLAVICA tome u svome pismu poljskomu podkancelaru po denoga)

prilici

SVlBNJA 1520.).

Oko

ovako.

385

Martinja (11. stu-

Bo6ac, da prenesu

grad

su driali

su se oni Turci, koji

uputili

(20.

iz

njega iiyeia

u susjednu neku tvrdinju. Premda ih je put do redene tvrdinje vodio izpod grada Jajca, uzeli su ipak same malo pratnje, svega se prije bojeci, nego da bi podsjednuta i od posada

gladi iznemogla

i§ta

poduzela. Ali su se prevarili.

Kad

su se Turci Jajcu primakli,

kao njima na sramotu izpod njihovih bedema prenosi, dogovoriSe se potonji u das, §ta da dine. Do skrajnje nevolje ved dotjerani mi§ljahu da je dostojnije poginuti od maca nego od gladi, te provaliSe iz grada i oboriSe se na bez reda onuda prolazili. U kreSevu, koje zametnuSe, biSe Turke, koji su bezbrizno grada

a branitelji

vidjeli, §ta

se tu

i

Turci posjedeni do jednoga, a branitelji vratiSe se veselo

grad

u

s lijepim

plijenom, o

kojemu su mogli opet neko vrijeme prozivjeti. Medjutim bijaSe se u listopadu 1518. sastao ugarski sabor u gradu Badu. Tuine koje su

vijesti,

onamo

stizavale

jajadke

iz

banovine

Hrvatske, doprinijele su jamadno,

i

ban Petar Berislavid izmirio sa svojim protivnicima. Mletadki poslanik Alvise Bon javlja ved 9. studenoga iz Budima, kako se je ban > izmirio s velikaSima kraljevstva* (el qual e pacifichato con li signori del regno), a mjesec dana poslije, 13. prosinca, izdaje ban Petar Berislavid u VratiSincu nalog zagrebadkomu kaptolu, neka iztrazi tuzbu karprimasa Tome Bakada od Erdeda, >zasebnoga skrbnika dinala zaStitnika opatije u

da se

je

i

i

Topuskom*,

koji je radi nasilja tuiio

Barbaru, udovu

kneza Antuna Blagajskoga

§ega banovca Baltazara Alapida. Mozda je ba§ tuiba primasova

biv-

i

povodom, da

bila

je u

ban skinuo slavonske banovce Baltazara Alapida Baltazara Badana, imenovao Nikolu Driida od Sredica (Dersfy de Zerdahel) Emerika Bra-

to vrijeme negdje te mjesto njih

i

i

27. prosinca izdaje prepoSt od Lodomerca. Na koncu godine 1518. vrhovni blagajnik kraljevski Pavao Varda zagrebadkomu kaptolu nalog, sv. Sigismunda da banu Petru Berislavidu povrati neke stvari, koje bijaSe kod njega zaloiio; a banov dug neka si kaptol naplati prihodom od dozvoljene vanredne dace, koju bi morao prema

dada

i

zakljudku posljednjega sabora od svojih posjeda

platiti.

Odito su sve odredbe udinjene, da se banu

hranom

Jajce

i

Mletadki

zairom.

poslanik

izmirenja dali 3000 konjanika »za obranu od

contra Turchi, e dar socorso a Jayza). zile

i

S tom

Petru

Turaka je

za

pomod

Berislavida,

>1

se

jamadno pridru-

donio pomod tezko

i

Budim pismo bana

redenom gradu. Ved u polovici u kojemu je javljao, da je teda negda

(post tantam temporis intercapedinem)

sada

modi kroz nekoliko mjeseci prehra-

i

da de se

zitelji

tako dakle*, piSe Jeronim

nas je osobito morio«. unio u Jajce hrane

Ban

omogudi obskrbiti velikaSi prigodom

Jajcu< (per difendersi

su

slavonske dete, ban negdje na podetku 1519. presao u Bosnu

unio u Jajce hranu,

i

I

njegovi

veljade stiglo je u

smo

Balbi, >oslobodjeni

u Mletcima znalo se ved na

koncu

za

neko vrijeme

veljade,

kako

je

straha, koji

ban hrvatski

ostale potrebite stvari za uzdrianje toga grada.

pohodom svojim u Bosnu na podetku 1519. doduSe obskrbio neko vrijeme, ali nije mogao zaustaviti sve to ieSde navale

je Petar Berislavid

glavnu tvrdju na krajini za

bosanskih Turaka, koji sada nijesu

od

i

mu

su

vojskom, kojoj

izkuSanoj posadi u

niti.

Berislavidu

takodjer, da

javlja

njih stradao krbavski

dado§e novaca

i

tople

Stedili

ni

mletadkih podanika u Dalmaciji. Osobito jc

knez Ivan Karlovid, koji preporuke rimskome

darskoga, koji je Leonu X. nevolju

i

je

se je knez Ivan 4. travnja preko Zadra u svoju

Tu

mu

zasluge knezeve za krSdanstvo prikazao u latinskom

govoru, saduvanom sve do danaSnjega dana. UtjeSen vratak svoga

u oiujku poSao u Mletke, gdje

papi za njegova poslanika Stjepana Pose-

Leo X.

i

ohrabren svojim prijateljima vratio

domovinu, gdje jo§ u polovici

je

ieljno odekivao po-

svibnja smiSljao, §ta da

poslanika iz Rima. tuznoga kneza, koji je malo zatim (o Ivanju) opet stradao u boju s Turcima, izgubivSi najbolje junake svoje. A k tomu mu je bosanski sandiak porudivao, da de mu Turci svakih detrnaest dana u pohode dolazitil Kako su bosanski Turci malo ili udini za spas

je


KRALJ UODEVIT

,8^

JAGELOVIG (1516. — 1526.).

II.

bijase sultan Selim netom utanadio s kraljem 2000 konjanikaj pred cetiri godine osvojeni grad udarce susjednomu gradu Jajcu. Ban se je Jezero, da bi iz njega zadavali posljednje Berislavic opet tezko zabrinuo, to Ijuce, §to su bijedai zitelji onih strana bjezali sve do primirje, koje

niSta marili za trogodiSnje

(njih

Ljudevitom, stali su utvrdjivati

Budima, trazedi

zaStite

pak

Ivana Karlovida,

pomoci u svoga

i

i

rodjak

neki

Na§li se pred kraljem

kralja.

njegov (Malo

Schiana, Malo

di

i

di

poslanici kneza

Schirma),

koji

niiesu dovoljao mogli opisati straSnu bijedu svoga zavi6aja. Drzavno vijece dozvolilo je torn prjgodom hrvatskomu baau 16.000 dukata »za obskrbu i drzanje Jajca* (per fornir at mantentr Jayza), a jamacno mu je dalo i druge povlasti, da bi lak§e izvodio svoju

tezku zadacu. Medjutim je Petar Berislavic sada nalazio najvece zapreke u svojoj vlastitoj banovini, a naroiito u kraljevini Slavoniji. To svjedodi kraljevo pismo od 30. lipnja 1519.,

od podanika kaptola zagre-

dimnice

zapovijeda, da ne dozvoli pobirati dace

mu

kojim

baSkoga, kako je slavonsko plemstvo zahtijevalo; to dokazuje nadalje drugo pismo kralja Ljudevita na bana Berislavica od 9. rujna, kojim zabraajuje njemu i njegovim Ijudima uznemirivati gradjane na brdu Gradcu izlaziti

svoje varo§i.

iz

u Slavoniji

one

i

Nema

staleze

kod Zagreba,

sumnje, da je ban

korporacije, koje su

i

od

i

u kraljeva rodjaka Jurja Braniborskoga.

Budima po bi

I

zaista je

htjeo

oporezovati

Tako

prema njihovim

je uz

mjesta stu-

svoje zupanije varaz-

pravicama

starijim

s

markiz Juraj 17.

odredbi dao nalog podzupanima

kraljevoj

dinske, da brane refiene redovnike

svakoga, koji

potrebi

redovnike pavlinskoga samostana u Lepoglavi, koji su medjutim

ine oporezovao

iz

poradi toga nijesu usudili

svih daca bile oprostene.

zatrazili za§tite

denoga

se

koji

u skrajnjoj

i

privilegijama od

u njih dirao.

bana Petra Berislavida, da se u skrajnjoj nuzdi prinesu vanredne zrtve za druiina. One obranu kraljevstva, izjalovila se je poradi odpora privilegovanih staleza su se opirale i zakljuccima slavonskoga sabora, koji bijaSe na te zrtve pristao (iuxta Zelja

i

Kraj

permissionem regnicolarum). ogledati za pomo(i

u tudjini,

rimskoga Karla V.

U

Crndic) u Rimu.

nalima

i

Dne

poslanicima

narodito

a

12.

pomoci od

nije Sudo,

u pape Leona X.

i

ako

se je ban stao

novoga cara njemadko-

Toma

Niger (Crnic

ili

prosinca ulazi on u papinsku konsistoriju, gdje no pred kardi-

nekih krScanskih

vladara prida

o nevoljama hrvatskoga

naroda.

glasom, kako Hrvati za svu svoju bijedu najvi^e bijede

njegove Ugre,

i

prilika

prosincu 1519. boravi opet banov poslanik

Poslanik govori nadalje plaCnim kralja Ljudevita

tuznih

takvih

i

kako su

od pape

ocitovali

svome banu: da ako im ne bude

od drugoga kojega krScanskoga vladara, da ce se s turskim sultanom nagoditi tako, da mu placaju hara6, i da mu slobodno bude kroz njihovu zemlju provaljivati u druge kr^canske drzave. Kako su to banu ocitovali, izjavljuju jednako sada pred svetim zborom. Papa Leo X. odgovorio je na to poslaniku, da ce pozvati kralja Ljudevita, neka ili sam pruzi dovoljnu pomoc hrvatskomu kraljevstvu, ili neka mu dopusti, da stupi pod obranu i zaStitu kojega drugoga krScanskoga vladara; podjedno je papa obecao od svoje strane svaku pomoc podporu. Napokon je papa kralja Ljudevita,

ili

ili

i

poslanika

Tomu

i

Nigra, kojega je u to imenovao skradinskim

sebnim pismom mladomu caru Negdje na koncu svibnja na carevu dvoru u Bruselju.

skoga poslanika,

jer

mu

je

i

biskupom, preporucio po-

kralju Karlu V.

na pocetku lipnja 1520. osvanuo je biskup Toma Niger Mladoga Karla V. kao da su se kosnule jadikovke hrvatdao, Sta je trazio (valjda novaca), a uz to je u posebnom ili

pismu papu nutkao, da gorijivoga bana Petra Berislavica za njegove zasluge odlikuje fa^du kardinala, kako je to vec pokojni car Maksimilijan predlagao. >Ako se nas dva<, piSe Karlo,

»i

koliko staramo za obcu stvar, scijenimo, da

je shodno, da se to svima i ako zelimo, da se bolje nade probude u nastojanje oko prigrlimo biskupa vesprimskoga (Petra Berislavica), od toliko godina tako zasluina, da novim dostojanstvom odlikovan, bude svojim uzoritiji,

pokai^e, a osobito Hrvatima;

propadajuce vjere, za krSdansku stvar

i


HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTI BAN4 PETRA BERl3LAVl6\ a duSmanima

•postade

nam

jo§ jasnije

dinskoga biskupa, niSta

ce

Isti

za

ti

tvoje

i

sjajnije

u

te zato

drugo ne ce tako

tebe

smo vec

tako

prije

jedinoga

23. lipnja

287

1520. car,

govora dastnoga skra-

iz

nade polozismo, da se uzdamo, da

toliko

smo mi

1520.).

o tvojoj krijeposti«, pi§e

papina pisma, kako

iz

novo odlikovanje

zasluge

car Karlo

je

znali

zaustaviti propast hrvatskih stvari,

skradinski biskup kazad, kako izvrstne

pismo, koje

JoS je znarnenitije

stralioritiji«.

ha§ banu Berislavicu. >Ono, §to

pisao

(20. SVIBNJA.

voljni

kao pomod tvoje bogoljubnosti.

Hrvatima pomodi

Zato, buduci

da

mi

i

i

tebi pribaviti

i

papa

s

najvecom

pripravnoSdu ono pruiamo, §to za sada mozemo, opominjemo te molimo .sto viSe mogucer da, kao Ito si dosad dinio s najvedom slavom, tako dalje brani§ stvar kr§cansku, i

i

da

uzdajuci se u Boga, za kojega vjeru radiS, nikako

ne zdvojiS,

te da narod joS za malo dana uzdriis u vjeri i pokornosti. Vrlo ce nam goditi, ako nam bude§ desto doglasivao, kako ti stvari napreduju, i ako se bude§ nada sve za to starao, da narod doznade, da mi ni§ta toliko ne ielimo, koliko da pomognemo obcoj stvari, te da smo i

??r

r. fs

d

da

gM

' »• •«•

B HAG NA Uni :

>Die Ehre des Herzogthomi Krain*, Sto ga

samo zato s tolikom brzinom preplovili iz u Njemadku Ne kloni duhom, te znaj, da krijepost, radi koje te tako dugo slave*.

je

god. 1689.

napiiao

i

isJao Johann Weichi>rd Freihrrr von Vslvator.

Spanije u Nizozemsku, se

i

odanle se sada uputiii

od tebe ved pod duinost zahtijeva ona

Medjutim ovo carevo pismo nije viSe zateklo bana Pctra Berislavica na iivotu. JoJ od podetka godine 1520. brojne su date turske, male velike, svaki das zalijetale se na razliditim todkama u hrvatske zemlje, tako da su sami MIetci b.li ozbiljno zabrinuti za svoje gradove u Dalmaciji. Jedna deta pade od 3000 Ijudi bijaSe namah s podetka goi

i

dine provalila

kroz Hrvatsku sve do

Zadru, Sibeniku, Trog ru izvjeSda

i

Istre.

Mletadki knezovi

Spljetu kroz ditav sijedanj

i

i

kapetani

u

gradovima

veljadu oeprestano ?alju potanka

o provalama Turaka u okoliSe njihovih gradova.

To

je

napokon republiku

sklo*


RRAU

agg

LJUDEVIT

II.

JAGELOV16 (1516.

— 1526.).

svojemu kapetanu na moru Ivanu Mauru, da sve gradove u Dalo njihovom stanju izvijesti. Ved 22. ozujka javlja on iz Zadra, da su maciji pregleda Novigrad u rdjavom stanju. No jo§ su nepovoljnije njegradovi Zadar, Vrana, Nadin gove vijesti slijedecih dana o hrvatskim gradovima Kninu, Skradinu i Klisu, za koje nilo

te je zapovjedila i

i

Spljetu, dosli

Mauro boravio u knez Dujam

kliSki

zaStitu

Zilicic, te

su

k njemu neki

su stali

mletaeke obcine, buduci da

Kad

zanemario.

kaie, da ih je kralj Ljudevit posve

s

prvih dana travnja kapetan Ivan

je

zitelji

grada Klisa, a poslije

i

sam

njime tajno se dogovarati, kako bi se oni dali u

ih kralj

njihov posve zapusta.

Ban Petar Berislavic nije imao dovoljno ni novaca ni vojske, da brani protegnute opet od uSca Une u Savu do Beograda. Dok Vrbasa, granice od Dubrovnika do Une i

i

je na jednoj strani stajao dilo,

na

strazi,

Tako

haradile su turske tete na drugima.

bio odlucio

da je novi sandzak bosanski Alibegovic provaliti sve do mletaeke Furlanske.

kroz Krbavu

i

se je zgo-

knezova

oblasti

Vec na pocetku svibnja 1520. javljao kako sandzak 200 Turaka skupilo u Krbavi,

Frankapana

i knez Ivan Karlovid banu, kako se je haraju Turci po Hrvatskoj Malo zatim od Krbave i momaka. 12.000 imade Alibegovic pohitao, da brani Berislavic svoju zemlju; je Petar ali za Une na zapad sve do Senja. Ban

je

s Turcima u gori Gvozdu izmedju Korenice i Bihada bade 20. svibnja 1520. nakon zestoka odpora pogubljen. Vec 29. svibnja stigli su u Mletke od Turaka zasko6en prvi glasi o banovoj smrti, koji su se poput munje razSirili po ostalome svijetu.

jednoga okrSaja

i

Zivotopisac bana Petra Berislavica pri6a o posljednjim dnevima njegovim po

prilici

neko vrijeme boravio u Stenicnjaku kod kneza Bernardina Frano javnim poslovima. Odanle poSao je na Trsat, gdje je prosvratio se na to u tvrdi grad Otodac bavio blagdan uza§a§ca Gospodnjega (17. svibnja), kod Senja. Treci dan boravka njegova u Otodcu, bas kad su ga zvali na rucak, doletio poharali onaj kraj. Ban je pustio konjanik s vije§cu, da su Turci provalili kod Dreznika ru£ak i sa 150 konjanika pohitao najprije u Bihac, gdje je gradjane pozvao na oruzje, a onda se je vratio u goru, nazvanu »Vra£ji vrt« (hortus diaboli) i udario prema gradu Drezniku. Imao je tada uza se svega 300 vojnika i vitezova, medju kojima su bili najodlicniji Petar Kruzic, Ivan PeruSic, DraSko Primorac, Krizman Bobovica drugi. Putem je doznao, da su se Turci, njih 800 pjeSaka, sklonili u goru kod Korenice, gdje je stajao grad nekoga Vuka. Prema banovim odredbama udarile su njegove cete na Turke, razbile ih i natjerale u bijeg. AU progoneci neprijatelje odmakole se cete njegove suviSe od ovo.

Ban

kapana,

s

je u svibnju

kojim

je vijedao

i

i

i

njega, tako

da

je

on zaostao sa dva mladica.

K

tomu

se je zgodilo

Dok

i

to,

mu

da

je konj

ban spremao, da stremen na sedlu popravi i konja opet uzja§i, banulo je iznebuha nekih 60 Turaka pred njega. Mladici pratioci ostavili svoga gospodara pobjegli, a sam ban branio se protiv tolikih neprijatelja, dok ga nijesu svladaU glavu mu odrubili. Kad su slavodobitni vojnici doznali za smrt svoga vojvode, poSli su za onim Turcima u potjeru, da im otmu barem glavu njegovu. Drugi opet pohitali su u Udbinu knezu Ivanu Karlovicu, koji je pao, kad

je

htjeo

s

njime neki panj na putu presko6iti.

se je

i

i

s

mjesta podigao svoje lake, konjanike, te

potekao u goru, gdje je na§ao glavu

banovo, te oboje u Bihac odnio. Odatle je poslije banovo prepoSt Ivan Statileo prenio u Vesprim, gdje Ijetopisac Ivan

Tomasid zapisao

hrvatskoga, Petra biskupa, blizu te i

uz

bi

tijelo

velike

.

mu

odrubiSe glavu, koja bi poslije od bihackoga gradjanina Zajedno s tijelom u Bihad donesena*. Vijest

o smrti bana Petra Berislavida kosnula se je

Izprva nije ni vjerovao u gorku istinu;

biskupa«.

I

papa Leo X., kao

i

poslije

car Karlo V.

je i

silno

.

.

pogubiSe

Turci bana

diauoli, wragxiwertal),

Pavla Medo§ica nadjena

mladoga

kralja Ljudevita.

dugo oplakivao »svoga bana

poljski

kralj

tijelo

Hrvatski

pofiasti sahranjeno.

u svome djelu: »Godine Bihada u Vrazjoj gori (in monte je

i

rodjak njegov, vesprimski

Sigismund

zalili

i

svoga

su za bi-


HABSBURGOVCI PO SMRTI KRAUA

skupom junakom. AH

CARA MAKSIMILIJANA

I

SIJE5nM

(12.

1519.).

3^9

bilo je plakati hrvatskomu narodu, kojemu je bio »vi§e vodje. nakon njegove smrti ostao bez branitelja (Habsburgovci po smrti kralja cara Maksimilijana, 12. sijednja 1519.; car kralj Karlo V. nadvojvoda Ferdinand do bruseljskoga ugovora

otac nego ban«,

najviSe

koji je

i

i

i

i

i

veljaSe

7.

Ugarske

Car

1522.).

i

Maksimilijan,

kralj

koji

odvracao

nikada

nije

svoje

oii

zanimao za sve, §to se je u tima kraljevinama zbivalo, pobolijevao je jo§ od jeseni 1518., kad se bijaSe u Innsbrucku strasno razljutio na ondjeSnje svratiStare, jer mu ne htjedoSe druzinu njegovu primiti na stan, dok im se stari dug ne plati. Vracajuci se iz Innsbrucka u Austriju mjeseca studencga razbolio se je s

Hrvatske, te se vazda zivo

i

da se napokon

take, je

morao u Welsu

je

sijeCnja

car

Maksimilijan

njegove

zaustaviti. Stanje

umro,

1519. u jutro

12.

pogorSavalo se je dnevice, te

ne

navr§iv§i

§to

je

joS

ni

godina

Sestdeset

zivota svoga.

Poletni

bijase

od svega,

htjeo

i

samo

snovao, postigao

ogromnu bastinu. Njegov stariji unuk Karlo kralj silne tada Spanije, koja je drzala samo vladar bogate Nizozemske, nego

jedno, da je naime svojoj porodici pribavio bio je ne

u

Italiji

i

kraljevinu Napulj

s

otocima Sicilijom

Smrdu carevom

vene zemlje u dalekoj Americi. zemlje

djedovina Habsburga

ta

li

ostale

Stajerska, Kranjska, KoruSka, Tirol

(Austrija,

hoce

pitalo,

Sardinijom, a uza

i

dalje ostati

i

i

su

sada

to

jo§

novo odkri-

i

habsburzke nasljedne

i

bez gospodara, te se je

druge)

uz njemadko-rimsko

carstvo,

ili

ce

Sve je zavisilo o tome, tko ce postati njemaSkim kraljem carem, kao o tome, kako 6e se carev unuk Karlo pogoditi s mladjim bratom Ferdinandom. Po obiCajnom pravu porodice Habsburg, smatrale su se nasljedne zemlje njezine za zajedniike, te su po tome imala oba brata pravo na baStinu. Spanjolsko-nizozemskoj

se pridruziti

i

i

Ali ved god.

ft

1506.

1507.,

i

drzavini.

kad su

se sklapali zenitbeni ugovori s Jagelovicima, pomiSljalo

se je na to, da bi sve nasljedne zemlje preuzeo mladji brat, nadvojvoda Ferdinand, bu-

dudi da 6e starijega

u Innsbrucku

god.

i

onako po majci su

1518. molili

s

zapasti

ogromna

toga zastupnici

drzavina.

cara

Na zemaljskom saboru

Maksimilijana, da

bi jo§ za

unuka u nasljednim zemljama, da ne bude razmirica nakon smrti njegove; nadalje da bi mladjega unuka Ferdinanda doveo iz Spanije u Austriju. Car odgovorio je zastupnicima, da je o tome razpravljao s unukom iivota ne§ta odredio u pogledu nasljedstva

Karlom,

ali

ne moze

u

oii

taj

biti

ne ce

siguran,

careve

smrti

ni

o 6em\i

5uti,

svojih

dok Ferdinanda ne proglase punoljetnim,

da 6e mladji brat utanadeni sve

neodredjeno,

te

sporazumak

car

je

naprosto

u

jer inaie

Tako

drzati.

i

ostade

oporuci

svojoj

od

unuka imenovao baStinicima u austrijskim nasljednim zemljama. Ferdinand, nijesu sve do djedove smrti nikada Znaiajno je, da oba unuka, Karlo djeda svoga. u habsburikim nasljednim zemljama, ved su ponarasli daleko od njih

6. sijeCnja

1519. oba

i

bili

i

Karlo (rodjen 1500.) prozivio je prvu mladost svoju u Nizozemskoj; Ferdinand rodio se je 10. ozujka 1503. u Spanjolskoj, gdje je odrastao pod pazkom kralja Ferdinanda Katolidkoga, svoga djeda

po

majci.

Kako ga

je potonji osobito volio, mislili su

mnogi, da de

ga udiniti svojim baStinikom sve na Stetu starijega brata njegova, Ba§ poradi toga rodilo se je

neko nepovjerenje izmedju brade

i

njihovih savjetnika, te su se nizozemski vijednici

Karlovi bojali, da li Spanjolski velikaSi mogli

Ferdinanda proglasiti regentom.

Karlo u jeseni 1517. po§ao u §paniju, da preuzme vladanje u

toj

kraljevini,

Kad

je

ponaiao se

prema mladjemu bratu, te ga je napokon u proljedu 1518. poslao u Nizozemsku, gdje je zivio pod nadzorom svoje tetke Margarete. se je razglasila smrt cara Maksimilijana, namah se je pojavilo viSc takmaca za njemadko prijestolje. Maksimilijan bijaSe doduSe na potonjem driavnom saboru u Augsburgu vecinu knezova izbornika sklonio, te su obedali, da de birati unuka mu Karla, ali neki izbornici zaboravili su namah na zadatu rije£. Tako je nastala jagma za papa Leo X. Najpogibcljniji takmac prijestolje, kojom je zgodom mnogo se uplitao

je vrlo nepovjerljivo

dm

i

Hiv. poTJ.

11.

HI.

19


kRALJ UUDteVlt

i9o

II.

JAGELOVlfi (1516.

1626.).

bio je francuzki kralj Franjo I.; no pored njega natjecali su se takodjer englezki kralj Henrik VIII. i braniborski izbornik Joakim. Kraj takih prilika nije Cudo, da je i ugarskohrvatski kralj Ljudevit

pomiSljati, ne bi

stao

savjetnicima

sa svojim

II.

li

njega zapala

ga jo§ 1515. posinio, imenovao ga svojim nanjemaaka kruna. Ta pokojni mjestnikom u NjemaCkoj, i pozvac knezove izbornike, da ga biraju za njegova nasljednika. Karlo bijale doduSe ve6 6. velja6e 1519. zamolio kralja Ljudevita II., da mu kao car

6e§ki kralj

bijale

izbornik dade svoj glas

i

kod dojducega

pape, da

bi

njemadka

i

htjedo§e ni iuti o tome, je

i

carska

kruna zapala

dok

Leo X.

je

no to ipak nije smetalo kralja i njegovim drugovima, koji su

izbora,

njegovo driavno vijece, te su povjerili Stjepanu Verbecu iSli u Mletke i u Rim moliti pomoc protiv Turaka, neka njihova

i

porade

kod republike

i

i

kod

Medjutim Mletci ne

gospodara.

radio u prilog francuzkomu kralju. Nedvojbeno

poslanik Karlov, poznati ve6 Spiesshammer

(Cuspinianus), koji

je

u travnju

i

opet

u svibnju boravio u Budimu, sklonio kralja i njegove vijednike, te su se okanili izpraznih odgojitelja, markgrofa osnova; paCe 1. lipnja poslao je kralj Ljudevit svoga rodjaka i

Jurja Braniborskoga,

preko Beta u Frankfurt, da ondje u njegovo ime glasuje kod

bora za §panjolskoga kralja Karla. Medjutim bijahu se neki privrzenici kuce

Habsburg

oglasili, koji

su

zeljeli,

da

iz-

bi

njemadkim kraljem postao nadvojvoda Ferdinand, za kojega se je nagadjalo, da je bistrijega duha nego brat njegov, a koji bi se mogao posve posvetiti vladanju u Njemadkoj. I sama regentica u Nizozemskoj, umna Maksimilijanova kci Margareta zajedno sa svojim vijecnicima naginjala je mladjemu necaku svojemu, te je pismom od 20. velja6e predlagala Karlu, neka

ga §to

mu

razstaviti

drago.

ga

s

na izbor brata svoga. Ali Karlo bio je vrlo ogorCen poradi

privoli

toga predloga svoje tetke, te

joj

je

odgovorio, da se ne odrice njema6ke krune, stajala

Izbor Ferdinanda

bratom

i

tako oslabiti

za kralja

moc

koristio

porodice

bi

jedino Francuzima, koji ie\e

Habsburga.

U

isti

mah obecao

je

svomu bratu, da ce namah nakon izbora baviti se razdiobom baStine iza djeda, da 6e se tom prigodom ponijeti kao pravi brat; s toga neka se Ferdinand nimalo ne dade smesti zavesti od protivnika njihovih. Tako ostade napokon Karlu jedinim ozbiljnim takmacem francuzki kralj, kojega je podupirao papa Leo X. Ali u osudni 6as prenula i

i

se narodna svijest u Nijemaca; izabrali

i

kad su se zatim knezovi izbornici

sastali

u Frankfurtu,

su jednoduSno 28. lipnja 1519. Karla za svoga kralja.

Gotovo godinu dana ne

bi

novoga

kralja

u Njemadkoj, a u

to su

planuli opasni

Tek u drugoj polovici svibnja 1520. odplovio Nizozemske podje u Njemaiku, gdje ce ga u Aachenu Ljudevit poslao je na tu slavu poslanike svoje, zalajskoga zupana

nemiri u nasljednim zemljama austrijskim. je Karlo

iz

okruniti

za

Spanije, da preko kralja.

Ambrozija §arkanja

i prepo§ta Jeronima Balbija, kojima je bilo podjedno Karla sjetiti carem Maksimilijanom. Karlo neka se ozeni kraljevnom Anom, a brat njegov Ferdinand neka uzme stariju kcer poljskoga kralja Sigismunda. Ako bi se Karlo

na ugovore

ma

s

s Anom, pristaje Ljudevit, da ona podje za Ferdimora mladjemu bratu ustupiti nasljedne zemlje habsburike u NjemaCkoj i svojoj snaSici prema ugovoru od god. 1515. davati 25.000 dukata na godinu. Ugarski poslanici bili su nazodni pri krunisanju Karlovu u Aachenu 23. lislopada 1520., a malo dana poslije 7. studenoga izdao je netom ovjen6ani car na njihov zahtjev pismenu izjavu, u kojoj je ofiitovao, da on sam radi drugih obveza kra-

s kojih razloga

nanda;

ali

tada car

kratio

i

vjenCati

kralj

Ijevnu Anu za ienu uzeti ne moze, ali da je posve sporazuman, da brat njegov obavIjenu ved zenitbu izvrSi. Podjedno je ponudio, da ce Ferdinandu za uzdrzavanje njegovo ustupiti pet doljnih habsburzkih vojvodina (gornju

1 doljnu Austriju, Stajersku, KoruSku Kranjsku), paCe da ce ih sve zajedno uzvisiti na kraljevinu. Na temelju tih oCitovanja carevih dao se je Ferdinand 11. prosinca 1520. po punomodniku vjendati s krai

ljevnom Anom.


HABSBURGOVGI PO SMRTI RRALJA

I

CARA MARSIMILIJANA

(12.

SUB&NJA

1519.)«

Dne 27. sijednja 1521. otvorio je Wormsu. Uz ine poslove ufiinio je tada

car pretna svojoj proSIogodisnjoj izjavi

sa svojim bratom Ferdinandom.

utanadiSe

pravo

traiiti

novu diobu

ba§tine,

Braca

ako

car

s

kralj

bi se koji

mu

zaputio nadvojvoda Ferdinand u ustupljene

sastane

i

vjendanom drugom svojom.

Pratili

Karlo V. njemacki

njih osjecao prikracen.

sa

drugih velikaSa.

Tri

dana

slavila

se

Na

su

ga

salzburiki

nadbiskup

i

i

to se je i

da se

kardioal

je sastao

Lang jo§ jednom posvetio njihov kako Spiesshammer (Cuspinianus) piSe, Kralja Ljudevita zastupali su poslanici njegovi markgrof gdje je nadbiskup Matej

zatim svatba,

velikim veseljem (letissime).

nagodu

Andrija de Burgo, napokon vi§e

Dne 26. svibnja uSao je nadvojvoda u Linz, gdje se

suprugom svojom Anom,

brak. s

i

i

pridrza§e

si

vojvodine, da ih prvi put ogleda,

Matej Lang, bavarski vojvoda Ljudevit, carev poslanik biskupa

drzavni sabor u

28. travnja ugovor, kojim

od

391

i

to,

flB^^ii^'-

-J^HBi/^


KRALJ LJUDEVIT

292

to odlueno

skomu

do

pecuvskomu biskupu

nadvojvodkinja, koja je

zahtijevala

da svakako hoce

oditovala,

dollo je

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

II.

Pozuna

iz

velikih razmirica izmedju kralja

otici

potraziti

i

JurJQ Branibor-

i

svoga supruga. Poradi toga

baruna; napokon odveli su nadvojvodkinju

i

u Ostrogon, gdje bi ju kralj mogao lako pohoditi, pak se onda vratiti u Budim, jer su ga Cekali silni poslovi radi turske navale. Neuztrpljiva Marija nije se medjutim smirila

u Ostrogonu, vec

ni

je

dugo

svojim. Ali joj sreca nije

drugom

u Budim, gdje se je prvi put sastala s vjenianim

11. srpnja dolla

ostaviti svoju prijestolnicu

vec

trajala;

dana zatim morao je Ljudevit

cetiri

zenu, te pohitati na obranu svoga kraljevstva

i

od turske

sile.

I takojenadvojvodkinia morala jo§ dulje Cekati, nego sto je prvobitno bilo ustanovljeno. §urjak kraljev, austrijski nadvojvoda Ferdinand, nije se mogao zadovoljiti s onim, Sto mu bijase stariji brat ustupio. Salijetali su ga narocito stalezi Kranjske i KoruSke, neka

poradi, da dobije

i

slovensku krajinu

i

posjedovanja u

habsburzka

Furlanskoj,

i

nadalje

Trst,

Goricu,

koncu godine 1521. u Nizozemsku, da se medju njima u Bruselju utanaCen

pridru^eno. Radi toga polao je Ferdinand na s

Istri

grofoviju Orlenburg, §to bi sve tijekom stoljeca re^enim vojvodinama

bratom ponovo pogadja. si konaCno

I

tako

veljaCe 1522.

bi 7.

razdijeliSe bastinu.

ugovor, kojim

Karlo ostavio je bratu

»iz

iskrene bratske

ne samo reCene oblasti kranjske i koru§ke vojvodine (s njima i Rijeku), nego suviSe ustupio jo§ Tirol s Vorarlbergom, kao habsburzka posjedovanja u Svabskoj.

ljubavi«

mu

je

i

konacno njemadka posjedovanja kuce Habsburg odijeljena od Potonjim ugovorom §panjolskih, a po tomu se je i sama porodica opet razdvojila na dvije loze, na spanjolsku biSe

i

na njemacko-austrijsku. godine

Jos u prvoj polovici

kardinal

Alvise

i

nadbiskup ostrogonski

Bon

javlja jo§

1519.,

da su ga

toliko ugleda,

trebio je poglavito

za

ostrogonsku drzao je

i

dila

mu

imanja

11. lipnja

preminuo

84 godine. Siuzio

star

»drugim kraljem*

da obogati

sebe

(est

je

400.000

85.000 dukata. Ba§ radi

Po

Hrvatskoj.

i

dukata

porodicu.

te svoje pohlepnosti

vi§im stalezima, koji su prijekim

okom

a

Silnu vlast svoju upo-

tomu

je

prihod

godiSnji

imao

gledali,

svijeta

Uz bogatu nadbiskupiju nagomilao jo§ brojna

izvjeScu re6enoga posianika vi§e,

i

ovoga

s

kralja, a pribavio si je

tri

rex).

alter

svoju

i

je

Erdeda. Bio je doCekao visoku starost;

brojne druge crkvene prebende; k

posjedovanja u Ugarskoj su

da je

zvali to,

1521.,

Tomo Bakac od

mletackoga

njegov

vrije-

nadilazio

je

medju popeo do naj-

je brojnih protivnika, narocito

kako se

kmetski

je

sin

duhovnih Sasti, te s pravom i nepravom nagrabio ogromno imanje. Tako se je po smrti zagrebadkoga biskupa Luke nametnuo za patrona Stitnika zagrebaCkoj biskupiji s oditom namjerom, da ju osigura svomu rodu. Najprije ju je namijenio svomu

vilih

i

i

sinovcu Ivanu, koji se

u izpravama

od god. 1514.

zove

zaista

»izabrani biskup zagre-

ba6ki<; no poslije se je predomislio, te je biskupiju pribavio svojemu

Simunu

od Erdeda, po svoj

nam imena. Simun od Erdeda vec Toma BakaC od Erdeda bio patron je

svomu necaku,

prilici

1518. izabrani

je i

biskup zagrebaCki.

tutor zagreba^ke

biskupije

dovrSene

1517.,

kako

svjedofii

i

danas

Dok

je

stari

(1512.— 1517.), gradio

utvrde naokolo stolne crkve zagrebaCke, za koje bijaSe jo§ Osvald

djenu svotu. Utvrde bi§e

drugomu rodjaku

a sinu neke sestre svoje nepoznata

Tuz

ostavio odre-

napis na kuli, koja bi

po njemu prozvana BakaCevom kulom (Tho. card. Strig. a. d. 1517.). Iste godine 1517. sastavio je kardinal Toma Bakad i svoju oporuku, te je glavnim bastinikom svojim imenovao sinovca svoga Petra,od kojega je potekla slavna u povjestnici hrvatska loza grofova Erdeda. Nakon smrti kardinalove pojagmio se je za ostrogonskom nadbiskupijom dosadanji

pecuvski biskup Juraj Sakmari, te ju je je tako el vol

mocan, in quel

te

se

regno e

je

i

zadobio.

Njemu

da se u kraljevstvu Medjutim se je ve6 tada

govorilo,

fato).

dislav Salkaj, sin postolara.

On

je bio

vrhovni

su tada bile 64 godine, a bio

on hoce (e quelle njime takmio vacki biskup La-

6ini ono, §to s

kancelar kraljevstva, a uz to je pregnuo,

da ga zapadne bogata biskupija jegarska. Oba prelata

bila

su nada sve

pohlepoa za


SULTAN SULEJMAN blagom,

da

(1521.).

a93

baruni, koji su grabili novaca, gdje su

i

onda prospu za skupe konje,

ih

BEOGRAD

I

samo da steku novaca. Naravno, da u torn nijesu samo mogli,

te se nijesu kratila ni pazariti,

zaostajali za njima ni drugi prelati

^BAC

OSVOJIO

II.

sjajnu druiinu, a najvile za pijanke,

na koje

bi se

i oni velika§i, koji su se inade u javnome iivotu nemilo rarzili progoniliVrlo je zna6ajna primjetba, koju Cini suvremeni pisac Juraj Srijemski, javljajuci smrt kardinala i primasa Tome Baka6a od Erdeda. On pi§e »C\m je turski car dobio

iesto sastajali

i

:

namah

glase o smrti Bakafievoj,

toga

je odlu^io udariti

na Beograd, jer se

usudio

prije nije

udiniti«.

(Sultan Sulejman

II. osvojio §abac Beograd 1521.; ugarski poslaknez Bernardin Frankapan na njemafikom drzavnom saboru u Niirnbergu 1522.). Sultan Selim ne bija§e uza svu ratobornost svoju doSao do toga, da pokrene veliki rat na ugarsko-hrvatskoga kralja. On je pade po svojim poslanicima

nici

i

i

I.

neprestano radio, da nudeci

osujeti nastojanje pape Leona X., koji je snovao o zajednidkoj vojni svih krScanskih vladara protiv Turaka. Selim je trazio u obce u Evropi mir, da bi prije svladao drzavu mameluka u Siriji i Egiptu, §to mu je na-

pokon 1517.

i

polio za rukom.

redu Ivanovaca

je ielio

mirje na

godine

tri

bilo velikih ratnih

uvijek bilo manjih

cegovafiki

s

oteti,

i

Poslije toga

bas

svratio je svoju

nauma

toga

poradi

kraljem Ljudevitom.

Tako

poduzeca protiv Ugarske 5as

zalijetali

painju

1519. opet utanadio pri-

bijaSe

Hrvatske, premda

i

na otok Rod, koji

nije kroz 6itavo vladanje sultana

vecih okriaja na medjama,

i

drugi svaki

i

primirje

i

u hrvatske

je

Selima

sve pored primirja

premda su se sandzaci bosanski, herZa takve provale nastradao je

zemlje.

hrvatski ban Petar Berislavic.

i

U mudar

rujnu

postao je

1520.

sultanom Selimov

slavan vladar, a uza to slavohlepan

i

ce on izpuniti zavjet svoga otca, koji slavu podici

tri

se

i

sin

bijale

zavjerio,

veliCanstvena hrama, kojima ce se svijet

drugi u Budimu, a treci u

Sulejman

vrstan vojvoda.

samome Rimu. Sulejman

(1520.

II.

1566.),

da

Svijet je nagovijeStao,

da ce proroku

Muhamedu

u

jedan naime u Jeruzolimu, dodule morao obazirati na

diviti:

nije se

utanadeno pred godinu dana i vi§e izmedju kralja Ljudevita otca mu Selima; no kako je pri nastupu njegovu na prijestolje planula buna u Siriji, a uza to se je bojao, da bi perzijski §ah mogao na nj udariti, poslao je sam u Ugarsku svoga poslapohlepni vijednici nika, 6au§a Behrama, da ugovara o produljenju primirja. Ali obijestni ugarski skloniSe kralja Ljudevita, da je prezrio sultanovu ponudu, premda nije imao nikakvih sredstava za rat, a jo§ se manje mogao nadati ma kakvoj pomoci od stranih primirje,

i

i

svome dvoru, ne dav§i mu nikakva njegovom pratnjom zatvoriti u neku vrlo

Kralj je naprosto turskoga poslanika zadrzao na

vlasti.

odgovora; po nekim dapaCe dao ga je zajedno

s

kucu u Budimu, a poslije i osakatiti ili pogubiti, jer ga toboze nije smatrao poslanikom, nego vi§e uhodom. MletaCki poslanidki tajnik Franjo Massaro bijedi kralja njegove vijednike, da su samo zato oklijevali prihvatiti ponudjeno im primirje, te se prifiinjavali, kao da se kane s Turcima zaratiti, jer su mislili tim nadinom lakSe od nizku

i

iznuditi, da im izplati neku stariju trazbinu, radi koje bijahu baS u onaj Mletke svoga poslanika, jegarskoga prepolta Filipa Morea. Bilo kako mu drago, postupanje s 5au§em Behratnom na kraljevskom dvoru ogorje sultana Sulejmana tako, da je odluiio povesti veliku vojsku na Ugarsku, te

mletadke obcine

mah dilo

poslali u

osvetiti veljaCi

uvredu, nanesenu

njegovu poslaniku.

1521. vojvoda njegov Ferhat pa§a,

To mu

rodom

je bilo

^ibendanin,

i

Jako

bunu u

izvesti, Siriji

metnoga namjestnika Ghasalija pogubio. Tako je Sulejman mogao Hrvatsku. Nakon obseinih priprava od nekoliko svratiti na Ugarsku je Sulejman iz Carigrada, da podje prema Dunavu, pak da udari na najjaiim bedemom njezinim je odavna smatrao kljuiem Ugarske i

i

carstvu.

U

prvoj desetini lipnja bio je sultan u Plovdinu; 11. lipnja

poSto jc u

uguSio

i

od-

svu svoju painju tjedana digao se

Beograd, koji se

prema turskomu

ostavio je

taj

grad,


KRAU UUDKVIT

i94

te je prevalivSi

Balkan udario prema

JAGBLOV16 (1516.

II.

Sofiji

1526.).

onda Ni§u. Kud

i

god

je

prolazio, sve su se

nove 6ete njemu pridruiivale. Iz NiSa poslao je jedan dio svoje vojske s rumelijskim beglerbegom Ahmet pa§om prema Sabcu, drugi dio povjerio je velikomu veziru Piri pa§i, da udari s njime na Beograd; s glavnom pak vojskom iSao je sam sultan polagano za njima. U isto vrijeme imale su druge 6ete udarati s jedne strane na Erdelj, a s druge na Hrvatsku, da se tako razplamti rat na citavoj granici od Severina do Dubrovnika. Kako na hrvatskoj granici nije nikada bilo pravoga mira, bijahu se bosaaski Turci joS prije velikoga

kojemu

rata

je tada bio

stotine konjanika

i

skupili u

banom

ne§to pjeSaka,

Turaka, te sve udesio, da ju zaklonili,

Vrhbosni

hrvatski

(Sarajevu), te

ali je

grad Jajce,

Keglevid*

Turci bijahu se vec

osujeti.

da zasko6e

poSli

Ban je imao samo dvije sredom po svojim uhodama doznao za namjeru Petar

plemid

da u cik zore u grad provale, dok jo§

mudrio. Stotinu svojih konjanika poslao

iz

zitelji

gradu primakli

spavaju. Ali

grada, da se [skriju

za ledja zadju. Ostalu vojsku driao je pripravnu u gradu.

i

Suvige

i

u

blizini se

ih je Keglevid

nad-

u zgodan 6as Turcima gradske djevojke

je

Beograd god. 1521. Po soTremenom

lene dozvao

iene igraju

i

bakrorezu, kojl se «ava u muzeju u Beogradu, crtao V. Tittelbach.

zapovjedio im,

da sutradan

okidene §to ranije izadju

i

i

propjevaju. JoS

U

im

iz

je tvrdo

viSe

bio je krSdanski blagdan

izvan

zidina

obedao, da im se ne

poloyici IS. stoljeda borare Keglevldi

Simnn Keglerid (1446.- 1494.) imade

grada, te

ainova

m

rijeku

— lijepo obu-

po obiCaju svojem kolo <5e

niSta zla dogoditi.

Zrmanju, gdje bu gospodari Kegalgrada

(Ivana, Petra, Krstu)

i

kder Jelenu. Potouja

i

Kad

za-

su

Poriianft.

ae je udala sa

Jurja Mikttl,«da,

goapod.ra Buiima, Ostrovfce, Ostroica Mutnice u Pounju. N«kon amrti Jnria Mikuliiida (t 1495.) baitinlli aa KeglcTidi ava njegova posjedovanja u krajevima naokolo Une, te su podjedno primili pridjeyak .Bulimski. (de Bw.yn). Petar Keglevid dr« Ted i grad Lobor u zagorskoj 2upanijl, koji je redenoj poro«» r f i

dicl ostao

do danaa.

j

»

1

j

i

j

i


SULTAN SULEJMAN Turci sutradan joS spava.

vojkama,

iz

6udom

OSVOJIO §ABAC

II.

svoga skroviSta rano u jutro

izaSli

su se zadudili, lead su ugledali

da

te poskakali s konja,

a banovi konjanici

grada

iz

i

iz

zarobe:

ih

zakloni§ta

ali

BB06RAD

I

(1521.).

pred Jajce

i

da sve Pomamili se za dje-

do§Ii\ misledi

kolo djevojadko. hitre djevojke

oborili

se na

i

Turke.

•95

2ene

pobjegle u grad,

Vedina

njih bi posje-

Budim Ime hrabroga domi^ljatoga bana Petra Keglevida mnogo se je odsad spominjalo, a on sam njegovi potomci utjecali su poslije sve vi§e u zgode hrvat£ena

§to je ostalo,

;

bude od banovih

poslano.

zarobljeno

deta

neSto od njih kralju u

i

i

i

skoga naroda.

Na dvoru

jamaSno

kralja Ljudevita

lejman sprema za veliku

navalu

na

se je znalo ve<5 u oiujku,

njegovu drzavu.

M^^

>irc«pi««afaM»a<tito«t>fcMfa>»M r

Claoovi

kako se sultan Su-

driavnoga vijeda

bili

su

«*<w«ei«if)»»i,.g<i(>«wwri

iPwMm/iaOfMA*e<t)l«fa(j>*e«*im»«ff«MlMB^MijiV««BfffM«Maff'

g<»iBrfi}aCTai ii»ugt »)mlja?»4(J3OTa»4<^J«»<a)ndNr.

i

f

i

:

PODSADA BeOGRADA GOD. 1521. Po drrorczn, itampanom a Nttrnbergn god.

I5aa.

obranu njezinu. Najprije se obratiSe na strane kraljeva vladare, da traze u njih pomodi. Papi Leonu X. posIaSe peCuvskoga prepoSta prcpoSta tajnika Stjepana Brodarida, a u Njemaiku na saber u Worms poznatoga ved u Mletkc Jeronima Balbija. U isto vrijeme podjoSe drugi poslanici takodjer u Poljsku s

toga uvjereni, da im

je neita udiniti za

i

i

Nakon

komu

ponovo glasnike na sve portugalskomu kralju Emanuelu.

prvih zaiudnih poslanstva Siljahu

strane,

pade

i

englez-

Ali prilike u zapadnoj

kralju Henriku VIII. i Evropi bijahu tada takove, da nitko nije ni pomiSljao na to, da priskodi u pomoc nevoljnomu kralju. U Njemadkoj bijaSe Martin Luther pokrenuo novi nauk, tc se je s toga rodila iestoka opreka izmedju katolika

i

novovjeraca; suvi§e je planuo rat izmedju cara


KRALJ LJUDKVIT

2^^

Karia V.

francuzkoga

i

kralja

JAGKLOV16 (1516.

11.

Franje

u

I,

koji

— 1526)

su se umijegali papa, englezki kralj

i

Tako Ljudevit nije mogao oCekivati ma ni najmanje pomodi sa zapada, ono vrijeme liabsburzki nadvojvoda Ferdinand primio upravu austrijskih u ba§ premda je nasljednih zemalja, te se konaCno vjendao s njegovom sestrom Anom. Ljudevit se je mleta^ka

ob(3ina.

prekasno. na s^oje zemlje deSke krune, ali ta je stigia napokon obratio za pomoc obranu za Ugarske, nego ni doprineo nije nista Medjutim ne samo da strani svijet ona sama nije se mogla prenuti, da odkloni prijetecu opasnost. Drzavno vijece 6inilo je i

doduse neke odredbe, a

se

sabor, koji

i

odredbe

zakljudaka: ali nitko nije

je

u svibnju

sastao

ni zaklju^ke izvodio, a ni

u to ime, stvorio

je vise

mogao, jer je nestalo Franjo Massaro prikazuje

izvesti

gotovo svake stege i posluha u zemlji. MIetacki poslaniiki tajnik tadanje stanje u Ugarskoj po prilici ovako: »Ugri su u obce najgori narod na svijetu. Ne Ijube ni ne cijene nijednoga drugoga naroda; ali ne Ijube se ni medjusobno. Svatko

samo na svoju korist, obde pak dobro zanemaruju sobom mrze se tako, da se tezko moze povjerovati, a ipak pazi

i

javno blago.

grabe se svaki

Medju

dan zovu uzajamno

da su kao braca. Pravde ne dijele nikoje, te nema nepravde, koja se ne bi mogla proturati, ako trojicu ili cetvoricu od njih predobije§. Tu nema nikakve poslusnosti. Oholi su i bahati; ne znaju niti vladati niti upravljati, a ipak ne ce savjeta vrlo spori u ni od koga; sebe i svoje hvaliSu. Jako rado zakljuCke stvaraju, ali su javnoga robljenje pijanCevanje ako izuzme§ izvede, stvar koja malo izvadjanju, te se bi rekao,

u goste, te

i

ima 43.000, Gospoda prevarom, te se mora zato uvijek su neslozni; postupaju pak i rade uvijek s varkom vazda dobro paziti, kad se hoce koji posao s njima obaviti. Da sve u jedno skupim: Ugri su izmet svijeta, i da nije njihov kralj tako dobar i tako nevin, ne bi mogla bozja

temu

dobra, u

su kriva za sve zlo, a plemici, kojih

su vrlo marljivi.

i

volja

koga,

toliko

kasniti,

ih

i

Sabca,

reku Enningu, za kojega

StraSna

uni§ti<,

pravedna, kako

prili^no

ali

banima Beograda

da

su

dokazuju.

6ini

nemarnomu

je to

li

Franji

potonjega

osuda ogorcenoga tajnika

Drzavno vijece bija§e odludilo, da se nedoraslomu Valentinu Tu-

Hedervaru

upravljali

i

njegovi

ujci

povjereni im gradovi, pak da se u njih smjeste

oduzmu

mletaC-

Stjepan

i

Blaz

Suljok,

kraljevske dete, kojima ce

biti

na Celu kraljevski kapetan, palatinov brat Andrija Bator. Ali tomu oprijeSe se ban Franjo Hedervari. Suljoci izjaviSe pred kraljem i drzavnim u ime svoga necaka i

Suljoci

i

vijecem, da oni ne ce predati banije,

dok

se njihovu necaku ne izplati velika svota no-

vaca, koju je zemlja ostala duzna njegovu otcu

za troSak, Emeriku za njegovu sluzbu govoTur6in«, strane Sto ga je »Da pod Beograd dodje s jedne rahu oni, »a s druge nas kralj, ipak mu mi ne bi predali grada, dok se ne plati, §to za svoga §ticenika trazimo«. Oni pace ne dopusti§e, da kralj stavi u Beograd vise svoje oruzane momcadi, ni novih topova, praha i hrane, jer su se bojali, da bi ih tako mogao i

imao oko Beograda.

iz

grada

koji

mu

iztisnuti.

Jednako opirase se

je zemlja dugovala.

i

Franjo Hedervari, trazeci, da se prije namiri dug,

Tako ostado§e gradovi Beograd

Sabac u o6i turske nasami nijesu u njima ostali, i

u vlasti skroz nemarnih nesposobnih Ijudi, koji pate ni nego su se sklonili na svoja imanja, ostaviv§i u njima svoje kapetane sa slabim posadama s malo hrane i ratne zaire. Neki suvremeni pisci tvrde, da je sve to skrivio

vale

i

i

erdeljski vojvoda Ivan Zapolja, koji

da je re^ene bane pri odporu njihovu hrabrio,

te

im

pomoc obecavao.

i

svoju

i

ugarske

Ali ni zakljuCci sabora ne biSe izvr§eni. Kralj je i

dodu§e prvih dana

posebice slavonske staleze, da se najdulje do blagdana

nadju sa svojim Cetama

na okupu (slavonski u Krizevcima),

zapovijedi njegove. Poradi nestaSice novaca razidjo§e

ka§i, koji su doslije

mnogo

ali

se dapaCe

i

lipnja pozivao

Jakova (25. srpnja) malo tko mario je za sv.

nasadnici

ili

§aj-

k obrani Beograda i ostalih dunavskih gradova Oni bijahu na svojim nasadima doplovili u Budim, traced od vrhovnoga blagajnika Pavla Varde zaostalu placu. Kad ih je taj odbio, jer nije

(Zemuna, Slankamena

i

t.

d.).

doprinosili


SULTAN SULEJMAN

II.

OSVOJIO §ABAC

BEOGBAU

I

(1521.).

297

imao novaca, podjoSe k svomu zemljaku Jurju Srijemcu, te mu reko§e: »Jurju pope, §to nam tu sramotu Cini. No ako Ugrima ne treba Beograda, treba ga caru«. Posto im ni

mogao

sada nije blagajnik privezaSe ih vapijudi:

»Mi ne mozemo

Bog

s

bio

dati plade, skinuSe sa svojih

kod zdenca pred kraljevim dvorom,

toboml«

vise ostati

tako se

I

u kraljevskoj

spustiSe

niz

nasada dvije kraljevske zastave,

se

te

Dunav u

na nasade u sav glas si ugarsko kraljevstvol

vratiSe

sluzbi.

Propalo

zavidaj, gdje

svoj

razidjoSe na

se

sve strane, tako da ih u osudni das nijesu vi§e skupiti mogli.

Dok

je kralj

Ljudevit tijekom lipoja ponovo traiio pomodi u stranih

po njegovu nalogu

po

nosili

bijahu turske vojvode stigle

Ugarskoj

krvavi

mad,

pod gradove Beograd

te

§abac, te ih

i

Tlasti,

dok su

narod na oruije: dotle

pozivali

stall

Grad

podsjedati.

^abac branio je kapetan njegov §imun Logodi s malom detom od nekih 500 Ijudi; all vec nakon nekog vremena spala mu je deta na 60 momaka, kojima je k tomu ponestalo i praha. Tako je Turcima bilo moguce, te su 7. srpnja zauzeh grad, kojom su prigodom poginuli

svi

junadki

branitelji, a

s

njima do 700 Turaka.

