*ÂŤ-rta*t*'n>"-^B*li'H<?''Jr.1T.1CTVW(TTt* *TC^MV^'
ji.iiamiis^mmMmmmtiimamims'miifim^v^-^
^>e
»A.
f'tit
*•
*;•
* t|f ^
t^t
* tit *
t|f
CP'
"
#* -A.
•
>**
ii^. /«k
'^» '
»A..
<•!>
*A*
.-^ -A?
•'»^»
"- 'V"
•A»
«A*
'
" •^^-
tit
*
tit
*
t|t
-^^
tit
:t
tit
:^
tit * tit
t
tit
"*«•
* t$t
*
•*•
»V»
:t
.A'
ri> *'^-*
*
<«> ^<6»'
—
.V
^A«
*•
x<5.?<'4.
»A»
?S?A 4, x^.^'a ;^.?<
#- * ^s* * **^'
•'6''
W >^-
*'A''
^A' *•
'^l^
*
.*.
x?;^ 4, AS.?4 4, xw>? 4.
W* 'A'
'A'
*lt
*«^>^'
*'^'*
*f'S'
:A:
».ifc.'
',!<!!;r
*
"A-
t|> *''^*
'.i!^.'
^9^
*
'*^|»'
'A'*
4, .\«%^ 4. AS.?^ 4, ?$?A
••
"A* -•
t-^t
»A' •^-
w^
'•
tl*-
^"^^
*/-'
*'^'
1*'
-*'
-f*^.'
;,
-A-
••*• ^^-
t|t •^''
?<:;/;
.,
^s.
«.6.'
*
tp^ 'A-'
-^
'
*"
^
.•^»
.V'
'•
:^5V ^ /ci^
*
*
.^.
-•*.
%)V
"A.
,JV»
^
'A'
<^
^
-A-
<^
f
^§<
*•
y^j^f
••
^
''•
»V'
-^
5%*'
•
•*'
7..%
\.
.A'
'>A'
'A-
Nfr'
f.
••
-•
••
-V-
•
A.-
-A.
"A"
-A-
"*•
<•
•
.«.
.•^.
.•*•.
.•^.
.•^.
.^.
-y-.
•
T " X«7/. i«:iV A' 7«S< *A' .5,:?^
.,
.
X':?;;
•
/oV
•"
•*> '6V
A'^
A-
•
>
-••
Vr.n
;5S5/;
.
'A'
•»
%iA ^*f
,,
'/«S<
•
'A' -A-
"A' -A'
.
*
...
AO/. 7«\'
••
•*•
-A'
fvt
'
f^
^^
^i"^
'^'
"^
/ii\-
'A'
'A'-
fv*
'
^
*'A
'A'
'A*
•*
'^-
•*••
-•
-A' -v.
^A'V-
«A» .y.
"•
'A' -V«
•*••
»A' -V"
«A'V-
-v-
<v> .V.%:
%J^ ..
...
.^?/;
A?.?/;
;,
y^V
•;%i^?
-A* .
-^7^
.
"=
705i
'A' -A-
'V' 'A'
"
-V
,
.\0/.
»
'' ,
-A-
x^}a ViV.
•
',.
.
7i:\
*A'
«A'
*^ '^ ^ >W^ V(*i. 9f,ti ^ VoV ^ 7«>V Vc^^ ic^ •4>.. Ycti .A> fcH .Ax M:iV •^-A'A-A «A»A» «A» <A» -* -«£> * <y> -t^ 4-2> •:> •<$> >:- <S»- r <!::> i- <?> ^ <;>>• Ag> -A* 'V* -v* -A.A> -A' -A'A" "A-
7:
»A
A2> -• > <2> -A'
r
•:•
'
ri<^
^^U »A. i^iV >A« '
•;%5V
^ -A-
•
"I.
•%
" VoV ^ ^ ^ j'ov yk^ .A. %iV «A^S;^: A'* ns^; ^ %*; .A. .>A» >A. »A. »A «A. "A. » «A . «A. «A» <-y> ^ a:;» ^ as* ^ <Sa p «:> t- "^i?* l a:'> ^- asa-y <k> 4xa *• <'^> •¥• 4S> a?.>' * 4gA •*• aSa 'A« -A. A-A-A" -A-A. 'A-A« 'A•A> -A« 'V-A* -A-.\ci; PS?A ..^ >S?A ^. xc^ >s?/. X^?a }S^ ^pA i. .^.?< ^?a • > :',9;; 4 ^?r * >^?A • »^ %s«? * 75t^ ^ i«:5V yiti /".p: Hi^ •.^- M:>v -A. %5V «A. 7<5\- y<Si? >%iV i*w^ v^r^'f -.,•-. jV-a. A. .A» 'A. -A"A. 'A' "A" -A' •> + <2> s^ -frX* * 42> >> <>S> aSa t> 4S> ASA ^ <S>' * ^* -A. -A-A* 'A-
fi^
>o~
•>..
^
•*•
'A'
..
r-r^-
"A-
•>..
-^
^-
*A'
,,
.
'*•
<vt
'V*%5«f
'
*A' 'V«
*A' -A*
*A'
*» •*•
rcSi
•
*2A •
«A' -V'
X??4 •;*5V
-A' -^^
••• -^ti
«V
*A'
•' ^
>A'
fit •'-'^
*•
7-v
r;iv
'..;
*
v<;je
.
-
:>
-v
•
...
,
..;..
...
.-,
.
.
•
.-V
>A'
>
•¥
..J.
-A"
7?:n^
^
•»
<g*
X^'A
...
„
.»
-^*
*A*
* f^ *
NiJJy
_
•A-
"
<«> ,v^.
•$-
•
»A*
^ * t^ *A'
•
•
-««»
-A*
•
•
•
•
*gA A* '
.^,
"
<!;:> ^>
-
-s.-
;•
:-
'A-
.^» ' .^* <->> -A*
<1> -A.
-r :./
.
-A-
""
'^
..A»
"
i-
-SK* -v-
."
5%3f^,
5%^.!; '^"".•. '-"'..
•'•
Vl>.><
..^. A:::A
%•-
•:•
.^-'" ,A. " .A^.- <&>•
<'^> ^^ Ag> -A. -A-
vC^*.
'A*
Vf,/-
"A-
.
.A»
'.'
'A* v.. -A»
•-
V.",^
.
'••.
-'V- v.-..
—
•»
-v
Vl-^'
-
'A -"
^ -A*
-»
'^^Va.'^^\aV'**
H/'A A
-A.-
<§> >'A»
f
..^.
'*
<
'A.v-
<**
^
^v^.'
-V"
;•
»A-
-
\C5'
^3^
.
;
;
-A-
*A-*
;.
-A*
i:
:,
.-^
i:
^ * 'A*
-A*
^ji-
A- V
*
-A-
:
',>.:. i^sV /-:;. ^;yv ,;^x >y< ^ 7<:s^f '/oV 7cV^' 7fi\' *A' 'A' *A' 'A*A* 'A' *A' 'A»A' •?: 4x> > Ag> * <:.»• ^> aS> * <§> Ag> t <«;^^• i a:t:a 4- aSah •• 'A' •"v--V" -v*' .v» 'A« .V-A'V ^"/<; : ???4 ; X«% >>?A ^. ^^A ?S.>;i
*
•;^Jf
'A' 'A*
«A'
» <g» v> -A'
<•?>
A-
,
-
"^
*
ASA 'A"
.
t-
<:^>
-A'
•- "<;•;>•
-v*
•if'
»A
•
POVJEST HrVATA
H RVATA
POVJ EST OD
VREMENA DO SVRSETKA
NAJSTARIJIH
XIX.
STOLJECA
NAPISAO JU
VJEKOSLAV
KLAIC,
JAVm REDOV. PROFESOR OBCE POVJESTNICE NA
KR. SVEa(;iLlSTO FRA.f JE JOSIPA
I.
SVEZAK DRUGI: DIO TRECI. TRECE DOBA: VLADANJE KR4LJEVA TRE6a KNJIQA
:
IZ
RAZNIH PORODICA
DOBA KRALJA MATIJA§A KORVINA
I
(1 301.
-1 528.).
JAQELOVI^A (MS8.— tB3«.).
SA i02 ILUSTRACIJE.
NAGRADILA „MATICA HRVATSKAIZ
ZAKLADE GROFA IVANA NEP. DRASKOVKJA.
6
1904. TISAK
I
NAKLADA KNJiiARE
L.
HARTMANA
(STJ.
KUOLl), ZAGREB, lUCA 30.
""
603S32_ 7,
3.5"5'
—
A D R Z A
S
MatijaS Korvin (Hunjadovit),
VIII.
Srbije (1459.)
Borbe
hrvatsko
1463.);
Fridrikom
u
vrijeme
to
Tomaievic (1461.— 1463.); propast bosanskoga kraljevstva (1463.);
...
Mitija5 Korvin osvaja jedan dio Bosne (146 vjen^a se
i
krunom
21
backi
s
ban
i
;
u to doba:
;
1468.
1471., pad Pofitelja (1471.).
i
Velika buna u Ugarskoj 1472.); buntovnici
Hrvatskoj
i
Nikola
Ilo^ki
bosanskim (1471.);
ce^kim kraljem do primirja hrvatsko kraljevstvo u
rat
8.
s
(1471.—
8
carem Fridrikom
o miru
s
III.
kim kraljem Vladistavom
II.
i
sin
148
Vladislav
1490.)
...
II.
Jagelovi<5a (15. srpnja
krunisanje njegovo u Stolnom
i
s
7.
Bio-
Korvin po-
hercegom
161
kraljem Maksimilijanom
i
poljskim kra-
Ivanom Albertom do mira u Pohinu
studenoga 1491
175
83
Sabor ugarski
95
Foraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju
do
7.
i
hrvatski
u
Budimu
(2.
veljate
182
oiujka 1492.)
(9. rujna
1493.)
i
dalje
borbe
a
Turdma do 187
primirja 1495.
102
Nutamje
152
Jagrelovid
II.
159
Izbor kralja Vladislava
Ijevicem
sM-
(21. srpnja 1479.)
-
njegov IvaniS Korvin (1473.—
stao slavonskim
oienio se napulj-
mir
137
kralja MatijaSa (6. travnja
Borbe
i
prosinca 1474.;
konaihii
ostalim ta-
143
1490.)
(1477.); pogadjanje
Turcima (1478.);
i
drzavama
gradu (18. rujna 1400); Ivani§
imenovan
skom kraljevnom Beatricom (1475,-1476.) Rat
prema MIetdma
(1484.—
(1490.— 1516.) 68
1474.) t
III.
1489.)
IX.
to vrijeme (1472.
Kralj Matija§ osvojio §abac
carem Fridrikom
s
i
.
poljskim
Turdma
s
1490.)
zovu u pomoc poljskoga
kraljevi6i Kaiimira; kraljetn
.
Turdma 30. listo-
i
131
Osudna borba
Smrt
senjske kapetanije, banovanje Blaia Magjara
1470.
124
pad Herce-
II.;
na brodu Zrinskoga na Uni (29.
Kralj MatijaS
Jurjem
hrvatsko kra-
turske provale
si-
ozujka 1481.)
2.
Banovanje MatijasaGerebau Hrvatskoj (1483.
52
Matija^a s ^eskini kraljem
do
Zagrebu (30.
Odnosi prema sultanu Bajazitu
lijanskim
Tuz
Frankapani gube Senj 1469., osnutak
1469.,
Srbiji
i
Ill
ob6i kraljevski sud u
i
1490.); Matija§
zagre-
Ivan
hercega Stjepana Vukiica (22.
Podjebradskim (1467.— 1471.) ljevstvo
Bosni
u
(1483.)
45
Turcima god. 1464. — 1466.
kralja
borba za Krk (1479.
pada 1483.); petgodisnje primirje
STibnja 1466.)
Borba
32
sv. Stjepana (29.
biskup Osvaid Tuz
(1466.); smrt
I
Turcims
s
govine (1482.); pobjeda Hrvata nad
3.
ozujka 1464.)
Ratovanje
Sabor
jecnja
(1459.—
III.
kraljevstvo
Kralj Stjepan
1464.)
ratovi
(1480.)
3
protukraljem
s
Odnosi prema Mletcima
1
prva godina vladanja (1458); propast
i
J
1480.);
(1458.— 1490.) Izbor
—
prilike
u
Ugarskoj
(1493.—
1499.);
—
Lovro
knez
Ilocki
V.
herceg
(1494.-1496.);
Ivanis Korvin kao ban hrvatski
(1495.— 1500.)
Sultan
ratovanje Savez kralja Vladislava s Mletcima s Turcima do sedmogodi§njega primirja 20. i
Nutarnje prilike u Ugarskoj
i
prema
(1508.
Cambrayska
s
vanu (1522. dinal
liga
236
1512.)
Nove borbe
Dozom
(1514.)
(1514.). Ivan Zapolja
i
bile
246
Banovanje Petra Berislavica u Hrvatskoj (1513.
256 ugovori
s
carem
Maksimilijanom u
II.
(13. ozujka 1516.)
s
.
.
.
lijana (12.
sijecnja
1519.);
i
vita
267 I.
i
kralj
Karlo
suzbijeni (1524).
Skra-
Hrvati se priklanjaju
Verbeci
(Verboczi)
315 kao palatin
i
pad 331
(od
1525.);
12.
ozujka
njegov sukob u Budimu (30.
kolo-
338
Muhackom II.
polju
i
smrt kralja Ljude-
(29. kolovoza 1526.)
Prilog. Izvori
i
348
pomagala za povjest Hrvata
u trece doba
cara Maksimi-
car
i
302
do
Prilozi 279
slavica (20. svibnja 1520.)
.... (1521.
Ostrovicu (1523.), pred Klisom
primasom Ladislavom Salkajem
Boj na
Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Beri-
Habsburgovci po smrti kralja
Karlovica
voza 1525.)
265
Prve godine kraljevanja do uzvisenja Stjepana .
papinski poslanici kar-
barun Burgio
kneza Ivana
(11. lipnja
X.Ljudevitll.Jagrelovie(l5l6.—
Batora na palatinsku cast (1519.)
i
1525.); knez Krsto Frankapan obskrbio Jajce
261
1526.)
Bernardin
293
njegov (1525.— 1526.) Ban hrvatski Franjo Bacani
Becu (22. srpnja 1515.); smrt kralja Vladislava
knez
i
Beograd
i
Habsburgovcu Ferdinandu Stjepan
1516.) Posljednji
poslanici
— 1525.);
din (1522.),
Stjepan Ver-
i
Sabac
kolovoza 1524.); Turci osvoji§e Knin
sabor u
boczi
289
1522 osvojio
II.
Campeggio
Banovanje
Turcima (1512.- 1514.); seljacka
buna pod Jurjem
Budimu
i
Sulejman
u Nurnbergu (1522.)
220 Mletcima
veljace
Stranacke borbe u Ugarskoj do sabora u Hat-
(4.
1508.)
lipnja
Odnosi
7.
Frankapan na njemackom drzavnom saboru
Hrvatskoj od god.
1504. do krunisanja kraljevica Ljudevita
Ferdinand do bruseljskoga
nadvojvoda
(1521.); ugarski
214
kolovoza 1503
i
ugovora
200
II.
Prilog. Transkripcija izprava
I.
VII
—
SLIKE Kralj Matija§
Stranica
i
Beatrica
Pjenezi bosanskoga kralja Stjepana
Tome
Fridrik HI.
kralj
i
Nasloviii
...
Habsburgovac
god. 1462. izmedju cara Fridrika
III.
i
kleci
posljednji
....
pred Spasiteljem
Nadgrobnica bosanske
izdane od
kralja Matija§a u
povelje,
varo§i Jajcu 24. prosinca 1463 Matija§a,
kralja
srpnja 1464.,
dina odredio
kojom
§tap
Biskupski
pe^t zagreba(^koga biskupa
...
Zlatni (dvogubi) pecat kralja Matijasa
laudibus
rukopisa
Quarini
s
„De
pjesmom
Veronensis,"
vita
Rukopis biskupa Ivana Cesmickoga Ivan Vitez, ostrogonski nadbiskup
Naslovni
list
vjestnicu
I'.
.
.... ....
Livija.
Kodeks bio
je
nekad
.
Kazimira IV. Jagelovica,
da
si
sami
kralja
.
107
polj-
skoga Pe<5at,
Ill
udaren pecatnim prstenom kralja Matija§a
1 1
117
Frankapanska kula u Omi§lju
Muhamed
119
Slikao Giovanni Bellini
II.
Srebreni gro§ kralja Matijasa
Povelja
Matijasa,
kralja
.
izdana u
121
125 127
Budimu
13.
srpnja 1481., kojnm podjeljuje ziteljima kra-
57
Ijevine
65
prodavati sol nih
Nikola
Slavonije i
pravo,
da smiju po
voiji
izvan oblasti kraljevskih sol-
komora Ilofki,
129 kralj
bosanski (1471.— 1477.)
.
135
139
Kraljica Beatrica
77
Spomenica na pobjede
.
141
79
Budimski grad u drugoj polovici .W. stolje^a
145
S3
Povelja kralja
kralja Matija§a
MatijaSa,
izdana u
.
.
Poiunu
1 1
studenoga 1484., kojom svomu sinu lvani§u
Korvinu
87 .
je stalezima kra-
biraju kapetana (vojvodu) za svoju vojsku
53
vlast-
Pjenezi bosanskoga kralja Nikole Iloikoga
kojom
51
kodeksa, koji sadrzaje rimsku po-
nidtvo nadbiskupa Ivana Viteza
1477.,
Komeuburgu
Zlatne forinte kralja Matijasa
et
.
18. listopada
Sultan
koju je spje-
vao Ivan Cesmi^ki (Janus Pannonius)
Kor-
Omisalj na otoku Krku
69
Juraj Podjebradski, kralj ce§ki redci
47
Osvalda
Tuza (1466.-1499)
Prvi
43
12.
Peiat Emcrika Zapolje
slici
105
Povelja kralja Matijasa, izdana u
Poprsje
grada Varaz-
je obcini
101
Po miniatumoj
Ijevine Slavonije podijelio pravo,
49
izdana u Budimu
99
Srbiji
vinova kodeksa u Londonu
kraljice Katarine (f 1476.)
......
Povelja
Kralj Matijas Korvin.
33
93 97
Poprsje kraljice Beatrice
37
u crkvi Ara coeli u Rimu Grad Kljuc u Hercegovini
8vr§etak
....
Mostara
kraj
23
bosanski,
kralj
Stolica hercega Stjepana Vukc^ica na Bisce-polju
Ru§evine grada Sabca u
29
Tomasevic,
V.E.
15
kralja
Matijasa
Katarina Kosaca, kraljica bosanska
IZPRA
Sabac u XV. stoljeoi
na stampanotn izdanju ugovora od
list
Stjepan
9
(1443.
1461.)
Car
I
3
...
kronike Ivana Turcanskoga
iz
5
.
91
dariva
grad Morovid
Vukovskoj iupaniji
Horoskop
lvani§u
Korvinu
(Maroth)
u
147 149
Ploca na grobnici Emerika Zapolje (f 1487.)
.
grada
dverima
glavnim
Ortenburga
(misno
Kazula
155
odijelo)
od tapete
na(^injena
157
Matija§a
s prijestolja kralja
Frankapan
Krsto
mu
zena
i
Apolonija
(Lang) klece pred majkom Hozjom
Medalja
.
.
(1512.— 1520.)
I.
255
259
II
Odlomak pisma, sto ga je knez Krsto Frankapan pisao u Modrusama 13. prosinca 1504. u 261
prilog sestri Beatrici
Odlomak kamenoga
okvira,
nekad bio
koji je
u crkvi sv. Jurja u Hreljinu
Rakosko
iz
Podpis hercega Ivani§a Korvina
....
Veliki pecat hercega Ivanisa Korvina
Podpis kralja Vladislava Pecat kralja Vladislava
Eimski (njemacki)
Maksimilijan
Pecat bana Ladislava od Egervara
.
165
Pecat kralja Ljudevita
167
Kralj Ljudevit
Habsburg pravo
kuci
s
.
177
8. prosinca
.
.
181
kraljevine
(Ivana
VIII.)
.
.
izdana u Brinjama 5. lipnja 1495
8.
prosinca
Podsada Beograda god. 1521 Kralj Ljudevit
s
211
219
Ane (1502.— 1506.)
221
....
300 301
Vladislava
Odlomak
u
Budimu
izdane
na polju Rakosu 12.
kojom
se ugarski stalezi za-
buduce ne
ce
tudjinca
Povelja kralja Vladislava
II.,
izdana u Budimu
Slavonije,
sudce
da se za podzupane
smiju
birati
samo
i
mu
samostan
(sada
kazniona) u
.
.
.
i
bana Ivani§a Korvina
233
234
3eatrica Frankapan
235
Alviano, mletacki vojvoda
.
.
241
321 323
II
325
Podpis
331
Marije
kraljice
Jurja Zapolje
335
Podpis Stjepana Brodarica
337
i
Kralj Ljudevit
Izvornik u dvorskom umjet-
II.
.
.
.
.
pisma,
345 349
II
ga
sto
je
vrhovni
papi
kancelar
Klementu
VII.
351
dne 27. srpnja 1526 (adresa)
na
pismu
kralja
Ljudevita
II.
354
od 25. kolovoza 1526 Pismo kralja Ljudevita
II.,
pisano na
Muhackom 355
polju 25. kolovoza 1526
Srebrena spomenica na smrt kralja Ljudevita
u boju na Muhackom polju
^'^'l^
341
Po bojadisanom drvorezu u
muzeju u Berlinu
Svrsetak
Napis
Lepo-
Pecat Beatrice Frankapan
d'
313
S mjedene medalje
Stjepan Brodaric pisao
229
231 grobnice hercega
Bartolomej
i
Pecat kraljice Marije
kr.
kneza Bernardina Frankapana, izdana
glavi s
Ilockoga (f 1524.)
Katarine II.
Sultan Sulejman
227
u Rakovcu 10. ozujka 1504
Ploca
od
II,
309
Kraljica Marija.
domaci
plemici
Pavlinski
Ljudevita
nicko-povjestnom muzeju u Becu
15. lipnja 1503., kojom potvrdjuje staro pravo
Izprava
kralja
Grobaica hercega Lovre
Grb Ivana 225
kraljevine
na
(talirj
303 305
Podpis kralja Ljudevita
birati
za kralja
plemicke
....
223
listopada 1505.,
da
u
1503
izprave,
vjerise,
izdano
II.,
Frankapana
god. 1525
Kralj Ljudevit kralja
295
likom kraljice Marije. (Leone Leoni)
Spomenica
supruge
291
koja prikazuje goite
slike,
prigodom Dietrichsteinove svatbe Medalja
...
Podpis Ivana Zapolje
217
15. svibnja
Sa
II.
I.
294
Pecat kneza Bernardina
Herceg Ivanis Korvin
Pismo
287
197
Pecat (s prstena) hercega Ivanisa Pecat kraljice
281
Beograd god. 1521
Budimu
kraljevinu Slavoniju
da dodju na oktavalni
191
201
izdana u
II.,
Budimu
1516., kojim zapovijeda stalezima Slavonije,
Kraljevna Ana, supruga Ferdinanda
kojom odredjuje grb za
1496.,
273 izdano u
II.,
185
207
Povelja kralja Vladislava
Ljudevita
Bihac na Uni god. 1689
Frankapana,
Pecat Stjepana Zapolje
kopiji uljene
zavati ban Petar Berislavic
nasljed-
Grad Perusic kod Benkovca u Dalmaciji Izprava kneza Anza
267 271
II
sud, koji ce na pocetku dojduce godine obdr-
7.
Turcima u Hrvatskoj
slika
prvostolne
riznici
Po suvremenoj
II.
kralja
.
stva na prijestolje
Boj
Pismo
.
ozujka 1492., kojom potvrdjuju pozunski mir, te zajamcuju
Miniaturna
Hansa Burgkmaira
slike
•
Izprava hrvatskih staleza, izdana u Budimu
cuva u
se
koji
crkve u Zagrebu
171
II
misala,
163
169
II
kralj
Zecevi peku lovca na raznju. 161
kod Peste
polje
247 251
likom kralja Vladislava
s
.
se liga razpala
Sultan Selim
u
Budisinu (u Luzicl)
Knez
Cambrayska
Korvin. Snimljeno sa spomenika
Kralj Matijas
na
151
153
Podpis kralja Matijasa
II.
358
TRECA KNJIGA: DOBA KRALJA MATIJASA KORVINA (1458.— 1526.).
1
JAGELOVICA
VIII.
MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). (1458.— 1493-)Izbor
prva godioK vladania (1458.); propast Srbije (i4.;9
i
hrTatsko kraljerstTO a to vrijeme. (1463.). — Matija§ Korvin
—
—
osraja jedan
Tarcima god. 1464.
Ratoran]e
).
—
Borbe
protakraljem Fridrikotn 111.(1459.-1463.),
s
Kralj Stjepan TomaSerid (1461. d'to
—
Bosne (1463
1464
i
)
— 1463.);
TJenia se
propaat bosanskoga
kraoom
st.
kraljevctT*
Stjepan* (29. oinjka I464.).
her— 1466.; zagrebaiki biaknp Oswald Tux ban lyan Tuz (1466.); — Borba kraija Matijaia • ieSkim kraljem Jarjem Podjcbradskim innrt
i
cega Sijepana Vuk£i6i (33. svibnja 1466.). (1467.
— 1471);
osnatak
hrvatsko
Ugarskoj
i
Hrvatskoj {1471.
— 1472.)
buntOTnici
;
Da£ni
mir
— 1476). —
ieikim
kraljem
Rat
s
(tarske
Magara
Blaia
imcnoTan kraljem bosanskim (1471.); rat kraljevstro o to Tiijeme (1473. — 1474.). Beatricom (1475.
doba
kraljerstro u to
kapetanije, bsnovanje
scajske
poljskim
—
Kralj
i
1468.
1469., Frankopani
i
1471., pad
£e§kim kraljem do
Matijai
Poiitelja
osvojio
kraljevidi
prinairja 8.
Sabac
1471.)-
i
gabe Sen) 14O9.,
—
prostnca
oienio se
bona a
Velika
Kai'mira;
Nikola
I474.;
lloCki
hrvat^ko
napaljskom kraljevnom
(1477); pogadjanje o mirn s Tarcima {1478.); koborba za Krk Odnosi prema MIetcima srpnja 1479).
carem Fndrikom (21.
i
zova u pomod pcljskoga
s
Vladislavom
proTale
1470.
III.
—
—
i
Sabor obdi kraljevski and a Zagrebu (30. aijednja (1479.— 1480.) ratOTi a Tarcima u Bosni i Srbiji (1480.). do oiujka 1481.). Odnosi prema aultanu Bajazita II.; pad Hercegovine (1483.); pobjeda Hrvata nad Tarcima na brodu Zrinskoga na Uui (29. i 30. listopada 1483); petgodiSnje primirje s Tarcima (1483.). — Osndna ;
I
—
borba
s
carcm
Fridrikom
III.
(1484.
— 1490.)
;
MatijaS
BanoTanje MatijaSa Gcreba u Hrvatakoj (1483.— 1489.).
—
Smrt
kraija
prema MIetcima
— Kralj MatijaS
MkUjaia
i
sin
i
ostalim
njegoT
(6. travoja 1490.).
talijanskim
Ivanil Konrin
driavama.
—
(1473.— I490.)>
Krau
MatijaS
(NtdglaTnica
s
I
Beatrica.
Korvinova misaU u
BruBclju).
MATIJAS KORVIN (HUNJADOVIC). (1458.— 1490.).
L
zbor
"^^ !;^.
prva grodina vladanja (1458.); propast Srblje
i
(1459.). Neodekivana smrt kralja Ladislava Postuma (23, studenoga 1457.) obustavila je u tren krvave borbe, koje su potonjih mjeseci bjesnile izmedju dvorske slranke Hunjadovaca tako u i
Ugarskoj kao lati
i
i
baruni, kojima
pokojni
Ce§ku povjerio driavnu upravu, Budima na sve strane, javljajuci i
(ingenti
Bijahu
cum tu
jegarski
Vodje dvorske
u Hrvatskoj. bijaSe
kralj
razasla§e >s
bskup
ostrogonski
Ladislav, gjurski
naime pre-
ve6 27. studenoga pisma
neizmjernom
dolore, nee sine lacrymis)
na okupu
stranke,
na polazku svome u Austriju
smrt
nadbiskup
boll,
kralja i
i
i
iz
ne bez suza<
gospodara svoga.
kardinal
Dionizije
Augustin, vacki VincenMje
i
Se6,
bosanski
Pavao; od svjeiovnih velikaSa pilatin Ladislav Gorjanski, erdeljski vojvode Nikola Iloiki
i
Ivan Rozgon, magistar pokladnika Ivan
kraljevskoga dvora
Mihalj
Tri dana poslije, dne
I.
Orsag, Ivan
Marcali,
Perenj, magistar
Simon Cudar
i
drugi.
prosinca, razposla^e vec pozive, kojima sazvaSe
Sabor ce se sastati u PeSti na samu novu godinu 1458., njemu birati novi kralj (»pro electione novi regist). No tko da bude novi kralj? Laiislav Postumus, vladar Austrije, zemalja ieike krune, umro je joS u mladeHrvatske, kao Ugarske naikoj dobi, a s njim je izumrla ona muika loza Habsburga, koja se bijaSe s Albrechtom Austrijskim uzpela na prijestolje pomenutih kraljevina. Preiivjele su doduSe Ladislava izborni sabor.
te
<5e
se na
i
i
— 1490.).
matijaS korvin (1458
4
#
dvije sestre: Ana, udata za saskoga vojvodu Vilima,
poljadkoga
kralja
porodice Jagelovida.
iz
je
bio
njemacki
najznamenitiji
Stjepana
sv.
kralj
i
viSe gradova u Ugarskoj,
i
K
gradom Bedom.
Austrija s
ni pomiSIjao.
pravo
kralja nije tada nitko
tomu
je
Od
blizih
car Fridrik i
Elizabeta, udata
i
Ali ni na saskoga
kojega
kralj
za Kazimira IV.,
vojvodu, ni
na poljskoga
muzkih rodjaka pokojnoga
kralja
je jo§ svedjer drzao
krunu
koji
III.,
smrcu drugosinovca njegova zapala
je
Fridrik vec od prije poznavao gotovo sve
medju njima imao o^itih i tajnih privrzenika, od kojih su neki posjedovali imanja i gradove u zemljama Habsburgovaca. Syakako je Fridriku bio odan 6eski kapetan Ivan Jiskra od Brandisa; nadalje su k njemu znamenitije velikaSe ugarske
hrvatske, paCe
i
je
naginjali neki knezovi Frankapani, narofiito oni, koji su imali zene
napokon
mogao
je
o^ekivati,
Stjepana Vukdica, kojemu
iz
habsburzkih zemalja;
makar neizravno, podpore od velikoga vojvode humskoga
bijaSe
desetak godina podijelio 6ast hercega.
pred
Ali Fri-
bijale smrt kralja Ladislava zatekla u vrlo nezgodno vrijeme, ba§ kad se je da oblada ba§tinom iza celjskih knezova. Radi le ba§tine zavadio se i s kapetanom Ivanom Vitovcem, tadanjim banom kraljevine Slav^Onije, kao s Katarinom, udovom posljednjega celjskoga kneza Ulrika. Tako nije u prvi kraj Fridriku III. dostajalo ni
drika
III.
borio,
i
vremena,
ni sredstava,
da se natje^e za izpraznjeno
u
prijestolje
Ugarskoj
i
Hrvatskoj
imao pune ruke posla u svojim nasljednim zemljama. Medjutim da se je Fridrik i stao takmiti za krunu sv, Stjepana, tezko da bi cilj poluSio. Pretezita 6est ugarskoga plemstva, osoblto nizega, zacala se strana vladara,
jer je
svoj
vec je zivo sveza
s
zelila,
Austrijom
da se proglasi i
su se nadali, da bi njih
mogao
Gorjanski, sin slavnoga
otca
prostranih posjedovanja u
u svojtu
s
Tu
i
djeda, a i
domaci
su zelju
velikaS,
podupirali
po majci
i
i
da se prekine svaka
najodlicniji velikasi, koji
svojoj Ani, kneginji
Ladislavu Postumu.
Slavoniji
od TjeSina.
hercezima
koji
zapasti kraljevski vijenac. Prvi je tu bio palatin Ladislav
kraljima Sigismundu, Albrechtu
je
kraljem
6e§kim zemljama.
i
Ugarskoj, a po
Za palatinom
K
tomu
supruzi
nije
celjskoj,
u
svojti
je Ladislav Gorjanski
svojoj Aleksandrini
zaostajao
ni
imao
doSao
drugi velikas sla-
bogati Nikola Ilocki (Fristacki). On je u taj das bio vojvoda erdeljski, ban ban slavonski uz Jana Vitovca. Suvi§e bija§e se proslavio u ratovima s Turvi§e uz Ivana Hunj'ada, tako da su ga mnogi cima, vojujudi kroz dvadeset godina smatrali .b^stinikom njegove misije. Napokon je Nikola Ilocki mogao ocekivati pomoci
vonski, silni
maCvanski,
i
i
i
i
od 6e§koga gubernatora Jurja Podjebradskoga, jer je njegova kci (Jeronima) jos od god. 1455. biia zarucena s guberiiatorovim sinom Henrikom. Ali sve strane i domace takmace pretekli su privrzenici porodice Hunjada, radeci
i
da.
se na prijestolje
Matijas
uzvisi
npsrecnoga Ladislava,
Na
zabeta, a uz nju vodio
je
Korvin, sin
slavnoga Ivana Hunjada, a mladji brat
6elu taj stranci stajase
sama mati Matijaseva, po imenu EliSilagji. Treci u tom kolu bio je
stranku brat njezin Mihajlo
umni biskup velikovaradinski, lyan vitez od Sredne, nekad desna ruka gubernatorova, a nedavno mu6enik i suzanj, koji je svoju privrzenost Hunjadima malo ne glavom platio. Majka Elizabeta raz&jpala svoje blago, Mihajlo Silagji skupljao vojsku i privrzenike na sve strane, a biskup Ivan Vitez pohitao u Prag, ne
da se MatijaS- Hunjadovic
oslobodi
kralja Ladislava Postuma, bijaSe kralj
Ladislav.
suzanjstva.
bi
li
MatijaS
u Jurja Podjebradskoga izradio, naime, zarobljen od pokojnoga
doveden u Prag ba§ onaj dan, kad
Biskup Ivan Vitez stigao u Prag vec 13. prosinca
je
ondje izdahnuo
1457.
Tu
nije
vi§e
Matija§a zatekao u suzanjstvu, nego slobodna. Ceski gubernator Juraj Podjebradski bija§e
naime namah sutradan po smrti kralja Lidislava zarobljenoga Matija§a pustio na slobodu, ga u Svoj vlastiti dom, te ga nekoliko dana zatim zaruiio sa sv6jom devetgodiSnjom kderju Katarinom (Kunhutom, Kunigundom). Umhi Juraj poznavao je dobro
primio
prilike
u Ugarskoj, pak j0 valjano slutio, da bi suznja Matijasa lako moglo zapasti ugarsko i hrvatske. Biskupu Ivanu Vitezu bija§e s toga jedina zadaca, da
prijestolje
I
JZBOR
I
PRVA 60DINA VLADANJA
svojim savjetom pomaze
mladoga
povrh toga
mu
platiti
kad
MatijaSa,
svojim. MatijaS obeca Jurju, da de s njim
PROPAST 3RBIJK
(1458.);
je
ugovarao
dalje
s
nekih 50 000 do 60 000 zlatnih
u ime nagrade
f
bududim tastom
sinovima utanaditi
njegovim
i
(1459.).
vjeiiti savez, i
nasuprbt
forinti;
obreie njemu ceSki gubernator, da 6e svom snagom poraditi njemu u prilog, a narodito
mu
de nastojati, da
Dok
ne smeta Nikola
Ilodki.
se je sve to zgadjalo u Pragu, nije ni
kapetan Beograda, stajao skrStenih ruku. Sekelj od sv. Jurja, tada
kraljevstvu.
Da
nije poznato;
Mihajlo
majka
i
li
vranski
prior
se je jo§ koji velikaS
vjerojatno
da se
je,
natora Ivana Hunjada, priklonio
Silagji,
tada
ban madvanski
i
su neumorno, da MatijaSu
radili
na izbornom saboru. Pri tome pomagao
osiguraju vecinu
Toma
Ujak
ih je gorljivo
i
rodjak njihov,
gospodar brojnih imanja u hrvalskom
i
slavonski
ili
hrvatski pridruzio njiliovoj stranci,
knez Stjepan Frankapan, nekad pouzdanik gubernjegovu. No za to je palatin Ladislav Gorjanski
je
sinu
mnogo
privrzenika, od kojih se narodito spominju Hening Cernin, gospodar Susjedgrada. Palatinu se pridruzio drugi. SlaNikola Ilo6ki, a bez dvojbe i neki Frankapani, kao knez Martin vonski ban Jan Vitovec kao da nije mario ni za jednu stranku, nego je upotrebio zgodu, da razmakne svoju neposrednu vlast U to je svanuo 1, sijeCanj 1458., dan odredjen, da se sastane izborni sabor u PeSti. Nallo se na okupu neSto prelata magnata, vecinom clanova stare dvorske stranke, medju njima nadbiskup ostrogonski Dionizije Set, palatin Ladislav Gorjanski, ban
ba§ u hrvatskom kraljevstvu imao
zupan varazdinski Benedikt Turoc,
i
i
i
i
i
vojvoda
Nikola
piemstvo.
A
i
Ilo6ki;
Miliajla Silagja jo§
15.000 dobro orazanih Pe§ti
i
Budimu.
Dne
saborovanje
ali
Sile
ne
ne
bi; taj
vojnika polagano
zapode, jer se
ne bijaSe jo§ sabralo nize
plemstvom
se je s brojnim nizim
jugoiztodnih
iz
s
i
nekih
krajeva priblizavao gradovima
Ladislav Gorjanski, pak se stao s njime
njegove prepao se palatin
suprugom svojom Hunjadovka i brat joj Mihajlo Silagji sa svojim brojnim privrzenicima. Tu ugovara palatin u ime svoje stranke sa svojim dosadanjim protivnicima. Utanaden bi mir podpuna sloga izmedju obiju stranaka; u palatinovu stranku ubraja se takodjer vojvoda i ban Nikola Ilodki, zatim biskup peduvski Nikola, magistar kraljevskoga dvora Pavao Banic od Lendave, napokon neki slavonski velikaSi, kao Hening Cernin od Susjedgrada, varazdinski 2^upan Benedikt Turoc i
pogadjati.
12. sijednja 1458. boravi palatin Ladislav Gorjanski sa
Aleksandrinom u Segedinu, kamo bijahu
stigli
Elizabeta
i
drugi (Nicolaus et Georgius Pethew de Gerse, Ladislaus Bwzlaij de Gergellaka, Jodocus in
Weghles
residens, Stephanus filius
obeca u ime svoje
i
sumiSljenika, da
svojih
oslobodili suzanjstva, te
Pose de Zeer, Petrus Korlath
mu
pomogli do
ce
svom snagom
prijestolja; s
Saskw).
in
poraditi,
kako
bi
Palatin
Matiju
de se svima silama oprijeti
toga
drugoga izabrati za kralja. Nasuprot zaboravljaju palatinu da opraStaju brat joj njegovim Ijudima sve njima nanesene uvrede i progonstva, da se ne de nikad nikomu poosvetiti za smrt Ladislava Hunjada. SuviSe obreko§e svojom krScanskom vjerom kenjem, da de mladi MatijaS uzeti za zenu palatinovu kcer Anu, da de palatina i njegovu suprugu po§tivati kao svoje roditelje, te da de svome bududemu tastu ostaviti dalje palatinsku dast, tvrdju u Budimu sve ostale sluibe i posjedovanja, koja je dosad
svakomu, bio on domaci oditovaSe udova Elizabeta
tudjinac, koji
ili
bi hlio
Mihajlo
i
Silagji,
i
i
i
i
i
i
driao.
Palatin
Ladislav
Gorjanski
i
supruga
mu
Aleksandrina, zatim
Elizabeta
Hunja-
Mihajlo Silagji prisego§e na sveto evangjelje, da de utanadeni ugovor vjerno izpunjavati; jednako se zavjeriSe, da ce tu prisegu, dim se zgoda nadade, obnoviti i pred
dovka
i
papinskim poslanikom Ivanom Carvajalom MatijaS,
i
pred ostrogonskim nadbiskupom Dionizijem.
kad bude izabran, ne de preuzeti kormilo driavno tako dugo, dok se ne oicni
kcerju palatinovom.
s
Nekoliko dana iza utanadena ugovora, 20. sijednja, stigao je Mihajlo Silagji vojskom svojom u Pe§tu Budim. Velika dest velikaSa, poglavito privrienici prcdjaSnjc i
matijaS korvin (1458.— 1490.)-
6
# na to u budimsku tvrdju, dok je Silagji s nizim plemstvom vojnicima stajao u Pesti. Palatin Ladislav Gorjanski bija§e u to doznao, da se je i mladi MatijaS vec zarucio s kcerju ceSkoga gubernatora, pak sluteci, da mu kci Ana ne ce postati ugarska kraljica, odustao od utanacena ugovora u Segedinu. I drugi neki
dvorske stranke,
sklonili se
znati
nijesu
bijediti,
da je skupio vojsku jedino za
htjeli
ujca njegova
za
Matija§a, ni
za
ni
velikaSi
da se sam zadobavi
to,
opet u PeSti teiko je izgledalo das, da MatijaSa proglasi za kralja.
moglo doci do
bi s
sam
o6itovanjem, da
sobom doveo, da domaci
uzvisi
Ako krunu
kraljevstvu svetu
sebe
i
mu
otete
iasti, jer je nije
A
cast
ta
trazi,
ne ce on svoje vojske
da nizemu plemstvu dostojan. Vojsku je da se na prijestolje i
dok ne
razpustiti,
povrati
oblasti.
je narod, kojega se u PeSti skupilo do 40.000 du§a, s najvecim odu§evljenjem
Dok
prihvatio izjavu Silagjijevu, te stao vapiti, da se mladi Matija§ proglasi za kralja:
su prelati
baruni jo§ uvijek oklijevali, da se odazovu narodnoj
i
se bijahu
godine
prosle
To
osvete.
stall
Nize plemstvo
Silagji se poboja,
k velika§ima
svoje
kraljevstva.
6ast
se to zbude, i
glasnike
ne sniva o kraljevskoj
ni
zaStiti
sin.
pak posla
razkola,
kojega su
Silagja, prijestolja.
prinudi
tezko
o porodicu
ogrijeSili
on dodje
Silagja, le
ne ce nikad nikomu
se ni on, ni necak njegov
Hunjadovu, te
medju
22. sijecnja
Ta
zelji.
su
se
za
ono, §to
sada bojali
no ocitova, da
velikaSe, gdje
osvecivati
mnogi
bilo ih je, koji
se je dogodilo
Ladislavu Hunjadu. SuviSe je Silagji nastojao, da skloni gospodu, da se priklone Matija§u,
kojega je otac toliko slavnih pobjeda odrzao nad Turcima, a nije drugo dodekao, nego najcrnju nezahvalnost. Napokon je obecao, da ce svakomu, koji to zatrazi, izdati slobodni zao
kojim ce se u ime svoje
list,
Carvajal
nanesene
dosad
za
U(5initi
i
svoga necaka
uvrede
zla.
i
da ne ce nikomu
zavjeriti,
pomagali
Silagja
su
oslrogonski nadbiskup Dionizije Se6, kojima je po§lo
i
do sad zavadjene
prelate
i
da
barune, tako
svetoj misi, koju je papinski legat sluzio, a
su
ni§ta
na
Ivan
legat
za rukom, te su slozili
zajedno 23. sijednja prisustvovali
svi
onda su
papinski
svoju slogu
proslavili
i
sporazumak
veselom pijankom.
Dne dimskoj,
24. sijednja
dok
Mnogo naroda MatijaSu.
du§na
zgrnulo se
Tek pod
zelja
i
narod bio vec
tako, da je
izboru. Prelati baruni vijecali u tvrdji bukonac vijecanja na Rako^kom polju kod Pe§te. na smrznutom Dunavu izpod Budima. Dogovaranja otegla se
1458. pristupilo
se
i
je niie plemstvo izdekivalo
nestrpljiv, te je svaki
veder izjaviSe prelati
i
predlog (pronis atque concordibus
i
buducemu
klicao u slavu
c!:as
kralju
baruni nizemu plemstvu, kako je njihova jedno-
da se MatijaS,
votis),
sin Ivana
Hunjada,
proglasi za kralja. Plemstvo je, naravno, odu§evljeno prihvatilo predlog, te Matijasa izklicalo
svoga
za
radostnice Sto prije
godom
i
vladara, a
uz plemstvo
pristao
donesu radostne
glase.
Pace
sam Mihajlo
i
sestrica.
Neka
se raduju
svi narodi
sloznim izborom dobila novoga kralja, a
kralja.
8abira6 narodnoga blaga.
337.
— 338.),
Pjesma
Silagji,
Stampana
je
Knjigu piSu bndimska gospoda I
Salju ju vojevodi
Janku
ti
gredeS u Budin na vide.
Ote Tidat bndimska gospoda,
u najudaljenije krajeve
kojega je sabor istom
!
pri-
da brojnim listovima objavi §to je Ugarska s Hrvatskom
sad jo§ narodna a zabiljeiio
pjesma, ju je
te
kraljem
uainiti,
Koga
ote kraljen udelati;
A
zimlji
ne
Zai
sobon nijednoga,
se dica u
Knjigu
6\6,
poznati
»Hrvatske narodne pjesmet (knjiga
Evo pjesme:
Da koga
koja pjeva o izboru
Fran Mikul
Zai se oni pogodit ne mora,
:
»Neka da znaS, vojevoda Janko Zovu tebe budimska gospoda,
Da
i
pak pjesma u velikom zborniku:
koju izdaje >Matica Hrvatskac.
i
je,
zemlji,
pjeva u hrvatskom primorju
se
da
domacega sina*
* Vrijedno je iztaknnti, da imade u hrvatskom narodu
mladoga MatijaSa za
u
narod, pjevajuci pjesme
brojni
strane,
izabrao za gubernatora na pet godina, pozurio se
izbor svoga
Btr.
ostali
i
slavospjeve. Teklici razbjegli se na sve
Stije
vide ne Saljut.
vojevoda Janko.
I.,
I
;
IZBOR
PRVA GODINA VLADANJA
I
u Budimu
Staleii, sabrani
vina za kralja,
PaSe dlanci loga sabora tvrditi
u ime svoje
mu
sestrica, radili
neka vodi
ju podignu. Kralj
regalibus), te ne smije,
ma
utru put za srecno
rat
i
da oslabe kraljevsku
viSe,
vlast,
nego da
brani drzavu od svojih dohodaka (de proventibus suis
u skrajnjoj
ni
su
slavno vladanje.
i
na sam dan izbora morao po-
15), koje je Mihajlo Silagji
(njih
svoga
i
doduSe jednoduSno MatijaSa Kor-
su
Pesti, proglasili
i
ina^e nijesu niSta uradili, da
ali
PROPAST SRBIJE (1459).
(1458.);
plemstvu
nuzdi, nametati
njegovim podani-
i
cima ma
kakav porez (aliquam taxam seu solutionem pecuniarum). Jedino u velikoj pobarune, da mu priteku u pomod sa svojim banderijima, a smije pozvati prelate
trebi
i
ne bi dostajalo, onda tek moze podici na oruzje ditavo plemstvo i sve posjednike na obcu vojnu. Jo§ bi zaklju6eno, da se nikakve duhovne ni svjetovne dasti ne
kad sve
to
smiju razdavati strancima; da se sva imanja, ugrabljena posljednjih
da se
vratiti prijaSnjim vlastnicima;
za
Duhove; napokon da se
kraljevski
svi
godina, moraju
triju
sabor mora svake godine
drzavni
gradovi
ogradjene
i
sazvati u Pe§tu
imaju predati gu-
varo§i
beinatoru Mihajlu Silagju.
sabor bija^e jo§ izabrao dva poslanstva: jedno ce poci kralju caru Frida trazi od njega krunu sv. Stjepana; a drugo 6e poci k deSkomu gubernatoru Jurju Podjebradskomu, te milom ili silom dovesti izabranoga kralja Matija^a u Ugarsku. Medjutim ceSkoga gubernatora nije trebalo tek siliti, da odpusti svoga bududega zeta. Juraj Podjebradski dojavio po svojim poslanicima, da 6e do 5. velja^e sam sved:ano doIzborni
driku
i
III.,
do medja^noga grada
vesti Matijasa
ga ondje predati ugarskim poslanicima. se i on pokloni tom prigodom
Straznica, te
od svomu novomu vladaru. Na ureieni dan gubernator Juraj Podjebradski zaista dodje s Matijalem nekim deSkim velikaSima u Straznice; jednako stigoSe onamo ugarski poslaPodjedno je Juraj pozvao
Brandisa, da
Ivana Jiskru
i
i
nici, 9.
na celu im Mihajlo
Silagji
obnovljena
1458. bi§e tu
veljade
Kada
Ivan Vitez, a uz njih
i
Krana
ja je jnnak proiiUo,
Na dobra
konja nzjahao,
je
Budima grada,
Na JankoTa
Karaha ga budimska gospoda
njemn
se s
I
:
babajko
raili
manjio ne moga^e,
kod Bddima grada,
krrca zaiijala;
je
Zat?ori ga a kuia yisoko.
Pa
>Bora
vojevoda Janko!
Kruna
mladi govorili.
Ooa pade na
Nismo
Da
K
ti
li
dica a
ne
vi(fe
A
iaijo ?<
Da
kranom
it itat
Pa na koga
Da Itili
je
te njrga
sa
Pjesma
badimska gospoda opiraia
toga
njegova
miSIjcnje njrgove dob«.
>Ti(fe<
izbora,
kao
gospode
Papa Kalikst
s<na MatijaSa.
III.
njegoTU izbora za kralja, pak onda kale:
po
i
a i
Badima, zatim
to,
Praga
da
je
No
bo
aillaxit
najsan
MatijaSa
tandem
kraljestroc.
koji se
visokojc.
»a kuli
raliiviie
Uo
je,
na
podadaraja
pjesma
prijettolje.
kak
ittiie,
Ta
>
se ogleda
dies,
qao
et
te
divina
domos
taa calamitatibas offascaretar*. (Theiner,
predixeramas
Moa. Hung. IL
p.
Jl')*
se
se je
et
Ma-
suviemeno
pi eta te
raduje
regem
credrbamas,
pro qao toUque christianitate bone memorie genitor teas tarn gloriose strenBcq^e decertavit, at
po-
s
Potonje je jaroaCno
15. oiujka 1458. pismo, u kojeiu se oiobito
felkissimos
Hangarie eirctum esse percepimus, domamqae taam exiltttam, qaod fatarum
deamqoe, pattaram,
!
Matijai bin idite«, nadalje da sa
je
zatroren
i
momeoata,
nekih
da
nrkoj viioj Toiji popeo
pile kralja
:
rojevoda Janko
srida,
j'
tTOJega sina Matijaia
pobrkala, imade ipak a njo) za
rcminiscencija na njegovo suinjeranje a Be(a
sve pored oporbe badimske
vila,
i
kala Yisoka,
Nek ma bade krnna
TJiino.
znade
visina,
vila
i
gorore budimsika gospoda
aTroja
kraljen uiiniti.
mnogo
pjesma
dinjeaicama.
a risina,
I
kranom a
8e je
kros kala na Jankova sina.
A
kruna pade,
zlata
kranu a
itaja
Na JankoTa
Vide Cine badimska gospoda,
tijai
je lasno odario,
Crna ga
Govore ma badimska goipoda: tebi,
;
udari dite Matijaia.
I
Kako ga
dite Matijasa
je priSal
sina NfatijaSi.
Razsrdi se Tojevoda Janko
!c
Trie ga preda se oa konja.
Kad
i
vila,
i
dite Matijala
tr£i
Ved po(eka
da
rila
i
MatijaSa
pala je na JaokoTa staa,
I
Ide trded ka
A
Ma
se je
Dne
Elizabeta.
kralja
Za njim
»Fo£ekaj me, moj
TJestrsim
izmedju
utanadenja
utvrdjena
i
majka kraljeva
i
mi
a
ime
MATIJA§ KORVIN (1458.
S
— 1490.).
ponovo obecao Jurju, da 6e mu uzeti kcer Katasu se doduge donekle, da potvrde svojim rinu za zenu. Majka i ujak peCatima taj ugovor, jer se bijahu prisegom obvezali palatinu Ladislavu Gorjanskomu, da ce se Matija§ vjen^ati s palatinovom kcerju Anom; ali mladi kralj ne htjede pogaziti zadatu rijec svoju, i tako morado§e popustiti ja^oj volji njegovoj.
ie§koga gubernatora,
mladi
le je
kralj
protivili
kraljev
Dne
14. veljace
osamnaestgodignji kralj MatijaS Korvin svefano minuli, zaokupile su ga tezke brige i po-
je mladi, tek
u§ao
u grad Budim. Cimsu dnevi veselja slovi. Drzava mu je bila gotovo odasvud okruzena od vrebali na prvu zgodu, da se na nj obore. A nutarnje slavlja
i
da
povoljnije, tako
njeno
tijelo
ili
»na haljinu, raztrganu na komade, na
nalik
bilo
je kraljevstvo
U
na razvaljenu zgradu*.
i takmaca, koji su u drzavi bile su §to ne-
neprijatelja prilike
prvi kraj oslanjao
izra-
se je kralj na svoga ujaka,
na izabranoga gubernatora Mihajla Silagja, koji bijase jo§ 30. sijecnja pismorn iz Budima javio slavonskomu banu Janu Vitovcu, da je >preuzeo u svoje ruke sve slobodne kraIjevske gradove*, te je podjedno banu zapovjedio, da stiti i brani prava slobostine obdine Gradca kod Zagreba. Dne 20. veljace piSe sam kralj Matija otvoreno pismo iz i
vranskomu prioru Tomi Sekelju, zatim slavonskomu banu Janu Vitovcu, javljajudi njima, da je svu vlast predao svome ujaku Mihalju Silagju, od staleza izabranomu gubernatoru. I zaista je gubernator kroz nekoliko dana vrsio povjerenu mu vlast. Jo§ 2. ozujka izdaje dva naloga slavonskomu banu Janu Vitovcu od Grebengrada; jednim mu zapovijeda, da stane na put zulumu vara^dinskoga zupana Benedikta Turoca, koji bijaSe pocinio nasilja plemickoj porodici (potonjim Bedekovicima) u Komoru; drugim mu povjerava, da rijesi spor izmedju Ivana Vragovida od MaruSevca obudovljele kneginje Katarine Celjske radi nekih zemalja u okolisu Vinice. Razmiricu neka dokraj£i ban
Budima svomu
rodjaku,
i
u skupstini varazdinske
i
zagrebadke
mogao
za kojega se sumnja, da bi
biti
Medjutim za malo dana kao da Mladi, osamnaestgodi§nji vrstan junak,
pristran
je nestalo
tezko
kralj
je
Mozda
slab upravitelj.
ali
zupanije, a
ne varazdinski zupan Benedikt Turoc, u prilog udovici Katarini. pravoga sklada izmedju sestrica
podnosio
je pretegnulo
i
i
ujca.
gubernatora, koji je
skrbnictvo
utjecanje
umnoga biskupa
bio
veliko-
varadinskoga Ivana Viteza od Sredne, koji je nekad bio glavni savjetnik Ivana Hunjada.
Ne znamo,
§ta se je sve zbivalo
Mihajlo Silagji u polovici
Kao kapetanu toga grada
gradu.
samo
na kraljevu dvoru;
da
je poznato,
je
gubernator
ozujka ostavio Budim, te posao u juzne krajeve prema Beo-
spotskoj porodici Brankovica
i
bilo
mu
je
onamo
pohitati
poradi dogadjaja u
i
de-
poradi provala turskih u Srbiju.
Sada preuze drzavno kormilo mladi kralj Matija§ sam. Jos 8. ozujka zapovijeda iz Budima svome rodjaku, vranskomu prioru Tomi Sekelju, neka ne dira u kraljevsku slobodnu obdinu Gradac kod Zagreba, jer je kralj povjerio slavonskomu banu Janu Vitovcu
od Grebena, da preuzme u svoje ruke sve kraljevske gradove vonskoj. Radije neka
jedno
s
se pobrine, da izvrSi ono, §to
redenim banom Janom
Vitovcem
gospo§tije u kraljevinama Dalmaciji
i
spremi
mu
i
varo§i
u banovini da naime
je kralj povjerio,
cete, s
sla-
Za-
kojima ce pokoriti gradove
Hrvatskoj (sed ea, ad que
i
cum eodem Jan Bythowecz
pro recuperacione castrorum et dominiorum predictorum regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie existitis deputati, fideliter usque ad effectum finem prosequi debeatis). Kako
u pomenutim kraljevinama nakon smrti bana, pojagmili kovici
i
se
za
Frankapani, nego
herceg Stjepan Yukdic. bosanski
studenoga 1456) nije bilo kraljevskim gradovima ne samo domaci hrvatski knezovi Kurja-
kralj.
na Sinj u
i
susjedi
Ulrika Celjskoga
hrvatski:
Za Ostrovicu otimali
Potonji udarao je
i
(9.
Mletci, bosanski
se
Kurjakovidi
kralj i
Stjepan
Toma,
i
Frankapani, a za Knin
na gradove nedorasHH sinova Franka
i
Petra Talovca,
Cadvinu u Posu§ju, na Petrovac u Petrovom polju i na Klis kod Spljeta. S bosanskim kraljem natjecao se herceg Stjepan Vukdic, a oba kao da de nadmudriti mletadka obdina. Kraljevski kastelani u pojedinim gradovima, kao Juraj Ver u Cetini,
na
IZBOR
SInju
i
I
PRVA GODINA VLADANJA
(1458-);
PROPAST SRBIJE (1459)
9
Pavao KiS u Klisu, malaksali vec branedi se od nemilih susjeda. Dne 8. ozujka 1458. barunima Ungarije: tDo§Io^ nam je do znanja sa vi§e strana,
piSu Dubrovdani prelatima
i
Ver
kako su poStovani muzevi
Juraj
i
Pavao,
Kis
u Sinju
kastelani
i
Klisu, izlozeni
fee tlcctiottc bdi comitismatljidn regent.
^mafitper^rim^cxrelatib^rauwotltftoli^gifilii ^iflai in regnu bugiiric \et\\t:mv\t09ptx\mnix,mzp'
me out illos qui'cioe regi co\mi& labifTdi pfiiaferaf nc ccccu vlto2C0 cjfiiri fanguiiiia ipfi^ comitis labillai to auibi^eo aiofms irifurgcre : ac incepf I fine a& optam )bucere vmbicti befiberare vibebat.i06 1 facru fuiikvSi^ cat poucbi9 regni reb^.^q^ eligebo re^ennbicta per tott) regiiu
^
StRANICA
KRONIKK IvANA Tur5aNSK0GA.
IZ
Ugartka krontka (Chronica Hangaroram), koja Thwrocz), itampana
bi
1488. n Brnn,
njega izdanja, gdje se govori o izbora
Matbie
in
regem.
Cam
i
iste
je
a doba
Hnnjadovida za
Matijaia
ca(n)) altores effasi sanguinis
maxime aat(em)
ipsi(at)
fine(m) ad optatu(m) p(er)ducere
comitis
Tindictam
illos,
napisao Ivao Torianski (Joannes de
Slika naia
prikasaje jedna stranico
|De
Cita ae:
kralja.
fama obit(us)
But(em) peregrinii ex relat<b(at)
garie Tcnit, maltos c(on)tristauit,
Matijaia
kralja
godine a Angsbnrga,
ipsi(as)
regis
electione
i
kako
ih
Ladislai
desiderare
mnoge
eo
anidi(as), eo
Tideba(n)t.
vlasti,
Ladiilai to regnD([n)
gradove
i
Han-
a(n)i(m)osiuB
Q('ao)d
insargere, ac
et factu(m) faisset,
d
incepta(m)
p(ro) co(m)*
....
koje za sada ne mislimo imenovati, nepre-
skloniti, da se odmetnu od kraljevstva, druge trgove, koje drie, predadu pomenutim vlastima. Kako dujemo,
kidno budi prijetnjama, budi oditim ratom nastoje te redene
poto-
qai eide(m) regi comitis L«dislai p(er)sa*sera(n)t nece(in),
pone(n)dis regni reb(aB), p(ro)q(ae) elige(a)do rege, indicts per lota(m) regnn(m) Ha(n)
razli6itim pogiblima,
ii
d(omi)ni eomitia
matijaS KORViN (1458.— 1490
10
).
# Ver et
Juraj
Ki§ Pavao
i
kolebaju,
i
daleko do predaje (ipsos autem Ver Georgium
nije
Chis Paulum titubare, ut audimus, a deditione non longe abesse).
Prva briga kralja Matijasa bila preostaloj
da
Dalmaciji, te
Stjepanu Vukcicu, a
je dakle,
na
stane
put
da obnovi kraljevsku
bosanskomu
mletackoj obcini, koji su se
i
Ban slavonski Jan Vitovec
jedine gradove u 'zemlji.
da ugode kraljevoj zapovijedi. Dne 23. mletacki poslanik u Budimu, kako ce prior vranski
to spremali,
ljevoj (de
consensu
deliberatione
et
.
regis) s
.
.
za baniju hrvatsku
Toma
prior
u Hrvatskoj
i
Stjepanu Tomi, hercegu
kralju
svi otimali i
vlast
i
po-
Sekelj zaista su se na
Thomasius, ban Jan Vitovec po odluci kravojskom poci u Hrvatsku (ad partes 26. travnja javlja Petar
i
i
svoga poslanika, neka izradi u kralja, da zgodnim nacinom naredi svojim kapetanima, neka ne ^ine nikakve stete podanicima mjestima mletackima u Dalmaciji. Medjutim Toma Sekelj i Jan Vitovec zavadiSe se u Croatie), a
na
poziva
obcina
mletacka
to
i
o6\ polazka
prior
Toma
svoga na jug.
poslanik javlja
Mletacki
13. svibnja 1458. iz
Budima, da je
Sekelj 6. svibnja sa 50 konjanika stigao u Budim; razlog dolazku ne znade
bana, jer svaki od njih hoce da ali se glasa, da je nastala razmirica izmedju njega bude nad drugim (per riputarse ognun di se magior del altro). Opreka izmedju bana priora bila je zestoka, jer 17. svibnja pi§e Petar Thomasius, da je dan prije (16. svibnja) se,
i
i
kralj Matija§
svima
sa
su uza nj boravili, odjasio
barunima, koji
Biograd, te da ce ondje
vise
dana
boraviti. Javlja jo§,
kako
je
iz
Budima u
Stolni
zapovjedio banu
kralj
nj dodje (che omnibus remotis Stolnom Biogradu viSe dana, te je Zapapinskim legatom Ivanom Carvajalom radio o tome, da jedno sa svojim barunima vranskoga priora izmiri s banom slavonskim. Uz bana Jana Vitovca na§li se u Stolnom
Janu Vitovcu, da pustivsi sve na stranu se debi conferir
alui).
li
s
mjesta preda
Kralj Matija§ ostao je u i
Biogradu brojni velikasi koji su torn
zgodom
i
plemici
zamolili
iz
kralja,
(universi nobiles regni nostri Sclauonie),
Slavonije
da im potvrdi
kralja Ladislava
privilegij
Postuma
od god. 1457. o na6inu pobiranja kunovine u kraljevini Slavoniji. Matija§ je s privolom baruna na drugi dan Duhova, 22. svibnja, zaista potvrdio zamoljeni nazodnih prelata privilegij, a na to se je vratio opet u Budim, posto mu je jamacno bilo po§lo za rukom, i
s banom Vitovcem. Vec 27. svibnja nalaze kralj iz Budima banu Vitovcu, da uredi medje slobodne obcine na Gradcu kod Zagreba, koje bijahu za predjasnjih smutnja za vladanja knezova Celjskih pomrsene; a 16. lipnja izdaje pomenutomu banu povelju, kojom mu za vjerne sluzbe od izbora svoga do onoga dana dariva Novi grad nasuprot gradu »grad Krapinu, zemljiSte razvaljenoga grada Vrbovca, kao Krapini* (castrum Krappina, possessiones destructi castri Vrbowcz nee non Novum castrum ex opposite castri Crappina). Nema medjutim sigurnih vijesti, da li su ban prior poslije zaista poSli u Hrvatsku. Izvjestno je samo, da je grad Knin vec u srpnju 1458. bio
da nagodi vranskoga priora
i
i
Dne
u vlasti kraljevoj.
knez cetinski
i
Ferenca, kao
kli§ki
i
22. kolovoza
1458. stoluje
vece, sin Franka bana
>v Sinji« knez
(Talovca), te
Vladislav
s
Talovca,
u ime brace svoje Miklu§a
sinova bana Petra (Talovca), daje crkvi imenu Borcika Kraljica. Nema sumnje, da je i knez Vladislav Talovac sa svojom bracom bratu^edima priznao vlast kralja Matijasa, koji je onda iz Sinja odazvao kraljevskoga kastelana, te ostavio Talovcima njihovu baltinu. Upravu pak Hrvatske i Dalmacije povjerio je MatijaS jos one godine i
sv.
knezova Ivani§a
i
i
Stjepaua,
Marije pod Sinjem kmeta u Godarcih, po
i
Pavlu Spiran^icu
i
kao bani Dalmacije
Petru Zobu, koji se vec i
na po6etku slijedece godine 1459. spominju
Hrvatske. Njih je zamjenjivao u Kninu
gospodar grada Prozora u zupi Vrhriki Kralj se Matija§ bijage pozurio,
banovac Mihajlo Zivkovid,
(Vrliki).
da uredi
se onda obori na protivnike svoje u Ugarskoj
prilike i
u hrvatskom
Slavoniji.
bijahu privoljeli na izbor kralja Matija§a, ne htjedo§e poslije da
njima stajaSe gordi knez Nikola
IloCki.
Jo§
15.
ozujka
kraljevstvu,
Mnogi naime
tuzi se
mu
velika§i,
se pokore.
MatijaS
pak da premda
Na
celu
svome buducemu
IZBOR
PRVA 60DINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJE
I
ved (od
tastu, tada
oiujka)
2.
Celkomu
svedjer krati, da preda
7.
te se je
knez svomu
ponosni
i
kralju poklonio, jer
svibnja u Pragu krunili Jurja Podjebradskoga za kralja, bio je
Zajedno
pom
Mozda
nove razloge za odgadjanje.
dodje, trazeci svedjer
nj
posredovao,
deSki kralj
sve6ane pozive, paSe
i
It
Podjebradskomu, kako se erdeljski pored sigurnoga pisma
kralju Jurju
vojvoda Nikola Ilo^ki uza sve opomene
(1459.).
je
kad su zatim
Nikola Ilo6ki nazo^an
i
ostalim ugarskim poslanicima (gjurskim biskupom Augustinom, vackim bisku-
s
sikulskim knezom Osvaldom Rozgonom), te se je s njima 20. svibnja Moravu vracao u svoju domovinu. Dok se je Nikola Uocki bar prividno pokorio svomu kralju gospodaru, silni Ladislav Gorjanski nije htio za nj ni da Vincentijem,
kroz Kromjeriz
i
i
i
fiuje.
od
utvrdjeni ugovor
rod Gorjanskih,
time
12. sijednja, te
Vladislav Gorjanski, prvi dostojanstvenik Ijeva vladanja kroz
tri
iz
staroga palatina.
i
Dne
vapio
i
i
ujca,
nego
i
sav
za osvetom. Palatin
jednom Cinu krasvoga gospodara. Pukao silan jaz pri
ni
28. lipnja javlja knez Stjepan
Krka mietadkomu duzdu o postupanju kraljevu prema
od njega
zavrgao prisegama
i
majku
ne sudjeluje
diiave,
mjeseca, jer ne priznaje njega za
izmedju mladoga kralja
Anu
kcer
osramotio ne samo
posve odijelio od kralja
se je palatin
stari
njegovu
odbacio
Ljuto uvrijedjen. §to je MatijaS
Frankapan
palatinu, koji se je tvrdokorno
tudjio.
Na tom
Jos 13. svibnja bijaSe MatijaS sazvao ugarski sabor u PeStu za 28. svibnja.
naroCito o tome, kako
da se stane na put zulumu Ivana Jiskre, koji se bijaSe ponovo od kralja odmetnuo. Sabor se medjutim skupio tek na koncu lipnja ili na pocetku srpnja, te se je slabo odazvao zeljama zahtjevima kralja Matija^, premda je taj u svakom pogledu nastojao ugoditi staleiima. Kralj traiio nosaboru vijedat
ce
se
i
vaca
vojske,
i
i
da satre domace protivnike
na sultana Muhameda vinu.
medjama
Ako
neka
Kralj
II
sam
;
i
da povede po
ne htjedoSe
staleii
ali
brani drzavu
svojim
ni
cuti,
silama;
drzave, smije kralj podidi plemstvo na obcu
nema
za detrnaest dana
dama. Tako su
papinoj veliku vojsku
zelji
da se zrtvuju za
jedino
ako se
kralja
priku^i
do
granica.
ga povesti
vojnu, te
domo-
i
neprijatelj
glasa neprijatelju, plemicka de vojska vratiti se svojim ku-
60 clanaka, kojima su poglavito potvrdili zakljudke izbornoga sabora, a uz to su stvorili mncgo odredaba u pogledu sudovanja. Nedada kralja Matijasa na saboru u PeSti bijaSe ga ubijedila, da mu je udariti drugim putem, ako hode da zaista kraljuje. Trebalo mu skrSiti odpor nizega plemslva stalezi stvorili
i
i
prkosnih velikaSa.
mu morao
biti
A
najviSe
desna ruka.
I
mu
se
odupirao
tako se Matija§
ba§ palatin
rijeSi,
Ladislav
Gorjanski, koji
da satre nepokornoga
bi
Mozda
palatina.
no svakako jos u srpnju kralj MatijaS zbaci Ladislava Gorjanskoga s pasvome vjerncmu privrzeniku Miliajlu Orsagu (de Gwth), dosadanjemu vrhovnomu dvorskomu mestru (honore palatinatus ab eodem Ladislao de Gara per regiam clementiam ablato et Michaeli Orszag in eundem honorem sublimato).
jo§ za sabora,
latinske dasti, te ju podijeli
Ved
27. srpnja
spominje se
Mihajlo
Orsag kao
palatin, a
26 rujna
brovdani kao »netom imenovanom palatinu< (nuper creato palatino
—
destitaju
mu Du-
dominacionem
ve-
stram per regiam maiestatem ad palatinatus officium evocatum esse). Ladislav je Gorjanski uzbjesnio, kad ga je kralj zbacio
stupak kraljev ozlojedio je dogoditi.
I
druge velikaSe,
§to njega nije zapala dast palatina.
gubernator sestric liSio
s
palatinske dasti.
No
po-
da de se njima jednako nepouzdani Nikola Ilofki pridruzio se nezadovoljnicima, uvrijedjen jamadno, i
i
Napokon
kapetan Beograda, Mihajlo
koji
su
se
bojali,
se digao na MatijaSa
Silagji, koji nije
svakoga utjecanja u vladanje. Tek §to se
mogao
i
rodjeni ujak njegov,
pregorjeti, §to
je doznalo,
da
ga bijaSe
je palatin Ladislav
Gorjanski skinut, sastali se 26. srpnja 1458. u §imontornji u tolnanskoj zupaniji zbadeai palatin,
knez Nikola
Utanadili vjediti
hovu
dast,
Ilodki,
savez
posjedovanja
za i
i
gubernator Mihajlo
Silagji, te se urotili protiv kralja svoga.
medjusobnu obranu od svakoga, koji bi dirao u podanike. Oprijet de se svakomu, bio domadt ili
njih,
u
nji-
stranac, bio
matijaS korvin (1458.
i^_
nizkoga
quum
najvi§ega staleza (tarn aliegene
ili
je,
Nikola liocki erdeljskim vojvodom,
Vec
1.
Dne
magnati.
banom
15.
bila velika, jer
kolovoza pi§e
>Ugarska gospoda zavadjena su
cuiuscunque excel-
utvrdili
najsvecJanijim prisegama,
Gorjanski jos
uvijek zove palatinom, a
slavonskim
kolovoza znalo se u Budimu, da su se
Opasnost je
kralja.
Ladislav
da se u saveznoj izpravi
incole huius regni
Savez svoj
lencie dignitatis honoris et preeminencie).
Znacajno
— 1490.).
madvanskim.
i
najmocnija velikaSa urotila protiv
tri
oko pomenute trojice stali skupljati i drugi neki nepoznati pisac gradskomu vijecu u Vratislavi:
s
su
se
kraljem, te ih imade dvanaest, koji zajedno stoje
.
.
.«
dem Konige, und und ist der Soldamihol, der alte groszgraff, der Nicolasch Waida, der Reinolt etc.) Medjutim prije nego §to su saveznici i§fa mogli preduzeti, pretekao ih je kralj MatijaS sa svojim vjernim pouzdanikom, velikovaradinskim biskupom Ivanom Vitezom od Sredne. Na prve glase o zavjeri pohitao Ivan Vitez pred kraljeva ujca Mihajla Silagja, da ga odvrati od saveznika. Vjestomu diplomati podje za rukom, te ublazi ogorCenoga gubernatora, koji zazeli sastati se sa svojim sestridem. Matijas podje s majkom svojom i brojnim prelatima ujcu u susret, te se sastade s njime 8. kolovoza blizu Budima. Stari junak Mihajlo Silagji popusti, te se izmiri sa svojim sestricem. Odrece se pace sam gubernatorske 6asti, na §to ga Matija§ obasu darovnicama posjedima. Kralj i dosadanji gubernator svrati§e se na to izmireni u Budim, gdje se razpravljalo o zamasnim stvarima. Cini se, da se je kralj nekako nagodio i s Nikolom Ilodkim, koji se je sada pritajio, te se sklonio u Slavoniju, u svoju baniju. Dne 21. kolovoza i 19. rujna 1458. nalazimo der seint 12, die mit einander
(die ungerischen hh. sind zwetrechtig mit stehin,
i
Nikolu Ilo6koga u Zagrebu, gdje no zajedno sa svojim drugom, slavonskim
Vitovcem
izprave u prilog
izdaje
skinuti palatin Ladislav Gorjanski ostao
Kralj je Matijas
brzo
nastojao
osamljen:
sti^ati
paznju na jugoiztodne strane svoje drzave.
izdali
ga u
drugovi njegovi.
par
taj
domace smutnje, da uzmogne svratiti svu U noci 24. kolovoza stigao u Budim teklic
Beograda, noseci zama.^ne glase. Javljao o novo) turskoj provali, kao
iz
banom Janom Tako je
slobodnoj obcini na Gradcu kod Zagreba.
i
da su Turci
to,
od najznatnijih medjasnih gradova na Dunavu. Probudili kralja
zauzeli Golubac, jedan
iz
u noci sastalo drzaivno vijece, u kojem je kralj oditovao, da sam ide u na Turke. Vec u zoru sutraSnjega dana poSao s ujcem na put; kardinal Ivan Car-
sna, te se jo§ rat
vajal,
papinski legat, otici 6e za njim
zabeta ostat ce u Budimu,
1
s
ugarskom gospodom i krizarima; a majka i da sprema sve potrebito za
da upravlja kraljevstvom,
Elirat.
dana rujna ved je MatijaS u Segedinu, 9. rujna ide u Petrovaradin zajedno legatom Ivanom Carvajalom; ujca svoga poslao vec naprijed, da brani Smederevo,
Prvih s
stolicu srbskih despota.
Ostatak srbske drzave spota
Gjurgja Brankovica
udovicu Jerinu
i
zdravih
Mimo
odiju.
osmanlijskoga
Ne znamo lici.
tri
sina:
to
sultana
gradom Smederevom mnogo
s
(24. prosinca
dva ostale
Murata
starija,
su IL,
Grgur
iza i
1456.). i
Stari
despot
Stjepan, bijahu
despota dvije
Katarina, nekad
pravo, §ta je stari despot
poslije smrti de-
bijase
za
slijepi,
a
sobom
udata
za
Mara, udova
kneza Ulrika
nasljedstva
ostavio
najmladji Lazar
kceri, obje udovice:
odredio u pogledu
Vjerojatno da je predao vladanje
je stradao
Celjskoga.
na despotskoj
sto-
najmladjemu sinu Lazaru, koji je jos od 27. pro-
1446., kad se bijaSe ozenio Jelenom Paleologovom, starca otca pomagao u drzavnim poslovima, te su ga kroz deset posljednjih godina smatrali za suvladara otceva. Svakako stoji, da se je Lazar Brankovic (Gjurgjevic) proglasio despotom i stao upravljati
sinca
drzavom.' All stanje njegovo tivnicima.
U
kraljevstvu
bilo je
ugarskom
gotovo zdvojno, jer je
bija§e pretegla stranka
bio
odasvud okruzen pro-
Hunjada
i
Silagja, krvnih ne-
pokojnoga otca njegovog, u Bosni vrebao kralj Stjepan Toma na zgodu, da otme Srebrenicu, a u samoj .Srbiji bila je stranka, koja je smatrala, da vladanje patri
prijatelja
najstarijega brata Grgura.
Toj stranci pripadala
je
i
mati
udovica Jerina, koja se nije
IZBOR
PROPAST SRBIJE (1459).
13
Muhamedom
gledao je despot Lazar, da se bar nekako pogodi s turakim carem
prilika
mu
je
mah mogao
u onaj
biti
najopasnijim neprijateljem.
despot Lazar vec 15. sijednja izmirio sa sultanom.
da se
je
da
Muhamed
je
(1458.);
svojom snahom Jelenom, zenom nada sve vlastohlepnom. Kraj takih nepovoljnih
pazila sa
koji
PRVA CODINA VLADANJA
I
Lazaru
ostavio despotu
kojni otac njegov u Srbiji
i
sve
zemlje
Iz
drugih izvora doznajemo,
mjesta, koja
i
II.,
Srbski Ijetopisci iavljaju,
je
nekad drzao po-
drugdje (Srebrenica u Bosni), osim Novoga brda; a despot
na godiSnji danak od 40.000 dukata. Tako se Lazar osigurao bar pak se je mogao nadati, da sultan nece pomagati ni majku ni slijepu
obvezao
se onda
s turske strane,
bracu njegovu. Osjecajuci se sigurniji na despotskoj
stolici,
poslao Lazar jednoga
vojvodu svoga
u Budim kralju Ladislavu Postumu. Srbski vojvoda stigao 28. sijednja u Budim, javio promjenu na despotskoj stolici i pogodbu Lazarevu s turskim carem. No podjedno kao Silagja, da je gospodar prijetio gospodi na budimskom dvoru, stranci Hunjada da je njegov nakanio osvetiti svoga Surjaka, kneza Ulrika Celjskoga, kao i sramotu, nanesenu otcu svomu, kojemu je kapetan Beograda, Mihajlo Silagji, odsjekao tri prsta na ruci silom iznudio 60.000 dukata odkupa. Turci prijete Beogradu, a despot radije ce pomai
i
i
Turcima, nego Ugrima, makar ga to
gati
i
troยงka stajalo, jer bi volio, da Beograd Tur-
u njemu zapovijedaju. I zaista je poslije Hunjada (16. ozujka 1457.) podigao oruzje ne protiv Ugarske, nego protiv Hunjadovaca i njihovih privrzenika. U travnju oteo je Midruge wpobrezke* gradove naokolo Dunava, a onda provalio u hajlu Silagju Kovin temeยงvarsku zupaniju, ali vojska bi mu na Tamisu u svibnju 1457. razbijena.
cima u ruke dopadne, nego da Ugri
despot
nakon
silovite
smrti
i
dalje
Ladislava
i
Despotu Lazaru
nije bilo
moguce
dalje sudjelovati u borbi izmedju
Hunjadovaca
i
dvorske stranke u Ugarskoj, jer su u to planule razmirice u samoj despotskoj porodici. smutnja umre despotica majka Jerina u gradu Rudniku
3. svibnja 1457. Joยง one Grgur zajedno sa sestroni udovicom Marom sa svojim ujcem Tomom Srbiju, te pobjeze ยปna portu< u Drinopulje k caru Muhamedu. Jamacno je Grgur nakon smrti majcine trazio u sultana, da ga uzvisi na despotsku stolicu, koja ga je patrila kao prvorodjenomu sinu despota Gjurgja. Joยง 14. studenoga piยงu Dubrov-
Sred
till
noci ostavi najstariji brat, slijepi
(liani
kralju Ladislavu
spotovica Grgura
i
i
Postumu, kako su u njihov grad
zgodom doznadose Dubrovcani, kako
se turski
takodjer zapovjedio rumelijskomu paยงi, da na
do godine
sultan
s
stigli
iz
Drinopolja
poslanici de-
neke njihove poslove. Tom kako je sultan sprema na Dubrovnik,
sestre njegove, sultanice Mare, da izvrse
brodovljem
i
i
Moravi skupi ยงto vede brodovlje, jer ce
kopnenom vojskom
Sta se je zgadjalo u drugoj polovici 1457. u
udariti
na Beograd.
Srbiji, nije
nam
zabiljeieno,
ne znamo, kako se je despot Lazar pogodio sa srednjim bratom Stjepanom, koji u domovini. Medjutim despot Lazar nije se nauzio vladanja.
za
26. sijecnja
je
ostao
20. sije^nja 1458., baยง
Budimu na izbornom saboru, umre Lazar, ne bili u Peยงti sobom muzkoga poroda, nego samo udovicu Jelenu i kcer Maru. Vec znalo se je u Budimu, da despota Lazara nema viยงe u zivotu. Sabrane sta-
u ono vrijeme, kad su Ugri ostavivSi
Dne
Jednako
leze, koji bijahu
i
dva dana pred tim
proglasili MatijaSa
Mihajla Silagja za gubernatora, iznenadila je
vijest,
da
Korvina za kralja je
i
njegova ujca
pokojni despot u svojoj opo-
rimskoga pape Kaliksta III., te zamolio njegova legata Ivana Carvajala, da zemlju za rimsku stolicu preuzme. Gubernator zajedno sa sabranim prelatima barunima navaliSe na nazodnoga legata, da s mjesta pohita u Srbiju, pak da ju ruci povjerio Srbiju zastiti
i
zaokupi u ime rimskoga pape s
sa
i
ugarskoga kraljevstva. Mnogi baruni ponudise se, da ce Ijudi; ako treba, neka legat povede
njime poci, tako da se je skupila druzina od 1500
sobom
i
kriiare.
Carvajal zaista
30. sijecnja pohita
na jug, da
staleza. Iz Beograda poยงao u despotovu Srbiju, da posjedne loSa sreca bila, jer se je jedva hv opet vratio u Budim.
izvrยงi ielju
njegove gradove.
ugarskih Ali
mu
MATIJaS KORVIN (1458.— 1490.).
14
Ako
je
u
dopustiti,
da
oilo,
istinito
i
narod
stolici,
despot oporukom svojom ostavio Srbiju rimskoj
je pokojni
htio
Srbiji nije ni 5uli
za
da zapadne budi papu budi Ugarsku u Srbiji
Brankovica,
pretegla
je
nedvojbeno
nije pripadala despotova
domace
gunca Grgura
vojske, a jo§ vi§e zato, jer je
Tim
Alipa§e Angelovida.
u Smederevu u velja6i 1458. veliki vojvoda srbski za popriklonise se Mihajlu Angelovida, i jer je po svoj prilici je,
su
te bi
Angelovic, koji je
Mihajlo
kojnoga Lazara. Srbska vlastela bio nacelnik
bio
rodjeni
da im sultan
zaprijeciti,
mislili
bio
Vuka
njegova sina Vuka (Zmaj-ognjenoga
ili
mogao
Ugarskoj. Bas ta stranka, kojoj svakako
i
udovica Jelena, izradila
proglasen za despota neki
sultan nije
Smederevu nakon smrti despota Lakoja je voljela ostati pod turskim
i
stranka,
vrhovnictvom, nego se pokoriti rimskomu pap!
ni turski
zemlja, koju je smatrao svojom
srbska
zemljom. Za smutnja, koje su se rodile zara
A
tu odredbu.
brat rumelijskoga pase
ne nametne slijepoga bje-
A
Grgurevica).
da ne bude
razmirica ni smutnja u samoj zemlji, odredise vlastela, da uz njihova odabranika sudjeluju
u vladanju Lazarevu udovica Jelena
mogao
i
brat njegov, slijepi Stjepan. Kraj takih prilika nije
da preuzme Srbiju za papu ugarsko kraljevstvo. Medjutim despotica udovica Jelena, kako je bila vlastohlepna, tek se je od nevolje pokorila odredbi vlastele srbske. Snovala je neprestano, kako da se oslobodi nametnupapinski legat
toga
ni snivati,
i
despota Mihajla Angelovida, pak da
joj suvladara,
onda
zavlada sama zemljom u
ime svoje dvanaestgodiSnje kderi Mare (Marije, Margarete). S toga je stala oko sebe ugarske i tajno ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem. A da bi lak§e odrzala vlast, ogledala se za zgodnim knezom, s kojim bi zaru6ila kcer svoju skupljati privrzenike
Tu
Maru.
Tomu.
ju namjeri sreca na bosanskoga kralja Stjepana
Bosanski
Toma
Stjepan
kralj
pomocu
bija§e se s
Ivana Hunjada dobavio prijestolja,
Premda ga bijase turska sila jednom dijelu njegove drzave, narodito u Vrhbosni gradu Hodidjedu, premda je morao danak placati sultanu, Stjepan je Toma nakon sjajne pobjede Ivana Hunjada kod Beograda podeo snovati, kako da zaratuje na Turke,
te je s
toga vazda ostao odan porodici slavnoga junaka.
nemilo
prilisla, te
se
i
ugniezdila u
i
te svoju zemlju
Vrhbosne
posve
oslobodi
Osobito ga je smetalo, §to su Turci
vlasti njihove.
na sjever do
Save, pak na
iz
brodove, mostove preko kojih su provaljivali u Slavoniju. Namislio je s toga Turcima oteti Vrhbosnu Hodidjed; a onda ce despotu uzeti Srebrenicu, te tako svoju vlast protegnuti do Drine i do banovine Madve, kojom upravljaju ugarski bani. Kroz ditavu godinu 1457. sprema provaljivali
rijeci
toj
gradili
i
i
i
Toma
se Stjepan
Kalikst
III.
na
rat
Skupljaju
se
s
Turcima, a
krizari
i
pri
torn
novel u svim
tadkoj Dalmaciji; sabrani novel dati ce se
ga
odu§evljeno
susjednim
ugarskomu
kralja,
pomaze rimski papa narodito u mle-
zemljama,
bosanskomu
kralju Stjepanu
arbanaskomu junaku Jurju Kastrioticu (Skenderbegu). U ozujku dolazi poslanik Stjepana Tome u Budim pred kralja i papinskoga legata, pak javlja, kako sultan trail od njegova gospodara 6etiri poglavita grada (medju njima grad Bistrica na Hlivanjskom polju), i kako je sultan poslao u Bosnu radnike, da grade mostove i prelaze na Savi s bosanske strane. Netom je stigao u Bosnu turski subaia sa 8000 Ijudi, da nadzire i
Tomi
i
i
brani radnike
pri njihovu poslu. Kralj bosanski ne moze toga podnijeti. S toga moli papinskoga legata Ivana Carvajala, da sam glavom dodje u Bosnu, pak da se poblize dogovore o krizarskom ratu na Turke. U lipnju zaista ide kardinal Ivan Carvajal u Bosnu,
po imenu Petar Thomasius. Dne 13. lipnja sakrajem u gradu Doboru u oblasti Usori, gdje no kralj svedano obecaje, da ce
a prati ga mletacki poslanik u Budimu, staju se s
se posve razkrstiti
s
Turcima
pomod
s
krSdanske strane, a onda
Slaba
namjere bosanskoga kralja
na Turke,
all
i
i
zametnuti s njima otvoren
se zato pobrine, da
smrti celjskoga
rat.
smrt kralja Ladislava Postuma osujeti§e rimskoga pape. Stjepan Toma ne povede zasnovane vojne i
razmakne svoju
vlast
kneza Ulrika ostala bez bana), kao
i
i
u Hrvatsku (koja
u Srbiju.
Cim
je
je
Stjepan
nakon
Toma
:.
IZBOR
PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBIJK
I
doduo, da je despot
Brankovic umro, on se je
Lazar
izmedju Bosne
koje su despoti doslije drzali
da je bosanski
Spljetu,
osvojio Srebrenica
kralj
Vec
1458. znadu u
22. veljace
drugih jedanaest ka^tela.
jo§
i
«s
oborio na one oblasti,
mjesta
s
Drine.
i
(1459.)-
Bit
<5c,
|4
PjENEZI BOSANSKOGA KRALJA SrjEPAN\ I.
Lice:
Sreti Grrgorijr, panolik, sa zrnatom
TOME (1443.-1461).
osjenkom oko glave,
medjn dva loka
dijeli bUZalieje: U kolobam otvorena kruna dva traka, kuji se STriavaja s krinorim CTijetono, pod kraoonn monogram od pismeoa Totnas. Nadpis nsokolo rnba: »f Got. Tomas era. Boso.c (Gospodin Tomai kralj Bosoe). T M S Lice: Kao broj I.; na zaliija nije kmna opasana kolobarom. Lice: Kao broj f. Zaliije: Kao broj I., samo napis naokolo rnba dragiiji, naime latioski : »D(oini)o(a)s
stoji
drtnicoro
;
IjcTicom drii knjign na grndima. IzTan lakora (ita se: Sa(nctas) Gr(tgoria«).
a
KOsloT,
=
a.
3.
Tomas 4.
L
i
c e
rex Bosn?«.
U
:
kolobarn otToreaa krana • dra traka, koji te
T
nogram od ptsmena
Lice: Kao napis
6.
:
»-f
Lice:
8.
Zaiiije:
>D(omi)n(as)
Tomas
Lice: Kao
broj 6.,
nagnat
Lice: i
;
Do
na grudima.
otTorenom krnnom,
lijcTu
latin«ki napis
kriaoTim
cvijctoTtma
era Bosnec (kral)
na raba:
»f
pod kr^oom mo-
Z»li£ie:
Stit
>f Gospodi(n) Tomass Kao broj 4., samo latinski
Zaliije:
rrx Bosne*.
;
Bosne).
krinora CTijeta. Napis naokolo raba
tri
zrnatom osjenkom oko glare, a dagom
STrtitelj stojedi, sa
Naxazenus*.
7.
samo
broj 4.,
sniaraja
Tomas Napis naokolo raba »f
:
D(omi)n(u)s Tome*.
Ijcricom knjiga
s
=
S
na dra poija, a srakom polju po
raxdvojen koso 5.
M
ottalo
Sretitelj
s
iz
Dolje
Ijevice
neka
a a njemo
itit,
koje se diie palica
rex Bosoe
samo kao
palicom
.
sigia
.
otroreaa
i
krana
i
a detnici
naokolo roba
pod njom sloro
nad njom borornica. Desno
i
napis:
>S>netas) Gregori(as)
broj 6. Napis: »D(omi)n(a)s
i
odijela;
D. Napis
i
lijevo
Tomas
drii bitkapski itap,
T; nad
kacige sigle
Ititom
T
a
Gregorys
*S(aBCta8)
ZaliCje:
Nataten(a)a«.
rex Bo(«)iM
.
.
kaciga
O. Nadpia
erijeta.
Napis:
tDga
(d>m-a
s
dominos)
Stit dolje,
na
(?)«.
Zaliije: Stit Tome rex Bosne et
kniigom, sigIa P. Napis: >fS(aacti) Gregori(i) pape.
iljemom, rojesto sigla dra krinora
:
(et cetera?)*.
.
R
i
tigia, raljda
s
kmnom
c(etcra)«.
matijaS korvin (1458.-1490.).
i6
da
• prodro
je
i
dublje u
gdje je medjutim Turcima prijatna
Srbiju,
despotom vojvodu Mihajla Angelovlca. U slavodobitni kralj bosanski. Gdje Jelena i
mah
taj i
kada su se
stranka
nema
sastali,
proglasila
na stanku despotica
se negdje
naslj
vijesti;
ali
nema
na poietku ozujka utana6en savez izmedju obojice. Tom su prigodom ugovorili, da ce mladjana Mara poci za bosanskoga kraljevica Stjepana, sina Stjepana Tome. Mladomu 6e paru pripasti despotstvo u Srbiji, a poslije i sumnje, da je jo§ na koncu veljade
ili
i
kraljevstvo u Bosni.
Sve to zgadjalo
dok
se,
beogradski kapetan
je
gubernator ugarski Mihajlo Silagji
i
Kako je pored takvih prilika prijetila velika pogibao banovini MaCvi Beogradu, gubernator je pohitao u podunavske strane. Mozda je i on doprinesao, da se je malo zatim zgodio prevrat u Srbiji u prilog Ugarskoj i despotici Jeleni. Jednoga
boravio u Budimu. i
dana
—
—
valjda 31. ofujka 1458.
planula buna u Smederevu; narod se podigao protiv
dete smjestio u gradu
turske
Angelovic
Mihajlo
bi
uhvacen
Angelovica, koji
bija§e
po
Ugarsku na robiju poslan, a Srbijom zavlada despotica Jelena uza svoga pred Smederevo, morade na
svoj prilici u
i
svaka, slijepoga Stjepana. Turska vojska, koja bija§e do§la
do Krusevca,
to uzmaknuti
potekao u pomoc despotici
u
jer je
to
gubernator
i
Silagji
Beograda sa 8000
iz
Ijudi
Jeleni.
u prvoj polovici travnja 1458. pretegla ugarska stranka u Srbiji, a naro6ito u Smederevu. Despotica Jelena uvidjala je medjutim, da se ne bi mogla trajno odrzati, pak je stala ugovarati s gubernatorom Mihajlom Silagjijem, koji je od nje trazio,
Tako
da i
mu
je
predade Smederevo
ostalu Srbiju, koliko je drzi, a zato de gubernator dati njoj
i
slijepomu despotovicu Stjepanu u zamjenu neke zemlje u Ugarskoj.
u jednu ruku gotova, da vrat slijepoga
Grgura
i
privoli
na tu zamjenu, jer su
Vuka
sina njegova
u drugu ruku opet morala
je odrzati
rije6
da ce kci njezina Mara poci za njegova hvatila
ugarske ponude, jer se
da
javlja,
ka§tela, koji su prije pripadali despotu. iz
Bistrice (Hlivna) u Bosni,
mu
ponovo tovica
i
i
s
bez
bosanskomu sina.
kralju, s
Cini se, da
Dne
je
je
kojim bija§e utanadila,
Jelena ipak donekle pri-
ono vrijeme primio
je gubernator u
tri
srbska
21. travnja pise neki Mlet6anin svojoj obcini
je bosanski kralj ucinio
Vuk
dvojbe
Despotica bila
to vrijeme Turci poslali na
(Zmaja), te joj je trebalo zastite ugarske; no
obecao dosadanji danak. Nadalje
Grgura,
spotom;
da
u
joj
javlja,
da
i
utvrdio mir
s
turskim carem
je nezakoniti sin slijepoga
(Zmaj), uSao u Smederevo, gdje
ga
hoce
i
despo-
udiniti
de-
toga razloga ne vjeruje, da ce doci do zenitbe izmedju bosanskoga kraljevica
kceri despota Lazara.
Nema sumnje, da je u to vrijeme gubernator Mihajlo Silagji svom snagom radio, da oblada Smederevom i ba§tinom srbskih despota. No time je ne samo ozlojedio bosanskoga kralja, koji je stao za svoga sina traziti zenu u Italiji, u milanskoga hercega Franje
Sforze,
gdje
no
bosanskoga
nalazimo
je takodjer izazvao turskoga sultana
sramotu, nanesenu njegovu
Muhameda
poslanika koji
II.,
Angelovicu
Sticeniku
i
nije
turskoj
Nikolu
mogao vojsci
Trogiranina; ni
nego
smio pregorjeti Jo§ u
u Smederevu.
sina mu Vuka, kako s pomodu turskih 6eta nasvojom djedovinom. Glavna turska vojska pod jednim paSom bija§e dodu§e na podetku travnja uzmakla na jug do KruSevca na Moravi; ali se je onda svaki 6as zalijetala prema Smederevu i Golubcu, paCe i prema Beogradu, vode6i vazda sobom silan plijen u juine strane. O tim provalama pi§e sam gubernator legatu Ivanu Carvajalu dne 21. svibnja 1458. iz Lipe ovako: »Premda su Turci do§li pod grad Golubac, kako sam vam vec u prijasnjem pismu javio, te su ondje tri dana stajali, nastojeci kojom
travnju nalazimo despotovica Grgura
i
stoje obladati
zgodom
oteti
kastelanima
taj
grad,
ipak su
sada,
kako se
istinito
javlja, odustali
od
podsjedanja Golubca, te su uzmakli do Ostrovice, koju zele predobiti. Taj grad (Ostrovica) udaljen je samo §est milja od Beograda. Stigli su takodjer brojne vojvode (turske)
do Vidina
(Bdina),
kojemu
se priblizuje
ponovo mnogo brodova po Dunavu. Ne znamo
IZBOR
ipak,
kamo
PRVA GODINA VLADANJA (1458); PROPAST SRBUE (1459),
I
smijeraju poci. PaSa turski
Raskoj zauzeo, poยงto su se njemu pokorili,
kraljevini
ne znamo,
kamo
udariti. Molimo s toga vase otdinstvo, da ne bi nikamo dok vas drugim pismom ne obavijestimo o novinama, koje <Se se
Medjutim sto su Turci zeSce
zgoditit.
i
vec
odanle kani
s krizarima,
krenuli
mnogo gradora u ne prestaje tako dalje ciniti; ali
svojim je drugovima
sa
if
u Srbiju
provaljivali
i
gradove, despotica
otimali
Vec na
se je }elena sve vise utjecala gubernatoru.
pofietku svibnja znalo se je u Budimu, da se je Jelena posve sporazumjela sa Silagjijern. Stigli pade u Budim njezini poslanici, medju njima dubrovadki vlastelin Damjan Zunjevic, da izrade u kraija MatijaSa potvrdu utanacenog ugovora s gubernatorom. Kralj MatijaS zaista je potvrdio sa svojim
barunima
sve, Sto bi
ugovoreno:
kralj 6e MatijaS vratiti despotici Jeleni
slijepomu despotu Stjepanu, sve zemlje
despot Gjuragj Brankovic, te turskih;
a
ce
za to ustupit
ce
ditavom drzavom
sa
ih
despotica
njezinu svaku,
i
gradove u Ugarskoj, koje
i
kralju
i
Ugarskoj
je nekad drzao stari svojom braniti od rapadaja znamenitu tvrdinju Golubac
na Dunavu.
da se je despotica pogodila s Ugrima i da je njima ustupila Golubac, joยง njihova gospodara. Sultan poslao novih ieta, tako da je njegov jaf e razdrazila Turke Vijest,
ie
i
pasa u i
Srbiji
imao vec 40.000 vojske. S tom
je
vojskom poklopio gotovo ditavu Srbiju
Dne
zauzeo sve gradove, izuzev jedino one u Podunavlju.
Budimu, da
16. lipnja
pace znalo se u
paยงa netom oteo Ugrima znamenitu tvrdinju 2rnov (Havala, Avaia)
je
pred Beogradom,
tako zaprijetio ne
samo potonjemu gradu, nego
tik
juznoj Ugarskoj doduSe tada spremao, kako da se opre daljemu napregubernatorom Mihajlom Siladovanju Turaka, ali a to se zavadio sa svojim ujcem gjijem. Dok se je poslije u kolovozu kralj mirio sa svojim ujcem, zgodilo se je, Sto i
i
i
Slavoniji. Kralj se je MaiijaS
i
je bilo predvidjeti
;
Turci su naime nakon odlazka
Silagjijeva u
Budim na jednoj
strani
zauzeli nedavno Ugrima od despotiee ustupljeni Golubac, a ne drugoj strani provalili su iz
okolice grada Beograda preko Save u Slavoniju, te su ju nemilo poharali
pohvatali. Iz srijemske
zupanije
udarili
su na zapad, a
bilo
ih je pod"
i
sila
roblja
nekim subaSom
do 7000 Ijudi. Uzput sukobise se s vranskim priorom Tomom Sekeljem, koji je uza se imao samo 300 konjanika. F*rior ne mogase se s Turcima ogledati na olvorenom polju, zatvori se u jedan kaSteo. Ali subaยงa podje za njim u potjeru podsjedne vec uzmace pol provaliSe Turci u kakeo i zauzeSe ga, izuzev jednu kulu, u koju tvrdinju. Za dan se prior sklonio. Turci sipali vatru na kulu, a podsjednutima ponestalo vode, pak gasili digao dalju podsadu, pak tako vatru vinom i octom. Medjutim subasa dopanuo rana se spasao prior s malom cetom svojom. Na prvi glas o padu Golubca o provali lurskoj u Slavoniju pohitao je kralj MatijaS Zajedno s ujcem Silagjijem na jug. Za njima vodio je iegat Ivan Carvajal krizarske Cete. Silagji udario je prema Kovinu, da odanle brani Smederevo; a kralj MatijaS s legatom Carvajalom polao je 9. rujna u Petrovaradin, da iz Srijema protjera turske provalnike. Nekoliko dana poslije, svakako prije 22. rujna, doSlo je do iestoka boja u i
i
i
i
i
Srijemu izmedju kraija MatijaSa
i
Turci
Turaka.
izgubiSe
mnogo
Ijudi
dadoSe se u
i
progonio do Save, gdje se potopilo na bijegu preko 5000 Turaka. S ostatkom svoje vojske utaborio se paJa na desnoj obali Save, kao da 6eka ugarsku ojsku; ali MatijaS ne prijedje onaj 6as preko Save, ved samo utvrdi Mitrovicu (DmiKralj ih
bijeg.
trovicu, s
je
Sancto Demetrio), a onda se
vrati
papinskim legatom Ivanom Carvajalom
natrag u Futak, gdje se i
s krizarima, koji
je
opet sastao 27. rujna,
se bijahu u to sabrali. JoS
onda je sa svojom kraljevSkom vojskom turski paSa s krizarima poSao na jug prema Beogradu. Dakako, da je uslijed toga uzmaknuti na Mitrovice, morao nasuprot obali Save na juznoj koji se bijaSe utaborio osvojeoja turska vojska, koja je nakon jug u nutarnju Srbiju. Medjutim bijaSe i druga Golubca podsjedala Smederevo, uvidjela, da toga grada ne mole uzeti, jer ga je Silagji 1.
listopada boravio je MatijaS u Petrovaradin u, a
i
i
Hrr. pov).
II.
UI.
โ ข
matijaS korvin (1458.«— 1490.).
i8
# Kovina junaiki branio. Vodja te turske vojske, neki pa§a, metnuo u Golubac jaku posadu, a onda se je s ostalom vojskom vratio na Kosovo polje. S toga je i Mihajlo Silagji sa svojih 3000 Ijudi mogao iz Kovina dodi u Beograd. Prvih dana listopada skupila se u Beogradu ogromna vojska kraljevska i krizarska. iz
Satnih krizara bilo je nekih 40.000 kraljev
i
beogradski kapetan
Uz
Ijudi.
Mihajlo
pace
Dolli
Radivoj, zatim
njegov
Stjepana Tome, po imenu brat
kralja bio je papinski legat
Silagji.
Carvajal, ujak
bosanskoga
poslanici
i
kralja
Nikola Testa,
Trogiranin
fra-
i
njevac Marin. Ti su poslanici predlagali Matijasu neke pogodbe, a uz to su ga u ime svoga kralja bodrili na veliki rat s Turcima, jer se je i onako govorilo, da se sultan sprema s ogromnom vojskom na Ugarsku i na Beograd. Dok su bosanski poslanici bo-
»na Zep6u« u Bosni, gdje je 14. listoi vlastelinu Stjepanu Ratkovicu, logofetu srbskomu pada 1458. izdao znamenitu povelju koji bijaSe k njemu do§ao >poslanjem svetle gospodje... despotice Jelene, i brata mi goppodina despota Stjepana*. Srbski je logofet jamacno obnovio ili nastavio ugovaranje radi udaje despotidine kceri Mare za bosanskoga kraljevica, te je svakako do§lo do sporazuma, jer je Stjepan Toma obllato nadario logofeta, potvrdiv§i mu suvi§e neka sela u u Beogradu, desio se je njihov gospodar
ravili
nekad pripadala vojvodi Mihajlu Angjelovicu, a despotica ill je Jelena zajedno s despotom Stjepanom darovala redenomu svomu vlastelinu i sluzbeniku. U darovnici zove bosanski kralj despoticu Jelenu svojom snahom, a despota ostrvidkoj u Srbiji, koja su
vlasti
mnoga
Stjepana svojim bratom, poklanja logofetu boradkoj, ostrvidkoj,
smederevskoj, teoCackoj),
Srbije,
§ta
jer
spodstva
.
veli:
»i
Bog ne
bismo
daj, ter
u obce
se
ne
mogli
gospodarom
smatra vec
srbskoga
osloboditi
Darovnicu pak izdaje ne samo u svoje ime, nego
.«
.
mjesta u srbskim oblastima (lepenickoj,
te
u ime
i
go-
svoga
sina,
kraljevica Stjepana.
Kralj Matija§,
od papinskoga legata i bosanskih poslanika, kao da je carstvo. Zato je pozvao i slavonsko plemstvo, kao i
salijetavan
zaista namislio provaliti
u tursko
slavonskoga bana Jana Vitovca, da nadao, da ce skupiti vojsku od sabor
vaca, a posljednji
S toga sada
odlu6i,
da sam
i
na
od
konjanika.
Ali za rat
dozvolio
zasebne dace
mu
ruku
svoju
i
i
bez dozvole
ognjiSta), nadajuci
da
se,
Tako
nadju u Beogradu,
oni §to prije
ne bijase
ugarski
zasebni ratni porez (forintu
se
80.000 pjegaka
mu
za
se je
mu
no-
ratovanje.
nametne kraljevstvu
staleza
de
trebalo
se ta samovolja opro-
kad svlada tursku silu. No tim dinom uzruja ponovo svoje brojne javne i tajne da se je ovima pridruzio i sam kraljev ujak, beogradski kapetan Mihajlo Silagji. Matija§ planuo silnim gnjevom na ujaka, te ga 8. listopada dao u Beogradu zasuznjiti. Odsudio ga pade na smrt, i bio bi ga mozda pogubio, da se nije stiti,
protivnike. Cini se,
i
papinski legat kralja namolio. Papi
i
legatu za volju pokloni
posla u zatvor u grad Vilagos, gdje je
javivSi
Beogradu.
Dne
i
tri
svoja
trgovaca, koji su u
Skoplje, gdje
mu
rumelijski pa§a.
vlastelina
Turskoj
Kad
bili.
vojska
je
poslati, a
Sultan
podjedno turski
nemilo od groznice
je taj duo,
da
ga
koje druge odpornike, ostao je kralj Matija§
20. listopada
mu
vratio i
je kralj Matija§ s
gradu Dubrovniku,
pisao je odanle
mu, da zeljno odekuje njegove poslanike. Dubrovdani
ce §to brze
ali
damio dulje vrijeme.
mozda
Zasuznjivsi Mihajla Silagja, a
kroz ditav listopad u
Matijal ujaku zivot,
na to odgovaraju, da
javljaju, sta
se
gladi
mu
iz
su
duli
rata u Achaji
stradala.
U
od
svojih
(Grckoj) u
Skoplju boravi
i
velikom vojskom stigao u Beograd,
da se odasvud vojska skuplja; ali se misli, da je ne de sabrati bez dugotrajnoga rata, §to su ga u Grdkoj vodili. >Gospodara je Turaka obuzeo golem strah, nidesa se vi§e ne boji, nego pro vale vaSega velidanstva«. Uza sve to nije ipak kraj MatijaS provalio u tursku zemlju. Mozda se je zacao
zapovjedio
teikoce
je,
poradi
i
slabo organizovanih krizara, a
mozda
nije htio udaljiti iz svoje driave. Jo§
se nije 1.
pouzdavao u mnoge svoje velika§e,
te se
studenoga boravio je u Beogradu, odakle je za-
IZBOR
PRVA GODINA VL^DANJA (1458); PROPAST SRBTJE (1459.)
I
19
povjedio slavonskomu i
i
banu Janu Vitovcu od Grebengrada, da uvede Heninga ^ernina suprugu njegovu Doroteju (rodjenu Toth), gospodare Susjedgrada, u posjed Stupnika Bistrice; a onda je razpustio vedi dio vojske, te posao u temeSvarsku zupaniju. U Te-
meSvaru nalazim3 ga u drugoj sabor ugarski u Segedin za
Na sabor
studenoga,
polovici
prosinca.
o reorganizaciji
rima, narodito
Turcima.
6.
Na
ondje je
i
da se jednom
vojnictva,
studenoga
15.
torn de se saboru vijecati
uspjesno
sazvao
o zamaSnim
zapoine
stva-
osudni rat
Toma, da
razpravija ne samo o medjama, nego i o drugim znamenitijim poslovima kraljevstva (non solum in facto metarum, verum in altioribus rebus regni). Jamadno bijahu bosanski poslanici u Beogradu utanaSili pogodbe s kraljem Matijasem, uz koje je potonji bio spreman, da bosanskoga s
ce doci
Dne 30 studenoga Matijas po5ao
kao
odekivali
i
prosinca. Nazocni velikaSi
Obca
bosanskoga kralja u
su
nizega plemstva
i
zastupnici (nuncii)
kralja Matija^a.
na dast srbskoga despota.
uzvisi
TemeSvara u Segedin, gdje su se u
iz
zastupnici gradova
i
doSli su
bosinski kralj Stjepan
Lazarove kceri Mare,
kraljevica, zarudnika
kralj
i
i
kraljevine zastupnici
ratoa da<^a nije
iz
zupanija
(iz
Segedinu. to sabirali
svake po
Istoga je dana prelati
i
Na sabor
detiri).
Saborovanje je zapoCielo u
Slavonije.
i
baruni,
polovici
najvedom su spremnoScu odazvali se zeljama bila doduse odredjena, jer je kralj valjda nije ni s
no za to mu stalezi dozvoliSe sve, ยงto mu je bilo potrebito za obranu zemlje prijestolja. Odludeno bi zasnovati zupanijska banderija, za koja 6e plemidi bez podanika veci posjednici od dvadeset podanika po jednoga dati po jednoga momka, a take isto kroz tri mjeseca oruzane momka. Te zupanijske tete smije kralj svake godine sazvati trazio;
i
i
i
drzati, pate ih moze i izvan medja kraljevstva upotrebljavati. SuviSe bi kralj u dozvoljeno, da u potrebi pozove na oruzje sve staleze pojedince, a ti ce pod kraljevskom zastavom vojevati dotle, dok bude prijetila pogibao od neprijatelja. Od 43 dlanka toga sabora, koje je kralj 5. sijednja 1459. potvrdio, zanima nas narodito drugi, kojim bi odredjeno,
moraju vrยงiti ratnu sluzbu poput ostalih zitelja (item nobiles regni Sclavoniae secundum connumerationem reliquorum regnicolarum exercida
i
Slavonije
plemidi kraljevine
tuare teneantur)
Za sabora u Segedinu tijaS
boravio je joยง
panom Tomom,
biSe uredjeni takodjer
19. sijednja
koji
se je
1459.
istoga
poslovi srbski
u Segedinu zajedno
dana stao
vracati
31. sijednja, bio je bosanski kralj vec u Jajcu, te je
bosanski.
Kralj
Za
MaStje-
trinaest
dana, dne
10. veljade boravio u
susjednom
u Bosnu.
dne
i
bosanskim kraljem
s
kraljevu savjetniku Ivanu Vitezu pisao gradu Jezeru, odakle je varadinskomu biskupu ovo vrlo zanimljivo pismo: >Vaยงemu su gospodstvu dobro poznate sve odredbe, koje i
smo
gospodarom; narodito (vam je poznato), kako nam je na odlazku naยงemu iz Segedina nalozio, da svijetloga Stjepana, nasega preljubljenoga sina, bez ikakva krzmanja ยงto mogude prije polljemo u grad Smederevo. Zeleci mi njegovim zapovijedima poslusni biti, pospjeSili smo take svoje putovanje, da smo dnevice od rane zore sve do nodi neprekidno jaiili, kako to mogu posvjedociti odlidni (plemidi) Hening i Benedikt Turoc, koji su nas sve do Save udinili
izpratili.
s
prejasnim
Predastni
otac
kraljem MatijaSem, naยงim premilostivim
nadbiskup
kolodki Stjepan
Rozgon putovali su s nama do Djakova. smo iz Segedina poSli, trinaestoga dana (31.
1
su
nam
naยงi neprijatelji Turci silne zasjede
naยงim dolazkom
i
velemoini vojvoda erdeljski Ivan
da smo od dana (19. sijednja) stigli do naSega grada
(u Jajce) provalila je veltka
dinili.
Jer
kad premda
sijednja),
znajte,
Jajca,
u ponedeljak (29. sijednja) pred
vojska turska, duvSi, da
demo
dodi, u src-
naยง kraljevski grad Bobovac, u kojemu smo, onda pod drugi grad, kako smo vam oditovali, ostavili redenoga sina svoga, po imenu Vranduk. U toj su vojsci tri kapetana, vojvoda Ezebegh sin pokojnoga Izaka, drugi sin Parizbegh, tredi Lazunbegh, detvrti Zenubegh, koji drii grad Bibor. Kako i svakovrstne sada redena vojska tu stoji i boravi, ne prestaje nama nanositi razlidite
dinu naSega kraljevstva, te je doยงla pod
โ
i
i
M\TIJA§ KORVIN (1458.
JO
— 1490).
# naime nale
gtete, hvatajuci
kako ina6e
nijesu obi^avali
Cete, grabeci imanja, paleci kuce, sjekudi
nam
Jer Turci su
6initi.
naSe 6ete odveli, a to nijesu nikad inaCe mogli
put re(^enomu sinu nasemu, kako su truda,
pomnje
6initi.
I
premda
ti
vinograde,
i
Turci nastoje zakrCiti
povratku, ipak
prije smetali pri
reieni sin na§
revnosti uloziti, da
i
nama
vocke
(sada) takodjer iz najtvrdjih mjesta
cemo
toliko
grada Bobovca izadje kraj nekih
iz
da ga Sto moguce prije posljemo u Smederevo (ad castrum Zendin), kako smo vama obecali. O torn neka vase gospodstvo ni najmanje ne sumnja, jer ne cemo niposto pogaziti obecanja, zadata kraljevu veliCanstvu. Ali to hocemo da znade utvrdjcnih mjesta,
i
vase predastno gospodstvo, kako
nam
javljaju nasi prijatelji, koji su
okopni, nedvojbeno Citava
u
to upuceni,
da
ce,
velikoga Turcina doci
snijeg 6im vrijeme bude blaze usrdno va§e gospodstvo, da svu na zator naSega kraljevstva. S toga molimo pokorno svoju brigu, pomnju i revnost, kako nam obecaste, upotrebiti udostojite, da nas njegovo veli6anstvo ne ostavi u sadanjoj pogibli, nego da nam pruzi svoju premilostivu pomod, i
sila
i
ako gospodin kralj, u kojega se jedino poslije Boga uzdajemo, nas ostavi, vidimo o6ito posvemaSnje razsulo i propast na§ega kraljevstva, koje njegovo veliDato u danstvo mora braniti ne manje nego svoje vlastito kraljevstvo Ungarije nasem gradu Jezeru dne 10. veljade godine 1459. Predastnosti odani sin Stjepan Toma,
kako
je obreklo. Jer
.
.
.
po Bozjoj milosti kralj Bosne*. Fismo bosanskoga kralja odaje strah od Turaka, koji su jamadno duli za odredbe srbskoga Ijetopisca Mihajla iz Ostrovice, kad piSe, da je u Segedinu. Sada razuniijemo bosanski kralj, dobiv§i Smederevo, »vrlo slabo gledao ovu stvar, za sto se je bojao od i
No
turskoga cara«.
6emu
ipak je kralj Stjepan ostao vjeran
obccanjima, zadatim u Segedinu,
jamacno hrabrili ugarski velikasi tadanji papa Pio II. S proljeca 1459. nalazimo bosanskoga kralja u zestokoj borbi s turskom silom, koja je u njegovo kraljevstvo dnevice provaljivala, te svom snagom radila, da njim oblada. Cini se medjutim, da se je ipak neko vrijeme njemu sreca smijala. U travnju javljaju Dubrovcani kralju Matijasu, kako je svijetli kralj bosanski navalio na mjesto Hodidjed jugoiztodno od Vrhbosne, pri
su ga
i
i
odakle su Turci provaljivali u nutarnju
puna naroda; varos
Kralj je zauzeo varo§ Hodidjed, koja je
Busnu.
narod budi poubijao, budi u robstvo poveo. tvrdinju Plodidjed, ako pak mu to podje za rukom, oslobodit ce Sada podsjeda samu
bila velika
i
je spalio, a
i
svoje kraljevstvo od velike nevolje. Papa pio
da s mjesta sa sabranim
krizarima
u
pohita
II.
opet pi§e
9. svibnja
Bosnu u pomoc
franjevcu
kralju,
Marinu,
kojemu dnevice
pogibija od Turaka. Naporedo s vojnom kralja Stjepana Tome nastojao je sin njegov, kraljevic Stjepan, da se prikuci Smederevu da zasjedne na despotsku stolicu. Dne 21. ozujka 1459. vec je kraljevic Stjepan u Smederevu, gdje ga je Turcima protivna stranka proglasila deprijeti
i
i
spotom. Nekoliko dana zatim,
1. travnja, vjendao se netom proglaSeni despot Stjepan TomaSevic s Marom, kcerju pokojnoga despota Lazara i despotice Jelene. Tim bi se imao utvrditi na stolici, koju su dosad od 1427. drzali Brankovici. Dne 10. travnja pro-
tjeran bi slijepi despot Stjepan Brankovic
iz
Smedereva
Srbije. Nevoljni slijepi Stjepan
i
oti§ao u daleku Arbaniju, gdje se je ozenio Angjelinom, kcerju Gjurgja
Valonskoga.
Stariji
brat njegov
Komnena, kneza
Grgur, koji je dosad zaludo trazio pomoci u Turaka,
to doba svijeta, zakaludjerio se i kao kaludjer German umro u svetogorskom manastiru Hilandaru 16. listopada 1459. Ostavio za sobom jedinca sina Vuka (Zmaja), koji se je poslije proslavio vanrednim junadtvom. Tako se je u proljecu 1459. popela na srbsko despotstvo porodica bosanskih Ko-
okanio se u
tromanica, koja je vec nakon Srbljima.
Dne
1.
izumrca Nemanjica vazda
svibnja piSe kralj Stjepan
Toma
iz
izticala
svoga
svoje
pravo, da
vlada
kraljevskoga grada Bobovca
pismo milanskomu vojvodi Franji Sforzi, u kojemu se izvinjava, Sto ne moze svoga sina vjendati s vojvodinom kcerju, kako je neko vrijeme snovao i po svojemu poslaniku
BORBE 8 PROTUKRAUEM FRIDRIKOM Nikoli Trogiraninu
U
poruCivao.
torn
pismu
(1459
III.
javlja
sin, svijetli
uzeo za zenu kcer nekadanjega despota Lazara,
te je
ai
milanskomu vojvodi: >Sada Stjepan, na osmicu iza uzkrsa
kralj
izvje§cujem va§u jasnost, da je moj preljubljeni
— 1463.)
preuzeo ditavo njegovo vladanje u
suvise je po prejasnom kralju ugarskom Matija§u uiinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, to sloznom voljom svih RaSana (concordi voluntate omnium Rascianorum)€ Vrlo je medjutim sumnjivo, da li je Stjepan TomaSevic postao despot s voljom »svih Ra§ana<; vjerojatno samo s privolom one vlastele, koja su stajala uz despoticu Jelenu i ugar-
Ungariji
i
Raskoj, u koliko je Turci nijesu jo§ osvojili
;
i
skoga
kralja.
Stjepan TomaSevic
Turski
sultan
vrhovnu
vlast
Muhamed
14.
II,
nad Srbijom.
Beogradom, pak da
Vec
nije
se
nije
K
nauzio
mogao mirno
tomu
prokrfii
si
medjutim je
prevrat,
gledati
upravo gorio od
put u Ugarsku
zelje,
ozujka 1459. javlja mietadki poslanik Petar Thomasius
pripravama turskoga sultana. Jedna se vojska spremala, da derevo; druga opet, da
iz
okolice Beograda
da sam sultan naskoro
iz
Drinopolja dolazi u
tih
Dne
vojska.
iz
i
srednjem Podunavlju,
iz
Znalo se to, da zapovijeda jednoj od pa§a provalio preko Save u Slavoniju.
i
(Sofiju),
travnja pi§e opet, da je vec jedan turski
1.
izgubio
bi
Budima o zamasnim KruSevca udari na Sme-
provali u iztoinu
Sredec
po kojemu
da oblada Smederevom
zemlje u
ostale
i
u ostatcima srbske drzave.
vladanja
sam da je vec stigao u Sofiju. §teta, §to su izvjeStaji mletadkoga poslanika o daljim zgodama zametnuti ili izgubljeni, tako te znademo samo ono, §to je zabiljezio grdki povjestnicar Laonik Chalkokondylas. On pri6a, kako je sam sultan Muhamed II. s turskom vojskom udario prema Smederevu. Vec na same glase, da se sultan primifie, planula u varo§i Smederevu buna protiv despota Stjenjegove punice Jelene. Zitelji Smedereva, vecinom privrzenici svrgnuiih pana Toma§evica Slavoniju
nemilo ju poliarao; sultan
i
i
Brankovica
Tako
je
Mihajla Angelovica, poSli u susret
i
Muhamed
II.
Despotica Jelena sa svojom kcerju u varoiku tvrdinju. djati sa sultanom.
nese
sobom blago
sultanu, te
mu
predali kljude varoSke.
sve ber krvi zauzeo varol, zajamCivSi stanovnicima imanje i
zetom, kao
i
sa
svojim privrzenicima
i
zivot
zatvorila se
No videci, da joj nema ni odkuda pomoci, stala s^ napokon pogaOn dozvoli, da slobodno izadje iz tvrdinje sa svima svojima, da posvoje. Jelena s Marom Stjepanom Tomasevicem skloni se u Bosnu, i
i
Smederevo preuze sultan. Zgodilo se to 20. lipnja 1459., kako biljeze srbski izvori. Sa Smederevom zapade sultana i ostatak despotske drzavine, a Srbija bi pretvorena u a
turski pasaluk.
Pad Smedereva uzbunio je E/ropu kao nekad propast Carigrada. Mnogi su p>obosanskoga kralja sina njegova, da su za novae izdali taj grad Turcima. I kralj Matija§ Korvin papa Pio II. bijedili ih kao izdajice kr§canstva. Medjutim se je bosanski kralj branio, da predaja tvrdinje u Smederevu nije udinjena »s voljom, nego od nuzdec (que de Zendicio acciderunt, necessitatis fuisse non voluntatis). I zaista se 6m\, da bosanskomu kralju nije nitko u osudni das u pomod pritekao, kad je turska sila zaprijetila Smederevu. Ta Mihajlo Silagji, kapetan Beograda, £amio je jo§ svedjer u tvorili
i
i
i
tamnici u Vilagosu.
lj
(Borbe s protukraljem evstvo u to vrijeme). Kralj
od Turaka,
jer se je
Svrgnuti palatin
Fridrikom
III.
1459.
MatijaS nije mogao ni sam ve6 od nekoliko mjeseci morao
Ladislav Gorjanski
nije
— 1463;
misliti,
hrvatsko
kra-
da obrani Smederevo
boriti za prijestoljc.
mirovao, nego se je svedjer rotio protiv
nesudjenoga zeta svoga. Gorjanskomu se je domala pridruzio opet Nikola lioCki, a s njim su se dizali drugi velikaSi, narodito odkad je kralj zarobio svoga ujca Silagja. Dok ie i
mu
A
da bi lakie svoj cilj postigli, odluiiSe proglasiti kraljem ugarskim hrvatskim njemadkoga kralja t rimskoga cara Fridrika III. Habsburgovca, u kojega je bila kruna sv. Stjepana, i koji je Matija§ driao sabor u Segedinu, neprijateljski velikaSi radili su i
o
glavi.
matijaS korvin (1458.™ 1490.).
22
drzao viSe gradova
Ugarskoj.
mjesta u zapadnoj
i
StadoSe ga
mu
hovu ponudu, uvjeravajuci ga, da ce oni sami osigurati tijas
sam
cim
zahvaliti,
odmetnika
samo doznade, da
su knez Nikola
bill
Ilocki
zavjeri pristupili neki magnati, kojih
jerske, kao grofovi od Bozina
i
svrgnuti
Pavao Bani6 od Lendave
proglasio
Fridrik
Ladislav
palatin
su se imanja
Ivan
nji-
da ce se Ma-
Na
kraljem.
Gorjanski;
medje
blizu
sterala
(Juraj, Ladislav,
Sv. Jurja
i
je
se
da prihvati
salijetati,
prijestolje, te
telu
nadalje su
austrijske
i
sta-
Sigismund), zupan za-
i
erdeljski vojvoda Ladislav Kanizaj s
bratom Nikolom, a onda i neki austrijsko-Stajerski plemici, koji su drzali imanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, po imenu Andrija Baumkircher (zupan pozunski), Ulrik Grafenecker Berthold Ellerbach od Monjorokereka. I drugi ban slavonski, vazda nepouzdani pan Jan Vitovec lajski Ivan Sed,
i
i
od Grebengrada, naSao
Martin Frankapan, a mozda
Cim Budim,
MatijaS
je
onamo
te je
odmetnika, kojima
u kolu
se
jo§ koji 61an
obaznao, §ta
prizvao
kraljevstva,
pridruzio
poslije
je
snuju, pohitao
da
tko
vidi,
i
knez
Segedina u
je iz
tko
vjera, a
je
mnogo gospode: gotovo
Za malo dana skupilo se u Budimu
vjera.
njegovi
protivnici
velikaSe
sve
se
njegova roda.
ne-
nadbiskupi
svi
i
biskupi (osim erdeljskoga Matije), a na 6elu im nadbiskup ostrogonski Dionizije Sec; od
baruna doSli su palatin Mihajlo Orsag, erdeljski vojvode Sebastijan bani Dalmacije i kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, a uz njih
Zob
Ivan Rozgon, sudac
i
Hrvatske, po imenu
i
Pavao (Horvat) §piran6ic, zatim iztoSno-slavonski velika§i Matija§ Ljudevit slavonska vlastela. Od hrvatskih knezova jo§ druga ugarska (Frankapana, Zrinskih, Kurjakovica, Blagaja) ne spominje se ni jedan, kao ni vranski Petar
i
i
Morovici, Galpar Korogj,
prior
Toma
i
i
Sekelj, rodjak
i
vazda odu§evljeni privrzenik kralja MatijaSa. Sabrani prelati
nosti,
36 svjetovnih velika§a) obnovise obecavSi mu, da ce ga braniti od svih protivnika
nece
priznati
i
baruni (12 prelata
drugoga
kralja,
osim njega.
kralj
I
»da ce svoje vjerne uzdrzati u njihovim pravima tovnika
i
ako
silnika;
obdrzavanih prava (et si
i
10. veljace
i
bi
pak
radi
jedinstva
i
prisegu vjer-
kralju
da za njegova zivota MatijaS priseze tom prigodom gospodi, i
takmaca,
i
obi6ajima,
potrebe
i
da ce
i
kraljevstva
od bunod dosad
ih braniti
trebao
obiSaja promijeaiti, ne ce toga udniti bez savjeta
i
§to
privole njihove«
de hactenus obseruatis iuribus et consuetuaut addendum, id sine consilio et consensu eorum non
quid pro unitate et necessitate regni
dinibus
eorum mutandum
fuerit
faciemus). 05ito je, da su tada
i
odani privrzenici kraljevi
da ovako stanu na
nastojali,
put svakoj daljoj samovolji njegovoj.
Dok
se je to zgadjalo u Budimu, nijesu mirovali ni kraljevi protivnici.
IloCki bijaSe iz
.sa
gtajerskoga
svojim ortacima po§ao,
da- potrazi kralja
stigao
premda
je pristao uz zavjeru, nije bilo, jer
gradu Grebenu.
Nikola
17. veljaCe pismo,
sv.
i
nazo6ni
ortaci
kojim primiSe Fridrika
je Fridrik rodjak
kruna
Ilocki
ga jo§
III.
15. veljace
njegovi
izdadoSe
i
ugarskoj zemlji.
blizi
bana
Vitovca,
Jana
1459. nalazimo u njegovu
da
tu
Kao
za kralja Ungarije.
pokojnoga kralja Ladislava Postuma,
Knez Nikola
cara Fridrika. Taj je nedavno
Gradca doSao u Novo mjesto kod Be6a, da bude i knez Nikola Ilo6ki sa nekim svojim drugovima;
Onamo
da
i
je
u
Novom
razlog
mjestu
navedo§e,
u njegovim
rukama
Stjepana; nadalje da je zemlja poslije smrti Ladislava Postuma ostala bez kru-
njenoga vladara, dakle bez glavara, te ako jo§ dalje ne bude jakoga krunjenoga kralja, mogla bi kraljevstvu zaprijetiti jos veca pogibija. Kralj Fridrik, uzdajuci se u novoga papu Pia II., svoga nekadanjega sluzbenika, prihvatio izbor, te se 4. ozujka u mjestnoj crkvi nakon sveCane mise, koju je ditao nadbiskup salzburzki, u nazodnosti svoje supruge, i brojnoga naroda dao proglasiti kraljem ugarskim. Tom bi zgodom pismo Nikole Ilodkoga i njegovih drugova. Malo dana zatim, 22. ozujka 1459., kralju i caru Fridriku u Novom mjestu sin Maksimilijan; kad se je na sam
ugarskih poslanika proCitano
i
rodio se je
uzkrs, 25. ozujka, dijete krstilo, bio
mu
je
posvecen savez izmedju njemaekoga kralja
i
Nikola Ilocki krstni kum.
Tako
bi
gotovo
slavonskoga bana Nikole (Croatiae praefectus).
BORBE Fridrik
je
namah primio
macien, Croacien
preda
nj,
te
da
etc.
mu
S toga
ce
je
naslov
i
kralja
Kunig), pa6e
se pokloni,
Kralj Matija§ bijase
u kojemu
PROTUKRALJEM FRIDRIKOM
S
namah
ugarskoga
pozvao
je
>kako se
povjerena vazda
pristoji
I
hrvatskoga (zu HuDgern, Dal-
bi
sa
prioru
KRAU Fridrik
izkorijeni
prije
dodje
svih
svojih
Tomi
III.
IJgre
poslanici grada Dubrovnika,
i
ujihov jezik,
sav narod na oruzje do Gjur-
te poziva
Casii,
U
Sekelju.
slavonska
a
vrijeme
to
banovina
stigli
su u
HabsburgovaCPo savramano]
Budim
»3
Matija§a«, da Sto vjernomu podaniku*.
hode da
na njega,
Uodki skinut
odanomu vranskomu
Car
i
— 1463.).
]o& u veljadi izdao proglas na staleze svoga kraljevstra,
Matija§ voditi vojsku
gjeva (24. travnja). Nikola
(1459
>vojvodu
Fridrika nazvao nametnikom, koji
sam
III.
da se kralju MatijaSu poklone,
i
alioi.
da izmole u njega
potvrdu starih povlastica svojih. Kralj je podijelio 12. oiujka Dubrovniku leljenu povelju, u kojoj je obcinu proslavio poradi njezine vjernosti brovnika) primila je darivala
i
u zakrilje sulnjeve, oslobodjene
povradala u domovinu; ona je kao
§tit
U
zid (tvrdinja);
ona
nije nikad zalazila s puta,
iz
onom
nego se
»Ona (obcina grada Du-
ruku nemilih Turaka,
medjama
izloiena napadajima neprijateija svete krune, te je u
kao
odanosti.
i
te ih je
kraljevstva naSega Dalmacije
kraju drugim naSim vjernima, je izticala
iskrenom vjernoSdu,
matijaS korvin (1458.
34
—
1490.).
# drugima kao dobar primjer*. U torn hvalospjevu oCito se ogleda tadanje razpolozenje na kraljevskom dvoru u Budimu. Prije medjutim, nego §to se je Matija§em na oruzje pozvani narod u Pesti mogao skupiti, planuo je gradjanski rat u Ugarskoj i Slavoniji. Kralj MatijaS bijaSe neSto svojih
te je bila
kraljevskih
po
teta,
prilici
3000
Simunu Nagju,
povjerio
Ijudi,
te
ih
poslao
prema pod Ni-
Stajerskoj granici, gdje no stajahu Fridrikove fete od 2000 Ijudi kolom IIo6kim, Baumkircherom, Grafeneckerom, grofom Sigismundom od Bozina i Petzoldom Metschem. Nagy udario na neprijatelja 7. travnja kod Kormenda na rijeci Rabi, gdje je bjesnio zestok boj, koji je trajao od ranoga jutra do mraka. Ugri bise razbijeni, te ih mnogo izgibe na uzmaku preko Rabe. Ali i Fridrikova vojska izgubila ranjenih, te nije mogla neprijatelja dalje ni progoniti. U isto vrijeme bjesnio sila mrtvih austrijskoj
i
i
Hrvatskoj, gdje je protivnicima kralja Matijasa bio na u Slavoniji dok je stariji brat njegov Stjepan vjerno stajao uz zakosvoga. Kako je knez Martin Frankapan drzao mnoga imanja u Slavoniji,
je gradjanski rat
i
i
6elu knez Martin Frankapan,
nitoga kralja
koja bijaSe dobio po svojim zenama Jeleni od Lipovca
metnuo
je
borbu
s
Tomom
priorom vranskim
i
udovi Blagajskoj, za-
Doroteji
Sekeljem, novim
banom slavonskim mjesto
borba tekla, nije nam to£no poznato, znademo jedino, da je oko Samobora, Jastrebarskoga, Susjedgrada, Hresna, Kozare Vrbaskoga grada u Bosni. Dne 16. o2ujka zapovijeda kralj MatijaS iz Budima zagrebaCkomu kaptolu, da povede parnicu protiv kneza Martina Frankapana radi grada BuMarku od Cave, te ga onda dao u zima, koji bija§e jos Ulrik Celjski oteo Ivanu zamjenu knezu Martinu. Nadalje cujemo, kako je prior vranski Toma Sekelj one godine harao gornju Slavoniju (Bozjakovinu, oba grada Kalnika), zatim gradove Stenicnjak, Kozaru VrbaSki grad, koji su potonji pripadali knezu Martinu Frankapanu. Cini se medjutim, da je prior Toma zlo prolazio, jer je kralj Matija§ zapovjedio 25. srpnja cazman-
Kako
Nikole IloSkoga. okr§aja
bilo
i
je
smutnja
i
i
i
skomu
kaptolu, da ga
ponovo uvede u posjed grada Hresna,
bija§e
koji
valjda za tih
borba izgubio,
Medjutim dok su joS bjesnile borbe u
Slavoniji, radio je neprestano
Matijas,
kralj
da se izmiri sa svojim protivnicima u svojoj drzavi, pak da tako svoga takmaca, kralja Fridrika, liSi privrzenika. MatijaS nije pri tome zalio truda ni zrtava, a nije se zacao koji
U
put ni poniziti.
dobar das dodje
mu
tu smrt
kneginjom TjeSinskom, sa sinom Jobom a on im opraSta sve, gto su dosad zla njemu,
te
i
kcerju
u svoju milost bracu Ladislava
i
s
Anom;
nanijeli
zajamCuje im sva posjedovanja.
Gorjanskoga, jamacno najljunjegovom udovicom Aleksandrinom,
Ladislava
cega protivnika. Vec 19. travnja 1459. ugovara on
Namah
oni obedaju kralju vje^nu vjernost,
pokojnomu bratu njegovu Ladislavu i zatim, 24. travnja, prima kralj u Budimu
mu
Nikolu Kanizaje, poSto su
da ce ga pomagati protiv njegovih
neprijatelja
cara Fridrika. Buduci da su gradovi
i
i
prisegli vjernost
i
obrekli,
takmaca, a narofiito protiv rimskoga
posjedovanja brace
Kaaizaja
jo§
u rukama rim-
im ustupa dobit kraljevske komore (lucrum camere) od zupanije zadok mu ne podje za rukom, te njihove gradove caru oduzme i njima povrati. Napokon predobio je Matija§ jos pana Jana Vitovca, kao kneza Nikolu Ilo6koga, kojima je obima svakako jo§ prije 18. lipnja povratio sve dasti, a narodito fiast slavonskih bana. U jednoj izpravi od 30. srpnja iztiCe MatijaS narodito, kako se je izmirio sporazumio s velemoznim Nikolom Ilod;kim, vojvodom erdeljskim, banom kraljevine Slavonije Madve (quod ex quo cum fideli nostro magnifico Nicolao de Wylak skoga Cara,
kralj
lajske tako dugo,
i
i
i
vayda Transilvano ac regni et
nos
nostri Sclavonic et Machoviensi
cum eodem univimus
.
.
bano booam pacem fecimus
.).
Preokretu u prilog kralju MatijaSu doprinesao je naravno
uza
nj
njegov legat Ivan Carvajal.
Umni
i
velikom navalnom ratu na Turke, u kojemu
poletni papa snovao
najvise je
papa Pio
II.,
a
neprestano samo o
bi stdjelcvali svi vladari
Evrope. Smijerao
BORBE
PROTLKRAUEM FRIDRIKOM
S
(1459.— 1463.).
IIL
»5
ie pa6e prizvati krSdanske vladare na kongres u Mantovu, gdje bi se vijedalo pod njegovim predsjedanjem o tom ratu. Ba§ zato nije papi bilo drago, §to se je car Fridrik pomamio za krunom ugarskom, i §to je ustao protiv kralja MatijaSa, sina slavnoga pobjeditelja pod Beogradom. Vec 24 veljaie 1459- bijaSe Pio II. ovlastio legata Ivana Carvajala, da zaprijeti crkvenim kaznama svima protivnicima ugarskoga kralja, »bili oni njegovi podanici ili strand, bili ma kako visoki dostojanstvenici*; a namah zatiin povjerio je svome pouzdaniku, da nastoji izmiriti kralja MatijaSa s carem. Dne 23. travnja boravi Ivan Carvajal u Novom mjestu kod Be£a, nastojeci cara skloniti, da popusti U isti mah stiglo je caru pismo Pia II. od 2. travnja, u kojemu ga lijepim pristojnim nacinom nastoja^e odvratiti, da prime krunu ugarsku, jer bi inade prinudio kralja Matija§a, ili da sklopi mir s Turcima, ili da njihovu zulumu prepusti Ugarsku, koja je dosad bila i
§tit
£itavoga krScanstva. Fridrik se dodu§e nije odazvao pozivu papinu ni
molbama Ivana
Carvajala, koji je
Novo mjesto; ali u to su ugarski velikaSi, znajuci, da je papa uz kralja redom ostavljali cara, te se mirili sa svojim zakonitim kraljem. K tomu je i nakon boja kod KOrmenda slabo pomagao svoje privrzenike, koji su sada sami
zlovoljan ostavio Matijasa,
sam
car
morali odolijevati sve to ja^oj neprilika.
kralja
sili
Ujak njegov Mihajlo
No
Matijasa.
Silagji, koji
je
u to
zaprijeti
od proSle godine damio zatvoren u te stao kivan na svoga ne-
jo§
pomocu svoga kuba^a,
Vilagosu, oslobodio se suzanjstva s
harnoga sestrica skupljati brojne svoje privrzenike, da se obori na rat zaprijediSe legat Ivan Carvajal
pismo u Budim.
da napokon
Silagji
ostrogonski
i
zaklinjati bivSega gubernatora,
uz to
bi
mu
te
dodje
1.
Silagji dobi
povjereno, da preuzme
Novi gradjanski
kralja.
Oni navaliSe
nadbiskup Dionizije Se6.
mu
se s kraljem pomiri, te privoli,
osamdnevnoga pogadjanja sporazumiSe. oblasti, a
potonjemu nova
rujna
1459. u Budim, gdje
opet zupaniju
obranu
podje za rukom, te otme Turcima netom osvojeno
podjedno izradiSe slobodno bistric^ku
i
se iza
druge neke
Ugarske od Turaka.
Ako mu
Smederevo, predat ce se njemu
taj
imenovan despotom Srbije. Odsad se Mihajlo Silagji ponosito Erdelja, ban maCvanski i vrhovni kapetan doljnih krajeva Ungarije«, te se posve posvecuje obrani svoje domovine. Posljednji put nalazimo ga 6. listopada 1460. u §iklo§u, gdje no uzima u svoje zakrilje Aleksandrinu TjeSinsku (udovicu Ladislava Gorjanskoga) njezinu djecu Joba i Anu. Malo zatim provalio je u Srbiju udario prema Smederevu; no tu bi od Turaka zarobljen i sa dvadeset i osam svojih drugova u Carigradu pogubljen. Smrt njegovu javio je mletadki bailo u Carigrad, te ce uza
zove »grof
to
biti
bistricki, upravitelj
i
i
gradu svojoj obdini
5.
1461.
veljafie
IzmirivSi se kralj MatijaS sa svojim
Knez Nikola
Uodki, >vojvoda
stolnobiogradskif, priveo
imenu Ivana
i
mu
erdeljski, prije
ujcem skupljao ban slavonski
i
i
madvanski, a iupan
1459. posljednje protivnike u
13. rujna
Sigismunda od Bozina
je sve vi§e privrzenika
sv. Jurja,
Andriju Baumkirchera,
Ti bijahu za predja§njih smutnja ugovorom primili utvrdjenu opatiju
panonskom od tadanjega razgnjevio, §to vjetniku,
mu
je
upravitelja njezina
Tome
de Debrenthe,
10.000 dukata.
nesumnjivo u isto
sebe.
limeiki
i
Ugarskoj, po Nankelreutera.
i
Martina na brdu
koji se bija§e
na kralja
oduzeo zagrebaiku biskupiju, te ju povjerio svome prvomu saSada je Nikola IloCki pomenute velikaie
varadinskomu biskupu Ivanu Vitezu.
sklonio, te su kralju MatijaSu ustupili redenu opatiju, a on platio
sv.
oko
je
Da
doprinesao
knez Nikola
je i
Ilo6ki
tako
im
je zato
dao dva grada
odluino pomagao svoga
i
kralja,
^e§ki kralj Juraj Podjebradski, bududi tast kraljev, kojega je
doba nastojao predobiti
i
car Fridrik. JoS u srpnju 1459. bijaSe inaie tromi Fridrik
Podjebradskomu dao u leno £eSko kraljevstvo, Matijasa. No mudri oprezni Juraj, koji je u ono vrijeme svom snagom radio, da bude izabran njemadkim kraljem, utanaiio je doduSe u kolovozu vi.^e ugovora, po kojima se bijaSe obvezao, da 6t cara za dobru
do^ao u Brno, gdje a onda ga nastojao
je 31. srpnja skloniti
Jurju
n^ savez protiv kralja
i
a6
MATIJA§ KORVIN (1458.
,
— 1490).
# placu pomagati u nastojanju, da stefe Ugarsku;
ali se zato ipak nije ni maknuo, da to da je jo§ istoga mjeseca kolovoza na molbu ugarskih poslanika
izvede. Jedino je izradio,
utanaSeno izmedju cara
i
do
kralja MatijaSa primirje
24. lipnja 1460., obecav§i podjedno,
nastojati, da posreduje konafini mir medju njima. Medjutim sva dalja ugovaranja o izmireoju ostadoSe jalova; mira izmedju cara MatijaSa ne bi. U veljaci 1460. §alje Matijas svoga poslanika, mladoga humanistu Jurja Polikarpa, na njemadki drzavni sabor u Niirnberg, ne bi li njemaCki knezovi prinudili cara, da se kani Ugarske. Ali ni to nije pomoglo. Kraj takih prilika nije (Judo, da je rat iznova planuo, prije nego Sto je minulo utanadieno primirje. A digao se je za cara u
da ce u to vrijeme
i
Ugarskoj
sjeverozapadnoj
Uza i
pristadoge
nj
Ivan
u Slavoniji bilo novih smutnja, te
Tu
rodjaka.
je
priora, koji je
U
vranski
je
prior
zatrazi
erdeljskoga vojvodu Sebastijana sa svojim cetama obore na
Toma
Sekelj
poslanike nekih
Matijas
od
Rozgona
Ivana Jiskru
ugarskih
Namah
dacu za ratovanje.
njih
kraljevskoga
i
i
sudca
njegove ortake.
pomagao pokladnik njegov Emerik
je
du§manin porodice Hunjada. onim krajevima. Jamacno je
harao imanja kaptola zagrebaCkoga.
svibnju 1460. skupio je kralj
mu
stari
poljskih ceta u
i
borio se za svoga ban Jan Vitovec morao pozvati zagrebacku zupaniju, da se digne na
dova na sabor u Jegar, da
gdje
od Brandisa,
Jiskra
drugi kapetani ce§kih
i
Zapolja.
zupanija
zatim
gra-
Ladislava Paloca, da se
Poslije podje
Kroz
i
poslao je
sam na
vojnu,
vi§e mjeseci ostao je kralj
redom otimao gradove svojih i magnatima u Trencin, se ondje na da medji ugarsko-moravskoj sastane sa svojim buducim tastom Jarjem Podjebradskim, da s njime utanaci rok za vjencanje s njegovom kcerju. Medjutim u Trencinu snadje ga Ijata bolest, te on morade poslati vackoga biskupa s poslanstvom u na bojnom polju u §aro§koj
i
zupaniji, gdje
SipuSkoj
dana 1460. doSao je
protivnika. Posljednjih
je
mnogim
s
prelatima
i
Olomuc, gdje se 1.
je desio
svibnja 1461.,
driavne kralja
kralj
Tu
Juraj.
bi
utana6eno, da
da ce mlada kraljica primati
i
blagajne, zatim da
ce se kralj MatijaS ozeniti
dohodak od 7000
godi§nji
sva posjedovanja, koja je
ce dobiti
forinti iz
nekad drzala supruga
Sigismunda.