Sutradan

u

stize

osvojeni

glavnom vojskom, na §to su turske dete na vi§e mjesta stale srijemskoj iupaniji. Narodito je po poiezkoj, vukovskoj stradao Srijem, gdje se je doduSe palatin Stjepan Bator ogledao kod Mitrovice s jednim odjelom turske vojske pod Bali begom, te ga i razprSio, ali se je oa to namah povratio poru§ile preko Dunava, jer je bio preslab za veliki boj. Suiejmanove dete osvojile su mnoge gradove srijemske, kao Mitrovicu, Kupinik (grad srbske despotice Jelene Branna Zemun, kovic), Baric, Berkasovo, Karlovce i Slankamen, a napokon oborile su se Sabac sultan Sulejman

prelaziti

Savu,

te

s

plijenile

i

i

i

Marko Skoblic

koji je branio Hrvat

sa

400

Tek nakon vi§ednevnih

§ajka§a.

Ijutih

su zarobili tezko ranje-

borba poSlo je Turcima za rukom, te su provalili u grad, gdje noga Skoblica. OsvojivSi grad odnijeli su Marka Skoblida u svoj tabor, gdje su izprali

i

zavezali, te

htjeo, bacili su

ga onda pozvali, da se njihovu

cam

pokloni

i

poturdi.

mu

Kad

rane

to nije

ga svezana pred bijesna slona, koji ga je zgazio.

Premda je Piri pasa podsjedao Beograd jo§ od konca lipnja, ipak ga je tek sada, nakon pada Zemuna, mogao sa svih strana opasati. Sam Sulejman preSao je 26. srpnja kod §abca rijeku Savu, te je uzdu2 Save i§ao poharanim Srijemom do Zemuna, na §to je 31. srpnja pod njegovim vrhovnim vodstvom zapodela osudna podsada Beograda. Ivan Bot, koje bijahu namjestili U gradu bila su tri kapetana, po imenu Blaz Olah onda Mihajlo More, kojega bija§e ostavio ban Hedervari. ^uljoci u ime svoga necaka, onda ne§to beogradskih i srijemskih Uz njih moglo je biti do 700 pladenih vojnika, zitelja. Ta §aka Ijudi imala je odoljeti ogromnoj vojsci turskoj od 100.000 momaka (od velikim sultanovim topovima, dok sama nije imala toga samo 30.000 pravih vojnika) dovoljno topova, jer ih bijaSe Ivan Zapolja prigodom navale na Zrnov (Avalu) pred nekoliko godina izgubio. Uza sve to branio se je Beograd gotovo jo§ mjesec dana, kojom i

i

i

i

prigodom uz ine osobito odlikovao Hrvat Jakov UtiSenic, zapovjednik kule »Nevanjskim gradom, u kojoj je bilo smjeSteno zvono, u koje boj§a< medju nutarnjim se je udaralo, kad je trebalo navaliti na neprijatelja. U Budimu znalo se je ved 10. srpnja, da je §abac pao, da su Turci poplavili se je

i

i

iztodnu Slavoniju.

To

je

ponukalo

kralja

Ljudevita,

te je

15.

srpnja ostavio

Budim,

i

200 konjanika po§ao u Tetenj, mjesto na Dunavu nekoliko milja juino od Budima. U redenom mjestu ostao je do 8. kolovoza, dekajudi da mu se pridruie dete veUkaSa iupanija, kako bijaSe jo5 u lipnju zapovjedio. Ali vojska sabirala se je vrlo taj put sam obrada de se Beograd sporo. Jedni mi§ljahu, da pogibao nije tolika, niti; drugi bijahu prestravljeni, te se ne mogoSe razabrati; tredi napokoD nijesu u obde

samo

sa

i

i

i

marili za kraljeve zapovijedi.

Zapolja, koji je

dodu§e imao

tinu Stjepanu Batoru, a niti

K

Medju potonje spadao svoje dete na okupu, je

pohitao u

je narodito erdeljski

ali

se nije

pridruiio

vojvoda Ivan kralju ni pala-

pomod podsjednutomu Beogradu, ved

se je


KRAU UUDEVIT

2^8

JAGELOV16 (1516.

H.

— 1526.).

#

na MoriSu

utaborio kod Lipe

i

ondje mirno stajao.

Nije

Massaro malo

lead je mletaCki poslaniCki tajnik Franjo

s

toga ni malo nepravedno, za Ivana Zapolju pisao,

poslije

kako on »ne bi mario, da kraljevstvo (ugarsko) propadne, pak da ga on zatim pomocu kraljem se uCini«. Dne 8. kolovoza skupilo se je oko kralja Erdeljaca natrag predobije prema Tolni, dolazilo je dodu§e u jedva 4000 Ijudi; kad je poslije poSao do Adonya austrijski nadvojvoda Supanijskih banderija, pa6e njegov tabor sve vi§e velika§kih kralj ali da sam nije imao toje nekih momaka; sada kao 3000 Ferdinand poslao mu like odlu6no8ti, da pohita na jug i da spasi Beograd. MletaCki poslanici javljaju, da se je napokon okupilo oko kralja do 140.000 Ijudi, paCe neki kaJu, da je sabrao toliko vojske, da je »nije nitko mogao ni prebrojitic Uza sve to stajao je kralj mirno kod Tolne, palatin Stjepan Batori kod Petrovaradina, i vojvoda Ivan Zapolja kod Lipe, a u to se je gotovo na oCigled tolikih vojska zgodila katastrofa na utoku Save u Dunav. i

i

i

i

Posada u Beogradu branila se je kroz viSe tjedana junaCki, te je turska vojska irtve mogla osvojiti najprije varo§, a onda vanjski grad. Ali kad se je

samo uz goleme

Sulejman spremio, da poine telje

jedan od

triju

juriSati

na nutarnji grad

ili

pravu tvrdinju, izdao je brani-

kapetana, po imenu Mihajlo More, koji je nocu do§ao u turski tabor,

odao najslabije strane tvrdinje. Uza sve to odbijali su preostali kapetani dok se nije posada smanjila na sedamdeset Ijudi. Vide6i napokon, da se ne mogu odrzati, gonjeni jos od domadih zitelja srbskih, kojima je bilo iao u ludo izginuti, privoliSe napokon na ponudu Sulejmanovu, koji se bija§e pismom zavjerio, da ce

te

sultanu

turske navale,

ih pustiti

da slobodno odu u

zaviiaj,

ako

mu

grad predadu.

tako

I

mu

29. kolovoza 1521.

predadoSe Beograd nakon juna6ke obrane kroz puna dva mjeseca. Ali sultan zadate

Namah

ved je hrabre branitelje dao pogubiti, jer

rijefii,

se

toboie nijesu

nije

odrSao

htjeli poturCiti.

svome

sutradan u§ao je sultan Sulejman u osvojeni Beograd, gdje se je zahvalio

proroku u dzamiji, u koju

na brzu ruku preobrazena krScanska crkva. Zatim je razaslao svoje 6au§e na sve strane (takodjer u Mletke i Dubrovnik), da razglase slavobi

dobice njegovo. Napokon dade oStedene gradove snabdjeti,

predade

ih

zajedno sa

Smederevom

Sabac

i

Beograd obnoviti

i

topovima

Balibegu, da ih kao sandiak drii

i

6uva,

onda se vrati sa svojom vojskom u svoju prijestolnicu, snujudi nove osnove na iztoku. Ugarska ostade taj put od njega poStedjena; njemu je bilo dosta, da je do kraja probio obranbenu liniju kralja Matija§a, da je odsad na velikom prostoru izmedju Severina

a

i

i

medja Ugarske i Slavonije stajala otvorena turskim fietama, da po miloj volji prodiru u srce tih zemalja. Pad Beograda dojmio se je silno ne samo kralja Ljudevita i Ugarske, nego i svega

Jajca citava juzna

krSdanskoga

svijeta.

Kad

su prvi glasi o kobnoj nesredi

stigli

u

kraljev tabor,

htjede on

izprva zatajiti §to se je zgodilo; poslije se je spremao,

grad. Ali ni toga nije izveo,

svoju vojsku, Kralj se je

i

jer je

i

u taboru

jer

nije

stala

da ide Turcima otimati osvojeni imao dovoljno novaca, da drii dulje na okupu

haraCiti

sada sklonio u MuhaC, a onda

u

bolest, koja je

PeCuh,

i

gdje je

njega

samoga

najprije

pograbila.

razpustio

svoju

vojsku, koja bi se na poCetku ozujka dojdude godine

zvao ugarski sabor za za obranu kraljevstva

19.

od

imala opet sastati, a onda je sastudenoga u Budim, na kojemu bi se vijedalo, §ta da se uCini

nanavala turskih. Medjutim se je koje§ta naklapalo padu Beograda. NajviSe su bijedili erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju, jer se nije htjeo pridruiiti kraljevoj vojsci. Ce§ki vrhovni porkulab ZdenSk Lev z Rozmitala pisao je joS 28. rujna svomu prijatelju Petru z Rozemberka o ugarskim stvarima ovako: >Gospoda ugarska i zitelji onoga kraljevstva jako se svadjaju, ako Bog ne bude osobito milosrdan, treba se bojati, da ce se oni bez pomo6i drugih naroda slabo drzati i obraniti. Produlo se je dapaCe, da bi jedan od njih zelio propast naSega daljih

i

gadjalo, tko je pravi krivac

i

gospodara

(kralja), jer bi

moJda sam

dokopao, umio Turke odbijati

i

htjeo vladati: kao da bi on, kad bi se prije vlade

kraljevstvo za§tititi<.

Drugi su opet

bijedili

beogradske


SULTAN SULEJMAN

^BAG

OSVOJIO

II.

I

BEOGRAD

(1521.).

S99

Srbe, da su oni grad izdali Turcima; a bilo ih je takodjer, koji su svu krivnju svalji« ali na MIetke, jer da su oni Sulejmana naputili, da udari na Beograd. Mletaiki po-

Budimu

slanik na kraljevskom dvoru u

dina

Ania), da oni takove glase

i

Tek

8.

Sire,

tuzi se

studenoga 1521. vratio se je

posve od pretrpljene

Na

bolesti.

osobito na knezove Frankapane (Bernar-

ieledi tim

dati svojoj staroj mrznji.

u Budim, ne oporavivSi se jo§

Ljudevit

kralj

saboru, koji

oduSka

toga sastao, pokazalo se je

se je poslije

spremno na velike

se domovina sa6uva od od Stjepana Verbeca, ba§ natjecalo s velikaSima, tko 6e vi§e prinijeti irtava za obranu domovine. Ne nadajudi se vi§e toliko pomoci od tudjine, bio je sabor pripravan sve u^initi, da se do godine uz-

teiko zabrinuto

plemstvo

da se

sli^nih udaraca. Cini se,

mogne

opremiti

ugrabljeni Beograd, §abac bila poglavita zadada,

plemidi

i

1

za

pa6e

i

privilegija.

Turcima, pak

rat s

gradovi u Srijemu.

nego

prelati

i

i

vanredne dace, a davat ce se ne samo iita,

samo da

vodjeno

im se otmu nedavoo

da

To dokazuju

dlanci (njih 60), kojima je

da se u samoj zemlji skupi Sto veca svota novaca.

plemici,

niii

vojska

§to brojnija

irtve,

je nize plemstvo,

baruni, pa6e

i

Ne samo

ne-

duhovni zborovi moraju pladati

od dimnjaka

ili ognjiSta, nego od stoke, vina, od trgovine i zanata. Od davanja nije oproSten ba§ nitko, makar imao kakva A da skupljeni novci po zlu ne prodju, sahranit ce se u tvrdome gradu usred

zemlje, gdje 6e ih iuvati 6etiri velikaSa

i

Cetiri

i

plemica, te

ih

jedino za vojsku,

troiiti

koja ce domovinu braniti. Clankom 27. bi ustanovljeno, da kralj poSalje posebne poslanike svoje u kraljevinu Slavoniju za ovaj put (pro hac vice)

i

oni

i

Erdelj, koji ce nastojatt tamo§nje staleze skloniti,

pristanu

na sva pladanja

poreze, koji

i

odredjeni za Ugarsku. Sabor pobrinuo se je takodjer za kralja

i

kraljicu,

da

na saboru

su

da ne stradaju

poradi nedostatne obskrbe; a napokon je £lankom 60. osudio na gubitak

imanja svih ^posjedovanja dosadanje bane beogradske, koji su skrivili svojim nemarom gubitak toga grada Sabca. Kad se je medjutim poslije stalo pobirati saborom dozvoljenu vanrednu dadu, bijaSe ved znatno ohladnjelo oduSevIjenje staleza. Po nemaru njihovu i po zloi

i

porabama kraljeva podblagajnika, pokrStenoga zidova Emerika Szerencsesa skupila se tako malena svota, da nakon odbitka jedne detvrtine za kralja nije dosegla ni

je

50.000 dukata.

Nakon svrSena sabora u Budimu podjoSe preostavSi prelati, magnati plemici u Stolni Biograd, da budu nazodni krunisanju kralj ice Marije, koje se je poradi drugih i

preSnih posala morale odgoditi.

na §to je poloJivSi

Tu

se

prisegu preuzeo

dade

vladu

najprije kralj Ljudevit proglasiti punoljetnim,

svoje ruke.

u

Namah

zatim

11. prosinca

IK—

bude supruga njegova okrunjena za kraljicu. Krunisanje obavio je zagrebadki biskup dimun od Erdeda, koji je tom prigodom sluzio prvu pontifikalnu misu. Poslije toga vratio se je kralj s kraljicom sjajnom druzinom u Budim, gdje je onda 13. sijednja 1522. slavio svatbu sa svojom vjerenicom, na koju bijale pozvao susjedne vladare i svoje rodjake. I mletadkoga duzda Antuna Grimana bijaSe pozvao pismom od 20. prosinca 1521., u kojemu javlja, da se za to pozurio sa svatbom, »da bi se dojdudega proljeca mogao §to i

slobodnije ratu kralj

od

posvetiti*

svojih dosadanjih

(ut

eo liberius ineunte vere bello vacare possimus).

odgojiteija

bio

slabo

Kako

je

upudivan u ozbiljne driavne poslove,

od njega starija za godinu dana, kamo zrelija muievnija. Medjutim bila kud je ipak premlada neizkusna, da bi mogla driavom upravljati. K tomu je poput supruga svoga bila ieljna zabave, te je voljela goste, igranke, turnire druge razbibrige, koje sa novaca stajale od ozbiljnih stvari odvracale. No §to je jo§ gore, s kraljicom Marijom doSlo je na kraljevski dvor vi§e Nijemaca, koji su domacemu plemstvu bili nada sve dinilo se je,

da ce njegova supruga Marija, koja

blagotvorno utjecati na njega,

jer je bila

je bila

i

i

i

i

i

i

zazorni.

Medju njima pak

izticali

su se osobito poslanici njemadkoga cara, najprije Andrija

da Burgo, a za njim sebidni Ivan Schnaitpeckh, koji su

mnogo

vnjedili

kod

kralja

i

kra-


KRALJ LJUDEVIT

300

Ijice.

nego

AH

II.

JAGELOV16 (1516.

โ 1526.).

baยง poradi toga stalo je plemstvo naskoro rogoboriti ne samo protiv Nijemaca,

protiv kraijice, smatrajudi je za zaยงtitnicu njihovu.

i

1518. zahtijevali su Cesi, da

Vec od godine hovu zemlju,

te

mladi

hi

Ljudevit doยงao u

kralj

nji-

ondje polozio prisegu na ustav kraljevstva. Neki predlagahu tada, da on

reCenu prisegu polozi u Budimu; ali

vecina 6eยงkih staleza uzprotivi

se

tomu, jer hi

htjeli

pak

6initi

onda moglo dogoditi te hi ju kao

se

hi

mozda jednako

nasljednici njegovi,

i

Ceยงkoj,

kraljevini

nekad kraljevinu Dalmaciju, Hri druge poceli smatrati za vazainu, pak hi tim obi(iajem nastalo zlo, da ne bi nikad gore biti moglo (a pfiยงlo by tomuto vatsku

jako ndkdy DalmatCharwatsk^mu i jin;^m, zeby potom toto kralowstwl bylo manstwi). Sada medjutim, poยงto

kralowsiwi

skemu,

bi

Ljudevit proglaยงen punoljetnim,

sam da podje u CeSku,

odlucio je i

da ondje

suprugu

za

kraljicu,

okruniti

pomoc

leza izmoli

Turaka. je

da u

za

da

mjesto

zapocne Beograda,

za oslobodjenje

Sabca

sta-

rat protiv

tako se je zgodilo, da

Ljudevit,

vojnu

22.

I

dade

svoju i

dne suprugom

srijemskih gradova,

i

veljaSe

1522.

sa

Marijom odputovao u zemlje CeSke

Kralj Ljudevit Sa

II.

u

je

zadrzao

preko

godine dana. Za

njegova

koja prikaznje goste prigodom Dietrichsteinove svatbc.

slike,

kojima

krune,

izbivanja

se

upravljao

drzavnim

je

poslovima Ugarske palatin Stjepan Batori, dok je u hrvatskomu krabanovao krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic. Sreda za Ugarsku, da je u to vrijeme sultan Sulejman bio glavnu painju svoju svratio na iztok, gdje je po ยงto po to htjeo osvojiti znameniti otok Rod, sijelo reda Ivanovaca. Dok je Sulejman kroz njeko-

Ijevstvu

liko mjeseci (od 28. srpnja)

napokon misliti

na

veliki rat s

djama obiju drzava, bosanski

udarao na

(20. prosinca), izgubivsi

i

taj

100.000

Ugarskom.

No

te je naiodito

drugi sandzaci razgrabiti

krScanstva na iztoku, te ga

pod pogodbu zadobio: dotle jade nego ikada bjesnio mali

zato je

Hrvatska i

bedem

posljednji Ijudi,

i

straยงno

do kraja

stradala,

da se

je

nije

mogao

rat

na me-

dinilo,

da de ju

zatrti.

U to vrijeme letili su opet Ljudevitovi poslanici na sve strane, i da izmole dasopomod, da osiguraju svoga gospodara, ako bi Sulejman obnovio veliki rat htjeo konadno obradunati s Ugarskom. NajviSe je Ljudevit izdekivao pomodi od svojih Surjaka, od cara Karla V. nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. Senjski biskup Franjo Jozefid boravi sa Stjepanom Esterhazom kao poslanik kraljev na njemadkom drzavnom saboru u Niirnbergu, gdje no car 7. travnja 1522. ustupa Surjaku svome 4000 konjanika 20.000

vitu

i

i

i

i

pjeยงaka, koje su

mu

staleii dozvolili za

put u Rim.

U

isto

vrijeme desi se drugi hrvatski


SULTAN SULFJMAN peiuvski prepoSt

prelat,

Niirnbergu, eto na

(1521.).

30»

najprije u Mletcima, a

kraljev

papi Hadrijanu VI., koji bijaSe na pofetku 1522. zamijenio rujnu

te

opet ugarskih

nj

BEOGBAD

I

Brodarid, kao poslanik

Stjepan

Rim k novomu papu Leona X. Kad se jc u

odanle ide u

OSVOJIO §ABAC

II.

godine ponovo sastao njemafiki

poslanika, a osim

njih

drfavni sabor u

hrvatskoga kneza, starca

i

Bernardina Fraokapana. StraSno Sestdeset

pragove

negdje

je

li

knezu

bilo

Beroardinu

pri

du§i,

devet godina (Sanuto pi§e, da je imao 82 godine)

i

U

moliti milostinju.

i

kad se

oiujku nalazimo ga u Mletcima, gdje

on,

je

da ide

rijelio,

starac

pomoc u

iraii

od

obijati tudje Ijutih

od 25 pouzdanih Ijudi. Dne 13 ozujka ulazi starac visoka s tanka stasa velikom sijedom bradom, u bogatoj hrvatskoj odori, prvi put u veliko vijece, te hrvatskim jezikom pozdravlja duzda Antuna Grimana ostalu gordu gospodu. Knez ostao je jo§ nekoliko tjedana u Mletcima; no da li je §to dobio

neprijatelja svoje porodice. Dopratila ga druzina i

i

osim

znamo.

darova, ne

obifinih

Vjerojatno

poSao na njemadki sabor u Niirnberg. brojnim knezovima govorio 19. studenoga

poslije i

sadriaj.

pred

dodjoh

>Ja

nije,

Tu

je

i

od Turiina

prijeti

vasim zemljama u susjedstvu Hrvatske,

jer

inade ne

bi

nekoliko mjeseci

on pred nadvojvodom Ferdinandom govor, kojemu je po prilici ovaj

latinski

knezovi

vas, svijetli

pogibao

navijestim, kolika

da

gospodo, da vam zivom

slavna

najprije

Hrvatskoj,

rijeCi

preko nje

zatim

a

i

da vas osobito na to sjetim, da je Hrvatska §tit vrata krScanstva. Zato vas molim na ime sve Hrvatske, paie na ime svega krScanstva, da vec jednom podate pomoc toj zemlji, koja, ^emu nema drugdje primjera, i

i

sama odbija turske navale sve od onoga dana, kad se je samo 6initi moglo; ali dalje ved ne jer

Mi uSinismo,

je Carigrad pao.

Sto

mozemo obastati bez va§e pomoci, smo posve iznemogli. Sve nam je u Boga

uzdanje

treba

Turdina se pak

braniti;

niti

se

jer

bojati,

svijetli

izgubio svoj

je

Beograd, ne moze nas

grad,

najtvrdji

pomagati

Na§

u vas.

i

odkad

Ljudevit,

kralj

je

straino

osilio.

Suznim vam okom spominjem, kako

na§ neprijatelj preko sto naSih

divlji

taj

gradova Sto poruSio §to osvojio, je u naSoj zemlji

u

nastali

kako

ja nesrednik na svoje

morao.

odi gledati

i

neizrecive okrutnosti

sam

pocinio, koje

jadi

je

Pomislite, koliki

krScanskom

svijetu,

bi

da

Hrvatska po nesredi padne. Et tua res agitur,

quum proximus

paries

ardet

kad susjedova kuca gori) NaSa je potreba tako prijeka, da se oklijevati ne smije. §ta je do mene,

(i

o tebi se

radi,

!

ja ielim koji

su

bili

vijednicima,

vaSemu

su

koji

carstvu,

junadtvom zvali

i

uvijek

koji su

bili

prirodi

S

LIKOM RRALJICE MaRIJB.

bi i

Rimu da

ga odanle

i

odani

popraje

•Maria

.

kraljice

Mahje, a

HaD(garie)

.

prcdajoj ttrmni vidi

naokolo

Boh(einie)

nib*

rei;(ina)

.

tita .

:

1521.

svojim Slavoniji.

iztisnule vojske

takovi su joj gradovi. dine

Medaija je itradio Leooe Leooi.

e

samo svojim

stekli sve ono, Sto su

po Dalmaciji, Hrvatskoj

teiko

MbDALJA

stopama svojih predaka, na glasu medju rimskim

podi

mnogi ugledni

i

Mi

Da

se

Turdin po nesredi Hrvatske dodepa,

svega krSdanstva; takova bo je Hrvatska po svojoj ne demo prosjaditi, onako kao Sto sam ja vidio u

poglaviti

muievi

iz

Grdke, Mitije, Srbije

i

Albanije. 2Uto


KRAU

,Q,

LJUDEVIT

II.

JAGELOV16 (1516.

1526.).

ponos na§ sve te obdenite pogibli oeitujemo i navijestamo. Neka se moli pomodi u Spasiteljevo ganu vasa prsa na§im suzama; sva Hrvatska pada pred vas ime; a ja, vrse<5i poslanstvo svoje sa suzom u oku i prignutim koljenom vapim za pomod. Ako nas ostavite bez pomoci, jedno de se zgoditi od ovoga dvoga: ili ce Hrvati

vam ne bez

boli za

i

primiti

ponude turske

i

tako

se podloziti,

ce

ili

ostaviti svoju

postojbinu, te se radije

potucati po svijetu od nemila do nedraga, nego da dodju u tursko robstvo. Zato odluNebogi knez Bernardin mislio je svojim govorom potresti dite brzo nu2dnu pomod«.

voljom sabranih staleza, ali se je prevario u svome odekivanju. Zato se nakon obrada na sabor. Tuzi se, sto ga tako dugo ostavljaju bez odgovora, a opet dva dana valjalo bi, da §to brze prigleda svojim gradovima, koje je ved pred detiri mjeseca mislima

i

da se do njih ni za mjesec dana dojahati ne moze. Osobitu mu brigu zadaje bosanski pa§a, kojemu je ponuda odbio, da se pokori sultanu; k tomu je dugim dekanjem u Niirnbergu potro§io sav novae, Sto ga je sa sobom donio, da ne bude pomodi nadvojvode Ferdinanda, ne bi ni tako dugo mogao ostati u torn gradu. Napokon kaie: >Kada je tomu tako, onda vas molim, da mi date budi kakay odgovor, pak da se vratim u svoju nesrednu domovinu, i da joj donesem te kobne ostavio,

i

koji su tako daleko,

i

da u svojim gradovima kao pravi Isusov vojnik zivot svoj zavrsim*. je knez Bernardin poput kraljevih poslanika malo ili ni§ta: nekoliko stotina dukata za put, ne§to topova i sumpora za pusdani prah, i niSta viSe. KraIjevskim poslanicima bi obedano, da ce do 25. svibnja dojdude godine 1523. njemadka drzava poslati u Sopron 4000 vojnika i 100 centi puSdanoga praha, koji bi prema ugoglase, te

Na saboru primio

voru od 22. prosinca imali braniti poglavito krajiSke gradove u Hrvatskoj. Knez Bernardin dvojio je medjutim, da ce Nijemci

papu Hadrijana

VI., koji

i

mogao

starac nije radi slaboga zdravlja

ugoditi

L

prosinca pozvao k sebi u Rim.

zclji svojoj,

odakle je prvih mjeseci slijedede godine 1523. poslao u pana, koji se bijase nedavno povratio

iz

sina svoga Krstu Franka-

papom Hadrijanom

i

ovo. »Sveti otde! Grofovi, baruni, plemici

i

otca i

nam

sluzbe nadvojvode Ferdinanda. Saduvan

govor, §to ga je knez Krsto izrekao pred

moga gospodina

Ali

ved se je vratiou domovinu,

Rim

i

dara najpoznatiji

samoga

to izpuniti, te se je s toga rijeSio potraziti

ga bija§e pismom od

VI.

Tu

je

nalazimo uz ino

narod kraljevine Hrvatske obratiSe se na

kod vlakod krgcanskih vladara. Pripovijedaj im nevolje nesrede, stiske poraze, kojima nas Turci mude i uznemiruju, kako u na§u zemlju provaljuju i narod nas u suzanjstvo odvode; kako demo mi, od svih ostavljeni, biti prisiljeni ili da ostavimo na§u domovinu, da lutamo kao nesrednici prosjaci po svijetu, ili da s Turcima zadjemo u savez i da njima sluzimo, ako i

rekose: >>Ti kao najstariji

najslavniji, radi

i

najmoiniji izmedju nas, a

brizno za na§u stvar

i

kod svetoga otca

i

i

i

nam,

sveti otde,

gdje su

mu

ne pripravite pomodi*

obecali

i

zakljudili

gore, jer turske dete jade provaljuju.

krSdanstva, a osobito za susjedne i

Italiju.

Ako se

oni

Ako ona

«.

Svjedodi to ona

pomoci, pak opet nijesu Sveti

otdel

muka moga nista

otca u Niirnbergu,

udinili.

Od onda

Hrvatska je predzidje

zemlje Kranjsku, Korusku, Stajersku,

ili

i

vrata svega

Furlansku

Istru,

Bog ne daj, u sve te zemlje bit de Turcima put nema im vise zapreke, lako de prijeci rijeke, mora

padne, Sto

uzmu Hrvatsku,

biva

otvoren. gore. Mi

i

branimo ved sedamdeset godina bez ikakve pomodi od krSdanskih vladara, a to se dogodilo ni jednomu krSdanskomu kraljevstvu. Ali dalje ne mozemo .< (Stranadke borbe u Ugarskoj do sabora u Hatvanu 1522.— 1525.;

nije

.

.

papinski poslanici kardinal Campeggio

je Ljudevit

sa

U

i barun Burgio). Kralj suprugom Marijom ostao u zemljama deSke krune preko godine dana.

zemljama

bile prilike takodjer vrlo

borba, koje

se

bijahu s

nepovoljne

ih §tedio,

tima su

radi stranadkih razmirica.i radi vjerskih

pojavom Lutherovom u Njemadkoj obnovile. A put u Pragu i stradao. Ali

stanje bilo je kukavno, tako da je kralj koji

dobavio novaca, nije

i

i

financijalno

ni

ved ih je troSio uza razkoSnu kraljicu Mariju

kad i

bi se

rodjaka


STRANaCkB BORBB

tJ

UQARSKOJ DO SABORA U HATVANU (1522.

— 1525.).

303

svoga Jurja Braniborskoga. Razpolozenje kraljevo najbolje se ogleda u njegovom pismo, §to ga je 1. prosinca 1522. pisao iz Praga svojemu vrSnjaku peharniku Franji Bacanu. i

»da

Bacanu,

»Znaj«, javljao je kralj

je

ovdje

mnom

sa

malo Ugra, zato hocu, da

ti

k meni ovamo dodjeS; uzmi pak sobom svoga kooja i oruije za juoadke igre. Ja cu se medjutim moida dati na povratak u Ugarsku, ali to nam ne 6e biti nikakvom zaprekom: gdje budem da budem, zelim svakako, da se aauiijemo veselih dana. Dao sam nalog svojemu blagajniku, da ti tro§ak poSalje*. Ljudevit je doduSe vec nakon tri dana na zahtjev svoga vrhovnoga kancelara Ladislava Salkaja pisao Bacanu, neka ostane radije u vr§i poslove svoje; ali iz prvoga pisma vidimo, kako je de§ki velika§ Zden^k Slavoniji Lev z Rozmitdla s punim pravom mogao u oajvi^em sudu zemaljskom spotaknuti kralju nestaSnost, te mu odsjedi, da si tako radeci ne 6e ni de§koga ni ugarskoga razsipnost kraljevstva utvrditi. Tek na poSetku 1523. promijenile su se prilike u Ce§koj neSto na bolje, kad je Ljudevit zemaljske fiasti popunio sa svojim odanim privrienicima, kad je i

i

i

sabor prihvatio neke predloge za uzpostavu kraljevske

Dne

za obranu Ugarske.

podjedno obecao pomoc Ljudevit grad Prag, te se je stao

16. ozujka 1523. ostavio je

vlasti,

te

izbivanja

je tek na koncu travnja stigao u Budim. ugarskom bijahu za kraljeva jaie nego ikad prije

preotele

mah smutnje

vradati u Ugarsku,

U

ali

kraljevstvu

i

ne

razmirice

samo izmedju gospode, nego takodjer gospode

izmedju

Pored

plemstva.

nizega

i

smutnja

tih

stradala

je

nemilo

od provala turskih, dok je Hrvatska izgubila neke od najznamenitijih gradova svojih. S toga je planulo obce nezadovoljstvo protiv palatina Stjepana Batora, koji je u kraljevo ime drzavom upravljao. Cim se je nakon kraljeva povratka ugarski sabor u BuUgarska

dimu na koncu

travnja sastao, podiglo

brojno zastupano nize plemstvo silnu

je

viku

dosadanje

na

upravitelje

Naro5ito se je oborilo na pa-

ljevstva.

latina

Stjepana

da

on skrivio pad nekih

je

kra-

Batora,

obijedivSi

PeCat kneza Bernardina Frankapana.

ga,

kraji§kih

gradova, jer ih je ostavio bez dovoljne obrane, da je prihode Bator, s njegovim s

Turcima.

U

driavne za

vanredne dace,

da

blaga; jer ako

niti

u obde o

je popustio

6emu

ved je

izjavio,

vijedati.

plemstvu, te je ne

nove Stjepana Batora naprosto izabrati,

mu

pridrfao.'da

paie

brat, satmarski

je

ga

obijedilo,

iupan Andrija

da potajno Suruje

sav glas zahtijevalo je plemstvo od kraija, da skine palatina

na povratak pronevjerenoga zastraSen,

|se

znanjem loSe pjeneze kovao;

s palatinske

da de sam

vrSiti

to

ne

u6ini,

Ljudevit obazirudi

bi

da ne <5e torn vikom

se

£asti skinuo.

i

da ga osudi

dozvoliti zatraiene i

prijetnjama tako

oa zakonom odredjene ustaAli novoga palatina nije dao

poslove njegove. Medjutim

padom

palatina Stje-

pana Batora ne bijaSe plemstvo umireno, ved je redom iznosilo druge tegobe tuibe. Tako se je saborovanje proteglo sve preko polovice lipnja, te joi 17. lipnja pi§e krai

Ugarske samo je jedno; sabor jo§ vijeda, a palatin je liien est: conventum adhuc agi, Palatinum exauctoratum). Tuibe plemstva obarale su se najviSe na Nijemce, koji su se s dolazkoni kraljice Maosobito pak zamrsnulo je plemstvo na raaIje sve viSe banili oa kraljevskom dvoru; kovski biskup Krziczki: vlasti*

K

(Ebc

>Iz

Hungaria hoc

unum


KRAU

304

LJUDKVIT

JA6ELOV16 (1516.

II.

— 1526).

sipnoga markgrofa Jurja Braniborskoga, kojemu su spoCitavali, da je kralja zlo odgojio, onda na sebicnoga poslanika carskoga Ivana Schnaitpeckha (von Schonkirchen). Ono i poslanik s ostalim njemaCkim dvorjanicima uklone, to viSe, je trazilo, da se i markgrof i

Sto su syi

ti

vi§e

ili

manje ugadjali novome nauku Lutherovu, od kojega

zaziralo, tako da je

govo kraljevsko velidanstvo pomaga5e, a

plemstvo silno

Luterane

neka kao katoliiki vladar dostoji sve

privrzenike te stranke kao javne krivovjerce

i

je

stvorilo znameniti zaklju6ak (clanak 54.) protiv novovjeraca:

i

Marije kazniti gubitkom zivota

i

i

i

»Nje-

njihove

neprijatelje presvete djevice

svih imanja njihovih«.

svega 59) nastojao je sabor dokrajCiti glavne nevolje, a Hrvatske od turske sile. Tako bi odredjeno, da se Ugarske

Ostalim dlancima (ima

ih

uz to omogucili obranu imade proglasiti veleizdajnikom

i

hljeo

se

bi

svaki, koji

oteti

vojnoj

sluibi;

nadalje bi

dozvoljena vanredna dada po dva dukata od svakoga dimnjaka (jedan namah, a drugi na Martinje); prelati i magnati obecali su pace pobudom papinskoga poslanika Tome

Nigra doprinositi djeno ili

bi

plemica, pak ni

samo na

se stane na put vjeCitim

ne bi§e uklonjeni kralja,

No

u najplemenitije svrhe.

pravo

tvrdio, ostado§e neizvedeni, jer za ni stranci

Da

dobrovoljne darove.

takodjer, da se ne smiju vi§e sklapati savezi

nego

i

nije

svi

nikomu

s kraljevskoga dvora,

u javne poslove.

zakljucci,

ti

Napokon

premda

bilo ni stalo,

vec

utjecahu

je

razmiricama, odre-

konfederacije izmedju velikaSa

ili

palatin

i

po-

da se provedu. Pa6e dalje

i

ih je kralj

sudbonosno ne

Stjepan Bator zamolio

nakon svrsena sabora poljskoga kralja Sigismunda, neka poradi, da mu se povrati oteta fast. Jedina korist od sabora bila je, sto je kralj po zelji staleia popunio nadbiskupiju kolo6ku, koja je od smrti Gregorija Frankapana (f 1520.) stajala izpraznjena. Znamenitu tu nadbiskupiju, izlozenu ved kroz vise vremena destim navalama Turaka, dobio je sada

od

kralja vrli

i

srdani Franjevac

§koli Ivana Bornemise,

njenim seljacima. Ali poSto su te je

Pavao Tomori.

te se je jos

mu

Odlidni taj muz bio je odgojen u kao mladic odlikovao u ratovima s Turcima i poburedom umrle dvije zarudnice, odrekao se je svijeta.

Kad ga

po§ao u franjevacki samostan.

kratio se je izprva, te se je pokorio tek

je zapalo,

naroCitoj

da preuzme cast nadbiskupsku,

zapovijedi pape Hadrijana VI. Pavao

Tomori preuzeo je ne samo duhovnu brigu u svojoj biskupiji, nego je takodjer postao vrhovnim kapetanom kraljevskih ceta, kojima je bilo braniti doljnu Ugarsku i ostatke Srijema. On je zaista to i vr§io najvedom poirtvovnoScu, te su njegove cete jo§ u Ijetu razasule tursku vojsku od 15.000 Ijudi, koja bijaSe pod iste godine 1523. nemilo razbile Ferhat pa§om udarila na Srijem. Nutarnje smutnje u Ugarskoj, prema tomu njezina nemoc u vanjskim poslovima sklonila je napokon papu Hadrijana VI., da ulozi svu svoju brigu za to nesrecno kraIjevstvo. U Ijetu 1523. poslao je on u to ime opet posebnoga legata u Ugarsku, po imenu nadbiskupa od Gaete, Tomu da Vio, poznata inaie pod imenom kardinala Kajetana (ili kardinala sv. Siksta della Minerva). Legatu svomu pridruzio je papa joS diplomatu svjetovnjaka, po imenu baruna Antuna Ivana Burgija, muza odlidna vjeSta, koji se je svakom zgodom izticao kao osobiti prijatelj Ugarske, koji je u svojim i

i

i

i

i

izvjeStajima na rimsku stolicu Ijevstva kroz posljednje dvije

vjerno

i

potanko prikazao

sobom 50.000 dukata

nadalje pratili kralja

i

ugarskoga

kra-

do kobne katastrofe Budim negdje na koncu kolovoza,

godine kraljevanja Ljudevitova sve

na Muha(5kom polju. Papinski pouzdanici donesavSi sa

tuino stanje

za

kraljicu, najprije

stigli

su u

uzdrzavanje vojske u ratu s Turcima. Oni su u Sopron, gdje su se potonji 12. listopada sastali

nadvojvodom Ferdinandom, a onda su po§li s njima zajedno u Novo mjesto kod Beda, ostali osam dana. Na tomu stanku, kojemu su prisustvovali ne samo kralj Ljudevit nadvojvoda Ferdinand sa svojim suprugama sjajnim druzinama, nego uz

s

u kojemu su i

papinske pouzdanike jo§ poslanici poljski, carski, je

i

i zastupnici 6e§ke gospode, vijecalo se poglavito o tome, kako da se uklone nutarnje razmirice u Ugarskoj, pak da se onda


STRANA&KE BORBB U UGARSKOJ DO SABORA U HATVAND (1522. na Tur6ina.

Iz

svome Karlu, doznajemo, kako

je

u svibnju dojdude godine zapo2ne 18. prosinca bratu

rat

dok ce

mu

Surjak

305

pisma, §to ga je Ferdinand pisao

utanadeno, da de kralj Lju-

bilo

momaka

devit u ime svojih kraljevina dati za rat 60.000

— 1525.).

100 topova

i

s

Ferdinand poslati 10.000 pjeSaka, 11.000 konjanika

nuzdnom zairom, i

30 topova. Jo$

oko toga, da mladoga kraija navrate lakomislenim pak da se okani puste igre s mladim Ijudima, da se toliko ne bavi lovom, ve6 da se posveti drzavnim poslovima. Ljudevit obedavao je jama£no sve, a s njime ugarska gospoda, koja ga bijahu dopratila; all Ferdinand kao da je slabo vjerovao u njihova obecanja, jer je u reienom pismu svosu Ferdinand

poslanici poljskoga kralja nastojali

i

na stazu ozbiljnosti

razboritosti,

i

i

i

jemu pridao ove te

>Stvari su ugarske u takovu stanju

rijedi:

njihovo obecanje ne de

Ako pak

prije dvije godine.

dnigo nego dim, kao

biti

sto

tako bude, te Turdin dodje,

tada scijenim, da je propala Ugarska, a zatim su na redu

tako ravnane, da se bojim,

i

je

bilo

dega oas Bog oduvaj

one, koje sa zadali

i

moje zemlje*.

Novome mjestu, nije vise zivio papa Hadrijan VI. (f 14. rujna Njega je naslijedio kardinal Julije de Medici, koji je kao Klement VIL dne 19. studenoga 1523. stupio na papinsko prijestolje. Novi papa zabrinuo se je jo§ vi§e od svoga predSastnika za Ugarsku, ta on bija§e jo§ od Leona X- imenovan >protektorom Ugarske«, te je najpripravnije primao i podupirao poslanike kralja Ljudevita, koji su posljednjih godina u Rim dolazili. Ved prvih dana svoga vladanja bavio se je Klement VII. zivo ugarskim poslovima. Kako je spas Ugarske mnogo zavisio_o tome, da se u susjednoj Njemadkoj smiri vjerski pokret, imenovao je papa svojim legatom za Kad

je bio stanak u

god. 1523.).

.wtT

J^

VWAy^vv!»^

Coo-.^w^.'t

/ST y^tc^^,^^ j^^-yt.

^

PODPIS IVANA ZaPOUB. Saimljen

od

iiprave

s

8. oiajka

1519., koja

se

iava a arkiva

a

Badimpeiti.

Cita

w:

>Johann«a

comes

(e)t

vraywoda mana p(ro)p(ri)a€.

njemadku drzavu kardinala §to viSe brine

i

Lovru Campeggija, kojemu Suvi§e

Ugarsku.

za

je

za potonje

je

podjedno povjerio, da se zasebnoga

kraljevstvo odredio joS

i

Burgija, koji si bijaSe za posljednjega boravka uz kardinala Tomu da Vio u Budimu stekao velikih simpatija ne samo na kraljevskom dvoru, nego medju ugarskim staleiima. Ved 22. sijednja 1524. javlja papa kralju Ljudevitu o tima svojima odredbama; koncem veljade polazi barun Burgio iz Rima, te dolazi preko nuncija, poznatoga ved baruna

i

Mletaka

i

Senja u prvoj

blizu kraljevskoga

dvora. iz

svoje plade, koju

mu

od dvora

Dok

i

bijaSe

U

Rincon,

isto ali

dvorske stranke, Sto

vrijeme,

njemu

Budim, gdje se ostalih

stranih

papa doznadio. Mogude da

gospodara naginjao vi§e plemickoj becu.

travnja u

su poslanici

je

nastanio

vladara

u nekoj kudi

primali

prinose za

kraljeve pjeneznice, namirivao je Burgio sve svoje potrebe

svoje uzdriavanje

zavisnost

polovici

ili

ne§to

ili

mu

je osobito

narodnoj stranci

i

sam od

je time htjeo odriati svoju ne-

nuidno bilo, jer je poput svoga njezinomu vodji Stjepanu Vcr-

Budim

i francuzki poslanik AntUQ da smiri nutamje razmirice, ved nasuprot da gospodu da tako onemogudi svaku pomod kralja Ljudevita svome

poslije,

stigao

je u

nije bila zadada,

medju sobom ba§ jade

zavadi,

i

Surjaku, caru Karlu V., koji je tada ratovao s francuzkim kraljem.

Medjutim bijaSe joS koji je kroz dugi niz

u

Hrr. poTJ. IL lU.

7.

travnja

1524.

umro ostrogonski nadbiskup

Juraj Sakmari,

godina sudbonosno utjecao u javne prilike ugarskoga kraljevstra. to


KRAL/ LJUDBVIT

^o6

II.

JAGELOV16 (1516.-1526).

# nadbiskup svoje nesredne domovine, te njome izkupe ugarski gradovi zamci, koji su je odredio svotu od 60.000 dukata, da se vec toliko godina bili zalozeni Habsburgovcima. Ali kralj mislio je redenu svotu upodozvolila je takodjer rimska stolica, trebiti za prede potrebe svoje drzave. U isto vrijeme godine ne popuni, pak da se njedvije kroz ostrogonska nadbiskupija da se izpraznjena svojoj oporuci sjetio se je inaie tako sebifini

U

i

prihodi upotrebe za obranu zemlje.

zini

No dvorska

imenovao dosadanjega jegarskoga biskupa

je vec 6. svibnja

Tako

Ladislava Salkaja za ostrogonskoga nadbiskupa. sin postolara

i

stranka umjela je kralja skloniti, te i

se je

svoga vrhovnoga kancelara

taj

spretni

i

prevejani prelat,

neplemica, popeo do najvi§e crkvene casti u Ugarskoj, premda ne bija§e

primio jo§ ni sveceni6koga reda. Ako je Ladislav Salkaj vec doslije umio u sve javne poslove odlufino utjecati, poslao je sada gotovo premodan, tako da ga je papinski nuncij

u svojim izvje§tajima nazivao »drugim kraljem Ugarske*. I s jegarskim biskupom Pavlom Vardom

ostrogonski zdruzio

se je novi nadbiskup dvorskim sudcem Ambro-

zaista i

zijem Sarkanjem u neki triumvirat, >koji je milosti, pravo, dasti i biskupije prodavaoc, te ditavom Ugarskom gospodovao. Naravno, da su se ti muzevi tijesno prislonili uz kra-

markgrofa Jurja Braniborskoga

Ijicu,

u drugu ruku

Ba§

nije

opreka izmedju dvorske o Jurjevu skupio

i

iii

Schnaitpecklia,

dok su

njezinih vodja.

i

patriotske stranke bila je poglavitim razlogom,

i

na redoviti sabor u Budim. Ali poradi toga po citavoj zemlji. Velikafei i plemici

staleze

su se u konfederacije, te su u zupanijskim

njegovih prvih

Ivana

patriotske stranke

planulo je veliko nezadovoljstvo

propusta kraljeva sastajali

carskoga poslanika

odlucni protivnici plemidke

bili

ta iiva

za ito kralj

i

dostojanstvenika.

skupStinama rogoborili protiv kralja

Culo se dapade, kako su neki

velikaSi,

na delu im

Ivan Zapolja, zasnovali, da sami sazovu sabor, gdje de gubernatora izabrati, koji de kralju

onda de sve Nijemce s dvora protjerati i veliku §tednju u svemu zavesti. Naklapalo se napokon, da su neki velikaSi podeli surovati s Turcima, a onda opet, da se kralju o glavi radi. Sva ta naklapanja, prijetnje i tegobe sklonile su napokon kralja, te je odludio sazvati ugarski sabor za 8. rujna 1524. Na to ga je prinudilo to, ostale gradove sto su Turci jo§ u srpnju bili doSli podsjedati tvrdi grad Severin uz

bok

stajati,

a

i

i

severinske banovine (OrSavu, Peth), te je trebalo nekako udesiti, da

taj

posljednji branik

jugoiztodne Ugarske ne dodje u turske ruke. Prije

sabora

sastanka

udinio

je

kralj

dvije

stvari,

kojima je jo§ jade razdrazio

i

onako ozlojedjene staleze. Najprije je Stjepanu Batoru povratio palatinsku dast, dime je ogordio ne samo njegove lidne protivnike medju velikaSima, nego i ditavo nize plemstvo; a onda je potajno pozvao neke odane velikaSe deSke, da mu dovedu svoje dete

(5—6000 momaka) u pomoc

protiv nezadovoljne ugarske gospode. Ti su potonji s toga

podigli silnu galamu, te je kralj

morao pomenuti poziv

opozvati;

ali

ogordenost

trajala

da de saborovanje biti vrlo burno. U odi sabora javljao je Burgio 25. kolovoza u Rim ovako: »Gospoda zive u velikom strahu. Potajice huste plemici jedan na drugoga, te Ugri nastoje omraziti Nijemce, a Nijemci Ugre.

je

i

moglo

dalje, te se je

nagadjati,

da de se oni, koji stoje na papimatim obedanjima plemide nadmudriti, I Burgio i kardinal Campeggio iz Beda na-

Vijednici rade jedan protiv drugoga. Posljedica svega bit de,

delu vlade, u odi prijetede

pogibli

sloiiti

i

kako su dosad na svakomu saboru radili«. stojali su ustmeno pismeno kralja i ostrogonskoga nadbiskupa uputiti, da sve upotrebe, kako bi uzrujane duhove primirili; papinski je nuncij dapade izradio neke predloge, da i

se vrati mir u zemlji vijecu

i

U

i

drzava obrani od Turaka, te je svoj izradak predlozio driavnomu

plemstvu. to se je sastao

i

sabor. Nuncij Burgio do§ao je

je ondje plemstvo bodrio na prinaSanje zrtava

podati novaca, koje je u to ime doznadio je medjutim, prije

nego

Sto cc vijedati

20. rujna na

RakoSko

polje, te

podjedno javio, kako je papa spreman kod novdara Fuggera u Augsburgu. Plemstvo i

i

o obrani zemlje,

stalo

razpravljati

o nutarnjim


STRANa£kE BORBE U U6ARSKOJ DO SABORA U HATVANU (1522—1525).

307

nevoljama svoje domovine. Pojedini govornici obarali su se iestoko na gospodu, koja se otimlju javnim teretima i osujecuju provadjanje zakona. Jednako o^tro napadali su na

zakonima javne sluzbe obnaSaju

tudjince, koji unato^

pokon

i

zemaljske prihode primaju; na-

su se na poslanike stranih vlasti, koji se neovla^teno pogubno uplidu u drzavne poslove. Plemstvo zahtijevalo je od kraija, da ukloni sa svoga dvora zastupnika careva i sve tudjince, izuzev jedino Poljake. Nadalje neka kralj zgodno odredi, da bi tuiili

i

gospoda prema svojim prihodima uzdrzavala od devetine vojnidka banderija; jednako neka dade kovati valjane pjeneze s punom vrijednotom, napokon neka opet drzavno vijece popuni prisjednicima iz nizega plemstva, i

Dok

vijest,

rinu.

je plemstvo o izlozenim tegobama zeljama vijedalo, stize najedaom tuina da su Turci OrSavu Peth osvojili, da najveca opasnost prijeti samomu SeveUzbudjeno razjareno plemstvo po§lo je na to s polja Rako§a u Budim pred krai

i

i

i

Ijevsku paladu, gdje je bucilo

prijetilo kliiudi:

i

»Mi ne cemo da propadnemo! Mi cemo

se sami pobrinuti za svoje spasenjel Podignimo oruzje na zadetnike svega zlaU Medjutim

ved za nekoliko dana (na pocetku listopada) dodjoSe jo§

Ban Ivan Kalaj

turskim rukama.

povjednikom turske vojske,

mogao

deta

su

otici.

grad, na

Posljednja vijest straSno

srecom, nego pad joj

mu

predao

i

da 6e sada propasti

mislili,

ga mogao vi$e

nije

i

zemlja za vladanja

u

gospode

i

i

mnogi

plemstva;

i

Severina vecom ne-

sve gubitke, §to ih je

izbrojio

Verbeci rekao

otca njegova pretrpila.

i

Severin u pogodio sa zaostatkom svojih

plemstvo poslalo pred kraija deputaciju, na te\u

je

svome oStrome govoru

kraija Ljudevita

je

je slobodno s

dojmila

je

pak se

neki su smatrali gubitak

Erdelj, a

Nize

Beograda.

Stjepana Verbeca, koji je

se

Sto

da je

glasi,

tuzniji

braniti,

je kralju

uz

ino ovo: >Va§e velidanstvo posjeduje osim Ugarske jo§ druge zemlje; vi imadete knezevske rodjake, kojima mozete u 6as pogibije pobjedi. Ali na§a je sudbina nerazdrui

i

livo spojena vladanje, pri

udesom ove zemlje*. Na to je pozvao kraija, da krepkom rukom preuzme £emu 6e ga plemstvo gorijivo pomagati; ako se pak ne bude za njih

s

brinuo, nadi de staleii sami sredstva

su zemlju

turili

po

deputaciji

nego njegove snaSli, jesu

U

»Njegovo

ovako:

prilici

vjestno izpunjavalo, a

i

putove, da pogibao uklone

i

u to zdvojno stanje.

ime kraljevo odgovorio

se osvete, koji

je velidanstvo svoje vladarske duinusti

moie

u buduce dinit de sve, §to

ostale zemlje,

onima

i

je primas Ladislav Salkaj

za Ugarsku, koja

mu

vazda

sa-

je draza,

nego njegovi rodjaci i prijatelji. Tezki udarci, koji su zemlju da se ti udarci ne obnove, kralj je gotov svoj izloiiti. Ali on pri tome odekuje pozrlvovnu podporu

posljedica prevlasti neprijateljske;

sve irtvovati, dapade

zivot

i

porukom nimalo umireno, ved se je nezadovoljno raziSlo, izabravSi prije po dosadanjem obidaju neki odbor, koji de prema njegovim tegobama sastaviti dlanke sabora. Odbor je zaista svoju zadacu izvrSio zakljudke sabura staleza*.

Plemstvo

ne

torn

bijaSe

i

redigovao,

ali

ih prelati

saborovanje u rujnu

i

i

magnati nijesu

i

samo

gradu. 8

Kad

se

je

vojvodu Ivana

Za pad Severina

izoStrile.

njegove prve dostojanstvenike, dok

vala na erdeljskoga

trista

pomagao puSaka

i

tako

je

Zapolju,

sabor raziSao, uze se

je papinski nuncij, a streljiva

;

ali

i

5to

kralj

Surjak

nije

Na

njegov

to su Turci

pohitio

spremati

malo zatim predomislio

rinsku prepustio njezinoj sudbini.

bijedilo je nize plemstvo

opet dvorska stranka svu krivnju

vojskom podje k Severinu ida ga otme Turcima,jo§

Kraija

I

listopadu 1524. nije imalo nikakve koristi, pade je bilo §tetno, jer

su se opreke izmedju stranaka kraija

prihvatili, niti ih je kralj htjeo potvrditi.

i

na

u

pomod podsjednutomu

put

nego

prije

svalji-

u Erdelj, da

odanle

ga uzmognu

utvrditi.

Sto

Ferdinand poslao

mu

se

banovinu sevc-

je kralj, te je

Severin

i

jc

OrSavu do tcmelja

tri

topa,

razonli.

posvemaSnja nedada posljednjega sabora uznemirila je ^ivo zabrinut za bududnost ugarskoga kraljevstva, kardinala Campeggija, koji sklonio je kraija Ljudevita, da je pozvao u Budim legata Campeggio odazvao Kardinal je tada boravio na dvoru nadvojvode Ferdinanda u Bedu.

Pad severinske banovine

silno

i

papinskoga nuncija Burgija.

i


KRALJ LJUDEVIT

jj,g

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

II.

«

1524. doSao u Budim, da ondje kroz se je rado pozivu, te je u drugoj polovici prosinca Ugarske, i da po mogucnosti pristanju mjesec dana i viSe proudava uzroke tuznomu

pomogne se je

ostavljeno

slu6aju«;

mora zemlja

toga

s

ne

nitko

>u Ugarskoj

da se

uvjerio,

Vec

nemilih prilika.

poboljSanju tih

1524. javlja on papi, kako

29. prosinca

poslove, vec

javne

za

brine

ako se

propasti,

neizbjezivo

s

da

sve

je

mjesta ne po-

U

drugu ruku ne dvoji kardinal, da bi >dobra vlada mogla zemlju pretvoriti u najsrecniju;* s toga smatra on za svoju zadacu, >da Ugrima o6i otvori*. Najvecu nevolju prouzrokuje po njegovu nazoru »nesposobnost i lakomislenost kraljevaa, za kojega upotrebljuje poznatu talijansku poslovicu: »On je tako dobar Covjek, brine narod za obranu.

da

ne

ni za §to

A

vrijedic.