Medjutim bijahu se ponovo mnogi ugarski velilA§i odmetnuli od Matijasa; Ivan Jiskra bijaSe paCe posebnim ugovorom od 10. ozujka 1461. priznao Fridrika za kralja ugarskoga. Nasuprot je carev brat, nadvojvoda Albrecht VI ponudio savez kralju Matijasu protiv Fridrika. Ponuda nadvojvodina stigla u dobar cas kralju Matija§u, koji ,
je sada
vedu vojsku spremao, da ju po§lje
pinski legat Ivan
Odredjeno pravljati
bi,
Carvajal, te
da se ure^e
skloni
kralja,
u
stanak u Gjuru
za
o miru. Medjutim bijaSe nadvojvoda
s
lipnja
4.
Albrecht
bio nazoCan, kad su malo zatim u svibnju ugarski
teSku kraljevnu Katarinu
zemlje.
austrijske
da jos jednom
No
VI.
se umijega pa-
s carem kojemu ce se raz-
1461., na
poslanici
tu
pokusa izmirenje
sam dosao u Budim, doveli
(Kunhutu, Kunigundu) u Budim, gdje
te je
Trencina mladu
iz
se je
onda vjendala
kraljeni Matija^em.
Stanak u Gjuru svrsio se je bez sporazuma, a na to je kralj Matijas poslao nadvojvodi Albrechtu u pomo<5 4000 konjanika i 1200 pjesaka, koje je vodio palatin Mihajlo Orsag.
Sam
vicu godine 1461.,
Dok
kralj i
pak po§ao
je Matijas slav.odobitno ovdje
nadvojvoda Albrecht
je u
hevesku zupaniju, gdje
nastavio rat s ceSkim
VI.,
kojega
i
otimao gradove
je
je proboravio
drugu polo-
poljskim Cetama u sjeverozapadnoj Ugarskoj. i
tvrdinje, iznevjerio
na molbu carevu ceSki
kralj Juraj
mu
se saveznik,
prinudio, da se
miri sa svojim bratom, s i
sv. Jurja,
kao
silno ozlojedila
caru u priiog.
i
s
odmetnicima kralja MatijaSa, narodito s knezovima od Bozina Bertholdom Ellerbachom od Monjorokereka. Kralja MatijaSa bijaSe sada
nevjera tasta
No
mu
Jurja
Podjebradskoga, koji
je
makar neizravno radio
jo§ ga je vi§e uznemirilo, kad je doznao, da se je
urotio protiv njega. Nikolina kci Jeronima bija§e se
i
opet Nikola Ilodki
nedavno udala za CeSkoga kraljevica
BORBE
PROTUKRAUKM FRIDRIKOM
S
Henrika, sina Jurjeva; te su sada §ima, kako
gojenca
i
da stvore trecu
i
otac
na ugarsko
bi
— 1463).
t?
sporazumno
tast s*ali snovati
i
stranku, koja
s
nekim
Tclika-
hrvatsko prijestolje uzvisila
i
zeta Nikole Ilodkoga.
Pojava trecega takmaca smeksala je
nego ikad
skloniji izmirenju,
bili
(1459.
III.
Kralj
prije.
njegovoj drzavi, dok ne dobije krunu
MatijaSa
kraija
i
i
cara Fridrika, tako da su
ubijedio, da
se MatijaS
ne ce
biti
mira u
njome ne ovjenia; caru opet bilo stalo, da mu odmetni brat Albrecht ne prima viSe pomoci iz Ugarske. Obima napokon dodijalo Saranje ieskoga kraija, koji nije ni jednoga odludno pomagao, ve<5 je tezio za svojim zasebnim ciljevima. Spremnost dosadanjih protivnika na izmirenje jedva nakon nedade na kongresu u Mantovi neprestano je dodekao papa Pio II., koji je snovao o velikom navalnom ratu na Turke. U proljedu 1462. stiie novi papinski legat, kretski nadbiskup Jeronim Lando, k caru Fridriku u Gradac. Gotovo u isto doba, mjeStjepana, te
sv.
se
i
seca ozujka, po§ao je
prvi savjetnik kraija Matija§a, varadinski biskup Ivan Vitez, kojennu
i
bija§e nedavno povjereno upravljanje zagrebadke biskupije, iz Slavonije u Stajersku, da posjeti cara Fridrika. DoSav k caru izjavio, da ga ba§ ne Salje ravno njegov kralj i gospodar, nego da je doSao vlastitom pobudom potaknut nekim velikaSima, da posreduje i
mir izmedju cara
vec
travnja 1462. privremeni mir.
3.
od god. sv.
Kisek koji je
i
ostaju
gradovi
Ostali
dalje u vlasti
i
sina, a taj
legata Jeronima
naknadi
u
§teta,
Landa utanaden
koju je pretrpio
bi
onamo
Ugrima krunu
izruditi
Ugarskoj, kao Frakno, Kabold, Zeljezno,
carevoj
njegovih
i
izravnih
potomaka.
Samo
dalmatinskoga)
i
kraija
ako pak cara ne
Ugarskoj
vise bilo
bi
sinova na prijestolje.
car
smrti;
ce primiti Matija§a za
i
njezinim
krunu
pak podupirat ce se medjusobno. interesima, odredjeno bi za sluiaj, ako Ma-
naslijedi car
na zivotu,
uzvisit
i
caru u
ugarskih staleza
ili
sin njegov,
kojega
<5e
oznaditi;
izborom jednoga od njegovih
Ugri
ce
Ustanovljenu svotu od 80 000
poslanici kraija Matijasa uruciti
do svoje
ce ga postivati kao svoga otca, oba
umre bez muzkih potomaka, da ga
im car
cam
Kabold moze kralj ugarski nakon careve smrti odkupiti za 40.000 dukata. Car, dostojnim naiinom bio pozvan na ugarsko prijestolje, zadrzat ce naslov ugar-
bi car 05tao skion
tija§
se
i
skoga (hrvatskoga
Da
Da
Ugarska 80.CXX) dukata, a zato ce on
grad Soprun.
Rechnitz
i
Frakno
mu
1440., platit ce
Stjepana
svoga
S pomocu papinskoga
kraija.
i
dukata
Novom
i
izprave o miru
predat dc
mjestu kod Be£a, a na to 6e
Sjepana.
sv.
To§ bi utanaieno u Gradcu,
da
mora
se kralj MatijaS
nagoditi
s
dosadanjim
pri-
sv. Jurja, imenu s grofovima od Bozina nekim kapetanima u sjeverozapadnoj s Ivanom Jiskrom, Baumkircherom, Grafeneckerom sa slavonskim banom Janom Vitovcem. Taj se bijase joS 10. stuUgarskoj, a napokon denoga 1459. ponovo pridruzio caru Fridriku, koji mu je torn prigodom izdao §est popravo, da posjedovanjima, podjelivSi mu grbove velja, obasuvSi ga £astima, naslovima
vrzenicima carevima u svojim
zemljama, po
i
i
i
i
i
Vitovec je zato za razmirice izmedju cara
kuje novce. Jan
prvoga, suzbijajuci kraljeva rodjaka, vranskoga
lazimo jo§
7.
svibnja 1461. u Pakracu, gdje
samostanu Pavlina
(sv.
i
Tomu
priora
kraija
Sekelja.
redovito
stajao
Toga doduSe
uz na-
no kao nasljedni iupan dubi^ki izdaje povelju oppidum nostrum Dubicza*); no
Marije) u varoSi Dubici (>iuxta
poslije, 6ini se,
da je prior
nalazimo priora
Tomu,
Toma
bio posve potisnut
koji se svedjer
Slavonije.
iz
Dne
11.
kolovoza 1462.
zove >nasljedni iupan dubi£ki< u Svetom Lovrincu
u Baranji, gdje no izdaje neki nalog svomu kastelanu u KraSovu. MatijaS bijaSe medjutim joS prije privremenoga mira u Gradcu zapodeo pogadjati se sa dosadanjim izdaje u
svojim
protivnicima
u
Ugarskoj
SlavoDtji.
i
Ostrogonu povelju grofovima Ivanu, Stgismundu
kojom im nakon >utana£ena sporazuma fidelibus nostris magnificis
posjedovanjima.
U
isto
.
.
.)
daje
i
sloge« (habita
pravo
kopanja
vrijeme pokorio se je kralju
i i
i
Jurju
Dne
od Bozina
disposicione
obradjivauja
Berthcld
10. vcljade
et
i
Sv. Jurja,
concordia
ruda
1462.
cum
na njihovim
EUerbach od Monjoro-
matijaS korvin (1458
*
28
Napokon
kereka.
roda svoga,
i
nagodio se je MatJjaS
14. svibnja
najopasnijim protivnikom svojim
s
i
teSkim kapetanom Ivanom Jiskrom od Brandisa. Jiskra pokorio se je obecao mu je vjerno sluziti, naje sve gradove, koje je jo§ drzao, Turcima. Nasuprot obvezao se je kralj, da 6e mu do konca godine platiti
s
predao
kralju,
— 1490).
mu
ro6ito u ratu s
i
mu
SolimoS u aradskoj zupantji,
grad
i
imanje
pokon da ce uzeti u sluzbu za placu njega
i
150 njegovih
40.000 dukata, nadalje da 6e
U
dati
Jeronim
to bijahu se papinski poslanik
Ugarsku,
te je
i
Lando
saboru vijecat 6e se uz ino o pogodbama mira, kao za namirenje cara
su za 5udo
kapetana
i
da
gotovi,
Sabor
Jiskre.
sve moguce,
ud:ine
biskup
i
Na
torn
o torn, kako da se namakne novae
samo sest dana. Sabrani stalezi bili samo da dodje do mira. S tezkim srcem
trajao je
izabraSe
prihvatiSe vrlo tegotne uvjete mira, te
i
na-
Vitez povratili u
Ivan
sazvao ugarski sabor za 20. svibnja u Budim.
kralj MatijaS bio
i
Ijudi.
i
poslanike, koji
ce konacni mir utana-
Teze je iSlo s novcem; ali ipak dozvoli§e stalezi, da se nametne plemstvu baruni izvanredni namet od jedne forinte. No zato morado§e se poglaviti prelati plemici nikad vi§e 29. svibnja, a sam kralj 31. svibnja obvezati, da se »prelati, baruni ne ce siliti na ma kakvu kontribuciju* (ipsos prelates et barones ac nobiles ... ad solucionem alicuius contributionis nuUo unquam tempore coarctabimus). Medju velika§ima, slavojvoda Nikola Ilo^ki, ban macvanski koji su to oCitovanje izdali, spominje se Hrvatske. Bana slavonskoga vonski, zatim Nikola Dombo, ban kraljevina Dalmacije Jana Vitovca nema. Cini se, da su se naro^ito zastupnici Slavonije tomu nametu opirali, jer su oni dobiii po jedan primjerak re6enih oditovanja, te su ih onda uvrstili medju diti
i
provesti.
i
i
i
i
i
svoga kraljevstva. Na saboru u Budimu izticao se je uz Ivana Viteza i mladi necak njegov, tada vec pecuvski biskup Ivan Cesmicki, jedan od najdarovitijih pjesnika privilegija
spisateija humanistickoga vijeka, a poznat pod knjizevnim imenom Janus Pannonius. Rodjen poput ujca svoga u tadanjoj Slavoniji u gradu Cesmici kod Cazme 29. kolovoza 1434. podje vec nakon trinaeste godine svoje u Italiju, te se 1458. kao doktor i
prava povrati u domovinu.
Godine
1460., navrSiv
dvadeset
tek
§est
i
godina, postade
biskup peCuvski, te utjeca§e odsad uz svoga ujca bitno u javne prilike ugarske Privremeni mir bio trebalo je uz ino skupiti
Matijalevu doznacila
mu
utanaden
je
i
odredjene svote novaca, a to
i
je
kata (de donando maiestati
i
obcina grada Dubrovnika
...
in
je
iSlo
hrvatske.
se provede,
vrlo ?poro.
Na molbu
lipnja 1462. svotu
1,
i
No da
od ugarskoga sabora primljen.
od 1000 du-
auxilium recuperationis sacrosancte corone sue, iuxta
—
de donando sibl ducatos 1000), te ih je po Nikoli Pribisalicu Nadalje je njemu pomogao novcem 1 bosanski kralj Stjepan TomaSevic, kako se je sam Matijas pohvalio u jednom pismu iz Segedina dne 10. kolovoza 1462., u kojem je pozvao grad KoSice, da on doprinese 5000 dukata. Dok se je novae sabirao, car Fridrik stao se opet predomisljati, osobito odkad se je ponovo sprijateljio s ceSkim kraljem Jurjem. Papa Pio II. i njegovi poslanici morali su
ipsius
domini nostri regis requisicionem,
njemu
poslala
i
sada sve
sile napeti,
novani mir
da Fridrika prinude,
i
da
drzi rijed.
Sam papa
potvrdio je
prelimi-
da zapoCne
svibnja 1463., a na to su dva njegova legata sklonili dogovore o konacnom miru U srpnju vec su ugarski poslanici u Sopronu: bili su to kolodko-backi nadbiskup Stjepan Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, sudac kraljevskoga dvora Ladislav Paloc, i Emerik Zapolja, vrhovni pokladnik vrhovni kapetan gornjih cara,
7.
i
Uz
krajeva ugarskih.
jega
je
njih bio je
car zvao »svojim
gotovo suglasne
s
kumom«
pogodbama
Sopronu, a carevi u
vojvoda Nikola
Novom
ban maivanski slavonski, koKonaCni mir, kojega su ustanove
liodki,
(compatre nostro).
preliminara, podpisali su
Kad su
i
19.
srpnja ugarski zastupnici u
polozili ugovorenu im u nedelju 24. srpnja kruna sv. Stjepana. Istoga dana potvrdio je car konaCni mir, .dok je kralj Matija§ jednako ucinio u Budimu 26 srpnja, kad je kruna onamo stigla. Sve se radovalo povratku krune, koja je toliko godina bila u tudjini;
svotu, predana bi
mjestu.
zatim ugarski
poslanici
BORBE kralj
ali
mogao
nije
j"g> g^J6 bijaSe
U
pan Jan Vitovec
i
kralja Matijaia
vojvoda Nikola
uz MatijaSa.
III.
(1459—1463).
mu
svu painju bilo
cara Fridrika doimala
i
izmedju llodki,
Kralj je
39
svratiti
oa
kraljevstvo.
Drave
oba
i
vrlo
doduse
odrzati tek nekoliko mjeseci.
I
se je znatno
Gvozda banovali
1459. skinuo
s
hrvatskoga sad
pristajali
Nikolu
banije
prioru
i
kako znademo,
su,
nepouzdani, jer su
svome rodjaku, vazda odanomu vranskomu
podijelio tu cast
mogao
FftlDRIKOM
na sveSano krunisanje, jer
kraljevini Slavoniji
Fridrika, a sad
se je
misliti
netom propalo bosansko
Borba izmedju kraljevsiva,
PROTUKRAUEM
S
Tomi
uz
Ilodkoga
Sekelju,
i
ali taj
tako ostadoSe slavonskim banima pan Jan
s rimskim carem. Oba su kroz bansku vlast, kako svjedode Irojoe izprave njihove, izdaoe od onih godina u Zagrebu, Krizevcima, Varazdinu, Krapini drugdje. Posve izmirio se
Jan Vitovec
i
Nikola Ilocki sve do izmirenja kraljeva
sve one godine njih
i
vrSili
i
njima tek nakon mira s carem. Dne 18. svibnja 1463. izdao je Mau Bathmonostri povelju zagorskomu knezu i slavonskomu banu Janu Vitovcu, kojom
je kralj Matijal s tija§
Oapi'tuIafonoKbjelJutiii inm i5lo rmfiirnnu i^jinnpfOnm fctomm
finmomin^imtoiitmQ augo ttttumfi mm ifutW eftneOlr nomato mtlmniimo Homano^ |\igenem0 da l^tigaut llfgfat
ttmmQmmmW
^Mumstjimstaptt furfcfliof m todmi regno pnum Sjiniiit rrgnifju^arrf
0eacctpmtaetbuIlexofinnatO2ie*ft»if^
ptf^prombrinlcalcc^temlteta. Naslovni
list
Da it»mpmnom ixdanji agorora oi gidme 1462. itnedja cara Fridrika
Cuva •• u
je
njemu, njegovim sinovima
i
kniiSaioi
narodnoga
potomcima darovao kneziju Zagorje
mus^a a BudimpaiU.
i
Lobor, 0§trc, Vinlcu, Trako§(5an, Kostel, Cesargrad, razvaljeni grad i
kaptolu,
;
Vrbovec
i
kaSteo
je
ostao je Jao Vitovec vjeran kralju Matijalu. Za prijVstoljnih
nija
gradove Krapinu.
zgodom zapovjedio kralj zagreba^komu da Jana Vitovca uvede u posjed darovane mu knezije. Tek od toga iasa, fiini
Kamenicu, a napokoft grad varo5 Varazdin torn se,
Matijaia.
kralja
III.
mnogo
i
poradt toga, ito
nije
bila
popunjcna
stolica
borba stradala je Slavo-
zagrebadke
Prije
biskupijc.
nego §to se je Matija^ bio zakraljio, sjedio je na toj stolici Toma de Debrenthc, dok se je protivnik njegov Dimitrija Cupor morao zadovoljiti kninskom biskupijom. No ved 4.
sije^nja 1458. stoluje
Dimitrija
Cupor od Moslavine kao >po
milosti
boijoj
i
apo-
matijaS KORViN (1458.— 1490.).
30
# Kad je Matijas stao vladati, priznao je DimiTomi de Debrenthe ostavio naslov bibogate opatije sv. Martina na panonskom brdu u
stolske stolice biskup zagreba6ki« u Cazmi.
Cupora za zagrebackoga biskupa, dok
triju
skupski, te
mu
upravu
podijelio
je
gradjanskih smutnja obnovi
Ugarskoj. Medjutim za potonjih
borba
se
Tome
izmedju
i
kao zagreba6ki biskup spominje sad jedan, a sad drugi. MatijaS mislio neko vrijeme spor dokrajeiti tako, da je biskupiju proglasio izpraznjenom, te upravu
Dimitrije, te se je
njezinu povjerio je
opro
morao
svomu Ijubimcu
papa Pio
II.,
je odstupiti.
prvomu
i
prelat
dvije
drzi
1462. imenovan bi
Na koncu godine
No tomu
savjetniku, Ivanu Vitezu (1462.).
jedan
ne dozvoIivSi, da
Toma
se
Ivan Vitez
biskupije.
de Debrenthe njitranskim
AH
tako Dimitrija Cupor ostao bez protukandidata
za njega nije
iz
sta-
novitih razloga kralj Matija§ htio ni da 6uje, te je tako zagrebaSka biskupija jo§
tri
go-
biskupom, dine
i
te je
vise ostala
»izpraznjena«, §to je naravno bilo u prilog jedino silovitim velikaSima,
koji su imanja njezina grabili
Na medji banovine
razsipali.
i
slavonske
hrvatsko-dalmatinske sterala se je u ono doba pro-
i
strana drzavina knezova Frankapana, koji su drzali
gatansku, dreznicku, buzansku)
sva
i
K
sila
gradova
i
vise
(modruiku, vinodolsku^
knezija
kastela po Hrvatskoj, Slavoniji
i
Bosni.
grad Senj. Zivjelo je tada petero brace (Stjepan II., tomu im je pripadao otok Krk Sigismund Ivan VII) i vi5e sinovaca njihovih (Juraj I, Bartol X., Martin, Dujam IV., Ivan Anz VIII, Nikola VI.), ali tako neskladno, da su se svaki 6as sastajali na »stanke«, sinovci; starjete se medjusobno mirili. I u politickim pitanjima razdvajala se braca pouzdanik kralja MatijaSa, dok se §ina roda, Stjepan II, bio je odu§evljen privrzenik i
i
i
i
je mladji brat
njegov Martin prikupio strand rimskoga cara, te se neprestano krvario
sa svojim protivnicima, naro6ito
s
mu
Tomom
vranskim priorom
stupao je svoga kralja na kongresu u je MatijaS 15. srpnja 1460. izdao
Maatovi
Sekeljem.
u drugim zamaSnim
i
znamenitu povelju, u kojoj
odanost proslavio ovim rijeCima: >Kad su
mene
izabrali
Stjepan
II.
za-
poslovima, za §to
knezevu vjernost
je
za kralja, bio
i
knez Stjepan
je
mi izkazaSe svoju odanost poStovanje, poklonivSi se meni i priznavsi me kraljem. Tim je dao povoda drugima, da slijede njegov primjer. Napokon kad je papa Pio II. sazvao u Mantovu zbor svih krScanskih naroda, primio je knez Stjepan od mene teret posjanictva, te je po§ao na zbor s drugim pokliizmedju prvih velikasa
hrvatskih, koji
i
sarima, ne Stedeci ni svoje osobe ni svoga imetka. Deset mjeseci ostao je u Mantovi sa
brojnom pratnjom o svom tro§ku,
svojom
srecne kuci, svladavsi sve prijetece
te
opasnosti
je i
onda doveo
neprilikec.
svoje
drugove zdrave
Boraveci Stjepan
II.
i
u Man-
u pape Pia II., da je buUom od 4. lipnja 1450. stolicu krbavske biskupije Udbine u oblasti knezova Kurjakovica prenesao u varos Modruse, koja pripadaSe knezu Stjepanu. Za knezom Stjepanom poveo se je i mladji brat njegov Sigismund,
tovi izradio je iz
izmolivgi u pape,
da je 1461. u njegovoj
Knezovi Frankapani, se u svojim knezijama
i
njihovi susjedi na iztoku
bili
stolici,
oni privrzenici
u gradu OtoCcu, osnovao zasebnu biskupiju. kralja
Matija§a
ill
cara Fridrika, banili su
oblastima gotovo kao samosvojni gospodari. i
Jednako su
radili
jugu, knezovi Kurjakovici (Pavao, Karlo, Ivan) u Krbavi, zatim
Zrinski Blagaji (Babonidi). Kralj Matija§ bijaSe dodu§e na koncu godine 1458. imenovao posebne bane za Dalmaciju i Hrvatsku, po imenu Pavla Spiran6ica Petra Zoba, ali za te su bane hrvatski knezovi malo ili niSta marili. Petar Zob, cini se, nije u obce nikad ni dosao u Hrvatsku, dok je Pavao Spirandjd tek na koncu 1459. ili u prvoj poi
i
lovici 1460.
preuzeo
svoju
banovinu-
All
hrvatskih knezova; tek na jugu Velebita, u
Cetine uspjeti,
mogao
je
njegova
zupama
vlast i
slabo je
A
pokuSati, da
imenovao ga
je kralj
vrijedila
obnovi propalu bansku vlast. na polazku jo§ knezom kliSkim
i
da
bi
lak§e
cetinskim, te
predao ba^tinu mladih Talovaca, sinova bana Franka i Petra Talovca. Pavao Spirandic, kojega zovu SperanCic (Speranchich), a kadkada i
u oblastima
kotarima naokolo Zrmanje, Krke
i
i
mogao
mu
tako
pridjevkom
11
BORBE
PROTUKRALJEM FRIDRIKOM
S
Horvat (Paulo Horvat de Spyranchyth) bio
mu
PlemenStina Blagaja
Krupe, gdje
i
u Covci
je bila
(Cavnik)
njegov
susjed buzimskoga gospodara Jarja Mikulidida. slije
smrti njegove
Cim
je novi
vlastelin
je
31
nekadanje gorske iupanije. izmedju Zrinja, Bu£ima,
iz
blizu Une, u sredini
1469. spominje
se ]ok
(1459.-1463).
HI.
Imao
rodjak, knez
ponosito zove >kneginja cetinska
Juraj §pirandi<5
za zenu Margaritu, koja se
je
kliska, banica, bivSega
i
i
kao po-
bana Pavlat.
ban Pavao stigao u svoju banovinu, najavio je svoj dolazak mletadkoj obgradu Dubrovniku, a jamaino bosanskomu kralju Stjepanu Tomi i hercegu Stjepanu Vukdicu. Mletaikoj obcini doglasio je, kako mu je kralj MatijaS zapovjedio, da
dini,
i
njome u
zive s
jedno
prijateljstvu
i
dobru susjedstvu; zato je
Nikoli Boridevicu, neka izbere nekoliko
Ostrovici,
mletadkim mletaike obcine.
povjerenicima
s
sve
razpraviti
svome kastelanu u
povjerio
i
dobrih
Ijudi
iz
Hrvatske, koji
izmedju
razmirice
podanika
ce Za-
kraljevih
U
pismu na Mletcane pi§e se Pavao Spirandic >knez cetinski kli§ki, Dne 25. lipnja 1460. boravio je banov poslanik u gradu Dubrovniku. Donesao je obcini pismo kralja Matija§a, kojim joj je zapovjedio, da dade banu praha za lumbarde druge ratne zaire. Ban Pavao §piran6ic pregnuo je, da obnovi bansku vlast, i da povrati Hrvatskoj sve gradove kotare, koji su joj pripadali Ne samo Knin Ostrovica, nego Klis, Sinj na Cetini, pace Cacvina u PosuSju imadu se njemu pokoriti. No tim nastojanjem dosao je u sukob ne samo sa sinovima banova Franka Petra Talovca, nego i sa svima vlai
ban Dalmacije
i
Hrvatske*.
i
i
i
i
i
i
i
stima, koje bijaliu hrvatske oblasti razgrabile
nego
bosanski kralj Stjepan
i
prijatelji
protivnici.
i
Vec
Toma
i
ili
mu
da
te
23. ozujka 1461. pi§u
zapovjedi, neka se okani
tackim podanicima. Ban je
da
trazio,
mletaike podanike, da ondje rade.
u Spljetu, Trogiru
i
mletadka
je
mu
Dne
i
kralja,
se ustupe
s
banom,
kralja.
i
Spljeta, te je prije^io
Mletci svoje knezove
neka se
No
svi
zajedno obore
ve6 na koncu kolovoza
jer se bijahu u to novi bosanski kralj
na zator bana Pavla, a naro^ito da Mletadka se obcina zabrinula poradi toga grada, pak se
herceg Stjepan VukCic
znameniti grad Klis.
i
kod
solane
23. lipnja 1461. pozivaju
svoga
krvni ne-
da poilje posebna poslanika svoga neka zive u miru s mle-
svih novotarija,
zapovijedi
obcina u dobrom sporazumku
Stjepan TomaSevic
mu otmu
sluSa ni
mu
Mletci,
svomu poslaniku na ugarskom
Mletci
Sibeniku, neka se sloze s Poljidanima,
na bana, koji ne ce da
Ne samo
herceg Stjepan Vukcic postadoSe
dvoru u Budimu, Petru Thomasiju, neka zamoli
k banu,
se za njima pomamile.
slozili
banom, pace 28. kolovoza povjerila spljetskomu nadbiskupu, neka bi pokuSao kojim nacinom Pavla Spirancica, da njoj Klis ustupi. Ujedno je poradila, da krbavskim knezovima se raztepe liga, koju bijaSe novi bosanski kralj s hercegom Kurjakovidima utanadio protiv bana. Najprije je nastojala hercega Stjepana Vukdica odvratiti od lige. Herceg bijaSe poslao u Mletke svoga poslanika, koji je sasuo pune preMletcane, da pristupe u ligu. Obdina priznavase, da gr§ti potvora na bana, pozivajuci ba§ onakav, kako ga herceg opije redeni ban >zazoran dovjekc (homo scandalosus) primirila s skloniti
ma
i
i
i
nakon svoga dolazka u Hrvatsku »nije nikad prestajao uznemirivati zanovetati svojim susjedima*; no ipak odvracaSe hercega od navale na Klis, jer okoliSnjoj gospodi je taj grad nekada bio mletacki ili bar pod zakriljem obcine, te ga je ban Pavao njoj oteo. borave poslanici bana Pavla u Mletcima. Mora da u listopadu 1461. U isti mah su ga nemilo pritisli s iztoka, jer on ne samo u ime svoga kralja nudi prijateljstvo suje, jer
i
i
—
—
i
dobro susjedstvo, nego podjedno moli, da obdina prime u svoju zaStitu njega i njegovu onako u bliOstrovicu, koji su gospo^tiju (el dominio suo), a narodito gradove Klis zini njezine driavine. Jo§ zaklinje ban obdinu, da mu dade bojne zaire >za njegovu i
i
obranu, a
svaku
Dne
iz
pomod
prijatelj.stva i
prema kruni ugarskoj*. Mletci odbiSe dodu$e
zakrilje; ali
podeSe potajno
raditi,
ne
studenoga 1461. ovlastiSe kneza spljetskoga i kata za Klis, a 2000 dukata za Ostrovicu onima, koji 5.
6. listopada
banu
izdajom dobili redene gradove. zadarskoga, da nude 5—6000 du-
bi
li
bi
ih
obdini
predali.
§to se je
MATIJAS KORVIN (1458. — 1490.).
32
herceg
viSe
grozio
Stjepan
da oblada Klisom, mletacka je
trsio,
i
dila
U
obdina
ucjenila
sa
Klis
vi§e ou-
8 — 10.000
onima, koji bi ga njima izdali. Napokon ozujku 1462. doSao je poljicki knez Matija u Mletke kao zastupnik je
dukata.
kliSkoga kaste-
redeni kastelaQ sa svojom iz Radobilje, te je ociitovao, da je Gregorijem gotov predati grad obcini, ako samo njima osigura buducnost u svojim oblastima. Obcina je dodu§e 24 ozujka prihvatila ponude, ali se je poslije ipak predomislila, te je 18. srpnja »za volju ugarskoga kralja« (precipue gratia
lana Stjepana
Strizica
bracom Ivanom
i
opozvala
Hungarie)
.serenissimi regis
pred nekoliko
sve, §to bijase
mjescci
utanacila.
banu Pavlu ostao tvrdi Klis, te 13. rujna 1462. nalazimo >Pavla kneza cetinHrvatske« u recenom gradu Klisu, gdje no sudi kliSkoga, bana Dalmacije skoga hrvatske povelje (cum nobilibus regni Croacie). izdaje plemicima, te sud s hrvatskim Jakova Kozinica Medju inim rjesava parnicu izmedju kliskih gradjana Marka Santica radi polovice kuce u redenoj varoSi. Tako se je ban Pavao Spiraniic odrzao pored svih
Tako
je
i
i
i
neprijatelja
svojih
protivnika.
i
Ali
godine 1463. zaprijetila
mu
je
kud
kamo
i
opasnost od turske strane, te se je opet utjecao okrilju Mletcana. Obcina je
i
ve6a
tada bila
bana od svakoga, izuzev jedino krunu ugarsku; ali je ipak nastojala, da se dobavi Klisa ma kojim nacinom. Ban pak, premda mu je gotova propast prijetila, nije mogao ni htio izdati svoga kralja i ustupiti najznamenitiju tvrdinju svoje banovine.
spremna
zaStititi
—
(Kralj Stjepan Tomasevic, 1461. 1463.; propast bosanskoga kraIjevstva, 1463.). Jo§ se ne bijaSe slegla bura, koja se je bila digla na bosanskoga kralja Stjepana Tomu radi gubitka Smedereva (20. lipnja 1459), kad ga stadoie bijezavadio se Stjepan Toma diti i s gorih stvari. Namah negdje poslije pada Smedereva hercegom Stjepanom Vukcicem, svojim tastom otcem svoje sus velikim vojvodom i
pruge koji je kralj
i
Kamen
kraljice Katarine.
i
smutnje bio je hrvatski medja^ni grad Cacvina u Posusju,
nekad pripadao banu Petru Talovcu, a sad su se za nj otimali Poljicani, bosanski herceg Stjepan. Potonji ne htjede kralju predati toga grada, vec ocitova u kolo-
vozu 1459. mletackoj obcini, da voli ustupiti Cacvinu Turcima, nego svomu kralju; uza
Toma
sve to bi Stjepan pridruzio
Turcima
opadnut kod pape Pia II., »da se je, prekrSivsi mir s hercegom doveo ih u zemlju hercegovu*, pade da nastoji, »da grad Cacvina,
i
Na
II. iz Manhvarskomu biskupu Tomi, svome legatu za Bosnu, neka sve ako pronadje bosanskoga kralja krivcem, neka mu drzavu kazni
koji pripada hercegu, dodje u turske ruke«.
tove 18. sijecnja
pomno
iztrazi,
tolike
osvade nalozi papa Pio
1460.
i
crkvenim interdiktom.
Tako nemilo opadnut
i
smatra§e
obijedjen
rimskoga papu uvjeri o svojoj neduznosti svoje poslanike,
koji
izlagahu
Stjepan
dokazivahu, da je
i
Toma
za
svoju
duznost, da
Posla zato k njemu u Mantovu Smederevo palo u turske ruke od
pravovjerju.
i
skrajnje nuzde, a ne s voljom bosanskoga kralja, koji je pravovjeran katolik, te revno progoni patarene u svojoj zemlji. Podjedno zamoli§e papu u ime svoga kralja, da ime-
da onamo poslje svoga poslanika, koji bi dobro promatrao proudio molbe njegove. Papa nije poslanicima izprva ni vjerovao, nego ih je o§tro korio, §to njihov kralj Suruje i ugovara s Turcima; no malo poslije, upucen po svoj prilici od svoga poslanika, hvarskoga biskupa Tome, kao da je uvidio, kolika se je krivica nanijela Stjepanu Tomi, kad su ga ni kriva ni duzna zigonuje za Bosnu biskupe, djela kraljeva, a uz to
sali
s
i
i
najcrnjega izdajstva.
Kralju MatijaSu, koji bijaSe Stjepana jaSe nimalo milo, spocitavati, §to
da su samo
bili
da poslanici bosanski
kralja
opravdavali
i
II.
taj
molili
uvjeravaSe
put
opadnuo pred papom, ne biod pape Pia II. On stade papi krunu za svoga kralja i zasebne
najteze
primljeni
prima poslanike, koji su doSli moliti
biskupe za zemlju bosansku. Papa Pio kralja Matijasa,
Tomu
kad su bosanski poslanici
nijesu
na to pismom od o kruni
biskupe za Bosnu.
ni
rijeii
7.
lipnja
1460.
spomenuli, nego
»Mi nijesmo, dragi sinko«,
B
KRALJ STJEPAN TOMV§EVld (1461.— 1453); PROPVST B03ANSK00A KRALJBVSTVA (1463).
33
papa ugarskomu kralju, »tako nevjeSti ovim stvarima, a ni prebrzi u dijelenju da ne bi shvacali, §to hi od takova podjeljenja (kniae) uzslijediti moglo. Znamo takodjer, §ta je kralj Toma protiv tebe u6inio protiv obce krScanske stvari sagrijeSio. Sjedamo se takodjer, da su (bosanski kralji) istu krunu od nalih predSastnika trazili, ali
pi§e
milosti,
i
je nijesu nikad dobili; a nili
bez casti
i
i
povodom njima
mi, kad bi je kojim
znanja tvoga, jer
svomu poslaniku u Ugarskoj,
si
pravo na nju prisvaja§<.
ti
kardinalu
Ivanu Carvajalu, koji
Matija§ uznemiren poradi dolazka bosanskih poslanika, te
mu
ne
podijelili, Isti
mu
bi
toga udi-
dan posla papa pismo bijaSe doglasio,
naloii,
da
da je
kralja umiri.
No
KaTarina Kosa&a, krauiga bosanska. SUka Giovanna BaUinya u
kapitolakqj g^alar^i ahka a Rima.
mu povjeri, da ga to6no obavijesti o stanju stvari, da hercega Stjepana opomene, neka ne prima u svoju oblast patarena, koje bosanski kralj iz svoje driave goni. Dok ujedno
je tako kralj
i
Matija§
svom iestinom
bjesnio protiv Stjepana
Tome, a uz
to
nemare6
za
juine iesti svoje driave vodio rat s njemadkim carem: bosanski je kralj provodio gorke dane, izvrgnut nasrtajima cara i
prisilio kralja, te je
Hit. pofj.
II.
III.
Muhameda
Turcima morao
II.
U
Bosnu turski paSa Hasan da kroz njegovu zcmlju provaljuju prcko
travnju doSao je u
dozvoliti,
J
matijaS korvin (1458.— 1490.).
34
# Save u vukovsku i srijemsku zupaniju. Na pocetku studenoga bijahu poslanici Stjepana govorahu vijedu, kako kraljevstvu kralju Tome, na 6elu im ninski biskup, u Mletcima pogibao od Turaka. Poslanici nudili su prijeti krScaninu, bosanskomu, pravovjernomu mleta^koj obcini, da uzme bosansko kraljevstvo u svoje ruke, a kralj ce ih pomagati u obrani svoje domovine. Ako pak ne bi obdina na to privolila, neka kralju dade bar dooruzja, da ocuva svoju djedovinu. U svakom slucaju pak neka mu oznaci voljno vojske i
i
i
jedno mjesto u svojim oblastima, kamo bi mogao poslati svoju zenu i porodicu, i kamo Obcina je 10. studenoga poslabi i sam se sklonio, kad bi ga skrajaja nevolja snaSla. milo 6uti, kralj pravi krSdanin (esse verum da je nicima odgovorila, kako joj je vrlo Christi fidelem),
(moderna
i
je pravovjerje
da
u novije vrijeme utvrdio krScanskim djelima
svoje
fidelissima et christianissima opera);
ali
njegova
kraljevstva
ne prima,
jer se
nada u bozju dobrotu i kraljevu vrlinu, mudrost i hrabrost, po kojima ce u osudnom dasu svoju drzavu sredno obraniti i odrzati, kako je dosad radio i kako su u prija§nja vremena prejasni predSastnici njegovi vazda 6inili. Oruzja i zaire neka kralj slobodno uzima u mjestima obcine mletadke, jednako moze se s porodicom blagom svojim preu njezine oblasti, kad bi ga nevolja snasla. SuviSe svjetuje obcina bosanskoga kralja, neka se gleda izmiriti sa svojim tastom, hercegom Sljepanom, jer nema sumnje, da bi i
seliti
to doprinijelo vationi stat
dobromu
um
stanju obojice
suorum).
pogibao
Mletacka je obcina uvidjala, kolika
dobe ne izmire
bone conser-
njihovih drzava (multum conferret
i
i
prijeti
kralju
i
i
hercegu, ako se za
slozno ne ustanu na obranu svojih zemalja od turske
Dne
sile.
5.
ve-
Ijace 1461. poslala je posebna poslanika, po imenu Pavla Maurocena, u Bosnu, da pokuSa u posljednji cas nagoditi zeta s tastom, kralja s hercegom; kad su zatim u drugoj polovici veljade stigli u Mletke poslanici hercega Stjepana, moleci uz ino, da se gospodar njihov smije u Casu skrajnje nevolje preseliti s porodicom i blagom svojim na otok Hvar, obcina je molbu najpripravnije usli§ala, ali je i taj put oditovala, da bi se najprije hercega dosko6ilo turskomu uplitanju u bosanske poslove, kad bi se izmedju kralja i
uzpostavila dobra sloga
nendam rabiem huius
(una
de principalioribus et utilioribus provisionibus ad quod inter ipsum ducem et regem Bossine
hostis esset,
conti-
bonum
concordium sequeretur). djalo, nije zabiljezeno;
jedino znademo,
da
je
prije
Bosni
mjeseci u
nekoliko
Sta se je poslije 26. veljace 1461. kroz
kolovoza
20.
Humu
i
1461. nestalo
zgakralja
Tome. Potonja prica kaze, da su ga 10. srpnja umorili sin Stjepan Tomasevic pod zidinama grada Orihovice na izvoru Une u Hrvatskoj. No ta prida, i brat Radivoj koju je zabiljezio hrvatski Ijetopisac Ivan Tomasic u sestnaestom stoljedu, vrlo je sumStjepana
da je Sljepan poginuo od svoga sina i Mletcima znali su 20. kolovoza jedino, da
njiva, jer nici. i
U
da je
est,
prijestolje
bosansko naslijedio
serenissimus rex Bossine anteactis
successit filius suus rex regni
Stjepan
Toma
sin
jamacno
strica,
je Stjepan
bi to javili
Toma
i
suvreme-
minulih dana umro,
njegov Stjepan Toma§evic (queadmodum notum
diebus
ab humanis
subtractus
est, et
eius loco
illius).
ostavio je za
sobom udovicu
VukKatarinu od
Katarinu, kcer hercega Stjepana
TomaSevica
od prve zene, a Sigismunda i izlozeno navalama vanjskih neprijateija, a raztrovano domacim smutnjama. Novomu kralju Stjepanu Toma§evicu, dim se je popeo na prijestolje, bila je najpreda briga, da vrati kraljevstvu mir i sigurnost od vanjskih duSmana. Obrati se zato na rimskoga papu Pia II., koji je vec otcu njegovu bio vratio dica,
i
troje
djece:
Stjepana
druge. Kraljevstvo bosansko ostalo je iza njega
milost
i
Ijubav
papu, govorahu
svoju, te
mu
mu
odkri
svoje
rane
k tebi i zapovjedi nam ovo u njegovo ime hamed misli dojducega Ijeta s vojskom na me nas
i
Poslanici
boli.
u ime svoga kralja ovako: »Bosanski reci;
bosanski,
kralj, tvoj
sin, sveti
doSav pred ode, posla
Obavijelten sam, da turski car Mu-
udariti,
i
da
je vec vojsku
i
topove
pri-
II
;
KRAU STJEPAN
TOMA§KVlfi (1461,
Tolikoj
pravio.
mogu
ne
sili
(Kastriotu) Arbanasa, da mi u
gora,
ali
— 1463.); PROPAST B03ANSK0GA KRAUEVSTVA
ja sam odoljeti s toga zamolih Ugre MletSane pomoc priteku. Jednako molim tebe; ja ne traiim i
Ako doznadu
a nece se ni Turei osmjeliti
sam samcat
Jurja
zlatnih
ne ce uzmanjkati tvoja
u
biti
na moje zemlje napasti, jer su
mnogim mjestima gotovo
gradovi na
znadu, da mi
zemljaci
i
Bo§njaci, da ne cu
35
i
i
bih rado, da moji oeprijatelji
priklonost.
(1463.).
ratu, hrabrije <5e vojevati;
u njih vrlo tegotni, a
ulazi
Tvoj predSastnik Eugenije ponudio je momu ocu krunu htio je podidi u Bosni biskupske crkve. Otac se ustru6ava§e, da ne izazove protiv sebe mrznje Turaka; bijaSe bo nov kr§canin, nije joS izagnao manikeja nedobitni.
i
i
(patarena)
prihvatio kr^dansku
mi krunu po§alje§
Od
pianuo.
moga oca
sam pak kao
kraljevstva. Ja
iz
dijete krlten,
pak se ne pla§im, dega se biskupe, §to ce biti znak, da
vjeru, sv.
i
sam
udio
i
latinsku knjigu
S toga
otac bojao.
je
me
ne ce§
ako
ostaviti,
bio
mu
da
naredio,
si
se poSlje ruci;
skupljeno
oniije,
to
ali
za
krizarsku
mletaikomu
nije
odziva, buduci
Cani drugdije misle, jer
navijestiti.
Sada ce§ valjda naci vi§e nakaniSe, kako se govori, rat Turcinu
izaSaljeS poslanika takodjer
mnom
Tim
podje na vojnu.
nacinom moze Bosna
se
obecavaju, da ce svaki od njih
mene
naputiti ga,
i
inace
ce
Slobodan, koji k njima odpadne.
propasti.
Prosti
um
Lako da ce puk,
trajati.
tvojom
odpasti,
volji;
prema seljacima po-
se
da 6e ona sloboda vazda ako ne vidi, da sam
seljaka ne razumije prijevare, te misli,
tim varanjem zaveden, od
biti
spasti,
Ijubezni
i
po
da i MletJo§ molim, da
u Ugarsku, koji ce moju stvar kralju preporuCiti
Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrdjava ;
da
bi rat
vojsku, a
vijecu bilo
zapovjedi, da se sada meni poSlje.
kazuju
6vrsto
tebe krunjen donijet cu pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za iivota
spremljeno u Dalmaciji u mletackoj
da sa
i
i^elim,
vlaScu oja^an
dugo odrzala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu trazio, a ne bi htio dalje podi, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo krSdanstvo radi moje obrane. Ali nezase
ni vlasteia nijesu
sitljivo
I
ne ima granica; poslije mene napasti i preko Kranjske i Istre potrazit
vlastoljubije
podSinjenu
o Rimu cesto govori,
te
mu
onanio srce tezne.
ljevinu osvoji, naci ce najprikladniju
Ja prvi o6ekujem
sudbinu.
Ovako
buru,
misli
a
za
neprijatelj
rekao, da nije bilo prijavljeno,
predSastniku Nikoli
zemlju
mnom i
;
de
ono, Ito
da ne
bi
vjerujete
i
pomognete,
glasuje Stjepan;
Papa Pio
koji
ti,
II.,
i
mene
s
si
i
Ugarsku
Italiju,
koju
Dalmaciju,
i
kr^dana moju kra-
Mletiani
ostali
i
narodi
okusiti svoja
obznanjujem, da ne bi jednom
nemarnosti obijedio. Moj je otac tvomu krsdanstvo je
na svoju veliku
stup Grcke. Sada ja o sebi proridem; ako
spasit du se; inade du propasti
otac kn^canstva, podaj savjet
vec prije uvjeren o pravovjerju
i
i
mnom
sa
drugi.
Ovo
i
ti
do-
pomocc
bosanskoga
kralja,
pomno
je negdje
sluSao govor njegovih poslanika. On, koji je sav svoj vijek sproveo smiSljajudi
osnove protiv Turaka
svladati.
zeli
mjesta, da izpuni svoju zelju.
najzgodnija
MIetcima udes Carigrada proricao;
i
ce
Ako on nemarom
izkusih, tebi
Stetu izgubilo carski grad, stolicu patrijarSije
mi
i
Ugri
na
de
MIetcima,
i
izvodedi
shvacao znamenitost Bosne za krSdanstvo, rado se je odazvao
molbama Stjepana Toma^evida, pade je namah poslao svoje poslanike u Bosnu, da u svemu kralja pomazu, da ga u ime njegovo ovjendaju kraljevskim vijencem. Za boravka poslanika kod pape gledao je kralj Stjepan TomaSevid, da se kod kude sa svima i
protivnicima svojima izmiri,
godi se najprije nije za
sa
i
da
udini
dobar sklad u
madehom svojom, obudovljelom
U
ditavoj driavi svojoj.
kraljicom
to
ime na-
Katarinom, s kojom se
odeva 2ivota najbolje pazio; on je primi za pravu majku svoju, a ona njega za kako bi se sporazumio i s otcem njezinim, her-
sina svoga. Iza toga nastojaSe ozbiljno,
cegom Stjepanom. Taj
bijaSe u onaj das zapleten
u borbu
s
hrvatskim
Spirandidem, s kojim se je otimao za Klis, te bijaSe skloniji miru, nego
banom Pavlom li
za £iva Stje-
hcrcegom, te ved malo zatim nalazimo Stjepana Vukdida u gradu Bobovcu uz kralja Stjepana TomaSevida. Tom
pana Tome.
I
tako dodje brzo do sporazumka medju
kraljem
i
matijaS korvin (1458.
36
— 1490).
svoma
posluzenja, koja posluzi kruni
kraljevstva na§ega«, sve zemlje
jo§ od kraija
stricu,
Tome, poimence grad Komotin u Luci
povelju podkrijepi
i
i
Te§anj u Usori.
grad
herceg Stjepan sa svojim sinovima
i
stolni
U
Stjepan
kralj
TomaSevic u grad
virna
i
prava
mu
gradove, podijeljene
i
Dotiinu
bracom, zatim vojvoda Petar
Pavlovic, sin IvaniSa Pavlovida, vojvoda Pavao KIe§ic, vojvoda
Pavao Cubretic i drugi. Iz Bobovca podje
njegova
knezu Radivoju, »za
prilikom potvrdi kralj Stjepan
IvaniS Vlatkovic, vojvoda
Jajce, koji
odabra za glavni
i
grad kraljevstva svoga, jer je Bobovac u to bio sve viSe izvrzen turskim navalama.
gradu Jajcu sabirahu se takodjer vlastela bosanska; bijahu tu poglaviti velmoze
svih
iz
strana bosanske drzave, kao vojvoda Petar Pavlovic, vojvoda Tvrtko Kovacevic, vojvoda
Petar
KleSic,
vojvoda
Pavao Cubretic, vojvoda Vukid Tih5iknez Vladislav Vukovic, knez Marko Dragisid i knez Radoje Vlatkovid, vojvoda
Ivani§
novic, vojvoda Ivan Santic,
Herceg Stjepan Vukcic ne mogaie sam glavom doii, no zato posla u Jajce Vlatka. Malo zatim dodjoSe u Bosnu poslanici pape Pia II., Stjepan mjeseca studenoga kralj Toma§evic prvih dana u nazo6nosti mnogih bi na to a za bosanskoga kraija. Po zelji novoga velmoza kraljevstva i poslanika papinskih ovjencan kraija proglasi na to papa Pio II. 7. studenoga 1461. sv. Gregorija cudotvorca zagtitnikom posljednji kralj bosanski, koji bi kraljevstva bosanskoga. Stjepan Tomasevic bijaSe prvi okrunjen s dozvolom rimske stolice. Po svoj prilici zastupao je poglavicu crkve katoiiike pri krunisanju ninski biskup Bozo, kojemu bija§e Pio II. pismom od 5. studenoga Vladimiric.
svoje sinove Vladislava
i
i
i
da navijeSta u Bosni kri^arsku vojnu protiv nevjernih Turaka, sluCaj, kad bi Turci u samu Bosnu
nalozio,
to
se
podijelivsi
ime obsezan naputak, osobito za je
krunisanju
pri
kraija
Stjepana
TomaSevica pokazala
mogao
provalili.
lijepa sloga svih
mu
U
u
obce
staleza
i
punim pravom Mletcima pohvaliti, »da je bio vjencan uz slobodnu privolu svih velmoza gospode bosanske uz najvece odobravanje< (libero omnium suorum principum et dominorum regni ipsius consensu, maximoque applausu et alacritate). Steta samo, da se ta sloga bosanske gospode Bosna bi mozda dodekala srecnijih dana. No sada bija§e vec nije mogla prije poluditi sve prekasno; sudbina Bosne bija§e vec odluSena. Malo dana iza krunisanja stigoSe u Jajce na kraljevski dvor dubrovadki poslanici Paladin Lukarevic >s poctenimi darmi Sastmic od svoje obcine, moJaketa Gundulic ledi kraija, da obnovi stare sveze s Dubrovnikom i da mu potvrdi sve darovnice povlastele
bosanskoga kraljevstva,
te
se je zato
kralj
s
i
i
;
i
i
i
TomaSevic, koji se je ponosito pisao
velje svojih pred§astnika. Stjepan
»kralj
Srbljem,
Humsci zemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam, k tomu«, rado ugodi zeljama Dubrovcana, te im uz privolu nabosanske 23. studena 1461. izdade povelju, kojom im potvrdi Primorje i
Bosni, Primorju,
Usori, Soli, Podrinju
zo6ne vlastele Konavle,
i
sve
i
ostale
trgovaca u svojoj
darovnice
U
svojih
pred§astnika, a
doba uredjivase
uza to
i
uredi
prilike njihovih
dubrovackim poslanicima i druge neke stvari. Pismom od 25. studenoga iste godine obeia, da ce Dubrovniku Ito prije iz svoje komore platiti dug svoga otca Toma§a, naime »srebra dvi sti i pet litar i osam unac«; isti dan podijeli dubrovackim trgovcima slobodu trgovanja u svom vladanju, zapovjedivSi >slugam kraljevstva svoga, vojvodam, knezovom, zupanom, carinikom, i svake vrste vlastnikomc,
drzavi.
isto
s
da ne Cine dubrovaCkim trgovcima
obreCe nadalje, da ce Dubrovniku
platiti
dug
kraija
»nijedne novSine
Tvrtka,
i
napokon
ni
bezakonja*
;
odredi, >da di-
i da se sprate po na§em rusagu«. U isto doba, kad je Toma§evic uredjivao odnose svoga rusaga prema Dubrovniku, desili su se njegovi poslanici u Mletcima. Oni javiSe obcini mletaCkoj krunisanje kraljevo i oCitovaSe joj neke Jelje i molbe njegove. Najprije je moljahu, da kraija bosanskoga imenuje gra-
nare dubrovaCki hode slobodno
kralj Stjepan
djaninom svoje obdine,
i
da
mu
nadalje dade jednu pristojnu kudu u Mletcima, a drugu
u Zadru; osim toga moljahu obdinu, da Bosnu obskrbi Dovcem, oruzjem
i
puikarima za
I
KRALJ STJEPAN TOMA§EVI(f (1461. turski rat,
mogao oteti
i
da kralju ustupi jedan
pobjeci;
mu
— 1463);
nadalje,
da
mu
PROPAST BOSANSKOOA KRAUEVSTVA (1463).
grad u dalmatinskom primorju, u kojj
obcina dopusti ratovati
neki grad hrvatski, za koji se je jo§ pokojni
s
bi
u nevolji
banom Pavlom ^piraacidem
Stjepan
Toma
otimao;
hercega Stjepana boravljahu oootn prigodom u Mletcima.
I
i
napokon
da hercega Stjepana lijepim rijedima pohvali, §to se je izmirio sa svojim kraljem. slanici
37
I
po-
oni se pohvali^, da je
Stjepan Toma5kvi6, posljednji kralj
boucsk!,
kle£i
SUka
B*
pred Spsuteljem.
Aaya o Strosamayerovq]
g:al*rvii
alika a Zagraba.
gospodar njihov sklopio mir s bosanskim kraljem, opisivahu nadalje opasnost, koja prijcti tulahu hrvatskoga bana Pavla Spiranrusagu hercegovu; no najiivljim bojama crtahu Herceg dida. Pripovijedahu, kako je proSle godine turska sila pritisnula hercegovu zcmlju. zapovjcdi je traiio pomoci u kralja MatijaSa Korvina; no Uj zapletcn u borbc u Ceikoj, i
MATIJA& KORVIN (1458.
^8
banu Pavlu,
*da
dukata;
ih
piti
mir
pana
taj i
pomogne primi,
platiti
Tome
ali
hercegu.
—
Herceg Stjepan
1490.).
bija§e
harad od 40.000 dukata.
No
banu u
s
i
3000
Turdinom
sklo-
ne bija§e dosta. Iza smrti kralja Stje-
ni to
bosanskomu rusagu jedan grad
ote ban Pavao
ime poslao
to
herceg morade
ostade kod kuce, a nevoljni
drzi
i
ga svedjer,
ter je
sada
Herceg s toga moU s herceg prinudjen, da tako kralj bosanski, kao MletCane, da mu dadu nesto pu§kara, a bana da hranom ne pomazu. Mletacko vijede molbe kraljeve i hercegove. Kralju podijeh dodu§e 1. prosinca odbi najvecim dijelom mletaCko gradjanstvo, no ni§ta viSe; a glede bana §piran6ica dozvoli kralju i hercegu, Ostrovicu, jer su pcd njida rade s njim §to hoce, ali da ne diraju u gradove Klis hovom zaStitom. Ni protiv turske sile ne dadoSe im Mlet^ani pomoci, nego se lukavo banom.
ratuje
i
i
izpriiaSe izraziv nadu,
da ce odsad sloznoj Bosni
biti
Iak§e suzbijati neprijatelja krScanstva,
a uza to ih uputise na ostale kr§canske vlasti u Evropi.
Na koncu
1461. bija§e Bosna zaista prividno
slozna
primirena.
i
Ali
njoj
na
sje-
od pada Smedereva mrzio je kralja Stjepana Tomu veru mrdio sina njegova Stjepana; a sada planu gnjevom, kad mu stize vijest, da je papinski poi slanik stavio Stjepanu Toma§evi6u kraljevsku krunu na glavu. Smatrajuci, da kraljevstvo Matija§. Jo§
se je kralj
sv. Stjepana, i da je bosanski kralj njegov kletvenik, bijase mu papa krunisanjem priznao nezavisnost kralja Tomasevica i samosvojnost drzave bosanske. Saznav§i za sve to papa Pio II. posla 21. sije6nja 1462. Matida ga u milost svoju primi. ja§u pismo, moleci ga, da se s bosanskim kraljem izmiri,
bosansko pripada kruni vrlo nemilo, §to
je
i
Da
bi srce Matija§evo
smeksao, obrati se papa pismom
Viteza, najodliCnijega savjetnika kraljeva, a
u
isti
mah
i
je
na varadinskoga biskupa Ivana i
Ivan
kardinal
Carvajal, ne-
davno jo§ poslanik papinski na ugarskom dvoru, pisao kralju Matija^u, da ugodi papinoj ielji. Podjedno poruci Pio II. kralju Stjepanu Toma§evicu, neka po^lje svoje poslanike kralju Matijasu, koji bi ga ublazili
Kralju MatijaSu
da pomaze Bosnu u borbi s Turcima. mu stigo§e pisma papinska
sklonih,
i
ne bijaSe ba§ drago, kad
i
poslanici
bosanski. Ljuta se borba zametnula u duSi njegovoj; u jednu ruku ne htjede se zavaditi s
papom, glavom kr§canstva
goditi s
i
carem Fridrikom, a u drugu
svojim toboz neharnim podanikom. najjasnije u odgovoru, §to
ga je ba§ u
prijateljem svojim, koji bija§e
Ta
mu
teiko izmiriti
nutarnja borba
i
se s
par nastojao na-
bosanskim kraljem,
neodlucnost MatijaSeva o6ituje se
ga je malo zatim poslao papi Piu
pefiuvski biskup Ivan Cesmicki, spoti6e papi, sto je
taj
II.
U
pismu, §to ga je sastavio
onako lake ruke oprostio
kralju bo-
sanskomu primio ga u krilo crkve, kao da se vise ne sjeca tolikih zala, Sto ih bijahu nedavno podinili otac i sin kraljevstvu ugarskomu i cijelomu krScanstvu. Jol ja6e iztiSe svoje negodovanje s toga, §to je papa dao bosanskoga kralja po svojim poslanicima kruniti, zatim Sto je osnovao u Bosni nove biskupije i poslao sredstva za utvrdjivanje zemlje. Napokon zakljuCuje: »Molimo dakle vaSu svetost, da popuStanjem svojim ne hranite vi§e pouzdanje ovoga dovjeka (bosanskoga kralja) pak ako su vasi poslanici unato6 va§oj zapovijedi §to uCinili, dajte opozovite; naro6ito one stvari, za koje se cini, da spadaju pod nase pravo, prepustite nama U ostalom kako god da su stvari dosad izpale, mi demo ipak opomene va§e svetosti sluSati i primit cemo kralja milostivo, jer nas ba§ sada po svojim poslanicima moli za oproStenje; ali uz pogodbu, da u budude svoje obveze vjernije izpunjava i da udinjeno popravi daljom poslu§nosti<. Podjedno nalozi MatijaS svojim poslanicima, koji su i§li na papinski dvor, da Pia II. upozore na pravo Ugarske glede Bosne, buduci da on mozda s nepaznje dini takove stvari, s kojih se bosanski kralj usmjeluje o torn snovati, da se posve odijeli od Ugarske. Jo§ u svibnju 1462. desili su se poslanici kralja Stjepana TomaSevida na ugarskom dvoru. Poslanik mletacki Petar Thomasius javlja 27. svibnja svojoj vladi, da kralj Matija§ jo§ uvijek nije ni§ta zakljudio s bosanskim poslanicima, ali se pouzdano nada, da ce se sve tezkode s novcem ukloniti. I zaista malo zatim uspjelo je podpuno izmirenje. i
;
.
.
.
KRALJ STJEPAN T01IA§EVl6 (1461. te je jo§ iste
1462. darovao Stjepan TomaSevid
godine
vaca, da
uzmogae
izmedju
Bosne
— 1463); PROPAST BOSANSKOGA
izkupiti
krunu
sv.
KRAUEVSTVA
kralju
Ugarske nijesu poznati; no jamadno je ugarskomu kralju veliku svotu novaca, a uza to
39
MatijaSu lijepu svotu no-
Stjepana od rimskoga cara Fridrika kralj
i
(1463).
III.
Uslovi mira
Stjepan TomaSevid
morao platiti ustupiti mu neke gradove u bosanskom kraljevstvu, u koje je MatijaS namah smjestio svoje posade. SuviSe morao je Stjepan TomaSevic sklopiti savez s MatijaSem za zajednicku obranu od turske sile, obecati, da ce s turskim sultanom prekinuti svaki snoSaj i napokon zakratiti mu godiSnji danak, §to ga je dosad njemu pladao. U isto doba, dok se je Stjepan TomaSevic mirio s MatijaSem, nastojao je u drugu i
i
ruku, da §to jace katolicku milost pape Pia
II.
u svojoj driavi
vjeru
sucut ostale krScanske
i
utvrdi, nadajuci
Evrope.
Kako
posljednjih godina napredovala, pokazuju pisma pape Pia
je
se tako trajno steci
katolidka
vjera u
Bosni
od 23. ozujka 1462.Jednim pismom dozvoli papa oprost svima vjernicima, koji bi u odredjene dane polazili crkvu sv. Katarine, u kojoj se je po predaji duvalo tijelo sv. evangjeliste Luke; drugim pismom podijeli opet oprost svima vjernicima, koji polaze crkvu sv. Jurja u Telnju, sagradjenu od kraljeva strica Radivoja Kristida (Krstica); trecim kralju Stjepanu.
No
II.
pismom napokon
istoga dana posla papa takodjer pismo
svomu poslaniku
dozvoli kudni zrtvenik
nadbiskupu spljetskomu Lo-
mu, da sabire kriiare i novaca, te da ih hercegu Stjepanu, ako bi im uztrebalo za rat s Turcima. predade kralju TomaSevicu Dok je kralj Stjepan Tomasevic revnovao za vjeru katolidiku sklapao savez vrincu,
za Bosnu,
i
zapovjedi
i
i
s
ugarsko-hrvatskim
bosansku drzavu. domovinu,
trazili
koja su silom
kraljem, spremala
se
je
Brojni patareni, koji
su
jo§
morala
prigrliti
"potajno doglasivala Turcima
tt
Patarenska
vlastela,
zamijeniti rimski
Muhamed
teljima.
i
bura, koja
Stjepana
za
Tome
u turskim pokrajinama; a tako
naSli su zaStite
i
polagano
rimsku
vjeru,
da
cam Muhamedu
saduvaju svoje
II.,
zakon sa musulmanskom II.,
saznav§i od njih
i
vjerom,
svojih
samo da
se
isto
i
mnoga
vlastela,
na bosanskom dvoni.
vjere, nijesu se
kratila
osvete svojim progoni-
uhoda, §to je sve
sam o tome
Sevid sa kraljem MatijaSem ugovorio, odIuSi najprije se
morali ostaviti svoju
plemenStine, svedjer su
§ta se sve radi
primorana jednom odreci se svoje narodne
napokon oborila
je
kralj
Stjepan
uvjeriti.
Toma-
Jednoga dana
Toma§evica poklisar cara Muhameda IL, zahtijevajudi od njega obidni danak. Kralj, vjeran obecanju, §to ga bija§e zadao kralju MatijaSu, a ohrabren papinim poslanikom, uzkrati cam duzni harad. Grdki Ijetopisac Laonik Chalcocondylas pripovijeda, da je kralj Stjepan TomaSevic odveo turskoga poslanika u svoju pripravljen. komoru pokazav mu skupljeno blago progovorio: >Eto harad je skupljen No nije mi ni na kraj pameti, da posljem cam toliko blago, i da ga se sam liSiiti. Jer ako car na mene s vojskom udari, lak§e cu mu se oduprijeti, ako budem imao novaca; ako bi me pak nevolja sna§la, te bi morao u drugu zemlju pobjedi, iivjet cu uz to blago mnogo udobnije«. Poslanik odgovori kralju: >Lijepo bi doduSe bilo dastno, da toliko blago ostane u tvojim rukama, kad ti ne bi time krSio svetinju ugovora. Ne znam, bude§ osvanu na dvoru kralja Stjepana
i
i
i
li
srece od toga blaga imao; bojim se medjutim, da ce
biti
obratno*.
Doznav car Muhamed II., da mu je bosanski kralj uzkratio danak, planu silnim gnjevom odludi ga grozno kazniti. No kako je u onaj das imao posla na drugim stranama, narodito u VlaSkoj, odgodi svoju osvetu do proljeda dojdude godine 1463. Kralj je Stjepan TomaSevid znao dobro, §to ga sada deka, te se je svima silama spremao, da odvrati od svoje drzave prijetedu buru. I papa ga pomagaSe po mogudnosti. Ved 11. prosinca 1462. imenova Pio II. modruSkoga biskupa Nikolu svojim poslanikom u Bosni, poizkustvo njegovo, da ce biti na pomod bosanskomu uzdavajuci se u osobitu mudrost kralju njegovim velmozama. O pripravama, Sto ih je bosanski kralj dinio kroz zimu, nema podataka; poznato je samo njegovo dopisivanje s mletadkom obdinom. Iz jednoga dopisa mletadkoga vijeda od 15. sijednja 1463. doznajemo, da je kralj MatijaS putio i
i
i
MATIJA§ KORVIN (1458.
40
bosanskoga* kralja Ijadi desili
i
— 1490.).
hercega Stjepana, da se medjusobno
i
U
zajedno njega pomazu.
su se poslanici kralja Stjepana Toma§evica u Mletcima, moleci ih
ve-
za pomoc.
Bosanski su poslanici govorili vijedu, kako je njihov kralj saznao od jednoga sultanova vijecnika, da car Muhamed misli, pokle osvoji Bosnu, Hum i Dubrovnik, preko Istre
na Mletke, Poslanici su nadalje
udariti
Mletcima predlagali savez
Bosnom
s
protiv ne-
da poSlju ne§to oruzja, Sto je za krizare pripravljeno stajalo u Dalmaciji, i nekoliko puskara, napokon da prime Bosnu budi u mir u rat s Turcima. Mletacko vijece pokaza se u svom odgovoru od ili primirje, budi 28. veljace posve hladno; ono dozvoli doduse, da se Bosni dade negto oruzja iz gradova dalmatinskih, ali savez protiv Turaka odbi napre6ac, uputiv poslanike, da traze pomoc u prijatelja kr§canstva, a
uza to su
kralja ugarskoga, cara
njemaikoga, kralja 6e§koga, a naroCito u pape
brovnik obracaSe se bosanski
sama u
velikoj
TomaSevica, da
bosansku
sa svojim
dade vojnika, odbi
pokazala spremna primiti u
pomagati
kralj
joj je prijetila
nevolji, jer
mu
ih molili,
svoj
gospodu
Pia
velmozama za pomoc; no
jednaka
dodu§e, jer
pogibao kao ih
i
la
Bosni.
II.
I
na Du-
obcina bijage
Molbu
kralja
sama trebala; no zato se je Tako isto bijale pripravna medju inim poslala Radivoju
je
grad bosanske bjegunce.
oruzjem
prahom,
i
te
je
Krsticu (Kristidu), kraljevu stricu, neSto topovskoga praha u KreSevo.
U
pocetku proijeca 1463. stade u Drinopolju skupljati vojska cara Muhameda. Kralj Stjepan TomaSevic, videci, kolika se sila na nj sprema, a ostavljen od svega Posla zato poslasvijeta, Ijuto se pokaja, §to bijale pro§le godine caru danak zakratio. to se na
nike u Drinopolje, da milost njegovu izprose
i
poslanstvu pi§e odevidac Mihajlo Konstantinovic
petnaestgodi§nje primirje izmole. iz
Ostrvice ovako:
>U
O
to vrijeme
tom i
bo-
od cara Mahometa primirje na petnaest godina. A car je odmah poslao po vojsku, da bude gotova da ide k Drinopolju, ali nitko nije znao, kuda 6e da se okrene s ovom vojskom, a poslanici bosanskoga kralja morali su cekati na odsanski kralj molio je
i
govor. A i ja ne znajudi, zaSto se sva ta vojska skupila, tada sam se sludajno nasao u jednome podrumu u carskom dvoru, u kojemu su bill carski novci i blago, i to tim povodom, §to je mojemu mladjemu bratu bila preporuCena blagajnica, a on odtud nikamo ne ide. Kako je dakle on sam bio, bude mu tjeskobno, zato posla po mene, da dodjem k njemu i da tu s njim posjedim. Ja ne oklijevajuci otiSao sam k njemu; ali
odmah za mnom dodjo§e u istu komoru najvisi carski savjetnici Mahomet paSa Izak samo njih dva. Kada je to moj brat opazio, rece mi to, a ja, kako nijesam viSe mogao iz one komore izaci, a da me ne spaze, sakrijem se iza sanduka. A kad su oni i
pa§a,
do§li,
moj brat prostro im je sag, a oni sjedoSe jedan do drugoga i po5e§e se savjebosanskoga kralja tiie. Tada reCe Mahomet pa§a: »Kako nam valja udiniti,
tovati, §ta se
demo odgovoriti bosanskomu kralju?« Izak pa§a odgovori mu: »A kako drugiije, cemo njemu primirje za petnaest godina, pak cemo namah ne gubeci vremena poci za poslanicima, jer ako drugdije udinimo, ne cemo moci nikako zadobiti bosansku zemlju, jer
§ta
dat
je to zemlja brdovita, a
gospodu;
im
te de
primirje,
demo
k tome imat ce
i
ugarskoga kralja u pomoc, pak
i
Hrvate
i
drugu
se tako priugotoviti, da im poslije ne
da oni mogu
otici
odavle u subotu, a
cemo moci niSta uciniti. Zato dajte mi cemo za njima podi u srijedu, pak
dodi do Sitnice blizu Bosne, a odtud jo§ nitko ne ce znati, kuda
car
misli okre-
savjet zakljudi§e, te izadjose na polje iz toga podruma i odoSe k caru. u detvrtak u jutro obrekao im je car primirje na petnaest godina, tako kao Sto su iskali, to da se pravo i vjerno obdrzava. A ja sutradan u jutro odoh k njima u
nuti«.
I
tako
taj
Poslije toga
i
—
rekoh: »Mila moja gospodol imate li primirje s carem ili nematepc mi odgovori§e ovako: »Hvala gospodu Bogu, sve smo ugodili onako, kako smo zelili*. A ja im opet rekoh: >Na moju vjeru, nemate vi nikakvog primirja*. Stariji od tih poslanika htio je od mene jo§ viSe da izpita, ali mladji nije mu dao, drzedi da ja od njih samo §alu zbijam. Poslije toga pitao sam ih: »Koga dete dana vi odavle odila-
njihov a oni
Stan
i
KRAU
STJEPAN T0MA§KVl6 (1461.— 1463); PROPAST BOSANSKOGA KRAUEVSTVA
A
ziti?«
jedu, i
oni odgovoriSe:
to sve
i
do Bosne,
>U ja
subotu<.
vam
A
istinu
ja
(1463.).
4c
im rekoh: »A mi (5emo za vama podi u
kazem, pamtite
Ali oni su se
to<.
tomu
sri-
smijali,
tako ja poslije toga opet odoh od njihc.
U pjeSaka
to se sastade
u Drinopolju golema vojska
mnogo pomodnih
i
ieta
sluga, koji su
i
turska, brojeci
150.000 konjanika,
vojsku dvorili. Car
Muhamed
silnom vojskom na Bosnu brzo nahrupiti, te kralja Stjepana Toma§evi<5a
s torn
II. i
sila
odIu6i
hercega
kakova pomod budi od Ugarske, budi s koje druge strane. medjutim drzaSe tajno Car svoju namjeru, priobciv ju tek prvim svojim doglavnicima. Ba§ zato dozvoli bosanskomu kralju primirje na petnaest godina, da ga zatede nepripravna. Bududi da je svoju namjeru driao tajno, pobojao se i kralj Matija§, da de turska sila udariti mozda taj put na Beograd i Ugarsku. U tom ga utvrdi Stjepaoa svladati, prije nego §to im uzmogne
sam Muhamed,
stidi
pod srbskim paSom Alibegom prema i zaprijeci, da ne dodje u pomod bosanskomu kralju. Cim su u subotu bosanski poslanici krenuli kudi svojoj, da navijeste svomu kralju primirje, namah se slijedede srijede podize Muhamed II. s golemom vojskom svojom iz Drinopolja, te podje preko Skoplja Vucitrna k Sjenici na bosansku medju. Prednje i
Savi,
poslavSi jedan dio svoje
vojske
da ondje kralja MatijaSa zabavi
i
dete turske vojske vodio je
Tvrtko Kovadevic.
najprije u oblast Podrinje, kojom upravljaSe tada vojvoda Taj bijase netom duo od bosan^kih poslanika, da je sklopljeno pri-
Predade se zato caru, koji mu dade odZauzev Podrinje provali car u pravu ili gornju Bosnu, »u kraljevsku zemlja<,
ne bija§e nimalo spreman na odpor.
sjedi glavu.
kako
pa§a, imajudi uza se 20.000 lakih konjanika. PreSav
medju dodje
car bosansku
mirje, te
Mahomet
ju zove Mihajlo
iz
Ostrvice, koji je za toga rata
najznatnija tvrdjava stolni grad
Ved
sluiio u turskoj vojsci.
Tu
bijaSe
Bobovac, koji je kroz toliko vremena sredno odolijevao
stigoSe prednje dete Mahomet pa§e pod Boglavnom vojskom pred grad, koji je branio knez Radak, nekad gorljiv pataren, a sad od nuzde katolik. Bobovac bijaSe tvrd grad, te bi mogao bio i dvije godine odolijevati turskoj sili. Sam Muhamed uvidi, da ne bi mogao tako lako la] grad uzeti; zato dade velike topove pod njim lijevati, da ga pretvori u prah pepeo. No toga mu nije trebalo. Ved tredi dan podsade predade mu pritajeni pataren Radak taj branik citave Bosne, po§to mu bijaSe obecana nagrada, ako svoga kralja izdade. Zauzev grad podijeli Muhamed iitelje na troje: jedan dio ostavi u gradu, drugi pokloni svojim pa§ama i vezirima, a tredi dio posla u Carigrad. Medju zarobljenicima bila su i ona dva poslanika, koji bijahu nedavno u Drinopolju. Sastav^i se s Mihajlom iz Oitrvice, sjedahu se njegovih rijedi, ali je ved bilo kasno za nebogel Izdajicu Radaka stize zasluiena kazan. Kada je malo zatim od cara Muhameda zahtijeva^, da ga nagradi za predaju grada, otrese se ovaj Ijutito na nj rekavSi mu: >Nevaljande jadnil ti, koji svomu gospodaru od jedne vjere nijesi bio vjeran ni odan, kako de§ meni Turdinu biti vjeran?<, pak namigne krvniku, koji mu odrubi glavu. Jo§ danas pokazuje se na putu iz Sutiske u Borovicu golema stijena Radakovica, gdje da je nevjerni Radak od tur-
svim
turskim navalama.
bovac, a
sutradan
19. svibnja
dodje sam car
s
i
i
skoga mada poginuo.
Kad s
blagom
car Muhamed dolao pod porodicom svojom sklonio u
je i
grad bijaSe ved
prve
godine
ondje smijeraSe skupljati
svoga
vojsku
i
Bobovac,
kralj
a obci strah
vijest, I
da je
tvrdi
TomaSevid
bijaSe
grad Jajce na uioku Plive
u Vrbas.
vladanja
odabrao za stolno mjesto,
te
dekati
na pomod evropskih
uzdano, da ce se tvrdi Bobovac bar koje vrijeme odrzati.
Bosni grozna
Stjepan
tvrdi
Bobovac u turskoj
vlasti,
No
se
Taj
ga utvrdio;
vladara, nadajudi
se po-
kad se malo zatim raznese po
sve se prepade
i
izgubi srdanost»
samo o tom, kako de udi u milost novome nesredne domovine pobjedi. I sam kralj, videdi
trepet zavlada. Jedni su mislili
gospodaru, drugi optt, kako de iz svoje da ne moze ni vojske skupiti, a kamo li Turdinu se Hrvatsku ili u koji dalmatinski grad pod mletadkom
odrvati, miSljaSe jcdino vlasti.
Ali
i
o bijegu u
zato bijaSc ved prekasna
matijaS korvin (1458.— 1490.).
^2
• Car Mubamed.ri., zauzev Bobovac odluCi obcu smetnju i stravu upotrebiti, da Bosnu sasvim sku^i. Namah posla Mahomet paSu s prednjim 6etama na Jajce, da grad zauzme Do§av Mahomet do Jajca saznade, da kralja Tomai kralja Stjepana Tomasevica zarobi. u njemu nema, nego da je pobjegao, i da nema uza se nikakvih sluzbenih Ijudi. Podje zato za njim u potjeru bojeci se, da mu ne bi umakao. Kralj je Tomagevic u noca sabrati to iz Jajca kroz Doljne kraje bjezao prema Hrvatskoj, nastojeci danju §evi6a
i
bar neSto vojske, da Turcinu odoli. No Mahomet paSa slijedio ga je uzastopce i nije mu dao odahnuti. Bjezeci pred Turcima dodje Stjepan Tomagevic u tvrdi grad Kljuc, i
u podne kroz kratko vrijeme odmoriti. No namah za njim stigli su turski konjanici i ja§ili su oko grada ne sluteci, da je kralj u njemu. U to izadje iz odade za novae Mahomet pa§i, da je sam kralj na§ao utoCiSte u grada jedan nitkov Klju6u. Mahomet obkoli grad sa svih strana i stade na nj udarati, Kroz cetiri dana traja§e podsada. Bojeci se medjutim, da tvrdoga grada ne bi ipak mogao uzeti, pode ugohtjede se ondje
i
varati s kraljem. ZaklinjaSe se
mu
se predade. Napisa
pa6e
i
i
mu
obecavaSe mu, da
mu
pismo, kojim
ne ce niSta
zajam6i zivot
mu
samo neka
uciniti,
slobodu.
i
Kralj Stjepan'
Tomagevic, kojemu ponestajase u Klju6u hrane i zaire, odlu^i napokon, te predade sebe Mahomet begu, pouzdavgi se u njegovo slobodno pismo i u milost i gradsku posadu cara i
Muhameda. Slavodobitno pohita sada Mahomet beg
sinovcem njegovim, djeiakom od
Muhamed
Car
bijage
II.
grada videdi, kolika se je klonuge takodjer
duhom
i
sila
sa zarobljenim kraljem, stricem
pred svoga cara
trinaest godina,
u to nakon pada Bobovca dosao pod na njih oborlla, a ostavljeni od kralja
samo o svom
migljahu
spasu.
Cim
i
nemilost, zamolivgi
ga samo, da im dopusti
i
Jajce. i
toga
Zitelji
drugih velmoza,
su zamijetili, da se sultan
primide njihovu gradu, poslage naodliCnije gradjane pred njega, te milost
gospodara.
i
mu
se predadoge na
po starim obidajima
dalje
i
za-
bodi,
Muhamed usliga molbe Jaj6ana, samo tim druge gradove na predaju sklonio. On im obeca, da ce ih ostaviti na slonjeu gradsku tvrdju. Muhamed zaista pogtedi Jajce a na to ga zitelji pustige
gove
zitelje;
konima da bi
Jivljeti
i
gradom svojim
i
samo sinove odliCnijih porodica medju svoje vojvode.
Padom Bobovca,
najglavnija
mjesta
turskoga.
i
zarobi, te
Klju6a, najglavnijih
ih
neke
gradova gornje
Vec
10. lipnja
pridrzi za se, a
Bosne
znalo
i
druge
doljnih kra-
se je u Mletcima,
vojska provalila u bosansku driiavu, te zauzela najveci dio kraljevstva
je silna turska
robstva
Jajca
bosanske drzave odlu5ena.
jeva, bijage sudbina
i
i
i
razdijeli
»da
Lukavi
upravljati.
i
gradove,
Nesredni
pa^e
i
sam
Stjepan
kralj
kralj
bosanski da je dopanuo
Tomagevic, drkcuci za svoj
zivot,
groznoga
pomagage
sam caru Muhamedu, da oblada ostalom zemljom njegovom. Qn izdade, prinudjen od sultana, zapovijed svim vojvodama i zapovjednicima svojih gradova, da predadu gradove i tvrdinje u turske ruke. Tako dospije u jedan mah za osam dana preko sedamsada
deset manjih
i
vecih gradova bosanskih u vlast turskoga sultana
U
najglavnije tvrdinje
gradove stavi sada Muhamed II. posadu od janji^ara, i dade joj za glavara poturcenoga Srbina Mihajla Konstantinovica
svoje posade; u grad ZveSaj nedaleko od Jajca smjesti
i
Ostrvice, vige puta vec
spomenutoga
Ijetopisca o vojni
Muhamedovoj u
iz
Bosni.
dana mjeseca lipnja bijage Muhamed zavladao velikim dijelom bosanske mnoge gradove i zarobio kralja Tomasevica. Drzave bosanske bijase tako pozorigta, a Bosna postala je pagalukom turskim. No Muhamed ne bijage time
Prvih
driave, posjeo nestalo
s
zadovoljan.
On
odlu6i
sve zemlje
bosanske
spremage na dalju vojnu, da zauzme jog one Podijeli s toga svoju vojsku
na
tri
dijela:
drzave
skuciti
pod
svoj jaram, te se zato
ne mogase dosad osvojiti. dio povjeri tesalskomu namjestniku
oblasti, kojih
jedan
Omaru, drugi Mahomet pagi, te ih posla na zapadne i iztodne strane bosanske zemlje, a sam s glavnom vojskom, vodeci sa sobom neprestance zarobljenoga kralja Stjepana Toma-
KRALJ STJEPAN T0MA§EV1C (1461. Sevica, udari
prema jugu
Hercegovinu
s
i
— 1463.); PROPAST BOSANSKOGA
provali
u
oblast
hercega
KRALJEVSTVA (1463).
Stjepana
Vukdica,
da zauzme
43
i
Ijudskim Dubrovnikom.
M
CATHARIN/t-REGIN/tBOSNENSi STEPHANI DVCIS SANCTI- SABB^ SORORI E CENERE HELENE ET DOMO PRINCIPIS STEPHANI NAT/t THOMA. REGIS BOS N/e
VXORIQVANTVM VIXIT ANNDRVM Llll ETCBDORMIVIT ROM/t ANNO DOMINI MCCCC LXXVIII DIE XXV OCT OBRIS_
MONVMENTVM
IPSIVS SCRIPTIS
#
IAD6ROBNICA BOSANSKE KRAUICE KaTARINE
Dok
je
Doljne krajeve
Muhamed na koncu i
svibnja
i
(f 1478.)
na
POSIT V/
U CRRVI ArA COBLl U RiMU.
pofetku lipnja osvajao gornju Bosnu,
Usoru, dotle se je herceg Stjepan Vukiid sa svojim sinovima spremao na
matijaS korvin (1458.— 1490.).
44
odpor, znajuci dobro, da 6e
i
njegovu zemlju
sna(5i
jednaka sudbina.
U svojoj
nevolji utjecaSe
strepio od straha pred turskom silom. Jo§ porodicom svojom bjezati u Dubrovnik, koji je 16. lipnja sve priprave dinio, da odbije tursku silu, ako bi ga opasala. No malo zatim predomisli se herceg Stjepan, a junaCki sin njegov Vladislav poduze biti boj s carem Muhamedom. U to je ime vojvoda Vladislav jo§ prvih dana srpnja trazio vojnika
sam
se najviSe Dubrovniku, koji je medjutim 6.
lipnja kanio je
iz
Dubrovnika.
herceg Stjepan Vukdid
s
polovici lipnja na hercegovu zemlju, bijaSe slabije srede, hercegova s ogoljelim planinama i tvrdim gradovima zemlja Kr§na nego u samoj Bosni. na strmim hridinama zadavaSe turskim konjanicima silnih jada. Oni pohara§e deduce
Muhamed u
Udariv car
ravna polja
i
pitome doline,
joSte uznemirivahu
docekivale
i
kamene hercegove zemlje ne mogo§e
ali
hajduCke
neprestance
6ete,
pak bi onda opet u planine uzmakli. Videci car, da zemlju, poku§a jo§ zadnji put svoju srecu
No taj
i
tomu
ih
koje bi 6esto vojsku tursku u klancima hajduci sve do careva §atora,
Koji put prodirali bi vitezki
na nju udarale.
K
uzeti.
mu
ne bi lako bilo uzeti hercegovu
udari na glavni grad hercegov, na tvrdi Blagaj.
iza zaludne podsade od nekoliko dana uvjeri se bolan, da hercegove zemlje ne moze put osvojiti, te odluci povratiti se u svoju prijestolnicu. Putem iz hercegove zemlje u
Drinopolje osvoji jo§ oblasti
knezova
triju
(t^;
STavrso zal Kpalfxou
x.al
llauT^ou
.
.
.
'Xwp3c?),
koji bijahu od straha pred njegovom silom preda nj do§li, te mu se dobre volje predali, nadajuci se, da ce ih pomilovati i drugim zemljama nadariti. Ali Muhamed ne poznavage milosti ni milosrdja, nego dade sva tri kneza nemilo pogubiti. Vojna dakle cara Muhameda II. u svibnju i lipnju 1463. svr§i se propaScu bosanskoga kraljevstva. Osim Hercegovine bijahu sve zemlje drzave bosanske u njegovoj vlasti: tvrdinja bosanskih drzase u svojim rukama, 100000 naroda obojega do 70 gradova roda bija§e zarobio, a 30.000 mladica bosanskih bijage ucinio janjicarima. Fade i sam i
kralj
je sve vladare pogubio,
tako njihove zemlje trajno svojoj
vlasti
i
osigurati.
Zato ga je
i
Ijuto peklo, §to se je
slobodnim pismom zavjerio u ime
homet pa§a bio zakleo, pace i djeti zivot bosanskomu kralju.
U
No to ga je bas najviSe boljelo smetalo. kojima bijaSe drzave osvojio, smatrajuci, da ce samo
Stjepan Toma§evic bija§e njegov suzanj.
Dosad bio
Ali lukavi
Muhamed pomoze
si
Ma-
njegovo, da ce po§te-
takodjer
iz
te neprilike.
po imenu §eik Ali Bestami, koji je daNjega upotrebi Muhamed za svoju svrhu, da bosanskomu kralju prekrsi zadatu rijed. Jednoga jutra, prije nego ce turska vojska ostaviti bosansku zemlju, pozove sultan zarobljenoga kralja preda se. Stjepan TomaScvic, ne njegovu taboru bijage neki udeni
leko slovio
sa svoga
sluteci ni§ta dobra, dijelio.
No
znanja
Perzijanac,
mudrosti.
i
ponese sa sobom slobodni
Ali Bestami proglasi
fetvom
taj
list,
§to
slobodni
mu
list
ga bijase Mahomet paSa po-
nevaljalim, jer ga je izdao sul-
tanov sluga bez privole svoga gospodara, te osudi nesrecnoga Stjepana
smrt
Sestdeset
i
skomu kralju. Ovako pogibe
trogodi§nji
muftija
na to sam mad
izvadi
posljednji kralj bosanski.
odrubi
i
TomaSevida na glavu
bosan-
Njegova zena Mara bija§e jo§ u prvi das
turske pogibli pobjegla u Hrvatsku, gdje je orobi ban Pavao Spirandic, poznati protivnik njezina muia. Iz Hrvatske skloni se poslije u mletadki tada
u prosincu 1466. u samostanu
bosanska
vlastela, koja
bijahu
sv.
Spljet
i
nesrecnu svoju domovinu
Ivani§ Vlatkovid, knez Nikola Civatovid, Ivan Bakid
i
ostavila,
Ivan Kudid.
prebiva§e ondje jo§
Uz
Stjepana blizu gradskih zidina.
I
nju bijahu
mnoga
kao vojvoda humski kraljica maceha, her-
na podetku lislopada 1463. boravila je u Dubrovniku, te su joj Dubrovdani nudili 500 perpera na godinu za kude zemlje pokojnoga joj muza. Malo zatjm ostavi Katarina Dubrovnik i ode stanovati u vjedni grad Rim. Ondje je prebivala u nekoj kudi blizu sv. Marka, okruzena mnogim plemenitim gospodjama i gospodom bosanskom. Uz nju zivljahu Radid Ivana
cegova kci Katarina, bija§e poSla
i
iz
nesredne
svoje domovine.
Jo5
MATIJA§ KORVIN OSVAJA JEDAN DIO BOSNE (1463 —1464).
45
Juraj Nikole Cubranid, Abraham Radid, zatim Pavla Mirosava Mirkovic, Jelena Ivana Semkovic, Marija Jurja MiSljenovic. Oboliv teiko sastavi kraljica Katarina 20. listoKIe§i<5,
paoa 1478. svoju posljednju volju, kojom imenova rimsku stoHcu nasljednicom bosanskoga kraljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismund i Katarina, koji bijahu
Muhamedovu
prigrlili
pada 1478, umre coeli«, gdje je
grobna ploda
i
Namah
krScanske vjere.
vjeru, povratila u krilo
kraljica Katarina, te bi sahranjena
danas jo§ u jedan stup kod
u rimskoj crkvi
velikoga
zrtvenika
zatim, 25.
sv.
listo-
Marije na >Ara
uzidana
nad-
njezina
napisom
s latinskim
(MatijaS Korvin osvaja jedan dio Bosae 1463.-1464. vjenda se sv. Stjepana, 29. oiujka 1464.). Kako se jc jo5 u veljadi 1463, obdenito i
krunom
nagadjalo, da se sultan
mirovao
Muhamed vec
kralj Matija^,
ni
samo Bosnu,
se
osudnu navalu na Bosnu, sprema za veliku da Turke valjano dodeka Ta nije
II.
i
je pripravljao,
nije
mu
nedavno nagodio i savez utanadio; nego Ungariju Hrvatsku, kojima bi padom Bosne najveca pogibao zaprijetila. Matija^ kralj nastojao je predobiti za savez protiv Turaka ne samo mletacku obcinu, nego i ostale talijanske vladare, a narodito m^lanskoga vojvodu napuljskoga kralja Papa Pio II. onako je oduSevljeno pomagao pripreme MatijaSeve. U proljedu 1463. §alje kralj pobilo braniti i
s koje se
kraljem
bijaSe
i
i
i
Rim u tome
slanstvo u
poslu; vodja
Frankapan, dobar znanac pape Pia
opet je vazda
poslanstvu
knez Sijepan IL
vjerni
nedavno kneza Frankapana imenovao banom Hrvatske Dalmacije, da u ono osudno doba bude drug banu Pavlu Spirandidu. U polovici svibnja 1463. boravi knez i ban Stjepan Frankapan u MIetcima kao poslanik svoga kralja zajedno s vesprimskim biskupom. II.
i
talijanskih knezova. Matijas bija^e
Stjepana
Stjepan sultana
i
u ime svoga kralja pomoci od Mletaka, kojima jednako
trazi
Muhameda.
Mletci
za svoju
iivo su zabrinuti
pogibao od
prijeti
Dalmaciju, te su
put spremni
taj
na svaku zrtvu. Dne
17. svibnja odituju, da su voljni pomagati kralja kroz §est mjeseci mjesednim prinosom od 3000 dukata. Dne 23. svibnja 1463. vec je knez Stjepan II, u Ferrari na dvoru svoga Surjaka, estenskoga vojvode Borsa. OJanle piSe pismo svojoj s
»prepostovanoj majci Blanchi Sforza«, supruzi milanskoga vojvode Franje Sforze, u ko-
jemu
da plemicu
ju moli,
§to ce joj u
njegovo
kroz vojvodkinju skloni Stjepan
II.
Dok
i
do§ao u Rim, je
kastelanu
i
ime
govoriti.
njegovu Martinu, donositelju pisma, vjeruje sve,
Vjerojatno
je kastelana
Martina
supruga njezina na pomod kralju Matija§u. §ta je dalje radio, nije
i
knez Stjepan
Frankapan
II.
MatijaS stajao skrStenih ruku.
U
polovici
obijao
nam
zapala zadada, da
Kad
dvore talijanskih vladara,
ozujka bijaSe
knez
je
i
ban
zabiljezeno,
sazvao ugarski
nije ni kralj
sabor
u Tolni,
na izda^niju pomod. Uz drugo bi tu odredjeno, da svaki plemid posjednik imade odsad davati po jednoga konjanika od 10 seliSta, a ne od 20, prikako je dosad bilo. Mimo te plemidke vojske zupanijske imao je tada kralj vec baruni moli^nu stajacu vojsku od nekih 5000 pje.^aka 2000 konjanika; prelati pak rali su mu pridati svoja banderija od 12 000 konjanika. S torn svojom vojskom deslo se je kralj MatijaS u svibnju u juinoj Ugarskoj Srijemu, jer je slutio, da bi sultan mogao udariti na Budim. I zaista je Muhamed kralja nadmudrio, kad je udariv§i sam glavom na gdje no je sklonio staleie
i
i
1
i
Bosnu poslao.
Ali
bega
s
jakim odjelom vojske prema Beogradu
i
Srijemu.
MatijaS sa
svojim rodjakom Andrijom Pongracom od Denge'ega imao je pune ruke posla, da suzbija
njegove dete, pak tako nalazimo kralja vedinom u Srijemu (i kod Futaka), dok je sultan osvajao Bosnu. Ali beg bijaSe prvi put provalio u Srijcm i nemilo ga opustoSio, Ali
bega
i
preko Save protjerao. No Ali beg popunio je ojadao Pongrac razbio prodro u temeSvarsku iupaniju. Medjutim taj put suzbit bi od erdeljskoga vojvode Ivana Pongraca od Dengelega. Sad se podigao kralj Matijai s cijelom vojskom, po§ao za njim u potjeru u Srbiju, te mu razprSio dete do kraja. U to bijale katastrofa u Bosni vec svr§ena, a kralj MatijaS, da se bar doaekle sultanu osreti,
kad ga
je Andrija
svoje dete, provalio drugi put
i
i
i
i
46
•
provalioje
iz
matijaS korvin (1458.
— 1490.).
okoliSa beogradskoga u tursku Srbiju, te ju je na sve strane poharao
oslobodio
i
15.000 krScana, koji bijahu dopanuli turskoga suzanjstva. Kroz 6itav mjesec kolovoz bo-
onda Matija§ u Beogradu,
ravio
jama6no,
smiSljajudi
da u6ini za oslobodjenje netom
§ta
paloga kraljevstva bosanskoga.
Neocekivano nagli pad Bosne bija§e osupnuo sav krScanski slavodobitni Turci
bili
provalili
to vi§e, §to su
svijet,
u susjednu Hrvatsku, te poharali
takodjer
nju
i
i
mle-
tacku Dalmaciju. Hrvatski ban Pavao SpiranCic, kojega bijahu MIetci primili u svoje zazarobljen, te je jos u rujnu njeopro se dodu§e turskim Setama, ali bi razbijen gova supruga Margarita tra^ila novaca, da ga iz suzanjstva turskoga izkupi. I hrvatski Ijetopisi zabiljezili su uz godinu 1463. ovako: >kada bana Pavla Turci uhitise*. Zarobivsi krilje,
i
Pavla razasuSe se Turci
po
hrvatskoj
Citavoj
Vec
kraljevini.
14. lipnja javlja mletacka obcina papi, kako je turska vojska, pre§av§i bosanske granice, prodrla sve do hrvatskoga
usque Segne), te opustoSila
primorja kod Senja (ad
littora
nego
knezova (Frankapana).
i
kojom
za
Italiju,
senjskih
oblasti
gnula osobito mletaika obcina, da
Obcina
moguce
sve
se
otvoren put
Uz papu
vjeru.
da
udesi,
samo Krbavu, u samu
popalila ne
i
Turcima
je
do kraja zatru krScansku
da
toliko 6eznu,
Sad
i
Pia
II.
pre-
stane na put daljemu
se
velikaSe bosanske i da se podignu za oslobodjenje svoje nesrecne domovine. Osobltu pa^nju svracaju na hercega Stjepana Vuk6ica, koji je zajedno sa svojim sino-
napredovanju turske
humske, ne
bi
sile.
nastoji najprije okupiti razStrkane
njih sklonila,
li
Vlatkom nakon odlazka sultanova zapo^eo boj sa zaostalim Cetama njegovim, te im redom otimao osvojene gradove u svojim oblastima. U kolovozu radi se u MIetcima o torn, da se poslje k hercegu Stjepanu poseban poslanik, koji ce izmiriti hercega sa sinom Vladislavom i arbanaskim junakom Skenderbegom. Za poslanika izabran bi 26. kolovoza Antun de Priolis. Neka podje najprije u Spljet i neka se ondje razpita za stanje u Bosni, naro^ito koliko imade u njoj Turaka (govorilo se, da je Muhamed ostavio u njoj 20.000 Ijudi). Nadalje neka iztrazi, kakova su ugleda moci ona vima Vladislavom
i
i
bosanska
u
vlastela, koja bijahu pribjegla
Spljet, a narocito Ivanis Vlatkovic, koji je tada
u MIetcima molio, da mu se dozvoli naseiiti na Bracu, te koji je bio spreman za placu od 200 dukata na godinu sluziti MIetcima sa 400 Ijudi, Iz Spljeta neka poslanik podje k hercegu i neka mu izlozi, kako bi se Bosna opet mogla predobiti, kad bi se herceg >i
gospoda
ostala
neka poslanik
U
isti
i
baruni, koji
nastoji,
mah, kad
imadu
vlasti
i
ugleda*,
je
cima. Suvi§e je njezin poslanik u Ugarskoj, vitez Ivan MatijaSa, da ga predobije
savez
za
utanaditi takav savez za zajednicku
u
joi
i
mu
sina
Beogradu, no
vec
s
Vec
MIetcima.
borbu
12. rujna
s
i
u srpnju
Tu
ostalu
bio je
salijetao kralja
spreman Ma-
Matija§
Prvih dana rujna boravio je
ga
nalazimo
1463.
i
Aymo, neprestano
Turcima.
okruJen od prvih dostojanstvenika svoje drzave.
Vladislava.
gospodu boSkenderbega na vojnu s Tur-
mletacka obcina bodrila hercega Stjepana
sansku na rat za oslobodjenje pogazene Bosne, dizala je
tija§
zadaci posvetila; osobito pak
toj
da se smiri razdor izmedju hercega
su uza
nj
u
Petrovaradinu, gdje
je
kolodki nadbiskup Stjepan
Varda, varadinski biskup Ivan Vitez, palatin Mihajlo Orsag, slavonski bani Nikola Ilocki i
Jan Vitovec, hrvatski ban knez Stjepan Frankapan,
Emerik
Zapolja.
Kralj MatijaS
zrela savjetovanja sa svojim
ugovara
prelatima
s i
i
napokon vrhovni pokladnik njegov Aymom, nakon
mletackim poslanikom Ivanom barunima, »savez
zajedni^koga neprijatelja*. Mleta^ki duzd Kristofor Mauro zapoCeti otvoren rat protiv Turaka,
Moreji
i
MatijaS pokrenuti kopneni rat I
MIetci
mogu
i
to na
moru
u mletaCkoj Dalmaciji, u koliko medja§i
i
Matija§ vodit ce rat
s
sa s
i
ligu za vodjenje rata protiv
mleta6ka obcina obvezuju se
svojih troveslica, a na
ugarske strane, da se tako turska
svom snagom svojom (omni conatu
ugovarajucoj stranci. Ni jedna stranka ne
moze
kopnu u
turskim posjedom. Nasuprot ce
pristupiti svi kralji, hercezi, knezovi, kletvenici
privole druge.
40
i
i
sila
razpolovi
nostro).
i
kralj
oslabi.
Savezu tomu
podanici, pripadali oni budi kojoj
utana5iti mira ni primirja s
Turcima bez
I
MATIJA§ KORVIN OSVAJA JBDAN DIO BOSNE (1463—1464).
reienoga ugovora, po kojoj bi
ustanova
Zanimljiva je osobito
47
odredjeno, da za
ne smije mleta£ka obcina pacati u oblasti u oblasti mletaike (quod contra statum nostrum prefatus dominus dux et dominium Venetiarum nihil debeat innovare nee operari, et similiter nos contra statum ipsius domini ducis et dominii Venetiarum nihil debeamus innovare nee operare). Cini se, da je ta ustanova uvrstena u ugovor po naro^itoj ielji kralja Matija^ jer je banica Margarita, udova bana kralja Matija§a, a tako ni po-
trajanja saveza tonji
Pavla Spirandica, radila, da stavi svoju banovinu pod zaStitu mletaiku,
i
jer su
neki bo-
onda sin hercega Stjepana Vukdica, po imenu o tom, da sama mleta^ka obcina pokrene rat za oslobodjenje Bosne, pak da se onda oslobodjene oblasti pridruze mleta^koj drzavi. Ta nedavno plemica, koji bijahu 12. kolovoza ob<5inu bijaSe doSlo u Mleike vi§e bosanskih knezova u ime svoje i svojih drugova zamolili, da ona zapoine rat za oslobodjenje Bosne (pro knezovi, kao
sanski
Vlatkovic,
Ivanis
Vladislav Vukdic, snovali
i
i
radili
i
Grad KuuC
prigoJom izjaviU su^ti knezovi, da nijoni ni iitclji bogospodara nego Mletke, pak ako ta obdina ne prihvati njihove
reaquirendo regno Bossine). sanski
ne ce drugoga
u Hercegovini.
ponude, oni ce se radije
Tom
turskoj
pokoriti
nullum aliud dominium veilc
nisi
vlasti (nobiles
nostrum dominium;
et
et si
omnes
incolas regni ipsius
non admitterentur, subigcnt
se ditioni Turcorum).
Nakon utanadena ugovora
s
Mletcima poSao je
ga nalazimo 29. rujna u ViroviticL
kralj
Odanle se je spustio
diSke (parato ponte in Gradischi brod) preSao rijeku,
prema Vrbasu,
i
sUo
provaljivati
u dolinu vrbasku.
MatijaS u zapadnu Slavoniju. te
prema
Savi, gdjc je
kod Gra-
te starom rimskom ccstom udario Prednje dcte njegovc bit it da s
MATIJA§ KORVIN (1458.
48
— 1490.).
vec prvih dana listopada stajale pred gradom Jajcem, a jo§ prije pred gradom Zve^ajem, gdje je turskoj posadi zapovijedao Mihajlo Konstantinovid iz Ostrvice. Zapovjednikom turskim u Jajcu bio je po reeenom Mihajlu neki Jasuf harambala, a po drugim izvorima
dana listopada,
prvih
obkolile Jajce
neki Harambeg. Matijine 6ete bijahu
te
vec
cetvrti
nje tursku posadu, koja se je na to zatvorila
uSle su u varo§ i iztjerale iz u sam vele utvrdjeni grad. Zgodilo se je to svakako u prvoj trecini mjeseca listopada, jar se je ved 13 toga mjeseca znalo u Mletcima, da je varo§ Jajce u vlasti kralja Ma-
dan podsade
Toga dana naime odgovaraju
tijaSa.
poslanicima
Mletci
Vladislava Vukfiica, koji ih bi-
>Kako doznajemo
ja§e pozvao, da se dignu za oslobodjenje Bosne, ovako:
6inom, prejasni je 6ete njegove u§le,
»A kad
dati ostatkom*. Mihajlo Konstantinovic pripovijeda:
(Jajcem), oni BoSnjaci, §to su se
pod gradom u gradu
bill
dignuta; to
odmah
u varoSi, zauzele silom jednu kulu, na
su zurno doletjeli,
hrabro su
i
Turci pobjegoSe u grad
S pomocu dakle
iz
nepredolitni
gotovo
krScanskih
grad, za
Mihajlu
(po
trebalo je kralju
ziteija,
koji
vojske
i
bosanski knezovi, koji nijesu
vec su na svoju ruku
Turcima
§to su s
kojoj je turska
zastava
A
po6eli su tudi Turke.
te kule poceli prodirati u varo§,
bila
po-
Ugri videci
dok
su varoS
koje
jamaCno Franjevci, zauzela
su vodili
No kud
i
kamo
je
teze bilo je udarati na
sam kaze, da ga je morao podsjedati do tri osam nedjelja). Za tu dugu podsadu u oci zime strjeliva. K tomu smetali su mu u prvi kraj i neki
kralj
Ostrvice do
iz
novaca
i
MatijaS) lezao
(kralj i
tu se zatvori§e«.
i
kraljeva vojska prvih dana listopada varoS Jajce.
mjeseca
i
tako
je
Turcima,
predali
bili
osvojivSi tu kulu bacili su zastavu dolje
i
osvojili.
i
i
razli6itim na-
kralj vec pred dobrahno dana zapodeo osvajanje Bosne, u koju su silne kako smo obavije§teni, zauzele su one Jajce, te se spremaju oblai
i
ni 6uti,
htjeli
Turcima
otimali
da se ugarska
gradove
i
vlast ugnjezdi u njihovoj zemlji,
kotare.
Tako
Vlatko Vukcic, sin
je
hercega Stjepana, jo§ u srpnju oteo Turcima Kljui u Hercegovini, zatim oblast knezova Pavlovida sa lest kaStela, od kojih je jedan viSe puta
stajao
spomenuti knez Vladislav, bijase u
kod
srpnju
Drugi
Srebrenice.
osvojio Ljubuski, a
sin hercegov,
onda
prova-
je
u Bosnu, gdje je sada zauzeo zupu Ramu s Prozorom, zatim zupu Uskoplje na gornjem Vrbasu, s gradom Veselom strazom. Knez je Vladislav razglasio, na sjever
Ijivao
da ratuje u ime mletadke obcine,
zeleci tako zakr6iti dalje
napredovanje kralja Matijasa.
svome poslaniku Ivanu Aymu 19. listopada poruCili kralju, da Vladislav radi na svoju ruku, da je njih samo za to upleo, da uveca ugled sebi (quod pro maiori reputatione suarum rerum Viadislaus ipse Mletci su poradi toga
u nemaloj
bili
neprilici, te
su po
i
famam
istam sparserit).
Nema demo, da
mu te ali
je
potankih
vijesti, sto
od Mletaka
je
u vi§e
maha
Siljao
MatijaS
je kralj
Dubrovnika
i
novaca
i
su zato
U
zapovjediU
to se kralj
za svoga vladara kralj
i
opet uvrstio
svojim
nagodio
i
i
sina
Mletci
i
odbili
knezovima u Spljetu s
i
mu molbu
za novCanu
Sibeniku, da
mu
pri
mu
pomoc;
Salju vojnika
kraljevstva,
Ramu
netom (nuper) Turcima
oteo.
Vladislavu svedanu povelju u varo§i Jajcu
nagradio je kralj hrvatskoga vlastelina
i
O (in
svemu tomu izdao je civitate nostra
izdanom
kralj 6.
Jaycza).
plemida Ivana (^ubretica
je takodjer sudjelovao pri podsadi. Poveljom,
i
iz
i
kralja
svim njegovim poduzecima u Bosni; zato
Bal§u medju barune svoga
svu njihovu drzavinu u sjevernoj Hercegovini, a k tomu jo§ zupe bijaSe Vladislav
poslanstvom,
i
knezom Vladislavom Vukdicem. Vladislav primio
obecao pomagati ga njega
mjeseca u varo§i Jajcu radio. Znai vojnika, a ratne zaire. Dabrovnik
praha za bombarde, pa6i ga pozdravio
ga zamolio, da dodje gradu u pohode.
praha.
tri
novaca
trazio
je
potvrdio im
Uskoplje, koje
prosinca 1463.
Malo dana zatim
Vrhrike (Vrlike), koji
u Jajcu, darovao je vjernomu Cubreticu sve Vlahe od plemena Tulic (Thwlid) u zupi vrhri6koj. Namah sutradan, 14. prosinca, izdao je plemicima Mateju, Nikoli i Petru, unucima dubrova^koga gradjanina Dabiiiva Latinice, povelju, kojom
je
13. prosinca
njima potvrdio sva njihova nasljedna
MATIJaS KORVIN OSVAJA JEDAN DIO B08NE (1463. imanja u varo§i Srebrenici
— 1464.).
4f
u kotaru njezlau, darovana njihovu djedu jo§ od hercega Hrvoja Vukcida Hrvatinica, a oteta njima za posljedne provale turske u Bosnu. Podsada Jajca grada otegla se vec i preko polovice prosinca. Sam MatijaS malo da i
jednom zgodom poginuo. Sukobio
nije
kad no Stjepan Gerendi
posijede,
u zgodan cas
Na
na Turcina.
strjelicu
sam
na
to
je
kad se
sinca 1463.,
Bozic, u
pi§e:
osam
nedjelja
jednako napadajuci
gradu
Jajcu).
A
jedan
zid
>Kralj
drugu
k zamku Zvedaju, da lo§, jer
nedjelju
25.
posada kralju predala.
je
Konstantinovid
je
ga
kralja spasi, odapevsi
posljedku ne mogaSe viSe turska posada odo-
Bilo
Ijeti.
se s Tur6inom, koji bija§e ved zamahnuo, da
poslije
je
vojsku
na
ga jako
su
smo mi jednako morali rimo provaljeno, tako smo se
tako da
je
U s
topovima
s
torn
zamku bio
topovima
raditi,
kroz
(Turke u
njih
poslao
ovaj osvoji.
i
Mihajlo
lezao
tu
pro-
poru§ili,
da opet zatvo-
dotle driali, dok nije nego Zvecaj. Kad je kralj Matijas obladao Jajcem po ugovoru, do5ao je namah k Ugrima pod Zvedaj, i tako moradosmo se mi predati. A Sto je god bilo Turaka u Jajcu i u Zvedaju, malo se je koji od njih vratio u Tursku, jer je kralj MatijaS htio njih povesti sobom. A ja hvalio sam gospodu Bogu, §to sam se tako s postenjem vratio medju i
grad Jajce
uzet
prije
bio
i
kr§dane!«
Nakon pada
Jajca
i
Zvedaja
pokorilo se je kralju
Matijasu vi§e gradova u Bosni, narocito gradovi uz Vrbas u nekadanjoj oblasti Usori. Kralj je jo§ novu godinu i
docekao u Jajcu
(2.
sijednja izdaje ondje povelju), a
se je slavodobitno sa zarobljenim voniju.
Vec
sijednja
17.
odakle pise bivSemu
Turcima
onda
vratio u Sla-
1464. nalazimo
ga u Cazmi, svome, knezu Martinu
protivniku
Frankapanu, pismo, kojim mu zabranjuje pobirati od zagrebadkih gradjana razne dace na svojim posjedima, a najmanje u trgu Jastrebarskom. Deset dana poslije, 27. sijednja, boravi kralj
u trgoviStu Dubravi (in oppido Dombro), koje pripadaSe zagrebadkomu biskupu, te Salje odanle obseznu poslanicu papi Piu IL, u kojoj potanko opisuje pad Bosne i svoju vojnu za njezino oslobodjenje. Kralj je MatijaS boravio u
vonije*
sve
i
>trgu Dubravi kraljevine Sla-
sutradan 28. sijednja 1464.
staleze
i
redove
svojih
Tad
kraljevina
je izdao na
ovaj
proglas:
po Bo2joj milosti kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske t. d. Mudri i obzirni vjerni naSi Ijubljeni. Polto su srecno po Boijem daru stvari izvrSene za oslo>Matija§,
i
bodjenje (pro recuperatione) ja§e nesrednim se
sludajem
nama zgodno
kao
i
kraljevine Bosne, koja bi-
casu)
(infelici
za obce dobro
i
za utvrdjenje dobre nade, koju
djela podaje
Bog
za bududi rad,
izgubljena, dini
jednako za dast naSu,
da se
nam
u kojoj se ogleda gotovo sva krijepost Hit. poTJ.
II.
III.
iz
podinjenih
dademo ovjendati krunom i
kraljcvstva,
obilje kraljevskoga dostojaostva. Udiaivii s tog*
4
MATIJA§ KORVIN (1458.
50
— 1490.).
# barunima, kao i s drugim savjetnicima, koji su uz nas, odluprelatima 6ismo podi na krunisanje na mjesto vet od nekad odredjeno. Za krunisanje pak odredismo
zrio svjet
s
i
dan oko cvjetne nedelje
.«
.
.
nakon
Kralj dakle MatijaS, smirivSi
godina sve nutarnje smutnje, nagodivSi se
§est
proslavivSi se na
takmacem carem Fridrikom, ovjenCa krunom sv. Stjepana. Krunisanje
sa svojim
i
bojnom polju, zeli napokon, po starom obidaju u Stolnom
obavit ce se da se Biogradu u posljednjoj sedmici mjeseca ozujka, pak zato poziva sve staleze svojih kraIjevina na taj svecani din. Tom ce se zgodom sastati i sabor, te ce vijecati o naj-
zamaSnijim drzavnim poslovima.
Dne
uSao je slavodobitni
13. veljace
kralj
dekao. Matija§ bija§e pohitao onamo, da vidi
u Budim, gdje ga je narod svedano do-
pozdravi
i
svoju
mladu suprugu Katarinu
(Kunigundu), koju bijaSe trudnu ostavio, kad je pred par mjeseci po^ao u boj. Jamadno je smijerao
i
Mlada
Tako ostade
porodjaja.
jog vise prijateljstvo,
Ali u Budimu sna§la ga umrla na koncu veljace u babinama nakon nesrecna
na krunisanje u Stolni Biograd.
kraljicu povesti
zalost mjesto radosti.
kraljica
supruge
bez
kralj
potomka.
i
premda su malo zatim
i
Izmedju zeta
ohladi sada
tasta
i
14. travnja obnovili svoj savez,
prometnule
se poslije u Ijute neprijatelje.
Smrt
Katarine ipak
kraljice
ne
obustavi
urecenog vec krunisanja.
podje poslije 24. ozujka u pratnji brojnih velika^a, plemica
i
Kralj MatijaS
zastupnika gradova u Stolni
Biograd, gdje bi 29. ozujka 1464. svedano okrunjen. Mletadka obcina bija^e na tu slavu
po imenu Franja Giustiniana,
poslala zasebna poslanika,
predao.
I
dubrovadka obcina bijaSe jo§ 23. veljace
nisanja, vrijedan
400 dukata. Malo dana
Matija§ dekret, kojim odlidnijih
na zahtjev
je
plemica potvrdio
koji je
poslije krunisanja,
krunisanju
pri
kralju destitao
i
darove
namijenila kralju dar prigodom kru-
dne
nazocnih
travnja izdao je kralj
6.
prelata,
ne samo zlatnu bullu Andrijinu, nego
i
baruna
i
ostalih
dekrete kraljeva
I. i Sigismunda. Mimo to potvrdio je neke odredbe, stvorene na torn krunitbenom saboru. Drugim dlankom bi odredjeno, kako da se duva kruna sv. Stjepana, da opet ne zapadne u tudje ruke; trecim dlankom bi ustanovljeno, da kralj ne smije odsad ni jednoga podanika osuditi radi nevjere ili veleizdaje (nota seu crimine infideli-
Ljudevita
talis)
i
bez savjeta prelata
ZamaSan je i dlanak trinaesti, koji kaze, da se kraimadu saduvati u svima starim dobrim slobostinama, pravima svojima (regnum nostrum Sclavoniae, et partes Transylvaniae in
Ijevina Slavonija
obicajima
i
i
omnibus antiquis bonis Ijevinama Hrvatskoj §iljale svojih
baruna.
i
erdeljske strane
i
libertatibus,
Dalmaciji
i
consuetudinibus et iuribus suis conserventur).
nema spomena,
O
kra-
a to je odit znak, da one nijesu ni tada
poklisara na ugarski sabor.
Jos prije krunisanja,
pobrinuo za upravu
i
mozda namah nakon bosanske
obranu oslobodjenoga
jahu prodidili za bosanske
vojne, iztakao
dijela
se
Bosne.
je osobito
vojne, bijase se
kralj
Matijal
Medju velika§ima, koji se biEmerik Zapolja (Emericus de
dosad vrhovni pokladnik kraljev vrhovni kapetan gornjih strana ugarskih. Porodica toga velikasa drzala je ved odprije grad Zapolje izmedju Vrbove i dana§nje Nove Gradi§ke u Slavoniji, te je tako bila posve blizu i Bosni. Nije zato dudo, sto je Zapolia),
kralj
i
ba§ Emerika Zapolju
bila velika, jer se
minje namah i
iza
imenovao upraviteljem kraljevstva bosanskoga. Cast je to odsad bosanski gubernator medju svjetovnim dostojanstvenicima spopalatina (Emerico de Zapolya regni nostri Bosnensis gubernatore), pace
pred svima banima.
No kako
je stanje
u
Bosni
bilo
posve
nesigurno, a dohodci od
nje nikakovi, podijelio je kralj i
Emeriku Zapolji takodjer izpraznjenu baniju u Hrvatskoj i slavonskim banom mjesto Jana Vitovca od Grebenditavo hrvatsko kraljevstvo imalo odsad dva bana: Emerika Zapolju,
Dalmaciji, pade ga je imenovao
grada.
Tako
je
gubernatora kraljevstva bosanskoga,
i kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zatim Nikolu Ilodkoga, vojvodu erdeljskoga, a bana Slavonije i Madve.
bana;
MATIJA§ KORVIN OSVAJA JEDAN DIO BOSNE (1463.
r
I
i-ir:
s
-.4.;
.
j
.=^
iliiHlliiiiil
-
— 1464.).
5«
matijaS korvin (1458.-1490).
5»
# Dok
je
novo
vjenfiani kralj boravio
u Stolnom Biogradu, dolao je preda
Martin Frankapan, jedan od dosadanjih najokorjelijih protivnika njegovih, da kloni
je gordi
knez kralju
primio; suvige
gradove Kostajnicu, Stenicnjak
Na
svetoj kruni njegovoj.
iznova darovao
i
Lipovac nakon
i
i
ugovoru sa svojom
unatoC
oiitovao
je
se po-
Orsagom drugim prelatima barunima ustupio znameniti grad Krupu na Uni, koji bija§e od celjskoga kneza Ulrika
pokori. Pred palatinom Mihajlom
i
knez
nj
mu
to je kralj
izdao
travnja
5.
smrti
bracom od svoje
g.
ostavlja
da svoje kralju
knezu povelju, kojom
Skrad, Buiim, KladuSu, Ostrvicu, Kostajnicu,
gradove
1449.,
izravno
mu
Stenicnjak
i
kao
je
Li-
i
napokon posjedovanja KreSiic, Pernu Molinje Komogovinu, s trgom Lipom, te podjedno kaptolu zagrebadkomu zapovjedio, da kneza u darovane gradove i posjede uvede. Kako je sada grad Krupa zapao opet u kraljevske ruke, kralj je MatijaS s mjesta stare plemice od plemena Vrhovina, koje bijaSe knez Martin jo§ za svojoj vlasti i sudbenosti, oslobodio kralja Albrechta Austrijskoga silom podvrgao od svake sluzbe, koju su dosad morali vrgiti kao podanici recenoga grada. F^odjedno je kralj zapovjedio banu Emeriku Zapolji (gubernatori Bosne ac regnorum nostrorum Dalmatic et Croatie nee non Sclavonic bano), da plemice od plemena Vrhovina uzdrzi u njihovim starim slobodama, te da ih §titi od svakoga napastnika, naroSito od kneza Martina Frankapana. U isto vrijeme nekako izdao je kralj Petru Zrinskomu povelju, kojom povac, ka§tele Gradec
mu
je dozvolio
kopanjc
i
i
i
i
priugotavljanje ruda na njcgovim posjedovanjima.
(Ratovanjc s Turcima god. 1464. — 1466. zagrcba6ki biskup Osvald Tuzi ban Ivan Tuz, 1466.; smrt hercegaStjepanaVukfiica, 22. svibnja 1466.) ;
Vojna sanski;
Turcima u
s
hamedu
jeseni 1463. bijase se srecno svrSila:
nc samo
nego a herceg Stjepan VukCic II.
Jajce,
i
veci dio
bijase s
kralj
Mu-
Matijas bijaSe otco
Bosne, §to ga je drzao
posljednji kralj bo-
mladjim sinom Vlatkom obnovio svoju vlast u napokon bija§e kao kletvenik
najvecoj cesti Hercegovinc. Stariji sin hercegov Vladislav kralja MatijaSa
zadrzao
jugozapadne
ne§to
Sredna vojna kralja MatijaSa koji je sada
svom energijom
i
Bosne
i
komad Hercegovinc do
njegovih saveznika obradovala je osobito papu Pia
kazao
svetomu
budimskomu
5. lipnja
1464.
iz
koji
ratu,
dvoru,
ce on
bijage
sam
ova:
svijet
u zapadnoj
sjedinjena
kopnenom vojskom
s
laksc napredovati, jer ce jezgra turske
vojske
Evropi, da
Papina osnova, kako ju je sam
voditi.
krscanska
mornarica
Jakina prema Carigradu, pak ce udarati na sijelo turske
ce kralj MatijaS sa sjevera
IL,
stao spremati veliki krizarski rat krScanskih vlasti na zator
Turaka. Jo§ u listopadu 1463. bija§e on pozvao krScanski se pridruzi
Nerctve.
vlasti;
provaliti u turske zemlje, gdje ce
zabavljena pred Carigradom.
biti
pri-
odplovit
ce
u to moci
Kralju
osnova, te je vec prvih dana svibnja 1464. imao na okupu
Matijasu svidjala se papina
8000 pjesaka, s kojima je bio gotov provaliti u tursku drzavu, dim mu slignu prvi glasi, da je kr§canska mornarica iz Jakina krenula na iztok. Ali dok je kralj MatijaS bio s odusevljenjem spreman, da podje u boj, ostali vladari zapadne Evrope slabo su se odazivali vapajima pape Pia II. Pa6c mletaCka republika, premda bijase utanacila savez s kralj em MatijaSem, te se pokazala spremna nastaviti rat s Turcima, kao da se je zacala krizarskoga rata pod vodstvom papinskim. Ona bijaSe dodu§e odrcdila, da se njezin duzd Kristofor Moro (Mauro) sa 12 galija pridruzi savcznomu brodovlju u Jakinu; ali duzd se je vrlo sporo pripravljao na vojnu. I tako bijase 5. lipnja vec davno minuo, a kricanskomu brodovlju nije bilo ni traga u Jakinu. Matijas Korvin gotovo je pozalio, §to se je dao skloniti na vojnu, te je svojoj zlovolji dao oduska u pismu na papu, gdje mu se je ovako tuzio: >Preblazeni otScl Vidivsi o6itu i veliku pogibao krscanstva 14.000 konjanika
i
i
va§a je svetost
mene
6esto
i
gorljivo tako
po poslanicima kao u poslanicama bodrila
i
obedavala, da ce pokrenuti veliki rat (na Turke). Suvi§e mi je obrekla, da mi ne ce zakratiti subsidija; te
tako
s
napokon da ce s detama knezova i naroda 5. lipnja iz lukc jakinske odploviti, velikom snagom udariti na srce Turaka (Turcorum viscera), da neprijatclj nas,
RATOVANJE
TDRCIMA (1464.
S
— 1466.).
raztrgan od nuiide na
a
vi§e strana, ne bude imao ni snage vremena, da se obori na mene. Opominjem se onoga naloga va§e blazenosti, da ne kredem odviSe naglo u rat, nego da prije pridekam odiazak va§e svetosti, pak da se onda jednoduSno i u isto doba i
Zajedno podignemo.
svi
mogude
prave, §to
nome
A
Ohrabren tima
izdaSnije,
obecanjima
i
naloge, udinio
sluSajuci
sam
pri-
odasvud, gotov na boj-
te stojim sada, skupivSi sile svoje
kad tamo ne vidim
niSta od obecanih mi subsidija pomodf; a budu6 kako vec rekoh, udeSeno, stao je neprijatelj napadati, pretekavSi eto krzmajude, te je sve svoje navale upravio na mene samoga, jer je Slobodan malo ne sa svih drugih strana nezaprijeden. Da me nisu nade prevarile i taj udarac i nanesle, mogao sam se na jedan ili drugi na6in sam za svoje stvari zrelo zgodno pobrinuti. Sada je pak neprijatelj, mocan snagom i divlji od naravi, nagadjajudi mozda mudro, da je sav taj pokret krscana vi§e ostentacija, nego Cin (maiorem fore ostenta-
polju.
da je sada
s ledja
tako
i
zlo,
i
tionem, je
quam
effectum), prvi zapodeo
naime u Bosnu, koja
stoji
rat,
prodro gotovo u sredi§te iivota. Provalio
te je
da tako redem, kljud
je,
otvoren put u sve krajeve zapada
i
luka
i
—
iztoka,
ditavoga
krSdanstva, te
iz
koje
u Bosnu, koju sam tezkim naporom
nedavno oslobodio. Uvidjajuci on (Turdin), §ta je izgubio, udario je ponovo u zemlju, te je ondje sve u nase ruke zapale gradove podsjeo, koji su dodu§e utvrdjeni, koliko se tolikomu mnoztvu odoje na brzu ruku udiniti moglo, ali ne ce ipak modi tolikoj sili Ijeti, ako se neprijatelj odanle ili ne suzbije ili ne potegne. Za to pak nijesam ja ni najmanje dovoljno jak, kako sam vec Cesto oditovao, te je tako poznato, da mi ne treba doi
kazivati.
U
dilo,
tedi
kad
mogu
ostalom radi zamasnosti stvari ne
a da ponovo ne kazem, da se
bi
na bojnom
polju,
kad
ili
zatajiti,
nikad bilo dogo-
obecanom pomodi mogao
ojadan
bi ja
neprijatelja
ne
to
bio pre-
bi se on, koji
imade preobilnu vojsku, namjerio na kakvu dostatnu zapreku na drugoj strani. Jer tko bi vjerovao, da bi on po§ao napred podsjedati Jajce, kad bi znao ili bar se bojao^ da de mu otraga na Carigrad udariti? Bududi da je dakle u tolikoj opasnosti
ne samo moje
vjernih, to ja, pritisnut
stanje,
nego
svih pravo-
i
potrebom, vapim
najskrajnijom
za
EmERIKA ZaPOUB.
obdom pomodi, pak zazivam najviSe valu svetost vapim, da mi se obedano dade. Ako ima gdje kakve pomodi, ako
P£fiAT
ima gdje brodovlja, ako ima kopnenih deta, ako ima kakvih krizara: neka to jednom izadje na vidjelo, i to tako, da nehaj nadomjesti spremnost, a sporost brzina. Mi idemo odavle ravno sa svom snagom onamo, gdje nam se bude dinilo,
snom Tidimo Toka
i
da
bi mctgli
viSe
koristiti, te
prema
puniti svoju duinost
demo u svakom
vjeri
i
sludaju
Angjeo a na
drii
dra grba:
lijerom
mba
naokolo
iz-
.
.
.
i
jer je sultan
Muhamed,
slutedi,
d(omini)
Eme-
c(oaaitia) p{er)p(etai)
ter(r)e Stepus'e(n)t(1li).
Arlciv
je
de>
Si(gillum) (p(ecta-
domovini*.
Jadikovka kralja MatijaSa bila
na
polumjecec,
jednoroga. Nadpis :
bilii) et in(aKnifici) lici
i
u Bodimpviti.
opravdana,
posve
da do snovane kriiarske
vojne ne de dodi, jo§ u svibnju bio podigao
veliku vojsku, te prvi zapodeo
rat,
da po-
sam Dubrovnik, Dalmaciju HerHrvatsku. Mjeseca lipnja 1464. ved se je jedna turska vojska razasula po Bosnl cegovini, te doprla do Dabrovnika. Vodio ju je Mahomet pa§a. Sa svojih 40(XX) Ijudi
novno pokori Bosnu
i
Hercegovinu, a uza
njih
moida
i
i
i
i
harao je
i
palio na sve strane, a
opustoSio oblasti kneza Stjepana
ondajeiz Bosne provalio II.
Frankapana,
sredna supruga mladoga kneievida pohitala je
Dubrovdani nijesu PoSto je
htjeli
te
utro put
u Hrvatsku, gdje je ncmilo (sinovca) koeieva.
prema Dubrovniku, da
primlti, bojedi se turske sile
Mahomet paSa
i
rarobio sina
i
se u nj zakloni;
Neali
osvctc.
svome gospodaru, uSao
Je
sam
sultan s
glavnom
matijaS korvin (1458.
54
vojskom u Bosnu
i
— 1490.).
Hercegovinu. Bilo je to negdje mjeseca srpnja 1464. S najvecim ostalim gradovima uz Vrbas, a manji i
dijelom vojske podje sultan ravno prema Jajcu
dio vojske posla preko hercegove zemlje prema Dubrovniku.
Iz fiitave zemlje hercegove herceg svima Stjepan Vuk^ic s ditavom te\\i na a oblast, dubrovaiku bjezao narod u zabrinuli za svoj grad, te s mjesta poslali dva porodicom svojom. Dubrov6ani zivo se Iliju Bunica, preko mora u Jakin, da traie pomoc u svoja poslanika, Ivana Palmotica pape Pia 11. Papa bija§e naime pred malo dana, dne 19. srpnja, stigao u taj grad, da 2ivu zelju srca svoga, pak da ipak jednom povede krscansku izvr§i svoje obedanje poslanici govorahu papi, kako im Turci prijete razasuti Dubrovaiki mornaricu na iztok. i
i
im ne plate duzni harac i ne uzkrate papi obecano brodovlje za krizarsku vojnu. Grad ne ce moci odoljeti, jer u njemu imade malo hrane za dugu podsadu i malo vojnika za obranu. Pio II. s mjesta ponudi 400 strijelaca, 6itavu svoju tjelesnu Kardinal Ivan Carvajal, koji bija§e dopratio zita. strazu, a k tomu nakrca u brodove noci poci u Dubrovnik s onim galijama, koje se one ce jo§ ponudi se, da papu u Jakin, bijahu'ved usidrile u jakinskoj luci. Na to mu re6e papa Pio IL: >A §ta bi, sinko, moglo mene zaprijediti, da ne odplovim s tobom? Ako su Turci zaista vec podsjeli grad, eto grad, ako
i
me, da povedem u pomoc sve svoje tete. Sam glas, da namjestnik Kristov dolazi gradu u pomoc, mogao bi skloniti Turke, da dignu podsadu. Grad stoji uz more, dobro je utvrdjen u svakome pogledu, pak ce nam lako poci za rakom, da se izkrcamo«. Medjutim nakon
fietiri
dana stigose
pogibao za grad
U
taj
glasi,
to bijaSe sultan
Jajce, te
Fridrika javljao je kralj MatijaS o i
Turci
Muhamed na koncu
vojskom svojom stigao pred podsjeda
da su
oti§li
iz
dubrovadke
da je
i
toj
srpnja
ili
na
pocetku kolovoza
Dao
je ondje
i
vec dvadeset dana obara zidove grada
Mi
s
velikom
ga stao podsjedati. U jednome pismu na cara podsadi ovako: »Car turski kroz trideset dana
zestoko udara u kraljevini Bosni na grad Jajce, kao
su u naSim rukama.
okolice,
put minula.
neduvene i
varo§i;
(nevidjene)
i
jo§
na ostale gradove, koji topove
saliti,
s
kojima
podjedno nastoji podzemnim lagumima
ono ceta, §to imademo, idemo da odtjeramo bjesnoga neprijatelja od podsjedanja<. Grad Jajce branio je hrabro neki juna6ki kapetan, kojemu zaliboze ne znamo za ime. I Mihajlo Konstantinovic iz Ostrovice piSe o toj podsadi ovako: »Car Mahomet poslije godine vrativSi se opet u Bosnu, utaborio se kod Jajca pod zamkom; tu je dao lijevati topove i iz njih je udarao na zamak, dok nije i zid oborio. Poslije toga dao je jurisati na zamak, i vec je carski barjak bio na bedemu, tada se jedan drabant iz zamka uhvati s onim janjicarom, otimajuci se za barjak, kako tu se ubiSe. Car videci njihovo jusu se tako ?vali, pado§e obadva sa zamka dolje da im ne naStvo, bude mu zao, a videci i to, da mu se je zamak s varoSi obranio, moze niSta nauditi, dao je dovuci topove k vodi, koja se zove Vrbas, blizu varosi, i dade ih baciti u tu vodu, ondje, gdje rijeka preko kamenja pada. A to je udnio zato, da ih nitko ne moie izvaditi; a sam je oti§ao odatle, niti je vi§e pokusavao osvojiti to mjesto; a odlazeci zarobio je jednog bosanskog kneza. I kralj Matijas po§ao je u pomoc u Bosnu, zeleci obraniti Jajce, a kad je 6uo, da car odatle odlazi u svoju zemlju, i on
sruSiti
i
razvaliti utvrde.
eto s
i
i
i
se opet vrati, a Jajce je ostalo neosvojeno«.
Podsada Jajca dana
rujna.
Dne
svrSila se
s
porazom Turaka posljednjih dana kolovoza
11. rujna javljao je mletacki
poslanik
Ivan
Aymo
ili
svojoj obcini,
prvih
da je
i 7000 krizara. Jedan dio Bosnu onamo, gdje su turske 6ete, a s ostatkom udario je prema Srbiji, naro6ito prema Smederevu. Turke je zadesio silan poraz kod Jajca, gdje je izginula nebrojena mnozina njihova; preko 600 odHCnijih Turaka odneseno je tezko ranjenih s bojnoga polja. Za posljednjega juriSa poginula su od branitelja jajadkih samo detvorica, ali zato nije preostalo 50 Ijudi, koji ne bi bili ranjeni. Pri
kralj
MatijaS pre§ao
Savu sa
17.000 konjanika, 6000 pjeSaka
vojske od 20.000 Ijudi poslao je u
RATOVANJE
S
TURCIMA (1464.
—
1466.).
obrani grada osobito su se proslavile zene mirabile defesa). Kralj se
maze; zato ne
<5e
55
femine dice hano facto una ga malo, gotovo niSta ne po-
(le
MatijaS tuzi na krscanstvo, §to
nego ce diniti, Sto kako ce sam modi* punim pravom na nemar kr§canskoga svijeta. Jedini
vi§e mariti za ostalo krSdanstvo,
Kralj Matija§ tuzio
se
je
s
i
odludni saveznik njegov, poletni
papa Pio II. bijaSe u to 15. kolovoza 1464. u Jakinu umro, a od velike snovane vojne na Carigrad ne bi nista. Brodovlje, sabrano u Jakinu opet se raziSlo, a kralju bi poslano 40000 zlatnih forinti, koje bijaSe papa za krizarsku
Tako ostade sam kralj Matija§, da se bori s turskim sultanom. Sreda, §to malo zatim hrabra posada u Jajcu sultana suzbila, te je tako njemu dodijalo dalje ratovanje. Poraz pod Jajcem, nestasica hrane za brojnu vojsku, a napokon dolazak nove vojnu skupio.
je
i
ugarske vojske u Bosnu: sve to sklonilo je sultana Muhameda, te je velik dio svoje vojske kudi poslao, a sam se polagano stao s ostatkom vradati u Drinopolje. Ostavio je samo na medji Bosne i Srbije pa§e rumelijskoga i anadolskoga, da prate dalje kretanje kralja Matija§a.
Namah
iza
Muhamedova
odlazka
bijaSe
sjevero-iztodnom
naumio
Matijas
kralj
mu
Narodito
vlasti.
Bosnom (Usorom i od Beograda do Jajca.
bilo
je
onu dest
osvojiti
do doljnim Podrinjem), pak da onda
Bosne, koja bijaSe jol ostala u turskoj
toga, da oblada sastavi
suvislu
za to trebalo mu uzeti znamenitu tvrdinju Zvonik (Zvornik) na Drini. Dne 14. rujna boravio je kralj jo§ u Iloku, kamo se bijaSe iz Bosne povratio; no ved 24. rujna bio je u Morovidu, a 30. rujna 1. listopada stajao
obranbenu
liniju
Ali
i
vojskom svojom na Savi kod tvrdinje i broda Rade (in descensu exercituali Cuvanje broda na Savi kod Rade povjerio je nadbiskupu in vado Racha fluvii Zavi). kolodkomu, a onda je poSao uz Drinu prema Zvorniku. Pratili su ga bosanski gubernator i hrvatski ban Emerik Zapolja, nadalje Sigismund grof od Bozina sv. Jurja, Berthold EUerbach od Monjorokereka, drugi velikaii. Velike topove, hranu strjelivo vozili su Drinom na brodovima. Dne 18. listopada stajao je kralj pred Zvonikom, te se gotovo nepristupne tvrdinje. Jedan dio svojih je podeo spremati na podsadu te silne je
opet
s
i
i
i
i
topova smjestio uz obalu rijeke Drine, a drugi po visovima grad udarali su Sigismund od Bozina
Na sam banom Emerikom
naokolo tvrdinje.
Berthold EUerbach, dok je kralj s
i
Zapoljom nastojao, da predobije kulu na najviSem vrhuncu brijega. Za vrijeme podsade mjesta u bliioj daljoj §iljao je kralj manje odjele na sve strane, da osvoje gradove i
okolici Zvonika.
gatim
Sam
kralj
rudnicima, koji
su
po§ao na jug do Srebrenice, godimice
davali
24.000
tvrdinja
mogao
branitelja.
Jo§
izpod grada Zvonika
vrijeme
obladale su
9.
osvojiti
i
radi
studenoga
nedobitnoga polozaja njegova
1464. stajao
je
kralj
i
radi hrabrosti
MatijaS s vojskom svojom
descensu nostro exercituali sub dicto castro Zwoynik). Medjutim te je stanje kraljeve vojske postajalo sve nepovoljnije. Poradi
(in
navalile jesenske kiSe, loJih
je zauzeo zajedno s boisto
i
jedino Zvonika nije
njegovih
U
Bosne, te je tako zapala kralja bosanskom Posavinom izmedju Drine Srebrenik s drugim gradovima u oblasti Usori. Sve je kralju poiazilo za nikom;
druge date i
te ju
forinti.
i
putova nije primala dovoljno hrane, tako
te
je podela
i
stradati.
Nevolja vojske,
o nemirima u Ugarskoj: sve to skloni kralja, da 5to prije zaviii podsjedanje Zvonika. Negdje u polovici studenoga preduze posljednji juriS, ali bi suzbit, te izgubi dosta Ijudi. sam ban Emerik Zapolja dopanuo rana. Napokon odludi kralj povratiti Javljaju, da je rana zima
(hiemis
o dolazku
asperitate), glasi
deta
turskih,
kao
i
nepovoljne
vijesti
i
povratak bio je vrlo tegotan poradi loSih cesta i silnoga blata. §to se puta inade prevaljivalo u jedan dan, trebalo je sada i tri dana; mnogo topova moralo se ostaviti pred Zvonikom, jer ni 400 konja ne bi bilo moglo jedna kola odvudi.
se preko Save. Ali
i
taj
Jedino velike topove, koje bijahu istim
nadinom Nakon mnogih
dovezli
po Drini na brodovima, odpremili su kudi
neprilika vratio se kralj u
nalazimo u Badu Odatle javio je
i
mletadki
poslanik
Ugarsku, te ga 26. studenoga svojoj
obdini
27.
studenoga
i
MATIJA§ KORVIN (1458.
56
—
1490.).
# 2.
okanio podsjedanja tvrdoga Zvonika (exercitum regni Hun-
prosinca, da se je kralj
ob incomoda
garie
ab oppugnatione
ob temporum acerbitatem,
passa,
Suvernich
castri
U
discessisse).
propter alios necessarios respectus
et
drugoj polovici prosinca (oko 20.) bo-
ga okruzili poglaviti baruni
ravi kralj u Segedinu, gdje su
Tu
prelati.
i
izabire
svedano
umnoga peCuvskoga biskupa Ivana CesmiCkoga i Ivana Rozgona, koji ce poci u Rim, da pozdrave novoga papu Pavla If., te da mu prikazu zelje kraljeve. Matija§ zeli, da bi se njegovim poslanicima pridruzio i mletaCki poslanik na njegovu dvoru, porodjeni Mletcanin viSe znati nam vec Ivan Aymo, jer se nada, da ce novi papa poslanstvo,
—
—
vjerovati mletaikomu vlastelinu, nego njegovim pouzdanicima. Jos u sijeSnju 1465. salijeta Matija§ duzda Krsta Maura, da bi dozvolio Aymu pridruziti se ugarskim poslanicima.
U
na TurCina, kako ju je zamislio papa Pio II., bija§e se obranio jedva Jajce i ostale gradove uz Vrbas, te pri-
velike snovana vojna
svrSila prili6no tuzno.
MatijaS
druzio svojoj vlasti jedan dio sjeveroiztoCne Bosne, naime Usoru brenice. Jezgra prave bija§e
i
dalje ostala
Bosne
obasuvSi ga darovima piti
i
Mletci nijesu
stradala
mu danak, a herceg Stjepan Vuk6ic morao sultanu ustudati mu za taoca svoga najmladjega sina Stjepana. A ni
i
mu
nadbiskup
Turcima ni na moru ni na Moreji. Matija§ kroz prvih osam mjeseci ponajvi§e u gradu Bu-
kralj
urediti kraljevstva svoja,
od domadih smutnja
i
Dubrovnik jedva se obranio od sultana Muhameda,
vlasti.
sredni te godine u ratu s
Godine 1465, boravi dimu. Trebalo
ugarsko
i
umnomu
biskupu velikovaradinskomu Ivanu Vitezu
ugodio,
i
da
tako je
bi
njegova izabranika postao
Ivan Vitez
njemadkih
iz
prepoSt u PeCuhu.
zemalja.
Bio
iz
uzvisio
ga
na preposta u Pecuhu, a sada ga
pismom od
7.
mu
jada
je
muz jednom
taj
i
i
ostrogonski
naravno, tu prvu
mjesta zamolio kraljevoj
zelji
Izpraznjenu stolicu
Ugarskoj. i
s
papa
je
u6itelju,
i
pouzdaniku svomu, rodom (Beckensloer),
dosadanji
u Slezkoj, bijase jo§ kao mladic
Pecuhu, te je svojom nadarenoScu
je namjestio
ozujka zamolio papu, da ga u
ni slutiti, koliko 6e
u
Beckenslaher
Vratislave
dosao na biskupske dvore u Velikom Varadinu vje§tinom stekao Ijubav kraljevu. Kralj
je,
te je
Dakako da
prelatom
neki
to
je
od Sredne,
drugomu Ijubimcu
Nijemac, rodom
Taj
potvrdio.
prvim
velikovaradinsku namijenio je kralj opet strancu
je
svojemu najpouzdanijemu savjetniku
Cast u svojoj drzavi namijenio
II.,
1465. Kralj
dosad toliko
su
umro
to vrijeme
1, veljade
duhovnu
papu Pavla
hrvatsko, koja
i
U
od rata turskoga.
i
primas ugarski Dionizije Se6 dne
i
neka mjesta oko Sredrugim gradovima i
plativsi
velik dio svoje zemlje bili
Vrhbosnom (Sarajevom),
s
u turskoj
i
Bobovcem
imenovao biskupom velikovaradinskim, toj
Casti
i
u svojoj kancelariji, posiije ga je potvrdi. Matijag nije
mogao
te
tada
zadatil
Osobito se je kralj MatijaS tada zanimao za hrvatsko kraljevstvo, a napose za Slavoniju.
U
zemljama hrvatskoga kraljevstva banovali su tada upravitelj Bosne Emerik nam ved zagorski knez Jan Vitovec od Grebengrada erdeljski
Zapolja, a uza nj poznati
vojvoda Nikola
IloCki.
i
Kako
su jos od vremena celjskih knezova bile sve prilike u Sla-
mnogo 6initi. Evo samo nekoliko podataka. Dne zagreba6komu kaptolu, da kanonicima Stjepanu Jal2icu i Ivanu Vitezicu, kao i goridkomu arcidjakonu, koji su odsutni u javnim poslovima, ne uzkracuje njihovih dohodaka, jer 6e mu ina6e bani i banovci po njegovu nalogu zaplijeniti sva imanja. Malo dana posiije, 2. veljaCe, boravi u Zagrebu ban Emerik Zapolja, te razpravlja parnicu izmedju gradjana na brdu Gradcu kaptola zagreba6koga. Gradjani tuzili su kaptolce, §to su jo§ pred dvadeset godina primili 6ete celjskih knezova u svoje voniji
posve pomrsene, trebalo je
tu
18. sijefinja 1465. zapovijeda kralj
i
dvore, te dopustili, da
na varo§, i tako Stete nanijeli za 20.000 forinti. u Budimu tuzio pred samim kraljem gradjane, kako su oni kaptolu u doba celjskih knezova oteli kulu (Popov turen) na Gradcu, te ga tim oltetili za 5000 zlatnih forinti. Pravda izmedju gradjana na Gradcu kaptola trajala je
Na
iz
njih
pucaju
to je opet kaptol 10. oiujka
i
dalje.