Poglavita briga legata

i

onda

ogorCeno:

klide

zemlji, kojoj

»Jao

dijete kraljujel*

Campeggija, koji je ostao u Ugarskoj kroz vige

kardinala

da ukloni s kraljeva dvora sve smutljivce, i da mladoga kralja okru2i svemocnoga nadbiskupa ostrovaljanim savjetnicima. Podjedno nastojao je predobiti gonskoga Ladislava Salkaja da odsad radi vise za obde dobro, nego za svoju korist. Na sam Uzkrs (16. travnja) 1525. zaredio ga je za svecenika posvetio za biskupa, kojom je prigodom nadbiskup suze lijudi obecao, da ce svoje duinosti vazda zdu§no vr§iti. Dok mjeseci, bila je

ta,

i

i

dvoru na drugu

je tako legat navracao zivot na kraljevskom

stazu,

podupirao

je takodjer

mu

nuncijem Burgijem koloikoga nadbiskupa Pavia Tomorija svom snagom, da olakSa obranu juzne Ugarske i grada Petrovaradina u Srijemu. Papinski su poslanici

sve

mogude

Zajedno

s

dinili,

Ugarskoj, pade 'su

da Pavao Tomori

mu

o svom troSku

njegovom muSnom zvanju. Medjutim primicalo se Ljudevit sazvao za

je vrijeme,

svibnja 1525.

pomocne

samo da ga ohrabre u

dete,

da se sastane ugarski

Kako

sabor,

koji

bija§e kralj

od proSle godine

je plemstvo jo§

biio silno

na saboru moglo dodi do burnih

je papinski legat Campeggio, da bi

uzrujano, slutio

On

7.

siljali

i

vrhovnoga kapetana u juznoj

6ast

pridrzi

dalje

i

na to upozorio nadbiskupa Ladislava Salkaja, te ga je bodrio, da tomu Podjedno ga je sjetio, neka poradi, da se na saboru povrate kralju razgrabljena imanja njegova, i da se tako obnovi njegov ugled. Da bi se primas §to odludnije posla prihvatio, natuknuo mu je ne§to o tome, kako bi mogao postati kardinalom.

prizora.

je

predusretne.

Nadbiskup uvjeravao

je legata,

da se nema

ni

obnovu kraljeva ugleda

dvije tisude vojnika smjesteno blizu prijestolnice; za

sve mogude,

ali

se boji, da ce se §to postidi, jer

Ali nadbiskup Salkaj

koSkom polju Gospoda oko

vrlo

Plemidi

Dne

i

zahtijevala,

ogradiSe

ili

10. svibnja

tuziti

i

skupilo se je na Ra-

zidova, koji je

jo§

No

tim

i

kraljici, §to

u srcu svome odan

uvijek

prijetilo.

ih

samo

izjaviSe,

Emerika Szerencsesa, spotiduci kralju

pouzdavaju u pokr§tenoga

on

da ne de nikako se na loSe novdane prilike, a

zahtjeva i

biti

ne umije kraljevati«.

da plemidi oruzje odloze.

se protiv toga

oruija skinuti. Govornici njihovi stadoSe rogoboriti najviSe na podblagajnika

ne de

kralj

radit de

niiega plemstva, koje je bilo oboruzano, te je silno

kralja prepala se

joS jade uzruja§e.

se je prevario.

Ijuto

mnogo

:^

6e za saborovanja

bojati, jer

tega.

se toliko vjeri

otaca

na palatina Stjepana Batora udarahu zestoko; neki ga dapade obijediSe, da je baS on skrivio pad Beograda. Dne 11. svibnja podje plemstvo u gomilama u Budim, da ondje u crkvi sv. Ivana saboruje. Ali redovitomu vijedanju nije bilo ni traga. Jedan go-

svojih. I

vornik odbijao

je,

da

bi se odloiilo oruzje;

sloboda selenja; tredi je

opet

da

drugi je zahtijevao, da se kmetovima povrati

novo kovanih pjeneza snizi na pak da se za dva nova denara daje jedan stari. Najednom je netko uzkliknuo: >Pitajmo Verbeca, tko je kriv, da proSle godine stvoreni zakoni nijesu provedeni? Da se osvetimo krivcimal Polucimo ihU >»A §ta da pitamo Verbeca ?«< upadali su drugi. traiio,

se vrijednost

polovicu,

»>Ta obdenito se znade, da ih je opet, koji

dvorjanike.

nije nitko drugi kriv, nego nadbiskup ostrogonski««. Bilo su svu krivnju svaljivali na markgrofa Jurja Braniborskoga i njemadke

»Ako

kralj

njih

ne ukloni,

udinit

demo

to

mi sami. Mi demo

ih sasjedil«.


I

i

stranaCke borbe u ugarskoj do sabora u hatvanu (1522.

— 1525.).

309

12. svibnja Sutradan nastavilo je plemstvo vijedanje na polju RakoSu. Nakon ponovnih zestokih navala na nadbiskupa Ladislava Salkaja skupilo je svoje tegobe u Cetiri todke, te izabralo deputaciju od Sestdeset lica, da ih pred kralja izoese. Deputacija je 13. svibnja do§la pred kralja i zahtijevala ovo: Kralj neka ukloni sa svoga dvora

sve Nijemce, jer su oni listom Luterani, a plemstvo nije voljno, >da se s takvim svijetom

da bude nepokorno rimskoj stolici, koja domovini njegovoj toliko pomaie. Kralj mora u roku od pet dana tomu zahtjevu zadovoljiti, jer de inafie plemstvo samo potrebito udesiti*. Nadalje neka se makne s dvora poslanik njemadkoga cara, koji se u obde upli(5e u sve javne poslove zemlje, kao poslanik mletadke republike, koji je moida viSe druli

i

i

uhoda, jer obcina njegova prijateljuje sa sultanom. Tredi zahtjev plemsta bio preobrazi drzavno vijece,

neka

nj

opet pozove prisjednike

driavnoga

kralj skine Ladislava Salkaja s casti

zlo^ina

dade na lomaii

spaliti.

Ako

kancelara

mjesta o zatrafenoj vanrednoj daci;

ako

ih

da

moglo

odbije,

kralj

Napokon

neka ga kazni za lo$e

i

radi

njegovih

ove zahtjeve, razpravljat 6e

prihvati

kralj

je,

niiega plemstva.

iz

neka zloglasnoga iidova Emerika Szerencsesa

suviSe

vrSenje te sluzbe;

s

da u

i

da

bi se desiti,

bi se

staleii i

sila

4

Spomenica (talir) na kralja Ljudevita I.

Lice:

Kralj

Ljudcvit

II.

Hangarie Dalmacia Croact* a.

n

tnrnirskoj

e(t) c(etera)

odori

«jedi

na koDJn.

II.

Napii

rex«. Ixaatra jo5 te dit*

:

OD GOD. 1525.

naokolo rnb*:

»Krenani(a

iLadoricn* Del grada

Bernbart

.

.

Bechem*.

sedam manjih grbo»a. Iimedja potonjih istiiu m £rb Dalmacije (tri leopardske glave), grb Rime ili Bosne (raka « maeem), i napokon grb kralj eTine Hrratake (kocke), koji se dosad nije naiao ni na jednono itarijem norca. Oodje, gdje »e d»a »elika grba raba: »Marchk> Moravia due Laccnraimieo, raxabire le monogram /4>A(Ludo»fcus- Maria). Napii naokolo

ZaUfije: Dra

Tclika grba

burgenaii et Sleaia

upotrebila.

deputaciji

tjerajudi

MDXXV.

Kralj

od

bilo umjestno,

a iredini, a naokolo

sto

da

njih

^

^

,

__^^^

^

_

kroz dva dana odgadjao odgovorom; tek 15. svibnja oiitovao je dvadeset lica po prilici ovo: »Mi ne iivimo u takovo doba, te bi razdraiimo protiv sebe njcmaiki narod, cara i mlctadku republiku,

je i

njihove poslanike

i

zemljake. Povjerite tu stvar meni;

ja

du je tako proTcsti, da

razlogom potuiiti. Emerik Szerencses ne mo£e se bcz zakonitoga postupka osuditi; ali ja cu ga pred sud pozvati. i ondje neka sc protiv njega isnesene plcmstvu kratulbe dokaiut. Premda je vodja deputacije u ito blaicm obliku priobdio su ncki, »da upadali podnosimo«, >Mi ne ogordeno. Ijevu poruku, ipak je ono bilo vrlo pak ako nts. medju dodjc neka nas zatezanjem stvari dulje varaju. Njegovo velidanstvo se ne ce nitko s


KRALJ LJUDKVIT

3IO

JAGELOV16 (15 16.

— 1526).

njegovi pokorni podanici; inaCe pobrinut <5emo se sami, da

demo

izpuni na§e ielje, ostat

11,

odvratimo prijetecu pogibao od zemljec. I tako je deputacija od sto i dvadeset lica 17. svibnja ponovno do§la pred kralja i umolila ga, da sam bez gospode dodje medju ostala gospoda, pa6e i papinski poslanici, odvradali su doduSe pleraice. Dvorjanici i

da toga ne

kralja

on

6ini; ali

na RakoSko polje, gdje ga

plemstva

vornik

je

uza sve to 18. svibnja poslije podne sam samcat poiao

je

plemstvo

s

jaSnjim saborima, nijesu dosad provadjali?

tome

moglo

bi se stanje

neka popunja

Kralj

Kad

je kralj naprosto odgovorio, da

nastavio je vodja plemstva svoj govor, te

kriv,

kojima

popraviti.

je

obsezno izlagao

on

nije

zelje plemstva,

Uz poznata ve<5 Cetiri zahtjeva, nanizao je jos ovo: neka obeca, da ce odredbe samo Ugrima,

dvorjanstvo

svoje

Tu ga je vodja ili goda se zakoni, stvoreni na pri-

poditanjem dodekalo.

koji su zacetnici toga,

zapitao,

najprije

i

drzavnoga vijeca kod svake prilike izvrsivati. SloboStine erdeljskih staleza neka se odrie; a Franjo Tahi, koji je hrvatskim stalezima nametnut za bana, neka se skine. Neka kralj

neka povjeri vrhovnomu pozapis pokojnoga nadbiskupa ostrogonskoga oporukom odredjeno. U obce neka kralj

nadalje kuje valjane pjeneze, a upravu zemaljskih

kladniku, neka dade izpitati radune kovnica, a

neka se upotrebi na ukloni sve uzroke, zaprije6ilo.

pravi kralj.

Neka on Tada ce

zemlje,

korist

se

s kojih

posveti i

kako

drzavnim

plemstvo

je

javno dobro

je

prihoda

razasulo

poslovima

i

provadjanje

potrebitu

paznju,

i

stvorenih zakona

neka

bude

zaista

pripravno, da ga brani protiv svakoga.

biti

mu dadu rok do mu iz gomile dovi-

Ljudevit na§ao se je u nemaloj neprilici. Najprije je zamolio, da sutraSnjega dana, da promisli, §ta 6e odgovoriti. kivati:

>Mi ne damo roka za promiSljanje.

Ljudevit je ponovno izjavio, da zbor, te pohitao

dan nestrpljivo

6e

sutra

prema Dunavu, gdje iz6ekivali

kraljevsku

Nama svoju

Ali na to stall

treba da kazati, a

su

namah 6ujemo onda

je

naglo

kraljevu rije6.« ostavio bu£ni

se je na brodu prevezao u Budim. Plemidi su sutra-

poruku,

ali

obedanoga odgovora ne

bi.

S toga su

da je tomu krivo visoko svecenstvo, odlu6i§e njemu zakratiti desetinu, te ju upotrebiti za krajiSke gradove. Podjedno zakljuciSe, da 6e tu odluku pred svoju papinskim legatom opravdati, da ih ne bi drzao za zle krScane. Buduci da se plemstvo nije ni 6emu vi§e nadalo od toga sabora, odludilo je jo§, da ce se nakon pet sedmica, naime na dan sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) opet u Hatvanu planuli jo§ 2e§dim gnjevom. Sluteci,

na sjeveroiztoku)

(PeSti

na njemu

vijecati

sastati.

Na

o obrani zemlje.

taj I

sabor moraju svi plemidi oruzani

velika§i

bit

ce pozvani

;

tko

do6i, te ce se

ne dodje, smatrat ce

se za izdajicu domovine. I

opet je deputacija poSla pred kralja, da

mu

saobci posljednje zakljuike. Kralj Lju-

devit primio je poslanstvo u nazodnosti papinskoga legata Campeggija, koji je plemstvo

da radi sporazumno i slozno s kraljem i magnatima, da ne dira u crkvenu da se okani sabora u Hatvanu. Sam kralj odgovorio je deputaciji, da ce joj §to prije svoju odluku priobditi. I zaista je on u svojoj priposlanoj poruci obecao, da de odpustiti sve njemadke dvorjanike, te pridrzati samo po dvojicu za sebe i kraljicu. Poslanika careva kao mletadkoga uklonit ce takodjer, dim se za to prigoda desi. Drzavne svjetovao,

desetinu,

i

i

dvorske sluibe povjeravat de u budude jedino Ugrima I drzavno vijede opet de preobraziti; pjeneze kovat de po felji sabora; bana Taha li§it de dasti. Podblagajnik Emerik Szerencses ved je utamniden, te de se proti njemu postupati po zakonu. No zato zahtii

jevao je

da plemstvo opozove svoje zakljudke o ponovnom saboru u Hatvanu o Foruka kraljeva slabo je ugodila plemstvu. U pogledu desetine popustilo je kralju, ali sabora u Hatvanu nije nikako htjelo opozvali. OpomenuvSi jo§ kralja, da zadata obedanja glede njemadkih dvorjanika i stranih poslanika Sto prije izpuni, razidje se plemstvo 22. svibnja, poSto je izabralo izmedju sebe odbor od sto i petdeset lica, koji de njegove zakljudke redigovati i provadjati. kralj,

uzkrati crkvene desetine svedenstvu.

i


stranaCke borbk u ugarskoj do sabora u hatvand (1522. — 1525.). Postupak plemstva

na

saboru

staleze u obce. Jo§ istoga dana,

se poglaviti velikaSi

su

stall

ne samo dvorsku

zastraiio je

kad se je nize

(deset

prelata

i

plemstvo

raziSIo,

nego

stranku,

naime 22.

detrnaest magnata), te

311

vi§e

svibnja, sa-

su ugovorili saves

medjusobnu obranu. Sve razmirice posebne konfederacije medju njima neka prestanu, nasuprot moraju se saveznici medju sobom pomagati. Ako bi do§lo do nesporazumka izmedju njih, imadu se mirnim putem nagoditi. Svoja prava kao interese svojih udovica sirota moraju sjedinjenim silama Stititi; ako bi >koji dlan kojega drugoga staleia* na nekoga od njih navalio, moraju svi zajedno napadnutomu u pomo<5 priskoditi; ako bi pak koji od njih nekomu od drugoga staleza uvredu nanio, ne smiju ga ostali saveznici pomagati. Ako bi netko, »bio on tudjinac iH staoovnik ove zemlje*, poduzeo neSto, §to bi krnjilo prava visokoga svetienstva, gospode i plemstva, ustat 6e saveznici da osujete takvo nastojanje. Sami pak ne ce iznositi pred kralja nikakvih predloga, koji bi bill neza

i

i

i

prava

pravedni, te vrijedjali savjestno

Saveznici

sudi.

Nijedan od njih ne

zemaljskih

de

smije

gledati,

biti

Svakomu stanovniku zemlje neka

staleza.

od razprava u drzavnom

izkljuden

smiju tima sjednicama pribivati neovlaStenici, a najmanje

dosad obnaSali magnati, neka se njima

samo kad nema sposobnih saveznici nastojati, da

Napokon

razaspu.

tomu

se

velikala.

se

prihodi, a povradeni da se opet ne da pristupe ovomu savezu; oni koji bi se Znadajno je, da je saveznu izpravu podpisao

razasuti

i

brata svoga, erdeljskoga vojvode Ivana.

ohrabreni odludili su velikaSi, da ce na svaki nadin,

se

plemstvom zakazani sabor u Hatvanu.

osujeti

razgoropadila dvorska

stranka,

ne

koje su

dasti,

sa6uvaju, plemidima smiju se povjeriti neka pomaze siromaSnije magnate; za to ce

otimali, smatrat ce se za neprijatelje.

silom poraditi, da

One

tudjinci.

velikaSi,

svi

takodjer knez Juraj Zapolja u ime svoje

Ovim savezom

vijecu; nasuprot

dalje

i

Kralj

povrate

kralju

pozivaju

se

da jednakim naiinom steku povjerenje kraljevo.

na delu

joj

kraljica

koja

Marija,

No

ma oruianom i

jo§ se je vi§e

pade

je

24. svibnja

Emerik Szerencses pusti na slobodu. Ali kad je na to podblagajnik, vodjen kao u slaviju od njemadkih dvorjanika u svoju paladu, slavio svoje oslobodjenje sjajnom gostbom, nastala je gungula u gradu, kojom je prigodom razdraiena svjetina gotovo razorila kudu njegovu, te mu nanijela §tete do 60.000 dukata. Puk je na to htjeo da razvali jo§ dvore nadbiskupa Salkaja, carskih pojake straie, preSao je iz novdara Fuggera, ali kad je ondje nasao topove slanika plijenilo do Budima u Pestu, gdje se je oborio na iidovski kotar. Tu se je haralo drugoga jutra, kad su Stjepan Bator Juraj Zapolja sa svojim detama raztjerali bijesnu Kardinal Campeggio utvrdio svjetinu. I daljih dana bojala su se gospoda za svoj zivot zapovjedila, da se utamnideni podblagajnik

i

i

i

i

se je u svojoj kuci, a nuncij

pohita u pomoc.

Tek

prvih

Burgio

dana

strazio

kraljevskoj

u

je

lipnja umirila su se

paladi,

da

mu

u potrebi

gospoda, kad je 1500 moravskib

placenika stiglo u kraljevske dvore u Budim.

Medjutim

je

plemidki

predloiio

dlanke (46), te ih kralju izloiene vec tegobe

i

odbor od

ielje niiega

na

150

lica

potvrdu.

zakljudke

U

potonjega zbora sastavio u

diancima su posve vjerno prikazane

plemstva (glede odpusta njemadkih dvorjanika

omrazenoga bana Ivana Taha, glede loSih pjeneza koji rade o zakazanom saboru u Hatvanu, gdje oni dlanci, maSniji su

poslanika, glede

i

bi

i

stranih

t d); no najzase imalo

»osi-

gurati provadjanje zakona«. Na taj sabor moraju orulani doci svi plemidi, kojima imanje Izuzeti tu vrijedi bar sto forinti; siromaSniji Salju o svom troSku jednoga zastupnika. samo plemidi onih iupanija na jugu (tefneSke, torontalske, badke, srijemske, vukovske i

poieike), koji duvaju

i

brane doljne krajeve.

Slavonija

i

Erdelj

poslat dc

samo

svoje

1000 konjanika, koje de driati pripravne, da mogu slobodno dodi na sabor, ako im je podju kamo sabor zapovjedi. Prclati i stalo do kralja domovine, ali ne smiju voditi sa sobom stranih deta, nego samo urodjenikc. Kralj Ljudevit, koji se bija§e jo5 u posljednjoj poruci svojoj opro sasivu sabora o nuncije

ili

oratore,

ali

de

zato

opremiti

baruni

i


KRAU

313

LJUDEVIT

II.

JAGELOV16 (1516.

1526.).

Hatvan, nije nikako htjeo da potvrdi podnesene mu 61anke, vec je 5. lipnja razaslao na sve zupanije kraljevske listove, da osujeti svako nastojanje u torn pogledu. U tim pis-

mima na

da je ve6 po^eo izvadjati one zakljudke proSloga sabora, koji smjeraju zatim kaie, da niti on ne ce dodi u Hatvan, a da niti velikaSima

veli kralj,

driave;

korist

ne de

dopustiti,

da onamo podju; zato neka

i

plemstvo odustane od svoje namjere; na-

da se prelatima placa desetina, jer je njima potrebita za obskrbljivanje njihovih 6eta; napokon, buduci da ima drzavnih potreba, kojima se moze samo na saboru zadovoljiti, to vec sada unapred urifie sabor u Budim za dojduce Miholje. Medjutim ova pisma kraljevska slabo su koristila, jer je vecina zupanija odlu6ila, da se ide u Hatvan. Stoga je nastalo po ditavoj zemlji veliko kome§anje, te se je bilo bojati, da 6e dalje naredjuje,

planuti gradjanski rat.

LJ

taj

osudni Cas preokrenuo je kralj najednom svojom dosadanjom

politikom. Potaknuo ga je na to primas

nastojao odvratiti buru, Ito

umio

se

i

vrhovni kancelar Ladislav Salkaj, koji

je najprije predobiti kraljicu

su u oCi prijetece pogibli ostavili na cjedilu te se priblizili plemidkoj

s

time

palatina

Stjepana

Batora

ostale velika§e,

i

Za nekoliko dana znao je 2ilavi i Aleksijem Thurzom udesiti sve tako, da su i erdeljski voj-

stranci

prepredeni Salkaj zajedno

je

nad njegovom glavom nadvila. Lukavi taj prelat Mariju, a onda i samoga kralja, te ih je sklonio, da

bija§e

njezinim vodjama.

i

voda Ivan Zapolja Stjepan Verbeci postali miljenici kraljevskih supruga. Erdeljskoga vojvodu premamio je poglavito time, sto mu je u kraljevo ime obecao bogatu baStinu iza hercega Lovre IloSkoga, koji bija§e jo§ proSle godine 1524. umro, ne ostavivSi za i

sobom nikakvih potomaka. Radi netom minuli sabor bio

vremena

te bastine vodila se je dulje

parnica, te je

i

ona vec jednom, dakako u prilog erdeljskomu vojvodi, zavr§i.* Pohlepni za baStinom Ivan Zapolja pohitao je namah na kraljevski dvor, gdje je bio spreman §to§ta pregorjeti, samo da posve udje u volju kraljici i kralju. predlozio, da se

i

Na

to predobiSe nesebidnoga Verbeca, kojega su uvjeravali, da ce njegove plemenite osnove o reformi drzave podupirati; a da pokazu ozbiljnu volju svoju, odpustili su kralj i

i

kraljica vecinu svojih

Braniborskoga, nego

njemaSkih dvorjanika, pade su sklonili ne samo markgrofa Jurja carskoga poslanika, da su zemlju

i

ostavili.

Vec

18.

lipnja pisao je

Aleksije Thurzo Stjepanu Verbecu: »Sada je svanulo vrijeme, da udinimo kraj zlu,

i

da

sve preporodimo*.

Sav

taj

preokret u

politici

za nj znali ni papinski poslanici.

otvoriti

sabor u Hatvanul

te odluke, jer ce

kojega

je

znajuci

takove zakljucke potvrditi,

i

dao

preplasiti, jer se je

nuncija Burgija (koji

plemida

6000

s

3.

mnogim

pje§aka.

Jo§

• Herceg Lovro

amro

je

mu

srpnja

je

i

nijesu

baruni, koji se

i

izjavio,

da ce on

odvracali su kralja od

ili

ce morati svoje najvjernije

s kojih ce

ugled krune posve propasti.

tvrdo pouzdavao u Verbeca.

od 60 plemica,

doSlo poslanstvo

praden od vrhovnih dostojanstvenika

Sutradan

oni, §ta se je zgodilo,

iivot svoj izloziti najvecoj opasnosti,

ill

privrienike irtvovati Ali kralj nije se

Ne

da

tajno,

A

bijahu po nalogu kraljevu skupili

sam

supruga ude§ea bi tako kako su se tek prenerazili prelati na dvoru, kad je kralj jednoga dana

kraljevskih

zaista

2.

posudio za put 4000

forinti)

se

i

tako

1525. posao

srpnja

njihovih druzina (3000

stigao je u Hatvan, gdje

I

Ijudi),

put

po

Hatvana,

zatim od papinskoga

poslanika sabralo

bijaSe

je kralj,

poljskoga

kralja.

do 7000 oruzanih

podanicima, tako da je svega bilo istoga

na okupu 10.000 konjanika i dana zapoCelo je saborovanje pod vedrim nebom, kojom je

Iloiki vrSio je god.

negdje u pr»oj polovici

1522.-1523.

iast kraljevskoga

dvorskoga sudca (iudex curie

regis)

;

1524., jer ved 9. srpnja te godine daje kralj Ljudevit njegov kaSteo »Berzewcxe«

n ktiievaikoj iupaniji Gregoriju Orlovdidu

i Petru Kruiidu, kapetanima Senja kastelanima Klisa. No bududi da nekad reCeni herceg bio sklopio nasljedni ugovor sa Stjepanom Zapoljom, traiio je sada iitavu baltinu njegOTU vojToda Ivan Zapolja. Radi toga vodila se je parnica izmedja potonjega kraljevskoga fiska, koji bijaSe i

je

i

primio tvu ostarinu pokojnoga hercega na osnovu staroga onih plemi<5kih porodica, koje bi posve izumrle.

zakona, po

kojemu

su kruni morala pripasti imanja


strana£ke borbe u uoarskoj do sabora u hatvanu (1522.

— 1525.).

313

zgodom neki plemid pozdravio kraija, oiitovavSi, da je jo§ ietiri put toliko oruianih Ijudi njemu na uslugu, samo kad bi htjeo zaista vladati. Zatim je Stjepan Verbeci stao govoriti magjarskim jezikom. Kroz dva sata izlagao je opasno stanje zemlje mah prei

nered,

oteli

pokuSalo, da

plemstvo StoSta

bez

sve

volje, all

spomenuo,

je

te

kako

je

ukloni

ne-

»Mi znademo

koristi.

posve dobro«, rekao je on, »da uzrok tome velidanstvo, kojega

va§e

dobrotu svi poznajemo; uzrokom su gospoda, koja ne nije

mare

za boljak zemlje,

Ijena

nezasitnom

koja su zaslijep-

i

pohlepom, svojim lo§im

savjetom zavela kralja na stranputice. Bo-

vaSega

Ijitak

veli^anstva

jednako, da se oni, koji

zemlje

i

trazi

su nevjerno slu-

maknu sa svojih £asti, pak da se njihova mjesta popune rodoljubima. Ako to

zili,

kralj u£ini, tad

demo

posve izumrla

ugarska hrabrost, koja

nekad

Na

pokazati, da jo§ nije je

strahom napunjalac

neprijatelje nase

svrSetku svoga govora zapitao je skup-

da

stinu,

li

je njezine nazore

Skup§tina

protumacio?

zelje vjerno

i

mu

odgovorila

je

jednodu§nim burnim povladjivanjem. I ostali govornici iznosili su po prilici iste tegobe ielje, te su kralja molili: >Neka velidanstvo i

oslobodi sebe

va§e

zemlju od

i

tiranije

svojih lo§ih savjetnikac

Od prvi

savjetnika prihvatio je

kraljevih

nadbiskup Ladislav Salkaj, da

rijed

sebe opravda.

On

vazda vjerno

sluiio

U

svjetovao.

dana, kad

skupom,

je izjavio,

ostalom

je

mu

njegovo

Radovat ce

zvolilo.

htjeo

se

Ta

odprije bio

kad 6e ga tada

i

kako

je

s

je radio, i

(valjda

Verbeci

sam Iza

nepravda

ved

Grobniga hkrcega Lovre IloCkooa Katarink. (f 1524) I SUPRUOE MU

plemstvo je u obce rijedi.

NaSlo

lidnih protivnika),

nadbiskupa prekidali, te

»Neka

rije§iti

ce se modi

nadbiskupom, te

poditanjem sluSalo njegove

kivali:

je

i

okrilje,

se tek nekoliko koji su

nadbi-

velidanstvo nije do-

sporazuman

ga uzeo u svoje s

onoga

samosvijestna izjava dojmila

skupStine,

je

joS

je

da je svoju sluibu vjerno

osvjedoditi,

obavljao.

kralja

vrhovnoga kance-

se,

toga teikoga bremena, svi

je

ga iskreno

postao ostrogonskim

poloiiti sluzbu

lara, all

da

uvijek

i

mu

dovi-

se zbaci postolarski sin, koji

da plemid postane kmetom, kako

U

franjeTaikoj crkvi a Ilokn.

gU«i: »Hic ren(t)int

coUi

dax

regii

Napi* naokolo rub*

est lepnltui illustr(ii) d(oini)n(a)«

de WiiUk

filins

Lan-

olim tereninimi Ni>

Botns una cu(m) (c)o(D)«orte (tna) d(o»

mi)na K«therin(«)

...

qni obiit •ii(o)o

MCCCC....«

prije bioc.

nadbiskupa govorio bila,

kad

bi osudili

je palatin

Stjepan Bator. Zapodeo je time, kako bi golema

vrhovnc dostojanstvenike zemaljske, a nc

bi

se driali ta-


KRALJ LJUDKVIT

3,^

On

postupka.

konitoga

pripravan

je

JAGELOV16 (1516.

11,

prije

zrtvovati

— 1526). nego

iivot

svoj

6ast.

Ako

je §to

sudbina njegova neka ga nataknu na kolac, razietvore ili mu skinu uzroka neka ga ne kazne. bude opomena njegovim nasljednicima; ali bez krivnje SkupStina medjutim malo je marila za pravdanje njegovo. »Ne treba nam zakonitoga postupka*, klicaloje mnoztvo, »kad svojima o6ima gledamo njegova nedjeia i nesposobnost. glavu, da

skrivio,

i

Mi ne cemo

o 6em\i drugomu, dok ne izberemo palatina, koji SkupStina se je jo§ jaCe uzgoropadila, kad je dvorski

dalje govoriti ni Cuti ni

de na§e zakljudke provadjati*.

sudac Ambrozije

Sarkanj

zemlji

imade jedva dva

burno

kliiudi:

nas;

vinom

gradovec.

A

6uli

se

da

tvrdig,

»Sasjecimo na komade

poklici:

vrhovni pokladnik Aleksije Thurzo

Korlatkw

da §to kazu za svoju obranu;

opet bijedili su, da je patvorio kraljevske knjige Ivan

plemstvo umire;

ali

i

da u

izjavio,

Zapolja, Verbeci

je

kraji§ke

to izdajnidko pseto*. Iza

vrhovni

dvorski meStar Petar

kmetom«; dvorskoga meStra

poradi toga zavrijedio smrt na loma^i.

drug! popularni

i

pak odvratio

Pavao Artandi

i

branili

uza sve to ne ostadose poStedjeni.

>razkala§enim poljskim

Thurza pogrdjivali su zovuci ga Medjutim su

te

njegovo velidanstvo vjernije sluzio od

si

tih prizora nijesu se

ni usudili,

sluzbe,

6estite

blagom, zatirao nebogi puk, dok smo mi

i

drzkiji

i

svoje

izticati

Covjeka, koji bi stekli viSe zasluga od njega. Prekinuli ga

tri

>Laze§, izdajice, kad

trgovao

si

tl

ponosito

stao

ili

muzevi

pozitivnim

nastojali,

da razdraieno

predlogom skupStinu od

dekatil Ne odgadjajmo niSta. Sutra cemo se sastati, onda njegovo velidanstvo zamoliti, da ga potvrdi*. Predlog bi odu§evljeno prihvacen uz poklike: >Tako neka bude! Ako je tko protiv toga, neka plati glavom! Stjepan Bator neka se ukloni zemlji ne prkosi. Ako sam ne ide, raz-

daljih lidnih napadaja.

>Nemojmo

novoga palatina

i

te

izabrati;

i

cemo ga u njegovu

derat

stanu«.

Kralj

bijaSe

zanijemio

gledajuci

prizore;

te

tek na

da ce sutradan saobciti svoju odluku, te je onda ostavio skupstinu. Po nodi obuzeo je golem strah kralja gospodu, jer su se bojali, da de plemstvo na njih navaliti. Neki su dapade svjetovali kralja, da se vrati u Budim, ali on se je po-

svrSetku izjavio

je,

i

uzdavao u Verbeca

i

No

ostao.

zato

su

Bator

sutradan opet sastala skupStina, uzradovalo palatina

i

dvorskoga sudca,

njihove dasti hazi

i

Toma

suda kazni;

i

imanja

izmoli.

s

protivili

i

Stjepana Verbeca,

tvrdu izmoli. Ljudevit je

I

i

druge drJavne

padalo jedino kralju.

i

je

Kad

se je

kad je dulo za bijeg

domovine

i

zahtijevalo,

ma

Toma

da se Sala-

tko bez zakonitoga

zahtijevala,

da se bira novi

po§la je deputacija pred kralja, da u njega povlast za to javila,

ne protivi izboru novoga palatina, nasta ono uz burno klicanje proglasi palatinom svoga

da se

kralj

opet je deputacija poSla kralju, da

na to oditovao, da izbor odobrava,

saboru izabranika potvrditi. davati

silno,

su se dodu§e tome, da se

vedina plemstva nije htjela popustiti, ved

u plemstvu neopisivo odulevljenje, te

Ijubimca

plemstvo

mjesta razdadu. Poslanici kraljevi, vesprimski biskup

Na predlog Verbecov Kad se je ona vratila

palatin.

§arkanj po nodi pobjegli.

te ih je proglasilo izdajicama

Dragic (Dragfi), ali

i

se je

i

mu

izbor oglasi

i

Slavodobidem opojeno plemstvo stade na to obijestno dasti, kojih je popunjivanje po dosadanjem ustavu

dvorske

po-

da de sutradan sam u razpri-

Tako

je jegarskoga biskupa Pavla Vardu proglasilo kancelarom, sudcem, Ladislava Kaniiaja vrhovnim pokladnikom, a kneza

Ivana Dragida dvorskim

hrvatskim banom. No kad je kralj za to doduo, oditovao je svoje negodovanje, §to je sabor dirnuo u njegova krunska prava. Medjutim plemstvo nije se time smelo, ved se je veselilo do kasne nodi pri budnim pijankama, kao da je odrzalo Krsta Frankapana

sjajnu pobjedu

nad neprijateljima domovine.

Kad je u srijedu 5. srpnja kralj s velikasima doSao u skupStinu, te na ponovQu molbu deputacije od deset odlidnih plemida po svome dvorskome meStru oditovao, da odobrava izbor Stjepana Verbeca za palatina, kratio se je posljednji, da primi tu tezku dast. Tek kad su se velikasi pridruzili molbama plemstva, izjavio je Verbeci, da se pokorava volji kralja zemlje, te je polozio prisegu i zapremio svoje mjesto kralju i

i


BANOYANJE RNEZA IVANA KARL0VI6a (1521. DO KOLOVOZA 1524).

Na

na desno. te

315

to se je govornik plemstva zahvalio Icralju, §to je potvrdio izbor palatina,

ga umolio, da

bi izpunio

Verbeci stao redom

ostale zelje njegove, koje de novi palatin iznijeti.

i

Sada

je

Njegovo veli£anstvo neica drzavne £asti podijeli onakim mui^evima, koji <5e se vjerno brinuti za obranu zemlje. 2La to ga moli, da biskupa Pavla Vardu imenuje kancelarom, Oragida dvorskim sudcem, Franju Boda banom hrvatskim, Ivaaa Dojdina sudcem u Budimu, Hmerika Szerencsesa vrhovnim pokladnikom Bakinu iza hercega Lovre Ilodkoga neka prepusti vojvodi Ivanu Zapolji, a imanja Ambrozija Sarkanja oeka podijeli novomu hrvatskomu banu Franji Bodu. Kneza Krsta Frankapana neka posebice nagradi za vjerne sluibe njegove. U drzavno vijede neka opet pozove prisjednike

izlagati, §to

VelikaSi moraju se prinuditi, da opreme svoja ima se upotrebiti za obranu zemlje. Nadalje neka kralj

desetina

kuje onake pjeneze, kakvi su

bili

njegova krunska prava, kako

i

napokon neka potvrdi flanke poje u svome odgovoru traiio, da se poStivaja u povlastice staleza. U ostalom je obecao, da

za kralja MatijaSa;

Rako§u

sljednjega sabora na polju

ce

trazi.

nizega plemstva.

iz

banderija, a crkvena

plemstvo

Kralj

on ne dira

namah nakon svoga povratka u Budim moze privoliti, da

ieljama sabora. Jedino ne

popuniti

drzavne

dasti, te

ugoditi

i

ostalim

se crkvena desetina prelatima zakrati

ili

za

prigodom krunisanja prisegom zavjerio, da de §tititi prava crkve svedenstva. Napokon je pozvao staleie, da mu dozvole vanrednu dadu. Plemstvo je na to opozvalo svoj zakljudak glede desetine, a osim toga je od svakoga kmetskoga seliSta dozvolilo jednu forintu poreza, od kojega bi jedna detvrtina imala zapasti novoga palatina. Ali Stjepan Verbeci ne htjede primiti ponudjenoga mu dara, ved predloii, da se onih 25 denara od svake forinte pokloni kraljici, koja je poglavito doprinijela, da je drugo upotrebi,

jer

se je

i

na sabor dosao

kralj

i

zeljama plemstva ugodio.

Jo§ istoga dana vratio se je kralj u Budim,

Ijenoga plemstva. Sabor ostao je jo§ neko

izpraden

burnim poklicima udobrovostvorio ili obnovio

vrijeme na okupu, te je

viSe zakljudaka o obrani zemlje, o uredjenju

drzavnoga

o zupanijskim kapetanima, i drugo. Na to se je plemstvo raziSlo zadovoljno, misledi, da je skrSilo oligarhe, pak da de sada svanuti bolja vremena. I papinski nuncij Burgio radovao se je pobjedi plemstva. kao carski poslatomu, §to su bili uklonjeni iz zemlje markgrof Juraj Braniborski vijeca,

i

i

nadao miru, nego jo§ burnijim vremenima. On je smatrao, da je sav preokret bio samo u prilog Ivanu Zapolji, pak da ce taj jo§ odludnije nego prije nastojati, da se popne na prijestolje. Ta bilo je privrienika njegovih, koji su odito navije§tali, >kako de Ljudevita odpremiti, da vlada na drugome svijetu, a kraljem ce proglasiti vojvodu Ivana, koji de se onda ozeniti kraljicom Marijomc. I zaista se je dinilo nakon sabora u Hatvanu, da je Ivan Zapolja kud i kamo ugledniji modniji od samoga kralja. Samo je bilo pitanje, hode li sloga izmedju erdeljskoga vojvode novoga palatina nici; ali se nije

i

i

vazda

trajati?

(Banovanje kneza Ivana Karlovida

1521.

do kotovoza 1524; Turci

osvoji§e Knin Skradin 1522., Ostrovicu 1523., pred Klisom biSe suzbijeni 1524. Hrvati se priklanjaju Habsburgovcu Ferdinand u). Ban Petar i

poginuo u vrlo osudno doba za izmoreno ved kraljevstvo hrvatsko. Sam uvidjao je jasno, da se mora §to prije pobrinuti za novoga bana^ kako se to razabira iz njegova pisma od 1. lipnja 1520. Dne 2. srpnja govori ved o banima, koji bi se imali namjestiti (banis deinceps constituendis). Ali driavno vijede, u kojema Berislavic bijaSe

kralj

Ljudevit

II.

se je o popunjenju banske stolice

da povjeri dana, da

kako se

znamenitu

tu

vijede dini,

lada kardinal

nije

jo§

i

vi^ puta

tegotnu

ni§ta

dast.

zakljudilo

vijecalo, nije ni

Mletadki

poslanik

(non fu fato

17. srpnja bilo sloino,

Lovrinac Orto

conclusione alcuna);

javlja ali

kome toga

pridaje

da de banom postati krbavski knez Ivan Karlovid, jer za nj radi svemodni nadbiskup ostrogonski Toma Bakad od Erdeda. koji mu je u svojti (pai

rente dil cardinal Strigoniense).


KRALJ LJUDEVIT

,i6

se je knez

zaista

I

bansku

Njegova

stolicu.

kotare u vi§e iupanija

carstvom

s

bila

1526.).

kandidatom za gradove i

najzgodnijim

smatrati

obuhvatala je

prostrana;

je

brojne

obje strane Velebita, te je medjaSila na iztoku

Bosnom oko Kamengrada

turskom

(s

zupa

i

mogao

Karlovic

Ivan

driavina

JAGELOVlfi (1516

IL

na zapadu

Klju6a), a

i

s

turskim

posjedima

s

K tomu je od mladih godina svojih vikao bio gotovo svaki Turcima okom u oko, te je doslije nebrojeno puta morao s njima mejdan u malim okr§ajima i u velikim bojevima. On je izvrstno poznavao nac^in tur-

mletadke obdine u Dalmaciji.

dan

gledati

dijeliti

i

skoga ^etovanja

mnogo

ratovanja, ta kroz njegove su oblasti oni

i

u primorsku Hrvatsku, u zemlje carske

prolazili provaljujudi

mletaSke na zapadu. Borbe

i

s

Turcima

bile su

njemu dosada svakdanji kruh; za tih borba dote26alo mu je ved u nekoliko mahova tako, da je u dasovima zdvojnosti smijerao ostaviti svoju nesrecnu djedovinu. Bio je da bude banom, jer

zato najsposobniji

branedi hrvatsko

je

Napokon

vazda bila prva na udaru.

plemen§tinu, koja je

kraljevstvo branio

su

i

svoju

i

njegove rodbinske veze

da bi mogao s pomodu svojih rodjaka i svojaka ne samo uzdrzati ugled nego i skupiti gto vi§e snage za obranu kraljevstva. Njegova majka Doroteja bila je rodom Frankapanka od loze brinjsko-trza6kih knezova, a jedna sestra njegova, po imenu Jelena, bila je udata za kneza Nikolu Zrinskoga, kojega se je vladanje (Zrinj, Pedaljgrad, Dobra njiva, Novigrad, Komogovina) takodjer prostiralo u neposrednoj ulijevale nade,

banske

6asti,

blizini turske

mletackoga

Bosne. Nadalje je druga sestra njegova, po imenu Katarina, bila udata za

Bernardina

patricija

da Lezze,

ba§ po

je

te

toj

stekao knez

svojti svojoj

Ivan Karlovic brojnih prijatelja u Mletcima, koji su ga pomagali svakim naSinom, da se

uzmogne

odrzati u svojoj postojbini.

u svoju sluzbu,

mu

te

samo od

turske navale ne

njegovom drzavinom

Obcina mletaCka uzimala

svojih posjedovanja,

zaStidene.

Napokon

baCkim biskupom ^imunom od Erdeda,

Premda

je

i

je

dapade kneza Ivana

nego

od mletaCkih

i

oblasti, koje su bile

mogao

te se je

od Erdeda, kao

i

sa zagre-

pouzdavati u ta dva najuglednija

Slavoniji.

tada

postao

banom

fiast

povjeri knezu Ivanu

Razlogu za to tezko se

hrvatskim.

no mogude, da je on sam nije htjeo u obce odustalo od toga, da popuni bansku dast, jer

se nigdje ne spominje;

drzavno vijece

i

knez Ivan od nedavna bio po 2eni svojoj

dakle §to§ta bilo u prilog tome, da se banska

Karlovidu, ipak on nije misliti, jer

je

Tomom Baka6em

doSao u svojtu sa svemocnim kardinalom prelata u Ugarskoj

je

davala godiSnju placu za uzdrzavanje Ceta, s kojima je odbijao

je

primiti.

je

do-

Mogude

nije bilo novaca,

da daje banu placu za uzdriavanje deta; moguce je takodjer, da nije kneza Ivana Karlovida bilo tada u domovini, jer se spominje, da je 3. lipnja 1520. stupio u bratovStinu sv.

Duha u Rimu.

Bilo §to

mu

drago, svakako

knezu Ivanu, pade da je napokon

godine dan a,

nije ni

jer se jo§ 29. svibnja

stoji,

da

kralj nije povjerio

banske

dasti

daje ostala izpraznjena preko 1521. govori o »bududem banu kraljevine Slapopunio,

i

U to vrijeme bilo je prepugteno hrvatsko kraposve svojoj tuznoj sudbini. Pojedini kapetani branili su dodu§e kraljevske gradove sa svojim posadama, koliko su mogli, ali inade zapinjali su svi poslovi u zemlji, jer vonije<

(futuro

bano regni Sclavonic).

ljevstvo

niti je bilo

napustiti kralj

valjane uprave ni destita suda.

posve Hrvatsku,

i

da

jednom rekao, da ona za

hrvatski knezovi

stall

razmiSljati

Karlovid, knez Bernardin

nj

ni§ta

i

mora

pokoriti

gospoda sultanu

vrijedi.

i

nastavljaju

Kraj

Na koncu i

kao punomocnik

i

mu

pladati.

je

tada kralj mislio

poslanik Orio, kako

takih

prilika nije dudo,

1520. sastaju

rodjacima,

i

mu

je

da su

se knez Ivan

onda knez Nikola

prvih mjeseci slijedede godine. Dolazi

sultanov

pogadjaju s Turcima, da ce se harad

kao da

zaista,

mletadki

Frankapan sa svojim sinovima

neki Hasan od Zvornika

da se hrvatska

ne

se

javlja

o svome spasu.

Zrinski vi§e puta na dogovore, koje

pade

Cini

je istina, Sto

Kardinal

iz

Carigrada.

ditava

Svijet natuca,

Hrvatska od Save do

Toma Bakad od Erdeda

hvali se

doduSe na podetku veljade 1521. pred mletadkim poslanikom u Budimu, kako su zagre-


BANOVANJK KNKZA IVANA KARL0V16a (1521. DO KOLOVOZA

hrvatskih

i

knezova

Toma

mletaiko vijede skradinski biskup tuje

ime, da

u njihovo

obcina, papa

317

Simun od Erdeda knez Petar od Erdeda sredao osujetili pogodbu s bosanskim palom; ali za mjesec dana 17. oiujka dolazi u

biskup

baCki

1524.).

i

ce se oni

Niger

ostale kr§canske vlasti ne

knez Ferdinand Frankapan

s vi§e

kao poslanik hrvatskih knezova,

sultanom

sa

nagoditi

U

pomognu.

drugova

haraC

mu

te o6i-

obedati,

ako im

svibnju opet nalazi se u

Budimu

i

svojih, te javlja kralju,

da ce se hrvatski knezovi pokoriti Turcima, ako im do konca mjeseca ne dodje ozbiljna pomod. Hrvatskim knezovima ne bi pomodi ni odkuda, ali se oni uza sve to ne podloPoslaniiki tajnik mletadki u Budimu, Franjo Massaro, javlja doduSc u Mletke svome prijatelju Danijelu Renieru: ^H^vati se nagodiSe s Turcima obedaSe im haraiw; no ta vijest nije bila istinita. Hrvatska su gospoda doduSe agovarala s bosanskim sandzakom sultanovim pouzdanicima u ono vrijeme, kad je Sulejman dizao veliku vojsku svoju na Beograd, jer su time htjeli odvratiti buru od svoje domovine, §to im je donekle po§lo za rukom; ali dogovori nijesu doveli do konaCnih iiSe

sultanu.

16. srpnja

i

i

i

pogodaba, pa6e kad su se zgadjale osudne borbe u Srijemu oko Beograda u mjesecu kolovozu 1521., onda je banovac Pavao Kere6enji sa 1500 hrvatskih konjanika iz Zdenaca poSao u Ugarsku, da se pridruzi kraljevoj vojsci kod Tolne, dok je knez Bernardin i

Frankapan sa svojim 6etama stajao na prvoj polovici 1521. ni

u Biha<5u, da zakr6i bosanskim Turcima dogovaranja hrvatske gospode s Turcima u imala druge svrhe, nego da sultana zavaraju, a u isto vrijeme da

potaknu svoga kralja

ostale vlasti krScanske

put u hrvatsku zemlju. Prema tomu

nijesu

ni

nova

na ozbiljnu pogodbu

mislili

kad

nada,

i

straii

nijesu

je

mladi

na pomod za tuznu zemlju svoju. Hrvati manje, §to im je ba§ tada sinula

Turcima, to

s

nadvojvoda

Ferdinand

preuzeo

upravu

susjednih

njima

austrijskih zemalja.

Ferdinand doprineo naravno zabrinut za svoje austrijske zemlje Jamadno je da je kralj Ljudevit nakon pada Beograda opet neku brigu posvetio hrvatskomu kraljevstvu. Kralja je nagnao na to i odludni postupak njegovih kapetana u Kninu i Skradinu, koji bijahu doSli k njemu u Peduh, te mu polozili svoje dasti, da ih ne stigne Ijaga kazna nevjere, ako bi izgubili povjerene im gradove, kojih nijesu mogli vi§e braniti radi pomanjkanja ratnih potrebStina. Ljudevit je jedva sklonio redene kapetane, da i

i

da su se

povratili

na svoja mjesta;

popuni izpraznjenu baniju

a

hrvatsku.

na to je namah Vec na podetku

ozbiljnije

listopada

podeo

misliti,

kako da

natucalo se je o tom,

kako je kralj imenovao banima kneza Ivana Karlovica zagrebadkoga biskupa Simuna Erdeda; od medjutim nagadjanje izpunilo se je samo glede prvoga. Na koncu listopada i

ili

s

prvih dana studenoga 1521. boravio je knez Ivan Karlovid u Budimu, gdje je ugovarao

kraljem

i

njegovim vijecnicima, uz koje

da je knez dobro znao, da 6e ga

primio namijenjenu

bi uvjete

neuredno

kralj

mu

Bududi

Cast.

nedostatno pomagati, nije

i

nikako

htjeo primiti vrhovno zapovjednidtvo nad kraljevskim gradovima, kojih je jo§ uvijek prilidno u zemlji bilo (Senj,

nedadi

ili

nemaru

da kapetani

koji

kralj evskih

Knin, Skradin,

od

njih

Klis),

gradova u Hrvatskoj budu

propuste, a ban da 6e braniti zemlju jedino

poslove upravne

je

to

Tako je moida

i

jer

nije

htjeo,

do§ao u neprijateljske ruke.

I

da ga bijede, ako

bi

po

tako bi onda odredjeoo,

sami odgovorni za sve, §to udine

na otvorenom polju, a uz to

viiiti

ili

ostale

i

sudadke.

Ivan Karlovid prvih dana najtuznije doba, §to

studenoga 1521. postao hrvatskim banom. Bilo

pamti

ga

krvava prollost

hrvatska.

Jo§ se nije bio

drugn svomu Petru Keglevidu spasti grad Buiim. Keglevid je naime bio u kraljevskoj sluibi kao ban jajadki, a u njegovu gradu Buiimu, koji je stajao na medji blizu turske Bosne, bili su u tamnicama zatvoreni mnogi turski suinji. Ti se nekako prevarom oslobodiSe veriga tamnice, pak poubijaSe straie obla-

pravo uiivio u bansku

dast,

morao

je

i

i

daSe gradom.

To

bijaSe velik udarac

i

za Keglevida

i

za

ditavu zemlju, kojoj je zapH-


KRALJ LJUDEVIT

2,g

jetila

Buiim, da

Ban

opasnost.

najveda

vece

zaprijedi jo§

11.

JAGELOV16 (1516.

na prve glase o

je Ivan Karlovic

No

zlo.

— 1526.). pobuni pohitao

toj

pred

vojske, da silom opet osvoji

ne imajudi dovoljno

nego utanaci s buntovnim Turcima, da ce mu oni predati sve u njemu, a zato im budi slobodno vratiti se u svoju postojbinu Jo§ grad 26. sijednja 1522. izdao je Petar Keglevid pismo pred dazmanskim kaplolom, u kojemu potvrdio, da mu je ne samo grad je pohvalio bana Ivana Karlovica radi toga djela i drage volje povratio; all namah zatim plaoko njega posjedovanja sva Buzim, nego kojih je Petar Keglevic nemilo opadnuo uslijed razmirice, nule su izmedju oba bana medju inim, kako ne ce da vrati grad svoga druga pred samim kraljem. Obijedio ga je Krupu Erdedima, koji mu je pokojni kardinal Tomo Baka6 dao samo na uzivanje do grad, ne htjede juriSati na nj, i

i

vi§e puta dozivao

opoziva; kako je nadalje u prijasnje vrijeme

hovom

pomocu

se

boric protiv Emerika Tureka

i

protiv banskih tela, obudovljele banice

i

druge izgrede

i

nevjere

i

drzave.

Na

i

s nji-

Grabarskoga, kao

napokon kako

Beatrice Korvinke;

kralja

Turke u zemlju

Berislavica

je podinjao

tako tezke potvore izdao je kralj i

protiv Ivana Karlovica,

obtuJen.

protiv

Franje

svakoga, da svjedoci Budimu pismo, u kojemu je pozvao sve ako moze §to potvrditi od onoga, radi 6ega je od Keglevida

u

Ljudevit 23. veljade

i

Oni se medjuiim, da mozda doprinijelo, da

se nitko

na§ao

nije

te potvrdio

potvore jajadkoga bana;

ono vrijeme odrekao svoje dasti, a to je na §to je kralj, ne imajuci drugoga zgodnoga muza, baniju povjerio Gilethfiju, kojemu VrbaSki grad. Opreka medjutim izmedju Banjaluku )e bilo braniti ne samo Jajce, nego Keglevic

se je Petar

i

bana Ivana Karlovica

u

i

Petra Keglevica obstojala je

i

dalje; jo§

i

kolovoza 1522. po-

25.

od Lendave, da predade neko ziva moglo doznati, kako je Ivan Karprema tuzbi Keglevica Petra pismo, iz kojega bi se lovid prisegu i obecanje svoje pogazio, kad je po smrti hercega Ivani^a Korvina s povirovitickoga

kralj

Ivana Banica

vlastelina

(Banffy)

mocu Turaka oteo njegovim kapetanima grad Mutnicu. Vec pri prvome koraku u banovinu svoju namjerio se je Ivan Karlovic na goleme protiv§tine, to bas ondje, gdje bi morao nadi najizda§niju podporu. Jajadki zaprijeke i

i

ban

i

hrvatski plemid opro se

nije

mnogo

mu

kraljevstva. Pri

u CeSku,

i

svome drugu

i

suplemeniku. Ali Karlovica kao da sve to

moguce

smetalo, vec nasuprot bodrilo, da sto

tome

za kojega je

Ugarskom

upravljao

viSe cini za

obranu povjerenoga

pouzdavao u kralja Ljudevita,

nije se toliko

palatin

Stjepan Bator

koji bijase oti§ao (in

absencia regie

pomoci u nadvojvode Ferdinanda i upravitelja njegovih austrijskih zemalja. Dne 15. ozujka 1522. piSe ban Ivan Karlovid iz svoga grada Udbine pismo nadvojvodi Ferdinandu, »svomu vazda premilostivomu gospodaru* (domino nostro semper graciosissimo), u kojemu se njemu zahvaljuje za 300 dukata, koje mu bijaSe poslao po svojim sluzbenicima za uzdrzavanje uhoda (pro tenendis exploratoribus). Nadalje ga moli, da kao dosad pomaze i Stiti njega samoga krajinu hrvatsku, jer nema inaie nikoga, koji bi ga podupirao. Turci naime neprestano maiestatis locumtenens),

nego

je potrazio

i

na§ao

i

(continue) stoje na krajini, te

mnogo

zadavaju

dapaCe, kako se bosanski pa§a sprema, da sa ili

Bihad.

Nekoliko

upraviteljima

namjerama.

i

dana

zatim,

jada

i

§tete

svojim provalama.

svom silom svojom dodje

27. ozujka, pi§e

ban pismo

iz

Cuje se

podsjedati

svoga grada

Krupu

Mutnice

vijecnicima doljne Austrije, te ih potanje obavje§cuje o turskim provalama

On im

kako

netom brojna turska vojska preko gora provalila u moru; s toga se je vrlo prepao, jer je suvi§e bio udaljen od onih krajeva, jer nije imao deta, da im u susret podje. Medjutim je puk u onim stranama po uhodama bio ubavijeSten o dolazku Turaka, te se je za vremena mogao bijegom spasti. Turci s toga nijesu mogli mnogo State uSiniti, ved i

hrvatske strane

i

javija,

je

njegova imanja, koja su blize

i

i

su neki das podsjedali jedan

njegov grad i onda otiSli. Po jednomu turskomu suznju, kojega su banovi sluzbenici zarobili, doznalo se je, da je redena vojska bila poslana od pa§e bosanskoga, samo da razvidi stanje i broj vojske u hrvatskoj kraljevini, a na to bi


BANOVANJB KNEZA IVANA KARLOVi£a (1521. DO KOLOVOZA dana sam pa§a imao

iza petnaest

s

topovima doci u Liku,

1524.).