Plemicki sudci zagrebaCke iupanije izvjeSduju u Zagrebu
5.
travnja bane
i
Emerika
RATOVANJE Zapolju
i
Ntkolu Ilodkoga o
iztrazi,
TURCIMA (1464.
S
koju
su
— 1466.).
poslovima
u tim
vodili.
Dne
4.
kolovoza
Budima kaptolu zagrebadkomu, da ne dodijava
zapovijeda opet kralj Matija§
iz
nima na Gradcu
dadama, DalozivSi uza to
razliditim
57
gradja*
njihovc slobode. banu Janu Vitovcu, da §titi gradjane kolovoza) odredjuje kralj, opet Sutradan da se gra(5. djani na Gradcu ne smiju pozivati pred banski sud, nego samo pred magistra kraljevskih tavernika, kako je dosad solumodo iudicio magistri thavarnivrijedilo (cives i
.
.
corum nostrorum Sclauonie
nostri
poStivao
dne
je
.
reservati sint, et iudicio
non
astare
kunovine,
pobiranja
naiinu
regni
Matija§
kralj
kraljevine
6itave
privilegija
i
svibnja 1465. potvrdio
2.
banorum
teneantur).
je
a
Slavonije;
o
njoj stari privilegij
10.
pravo,
svibnja
da
plemici sami biraju protonotara kraljevstva.
NaroCito je kralj u to nastojao, da dokine jednom pogubno bezvladje i smutnje u zagrebaikoj biskupiji. ReCena biskupija bijase posljednjih decenija gotovo posve propala, odkad su se za nju otimala po dva ill tri
takmaca. Pojedine velikaSke porodice bijahu razgraimanja
bile njezina
prestala placati.
Dimitrija Cupor,
no
Kralj
toga
starca,
pak
O
papu Pavla
i
desetina posve se
bijaSe preostao jedini
poradi svoje starosti
bio je
taj
svima silama, da ukloni
MatijaS radio je
piju.
sili.
takmaca
svih
i
posve nesposoban, da uzkrisi tu bisku-
drugih razloga
mladoj
dohodke, pade
i
Od
da
onda
povjeri
biskupiju
i
svjezoj,
tome svomu nastojanju obavijestio je kralj Bududi da dne 2. svibnja ovako: >.
II.
.
.
smo na drugamo odredjen (za
je dakle varadinski biskup (Ivan Vitez), kojega tu biskupiju
(zagrebacku)
—
a Toma de Debrenthe, pravom ponosio se naslovom biskupa zagre-
nadbiskupa ostrogonskoga), koji je s
mu
ba6koga, namiren tako, da
papa Pio
svetosti,
'
zvali,
samo
II.
je
vec pred§astnik va§e
biskupiju
povjerio
u
Njitri,
pre-
naime gospodin biskup DimiTomin. Toga (Dimitriju) pritrija (Cupor), protivnik po§to se je po sudu zvali smo prollih dneva k sebi, naSemu na§ih savjetnika ustanovilo, da re6eni Dimitar posjeda reiene nije sposoban za upravljanje gradova ostao je
joS treci,
i
i
i
biskupije, budi sile,
dili
§to
su
gradovi
ti
budi §to su jo§ izloXeni
smo, da se gradovi
rukama
i
upravi
te
gospudina
u |susjedstvu
mnogim navalama,
turske
odre-
biskupije nikako ne povjere
S toga smo
Dimitrije.
za-
da se on okani zagrebadke biskupije, pak da primi naslov biskupa bosanskoga, a za uzdri^avanje svoje, htijevali,
da
bi
zapremao
dastno
kraljevstva, privolismo,
koja je
spokojnija
i
da preuzme opatiju pe<5varadsku, unosnija.
On
se je donekle kratio
BfSRUPSKI &TAP 2A0RB-
ba£koga biskupa Osvalda TvzK (1466-1499.). Cava •• u nsoici prvoatoln* orlcva »v. S^apana u Zagrabu.
no napokon smo se ipak ovako nagodili: prvo, on de zadriati naslov duhovnu vlast zagrebadkoga biskupa, zatim de mirno driati jedan od gradova redene biskupije, po imenu Garid, s obidnim pripadcimSf
pristati
i
i
mjesto izmedju prelata naSega
na naSu
ielju;
i
MATIJA§ KORVIN (1458.
58
— 1490).
# uz to biskupske dvore u Zagrebu; nadalje 6e primati godignju penziju od tisucu zlatnih forinti. NagodivSi se ovako i namirivli Dimitriju malo smo zatim po savjetu prelata i i
gradova
izabrali za upravitelja ostalih
baruna na§ih
i
imanja zagreba6ke biskupije, kao
i
za svjetovnoga administratora njezina, Castnoga Osvalda od sv. Ladislava (de Szentlaszlo), klerika vesprimske biskupije, plemica po rodu i odlicnim roditeljima, dovoljno za njegovo
znanostima
zvanje vje§ta
u kojega se vjernost, mudrost
mogao
crkvena
upravljati
i
nam
Cinilo
Stititi,
ponaSanju
vanjStini,
posve uzdajemo.
obzirnost
i
po
.eruditum),
(litteris
Da
bi
obdenju uzorna,
i
imanja
taj
predija
i
se je potrebito, da se opatija pecvaradska,
koju je gospodin Dimitrija odklonio, njemu (Osvaldu) povjeri. Mi cemo ju zaista njemu predati, kako ce to najnoviji nas poslanik, kninski biskup Marko, va§oj svetosti potanko i objasniti.
tvrdu
i
zato va§u blazenost, da bi izlozene odredbe prijazno primila kao na§u
Molimo
stalnu volju
odluku, pak da ne bi odlagala pomoci tako crkvi
i
samostanu, kao
i
vitelja
da namjesti Dimitriju za duhovnoga pastira, a Osvalda za svjetovnoga upra(administratorem in temporalibus), povjerivgi mu podjedno refienu opatiju i ma-
nastir.
Uvidjelo se, da se jedino
licima, ve6
i
badkoj povratiti mir izmoli u rimske 8.
i
slobodac
stolice
taj
I
stari
poslao
Dimitrija
nagode
potvrdu
moze
na6in, a nikako drugciije,
na
s
kraljem;
je
papi
biskupovu je
dao popratno pismo za papu. Vidjesmo, kako je kralj Matijas nastojao, da u raztrovanoj
biskupiji zagre-
svoga poslanika, da
punomocniku
kralj
svibnja
red. Jol su nepovoljnije bile prilike
milo poharali. Knez Stjepan
II.
u
Hrvatskoj, koju bijahu
Slavoniji zavede mir
Turci
proSle
i
godine ne-
Frankapan, kojega su oblasti najviSe stradale, trazio je
pomoci na sve strane. Medju inim obratio se je i na svoga §urjaka, ferrarskoga i modenskoga markgrofa Borsa de Este. Taj je opet poslao u Mletke poslanika, zaklinjuci obcinu, da bi dostojala primiti u svoju zaStitu »velemoznoga gospodina kneza senjskoga jednoga sina njegova (Bernardina)«. Stjepana Frankapana, nekad Surjaka njegova, Mletci bijahu uvjereni, da molbi treba zadovoljiti i radi odanosti porodice Frankapana i
prema njezinomu vladanju, a i radi toga, §to knez Stjepan drzi mnoge prelaze u Modrusama (multos passus Modrusie) i druga mjesta, te bi bilo stetno za obcinu, da to sve propadne; pak s toga zakljuciSe 1. ozujka 1465 primiti kneza Stjepana i njegova sina u svoju za§titu
Stjepanu
braniti
i
ga od svakoga, izuzev ipak
Frankapanu, najuglednijemu
knezu
vazda
hrvatskomu,
krunu ugarsku. bilo
tako
Kad
tijesno,
da
je vec
se
je
knezovima, kao Kurjakovicima,
sklanjao u zakrilje mletaCko, kako je tekar
bilo ostalim
Blagajima
jo§ ja6e izvrgnuti nasrtajima turskih proval-
nika je,
i
i
Zrinskima, kojih su
haraClija?
da ce moci
I
kotari
kneginja Margareta
odrzati
zemlje
bili
Spiran6ic,
gradove
i
svoga
udova hrvatskoga bana Pavla, dvojila nesrecnoga muza, to manje, §to su i da budi kojim nadinom obladaju gra-
premda saveznici kralja MatijaSa, nastojali, dovima slabe udovice, naro^ito pako Klisom, koji su smatrali za klju6
Mletci,
tinskih
gradova Spljeta, Trogira
Spaleti, turn
i
bedem dalma-
i
civitatis nostre
Sibenika (clavem esse et stabilimentum
etiam civitatum nostrarum Tragurii et Sibinici). Napokon su za svoj obstanak
i mladi grad Cacivinu knezovi Talovci, koji su tada drzali jo§ neSto na Cetini u 2upi PosuSju. I oni su bili okruzeni odasvud od neprijatelja, koji su vrebali, kako da im ugrabe ostatak djedovine. Bolje nije bilo ni u susjednom Humu, gdje je u onome dijelu, koji nije dopanuo Turcima, bjesnila borba izmedju hercega Stjepana Vukcida najstarijega"mu sina Vladislava. Dok je stari herceg naginjao vi§e Mletcima, njegov je
strepili
i
i
sin Vladislav
bio ^privrzenik kralja
poslanika hercega
Stjepana, te
su
Matija§a. izjavili,
Dne
1.
ozujka desili su se u Mletcima dva
da poku§ano izmirenje izmedju otca
i
sina
da je vedi razdor medju njima, nego ikad prije (maiore in discordia unquam quam esse). Bududi da poradi toga prijeti nemala opasnost i mletaikomu posjedu u Dalmaciji. i Albaniji, herceg zaklinje obcinu, da posreduje. I zaista je obcina
nije posrecilo, te
odredila poslati
poslanika, da
ukloni
kamen smutnje izmedju hercega
i
sina
mu
Via-
RATOVANJE dislava.
herceg
Dakako da su da
uvidiv§i,
TURCIMA (1464.
S
bi
mogao
59
jedino svoju korist pred o^ima. Stari naime
sebi^ni MIetci imali
ne
— 1466).
odriati
svoj
Neretve
dio
i
Krajine, volio je, da te
nego da zapadnu kojega od njegovih protivnika, bio to rodjeni sin Vladislav ili humski knez Zarko Vlatkovic s bratom IvaniSem. Uredjujudi u prvoj polovici 1465. kralj MatijaS stvari u ugarskom i hrvatskom kraljevstvu, nije nimalo smetnuo s uma rat s turskim carem. U jednu niku trebalo mu oprati nedacu svoju pod Zvornikom, a u drugu bilo mu stvoriti obranbenu liniju Dubrovnika, a moida i do Novoga prema turskoj sili od Jajca na jug do Neretve (Hercegnovoga) u Boci. Sultan je Muhamed medjutim ku§ao odvratiti Mletke od saveza s Matija§em, a kad mu to nije poslo za rukom, pokuSao je samoga Matija§a skloniti na mir ili primirje. Dne 18. veljade 1465. javlja MatijaS mletadkomu duzdu Kristoforu Mauru, kako ga je sultan netom (novissime) po srbskom despotu (Zmaj Vuku Grgurovicu) po sada ga kroz neke barune drugim Srbima'nastojao odvratiti od saveza s Mletcima, a na granici sluibuju turskoj, zeli njegove, koji skloniti na mir. Poslao je pa6e i posebne poslanike svoje, kojima kralj nije htio dati slobodnoga pisma, da k njemu dodju. Madomovini, §ta prijateljstvu savezu s Mletcima; zato ne 6e tijaS znade, §ta duguje sebi ni Cuti za ponude sultanove, koji obje stranke nudi obsjenjuje mirom, a u to sprema vojske na sve strane, samo da Bosnu svakako natrag pridobije (ut omnino recuperet Boznam). Kralj javlja jo§ Mletcima, da Salje svoje sve^ane poslanike k papi Pavlu IL, a oblasti
zauzmu
MIetci,
i
i
i
i
i
i
ti
U
ce poslanici doci uz put
u Mletke,
i
te prikazati
osnove, namjere
kraljeve
pismu, Sto ga je Matijal 30. ozujka napisao za papu, da
mu
i
odluke.
ga predadu njegovi po-
i Ivan Rozgon, govori kralj po prilici ovako: >Razdrazen neprijatelj ranama udarcima proSle zadatim mu predproSle godine, odbit svojom zasjednom ponudom primirja, sprema osvetu ne samo srdzbom obiCnom mrznjom, vec gotovo nekim bijesom. Ve<5 je napred poslao stanovite vojvode, kojih su imena nama priobcena, s jakom silom i velikom vojskom, te im je zapovjedio, da §lo jac^e opusto§e doljne krajeve
slanici Ivan Cesmifiki
i
i
i
Ti su se sada ved utaborili u
Ugarske, a na povratku da opa§u Beograd.
Kaze
Smedereva.
se,
da
za njima
ce
sam
doci
ditavom snagom svojom, da bi jo§ ovoga
sultan
sa
svojim
Srbiji blizu
sinom,
starijim
i
Beograd osvojio, ostatak Srbije zauzeo, Bosnu opet predobio. Mrzi ga, kako se govori, zivjeti, ako s mjesta ne te grad Jajce oblada ovim dvama mjestima, Beogradom i Jajcem, za koja drzi, da ce mu prvo biti .< Izloziv ovako Njemafiku vrata u Ugarsku, a druga u Dalmaciju, Istru, Italiju s
Ijeta
i
i
osnove sultanove izbraja grad poslano je
kralj, §to je
mnogo
potonjih dana
je
te
cemo
ih
u
onamo
gornjim
U drugome
pisao, javiu je papi,
gubernatora Bosne nostros
illic
kako
podijelio
vicinos), a
pismu, §to ga
1
k tomu
druge
smo
krajevima, odredili
je
poslati
toj
stvari
u
budi §to propustili,
MatijaS jamadno u isto vrijeme
svome pouzdanomu pokladniku Emeriku
je
>U Beo-
Buduci da
s mjesta poslati s oruianim detama. NiSta ne
izpustamo, §to je mogude, te se iivo brinemo, da ne bi u budi zanemarili*.
.
da se iznova utvrdi to mjesto.
lijesa,
gubernator Emerik (Zapolja) zabavljen
Bosnu druge kapetane,
.
opet on uradio za obranu svojih zemalja.
dasti
u susjednim krajevima
ili
prije
Zapolji uz dast
(omnes ofBciolatus
izpraznjenu dast vranskoga priora. Kralj je take udesio,
i
da skupi u rukama gubernatora §to vedu vlast poradi Bosne, koju de biti nemanjc tefc odrzati, nego §to je stedena. Ba§ radi Bosne ne moze gubernator biti bez susjednih gradova, koji pripadaju redenomu prioratu vranskomu. Svedano poslanstvo od nekih 300 vitezova, a na delu mu umni peduvski biskup Ivan
Cesmidki
i
Ivan
Rozgon, poSlo je
na
16. travnja boravilo je u Mletcima, a u svibnju
vjedni grad pi§e suvremeni
put
tek
stiglo
na podetku travnja 1465. Dne u Rim. O dolazku njegovu u
je
Guarini mladji: >Tri stotine krasnih vitezova u sjajnim odo-
rama, s velikom pratnjom sluga
i
konja koracalo ponosito kroz ulice rimske. Dva premletadkoga.
krasna konja nosila su teret od 20.000 dukata, sve novoga kova ugarskoga
i
matfjaS korvin (1458.— 1490.).
6o
Takav
kada
se novae u tolikoj mnozini rijedko
malja mleta^kih
Svuda
kroz Firenzu.
i
Ca§ceno
bija§e
bijale doslo
Poslanstvo
vidi.
s
i
preko
ze-
velikim gtovanjem primano.
pozdravili ga u ime nevidjenomu sjaju. Papa primi po glasu u citavoj Italiji dobro poznatoga biskupa Ivana Cesmidkoga u velikom zboru kardinala i svega rimskoga dvora. Ivan pozdravio je papu s dva podulja govora, kakovi se odavna nijesu u Rimu sluSalit. Najprije se je pozivao na povjestnicu, kojom je dokazivao, kako su ugarski kraljevi bill
Kad
rimska vrata, doCekali su ga sabrani kardinali
je doSIo pred
Rim
papino. Sav se
i
divio
po5ev§i od Attile kralja, koji je sve kao poganin Rim, pak sve do Ivana Hunjada, koji je svojim junaftvom spasao krscanstvo. Zatim je govorio o slavnim ratovima kralja MatijaSa, pak o torn, kako kralj voli za obranu drugih izloziti se opasnosti, nego da stoji skritenih i
vazda najodaniji sinovi rimske
molbu pape Lava
usliSao
ruku. Nadalje je zahvalno
i
stolice,
poStedio
spomenuo papin poziv na krScanske
zgodnije
kad
bilo,
jer bi tada
i
bi se ta
kralj Matija§
pomoc mogao
ogranicila za dvije
odluCnije
dado§e poslanici papi darove, koje
mu
Tako mu pokloni
obilatim darovima.
Kristova krsta, neka ga nosi
i
izplatiti
iz
papinske blagajne
Napokon predade poslanicima
Rim
skoga dvora u posluziti
Rim,
jedino
obcom vojnom
Ijutoga neprijatelja.
vrlo
i
Dne
sto
uzvrati
s jednini
pomoc
je
kriza to sigurnije iznese po-
za rat
Od
s
Turcima
57.500
su
23. svibnja
zlatnih
forinti.
bijaSe
s tur-
mogao
namah
da
ugarski
do 27.
15.
lipnja boravilo je
onu godinu 50.000 dukata,
za
izjavila,
odputovali
kralju
komadicem
28. svibnja ostavi ugarsko poslanstvo
Ferrare kuci vracati.
ratoborna, te
govora pre-
Iza II.
kralju Matijasu, da bi se njime
i
odbrojila.
bi se turska
(expeditio generalis), bez koje se
Jedva
bi bila izdaSnija,
mladjega brata sultana Muhameda, koji
i
u Mletcima, gdje je obcina obecala kralju pokazivala
Pavao
obrok svoga prinosa, naime
jedan dio te svote, naime 15.000 dukata, poslanicima
mletacka
da
all
ukraSen kriz
dade papa
Suvise
je izjavio,
poluciti.
Papa
znakom svetoga
tako »pod
prebjegao, neka ga odvedu
preko Firence
godine,
tri
bijase kralj poslao.
smutnje u turskoj carevini pokretati.
i
te se stade
ili
vi§e toga
i
zlatan, biserjem
bjedu nad neprijateljima svete vjere«. prvi
raditi
neka za obranu kako bi
vlasti,
no podjedno
od Turaka kroz deset godina daju novcanu pripomoc;
te je
Obcina se
je
mogla unistiti mogla osloboditi
sila
Evropa ne bi osvanuo
poslanici,
je u
Mletcima
Dubrov6anin Jakov Bunic, nudeci im u ime Mahomet paSe mir s Turcima. Mletci mu odgovori§e 3. srpnja, da 6e ga nagraditi sa 10.000 dukata, ako im izradi mir sa sultanom, ali
Castan mir, po
ostatak Bosne
i
kojemu
bi oni dobili
sve ono, cime bi se
Moreju
mogao
i
Mitilenu, a njihov saveznik, kralj ugarski,
utvrditi stalan mir.
Medjutim bijaSe kralj MatijaS u lipnju 1465. skupio ugarski sabor u Budimu, da i od njega zatrazi pomoc za rat s Turcima. Sta se je sve na tom saboru vijedalo zakljudilo, nije poznato; znademo samo, da je bilo odredjeno, da u Slavoniji moraju svi plemidi u rat po6, pa6e da moraju od svakih 20 seli§ta ili dimova svojih kmetova povesti sa sobom po jednoga vojnika. Poslije je kralj 9. kolovoza zagrebadki kaptol poradi njegova siroma§tva oslobodio od te duznosti, ali mu je ipak zapovjedio, da dade stanovit broj konja za no§enje prtljage, te da te konje predade Fridriku Lambergeru, kraljevu kapetanu u Cakovcu. Kralj je zaista spremao veliku vojsku na TurSina. U Mletcima se je i
Culo tada
iz
Dalmacije, da je nakanio
podidi
ogromnu vojsku od 100.000
Ijudi, -da je
neka mu se pridruzi, pa6e i slavnoga junaka arbanaskoga, Jurja Kastriotida Skenderbega da je pozvao na zajednicku vojnu. Vijesti pisao
hercegu
i
Stjepanu
Vukdidu,
su te bile
istinite; kraljevski poslanik, franjevac Aleksandar Dubrov^anin, desio se je kolovoza u svom rodnom gradu Dubrovniku, gdje mu je vijece dozvolilo jednu barku, da se na njoj 'odveze Skenderbegu, jamaCno da ga prikloni svomu gospodaru. JoS se je
12.
pripo vijedalo, da je sultan poslao kralju svedano poslanstvo, nudeci
Bosnu
i
Srbiju,
turskih poslanika.
ako pristane na mir;
ali
MatijaS
da
nije
htio
mu ni
dobre volje ditavu preda
se
pustiti
RATOVANJB
Nema
sumnje,
kralj je MatijaJ
Jedoa vojska provalit ce
veliko.
ostatak Bosne
i
Srbiju;
iz
S
TURGIMA (1464. — 1466.).
6l
u kolovozu 1465. zasnovao navalni rat na Turke u Posavine i Poduoavlja u tursku zemlju, da osvoii
druga vojska imala
bi
iz
okoliSa grada Dubrovnika dolinom Ne-
mozda dalje, te tako poduprijeti navalu glavne vojske. Sam kralj ostavio je 9. rujna Budim poSao je u Peduh, gdje je bilo glavno zbiraliSte njegovih teta. Neko vrijeme nije kralj mogao odluditi, kojoj vojsci da stane na delo.
retve prodrijeti u Hercegovinu, a
i
i
Njegov
Aleksandar Dubrovianin, doSao u Sibenik, te zamolio ondjeSnjega mietaekoga kneza, neka bi dozvolio dubrovadkim brodovima ploviti Sibenskim pouzdanik,
franjevac
zatonom do Skradina, kamo 6e kralj MatijaS s vojskom doci, pak se onda na redenim brodovima odvesti u Dubrovnik. Mletci kao saveznici nijesu to doduSe mogli zaprijediti; ali su 18. listopada svojim knezovima u Sibeniku Spljetu poslali posebne naputke, kako da kralja doc^ekaju, ako bi zaista kraj njihovih gradova prolazio. Cini se medjutim, da se je u to kralj predomislio, te se okanio narnjere, da sam i
glavom ide u Dubrovnik. Posve raztrovane prilike uz izto(5nu obalu jadranskoga mora jamacno su ga od toga odvratile. Herceg Stjepan Vukcic nije se odazvao njegovu pozivu, nego je dalje ratovao sa sinom Vladislavom i zetskim knezom Ivanom Crnojei
vicem, koji
mu
pomoc u
trazio
Mletaka, te je tako
njegov dio Neretve
jini
da
Da
kotorskoj. dopustiti,
je herceg ustupio
domino duce), Turcima, pak je
illustri
Suruju s
morao
da
obrani
mu
Hercegnovi, herceg je
obcina
u
isti
mah zauzme
Krajine. Mletci su to 6. prosinca 1465. kroz svoga poslanika
i
kralju Matijalu, dodavSi,
maxime
gradove u Boki
je grabio
pomenute
jer je doznao, da neki
oblasti
javili
dobre volje (assentiente
njegovi podanici u Neretvi
i
Kra-
volio te oblasti predati kr§canskoj vlasti,
Posljednjih dana rujna
nego nevjernicima. stigao do rijeke Drave (in
bijaSe MatijaS ostavio Peduh vado Drave), preko koje je 2. listopada prelazio. Tu primi pismo papa Pavia II., pisano 19. srpnja, u kojemu je papa njemu spoticao, §to tako s vojnom oteze, te ga je bodrio, da jednom zapocne rat. MatijaS odgovori papi priliino Ijutito. >Kad bi se ja povadjao za Epirocaninom (Skenderbegom)*, pisao je u svom odgovoru, >kad bi se ja svaki das hvalio pobjedama, te dao upisati u Ijetopise svako selo, castris exercitus nostri
ga moje dete u
§to su i
svaki
komad
divalo ni onda,
i
in
neprijateljskoj zemlji spalile,
blaga, §to su
ga
oteli,
e onda bi
kad sam ja u Budimu
sjedio.
mu
svakoga dovjeka, kojega su pokazalo, da moje oruije
Po mojemu mnijenju
da svaki put sam glavom stanem na delo svojih pred odima neprijatelja«. Nadalje oditovao je pripomoc, koja
se
6eta, jer kralj
nije
pade
zarobili,
nije po-
ni dostojno,
time bi se ugled moj smanjio
odrjesito,
da
posve
nedostatna
malo dovoljna, da izvodi velike izvanredne stvari. preko Balkana, da ratuje na obalama Crnoga mora. Pafe kad bi on svoju snagu precjenjivao, te se mladenadkim poletom dao zavesti, morao bi ga sam papa suzdrzavati, jer bi svaka vratolomija kraljeva mogla biti pogubna za kr^canstvo. Jamadno nije nitko tako oduSevljen za velike podhvate, kao se daje, nije
ni
Nitko ne moie od njega zahtijevati, da podje
kralj; ta
govom
on neprekidno
potraziti, te
navije§ta,
kako
i
bi trebalo
ga jednim velikim udarcem
neprijatelja u vlastitom gnjezdu
uni§titi.
Kad
nje-
vlasti htjcle
bi kr§<5anske
bi tijekom dojduce godine udario na sultana kod lemlje, da podpore ne bude, odituje kralj >na odigled neba Istoga nije njegova krivnja, nego drugih, ako ne budu Turci protjerani iz Evrope«. dana 2. listopada pisao je kralj Matijai takodjer pismo mietadkomu duidu Krsti Mauru, te mu je spoticao, ito se je unatod savezu stao uplitati u bosanske poslove, te zauzeo neka mjesta zemlje, koje su kralja patrile. Odito je kralj bio povrijedjen, Sto je mletacka obcina u to doba zauzela Krajinu Neretvu, za koje je kralj drfao, da pripa-
kralja
primjereno poduprijeti, on
Hellesponta.
Ako pak
—
te
i
—
i
i
daju njegovoj
kruni.
Naravno, da su kralja na to naputili
sjedstva mletadkoga; oni su
II
12. rujna
Siljali
i
Dubruv£ani» bojedi se su*
Neretljanima kraljevu
xastavu, a posit je
o
MATIJA§ KORVIN (1458.
62
svemu
po svome poslaniku Sigismundu Gudetidu, daljih 950 dukata za krizarsku vojnu.
obavijestili kralja
dar od 550 dukata
i
Prosav§i Slavonijom
Savu
rijeku
mu
nije
— 1490).
i
uSao
prikupivSi tamoSnje 6ete pre§ao je kralj Matija§ 18. listopada
i
velikom vojskom u Bosnu. Sta je ondje radio, nije zabiljezeno. Braniti
s
niSta trebalo, jer sultan nije bio ni udario te
Hercegovine;
mu
poslali ostatak
godine
imao
a za navalni, osudni rat nije Matija§
Mletci ne bijahu
koji je kralju nosio
ni
na Bosnu
ni
dovoljno vojske, a
ni
na ostatak ni sredstva.
od obecanih 50.000 dukata (dakle jo§ 35.000), a ni
od pape, ni od drugih krSdanskih vlasti ne bijaSe niSta vi§e primio. Kralj je pak izra£unao, da bi mu za uspje§no navalno ratovanje trebalo najmanje 300.000 dukata subvencije. K tomu bojao se je MatijaS jesenskih kisa, a uz to su mu stigli glasi, kako njema6ki kralj Fridrik opet ne§to protiv njega snuje. Napokon stigao je u njegov tabor poslanik njegov, fratar Aleksandar Dubrov6anin, te mu je jama^no priobdio nepovoljne glase iz primorskih strana. Sve to sklonilo je kralja, da se je za tu godinu okanio vedega rata, te se je vec iza nekoliko dana opet povratio k Savi. Dne 2. studenoga 1465. (prvi dan po Svih Svetih) izdaje on »na Brodu savskom na Gradi§cih« hrvatsku, cirilicom pisanu povelju svojemu vjernomu pouzdaniku i poslaniku, fratru Aleksandru Dubrovdaninu, kojom
na znanje svim.
i
Evo
ga nagradjuje za vjerne sluzbe njegove.
doslovce: »Matija§, miloscu bozjom kralj ugarski, dalmatinski
znamenite povelje
te
hrvatski,
i
i
k tomu, damo
svakomu, komu se podoba, po ovom pismu naSem otvorenom, kako
mnoge virne sluzbe virnoga nami procinjujuci i na pamet jpr^aoseci, pravu virnost redovnoga frat Aleksendra Dubrovdanina, opatije od Telki vladavca, §ega poCtovanoga koji mi posluzi svetoj koruni redienoga kraljevstva na§ega ugarskoga i naSoj visosti u dasmo, pa5e dar^vamo mista vrimena razlika, gdi se je pr6ga(da)lo, darovasmo mu i
i
i
i
i
dajemo vikuvifinim zakonom bez pore6enja
sela: Nerizi, GniliSca,
Lozicu
pravimi metesi
§ njih
Cesvinicu, Neciec, Goricu § njih metesi
Mokrine
Kuti,
§ njih
metesi u kotarmi,
dice s njih
megjami
tezatnimi
netezatnimi,
i
i
kotarmi, sa s
odazvanja u Luci u Humskoj zemlji
i
i
i
kotarmi,
u Popovu
svimi
komu
volja
i
kim
mu
i
tri
sela:
mlinmi
i
koristimi
sela:
tri
Sut Stipan,
koristmi, zemljami
i
u vike
oblastju
i
u zupi Trebinju
Dubljane, Gurmljane
sela:
imenom
drago
njemu drago, mocju
je
tri
lugovi, gaji, vodami, rikami, ribnici,
gradi, sinoko§ami, livadami
ostaviti,
i
u zupi Dra6evici
prihodiSci
njih
vogljan viSe pisani fratar Aleksendar drzati, imati
dusu
kotarmi,
i
i
i
kripostju
Gal-
oratimi,
mliniSci, s vino-
zvanimi,
da je
uzivati, prodati, darovati
i
tri
ovogaj
i
za
pisma na-
lega otvorenoga«.
Medjutim
pismo pape Pavla
bijase kralju stiglo
ponukom mletadke obcine
§to se
kani izmiriti
voru ogradio protiv toga miSljenja prvi
od svih katolickih vladara,
svoje pismo:
komu
»Nemoguce
nije nitko
da
izjavivsi,
koji ce se
duzan
s
II.,
u
kojemu
turskim sultanom.
nitko
nije
njemu spoticao,
protivnik Turaka,
je nepomirljiv
papinskomu nalogu diniti;
je
Matija§ se u odgoi
da je
odazvati. Matijas zavrsuje
vezan na ocitu propast ne-
Sve u sve: ako va§a svetost svakako hoce, da ne mirujem protiv neka se pobrine, da uzmognem rat izdrzati*. Jo§ 5. studenoga stajao na brodu savskom, snujudi, da bar neSto udini. Kako nije mogao ni misliti na
se odazvati.
neprijatelja vjere,
je kralj
veliki navalni rat, odludi
Dubrovniku
i
bar jedan dio svoje
vojske poslati
kroz zapadnu Bosnu prema
Hercegovini. Toj vojsci od 5000 Ijudi stavi na celo slavonskoga bana Jana
Vitovca i me§tra tavernika Ivana Rozgona, kojima dade zapovijed, da udine red u zemljama hercega Stjepana i njegovih sinova, te da ih zaStite tako od sebidnih Mletaka kao i od Turaka. Ako ne bi drugacije islo, neka zauzmu ditavu zemlju hercegovu Zajedno s Krajinom Neretvom, koje je herceg nedavno ustupio Mletcima. SuviSe neka nastoje, da Turcima otmu neke gradove hercega Stjepana, koje je taj njima morao i
ustupiti. Oblasti
vojvodama
i
kotare grada Dubrovnika neka §tede, pade
pridijelio
je
kralj
neka ih zaStiduju. Svojim dubrovadkoga poslanika Sigismunda Gudetica, davSi mu
^
RATOVANJE
— 1466).
TURCIMA (1464.
S
63
pismo na njegovu obcinu, u kojem ofituje, da poslanik nije nimalo utjecao u tu kraljevu odluku. DubrovSanima nije poradi straha od turske osvete nimalo bio pocudan dolazak kapetana; ali kako nijesu mogli ni§ta promijeniti, pokoriSe se kraljevoj kraljevih deta odredbi. Ve<5 28. studenoga bira dubrovadko vijece detiri plemida, koji ce podi u Ston, da i
pozdrave Jana Vitovca
Ivana Rozgona, pak 6e ih dopratiti u Dubrovnik. Kraljevim hercegov sin Vladislav, kojega su se Dubrov6ani iacali primiti u svoj grad radi Turaka. Poslije su kraljevi kapetani sa svojim detama redom zauzimali gradove i oblasti od medje hrvatske prema Neretvi, te se onda utvrdili u gradu i
kapetanima pridruzio se
i
Poiitelju na Neretvi, koji
tane
im
je bio
darovima, pomagali
mitili
svom trosku most na Neretvi kod
Namah nakon s
odlazka
naca
(in
descensu
nostro
na
DubrovCani su kape-
pade 28. prosinca
6ete;
zakljudili
su podici
o
Poditelja za prelaz kraljevih Ceta.
u Bosnu
kapetana
svojih
ostatkom svojih deta posao
za dalja poduzeda.
izlaziStem
njihove
Dne
sjever.
prope
exercituali
bija§e
kralj ostavio
i
Savu, te
studenoga bio je vec kod sela Maslivillam Mazlyncz) u danaSnjoj belovarsko7.
zagrebadkomu kaptolu, kako se je s dosadanjim biskupom zagrebackim Dimitrijom Cuporom posve sporazumio, kako se je taj naprosto
i
krizevadkoj
zupaniji,
odakle je
javio
i
odrekao svih svojih prava, u koliko
mogao
ih je
na pomenutu biskupiju.
imati
Na
da-
Ijemu putu medjutim zgodilo se ne§to, §to je kralja jo§ neko vrijeme zadrzalo u Slavoniji. Dne 8. do 15. prosinca nalazimo ga u Prodavicu ili Virju (in Prodawyz), odakle udara na grad Gjurgjevac (castrum Sancti Georgii nobis in obsidione tenentibus), zna-
menito tada mjesto na medji Slavonije
Bodha
kastelana Martina
su dosad podinjali
mnoga
i
i
Ugarske.
Kralj
njegova ortaka Nikolu Poljaka razbojstva
i
je iz
otimadine, a napokon
hlio
kazniti gjurgjevadkoga
PaleSnika se
protiv
(Polychna), koji kralja pobunili
i
njegovim se protivnicima
pridruzili (adversaries nostris
Kako
samo znademo, da je Matija§ jo§ za odmetnika darovao svomu vjernomu sluzbeniku Blazu Kende-
Tek
tih
u drugoj polovici prosinca 1465. vratio se je kralj u Ugarsku, te ga nalazimo
10. sijednja
1466. u Tolni, a 13. sijednja u Budimu. Jo§ u Tolni bijaSe oko sebe skupio
poglavite prelate Ijeta
nos rebellando).
se je to podsjedanje svrSilo, nije zabiljeieno;
podsade posjedovanja re§u.
coniuncti contra
i
barune, te
se je
s
njima
posavjetovao o vojni
na Turke dojdudega ad proximam aestatem), a uz to
(ad tractandum pro expeditione contra Turcos
razmjestio cete za obranu StigavSi u 23. veljadu,
Budim namah
doljnih je
po
i
od eventualnih napadaja
krajeva kraljevstva prelata
savjetu
da se onda na njemu vijeda
i
i
baruna sazvao sabor u
taj
turskih.
grad za
odludi o dojdudoj vojni na Turke.
mozda jos prije podsade Gjurgjevca u Slavozama§ne promjene medju viSim dostojanstvenicima svoje driave. Najprije je oduzeo Emeriku Zapolji cast bosanskoga gubernatora bana kraljevina Hrvatske, Dalmacije Slavonije. Vec 5. studenoga 1465. zove se Emerik Zapolja naprosto >nasljedni iupan §ipu§ki< (comes perpetuus terre Scepusiensis), te boravi u sjevernoj Ugarskoj. Nadalje je kralj oduzeo vojvodstvo u Erdelju svome rodjaku Ivanu Pongracu od Dengelega, te ga bacio na skrajnji iztok u severinsku banovinu, a vojvodsku dast u Erdelju povjerio je nekadanjim svojim protivnicima, grofovima Ivanu Sigismundu od Bozina virovitidkomu iupanu Bertholdu Ellerbachu od Monjorokereka. JoS prije svoga povratka u Ugarsku,
niji
bijase kralj udinio
i
i
i
i
Slavonskim banom ostao je Nikola Ilodki, koji je takodjer obnaSao dast bana madvanskoga uz Petra Sokola, podjedno iupana teme&koga hrvatskim pak banima imenovao Petra Zoba (koji je tu dast obnaSao ved 1459.) uza nj I^dislava de Disznos, kojima je ;
i
takodjer pridao banovinu
bosansku.
Znadajno je medjutim, da je
kralj torn
prigodom
da su se redeni baoi Rama za zvali >bani kraljevina na§ih Rame, Dalmacije Hrvatske« (regnorum nostrorum Ramae, Dalmatiae et Croatiae). S kojih je razloga Matijai oiivio ime Rame, nije izvjestno; no uzkrisio zaboravljeno
ved ime
zemlju
bosansku, tako
i
nagadjamo, da je to udinio za uztuk sultanu, koji
je
u ono vrijeme
za onaj dio prave
matijaS korvin (1458.— 1490.).
64
Bosne, sto no je
u
bio
njegovoj
imenovao posebaoga
vlasti,
nekoga velika^a
kralja,
pogubljenoga kralja Stjepana TomaSevica, koji se bija§e pokorio i ozenio Turkinjom iz Carigrada. Muhamed proglasio toga vlastelina kraljem bosanskim, prozvao ga MalijaSem namjestio ga u svojemu (mozda je to bio Matija Vojsalic od roda hercega Hrvoja ?) i
dijelu Bosne, iz6ekujuci koji su od nedavna nadao sultan, da ce
zastitnika,
zivali
njegovu
okupiti
oni Bosnjaci,
i
Naro^ito
kralja.
se je
Ugara (perche Jayzi he naturaliter ynimica de pod zastavu svoga narodnoga kralja, pak tako i pod vrhovnu vlast nje-
Ungari), pohitati
gova
bili
pouzdano, da ce se oko domacega sina pod zastitom ugarskoga i hrvatskoga
Jajcani, protivnici
turskoga cara. All
Muhamed
su se BoSnjaci slabo oda-
se prevario, jer
kralju.
Cinilo se pace, da ce se vlast kralja Matija§a
utvrditi
hercega Stje-
u oblastima
i
Rozgon
ditavom pana Vukdica. Kraljevi zemlju. humsku preSli nekadanju u zemljom do Neretve, pak su onda kod Po6itelja Herceg Stjepan Vukcic naSao se u najvedoj neprilici. Prije, kad ga bijaSe nevolja turska ostatak pritisla, molio je kralja Matija§a za pomoc, pace mu je bio pripravan ustupiti kapetani Jan
svoje
drzavine
i
Neretvu
i
ih,
da
;
pobacaSe
ih,
koju oblast
ili
grad
obraniti Novi (Hercegnovi) salu.
Oni udarise na
gradova mletacke zastave,
i
(narodito
sada kao da se je predomislio, pak
mu pomognu
kula
s
obladali
bijahu
kraljeve vojske. Ali kapetani kraljevi nijesu znali za
Krajinu, zauze^e
i
primiti
barunom njegovim
postati
stao raditi u prilog Mletcima, zaklinjuci
od Turaka
Ivan
i
100.000 dukata, a za to
dati
i
Zagreb) u Hrvatskoj
Vitovec
te namjestise
na njinia zastave svoga kralja i gospodara. Spremahu se pace provaliti i do Novoga, posljednjega uto£i§ta hercegova, te ga osvojiti za svoga kralja. Zdvojno stanje Stjepana Vukd:ica prikazali su njegovi poslanici 10. ozujka 1466. mletaikoj obcini.
u ime svoga gospodara, kako je on poput svoga taSkoj obcini, te su ju zaklinjali,
mu
Vlatku
i
da
strica
mu pomogne,
Sandalja vazda bio
naroSito da dozvoli njemu
nesreci njegovoj, ni
ga proklinje govoreci: >Da imade tisucu zivota, samo protiv mene, svoga otca
Sto je u6inio ne
pravo bi i
da
mu
.
.).
Izprid;avajuci se, §to se bijase
to nije ni§ta koristilo,
dukata, da Poslije toga
mu
dade vojske,
pomagao
bilo,
sinovima
i
pridruzio
takodjer
za
ono,
protiv 6ita-
perdesse, non solamente
lui
ma
kralju
malo ne mari, vec
da ih izgubi
gospodara, nego
voga kr§canstva« (E sel havesse mille vite, serebe iusto tute quello ha fato contra de mi, stando mi suo padre e signor, .
odan mle-
Stjepanu skloniti se u koji grad dalmatinski, ako bi im zaprijetila skrajnja
pogibao. Za sina Vladislava, koji je kriv Sitavoj
stianitate
Oni govorahu
etiam contra tuta chri-
Matijasu, tuzi
se
herceg,
nego nasuprot Skodilo. Poslao je kralju Matija§u 12.000 pomodnih 6eta ne bi nikad, premda ih je kralj obrekao.
ali
je kralju
podsjedati Jajce, te je
taj
grad
pomocu
uzet (1463.) s
imao dovoljne vojske za taj podhvat. No zato je sultan jo§ ja6e zamrznuo na hercega govoreci, da mu je Jajce oteo herceg Stjepan, a ne kralj ugarski. MatijaS kralj obecao je na to opet hercegu, da ce ga pomagati, ali eto
Bozjom
i
hercegovom, jer
kralj nije
Herceg je molio kralja po svome i da mu dade za njih druge gradove u zamjenu u Ugarskoj. Ni to nije kralj uiinio, i tako su od reCenih gradova tri (MileSevac, Samobor i Prilip) izgubljena. U novije vrijeme pak zahtijevao je kralj, da mu herceg ustupi dva grada u humskoj zemlji; herceg je morao posluSati, te su oba grada pro§le su ved dvije godine, a kralj nije niSta uSinio. sinu Vlatku, da
uzme u
zauzeli Jan Vitovec
doznao
je herceg,
i
zaStitu pet njegovih gradova,
drugi kapetani kraljevi sa svojim cetama.
kako
kraljevi kapetani
imadu nalog, da
Od
nekih
prijatelja svojih
ga ziva ulove u svoje ruke.
—
Herceg malo da u Novome nije bio obsjednut zarobljen; s toga moli Mletfiane, da mu u sluiaju skrajnje potrebe dozvole skloniti se u njihove oblasti. MletaSka obdina nije pravo znala §ta da odgovori hercegovim poslanicima. U jednu ruku bila je saveznica kralja MatijaSa, u drugu je dobro pamtila, da su Krajina i Neretva, pa5e i Hum od davne starine pripadali hrvatskomu kraljevstvu, kao gradovi i
,
i
RATOVANJB
lUBClMA (1464.
S
— 1466).
*5
Dalmacije, koje
si bijaSe posvojila. Bojala se s toga povrijediti kralja Matija§a, kad bi pomagala hercega Stjepana protiv kraijevih kapetana. U prvi kraj bijase doduSe odludila primiti u svoju zaStitu hercegov grad Novi jo§ jedan njegov ka§teo u Boki kotorskoj, koje im bijaSe ponudio, te mu u zamjenu dati svoj otok Brad; no ve6 17. ozujka promijenila je svoju odluku, te je izjavila, da je gotova primiti Novi s kaStelom u svoje okrilje i braniti ih o svom troSku, >da ne dodje u ruke Turaka ili drugih, kao §to su doSIa neka ostala mjesta njegova*; ali dim .se povrate mirna vremena, vratit ce hercegu grad Novi drugi kaSteo. SuviSe obedaSe hercegu jedou kudu u Spljetu ili u kojemu
ocito
i
i
drugomu gradu svojemu u svome knezu u Spljetu, da
u nj u nevolji skloni. Napokon naloiiSe brani hercegov grad Vised na rijeci Cetini, ako bi mu zaDalmaciji, da
se
prijetio budi Turdin, budi tko drugi.
S pade
tim
mu
odgovorom opreznih Mletaka kao da
se dinilo,
juga
bi
mu
nije bilo
hercegu Stjepanu
mnogo pomozeno,
oni mogli ugrabiti ostatak njegova vladanja
i
imanja.
iztoka od Turaka, a sa sjevera
od kapetana kralja Matijasa, rijeSi se u svojoj zdvojnosti obratiti se na potonjega. Pomodi de mu Dubrovdani, njegovi pouzdani prijatelji, a miljenici kralja MatijaSa. Herceg se iz Novoga svratio u Dubrovnik, te su vlastela toga grada jamadno pokuSala, da ga izmire s kraljem ugarskim. U svibnju boPritisnut s
i
Zlatni (dvogubi) peSat kralja Matua&a. Nk je
prednjoj strani ijedi
na
Icral)
prijestolju
i
drii u
dvogubim kriiem. Nadpis naokolo ruba
grb
ngarski grb
(grede)
s
krnnom
i
nadpitom
a
:
rukama znakove kraljerske
tDominua
naokolo
ruba
Dens adiator :
»(Sigillum)
vlasti
;
do
Na
meuic.
Mat hie
njcf^orih
nogo amjeiten
strainjoj
atrani vidi
d(ei)
g(ratia)
regis
ae
Han-
garie et c(etera)<.
Isvomik a gradakom arkiva
ti
Sopruna.
rave u Budimu poslanici hercegovi, moledi kralja uz ino, da poSlje njihovu gospodaru u
pomod novih 3000
vojnirka.
bijahu jo§ povratili
s
MatijaS, kojega se kapetani Jan
vojne, nije
mogao
u svojoj driavi (propter inquietudines internas), kao liki
rat
na Turdina;
ali
je bar
Vitovec
ugoditi molbi hercegovoj
pokazao svoju dobru
i
i
Ivan
Rozgon ne
radi nutarnjih smutnja
radi toga, §to je volju, te je
i
sam spremao
17. svibnja
ve-
poslao du-
brovadkoga poslanika na svome dvoru, Nikolu Bunica, zajedno sa svojim plemidem, magistrom Gregorijem (de Manay) na jug, da u njegovo ime o njegovom troSku kupe pladenike, te da pomaiu hercega prema potrebi. Magistar Gregorije, kraljev poslanik, i
boravio
je
21.
lipnja u
cega Stjepana Vukdida
Nakon povratka HrT. povj.
II.
III.
Dubrovniku, gdje su ga podastili darom od 20 dukata; zatekao na iivotu.
ali
her-
nije viSe iz
Dubrovnika u Novi herceg
je Stjepan teiko obolio. Shrvala 5
ga
matijaS korvin (1458.
66
—
1490.).
# dulevne boli, uzrokovane od nesrece, sto su ga u posljednje doba saletile. Kad mu nema spasa, poslao je u Dubrovnik sve svoje bogate dragocjenosti i poda je vidio, kretnine, da budu sahranjene u njegovoj kuci. To bi izvr§eno oko 19. svibnja. S blagom svojim posla istodobno po Pribisavu Vukoticu i >svoj napokonni testamenat, zatvoren i zapedaceQ po zakonu, kako se dostoji«, odredivgi, da dubrovaCka obcina pridrzi u pohrani blago i oporuku, dokle bude on u zivotu, >a skoncav§e se i priminuvSe segaj svita, da buduce prisli u Dubrovnik tri sinove gospodstva mi: gospodin vojevoda Vlastarost
i
gospodin knez Vlatko i gospodin knez Stjepan, svi tri na zajedno ili svojim da im se otvori (testakipom, ili po svojih dobreh Ijudih i s listom vjerovanim djelom taj cas vrSi, §to bi se komu po recenom testamentu doi menat) i prodti stojalo*. U svojoj oporuci herceg je zapisao 10.000 dukata za svoju du§u, sinovima dislav,
.
.
Vlatku
Stjepanu
i
bi
po 30 000 dukata, a stvari, odijela,
prije
svojoj
.
>gospodji
zeni,
sve, §to joj je darovao,
i
Stjepanu je ostavio skupocjenoga
Vlatko umro
.
.
skupocjenih
razliditiii I
.
posudja, narocito
za
slu6aj,
ako
neka potonjega zapadne bratov
Stjepana,
1000,
Ceciliji*,
i
suviSe
>od kole je doSla u kucu«. bi se ozenio.
dio,
i
Ako
obratno. Vladi-
slavu nije ostavio ni§ta osim njegova zakonitoga dijela.
Herceg Stjepan Vukdic umro je u Novome 22. svibnja 1466. Po njegovoj smrti si starija dva sina kukavni ostatak otcevine tako, da je Vladislav uzeo grad Visec na Cetini, a Vlatko grad Novi. Najmladji sin Stjepan nije dobio nista osim pokretnina a to ga je valjda sklonilo, te je malo zatim prigrlio islam i preSao k turskomu sultanu, gdje je poslije kao Ahmed Hercegovic vr§io razne 6asti, te napokon postao i podijelise
;
veliki vezir
Dok
osmanlijskoga carstva. se je sve to zgadjalo na skrajnjemu jugu, bijase se jo§ u ozujku 1466. sastao
sabor
ugarski
u
Osim
Budimu.
Sestdeset ugarskih zupanija, te
prelata
bi uz
i
baruna bijase
drugo
zakljufieno,
doslo zastupnika plemstva
iz
da se za >obranu od Turaka.
i
drugih neprijateljakraljevstva« ditavo plemstvo podigne na noge. Narodito je trebalo pohi-
na obranu Beograda i drugih medja§nih gradova, za koje se je javljalo, da se na njih sprema sultan udanti, ohrabren neuspjehom krscanskoga svijeta proslih dviju godina. Muhamed bija§e se naime uvjerio, da mu se kraj tadanjih prilika u Evropi ne treba bojati nikakve navalne vojne krScanske, pak zato je vec u proljecu po§ao u Plovdin, te ondje skupljao 6ete za novu provalu u krScanske zemlje. Ni u Mletcima ni u Budimu tati
nije se ipak
Beograd
;
ali
pravo znalo,
kamo
ce sultan udariti; najvjerojatnije je
se takodjer govorilo, da ce navaliti
(Skenderbega),
ili
opet na Negroponte.
Dne
bilo,
da ce do6i pod
na Albaniju, da satre Jurja Kastriotica
17. travnja 1466. javljao
je kralj MatijaS
Budima ugarskim zupanijama, kako je pouzdano doznao, da je sultan u Sofiji, te da svom snagom sprema udariti na njega kraljevstvo njegovo. Kralj je Matija§ odludio sultana preteci, te ce zato bez odlaganja vec 3. svibnja poci u rat. Poziva s toga sve vjerne plemice i posjednike, da se i oni podignu, te sa svojim cetama oko 8. svibnja dodju do Beograda, gdje ce se pridruziti kraljevoj vojsci. Tko se tomu po-
iz
se odanle sa
i
zivu ne odazove, gubi glavu
Medjutim
nije do§lo ni
udario na Albaniju, da skrsi
i
imanje.
do te obranbene vojne. Sultan bija§e sa svojom vojskom Skenderbega i Mletcane, a kralju MatijaSu bijaSe ponovo
ili primirje. Tako ostade MatijaS u Budimu, premda su ga Mletci salijetali, da im priskoci u pomoc, da se tako razstavi turska sila. No Matija§ bijaSe od Dubrov-
ponudio mir fiana
i
od
svojih
do6uo za
kapetana
spletke
mletadke
hercegovoj, te je gotovo uzivao, gledajuci neprilike iskrenih saveznika. Jos 2. srpnja 1466. boravi MatijaS
u juznoj
Dalmaciji
Mletdana, svojih
i
u Budimu, gdje no
dozvoho, da se smije
motid na svom povratku
ma6em iz
pasati.
Budima dne
Tu 6.
je
povelju
i
ne-
izdaje povelju
svojim vazda odanim DubrovCanima, kojom je njihovu knezu podijelo vojniCku
mu
u zemlji
nepouzdanih
vlast, te
dubrovadki poslanik Ivan Pal-
rujna 1466. donio u svoj rodni grad.
I
RATOVANJE
Turcima upotrebio
Zastoj u ratovanju s
Rimski papa Pavao
prilike u HrvatsWoj.
bulom od 15. Tuza imenovao
TURCIMA (1464.— 1466.).
S
travnja
vesprimskoga klerika, dvadeset
1466.
biskupa
za
da jednom konadno uredi napokon na prijedloge kraljeve, te je
je kralj MatijaS,
pristao je
II.
67
i
osamgodisnjega
zagrebadkoga, premjestivsi podjedno
Osvalda
dosadanjega biskupa,
Cupora na nedavno izpraznjenu biskupiju u Gjuru. Tako je zagrebaika biskupija nakon duga stradanja dobila mlada krepka pastira, koji je bio pokralju rimskoj stolici. Kralj je MatijaS pregnuo sada svom snagom, da razasuta cudan gradove te biskupije opet skupi, te ih predade svome izabraniku. Poglavito imanja radi toga boravio je sam kralj u kolovozti 1466. u Slavoniji. Dne 8. kolovoza nalazimo ga u Krizevcima, gdje je sabrao oko sebe velika§e plemstvo, te je s njima ustanovio na6iD, kako da se plada crkvena desetina u zagrebaCkoj biskupiji. Cini se, da su novi ostarjeloga Dimitriju
i
i
i
i
i
i
biskup
plemstvo
i
prihvatili
deliberaueramus).
23. kolovoza.
Tu
je
Ijevskoj slobodnoj
rocito u Zagrebu,
rodjaku koji je
(bratu)
Iz
uz ino
alias Crisii
poSao je
Krizevaca potvrdio
cum
superinde kralj
nekih
statute
obcini na brdu Gradcu.
prelatis et
Zagreb,
u
obrtnidkih
Napokon
ga
gdje
druzina
baronibus
nalazimo
(cehova) u
kra-
je kralj, boraveci u Slavoniji, a na-
imenovao i novoga bana za hrvatsko kraljevstvo. Tu je Cast povjtrio novoga zagrebadkoga biskupa, po imenu Ivanu Tuzu od Laka,
dosad bio magistar kraljevskih vratara,
vrSivao kraljevske naloge u Slavoniji.
kod Zagreba.
razmirica vi§e puta
prijedloge, jer se za potonjih
pogodbu u Krizevcima (prout
poziva na nostris
kraljeve
je
te
Valjda je
u tome svojstvu vec
vec
druge poslove u Hrvatskoj u prilog knezu Stjepanu II. Frankapanu, protiv kojega IzvrSivsi jo§
tada i
vise puta iz-
Tuz drzao Medvedgrad
Ivan
Slavoniji
(tako je izdao povelju
su se dizala braca
sinovci nje-
i
Budim, gdje ga opet nalazimo u polovici mjeseca rujna. Novi ban hrvatski Ivan Tuz od Laka zove se u spomenicima >kral)evina Bosne, d:itave Slavonije ban i vrhovni kapetan< (regnorum Bozne, Dalmatie, Croatie Hrvatske govi),
vratio se kralj u
i
banus et capitaneus generalis), te je po tome imao jednaku vlast, kao nedavno Emerik Zapolja. Uz njega spominje se kao ban Slavonije Jan Vitovec, dok ga je u Hrvatskoj i Dalmaciji zamjenjivao banovac (vicebanus) Pavao Bozidkovid. Ivana Tuza bija§e zapala velika zadaca, da obnovi kraljevsku vlast u juinoj Hrvatskoj, da brani ac totius Sclauonie
Bosnu,
i
napokon da kao vrhovni kapetan
nastavi rat na jugu u hercegovoj zemlji mjesto
Jana Vitovca, koji se bija§e pred nekoliko telju
na Neretvi zupana
kneza Pavla
ili
s
mjeseci
s
bojista
povratio, ostavivSi u Poci*
jakom posadom. Vec
17. rujna
zapovijeda kralj
Budima krbavskomu knezu Ivanu Kurjakovicu, da Jurju de Flore povrati njegov posjed Jagodnje u zupi ludkoj, jer ce inaCe naloziti banu Ivanu Tuzu, da ga silom na to prinudi (alioquin commisimus fideli nostro magnifico Joanni Thuz de Lak, Bosne et regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie bano, ut vos ad premissa faciendum omnino compellat et aitringat auctoritate nostra). I zaista je ban Ivan Tuz zajedno s Ivanom Rozgonom oko 14. rujna stajao u okolici grada Klisa, koji je dosadanja vlastnica, banica Margareta Spiran^id, neprestano nudila Mletcima. Ban bijaSe doSao s vojskom, da • obnovi medje kraljevine Dalmacije Sinj* (pro Hrvatske, te da osvoji gradove Klis reformacione confiniorum Dalmatiae et Croatiae, ac castrorum regiorum Klisz et Zyn Matija§
iz
.
.
.
i
i
expugnatione),
koje bijaSe banica Margareta poslije smrti svoga
koje se sada otimahu ne samo MIetci, nego
i
napuljski
kralj
supruga zadriala,
Ferdinand.
i
za
Mletci te ne-
milo prepali, kad im je spljetski knez Jakov Marcello dojavio dolazak kraljevske vojske. Posebnim naputkom od 22. rujna svjetuju Marcella, kako da se ponaia. Banice Margarete
dino §to
neka vi§e ne pomaze protiv bana,
ali
gotov novae.
pak
iiveia. za
Osobito
ne dogodi gradovima Spljetu
i
ni
njemu neka ne daje ratne
nego jeda se
deta,
Trogiru. Tri dana zatim, 25. rujna, uvjcravaju Mletci
KUsa; Sto su dosad pojedino poradi prijetede opasQosti od Turaka i poradi
kraljeva poslanika, da se ne de nipoSto padati u poslove grada
magali banicu Margaretu, bilo je
zaire,
neka pazi na kretnje kraljevskih
^
Matija§ korvin (1458—1490).
nakon smrti hercega Stjepana VukCica stao
napuljskoga kralja Ferdinanda, koji se je
u poslove onih krajeva. Bez pomoci mletadke nije banica Margareta, koja je jo§
uplitati
Treh kraljev na Ori§cu« dva zdriba zemlje pod Klisom za duSu svoga pokojnoga supraga Pavla, mogla vi§e odrzati gradove kapetanu Ivanu RozPetrovac, vec ih je morala predati banu Ivanu Tuzu Klis, Sinj 25. ozujka cirilskom
poveljom
bila darovala
skapeli
i
i
gonu, koji su onda u njima namjestili kraljevske kastelane
i
posade. Zgodilo se to svakako
studenoga 1466., jer se toga dana Dubrovcani izvinjuju banu Ivanu Tuzu Ivanu Rozgonu, §to im ne Salju zatrazenih lumbarada, buduci da je Klis i onako vec u njiiiovim prije 5.
i
nikama (excusacionem dominis Hungaris pro bombardis eo, quia Clis est in eorum manibus). (Borba kralja Matija§a s ce§kim kraljem Jurjem Podj ebradsk m, i
1467.
— 1471.;
kralj
MatijaS uvjerio, da
hrvatsko kraljevstvo u to doba: turske provale 1468.1 1469., Frankapani gube Senj 1469., osnutak senjske kapetanije, banovanje Blaza Magjara 1470. 1471., pad Po^itelja 1471.). Jos godine 1464. bijase se i
nikad ne ce
svijet
§to
pape Pia
zelja
udaljiti
ga je
II.
ne ce
da se krscanski
te
ostvariti,
koristi,
i
moMa
moze sama krune. Zgoda je
ne
vinom vladao
No
ga
mnogo
mu
nego
je po-
njegovi
susjedi
s
medja Ugarske, gdje
sjevernih
Evrope.
nije smio na Turcima i zato,
se
smetali, te
MatijaS uklanjao se je velikomu rata i
iz
zenialja,
manjkalo
pohotni
i
i
je mislio ubrati
nego u opustjelim krajevima balkanskoga poluotoka. Pomamio se polja£kim zemljama, ugledavSi se u Anzuvinca Ljudevita I. Vei povjestnica proSlih decenija ubijedila, da se Ugarska s Hrvatskom
i
je
da
odrzati, vec bila bolja
je tromi
du§e okretni Juraj
u drzavi
Kazimir IV.)
kralj
vukla preko zapadnih
zelja
za njemaCkim, deskim likoga; a
poljski
III.,
Za
veliki navalni rat
njegovi
protivnici
svoga vladanja.
iz
viSe lovorika
rat sa sultanom.
mu
k tomu su
kralj Fridrik
i
dugo
ziva
pokrenuti veliki navalni rat na Turke, da ih potisne
u pustolovni
bi se upustio
glavito novaca;
(car
i
MatijaS slijedecih godina vise radio za obranu svojih kraljevina
Stoga je
da
se
sloziti
i
treba prikupiti jo§ alpinske zemlje
joj
podesnija,
nego ikada,
slabo pazeni Fridrik
i
Podjebradski,
ali
je
kao
ta
njemackom
a kraljevini
III.,
gorljiv
i
zemlje
6e§ke
habsburzkom drzaCe^koj gospodovao je do-
privrzenik
i
kalikstinaca bio
zazoran
njema6kim knezovima, pace i velikomu dijelu svojih katoliikih podanika. Kralju Matija§u vrzle su se po glavi velike osnove i misli; neko vrijeme paCe pomamio se i za krunom rimskoga carstva, pak se stao natjecati, da ga izaberu za nje-
papi, caru,
madkoga
kralja jos za ziva Fridrika
III.
U
udovac
to je vrijeme mladi
kojoj bi vlast svoju podigao. Najprije se je htio ozeniti kneginjom izbornika,
tomu
ali
polite,
no
su Nijemce mrzih;
se oprli ugarski velikaSi, koji
mu
vrata uglednoga vojvode milanskoga, koji tu zenitbu
osujetise
opet
na ogled
je poslao
Mletci, bojeci se,
Napokon u Ijetu 1465. poslao u Novo mjesto kod BeCa; poslanici
da
bi
se
trazio
zenu, po
onda pokucao na
sliku svoje kceri Hi-
mogla
Ljudevita Velikoga.
je kralj svoje poslanike
Fridriku
utanafiili s
III.
i
porodice braniborskih
iz
vratiti
vremena
k caru i kralju carem savez protiv Mletaka,
kojima de Fridrik
oteti Furlansku, a Matijag ugrabljenu Dalmaciju. Da se savez utvrdi, 6e uzeti za zenu jednu kcer saske vojvodkinje Margarete, sestre careve. Ali i tomu se opre ona stranka velikaSa, koja je zazirala od Nijemaca.
kralj
Lijepa se je zgoda nadala kralju Matijasu, da ugodi svojoj slavohlepnoj duSi, kad je
u to rimski papa Pavao
II.
ustao protiv
bijale izpunio svojih obecanja,^zadatih
CeSkoga kralja Jurja Podjebradskoga, prigodom svoga krunisanja, paCe je sam
koji
ne
pristajao
uz Husite, te je katolidkoj crkvi u koje fiemu smetao. Papa bijase jo§ u Ijetu 1465. pozvao u Rim na opravdanje, odlu6iv§i zbaciti ga s prijestolja, ako se ne bi njegovu po-
Jurja
zivu odazvao. Podjedno obratio se je na
Na
stolice proveli. niji,
da
zarati
na deSkoga
MatijaS jo§ vi§e
neke vladare, da
papin poziv ocitovao se
je
i
kralj
eim
bi to
papa
svome nekadanjemu
tastu
i
kralja,
bi s
Matija§
samo
2.
oruzjem odluku papinske listopada 1465. najpriprav-
zatrazio.
I
tako otudji se kralj
dobrodinitelju, izgledajuci
tezko 6as, da se
BORBA KRAUA 1IATIJA§A
KRAUEM JURJEM PODJEBRADSKIM
S CeSkiM
na njega obori. Razpoloienje obaju vladara tijekom godine 1466., gdje imade na pretek
U jednome pismu hi vatra va§e
zrcali
krvi
jo§
i
>§to se tide va§e zabrinutosti, da
nas bi
iz
najbolje
na§ega
rijedi
i
»Kad
bi se jo§
dugo
mira
trgnuti*.
Matija§
mogao
zar Qa§e mladosti
— 1471.).
u njihovu
prijetnja, ujedljivih
poruiuje Juraj kralju MatijaSu:
mladjane
se
(1467.
69
dopisivanju
oditih uvreda.
pravdali,
mu
mogrla
odgovara:
zrelu narav va§ega Veli-
u svakom sluo tome daju moze biti govora samo o kraljevskom dostojanstvu, a ovo ne smije va§e veliianstvo ni pored nase mladosti omalovazavati<. Opreka izmedju oba vladara postajaSe sve ve<Sa
danstva razplamtiti, bilo
bi
moida
pristojnije,
da
Sutjeli; jer
ste
Juraj Podjkbradski, kralj etiki.
Po
i
stoga, 5to
su
pojedini
kapetani
•
fiava a
Mrskom dvorou Laxvnbarga kn^
provaljivali u
Ugarsku.
Tako
s
Trnavi
zaprijetio. Kralj
MatijaS
morao
podsade Kostolana zarobi Svehlu
je u jeseni s
mnogo
1466.
sam
njegovih
poci,
B«te.
je kapetan Ivan
nekoliko tisuda vojske zauzeo tvrdinju Kostolan u njitranskoj iupaniji, te
§vehla
dulje
deSki
shoi, kqja
i
samoj
da ga svlada. Nakon
Ijudi, te ih
dade sve povjcSati
matijaS korvin (1458.
jQ
(31. sijednja
1467.),
mu
na §to
— 1490.).
se preostali predadoSe.
Ba§ ta borba sa ^vehlom razjari
da su tezko fiekale na odmazdu. papa Pavao II. dne 23. prosinca 1466.
6ete MatijaSeve tako,
i
Medjutim
bijale
okorjela krivovjerca te
da
za§titnika krivovjerja
i
liSio
Podjebradskoga kao
kralja Jurja
kraljevskoga dostojanstva
ostalih ^asti,
i
podanike njegove odrijeSio od prisege vjernosti i svih drugih obveza. Sluteci Matijas, bi mu naskoro mogao stidi poziv, da se digne na kralja krivovjerca, i da pohita u
pomoc njegovim prije skupiti
izvjezbana, da bi se
kojom
s
Kako
strane je zemlje voditi.
mu
tovati izvan granica, bilo
mu
utanaCili savez
mogao posve po
bi
svojoj
odluCi §to
ligu:
ili
razpolagati
volji
morala
nijesu ni plemicka vojska ni banderiji velikaSa je
s
mnogo
je
redovnu, stalnu
sastaviti
mogla ogledati
redovnu vojsku trebalo
bijahu
podanicima, koji
katoIi6kim
takovu vojsku,
vjestim
dohodke
Ali za takovu
njegov godi§nji dohodak tada
od 10.000
jedva izdrzao kroz pol
Ijudi
tako, da bi u ditavoj drzavi svojoj proveo
neke reforme u financijama. Sve dosad placale se tako u Ugarskoj kao u Hrvatskoj dvije vrste dada: neizravni pcrez.
merae
Izravni
porez
Ugarskoj
bio je u
u
regiae), koji je sastojao
torn,
da se
(ili
petina forinte); u Slavoniji
Neizravni porez bio je
nales).
bila je
koja se je pladala od robe, uvazane dudi da su ditavi krajevi
iz
i
placalo
porta), kroz
(lat.
godinu 20 dinara
na
kunovina (proventus marduri-
Oba poreza
bila bi dosta znatna,
gradovi posebnim privilegijama
i
i
ca-
u Slavoniji poglavito tridesetina (tricesima),
tudjine.
plemena, pak
i
zitom,
izravnim porezom
u Ugarskoj
i
ili
izravni
komore (lucrum
dobit kraljevske
od svakih kucnih vrata
je
koja su mogla proci kola, natovarena sijenom
ra-
izvrstno
bila
bi
hrabrim deSkim 6etama.
i
novaca, dok je sav
iznosio nekih 200.000 dukata, s kojima bi Cetu
godine. Kralj je snovao povisiti svoje
vojsku, koja
u
i
no bu-
oprosteni
bili
od placanja, utjecalo je u kraljevsku blagajnu vrlo malo. Nevolji toj dalo se je jedino tako ukloniti, kad bi se sva privilegija ukinula, te kod pobiranja poreza carine strogi red zaveo. I zaista je kralj Matijas na to mislio, kad je u mjesecu ozujku 1467. saboru u Budimu predlozio svoju reformu poreza. Neka se ukine dobit kraljevske komore i
(i
kunovina), zatim tridesetina, a
dobiti kraljevske
ventus
fisci
komore neka
regalis), a
Komornu dacu neka i
u tudjinu
sva privilegija,
i
ma komu
komorna daca
i
(vectigal
fisci
Mjesto
regalis, pro-
sacrae coronae).
iznimke, kmetovi
svjetovnih
kraljevskih imanja. Glede krunske carine bi odredjeno, da
plemice, kao
§alje, placati
svaki stranac imade od robe, koju iz tudjine neku svotu po ustanovljenomu cjeniku. Jo§ bi odredjeno, i
da tu carinu imadu pobirati zasebni kraljevski dinovnici,
komu
podijeljena.
(tributum
krunska carina
placaju svi podanici zemljoradnici bez
svaki driavljanin, izuzev i
njima
mjesto tridesetine
duhovnih posjednika, pade
dovaza
s
se zavede
da je
i
kralj
ne smije
ni-
oprostiti.
Tek §to je sabor prihvatio kraljeve predloge, razasu§e se poreznici (dicatores et exactores) na sve strane, da pobiru dozvoljene poreze. Naravno, da je bilo i zloporaba. Pobiradi krunske carine u Zagrebu (exactores vectigalium corone in civitate zagrabiensi) zahtijevahu tu
carinu od
mjesta kraljevine
svake
Slavonije
na
habitas). Gradjani se zagrebadki
robe, pade
drugo
1
od
one, koja
(ad quascunque
se
partes
je in
prevaXala
s
jednoga
ipso regno Sclauonie
na to gorko
potuziSe kralju, na §to je on 24. travnja prema zakljudku staleza i prema njegovoj odredbi (secundum disposicionem prelatorum, baronum et nobilium regni nostri et contenta litterarum et registri nostri superinde editi) pobiru carinu samo od onih stvari, »koje se iz ovoga kraljevstva naSega i strana mu podlozenih izvoze u strane krajeve, ili se iz iz
Budima zapovjedio
carinarima, da
njih uvazaju u na§e kraljevstvo<
(quod vectigal corone solummodo ab illis rebus, que de hoc regno nostro et partes sibi subiectas ad partes extraneas exportarentur vel de eisdem importarentur ad regnum nostrum exigi debet). I pobiradi komorne dace namjerise
se
.
.
.
u Slavoniji na odpor, narodito kod predijalaca zagrebadkoga
biskupa, koji
BORBA KRALJA MATIJA§\ su
da su
tvrdili,
S
CeSkIM KRALJEM JURJEM PODJEBRADSKIM (1467. —1471).
71
dosad sva prava pravih plemica, pak da po tome nijesu du2ni je na to posebnim pismom iz Bu-
uzivali
placati ni te dace. Predijalci potuii^e se kralju, koji
dima
1467. zapitao
13. srpnja
sabor u Krizevcima, da
slavonski
su redeni predijalci
li
(praediales episcopatus zagrabiensis) uzivali sva prava ostalih drzavnih plemida,
narodito njihova svjedoCanstva
da
kralj
govi poreznici ne smiju ubrajati medju neplemice,
1468.
9. svibnja
spocituje
kralj
ir
da
su
li
lo ve<5 31. srpnja povoljno za predijalce izjavio,
mjesta odredio, da se predijalci imadu smatrati za plemice,
s
i
sudom onako, kao
prisege dosad vrijedile pred banskim
Sabor se je na
bi bill pravi plemici.
na Sto je
i
od
niti
da
ih nje-
redenu dacu. Jo§ porezniku u zagre-
njih pobirati
svoje kancelarije
notaru
Jegra
i
i
ba^koj iupaniji, Benediktu Bacanu (de Batyan), §to u slobodnoj obcini na brdu Gradcu kod 2^greba traii komornu dadu sve od zapuStenih kuca (domos desertas dicasses), pak je tako u redenom gradu popisao do pet stotina vrata (portarum), premda nema u njemu ni toliko zitelja, koji bi kuce posjedovali.
Vec sami
novi porezi, kojima
obcina, a jo§ vi§e siloviti
mnogo
i
biSe
ukinute
tolikih poveljenih druiina
povlastice
puta nepravedni nacin, kako su
novim pore-
ozlojediSe silno narod u svima krajevima. Zalaiska iupanija ocito se je oprla
zima
Slavoniji
Erdelju. Narocito su se oprli Erdeljci, koji su dosad u
i
najveca privilegija. Nezadovoljnike je kralj u potonje
nego
polja,
samo
pobiranju njihovu, a za njom se povadjale druge, ne
i
i
vrijeme
u Ugarskoj, nego
daca
pogledu
i
u
uiivali
samo neki domaci magnati, koje Stjepan Zazupani, brada Emerik
su ne
podstrekavali
kao SipuSki
zavrgavao,
i
ih poreznici pobirali,
i
susjedni vladari, kao deSki kralj Juraj Podjebradski, poljski kralj Kazimir,
i
moldavski vojvoda Stjepan Bogdanovic, tada kletvenik poljskoga kralja. Potaknuti ovima
pobuni§e se Erdeljci u kolovozu 1467.,
vodjama
i
grofove Ivana
i
od sv. Jurja od Monjorokereka.
Sigismunda
Bertholda Elderbacha grofa Ivana od
sv. Jurja
kralju MatijaSu.
Uz buntovne Erdeljce
sve strane (kao
pak da
Erdelj,
te proglasi§e
18.
Bozina
(tadanje
kolodki
i
i
Stjepana Zapolju, zatim vojvode),
erdeljske
i
onda
Govorilo se pa6e, da su buntovnici spremni
Bozina proglasiti svojim kraljem,
i
nadbiskup
mu
i
KoloSvaru >svojim
kolovoza u
pro6elnicima« (directores et antecessores) Emerika
te se
pristajali su brojni velikaSi
drugi), koji
su
teiko
svom snagom duhovni
izgledali,
da
i
oprijeti
svjetovni na
kralj
podje u
se onda iza ledja dignu na noge.
dana kolovoza doznao za sve, §to se je u Erdelju spremalo, drugim vjemim pak je s toga 19. kolovoza zajedno s nadbiskupom Ivanom Vitezom barunima pohitao, da bunu u zametku uguSi. Dne 26. kolovoza boravio je kralj u Keckemetu, a u polovici rujna bio je ve6 u Erdelju, gdje se buntovnici, njih do 50.000, ne Kralj bijaSe vec prvih
i
Nahrupiv naglo na
bijahu jo§ valjano pripravili za borbu.
Grof Ivan od njega
i
sv. Jurja
brata mu,
ali
i
liSi
Bozina njih
i
prvi
pohita preda
njihove glavne
nj,
ortake
njih, razasu ih
da izmoli milost svih dasti, te
na sve strane. Kralj pomilova
imenova
erdelj skim
vojvodama Ivana Pongraca od Dengelega Nikolu Cupora. Od ostalih buntovnika kralj je mnoge prognao iz zemlje, druge je dao pogubiti, a Erdelju nametnuo je ogromnu globu od 400.000 zlatnih forinti. Tim je silno zastraSio privrienike erdeljskih buntovnika po Ugarskoj Slavoniji; jedino Emerik Zapolja sa svojim rodjacima dize bunu u SipuSkoj i gemerskoj iupaniji, a Berthold EUerbach (Elderbach), iupan virovitidki, u jednome dijelu Slavonije. Ali Matija§ posla na njih neke svoje vjerne kapetane, a sam odludi provaliti u Moldavu, da kazni vojvodu Stjepana Bogdanovida, §to je prije Erdeljce poticao na bunu, a sada opet primao progonjene odmetnike. K tomu je vojvoda bio zato, §to se bija§e sklonio pod zakrilje poljskoga kralja, i ito je Surovao mrzak kralju s Turcima. U najnezgodnije doba, na koncu studenoga 1467., provali Maiija§ kroz Ojtozski klanac u Moldavu, da zbaci vojvodu drugoga namjesti. Prolazedi zemljom spali graNjemca, te- prodiraSe prema glavnomu gradu Sudavi. Ali u no<5i dove Bako, Roman 15. prosinca udariSe na nj kod grada Banje (Baja) Vlasi (Rumunji) pod svojim voJFodom. i
i
i
i
i
—
matijaS korvin (1458.
7a
Nakon
od
borbe
Ijute
bojno polje
ostaviti
ga morali
nositi
u Moldavi,
te
dopanuo
prvih dana godine 1468. Bio
odluiio
je
sam morade
i
da su
rana, tako
u Bragovu u
kralj
nedadu
osvetiti svoju
je u to ime sazvao velikage u Veliki Varadin na dogovor.
zgodi se neSto, §to je
On
i
neprijatelja.-ali
bijaSe
Yec posljednjega prosinca 1467. boravi
nosiljci.
Erdelju; tu ga nalazimo
Matija§
ratovanja, jer
okaniti se daljega
i
na
dodule
suzbi
sata
cetiri
1490.).
No
u Varadinu
mjesta promijenilo kraljeve osnove.
s
Kralj 6e§ki Juraj Podjebradski bijase se unato6 papinoj osudi odrzao na prijestolju. je odolijevao ne samo ligi svojih katolickih podanika, nego i samomu caru Fri-
jak, da je prvih dana 1468. navijestio caru rat, te sina vojskom na Austriju. Papa i car nadjo§e se u najvecoj nepriTaj je bio u drugoj polovici sijecnja lici, te odlu^ise prizvati u pomoc kralja MatijaSa. Varadinu, kad no mu stigoge poVelikom na okupu sa svojim prelatima i barunima u pouzdanik slanici rimske stolice (otac Gabrijel iz Verone i Petar Ercleus), a s njima
driku
Osjecao se paSe tako
III.
svoga Viktorina poslao
s
i
katolicke lige 6e§ke (olomucki biskup Protasius Boskovic), koji ga pozvase, »da primi u svoje zakrilje katolike deSke krune, i da se s oruijem digne na neprijatelja svete vjere.« car Fridrik
I
zatraXio
III.
u kralja Matijasa protiv kraljevica Viktorina, nudeci ga
pomoc
Car ce njemu
sjajnim obecanjima.
novaca, odreci
dati
se
naslova ugarskoga
kralja
i
varoSi, koje drzi u Ugarskoj; napokon ce zajedno s papom porasve gradove da MatijaS bude izabran za njemaCkoga kralja. Sjajne ponude sa svih strana obmanuSe posve kralja Matijasa, te se stade spremati na rat. Boraveci mjeseca veljaCe i u prvoj polovici ozujka izmedju Velikoga Varadina Jegra skupljao vojsku sa svih strana. Mnogi velika§i, koji se jos nedavno njemu otimahu, vratiti
i
diti,
i
ponudi§e se dobrovoljno, da
Emerik Zapolja, a uza vodja katolidke
kao
i
saveznik
carev
Osobito
banderijima.
Bozina. Napokon Zdenko Sternberg, s vi§e
sv. Jurja
Cegkoj, mocni
31. ozujka 1468. navijesti MatijaS
svojim
sa
pratiti
od
grofovi
nj
u
lige
ga
ce
i
zastitnik
izticao
se
se kralju pridruiio
i
Dne
svojih
zemljaka.
deSkih
katolika Jurju
od 5000 Ijudi u Podjebradskomu rat, te posla prvih dana travnja odio Austriju, da odanle odtjeraju kraljevica Viktorina. S glavnom vojskom podje Matija§ 14. travnja iz Poiuna kroz Austriju na Moravu. Vojska mu je brojila 16.000 dobro opremvojske
svoje
momaka, vecinom ceSkih
Ijenih
Vuk
koje je vodio despot Zmaj
topova
i
do 2000
i
kola. Kralja su pratili
biskupa, biskupi pe6uvski
i
1000 srbskih
zatim
placenika,
poljskih
konjanika*
Grgurevic (Brankovic). Suvise je uz vojsku bilo 50 vecih brojni
od
jegarski, grofovi
kola Cupor; od austrijskih velikaSa
prelati
sv. Jurja
mu
pridru2io
i
se
Tu
magnati. i
su
bila
oba nad-
NiEmerik Zapolja od ce§kih spo-
Bozina,
i
Ulrik Grafeneck, a
menuti vec Zdenko Sternberg.
Ve6
dan
fietvrti
polazka
iza
svoga
stajao je kralj
deski Juraj sa svojim sinovima Viktorinom
svoje drzave,
markgrofije moravske. tvrdi Spielberg
i
uza sve to ipak je Matija§
ali
Do
kod
Jiglave
na
Moravi.
Kralj
Henrikom podigao
se takodjer na obranu
srpnja u§ao
u Olomuc, glavni grad
vec
4.
listopada bija§e u vlasti njegovoj gotovo ditava Morava, izuzev
kod Brna, Ugarsko Hradi§te
djena mjesta, koja bijaSe Juraj u Slezkoj
i
i
neka manja mjesta.
Luiici zadrzao, bi§e
tako da je ce§komu kralju ostala jedina Opava.
U
A
i
posljednja utvr-
prinudjena na predaju,
samoj CeSkoj napokon bijahu se Ivan
od Rozemberka grad Budjejovice pridruzili katolickoj ligi. MatijaS bija§e na pocetku rujna imenovao vojvodom svoje moravske vojske Zdenka Sternberga, te se povratio u i
Ugarsku, jer je jos
7.
kolovoza bio sazvao sabor
Pozunu. Sabor se zaista skupio
ga podjedno prinudio,
te se je
ugarski, koji
ce
se
sastati
Dne
s
novom godinom
12. veljade predala
mu
rujna u
kralju izvanrednu
obveze, koje bijaSe prigodom krunisanja inauguralnim dekretom preuzeo
Namah
8.
dacu za nastavak rata dozvolio; ali zasebnim dlankom (16.) morao obvezati, da ce vrSiti sve i
1469. obnovio je
kralj
i
zajamdio.
MatijaS rat s pojacanim silama.
se je hrabra posada u Spielbergu, a
onda
je sutradan
krenuo
BORBA KRAUA MAT1JA§A sa
10.000
Hrudima,
S
Tu
prema Ce§koj.
Ijudi
KRaUEM JURJEM PODJEBRaDSKIM
Ce§KIM
gradova
prodje kraj
— 1471
73
).
Visokoga Mita
LitomiSla,
i
kod Caslave dodeka obkoli ga ce§ki kralj kod
bogate rudnike u Kutnoj
zeleci §to prije osvojiti
(1467.
gori. Ali
ga Juraj Podjebradski, i kad je na to stao uzmicati na jug, Vilimova usred snijeinih gorskih krajeva sa sviju straoa tako, da
mu
je bilo
ili
ondje
Oba se kraija sastadoSe samodruzi 27. veljaie blizu Auhrova, u nekoj izgorjeloj kolibici. MatijaS obeca svome tastu na poStenu njegovim Cesima dozvoli sveta priSest pod rijeC, da ce poraditi u pape, da se Jurju car obrekli njemaiku kraobjema prilikama. Saobdi mu nadalje, kako su njemu papa njemu, svome tastu, vratiti zamoli, da za on nj glasuje; a za to 6e Ijevsku krunu, te ga kotare, koje je dosad osvojio. Napokon utanadise oba kraija primirje sve gradove do 3. travnja; za to vrijeme sastat de se oni sa svojim savjetnicima u Olomucu, da ugoizginuti
ili
moliti za mir.
ugovarahu viSe
te
sati
i
i
i
vore konacni mir.
Medjutim mira ne Vratislave
iz
i
12. travnja izabrati
volio, te
Papinski legat Lovrinac Rovarella, biskup ferrarski, nadalje biskupi
Olomuca, napokon
Da
sporazumak.
svaki
bi.
ga onda
vodje katoliCke lige ^eSke uprii
i
predobili
bi
ga za 6e§koga 3.
kraija
kraija. Matija§
i
S
Luzica.
se pone§to skanjivao,
da osujete
lige
odIuCiSe
napokon
ali
mu
pri-
se je po-
kraljem Jurjem produljio je primirje do nove godine.
Ali ni Juraj nije mirovao. Videci
da je prevaren,
svejim neprijateljima. Najprije je zatraiio udobrovoljio, dade u
ce§kom saboru
svojim nasljednikom,
ali
pomoc u
najstarijega
snagu svoju, da odoli
je skupio svu
poljskoga kraija Kazimira.
mu
sina, kraljevica
Da
bi
ga
Vladislava, izabrati
uz pogodbu, da se kraljevid ozeni njegovom kcerju Ljudmilom,
da njegovim sinovima Viktorinu
mirje, te obnovi
sile,
svibnja 1469. svecano izabrali fe§kim kraljem, na §to
klonila Morava, Slezka
i
sve
katolicke
dlanovi
MatijaSa,
u srpnju 1469.
i
jer je MatijaS bio veci dio svojih
Henriku ostanu njihovc na sve strane, pri
rat
data
cemu
oblasti.
se je
Saveznici
razpustio.
Na
to prekide pri-
njemu sreda
nasmijala,
MatijaSevi stadoSe vapiti za
sam car Fridrik III. podeo se odvracati od ugarskoga kraija, jer se je sile njegove, dok je opet Juraj Podjebradski nastojao, da njemaiku krunu burgundskomu vojvodi Karlu Smjelomu.
mirom; pace
i
bojao prevelike pribavi
Kraj takih prilika bija§e kralju MatijaSu osobito stalo, da
ohladnjeloga cara Fridrika. Ponudi mu, da ce
si
opet pribavi naklonost
njegovom tek petgodiSnjom kderkom Kunigundom, a onda mu po svome pouzdaniku, nadbiskupu ostrogonskomu Ivanu Vitezu, doglast, da ce mu doci u pohode u Bed. I zaista dodje on 11. veljade 1470. u carevu stolicu, praden od 1500 bogato opremljenih konjanika, zatim od brojnih ugarskih i
deSkih velikasa
i
prelata,
Vitez, sestric nadbiskupov
se zaru6iti s
izmedju kojih bijahu i
nadbiskup ostrogonski Ivan
najodlidniji
biskup peduvski Ivan Cesmidki,
napokon Ivan Beckenslaher
i
(Beckensloer), od nedavna biskup jegarski. Car ga je lijepo primio, obedavao ali
za pravo nije htio ni§ta
konadno
odluditi.
Tako ostade
u Bedu, te se napokon 11. ozujka vrati zlovoljan
mu
sva§ta,
MatijaS ditav mjesec badava
ne oprostivSi se s carem. Sada nastavi jo§ odludnije rat s de§kim kraljem, te je narodito stradala nevoljna Morava. Medjutim ne moga^e niSta odludna izvrSiti. LJ nekim manjim okrSajima ostade MatijaS dobitnikom; ali kad je u kolovozu provalio u CeSku do Caslave, morade brzo uzmaknuti pred de^kom vojskom, koju je vodila kraljica Ivana. Na kraju godine 1470. nije bilo ni
spomena, da
bi
mogao
obladati ditavom
njegovi postajali sve nestrpljiviji
i
deSkom driavom.
nezadovoljniji.
u prvi kraj oduSevIjeno dodekali, proklinjahu u nazadak; slezki
trgla
knezovi
bijahu
u Pozun,
rat
Ziteiji i
U
ni
to su saveznici
i
privrzenici
grada Vratislave, koji ga bijahu
im je trgovina odmetnu od MatijaSa.
njegove zadetnike,
svaki das spremni, da se
jer
medju ugarskim staleiima bilo je nezadovoljnika, koji su osudjivali kraljevu poje Matijai teikom mukom izradio, da mu je sabor u Budima dosvolio vanrednu dadu od jedne zlatne forinte za svaka vrata ili portu. I ovom prigodom moradoSe poglaviti prelati baruni obecati, da kralj ne ce vMe nikakve dade preko volje Pade
i
Ihiku, tako te
i
;
matijaS korvin (1458.— 1490.).
_
«
pisati (et
quantum
in
nobis
mu
da ce
svojih podanika nametati, paCe
sami dacu
oni
ako
uzkratiti,
htio raz-
ju
bi
contributionem ipsam neque nos dabimus).
erit,
pak i ponaSanje cara Fridrika, koji je u to nastojao stvoriti koaliciju u te je na pocetku godiae 1471. stao prilog Jurju Podjebradskomu, skloni kralja MatijaSa, neka ostane kraljem u (^eSkoj do smrti nudjati mir svome protivniku. Juraj Podjebradski bi pak potonji umro bez muzkih posvoje, a onda ce ga naslijediti kralj Matijas. Ako koji od brace njegove. U isti mah ili Viktorin kraljevic tomaka, dobit ce 6e§ku krunu pri papinskoj stolici u prilog Jurju, vojvode saske radili su i poljski kralj Kazimir kao i pitanju. Ali ba§ u taj tako te je Pavao II. bio spreman, da ponovo razpravlja o 6eskom Podjebradski 22. ozujka 1471. od 6as, kad su se prilike na bolje promijenile, umre Juraj najvodene bolesti. S njim leze u grob jedan od najslavnijih ceSkih kraljeva, koji je u
Sve
to,
osudnije vrijeme odrzao samostalnost 6e§ke drzave. CeSki stalezi ne obazirahu se sada na to, sto su pred kraljevica Vladislava priznali za nasljednika Jurjeva,
po
birati kralja
u Kutnoj gori
svojoj volji.
I
dvije godine
poljskoga
bili
na posebnom saboru
nego odlu6i§e
MatijaS se natjecao za krunu
sv.
Veceslava,
erdelji poslao na sabor svoje zastupnike, jegarskoga biskupa Ivana Beckenslahera naopasnijega kao MatijaSa mrzila je utrakvista vecina skoga vojvodu Nikolu Cupora. Ali kraljevic Vlaneprijatelja svoga, pak tako bi 27. svibnja 1471. izabran petnaestgodisnji biskupa poljskoga dislav. Dne 22. kolovoza okrunjen bi Vladislav u Pragu od nekoga te je
krunom
Veceslava, te se torn prigodom zavjeri, da ce priznavati kompaktata
sv.
1
posti-
nije ni snivao, da bi se odrekao Cei^koga dva milijuna dukataljos 27. svibnja bipreko prijestolja, ta potro§io je doslije za ratovanje Matijas upro ja§e ga papinski legat Lovrinac Rovarella potvrdio za eeskoga kralja, a onda je
svu snagu, da se
mu
prijeti
njega
Matija§
kraljevstva.
vati slobostine
ili
milom
naravno
silom dobavi prijestolja
ili
Ugarsku
velika pogibao, da izgubi nijesu odobravali
svi, koji
i
No
krune.
i
Hrvatsku, gdje
njegovo otimanje za tudje
sred
se
priprava za-
tih
bijahu urotili protiv
zanemarivanje
prijestolje, a
vlastite drzave.
Dok
se je kralj Matijag borio s Jurjem Podjebradskim (1468.-1471), te gubio
izbor vojsku
i
sila
novaca u
zemljama, kraljevstva su Ungarija
stranim
po
Hrvatska ba§
i
malo ili ni§ta brinuo. Narodito je hrvatsko kraIjevstvo patilo i od domacega razdora, kao jo§ vise od provala turskih. U kraljevini Slavoniji dobila je doduSe zagreba6ka biskupija novoga biskupa, mladoga Osvalda Tuza; podeo reorganizovati svoju biskupiju, do§lo je do no kad je taj stao vr§iti svoja prava smutnja svake ruke. Dne 18. oiujka i 13. travnja 1467. bijaSe biskup Osvald Tuz sazvao sinodu Citavoga svedenstva svoje biskupije za 9. svibnja u Zagreb; no kad se je na
nemilo stradala, jer se je
kralj
za njih
i
uredeni dan sastao kler u crkvi
svoga generalnoga vikara,
sv.
na nju sam biskup, nego
Stjepana, ne dodje
gjurskoga biskupa Stjepana, a uza
nj
pri
Fodrovca, Antuna Kopinca, Petra od Bisaga, Janka od Miketinca,
Hermana od Cave
Jurja Brigu,
njihovim
razpravama;
paCe
i
Jurja
od SuSice. Ti su svjetovnjaci smetali duhovnicima dan si node (12. svibnja), kad se je zborovanje
cetvrti
sve^anim blagoslovom, provali§e u samu crkvu,
imalo
svrsiti
gama
navaljivati
na svecenstvo.
kanonika utece sredno u
Biskup
sakristiju;
gjurski
ostalo
Stjepan
svedenstvo
Tako
se je svr§ila
krvava
si
no da,
te se je
te
stadoSe sa svojim slu-
sa svetotajstvom
i
s
nekoliko
u crkvi bude nemilo izranjeno
izmrcvareno, tako da je jedan svecenik ostao na mjestu njenih.
kao
od Greben-
svoga upravitelja dobara Petra od Gudovca, slavonskoga banovca Ladislava grada, Gregorija od
posla
vi§e svjetovnjaka,
mrtav, a
mnogo
i
njih tezko ra-
obruzeno svecenstvo jo§
isti
dan
papu Pavla II. s molbom za pomoc. Nema vijesti, sta se je poslije zgadjalo jedino znademo, da se je biskup Osvald neprestano tuiio kralju na svoje vjernike, Sto mu ne placaju desetine. Jo§ 20. ozujka 1467. zapovijeda kralj MatijaS iz Budima banu, obratilo na
banovcima
i
iupanima
kriijevadke, zagreba6ke
i
varaidinske zupanije, neka prinude pie-
BORBA KRALJA matijaSa
CkSkim kraljem jurjem podjebradskim (1467.
s
—
1471.).
75
mide, da za svoje podanike pladaju desetinu zagrebadkoj biskupiji. Nalog svoj pooStrio je kralj
u Poiunu
listopada 1468
8.
banu
zapovjediv§i
,
banovcima, da
i
one plemide,
koji
u podrugim zgodnim na-
se ne bi pokorili njegovim odredbama, uc^injenim pred dvije godine u Kriievcima
gledu crkvene desetine, kazae globom od
dinom na vrSenje duinosti velikih smutnja.
maraka,
Ladislav od Grebengrada. Taj je pate protonotaru
prazniku
onda
ih
i
u
je
bilo
Slavoniji
i
drugih
banovac slavonski. spomenuti ved
oduzeo peCat kraljevstva
i
drugomu
njime potvrdjuje njegove sudaike odluke prigodom oktavalnoga suda o
s
Povrijedjeno
Jakova.
sv.
da
planuo poradi protonotara kraljevstva, kojega je
bio
biralo plemstvo, ali kojega nije htio priznavati tadanji
ga predao, da
le
sporova
crkvenih
Ositn
sile.
je razdor
Veliki
triju
plemstvo
tim
se
prituzilo
kralju
MatijaSu, koji
je
u Kedkemetu izdao dvije povelje; jednom proglasio je sve odluke banovdeve prigodom posljednjega suda za niltetne, a drugom je poradi toga, §to se plemstvo nije moglo sporazumjeti u pogledu protonotara, sam za tu Cast imenovao Ivana
26. kolovoza
od
1467.
Korotne,
te podjedno plemstvu zapovjedio, da njegovu odabraniku predade Uza sve te nevolje patila je Slavonija najviSe od razliditih redovitih i vanrednih daca, kojima je trebalo namirivati troSkove za rat s CeSkim kraljem. Uz redovite dace morala se je gotovo svake godine pla6ati vanredna daca; k tomu je kralj drugim naCinom vadio novaca iz Slavonije. Tako je Matija§ 3. sijeSnja 1468. iz BraSova posebnim dekretom oslobodio zupanije varazdinsku, krizevaCku viroviticiku, kao i iitavu kraljevinu Slavoniju na pet godina od tako nazvanoga generalnoga suda, kao i od svih
peiat kraljevstva.
i
i
i
globa, koje bi se morale platiti
metnuo ubogoj
Slavoniji
onamo od
novu dadu od pol
racione prorogacionis iudicii generalis
Gradcu morao od placanja
te
forinte
(taxa
kralj 9.
contribucio medii floreni,
Kako
oiujka 1468. slobodnu
potonje dade osloboditi.
smilovavSi se »siroma§tvu, opustoSenju
seu
je zato s mjesta na-
ali
regno Sclauonie imposita)
in
porez smagao, najbolje dokazuje, §to je
njegova;
krunisanja
Sam
MatijaS kaze, da je to udinio
razsulu te varo§i, koje je tu varo§
i
zine narodito u posljednje vrijeme sna§lo
tim, §to je
se je teiko
obcinu na brdu
nje-
iitelje
i
ku2aa bolest medju stanovnidtvom
obojega roda harala<.
Ako
je
vec kraljevina Slavonija toliko stradala, kako je tek bilo u nevoljnoj Hrvatskoj,
bila sigurna od susjednih Turaka. Novi ban Ivan Tuz od Laka bidoduSe u drugoj polovici 1466. s pomodu Ivana Rozgona i dubrovadkoga fratra Aleksandra obnovio kraljevsku vlast u juznoj Hrvatskoj izmedju Zrmanje Neretve, oteo
koja nije
ni
dasak
jaSe
i
Klis banici Margareti Spirandid, ponamjestio u poglavitim gradovima kraljevske kapetane i
hranom i zairum tvrdi grad Poditelj na Neretvi, kojemu je zapoPavao Sandar, pade pokuSao predobiti hercega Vlatka Vukdida za no jedva da je to izveo, ostavio je opet Hrvatsku, te se je vratio u Sla-
kastelane, obskrbio
vijedao kapetan
svoga
kralja;
i
voniju na svoja
posjedovanja, odakle
zalazio
je
namjestio je za banovca nekoga Ladislava
desto
U
kralju u Ugarsku.
Hrvatskoj
Markusa (Ladislaus Markus de Theryen)
;
no
vlast toga banovca, koji je stolovao u Kninu, nije daleko sezala, jer ga nijesu priznavali
Kurjakovidi
ni i
ni
Frankapani na sjeveru, a
IvaniS Vlatkovid na jugu. Vukdidi pade
kralja MatijaSa, ved
madkoga cara
se utjecali
Fridrika
kroz Dubrovnik
§iljati
III.
zakrilju
Samo
u das
i
ni
vojvoda Vladislav Vukdid
Vlatkovidi kao da
budi
napuljskoga
najvece
pogibli
svoje poslanike u Ugarsku. Jedan
nijesu
kralja
ni
vojvode Zarko
mnogo
marili ni za
Ferdinanda, budi nje-
znao bi herceg Vlatko Vukdid od vojvoda Vlatkovidi, po imenu
kraljevskim gradom Klisom, te se je ponosito stao zvati »Mi u to vojvoda Zarko Humski, u ime posvedenoga carskoga velidanstva ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretvea. Taj je vojvoda ban Zarko mnogo smetao mletadkim "podaninicima u Dalmaciji tijekom godine 1467. JoS u listopadu te godine tuie se Mletcl na
Zarko, obladao
i
i
toga bana kliskoga (circa novitates bani
Clisii);
dvoru, neka izradi u bana Ivana Tuza, da bi
K.
pak pozivlju svoga poslanika na ugarskom poslao koga od svojih pouzdanika u one
MATIJA§ KORVIN (1458.
•jb
—
1490.).
• od§tetu njihovim podanicima. U isti mah, dok se i u najjuznijem dijelu Hrvatske, bjesnile su u sjevernom dijelu Hrvatske knezova Frankapana, a onda medju samim krvave smutnje izmedju knezova Kurjakovica braca krvarila medju sobom, grabeci jedan knezovima Frankapanima, gdje su se nesloJna drugomu posjedovanja. Brada su se Frankapani zajedno sa svojim sinovcima sastajali vi§e
strane, koji bi pribavio zadovoljStiau je to zgadjalo
i
puta na >stanke<, pak Ijuce borbe, narodito
hove zemlje,
no
pogadjala;
se
izmedju striceva
drugomu
jer je jedan
zajednidki grad Senj, kojega su
Na poSetku godine
gotovo
iitelji
svakoga odpora u Albaniji. Kako se
breme
Stajersku).
Za
ne
provala
s
i
Hercegovine,
Hrvatske
Bosne
su se
i
zarobili
junak Juraj Kastriotid (Sken-
S njegovom smrdu nestade
Matija§ zapleo u 6e§ki
i
ostade
rat,
i
harali
i
ViSe
Slavonije.
puta
prodrli
bi
i
u
u vojvodine Habsburgovaca (Kranjsku, Koru§ku polja
kod gradova
kucama Sve su provale
iza§le iz
da
tvrdinja,
i
doline, grabili blago
i
pod-
ih
hvatali ne-
i
bogatim plijenom
s
turskoga dijela Bosne
koji put takodjer iz Srbije (Smedereva).
za god. 1467.
udarili
i
na konjima trkom vi§e zemalja,
preletiv§i
i
na Krbavu
opusto§ili
zupu Modru§e, koja
6itavu
nebrojeno
mnogo
Frankapani, odludiSe se
Liku, te
i
neke manje provale u hrvatske zemlje; no i na po6etku ozujka 1468. Turci su tom prigodom prodrli sve do luke grada Senja. Odanle razasuli se
javljaju
prije
prva zamaSnija zgodila se je u veljadi iz
veliki
kralj
se zaustavljali
bi
pusto§ili
ih
suznjeva vracali svojim
i
Vec
tih
pak se onda,
mnogo
namah zatim
je
zupanije
i
obilazeci
bi
ve<i
voljni puk,
umre
zadavao Turcima.
u mletaiku Furlansku, a
i
sjedaju,
nji-
i
Turcima na mletaCkoj obcini. U to vrijeme zaigra§e Turci krvavo gotovo neprestance u manjim ili vecim coporima u oblasti mletadke
onda u zupe
Ugarsku, pace i
borba stradale su
rata s
kolo, provaljujuci
Dalmacije,
stanaka planule jo§
takih
Kraj takvih
zdvajali.
17. sijeinja,
derbeg), koji je kroz decenija silne jade
ditavo
nakon
bi
pustosio imanje. NajviSe je pak trpio od toga njihov
dne
1468.,
redovito sinovaca.
i
je
tada brojila do
ovom prigodom medjusobno izmiriti. Dne 21. ozujka Kako
Ijudi.
su
2000
ognjiSta, te
su
najvi§e stradali ba§ knezovi skupili se oni
na stanak u
svome gradu Senju, da razpravljaju o svemu, >tako §to se tice casti srecnoga stanja njihova, kao §to bi bilo na korist probitak grada Senja «. Na stanku bila su brada i
i
Stjepan
II.
(starjeSina roda),
Dujam
IV.
i
Martin, nadalje sinovci njihovi Juraj
Bartol X. Ozaljski, Ivan (Ani) VIII. Brinjski
i
Nikola VI. Trzacki.
I.
Cetinski,
Ivan VII. Krcki, koji
od brace i posve podao zaStiti mletafikoj, nije do§ao. Ovom prigodom knezove zastupnici plemstva i puka u gradu Senju, te su ih molili, da
se bija§e odijeHo doSli su pred
im ponovo potvrde njihove sloboStine, prava, obidaje i Statute. Knezovi odazvali su se molbi Senjana, potvrdili su im sve, pa6e su bili prinudjeni, da gradskomu Statutu pridadu jo§ neke ustanove, od kojih je bila najzna6ajnija ova: »Ako bi koji od senjskih knezova (Frankapana), §to Bog
ne dao, senjska prava
povrijedio
ili
pogazio,
ili
sam
ili
po svojim sluzbenicima, pada pod kazan gubitka svoga dijela, §to ga u Senju imade, na deset godina, tako on sam, koji povrijedi ili pogazi, kao i onaj, koji mu pomogne; a laj njegov dio imade se razdijelid medju ostale knezove, i svi ti moraju biti protiv onoga, koji bi kuSao povrijediti je
i
u samome
gradu
Senju
spomenute ustanove naSec. Ba§ ta ustanova odaje, da gradjana, kojima su dodijale vjecite smutnje u kne-
bilo
ievskoj porodici. Medjutim stanak u Senju nastavili brinuli,
kavge medju sobom da
bi
i
s
slabo
je
koristio, jer
su Frankapani
krbavskim knezovima Kurjakovicima.
Turci kraj takvoga stanja mogli provaliti u samu
Isti
Dne
Italiju
i
dalje
se Mletci
za-
23. srpnja 1468.
izabrala je mletaika obdina Nikolu Michaela za
u Hrvatsku, da poku§a
izmiriti
posebnoga poslanika svoga, koji ce poci »Ta braca, gospoda senjska, ne iivu razmirice bjesne medju njima, pak tako se je
zavadjene knezove.
medju sobom bratinski, pafie nesloga zgodilo, da su Turci provalili u one strane, poharali Sitavu krajinu plijen Ijudi stoke. I buduci da bi se vrlo lako moglo zgoditi, da i
i
i
ugrabili neizmjeran bi
poradi nesloge
i
BORBA KRAUA MATIJaSa
6e§K1M
S
KRAUEM JURJKM PODJEBRADSKIM
u ruke Turcima, §to
smutnja izmedju redene brace ona mjesta do§le
pogibao na§emu stanju:
predlaze
gospodi, koji de po6i, kud
mu
da se
se,
se
s
zapovjedi,
1468. bija^e se ve6 Nikola Michael povratio niSta.
Nikole Michaela, koji se je kao
na o6itu
vratio
>Iz izvjeStaja
Istru.
I
ako se
izvrSivSi
§ta
U
pro-
po
svoj
plemenitoga muza se
Senja, najoditije
iz
pokrajinu
se povjeri*.
Senja u Mletke, ne
iz
mletadko vijece:
poslanik
Turci mogli vrlo lako provaliti u na§u
mu
ono, §to
vrSiti
i
prilici
18. prosinca zakljuduje
bi bilo
77
mjesta izabere jedan poslanik k reienoj
sincu
Dne
(1467 —1471. )•
razabira,
da
bi
ne udesi, do6\ 6e
pak ce nahrupiv iznenada na pokrajinu odvesti silno mnoztvo Ijudi. Pomenuti je poslanik spomenuo kao jediti uztuk, da se predusretne toj opasnosti, neka se ulozi sav trud, da izmirimo one velemozne knezove senjske s krbavskim knezovima, slozni, ne 6e Turci modi tako lako prevaliti njihove tijesne jer ako budu ovi ujedinjeni klance, te udariti na recenu na§u pokrajinu. I stoga se ne smije niSta propustiti, da se poludi ovaka sloga«. I opet bi Nikola Michael izabran, da nastavi zapoceto djelo u oni nedvojbeno,
i
No
Hrvatskoj.
jo§ prije njegova odiazka izabrale Mletci 15. sijednja 1469. svoga tajnika
Ljudevita Manentija, da ide u Senj Frankapanima, pak da ih poku§a izmiriti
Kurjakovicima. >Senj je bez utvrda
^fh ca
i
posade, pudanstvo
s krbavskim od straha razbjeglo; ako
/
uitiu or'cfuota/nm
5t/-ptet a^jdo;nfUe
uentts oereu
se je
mufta
(Jbtcai. rjfxia
L^
Arhata Ttrmon^. 3ctccas ofjerxeMtTieru^(Jeris
fuamunera vvau
ovesflcrf-^otoiuis
fcTiCwus bau/^a hwus nee
Lyra diopuis ullu
r>
Prvi redgi rukopisa I pjennoiii
>De viU
:
et landibas
Gnarini Veronenusc, kojo je tpjerao Itko Ceanii£kt Qanns Paononias).
U
se zgodi, te
ruke, propala
Senj dodje u turske
Mletci im ne
mogu
on pomogne.
I
za sada pomoci,
mletadki
Oko
njihovu molbu.
poslanik
20. sijednja
Duzd
Michael u Senj.
ce
Kristofor
ali
neka
knjiinioi
narodno^ muMija a Badimpaiti.
gospoStija
je
s mjesta
na papinskom
1469. spremao se je
po§Iju
svih
poslanika
dvoru, Franjo i
njih (Frankapana)«.
k papi, da im
Sanuto, poduprijeti
zasebni poslanik mleiadki Nikola
Mauro daje mu naputak, kako da pomaie vec odabra-
Doga tajnika Ljudevita Manentija pri izmirenju Frankapana krbavskih knezova. Podjedno neka dnevice izvjeSduju o Turcima i njihovu napredovanju. Jer Turci udarali su od pro§le i
godine neprestano
pomod
poslati
i
na mletadku Dalmaciju, te je
gradovima Zadru
one krajeve. Za pomod kapetan oruzja
i
Pavao novaca)
brovdanin,
Sandar iz
zalazili
vapili su
u
i
i
Sibeniku,
i
obdina jo§ u
prosincu 1468. morala
posebnoga providura
kraljevski kapetani u najjuinijim
Poditelju
na
Dubrovnika, a kraljevi
Neretvi
primao
je
poslanici, franjevci
odrediti,
da
brani
krajevima Hrvatske;
neprestano pomodi (hrane,
Antun
i
Aleksandar Du-
su sve do Novoga u Boci kotorskoj k hercegu Vlatku Vukdidu.
matijaS kobvin (1458.
yg
— 1490).
borbom s eeSkim kraljem, uCinio je za izkidano hrvatsko Ivanu Tuzu podijelio druga, naime svoga osobitoga pobanu kraljevstvo bar Ivana Cesmiikoga. Ved 21. sijecnja 1469. izdaju biskupa pefiuvskoga uzdanika, umnoga Ivan biskup pecuvski i Ivan Tuz od Laka povelje kao bani kraljevine Slavonije; u Kralj Matija§, zabavljen to,
Hrvatskoj
i
da
je
imadu malo
Dalmaciji
izpravama god. 1468.
pa6e se u kraljevskim
vlasti,
Hrvatsku izpraznjena (honoribus ba1469. spominje, da je banska 6ast za Dalmaciju vacantibus). U Hrvatskoj vrSili su tada vlast natuum Dalmatiae et Croatiae regnorum njihov ugled jedva je dopirao od same banovci Ladislav Markus i Pavao Tar, no banovce nije ipak bilo pomoci bane tolike uza Sve Knina i Sinja do Klisa i Ostrovice. Hrvatima. U drugoj polovici veljade 1469. borave u Mletcima poslanici kneza Stjepana II. Frankapana. Oni mole obcinu, neka se ona poku§a sporazumjeti s peduvskim biskupom Cesmidkim, pak neka zajedno s njim porade, kako da se suzbiju Turci, i banom Ivanom Hrvatskoj. Naro6ito pak tra^ili su pomoc za kneza, da uzmogne prijete koji dnevice i
i
.
.
.
i
i
ModruSe.
su
MIetci
im
neka se knez Stjepan u
odgovorili,
28. veljace
braniti
varoS
svemu
nastoji sporazumjeti s njihovim poslanikom, kojega eto §alju
u Senj. Zna6ajno
je,
da su MIetci malo zatim, naime 16. ozujka, pisali svome poslaniku na papinskom dvoru, neka poradi u pape Pavla II., da se kralj Matijas slozi s carem Fridrikom III. na zemalja. Neka ne udara na deSkoga kralja, dok mu Turci obranu svojih granica i
drzavu razdinjaju. I
zaista bijahu
Turci jo§ u ozujku
je
mu
molio Mletke, da
svoiu
nesrecnu djedovinu,
Knezovi Ivan (Anz) da ih poslati redenim kne-
vec na
to,
kako da
ostavi
Brinjski, Nikola Trzadki, zatim krbavski knezovi Pavao
pomaze novcem, oruzjem
i
Knez
dozvole skloniti se u njihove zemlje.
Martin Frankapan mislio je tada
pak
svoje navale na Hrvatsku.
1469. obnovili
Karlo
i
zaklinjali su obcinu,
vojskom. MIetci su 10. travnja odludili
baruta; a 15. travnja drugoga oruzja, kao povjerili su svomu poslaniku Nikoli Michaelu 1000 dukata, da ih razdijeli medju knezove, pak da tim novcem placaju svoje dete. Poslanik neka svakako nastoji izmiriti sve knezove, a peduvskoga biskupa i bana Ivana Cesmidkoga neka gleda skloniti, da sve
zovima lumbarada
mogude (omnes
(8 velikih
24 male)
i
i
i
possibiles favores prestandos) dini za obranu Frankapana.
Na koncu
Ali sve to nije prudilo.
travnja
ili
prvih dana svibnja 1469. provalio je
vojskom od 20.000 i vi§e Ijudi iz Bosne u Hrvatsku. Pro§av§i je do Senja, od kojega su ga knezovi Frankapani odvratili velikim darovima (li feci grande presente); odanle udario je na Modruse, koje je opusto§io, a zatim je preko Kupe provalio u Kranjsku. Suvremeni Ijetopisac Jakob Unrest, zupnik u sv. Martinu kod Vrbskoga jezera u KoruSkoj, koji je zabiljezio sve turske provale u alpske krajeve do godine 1494., javlja, da su Turci na samu duhovsku ne'delju, 21. svibnja, osvanuli kod Metlike, pak onda kroz detrnaest dana robiii Kranjsku turski pa§a
Ezebeg
Krbavom
Likom dopro
i
s
sve do zidina grada Ljubljana.
naroda poubijali,
te sila
crkvi
Tom zgodom
da su
sela oplijenili
i
i
zasuznjili
spalili.
dizati
pudki ustanak, od svake kuce po jedan dovjek,
maju
zakrditi
narasla,
njima
povratak, stadose
se
naglo
rijeku sila sasjekoSe.
Namah
kad su doduli, da se Hrvati spre-
i
vracati.
ne mogo§e sve suinjjeve brzo prevesti, pak zatim javljaju mletadki
ih s i
do 60.000 Ijudi, a mnogo se je u Kranjskoj stao
Tek kad
Do§av§i
do Kupe, koja
bija§e
toga pred nekim gradom uz tu
milanski poslanici o daljoj provali
se u Bosnu poveli sa sobom krSdanskoga roblja deset do petnaest tisuda duSa. Za tih provala stradao je osobito knez Stjepan II Frankapan, kod kojega je boravio i mletadki poslanik Nikola Michael. Taj je
turskoj mjeseca lipnja
pismom od brinut
za
1.
srpnja
stanje
i
iz
svoje
srpnja,
kako su Turci vracajuci
ModruSa obcini (sollicitus
et
svojoj
anxius
de
javio,
kako je knez Stjepan tezko status sui). MIetci su na
salute
zato
100 svojih pjeSaka >na razpolaganje njegovoj velemoznosti«, a osim toga obeda§e smjestiti svoje dete u neka svoja mjesta u
14. srpnja odludili poslati
za obranu ModruSa;
i
BORBA
KRAUA
MATIJaSa
S
Ce§KIM
KRAUEM JURJEM PODJKBRADSKiM (1467.— 1471 )
79
mu budu pri ruci u svakoj potrebi. U svojoj nevolji traiio je knez njemadkoga kralja i cara Fridrika III., gospodara Kranjske, §taAustrije. Cini se pa^e, da je knez Stjepan stavio svoje imanje u zaStitu Fridrijerske kovu, jer neki pribrajaju u to vrijeme Modruse oblastima re^enoga cara. Osim toga poslao je knez Stjepan i svoga jedinca sina Bernardina, tada mladica od iestnaest godina, na carev dvor u Gradac u Stajerskoj. Ondje je u Gradcu boravio mladi Bernardin vet u prvoj polovici srpnja kao dvorjanik, te je u ime carevo 5. srpnja doSao javiti milanskomu poslaniku Kristoforu do Bollata, da ce ga car sutradan primiti u audicnciju. susjedstvu knezevih, da
Stjepan zaklona
i
u
i
Sada tek prenuo se je kralj MatijaS Korvin. Do^uo je o provalama turskim a Hrvatsku, o cetama mleladkim u oblastima Frankapana, pak o nehaju svojih bana Ivana Tuza Ivana Cesmidkoga. Pobojao se je, da bi se Mletci, pomazuci Frankapaue, mogli ugnijezditi u Senju kao u tolikim dalmatinskim gradovima, zato je odlu6io uzpostaviti kraIjevsku vlast u onim krajevima. U bane se nije pouzdavao; s toga se je rije§io poslati posebnoga vojvodu s vojskom u Hrvatsku. Vec 27. srpnja 1469. javlja milanski poslanik iz MIetaka svome gospodaru, kako je ugarski kralj zapovjedio nekomu kapetanu svomu, po imenu Panchieru (Baumkircheru), da sa 9000 konjanika podje u Hrvatsku i Dalmaciju, pak da ondje pokori hrvatsku gospodu Dalmaciju, koja po pravu pripada njegovu i
i
i
velicanstvu.
Milanski
bila istinita. Prvih
dobro
upamtio ime kapetana, ali vijest je njegova dana kolovoza vape knezovi Frankapani u Mletcima za pomod protiv i.oslanik
nije
CmendJMt^
JJkc^prUtt^
Z''
f
RuKOPis biskupa Ivana CesMi^KOGA.
b
jcdoe poTclje od 31. oiojka I464., koja se £oTa b porodiinom arkira grofova Forga£a. CiUae: »£iiiendaU in caD(ceIla)ria in'dictione:
kapetana i
Blaia Podmanickoga,
kralju odani
Blaz
Podmanicki,
s
pridie.
Jo(anDe*) e(piicopai).
kojega bijaSe
kralj
poslao u Hrvatska
Magjar
pridjevkom
(Blasius
Taj hrabri
Magyar, Majer Blai.
Merblas) bija§e se ved vi§e puta proslavio u razliditim bojevima, a sada ga bijaSe zapala zadaca, da pokori Frankapane,
i
da potisne mletadki upliv
iz
njihovih oblasti.
Mletci su dobro znali, da je dolazak Blaza Magjara naperen
vi§e protiv njih, nego da njegovu zadacu osujete. Dne 7. kolovoza povjeravaju svojemu poslaniku Nikoli Michaelu, neka po§lje sekretara Ljudevita Manentija pred kraljeva kapetana Blaza Magjara (ad magnificum Merblas capitaneum), i neka ga moli, da odustane od svake sile i rata s Fraakapaaima, jer su oni gotovi po-
protiv Turaka, te su s toga svima silama radili,
slati
nike
svoje poslanike pred kralja blago§<5u
uzdriati
svladavati, a naroiito
u
i
pokoriti se zapovijedima njegovima. >Slavnije je poda-
u duinoj ta vrlo
odanosti prema blagomu kralju, nego ih oruijem opasna vremena*. Dne 25. kolovoza pi§u Mletci Ivanu
Aymu, svomu poslaniku kod kralja MatijaSat da se pobrine za knezove Frankapane, a 7. rujna svome poslaniku u Rimu, da radi u prilog redenim knezovima. I 25. rujna nalaiu poslaniku na ugarskom dvoru, neka moli kralja, da zapovjedi svome kapitanu Blaiu, da ne dira u knezove Frankapane. Sred borbe izmedju knezova Frankapana kraljeva kapetana Blaia provaliSe Turci godine u Hrvatsku. BijaSe to mjeseca rujna; 29. rujna, na Miholje, bii
po
ietvrti put te
jahu prodrli do Save, te
bi
jama^oo
bili
i
Zagreb poharali, da se
Sava
nije
razlila.
matijaS korvin (1458.— 1490.).
go
# im gradove
Borbe su
kotare.
i
Magjar
Blaz
nastavio je kapetan
Nakon odlazka Turaka
zestoke, jer
bile
Kroza
listopada sve u Dubrovniku baruta za topove.
6.
je
sebni poslanik mletadki Nikola Michael u gradu
Senju
rat
s
knez
Frankapanima, otimajuci
Ivan (Anz)
Brinjski
trazio
to ditavo vrijeme boravio je za-
uz Frankapane, pomazuci
ili
im
odolijevati kapetanu Blazu Magjaru. Jama^no je poslanik imao tajni odbijati i Turke naputak, da radi u prilog svojoj obcini, ne bi 11 se ona kraj obce smutnje docepala hrvatskoga primorja. Dne 22. listopada nala^e mu, da u sludaju potrebe pozove u pomoc i
sve susjedne mletadke upravitelje
mu
jednu od najvedih
§alju
zatim
Istre,
iz
No
galija.
Cresa, Osora, Paga
s
poslanik
nije
mogao mnogo
i
Raba; podjedno su kne-
uSiniti, jer
poslao u Mletke tajnika zovi Frankapani opet bill medju sobom neslozni. Zato je Ljudevita de Manentis, neka objavi, da je grad Senj u najvecoj opasnosti (maximo in periculo) radi razdora u knezevskoj porodici. Obcina mu je na to odgovorila 10. studenoga, neka svom mudrosti nastoji, kako bi recene knezove ili bar trojicu od njih mogao prizvati na stanak, pak neka ih onda svim mogudim nacinom ku§a skloniti na siogu, bez i
koje ne ce moci odrzati svoga grada Senja, »koji je temelj
eorum
njihova« (civitatis Segne, reliqui dili
pape Pavla
su pade u
breve, kojim
II.
i
fundamentum
status
zastita
svega ostaloga stanja Mletci izra-
et conservatio).
knezove Frankapane preporucio
je
milosti
kralja Matijasa.
Medjutim sve Blaz Magjar
utaman, jer je negdje u polovici studenoga
bilo
je
svojim detama
sa
grad
u
provalio
1469. kapetan
ga zauzeo za svoga kralja
Senj, te
i
Kako se je to zgodilo, javljaju Mletci 22. studenoga svome poslaniku kod pape ovako: >Kad su se razasuli glasi, da Turci dolaze u kotare grada Senja, zitelji se njegovi posve (penitus) razbjegoSe i pust grad ostaviSe. Mi smo na to svoje posade u gospodara.
Senj smjestili, te ga duvali
odrzali,
i
Potaknuti tim dobrocinstvom
puk
da redeni grad
senjski,
i
sve
bjegunce opet kudi njihovoj
nadom u bududu
i
za§titu zahtijevali su
zadrzimo u rukama
dalje
i
pa6e
vlasti
i
naSoj,
sada
i
povratili.
gospoda
i
pade su nas gor-
kako nijesmo nipo§to po2udni za tudjim stvarima, smo ga obranili od turskih ruku i sakad smo tako odazvali na§u posadu, te je (Frankapane). I gospodare duvali za njegove u gradu ostao jedino na§ poslanik, eto nahrupiSe (supervenere) na nj neke dete kraIjevskoga velidanstva ugarskoga, pak iztjerav§i one uboge knezove, prastare gospodare Ijivo za to molili
smo
kratili
i
Ali mi,
zaklinjali.
se primiti redeni grad, zadovoljni, §to
njegove, zauze§e grad. Zaista ialostna stvar, jer je tim ona prastara zatrta
.
.
.<
kraljevsku vodio
njega
i
mletadkoga poslanika Nikole
Iz izvje§ca
sam kapetan
Blaz Magjar,
dato
deta frankapanskih (de conflictu
dominos
suprascriptos
.
.
21.
studenoga
mletadki
javlja
knezove zatekao »ujedinjene predobe Senj*. svoju bradu jer je
i
Pace
i
da je tom prigodom
bilo okrSaja izmedju
Mayerbalas capitaneo regis Hungarie per
i
krdki
bija§e
poslanik
sloine
duhom,
golem udarac za knezove Frankapane. obcini, da je Ljudevit de Manentis spremne zivot uloiiti za to, da opet
svojoj te
i
knez Ivan VII. Frankapan, koji
je
dosad malo mario za
sinovce na kopnu, pridruiio se je sada svojim rodjacima, da im pomogne,
padom Senja
silnu akciju
i
preplemenita kuca
.).
Pad grada Senja u kraljevske ruke
Vec
i
i
Michaela doznajemo, da je vojsku
zaprijetila
kod rimske
opasnost
stolice
i
i njegovu otoku Krku. Mletci opet pokrenuSe na dvoru kralja Matije u prilog Frankapanima. Pade
po svom poslaniku, koji se bijale preselio na BaSku na otoku Krku, stado§e potajno pomagati knezove u borbi s kapetanom Blazem. Knez krdki Ivan vodit ce vojsku broi
dove, toboze strjeliva iz
pomod
kapetana
bradu
i
sinovce
svoje, a
primat
ce vojsku, brodove, oruzjei
Napokon naputiSe Mletci knezove, na delu im Ivana (Anza) uteku njemadkomu caru Fridriku, i da zamole od njega, neka im
Mletaka.
skoga, da se
u
da osveti
i
dete pladenika, koje je drzao u Ljubljani.
Blaia
Magjara
bjesnio
je
u
Rat
izmedju
hrvatskom primorju
Frankapana
mjeseca
i
prosinca
i
Brinj-
po§lje
kraljeva
1469.
i
I
BORBA KRAUA MATIJA^
boravi jo§
JURJEM PODJEBRADSKIM (1467.
— 1471.).
8l
1470. poru(^uju, §ta
2. sije£nja
AH
na dvoru kraljevu.
i
boje, da bi
KRAUEM
&B§KIM
po svom poslaniku Nikoli Michaelu knezove na §to ieici sve £ine njima u prilog kod rimske stolice
hrabre
1470. Mletci
sijednja
odpor, te im
S
kraljev kapetan sre<ino*napreduje, tako da se Mletci 12. sijednja
sam grad Trst mogao zapasti ugarskoga kralja. Knez Martin Frankapan sijednja 1470. u svom gradu Novom, odakle valjda udara na Senj; no vec
i
7.
on zajedno s bratom Dujmom IV., gospodarom Ledenica, iz svoje Dujam borave u Mletcima oba traie uto6i§te u Mletcima. Knez Martin mjeseca veljade; dne 2. veljade zaklinju obcinu, neka poradi, da ih kralj do kraja ne
malo dana domovine, skudi
i
cima,
poslije bjeii
te
i
gradove tvrdinje predati Turnjima kralj grabL Mletci su najprije pisali
ne zatare, jer ce oni radije svoje
nego
podnosili, da ih svome poslaniku na papinskom
bi
Franji Justinianu,
knezovima; a onda su 16
mu
obeca^e dati zaire
ali
galije
20. veljade
i
dovazanje
zakr^iti
mogu knezu
ne
dvoru, neka papa posreduje u prilog kako da pomognu knezu Martinu. Oni
vijedali,
mu
dozvoliSe
vojnika,
i
Abruzza; a k tomu ce
Zamoljene
i
grad Senj. Dne
odkupi njegovu rodu
oteti
svomu poslaniku kod
kralja Matijaia, §to
5.
i
9.
njemu
s
stigao je
ozujku
i
onamo knez
1470. boravio
Stjepan
u
kraljem MatijaSem;
da od
kralja
Aymu,
ih
trebalo,
radi u prilog Frankapanima.
Be6u, gdje
i
kralja.
Kad
je
gost cara Fridrika
bio
je
Frankapan, davni Ijubimac
II.
i
Blaza Magjara.
vlasti
Medjutim bijale ipak doSlo do neke nagode izmedju knezova Matija§ u veljadi
Romagne
Napulja,
iz
u
ozujka pi§u opet M)et6ani Ivanu
bi
kako da
i
je
tim zapleli u odit rat
dati, jer bi se
10.000 dukata, ako
su spremni knezu uzajmiti
hrane
dovazati
ziveza u Senj, koji
i
kralja
Matija^a
ono IIL,
cara
i
Premda je kralj bio u potonje vrijeme kivan na kneza Stjepana, §to je primao u ModruSe mleta^ke fete, mogao se je knez lako opravdati. Nevolja od Turaka bila je golema, a Mletci su tada jo§ uvijek bili saveznici kralja Matija^l K tomu nijesu slavonski bani Ivan Cesmi6ki Ivan Tuz mnogo se brinuli za obranu hrvatske kraljevine, Fridrika.
i
sam
s krSc^anskim kraljem, mjesto da suzbija proFrankapan valjano opravdao, jer milanski mletaCki poslanik suglasno javljaju, da je kralj u svemu ugadjao zasluinomu knezu. Osigurao mu je ponovo ditavu driavinu obedao mu povratiti njegov dio Senja; pate se pokazao gotov jednako udiniti s bracom i sinovcima njegovima, ako dodju preda nj,
a kralj MatijaS vale turskel
borio se je u CeSkoj
Svakako
se je Stjepan
II.
i
i
i
i
te
mu
se pokore.
U
Mletcima bilo
svome poslaniku Ivanu Aymu, da
na
je
te glase veliko veselje, te
obdina pile 17. oiujka
zgodnim nadinom uzdriati kralja MatijaSa >u izvrstnom milostivom razpolozenju« prema Frankapanima. Medjutim sve to, pak ni posredovanje pape Pavla II. nije pomoglo: grad Senj ne bi nikad viSe vraden njegovim dosadanjim gospodarima. Senj ostade od studenoga 1469. kraljevskim g r a d o m, kojim su zapovijedali kapetan i, braneci ga ne samo od Turaka, nego od Mletdana. Bit 6e, da je knez Stjepan II. Frankapan o6ito dokazao nemar slavonskih bana Ivana Cesmidkoga kapetan Blai Podmanicki (Magjar) Ivana Tuza. Mogude, da je nastoji
i
dalje
i
i
i
i
o njima. Jer tek §to je MatijaS ostavio Bed, prvo mu je bilo, da zbaci s banije slavonske Ivana Cesmidkoga Ivana Tuza; potonjega pade dade baciti u tamnicu. Banom pak za ditavo hrvatsko kraljevstvo kao za Bosnu imenova obavijestio kralja nepovoljno
i
i
dosadanjega kapetana
kralj
macije, Hrvatske
i
Blai^a Magjara, koji
Slavonije
ban«
banus). Mletci se jo§ 17. travnja
harao s
pet
seliSta
u kotaru
i
5.
(regnorum
i
odsad zove
>kraljevina
Bozne, Dalmacie, Croacie
Bosne, Dalet
Sclauonie
svibnja 1470. tuie na Blaia Magjara, 5to im je po-
njihovog
njime pogadjati, >sve za volju
se
grada Vrane;
ali
ved 15
svibnja spremni su se
Novi ban bija^ poslao a izmedju mletadke obuzpostavi sveze kapetan
za korist svojih gradjana*.
Mletke dva svoja posIanika« da kao ban i dine kraljevskoga grada Senja. Ban ju moli, da opet u Senju namjesti svoga konzula, da dozvoli trgovati Senjanima sa svojim podanicima u Istri i Dalmaciji, i napokon da i
Hrr. potj.
n.
m.
*
matijaS korvin (1458.— 1490.).
82
dopuste
iz
Mark^ dovazati odredjenu
koliiinu zita
i
vina u Senj.
Mletdani, nedavno jo§
Frankapana i njihova prava na Senj, s mjesta prihvacaja sve zahtjeve No Blaz Magjar snuje takodjer jo§ onoga Ijeta s Boijom pomoci probano intende cum 1' ajutorio de Dio questo anno andare valiti u Bosnu (el magnifico zato moli Mletiane, da ga pomazu zairom. Obcina mu pak Turchi), contra Bossina in za ratovanje; no ve6 2. lipnja §alje na Rijeka svoga sama to odbija, jer municije treba gorljivi branitelji
hrvatskoga banal
s banom Blazem posavjetuje plemida, da se ondje sa zastupnicima cara Fridrika III. o naCinu, kako da se u budude stane na put lurskim provalama (ab obviandum invasionibus Turcorum). Da li je ban Blaz Magjar poduzeo snovanu vojnu u Bosnu, nije nam poznato; dne 27. rujna 1470. nalazimo ga u gradu Gjurgjevcu, gdje no na molbu 6itai
voga plemstva slavonskoga potvrdjuje neku odredbu kralja Sigismunda o placanju desetine biskupiji zagrebaCkoj. Medjutim su Turci malo zatim u listopadu opet provalili u Hrvatsku, te ju nemilo opiijenili. Bosanski namjestnik Izabeg (Ezebeg) nastavio je slijedece godine 1471. udarati na hrvatske zemlje pocev od Drave i Save pak do Dubrovnika. U svibnju bijaSe poharao sve krajeve sve do zidina grada Spljeta, Sibenika i i
Zadra; namah zatim, na pocetku
lipnja, provalio je sa
svojim
konjaniCkim
Setama kroz
onda je preSao gornju Savu prodro dolinom KoruSke pohitale kr§canske Cete u pomod Stajerskoj Kranjskoj, vratio se je brzo u Bosnu. Kaze se, da je za te prcvale do 30.000 Ijudi ill poginulo ili u robstvo odvedeno. Mjeseca kolovoza prodrije§e Turci opet u Slavoniju, te robljahu u okolici grada Zagreba. Napokon u studenom provali§e preko Krasa sve do njihove vojvode zalijetali u zemlje duz jadranGorice. Dok su se bosanski namjestnici skoga mora, te ondje robili, drugi je jedan paSa turski s velikom vojskom poSao prema Hrvatsku sve do Ljubljana
Sane sve do
Celja.
i
Tek kad
Kranja, a
su
i
iz
i
i
Beogradu, a odanle na zapad, gdje je zauzeo mjesto Zaslon na desnoj obali rijeke Save (dne 30. lipnja
1471. pi§e
milanski
poslanik
Gerard de
Collis:
».
.
.
novella, che
uno
via del Belgrade, non tanto per meterli campo, quanto per uno miglio da Belgrade, su la ponta de un flume chiamato la Savac). Pod zaStitom velike vojske stado§e Turci na tome mjestu dizati tvrdinju, prozTanu Sabac, odakle su odsada udarali na Beograd, i odakle im je bio otvoren put u izto6nu Slavoniju i Ugarsku, jer su tim razkinuli obranbenu liniju izmedju Beo-
bassa suo he andato
ala
plantar uno castelo longo
grada
i
Jajca.
Ban Blaz Magjar nije stajao skr§tenih ruku za tih turskih provala, ali nije ipak bio dosta ja}c, da svagda odolijeva. Kako je u polovici godine 1471. dobio druga u baniji slavonskoj, po imenu Damjana Horvata od Litve (de Lythwa), on je sa svojim drugom najviSe radio za obranu Slavonije, dok je juzne strane hrvatske prepustio banovcu ili banu Dalmacije i Hrvatske, vitezu Pavlu Taru. JoS prije provale turske mjeseca kolovoza podigli su Blaz Magjar Damjan Horvat ditavo plemstvo slavonsko na noge, te su mu oko 2. srpnja izdali zapovijed, da se skupi kod grada Rakovca. I poslije su oba bana radila oko obrane Slavonije. Jo§ 1. listopada 1471. brani im kralj Matija§ iz Budima, da sa svojim vojnicima ne zalaze u kuce i na posjede zagrebaSkih kanonika, kako su nedavno uradill, kad su svoje 6ete poslali u Toplice varazdinske, koje su ondje podinjale nasilja i do dvadeset kaptolskih podanika ubili. i
U Tar
i
to vrijeme zaprijetila je i velika pogibao gradu Poditelju na Neretvi. Ban Pavao kapetan grada Pavao Sandar branili su grad od navale turskoga vojvode Hamza-
bega, a Dubrovdani pomagali su branitelje novcem,
hranom
i
oruzjem. Jo§ 16. rujna 1471.
Dubrovdani 80 dukata u pomod braniteljima no vec 20. rujna darivaju glasnika turskoga vojvode Hamzabega, koji im bijaSe do§ao javiti, da je Poditelj pao. S padom toga grada doSla je gotovo Citava zemlja izmedju Celine i Neretve (osim primorske KraSalju
jine)
;
u tursku
vlast.
Tada su ondjeSnja vlastela redom ostavljala svoj zaviCaj, te se zaTako je otiSao Vladislav Vukdid, sin hercega Stjepana, te
klanjala u sigurniju Slavoniju.
VELIKA BUNA U UGARSKOJ ga
gradove Veliki
Mali Kalnik; u isto vrijeme
i
vojvoda IvaniS Vlatkovid,
i
HRVATSKOJ (1471. od
nalazimo u krizevafikoj zupaniji, gdje je
poslije
niju
I
kao poslanik
Je polazio
kraija
svoj zavidaj IvaniS Talovac, sin
negdje
kraija
— 1472.). Matija^ dobio znamenite
preselio se je u zagrebafku zupa-
u Gorama (in Chorgd et Gara), odakle MatjiaSa k turskomu sultanu. Jo§ prije ovih ostavio je bana Petra. Od roda hercega Stjepana Vukdida ostao je te se je nastanio
u domovini svojoj jedini herceg Vlatko, koji se je mislio u ostatku svoje
vlasti u grada da se je utekao zaititi napuljskoga kraija Ferdinanda I., ozenivSi se takodjer jednom njegovom necakom, kcerju kraljeve naravne sestre Marina de Marzano, vojvode od Sessa i kneza od Rossana. Eleonore
Novome (Hercegnovomu)
odrzati tako,
i
u Ugarskoj Hrvatskoj, 1471. — 1472.; buntovnici tovu u kraljevica Kazimir a; Nikola Ilodki imenovan kraljem pomod poljskoga bosanskim 1471. rat s poljskim delkim kraljem do primirja 8. prosinca 1474.; hrvatsko kraljevstvo u to vrijeme, 1472. — 1474). Jo§ od pocetka 1470,
(Velika buna
i
i
;
nakon zaludna boravka MatiJaSeva u Be6u, mnogi su se prelati baruni u Ugarskoj Hrvatskoj potajno odvracati od svoga kraija. Kad je pak de§ki kralj Juraj Podjebradski umro, a Matijas uza sve to nastavio ratovanje s Cesima, ubijedili su se i najodaniji dosad privrzenici njegovi, da njemu nije toliko stalo do obrane katolidke vjere od krivovjeraca, koliko do toga, da si vlast razmakne na Itetu svojih krSdanskih susjeda. I tako se je zgodilo, da su bal najvjerpomagadi njegovi stali malaksati niji savjetnici vjerom prema njemu, te potajno raditi, da ga i
i
stali
i
zbace ved
Glava
s prijestolja.
primas
ugarski
najodiudnije sestrid
biskup Osvald
ban
tadanji
ban slavonski
nald
i
(brat)
i
poslije
i
i
vi§e
prelata, ba-
Ivan Vitez, ostrogonski
plemida, kao Emerik Zapolja, Raj-
obidnih
Rozgon
Ivan, biv§i
a
hrvatski Blaz Podmanicki
Zavjeri pristupalo sve
(Magjar).
runa
njegov rodjak
i
biskup Ivan
se oba Tuza, zagrebacki
gospodar Medvedgrada;
sada
i
nadbiskup, ostarjeli
njegov, peduvski
Uz ove digoSe
Cesmicki.
nezadovoljnika bio je
od Sredne, a njemu se pridruzio
Vitez
Ivan
till
ostrogonski
i
drugi redom.
Napokon okupilo
nadbiskup;
se
pod zastavom Ivana Viteza toliko gospode, da je od prelata ostao kralju posve odan jedino netom
DMlomom
Miniataroa tiika aa
Ustn r«ko-
PlantoTC komedije.
piM, koji cadriaje
od njega imenovani kolodki nadbiskup Gabrijel, a Dvorska
kivjifnica
n B*an.
od baruna palatin Mihajlo Orsag, koji bi govorio: >Koga god vidiS ovjencana svetom krunom, makar ga kao vol, klanjaj mu se i poStivaj on bio nepovrjediva kraija*. Od 75 zupanija ostade napokon samo devct nepokolebivo uz i
kraija MatijaSa.
ZamaSni su
bili
razlozi, s kojih
se je
veliko
zakonitoga kraija, kojcga bijase pred dvanaest upisivalo u grijeh, §to
Najvi§e se kralju
sjeveru s krSdanskim
se
je
malo plemstvo odvradalo od svoga
i
godina
izabralo s tolikim oduSevljenjem.
ved nekoliko godina
narodima, a dotlc su
i
palili
borio na zapadu
na juinim
Turci nadbiskup Ivan Vitez, prvi savjetnik kraljev razarali
i
medjama
poodim njegov, osudjivao je kraljev postupak. Jednom u driavnom vijedu oditovao primas u ime ostale gospode, >kako nijesu viSe voljna, da za tudju driavu tro§e svoj novae i prolije-
Sam
njegove driavine.
vaju krv svoju«
toga dasa
;
kralj
otudjio
se
planuo na
to,
podigao ruku
Ivan Vitez posve
svomu
i
i
gotovo
udario po lieu sijcdoga prelata.
kralju.
K
tomu ga
je vrijedjalo
i
Od
to, Sto
matimS korvin (1458.— 1490.).
g^
ga je MatijaS sve viSe zavrgavao za volju tudjinca, vesprimskoga biskupa Ivana Beckensbiskup Ivan Cesmicki, odkad lachera, svoga najnovijega Ijubimca. A bio je povrijedjen Tuza vrgao u tamnicu. Radi Ivana mu druga ga bijage kralj zbacio s banije slavonske, a i
potonjega pridruiio se zavjeri Ali ne
samo vanjska
i
zagrebadki biskup Osvald Tuz.
politika
kraljeva
i
uvrede, nanesene
licne
vjetnicima, prouzrokovage obci odpor protiv njega.
mu
tvrda glava, njegova bezobzirnost bijaSe
Ta njemu
pribavila bezbroj ocitih
narodna volja
je bila njegova volja sve, a
najodlicnijim sa-
njegova nutarnja
I
nista.
i
njegova
politika,
tajnih neprijatelja.
Sto je dulje vladao
i
osjecao
se 6wr^6i na prijestolju, sve je vise gazio stare pravice plemstva, te je sve manje mario nemilo ih utjerivao, pak i onda, kad mu ih sabori ne bi za ustav. Nametao je poreze dozvolili. Plemide dao bi sve bez zakonita suda zasuznjivati, iz zemlje goniti i posjeda i
Bikupske
ih liSavati.
dasti
neplemicima. Vojsku svoju ukonaCivao je mostana. Njegovi poreznici
prave.
Sve u jedno: umni
kralj
kod plemstva
po6injali
carinari
i
ukidao je kraljevskim ukazima;
mimo
Cast zupana dijelio je
razdavao je tudjincima, a
kastelanije
i
su
to izdavao
ugledao
Matijas
i
svecenstva, te nije stedio ni sa-
svake
nasilja
se
u svoje
je
zapadne drugove,
redom obarao sve feudalne uredbe, sva preimudtva privilegovanih nama sredovjeiJne drzave podigne absolutnu monarkiju. buna
Neuspjeh dosadanjih rade oprezno
protiv kralja
kao u cara Fridrika, a jo§ vi§e
stalo,
da
6e§koga
mu
se osveti,
kralja,
i
svoga
radi
i
u poljskoga
vladara, kojima
kralja
nije
iz-
zavjere,
da
bija^e kralj dobija§e
Matija§ priznavao za
da kao zet kralja Albrechta Austrijskoga imade
hrvatsko prijestolje, nego potomak rumunjskih
i
i
te je
da na ruSevi-
Potonjemu
KaJimira.
sina Vladislava, kojega
radi toga, §to je mislio,
preie pravo na ugarsko
staleza,
prinudio je clanove
Matija§a
potajno. Trazili su podpore u susjednih
i
dijao,
Sudbene osude
ruke.
naredbe, darovnice
je nezakonite
pastira.
Primas
s toga krunu sv. Stjepana njegovom mladjem sinu, tek trinaestgodi^njemu kraljevicu Ka2imiru. Otac prihvatio ponudu rado, jer je tim Jagelovicima sinula nada, da bi mogli obladati najodlicnijim drzavama u Evropi, te onda sustaviti bujicu tursku. Stari kralj Kazimir stao skupljati vojsku, s kojom ce sina poslati u Ugarsku.
Ivan Vitez sa svojim ortacima ponudi
Bilo je to u prvoj polovici god. 1471. Tajni poslanici ugarskih odilazili
u Poljsku
se vrlo oprezno
i
vracali se kudi,
no
dok
je kralj Matijai
i
hrvatskih urotnika
boravio na Moravi. Dogovaralo
za sve, §to se zbiva. Poljski kralj poslao naime
ipak joS u pravo vrijeme obaznao nekoga svoga pouzdanika zagrebaSkomu
biskupu
No
i
tajno;
Osvaldu Tuzu, da
uza sve
s
to
Matija§
je
njime ugovara.
taj
poslanik
nije
se usudio
prolaziti
kroz Ugarsku u Slavoniju, nego je po§ao
u careve zemlje, u Austriju i §tajersku, da odanle podje u Zagreb. Ali kako je i u Zagrebu bilo kraljevih privrienika, nije mu se dalo doci onamo, nego su dva plemica po§la k njemu. Medjutim ta dva plemida bise na
povratku od kraljevih
doznao za
zavjeru.*
odkrili nevjeru
Moravu
i
Ijudi
zarobljeni
to bijahu
i
kralju
na Moravu
poslani, tako
stigli
i
neki
da
je sada kralj
po njima
kanonici ostrogonski, te kralju
nadbiskupa Ivana Viteza
i njegovih drugova. Matija§ je s mjesta ostavio pohitao u Budim, gdje ga nalazimo u drugoj polovici srpnja 1471.