319

kraljevske

te podsjesti

i

ba*

dok ih ne osvoji. Ban traii pomodi.jer mu nedavno zajednidki gospodar (dominus noster communis), naime nadvojvoda Ferdinand, pisao, neka se naprosto na njih obrati, ako hi ga prijeka potreba sna^la. Neka mu po^lju bar 300 vojnika s neSto konjanika, i to Sto brze, da bi jo§ prije 0£na£enoga dana nove gradove,

i

dotle se kudi ne povratiti,

je

mogao

de inade Hrvatska propasti (alioquin actum erit de po noci trsim da skupim dete, te sam naredio, da se taCroacia). kodjer iz Slavonije pozure Sto moguce brojnije cete meni poslati*. Bila je zaista skrajnja nuzda, da se ban dobro pripravi obskrbi, jer su se Turci spremali udariti na Hrvatsku s vecom zestinom, nego ikad prije. Sultan bio je naime ozlojedjen, sto su hrvatski knezovi proSle godine za podsade Beograda, dogovarajudi se o tako Turke nadmudriti. Trebalo predaji, umjeli odkloniti vede zlo od svoje domovine neprijatelja »I ja se

jer

suzbiti,

po danu

i

i

i

se je osvetiti Hrvatima; s toga se ne de

§enjem zemlje, nego ce bosanski

i

Turci

zadovoljiti

obidnim provalama

mostarski pasa, pomagani

detama

i

pusto-

Carigrada, na-

iz

da po Sto po to osvoje poglavite gradove hrvatske kraljevine, koji su dosad bill obrana n]ezina. Bududi da su se Turci spremali na sustavno podsjedanje krajiikih gradova, nije dudo, da je paiatin Stjepan Bator bio osobito zabriaut za Jajce, kako se

scojati, §tit

i

razabira

njegova pisma od 15. ozujka 1522., kojim zapovijeda zagrebadkomu biskupu

iz

^imunu od Erdeda, da

§to

u redeni grad.

unijeti zito

prije

A

digne na noge svoje

kako su se tek

banderijaice, koji

uzrujali iiteiji onih

se je biio bojati, da ce osjetiti jarost tursku!

gradova

i

bi

pomogli kojima

varoSi,

Najbolje se ogleda tezka briga

tih

iitelja

u pismu, §to su ga skradinski gradjani sa svojim knezom Markom JuSidem 29. oiujka upravili na kralja Ljudevita. >Mislimo<, pisu oni, »da nije nepoznato va§emu velidanstvu, vec od mnogo godina radi predestih provala bijesnib luraka toliko naroda neobranom odvudeno u Tursku, da nikako vi§e ne mozemo baviti se duvanjem Zeledi ipak na§u vjernost, na grada Skradina. koju smo poput na&ih toga prenesrecnoga predja prema velidanstvu vaSemu obvezani, neoskvrnuto odrzati i destito saduvati, poslali smo minulih dana kljude redene varo§i k vaSemu velidanstvu po plemenitim naSim Mihajlu Skvorlidu (s molbom), da bi va§e vehdanstvo dosugradjanima Jurju Stansidu upravljalo njom, kako (duvanja), te odsad samo vodilo brigu oko nje nas stojalo rijeSiii podesnije cinilo. Sada pak, bududi da se vrlo jaka vojska turska skuplja bi se bolje

kako

je

stale

i

i

i

i

i

u Smju

Cadvini, dali

i

da se §to zgodnije

smo

zaStititi

tri i

strane redene varoSi

braniti

uzmognemo.

naSega premilostivoga gospodara, da

udostoji

Skradina ograditi

S toga molimo

redene

na§e

i

zatvoriti

zidom,

vaSe velidanstvo kao

poslanike

natrag poslati

i

nama dobrostivo dozvoliti, da bar s da§du smijemo odavle otidi, jer viie u sluzbi va&ega velidanstva ostati ne mozemo. Vi§e toga reci de va§emu velidanstvu na§ plemeniti »ugradjanin Baltazar StipSid, kojemu neka vjeruje kao nama samima. Zelimo, da bi va§e zajedno

velidanstvo

sredno

Ik

i

s

prejasnom

gospom

kraljicom,

naSom

premilostivom,

ostalo

zdravok

Ovo

je posljednja

poruka

nevoljnih

Skradinjana, koji

su nagovijeStali skoru sud-

binu svoga grada. Vec prvih dana iravnja duje se sa svih strana o zestokim provalama Turaka u hrvatske oblasti, pade i u susjedne zemlje nadvojvode Ferdinanda. Zemaljski

kapetan u Kranjskoj, po imenu Ivan TurjaSki (Auersperg), zatira zemaljski kapeian Atajerski Sigismund Dietrichstein, kao i pojedmi mjestni kapetani u tima vojvodmama uzpregnuli, da stanu na put pustoSenju turskih haradiija u svojim zemljama. zurbali se i

Poslali bila

na to u Slavoniju

zadada

i

Ivan Karlovic stajao je jo§ 14. travnja

i

ved nekoliko dana poslijc, svakako prije 22. travnja, sukobio negdje s Turcima, koji su se krcati plijena vradali iz Kranjske i sjeverozapadne

zemaljskoga kapetana, se je

Sigismundom Weichsclbergcrom, kojemu je njegova banovca Pavla Kcrcdenja. Ban u Mutnici, odakle je tralio pomodi od kranjskoga

neSto deta pod

pomagati bana ivana Karlovida all


KRALJ LJUDEVIT

II.

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

2000 konjanika, te je u osudnom boju odrzao pobjedu, roblja. barem jedan dio ugrabljenoga plijena prinudivgi neprijatelja, da mu ostavi predteda joS ieScih borba. Dne Opisana provala turska bila je medjutim tek se pa§a bosanski zajedno s bokako Mutnice, iz Karlovic 29. svibnja javlja ban Ivan dvanaest dana udariti ili na austrijske za ce oni kako sanskim sprema na veliku vojnu, te gradove. Malo dana njezine osvoje kraja do da ih pustose, ili na Hrvatsku, da Hrvatske. Ban je imao

uza se

i

zemlje,

Krizevaca Sigismund Weichselberger, koji je onamo do§ao banov teklid iz Hrvatske s vijeScu, da su na sabor siavonskih staleia, kako je stigao osvanuli pred nepredobitnim dosad topova mnogo s i Ijudi Turci s velikim brojem Ban moli, neka se §to prije o torn jurigati. hrabro nj gradom Kninom, te poieli na krzmanja pohitaju sa* svojim ikakva bez da obavijeste kapetani u Ljubljani i Kranjskoj, zatim,

dne

3.

konjanicima u Biha6, gdje ce ih on Cekati sa svojom vojskom. Vracajudi se Kri2evaca u juznu Hrvatsku pi§e opet sam ban Ivan Karlovid 6. lipnja iz Topuskoga

pjeSacima iz

lipnja, javlja iz

i

upraviteljima austrijskih zemalja,

grad Knin, te udaraju na pasti redeni grad,

pak

nj

iz

mu

kako

je stigla izvjestna vijest,

topova dan

zaklinje upravitelje,

i

da

noc.

mu

On

da su Turci podsjeli

se zivo boji, da bi

put

taj

mogao

za volju Bozju poSlju neSto vojske, jer

i spasti, te neprijatelja protjerati (filleicht bi >moida mogao pomenuti grad osloboditi und erretten und die feindt verjagen). erledigen geschloss benant mechten wier das vojsku, da podje podsjednutomu Kninu u skupljao i Dok se je ban spremao

pomoc, bijaSe taj grad ved spao u tursku jo§ pod konac svibnja osvanuli sa 25.000

jemu dosta

juri§a stao ugovarati

o

brani,

ili

Ijudi

hercegovadki sandzaci bijahu

mnogo topova pred Kninom, u

s

i

i

plemid Mihajlo Vojkovic

je tada zapovijedao hrvatski

momCadi, da se

Bosanski

vlast.

se je

prepao turske

sile,

samo da

predaji. I zaista su Turci,

grada, pristali na pogodbu, te posadi dozvolili slobodno

iz

KlokoCa. Taj

pak

je

ili

nije

ko-

imao

ved nakon nekoliko

se zadobave toliko iudjenoga

otici,

posto im je Knin na vjeru

Po mletadkim vijestima zgodilo se je to jo§ 28. svibnja u odi Spasova dne. Glasi o padu Knina djelovali su potresno po ditavoj nesrednoj Hrvatskoj. Nevoljni zdvojni zitelji Skradina, dim su dull, da se je Knin predao, ostavili su s mjesta svoj

predala.

i

slabo utvrdjeni grad

i

su

varoS, te

u mletadki Sibenik, a drugi su

se

trazili

na sve strane: jedni su

razbjegli

spas

na otocima.

svoj

Turci namah zauzeli opustjeli Skradin, te smjestili u

nj

Na

Karlovic bio je gotovo bijesan na Vojkovida, smatrajudi jamacno, da

grada prije reda predati.

Razpoloienje u Hrvatskoj

to

posadu od 500

mu

se

sklonili

slavodobitni

su

Ijudi.

Ban Ivan nuzdno

nije bilo

ogleda se najbolje u pismu, §to ga

Topuskoga zagrebadkomu biskupu Simunu od Erdeda. sam precastnomu gospodstvu vasemu o gubitku Knina pak Turci podsjeli Klis i na nj udaraju. Prolle nodi prenodili

je 12. lipnja opat Andrija pisao iz

»Pro§loga dana (11. lipnja) pisao i

su

Skradina; sada kod mene detiri

su

dovjeka, koji su nazocni

bili,

kad su Turci opasali Klis

i

podeli na nj

po pomod pred kraljevsko velidanstvo. Jednako su knezovi Frankapani) zauzeli grad Mihajla Vojkovida, po imenu Klokod, u kojemu su bila samo dva dovjeka Tu su naSli takodjer sve prazke topove (barbatos Pragenses), koje bijaSe kraljevsko velidanstvo dalo za obranu Knina; kako se ka2e, dali su ih odvesti. Mihajla je (Vojkovida) dao ban, kako se govori, okovana odvesti u Udbinu. Sada ku§a gospodin ban osvojiti grad Cetin, te se misli, da ga je danas podsjeo. On bo prijeti knezovima Slunjskima, Sto su ono udinili, a nemaju naloga od kraljevskoga velidanstva. Ti su knezovi prionuli za kneza Bernardina i pripravljaju se za rat protiv bana, ali §to de se medju njima zgoditi, ne znam. Juder je umro knez Nikola (VI. Frankapan) Trzadki. Gradove i sva ostala imanja zauzeo je ban za sebe. Nadalje onoga paSu, koji osvaja gradove nutarnje Hrvatske, zovu pa§om mostarskim; drugi je paSa bosan.ski, koji se sprema osvajati grad Bihad. Kazu, da je u njega brojna vojska. Znadem, da de jedan dio vojske opasati Bihad, a drugi dio kuSat

juriSati;

Slunjski

ti

Ijudi pohitali

(Juraj

II.

i

su

Matija

II.

.

.

.


BANOVANJE KNEZA IVANA KARL0Vi6a (1521. 00 KOLOVOZA 1524). ce pustoSiti ove krajeve medju rijekama

Unom

i

3««

Savom. S toga molim vaSu predastnost

kao gospodina svoga premilostivoga, neka mi dostoji dati jednu centu salitra, da bi lakSe .< Iz pisma razabiramo, da je mogao neprijatelju odoljeti ban plemica Mihajla Vojkovida prema odredbama starijih dekreta radi gubitka Knina Skradioa odludio kazniti tim, da mu oduzme njegov grad Klokod. Ali pri tome prene samo tamnicom, nego .

.

i

i

tekli

su ga knezovi

Slunjski (Frankapani), otevSi

Poradi toga doSlo je do oStrih opreka digao, da njima

Knezovi Juraj

otme grad

II.

se 13. lipnja

i

iz

Cetin, kojim su oni u

onih

i

kraljeva

redeni grad.

koezova, te se je ban po-

ime svojih rodjaka

loze upravljali.

iz te

Frankapan Slunjski na^li su se sada u velikoj neprilicf, te obratili na zagrebadkoga biskupa ^imuna od Erdeda

Matija

II.

grada

Cetina

Kralj Ljudevit S mjedene

naloga

sve bez

izmedju bana

medalje. Napit: >Lndovicot

:

II.

VUdUUi : filiiu Hnngariae :

:

et

:

Bohemiae

Narodnj

&

mus^

c(eter*): rex: 15*5.

u Budirop^tU.

ban Ivan naovim pismom: >Neka znade va§a predastnost, da nas je knez krbavski da diie na nas vojsku njegova iz ovoga kraljevstva, velidanstva. Razlog tomu nije nego osobito neprijateljstvo, koje je vazda prema nama gojio, pak i u ovome sludaju, kad smo mi (zauzeli) grad toga plemida Mihajla Vojkovida, Skradin u gornjim stranama Hrvatske koji je u ovo vrijeme krajiSke gradove Knin izgubio potratio, poradi dega prijeti sada ovomu kraljevstvu skrajnja opasnost od Turaka .... Ban diie vojsku na nas, a ne de se oprijeti Turcima, koji navaljuju na poglai

s

kanio na svaki nadin protjerati

i

i

i

Hit. pot).

II.

lU.

91


KRALJ LJUDEVIT

342

vite kraji§ke gradove.

dostojala to pisati

.

ne

kapetanu

obznaniti

i

pre5astnost kao gospodina

S toga molimo vaSu

vojskom protiv Turaka prvom saboru u ime Bozje .

da ne

.,

.

pribivati

i

prijatelja,

da

bi

ostalim plemicima kraljevstva, koji upravljaju

i

oni

bi

(i

(1516—1526).

JAGELOVlfi

II.

uitali

na nas;

ondje odgovarati).

mi demo sami glavom

a

Ako nam

u

kraljevsko velidanstvo

nase sluzbe htjelo darovati spomenuti grad redenih plemica (Vojkovica), koji onom zgodom zauzeli, mi demo isti grad predati onomu, koga njegovo veliaanstvo

bi za

smo

ozna6i,

samo banu ne cemo ga nikako

dobro doznati, kako Keglevica

je

isti

ustupiti.

mogla takodjer preplemide toga kraljevstva, naime Petra

Vala

gospodin ban odiidnije

Mihajla Tureka, progonio, premda su oni vazda prevjerno

i

kraljevstva; sada pak, po§to ih je progonio a nije

nas protjera. Preporudamo se

svomu gospodinu

Dok

je predastnost

i

predostojnomu

mogao

stajali

i

nitiju tvrdinju

prijatelju*.

ban Ivan Karlovic morao ovako boriti s knezovima Slunjskima, bijahu Skradina oborile na grad Klis, jedinu jos zname nakon pada Knina hrvatsku na jugu Velebita. Klis je tada branila posada od 300 junaka i

kojima je zapovijedao knez Petar Monokovic, zamjenik kliskih kastelana Petra Kruzida. Zestoki juri§i turski kapetana Gregorija Orlovcida

i

i

Ali posada

trajabu preko detrnaest dana.

i

da

je,

drugoga svega kao

se je

se turske dete

3. lipnja

na braniku

prognati, digao se

predastnosti glede toga

toga vaSoj

s

ih

je viSe puta izlijetala

iz

zajedno senjskih su

zapoceli

vec

odbijala je hrabro sve navale, pade

grada, te je suzbijajuci neprijatelje otimala

im zastave

topove,

i

pak je onda s turskim glavama i zastavama kitila zidine nepredobitnoga grada. Uvidiv§i napokon mostarski pa§a, da je zaludo izgubio viSe stotina svojih Ijudi, okanio se je daIjega podsjedanja, te je 18. lipnja

zapisao je o

malo podten Namah

s

iza

nj

pak

;

ta

Hrvatski

izpod Klisa.

svemu tomu ovo: »(Godine) 1522. na

kako pride poda

prvi d(a)n

oti§ao

potla

isti

29.

Ijetopisac

^irnun Glavic

maja uze§e Turci Tnin Klis,

baSa pride pod

i

Skradin

i

pojde

pod njega*. pada Knina

i

Skradina, jol

prije

srecne

obrane Klisa, bija§e nadvoj-

voda Ferdinand, tezko zabrinut za svoje zemlje, poslao u Hrvatsku vrhovnoga kapetana svoga, grofa Nikolu Salma, da bude banu Ivanu Karlovicu rijedju i djelom u pomoc. Grof Nikola Salm stigao je sa stajerskim zemaljskim kapetanom Dietrichsteinom u polovici lipnja

da se

u Hrvatsku, gdje se je

dini za dalju

dogovorima, kao

i

obranu zemlje.

banom sastao upoznao, te s njime utanadio Ita Dne 23. lipnja 1522. izvje§cuje Salm nadvojvodu o s

i

o tom, kako se Turci ponovno spremaju provaliti u Hrvatsku, da

udare ili na Bihad ili na Krupu. Salm u to ime na banovu molbu salje istoga dana 400 konjanika u Bihad, da se pridruze banovoj vojsci. I potonjih mjeseci, u srpnju, kolovozu rujnu, kad su turske dete provaljivale ili prema Klisu ili prema Uni, Kupi i Savi, vazda je grof Salm budi sam budi sa svojim detama pomagao bana, te tako i

mnogo

da Turci nijesu dalje osvojili ni jednoga hrvatskoga grada. Dne ban Karlovic grofu Salmu ovako: >Po§tovani velemozni gospodine, prina§ vrlo cijenjeni .... Obznanili smo va§oj velemoznosti, kako imade nekih doprineo,

26. lipnja pi§e jatelja

i

izmedju gospode ovoga kraljevstva, koji nimalo ne slu§aju ni vase ni moje zapovijedi, nego se vazda opiru nalozima njegova velidanstva i mojima, §to nikako ne demo vi§e da trpimo. S toga smo povjerili nasemu banovcu Pavlu Keredenju, da mora kazniti te (odmetnike) radi njihove okorjelosti

i odpornosti. Molimo zato vasu velemoznost, da bi obzirom na na§e prijateljstvo udinili, te istomu banovcu pridruzili toliko pje§aka, koliko mu bude potrebito. Time dete nam u velike ugoditi, pak demo se trsiti, da vam milo za drago povratimo<. Po tome pismu sudimo, da je vrhovni kapetan nadvojvode Ferdinanda ustupao svoje dete banu Karlovidu i onda, kad je trebalo skuditi odmetnu

s

hrvatsku

u

i

slavonsku gospodu. Grof Salm na dogovore, tako najprije

Hrvatskoj

i

ban Ivan Karlovic u

Stenidnjaku, a

sastajali su se vi§e

onda

poslije

11.

puta

rujna

i

u


BANOVANJB KNBZA IVANA K.ARL0Vi6a (1521. DO KOLOVOZA Jastrebarskom, odakle

iama

Salm potanko

je

1524.).

svoga gospodara

tzvjestio

^23

o turskim prova-

namjerama.

i

Tako

nastojaDJem oadvojvode Ferdinanda

je

neko vrijeme ostalo saduvano od

kraljevstvo za

njegovog vrhovnog kapetana hrvatsko

i

Ban Ivan Karlovid mogao koncu god. 1522. odahnuti, te se viSe baviti nutarnjim poslovima svoje banovine. Posljednjih dana prosinca nalazimo ga u Cazmi, gdje no TrSi sudske poslove; a Zagrebu pismo, u kojem obznanjuje, kako su zagreba£ki 5. sijeinja 1523. izdaje u kaptol zagreba^ki utanadili, da sve razmirice i parnice, koje biskup Simun od Erdeda od vi§e godina medju njima obstoje, imade dokondati protonotar kraljevine Slavonije, po imenu Stjepan Henczelffy od Petrovca, kojemu je slobodno jo§ uzeti nekoliko ple-

je

daljih gubitaka.

na

i

mickih sudaca

ce

nemamo

saboru

Na saboru

prisjednika. Jo§ za boravka u

i

Slavonije, koji

se

samo znademo, da

;

doSli su u Krizevce

protonotarom

s

ban urekao sabor kraljevine

bija§e

je bilo burnih razprava,

i

Potankih

da se

banovcem svojim

bio je nazocan ban Ivan Karlovid s

Pavlom Keredenjem, zatim s

Cazmi

1523. u Krizevcima.

25. sijednja

sastati

Stjepanom

i

vijesti

o tome

je svrSio tuinjavom.

kriieva£kim zupanom

Henczelffyjem;

prigodom

torn

slobodne obcine na brdu Gradcu kod Zagreba raolbom, neka ban odredi povjerenstvo, koje 6e ustanoviti medjaSe njezine. Ban je taj takodjer poslanici

posao poveljom od

5.

veljace

6azmanskomu

povjerio

Da

kaptolu.

je bilo smutnja na

saboru, dokazuje pismo, koje su 10. veljade izdaii neki plemici na sYoje dnigove u Sla-

PODPIS KRALJA LlUDEVlTA IL pismk, koje

Saiifiljea

je

1526. pismo p«pi. Cita s:: Ladoviciu rex Hangarie et Bohemie (e)tc(eteta)

2o. srpcja

mana

p (ro)p(ri)a.

Vatikanaki arkiv n Rima.

voniji,

koje po

i

ma

plemida

plemstvu Ivan

Tab

prilici

koje

ovako

i

i

i

universitati nobilium) iste kraljevine, gospodi

(toti

(de Thah), Ivan Kastelanovic (Castellanffy), Ivan

braca, pozdravljenje

i

vjedno prijateljstvo.

dana, nakon odiazka na§ega kraljevstva nanijeli

i

pojedinima odliinim plemenitim sudcima >Svima ^itavomu u obsegu kraljevine Slavonije, kao

(Nelepewczy), Pankracije, Ivan, Mihajlo, Kristofor

lepid

sviju

glasi:

zupanije, obstojece

pogrdu

i

iz

Mogli ste

i

vama

nas stanovite plemide ondje telko izprebijali,

vaSu

odredili

neku

dimnicu

(pecunias

i

bradi na§oj Baltazar Ba<5an,

Ljudevit

Pekri, Franjo

Volfgang od Zempfia vec Cuti, kako su netom i

Kriievaca, neki neprijatelji

sramotu nama

i

i

suviSe

na

pro&lih

naSi izmedju podanika

jo§ na uStrb

tro^ak

na§

ovoga

slobode naJe

(time), Sto su protiv

fumales), da

Ne-

ostala

i

i

i

sramotu naiu

nastave s

nama

da iz na§ega tulca strijele oa nas odapinju. Odluiili smo 8 toga sa svom nama nesnosno svako gospodom magnatima ove kraljevine, kojima je jednako kao nedjelje Invocavit dojdude se (22. velja£e) u vrijedjanje da kraljevine, krSenje slobode kako hi se posavjctujemo, se ondje pak da varoSi Doljnim Zdencima drii neki stanak,

pravde

(lites),

i

i

i

moglo

nadi lijeka proti udinjenoj

bolje povratila.

Molimo

i

nam

pozivamo vas

porugi s

i

povredi, tc

nama naSa

toga ovimc kao bradu

1

Cast sa£uvala

prrdrage

prijatelje,

tit

da


<

*2^

KRALJ LJUDEVIT

^

JA6EL0V1C (1516.— 1526.).

II.

na ustanovljeni dan na reSeno mjesto svaki sam glavom zakopaju, nego da ostane na nama dodje, jer bi bolje bilo, da umremo ili da nas zive da inako ne cinite; dimnicu opominjemo, takva uvreda i sramota. Ponovno vas molimo i daje, jer tko pak, protiv nas samih tako nepravedno odredjenu, neka nitko od vas ne za volju zivota

Casti

i

svoje

u6inio se smijesnim. Iz Grdjevca u utorak namah god davao, nanio bi sebi §tetu godine 1523. Apolonije, mudenice iza praznika djevice i stvoriti sliku o daljim razmiricama u Slamogli Nema podataka, po kojima bi si ugarski sabor, koji je poslije u svibnju i voniji; samo je vrijedno spomenuti, da je lipnju bio na okupu, filankom 26. odredio, da se vanredna daca od godiSnje dvije forinte i

bi je

i

pobira takodjer u

(item da Sclavonia

Slavoniji

et

protivilo

se je o6ito

pariter est intelligenda), §to

Transylvania praemissa

contributio

povlasticama te kraljevine, po

starim

kojima je ona placala samo polovicu dada, ustanovljenih za Ugarsku. Medjutim ne javlja se niSta, da li su slavonski stalezi recenu odredbu ugarskoga sabora naknadno prihvatili ne znamo ni to, da li je ovaj put kralj poslao zasebne povjerenike u ili zabacili, pate Slavoniju,

da o torn sa stalezima

razpravljaju.

Medjutim je hrvatsko kraljevstvo

namah

proljeda 1523, opet stradalo od turskih

s

mletacka Dalmacija nije bila vi§e sigurna i mirna, odkad su grad Knin osobito Skradin bili u turskoj vlasti. NaroCito zaprijetila je velika opasnost mletaCkomu i gradu Sibeniku, kad je u ozujku pred Sibenskim tijesnom osvanulo vise turskih brodova,

Fade

provala.

ni

kanalom

do Skradina. Ipak vecih uspjeha iznova dobro utvrdili, i k tomu po svojim poslanicima u sultana izradili, da je bosanskomu i mostarskomu sandzaku zabranio dirati u mletaSku drzavinu; dok je opet u drugu ruku nadvojvoda

kojih je zapovjednik traiio, da ga puste

nijesu Turci polu6ili, jer su u jednu ruku

cete u

Ferdinand drzao svoje straze

ploviti

Mletci svoje gradove

onim krajevima Hrvatske

i

kljuc njegovim zemljama, a naro6ito Kranjskoj

ili

predlagao svome §urjaku, da

Do

mu

i

Slavonije, koji §tajerskoj.

su

bili

pred-

Ferdinand je pace

posve ustupi kraljevinu Hrvatsku, pak da ce ju pridruziti

ali je Ferdinand preuzeo obranu kraji§kih u Hrvatskoj, primao u svoju sluzbu hrvatske plemice, kralja. koji su ga po tom po6eli i smatrati za svoga pravoga gospodara Nadvojvodi Ferdinandu bilo je poglavito stalo, da za§titi gradove na Uni, kao druge; manje mu je bilo do toga, da brani gradove na jugu Velebita, Bihac, Krupu

svojim zemljama. gradova, drzao

i

toga nije doduse doSIo,

placao uhode

i

i

odakle nije ni najmanja opasnost je iza

Klisa

Zadru

i

bedem

najznamenitiji

ostaloj

Dok

darskom, a

ni za preostale

do§li

njegovim zemljama,

u i

tih

gradova bio

straha

mletacki

za

gradove krbavskih knezova u

vlast, zaprijetila je

ne samo klju6

posjedovanjima krbavskih knezova na jugu

branik

Medjutim odkad su Knin

u tursku

Izmedju

mletaCkomu onim stranama (Vrana, Novigrad), nego i glavni

se je drzala Ostrovica, nije bilo

grad, Obrovac).

konadno

mletaikoj

lu6ke iupanije, kao

stare

Velebita.

drzavini

prijetila

grad Ostrovica, koji je bio

i

i

Skradin

onom

posjed u okolisu za-

kraju (KliCevac, Zelen-

(koji su bili

branik rijeke Krke)

samoj Ostrovici najveca pogibija. Kraljevskim

kastelanom Ostrovice bio je god. 1513. hrvatski plemi6

Ivan Kobasic;

u posljednje

vri-

jeme predao ga je kralj Ljudevit knezu i banu Ivanu Karlovidu, da ga brani i Stiti Zajedno sa svojom djedovinom. Ali tezka je to bila zadada za bana, o kojemu pi§e 25. listopada 1523. poslanidki tajnik mleta6ki Franjo Massaro, da ne moze mnogo udiniti za obranu Hrvatske, jer je vrlo siromaSan (per esser pouerissimo), pak da snuje o tom, kako bi se odrekao banske 6asti. Jo§ u kolovozu 1523, javljao je vrhovni mletacki providur u Dalmaciji, po imenu Jeronim da Canale, kako su tri sandzaka turska doSla sa 400 pjeSaka i 60 konjanika pod Ostrovicu, kasteo kneza Ivana Krbavskoga, jamaino da ga osvoje. Ban Ivan Karlovid nedvojbeno je driao u gradu dovoljnu posadu, koja

je

vicu, jer

i

taj

put tursku navalu suzbila.

ga 29. rujna zajedno

s

Cini se, da

je

ban bio dosta siguran za Ostro-

banovcem Keredenjem nalazimo u

Slavoniji, narodito u


BANOVANJE KNEZA IVANA RARL0V16a (1521. DO KOLOVOZA 1524).

335

zupaniji, gdje no izdaje zapovijedi u prilog Doroteji, udovi iza Franje Peod Petrovine. Pod jesen 1523. Cinilo se je, da 6e Turci obustaviti svoje provale tijekom budude zime. Nadvojvoda Ferdinand izdaje 21. listopada vrhovnomu kapetanu svojih zemaija, grofu Nikoli Salmu nalog, da razpusti konjaniike iete, koje su dosad u Hrvatskoj

krizevadkoj

krija

i

Kranjskoj stajale, jer sudi,

da Turci u

zime

ot'i

vode, snijega

radi

zime ne 6e vi§e

i

poduzimati nikakve navale u njegove zemlje*. All nadvojvoda se je prevario. Ved pi§e

sinca

Ferdinand svome surjaku, kralju Ljudevitu

uz ostalo javlja:

na pretuznu tu

6.

pro-

Ntirnberga pismo, u kojemu

smo po

razliCitim listovima, kako su Turci pred male pak popalivsi (zemlju) odvedav§i Ijude u roblje povratili Ali ni to nije im dosta, ne ce mirovati, nego 6e takodjer ove zime Hrvatsku tako udarati, da ju napokon pokoret. Nadvojvoda je zaista bio

>Obavije§teni

dana opet u Hrvatsku se u zakloniSta.

iz

provalili,

i

i

PeCat kraljice Marije. Dra

angjela drie

ugarikc grede (l.

prvo kolci;

je

polje

4. polje)

^obro

i

Tcliki

(i

raidijeljeno

kao u prvom

i

je

3.

raidljeljen

uzdoiao na dra

i

»t Maria

:

leonikl lar. Slika

Dei

:

R"C««

:

Na

deanoj itrani »lde se

do njcga leoiuki Ut), u dnigom

na dvoje (toalrijske grede i

dijela.

n •redini roedju njima je poljaki orao.

polje), a

to kaitiUkI toranj

kaitiliVi toranj

Napia naokolo rnba:

koji

Itlt,

idiki la? (3.

na dvoje

raidijeljeno

trede je polje opet

polju Tidi »e

i

pod krunom 1

i

burgaodijtke

na grbu medjn

Ungarie

:

et

:

poprijedne

»

:

liofoj atrani

gttde), «

OTini poljim* ne

Bobemie

Na

poija

mote

m

Magonakl tetTrtom raaabrati.

regina • etc(etera).

Drtavnl arklv « B«4u.

upuden, jer

i

hrvatski knez Ferdinand

Frankapan

javlja 20. 8«je«nja 1524. it

svoga

Iprada Ozija Ijubljanskomu vicegerentu, kako su Turci od proiloga Martinja (11. studepred njegovim brata njegova, kao noga) OS am put a osvanuli pod stolicom otca Kostanjevici, jer mu nikako ne gradom. Knez se tuii na svoje susjede u Metlici dinim*. pomaiu; a onda klide bolno: >Dok sam mogao, tinio sam, sad nemam viic Stada i

i

i


KRALJ LJUDEVIT

3^

II.

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

« tih ponovnih provala turskih u Hrvatsku zgodilo se je, da je u prosincu 1523. ban Ivan Karlovid boravio je Ceta turska dogla pod Ostrovicu. Knez jedna opet u Cazmi, gdje no poziva prosinca 18. nalazimo ga te banovine, svoje tada na sjeveru Ivana Kosa^koga u kastelana i njegova Braniborskoga pred svoj sud markgrofa Jurja

Za

i

u Rakovcu, koji je podinio nasilja na imanju Gradec kmetovima zagrebaCkoga biskupa pravicu, doSao je njegov grad OstroSimuna od Erdeda. Dok se je ban borio za pravo vica u tursku vlast. MletaSki izvori javljaju, da nije pao silom, nego da je neki izdajica i

Damjan nakon dogovora doveo Turke u grad, kojim su onda obladali. za Pad Ostrovice bio je golem udarac ne samo za bana Ivana Karlovica, nego namah te zatim dodijalo, je sve Citav krSdanski svijet. Banu je hrvatsko kraljevstvo i

i

poslanike, nudeci

poslao u Mletke

vjeCitoj napasti turskoj. Ali

obdini

ostatak

mudri Mletci nijesu

drzavine, koja

svoje

htjeli

je

bila izlolena

ponudu banovu, vec su 1524. ponovno najmili na

za

ni duti

da uztraje na svome mjestu, te su ga 19. sijeCnja svoju placu i odredili mu 5000 dukata za godinu dana. I na dvoru kralja Ljudevita dojmila se je nemilo vijest o padu Ostrovice; savjetnici kraljevi mislili su zaprijeCiti dalje gubitke time, §to su predlagali, da se Ivanu Karlovidu pridade drug u baniji, pak su u to ime izticali Ivana Tab a, koji je bio nekoj dvorskoj gospodi vrlo u volji. Nadvojga

hrabrili,

voda Ferdinand zabrinuo se je takodjer Ijuto, kako se razabira je 18. veljace 1524. iz Nurnberga upravio na svoga lurjaka.

iz

njegova pisma, §to ga

U

njemu javlja, kako je zaStitu one krajine, da se 600 pjeSaka »za obranu opet odredio 200 lakib konjanika snuju«; subarem moze odoljeti navalama, koje se mozda sada od Turaka spremaju vi§e opominje kralja, da sa svima silama svojima pomaze »toj opustoSenoj i izcrpljenoj Hrvatskoj« (ipsi vastate et exhauste Croacie); napokon ga moli, neka zapovjedi banu, da drii povjerljive i marljive uhode i glasnike, po kojima bi se moglo pouzdano doznavati za namjere poduzeda turska. Ali najviSe raztuzio se je radi pada Ostrovice rimski papa i

i

i

i

Klement VII., kod kojega je ba§ tada boravio kraljevski poslanik Stjepan Brodaric. Cini se, da se je na papinskom dvoru mnogo zabavljalo kralju Ljudevitu, jer se on »Pi§e§ mi, da je destitka 8. ozujka 1524. u pismu na Stjepana Brodarica ovako brani: moja svetomu otcu bila ugodna, a kako bi bila mnogo milija, da nijesu u isto vrijeme stigli

glasi,

da su Turci zauzeli

spodina naSega mjesto

i

iza Klisa.

na§im nevoljama,

otaca, jer

su

Ostrovicu. 6uli,

da

je

To da onaj

se je silno

kosnulo

Priznajemo, da je to tezak udarac, koji se zaista ali

i

presvetoga go-

po obcem sudu zapremao prvo

grad

mora

pribrojiti ostalim

se ipak bojimo, da ce za njim uzastopce zaredati jo§ veci,

to mletadki poslanik njegovoj svetosti prorekao.

To

kako

je

se medjutim nije nikako moglo do-

po nasoj nehajnosti i nemarnosti, nego zato, sto se neznatnim prihodima jedine Ugarske nijesu preobsezne granice nikako mogle dostatno braniti. Jo§ malo prije ovoga

goditi

vremena, za kralja Matija§a, pritjecalo je nemalo prihoda iz Bosne, velike dace (magnum iz Hrvatske i Dalmacije placale su se kraljevskomu fisku, nadalje su jos ne-

tributum)

taknute

i

plodne

bile

bogatstvo, broj

dan as;

i

doljne

strane teme§ke,

snaga neprijatelja

sada su pak oni krajevi, koje

bile

smo spomenuli,

gotovo u pustinju obradeni, tako da kukavne ostatke ostali

u onim kraljevinama, ni

s

dok su za polovicu manje nego

srijemske, vukovske

i

pozezke,

uslijed neprestanih provala turskih

malobrojne gradove, koji su pre-

i

najvedim dijelom naSih prihoda braniti ne mozemo.

Jer,

da ne govorimo vi§e o onim granicama na§ih kraljevina, za Hrvatsku se i u mirno doba lako potrogi svake godine 32.000 forinti za placu banima i za drzanje posada na potrebitim mjestima. Ni§ta manje novaca treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, i kamo se samo s jakom vojskom hrana unijeti moze. Nadalje se grad TemeSvar, Severin, a u 070 trogodiSte Petrovaradin i Titelj samo uz preveliki nevjerojatni trolak drze. Ako sve i

to netko, koji

da

na§e

stvari

pravedno prosudjuje, marljivo htjedne promotriti, uvidjet

ni Ostrovica ni prije drugi

gradovi

nijesu propali ni

po najmanjoj naSoj

ce,

niemarnosti,


BANOVANJB RNEZA IVANA RABLOVlfiA (1521. DO KOLOVOZA nego poradi siroma§tva diu) rimskoj

nam

prijete

stolici, .

.

i

Zahvali

.

dohodaka

slabih

skradinskoga (biskupa

presvetomu

se

Tomu

Nigra)

Na

naSih.

nam

to (siromaStvo) nanijelo

i

to tuzimo

gradu Klisu. Moli joS njegovu svetost, da mu ne dodija smo mi mogli iiniti, udinili smo, a radit demo

Mehmet bega

Ohrabren naime

udarale.

tim, §to

mletaikim

pisao je

pomoci, jer

njegov odludio, da se Klis mora

pa§a,

dalje brinuti se za to mjesto,

i

makar

sve,

su

i

preko na§ih

i

Spljetu,

stajale

i

nemilo na

je

nj

Ostrovica

i

K

i

1

i

s,

taj

Jo§ u prosincu 1523.

Velebita.

kako

sila«.

mostarskoga sandzaka

£ete

da po Sto po to osvoji

na jugu

kraljevine

(tarn

sadaSnja, koja

i

hrvatski gradovi Knin, Skradin

mostarskt

knezovima u Trogiru

kao

je poslao gospodina hranom, da pritede u pomo<5

i

1524 pod njim

5. veljaCe

redom

su

branik hrvatske

posljednji

i

tada

zaista

u turske ruke, odiudio je

dospjeli najjadi

je

Mihalja Begovida joS od

dugo

naSemu, Sto

gospodinu

jer Sto

Gradu Klisu trebalo

3»7

se ve6 tako

je prijaSnja zla

novcima, barutom

s

1524.).

silni

i

gospodar

srecni

da ce on naskoro do6i poda nj sa svojom tome ne bude nikakve zapreke, opomenuo je redene knezove, osvojiti, te

vojskom; no da mu pri da ne pruzaju nikakve pomo<5i Klisanima, ve6 da radije i one protjeraju, koji su dosad potraiili utoc^ilta na njihovom zemljiStu. Mlet6ani ne smiju kao saveznici prijatelji sultanovi ni hranom pomagati nevoljnih zitelja toga grada, ako ne ce, da se na njih obori neprestano uznemirivan iz druge gnjev silnoga cara. Klis mora pasti, prinudjen gladom tvrdinje, koja ce se njemu nasuprot podidi, te iz koje ce ga biti i ruSiti. Kad je na to u veljadi 1524. vojvoda Mustafa, poslan od mostarskoga sandzaka, zaista s jakom on strogo opomenuo mlevojskom pao pod grad, te ga zapodeo podsjedati, namah je i

i

i

ta£ke knezove u susjednim gradovima (Spljetu

mu

Trogiru), da

i

ne kvare posla poma-

posluSali. Oni su doduSe kapetanu da su sebi^ni Mletci svoga brodovlja Alvisu da Canale zapovjedili, da s mjesta pohita u Spljet na obranu ovoga grada; ali su podjedno odludili poslati lijep dar mostarskomu pa§i, samo da razprSe svaku sumnju u odanost njihovu. Uza sve to, Sto je hrvatska posada u Klisu ostala osamljena, branila se je ona

zuci nevoljne Hrvate. Naravno,

i

ipak hrabro preko dva mjeseca.

da se nitko

iz

Kako

su Turci

bill

namah

potetka grad tako opasali,

s

njega nije ni maknuti mogao, pojavila se radi nestaSice ziveia naskoro velika

nevolja. Ali Klisani, nemajuci valjane hrane ni Cestita pila, mjesto kojega su

korijenje u octu

varili,

odbijali su ipak srdano

opasne, Ito su Turci imali nekoliko visa pucali.

Dne

turska vojska

grad deta

naSega naSih

s

velikih lumbarada,

doduo, da je kraljevski

je

velikom spremom na

gospodina kralja u

zajedno

s

nj

navale, koje

i

kojih

iz

travnja 1524. pi§e ban Ivan Karlovic

3.

Lambergu, kako

Josipu

sve juriSe

iz

su

nekakvo

si

su bile po torn

na grad

iz

nekoga

Bihada kranjskomu kapetanu

grad Klis u velikoj opasnosti, jer

onda dodaje: »Mi pake videdi, kako je demo s naSim sluibenicima s male grada onamo, pak nemajudi drugo osim

udara, a

opasnosti, podi

kastelanima redenoga

i

pomoci Boga svemogucega naSih sluzbenika pobrinut demo se, da ga izbavimo*. Nema vijesti, da li je ban Ivan Karlovid svoju rijed odriao. Ali zato izpunili su i

svoju duznost senjski kapetani koji su

i

dosad

s

i

kliSki kastelani Petar

Kruiid

i

Gregorije Orlovdid,

im grad. Jo§ prije, nego Sto poSao je u Senj, da tursku vojsku. U debar das bila mu je doSla pomod,

najvedom poirtvovnoSdu

branili povjereni

bijaSe turska vojska opasala Klis, ostavio je Petar Kruiid taj grad

se ondje pripravi, kako ce suzbiti

i

i

koju mu je papa po skradinskomu biskupu Tomi Nigru poslao. Tako je Kruiid mogao skupiti ovecu detu od 1500 pjeSaka i 60 konjanika, koju je u Senju ukrcao u 40 brojug. Plovedi samo nodju, da se ukloni svima zaprekama, u ranu zoru kod Solina, a odanle je namah pohitao prema Klisu, te se iznebuha svom lestinom oborio na turski tabor. Turci, kojih je bilo nekoliko tisuda, nijesu ni pomiSljali na odpor. Kruiid ih je sasvim raztepao, mnogc sasjekao bojne spreme, to je sve laplijenio Na to live zasulnjio, a Sto je bilo u taboru topova

dida, te

izkrcao

i

onda odplovio na

se je

10. travnja

i


KRALJ LJUDEVIT

g

II.

JAGELOVlfi (1516.

— 1526.).

posadu u gradu, a sam grad jo§ ja2e utvrdio, da bude

je pojaCao

lijevati turskoj

mogao odo-

dalje

i

sili.

Pobjeda Petra Kruzida pod Klisom dojmila se je zivo Mletci, koji bijahu uzkratili svaku pomoc podsjednutomu gradu radovali su se ipak pobjedi, jer

prijateija

i

neprijatelja.

i

njegovim braniteljima,

i

sada bar za neko vrijeme minula svaka opasnost za

je

njihovu Dalmaciju; Turci opet zabrinuli su se zivo, da bi slavodobitni Hrvati mogli posegnuti za Skradinom. I kralj Ljudevit cijenio je zasluge svojih kapetana, te je poveljom

od

OrlovCicu

Gregoriju

srpnja 1524.

9.

i

oko obrane Klisa darovao varo§ Breznicu nekad pripadala hercegu Lovri IloCkomu.

za njihove zasluge

troskove

i

(Berzewcze) u krizeva^koj zupaniji, koja je

A

oba senjska kapetana dana

16. svibnja, mjesec

kao rodjena bra6a; jos

zivjela su

Kruzicu

Petru

kliska kastelana

i

srecne obrane Klisa, bi-

iza

jahu oni u kagtelu grada Senja pred hrvatskim plemidima Ivanom i Pavlom Krizanidem, Ivanom Novakovicem, Pavlom SlipCicem i drugima »za Ijubav i bratinstvo, k6 je medju

njima« utanadili medjusobni nasljedni ugovor: »da ako bi gospodin bog sudil koga meju njima, tr bi umarl prez ostanka, da on ki bi od njih ziv ostal, da je on ered (nasljednik) i

ostanak njegov; da on mozi uzivati

vsako njegovo iminje

radovati

i

plemenScinu,

i

i

njega ostanak za njim«. negibuce, viCnim zakonom, vsako ono blago, gibuce Medjutim sve pored poraza pod Klisom nijesu Turci sustali udarati na ostalu i

i

Hrvatsku, naro6ito na krajeve Velebitu na sjeveru

Tu

naokolo Une.

i

gradovi bana Ivana Karlovida (Udbina), onda kneza Nikole Zrinskoga

su najviSe stradali i

knezova Blagaja.

Preko njihovih posjedovanja zalijetale su se turske harailije na imanja knezova BernarFerdinanda Frankapana (Modru§e, Grobnik, Ozalj), a odanle prelazili su

dina, Krsta

i

u zemlje nadvojvode Ferdinanda.

Take

Metliku u Kranjskoj, na koju

tri

poharali

Ba§

i

su

susjednu

oplijenili

provala

turskih

Croatie propter

carum quiete

pod grad

i

suzbili,

tada su odveli.

stao ostavljati svoju ne-

od

Ljudevita

17. svibnja

radi straha

1524.,

neprestanih

i

mogu mirno sigurno prebi vatic (ut Croati, qui in regno nostro metum et continuas incursiones et invasiones ferocissimi hostis Thurne

i

non

et secure habitare

(Enyng

possunt), smiju preseliti na ugarska imanja

peharnika Franje Badana,

et Batthyan) kraljeva je

kralja

»da se Hrvati, koji u kraljevini Hrvatskoj

je dozvolio,

do§li

ondje

ih

puk

hrvatski

je

povelje

iz

kad su

od 4000 duSa sa sobom u roblje

povodom, da

te posljednje navale bile su

travnja

polovici

a

udarali;

okolicu, te viSe

srednu domovinu, kako se razabira

kojom

su u drugoj

dana

ondje sagraditi kuce

te si

i

kuciSta.

Dok

tako puk stao jatomice bjezati u sigurnije krajeve, gospoda su hrvatska sve vi§e utje-

cala

se

nadvojvodi

austrijskim

Ferdinandu,

knez Nikola Zrinski

te

trazila

Ne samo ban

zemljama.

i

njega

Ivan Karlovic, nego

koez Stjepan Blagajski, pa6e

i

redenomu nadvojvodi

nizi

i

i

njegovih

i

upravitelja u

knezovi Frankapani, onda

plemici nudili su svoje sluzbe

njegovomu vrhovnomu kapetanu Bernardinu Ridanu,

mijenio grofa Nikolu Salma. Hrvatski

plemid Ivan

vojvodinu sluibu uz godiSnju pladu od 1200 cuje upraviteljima Kranjske brinjsko-trzadke loze

zaklona u

(Vuk

i

II),

iz

Brekovice

da uhodi Turke

Stajerske; za jednaku

Krsto

i

for.,

Kobasic

i

koji je za-

stupa u nad-

da o svemu

izvjeS-

sluzbu nude se knezovi Frankapani

kojima su Turci zivo

sjeli

za vrat,

dok

se opet

knez Nikola Zrinski o6ituje spreman udariti na znamenitu tvrdinju Kamengrad u turskoj Bosni, te ju za 6etrnaest

dana

lakih konjanika, a uza to jo§

gospode

s

jedne strane, a

Bernardina Ri6ana vrijeme kapetan

mnogo

osvojiti,

6000

ako

mu

se

Ferdinandovih kapetana iztide

dade pomod od 800 tezkih

i

3000

pjeSaka. Osobito je zivahno obdenje izmedju hrvatske s

druge, od

kojih se vec

tada uz

znameniti poslije Ivan Kocijan (Hans Katzianer), u ono

u Metlici. Iz pisma, §to ga je Ivan Kobasic iz svoga grada Brekovice u Pounju 8. lipnja 1524. pisao vrhovnomu kapetanu i rodjaku svomu Bernardinu Ridanu, razabira se, kako je redeni plemic uredio uhodarstvo, da bi mogao »zvje§6ivati

lakih

konjanika

o namjerama

i

poduzecima Turaka, a narodito susjednih

bosanskih pa§a

i


BANOVANJE KNEZA IVANA KARLOVI^A (1521. DO ROLOVOZA 1524).

Dne

begova.

3*9

iz banova grada Mutntce vrhovnomu kape* o nekim stvarima govorio s baoom Ivanom Karlovidem, koji se je oditovao osobitim prijateljem u svemu (in omnibus est capitalis amicus) refenomu kapetanu, te

tanu,

kako

21. lipnja javlja opet Kobasid

je

piSe opet Ivan Kocijan

ma

njime

je najpripravniji sastati se s

na kojem mjestu.

Dva dana zatim

23. lipnja

Metlike vrhovnomu kapetanu

Bernardinu Ridanu, kako su da su dvije paSe istoga dana o podne utaborile se na ModruSkom polju, da imadu jaku vojsku. Na te glase preiao je on preko Kupe, te poslao konjanike svoje na tri ceste, da traie neprijatelje; medjutim se boji, da 6e Turci udariti preko Steniinjaka prema Samoboru, ako budu dosta jaki, provalit de u KrSko polje. Na te

mu

stigli

iz

glasi,

i

i

i

glase digao se je

sam vrhovni kapetan

gdje ga nalazimo

ve6 25. lipnja

dolazkom njegovim odmakli leko, da ih on nije nikako

sa svom vojskom svojom do§ao u Jastrebarsko. Medjutim su Turci, kojih je bilo do 3000, noc pred i

Samobora

Jastrebarskoga prema Kupi tako damogao. Bernardin Ridan ostaje iza toga neko vrijeme u okoli§u Jastrebarskoga, Samobora Zagreba, te joS 22. srpnja javlja iz Jastrebarskoga o turskim provalama, kao o svojim pripravama, da im odoli. okolice

iz

i

vi§e dostidi

i

i

Vrhovni kapetan austrijskoga nadvojvode imao je joS jednu zadadu da izvrSi u hrvatskom kraljevstvu, da naime nekako nagodi bana Ivana Karlovica s njegovim noTim drugom, s banom Ivanom Tahom.

Ved bi spomenuto, kako se je jo§ na koncu 1523. radilo na dvoru kralja Ljudco tom, da se Ivanu Karlovidu pridade za druga Ivan Tab, Ijubimac neke dvorske gospode. I zaista je malo zatim kralj imenovao Taha za bana. Ved 10. veljade 1524 Ivanu Tahu, nalagao je kralj iz Pozuna hrvatskim banima Ivanu Torkvatu Karlovidu da povedu iztragu protiv Margarete Hening Stjepana Deshaza od Susjedgrada, koji vita

i

i

Gradcu kod Zagreba silom zakradivali njezine posjede Petrovinu Siljakovinu. Medjutim joS 26. veljade vr§io je ban Ivan Karlovid s banovcem Keredenjem sam banske poslove, kad je u Zagrebu sudio u netom spomenutoj stvari. Ivan Tab nije obavljao banske poslove, jer ga poslije eliki jer ga u prvi kraj nije bilo u zemlji, su obcini na brdu

i

i

dio hrvatske

do

velikih

i

slavonske gospode nije htjeo priznati za svoga bana. Poradi toga doSlo je

i

smutnja u hrvatskom kraljevstvu,

posreduje izmedju »staroga<

kako de Ridan mit ainander

Krizevce;

vonski

ali

potraiiti

»novoga<

oba bana,

zu vergleichen).

posljednjega

hrvatski, na

i

i

kojemu su

bana.

te nastojati,

On

nije

te je

je zaista

ondje bili

bilo,

ba§ Bernardina Ridana bilo zapalo, da iz

da udini medju njima nagodu svoj

prilici

svedenici, velikaSi

i

zato, §to

nili

Ljubljane, (die 2

wan

za Ivana Taha, u

pismo, odredjeno

poslao

po

netko

javlja

JoS 16. lipnja

je veliki sabor sla-

konadno odludio,

plemidi,

da »novoga bana nipolto ne de primiti< (den neuen won, mit namen Tachy Johanni, kainswegs anzunemen). Razmirice izmedju oba bana njihovih privrienika trajale su i dalje }o§ 31. srpnja piSe Ivan Kobasid iz Brekovice vrhovnomu kapetanu Ridanu ovako: i

»Dajem takodjer prijatelj

i

va§oj velemoznosti na znanje,

sklon, sada vrlo klonuo

velidanstva lisen nade officio privatus) je

i

i

da je

u du§i uznemiren

za svoje vjerne sluzbe

stariji

gospodin ban, koji je vama

radi toga, Sto je

prevaren, te

kao

dasti svoje liSen (quasi

Jer novi ban Ivan Tahi zauzeo je banske gradove

nikomu drugomu ne

nandu), u kojega je prirodjenu ostaviti

sta de

boravi;

dobrohotnost uloiio svu nadu.

te

prije

se

ufa,

da ga ne de

ni on ni vaSa velemoinosL Ako pak iza Boga bude od svih ostavljen, ne znam, napokon udiniti, bududi da mnogo snuje ... I on me je molio, da podjem k pre-

svijetlomu gospodinu nadvojvodi

mjestu

utede,

za scbe, a gospodin

od kraljcrskoga nego presvijctlomu nadvojvodi (Ferdi-

knez Ivan Karlovid ovako zbaden odludio, da se prema dozvoli

velidanstva dobivenoj

od kraljevskoga

kao njegov poslanik, ako

je

negdje u nekom bliiem

Molim vas za savjet odgovor, jer lelim znati, gdje sada gospodin nadvoJToda k tomu vas molim, da mi obznanite, kakvim je duhom zadahnut prema starijemu i


KRALJ LJUDEVIT

j^O

gospodinu banu, jer

me

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

II.

mrzi zaludo se truditi, ako ne bi biio koristi

i

uspjeha od tako

muCnoga putovanja*. slavonskih staleza svom Premda se je uz Ivana Karlovida najveci dio hrvatskih Ivanu Tahu, ipak nije htjeo kraljevski dvor da pobanu snagom protivio nametnutomu banima iz Budima Ivanu Torkvatu Karlovidu pusti. Dne 8. kolovoza 1524. nalaze kralj i

i

Ivanu Tahu, da brane gradjane slobodne obdine na brdu Gradcu od nasilja onih, koji 10. kolovoza na pladanje mitnidarine na svojim posjedima. Dva dana zatim

ih sile

boravi ban Ivan Karlovic sam sa svojim banovcem Pavlom Kereienjem u Dubovcu,

te

izdaje povelju u prilog Ladislavu Kanizaju. To je posljednji pozoati 6in Ivana Karlovica kao bana hrvatskoga. Dne 30. kolovoza 1524. javlja doduSe vrhovni kapetan Bernardin

Ri^an

hrvatski stalezi zajedno sa Novoga mjesta u Kranjskoj, kako su slavonski banom ba§ toga dana na okupu (in Versamblung) u Krizevcima, all se ne zna,

iz

i

»starim«

na torn stanku zakljudlo. Medjutim neki plemic Juraj Savinavic, koji je Ricana u svemu izvjescivao, bija§e vec prije obznanio, >kako su zitelji slavonske i hrvatske zemlje bili odlufiili, da ne ce dulje trpiti stranCarenja obaju bana i njihovih privrzenika, §ta se je

nego ako im njegovo veliSanstvo dade vrhovnoga kapetana s potrebitom vlasti za vlaonda ce kao vjerni podanici sve uloziti za obranu zemlje od Turaka, jer ne mogu viSe podnositi propadanje kao dosada. Ako pak toga ne bude, pogodit ce se s Turdinom i placati mu hara6 po dukat od dimnjaka, samo da ih ostavi na rniru*. Ne zna se, §ta je sabor u Krizevcima konadno zakljuCio; ali nema sumnje, da je Ivanu Karlovidu sve dodijalo, da se je valjda sam odrekao banske Casti. Bududi pak danje,

i

da ogromna vecina staleza

htjela

nije

ni

jeseni

1524. opet

razabira

svome

iz

svom snagom

stall

to

je

provaljivati

prijatelju,

mletaCkomu ali

patriciju

tim

biio

u hrvatske

pisma kneza Krste Frankapana, §to ga

>hvala budi Bogu, zdrav,

je

19.

Antunu Dandolu.

u ostalom du§a

ostalo

za Ivana Taha,

6uti

hrvatsko kraljevstvo bez bana. A

me

jako

je

napokon Turci u

pogubnije, jer su oblasti,

kako se medju inim Budima pisao iz

studenoga sam«,

>Ja

boli, jer

nam

refieni knez,

javlja

dolaze glasi s

razli-

strana, kako Sulejman pripravlja ogromne vojske na krScanstvo, a onu ubogu (povera) Hrvatsku ne prestaje i onako nikada pusto§iti, kao §to je eto prije m a 1 o Citih

dana poharao imanja moga otca oko Skrada

i

Dubovcac.

Stari

knez Ber-

nardin bijaSe ve6 prije nekoliko mjeseci ostavio gotovo posve razvaljene ModruSe, te se

nedavno dogradjeni Ogulin, odakle je jo§ 23. srpnja vrhovnomu kapetanu austrijskomu Bernardinu Ridanu dojavio, kako se bosanski paSa sprema na novu vojnu. u

preselio

novi,

ZapuSteni od svoga kralja, li§eni svoga bana Ivana Karlovica, a ne maredi za nametnika Ivana Taha, hrvatska su gospoda sve zivlje prijanjala za nadvojvodu Ferdinanda, koji ih je vec preko dvije godine zakriljivao, te sa svojim detama i novcima po;nagao. Jo§ 20. kolovoza 1524. javljao je Ivan Kobasic

iz Brekovice vrhovnomu kapetanu RiCanu, »kako su se hrvatska gospoda medjusobno slozila i odludila poslati poslanstvo k prejasnomu nadvojvodi*. Nema sumnje, da se je radilo o tom, da se njemu posve priklone, te od njega zatraze novoga bana. Da se je snovalo o tom, dokazuje pismo, Sto ga je 30. studenoga 1524. nize plemstvo hrvatsko (universitas nobilium regni Croacie) upravilo na nadvojvodu, moleci ga, da ne bi ni jednoga od hrvatske gospode imenovao .

za bana, jer su u jednu ruku tako

.

.

ni sami sebe ne mogu braniti, dok su kmetovima. Medjutim Ferdinand nije se ved ni s obzira prema svomu Surjaku htjeo padati u to, da imenuje bana, samo je svakim drugim nadinom pomagao hrvatskoj gospodi. Vec 9 prosinca javlja on, kako je »nekim

u drugu opet

siloviti,

te nastoje

hrvatskim grofovima, po

onda Krstu trzadke

i

nemodni, da

plemice

ud;initi

imenu grofu Ivanu (Karlovidu)

Vuku, Jurju slunjske loze), kao (II.),

(II.) i

i

Matiji

(II),

od Krbave, banu hrvatskomu,

grofovima Frankapanima

grofu Stjepanu Blagajskomu,

i

to

(od

brinjsko-

svima zajedno milostivo


— 1526.).

331

da bi se mogli ove zime odriati

iTurcima

STJEPAN VERBECI KAO PALATIN

obecao 1200 rajnskih

bolje odolije vat

forinti,

pobrinuo se

Ali najvi§e

i«.

ve6 dulje vremena

PAD NJE60V (1525.

I

je

za kneza Nikolu

Zrinskoga, koji je

s nadvojvodom njegovim kapetanima snovao, kako da se Turcima otmu bosanski gradovi Kamengrad KIju6, koji su bili poglavita zbiraliSta njihova za provale u hrvatsko Pounje i onda u austrijske zemlje. U lipnju 1524. §alje Ferdinand i

i

svoje

pouzdanike

one krajeve

(Weichselbergera,

prouCe, da

i

bi

li

Kocijana

se osnova

i

mogla

Leysera) knezu provesti;

Zrinskomu, da razvide

pouzdanici doveli su u rujnu

kneza Nikolu Zrinskoga sa sobom u Be6, gdje

je onda re^eni knez 22. listopada utapo kojem je nadvojvodi na dvije godine ustupio svoja dva grada na Uni, po imenu Novi grad (Newhaus siue Newgrad) i Dobru njivu. Nadvojvoda stavit <5e u njih svoje posade s hranom potrebitom bojnom

na^io

Ferdinandom

s

znameniti

ugovor,

i

spravom; nakon dvije godine vratit 6e Ferdinand Zrinskomu njegova dva grada, na §to se je ponovno obvezao posebnom izpravom od 23. prosinca 1524., poSto su mu gradovi ved predani bili. SuviSe je nadvojvoda nadario kneza oruijem, te ga primio u svoju sluibu.

Knez uzdrzavat 6e 150 dukata.

za

Dne

Ferdinanda 6etu od 50 konjanika

i

primat

6e placu od

1525. doznadio je Ferdinand knezu pladu od naime za mjesece studeni, prosinac sijeSanj. Napokon rao torn, da knez Zrinski ustupi svoje rudnike u Gvozdanskom, a za njih dilo se je grad Kastav u Istri; no tomu se da mu nadvojvoda dade u zamjenu grofoviju Pazin

mjesednih

30. sijednja

za prvu Setvrt,

450 dukata

i

i

i

je opro kralj Ljudevit.

Dok

8u se hrvatska gospoda ovako sve bolje prislanjala na nadvojvodu Ferdinanda,

sobom

slavonska su se gospoda medju

borila za ostavinu iza despota Franje Berislavida.

PODPIS KRALJICE MaRIJE. S iiprave od 24. rajna 1526. CiU se: »Maria regin* etc(etera)«.

U

toj

se borbi naroCito iztidu Petar Keglevic

i

Ivan Banic (Banffy), gospodar

i

nasljedni

zupan Virovitice. Jo§ 4. veljade 1525. nema bana u hrvatskom kraljevstvu (sede banatus vacante); tek prvih dana oJujka rijelio se je kralj Ljudevit, da imenuje nasljednika banu Ivanu Karlovidu. Naravno, da je i opet tu fast povjerio svome pouzdaniku, drugu svoje sada meStru kraljevskih peharnika, poznatomu vec Franji Badanu. Pismima 12. oiujka 1525. javlja kralj posebice hrvatskim i opet slavonskim staleiima, da je bansku fast povjerio redenomu Badanu. Druga nije mu imenovao, jer je jo§ uvijek Ivana Taha rane mladosti

i

smatrao za bana.

(Stjepan Verbeci [Verbdczi] kao palatin

i

pad njegov, 1526.— 1526.). patriotska stranka, tc uzvisila

Na saboru u Hatvanu bijaSe sjajno pobijedila plemidka ili svoga vodju na najviSe mjesto iza kralja u driavi. Ali Stjepan Verbeci nije se mogao odriati u palatinskoj dasti ni punih deset mjcseci, a jo5 je manje mogao iSta provesti za preporod

i

spas svoje domovine.

dovoljne

Najprije nije nalazio je

svoju zadacu izvrSilo, kad

svakog daljeg naprezanja blagostanje

i

i

je

na

podpore u

vlastitoj

Cclo zemlje podiglo

kratilo prinositi

i

stranci.

Plemstvo

je misHIo,

da

svoje Ijude, pak se je okanilo

najmanje irtve, kojima

bi se

obnovio red,

snaga teiko izkuSane domovine. Pojcdini dlanovl plemicke stranke stvarali


KRALJ LJUDEVIT

33a

medju sobom konfederacije

su doduSe polja

kao sam Verbeci, onda Ivan Za-

bratovgtine,

ili

DojCin, kojima

Ivan

novi vrhovni pjeneznik

i

JAGELOV16 (1516.— 1526.).

II.

su

pristupili

i

plemicki

prisjednici

ogromna vecina nizega plemstva slabo je marila za tu bratovStinu driavnoga vijeda; njezine ciljeve. Dok je tako plemicka stranka namah nakon sabora u Hatvanu omlitaali

i

velikaSa

stranka je

Vila,

vapila za osvetom. Na 6elu bio mogao pregorjeti nanesene mu uvrede, palatinom. Vec u prvoj sjednici drzavnoga

od gnjeva

bjesnila

svrgnuti palatin Stjepan Bator, koji se

pravim

smatrao

svedjer

je

i

nije

je

joj

koji

i

vijeda

11. srpnja 1525. doSlo je do zestoka sukoba izmedju Batora i suparnika mu palatina. Stjepan Bator htjeo je da sjedne kralju na desno, jer ga to patri kao palatina; ali tomu se opro novi palatin Verbeci. Na to je Bator zahtijevao, neka mu se kazu razlozi, zaSto

zaSto se nije postupalo po zakonu. Verbeci drugovima skinut, ondje staleze. >Oni su birali*, govorio sabrane minuli sabor netom pozvao se je na izpitujem njihove razloge; obrati se na njih*. je on, »oni su skidali; mene ne zapada da napokon pograbila su oba palatina za oruzje. Nitko se nije usudio da RijeC po rijed, vijecnici uklanjali se redom iz dvorane i ostavili protivnike same. posreduje; kralj Bator navijeStao je i poslije javno, da 6e se zahvaliti na svojoj 6asti samo onda, ako mu dokazu, da je poCinio kakvu nepravdu. K tomu je prijetio, da 6e s onim stalezima,

Zajedno sa svojim

je

i

i

i

i

nijesu

koji pokoravajuci se zapovijedi kraljevoj

kojemu ce 61anke potonjega sabora

Oko

buntovnike.

se je konfederacija

ili

nistetnima

proglasiti

Batora kupilo se je sve

oko

je ta bratovStina

Uz nehaj stalnost kralja

magnata

dvije stotine

vlastite stranke

bijes

i

i

bio jednaki

koledjani

ili

Vec na koncu

sastajali.

odli6nijih plemica.

poveo se da

je

surovao je po-

izticao

Aleksije Thurzo, koji se je opet pridruzio velikaSkoj stranci, te stao raditi,

i

On

kraljicu za nju predobije.

i

isti

vazda

se je

Verbeca, koji

i

mah

ne-

Ovaj nada

driavnom vijecu; no u medju prvima. Za njegovim primjerom

zato povjeriSe predsjedniCku Cast u

tajno s kolednicima, gdje

mnogo

nadbiskupa Ladislava Salkaja.

sve prevrtljivi prelat bija§e dodu§e javno pristupio konfederaciji Zapolje

mu

Ta

cilj.

(kalandoS),

srpnja brojila

kolednika Skodila je palatina Verbecu

kraljice, a jo§ vi§e dvolidnost

i

vodje plemstva zigosati kao

kolednici

bratovStina stala nazivati

na prvi dan svakoga mjeseca (calendis)

jer su se

i

gospode, kojima je

vi§e

na

doSli u Hatvan, drugi sabor sazvati,

je

pa5e njoj podastro zavjernicu kolednika

da 6e oni na prvom saboru obnoviti vlast

kralj evsku

povratiti

i

onda zajedno

Kraljica opet navalila je na nestalnoga kralja, te je

obecao,

i

kruni njezine dohodke. s

njim pismeno obrekla

Sve to zbivalo se je tajno, tako da je i papinski ponovni preokret kraljevskih supruga. Cestiti je odvradao kralja od toli nedoBurgio poradi toga nemilo ukorio nadbiskupa Salkaja stojnoga postupka; ali njegov ukor i opomena nijesu nimalo koristile. Kraj takih prilika bilo je novoma palatinu Verbecu i njegovim drugovima podko-

pomoc

svaku

velikaSkoj konfederaciji.

nuncij Burgio

tek

doznao

poslije

za

i

pano §ta

tlo jo§ prije,

bilo.

On

Ito

Taj odllini pravnik

bijesa, nije bio

i

nego

su u ob6e

je

dodu§e

servus),

on

je

i

vje§ti

najvecom

je

nazivao

zatomiti,

U

mu

je

Sta uraditi

pomagali;

u zemlji

i

ali

Mozda

i

mire,

ali

nedostajalo i

i

umio

mu

staleie razpaliti

(regni

kod provadjanja pravno

da

i

koje

Burgio

tom

ostavila ga je

bezobzirnosti,

palatinske

Hungariae palatinus

noci o

kojom

cijenili

razraiSlja,

et

da

redovno snaga

Cuvstvo, te ga nikad

njegov nuncij Burgio nuncij

svoje ideje.

svoje

vr§i

uza sve to nije on nista zamaSna poludio.

s Ijudima, za

do oduSevljenja

je trebalo provadjati

po danu

potrebite

Verbeci

bi uza sve to ipak

upravnika. Ali ba§ toga nije u njega

»sIugom kralj evstva«

puta svoje ciljeve postizavaju. Papa i

i

savjestnoscu,

i

njega je bilo suvisno razvijeno

pak tako

ga vjerno

revnoScu

papu uvjeravao, »kako neprestano

zemlji osigura blagostanje, 6ast

odluinosr.

govornik, koji je

dosta ni odluSan ni spretan, kad

pregnuo

on se

duznosti,

i

stall raditi.

poluCio, da je bilo u njega dara za drzavnika

nije

drzavnici

mogao toliko

su ga u velike, te su

A

kako

bi

i

25. kolovoza 1525. pi§e:

mogao »Kad


STJEPAN VERBKCI KAO PALATIN se Ugarska

1

mogla za cijenu od

PAD NJKOOV (1525.

I

od ruba propasti

forlnte

tri

1526.)-

spasti,

333

ne

bi se na&la tri

dovjeka, koji bi htjeli tu zrtvu prinijeti*.

Za

palatina

bivalo sve gore.

mogla

»Za

ko6e.

Nijemca

kratili

Na mnogim

obedanja,

i

i

i

mjestima

ni§ta<, to

Kad

kojih je na saboru u Hatvanu

silne

galame

je

ali

Karlo, poljski kralj Sigismund, nadvojvoda Ferdinand

vije<5e

posao oeprestano,

taj

bogate noviare zauzeli sc car

za i

sam papa Klement

VII., kojih

poslanici 6itavu parnicu zabaSurili. Nadalje ni za kraljevsku blagajnu nije se niJta u^initi, te je kralj

morao napokon zidovima

tu-

bila lozinka odpornika.

parnica protiv novCara Fuggcra, radi

i

bilo;

se placati dacu,

se je na to stalo snovati, da se loSi

vrijednima, odlagalo je drzavno

tim pojedinci u velike §tetovali. Povela se

kratili

na njegovu dvoru jo§ uvijek

jer se

dajemo

tudjinca ne

se izpunjati svoje duinosti.

pjenezi zamijene dobrima jer bi

ni malo na bolje, pa£e je saborom dozvoljena daca, nije sc

krenulo

se je stala utjerivati posljednjim

toboze izpunio svojih

kmetovi

Isti

Kad

tako staoje Ugarske

nije

ubrati ni polovica odredjene svote.

jer kralj nije

djinci

Verbeca

zaloziti

svoju srebrninu,

su

moglo

a onda je posu-

djivao po nekoliko forinti, da namiri najpre6e potrebe svoga stola.

Kraj takvih novdanih prilika sasvim je prirodno, da se nije kraljevstva, a iz

jo§

se

manje pripravljalo za buduci

rat s

niSta radilo za obranu Turcima, koji je po vijestima

Carigrada bio neizbjeiiv. Kapetani medjaSnih gradova dolazili su redom na kraljevski

dvor, trazeci novaca za uzdriavanje svojih (5aU s

neznatnim svotama. Najvi§e je

nijesu

£eta, ali

torn

pri

ili

niSta dobili,

nadbiskup kolodki

trpio

i

ili

su se vra-

kapetan Pavao

je bilo braniti doljnu Ugarsku i ostatak Srijema s Petrovaradinom. Ved 1525. culo se je, kako se beogradski sandzak Balibeg sprema, da koncu rujna na Petrovaradin, pak da onda u iztodnom Sris jakom vojskom osvoji Mitrovicu, Titelj jemu podigne tvrdinju, koja bi turskoj vojsci bila uporiStem i osigurala joj otvoreni put u Ugarsku. Tomori je doduSe u prvi mah u5inio sve, da zakr£i put beogradskomu razorio sandzaku, pafie je u listopadu sam provalio preko Save na tursko zemljiSte ondje neki grad; no kad je zatim u prosincu zaista Balibeg poslao neku detu u Srijem, onda se sam spremao na Petrovaradin, ostavili su i kralj i velikoja je Titelj spalila, ka§i Tomorija na cjedilu. To je sklonilo nadbiskupa, te je 12. sijednja 1526. do§ao u kapetanije i duhovne 6asti svoje. >Ja sudim«, piSe Burgio papi Budim, da se odre6e zatim, >kako 6e biti te2ko, da ga sklonimo na povratak. Ali bududi da odito dva dana vidim, da se onaj kraj ima smatrati izgubljenim, ako on ostane pri svojoj ostavci, to du sve pokuSati, ne bi li ga namolio, da se povrati*. Medjutim Tomori bio je tvrd, nadavelika§e, da mu dadu novaca za namirenje njegovih deta judi se tako prinuditi kralja

Tomori, kojemu

i

i

i

i

i

i

i

nasadnika, koji ne

imanjem

viSe svojim

od

bijahu

kroz jedanaest mjeseci primili

placati, jer

na jug, da

sadom

nije ni§ta postigao; tek u

i

s

dotle,

pomodu dok

Kroz

viSe

mogao

a on ih nije

ved zaloiio prihode svoje nadbiskupije

bijaSe

svojih prijatelja uzajmio 40.000 zlatnih forinti.

u Budimu

plade,

sedmica ostao

je

i

suviSe

Tomori u

o2ujku vratio se je na neprestane molbe Burgijevc

papinskih novaca

i

pladenika

obskrbi Petrovaradin

iiveiem

i

po-

se ugarski sabor sastane.

Ivanom Zapoljom, svojim dosadanjim saveznikom pomodnikom, te si je tako sam pripravio pad. Uzrok tomu bila je parnica radi ostavine hercega Lovre Ilodkoga. Posljednji sabor u Hatvanu bijaie zada se obustavi dal]a kljudio, da se redena baStina naprosto prepusti bradi Zapoljama nije tome zadovoljiti, jer htjeo Verbeci pravnik savjestni parnica radi nje; ali nada sve bafitiou, ved da ona prava na tu nikakvih je bio duboko uvjeren, da Zapolje nemaju pridada kraljevskomu fisku. Medjutim ni kralj nije htjeo za to duti, da svoga takmaca Palatin Stjepan

Verbeci

bijaSe

se

medjutim razkrstio

s

i

i

i silnijim, a na svoju Stetu, i tako bi parnica radi ba&tiae nastavljena. Verbeci bijaSe odredio rodiSte za konadnu odluku u toj parnici na 31. sijednja 1526. Medjutim je vi§e sudaca, koji su bili privrienici Batorovi, krzmalo dodi na sud pod prcd-

udini joS bogatijim


KRALJ LJUDEVIT

334

sjedanjem Verbecovim.

Tek nakon

JAGKLOV16 (1516.

II.

— 1526.).

sedmice mogao se je

dvije

sastaviti

izrekao odluku, kojom je nekadanji ugovor izmedju Stjepana Zapolje proglasio niStetnim, te 6itavu ostavinu dosudio kraljevskoj kruni. Tom i

povrijedio

da su ga

bracu

palatin

je

Zapolje

osudnom 6asu

poslije u

brojne

njihove

i

na milost

ostavili

licne

pun sud, i taj je Lovre Ilodkoga

osudom

privrzenike

razdrazio

silno,

tako

njegovim nepomiiljivim

nemilost

i

i

protivnicima. Cestiti

no nespretni Verbeci

ve6 je jedino na§kodio

zumno s papom neprestano mui po§ten i vjeSt. Tu je sluzbu dosad o

radio

mogao

dakle niSta

nije

popularnosti.

svojoj

torn,

No

uciniti za boljak kraljevstva,

je papinski

zato

nuncij

Burgio spora-

da vrhovnim kancelarom drzavnim

vrSio primas

postane

nadbiskup Ladislav Salkaj, premda

i

kojemu

Je ostrogonski nadbiskup doduse imao naslov vrhovnoga kancelara, ali sluzbe nije obavljao, ve6 je ona bila povjerena drugomu prelatu. Buduci da je Salkaj kancelariju izrabljivao u svoje sebidne svrhe, te tako kralju i zemlji samo Skodio, bila se digla jos na saboru u svibnju 1525. silna ga-

se to nije podudaralo sa starim obiCajem, po

lama na njega

i

da ga

zahtijevalo se,

biskup spreman, da se zahvali, pa6e

biskupa

Tomu

Salahaza,

pana Brodarica,

dok

kralj

U

skine.

Burgio stao

je nuncij

prvi kraj bijaSe

prestravljeni nad-

svoga nasljednika vesprimskoga

preporu6io za

je

raditi za

peduvskoga prepoSta Stje-

nekoga vremena predomislio se je Salkaj, te je vrSio i dalje sluzbu kancelara, premda su ga papa kralj vi§e puta pozivali, da se toga okani. Ali on se je kroz vi§e mjeseci tomu otimao, i trazedi sad za naknadu kardinalsku dast, sad opet zadovoljStinu za ono, $to su mu nakon reienoga sabora bill kraljevski peCat silom oteli. Tek kad mu je kralj napokon trazenu koji je bio osobito

pocudan

rimskoj

i

stolici.

Medjutim

iza

i

drzavnom

zadovoljStinu dao, zahvalio se je 4. ozujka 1526. u

kancelara

i

predao kralju drzavni

pefiat,

na §to je

vijecu na dosadanjoj sluzbi

dana

tjedan

poslije

(II. ozujka)

Stjepan Brodaric primio tu 6ast. Podjedno je kralj novoga kancelara imenovao srijemskim

biskup

biskupom, poSto se je dosadanji lice

odrekao

Ladislav

Macedonac

kralju za volju svoje sto-

primio sluzbu prepoSta u Peduhu.

i

S novim kancelarom

bilo

je

zadovoljno; pa6e oni biskupi, kojima je nada Ohrabren tim nuncij Burgio stao je raditi, da se vrstnijim muzevima, koji bi i na kraljevskom dvoru sve

i

ostala neizpunjena, brzo su se utjesili. i

druge drzavne

i^asti

popune

§to

i

u javnom zivotu udarili novim pravcem.

Kako

se je obcenito zahtijevalo, da se dosadanji

vrhovni pokladnik Ivan Doj6in zamijeni boljom silom, predlagao je nuncij Pavla rija

za tu Cast.

U

pismu pa6e od

17.

neka zapovjedi koloCkomu nadbiskupu, da mori, koji se bijase ba§ u skupiju,

nije

kako da

smiSljao o torn,

nove, kobne

taj

Cas na

sanjao, da bi

ni

pusti

Tomo-

ozujka 1526. molio je nuncij papu Klementa

molbu nuncijevu

mogao

prihvatiti

nadbiskupiju, te

o turskim pripravama, kao

VII.,

vrhovnoga pjeneznika. Ali To-

primi sluzbu

Budima u svoju nadbinamijenjenu mu Cast, paCe je ponovno vratio iz

se vrati u samostan.

Bodrile ga na to

onako gotovo goloruk ne moie ni§ta pomodi nesrecnoj zemlji. Du§evno stanje njegovo ogleda se u pismu od 9. travnja 1526., §to ga je pisao papi Klementu VII., u kojeni ga moli, da ga rijeSi nadbiskupske dasti dozvoli vratiti se u samostan. >Da ne bi ja«, zavrSuje on pismo svoje, »danas ili sutra s malo zasluga tezkom krivnjom morao preseliti se u vjeCnost, padam pred va§u svetost na koljena molim u ime svetih rana Spasiteljevih, neka bi podijeljenim mi milostima i dobro6instvima time krunu postavila, da bi se ja, rijeSen vijesti

i

uvjerenje, da

i

i

i

nadbiskupske okajavao

No

Casti,

smio povratiti u svoj manastir, gdje

bi

propuste svoje nemarnosti

preostale dane svoga kratkoga zivota u molitvama i promatranjima zavr§io«. jedva §to je raztuzeni Tomori ovu svoju poslanicu odpravio, stigo§e mu izvjestni i

glasi, da je sultan Sulejman podigao svoju vojsku, zauzme njezinu prijestolnicu. U taj Cas zaboravio

dosadanje jade

i

nevolje, te je

s

mjesta

i

da ravno ide prema Ugarskoj, da pozrtvovni nadbiskup sve svoje

je

pohitao u Budim, da

uCini posljednji poku§aj


STJEPAN VERBECI KAO PALATIN za spas domovine.

Vec

13. travnja

I

nalazimo

PAD NJBGOY (1525-^1526). ga u Budimu, gdje

je s

pomocu

335

nunciia

novaca izmolio, da je mogao zadriati dast vrhovnoga kapepomiSljati na obranu Petrovaradina. Nuncij dao mu je 500 pje§aka, tana doljnih strana 200 kataoa, 30 malih topova 40 velikih praikih musketa. Nadbiskup Salkaj obecao Burgija bar toliko vojske

i

i

i

mu

300 pjeSaka svoje kataae, a drzavno vijece skucalo je 20000 forintt u za 5000 forinti sukna, dime se je Tomori 25. travnja povratio u Petrovaradin, gotovom gdje je teikom mukom zadrzao stanovnike, koji su se od straha pred suitanom spreje takodjer

i

i

da se razbjegnu na sve strane. prije odiazka Tomorijeva, dne 24. travnja, bijaSe se sastao ugarski sabor, od kojega su neki mnogo odekivali. Ali nuncij Burgio nije se ni £emu nadao, jcr je dobro

mali,

Dan

poznavao stanje zemlje. >Ako sultan §to

sam

zaista dodje<, pisao je papi,

toliko put ved govorio: va§a

svetost

GhB IvaNA

I

moze

>onda ponavljam ono,

tu zemlju smatrati izgubljenom.

Tu

JURJA Zapoub.

mk

s polamjrwooin i n dragom i tre<^m detfrtom Tidi 'c jedaorog razdijeljen na ieliri poIj«; o prvono iTijeidom. Napii naokolo rub«: >Arin« * ipectabilOujin * et • Bitgnificoru(m) * d>m!)oof(ooi) * j(o)h(»nB)ii • ct • Georgt * de • sapolia * comitn(no) * petpetaoniin * terre * icepntientii ft.

§th

je

i

mah

preoteo darmar bez kraja

A

;

i

konca. §to god treba

za rat, toga ncma. Stalciima

ako im sultan obcda slobodu, pokrenali protiv plemstva grozniju bunu, nego ono za kriiarske vojne (god. 1514). Ako pak kralj podanicima slobodu proglasi, odbit de oJ sebe ditavo plemstvo*.

prevladala je

mrinja

i

jal.

i

kmetovi

bi,

dan sabora doJIo je svih dvijc stotine kolcdnika sa svojim brojnim oruzanim druiinama u Budim; ojihov vodja Stjepan Bator bijaie sa sobom doveo do pet stotina konjanika. Uz tu gospodu stajali su mnogi odiidniji plemidi, kao prlmjericc Pavao

Ved

prvi


KRAU LJUDEVIT

^

336

II.

JAGELOV16 (1516.^1526.).

medju vodjama pufike stranke; suviSe su magnati prepoveli na dobili za se sila siromasnijih plemica time, §to su ih uzeli u svoju sluzbu Stjepan Verbeci imao je uza se dosta privrzenika; ali onaj, koji mu sabor. Medjutim zakrilje, nije na sabor ni dolao. Vojvoda Ivan Zapolja nije u je nekad bio glavni Stit Artandi, koji je proSle godine bio

i

i

i

mogao

jednu ruku

Ilodkoga, a u

oprostiti, §to

palatinu

drugu

je

parnicu za baStinu hercega Lovre

izgubio

ruku izdekivao, da ce nove smutnje, koje

je

ce

iza restauracije

Batorove stranke zaredati, ugled kraija Ljudevita jos jace podkopati, Kolednici sastadoSe se prvi put 25. travnja u crkvi

sv. Ivana,

kojom

se je

prigodom

Pavao Artandi zestoko obarao ne samo na palatina Verbeca, nego i na kancelara Brodarida. Dva dana poslije doSao je §aro§ki zupan Nikola Tarcaj, jedan od kapetana kolednidkih,

na Rakosko polje medju sabrano plemstvo.

kolednika

nema drugoga

nego

cilja,

da zaprijeci

da se zamijene

pjenezi, neki

lo§i

>Pokojni nadbiskup«, klicao je jedan, »skrivio

kaja. pastit

ditavu

<5e

zahtijevali,

zemlju«.

je

svega toga do§li su

Iza

da se njemu povrati Cast

bez privole kraljeve nilta odluciti, vec

poslu poci na dvor.

da

On

dini.

Kad

je sve

ocitovao

je

kralju,

to vidio

da

je

mu

sada nje dobrovoijno odride. Kralj luku;

ostavio je

je

dodu§e

odobravanjem,

ali

mu

da

javili,

rije§io,

Sta

palatinsku cast, te da se

poceka njegovu od-

odgovorio, neka

njegovi

28. travnja poslao je kralj svoje povjerenike

je

s

su

zivot u opasnosti,

je

do§ao

i

njegov

je

papinskoga nuncija poradi toga bijega.

i

je plemstvo sve

na koji

poruku

je tu

Batora, te

Hatvanu sve ne-

izabralo deputaciju, koja ce u torn

je

samo prinudjen primio

prijatelji

Stjepana

je skup§tina u

na svoje imanje u zvolenskoj zupaniji. Sutradan izvinjavao ga

pouzdanik kod kraija

Dne

neki

nadbiskupa Sal-

grdili su

Stjepan Verbeci, brzo se je

fiuo

i

opet

on jo§ one noci zajedno sa svojim tastom Mihajlom Zobom potajno Budim,

te se je sklonio

kako

mu

buduci da su

ali

bratovStina

gubitak Beograda, a sadanji upro-

zastupnici

mu

palatina, koju

du2nu nezakonitim naCinom ugrabila. Plemstvo primilo nije htjelo

kako

je izlagao,

Drugi govornici govorili su o obcim nevoljama u

pozvao, da se konfederaciji pridruzi. zemlji; neki su trazili,

Tu

ugnjetavanje plemstva, koje je zatim

pored kraljeve zabrane poSto su

kralj,

mu

na Rako§ko polje. Ti su govorili,

minule godine

zajamcili,

da ce ga

drzalo stanak u Hatvanu,

slu§ati.

Ali obecanje nije se

odrzalo, paCe ga prinudilo, da skine drzavne dostojanstvenike. Kralj rado pra§ta plemstvu taj

teiki prestupak, jer

Verbeci. s

I

palatinske

Sevljenjem

i

6asti, te

svemu

znade, da su

bududi da je

krivi

neki zavodnici, medju

koje spada

i

bijegom sam priznao svoju krivnju, to ga kralj sada skida ju vraca Stjepanu Batoru. Kraljeva poruka primljena bi s odutaj

odobravanjem, §to je osobito godilo Batoru, to

su se culi

vise, §to

nepo-

i

voljni poklici protiv Verbeca.

Da

bi se

o zemaljskim poslovima moglo razpravljati sporazumno

ka§ima, preSIo je plemstvo s poija Rako§a u budimsku tvrdinju.

samo pod pogodbu, ako svom snagom oduprlo, a sada unidi

prije

oruzje

odlozi.

Prije

se je drage volje pokorilo.

bilo bi se

Na

s

kraljem

i

veli-

Ali ovdje pustili su ga

ono tomu zahtjevu

to su govornici plemstva

prometa; neka visoko svecenstvo, pod prijetnjom gubitka dobara, prinudi na izpunjivanje duznosti oko obrane zemlje; Verbeci da se pozove pred sud i proglasi bundzijom; podjedno neka se ustanovi, da palaiznosili svoje ielje:

neka

kralj

tinu ostaje dast

njegova do smrti, Bududi da se je bilo bojati, da bi kralj

plemice zamoliti, neka

spisova

pjeneze odstrani

lo§e

taj

iz

da se jedino poradi tezkoga zloSina smije nje li§iti. moglo Verbecovu kucu razvaliti, dao je dom poStede, jer u njemu i onako drugo nema, nego i

plemstvo

bi drugi, a vino dalo bi povoda izgredima. Plemstvo je molbi kraljevoj ugodilo. Ovo povoljno razpolozenje upotrebio je Ambrozije Sarkanj, te je moiio plemstvo za posredovanje, da se i njemu vrati sluiba vrhovnoga i

vina; uniStenjem

sudca. Ali skupgtina se je

on

uiini,

kako sam

spisova stradali

mudro

misli.

izvinjavala,

Da ugodi

2elji

da kralju ne moze vi§e dodijavati, ve6 neka plemstva, pozvao je kralj po budimskom


VERBECI KAO PALATIN

STJfet>Ati

kaptolu Verbeca

Zoba, da dodju za

i

dana pred driavae

tri

minuo,

tuibe, §to su protiv njih iznesene. Role je

do§ao u skup^tiDU

4. svibnja

tuibu,

ditao je

ugled

i

kojom

staleia,

bi§e Verbeci

sloboStine zemlje«.

Ooi su

i

NJEGOV (1525.

i>AD

I

ali

— 15^6).

staleie,

jjf

da se brane na

i

tuzenici nijesu doSli.

Na

to je kralj

da sudi sud. KraljeTski personal Nikola Turdanski Zob okrivljeni, da su se ogrijeSili >o kraljerski je sabor

na Rako§u god. 1525 raziSao

tako redi

protiv

da se

krivi,

bez rezultata; oni su »protiv zabrane kraljeve

i

volje

staleiac uprilidili

prijetc<fini porukamaa sklonili kraljt, da dodje u Hatvan; napokon su poglavito oni izradili, da je i»bud;nom Tikom a ne glada je podijeljena Verbecu. Bududi da se svima sovanjem< Bator li§en palatinske £asti, starim pravicama zemaljskih stalc£a«, tima djelima smijeralo >potresti ugledom krune

sastanak u Hatvanu;

pismima

oni su >sigurnim

i

i

i

pozivaju se sabrani stalezi, da protiv tu2enika po pravu ni

opravdanost

izpitali

tuzbe; njima je

toboie priznali se krivima,

domovine,

prijatelje

te ih

pak su

ih

i

dovoljno,

bilo

pravici postupaju Staleii nijesu

§to

tuienici

njihovih posjedovanja. Znadajno

li§ili

da

i

ostrogonski nadbiskup

put buru nad svojom glavom

dcJii

Salkaj kazni radi svoje

i

tim

i

nc-

da se protiv modnoga

je,

Ivana Zapolje nije nitko podigao, jamadno jer su ga se kolednici se

nijesu

mjesta osudili kao javne krSitcljc mira

s

bojali.

dvolidnosti, ali

on

Neki su je

htjeli,

umio

i

taj

raztjerati.

Kolednici bijahu glavnu zadacu svoju poludili: oni bijahu Verbeca zbacili Batora opet podigli. Sve ostalo bilo im je nuzgredno. Sabor ostao je doduSc joS desetak dana i

na okupu,

te je vijecao

neprijatelj bio

i

zakljudivao svaSta,

na vratima. Tako

.

biSe dlanci

najmanje o obrani zemlje, kojoj je vcd hatvanskoga sabora ukinuti, a kralj pozvan, ali

'^'i^J^o^^^ Ca/n/

5*

PoDPis Stjepana Brodari^a. S

piiint, ito

je

pU«o papi Klementa

VII. 37. srpjn*

15*6.

CiU

se: „S(tephannt) Broderic(u) c«D(cell«ritt»)*

Vatikanaki arkiv a Rlmo.

»da ugled

i

vlast svoju

kraljevskih prihoda kao

Neka on sam

vr§i«. i

slobodno bira iz kola prelata magnata; plemida bilo u drzavnom vijecu, ali kralju i

nuje nadalje sve svoje dinovnike

hovne

uCini

glede obrane slobode

i

staleii

zgodne

odredbe za valjanu upravu

neka

ostalih potreba zemlje. Vijecnike

i

zele

pristoji

doduSe, da

pozvati u nj,

bi

i

odsad po

koga hoce.

dijeli crkvena beneficija; jedino

osam

Kralj ime-

neka svjetovne

i

du-

zasluinim Ugrima, a nipo§to tudjincima. Sabor neka se ne saziva, van u prekoj potrebi, da se tako ne namedu suviSni tro§kovi i onako siromaSnomu niiemu plemstvu. Glede prinosa za obranu zemlje bio je sabor kud i kamo Skrtiji; on je dozvolio samo po pol forinte od dimnjaka, i uz to odredio, da se utjeraju zaostatci dasti razdaje

od dade, dozvoljene u Hatvanu. U pogledu priprava za prijetcci rat s Turcima zakljudio je sabor, da kralj, prelati magnati moraju osim s?ojih zakonom propisanih banderija uzdriavati §to mogude vi§e drugih deta; tako magnati kao plemidi moraju Sto prije doci pod kraljevu zastavu, da podju protiv neprijatelja nadalje imadu oboniiati svoje i

i

;

podanike, da

ih na zapovijed kraljevu jednu petinu, a u skrajnjoj nevolji svekolike potiju u kraljevski tabor. Jo§ mole staleii kraija, da se pri vodstvu ratnih deta obazire na ta»

vjete prokuSanih

mu2eva,

i

da na delo vojske postavi jednoga

Napokon neka zamoli pomod u pape

i

Hrv. poTJ. IL

Ili.

i

ili

viie vrbovnih kapetana.

kricanskih vladara.

M


KBALJ LJLDE\1T

J38

Kako vratiti

se

svu vlast

vidi, stalezi

svojim

su

u o6i

filancima

kroz

ugled, koje su

i

JAGEL0\l6 (1516.— 1526.).

II.

trideset

govu Vladislavu. Neka bude gotovo neogranicen

Dne

za sve.

i

vladar,

poljskoga kralja

poslanika

ali

pred

sabora

svibnja dosla je deputacija

14.

papinskoga nuncija, kao

prijetede

godina

§est

i

opasnosti htjeli kralju

njemu neka se brine krnjiii

kralja, te

mu

i

otcu nje-

i

odgovara

u nazodnosti

je

nadvojvode Ferdinanda predala

i

netum stvorene dlanke. Tom je prigodom neki plemic u ime sabora progovorio kralju dozvolismo ti potrebita sredstva za ovako: »Evo ti predasmo vlast tvoju kraljevsku ti ne ce nikada plemstvo pokornosti obranu; ako ti bude§ znao izvrSivati svoju vlast, uzkratiti; ako pak uza sve to domovinu snadje nesreca, neka nam budu nazodni poslanici svjedoci, da nijesmo tomu krivi*. Na tu ogradu staleza odgovorio je kralj Ljui

devit,

da je gotov sve

svoga kraljevskoga ugleda

uzdrzanje

za

uciniti

obranu

za

i

drzave, no da za to treba novaca, a toga nema; stalezi su istina nabrojili kraljevske prihode, ali je to sve neosaovano i pretjerano. Tako su procijenili tridesetinu budimsku i

stolnobiogradsku na sto tisuca dukata, dok raditi, sto je

moguce, a nemoguce

samo

ulazi

ne

stvari

mogu

trideset

tisuca.

od njega

se ni

On

traziti.

de ipak sve

Zato

i

on pro-

svjeduje pred poslanicima prijateljskih vlasti, da ne bi njega krivili, ako zemlja po zlu prodje. tlako se je igrala ta komedija*, pile nuncij Burgio, >kralj prosvjedovao je protiv staleza, a ovi protiv kralja. Stalezi zahtijevaju, da kralj podje na vojsku sa

svojom

on nema diiama, a kamo li novaca za uzdrzavanje takove dete«. (Ban hrvatski Franjo Bacani od 12. ozujka 1525.; knez Krsto Frankapan obskrbio Jajce 11. lipnja 1525.; njegov sukob u Budimu s primasom Ladislavom Salkajem 30. kolovoza 1525.). Franjo Badani postao je

detom; no

banom hrvatskoga kraljevstva u das, kad |e i samo bansko dostojanstvo bilo spalo na posve nizke grane. Mletadki poslanik Vincenzo Guidoto govori u svojoj konadnoj relaciji banskom dostojanstvu u ono vrijeme ovako: wDruga

u kolovozu 1525. o svjetovnjacima

pod kralj

(u drzavi

kralja

Ljudevita) jest

ban

toga kraljevstva, te ga je duzan braniu;

posve poni§teno<

secunda dignita

(la

neli

laici

a

tast

ili

kapetan Hrvatske, koji

ali

sada je to dostojanstvo gotovo

banno ouer capitano de

il

medju je kao

Croatia, el

vie ere de quello regno, quale e obligate ad deffender, ma al presente quella dignita e quasi del tutto destructa). Nema sumnje, da je ugledu banske dasti bilo mnogo na^kodilo nedavno trvenje izmedju kneza Ivana Karlovica i Ivana Taha, kao i odpor staleza protiv potonjega. Jo§ prije, nego Sto se bijaSe zabanio Franjo Bacani, stradala je hrvatska zemlja ponovno od turske sile. Turske dete, koje se bijahu utvrdile u hrvatskim gradovima

quale e quasi

Kninu, Ostrovici oblasti

Skradinu, zalijetale su se neprestance u Krbavu do Udvine

i

kneza Ivana Karlovida na jugu

gova grada Obrovca, kojemu

je

i

zapadu Velebita. Napokon prodrle su

gorje sve do grada i

je

GaSpar

PeruSidi.

Baga (Karlobag,

Kolovodje

krSdanski prebjeg

pred godinu dana

i

Damjan

pri

odanle

i

dolazili

latinski Scrissa), koji

tima navalama

(Clococich),

bill

ti

Turci

su

jamadno onaj

neSto vise izdao grad Oitrovicu.

27. veljade 1525. nahrupili su

onda u do nje-

kao kastelan knezev dalji rodjak su primorjem u iupu Pod-

tada zapovijedao

mletadki podanik knez Ivan Posedarski; a

i

i

su tada

branili knezovi Ivan

Turci Skradinjani, a poticao isti

Na sam

ih

odmetnik, koji im bijaSe pokladni ponedjeljak, dne

na grad Bag, straSno ga poplijenili

Skradinjani

dijelomice popalili; a onda su poveli za sobom u suzanjstvo do 300 du§a, medju njima oba PeruSida, zatim kneza Ivana Posedarskoga i kneza Gregorija Banica. Ta kobna nesreca uznemirila je silno ne samo susjedne otodane (osobito na otoku Pagu), nego i i

kopnu u mletadkoj Dalmaciji. Mletadki providur Ivan tim povodom 12. oiujka iz Zadra ovako: >Sada se moie uzeti, da je

ostale zitelje na

turska;

i

Senj je u najvedoj opasnosti, a tako isto

samo grad Zadar

i

Vituri javljao je ditava Hrvatska

na§e zadarsko okruije, gdje

nam

je

siguran*. Nije minulo iza toga ni mjesec dana, plijenili su Turci opet


BAN HRVATSRI FRANJO Ba6aNI OD 02uJKA 1525

mnogo

u driavioi kneza Beroardina Frankapana, gdje su naroCito

dolu oko Bakra I

zatim

i

Stete podinjali u Vino-

Modru§ama, gdje su taj put zapalili sam grad modniSki. puka dopanulo sui^anjstva, a mnogo se je naroda opet

u

ovom prigodom mnogo

339

je

bo

stalo seliti u tudjinu. Jedan dio prelao je na susjedni otok Krk, koji je vlasti

;

a drugi dio prebjegao je sve u

Nema

Abruzzama.

Italiju,

u mletafikoj

Markama

gdje se je nastanio u Apuliji,

sumnje, da su danaSnji hrvatski

u

naseljenici

i

pokrajini

talijanskoj

Molise (Aqua viva colle croci) tuzni potomci tih bjegunaca, jer se sada joS u svojim pjesmama spominju kneza Ivana Karlovica. Malo dana iza navale na Modru^e Vinodol zavladao je u samome Senju golem strah; tek kad je kapetan Petar Kruiic iz Klisa i

i

i

prizvao neSto svojih 5eta, minula je opasnost za onaj grad.

ne samo

Ali

turska

skroz

nego

sila,

da

je

i

Hrvatskoj

je

njezinim

i

Jajce pogibalo cd

osamljen stajao usred gotove pustinje,

dova bio

posve

od

odkinut

krScanskoga

sandzaci jo§ prcd godinu dana

da ne de izpred njega

i

te

gradovima^prijetila dnevice

preostalim

ikrajnje bijede je

Kako

nevolje

i

nakon pada hrvatskih ga

bijahu

svijeta,

bosanski

grad

taj

hercegovaiki

i

nekoliko mjeseci opasali sa sviju strana,

je

kraji§kih gra-

te se zavjerili,

dok ga maCem

ill gladom ne prinude na predaju. Vec neda pomognu Jaj£anima unesu hrane u njihov izgladnjeh grad; ali dosadanji pokusi pod vodstvom hrabroga Mihajla Turka (Turech) onda pod plemicem Petrom Keglevicem ostadoSe jalovi, jer su tursWi sandzaci s velikim detama zaposjeli sve putove, koji su vodili do nesrecnoga grada. Ba§ na koncu

koliko

puta

otici,

poku^ali

su

Hrvatske,

iz

i

i

oiujka 1525

bijaSe stigao u

turskim strazama, svijet

te je

Budim neki

Jure Mrsic

iz

umakao

sredno

Jajca, koji bija^e

u drzavnom vijecu pridao grozne nevolje Jajdana, kako

nije

ih

pamtio od podsade grada Jeruzolima. Ba§ te turske provale sklonile su novoga bana Franju Badana, da sazove sabor

slavonskih

staleia za

prve

dane travnja 1525 Hrvatskih stalcza

nijesu za nj htjeli ni znati, ved su izravno

Ne znamo,

stajali

u svezi

gdje je slavonski sabor bio na okupu

nije ni pozivao, jer

ti

nadvojvodom Ferdinandom.

s

samo se javija, Ivanom Tahom, pak da ga

Sto je sve vijecao;

niti

da

je Franjo Bacan oko sta'eia nastojao, da se izmire s barem oni priznadu za svoga bana druga njegova. Ali nastojanje Badanovo nije bilo srecno, kako se razabira iz pisma kralja Ljudevita, §to ga je 1. svibnja nakon svr§ena sabora pisao iz Budima redenomu banu. U torn pismu poruduje kralj Badanu ovako: nRazumio sam iz tvoga pisma od tvojih poslanika, sto se je uradilo na netom minulom saboru (in proxime praeterita diaeta) u Slavoniji, i to nam se osobito svidja. i

i

Opominjemo tvoju vjernost, da one, Sto si dobro dobromu koncu privede§. I to mi je drago. §to si jer sam mu ja to dostojanstvo ovdje povratio, te njegovi protivnici. S negodovanjem sam razabrao, i

onoga

duti,

sada §aljem priznat.

sto

im

si

ti

imao

Taha kao druga,

nego su se

kazati,

a

ti

poskrbi, da

se

Bududi da njegovi protivnici

i

zapodeo, takodjer dobro nastaviS,

nedu

da

trpiti,

'da

Tahovi

protiv

se

moju odredbu gaze

protivnici

tvoje voije

on

htjeli

ne mole

viSe

nijesu

razi§Ii.

bude vec jednom od

na opetovane pozive nijesu

rcdoi sud, koji im je on nudio, to scijenim, da

i

povratio baniju Ivanu Tabu, htjeli

Ja

evo

ti

bana

sviju za

izvan-

prihvatiti

protiv svoje voljc

obikakvu parnicu, neka postupa po pravu od deS doznati od istoga Ivana Taha kao oko ruku na svaku nastojiS svoga poslanika, literata Aotuna. Opominjem te, da gorljivo toga, da mi ne bude vedih neprilika poradi slavonskih stvan. I premda bi vrlo ielili, da siliti

na takav sud, nego tko ima s njim

daju te naSe

kraljevine

Slavonije.

i

Ostalo

na ugarskom saboru bude§ uza me, ipak jer vidimo, da

i

je tvoja

nazodnost

i

u Slavomji

da ondje ostanei, pak da se starad za obranu onoga kraljevstva Hrvatske, te da nastojiS oko izravnanja obstojedih razmirica izmedju

potrebita, pristajemo

naSega Slavonije

i

dok se obilatije za te pobrinemo, Sto demo stao uz Badaoa malo zatim do&ao u Slavoniju

driavljana, zaista je

i

s

mjesta

vrSiti

udinitic.

Ivan

baoske poslove;

ali

Tabi sta*


KRAU

^^o

UUDfiVlT

II.

JAGELOV16 (I6I6.

1626.).

ga svejednako nijesu priznavali, a i plemstvo na ugarskom saboru na RakoSu zahtijevalo je, da se zbaci. Pa6e i posebnim eiankom (24.) trazio je reeeni sabor od kralja, da Taha poradi oeitih razmirica s plemstvom skine s banije kraljevina Hrvatske, Dalma-

leii

cije

i

Slavonije, ))da ne bi ta kraljevstva radi tolikih razmirica i mrznje propalat. U isto vrijeme, dok je kralj Ljudevit svom silom radio, da Ivan Tab bude priznat

da se pomogne gradu Jajcu. Sreda je bila, da je u onaj 6as, kad je na kraljevski dvor doSao Jajdan n Jure Mrsic, boravio u Budimu takodjer hrvatski junak i condottiere, knez Krsto Frankapan, koji se je sam kralju ponudio, da 6e na Celu vojske obskrbiti hranom reCeni grad. O torn priea Krsto Frankapan u svojem pismu od 24. lipnja 1525. mletadkomu patriciju i svojemu prijatelju Antunu Dandolu po prilici ovako: »Grad Jajce stra§no je stradao s nestasice hrane, jer je ved godina i pol minula, §to nije ni§ta u nj uneseno, dok je inade dobivao po za bana hrvatskoga,

pobnnuo

se je ozbiljno

za

i

to,

put na godinu potrebita iiveza. Razlog pako tomu, §to se nije niSta unijelo u grad kroz osamnaest mjeseci, jest ovo. Tur6in zna, kako je tvrd nas jajaCki grad, i zato ne ce da ga na juri§ osvaja, vec mu se fiini mudrije, da ga gladom prinudi na predaju, Ima eetiri

on vec u svojoj ne

mogu

vlasti

okruzavaju Jajce, te

gradide, koji

sve

obradjivati svojih polja,

i

oni

zato

vec od

vi§e

iz

njih prijedi,

da Jajdani

godina zivu samo od onoga,

im se je po ietiri put u grad donosilo, buduci da sami ne mogu niSta zaradjivati. Turcima je dakle prva stvar, ako zele Jajce sto prije dobiti, da naSima zaprijece dovoz hrane; pak je sultan zaista i zapovjedio svojemu pa§i u Bosni, da to izvede, jer 6e mu ina6e kozu s ledja oderati. Vjerni sluga svoga gospodara ucinio je doista, Sto je samo mogao, jer je ne samo ponamjestio mnogo pje§dcke i konjani6ke vojske na putu, koji vodi k Jajcu, nego je taj put naSima posve zakrdio, uCinivSi u uzkoj i strmoj doimi, koja §to

ide

prema

Jajcu, zasjeke

i

postavivSi

mogli

Zato baS nijesu

oruzjem.

ubojitim

citim

prokope,

i

Mihajlo Turek, koji je imao

valjani inace vitez

Kegievic, a ni bani Franjo Bacani

i

ondje dovoljan broj momdadi donijeti

s razii-

Jajcanima nikakve pomoci ni

vojske vi§e tisuca,

niti

plemeniti Petar

Ivan Tab, kojima je to bilo poslije naloieno

i

koji

Buduci da je tako Jajce ostaio bez obskrbe, zavladao je u njemu straSan glad, te je ved i konjetme ponestalo, kojom su se stanovnici dulje vremena hranili; uslijed toga pak pobjegli su neki od gradjana, ostavivSi u najsu u tu svrhu

bili

dobili priiidnu £etu.

Cuvsi bosanski pa§a od zarobijenika za tu skrajnju da je sada doSlo vrijeme, da se jednom zeljenim uspjehom ovjenda tolikoljetno nastojanje Turaka, te je onda, prizvavsi u pomod hercegovadkoga

vecoj nevolji svoje zene

i

bijedu Jajdana, pomislio

je,

djecu.

sam grad udarati iz sedam velikih topova i stao zidme sa dvije strane, podjedno ipak strogo pazeci na ono mjesto u Sima bio put zakrdio. O svemu tomu donio je glase kralju Ljudevitu nekako izmedju turskih straza od Jajca srecno pobjegao. 1 ja sam bio sandzaka, podeo na

kad je

podkapati gradske dohni, gdje je na-

Jure Mrsic, koji je

u drzavnoro. vijecu,

DuSu mi je obuzela pak Jure spomenuo strahovitu zgodu, kakva se nije dogodila od razpa grada Jeruzolima, kako je naime neka majka, drzedi u narudaju dijete svoje i motreci, kako ce joj taj das od gladi poginuti, u zdvojnosti svojoj dijete svoje u Vrbas bacila, samo da ga ne vidi sa straSnom boli izdahnuti, kada je to Jure spomenuo, maio da mi nije srce od prekomjerne boli puklo, i namah rekao sam kralju, da du ja pokuSati, kako bi se dalo Jajdanima pomodi, te sam i oznadio, koliko bi mi za to trebalo vojske i topova. Moja ponuda bi drage volje prihvadena, i taj

dovjek pladnim glasom pripovijedao o nevolji Jajdana.

bol slu§ajuci

vaje

tih

ubogih kr§dana;

kada

je

sve mi se je obedalo, §to

U

sam

zahtijevao

.

.

.*

prvoj polovici travnja 1525. zakljudilo je dakle drzavno

vijede u Budimu, da se posao povjerilo knezu Krstu Frankapanu. Premda mu se je tom prigodom sve obedalo, Sto je zahtijevao, ipak nije poslije dobio ni tredinu od toga. Ba§ poradi toga otegle su se i priprave za vojnu dulje, nego Sto je

Jajce §to

prije

obskrbi

hranom, te je

taj


BAN HRYATSKI FRANJO Ba6aNI OD 02uJKA 1525. izprva mislio.

Knez Krsto Frankapan

u Slavoniju, da ondje dolinu Vrbasa.

duo

iz

Dne

pouzdana

odaslao

iz

zatim, 2.

dete,

ostavio je 18. travnja

da

<5e

Turci

Ugarske ne§to pjeSaka

i

i

udariti

ili

na Banjaluku

konjanika, pak

i

na Jajce;

ili

zato da je

njima dvojici zapovijeda, da budu

da u sludaju nuide dignu na noge ditavo pudanstvo (universis Hrvatske Slavonije; tri dana svibnja, javlja opet kralj banu Ba<5anu, kako je saznao, da 6e trebati njegovu

....

i

per singula capita insurgere) kraljevina

Krau iBTornik v

Budim, te je poSao na jug onda u zgodan ias provali preko Save u Ljudevit banima Bacanu Tahu, kako je do-

pak da

29. travnja piSe kralj

izvora,

na pomoc pripravni, regnicolis

prikupi

3«>

dTonkom

Ljudevit

umjetniiko-poTJeitaooa muzeju (ambr«ik«

i

il.

rbirka

portreta) u Been. 6it» te

.LBdCoTieaf)"

:

drugoga sHinoga orudja za Frankapanu budakA (sccuribus lossoriis) ostale gospode, dakako uz svojih i podanika od jajafku vojnu; zato neka ban to uzajmi povratak nakon vojne. Knez Krsto Frankapan pripravljao se je za ekspediciju ditav mjcsec svibanj. Kroi SloboStine, to vrijeme boravio je poglavito u kriieva.'^koj iupaniji izmedju Zdcnaca kapetanu

Krstu

i

i

odakle su dosad redovno

izlazili

svi

vojvode

i

kapetani, koji su

Jajcu donoaili hranu

i


KRALJ LJUDEVIT

342

Tu

zairu.

— 1526.).

imao vojnu poduzeti. Iz kraljevske nadvojvoda Ferdinand poslao konjanika. Od velika§a, koji su zavidni bili knezu Krstu, opremili su svoja vranski prior Matija Bara6. rijedki, kao vrhovni sudac Ambrozije Sarkanj

su se skupljale

je pet stotina

banderija vrlo

kojima je Krsto

s

6ete,

i

pje§aka

se tisucu

najmilo

blagajne

JAGELOV16 (1516.