Kralj
tivnicima:
dem
U
u da
kao da nije znao, kako da se ponese prema brojnim svojim pronaime s njima zapo5eo s mjesta otvorenu borbu, ili bi ih lukavo§cu
prvi kraj li
bi
»So hat der Konig von Bolen einen seiner treflFcntlichen Diener gesant durch des Kaysers lande zw von Agram, dcr dann in windischen Landen vil merckliche Schloss hat, seiner k. g. unterthanen
bischoflf
des gewarnet warden und haben den also verhut, das derselb Bolack nit hat tUre (tttrfe) wagen gen Agram zu reyten und sein iwen Edelmann auss dem konigreich zu Hangern vnter der verreterey von Agram zu dem Bolacken und hinwider geritten, dieselben zwen unser s Herrn des alien Konigs lewt gefangen seiner k.
und
hanndell erlemt vnd hat VII. p.
76-77.
lie
an zwen
spiss
zihen
lassenc. Archiv
fUr
Kunde
g.
Ssterreichischer Geschichtsquellen,
VEUKA BUNA U DGARSROJ
HRVATSKOJ (1471.
I
— 1472).
85
On izabere posljednji nadin. Kako je ura se imao dosta Tojske, stade u dozivati prelate takove, za koje je znao, da su upleteni redom magnate, pade Budim svakako im ugadjati. Tako u zavjeru, pak hineci, kao da ne zna niSta, stao ih je mititi Paie Nikolu Ilodkoga, je predobio Emerika Zapolju, Petra Gereba i jo§ neke druge. nadmudrio.
i
i
i
i
nekadanjega
svoga I
mu
zaista
najodluCnijega
protivnika, nastojao
po§lo za rukom. Pripovijeda
je to
mu
se,
je
na
pritegnuti
svoju
stranu.
da je MatijaS ponositomu knezu poslao
ga u ime kraljevo upitali za savjet, da li bi udario na nevjernike ili joS neko vrijeme krzmao (anne cum hoste illico confligendum esse videretur, an cunctantius agendum). Nikoli je Ilodkomu godilo toliko povjerenje kraljevo, te mu je svjetovao, da radije poceka neko vrijeme, su
svoje poslanike, koji
nego zapoine
prije
OsiguravSi
Sad 6e pred
vidjeti,
si
znade
kralj
za zavjeru, te
ociti rat.
mnoge dosadanje
tako MatijaS
tko je vjera, a tko nevjera,
Nadbiskup Ivan Vitez
kralja.
da
odkrili,
ilanove zavjere, sazove sabor u Budim.
jer pravi
krivci
jamaCno se ne ce
usuditi doci
poslao prepoSta ostrogonskoga,
zaista nije do§ao, vec
da ga pred kraljem opravda, §to ne dolazi, jer je bolestan. Ali kralj zatvorio preposta u samostan sv. Martina na brdu panonskom. Na sabor jamadno nije do^ao ni pe^uvski biskup Ivan CesmiCki, koji
dann am hochsten
se dosad bijase
iztaknuo kao najgorljiviji
zavjere (der
61an
den sachen widerwertig ist gewesen), a valjda ni zagrebaSki biskup Osvald Tuz. Da je na sabor doSao hrvatski i slavonski ban BIaz Podmanicki (Magjar), vi§e je nego nevjerojatno, jer je u to rektorima mletaikim u Zadru stiglo iz Hrvatske pismo, u kojemu se je javljalo ovako: > Magjar Blaz odmetnuo se je od kralja u mjestu in
Gjurgjevcu sa svima mjestima, koja su bila u njegovoj kastelanima, da
jima
bi
spodom u Hrvatskoj<. No dok i
odan drug njegov u
dobro
iivjeli
baniji,
ruci, te je
zapovjedio svima svo-
vaSom signorijom (mletaikom)
s
pobunio ban Blai Magjar, ostao
se je
svom go-
sa
i
je kralju vjeran
spomenuti vec Damjan Horvat od Litve.
Sabor se sastao prigodom kralj MatijaS nastojao odvrati od onih odpadnika, koji mu
tom
na koncu kolovoza ili na podetku rujna 1471., i staleiima ugoditi u svakome pogledu, samo da ih se nijesu htjeli nikako pokoriti ni milosti u njega traziti. Clancima sabora (njih je kralj potvrdio 18. rujna, imalo se ukloniti sve, na §to se je plemstvo tuiilo, je bilo nezadovoljno
cega
zemlje
i
s
MatijaS
kraljem.
morao
je
je potvrditi sva prava
naroda, te obecati, da ce sabor svake godine sazivati,
i
da ne
31), koje
poradi
i
sloboltine
i
nikad name-
<5e
—
dicam sive taxam generaliter a regnicolis propter aliquam causam exigamus seu praeter lucrum camerae exigere faciamus, praeter voluntatem eorum et consensum). Nadalje je obrekao, da po sposobne gradovima tvrdinjama ne ce namjeStati za kastelane inostrance, nego zasluine tati
nikakve vanredne dace bez narocite
privole
staleia
(nullam
—
i
i
domace Ijude; Cast ilupana podjeljivat de jedino plemicima; po dvije crkvene Casti ne de davati jednoj osobi, a vojnici njegovi ne de nikomu dodijavati. JoS bi odredjeno, da se sudadke odluke ne smiju ukidati kraljevskim ukatima; nitko se nadalje ne moze osuditi radi veleizdaje bez privole prelata i baruna, a ni jedan plemic ne smije se li§iti svoga imanja bez zakonitoga postupka sudbenoga. Staleii biSe dlancima dekreta tako udobrovoljeni, da su sami kralju dozvolili vanredni porez, pade su i poslije sabora ostali na
okupu, da pomazu svome nosti.
vladaru
dalje mitio medjutim NajviSe je pak odlikovao
Kralj je
koga, kojega
i
je
i
savjetom
i
dinom
vojvodu
proglasio kraljem
i
suzbijati protivnike
i
neprijatelje.
samo da uztraju u dosadanjega madvanskoga bana Nikolu
nagradjivao prelate
Bosne, pade
mu
i
velikaie,
obedao, da
de
ga dati
i
vjerIlod-
okruniti
studenoga 1471. javljaju Dubrovdani napuljskomu kralju Ferdinandu I., >kako je njegovo velidanstvo, kralj ugarski, s privolom sviju prelata i baruna imenovao bosanskim kraljem presvijetloga gospodina vojvodu Nikolu Ilodkoga
kraljevskim vijencem.
(de Illoch), te
Dne
10.
kako se odekuje, da de
modan u Ugarskoj,
a kraljevsko
mu
je
taj
dodi u Jajce na krunisanje. Redeni je gospodin
velidanstvo pridalo jo5 prioriju vransku
i
ditavu
!
matijaS korvin (1458.
85
— 1490.).
•
banovinu Slavoniju
i
Hrvatskuc
ipak, da se Nikola I!o6ki nije
(et tutto lo
namah
bannato de Slovigna
et
de
Croatia). Cini se
krunio, jer u polovici
godine 1472. piSe neki pouzdanik biskupa Ivana Beckenslahera, da ce se krunisanje vojvode Nikole za kralja bosanskoga obaviti »dojduce nedjelje* (Seine kSnigliche Gnaden hat einen hungrischen Herrn Niclas weyda das konigreich zwu Bosn verlihen und wirt dea auf den nechsten
Sontag kronen). §to je Matija§ vojvodu Nikolu Ilockoga imenovao ba§ kraljem bosanskim, a ne banom ill gubernatorom, bit ce poglaviti razlog taj, §to je i sultan proglasio nekoga bosanskoga kneza (Vojsalica) kao boturski pred nekoliko godina sanskoga kralja Matijasa
Medjutim bijaSe i poljski kralj Kazimir sve udesio, da svoga sina poSlje u Ugarsku. Ve6 prvih dana rujna 1471. siljao je u ugarsko i hrvatsko kraljevstvo mnogo komada proglasa, sto ga bija§e po svoj prilici sastavio sam ostrogonski nadbiskup Ivan Vitez. U tome proglasu zove se mladi kraljevic Kazimir »prirodnim gospodarom baStinikom i
Ugarske«, a
MatijaS »tiraninom, koji
kralj
si
prisvaja kraljevski naslov«. Kraljevic nadalje
po nasljednom pravu kao potomku kraljeva Sigismunda i ga trazio, jer je bio nedorastao; »ali sada«, poru^uje on MatijaSu,
kaze, da ga patri prijestolje
Albrechta. •
Dosad
odkazujem mir
kraljevstva,
nije tebi
tvojim privrzenicima.
i
nego samo
oholomu
tebi,
i
Ne
navije§tam
rata velika§ima
nezakonitomu vladaru,
i
onima, koji
i
ti
ziteljima
pruzaju
ruku pomo(5nicu«. Jedan primjerak toga proglasa poslan bi i u Budim kralju MatijaSu; ali na nj odgovorige 21. rujna sabrani jos prelati (10) i velikaSi (36), oditovavsi, da je Matijas redovno i zakonito za kralja izabran, i da ce vjerno uza nj stajati do posljednjega
daha svoga. PozvaSe
suviSe
staroga
kralja
Kazimira,
neka ne sluSa neharnih na ugarsko prijestolje.
odmetnika, koje nije nitko opunovlastio, da pozovu njegova sina
U to je 2. listopada 1471. kraljevic Kazimir sa 12.000 momaka posao iz Krakova, da oblada Ugarskom i Hrvatskom. Iz Ce§ke imala mu stici u pomoc jo§ druga vojska od 50.000 Ijudi, koja bijaSe onamo izpratila starijega mu brata Vladislava. Prvih dana studenoga kretao je Kaiimir preko Ko§ica i Jegra polagano prema Budimu, iz6ekujuci, da ce mu se ugarski stale^i listom pridruziti. Ali nakon sabora u Budimu bijaSe se razpolozenje ugarskoga plemstva tako promijenilo, da su tek pojedini velikasi, kao Rajnald Rozgon, braca Perenji, i neki manji plemici uza nj pristali. Dosav§i tako do Hatvana i da u narodu nema pravoga odziva, stade uzmicati prema sjeverozapadu u mu je peCuvski biskup Ivan CesmiCki predao tvrdi grad Njitru. Kralj MatijaS kao da se nije pravo pouzdavao u svoju vojsku, te se s toga nije htio uvjerivgi se,
gornju Ugarsku, gdje
u ozbiijnu borbu
pouzdane tete svoje prema Ostrosastane s neprijateljem. Primas bi obkoljen u svojoj stolici, te ved za kratko vrijeme prinudjen, da trazi milost u svoga kralja i gospodara. Dne 19. prosinca 1471. izmiri§e ga koloCki nadbiskup Gabrijel, jegarski biskup Ivan Beckenslaher, palatin Mihajlo Orsag i sipuski zupan Emerik Zapolja s kraljem Matijasem. Ivan Vitez obveza se, da de MatijaSa kao zakonitoga kralja svom snagom podupirati, da de gradove i tvrdinje svoje nadbiskupije predati pouzdanim ka-
upustiti
gonu, ne bi
li
petanima, koji
s
Poljacima, vec je poslao
tako zaprije^io, da se primas Ivan Vitez
de kralju
prisedi
zakletvu
vjernosti,
pade da de u svoje gradove primiti
kraljevske posade. Nadalje obeca, da de sve bez kraljeve dozvole podignute kaStele razte sve poraditi,
da se Poljaci
Nasuprot obrede kralj primasu, da pak kada do§lo izmedju njih do nesporazumka, neka to izravna drzavno vijede. Sada tek podje Matija§ s vojskom pred Njitru, da zarobi kraljevica Kazimira. Dne 24. prosinca 1471. stoji ved pod Njitrom (im veld bey Neytra); no u to podje kraljevidu Kazimiru za rukom, te u nodi od 26. na 27. prosinca umakne iz toga grada, ostaviv§i u njemu posadu od nekih 7000 Ijudi. Medjutim ni ta posada nije dugo odolijevala. Nakon kratke podsade predade ona grad kralju MatijaSu, a on ju pusti slobodno otici. Kraljevic Kazimir nije se vi§e sviadao u Ugarsku valiti,
de
mu
ostaviti sve dasti
i
iz
Njitre uklone.
dohodke; ako
bi
'
'
TBLIKA BUNA U UOARSKOJ
VfJ .;..Vv..'.
I
HRVATSKOJ (1471.— 1472.).
87
PATAyiN/mSTOKJCORVM SVMM?
r-OPVL^R^MANf AB'S>R6E CONDITA
SEP.PWMVS
•
fNCf^^lT.
CTVKVS Kt S?M OpEpirRE rjVM
$1
A f^^JMpKDW VRBIS
nor li (him .<fiirTt Aufim (^ippc<^<»-ctt. ^-^ »; .
urtrrcm.nnn uuloajam
ccTTuirAfmuii{*(Ltturp('(f
Vmuuimr
1
«iiic(ivtf<<nc<i
'
i.i^y
.
jiiiuf'i:
metTwnvcpnrvnPii irrrat-um POjnJi pn»\iinfi rri
*"
eirc rrni oic^f.^n
ttiHhatnta
fiii»>»
.
_
:.
.
-
r
itx'WrtT'eft- tii'^'fO
qutiv*^n»>nic^7fT'Trvprrn^r».'R.ffdf
wn ittlitmiio'<nrM»m Tt pr.«r»vi t^tmmcnfi opcnr ur oiue fupni (opniw*
••-
f
4 pnvcupaaprwrubuf tnir>»-7
qr-nn pnn^<(»rs£tlVf'
~runniit?t
pwxt^irurA
ad
•
..s> cimficii'-nr.
•
•
i^i
^"c[cruIaT?iu;ttr(vTn potncil*trM<nrtfcro»v\fi»tt!fir «7mi-i^»TgpTirftriin>
/
^
.
Dafur K<v umia ^nnrnuwn. iir m:(rt-i»^ 'mm Ata
tno <fh
<,{u«
"tI
n
.
\^
Tnoixdj*
VVfqcntrc
ur&}um ,A»c^>lhoTa fifOMt.Er^oti
c»Tif»-,nff fail
CH<f>«iIo"Iifcrf
jl
Ii*uH
NaSLOVM
b<c4 f^if fimi/u uminAAwnMcfufrlA
,^yr rxTlKii-tta
jvryiti
cvnr.
mnuoTV
acntrr
Kodeki
ci.-<nnitjiinn fi-nu
lam <<• fe«OT0trf fewmariiC Mtuutrur^uc.tnuru'i q impi-nurj
.^tu»r.$«f
ccv,
^^Jcd-oTrtlTrre AiiiViTT.M Krfd cWtirudVpi^p!!
*Io.r?urcum Aium ocWirwifafqi CMnrnmh tiurtnh ",•
«vrrrt
'xitr.vt»
list KODEKSA, KOJI SADR2aJK RIMSKU POVJKSTNICU T. LlVlJA.
bio je nekad TUctaiCtro o«dbiikipi Iriai Vitest
a itii is
btfi a kr.
kajll-iici
« MoaakoTa.
matijaS korvin (1458.— 1490.).
gg
na krunu sv. Stjepana. Mlad se je podao poboznu nakon smrti svoje uvrgten medju svetce. nekoliko godina je poslije fnislio
niti
Na podetku godine
se je kralj
1472. osjecao
Matija§
zivotu, te bi iza
opet siguran na prijestolju.
oprezom bijase stiSao zestoku bunu, koja se bijaSe nad njegovom Odlu6nim mirom glavom nadvila. Naravno da je sada progonio i one svoje protivnike, koji mu se jo§ uvijek nijesu htjeli pokoriti. Sta je uSinio s odmetnim banom Blazom Magjarom, ne i
znamo; no jamaCno ga je skinuo sa svih Casti njegovih, jer mu kroz vi§e godina nema spomena. I zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza nije postedio. Dne 12. sijednja 1472. pozvao je MatijaS iz tabora kod sela Iszbeg (in castris prope villam Iszbeg) ditavo plemstvo krizevadke zupanije, da uzkrati biskupu Osvaldu placanje desetine, jer nije niti
sam ponovo po svojim Ijudima htio ustati na protivnike kraljeve, pak je tako aemulos regis contra (velut nee per se odmetnikom nee per postao homines suos insurgere volenti, adeoque regi refractario). Ako bi ih biskup poradi toga kaznio crkvenim kaznama, neka za to ne mare, jer 6e ih papinski legati na kraljevu molbu prokletstvom sam
niti
i
i
NajviSe se je kralj trsio, da dobije u svoje ruke peduvskoga biskupa Ivana Cesmickoga, kojega bijaSe nestalo, odkad je Poljacima predao grad Njitru. Kralj se je bojao, da je Ivan Cesmifiki pobjegao nekuda u Njemacku, da odanle ruje protiv njega.
svega
Dne
rijeSiti.
ako
bi
pobjegao
u
15.
1472. pile kralj pismo
24. ozujka
nika,
ga mozda gdje Slavoniju
saskim vojvodama, moledi
zatekli u svojim
pak se
Tuzima,
braci
No malo
ozujka 1472. povelju izdao.
ih, da uhvate odmetMedjutim Ivan Cesmi6ki bijaSe
oblastima.
Medvedgrad, gdje
u
zaklonio
zatim
ga je
sna§la
no je
smrt, te bi sahranjen u
samostana B. D. Marije u Remetama. (Der Bischof von Funfkirchen der hochsten in den sachen widerwertig ist gewesen, ist aus seinem Slossen ge-
crkvi blizega
dann
am zw
flohen
mu
koji je prvi
bar po§tedi
zavist
kralj MatijaS poslije vi§e
te
Agram vnd
Bischof von
ist
aldo tod
.
.
Na
.).
grobnicu
sam za Xivota izpjevao, i u kojemu veli, da tu pociva Ivan, k doinovinskomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjenCane bozice, te njegov grob
njemu*. Pripovijeda se, da je svoga nekadanjega Ijubimca. Kad 1481. vi§e mjeseci boravio u Zagrebu, po§ao je jednom u Remete, kralj god. 1480. pozvao priora samostana, da mu pokaze grob Ivana CesmiCkoga. Prior ga odvede na
moli, >neka
je
dem
seinen gesellen
stavi§e napis, koji bijaSe
i
skrovito mjesto svijeta,
kako
napis na
i
puta propitkivao za sudbinu
pokazav prstom grob re6e:
i
»Tu vec odavna
Ivan daleko od
lezi tvoj
siguran pred gnjevom kraljeva«. Kralj zapovjedi, da se imade sveCanim provodom,
se vec dohkuje biskupu, sahraniti u
No
posebnu raku.
Tuza
mu
zato ipak malo dana poslije
nekad svome progonjenomu drugu podali zakIoni§te (qui condam Johannem episcopum ecclesie Quinqueecclessiensis infidelem de voluntate et permissione sua quousque vixisset in castro kazni zagrebadkoga biskupa Osvalda
Medwe
hospitando
.
.
brata
i
Ivana, §to su
.).
Medjutim bijale ponovo doSlo do nesklada izmedju kralja MatijaSa i Ivana Viteza. Ne zna se, da li je nadbiskup §ta skrivio ili je kralj pozalio, §to ga je uz povoljne uvjete pomilovao; samo je izvjestno, da je kralj primasa, kad je k njemu doSao u Budim, dao zarobiti
i
u tvrdi Visegrad
od Ferrare, kao
i
nekih
Tek na
zatvoriti.
prelata
i
baruna, koji
mu
smilova se kralj sijedomu starcu, te
Po nagodi, koju su
proSnje papinskoga legata Lovrinca, biskupa
17. travnja 1472.
vrati
se
bijahu
slobodu
pomenuti
i
skupili
Cast, ali
legat, koloiki
celar Gabrijel, jegarski biskup Ivan Beckenslaher, palatin
na sabor u Budimu,
uz vrlo tegotne pogodbe.
nadbiskup
Mihajlo
i
vrhovni kan-
Orsag, sudac kraljev-
skoga dvora Stjepan Bator, erdeljski vojvoda Nikola Cupor od Moslavine, banjsko-bistriCki zupan Ivan ErnuSt drugi utanadili izmedju kralja i primasa, ostale su Ivanu Vitezu sve i
6asti,
te se je
mogao
vratiti
svoja sluzbenika; no zato je
u Ostrogon na svoju
morao
i
samu
stolicu,
i
uza se drzati trideset
tvrdinju u Ostrogonu,
gradove predati svomu najvecemu protivniku, jegarskomu
kao
i
i
dva
sve svoje ostale
biskupu Ivanu Beckenslaheru,
VKLIKA BUNA U UGARSKOJ da
u kraljevo ime drzi
ih
svoga protivnika
Tako
njima upravlja.
i
umre
satrven
i
bi
— 1472.).
89
primas stavljen pod nadzor
sijedi
mogao
Tolike sramote nije Ivan Vitez
takmaca, te posve ponizen.
i
dugo podnositi; raztuzen
I
HRVATSKOJ (1471.
I
kolovoza 1472.
8.
Sabor ugarski, koji je u travnju 1472. bio u Budimu na okupu, pomagao je doduSe kralju Matijalu, da smiri posljednje trzaje netom svladane zavjere; ali je uza to ipak gledao, da osigura staleie od dalje samovolje kraljeve. MatijaS je 1. svibnja Cianke saborske (15) potvrdio, dodavSi jo§, da ne <5e vi.se bez dozvole staleza nametati nikakovih daca. Nadalje je obecao, da ce obdrlavati ustanove inauguralnoga dekreta, da sloboStine
ce poStivati
boru poslanici kraljevine
Clankom
zabranjeno
8.
dati
i
je desto ponestajalo
soli
Clankom 12. napokon samo polovicu svih
iz
dada, nameta
beneficija
torn sa-
najviSe privrienika.
u obde; jedino kraljevini Slavoniji, u kojoj bi
uvazanje
soli
iz
tudjine.
po starom obidaju plada dohodaka, koje plada Ugarska (quod regnum
odredjeno, da
bi
soli
imala
zavjera
solana, dozvoljeno
kraljevskih
crkvena
de
podijeljena posjedovanja
su povlasti dobili na
Osobite
potonja
je
uvazanje tudje
bi
de nezakonito
drugo.
i
Slavonije, gdje
da
slavonskoga,
i
svedenicima, da
zakonitim vlastnicima,
prijaSnjim
vratiti
ugarskoga
kraljevstva
svjetovnjacima
oduzeti
Slavonija
kraljevina
i
Sclavonlae etiam in hac parte maneat in antiqua sua consuetudine, ut videlicet in taxis, censibus, et
medietatem
omnibus reditibus
aliis
duntaxat
solvat,
quantum regnum
nostrum Hungariae solveret aut solvere consuevisset). Staleii na saboru u Budimu obedaSe napokon
kralju
pomod
obcu
izvanrednu dadu od milijun
man
forinti,
njegovih
protiv
vanjskih
te se razidjoSe vrlo
sein die landleut in ser
gutem
zagrebadki biskup Osvald Tuz.
Kralj
anschlecht auf zehenmalhunderttausend gulden und
von
willen
Na
mu
neprijatelja, dozvoliSe
dobre volje (einen ansnydt, den
G. abgeschaiden).
S. K.
saboru u Budimu pokorio se
ma
je kralju
i
njemu oduzeo nekoliko gradova (der Bischof hat auch in von Agram sich gnad ergeben, der bleibt Bischof, doch muss er ettliche Slos auch abtreten). No poslije kao da je opet bilo nesporazumka izmedju kralja Mabrade Tuza. To se narodito razabira po tome, kako je kralj pogodovao slobodnoj tijaSa obdini na brdu Gradcu kod Zagreba, koju je 20. svibnja oslobodio od pladanja ne samo svih vanrednih dada, koje su morali podavati zitelji kraljevine Slavokunovine, nego nije; istoga dana vratio je pomenutoj obdini mnoga posjedovanja (Kraljevce, Cerje, Koga je pomilovao
ostavio
i
dast, ali je
i
i
i
biljak, Sviblje, Nart, Petrovinu,
kao
kraljevski
i
Kralj
HraSde, Siljakovinu,
brod na Savi), koja
doduSe kaze, da
joj
tu milost
je
doslije pretrpila, a narodito
izkazao
nemalih
tradi
za
bi§e
Dedide, (!^emomerec, Bitek, Novaki,
prijaSnjih
obdini
poradi
troSkova, koje
je
bumih vremena >nevolja
imala za oduvanje gradova
u naSoj kraljevini Bosni< (pro conservandis castris regni nostri Bozne
no u
istinu nastojao je kralj
mu
obdinu podici
i
ojadati,
ugrabljena.
§tetac, §to ih je
i
da tim oslabi
hiis
temporibus
.
.
.);
biskupa Osvalda
vlast
To se narodito razabire po tome, §to Budima zapovijeda Damjanu Horvatu, kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije banu, da brani gradjane u nedavno darovanom posjedu Dedidima, Cernomercu, Bitku Novaki ma, kao na kraljevskom brodu na Savi od svih nezakonitih otimada, a posebice od >velemoznoga gospodina Ivana Tuza od Laka njegovih kastelana u Medvedgradu <, Zapovijed svoju opetuje kralj 20. kolovoza 1472., kad no ponovo nalaze banu Damjanu Horvatu, da gradjane brani u redenim posjedovanjima protiv biskupa Osvalda Tuza (i njegova brata Ivana), koji im bijaSe mimo svako pravo 7. kolo-
Tuza kralj
i
brata
Ivana, gospodara u Medvedgradu.
15. srpnja iz
i
.
i
i
i
voza silom ugrabio Cernomerce, Dedide, Bitek
i
kraljevski
brod na Savi, te
ih
predao
svojim kastelanima u Medvedgradu.
smetnuo
Kralj je MatijaS brzo
sredom, koja
mu
prava, a nikakvih
se
je
s
uma
zakljudke nedavnoga sabora u Budimu. Opojen
nasmijala, postajao
du2nosti.
I
tako
je
je
sve
objestniji, misledi,
nakon smirene bune bio kud
i
da imade samo
kamo
silovitiji
i
matijaS korvin (1458.
90
—
1490.).
•
nego ikad
bezobzirniji,
Namah po
prije.
smrti Ivana Viteza
mu
imenovao
mu
Ivana Beckenslahera nadbiskupom ostrogonskim, ostaviv§i
svoga Ijubimca
je
dalje jegarsku biskupiju
i
i dohodke varadinske biskupije. Tim je postupkom ozlojedio ne nego i domace prelate, koji su mrkim okom gledali tudjinca na 6elu ugarskoga episkopata. Ali kralj je malo za to mario, pace je u isto doba talijanskoga patra Gabrijela Rangonija iz Verone imenovao biskupom erdeljskim dvorskim i
podjeliv§i
samo rimsku
suvi§e
stolicu,
i
i
kancelarom,
ga poslije premjestio na jegarsku biskupiju. Tako se je kralj okruzio Ceha i Talijana), kojima je podijelio znamenite du-
te
^itavim ^islom stranaca (Nijemaca,
hovne
svjetovne
i
Ba§
ti
dasti.
na 6elu im
tudjinci,
odsad
brijel bill su
su biskupa Gabrijela »desnim
nadbiskup Ivan
ostrogonski
poglaviti savjetnici
i
okom
i
pomocnici
U
kraljevim*.
papom
della Rovere, bivsi general Franjevaca,
Beckenslaher
to je novi
pater Ga-
i
diplomati zvali
Talijanski
kraljevi.
papa Siksto IV. (Francesco svima silama
kolovozu 1471.)
izabran u
da izmiri kralja Matija§a s njegovim protivnicima, naroCito s poljskim kraljem Ka2imirom, i s njegovim sinom Vladislavom, kraljem de§kim, pak da se poduzme velika vojna na Turke. Papinski legat, kardinal Marko Barbo, patrijarka oglejski, sazivao je od nastojao,
prve polovice 1472. vi§e puta kongrese zavadjenih vladara, da svi
(u Nisi, Opavi, Ofalu) ostadose
stanci
ti
mu
medjusobno
ih
izmiri. Ali
bezuspje§ni, jer je kralj MatijaS zahtijevao,
naknadu ratnih troskova ili ustupe sve nuzzemlje ceSke krune ili da mu se plati odgteta od 1,500.000 dukata; suvi§e da ga priznadu za poodima mladoga Vladislava i do smrti regentom u samoj CeSkoj. Na to ne mogoSe privoljeti ni poljski ni da
se za
carem Fridrikom III., da ce zajedni6kim silama udariti na kralja austrijske i poljske odmetnike u svoju zaStitu
6e§ki kralj; pade oni utana6i§e 11. ozujka 1474. u Niirnbergu savez s i
torn se
prigodom obvezaSe sva njihove
vladara,
tri
MatijaSa,
»koji
prima, te
Turke kroz svoju drzavu u
zemlje
Kazimir
provali poljski kralj
pustosi,
bojnih kola u gornju Slezku, te
slavom, koji
slavom s
i
mu
prijedje
s
vojskom
Odru, da
15— 20.000
CeSkevodio
je iz
Kad
Austriju propu§ta<.
u rujnu 1474.
se
vojske,
na to
je
od nekih sa
sjedini
rat opet
60.000 svojim
planuo,
i 5000 sinom Vladi-
Ijudi
pak da onda zajedno obladaju Vratii do 900 bojnih kola,
ostalom Slezkom. Kralj Matijag imao je tek 10.000 Ijudi
kojima se bija§e utaborio u uSancienom logoru kod Vratislave. Ali njegovi vojnici
on sam izkusan vojvoda njegovim neprijateljima manjkao vrstan i ugledan
su sve ratu vje§ti pladenici, a
dok
je
dali
od nesta§ice hrane,
MatijaS zakrcivao im suvile
im
je
sa svojim
Kralj poljski Kazimir naSao se je
Ce§ki velika§i.
kod
Dne
Vratislave,
25. svibnja 1477.
a
15.
stotine
opusto^ili
i
tomu su
detama dovazanje hrane
iz
Poljaci stra-
sela
mjesta;
i
Poljske
Ce§ke,
i
smetao, provaljujuci sa svojom 6etom na sve strane.
s
velikom
sastadoSe
ulanadiSe
Odredjeno
Nakon ugu§ene
spalili
K
vodja.
bili
najodluCniji odpor,
i
bi,
malja 5eske krune ono, §to u
bosanski kralj
tim
gotov za
vojskom svojom u tolikoj nevolji, da je u pogadjanje, kad su to potakli Zdenko od Sternberga drugi
studenoga
zatim
lakim
mnogo
je Stjepan Zapolja
studenom rado prihvatio
pred
bijahu
jer
i
8.
se
kralji
prosinca
MatijaS
1474.
da za to vrijeme ostane
taj
mah
i
Kazimir u nekom selu
primirje, i
koje
Vladislavu
i
ce
od
ze-
drze.
velike zavjere bio je u hrvatskom kraljevstvu najmocniji
Nikola Ilodki. Uz
do
trajati
Matija§u
kraljevinu Bosnu, koliko
nije
mu2
novi
bila turska, drzao je
on baniju u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, a valjda i banovinu Ma6vu; k svemu tomu bio je i gubemator bogate i prostrane priorije vranske. Zagrebadki kaptol pi§e mu u jednome pismu od 16. prosinca 1472. kao >svijetlomu principu, gospodinu Nikoli, po Bozjoj milosti kralju bosanskomu i 6itave Slavonije banu«. Obasut Castima priljubio se gordi Nikola jo§ vi§e svome kralju Matija§u. Dne 7. svibnja 1472. izdaje u Budimu sveSanu povelju, kojom iznova obecaje vjernost kralju MatijaSu i odanost kraljevoj majci Elizabeti Silagji, koju zove svojom pomajkom,*te im dopu§ta, da po volji dolaze i borave
:
VBLIKA BUNA U U6ARSK0J
HRVATSKOJ (1471.
I
— 1472).
9I
Slavoniji, ili opet u BosDi. Zanimljivo u svim DJegovim gradovima, bili oni u Ugarskoj kojim se sluii kao kralj bosanski Ilodki potvrdjuje Nikola tu pedatom, povelju da je, (sigillo nostro, quo ut rex Bozne utimur). Ut Nikolu Ilodkoga vrSi dast bana Dalmacijc, Slavonije jo§ Damjan Horvat od Litve, aekadanji drug Blaza Magjara; Damjaa Hrvatske i
i
Horvat bijaSe kralju ostao odaa u najosudnijim
da obuzdava mocne Tuze, biskupa Osvalda
ban
lebita vr§i vlast jo§ uvijek
Turaka
kao
i
neke gradove u iupi doba
taj
U
radi
bijaSe
Klisa, koji
Hrvatskoj na jugu Ve-
borbu
protiv
i
da se ved jednom
tores universitatis
Da
Talovcima
kastelani.
tih
hrvatskoga plemstva u Mletke, predlazuci
udini neki
sporazumak
Croatie, proponentes
et
i
pogodba
petentes
s
Tar
Pavao
se
na oblasti
udarao
gradovima, te
banu Pavlu
i
Ba$ radi vojvode
ugrabio, sukobio
kidenik
Dra-
prisvojio kraljevski grad
pripadali
njima kraljevski
mletadki
mletadkim knezovima u dalmatinskim lipnju 1472. dodjoSe poslanici
su prije
Cetini, §to
Zarka
judi,
U
Ivana.
koji vodi zdvojou
pomocjo mletaikoga kneza u Spljetu
bija§e s
si
upravljali
s
mu
banovac Pavao Tar,
ili
^piran^idu, a u potonje su i
dasovima, te ga je sada zapala zadada,
brata
protiv Mletaka, narodito protiv njihova §ti<fenika, poljidkoga kneza Zarka
i
zojevica, koji Kiis,
i
gradova. zahtijeva-
i
banom Pavlom Tarom
compositionem
et
(ora-
concordiam cum
znamo; no borbe izmedju bana i mletadkih kneBan je svom snagom radio, da opet predobije Klis, a mletadki knezovi pomagali su vojvodu Zarka Drazojevica, nadajuci se, da 6e po njemu znameniti taj grad pribaviti svojoj obcini. Za podsade Klisa u Ijetu 1472. pozove jednom Tarpaulo).
li
je doSlo
do
zova u Dalmaciji bje§njahu
i
toga, ne
dalje.
Pjenezi bosanskoga Lice: Majka
Boijm, sa sinom
nz desno rame, sjedi na
imajn osjcnka oko glare. Napia:
if M(oneta) Nicolai D(ei)
Lice:
Majka
>(Ni)colaat
Boija,
r(ex)
sa
B.osne).
kraua Nikole
>Matri
regnic.
g((atia) r(eg<a)
•ioom uz
lijero
Zaliije:
stolid
Zali£je:
bez
Stit
a
Ilo&kooa. Majka
naslona txmedja dva luka.
kockama
biscmom kolobarn
u
;
i
tin
napis:
Bosnec. rame, tjedi
Stit a
na
bee
stolici
naslona. Napia iikvaren
kockama a biaernom kolobarv
;
napia iskraren
ili
i
ne|>odpan
:
loie atiaant
>(NicoIaa)i D(ei) e(ratia) Rfez) Bosnec.
ban Pavao Tar spljetskoga kneza na stanak izvan grada Spljeta. Knez dodje s jakom dru2inom; no za dogovora planu boj izmedju pratnja njihovih. Knez s mjesta pobjeze u grad Spljet; ban pohita s golim madem za njim, da ga stigne, ali u to ga zrno iz mletadke pu^ke sastavi sa zemljom. Zgodilo se to svakako prije 13. kolovoza, jer toga dana Mletdani o
toj
nezgodi izvje§cuju kralja MatijaSa, svoga saveznika
Kraj takih prilika god. 1472. nastavili
i
svoje
kraj smutnja u porodici
Frankapana
je
zgodila u svibnju
nije
dudo, da
Te godine spominju
provale u hrvatske zemlje.
provale u razlidito vrijeme. Prva se
I
i
lipnju,
su Turci se pade
i
tri
kad su proSav Hrvatskom
Savom do Kranjske, te prodrli, kako se dini, do Ptuja Maribora u ^tajerskoj, a onda na povratku straSno poharali oblasti knezova Frankapana. Mletci obavijestiSe papu 18. srpnja o toj groznoj provali, i javi§e mu, kako velika pogibao prijeti Hrvatskoj radi nesloge njezinih knezova (in periculo constitute sunt res Croatie ob dissensionem domi-
doprli
i
MATIJA§ KORVIN (1458.
92
norum
illius
— 1490.)r
provincie inter se), te ga zamolSe, da bi §to prije poslao u Hrvatsku svoga
moguc
knezove i zdruziti ih protiv obdega duSmanego §to se je papa mogao odazvati molbi Mlestaleza hrvatskih, koji bijahu posebne poslanike k njemu uoravili, zgodi se u taka rujnu 1472. druga provala, za koje su Turci (12.000 konjanika) preko Hrvatske i Kranjske prodrli sve do Vidma i sv. Danila u Furlanskoj, pak tako zaprijetili i samim Mletcima.
pouzdana Covjeka,
nina, a za spas
koji bi bio
same
Italije.
No
izmirlti
prije
i
Namah nakon
u
podje
te provale
listopadu
Petar Molin
Mletfianin
s
poslanicima pape
napuljskoga kralja Ferdinanda u Hrvatsku, da se tu dogovore
s FrankapaPetrom Zrinskim, kao s kraljevskim kapetanom u Senju o naCinu, kako da se Turcima zaprijeCe dalje provale. Na stanku, za tu svrhu malo poslije drzanom, obveza^e se redeni poslanici Hrvatima, da ce im u pomod toliko pjeSaka, s kojima ce moci ne samo granicu svoju braposlati 1000 konjanika niti, nego i u tursku Bosnu provaljivati. No jedva sto su se ti poslanici povratili, provali§e Turci u studenom po treci put u Hrvatsku, te prodrije§e sve do Gorice i Istre. nedavno imenovani i krunjeni kralj bosanski Nikola Ilodki Medjutim bijaSe se dio Bosne, Sto su ga drzali. DarijeSio, da se digne na Turke, pak da im otme onaj mnogi hrvatski velikaSi, nadajuci se, kako da su pri tome podhvatu prijanjali uza nj
Siksta IV.
i
nima, krbavskim
Kurjakovicima, knezom
i
i
i
i
da ce na taki nacin prestati vjeCite provale u njihove oblasti. U prosincu 1472 boravi u Mletcima knez Petar Zrinski kao poslanik »prejasnoga kralja Nikole*, moledi od obcine
pomod
za otimanje bosanskoga kraljevstva
(.
.
comiti Petro Sdrigne, oratori sere-
.
nissimi domini regis Nicolai, noviter creati regis Bossine, petenti
subsidium et favorem Obcina je doduSe Petru Zrinskomu 26. prosinca 1472. sama s njim ved dugo ratuje, da odgovorila, da je ona digia Aziju protiv Turdina, da da ce je jos umnoziti: stoga dakle neka kralj Nikola §to drzi na moru veliku silu,
ad acquisitionem regni
predicti).
i
i
prije udari
na tursku Bosnu, gdje ce
mu
biti
lak posao, jer je poradi rata u Aziji slabo
poslanici hercega Vlatka Vukdida, vojskom za§tidena. Malo zatim stigli su u Mletke od nedavna svojaka napuljskoga kralja Ferdinanda. I oni su molili obdinu za pomod, da bi herceg mogao Turcima oteti svoju djedovinu (pro recuperando statu ipsius domini a Turchis occupato). Obcina je 15. sijednja 1473. odgovorila poslanicima, neka se herceg nastoji sporazumjeti s bosanskim kraljem Nikolom, kao sa svijetlim Vukom Grgurovidem (Brankovicem), sinom despotovim, koji su u istim prilikama, te jednako gore i
i
(ardent)
od
zelje,
da svoje drzave oslobode od turskoga gospodstva. Mletci se oditovaSe
spremni posredovati, da se sporazumak sto
Na podetku nego
i
srbski despot
se obore na Turke.
medom
II.
prije poluci.
god. 1473. spremali su se dakle ne
na kopnu
davala svaku pomod.
Vuk
Grgurovic (Zmaj)
Mletadka i
I
ih
je
i
obdina, koja
na moru, bodrila u
toj
samo bosanski
kralj
Nikola
Ilodki,
herceg Vlatko Vukdid svima silama, da je
odluci,
desetak
godina ratovala
pade im je
vrijeme za rat bilo je zgodno, jer
je sultan
s
Muha-
sa svoje strane obe-
bio ba§ zabavljen u
Usun-Hasan (adversus Ussonum Cassanum), te mu je mnogo jada zadavao. Ali uza sve to ne dodje ipak do snovane vojne. Najprije nijesu talijanske vlasti poslale obedane pomodi, a onda je i sam kralj Matija§ nekako zazirao od toga, §to se njegovi bani velika§i odvi§e bratime s mletadkom obdinom, kojoj je doduSe jo§ uvijek bio saveznikom, ali joj je smjerao oteti ugrabljenu Dalmaciju, dok je opet ona gledala redom obladati ostatkom hrvatskih zemalja uz jadransko more. Bosanski kralj Nikola Ilocki zajedno s Damjanom Horvatom, svojim drugom u hrvatskoj baniji, boravi 25 svibnja 1473. u Zagrebu, gdje no odgadjaju parnicu izmedju Ivana Tuza od Laka i gradjana slobodne kraljevske obdine na brdu Gradcu. U Zagrebu ih nalazimo i 24. kolovoza, kad opet odgadjaju redenu parnicu do oktavalnoga suda na Miholje. Ban Damjan Horvat medjutim sve mimo volje kraljeve goji prijateljstvo s Mletcima, jer ga na to goni skrajnja nuzda. On Silje poslanike u Aziji,
gdje
se
bija§e
na
nj
podigao perzijski
vladar
i
VBUKA BUNA U UGARSKOJ
1
HBVATSKOJ (1471.
— 1472.).
93
obecanjem, da 6e im vazda biti prijatelj, te da ce njihove oblasti od Turaka, ba§ kao i svoje. A Mletci mu za to 4. lipnja zahvaljuju, te mu obedavaju stalnu godiSnju podporu od 1200 dukata, i to 200 dukata u gotovom, a za 1000 dukata soli. SuviSe mu salju sukna za 200 dukata kao zaseban dar, a svojim knezovima u dalmatinskim gradovima zapovijedaju, da pomazu bana s vojskom, kad 6e odbijati tursku siiu. Poslanik bana Damjana Horvata, po svoj prilici fratar Aleksandar Dubrovdanin, traiio je u to vrijeme pomoci u Dubrovniku, gdje su darivali darom i bana
Mletke
braniti
darovima
s
i
i
Stititi
i
i
njegova poslanika.
Kako opet u zgodno da su oni sami
nije doMo do navalnoga rata na Turke, nije £udo» tim im je na iztoku odlanulo. Jo§ u rujnu 1473. pri-
vrijeme
nastavili provale,
Stolica herceoa Stjepana Vuk£i£a na Bi§6e-pouu kraj Mostara.
Saju
Ijetopisci
Isabeg.
I
opet
o velikoj
Kranjska, Koruika
i
kojom je prigodom Jiete odio bosanski namjesnik ne samo Hrvatska, nego susjedne careve zemlje: Tom zgodom zarobili su Turci u KoruSkoj nekoga Mi-
provali,
se u crno
zavila
Stajerska.
i
hajla Cvitara (Zwitar, Michel Zwitter), koji je potonjih godina
bio njihovim provodidem prigodom provala u te zemlje. Nevolja Kranjske, Stajerske, KoruSke Austrije bijaSe ved tolika, da su se staleii tih zemalja u prvoj detvrti godine 1474. sastajali na sabore, da vijedaju o zajednidkoj obrani od Turaka. Obradali se i na papu Siksta IV., prikazui
judi
mu
movine.
skrajnju bijedu ondjeSnjih
Da
li
se je
i
u
zitelja, koji
su jatomice bjeiali
iz
svoje ne.srecnc do-
hrvatskom kraljevstvu radilo za obranu zemlje,
jedino znademo, da je kralj MatijaS poveljom od
20.
studenoga
nije
zabiljeieno;
1^73. banovinu Slavo-
MATIJA§ KORVIN (1458.
94
niju,
— 1490.).
koju su dosad drzali bosaaski kralj Nikola Iloiki
bistrifikoma zupanu
do konca svoga
i
Damjaa Horvat,
Ernu§tu
svome pokladoika Ivanu
i
na to sklonilo, nije spomenuto;
Jivota. §ta je kralja
podijelio banjsko-
da jamaino
(Ernest, Ernsth), ali
je drzi
Ma-
je
svoga proSle godine sina mu htio nagraditi zasluge Sigismunda imenovao biskupom peCuvskim mjesto Ivana CesmiCkoga. Damjan Horvat od Litve ostao je dalje banom Dalmacije i Hrvatske, a Nikola Ilodki kraljem bosanskim. pokladnika, jer
tijas
bijaSe
i
i
Banovinom MaCvom
Gorjanski
god. 1474. Job
upravljaju
i
Morovic, posljednji
MatijaS
muzki potomci svojih slavnih porodica.
U
sijeCnju 1474. javljaju Dubrovfiani kralju
hovi poslanici
odanle
Carigrada, otiSavSi
iz
28.
Matijasu
prosinca
novine, koje pro§le
im donije§e
godine.
nji-
Mu-
Sultan
hamed II. ugovarao je po nekom muhamedanskom duhovniku mir s perzijskim vladarom Usun-Hasanom. Ako se mir utanadi, bit 6e rata u Evropi, jer ce Turci udariti i na Moldavu, kao na Albaniju. I zaista je godina 1474. krvavim slovima zapisana u povijesti i
hrvatskih, ugarskih, austrijskih
svibnju na Albaniju
i
mleta^kih zemalja. Jedna velika vojska turska udarila u
i
stala podsjedati mletaCki
ugarskoga
grad Skadar. Mletacka se obcina prepala
Kazimira poljskoga, kao i papu Siksta IV., da podadu pomoc za obranu toga znamenitoga grada. Kralju Matijasu paCe ponudila po i
navalila zaklinjati kraljeve MatijaSa
i
svome poslaniku Badueru do 30.000 dukata, ako zaratuje na Turke, te ih time odvrati od podsjedanja Skadra. Medjutim bijahu druge turske 6ete u lipnju provable u Hrvatsku, pak kroz nju ponovno prodrle u careve zemlje, gdje su robili u okolici Ljubljane po i
Savinjskoj dolini. Za te je provale narocito stradala Slavonija, a osobito Zagorje, gdje su pustoSili kroz
vaca
i
14 dana
u
Krapine, Zaboka, 0§trca, Grebena, zatim oko Krize-
okolisu
Rakovca, te torn prigodom zarobili
poubijali
i
do 14.000
Ijudi.
Pri
tome vodio
ih
Korutanac Cvitar, kojega bijahu proSle godine zasuznjili. Kako se razabira iz jednoga pisma kneza Stjepana If. Frankapana, §to ga je 18. srpnja 1474. pisao iz ModruSa mleta6komu kapetanu Fantinu Marcellu u Raspu, bilo je u toj turskoj vojsci do 8000 Ijudi,
oko Koprivnice i Varazdina sve do Ptuja, a onda oko Gorice u u okolisu grada Dubovca. Medjutim bija§e mletaSkomu kapetanu Antoniju Loredanu, junafikomu branitelju Skadra, poslo za rukom, te je 19. srpnja odbio turski juri§, a na to je 8. kolovoza pri-
koji su robili takodjer
Turopolju
i
nudio Turke, da se okane dalje podsade grada. Suzbijeni Turci krenu§e na sjever, te se
svom snagom oboriSe na hrvatske
U
zemlje.
jeseni
opet je straSno stradala
i
Hrvatska
nakon te provale ostala tako opusto§ena, >da po deset milja daleko nije vidjelo kuce ni dovjeka* (das offt in zehen Meilen kain Haws noch Mensch ist). Pomenuti pisac opisuje torn prigodom tuzno stanje svih zemalja, opusto§enih od Turaka. Tur6in je, pi§e on, >u drzavi mletadkoj zemlju Albai
Slavonija; Unrest priCa, da je Slavonija
se Cesto
niju spalio, orobio
i
narod odveo, jedino
se
jo§
dtie
—
gradovi;
hrvatska je zemija
(das Krabaten Landt) gotovo sasvim spaljena, oplijenjena
nekoliko gradova
dobra polovica
i
i narod odveden, tek se odrzalo poharan je velik dio Istre i Krasa, od Kranjske od celjske knezije velik dio. Od Zagorja je spaljen najveci dio, a narod i
tvrdinja,
—
spaljen
i
odveden i blago razgrabljeno. U banovini Slavoniji (in der Wanschafft in Windischen Lannden) takodjer je mnogo spaljeno*. Ali ni Ugarska nije ostala poStedjena, jer joj je ugrabljena Cetvrtina Ijudi
i
blaga.
slanicima mletaCkoj obdini, kako
Sam mu je
Skadra obratiSe prema kraljevstvu Ungarije, rocito Slavoniju
i
poharav§i ognjem
i
studenom po svojim ponetom strasno stradala. »Turci se od
kralj Matija§ tu2i se u
Slavonija te
maCem
mu
zadaSe velikih jada, opusto§ivsi na-
sve izmedju Save
causa Turci ab Scutaro in regnum Hungarie versi, magnas presertim Slavonia et inter
Savam
et
nemile provale turske bijahu prinudile
Dravam omnia i
Drave*
(et belli incepti
igne ferroque consumentes). Ba§ te
je jo§ u rujnu sazvao sabor od Turaka (praesertim factum deTensionis
kralja Matija§a, te
ugarski u Budim, da vijeda o obrani zemlje
illi
i
intulerunt clades, vastata
KRAU
matijaS osvojio §abag (1475.
Sabor se sastao sve u odiudu kraljevu,
contra Turcas).
dekret od Sestoaest dlanaka, od
ima
kralju
Turaka,
i
pomod
dozvoliti
kojih je
najzamaSniji
— 1476).
95
je 2. listopida
te
prvi,
kojim
bi
1474. izdao
odredjeno, da se
(subsldium) od jedne rlatne forinte za obranu kraljevstva od
zatim osmi, kojim
bi
ustanovljeno, da
se
pomoc ne
ta
smije
upotrebiti ni
za §to drugo, nego jedino za rat s Turcima.
(Kralj MatijaS osvojio §abac ozenio se napuljskom kraljevnom Beatrice m, 1475. 1476.). Neprestani vapaji iz hrvatskih zemalja, iz Erdelja juzne Ugarske prinudile kralja MatijaSa, da svu paznju svrati na juine granice svoje drzave. Bit ce, da je poradi toga i utanadio primirje s poljskim i deSkim kraljem, da bi se mogao svom snagom oboriti na sultana Muhameda. A bilo je skrajnje vrijeme, jer su i
—
i
i
Moldavski vojvoda Stjepan bijaSe do-
Turci ved prodirali u srce kraljevstva ugarskoga.
du§e tursku vojsku od 100 000
Ijudi,
koja bijaSe u njegovu zemlju provalila, 17. sijecnja 1475.
u krvavom boju suzbio; no zato je druga turska vojska, koju je vodio smederevski pa§a
Dunava
Alibeg, preko Ijade.
nemilo pohara i
Morisa podrla do Velikoga Varadina, pred kojim je
i
Tvrdinje gradske ne moga§e
onda
opiijeni, a
i
osvojiti, ali zato
se s bogatim
plijenom
pustoleci bez ikakve zapreke natrag u Srbiju.
tijaS iz
Slezke u Ugarsku, te urede
po jedan
zauze bogatu
Na prve
Budim
sabor u
i
silnim robljem
i
stala 7. ve-
cvatudu varos, te je povrati paledi
MaSabor
glase o toj provali pohita
za
Gjurgjevo
(24. travnja).
pod uvjet, da se sabrani s Turcima. Tako se je kralju namakla velika svota, koju su cijenili od 400.000 dukata do 1,200000. Suvise je i papa Siksto IV. u Rimu sve moguce radio, da kridanske vladare slozi protiv obdega neprijatelja. Jamadno je papu u dozvoli opet
zlatni
forint
od svakoga
ognjiSta, ali
porez upotrebi jedino za rat
sve prilike upucivao ostarjeli ved vojvoda
kralj
i
dana svibnja u Rimu boravio, da proslavi svetu kr§canske
vlasti
pomognu
MatijaSa
sa
300000 pomod
Kralju Matijasu ponudjena bi u to Perzijski vladar
8. svibnja
godinu
dukata, od s
Nikola Ilodki, koji
jubileja.
Papa
kojih bi
je
prvih
je snovao,
da
MIetci dali 50.000.
jedne strane, odakle je
nije odekivao.
je
opet podidi na Muhameda, pak poslao u Budim
predao
Matijalu u perzijskom jeziku pismo, gdje no
Usun-Hasan spremao se
svoga poslanika, koji je
bosanski
gospodar Perzije bodri kridanske vladare, da se dignu na Turke sa zapada, a on de na
Malo zatim stigli su u Budim takodjer poslanici moldavskoga vojda se njihov gospodar utjede zaStiti ugarskoga kralja, i da je gotov pomagati ga u rata s Turcima s ditavom vojskom svojom. MatijaS prihvatio objerucke ponudu, te poveljom od 15. kolovoza primio u svoju milost i zakrilje moldavzemljom njegovona. Ako bi ih Turci proskoga vojvodu Zajedno s njegovim sinovima tjerali, kralj ce ih primiti u svoje kraljevine, te ih pomagati, da se opet dobave svoje baruni, nego i papinski djedovine. Povelju potvrdili su ne samo nazodni prelati njih udarati s iztoka.
vode Stjepana,
te
su
izjavili,
i
i
legat Gabrijel. Kralj se je MatijaS
nikad dosada.
mu
Kako
nije
taj
put dugo spremao za
mogao
rat,
odekivati ba§ nikakva
se je pouzdati jedino u svoju
snagu.
U
skupljajudi vojsku
i
brodovlje kao
odziva u kr^danskoj Evropi, bilo
jednome pismu od
16.
kolovoza 1475.
iz-
odavna kod mene velemozni Florins Roverella, poslanik prejasnoga kralja sicilskoga (napuljskoga), moga predragoga otca. Kako se taj (poslanik) pogiblima, sada k recenomu kralju vrada, modi de izvijestiti o velikom trudu, troSku o pripremama, koje sam koje sam radi odanosti prema apK)Stolskoj stolici podnio, kao protiv Turaka udinio, pak o tom, kako je strahovita sila tih Turaka. Vidim, da mi se je papi ovako: >Bio je
jadao
i
i
i
drugo ne preostaje, nego da se ostavljen od sviju (derelictus ab omnibus) izloiim joS vedim opasnostima. Cinit du prema svojim silama, kako sam navikao, da zadovoljim Yjcri boijemu zakonu, ako bi pak, Sto Bog ne daj, zadesila mene i moja kraljevstva Ijuda nevolja, te bi preko volje bio primoran prihvatiti kakove pogodbe, neka se ne niSta
i
upi5e u grijeh
n.
meni, nego skrajnjoj
naidic. Matijai skupio
60.000
do 70.000 vojskc
^
MATIJA§ KORVIN (1458.
morao mu Dunavu
(bosanski kralj Nikola IloCki
100
koje 6e operisati na
ladja,
do 1000
jima se je papinski legat divio.
pak da se ukloni
Ijeve,
AH mu
obecanja.
morao
iivot svoj irtvovati.
i
I
i
lijevati
pogibli, stao
zatim lijepo brodovlje od
Ijudi),
prtljage
i
nove podsadne
i
za6uo
II.
kralju
sabrao je kralj
strojeve graditi, ko-
obsezne priprave kra-
je za
primirje
nuditi
pjesmom
bio vojvoda
tada
je
hrane
dovazanje
za
Muhamed
sultan
prijetecoj
kralj
je
Savi,
dao nove topove
kola. SuviSe je
4000 kojemu
je dovesti i
(Doczy, Duici);
proslavljeni Petar Dojfiin
— 1490.).
uz
vrlo
sjajna
ponude odbio. »Ja cu ratovati«, rekao je Matijas, »makar Svijet neka vidi, da se oslobodjenje krScanstva, §to je do
mene, ne zanemaruje*.
Dne
1475. oprostio
12. listopada
se je
Matijas
kralj
stranim diplomatima na
sa
svome dvoru, a malo zatim stao je sa svojom vojskom silaziti na jug. Mjeseca studenoga boravio je u Petrovaradinu, a posljednjih dana prosinca nalazimo ga u Beogradu. Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme znamenitu tvrdinju § a b a c na desnom brijegu Save.
Vec
je
spomenuto, kako su Turci jol u
ali
ona
je
bila
na mjestu staroga Zaslona
bili
tada poslao vojsku, da zaprijeSi podipak tako ne preostade ni kralju drugo* sam utvrdu nasuprot turskomu gradu. Taj
Matijas bijase
podigli znamenitu tvrdinju Sabac.
zanje tvrdinje;
1471.
Ijetu
za
preslaba,
to
nego da na slavonskoj obali Save podigne tvrdi Sabac bio je odsad izhodi§te Turaka za njihove provale u Slavoniju (Srijem) i
i
ju^Du Ugarsku; u tu tvrdinju vodili su on! zasuznjeno roblje, u nju zgrtali su ugrabljeno
U
blago.
isti
mah
prijetili
su Turci
§abca
iz
gradu Beogradu, a tako
i
gotovo svom zemljom bosanskom izmedju Bosne i^Drine, pak
bogatim rudnicima. Sama tvrdjava Sabac nije bila
stupove,
gradjena od kamena. i
izpunjeni nabijenom
bila
su
Zidovi
bili
je vrlo
jaka
pleteni
od
dok
zidine,
je
devela
bila
u
isto obladali su
Srebrenicoin
i
njezinim
gotovo nedobitna, premda
i
§iblja,
pri6vr§ceni
uz
hrastove
zemljom. ^-Na zidovima uzdizalo se takodjer drveno bra-
Tvrdinja je imala devet okruglih kula od
ni§te.
i
sredini
te
zemljom. Stanovi branitelja, kojih je u prvi tako da im nijesu mogla nauditi
osam stajalo uz do vrha izpunjene oko 13.000, bili su pod zemljom,
hrastovine,
drvenjare.
I
kraj bilo
kule
od kojih bile
je
su
topovska zrna ni vatra. Suvise je u tvrdinji bilo na-
ni
krcano dosta hrane za dugu obranu.
U
prvoj polovici sijednja 1476. stigao. je kralj MatijaS s jednim dijelom svoje vojske
do ^abca. S njime kovic.
Oko
je
uz ine velikaSe
12. sijeCnja
Da
obalu Save.
zapoceo je
bi obranio vojsku
i
kralj i
vojvode bio
i
srbski despot
Vuk Grgurovid Bran-
podsjedati grad, prevezav svoju vojsku na juznu
brodove
od vatre
i
strjelica
turske
posade, podize
kralj od prutova, kolaca i lanaca neko brani§te, u koje je mogao smjestiti 8000 Ijudi, 40 topova i brojne muzare. Za§ti<5ene tim brani§tem na£ini§e cete svoj logor, naperi§e topove i podsadne strojeve, te izkopa§e SanCeve naokolo tvrdinje. Na to stade kralj udarati na grad, ali izprva s malo koristi, jer mu nije mogao mnogo nauditi. Medjutim bijade doCuo, da se jedna turska vojska primiCe gradu u pomoc. I zaista su 2. veljace
turske vojvode Alibeg
i Sakibeg s Cetama, koje bijahu skupili u okolisnjim krajevima, do Sabca, te se smjestili na nekom brdu nasuprot gradu. MatijaS ostavi ne§to deta pred oabcem, pak s ostalom vojskom podje Turcima u susret. Medjutim Turci nijesu se osjedali dosta jaki, da se s njime ogledaju, pak su opet uzmakli na jug. Nakon toga uzmaka turskoga spremio se je kralj sve pored Ijute zime na odlu^nu borbu. On dade svoje velike brodove, nakrcane topovima momdadi, odvuci u jarak naokolo tvrdinje, pak stade na nju iz neposredne blizine udarati. Kralj je vazda bio medju svojim detama, ne maredi ni za kakvu opasnost. Da bi razvidio stanje neprijateljskih utvrda, obude se jednom u odijelo prosfbga momka, sjede u 6amac, te se samo s vesladem jo§ jednim momkom prikudi zidovima tvrdinje. Medjutim ga Turci spazi§e i stadoSe na nj pucati, te ubi§e momka, koji je do njega sjedio. Ali sam kralj ostade
stigli
i
i
RRAU neozledjen,
dio
grada.
pak
vrativSi
se
MATIJA§ 08V0J10 §\BAC (1475.— 1476.). u
logor
naperi topove
Posada se branila junadki,
nakon borbe
od
33 dana, predala
napokon
all
kralju
i
9t
na
podsadne strojeve
je smalaksala, te se je
na milost
i
nemilost.
Ccrrana^tnundi
JTo
15.
najslabiji
veljade,
istoga dana oba-
Jo§
ccLm
Efodium
gallur dantTlma r pctcriiTim j ctuitjt3 hoc anno rtfo,c«e.lrwii.acarolo burcimdio; ftucecJ ptat mgenedifjccdi:. Dinpif.iBuofozib' cTiannioimfrLvdicfcs'sburgndionuouce marie pt^il tioncs a jeb Jnf .^3 cu Icodicfia f pa ccrigucre a'ptafTct j ;:)auib' fuis v:be pulQis ftiit.idco fiimm* poiiti' Fcr tricancnfem cptti kijaru co mifit. Js m carccic tnidif .(Qu.i ob re indignatue Ouj: vrte^n gcrmanu pa puIortfTimjm pjffcnrc 7 faiiojKludouicofracourcitcaaTnrnotperjacpUovzbeejpo^auitac eieucmt /Tkatfcnad incUtue rer bunjane boliirft rcjjnii b jc tepdl ate a^grcffua caftru Uyrja to ioa namra tui to ULfmniiou Jlntudinc munitilTimu ccdinonc cepit. Jnta bcc lacro regni bungant eiadcmare a manibirf fndaia romanou ccfana mjijfjj cut)tff!cnltate rebabito.rer fcno fui regni.flnno C^i df^.cac.Uri^.in Oic cere fifii aftanrib'' ^cfnbns cn foleniUK tnaria co:onarus. -^oft b<c mabuTicce nircbos imaatozc m crpu Ctiatiorur oicn ailii layo j in fu^i xxmt.rclicna macbinig i tozmcnroa gmcnb* tn^Jo;!'* inturcbia rcdtjt. £jiide port aliqua rga altnl ftuc caftf UururcbO!: faban ccnoiatu ad bt'- flumie jauc 9d faui p tcfdi ex li^ (piie tnrji^ miilrii cunofe nfo:ti op< pp«rara( vt fcques fijjura p omoe Diamctrn at forma ofKniix] tumb* ac fofTatid ac vallibus.fKoid m'lnusmitmbus muniru Oiro btemis Tub ngoze obfedic.tn qoo Ugnea moiia erubuli8fab:tcacafunt,quj5 tabular copagoitafolidii eft vtvixab intcnto poflh lunoura 9p:c'i>imdi. SountcB truliuu ambiru .plino:e biftittcta pome' m ai cccoreDirpoftce.drea to ctmte ingeo ainbitu acte vt ampUtudo ipj regia auli oftfncBt.Z3D(B rer acnuo plio uififtereLturebj rapto comitc iobine tntcbitj ob excram regis ad caftellu.eo intcrfato qaput ei' abfciderut ra flauefcae copiofacg eoma bafk futfinij ad tOTiVcni ciponi luflerunt . J^tbiaa rex indignacuo vi aggrcflus ccditione cepit ac ctpiignauit mgenn glo nj.Tlonirtimeturcbi anno d&.aa.rcij.tterato caftellu jnnafenit.ab bungans rcpulfi ad proprtaredterunt
a
SaBAC U Ix
>SvieUVe kronike<3SchedeU,
vijestio je papinski poslanik, jegarski
n
m.
STOUECU.
isd^ne a NUroberKa godine
I493'
biskup Gabrijel, papu Siksta IV.
o torn slavodobiiiu ovako: >Minulih dana HfT. poTj.
XV.
izvjestio
sam vaSu
iz
kraljeva logora
svetost o napredovanju ove '
MATIJA§ KORVIN (1458.
^8
— 1490.).
napokon od toga moze odekivati. Poslije je kralj, kako se je Bozjoj milosti svidjelo, 15. ovoga mjeseca istu tvrdinju predajom zadobio. Nije je htio juriSem uzeti, jer je Turaka u njoj vojske, kao
o tezkom
i
muenom
i
podsjedanju pretvrdoga grada Sabca,
zatvorenih bilo jo§ 700, samih hrabrih
mogao
te bi ju kralj
Ijudi,
osvojiti jedino s velikim
Turaka zajedno
javljahu, vrhovni je pa§a
Ali su Turci sami izaSli
tvrdinje, te
iz
s
§to se
a s njima 160 zena, sve odusevljeno za boj, gubitkom nasih vojnika. I kako nam uhode istim Alibegom hrlio, da im stigne u pomoc.
pokorno moleci
su
i
kle(5eci kralju zavjetovali vjeCitu sluzbu (servitutem
ruke
i
perpetuam). U§li
kraljeve Ijubeci sve
smo u
tvrdinju, koja
Zatekli smo u njoj 6udo umjetno sagradjena (mirabili artificio fabricatam) vojnika poginulo je za slobodu puslili. kraljevih smo na Od koje vrlo mnogo suznjeva, Mnogi su odlifiniji ranjeni, pak leze po Satorima i na podsade vi§e od dvije stotine
je
za
.
.
.
.
.
.
ladjama; neki ce od njih jedva preboljeti. Stvari dakle stoje za sada dobro. je veli^anstvo iznijelo prvu pobjedu,
protiv neprijatelja vjere
svoju pobjedu »iz
sam
I
kazem:
ja
sam vec mnoge
napora
U
trolkova
i
U
et
pripisci
hominum
mi
javljao
citavu
§abca«
kratkome pismu pi§e
Ijudi «
(id
tantis
osvojio,
kralj:
»Samo da jedno
nijedna
ali
ego unum
cum
(in nostris felicibus
laboribus
dixerim,
me
nije
stajala
cum multa
et difficultate
et
tantaque
obtinuisse). je
sKra-
papi Sikstu IV. jo§ ovo:
papinski legat
je,
da poharaju varo§ Srebrenicu i
je sutradan 16. veljafie papi
kako ce one nove Cete, koje se vec priblizuju, poslati Argenteam vocatam), gdje su rudnici zlata i srebra, pokrajinu naokolo, koja je mnogo puna napu6ena. Cuo sam takodjer
Ijevsko veliSanstvo reklo
kao
me
strage
svome pismu
objavio
Kraljevsko
jo§ vi§e ohrabreno (za borbu)
na§e varo§i
tvrdjave
munitissima castra expugnaverim, nullum
cum impensa
Matija§
kralj
vrlo Svrste
i
truda, toliko
i
tom pobjedom
je
srecnoga nalega tabora kod
apud civitatem nostram Sabacz).
castris
toliko
.<
.
.
pak
(latine
i
od mojih uhoda, da su paSa i Alibeg, cuvSi za predaju toga grada, duhom klonuli, te se stali vracati. Alibega obuzeo je golem strah, da ga car ne bi pogubio. Jer on je ba§ onom oblasti upravljao. Tako se je nadati pokuSat ce se, da se on od cara (sultana) odmetne«. Po ovome sudeci kralj je Matija§ nakon pobjede kod Sabca zaista
jutros
i
snovao, da rat
sam glavom nastavi. Najprije je zauzetu tvrdinju dao popraviti, otme Turcima Smederevo, naokolo kojega bijaSe dao podici
se je spremao, da
Medjutim vec 22. veljaCe nalazimo ga u Slankamenu, a da je u prvi kraj bio namislio vratiti se na bojno polje;
kule. se,
i
jake
ozujka u Budimu. Cini neodekivane zgode za-
Turcima morao
ustavile ga u prijestolnici, te je stoga dalje ratovanje s
vojvodama, banima
1.
ali
onda
a tri
i
prepustiti svojim
kapetanima.
Dvije su poglavite
stvari,
koje su kralja odvratile, te nije
cima. Najprije ga je smela izdaja
primasa
i
sam
nastavio rat s Tur-
nadbiskupa ostrogonskoga Ivana Beckens-
nakon pada Ivana Viteza. Obijestni Nijemac ponio se pak da svoje zelje izpuni, nije se zacao gospodaru, te u najosudniji tas prebjeci k njegovu pro-
lahera, najuglednijega savjetnika
tako, da je stao misliti sve na papinsku stolicu;
svomu kralju njemadkomu caru Fridriku III. Mozda je Ivana Beckenslahera vrijedjalo to, §to se je kralj MatijaS u potonje doba osobito povjeravao jegarskomu biskupu Gabrijelu Rangoniju, papinskomu legatu, koji ga je bio izpratio na tursku vojnu (qui omnibus interfuit). Bilo kako mu drago, ostrogonski je nadbiskup Ivan Beckenslaher jednoga dana iznevjeriti se
i
tivniku,
i
i
ostavio svoju stolicu
da hodo5asti u Aachen; Nadbiskup bijase sa sobom ponio i ogromno blago svoje, tako da je mogao vazda potrebnomu caru uz dobar zalog uzajmiti 37.000 dukata. No kud kamo vi§e od toga blaga vrijedilo je caru, §to je od nekadanjega prvoga doglavnika svoga protivnika mogao doznati za sve osnove namjere njegove. i
Ugarsku,
no putem zaustavio se u Be6u,
te
poSao u
te se
Njemad;ku, tobo2e
podao u
za§titu carevu.
i
i
I
KRAU Kralj je MatijaS
MATIJA§ OSVOJIO §ABAC (1475. —1476.).
planuo
sada zakriljivao. Naravno da
nevjernoga prelata, a jo§ vile na cara, koji ga je od-
na je
99
sada svom iestinom
uzkipjelo staro neprijateljstvo
opet
izmedju oba vladara. Matija§ gledao je caru nauditi, gdje god je samo mogao, a naro2ito je nastojao razvrci ugovorenu ved zenitbu izmedju careva sina Maksimiiijana i burgundijske vojvodkinje
Marije, kceri
Smjeloga, kojega je putio, da svoju kcer
Karla
i
udade za drugorodjenoga sina napuljskoga kraija Ferdinanda. Da se ojada pripravi za osudnu borbu s carem, odluCi podjedno sam §to prije stupiti u srodstvo s uglednom porodicom aragonskih kraljeva, a narodito s napuljskim kraljem Ferdinandom, kojega je jo§ u Ijetu 1474. po svojim poslanicima bio zamolio, da mu dade svoju kcer Beatricu za zenu. Kralj je Ferdinand, koji se je poput otca svoga Alfonsa mnogo padao baStinicu
i
i
kraljem ugarskim, u poslove na iztodnoj obali jadranskoga mora, pate se nazivao s mjesta ugodio molbi njegovoj, tako da se je MatijaS jo§ od listopada 1474. smatrao zaru^nikom mlade duhovite napuljske kraljevne, U svibnju 1475. desili su se u Napulju i
i
vesprimski biskup
i
slavonski ban
Ivan
kao pouzdanici njegovi,
Ernust
te
su utanaCili
-^:-- r^ -^ ^/z^'^' RuSkvinb grada Sabcaj^u
200.000 dukata;
U madkim spremao
Napuljski
ugovor.
ienitbeni
ali
od
kralj
je
te je svote MatijaS
svibnju 1476. razaslao je
je sjajno
namah
bili
su
biskup
od
Druzina toga glasbenika
i
s
te
vladare
na vjenCanje.
Od
Bozina.
Frankapan,
koji
lakrdijaSa,
a 15. rujna vjendana
bi
brojila
je
800 konjanika;
uz
20 Turaka. Na podetku Beatrica, kojom je prigodom
paie
i
i
U
nevjestu.
isto
kderi
k
nje-
vrijeme
NajodliSniji
rodjaci Petar
hrvatskih
je
napuljskom kraljevskom porodicom, nego
poslanstva
svoje
trecinu darovao svojoj zaruinici.
Napulja dovesti mladu
i
miraz
za
velikovaradinski, kraljevi
sv. Jurja
se je mladi, 23godiSnji knez Bernardin
ne samo
iz
odredio
svoje poslanike k caru Fridriku,
Matijal
kralj
poslanstvo, koje 6e
Ivan Pongrac, nadalje grof Ivan
i.
prigodom
talijanskim knezovima, pozvavSi sve
i
£lanovi toga poslanstva
svojti
tom
Srbiji.
Gereb
i
velikaSa pridruiio
po svojoj majci Izoti bio u s vojvodama Este u Ferrari.
vitezove
i
plemide bilo je ta
rujna stiie poslanstvo u Napulj, kraija
Matija^a
zastupao rodjak
MATIJA^ KORVIN (1458—1490.).
1^
Ivan Pongrac. Namah sjutradan poslije vjendanja (16. rujna) podijeli kralj Ferdinand knezu Bernardinu Frankapanu red vitezova blazene djevice Marije sa zlatnom grivnom,
U
je visio zlatni lav s bijelim krilima.
na kojoj
svedanoj povelji, koju je kralj torn pri-
godom izdao, zove kneza Bernardina »svojim vrlo Ijubljenim rodjakom« (affini et devoto nobis plurimum dilecto). Poslije se je i knez Bernardin ozenio Ferdinandovom necakinjom Loisijom od Aragonije, kcerju kraljeve naravne sestre Eleonore i Marina de Marzano, vojvode od Sessa i kneza od.Rossana, te je tako postao svojak kralja MatijaSa.
Nakon tegotna putovanja po moru, a onda na kopnu po Kranjskoj
i
^tajerskoj
(hrvatskim zemljama nije se sigurno prolazilo radi turskih provala) stigla je mlada kraIjica Beatrica prvih dana prosinca u Ptuj, gdje ju je dod;ekala kraljeva majka Elizabeta Silagji (Hunjadi) s dvadeset najodli^nijih gospodja; odatle po§la je prema Stolnom Biogradu, gdje se je 10. prosinca sastala
kraljem Matija§em.
s
Na
je
ogromna iomada,
vena
svjetlomodrim
hrvatskih
i
Do
Kad
i
je
stajao
pred cadorom
i
lomacom
bila je prekri-
stranih poslanika, ugarskih,
konjanika bilo je razmje§teno naokolo
tisuce izabranih
tri
kolu
u
kralj
se je kraljica dovezla u sesteropreznoj
koSiji,
odveo ju
je kralj
biskup Gabrijel pozdravio u talijanskom jeziku u ime svoga
§ator, gdje ju je jegarski
kralja
Tu
suknom,
Ceskih velikasa.
te odlitne druzine.
u
grijuci zimski zrak. Cistina
gradom stajali od toga Satora gorjela
polju pred
wU razastrti 6adorovi, jedan prekrit grimiznom svilom; nedaleko
gospodara. Zatim sjede kraljica na bijelca konja, te odjaha zajedno
s
kraljem
i
ditavom druzinom u grad. Treci dan iza toga, 12. prosinca, obavilo se krunisanje. Naj-
dodje u crkvu
prije
Beatrica, pracena
primski
biskup,
kralj
MatijaS sa svojim dvorjanicima
od udovice Elizabete Hunjadovke kancelar.
kraljiiin
Prije
sv.
pricesti
gostima, a iza njega kraljica
i
svoga dvora.
i
poveo
je
Misu
kralj
je Citao ves-
Matija§, ovjenian
dade pomazati za kraljicu. Tu su joj desno rame pomazali svetim uljem, na sto je ona polozila prisegu na evangjelje. Poslije toga zapitao je palatin kralja jasnim glasom, da li zeli, da mu se supruga okruni ? Kad je kralj odgovorio, da hoce, postavili su Beatrici na glavu dragocjenu, netom dogotovljenu krunu, a narod je uz zvonjavu zvona i zvuk trubalja pozdravjjao svoju novu kraljicu.
krunom, svoju suprugu pred
O
podne
zrtvenik,
da
je
u jednoj kraljidinoj dvorani krunitbena gostba. Bila su dva stola priredjena. Za jednim sjedili su kralj, kraljica i njezin brat, za drugim nadbiskup napuljski i poslanici stranih knezova. Najodlidniji velikaSi dvorili su torn prigodom kralja i njegove goste. Poslije gostbe izvodile se sveCane vitezke igre. Tri dana zatim, 15. prosinca, u^li su kralj i kraljica u Budim, gdje su se nastanili u sjajnoj kraljevskoj paladi. Kako se kralj MatijaS nakon pobjede kod Sabca nije vi§e mogao svradati u jugoslavila se
izto6ne strane svoje drzave, povjerio
Od
pouzdanim vojvodama.
svojim
Bator, koji se sada zove
»vrhovni
zatim kolo^ki nadbiskup Gabrijel.
ratovanje
dalje
je tih
se osobito iztice
s
Turcima u onim krajevima
sudac kraljeva dvora Stjepan
kapetan kraljevske vojske u erdeljskim stranama*,
Uz
njih se
mnogo
puta odlikuje
i
srbski despot
Vuk
Pad tvrdinje Sabca dojmio se je silno ne samo krScanskoga naroda od Smedereva i njegovih drugova, nego Bosne, koji je bio pod turskom vla§cu. Pace i kralj Matija (Vojsalic),
Grgurevic Brankovic (Zmaj despot). turskih vojvoda Alibega
u onom
dijelu
kojega bija§e
Muhamed
i
II.
namjestio pred jedanaest godina u turskoj 6esti Bosne, stao
vjerom prema sultanu. Redeni
kralj Matija poslao je pismo kralju Matija§u, u da se voH kao krScanin pokoravati njemu, nego Turciinu, samo ako ga i dalje ostavi za vladara kraljevstva bosanskoga. Javio pa6e u Budim, da je isto spremno u^initi jo§ §est bosanskih velikasa, koji su dosad priznavali sultana za svoga
je kolebati
kojem
je o6itovao,
gospodara. tije,
dade
Kad
je
skupiti
medjutim veliku
vojsku
vojska zaista prodrla u Bosnu dati
i
Muhamed doznao i
i
posla
obkolila
je
u
za nevjeru svoga kletvenika, kralja
Bosnu, da
Matiju u
skrSi
nekom zamku,
odmetnika.
Kad
Maje ta
a uz to stala podsje-
drugih §est gradova njegovih, on se u nevolji obrati kralju MatijaSu za pomoc.
RRALJ MATIJA§ OSTOJIO §ABAC (1475. Taj se
s
mjesta
kolo6komu
odazove njegovu
vapaju, te
Gabrijelu, koji su u onaj
mah
— 1476). Stjepanu
zapovjedi
sa svojim
detama
loi
Batoru
i
nadbiskupu
boravili u okoliiu
Beograda,
da pohitaju u pomoc njegovu §tideniku. Ve<5 3. srpnja 1476. znalo se je u Budimu, kako su redene vojvode Turke suzbili i kralja Matiju oslobodili od podsade, pak onda slavo> dobitno utvrdili vlast svoga kralja u redenoj zemlji.
Medjutim nevjera
kralja Matije (Vojsalic^aj
kao da
je sultana
Muhameda
i
njegove
POPRSJE KRAUIGE BEATRICE. It
Parif«.
Smederevski pa§a AUbeg, dim je dozaao, da je Stjepan nadbiskupom uSao u Bosnu, bijaSe s bratom svojim jSkenderbegom sa 5000 konjanika preSao iz Smeiereva preko Dunava, te udario prema Erdelju, ne hi U
paSe razpalila na iei6e navale. Bator s koloikim •
Drejfouove sbirke a
MATIJAg KORVIN (1458.— 1490).
loa
reiene vojvode prinudio na uzmak preko Save i Dunava. Ali ovi ostadoSe u Bosni, a na smederevskoga se pa§u diJe srbski despot Vuk Grgurovic sa svojim Srbima i s teDespotu se pridruzili takodjer Dimitar tania, koje bijahu zaostale za obranu Beograda. JakSic
brata Doj^ina (Petar, Emerik
tri
i
zupaniju
do TemeSvara;
i
despot kod Pozezene
prije 15.
k Dunavu, obori
plijenom
s
Do 2000 Turaka
bude zarobljeno, a mnogo
Zgodilo se to svakako i
kad se je vracao
ali
nemilo ga potu6e.
i
polju, nekoliko stotina
dvije stotine
Ladislav). Alibeg bijase u to prodro u tamiSku
i
petdeset zarobljenika turskih, kao
se
ih
kolovoza 1476.;
prvih
ostade
se na nj
mrtvih na bojnome
potopilo na bijegu u Dunavu. dana rujna stiglo vec u Budim
pet turskih zastava, koje bija§e despot
i
Posljedica te osudne bitke bila je, da se je stalo pomisljati Turcima otelo same Smederevo, naokolo kojega bijahu kraljeve 6ete
razasutoj vojsci ugrabio.
na
to,
kako
vec podigle
bi se
jake kule.
tri
Dok se je sve to zgadjalo u Bosni Srbiji, 1476. s ogromnom vojskom od 90.000 Ijudi, od
Muhamed
bijaSe
sam
sultan
kojih
mu
bijaSe vlaSki vojvoda
i
u srpnju
Radul
Bazarad doveo 9000 momaka, udario na Moldavu. Zasebno lursko brodovlje imalo je pomagati kopnenu vojsku pri podsjedanju tvrdinja Kilie i Maurokastra (Akjermana), a u Ali potonje razasu§e Molisto vrijeme provalilo je 10.000 Turaka s iztoka u Moldavu. medjutim napredovao je u Moldavi, sultan Sam Maurokastra. kod davci u krvavom boju
vojvodu Stjepana, da
te je prinudio
njime.
No
u to
Muhamedu
stize
kapetan Stjepan Bator
s
iza
vijest,
kod Romana
boja
da vojvodi
velikom vojskom;
dolazi
uzmiCe pred
(u kolovozu)
u pomoc
erdeljski vrhovni
toga sultan brze bolje ostavi Erdelj
s
i
vrati
se u Bugarsku. Stjepan Bator malo zatim uljeze u VlaSku, pak se zajedao s moldavskim vojvodom Stjepanom obori na vlaSko-tursku vojsku od 18.000 momaka, koja bi posve
razprgena.
Na
zarad, koji bija§e pobjegao,
Bukure§tom osvojen, turski sticenik Radul Bavojvodske stolice zbacen, a na njegovo mjesto posadjen VlaSke
to bi velik dio s
s
Vlad Drakul, privrzenik kralja MatijaSa. Radostni glasi o tom slavodobicu bijahu kralju MatijaSu stigli ba§ u onaj 6as, kad se je pripravljao, da proslavi svoje vjen6anje s napuljskom kraljevnom Beatricom. No zato je i
morao
u srpnju
i
6uti zalostnih vijesti
iz
hrvatskih
krajeva na zapadu, kroz koje su Turci
u listopadu provaljivali u nasljedne zemlje kralja osobito
provala stradala je
Slavonija, a
narodito
Zagorje, u
i
cara Fridrika.
kojemu
su
Turci
Za obiju nemilo
Boze nebeski, vrijeme bi bilo, da krSdanski von Hymel, es wer Zeyt, das das krystenturske sablje« Got (O mat otupi ostricu leiche Swert dem Turkischen Sabel sein Schneydt nam). Ali u hrvatskom kraljevstvu nije bilo nikoga, da sustavlja tursku bujicu. Ban Ivan ErnuSt bija§e nekako poslije
Suvremeni
plijenili.
3.
Ijetopisac Unrest klide: »0j
ozujka 1476. umro; a banovci u Slavoniji
od Lendave) nijesu
ni pomiSljati
mario. Cini se pa6e, da su
i
i
Hrvatskoj
(Petar Bodkaj
i
Andrija Banic
mogli na ozbiljnu obranu, jer gotovo nitko nije za njih
neki velikaSi hrvatski, kojima bijase dodijala zaludna borba
Turcima pogadjati, te ih propustali kroz svoje oblasti, neka samo neka Stede njihove knezije i oblasti. Jedino tako moiemo razumjeti Unresta, kada pi§e za kneza Anza Frankapana Brinjskoga, da je s pomocu Turaka udarao na carevu zemlju, na Kranjsku. JamaCno se je hrvatski knez nagodio s Turcima, kad im nije mogao odoljeti. (Rat s carem Fridrikom III., 1477.; pogadjanje o mirus Turcima, 1478.; konaCni mir s 6eSkim kraljem Vladislavom, 21. srpnja 1479.). Odnosi izmedju kralja Matija§a cara Fridrika III., izmedju »sina« i »otca«, bijahu se znatno pogorSali, odkad je Fridrik primio i pridrzao uza se kraljeva odmetnika, nadbiskupa Ivana Beckenslahera, Druge prilike doprinijele su jo§ viSe, da je opreka medju oba vladara postajala sve zeSda. Osobito pak razpalio se je kralj Matija§, kad je car stao raditi oko s
Turcima, poCeli
plijene
i
se
s
haraju, gdje hoce,
i
poljskoga
i
SeSkoga
kralja,
da
ih predobije
za
savez protiv njega.
Ta on
bija§e njima
RAT nakon ienitbe rastao,
i
CAREM FRIDRIKOM
S
(1477).
III.
napuljskom kraljevnom jo§ zazorniji nego da ce osnovati posebnu dinastiju.
s
I03
prije, jer
mu
je ugled na-
jer je bilo nade,
Ved u drugoj
drugomu, da
MatijaS, spotiduci Jedaa
ogorieno dopisuju car Fridrik kralj medjusobno buna podanike. Car Fridrik u to je
1476. ba§
god.
polovici
si
si
i
mu je Siljao pomodoih teta protiv njegovih odNaravno da je car htio Vladislava nagraditi tim, §to se je oSitovao gotovim, da ga prizna za delkoga kralja, da mu kao takovu podijeli i izborniCku 6ast. Vladislav je na to u lipnju 1477. sam sa 6000 vojske do§ao u BeC, a car mu je namah
predobio £e§koga kralja Vladislava, koji
metnih velikaSa.
i
10. lipnja izdao povelju,
nika
kojom ga je potvrdio za £e§koga kralja, Sada planu kralj Matija§, te proglasi
za
drzavnoga vinotodu.
i
U
njemadkoga
12.
lipnja
izbor-
manifest,
cara, da je ortak krivovjeraca i njihovoga podjedno objavi njemadkim drzavnim staleiima, da se diie jedino na cara, a nipo§to na njemadke knezove gradove, s kojima ieli i dalje ostati u
kojim navijesti caru
rat.
manifestu obijedi
za§titnika, poljskoga kralja;
i
najboljem sporazumku. Prije
medjutim, nego §to je samo ratovanje zapodelo, zadesi cara
pak se
kralj nije redovito pladao svojih vojnika,
drugi je posao
morao
vojsku. Vladislav i
vratiti
rat
i
Semmeringa
poslanik
izmedju oba
i
da
mu
mah, kad su prve 6ete ugarske stale provaljivati u kraSad se podigoSe mleta£ki poslanik u Becu, papinski
kralja
Kako
stranaka
je MatijaS zahtijevao,
s
je
Beta.
napuljskoga vladara.
se pouzdanici obiju
plati
na to
je
udarac. Ce§ki
u ono vrijeme u Gjuru skupljao svoju ostatkom svoje vojske od 1500 Ijudi ostaviti Austriju
MatijaSa, koji
se u Prag, bal u onaj
jeve izmedju legat
kralja
sluziti
Ijut
je jedan dio njegovih teta razbjezao, a
su
u
i
Ferdinanda, da zaprijede za krScanstvo car
i
kralj
povrede
za razliCite
ogromnu odstetu od 754.000
kobni
Matijas pristali na pogadjanje, sastadoSe
Kremsu na dogovore.
car
toli
do mira ipak ne dodje,
All i
stete,
jer
nanesene u vi§e prigoda,
dukata.
Na podetku kolovoza 1477. stajao je
kralj Matija§
na
6e\\i
izabrane vojske, okruien
vojvoda, na austrijskoj zemlji. Sobom bija§e poveo suprugu Beamajku Elizabetu, da budu svjedoci njegove slave. Car nije mogao, da ga dodeka na otvorenom polju, pak se s toga bijaSe jos na koncu srpnja sklonio u Krems, odakle je poslije po§ao u Steyer, a napokon u Gmunden. Neki stari protivnici njegovi izmedju austrijske gospode, kao Lichtenstein, pridruzili su se kralju Matijasu. Stajerska, KoruSka i Kranjska nijesu mogle Fridriku u pomod pohitati ne samo radi opetovanih provala hrvatskih, koje bijahu po nalogu Matija^evu na radi deta slavonskih turskih, nego
od
svojih najvrstnijih
tricu
i
i
i
njih udarile. Iz Slavonije provalio je u Stajersku te je trgovi§te Ljutomjer spalio
udarali su na
Kranjsku
knezuvi
zagorski
knez
Juraj, sin
sav onaj kraj do Maribora poharao.
i
Frankapani, naime knez Stjepan
II.
Jana Vitovca,
Iz
Hrvatske opet
sa
sinom svojim
Bernardinom. Kraj takih prilika bilo je kralj u]^Matija§u mogude, te je bez velika napora u kratko vrijeme zauzeo poglavite zamke i mjesta izmedju Litave, Semmeringa i Bed-
koga
luga, zatim Klosterneuburg
i
Korneuburg, a napokon
Tulln
i
St.
Pdlten.
Tome
pod despotom Vukom onuda kraju nanio je Ali uza sve to nije kralju ipak sve polazilo za rukom, kako robile. nemilo pustoSile je ieVio. UdarivSi na Hainburg bude suzbijen; jednako mu se je sredno otimao grad deSki kapetan Ivan Bed, koji bija§e 16. kolovoza zapodeo podsjedati. Pavao Kinizi Zeleni od listopada zaludo su udarali na gradove Kremi i Stein, pak tako nije se kralj pravo ni usudio, da se obori na Novo mjesto. K svemu tomu stigli su Matijasu glasi, kako su Turci nedavno provalili u Hrvatsku, te je straSno opustoSili. Tako je njemu bilo gotovo drago, kad je papa Siksto IV. ponovo pokuJao, da ga izmiri s carem. JoS na podetku listopada (1477.) poslao je MatijaS k caru svoje punomodnike, koji su mir. Dne 1. prosinca primljen bi mir od 10 studenoga utanadili primirje, a napokon cara u Gmundenu, te bi namah zatim, 18. prosinca, potvrdjen u Korneuburgu i od i
silne Stete, jer su srbske koojanidike dete i
i
i
1
MATIJA& KORVIN (1458.
I04
— 1490.).
Car morade MatijaSu dati u leao kraljevinu Ce§ku i pomilovati sve svoje podanike, koji su dosad stajali uz kralja. Jol se morade obvezati, da 6e stalezi gornje i doljne Austrije u dva godisnja roka platiti Matija§u 100.000 zlatnih forinti. Tajnim ugovorom odredjeno bi nadalje, da ce car nedorasloga Ivana Galeazza (Sforzu) i njekralja Matija§a.
u Milanu, pak da ce tu drzavu dati u leno krasinu napuljskoga kralja, kojega ce takodjer, mladjemu Ijevu Surjaku Fridriku od Tarenta, kad oblada Milanom, o2eniti svojom kcerju Kunigundom. Cim Fridrikov otac, napuljski
govu majku
zbaciti s
Ferdinand,
kralj
koje bi
mu
vojvodske
dasti
ugovor potvrdi, odreci ce se Matijas onih
taj
100.000 zlatnih
forinti,
austrijski stalezi ina6e morali platiti.
carem Fridrikom
Kralj MatijaS rado je prihvatio izmirenje s
III,
same da
bi
mogao
vedu paznju svracati ne samo na hrvatsko kralj evstvo, nego i na ostale juzne oblasti opet prijetila pogibao od Turaka i njihova sultana Musvoje driave, kojima je svima mletadka obdina, koja se je u potonje hameda II. Osim Turaka dinila mu se opasna i
i
vrijeme pokazivala kao vrlo nepouzdana saveznica. Turci bijahu jos na koncu 1476. oteli one tri jake kule, koje je kralj podidi u okoli§u
Smedereva,
su onda
te
opet
provaljivali u Erdelj
i
Matija§ dao
U
VlaSku.
prvoj
nekako nakon smrti bosanskoga kralja Nikole Ilodkoga, kao da su stvari u Bosni krenule na gore, jer su bosanski Turci ponovo stall zalijetati se u hrvatske na pokrajine mlezemlje, pak kroz njih udarati na Kranjsku, Stajersku i KoruSku, kao spominje Unrest jednu takvu provalu Furlansku. u Ijetu gona naroCito obdine, tadke ostali Kranjskoj i Slovenskoj marki preko Turci tada u dine 1477., pak kaze, da su mjesec dana. Briksenski biskup Juraj pise 16. lipnja 1477. kanoniku Krsti Schachneru, polovici 1477., i
i
kako
je turska
Da
opirao. tih
sila
tada
32.000
brojila
Ijudi
kako
topova, te
vi§e
i
su udarili na Ljubljanu, zatekli bi ondje jedva 200 Ijudi
provala najvise stradalo
ba§ hrvatsko
kraljevstvo,
nema
se
joj
posade.
nitko
Da
najmanje sumnje.
ni
nije
je
za
Kralj
imenovao za bana 6itavoga hrvatskoga od Egervara (»Egervari Laclav, ban
MatijaS bijase doduSe jo§ u prvoj polovici 1477. kraljevstva
Dalmacije«
i
ljevstva
ugarskoga Dalmacije
da
nije bio dosta
voniji,
dok su
Ladislava
pouzdanika
svoga slovinski
hrvacki
i
jak,
da
—
Hrvat
i
ili i
takodjer
» Vladislav
iz
Egervara, rusagov kra-
Slovinskoga dostojni ban«),
sustavlja tursku bujicu, jer su
mu
velika§i u Hrvatskoj (Frankapani, Kurjakovici, Zrinski
na svoju ruku,
trazeci
pomodi
vrijeme za Bosnu ne spominje
zaStite
i
nijedan
od mletadke obcine. ban,
mozda
velikim dijelom zemlje, izuzev§i jedino tvrdo Jajce
Turske provale u
lipnju 1477.
morale su
i
biti
s toga,
ali
taj
novi ban kao
priznavali vlast i
su
Sla-
Blagaji) vi§e radili
Znacajno
§to
samo u
je,
da se u to
Turci opet obladali
nekoliko gradova uz Vrbas. straSne
ne samo za Hrvatsku, nego
stalezi zdvajali su o svome spasu, te su napokon poslali tri po imenu Nikolu Dombova, Vladislava Hermanova od Grebena i Petra od Bisaga, kralju Matija§u u Austriju, zaklinjudi ga, da ne§to uradi za obranu njihova zavidaja. Kralj je na to dne 18. listopada 1477. upravio iz grada Korneuburga na staleie kraljevine Slavonije ovu poslanicu: »Matijas po Bozjoj milosti kralj Ungarije, Ceske itd. pozdrav i milost naSima vjernima, velemoznima, vitezkima i plemenitima, kao svim posjednicima u kraljevini naSoj Slafoniji, bill kojega god staleza i reda. Kad ste ovih dana naSe vjerne, vitezke Ijude Nikolu od Dombova, Vladislava Hermanova od Grebena i Petra od Bisaga u svoje ime k nama poslali, razabrasmo iz njihova kazivanja nevolje, tjeskobe jade va§e, koje ste netom (novissime) za provale Turaka pretrpjeli. Nas je to vrlo boljelo, i mi smo vas u du§i to jaCe zalili, §to vi§e s pravom treba, da va§a neprilika (incommodum) veliianstvo na§e viSe boli, nego ikoga drugoga. Ali nam se osobito i
za Slavoniju.
Slavonski
svoja poslanika,
.
i
i
i
najviSe daje na zao, §to buduci zaokupljeni
drugim silnim poslovima naglavom na obranu vaSu Nemojte dvoumiti, da cim nas Bog oslobodi i
zabavljeni
Sega kraljevstva, ne moiemo, kako bismo najvise i
zaStititi
vas sami po iivoj
zelji
svojoj.
zeljeli,
pohitati
RAT
S
CAREM FRIDRIKOM
IIT.
(1477).
105
Kraij MatijaS Korvin. Po minialamoi
slid
Kotrinora kodeksa a Londooa (British-Maseum). Kodeks Hdrixje djeU nckih kUro-rim^icih spiMtelja (HoratiDf Flaccoi, Joveiulw
iH ji"^-
i
Prnias).
'ci^-*!tÂť'^A*^-
/funH* "-^ >*
MATIJA§ KORVIN (1458.
166
—
1490.).
ovih ratnih posala, na koje nas je neprijateljska navala, a najvi§e obrana na§e kraljevine
—
ne cemo pozaliti ni truda ni tro§ka, datomu tvrdo nadamo, demo na kocku drage volje i iivot sve sile svoje, da vas obranimo, ovoj kraljevini prvaSnje stanje povratimo. Da pak dotle, dok nas drugi poslovi za-
pobudila, kao §to se
paCe
stavit
naSoj
bavljaju
i
zadrzavaju, kraljevinu
i
onu
vas
i
(s
i
nemara) ne zadesi jo§ veca gteta kvar, zajedniSku obranu kraljevine prii
pomoc na
promislismo, kako bi mogla zajednicka va§a
sjediniv svekolike sile oteti nevjernicima priliku provaljivanja
tedi, te
NaruCismo stoga vjernima naSima, velemozaima Ivanu
i Ladislavu od Hrvatske banu, da vam zakazu obci sabor (geneda aa dan, §to ga oni sami odrede, sazovu glavom svekoliko
Egervara, kraljevina na§ih Slavonije
ralem congregationem),
u ono kraljevstvo.
Tuzu od Laka
i
i
va§e obcinstvo (universitatem vestram), ne izuzev ba§ nikoga. Zahtijevamo dakle od va§ih '
zapovijedamo vam
svima i svakomu posebice ovim pismom §to odludnije naputku recenih Ivana Tuza od Laka kad ovo doznate, po zahtjevu vama mjesto, sto 6e ga oni odrediti, sastanete, i na tom sadan i Ladislava bana, na i boru (stanku) da vi sami zbrojite ne samo svekolike velikase (magnatem) i plemide reda, pak da savjestno proracunate (nobilem), nego i posjednike ma kojega staleza osjeiete, koliko moze svaki od njih, prema svome imanju, postaviti Ijudi za obranu vjernosti
i
(strictissime),
da
se,
i
i
i
i
saduvanje onoga kraljevstva. Odredite jos pod kazan
(ili globu), da je du^an primoran kad god uztreba, sam glavom ustati na oruzje za obranu one na§e kraljevine, i to po va§em radunu i odredbi va§oj s onim brojem (Ijudi), §to cete ga vi u onom saboru ustanoviti (decernatis quoque sub pena debita, ut iuxta connumerationem et disposicionem vestram eo numero, quo vos in ea congregatione indixeritis, quotiens pro defensione eius regni nostri opportunum fuerit, unusquisque personaliter insurgere debeat et teneatur). JoSte hocemo, da u istom svojem saboru sloznom voljom i skupnim dogovorom i
svatko,
izaberete onoga, koji
neum
vam
se najsposobniji
ucini, za
posebnoga kapetana
(capita-
bude nalemu banu po boku, te da zajedno s naSim banom oko va§e obrane sveudilj nastoji, a kad se god u6ini potrebito, da po vaSoj odredbi sve digne na oruzje (omnes ad insurgendum compellere), pak da vas kraljevstvo ono 6uva brani i od neprijateljskih provala. Da se pak medjutim vi i svi stanovnici one na§e kraljevine uzmognete §to vige oporaviti oko zajednidke obrane to revnije nastojati: iz specialem), da
i
i
osobite nase naklonosti
vam
cete odsada kroz Cetiri godine dana biti od placanja svake dace (ab omni solutione taxe). Dano u gradu naSemu Korneuburgu na blagdan blazenoga Luke evangjeliste godine Gospodnje tisucu Cetiri sto sedamdeset sedme, nasega kraljevanja u Ugarskoj dvadesete*. Drugim poslanicama od istoga dana pozvao je kralj Matijas sve zupanije (medju njima krize-
posve prosti
i
navije§tamo, da
oslobodjeni
i
i
va6ku)
i
vara na sabor,
Turaka
da se svakako odazovu pozivu bana Ladislava od Egersavjestno vr§e sve, §to ce se na njemu u pogledu obrane od
velikase u Slavoniji, te
da
odrediti.
Pismom kralja MatijaSa od 18. listopada 1477. podijeljeno bi kraljevini Slavoniji zamagno pravo, da sama upravlja vojnifitvom i obranom svojom, pade da si i sama bira zemaljskoga kapetana, koji ce voditi njezinu vojsku. dine od pladanja svih daca,
samo da
SuviSe bi oslobodjena za
detiri
go-
Sabor slavonski Zdencima (in oppido Zdencz), i tu je onda ban Ladislav od Egervara zajedno s velika§ima i plemstvom kraljevstva sve potrebito udesio, da se u buduce uspje§nije odolijeva turskim nasrtajima (bic in oppido Zdencz una cum bi lak§e suzbijala turske provale.
sastao se je 20. sijefinja 1478. u varo§i
certis
magnatibus proceribusque et nobilibus dicti regni Sclavonie pro excogitandis et viis, modis atque remediis, quibus predictum regnum seua rabie seuissi-
adinueniendis
morum Turcorum iam Thurcorum ulterioribus gati
fuissemus,
fere
in
parte
insultibus et
certosque
exinde
maiori lacessitum
et
perturbacionibus eripi
tractatus
peregissemus
.
.
conculcatum ab eorundem et
defensari possit, congre-
.).
Medjutim se
je
na tom
—
RAT
S
CARKM FRIDRIKOM
III.
107
(1477.).
o drugim poslovima. Ban Ladislav od Egervara trsio se je naroiito, da uredi spor izmedju zagrebadkoga biskupa Osvalda Tuza i slavonskoga plemstva u pogledu crkvene desetine. Zanimljivo je, da je malo poslije toga
saboru razpravljalo
sabora
i
Vuk
despot
srbski
takodjer
odluiivalo
i
Brankovic, kojemu bijaSe
Grgurovid
(Zmaj)
vladanje TituSevinu
kralj MatijaS
(nakon izumrca
pred nekoliko godina darovao grad Bijelu Stijenu TituSevica) u krizevaCkoj i zagrebadkoj zupaniji, privolio, da placa desetinu od tih svojih imanja. Dne 1. lipnja 1478. izdaje despot u Budimu pismo, kojim pbecaje, da 6e od i
^m
*••*' »-».
"*
7«
"
^r
'
" "*
*
" ^ "**'' ^
l y? ^J^ •Jt— _<•
^/
•
M
c//
.
\^
'
i
y
^J
,. ^
:t
nil^Xu,^ >»)^f, <im^tnv
« ).«..u:-JK l«
i
3„\ S/
«
•Y
^^ *
'
jJ.**Jtf>»,
*
'
.* *»«»•. < («i..f~«« <&Jr*- V.M4;t'p'..x^M'^t'x'v.«r.MM*» fiyY" V t*^. » » «-— XHvnnM.Vx- .J jn.i n « i'i /^-»»y jBCtm4 ft H m'f'^nr' «y m mvm <(<>..^V.«,.^4,« hm ^ ii^ iii»% rJ'T.^ » « an i.jii.. Xj>.»T».*^. ^ ni iii./ iC^. iii n n >rt. C* n .t n m i# *«**n y>l^ I.^n%^
..nt,
*~p--Jkw.'\ ''...»
<
».
i
^
>»
f
X~^ —^ >«..« 'W*^ .
p
A*-.^*»«. \p»«^.uTJut. ,1
,
^
'
.l
—y
i
i(
I
rf jf
»i
i
n wJo ^t^M.fmm^ »> .
II
I
.Ill
^j
»"
i^'
iCs^Xm y..V.>.A^SlJ>L.]JLi.. »^ C>v<<f.*>«
ii.i
,-
p^
-^
»-_ -
-I
-,
—
i
L«v«i".i^ Ch^!^ '^
-r- Vnw*.... «?• _'»*"'
-,.,
J
\
,„^
.
('
mK'
—T^^
'
<|l> iMiir
ii.«.
h!w '"y^"?**
V POVEUA KRAUA MaTIJA§A, IZDANA U KORNEL'BURGU kojom
je •taleiim*
kratjerine
SlaTonJje
podljelio
praTo, d«
ikmi
biraja
18.
LISTOPADA 1477.,
kapetana
(»oJTO<io)
sa
iToja
Z«maU8ki arkiv a Zaffreba
svojih posjedovanja Bijele
onako, kako to Sine
i
Stijene
ostali iitelji
Toj»ku,
(2.).
zagrebaCkomu biskupu desetinu kraljevine Slavonije (iuxta que ceteri regnicole regni i
Titulevine
pla(5ati
Sclavonie dicantur et solvunt). (!:ini
se,
da
je
nakon sabora u Zdencima bar za neko vrijeme kraljevina Slavonija
od turskih nasrtaja. No zato je to vi§e stradala juina Hrvatska, gdje .«;u se medju sobom knezovi otimali vlasti bana Ladislava od Egervara, a \ii to se svedjer i bila zaStidena
M\TIJA§ KORVIN (1458—1490).
jo8
Najveci je smutljivac
dizali protiv svojih striceva.
Brinja, sin Bartola IX.
kovica.
Anz
mu
supruge
i
se je dizao na svoga
imao svoje
rodice, koji nije
velik die svojih gradova
pak
knezovi, kao Kurjakovici
porodidnoga ugovora od god. 1449.
su u
Blagaji, utjecali
i
strica,
samostanima, koje
i
bi-
tako su bjesnile razmi-
i
na dvije stranke. I susjedni borbe, pak tako svi zajedno nijesu
razdvojio
bijaSe
se
Matija§u
svoga
se tima zapisima
u ditavom rodu Frankapana, koji
gospodar
VIII. (Anz),
krbavskoga kneza Karla Kurja-
Martina Poboznoga, najbogatijega clana te po-
je sve protiv
posjeda bio zapisao kralju
i
knez Ivan
bio
Elizabete, a Surjak
strica
djece,
Knez Anz opirao
ja§e osnovao. rice
knezova Frankapana, gdje su se sinovci
Narodito su bjesnile smutnje u porodici
borili.
te
dosta jaki ni spremni, da suzbijaju turske provale.
bili
A
Turci nijesu
§tedili
hrvatsku zemlju. Jos u listopadu 1477. bija§e jedna teta od
10.000 bosanskih Turaka provalila u Hrvatsku, te prodria oko Svesveta sve u Furlansku, gdje je razbila mletaiiko sve naokolo, povratila
ne samo Hrvatska i
Kurjakovici
stali
i
s
domobranstvo kod Fogliana, pak se onda, poharavsi stra§no mnogo plijena u Bosnu. Kako je od te provale nemilo stradala
Kranjska, nego
vapiti
za
i
pomoc u
mletacka zemlja, hrvatski su knezovi Frankapani
Na po6etku
Mletcima.
1478. borave
u Mletcima
pomoc. Obcina im 24. veljace odgovara, da su svemu zlu krivi knezovi sami, jer se medjusobno zatiru; neka se okane nesklada i jednoduSno spreme na odluCni odpor, a onda ce ih pomagati i ona i skloniti papu, da jednako 6ini. Medjutim zaredase u travnju i lipnju 1478. nove turske provale sve u Kranjsku. Za poposlanici tih knezova
i
do 20000 turskih konjanika.
tonje provale diglo se
pomoc u
traze
Medjutim izmoli§e hrvatski knezovi
Mletaka, pak kad se je ta ceta turska u srpnju
dekaSe ju negdje u oblastima kneza Petra Zrinskoga, te
(und
grada Jajca
kraj
grada, te ih je
(in
Bossen zw
do kraja potukao
Hrvatski su knezovi
taj
i
pomogla kneza Anza Brinjskoga, opirao zapisima strica
Kad
sie
kolovozu kuci vracala, dovratiSe
ainen Schaden von ainem
su Turci
Geytze), oborio
nemilo za nedrago
na daljem povratku pro-
se
na njih kapetan toga
je
poubijao.
pocudno
koji
provalnike
je
Kralj
s
pomocu mletaikom.
Matijas
kraljevoj radi
toga, §to
presvijetlomu principu
vrlo razdrazeno
i
se je
pozvao sada obcinu, neka
Duzd Ivan Mocenigo nastojao je obcinu opravdati,
1478. odgovorio
Ali to
Matija§u, najmanje zato, §to je time
kralju
bio u nemilosti
je
svoga Martina.
kaze, za§to tako radi?
listopada
dem
put razbili turske
uplitanje mletacke obcine nije bilo
tijaS 20.
joj
Turckhen an dem Haymzug waren, nomen
als die
Grauen, genannt Peter von Serin inn Krabattn). lazili
ili
osorno ovako:
mu
ali
je
»Matija§ kralj
mu Maitd.
Mocenigu, mletadkomu duzdu, pozdrav i svaki smo vam netom poslali radi pomoci, koju
gospodinu Ivanu
napredak. Odgovor va§ na na§e pismo, koje
knezu Anzu protiv nas, mi smo razumjeli.
ste podali je§ili,
sto ste
bombarde,
mu
jer ste
na
molbu njegove majke
ovako
uradili
zato,
da
poslali
Odgovorili stanovite
on mogao
bi
ste,
da se
nijeste ogri-
ratne strojeve
braniti
i
odrzati
i
svoja
barut za mjesta,
onu stranu medja§i. Ali na ono, Sto zelimo od vas razumjeti, nijeste nipoSto odgovoriU: hocete li naime cdriati utanadeni s nama ugovor, ili cete podavati pomoc, kako smo 6uli, da ste u najnovije vrijeme Cinili, naSim odmetnicima, to ne samo knezu Anzu (Frankapanuj, nego i knezu Karlu (Kurjakovicu iz Krbave, Surjaku Anzovu), koji je o£it tat i razbojnik?To
koja su u najvecoj opasnosti radi navala
i
bijesa
Turaka,
s
kojima na
i
smo
od vas doznati, a sada zelimo, da nam otvoreno o torn svoje mi smjeramo protiv njih raditi kao protiv oCitih buntovnika i odmetnika na§ih. Iz vaSega odgovora nijesmo mogli ni dovoljan razlog doznati, zaSto ste im podali pomod protiv nas; ta nije trebalo dati njima strojeva protiv Turaka, kad vam jamaCno nijesu nepoznate njihove (turske) navade, da kad god provaljuju u strane zemlje, 2elili
Sto
prije
i
mi§ljenje priobcite, jer
zapljenjuju
A
i
kad
samo, §to
bi se
mogu
ugrabiti,
a ne
knez (Ani) toga bojao (da 6e
gradove i tvrdinje podsjedati. Turci gradove otimati), onda bi vise
obi6avaju
mu
RAT nas nego
vas
zapadalo,
namjeru: hocete
i
li
i
HI.
(1477.).
tu spotiCe obcini,
I
zavrgla medjusobno
i
nam konadno
da
i
na svoga poslanika u Mlet-
da je pogazila pisane ugovore (formam vetuste
prijateljstvo,
bojne strojeve
poslala
te
pulveres bombardarum) odmetniku Anzu.
Napokon poziva
misao
oditujete svoju
na^im buntovnicima podati pomoc,
drugi put
na§emu
pogibli, koja bi
nam otvoreno
vas opominjemo, da
odgovorite na na§a pismac Slidno pismo upravio je kralj cima.
I09
pobrinemo, kako da odolimo
da se
S toga
kraljevstvu zaprijetila.
CAREM FRIDRIKOM
S
inscriptionis)
i
puSCani prah (pixides et
i
kralj
svoga poslanika, da
trail
od Mletaka odlucni odgovor, i da mu taj odgovor sto prije dade na znanje. Cini se, da su se Mletci odlu^noga i bezobzirnoga kralja MatijaSa prepali. Jo§ prije, nego Sto im je stiglo posljednje pismo kraljevo, bijahu 13. listopada 1478. uzkratili knezu Anzu dosadanju pomoc; a 27. listopada odgovorise
kralju,
nastojeci opravdati sve, Sto bijahu
Anzu ostalim Frankapanima. No ako su da cinom pomazu kneza Ania, nijesu mu ipak kratili svojih
dosad
ufiinili
odreci,
u prilog
i
i
poslanik na kraijevskom dvoru,
je svedjer
Diedo, nastojao
Pietro
morali
Mletci
se
simpatija. Njihov
izmiriti
kralja s pro-
gonjenim knezom. Jo§ 26. travnja 1479 poruCuje obcina svome poslaniku ovako: >Poznata vam je borba (novitas), koju kraljevsko velidanstvo vodi protiv knezova Frankapana, a narodito protiv kneza Anza;
predjima
cemo
i
kuci njihovoj.
6itavoj
i
pomagali
i
§titili
u svima
vam
poznata Svi
nevoljama
vama zapovijedamo, da
su i
na§a sklonost prema
nadalje
je
naime plemeniti gradjani
oni
pogiblima, narofiito od Turaka
nastojite §to
prije
smo ih S toga ho-
naSi, te .
.
.
njegovim veliCanstvom,
s
biti
njihovim
mu
te
u naSe ime preporud;ite reSene knezove, a narodito kneza Anza, kojemu tako radi sadanje bijede (ob
kao
Sto je
svakom
muz
presentem
opressionem
pregnutljiv,
slu6aju viSe koristi,
sr(San
i
od kojega
nego od njegovih
Poslanik neka nadalje kralju
izlozi
starinu
treba
contra se)
hrabar,
i
starijih
bi
kraljeve
nemocnijih
i
milosti
sluzbe kralj
i
sklonosti,
mogao
striceva
i
u
imati
rodjaka«.
plemenStinu porodice Frankapanske, kao
i
njezine zasluge za kraljevsku krunu, pak neka ga moli, da Frankapane opet primi u svoju milost, te da >odazove 6ete od svladavanja njihovih mjestac (copias revocet ab oppressione locorum suorum). Napokon sjeda obcina poslanika, neka zamoli i kardinala na kraljevom dvoru, da mu pomaze umekSati kralja, pak da po niluje kneza Anza. Ali sve to nije pomoglo. Kraljeve 6ete, koje je po svoj prilici vodio sam ban Ladislav iz Egervara, koje je valjda pomagao senjski kapetan, DubrovSanin Maroje Zunjevic, oteSe grad Sokol s Brinjama. njegovim drugovima redom sve gradove, a napokon Anzu Vec 10. lipnja 1479. upravljaju gradom Sokolom trgom Brinjama kraljevski kastelani, kojima kralj zapovijeda, neka nikakovih daca ne utjeruju od Senjana u kotaru povjerenoga im grada. Knez Ivan VIII. (Anz) Frankapan ostao tako bez svoje otievine, te je viSe godina lutao po svijetu od nemila do nedraga. U isto vrijeme, kad se je kralj MatijaS digao na Frankapane, narodito na kneza i
i
i
i
Ivana VIII. (Anza) Brinjskoga, kao da je bio gotov izmiriti se sa sultanom turskim
hamedom mir,
II.
jama6no
zato,
da
bi
Mletdane, te im oteti Skadar Jo§ na saboru u
i
sultan
bio
na pet
dozvolili
godina, da bi
turskih provala; suviSe se je radilo na saboru
Hram
prvi
druga mjesta u Arbanaskoj.
Budimu u o^ujku 1478.
dadu od jedne zlatne forinte
i
Mu-
ponudio kralju MatijaSu primirje ili se onda mogao svom snagom oboriti na njegove saveznike
Cini se, da je lukavi
i
u doljnom Podunavlju ponovo utvrde.
o
su staleii
lakle
torn,
No
ve6
mogao
kralju MatijaSu ratnu braniti kraljevstvo
od
da se tvrdinje Kubin, Pozeiena 14. svibnja
1478. javlja
jedan
Gradca, kako sada >dostojno poslanstvo od Turdina iz Stajerskoga kod njegovoga kraljevskoga velifianstva, radedi o miru ili bar o produienju primirjat. O tom poslanstvu pi§e sam kralj MatijaS 3. srpnja 1478. sultanu Muhamedu. Razabiremo iz pisma, kako je nedavno na kraljevu dvoru u Budimu boravio sultanov poslanik, velemozni hvale dostojni muz Gelbeg, te kako je ugovarao o miru i prija-
talijanski poslanik
boravi
i
MATIJA§ KORVIN (1458.
1,0
—
1490.).
bona amicitia disponenda). Do§lo je Kralj je na to htio namah uzizabrao svoga vojvodu Petra Docija posao taj za je te poslanstvom, sultanu vratiti zapovjednika varadinski ban), svoga brodovlja na Dojiin, Petar (u narodnim pjesmama teljstvu
izmedju kraija
i
do sporazuma o svemu,
sultana (de pace
§to
Gelbegu
je
mutua
et
utanaciti.
bilo
Doci izprva bio bolestan, a poslije je iekao na slobodno pismo od sultana, oteglo se poslanstvo, pak ce tako re6eni vojvoda tek ovih dana krenuti na put. Kralj je posve sklon miru, te ne dvoji, da ce i sultan rado drzati mir i
No
Dunavu.
kako
je Petar
S toga
prijateljstvo.
da susjedni
Matija§,
misli kralj
ne rade po
veziri
volji sultanovoj,
kada sve pored utana^ena primirja ne prestaju nanositi §tete i kvara kraljevim zemljama u kraljevini Hrvatskoj oteli i mnogo Ijudi sa i oblastima, kako su netom neke tvrdinje sobom odveli (quemadmodum de recenti dicuntur aliquot munitiones in regno nostro Croatie recepisse et plures homines vjedi svojim vezirima,
asportasse).
da vrate ugrabljeno,
Kralj
s
toga moli
neka zapoon 6im zajedno
sultana,
da vjerno drzi mir, kako
i
i
sa svojim podanicima.
preko Smedereva k sultanu za poslanika;
ali do da po zelji sultanovoj razvali neke dvije tvrdinje, valjda oko Smedereva; u drugu ruku opet turski veziri i begovi na granici nijesu mirovali. MatijaS slao ponovo vojvodu Petra Docija u Carigrad, no zaludo, jer ni sam Muhamed nije mnogo mario za mir, narodito od onoga Casa, kad je ugovorio mir s Mletcima. Tako se zgodi, da je godine 1479. turska sila jo§ jaCe stala prijetiti i
Vojvoda Petar Doci po§ao
mira ipak nije doSlo,
Ugarskoj
i
Dok
Kralj
je zaista
MatijaS
nije htio,
Hrvatskoj. se je ugovaranje o miru
za rukom, da
s
Turcima posve
kona6no pogodio
se je
s
izjalovilo,
sinom, 6e§kim kraljem Vladislavom. Primirjem, utanacenim
po§lo je kralju Matijasu
Kazimirom IV.
poljskim kraljem 8.
njegovim
i
prosinca 1474. kod Vrati-
i poljskoga kraija Kazimira, bija§e doduse prestao oditi rat no zato ne bi§e ipak uklonjeni svi uzroci medjusobnoga trvenja. bilo kona^no rijeSeno pitanje o CeSkom prijestolju, a u drugu je
slave izmedju kraija Matijasa
izmedju oba
U
vladara;
jednu ruku nije jo§
Napokon
MatijaS smetao poljskomu kralju u Pruskoj.
ponudio kralju MatijaSu, da ce
mu
ustupiti
se je kralj Kazimir odlu^io, te je
sva prava poljske krune na Prusku, ako se
MatijaS odrede 6eskoga prijestolja u prilog Kazimirovu sinu Vladislavu. Medjutim toj se
osnovi
ne
bi
oprijeCe
od nje
poljski
ni§ta.
stalezi
Uza sve
U
na
svome saboru na po6etku godine
1478.,
to nastavila se dogovaranja izmedju kraljeva, da
te
tako
se uklone
u Brnu povjerenici MatijaSevi, Kazimirovi i Vladislavljevi. Oni ugovorise, da de MatijaS primiti Vladislava za sina i priznati ga za 6e§koga kraija; nadalje zadrzat 6e Matijas Moravu, Slezku i Luzicu samo za neko vrijeme kao zalog, dok ih Vladislav za 400.000 forinti izkupi. Ali MatijaS ne potvrdi tu sve smutnje
i
opreke.
ozujku
sastali su se
pogodbu, pade obijedi svoje pouzdanike, da su svoju punomoc zlorabili. Poslije toga u Ijetu nastavljena dogovaranja u Budimu, koja se svr§ise podpunim sporazumom.
biSe
Matija§
i
kralji 6eSki, a svakomu neka od po smrti Matija§evoj mo2e Vladislav nasljednika odkupiti Moravu, Slezku i Luzicu za ustanovljenih
Vladislav neka se s jednakim
deSkih zemalja ostane ono, sto u Hi koji
400.000
od
njegovih
taj
drzi; tek
forinti.
Slijedede godine 1479. utanadio
kraljem Kazimirom, kojom se je
mjeseca
pravom zovu
mah
je kralj Matijas 2. travnja konacni mir s poljskim
zgodom okanio svakog
upletanja u pruske poslove. Tri deskim kraljem Vladislavom u Olomucu, dvadeset dana dastio i gostio svoga nekadanjega takmaca.
poslije, 9. srpnja, sastao se je MatijaS s
gdje je kao
domadin kroz 21. srpnja potvrdiSe pogodbu, utanadenu proSle godine u Budimu. Kad je zatim 30. srpnja kralj Vladislav ostavio Olomuc, da se vrati u svoju prijestoljnicu, u Zlatni Prag, kralj mu Matija§ pokloni sav namjeStaj njegova stana, koji je stajao do 20.000 forinti.
Dne
ODNOSI PREMA MLETCIMA
I
BORBA ZA KRK (1479.
— 1480).
ill
borba za Krk, 1479.— 1480.; ratovi s Tur(Odnosi prema Mletcima Srbiji Kralj se MatijaS bijaSe pozurio, da se Dagodi cima u Bosni 1480.). ieSkim kraljetn, jer mu je bilo Sto vedu painju svratiti na jug. Tu su mu s poljskim i
i
i
sve vise briga zadavali Mletci bijahu gali u ratu s
kopnu.
No
i
Mletci
i
Turci.
i
dodu§e saveznici jo§ od godine 1463.,
Turcima, dajudi
pri
iacali grabiti
mu
svemu tomu
mu
novaca,
put
koji
gledali su Mletci vazda
kraljeve zemlje
u Dalmaciji
i
i
te su
IV.
i
poma-
i
na moru
i
na
na svoju korist, pak se nijesu
samo samo ako im
Hrvatskoj,
POPRSJE Ka^IMIRA
ga donekle
boreci se s njima
se je
zgodna
pri-
jAGELOVldA,
kralja poljskoga.
8 kraUev*
lika desila. Kraljevski
onda oni ali
braniti
od Turaka za
u Krakovo.
Ostrovica vazda su im udarali u oti, te se da im povjerene gradove predadu, pak da 6e ih
gradovi Skradin, Klis
nijesu kratiii mititi njihove kastelane,
i^robnioe
kralja
i
ugarskogal
Mletci su nastojali zavladati
i
Senju,
ih je kralj MatijaS god. 1469. pretekao. Poslije toga postajahu Mletci sve nepouzdaniji
matijaS korvin (1458.— 1490.)-
JJ2 «
zaratio s carem Fridrikom III., stadoSe nov6anu pomoc za ratovanje s Turcima. A u isti mah gledahu Mletci posve predobiti Frankapane druge knezove hrvatske, koji kapetane. nijesu mnogo marili za kraljeve bane
kad
kraljevi, a
saveznici
Mletci uz cara,
pa6e
se
MatijaS
1477.
je
svaku
kralju
zakratiSe
i
i
Vec u
prvoj polovici
je MatijaS
bio
1478.
ozlojedjen
vrlo
i
Ijut
na Mlet^ane.
Iz
pisma nekoga talijanskoga poslanika u Gradcu od 15. svibnja razabiramo, da je ved tada smjerao udariti na mletafiku obcinu (»lo re d* Ungharia, dicitur, rompera contra Venetiani<).
pisma, §to ih je poslao mIetaCkomu duzdu radi odaju Anza Frankapana pomagala bojnim strojevima i puSdanim prahom.
razpolozenje
Njegovo
toga, sto je obdina
A kako i
je tek planuo,
ostavila
na
cjedilu.
mu
kad su
Toga kod pape
Matija§ nije
obijedio je pade njih Kralj uztvrdio je u
da
glasi,
stigli
je
mletadka obdina bez njegova znanja
Muhamedom
mir sa sultanom
1479. utanacila
sijecnja
privole 26.
i
mogao Mletcima
Dne
oprostiti.
Siksta IV., da su odito
stali
pismu na papu izrijekom, da su Turci
II, te
22. listopada 1479.
pomagati Turke protiv njega. >dovedeni od Mletdana (sub
conductu Venetorum) kroz careve zemlje« provalili »takovim putem njegove driave*, za koje ne bi nikad ni slutio, da ce na njih udariti.
Nema
sumnje, da je u polovici 1479. postojala
obdine velika opreka, koja je izoSlrile jo§
i
prijetila,
da ce se
u takove oblasti
i
izmedju kralja MatijaSa
i
mletadke
u pravi rat. A tu su opreku od kralja prognani knez Ivan VIII.
izroditi
u porodici Frankapana. Svladani
prilike
tako njega
i
(Ani) Brinjski naSao je zaklona u Mletcima, a stric toga Anza, po imenu Ivan VII. Mladji, od god. 1451. jedini gospodar grada Krka i ditavoga otoka krdkoga pod okriljem
jo§
mletadkim, podigao se
je sada,
da
s
pomodu
zapise svoga starijega brata Martina
svoje zaStitnice izvede ono, Sto nije posredilo
Krka
sinovcu njegovu. Ivan VII., gospodar i
i
krdkoga otoka, ustao
da zakrdi
put
neposrednoj
je
da obori oporuku
vlasti
kralja
i
MatijaSa
u pitomi Vinodol. Ta ved su kraljevi kapetani zapovijedali nekadanjim frankapanskim gradovima Senju i Brinju; ako se neposredna kraljevska vlast ugnjezdi jo§ u Vinodolu, gdje su gradovi kneza Martina, zaprijetit de skrajnja pogibao i krdkomu otoku. Odito je kralju Matijasu lebdila pred odima misao, da oblada hrvatskim primorjem od Trsata do Zadra, pak da onda u zgodan das oduzme Mletcima ugrabljeno primorje dalmatinsko od uSda Zrmanje do uSca Neretve.
do toga, da neposredna kraljevska vlast ne zahvati Vinodola, skupio je knez Ivan VII. na svome otoku vojsku, pak je s njome jol za ziva kneza Martina (f 4. listopada 1479.) nahrupio preko mora na Vinodol, te zauzeo gradove Novi i Bribir. Cim je za tu provalu doduo kralj MatijaS, zauzetih gradova, i da se s mjesta vrati pozvao je kneza Ivana, da se okani Vinodola na svoj otok. Ako imade kakvo pravo ili trazbinu, neka se obrati na redoviti sud. Uza Uzdajudi se u
pomod
Mletaka, kojima je
jednako
bilo
i
to se je MatijaS pobrinuo, da zapovijedi.
Ved
5.
kneza Ivana silom pokori, ako se ne
studenoga znalo se je u
kojoj je bila zadada, da goni
Turke
iz
Mletcima, da
je
u Zagreb.
Hrvatske, stigao
vijedao Blaz Podmanicki s pridjevkom Magjar, koji je
bi
odazvao njegovoj
jedan dio kraljeve vojske,
Toj
je vojsci
zapo-
pred deset godina oteo Franka-
panima grad Senj. Blaza Magjara, vikla ved ratovanju u Hrvatskoj, bijaSe zapala zadada, da obrani zemlju od turskih provala, da protjera kneza Ivana iz Vinodola, ako se ne bi pokorio kraljevu nalogu. Knez Ivan medjutim ogluSio se zapovijedi kraljevoj i i
i
zadrzao zauzete gradove. I tako je planula zestoka borba izmedju njega i kraljevskoga kapetana Blaza Magjara. Uz kraljeva kapetana pristala neka hrvatska gospoda, na delu svima Dubrovdanin Marije ^unjevid, kapetan grada Senja 1 susjedne zupe gatanske. Kako i
se je borilo, nije poznato; jedino znademo, da je Blaiu Magjaru osvojiti
na Krk. Javlja
se,
napokon poSlo za rukom prinuditi, da uzmakne
druga mjesta u Vinodolu, te kneza Ivana da je kraljevu kapetanu posredilo zaplijeniti
Novi, Bribir
i
knezu ditavu zairu
i
ODNOSI PREMA MLETCIMA
topove (cum tute munition dvorjanicima
i
— 1480.).
BORBA ZA KRK (1479.
I
II^
tako da je Icnez Ivan gotovo goloruk sa svojim
et artigleria),
(etama prebjegao na svoj otok.
na koncu god. 1479. ili prvih dana god. 1480. Uzmak kneza Ivana na otok jest po^etak razsula njegove vlasti. Slavodobitni naime kapetan Blai Magjar o tome nije bio zadovoljan, §to je za svoga kralja predobio ditav Vinodol, nego je stao raditi, da svoje iete preveze na otok kr6ki, pak da ondje potrazi kneza Ivana Nadao se je,
Sve
to zgodilo se je
i
da 6e
skrSiti
do kraja kneza,
jer bijaSe
doduo, da na
imade mnogo nezadovolj-
otoku
>kao zidovi Mesiju< (come mesia de zudei). stoga sa senjskim kapetanom Marojem Zunjevidem skupljati brodove i
nika, koji teiko izgledaju njegov dolazak,
Blai Magjar stao je ladje,
na kojima
Maroje
bi
prevezao svoje 6ete na
Zunjevic, uzajmiv§i
kralju
i
otok Krk.
novaca,
Pri
tom ga
je izdaSno
zadrzavSi u senjskoj luci
i
pomagao
neke trgovaike
ladje dubrovaSke, koje su se ondje desile.
Namah nakon uzmaka svoga na Krk
bija§e
knez Ivan uvidio, da
je
>probudio psa, koji
dosad spavao« (havendo destato il chine, che dormiva). Pozurio se stoga, da se Blazem Magjarom kako tako nagodi. AH kapetan trazio je viSe, nego §to je knez mogao dati, naime vi§e tisuca dukata, dok je knez razpolagao jedva stotinama. Tako se razbise dogovori, te se knez stade spremati na dalju borbu. Da namakne za nju novaca, razpisa na otoku ratou dacu od 3500 dukata. AH tim ogordi silno svoje podanike, koji stadoSe je s
kapetana Blaza Magjara. Knez
prizivati
Ivan
na§ao se sada u najvedoj nepriHci
zdvoj-
i
Upro svu snagu, da se izbavi iz te nevolje. Poslao u Mletke suprugu EHzabetu, kr^koga biskupa Nikolu, zakHnjudi obcinu, da mu §to prije priskodi u pomod, jer ce inafie otok zapasti kapetana Biaia. Bjjeci se medjutim, da bi se mietadko posredovanje moglo otegnuti, odpravi takodjer svoga pouzdanika, popa Antuna iz Vrbnika, do kapetana Blaza Magjara, ne bili ga odvratio od prelaza na otok. AH pop Antun nosti.
sina
Nikolu
i
radio je na zator svoga gospodara, jer je kapetana Blaza bal bodrio, da §to prije udari
naKrk. >Kapetane*, govorio
U
Mletcima vijedalo se
izdajica Blaiu Magjaru, >§ta oklijeva§? Citav te
je
1480., sta da se u
je 28. sijednja
otok Cekac,
tom osudnom dasu
radi?
Nema sumnje, da je obcina jedva dodekala zgodu, da se lakim na^inom dobavi otoka Ta Krk s otokom preostao je jo§ jediti od Krka, za kojim su joj se oti toliko otimale Nije Mletcima bilo do toga, da spasu iitave Dalmacije u vlasti ugarsko-hrvatskoga kralja I
!
kneza Ivana, nego da otok ne dodje izravno pod vlast kralja MatijaSa. Prema tome i udesiSe svoj postupak. Oni izabraSe svoga tajnika Antuna Vinciguerru, neka ide u Senj, gdje je boravio kapetan Blai Magjar. Tu neka u ime obdine zamoli kapetana, da ne zaplovi
morem
i
da ne udara na Krk. Mletci nijesu se nikada upletali u poslove Hrvatske; stoga kralj ne dira u njihovu vlast na moru i na Krku, koji je pod njihovim zakri-
neka
ni
Ijem.
Ako
Mletci,
knez Ivan §to god skrivio protiv kraljeva velidanstva, nijesu tome
je
koji
vazda postupaju
prijateljski s kraljevim
podanicima. Knez
demu
ce
Ivan
moie
krivi
se
i
Mletci svoje udiniti.
prinuditi, da popravi uCinjeno kapetan Blai imade nalog od kralja, da svakako udari na otok, neka bar tako dugo prideka, dok Mletci poSlju svoga poslanika kralju MatijaSu, koji ce, saznav§i za dobre
drugim nadinom
zlo, pri
i
Ako
namjere mletaCke, jamadno zapovjediti, da se odustane od uznemirivanja mletadke driavine. Obdina medjutim kao da je sama slabo vjerovala, da bi sekretar Vinciguerra mogao odvratiti kapetana Blaia od navale na Krk, stoga je istoga dana pisala pismo i svome providuru brodovlja kod Zadra, po imenu Jakovu Veneriju. Tu mu javlja, kako je radi >novina iz Hrvatske c (le novita de Crovatia) naloiila vrhovnomu knezu (supracomite)
Leonardu Moru, da sa svojom galijom, nadalje s galijama Gabriele i Guora odplovi prema Krku, da ohrabri kneza Wana ako su prilike oko Zadra mime i sigume, neka i Jakov sve do Krka, da »e umiri Venerije sa svojom galijom krene prema Rabu, Cresu, Osoru obodri ditav narod u onima stranama. i ;
i
Hrr. poTJ.
II.
III.
»
m
MatijaS korVin (1458.-1460.). #
Dne
1.
veljade
1480.
mleta6ki tajnik Vinciguerra
odplovio je
mom
djutim morski vihri zadriali su ga na je, da se je kapetan Blaz Magjar vec
8.
vi§e dana, a
velja6e sa
kad
je stigao
prema Senju. Meu Kvarner, doznao
6000 momaka prevezao na otok,
te
da
topovima udara na grad OmiSalj. Stoga se je Vinciguerra najprije svratio u grad Krk, pred kojim je ve<5 stajao providur Jakov Venerije sa tri broda i njihovim zapovjednicima. Sporazumno s ovima i sa zdvojnim knezom Ivanom Frankapanom podje odanle Vinciguerra u Omigalj, da skloni kapetana na povratak s otoka, koji toboze pripada mletaCkoj
s
da otok pripada njegovu kralju, te da je doSao kazniti buntovnika i odmetnika njegova. Pokaza takodjer na grad Omi§alj, na koji je udarao, pak rede >Tko hode da ukroti divlju kobilu, valja prije da joj metne uzde, a zatim sedlo, i da je ja§e«. Glava kobilina, govora§e dalje, da je grad Omisalj, koji se nada preobcini. Ali Blaz
Magjar
uzvrati,
:
dva dana a poslije ce doci pred grad Krk, da namjesti i sedlo. Mleta6ki tajnik pitoma, koja bi se lako sama zauzuzvrati mu, da ono nije divlja kobila, nego mirna dala. Ali <5e ga ona, kad bude mislio, da joj je vec stavio sedlo i da je ja§e, zbaciti s ledja, te se na nj ritnuti. Kapetan se ipak nadaSe, da 6e obladati otokom prije, nego §to knezu Ivanu stigne dovoljna pomoc iz Mletaka. K tomu ie mislio, da se obcina ne dobiti za
;
i
6e usuditi radi Krka zaplesti u otvoreni rat
s
kraljem Matija§em.
Vinciguerra vratio se je tako u grad Krk, ne izvr§iv§i baS
niSta.
Naravno da
je
o
svemu smjesta obavijestio i mletadku obcinu. Ta mu je 25. veljaSe izdala novi naputak, §ta da radi. Neka nastoji kapetana Blaza skloniti, da odgodi dalje osvajanje na otoku dok ne dobije nove naloge od svoga kralja Vinciguerra pak neka na to §to brze preko Senja pohita pred kralja MatijaSa, i neka u njega izradi, da se obustavi ratovanje i da odazove kapetana Bla2a s otoka. Malo dana poslije, dne 6. ozujka, zapovjedi duzd Ivan Mocenigo vrhovnomu zapovjedniku mletadkoga brodovlja u jadranskom moru, Viktoru Superanciju (Vettore Soranzo), da s eitavom mornaricom svojom ito brze odplovi pred ;
Krk u pomod Jakovu Veneriju i njegovim trima galijama. SuviSe je obcina poslala na Krk do 400 pjeSaka pod Sp. Mellom iz Kortone. Napokon su Mletci 8. ozujka odludili
posao od 1000 dukata, ako izbora ne primi.
poslati zasebna poslanika kralju Matija§u, te su za taj
zaprijetiv§i
mu globom
nego su
Prije medjutim,
svi
ti
naputci
i
izabrali
Alojzija Landa,
zapovijedi stigle onima, kojima
Krku u
su bile na-
Kapetan Blaz Magjar bijaSe nakon odlazka Vinciguerrina zaista zauzeo grad Omi§alj i pet dana poslije toga osvanuo s ditavom vojskom svojom od 6000 Ijudi pred gradom Krkom. Bilo je to oko 20. veljade 1480. Kapetan opasao sa svojim slavodobitnim detama grad svih strana, te na brodove u stao sa dva velika topa i s vi§e manjih udarati ne samo na Krk, nego u prvi ne znajudi naSli velikoj neprilici, luci. Providur Venerije i tajnik Vinciguerra se u mijenjene, promijenile se prilike na otoku
prilog Mletcima.
i
da urade. U gradu Krku bila je doduSe jaka mletadka stranka, koja bi ih pomagala u borbi s kraljevskom vojskom, k tomu doveo je i Leonardo Moro cetvrtu galiju iz Istre, a doci <5e za koji dan i pje§adija i novo brodovlje u pomod; ali s kojim
kraj, §ta
pravom da
se mletaCki providur
otok svojega kralja
i
upusti
gospodara kazniti
das smisli tajnik Vinciguerra Ivan bio gotovo zdvojan,
prevaru,
preplasi
pristao uz kapetana Blaza,
dok
u borbu s kapetanom Blazem, koji je doSao na nepokornoga velikasa i podanika njegova ? U taj koja je upropastila
ga tajnik jo§
viSe,
kneza
Ivana.
prikazavsi mu,
Kako
kako
je
je
knez
sav otok
grada Krka tezko cekaju, da se kneza oslobode, i posjedi na komade i kneza i mletafiku gospodu, kad bi ga zitelji
da su gotovi podidi bunu, te pomagala. Ako knez Ivan ieli, da spase sebe i ditav otok, ne preostaje mu drugo, nego predati grad i otok posve u mletaCku vlast. Tada de zitelji grada Krka, vedinom i onako javni
ili
tajni privrienici
Mletaka, odu§evljeno
Blaza, a mletadka de obdina
modi
s
pravom
protiv
kapetana
oduprijeti se vojsci kralja Matija§a,
kad udara
ustati
na obranu
grada
ife
0DN031 PREM\ MLETCIMA toboie na njezin grad
mu
Ivanu, da 6e
otok.
i
Nema
obcina povratiti grad
otok, 6im prijeteca opasnost mine.
i
mleta^koga tajnika,
sa svojim hrvatskim dvorjanicima. Smjesta bi§e dozvani iitelji
gradski, zatim providur mletadki
kao
susjedni otodani, koji bijahu
presvijetle signorije mletaike,
da mi
Znajudi,
i
i
zapovjednici brodova, nadalje kneievi dvorjanici,
i
po nalogu mietadkom
gradu u pomod.
do§li
Ja
I
sam
sin
i
Kad
se
sluzbenik
moji su predji primili ovu drzavu od njezine jasnosti.
ne dostaju, da
sile
ne posavjetovavSi se
ni
pred knezevu paladu gradjani
progovorio je knez Ivan ovako: >Braco moja
je svijet skupio,
"5
sumnje, da je lukavi tajaik mleta^ki obedao knezu
Nevoljni knez Ivan prihvatio predlog
i
— 1480.).
BORBA ZA KRK (1479.
I
mogao dovoljno
bi vas
od
obraniti
te prijetece vojske,
volim da se opet povratite u podaniStvo reSene presvijetle signorije, koja je vrlo modna za obranu i uzdrianje zivota i stvari valih, nego da postanete plijenom tih okrutnih svoju drlavinu presvijetloj signoriji, a u ruke kao posljednju svoju zapovijed nalaiem vama, da odsad bukletvenici svetoga Marka, te da signoriji prisegnete odanost (homagio)
vama predajem
Ugara. Stoga pred svima
velemoznoga providura, dete podanici
i
Ova
vjernost«.
i
te
u
izjava
je
prvi kraj osup-
nula hrvatske dvorjanike kneieve, koji nijesu za nju znali
nego
;
ma
da,
zahtijevanu
ali i
s
napokon ne mogole drugo, najvedom ziovoljom, poloze Brojni
prisegu.
mle-
privrienici
tadki primili su izjavu s velikom rado§da; oni
veselo
su
je
i
po gradu stali Naravno da se pozurio, da na sve
prisegu
polozili
mletaciki providur
strane
izvjesi
i
Marko*.
>Marko,
klicati:
mletadke zastave. Hrvatski ka-
gradskoga kastela, po imenu Petar Hr-
stelan
vadaoin
ili
morade
Krbavac (Crovachiani, Cievachiano)
ostaviti svoje mjesto, a
njega
jeni mletacki plemid Andrija Quirini,
pridaSe
strijelce
druge vojnike
i
zami-
kojemu
s brodova.
Zgodilo se to 22. veljade 1480. Vec na
sam
glas,
da se je grad Krk
u mletadku
za§titu,
s
otokom sklonio
promijenilo se
stanje
na
otoku na Stetu kapetana Blaza Magjara. Mletadki
bijali juriSe
otoka,
Zitelji
tana, uzkratili su
napadati i
kartell
koji su
mu
na njegove
suz-
PEdAT, UDAREN PeCaTNIM PRSTENOM KRAUA MaTIJA§A.
od kojega su se
kapetana Blaza,
redom odmetali
nego
Krku uspjeSno su
zapovjednici u
na
ostalom
otoku.
IxTorni pe£at a
c.
i
kr.
driArnom arkira a Btia.
dosad pomagali kape-
svaku pomod, pade dete.
dalje Cetiri galije,
stall
K
tomu su mletadkoj vojsci stizavale ne samo pjeSadke iete^ poslane od Antuna Loredana. Ved 11. olujka 1480. javio je
providur Jakov Venerije svojoj obcini, da je Blai Magjar odustao od daljega podsjedanja grada Krka (discessum Maier Bias cum exercito sua ab urbe). Obdina je 17. ozujka pohvalila providura, §to je te izjavila nadu,
njegovom vjeStinom
da de Blai Magjar naskoro
i
opreznoSdu suzbijen kapetan
ostaviti
i
otok.
Alt
kapetanu
i
spasen grad, nije
se
dale
da ne izgubi Krka. Dne onako 28. oiujka boravi vacki kantor Nikola u Mletcima kao poslanik kraija Matija^ pak tuii ondje kapetane mletadke na Krku, §to su se usudili oprijeti kapetanu Blaiu, koji je doSao sramotno podi s otoka, a
i
kralju MatijaSu bilo je stalo,
odmetnika na kraljevskoj zemlji. Ali obcina ne de ni duti za prigovore uporno tvrdi, da je knez Ivan Frankapan njezin podanik, a Krk u svome naputku za Alojzija Landa, svoga ponjezina driavina. Jednako iztide obdina
kazniti kraljeva
kraljeva poslanika, ved
i
slanika na
ugarskom dvoru.
*
matijaS KORViN (1458.— 1490.).
n6
su ovako diplomatska dogovaranja ostala bezuspjesna, stanje je kapetana Blaza
Dok Magjara
i
njegove vojske na otoku postajalo sve nepovoljnije. Mletafiki su mu kapetani sa s kopnom, pak tako mu je ponestalo hrane i vina. U
svojim brodovljem zaprijedii promet
jednu ruku
mogao na otoku
nije
obastati, a
drugu
nije se s
vojskom mogao prevesti
mu
na kopno. Stoga se je stao pogadjati s mletaCkim zapovjednicima. Najprije je trazio, da ostave sav plijen ili
i
OmiSalj, koji bijaSe osvojio,
grad
mu
Ali mletaiki
300 moinaka.
i
u kojem 6e smjestiti posadu od 200
zapovjednici odgovoriSe, da ce
mu same
onda dozvo-
da se preveze na kopno, ako ostavi i OmiSalj i sve, sto je zarobio, pak se vrati onako, kako je doSao, BlaJ Magjar planuo na to i izjavio, da ce radije dopustiti, da se vojnici njegovi medjusobno izjedu, nego da nanese toliku sramotu svomu preljubljenomu liti,
kralju. s
No kad
je zatim doplovio vrhovni
brodovljem,
6itavim jadranskim
a
kapetan mletadki Viktor Superancije (Soranzo)
vojska kraljeva
od gladi
stala
petan Blaz Magjar na sve, samo da se oslobodi nesrecnoga
grad OmiSalj
otoka.