II.

konjanika;

dvjesta

i

i

kojih

su

bani Bacani

Tah; susjed80 nasada ill Sajka, te ih je smjestio kod GradiSke (in Gradischi bred, na brodu savskom na GradiSdih), gdje se je od davnine prelazilo s lijeve obale savske na desnu. Prvih dana lipnja imao je Krsto na okupu sest do sedam tisuda vojske (4000 pjelaka i 2000 konjanika); da li je osim

NajviSe doprinijeli su slavonski

banova

i

druge hrvatske i slavonske goipode, ne spominje se u suvremenim izvolipnja u veder po6eo je Krsto sa svojom vojskom prelaziti preko Save, te je

bilo joS

Dne

rima.

vodili

c^ete

Deshazi sagradio je na Savi do

Stjepan

gradski vlastelin

staleii,

7.

skupio sve svoje 6ete na desnoj obali rijeke; dne 9. lipnja jugu, ostaviv§i ne§to deta, da duvaju brod na Savi. Po kaziprema stao je napredovati vanju samoga Krste tekla je vojna u Bosni po prilici ovako: Onaj isti ve5er, kad je bosanski paSa digao izpod grada Jajca poSao on presao na tursko zemljiSte, bijaSe se na onu stranu, odakle <5e hrvatska vojska dodi. Krsto, polavgi napred sa svojom vojskom, vec je prvi dan (9. lipnja) nagazio na jedno od onih utvrdjenih mjesta, u koja su se hrabrost njegovih Ceta ucinila Turci toliko pouzdavali; no njegova vojvodska vjeStina navale, prave vec su se natrag povukli. Krsto dao je, te Turci nijesu smjeli ni dodekati

onda sutradan

(8.

lipnja)

i

i

i

je s toga

ono mjesto

namah

razvaliti, te je

se vece zapreke na put stavljale: Turci rali ili

na njegovu vojsku, osobito kad

gdje su joj put zakrdivali zasjeci

Tahove Nakon

borile narodito

uzmicati.

dalje

dete; ali

podinak, te im je logore poSli su Turci

napred

tako

kako

razdijelili,

dijelila

onim

dakle ved je bilo ziva boja, u kojem su se neprijatelje, tako

samo neka uzka

§to su je oni je

mogli njemu

Drugi dan, naime 10.

dolina.

s

kojim

je bilo

premda su ba§ oni

No

i

velike vjeStine

i

tako je

i§lo,

dok

nijesu

svagdje povoljnije smjesteni.

bili

ondje se razvi§e sve 2esdi bojevl, jer je pritjecalo

prinude na uzmicanje. Turci su uzmakli,

ali

Hrvati napokon

i

su

doprli

osobite

Hrvate

do

srdanosti,

da se duSmani opet

svedjer dalje uznemirivali,

U nedelju,

Jajca.

jutro u§ao je Krsto u Jajce, donio iznemoglim iiteljima iiveza, te udinio potrebite odredbe, kako da se grad dalje duva i

zahvalno§du jajadkih zabrinutih

milju daleko

od

branitelja

matera Jajca,

i

i

blagoslovom neoruzanih stanovnika

spasa zeljnih

da ondje

prenodi

naddovjednoga napora prijaSnjih dana.

staraca i

poveo

je

da se odmori

Bani Badani

i

Tah

padajima neprijateija; banima, da

ali

ne de

11.

toli

i

lipnja u

nuidnoga

brani. Okrijepljen

za svoju nejaku

zatim svoju vojsku jednu

gotovo od prekomjernoga su Frankapana, da i

svjetovali

vodi vojsku natrag preko Kamengrada, jer na torn putu ne bi

sito

lipnja,

Hrvatima podi, a onda su se oba boka napadati, gdje god se tome nadade zgodna

nanijeti,

dopro do grada Bodca.

sve vise Turaka, te je trebalo

djecu

da su morali

su obje vojske pod nod na

dan, poSle

cio

trajao

istim putem,

mogli

bi ih

Tu

one su srdano suzbijale je

mu

Krsto je srecno proveo svoje, svakom prigodom vi§e §tete dinedi Turcima, nego

prilika.

Tako

i

koji

boja,

joj

stupajuci napred sve su i

nasipi.

i

No

dalje po§ao.

bo neprestano su ga uznemirivali zestoko udaje trebalo proci klancem ili kakvom gudurom,

bila izloiena tolikim na-

on, dosadanjim uspjesima jo§ vi§e ohrabren, odgovorio je pono-

diniti

svijetlomu

kralju

te sramote,

da

svoju vojsku

vodi koje

kakvim stranputicama, nego de se vratiti istim putem, kojim je do§ao. Na povratku medjutim dekali su ga jo§ straSniji bojevi, nego §to su bili dosadaSnji, jer su ga Turci napadali na najtezim i najopasnijim za nj mjestima, bududi da su jo§ uvijek imali 15.000 Ijudi. Medjutim Krstina vjeStina vojvodska i hrabrost njegovih vitezova, koje je on rijedju primjerom podpaljivao tako, da su veselo srtali u najvede pogibli, zazivljudi sveto ime Isusovo i Marijino, zavrSile su napokon taj pohod sredno slavno. Bojevi se svrSiSe u ponedjeljak 12. lipnja. Turaka izginulo je mnogo, pade i odlidnijih Ijudi; od i

i


BAN HRVATSKI FAANJO Ba£aNI OD OiUJKA 1525. Krstine Ajtic,

vojske

samo

palo je

mu

po§to su

njih 30, a

konja prije

J4]

medju njima sarro jedan

jedini plemid Petar

ubili.

Nakon svrSene vojne ban

namah pohitao u Ugarsku, te ga dok je knez Krsto Frankapan joS 24. lipnja boravio u Zdencima, odakle je svome prijatelju, mletadkomu patriciju Antunu Dandclu pisao gore spomenutu obseinu poslanicu o svome pohodu u Bosnu. Ban se jc Franjo Bacani iz Ugarske spremao povratiti u Slavoniju, da drzi u Kriievcima sabor, nalazimo

21. lipnja

u

Franjo

je

Nemetli-Ujvaru

Bacani

(GQssingu),

za koji bija§e kralj Ljudevit jo§ 6. lipnja odredio Stjepana Deshaza svojim povjerenikom, na kojemu se je uz ine imao izabrati i protonotar kraljevine slavonske, za koje jc i

mjesto kralj pismom od

banu

Badanu preporuCivao nekoga magistra Nikolu. Da li se je medjutim zakazani sabor zaista sastao, nemamo vijesti; tako se isto ne zna, da li se je ban Badani tada u obde svratio u Slavoniju, ill jc po§ao na kraljevski dvor u Budim, gdje ga nalazimo 14. kolovoza nakon sabora u Hatvanu, odakle piSe pismo svome susjedu u Slavoniji, kraljevskomu dvorjaniku Ivan Kastelanovidu od svetoga Duha 7.

lipnja

i

(de Zenihlelek) radi nekoga konja, §to ga

njega kupio »na brodu kod Gravado Gradysche in reversu ex Jaycza). Ime kneza Krsta Frankapana spominjalo se je i slavilo ne samo u hrvatskom kraljcvstvu, nego u Ugarskoj. Sabor pate ugarski u Hatvanu traiio je 4. srpnja od kralja Ljudevita, da mjesto omrazenoga Taha imenuje Krsta za hrvatskoga bana. To sc doduSe nije izpunilo, ali se je poslije i medju staleiima i na kraljevskom dvoru mnogo

diS^a na povratku

IL

Jajca«

iz

bija§e

(»d

(in

i

govorilo,

kako da se nagradi junacki vojvoda

Sam

hrvatski.

da se njegovu rodu povrati grad Senj,

baniju, ved je trazio,

Krsto nije toliko mario za

pade pred plemstvo i njegove vodje donio kraljevske povelje, kojom je toboze porodica Frankapana primila

od

kralja

Bele

grad za

redeni

svoje

zasluge, stedenim

za

nijesu htjeli ni duti za to, ved su predlagali druge nadine,

komu knezu

Krsto ostao je

te je

provale Tatara.

poslije sabora u Ugarskoj, te je jo§ 9.

i

Ali stalezi

kako da se kralj oduzi junadkolovoza 1525.

iz

Budima po svome dvorjaniku Jerooimu (Juriiidu) Zadraninu poslao papi Klementu Vll. na dar konja, §to ga bijase >pri pohodu u Jajce u pravednom boju zadobio< (equum in pismo, u kojem je expeditione Jayti iusto bello acquisitum), prilozivSi daru svome i

papu

molio, >da

za^titi

omnibus nos opprimi na

vijedu, narodito

je

njega

otca

i

volentibus).

od

njegova

svih, koji

ih

hodc

i

radio,

potladiti<

(ab

Odito je tim niSanio na svoje protivnike u driavnora

nadbiskupa ostrogonskoga Ladislava da ostane praznih ruku.

prevrtljivoga

zavidio njegovoj slavi

Knez

i

Krsto strpljivo dekao

vi§e tjedana, ali

nije ni§ta

dodekao.

Salkaja, koji

Dne

jc

30. kolo-

na otok Cepel, doSao je Krsto u driavno vijedc upozorio je sabrane vijecnike, da neSto u njegovoj stvari odrede, jer sve dosad nije niSta odludeno. Hitri nadbiskup Salkaj, predsjednik vijeda, polurio se je, da ga uiutka s nekoliko izpraznih rijedi, kako ce se kralj ved za njega pobrinuti. Na to jc knez nadvoza 1525., kad je kralj po5ao lov

loviti

i

on ved mnogo toga obedao, ali nije niSta poput kakova prostaka (da uno udinio, §to mu je pripravan i dokazati. Salkaj planuo Ali Krsto uzvratio, da vilan, come cl) doviknuo knezu, da lale (chc nui mentiamo). nadbiskup laic, suviSe ga udario rukom po obrazima (ct ge dcscmo una buffeta ouer biskupu prilidno oStro

spotaknuo, da

mu

je

i

i

uno

schiafo).

kneza dao

Kad

baciti

se je u veder kralj s lova vratio, stao jc uz

u tamnicu

Iz

tamnicc potuiio

se

je

Krsto

nadbiskupa

14. rujna

i

junadkoga

svomu

prijatelju

koje je zavrSio ovim

potanko izpridao dogadjaj, nadbiskupom); ali ja sc ne kanim izmiriti, dok mi se ne zadovolji za one rijedi. koje je nadbiskup izrekao protiv mojc dasti. Eto tim to jc ona nagrada. koju sam dobio se mogu pohvaliti sa strane njegova velidanstva, per nostri seruitii qua in remuneration ovdje u Ugarskoj za mojc zasluge (aquistato tal nuncijcm oba velipapinskim Hungaria)! Malo zatim izmirila je ipak kraljica rajcdno i

Antunu Dandulu pismom, u kojem

i

je

rijedima: aKralj hode, da se izmirim

(s

i


KRAU UUDKVIT

344

II.

JAOELOV16 (1516.

Frankapan dobavio opet slobode,

ka§a. Krsto se je

— 1526.).

uvjeriv§i

ali

da za svoje zasluge

se,

ne ce primiti dostojne nagrade, ostavio Budim i Ugarsku, te otiSao u svoju domovinu. Kao da je slutio, da ce brzo svanuti vrijeme, kad 6e opet na njega pomi§ljatil

Dok

su ovakim nacinom na kraljevskom dvoru pogrdili

muia, koji je bio podoban pomoci hrvatskomu kraljevstvu Franjo Bacani

i

polje,

uvrijedili

jedinoga mozda su bani

i

da se tako

osvete

opet najvecia opasnost

zaprijetila je

i

Ugarskoj, hrvatski

Tab vrijedili malo ili ni§ta. Ne samo da su Turci nakon pohoda kotare, a naroiito na vedom iestinom udarali na hrvatske iupe

Ivan

Krstova u Bosnu jo§

ModruSko

i

svoju u Bosni, nego

nedacu

za

Jajcu

i

Hrvatska gospoda

Klisu.

i

za kratko vrijeme i

plemici

trazili

su

u to doba pomoci samo u nadvojvode Ferdinanda i pape Klementa; hrvatskih banova za njih nije ni bilo. Ali ni u Slavoniji nijesu mnogo marili za bana Bacana, a ni malo

Ba§

Taha.

za nametnika

su papinskoga

te prilike sklonile

nuncija Burgija, te je pred-

lagao kralju, neka povjeri baniju zagrebaCkomu biskupu Simunu od Erdeda mjesto omra-

ienoga Taha.

U

kolovozu pozvan bi biskup Simun zaista u Budim, te se je stalo

medjutim zahtijevao, da se

ugovarati. Biskup je

ban

za Citavo hrvatsko kraljevstvo.

privoliti,

i

tako su dogovaranja sa

Ljudevit

Ali

i

primas

Salkaj

kojem ga uvjerava, kako s

obzirom na

komu

kralja

i

pismo banu

mu

njega

je

i

i

i

njegovi vijecnici nijesu

bana Ivana Taha. Dne

uvijek bio

njime

prijatelju

prijatelj,

strpljiv,

htjeli

na to

urodila jedino tim, da je jo§ zeSde

>itovanomu

(nadbiskupa)

s

Badani ukloni, pak da on bude jedini

Simunom Erdedom

planulo staro neprijateljstvo izmedju njega

nadbiskup

i

te

28. rujna 1525. pi§e

svomu« Ivanu Tahu, u

ga podjedno

pak se ne de

hvali, §to

je

osvedivati zagrebad-

biskupu.

prijatelja Taha uzdrii u banskoj ime jo§ u prvoj polovici rujna prediagao u driavnom vijedu, da sam kralj Ljudevit podje u Slavoniju, gdje bi potvrdio Taha u banskoj dasti, i onda zgodno udesio, da se hrana unese u grad Jajce, koji je opet nemilo stradao. Ali

Nadbiskup Salkaj bijaSe napeo svu snagu, da svoga

dasti.

U

tomu

se je predlogu opro papinski nuncij

i

to je

§to se je bojao,

Medjutim

da bi Turci, doznavgi za

i

radi toga, §to nije bilo to,

novaca za takav put,

mogli provaliti u Slavoniju,

te kralja za-

dugo marilo za odpor nuncijev; tek kad su prvih dana listopada stigli glasi u Budim, da su hrvatski knezovi, ne moguci vi§e podnositi zuluma turskoga, spremni nagoditi se sa sultanom, koji 6e im vratiti, §to je u Hrvatskoj osvojio, pridati jo§ ono, §to bi u Slavoniji ugrabio, i tek onda odustalo se od kraljeva purobiti.

nije se

toTanja na jug, toboze radi kuzoe bolesti, koja je tada u Slavoniji bjesnila. kralj

No zato je poslao na slavonski sabor (ad diaetam regni Sclavoniae) budimskoga prepoSta Ivana

Statilea,

svoga

tajnoga

ga je kao

svoga zasebnoga zastupnika (orator banu Franji Badanu vjerodajnicom od 10. listopada 1525. Izravnih vijesti o zakljudcima toga sabora nemamo; ali mora da se je burno svrSio tim, da su se ogordeni stalefi svima silama nametniku Tahu oprli, te ga valjda takodjer iz savjetnika, te

noster) preporudio

zemlje protjerali.

Zbadeni ban Tah sklonio se je na podetku studenoga u Budim, te je traiio zaStite i primasa Salkaja. Po naputku posljednjega izdao je kralj 9. studenoga zapo-

u kralja vijed

banu Franji Bacanu, da prema nalogu njegovu (de mandato nostro) sazove sabor Hrvatske i Slavonije (regnorum nostrorum Croacie et Sclavonie), koji

kralj evina

de se sastati

3. prosinca 1525. u Krizevcima. Kralj poslat de na taj sabor (conventum gcneralem) dva svoja povjerenika s punom vlaSdu, da vijedaju o svim zamaSnim potrebitim stvarima, koje se tidu obrane i odrzanja redenih kraljevina. Na saboru imalo se je i

konadno razpravljati o Tahovim razmiricama sa slavonskom gospodom. Jo§ 19. studenoga piSe Tah iz Budima pismo Ivanu Kastelanovidu, te se hvali, >kako de kralj i sva i

gospoda dovala

i

njegovu

druga

stvar

stvar

(negocium)

njegova, §to

ju

dobromu imade

s

koncu biv§im

privestic

Jednako je

napre-

banovcem Pavlom Keredenjem-


B\N HRYATSKI FRANJO Ba6aNI OD OiUJRA 1525.

Tah

doci

6e

uzastopce

na sabor (comicia sew dietam) u

145

Kriievce, koji 6c se sastati

dva zaseboa povjerenika, koji 6e mu prisustvovati. prosinca, i Podjedno poziva Tah redenoga Kastelanovida, da on za vremena dodje oa sabor, da >o svojim stvarimaa razpravljati; jednako neka moli zupaniju poieiku (comibi mogli tatum ipsum de Posega), da prema svome zaklju&ku po^lje na taj sabor onih osam muza koji je kralj izabrao

3.

i

ieva, koje bijase prije izabrala

muza Ivana Hercega,

jer de se

Napokon neka dovede

poslala.

i

na reienom saboru

svi

sa

sobom

poslovi njegovi

jo§ odli^noga

dovr§iti (quia in

I sam kralj piSe 22. studenoga ista congregacione omnis negocii nostri finis sorcietur). o zadadi sabora banu Ba<^anu ovako: »Bio je ovdje vjerni naS velemoini Ivan Tah, kojega smo poslali na slavonski sabor (ad diaetam sclavonicam), s torn nadom, da 6e biti po

Kbaljica Mabjja. Po bojadiunom drToresa

a kr.

mneja

a Berlinn.

naSim povjerenicima, koje smo onamo odpremili, uzpostavljen u svojoj dasti (in ofBcium reponatur), ako bi se drzavljani daU na to skloniti; ako pak staleii ne bi pristali, nc nastojte svakim naiinom xajcdno vi na sabor ga natrag namjestiti. Podjite dakle brzo

U

i

i

s

naSim povjerenicima, da se zavadjene strankc

Ivan Tahi nagoditi 8

sa svojim

protivnicima;

njihovom privolom u banskom

i

ugledu naSemu

i

povrate, da

dasti

i

mi

njegovoj.

bi

onda mogao

se

ako se^to dogodi, lakSe

dostojanstva uzpostaviti.

ostati u sluibi (banskoj); pak zadovolji

jer

slozi

ne traiimo

On to

NaSi jajaCki

i

onako ne

i

bi le

mogao

ieli

dugo

u drugu svrhu, nego da sc bani

unijcli

su bcz pogibijc


KRALJ LJUDEVIT

34.;

u jajce ziveza,

ali

stoga

malo;

Kad

njega odrzati ne moze.

JAGELOV16 (1516—1526.).

je potrebito,

da se §to

Taha naime rado

Toga

^ast.

vrati

§to pi§ete, da

bi zadrzali

u naSoj

sluzbi;

ali

su neki vaSi protivnici govorili,

se s nasim povjerenicima

drugom tezko

da

ne bi se zacao truda,

6asti,

toga ne bude, sporazumite

drzavljanima (regnicolis) nase kraljevine Slavonije o

s

joS viSe unese, jer se bez

prije

Tahi uzpostavio u

bi se Ivan

da unese hrane u Jajce; ako pak i

II.

nadinu, da se to izvede.

ce

mu

ako

ostati,

vi radite protiv

se ne

Ivana Taha,

mi za to nijesmo nikad ni§ta povod njegovu svrgnucu (privationis) duli, ne bi vjerovali. Do§li su ovamo poslanici kraljevine Hrvatske; §to cemo njima odgovoriti, obznanit 6emo vara a. Nastojte svu skrb uloiite, da nam nasi oratori, poslani u Slavoniju, uzmognu saobditi povoljan odgovor. O nasilju, koje, kako se govori, dini knez Ferdinand Frankapan, govorite sa stalezima sabora, i svjetujte napokon s njima, §ta nam je dinitic da

i

Cull,

ste vi

a da

:

smo

i

i

zakljudilo, ali Ivanu Ne javlja se, sta se je na saboru u prosincu 1525. vijedalo Tahu nema poslije vi§e traga kao hrvatskomu banu. Hi ga nijesu htjeli primiti ili se je sam odrekao: on ne vr§i vi§e banske dasti, niti se imenuje vise banom. Cini se, da su ga napokon napustili i na kraljevskom dvoru, gdje su ih teze brige spopale, kad su u Budim stigli poslanici hrvatskih staleza, te izjavili, da ce se oni sami za sebe pobrinuti Kako ni kralj ni njegovi s Turcima pogoditi, ako im se s mjesta pomod ne pruzi. i

i

doglavnici nijesu znali, Sta da

pisma, §to ga je kralj piSe kralj, :^poslali su

15.

hrvatskim poslanicima odgovore, najbolje

prosinca u

k nama knezovi

se razabira

iz

tom poslu upravio na bana Bacana. »Ovih dana<, i

ostatci plemica (reliquiae preko

sam razumio, da

nobilium)

oni kane Turdinom na^initi, ako im ja vec jednom ne pomognem u njihovoj skrajnjoj nevolji. Traze pak od mene, da im samo u dvije rijedi odgovorim, — da im naime obedam pomod obranu. Ja odpustih poslanike, uvjerivSi ih o svojoj milosti, i obecavSi im, da du se postarati za njihovu obranu; no buduci da im nijesam mogao dati odludna konadna odgovora u tako velikoj stvari bez znanja i odluke mojih staleza, zato im obedah, da cu im odgovoriti na njihove zahtjeve po mojim poslanicima, to im tako obedah, da ne budu u svojem ponosu uvrijedjeni, i da spokojnije rijesenje pridekaju. Zato sam odludio, da tebe k njima po§aljem, znajuci, u kakvoj si s njima prijazni i prijateljstvu; ako se pak tebi svidi, pridruzi si joSte Sigismunda Banida (Banffy), za koga dujem, da on Hrvatima u volji. Opominjem te dakle, da o tom uznastoji§ svakim mudrim naje dinom zajedno s redenim Banidem, da se Hrvati potrpe do sabora drzavljana, koji kanim,

kraljevine na§e

Hrvatske svoje poslanike,

kojih

se

s

i

i

i

da ne

nikakvog drugog

razloga, naskoro drzati, valjda ved buduce korizme. podjedno naputak, iz kojega ce§ potanje razabrati, kako ti je s njima raditi. U toj stvari ne smije se oklijevati, nego treba raditi §to iurnije, da konadno ne izgubimo onu malo ne izgubljenu kraljevinu« (ne illud regnum pene perditum perdamus). bi

Saljem

bile

ti

Ostatci (reliquiae) plemstva kraljevine Hrvatske bijahu u isto vrijeme poslali

poslanike takodjer nadvojvodi Ferdinandu u Bed.

Bill

Matija Tatarid, a na celu im poznati ved Ivan Kobasid.

dimu

su to plemidi

Dok

svoje

Bernardin Tumpid,

su poslanici hrvatski u Bu-

primili tek pusta obedanja, tako

da se je papinski nuncij Burgio radi toga Ijuto Bedu Ivana Kobasida kamo susretljidrugove njegove kud vije. Nadvojvoda je Ferdinand opet kao na koncu proSle godine doznadio 1000 forinti, da se porazdijele medju hrvatsku gospodu, a suviSe je Ivanu Kobasidu 1. sijednja 1526. darovao jedan grad (Sichlberg) u Kranjskoj. Nikolu Zrinskoga zadrzao je dalje na svojoj zabrinuo, dodekali su u

i

i

kneza Ivana Karlovida bijase jo§ 13. kolovoza predobio za svoju sluzbu, kad je u njegovo ime >namjestnik vrhovnoga kapetana za rat s Turcima< Ivan Kocijan utanadio

pladi, a

ugovor

s

knezom Karlovidem Turke

za 1000 forinti uhoditi

nanda

i

njegove kapetane.

i

i

Ivanom Kobasidem, po kojemu ce oni kroz godinu dana kretnjama FerdiobavjeSdivati o njihovim namjerama i


II

BAN HRVATSKl FRANJO BA^ANI OD

Kako

1525.

Oi'JJRA

347

od svoga

hrvatski staleii nijesu ved niSta mogli o6ekivati

kralja, odludili su

oni sve bez privole kraljeve (senra ordine del Re) sazvati veliki sabor

Hrvatske

rale)

sabora radio knez

Krsto Frankapan, koji

njegovoj ne 6e vi§e svanuti bolji dani

se

bijaSe

gradove u zemlji,

i

da

uvjerio,

za vladanja kralja

na saboru odkazati posluh kralju Ljudevitu, te

stalezi

(una dieta gene-

Slavonije u Kriievce za 25. sijednja 1526. NajviJe je oko sastanka toga

i

njemu

ni

da

zahtijevati,

ni

Govorilo

Ljudevita. itn

domovini se,

da 6e

predade sve tvrde

onda se pogoditi sa sultanom, kojega 6e zastupnik takodjer dodi na

Mozda

je ba§ potonje bilo razlogom, da se pozivu nijesu odazvali neki prelati i kao zagrebadki biskup Simun od Erdeda i knez Ivan Karlovic. Na sabor nije do§ao ni ban Bacani, premda ga je kralj bio imenovao svojim povjerenikom (ambaxatore); on se je izvinjavao, da nema novaca, a trebalo bi mu dodi s istim sjajem kao turskomu poslaniku, pak zato bi mu trebalo najmanje 2500 dukata. Medjutim ni ogla-

sabor.

velika§i,

i

Senoga

od nekih izdekivanoga poslanika turskoga nije ipak u odredjeno vrijeme, te su vijecala

Vecina staleia im je diniti. Tu su odludili odkazati posluh kralju Ljudevitu govoredi, »da su oni dodj§e preporudeni njegovu velidanstvu, all buduci da ih njegovo velidanstvo ne de zaStidivati, to imjeslobodno i

sastala se je

drugoga gospodina,

traziti

che

altro signore

mozno

sklone pod

magali

defenda).

Medjutim mnoga gospoda

vati.

je

on ved pred

i

vi§e

konadna tjednu korizme (u polovici

odgodjena

brata

mu

Ferdinanda, koji

knez spreman opet

plemidi nijesu

da

mislili,

mjesta

s

demu

je

ih

2.

i

veljade).

15. veljade, ali

O

i

da se

dosada po-

bila

jos

krijepila

i

odsutnost kneza

je jo§ uvijek privrienik mletadki, a nijesu znali,

svem tom govori papinski

medjutim u pismu od

se

putiti,

njom zagospoBosnu sporazumna s predlogom

Ba§

posve pridruzio Ferdinandu.

mjeseci

su ih

osvojiti

odluka, te bi novi sabor zakazan, koji bi se

bi

dopisima od

i

trovarsi

licito

knez Krsto Frankapan stao staleie

naginjala Mletcima, u

Ivana Karlovida, za kojega su

da se

i

bi

(che a loro h

koji de ih braniti*

to je

Karla

cara

okrilje

Krstovim, jer su viSe

»U

Na

njihovom pomodu bio

s

;

li

bilo na saboru.

§ta

imao

s

toga

razloga

u

sastati

prvom

nuncij Burgio u svojim

ovako

18. veljade

izpravlja:

tu stvar.

od 15 pisao sam, kako su Hrvati nakanili podati se principu Ferdinandu, i knez Krsto snovao postati gospodarom Bosne. Poslije sam todnije doznao za govore, kako Neka pamti predastno gospodstvo va§e, da je ugovor istinit;

princip

Ferdinand

listu

kako

je

i

drage

da

odekuje,

volje

se

bi

mogao

kraljem

proglasiti

Bosne,

bududi da Bosna pripada Hrvatskoj< (appartenendo la Bossina a la Croatia). Ne zna se, da se je snovani sabor zaista sastao ili ne; no po svemu sudedi bit li

de,

da su bar hrvatski

ban Franjo jednodu§no prionuli za Ferdinanda. Tako je Hrvatskoj, te su ga tek u Slavoniji amo tamo priponukale su poglavite savjetnike kralja Ljudevita, pak su stall staleii

Badani izgubio sav ugled

BaS

znavali.

te prilike

i

i

vlast u

da se Badani zamijeni drugim kojim uglednijim velikaSem. Burgio pi§c 5 oXujka iz Budima, kako se je na kraljevskom dvoru opet nudilo zagrebadkomu biskupu Simunu od Erdeda, da preuzme baniju, a kad je on to odklonio, smijeralo se imenovati vatrenoga Petra Percnja. Medjutim banima kneza Ivana Karlovida, uza nj mladoga predlagati,

i

i

odustalo

se je

poslije

i

od

toga, te

je

Franjo

Badani

ostao

i

jedinim

dalje

banom

preuzme nekc kraljcvske hrvatskim, pade bi mu povjereno, da od Tahovih gradove, narodito grad Bihad na Uni. Ali staleii hrvatski slabo su marili z a bana Badana. Dne 27. oiujka javlja opet Burgio: »Bani hrvatski nijesu u sluibi, niti im se tico pokorava; obedalo se zamijeniii ih, ali to doslije nije udinjeno*. A onda dodaje, da je sluibenika

ponovno duo, »kako gospoda hrvatska miti

lele pristati uz principa Ferdinanda, te njega pri-

proglasiti kraljem bosanskim«.

i

I

zaista su hrvatski staleii

negdje namah poslije sabora u veljadi

poslanike k nadvojvodi Ferdinandu, te slanicima, koje je vodio

Bernardin

mu

oditovali svoju

Tumpid, poftao

jc

u

odluku prvoj

i

bili

poslali svoje

svoje molbc. Za po-

polovici

oiujka 1526.

I


KRALJ LJUDEVIT

348

II.

JAGELOVlfi (1516.

1526.).

knez Krsto Frankapan, koji se bija§e rijesio opet stupiti u sluzbu austrijskoga nadvojvode. Poslanici hrvatski naSli su Ferdinanda u Augsburgu, gdje su prvih dana ozujka s

njime ugovarali. Nadvojvoda

nije

jamaCno

prema svomu Surjaku mogao

obzira

s

njihove ponude, da Hrvatsku primi sasvim u svoju vlast,

hvatiti

bosanskim;

da sporazumno

pokazao najspremniji,

se je

ali

i

pri-

da se proglasi kraljem

kraljem Ljudevitom

s

sve

da je odlu^io >kroz gomogude udini za obranu hrvatske krajine. Vec 6. dinu dana drzati neki broj vojske na hrvatskoj granici«, a onda trazi vrhovnoga kapeozujka

javlja,

tana za tu vojsku. Najprije je pomiSljao na grofa Nikolu Salma, koji je tu sluzbu

ved vr§io; a kad

hrvatskoga plemica

Turaka*

protiv

odklonio, odredio je

je taj

O

stajao u sluibi njegovoj. koji je

onda

Pismom od

torn je naravno obavijestio

i

»

svojega Surjaka kralja Ljudevita, i

nj ego vim

20. travnja 1526. doznadio forinti

Ferdinand vrhovnomu kapetanu Nikoli

je

druge prihode,

i

koje

je

i

24. svibnja, u

zamjenikom nadvojvode Ferdinanda. Po

i

kojem

svome gospodaru

je

stanje

izlozio

i

primao

prije

Namah zatim po§ao je Jurisic sa svojim cetama u Hrvatsku, najprije potekao u pomoc knezu Ivanu Karlovicu, kojega je grad Krupu ostala gospoda hrvatska, tada podsjedao. Oko JuriSida kupila su se Nikola Salm.

svojim braniteljem

banovcima,

slozno s reCenim vrhovnim kapetanom.

i

mjesednu pladu od 100

Juri§i6u

Nikolu

jednom

vrhovnoga kapetana vojske JuriSica, koji je od nekoliko godina ozujka za

Ostrogona izdao nalog banu Bacanu

15. travnja iz

da rade sporazumno

27.

izvje§(5u

te je

grof

jamaCno

bosanski paia smatrajuci

ga

Nikole Juri§ica od

potrebe u Hrvatskoj, dozna-

jemo, da on bana Badana nije dotle ni vidio, paCe on spominje priCanje, da ban boravi

u Budimu. Jedino uzdanje Juri§idevo jest krbavski knez Ivan Karlovid (und ist allein unser Vertrauen auf den Gr. Karl von Kerbaw). Medjutim ban Badan nije bio tada u

Budimu,

ali

se nije usudio

znati ni za njega ni za

pismom Badana, neka >o

baniji,

ni dolaziti

medju hrvatsku gospodu, koja nijesu

se pozuri

zatim o obrani

k njemu Ali

posebnim

jer se zeli s njime dogovarati

Slavonije

naSih

htjela vise

26. svibnja zove kralj

Budim,

dodi u

spasu kraljevina

i

njegova nazodnost potrebita.

stvari je

Tek

njegova kralja Ljudevita.

i

Hrvatske*, poradi

kojih

neka ne ostavi redenih kraljevina bez potre-

bitih deta za obranu.

Medjutim zaprijetila je skrajnja pogibao ne samo razkrvarenomu kraljevstvu hrvatskomu, nego jo§ vi§e samoj Ugarskoj.

(Boj na Muhadkom polju i smrt kralja Ljudevita II., 29. kolo1526). Premda su jo§ od jeseni 1525. stizavale neprestano vijesti, da se sultan Sulejman II. u velike sprema za rat s Ugarskom, ipak se nekako nije pravo vjerovalo

voza u

te glase.

bija,

Lakomisleni

a strani

mnogo moglo

svijet

za njih ni mario. ni

pomiSljali na

stanje u Ugarskoj

krajine

(granice)

i

godina minuti pogitje§ili su se, da de ih kao i pro§lih ved odvi§e navikao na vapaje za pomod, tako da nije vi§e

Ugri

bija§e

K

tomu su

kakav

ostaloj

braniti,

prilike u Evropi

i

za rat

nema nikakvih

priprava

?

Nema

mu No

nije

>Kralj

a kako bi obastali pred

su neslozai, a plemstvo je pocijepkano.

nezgodne, da se

Turcima. Papinski nuncij Burgio crta tadanje ugarski i njegovi staleii ne mogu ni

ozbiljni rat s

Evropi ovako:

Kralj Ljudevit u tolikom je uboztvu, da

bile tako

desto

ditavom silom sultana

Sulejmana?

nemaju dati, §ta da pojede.

sve da su

i

sloini, §ta bi

mogli

VelikaSi

udiniti,

kada

tu nigdje nikakva dovoljno utvrdjena grada, u koji

mogle skloniti ugarske dete, dok bi im stigla pomod od ostaloga kr§canstva. Pak da imadu takav grad, tko de im u pomod priskoditi? Zar NjemaCka (vjerskim razdorom) onako razkidana, koja k tomu mrzi na Ugre? Hi Poljska, koja je nedavno primirje s Turcima utanadila? Ugarskoj nema pomodi, nego ako se pomire kr§danski

bi se i

vladari (njemadki biti ?

Preostaje

i

francuzki kralj, koji su

samo papa,

ali

ni

tada

on ne moie

joj

medju sobom sada pomodi*.

ratovali).

Ali kad de to


POUU

BOJ NA MTJHA&KOM

I

SMRT KRAUA LJUDBVITA

29.

II.

KOLOVOZA 1526.

349

su ih

Medjutim dolazile su sve potanje vijesti o pripravama turskoga sultana. Donosili iz turske carevine, od kojih se je osobito izticao vojvoda P a v a o prebj e z

Ba

i

i

k

Srbin

d,

o

Tomorija

Vjen6aca na Moravi, koji je

iz

turskim

blagom svojim

s

poslovima, te

mnogo vremena

potajno izvje§6ivao Pavia

sam

porodicom svojom, Srbski vojvoda, kojemu

napokon

i

konjanika preselio

petdeset

s

i

se

darovao neki posjed

u

s

ditavom

Ugarsku.

1500 dukata god.Snjega prihoda, stigao .']e prvih osnove. dana god. 1526. na kraljevski dvor, gd)e je potanko prikazao turske namjere Po njegovu pridanju bijahu savjetnici suitanovi izjavili, da 6e tursko carstvo biti tek gradom Budimom, jer se u Beogradu, §abcu i Seonda posve sigurno, ako obladaju bija^e kralj

sa

i

i

ne

verinu

moglo

bi

provalama

odolijevati

Budim padne, ne bi ugarska tvrdja mogla Turske

Ako pak

Ugarske.

iz

da

pa§e

nijedna

se

viie drzati.

su

svjetovale,

neka se kroz Erdelj

•SVLEYAUNIMPERAJQPTVR:

provali, jer

bi se

ondje najmanje 60.000 pje-

§aka

iz

Vla^ke moglo pridruziti

turskoj vojsci. All neki turski voj-

da se

voda je

dena

je

tomu

zemlja,

snazna

i

protivio, jer

dobro

gorovita,

Erdelj

Ugri lakSe branili nego svoje

dio

napu-

koju

bi

drugi

ikoji

k tomu

zemlje, a

bi

turska vojska morala dva put prelaziti

preko Dunava

zato

predlagao, da

i

On

Tise.

je

turska vojska

tome samo preko se moze lako

provali blizu utoka Save; na

putu

preci

na

Drave,

je

joj

kojoj

onda ce joj stajati put otvoren do Budima, pade do Beda. I sandzaci, kao vojvode (medju njima Pavao Bakic), most

sagraditi, a

i

koje je su,

da

sultan je

gurniji.

prizvao,

put preko

Po§to

sultanovu bilo

je

potvrdili

Save

najsi-

tako na dvoru

sve utanadeno,

iz-

dao je on 1. prosinca proglas, kojim je svoje podanike pozvao na oruzje. Podjedno je zapovjedio, da se u Beograd doveze potrebita gradja

za

^fgnJpgturrwrmnHian Sultan Solejman

II.

Po tavrcfnenom dr?or«u. Naplt odolgo perator

Tur(corun>)€

;

odotdo:

:

*Dt(a)

tSuleynun Im* groote(ii)

tore

kejrser »(!») co(n)«t«nt(inopel)€.

mostove. Dolazak

Pavla Bakica, a joS

viSe odkrida

njegova osobito je cijenio vazda

budni Pavao Tomori; on se je pate nadao, da 6e se ta primjerom Bakidevim povesti 8va sila prebjega, pak da de onda za kratko vrijeme ditava turska Bugarska, Srbija i

Bosna

opustjeti, •

Dok

lu

i

mnogi

li

i

itanoTnici

i

snaga turske drlave napokon smalaksati.*

hr»«likog* kralje»»t»«

Oit>Tlj«li

ivoja domovlna, te ••

n lUllju, dolas.lo )« opet « hnr.tike i.mljc lit.lj. moilim., koji lu onda priaall krW.n.ko Tjeru. T.kof. note

•oitrijike lemlje, p.ie

krk.n., nego

da de tim

it

tor.ke

litelje

.».U so

Ug«rtk«

ttlili

cretioe.

I

lo

prebj.il

ot

I

Mac

(pribtf,


RRALJ LJUDEVIT

iso

JAGELOVI6 (1516.-1526.).

II.

ubavijesti ipak se nijesu u Ugarskoj pripremali za rat onako, Uza sve te glase kako bi u ono osudno doba trebalo. Tek kad su na koncu svibnja stigli u Budim najizvjestniji glasi, da je sultan Sulejman jo§ 23. travnja s jakom vojskom od 100.000 Ijudi na to 300 topova ostavio Carigrad, te udario pravcem prema Beogradu, stalo se je Po starom vojska. obidaju naredjeno bi, ugarska samo da se ne po kupi misliti, da se i

i

i

poziva narod na oruzje, jer je opasnost po Slavoniji nosi krvav mad hrvatski ban Franjo Badani, da se za drzavu najveca. U isti mah pozvan bi u Budim kraljevstvo hrvatsko sudjelovalo u boju. kraij sporazumije s njime o nacinu, kako bi Ugarskoj, nego

i

i

i

i

Papinski nuncij Burgio po^ao je u Slezku

placemke.

Na

posljedku

ohrabrio

se je

Moravu,

i

kralj

i

te je

ondje za papine novce kupio

Ljudevit, te je

lipnja

2.

u drzavnom

da ce sam glavom podi na vojsku. Podjedno prema zakljuccima posljednjega sabora na sve strane svoje drzave pozivao plemstvo, da se do 2. srpnja oruzano sabere u Tolni, kamo ce

vijecu u nazofinosti stranih poslanika izjavio,

razposlao je kralj

pisma, kojima je i

on do toga roka doci sa svojim kraljevskim 6etama.

No

tko ce voditi tu vojsku? »Nema«, javljao je

jednoga Ugrina, koji

bi bio

podoban

tada

papinski nuncij Burgio, »ni

kakovu detu, a kamo

voditi

6itavu vojsku; a u

li

drzavnom vijecu nema niti jednoga dovjeka, koji bi bio vidio gol maC krvlju oma§ten«. Neki pomiSljahu na erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju; ali njega nije volio kralj, a sumnjalo, da potajno §uruje s Turcima. Drugi predlagali su nadbiskupa k tomu se je kapetana Pavla Tomorija, ali on je u svojoj cednosti sam priznavao, da nije dorastao i

i

vedim ratnim podhvatima. Kraljevi doglavnici stado§e sada pozivati stranca, grofa Nikolu Salma, nedavno vrhovnoga kapetana nadvojvode Ferdinanda; no i taj je poziv naprosto odbio, izvinjujudi se svojom staroSdu

Sada se tek sjetiSe junafikoga spaMedjutim hrvatski junak bijase sitelja Jajca, hrvatskoga kneza Krsta Frankapana. zato, sto Ijuto uvrijedjen oti§ao u Njemadku, pak je oklijevao s odgovorom, jama6no nije mogao vjerovati, da bi se dala u Ugarskoj sastaviti vojska, koja bi bila podobna dastno se ogledati s izvrstno uredjenom vojskom Sulejmanovom. Krsto je jamacino dobro poznavao tadanje vojnidke prilike u Ugarskoj, o kojima hrvatski kronidar Ivan TomaSic po nekom magjarskom izvoru (ex lingua ungaricha in linguam latinam transtuli) ovako i

bolezljivoscu.

i

piSe:

>Po smrti prevrstnoga

kralja Matija§a Ugri, Sto se tide

pokazali neslavni. Vladislav je vojnidku stegu

kao

i

od

vodjenja rata, vazda su se

kralja MatijaSa

zavedenu vojsku

pod Ljudevitom vojevali, nijesu imali nikakve samo neku drzku smjelost i zvijerski bijes, kojima su mislili sve Turke vec pri prvcm sudaru progutatic (nam post prestantissimi regis Mathie obitum Ungari, quod ad bella pertractanda attinet, semper inglorii extitere. Etenim Ladislaus pustio tako propasti, da Ugri, koji su tada

ratne vjeStine, nego

militarem disciplinam, atque a rege

Mathia institutos militum ordines adeo labefactari

permiserat, ut Ungari, qui tunc sub

Ludovico militabant, nullam bellandi periciam, sed

solummodo quandam temerariam audaciam ac ferrinum furorem haberent, quo Turcas omnes in primo congressu deuorare presumerent). ptebeg).

wa

i

V

Oko g

od

e,

je isti kralj

tata

d.

1503. darovao je kralj

qui derelicta

.

.

.

posjedovanja »Podplaw

de Gaczka existentesc

et

II.

Antonio Gwozdenowy.h

IT.

kalteo Majkovec a

et

Djlywacz ad castram

prebjezma »strennii militibus

nnper tectam Machometicam ipreverunt •spovijeda kralj Ljudevit

Vladislav

kriievaSkoj

Machometica ad fidem veram cristianam

secta

.

.

.

(et)

se in

Ottochacz pertineates

Petro, Gregorio

in

regno

altero Pctro

1,

Hadar

opet dar rao

Croatiae in comi-

Dorothych,

qai

sanctam religionem christianam contalernntc. God. IS^S*

Petru KeglevitSu, da u kotaru grada ac Georgio

et

tagili

iupaniji

God. 151

exiit*.

se posse

Waiyachyth, qui a Turcis

Bijele Stijene

ad regnum

>Thome seliSte dade zemljiite nostrum tranifageruntc. JoS goi

M i 1 t h i t h una cum fratre sue, qui de Biztricia (oa L'vanjskom poljn) ad Klyc venerate, kako prima za svoja 33 konjanika godiSnju pladtt od 320 zlatnih forinti. Isle godine dobivaju >triginta quinque Prybek« kod arbskoga Beograda godi^nja pladu od 210 zlatnih forinti n gotovom i soli za 70 for, dine 1504. gpominje se »Georgiu8 M.

i

•Pribegc je dakle u oto doba naziv za doseljenike

iz

tnrskih zemaija,

onako kao

poslije

>askokf.


MrHAeKOM POUTJ

BOJ NA

I

SMRT RRAUA UUDEVITA

Dole jc kralj Ljudevit traiio vrhovnoga dotle se je Sulejman

sve

vojvodu

351

za vojsku, koje joS nijc ni imao,

Beograda, a

primicao

KOLOVOZA 1526

IL 29.

mu

putem svedjer do Beograda, a sam sultan da je samo nekoliko dana od toga grada udaljen. Pavao Tomori traiio je u taj par samo 4000 pjeSaka 10.000 konjanika, da bi zakrdio Turcima prelaz preko rijeke Save. Ali nije ni§ti dobio. tako sa svojih kukavnih 1000 konjanika 500 pjeSaka nije mogao ni misliti, da brani Turcima prelaz preko Save, da Stiti slabo

Dne

mnoiila.

blize

20. lipnja znalo se je

vojska

u Budimu, da je dio

i

se je

turske vojske dopro ved

i

i

i

i

i

utvrdjene

i

opremljene gradove u Srijemu

jo§ slabije

nemamo

pi§e u to vrijeme nuncij Burgio, »a mi

mogao

odpraviti

Tomoru

k Pavlu

»Neprijatelj

jednoga topa. Kralj Ljudevit ne bi k palatinu svoga glasnika, da mu ja nijesam dao

i

onda tek

a

na medji«,

ved

ni

za to poirebitih novaca. Kralj Ljudevit ne govori o opasnosti,

spava do podneva,

je

u vijece.

ide

je

niti

nemocan,

tako ostaje

I

pravo ne poznaje; jer

nikomu

pravo ne vjerujew.

U

na koncu lipnja veliki vezir Ibrahim pasa

to je

je

doiekao bosanske

^

i

hercegovadke

a

6ete,

<3v^ '^^^y j7>-vy-

utaborio se kod Zemuna. Ondje

i

mu

poslije

do Beograda, pak onda

stigao

prvih dana srpnja bez ikakve zapreke preSao u Srijem

pridruiio

se je

beogradski

i

J^i^

^y^'^^^^^^-^-J^''

/iU^

Svh&ETAK PJSMa, &T0 GA

VRHOVNI

JE

KANCKLaR SxjEPAN'^BHODARjfi PiSAO DNE 27. SRPNjA 1526.

MENTU

Vil.

kralje\B

tabora kod

is

Da lava

blisa

PaPI

Eria. Vatikanaki arkiv n Rima.

sandiak Beograd.

Balibeg

Namah

jemske, te se

je

sa svojim

Na podetku

Ijudima.

9

srpnja

primakao

doSao

srpnja

zatim stao je Ibrahim otimati slabo

je

i

Petrovaradin. pak

onda

su

naest dana trajala je poisada juriSa

28. srpnja

neznatnih

ostataka

zatim stigao

ne ce

provaliie

je

i

(90

Dva turska

Ijudi),

kojima jc

Sulejman k svojoj

vojsci

podsjedati

su polo/ica

juriSa

Turci u tvrdjavu

stali

bili

bi§e sredno

samu

vezir

1526. urcli su tvrdju,

koju je

Dfanakon trecega izginuli su svi do

suzbita, ali

dozvolio slobodno

u Petrovaradin,

s

sri-

kukavnom

papiniki pladenici.

Viteiki branitelji njezini

veliki

Sulejman u

sultan

Petrovaradinu. Pavao Tomori Dne 15. srpnja

branio Juraj Alapid sa 1000 pjeSaka, od kojih

(13.).

nikako opremljene gradove

ili

(ietom svojom uzmicao je neprestano pred neprijateljima.

Turci na juriS varoS

KlE-

otidi.

te joj je proglasio,

Namah

da se sada

dok ne dodje do Budima grada. Na prvu vijest o padu varo&i Petrovaradina bijaSe kralj Ljudevit 20. srpnja ostavio Budim, te stao polagano silaziti na jug prema Tolni, gdje se je sabirala plcmidka vojitka ugarska. S kraljem poSla je njegova kraljevska £eta od 3000 momaka, zatim dete nadvi.^e

sustaviti,


KRALJ UUDEVIT

352

biskupa Salkaja

i

drzavnih dastnika

iz

JA6ELOV16 (1516.

oni pladenici, koje je kraljica prelata

i

su

bili

kancelar Stjepan Brodaric, lazka kraljeva

II.

Budima do

Marija

— 1526.). Od

najmila u 6eSkim zemljama.

uz kraija nadbiskup

Salkaj, palatin

Stjepan Bator

i

u zasebnom spisu opisao sve zgode od po-

koji je poslije

Muhadkom

katastrofe na

polju. Kraija je izpratila

i

supruga

mu Marija, koja se je tek 24. srpnja na otoku Cepela s njime oprostila. Putem je kralj pozivima, da se §to s kancelarotn svojim na sve strane Siljao glasnike s poslanicama i Erda obratio s dva pisma na hrvatskoga bana Bacana, koji se je nakoa povratka u svoju banovinu svom snagom spremao, te ga je pozvao, da sto vi§e vojske privede kralju u pomoc. Ban neka povede sve svoje 6ete prema Valpovu, odakle ce mu onda lako biti Sto prije preci preko Drave u Tolnu. kancelar Brodaric 27. srpnja zdvojno pismo papi KleIz logora blizu Erda pisao je mentu VII., u kojem kaze, da »samo Bog ili koja nenadana sreda moie spasti Ugarsku od propasti«. A onda dodaje: »Ja ne vidim spasa. Kada bi mogao, u6inio bi sve, da vi§e vojske skupi za boj.

Tako

se je

24. srpnja

iz

i

pomognem,

ali

sta

cu da cinim u tolikoj neslogu, uza silu

nevolji

kraljevoj, u toj

obcenitoj

smetnji, uz

premo6 neprijatelja, a uz moje siromaStvo. zlobu Ijudi, te novajlija, me mnogi progone, a drugi mi zavide. No dasti K tomu sam jo§ u svojoj premda nijesam ni posve zdrav, radit 6\i sve, §to uzmognem, makar me glave stajalo*. Na daljem putu pi§e kralj 31. srpnja iz Adonja opet banu Bacanu, neka dade po kraljevini Slavoniji krvav mac nositi, te neka podigne na noge polovicu svih podanika (kmeuz

domacu

i

i

malo dana zatim, 5. kolovoza, zapovijeda mu iz Paksa, neka pozove na oruzje sve kmetove (omnes colonos). Jednake zapovijedi razaslao je takodjer po Ugarskoj i Erdelju. Napokon 6. kolovoza stigao je kralj u Tolnu. Jo§ putem bijaSe u Paksu doznao, da je pala tvrdja Pecrovaradin, da je Sulejman nakon kratka boja zauzeo Ilok, pak da ide prema Osijeku. Na to je kralj zapovjedio palatinu Batoru, neka pohita prema Dravi, tova);

da zakrti neprijatelju prelaz preko rijeke. Kukavice velikaSi izjavi§e medjutim, da ne ce pod njegovom zastavom vojevati. Kralj ici s palatinom, jer da su duzni samo uz kraija Ljudevit takvim ponaSanjem velikasa u dnu du§e svoje Ijuto uvrijedjen, izjavio je u i

punom zboru medju svima njima izgovara; evo ja

sam

13.

tu glavom, da

kolovoza ovako: >Ja vidim, da se svatko na mene izvrgnem svakoj opasnosti; da dakle ne bude

se

da nitko viSe ne bude mogao sakrivati svoju kukav§tinu za mojom osobom, odlu6io sam, da cu sutra s vama poci, kamo drugi ne ce bez mene da iduc. Tu izjavu kraljevu primili su svi nazo6ni s udivljenjem, kako javlja Brodaric, koji je i sam u zboru

vise izprike

i

samo nekoliko ih na§lo se je, koji su se protivili kraljevoj odluci, slutedi, §ta bi se moglo zgoditi, kad bi kralj po nesreci nastradao. Sutradan 14. kolovoza po§ao je Ljudevit prema MuhaSkom polju. Onamo uzmaknuo kolodki nadbiskup Pavao Tomori sa svojim fietama, poSto nije mogao obraniti Srije jema. Njega je kralj imenovao vrhovnim vojvodom, dok bi stigao knez Krsto Frankapan, kojemu su se jo§ uvijek nadali, premda se bijaSe tek onih dana vratio iz Njemafike (gdje je 1. kolovoza ugovorom u Speieru stupio u sluzbu nadvojvode Ferdinanda) u svoju domovinu. Tomoriju pridijeljen bi za druga knez Juraj Zapolja, toboie dok stigne brat njegov, erdeljski vojvoda Ivan, premda se je slabo vjerovalo, da 6e taj u obce bio;

mnogi su ju

pozdravili s odobrenjem, a

i

i

dodi.

U

kojega su 15.

to su Turci bez ikakva naprezanja zitelji

sami predali

kljuce

zauzeli takodjer

svoga grada

(14.

slabo

utvrdjeni

kolovoza), a

na to

Os

i

j

e k,

je sultan

gotovu sa 300 topova pre§la na onda uz desnu obalu

kolovoza podeo na Dravi graditi ogroman most od gradje, koju bijaSe

sobom doveo. PoSto je

ditava turska vojska

ugarsku obalu, dao je Sulejman most

od nekih 200.000

Ijudi sa

razvaliti (23. kolovoza), te je

Dunava polagano se primicao logoru kraija Ljudevita. Kako je neprestano ki§a padala, te su potoci modvare silno nabujale, mogao je samo posve lagano napredovati, tako da je za ditava tri dana prevalio tek detiri milje. U taboru kraija Ljudevita na Muhackom polju bijaSe se medjutim skupilo nekih i


MUHa6k0M POUU

BOJ NA

20.000 momaka.

Osim

do 4000 papinskih i

baaderija

prelata

i

baruna

ne§to

i

KOLOVOZA 1526.

29.

II.

zupaoijskih

6eta«

pladenika, koje bijahu skupili Hanibal Ciparski na Moravi

Teiko

Goojenski u Poljskoj. ^lavonske

SMRT KRAUA UUDEVITA

1

hrvatske

je

gospode.

izgiedao

kralj

Ban

Bacani

je

\a5koj zupaniji, gdje je valjda driao

353

bilo je

Leonard

i

dolazak bana Fraoje Bacana, a s njime jo§

kolovoza boravio u Ra6i u kriie-

1.

onda je polagano iSio napred, pribirudi velikaSa dele banderija uzput iupanijske. Kralj ga nije mogao dodekati, te je viSe puta siljao pred njega svoje glasnike, zaklinjudi ga da se zuri. Dne 25. kolovoza pak poslao i

sabor, a

i

>tabora u Muha6u< opet ulaka s pismom >na predastnoga velemoznu gospodu, Simuna biskupa zagrebadkoga, Franju Badana bana, kao ostalu gospodu iitelje kra-

je iz

i

i

pismo

moleci

Slavonije«,

Ijevine

ih,

i

Buduci da je to u obde posljednjc

prije dodju.

da ga doslovce u hrvatskom prijevodu priobdimo.

kraljevo, vrijedno je,

•Ljudevit, po Bozjoj

da §to

milosti kralj

vjeroi na§i iskreno Ijubljeni. Pisali

ugarski

i

smo vama

k vama moleci, da se k nama pozurite.

To

deSki

i

Predastni, velemozni

d.

t.

takodjer danas

i

glasi:

odlidni,

i

svoga komornika

poslali

sada opominjemo

isto vas

Ono

i

nalazemo: po-

k nama Sto brze (celerrime). Neprijatelj pred naSim odima pali kraljevstvo na premnogim mjestima. Cekamo samo na vas; dim vi stignete, namah demo se uz Boiju hitite

pomoc

s

njime ogledati. Zurite se dakle §to brze. Dano u taboru

Muhadkom

u subotu

svojom rukom, Brzo, brzo, brzo! Zurite se tako, da vec sutra u zoru budete ovdje, ako ne prije<. Glasnik susreo je bana Badana

nakon Bartolova 1526.

Ljudevit kralj

blizini, jer je ban zaista sutradan stigao u tabor. Krasna vojska njegova brogotovo jednako pje^aka; uz bana vodili su tu vojsku Ivan do 3000 konjanika Tah i Ivan Banic (Banffy). Zagrebadki biskup Simun od Erdeda rodjak njegov Petar doveli su preko 700 konjanika. Od hrvatskih velikaSa bijahu doSli Mihajlo Zrinski Matija (II.) Frankapan Siunjski, nadalje senjski biskup Franjo Jozefid, onda senjski ka-

u najblizoj jila

je

i

i

i

petan

Gregorije Orlovdic,

hrvatske gospode

i

rodjak senjskoga biskupa Juraj

Kobasid.

plemstva ne bija§e do§la; oni su nakon mnogih

i

Pretezita vedina

dogovaranja

nad-

s

vrhovnim kapetanom Nikolom JuriSidem u svojoj hrvatskih deta nadomovini, koju je trebalo takodjer braniti. S dolazkom slavonskih rasla je ditava vojska Ljudevitova jedva do 26—28.000 momaka; topova imala je do

vojvodom Ferdinandom

ostali

zajedno

s

i

osamdeset, od kojih je nekoliko darovao kralju grad Bed.

U

vrijeme svaki dan sastajalo, svje-

kraljevskom vijecu, koje se je u posljednje

tovao je narodito kancelar Brodarid, neka se podeka joS na kneza Krstu Frankapana

i

voj-

vodu Ivana Zapolju, a dotle neka se uzmide pred neprijateljem. Kralj Ljudevit imao je sigurnih vijesti, da je turska vojska vrlo brojna, pade, kako je iz turskoga suianjstva umakli Ivan Pekri govorio, tolika, da je kraljeva vojska ne bi mogla sasjeci ni za tri dana, sve kad bi Turci mirno

stajali

i

sjeci se dali.

Ba§

s toga razloga priklanjao se je

kralj mnijenju Brodaricevu, pade je ved prije, dim bija§e zaduo, da se je Krsto Frankapan

vratio u

domovinu, poslao k njemu svoje poslanike,

brze u kraljev tabor, jer ondje

kazivali su oni

koji

su ga

pozivali,

nema nikakva

da pohita 5to

reda, a ni dovjeka,

bi se moglo pouzdano odekivati, da de umjeti sve u potrebiti red dovesti; on, Frankapan, jest jedini, koji bi to mogao udiniti, te se zato sve raduje njegovu dolazku. tada du do kraija Krsto porudio je kralju ovako: >Ja du skupiti detu za malo dana pohitati; kralj neka se nipoSto ne upusti u boj prije moga dolazka, a kada dodjem, vidjet du, da li smo dosta jaki s Turcima se ogledati; ako ne bude prilike s nadom u

od koga

i

demo

zametnuti, povudi

(lobar uspjeh bitku

se natrag

bez ikakve Jtete svoje, te

demo

dok nam vojska ponaraste. Kralj neka dobro promisli, da de na kocku mctnuti svoju glavu svoje zemlje, ako se upusti u boj s malom vojskom i bcz valjana reda: postupac zato neka trijezno promi&Ijeno radi PrimivSi ovakvu poruku od izkusna vojvode, sazvao je kralj 26. kolovoza u ratno [ijece svu gospodu i kapetane, da se konadno odludi, imade li se s Turcima boj x«dekati, 1

i

i

Htt. poTJ.

II.

LU.

i

*i


KRALJ LJUDEVIT

354

metnuti

ili

borba

Kancelar

odgoditi.

Krsto u tabor ne stigne.

On

JAGELOVlfi (1516.

II.

je govorio: »Cuj

dodju Hrvati, Ijudi ratoborni' stadole neki vikati: >Huljo, zar

svom

Brodaric

kralju,

1526.).

silom odvracao

je

od

boja,

dok

cekajmo dok

malo nas imade,

(expectamus coruatas viros bellicosos). Ali na to slavu Hrvatima prepustiti? Zar cemo ustupiti

cemo na§u

Frankapanima ? Ha, ha, hal« I gotovo Citavo vijede zakljudilo je odusevljeno, da se ne 6eka na Krsta Frankapana, koji je vec skupljao novih 6eta i novaca u Slavoniji i Hrvatskoj, nego da se zametne boj s Turcima. Fate i ina6e oprezni i skromni nadbiskup Pavao Tomori izjavio se je ovom prigodom za boj, tjesedi kralja, da u ogromnoj vojsci turskoj imade samo sedamdeset tisuda izabrane vojske, dok je ostalo kukavna fukara, koja niti nije za boj. Kraj toga razpolo2enja u ratnom vijedu morao je Brodarid zamuknuti, da ga i opet ne proglase kukavicom, kako bijahu ved prije jednom udinili, kad se je kraljici Mariji ovako izjadao: >Mene, koji zelim i savjetujem, da budu oprezni, zovu stra§ivicom. Neka mi vjeruje va§e velicanstvo, mi smo u najvedoj opasnosti. No ja du uvijek svjetovati ono, sto drzim za dobro i koristno, makar i glavom platio«. Medjutim bijaSe se i sultan Sulejman sa svojom vojskom priblizio, tako da je ved 26. kolovoza zapodelo darkanje medju nj ego vim i kraljevskim prednjim strazama. Na to banu

dast naSu

i

jUC!!?Ar~ X-e-wC^-"'^ **^^u"t>^

^^

^X-t-^hT^ NaPIS][(aDRESa) na PISMU kralja LjUDEVITA ^ kojim posiva sagrebaikoga bisknpa

i

kapetanima

i

stali

smi§l)ati

jega su pristajali srbske vojvode

bojnu

neprijatelja.

predlog, ved su

vojske izabran

KSlkeda

i

25.

KOLOVOZA

Pavao Bakid

i

i

1526.,

(14.).

Juraj Zapolja, s ostalim voj-

Leonard Gnojenski, uz koRadid Bolic, predlagao je, da se od pak da iza te ograde kraljevska vojska Poljak

gospoda nijesu htjela u svojoj obijesti duti za taj da se bori na otvorenom polju. Tako bi za smjeStenje ugarske

Ali ugarska

traiila,

onaj

Tomori

osnovu.

brojnih kola, Sto su bila u taboru, sastavi kolija,

deka na

OD

hr?atskoga bana Ba<fana n S70J tabor.

su obje vrhovne vojvode kraljevske vojske, Pavao

vodama

II.

dio prostranoga polja, koji

Nagy-Nyarada;

sigurni,

zapadu, odakle se je mogla

da de

odekivati

se

prostire

izmedju

pobijediti, nijesu zapremili ni brezuljke

neprijateljska

navala.

Dne

mjesta

danasnjih

na jugo-

29. kolovoza,

namah

nakon sundana izhoda, stali su razmjeStati vojsku, pri demu se je osobito pazllo na to, da se u §to duljim redovima na Turke oboriti i u jedan mah na sve strane boj zapodeti uzmogne. U prvi bojni red stavljena bi u dugoljastoj liniji pjeSadija; tu je u srediSte stao Tomori, na lijevo krilo Petar Perenj, a na desno ban Franjo Badani i Ivan Tab. PjeSadiji pridijeljeno bi osamdeset topova. Ugarsko, poljsko i 6e§ko konjanidtvo


BOJ NA

MUHa£kOM POUU

I

SMRT KRALJA UUDXVITA

II.

29.

KOLOVOZA 1526.

355

s.

^ M o o »»•

>j

o

•o

*

<

z

m

-o

_.

s*

a g

_

S

" S

o

•*

<

2

I

<i

^

o

i

^

V

I


356

KRALJ LJUDEVIT

^

razredjeno bi u

II.

JAGELOVIC (1516.— 1526.).

bojna reda, a vodili su ga Tarcaj

tri

Korlatkw, Trepka

i

Schlick. Iza

i

njega stajao je kraljevski baaderij od tisucu tezko oruzanih konjanika. Oko kralja skupili su se nadbiskup ostrogonski, zatim biskup zagrebaCki, velikovaradinski, pecuvski, njiiranski, gjurski,

svjetovni kralj

vacki, srijemski

zastavnici.

Zajedno

s

Kad

napokon prepost stolnobiogradski,

bosanski,

i

palatin

i

su sve 5ete svoja mjesta zapremile, obilazio je jaSuci oko njih

palatinom Stjepanom Batorom, koji

ih je

bodrio govoreci im, da u boju

sultan, kojega je vojska ne odlucuje broj boraca, nego hrabrost njihova. Medjutim je oko Udvarda, od ranoga jutra razporedjivao svoje 6ete. Naji

bila zaklonjena brezuljcima

sandzakbeg smederevski sa 6etiri tisude oklopnika kao prednja 6eta, za njim polovicom topova (150), zatim je i§ao veliki vezir s rumelijskim ili evropskim tetania vojskom drugom polovicom topova, a beglerbeg anadolski ili maloazijski sa svojom prije je bio

i

i

napokon sultan s janji^arima. Straga je bio s pri6uvom bosanski sandzak KosrevpaSa, dok se je beogradski sandzak Balibeg sa 50.000 momaka odijelio od ostale vojske, te po§ao na zapad prema Nyaradu, da odanle obidje desno krilo ugarsko, te za bitke na nj s boka udari. U tri sata poslije podne ukazale su se prednje 6ete turske pred krScanskom vojskom, te su klicudi: >Boze pomozi puku Muhamedovu« zapoCele boj. Kao silni oblak oborili su se na njih prvi odjeli ugarski, koje su vodili Pavao Tomori i Petar Perenj. Ali kad su na to lagane 6ete turske s boka na Ugre navalile, morala se je ugarska vojska razdisudario se s anadolskom vojskom. drugi odjel ugarski napred provalio jeliti. Ipak je Neki su se protukli sve do janjifiara. Sam sultan lebdio je jedan 6as u opasnosti, polto se je do njega protisnulo nekoliko junaka, koji se bijahu smrti posvetili, samo da njega ubiju. Ali sada stall su verigama sapeti topovi lurski rigati vatru na Ugre, koji se bijahu ubijali. K tomu oborili se na njih i janjiodvi§e bUzu prikuCili, te su ih nemilo ruSili iza 6ari sa svojim ubojitim oruzjem, dok je u isti mah Balibeg s konjani^tvom s boka ledja navalio. Uza sve te strahote nastavljen bi boj, ali samo za kratko vrijeme. Nije proSla ura i pol, a bitka se svrSila pobjedom Turaka. Najbolji vitezovi ugarski i hrvatski poginuli su ili su dopanuli turskoga robstva, medju preostalim drugovima njihovima nastao je podpun nered; sve, §to je samo moglo, stalo je bjezati, samo da iznese zivu glavu. Kako Turci nijesu namah iSli u potjeru, neki su se spasli bijegom, kao ban i

i

i

i

Bacan, zatim biskupi Jozefic

i

Brodaric. Ali broj onih, koji su iznijeli zivu glavu

iz

stra-

prema broju onih zrtava, koje su pokrile bojno polje kod Muhada. Tu je poginulo sedam prelata, medju njima glavni vojvoda Pavao Tomori, knez primas Salkaj i djakovad;ki biskup Jure; zatim od velikasa knez Juraj Zapolja Matija Frankapan Slunjski. Od odHcnijih plemica izgubilo je zivot 500, medju njima kapetan senjski Gregorije Orlovdic; nizega plemstva puka propalo je do 20.000 u boju ili na bijegu u mocvarama, a napokon i od krvni6koga maca, buduci da je sultan dao hovite sjede, posve iz6ezava

i

i

sutradan viSe tisuca zarobljenih

mladi kralj Ljudevit, a sreca

u boju.

On

bijaSe

ponio; no kad

mu

sa

mu

krSdana

Na Muha6kom

pogubiti.

nije bila ni toliko prijatna,

svojom druzinom po§ao u

boj,

i

nabujaloga potoka presko6iti, vec se je zajedno

Dne 30. kolovoza o ponoci Muhackom polju. Kraljica Marija

bi

poginuo

stigla je s

prva

s

vije.st

mjesta je ostavila

u

nj

i

pao junackom smrcu kako vele, hrabro

i

kraljem u

je

se,

nagnuo je on u bijeg pod teretom svoga ranjenoga konja, koji

je ostatak vojske pofieo bjezati,

jadan u malenom potoku Cele

da

ondje

polju

i

zaglavio je nije

mogao

strovalio.

Budim o

prijestolnicu

straSnoj i

katastrofi

na

pobjegla u Pozun.

S njom je posao i papinski nuncij Burgio, koji je joS nekoliko dana boravio kod nje, onda je u polovici rujna ostavio nesrecnu zemlju, koju uza sav svoj golemi trud nije spasti mogao. Slavodobitni sultan krenuo je nakon pobjede svoje ravno na Budim. RuSevine gariSta pokazivala su, kuda je turska vojska prolazila. Dne 10. rujna bio je Sulejman a

i


.

POUU

BOJ NA MUHAfiKOM

I

Budimom. Premda su mu u gradu

ved pred

grada, ipak ga nije po^tedio, vec ga

sam

ostali su neoStedeni, jer je

sve dragocjenosti

te

UUDEV^A

SMBT KRAUA

umjetnika, dao

dao

je

zaostali iitelji

upaliti

Jedino kraljevski dvori

sultan u njima stanovao. Ali za to ih je nemilo oplijenio,

njihove, najviSe

u Carigrad odnijeti.

dobe kraija MatijaSa, a dijelomice od hrvatskih Budima zalijetavale su se turske iete na sve

iz

Iz

strane. Sultan nije taj put mislio osvajati Ugarske, vec je odludio

Vec

kudi.

onda se

a

Dunavom

Putem

je stao vracati.

Tisom. Dne

i

bi

iz

listopada bio je sultan ved

7.

Uoku nesto posade vratio se Srijemu do 200.000 dusa.

povratiti se

Sto prije

Budima u Pe§tu, koju je 25. rujna dao spaliti, sva Ugarska poharana, a osobito krajevi medju

rujna prenio je svoj tabor

17.

357

sami predali kljuCe svoga

poharati.

i

KOLOYOZA 1526.

29.

II.

u

Petrovaradinu. OstavivSi tu

u

i

ovoga svoga pohoda u Ugarskoj

je u Carigrad, uni§tiv§i za

i

Knez Krsto Frankapan, vjeran svome obecanju, sto ga je zadao kralju Ljudevitu, bijaSe sile, da za vremena stigne na Muhadko polje. No kako nije imao novaca za svoju detu od 350 konjanika, koju je sa sobom vodio, stigao je tek 1. rujna u Zagreb, gdje je za dalji put uzajmio od zagrebadkih kanonika 150 dukata od zagrebadkih gradjana 200 dukata. Uza nj bio je knez Ivan Karlovid, koji je takodjer sa svojom druzinom ilao kralju u pomod. Ali ved 2. rujna stigli su u Zagreb prvi bjegunci, medju njima Juraj Kobasid, koji su pridali o sudbonosnom porazu kraija Ljudevita. Kneza je napeo sve

i

i

Krsta jedino vali,

sto

tjesilo,

ti

stravljen,

te

tako

i

spremao na

se

kralj se je

izdao

je

nerazlozno*

i

sredno sklonio u Budim,

Ferdinand spreman

i

sam Krsto zajedno

Dva dana

s

zatim,

udarila

neka se ne boje ni gospoda »sve preko

na

mu

tabor, te

turski

ostala poraiena;

vecu vojsku, nego §to ju

poljske tisuda

rujna, pi§e

pritedi

knez Krsto

Franji Joiefidu. Raduje se njegovu spasenju,

»Znanimo VaSi sada v minuvSu subotu

priSli

polje.

Bog nam

§urjak

i

Nadalje je

njemadkih vojnika.

i

u

pomod

kako jo§ uvijek ne

zna, da

biskupu

je kralj po-

mogao

stidi

na

doslovce knez Krsto, >da bududi v Zagreb

milosti«, pi§e (1.

je

sa svojim detama.

hrvatsko pismo senjskomu

ginuo, moli biskupa, neka ga pred kraljem opravda, §to nije na vrijeme

bojno

je prije

de§ke pomodne dete, a

i

podigao vojsku od 40.000 ugarskih vojnika. Napokon

Karlovidem gotov 5.

pre-

i

Zagrebu

u

rujna

3.

su neka

dodu§e, da

mu mnogo

je poslati

erdeljski vojvoda Ivan Zapolja

knez Krsto namah

te skuplja jos

imao. Markgrof braniborski }uraj dovesti de kraljev

narod bio silno uzrujan

je

zitelje citave kraljevine Slavonije,

nije sve propalo. Istina je

volje kraljeve nepromi§ljeno ali

i

Kako

se spasao.

bijeg,

proglas na svu gospodu, plemide

ne zdvajaju, jer jo§

sudbinu kraljevu, ved su kazi-

bjegunci nijesu znali za tuinu

da je sredno pobjegao

rujna) s pula detvrto sto konji vele

dobrih

Ijudi,

i

go-

ovdi v sobotu

da se nismo mogli prvo dvignuti. pak treti, ki nam tuine glase povida od toga da bismo nebili 11 ta dan sliSali od va&ega razboja: da je car kraljevu svitlost razbil, nad dim blizike Jurja Kobasida, ki je takoj v boji bil, da je kralj u§al na Dunaj

spodin jutri

je svidok,

dan pride diovik,

za njim drugi,

i

priSadSi

I

i

i

gospodinu Bogu hvalu zdasmo,

se

i

priSli

od

.

.

s

Ijudi,

vidili

smo

ku§ali

poldrugo sto dukatov, tere pak dvi ovdi

iivi biti

zdravi uSli z boja,

na grade, na imenje, na srebro, da kuli ga je naS pokojni nismo mogli nikudare ni pri nikomre posuditi, nego pri zagrebskih kanovnicih

dvignuti; vsuda brat imil,

koga u§a§ca nebududi, nebismo radi daljc

malim veseljem sliSasmo, da ste jure po boju. I to Saljemo vaSega brata h kraljevi svitlosti, da nismo k boju prispili: da na§a krivica ni, zad se oismo imili ob tern

Gospodine biskupel ne ki povidaSe, da su vas pridajudi se,

sti

pri

s pol detiri sto konji naSih slug,

knez Ivan (Karlovid) pride,

Boga prosimo

ki takoj

Ob tom smo

zagrebskih purgarih. kruto dobrih Ijudi

otijaSe

vas, spridajte nas kraljevi svitlosti,

s

nami gorika

koga

i

se dtigli

Oro dobro spravnih Zato cide gospodina .

.

i

.

.

.

.

je krivica, a

ne naSa» da se nitino


KRALJ LJUDEVIT

358

ondi

U

na§li,

dega

torn istom

nam

JAGELOV16 (1516.

1526.).

do smrti nam ga o6e biti ial, da se nismo ondi na§li .« Krsto napokon jo§ i obijest i vlastohlepje tadanje ugarske

je dosti iaX

pismu osudio

II.

je

i

.

.

Pokle je kralj uSal, drzimo, da je ta razboj gogospode o§trim rijedima ovako: >. spodin Bog dopustil nad kraljem i Ugri, ne za zlo ili pogibelj, dapa6e za dobro vifino tomu rusagu. Zad, ako bi bili sada Ugri cara razbili, kada bi konac njih nevridnu reienju, ili gdo bi mogal pod njimi ostati? Da bismo mi bili tamo .

k tomu boju

prispili,

mi bismo

mi sliSamo da

.

morali

bili

biti

najprvi, ki

ta

moral ubijen

bi

biti,

pri

u toj vojski bil, za6 sliSimo, da je vsak otel kapitan a ovako jih oce ta razboj u£initi pokorda su prez vsakoga reda k boju §li, biti nije i posluSnije. Prvo bismo oteli smrt prijeti, nego bismo trpeli, da bi se s tim neredom k boju §lo. A to sliSimo, da je nezmozno bilo red dati ni udiniti do sada, pred tim razbojem, da jure v naprvo more biti, ode se|mcci^z lagljega red dati<. torn redu, ki

je

i

Srebrena spomenica na smrt kralja Ljudevita 1.

2.

Lice: Poprgni

likovi kralja

Ljudevita

11.

Bohe(miac)qtte

regis

Mariae

reginae

ZaliCje: Prizor

iz

rex an(n)u(m)

agens

obyt

.

:

et

.

boja na :

.

.

Muhaikom

XX

.

in

.

i

MuhaCkom

u BOJU NA

II.

suprnge mu, kraljice Marije. Podpis:

polju.

.

dalcis3(imae)

.

co(n)iugis

Podpis: »Ludo(vicus)

Turcas apud

Mohaz

.

:

.

ac

.

>Lndo(vici)

HaDg(ariae)

:

Boem(iae)

cum parva suoram manu

.

Ungar(iae)

:

proces(are) in

.

:

polju. :

Flan(dria)« (et)c(etera)

pngna(n)8

MDXXVL Arkeolo2ki muzej u Zagrebu.

.

.

honeste


PRILOZI



P R

IZVORl

I

I

O G

L

I.

POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U TRE6E DOBA. (1301 —1536,).

3 DOBA

MATUA^A KORVINA JAGELOVICA. I

(1458-1526).

A)

Izvori.

a.

Scriptores

(Pisci).

Uz Ivana Turdanskoga

koji je bio suvremenik kralja MatijaSa Korvina,

i

koji u

(Joannes de Thwrocz), posljednjim glavama (63.— 67.) dctvr-

toga toma svoga Ijetopisa > Chronica Hangaroiamc prikaxuje vladanje toga kralja do nja grada Sabca (u Schwandtnerovu izdanju Scriptores rerum Hungaricarum I. str. 283.

glavno

je

za

djelo

dobu

kralja

MatijaSa

i

za prve

(do godine

osvoje-

— a9i-X godine nasljednika mu Vladislavs Antuna Bonfinija (1441 — II.

1495.) obseina povjestnica talijanskoga spisatelja 1502). Taj Bonfinije (Bonfini, Bonfinius) bio je rodora iz^Ascolija u papinskoj dr2avi,'te je bio najprije u£itelj lijepih znanosti u Recanatiju u marki Jakinskoj, a poslije profesor govomidtva u Rimu. Ved tada bio se je iztako prevadjanjem grdkih retorskih i povjestnidkih djela iz grdkoga jezika u latinski, a suviSe napisao je i kratku povjest svoga rodnoga mjesfa. Kako][se je

onda u pisaca

Italiji i

pronosila slava kralja

umjetnika,

Matija^a kao pjestovateija

sastavio je Bonfinije spis o porodici

humanistidkih

Hunjada,

koji je

studija

kralju

i

i

mecene

suprugi tnu

Beatrici poslao. Poslije je god. 1485. sam doSao kralju Matijaiu u Be£, gdje ga je kralj imenovao sekretarom kraljidinirn, te mu podjedno povjerio, da napiie povjest hunskoga naroda, a onda iitavu povjestnicu Ugarske. Bonfinije svr§io je svoje djelo tek za Matijaieva oasljedaika i

Vladislava, prikazavji takodjer prve godine

pim

vladanja toga .kralja.

Kako

je Bonfinije pisao

lije*

oponaiao stare rimske historidare: t) je njegovo djelo smatralo se je xa sve to vrijeme glavnim doiiyjelo mnogo izdanja sve do osamnaestoga stoljeda, i

poletnim slogom

latinskim,

te

i

djelom za sredovjednu

historiju

ugarsku.

Bonfinijeva povjestnica Ugarske razdijeljena je poput Livijevc rimske historije na dekade (decades IV. et dimidia libris XLV. comprehensae). Prve dvije dekade i o»am knjiga trede dekade vrijede mu malo ili niita; Jto je dalje, cijena mu je sve veda, dim se vi&e primide koDcu. Vladanje kralja Matijaia obuhvataju knjige 9. i 10. trede dekade, zat<m knjige i. do pet knjiga pete dekade osutak od dvije knjige detvrte dekade zgode za kralja Vladislava. Dok za dobu kralja Matijaia nije uvijek posve pouzclan radi lidnih ndnosa prema njemu i radi nesigurne kronologije: posljednje su mu knjige o VUdislavu baj bogat dist izvor historije u svakom pogledu. Sarao se sobom kaie, da brojni go

ukljudivo 8, detvrte dekade pridaju

;

i

i

i


n

PRILOG

I.

nego da ih je on po uzoru grSkih da karakteriSe prilike i stanje u razliCito vrijeme. na dvoru kralja MatijaSa i drugih italbkih spisatelja, koji su

vori radedih lica, 5to ih uplide u pridanje, nijesu autentiini, i

sam

rimskih povjestnidara

smislio,

Osim Bonfinija okupilo se je svoga mecenu i dobrotvora stihovima i prozom. Izraedju svih iztite se najvi§e biv§i predstojnik kraljeve knjiznice u Budimu, Marzo Galeotti (Galeotti Martii Narniensis), svojim spisom: >Commentarius elegans de Maihiae Corvini Hungariae regis egregie, sapienter, iocose (Stampano u Schwandtnerovim Scriptores rerum Hungaricarum, I. str. 528. dictis et factis« 565.). Njegovo je djelce pravi hvalospjev u prozi u slavu kralja Matijaia, u kojem se istidu sve mogude vrline kraljeve, te se pomno biljezi, §ta je god dobro, mudro i zgodno 6inio i govorio. Moglo bi se nazvati zbirkom istinitih i smiSljenih anekdota o kralju MatijaSu. slavili

Dok

sastavio je mladji suvremenik njegov svoga vremena.« Ludovicus Tubero bio je rodom Dubrovdanin, te se je za pravo zvao Aloysius de Cerva, a bio je potomak stare vlasteoske porodice, koja se u dirilskim spomenicima zove Crijevid ili Crijevic. Pridjevak Tubero primio je za svoga naukovanja u Parizu. VrativSi se s nauka kudi u Dubrovnik o2enio se je JelaSom Gudetid; no ved u 25. godini svojoj poSao je god. 1484. u benediktinski samostan na Skolju sv. Andrije, odakle se je u 43. godini svojoj (naime 1502.) preselio u samostan sv. Jakova u Vi§njici, pol sata na jugu od Dubrovnika. Tu je bio opat i onda vikar dubrovadkoga nadbiskupa. Cerva bio je dobar znanac kolodko-badkoga nadbiskupa Gregorija Frank apana, kojega je oko god, 1508 pohodio, i koji mu je jamadno dao mnogo podataka za njegovo djelo. Due 10. svibnja 1527. sastavio je Cerva svoju oporuku, a malo zatim je umro, valjda od kuge. Podpuni je naslov njegovog djela: >Ludovici Tuberonis Dalmatae abbatis commenta riorum de rebus, suo tempore, nimirum ab anno Christi MCCCCXC. usque ad annum Christi MDXXII. in Pannonia et finitimis regionibus gestis libri XI. (prvo izdanje u Frankfurtu 1603, posljednje u Schwandtnerovim Scriptores rerum Hungaricarum, II. p. 107 381.). Tubero napisao je dakle povjestnicu svoga vijeka od smrti kralja MatijaSa (1490) do smrti pape Leona X. i izbora Hadrijana VI. (1522)^ a prikazao je ne samo zgode u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u Turskoj, Poljskoj, Italiji, Spaniji itd. Naravno da se je potanko bavio i pro§lo§du svoga rodnoga grada. Tubero je na glasu kao spisatelj > elegans et candidusc, pak ga zato i zovu dubrovadkim Sallustijem (»il Sallustio Raguseo«). Ugarski povjestnidari kaiu za nj: »scriptorum rerum hungaricarum nuUi secundus.c

napisao

je Bonfinije

Ludovicus Tubero

ditavu

(1459

povjest

Ugarske,

neku

>historiju

1527)

Suvremenim piscima o je

joS

Jurja Srijemca,

ugarskoj i hrvatskoj u doba Jagelovida pribrojiti nam napisao djelo s napisom »Georgii Sirmiensis epistola de 1543. « Stampano je to djelo u zborniku magjarske aka-

povjestnici koji

je

Hungarorum, 1484 Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, vol. i. Pest 1857. Juraj Srirodom iz Kamenice u Srijemu, te je doSao kao kapelan najprije na dvor kralja a onda Ivana Zapolje, kod kojega je ostao do njegove smrti (1540). Slog toga

perditione regni

demije znanosti:

jemac bio

je

Ljudevita

II.,

pisca je nezgrapan zumljiva; k istinu.

tomu

Uza sve

surov, te pile gotovo divljom latinStinom, koja je

donosi ^esto puka nagadjanja

i

mnogo

puta

puste klevete

i

teiko ra-

kao gotovu

ima u njega i zanimljivih, pouzdanih vijesti, kojih nitko drugi nije zabiljezio. sudionik opisao je vrhovni kancelar kralja Ljudevita II., po imenu S t j e p'a n arid (iivot i djela njegova prikazao je Ivan Kukuljevid u knjizi: Glasoviti Hrvati proSlih

Kao suvremenik

Bred

i

je slabo kritidan, te

vjekova, p. 20

to i

40.),

boj na

Muhadkom

polju.

Njegov

spis

>De

conflictu

Hungarorum cum

Turcis ad Mohacz« ili >Narratio de proelio, quo ad Mohatzium anno 1526. Ludovicus Hungariae rex periitf Itampan je, kako se tvrdi, prvi put u Krakovu god. 1527., zatim kao prilog izdanju Bonfinija od Sambuka (ed. Sambuci, Hanoviae 1606), i onda s komentarom I. K. J.

Khuna u Strassburgu (cum commentario

Job. Caspari Khunii,

Argentorati,

typis et sumptibus

Job. Friderici Spoor, anno 1688).

Dobom

Jagelovida (1490 Amo spadaju J.

— 1526.)

bave se takodjer neki ugarski i hrvatski povjestnifiari Bruti, Ungaricarum rerum libri qui exstant, 1492 1552, u Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, vol. 12, 13, i 14., Pest 1863 1876), A. Vrandid (o njemu I. Kukuljevid u knjizi: Glasoviti Hrvati proSlih vjekova, p. 41 72.), Ivan TomaSid (Chronicon breve regni Croatiae Joannis Tomasich minoritae, Stampano u Arkivu za jugoslavensku povjestnicu, knjiga IX., p. 3 34), i napokon Nikola Isthuanffi (rodjen 1535, umro u Vinici i. travnja 1615.), prozvan ugarskim Livijem. Ali ti se pisci moraju rabiti s velikim oprezom, jer su dobom bili mnogo mladji od onih vremena prije boja na Muhadkom polju. Osobito vrijedi to za Isthuanffija, koji nam je pouz danijim izvorom tek za drugu polovicu Sestnaestoga stoljeda (Flegler A., Beitrage zur Wiirdigung der ungarischen Geschichtsschreibung, Sybels Historische Zeitschrift, XVII. 1867, p. 380 —386). Napokon treba jo5 spomenuti fivotopis hrvatskoga bana Petra Berislavida, napisan

XVL

stoljeda.

M. Brutus (Johannis Michaelis


IZVORI u sedamnaestom

stolje<hi

I

POMAGALA ZA POVJBST HRVATA U TRX^K DOBA.

Ivana

od

Tomka Mrnavida

(vidi

o ovome

Ill

biografiju

od

I.

Ku-

povj. IX., p. 242 - 265, zatim od A. Pavida u Radu jug. akad. studiju F. SiSida »Kako je vizantijski car Justinijan postao Slaven« u Na-

kuljevica u Arkivu za jugosl.

XXXIII.,

i

napokon

sUvnom

vijesniku IX.

Djelu

napis

i posebice), ali po starijim biljeikama banova rodjaka Antuna Vran(i<5a. »Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimcnsis, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosnaeque bani etc. Joanne Tomco Marnavich Bosnen. canonico Sicen. aathore. Venetiis 1620. apad Evangelistam Deuchinum.c Ovo prvo izdanje ima 77 strana s posvetom Jurju Draikovidu, opatu od Pome, pisanom Kal. Augusti 1621. (Novo iedanje od L. Szalaya

je

:

u zborniku magjarske akademije

>Monumenta Hungariae historica. IL Scriptorcs., vol. 3.. p. Stampano medju djelima Antuna Vranfida). Osim izbrojenih domadih izvor-pisaca ugarskih i hrvatskih vrijede xa ovo doba jol uvijek poljski povjesinidari, kao Joannes Dlugosz (Longinus) sa svojora »Historia Polonica (do god. 1480.), i onda M. Cromerus (De origine et rebus gestis Polonorum libri XXX. Basileae 1558). Za prve godine vladanja kralja Matija§a i posljednje godine bosanskoga kraljevstva znamenitim su izvorom autobiografijske biljeike pape Pija II. (1458— 1464), poznatog inade pod imenom Aeneas Sylvius Piccolomini. Te su biljeike izaSle s napisom >Pii IL Pont. 217

— 281,

Max. Com me ntarii rerum memorabilium, quae temporibus suis contigerunt, a r. d. Joanne Gobellino vicario Bonnen. iam diu compositi etc.c najprije u Rimu 1584. i 1589, i onda u Frankfurtu 1614; mnogi su mislili i jo§ raisle, da ih je sastavio redeni Gobellinus, ali je ustanovljeno, da ih je on samo prepisao. Za ratove kralja Matijaia u Bosni joi su izvorinM bizantski povjestnidar

Kao

Critobulos

i

srbsko-poljski pisac

Mihajlo Konstantinovid

iz

Ostnrice.

pouzdan izvor pisac za turske provale u zemlje hrvatskoga kraljevstva u dnigoj polovici petnaestoga stoljeda, narocito za god. 1468. i494m treba spomenuti koruikoga iupnika Jakova Unrest a, koji je u njemackom jeziku napisao austrijsku kronika, te u njoj zabiljeiio sve znatnije zgode za vladanja kralja i cara Fridrika III. Djelu je napis lUnresti Jacobi, theologi et sacerdotis Charinthiaci Chronicon Austriacum. Pars posterior, Friderici III. imperatoris vitam luculenter descriptam inprirais exhibens (Hahnii D- Simonis Friderici Collectio monumentorum veterum et recentium, tomus L, Brunsvigae, 1724, p. 537 8o3).« Potanku ocjenu Unrestove kronike napisao je dr. Fr. Krones s napisom: Die oesterreichische Chronik Jakob Unrest's (Archiv fiir oesterreichische Geschichte der K. Academic der Wissenschaften in Wien, XLVIII, 2. Haifte, Wien 1872, p. 421 530), u kojoj je us ino ixloiio vrijednost toga izvora za turske ratove, te podkrijepio njegove podatke vijestima iz drugih vrcla. 7a odnose ugarsko-hrvatskih kraljeva prema Habsburgima znamenit je jo§ izvor Th. £ bendor fera od Haselbacha >Chronica Austriaet (iidana u zborniku: Pei, Scriptores rerum osobito znamenit

i

:

— 1725.,

Osobito su joi znameniti doktora Ijednidtva, dekana i rektora sveuiiliSta u Bedu (1500), uza to vrstna govurnika i diplomate, kojega su carevi Maksimilijan I. i Karlo V. mnogo puta liljali kao svoga poslanika na dvorove ugarskih i poljskih kraljeva. NajzamaSniji je njegov dnevnik (>Tagebuch Johannes Cuspinians*) za godine 1502. 1527., Ito ga je izdao Th. v. Rarajan (Pontes rerum Austriacarum, Scriptores, I. p. 397 416), a kojima je zabiljeiio u kratko sve, Ito je doiivio za razli£itih poslanstva. Suvifc Viennensis de je zamaine vrijednosti i njegov »Diarium (Joannis Cuspiniani) praefecti urbis congressu caesaris Maximiliani Augusti et trium regum I5i5.< Medju austrijsko-njemadke Austriacarum veteres ac genuini, spisi

Lipsiae

Ivana Sp iesshammera

ili

1721.

Cuspinianusa

II.

svezak).

(1473

— 1529),

— —

izvore ubrojiti

treba joi autobiografiju

Sigismunda Herbersteina,

u

kojoj

se ogledaja

suvremene zgode za godina 1486 1553. I tu je autobiografiju izdao Th. Karajan (SelbstBiographie Siegmund's Freiherrn von Herberstein u »Fontes rerum Austriacarum, Scriptores, I-

p.

67—396). b.

Matijaia.

Monumenta Tu

(Spomenici). Vrlo je obilaU monumentalna ^radja za vladanje kralja je nebrojeno mnoitvo kraljevskih povelja i drugih izprava, aatim listova, i onda

poslanidkih izvje§taja. Jo5 u osamnaestom stoljedu pokuiao je Stjepan Kaprtnai sastariti neki diplomatidki xbornik kralja Matijala (Hungaria diplomatica temporibus Matthiae de Hunyad, Pars I. et IL, Vindobonae 1767 1771), ali je doSao u dva svezka samo do ukljudivo godine diplomatske gradjc sahranjen je a brojnim javnim i privatnim arki1 46 1. Ogromni materijal vima; od toga je tek malen dio izdao grof Josip Tcleki utri sveika (.X.— XII.) «v<)ga

monumentalnoga djela >A Hunyadiak kora Magyaror«xigon.« Mnogo je povelja kraljevtkih i drugih izdano takodjer u zborniku Ivana Tkal£i<Sa (MonumenU historica liberae regiae civigrofovskih porodica, iupanija, tatis Zagrabiae, II. i III. volumen), zatim u raznim zbornicima biskupija i slobodnih kraljevskih gradova. Saborski dekreti u vrijeme kralja Matijaia i JageloG. Kovaiida (Kovida sadriani su u >Corpu8 iuris Hungaricic, zatim u djelima vachich) > Vestigia comitiorumc i >Supplementum ad vestigia comitiorum.« Osobito je bogata

M


;

PRILOG

IV

1.

korespondencija kralja MatijaSa, koji je dopisivao u jeziku latinskom, njemackom i 6e§kom. ]o§ osamnaestom stoljecu izdana je u Kosicama zbirka latinskih listova kraljevih s napisom:

u

»Epistolae Matthiae Corvini regis Hungariae ad pontifices, imperatores, reges, principes aliosque viros illustres datae, Pars I IV., Cassoviae 1743 1744. (drugo izdanje 1764), Jedan dio tih pisanaa uz mnogo drugih novih objelodanio je u novije doba V. Frakn(3i s napisom: >Epistolae Mathiae Corvini Hungariae regis ad romanos pontifices datae et ab eis acceptae (1458 i49o)< u zborniku »Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia* (Series I. vol, VI., Budapestini 1891). Dok je u torn zborniku iznesena samo latinska korespondencija izmedju kralja rimske stolice, priobdio je isti V. Fraknd i u najnovijoj zbirci sM^tyds kirdly levelei« (Let II., Budapest, 1893 1895) pisma kraIjeva, §to ih pisao ne samo papama, nego i svjetovnim vladariraa u latinskom i drugim jeziciraa.

i

izcrpljeno kraljevo dopisivanje; trebalo bi jo§ izdati njenije nimalo gove listove, upravljene na domace dostojanstvenike, knezove i druga znamenita Ilea. O odnosima kralja Matijasa prema tudjini (osobito Mletcima, Jakinu, Milanu, Firenci i Napulju) ubavjeSduju nas arkivi raznih drzava i zemalja, u kojima su takodjer pohranjeni izvjeStaji ili relacije poslanika tih drzava, dok su boravili na kraljevu dvoru. Samo malen dio te ogromne gradje izdala je historijska komisija magjarske akaderaije znanosti s napisom: »Acta extera. Ma-

Ali svim tim izdanjima

diplomacziai emldkek Mdty^s kirdly

gyar

kordbdl, 1458 1490., svezak da Ljubideva zbirka (Listine o odnosajih izmedju juznoga Slavenstva mletadke republike) s X. knjigom dopire samo do konca godine 1469. kad bi se izdao barem jos ostatak njegove gradje do god. 1500,, bio bi njegov zbornik zgodnim dopunjkom izdanju magjarske akademije. Dok za Matijasa Korvina imademo u pogledu povelja bar nekakav zbornik od Telekija, nema za vladanje Jagelovida bal nista. Sto se tide povelja i pisama, pomagati nam se je s onim, §to su priobcili Pray i Katona u svojim djelima o povjestnici ugarskoj, zatim s gradjom u Tkaldicu i ostalim posebnim zbornicima. K tomu imade ne§to u zborniku: Pray G., Epistolae procerum regni Hungariae, pars I III,, Posonii, 1806, narodito u prvom svezku, koji sadrlaje pisma iz godina 1490 1531. Nesto povelja i izprava priobdio je i M. Mesid s napisom: Gradja mojih razprava u »Radu« (Starine jugosl. akademije V,; u Zagrebu 1873.. p. 109 288). Amo bi se napokon mogla pribrojiti zbirka listova, Sto ih je pisao kolodko-badki nadbiskup Petar Varda s napisom »Petri de Ward a, colocensis archiepiscopi, epistolae, ed. C. Wagner. I

Budapest

IV.,

1875

— 1878.

§teta,

«

i

:

Posonii

i776.<

Kako za doba Jagelovida ne obstoji jos nikakav codex diplomaticus et epistolaris, to je od osobito znamenite vrijednosti ona gradja, koja je objelodanjena iz stranih arkiva, narodito iz talijanskih vatikanskoga u Rimu), i onda austrijskih (beckoga, gradadkoga, (mletackoga i

Ijubljanskoga

monumentalno

itd.).

A

ta je

gradja

obilata

i

djelo mletadkoga patricija

i

vrlo

pouzdana.

Marina Sanuda,

U

torn pogledu ide prvo mjesto

koje je za godine

1496 1533gotovo neizcrpiva riznica za povjestnicu ue samo hrvatsku i ugarsku, nego i ditave Evrope. djelu Sanudovu zabiljezeni su za recene godine ili u izvadku ili doslovce svi izvjestaji i poruke mletadkih poslanika i zastupnika po ditavom svijetu, onda silesija raznih dopisa, listova i drugih sluibenih izprava, koje su kroz trideset i osam godina dnevice dolazili mletackoj obdini. Tu nalazimo takodjer relacije mletadkih poslanika na ugarskom dvoru, zatim vijesti mletackih pro vidura u gradovima mletacke Dalmacije. Izvadci iz toga ogroronoga djela, u koliko se tidu Hrvata i drugih juznih Slavena, priobdeni su u >Arkivu za jugoslavensku povjestnicu* (knjiga v., VI., VIIL, XII.), nadalje u »Starinama jugoslavenske akademije (V. p. 185 280, XV. p. 180., XVI, p. 130,, XXI. p. 133., XXIV, p. 1 6 1., i XXV. p. 103.,); jednako su i Magjari

U

»T6rtdnelmi tdru« (vol. XIV., XXIV,, i XXV,), 5to se tide ugarske i hrvatske histoMedjutim su ova izdanja postala sada suvi§na, jer je nakon dvadeset i pet godina iza§lo ditavo djelo s napisom: >Fulin R, Stefani F., Barozzi N., Berchet G., Allegri M., I diarii di Marino Sanuto (1496 LVIII, Venezia 1879 1903. U tih 58 1533.) Tomo I omainih svezaka nakrcana je obilata gradja za povjest hrvatsku i ugarsku za vladanja Jagelovida, Kao dopunjak Sanuda mo2e sluiiti izdanje S. Ljubida: »Commissiones et relationes Venetae. Tomus I,, annorum 1433 1527 (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, volumen VI., Zagrabiae 1876). U torn je zborniku osim relacija Petra Pasqualiga (1509 1512) i dnevnika Marcantonija Michiela (1511 15 20) objelodanjena takodjer relacija Antonija Vinciguerre o otoku Krku iz god, 1481., koja je znamenit prilog za historiju kralja MatijaSa i knezova Frankapana. Osobito su jo§ znameniti izvjeStaji ili relacije papinskoga nuncija Antuna Burgija kardinala Lovrinca Campeggija o posljednjim godinama vladanja kralja Ljudevita II, kao i o kobnoj katastrofi na Muhadkom polju. NeSto je tih relacija priobdio ved Pray u prvom objelodanili u

rije,

i


IZVORI

:

— 238

svexku svojih epistola (p. 193 201, aio 218, 226 230, 230 danio je A. Theiner u drugom svezku svojih > Vetera Monumenta

676

V

POMAG/^LA Z\ POVJEST HRVATA U TRe6e DOBA.

I

— 802);

itd.),

historica

vile toga

objelo-

Hungariam sacram je s ovim napisoca:

podpuno izdanje tih zainainih spisova izailo Relationes oratoruni pontificiorum 1524 1526. Budapest 1884. (Monumeota Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia. Series IL, tomus primus^. To su priobceni svi dopisi pomenutoga nuncija Burgija i kardinala Campeggija od '"/vii 1524. do Vx. illustrantia (pag.

Ipolyi

Obznanu o

1526. (V.

1885., p.

niji

i

Odnosi i

je i

ali

Frakndi G,

A. et

napisao

torn izdanju

je

dr. J.

prof.

H. Schwicker u >Ungarische

Revuec

343—361). izinedju ugarsko-hrvatskih Jagelovida

srda£niji

i

radi porodi^nih sveza

i

i

austrijskih

radi zajednidke

Habsburga postajali su sve tjesod Turaka. Prema tomu je

opasnosti

povjestni^ka gradja za ove odnose u arkivima austrijskih zemalja vrlo obilata. Najzanimiviji ba§ za nas onaj povjestni materijal, po kojemu doznajemo, kako Ito sa car Maksimilijaa nadvojvoda Ferdinand radili za obranu hrvatskoga kraljevstva, koje su smatrali branikom i

svojih nasljednih zemalja.

Jedan dio

A. kao prvi svezak zbornika

>

te

gradje izdali su nedavno

Thalldczy

L.

iHodinka

Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarumc (Mo-

numenta Hungariae historica, Diplomataria, XXXI. Budapest 1903). U torn su svezku objelo* danjene 552 njemadke i latinske izprave iz godina 1490 1527 1 te se po ojima razabiru prvi zametci potonje vojnidke krajine. Napokon treba spomenuti joS neke zbirke dokumenata od austrijskih i poljskih povjest nidara, kojima se znatno objasnjuje doba Jagclovida Kollar A. F., Casparis Ursini Velii de bello pannonico libri decern.... Vindobonae 1762. Od strane 203 po^evSi imade Auctuarium diplomaticum tabulas continens pactorum et ioederum ab Ursino Velio memoratorum ; tu su prvi put po izvornicima priob<ieni najzoamenitiji ugovori (22 izprave) izmedju Habsburga i ugarsko hrvatskih kraljeva za godina

1463— 1522.

Chmel Joseph,

Urkunden, Briefe und Actenstiicke zur Geschichte

und

seiner Zeit. (Bibliothek des literarischen Vereines in Stuttgart, X., Stuttgart

ren

1526 und 1527. Wien 1846.

— —

Chmel Joseph,

Maximilians

I.

1845). Actenstiicke zur Geschichte Croatiens und Slawoniens in den Jah-

Firnhaber Friedrich,

BeitrSge zur Geschichte Ungerns unter der Regierung der Ludvig II. 1490 1526. Grosstentheils nach Originaldocumenten (I. 1490 des kaiserlich-oesterreichischen Haus- und Staats- Archives. Mitgetheilt von 1492Krieg K. Maximilians I. mit K. Wladislaus II. Bewerbung des Ersteren um die ungarische Konigskrone. Friede zu Pressburg. Landtag zu Ofen. Mit CIX. Beilagen. 45 Sicgcl-Abbildungen und fUnf Schriftproben). Archiv fiir Kunde oesterreichischer Geschichts-Quellen, II. Jahrgang, Wien 1849., II. Band, p. 375—551Firnhaber Friedrich, Vincenzo Guidoto's Gesandschaft am Hofe Kdnig Ludwig's von Ungam. 1523 1525. (Quellen und Forschungen zur vaterl^ndischen Geschichte, Literatur und Kunst, 1849. Wien., pag. 67 138). Acta Tomiciana. G(5rski SUnislav (1489— 1572), kanonik plocki krakovski,

Kouige Wladislaus

II.

und

i

tajnik biskupa Petra

menih

listina,

Tomickoga

(f 1535)

i

poslanickih izvje^taja, instrukcija,

poljske kraljice Bone, sastavio je zbirku suvre dopisa, spomenica i drugih isprava s napisom

»Acta Tomiciana* u 27 velikih toma, koji obuhvataju doba od 1507. do 1548. Ova je zbirka poput Sanudovih diarija prava riznica za povjestnicu poljsku, de§ku i ugarsku onoga vreroena. U novije vrijeme izaSlo je trudom grofa Tita Dzialynskoga u Poznanju (1852 1901) samo prvih jedanaest toma toga znamenitoga zbornika, koji seiu preko god. 1527. B). Pomagala. Doba kralja MatijaSa bila je odavna ugarskim historidarima osobito roila. te su ju rado prikazivali, Uza sve to sva su starija djela posve zastarjela, pade ni velika mo-

Od novijih magjarskih povjestnidara bayi se pomagjarske akademije Vilim Frakndi dobom kralja Matijaia, te je po tom najznamenitlje djelo o torn slavnom vladaru njegova monografija, koju je napisao prigodom detiristogodiJnjice smrti toga kralja. Ova monografija ixalla je i u autorizovanom njemadkom prevodu s napisom: »Mathias Corvinus, Kdnig von Ungarn, niografija grofa

g avito

Telekija

naslovni

biskup

i

nije

viSe dostotna.

drugi predsjednik

— 1490),

auf Grund archivalischer Forschungen bcarbeitet von dr. Wilder Wistit. Bischof, zweiter President der Ungar. Akademie senschaften. Mit einem Titelbild in Farbendruck, 48 lUustrationen und 8 Facsimiles. Freiburg im Breisgau, 1891. « Ova knjiga od 316 strana imala bi biti samo

(1458

helm Frakndi,

koje je pisac obcdao napisati na osnovu mnogogodiinjih svojih studija arkivima Ugarske, Austrije, Njemadke i lulije. Ali to veliko iztraiivanja po knjiinicama djelo nije izailo, nego je udeni pisac u IV. dijeln velikc magjanke milenijske historije (A Hunacrt i

omaSnoga

djela,

i


PRILOG

VI

: :

I.

$3$) i neSto krade prikazao nyadiak 6s a Jagellok kora, Budapest, 1896) ponovno (pig. 169 vladanje toga kralja po najboljim izvoriroa i najnovijim pomagalima. U uvoda gore spotnenuXIV,) naaizao je pisac poglavite izvore i pomagala za hitoj njematkoj monografiji (p. XI. nije jo§ nitko pokuSao, da storiju kralja MatijaSa i njegovog vijeka. Od hrvatskih historiiara prikaze toga vladara i njegovo vladanje u hrvatskim zeraljama, a to bi bilo svakako potrebito ved radi Bosne i kraljevih ratova s Turcima, kojima su bile pozori§tem ba§ hrvatske zemlje. Dok o kralju MatijaSu hrvatska historidka literatura nema gotovo niSta, obradjeno je doba Jagelovida potanko i vrlo savjestno od Matije Mesica, prvoga rektora i profesora hrvatske Mesic je kroz mnogo godina vrlo pomno historije u sveuciliStu Franje Josipa I. u Zagrebu. proudavao vijek Jagelovida, te na osnovu prvih izvora napisao vi§e zamasaih radnja, kojima je dobrano razbistrio proSlost hrvatsku i ugarsku u ono vrijeme. Glavne radnje Mesideve o toj

»Hrvati na izmaku XV.

periodi jesu

401

p.

—431,

Vladislava

506

zatim

11.;

slavenske akademije

doMuhadke

543;

II.

»Banovanje 1868., p.

III.

na podetku XVI. vijeka«

i

1865., p. 61 i

(Knjiievnik

I.

1864.

199—217), u kojoj je prikazao vladanje Petra Berislavica za Ljudevita II.« (Rad jugo-

— 64),

78,

i

onda »Hrvati

i

nakon bana Berislavida

XVIII. p. 77—163, i XXII. p, 55 204), u kojima je do najmanjih sitnica izloiio zgode hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva za nesredaoga kralja Ljudevita 11. Kao dopunjak ovim glavnim radnjama mogu sluziti ove nuzgredne razprave Mesideve:

bitke«

(Rad

jugosl. akad.

»Pleme Berislavida* (Rad

Frankapan

u

razprave o iivotu

— 202).

jug. akademije, VIII. 1869. p. 30 104); >Krsto akad. XIII. 1870, p. 17 >Izvod iz 79), i obznana kneza Krsta Frankapana* (Rad jug. akad. XXI. 1872.

tudjini* (Rad

djelih

i

jug.

je u obde od svih lica onoga doba najviSe svidjao knez Krsto Frankapan, te je stoga i najradije o njemu pisao. Mesidev rad, narocito §to se tide ugarske povjestnice, popunjuje spomenuti ved magjarski udenjak Frakn6i, koji je i za milenijsku historiju magjarsku obradio Jagelovide. Najznatnije monografije Vilima Frakn<3ia o toj periodi jesu ove die te (Budapest 1889); II. Uldszl(5 kir^lyly^ v^lasztisa

igg

p.

Mesidu se

— —

ErdediBakdczTamis

od god. 1885., p. i, 97, 193); Ungarn und die Liga von Cam1511. (Nach unbeniitzten Quellen von.... Deutsche Ausgabe. Budapest 1883);

(dasopis Szizadok

bray 1509 —

II.

Lajos udvara

neveloje 1524

(Budapesti

— 1526.

(Budapest! Szemle

Szemle

(Auf Grund

der

1883); papstlichen

— Brandenburgi Gyorgy, II. Lajos Ungarn vor der Schlacht bei Mohdcs

1873);

Nuntiaturberichte

von....

Autorisirte

tJbersetzung

dem Ungarischen von dr. J. H. Schwicker, Budapest 1886). — Ne toliko poradi rezultata, koliko vi§e radi priobdenih izvora jo§ su uvijek od neke cijene djela starijih magjarskih historidara, kao §to su Pray G. (Annales regum Hungariae, pars IV. V. Vindobonae 1767 1770), zatim Ka to na Steph. (Historia critica regum Hungariae

aus

tomulus XIV XIX., Colotzae et Budae, 1792 i793),ioncia Engel Joh. C h r i s t. (Geschichte des ungarischen Reiches und seiner Nebenlander u vi<Se svezaka, Halle 1798 i dalje). Od austrijskih historidara znaraenit je i za tu dobu A. Huber sa svojom »Geschichte Oesterreichsc (Band III. p. 130 266, 291 150, 203—237, 237 308, 416—450, 514 537), a od deSkih F. Palacky (detvrtoga svezka drugi dio i petoga svezka dva dijela), koji takodjer svrSava svoje monumentalno djelo smrdu Jagelovida Ljudevita II. Izmedju vedih njemadkih monografija treba spomenuti ova dva djela: Ulmann Heinrich dr., Kaiser Maximilian I. (Auf urkundlicher Grundlage dargestellt von.... I., II, Band. Stuttgart 1884 1891), zatim Baumgarten Hermann, Geschichte Karls V. (3, svezka, Stuttgart, 1885 i dalje). Napokon pomaiu boljemu poznavanju te dobe jo§ ova posebna djela, razprave i clanci

— —

Wenzel

Frangepan Krist(3f velenczei fogsAga. (LJj Magyar Miizeum, 1850 i 1851). dr.. Die Einfaile der Osmanen in die Steieraaark (Mittheilungen des historischen Vereines fur Steiermark IX. 1859. p. 179 X. 1861. p. 207 264, 205, XL 1862. p. 203 248, itd.). Parapat Janez, TurSki boji v XV. in XVI. veku s osebnim ozirom na Slovence (Letopis slovenske matice 187 1. p. 3 159). Mdrki Sindor, Ddzsa Gyorgy ds forradalma. Budapest, 1883. Neustadt Louis dr. Markgraf Georg von Brandenburg als Erzieher am ungariG.,

Ilwof Franz

— — — schen Hofe. Bresslau 1883. — Neustadt Louis, Die Stunden des KQaigs Wladislaw von Bdhmen und Ungarn. (Ungarische Revue, 1884. IV. Jahrgang, 35 — 42). — Neustadt Ludwig, Ungarns Verfall am Beginne des XVI. Jahrhundertes. (UngaRevue, V. Jahrgang, 1885., 3i3~343, 387—403). — Kukuljevid Beatrica Frankapan njezin rod. Zagreb 1885. (PreStampano letzten

II.

p.

rische

p.