On
predade njemu
ga bijaSe zarobio, a na to Superancije dade njega
sav plijen, Sto
i
stradati, privoli ka-
nje-
i
govu vojsku na mletaCkim brodovima prevesti u Vinodol i Senj. Bilo je to u drugoj polovici mjeseca ozujka; dne 28. toga mjeseca znalo se je vec u Mletcima, da se je Blaz Magjar nakon sporazumka s vrhovnim kapetanom Superancijem povratio s otoka na susjedno kopno. Nevoljni knez Ivan Frankapan poveselio se je u prvi mah, zacuv§i, da je Blaz Magjar otisao s otoka. Mislio
je,
mu
da de
mletacki kapetani
vratiti vladanje,
kojega se bijaSe samo
prividno odrekao, da bi mletaCka vojska imala neko pravo za obranu Krka.
Namah nakon
odlazka kraljeve vojske razaslao knez svoje dvorjanike, da preuzmu upravu kaStela,
kazne one, koji bijahu dozvali kraljeva kapetana. Ali mleta5ki glasi
narodu u hrvatskom jeziku
se ne
boji, §to je pristajao
mletadkoj signoriji.
Namah
lingua schiava) po svima obdinama
i
kaStelima, neka
samo neka odsada bude
zatim izdade vrhovni
kapetan
da
providur Venerije provjeran
odan
i
kojim
Superancije proglas,
krdkoga otoka, da bez straha od ikakve kazne ili osvete sasijeku svakoga dvorjanika kneza Ivana, koji bi njima ma na koji nadin smetao.
ovlasti obcine
na komade Knez Ivan
(in
uz kapetana Blaia,
i
zitelje
i
bjesnio,
nije
ali
si
mogao pomoci. U
to
ga je snaSla
i
gora bijeda. Jo§ 28. Superanciju, da
ozujka 1480. bijaSe mletadka obcina izdala nalog vrhovnomu kapetanu
kneza Ivana Frankapana sa svim njegovim dvorjanicima, koji bi se dinili sumnjivi, po§lje u Mletke. Nalog bi izvrSen jo§ prije 19. travnja, jer je toga dana preuzeo upravu otoka tajnik
Antun Vinciguerra kao prvi providur mletadki. Tuzni knez Ivan VII. Frankapan poslije sve do smrti svoje (14. ozujka I486.), kako bi se milom ili silom
nastojao je
zadobavio izgubljene
Tako da su
i
vlasti,
mu
ali
se je borba izmedju
kralj
i
knez
izgubili
nije po§lo za
kralja Matijasa
grad Krk
s
i
otokom
rukom. kneza Ivana Frankapana
time,
svrsila
za sva vremena. Kralj MatijaS
bio je
gotovo bijesan, §to su mu Mletci prevarom ugrabili otok, za koji je s punim pravom tvrdio, da pripada kruni njegovoj; a joS ga je Ijuce zapeklo, kad je vidio, kako je lukavim Mletcima polio za rukom uputiti papu Siksta IV., da su oni posve pravo uradili,
kad su Krk
oteli
knezu Ivanu,
u krdke poslove, jer
mu
otok
papu pade sklonili, neka pi§e kralju, da viSe ne pada onako po pravu ne pripada. Razpolozenje kraljevo ogleda
te su i
se u pismu, Sto ga je 30. svibnja 1480. poslao papi stranost,
pade ga
bijedi,
da se
prava na Krk ne ce napustiti,
je zdruzio s
makar
pri
za odgovor.
Mletcima, koji
su
tom izgubio sve
Tu
saveznici
svoje
spotide papi
Svoga
Turaka.
drzave, pade
pri-
i
glavu
omnia mea dominia ac eciam caput meum ponere ad fortunam). Ali politidke prilike bile su u onaj mah za Mletke tako povoljne, da im nije kralj MatijaS mogao ni malo nauditi. Brodovlja nije imao, da se s njima ogleda na moru; a s kopna nije im se mogao ni prikuditi, jer mu je tu stajao na putu car Fridrik III., koji mu ne samo nije dopuStao prolaziti kroz svoje zemlje, ved je nasuprot ba§ u ono doba svoju (mallem potius
ODNOSt PREMA MLETGlMA bio u prisnom prijateljstvu
Ivana Frankapana, kad se lipnja 1480. toplo
BORBA ZA RRK (1479.
I
savezu s MIetctma
i
za nj zauzeo
je
— 1480.).
Stoga
je od slabe knez ferrarski Herkule,
i
preporudio kralju Matijaiu
i
po kneza u pismima od 9.
koristi bilo te
nevoljnoga
Beatrici
kraljici
117
bezkucnika.
VrativSi se kapetan Blaz
Magjar s krcikoga otoka zauzeo je zajedno sa senjskim kapetanom Marojem Zunjevicem najvedi dio kneiije Vinodola (knezu Stjepanu II. Frankapanu ostade Grobnik, a knezu Dujmu IV. grad Ledenice), te je tako rod Frankapana primorskih strana. Cjtavo primorje od Trsata do Senja bilo je kralja MatijaSa njegovih kapetana Blaia Magjara i Maroja Zunjevida. Dne
gotovo posve potisnuo sada u
vlasti
iz
i
samostanima sv. Marije u CrikveSpasa kod Senja stare darovnice knezova Frankapana.
22. travnja 1480. potvrdio je kralj MatijaS pavlinskim nici,
zatim onima
Jednako
je kralj
sv.
Jelene
i
sv.
28. lipnja 1480. zapovjedio
senjskomu kapetanu Maroju Zunjevidu, da
i
Omi§au na otokuj^Krku. (S julne^strane).
banom
nadalje izplacuje senjskomu kaptolu
i
knezom Nikolom
djenu godiSnju svotu za svete mise. Kapetan Blai Magjar poteo ali
mu
je
na to
kralj
9 listopada god
siobo§tine gradjana u Novigradu. lakSice, te
je i
>mnogo
U
1480.
to je
pretrpio* proSlih godina.
obdinama, samo da
si
iz
se,
slobode Novljana,
izvanrednih
kako
je
i
gradu Bakru neke po-
pristojba za dvije
kralj
sam na kratko vrijeme pohodi Senj
njegova pisma Maroju Zunjevidu
od
24.
godine» jer
nastojao ugoditi gradovima
nikad viSe ne pozele Frankapane za gospodare.
dine 1480. spremao^se je MatijaS, da se to razabira
Vidi
i
Frankapanom odre-
zabranio dalje smetanje, te potvrdio stare
doba podijelio MatijaS
ga je uz ino oslobodio od dada
IV.
stezati
prosinca.
i
Na koncu
go-
Vinodol, kako
Kralja doduSe nije
1,8
matijaS korvin (1458.— 1490.).
^
povjerio upravu Vinodola, te mu za dosadanje ali je zato Zunjevidu uzajmljene novce podijelio grad Bribir u Vinodolu. Odsad se je Maroje zvao »glavni kapetan Senja, Novoga i Bribira«, te se je zajedno s bracom svojom Ni-
bilo
u primorju;
vjerne slu2be
i
Jeronimom ponosio naslovom »gospodin Bribira«. Mozda je on doprineo takodjer, da je poslije i grad Bag (Scrissa), koji je kroz mnogo godina bio u vlasti krbavskih knezova Kurjakovica, do§ao pod neposrednu vlast kralja Matijasa, koji je onda re-
kolom
i
Cenomu gradu poveljom od 21. prosinca 1481. potvrdio stara privilegija i medja§e. Kralj MatijaS nije mogao zapoCeti rata s Mletcima radi Krka ni zato, §to su se Turci nakon utanaCena mira s mletadkom obcinom gotovo pomamili, te svom snagom na njegova kraljevstva
obarali
(MatijaS catis
hoc
tuzi se
papi:
.
cum Turco, omnis
meum
Slavonija
i
.
i
zemlje,
»Venetis et
kao da
ih
hoce sada do kraja
serenissimo domino imperatore
odius immanissimi hostis furor et impetus in
me
zatrti
osvojiti.
i
Romanorum solum
pa-
regnum
et
Hungarie tandem fuerat conversus«). NajviSe su dakako stradale Hrvatska, U jednome pismu od 14. prosinca 1480. pise sam kralj papi Sikstu IV.
Erdelj.
o tima provalama ovako: >One proSle godine, po^ev od blagdana sv. Martina pak do istoga blagdana sadanje godine jedanaest puta na§i su se borili s Turcima. Nije bilo boja, u kojemu nije izginulo bar tri tisuce Turaka, a na§i da ne bi pobjedu iznijeli. Samo
sukob bio, kad je mnogo naSih ubijeno, a mnogo ih je dopanulo §aka turskih, do danas dame u krutom suzanjstvu«. Ba§ te zestoke navale turske nakon mira s Mletcima mogle su u kralja poroditi sumnju, ne dine li to Turci sporazumno s mletaCkom obdinom, koja je u to ugrabila Krk i otok krdki. Znamenita je provala turska u hrvatske zemlje u kolovozu 1479. PregazivSi plitke rijeke Unu, Savu Dravu u ono su§no doba, haraju oni oko 24. kolovoza vec u Medjumurju, oko Nedeligca i Cakovca, udaraju na Stajersku, gdje no robe i pale oko Ptuja Ugarskoj, zaprijetivSi gradovima Zei Ljutomjera, a odanle se razasuli po jugozapadnoj Ijeznomu i drugima, dok je kralj Matija§ boravio u tudjini. To je bila prva provala u zapadnu Ugarsku, koja ne bija§e dosad osjetila nevolje turske. Tek §to se je narod malo sabrao, eto u jeseni novih deta turskih, gdje no pustoSe Hrvatsku i Slavoniju, pak se onda spu§taju u Kranjsku i Stajersku. Ali taj put namjerili se na junaka. Zagorski knez Juraj, sin nekadanjega bana Jana Vitovca, zatekao ih negdje na tromedji oko Brezaca, te ih suzbio i oteo im mnogo konja i zarobljenika. U isto vrijeme, dne 13. listopada 1479., biSe suzbijene i nemilo poubijane i one turske dete, koje bijahu provalile u Erdelj. Bila je to gotova vojska od 43.000 Ijudi, kojoj se bijahu pridruzile i brojni Vlasi (Rumunji). Turska vojska pod svojim vojvodama (Ezebeg, Zenderbeg i jo§ drugih sedam vojvoda) je jedan te sve
i
poharala
Dunavu.
i
oplijenila Erdelj
No
grada zakrdio
na sve strane, pak se vec vracala
s
bogatim plijenom prema
na polju Keny^rmezd (»Kru§no polje<) izmedju Broosa joj
dalji
i
erdeljskoga Bio-
put vojvoda erdeljski Stjepan Bator, koji se bija§e ved viSe puta
proslavio u bojevima. Zametnula se Ijuta bitka
Bator dopanuo rana, a vojska njegova nakon junadkoga kreSeva stala vec uzmicati. U taj osudni das osvanuo na bojnom polju Pavao Kiniii, veliki iupan teme§ki i vrhovni kapetan doljne Ugarske sa svojim detama, te se straga oborio na Turke. NaSavSi se medju dvije vatre ne mogaSe turska vojska viSe da odoli. Ona bi razbijena i svladana do 30.000 Turaka ostade mrtvih na bojnom polju. Vojvode Ezebeg i Zenderbeg bijahu medju mrtvima; beg Malkodevic, gospodar Srbije, bio obasut ranama. Sve turske zastave bile zarobljene suinjeva bilo je malo, jer :
;
;
Bator bijage svojim vojnicima zapovjedio, sijeku.
Ved
da
neprijatelje
ne hvataju, nego da
22. listopada 1479. dojavio je kralj MatijaS papi
Sikstu
IV.
ih
sjajnu
redom
pobjedu
svojih junadkih vojvoda.
Pogibija u Erdelju zastraSila je Turke silno, 2ija
obodrila na navalni
u njihovoj
rat.
U
dok
je
Stjepana Batora
i
Pavla Kini-
proljedu god. 1480. podigoge se oba, da nahrupe na
zemlji. Sporazumjeli se s
moldavskim vojvodom Stjepanom, pak oko
Turke
2. lipnja
ODNOSI PREMA MLETClMA
vojskom od 60.000
provalili s
kod Nikopolja
preSli su
Ve<5 9. srpnja 1480.
zavr§uje svoje stvari poci za
tu rijeku,
pise kraljica Beatrica
modenskoga vojvode Herkula pisrao
d' Este,
o
ovako: >Vjeruje
rukom prema
zelji
119
u VlaSku, kojc
RazbivSi tursko-vlaSku vojsku
vlast sultanovu.
do Dunava
Ijudi
BORBA ZA KRK (1479.— 1480.).
I
je vojvoda tada priznavao vrhovnu od 20.000 Ijudi zauzevSi Citavu VlaSku pak onda poharali tursku tada Bugarsku. i
svojoj toj
se,
sestri
Eleonori,
slavodobitnoj
vojni
supruzi
ferrarskoga
ugarskih vojvoda,
da ce po milosti Bozjoj
na onoj
strani
i
pak sve
veli^anstva gospodina kraljac.
Frankapanska kula u OmiSlju. Na
julooj itrani kale (kaitela) imade glaKoIiki napit, koji kaie, da >a ja po^li graditi 6. lipoia 147°.. u tTrime kneia iTana (VII.) i njega aina kneza Miknle*.
Ba$
ta
provala
na Sto odluCniju
akciju.
Da
Ijama, podigoSe se bosanski
vatske zemlje. opustoSili.
Mure, crkve
U
kolovozu
Doline Drave,
te uni§ti§e iitavu i
neutvrdjena
same KoruSke do
vojvoda u VlaSku
erdeljskih
i
Bugarsku potakla je
turske paSe
i
uzvrate MatijaSu za haranje njegovih vojvoda u turskim zem-
pa§a 1480.
Daut bijahu
i
drugi
susjedni begovi,
ved u
Kranjskoj
i
te
i
mjesta, zarobiSe
si la
pli jena
i
naroda, naro6ito
500). Turci bi mozda^taj put^bili
oboriSe
KoruSkoj, koje
Labude bi§e poharane, a onda se Stajersku sve do Rottenmanna. Tom zgodom Krke
se
su nemilo
spustiSe spaliSe
mnogo
na hr-
u dolinu sve kude^
svedenik a
udarili j na zapadnu Ugarsku, da
(is
nijc
matijaS korvin (1458.— 1490.).
130
u onaj mah ba§ ondje boravio kralj Matijai, spremajudi se na veliki rat s njima. Stoga robljem povratiSe preko SlapustiSe taj put Ugarsku na miru, pak se krcati plijenom i
vonije
Hrvatske u Bosnu.
i
Za potonje provale turske desio se je kralj MatijaS u Doljnoj Lendavi u zalajskoj zupaniji. Odanle je pisao 28. kolovoza gradjanima u Pozunu, da budno paze na svoj grad, jer se car Fridrik III. sprema, da za njegova bavljenja s Turcima (nostram sentiens adversus Turcos occupationem) provali u Ugarsku. Malo dana zatim, 3. rujna, stoji kralj s vojskom svojom u Medjumurju blizu varo§i Preloga, te se sprema preci preko Drave (in castris exercitus ad vadum Dravi fluminis prope oppidum Ferlak). Dne 19. u Slavoniji mjeseca rujna i rujna ve6 je MatijaS u Zagrebu, te ostaje u tome gradu i
da dostigne turske 6ete na povratku
iz Kranjske dulje umakle, ostao je vrijeme u Zagrebu i vec mu su da no kad je 6uo, KoruSke koje bi Turcima oteo Sitavu za preostalu Bosnu oko njega, te se je spremao na vojnu, s glavnim gradom Vrhbosnom (Sarajevom). Mimogred uredjivao je kralj i zamrsene prilike u Slavoniji i Hrvatskoj. Iz Zagreba izdaje naloge kapetanima svojima Blazu Magjaru
je zurio,
kroz 6itav listopad. Izprva se ;
i
za Novi
i
Maroju Zunjevicu za Senj (Karlo
knezovi
hrvatski
i
;
podjedno radi o tom, da mu se pokore i oni u Krbavi i Podgorju), koji su do nedavna
Ivan Kurjakovidi
pomagali knezove Frankapane. Boraveci u Zagrebu nagradio je napokon i vjernoga bana Ladislava od Egervara, koji se je dosad mnogo trudio i oko obrane zemlje od Turaka
oko uzpostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj. Dne 8. listopada 1480. izdaje mu povelju, u kojoj slavi njegovu vjernost i zasluge; zatim pripovijeda, kako je ban »za 6uvanje medjaSnih gradova, kao za uzdrzavanje 6eta za potrebitu obranu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonijec dosad potroSio od svojih novaca do 4000 zlatnih forinti, pak mu za tu svotu zalaze kraljevski grad Veliki Kalnik zajedno s trgom Brezovicom, kao i selo i
i
Kame§nicu
Dne Savi,
i
druga
sela,
koja reCenomu gradu pripadaju.
15. listopada boravi kralj Matija§
da podje u Bosnu.
Dne
u Cazmi, a odanle se spuSta na jug prema i 7. studenoga stoji kod broda sav-
30. listopada, zatim 6.
ad vadum Zawy fluminis), odakle 6. studenoga javlja papi Sikstu IV. o svojim namjerama i poduzecima ovako »Pi§e nam svetost va§a, kako smo prije pisali pre5astnomu gospodinu kardinalu i jegar-
skoga
tik
dana§nje stare Gradi§ke
(in castris exercitus nostri
:
smo 6uvsi za nedavnu provalu Turaka u zemlje carskoga na noge protiv njih s tom namjerom, da ih ili na povratku zaustavimo i ugrabljeni plijen njima otmemo, ili da ih barem uzmognemo progoniti, prije nego odu iz krScanskih oblasti. Neka znade na§a svetost, da smo se mi §to brze pozurili, da ih dostignemo; ali su oni, 6uv§i za na§e priprave, brze bolje zure6i se danju i nocu tako brzo odletili, da bi ih i krilatcima bilo jedva moguce zateci. Bijasmo se vec utaborili na Savi, kad bi nam dojavljen njihov odlazak; tu smo takodjer doznali, da je dio njih po§ao da robi po naSim oblastima. Za ovima poslo je ne§to na§e vojske u potjeru, te skomu (biskupu
Gabrijelu), da
velidanstva digli se
su ih tako
razbili,
naSu vojsku
da su od
uredjivali
i
tri
viSe
tisude
6eta
Turaka tek
dvije stotine umakle. Poslije,
skupljali za to,
kad smo
da pre§av rijeku Savu udarimo na
da im se osvetimo za nevolje, nanesene krSdanima, stigle su nam od kojih je bila najznamenitija, da se prejasni car rimski (Fridrik III.) po svome obiCaju sprema smetati nas u tako svetom krSdanskom poduzecu. Kad smo to 6uli, premda je jedina namjera 2elja na§a bila, da udarimo ravnim putem na Turke, gnjezda turska, pak razliCite novine,
i
smo promijenili svoj prvi naum, te smo prebacili Savu, da svu lako oruzanu vojsku, koju smo malo prije napred poslali, okupimo kod Jajca, da ju odanle posljemo robiti, udarati paliti po svim turskim oblastima. Kad smo to u6inili i njih (lako oruzane dete) odpremili, stali smo se vradati, da s ostalom vojskom podjemo na cara. I danas jutrom, kad smo se povratili u luku ovkraj Save, eto u toj luci do£ekalo nas je pismo va§e sveipak
i
i
tosti,
koje hvali na§u brigu
i
gorljivost za svetu vjeru, te nas
podjedno opominje, da za
ODNOSI PREMA MLETCIMA volju
muke
spasiteljeve ne propustimo
toga pisma razabrasmo jo§
mnogo
I
BORBA ZA KRK (1479. — 1480.).
Bogom danu
drugo,
.sto
12
zgodu, da udinimo
nama
se je
Da
svidjelo.
dobro s
malo
djelo.
Iz
od-
rijedi
govorimo vaSoj svetosti, preblazeni ot^e, Premda bijasmo svu naSu volju naum take promijenili, da poslavSi napred (na Turke) one lako oruzane iete svu svoju silnu vojsku dignemo na rimskoga cara, to smo se, primivSi pismo vase svetosti, koje nas tako sladko blago opominje i opet predomislili, pak pu§tajuci cara, koji nas nepre., s mjesta i
.
.
stano u stvarima vjere nastoji smetati, odludili
preko Save
i
smo prema
ielji
vaSe svetosti povratiti se
poci za onim prednjim (lako oruzanim) detama naSima.
dok ne uzmognemo obradovati va§u
svetost
I
ne cemo se
povratiti,
novim sre<5nim pobjedama nad Turcima
Sultan Muhamed
.
.
.c
II.
Slikao Gioraani Bellini.
k
meda
Isvornitc
U
isto
II.,
vrijeme
neSto poslije upravio je kralj MatijaS
ill
kojega zove svojim »starijim bratom«.
po prilici ovako: » kojemu nam se je
.
.
.
Pred
U
torn vrlo
mnogo dana donesen
bi
nam
u
sbiroi Sir
pismo
i
H»arya Layard*.
na sultana
Muha-
znaiajnom pismu piSe kralj u list vaSega veliianstva,
od nekih doznalo, da ja ielim s tvojom nekad izmedju nas ugovaralo. PrimivSi taj list, premda one rijedi o miru prvotno nijesu proizaSle od naSih, nego od kapetana vaSe preuzvi§enosti Daut-paSe (bosanskoga), koji ih je upravio naSim banima kraljevine naSe Bosne, ipak sam bio spreman, da se dobar mir medju nama utanadi .... Poslah pisalo,
kako
je vaSe veliCanstvo
preuzviSenosti onaj mir utanaditi, o
kojemu se
je
matijaS korvin (1458.
122
— 1490.).
kapetana Daut-pase, kako je on to po naSemu kapetanu Petru banu kraljevine Bosne, izrijekom traXio. Kad se je na§ ^ovjek povratio, donio nam je pismom zajamCenu vjeru i obecanje od re^enoga Daut-pa§e, u kojem nam je (pismu) javljeno, kako je primio zapovijedi od va§e vlade, da navali na zemlje vladanje oblasti na§e. rimskoga cara, ali nam je podjedno obecavao, da ne ce dirati u zemlje dakle svoga covjeka do
Dojfiinu,
i
i
Povjerovav§i tim rijedima
Tako dakle
obecanjima, nijesmo
i
smo naSim
zemlje careve, paCe
reCenoga pa§u
htjeli
mu
Ijudima zapovjedili, da
sigurni za nase stvari bavili
smo
drugim poslovima, kad najednom raza-
se
brasmo, da je pa§a, zaboraviv na zadatu vjeru
i
obecanje, sve protiv prisege, polozene
u ruke na§ega Covjeka, odredio na povratku, da se udara na na§e dio naSih zemalja popalio
mnogo
i
u robstvo
Ijudi
da ide u
prijeCiti
ne stavljaju nikakvih zapreka.
odveo,
pak
oblasti,
.... Kad smo
je veliki
to
doCuli,
kako smo bili spremni za rat, proslijedismo put podjosmo za njim u potjeru; te zaista, da nije brze bolje odletio, naufiili bi ga, kako treba obecanje drzati. Kad smo doSli u ove krajeve i saznali za njegov odlazak, odluCismo ponovo na§u vojsku na druge neprijatelje i
nam
povesti, jer
po kojemu 6e kojega je
je pa§a opet pisao moleci,
mjesta poslali s
kojega k njemu poslasmo,
ne
nam nepravdu
bi udinjenu
za zlo pri-
Neka samo po§ljemo svoga dovjeka k njemu, ga brzo k nama poslati. Mi smo dakle covjeka,
utanaCiti konaCni mir, te
trazio, s
nevjeru uCinjeno zlo popraviti
pozivima
da ne
oditovao pripravan sve popraviti.
mili, te se
povlasti,
misleci,
sklopiti.
Eto vec
ved drugamo
sest nedjelja
^ovjek,
u Jajcu, a kroz sve to vrijeme Daut-pa§a unatod
mnogim
ga je htio primiti na dogovor
drugSije suditi, nego da nas hode
Toga mi
6etka Cinio.
da ce pa§a pozalivSi svoju onaj
je taoca za nj poslao, niti
niti
mozemo
stoji
punom
iskreni mir
i
i
dalje lukavo zavaravati,
Po tome kako je od po.
.
.
.
cemo, pak smo prinudjeni, da vojsku, koju smo bili glavom vodimo na redenoga paSu, pak da se osvetimo za uvrede
podnijeti ne
odredili,
nama nanesene. Ne demo da time povrijedimo va§e velidanstvo niti va§e vladanje, nego samo da kaznimo nevjernoga pa§u. S vaSim veliCanstvom zelimo u miru zivljeti, jer si po krvi nijesmo tudji (ex quo sanguine non alieni sumus), i jer vama kao starijemu bratu zelimo u svemu ugoditi .< .
Namah
poslije 7.
.
.
studenoga 1480. polazi
kroz dolinu Vrbasa prema Jajcu.
Dne
18.
kralj
studenoga
Matija§ s glavnom vojskom svojom stoji
kod
varosi
ZveCaja
(in castris
prope oppidum Zwechay in montibus Bosnensibus), a 26. studenoga kod grada Grebena (in unserm Here zunagst bey Greben). Da li se je gdje sam s Turcima sukobio, nostris
No
nigdje se ne spominje.
zato su lako oruzane dete njegove (vedinom
konjanici), koje
dana studenoga sa Save poslao preko Jajca na Vrhbosnu, vi§e puta naTe su dete vodili hrvatski ban Ladislav od Eger-
bijaSe jo§ prvih
mjerile se na Turke, te se s njima borile. vara, bosanski
ban Petar Dojdin, a njima se pridruzio
Grgurovic. Sva vladaru
i
vaSa jasnost i
obavijestila su kralja o svojim
gospodaru, gospodine na§ prirodni
podnosimo nase utorak
tri
vjedite sluibe sa
dodjosmo pred
duli,
videdi blizu
je s
....
s
Vuk
Turcima ovako:
(Zmaj)
>Prejasni
va§a jasnost, kad je mi podjosmo iz Jajca u (Sarajevo) u srijedu tako, da niti carstvo niti paSa dok ne stigoSe ranjeni Turci k pa§i. A sam pa§a
svom
Vrhbosnu
nama Sta grada vojsku, namah
junadki despot srbski
premilostivi, poslije preponizne preporuke
vjernoscu.
odludila bila upotrebiti nas na svoju
(Daut), niti su Turci o
nine
i
i
borbama
Neka
izvoli znati
slu2bu,
tada
ne§to malo Ijudi pobjegao u brda
a mi ostadosmo ondje pred
i
u velike
pla-
gradom kroz tri dana, tredi dan odstupismo, i §to je u gradu bilo sve uzesmo, grad sav i okolicu popaliti dadosmo. U petak u podne otidosmo, i tada je paSa s mnogo Turaka k nama doSao, a mi namah na njega udarismo u bijeg ga natjerasmo, pak ondje se utaborismo. U subotu smo iz tabora krenuli, i tu je pa§a skupivSi sve Turke iz Bosne i od Drine i iz drugih krajeva, kako s konjanicima tako sa sinom svojim, s pjesacima poslao onu nod pje§ake u jedan klanac, te su drvljem i kamenjem nama put zakrcili, i grad ditav dadosmo
spaliti,
a
blago paSino
i
i
i
i
ODNOSI PREMA MLETGIMA
I
BORBA ZA KRK (1479.
— 1480.).
123
i kad mi dodjosmo u onaj klanac na onaj razvaljeni most, tada Turci udari§e s obadvije strane na nas,«tako da smo £itav taj dan boj imali, i da su od obje strane mnogi izginuli, u toliko, da niti mi niti konji na§i dalji boj izdrzati ne mogosmo. Mi se utaborisrr.o u jednome mjestu, a Turci
jedan most, koji bijaSe na velikom blatu, pokvarili
;
i
u drugom tako blizu neki od vojske vaSe
da smo jedni drugima govor
nas,
dull.
Tu
preno<5ismo,
no<5
i
to
mi poslasmo Petra Dojiina, da k nama vrati tu vojsku. I tu te nodi Turci na nas udari§e, te Petra Dojiina od nas razdvojiSe, tako da ne moga§e vratiti se k nama. A u nedjelju, kad iz tabora izadjosmo, namah je sin paSin s mnogim Turcima k nama do§ao, mi se s njime borismo i mnoge Turke pobismo i zarobismo; pak kako vidismo paSu pred sobom sa skupljenom vojskom gdje odekuje bitku, mi svima Turcima, koje imadosmo zarobljene, glave odsje<5i zapovjedismo, jasnosti pobjegoSe; a
i
i
tu blizu
Travnika
(prope Dravnik)
u bijeg natjerasmo, tako da smo mi sljednjem boju nijedan nije zarobili, sve
smo
posjekli,
utorak prije podne
Kad
pobjedu
iznevjerio; prije
paSom
nego
i
boj zapoCesmo, te
odriali.
A
mnoge Turke
od vojske va§e
Sto
s
pa§om
jasnosti u po-
Turci su mnogi odpali, a koje
ali
gospodnjega 1480.
Ijeta
Egervara, ban Hrvatske
s
smo god mi
smo
s
Vuk
despot kraljevstva Ra§koga. Ladislav od
pa§om
boj zapodeli. Pisano u Jajcu u
ban Jajca«. Travnika dogodila, ne mo2e se posve toCno
Slavonije. Petar Dojiin,
do Vrhbosne no svakako su se ti bojevi vodili tijekom mjeseca studenoga. U prvoj polovici prosinca vratio se je kralj Matija§ s glavnom vojskom svojom u Slavoniju, te ga nalazimo 14. prosinca u Zagrebu. Bal toga dana piSe on obsezno pismo papi Sikstu IV., u kojemu potanko opisuje posljednje vojevanje u Bosni. I on pri£;a, kako su njegove lake £ete (copiis meis levis armature) tako naglo nahrupile robedi paledi na Vrhbosnu, da su malo ne zarobili Daut-pa§u i sina njegova. Pasa skupio na to iz okoliSnjih krajeva Turke i ostale zitelje, i kad su se slavodobitne tete kraljeve s bogatim plijenom od Vrhbosne vradale, udario je na njih najprije u srijedu, ali bi od njih suzbijen. Borba se tada nastavila kroz pet dana, od srijede do nedjelje; no glavna je bitka bila u nedjelju, kojom je prigodom poginulo preko 10.000 Turaka. Tri dana nakon te pobjede dodjoSe dobitnici k Matijalu, koji se bija§e nedaleko odanle s Sitavom vojskom svojom utaborio. Kralj je naime smijerao s Citavom vojskom svojom provaliti do Vrhbosne; no kad su mu rekli, da je sva ona pokrajina do kraja poharana, a preostali zitelji da su pobjegli preko Drine, smatrao je za suviSno, da glavom podje u posve puste krajeve. (^uv§i medjutim, da imade se je ta provala
i
ustanoviti,
i
onamo nove
6ete, da ih spale; Cete se razadrugo nego £eterdeset djedaka, koje su pred kralja doveh'. Okaniv§i se kralj namjere, da sam dalje ide do Vrhbosne, dodjoSe k njemu brojni Vlasi iz krajeva na medji bosanskoj, koji se steru uz rijeku Neretvu, pak se svi kralju pokloniSe. Na to posla kralj nekoga kapetana svoga k Vlasima u Poljica u Ra-
(na drugoj strani) jo§ §est varo§i, poslao je
suSe po onoj oblasti,
ali
ne zatekoSe u
njoj
i
da i njih prime pod svoju vlast. Kad se je taj kapetan opet vradao, vodedi sa sobom brojne Vlahe sa njihovim knezovima, udariSe na nj Turci iz zasjede. Ali kapetan suzbio je Turke tako straSno, da je u boju izginulo vi§e od 8000 Turaka turskih Vlaha, paie dobilju,
i
sam
turski vojvoda
dopanuo
Kralj MatijaS javija
je rana
papi
vrijeme odriao njegov junadki
joS
sui^anjstva.
i
jednu pobjedu nad
jugoizto6ne Ugarske. Pomenuti vojvoda trideset
i
Turcima,
vojvoda Pavao Kiniii, 2upan bijaSe
koju je gotovo u isto
temeSki
i
Dunavom na brodovima
vrhovni kapetan
odplovio
nekih
pet milja niie Smedereva, te izkrcav se provalio u Srbiju, koju je poharao sve
do KruSevca,
onda nekih 60.000 du§a s njihovim blagom imanjem odveo u Ugarsku. Poslije toga preSao je po drugi put tik izpod zidina Smedereva preko Dunava, pak se ogledao u boju s begom Malkoievidem, tadanjim upraviteljem Srbije, te ga natjerao u bijeg. Svlate
davSi jo§ tursko brodovlje na plijen
i
i
Dunavu
vratio se je slavodobitne kudi, nosedi
turske zastave, koje bijaSe zarobio u tim bojevima.
O
sobom
obilat
svim tim pobjedama Ma-
MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.).
124
kapetana govorilo
tijaSevih
na sve strane. Jos
javljalo se je
i
brovcani napuljskomu kralju Ferdinandu,
tastu
kralja
Du-
1481. pi§u
sijefnja
9.
Matija^a, o tezkim turskim
pora-
zima u Bosni i Srbiji. (Numerosus enim et bene instructus exercitus sue maiestatis usque ad vadum Savii descendit, ipsiusque exercitus pars expedita et levis armature traiecta flumen loca ilia nuncupata Verch(b)osania improviso agressa, ferro et igae desolata est. Verum multo gloriosius et memorabilius egit alius sue maiestatis exercitus in .
partibus Serviae, qui traiectus in loco casalia opulenta,
Semendrie propinqua,
cum omnibus eorum
trans
incolis
ulterius
Danubium,
centum quinquaginta
ipsis
incolis sese sponte
Turcorum iugum efFugerent, traduxit et in partibus regni locavit, quod non fuit sine magna Turcorum iactura). AH uz te radostne glase javljaju to, kako se kod Apolonije (juzno od Drac^a) u arbaDubrovcani napuljskomu kralju turska pjesadija konjanictvo, kako se ondje ocekuje naskom primorju sabire ogromna veliko brodovlje iz Carigrada i drugih mjesta. Sve te priprave cine Turci samo zato, da navale na Italiju (ut impetus fiat in Italiam). Bog neka okrene na dobro osudantibus, ut intoUerabilem
i
i
i
i
jeti
nastojanje neprijateljsko
1
obci kraljevski suduZagrebu, 30. sijeCnjado 2. ozujka 1481.). Nakon povratka iz Bosne ostao je kralj MatijaS puna tri mjeseca u Zagrebu. Gdje je kroz to vrijeme stanovao, nije zabiljezeno; no vrlo je vjerojatno, da se je nastanio u kraljevskoj palaCi u slobodnom kraljevskom gradu na brdu Gradcu, koja je stajala jo§ kraljica Beatrica, od vremena Karla Roberta. Za kraljeva boravka do§la je u Zagreb koja bijaSe naroiito iz Ko§ica doputovala, da svomu vojnu kao slavodobitniku Cestita (viro congratulabunda). Osim kraljice na§li su se kroz to vrijeme na okupu u Zagrebu i
(Sabor
i
i
ugarskoga
najodlicniji dostojanstvenici
sudac kraljevskoga dvora
kraljevskih parnica (director
napokon
tu
Clanovi
i
erdeljski
i
kraljevstva,
kao
Mihajlo Orsag de Guth,
palatin
Stjepan Bator, nadalje ravnatelj
vojvoda, juna6ki
causarum regalium) Ivan Pozezki, a
kraljevske
kancelarije,
kao prepoSt
i
titeljske
mnogi crkve
drugi. Bili
su
Toma Baka6
od Erdeda, potonji jegarski biskup i zatim nadbiskup ostrogonski. Zagrebu kroz cetvrt godine jamaCno s dobrih razloga. Valjda je htio da bude §to blize ne samo nasljednim zemljama cara Fridrika III., nego i mletadkoj obcini, kojoj nije mogao oprostiti, §to mu je nedavno prevarom ugrabila grad Krk s otokom. K tomu je ielio, da jednom kona6no uredi prilike u hrvatskom kraIjevstvu, u kojemu ga nije bilo od god. 1466., u kojem je poradi neprestanih provala turskih vjeditih domacih razmirica izmedju knezova velika§a preotelo mah obce na-
(Bakocz, Bakolcz)
Kralj je Matija§ stolovao u
i
i
i
Vec
spomenuto, kako se je
Bozica spremao poci u grad Senj, senjskomu kapetanu Maroju Zunjevicu. Mozda je snovao, da u hrvatskom primorju od Trsata do Zadra sastavi kakvu takvu ratnu mornaricu s pomocu svoga tasta, napuljskoga kralja Ferdinanda, i drugih svojih rodjaka u Italiji.
silje i
nered.
i
kako
bi
kralj u o6i
je taj svoj dolazak navijestio
NajpreCa
briga
za
kraljeva
stane na put zulumu velika§a
i
boravka u Zagrebu
knezova,
jase zavladalo u potonja dva decenija.
K
i
bila je
medjutim, da u Slavoniji
da dokine gotovo bezpravno
tomu
je zelio
makar tek sada
stanje, koje bi-
kazniti
one pre-
magnate, koji su pred deset godina radili za poljskoga kraljevica Kazimira, te pomagali nadbiskupa Ivana Viteza i necaka mu Ivana Cesmickoga. Jo§ za kraljeva ratovanja u Bosni znalo se je u Slavoniji, da se bura sprema na gordu i silovitu gospodu. Nekalate
i
ban Ivan Tuz od Laka, brat biskupa Osvalda, gospodar gradova Medvedgrada, Rakovca i Lukavca, jedan od najsilovitijih velikaSa slavonskih, preplaSio se je kraljevskoga suda, pak se jo§ 13. studenoga 1480. dobrovoljno nagodio sa zagrebadkim kaptolom radi
danji
medjaSa u gori Medvednici, samo da se parnica ne iznese pred sabor, koji tada zakazan (in instanti congregatione generali).
je
bio
vec
Kralj Matijag bija§e naime negdje jo§ u listopadu 1480. odredio, da se na poCetku dojduce godine sastane sabor kraljevine Slavonije, pak da se na njemu uz ine poslove
;
SABOR vrSi
obdi kraljevski sud (regale Judicium,
i
samo
KRALJEVSKI SUD U ZAGRBBU
OBfil
I
varazdinske (sa Zagorjem), kriievaSke
ne de
generale
u Slavoniji, nego
svi velikaSi posjednici
iudicium).
oiojKA 1481.)-
2.
Na
125
sabor doci ce ne
taj
malo plemstvo iupanije zagreba6ke, Saboru predsjedat ce sam kralj; njega
ditavo
i
virovitidke.
i
DO
(30. SIJe6nja
put zamjenjivati hrvatski ban Ladislav od Egervara, nego palatin Mihajlo Orsag
taj
de Guth i sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator, jer ce biti vanredni kraljevski sud, a ne redoviti banski. Sabor je naime sazvan na posebni nalog kraljev (de speciali commissione et mandato domini nostri regis), a zadaca mu je poglavito, da se torn prigodom drzi kraljevski sud, koji ce iztrijebiti brojne zlodince i Stetne Ijude, kao .
.
.
i
tomu
kraljevstva, a k
grabitelje
svakomu,
pravicu
odkrojiti
koji
(cum
zatraii
.
.
rex
.
multipliratis maiefactoribus et nocivis hominibus, regnique sui depredatoribus pro extir-
eisdem unicuique etiam querulanti pro impendenda
pandis
civitatem Zagrabiensem propria sue maiestatis je
taj
sud bio poglavito
naperen
u jednu ruku slabo marili za kralja tladili
nize plemstvo
i
i
velikaSa
.
.
.).
Naravno, da
posjednika,
velikih
su
koji
njegove zapovijedi, a u drugu nemilo progonili
sabora
dijelio
je
nagrade
kralj
odanim sluzbenicima. Medju inima obasuo
i
i
i
ostalo slobodno ziteljstvo u zemlji.
JoS prije sastanka ure^enoga
vjernim
mocnih
protiv
congruenti in banc
iustitia
persona advenisset
in
je
i
darovnice
svojom milolcu
svojim
hercega
Vladi-
Zlatne forinte kraua Matija^a. I.
Na je
3.
lieu
Tidimo
gavraa
(
na
itit
itiiti
polja razdijeljen
D(ei) G;ratia) R(ex) Unjfarief.
^a
Na
medja dyjema
lica
majka Uoija
s
Isusom
Na
a
i
«ig e
K. R. Napia
ruiama; njoj do nogu garran Ladislava
salieja Iik »t.
i
pred
slava Vukiica, sina hercega Stjepana, koji bijaSe 818
njemu
Vladislavu Vukdidu povelju, kojom je
za vjerne sluzbe daro*^ao gradove
prstenom
a
>Mathiai
Ladislani
i
r«x«
NapU:
kljuno.
grbom komorakoga grofa
ngla N.
u
vukovskoj
Veliki
zupaniji.
Mali
i
Znadajno
maaeju a BudimpeStt.
ne-
izdao je
Ma-
18. sijednja
1481.
njegovim potomcima za sva vremena
i
da
je,
krizevaikoj
u
Kalnik
je
kralj
iupaniji,
podijelio
tu
odobrenjem prejasne gospodje kraljice Beatrice* (de consensu po savjetu prelata voluntate sereaissime domine Beatricis regine), kao
>8 privolom placita
»S(anctu«)
n tredemn
desetak godina ostavio svoj
Dne
sredni zavifiaj, te se sklonio u kraljevinu Slavonju.
grad Morovid
:
kril.
raba:
I.
Isvornici u zemaljskom
tijaS
dvo^bi
a (etrrtotn Ceiki lav. Napis naokolo
Ladislaya
zalidju Iik sv.
•Matbiaa D(ei) G(ratia) R(ex) Uogariec. napis kao kod br.
(ngsrske) grede; n drngomu
a prrom sa
:
prstenom u kljunn) porodice Hanjada,
et
s
i
i
ur to
darovnicu
bene-
i
baruna,
se je
mnogo
koji se tada uza nj boravili.
Dne
30.
sijednja
plemstva, narodito polju blizu grada
1481.
sastao se
sabor
veliki
je
niiega, skupilo, nije se saborovalo u
(prope
civitatem
zagrabiensem).
slavonski.
samome
Kako
gradu Zagrebu, ved oa
Kralja zastupao
je palatin Miliajlo
Orsag (nosque auctoritate sua suffultos in persona sue maiestatis deputasset), a njemu je stajao o bok sudac kraljeva dvora Stjepan Bator. Uz ove bill su veliki iu.
.
.
.
pani iupanije zagrebadke, kriievadke, varaldinske
i
virovitidke, zatim plemidkt sudci
i
na-
matijaS korvin (1458.— (1490).
,26
pokon
priseznici. Velika§a, dini se, do§lo
je
na sabor vrlo malo, jer su
sta se
slutili,
protiv njih snuje.
tuzbe
su se primale najprije
zaista
I
ukupno plemstvo svake zupanije redom izprava, kako je radilo plemstvo zagrebadke tatem nobilium
knezova
protiv
i
tuibe
svoje
iznosilo
plemida,
to tako,
i
Ukupno plemstvo
zupanije.
da
je
Sacuvala se je
tegobe.
i
(per
universi-
comitatus Zagrabiensis) izabralo je dvanaest (pravo trinaest) prisez-
dicti
Byzthryczey
sebe (Ladislaum
nika (pro iuratis assessoribus) izmedju
Omelya, Gre-
de
gorium de Zthobycza, Fabianum Dragasych de Othak, Stephanum Kasynyarych de Glawnycza, Thomam Drobythych de Bedenycza, Woykonen Marethych de Klokoch, Michaelem Benchekowych de Gwlethyncz, Petrum Drugawthych de Greda, Michaelem Imprych de Jamnycza, Stephanum Lodomer de Adamowcz, alterum Stephanum de prefata Zthobycza, Nicolaum Iwanowych de Brezowycza et magistrum Petrum de Gwdowcz), koji su se
onda Zajedno sa zupanom
da ne ce
rovanje, Prisegavsi najprije, Ijati
popise svih velikasa,
im
plemicka sudca zagrebaCke zupanije
s Cetiri
i
plemida
i
istinu
zatajivati
drugih
na£in. Bilo
va6e
prometafie krivih novaca, patvoritelje
Nakon
sve zle Ijude.
dva kneza (grofa)
i
pecata
se
i
i
i
gaziti,
ogrijeSili i
prestupnika: u
vani (in Uteris proscriptionalibus).
Tu
i
svi
posjeda u zagrebaCkoj 2upaniji, kao knez Stjepan
II.
ma
na
i
u obde
tractatu) napi-
po imenu 6eskrivio; u drugome
izbrojise
ono, §to su po6inili.
i
plemica, koji bi§e
su gotovo
o zakon
njihove pomagade, ko-
plemica, iznesavSi za svakoga, 2to je
nanizaSe sve pu6ane (hominibus popularibus sen rusticis) Zanimljiv je popis obtuzenih velikaia
sastav-
et deliberate
jednome
na zbo-
sastali
stado§e
javnih izprava, razbijade
maturo
zrele razprave (habito inter se
saSe oni dva registra takovih zlo^inaca terdeset
su
izkazati tate, razbojnike, hajduke, palikuce
kakav i
koji
Ijudl,
pravicu
ni
zgodom
torn
proskribo-
knezovi Frankapani, koji su imali ozaljsko-modruSki (sina mu,
grofa
u tuzili, jer je bio u svojti kralju MatijaSu, nego njegova kastelana ModruSama, po imenu Turclina, jer je zarobio plemica Jurja Herendida, kad je sa slobodnim listom iSao pred kralja), zatim clanove cetinske loze, grofa Ivana IX/i njegovu bradu jataci tatova. Tu su Andriju (II.), Nikolu (VII.) i Gregorija, obijedivsi ih, da su ortaci nadalje svi knezovi Blagaji, kao knez Franjo, zatim braca Nikola, Stjepan, Ivan i Mihajlo, sinovi kneza Gregorija, koji bile tuzeni, da su dali po svome sluzbeniku iz grada Brumna strijelicom ubiti nekoga svecenika. Nadalje je obtu2en knez Petar Zrinski, Sto je krbavskoga kneza Ivana Kurjakovica dao zarobiti i zatvoriti u svoj grad Zrin, kad se je
Bernardina, nijesu
i
oba Tuza, zagreba6ki biskup bivsi ban Ivan, tada gospodar Medvedgrada, Rakovca, Lukavca i Bisaga, Osvald, kao bi§e potegnuti na sud, ito su pred deset godina pomagali odmetnoga peduvskoga biskupa Ivana Cesmidkoga, davSi mu zaklona u svome gradu Medvedgradu; suviSe biSe obije-
sa slobodnim listom vracao s kraljeva dvora u svoj zaviCaj.
I
i
djeni,
da pomazu palikuce
i
osljepljuju
svoje
sluzbenike bez suda, a Ivan
Tuz
jo§
bi
svoga banovanja. Krupski vojvoda Ivan Bevenjud bi okrivljen, da je po6inio rodoskvrnje sa svojom rodjakom Margaritom, udovicom bana Pavla §piran6i6a, pade da je s njome rodio i djece; nadalje da
tuzen radi
razliditih
nedjela
i
ubojstva,
koja je po£injao
za
Turcima u bosanskom Kamengradu davao hranu, da je Ijude osakadivao i ubijao, ih i Turcima u robstvo prodavao. Pored ovih velika§a tuzeno bi jo§ dvadeset i sedam plemica s najrazliiitijih zloCina i prestupaka: Stjepan i Simun Kemenic iz Grabovnika kao tati i hajduci, Andrija i Anz Blazicevic iz Stenidnjaka kao tati, razbojnici, palikude ubojice, Simun Impric iz Jamnice kao ubojica, Mihajlo Japrica iz Ba6ina kao
je
paCe
i
krivotvoritelj novaca, biv§i
zupnik Mihajlo
DragoSevid veza,
Matko
iz i
kostajnicki
kastelan
Matko kao
prijatelj
i
pomagad Turaka,
Kravarskoga kao ubojica svoga kapelana, Nikola i Ivan iz Bacina, Petar Grede, Juraj FarkaSid iz Novoga i jo§ neki, §to su Turcima podavali ziBaldek iz Toplica (Topuskoga) kao privrzenici i sluzbenici cara Fridrika III., iz
Ladislav Bickele
iz
Zeline kao patvoritelj izprava
i
pedata, Mihajlo
Haniev
iz
Turilovida
SABOR
KRALJBVSRI SUD U ZaORBBU
OBfil
I
SUkCnJA DO
(30.
2.
OSUJKA 1481).
127
nedorasle silom ugrabljene djevojke, Lovro iz Trstenika kao patvarad napokon Juraj Rogar kao tat i Blai Briga kao sluibenik odmetnoga biskupa peduvskoga Ivana Cesmidkoga za poljadke provale pred deset godina ZnaCajno je, da nijedan od svih tih okrivljenih velika§a plemica Dije bio nazo^an u saboru, kad su ih obtuzili. Mogude da nijesu do$li, §to su se bojali kraljevskoga suda; no vjerojatnije se 6inl, da su mnogi od njih obtuzeni samo za to, §to se oijesu odazvali pozivu, da dodju na sabor. To bi se moglo nagadjati po tome, Ito je ved 2. veljade,
kao
skvrnitelj
izprava,
i
i
1
i
i
dan saborovanja, izrecena protiv
detvrti
osuda
ogluhe. >Bududi da se ovi zloCinci
iz
da dodju na ovaj na§ ob6i sastanak, vec su se uklonili
Skodljivi Ijudi nijesu pobrinuli,
i
njih
quidem malefactores et nocivi homines ad eandem congregationem nostram generalem venire non curarunt, sed se a facie iuris et iustitie in eorum culpabilitatis manifestum indicium absentarunt) stoga mi (palatin Mihajlo Orsag i sudac kraljevskoga dvora Stjepan Bator) zajedno s zupanom, plemickim sudcima i priseznicima osudjujemo re6ene popisane (proscriptos) zlodince §kod-
lieu
prava
i
pravice na odit dokaz svoje krivnje (qui
:
i
jednoduSno na gubitak glave (in sententia capitali), na gubitak posjedovnih prava, kako stvari dobara njihovih, nalazedih se ma
slozno
Ijive Ijude
posjedovanja
i
sviju
i
gdje
i
unutar obsega kraljevstva.
Da pak
nijedan od tih osudjenika ne umakne, nego da se svi do
Srebreni gro§ kralja Matija§a. Na
lien Tidi >e Itit
lav,
napokon a
i
laliija
t*.
pet grbora (ugarske grede, dvogubi krii,
iredini gaTran
majka Boija
(
tri
leopardske glare dalmatinikoga grba, ieiki
pratenom) porodice Hanjada. Napis: iMoneta Mathie regis Ung(arie)c.
djetetom Iiniom
i
aiglama K.
i
V
A.
;
napia
;
Izvornitc u
kraja zatru te fiince
i
kao
imanjima,
i
na
odredjujemo, da svaki dovjek, koji bi redene zlo-
posjedima nedjela
zarobiti, te radi njihovih
i
za sebe pridrzati zlodince
kraljevstva izdupaju,
zemaljskom mazeju u BadimpeSti.
Skodljive Ijude zatekao u gradovima, trgovima, slobodnim
kraljidinim uhvatiti
iz
....
drugih raniti ih
Koji bi pak dovjek, bio
Skodljive Ijude ugostio
i
Nema
ili
i
plemidi ostalih
triju
ma
Ijudi, i
villama
pogubiti, a njihove
kojega stalefa
i
slobodno
posve
ili
kraljevim
smije
stvari
ili
njih
dobra
i
zvanja, te osudjene
k sebi primio, zapada pod jednaku kaznu<.
sumnje, da su jednakim nadinom
kodjer velikaSi
Na
fPatrona Hnngariec.
na
gubitak
iivota
i
imanja osudjeni
iupanija (varazdinske, krizevaCke
nijesu do^li na sabor, da se opravdaju. Nijesu
nam
poznata imena
tih
i
ta-
virovitidke), koji
osudjenika, jer su
izprave budi izgubljene budi zametnute. Sabor je poslije potrajao jo§ mjesec dana, te su 10. veljafie razpravljalo se je rjeSavale privatne parnice. Dne 9. njemu iznosile sudilo o tuzbama plemida iz varaidinske zupanije; prvoga dana odludeno bi u parnici sinu plemida Jurja Ivana sinova Benediktovih od Komora proti Benediktu Turocu mu Jurju drugoga dana izdana bi odluka na molbu plemida Skopdida od Mirkovca i viroPuhakovca. Dne 18. veljade razpravljalo se pred ukupnim plemstvom kriievaCke Ra« od Bodkaja Nikole vitidke iupanije o parnici Jelene Zichy Katarine TSrOk protiv (oktavalnim) sinje; obje stranke dobiSe nalog, da se na Gjurgjevo nadju pred redovitim sudom bana Ladislava od Egervara. Dne 22. veljade izredena bi odluka na tuzbu slo-
se na
i
i
i
i
i
;
i
i
matijaS korvin (1458.— 1490.).
128
bodnih gradjana s brda Gradca kod Zagreba pred citavim saborom. Ravnatelj kraljevskih parnica ili prokurator Ivan Pozezki ustao u ime kraljevo (in persona eiusdem domini plemica, koji gaze kraljevska nostri regis), pak iznio pred sabor 6itavo cislo velikaSa i
posjepak od gradjana zagrebaCkih pobiru na svojim imanjima rebus reCeni gradjani onuda voze (a et koju robu, za druge dace dima mitnidarinu exigant). izbrojio tributum Prokurator je redom mercibus eorum minus iuste et indebite vlastelu i njihova imanja, gdje no te dace traze, te je zahtijevao, neka se gradjani s brda Gradca na temelju svojih privilegija oslobode toga nameta, kojim se onemoguprivilegija
i
sloboltine,
i
i
cuje svako trgovanje, Sabor je smjesta ugodio
izdao gradjanima ponovni
Iz te
privilegij.
zahtjevu kraljeskoga
prokuratora,
doznajemo, koji su velika§i
izprave
te
je
plemidi
i
pomenutu dacu. Bili su poimence ovi: knez Stjepan II. Frankapan u svojim oblastima, kao pod gradom Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvi, Brodu, Hreljinu, Vrbovskomu, Modru§ama, Tounju, Grobniku Dubovcu; knez Dujam IV. Frankapan u Ledenicama, knez Ivan IX. u Cetinu, knez Nipod Pedaljgradom, kola VI. u Trzcu kod Korane; knez Zrinski pod gradom Zrinjem Krupom i Feci, GreHerendic Lipi, Ivan Krupski pod u Juraj Juraj Mikulidic u Buzinu Mihajlo i Toma Tompa gorije Brada6 u Bistrici, pan Luzicki (Panlusyczki) u kotaru od Horsove (Herzowa) u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski (Vlatkovi(i) u mjestima Gara, Bernardin StoCic u Slcradu, Frajliiiovic u Komogojni, Juraj upravitelj opaChorgd napokon Berkilevini, (Topuskom), Grangji tije Toplic^ (de Thopolzka) u Toplicama nepravedno
doslije
utjerivali
i
i
i
.
.
.,
i
i
i
sabora rjesavale su se parnice izmedju
knez Ivan Kurjakovid u Mutnici. Posljednjih dana
zagrebaikoga biskupa Osvalda Tuza bi
nekih duhovnih zborova.
i
odluka u sporu izmedju prebendara zagrebackih
bendarskoga zbora dazmanskoga sudjeno ni odludeno, ve6
sjedati
ban Ladislav
i
i
2.
25. velja6e izreiena
ozujka izmedju pre-
parnicama ne
bi
konadno
dovrSe na dojducem redovitom
kojemu ce po davnom obiCaju pred-
Egervara.
iz
Osude obcega kraljevskoga suda Ijevine
da se nastave
naskoro u Krizevcima,
saboru, koji ce se sastati
U mnogim
istoga biskupa.
i
bi ustanovljeno,
Dne
biskupa; a
i
Slavonije. Nije poznato,
da
li
djelovale su porazno
je koja
osuda
i
na velikaSe
izvrsena;
ali
to
plemice kra-
i
znademo, da su
mole milost u kralja Matija§a. Prvi su poda se namole oproStenja. Na samu Svjecnicu, 2. veproglasena osuda za zagrebaSku zupaniju, izdaje kralj
osudjenici sa svih strana grnuli u Zagreb, da
knezovi Blagaji (Babonici),
hitali ijac^e
1481., ba§ na dan,
kad je
Matija§ pismo knezu Mihajlu Blagaju, sinu Gregorijevu, kojim
mu
(gratiam et misericordiam), te podjedno poziva bane, banovce
ostale sudce kraljevstva, da
i
podjeljuje svoju milost
od obcega, kraljevskoga suda. Malo dana zatim, dne jednako pomilovanje braci Mihajlovoj, knezovima Stjepanu i Ivanu Blagaju. Sta se je zgodilo s Nikolom i Franjom Blagajem, nije nam poznato. LJz Blagaje iraze kraljevu milost i Frankapani, na teln im knez Stjepan II., koji je u svojti kraljici Beatrici. Cini se, da je ba§ kraljica najviSe doprinijela, te je Matija§ pomilovao kneza se ne usude izvrSiti osude, izredene 24. veljaCe, izdao je kralj
i
Dne 1. oJujka 1481. izdaje kralj u Zagrebu povelju knezu Stjepanu i Bernardinu, kojom njima iznova potvrdjuje sva posjedovanja njihove loze (castrum et ciuitatem Modrussa, ac castelia Byttun, Plazy et Kliych, item similiter castra cum portu Buccariz, et Grobnich, nee non castelia Vinodol et Driuenich vocata, Stjepana.
nostro Croatia habita, ac similiter castra Ozall et Ribnich, nee
Zubechay nuncupata veil izrijekom, da to luntate serenissimae
da su
velikaSi
comitatu
in
6ini po dominae
plemidi
volji
Zagrabiensi
non
castelia
sinu
mu
Thersan Hreglin in
regno
Dubouaz
et
u Hrvatskoj i Slavoniji. Kralj svoje predrage zene, gospodje kraljice Beatrice (uoexistencia)
Beatricis reginae consortis nostrae carissimae).
drugih zupanija slavonskih
Nema
sumnje,
da ih pomiluje izreCenu osudu opozove. Dne 4. ozujka izdaje MatijaS u Zagrebu proglas na sve posjednike u zupaniji krizevadkoj, kojim javlja, da je pomilovao one podanike, koji su na posljedi
i
salijetali
kralja,
i
U
SABOR
I
Ob6i
KRAUKV8K( SUD U ZAGREBU
DO
(30. SIJB&NJA
oSuJKA 1481.).
2.
129
njemu obcemu sudu radi nasilja osudjeni, ali uz tu pogodbu, da mu se u kraljevioi Slavoniji dade >pripomoc« (subsidium) od svih posjedovanja, i to po pol forinte. Kraij je po tome ukinuo sve osude, ali je kraljevini Slavoniji nametauo novu dacu od pol forinte. Podjedno je imenovao dva komisara (Ladislauin Rohffy de Decse et Balthasarem de Battyan), koji de pobirati novu dadu, a suviSe je zapovjedio banu Ladislavu od Egervara, da
goni na pladaDJe te ustanovljene dade.
iitelje
da se je Sitavi obci kraljevski sud svrSio time, da je Matija§ kraljevini nametnuo novu dadu. Kralj je MatijaS poslije toga ostao jo§ neko vrijeme u
Cini se dakle, Slavoniji
»'/
f?
KVI« ca»***'H.»4lM«***<^ K^»99*X,
^.x>^
rn
iiit 't»»4«»>
v**«>.m'i«
^ < HH>
I
f
_^,
•*« Onn
rti.
,^,n,{L.,..,„ jtirvf—fKnt,
_
-
Ai uii > n
r, $
.mv
pit. r-w-et
r^l-^ m«i. i»/« 7 •^ JT/^***
--
r«. J,;^ .«;.i..«-.<. .«M^?..i.f V*
,(^^V-««.- -W.^-^'r^'c^Y*-'^ f""***^ •^jr"""^''
rw«
Till...
\
POVKUA KRAUA MaTIJA§\, ]ZDANA U BUDIMU kojom
podjeljaje iiteljima kraljeTine Slatronije praro,
da amiia po
voiji
13.
SRPNJA 148
prodavati sol
iavan oblasti kraljerakih
i
tolnib komora.
Zemaljski arkiv u Zagrabu
(3.).
pomoc svome tastu, napuljskomu kralju Ferdinandu, kojemu pogibao od Turaka. Brodovlje tursko bijaSe naime joS proMc godine udarilo na jugoiztodnu obalu Italije, osvojilo grad Oiranto (Hydruntum), pak onda izkrcalo vojsku od 20 000 Ijudi. Stoga se livo prepao ne samo napuljski kralj, nego i papa Zagrebu, te je odatle
§iljao
bijaSe zaprijetila velika
Siksto IV.
i
i
brojni talijanski
knezovi.
I
kralj
i
papa
vapili
za
pomod.
javlja
MatijaS
Zagreba, kako Salje izkuSanoga vojvodu svoga Blala Magjara s pjeSadijom konjicom preko Senja u juiou Italiju. I zaista je Blaf Magjar sa svojim detama mnogo do-
10.
oiujka 1481.
iz
prinesao, da su Turci u kolovozu te godine morali predati
K.
HrT. poTJ.
n
in.
Oiranto
i
ostaviti tlo Italije. 9
MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.).
136
bija§e kralj Matija§ u drugoj polovici ozujka otiSao iz Zagreba i Slapo§ao u Stajersku u grad Radgonu (Rakospurg), koji bijaSe jo§ pro§le godine caru Fridriku III. oduzeo. Tu u Radgoni pogadjao se je s nekadanjim Ijubimcem svojim Ivanom Tuzom od Laka, kojega bijaSe nedavno ob<5i sud osudio na smrt. Ivan Tuz kao
Medjutim
vonije, te
da se
pak
nije htio kralju pokoriti,
U
djinu.
jednoj povelji od
Uan Tuz spreman njemu
6.
je volio
svibnja
Slavoniju
ostaviti
u
izdanoj
1481.,
Ugarsku, te
i
Radgoni,
gradove Medvedgrad, Rakovec
ustupiti
i
o^ituje
u
otici
tu-
da je
kralj,
mu
Lukavec, koje
je
nakon pet godina obvezuje se kralj reCenomu veliili pomenute gradove ili uzajmljene novce. Drugom povratiti ka§u ili njegovim potomcima poveljom od istoga dana ofiituje kralj, da Ivan Tuz >s njegovom dozvolom i priklonoScu odilazi boraviti u stranu drzavu« (de hoc regno nostro ex permissione et beneuolencia nostra ad aliud regnum moraturus egreditur) i da mu je predao svoje grakralj bio zaloiio za 12.000 forinti;
dove; stoga
za
boravka u
njegova
tudjini
godisnju pladu
koja ce se namirivati od slavonske dade (de dica
od 600 regno nostro Sclauonie exigenda). Biskup Osvald Tuz smije stoga od dace, koju za
(prouisionem) in
Tuzu
odredjuje Ivanu
kralj
zlatnih
600
svoja posjedovanja placa, po
dana zatim,
forinti,
kraija primiti za
Tuz
kako se
neke
stvari, sto
§iljati.
ih
forinta, koje
njemu nedavno prodao.
je
prida,
Dok
do 60.000
zlatnih forinti. Mletci
on
je
u
na podetku svibnja 1481. i
i
imade od
se je
i
sobom, uvrstili
srecan.
mu
Predsjedao
nazodno je
Tom
virovitidke.
i
ruku
primili razkriljenih
sastao se je opet sabor
Krizevcima.
ditave Slavonije, a
zagrebacke, krizevacke
da su ga
sprovodio zivot miran
u Radgoni,
je joS kralj boravio
Dalmacije, Hrvatske
Malo
Poslije toga ostavio je
sa svojom porodicom Slavoniju, te se je preselio u Mletke, ponijevSi sa
svojih plemida, a
u broj
bratu Ivanu
Ivanu Tuzu 4393 zlatna
dade, §to de je u zemlji ubrati, izplate
Ivan
svomu
zlatnika uztezati, te ih
zapovijeda kralj Matija§ poreznicima u kralj evini Slavoniji, da od
11. svibnja,
bilo
kraljevine
Ladislav
je
Slavonije
Egervara, ban
iz
plemstvo zupanije varazdinske,
prigodom
sudilo u
moogim parnicama,
kojima bija§e rok odredjen potonjim velikim saborom; no razpravljalo se je i o javnim poslovima ditave kraljevine. Tako bi potanko odredjeno, koliko smiju u ime mitnidarine pobirati pojedini velikasi
i
plemidi od trgovaca,
prolaze kroz imanja tih plemida.
Dne
robu, te odredjeno, da se svaki vlastelin,
gubitkom svojega prava, ako
bi trazio
voze svoj
koji
svibnja sastavljen
12.
po cestama,
trg
§to
no
todan cjenik za razliditu
bi
kojemu pripada pravo pobirati mitnidarinu, kazni nego §to je cjenikom ustanovljena.
vecu dadu,
skupocjenoga sukna talijanskoga, Evo nekoliko ustanova toga cjenika. Od tkane svile od mirodjija, ulja, smokava juzno-talijanskih stvari plada se za svaku funtu 4 dinara. Od jednih kola kamene soli, bude li sto kamena vi§e, detiri dinara kamen soli; ne bude li sto kamena, onda samo 4 dinara. Od kola svjezih riba 4 dinara od kola vina i
i
i
i
;
malvazije 12 dinara. jaja
i
slidnih
Od
stvari, Sto
konja trhonoSe ih
£ene
i
obicavaju
Od
dvokolica (ma kakve robe) 2 dinara. nositi
na glavi, plada se pol dinara;
sira,
ako
je
manje od 10 siraca i 50 jaja, ne plada se niSta. Svatovi ne pladaju niSta, tako ni plemidi, kad voze svoje pokudstvo izjednoga mjesta na drugo. Dinari vrijede oni, kojih stotina dini jedan forint; ako se dada plati na glavnoj mitnici, ne smije se traziti u podruznicama.
U
srpnju 1481. sastao se
i
ugarski sabor u Budimu, kojemu je predsjedao
MatijaS. Sabrani prelati, baruni
i
poslanici plemstva razpravljali
desetini,
kojom
bi
prigodom odredjeno, da
su
uz ino
privrzenici iztodne crkve
schismatici) ne pladaju redene desetine. JoS je kralj MatijaS
morao
i
sam
kralj
o crkvenoj
(Rasciani et caeteri obedati, da
do Mar-
godine 1482. ne de ni u jednome kraju svoje drzave driati obdega, kraIjevskoga suda. Clanke sabora, njih sedamnaest, potvrdio je kralj 15. srpnja 1481. tinja slijedede
U
drugoj polovici te
Magjar slavodobitno
iz
godine
juzne
ili
Italije.
U
na isto
podetku vrijeme
kao bana hrvatskoga, a na njegovo mjesto uzdignut
slijedede
nema bi
vratio se je kapetan viSe
Blaz
Ladislava od Egervara
po drugi put
hrabri Blaz Magjar,
)
ODNOSI PRKMA~SULTANU BAJAZITU
PAD HERGEGOVINB
11.;
koji se rove sad >kraljevina Dalmacije, Hrvatske
i
(1482.).
Ijt
ban«, sad opet >kraljevine
Slavoaije
deta< (gentiumque regalium capitaneus). Doe pismo novomu banu, u kojemu izlaze pravo gradjana na brdu Gradcu kod 2^greba, da ne placaiu nikakvih da<5a za svoju robu trg, pak poziva bana, da ih ne smeta na svojoj mitnici u Krizevcima, a jedoako da ne dopuMa gradjane globiti Bahazaru Badanu, kastelanu kraljevskoga grada Medvedgrada, kao ni ra-
ban
Slavonije
kapetan
i
kraljevskih
11. srpnja 1482. piae kralj MatijaS
i
Dne
sinjskomu vlasteliim Petru Bo^kaju.
3.
kolovoza
te nalaze
£elica, sluzbenike
knezova Blagaja, u ba^tinjeni posjed
Vec
paniji.
mica
26. kolovoza javlja kaptol
ban
boravi
1482.
odanle dazmanskomu kaptolu, da
Cesmi (Chasme),
Magjar u
Blai^
uvede Ivana
Mrko-
Iliju
i
njihov DoSnju u zagrebadkoj zu-
banu, da je nalog izvrdio u
nazodnosti brojnih pie-
neplemica hrvatskih.
i
Jo§ nesto prije nagradio je vica za njegovu vjernu sluzbu
i
kralj
posljednjih
Zmaj
despota
srbskoga
Matija§
junadtvo za
borba
Vuka GrguroDespot Vuk
Turcima.
s
drzao je vec od vi§e godina ne samo grad Berkasovo u vukovskoj zupaniji
u srijemskoj, nego
i
grad Bijelu Stijenu
Save izmedju Siska
s obje strane
i
u krizevatkoj
i
i
neka mjesta
dtavu TotuSevinu (TituSevina
Dubice) u zagrebadkoj zupaniji. Braneci hrabro svoju
novu domovinu bratimio se je s hrvatskom gospodom knezovima, pak tako se je zgoda se je i ozenio hrvatskom kneginjom Barbarom, kcerju kneza SigismuDda Frankapana supruge mu Jelene. Dne 4. travnja 1482. kralj je .Vlatijas, boraveci u Stolnom Biogradu, izdao despotu Vuku povelju, kojom mu je darovao kaStele Komoi
dilo,
i
govinu isto
su dosad pripadali
Gradusu, koji
i
vrijeme
ve6 prije poklonio je
ili
kralj
hrvatskomu plemicu Ivanu despotu
grad Kostajnicu,
i
Frajlihovidu; u
koja
dosad
je
krupskomu vojvodi Ivanu Bevenjudu. Tek §to je despot ta mjesta od kralja primio, zapisao je on 3. svibnja 1482. Bijelu Stijenu i TotuSevinu svojoj vjernoj druzi Barbari, da ih drii uiiva do smrti svoje, ako bi se zgodilo, te bi ga ona preiivljeia. (Odnosi prema sultanu Bajazitu II.; pad Hercegovine, 1482.; pos t o30. bjeda Hrvata nad Turcima na brodu Zrinskoga na Uni, 29.
bila
zalozena
i
1
i
pada
1483.;
god. 1481.
petgodiSnj
umro
e
je silni car
primirje sTurclma^ 1483.). koji je za turski Muhamed II .
i
Prvih dana svibnja (valjda 3 trideset
svoga
godina
vla-
krScanskomu svijetu. Hrvatski Ijetopisac §imun Klimentovid zabiljeiio je o njemu ovako: >Tada (1481.) umri Mahomet car turski, ki udini vele zla vsu Rabaniju (Arbaniju), i despotiju, i Negrona ovom svitu Vze Carigrad, i Bosnu, pont, Skadar. I Hrvate ras6ini. I vele zla ras'pa po mnogih provencijah. I prodajac. Smrdu sultana Muhameda II. planuSe smutnje u samoj turskoj carevini. Kako je u
danja golemih jada zadao
i
i
i
ias otceve smrti izbivao
Carigrada
iz
pobuniSe se u tom gradu
janjidari,
Bajazit
Da
pozvan
sin
njegov Bajazit
posjekoSe MahometpaSu
su vrijedili u pokojnoga sultana (njih Carigrada.
stariji
dvadeset
i
dva),
te
i
II, koji je
boravio u Aziji,
druge dostojanstvenike, koji
pohara§e
Galatu
i
jednu 6est
sam
se pobunjeni janjiiari primire, predano bi vladanje Bajazitovu sinu, a bi,
da se
§to prije
svrati
u svoju prijestolnicu.
Medjutim
se je pojavila
velika stranka, koja je htjela, da p>osadi na prijestolje mladjega brata Bajazitova,
po imenu
Diem imade prete Diema. Na 6elu toj stranci bio je sam pravo na vladanje, jer kad se je Bajazit rodio, nije mu otac Muhamed bio jo& sultanom. Tako planu razdor u samoj sultanovoj porodici, koji se prometnu u odit rat. AH u ratu bi Diem svladan, te prinudjen, da bjeii u Egipat. Odanle podje na otok Rod, gdje veliki vezir, koji je tvrdio,
ga primi
mo6u jaSa,
veliki
da
meStar reda Ivanovaca. Sad je kror vi§e godina snovao
krSdanskih
vlasti
kojega je smatrao
zbaci brata s prijestolja.
Osobito se jc
svojim rodjakom, bududi da je sestra
panula turskoga suianjstva,
te
onda postala ienom
Murata
II.
i
s
majkom Muhameda
Diem se je ved spremao, da podje u Ugarsku kralju MatijaSu, ali osujetiSe. Kako su bili skloniji Bajazitu, a uea to se lacali prcvclike i
Diem, da
po-
pouzdavao u kralja Matikraljeve bake nekad do-
mu
Mletci
IL
namjcru
site kralja MatijaSa,
matijaS korvin (1458.
,32
da je
izradiSe oni,
Dzema
meStar poslao
veliki
— 1490.).
u juznu Francuzku, gdje su ga zatvorili
budno na nj pazili. u ka§teo Smutnje u sultanskoj porodici ohrabrise sve krScanske susjede i
Vec
se podanici njihovi stado§e na sve strane buniti.
napuljskomu kralju Ferdinandu, da je herceg
Vlatko
Ako
kagin u Albaniju. >Na medjama obci je pokret. Turci a
iztjerati
Bosne
iz
k tomu su dugo
i
Nikole Dukagina
malo pomoci, mogli
bi se
po naravi svojoj rado se bune,
pokojnoga
nemilu tiranidu
Du-
provalio u Bosnu, a Nikola bi bilo
Albanije, jer ondjeSnji narodi
podnosili
turske, a kr§6anski
1481. javljaju Dubrovdani
lipnja
2.
Bude
(sultana).
li
se krzmalo,
Malo dana zatim, 14. lipnja, javljaju DubrovCani, da je kralj MatijaS utanadio mir s carem Fridrikom, pak da se sam sprema na Smederevo, a u Bosnu Salje 6ete svoje. Namah sutradan, 15. lipnja, pi§u opet Duizbrovdani napuljskomu kralju: »Premda su po smrti sultanovoj svi putovi nesigurni mi nista ne propuStamo, da ipak uzmognemo razbojstvima, neSto doznati stvalozeni o rima stanju na iztoku. Danas se je vratio na§ uhoda iz Skoplja, pak iz njegova izvjeda je unuk pokojnoga (sultana), naime sin starijega Staja vadimo jedino jezgru
podhvati Vlatka
i
ce uzaludni*.
bit
i
i
:
(sina) jos s
i
sada na prijestolju, a otac
mladjim bratom (Dzemom),
rijega brata, a neki uz mladjega;
PaSa Romanije sabire u
Sofiji
deta,
da se to pismom ne moze
koga pomoci
u
boravi
kako ce se vise
§to
stoga razloga, sto njegovo velic^anstvo peta,
mu
kralj
Aziji,
Od
kojim nije slozan.
s
nastoji,
te
da bi se pogodio
velikaSa turskih neki stoje uz sta-
medju njima, nije nam izvjestno. moze, to, kako nas uhoda kaze, jedino ugarski zadaje Turcima toliko straha trestvar svr§iti i
i
Herceg Vlatko usaojeu Bosnu,
objasniti.
ne
nego jedino od Vlaha, koji su ga zvali pak kako je nerazborito (inconsultius) radio, bude od Daut-pase, koji stoluje u Vrhbosni, razbit (in loco, qui Menesagite dicitur), tako da je jedva sam, izgubivSi sve, §to je uza se imao, turskim rukama umakao, te se u Novi (Hercegnovi, Castrum novum) sklonio. U Bosni sve kipi bunom (omnia in Bosina novitatibus fervent), te ce je ono malo Turaka, sto je u njoj, ostaviti stoga BoSnjaci jedan drugoga robe, mrcvare ubijaju. Ali svima je u imajuci ni od
ni savjeta,
;
i
;
ustima Matija§
Leka Dukagin
MatijaSa dozivlju, MatiJQ§a zele, na MatijaSa svi svracaju
;
i
Ivan Crnojevic pohitali su
oci
svoje
.
.
.
Dubrovnika u Albaniju «. pokus hercega Vlatka, kako
iz
Iz ovih izvjestaja doznajemo, da se je bi obladao svojom djedovinom, tuzno svrSio. Suzbijen od bosanskoga paSe Dauta morao se je vratiti u Hercegnovi, gotovo jedino zakloniSte svoje. Medjutim ni tu ne dadose mu ostati slavodobitni turski vojvode. Bit ce, da je ili Daut-paSa sam ili koji vojvoda njegov stao udarati na re^eni grad. Herceg Vlatko nasao se je u tolikoj nevolji, da je stao
s
kraljem Matija§em ugovarati, kako ce kralju predati
a kralj
<5e
mu
Hercegnovi ostalo, §to jo§ drzi, zamjenu druga mjesta u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to Vladislavu. Vec u srpnju 1481. pi§e MatijaS mletaCkomu duzdu i
za to dati u
nedavno udnio bratu mu Ivanu Mocenigu, neka za volju krScanstva i on mletaSki gradovi Dalmacije pomazu brodovljem i drugim stvarima kraljeve Cete, koje de poslati u one gradove, koje mu je netom herceg sv. Save u zamjenu ustupio (ad castra ilia, que illustrissimus princeps Sabe novissime pro contracambio nobis assignavitj. i
Kralj MatijaS bijaSe dakle odlu6io obraniti posljednje ostatke
pripravljao se je
i
Hercegovine. Uza to
za veliki navalni rat na Turke, na koji ga je neprestano bodrio papa
Siksto IV. Obedavao
mu
je paCe
i
veUku pomoc
iz Italije
i
Njemacke; talijanska mornarica
zadavat ce Turcima jada na moru, a njemaCka ce drzava poslati kralju 10 000 konjanika
u pomoc.
No
kletvenicima
i
od svega toga ne bi opet vojvodama morao voditi
niSta,
rat
s
sam sa svojim jednome pismu od 7. koloU netom odrzao njegov kletvenik,
pak tako
je kralj MatijaS
Turcima.
voza 1481. javlja
kralj papi o sjajnoj pobjedi, koju je moldavski vojvoda Stjepan, provalivSi u VlaSku i svladavSi ondje turskoga Sticenika Be-
zaraba. MatijaS piSe jos,
kako
je svoje
najodlidnije
kapetane,
erdeljskoga vojvodu Stje-
ODNOSI PREMA SULTANU BAJAZITU
krajeva)
—
vojvodama
PAD HERCEGOViNE
(1482.).
I33
kapetanom Pavlom Kiniiijem (upraviteljem TemiSvara doljnodespotom Zmaj Vukom, kao i s mnogim drugim kapetanima svega 28.000 Ijudi poslao kroz Srbiju sve do prave Turske, te im ra-
pana Batora zajedno ugarskih
II.;
s
i
s
i
i
—
povjedio, da §to vi§e skode nanose oeprijateljima kr§6anskoga imena.
Njemaike obecanih mu 10.000 konjanika, pridruiio bi samo branio krScane od provala turskih, nego bi prodro iz
Carigrada (etiam
viscera Turciae Constantinopolim
in
drugome pismu od
5.
studenoga
ih i
Da
ne bi do samoga
u srce Turske
te
usque potuissemus peuetrare).
u Srbiju, te se nada, da ce moci naskoro pisati o srecnim pobjedama svojih 10. prosinca
krcat
plijena
mnogo
s
tamoSnjih
urodjenika
i
ognjem
Dne
ieta.
1481. pi§e kralj napokon, kako je Pavao Kinizi proSao Srbijom sve
maCem
U
o provali kapetana Pavla Kinizija
javlja kralj opet papi
Kru§evca, kako je bez ikakve zapreke zemlju
primio
je kralj
svojim detama,
pustoSio, te se
do grada napokon
(cum maximo indigenarum comitatu et premda je zima navalila i neprestana
multis barbarorum spoliis onustus) sredno povratio,
ga ki§a i
pratila.
U drugome
pismu od istoga dana, svoga poslanika
kardinala Gabrijela od Verone,
opisuje junakovanje
kole
i
i
upravljenom na jegarskoga biskupa na
papinskom dvoru,
ratovanje svojega kapetana Pavla Kinizija
Andrije Sokola, beogradskoga kapetana Ladislava
junaka Ivana JakSica Borilo se
i
i
kralj
:
Ni-
despota Zmaj-Vuka, napokon
mjeseca studenoga oko Smedereva
je poglavito
potanko
njegovih drugova
i
Golubca,
dana. U jednome od rana umro); no zato despot Vuk pobijedili smederevskoga vojvodu Skenderpa§u na su beogradski kapetan Dunavu, a Ivan je JakSic suzbio vojvodu golubadkoga te ga pred samim vratima grada Golubca sasjekao. Na povratku iz Krusevca prema Dunavu poveo je Pavao Kinizi sa sobom vi§e od 50.000 urodjenika do 1000 pravih Turaka, koji su zajedno sa zenama svojima djecom preSli u sluzbu kraljevu. Na brodu dunavskom podigao je Kiniii dvije
a onda se prodrlo do KruSevca, gdje je Pavao Kinizi ostao dvanaest
kre§evu bi§e tezko
Nikola
ranjeni
i
Andrija Sokol
(Nikola
je
i
i
i
utvrde u
Hramu
i
Kubinu (Haram, Kewy),
a treca ce se sagraditi u Pozezeni. Poslije od-
vojvoda SkenderpaSa zajedno s AHostrovu u Dunavu sagradio utvrdu, da prijedi jednom begom Malkodevicem, pak je na kraljevskomu brodovlju plovitbu po rijeci. No Pavao Kinizi pohitao je ponovo onamo, lazka kraljevih
5eta podigao
se je
smederevski
i
da
km
ih
odanle protjera.
Dok
je
temeSki iupan
i
kapetan doljnih strana sa svojim drugovima udarao na i za to, da se spase Hercegnovi drugi gradovi
tursku Srbiju, brinuo se je kralj Matija§
hercega Vlatka. Kralju
je
i
bilo poglavito do toga, da dobije u svoje
ruke redeni
grad
znameniti kaSteo Kos (castellum (Novi, Castrum Novum) na ulazu u Boku, a uza nj de Chos) na u§(5u Neretve. Pri tome pomagali su ga ne samo herceg Vlatko, nego Neretvom, na Celu im Bartol Kadid sa svojim hrvatski plemici u Krajini medju Cetinom i
i
i
plemenom. Najvi§e medjutim
radili su
zabrinuti za buducnost svoje drzavine.
DubrovCani,
za obranu tih ostataka
Hercegovine
Na
boravi u Dubrovniku
poCetku studenoga
po-
slanik kralja MatijaSa. kninski biskup Nikola; a u isto vrijeme primakao se je Neretvi kaStelu Kosu hrvatski ban (ili banovac) Ladislav Markus (de Teryen) kao kapetan kradogovara se u DuIjevskih 6eta (capitaneus gencium regiarum). Kninski biskup radi odprave u Hercegnovi putem morskim obskrbe se brovniku na Lokrumu, kako da i
i
i
i
kraljevske cete na obranu hercega Vlatka, kojega je
opasao
s
vojskom turski vojvoda 1000 dukata na raeun
AjaspaSa (Aiasbasse). Dubrovnik daje kraljevskim ietama iita dohodka, §to ga pla<ia kralju; osim toga dariva kninskoga biskupa Nikolu i
petana Ladislava
Markusa dukatima. Jo§
2.
sijednja 1482. kraljeve su dcte
i
kraljeva ka-
u kotoru du-
brovaSkom, a zatim idu u pomod Novome. Ali Hercegnovi nije se mogao odriati Kraljeve su tete branile grad do dvadeset dana, a onda su ga predale Turcima uz uvjet slobodna povratka u domovinu. Ved 26. kosijednja boravi u Dubrovniku turski vojvoda Perhat, donesavSi pismo od Ajasbega, u
matijaS korvin (1458.— 1490.).
134
mu
pak moli DubrovCane, neka mu poSlju tri barke, na kojima de se vratiti kraljevske tete u Dubrovnik. Vlastela se bana Ladislava Markusa, kao i kradubrovaCka po2uri§e obavijestiti o tomu kapetana poslanicima Konavlima, da podju pod Novivoju svojim javiSe podjedno brodove; Ijeve
jemu
javlja,
da su
kraljevske
6ete predale grad Novi,
i
vodi Ajasbegu, jamadno da
mu
destitaju
na slavodobicu.
Hercegovina do kraja. Kraljeve cete vec su prvih dana veljaSe u Dubrovniku; vlastela ih hode prevesti u zavicaj, ali mnogi stupaju u dubrovadku sluzbu, Herceg Vlatko sa svojom porodicom le ostaju ondje i dalje. Neki se pade i pozenise.
Tako
je propala
ostavio svoju domovinU; te se preselio u mletadke
kralju Matijasu jedino kasteo
od
nili
njegov sin Ivan
oblasti;
Kosadic spominje se 1507, medju mletackim plemicima.
Od
Kos (Chos) na u§cu Neretve,
Kosaca
ill
citave Hercegovine ostao je koji su kroz vise godina bra-
turskih napadaja njegovi kapetani (1483. Chervat Janus, 1484.
Simon
capitaneus).
Jo§ 18. listopada 1488. pi§e kralj MatijaS iz Be6a mletackomu duzdu, neka izdade otvoreno pismo svojim slu2benicima i podanicima, i neka im zapovjedi, da dopuStaju kroz svoje oblasti dovazati lijesa kraljevim Ijudima, da se podigne novi kaSteo mjesto razvalje-
noga, §to ga kralj imade na uScu Neretve (castellum illud nostrum, quod in faucibus
da je kralju poSlo za rukom obnoviti kaSteo, smrti njegove spominje kao krscanska tvrdjica.
minis Narenti situm habemus). Cini se
Kos
i
poslije
mogao
se,
flu-
jer
udaljena od srecarem Fridrikom, kao i neprijateljsko ponasanje Mletaka, koji su objerudke pomagali cara Fridrika III. i pogodonjegovim privrzenicima. vali sultanu Bajazitu II. u borbi s bratom njegovim Dzemom Fate i sam papa Siksto IV. bijaSe ohladnjeo za sveti rat, odkad su turske date bile ostavile Otranto, te je svaka opasnost za Italiju minula. Papa je nasuprot naginjao Mletcima, knezova Frankapana, odkad bijahu gotovo prevarom koji su se ^acali kralj a Matijasa obladali otokom Krkom. Kraj takih prilika nije ni dudo, da je kralj stao napuStati misao o daljemu ratu sa sultanom Bajazitom, pak sam po^eo natucati, da bi se mogao s njime kardinalu Gabrijelu od izmiriti. U ozujku 1482. javlja MatijaS po biskupu jegarskomu Verone papi, *da bi se i on mogao s Turcima sloziti i takova §to u^initi, §to bi ne samo car i (njemadki) knezovi osjetili, nego i citavo kr§canstvo«. Medjutim kralj MatijaS nije taj put izpunio svoje prijetnje, nego se je naprosto za neko vrijeme okanio navalnoga rata na Turke, te svu paznju svratio na cara Fridrika III. Kralj Matija§ nije
diSta
njegove
vlasti.
obraniti Hercegovine, jer je bila suviie
Osim toga smetao mu
je takodjer rat s
i
i
i
i
Stoga su se turske vojvode na medjama opet ohrabrile. Kronidar Unrest javlja godine 1482. i
1483. o novim provalama bosanskih Turaka; za prve opustoSili su Kranjsku, a za druge
juznu Stajersku oko Optuja. deta u temeSku zupaniju, 6.
Dne
kojom
25. rujna 1482.
je upravljao kapetan
rujna pet susjednih vojvoda turskih sa 10.000
rilo
prema gradu Temesvaru. Pavao
mogao
s
mjesta na put
stati.
pi§e
Kinizi nije
kralj
Pavao
momaka imao
MatijaS Kinizi.
o provali turskih Kralj javlja, da je
preSlo preko Dunava, te uda-
svojih 6eta na okupu,
pak im
nije
Turci su stoga, proSavSi kraj Teme§vara, poharali osam do
deset sela, te su se natovareni plijenom
stall
vec vracati k Dunavu.
Medjutim
je
Pavao
dete, pak se je (zajedno s despotom Vukom i Petrom DojCinom) kod grada Bedeja oborio na Turke. U krvavom boju bi§e Turci ili poubijani ili zarobljeni; vojvoda iz Kru§evca (Boznamehmeth) dopanuo je robstva, drugi vojvoda poginuo je na bojnom polju. Slavodobitni kapetan Pavao Kiniii provalio je na to preko Dunava, da vrati Turcima nemilo za nedrago.
Kinizi skupio svoje 9.
rujna
Ba§ ta potonja provala kao da je kralja Matijasa potakla na odludnije ratovanje carem Bajazitom II. U travnju 1483 nalazimo ga u dopisivanju s, carevicem Dzemom (domino Zyzym), kojega zove >bratom rodjakom svojimc (fratri et consanguineo nostro). SuviSe radi oko toga, da francuzki kralj odpusti carevica Dzema, pak da onda Matija§ s
i
zajedno
s
Diemom
i
brojnim privrienicima njegovim u turskome carslvu zbaci sultana
ODNOSI PREMA SULTANU BAJAZITU
PAD HERGEGOVINE
II.;
Bajazita. Matija§ pripravljao se je u velike; javlja se,
70.000 momaka, da
D2em ne
Ali carevid
Dzema na
njima povede
s
dodje
MatijaS
kivao. Zaprijedili to protivnici kraljevi.
U
njega.
papu
na
kraljevu
Siksta
1483.,
vjestno
(certissimum),
da
kralj Matija§ ode-
paCe bio uvjeren, da su
je
protivnici
ti
jednome pismu pisanom u
IV.,
ditamo: >Ved je
travnju
njegova otca.
u Ugarsku, kako je
svom
njegovi Daputili sultana Bajazita, da se
snagom obori na
135
da je u to ime bio skupio vojsku od
prijestolje
Francuzke
iz
(1482.).
je
posve
sultan
iz-
turski
po naputku (impulsu) cara Fridrika i Mletaka sav teret rata (omnem belli molem) na nas
kaze
na§e kraljevstvo svalio;
i
da
se,
vec neke tete napred poslao, pak da 6e
je
sam glavom s Ci(in proximo) tavom silom (cum toto apparatu) na nas
naskoro
i
udaritic.
Ijeto
na podetku jeseni
ili
bosanski
U
MatijaS dobro je slutio.
Kralj
1483.
kasno su
zaista
jamadno po nalogu veliku vojsku, te su preko
srbski pa§a,
i
sultanovu, skupili
Une
provalili
jelili
u
u Hrvatsku, gdje su se razdifopora. Jedan Copor od 7000 ko-
tri
preko Kranjske u Ko-
njanika provalio je
ruSku, koju je nemilo oko 16. listopada oplijenio se
taj
S bogatim plijenom
poharao.
i
topoT u Hrvatsku, gdje se
lim Setama opet sjedinio, pak svi
Une
Zajedno preko
Medjutim
mirovao
nije
6e
se
ban hr-
tadanji
ni
opet
Bosnu.
u
povratiti
vratio s osta-
je
Ma-
vatski MatijaS Gereb, nasljednik Bla2a gjara.
On
knezove
bijaSe i
oko sebe skupio
hrvatske
njihove iete, te je 29. listopada
na rijeci Uni >kod broda Zrinskoga* doiekao Turke. U dvodnevnom boju (29.
i
Turci posve svladant
bi§e
30. listopada)
koje
krScansko,
razasuti, a silno roblje
i
bi-
jahu zasuinjili, oslobodjeno. KrSdanski svijet slavio je u velike
pobjedu hrvatsku; nepo-
znati hrvatski Ijetopisac
zabiljeiio
je
hrvatskoga oruzja ovim rijedima: spodnjih Matija§,
1483.
ban
tada
hrvatski,
tecaSe, i
Vuk
kada
despot
Nikola Ilo6ki
slavu
>Let go-
i
kral)
Gerebi
S nafrobnof; ipomenikk
gospoda
Iloko.
hrvatska Turke pobi^e na brodu Zrinskoga,
pobi§e je prez disla*.
Sam
Knei NikoU
da posebnim pismom pohvali hrvatske knezove. na^koga bana
2urio se je,
ju-
toji oa lavu,
a
na jaatnk.
lika
tioieitena an
Kralj MatijaS pohitao je
6.
s
jakom silom
(medja
a
opr«mi
kUtb na
jabaka, •
S obje strane
po dra grba
crkvi
nief^oTa
njima
i
takodjer, da
navijesti papi Sikstu IV.
studenoga 1483
diii
ijeTtcl
viteikoj
grb kuesoTa od Iloka).
i
pobjedu Hrvata
franjcTaikoj
Iloeki n •jajnoj
je naalonjena
MatijaS po-
kralj
boMOtki
(1471.-1477.).
i
talijanskim knezovima.
opisuje on pobjedu ovako: >Bilo
(valida potentia),
skupljenom
iz
nam
Srbije
U
pismu na papu od da su"f Turci
je prije javljeno,
(Missia)
i
narodito
iz
Vrhbosne,
MATIJA§KORVIN (1458—1490.).
136
#
u Hrvatsku, a odanle sve u zemlje, podvrgnute vlasti prejasnoga rimskoga cara. i nijesam dvojio, da 6e se Turci tezko DoSuvSi za to sve sam potrebito udesio zdravi ku<5i povratiti, samo ako se (tako dugo) robeci zaustave.dok se oni, kojim bi zapovijepoSli
.
.
.
oko hrvatskoga bana A to se je i dogodilo, jer je Bog bio u prilog kr§Kad su naime neprijatelji, presavSi Unu i zatim Savu, udarili na Karniokao i druga susjedna mjesta carskoga veli6anstva, ban je na§ hrvatski, §tajersku, liju i Mafija§ Gereb, skupiv^i vojsku, namah posao na mjesto, kojim su Turci bili proSli, pak razdjelivSi svoju vojsku na troje zapovjedio je nekim Cetama, da idu za stopama neprijatelja, da blizu njih jasu, te neka ne samo paze, kamo idu, nego neka takodjer gledaju, da bi neke od njih mogli budi uhvatiti budi poubijati. Turci su pako, polto su djeno, skupe
canskoj stvari.
i
divljim
barbarskim bijesom brojna mjesta carskoga velidanstva razasuli
i
nego vodeci
se vracati, vukuci viSe
sobom
sa
kako
bez traga mogli pobjeci,
bi Hi
ili
poharali, stali
i
mnoztvo suznjeva. DoCuvSi medjutim
dana obilazeci amo tamo,
za velike priprave banove, zadrzaSe se viSe
svaki naSin,
veliko
kako
bi
potrazujuci na
i
naSega bana od broda (pre-
preko rijeke (Une), na kojem su prije pre§li, odmamili, pak ga sami zauzeli. PopoSlo zu rukom. Jer kako je banu dodijalo dugodnevno izdekivanje kod broda, ostavio je brod i podigao vojsku, da se s njima ogleda, gdje god ih zalaza)
tonje je njima
i
banov odlazak od rijeke, pohitase §to brze k brodu, pak 50 konjanika prevezli, kad je na§ ban s vojskom
tekao. Turci medjutim, 6uvsi za
zauzevSi ga, ve<5 su jednoga vojvodu sa
onamo
dotrCao, te ih od broda otjerao. Zapodeti boj prekide noc, jer se je poCelo
bo-
devetoga listopada. Neprijatelji su nedaleko smje5tiv§i na vrhuncu njegovu suznjeve, na konjima noc spropodnozja nekoga brda, od na izmaku dana, a bilo je to dvadeset
riti
veli.
Sjutradan
boj, u
kojemu
zoru svom
u
je milosrdni
udijelio
stalo
a koje se potopiSe, kad su
su na§i u potjeru.
I
htjeli rijeku
premda po pravu
oruzja oteli pobjedjenima
.
.
i
boriti,
pobjedu nama
turska bi razbita; zarobljene bi§e dvije vojvode
sila
jeni,
—
snagom
se je
Bog
i
i
pripada
planuo krvav
zestok
i
su
koji
utekli, posli
pobjednicima sve, §to su silom
ipak srro zapovjedili, da se svi
.
je
Za onima,
preplivati.
pravici
te
krScanskomu puku. Citava naime 2000 Turaka; ostali bi§e koje ubii
— paste,
oni
(krscanski)
suznjevi,
da se zdravi i ditavi povrate u .« svoj zaviiaj. Bilo je medju njima vise zena djece, nego muzkih glava Podatke kralja MalijaSa dopunjuje suvremeni kroni^ar Jakov Unrest, koji kaze, da je Turaka bilo 5500, kad su htjeli, da prijedju rijeku Unu (Wan), U hrvatskoga bana a bilo
ih je
na broj preko deset tisuca du§a i
bio je despot Vuk, knez Bernardin PeruSic, kapetan Blaz
Magjar
cima (der Dispott was wann nant Graff Bernhart, der
ist
i
.
.
Frankapan, knez Zrinski, hrvatski banovac GaSpar
neki Hrvat Vuk, koji je dugo vremena zivio medju Tur-
in
Windischen Lannden, Graff Weredin, auff teutsch ge-
Graff Steffanns Sun von Krabatten, Graff Rintschitz inn auch
Hawbtman
Graff zu Krabraten, und des kunigs
ainer genannt
Marmolasch,
ain
Krabat
genannt Parusitz, aber eyn Herr von Krabaten genannt Waldeckh, und eyn Krabat genannt Wolff, der was lanng under den Turckhen gewesen). Ba§ tomu
Vuku
bilo je po-
da Suva obalu rijeke Une i brod; Turci poku§ali su ga podmititi, da ih pusti prijedi, ali on nije htio o tom ni da 6uje, ve6 je tri put Turke suzbio, kad su se rijeci priku5ili. Na to su Turci stali ugovarati s banom i hrvatskom gospodom, da im dozvole preci pod pogodbu, da ce pustiti sve zarobljene suzoje na slobodu, a suvi§e ce za svaku vjereno,
tursku sablju (glavu)
platiti
forintu.
Ban
i
knezovi
stali
su se u prvi
mah
pogadjati,
samo
da oslobode nesredne suznje; ali kad su zamijetili, da Turci u to potajno ubijaju krsdansko roblje, prekinuse dogovore, te se oborige na Turke. Sve ih poubiSe, jedino jednoga vojvodu zarobiSe s malo Ijudi. KrSdanski suznjevi, sapeti u teike okove, bi§e oslobodjeni
i
kudi poslani.
svoju milost >Potecite
i
>Molimo
jo§ vi§e pobjeda
ovamo
svi vuci
se Bogu«, zavrSuje
(des
toga svijeta
destiti
Unrest, »da
nam Bog
Syges mer), da se ne izpuni ono, i
udijeli
§to je pisano:
razdirajte krSdane, jer svi pastiri njihovi spavaju*.
OSUDNA BORBA
CAREM FRIDRIKOM
S
(1484 -1490.).
III.
137
dvorski povjestni6ar kralja Matija§a, viSe puta
ve<5 spomenuti Antooije Bonfinije znade po njemu bilo 7000, a suznjeva 10.000 duSa; uz bana MatijaSa Gereba despota Vuka slavi on osobito Bernardina Frankapana, koji se je u torn boju prvi put svojom hrabroScu iztaknuo (ubi Berardini Frangipanis virtus nimium I
za pobjedu Hrvata.
Turaka
je
i
enituisse perhibetur). Jo§ u 16. stoljedu spominjali su Hrvati tu pobjedu svojih predaka. Ljetopisac Ivan TomaSic znade, da je >brod Zrinskoga* na Uni bio ondje, gdje je postajao Novigrad; u boju su sudjelovali
slije
govi Ivan
IX.
Cetinski
osim Bernardina Frankapana joS rodjaci
Mihajlo Slunjski; tursku je
i
vojvoda, koji se je sredno preko rijeke prevezao, boj trajao dva dana;
bodjeno
dvadeset
bi
aanje. Tradicija
je
Turaka
si
dlake
iz
glave
visi, tri
pak su
mogao
u borbi
gotovo
da
s
onda
ili
povoljni.
utanafiili
Na
to se je kraljev
rimat. telju
svoju
vlast;
i
u drugu, §to
a
na§
ponudu
za
u jednu
ruku,
§to
ostao osamljen
je
Ijubljeni.
ali
nekih
da ga
O
tom
koji
je
izjavio,
ne odbija, ako su
turskim
poslanicima,
uvjeti
koji su
njemadke >Mi se moramo bar sebi smilo-
MatijaS s mjesta obavijestio
je
Mletke, da su oni tome
dok bozja
s
ni
krivi.
milost ne otvori
drugim
srca
oti
vlada-
pisao je kralj ovo pismo: >Premoini vladaru, gospodine
sultanu Bajazitu
I
querere),
§to je premozno va§e velicanstvo na§oj
nam
(pro parte induciarum) saobcilo, razumjeli smo, te biti
kralju primirje za pet
Sklonilo ga na to
povjerenik vratio
primirje na pet godina.
za svoje se stvari pobrinuti,
i
u
primirja ne trazi (non
knezove, obijedivSi cara vati
Dzenia
sipale, a oni
htjeli duti
Bajazitom surovali. MatijaS poslao Bajazitu svoga pouzdanika,
mira
i
carevica
kako
mjesec
je
drug druga obimali na dvoru kralja MatijaSa
i
dobiti
je
Turcima, jer je car Fridrik neprestano moljakao Turke za mir, dok su Mletci
s
s
kralj
dastni
i
na Uni osvanuo je pismom, u kojemu je sultan ponudio povoljne uvjete. Mnogi prelati velikaSi nijesu 11.
sultanovu, no uza sve to je kralj prevolio miru. nije
Turke vatru
zvijezde da su na
brade, na zemlju padali
i
Tada da
nje gatali.
iz
hrvatske pobjede
iza
poslanik sultana Bajazita i
po njemu
I
obojega roda oslo-
pet tisuca. >Slava budi Bogu«, kli^e TomaSic zavrlujuci svoje pri-
i
postao krvav, zatim crn, a onda taman,
godina uz iastne
zvao se je Serli-Hasan.
poslije boj jo§ vise okitila. Oslobodjeni krScani pripovijedali su,
su prestra§eni cupali
nje-
Harsi-paSa, a onaj
je poginulo petnaest iisu<5a, a suznjeva
su Turci u o6\ boja namjestili sablju, da
Neko vrijeme
vodio
vojsku
nepokornika, koji se krate
pokoravati
u pogledu
jasnosti
kao
se svidja
i
prija-
primirja
vama, premda ce
No
naSim zapovijedima.
te
silom prinudimo na pokornost. Mi dakle prihvacamo od va§ega premoinoga
treba da
velidanstva
obecajemo vam naSom vjerom krScanskom, ponudjeno primirje za ustanovljene godine, da cemo ga tvrdo driati; ali tako, da na nijednu zemlju, koja izpovijeda na§u vjeru, za redenoga primirja ne udarate, narodito pak da s ove strane mora nitko u ime vaSe s vojskom ne dolazi, izuzev jedino trgovce, koji se sa svojim trgom mogu u naSe zemlje i
svradati
iz
i
njih odilaziti.
Napokon ako
se svidi
Bogu
i
na^oj
zajednidkoj
mir medju nama za sve vijeke*. Primirjem od god 1483. prestao je rat izmedju kralja MatijaSa
volji,
mogao
bi se utvrditi
premda
i
poslije
bilo
koji
put
okrSaja
na granicama.
snagu svoju skupiti u jedno, da konadno obraduna i
s
i
turskoga sultana,
mogao
MatiJaS
carem Fridrikom
i
s
sada
je
svu
njegovim javnim
tajnim saveznicima.
(Osudna borba s carem Fridrikom III, 1484—1490.; MatijaS prema Mletcima ostalim taiijanskim driavama). Mir, utanaden 1477. izmedju kralja i
MatijaSa i
i
borbama
cara Fridrika bila je u
ziva zelja Matija§eva, £asti
i
vlasti
III, nije
prvom redu
mogao dugo lidna
trajati.
mrinja,
Poglaviti uzrok je
da se kada tada uzpne na cara. Prema tim glavnim uzrocima
rimskoga
bilo
je
povod, da se netom utanadeni mir pogazi. Takav povod dadoSe sljednim zemljama cara kralja Fridrika Hi Od svth nadbiskupa i
daljim smutnjama
oba vladara zaokupila, a onda njemaCiko prijestolje, a po njemu do
koja
i
i
nuzgredni
ostalo
tek
prilike
crkvene u na-
biskupa
u njegovim
matijaS korvin (1458.
X38
—
1490.).
neposrednim oblastima jedini mu nije bio pocudan nadbiskup u Salzburgu, po imenu Bernhard von Rohr. Car pozvao Bernharda u §tajerski Gradac, pak tu ga u studenom 1478. na polak prinudio, a na polak sklonio, da se odre6e svoje nadbiskupije. Fridrik III. namijenio izpraznjenu stolicu svome gostu Ivanu Beckenslaheru, nekadanjemu nadbiskupu ostrogonskomu, koji je cam dosad uzajmio sila novaca, te mu je za to car zalozio gradove Enns i Steier. Beckenslaher vratit ce caru redene gradove, a k tome ce bivSemu nadbiskupu Bernhardu davati godiSnju mirovinu. No s time nije bio sporazuman salzburzki kaptol, koji je Bernharda sklonio, da je svoju ostavku opozvao.
jega su dobro
da ga
znali,
MatijaS
ckenslahera.
nadbiskup
I
vrijedja,
i
kaptol zaiska§e
u kralja
rujna
za
Matija§a,
njegova odmetnika,
Sto car odlikuje
jedva do6eka, te se 20.
to
pomoc
ko-
bjegunca Be-
obveza, da ce salzburzku
1479.
od »drugih nepravednih napada6a«. nego druge prijekralju >s obzirom na Turke ce da Nasuprot obecase nadbiskup tece pogibli« otvoriti (ustupiti) sva svoja utvrdjena mjesta. Njima se pridruzi i sekavski taj \ite6e se MatijaSu biskup, kojemu je jednako car smjerao oduzeti njegova imanja; predade mu ^etiri svoja grada. Sada naval i kralj Matija§ na austrijske zemlje kao brai crkvu
Stititi
ne samo od Turaka,
braniti
i
i
kaptol,
i
i
i
progonjenih biskupa, te podvrgava§e redom njihove gradove
nitelj vlasti.
Na koncu 1479
zauze Qptuj, Lipnicu
Stajerskoj, a u veljadi 1480. pokori jo§
U
kranjska.
i
i
druge salzburzke
Radgonu,
Kostanjevicu
i
posjedovanja svojoj
i
sekavske
i
gradove u
druga mjesta stajerska
1480. provalio je njegov kapetan Zeleni u Austriju, a u jeseni drugi
Ijetu
njegov kapetan, Ceh Panisko, u KoruSku, radeci toboze sve u prilog progonjenim biskupima. Kralj nije sustao udarati na te zemlje ni onda, kad se je u studenom 1481. nad-
preuzeo njegovu
biskup Bernhard zaista konacno zahvalio, a Ivan Beckenslaher
u Salzburgu. Sad je Matijas po6eo papinski poslanici veliki
mira.
Sto
raditi
na svoju ruku,
dosad bilo pravoga rata medju
i
izmiriti,
izmedju cara
sav njihov trud bio je zaludo: nije
premda su samo da ne plane MatijaSa nije moglo
to jo§ odludnije,
i
njema6ki knezovi nastojali oba protivnika
o6iti rat. Ali
i
vi§e
biti
i
stolicu
njima,
i
doprinesli
su jedino
Turci svojim provalama. Zapolja
Pravi rat zapoCet bi god. 1482., kad je u svibnju kraljev vojvoda Stjepan
»klju5em Austrije«. Zapolja bi
stao podsjedati tvrdi grad Haimburg, koji se je smatrao
doduSe od carevaca izmedju Haimburga podsadu; no na to skupi odoljeti.
Dne
poslije
tvrdinja
li§na
i
mjesta
5.
MatijaS
kralj
Brucka
i
kud
i
razbijen
kamo
da
Ugri prinudjeni,
i
jacu vojsku, kojoj ne
mogoSe
dignu carevci
gladom izmoreni grad Haimburg, a malo dana gradska. Odatle udari MatijaS ravno prema Be(!;u, te zauze redom okoVeit, Baden i Enzersdorf, tako da je gradu otezfiao dovazanje hrane
listopada predade se kralju
St.
u Becu ne zatvore, ostavi car Fridrik na pocetku travnja 1483. grad, kojega nije nikad viSe vidio, pak se skloni u gtajerski Gradac. Medjutim minuSe taj put i Be6 ne-
Da ga
volje podsade, jer je kralj MatijaS jedan dio svoje vojske poslao u Stajersku, a s vratio se je
u Ugarsku, da osvoji
vlasti Fridrikovoj.
To mu
i
rat,
Kisek,
gotovo kroz pol stoljeda bio u
koji je
podje za rukom.
Tijekom godine 1483. za
grad
ostatkom
nije bilo daljih, zamaSnijih
a MatijaS svracao paznju na turske prilike.
poslao biskupa od Castella, da pokusa vladare
K
tomu
izmiriti.
U
bojeva. je
i
cara nije bilo
novaca
papa Siksto IV. u
Ijetu
potrazio je
naj-
Papinski legat
no taj nije htio duti za pogadjanje tvrdeci, da je njegov protivnik dugotrajnim ratovaojem posve iznemogao skroz nesposoban za dalji boj. Kad je Matija§ za to dofiuo, nastojao je legatu bjelodano pokazati, kako car njegovo stanje slabo poznaje. Jednom dao je pred legata dovuci 17 ogromnih topova, koje je u Austriju poslao. Zatim ga je odveo u svoju riznicu, te mu je pokazao zlatno srebreno posudje, biserjem prije cara;
i
i
i
draguljima ukraSene odore
dosta naduditi. Legat trsio se
i
sila je
drugih
dragocjenosti,
kojima
se
svom snagom, da ipak oba vladara
legat
nije
mogao
skloni na mir, pa6e
OSUDNA BORBA
S
GAREM FRIDRIKOM
III.
(1484. —1490.).
139
da se sastanu liCno na dogovore. Ali mu se Matija§ gotovo narugao: >Ako car zaieli, da me dodeka, ja du naskoro u njegovoj blizini osvanutit. Legat mu je na to odgovorio, da on ne 6e ni silom oruzja smekSati tvrdu glavu carevu. I zaista je Fridrik iitavo porodidno blago, u to dao iz Be6a preseliti u Tirol ne samo svoju kcer, nego
je predlagao,
i
pak
svome takmacu
pokoriti
niti
je
spreman
ali
da se ne 6e
se s njime pogadjati.
na pocetku 1484.
je
svoju prijestolnicu izgubiti,
i
— namah — planuo osudni boj izmedju njega Tako
cima
da
je tako jasno pokazao,
i
nakon
§to je MatijaS utanadio primirje s Tur-
cara. Kraljeve
vojvode provaliSe
s
jakom vojskom
u Austriju, da osvoje Bed. Njima su se slabo opirale malobrojne careve dete,
gradovi
pojedini
doljne
Uza sve
Austrije.
nakon dulje podsade juriSem osvojen, deta za krvava pokoJja poubijano. Malo koji sati,
gospoduje gradu Bedu. hrabroga
posla
te
podsjednutomu gradu,
Bed
kralj
Davidhazija na
posada hrabro branila.
K'>n "uburg, kojega se je pon.ov
zatim, 15. travnja, uzese Ugri
dade
to vi§e
desne
s
lijevu
Carske
i
brijeg Kahlenberg,
strane
Dunava opa-
obalu rijeke, da
podsjedne
dete, koje
poslane u
bijahu
krvavom boju suzbijene; no malo zatim pade
u
bise
ali
Bruck na Litavi
toga grada od ogordenih ugarskih
gradjanstvo
i
Poslije toga
kapetana
to bi ve<5 25. veljade 1484.
Sada preuze u dnigoj polovici studenoga sam kralj vrhovno zapovjednidtvo nad detama, koje u gradu za su udarale na Korneuburg. Medjutim bija§e podsjedanja nestalo ziveia, soli drva, pak sedammjesednog i tako bi napokon posada prinudjena, da se 1. prosinca 1484. predade. Sada zaprijeti Bedu najveca pogibao, to vi§e, §to se Dunav smrznuo, te je kraljevim detama je za zestoke zime utvrde bilo lake prelaziti preko rijeke, pak zauzeti Prater i
ugarsici
vojvoda Davidhazi.
i
i
i
Prvih dana 1485. spremao se je kralj MatijaS,
kod mostova.
da opaSe Bed sa sviju strana. Dunav bi zatvoren trojakim lancem i badvama. Kralj se je utaborio u Wahringu, te je 29. sijednja 1485. u 12 sati o podne podeo pucati na grad.
Car Fridrik dine
iz
III.,
koji bijaSe
profile
go-
fitajerskoga Gradca posao u Linac, dinio je sve prema
pomogne
svojim slabim silama, da nije
jo§ u listopadu
mogao
liko mjeseci,
spasti.
Uza sve
svojoj prijestolnici. Ali je
to otimao se je
pade je posada njegova
koji
Bed kroz neko-
put provaljivala
kraljevim detama jada zadavala. Kaie se, da se je kralj Matija§
u dva maha uvukao u grad,
te
razgledao stanje posade
da se grad poradi nesta§ice hrane i velike skupode ne ce modi dugo odriati. Gradjanstvo, zeljno mira, zahtijevalo je, da se ugovara o prei
razpolozenje
daji;
gradjanstva.
no carski
su
Uvjerio
zapovjednici
se,
odvracali
od toga,
Kraucga Beatrica.
i
Po
itTornika
AtUvaute-a
litnoilikkra
a moIitTcnikn
kraija Matijaia.
KnUavaka
knjilnioa a
Bruaa\)a.
tjeSeci
nadvojvoda Maksimilijan, naskoro dodi gradu u pomod s burgundijskom vojskom. Ali Maksimilijana ne bi, a na to, narodito niie gradjanstvo, prinudi gradsko vijede, da ugovara s kraljem MatijaSem. Dne 14. svibnja osvanuJe u njegovu taboru odaslanici bedkoga sveudiliSta, te izmoliSe najprije primirje od Sest dana. Zatim gradjane, da de carev
bi ustanovljeno,
sin,
da se grad mora
Posada gradska smije tada
mocna vojska ne dodje, Na odredjeni dan
i
—
1.
mu
u to ne stigne kakva pomod. prtljagom svojom slobodno otidi. Po-
lipnja predati,
ako
s oruijem, konjima i tako se napokon Bed morade predati kralju MatijaSu. udje kralj MatijaS sa 8000 vojske u sto1. lipnja 1485.
—
sveudiliitc pozdravilo ga svedano. JoS Gradsko vijede, svedenstvo Beatrica. Oboje se na to nastanilo u kraljica poslije svedanije dodekana bi pet dana vise6m starim dvorima nadvojvodskim, koje su poslije ukrasili razkoSnim namjeStajem
licu
Habsburga.
i
i
matijaS korvin (1458.
I40
— 1490.).
vrtovima. Kralj se je MatijaS smatrao sada zakonitim te se je
belli),
prozvao vojvodom austrijskim.
i
zemaljske
zakletvu vjernosti, zatim je sazvao pokloniti
i
dace
Napokon
dozvoliti.
gospodarom osvojene zemlje
staleze, koji su
(iure
prvo prisedi
takodjer morali njemu
se
kao gospodar Austrije
je kralj
mu
Vijece gradsko moralo
svojim ugarskim
dijelio
toj zemlji (kao Stjepanu Zapolji); paCe je ugarskoga Urbana Docija (Dojcina) poslije namjestio za blskupa u Bedu. Nakon pada Be^a nastojao je kralj predobiti i ostale gradove u doljnoj Austriji. Dne 27. srpnja 1485 predao mu se je grad Tulln, a jo§ prije Pechlarn. U isto vrijeme udarao je Stjepan Zapolja na Novo mjesto, dok su druge vojvode kapetani harali po
velikaSima razlidita posjedovanja u
i
prelata
i
Kranjskoj. Od tih se vojvoda osobito iztiCu dva hrvatski ban MatijaS Gereb. Jakob po imenu Jakov Sekelj Vilimom, sinovima Jana Vitovca, haSekelj Zajedno sa zagorskim grofovima Jurjem rafJio je po Stajerskoj i KoruSkoj, dok je ban MatijaS Gereb provaljivao u Kranjsku austrijsku Istru. Matijaseve su vojvode pa6e radile, da predobe za svoga kralja znameRijeku, gto im medjutim nije poSlo za rukom. Provale kralja nita primorska mjesta Trst Matija§a i njegovih kapetana usjekle se zivo u pamet slovenskoga puka u oaim zemljama; gornjoj Austriji, Stajerskoj, KoruSkoj
rodjaka
kralja
i
Matijasa,
i
i
i
i
i
jo§
i
danas
spominje
ruSkoj pjesmi pjeva:
Car Fridrik
III.
pjesmi priti kralja Matijasa. taj puk u svojoj U jednoj se ko>Kak Matijas je korenjak, med vami ni nobeden tak<. bijase namah nakon pada Be6a ostavio svoje nasljedne zemlje, te i
posao u njema6ku drzavu, gdje su ga uzdrzavali gradovi
knezova izbornika,
mu
sina,
i
da izmoli
pomoc
u njih
protiv
samostani. Obijao
i
kralja Matijasa,
nadvojvodu Maksimilijana, izaberu za njemafikoga
kralja.
drzavni stalezi, sabrani na pocetku 1486. u Frankfurtu, dozvolili caru
a
male zatim,
njemaCkoga
kralja.
nade, da bi se
su
16. veljafie, izabrali
To
mogao sam
stojao je stvoriti veliku
U
udarao
bio velik
je
popeti
koaliciju
knezovi za
na carsko
izbornici,
mah pregnuo
zaista su
I
pragove
je
ih skloni,
pomoc od 34.000
nadvojvodu
da
njemaSki Ijudi,
Maksimilijana
za
kojemu je time nestalo Da se Nijemcima osveti, na-
MatijaSa,
kralja
prijestolje.
protiv njih, u koju
da
i
bi
pristupio kralj francuzki
i
neki
da §to odlucnije nastavi rat u habsburzkim nasljednim zemljama. Na po6etku srpnja 1486. predao mu se Stein, u kolovozu Zistersdorf Feldsberg, dne 30. rujna iza duze podsade Laa, 12. listopada Retz, a 22. studenoga Eggenburg, i poslije Zwettl. No najviSe mu je bilo do toga, da predobije znamenito Novo mjesto kod Beta, koje je Stjepan Zapolja vec dvije godine podsjedao, a
talijanski knezovi.
isti
je,
i
Hans von Wulfersdorf s vjernim gradjanima hrabro branio. Doe 13. sijeCnja 1487. osvanuo je sam kralj pred gradom; podsadna vojska njegova brojila je sada 8000 pjeSaka 20.000 konjanika. Uza sve to branilo se je Novo mjesto jo§ pol godine; tek onda, kad je braniteljima svega ponestalo, a pomoci ni od kuda nije bilo, predali su oni grad i
i
tvrdinju 17. kolovoza 1487. Jo§ prije toga bijahu kraljeve 6ete zauzele velik dio sjeverne
naime dolinu Murice sve do Brucka. Gotovo ditava doljna Austrija (izuzev gradove Krems, Melk,
Stajerske,
kaStele), zatim veliki dio Stajerske, Austriji bila su
vojska od 5000
u
Kranjske
vlasti kralja MatijaSa.
Ijudi,
i
Koruske, paSe
Sada tek osvanu u
koju je vodio saski vojvoda Albrecht.
za ratovanje, stao se je
s
i
Waidhofen
Ips,
i
neke
neka mjesta u gornjoj
Austriji
njemacka drzavna
No kako
je taj
bio preslab
Matija§em pogadjati sve preko volje careve. Albrecht se sastao
kraljem u Markersdorfu (izmedju Melka i St. P5ltena) 16. prosinca 1487., pak utanadio s njim primirje do 2. lipnja dojduce godine. Ako bi car Fridrik privolio, da spor izmedju njega i kralja rijeSi rimska stolica, neka primirje vrijedi do 1. rujna iste godine.
s
Ali spora izmedju
jedan drugomu na zator
oba vladara radili.
Tako
nije
bilo
moguce
rije§iti,
jer
su
se je primirje svedjer produljivalo.
se liCno mrzili
Tek na
i
osvitku
godine 1489. stao je vitezki sin carev, tada vec njemacki kralj Maksimilijan o torn snokako da izmiri otca svoga s kraljem Matija§em. Maksimilijan bio je spreman mnogo
vati,
R
OSUDNA BORBA zrtvovati, jer je ozbiljno zelio
doljnu
ruSku
Austriju, i
ono sto
samo neka
CAREM FRIDRIKOM
S
mir
i
III.
drzi u gornjoj Austriji);
rujna 1489. sastati u Lincu,
sastanku nazoian
biti,
ondje
i
osim toga da
je
Oba
konadno ugovoriti je poslao
Ml
Matija§u, neka zadrzi
Koobecao svoju kder Margareta
zemlje
nasljedne
jer je u to obolio; ali
lara, Medjutim do sporazuma nije doSlo, svome branio svako popuStanje. Fridriku
kralj
— 1490).
sporazum. Kazu, da je nudio
povrati ostale
za zenu MatijaSevu nezakonitomu sinu Ivani§u Korvinu. 8.
(1484.
(Stajersku, Kranjsku,
su kralja odredila, da ce se mir.
ne mogaJe
Matija:^
pri
onamo svoga vrhovnoga kance-
jer je stari car Fridrik
stigao u Linac, te sinu
bijase njegov dvorski asirolog prorekao,
da ce
MatijaS naskoro umrijeti, pak ga je to odvradalo od svakoga pogadjanja. Jedino bi
primirje produljeno
U
isto
je takodjer
napuljskom
do
8.
rujna dojduce godine 1490.
vrijeme, kad je kralj Matijas vodio
mnogo
u prilike talijanske.
kraljevnom Beatricom, kcerju
preko svoje volje
osudnu borbu
s
carem Fridrikom, utjecao
Osobito od onoga Casa, kad se kralja
Ferdinanda, morao
1476. ozenio
je
se
je vi§e
puta
i
poslovima talijanskih drzava. Po zeni svojoj postao je svojakom ne samo aragonske porodice u Napulju, nego i drugih kneievskih porodica u Italiji, kao baviti
§to je bila porodica Este u Ferrari
i
Sad
porodica Sforza u Milanu.
mu
je bilo braniti
SpOMENICA NA POBJEDE KRALJA MaTIJASa. IzTornik n narodnom muzeja u Badimpeiti.
Na
prednjoj strani vidi se poprsje kraljevu, a naokolo njc(;a (itamo
nadpis: »M«thia» rex Hungariae Bohemiae Dalinat(iae}«,
na itupa,
tasta
i
oko Djega
£ete,
kako polaze
svoga Ferdinanda od navale
napuljskomu kraljevstvu
Na
a boj.
atralnjoj strani prikazan je
Upod
avega
£ita se
:
Man
(bog rata)
ttoj«ti
>Marti Fantori*.
Turaka, kad su udarili na grad Otranto
i
odanle ra-
rimskomu papi (1481.); sada je opet napuljski kralj od njega pomoci, kad se je s Firenzom Milanom zdruiio na zator MIetaka (1481. 1484.), a jo§ vise tada, kad se je zavadio s papom Inocentijem VIII., koji se je nakon smrti Siksta IV. (12. kolovoza 1484.) uzpeo na papinsku stolicu. Za borbe izmedju napuljskoga kralja Ferdinanda pape Inocentija VIII. izjavio je kralj Matijal u prosincu 1485., da on otca svoje iene ne moie napustiti, ve<5 da 6e, ako bude potrcbito, sam glavom povesti mu u pomoc vojsku u Napulj. Dne 29. sije^ja 1486. sazvao je pafe vije<5e prelata velika§a u kraljevski dvor u Budimu, pak je tu pred mlctadkim firentinskim poslanikom svedano oditovao, da de kralja napuljskoga svima silama poma* prijetili
i
trazio
i
—
i
i
i
gati.
Podjedno
da 6e papi odkazati posluh 6e s vojskom, ako se dignu na
je zaprijetio,
na Mletke pak udarat
MatijaS na koncu ozujka
poslao
i
svome
ta»tu
do
prizvati
kralja
na obci crkveni sabor; Ferdinanda.
800 konjanika,
I
saista je
kojinia je poslije pri-
matimS korvin (1458.-1490).
142
druHo jo§ 200 konjanika i 700 pje§aka. Timejse je gotovo posve Inocentijem VIIJ., kao i s njegovim saveznicima, s Mletcima.
papom
razkrstio s
u obce kralj mogao nikada prevoljeti, jer su ugrabili Dalmaciju, za koju je on driao, da pripada njegovoj kruni. K tomu ih je jo§ jace mrzio, odkad su privole utanaSili mir s Turcima, a osobito od onoga 6asa, kad su bez njegova znanja Mletcima
nije
i
prevarom ugrabili otok Krk njemu i knezovima Frankapanima (1480.). BaS poradi Krka mletaSke obcine. NajviSe je pako planuo je malo ne o5iti rat izmedju kralja Matija§a njegove carem borbe s Mletci za Fridrikom vazda gorljivo stajali su peklo, §to kralja i
uz potonjega, pak tako izravno
primorskim gradovima Trstom
neizravno
i
i
prije6ili, te kralj
Rijekom. jo§
3.
nikako
nije
mogao
obladati
srpnja 1486. ponosi se mletadko vijece
pred poslanicima cara Fridrika time, da je ona careva mjesta, koja medja§e s mletadkom oslobodilo (hoc anno drzavom, za posljednje provale ugarske vojske obranilo ubi ea egimus, per vidimus hungaricas copias aggredi loca hec sua nobis convicina i
que dictorum locorum
Prema izlozenim prilikama posve naskoro
protiv vrhovne
i
naSla,
i
kad se
da je
je prirodno,
.
.
je
Matijas tezko izCekivao
kralj
i
papa Inocentije VIII. Takva se je siijedece godine obcina grada J a kin a podigla
mletadka obcina
vlasti papinske, te zatrazila okrilje
Na zapadnom,
.
liberatio secuta est).
prigodu, da osjete njegovu vlast
prigoda
.
.
.
i
u
kralja Matijasa.
mora bila je od stoljeca na glasu pod vrhovnom zaititom rimske
talijanskom primorju jadranskoga
obcina grada Jakina, koja je od davnih vremena stajala su Mletci zadobili premoc
jadranskom moru, stanje je Jakina postavrhovni gospodar mleta6kom, zatornicom njegove trgovine blagostanja. Toga Jakina, zdruzio s obciaom nijesu mogli Jakinjani da podnesu. Odlucili odmetnuti se od pape i zatraziti okrilje papinoga. Neki gradjanin jakinski, po imenu u kralja Matija§a, protivnika mletafikoga
Odkad
stolice.
jalo sve nepovoljnije.
U
na
potonje se je vrijeme rimski papa, zaStitnik
i
i
i
Franjo Cynthius de Dionysiis, koji je bio na glasu kao >ovjenCani pjesnik«, po§au
ime obcine, da ponudi kralju vrhovnu vlast u
svome
zavi^aju.
Franjo Cynthius
je
u
zatekao
u proljecu 1487. u austrijskom taboru. Matijas je radostno prihvatio ucinjenu mu ugarsku zastavu. Podjedno izdao je gradu privilegij, kojim mu plemicko dostojanstvo. I pjesnika posrednika je dozvolio podjeljivati grofovsko, vitezko nagradio je za njegove »vjerne i koristne sluzbe*; darovao mu je naime poveljom od je kralja
ponudu,
te poslao Jakinu
i
27. svibnja 1487. grad
Bakar u Vinodolu, kojim su od nekoliko
godina upravljali kra-
Ijevski kapetani.
U kuli
i
travnju 1488. razavio je grad Jakin javno
kralja MatijaSa
zastavu
na svojim brodovima. Vijest o torn dogadjaju presenetila je sav
uzrujala
papu Inocentija
VIII.
i
kralja upravio poslanicu,
Medjutim je to
u
kojoj
kralja Matija§a
izvinjavao se kicenim rijedima,
mu
kralja
U
pismu od
uza sve to pridrzao
J.
i
njihov grad Zadar u Dalmaciji kani odmetnuti
Zadrani da u to ime vec
i
ugovaraju sa dva plemica
iz
i
srpnja
Jakin
i
pridruziti
I
1488. opravdavao
dalje.
I
na
odmetnicima. i
Mletke je ne-
im malo poslije
milo dirnula vijest o dogadjajima u Jakinu, to ja6e, §to su
da se
a osobito
grdnom osvetom.
je zestoko spoticao, §to se je urotio s
malo smetalo. ali je
proglasio
Matija§a
svijet,
Papa okupio oko sebe po-
njegove savezaike MletCane.
slanike talijanskih vlasti, te postupak
na gradskoj
i
stigli
kralju MatijaSu;
glasi,
pa5e
Like. Zlovolju Mletaka kao da je
Ani Frankapan, kojega je kralj pred desetak godina bio liSio gotovo svih imanja njegovih. Knez je Anz (comitem Joannem de Francapanibus de Corbavia) tada javljao po svome sekretaru, kako sve u jedno smiSlja snuje, da ubije kralja Matijasa (quod ille convertit omnem suam cogitationem ad occidendum serenissimum). Mletci su mu na to porudili, neka nijedne rijeCi viSe o tom njima ne spominje (ut nullum amplius verbum super tali re facere nobis velit), ali zato su ga ipak uvjeravali, htio izrabiti knez
i
I
H
BANOVANJK MATIJA§A GBRBBA U HRVATSKOJ (1483. — 1489.). da
od srca
ga
Ijube,
da
i
im mila
<5e
svaka druga
biti
I43
njegova, koja bi bila
vijest
u prilog stanju njihovu.
Medjutim
U
je
papa Inocentije
sam poku§ao, da
VIII.
se
kraljem MatijaSem opet
s
Angela PecchinoUija kralju u tome poslu. Biskup bi na pofetku godine 1489. primljen od kralja u nadvojvodskim dvorima u Bedu. U prvo se je vrijeme Matija§ kratio, da ugodi papinskim ieljama, pa£e se je jednom prigodom nemilo izjadao; no poslije se je sve vi§e prilagodjivao, te se je legal mogao u jednome izvjeStaju od 1. lipnja 1489. pohvaliti, da je ugarskoga kralja »i« bijesnoga sprijatelji.
jeseni
glas svoga pastira<.
slu§a
spreman odim ne 6e niSta
Kralj je bio
saveza s Jakinjanima, ako se papa pismeno zavjeri, da
se svakoga
udiniti za to, §to se bijahu
na iao
ortenskoga biskupa
je
blago janje, koje
lava pretvorio u re<ii
1488, poslao
takodjer izprva tvrd, bijedeci
ih,
U
od njega odmetnuli.
§to su
pogledu Mletaka bio je
ugrabili E)almaciju,
kralj
Sto se svedjer zadijevaju o
i
Mletci na pobudu padubrovadku obdinu, koja mu je vjerna ostala. No kad su zatim pinu (pred sedam godina prekinutu) izravnu diplomatsku svezu s kraljevskim dvorom i
u Ugarsku u travnju
obnovili, te
1489. poslali
za
svoga poslanika Dominika BoUana,
primio je MatijaS potonjega vrlo prijazno, pate je po svome tajniku, tada
Tomi Baka^u od
biskupu
izjavio,
tada u obce bio vrlo sklon miru,
tija§ je
briga,
Erdeda,
kome da
da i
je
gotov
jer je
izmiriti se
sam poboljevao,
ostavi kraljevstva svoja, koja je s toliko krvi
(Banovanje MatijaSa Gereba u Hrvatskoj, suda
kraljevskoga
vsu hrvatsku
ja§nja
MatijaS
kralj
i
gospodu,
i
tada vladaSe
Senjem
burna vremena, bilo
kneza Anzu
van
zigna
i
Otoficem
z
1483.
je kralju namjestiti za
jer
ga je kidala tezka
— 1489.).
dosad odrzao.
i
Poslije
svradao u zemlje
viSe
je
No da
obcega
hrvatskoga
>podbil poda se
kralj
njegova gospodstva
inimi gradic
i
i
truda stekao
Suvremeni djakon Broz Kolunic kaie zgodno, da
kraljevstva
Krikoga;
god. 1481. nije se
i
ve<5 gjurskomu carem Fridrikom. Ma-
s
i
kneza
i
Ivana
se opet ne vrate pri-
bana hrvatskoga muia posve odana
i
pouzdana, koji ce drzati na okupu 6itavo kraljevstvo, te podici ugled kraljevski i banski. Tako se je zgodilo, da je kralj MatijaS na koncu godine 1482. ili na po^etku 1483 povjerio bansku tast u Hrvatskoj
svome rodjaku MatijaSu Gerebu,
izpravama zove »rusagov Dalmacije
i
Hrvat'
i
koji se u hrvatskim
slovinskoga ban* (u latinskim poveljama:
regnorum Dalmacie, Croacie ac Sclauonie banus). MatijaS Gereb (Mathias Gereb de Wyngarth) bio je sin nekadanjega erdeljskoga kapetana Ivana Gereba (1458—1459.) i supruge njegove Sofije Silagji, sestre kraljeve majke Elizabete. Po tom je ban MatijaS Gereb bio bratufied (consobrinus) kralja Matiimao je vi§e brace, od kojih su najznamenitiji Ladislav ja§a. Ban MatijaS Gereb 1502. biskup u erdeljskom Biogradu i napokon (1473. prepo§t budimski, poslije 1476. kapetan kra1504. koloCki nadbiskup), i onda Petar, koji se je proslavio kao vitez
—
i
teta
Ijevskih
— 1504.
na
bojnome
polju
(1498.
— 1501.
bio
je
sudac
kraljevskoga
dvora,
a
Gereb sudjelovao je u mnogim ratovima svoga rodjaka 1463. prigodom podsade Jajca. Neki turski vojvoda, po proslavio i kralja, te se je osobito kapetane, neka se koji od njih imenu Mustafa, bijase pozvao pismom kraljeve vojvode s njime na mejdanu ogleda. Kralj bio ved planuo, §to se nijedan od njih nije usudio na mejdan izadi, kad se javi mladi jo§ tada MatijaS Gereb. Oborio se hrabro na Tur6ina, 1502.
palatin).
I
Matijas
i
pak premda
je
sam dopanuo
rane, zbacio protivaika
s konja,
glavu
mu
odrubio, te ju
kralju pred noge bacio. Kralj nadario je mladoga junaka pred ditavom vojskom krasnim
zlainim ostrugama, te ga tako proglasio vitezom. Dvadeset godina poslije toga junadkoga £ina nalazimo MatijaSa Gereba kao bana hrvatskoga. Dne 14. svibnja 1483. pi§e mu kralj u poslovima kraljevine Slavonije, te mu
konjem
nalaie,
i
neka ne
krati
titeljima
porabu
strane,
morske
soli.
Nekoliko
mjeseci poslije,
17. rujna, boravi ban u Zagrebu, te izdaje odatle slavonskim banovcima Petni Bodkaju Ladislavu Rohfy-ju, kao i svim plemidima u zemlji zapovijed, da oa svojim od Rasinje i
matuaS KORViN (1458—1490.).
144
posjedima ne pobiru od gradjana s brda Gradca nikakovih daca, kada ti putuju sa svojom nalog od kraija Matija§a, da se digne s hrvatskom robom. U to vrijeme stigao je banu i
koji su tada kroz hr\ratske zemlje
gospodom na Turke, kraija
i
bill
provalili
u oblasti njemackoga
pobjeda hrvatska na brodu Zrinskoga na Uni 29.
cara. Sjajna
spota Zmaj
30 listopada 1483.
i
prodiiila je ime bana MatijaSa Gereba, hrvatskih knezova Frankapana
Zrinskih, a
i
de-
i
Vuka Grgurovica.
Kako su odsad kroz vile godina mirovale hrvatske zemlje od Turaka, mogao je ban Matijas Gereb vile pomagati svoga kraija na zapadnim stranama, narocito pak u borbi s carem Fridrikom. K tomu je utvrdjivao medjasne gradove i tvrdinje prema Turknezove Frankapane, koji se jo§ cima i Mletcima, a nije nevjerojatno, da je pomagao i
1488. nijesu
ni
okanili
time zelio ugoditi
i
da
misli,
svome
svojoj
vlasti
pravu njegova kraljevina. Cini se pace, da
nego i
1
smetnuo
Vlaiki katunar Ko^ulid sa
uma, da
s
po Dalmaciji,
gira.
Na
i
neSto poslije udarili su opet Hrvati tuzbe, prinesene
(de Madijis) Stete
iz
nadoknadi; a u
isti
pomenutim gradovima
iz
Klisa
mah
nijesu
kotare, na §to se je opet
mietadka obcina
potuzila se
harali
i
400
— 500
Trogira
iz
U
libara.
isto
Tro-
i
Andriji Madiju
i
od bana, da ucinjene Medjutim mletafike Cete u
lipnja 1486. kralju.
su
provaljivale
potuzio u Mletcima.
Matija§
mletadka obcina svojim knezovima u
pismeno
1.
mirovale, vec
takodjer
kralj
Hrvati,
onuda
te
na kotare gradova Spljeta
po poslanicima Koriolanu CipCicu
Spljeta, zatrazila je
je
brata Visica haraCio u kotaru grada Sibenika tako,
tri
je mletadka obcina 17. lipnja 1485. ucjenila njihove glave sa
vrijeme
Ban
Dalmacija po
je
banovom poaakom ne samo
su ba§
kraljevski Vlasi zalazili u kotare mletackih gradova
robili.
da
povrate ugrabljeni im otok Krk.
nikad
kralju, koji nije
Dne
u
hrvatske zupe
i
28. srpnja 1486. pi§e
Spljetu, neka pokulaju pak da obje stranke te puste na slobodu s banom ili svoje zarobljenike. U listopadu javlja opet kralju MatijaSu, da ce poslati u Dalmaciju posebna poslanika, koji ce u Spljetu ugovarati s kraljevim pouzdanikom. Dne 23. listopada 1486. pa6e izabrala je za taj posao Antoaija Bernarda, koji je prije odlazka obolio, tako da je obcina 15. ozujka 1487. imenovala drugoga povjerenika, po imenu Dominika BoUana. Taj se je zaista u svibnju iste godine sastao s pouzdanicima kraija Matija§a (valjda su to bili Gaspar Bodo de Giurgii i magister Johannes de Korotha sudci kraljeve svidosti Bodogaj Ga§par Korotnaj Janu§), te je 2. lipnja 1487 javio mletadkoj ob<5ini, da su gotovo sve razmirice smirene, te krivci potonjih smutnja osudjeni. Uza sve
banovcem
Zadru, Sibeniku, Trogiru
i
razmirice,
izravnati
—
i
to nijesu ipak bili svi poslovi uredjeni, ni sve
ogromne
summa
Stete (pro ingenti
pecu-
niarum) nadoknadjene. Stoga je obdina mletacka 10. travnja 1488. ponovo poslala Dominika BoUana u Dalmaciju, da ondje zajedno
napokon dokrajCe razmirice na (quo finis iam tandem imponi
comodo subditorum, prout
est
korist
s
kraljevim
praedictis
possit
jer
je
u
isto
differencijs
vrijeme
pro
nostrum).
communi
Cini se,
da
utilitate
je
at
Dominik
ga namah zatim nalazimo kao poslanika svoje
sumnje, da je pri svim tim stancima
Gereb, koji se
poslanicima vljeca, pak »da se
hasan podanika, kako je zelja obiju stranakac
desiderium utriusque
BoUani zadacu svoju do kraja izvrgio, obdine na dvoru kraija MatijaSa.
Nema
i
i
mnogo zanimao
dogovorima sudjelovao
i
ban MatijaS
za prilike grada Dubrovnika, kao
i
za
sudbinu kaStela Kosa na uscu Neretve, za koji su se otimali i hercegovadki Turci i vojvoda Augustin Vlatkovic. Ban je zajedno s hrvatskim banovcem i s plemenom Katica pomagao kapetana Simona u kaStelu Kosu, koji je hrabro odbijao sve navale neprija-
Uz bana stajali su i kapetani grada Senja. Od tih se kapetana spominje Dubrovdanin Maroje Zunjevic posljednji put god. 1482.; njega zamijeni 1485, stolnobiogradski prepoSt Dominik kao gubernator grada i varoSi Senja, kao i ostalih primorskih gradova
telja.
i
mjesta (gubernator castri
et
civitatis
Segniensis
maritimorum); god. I486.— 1490. napokon
ceterorumque castrorum et locorum spominje se Petar Tarnik MakSak (Tarnach,
^_
Ik
BANOVANJE MATIJa§a.^OEREBA u iirvatskoj (1483. —1489.). Tharnok), koji je takodjer 1487. kapetan grada Krupe oa Uni. je tada ne
padao
samo grad
su upravljali zasebni
Senj,
kastelani
nego
i
Senjskoj kapetaniji pri-
gradovi Otodac, Starigrad
(god. 1489. Osvald
Ivan u Novigradu). Kapetani su seajski budno
u
145
i
Novigrad, kojima
Otodcu, Gregorije u
grad
iuvali
Starigradu
Hrvatsku (a po njoj Ugarsku) s jadranskim morem Italijom. Gereb pomagao svoga kralja u ratu s carem Fridhkom. No pri sreca nasmijala, jer se je zaludo irudio, da oblada gradom Rijekom,
ve<5a luka. koja je spajala
Ban
i
Senj, jer je bio tada jedina i
je Matijal
i
tome nije mu se kojom je tada upravljao koji je
carski kapetan Ga&par Rauber. Carske su dete nasuprot u toj im je god. 1487. po§lo za rukom, te su osvojile susjedni grad Trsat, tada pripadao knezu Bernardinu Frankapanu. Kaez je Bernardin dodu^e poSao
kralju
Maiija^u u
borbi bile jade, jer
10.
Bed
(maiestatis
nostrae
veniens
in
praesentiam),
gdje
mu
je kralj
oiujka 1488. kao svome dragome svojaku potvrdio sva njegova posjedovanja, medju Trsat;
uza sve to ostao je redeni
grad
njima
i
govih
kapetana. Nije ni to pomoglo, §to je Icnez Bernardin zajedno sa svojom suprugom
ali
i
dalje u
vlasti
car?.
Fridrika
i
nje-
BUDIMSKI GRAD U DRUQOJ POLOVICI XV. STOUS^A. Icr,Sch*d«lov« .Svjctak* kronik**
Lujzom od Aragonije stupio u jo§ tjeSnje rodbinske sveze s kraljem MatijaSem, kad je na ponuku kraljice Beatrice slijedece godine 1489. svoju kder Mariju Magdalenu zanidio s kraljevim rodjakom Matijom Pongracom od Dengelega.
ZamaSno
je
nastojanje
hrvatskom. Pri tome
bili
su
bana Matije
mu
u
pomod
Gereba, da hrvatski
uredi
sve
prilike u
banovac Ga^par
PeruSid
kraljevstvu i
slavonski
Mihajlo Kerhen od BeloSevca, koji su takodjer vrSili i iupana krizevadkih. Po nalogu kraljevu najprije je ban radio, da gradjanima s brda Gradca kod Zagreba osigura podpunu slobodu od pladanja dada i mitnidarine na imanjima plemida i velikaSa; 3. prosinca 1484. zaprijetio je pade svima plemi6ma Sla-
banovci Petar Bodkaj od Rasinje dast velikih
zakona (contra legem) od zagrebadkih gradjana pobirali. Mnogo se je nadalje ban MatijaJ G«reb trsio, da nagodi iitelje kraljevine Slavonije sa zagrcbaCkim biskupom Osvaldom Tuzom poredi
vonije,
da de za kralja MatijaSa
Hrr. poTJ.
II.
III.
zaplijeniti
sve dade, koje hi oni
protiv
!•
MATIJA§ KORVIN (1458.— 1490.)-
146
naime reieni biskupjoSod 1471. bio u nemilosti kraljevoj.paee god. 1481. bio i osudjen, to je i plemstvo i ostalo ziteljstvo stalo progonjenomu biskupu uzkracivati duSnu desetinu. No kad se je biskup Osvald Tuz oko 1483. s kraljem opet izmirio, sam je Matijag Korvin nastojao, da se pitanje o desetini opet uredi. Dne 27. kolovoza 1484. izdaje kralj u Budimu zapovijed banu MatijaSu Gerebu i banovcima, neka se desetina u zagrebackoj biskupiji placa onako, kako bijale sam kralj god. 1466.