I v.,

iz

»Vienca<).

i


TRANSKRIPCIJA IZPRAYA.

— —

Kukuljevic*

vjckova, Zagreb

Novakovic

1502. (Letopis matice 1

148., p.

p.

h

67

I v.,

i886, p.

— 70).

i

Ivan Cesraiiki nazvan Janus Pannonius (Glasoviti

19). Stojan, Posljednji Brankovidi u istoriji

srpske

Wertner Mor.

VII

1886,

knjiga

Die

dr.,

146., p.

furstUchen

1—47;

Brankovica.

iu narodnom knjiga

pevanju,

147., p.

(Ungarische

Hrvad proiUh 1456

1-32;

knjiga

X.

1890.

Revue,

426—443). §i§ic Ferdo dr., Bitka na krbavskom polju. Istorijska razprava. U Z&greba 1893. Schdnherr Gyula, Hunyadi Corvin Jinos (1473 — 1504) Budapest 1894. Horvat Rud., Ivan Korvin ban hrvatski. U Zagrebu 1896. (PreStampano iz >Viencac). Lasrowski E., Ban Ivan Vitovac. (Prosvjeta, VL, od god. 1898., Str. 27 32,

— — —

loi

71,

— 103,

118

Kadlec Karel

vatsk6 slechty v

nem

— 122). — dr.,

obsaicn^.

Verbdczyovo Tripartitum a soukromn^ pr^vo oherskd

U

i

chor-

Praze 1902.

P R

I

L O G

II.

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. 1. (Str. 51). Commissio propria domini Regis. Nos Mathias dei gracia Rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit vniuersis, quod nos consideratis fidelibus seruiciis fidelium nostrorum Ciuium et communitatis Ciuitatis Warasdiensis, per eos sacre Corone Regni nostri sub locorum et temporum varietate cum sincera fidelitate exhibitis, quorum intuitu uolentes prefatam Ciuitatem Warasdiensem et consequenter dictos Ciues et Communitatem eius specialis gratie nostre fauore releuare, eidem

ac Communitati animo deliberato et ex certa nostra scientia Sigillum rhonestum cum forma, (quae) in capite seu principio presencium literarum nostrarum arte pictoia figurata est et distinctius expressata, et quo ab antiquo ex concessione diuorum Regum Hungarie, predecessorum nostrorum, dicta Ciuitas ac eius Ciues et communitas vsque modo, vt dicitnr, vsi sunt, nunc de nouo damns et conferimus. Annuentes, vt ipsi Ciues et communitas Ciuitati et predictis Ciuibus

huiusmodi

per nos eis concessum, sub modis, figuris et circuraferenciis, supra in capite quo uoluerint, metallo sculpifacere et scnlpto, instar Ciuitatum nostrarum liberarum, perpetuis semper successivis temporibus vniuersis vti, frui et gaudere atque cum eo omnes literas eorum iuridicas et testimonials ac alias quascunque sigillare et consignare in pendenti vel in appreso valeant et ad id plenam et liberam

harum

sigillum,

literarum nostrarum expressis, in argento vel alio,

habeant facultatem. Quas quidem literas, sub dicto sigillo per nos eisdem dato emanandas, vigoris esse decernimus, quantum litere sub sigillis Ciuitatum nostrarum liberarum robor optinent, ex presenti nostra annuentia et concessione special!. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes literas nostras, Sigilli nostri secreti, quo vt Rex Hungarie vtimur, munimine roboratas, eisdem duximus concedendas. Datum Bude, feria quinta proxima ante festum Beate Margarethe virginis et martiris. Anno Domini millesimo quadringentesimo quarto, Regni nostri anno septimo, coronacionis vero primo.

tanti

107). Commissio propria Domini Regis. Mathias Dei gracia Rex Hungane, BoFidelibus uostris Magniiicis, Egregiis et Nobilibus ac alterius cuiusuis status et coodicionis possessionatis hominibus in Regno nostro Sclauonie constitutis, salutem et gradam. 2.

hemie

(Str.

etc.

Cum

per hos dies fideles nostros Egregios Nicolaum de Dombo, Ladislaum Hermani de GerePetrum Bykzadi, vestro nomine ad nos misissetis, declarantibus ipsis iutelleximut tribuUtiones, angustias et calamitates vestras, quas per Turcorum incursum nouisnme percepistis. De quibus licet maxirae doluerimus et tanto maiorem conceperimus animo molestiam, quanto vestrum incommodum Maiestati nostre magis quam alteri cuipiam iure dolendum sit. Tamen

ben

et

id nobis graue inprimis et molestius est, quod ad alia maxime urgentia Regni nostri negocia occupati et distracti, defensioni vestre personaliter non possumus, provt maxime optaremos, succurrere, et nos ipsos iuxta desiderium nostrum exponere in protectionem vestram. Nee dnbitetis,

quod vbi Deus

hisce Belli

occupationibus, ad

nostri deiensio nos excitauit, provt spes nobis

quod

optima

est,

hottillis

et maxime Regni non parcemut laboribos,

insultui

liberaverit,


VIII

PRILOG

^

II.

et personam et vires nostras pro vestra defensione et statu illius Regni norccur)erando libentissime exponeraus. Varum ne nobis interea ad alia intentis et occupatis, Re^num illud et vos (ex negligentia) maioia suscipiatis dampna et iacturas, prouidendum du-

non expensis, sed stri

ximus rant

vt

ad

communem Regni

vt coUatis

inuicem viribus

illius

communia omnium vestrum

defensionem

facilitas

Regnum

incursandi

auxilia concur-

infidelibus eripiatur.

Commissiraus

Lak et Ladislao Egervara, Regnorum nostroitaque fidelibus nostris Magnificis Johanni Thuz de rum Sclauonie et Croacie Banc, vt vobis vnam generalem Congregationem indicant, et ad vnum nemine penitus excepto personaliter conmandamus vobis et vnicuiqve vestrum harum serie et vestras fidelitates igitur Requirimus uocent. noticia, iuxta requisicionem et informationem prefatostrictissime, quatenus habita presencium rum Johannis Thuz de Lak et Ladislai Bani, ad diem et locum, quem ipsi vobis prefixerint, vos ipsi vnuraquemque tam Magnatem quara Nobilem et Congregatione habita, conuenire homines cuiusuis status et conditionis possessionatum hominem connumerare, et quot quisque Regni nostri pro facultate disponere possit, fideliter ;id defensionem et conseruationera eius computare et estimare debeatis, decernatis quoque sub pena debita, vt iuxta connumerationem quo vos in ea Congregatione indixeritis, quotiens pro et disposicionem vestram eo numero, defensione eius Regni nostri opportunum fuerit, vnusquisque personaliter insurgere debeat et teneatur. Volumus autem, vt in eadem Congregatione vestra pari voluntate et communi consilio penes Banum nostrum vnum eligatis Capitaneum specialem, qui vobis magis idoneus videbitur; diem

per ipsos prefigendura, vniuersitatem vestram,

Bano nostro defensioni vestre assidue inuigilare, et quotiens opportunum vestram omnes ad insurgendum compellere, vosque et Regnum illud foret ab hostium incursionibus precauere debeat et defensare. Interea vero, vt vos et vniuersi Regnicole eius Regni nostri vires eo facilius resumere et defensioni communi eo feruentius intendere possitis et valeant, id ex speciali gracia nostra duximus vobis annuendum, vt hinc ad quatuor annorum spacium ab omni solucione taxe exempti sitis et penitus supportati. Datum Millesimo (Quain ciuitate nostra Corneuburgh in festo beati Luce Euangeliste, Anno Domini nostrorum Hungarie etc. anno vicesimo, dringentesimo septu)agesimo septimo, Regnorum Bohemie ve(ro nono). qui vna

cum

ipso

iuxta disposicionem

Bohemie etc., memorie commen3. (Str. 129). Nos Mathias, Dei gracia Rex Hungarie, Quod nos tum ad nonnullodamus tenore presencium significantes, quibus expedit vniuersis rum supplicacionem Maiestati nostre pro parte et in personis fideliura nostrorum vniuersorum regnicolarum Regni nostri Sclauonie propterea factam, tum etenim pro commodo et vtilitate eorundem id ipsis graciose duximus annuendum et concedendum, vt iidem vniuersos illos sales, :

quos

ipsi

de quibuscunque

Cameris salium nostrorum, precio,

vel alias

qualitercunque

gracia

questus aut alia de causa leuauerint vel leuassent, extra loca sen cursus Camerarum nostrarum, vbique libere vendicioni exponere valeant atque possint. Tmo annuimus et concedimus presen-

cium per vigorem. Quocirca vobis fidelibus nostris vniuersis et singulis Camerariis et Vicecamerariis predictorum salium nostrorum vbiuis in dicto Regno nostro Sclauonie constitutis et existentibus, presencium noticiam habituris, harum serie firmiter precipientes com mittimus et mandamus, quatenus prescriptos sales per dictos regnicolas nostros de ipsis Cameris nostris leuatos, eisdem vbique libere et sine aliqua contradictione vendere et vendicioni exponere pernee ipsos contra forraam presentis nostre mittere et permitti facere debeatis et teneamini annuentie in personis, rebusque et bonis eorum quibuscunque propter vendicionem huiusmodi salium impedire, turbare, molestare, seu quouis modo darapnificare presumatis gracie nostre sub obtcntu Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude in festo Beate Margarethe Virginis. Anno Domini Millesimo quadringentesimo octuagesimo prirco. Regnorum nostrorum Hungarie etc. Anno vigesimo quarto, Bohemie vero tredecimo. Ad relationem Vrbani Electi Jauri;

nensis, Thesaurarii.

commenda* 4. (Str, 147). Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. memorie mus tenore presencium significantes quibus expedit vniuersis, quod tametsi regiam celsitudinem ad omnes quos diuina potestas et incomprehensibilis ilia prouidencia suo subiecit imperio, et quos incoraperabili eius sapiencia et iudicio regit et moderatar respectum habere eisque iuxta virtutum suarum merita sinum sue clemencie et liberalitatis fontem reserare deceat: ad carissimos tamen et preclarissime indolis natos, in quibus se et sue celsitudinis speciem contemplatur, vel ipso sanguinis iure et lege nature longe maiorem respectum habere longeque largiori illos et vberiori munificencia prosequi ac curiosius eciam rebus atque statui eorum prospicere debet. Sane igitur nos curam, (vt par est) habentes illustris et egregie indolis pueri Johannis Coruini


TRANSKRIPCUA 12PRAVA. ducis Lypthouieasis, nati nostri etc. castrum

nostrum

IX

Maroth

vocatum

habitum, quod alias mignifici cuodam Mathyws de eadem Maroih cunsequeuterque tt dtiectum seminis eiusdem ad sacraiu corouam

approbatam

io

coiuitatu

de Walko

prctuerat,

scd per luorteiu collacionem Dostram luxta

regai nosri coDSuetudinem rite et legittime deuolutum extitit, stMaroth nuDCupato ac possessioaibus Herzynyrcz, Obowcz, Kercxanowcz, Chwkowc2, Chypanowcz, Saczatalwa, Thysthewcz, Zazulyncz, Wiadamerowcz, Jaryaowcz, Marthyncz, Zybyecz, Hlapowcx, Thomascwcz, Bagsyiicz, i'ekleud, Hozwbachy, Bathoyecz, Markowcz, Henyncz, Kerekmeztw, Brathyacz, Braad, Ralothyocz, Cnuwhetachy, Zcnihmyhal, I'heleg, Romonowcz, Brathesewcz, Wlasthyixz, Zaradtalwa, Kwawycwcz, Kerna Margaretha, K.y^alwd, Pege, Ltwedyn, Omaroth, Prozorcwcz, Siythar, Zombathel, Uamsyocz, Drasyacz, Wezciynowcx, Cherya, Lethcyewcz, Siherwacz, Prethoka, Symonowcz, Brood, VVoythyithye, Boyg, Grub;>ych, Thcruye, Dywaiikowcz, iJraganecz, Merkowcz, Welchewcz, Wraihysyncz, ^Vadasvowcz, Ometba, Kysomctha, Stiwg, Glossya, Swmanowcz, Beloscwcz, Koyncz, xVIykwlycz, Mylosewcz, Koloscwcz, Thimouecz, Brood, Dragowcz, Lypowcz, Lwko, Lwchycha, Uprycoa, et Kwzeihyacz vocaus, omnino in dicto comitatu habitis, item totum et ojiiie lus aostium regium, si quod in eisdem castro, oppido ac possessionibus eciam alias qualitercuoque haberemus, aut nostram ex qaibas cunque causis, viis, modis et racionibus concernereut maiestatem, simulcum cunctis suu vtilita-

aotiquam

et

mulcum oppido

dicti

similiter

tibus et pertinenciis quibuslibet, terris scilicet

arabilibus

cultis

et

iocultis, agrii,

pratis, pascms, promoutonis, aquis, necaou molendinis et locis eoruadem, genefluuiis, pisciDis, piscaturis, aquarumque decursibus suarum integritatibus quouis nominis voraliter vero quanimlibet vtiiitatum et pcrtinenciarum cabulo vucatis, sub suis veris metis et antiquis memorato Johanni Coruinj suisque heredibas Beatrids et posteritatibus vniuersis, de beneplacita voluntace et couiensu illustrissime domme regioe, consortis nostre carissime de manibus nostris regiis dedimus, donauimus et contulimus, immo damus, donamus et conferimus lure perpetuo et irreuocabiiiter teneadas, possidendas, pariter et habendas, saluo iure alieno, harum nostrarum vigore et testimonio literarum mediaoto specie fuerint reportate. Datum quas in formam aostri prmiiegii redigi faciemus, dum nobis Posonii in festo beati Martini episcopi, anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo quarto, regnorum nostrorum anno Hungarie etc. vigesimo septimo, Bohemie vero sexto decimo.

campis, fenetis,

siiuis

nemoribus,

moutibus,

vailibus,

vioeis

vmearumque

m

Mathias rex

etc.,

manu

propria.

5. (Str. 185). Nos Ladislaus de Egerwara, regnorum Dalmacie, Croacie et Sclavonic banus Bernardinus de Frangapanibus Scgnie, Wegle et Modrusie comes, item Nicolaus, Johannes

de Frangapauibus simiiiterque Segnie, Wegle et Modrussie comites, Carolus Stephanus et Michael coraites de Blagay, Petrus et Paulus comites Zriny, Johannes Henyng de Zomzedwara, Balsa dux Sancti Sabe, Balthasar de Bathyan, Petrus Bcchkay, Bernardinus Rohfy, Petrus Pogan, Georgius Mikolichith, Michael Kerhen, Georgius de Zempche, Thomas Mogoiyth, Petras de Gwdovcz, Cristofonis Subyth de Pernya, Georgius Ca stellaniy, Nicolaus Thwrbelth, Jacobus Martinwsewyth, Georgius et Matheus Gwxyth, Albertus Lonyay, Nicolaus Bochkay, Georgius Bukowyth, Gaspar Perwsyth, Gaspar Farkasyth, Georgius Subyth, Thomas Mariynwsevvyth, Nikolaus Herkfy, Emerikus Hassagy, Johannes Pezery, Georgius Pogan, Ladislaus Bwchyth, Johannes Mendzenthy, Elias de Bwchincz, Paulus Bolkowyth, Geor* (xeorgius et gius Krywchyth, Georgius Orlowchyth, Johannes Jeskowyth, Johannes Kcglcwyth, Marcus Boboylyth, Johannes Mikchith, Ladislaus de Stwbycza, Ladislaus Pekiy, Nicolaus Retyth, Georgius Plawychewzky, Woyko Marethyth, Sydan Othmyth, Paulus Petiythewyth, Nicolaus Orros, Georgius de Orehowcz, Johannes Literatus de Chezthecz, Petrus Gcreczy, Johannes Orlyth, Johannes Kernyak et Johannes de Orehowcz ceterique baron es, proceres et nobiles regnorum Croacie et Sclavonie recognoscimus et tenore presencium notum facimus universis, quod cum his diebus proximis universe ille guerre, differende, dissensiones, et hostilitates, que inter serenissimos et exccUentissimos principcs et dominos, imperatorem et Maximilianum Romanorum regem semper augustos don.inos Fridericum ab una, nee non serenissimum condam dominum Mathiam Hungarie, Bohemie, Dalmaetc. regem, clare memorie, consequenter autem serenissimum dominum Wla cie, Croacie etc, Croacie etc. regem, dominum Dalmacie, nostrum dislaum similiter Hungarie, Bohemie, graciosissimum, aique hoc inclitum regnum Hungarie ab altera partibus dudum exorte ct in hec vsque terapora continuate fuerunt, vigore ccrtorum tractatuum, quos majesutes sue medio oratorum suorum utrinque habuerunt, sub certis articulis ct capitulis sint sopite et prortus extincte, sitque perpetua pax cc vnio inter easdem trcs maiestates regnaquc et dominia ac principatus et subditos eoiundem Posonij die lunc post festum saocti Lconardi coniessoris anno et

Michael

comes

similiter

Corbauie,

Hrv. poTJ.

II.

m.

H


Y

PRILOO

II.

domini proxime preterito videlicet millesimo quadringentesimo nonagesimo primo conclusa et quodsi prefatum serenissiraum firmata atque inter alia hoc precipue cautum et conclusum dominum Wladislaum regem, dominum nostrum graciosissimura, liberis masculis ex lumbis suis et sine heredibus descendentibus, mortuis legitime procreatis non relictis aut eisdem relictis, dominum Maximilianum Romanorum ac serenissimum prefatum casu in tali contingat, dtcedere suis aut Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. regem, aut eo non existente aliquem ex filiis per rectam lineam ex lumbis eorum legittime his non existentibus eorum heredibus masculis :

descendentibus, domini prelati,

barones, comites, proceres,

nobiles,

ciuitates,

ceterique

huius regni Hungarie universumque ipsum regnum et cetera regna ac provincie ad nentes pro eorum vero legitime et indubitato rege ac domino eligere et acceptare

incole

idem

perti-

teneantur.

Nos itaque ex quo predicta regna Croacie et Sclavonic, nosque omnes' et ceteri eciam incole eorundem regnorum ad coronam regni Hungarie et ad ipsum regnum Hungarie ab antique spectare et pertinere dinosci mur eisdemque corone et regno subiecti sumus ob hoc instar dominorum prelatorum baronum comitum procerum et nobilium eiusdem regni Hungarie concordie in presenti conuentu Budensi super ea re indicto et acceptamus, atque in presencia spectamagnificorum dominorum Eythel Friderici comitis de Zolern et capitanei in HohenHeinrici Prueschinkh liber domini et baronis in Stettemberg, Bernhardi de Scherffen-

tractatum huiuscemodi pacis

et

publice et solenniter acceptauimus bilium et

berg

etc.,

i

domino Romanorum

berg et Johannis

Fwchmagen

manu singuli mittimus eundem

seorsum publice iurauimus et promisiraus, iuramusque et protractatum quo ad omnes et singulos articulos obseruare, et in casu iam

lata

doctoris etc. prefato serenissimo

regi stipu-

singulariter et

expresso ipsum serenissimum dominum Maximilianum regem aut eo non existente aliquem ex filiis aut nepotibus et heredibus suis ex lumbis suis per rectam lineam legittime descendentibus iuxta formam tenorem et continencias predict! articuli desuper in eodem tractatu confecti, simulcum predictis dominis prelatis baronibus comitibus proceribus et nobilibus prefati regni Hungarie pro nostro domino et rege eligere et acceptare. Harum nostrarum quibus sigilla nostra solita sunt appensa vigore et testimonio literarum mediante.

Datum Bude

in

predicta regnicolarum generali congregacione in die cinerum

anno domini millesimo quadringentesimo nonagesimo secundo. (Str. 201). Mh KHea' Anac' <l>paHKanaH', kp'hkh, ceH*CKH, MO^'pym'KH h np(o)qa'b 4aM0 bh^hth b'chm h n'oaKOMj, khm' e ^octohho, h npe^' khx' ^Hi;e h o6pa3' npn^e Ta nam oTsopeH' jihct*, KaKo mh c'MHinUaiomH HecTaHOBHTo c'Tan'e cera CBHTa, a noa'HasaiomH KpaTKOc'T* acHT'i Te.iec'Hora, b' kom' eeMO nocT(a)BAeHH, h npHxc^emn na n(a)M(e)T' nncMa CBeTora peien'e, ko p(e)ie ^(a)B(H)^i> np(opo)Ki>: h(.i.obh)kb K(a)Ko TpaBa, a ^'hh Hera KaKo hbot' noji'cKH TaKO npoi^'BaxyT* h iiafca ycaxHjT'; h TaKoe p(e)leHHe 6.^(a)Hc(e)H(a)r6 "BKOBa an(ocTo).ia, kh pe^e: B'catco ^aHHe 4o6poe h B'caKH ^ap' CBpineHH Ta naM* iipnxo/\H c Bnrae ot' ou;a H(e)6(e)cKora; h TOAHKoe B'3HM*.iiomH npe^a ce ^'bh c'TBapa, e^'no 4a cmo ^pacana h saBeaaHH mhcUhth h Hc'KaTH catfH /^yraa H(a)nieH ea n(a)mera 4o6pa acHBOTa to^hkoh c'noMHHaioiHH ce aa 4o6pora c'noMeHyT''b oii;a B(a)niera h hhhx' H(a)raBXL npBHx', 04' k'x' mh ecMO MHora 4o6pa 0CTaB.\eHa npn'b.AH, h 4paeein;H ce aaBeaanH k hhx' ^ym' cnoMeHyT''fe: aa to aa ca^a toahko koahko cct* B'aMoac'no Ha caaBy B'ceMorymera 6ora h na HacT* h na noMom' ii,p(h)kbh Cn(a)c(H)T(e).Aa MHpa, Ka upHKBa ^acVno cabana ecT* na 6pHry Mopa b ^paan, Ka ce aoBe J.K)6oTHHa, na loacny c'Tpayy Cena, KaKO nHcano eci' np(opo)KOMB; 6or' ot lora npH^ei' h iip(o)i(a)'b, ca^a MH ^aCMO H ^aeMO BHKyB(H)HHHMB aaKOHOM' HaniHM* 406p0B0.^HHM* aaKOHOM* Ba BJiameM* HameM* rocno4*c'TBH Baammera namera HMHR'-fe h n.ieMeH'mHHe Ba B'jia^an'n HanieM 6pHH'ckom' eejio, ko ce aose Ma.^H IIpoKHqi;H, ca b'chmh cean h na k* hhm' npncTOH, nannM'.^loniH Ban' Tpn acpe6H aeM'.ie, kh ^ann 6Hrae 04 namix* npsHx* hphkbh cseTora Cuaca no.^H Cena h CBeTOH Mapnn na IJ[pHKBeHHii;H h CBeTOH E^eHH no.iH Cena, h to BHme p(e)HeHo cejio Ma.^n IIpoKHquH ea b'chm' npHCToiE'eM' MaJiHM* h Be.iHKHM', ^a kojiu k' HBMy npHCTOH HJiH 6h npHCTO-feAo, b' 3eM.^ax' TeaeaT'JHx', b' 6jiaTHx', b' CHHOKomax', b' nainax', b' ropax', b' iw'mHHax', b' on'mHHax', h b' 4y6paBax', h sa Bo^ax', cyxa h CHposa, 4pHBa H KaMHKa, Majio h BejiHKO, qa ko.;th npncTOH k' hmhh'h) p(e;HeH0My, h ca b'chmh c.iym6aMH MaJiHMH h BeJiHKHMH, H ocy^H, npaB^e nHTan'eM': to Bce ^acMo h 4aeM0 n;pHKBH BHme p(e)qeH0H Cnac(H)Tejia Mnpa B(H)KyB(H)iHHM' aaKOHOM', h obo 04 ca4a h Han'pso Ba B(e)KH a'necMo Ban' Bcy nauiy pyRy h o6*.iaeT', Ky c'mo kojih hmhjih spx hmkh'* p(e)HeHora, TaKo 4a mh hh H(a)in' 0CTaH(a)Ki> no nae' hh H(a)iD(e)ra ocTaHKa ocTanaK' 6.

KHea',

—


TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

X!

HH HHOAaH' ofrHUB-fe.!' Ham' ca4aH'HH HH H(a)npBO 6y4ymH ea B(e)Kii aa Hac' h Ham(e)ra oc'raHKH Aa He hiihh naqara hh B'jiaraxH hh o^^ac'xe hmhth epx* BMHH't p(e)H(e)Hora Ma^o HH Be.iHKo, Hero b'cj o6.iacT', ica e ko^h H(a)cL THicajia Bpx' HMHH''fa p(e)q(e)Hora TO 4a HMa upHKBa p(e)q(e)Ha n <i>paTpH caeTora IlaB'.ia npaora peMere, kh cj ca^a h rh HanpBo 6747 Ha B(e)KH npH upHKBH BHme peqeHOH, a 4>paTpH BHme p(e)<]eHH 4anie Han' A- ([0 »i. 94) 3JiaTe ^jKaxe 6poeii*. to^hkoh HSfHHTe <frpaTpH Bame p(o)q(e)HH CAjmvta B'caKe He^HJie oa'hj mhcj cbotoh TpoHiXH npa ap(H)KBH p(e)q(e)HOH sa Hac' aa Hame rpexe, a no nac' aa naniy Ajoiy h HaniHx' ocxa^ax' b% B(e)KH ca orpauH'bvH, Ke npHCToa .^.

To^BKOH HMHOTe TOBopHTH Ba BHUie p(e)q(e)Hex' MHcax', ica4a 6y/^J c^^jxeene, sa B'caBOii nope^' e^na orpauH-fe 3a 47 mj 40MHHa ToM'fca ByK'sama: no4aH, m(mhm Te r(ocno4)H 4a 47017 pa6a T'Boero epc*. h omme hm' ce k' TOM7 o6emacMo, 4a hx' ciusmo 6paHHTH npoTH B'caK0M7 q(A0BH)K7 b' tom' HaraeM' 4aH'ja h 04^7qeH*JH, h noMaraxH hx' k' C17S6H p e)q(e)H0H na seine, h upocHno b'chx' HaoiHx ocra.iHx' 67470^11 x' 4psHTejiH roc'no4CT'Ba p(e)q(e)aora, 4a hx' HMiiHTe oApacaxH b' tom' H(a) euh 4aH'iH h 04;i7qeH'jH, h 6paHHTH hx' npoTH B'caK0M7 ^(-^obh)k7, h nonaraTH hx', khko 6h <M7a6a 6(o>wh na BBUie npHm'aa a ne Ha Mane, h kh 611 hm' K7 cynpoTHB'aamHH7 hhhh.i' b' hmhh'jh peqeHOM', 4a ocTae KpaacBH c'sHxaocTa Kpajiio 7rpcKOM7 .7. (a 400) 4yicaT0B', a 4>paTpoM' BBine p(e)q(e)HHM' 4P7ro .7. (a. 400) 47KaTOB'. a to 4a jih le TBp4o, Kaso ce BHme b' tom' «^HCT7 74pwH H KH 6h K0.1H paa'oHA* TO name 4aH'ie h 04^7qeH'e aa nac' hjih ho aac*, r4HH 6or' B'ceMor7mH paaoHH neroBo CTaH'e na obom' CBHT7 h na c74'hh 4(a)Hb 674H 04*Ji7qeH' 04' 4P7k6h npaBa4HHx' h c^aaBHa 4(H)Ba MapB'b Ta 674H Ha nor76jieHHe 4(7)me H Tejia neroBa h neroBa ocTan'Ka BHK7B(H)qHHM 8(a)K0H0M*, aM(e)H. h aa aeRme BepoBan'e h tbp4hh'k) Tora Hamera 4aH''b h 0A.a7qeH''b mh 4acM0 Ha to xa nam' oxBopen' anc'x' no4' H(a)m' nenaT' HaBa4'Hu HHse BHC7n\H. kh ^bc't' e nacaH' h 4(a)H b HameM* r'pa4y BpHHax', MHceaa HiOHa 4aH* e. (oh. B) na aeT' poHcxsa Kp'c'xosa ^. y. e t;.

{n. a.

Ob.

(D.

(Str.

7.

1495). 2 11.).

Commissio

Domini Regis. Wladislaus, Dei gracia Haogarie, BoRame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Comanie, Bnlgarieqae

propria

Dalmacie, Croacie,

hemie,

Ad perpeet Luxenburgensis Dux, Marchioque Moravie at Lusacie etc. memoriam. Decet Regiam Maiestatem iustis et congruis precibus coudescendere sub-

Rex, nee non Slesie

tuam

rei

ditorum

subditos de plenitudine

et ipsos

subjecti dominio, suaue

debiteque

non

fidelitatis

antiquis

in

iugum se pottare

sue

continuis

honoribas

senserint, forcius accendantur

afficere, et

dum

suo

ad obseruanda suscepte

cum

eos

legibus et consuetudinibus suis studiose fouet et couseruat^ sed

in-

Tunc

exercitia.

solummodo

gracie

enira

subditi in virtute

letantur

boni

presidentis,

super nouis extuUit honoribus, et Regalis magnificentie adoroat donatiuis. Proinde ad uaiuer sorum noticiam harum serie volumus peruenire: Quod cum his diebus in hac civitate nostra Budensi, vna cum nonnullis dominis Prelstis et Barocibus Regni nostri fuissemus constttuti, fideles

nostri

Nobiles et £gregii

Bernaldus

de Thwrocz, Georgius Capitanffy de Desoycta ac

Nobiiium

persona Vuiuersitatis accedentes in conspectum, exponcre curauerunt, quod quamuis illud Regnum nostrum Sclavonie ab antiquo habuerit pro armorum insigni vnum Mardurem et hys armis usque in presenciarum semper vsum fuerit, et eiusdem Vniversitas vniuersaliter vsa exstiterit, tamen propter certas causas et raciones cupcrent Idem Regnicole, hoc armorum insigne per nostram Maiestatem renouari et sibi de nouo ad perpctuam memoriam renouatum condonari. Nos igitur, qui prefatum regnum nostrum Sclauonie cl

Nicolaus

Woikfy

de

Woykowcz,

Regni nostri Sclavonie,

nomine

nostre

et

in

Maiestatis

Regnicolas, nichilominus, quam alia Regna ct domiaia cupimus, non solum in antiquis legibus, iuribus et consuetudinibus maioribus honorum titulis de Regia nostra prouidencia et libertate inter duo flumina, videlicet Savvm et Dravvum coustitutura, contra

eiusdem

peroetuos hostes

stianitatis ita

et

inimicos, sibi

proxima loca

nostra et suis

eorundem iacolas

conscraare,

decorare.

seii

etiam

Nam Regnum

et aduersus

hoc

Thurcos, Chri-

tenentes, continua bella exercet,

et

cam Regionem Thurcus voquam ingreditur, quin accepU ex eodem Regno nostro recedat. Quaproptcr non immerito hoc

se armis tutatur et conseruat, vt vix

grauissima clade et calamitate

ipsum Regnum nostrum vnum precipuum scutum vel potius antemurale huius Regni nostri Hangarie apellaverimus. Ut itaque hoc ipsum Regnum nostrum Sclauonie atque Vniversitas fidelinm nostrorum in eodem constituta, nostram regiam munificenciam persenciat et cxperiatur liberalem, hcc arma videlicet in vno scuto triangulari duo flumina superius deno* :

minata, per transuersum directe depict a, in eoramque medio superstitio, campo scilicet penitus rudicundo, predictun mardurem, antiquum eorum insigne, coloris naturalis et proprii, reliqui autem


PRILOG n.

XII

#

duocampi eiusdem

scuti, duas partes exteriores predictorumflu luinum occupantes, sunt penitus colore depicti celestino, in quorum •superiori vnam stellam quod propter bellicas exercitaciones continuas in quibuS pre-

Regnum nostrum

fatum

tantur, Sidus

Martis

Sclauonie et eiusdem incole aduersum predictos Thurcos continue agivoluimus appellare; preterea supra scutum galeam vnam in

vero colore, propriaque figura, variis floribus veluti vento agitatis, vniuersum gyrum eiusdem galee atquescuti, totamque armorum descriptionem pulchra diuersitate ambientibus, prout hec in principio sev capite presencium animo deliberate et ex certa nostra de consilio predictorum dominorum Prelatorum et Baronum nostrorum, plenitudineque potestatis nostre Regie, eidem Regno nostro Sclauonie, Vniuersitatique Nobilium eiusdem duximus danda et conferenda. AnnuenteS eisdem et concedentes, vt ipsi amodo deinceps in perpetuum hi^ armis in Banderiis suis et aliis quibusuis rebus et exerciciis militaribus, Vniuersitatem illius Regni nostri concernentibus, fruantur et vtantur, atque vt iidem publice vtilitati sue caucius et prouidencius consulere possint, eisdem arrais in sigillo per impressionem cere rubree, quantum in litteris et epistolis missilibus omnibus in rebus nomine Vniuersitatis sue vti, frui et gaudere possint et valeant. De talismodi igitur singularis et specialis nostre gracie antidoto merito exultent, et tanto ampliori studio ad honorem Regie Maiestatis ipsorum de cetero solidetur intencio, quanto se ipsos largiori fauore Regio preuentos esse conspiciunt et munere graciarum. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes litteras nostras pendentis et authentici dupplicis Sigilli nostri, quo vt Rex Hungarie vtimur, consignatas, eidem Regno nostro Sclauonie, Regnicolarumque eiusdem Vniuersitati duximus concedendas. Datum per manus Reutrendi in Christo patris domini Thome Episcopi Ecclesie Agriensis, aule nostre summi et secret! Cancellarii et fidelis nostri delicti, Budae predicta in festo Concepcionis beatissime Marie Virginis, Anno domini Millesimo quadringentesirao nonagesimo sexto, Regnorum nostrorum Hungarie etc. Anno septimo, Bohemie vero vigesiroo sexto. litterarum nostrarum figurata sunt et distinctius expressata; sciencia, ac

8.

(Str.

223.).

Nos Wladislaus

per presentes, quod quia nos

rex Hungarie

dei gracia

et

Bohemie

recognoscimus

etc,

nostro egregio Francisco Beryzlo de Grabaria, bano nostro

fideli

de Jaycza, posita cum eodem super conseruacione banatus et castri ipsius Jaycza debita et integra racione inter alia, que eidem per nos in sortem sallarii sui dari debentur, quatuor millibus sexingentis et nonaginta duobus florenis ac denariis septuaginta nouem in parata pecunia, in salibus vero florenis centum et quindecim ac denariis XXXVIIII., obligati raansia,us, quos de proxime futuro subsidio nostro sine lucro camere nostre nobis de regnicolis huius regni nostri prouenire debenti ac de cameriS salium nostrorum integre et sine vllo defectu eidem Francisco Beryzlo redii et persolui facere velle promisimus et promittimus, harum nostrarum vigore et testimonio literarum mediante. Datum Bude in festo beate Sophie vidue anno domini millesimo quingentesimo tercio. Wladislaus rex

manu

propria-subscripsit.

pr(e)3biter cardinalis Strigonien(sis) 9 (Str. 2 2 5.).Nos Thomas t(i)t(uli) Sancti Martini in... Gregorius deFrangapanibus, Colocen(sis)et Bachien(sis) eccl(es)iarum canonice unitarum archiep |

et

...

I

prelati

St(ep)hanus Nittrien(sirf) ep(isco)oi et Johannes Orzag ac Bjrtholomeus prior Aurane, comes Dubice(n) .

waywoda

.

electus .

|

Sirimiensis eccl(es)iarum

Bozyn, index curie regie ac terre Scepusien(sis), dux Lau-

et

comes perpetuus Georgius de Bathor agazonum, Michael de Palocz pincernarum et Johannes Podmanyczky de Podmatiyn cubicularioru(m) regal Rascie despotus, St(ep)hanus de Thelegd thezaurarius regius, Johannes Bebek de Pelsewcz Georgius Dragffy de Belthewk, Thomas . comes de Merzyn, Andreas Both de Bayna et Franciscus Balassa de Gyarmath regnorum Dalmatie, Croacie et Sclavonic ba de Chaak, Johannes Banffy de Lossoncz barones, n(ec) non Barnabas Belay Zewrinien(sis), Georgius More de Chwla Nandoralben(sis), Pakos, Mar. tinus Czobor de Czoborzenthmihal, Michael de Zob, Paulus de Magh vicepalatinus, Lodouicus Zerechen de Matheus de Mezewgyan et Franciscus de Marocha personalis p(rese)ntie

rentiu

Transs(ilva)nus, Johannes de Zapolya

.

.

|

.

.

.

|

.

.

|

.

.

.

|

.

.

.

.

.

]

j

n(ec) non Michael, Em de Albes, Nicolaus Zekel de Kewend, Ladislaus de Kyswarda, Nicolaus Haghmasy de Beregzo, Albertus de Pakos, item St(ephan J Georgius Orbonaz de Krassofew, Leonardus Dacho de Ewr de Baranya, St(ep)hanus de Korothna, Johannes Fanchy de Gordwa . Nicolaus de Morga Tholnen(sis), Thomas de Arthand,

regie maiestatis prothonotarii,

.

.

.

|

.

.

Nicolaus

.

.

|

de Thorda, Mihael de Thold, Johannes de Bayon, Nicolaus d Franciscus de Essegwar, Georgius de Hossywthoth, Lazarus de Hathhalom, Johannes de Ayka Wesprimien(sis), .

.

.

|


:

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

Chaky

Johannes

XIII

Meghy

sedis Solth, Johannes Balogy de Fywr, Johannes Clemens Rosen Th de Markosfalwa, Georgins Therney Scepusien(sis), Gregorius Forgach de Gynoes, Benedictus de Thapolchan. Michael de Ntwgradien(sis), Paulus de Kowar, Georgius Moczkos de Nyenye, Ladislaus Salgo, Nic ... Basthe2,Strigonien(Sts), Jode Chehy, Johannes Bakes de Osgyan Honthen(sis), Nicol ... hannes et Dominicus de Pazthoh, Gallus de Bellyen Hewe8ien(sis), Johannes de Cbythnek, Beihlenfalwa, Ladislaus de Fsnchil Abawywarien(si8), Christofonis^de Pan, Nicolaus Lo Georgius de Chap Zcnaplinien(sis), Matheus de Zwy de Darocx de Bereg, Georgius de Wyhel, Nicolaus de Bcwken de Wgocha, Johannes Gethees, Johannes Berthway Maromo de Iloswa de Krazna, Melchior de Parlag, Clemens Dersy de Pethry de Zabolch, S:bastianus et Andreas Hoiwath de Zarand, Antonius Dersy de Pethry de Zarand, Petrus Abranflfy de G Banhoiomeus Pathcchy de Kechkemeth, Petrus .

St(ep)hanus

.

•

.

|

Was de Wasdynnye

Koniaromien(sis),

.

.

.

|

I

I

,

.

.

I

.

.

.

|

.

.

.

.

.

.

|

|

.

.

lo. (Str 227.). Commissio propria Domini Regis. Wladislaus Dei gracia Rex Huogarie Bohemie &c. Fidclibus nostris lUustri Johanni Coruino, Lypthovie Duci ac Regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie Bano rooderno, futurisque Banis et Vicebanis eiusdem

et

Regni nostri Sclauonie salutem et graciara. Ex querelts et supplicatione firlelium nostrorum Vniuersorum et singulorum Nobilium et Regnicolanim eiusdem Regni nostri Sclauonie intelleximus Quod, quamuis iuxta veterem et laudabilem consuetudinem eiusdem Regni nostri in singulis scilicet Comitatibus eiusdem pro Vicecomitibus et Judlium non forenses vel extranei, scd semper tales Nobiles eligi fuerunt consueti, qui in illo Comitatu bene possessionati essent, q<)iqur post eiuscemodi electionem Juramento se obligarent ad taciendam coram se litigantibus Justiciam, provt regni illius consuetudo requireret. Tamen huiusmodi andqua consuetudo ab antiquo introducia hac nostra tempc state in aliquibus Comitatibus, precipue vero in Zagrabiensi et Varasdiensi per Banos et Vicebanos fuisset aliquantulum immutata. In quibus non Nobiles eoruudem Comitatuum, sed foren^es et alienigene pro Vicecomitibus electi fuissent, qui sicuti Juramento ad faciendam Justiciam non hierunt astricti, ita eciam sepius et frequenter a Justicia atque a vero et iusto iudicio declinantes, plerisque Nobilibus et regnicolis litigantibus maximas iniurias Quod cederet in iniuriam et et daropna fecissent et nonnulos etiam ex eisdem oppressissent dampnum prefatorura Regnicolanim nostrorum non modicum. Vnde supplicatum exstitit Maiestati nostre in personis eorundem, vt ipsos in premissa antiqua et per multa secula in eligendis Vicecomitibus introducta et inuiolabiliter obseruata consuetudine atque libertate deinceps quoquo teneie et conseruare, tenerique

et

etiam

conseruari

omnium subditorum nostrorum manutenere pro

facere

dignaremur.

debito regiminis nostri

Nos

officio

igitur,

qui Jura

debemus, consi-

derantes premissam consuetudinem in eligendis Vicecomitibus laudabiliter prius tuisse inlroductam, et in hac etiam nostra tempestate per leges et staiuta Regni nostri omnium Regni colarum nostrorum assensu innouatam esse, volentes ipsos Regnicolas nostros, predpue vero in dictis duobus Comitatibus Zagrabiensi scilicet et Varasdinensi existentes, qui, vt prcfertur, in hac ipsa libertate et consuetudine fuerunt impediti, in eiuscemodi eorum antiqais libertatibus conseruare, volumus et mandamus fidelitatibus vestris et cuiuslibet vestrum harum serie firmissime aliud habere nolentes, vt amodo dum et quociescunque Vicecomites in Comitatibus illius Regni nostri,

precipue vero in Zagrabiensi

antiqua consuetudine

iuxta

formam

et

Varasdinensi

Decreti

non

eligi

contigerit, tales obseruata priori et

alienigenas, nee forenses, sed

Nobiles

illius

Vicecomes eligi debebit, eligantur et preficiantur; post quorum electionem ab eisdem Juramentum uxta formam Decreti deponendum exigatis, quo in reddeodis et administrandis Justicia et Judiciis magis stabiles et firmi existant, nee vllo vnquam tempore

Comitatus, in quo

talis

antiquam quouis quesito colore infringere vel violare et consuetudinem sed ipsos Regnicolas nostros in ea ipsa Ubertate semper et omni tempore conseruare debeatis et teneamini. Secus nullo modo lacluri gracie nostre iub obtentu. Preseutibus Domini perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude in festo Sacratissimi Corporis Christi. Anno Millesimo quingentesimo tercio, Regnorum nostrorum Hungarie Ac. Anno tredecimo, Bobemie

premissam libertatem presumatis

;

vero Tricesimo tercio.

Frangepanibus Segnie, Weglie, Mwlrusaeque come* (Str. 229.). Nos Bernardinus de lenore Matheo, Cristoforo necnon Ferdinando filiis nostris, memorie comraendamus necnon presentium, significantes, quibus cxpedit, universis, quod nos considerantes breyes cursus quam roaxime m varia discrimina huius temporis, que in dies eminent et eminere possent, animo revolventes teneram ctatem filiorum nostrorum prchabiuque prius matura deliberttionc cum consilio predictorum filiorum nostrorum deliberavimus et deliberamus concordiam facere

n.

unacum

sew amiciiiam

et

indissolubilcm

unionem

prepeiuamque obligatioaem cum

illustri

domino

Jo-


PRILOG

XIV

II.

• hanne Corvino Lyptovie duce, regnorum Dalmatie, Croatie

et

Sclavonic bano

etc.,

genero

nofitro

carissimo, ultra ilium vinculum consanguinitatis, quern inter nos habemus, quam videntes amorem suum filialem erga nos post vinculum consanguinitatis semper

maxime etiam portasse, non parcendo proprie persone, periculis et bonis suis, fecimus, yramo facimus perpetuam unionem cum omnibus clausulis, conclusionibus et obligationibus infrascriptis: Et primo, quod nos accipimus suam illustrem dominationem cum magnifica domina Beatrice consorte sua necnon omnibus filiis suis in protectores nostros ex nunc et in futurum, usque dum spiritus ossa regat, promittimusque eos adiuvare ad quevis bona, ad quecunque pervenire possent, nee eos dimittere in vita, nee morte, nee eoSdem dimittere, totis viribus nostris ipsosque adiuvare contra quoslibet inimicos seu impetitores ipsorum et non solum ad hec, sed ad cetera bona, gradus et honores, ad qua ascendere possint, nos ipsos adiuare debearaus. Volumus etiam, quod si, quod deus avertat, aliquid discordie vel rixe inter nos vel inter servitores nostros et dicti domini ducis orirentur, ut ambe partes eligere debeant amicos tres vel quatuor, ad libitum arabarum partium, qui has differentias videre, discutere et decidere totaliter habeant, ne talia obligamina supradicta inter nos anichilari possint, immo promittimus et obliganaus nos on>nia firmiter tenere et observare sine aliqua fraude et dolo, nee quod tales rixe seu discordie vigore predieti obligaminis dissolvere habeant vel possint. Et hoc ex vero amore, bona fide nostra. Christiana promittimus omnia observare, etiam si deus per suam misericordiam ad maiores gradus honores et utilitates nos exaltat, tanto magis volumus ipsis esse obligati, nee per hoc, nee per aliquid aliud dicta obligamina possent inter nos anichilari, sed semper inter nos firma, stabilia et inconcussa habere et manere debeant. Super que omnia promittimus humanitate et fide nostra Christiana omnia supradicta rata, grata, firma et indissolubilia tenere et habere, ita nos deus adiuvet et beata virgo Maria, cum tota supradicta non teneremus, seu violaremus celesti curia, et si, quod deus avertat, quovis mode aut contrafaceremus, quod statim simus fraetores humanitatis, honoris et fidei nostre, et ut possint et valeant contra honorem nostrum loqui, et ut possint a nobis perquirere honorem et dampna, si qui exinde haberent, tam iure ecclesiastico, quam seculari. Datum in Rakolnok, die

dominico proximo ante festum beati Gregorii pape, 1504. Bernardinus de Frangepanibus etc. comes manu propria. 12. (Str. 281.). Commissio propria Domini Regis de consilio. Lodouicus, dei gracia Rex Hungarie et Bohemie &c. Fidelibus nostris Magnificis ac Egregijs et Nobilibus vniversitati Nobilium Regni nostri Sclauonie Salutem et graciam. Intellecta et exaudita supplicacione vestra, nuper nomine et in persona istius Regni nostri Sclauonie nobis porrecta, octauas sew Judicia festi Epiphaniarura domini proxime venturi Reuerendo in Christo patri domino petro Beryzlo, Episcopo Wesprimiensi, Regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie predieti Bano, solito publicare celebrareque commialias literas nostras more alias Quare volumus et fidelitati Vestre serie presencium firmiter committimus et mandamus, quatenus ad requisicionem dicti Bani nostri aut sui Vice-Bani omnes et singuli eausantes celebracioni ipsarum octauarum interesse debeatis et teneamini. Secus non facturi. Datum Bude in festo concepcionis beatissime Marie Virginis. Anno domini Millesimo Quingentesimo decimo sexto.

eiusque Vice-Bano, per

simus

et iussimus.

13. (St

.

351.). Servitute(m)

mea(m) humilima(m)

in gra(tia)m

eiusdem suplex eomme(n)do,

quam deus eons(er)vet ielie(issi)mam et incolume(m). Ex castris regiis prope Erd ad Danubiu(m) positis XXVII. Julii 1526. lUud preteriera(m) me ex ep(iscop)o Sirimien(si) rursus prep(osi)tum Q(uin)q(ueecclesien)sem esse factum. 0(mn)ia castella, ville ep(iscop)atus in hostium potestate. Non remansit ex VII- vasallis unicus. 14. (Str. 355.). Ludouicus dei gra(cia) rex Hu(n)garie et dissi)me, mag(nifi)ei et egregij fideles nobis sinee(re) dile(e)tj.

missimus

cubiculariu(m) n(ost)r(u)m ad vos, rogantes nu(n)c q(uoque) hortam(ur) et c(om)mittimus, festinate n(ost)ros comburit

postq(uam)

regnu(m)

venerit(is),

n(ost)r(u)m

in plurib(us)

statim cu(m) eo auxilio dei

vos,

vt

ad nos

tota dioeesis est

(e)te(etera).

R(eueren-

Sc(ri)psimus hodie q(uoque) et

ad nos

p(ro)peraret(is).

Idem

celer(r)ime; hostis ante oculos

Vos

locis.

manus

Bohemie

illius,

t(antu)m

modo

expectamus;

c(on)serturi. Properate igit(ur) eitissime.

Datum in castris n(ost)ris Mohachen(sibus), sabato p('os)t manu p(ro)p(ri)a. Cito cito cito. Ita properetis, quod ad diem

Bartholoraej

1526. Ludouicus rex

erastina(m) in aurora hie esse possiiis, si non ante (Str. 354.). R(everendi3s)imo et mag(nifi)cis d(omi)nis Siraoni ep(iscop)o Zagrabien(si), Fran(cis)co de Batthyan bano n(ost)ro et alijs d(omi)nis ac regnicolis n(ost)ris regni

—

n(ost)ro Sclauonie, fidelib(as) n(ost)ris

nobis

since(re) dileetis.





'

»

'A'

«>

^$>

'^5

s-^

(^>

#

<#>

#• 4-^>

•*•

-<i>

4>^>

•*•

...

7VT .'GJn

»>^.

.-^X

^"^

>?%

.:.

?<;bx

^S.^-^

.

^9^

4.

V>

^9X

.-^

•••^'

.

4.

^9/

^^ '

* 'o*

V>

'V» "iJx

»A»

'

*

<©»

%yC

aA.>

/^Sx

* <-^ 'V»

^;?

At *

* 'Tri

'•0>'

'"O-^

4

••<>"

A<:?^

.

*'

ifv

^ei'

'Ci\

•lis*

^9^

X9>? 4. ^«l^

4-.

i^

X9>? 4.

4=.

4. X«%?

I

^s;x

.,..

Ak •

* lA* *

* 1^ *

*

"V"

'"V"*

'V"*

'V"*

'-T-*

*>*

"

Ai *

*

,

«"©**

A

«^.r»

^9^

.,.

A

><:»>

VA>

* <Ai *

\

*

* «A« *

*

*''V'»

'"W"*

'•^»

'V*

•V'^

*

A. *

'V>

•»"

.

4-

<|»

.

««^

4-

'•O-'

4-

i|>J: f|f

r;sv

"«'^'

<|f

*Ai»

'"ft"'

4%-

'^-^ 4-

4-

'A.*

<«>

4-

4>

-fS^ 4-

**<•

«A.'

^'^^

••*.'

<'^''

-m^

4- 4vi> 4-

<^^

4- Ǥ>> 4-

<#•

* <|v* f|f * -^^^ fif

<|^ * ilf

*

-it

v.^

'.

.

::

X

o9'< 4- -9/.

.:.

X9/. 4h

x9«

4-

:

"^^"^

-.1-.

i.5fcjC

'\9-^

4-.

..1.

X9>^

1 "«^

lAX -i.

X

'«^'

iftx *

.,.

A«?<

•••

•???<

""^

1 1:^^:

.^

-t

x«%

5^«^

lt:i

.,,

.•.

x«/-

.,

lA/

.,.

^%

'CS\

5%-j^

^«5'''

1.^;

...

I"^f%

?^-"

*

4-

i$f :^'

%s<

4=.

«v.'A

^^*

4

...

•*•

'V*

s"c

•4-

»V>

'»'»

'V-

4-.

-i^

4^

>^

^9/. 4. >9>^

A..

••.

••^»

>s^?A A:

^^

4-.

'^-

••<f>

>Si^

4-.

x<^%

...

^^.

'^s

...\\«^

;;s;x .:

^v/-. a.

.V>

^\v.

'•A*

4-

fs»

4-

fg>

-:-r

<??.>

4^

4g^

4-

<|^

4-

<# ^^ •*•

'V*

<<•••:>

4

•;

<^ *

-^^

:i>

4^

:iH

^:::> 4- <?:»•

•*•

-«%> 4- -«»•

*

-^v*- 4- <S:-> 4-

«:» 4

%sV

iA T^^

XA

...

*'v»'

I

4.

.

\t5U.

-<!>

^V"

'

.V.

l^X

^\^

4..

.

™. 4- <i> <!> .^ 4- <•§> 'V» 'V' J^9>^ 4- X«% 4=. ^?=i^

^«:?5'

•'GS\

.

^^, «'^'.

..

4i.£5i:

•V'»

?Sv^

4. ^9-^ .1.^9^. 4. X«.%$ 4.

*

*"¥*»

*<5n ^v.*

<S>> 4-

•*•'

?^9« 4. X9/'

.

jjj.

'Ov

X«;.^.

._

*"«". yO".

'"^'' '"^^ ^vv #'y» '•^•> ^v^ '"^^ •><>•» '^* »^» # *'^C *v *^r^ 'V» 'V» 't* 'V** •V* #V^^ »V» ""' ^'^v '" ^^.^ .K ^«^ 4- ^.^>^ 4. ^'^.S*^ 4. ^'.%? ^.?< 4. ^9>^ 4^ ^.?^ 4. ^.% .i. ^'^ 4. XW^ 4- XW/

...

..I-.

.

''^» ^--A-v

•O's '"V""

'><i'>

^

.^.

^ Ai

.

'V* «v;v«

4-.

*

^9^

-t.

•"^» •'V"* ^'^.^

-i.

^•*•••

4- "<-^ "<-S>> 4^S*<i><->0'» ^'^^

4-

^9<

4-

*

i^\%^-

<-\^' «''\r^

""

.K ?s;^

»^» «V.';'-i

d..

4- •«J;;> 4^'^> »•»» .-.

.S^s #'V'^

''6>*

.,«,

.,..,

^"fr* "V* 'V» '*'^' ^"•" ^-*' ^ 4. x9^ A^.% ^^?^^. ^^J^ 4. v\«?ft 4. ^.?« 4- ^«^ I^;^ •fiSx 7CS\ ^ xCS^ •5J>X ^ 5*23^ ^ ^ ^ ^ *^' "'>• »•>' *'^' ^'0>* ''<0>' *^' ^>A>^•<^» '•O"

I

.- ^9/- 4, ^9>j •iSv •SSx . 'Cjv

*'^»*

,„«,

->,..

«••> T

^^m

....

^9/. 4.

.t.

^9-<i'

..J.

•V*

"A,'

<i>

'S^^ ••A-'

•^' TT *

'.V»

r<^x

>^5\

*

*

.

i^.^

,.„, '*"• -

»<>•> V

^-O"* T

^?% ;

4. i*.%

^«?4

....

'

'A.'

'V> ^V*

^if^o ^^^.'-^

.V» ^.?4, ^iSs

;.

,_

-A.'

'•'•

^iX

.-(iJV

,

«'^»

x«%


^,

» .

..

vJ^i

'* 5>CS^ '» vCV •• SC*^' -V- ycv .

.

.

•-»->

sTV

.

V-

xJlx

"V

~

lit <f.|

'^5t

^ ^ ^

t^

>

^ •

-*

v

*$>

4-

;iq<:

.

<:

aog

.

;tx

:

;ac

a«r. .

^jf

-^

<?::

" :;•:.'

P/4

;<^

*

S?^ f

*Ui*> ^

University of Toronto

^>:

Library i^JV

^

Vii^

'/

-J .^.

.^,

^^,

.•>.

-•^,

,^.

-^.

.^.

,^,

»1 i'o'i-

.::

VibV

•/...

'^'

••^-

'-

-.

-<••

•»

.i^.

,.

-I)..

,^.

-•^.

.fr.

.^. r?'

/V

-A'

>>!..

.A.

•^-

.^

•*".

-i(?'

-$'

.^. _ .^ \f.^

AcnM Library Card Pocket LOWE.4MARTIN CO. UMfTlD

\ '^^•^ yr^^-yrf

'«

••

-•

••

V

••

'V"

'^r-

-v-

'

« > ^

iB

rrvr

«© <^

4^

Id

tj



Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.