Kako
placatija desetine.
je
u Krizevcima na saboru odredio. Uza sve kroz dalje
godine, te su
i
zagrebaiki
biskup
biskupu,
ugoditi
jer
imenu Ivan Korotaj (de Korothna).
po
lipnju 1489.,
odabrao biskupa
dalje smutnje
slavonskoga
poradi desetine
plemstva joS
u na svaki naCin pismo, kojim je ukinuo sve
da
poslu. Cini se,
1489. izdao
je kralj
biskupa Osvalda Tuza protonotar kraljevine Slavo-
odluke, sto ih bijaSe izrekao protiv nije,
veljaSe
15.
je
i
zastupnici
i
Bed u tome
srpnju 1488. dolazili pred kralja u
nastojao
to trajale su
Kralj
je
pa6e nakon nekoliko mjeseci, u
Tuza, da podje kao poslanik njegov na dvor
Osvalda
poljskoga kralja Kazimira,
Ban MatijaS Gereb mirio rje§avao je razmirice izmedju
je nadalje
velikaSa
i
pojedine
velika§e
nizega plemstva.
medju sobom, a tako
Dne
22. veljac^e
isto
1486. nalaJe
banu Matija§u Gerebu, da postupa u nekoj parnici plemica Ivana RaCadevica protiv krbavskoga kneza Nikole Mrsinjskoga (od roda Kurjakovida), koji je redenomu plemidu htio oteti nedavno mu ustupljenu zemlju. Osobito su banu posla zadavali knezovi Stjepan zavadi sa svima svojim susjedima Mihajlo Blagaji, koji su tada bili u vjeditoj razpri i s knezom Petrom Zrinskim, Jurjem opatom od Topuskoga, knezom i rodjacima, kao Ivanom IX. Frankapanom Cetinskim, gospodarom Buzima Jurjem MikuliSidem, pa6e i s Petrom Vukovojevicem, sluzbenikom jajackoga bana Fidura (Fichwr bani de Jaycza), a onda i s plemenom KaCica. Te smutnje traju vi§e godina (1485. 1487.), a ban Matijas Gereb nastoji zajedno sa slavonskim banovcima, da ih smiri. U to vrijeme boravi ban vecinom u Zagrebu i Krizevcima; no viSe puta i u Gudovcu kod Belovara (Gwdowcz). kralj
i
—
svoga bana, jer je njemu i bratu mu Petru za vjerne sluzbe njihove 29. rujna 1486. darovao neki grad u baranjskoj zupaniji. Kralj je cijenio rad
Hrvatski jale
kralju §to
ga
kralja,
je
sud nemilo
obci
knez Anz (Ivan
jedino
bune se za banovanja Matija§a Gereba,
slavonski velikaSi ne
i
kraljevski
izagnao
iz
pade se nudi
i
zastraSio.
VIII.),
U
Frankapan
njegova gospodstva.
Hrvatskoj
ostaje
Brinjski, koji
Svakom zgodom
Mletcima, da 6e omrazenoga
nepomirljiv
ne moze kralju roti
se
oprostiti,
se knez Anz protiv
svoga duSmanina
djutim nije svoje namjere izvrSio; jo§ god. 1489. potuca
jer ih bineprijatelj
ubiti (1488.).
nevoljan po Lici
i
Me-
Krbavi,
od kneza Jurja (Lackovica) Kosinjskoga i sina mu kneza Ivana na sedam godina grad njihov Kosinj sa selima, koja gradu pripadaju. Gotovo u isto vrijeme, kad se je knez Anz Frankapan rotio protiv svoga kralja, odmetnuli su se od kralja MatijaSa
te posudjuje
u Slavoniji zagorski knezovi
Juraj
i
Vilim, sinovi nekadanjega bana Jana Vitovca. Ti su
stajali uz svoga kralja; no kad je MatijaS pokrenuo carem Fridrikom, zagorski su se knezovi odmetnuli od njega i stali uz cara. Moida ih je na to sklonulo i to, Sto bi na saboru u Budimu 25. sijednja 1486. diankom 50. ukinuta sudbena vlast zagorskih grofova i njihovo sudiSte u Varazdinu, te odredjeno, da se sve tuJbe te knezije ili grofovije imadu odsad iznositi pred sud slavonskih banova (quod iudicium et iudicatus comitum Zagoriae, in Varasdino hactenus
zagorski knezovi kroz
osudnu borbu
celebrari
s
solitum,
causantes in
mnogo godina
illo
aboleatur,
et
et teneantur). Narodito se
je
Quodque banorum Sclavoniae, spectare debeant,
amodo, nullo umquam tempore, celebretur.
comitatu, ad sedem, sen iudicium
bunio knez Juraj, stariji brat, na kojega je kralj Matijas i kapetana u Stajerskoj, Kranjskoj i KoruSkoj, po imenu
god. 1488. poslao svoga rodjaka
Jakova Sekelja. Pomenuti kapetan, kojemu je tada bilo sijelo u Radgoni, provalio u Zagorje, oteo bradi Krapinu, TrakoSdan, Greben, Varazdin i druge gradove, pade zarobio
H
.
BANOVANJB M4TIJA§A OBREBA U URVATSKOJ (1483.
—1489)
147
samoga kneza Jurja. Medjutim malo zattm pustio je Jakov Sekelj kneza (grofa) Jurja ]oi neke svoje gradove. Ali kralj MatijaS na slobodu, poSto je ustupio kralju Krapinu nije bio sporazuman, da se odmetni knez Juraj pomiluje. U pismu na kapetana Jakova i
i
j
n
5
f
I'i
• > '4--
^«r-
da knez Juraj ne smijc iSe u njegovoj driavi posjedovati »niti vlati od slame« (nc anam quidem festucam stramineam ilium in regno nostro posaidere amplius patiemur); stoga ncka kapetan za Sckelja,
pisanom u Be^u
8.
studenoga 1488. kaie
kralj
MatijaA,
,
MATrjA§ KORVIN (1458.
I4J8
— 1490.).
mu se gradovi oduzmu, podje kamo hoce, vel in nomine diaboli). Neka se kapetan vellet, quocunque makar »u vrazje ime* (iret sa zagorskim knezovima u obce ne pogadja, jer ce ga »bez sumnje prevariti* (quoniam njega ne posreduje, vec neka knez Juraj, Sim
sine dubio deciperent).
Gereb spominje
kao
hrvatski ban u jednoj kraljevskoj ga uz kralja u Befiu zajedno s bratom Petrom. U 6asti banskoj zamijenio ga je Ladislav od Egervara, koji se vec 21. studenoga 1489. zove banom hrvatskim. U jednom potonjem spisu kaze pomenuti Ladislav od Egervara, da je kralj Matija§ svojemu rodjaku Matijasu Gerebu baniju oduzeo, te je njemu povjerio (honore banatus ab eodem Mathia Gereb ablato et per regiam clemenciam nobis collate).
MatijaS
sin njegov Ivani§ Korvin, Matijas mnogo si je godina razbijao glavu, kome da namre
(Kralj MatijaS
put
se posljednji
26. lipnja 1489. Eoslije toga nalazimo
od
povelji
1473.
i
Premda
— 1490.).
brojna
Silni
kralj
svoja kraljevstva
i
od jedne zene imao poroda. Treda iena njegova, napuljska kraljevna Beatrica, 2ivo je zeljela, da ga usreci 6edom; ali zelja njezina nije se izpunila. Jol na po6etku 1487. izdekivala je lijeCnika od sestre svoje Eleonore, ferrarske kneginje, koji bi joj svojim Ijekarijama i vjeStinom omogucio, da zemlje.
je bio
tri
ipak ni
put ozenjen, nije
se izpuni vruca zelja njezina.
Bilo
Ved od god. 1480. snuje ^e u njega daljih rodjaka
Sekelji,
pak
i
svojaka, kao Sto su
jedna (ozaljsko-modru§ka) krv
mi§ljati, jer nijesu bili
koga da
Matijas o tome,
kralj i
loza
Frankapana,
od krvi njegove.
tako
I
na
ali
rodi u
se
svojim nasljednikom svoga naravnoga (nezakonitoga) sina
U
ucini svojim nasljednikom.
Pongraci od Dengelega, Gerebi,
bili
te nije
mogao
ni
njemu misao, da
po-
u6ini
Ivani§a Korvin a.
—
ono vrijeme, kad je kralj bio udovcem (1464. 1476), bijaSe u Slezkoj, u gradu upoznao neku plemenitu, no vrlo skromnu djevojku, po imenu Barbaru, koja
Vratislavi,
mu
je ^oslije kroz vi§e
koji bi
po svome djedu Ivanu Hunjadu
(herceg IvaniS). Cini
Ijevnom Beatricom
se,
nije
Ona mu
godina bila Ijubovca.
da
kralj
prvih
mnogo mario
nitim potomcima; no §to je postajao
i
Hrvati
nakon svoje zenitbe
svoga naravnoga
stariji,
travnja 1473. rodila sina,
2.
Ivanom.
prozvan
godina za
je
§to
je
ga
su s
zvali Ivani§
napuljskom kra-
nadao zakoda ce ga bracna
sina, jer se je
vise gubio nade,
naravnomu sinu. 6edom, sve se je vi§e priklanjao svojemu jedinomu, ma napokon u kralja MatijaSa rodila misao, da IvaniSa uCini svojim nasljednikom
druga
usreciti
Tako
se je
i
tome nije ga ba§ mnogo smetalo, Sto mu je sin IvaniS bio nezakonito doba humanizma dogadjalo se je desto, da su ilegitimnu djecu proglaSivali zakonitima, te im podavali dasti i imanja otdinska. Eno i tast Matija§ev, napuljski kralj Ferdinand, bio je kopilan, pak je ipak naslijedio kraljevstvo svoga na
prijestolju. Pri
dijete; ta
u ono
otca Alfonsa!
Kako suvremenici bilo
kao u
otca;
piSu, bio
je IvaniS
ziva slika
jednaka usta, nos, delo, ruke
osobito zavolio, sve vi§e u zrelijim
o6i.
i
i
prilika
Nije
s
svoga otca.
toga dudo, da
godinama, kad je posve izgubio
Lice
mu
ga je
nadu, da
je
kralj
de imati
unude svoje, jedino uzdanje svoga roda. Vec 21. listopada 1479. zove se §estgodi§nji Ivani§ >herceg liptovski i grof hunjadskic (dux Liptoviensis et comes de Hwnyad), te mu otac daje neka imanja u Erdelju. Odsad gleda kralj MatijaS, da svome sinu namakne §to vi§e pozakonitih potomaka.
sjeda
i
namah
1
kraljeva
majka, starica
imanja u svojim zemljama
i
i
Cim
kraljevinama.
njezina imanja dobiva mladi IvaniS.
natum nostrum) grad
EUzabeta
Dne
varo§ §iklo§ u Baranji
i
Jobom Gorjanskim
izumrla. Kraljeva
je
koja velika§ka porodica izumre,
14. travnja 1482. dariva
to s privolom
Beatrice; pomenuti je grad prije pripadao porodici s
Silagji, Ijubila
kraljice
mu otac i
(unicuiiii
supruge svoje
Gorjanskih, koja je nedavno (148L)
majka Elizabeta
bijaSe
oporukom svojom unuka nakon njezine smrti
IvaniSa odredila za jedinbga baStinika svojih prostranih posjedovanja;
KRALJ MATIJaS izvrsuje kralj Matija§
kojom
1
SIN
NJEGOV IVANlS KORVIN (1473.
oporuku majiinu,
te
11.
sinu predaje neki grad svoje majke.
Morovic fMaroth)
sa
svima selima
— 1490).
H9
studenoga 1484. izdaje u Pozunu povelju, dan dariva kralj sinu znameniti grad
Isti
i
pripadcima u
vukovskoj
taj je grad do nedavno pripadao Morovicima, kojih je posljednji muzki potomak Matju5 (Mathys, Mathyvvi) pred vi§e godina umro (1476.). Uza to, §to je kralj obasuo sina svoga imanjima i gradovima, nastojao je takodjer, da ga valjano odgoji. Spominje se izrijekom, da mu je uz druge bio uditeljem glasoviti talijanski humanista Tadija Ugoletti. i
zupaoiji;
*
Kad nepoznati
je
herceg Ivani§
nam
2.
cuvaju u sveufiilistnoj
knjifnici
dvanaestu
1485. navr§io
travnja
dvorski astrolog dvije astrolozke
Svaka
u Krakovu.
Tako
obhodnice.
i
prikazuju
rodjenja IvaaiSeva, a oada opet na podetku
yX"
^5
O^ if
v>
1'
sad joS
U
trokutima zabiljezene su
U
godine njegove.
doba rodjenja
Zitf*
(?>yC^lwiQy
equate
A
i'^
i
smjeStaj nebeskih tjelesa godine
tablice
trinaeste
se
prikazuje c^etvorinu, opasanu
tablica
sa dvanaest trokuta, koji predstavljaju dvanaest dnevnih ura.
zvijezde stajafiice
godinu, sastavio je neki
(horoskope), koje
tablice
*V
i^y <\f
3
2Xn'
t«
H
z6 *o
HOROSKOP IVANlSu KORVINU.
m
IzTorai rakopif ta.f%
u
»Natiritas Johannii
iitanao:
kr. iveadiliitnoj filii
kn'iitnici
a
Krakora (Cod. Lat. Crac. 3225).
regis M(athie) et erat .anno
•(ereniuimi)
Aprili t(em)p(or)e eqaato d(ia) 3. h(ora)
i
>najveda
vijeSta
posjedimac, kao
trediiojein tetverokuta
14. m(inata) 7. •(ecunda)
I
ante Jadica
in
a.
Merkur, a na poietku trinaeste godine njegove horoskop imade tumai, gdje no se hcrcegu nanasljedstvo u oticvim vlast, bczbroj imanja, ne^uvena odlikovanja >vjen6anje s odliinom, mo(5nom ienom«; drugi horoskop proride, da
IvaniSeva gospodovali su planeti Mars
obhodnice Jupiter
U
domiDi 1473 aibatho
Saturn.
Uz
i
prvi
i
i
de se sve to naskoro ostvariti
Dok
sam kralj Za to mu je
stao je stolju.
su dvorski sluibenici ovakim gatanjem nastojalt djelovati na sujevjerni MatijaJ
ozbiljno
raditi,
da sinu IvaniSu
trebalo najprije predobiti prelate
i
osigura
svijet,
nasljedstfo na prije-
velika^ u ob^, a naro^ito diiavne
i
ijo
matijaS korvin (1458.— 1490.).
^
dvorske dostojanstvenike. Medjutim najviSa drzavna Cast, naime Cast ugarskoga palatina, nije bila kroz dvije tri godine popunjena, odkad je Mihajlo Orsag de Guth umro (f 1482.).
popunio palatinsku stolicu, povjeriv§i ju prokuSanomu privrzeniku se je nadao, da 6e mu bas on u zgodan 6as pomoci, kad
MatijaS je sada (1485.)
svomu Emeriku
Zapolji, te
bude predlagao stalezima, da prihvate nasljedstvo sina
mu
kase predobio, te bi sinu
sviknuli, povjeravase vi§e
mu
Da
IvaniSa.
bi
i
ostale veli-
puta Ivani§u, da ga zastupa pri zabavama, kao i pri dodekivanju
dvorskim objedima i primanju stranih poslanika; k tomu bi sina vazda sobom vodio, tako da su i prelati i i velikaSi stali mladoga hercega smatrati prvim licem iza kralja. Ba§ u ono doba (1485.) sveCanim prigodama, naroCito
napisao je
i
humanista
pri
svoju
Galeotti
Martins
»0
knjigu
mudrim
odIiCnim,
i
§aljivim
djelima kralja Matija§a* (Commentarius elegans
de Mathiae Corvini Hunet factis), dictis te iocose ju e posvetio hercegu Ivani§u. gariae regis egregie, sapienter, j Na kraju djela opominje pisac hercega, neka se povede za primjerom otcevim, »da bi ga smatrali dostojnim kraljevskoga prijestolja ugarskoga*. reCenicama
i
Uza sve
to,
njegovoj gorucoj
na sve strane nalazio Ijude spremne, da ugode prijedlog, da mu se sin proglasi naZacao se to uCiniti s obzirom na svoju lijepu i umnu suprugu
nije se ipak usudio iznijeti
sljednikom na prijestolju. Beatricu, koju
2arko
je
jednome pismu od Ijica
Matijas
sto je kralj zelji,
6.
Ijubio
i
kolovoza
u svemu
joj
ugadjao.
1479. firentinskoj
obcini
svoga vojnu tako zaCarala, »da moze u njega sve
Francezki je poslanik paCe u javljao,
izraditi, Sto
kako
mlada
je
hoce«
(la
kra-
donna puo
ella vuole). Kako je kraljica Beatrica gotovo Strepila pred mi§Iju, da nakon muzeve smrti mogla prestati svaka vlast, progonila je svojom mrznjom bi joj koloCkoga nadbiskupa i kraljeva kancelara Petra Vardu, koji je najviSe svjetovao, da se mladi Ivani§ proglasi nasljednikom na prijestolju. Ona omrazi Vardu kralju tako, da je
in
decto re quanto
MatijaS god. 1484. odliCnoga
savjetnika
bacio u tamnicu.
Nakon toga
stala je kraljica
da preuzme vladanje sama, ako bi kralj prije reda umro. Na§la je pa6e bezdusnih dvorjanika, koji su dokazivali, kako u Ugarskoj kraljica po pradavnom obiCaju ostaje vladaricom i po muzevoj smrti, te da zajedno s drzavnim vijecem upravlja tako dugo, dok se ponovo ne udade. raditi,
odlagao, da
Kraj tih prilika kralj je MatijaS svedjer sljedstvu.
vojkom
No da
predlagala
je,
kralj Matija§
ga ozeniti kojom dje-
mocne knezevske porodice. Kad je to razabrala neka IvaniS uzme za zenu njezinu necaku, kcer brata
ugledne
iz
se iSta konafino odlu6i o na-
sinu Ivanisu ipak utre put do prijestolja, odluii i
poslao je u
1485. potajno
kraljica Beatrica, joj
Fridrika. Ali
vojvode Ludovika Sforze zaprosio za hercega vojvodkinju Blanku Mariju, sestru nedorasloga Gian Galeazza. Kad je za to saznala kraljica Beatrica, uprla je sve sile svoje, da tu svezu zaprijefii. Medjutim MatijaS ostade taj put tvrd; on je pa6e poslao poslije varadinskoga biskupa u Milan, koji je 25. studenoga 1487. zenitbeni ugovor podpisao, te pri velja6i
poslanika
u
Milan, koji
je u
vjen6anju hercega Ivani§a zastupao. Ozlojedjenu kraljicu nastojao je kralj tim ublaziti, §to je u isto vrijeme njezinomu nedaku Hippolitu Estenskomu, djetetu od §est do sedam godina, podijelio
dinal
ostrogonsku
Ivan
djeCaka nadbiskupa Ali
iz
do nedavna drzao
nadbiskupiju, koju je
od Aragonije.
U
lipnju
i
srpnju 1487. vodio je knez
njezin brat, mladi kar-
Bernardin Frankapan
Senja preko Zagreba u Ugarsku.
vlastohlepna, taSta
sredstvo rabila, da razvrgne
Beatrica
nije
ut^naeeni brak
se i
dala
udobrovoljiti,
nego
zakrCi hercegu IvaniSu
je
odsad svako
put do prijestolja.
U jednu je ruku po svojim pouzdanicima nastojala milanskoj vojvodkinji ogaditi vjendanoga druga njezinoga, a u drugu je i sama i po svome otcu salijetala kralja MatijaSi. da nju samu proglasi svojom nasljednicom. U Ijetu 1488. osvanuo je na kraijevu dvoru poslanik napuljskoga kralja, biskup Pietro Ranzano, pak govorio u tajnoj audienciji
KRALJ MATIJaS kralju,
neka se okani
misli,
I
da
SIN
NJEGOV IVANiS KORVIN (1473.— 1490.).
imenuje
IvaniSa
svojim nasljednikom, jer
uvrijedio kraljicu, koja jo§ nije promaSila dobe, te bi
mnogo
Kralj je Matija§ jamafno
151
trpio, jer je
mogla
jednako Ijubio
bi
time Ijuto
majkom.
postati i
ienu
i
sina.
Medju-
tim je teiku borbu svoje duSe pritajivao. Za volju zene nije proglasio nasljednikom sina niti je vjencanu drugu njegovu, |vojvodkinju milansku Blanku Mariju dao si IvaniSa,
Plo£a na grobnigi Embrika Zapoue
(t
1487.).
osigurati jedinca svoga. Ugarsku; ali zato je svakim nadinom gledao prididi Driao ga neprestano uza se, obasuo ga naslovima posjedima, a prelate, banine gradske
dopratiti u
i
i
i
ob<5ine mitio
i
zaklinjao,
da rade u priiog hercegu.
obvezali se paCe pismeno, da
su^mnogi
kapetani
de
kraljevskih
Ivani&a
gradova
iza i
otdeve
tvrdinja
Pojedint smrti
velikaSi, prelati izabrati za kralja;
prisegom
se
savjerili,
da
i
gradoTi
jednako de
po«
matijaS korvin (1458.-1490).
1^2 «
tm mjesta
yjerena
6uvati
Sve
hercega.
za
braniti
i
zgadjalo
to
se
je
u svibnju
i
lipnju 1489.
Prvih dana sijeCnja 1490. ostavio je kralj Matijas sa svojom
siiprugom
i
sa sinom
po§ao u Austriju na dogovore s njemaikini kraljem Maksimilijanom. Odilaze<5i iz svoje ugarske prijestoinice predao je kralj sinu Ivanigu kraljevske dvore u arkivom. Zapovjednik budimskoga Budimu zajedno s kraljevskom riznicom, knjiznicom pokoravati. izravno njemu Na daljem putu predao odsad se je morao grada Blaz Ra§kaj grad Budim, te
je
i
Komoran
ondje bila sahranjena; zatim
mu
Pozun zajedno
i
Do§av u Be6 nastavio
imena.
iupanijama istoga Ustupio
krunom
sinu znamenitu tvrdinju ViSegrad zajedno s
svome
je kralj
sve posjede zagorskih grofova Jurja
brojne gradove
Da mu
u Hrvatskoj.
vlast
i
i
daScu vrhovnoga
s
raditi
kralj
je
Stjepana, koja
sv.
u
prilog
mu Novo
dao
osvojenim pokrajinama austrijskim: u samoj Austriji Wolkersdorf, u Stajerskoj Optuj i Radgonu, napokon neka mjesta u
A
mu
je
mu
uz oblasti, koje
ga obilato
i
u
Kranjskoj
i
Ko-
je vec prije podijelio u Slezkoj (vojvodinu
Brod na Moravi, a k tome
druge), darovao grad
i
sinu.
druge
o torn je mislio, da proglasi IvaniSa svojim nasljednikom barem u zemljama
i
£e§ke krune. Zato
opavsku
i
mjesto kod Be6a, Retz
1
niSkoj.
svome
Vilima u Slavoniji, zatim Senj
ugled pridigne, nadijelio
je
zupana u
tajne pouzdanike, da u tome poslu
Kad
narod priprave.
je §iljao
je
u one krajeve svoje
da
mislio,
velikovaradinskomu biskupu
vjerio je u drugoj polovici oi^ujka 1490.
i
je put utrt, po-
svome kancelaru
Ivanu Filipcu, rodjenomu Moravljaninu, da stvar kraju privede. Ivan Filipec imao je poci u Vratislavu, pak ondje sazvati staleze
mogao
kancelar
moravske, slezke
No
zemljama hercegu Ivanisu.
predati vladanje u tima
provesti, zatekla je kralja MatijaSa
Iu2i6ke,
i
prije,
i
pred njima svedano
nego
je to inade
gorijivi
smrt, a pitanje o nasljedstvu
ostalo
je nerijeSeno.
(Smrt kralja MatijaSa,
6.
shrvao je prije reda inaCe krepko bio je posve zdrav, te je
zestoke boli od uloga. viSe
mogao
stajati
i
travnja zdravo
1490.).
Neumorni duSevni
sam vodio vojsku u austrijskom
i
tjelesni
napor
Jo§ tijekom godine 1487,
tijelo kralja MatijaSa.
no
ratu;
poslije
spopale ga
Stanje njegovo pogor§avalo se je tako, da u ozujku 1489. nije
na nogama, vec su ga morali prenaSati u nosiljkama. Tad se je
i
na
BeCa u Budim. U Ijetu kao da ce ozdraviti; a u kolovozu bijaSe se ved tako oporavio, da je stao zalaziti u odaljenije gradove zamke. No 6im se je jesen priladji vratio iz
i
makla, pojavili se opet sumnjivi znaci bolesti.
mah
Na
i
noge
stale
mu
oticati,
poiJetku god. 1490. krenula je bolest kraljeva ne§to na bolje, te su astrolozi dozvolili,
i
a u
isti
ga je groznica.
tresla
lijednici
Koljena
smrt, jer je o
tome
govu iurbu, da
koji put
izvr§i
da podje u Bed. Cini i
se,
da
je
sam
sa svojim pouzdanicima govorio.
najzamasnije poslove, da se naime
kralj
mu
dvorski
slutio svoju
Tako razumijemo
izmiri s
skoru i
nje-
carevim sinom Maksi-
da osigura hercegu Ivanisu nasljedstvo. K tomu desili su se na njegovu dvoru u Befiu poslanici rimskoga pape, napuljskoga kralja, milanskoga vojvode, gvajcarske zadruge, turskoga sultana napokon mletaCke obcine, zeleci svi, da §to prije milijanom,
i
i
svrSe poslove, poradi
Uz kralja bili su osim kraljice Beatrice sina Gereb (eius consobrini), zatim vrhovni kapetan Austrije (supremus capitaneus ducatus Austriae) i zapovjednik Be6a, po imenu Stjepan Zapolja (brat god. 1487. umrvsega palatina Emerika), onda sudac kralj evskoga dvora Stjepan Bator, jegarski biskup Urban Doci ili Dojdin (koji je vrgio palatinske poslove), napokon gjurski biskup Toma Baka6 od Erdeda kao kancelar kraljev. kojih bijahu doSli.
IvaniSa jo§ njegovi rodjaci Petar
i
Matija§
i
i
Sred
silnih
bijaSe odredio,
vitezom.
Kako
i
da
zamaSnih posala osvanula cvjetna nedjelja (4. travnja) 1490. MatijaS <5e na taj dan mletaSkoga poslanika Dominika Bollana proglasiti
se kralju nije htjelo
idi
u stolnu crkvu
podidi drvenu kapelicu u dvoriitu svoje palade.
sv.
Za same
Stjepana, dao je u o6i te slave svedanosti, koja je trajala neko-
SMRT KRALJA MATIJA§A
ru£ka za kasnije doba, zatrazio je i
osjetio,
da ne
gledala umiriti nudeci
mu
razlidta
stao se tuiiti na vrtoglavicu,
Tu
loznicu.
se u
zestoki bolovi
»Ajc
6
stali
>Isuse<, a
i
sati
da
i
All
jela.
mu
Iz
tome se
znaci
vid,
treslo
tijelo
dvorjanici stajali prestravljeni kraj kreveta kraljeva;
da
^ine. Jedina kraljica zdvojno se je trsila,
silom
razliSite lijekove
u usta, otvarala
mu
niSta
pak se
dao
je
njegovih
odnijeti u svoju
ostavila
se
tu\i
se zbunili
o6i, govorila
mu
u uho
svijest,
a
samo vapaji Gospoda i
nijesu znali, §ta
i
pomogne svomu suprugu,
da
Malo zatim
od groznidavog nemira. lijefinici
ga
vratila, te
okusiti.
Kralja
smokvu
je prvu
to se kraljica
klijenitosti.
stiSDUtih usta
gr£evito
£itavo
U
ne htjede
kralj
No £im
utazi.
gnjevom.
potamnjuje
na veder pojavi§e
ga muditi. pri
Bududi da je
sklonio u svoje odaje.
smokve, da glad
kralj
planuo je silnim
valja,
>53
neke crkve, te je stoga odredila vrijeme dvorskoga
kraljica posia u grad, da obadje jo§
okusio
namah
se je kralj tako, da se je
liko sati, izmorio
TBAVNJA 1490).
(6.
ulijevala
mu
prigonila lijeSnike,
i
Medjutim se pod noc pojaiaSe bolovi kraljevi take, da je svom snagom urlikao; nazo6ni dvorjanici govorahu, da mu je grlo jako kao u lava. U zoru spavaSe kralj nekoliko sati. Obnovljeni bolovi prenuSe ga opet od sna, ali podjedno poieSe ga kad bi se prenuo, te se ostavljati. Citav dan probavio je u polusnu; samo kad i sile da
mu pomognu.
i
da progovori. Kraljica Bealrica molila ga ga pitanjima ponudama; ali usta njegova nijesu
zagledao u okolo stojedu druiinu. Naprezao
da
placuci,
ofiituje
svoju volju; salijetala
se,
i
PODPIS KRALJA MaTIJa§A. Snimljen • povelje od 24. crpnja 1489. CiU se: >Matfaias rex in«na p(ro)p(ri)at.
Arkiv u Badimpeiti.
viSe progovorila.
Smrtna borba
6. travnja, izpustio je kralj
Mrtvo
trajala je
Na
do zore tredega dana.
u jutro izmedju 7
i
8
sati
utorak,
dne
svoju du§u.
kraljevo prevezeno bi na ladji u Budim, a odanle
tijelo
veliki
na kolima u Stolni
Biograd, gdje bi uz velike podasti sahranjeno. PrepoSt stolnobiogradski pjevao je opijelo,
a poslanik napuljskoga kralja,
rjeiiti
biskup Pietro Ranzano, govorio je posmrtno slovo.
Dvorski historicar Bonfinije piSe, da su 6ini,
za kraljem
MatijaSem,
da ta tuga nije bila obca ni iskrena. Ba§ oni, kojima je pokojni kralj bio
prvi su smetnuli s
uma njegova
Zapolja, piSe
sada na
to,
joj
»e
dobrodinstva. Kraljev miljenik, vrhovni kapetan austrijski,
ved 21. travnja
i
i
da
Hrvatski Ijctopisac Ivan TomaSi<i u XVI. stolje^u piSc,
(Muhamed zemiji,
ali
najbolji,
1490 u svojim proglasima: >Pomi51jajmo dakle sapetosti, koju je dotad podnosiia, da oslobodimo Ugarsku od tiadenja povratimo staru slot)odu njezinu*.
Stjepan
da
tugovali
svi stalezi
i
II.)
rekao o kralju MatijaSu:
nijesam na^ao ravna kralju
principes mundi,
non inveni Mathie
>Dao sam
Matijaiu* regi
ogledati
jednom
je
£itav svijet
(feci perlustrare
equalem), a zatim:
i
orbem
>Ja
i
kralj
turski sultan
sve vladare na ct
omnes
Matijai
na H-
tcrrc,
— 1490.).
matijaS korvin (1458.
,54
da se zovemo vladarima« (ego et Mathias sutnus digni nomine principum in toto urbe). I koru§ki plovan Jakov Unrest, kojega je domovina mnogo prepatila od sile kralja Matijasa, zove ga velikim (grossmachtig) kraljem, >koji je
smo
tavoj zemlji jedini
u Ugarskoj
vrijedni,
svemu onomu,
i
ugarskoj
§to kruni
maiem
Luiicu
osvojio,
...
podlo2io
kruni
ako
I
kao
(u boju) s Turcima,
i
skim Ijudima zivot spasao govih
s i
da
i
muz
znanosti
porodica
to rodjeni
Tko
pored svoje.
vlasti
K
u Hrvatskoj.
i
samo
moramo
pastira, bio je zakleti protivnik starih velikaSkih
tomu
samosvijest u njega tolika, da nije
je bila
bi se njegovoj
nadbiskup Ivan Vitez, poo6im njegov
bili
Matijasa,
i
i
opirao,
volji
mu
ujak njegov Mihajlo Silagji (Svilojevid), koji
vlast bila je Matija§u
bori
potonje slavitelje kralja
i
.«
.
.
velik vladar. Bio je
i
potomak rumunjskih
u Ugarskoj
druge
trpio
njegovoj
volji
umjetnosti.
i
Kralj Matijas, i
po
jama^no najznamenitiji kralj na najvrstniji vladar medju svojim evropskim suvremedr^avnik, kao vojvoda i reorganizator vojske, kao pri-
Hrvatske, a
nicima. Bio je velik kao vladar jatelj
i
i
je zaista bio velik
Ugarske
prijestolju
Moravu, Slezku
je
viSe jo§ zemalja ugarskoj
mnogo zla prouzroSio, ipak je mnogo dobro ufiinio, te mnogim krscanHusitima u Ceskoj, za krgcanstvo ih odrzao. Mnogo je zla u6injeno od nje-
ako se ne obazremo na suvremene
priznati,
(gewelltigklich) vladao,
On
ratovanjem
Matija§
kralj
je
to nije bilo ni za korist njegovu, ni
ali
(Ijudi), I
ili
mocno
pripada,
vremena 6initi mogao. zatim malu Moldaviju, naime Vla§ku, i
nije nijedan kralj iza Andrijinih
kako
za
to,
nada sve:
morala podvrci zazelio
kralj
je
morao je pasti, pak bio pomogao do prijestolja,
desna ruka kroz dugi niz godina. Kraljevska
i
njoj se je
da potvrde, sto
je
ili
Njemu su
voija naroda.
i
Kraj
naredio.
te
sa-
autokratske
pravicu, pak stoga su nagradjanstvo, oduSevljeno stajali uz malo plemstvo pravicu, najbolje dokazuje njegov zanjega njegovo vladanje. Kako je volio pravdu sjaja konik, Sto ga je god. 1486. kad je bio na vrhuncu slave predlozio ugarskomu saboru na prihvat. Taj je zakonik (od 78 clanaka) kroz stoljeca ostao podlogom pravosudju. Narod se rado spominjao pravdoljubivosti njegove, pak tako je i nastala ona
cudi prava je sreca, da je u njega bio ziv osjecaj za pravo roCito
srednji
naroda, kao
slojevi
i
i
i
i
—
poslovica:
»
Mathias
nikakve pravice
ni«.
obiit,
periit«,
iustitia
Prema tomu
ili
na politidkom
polju.
On
»Pokle
kralj
MatijaS
»1490. tada umri
Ugarska
je
uspjesi
Hrvatskom jednom od
s
gotovo u sve poslove evropske; njegovi poslanici
je utjecao
diplomate nalaze se u svima zemljama Evrope, pa6e
sultanom od Karamanije. MatijaS
spi,
Kli-
dobri kralj
MatijaS
drzavniCkom daru kralja Matijasa svjedoie njegovi
Za njegova vladanja postala
prvih drzava u Evropi. i
O
po hrvatski:
razumijemo, §to je hrvatski Ijetopisac Simun
i
mentovic na poCetku XVI. stoljeca zabiljezio: ugarski na 7 (6) aprila«.
—
i
da postane
zeli,
i
u
gdje
Aziji,
njemaiki, pate
kralj
i
no ugovaraju sa car rimski, pak
u to ime nadovezuje sveze sa svima protivnicima porodice Habsburg. Prema rimskoj stolici vazda je odan sin, spreman sam proliti krv svoju za krscansku vjeru; no ta mu i
sinovska odanost nimalo ne smeta, da brani svoja vladarska
patronatsko pravo.
mu
ne da, da
rimska
biskupiju je
ostrogonsku
Inocentije
VIII.
djeiaku
opro
Hippolitu
njegovu
Kad
je
kralj
Estenskomu,
izboru,
hoteci,
narodito vrhovno
prava, a
namece biskupe
stolica
da ona potvrdjuje njegove izabranike.
trail,
se
On
i
nadbiskupe, vec nad-
namijenio izpraznjenu
necaku da se
kraljice ta
stolica
Beatrice, papa
kardi-
povjeri
nalu Askaniju Sforzi. Ali MatijaS zaprijeti: »Ja 6u vec pokazati, da sam ja kralj ugarski, a ne papa ili Askanije«, te Inocentije morade potvrditi kraljev izbor.
Znatne uspjehe na politiCkom polju postigao je MatijaS ne samo svojom drzavnidkom svojim pobjedama. Svoj vojniiki dar, svoju liCnu hrabrost dokazao je
vjeStinom, nego
u viSe prigoda.
oka takodjer poti lica, ve<5
i
Spominjemo samo podsadu Sabca
bio, birajuci svoje
vojvode
po srcu juna^komu
i
i
i
kapetane.
ratnoj vjeStini.
podsadu Be6a.
A
srecna je
bistra
i
Nije ih birao po starini roda Bilo
ih je
bez razUke vjere
i
i
Ije-
narod-
h
SMRT KRAUA MATIJA^A Najslavniji
nosti
A
i
od
njih,
kapetana
hrvatskoga bana.
No
nizovao. Sve do njega bila je
naprosto bilo braniti domovinu.
m
popeo se
1490.).
»5S
je
od obidnoga vojnika do
dasti
poglavita je zasluga kralja MatijaSa, Sto je vojsku reorga-
vojska u Ugarskoj
To
i
Hrvatskoj narodna vojska, kojoj je
domobranstvo, sastavljeao od banderija prelata, ba-
Krau Snimljeno
TRAVNJA
Pavao Kiniii (knez) postao je od mlinarskoga djetida vojvodom.
Blaz Podmanicki s pridjevkom Magjar i
(6.
Matija§ Koryin.
tpomenika nn glaTnim dTerima Rrada Ortenbargs u Badiiina (a Laiici). Taj tpomeoik podinso j« CitaT apomenik viiok jc 7 n^ a kip ajcde^a
god.^1486. MitijaicT namjeitnik o SIcskoj, po Imentt Juraj Stein. knlja I'/t n***
runa
i
iupanija, sabiralo se spore, bilo je slabo izvjeibano, a ito je glavno, dizalo se na
noge samo u prijekoj nevolji, a nije prelazilo granica. Kralju je trebalo vojske vazda na neprijateljske zemljc. Take je on zaveo dobro uvjeibane, koja de udarati spremne i
i
matijaS KORViN (1458.— 1490.)-
n6 stainu stajacu vojsku
zapovijedi njegove
redovnu vojsku, koja je primala placu, te koja je sluSala samo Ta stajada vojska, zvana »crna ceta<, po crnoj
ili
kapetana njegovih.
i
(oko 6000 momaka), bila je sastavljena poglavito od 6e§kih, moravskih, srbskih deta, te je pod svojim kapetanima ili udarala na neprijateljske zemlje,
opremi svojoj poljskih ili
i
je bila razmje§tena
vojske u velikom s
i
pomocnim detama vlaSkih
mah
isti
na dvije
i
i
Tako je 148.000—163000
moldavskih knezova.
kopnenom vojskom od
skrajnjoj potrebi s
u
tvrdinjama. Crna je deta bila jezgra po pograni6nim gradovinia domobranstvo (banderija) zajedno kad se je diglo na noge i
ratu,
Kopnena
strane.
je
topoidtvo
i
gala je kralja
i
s
brojnim topovima
ratna
i
Gjura sve do Beograda
Uza
dalje.
i
ratovati
i
u ratovima
Turcima.
s
Mornarica
razmjestena uz dunavske gradove
te je bila
mogao
lako konjanidtvo; osim toga imao je podsadnim strojevima. Uz kopnenu vojsku poma-
mornarica, narodito
poglavito rijeku Dunav,
Matijas razpolagao u te je
bila podijeljena na pjeSadiju (od te je
vojska
petina bila oboruzana puSkama), zatim na tezko kralj
kralj Ijudi,
to su
branila je
tvrdinje
tezke
brodovi dovazali
ratni
i
podev od
topove, ratnu
hranu za kopnenu vojsku. Po nekom talijanskom izvje§taju brojila je ratna mornarica do 364 ladje, medju njima i velikih galija s topovima i podsadnim strojevima; mornara bilo je na njima 2600, a vojnika 10000. U mornarici dunavskoj sluzili su od
zairu
i
Kralj
je
Matija§
drzao
je
vojsku
velike desti Srbi.
spremna za umjedem,
boj;
da
mu
strogo u zaptu, a
sam
mnogo
radio,
i
se
vje§ta
mnogo
je
bavio
vazda
i
bojnim
suvremenim prilikama.
te je starije tedevine prilagodjivao
Uzdrzavanje goleme vojske
bude
vojska
neprekidno ratovanje
mnogo novaca. Za Kako redoviti prihodi
je
stajalo
place vojnicima trebalo je na godinu preko milijun zlatnih
forinti.
od sabora trazio izvanrednu ratnu dadu, premda K tomu su pobiradi dada postupali nediniti.
nijesu za to dostajali, kralj je neprestano je uza to obedavao,
milosrdno
da toga ne ce viSe
od
tako narod
silovito, te je
i
Ijuto stradao.
tereta
silnih
umjetnosti, koje je kralj osobito volio.
Kako
Mnogo
je
novaca
vi§e za podupiranje znanosti
trebalo takodjer za uzdrzavanje kraljevskoga dvora, a jo§
je MatijaS bio odgojen u
duhu
i
huijianizma,
on je kroz ditavo svoje vladanje vazda njegovao klasidnu knjigu i lijepe umjetnosti. Pri tome ga je bodrio i glasoviti nadbiskup Ivan Vitez, koji je zajedno sa svojim necakom Ivanom Cesmidkim (Janus Pannonius) u velike njegovao taj pokret. Dvor kralja MatijaSa postao je tako stjeciStem odlidnih udenjaka, pjesnika i umjetnika onoga vremena, dakako najviSe Talijana. Uza to je kralj za velike svote stvorio knjiznicu od rukopisa klasidnih spisatelja,
koje je dao prepisati. Osobito poslije zenitbe
s
kraljevnom Beatricom talijanski
su udenjaci gotovo poplavili Ugarsku, pade je kralj najunosnije biskupije podjeljivao talijanskim prelatima, dime
Matijasa
napokon
sitnoslikara
i
pojavile se prve tiskare u Ugarskoj (1473.)
kipara
u
okoliSu
s
Majkovec u kriievadko; zupaniji. malena stasa, jakih prsiju
bujnom kosom poput
vatrom.
Povjestnidar
Ivan
lavljih
griva.
Turdanski
dirilske
i
da je
taj
veliki vladar
i
piSe
za
dopisivao
nj,
da
latinski,
—
kakvo djelo ili Hrvatskomu narodu ostao
je
neobidno velike
i
>majstor
bio i
hrvatski
njemadki
i
zivom
u pretvaranju«
(slavenski),
deSki, izdavao
napisao
ni
uspomeni.
On
nije
je kralj MatijaS u dobroj
§ije
odi njegove sijevale su
medju njima
samo magjarskim jezikom pismo izdao u tom jeziku.
glagolske;
Hrvatskoj (Senju). Izmedju
pleda, jake
Tamnosmedje
(dissimulandi magister). Govorio je viSe jezika, je znadajno,
duhovne dasti Za kralja
spominje se
Kralj je MatijaS bio
glave
i
i
prelate.
po imenu kipar Ivan Trogiranin marmorum sculptor), kojemuje MatijaS 3. srpnja 1489.
kraljevu
(Joannes de Tragurio, statuarius sive podijelio kalteo
nemalo ozlojedio domace
je
rijedi, niti
je
Vrlo
povelje je
ma
doduSe stegnuo
ukinuo mnoge povlastice premodnih magnata hrvatskih; ali je zato zaSticivao malo plemstvo od nasilja velikaSa, a osobito je zakriljivao gradove, na delu im slobodni kfaljevski grad na brdu Gradcu kod
vlast knezevskih
porodica, narodito
Frankapana
;
Oitt
je
SMRT KRALJA MATIJA§A
(6.
TRAVNJA 1490)
»57
Zagreba. Hrvatskomu kraljevstvu nije lakratio nijedne pravice, kojc je odprije imalo, pa6c ih je umnozao, podijelivSi mu god. 1477. pravo, da si btra kapetana uz bana. Dok je u Ugarskoj palatinsku dast omalovazavao, tako da je nije kroz godine ni popuojao, na-
Kazula (misno odijelo) |i
SadoTane so drije
nadinjena
prijestoljne
tmpete
Krofova Erdeda a GlogoTcn (Galgocz).
pohranjeno a franieTadkom
od Upete
amoatino
Fojnici
(Boini).
akroi
badadi da ae Da kaxuli vide grboTi kraija Matijaia prijeatolja
akako
to|;s
nije
kraija,
i
da
je tek f>oalije
6taVB, te )« pohranjena a risnid
2* to
itta,
odijelo
kao kod one
nema anmoie. da
:
pridalo
prekrojena a nii«no odijelo.
je
ae,
da
je
kros atoije^ bilo
ga
je Tetla
tapete, koja ae dnva i
ta katala
Kad
boaantka
GlogoTco,
bila prrobitno tapeta
ae je to tgodilo, nije iivjeatno
;
i
oa
no
za iira kraija Matijaia.
Obje tapete
nijesn
prara Texira, negu zetenkaati
radnja je majstoraka. te po sToj
prilici
FoJDidku kazala kupio je kralj cjenoati kraljeTikoga
genbreikoKa Franjo
Joiip
brokat a aTcsenim
alatni
i^borima na
ttrainjoj atrani
;
porijetla. (.
sa
6000
forinti,
te
j«
je
STratio
medja kraoake drago-
dvora a Badima.
mjeStao u hrvatskom kraljevstvu zadaca, da brane hrvatske zemlje
da su za
pocre
je
dnige je nadinjeno misno odijelo (cania), koje
Katarina Kocada. Ali badadi da je radoja
kraljica
Matijaia. Jedoi
kraija
Od a
> prijestolja kraija Matiiala.
kraija Matijaia izumrle
vazda i
izabrane muieve
od Turaka
i
za bane, kojima
od Mletaka.
je bila teika
Vrijedoo je jo& iztaknuti,
— narodito u Slavoaiji, — mnogo odliine
porodice, koje
matuaS korvw (1458.— 1490.).
158
su doslije
mnoge
utjecale
u sudbinu naroda
Cupora, Morovica, Marczala
i
zemlje
Badani
i
napokon Bakad-Erdedi.
Kralj MatijaS zivi
i
danas jo§ u predaji hrvatskoga
Banfiji (Bani<5i),
njemu
i
priCa
i
pjesama.
No
najvise je razSirena
vojvodi njegovu DojSin Petru, junaku
jedan dan. Narodna pjesma ne vjednik
dunavskoga
brodovlja
junadkih djela u Bosni, Srbiji
hrvatske.
Nestalo je Titu§evica,
Gorjanskih, a na njihovo mjesto podigli se Sekelji, Zapolje
i
sje<5a i
i
i
vinopiji, koji
se vise,
poslije
ona o
da
i
je zapio
Matija§u tri
i
stotine dukata, sve u
je DojCin Petar bio
ban bosanski, ona ne
juznoj Ugarskoj.
Imade o simpatidnome
slovenadkoga puka.
kralj u
neko vrijeme zapo-
spominje
ni
njegovih
IX-
VLADISLAV 1I.JAGELOV1C {1490^..—
15^ >
(MiS-— «S«^
(1512.— isi4>):
11514.)
i
-fc- •
Ki^M
(ISM4.
H
UbernakaU,
Odlomak kamenoga okvira god. 1491.,
te je Taljda
koji
oekad
je
bio a
crkvi
dar koezoTa Fraokapana. Pohraojen
KRALJ VLADISLAV
IL
je
n
ir. Jarja
Hreljina.
Okrir
poljeie
ix
a arkeologifkom maseja a 7La,gnhi.
JAGELOVIC.
(1490.— 1516).
zbor kralja Vladislava 11. Jagelovicia (15. srpnja 1490.) krunisanje njegovo u Stolnom Biogradu (18. rujna 1490.); IvaniS Korvin postao slavonskim hercegom. i
Kralj MatijaS bijaSe
umro, ne osiguravSi
ni
zakljudkom nasijedstvo svome sinu Ivanisu. tani
segom 061
zajamiili,
da ce
i
prema
kojim su dosad IvaniS
uz sina
stajati
vedina
stJsnuo, zaboravi
svojoj volji
5 Ijevstvom,
Ivani§a;
ali
jedva §to
je
na svoje kletve, pak stadoSe
njih
stenjali.
Pa£e
i
kraljica
i
raditi
udovica Beatrica, pred koju i
mu
zamolio, da
svoga vojna,
ve<5 je
pri-
MatijaS
je
po pod
mladi
bude majka
samo o
i
torn snovala,
Hrvatskoj. Ta ved 11. travnja kako da sama ostane kraljica u Ugarskoj se, da obudovljela kraljica uzme kojega od susjednih vladara i
(rimskoga kralja
Namah po drulili
Maksimilijana smrti
kralja
ili
deSkoga kralja Vladislava) za suprugal
Matija^a
bijahu
povjerili vladanje kraljici Beatrici
driavno vijedc od
najodlidnije
i
na dvoru
pastorku
gospode.
joj
Ti ce
nazoini prelatt IvaniSu, te
svi
im
t
pri-
upravljati kra-
Emerika Zapolje (tada ved jegarsld) biskup Urban Dojdin.
se sastane izborni saber. Sluibu palatina, koja je iza smrti
neka vrSi i dalje (f 1487.) ostala nepopunjena, razaslala je kr?ljica iz Vcd 17. travnja 1490.
Komorana zajedno
pisma na sve strane, u kojima je javljala smrt kralja
i.
Pojedini velikaSi, kape-
predlagalo
dok
HrT. poTJ.
mu
nakon otdeve smrti na koljena pao
magnati ^
saborskim
svojoj koristi, veseli, Sto su se oslobodili pritiska,
za^titnica, slabo je marila za zelje
1
ni
dodu§e pokojnomu kralju obedali, pa£e
gradovi bijabu
i
zakonom
II.
111.
s
diiavnim
vijedem
MatijaSa, te podjedno pozvala sve
"
KRALJ VLADISLAV
l62
da se za mjesec dana
stalele,
unum integrum mensem
novoga gospodara
biraju slozno
novum
regem,
dominum
item
skupe na polju pe§tanskom, na Rako§u (ad vulgariter Rakos vocato), pak da ondje
§to brojnije
campo
in
JAGELOV16 (1490.— 1516.)
II.
i
Pesthiensi
vladara (ut isthic pari voluntate et unanimi voto
principem eligamus).
et
novum
dakle radilo o tome, da
Nije se
od ostalih kandidata naprosto priznade za kralja, nego tri godine. da se novi kralj izabere, kao ono pred trideset Nema sumnje, da je medju velikasima ugarskim hrvatskim bile muzeva, koji su potajno iudili svojoj porodici pribaviti kraljevski vijenac. Pripovijeda se kao posve pouzse budi Ivanis Korvin budi koji
i
i
dano, da je pristari ve6 Stjepan Zapolja, tada vrhovni kapetan Austrije
»Moj sinko, da
visinu, rekao:
svoga
uzeo
priprava za izborni sabor
Ivaoa u krilo, pak
i
Be6a, prigodom
ozna6iv
rukom neku
ugarski*.
Medjutim se
su to IvaniS Korvin, zatim njemaiki kralj
Maksimilijan,
si
bar
javila 6etiri
javna takmaca.
onda ceSki
kralj Vladislav Jagelovic,
Bill
sindica
postao bi sada
tolik,
kralj
napokon mladji brat potonjega,
i
poljski kraljevid
Ivan Albert, sin kralja Kazimira IV.
U i
kao da
prvi kraj
vladara, a
k tomu
Vi§egrad, a
mnoge druge
i
Napokon
slusati.
je bio najsigurniji
bila
kruna
je sin slavna
gradove Budim
samo njega
bijahu prisegli, da ce
tvrdinje, kojih kapetani
u njegovim rukama
je
herceg Ivani§ Korvin. Ta bio
drzao ogromna imanja, zatim poglavite kraljevske
je
sv.
Stjepana, kao
i
silno blago pokoj-
noga otca, koje je vrijedilo nekih 400.000 dukata. Kako je i malo plemstvo bilo posve odano porodici Hunjada, mogao je mladi Ivani§ smatrati svoj izbor posve osiguranim, pak je zato mirno i spokojno izcekivao sastanak izbornoga sabora, uzdajuci se u prelate i
mo6nima
magnate, koje bijase otac njegov uCinio
izdaje herceg IvaniS
pokladniku
mu
i
u gradu Budimu jegarskomu kojom
sv.
njegova
prelata.
i
ustupiti svoja prava
kralja
od god. 1462.
predobije time za
na Ugarsku, pozvao kralja.
je
i
1463., utana6enih
19. travnja 1490. iz
Napokon
je mladji Ivan Albert bio jo§ kraljevicem.
izmedju otca
mu
otac Fridrik
Innsbrucka ugarske sta-
se za krunu sv. Stjepana pojagmi§e
Oba
se
Maksimilijan, trazio je
kralj
sina poljskoga kralja Kazimira IV.; stariji brat Vladislav bio je jo§
dok
svibnja 1490.
vraca neka posjedovanja, §to
Maksimilijan, da ce
Nadajuci se
MatijaSa.
da ga priznaju za svoga
leze,
Drugi takmac, njema6ki
Stjepana na osnovu ugovora
Fridrika
mu
06ito je herceg nastojao, da
Matijas oduzeo.
jednoga od najuglednijih
krunu
5.
biskupu Urbanu Doj6inu, vriiovnomu
vrSitelju palatinskih posala, povelju,
bijase kralj
ih
Due
bogatima.
i
od 1471.
i
dva
kraj 6eski,
brata osnivahu svoje pravo na tome,
im je mati bila sestra Ladislava Postuma i kdi Albrechta Habsburgovca, pak su take potomci nekadanjih kraljeva ugarskih i hrvatskih. Vladislav je radio sam za sebe, dok se je za mladjega brata Ivana Albrechta trsila majka Elizabeta, zeledi i mladjemu sinu Sto
bill
pribaviti koje kralj evstvo.
Uz vlast
i
6asa,
da
htjela
pretendenta nastojala je
Cetiri
Sast
iz
ruku.
all
kraljica
udovica Beatrica, da
Sa svojim napuljskim rodjacima
prilike tako udesi,
da bude,
i
je
bila
da
i
i
ostane kraljica
dalje
joj
pomagaCima gledala i
vladarica.
Kraljica
ne izmakne
od prvoga majka nije
je
gotova pomagati svojim blagom onoga od preostalih
triju
ona izprva priklanjala bio spreman, da se njome ozeni. Stoga kralju Maksimilijanu; ali kad taj nije htio razumjeti njezinih ponuda, ved ju je kao svoju »sestru< molio za pomoc, da dodje do svoga >prava«, kraljica se je Beatrica odvratila od njega, pak je stala naginjati 6e§komu kralju Vladislavu. Ugarski prelati i baruni, ieljni da se vrate zlatna za njih vremena prije kralja Mati-
takmaca, koji bi
jasa, nijesu
A
toliko
se je
marili
za
pravo
i
pogodbe,
koliko
vi§e
za
svoje
stalezke
i
li6ne
kraljem
koristi bilo, ako ieSki kralj Vladislav postane modi ce ta modna gospoda opet se baniti kao gospodari kraljevstva, onako kako su dosad dinila de§ka gospoda u Ce§koj, a k tomu uklonit de se i nezbjeLuzice, koje je iivomu inace ratu radi de§kih nuzzemalja, naime radi Morave, Slezke
probitke.
njima je najviSe
ugarskim. Uza
nj
i
IZBOR
KRAUA VLADISLAVA JA0EL0Vi6a
doslije drzao kralj Matijal. Dole se je mladi
prelata
i
velikaSe. je kralj
Jedan od
njemu
kralj radio,
Sigismund
zaloiio.
Oko
od
Poljske izkupiti one
Zapolje, koji
mu
Ivan Filipec, nekadanji kancelar kralja Vladislava, a onda predobio jo§
i
§ipu§ke
ili
javno
postati kancelarom.
ako postaae
je za slu6aj,
gradove, koje bijaSe nekad
kapetan Austrije u
drugove, jegarskoga biskupa Urbana
svoje
Uz
svibnja utanadio
Moravljanin, oiito je pristao uz
koji je vriio poslove palatina, a za njim gjurskoga biskupa
obeca§e, da 6e
8.
drugi velikaSi. Velikovaradinski biskup
i
rodom
MatijaSa,
Dne
kao vrhovni
je tada boravio
gradu Beiu, stadoSe se kupiti sve tajno
da predobije najodliCnije
Stjepan Zapolja.
Vladislav sa Zapoljom u Pragu tajni ugovor, kojim
kraljem ugarskim, obecao
•63
herceg IvaniS Korvin pouzdavao u obedanja
magnata, zadata njegovu otcu, dotle je 6e§ki prvih pridruiio se je
SRPN/A 1490).
(15.
11.
prelate
Tomu
takodjer neki velika§i
stali
Doj(^ina,
Bakada Erdeda, kojemu i
kapetani, a
na 6elu svima junadki kapetan temeSki Pavao KinizL
Rako§ko polje koo Pe§te.
Tako
su se u o£i
stranaka. Neki lidoi
uz Poljsku
izbornoga
protivnici
medjaSile, naginjali
su
sadanji sudac kraljevskoga dvora
mu
treba kralja, kojega
Stjepan Perenj
i
Stjepan
sabora
Stjepana
i
kraljevicu
i
i
mignati
vlastela
Ivanu Albertu.
§iju driatic; a
Kraj
takih
IvaniSu Korvinu tek velikaSi jugozapadne vali s
prelati
kao
Na
razdijelili na viSe u iupanijama, koje su delu ovima bio je do-
erdeljski vojvoda Stjepan Bator, koji je govorio, >da
vazda moie za
Rozgon.
ugarski
Zapolje,
njemadkim kraljem Maksimilijanom.
ba6ki nadbiskup Petar Varda, a s njim
prilika
Batoru se pridniiili Blai Magjar, ostali
su
vjerni
i
Ugarske, u koliko nijesu javno
odani hercegu ili
tajno §uro-
Najodlidniji privrienik IvaniSev ostao je kolodko-
pe6uvski biskup Sigismund EmuSt, zatim neki Za hercega IvaniSa bila je ditava kraljevina Slavonija, kojom je tada upravljao Ladislav iz Egervara kao ban Dalmacije, Hrvatske Slavonije. Tu su 8C kao osobiti privrienici hercegovi izticali knez Lovro Ilo£ki, vranski prior Bartol Bcrislavid, i napokon brojno malo plemstvo. Kako su se ponijeli hrvatski knezovi, nije nam
Sedi, Kanizaji
i
Sekelji.
i
i
i
kRAU VLADISLAV
t64
II.
ja6elovi6 (1490.
—
1516.).
* poznato; no
Znade i
bit 6e,
samo
se
da
nijesu marili ni za koga,
za Frankapane, da su se okoristili
im
posjedovanja, koja
s
MatijaS.
Naro6ito se Frankapani pojagmili,
da je joS u travnju 1490. senjski
oduzeo
kralj
kapetan Petar Tarnok od MackaSa morao
Dne
23. svibnja
svome hercegu, kako Senj u
da su naginjali kralju Maksimilijanu. prilikom, da si opet povrate gradove
Citavom kapetanijom, tako
bijaSe
da predobe opet Senj kapetaniju.
ili
javlja
je napuljski
kralj
pomoc knezu Bernardinu
ferrarski
poslanik
Ferdinand poslao
Stalezi skupljali su se vrlo
sobom
i
sporo
na
(debili),
Mnogi
zaire u
i
bunu (novitade) u il
suo mase);
al
u Budimu u6i-
jer su baruni
i
RakoSu.
polju
Constabilis
na dva broda hrane
Hrvatskoj, nastojeci, da opet predobe svoje oblasti (a volere recuperare
im nakana ne ce poci za rukom, jer su nemodni nili dobre odredbe (bona provisione).
obrani svoju
Beltrandus
Frankapanima, koji dizu
ostalim
i
pomoc od Dubrov6ana, da
traziti
Budima
iz
velikagi doveli su sa
brojne oruiane druzine, da osiguraju >slobodu izbora<. Prvi je osvanuo jegarski
sa 2500 konjanika. Bilo je to oko kao zamjeniku palatinovu sve udesiti za saborovanje. Dne 28. svibnja stigao je u Pe§tu erdeljski vojvoda Stjepan Bator sa svojim drugovima cetama iz Erdelja, a cetiri dana poslije doSli su i baruni iz gornjih krajeva ugarskih, koji medjase s Austrijom. Na podetku lipnja vec je u Budimu zagrebacki biskup Osvald zastupnici kraljevine Slavonije, po imenu Vladislav od Grebena, podTuz, a uza nj su
Urban
biskup
Dojcin
svojim
sa
Biskupu Urbanu
15. svibnja.
privrzenicima
i
bilo je
i
i
onda knez Mihajlo Blagajski, Pavao Pako§, Juraj Turoc od Ludbrega, Stjepan Drzic (Dersffy) od Sredice (de Zerdahel), Petar Bockaj od Rasinje, magistar Petar od Gudovca, viceprotonotar kraljevine Slavonije, Bernardo Rohffy, napokon Nikola Pakraiki (de Peker) i Gregorije Stubiiki (de Zthwbycza). palatin kraljevstva ugarskoga,
Dne
svome gospodaru iz Budima, kako je da ne ce vijecanja zapodeti, dok ne dodju oni, kojih jos nema. Skupljeni baruni imadu sa sobom oko 10.000 konjanika, koje su smjestili onkraj 2. lipnja
1490. javlja ferrarski poslanik
vedina baruna na okupu,
Dunava na
i
polju, gdje ce se izborni sabor obdrzavati. Stigli su
u Budim takodjer posla-
napokon
cara Fridrika, onda rimskoga kralja Maksimilijana,' nadalje poljskoga kralja,
nici i
ali
deSkoga kralja (Vladislava);
poljskoga, koji ju trazi za vrlo oprezno
i
skrovito;
Premda ne bijahu sabrana gospoda dne
svi
rade, da
ti
6im
sto doznade,
namah
lipnja iz
Vec toga prvoga dana do§lo
graju
i
morao
je mislilo,
kralja
baruni, koji su se o6ekivali, presla su ipak
i
Budima preko Dunava u PeStu
stalezima zajam^iti, te tako povratiti njima
kako se
Stjepana, osim
ce poslanik vojvodi doglasiti.
gdje bi sabor otvoren. Stalo se vijecati o povlasticama
vali.
sv.
svoga trecorodjenoga sina (Ivana Alberta). Baruni razpravljaju
jo§ stigli svi prelati
7.
zadobe krunu
je
i
>slobodu<, koju su
Rako§,
na polje
i
pravicama, koje
ce novi kralj
prije kralja MatijaSa uzi-
do smutnje. Nize plemstvo nekih
zupanija, potaknuto,
od vackoga biskupa Nikole Batora, brata erdeljskoga vojvode, podiglo
izklicalo poljskoga kraljevica Ivana Alberta za kralja.
je odluc^no prosvjedovati, te je
se je Ivan Albert odsad izabranim
Sam
vojvoda Stjepan Bator
nekako smirio odpornike; no uza sve
kraljem ugarskim, te je
stao
to smatrao
kupiti vojsku,
da kra-
Ijevstvom oblada. Sjutradan, dne
nici kraljevine Slavonije
13. lipnja
i
nagodile se napokon
da se desetina pobira u dva
Na
da dokrajCi dugotrajne smutnje izmedju slavonskih staleza poradi crkvene desetine. Posla-
lipnja, nastojao je sabor,
8.
zagrebaSkoga biskupa Osvalda Tuza
maha, prvi put
sa svojim iza
dodjoSe napokon dugo izdekivani baruni
biskupom, ustanovivSi uz
ietve, a iz
drugi
put
iza
berbe.
juine Ugarske, Slavonije
i
ino,
Tek
Hrvatske.
Lovro Ilo6ki, sin nekadanjega kralja bosanskoga Nikole, napeSuvski biskup Sigismund Ernu§t, onda srbski despot Gjuragj Brankovic, vranski
Celu svima bio je knez
dalje
prior Bartol Berislavid
sa svojim
rodjacima,
i
napokon
hrvatski
knez Bernardin Fran-
IZBOR
kapan.
I
ovi
KRAUA VLADISLAVA JAOELOVi£a
Jo§ prije dolazka
pojedinih
svedjer boravio
Tomu
i
velikala
dvoru
bijahu
IvaniS,
sabrani
na izbornom
je sada
koji
Bakaia Erdeda, ne
da im ne ide od
zajedno
je
Tek kad
su
si
su
ti
prelali potajni
mladoga hercega; spominjati zasluge pokojnoga
govorili
stali
za
na neke velikaSe, a narodito
kralja MatijaSa, njihove su rijeCi tako djelovale
za-
Beatricom
kraljicom
s
i
za svoje zastupnike izabrao
bolan, da
slutedi
Ovi prvi stadoSe
srca.
poslanike
staleii sasluiali
Budimu, bija§e
u
Vladislava.
kralja
ibs
Ijudi.
Herceg
kandidata.
deSkoga
vidjelo se oiito,
potonjih
kraljevskom
u
biskupe Ivana Filipca privrzenici
SRPNJA 1490.).
dovedoSe sa sobom nekih 6000 konjanika, tako da
saboni bilo na okupu oko 15.000 stupnike
(15.
II.
na brojno
nize plemstvo, da je zahtijevalo hercega IvaniSa za kralja. Iza biskupa pristupili su poslanici kralja
Maksim iiijana,
te
od god. 1463. priznade za
su
ne htjedoSe o tome
uzgoropadili,
slobodu izbcra; a jo§ su se ja6e
gospodar njihov
da se
zahtijevali,
kralja. Stalezi
kad su im njema£ki poslanici
ratom. Sada su dolli zastupnici poljskoga kralja Kazimira, koji vida Ivana Alberta; a iza njih stalezi osiguraju
bududnost njegove
Ako
C^I V^^
Ferdinanda, neka
kralja
Oni su u dugom govoru
bi sabor gledao na nasljedno pravo, to
sToju
zaprijetiii
preporudavali kralje-
su
udovice Beatrice.
kraljice
k<feri,
su poslanici 6e§koga kralja Vladislava.
gospodara.
napuljskoga
su poslanici
molili
na osnovu ugovora
ni 6uti, jer su branili
Posljednji pristupili
izlagali
poruku svoga
zapada prijestolje
kralja Vladi-
r ^rW\V*
PODPIS HERCEGA IVANI&A KORVINA. Snimljen
slava, jer je
bodno
od
porelje
on
5. iTibiija
unuk
najstariji
1490.
se:
Comnas dox mann
»Johannet
Albrechta
kralja
biraju kralja, opet je Vladislav
njemu imaju
CiU
Austrijskoga;
najvrijedniji
i
najbolji
ako
p(ro)p(ri)««.
da
ho<5e stalezi
On
kandidat
slo-
je vc<5 kralj
knine pak tako ce on kao mocan vladar lako braniti Ugarsku od svih neprijatelja. Napokon je on blag dobar vladar, kojega je ved zavolio deSki narod; s toga nema sumnje, da 6e ga novi podanici uzljubiti. deSki,
(Morava, Slezka
i
uslijed
ugovora
pripasti nuzzemlje deSke
kraljem Matija§em
s
Luzica),
i
i
Govori
i
razprave
s
odprije bila za Vladislava. zali
Dne
su velikadi 17.
lipnja
poslanicima bile su pusta igra;
No kako
samim izborom, ne javlja
svedjer na okupu,
ali
ferrarski
zupanije
li
poslanik
da nijesu jo§
sabor o svome troSku, nijesu
je nize bi
se
vedina prelata
i
baruna ved je
plemstvo prianjalo za hercega IvaniSa, otenize plemstvo u to vratilo svojim kudama.
u Budimu
svome gospodaru, kako
oglasili svoje odluke.
mogli dulje dekati, ved su se
raziSli,
prihvatiti
i
polvrditi.
na
ostavivSi od svake
to s polja
neprestano vijeda. Sastavlja se inauguralna diploma, gdje
sve sloboStine, koje ce morati izabrani kralj
su baruni
Mali plemidi, koji su doSli
po dva zastupnika, dakle oko 120 drugova; sabor se na
sklonio u PeStu
i
Car
Rako^
su nanizane
je Fridrik poslao
nove poslanike.
U nastojali
isti
mah, dok su se
doslije Zajedno
s
prelati
i
baruni Vladislavljeve stranke
rijeSili
nilega plemstva,
mladoga hercega IvaniSa. Kraljica udovica Bffatrica, koja je hercegom IvaniSem boravila u kraljevskim dvorima u Budimu, pre-
su nadmudriti
i
KRALJ VLADISLAV
l66
II.
JAGELOVIC (1490.-1516).
u varo§ Budim u pala6u biskupa Urbana DojCina, pak stade stalezima nuditi svoje blago, da se Vladislav proglasi kraljem pod pogodbu, da se njome ozeni. Odlazak nizega plemstva i bijeg Beatrice tako se kosnu hercega Ivani§a, da se je stao nagadjati s prelatima i barunima za taj slucaj, ako bi kojega drugoga izabrali za kralja. do ugovoraj §to ga je nevoljni herceg dne 17. lipnja 1490. utanaiio sa I tako dodje 8 biskupa i 25 baruna, koji su bill ociti ili tajni privrzenici 6e§koga kralja Vladislava. odanle
bjeze
Glavne ustanove toga ugovora bile su ove: >Ako bi se desilo, te gospodin herceg Ivani§ ne bi bio na izbornom saboru izabran za ugarskoga kralja, to ce ga, da ne bude li§en kraljevske Casti i naslova, s mjesta, cim kojega drugoga kraljem ugarskim proglase,
Bosne
izabrati za kralja trecega
ili
Bosne predat
Slavoniji kao
s tridesetnicama
(banatus regnorum
Jedno
i
ce ga novi kralj ugarski
eligatur), te
coronari
est,
Dalmatiae
et
debeat).
IvaniSu takodjer
u
Povrh
sveiano okruniti
i
refiene
herceika 6astu
svima uobi^ajenim
u Zagrebu, Cakovcu
banska Cast
drugo primit ce dosmrtno
i
moris
Sclavoniae) sa
regni
(ducatus
ce se njemu
vjerit
ut
se gospodinu hercegu
<5e
kunovinom,
s
regem Boznae
detvrtoga dana nakon svoga vjen^anja neopozovivo, castno
eundem futurum regem,
(per
(in
i,
i
svima
sa
drugim mjestima; suvi§e po-
obidnim
tako naime, da
(vita comite),
kraljevini
pravednim prihodima,
kraljevinama Dalmaciji
Croatiae)
kralj e vine
i
i
Hrvatskoj
pravednim
<5e
prihodima.
hercezku 6ast
i
kra-
pravom kao nasljedni gospodin (ita videipsum regnum infra vitam lure perpetuo, tanquam
Ijevinu Slavoniju posjedovati za zivota vjecnim
quod ducatum praedictum et dominus haereditarius), a baniju recenih kraljevina Dalmacije i Hrvatske drzat 6e takodjer kao sluzbenik u ime sluzbe (banatum vero praefatorum regnorum za zivota, ali kao ban Dalmatiae et Croatiae, similiter infra vitam, id tamen tamquam banus, et officialis pro officiolatu teneat et possideat). U istima pak kraljevinama moci 6e po dosad obdrzavanom obiCaju libertates eorundem) oktave drzati, pravdu po njihovim sloboStinama (iuxta dijeliti i sud suditi, te vr§iti svu obiiajnu jurisdikciju, ali s tom pripomenom, da bude bududemu kralju i njegovim nasljednicima, kao kraljevstvu vazda odan i vjeran, da im drzi vjeru i njihovim se zapovijedima pokorava, a da se nikad ne odmetne od kraIjevstva niti od svete knine ni pod koju pogodbu. Gospodin herceg neka se naziva kraljem Bosne, hercegom Slavonije, Opave Liptovije, kako banom Dalmacije i Hrvatske, a jednako moraju ga nazivati buduci kralj, kao i prelati i baruni. Buduci da ce za uzdriavanje grada Jajca, kao drugih gradova u Bosni i Hrvatskoj imati nemalih tro§kova, licet,
i
i
.
.
.
i
i
i
i
da bududi kralj ugarski njegovi nasljednici moraju istomu gospodinu hercegu svake godine doznadivati 12.000 zlatnika 10 tonelata soli (ne§to u Solnoku, a drugo u Segedinu). Imanja i posjedovanja, koja bi uslijed smrti ili pomanjkanja nasljedodredjuje
se,
i
i
nika,
ma
s kojih
drugih
pravednih razloga u istoj kraljevini Slavoniji pripala kruni moci de herceg, ako imadu do 50 podanika i manje, slobodno darivati, te 6e buduci kralj i njegovi nasljednici morati njegove darovnice odobriti i po obicaju potvrditi. Ako bi pak imanja imala vi§e od 50 podanika, nije mu slobodno 50 poili
i
kraljevstva Ungarije,
danika
izluditi,
te ih darovati,
ved je takovo darovanje u
cijelosti
pridrzano za vladajudega
Gospodin herceg smije po svojoj volji (pro suo arbitratu) u redenim kraljevinama namje§tati banovce (vicebanos) druge sluzbenike, ali samo takove, koji <5e redene krakralja.
i
Ijevine
njihove
nepokolebivo (inconcusse) uzdrzati u njihovim starim
slobodama odobrenim obicajima, i koji ce one tvrdinje (castra) oprezno duvati, da ne postradaju i da ne dodju u neprijateljske ruke. Ako bi parci (causantes) u svojim parnicama pred gospodinom hercegom ili njegovim sluzbenicima prizvali na kralja ili na i
i
zakonima, kao
zitelje
i
njegov dvor, mora herceg te prizive podastrijeti, te se odluci njegova velidanstva ili sudca kraljevskoga dvora pokoriti, pade po obicaju osudu i izvr§iti (execution! demandare)«. Uz ove ustanove drzavopravnoga znadenja imade u ugovoru i drugih zamaSnih odredaba, narodito u pogledu gradova i posjedovanja hercegovih u Ugarskoj, Hrvatskoj,
KRAUA YLADISLATA JAGEL0Yi6a
IZBOR
kao
i
koje
u austrijskim zemljama. je
SRPNJA 1490).
IL (15.
Grad Frakno (Forchenstein)
1*7
varo§ Zeljezno (Kysmarthon),
i
pokojni kralj hercegu darovao, a kraljica Beatrica zajedno
barunima §ipu§koniu
s
vrhovnomu kapetanu austrijskomu Stjepanu Zapolji za 17.000 dukata zaloiila, se namah nakon krunisanja novoga kralja za prvoga sabora izkupiti hercegu moraju povratiti. Grad Medvedgrad kao Rakovec u kraljevini Slavoniji, koje kaSteli Lukavec sada drzi gospodin herceg, a trazi ih velemoini gospodin Ivan Tuz od Laka sa svojim sinovima, neka za sada ostaDu u vlasti hercegovoj, a re^eni Ivan Tuz neka povede parako je dobije, mora mu herceg bez odpora zapreke recene granicu protiv hercega, dove povratiti. Neka dalje hercegu za sva vremena ostane kneiija ill grofovija Zagorje grofu
i
i
i
i
i
i
s
gradovima
i
kaSteiima (Krapina, Varaidin, Vrbovec, Trakoldan, Vioica, Greben, Lobor,
nekad
OStrc), koji su
pripadali
zagorskim grofovima Jurju
tovca), all su ih radi nevjere izgubili, te
MatijaS
ih je kralj
i
Vilimu (sinovima Jana Vi-
Hercegu
darovao hercegu.
Veliki pk6at herckoa IvaniSa Korvina. Ancjeo
drli
a rakama
porodice
a^b
a(ereniaaiini)
X
Hanjada
d(omini)
X
(a
gaTranom).
M«t(hie)
X
N^apia:
r«(K^)
X
»X
Jonanea
Honf{ar(ie)
X
X
Conrinaa
X
Q^t**
X
Bohem(ie).
Isvomik u driavnom arkivu a B«0a.
IvaniSu ostat 6e
varoS i
i
trgovi
i
nadalje gradovi njegovt, §to ih drii po Ugarskoj
Hrvatskoj,
(Kiythovac), Poditelj,
gradovi Brinje
i
Bilaj
po
Hrvatskoj; naro£ito
Ripa6 (Repacz), kao ostale varoSi i imenu Novi, Starigrad, OtoCac, Prozor, Obrovac, K116evac
grad Senj, Stenidnjak, Lipovec, Vojevodina
po
i
Ved (Weth), Krupa,
Japra
i
(Belay) za ^itava iivota. Fade
i
kaSteo i
Obrovaiki za sva vremena, a
gradovi Vo^in (Athyna), Novigrad
KRALJ VLADISLAV
Its
JAGELOVIG (1490.— 1516).
IL
Bijela Stijena (Fejerkew) zajedno s 6itavim kotarom Totu(Wywar), NaSice (Nekche) gevinom (Thethewsyna) imadu pripasti hercegu nakon smrti sadanjih posjednika. Gradovi Komoran s 5a§cu zupanskom, kao i Tata (Totis, Dotis), §to je herceg primio Pozun i
i
dalje zalozeni, dok mu se ne povrate uzajmljeni u zalog za 40.000 dukata, ostaju mu Wolfersdorf u Austriji, novci. Nadalje zadrzat ce herceg Ivani§ varo§i RQtz, Kirchschlag Kalnik u Veliki Slavoniji; tako varoH Brezce grad isto i KoMoravi na Brod Ugarski i
i
i
dok ne ce modi da namiri svoje 6ete, koje u stanjevicu u za placu u zalog dao. Ako bi herceg ili njegovi kojima je te varo§i Kranjskoj drzi, potomci ma koji od izbrojenih gradova i posjedovanja sudbenim putem izgubili, obvezan je kralj ili njegovi nasljednici, da im izgubljeno jednako vrijednim imanjem nadoknade. Kranjskoj, potonje
dotle,
i
Umre samo
li
s
polagati
herceg bez potomaka,
pomenuti gradovi
svi
mu
onim posjedovanjima, koja svojim
i
u buducega
dvorjanicima darovati. Prelati
ih
kralja
potvrdu
izraditi
varoSi pripasti ce kruni ugarskoj;
i
darovao, modi
je kralj Matija§
baruni vec
i
darovnica,
takih
i
da
ce slobodno raz-
se sada obvezuju, da ce
nadarenike
ce
braniti
i
za§ti6ivati.
Daljim ustanovama ugovora odredjeno
bi,
herceg IvaniS imao ustupiti
§ta bi
Ijevstvu povratiti. Najprije se obvezuje, da ce ustupiti Optuj, Radgonu, i
sve druge gradove, varo§i
nadalje
i
hercegovine, gradove
sve
Novo
trgove, sto ih jo§ sada drzi u Stajerskoj, Austriji i
mjesta
u
obim Slezijama
i
Luzici
i
kra-
mjesto, kao i
Kranjskoj,
(izuzev jedino
iz onih gradova mjesta odvesti topove ni ratne stroneka herceg ne dopusti, da se privilegija i izprave drzavne
herceztvo Opavsko), te da ne de jeve. Nadalje se odredjuje,
i
i
kucama tavernika, raznesu, nego da ostanu netaknute. Jednako ne ce dopustiti, da se kraljevska knjiinica razaspe, vec ce sve knjige ostaviti u knjiznici; pojedinaca, sahranjene u
za svoju
porabu
Napokon
ne^to knjiga izvaditi,
sm.ije
se prelati
i
toga novoga kralja prinuditi, da
prihvati
preko granica dovesti u kraljevstvo. s
mjesta ce prelatima
barunima
i
ali
s
privolom
i
uz reviziju prelata
i
baruna.
baruni obvezuju, da ce u sluiaju, ako tko drug! bude izabran, i
potvrdi
taj
Cim pak herceg
izruciti
krunu
sv.
ugovor, te da
ce
ga tek onda
primi od kralja potvrdjeni ugovor,
Stjepana, koju sada imade u svojim
rukama; kada pak novo izabrani kralj udje u kraljevstvo, ustupit ce mu jo§ gradove Budim, Vi§egrad Beograd sa svima ostalim kraljevskim gradovima, varo§ima selima, i
i
koja kruni pripadaju. Svi nazoSni prelati
i baruni, kao i zastupnici nizega plemstva jamSe, da ce sve to^ke ugovora to5no izpunjavati, §to i svojim pedatima podkrjepljuju. Sve pored toga ugovora nije herceg Ivanis ipak posve izgubio nade, da bi mogao
postati kraljem.
Petar
Najodludniji
Varda, nijesu
radili za
svoga predlozenika,
prijetila
pogibao, da
kraljevskom gradu
privrzenici
njegovi, na
potonje pogadjanje
za
plane
Tako
znali
se je izborni
gradjanski
rat.
ili
delu znati
im kolodko badki nadbiskup htjeli,
sabor razdvojio
vec
su svima silama
na dva tabora,
te je
Herceg Ivani§ okupio svoje privrzenike u
dok su se protivnici njegovi utvrdili u varoSi. Oko medju objema strankama primirje do 23. lipnja, ne bi li se u to postigao kakav sporazumak. Ali do toga nije do§lo. Jo§ 27. lipnja pi§e poslanik ferrarskoga hercega, po imenu Beltrandus Constabilis, svome gospodaru Herkulu iz Ostrogona ovako: »Do sadanje ure nije jo§ obavljen izbor kralja. Prelati baruni razdvojeni su u u
Budimn,
20. lipnja utanaieno bi
i
dvije stranke: jedna stoji uz sina
pokojnoga kralja (hercega IvaniSa), i njoj pripadaju nadbiskup kolodki, biskup peduvski, herceg Lovro (Ilodki), despot srbski, knez Bernardin Frankapan neki drugi manji, koji su se svi nastanili s hercegom u kagtelu. Drugoj stranci pripadaju svi ostali baruni, kojih su imena u dvostrukom popisu zabiljezena .; oni su se smjestili sa svojim detama u varogi Budimu. Vazda medju sobom ugovaraju, ali sporazuma nema, vec utanaduju primirje za primirjem. Cim sto zakljude, obavijestit cu o svemu vasu preuzvi§enost po zasebnom poslanik u«. U isto gotovo vrijeme javlja i
.
neki privrzenik
hercega
Ivani^a papi
Inocentu
VIII.,
kako su
.
prilike povoljne za reCe-
IZBOR
KRAUA VLADISLAVA
JA0ELOVI6a
SRPNJA 1490.).
(15.
II.
Ib9
pristaSe njemadkoga kralja Maksimilijana, tako noga hercega, jer su mu se pridruzili da imade viSe od 30 000 odane vojske, koja se docTice mnoii. >S toga se tvrdo nadamo, da ne ce nitko drugi biti ovjenCan za kralja, nego njegova presvjetlost* (unde lirmam spem habemus, quod nemo, nisi sua illustrissima dominacio in regem coronabitur). i
Medjutim bijahu se zgodile dvije
je znatno pogorSalo stanje
po kojima se
stvart,
hercegovo. Najprije se je Stjepan Zapolja, vrhovni kapetan Austrije obje slranke velike nade polagale, na dislava, a protiv
zahtjev staleia odito izjavio za
BeCa, u kojega su
i
6e§koga kralja Vla-
hercega lvani§a; a namah zatim je velikovaradinski biskup Ivan Filipec
pohitao na Moravu, gdje je bila
utaborena
je prisegla vjernost
se je nekako
dana
posljednjih
Ivani^a svoga odabranika
6e§komu
Sve
kralja Vladislavu.
to zgodilo
lipnja
crnom ietom
Stiah pred
£eta Matija^eva, te ju je podmitio sa
crna
100000 dukata, tako da
kralja
MatijaSa
neka §to
svjetovali,
bio je
da su privrienici hercega neka se skloni PeJtu,
tolik,
prije ostavi
Budim
i
i
u juinu Ugarsku i Slavoniju, da ondje skupi Sto viSe vojske. Ivanii zaista posla krunu dragocjenosti na ladjama u Peduh, preda kraljevske dvore u Budimu Blazu RaSkaju, a i
priprema Peduhu. Medjutim se zabrinu§e da bi herceg IvaniS mogao zaista podidi na noge ditavu juinu Slavoniju, pak poslaSe za njim u potjeru svoje teie pod Stjepanom Batorom Ugarsku Pavlom Kiniiijem. Ovi ga dostigoSe u tolnanskoj zupaniji na polju Chont Mezee (in i campo Chont-Mezee, prope villam Zabathon in comitatu Tholnensi). Premda je hercegov tabor bio zaSticen modvarama rijeke Sarviza, nahrupi na nj Pavao Kinizi tako silno, da
sa svojim privrzenicima udari na jug
onda
i
Vladislavljevi,
staSe
i
An%AnM
KRAUA VlaDISLAVA
PODPIS Cita se: tWIadislaas rex
manu
U
Kis
i
slavid
Franjo i
Juraj
Dombo; 70
boju pade 40 hercegovih
njih
II.
diplome, ixdane a Farkalhidi 31. irpnja 1490.
p{ro)p(ri)a<. Snimljcno i inauguralne
6ete njegove razprSio.
je
r medju njima kapetani Matija
Ijudi,
bude zarobljeno, medju njima vranski prior Bartol
Kaniiaj. Ostatak vojske razbjeze se na sve strane,
sam herceg
Beri-
Ivani§ s po-
glavicama svoje stranke skloni se u gradove pe^uvskoga biskupa. Dobitnici ne proganjahu bjegunce, nego
Mnogo
oplijeniSe
kola
i
brodove, krcate
blagom, dragocjenostima
spisima.
i
Na
toga razgrabi§e hercegovi Ijudi sami, toboie da ne zapane protivnike.
to se
biskup Sigismuad ErnuSt zatvoriSe u Pe6uh; Lovro Ilodki ode u Srijem, herceg IvaniS da kupi nove 6ete; a Jakov Sekelj pohita u ^tajersku, gdje je malo zatim primio sluibu i
od
kralja Maksimilijana.
Boj na polju Chont-Mezee (polje kostiju)
bjedom nestalo Dobitnici
je
povratiSe
hercegu IvaniSu se
12. srpnja
u
svake
zgodio se je
nade, da bi
Budim, a na
poiuri§e, da §to prije Vladislava proglase za kralja.
pahu s
to
se
4. srpnja
mogao
1490.
S
torn po-
uzpeti na prijestolje.
se svi ondje jo§ sabrani velikaSi
Da ne bude nikakva
odpora, postu-
u posljednjem boju pustiSe biskupu k hercegu IvaniSu mah sazva on kao zamjenik palatinov
s IvaniSevim privrienicima vrlo obzirno; sve zarobljenike
mjesta na slobodu, pa£e Urban
Dojiin posla
Sigismundu Ernu^tu, nudeci im izmirenje. sabrane staleie
i
strane
U
isti
poslanike
poslanike za 15. srpnja u crkvu
i
sv.
Jurja
u Peltu, te proglasi
KRALJ VLADISLAV
170
• ondje Vladislava u ime sabora
JAGELOV16 (1490
11.
naroda za
i
kralja.
Dan
—
1516.).
prije toga
obecano
bi obudovljeloj
Beatrici, da 6e je novo izabrani kralj uzeti za fenu; radostna je kraljica na dan izbora sipala novaca medju puk, koji je klicao u slavu novomu kralju. kraljici
Namah nakon koji bijaSe ostavio
Austriju,
i
sabora, medju njima Stjepan Zapolja, prema ugarsko-moravskoj medji, da dovedu kralja
po§li su odaslanici
izbora
Bed
i
Vladislava u Ugarsku. Taj bija§e medjutim vec prije obavijeSten o svemu, §ta
on
15.000
te je sa
diti,
s
lijudi
momaka osvanuo na
granici ugarskoj.
poslanicima sabora na polju kod sela
od
njega
radosti izljubio je
Prvo
trazili.
mu
redom da
je bilo,
Dne
mahom
<5e
se zgo-
31. srpnja sastao se je
Farka§hide izmedju Trnova
poslanike, a na to je je
toga
s
i
Sereda. Suze
prihvacao sve, §to su od
podpisao krunitbenu zavjernicu (inaugurale diploma)
ovoga sadrSaja: 6eski, markgrof moravski t. d. »Mi Vladislav Bozjom milo§6u kralj ugarski Ovim pismom priznajemo i dajemo na znanje svima, kojih se dostoji: da kad je ovih dana prejasni vladar, pokojni gospodin MatijaS, kralj ugarski i Ce§ki i t. d., na§ dobre uspomene predSastnik, s ovoga svijeta se prestavio ne ostaviv nakon sebe zakonitoga i
i
i baruni, kao i svi ostali prvaci, pak i svikoliki stanovnici po prastarom obicaju i slobodi iste kraljevine zapada pravo izabiranja novoga kralja, videdi se liseni vladara, i videci da ne moze lako i bez velike Stete kraljevstvo ostati bez glave, nakon vi§e dogovora o izboru i namjeStenju novoga kralja, sto su ih medju sobom imali, obratiSe o6i duha svoga na nas i najvoliie nas
nasljednika,
gospoda
te kraljevine,
prelati
koje naime
naime sunatjecatelja (competitoribus), to jest koji te nas uz nize popisane uvjete, pogodbe i 61anke za svoga kralja, gospodara i vladara izabra^e i sveCano proglasi§e. I napokon poslav nam u susret izmedju sebe nekoliko prelata i baruna, u samu nas kraljevinu Ugarsku
izmedju svih kr§canskih vladara,
naSili
su takodjer za ovim kraljevstvom
tezili,
od pomenutih Clanaka: da cemo kraljevinu baUgarsku s ostalim kraljevinama pokrajinama njoj podlozenima, gospodu prelate starune, sve crkve crkvene osobe, zatim plemice i gradove, kao §to i ostale zitelje dobrim novnike iste kraljevine uzdr2ati u starim pravicama, povlasticama, sloboStinama
na krunisanje
sredno
dovedoSe.
Prvi
je
i
i
i
i
i
su naime blazene uspomene kraljevi odrzali, i koje su imali tako da ne cemo ni pod kakvom izlikom uvoditi ma kakve novotarije, sto smje-
obidajima, u kojima uiivali,
raju na njihovu §tetu
ih
i
i
naperene protiv njihovih
ugnjetavanje, a
slobostina (kao
starih
uvedene po istom pokojnom gospodinu Namet pako ili dacu od jedne forinte (taxam unius
sto je radio receni pokojni kralj MatijaS), paC:e
kralju Matija§u
da demo
ukinuti.
da ne cemo nipoito
floreni)
nego cemo
zahtijevati,
cajnim kraljevskim prihodima zadovoljni
biti.
sa starim pravednim, redovitim
— Nadalje
demo dobra
(bona)
i
i
druga
obi-
ma
kakva prava drugih, koja bijahu pokojni kralj MatijaS velicanstvo kraljica posvojili, ili izpitavSi koja je tkogod drugi nazlobice i preko puta pravde prisvojio, razgledavSi takva prava, povratiti ih ili udiniti, da se povrate od drugih onima, cija su odprije bila. Jo§te da krunu kraljevstva ne demo uzeti iz ruku gospode prelata i baruna ni za koji razlog, ni pod koju izliku, pak ni kojom hitrinom iU varkom, nego demo dopustiti i
i
— i
trpiti,
da po starom obiCaju
slobodi nju (krunu)
i
njihove sredine, koje de oni (prelati
i
drze
i
duvaju
te krune.
krune
i
zama
u
Ako
kraljevine
saboru se
bi
za zivota,
izlikom i
— Jo§te
demo
ili
poluditi,
pak
obedajemo, da Moravu, zatim Slezku
Ugarske
otudjiti,
Olomudkom dogodilo,
da
izvjestni (certi) iz
baruni) jednoduSno za to izabrati
Vi§egrad, odredjen od starine za duvanje iste krune, predat
rima
neki
i
i
i
odrediti.
obje Luzice ne
cemo od
nego do odkupnoga roka, prema zapisima
udinjenima
pri
umremo bez
samoj
ugarskoj
zakonitoga
A grad
doznaditi istim duva-
kruni
nasljednika,
vazda
postarat
i
obvedrzati.
se
jos
po na§oj smrti prije odkupnoga roka ni pod kakvom god kojim god putem od iste krune i kraljevstva ne odkinu. SuviSe izradit demo da se po pogodbi i naredbi, u redenom saboru udinjenoj, istoj kralj evini i
da
se te zemlje ni
KRAUA YLADISLAYA JAGBLOYI^A
IZBOR
II.
SRPNJA 1490).
(15.
kruni ugarskoj §est gradova, onako kao
171
pokrajine, zapi^e i ostale one osigura, i o torn pismo dade i izdati u£ini, koje <5etno u taverniiku kudu ugarske krune metnuti predati. Ako pak s vremenom oni, koje to po u^iajenim o torn zapisima obveznicama zapada, redene zemlje od ugarske kruoe odkupe: tada da svu onu svotu novaca doznadimo i
i
i
rukama krunskih duvara, neka je duvaju u ViSegradu polag krune za potrebe kraNapokon da 6emo te novce po volji odluci gospode prelata baruna ulo-
Ijevstva. i^iti
j
i
i
za obranu
potrositi
privole
narodite
povodom
gospode prelata
razpolagati
kojni
gospodin
dove
i
niti
kralj
u
varosi
i
na korist kraljevstva; a preko volje
i
Ito
i
da
ne
raditi.
—
JoSte,
njima
s
p'rivrijedio
stekao
i
Koru§koj
§tajerskoj,
demo
baruna
Kranjskoj,
PeCat kralja Vladislava U
pe£aU ixpod krane
sredini
poljtkih JageloTida). Veliki
glsTC dalmatinake,
3. lar
naokolo niba: »S(igillam)
braniti
;
ke»t
• lijevK:
aere(niniini)
.
i.
krana
prin(cipia) .
4.
i
aganke
manjih grbora,
Dalmacie
i
to
:
boaanaka,
d(oiniai)
.
.
bududi
da
Crotcie
.
.
3.
i
kojim po-
neke
gra-
i
obvezujemo
i
se,
(eiki
Ut,
5.
grb kraljevske kn^e
dvognbi krii agaraki, a leopardske
i.
kaoa
Wladialai et
ni
spomenuti
u.
deana 2.
je
Austriju
obecajemo
gttdt, 2. a
slobodoe
i
tima novcima
s
alarooska, 3. .
d(ei)
.
aleski
g(racia)
.
regia
orao. .
Napis
Haogarie
.
c(etera)<.
Isvomik a driavaom arkivn a Bodtmpetta.
da bez osobite
skomu
kamanski .
pet (jrbova (i.
t*.
opuaje
Bohcmie
r
oikada
itit
itit
bez odluke
ugarsku blagajnu
za
i
i
niti
kralju, i
i
narodite privole
i
bez slobodne volje gospode prelata
Stititi
i
baruna
nedemo
carskomu velidanstvu ili prejasnomu rimnjihovim nasljednicima; nego odrzat demo ih za krunu ugarsku, te ili od spomenutih Telidanstva* niti demo ih ma kojim na svijetu nadinom
Austrije ni ostalih mjesta povratiti
KRALJ VLADISLAV
l72
H.
JAGELOVIC (1490.
— 1516.).
—
otudjiti. JoSte da se bez savjeta, privole, te naro£ite i slobodne volje reSene gospode prelata i baruna ne demo o torn sporazumjeti s pomenutim veli£anstvima; ako bi se pak zgodilo, te bi po njihovoj volji, savjetu i privoli doSio do sporazumka, onda cemo sve, §to bi nas po takovom sporazumku zapalo, ako to bude zemlja ili imanje kakvo, za uvijek privaliti, pridati i zapisati Ugarskoj i njenoj kruni, ako pak bude gotov
Ugarskoj
duvara, da se u Visegradu uz krunu za pak novce te uloziti i upotrebiti na obranu i korist baruna; a bez volje, savjeta, savjetu re^ene gospode prelata kraljevstva, to po zeiji gospode prelata baruaa privole iste i da za one novce ne slobodne kao i narodite Joste da cemo vecom stranom u Ugarskoj stanovati, da cemo nipo§to drugCije odrediti. lakSe doskoditi i pomoci mogli potrebama kraljevstva. Ako pak prilike budu bi zgodnije (uz zahtijevale, da odemo iz zemlje, tada da cemo kraljevstvo ostaviti u dobrom redu potrebite) odredbe sve do naSega srecnoga povratka Jo§te, dok budemo u Ugarskoj boravili, da imamo i drzimo sve same Ugre (Hungaros) za savjetnike, kancelare, blagaju obce za sve vece i manje dastnike. nika, posteljnike, stolnika, peharnika, komornike Jo§te kad se bude radilo o stvarima i poslovima, koji se titu kraljevstva Ugarske ili svjetovati se s drugima, nego s ugarskim podlozenih joj strana, ne cemo o njima vijecati savjetnicima, a druge inostrane, kao ni druge narode ne cemo pripustiti k takvomu dogovoru i vijecanju. JoSte da bez narocite privole, a slobodne i drage volje gospode prelata, baruna i kraljevstva savjetnika ne cemo moci crkvene casti, navlastito pak nadbiskupije, biskupije, opatije, prepoStije ostale prelature podjeljivati drugim nego Ugrima ili onima, koji su odavna kruni podlozeni, a da cemo ih svakako podjeljivati samo po§tenim i dobro zasluznim osobama. JoSte, da ne cemo moci drugim nego Ugrima, i
novae, svu onu svotu predati u ruke krunskih
— napokon
potrebe kraljevstva Suva; i
i
i
i
—
i
i
—
i
—
i
—
i
—
svakako vele zasluznima, dati i podijeliti Cast erdeljskoga vojvode, sikulskoga, teme§koga i pozunskoga zupana, zatim 6ast bana Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, kao i severinskoga, beogradskoga i jajaCkoga, i drugih mjesta, pak upravljanje krajiSkih tvrdja kao kraljevskih gradova. prava dijelimo, ne strancima, imanja i vlasteoska da JoSte nego samo dobro zasluznim stanovnicima kraljevstva, podlozenima kruni ugarskoj, prema to
i
—
i
njihovim zaslugama
i
sluzbama.
—
Jo§te,
ugarskoga kraljevstva, van ako budu zakonitim razlogom; a sudci sami
slobodnu
i
punu
i
svi
da oktavalne sudove dr£e glavom redoviti sudci ili
njihovi
koji
od
bez ikakva straha cistu
vlast krojiti
brenom na5inu svima parcima, vecima
manjima,
i
u tezkim poslovima
njih
zamjenici
suprisjednici
i
i
zaprijedeni
da imaju svakako
iskrenu pravdu po starom
i
kojega god
bili
reda
staleza,
i
i
odo-
dosto-
neka komu za volju promijeni ili narusi obidaje, obdenito obsluzivanje i pravni red. Jolte, da na prostu prituzbu ili krivu dojavu, izvan puta pravde ne saslu§av stranke, ne cemo nijednomu naSemu
janstva,
i
da ne cemo
ni
jednoga sudca nagoniti
ni
siliti,
—
i
drzavljaninu, bio
imanju
ni
kojega god
i
ma kakvim god
staleza
stvarima
god prijavu prituzbu §emu drzavljaninu, bio on ma kojega sebe, ni na diju
osobi a kad
ili
ih
drug6ije.
i
njegovu imetku.
bude trebalo
—
da
—
traziti
i
staleza
da
JoSte,
promijeniti,
reda, nikako
i
—
njegovim.
da
se
se
zabavljati, ni
Jo§te,
upotrebiti
i
da
ne
priliku,
osobi
njegovoj, ni
cemo
ni
kako
dostojanstva, naudili,
sada§nji
pjenezi
to
i
sami od kojemu na-
ili
njegovoj
za sada ne mijenjaju,
po savjetu prelata
udini
bi
baruna,
i
a
ne
god
gospoda prelati i baruni s ostalim stanovnicima ugarskoga kraljevstva suglasno u zajednidkom dogovoru zamisle, napi§u i odlude za slobodu, mir pokoj, pa za uzdrzanje iste kraljevine do krunisanja, neka budemo duzni po obiCaju od starine prihvacenom vazda obdrzavanom, sto no se zove zakon kraljevstva, valjanim pismom prihvatiti, potvrditi, ukrijepiti, odobriti pohvaliti, kao JoSte,
§to
i
i
i
i
i
Sto to uvijek dinjahu i
drugi kraljevi, naSi predgastnici, po obidaju kraljevstva odobrenom hvale vrijednom; pak toga da cemo se uvijek drzati, a i iiniti, da se i svi drugi drze.
—
Joste, buduci
i
da su gospoda
prelati
i
baruni, natjerani
silnom
potrebom
kraljevstva.
IZBOR
KRAUA VLADISLAVA JAOELOVI^A
za pladanje vojnika recenoga Slezkoj,
pokojnoga
gospodina
(15.
SRPNJA 1490.).
Matija^
kralja
nam uzmogau
prinudjeni znatnu svotu sastaviti, da
bill
II.
173
koji
su
boravili u
isto kraljevstvo
uzdriati
neka mjesta i neke kraljevske dohodke zapisali do odkupa zaiozili onim Ijudima, koji su im tu svotu novaca uzajmili, i buduci da se povrh toga za prijasnju sluzbu pomenutih placenih vojaika u staaovitom roku opet mora neka svota novaca platiti: zato iele ista gospoda prelati baruni, pak i ^itavo kraljevstvo, da preuzmemo na sebe primimo pomenuti odkup zalozenih mjesta i dohodaka, kao i placijelo
i
iitavo, te su poradi toga
i
i
i
navedenim vojnicima platiti, to sve pogodbama, da na se primimo sa svima uvjetima obvezama, Sto odatle izviru, te ovako iste prelate cijelo kraljevstvo izvolimo oprostiti barune, pak od toga placanja ugovora. Mi dakle receni kralj Vladislav, uvazavajudi onu osobitu prijazan i priklonost pomenute gospode prelata, baruna ostalih driavljana, koje su nam ovakim izborom oditovali, a zeleci im zahvalnost svoju donekle izkazati, te videdi, da je gore navedena njihova odredba odluka onako pravedna poStena: zato gore navedene dlanke, sve danje gore re^ene svote novaca, koja ce se imati
i
i
i
i
i
—
i
i
i
i
§to se u njima sadrzava, pohvalismo
obecavajudi kraljevskom
cemo
te
dlanke
obdrzavati, a
i
i
na§om
rijedju
sve njihove uvjete
udiniti,
da
ih
i
primamo
hvalimo,
po§tenjem naSim, po
i
i
njezino
odobravamo,
i
krScanskoj, da posve nepromijenjene
vjeri naSoj
velidanstvo
i
kraljica,
i
svi
naSi
ostali
£emu da je dokaz svjedodanstvo ovo na§e pismo, kojemu smo Dano u taboru na§e vojske kod sela Farka§hide u subotu u o6i
podloznici obdrzavaju,
pedat na§ prilijepilL
te
toike vazda nepovrijedjene
tako
isto
i
odobrismo,
i
i
blagdana okova svetoga Petra apostola, godine Gospodnje tisucu
detiri sto
devetdesete,
i
kraljevanja naSega u Ugarskoj prve, u Ce§koj pak devetnaeste<.
Osim inauguralne diplome, koje Slavoniju, potvrdio je kralj
izmedju hercega Ivanisa s
bi
Vladislav
Korvina
i
u
jedan izvorni primjerak odredjen za kraljevinu taboru kod
velikaSa
FarkaShide poznati ved ugovor od 17. lipnja, kojim bi odredjeno, §ta de drugoga zapalo. Tim je kralj Vladislav
hercegom biti, ako bi kraljevsko prijestolje s nazodnim prelatima i barunima zelio posve
Zajedno
privrzenike, kojima bi jo§
25. srpnja
i
predobiti hercega Ivanisa
i
njegove
proglaSeno obde opro§tenje, ako se za 24 dana
okane daljega odpora. I hercegu bi tada zajamdeno sve, §to mu bija§e otac darovao, ako za dvanaest dana predade kraljevske gradove 1 tvrdinje, koje jo§ drzi. Nekoliko dana iza sastanka u Farka§hidi, dne 9- kolovoza, uSao je novo izabrani kralj
Vladislav svedano u Budim, gdje
Osvald Tuz kao poslanika
ga je na vratima pozdravio
nebeskoga, kao jedino
uzdanje
mah
isti
zagrebadki biskup
Medjutim
spas Ugarske.
vojskom provalio u Ugarsku
bija§e brat njegov, poljski kraljevid Ivan Albert, s
lovoza dopro do polja Rakosa; a u
i
stizavali su
gdje se bija§e digao kralj Maksimilijan. Trebalo se
s
kobni
i
8.
ko-
glasi iz austrijskih zemalja,
toga poiuriti, da se Vladislav Sto
prije konadno pogodi s hercegom IvaniSem, a onda da se okruni krunom sv. Stjepana, da se tako stane na put daljemu rovarenju njegovih suparnika. Herceg Ivani§ do§ao zaista ved u prvoj polovici kolovoza zajedno s peduvskim biskupom Sigismundom ErnuStom vranskim priorom Bartolom Berislavidem u Budim, te je ondje 15. kolovoza i
utanadio konfederaciju
i
savez
s
kralja
privrzenicima
Vladislava, narodito
s biskupima:
gjurskim Tomom Urbanom Dojdinom, varadinskim Ivanom Filipcem, kralj Vladislav na sve strane Bakadem Erdedom. Namah zatim razaSiljali su velikaSi
jegarskim
i
i
i
pozive za krunisanje, koje
svetoga kriia, naime poziva, izdana
14.
rujna.
u Budimu
kralja. Prvi glasi:
se imalo
bi
18.
iPrelati
velidanstvo boravedi svima
i
i
I
staleiima
baruni
je ved
od
kraljevstva
prelata
Ungarije
pojedinim plemidima i
Stolnom
u
Biogradu na dan uxviSenja
hrvatskoga kraljevstva
kolovoza: jedan
posjednicima kraljevine Hrvatske, bradi
Ne sumnjamo, da
obaviti
i
stigla su
dva takova
samoga
baruna, a drugi od
sada u Budimu uz kraljevsko
drugoga
ma
kojega staleia
i
xvanja
nama milima pozdravljenje Ijubav. u§iju, koliko smo napora i tro&kova,
prijateljima
odavna doprlo do va&ih
i
i
KRALJ VLADISLAV
,74
IL
JAGELOVI6 (1490—1516.).
koliko takodjer potezkoca podnijeli nakon smrti prejasnoga nekad gospodina kralja MatijaSa, blage uspomene premilostivoga gospodina nalega, birajudi i namjestajuci novoga kralja,
—
i
koliko je vremena proteklo prigodom toga izbora poradi razli^itih neprilika.
poradi nevolje kraMi smo sve podnosili mimim i strpljivim duhom za obce dobro Ijevstva. I buduci da smo vec nakon dobra, kako vjerujemo, a uz pomoc i nadahnuce duha (svetoga) i zrela promiSljanja prejasnoga vladara, gospodina Vladislava, prvojednodu§noni voljom sviju rodjenca poljskoga kralja, naime 6e§koga kralja, sloznom ugarskoga naSega sveCano izabrali, njega u to kraljevstvo kralja i drzavljana za gospodina i
i
Budim
Ungarije dastno doveli, te u njegove ruke gradove
i
ViSegrad predali, odiudili
smo obcom voljom njegovo
velifianstvo na dojdudi blagdan uzviSenja svetoga kriza u Stolnom Biogradu, u mjestu naime od starine za to odredjenom, sa svetom krunom, koju u na§im rukama imademo, po obredu i sveCano vjenfiati, kako mozete i jasnije razabrati iz pisma njegovog veli6anstva, koje je o tome na vas upravio. I premda bi se za takvo krunisanje po starom obifiaju kraljevstva trazio dulji rok, ipak smo mislili poradi zamasnih uzroka i potreba, naroCito poradi brojnih neprijatelja, kojima je kraljevstvo
ovo odasvud opasano, to krunisanje prije preduzeti (anticipandum), jerbo se bez prevelike opasnosti po kraljevstvo, kao i bez nenadoknadive ^tete dalje odlagati nikako ne
molimo
moze.
S toga
rok
mjesto na krunisanje dodje, te ondje za Cast
bi
i
vas
vama tegotno
bilo, te
sto vise mozete, te ih
i
pozivamo, da se svaki pojedini glavom podigne, u odredjeni
ovo nikako
ne
u6initi
i
sjaj
kraljevstva nazo6an bude.
bi mogli, izaberite
na svaki naCin na reCeno krunisanje
poSljite.
I
ako
(izmedju
sebe)
Inako nemojte
6initi,
tada
redenomu gospodinu na§emu kralju, a nama ugoditi. devetdesete*. Dano u Budimu u srijedu iza Velike Gospe godine tisudu detiri stotine Kraljevo pismo od istoga dana sadrzaje gotovo isto, jedino je izpusteno ono mjesto, gdje se govori o potrebi, da se krunisanje poradi brojnih neprijatelja mora obaviti prije reda. Zanimljivo je, da Dubrovdani nijesu bili posebnim pozivom obavijeSteni o krunisanju; kralj se poslije izpridava, da to nije propuSteno s nebrige ili nemarnosti, nego ako
zelite posiuziti svetoj
kruni
i
i
poradi burnih vremena, mnoztva neprijatelja
i
nesigurnih putova. Dubrovdanima je glavne
dogadjaje dojavljivao kliski arcidjakon Nikola Martin Sovic, kako se to razabira iz njegova pisma, koje je pisao u Klisu 16. rujna 1490. I Sovic se tuzi na nesigurnost putova, osobito
na moru, gdje no
gusare Nikola
i
Pavao Pricevid; jednako se
tuzi
na
mu mu
pisma na nj upravljena po vise dana kod sebe zaustavljaju, te onda prekasno stizu. Tako mu je kasno doSao poziv, da podje na krunisanje; pismo je naime stiglo malo pred rokom, odredjenim u njemu za krunisanje. Suvi§e javlja kliSki svoje prijatelje, koji
mu je neki Nijemac saobdio: Jakov Sekelj odmetnuo se od hercega Ivaniga, te je sa trideset i dva grada i varoSi, kojima upravlja, preSao k rimskomu kralju; zapovjednik grada Budima Blaz RaSkaj predao je taj grad kao i ViSegrad sa svetom krunom privrzenicima kralja Vladislava bez dozvole gospodina her-
arcidjakon razlidite novine, koje je
cega. Jos obecaje Sovid, da de
Dubrovdanima sve
doglasiti, §to
bi obaznao
prije
svoga
povratka u Ugarsku.
Za krunisanje
kralja Vladislava spremalo se je u Budimu jo§ od kolovoza 1490. kolovoza 29. prenio je zagrebadki biskup Osvald Tuz krunu sv. Stjepana iz Visegrada u Budim; a 13. rujna pogao je Vladislav s prelatima i barunima, kao i s brojnom vojskom u Stolni Biograd. Kaze se, da je kralj vodio sa sobom do 10.000 deSkih, moravskih slezkih vojnika; jednaki broj konjanika bijahu sa sobom doveli ugarski i hrvatski
Dne
i
baruni. Medjutim samo krunisanje obavilo se je tek 18. rujna, jer su izdekivali neke odsutne velikaSe. Ali mnogi ne dodjoSe, kao kolodki nadbiskup Petar Varda, jo§ knez Lovro Ilodki, kapetan Blaz Magjar, kapetan Jakov Sekelj, jo§ drugi, koji su bili prelati
i
i
privr2enici budi Ivana Alberta bijaSe ved prije nagodio, bio
budi kralja Maksimilijana. Herceg Ivani§ Korvin, koji se je
nazocan
zajedno
s
peduvskim biskupom Sigismundom
BORBE
S
KRAUIM MAKSIMILIJANOM
I
POUSKIM RRAUEVI(5eM IVANOM ALBERTOM.
175
vranskim priorom Bartolom Berislavidem, pa6e eva trojica sudjelovala su kod Ernu§tom samoga kranisanja. Herceg IvaniS nosio je pred kraljem krunu sv. Stjepana u crkvu. i
Samo
krunisanje obavio je zagrebaCki biskup Osvald Tuz, jer je ostrogonski nadbiskup Estenski, necak
Hippolit
kraljice
bio
Beatrice,
jo§
nedorastao
djedak, te nije bio po-
hrvatski ban od prvoga kraja bio prionuo uz novoga kralja; mozda je doSao u Stolni Biograd i knez Bernardin Frankapan; no inade je hrvatskih knezova i plemica bilo malo ili ni§ta, jer su se mnogi tajno ili o6ito priklanjali njema6komu
takav posao.
doban, da vrSi
Cioi
da
se,
krunisanju bio nazodan
je pri
i
Ladislav od Egervara, koji je
kralju Maksimilijanu.
dana u Stolnom Biogradu, od Egervara potvrdio je za bana SiavoHrvatske, a tako isto i Petra Tarnika od MadkaSa za kapetana grada Senja. nije, Dalmacije Zagrebaiki biskup Osvald Tuz postao je vrhovnim pokladnikom,a gjurski biskup Toma Baka6 Erdedi vrhovnim kancelarom. Hercegu IvaniSu nije povjerio bansku dast u Hrvatskoj, kako mu bijaSe obrekao, nego samo dast slavonskoga hercega. Kao da mu nije pravo Poslije krunisanja ostao je kralj
gdje
je
popuojao dvorske
Vladislav jo§ nekoliko
ine dasti. Ladislava
i
i
vjerovao,
jer je IvaniS jo§ bio mladid,
i
jer je kralj Maksimilijan neprestano kroz
i
Sekelja nutkao IvaniSa, da se odmet^e od Vladislava.
Budim, odakle
njeni kralj Vladislav u
Zagreba, da
je usiijed
Ijevine Slavonije
starine obidajnim
je
.
illius
.
.
dohodcima
regni
prihodima«,
i
Jakova
27. rujna vratio se je okru-
listopada objavio obcini varoSi
11.
utanadenih ugovora podijelio
(ducatum
Dne
Gradca kod
Korvinu »hercegovinu kranostri Sclauonie) sa svima zakonitim od Ivanisu
i
te
zapovjedio re^enoj obdini, da odsad smatra
i zakonitoga gospodara, te da se pokorava nalozima njegovim Jednaku zapovijed izdao je kralj 28. studenoga u Po^unu obdini grada gradovima u hrvalskome kraljevstvu. Tako je Ivani§ Senja, a valjda i drugim oblastima Korvin zaista postao hercegom slavonskim, a uza nj je kraljevstvom upravljao ban Ladislav od Egervara. U velikom dijelu hrvatskoga kraljevstva priznavala se je vlast mladoga hercega; tako daje senjski kapetan Petar Tamik 20. prosinca 1490. nekomu
Ivani§a za svoga hercega i
njegovih
Ijudi.
i
i
Kovadice u zupaniji Gatanskoj za nagradu, §to je nakon smrti neke kraljevske gradove u Hrvatskoj od napastnika; u dotidno) povelji kaze senjski kapetan izrijekom, da to dini >po ielji hercega Ivani§a<. Ali uz ban Ladislav od Egervara, kako se razabira iz pisma hercega vriio je svoju vlast kralja Vladislava, kojim zapovijeda banu, da knezu Nikoli VI. Frankapanu Trzadkomu
Mik§i Ridaninu posjed kralja MatijaSa branio
i
mu bijaSe silom oteo. kraljem Maksimilijanom
povrati neka imanja, koja
(Borbe
s
Albertomdomira
u
Po2unu
7.
i
poljskim kraljevidem Ivanom
studenoga
1491.).
Mladi
i
neizkusni
herceg
od nekih svojih privrienika, bijaSe se pokorio kralju je za to doduo milanski vojvoda, namah je stao raditi, da se razvrgne Vladislavu. svoje sestre Blanke Marije. Papa Aleksandar VL utanadeni brak izmedju hercega IvaniSa zaista je 15. listopada 1493. neizvrSenu zenitbu proglasio niStetnom, na §to se je poslije
IvaniS Korvin, zastraSen
i
izdan
dm
i
Btanka Marija udala za njemadkoga kralja
No dok
se je kralj Vladislav vrlo
i
cara Maksimilijana.
lako otresao jednoga
takmaca, pade ga udinio
mu je kud kamo teie, da se oslobodi ostalih suparnika: rodjekralja Maksimilijana. Poljski kraljevid Ivan Albert smatrao se noga brata Ivana Alberta je joS od 7. iipnja izabranim kraljem ugarskim, te je u srpnju sa 8000 momaka iz Poljske provalio u Ugarsku, gdje su mu se pridruiili mnogi njegovi privrzenici, narodito Stjepan Rozgon i Biaz Magjar (Podmanicki). S pomodu njihovom prodro je brzo sve do Dunava, te je stajao na polju RakoSu, kad mu je brat ulazio u Budim. Kralj Vladislav poslao u njegov tabor biskupa Ivana Filipca, pade poSao sam onamo, ne bi li se kako pogodili. Ali do nagode ne dodje, ved se brada razidjoSe kao neprijatelji. Medjutim poto ga prinudi, da uzmakne za Tisu, na ito utanadi kratko nestade Ivanu Albertu hrane,
svojim sluibenikom, bilo
i
i
i
i
KRALJ VLADISLAV JAGELOVIC H. (1490.
176
— 1516.).
# primirje,
AH
da nastavi dogovaranja.
ni
nudio, da ce se njemu za volju odreci piti
hercegovinu glogavsku; no
mu
mu
ne dodje do sporazuma. Vladislav
sada
u
nasljedstva
Poljskoj,
suviSe da de
i
Ivan Albert nije bio time zadovoljan.
mu
je
ustu-
Zahtijevao je na-
od 300.000 dukata. Vladislav nije neka trazio, otac Kazimir posreduje i rijeSi spor izmedju mogao toga prihvatiti, vec je njih za krunu sv. Stjepana. Medjutim je majka Elizabeta svom snagom radila u prilog suprot, da
predade
ill
Erdelj
plati
ili
odStetu
mladjemu sinu, pak taj je onda sa svojim privrzenicima stao pusto§iti i paliti sjevernu Ugarsku do Velikoga Varadina i Jegra. Udario pa5e na grad Ko§ice, te ga stao podsjedati. U drugoj polovici listopada 1490. obecavao Vladislav ziteljima grada Kosica, da ce im poslati dovoljno ieta za obranu; ali obecanih 6eta ne bi dugo, bijahu tako neznatne, da ih je Blaz Magjar lako suzbio, Grad Kosice bio
i
kad dodjoSe,
bi
tada stradao,
branili gradjani njegovi.
da ga nijesu junadki
dm
Ljuce od Ivana Alberta zaprijetio je Vladislavu kralj Maksimilijan. 15. srpnja propao, odlufiio je pograbiti za oruzje, da
da je prigodom izbora
pravo. Pozvao svoje austrijske zemlje, da se oruzaju, a
dene
mukom skucao dozvoli§e mu obilatiju
tezkom
6ete, za koje je
Jedino
stalezi
Tirola
k tomu
je
novce, posudjujuci
i
od 50.000
svotu
sam
je saznao,
izvojSti svoje
stao
kupiti pla-
zalazuci razna imanja.
forinti;
no
novae
taj
i
skupljao se je vrlo sporo.
Maksimilijan je pregnuo, da Ugrima otme najprije svoje nasljedne zemlje, u kojima
To mu
se bijahu ugnijezdili.
je
lako
rukom,
i§lo za
ugarsko vladanje, dok su Maksimilijana samoga
jer je ziteljima tih oblasti dodijalo
voljeli, te
svagdje kao spasitelja doc^ekivali. Jo§ u srpnju obladao je
kapetan Jakov Sekelj
U
gradova.
pre§ao
o6ito
na njegovu
stranu, te
ga po mogucnosti pomagali Stajerskom, gdje
mu
predao
^tajerske preko
vrata svoga grada, te prinudi§e ugarsku posadu, da
dana zatim
vi§e znamenitih
polovici kolovoza posao je Maksimilijan, osvojiv§i prije Hartberg
Semmeringa na sjever, te je, zauzevSi Schottwien Novim mjestom kod Be6a. Zitelji Novoga mjesta Beckoga otvorise iz
(19. kolovoza)
u§ao
je
Maksimilijan
se
u
i
i
Voitsberg,
Klam osvanuo pred
mu
17.
kolovoza sami
u gradsku tvrdinju.
zatvori
Bed, dozvan
1
je optujski
sjajno
i
Dva
dodekan od
Ijudi pod Ladislavom Uporom, kojega u nadvojvodskim dvorima ostavio, branila se je nekoliko dana hrabro; no kad je Maksimilijan s tezkim topovima zidove dijelomice razvalio, predade se ona 29. kolovoza uz pogodbu, da smije slobodno otidi. Vec prije bijahu dete Maksimilijanove zauzele Baden, Tulln i vise austrijskih gradova. Zapovjednika u Brucku na
tamoSnjega gradjanstva. Ugarska posada od 400
bijaSe Stjepan Zapolja
Litavi bijahu zitelji
neuburg osvojio
Haimburg i
i
zarobili, te
stall
im predade gradski ka§teo. Klosterdok su njegovi placenici juriSem zauzeli
ga prinudili, da
sam Maksimilijan
Mautern. Gradovi Stein,
ranogi plemici
mjesta 1.
i
je
9.
St.
rujna,
Polten
i
se utjecati milosti dobitnika.
najvedi dio oblasti
na sjeveru
Tek
neki gradidi u okoli§u
Dunava ostado§e u
rujna 1490, bijaSe Maksimilijan izdao pismo Jakovu Sekelju
dedima
Nikoli, Ivanu
rinti zalozio
Dok
grad
i
i
Fade
drugi predali su se dobre volje.
vlasti i
ugarskih
Novoga
deta.
njegovoj braci
i
Jo§
bratu-
Benediktu, kojim je njima za vjerne sluzbe njihove za 36.000 fo-
varos
je Maksimilijan
Ormuz s jo§ nekim gradovima u redom otimao sve, §to je nekad
Stajerskoj. kralj
MatijaS s
mnogo novca
i krvi predobio u nasljednim zemljama Habsburgovaca, spremao se je podjedno za proSlavoniju. Dne 16. kolovoza utanadio je savez s ruskim (moskovskim) valu u Ugarsku velikim knezom Ivanom III. Vasiljevicem, kojom se je prigodom obvezao veliki knez, da de udariti na Poljsku, ako bi kralj Kazimir kojega od svojih sinova pomagao u Ugarskoj. Jednako je Maksimilijan predobio moldavskoga vojvodu Stjepana, te je 11. kolovoza i
pozvao staleze Erdelja, da se pokoravaju tomu njegovu privrzeniku. SuviSe je u Ugarsku Hrvatsku Siljao svoje pouzdanike, da snube za nj prista§a; izmedju tih pouzdanika iztidu i se narodito konjuSnik kraljev
Hanz
(Ivan) DeSic
i
kapelan Sebastijan de Bonis.
U
Ugarskoj
BORBE
S
KRALJEM MAKSIMIUJANOM
I
POUSKIM KRAUEVK^EM IVANOM ALBERTOM.
177
su od prvoga maha pristajali uz Maksimilijana zapovjednici nekih medjaSnih gradova, onda neki Kanizaji Nikola od Hedervara; u SlavoDiji stoji na 6elu njegovih privrzenika knez Lovro Ilodki. Dne 16. rujna 1490. povjerava Maksimilijan svotne dvorskomu marยงalu Reinprechtu von Reyhemburg, da podje u Ugarsku, te da ondje od njegovih pristasa prima poklone zakletve vjernosti. Vec prije biJaSe utanacio sa svojim odanim i
i
RiMSKi (njkmagki)
khau
Maksimilijan.
fapetanom Jakovom Sekeljcm, da ne 6e pnvremeno dirati u one oblasti je redeni kapetan upravljao u ime hercega IvaniSa Korvina; odito se
jima jalo,
da se primami Hrr. poTJ.
II.
III.
i
i
gradove, koje tada nasto-
mladi herceg na stranu njemaikoga kralja. Medjutim herceg ostao 13
KRALJ VLADISLAV
lyg
uza
je vjeran svojoj rije6i, a
nj
i
JAGELOVIG (1490 —1516).
II.
baa Ladislav od Egervara zajedno sa senjskim kape-
taaom Petrom Tarnikom.
Dne 4. listopada 1490. po§ao je Maksimilijan iz Be6a prema Ugarskoj, povedavgi sobom 16 18.000 momaka, vecinom juzno-njema6kih pladenika. Cetiri dana zatim,
—
sa
vec je u Soprunu, a 13. listopada
8. listopada,
slava nije bilo potrebite snage, da s
ObladavSi 19
hercega Ivani§a. Tako se
prema Vesprimu. Vec
udariti
vesprimski biskup Ivan Vitez, te
udenomu suvige
svoga
za
milijana
kralja
Jovanom, nadalje Ivan Berislavic od
Stjepan
Batori
Pavao
i
crna deta
Kinizi
dvosatna boja osvoji grad, De§ic
pri
—^900
branitelja
pravima, obecavSi
mu
i
i
6emu
i
obvezali na vjernost kralju
pred Stolnim Biogradom, u koji bijahu
od nekih 550
dok ne
Ijudi,
stigne
studenoga podje Maksimilijanu za rukom,
17.
u
te iza
Hanz (Ivan) poubija§e tom prigodom po gradu, tako da nijesu
se osobito proslaviSe njegov konjuSnik
gradjana, a onda
i
i
studenoga, priznali su Maksi-
1.
s
posadu
smjestili
bavarski vojvoda Kristofor. CeSki
i
te ce
KOrmendu
despot
srbski
je Maksimilijan
Morave. Ali vec
iz
se u
i
Napokon osvanuo
Maksimilijanu.
zatim,
opirao.
ni
grad, na Sto je Maksimilijan
svoj
za vranskoga priora Bartola Berislavica
i
mu
27. listopada poklonio
Namah
boriti
pridruzivali
mjeseca rijeku Rabu,
23. istoga
obecao predati
Ki§horvat
Grabarja sa
Potonji su se pade
redom
Gjuragj Brankovic sa svojim bratom bracom svojom Stjepanom Jurjem, onda svojim sinom Franjom rodjakom Ivanom Martinovim.
vladara
i
Hlapcic
Ivan
kralja Vladi-
mah morao
isti
kralju
biskupu podijelio biskupiju u Be6u sa svima prihodima nadbiskupiju, 6im se koja izprazni.
i
pomoc
mu
u
Maksimilijanu gotovo nitko
nije
Somboteljem, preSao je
listopada
preko Rendeka
njema6komu
§to su se
i
U
pred Somboteljem.
stoji
odoli, to manje, sto se je
rodjenim bratom Ivanom Albertom,
prija§nji privr^enici
8
mu
njemacki piacenici
i
nemilo haraditi
stado§e
poStedili ni crkvi ni kraljevskih grobnica.
Pad Stolnoga Biograda, u kojemu su prijatelja
i
protivnika Maksimilijanovih.
izmedju Dunava pridruzili se
Biogradu zaStitu
Drave,
i
i
ugarske kraljeve, dojmio se silno
krunili
dobitnika
za
se natjecali
te
sada Se6i, Banici (Banfi)
stall
primio njega
se okupljati velikaSi
njegovu milost.
drugi.
Dne
22.
Maksimilijan slobodno pismo hercegu
kralj
Kanizajima
i
studenoga izdao
i
i
plemidi
Hedervarima je
Lovri Ilodkomu, kojim
u Stolnom je
u svoju
sve podanike njegove, a naro6ito podanike njegovog mjesta Be§e-
i
nova u Srijemu. Malo dana i
Oko
poslije, 4.
prosinca 1490., nagradio
hrabroga konjusnika Hanza (Ivana) De§ica, podijelivsi
mu
je kralj
svoga vjernoga
grad Lipovac blizu grada
i
trga Jastrebarskoga u 2upi Podgorju.
Dobitniku Maksimilijanu hrvatskoga, koji
su
Ivan IX. Frankapan
Cetinski
zagrebadkoj zupaniji)
Dujmov), kao
i
svi
i
pridruzivali
neodlucni
doslije
(kojemu
je
sada
se
bill.
Od
kralj
oni
i
knezova
knezovi
i
plemidi kraljevstva
spominju se
za nagradu
izrijekom
Nikola VI. Frankapan Trzadki, nadalje knez Mihajlo Blagaj
potomci banova Talovaca (Nikola
Nikolin sin Ivan, IvaniS sin Perka bana, Bernardin
i
i
knez
darovao grad Stenidnjak u
Vladislav, sinovi
Juraj, sinovi
Franka
(sin
bana
i
Franje a unuci Franka
bana). Uz brojne plemice priznala je Maksimilijana i obcina na brdu Gradcu kod Zagreba (Agram sagt sich kunig Maximilian auch zu). Dne 8. prosinca boravi u Vesprimu kod kralja Andrija Bot ciuitatis
od Bajne, kapetan varoii na brdu Gradcu et castri Medwe), pak u ime svoje
i
Montisgrecensis
i
Medvedgrada (capitaneus rodjene brace Ambrozija
drugih nekih rodjaka prima Maksimilijana za svoga kralja, te mu obride, da 6e ga vazda kao svoga zakonitoga vladara vjerno i odano sluziti. Istom prigodom i
Ivana,
kao
i
zastupa Andrija Bot od Bajne takodjer peduvskoga biskupa Sigismunda Ernu§ta, koji se zajedno sa svojim bratom Ivanom dobitniku poklonio, i kojemu je za nagradu Maksimilijan obecao nadbiskupiju u Salzburgu. Iz izprave, koja bi tim povodom saslavljena, je
doznajemo, da se (habita concordia,
je tada o tom radilo, da se predobije sam herceg Ivanis Korvin qua nunc cum ipso Johanna duce laboramus). Pade bana Ladislava i
i
i
BORBR
KRAUEM MAKSlMIUJANOM
S
od Egervara, kao
I
POUSKIM KRALJEVi6bM IVANOM ALBERTOM.
17$
krbavskoga kneza Karla Kurjakovica nastojao je Maksim ilijan novcem da su oba doduse novaca od njega primili, ali da su ipak
i
podmititi; Bonfinije kaze,
Zajedno s knezom
Bernardinom Frankapanotn ostali vjerni svomu krunjenomu kralju. baoa, kao recenoga kneza, doprinesla je mnogo, da nije ditavo hrvatsko kraljevstvo listom stalo uz ojemadkoga kralja. Tako su njematkc dete inogle zauzeti same biskupski grad Zagreb dva kaStela biskupa Osvalda Tuza; a u isti Ba§
ta vjernost
hercega
i
i
i
su
mah
harali
vranski prior Bartol Berislavid, srbski palili
i
oblasti
i
despot G|uragj
prigodom najvi§e stradala imanja porodice Gereba u vukovskoj (Ivankovo, Opatovac, Osijek
Medjutim se
onamo
8000
Ijudi
grad
branili. Ali te
mu
je,
Tom
su
baraojskoj zupaniji
i
Sombotelj), gdje su se zgadjale ba§ grozne stvari.
da udari
na
sam Budim,
Namah nakon pada
Stolnoga Bio-
bavarskoga vojvodu
pade
je
te
poslao, da pozove na predaju Stjepana Batora
sa
Pavla Kinizija, koji su
i
vojvode ne htjedoSe
sam
milijan rijeSio, da
za§e
i
je Maksimilijanu sreca iznevjerila.
spremao se
grada
HIapdid KiShorvat
Ivan
i
posjede svojih protivnika, a privrzenika kralja Vladislava.
s
ni duti, da izdadu svoga kralja. Sad se je Maksiostatkom vojske podje pod Budim, ali u taj osudni ias odka-
mu
njemacki placenici posluh, jer
dvostruku placu. kako su je
je
Bez pladenika
zahtijevali.
mogao davati mogao ni misliti,
ponestalo novaca, te im nije nije Maksimilijan
da udari na Budim, to manje, sto je u isti mah crna deta Matijaseva dolazila iz Morave gradu u pomoc. Tako ne preostade Maksimilijanu drugo, nego da se okani daljega ratovanja
i
vrati u
Austriju. SmjestivSi
dostatne posade
u
Stolnom Biogradu
i
ostalim
osvojenim mjestima
ostavi ve6 4. prosinca Stolni Biograd, te stize 23. prosinca 1490. u
Novo
mjesto kod Beta. Maksimilijan snovao je dojdudega Ijeta obnoviti rat u
u to ime trazio pomoci u drzavnih staleza njemadkih. jo§ uvijek povoljno, jer je koji je u to dalje
Vladislavu
U
Ugarskoj
bilo svedjer boriti se s
podsjedao grad Kosice.
na brata jaku vojsku, kojoj se je pridruzio
Tek kad i
i
Hrvatskoj, te je
prvi kraj bilo je njegovo stanje
bratom Ivanom Albertom, u sijeinju 1491 poveo
je Vladislav
Stjepan Zapoija
sa
4500 momaka, poslao
Kazimir svoje poslanike u Ugarsku, da izmire zavadjene sinove njegove. Dne 20. veljade 1491. utanaCen bi mir kod KoSica. Kralj Vladislav ustupio je bratu neke
je poljski
kralj
slezke vojvodine, a druge
mu
(kao Opavu)
do zgode ptedati; na to se je Ivan Albert odrekao krune sv. Stjepana, obrekavSi k tomu, da 6e povratiti ustupljene mu oblasti u Slezkoj, ako bi se popeo na poljsko prijestolje. Oslobodiv§i se Vladislav svoga brata mogao se je sada svom snagom oboriti na Maksimilijana, te mu otimati jugozapadnu Ugarsku oblasti hrvatskoga kraljevstva. U travnju boravi Vladislav u Budimu, gdje se svjetuje s drzavnim vijedem, kako da skupi novaca za ratovanje. Vrhovni pokladnik njegov, zagrebadki biskup Osvald Tuz, prihode, da se craoj 6eti plati dug od 46.000 dukata; u isti zaiaze kraljevska imanja mah obedaje sam kralj kraljici udovici Beatrici ponovo zenitbu, samo da od nje izmami obeda
i
i
novaca.
Iz
Budima
pi§e nadalje kralj
ne krate pladati duinu kunovinu
i
4. travnja
stalezima
kraljevine Slavonije,
neka se
ratnu dadu, jer se svr§ava primirje utanadeno s Tur-
cima; u drugome pismu od 22. travnja,
zali
kralj
kraljevinu
Slavoniju poradi nevotja
i
kako od vanjskih tako od domadih neprijatelja prepatila, pak poziva da se ne dadu od njega odvratiti, te im obecaje, da de ih staleie, da mu ostanu vjerni odsad od neprijatelja braniti (profecto dei munere de necessariis auxiliis iam iam providebimus nee amplius ab illis hostibus vexari vos paciemur). Glavnu vojsku, koja de udariti na Stolni Biograd ostala mjesta i oblasti izmedju Dunava, vodio je Stjepan Bator; Pavlu Kiniiiju povjcreno bi, da pokori Blatnoga jezera stradanja, §to ih je
i
i
i
Maksimilijanove privrienike u tolnanskoj, Simeikoj Slavoniji;
a
hercega Ivani§a
zapadne Slavonije, narodito
iz
i
baranjskoj iupaniji, kao
Korvina zapala je zadada, da protjera Zagreba.
i
u iztodooj
njemadke dete
is
KRALJ VLADISLAV
l8o
U
JAGELOVIC (1490.— 1516.).
II.
od Egervara. Kapetan
Ladislav
varosi
mu se je pridruzio ban Medvedgrada, spomenuti vec Andrija
u Slavoniju, gdje
svibnju 1491. poiao je herceg Ivani§
Gradca
i
godine opet vratio pod okrilje kralja
na pocetku
Bot od Bajne, bijage se jama6no jo§ Vladislava; ali zato je u biskupskom
i
kaptolskom gradu Zagrebu,
tik
uza stolnu crkvu
kojima je zapovijedao sv. Stjepana, bila smje§tena njemadka posada od nekih 600 vojnika, dem krieg zu Marckpurgk was Benedikt, der in gnant (ainem, Benedikt neki pukovnik Obrister gewesen). Strah pred torn
njemaikom posadom
bio je silan, kako se razbira
iz
metum Alemanorum,
jednoga spisa zagrebadkoga kaptola od 5. qui nunc in sede nostra capitulari commorarentur), koji sadrzaje nagodu izrnedju kapeozujka 1491. (propter
.
.
.
plemica grada Velikoga Kalnika. Herceg Ivani§ dakle Zai Egervara pregnuo je svom snagom, da najprije oblada od Ladislavom jedno s banom bijahu njemaSke cete valjano utvrdile, da im bude koji Zagrebom, biskupskim gradom glavnim branikom u Slavoniji. Dne 20. lipnja boravi herceg IvaniS u gradu Velikoj u tana
Andnje Bota od Bajne
okoligu danaSnjega Belovara, koji
U
isto
mogia
nije
pripadao banu Ladislavu od Egervara.
tada
banove
i
mu mogle
nijesu imale topova, nijesu
gradu
grad
je
njegove
jamacno
su vrijeme
nauditi.
cete
grad Zagreb; no kako malena posada njematka u
podsjedale
Medjutim
ni
odluino preduzeti, vec je tezko izgledala pomoc od Maksimiliposlao mnogo novih ceta pod Jakovom Sekeljem i marSalom Rein-
ni§ta
jana. Taj je zaista
Reyhemburgerom (kunig Maximilian vermeint die Stat zu beschuttn, und Herrn Reinprechtn Reyhenburger, und Herrn Jacobn Zeckl mit ainer
prechtom
schickt dahin
Antzal Volks), da protjeraju hercega smijala, te
Sutradan
su
iza te
i
bana izpred grada;
osudnom boju njemafiku pomocnu
u
ali
potonjima se
vojsku
suzbili
pobjede uiini herceg Ivani§ sa svojom vojskom
juriS
i
je
sreca na-
u bijeg natjerali.
na utvrdjeni grad;
njemacka se je posada neko vrijeme hrabro branila, ali uvidivSi, da se ne moze odrzati, predade grad sa svima topovima hercegu, koji joj na to dozvoli, da se neozledjena kuci povrati. Sve to zgodilo se je u srpnju 1491- dne 30. srpnja javlja biskup Toma Bakac Erdedi erdeljskomu biskupu kao novinu: »suvi§e je Ladislav od Egervara u Slavoniji ;
osvojio Zagreb i vi§e od 4000 Nijemaca primio u suzanjstvo« (insuper in Sclavonia Zagrabiam Ladislaus Egervary expugnavit, et plus quam 4000 Alemanos in captivitatem recepit). U isti mah, dok su herceg IvaniS i ban Ladislav od Egervara ratovali u zapadnoj jugoSlavoniji, narocito oko Zagreba, borio se je Pavao Kinizi u izto^noj Slavoniji i
mu
zapadnoj Ugarskoj. Najprije
se je pokorio kolodki nadbiskup
Petar
Varda, koji
mu
pace dao 1000 konjanika; za ovim poveli su se herceg Lovro IloCki, srbski despoti onda petuvski biskup Sigismund Ernugt. Jedini Ivan HlapCic Ki§horvat nije se htio pokoriti; stoga udari Kinizi na jedan njegov grad, kojemu je zapovijedao Nikola od Hedervara, te ga stade podsjedati. Cetvrti dan podsade provali Nikola od Hedervara iz grada sa 400 Ijudi, koji bi§e ili zarobljeni ili razasuti. Iza toga podje Pavao Kinizi u Peduh, a odanle prema Stolnome Biogradu, da sa svojih 5000 Ijudi pojacia glavnu vojsku pod
je
i
Stjepanom Batorom. Tu se je na
momaka, u
taj
na6in skupila o koncu lipnja jaka vojska od 40.000
Uza sve to branila se je uporno njemacka mjesec dana. No kad su manji odjeli redom osvojiU njemadkoj posadi nije ni odkuda stigla pomoc, zamoli ona 23. srpnja
kojoj je bio
i
sam
kralj
Vladislav.
posada u Stolnom Biogradu ]oi susjedna mjesta, a primirje
od pet dana, da
ugovara o
grada.
predaji
29. srpnja Stolni Biograd, a Vladislav ih pusti s izpraliti
do
svojim
Zapolja.
K
prtljagom
protivnikom, kojega
su
Maksimilijan
slavodobitne
6ete
zemlje njegove. Narodito je Austriji zadavao jada biv§i
mu
predate
zaista i
njemaSke
c^ete
dade
otici,
pa6e
kako
bi
se izmirio
u
nasljedne
ih
austrijske medje.
Jo§ za podsade Stolnoga Biograda stade sa
I
oruzjem
tomu
je Maksimilijan
je zaprijetio novi rat s
snovati,
poCele
provaljivati
kapetan njezin Stjepan
vrhovni
primao posve nedostatnu pomoc
Francuzkom. Napokon
je
i
stari car
iz
Njema6ke, a suviSe III., zeljan mira
Fridrik
BORBE
KRAUEM
S
MAKSIMILIJANOM
POLJSKIM KRAUEVI^EM IVANOM ALBERTOM.
I
i8l
na koncu svoga iivota, nastojao, da mu se sin pogodi sa svojim takmacem. I tako je Maksimilijan odredio poslanstvo, koje ce na koncu kolovoza u Pozunu ili Haimburgu
sam dobitnik Vladislav bio je gotov na velike zrtve. On bijaSe za ugovarati mir. Pak podsade Stolnoga Biograda u ondjeSnjim modvarama teiko obolio, a kad je to za6uo njegov brat Ivan Albert, ponovo je pograbio oruzje, tobo2e §to nijesu izpunjeni neki uvjeti utanadenoga mira. K tomu bijahu Turci obnovili svoje provale u Hrvatsku i
i
Za
bolesti svoje leiao je kralj Vladislav
Tu
llodkoga.
ga
potrazij^e
Ladislava od Egervara.
kojom
povelju,
et Sclavonie
Paloti,
kralj
je
divnome zamku
hercega Lovre
Kapetan, poslanici hrvatskoga bana
20 kolovoza 1491. zasluinomu banu
odrzao
hrvatsko
kraljevstvo
pro nobis et sacra corona hoc guerrarum et expensis
suis laboribus
fideliter
(praefata et distur-
item conservavit), da-
varoS Stenicnjak u zagrebaCkoj zupaniji. SuviSe je kralj poklonio banu sve
i
i
i
tempore certa castra
a cenis comitibus
et fortalicia
regni nostri Croacie,
prefati
qui scilicet contra nos
svete krune
(ceterum quia hoc
kralju, pridruzili*
disturbiorum
oruzjem oteo »stanovitim knezovima kraljevine prejasnomu gospodinu Maksimilijanu,
imanja, Sto ih je ban
Hrvatske, koji se bijahu protiv nas
coronam
sacram
et
renissimo domino Maximiiiano,
Romanorum
se-
regi
expugnavit); no ako bi kralj
adheserunt, Vladislav,
u
Stjepan
mu
njemu za nagradu, sto
je
gradove, ka§tele
rimskomu
i
prigodom izdade
biorum tempore cum maximis rovao grad
Orloviid
Juraj
Tom
regna Dalmacie, Croacie
mir
ugovarajudi
Maksimilijanom,
s
morao redene knezove pomilovati, onda ce bez odpora du<ii
i
Ugarsku.
jui^nu
i
ban
njima oduzete gradove. Bu-
f)ovratiti
da je napokon ban uztvrdio, da kroz potonje
dvije godine nije primio nikakve place (saliarium
suum), nego je redene
tri
o svom troSku, dao
mu
place
drugih
i
Krupu
kraljevine drzao je
gradove Bihad
u zalog tako, da ih kralj
sljednici
mogu
opet
za namirenje
kralj
troSkova svoje
branio
i
i
njegovi na-
ili
za 20.000 forinti.
izkupiti
PeSat bana Ladislaya go Egervara.
O svemu tomu datce kralj banu Ladislavu od Egervara jo§ posebno pismo, dim ban pred njegovo lice dodje, te
zakletvu vjemosti
Dva dana koji ce
biskup
zatim,
mir
ugovarati
Toma
dne s
i
pokornosti polozi.
1491, imenovao je
22. kolovoza
povjerenicima
kralja
Maksimilijana.
Bakad od Erdeda, kraljevski kancelar
za
kralj
Vladislav poslanike,
Poslanici
bili
su
gjurski
Ugarsku, zatim erdeljski vojvoda
Na koncu medju kojima je
Stjepan Bator, Ladislav Orsag. Ladislav Rozgon, napokon viSe de&kih velikaSa.
kolovoza
sastali
se
ti
u
Pozunu
s
povjerenicima
kralja Maksimilijana,
rimskomu kralju. Dne 7. studega je 6 prosinca u Budimu, kralj Maksimilijan 20. prosinca u Innsbrucku, a stari car Fridrik III. dne 14. sijednja 1492. u Linzu. Obselna izprava o miru sastoji od 49 dlanaka. Pogodbe su gotovo jednake onima,
bio Ivan Hlapdic KiShorvat, koji
noga 1491. utanaden
koje bijahu 1463
bi
je
mir u Pozunu;
utanadili
kralj
najdulje ostao vjeran
kralj Vladislav potvrdio
Matija^
i
car Fridrik
III.
Vladislav
i
njegovi zakoniti
muiki potomci neka ostanu i dalje pravi i nesumnjivi kralji Ugarske (deinceps pro uero et indubitato Hungarie rege maneat); ali Maksimilijanu neka je slobodno diditi se naslovom kralja ugarskoga. Vladislav driavni staleii duini su stare izprave (od 1463.) u i
i
pogledu nasljedstva potvrditi
umro bez sinova
ili
ovi bez
Ugarska za sludaj, kad bi Vladislav muikih potomaka, >ipso facto< preila na Maksimilijana i
obnoviti, tako da bi
i
KRALJ VLADISLAV
,g2
njegove izravne potomke. S toga mora
kojemu ce
stalezi taj
ugovor
izabrati, priznati za
1516.).
prije sazvati drzavni sabor,
na
da ce (ako zakonita muzka loza te onoga od njegovih muzkih potomaka, kojega ce
ill
Bladislaum regem
d.
(si
liberis
masculis ex
aut eisdem relictis et sine heredibus descen-
relictis,
quod
dentibus mortuis, decedere contingat,
—
se obvezati,
svoga zakonitoga kralja
lumbis suis legittime procreatis non
moguce
sto
kralj
prihvatiti
Vladislavljeva izumre) Maksimilijana
JAGELOV16 (1490.
11.
casu ipsum Maximilianum
in tali
romanorum
regem aut eo non existente aliquem ex filiis suis, aut his non existentibus eorum heredibus mascuhs per lineam rectam ex lumbis eorum descendentibus, quern eligendum duxerint, pro suo legittimo et indubitato rege acceptabunt, ad possessionem regni absque omni et
difficultate venire
domino
siensis, bani
i
zajamditi
sam ne
potomaka, ako
njegovih
god. 1463., tako neka
bi
nandoralbensis
taj
i
et
illi
uti regi
odlicniji svjetovni
.
transsiluanus,
.)
6e§ke staleze skloni
i
ostavio
Kiseg
Zeljezno,
zapadnoj Ugarskoj; sve ostale gradove u Ugarskoj
na izbor Maksimilijana
Kao ono
sinova.
ostanu
Maksimilijanu
i
kao
prelati,
woyuoda
Croacie,
et
Vladislav neka nadalje nastoji, da
svi
i
comes thememorat ce pri nastupu svoje ugovor, jer inaSe ne ce moci svoje casti pri-
banus
de Yaytza, zewreniensis
sluzbe prisegom prihvatiti miti.
Pak
prestabunt).
regni,
(palatinus
dostojanstvenici
possessionem regni inducent,
permittent, in
obsequia
suo debita
Fridriku
III.
joS gdjekoja mjesta u
i
ce Vladislavu, koji ce
vratit
ili
po ugovoru
mu
opet
od ugarskih 6eta zauzete gradove i mjesta u austrijskim pokrajinama. U ime ratnih tro§kova mora Vladislav rimskomu kralju za dvije godine platiti 100.000 ugarskih dukata. Jol bi utanaceno, da ce svaka stranka pomilovati one svoje podanike, koji su u ustupiti sve
posljednjem ratu plemica, koji
vesprimski
su
stajali bill
biskup
kapan Trzacki,
napokon neki
uz protivnu stranku.
prionuli
Berislavi<5i
i
svi Talovci.
cum
izmedju
poimence
se
njih
Ivan IX. Frankapan Cetinski
Blagajski, Jakov
(item
se je najvige ticalo hrvatskih knezova
Maksimilijana;
Vitez, knezovi
Ivan
knez Mihajlo
uz Maksimilijana
stajali
za
To
i
Nikola
Za hrvatske knezove, in hoc izgubili
Nikola VI. Fran-
Sekelj, Ivan Hlapcic KiShorvat, koji su u posljednjem boju
comites Croacie
rentes conquerantur de bonis ipsis ablatis), te
i
i
spominju
svoja
bello ro(mano) regi adhe-
posjedovanja, odredjuje se
da im kralj Vladislav mora povratiti oteta imanja za 6etiri mjeseca, racunajudi od Martinja. U pogledu Zagorja, radi kojega je bilo razmirica izmedju hercega IvaniSa Korvina zagorskih knezova Jurja i Vilima, sinova Vitovdevih, odredjuje se, da kapetan izrijekom,
i
Jakov Sekelj izru6i gradove zagorske redovitim
sudom
kome
odluditi,
kralju
pripadaju.
ziva kralja MatijaSa osvojio car Fridrik
smrti
njegove;
smrti
s
no
namah po
III.,
Vladislavu,
koji
Napokon glede
ustanovljuje se, da
imade
po obi^aju
ce
kraljevstva
Trsata, kojega bijaSe jo§ za taj
grad ostane caru do
Posebnim pismom, izdanim u Innsbrucku 2. sijednja 1492., zavjerio se je kralj Maksimilijan, da ce grad Trsat, Sto ga je otac njegov za rata s kraljem MatijaSem bio zauzeo, nakon otCeve smrti
njegovoj
se
vratiti
kraljevstvu.
mjesta ugarskoj kruni opet ustupiti.
Pozunskim mirom mogao je Maksimilijan biti u velike zadovoljan, jer bi njim zajam^eno porodici njegovoj nasljedstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. A knezovi i plemici i
hrvatski, koji
se
bijahu
u posljednjem ratu njemu
dobro proSli; pace potonjim ugovorom bude im dozvoljeno, da Maksimilijana i dalje sluze, samo da prije poloze zakletvu pokornosti i vjernosti svome zakonitomu vladaru. I tako se je zgadjalo, da je sve viSe Hrvata odsad i§lo u sluzbu njemaCko-rimskomu kralju iz porodice Habsburga, pafe da su se hrvatski stalezi sve vi§e priklanjaU kralju Maksimilijanu, naroCito
kad
ih
za neprestanih turskih provala nije
(Sabor ugarski
i
hrvatski u u Budimu vec
pridruzili, bijahu
mogao dovoljno zasticivati njihov zakoniti kralj. Budimu 2. velja5e do 7. ozujka 1492.).
Pozunski mir potvrdilo je 29. studenoga 1492. osam prelata, na 6elu im zagrebaCki biskup Osvald Tuz, a uz njih sedam baruna, medju njima grofovi od Bozina i sv. Jurja, zatim Petar Dojdin. Da bi svi staleii prihvatili pogodbe mira, a naroCito usta-
SABOR UGARSKI novu u pogledu
ku<5e
sabor u Budim za
Sabor se
je
2.
HRVATSKI U BUDIMU
I
Habsburg, sazove
2.
Vladislav
kralj
30.
studenoga
183
1491. driavni
veljaie 1492.
u uredeoo vrijeme. NaSla se oa okupu sva
zaista sastao
nilega plemstva, medju njima
posebice
erne tete (7000 (Jeha) do nogu potukao
i
viSega
sila
i
Slavonije, na Celu
prilike znatno promijenile,
to politiCke
Ivana Alberta blizu KoSica s po-
sije6nja 1492. kraljeva brata
I.
Hrvatske
kraljevina
staleii
im ban Ladislav od Egervara. Kako se bijahu u jer je Stjepan Zapolja
mocu
VELJAfiE do 7. O^UJKA 1492.
ponovo na mir prinudio: to je naroiito nezadovoljno s pogodbama, utana^enim u Pozunu. Na niie plemstvo trgu sv. Jurja u Budimu, gdje se je saborovalo, doSlo je do burnih prizora. Narodito kancelara Tomu Bakada Erdeda, kao se je vikalo na biskupa na kraljevskoga sudca Stjepana Batora, koji su mir ugovarali. Spoticalo se njima, da su izdajice, te im se pa£e smrcu prijetilo. Plemstvo se rotilo u posebnim zborovima, te pribijalo na crkvenim i
ugarsko bilo vrlo
i
i
i
zvonicima
i
uliinim uglovima proglase, »Qeka
svaki
poSteni Ugrin radije pogine,
nego
da se pokori Austriji<. Saborovanje se time oteglo
kroz viSe tjedana, te je kralj Vladislav s kancelarom Stjepanom Batorom imao pune ruke posla, da razdrazene duhove primiri. Napokon im podje za rukom, te predobiSe vecinu vi§ih staleza, da su prihvatili pogodbe pozunskoga mira i nasljedstvo kuce Habsburg. Dne 7. oiujka 1492.
Tomom Bakadem Erdedom
izdade sedamdeset velikaSa
i
i
plemida Ugarske
strana (barones, proceres et
erdeljskih
i
nobiles regni Hungarie et parcium transiluanarum) izpravu, u kojoj ocitovaSe, da prihva-
caju mir, utanaden u
Pozunu izmedju kraljeva Vladislava sveCano
Maksimilijana;
i
ujedno obja-
(in presenti conuentu budensi super ea ugovoreno nasljedstvo kralja Maksimilijana njegovih zakonitih muzkih potomaka, paSe da je svaki pojedini na to u nazo^nosti njegovih poslanika sveCano prisegao. Izmedju izbrojenih velikaSa iztifie se prvi slavonski,
da su na saboru javno
vi§e,
i
primili
re indicto publice et solenniter acceptauimus) i
opavski
herceg
liptovski
i
zatim
Korvin,
IvaniS
kraljevski
sudac
i
vojvoda
erdeljski
Stjepan Bator, sipuSki grof Stjepan Zapolja, temeSki kapetan Pavao Kinizi, ma^vanski ban Kanizaji, Banidi od Lendave, braca im ostrogonski nadbiskup Hippolit uza nj zagrebadki biskup Osvald Tuz, izdadose zajedno s vranskim priorom Estenski Bartolom Berislavicem istoga dana jednaku izpravu. Mimo sve to zavjeri§e se pojepojedini slobodni gradovi (Budim, Pe§ta) dini drzavni i crkveni dostojanstvenici, kao i
herceg Lovro
Petar
i
Ilodki, srbski
Emerik
Dojciini.
despot Gjuragj, braca
Ugarski
prelati,
na
6e\\i
i
i
posebnim izpravama. Stalezi njih
Hrvatske
i
Slavonije vijedali
63 baruna, velikaSa
Sclauonie)
—
izdali
i
zasebnu
i
povelju.
et nobiles
Frankapani, take
i
isto senjski, kr6ki
Mihajlo knezovi od Blagaja, Petar
i
i
— et
i
Znamenita povelja ova glasi u hrvatskom Dalmacije, Hrvatske Slavonije ban
vodu: >Mi Ladislav od Egervara, kraljevina Bernardin Frankapan senjski, krdki
oni
regnorum Croacie
odluiivali su valjda posebice, jer su
plemida (barones, proceres
i
prijet.
i
d.,
modruSki knez, zatim Nikola, Ivan Mihajlo takodjer modru§ki knezovi, Karlo knez Krbave, Stjepan i
i
Pavao
Zrinski, Ivan
Hening od Susjedgrada, BaoSa
herceg svetoga Save, Baltazar Badan, Petar Bo6kaj, Bernardin Rohfy, Petar Pogan, Juraj Mikuliiic,
Mihajlo
stofor §ubi<5
od Zempia, Toma§ Mogoric, Petar od Gudovca, Kri-
Kerhen, Juraj
od Perne,
Juraj KaStelanfi,
Nikola Turbelt, Jakov MartinuSevic, Juraj
i
Mate)
Nikola Boc^kaj, Juraj Brukovid, Ga§par PeruSid, Ga^>par FarkaSid, MartinuSevid, Nikola Herkovid, Emerik HaSagi, Ivan Pezery, Juraj
Gusic, Albert Lonjaj, Juraj
§ubic,
Toma§
Pogan, Vladislav Budid, Ivan Mindsenti, Juraj Orlovdic, Ivan Jeskovid, Ivan
dislav
Ilija
od Budinca, Pavao Bolkovic,
Keglevid, Juraj
od Stubice, Ladislav Pekri, Nikola Resid,
i
Juraj
Marko
Plavidevski,
Otmid, Pavao Petridevid, Nikala Oroz, Juraj od Orehovca, Ivan
Gerec reci,
Ivan Orlid, Ivan Kernjak
i
Ivan od Orehovca, kao
i
Juraj Krivdic,
Bobojelid, Ivan Mikdid, Vla-
Vojko Maretic, ^idan od Cesteca, Petar
literat
ostali
baruni, velikaSi
i
ple-
KRALJ VLADISLAV
l84
mi<5i
S kraljevina Hrvatske
II.
JAGELOVIC (1490—1516).
Slavonije priznajemo
i
glasom ovoga dajemo na znanje svima,
i
da po§to su ovih nedavno minulih dana sve one borbe, razmirice, nesporazumci i neprikoja su se odavna porodila medju prejasnim i preuzviSenim vladarima jateljstva, t. d. s jedne strane, a Friderikom i Maksimilijanom rimskim kraljem carem gospodom,
—
i
i
ceSkim, dalmatinskim, hrvatskim
prejasnim pokojnim Matijom kraljem ugarskim,
i
t.
d.,
gospodinom Vladislavom, takodjer kraljem d., gospodarom naSim premilostivim, kao t ovim slavnim ugarskim kraljevstvom s druge strane, te su do ovih vremena potrajala, i na temelju stanovitih ugovora, koje su njihova velicanstva po svojim poslanicima pod utalozena i posve ugasla; a da bude medju istim trima stanovitim uvjetima sklopila podanicima vje^iti mir i njihovim kraljevinama, gospo§tijama, vladama velifianstvima zaklju6eno bi u Pozunu u ponedjeljak iza blagdana sv. Leosavez utana6en, utvrdjeno narda izpovjednika, godine gospodnje minule 1491. medju ostalim ovo: Ako bi se slugospodar na§ milostivi, umre be^ 6ilo, da spomenuti prejasni gospodin Vladislav, kralj ovakove ostavi, a oni ako umru bez potomaka, u takvom slu^aju sinova, ill zakonitih pripoznati gospoda crkveni dostojanstvenici, baruni, grofovi, veliobvezani su izabrati ka§i, plemici, gradovi i ostali stanovnici ove kraljevina Ugarske, citavo ovo kraljevstvo nesumnjivoga i ostale kraljevine i pokrajine, k ovomu spadajuce, za svoga zakonitoga gospodara spomenutoga prejasnoga gospodina Maksimilijana, kralja rimskoga kralja t. d., ili ako ovaj ne bi zivio, jednoga od njeugarskoga, dalmatinskoga, hrvatskoga govih sinova, ili ako ovi ne bi fivjeli, onda jednoga od njegovih zakonitih muzkih potomaka po izravnoj lozi. I tako smo mi radi toga, sto se znade, da recene kraljevine mi svi kao Hrvatska Slavonija, ostali takodjer stanovnici ovih kraljevina pripadamo spadamo od starine pod krunu kraljevine Ugarske i k istoj kraljevini Ugarskoj, da se kraljevstvom nalazimo pod istom krunom poput gospode crkvenih dostojanstvenika baruna, grofova, velikaSa plemica iste kraljevine Ugarske, na ovom stanku u Budimu javno i sveiano prihvatili prihvacamo ugovor takova utanacena mira sloge, te smo u nazocnosti poglavite velemozne gospode Eitela Fridrika grofa od ZoUerna kapetana na Hohenbergu t. d., Henrika Prueschinkha, slobodnoga gospodina baruna na Stettenbergu, Bernharda od Scherffenberga Ivana Fuchsmagena doktora t, d. recenomu prejasnomu gospodinu rimskomu kralju svaki posebice pruzenom rukom javno prisegli i uspomene, po torn pak
slavne
prejasnim
ugarskim, SeSkim, dalmatinskim, hrvatskim
i
—
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
—
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
obedali, prisizemo
obecajemo, da cemo
i
taj
tockama obdrzavati, te u Maksimilijana, ili ako on ne bi
ugovor u svima
spomenutom vec
sluCaju prejasnoga gospodina kralja jednoga od njegovih sinova ili unuka zakonitih
mu po izravnoj lozi potomaka, po naiinu, glasu sadriaju spomenutim u sklopljenom glede toga ugovoru, zajedno s recenom gospodom, crkvenim dostojanstvenicima, grofovima plemicima kraljevine Ugarske, izabrati i primiti za svoga gospodara krijeposti kralja. Po svjedoCanstvu ovoga pisma naSega, na kojemu vise naSi obicajni pe^ati. Dano u Budimu na spomenutom saboru, na dan pepelnice, Ijeta gospodnjega tisudu Cetiri stotine devetdeset drugec. zivio,
i
i
i
i
i
i
Dok
su ugarski stalezi u jednu ruku sve preko svoje volje morali priznati
pozunskoga mira,
To
gledali su
u drugu ruku kraljevsku
svjedoCi dekret sabora, koji sastoji
od
sto
i
osam
vlast
jo§
]ate stegnuti
pogodbe i
oslabiti.
clanaka, a koje je kralj Vladislav
morao
potvrditi. Staleii kao da nijesu pravo vjerovali krunitbenoj zavjernici, pak su stoga sve njezine ustanove ponovo uvrstili u dekret, te ih tako uzakonili. tomu pridadose eitavo Sislo novih ustanova, kojima su gotovo skrSili kraljevsku vlast. Sve novotarije, koje bijaSe kralj Matija§ glede vojske i poreza zaveo, bile na zahtjev staleza
K
ukinute, te povradeno opet
ono stanje, kako je bilo za kraljeva Sigismunda Albrechta. Krunska carina zamijenjena bi opet tridesetinom i obnovljena privilegija, kojima biSe brojni staleii od pladanja tridesetine oslobodjeni; jednako bi ukinuta komorna daca (tributum fisci regalis), koja se je za Matijala pobirala u svim kraljevinama krune sv. Stjepana, i
SABOR UGARSKI
;
I
HRVATSKI U BUDIMU
2.
VBUaCk DO
7.
OiUJKA 1492.
185
m
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.
l86
te
u Ugarskoj
1516).
zavedena nekadanja dobit komore po Ys dukata od svakoga seli§ta, u Podjedno bi izrijekotn odre-
bi
Slavoniji obnovljena bi kunovina, a u Erdelju petdesetina.
djeno, da kralju ne pripada pravo, da za rat izvan drzave poziva narod na oruije.
udario
Dapade
kralj pozvati
na vojsku
Zapolja, grofovi
od Bozina
na Ugarsku, smije
u onome slucaju, kad bi neprijatelj plemide jedino onda, ako placena vojska kraljeva i tete. drzavnih dostojanstvei nika ne bi mogle odolijevati neprijatelju. Drzavni baruni ill prvi dostojanstvenici, hercezi i
prelate
Ivani§ Korvin i
i
Nikola
Ilodki, nasljedni
Jurja, knezovi od Krbave
sv.
Stjepan
grof sipuSki
knezovi Frankapani smiju jedini drzati svoja banderija
i
po 200 tezko oruzanih i 200 lako oruzanih konjanika; svi ostali plemici davat ce od svakih 20 kmetskih selista po jednoga dobro opremljenoga katanu, jednako ce plemici jednoselci, koji nemaju kmetova, njih deset Zajedno staviti jednoga konjanika. Sve te plemicke 6ete vojevat ce pod zupanijskom (po 400 Ijudi mjesto dosadanjih 500), u kojima ima
Tima
biti
odredbama vojna snaga drzavna vrlo oslabljena, to vi§e, §to je kralju posve malo preostalo prihoda, vecinom od kraljevskih imanja, daca saskih i gradskih, rudokopa, §to sve nije dostajalo, da uzdrzaje jaku placenu vojsku. od solana kao Jednako bi i u drugim stvarima kraljevska vlast skuSena. Kralj ne smije bez privole baruna poklanjati vi§e od 100 kmetova; veleizdajicama ne smije suditi svojih prelata velikaSa; tako isto ne smije se nastanjivati ni kod kojega podanika sudjelovanja bez zastavom.
bi
i
i
i
svoga bez privole njegove. Znamenita je jol ustanova glede sabora, na koji su velikasi dosad neredovito kasno dolazili. Odsad 6ekat ce se na saboraSe samo 6etiri dana nakon roka, odredjena za otvorenje sabora; poslije cetiri dana zapoCinju razprave, te ce odluke i
saborske
Jo§ bise napredne.
brojne
slavonski stalezi, sabrani na saboru u Budimu, utjecali su jamacno
mnogo
vrijediti
i
za one, koji bi budi zadocnili budi u obce izbivali.
ustanove glede sudovanja prihvadene, od kojih su neke bile zgodne Hrvatski
i
i
u razprave njegove. Nema sumnje, da je na njihovo zahtijevanje odredjeno, da se u dekretu saborskom preinaSi prva stavka krunitbene zavjernice Dok se je u potonjoj kralj Vladislav II. obvezao, da ce uzdrzati u starim pravima » kralj evinu Ugarsku s ostali kraljevinama pokrajinama njoj podlozenima (regnum Hungarie cum ceteris regnis et provinciis sibi subiectis)«: obecaje kralj u prvome danku dekreta, da 6e saCuvati u starim i
pravicama >kraljevinu Ugarsku,
Hrvatskom
i
s
Slavonijom,
drugima kraljevinama, naime: Dalmacijom, i
stranama
sa
voniae,
et
partibus
Transylvanis, ac provinciis
slutajna budi hotimidna pogrjeSka
sibi
dime
subiectis),
krunitbene diplome.
i
pokrajinama njoj
s
Dalmatiae, Croatiae, Scla-
scilicet:
bi izpravljena
Slavonski stalezi
bili
vice njihove.
zadovoljni jedino
I
s
tim izpravkom, vec su
trazili,
tako bi§e u saborski dekret
nobilium regni Sclavoniae)<, njih jedanaest, kojima biSe uzakonjena stara prava re6ene kraljevine.
kralj uzdrzi u
Poglaviti
dlanci jesu:
Clanak
njezinim slobo§tinama.
uz ostale svoje kraljevine i
budi
medjutim kao
da se uzakone i stare prapo odluci kralja, prelata, baruna i plemica drzave uvrSteni posebice »(!!lanci plemica kralj evine Slavonije (Articuli
da nijesu ditave
kao
erdeljskim,
podlozenima (regnum Hungariae, cum caeteris regnis,
privilegijama, oprostima
regnum Sclavoniae
i i
1.
in antiquis
eorum
Kraljevsko
tudinibus conservare pollicita est)
(Maiestas regia, inter
libertatibus, et
— Clanak
2.
Od
obidaji
Kralj evinu Slavoniju neka velidanstvo
obecaje, da
ce
u njezinim slobostinama
reienu kraljevinu Slavoniju odrzati obifiajima.
i
caetera sua regna, dictum
privilegiis,
immunitatibus
et
consue-
poreza, sto ga Ugarska daje,
neka se u Slavoniji pobira polovica, prema broju port^
(dveri).
Ako
nje-
govo veliCanstvo sada ili u napredak stanovnicima kraljevine svoje Ugarske s kojega god razloga nametne kakvu dacu: tada ima u svojoj kraljevini Slavoniji samo polovicu takve dace pobirati, prema njenom obidaju, koji se je uvijek sve do sadanjega vremena obdrClanak 3. O solarama u kraljevini Slavoniji. Solare (camerae salium) iavao. neka budu u toj kraljevini, gdje god uztreba, kao Sto je bilo za vrijeme blagopokojnoga
—
PORAZ HRVATA KOD UDBINE
RUJNA 1493)
(9
187
—
neka sc ustrojavaju onako, kako je naredjeno ra UgarskuClanak 4. Kraljevskim solarima (camerarii salts regii) nije slobodno traziti sol po kucama. Solarima nije slobodno traziti sol po kucama stanovnika, kralja Sigismunda;
nego ako
ali
ju zateku na polju, na trgovima
traze, ali
bez potvore,
ne smiju
odnijeti.
i
5.
Kraljevska
kao
ako
i
Od
troSiti.
morske
te
bi ponestalo kraljevske soli,
i
Oaaak 6. Vino, zito smiju se iz kraljevine izvoziti rste, kad se od njih
tridesetina, ali tako,
mogao
drzavljanima
bi
soli
drugiije
dati,
zivotinje, poSto se plati tridesetina,
i
prodavati.
i
kao
tridesetina,
plati
na ladjama budi na
budi
za zito, smije se slobodno kupovati, proda-
ne
solar
—
nipo^to.
se
zapada kraljevsko velidanstvo
soli
drobtinice soli
one kraljevine Slavonije zbog osku-
sol sirotinja
nestaSice novaca obidaje zamjenjivati
vati,
ili
sol smije se zamjenji-
solare, dovazala
i
i
morska
i
Neka ipak
je uzeti.
pred plemidkim sudcima one zupanije. Cestice
— (Clanak
vati za zito. Sol koje god kraljevske kolima, kao morska sol, koju morsku dice
sajnovima, vlastai su
ili
opravdane
(ostale)
i
Vino, zito
zivotinje
i
ma
obidajne dace,
i
koje
moie
—
C^ianak 7. Tridesetineneka pobiraju starinskim na£inom na starim mjestima; a od sitnih stvari, koje ne vrijede forinte, neka se ne i§tu. Tridesetina neka se pobira
kamo god
tko
zeli,
slobodno
goniti
prodavati.
i
se
na obiinim mjestima, po starinskom Ljudevita, Sigismunda
neka se
tridesetinari
i
A
Albrechta.
ne usude
obidaju,
od
stvarih
tridesetina.
traiiti
gospode kraljeva malenih, koje vrijede manje od forinte, Clanak 8. Da kraljevsko veli-
kao
§to
vrijeme
za
i
—
danstvo mora potvrditi sva njihova privilegija. Neka
kraljevsko velidanstvo
ove kraljevine Slavonije, koje njoj bijahu poPosljednja dijelili blazene uspomene kraljevi, naime predSastnici njegova veliianstva. tri 61anka rade o zupanijskim sudovima njihovu postupanju, o povratku otetih gradova, dostoji potvrditi sve
pravice
i
povlastice
—
i
kaStela
i
posjeda, kao
i
o naknadi
se odredjuje, da se postupa kao
i
steta,
iza smrti kralja MatijaSa.
nanesenih
2^ potonje
u kraljevini Ugarskoj.
Sabor u Budimu bavio se jo§ pitanjem o zenitbi kralja Vladislava II. s kraljicom udovicom Beatricom. Premda su sam kralj bili vi§e puta obecali kraljici udovt stalezi Beatrici, da ce ju kralj Vladislav uzeti za zenu, premda je kolodki nadbiskup Petar Varda zahtijevao, da se zadato obecanje izpuni, ipak je vedina staleza zazirala od toga, i
i
i
i
da se trideset
ienom nerodkinjom, pak da ostane bez potomaka.
§estgodi§nji kralj vjenca
i
Prevarena u svome o^ekivanju kraljica parnica, koju je Beatrica
napokon
tuzila je Vladislava
Dne
izgubila.
ruke s kraljem Vladislavom, zapovjedi
§utnju,
i
osudi
da
je,
plati
parnice od 25.0CX) dukata. Nevoljna kraljica ostavila je poslije Ugarsku, gdje su je
pak se napokon u
oglobili,
umrla u velikoj
Na
nevolji svojoj
otok
na
sklonila
Ischiju,
bora
lata
u
ustanovljeno
i
do
kraja
posvema§nju propast svojega roda. fiast ugarskoga palatina, koja popunjena bi napokon
bijedi, preiivjevSi
saboru
i
troSkove
gdje je god. 1508.
Budimu
i
Qankom
kroz vi§e godina (od smrti Emerika Zapolje 1487.) ostala izpraznjena. driavljanima
i
travnja 1495. rijeSi papa njezine za-
3.
vjeditu
joj
papi Aleksandru VI. Povela se
bi,
da palatina,
—
»koji
mora
opet drzavljanima nasuprot kraljut
baruna, a
s
privolom plemica
kraljevstva*.
sud
—
i
pravdu
imade
birati
je
33. sa-
krojiti
kralju nasuprot
kralj
>po savjetu pre-
Jamadno suglasno
s
tim ^lankom pro-
glaSen bi (creatus est) palatinom 29. oiujka 1492. §ipuiki grof Stjepan Zapolja, nekadanji
vrhovni
kapetan
Vladislavu stite
II.
Austrije
Ali taj
isti
i
Beda, koji
Stjepan
bijaSe
Zapolja
prigodom
snovao
je
i
odludio u prilog kralju
izbora
radio
i
za
uzviSenje svoje vla-
porodice.
(Poraz Hrvata kod Udbine na Krbavskom polju borbe s Turcima do primirja 1495.). U isto vrijeme, dok jestolje
izmedju Vladislava
Turaka. Primirjc na sedam
II.
i
Maksimilijana, stradalo je
godina, ito
ga je
kralj
i
9rujna
1493.
i
dalje
su trajalc borbe za pri-
hrvatsko kraljevstvo joS
i
od
MatijaS god. 1483. utanadio sa sul-
KRALJ VLADISLAV
l88
II.
JAGELOV16 (1490.
— 1516.).
tanom Bajazitom II., bijaSe oa koncu 1490. minulo, a Turci su na to stall opet udarati na Hrvatsku, kao i na jugozapadne krajeve ugarske. Kralj Vladislav 11. bija§e dodu§e poslao u Carigrad svoga pouzdanika Emerika Cobora, da ugovara o produljenju primirja;
sultan je pridrzao Cobora, a u to su
ali
u hrvatske
i
jugozapadne ugarske
no
i
okrutni kapetan Pavao Kinizi.
junacki,
Vladislav
i
pa§a bosanski
i smederevski provaljivali temeSku zupaniju, koju je branio Ba§ u onaj Cas, kad su kraljevi Maksimilijan
oblasti, naro6ito
u
ugovarali mir u Pozunu, provalio je bosanski
11.
pa§a preko Hrvatske
i
Sla-
vonije u Kranjsku. Iz pisma, Sto ga je pisao kranjski plemic Vilim TurjaSki (Auersperg) 4.
1491. iz Ljubljane, doznajemo, da su se Turci na Miholje (29. rujna) utakod Metlike, te odanle robili harali ditavu doljnu Kranjsku. Bilo ih je preko 10.000, smijerali su duboko prodrijeti u zemlje rimskoga kralja, da nijesu rijeke Sava Krka listopada
borili
a
i
i
Kako
jako nabujale.
su Turci iznebuha nahrupili, jer
su imali mir s Hrvatima (dy tiircken
chummen
hat gehofft sy
Kranjsku
se boji, da ce ditavu
bljanom.
dana pred
ce
unigtiti, te
zarobili
mnogo
vecinu kuca
i
§tete pocinili;
das landt chummen, yederman
(dakle
jedino gorenjski krajevi s Lju-
preostati
Turaka u Hrvatsku neocekivano
19. rujna)
na sve strane.
nijesu rijeke
je jedna velika
Celu
mu
Malo zatim digla se
je ^itava
polju
turska
dva plemica sa
puk tursku
obkolio
Kranjslcu.
i
na Kranjsku.
kod Novoga mjesta, gdje su mnogo Sava Krka narasle, bili bi ogromne premda su to vi§e puta pokuSali, ali se je
Da
Novoga mjesta na
No kad
nju seljadki puk, na
udarili
Krskoga, zatim
i
spalili.
i
no take nijesu ih mogli prijeci, Turaka svih raCunalo se 10 do 11.000. i
Turja§ki
roblje zaplijenili,
i
Nekoliko dana
potopilo.
izmedju Kostanjevice
Grusnitz)
Miholje
oko Zagreba
Prije toga bili su
njih
in
su silan plijen
to
suvremeni Ijetopisac Unrest opisuje provalu
1
Turci ^u deset
puka
nije nitko ocekivao,
ungewarnt
sein
das jar nicht):
buduci da
ih
6etu, te
vojska
kod
5eta
po§la
turska s
poubijao
mnogo
prema
U
§est konja.
ju je
stajali
su
Bartolomeja, odakle su udarali
sv.
i
Ljubljani, digao se na
nekoj dolini
zarobljene
(gnant in der
krScane oslobodio.
krscanskih suznjeva, te je htjela
no na to je doSao slavonski ban (der Wan in windischn Lanndn) sa svojim pomagaiima, te je Turcima takodjer poraz nanio. »Obcenito se pripovijeda«, zavr§uje Unrest, »da je vrhovni kapetan njihov, vrativsi se u Bosnu, imao manje svojih tri stotine. Za tu pobjedu moramo Boga poboznim Iju(Ijudi) za dvije tisuce slaviti, iz
zemlje
otici
;
i
i
dima, koji su se
borili, hvaliti«.
I
>lstoga mjeseca (listopada) bude
Bonfinije znade za potonju pobjedu hrvatsku javljajuci:
kod
rijeke
Une u
Hrvatskoj, u koju bijahu Turci pro-
da robe, do 1500 Turaka ubijeno, a jednako toliko zarobljeno; od tih je ban (Ladislav od Egervara) poslao 120 kralju, a nekoliko njih kraljici. U tom se je boju osobito valili
iztakla hrabrost
Pobjeda
kneza Bernardina
(in
spominjala
je
hrvatska
se
eo bello Bernardini comitis virtus inprimis u potonja
i
vremena.
Jos
enituit).
u XVI. stoljecu priCa
Toma§id: »Godine gospodnje 1491- izadje Skajin (Skayn) pasa iz Bosne sa 17 000 konjanika (i podje) prema Kranjskoj sve do Bilih voda (usque ad aquas
hrvatski Ijetopisac Ivan
gradatas seu bile vode), te se je mjesec dana
zadrzavao
plijeneci
i
pustoSeci
ognjem
i
ma6em. Hrvatski pak ban Ladislav od Egervara utaborio se je s Citavom Hrvatskom kod Vrpila blizu Udbine (in Verpilla prope Udbinam := danaSnje Vrpile u obcini Korenitkoj), te se je razmjestio u cetiri bojna reda. Prvim pak bojnim redom ravnali su Ivan Cetinski Mihajlo Slunjski, knezovi Frankapani, te su ne kao Ijudi, vec kao bijesni lavovi ubijali Turke. I ondje bi§e Turci nemilo razbijeni: 9000 Turaka bi ubijeno, a i
18.000 roblja oslobodjeno«. Prva posljedica hrvatske pobjede kod Vrpila nedaleko od Udbine
i
rijeke
Une
bila
da su Turci slijedece godine 1492. ostavili Hrvatsku na miru. No zato se je sam sultan Bajazit II. spremao, da s velikom vojskom udari na izto6nu Slavoniju, jugoiztocnu
je
ta,
Ugarsku
i
Erdelj.
grada Dubrovnika
O i
primirju nije htio ni 6uti,
vojvodinu Vla§ku,
i
dok mu
kralj
Vladislav ne ustupi oblast
suviSe ne dozvoli, da kroz Hrvatsku
i
Slavoniju
h
PORAZ HRVATA ROD UDBINE rimskoga cara
provaljuje u zemlje
Sredec
ili
djaSne
banovine,
Sofiju, a u
to su
na
i
(9.
njemaSkoga
RUJNA
1493.).
U
kralja.
ozujku krenuo
njegove paSe (vidinski, smederevski
madvansku
severinsku,
189
i
Beogradom, na §abadku,
s
je sultan
u
me-
drugi) udarali Da
srebrenidku
i
Banu madvanskomu, hercegu Lovri Iloikomu, nudio je paSe smederevski paSa u ime gospodara svoga kruou ugarsku, ako mu predade Beograd Zvornik. Bani medju-
jajadku.
i
tim
i
kapetani odbijali su srecno navale turskih pa.^a od svojih oblasti; a kad je uza to
sultan zaduo, da su se kraljevi Maksimilijan
o savezu krScanskih
vlasti protiv
i
Vladislav posve izmirili, dapade da se radi
njega samoga, vratio se je opet u svoju prijestolnicu. Za
potonjih bojeva bijaSe se najviSe proslavio temeSki zupan Pavao Kinizi, >vrhovni kapetan
doljne Ugarske«, koji je straSno postupao sa zarobljenim Turcima, pekuci ih zive
i
ba-
cajudi ih svezane svinjama za hranu. Kinizi rasprSio je takodjer u kolovozu 1492. >crnu
detu* MatijaSevu, koja je bila utaborena u Segedinu, te je podinjala razlidita nasilja, jer gradjana, udano nakon zestoka odpora svladao. Preko 400 palo ih je u boju; kolovodje biSe pogubljeni. Na to bi crna ieta po kraljevu nalogu razpustena: jedan die njezin posao je u sluzbu palatinovu Kinizijevu; no najvedi nije redovito placu dobijala. SkupivSi
je Kinizi
iznebuha
buntovnu
na
na brzu ruku velik broj seljaka
6etu,
i
ju je
te
i
die
(3000 momaka)
otiSao je u Austriju
na Moravu.
i
Pobjeda hrvatska nad Turcima u listopadu 1491. rodila dobitni knezovi Frankapani
opet silno
podigh.
u
Jos
je
i
tim,
da su se slavo-
ozujku 1492. nalazimo knezoye
Cetmskoga^ Nikolu Trzatkoga Mihajla Slunjskoga uz hercega bana Ladislava od Egervara na saboru u Budimu; no nakon povratka njihova u domovinu planuSe smutnje ne samo izmedju samih knezova, nego i borbe bana. U jednu ruku nastojahu knezovi, da povrate milom ili knezova protiv hercega Bernardina,
Ivanisa
Ivana
Korvina
i
i
i
silom rodu
svome gradove, koje im
bijaSe
kralj
MatijaS
oteo,
medju njima poglavito
grad Senj, kojim je tada upravljao kraljevski kapetan Petar Tarnik od MaikaSa; u drugu
ruku opet bijase razdora u samoj dina od loze modruske
i
knezevskoj
porodici, narocito
izmedju
kneza Bernar.
Ivana IX. od cetinske grane. Povod potonjemu razdoru ne znamo;
no moguce
je, da je Bernardin gramzio za prvenstvom u svojoj porodici, dok je Ivan IX., premda za jedno koljeno od njega mladji, bio potomak najstarije loze knezevske, koja je nedacom bila zahirila. Knezovi Frankapani bijahu se namah po smrti kralja MatijaSa pojagmili, da vrate gradove u Vinodolu, koje bijase Masvojemu rodu kraljevski tad grad Senj, a uza nj i
tijas
darovao Zunjevicima
(Bribir)
i
jakinskomu gradjaninu Franji Cynthiusu de Dionysiis
pozunskoga ugovora, po kojemu se bijaSe kralj knezovima sam glavom (in propria persona) po Vladislav II obidaju kraijevstva odkrojiti pravicu glede imanja, koja im bijahu oteta za kralja MatijaSa (tempore regis Mathie ipsis ablata), zahtijevahu najodludnije, da im se povrate njit. d.). Nema podataka o tome, da li je kakove hovi gradovi (Senj, Otodac, Bribir, Bakar parnice u tome poslu bilo; no 6ini se, kao da je kralj povjerio hercegu Ivani&u Korvinu banu Ladislavu od Egervara, da stvar urede. Ali Frankapani, pozivl)uci se negdje na na dlanak 21. dekreta od god. I486., po kojemu su nasljedni svoja privilegija, kao knezovi (perpetuis comitibus) podpadali jedino pod sud samoga kralja, ne htjedo^ se pokoriti ni hercegu ni banu. Bonfinije javlja, da se je mladi herceg radi toga odpora odrekao svoje dasti; a na to da su knezovi Frankapani ustali, da silom predobe otete im (Bakar).
Upiruci se sada o 29. todku
obvezao, da
ce hrvatskim
i
i
i
nekad gradove. Narodito se vodila zestoka borba za Senj, gdje su se sami gradjani proSenjani se obracali molbama na kralja, da im tivili tome, da se vrate pod vlast knezova. pomo<^ obedavao, hrabreci ih, pomogne, na Sto ih je kralj pismom od 5. lipnja tjeSio >da budu bodra duha znajuci, da ih on ne 6e ostaviti<. Ob<5ina se senjska tu2ila papi Aleksandru VI., kako mnogo zla mora podnositi »puradi neprc27. lipnja 1493. svojih neprijatelja«, koji rade na lator grada »dovedavJi pade u navala kinutih zasjeda i
i
i
KRALJ VLADISLAV
igo
pomoc
prilog
i
Turke (sed
preljute
sebi
morum Thurcorum ad
JAGELOVIC (1490 —1516.).
IL
et adducto sibi auxilio et favore immanissieiusdem civitatis)*. Stra§ne li objede za kne-
destructionem
zove Frankapanel
Ne
i.na se,
tko je u prvi kraj branio Senj od navala knezevskih.
Ijevstva i
u
ugrskoga Dalmacije
1493. bansku dast
veljad:i
Hrvat'
i
pane. Poslije toga nestaje ga
i
do
slovinskoga
i
vlast;
ne
se
ali
st oj ni
m
banom«,
spominje, da bi
Hrvatske; on prima
iz
Ban Ladislav od
TomaS Mogoric zove »rusagov
Span
Egervara, kojega jos 24. rujna 1492. buzki
kra-
dodu§e
vodio rat na Franka-
magistra
sluzbu
vrSio je
tavernika na kra-
Ijevskom dvoru, a mjesto njega dolaze za bane Emerik Deren6in i Ivan Bot od Bajne. Novim banima, naroSito Emeriku Dereniinu, povjereno bi, da brane Senj i da opet skuCe knezove Frankapane. Derenfiina pomagat ce
jednako
—
stalo,
ona
pisala je
vinom
papi,
neka on
krunom ugarskom,
s
i
mletacka obcina, kojoj
i
da knezovi Frankapani opet ne zavladaju u Senju.
Frankapane
nastoji izmiriti
prije
sto
a suvise neka
je bilo
— 30. lipnja
IvaniSem Kor-
s
pomoc Senju oko 250
Jakina poSlje u
iz
Ta nedavno
voj-
manus Turcorum deveniat civitas ipsa)« a javljala je papi vijest »o dolazku Turaka u neko mjesto 3. srpnja namah zatim zupa zvano Gacka* (de appulsu Turcorum ad quemdam locum nuncupatum Gascha kako su Turci samo jo§ 15 milja daleko od Gatanska ili Gadska naokolo Otoica), Senja. U prvoj polovici srpnja silazili su novi bani prema moru, da suzbiju kneza nika, tda ne dodje u ruke
—
turske
ad
(ne
;
—
=
i
kamenom
Oko 13 srpnja smamudrih odredaba papinskih radi toga, Sto (ob sapientissimas et celeres provisioaes factas a beatitudine sua), kao vec dosla na obranu grada (ob certitudinem gentium je banska vojska dolazila hungarorum venientium aut iam existentium ad defensionem illius civitatis). I zaista je ban Derendn prinudio kneza Bernardina, te je morao uzmaknuti izpred Senja; a na to Bernardina, koji je u
da je opasnost
traju Mletci,
za
primorju vec
Cetiri
minula
Senj
i
kaStela zauzeo. brzih
radi
i
i
i
.
.
.
ne ostade drugo, nego da se uztaj grad stadoSe podsjedati. Brinje, na sto bani Za podsjedanja priblizi se ban Ivan Bot od Bajne jednoga dana odviSe gradskim zidinama; tu ga pogodi zrno iz topa i on tuzno pogibe. Ban DerenSin upre na to sve sile, da §to prije oblada Brinjama, kada jednoga dana stigose tuzni glasi, da je velika turska
do
se je oborio na nj, da ga sku61
micuci pred banima
kraja. Bernardinu
zatvori u tvrde
i
vojska u Hrvatsku provalila. Glasi bijahu zaliboze
Suvremeni
istiniti.
kao Bonfinije Dubrov^anin Tukako se ne moze obraniti
spisatelji,
i
bero, obijedi§e kneza Bernardina Frankapana, da je on, videci,
u Brinjama, potajice utanadio s bosanskim paSom, da ce se pokoriti sultanu Bajazitu za sva vremena, ako pasa s izabranom detom konjanika kroz Hrvatsku provali u Kranjsku i KoruSku, te tako bana Derendina od daljega podsjedanja Brinja odvrati. Ali ta potvora, koja nije strane
nego jeka onih tuiaba,
§irili,
imanja,
i
izmirio s
ne ce
biti
jer se je
istini
sam Bernardin u
banom Deren^inom, da su Turci
Bit de prije,
su
§to
podobna,
Senjani
ih
Turci
jer
i
put
rodom svojim
te s ditavim
sami, za6uvsi
Mletci
za
vec dulje vrijeme na sve
nijesu stedili Bernardinovih
pogibije, koja
velike
o5i
i
taj
je
domovini
stao na branik
zaprijetila,
svoga zaviCaja.
smutnje u Hrvatskoj, obnovili svoje navale
na nesrednu zemlju.
Po jednoduSnom kazivanju u
Ijetu
Jajce.
svih izvora podigao se je bosanski pasa
1493. (valjda mjeseca kolovoza)
Nakon uzaludna pokusa, da
taj
sa
8000
sila
krScana
i
bogat
konjanika, te udario najprije na
grad predobije, provali sjeveroiztocno prema Uni,
zatim prema Kupi, a onda udari na Kranjsku
Uzput zarobi
lakih
Hadum (Jakub)
plijen.
U
i
Stajersku, robedi sve
Stajerskoj
opre
mu
se
do Celja
i
Qptuja.
Maksimilijanov ka-
petan Jakov Sekelj
Slavonijom
i
ModruSe, koji
sa 5000 konjanika, te ga prinudi na povratak. Vracajudi se pa§a Hrvatskom robijaSe palija§e opet nemilo, pa^e dodje pod znameniti grad i
je tada bio stolica biskupa
krbavsko-modruSkoga, pak
bijuci taj
grad spali
PORAZ HRVATA ROD UDBINE njegova predgradja strane
samostane
(varo§i),
roblje hvatala, skupi
i
spodu na
Krbavskom
i
(9.
RUJNA
1493.).
191
crkve. Dole je tako turska sila pustoSila na sve
slavonsku goban Etnerik Dsren6in hrvatsku izpod grada Udbine ili Udvine, kako se tada zvaSe,
hrvatski
polju
i
pak 6eka§e na tursku vojsku, da joj zakrdi p^vratak u Bosnu i otme krSdanske suznje bogati plijen, §to ga bijaSe zarobila. Ali ban bijaSe lose srece. Turci u krvavom boju na Krbavskom polju 9 rujna 1493. razbi§e razprSiSe hrvatsku vojsku, bana Derendina i
i
mnogo naroda
i
zarobiSe, te u suzanjstvo sa
sobom povedoSe.
Tuzni boj na Krbavskom polju opisuju Unrest
i
Tubero.
No kako
su
potanko suvremeni povjestnidari Bonfinije, bill daleko, nema sumnje, da se je
od krvavoga pozoriSta
u njihovo pridanje podkralo §to §ta neto6no
i
neistinito.
Mnogo
je vjere dostojniji ninski
Boj s Turcima u Hhvatskoj. Fo drvoresa, Ho ga
je ixradio
Hans Bargkmair (1472.
— I5S9>) >• djelo
*Weiukutiig« kraija
i
cara Nfaktimilijana
I.
(dotiino DJegoToga tajnoga pisara Nfarka Treyts-Saurweiaa).
biskup
Juraj Divnic,
koji je
namah
iza
nesrednoga razboja pohitao u Liku, da razvidi
nevolju svoga stada, pak je zatim na molbu hrvatskoga banovca Ga>para PeruSida
i
pre-
papu Aleksandra VI. potanki opis nesrede, upozorivSi ga podjedno na veliku pogibao, koja ne same Hrvatskoj, nego dalje prijeti od Turaka. Po njemu provalio je bosanski susjednim zemljama na zapadu paSa Hadum kod Une u Hrvatsku, a odanle se oborio na oblasti rimskoga cara i njeostaloga plemstva hrvatskoga 27. rajna u Lici napisao za
i
i
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOVIC (1490.—
,92
1516.).
slavan, koji se bijaSe prijaSnjih goBan Emerik Derendin, muz hrabar dina proslavio kao upravitelj Jajca, odluCio je na otvorenom polju docekati Haduma, kad se je vradao s Cetovanja. Skupio ban do 15 000 Ijudi, koji su se radostno odazvali, jer su bill sigurni, da 6e pobijediti. Boj se je zametnuo 9. rujna, oko 6 sati u jutro
ma^koga
kralja.
i
(hora diei prima) na
polju izpod varoSi Udvine. Nesredu kr^cansku navije§tala
Krbavskom
nebeska znamenja, narodito oluje, gromovi i tuCe, koja je i u oCi onoga dana padala. Za samoga boja pak oborio se na krSdansku vojsku nekakvi praSni oblak (pulveralis nubes), tako da se nijesu medjusobno ni vidjeti mogli, dok je nad su ve6 od srpnja
Turcima ili
djedi
i
ili
Sam
Ijudi
polju, nesahranjeni, te ih sada razdiru vuci, tigri,
leze mrtvi na
ostala zvjerad.
podpunim porazom Hrvata: 13.000
se je svr§io
Boj
sjalo svijetlo sunce.
je zarobljeno
ban dopanuo
je robstva,
pak
na
je
morao
vlastite oci
megle-
kako su Turci sinu njegovu vitezu glavu odrubili, te je otcu svaki put na stol metali, kad bi hrane potrebovao. Ali tuzni otac nije od boli klonuo, ved je suzarobljenike svoje bodrio i hrabrio. Gospoda hrvatska mole biskupa, da ide kralju Vladislavu II. i da dati,
trail
pomoc;
ali
biskup se najprije obrada na
papu, te
mu
preporu6a poslanika, kojega
pomoci od pape, jer medju stradalima imade i onili, koje je nekad kralj Matija§ bio poslao u Italiju u pomoc kralju Ferdinandu, kad Rimu. su Turci bili udarili na Otranto, te zaprijetili Napulju Sve uz Jurja Divnica nijesu na odmet ni drugi izvori, koji pri^aju o krvavom razboju na Krbavskom polju. Tu je u prvom redu 6e§ki putopisac Ivan Hasi§teinsky z Lobkowic. On je god. 1493. putovao kroz Dalmaciju u Jeruzolim, pak se je desio ba§ u Zadru, kad su bjegunci iza bitke onamo stizavali. Po njihovu je kazivanju on zabiljezio u svom putopisu taj znameniti dogadjaj, pak tako sa(^uvao neke potankosti o
oni rimskoj stolici §alju. Biskup se nada
i
bitci,
koje
nam
k mjestu Zadru.
inade nijesu poznate.
Tu nam
>U ponedeljak
(23. rujna)*, pi§e on, »doplovili
pripovijedahu zle novine, kako su bezdu§ni
zatiratelji
smo
kr§canstva,
Hrvate do nogu mnoztvo ih poubijali i zarobili. To se je dogodilo dan pred mojim dolazkom u Zadar na dan sv. Gorgonija (9. rujna). A zbilo se je to tim povodom, §to je jedan vojvoda turskoga sultana, po imenu Hadum (Hadrem) pa§a, zdruziv§i se s najodliinijim Turcima, imajuci oko deset tisuca konjanika, provalio onda dalje u zemlju rimskoga kralja do mjesta Ljubljane u preko gora do Hrvata, djeCaka, Karneoliji. U svim tim ublastima pobravsi sila naroda, muzeva, iena, djevojaka Turci, porazili
i
petnaesti
i
i
odagna ih sa sobom. Knezovi, gospoda vitezovi hrvatski, sabravSi se, da bi (vracajuce se) Turke pretekli, pohita§e u one gore kroz koje su Turci u zemlju provalili, pak ih ondje iztekivahu. Imadjahu, kako sam ubavijeSten, do tri tisuce konjanika oko osam tisuda pje§aka, medju kojima bija§e nekoliko knezova gospode znamenite, kao Sto su ban i
i
i
hrvatski (Mirko DerenSin),
ban
im doglasi vojvoda rimskoga
jaja6ki u bosanskoj zemlji (Juraj Vlatkovic)
i
drugi.
U
to
u Stajeru Jakub Cakl (Jakov Sekelj), da bi dekali i niSta ne zapoCinjali do njegova dolazka, jer ce im on namah pohitati u pomoc s nekoliko stotina konja i par tisuca pje§aka. Ali oni Hrvati ne htjedoSe toga udiniti, nego zeledi sami slavu pobjede steci, nadajuci se takodjer, da ce Turke razbiti, kako su to u kralja
i
gorama pred nekoliko godina boj. Saznav^i pak Turci za njih,
istim
(1491.)
za
zatjerase
provale, u jednu dolinu,
i
bili
udinili,
sve
omalovazavahu
roblje, §to
ih
i
svim za oruzje doraslima odrubiSe glave, bojeci
za borbe s Hrvatima mogli njima
u pomoc
priskoditi.
pripraviSe se
ga bijahu pohvatali za te se,
da
bi oni
Zatim razredaSe svoje dete; jednu
prema gorama, gdje su ih Hrvati dekali, a do tri tisude Turaka na konjima preploviSe naokolo §ume preko nekakve nevelike rijeke, te bi im nalozeno, ako bi Hrvati njihovu potjeru progonili, da ih onda obadju namah se straga na njih (Hrvate) obore. Hrvati pak ne znajudi za zasjedu, bududi da je u onim Sumama ne mogo§e vidjeti, dim ugleda^e potjeru (gonjade) tursku, namah se s gora na nju oboriSe sadjose na polje ravnice. Ondje zametnuse s njom borbu, zakvadivSi se borahu detu posla§e u potjeru (gonjade)
i
i
i
i
PORAZ HRVATA ROD UDBINE
dobru
prema zasjedama.
stade bje^ati
i
srednoga pocetka;
iza
straga, obori§e
na
pak
njih,
da
tuina,
dok
ih stadose ubijati,
izgubio vlastitoga brata
je u toj bitci
bio na bojiStu
i
za njom, nadajudi se
do nogu ne
ih
doSao, znajudi za sebe
on
sest rodjenih striieva;
i
jednoga
s
kome
put malo
tijela
mogao na drugo
paCe sam
je
taj
sobom
odnijeli radi lakoce, jer
kad se
koji
kao gusti da su
stupati. Pripovijedao je jo§,
odrubili, nego su zato svim nosove im sultan od svake glave daje dukat, a
glavu
(Turci)
mi
porazi§e. Pripovijedao
ovamo u Zadar
vidio ondje ubijena tjelesa, koja su gotovo milju diljem leiala
snopovi, tako da bi
nagne
to turska potjera
namah
potekoSe
Hrvaii
t^j
u to se turske iete u zasjedama, jedna sprijeda a druga
ali
o tom jedan debar urodjeni 6ovjek, koji bijaSe
je
RUJNA 1493.
Turaka poginulo. Na
se Ijuto, tako da je ve6 nekoliko stotina
u bijeg
9.
odrezanim nosom neprijateljskim podiCiti moze. Poginulo
pak
odrezali, to vrijedi
tom boju
je u
ih
onda,
i
sila
urodjenih vitezova, medju njima takodjer knez Ivan (Frankapan) od Cetina, zatim sin bana hrvatskoga, oko sedamdeset sve<5enika redovnika i inade deset tisuca inoga puka. Zarobljeno pak hude do petnaest stotina Ijudi, mnogo vrlih urodjenih vitezova, takodjer i
i
sam ban
i
od
N.
hrvatski, zatim
ban bosanski
iz
Jajca
knezovi Nikola (Frankapan)
i
tako je iza toga nesrecnoga poraza gotovo Citava zemlja opustjela
I
narod bijase javno na Turke digao, osim onih, koji nisu
jer se sav
i
Vilim
i
puka
li^ena;
poradi starosti
ili
mladosti mogli, misleci, da ce Turke jamaCno razbiti, kako im je prije nekoliko puta na
Kazivao mi je
istome mjestu poSlo za rukom.
vena zalost najtvrdjega
—
kderi,
i
pla6 zavladao, da bi se
kamena, buduci da nadjes
selu
zarobljeni.
i
Turaka, kako su jeda
mnogo
otaca
sinovi su ubijeni, a kceri odvedene;
svakom drugom ubijeni
je
ti
mnoitvo
je
sve svoje sinove
izgubilo
zena
i
da u
obudovjelo, tako
malom djecom, a muievi su svi pamti, tako opremom snabdjevenih
odkad svijet kao i krScani oklope, gvozdene
imali su ravno
i
s
n'su vidjeli nikada,
I
bili;
iovjek, da je takova neSu-
taj
matera
i
najmanje §est udovica
straga, zatim alabarde (bradate sjekire)
i
takodjer
njihove nevolje moralo razplakati srce tvrdje od
s
kacige na sebi.
A
bitka
ovratnike sprita
zapo5ela je
sv. Gorgonija tri sata prije podneva u oblasti hrvatskoj, koja se zove Krbava kod zamka zvanog Udvinec, udaljena od Zadra vlaSkih (talijanskih) milja Sestdeset, a naSih 6eskih milja oko dvanaest. Bog neka se dostoji taj puk utjeSiti It U isto vrijeme, kad se je zgodila krvava bitka pod Udbinom, desio se je u Grobniku kod plovana Davida hrvatski pop glagolaS Martinac od plemena Lapdana, piSuci glagolicom dasoslov za Pavline u Novom. Premda je pisao svetu knjigu, ipak pop Martinac nije mogao odoljeti, a da na kraju svoje knjige, kao izpriku za pogreSke svoje, ne zabiljezi osudnoga dogadjaja, s kojega plaka§e malo i veliko u domovini. I pop MarVrhbosanije tinac zapisa doslovce: »Juze dvigo§e Turci ... I joSte izide ba§a Rumarie porobiv Posavje pade pod ModruSu po6e rvati ModruSu, poiga ze ognjem burge bani (gradove) ohrstnije kloJtri, joSte crkve gospodnje. Tagda ze gospoda hrvatska
na dan
i
i
i
i
i
i
hrvatski dvigoSe vojsku protivu im, boj zastupni v polji velijem ri§e
se braniju veUeju,
Tagda ie pobjeidena
Krbavskom,
bist test hristjanska,
tu
i
bo-
tagda ie uhitiSe bana
hrvatskoga joSte zivuda, tagda ie ubiSe kneza Ivana Frankapana, tagda odpelja§e kneza Mikulu Frankapana, tagda ze ubi§e bana jajaikoga, tagda ie pado^e krepci vitezi i boritelji
slavni v premozeniji
ih
vjeri
radi
Mauricija,
ie
Hristovi, jo5te
umriSe obstrti zastupi v pliine polja, tu ie smrt prijeSe
takmo ze knez Brnardin Frankapan
izide
i
od
izabrani
piSci
vjeri radi
boritel)i tu
jako ie druiba svetago
sredi boja s malimi.
I
tagda
nadeSe cviliti rodiviije vdovi mnoge proii ini, bist skrb velija na vseh iivudih v stranah sih, jakaie ne bist od vremene Tatarov Gotov Atelja neiastivih*. i
i
i
i
i
Ved davno Ijeca hrvatski
zabavio
bijahu iztrunule
fratar
krbavskih
kosti
Ivan TomaSic
kobnom bitkom pod Udbinom,
Hrr. poTJ.
II.
HI.
junaka, kad je
pisao svoju kratku
u
polovici
kroniku Hrvatske.
te ju je izpripovjedio
1
XVI. stoon se je
onako, kako ju je negdje 13
KRALJ VLADISLAV
194
II.
JAGELOVI6 (1490.
duo od potomaka palih junaka. »Godine spasa Ijudskoga
Hadum-paSu u Ugarsku,
(TurCin) najvrstnijega vojvodu
—
1516.).
1493.c, tako
koji sa
osam
pri6a on, >posla
tisuda konjanika sve
zemlju na veliki strah onih zitelja opustosi. Radi toga Hrvata, Slado Zagreba provali vonaca i ugarskih pukova poglavice, koji se zovu bani, uzev u obzir i netom nanesenu §tetu, i onu, §to bi se u buduce mogla nanijeti, svi zajedno skupiSe veliku vojsku, i to bijaSe uzrokom, da je Hadum-pa§a svoju vojsku povukao natrag sve do gore V r a z i V r t a 1, koja razstavlja Hrvatsku od Krbave. U to je knez Ivan (Frankapan) od Cetina, i
muz pametan, mocan savjetom
oruzjem, s
otvorenom
se s Turci ne bije boj na tijesnim klancima, gdje bi
i
i
polju,
mnogim nego da
gore bile u pomod.
preodlidnim Hrvatima svjetovao, da se na njih udari
AH ban DerenSin,
i
da se razbiju u
u koga bija§e viSe
kod svjetovanja; nego snage kod izvadjanja stvari, nagovarage, da se boj zametne na otvorenom polju (u ravnici). On je tako sudio preziruci neprijatelja, dok su se Hrvati njemu opirali, jer ih je malo bilo. Na to rete ban: »Ha Hrvati vazda ste bill stra§ljivice«. Ivan knez Cetinski odgovori mu: »Danas hocemo viditi, tko je bigavica; ti smjelosti
budeS danas zaCetak raspa hrvacke zemlje. Bane, ni to po Ugrih od grada do grada jahati, ter se hartati, hoceS danas viditi, kako Turci boj biju«. Ban pak re£e: tKuSat 6\i*.
Kako
je
njegovo mnijenje preteglo, zametnula
pa§a bija§e razdijelio svoju vojsku na
kod rijeke Krbave. Hadumdade srbskomu sandzaku Izmajil-
se je bitka
odjela; prvi
tri
begu, drugi karvilijskomu vojvodi, a treci zadrza za
Jednako udinise
se.
i
krscani, podi-
medju tri krila konjanika. Prvi je odio sastojao od Slavonaca, koji stanuju medju Dravom i Savom, njih je vodio Ferdinand Berisburch; drugim odjelom, u kojemu su bili Hrvati, zapovijedao je Ivan knez Cetinski, a tredim
jelivSi
svoju pjesadiju na jednake dijelove
Nikola (Frankapan) Trzadki
i
Bernardin Frankapan.
Kad
se tako poredase vojske, turski
vojvoda Izmajil-beg takom silom udari na prve tete nale, da je knez Bernardin ne samo bio iz svoga reda potisnut, te je morao uzmaknuti, nego je takodjer bio prinudjen, da ostavi svoje pje§ake.
Na
to bise oni potjerani
u krvav
i
sramotan bijeg sve do Krbave,
od straha pred progonecim Turcima sami bacali u rijeku. SvladavSi Izmajilpak buduci da je u isti mah na taj navalio i karvilijski vojvoda, poubijaSe oni vojnike kneza cetinskoga sve do jednoga. Knez cetinski pogubi doduse naokolo sebe mnogo Turadi, no na posljedku ubijen bi i sam. Buduci da nadalje ni Hadum-pa§a nije propustio priliku, da progoni Ugre, jer ih je viteztvom najhrabrijih vojnika, koje si za to bija§e izabrao, bio razprsio, tako se zgodi, da je u razmaku od jednoga samo sata odrzao sjajnu pobjedu, izgubivSi malo svojih Ijudi. Ban Derendin bude zarobljen a sin njegov ubijen, te su banu su2nju zatim svaki put za objeda vete su se sve
beg
ih
prvi odio, obori se na drugi,
i
Hadum, da se izbroje sva tjelesa poginulih, da se na uspomenu krsdanskoga poraza poSlju mnoge glave nebrojeni nosovi caru njegovu. Poginulo ih je (krScana) vi§e od trinaest tisuca. To je prvi rasap kraljevstva hrvatskoga, tu je citavo plemstvo hrvatsko cere metali na stol glavu njegova sina.
Na
i
to zapovjedi
i
i
iz g
i
n u
1
o«.
Uzasna katastrofa pod Udbinom uzdrmala je temeljima hrvatskoga kraljevstva. Iz Modru§a preselio se je krbavsko-modruski biskup Kristofor u primorski
razvaljene varosi
grad Novi, a preostali puk na jugu Gvozda stao se zaklanjati u sigurnije krajeve, narodito u Slavoniju medju Savom i Dravom. Pobjedonosni pak Turci pregnuli, da preiivjelu gospodu hrvatsku do kraja satru, da hrvatsku zemlju pridruze svojoj vlasti. Nevoljni knezovi i plemici hrvatski stall smiSljati i raditi, kako da se otmu sigurnoj propasti. Medju njima iztide se banovac hrvatski GaSpar Perusid, kojega je nakon smrti Ivana Bota od Bajne i zarobljenja Emerika Derendina zapala tezka zadada, da upravlja razasutim kraljevstvom. Banovac Ga§par Perusid radio je najprije, da oslobodi zasuznjenu bradu, a onda da podigne razvaljene gradove. U svojoj brizi obratio se je i na obdinu grada Dubrovnika, da mu dade novaca za popravak razvaljenih i ostedenih gradova. Dubrovdani i
PORaZ HRVATa KOD UDBINE pi§u 17. listopada 1493. kralju Vladislavu za na^e stvari
vaSoj
ban hrvatski (Emerik Derendin) stra§ni poraz
i
11.
iz
RUJNA 1493.
nam
podhvatni
je
prijetece pogibli ditavomu kraljevstvu 1
velemoiai gospodin
i
Va§a
suianjstva (e vinculis) poslao.
uztuk, §to ih potreba stvari zahtijeva.
19$
ovako: n^aljemo, premda ne bez opasnosti
pismo, koje
(prejasnosti)
0.
posmotrivSi
visost,
Hrvatske, imat ce ona sredstva za
sprema, da zauzme re-
buduci da se neprijatelj
deno kraljevstvo, va§a ce prejasnost razabratt, da li treba brze pomoci. Mi smo prema nasim silama smjesta pet stotioa dukata iz na§e blagajnice tajno poslali neprestanim turskim napadajima izkidanomu hrabromu banovcu hrvatskomu GaSparu Peruiicu, koji i
od nas zahtijevao (novaca), da bi kako tako mogao doprinijeti uzdrianju ka§tela varoSi, dok od vaSega velidanstva spasonosne odredbe ne stignu. I bududi da je naSe stanje u najvecoj opasnosti, ako bi za to Turci doznali, molimo najponiznije, da ta stvar ostane tajna kod vaSega veli^anstvac Nevoljni stalezi hrvatski zatrazise pomoc najprije u svoga kralja Vladislava. AH od njega bilo im je slabe pomoci; pa6e Vladislav nije im namah ni novoga bana poslao,
je
i
kralj u jednome pismu na zagrebackoga biskupa Slavonijec Ne banima kraljevina Dalmacije, Hrvatske nadajuci se mnogo od zakonitoga vladara svoga obratiSe se na njemadkoga kralja cara Maksimilijana, koji bijaSe prigodom posljednje provale turske sam pohitao na obranu
jer joS
30. listopada
Osvalda Tuza
1493. govori
buducim
»o
i
i
svojih nasljednih zemalja. velifianstva
i
njihovih
knezovi,
ostavlieni
Njemadkomu
izborni^kih
plemidi
u
hrvatskoj
sedamdeset godina opircmo se strasnomu
Kao
»njegovoga carskoga
se
zemlji*
po
prilici
ovako:
neprijatelj u, izlazudi svoj zivot
zrtvujemo svoj
zivot, cast
Dosada smo se
odvedene
branili, jer
i
smo
i
da se time ne jedna
ili
je
za
stanje,
krScanstvo
nesreca
najveda
nas
se nadali, da ce ipak car
drzave, vac ditavo
dvije
nesmiljeno su ubijeni
na§i
prijatelji
osramocene, §to
rimskoga carstva promisliti naSe tezko
najvi§i vladari
Da mi
bi navaljivao na ostalo krSdanstvo. Svaki dan, svaku uru
imetak. Otci, brada
i
ulovljeni; zene, djeca, kderi
»Preko
svoje blago.
i
branimo, koliko je moguce, sa svojim zivotima krScanske drzave.
tvrdjavu
Turdinu dopustamo, svaki dan
svijetu.
caru izjadaSe
i
knezevskih milosti najpokorniji dosad od krscanstva
i
neplemici
i
kralju
i
izborni knezovi
pak nam u pomoc
otme groznoj
ili
na
kao
priteci,
nesreci.
Ako
padne Hrvatska, lake 6e neprijatelj iz nje napadati sve krSdanske zemlje. PoJcojni car (Fridrik HI ) bio je udmio osnovu za obranu, ali smrt mu presjede, te je nije mogao provesti. Ako nam se ne pomogne, ne cemo se moci braniti od Turaka, jer su nas ratovi s njima spravili pod nista, gradovi kuce vec su nam stranom prazne, podloznici kmetovi odvedeni, imanje nam oteto, porobljeno poigano. Ipak smo dosad odbijali svakocar i knezovi vec jake ponude, kojima su nas Turci nudili, jer smo mislili, da 6e se i
i
i
i
jednom oprijeti turskoj silovitosti, pak da demo ostati u svezi s kr§danskim svijctom. Sada se pak obraniti ne mozemo, jer su nam Turci do proljeda ili Ijeta postavili rok, do kojega im moramo odgovoriti obedati naSu pokornosL da nas ne Stoga molimo vapijudi, da nas car drzava obrane od turskoga tiranstva, dadu oteti krSdanskoj deti, jer inademoratdemoodnuzdepredi nanevjeru protiv Boijih zapovijedi; jednako de naSe iene, djeca i prijatelji morati od i
i
i
IcrScanske
vjere
odpasti, a na§i
de se gradovi, imanja
Samo po vaSemu carskomu
velidanstvu
poboznih krSdana, na§e iene
i
i
ditava
zemlja predati Turcima.
modi de se zemlja Hrvatska, modi de se toliko odredbama, djeca uzdriati Bogu, njegovim zapovijedima i
bududi da ved dojdudega proljeda moramo odgovoriti, da li demo se tiranskim, nevjernim Turcima pokoriti predati, buduci da nikakav dalji rok za pokorenje dogovaranj e knezovi, zadobiti ne moiemo, molimo, da bi vaSe carsko velidanstvo, izbornici te spasiti
i
od vjere Muhamedove.
I
i
i
i
joS prije
obranu
bududega proljeda nama u pomod naSih gradova obskrbili, a uza to
pohitali, i
naSim
ili
nas bar
topovima
poslanicima, koji
i
barutom za
de joS ove xime
KRALJ VLADISLAV
igd
k dojducemu drzavnomu saboru
H. JAGELOVlfi
priobciti,
poci,
(1490—1516.).
kako
hi
se Hrvatska
mogla od navale
neprijatelja sa6uvati«.
nakon smrti svoga otca Fridrika III, (f 19. kolovoza 1493.) ostao satnovladarom, jamafino je duboko dirnula jadikovka hrvatskih staleza. K tomu je i sam jo§ od rane mladosti snovao o velikom svetom ratu na Turke, koji Cara
i
kralja Maksimilijana, koji je
za svoje naon vodio na celu krScanskih naroda Evrope. Napokon je bio zabrinut jednako nemilo Korusku, koje su stradale. i Stajersku sljedne zemlje, za Kranjsku, bija§e stigao na obranu kamo svojih naIz Radgone u Stajerskoj, a na medji ugarskoj, bi
i
sijednili pokrajina,
upravio je Maksimilijan 20. listopada 1493. pismo na »prelate, barune,
kojemu ih zali radi grozne nesrece, koja im podjedno javlja, da je zapovjedio svojim kapetanima Ivanu Kanizaju i Sigmundu Welspergu, neka se sa svojim 6etama pridruze Hrvatima, 6im budu od hrvatskih staleza pozvani. Zanimljivo je, sto dalje veli, da je to odredio zbog toga, >§to ugarski kralj Vladislav sada ne moze poslati dovoljnih ceta, s kojima bi se Turcima velmoze
i
stanovnike kraljevine Hrvatske«, u
ih je zadesila, te
Jamacno
oduprlo«.
poradio
car
je
i
o
torn,
Ladislava Kanizaja,
hrvatskim imenovao
zaja Zajedno s trecim
bratom Stjepanom
bill
da je malo zatim
kralj
banom Oba Kani-
Vladislav
brata njegova kapetana Ivana.
su odavna
gorljivi
privrzenici
njemadkoga
ban Ladislav, cim je primio svoju cast, izdao je u Budimu 22. studekojom je priznao pozunski mir i nasljedstvo porodice Habsburga. Ladislav Kanizaj svratio se je najprije u Slavoniju, jamaCno da kao jedini ban
kralja;
novi
noga 1493.
izpravu,
Dalmacije, Hrvatske
Slavonije udesi sve za obranu od daljih turskih provala. Malo iza
i
iijegova dolazka izdade kralj
Vladislav u
Budimu
9.
veljace
1494.
zapovijed,
kojom
za-
branjuje kapetanima i vojvodama, da zalaze na imanja plemica, nego da se nastanjuju po trgovima i varosima, gdje takodjer ne smiju grabiti ni otimati, nego za uzdrzavanje svojih ceta gotovim novcem placati po cjeniku, koji 6e ban ustanoviti. Sam ban nastojao je u to skloniti slavonske staleze, da bi sa svojim detama ne samo svoju kraljevinu branih, nego da bi takodjer ish na jug u Hrvatsku ili jo§ dalje, gdje bi bilo od potrebe (ad exercituandum vel ad Croatiam aut quo necessitas postularet). Ali tomu oprijeSe se stalezi slavonski, a kad je to ban stao silum provoditi, poslaSe s mjesta dva zastupnika
u Budim, da bana radi te novotarije tuze. Kralj na to pismom od 11. ozujka 1494. zabrani banu, da ne smije »plemica na neobicajno ratovanje izvan granica i medjaSa kra(ut ipsos nobiles inusitatis exercituacionibus extra limites et
ljevine Slavonije prigoniti«
terminos
illius
Videci
regni nostri
ban, da
vesti, svrati se
compellatis).
zajednidku
namah
(ninskoga, senjskoga)
non
obranu ditavoga kraljevstva hrvatskoga ne moze pro-
zatim u Hrvatsku, gdje su ga tezko izgledali. i
staleza hrvatskih bijaSe
Na
vapaje biskupa
se papa Aleksandar VI. smilovao, te po
posebnom poslaniku svomu poslao novaca, hrane i zaire. Narodilo se je pobrinuo za Sen), kojemu dozvoli kralj Vladislav 1. sije^nja 1494., da smije poklon od pape primiti. Dne 4. veljade opet odredjuje kralj, da Senjani upotrebe od pape darovane novce za one radnje oko popravka utvrde grada, koje ce kapetan Petar Tarnik potrebitima i
Medjutim se je proljece primaklo, a hrvatski se staleii zabrinuli, sta ce Turci uCiniti? Ban Ladislav Kanizaj sazvao hrvatski sabor, koji se je sastao na poCetku travnja 1494. u Biha6u na LJni. Sta se je sve vijedalo i zakljudivalo, ne znamo; jedino nam je saduvana poslanica, koju su 10. travnja hrvatski staleii (devotissimi filii prelati et masmatrati.
gnates potioresque nobiles et proceres universi, totum
infelix
regnum representantes
—
To
nostre generalis) upravili na rimsku od one, koju bijahu pred nekoliko mjeseci poslali caru Maksimdijanu. Opisuju straSni pokolj od pioSle godine i nevolje svoje prije njega, te se utidu >glavi i vrhovnomu upravljatelju kr§<5anstva«. Kralj im ne moze pomoci, jer mu Turci prijete s viSe strana. Imadu doduSe sada u svojoj sredini bana Ladislava Kanizaja, muia Bichegii, in loco scilicet congregationis
je jadikovka tuznija
stolicu.
PORAZ HRVATA KOD UDBINE hrabra
i
RUJNA 1493.
9.
vojniCkim poslovima nada sve vjeSta (virum
superque expertum),
ali
ipak nije podoban
.
.
da sozbija
.
197
strenuam ac
in re militari satis
toliku silu tursku.
Bogom
»Pred
onda pred va^om svetosti prosvjedajemo (o6itujemo), da smo najnalim stvoriteljem mogude vladare ovoga svijeta u pomod prizvali, pak prije svetost va§u, Boga, brojae i
i
ako nam za vremena ne priteku, to cemo, buduc da osim toga prenesrednoga jezika naSega nijednoga drugoga ne znamo, niti se na'con gubitka naSih stvari po drugim kras gubitkom du^a na^ih jevima svijeta razasuti ne moiemo, morati hoce§ nece^ makar s istim progoaiteljima vjere, da budemj mogli ostati u traiiti takav nadin, takav put i
vlastitoj
domaji, te
ne budemo prinudjeni razprSiti se po stranim pokrajioama«. Posla-
nicu hrvatskih staleza popratio je
sam ban pismom
k papi dva plemica, kli§koga kapetana Atanasiju papa ta
uzvjeruje sve, §to ce
mu
i
iz
Bihada 18. travnja 1494.
bihackoga kastelaaa
oni o skrajnjoj pogibli govoriti.
Iliju,
Neka zatim
On
Salje
te moli,
uznastoji,
da da
prenesrecna zemlja baS za njegova vladanja na propast ditavoga krscanstva ne postane digoetur, ne
tribatarna nevjernicima (providere
ista Jmiserrijna^ patria
in
ruinam
totius
GaAO PBRu^id &0D Bbnkovca u Dalmacui (valjda djedoTina banoTca Gftipmra Peraii6i).
que merito statum
christianitatis, tatis vestre
Dok
christianitatis
appellari potest,
tempore imperii
sancti-
pereat et infidelibus tributaria efficiatur).
ban Ladislav Kanizaj nastojao, da Hrvatsku bar nekako pripravi za dojdude navale turske, planuSe gradjanske borbe u Slavoniji. Jo§ od prvoga podetka nastojali su je
neki velikaii
plemidi u Hrvatskoj
i
Kurvinu gradove ugrabio, te ih
na
dasti
koji
mu
i
svome
hercega
i
Slavoniji,
posjedovanja, koja bijaSe
kralj MatijaS ojihovim porodicama pak pomamiSe, kad se je Ivani§ zahvaiio na nj podigao sam palatin Stjepan Zapolja,
sinu darovao. Oaobito se
slavonskoga.
je oteo grad
kako da otmu mladomu hercegu Ivani^u
pokojni
Prvi
se je
Zombor u zemplinskoj iupaniji. Za palatinom poveo se je zagre* mogao pregorjeti, &to je nekad kralj MatijaS prinudio
badki biskup Osvald Tuz, koji nije
rodjaka
L
(brata)
njegova
Ivana
Tuza od Laka, da
mu
Uitupi
gradove
Medvedgrad,
KRALJ VLADISLAV
,98
Lukavec
i
IL
JAGELOVI6 (1490.-1516.).
flakovec, koje je poslije kralj darovao svome stnu IvaniSu. Ugovorom, §to su 17. lipnja 1490. utana^ili s hercegom IvaniSem, odredjeno bi dodu§e, da se u
ga stalezi Rakovca, koje je tada herceg drzao, pogledu re^enih gradova Medvedgrada, Lukavca imade zametnuti redovita parnica izmedju Ivana Tuza i hercega Ivanila; ali parnica se i
je
zatezala
ili
Tuz
nepovoljno svrSila za nekadanje
ili
bio vrlo ogorCen, §to su redeni
kastelana: Stjepana
Mladendida
Berislavica, Nikole
izgledao zgodu, da ih silom otme. Prilika
ozujku 1494. poSao u iztodnu
Svakako
vlastnike.
biskup
je
gradovi ostali u vlasti IvaniSa Korvina
mu
se je nadala,
temeSku
Ugarsku, u
od Buzana,
Pavla Buzanica
i
kad
je mladi Ivanil
zupaniju, gdje
Osvald njegovih
i
je
te je
Korvin u
uz Pavla Kinizija
druge junake ratovao na Turke. Biskup Osvald skupio vojsku od nekih 3000 Ijudi, vedinom njemaikih placenika, te se oborio na Ivani§eve gradove, narodito na grad varoS Rakovec (Rochonico, castellum Rokolnok, castellum et oppidum Rakonok). ZauzevSi ga osvaja§e i druge gradove, kojom su prigodom njema6ke 6ete okrutno haradile. Ivanisa je nemilo iznenadilo(consternatus) nasilje biskupovo, te je odlufiio bez krzmanja vratiti i
i
biskupu nemilo za nedrago. Temeskomu Hunjad za 20.000 zlatnih gradove Gjulu i
kojoj se pridruiiSe
herceg Lovro
kapetanu forinti,
Ilo6ki, prior
Pavlu
a onda
vranski
s
Kiniziju
Bartol Berislavic
Kishorvat sa svojim konjanicima, provalio u zagrebafiko polje, te u Sto
mu
bijase
po biskupskim
harao
S toga
Njemacke
ugrabljeno.
haraCenja
i
selima
i
brzo zalozio svoje
6itavom vojskom njegovom,
tinji
i
Ivan HlapCic
6as opet osvojio,
6ete bise suzbite, a na to je Ivani§ nemilo palio
imanjima, ne
trvenja zaprijetila je
§tedeci
ni
ne samo
veUka opasnost
i
neduznih podanika njegovih. Slavoniji,
nego
i
su-
pozurio, da i ban Ladislav Kanizaj nekadanji ban Ladislav od Egervara, poSlo Njegovu nastojanju, koje je pomagao je za rukom dalje borbe obustaviti. Biskup Osvald i Ivani§ Korvin izmirili se, a grad bana Ladislava KavaroS Rakovec ostade privremeno u vlasti Ladislava od Egervara
gradjanski rat §to prije
sjednim oblastima; zato se je smiri
i
i
i
nizaja iz
dotle,
pisma
dok
kralj
konadino
kralja Vladislava, §to
ga
odlufii,
je
skupu. Poslije je ipak IvaniS zadrzao
2.
kome po pravu lipnja
kaSteo
i
pripada.
Tako
se bar razabira
KoSica pisao zagreba6komu bipremda su djeca Ivana Tuza, po Rakovec za sebe svojatali.
1494.
iz
varo§,
imenu Alfons i Sofija, neprekidno prosvjedovali i Medjutim su Turci stali izvoditi svoje prijetnje, te poceli s viSe strana udarati na 26. kolovoza Stajerskoga zemaljhrvatsko kraljevstvo. Ban Ladislav Kanizaj pozivao je 10. skoga kapetana Reichenburga u Zagreb, da prema obedanju njemadkoga cara zajedni^kim silama zakr6e put turskoj vojsci. Ta bijaSe preSla Savu kod Mitrovice (ad D. Demetrium, Laurentii ducis castellum), pak Stedeci zamke i posjede Lovre Iloikoga udarila na zapad onda po prema Zagrebu, robeci po Slavoniji, a osobito po Zagorju, oko Samobora, Stajerskoj sve do Optuja. Na povratku, vodeci sa sobom do 7000 roblja, oborila se je na i
i
zupaniju
Poiegu (regionem
Ni stajerske
ni kranjske 6ete
Stajerski nije se
vini
ferocissimam
njemafikoga
cara
et
amonissimam),
te ju
grozno poharala.
ne bijahu se makle; zemaljski kapetan
odazvao vapajima hrvatskoga bana.
kad je u rujnu druga vojska od nekih 20.000 Ijudi preko Une provalila u Hrvatsku. Vodio ju je opet Hadum (Jakub) pa§a bosanski. Najprije se je razasula po modruSkoj kneziji, gdje nije robila, nego samo puk pucnjavom plaSila. Knez Bernardin Frankapan zatvorio se je u svoj tvrdi grad ModruSe, kamo se je sklonilo i viSe njegovih prijatelja, medju njima oto6ki biskup Vincentije Andrejevid (de Andreis). Prvih dana listopada osvane pred gradom ModruSama (varoS bija§e proSle godine razvaljena) deset Turaka, od pase poslani, zahtijevajuci, da govore s knezom Bernardinom. Kad je on privolio, rekoSe mu ovo: »Kazi nam, kneze Bernardine, koji je razlog, da se ti ne deS nagoditi s velikim gospodarom (sultanom)? Gledaj, tvoji su susjedi gospoda Blagaji; oni su prisegli vjernost, dozvolili su Slobodan prolaz Jo§ se ne bijaSe prva vojska turska vratila u Bosnu,
(vojsci kroz svoju oblast)
i
danak na§emu gospodaru.
Ne znamo, u koga
se uzdajeS?
I
PORAZ HRVATA KOD UDBINB
RUJNA 1493.
9-
199
moie da obrani Erdelja i kojega su druge oblasti u cara, koji ne moie da oduva Konisku ? Taj de rimskoga se u na^im rukama Uzdaje§ tebe jo§ manje stititi; ako pak polazeS nadu u talijanske knezove, znaj da oni iive borbama, te imadu dosta brige, da se jedan brani od drumedjusobno u razmiricama ne
ugarskoga, koji
Zar u kralja
?
li
i
goga, a ne da bi tebi pomoglil
Dodji
pogodiS, sporazumjet ce se takodjer i
ostali
Hrvati.
zamolio
je,
I
i
nasemu gospodaru,
dakle k
udova
mu
paSa dozvoli
bar
neki rok, da
njim
s
ti
Krbave), kao
iz
Knez Bernardin gotovo
tada dete jesti naS kruh u miru*.
neka
ako se
i
Karia (Kurjakovica
kneza
prenerazen
dogovori sa svojim plemicima,
se
je kneginja Dora, udova Karla Turcima nagodila, obecavSi sultanu danak od 1000 zlatnih forinti. Bit ce, da su se drugi neki knezovi plemidi Turcima pokorili, jer ved 6 listopada poslao je opet pa§a dva hrvatska zarobljena plemida knezu Bernardinu, zahtijevajudi, da se sultanu pokori, jer inade ce, dim se povrati iz careve zemlje, u koju sada ide, makar godinu dana trepet pod ModruSama stajati, te harati ubijati, dok sve ne izkorjeni, da bude strah drugima. Frankapan se je s te poruke upropastio, i kao da je ved mislio nagoditi se 8 paSom, kad ga od toga otodki biskup Vincentije odvrati. On mu izlozi, da de pa§a, kako se misli, do dvadeset dana sa svojim bijesnim psima (rabiosi chani) ostati u oblastima carevim, a u to da ce Bernardin modi lako dobiti pomodi iz Mletaka. Knez Bernardin ostade vjeran krSdanstvu, a biskup Vincentije pisa jo§ istoga dana pismo mletadkomu duzdu
na sto se Turci uz grozne prijetnje Kurjakovida,
udaljiSe.
Medjutim se
s
i
i
i
i
Augustinu Barbadigu, u kojemu izprida nevolju knezevu
medjutim
vidjevSi,
da
mu
se knez Bernardin
zatra£i
i
ne predaje,
pomod
pohita od ModruSa prema Za-
grebu, odaale provali kod Kostanjevice u Kranjsku, zatim prijedje Savu, te pohara ^tajersku. Carska vojska, koja je bila
otvorenom polju laca.
Da
li
s
u tima pokrajinama,
nije
na povratku u Bosnu opet
vojska
no vjerojatno
i
je
u Hrvatsku poslati«, stoga neka papa uznastoji, da kralja Vladislava od mira
ne drze
—
,
uz najbolju volju bilo mogude, da
K
nije se
u
tomu su Turci neprestano
taj
opet stao
koji
je
jo§
zgodnim vodjama
travnja 1494. pisao papi, da ce asada vojsku, koju uza se imade, sa
odvrati, jer Turci vjere
dugih ko-
je,
—
19.
juznu
pod ModruSama,
zaustavila
da se Bernardin Frankapan nije pokorio. Ba§ potonja provala u Hrvatsku dala je povoda kralju Vladislavu, da sa sultanom ugovarati o miru ili bar o primirju. U cara Maksimilijana,
nije zabiljezeno;
i
ogledati na
usudila
se
Turcima, koji su se njoj rugali radi neobidna odijela njezina
se je turska
PaSa
za njega.
ili
primirja
mogao pouzdati, jer njemadkomu caru nije ni mah svoje osnove u pogledu rata s Turcima jugoiztodnoj Ugarskoj
Erdelju. Jos prije i studenoga se je temeSki kapetan Pavao Kinizi (f 29. 1494.), da nakon sredne provale u Srbiju, koju je cetrnaest dana nemiio pusto§io, udari na Sme-
ostvari.
prijetili
svoje smrti spremao
derevo,
i
tako vrati Turcima nedrago
Som, okanio smekSala
se je osnove svoga
za
Nasljednik Kiniiijev, po imenu Josip
nemiio,
pred§asnika;
ali
je sultana Bajazita, te je IjepSe susretao
potonja
provala
temeSkoga kapetana
Petra Morea, kojega bijaSe
s
Poslanici turski desili su se u drugoj polovici ozujka 1495. u
na dast 27. oiujka priredjene vitezke
igre. Istoga
Peduhu, gdje
dana utanadeno
bi
i
godine, na Ito bi§e turski poslanici obilato nagradjeni dragocjenostima
Turci ne de za
madkoga
Vla-
o miru ili primirju. Sultan je pade po svojim Petrom Moreom po§li u Ugarsku, nudio primirje od deset godina.
dislav poslao, da ugovara koji su Zajedno
kralj
poslanicima,
tih
godina provaljivati u Ugarsku
ni
u Hrvatsku, a
cara. Kralju Vladislavu pristoji primirje produljiti,
ili
ga
tri
i
bi§e njima
primirje na
tri
gotovim novcem. ni
u oblasti nje-
mjeseca
prije izmi-
nuda odkazati. Turci napokon obridu, da de sve suinjeve, zarobljene u boju pod Udbinom, pustiti na slobodu (uc sine fraude doloque captivi ex clade croatica redderentur). Ali knez Nikola VI. Frankapan damio je ipak jo§ 30. listopada 1497. u turskom suianjstvu, Napokon se jer mu je tada obdina grada Dubrovnika davala 100 dukata, da se izkupi. je ipak oslobodio
trudom
i
irtvama svoje supruge Elizabete.
KRALJ VLADISLAV
20J
JAGELOV16 (1490.— 1516 ).
II.
U^arskoj 1493 —1499.; knez Lovro Ilodki 1494.— 1496.;
(Nutartije prilike u
herceg Ivanis Korvin kao ban hrvatski mogao
ugarske
salijetali
No
izdaSno
hrvatsko kraljevstvo
sad Sabcu
oblasti, te prijetili
1495.
— 1500.).
pomagati, jer su Turci u
Beogradii, sad opet
i
ZakljuScima sabora u ozujku 1492. bude kraljevska
Sigismunda kralja
velikasi, te stali
grabiti
opiruci se izravno njegovim zapovijedima.
ili
garha osjecao tako nemocan, da je
5.
za
»koji bi njima duini posluh zakracivali
se
Izmedju
prava krune«.
Erdeda,
oligarha
se
izticao
sloboda;
da se
lice, trazeci
se
drugi prelati, kao zagrebaCki kolodki nadbiskup
Vladislav kraj tih
je
Uza
volja.
taj
doduSe Vladislavu pomogao do
prijestolja, ali
samo
Stjepan
bio je prvi palatin
zakon, vec jedino snovao o tome, kako da podigne porodicu svoju.
narodac, koji
i
Sigismund Ernu§t, a
biskup
za pravo
i
na dvoru
gramzili su za vlascu
nj
i
Toma Bakac
silno blago, a sada je
i
svjetovnih velikasa
>posrednik izmedju krune
oli-
Toma Bakacod
Zapolja, i
za
se usudili grabiti prihode
bunili, te
i
nada sve kancelar
je
biskup Osvald Tuz, peduvski
Od
hajuci
medjusobnu pomoc protiv onih podanika, <5a
jedino njegova
Varda.
Petar
istinu po-
mladjim bratom svojim, poljskim
s
ogromna posjedovanja
vrSi
u
ali
biskup gjurski, onda jegarski, a napokon nadbiskup ostrogonski.
bija§e za kratko vrijeme skupio
bio prvo
ili
Erdelju.
i
bijase kralj Matija§
gotov novae, ne
i
Kralj
prosinca 1492.
kraljem Ivanom Albertom, utanacio savez
i
imanja
vlast,
nije
— 1494.)
obnovila vremena kraljeva
Albrechta Austrijskoga. Vratila se toboze zlatna
i
jagmili se pojedioi
(1491.
Teme§varu
koju
vlast,
posve stegnuta, te su se
podigao, opet
silno
mah
u Ugarskoj.
jo§ vise smetale su kralju tuzne nutarnje prilike
Korvin tako
Vladislav
Krai)
isti
medjutim sam slabo mario
je
zato, jer su
mu
On
sinovi Ivan
bija§e i
Juraj
da mu kada tada koji od njih postane kraljem ugarskim. Pri tome nije se zacao ni kojega sredstva; ta on je bio prvi, koji je hercegu IvaniSu Korvinu stao grabiti gradove i druga imanja Kad god se je prilika desila, on
bili
bi
jo§ sitna djeca;
ali
gledao svojim sjajem
dvorski sudac
i
k i, od medje 11 o c
sin
Dok
ime gospoduje slavi
i
najgoropadaiji
Ali
i
ponositi i
i
stajerske sve
se je kancelar
Stjepan Bator,
najopasniji
drzavi;
—
dok
od svih bio
drzao
Ilo6ki,
su
cinila kralja,
je palatia Stjepan Zapolja sve
svoga roda: dotle je herceg Lovro
je
uza Zapolju
stoji
koji je
medjutim
herceg
Lovro
Ogromna posjedovanja hercegova
do granice turske
Toma Baka6
Namah
gospodara.
nekadanjega bosanskoga kralja Nikole.
austrijske
drzkijim.
svoga kralja
zasjeniti
erdeljski vojvoda, gordi
vec god. 1493. umro.
jo.^
je sada utirao put,
toga silnoga
da po njemu
i
oligarha
u njegovo
udeSavao u prilog buducoj
ne mareci §to se u drzavi zbiva, o6ijukao
njema6kim carem i turskim sultanom, te se je u svojim oblastima ponaSao, kao da nema nad njim gospodara. Njegovu silu morao je osjecati i kolodki nadbiskup Petar s
Varda, a
i
srbski despot Gjuragj Brankovic;
zator drzavne vlasti
i
reda.
Pred
oko njega okupljalo
lice kraljevo nije ni dolazio;
onomu, koga ne zove drugacije nego volom. Mo<5ni oligarhi ne samo da su grabili mastne
i
12.000 zlatnih
Kako
i
Sasti,
nego
kako su
poklonio
bi se
uza to primali
i
dobivao je kao palatin godimice 6000 zlatnih forinti, kao grada ViSegrada 1000, a za obranu tvrdinje ^aro§ 2000; vojvoda erdeljski
place. Stjepan Zapolja
krune
iiuvar
vlast
se sve, §to je radilo na
ta
forinti,
a drzavni pjeneznik 4000.
se bija§e obvezao, da ne ce pobirati
Kraj
njih
bio je kralj gotovo siromak.
vanrednih daca, ostadoSe
mu samo
redoviti
od kojih su ba§ najbogatiji prelati i baruni bili oslobodjeni, zatim prihodi od i solana, napokon zidova neke dace od kraljevskih gradova, erdeljskih Sasa Sve to iznosilo je jedva 150 do 200.000 zlatnih forinti, a trebalo je izdrzavati dvor, dvorske dinovnike, pak dete u medjaSnim oblastima. K tomu je kralj bio vrlo podatan, te je 6esto prelatima i barunima podjeljivao zasebne nagrade ili od§tete, kad bi prigodom vedih sveianosti na dvor dolazili. Kraj tih prilika ve<5 je prvih godina Vladislavu ponestajalo novaca za uzdriavanje
porezi,
rudnika
i
i
NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ (1493.
— 1499.).
aol
za obranu pograniinih oblastt. Sve to veca novfana nevo'.ja sklonila nakon poraza Hrvata pod Udbiaom sazvao drzavni sabor za 28. listopada 1493. u Badim. Medjutim bijahu se dva najmocnija velikaSa, palatm Stjepan kraljevskih 6eta
i
je kralja, te je
Vt4i
herceg Lovro Ilo^ki, sporazumjeli oa zator kraljevske vlasti, pa£e utana£ili medju sobom nasljedni ugovor, po kojemu bi porodidDa imanja onoga, koji de prvi umrijeti bez muikih potumaka, zapala drugoga, §to se je o£ito protivilo starim zakonimai Zapolja
i
KRALJ VLADISLAV
203
da se posjedovanja u muzkoj lozi izumrlih porodica imadu kruni privaliti. baruni sastali u Budimu, sabrao ih je knez Lovro Iloiki u svojoj i
koji nalagahu,
Kad
JAGELOV16 (1490.-1516).
IL
su se prelati
na dogovor. Tu se je o§tro udaralo na kralja, kako bezbrizno zive oe maredi za kako se nimalo ne brine, driavne poslove, kako drzavne prihode u tutanj razasiplje, Zapolji bi povjereno, da kralju 6itavo cislo Stjepanu da suzbije turske navale. Palatinu palaii
i
njegovih grijeha izbroji. Medjutim se je kralj
govorio je
taj
put odlu6no branio. »Magnati
prelati*,
i
smutnje u drzavi svojim nezakonitim djelima
su
on, >prouzrokovali
i
stra-
naekim borbama; oni uzkracuju kralju posluh, kad ih poziva u boj, pak ga tako sile, da bezposleno sjedi u svojemu dvoru. Nitko ga ne moze obijediti, da drzavno blago razaS ^eskim novcem siplje; ta odkad kraljuje, primio je svega tek 40.000 zlatnih forinti. s njemadkim namirivao je dosad tro§ak za kraljevski dvor; s tim je novcem ratovao kralj «. Cini se, da su poljskim kraljem. U ostalom <5e Sto prije pokazati, da je mui i
i
i
nekako
kraljeve bar
rije6i
Luka,
bi
vrhovni
dosadanji
djelovale, jer
pjeneznik, Canadski
biskup
mjesto njega imenovan bi
svrgnut, toboze Sto je driavne novce pronevjerio, a
pokladnikom bogati pefiuvski biskup Sigismund Ernu§t. Medjutim
ni to nije
mnogo
prudilo.
nakon sabora preotimahu sve
I
maha
vi§e
gordi oligarhi. Stvorile se paCe dvije stranke medju njima; jedna je bila dvorska, a njoj
Toma Bakai od
na felu kancelar
Lovro
Erdeda, druga pak njoj protivna, koju je vodio herceg
oko sebe
Potonji skupljao je
liodki.
privrienike, te se je s njima rotio,
da zbaci
pomodi u svoga brata, poljskoga kralja u LevoSu, gdje je od konca ozujka do svojom. Tu se je kralj 8. svibnja 1494. vijecao s poljskim kraljem i ostalom bracom boravedi Kolicama, zatrazio od nazodnih u povratku iz Levode, je na tako iztroSio, da
Vladislava s prijestolja.
mu
da
velikaSa,
I
opet je kralj
trazio
S odanim velikasima po§ao
Ivana Alberta.
je
sve protiv krunitbene zavjernice dozvole pobirati vanrednu dacu,
Ugarskoj od svakoga dimnjaka po jedan forinte (kako to odredjuje
dozvoliSe
i
to u
od dimnjaka pol
Slavoniji
Sclavonie« od go-
»nobillum regni
61anak povlastica
drugi
dine 1492.). Nazocni velika§i
u
a
forint,
zlatni
kralju zatrazenu dacu, to radije, §to
25. svibnja
od placanja, tako da je daca spala jedino na niie baS radi toga postupka opre se narod novomu porezu; na poreznike, a u Erdelju planu buna. U kolovozu morade sam Bakadem poci u Erdelj, da umiri buntovnike. Ali to ne bi-
su sva njibova imanja bila oproitena
plemstvo
i
svedenstvo.*
mnogim mjestima kralj
s
kancelarom
*
U
Slavoniji
No
izubijaSe
Tomom
pobirali su dadu
najprije prebrojili £va ognjiSta
ili
kontribucijn od pol forinte Ljudevit Sereien
ili
dimnjake (famos)
to
i
samo na
enim parte nee connumerati sunt, nee aliqaid soluerunt), jer
je
na jnga Save
U
i
viroviti£koj)
(etirima iapaaijama (zagrebajikoj, varaidinskoj,
nabrojiie oni 31.225 dimnjaka, te bi nbrali sn
manje od tredine (4730Y2
kriievniko]
prema toma kontribacija ^oi'0>
"^
1^''
^'^'^
magistar Andrija. Ooi sa
i
Zawe;
sjeveru Save (ex ista parte
imala
najbogatiji
velikaSi
medju Savom
Slavonije
16.112^2
iznositi
forinti.
oproSteni
bili
ili
su
odredjeuu dadu. Tako su ostale neutjerane (inexacti) svote cd imanja: IvaniSa Korvina (lo22 biskupa (i^gz^/^
—
ex altera
od Turaka.
opustoSeno
bilo sve
i
Dravom
No od
te svote
se kratili pladati
for.),
zagrebaikoga
vranskoga priora (logb^/^), hercega Lovre Ilodkoga (839Y2), biskupa peduvskoga (92J^/^), jegarskoga biskupa Tome Bakada Erdeda {286), Nikole Banida (547), Petra Gereba (565), Jakova Sekelja (31372)1 Ivana HIapdida
for.),
KiShorvata
Pankyrchera
Jurja
(193),
grada Bele (223), Bartola Dragida (268)
i
—
drugih,
od imanja Cesargrada ukapno lo.o8o72.
i
Kostela (778), od kraljevskoga
Eksaktori
ili
dikatori potroiili su pri
pobiranju dade 305 for.
Godine 1495. pladala je Slavonija vanrednu dadu
U
lipnju izbrojeno
bi u zemlji
medju Savom
29.390 dimnjaka, 5to
bi iznosilo
U
bi jednako
stndenom izbrojeno
vinu ustupljeno
18.890 dimnjaka
po kraljevskoj zapovijedi 4190
I4.695
for.
i
Dravom
Od
9445
forinti,
dva
put;
i
Kupe
nije
se
koatribaciju
jugu Save
i
toga bi upladeno 8535
29.390 dimnjaka, ili
ili
(na
koji bi platili
for.,
14.695
to n
a ostalo
forinti.
Od
kraljevskomu blsgajniku predano
lipnjn
i
a stndenom.
brujilo) u £etiri inpanije je neutjerano
552 172
for.
toga bi banu IraniSu Kor-
bi
looo
forinti; a
oproiteno
Tako biSe Baltazaru Badanu na radun njegove plade kao banu jajaikomu oproStena 294 for., biskupu kancelaru Tomi Bakada 5lo7i, Petru Gerebu 681, a peduvskomu biskupa kraljevskomu blagajniku Sigismundu ErnuStu 616 for.
bi
forinti,
naravno opet prelatima
i
viSim plemidima. i
i
NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ (1493—1499).
odlu6nomu vojvodi Bartolu Dragicu dadu od 60.000
ja§e lako; tek
za rukom, te je ustanak svladao
svrSetak
Srecni
obce
skr§i sve svoje
Ugarska
pokretali vjeiite
i
a
erdeljske
njegovi
ortaci
ba6ko-kolod;ki
su
vite
vehkaSe
svratio
se
Vladislav
je
Toma
hercega Lovru. Kancelar s
hercegom Lovrom,
Zapolje;
mu 300
poslav^i
je neprestano u
u prvoj polo-
Jajce)
od
u Ba6, da je i
da pokori
i
Beograd vojskom
vojnika
bogate darove;
i
Ba6u, te je odanle
erdeljski vojvoda Bartol Dragic.
kralja,
da ne zamece kavge
drug palatina Stjepana
je prisan
U
ali
svedjer nove Cete
§iljao
Vladislav boravio
ostao je tvrd.
kralj
pod
podsjedao
Ilok, koji je
podigao palatin Stjepan Zapolja zahtijevajuci,
to se je
da se Vladislav okani daljega ratovanja, vec neka hercega pozove na sud, ako
Medjutim kralj ne dade se preplaSiti, paSe odsije6e palatinu, neka popravi, ako zeli zadrzati njegovu milost. Napokon se stara majka hercegova, §ta skrivio.
i
bosanska,
silo-
ratnom
i
odanle pokrene pravi rat na
dodu§e
koji
i
da osigura medjaSne banovine
i
daljih navala turskih,
u polovici studenoga
prijatelja,
listopada
dao odvratiti od svoga nauma. Ve6 oko 20. studenoga pod Ilokom, djedovinom hercega Lovre. Taj je poku^ao kralja ubla-
stoje kraljevske tete iiti,
Na koncu
Baka£ svjetovao
ima brojnih
HlapSic
Ivan
nije se taj put
kralj
ali
koji
dakako herceg Lovro
Lovro §uruje
studenoga
17.
je
se je javno govorilo, da herceg
u Petrovaradinu,
kralj
bio
Berislavic, nadalje
njihovog nasilja stradali su narodito nadbiskup
K tomu
oblasti. ObskrbivSi
juzoiii
Bartol
na provale u Slavoniju.
ih bodri
Beogradom, Sabac, Srebrenik,
s
zairom,
su stradale jugoiztodoa
NajviSe
smutljivac
prior
Od
drugi.
i
studenoga 1494. boravio je
(Mafivu
u drzavi.
Najveci
vranski
biskup peSuvski.
i
Turcima, pa£e da
vici
zulumfare
i
smutoje.
bili
KiShorvat, Lovro Banic (Banfi)
s
ohrabrio je kralja, te je stao snovati, kako da u
vojne
protivnike
nakon zestokih borba
zlatnih forinti izaudio.
i
izto6oa Slavonija, gdje su pored destih provala turskih pojedini oligarhi mrsili
i
svaki red Ilodki,
(Dragfi) poslo je
103
rijeSila
pomilovanje
moliti
za
sina.
doznadi
Vladislav
je
sam
kraljica
od
dar
starici
mu se
sto
dade ju na trima kraljevskim kolima odpratiti u Palotu; a na to se svom snagom obori na Ilok, koji bi napokon 21. prosinca 1494. osvojen. Slavodobitni kralj peduvskim biskupom sve^ano u grad, gdje je u§ao je na to s kancelarom, varadinskim zlatnih forinti
i
i
naSao do 300 dragocjenih
i
krznom podSivenih
haljina, bezbroj
zlatnih
i
srebrenih po-
do 3000 akova vina, Sto je sve razdijelio medju svoje hrabre vjerne privrzenike. Namah poslije nove godine 1495 preselio se je kralj s dvorom u Valpovo, grad odanih mu Gereba. Herceg Lovro trazio je na sve strane pomoci, da obrani ostale gradove svoje ortaka svojih. Ali ni kralj nije stajao sl<r§tenih ruku. Svakomu, koji bi se suda,
i
i
i
usudio pridruziti buntovniku, zaprijetio je kraljevskom nemilosdu, a u je
biskupa zagrebadkoga, erdeljskoga
i
nadbiskupa
koloikoga, zatim
Ladislava Kanizaja, novoga teme^koga kapetana Josipa Soma, pa6e
njemu
se §to prije
mu
odani
svojim
sa
Petar Gereb osvojio
Sotin. Srbski despot Gjuragj
banderijima je
pridruze.
gradove Gorjan
i
Dok
mah
dozivao
Ivani§a Korvina, da
je kralj boravio
Cernu, a
Brankovid zauzeo je u to
i
isti
hrvatskoga bana
u Valpovu,
vojvoda Mezeridki grad
Mitrovicu
(oppidum
divi
De-
metrii ad Savum).
Prvoga veljaie 1495. pre§ao je
noga
mu
Nikole Banica
nastavljali su osvajati
(Bakwa)
i
(Banfi),
kralj
s
dvorom u Viroviticu, grad takodjer oda-
u kojemu je ostao ditav mjesec dana. Vojvode njegove
hercegove gradove. Tako je Petar Gereb zauzeo kaSteo Bukovicu
grad Drenovac (Damocz), a vojvoda erdeljski
Simeikoj zupaniji. SuviSe je kralj
(Gorbonogh),
i
poslao
Bartol
Dragid grad KapoSvar u
podsjeda kaSteo Grbonog
Mateja Totha, da
onda drugoga vojvodu, da uzme gotovo nedobitnu Orahovicu. Bududi da Lovro skupio jaku vojsku na austrijsko-Stajerskoj medji, gdje grad Nemeth-Ujvar (GUssing), poslao je Vladislav onamo vrstnoga
se je nadulo, da je herceg je
imao
temeSkoga sjedne
taj
tvrdi
kapetana grad.
Josipa
Soma
sa
6000
konjanika
i
neSto
pje§adije,
da
po-
KRALJ VLADISLAV
a04
Za boravka svoga u skoga
Tu
kraljevstva.
radio je
Virovitici
drzao
je
JAGELOV16 (1490.
U.
kralj
sud
kraljevski
i
— 1516).
oko
da uredi prilike hrvatskupio hr vat ski saber, na koji
i
toga,
medjutim mnogi hrvatski velikaSi nijesu dosli (Verruce conventum habet et severe iudicia exercet, quae plerique Croatlae principes, maximorum sine dubio perculsi conscientia scelerum, devitabant). Nazo^ian je bio ban Ladislav Kanizaj (zajedno sa slavonskim Ljudevitom Pakradkim), koji je 1. ozujka izdao pobanovcima Bernardom Turocem Mihajlu Blagajima; zatim zagrebadki biskup Osvald velju u prilog knezovima Stjepanu kojega je kralj nagodio s njegovim protivniTuz, koji bija§e doSao sa 200 konjanika, i
i
i
mu
cima, take da su
torumque
inter
se
U
obedali placati crkvenu desetinu
i
obce je
slavonsku gospodu medjusobno izmiri (inde Illyricorum Croacontroversiae auditae, multae inter multos lites compositae sunt).
gledao, da hrvatsku
kralj
gradove
vratili otete i
s brda Gradca kod Zagreba izdao je 19. velja6e povelju, kojom je trgovce obdine oslobodio od placanja mitnidarine na svima mitnicama u ikraljevinama Ungau ostalim stranama ovinti kraljevinama podlozenima* (in riji, Slavoniji i Hrvatskoj, kao I
gradjanima
te
i
regnis Hungarie, Sclauonie et Croacie, ceterisque partibus eisdem regnis nostris subiectis).
Osobito pak brinuo se je
U
obranu
kralj za dalju
sam
Viroviticu do§ao je u torn poslu
jajafike
jaja6ki
banovine
i
kraljevstva hrvatskoga.
ban Baltazar Bacan; suvi§e
dolazili
su
banovine (gradovi Jajce, Jezero, LevaC, Bodac, Banjaluka, Vrbaski grad, Kotor, Komotin, Sokol, Greben), donosedi peruke od banevaca kapetana. neprestano glasnici
iz
jajadke
i
Stizavali
pejedini plemidi, traJedi podpore
i
—
qui prope Jayczam habet Peech;
ed
miiostinje
Halmonich
Geergie
Create cece, qui Jaycza ad regiam 1.
i
maiestatem
et
venerat pre
ozujka dae je kralj jajaikomu banu Baltazaru Bacanu
grada Jajca« (pro censeruatione castri Jaycza).
(Stephano Woykouych, Radych de Bannyalwka;
kralja
izplatiti
SuviSe
je
—
subsidie petende
.
.
.)
Jo§
SOOzlatnih forinti »za obranu
kralj
sklonie
sabrane staleze
se sastavi neka vrst domobranstva
su da ed lO.OOO domadih konjanika, koji 6e primati placu od 40.000 zlatnih forinti, te ce odsad braniti granicu od turskih provala (Decretum etiam utrique proviaciae Illyricorum Createrumque salutare factum est, ut ad Turcices evertendes incursus, stipendia quadraginta
hrvatske
slavenske,
i
odluCili,
te
—
—
nummiim auredm, decern millibus equitum previncialium, belli tempore, pendeNapoken se je kralj pebrinuo, da hrvatskemu kraljevstvu dade novoga bana.
millia
rentur).
Jo§
ezujka spominje se Ladislav Kanizaj kao ban hrvatski; no valjda je§ istoga dana
1.
rijeSie
ga je
kralj te sluzbe, te je
banom
cega slavonskega Ivani§a Kervina, koji
je
za Citavu Hrvatsku
u
taj
par beravio
mladega IvaniSa uzvisio ne vjerojatno je, da je
imenovao nedavnoga herna djedevskim imanjima u
na 6ast bana Dalmacije, Hrvatske
Erdelju. Za§to je Vladislav
i
po zelji sabranih staleia hrvatskih i slavenskih (Joannes Corvinus utriquae provinciae, cum duobus equitum millibus, summa optimatum omnium voluntate praefectus est). Za kraljeva boravka u Virovitici poku§ao je palatin Stjepan Zapelja penovo, da nije poznato;
Slavonije,
izpresi milest za kralj
hercega Lovru Ilo6koga. Poslao dva odlidna peslanika predlazuci, neka
obustavi dalje preganjanje hercega, pak neka po staroj uredbi iznese
pred saber u Budimu, keji kazniti
da
li
udinio
to
ili
nevinim
de
onda
proglasiti. Ali kralj
je krivca dovoljno kazaio
ili
ne.
»Reci
ti
o
poslaaicima, da njemu pripada presuditi,
Isijefie
li
Male zatim esvanuo
se herceg
je
s
dva roga
navaliti, te ih
na kraljevu dvoru neki dvor-
stavio rat,
i
je velu,
nemilo izmrcvariti*.
Vladislav prvoga ili drugoga oJujka u Pecuh, gdje se kod biskupa Sigismunda ErnuSta, svoga vrhevnega pokladnika. Tu je nada de kraja satre hercega Lovru i njegove ertake. Ali buduci da su sada i
Iz Virevitice
je nastanie
najstrozijem
No njemu edgovorie kojemu se je rugae, jedan rog izrastao; i Stega se nadam, da du naskoro na svoje neprijatelje
sveme gespodaru, da
drugi je vec nikao, te dnevice raste.
kaznem
imade
janik hercega Lovre, moledi takodjer milost za svoga gospodara. je kralj:
ditavu stvar
odluditi,
pe^ae
je kralj
n
I
— 1499.).
NUTARNJE PRILIRK U UGARSKOJ (1493 drugi
velitca§i
zagovarati odmetnike, bojedi
stall
sudbina, popustio
je
u
kralj
i
svojoj
i
hcrcega Lovru
Taj je sva krivnju svalio na
Nikolu Se6a, za koje je
izprosi milost
Pednh,
njih
i
Najprije
je
vranskoga priora Bartola Berislavica, samo poslan u Budim, hercegu pak bi oproi
bude u okove okovan
Prior
ne bi§e
Steno. Ali oteta posjedovanja
ducem saboru
jedaom ne
stigae jedaaka pomilovao Ivana Hlapcar Maksimilijan molio; malo zatim primio je
se
odlu6nosti.
dida KiShorvata
da
da
305
mu
o tome
vracena;
ce se
preko Bate, Seksarda
te se je
Tu
stigao 9. travnja.
je s mjesta
Stolnoga
i
sabor za
sazvao
9. svibnja,
na
5.
travnja
Budim, kamo
vracao u
Biograda
na doj-
odlu^iti tek
Utanacivgi kralj jo5 petogodiSnje primirje s Turcima ostavio je
je
koji je osini prelata
i
magnata pozvao jo§ po deset plemickih zastupnika iz svake zupanije. Izprva je smijerao, da pred saborom opravda svoj postupak s hercegom Lovrom liodkim, ali ga od toga odvratiSe kancelar Toma Baka6 Erdedi, vrhovni blagajniic Sigismund Ernuk Ivan Bori
Tako
nemisa, koji je u kraija dnevice sve viSe vrijedio. zahtjev,
da opet dozvole za idudu godinu vanrednu dacu od zlatne
svom snagom ?
Ako
zastupnici niiega plemstva.
oprijese
—
govorahu oni porezi
u samoj
povraden
zemlji
treba kralju novaca, neka
ill
mir;
je
uzme od
pobrali,
predali u drzavnu
je nijesu
ali
njegova prava.
Neka
na saboru pred
tri
godine (1492.).
dadi na poznije doba,
dok
Prelati
i
magnata,
koji
vanrednu dacu na oni
blagajnu;
se
—
tlade nize
grabe driavne svojini posje-
plemstvo
zakonima, koja
nije
i
gaze
dovrSena
odgodiSe na to pitanje o vanrednoj
baruni
i
su ratovi svr§eni,
dakle ne bi dostajali redovoi
za§lo
razprava o novim
se radije nastavi
No tomu
forinte.
Vanjski
prelata
prihode. Oni su pro§le godine proluzakonito razpisanu
dima
pred staleze iznesen najprije
bi
svojim kucama razidje, pak izabraie odbor
se nize plemstvo
od dva biskupa i protonotar^, koji ce ponovno pruuciti zakonske dlanke od 1492., te ih novima popuniti, ako bi uztrebalo. Odbor je zaista otegnuo svoje razprave kroz mjesec dana,
i
tek 9. lipnja
mogao
proglasio zakljudke sabora. je pridano
je kralj (J
Vladislav
izdati
dekret (drugi), kojim je potvrdio
kao dopunjak 45 novih
fiianaka,
kojima
bi
u jednu ruku kraljevslca
U prvom
jaCe stegnuta, a u drugu utrt put potonjoj premodi nizega plemstva.
zamaSni ilanci
3.
i
4.,
kojima
i
sabora od god. 1492., a njima
dekretu su najprije dlanci
vlast jo§
su pogledu
odredjeno, da veleizdajicama imade suditi jedino sabor,
bi
veleizdajstvo; a u drugome £lanak 26., mora u buduce pozivati na sabor >ne zastupnike iz zupanije, nego pojedince svu gospodu prelate, barune, plemice velikaSe kraljevstva* (non electos de comitatibus, sed singulos dominos praelatos, et barones nobilesque, ac proceres regni). Tim (lankom osigurana bi za sva daija vremena vedina niiemu plemstvu, jer je odsad svaki plemic mogao dolazitina a
uz to se ustanovilo, §to se imade smatrati za
kojim se odredjuje, da
kralj
i
sabor. Jednako
je
sudu imade odsad
pridijeliti
»od mocnijih bi
i
znamenit
nizemu
o obrani medjaSnih gradova setini
i
mu
ilanak
8.,
kojim se ustanovljuje, da se kraljevskomu
6astnih plemica« (ex potioribus
rajamdena premoc
povjereni
i
dvadeset priseznika,
plemstvu
i
i
et
to
tri
prelata,
tri
banina
honestae conditionis
u najviSemu
sudiStu.
i
£etrnaest
liobilibus).
Znameniti
Time
su joS 6lanci
(33, 35, 36); njima bi proglaSen veleizdajicom svaki, koji bi
pogranidni grad izgubio.
Posljednji
61anci
(37—45) rade o crkvenoj de-
o na^inu, kako da se pobira.
Vedina niiega plemstva nije mogla do£ekati konac sabora, ved se je razi§la svojim kudama. To su prelati baruni jedva dodekali, pak su predobiv.^t preostale niie plei
mide cbedanjima mitom 16. lipnja prihvatili zahtjev, da se razpi§e opet vanredaa dada po dukat od dimnjaka Dakako da su taj put ba§ najviSi prelati magnati bili opro§teni od vanredne dade, koju su mogli od svojih podanika pobraii za se pridriati. No i
i
i
i
tim se je postupanjem
samo
joi jade razdraiilo niie plemstvo, jer je sav teret vanredne
dace spao na nj njegove podanike. U Slavoniji se je pade vanredna dada god. 1495. dva put pobirala, jedan put u lipnju, a drugi put u studenome, tako da je time bila i
KRALJ VLADISLAV
•
ao6
pogazena posebna povlastica
te
JAGELOVIC (1490.
II.
kraljevine,
— 1516.).
po kojoj je morala placati samo polovicu
retene dace. Nezadovoljstvo nizega plemstva prodrlo je na javu vec slijedece godine 1496.
na saboru u Budimu, kad su opet zatrazili vanrednu dacu. Plemstvo stalo rogoboriti, kako je mimo svako pravo za §est godicia platilo vanredne dade do 1,800.000 zlatnih one, §to forinti, a kad tamo, nije ni§ta u6injeao za obranu zemlje, pa6e se zanemarilo i
Na
je prije obstojalo.
da on od
to izjavi kralj,
ogromne
te
svote nije svojim o6ima vidio
od 60.000 zlatnih forinti. Sada tek dize se strasna bura rnedju plemstvom; one stade klicati, da se ne krati davati kralju, §to ga ide, ali ne moze dopustiti, da se kancelar, magnati tove narodnim blagom. Osobito se obaralo na vrhovni pjeneznik, prelati vrhovnoga pjeneznika, peduvskoga biskupa Sigismunda ErnuSta, na njegovoga zamjenika, Emerika Dobaja, koji biSe obijedjeni, da sj drzavne novce pronevjenli. Sigismund Ernust viSe
i
i
osudjen
na globu od 400.000 zlatnih
bi
forinti,
njegov zamjenik
a
baien
bi
u tamnicu.
Jo§ se je ja6e uzgoropadilo nize plemstvo slijedece godine 1497., kad je kralj Vladislav boravio neko vrijeme u CeSkoj, a u to je drzavom upravljao palatin Stjepan Zapolja,
ugadjao nizemu plemstvu, da
koji je
Hunjadovice.
Kad
se
je
opreka izmedju vi§ega burnih razprava
i
ma ono
godine
reCene
nego joi
Zapolja,
po imenu
studeaoga
sabor opet sastao,
nakon
nista.
samo
Nize se je plemstvo silno podiglo ne Stjepan
latin
njegov rod, kako je nekad uzljubilo
mjeseca
nizega plemstva bila je vec tako zestoka, da su se stalezi
ne zakljucivSi bas
raziSli,
zavoli
1497.
s
toga, §to
Stjepana Verbeca
mu
je
odludnoga,
viSe time, §to je dobilo
=
u prilog radio pa-
umnoga
i
rjeiitoga
od Vrbovca == Vrbovadki), vrstnoga poznavaoca rimskoga tadanjega protonotara ugarskoga prava. Vi§e od Cetvrt stoljeca stajao je Stjepan Verbeci na celu nizemu plemstvu, radeci svom snagom, da mu osigura prevlast pri vladanju i u zakonodavstvu, zatim da iztisne iz zemlje svaku tudjinnapokon da utre put izboru domacega, narodnoga kralja. Na saboru, koji se je Itinu,
vodju,
(Verbo:zi
i
i
i
Budimu
sastao u
24. travnja
je nize plemstvo sjajnu pobjedu, ne samo nad viSim stalezima. To svjedoci dekret (treci)
1498., odrzalo
nad dvorskom strankom, nego u obce kralja Vladislava
od
2.
lipnja,
kojim je potvrdio
i
proglasio zaklju6ke (74) sabora. Glavne
ustanove dekreta jesu: Svake godine mora se sastati sabor o Jurjevu a na nj moraju koji lati
doci
baruni
prelati,
i
ostali
plemici, te
ostati
na polju RakoSu,
na okupu 15 dana;
oni,
k otvorenju sabora ne dodju ili ga prije svr§etka ostave, platit 6e globu, to premagnati po 200 maraka srebra, a plemici po 100. Ako roditelji s djecom ili braca u zadruzi, treba da samo jedan dodje; tako isto plemici jednoseici salju njih deset i
i
zive
i
po jednoga zastupnika (61anak inodnik sabrat ce sve stare razloziti
i
zakoniti,
1.).
Protonotar
Adam
pravne obiCaje u zemlji,
Kod vrhovnoga
suditi (61. 6.).
i
te
njemu od kralja pridijeljeni poce se onda po onima, koji su
sudiSta
bit
ce
i
dalje
dvadeset
pri-
samo po dva prelata dva magnata; broj se plemidkih priseznika povisuje od Cetrnaest na §estnaest (61an. 2.); od tih plemickih priseznika uzimat ce kralj vazda po osmoricu u svoje vijede, kad se bude razpravljalo o poslovima citave drzave (61. 7.). Ako bi kralj umro bez potomaka, te bi se narod skupio na izborni sabor, ne smiju na nj do6i nikakvi strani poslanici, jer ti kusaju gospodu
seznika,
ali
i
narod zavesti
(61. 4^.). Duhovnici ne smiju biti veliki zupani, a onima, koji to jesu, imade kralj sluzbu oduzeti (57.). Nijedan duhovnik ne smije vrSiti dvije casti ni uzivati dva beneficija (61. 56); nijedan barun ni plemic ne smije vr§iti dvije 6asti sluzbe osim onih, kojima to ve6 zlatna bulla kralja Andrije dozvoljava (61. 70.). Nema sumnje, da su i
i
svi
61anci bili napereni protiv prelata
ti
6asti
i
imanja, a uz to kako
u
miloj volji. Naro6ito je kancelar
i
drzavnoj
Tomo
baruna, koji su doslije gomilali u svojim upravi
tako
pri
Baka6 od Erdeda,
sudovanju koji
bijaSe
rukama
po svojoj nedavno postao
radili
nadbiskupom ostrogonskim, nakupio nekih dvadesetak crkvenih beneftcija u svojim rukama. Kako je niie plemstvo bilo pretezno na saboru, gledalo je takodjer, da pravednije
NUTARNJE PRILIRE U OGARSKOJ (1493. — 1499.). vojniCke terete, a podjedno da
razdijeli
i
cima (20
— 22)
derija (27
duhovnih
staleza
nemiloScu moraju kazniti
bolje
duhovni
hi ustanovljeno, koji
42 svjetovna); k tomu
i
bani, kapetani
oni
svi
Posebnim ilanimadu uzdrzavati banodredjeno, da se kraljevskom
drzavne granice.
zaStiti
velikaSi
svjetovni
i
i
ao7
bi
vojvode, koji bi budi
s kukav§tine izgubili povjerene im medjaSne gradove. Potonja odredba
nehaja budi
s
(dl.
42
opravda-
)
vala se je time, §io je za vladanja kralja Vladislava ve6 vi§e gradova dopanulo neprijatelje.
Tako
bijaSe
ban Ladislav od Egervara
(Chos) oa u§6u Neretve, Franjo Juraj Popovic
grad Komotin u
izgubio
Napokon
oblasti.
istoj
kod Korane
Triac
grad
bi§e
(61.
i
kaSteo
Kos
banovini, a nedavno
grad VjenCac u jajaikoj
Harazsti
34.) izbrojena sva mjesta,
gdje se je od starine pobirala tridesetina.
Pobjeda niiega plemstva na saboru 1498. bila je odito u prilog palatinu Stjepanu
njegovim osnovama. Ali on sam nije ih mogao izvesti, jer ga je naskoro zai smrt Vec 1. rujna 1499. pi§e Stjepan Zapolja teiko bolestan oporuku u svome
Zapolji
tekla
gradu Papi. Kako su je »sve
mu
djeca nedorasla, preporuda ih milosti kralja Vladislava, kojega
do ovoga dana vjerno sluzioU Skrbnicima
ostrogonskoga
nadbiskupa
Tomu
kancelara
i
za svoje sinove Ivana
Baka^a
dvora Petra Gereba, hercega Lovru Uodkoga, kapetana Josipa
sam
Bozid 1499.
umro
i
Jurja imenuje
od Erdeda, sudca kraljevskoga
Soma
i
Blaza RaSkaja.
je silni palatin Stjepan Zapolja, a u svibnju 1500. proglaSen bi
nasljednikom kralju vjerni
i
Na
njegovim
odani Petar Gereb, gospodar Valpova u Slavoniji. Skrbnici
PkCat Stjepana Zapoue. Angjeo
a rnd
drii
itit,
a
na kojcma lijeva
m
vidi
atpraTno
stojedi
vak; desno do va£je gUve je polomjesec st zrijezdama,
opet iestotraina srijezda. Napia: S(tepbani) de Zapolia co(m)itif.
Dr2avni arkiv a BadimpeSti.
2^poljinih sinova kao da nijesu
mnogo
marili za svoje
§ticenike; glavnu je brigu za njih
preuzela Ijubeca majka, ponosita tjeSinska herceginja Jadviga, koja
je prigrlila osnove pokojnoga vojna svoga. Ona je najviSe radila, da podigne mod i slavu porodice Zapolja; ona je takodjer pripravila put svojoj kderi Barbari do poljskoga prijestolja. Nekoliko
umro
mjeseci prije Stjepana Zapolje
koju je 15. travnja pisao u Cesmi forinti,
uza to vi§e zlatnih
i
(nolui esse ingratus
patrie),
narodito Jajca, Beograda gajniku,
nego de
prelati,
i
i
ili
je zagrebadki biskup
odredio
Severina.
baruni
i
Osvald Tuz.
U
svojoj oporuci,
Cazmi, zapisao je kralju Vladislavu 13.500 zlatnih
srebrenih dragocjenosti.
te je
i
Ali
32.000 taj
se
Osim toga
forinti
sjetio se je
i
domovine
za utvrdu medjaSnih gradova,
novae ne smije predati drzavnomu bla-
zasebne za to zgodne Ijude, novce za redenu svrhu. Umirudi biskup
plemici odabrati
savjestno (fideliter) upotrebiti darovane
boravio ni na stolnu crkvu svoju, odrediv§i za njezinu dogradnju 10.000
forinti.
koji de nije za-
Brojnim
napokon druge crkve, samostane i prijatelje, pak sinovca svoga sinovku Sofiju, djecu svoga pokojnoga brata Ivana '(uza. Alfonsa Ved bi spomenuto, kako je IvaniS Korvin prvih dana oiujka 1495. postao b a n o m kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije. C\m je zaduo, da ga je zapala banija, s mjesta je iz Erdelja pohitao u Peduh pred kralja Vladislava, da odanle udje u zapisima nadario je i
i
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.
2og
mu
— 1516.).
novaca vojske, i da zastra§i neke stare protivnike Nadbiskupu Tomi Bakacu od Erdeda dugovao je vec svoje, da si jednaku uzajmio svotu, da bi mogao poci na svoje injesto njega odprije6000 for., a sada je od (ad occupandum banatum regnorum Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae ingressuro et profecturo). Za osiguranje te trazbine od 12.000 for. izdao je ban IvaniS 23. ozujka u Pecuhu iz-
No
svoju banovinu. i
pravu,
za to trebalo
pribavi ugleda
kojom
u
je
nadbiskupu Tomi, kao
je
i
zemlji.
njegovoj braci
i
rodjacima Vaientinu, Petru, Pavlu
i
svoja posjedovanja ustupio i prodao. Da mu je pak zaista trebalo s vojskom i Ivanu neka uci u banovinu, dokazuje pismo kralja Vladislava, izdano 29. ozujka 1495. u FeCuhu, protjera neke vojvode, naro6;to u krikojim je novomu banu zapc vjedio, da poskida i
zevaCkoj
non
i
viroviti6koj zupaniji, koji su
nisi furta et perversitates
(de Gywla).
No
buduci da
taj
rodjei u zemlji, a nije
nije bio
okom
su stalezi prijekim
njoj, slavonski
i
druga
nasilja (qui
u kraljevstvo uzeo je ban IvaniS mjesto za slavonskoga banovca svoga pouzdanika Ivana Gju-
patrabant). U^avSi
Ljudevita Pakradkoga (de Peker) laja
dosad pocinjali jedino kradje
ni
novoga banovca. Tek kad
gledali
imao u ban !vani§
posjeda je
Korvin na saboru u Krizevcima 26. travnja 1495. izdao svecano pismo, kojim je obecao, da u sludaju, ako bi se Ivan Gjulaj zahvalio ili od njega skinut bio, ne ce nikoga dru-
goga imenovati za banovca, nego
kojega
»izmedju
mocnijih
plemica
ove kraljevine
Slavonijec (ex pocioribus nobilibus huius regni Sclavoniae), privolili su stalezi, da nuti
banovac
dalje zadrzi
i
svoju 6ast.
koji je pred par
su
U6inili
poStivao
Matija§a, koji je njihove pravice
godina o svome troSku
i
i
to
kao
Stitio,
jo§ s
i
svojim trudom
s
c
bzirom
obzirom
na
na
pome-
zasluge kralja
samoga
Ivani?a,
zemlju od Nijemaca.
obranio
njihove sloboStine braniti, ako ban ipak obecati, da ce plemstvo napokon da de banovca prinuditi, da za podzupane bi novi banovac u njih dirao; namje^ta samo odiicinije plemice slavonske, a ne mozda kakove strance. imenuje
Uza sve
to
morao
je
i
i
i
U
Krizevcima bavio
se je
ban Ivanis dulje vrijeme,
te
je
uz
ino o Jakovljevu drzau
kojom je prigodom rjeSavao parnicu izmedju Baltazara Badana despotice Barbare (udove Zmaj Vuka Grgurovica, a po drugi put udate za Franju Beri-
oktavalni banski sud,
slavica Grabarskoga).
i
Iz
Krizevaca
po§ao
je
u
Zagreb, gdje je
rujna
7.
izdao
nalog
ostalim plemicima u Slavoniji, da ne od putujucih trgovaca zagrebadkih. Oko 27. studenoga boravio je ban IvaniS u Topuskom, gdje je od gradjana na brdu Gradcu kod Zagreba uzajmio 800 for., te ih zato oprostio od placanja takse za onu godinu.
banovcima Ivanu Gjulaju
i
Bernardu Turocu, kao
smiju na svojim posjedima nikakvih daca
i
traziti
jamadno silazio u juzne krajeve, te ga zaista 5. prosinca nalazimo u Bihacu, gdje je svome notaru, literatu Blazu iz Dubrave, darovao svoj posjed Slamnovec (Slanovec) kod Medvedgrada. IvaniS Korvin osjecao se je kao ban hrvalski kud i kamo slabiji i nemocniji, nego prije kao herceg slavonski. U samoj banovini njegovoj otimali su se vlasti njegovoj ne samo prelati baruni, nego nizi plemici, koji su budno pazili na svoja prava i povlaHrvatskoj, vec su stice; osim toga nijesu ni sada mirovali neki velikaSi po Ugarskoj gledali da mu otmu imanja, koja su nekad pripadala njihovim rodovima. Drugi opet prelati i velikaSi globili su ga nemilo, dok su ga u isti mah opadali pred kraljem. Medju Ivanis je tada
i
i
i
potonje spadao je narodito palatin
Stjepan Zapolja, koji
je
IvaniSu
redom otimao
nje-
turdanskoj).
Kad
gova posjedovanja u sjevernoj Ugarskoj (u zupaniji liptovskoj, oravskoj i dao u Poljskoj kupiti placenike, da obrani otdevinu svoju, palatin ga pred kraljem opadnuo kao veleizdajicu, koji vodi tudju vojsku na Ugarsku. I zaista
je na to IvaniS
je
je
Pozuna 7. i 8. veljade 1496. pozivao vjerne, da poSlju dete svoje u pomoc palatinu, kojemu bijaSe povjerio, da suzbija poljske placenike. Ved 3. ozujka^ javlja Stjepan Zapolja, da je poljske dete suzbio, te se zahvaIvanisu Ijuje ziteljima grada Bardjejeva, §to su mu po kraljevu nalogu pomoc poslali. Korvinu nije preostalo nego da pregori gubitak ugrabljenih mu posjedovanja; ali je pokralj
najprije
iz
Valpova
18. sijednja, a
onda
iz
NUTARNJE
PftlLIRE
U UGARSKOJ (1493.
— 1499.).
209
odsad osobito pazio. Jo§ u kako ga je kako se je kralj spremao udariti na IvaniSa, pravo vjerovao ni da nije kralju. IvaniS kao poslije zvao na sastanak u Budim. Ali brojni lidni protivnici gonili su bana Politidke prilike u hrvatskom kraljevstvu Najzgodnije mu IvaniSa, te je stao raditi, kako bi se §to jaie utvrdio u svojoj vlasti. se je Cinilo, ako stupi u Sto uzu svezu s najodiicnijom porodicom u kraljevstvu, s knezovima Frankapanima. U kneza Bernardina bila je lijepa umna kci Beatrica, djevojka od osamnaest godina, koja je kao dijete neko vrijeme biia na dvuru kralja Matija§a uz kraljicu Beatricu, rodjakinju svoje matere Lujze od Aragonije, Tu je Beatricu ban Ivani§ zaprosio, nadajudi se po njoj ne samo u6vrstiti u Hrvatskoj, nego takodjer stedi prijaIvaniS u Modru§ama, gdje ga nalazimo telja u Italiji. Od 10. ozujka 1496. boravio je Stjepanu Brada^u, 20. o2ujka, kada zapovijeda slavonskim banovcima Ivanu Gjulaju zatim kastelanima svojih gradova Ivanu Horvatu (u Medvedgradu i Rakovcu) Ludoviku radi toga Ijuto zamrzio na palatina. Pa£e ni s kraljem nije se lipnju znalo se je u Mletcima,
i
i
i
i
i
i
od Kemenda
(u Jastrebarskomu),
napokon svima
Hrvatskoj, da ne smiju pobirati na svojim
posjednicima
posjedima nikakvih
u
Slavoniji,
i
dada od trgovaca zagre-
badkih. Ba§ onih dana vjendao se je ban Ivani§ s kneginjom Beatricom.
znadu ved u Mletcima, da je vjendanje obavljeno
Dalmaciji
(intervenendo
il
Dne
26. ozujka
matrimonio de
la
fia
novamente con ditto ducha Zuane); knez Bernardin objavili su tu veselu novinu mietadkoj obcini, zatrazivSi od ban Ivani§ pomoci protiv onih, kojima je ta sveza nepocudna bila, te su ih s toga nje jamaCno
del conte Bernardin de Frangepanibus, contrato
i
i
i
pred kraljem opadnuli. Mletad:ka je obcina
jedno jer
travnja
1496. tastu
i
zetu destitala,
ali
pod-
opominjala, da se okane svake razmirice s kraljem; pomodi ona njima ne moze,
ih
sama mora da
Odkad i
7.
troSi svoje sile u Italiji.
ban Ivani§ Korvin vjendao
se je
ugled u hrvatskom kraljevstvu.
Kroz
gradu Bihacu
kneginjom Beatricom, porasla
s
1496 boravio
ditavu godinu
mu
je vlast
ban u Hrvatskoj
u Zagrebu, Vukovini Jastrebarskom. Na Uni stoji na braniku svoje banovine; jednako brani svoje podanike, kad ih progone mletadka gospoda u Dalmaciji. Mletadki izvori javljaju, kako je ban IvaniS Zajedno s tastom Bernardinom na celu 200 konjanika 600 pje§aka provaho u lipnju u i
u
Slavoniji, najviSe
na Uni,
je
takodjer
ali
i
i
dopro do kopnenih vrata toga grada. Dne 14. rujna opet izdao je u Bihacu zapovijed banovcima Jurju Ka§telanovicu Ludoviku Pakradkomu (Pekri), kao svima dinovnicima grada ModruSa, da svakoga priliodnika iz Kranjske zarobe i u zatvoni tako dugo drze, dok Kranjac Lamberger kaptolskomu podaniku Martinu Cicakovicu
kotar grada Zadra
i
i
i
ne povrati silom ugrabljenu stoku. Poslije nalazimo bana 25. listopada 1496. u varoSi na brdu Gradcu kod Zagreba, gdje no izdaje povelju svojim vjernima Stjepanu Berislavicu iz Vrhrike i Nikoli Mladendidu, kojom oslobadja njihova posjedovanja od svake zavisnosti kaStela Lukavca. U Medvedgrada sukob s nizim plemstvom kraljevine
to vrijeme
i
prelatima
i
magnatima.
U
prosincu
su tada iznosili
i
nesto
poslije
doSao je ban Ivani§ u
nalazimo na dvoru kralja Vladislava
stupnike nizega plemstva slavonskoga, po
Kapetanovida od Desnice
ili
Slavonije, koje se je poput ugarskoga stalo otimati
u
Budimu
za-
imenu Bernarda Turoca (de Thwrocz), Jurja Nema sumnje, da
Nikolu Vojkovica (Woikfy) od Vojkovca.
tuibe
niiega plemstva slavonskoga pred kraljem drzavnim vijedem. u posljednje vrijeme podelo namjeStati za banovce strance, a ne domade plemice. Dne 5. prosinca 1496. pi§e kralj Vladislav banu IvaniSu pismo, kojim mu strogo zapovijeda, »da u buduce uzdrzi plemstvo slavonsko u njegovim starim obipravima, pak da izabira za banovce iz sredine njegove samo takove, koji su od dajima
Prva je
bila,
da se
i
je
i
modnijih plemida
modo
i
slarijih
porodica u
deinceps dictam universitatem
toj
nibus et iuribus conseruetis, vicebanos tales
de pocioribus nobilibus Hrr. poTJ.
II. III.
et
antiquiori
Slavoniji< (mandamus firmiter, ut a eorum predictis antiquis consuetudimedio eorundem, qui sint modo premisso
kraljevini
nobilium in
in
familia in
ipso regno nostro Sclauonie eligendo). 14
KRALJ VLAblSLAV^II. JAGiSL0Vl6 (l490.
dto
— l5l6.).
Drugim pismom^od istoga dana nalaze kralj Vladislav banu, da ne dopu§ta kastelanima Rakovca dirati u plemice kraljevine Slavonije; tredim svojih gradova Medvedgrada slavonskomu tridesetnifiaru Benediktu de Werner, da kralj zabranjuje napokon pismom te dace. Napokon je kralj na molbu redenih pobiranju pri novotarije uvadja ma kakove znamenitu povelju, kojom je plemstvu kraljevine izdao poslanika slavonskih 8. prosinca i
s dozvolom, da pedati svoje spise crvenim voskom. »S toga zelimo ovim pismom dati na znanje svima, da su ovih dana, kad smo u torn gradu Budimu bill na okupu s nekim prelatima i barunima kraljevstva, dosli pred na§e lice vjerni naSi plemici i odlidni Bernard Turoc, Juraj
Slavonije podijelio novi grb toj
LI
starine imala
da
kao
liic
radi stanovitih
obnovi, te
Nikola Vojkovic od Vojkovca, te
i
Slavonije nastojali
nase kraljevine
im obnovijen za
obicajima
uzUrzati,
izloiiti,
spominjanje iznova
i
jos
.
.
udijeli.
.
ova kraijevma, prostiruci se izmedju dviju
vodi neprestane ratove s Turcima, vjecitim uepnjateijima braui
tako
odizajc,
i
.
Mi dakle zelimo recenu ne samo u starim zakonima, pravima vecim pocaatuna po kraljevskoj nasoj providnosti i da-
vjecito
njezme stanovnike
nego
rczljivosti odlikuvau. jer
te se oruzjeui
.
.
kraljevinu na§u Slavoniju 1
pedat
nam u ime ditavoga plemstva kako je doduse ona kraljevina Slavonija od grba jednu kunu, i kako se je tim groom dosad vazda sluzila, uzroka zele reCeni drzavljani, da im nase velidanstvo onaj lik grba
Kapetanovic od Desnice
all
i
povelji govori kralj ovako:
da jcdva Kada Turdiu u
Save
rijeka,
dusmanima
i
i
Drave,
....
krscanstva,
oblast ulazi, a da se
lu
steiom u iste nase kraljevmc vracao. I poradi to^a nijesmo ne bi a najljucim poia^oin neopravdano recenu uaSu kraljevmu piozvah osobitiin stitom ili pravije predzidjem ovoga na§ega kraljevstva Ungarije (Quapropter non immerito hoc ipsum regnum nostrum unum i
precipuum scutum vel potius antemurale hums regni nostri Hungarie appellaverimus). Da bi sili
dakle ta
nasa kral)evina Slavonija
ista
nomu nakon runa dati
i
promiSljanja
i
u njoj
svi vjerni
redenoj
znanjem
sa stalnim
grb: u
podijeliti ovaj
i
smo
nasu kraljevsku darezijivost, odlucili
prcbivajuci osjecali
kraljevini
i
naSim, a po savjetu
jednom trouglom
§titu
dvije
izku-
i
svemu plemstvu naSih prelata
gore
rijeke
transversum
njezii
ba-
imenovane
u sredini medju njima na preostalom prostoru, na polju naime posve neobradjenom redenu kunu, stari njihov Uk, i to u boji prirodnoj i vlastitoj; ostala pak dva polja istoga Stita, koja zapremaju vanjske strane redenih rijeka, jesu nalicene posve nebeskom (modrom) bojom, (Savu
i
Dravu),
naslikane
poprijedno
izravno
i
(per
hocemo
a u gornjemu polju je jedna zvijezda, koju
nazvati
directe), a
Martovom (Davorovom)
zvi-
jezdom poradi neprekidnih ratova, §to ih vodi recena kraljevina Slavonija njezini zitelji protiv recenih Turaka DopuStamo i dozvoljavamo im jo§, da se odsad za sve vijeke sluze tim grbom na svojim zastavama kao na svim drugim vojnickim stvarima .; .< suvi§e mogu taj grb pecatati crvenim voskom na izpravama i svima poslanicama Stanje bana Ivani§a Korvina postalo je nepovoljnijfe, kad je slijedece godine 1497. i
.
.
.
i
.
.
.
kralj
Vladislav boravio dulje vrijeme u Ceskoj, a u to je
banov, palatin Stjepan Zapolja. Jo§ poslije
kao da ga sve
cima,
gdje
17. svibnja,
vi§e potiskuju
ga je oko
7.
ozujka
5, iz
i
saboru
javnoga zivota. Ban IvaniS
upravljao protivnik
u Krizevcima, no uporiSte u Mlet-
trazi
Malo zatim, slavonskim banovcima
obdina uvrstila medju svoje plemice.
svibnja
nalazimo IvaniSa u Krupi na
Bahazaru Alapicu
Ugarskom
predsjeda ban
.
.
rijeci
Uni, odakle javlja
Marcinku, da je plemenitoga Stjepana Berislavica
iz
Vrhrike primio
u svoju za§titu, pak ih poziva, da ga i one brane od svih napastnika i protivnika. Kad se je na to kralj vratio u Ugarsku, ban je posve izgubio milost njegovu. Dne 28. listopada piSe kralj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba, kako je vjerni njegov Ivan Thurzo odiudio kroz Zagreb poslati u Senj neku znatnu kolidinu bakra, ali je doduo, d a j e
kralj
odredio za Hrvatsku
regnis nostris
moglo
Croaiie
dogoditi,
da
bi
Slavoniju drugoga bana (quod nos in illis unum alium banum destinassemus), te bi se herceg opavski liptovski Ivanis htio laj bakar oteti. S toga kralj et
i
Sclavonie
.
i
.
.
NUTARNJE PRILIKB U U6ARSK0J (1493
— 1499).
f I a
I
-.Mf4i CO
<
>
«
g a
a
n
S
u
KRAU
iia
Vladislav n. jagelovig (1490.— 1 6 16.).
zapovijeda obcini, da reCeni bakar, ako hi se njoj na pohranu dao, svima silama brani, njegovim Ijudima nipoSto ne dade, da ga odnesu. Nije poznato, §ta hercegu IvaniSu
te
i
se je dalje zgadjalo;
ali
10.
studenoga dolaze zupnik Martin
literal
i
Emerik kao
za-
stupnici obdine s brda Gradca pred zagrebadki kaptol, te daju u otvorenom listu prepisati dekret kralja Vladislava od 11. listopada 1490, kojim je pomenutoj obcini javio, da je Ivanisa Korvina uzvisio na 6ast bercega Slavonije, te podjedao obcini zapovjedio, da
svome zakonitomu gospodaru pokorava i duino mu Stovanje izkazuje. Buduci da je obdina dala prepisati kraljevski dekret >za vecu za§titu svoga prava* (iuris ipsorum ad uberiorem cautelam), vrlo je vjerojatno, da su gradjani tada dalje pristajali
se hercegu kao
i
uz IvaniSa, ne mareci mnogo, §to je kralj
Tako
imenovao drugoga bana.
na koncu godine 1497. hrvatsko kraljevstvo imalo dva bana. Ivani§ Korvin, druge privrzenike svoje, kratio se je odreci banske dasti; i
je
upiruci se o kneza Bernardina
Juraj Kanizaj
a novi, kraljem imenovani ban protivnika.
Dne
4.
dosta jak, da
bio
nije
ozujka 1498. izdaje kralj Vladislav
Budima naloge
iz
svlada
svoga
Jurju Kanizaj
taj, da se globom od sto banu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, medju inim forinti kazni svaki, koji ne bi htio na svome posjedu nedozvoljene mitnice ukinuti; a u isto vrijeme boravi ban Ivanis sa svojom zenom u Bihacu, te dariva Ivana MikSida iz Lapca imanjem Pogancec, koje pripada njegovu gradu Rakovcu. Malo zatim, u svibnju, onda u zagorskom gradu Taboru; u nalazimo bana Ivanisa u turopoljskom Lukavcu i
i
Lukavcu
u prilog plemenu Cubranica
izdaje povelju
30. svibnja vise izprava, u kojima se vazda piSe:
Dalmacije, Hrvatske
kraljevina
Slavonije*.
i
U
iz
Vrhrike, a u Taboru izdaje 29.
»herceg opavski
i
liptovski,
spisima opet kraljevske
kao
i
i
ban
kancelarije spo-
minje se vazda samo Juraj Kanizaj kao ban hrvatski; pade u jednome pismu kralja Vla-
— kojim potvrdjuje
stari obidaj, da nakon skinuca bana mora protonotar banski pedat predati stalezima, da ga razsijeku i uni§te, zove on Jurja Kanizaja >sadanjim banom« (moderni bani). I zaista boravi Juraj Kanizaj jo§ 19. kolovoza 1498. u Krizevcima, gdje kao ban vijeca sa stalezima, sudi sud,
od
dislava
13. lipnja
na plemstvo kraljevine Slavonije,
—
te izdaje izprave
i
povelje.
Medjutim bijaSe se IvaniS Korvin pobrinuo, da se s kraljem izmiri i pogodi. Poslao zastupnika je naime jo§ u travnju ili svibnju na sabor u Budim tri svoja dvorjanika (Petrum More de Muthnok, Franciscum Zempchey, ac Thomam de Baxa), kojima bijaSe i
sporazumak. Ovi predase takodjer obseznu tuzbu protiv svih prelata i magnata, koji su doslije hercega i bana globili, te mu imanja grabili. Narodito se tuzi
pripraviti put za
na jegarskoga biskupa dragocjenosti
Ernugta
i
i
i
kancelara
imanja za 100.000
zagrebadkoga biskupa
Petra Tarnika, na udovicu bana
Jamadno te
i
je bilo
tuzbe
i
Tomu forinti
i
Bakaca od Erdeda, koji bijale od njega izmamio na peduvskoga biskupa Sigismunda
vi§e, nadalje
na bivSega senjskoga kapetana na Andriju Bota od Bajne napokon Emerika Derendina, Osvalda
Tuza, zatim
na palatina Stjepana Zapolju.
druge tuzbe IvaniSeve udinio, samo znademo, da
Nije je
zabiljezeno, §to
na koncu
je kralj
na
godine sam IvaniS
ponovno imenovao dosmrtnim banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Vec 5. sijednja 1499. javlja Vladislav stalezima kraljevine Slavonije, kako je doduSe bio vec imenovao Jurja Kanizaja nasljednikom Ivani§evim u banskoj dasti, ali da je promijenio svoju odluku (mutato consilio), te sada opet IvaniSa Korvina namjeSta za bana. Malo zatim, 25. sijednja 1499., pi§e krbavska kneginja Dora Kurjakovic (udova kneza Karla) iz svoga grada Obrovca mletadkoj obcini, kako je IvaniS Korvin opet postao banom, posto se je nagodio s kraljem, kojemu je ustupio hercegovinu opavsku i liptovsku za Senj druge gradove u Hrvatskoj. Za pet ili sest dana stici de ban Ivani§ u Zagreb, odanle ce poci da uzme Senj, a zatim
polao u Budim,
te se s
Vladislavom posve izmirio, tako da ga je
kralj
i
de udariti na mletadku Dalmaciju. Odito Ivani§ Korvin
ponovo uzpeo na bansku
je,
da kneginji Dori
stolicu.
nije bilo drago, Sto se je
— 1499.).
NUTARNJE PBILIKK U UGARSKOJ (1493
Premda
se je u Mletke javljalo, da ban
Ivani§ pijanSuje
ipak sumnje, da je on odlu£no pregnuo vrSiti
Turcima
s
Ban
Dne
valile iz
do mraka, nema
jutra
svoga zvanja.
duinosti
Kalco je primirje
uznemirivati granice hrvatskoga kraljevstva.
je
da za vremena dodje iz Senja do Bistrice na Hlivanjskom ban u Knin, kad je doiuo, da su dvije turske Cete proBosne; jedna je udarila na mletadki kotar oko Sibenika, a druga na kraljevsku
se je Ivani§
polju.
po6eo
bilo minulo, bosanski paSa
od
aij
pozurio,
31. sijeSnja stigao je
Ban se
zemlju (districtus Opinenie, districtus Operpimige). Svijednicu
(2. veljaie),
drugu, pak
i
te ju suzbio; a
onda
u nedelju
je sutradan
nju svladao, otevSi joj zarobljene
su2nje
i
na prvu na samu
je oborio
veljaSe) udario
(3.
Ved
sav plijen.
na
4. velja^e pile
mletackomu knezu u Zadru, te mu javlja o svojim srednim pobjedama. Odlucna pobjeda bana IvaniSa nad Turcima kao da se je silno dojmila i prijatelja protivnika. Bosanski sandzak Skender paSa nastoji od sada, da zive s banom Hrvatskom
Ivani§
i
i
na miru, pade nastoji ugadjati
Hrvatima Ugrima, samo da kralj Vladislav ne bi utanaiio saveza s Mletcima, s kojima je u to sultan zapodeo ratovati. U drugu ruku opet trse se Mletci predobiti bana Ivani^a za saveznika i pomocaika, osobito od onoga dasa, kad su bosanski Turci sve ieSce podeti udarati na mletadki posjed u DalmacijL Medjui
i
tim ban Ivani§ ne priklanja se ni jednoj stranci;
ne dira u susjednu Bosnu; ili
kada turske
ali
hotice zadju u hrvatske zupe
i
on
kotare,
on ne prihvaca mletadkih ponuda niti po mletadkoj Dalmaciji, sludajno
dete, harajudi ih
odludno suzbija. Jednako rade
Martinko Mardinko, kojemu je obrana Knina, onda Pavao Strbac Kozulid; knez zapovjednik grada Uz ta dva junaka iztide se jo§ osobito vojvoda Zarko Drazojevid, veliki
banovci u
kao banovac
Hrvatskoj,
ili
i
Ijica
i
i
gospodar grada Nutijaka (Nutjaka) na
godina bije boj
s
Turcima za svoju djedovinu,
kralja, a sad uz Mletke.
Jo§ pokojni
kralj
njegovi
Ostrovice.
knez PoVojvoda Zarko ved dvadeset
Cetinu
rijeci
i
povjerena
te se prislanja
sad uz hrvatsko-ugarskoga
mu
za velike zasluge njegove
MatijaS
bijaSe
darovao Novigrad u
Lici, a Mletci su ga obasuli darovima i dastima, jer se je hrabro borio kao predstraia njihova. Mletadki knez u Spljetu, po imenu Marino Moro, prozvao ga je pade >novim Skenderbegom«.
Kako ban
da za volju Mletcima udara na Turke u njihovoj 1499. podpuni mir na medji hrvatsko-bosanskoj. Banova
Ivanis nikako ne de
zemlji, vlada u drugoj polovici
supruga Beatrica boravi tada stalno u Bihadu na Uni, gdje no
Tu
zaStitu vjernoga Stjepana Berislavida. bi
Krs
po slavnomu ujcu svome prozvan
Mletcima, kako bana
IvaniSa
t
o
m
(Kristoforom).
kamo
u Bihadu,
izdekuju
14. lipnja
prima u svoju
u Bihadu rodila je banica malo zatim sina, koji
Oko na
dolazi
kolovoza znadu u
8.
krstitke svoga prvo-
tom je banova sina, prigodom bosanski sandzak Skender paSa podastio darovima sina njegova. To bana nije nimalo bilo po dudi Mletcima, kojima bija§e 25. rujna stigla vijest, kako je ban Ivani§ sklopio mir s bosanskim paSom, kako se potonji sprema, da kroz Hrvatsku udari rodjenoga
sina.
Jo§
istoga
mjeseca
slavile
su se
zaista
krstitke
i
i
i
i
na mletadke
Ako
je
oblasti, narodito
ban
IvaniS
na Furlansku.
zajedno
s
odrii mir s Tur-
kraljem Vladislavom nastojao, da
cima, radio je tako jedino s toga, da
zacijeli
rane
nedavnih bojeva
da se pripravi za
i
budude borbe. SuviSe su kralj ban htjeli upotrebiti vrijeme mira, da urede prilike tako u Slavoniji kao u Hrvatskoj. Kroz ditavu godinu 1499. stizavaju s kraljevog dvora pisma naredbe na bana i staleie slavonske, kojima se hode ukloniti razlidite nevolje i
i
i
zla.
Tako
i
zapovijeda kralj banu u jednome
pismu, da
iztrijebi
u povjerenome
mu
kra-
palikude«; drugim pismom od 27. svibnja nalaze kralj staleiima kraljevine Slavonije, neka na prvome saboru pronadju nadin, kako da se stane na Ijevstvu >tate, razbojnike
put dila
pogubnomu
i
po kojemu su gospoda nodju jedan dnigome otimala i odvokmetove. Najvi§e se je snovalo, kako da se udesi obrana zemlje namaknu za nju obidaju,
potrebita sredstva. Posrednicima kralja Vladislava u tim poslovima
i
bili
su prepoSt
Toma
KRALJ VLADISLAV
214
—
JAGELOV16 (1490
IL
1516.).
• i
U
Nikola Sekelj, kapetan kraljevskih dvorjanika.
jednome dopisu od
3.
travnja
1499.
mu je uz duznu kunovinu mu se daje na zao, §to je
zahvaljuje se kralj Vladislav plemstvu kraljevine Slavonije, §to
od 20 dinara dozvolilo
same na rokove:
odredilo, da 6e to izplatiti nalaze,
da namah
25 dinara;
dadu od
vanrednu
i
izplate, §to
su
moli
zato
dozvolili, te
ve<5
ali
prosi staleze,
i
podjedno
ih
ali
ujedno
itn
uvjerava, da
i
novce
te
obratiti na svoju zasebnu korist, nego na korist Ugarske i njihove zemlje, naropak da ce ih upotrebiti za placanje bana hrvatskoga jajaCkoga. Zato §alje k njima svoga vjernoga 6ovjeka, senjskoga kapetana Benedikta Wemera, da on dozvoljene novce
ne ce Sito
i
pobere;
stalezima, da
puSta
ali
s
kralju svoje
poslanike
s
druge u pogledu ratne
tuzbom na
s
privolom
sa svoje strane
protonotara svoga
pridati
u Slavoniji nastale razmirice izmedju prelata
i
jedne strane, a nizega plemstva
poslalo
mogu
oni
i
Nikolu Vojkovica. Buduci da su
i
velika§e, koji
posebnim
poslanika
baruna
i
sluzbe, te je nize plemstvo
su se otimali vojnoj sluzbi:
dekretom
od 24. svibnja onim prelatima barunima, koji imadu imanja tako u Ugarskoj kao u Slavoniji, da u ime svojih posjeda u Slavoniji drie za obranu te kraljevine prema broju ondje§njih kmetova svojih zasebne 6ete, koje ne smiju odijeliti od ostale vojske slavonske njezinog kapetana. Jo§ je znaodredba, obnaSati sluibu menita kojom se zabranjuje banu kapetana slavonskih pladenika; kapetana imenovat <fe vazda kralj, to sposobna i zgodna muza, koji ce sluiati zapovijedi kraljeve banove, te po6i na obranu kraljevine onamo, gdje bude potreba. Od brojnih kraljevskih dopisa vrijedno je iztaknuti jo§ onaj od 22. listopada, kojim je naustanovio
kralj
je
s
vi§e to2aka o duznosti
reienih
NajzamaSnija toika dekreta
vojevanja.
nalaze
i
i
i
i
lozio plemstvu,
da dolazi opet
staleze,
na oktavalni
banski
sud, buduci
da je baniju povjerio
napokon pismo
iz Pozuna od 23. studenoga, kojim je pozvao slavonske da poSlju svoje zastupnike na bududi sabor na podetku slijedece godine 1500.,
Ivanigu Korvinu;
na koji de takodjer doci poslanici rimskoga pape, francuzkoga kralja
i
mletaike obcine,
Uredeni sabor sastao se je na polju Rako^u tek 24. travnja 1500. DoSao
ban Ivanis Korvin sa 500 konjanika, nadajudi
je
na nj
ga mogla zapasti fast palatina. Ali palatinom postade Petar Gereb, a IvaniSu bi opet potvrdjena banska dast do smrti njegove. Vrativsi se poslije u hrvatsko kraljevstvo ban je Ivanis dalje nastojao, da uzdrzi utanaieno primirje s Turcima, premda su se turske date, udarajudi na mletacku Dalmai
se,
da
bi
i
ciju,
svaki das
Vladislavom s
Turcima.
zalijetale
Od
Dne
u hrvatske
24. svibnja
vonske staleze dopise ustanove.
i
hrvatsku
uredjivati
i
oblasti.
zemlju
U
i
do 27. rujna 1500.
pisma,
kojima
§alje
naredjuju
se
20. kolovoza pi§e kralj,
ratne dade; ako bi se tko kratio
mah
isti
pripravljati
ju
nastavio je zajedno s kraljem za
kralj ili
obranu, ako bi planuo rat
na bana budi na
budi
vanredni
porezi
ili
sla-
obranbene
da se ba§ nitko ne smije osloboditi od vanredne
mora ga ban silom prinuditi. Drugim pismom zagrebadkomu kaptolu, da i kaptolski predijalci moraju poput plemica jednoselaca ici na vojsku, a osim njih mora kaptol opremiti dobre vaIjane dete od svojih kmetova. Ban je Ivani§ sazvao i sabor slavonski u Krizevce za 25. listopada 1500., gdje je zajedno sa slavonskim banovcima Petrom Bodkajem i Baltazarom Alapidem, kao s novim zagrebadkim biskupom Lukom dinio posljednje priprave za rat. Jer'primirje s Turcima, produljeno do 24. veljade 1501., primicalo se je kraju, a turske su dete za rata s Mletcima onako malo marile za pogodbe primirja, ved opet od
1.
rujna
javlja
platiti,
kralj
i
i
i
su svaki das prijetile Sinju, Klisu, Ostrovici, Klidevcu i
kapetane
tih
i
Kninu, te izazivale banovce hrvatske
gradova.
(Savez kralja Vladislava s Mletcima ratovanje s Turcima do sedmogodi.^njega primirja 20. kolovoza 1503.). Cdkad je mletadka obdina bila 26. sijednja 1479. utanadila mir sa sultanom Muhamedom bilo kroz dvadeset 11., nije i
godina velikoga rata izmedju nje jedine
i
Turaka.
turske dete, harajudi po zemljama
Zgadjalo
hrvatskoga
se je
dodu§e
kraljevstva
i
koji put, te su po-
njemadkoga
carstva.
SAVEZ KRALJA VLADISLAV X zalazile
na mleta^ko zemlji§te:
i
drzava. Medjutim su smutnje u
MLETCIMA
S
da im otme ostatke
Sam
poluotoku, naroiito na Moreii.
TURCIMA DO 1503.
215
potakle inaCe miroljubivo^a sultana Bajazita
Italiji
rat
zapoCeo
II, te
po6eo na koncu godine 1498.
se je na poziv milanskoga vojvode Ljudevita Sforze (Mora) pripravljati za rat s Mletcima,
S
^etovanja nijesu ipak nani§ila mira izmedju obiju
ta
ali
RATOVANJE
I
njihove
na balkansko-grikom
vlasti
u lipnju 1499. time, §to su Turci Andriju
je
druge mletaike zitelje u turskim oblaCarigradu, kao Tursko brodovlje odplovilo je na jug prema Moreji, te je nakon neodlu^noga boja kod Sapienze (otok nasuprot Modonu) u kolovozu zauzelo zna> meniti grad Lepanto. Jo§ prije toga bijaSe bosanski namjestnik Skender pa§a provalio u ninski kotar, spalio mletacku Dalmaciju. Sa 2000 konjanika pusto^to je najprije zadarski Zemunik s okolicom, te je onda 27. lipnja poSao kraj hrvatske Ostrovice, koju je uzalud poku§ao juriSem osvojiti, prema gradu Kli6evcu, vuku6i sa sobom 674 muzkarca djece sa 37.987 glava stoke. Izpred Ostrovice odaslao je nekih 500 ko1314 £ena njanika u Sibenski kotar, all ta bi 6eta od Sibendana 22 srpnja razbita razprSena. Ta nedada medjutim potakia je Skender paSu na jo§ ie§<5u provalu. Na koncu rujna prodro Istru u mleta6ku Furlansku sve do Cordignana. pak poharavSi ju je on kroz Hrvatsku nemilo, vratio se je sa silnim plijenom u Bosnu. Za tih provala doSao je grad Makarska mletaikoga poslanika u
Gritta,
i
stima pobacali u tamnice.
i
i
i
i
i
i
u tursku
vlast.
Mleta^ka
zimu
obcina na to kroz
je
mnogo
da skloni sultana na mir
radila,
mu
bar na primirje. Ali cijena mira bila je prevelika, jer je sultan trazio, da
Tako
Moreju.
bi nastavljen rat
slijedede
i
godine
1500.
na Moreji
i
u Dalmaciji. Bo-
i
sanske iete provaljivale su preko hrvatskih kotara sve do Nina, Zadra, Trogira
dok su opet mletaike vojvode udarale na Bosnu
novcem Kozulic
Tako
jednom
provalili
Hercegovini. Ali za trede
iznenada
Hercegovini
u
do
iz
Knina
od Turaka obkoljeni
i
i
i
Pavao Strbac
kotare hrvatske.
Zarko, Mardinko
1501. biSe
detvrti
bo-
put do Rakitna u
na Hlivanjskom polju, a drugi
u prvoj
tih
zasluge darivali
vitezom (18. sijefnja 1501.). Uz voj-
i
bosanske iete dirale u gradove
Bistrice
navale
za njegove
hrvatski banovci: Marfinko
i
Ostrovice, naroCito kad bi
iz
su
koji put
Spljeta,
i
Hercegovinu. Najvi§e se je za su MIetci
ga proglasili
odijelom, pa6e
zlacenim
i
vodu Zarka sudjelovali su
i
Drazojevid, kojega
jeva proslavio vojvoda Zarko
ill
ustupi Citavu
da
razbijeni, tako
su
Kozulid
i
jedva
s
malo
dnigova umakli. Jo§
od
konca 1499
modnih saveznika
su
trsili
izmedju
se
da za boj
MIetci,
zapadnoevropskih
vladara.
s
Turcima predobe §to vi§e im se pridrujliSe papa
zaista
I
Spanjolski kralj Ferdinand Katolidki, koji XII brodovima u sredozemnom moru. Ali za rat na hrvatskoga kralja kopnu, narodito u Dalmaciji, trebalo im je pomodi od ugarskoga Vladislava II., kojemu je jednaka pogibao prijetila od turske sile- Ved na podetku
Aleksandar su potonji
VI., francuzki
kralj Ljudevit
pomagati
stall
ih
i
svojim
i
god. 1500. desi stiniani, radedi
se u Budimu na kraljevskom dvoru mletadki poslanik Sebastijan Giusvom snagom, da kralja skloni na navalni rat protiv Turaka Nastojanje
njegovo podupiru papinski poslanik, zitim glasnici francuzkoga Vladislav, koji
kralj
16. travnja i
bija§e
sa
svojim
1499 utanadio savez protiv Turaka, kao
jer nije htio pogaziti produljenoga
boj.
K
mogla
tomu
je
i
primirja,
vedina drfavnoga vijeda
oprostiti, §to
bijahu
bojedi se novih tereta, svijet
bratom, poljskim
Dalmaciju
dok su neki
doprinosio dovoljno novdanih
da se
Ivanom Albertom, jo§
je izprva zacao oditoga rata,
jer se nije osjedao dosta jak za navalni
i
bila protivna
ugrabili
Spanjolskoga kralja. Ali
i
kraljem
i
velikaSi bili
sredstava za
savezu
zadriali.
spremni rat.
privoliti,
Papa
Mletcima, kojima
s
je
se opirali prelati,
kad
bi ostali krSdanski
doduSe nudio prihode od
oprosta prigodom jubilarne godine, zatim desetinu od ugarskih crkvenih imanja krstaSki porez, koristi
ali
velikaSi nijesu
mnogo
od svega toga, bududi da se
nije
su
NajviSe
i
zasebni
marili za te ponude, jer nijesu odekivali znatne
je jubilej
u Ugarskoj slabo cijenio. MIetci obedavali
KRALJ VLADISLAV
ai6
II.
JAGKLOV16 (1490.— 1516.).
#
su u svibnju do 50.000 dukata godiSnje pripomo<5i za rat; no ni to nije bilo dosta. Tako su se dogovaranja o savezu otegia kroz viSe mjeseci. U drugoj polovici godine kao da
vec spremniji, da se pridruzi mletadkoj obcini. Razpolozenje njegovo ogleda se u jednome pismu od 21. srpnja 1500. na §aro§ku zupaniju. On ju sjeca, kako je na saboru o Jurjevu iste godine bilo zaklju6eno, da se primirje Turcima odkaze rat s njima
je kralj bio
i
tome zakljuCku
zapocne. Kralj se prema
doci u Bad, odakle
glavom
voditi,
opasnosti
i
ne
zgodno
bi
pripravi
jer bi inade Turci i
kad
bilo,
mogude
za rat §to
tezko ga
i
Miholja (29. rujna)
kako ce
prije, ali
nepripravno, da
rat
sam
ne izvrgne drzavu
da do odredjenoga roka po§lje svoje cete u Bad. bi otvoreno
medjaSne gradove
i
i
ce do
rat, te
udinio
sramoti; osim toga vrlo se sporo uplacuje vanredna daca, dozvoljena za rato-
vanje. Kralj nalaSe zupaniji,
da ne
za
to
bi
lakomisleno
zapoCne
ga
da
<5e
pripravlja
On
vojnu.
zapodeti
ce
oStetiti,
bolje krije
obskrbi, nalaze
(quantum magis
taji
i
odkazao primirje,
(aperte)
potrebitim
zupaniji,
buduci
nego se dobro
prije
da odluku
potestis, celetis
No
non
et
i
pripreme
publicetis),
mogli za njih doznati, te prije reda na nepripravno kraljevstvo udariti a
uza to
dogovorima, koji se sada u Budimu sa stano-
Skoditi
i
vitim poslanicima vode.
jamadno i na druge zupanije, pozivajuci ih, da svoje do Miholja u Bad poSlju. Medjutim su kraljevi pozivi naSli slaba odziva u zemlji, kako se razabira iz kraljeva pisma iz Vi§egrada od 5. kopoo§truje. Sam Vladislav lovoza na istu zupaniju, kojim svoju prvu zapovijed obnavlja doSao je na koncu studenoga ill na podetku prosinca 1500. zaista u Bad, ali nam izvori Slidna pisma siljao je
kralj
dete potajno (secrete) sabiru, te ih
i
ne
javljaju ni o kakvoj vojni
na Turke.
Medjutim bijahu Turci doznali
za
da ga preteku. Vec 30. sijednja 1501.
odludili
za izvjestno doznao, »kako su se Turci na
nasuprot VlaSke u velikom
podlozene saber, te
mu im
strane,
torn
da zapodnemo
rat
i
broju
prigodom
tSveti otac
pi§e:
na Turke,
i
svi
nam
krSdanstva pokrenemo, ne i
demo
priprave kralj a Vladislava, te
Vladislav
javlja
kako smijeraju
im nanositic Dne
§tetu
i
mjesta, naime
tri
sabrali, te
Premda smo posve sporazumni, da va§e
dogovore
tajne
i
§aroskoj
kr§canski
neki
da
je i
u kraljevstvo i deSke staleze na
provaljivati
10. ozujka poziva kralj
obedavaju, da
zupaniji,
kod Smedereva, u Bosni
kralji
mnogo
nas bodre,
ce nas po mogudnosti pomagati.
Bozjom pomodi takav rat za boljak ditavoga dok ne sasluSamo mnijenje spadaju pod desku krunu«. Ali Turci nijesu vi§e des
ipak nilta konadno odluditi,
drugih naSih podanika, koji
Dne 3. travnja javlja kralj stalezima kraljevine Slavonije, da je za stalno doznao, kako Turci kane ovih dana grad Jajce podsjesti (Thurcos castrum Jaycza his diebus velle obsidere), pak je s toga §to brze (citissime) onamo poslao pje§aka i konjanika, te poziva staleie, da oni odredjeni broj konjanika s hranom i zairom onamo odprate. kali.
i
Neka
i
to svakako udine,
ako hode da saduvaju svoju kraljevinu
i
same
sebe.
Odkad
su Turci doznali za tajne priprave kraljeve, nije bilo viSe razloga, da kralj ponude papine i mletadke. K tomu je i kancelar Tomo Bakad od Erdeda, taj >drugi kralj «, kako ga mletadki poslanici zovu, neprestano oko prelata i baruna radio, da prihvate savez s mletadkom obdinom. Prepredeni kancelar ulagivao se je Mletcima, jer su ga oni preporudili papi, da ga imenuje kardinalom. Toma Bakad doprineo je jamadno najviSe, da je i sabor ugarski, koji se je skupio na koncu travnja u PeSti, napokon pristao, da se utanadi savez s Mletcima. Zakljudak sabora objavljen bi 12. svibnja 1501. puku pucnjavom topova zvonjenjem zvona. Sutradan (13. svibnja) utanaden bi savez izmedju pape Aleksandra VI., Mletaka kraija Vladislava II. Dokle rat traje, davat de papa kralju godiSnju pripomod od 40.000 dukata, a mletadka obdina po 100.000. Kralj odbija
i
i
Vladislav vodit de rat na kopnu, a mletadka obdina
kraljem na moru, gdje ce saveznomu brodovlju
s
papom,
s
francuzkim
i
§panjolskim
zapovijedati veliki me§tar rodskih vite-
SA.VEZ
zova Petar
KRALJA VLADISLAVA
S
MLBTCIMA
I
RATOVANJE
Aubusson. Nijedna stranka ne smije mira
d'
S
ni
TURCIMA DO 1503. primirja
sklopiti
ai7
bez
pri-
vole drugih.
Sada se se
bojne
je kralj Vladislav ozbiljno
priprave
u
Budimu, gdje
spremao na
bi odredjeno,
rat s Turcima. Jo§ u svibnju dinile su da se sa dvije strane udari na tarsku
Herceo Ivani§ Korvin. Po
altci
na sidn « blftgovaooi pftvlinskrga unotttoa (m<U IkoU semaljske kaznione) a LcpogUvi.
zemlju: herceg
iupan
i
za kapetane jo§
II.
ban hrvatski Ivani^ Korvin provajit 6e iz Hrvatske u Bosnu, a temeSki Som udarit de na Smederevo i Srbiju. Uz njih imenovao je kralj
i
kapetan Josip i
palatina
Petra
Gereba,
i
onda erdeljskoga vojvodu Petra od Bozina,
KRALJ VLADISLAV
โ g se to*razabira
kako
iz
JAGELOVI6 (1490. โ 1516.).
pisma, izdana u Tolni 10. rujna 1501. Suviยงe je VlaBacana opet odredio za druga jajadkomu banu Franji Berislapodjedno dozvolio, da za uzdrzavanje svojih 6eta upotrebi dacu
kraljeva
dislav 7. srpnja Baltazara
vicu od Grabarja, te
IL
mu
od svojih posjedovanja u stolnobiogradskoj iupaniji. Uza sve te priprave nijesu kraljevske 6ete zapo6ele navalnoga rata sve do konca
Tek ponovne
ruJDa 1501.
navale turske prisiliSe kapetane na borbu.
temeSki kapetan Josip Som, koji je u listopadu udario na Srbiju. izvijestio je 2. studenoga posebnim pismom svoga kralja, kako
(beogradskim te
ili
severinskim)
sa 14.000 konjanika preยงao
i
uยงao u tursku Srbiju, gdje ta je zatekao nekih
se
je
dao
je
ili
je
se
zajedno
s
vojne
banom
s
kod Beograda preko Dunava, Najprije je udario prema
petnaest dana.
1000 konjanika, koje
Smederevu;
prSio; zarobljenicima
zadrzao
Prvi ju je zapoCeo VrativSi
glave odrubiti
ili
ih je
je razbio, te ih
pohvatao
na kolac nataknuo.
ili
raz-
Od Smedereva
posao je k Moravi, pak je onda robio i palio po svoj zemlji kroz nekoliko dana; poslije toga vratio se je drugim putem prema Smederevu, gdje se bijaSe u to skupila turska
osam zastava, a na delu joj Cerin paSa, koji bijaSe ravno doยงao iz Carigrada, da zakrci Ugrima povratak u domovinu. Zametnuo se Ijut boj, u kojemu bi Cerin paSa razbit joยง s druga dva vojvode i s mnogo vojske zarobljen, tako da je preko 5000 vojska pod
i
Som
Beograd sa svojom slavodobitnom vojskom, sobom dovela viยงe od 2000 zarobljerazorila preko vojska 600 velikih sela u turskoj Srbiji. nika. Govorilo se je, da je ugarska U isto vrijeme ili neSto poznije ratovao je ban IvaniS Korvin u Bosni. Oko 18. studenoga znalo se je na kraljevskom dvoru u Budimu, da je ban Ivaniยง s jednim dijelom 6eta palatiaa Petra Gereba provalio u Bosnu; joยง prije toga, oko 9. studenoga, bijaยงe stigla u Mletke radostna vijest iz Ugarske, da je 12.000 Turaka razbijeno u Hrvatskoj, a da je to u6inio ban Ivaniยง Korvin sa svojim cetama. Jama6no pada u to doba ona vojna bana IvaniSa u Bosni, o kojoj potanko priia potonji povjestnicar Nikola IStvanfi (Isthuanffi). On pripovijeda, kako su na njestnici turski u Vrhbosni (Sarajevu) Smederevu, doznavSi za ratne pripreme kralja Vladislava, skupili golemu vojsku, najviSe morovlaha martolosa, te doSIi pod grad Jajce, da ga podsjednu. Ban Ivaniยง Korvin pozurio se je na to, da gradu ยงto prije dodje u pomoc. NeSto mu je vojske priveo po kraljevu nalogu Emerik Cobor; osim toga dobio je od palatina Petra Gereba 200 konjanika i dvije kohorte pjeSaka; no najviSe Ceta skupio je sam, poยงto su se njegovim banskim banderijima pridruzila joยง banderija Frankapana, Karlovica (Kurjakovida), Zrinskih drugih knezova. S torn uglednom vojskom pohitao je ban Ivaniยง prema Jajcu. Turci medjutim, utaboreni pod gradom, poยงli su u susret banu, te su se iznebuha na nj oborili. Iznenadjen turskom navalom, razmjestio ban svoje tete na na6in ^etverokuta, te zametnuo boj gotov ili pobijediti ili poginuti. Bitka je trajala viยงe sati, a svrยงila se je pobjedom Ijudi
izginulo.
Na
to se je Josip
vratio u
koja je bila krcata plijenom svake ruke, te je sa
i
i
i
krlcanskom. Turci biยงe u bijeg natjerani, te nove Cete podjoSe za njima u potjeru, te ih rijeku, gdje se potopiSe. je
Na
to je
poubijase
u blize i
gore
zarobiSe,
ban navalio na turski tabor, pak
u njemu naยงao; tezke topove odpremio je
do 4000 Turaka;
se sklonise ili
iz
njega u grad Jajce.
ili
i
klance. Ali ba-
zatjerase u
neku
je sve zaplijenio, ยงto
U
boju poginulo
je
od banove vojske bilo je oko 1000 mrtvih i jednaki broj ranjenih. ObranivSi tako Jajce, ban je dao grad popraviti i hranom obskrbiti, te je dalju obranu njegovu povjerio vjernomu Ivanu Gjulaju, nekadanjemu banovcu slavonskomu. Od plijena i suznjeva poslao je ban plemenite konje, odliCnije zarobljenike i vojnidke zastave kralju
ali
i
na dar.
oko Jajca zgadjali su se u listopadu ili studenom god. 1501. Kralj Vlaje, kako ce do godine provaliti u turske oblasti sa tri strane (l* re voleva 3 campi contra turchi). Medjutim su ga Turci taj put pretekli, udariv^i na poBojevi
dislav smiยงljao far
(5etku
i
1502. opet
na jajadku banovinu, gdje su uz ino
poharali vrbaSku
2upaniju, te
KRAUA VLADI8LAVA
SAVEZ
S
MLETG1M\
RATOVANJE
I
S
TURCIMA DO 1503-
ai9
LevaC ili Livad. Ved 28. veljac^e pise palatin Petar Gereb \z Budima jajackomu banu Baltazaru Bacanu, da Ito prije podje do Jajca, te u nj smjesti pjeSadije kaSteo Livad. Take isto pisao je utvrdi varoS hrane, a uza to da na povratku obnovi bila u okoliSu jajaike banovine. koja su kao gospodi, IvaniSu, banu i hercegu palatin razvalili
grad
i
i
i
i
palatinove slabo su koristile, jer 17. ozujka 1502.
No opomene iz
kori
sam
kralj Vladislav
Zlatnoga Praga bana Baltazara Bacana, Sto jo5 uvijek nije poSao u svoju banovinu, te
mu
prijeti
s mjesta ne u6iai. Da li se je Baltazar Bacan odazvao znamo; za bana IvaniSa Korvina je izvjestno, da nije. Jer bana
svojim gnjevom, ako to
kraljevoj zapovijedi, ne
Ivaniia nalazimo u travnju 1502. u Mletcima, gdje ga obcina icao svoga gradjaaina dariva
dragocjenim haljinama. di
da
Loredo),
<>vrยงi
Iz
Mletaka polazi herceg
neki
svoj
zavjet.
Kako
i
je
baa Ivaniยง u Loreto
dugo
IvaniS
boravio
(a
u
Santa
Maria nije
tudjini,
zabiljezeno. se je ipak pomoglo Jajcu, koje je u svibnju ili lipnju sin bosanskoga 4000 pjeSaka) bio opasao. Skeuier pa^e sa 10000 moniika (6000 konjanika sandzakd
Napokon
i
Pk6at Na
Sam
pdhita vidi
kralj
Tharczay),
gavraa
s
prstena) hkrcega Ivaniยงa.
prstenam a kljaaa; rile gavrana po2etaa alova
:
J(ohanQe8) Qorrinas).
poslao je svoga kapetana Ivana Tarcaja (Zuan Terceich, J&nos Tarczaj, Joannes zapovjednika kraljevskoga grada Huszta u marmaroSkoj iupaniji, sa 4500
svojih dvorjanika
Na nekom
w
(s
i
placenika
u
Bosnu, da podsjednutomj
gradu donese hrane
daleko od Jajca, doยงlo je
i
zaire.
2. 3. srpnja do zestokih porazom bijegom turskim. Dobitnici gonili su Turke deset talijanskih milja daleko sve do visokih gora, te su im oteli sila zastava. Zarobili su konja, dragocjenih odora do 400 Turaka, medju njima 37 poglavica, koje biSe poslani kralju u Budim. Ved 9 srpnja stigao je teklid u Budim, gdje su krScansku pobjedu proslavili vatrometima, pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona. U isti
brdu, pet talijanskih milja
bojeva izmedju krยงcana
i
Turaka, koji se
i
su mail kraljevi notari
Nakon
i
Ivan Korvin osnovu, kako bi i
i
i
i
mletaiki poslanici razglasili radostne
sredne pobjede
sjeverozapada
svrSiSe
vijesti
na sve strane.
kod }ajca zasnovali su temeSki kapetan Josip Som ban Turke u Bosni sasvim iztrijebili. Ont <5e s dvije strane, sa
sjeveroiztoka, picdi
i
u tursku Bosnu,
prodrijeti
do grada Vrhbosne (Sara-
KRALJ VLADISLAV
320
odanle u juiou Srbiju
jeva), a
drugih oblasti, provalit ce u
i
isti
IL
JAGELOV16 (1490.-1516).
Da ne bude bosanskim Turcima pomodi
jo§ dalje.
mah
erdeljski
iz
Bozina preko Dunava
vojvoda Petar od
u Bugarsku. Ve(5 prvih dana listopada (8., 9., 11.) javljaju mletaCki poslanici iz Budima, kako je erdeljski vojvoda Petar udario na Bugarsku i zauzeo Bdinsku (Vidinsku) oblast nakon pobjede nad Turcima. U isto vrijeme posao je Josip Som zajedno s vranskim priorom Bartolom Berislavidem, koji bijase vec prije puSten iz tamnice, preko Save ili Drine u iztodnu Bosnu, da potraii u Vrhbosni sandzaka Skender pa§u. Ova je vojska
do 16.000 Ijudi. I ban Ivan Korvin skupljao je tada svoju vojsku za provalu u zapadnu Bosnu. U studenom znadu u Mletcima, da je ban IvaniS s nekim gospodinom Emerikom (signor Emrich) u jajadkoj banovini, gdje no je donio hrane zaire Jajcu, a podjedno radi, da obnovi razvaljeni kaSteo LivaC. U isto vrijeme provaljuju hrvatski banovci iz Knina sa 400 konjanika pod bosanski grad Rog (Rogo, Rogovo), te osvajaju tamognje podgradje; na povratku pak udaraju na turske martolose, koji su robiii u zupi banom Ivanisem broji tada u Bosni do Cetini. Vojska krScanska pod Josipom Somom 20.000 momaka, dok nasuprot bosanski sandzak Skender pasa razpolaie s malo vojske.
brojila
i
i
Tako
Mletcima
toga, sto
Bajazit jo§ u
sultan
je
Prinudili
vlasti.
ugovarati
1502. stao
Ijetu
odluino.
nista
izvrSili
Cini o'
se
miru
i
su ga na to u jednu ruku srecni uspjesi
brodovlja na moru, a u drugu nove razmirice
zdruzenoga krscanskoga
Ponude sultanove
Bosna osloboditi turske
kraija Vladislava
kraljem Vladislavom.
s
i
Citava
vojvode
to ipak nijesu
poradi
najvige s
napokon
se 6ini, da ce se
Uza sve
prihvati prva mletaCka obcina, te njezin
s
Perzijancima.
Andrija Gritti stade
poslanik
Namah zatim zapoCeo od kuda mogao vi§e izCekivati
ugovarati mir, koji je sultan 14. prosinca 1502. prisegom potvrdio. je
i
kralj Vladislav nagadjati se sa
novdane pripomoci.
znatnije
voza 1503. izmedju Vladislava
U
sultanom, jer nije ni
dogovora od
tako bi napokon iza
I
i
Bajazita
utana6eno
vi§e mjeseci 20. kolo-
primirje na sedam godina.
ne samo vojvode VIa§ke i Moldavske, zatim obcina Dunego i sve ostale kr§6anske Turcima dosadanji danak pladati; vlasti, koje bi ga prihvatile. Turci su se tom prigodom izrijekom obvezali, da za vrijeme primirja ne ce kroz zemlje i oblasti kraija Vladislava provaljivati u druge kr§canske zemlje. Sto se tide medjaSa izmedju obiju driava, bit ce sve kao i prije rata. Tako de to primirje bi§e primljeni
brovnika, koja ce
i
—
dalje
kralju Vladislavu ostati dio kraljevine
pripadaju jajaCkoj banovini
Sabac, Beograd ostaje
Ymoczky, Bog chycel
i
Severin
Hercegovina
ili
ili
Bosne
(Zvedaj, VrbaSki
Rog, Jerogwcza
ili
gradom Jajcem
i
ili
ili
gradovi Srebrenik,
banovinama. Sultanu Bajazitu nasuprot
susjednim gradovima
Hadgoracz, Lywbesna
Nowy, Ryzna
ostalim gradovima, koji
i
Banjaluka), zatim
grad,
njihovim kotarima
s
(terra Ducis) s njezinim
Pochitel, Blagay,
s
Risan, Klywch,
ili
i
varoSima (Prolosacz,
Lyubyska, Mozthar, Po-
Zamobor
i
Miloseva), nadalje
turska Bosna s gradovima (Kamengrad, Klywch, Hlewna, Belgrad, Wenchacz,
Wratnyk
ili
Hramom
i
Komothyn,
Vranduck, Jerbelycza, Trawnyk, Uobwy, Maglay, drugi Belgrad, Zuzed ili Sused, Thorychan, Fewarlak, Prozor, Bobowacz, Dwbrovnyk), zatim grad Zvornik (Zwonyk) s kotarom, onda kod Dunava zemlja RaSa i grad Smederevo s gradovima Avalom,
Golubcem, nadalje oblast
(Bdyn, Bodon)
Branidevo,
grad
Florentin, grad
Bdin
ili
Vidin
kotarom, napokon ditava podunavska Bugarska ili zemlja cara SiSmana gradovima Rahovo, Nikopolje, Gjurgjevo i Ru§duk. U obde je Dunav od Beograda do uSca svoga ostao granicom izmedju obiju drzava (dotidno njihovih vazalnih s
s
oblasti).
gradovi
Najnesigurnija
Kamengrad
i
bila
je
medja prema Hrvatskoj, gdje su narodito
Kljud poput klina probijali u hrvatsko
tvrdi turski
kraljevstvo, te razstavljali
jajadku banovinu od hrvatske.
(Nutarnje prilike u Ugarskoj Hrvatskoj od god. 1504. do krunisanja kraljevida Ljudevita 4. lipnja 1508.). Kralj Vladislav nije sam glavom i
sudjelovao u
posljednjem ratu, premda je
to
viSe
puta
obecao.
Glavni uzrok bijaSe,
:
NtJTARNJE PRILIKE U UGAR3K0J
I
Sto se je za vrijeme rata bio ozenio, te se nije
polovici 1501. poslao je svoga dida,
rodom Dubrovcanina
HRVATSKOJ OD GOD. 1504.
mogao
od supruge
svoje. JoS
u
pouzdaooga dvorjanika, seojskoga kancelara Feliksa PetanSibendanina, kojega je
ili
odijeliti
3SI
desto
stranim vladarima za
§iljao
drzavnim poslovima, kralju Ljudevitu XII. u Fraacuzku, da izprosi za zeou njegovu dalju rodjakinju
Adu od
car Maksimilijan grofiDJu od Foixa. Premda se je kralj njome mogle pomrsiti njegove osnove u pogledu nasljedstva
Candala,
i
opirao toj lenitbi, jer bi se
roda
njegova
Anom
s
Ugarskoj
u
i
23. ozujka
Feliks Petandic
Ce^koj, ipak je
ienitbeni ugovor, a na to je zarudnica sa
svojom
1502. utanadio
francuzkom druzinom po§la
preko Mletaka u Ugarsku, gdje bi 10. kolovoza u Stuloom Biogradu okrunjena za kratadanji Ijicu. Krunisanje obavio je ostrogonski nadbiskup Toma Bikad od Erdeda, jer Gregorije Frankapan
vesprimski biskup
bija§e jo^ primio posvete.
Samo
Cetinski, kojega je zapadalo kraljicu kruniti, ne
vjendanje proslavilo se na dvoru u
Budimu
s
malo
sjaja.
Pk6at KRAUiCK Ank (1502.-1506). Slit itpod
ima
knine razdijeljen utdaino n% dra dijeU. Deani dio
3. icikt Uv), a
£etiri
polja (• I. navanki roitelj, a 3. aragontki kold, a 3. dra janca,
njima
je
polja
(a
I.
i
4.
o|^rske pede, n
a arediai medja niima Tidt se grb s poljikim orlom. Lijeri dio tako je itto razdijeljen na
grb sa dva IsTa. S desna
itita
sloTo W(ladi*lans),
s
lijeva
a
a 4.
francaaki
A(Dna).
liljani),
a
2.
i
detiri
a sredini medjn
Nadpis naokolo niba >Anna Dei :
:
gracia: regina : Haogarie Bocmie.-et c(etera).t :
Dvoraki arkir o B«do.
Bistroumna
utjecati
mladoj zeni svojoj. Premda je lov,
obasuo
je
Anu blagom
i
kder, koju prozva^e po majci
Habsburg, §to no
Ana ne samo da se je odsad mnogo doimala svoga u javne poslove. Kralj je opet nastojao, da ugadja inade bio §tedi^, te nije mario za drugu zabavu nego za dragocjenostima. Dne 23. lipnja 1503. rodila mu je ona
odiudaa kraljica
i
supruga, nego je stala
i
i
Anom,
i
koja je postala
danas vlada Ugarskom
i
prababom one
Hrvatskom. Radostni
loze
porodice
kralj razglasio je svoju
KRALJ VLADISLAV
222
supruzi
srecu na sve strane, a
II.
JAGELOV16 (1490.
u Genovi kupio ogrlicu za
zatim
mjeseci
nekoliko
je
—1516.).
6000 dukata. Malo poslije darovao joj je opet dragocjenosti za 20.000 dukata, Cime je onako slabo napunjenu blagajnu. dakako jo§ ja6e izpraznio ozlojedjeni vec time, §to kralj Vladislav nije sam vodio bili vrlo su Mnogi stalezi vojsku u ratu s Turcima. No jos ih je vi§e peklo, kad je Vladislav, iztro§iv§i se ratodarivajudi svoju suprugu, stao na svakojaki nacin namicati novaca, da namiri vanjem i
i
troSkove
i
svakdanje potrebe svoga dvora, koji
plemstvo
Osobito pak ozlovoljilo se je
6esto
s toga, §to
imao
nije
ni najnuzdnijih stvari,
ne pitajuci sabora, stao
je kralj, ni
podpore od pojedinih zupanija. Neke su zupanije ugodile kralju. dok su ih druge bijedile, da izdaju pravice i slobodu kraljevstva. Nezadovoljstvo staleza izbilo je na javu prigodom sabora, koji se bija§e sastao na polju RakoSu 24 travnja 1504. vanredne dace
traziti
i
Vec prvim dlankom nastojao je sabor za sva vremena tomu na put stati odredivsi uz ovo: >Da se ukloni svaka pogibao odlu6uje se, da se (vanredna) daca ili podpora, na polju RakoSu s privolom prelata, baruna drugih piekad god bude potreba, ino
i
.
mica dozvoli,
i
.
i
.
da ju njegovo kraljev^ko velidanstvo pobira,
Ako
niiko oteti ni ukloniti ne smije.
ma
kakvu dadu nasuprotiv staroga prava zemlje
njegovom kraljevskom velitanstvu dozvolila te
zupanije za kazan veleizdaje
osuditi
ali
se tada placanju te dace
ipak koja zupanija samovoljno bez znanja sabora
bi
na
ili
kojim na^inom
platila:
gubitak
ili
pod kojom god izlikom
tada se imade sveukupno plemstvo 6asti,
te
izkljuciti
iz
kola ostaloga
mora te osudjenike kazniti (tarn in rebus et bonis, samo one, koji dokazu svoju nevinostc Drzavni blagajnik Ivan Bornemisa trsio se je mnogo, da stdleze skloni na vanrednu dacu, prikazujuci im, kako treba za place drzavnim 6astnicima stalnoj vojsci u medjaSnim obladrzavnoga plemstva. Naredni sabor
quam
personis
eorum
izuzev
puniri),
i
stima
gradovima 103.109
i
zlatnih forinti
i
vi§e;
nakon primirja
ali
stalezi
ne htjedose
ni cuti
njegovo
Turcinom 5ete placenika smanje, a obranu medja neka preuzmu baruni i prelati, koji imadu mastne place pobiru crkvenu desetinu. Sabor je svrsio svoje razprave 8. svibnja, proglasivsi prije Emerika Perenja palatinom, budu<5i da je dosadanji palatin Petar Gereb u Valpovu umro. Jo§ prije sabora bijaSe kralju Vladislavu 10. sijeCnja 1504. za ruCka pala kap, od koje mu je kroz neko vrijeme obumro jezik i desna strana tijela. Kad je u lipnju kralju ponovno pala kap, stalo se i u Ugarskoj i Hrvatskoj o torn misliti, §ta ce biti, ako bi Vladislav umro. Kako kralj nije imao sina, ve6 kcer Anu, moralo bi po pozunskom
izlaganje, ve6
zahtijevahu, da
se
s
i
ugovoru od god. 1491. zapasti prijestolje cara i kralja Maksimilijana. No o tom nije tada vecina staleza, narocito nize plemstvo, koje je vodio Stjepan Verbeci, htjelo ni cuti, vec je trazilo, da se bez obzira na reCeni ugovor uzvisi na prijestolje domaci sin, kao nekad slavni kralj Matija§. Koje 6udo, ako je kraj takih prilika silni knez Bernardin Frankapan stao o tom raditi, da prokrSi put do prijestolja svome zetu, hercegu banu IvaniSu Korvinu ? Ali ban Ivani§ umre ba§ u taj 6as (12. listopada 1504), a na to pregnu knez Bernardin, da osigura prijestolje njegovu sinu a svome unuku, petogodiSnjemu i
Krstu (Kristoforu). Knez je Bernardin pade brze bolje
pohitao u Mletke, gdje je trazio novaca za izvedenje svoje osnove. Medjutim mu Mletci 28. listopada odgovori§e, da bi oni rado prionuli za tu stvar, kad ne bi bili zaprijeceni takovim prilikama, koje im brane na to i misliti. Bernardin nije se ipak dao prvim neuspjehom odvratiti,
pomoci
ved je
i
svome unuku. Ali ne dugo, jer je malaSni Krsto nakon nekogradu Krapini umro (17. ozujka 1505) Rana smrt Krstova dala je jamadno povoda potonjoj pridi, koju pripovijeda Jure Srijemac, da ga je naime kraljica Ana dalje utirao put
i
i
liko mjeseci u
samo da ne smeta njezinoj djeci. Odkad su Korvinovici izumrli, porasla
otrovala,
Zapolje
i
su jo§ jade krila sinovima pokojnoga Stjepana njihovoj podhvatnoj majci Jadvigi. Upirudi se o brojne privrienike svoga roda,
koje je vodio
Stjepan Verbeci,
kneginja je Jadviga pregnula, da svojoj
djeci
osigura
NUTARNJK PRILIKE U UOARSKOJ sjajnu bududnost.
I
HRVATSKOJ OD GOD. 1504.
Kder svoju Barbaru udat de za poljskoga
djega brata kralja Vladislava, za mladjega sina Jurja
H
hercega
i
bana Ivani§a, da
bi se
323
kraljevica Sigismunda, najmlaje Elizabetu, prezivjelu
trazila
tako jednom ujedinila u jedno ogromna vlast
i
kcer
posjed
^
O
a
12
^
z > -/I
Q 3 OQ
o <
> < •J
CO
a <
n
>
CU
porodica Kurvina
kapan Cetinski, polovici
1505.
i
2^polje.
Posrednikom bio
koji je svoju rodjaku Beatricu
—
brzo
iza
smrti
joj
je kolodki
sklonio,
maloga Krste
—
da
T
nadbiskup Gregorije Fran-
privoli
na
taj
brak.
U
prvoj
utanadiSe obje udovicc, Beatrica
i
KRALJ VLADISLAV
,24
JAGELOVI6 (1490.— 1516.).
IL
ugovor za svoju djecu. Cim Elizabeta navrsi dvanaestu godinu, udat 6e se ona za Jurja Zapolju, a po smrti Beatrifiinoj zapasti ce sav njezin imetak porodicu Zapolja. Kastelani gradova Beatri^inih morali su ved unapred poloziti zakletvu, da 6e Jadviga, bra6ni
ostati vjerni
mladim zaru6aicima; a
od 5000 forinti. Ali jemu je tada moglo
stranka, koja bi prekrSila taj ugovor, platit ce globu
brizna
najvi§e pobrinula se je
majka za
starijega sina
I
van a,
ko-
sedamnaest do dvadeset godina. Njemu je namijenila kraljevnu Vladislava, a s njom nasljedstvo na prijestolju ugarskom i hrvatskom. Anu, kder kralja Moida je Jadviga sa svojim privrzenicima bila stogod naiula, da kralj car Maksimilijan biti
i
trail
kraljevnu
saboru
Anu
od
za jednoga
ugarskom, koji
se
je
unuka, jer se je pozurila, da ga prete6e.
svojih
skupio
u lipnju
1505., ustao
Ivan
je
Zapolja, te
je
Na od
mu
dvogodiSnju kcer svoju obeca za zenu, i da ga tako oznaii za svoga nasljednika. Zahtjev Ivanov nije kralj htio izpuniti, i jer je vec tajno ugovarao s Maksimilijanom, a i zato, jer je umna kraljica Ana dobro uvidjala, da bi bolestnoga kralja zahtijevao, da
porodicu svoju mogla odrzati jedino onda, ako se prisloni o ja^e
kako su na saboru
na zapadu. Ali
izjavio, da je ditava stvar preuranjena, da se nada jo§ koju godinu po2ida za stalno o^ekuje sina od svoje supruge. Stalezi bijahu medjutim nezadovoljni tim odgovorom, te je do§lo do o6ite opreke izmedju njih i kraljice. Ogordeni stalezi
odbiti, vjeti,
s
vlasti
pretegli privrzenici Zapoljini, nije kralj htio njegova zahtjeva napre6ac
vec je
i
razidjoie se na to bez ikakva zakljucka
svojim
kucama, a u zemlji planu gotova buna.
Radilo se pa6e o torn, da se kralj Vladislav zbaci s prijestolja, tako da je
morao
traiiti
pomoci u zemljama deSke krune.
Dok se je sve to zgadjalo u Ugarskoj, mackom drzavnom saboru u Kolnu. Kako je ubijedio se
je,
da
mu
treba neSto
boravio je kralj
i
car Maksimilijan na nje-
bio dobro obavijeSten od svojih pouzdanika,
za obranu svoga prava
ufiiniti
i
za spas kralja Vladi-
Ane. Dne 24. srpnja 1505. zamolio je drzavne staleze njemacke, da mu za godinu dana dozvole vojsku od 4000 Ijudi (od toga 1000 konjanika), kojima ce pridruziti jo§ svojih 10.000 momaka, da zaratuje na ugarsku gospodu. Tom je prigodom slava
i
kraljice
drzavnomu saboru, od kolike bi koristi bilo za krScanstvo i drzavu, kad bi on Ce§ku opet privalio drzavi, kako je nekad bila, i kad bi prema njoj ugarska kruna doSla u onaj snoSaj, kako su sada austrijske zemlje. Drzavni su stalezi doduse Maksimilijanu zatraJenu pripomoc rado dozvolili; no kako su poslovi u NjemaCkoj u obde sporo tekli, mogao je on tek 13. rujna navijestiti kralju Vladislavu svoju nakanu, kako je odluiio u Ugarskoj, koji rade s oruzanom rukom pritedi mu u pomoc protiv >nekolicine« >da mu ugrabe vladanje* i podjedno da pogaze Maksimilijanovo nasljedno pravo na Ugarsku. Medjutim se je kralj Vladislav sve preko volje svoje morao nagoditi s Ivanom Zapoljom i njegovom pretezitom strankom. Ved 14. srpnja znade ceSki kancelar Albert Kolovrat, da kralju zamoljene pomoci CeSke ne ce valjda trebati, jer se je posredovanjem svoga brata Sigismunda opet s vojvodom Ivanom Zapoljom izmirio, te ga u svoju milost primio. Tom bi prigodom utana6eno, da se na Miholje sastane ugarski sabor u Budimu, izlagao
gdje de se savjestno razpravljati »o boljku njegova velidanstva
i
krune*.
I
zaista je ne-
koliko dana zatim (23. srpnja) Vladislav razglasio po citavom kraljevstvu, kako je minulih
dana sa svima prelatima, barunima i velikasima u Budimu sabranima odluiio, da se u ofii dojdu6ega blagdana sv. Mihajla skupi ob6i sabor, na kojemu de se »mirno i bez ikakve zveke oruzja* razpravljati (ut una universalis diaeta in omni tamen tranquillitate et absque omni armorum strepitu hie celebretur). Na uredeni dan (28. rujna) sastao se je sabor na Rakosu. Premda je bilo ustanovIjeno, da ne bude »zveketa oruija*, doveo je ipak Ivan Zapolja sa sobom 2000 konja.
.
.
nika. Kako je njegova stranka bila kud i kamo pretezitija od dvorske, nijesu se privrzenici potonje usudili oprijeti prijedlozima njegovih pristasa, ved su morali prihvatiti sve, §ta su
NUTARNJK PRILIKE U UG^RSKOJ
HRVATSKOJ OD GOD. 1504.
I
aas
tako bi petnaesti dan sabora (12. listopada 1505.) stvoren znameniti zaklju^ak, kojim se je za sva vremena imalo zaprijeciti, da se Maksimilijan ill koji od njegovih oni
traziii.
I
potomaka popne na ugarsko
kraljevstva Ungarije, u koju je
pak
po obidaju
htijudi
ono
u
troSkove u
iitih
briga
stvari.
to]
I
pogubnoj
smo
i
stvari
udovima osakaceno:
isto kraljevstvo
§to je
naime to
bilo
upravljano.
kraljeva
Kad
ulagali
smo jedno
ipak
popravljene,
i
smo
velik tnid, brige
kroz to vrijeme uslijed velikih
grozQO razkidano
i
nevolji toga slavnoga
i
koji put sabore
radi tesa je to na§e kraljevstvo tako
gospodara
i
>Mi smo
ovako:
prilici
bijedi
ovo vrijeme, kako svatko lako vidjeti moze, spalo; duvara skrajajoj domovioe na§e Ijubitelja i
premda su neke
nastojanja poboljJane
i
gotovo
i
najboljih driavljaaa
propasti valjano doskotiti, obdrzavali i
ZakljuCak glasio je po
prijestolje.
desto u duSi na§oj razglabali o tezkoj
bi bilo
i
i
razli-
spoznali kao glavno,
oslabljeno, te Da svima svojim
mnogo
zgodno
puta od inorodnih ili
i
stranih
potrebito prollost spomi-
lako bi se objasnilo, da to kraljevstvo nije nikad pretrpilo ve<5e Stete, vece opasnosti
njati,
'^Hafnr "bcIrvtuS^Stl^amHt hc^cixlea* xittj'UiTaruAt
(raMo/au
Tl
OdLOMAK kojom
w
Vt^rriog
bt frTtrnHLr
m»rmdi^ 2i^^«
4f
bt
'^tyutJafU'ntcS Trtit' >t pttfrntcf. Uctfrnu*
AorTyWT^^M^.
fa^m*
tm^ .9et ^ M ^^^"^ »« ,
IZPRAVE, IZDANE NA
a:
7)yc»^,
» "ttdi^mfi rCnninnt
Ixu^Uim .loiinnt* St^yA Vv>«/p-i.i««»
CiJBu^
POUU RaKoSu
agirski sUleli ztTJeriie, da n buda^e ne
hroLffftx,
(5e
12.
4e'«Aeiv.
l»A«mw» liA*
St
5«5'
O^a^lyat....
LISTOPADA 1505.,
tadjincA birati
u
kralja.
Oriavni arkiv u B«4u
(9.).
t razsula, nego tada, kad je bilo drfano upravljano pod tudjom vladom, a ne pod svojim jezikom. Ti bo stranci brinuli su se za svoje sukromne stvari, a nijesu prije proueili dud obi^aje ovo scitskoga naroda, koji je ovo kraljevstvo s najvecim i
—
i
vanjem krvi
i
neizmjernim gubitkom
sada braniti gvozdjem
i
oruijem
—
,
svoje
pak su
prolije-
bradc (ti
stekao, te
stranci)
vazda
ga jednako tako nastoji viJe
mirovali
i
i
lastovali,
nego da
bi se oruijem bavili. I tako se je zgodilo, da su Rama, Srbija, Halii, VladiBugarska Dalmacija, kako premnoge tvrdinje po njihovoj nehajnosti od toga kraljevstva odkinule, tako da nam se je nakon razkidanih udova bojati, da dc se nepri-
mirija,
i
i
jateljske navale sad oboriti IItt. potj.
IL
III.
i
na nutarnjost. Sudimo, da se sve to ne
bi bilo
dogodilo,
KRALJ VLADISLAV
226
— 1516.).
JAGELOVIG (1490.
IL
# da
rodjenu grudu, birao
je ugarski narod, Ijubeci svoju
svoga kralja ne od stranih
za
sposobne od svoga roda. Jer da poradi kratkoce mimoidjemo preslavna II., otca kralja Bele IV., zatim Ljudevita i Matija§a, kao i drugih ugarskih kraljeva, po kojima bi ne samo prodiceno iine ovoga scitskoga naroda, nego i slava njegova raznesena §irom svijeta do nebesa: nijedan izmedju onih, koji je od plenaroda, nego
djela prejasnoga Andrije
mena ugarskoga uzviSen na kraljevsku Cast, nije tome kraljevstvu nanio nikakve Stete, napredak. Nasuprot oni, koji su uvedeni bili izmedju stranih naroda, nego samo korist ne samo da su bili kraljevstvu na pogibao, nego su takodjer koji put kao najbjesniji i
narodu
zemlji, te su
u samoj
grdnu sramotu. Zeleci negda doskociti, te da nas mi dakle ovomu i bi bijeda (kad se desilo, gora te bi s ovoga svijeta bez muzkih kraljevstvo ne stigne jo§ i potomaka preminuo na§ sadanji premilostivi gospodar, gospodin Vladislav, kralj Ugarske CeSke i t. d., koji nam je ne samo svom miloScu kraljevao i nas odrzao, nego nam takodjer obnovio mnoge sloboStine na§e), pak bi netko od inostranih knezova ovo
dusmani okrutno
haratili
tolikomu zlu kao
nanijeli
razsulu sviju nas teda
i
i
kraljevstvo nasiljem ugrabio, te nas turio u vjedito robstvo; obziruci se takodjer
na
da na 6itavome
to,
od svoga roda
birao
svijetu i
krvi:
nema naroda
ili
da
ovo
dakle
se
puka, koji
si
kraljevstvo,
krScanstva, te koje brani krscanstvo uz golemi gubitak svoj i
na neki nacin nesrecnijim od ostalih, odredjujemo i i od najvecega do najmanjega ustanovljujemo
ne
kralja
bi
koje je
i
i
osobito
gospodara
predzidje
i
§tit
manjim jednodusno od manjega do naji
svojih,
ne
bi cinilo
da odsad u buduce, koliko god puta kad god ovo kraljevstvo bude li§eno gospodara i kralja, a da ne ostavi nikakvih muzkih ba§tinika, koji bi po pravu obiCaju ovoga kraljevstva imali naslijediti, ne cemo nikad vi§e ba§ nikoga od stranih naroda, bio ma kojega jezika, izabrati za svoga kralja; nego cemo jedino Ugrina za tu sluzbu zgodna sposobna potraziti, te ga jednodu§nim sporazumom voljom na poljuRakoSu, a ne drugdje, za gospodina i kralja svoga primiti izabrati (quod a modo vecega
i
utanacujemo,
i
i
i
i
i
quandocumque hoc regnum principe
deinceps, quotiescumque et
que heredes mascuhni, qui de iure remanserint;
perstites
extunc
et
rege orbabitur, nuUi-
consuetudine eiusdem regni succedere debent, su-
et
de cetero
perpetuum,
in
nullum
penitus
extranearum
regem nostrum eligemus; sed tantummodo Hungarum ad hoc officium requiremus aptum et idoneum parili voto et unanimi consensu et voluntate, in campo dumtaxat Rakos, et non alibi, pro domino et rege nostro
nationum, cuiuscumque
linguae
assumemus, eligereque
et
kraljeva
i
existat,
assumere
acceptare debeamus).
I
budu6i da imade nekih
knezova susjednih, koji dnevice rade, da to kraljevstvo za sebe predobe,
mogli po smrti redenoga prejasnoga odvrati,
et
in
ili
kralja,
kad
umro bez muzkih potomaka,
bi
pak jo§ za njega ziva na ovo kraljevstvo
mozda nas sve silom
ili
6esti
njegove
s
§ta
oruzjem
te bi
Boze
udariti,
da dakle u takom slucaju ovo kraljevstvo i njegove Cesti, a najviSe braca i prijatelji na§i na medjama stanujudi sve unatoc nagega jednoduSnoga izbora ne budu pokoreni, obecasmo prisegosmo u ime svoje i svojih
te pokusati
svladati:
i
potomaka, da ne cemo tada jedan drugoga 6e dapa(e Citavo kraljevstvo boriti,
Ako
dok
na noge
ustati,
ostaviti, i
se takova napastnika ne oslobodimo
svi i
vec §to
cemo
vecom silom pomagati, te domovinu sve do smrti
se za
kraljevstvu prijaSnji mir ne povratimo.
pak tko od nas usudio se protivno Ciniti, neka se za sva vremena smatra izdajicom kraljevstva. Ni novo izabrani, kralj ni fiitavo kraljevstvo, ne smije ga pomilovati, vec neka kaje svoju krivnju bez kraja u jarmu vje6itoga robstva podani6tva«. bi
i
U
uvodu izprave o ovom zakljudku (littere sanctionales et constitutionales) nabrajaju se poimence prelati (10), baruni magnati (53), kao i poslanici plemicki (125) iz zupanija (52), koji su taj zakljuCak prihvatili. Medju prelatima spominju se primas Tomo Baka5 od Erdeda i koloSki nadbiskup Gregorije Frankapan, ali manjkaju zagrebaCki i
NUTARNJE PRILIKE U HRYATSKOJ biskup Luka, zatitn biskupi peiuvski
bosaaski,
i
skupi (kao kninski, krbavsko-modruiki, senjski prior
i
palatin
UGARSKOJ OD GOD. 1504.
I
dubiiki zupan Bartol Berislavid.
Od
Emerik
i
Perenj, kraljevski sudac
i
i
napokon oto6ki);
««7
hrvatsko-dalmatinski bi>
svi
no zato
je
nazo^an vranski
drzavnih banina zapisani su gotovo
erdeljski
vojvoda Petar od Bozina
svi,
kao
sv. Jurja,
i
w •3.
''
- « a m o
=?
CO
o
s ._
g
N
^i^tz^-
2 ^ 3
O
^^
a
z S. < o Q S
7j.
r
A
«
iJ M
Q <
E
/^
.J
l\
>
:;§H:
< <
M •<
3
afflUi
I-.
O Ok
paie
i
nedavno imenovani bani hrvatski Andrija Hot od Bajne
mata, koji medjutim electi«);
ooda
svi
ne
bijahu
jo5
uvedeni u svoju
dvorski dostojanstvenici, pak
i
baoi
i
banovinu
Franjo Bala^ od Gjar(zato
se
i
beogradski, severinski
zovu i
»bani
$aba£ki,
KRAU VLADISLAV
22§
kao
i
sibski despot Ivan Berislavic.
JAGELOV16 (1490.
II.
— 1516
).
spominju se herceg
Izmedju velikasa
Lovro
Ilo6ki
knezova nijednoga Frankapana, Zrinskoga, Ivan Zapolja, se jedino knez Juraj Mrsinjski, dok kneza spominje Kurjakovida Blagaja, a od knezova Ivana Karlovida nema. Poslanici kraljevine Slavonije (oratores regni Sclavonie), po imenu protonotar Emerik Hassagh, Juraj Kastelanovic, Bernardin Turoc i Ilija BoSnjak zato
ali
i
nema od
hrvatskih
na saboru, ali se ne spominju medju onima, koji su zakljucak stvorena zaklju^ka zamolili kraljevskoga sudca Petra od nakon oni su nego primili; ovjerovljeni prepis izprave »za zaStitu njihovih prava< dade da im Bozina, sv. Jurja (iurium eorum ad cautelam). Po svemu ovomu sudeci nagadjamo, da mnogi stalezi krabill
su dodu§e nazoSni
i
na sabor u ob<5e ni do§li, a koji su do&li, da nijesu bili sporazumni sa zakljudkom pretezito magjarskih prelata, baruna i plemica, Jamadno nije ni kralj Vladislav bio oduSevljen s toga zaklju6ka, a jo§ manje kraljica Ana, i jer je moIjevstva hrvatskoga nijesu
tivacijom
njegovom
bilo
ofiito
oboje uvrijedjeno,
i
jer ih se time neizravno htjelo prinuditi,
da dadu svoju kder za Ivana Zapolju. Poglaviti velika§i kao da su to i osjecali, pak su s toga jo§ istoga dana primas Tomo Bakac od Erdeda, palatin Emerik Perenj, vojvoda Ivan Zapolja, herceg Lovro Ilodki i drugi utana6ili savez, kojim su se obvezali, da ce
medjusobno braniti protiv svakoga neprijatelja; no uza to da ce nepokolebivo duvati dast, te kraljici, da ce sve ciniti, §to bude na njihovu korist vjernost prema kralju volju izvrsivati, koliko samo bude mogude bez uStrba da ce napokon njihovu zelju se
i
i
i
i
drzavne slobode. Medjutim ni to nije koristilo: kralj Vladislav nije nikad potvrdio sabor-
skoga zakljudka, koji
A
s
toga nije ni postao zakonom.
mogao
da ne pogazi tolike prisegom zajamdene ugovore. K tomu je Maksimilijan ved i kupio vojsku, da s njome udari na Ugarsku, jer je sumnjao, da je sam kralj Vladislav sporazuman sa saborskim zakljudkom. Da odvrati njemadkoga cara od rata, §iljao je Vladislav svoga poslanika- k njemu, koji je s Maksimilijanom u nije
ga
ni
potvrditi, a
Dogovaranja otegla su se do veljade 1506., kad no mletadki poslanik u Ugarskoj javlja, da se radi o zenitbenim svezama izmedju Habsburga Jagelovida. Kraljica Ana, koja je u ono vrijeme bila trudna, gotovo je bila sigurna, da de roditi sina, te je ved za nj krstnoga kuma trazila. Ali u isti mah radila je, da se utanadi bradna sveza izmedju njezine djece habsburikih potomaka. I tako se je zgodilo, da su nakon duljega dogovaranja ugarski poslanici utanadili s Maksimilijanom 20. ozujka 1506. u Novom mjestu kod Beca ovo: mladji unuk carev Ferdinand uzet de kraljevnu Anu, kder Vladislavljevu, a unuka careva Marija podi de za bududega sina kraljice Ane, kojega ona zeljno odekuje. Taj ugovor potvrdi§e kralj Vladislav i supruga mu Ana ved 27. ozujka u Budimu, odrediv§i sutradan Maksimilijana podjedno za skrbnika
polovici prosinca 1505. tajno u Linzu ugovarao.
i
i
ako bi potonji prije reda umro. Medjutim se car Maksimilijan, koji bijaSe u to skupio dovoljno vojske, nije zadovoljavao tajnim ugovorima, nego je odludio silom izvoj§titi priznanje svoga prava. Dne 18. travnja 1506. upravio je iz §tajerskoga Gradca pismo na ugarske staleie, kojim i
stitnika djeci kralja Vladislava,
je
dokazivao, da ga nasljedno pravo na ugarsko
ugovoru, nego krvi potjede
i
po tome,
od ugarskih
§to
je Austrija
kraljeva,
i
bila
prijestolje
nekad dio
sto se je rodio u
ne ide samo po pozunskom Pannonije, §to
Novome
on po tankoj
mjestu u ugarskoj
kuli;
on je dakle pravi Ugrin, kojega se zakljudak posljednjega sabora ne tide, zato ga stalezi moraju primiti za svoga kralja, ako bi Vladislav umro bez muzkih potomaka. U isti mah poslao je jedan dio svoje vojske pod grofom Salmom na ugarsku granicu, a 1. svibnja javio je (in Wyschperg) kralju Vladislavu, da je odpremio svoju vojsku u Ugarsku, i da utjera svotu, koja
Na
ga zapada po pozunskom ugovoru,
prituibu kraljevu odgovorio je car
obznanio, da ne
moze
podnijeti
sljednjega sabora na RakoSu,
ali
iz
da kazni nevjernike (contra infideles). Ljubna 5. svibnja, kako je ved davno bio njemu i
nepravde, nanesene
da ga
je prijateljstvo
mu od i
nekih (per aliquos) za po-
bratinska blagohotnost
od osvete
NUTARNJE PBILIKE U UGARSKOJ odvradala. Pa£e
sada spreman je pogadjati
i
I
HRVATSKOJ OD GOD. 1504.
339
njegovi poslanici £ekaju
se, te
samo na
slo-
bodni prolazak, da k njemu podju, Buduci da su u to careve vojvode zaista stale harati
po oblastima ugarskih velika§a. prinudjen bi kralj Vladislav 7. svibnja od drzavnoga vijeca, da navijesti caru rat. Uza sve to pisao je Maksimilijan jo§ istoga dana (7. svibnja) kralju Vladislavu iz Ljubna pismo, da je spreman po prijaSnjem predlogu njegovu samjestu oko 24. svibnja, pak glededi jedan drugomu stati se s njime oa odredjenom milo
u
L
lice
^f,
f,LJs
,4}^6
mutuo
(ut
et
aspectu
«^^.WJ Yl?
Af»i-r
S-rr-^.^'^
iucundo
jUi^
f
t^
invicem |peifrui)
^'-^
//"^*
^r^^ L^^d
-r,
r <'f'f
7/-
o
-vije<fati
'"^
TC^^r^'^^'^t?
J^ r^ ''
fir'
^^^. -6^
<,
koristi
svojoj,
^^i^^*
^f '^'^'^J' r'*^^
IZPRAVA KNEZA BeRNARDINA FraNKAPANA, isdana u Kakovcu
lo.
ulaikk 1504., kojom obcdaje stronie teta, hercegra
u
noga
tailitaika,
te
bann
i
pomanati protiv ivih neprijit
Ija
IvftUn Korvinu,
tla
de ga driati
njigorih.
KraUavakl arkiv u Monakovu
svojih kraljevina
i
podanika, kao
jer je Vladislav bio u to
Zapolju, zapovjedivdi
i
ditavoga krSdanstva.
pozvao narod na oruije, uz
mu, da bez krzmanja sa
§to
AH
to je
ine
9.
pismo svibnja
(11.).
bilo ve<5 zadocnilo, i
vedim brojem konjanika
samoga Jvana i
pjeSaka po-
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.
33<»
u Stolni Biograd, pak da se neprijatelja na kraljevstvo odbije hita
s
njegovom pomodu
— 1516.).
ostalih vjernih
i
podanika napadaj
(ut vestro et aliorutn fidelium nostrorum auxilio
impetum
valeamus). hostium ab hoc regno coercere et depellere Medjutim gospoda ugarska po starom su obiSaju slabo se odzivala zapovijedi svoga kralja. I tako se nije nitko odupro Maksimilijanu, kad je on u lipnju 1506. iz Stajerske .
vojskom
s
i
.
.
topovima provalio u Ugarsku, da sam
mu
obijest* neprijateljskih
glavom kazni
ipak §to
velikaSa, Stededi
viSe
»grubu
i
nerazboritu
siromaSne a neduzne
Ijude.
kod grada Zeljeznoga, odakle je poSao k §oprunu, koji mu se Odanle udario je na sjever, gdje su se s obje strane Dunava od sv. Jurja i Bozina. I ti su se poklonili, na §to se je car grofova posjedovanja sterala u gornju Auslriju, ostavivSi vojsku svojim vojvoWaltersdorf vratio oko 19. lipnja u dama, koji su posHje osvojili medjaSni grad Po5un otok Calokez, ne namjerivSi se nigdje na ugarsku vojsku. Maksimilijanu bijaSe se u torn ratu pridruzio ne samo njegov stari privr2enik Ivan KaniXaj, nego i neki hrvatski knezovi, kao Ani Frankapan Brinjski i mladi Ivan Karlovic (Kurjakovid) Krbavski. AnX Frankapan bija§e 'jo§ u veljaCi ostavio svoi
Dne
14. lipnja stajao je
je takodjer
morao
pokoriti.
i
zavi6aj
i
po§ao k njemaCkomu caru.
gospoda skupljala su se tijekom svibnja u Stolnom Biogradu, gdje su obrane od Maksimilijana. Proglasili Stjepana Hedervara kapetanom fieta, koje <5e suzbijati carevce. To je doznao Maksimilijan od zarobljenih uhoda, pak je stoga slojeci 14. lipnja kod Zeljeznoga jos jednom pozvao pismom kralja Vladislava, da stane na put rovarenju ugarske gospode. Car pi§e svomu »predragomu
Ugarska
takodjer vijedala, kako da se
bratu
rodjaku* po
i
prilici
va§oj nipoSto nije nepoznato, §ta su velikaSi
ovako: »Jasnosti
naUgarske u proSlom saboru, drSanom mjeseca rujna, protiv nas §ega zajedniCkoga ugovora poduzeli, a §to i danas u Stolnom Biogradu snuju. Stoga hocemo va§u prejasnost ponovno obavijestiti i vama otvoreno obznaniti, kako nam je nemogu6e, da neprestano podnosimo takovo rovarenje naSih protivnika, naroCito kad i
stalezi kraljevine
i
vidimo, kako su oni vaSu jasnost prinudili, da nas u svojim
nama Ugarskoj
i
Ce§koj, kao
i
ipak dosad nijesmo na nijedan naiin
u ime bozjega teljski
i
javnim ediktima u kraljevi-
Moravi proglasite
u pokrajini
zasluiili.
Ijudskoga prava, a za volju
svojim neprijateljem, §to
S toga opominjemo vaSu
iJasti
i
jasnost,
da se
duznosti vaSe u tima stvarima prija-
da nama kao bududemu caru, a sada rimskomu kralju nama dvojakim pismom i prisegom obvezani, pravo na§ega
bratinski ponesete, te
i
bratu va§emu,
kako
ste
kao vladar
i
kraljevstva (kojemu to pripada) netaknuto saCuvate, da ga i drugi duvaju, brane i odrze*. ViSe medjutim od toga pisma dojmile su se ugarske gospode, sabrane u Stolnom
nasljedstva branite
i
i
upravitelj
uzdriite, te poradite,
Biogradu, pobjede carevih vojvoda.
oko
izmirenja.
Dne
tako je medju njima pretegla stranka, koja je radila
I
24. lipnja biSe izabrana Cetiri poslanika: koloiki
Frankapan, peduvski
biskup Juraj
Sakmari,
erdeljski
vrhovni dvorski mar§al Mojsija Buslaj, da podju
Tek
k caru u
na put, zgodi se neSta, §to
nadbiskup Gregorije
vojvoda grof Petar Be6,
i
da
s
od Bozina,
i
njime ugovaraju mir,
posve preobrazilo sve prilike: kraIjica Ana rodila je 1. srpnja 1506. sina, koji je na krstu dobio ime Ljudevit. Rodjenjem prijestolo-nasljednika nestade bar za neko vrijeme razloga daljemu takmenju izmedju Maksimilijana Ivana Zapolje, pak tako podje ugarskim poslanicima za rukom, te ved 19. srpnja 1506, ugovoriSe u Betu konadni mir, Pogodbe mira bile su ove: obje §to su oni po§li
je
i
strane povudi de natrag svoje dete, a
sve zarobljeno i osvojeno vratit de se prijasnjim gospodarima. Onima, koji su se u ratu pridruiili Maksimilijanu, narodito Anzu Frankapanu Brinjskomu, Ivanu Karlovicu Ivanu Kanizaju ne de se niSta na zao uciniti. i
U
pogledu priznaje nasljedstva kude Habsburg ne mogo§e se ipak sporazumjeti. Maksi-
milijan oditovao je sa svoje strane:
»Pridriajemo ipak mi kralj Maksimilijan sebi
nasljednicima narodito svakolika nasljedna
i
svaka druga prava, koja
smo na
i
svojim
kraljevinu
NUTARNJE PRILIKB U UGARSKOJ Ugarsku
i
HRVATSKOJ OD OOD. 1504.
1
na pripadajuce njoj kraljevine dosad imali
ugarski poslanici: >Obedajemo, da (S^mo dlanke. koje
smo sporazumno
tvrdo
sada imamocj'a na to pridadoSe
i
vjerno
i
jednoduSno, kao
i
jedni^ki ustanovili, a nijesu ni jednoj stranci na ultrb*. 5.
ovaj ugovor
obdriavati
privolom
s
i
«3«
i
one
obiju stranaka za-
Iic&
Kralj Vladislav potvrdio je mir
kolovoza u Budimu. Kralja Vladislava snasao je u to strasan udarac: dne 26. srpnja 1506. umrla
supruga Ana u babinama,
jar su joj
mu je
nespretni Ijeinici htjeli ukloniti groznicu pultanjem
da se je zatvorio u kraljevski dvor u od svijeta. SabravSi se opet pone§to> kidala ga nemila briga za bududnost nedorasle djece njegove. Njegove je zelje susretao car Maksimilijan, koji kao da je slutio, da mladi slabi Ljudevit ne ce dugo zivjeti stadoSe opet oba vladara [snovati o zblizeoju svojih porodica. Car poslao je u 1 tako krvi. Kralja je
poradi toga spopala takova
Budimu,
kroz neko vrijeme posve
te se
sjeta,
odijelio
i
Pavlinski samostan (sada kazniona) u Lepoglavi.
Budim ovjen6anoga pjesnika
Spieshammera (Cuspinianus), koji je neko vrijeme ugovarao s peiuvskim biskupom Jurjem Sakmarijem nekadanjim velikovaradinskim biskupom (sada kaludjerom) Ivanom Filipcem; kad se sporazumje§e, vratio se Spieshammer s Ivanom Filipcem u Bed, gdje 6e dogovore kraju privesli. i
povjestni£ara Ivana
i
Medjutim bijaSe
kralj
Vladislav
sazvao
sabor, koji se je sastao
mu
staleii
rodjenja okrune. Ali staleii bijahu neSto
naduli
na polju RakoSu. Kralj je
cara, i
zelio,
pak ne htjedoSe ugoditi
opet
bili
jo§ jade
da
ielji
njegovoj.
sina
Ljudevita
24. travnja
godi§njicu
1507.
njegova
o tajnim dogovorima izmedju kralja PaCe kako su privrienici narpdne stranke
i
u preteiitoj vedini, stvorio je sabor takovih zakljudaka (izmedju 20), koji su
stezali
kraljevsku
vlast
i
zakrdivali
Habsburgima put do
mladi Ivan Zapolja proglaSen vrhovnim kapetanom kraljevstva, te
ma§ni zadatci uz palatina
i
vrhovnoga sudca
na kraljevskom
djeno, da kralj imade dr2avne poslove obavljati
1
na
samo
s
prijestolja.
mu
dvoru.
Tako
bi
povjereni vrlo za-
Nasuprot
privolom driavnoga
bi
vijeda,
odre-
pade
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.
2
โ
1516.).
kapetanije) popunjat ce vrhovne drzavne casti (kao vojvodstvo u Erdelju, sve banije jedino s njime u sporazumku. ยงta kralj uCini bez privole drzavnoga vijeda, neka nema vrijednosti. Glede drzavnoga vijeca opel hi zakljuCeno, da u njemu moraju vazda nazo6ni koji od njih budi tajno budi javno radio protiv biti saborom izabrani prisjednici; ako bi i
i
zakona driavnib, imaju ga drugovi prijaviti saboru, koji ce ga kao slobode kazniti. Odluka napokon o krunisanju kraljevica odgodjena izdajicu domovine se sastati o Jurjevu slijedede godine 1508. koji ce sabora, bi do slobode, boljitka
i
i
Vladislav jama^no nije bio sporazuman
Ozlojedjen joยง
ni potvrdio.
tim, ยงto
i
su
sa zaklju^cima
sabora,
pak
ih s
toga nije
odgodili krunisanje njegova sina, pri-
stalezi
Njegov pouzdanik Ivan Filipec dovrsio je u to punomocnicima u Konstanzu, te utana^io ponovno zenitbeni
Ijubio se je joS jaCe caru Maksimilijanu.
tajna dogovaranja s carevim
ugovor, koji
Vladislav 12. studenoga
je
Anu
Vladislavljevu kcer
U
1507. prihvatio.
uzet 6e carev unuk Ferdinand
se ugovoru odredjuje:
torn
prema
brat njegov Karlo
stariji
ili
tome, kojemu 6e od njih djed odrediti za bastinu Austriju i Tirolsku; za kraljevida Ljudevita opet poci 6e najmladja careva unuka Katarina, ili ako ona umre, njezina starija
ne smiju pogaziti ugovora
sestra Marija. Ni car ni kralj bi poslije mogli
ako se ne
pogoditi
smrti
svoje
ruCio je Vladislav za slufaj
radi vijena
ili
pak
ni razvrci zaruka,
djecu svoju skrbi
i
ni onda,
Drugom izpravom
udovnine.
zaยงtiti
prepo-
Maksimilijana.
cara
doznati, poSlo je
u Ugarskoj nista izvjestno moglo kraljevim dvorjanicima za rukom drzavno vijece skloniti, te je privolilo,
da Vladislav
ozujka 1508. sazove sabor
Kako
12.
krunisanju kraljevida Ljudevita. kraljevoj
vec su
zelji,
Ijevstva,
i
nepovrijedjeno Cuvati
ne ce
dok
vlasti,
ni za zivota
znamenitu
mladi kralj poStivati
ce
u das smrti
ni
obcinu.
Samo
deset
dvanaest
je
I
na koje
ostaviti
predati
sina
je
slobode
i
zakone kra-
sina obecao, da de
kad doraste, da ne de
niti
morao
biti
zavjernice
po Ivanu Gudeticu
vrsiti
zavjeriti,
da
nj
kojemu domadi pre-
mogao
je Vladislav
Maksimilijanu,
u kraljevstvu, gdje ce
28. svibnja
se odluditi o
tako bi Vladislav prinudjen,
u ime svoga
Tek nakon ove svedane
plemidi.
i
razglasiti krunisanje,
kojom
izpravu,
kojemu ce
put bezuvjetno udovoljili
taj
to obedanje svedano ne obnovi. Joยง se je otac
svoga
baruni, velikaยงi
i
stalezi ni
poStivati sve slobode naroda, a sin,
i
stranomu vladaru, nego da de ga lati,
za 13. svibnja, na
Medjutim nijesu
jamstva, da
trazili
nije
da se njemaSki car ne ce pacati u njegov odgoj.
te je 27. svibnja izdao
kraljevske
ugovoru
se o obnovljenom zenitbenom
uza
pozvao
i
niti
dubrovadku
krunisanje obavilo se je u nedjelju 4. lipnja u Stolnom Biogradu izmedju prije
sati
podne, kojom
je
prigodom uz brojnu gospodu ugarsku
i
hrvatsku bio nazodan francuzki poslanik Ljudevit Helie, koji je dvogodiSnjemu kralju proricao sjajnu bududnost. Od hrvatske gospode bill su nazodni gotovo svi prelati, medju
njima izabrani biskup modruSki Ferdinand Frankapan, zatim od velikaSa svjetovnih Lovro despot Ivan Berislavid, bani hrvatski Juraj Kanizaj i Ivan Ernuยงt od (lla-
Ilodki, srpski
kovca. Slijedece godine 1509. okrunjen bi Ljudevit 11. oJujka u Pragu
krunom
sv.
Ve-
deslava. Pridaju,
da se je tom prigodom razplakala kraljevna Ana, ugledavsi zlatnu krunu
na glavi svoga
brata.
Kad
zavrgoยงe,
premda
od
kderi postaviti
Sale
U
i
ju
je otac zapitao, zaSto
hrvatskom kraljevstvu banovao je
Ivaniยง Korvin.
plade, potuzila se malaSna, ยงto ju
od brata svoga. Udivljeni otac dao krunu na glavu.
je starija
Odkad
je Ivaniยง bio
u
i
Italiji,
nakon primirja
je
s
nakon svedanosti kao
Turcima (1503.) herceg
stao je zanemarivati svoju zakonitu suprugu
Beatricu, tako da je radi toga bilo nesporazumka s njezinim otcem Bernardinom. Medjutim dodje napokon ipak do izmirenja. Knez Bernardin Frankapan, boravedi 10. ozujka 1504. u gradu Rakovcu, oditaje zajedno sa svojim sinovima Matijom, Ferdinandom, Krstom i
da prima bana gati
IvaniSa,
svakom prigodom,
svoga
zeta, za sva
vremena
za svoga zaยงtitnika, da de ga
poma-
da ga ne de nikad ostaviti ni u zivotu ni pri smrti. Ako bi pak kada nastao kakav nesklad ili razmirica medju njima, izabrat de obje stranke tri do i
NUTARNJE PR1LIKE U UGARSKOJ dobra
ietiri
ce njima suditi
prijatelja, koji
svakom prigodom radio u
je Bernardin
kad se je htjeo popeti
1
HRVATSKOJ OD GOD. 1504.
pravdu
i
prilog
na stolicu palatioa, a
i
odkrojiti.
svome tada,
a33
Nakon toga izmirenja knez onda, ga je pomagao
zetu, te
kad se
i
za bolesti kraija Vladi-
je
ban IvaniS bude nasljednikom. AH hercfg umro je prije kraija svoga. Jo§ u rujnu 1504. boravio je ban IvaniS u Kninu, gdje je prigodom fetovanja bosanskih Turaka malo ne pao u Sake njihove. Poslije toga spopala na
slava stalo pomi^ljati
ga
u jedanaest
po nodi izdahnuo. Sahranili su ga po naroiitoj
sati
redovnika
crkvi
zahvalni
i
kojemu
Gjulaj,
mu
stavio
clausit
ovomu
pridan bi
viguit
pax
latuit,
—
fuit,
s
iz-
— plurima post — anno Christi
—
>Dum
regno
in
die
octobris
Kasnije
fecit«.
dum
tua
licuit,
—
potestas
fraus
tempore firma
isto tui
regnavitque honestas«.
Nakon
smrti Ivanisa Korvina imenovao
Vladislav
kralj
je
Ivan
— Mathiae qui
fieri
o Joannes,
regia,
toga
napisu jo§ drugi, koji se je
ovako:
svrSavao
je
mnogo
strenuus hie armis
quarto
de Gyula
Joannes
12.
zivota
u samo-
extremum
quingentesimo
ter
—
mundo triumpha
diem
za
1504.
listopada
njegovoj
ovim napisom: >Haec tenet
i
ducem tumba Joannem
victor
njegov
privrzenik
stirps inclyta regis erat
partaque
bijaSe
12.
crkvu obnovio.
i
na grob mramornu pIoCu
je
je zeiji
bijase poklonio grad Vinicu,
klesanim likom arcta
Lepoglavi, kojima
Pavla u
sv.
darovao, pade im samostan Vjerni
i
na sjever u grad Krapinu, gdje
je groznica, te se je sklonio
stanskoj
mu
da
tko
to,
Hrvatsku
Dalmaciju,
kraljevine
za
dva bana, po imenu
Siavoniju
i
Andriju Bota od Bajne Franju Bala§a od Gjarmata, povjerivSi im, da pre1
uzmu ne samo
nego one gradove prema ugovoru od g, 1490, imala opet zapasti kraljevsku krunu. Osim toga bilo je novim banima Sto prije sazvati sabor kraljevine Slavonije, te na njemu vijebaniju,
i
i
imanja, koja su
dati
s
Ali
najvecim
opirao
slavonski
nepovjerenjem.
koji je
reieni
NajviSe
bani
bane
im
se
Bernardin Turoc
svakomu plemidu
gubitkom glave, ako
$tu su ga
te kralje-
dofiekaSe
stalezi
dosadanji banovac
od Ludbrega, jetio
obranu
odrediti potrebito za
i
vine.
bi
pri-
BERCEGA lvANi§A Korvina
PlO(^A S GROBNICE
doSao na sabor,
zakazali.
I
slobodna
I
BANA
a nekaiaiojoj crkri paTlioikoj a Lepogltvi.
obdina na brdu Gradcu oprla se banima, ne htijudi ih primiti
medju svoje
zidine; padc
i
udovica Ivanis5a Korvina. kneginja Beatrica Frankapan zamolila
je
kraija,
da se o posjc-
dima pokojnoga hercega, koji bi se morali kruni povratiti, povede razprava pred ugarskim saborom, a ne pred onim, $to su ga bani sazvali. Kralj je na molbu obcine na brdu Gradcu pismom od 30. oXujka 1505. javio banima, da je redenu obdinu primio u svoju nasiljc iiteljima nanose, vec da za§titu, te im zabranio, da ulazedi u grad ikakvu Stetu gotovim Qovcem pladaju, &to bi troiili; no zato je drugim pismom od 9. travnja o§tro i
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.— 1516.).
234
Bernardu Turocu, ako bi da'je banima smetao. Oni moraju baniju preuzeti i da li se je slavonski sabor zaista sabor obdriavati, kako je vec prije odredio. Ne zna se, htjeli priznati, jer se oni joS u bana novih nijesu stalezi da sastao;1ali nema'dvojbe, se rogoborilo protiv Franje NajviSe bani. »izabrani« listopadu te godine naprosto zovu glasu kraljevstvu, i jer je bio na hrvatskom Bala§e od Gjarmata, jer nije imao posjeda u poCetku gote na je smutljivac. Napokon je kralj bar donekle popustio, kao okrutnik zaprijetio
i
dine 1506. mjesto omrazenoga Balase imenovao
banom rodjenoga
Hrvata, po imenu
Mark a
dosad bio ka^telan kraljevskoga grada u Budimu* Mi§ljenovica iz Andrija Bot i Marko MiSljenovid upravljaju odsad hrvatskim kraljevstvom kroz dWje godine(1506. 1507.), vrgeci podjedno sluzbu kapetana grada Senja. U ozujku 1506. borave ne moze. poslanici ba-a Marka u Dubrovniku i traze od obcine nesta, §to ona uciniti Dne 14. rujna zapcvijeda kralj obinia banima, da brane Stjepana Berislavica, kojega je
Kamicca.
koji je
—
zasebnu
primio u svoju
Dva mjeseca
zagtitu.
poslije,
19. studenoga, nalaze
opet kralj
6uva kraljevske tridesetni^are u svojoj varoSi od obdini na brdu Gradcu, da brani, Stiti njegovih Ijudi. Slijedece gosvih napastnika, a narocito od bana Marka MiSljenovica i
i
1507. poziva
dine
kralj
7. lipnja
Bota od Bajne
bane Andriju
i
Marka MiSljenovica
Kamieca, da na prvi oktavalni sud, gto ce ga u Slavoniji drzati, pozovu sve plemide, koji na svojim posjedima silom traze mitnicarinu od gradjana zagrebackih. Pod konac godine 1507. pomrsio se je sklad izmedju kralja i banova. Povod je mogli ili htjeli pobirati vaaredoa daca u Slavoniji jonako odlucno, bio, sto banl nijes (Horvata)
iz
i
Pe5at Beatrice Frankapan.
quam ....
kako
je kralj zelio (illam negligentianfi,
illius
regni Sclavonie faciunt). Bilo je jamaSno
godine 1508. oba bana njihove
od Cakovca
povjerio.
Ved
Gradcu kod Zagreba, da
(aufferentes), te ju povjerio
sobne za spas
i
in administratione presentis subsidii
razloga, da je kralj na po6etku
drugih
Jurju KaniSaju Ivanu ErnuStu obznanjuje kralj iz Budima obcini na brdu
casti rijeSio, te ju
12.
sije^nja
Andriji
je
i
Botu
i
Marku
i
reCenim muzevima, koje
bansku
Mi§ljenovi6u je
prona§ao
mirno stanje« hrvatskoga kraljevstva (quos
ad
illius
6ast
zgodne
»dosta
oduzeo i
spo-
conservacionem
dictorum regnorum nostrorum comperuimus). S toga poziva obdinu, da nove bane 6astno primi i sa njihovom druiinom ugosti, pak da ih vazda sluSa kao svoje poglavare. Medjutim stari bani nijesu satis aptos, sufficientesque et
idoneos pro salute et tranquillo
statu
spremni, da poloze svoju cast, a osobito Andrija Bot od Bajne.
S toga poziva kralj brdu Gradcu, da na poziv novoga bana Jurja Kanizaja ustane listom na oruije (universaliter insurgere) da ga na svaki nadin pomaze, ako se skinuti
bili
25. sije5nja 1508. obdinu na
i
Na koncu
* ofiluje I
i
15. sloljeda
i
na poietku l6. velika
time, ito slavonski staleii ne de imati
suvremeni dvorski povje?tni6ar Ljudevit
Htvsti imadu nijesu
*
silom
vjtCite ili
banovce
Tubera
piSe,
je i
opreks izmedja Hrvata i Magjara, To se medju iaim druge Castnike, ako nijesu urodjeni plemidi sUvonski.
goTorcdi o
pravde medju sobom radi hrabrosti; jer
oiuijem pokoreni
nego su po pravu
ni
rodbinstva
boju
pod
Uibinom, ovAko:
Dalmatinci, koji doSli
pid ugar^ku
Choraati, perpetuas de virtute controuersias inter se habent; neqae eaim Dalmatae, aatik, TJ ant
armig coacti, sed cogaatloa's iare
in
Haagaricam
su
pretelit
vla?t*.
qaorum
concessere ditionem).
m
»Ugri naimi
i
dij^ljm Hr/ati,
(Haagari n'miram
et
pars potior est Chor-
NUTARNJB PRILIKE U UOABSKOJ
I
HRVATSKOJ OD GOD 1504.
«35
predao mu baniju. Istoga dana upravto je Vladislav ban Andrija Bot oe bi pokorio pismo i na ob<5inu grada Senja. Ali sve to niie koristilo, jer se ni Bot ni MiMjei
sli^no
novic ne htjedoSe odreci svoje vi§e bila u
se poglavito u Slavoniji,
Senju
i
^asti.
hrvatskom kraljevstvu
dok
I
6etiri
tako
se zgodi, da
su odsad kroz dvije godine
bana; vlast Jurja Kanizaja
i
druga
mu
i
priznavala
Andrija Bot vrSio vlast u juznim krajevima, naro^ito u Otodcu,
je
hrvatskom primorju.
Premda
je
od god. 1503.
na granice hrvatsko-ugarske
i
Turcima, trebalo je ipak^badno pazili Po nekom prora^unu za god. 1504. doznajemo, da
trajalo primirje s
turske.
se je tada imalo potro§iti za obranu hrvatske zemlje
ban imao je'dobivati godiSnjih 10000
vaca. Hrvatski
i
njezinih knezova lijepa svota no-
zlatoih forinti u
gotovu
i
za
1000
for.
Bbatrica Franrapan.
soli;
osim toga imao
bi
2000 for, a za uzdriavanje 200 knezovima obecana bi godiSnja podpora
za senjsku kapetaniju
primati
lako oniXanih konjanika 4800
for.
I
pojedinim
Krbave za 200 konjanika (po 10 for.) 2000 for., knezu Mihajlu Frankapanu za 60 konjanika 600 for., knezu Aniu Frankapanu 700 for., knezu Bernardinu Frankapanu 1000 for, knezu Nikoli Frankapanu 500 for, knezu Antunu Blagaju 500, knezu Nikoli Zrinskomu 250, knezu Petru Mrsinjskomu 250, Mihajlu Turku 250, vojvodi Kozulidu 250, Benediktu Ratkaju 250, kninskomu biskupu 250, bratu (koji su iz Bistrice do^li u Klis) 320 for. za 32 konjanika, plemijurju Miii£idu dima (sklonivSiin se) u Kninu 400 for. za 40 konjanika. Nadalje bi odredjeno, da se za utvrdu Knina potro&i do 4600 for. (za kopanje nekoga jarka izmedju dviju voda, za konjanika: Ivanu Karlovicu
za uzdriavanje
i
od
KRALJ VLADISLAV
236
IL
JAGELOVI6 (1490—1516.).
oko kapitula, za uzdrzavanje straza). I za gradove Rmanj, Sinj i Klis opredijeljeno bi 6000 for. No najviSe trebalo je ulo2iti za Jajce i ostale gradove u banovlni jajaCkoj, naime svotu od 25.000 zlatnih forinti. Od toga imali su samo baoi 2000 u soli za uzdrzavanje 200 konjanika 300 pjejajaiki primiti 12.000 u gotovom obnovu drugih zgrada 3000 for. t. d. Koliko se Saka, nadalje za popravak zidova je od tih odredjenih svota zaista potro§ilo, ne da se ustanoviti. Svakako stoji, da je grad izgradnju
zida
i
i
i
i
Sinj
na Cetini
Kad
obranu.
bio
taCku ietu od 80 ta
bi
se
i
Toj
Ijudi.
se
toliko puta pr(
?e brabro sabljom u ruci. stolnoj crkvi sv.
u Spljetu, poslao je u Sinj mle-
je 15. sije^nja 1508. donijeti hranu i zairu, te knezu Zarku Drazojevicu, staromu junaku 1 vitezu, koji slavio u borbi s Turcima. Ali taj put bio je zle srede. Na i
Spljeta preko Klisa u Sinj udarila na
iz
razasula dru2inu njegovu.
posve napustiti njegovu
smijeralo
je
6eti trebalo
zadada povjerena vojvodi
bijase vec
putu
zanemaren, pa5e da
vrlo
vidio mletaiki knez Petar Malipiero
je to
Knez
Mrtvo
Dujma, gdje
iJeta
od 200
Ijudi, te razbila
njegovo preneseno bi u Spljet, te sahranjeno u
tijelo
mu
njega turska
vojvoda Zarko Drazojevic poginuo je takodjer boreci
i
je vjerna supruga, hrvatska plemkinja
Katarina Marti-
nuSevid dala postaviti nagrobnu plo6u s napisom. Beatrica Frankapan,
prugom Kako je lagao
udova
iza
hercega
umrla
to vrijeme
joj
i
bana Ivani§a Korvina, tugovala
je
i
jedina
Juraj, koji
za supruga svoga nedaka, sina svoje sestre iz
poslije
je
dugo
Beatrica se je a uza to zive
kratila,
i
svome gradu
Gjuli
Bio
kobno utjecao u
da se drugi put udade. Pred-
prilike
udala za Jurja
je
za braniborskoga
od 24 godine, po imenu
ugarskoga
i
hrvatskoga kraljevstva
je bio za dvije
godine od nje mladji,
ipak privolila, te se je 21. sijeCnja 1509.
Braniborskoga.
da je tada umrla, po svoj
udate
Sofije,
je to mladid
da podje za muza, koji
pustopaSne dudi. Napokon
i
traga; fini se,
porodice HohenzoUern.
mnogo
je za su-
preostala kci Elizabeta (1508.).
ostala posve sama, stao ju bodriti kralj Vladislav,
joj je
izbornika Fridrika
u
U
vi§e godina.
prilici
vec u ozujku 1510.
Ali
u gradu
Varazdinu.
nema
joj
Lakomisleni Juraj
potratio je na to imanje IvaniSa Korvina, u koliko ga nijesu drugi razgrabili.
(Odnosi prema Mletcima mirja s
Turcima (1503.)
tafkom obcinom, pade
i
Cambrayska
utanaden bi izmedju njega
15. veljade 1504.
kojim se je obdina obvezala, da de
mu
liga 1508. —1512.). I poslije prii dobrom sporazumku s mle-
u savezu
kralj je Vladislav ostao
i
Mletaka novi ugovor,
pripomoc od 30 000 dukata, a on za to nema nikakvih osobitih obveza, nego samo da de tu podporu troSiti na obranu Hrvatske (che li danari sariano ben et fructuose dispensati in custodia della i
dalje davati godiSnju
Crovatia). Dobri odnosi izmedju kralja i obdine nijesu se pomrsili ni onda, kad je bilo razmirica izmedju njihovih podanika u medjaSnim oblastima. Tako zapovijeda kralj Vla-
dislav 20. kolovoza 1504. Nikoli Sekelju,
govomu
tajniku Petru Berislavidu,
kapetanu svojih dvorjanika, da se pridruzi njerodjenomu Trogiraninu i tada prepoStu sv. Lovrinca
u Peduhu, pak da oba zajedno podju na jug u Skradin, gdje de se na Miholje (29. rujna)
mletadkim povjerenikom, te rjeSavati razmirice izmedju podanika obiju drzava (pro videndis et cognoscendis atque rectificandis illis differentiis et dampnis, que inter subditos illustrissimi domini Venetorum et subditos nostros ex regno Croatie commissa sunt). Kralj je obnovio svoju zapovijed 16. rujna; ali se dini, da nije izvr§ena, jer se sastati s
Mletci opet 29. svibnja 1505. tuze
ucjenjuju sa
u
srpnju
3000
1505.
libara.
zajedno
Kralj s
je
na vojvodu Kozulida na to poslao
u
njegova
sina,
Hrvatsku Filipa
punomodnikom
mletadkim
i
procijenio
pade im glave
Morea, koji
podinjenu
je
Stetu
u
na
Da li je kada odSteta pladena, ne znamo; ali dobri odnosi trajali su pade od jeseni 1506. drzala je mletacka obdina na kraljevu dvoru opet stalnoga poslanika, po imenu tajnika Vincentija Guidota, koji je bio ne samo od kralja, nego i 12.000 dukata.
i
dalje,
od velikaSa na dvoru
mnogo paXen
ostrogonski nadbiskup
Toma Bakad od
i
cijenjen.
njemu primas poglavito preporukom mle-
NajviSe pak ugadjao
Erdeda, koji bijage
je
i
ODNOSI PRBMA MLETCIMA ta£ke obdine postao kardinalom Ali
I
CAMBRAYSKA LIGA (1508.
#37
carigradskim patrijarkom, te se je nadao jo§
i
medju ostalom gospodom Da dvoru
i
— 1512.).
biio je oditih
i
vedemu.
privrienika mletadkih, a bilo je
knezova u Hrvatskoj, koji su naginjali obcini, te primali od nje podpore place. Qd svih izticao se je Ivan Karlovic od Krbave s majkom svojom Dorom, kojih su posjedovanja neposredno medja^ila s mletadkotn drzavinom. i
i
Kralj Vladislav zivio je dakle u najboljoj slozi s mletadkom obcinom, kad su na pocetku 1509 osvanuli na njegovu dvoru poslanici francuzkoga kralja Ljudevita Xll i njemadkoga cara Maksimilijana, te ga pozvali, da pristupi k velikomu savezu, kojega je
onima, kojima
zadaca bila utamaniti mletadku drzavu, te njezine oblasti povratiti
ona ugrabila. Vladislav neka torn prigodom uzme
ja§e
onako njegovoj kruni pripada. Kako je Italija od god. 1495, kad bila
pozoriStem
su
bojeva, upletali
krvavih
u
je
Dalmaciju,
nju provalio
se
francuzki
bi-
kralj
Karlo
i
VIII.,
ne samo aragonski
sudbinu njezinu
u
ih
koja po pravu
Ferdinand Katolicki, nego i car Maksimilijan, koji je uvijek budno pazio toj zemlji. Medjutim najvecu korist od tih bojeva crpali su ba§
(Ipanjolski) kralj
na svoja carska prava u
po kopnu italskom,
Mletci, koji su tada znatno razprostrli svoju vlast
samo
oblasti ne
Milanu, nego
vojvodini
papinskoj
i
pade
drzavi,
i
gradove
otev§i
i
Napulju.
kraljevini
na prijestolje, vec je od prvoga dasa 1. studenoga 1503. stupio II., koji je oko toga, da obnovi papinsku driavu, pak se nije stoga kratio sloziti ma s kime, samu da Mletcima otme papama ugrabljene gradove, kao Ravennu, Faenzu Rimini. BaS njegovim nastojanjem bude u rujnu 1504. pri sklapanju ugovora u Bloisu utanaden savez cara Maksimilijana, kojemu je bio cilj izmedju njega, kralja francuzkoga Ljudevita XII. uni§titi mletadkn republiku. Ali kako izmedju cara i francuzkoga kralja nije moglo doci do pravoga izmirenja, premda je papa u Ijetu 1507. za taj posao odredio kardinala
Papa
Julije
radio
i
i
Bernardina
zasnovani
Carvajala, nije se ni
savez
protiv
Mletaka mogao
uvreda, nanesena od Mletdana caru Maksimilijanu, doprinijela
je,
ostvariti.
da je savez
Tek
bio zaista
u iivot priveden. s vecom vojskom iz da se u Rimu dade okruniti za cara. Medjutim obcina mletadka ne dozvoli mu, da s 6itavom vojskom prodje kroz njezine oblasti. Na to se dade car 4 veljade u Tridentu od krSkoga biskupa Mateja Langa proglasiti >izabranim rimskim caremc, zapode na vi§e strana rat s mletackom obcinom. U isti mah posla zasebna
Maksimilijan bijaSe se naime na podietku godine 1508. spremio, da
Tirola podje u
te
Italiju,
i
zasnovane ved pregovore o savezu pouzdanika k francuzkomu kralju, da se s njim izmiri se nadaSe, Car da ce Mletke posve zgaziti, te navijesti protiv Mletaka konadno dovrSi. i
saskomu vojvodi u jednomu pismu od 1. ozujka ovako: »MIetcani prikazuju svoga dvjema nogama u moru, s trecom na ravnoj zemlji, a s detvrtom u gorama. Mi smo nogu u gorama gotovo sasvim zadobili, samo nam manjka pandia, koju demo s Boijom pomodi za osam dana imati; posiije toga kanimo osvojiti i nogu na ravnici*. Ali nakon prve srede stizavala je cara nedada za nedadom. Mletadki vojvoda Bartolomeo d' Alviano provali pade u travnju 1508 u austrijske zemlje, osvoji Goricu, Divin Vito
lava s
i
pavu, a onda 6. svibnja austrijske
Ivaoom Cresa
i
Istre
s
i
U
Trst.
Pazinom;
u
isto
Navagierom u Kvamer. drugih otoka, posla
od god. 1465.
bila
u
vlasti
26.
drugoj
polovici
vrijeme
PoSto je
svibnja
osvojiSe
on
isti
dan grad
i
segoSe pri svedanoj sluibi
najvedi dio
mornarica pod kapetanom
doplovi
njihova
potonji
naoruiao do 1500 otodana
s
Krka,
na Rijeku, koja je joS pozove tamoSnjega kapetana Ivana Raubera
svibnja 1508. svoga glasnika
austrijskoj, te
i
stanovnike na predaju. Budud da je austrijski kapetan imao uza se ostavi
Mletci
samo 250 momaka,
podje u Ljubljanu, a na to se Rijeka predade. Stanovnici Bozjoj
vjernost
mletadkoj
obdini
;
pri-
Andrija de Mula postade
providurom grada, a Jeronim Querini kapetanom tvrdinje. Dva dana zatim (28. svibnja) grad Trsat, kojim je dosad zapovijedao neki njemadki prinudiSe Mletdani na predaju
1.
i
KRALJ VLADISLAV
338
II.
JAGELOV16 (1490. —1516.).
predado§e upravu Trsata Rabljaniau Jeronimi Crnoticu, premda je ban Andrija Bot zahtijevao, da se grad njemu povrati. U isto vrijeme pokoriSe Mletiani pria§ca Ra§e, kao Kastav, Moscenice, Lovran, BerSec, namorska mjesta izmedju Rijeke
Na
kapetan.
to
i
pokon jo§ i Lupoglav. Ba§ ti posljednji u ono doba ostavili na cjedilu njemacki utana6iti
s
Mletcima primirje na
tri
gubitci prinudili su Maksimilijana, kojega bijahu i
i
staleii,
Tom
bijahu osvojili, narocito pak austrijsku Istru s
Duboko ponizen
te je morao 6. lipnja 1508, prigodom ostavio je njima sve, §to Rijekom i Trsatom.
austrijski
godine.
ogorfien, tezko je Maksimilijan
zgodu, da se Mletcima
izgledao
pouzdani biskup Matej Pod konac godine 1508. borave njegova kci Margareta Lang u Cambray-u, gdje no ugovaraju sa svemocnim ministrom francuzkoga kralja, englezkoga kralja. Tu bi kardinalom Amboiseom, kao i s poslanicima Spanjolskoga napokon 10. prosinca utanaSena liga (Cambrayska), kojoj su pristupili papa, car, kraaragonski (Spanjolski), a kojoj je bio poglaviti cilj, da se razkomada Ijevi francuzki da joj se oduzme sve, §to je u potonje vrijeme na italskom kopnu niletacika obcina, ugrabila. Papa uzet ce gradove u Romagni, kralj aragonski primorske gradove u Naosveti.
i
i
i
i
pulju, car otet ce
oglejskoga
Roveredo, Veronu, Padovu, Vicenzu, Treviso
kao
patrijarke,
kralj
napokon dobit ce
Ligi
mogu
i
oblasti
austrijske
i
Furlansku
s
posjedima
u posljednjem boju izgubljene; francuzki
Bergamo, Cremu
Cremonu, i sve Sto k tomu spada. markgrof montferratski, da opet predobe otete im oblasti; napokon pozvat ce se kralj ugarski, da se pridruzi, te da Mletcima oduzme gradove i kotare, koje mu bijahu silom i prevarom kroz jedno stoIjece (1409. 1508.) pooteli. Rat 6e zapodeti 1. travnja 1509.; da bi car imao povoda prekrSiti primirje, pozvat 6e ga papa, da se kao zaStitnik crkve podigne, pak da joj povrati oteta imanja. Zato ce papa Julije II. podjedno udariti mletadku obcinu crkvenim Bresciju,
pristupiti hercezi savojski
i
ferrarski, zatim
i
i
—
prokletstvom
i
interdiktom.
Od onoga
kad
u Cambray-u ugovorena, salijedu neprestano poslanici da on pristupi k savezu i da s vojskom udari na mleta6ku Dalmaciju. Nasuprot radi mletadki poslanik Guidoto svima silama, da osujeti nastojanje mleta6kih neprijatelja, §to mu polazi za rukom, jer kralj boravi od veIjafie 1509. kroz ditavu godinu (radi kuge u Ugarskoj) u (!!eskoj, a vjerni privrzenik mletadki, kardinal i nadbiskup Toma Baka6 od Erdeda umije stvari tako udesiti, da su u drzavnom vijecu mleta6ki prijatelji vazda u vecini. Medjutim je obcinu zadesila jedna nesreda za drugom. Dne 27. travnja 1509. udario ju je papa prokletstvom i interdiktom; malo dana zatim, 14. svibnja, razbili su Francuzi kod Agnadella mletadku vojsku pod Alvianom i Pitiglianom. I 6ete cara Maksimilijana suzbijale su MletCane na viSe strana. Tijekom lipnja jedna je vojska njegova od 15.000 Ijudi redom osvojila Roveredo, Vefrancuzki
i
6asa,
bi liga
carski kralja Vladislava,
i
i
ronu, Vicenzu
i
Padovu, dok su opet dolnjoaustrijske 6ete na iztoku otimale Trst, Goricu,
napokon i Rijeku. Potonje pomagao je i hrvatski ban Andrija Bot, zatim knez Bernardin Frankapan, koji je zajedno sa svojim sinovima i rodjacima smatrao taj Cas zgodnim, da svojemu rodu vrati otok Krk. Ban Andrija Bot iz Senja i knez Bernardin Frankapan iz Vinodola udarali su ne samo na taj otok, nego su takodjer sa
austrijsku Istru, a
350 konjanika
i
1500 pjeSaka
provalili
u mletaCku
Istru, te robili
oko Labina
i
Plomina.
Mletaeki providur u Labinu javlja 13. lipnja
njegovom kotaru, te dok je
Maksimilijanu,
U
prvoj
u Mletke o Stetama, koje je u6inio ban u pridaje, da ban Andrija Bot drzi Rijeku, i da se sprema k caru bivSi providur rijefiki Jerolim Querini pobjegao na otok Krk.
polovici
pretjerano, kada
papa
ka2e, da su Mletci
godine Julije
II.,
1509. gubili pozivljudi
osim Dalmacije
su Mletci na sve strane. kralja
izgubili sve, §to su
omedjena samo na kotar njihova grada, >i tko dogodilo*. Cini se, da je Vladislava papino pismo
je vlast
Prema tomu
nije
zapoCne
rat,
Vladislava, da s mjesta
dosad
drzali na kopnu; njihova
bi znao, §to se je
ohrabrilo,
jer
u to
i
12. srpnja
s
njime
pi§e
iz
ODNOSI PRBMA MLETCIMA
I
CAMBRAYSKA LIGA (1508.
Zlatnoga Praga hrvatslcim banima Jurju Kanizaju
Budim, kamo
su
pozvana
i
odrede sve, da se §to brze povede
vojna
939
£rau§tu, da §to prije podju u
Ivanu
i
gospoda, pak da onda
druga
— 1512.).
zajedno s njima
Vijede se u
za Dalmaciju.
utanade
Budimu
i
zaista sa-
da se poSlje u Dalmaciju 6000 konjanika s dovoljnim brojem pjeSagradu dije; u isti mah poslao je palatin u ime kraljevo naloge hrvatskim zupaoijama jer vecina gospode nije Zagrebu, da kupe vojsku. Ali od svega toga ne bi ipak niSta, Vec 17. srpnja bijaSe projer se je malo zatim sreda vratila Mletcima. marila za rat, odludilo,
stalo, te
i
i
i
i
vidur Andrija Gritti opet predobio Padovu, a kad je car na to 15. rujna stao podsjedati taj
grad, koji je branio Pitigliaao sa 14.000 Ijudi, suzbijali su hrabri branitelji sve juriSe
carske vojske, tako da je Maksimilijan nakon posljednjega juriSa (29. rujna)
morao pod-
vojskom svojom na koncu oktobra u Tirol povratiti. I s iztodnoga ratista stizavali su nepovoljni glasi za cara, jer su Mletdani ponovno obladali Rijekom. Glavni zapovjednik njihovoga brodovlja, po imenu Angelo Trevisani, bija§e skupio morblizu 3000 vojnika, te pristao s njima kod Omi§lja (na otoku naricu od petnaest galija Krku) nasuprot Rijeci. Dne 2. listopada 1509. do§ao je prije sunfianoga izhoda pred samu Rijeku. Posada docekala je mletadko brodovlje sa silnom vatrom; no uza sve to podje mletadkim 6etama za rukom, te uze§e gradske zidine. Na to bi boj nastavljen u sadu dignuti,
te se s
i
samome
u
gradu,
dok gradjani
svojoj grad plijeniti,
jadoj
ne podlegoSe.
sili
ne pra§taju6i nikomu; mnogi
Pobjeditelji
gradjanin bude na
po6e§e
u jarosti
komade
sasjeden;
napokon bude grad na vi§e strana zapaljen. Neprijatelj podinio je za nekoliko ura tolike strahote, da je sam zapovjednik Trevisani morao reci, kako ce se jednom za Rijeku govoriti: »Ovdje je bila Rijeka< (et mai per lui non se dirra, qua sono Fiume, ma qua fono Fiume). Jo§ isti dan dade Trevisani juriSati i rijedku tvrdinju, u kojoj je bila njemad:ka posada. Navala
godbom;
je
predati. PreuzevSi Trevisani tvrdinju
da su najvise
krivi.
Haranje
kapani)
tada u sluzbi
bill
on je htjeo
pisati
u Mletke
grada
Sve
§la
vidjeli,
da
svete
to
da
je
na Rijeci zbaden
modi, crkvene posude
i
tom zgodom na
sprave, kao
stvari,
drugi dan, kad
sam Trevisani u svome
i
koji su »zivinska sv.
Marko
i
Rijeci zaplijenili,
druge
celjad*,
grb mletadke
spominju
dragocjenosti, koje su
tezko da je Sto poslije vraceno, Sve to odneseno bi u Mletke, koje su bile otodkoga biskupa Vincentija Andrejevica (de Andreis),
naSli u crkvi sv. Marije.
osim onih
opisuje
no mornari,
dini,
republike! Medju stvarima, §to su ih Mletdiani se narodito
i
se izpriiava, da je Rijeka paljena protiv njegove volje;
pitati,
ne mogo§e se suspreci, kad su
nastavljeno bi
tvrdinje
i
Maksimilijana.
On i
u zeljezo okovati, za koje je driao,
Ijudi
vojskom, da zauzme Bakar, kojega su gospodari (Fran-
s
cara
izvje§du na mletadku obdinu.
htjeli predati pod poim se morado§e bezuvjetno
su se branitelji
za pogodbu, ve<5
dade 40
palenje
i
poslan takodjer jedan brod
bi
zestoka, da
tako
bila
dobitnici ne htjedo§e ni tuti
ali
i
i
koje su njemu kasnije predane.
Sredna obrana Padove Maksimilijana
i
i
ponovno osvojenje Rijeke u listopadu 1509. bijahu za cara
njegove privrienike u Hrvatskoj
i
Ugarskoj veliki udarci, to
vi§e, §to
su
po dogovoru, u isto vrijeme provalili u Hrvatsku, te nemilo poharali oblasti knezova Bernardina, Ania Mihajla (Mihovila) Frankapana. Glasi o potonjoj provali uzraTurci, kao
i
dovaSe MIetdane u velike; a njihov
povjestnidar
Marino Sanuto
dnevniku, da je to bila >najbolja novinac, koja je tada <5e
je
zabiljeiio
stigla, jer se je
je
u svome
sve nadalo, da
Turci Mletcima pomagati. Medjutim obdina mletadka nije time bila zadovoljna, nego
svima silama pregnula, da ligu svojih neprijatelja
razpr^i.
U
to
ime odlu^ila
je uz ino
na dvor kralja Vladislava posebnoga poslanika, da ga konadno odvrati od ligaSa, pate da ga moida skloni i na o£iti savez s Mletcima. Zadada ta povjerena bi doktoru
poslati
i
vitezu
Petru Pasqualigu,
koji
grad na dvoru aragonskoga kralja kroz hrvatsko
kraljevstvo,
je
prijaSnjih
godina viSe puta zastupao svoj rodni
njemadkoga cara. Kako je Pasqualigu bilo prolaziti zapala ga je takodjer zadada, da smota i one hrvatske i
KRALJ VLADISLAV knezove,
dosad
su
koji
Andriju Bota
bana
uz
stajali
JAGELOV16 (1490.
IL
— 1516.). Frankapane, pak da
i
ih
pri-
kloni inletadkoj obcini.
od osam lica. Kako je Senj bio u vlasti bana Andrije Bota, neprijatelja mletaikoga, nije se u njemu izkrcao, nego je pristao u Bagu (Karlobagu), koji je pripadao odanomu knezu Ivanu Karlovicu, gospodaru Krbave i Like, a Sarjaku kaeza Nikole Zrinskoga (koji se bijase ozenio sestrom njegovom Jelenom). U Bagu je ostao od 25. listopada do 4. studenoga, a onda je poSao preko Velebita u Liku, gdje je u Novigradu (danas Novi) odsjeo kod kneza Ivana Kariovica. Tu su se naSIi na okupu jos neki knezovi, sve privrzenici mle12. listopada
na put
Pasqualigo poSao je
Petar
1509.
s
drazinom
kao Ivanov rodjak knez Juraj Mrsinjski, knez Nikola Zrinski, knez Antun Biagaj drugi. U Novigrad do§ao je i tajnik bana Bota zahtijevajuci, da Petar Pasqualigo privoli sastati se negdje s njegovim gospodarom, jer ce mu ina^e s oruzjem zakr5iti dalji
ta6ki, i
put.
Po naputku Ivana Kariovica urete poslanik sastanak
dobi od njega slobodno pismo.
preko Like
i
Krbave
Dne
gradova
kraj
Ivana
Na putu
banom u
s
Bihacu, a na to
studenoga ostavi Pasqualigo Novigrad, pak udari
8.
Kariovica
i
njegovih
prema Bihacu,
rodjaka
su ga Ivan Karlovic sa 300 konjanika, zatim
kamo
je stigao 11. studenoga.
ostali
knezovi sa svojim Cetama, tako da je uza se imao svega 450 konjanika.
doiekao
ga je
ban
zaista
Andrija
sluzio neprijateljima republike, te
pratili
Bot sa 150 konjanika, izvinjavao
ga uvjeravao o svome
prijateljstvu
U Bihacu
sto je doslije
se,
prema
njoj.
Iz
Bi-
haca odpratili su hrvatski knezovi poslanika do Zagreba, kamo je stigao 15. studenoga, gdje je ostao do 22. travnja slijedece godine 1510, LJ Ugarsku nije mogao podi, jer i
u Ce§koj,
je kralj jo§ uvijek boravio
i
ma
jer
redovni
poslanik
Guidoto
nije
mogao
izmoHti audiencije.
izvje§taja
pol godine u Zagrebu
radio je Pietro Pasqualigo poglavito oko gospodom svaki pokret protiv svoje domovine. Iz njegovih razabiramo, da mu je to podpuno po§lo za rukom. Malo ne svi kne-
Boraveci
gotovo
medju
toga, da zaprije6i
zovi hrvatski
—
od Frankapana izpridavali, Sto im
i
Frankapane
izuzev
do§li su
obca
odreci svoje dasti,
—
pomamili se, da stupe u mletaCku sluzbu; pade k poslaniku knez Matija, a poslije otac mu Bernardin, te se i
brat, dotidno sin
vladala
kraljevstvu
hrvatskom
Krsto
smutnja, jer
dok novi bani
da ga zbace. Tako
je
jednoga bana, pace
ni palatina
sluzi
se
u cara Maksimilijana.
kraljem
Juraj Kanizaj
u zemlji preotelo
Ivan
i
mah gotovo
Emerika Perenja,
ban
skinuti
K tomu Andrija
je
u hrvatskom
Bot
nije htjeo
Ernust nijesu imali dosta snage,
bezvladje, jer
nitko nije slulao ni-
koji je tada zastupao
odsutnoga kralja. Ban Andrija Bot pozivao je staleze na sabor u Topusko onda u Oto6ac, ali mu se malo tko odazivao; kad su pak novi bani htjeli drzati sabor u Krizevcima, zaprijetio je i
Bot stalezima,
da
joj
te nitko se nije
kuga
je bjesnila
onda
se nije bojati
obcini sklona, a diniti,
i
dok
usudio dodi
na sabor.
mogao
je strasio Ijude potres)
Dalmaciju.
za ovi
za
Hrvatska
Dalmaciju
ne
Kraj takih tuznih prilika (uza to je Pasqualigo tjeSiti svoju obcinu,
gospoda neslo2na velikim dijelom mare, ne mogu ni ugarska gospoda ni§ta su
i
sve kad bi i htjela. Medju prelatima magnatima
u Ugarskoj i Hrvatskoj nasao je poslanik u obde pogodovala Mletcima u svakome pogledu, a na delu bio joj je primas kardinal Tomo Bakad od Erdeda, koji se je nadao s pomocu Mletaka kada tada postati rimskim papom; druga takodjer nije bila za oditi rat s republikom, ali je i
dvije struje: jedna je odito i
ipak htjela upotrebiti nevolju njezinu, te iznuditi
Potonjima
pripadao
je
palatin
Emerik
od nje
§to vece pogodnosti
Perenj, zatim pecuvski
biskup
i
i
koristi.
tada kraljevski
kancclar Juraj Sakmari, srbski despot Ivan Berislavid i drugi. Ivan je Berislavid na samu novu godinu 1510. doSao k poslaniku, te budi sam od sebe, budi ponukan od drugih predlagao, neka Mletci ugrabljenu Dalmaciju sami povrate kralju Vladi-
siavu kao dar,
a onda de Vladislav jamadno otvoreno
pomagati
Mletke ne samo
ODSOSI PREMA MLETCIMA protiv lige,
nego
i
u ratu
I
C\MBRAYSKA LIGA (1508.
Turcima, na koji
s
papa
tada
je
predlog despotov odgovorio je Pasqualigo doskodicama
ga
despot pozvao na tajno rociSte na dan
je
pana.
Tu mu
je Berislavid
rekao:
ako ne ustupite Dalmaciju. stalezi,
>Zaista,
Sve kad
bi se
i
u sakristiju stolne crkve sv. Stje-
vlasti
sti6u
pripada. Zaista bez (ustupa) Dalmacije ne cete ni§ta poluiiti*.
ni§ta postici.
stidi
>Da, bez
S toga cemo
Ali na
pozivao.
II.
poslani^e, niSta
nje odrekao, ne
kralj
da ostanu skrStenih ruku, dok sve evropske
posprdno odgovorio:
Julije
«4l
§alom; jednako je uiinio, kad
i
triju kralja
gospodine
— 1512.).
Na
i
ne cete
poIu£iti,
ce podnositi ugarski
uzimaju
ono, Sto im
to je Pasqualigo
gotovo
naime mi izgubili, ne mozemo za dobro republike Ugarske obranimo zadrzimo*
Dalmacije, ako bi ju
gledati,
da ju
i
i
Medjutim mijenjale su se prilike sve vi§e u prilog Mletcima. Sta nijesu mogli pona bojnome polju, poluiivali su vjeltom politikom svojom. Na podetku god. 1510.
Bahtolomej d'Alviano, mletaCki Tojroda.
Po drvoreso
umjeli su dodu§e Francuzi zato je Mletcima
brayske
za
naime papu
lige,
to se je Julije
prokletstva
poMo
iznevjerio
interdikta.
i
i
djeU P«tU Giovia >Elo|;u iUostriam viroramc-
it
carevci
rukom Julija ligi,
Papa
II.
te
je
opet
pretegouti
Oni
Neka
se
svojim brojnijim vojskama;
vratiSe papinskoj driavi,
24. veljaie
1510.
rijeSio
ka
joj
i
razvrgne liga protiv
sloie u veliki savez za rat s Turcima.
bijahu oteli, a na
mletadku obdinu
crkvenoga
Dok
Italije
Mletaka; su
prije
da se > barbaric iz neka se radije krScanske vlasti njegovi poslanici na dvoru kralja s lozinkom,
Vladislava radili na zator mletadke obdine, nastoje odsada predobiti kralja za §to
ft.
HfT. pot).
II.
Ill
ali
Cam-
pokreta^a
pa£e kao rodjeni Talijan poialio, §to se tudjinci bane u
njegovoj domovini, te je razavio barjak slobode nje protjeraju.
sa
predobiti glavnoga svoga protivnika
tjesniji
16
KRAU VLADISLAV
24-2
savez s njom
i
IL JAGELOVlfi (1490.
— 1516.).
rat. U tome pogleda radi najprije papinski poslanik Jakov Pisa, s njime Achiles de Grassis SimuQ KoziCic (rodjeni Zadraain), Ivan Trogirania Stafileo, tada auditor rotae u Rimu. napokon a
za turski
onda modruski biskup (biskup od Castella),
i
Jo§ prije okreta papinske politike pozivala su gospoda ugarska i hrvatska vi§e puta kralja Vladislava, da se vrati iz Ceike, pak da skupi ugarski sabor, gdje bi se odlu6ilo,
Ugarska s Hrvatskom pridruzi. Napokon se je kralj odazvao, te je Praga sazvao sabor u Ostrogon za Gregorijevo (12. ozujka), na koji hrvatskoga. Posebno pismo poslao je na sudca starjesine kraljevstva staleze je pozvao i obdine na brda Gradcu kod Zagreba, u kojem javija, da po^to ga papa neprestano pokojoj stranci da se
6,
sijeinja 1510. iz
i
budjuje sa svojim poslanicima stvari,
i
da
listovima,
i
stvori
odluku glede nekih vrlo zamaSnih
poSto je doslo vrijeme, kad izti6e sa sultanom
pokazuje potreba, da se u6ine shodne odredbe glede je odlu6io
na dan
sv.
ugovoreno
razlicitih
primirje, a suvi§e se
drzavnih posala; zato da
Gregorija drzati obci sabor svih svojih drzavljana (mjesto redovnoga
sabora na Jurjevo). Stoga zapovijeda sudcu
i
starjesinama, da tu njegovu odluku 24. ve-
gradu proglase, a onda da u njegovo ime pozovu na receni sabor svu gospodu hrvatsku i slavonsku, za kojih je svakoga bila priklopljena kraljevska pozivnica. Pasqua-
Ijade u
ligo javija,
da se kraljev poziv
nije
najbolje
dojmio
narocito
hrvatske
gospode, koja
nijesu redovito bila pozivana na ugarski sabor (non era consueto in le diete de
Hungaria de Croatia), vec su po starom obiCaju i pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono, haver loro auctorita ex concessione els atributa fa la loro chiamar
li
signori
dieta in Croatia
se). Medjutim 6'mi se, da se ureSeni sabor nije ni obdrzavao, jer Ce§ke povratio; stoga bi sabor ponovno sazvan za 24. lipnja u
da per
se kralj ne bijase
iz
Stolni Biograd.
u Ostrogon tek 21. ozujka, gdje su s mjesta zapoCela Malo poslije dozvoljeno bi Pasqualigu doci u Ugarsku, na Sto je on 22. travnja ostavio Zagreb i 29. travnja stigao u Budim, kamo ga je dopratio knez Juraj Mrsinjski- sa 30 konjanika. Medjutim tek 17. svibnja pustio ga je kralj prvi put u Ostrogonu preda se u audienciju, pri kojoj je osim primasa Tome Bakada Erdeda, pe6uvskoga biskupa i kancelara Jurja Sakmarija, dvorskih castnika bio nazoCan Kralj Vladislav
stigao
je
vijedanja u kraljevskom vijecu.
i
i
dekan Petar Tomicki. U tajnoj audienciji iza toga izlozio je mletacki poslanik molbu svoje obdine, da se kralj ne bi pridruzio savezu njezinih neprijatelja, vec nasuprot neka nastoji, da ju izmiri s carem Maksimilijanom. Suvi§e trazi poslanika od njega, da bi Mletci smjeli u Ugarskoj unovaditi 1000 izabranih mo-
poljski poslanik, krakovski vrhovni
maka. Iza prve audiencije pratio (Totis),
je poslanik
neprestano
iz6ekujuci odluku. Obilazio je primasa
celara Jurja Sakmarija, koji
mu
barbarski, a vodi ih vi§e bijes
kralj evski
dvor u Budim
Tatu
i
Bakada, peduvskoga biskupa
i
kan-
jednom zgodom rekao: »Ti naSi Ugri jesu narod vrlo nego razlog* (ma questi nostri Hungari sono zente molto je
barbara, et ducuntur potius furore
Dok
Tomu
quam
ratione).
je Pasqualigo
dekao na odgovor, doSli su na kraljevski dvor u Tatu papinski poslanik Achiles de Grassis (oko 3. lipnja), a za njim francuzki Ljudevit Helie, i napokon carski, po imenu Leonard Nogarola i Ivan Spiesshammer (Cuspinianus). S dolazkom potonjih mnozio se
nepovoljne
i
broj protivnika
po Mletcane
vijesti
mletackih
s talijanskoga
na dvoru, osobito ratiSta,
kad su jo§
stizavale
gdje su Francuzi zauzeli Bassano
i Vicenzu, te zaprijetili Padovi i Trevisu. Osobito goropadno pona§ao se je francuzki poslanik Helie, koji je u audienciji 23. lipnja Mletfiane ba§ nemilo izgrdio, nazvavgi ih zvijerima i izmetom Ijudskim (bestie, feres, coluvies hominum). Kralj njegov i njegovi saveznici ne ce dotle mirovati, dok Mletke tako ne ponize, da im zitelji budu opet pri-
prosti ribari. Helie
pozvao
na to kralja Vladislava, da pristupi k ligi da osvoji prevarom njegovoj kruni ugrabili. Neka vise ne trpi, da Mletdani dulje tako o njemu govore, kao da je njihov placenik. Neka se sjeti buducnosti
Dalmaciju,
koju
su
Mletci
je
i
ODNOSI PREMA, MLETCIMA svoje djece,
Mletcima.
U
neka
i
Ako
ih povjeri
I
CAMBRAYSKA LIGA (1508.— 1512.)-
onim vladarima,
s
kojima
HS
ga veiu rodbinske veze, a ne
ugarski kralj ne podje osvajati Dalmaciju, u£init ce to savezni vladari sami.
Stolnom Biogradu. Brojno nize plemstvo zahtijevaSe, da dvorom, prelatima, barunima stranim poslanicima dodje iz Tate u Stolni Biograd, pak da se zapocne vijecanje. Ali kraljevskim povjerenicima po§lo je za rukom, te su nize plemstvo sklonili, da je dozvolivli vanrednu dacu od pel zlatne forinte izabralo kralj
to se je skupio sabor u
sa
i
izmedju sebe deterdeset punoinocnika, koji ce zajedno
vi^im stalezima sasluSati strane
s
kona^no odluditi, §ta da se ucini. Taj uzi sabor polao je u Tatu, gdje je pod predsjedanjem primasa kardinala Tome Baka£a od Erdeda driao prvu sjednicu, u kojoj je redom saslu^ao papinskoga poslaoika <^e Grassisa, onda fran* cuzkoga carske, a napokon mletadkoga. Francuzki je poslanik Helie opet rogoborio protiv MIetdana, prozvavSi ih >tiranima, krivorotnicima, pohlepnim kramarima, komediposlanike, te 2.
srpnja 1510.
i
i
jaSima
lisjacima*, te
i
ponudivSi u ime
pomod. Pietro Pasqualigo govorio na peruke obecanja mletadkih prijatelji republici, koja im vile ugarska kao mletadka; k tomu i
podala
vrijedi
nije
Napokon
Mletcima.
je
od
svih
ta zemlja i
trideset
vlasti
oprezno, moleci
i
neprijatelja, koja
i
koristi
saveznih
mudro
je
se
ne
ostalih
ratna broda u da se ne obaziru
^etiri
i
staleze, izpuniti,
<5e
vec neka ostanu
Dalmacija je jednako
vlasti.
kroz dugi niz godina ni najmanje
vec
papa primio
MIetke u svoju
za§titu, te
ce ih
izdaino pomagati.
Za primasa cima pogodovali,
ne
bi
li
njegove sumiSljenike, koji su odavna Mlet-
i
ali na palatina Emerika Perenja, na pouzdanike nizega plemstva djelovali Sabor je izabrao na to povjerenstvo, koje ce ugovarati s Pasqualigom o tome, mletacka oh6'ma drage volje ustupila Dalmaciju. Predsjednikom povje-
na biskupa su silno.
Tomu Baka6a od Erdeda
renstva bio
bili
su
prizori
ti
i
govori pusta igra;
kancelara Jurja Sakmarija, kao
i
i
Petar Beri-
biskup Sakmari, a 61anom tadanji stolnobiogradski prepost
je
slavic, rodjeni Trogiranin,
koji
je
govorio, da su
mletadkoj Dalmaciji gotovi raditi za oslobodjenje
te
odli^ni
i
u puk nezado-
brojni rodjaci njegovi
zemlje, da je u obce
mletaikom vladom, te da bi on sam s malo vojske mogao Dalmaciju osvojiti. Buduci da se je mleta6ki poslanik neprestano izvinjavao, kako nema nikakve punomoci, da voljan s
razpravlja o ustupu
Dalmacije, sastao se je sabor opet
uz veliko oduSevljenje zakljuCio vlasti.
Pristupit 6e se ligi
zajednidka
osnova.
ratna
i
rat za
caru
6e
u
srpnja
sjednicu, u kojoj je
oslobodjenje Dalmacije
poslati poslanici
K
5.
otici
k caru
i
francuzkomu
stolnobiogradski
kralju,
prepo§t
izpod mleta6ke
da se ustanovi
Petar
Berislavic
i
zupan Ambrozije Sarkanj, u Francuzku senjski kapetan Albert Lonjaj, a k papi u Rim kolodki nadbiskup Gregorije Frankapan. Osim toga dici 6e se na noge vojska od
4000 pjeSaka
2000 konjanika, koje 6e voditi nekadanji ban komoranski kastelan Osvald Korlathkewy, §ipu§ki knez knez Ivan Karlovic. I obcina grada Dubrovnika mora ustupiti vjeSti Feliks Petandic po<5i 6e onamo, da to izradi. Uza sve to JoS istoga dana, kad je rat zakljufien, tje§io je primas Tomo noga Pasqualiga ovako: >Pustite, neka staleii bufe; ma §to totiSki
i
i
hrvatski
Franjo Bala§a,
Ivan Zapolja, svoje
i
krbavski
brodovlje za rat;
ipak nije do§lo do rata.
Bakad od Erdeda zdvojzakljuiili, ipak se ne 6e ni&ta udinitic. I drugi privrzenik mletadki, Filip More, hrabrio je mletaikoga poslanika time, da rata ne 6e biti vec zato, Sto je driavna blagajna prazna, a gospoda ne daju novaca. >Neka me raztrgaju na komade<, rekao je on, >neka mi du§a zadje u pakao, ako 6e ikada ugarska vojska predi preko gora, da zauzme Dalmaciju<. Nekoliko tjedana poslije doiao je poslanik kneza Ivana Karlovida k Pasqualigu u Komoran, te mu saobdio, da gospodar njegov ne prima namijenjenu mu dast vojvode u ratu za Dalmaciju, nego da 6e dalje ostati vjeran republici. U ostalom vojne ne <5e biti, jer kralj nema i
i
novaca, ni da
si
kupi svakdanji kruh, a
gospoda su opet Skrta i siromaSna; napokon bi mogla hraniti tisudu vojnika ni kroz dvije
Hrvatska da tako oskudijeva ziveiem, da ne
244
KRALJ VLADISLAV
^
II-
JAGELOV16 (1490—1516.).
Petar Berislavic i Ambrosedmice. Kraj takih prilika nije niSta koristilo, §to su poslanici s carem Maksimilijanom utana6ili savez Konstanzu gradu ziie Sarkani 1. listopada 1510. u Prema pogodbama toga saveza Cambraysku. najavili pristup kralja Vladislava u ligu i
morao
bi Vladislav
zapoceti
travnja 1511.
1.
na Mletke za Dalmaciju,
rat
pri
6emu ce
ga car i njegovi saveznici pomagati sa 1000 vojnika, dvanaest topova, dvadeset i ietiri dobro opremljene ladje troveslice i §est teretnih brodova. Ali do izvrsenja tih pogodaba ni doslo.
u obde nikad
nije
Uz mnoge izjalovila,
razloge, da se je
bio je poglavito
i
snovana vojna kralja Vladislava za Dalmaciju posve
§to je
taj,
papa
Julije
II.,
sve odlu6nije pristajao uz Mletke,
Cambraysku ligu i potisne Francuze nije duduSe po§ao za rukom; Genovi, u
te radio da razprgi
iz
Francuze
ali
vlasti
Pokus njegov, da
Italije.
li§i
zato je na svaki drugi nadin
im naudi. Ali ni kralj Ljudevit XII. nije stajao skrStenih ruku. Jamacno na njegovu ponuku sastala se je u rujnu 1510. u Toursu sinoda francuzkih prelata, pak obijedivSi papu, da svojom slavicnoSdu smeta miru kr^canstva, zamoli kralja, neka sporazumno s carem sazove obci crkveni sabor, koji ce papu pobrati na red i osuditi. Malo nastojao, da
zatim obnovljena bi 17. studenoga 1510. u kojoj pristupi opet
Bloisu
i
lovici
Julijem
s
Umni
II.
tako osame Mletci
da se
dade se nadmudriti koncu travnja posve u
bi se sastao
Pisi
kralja,
krski
biskup Matej
Lang
citavom obsegu
u
nastoji predobiti
obnovi.
Ali Julije
papu, II.
ne
u Bologni, pak tako se dogovaranja na Sada planuSe osudne borbe na sve strane. Pet kardinala,
od pape odmetnuli, sazva§e 23. svibnja obci crkveni sabor, iste
Bolognu,
te
godine; u
isti
mah
provali
i
papinsko-mletadku
raztepe
koji
francuzka vojska u pa-
vojsku, koja joj je htjela
Belluno, zatim u rujnu redom Vicenzu, Feltre medjutim republika pod konac godine opet natrag zado-
uzeSe Mletcima
Furlansku osim Osopa, §to je
Caru ostadose jedino njegove
i
oblasti u
Istri
i
grad
Rijeka, koja je svakako
prije
rujna bila opet u vlasti njegovoj.
U
to
nije
papa
ni
Julije
mirovao.
II.
18. srpnja 1511. crkveni sabor, koji sv.
francuzkoga
Mantovi, ni poslije
rujna
1.
carevci
I
zakr(!;iti,
spretni
i
nekadanja liga
izjaloviSe.
zauze
pinsku drzavu,
i
u
ni
koji se bijahu vec prije
7.
i
i
ugovarahu
bila.
izmedju cara
nagoda s papom. I zaiita se u popokuSa na kongresu u Mantovi izmirenje ozujka 1511. desire u Mantovi poslanici carevi, francuzki, englezki i spanjolski, te
se prije
put
liga
Ferdinand Katoli^ki pod pogodbom, da
aragonski (§panjolski) kralj
Ivana u Rimu,
i
ce
kojemu ce se
na
Da
osujeti
se sastati
koncil
19. travnja
razpravljati
u
Pisi,
sazove
on sam
1512. u lateranskoj crkvi
o svemu, §to je crkvi potrebito. Iza
Englezkom o velikom savezu protiv Francuza, te proglasi onda 5. listopada u Rimu »svetu ligu«, kojoj je bila zadaca, da se Francuzima oduzme Bologna obnovi cjelokupnost papinske drzave. Napokon kazni toga ugovaraSe
s
Mletcima, Spanjolskom
i
i
crkvenim prokletstvom onih pet kardinala, koji bijahu koncil u Pisu sazvali. da je na taj koncil, koji se je ipak sastao 1. studenoga, do§Io malo pre-
24. listopada
Time lata,
su
polufii,
a
im
nije
ti
i
su
zitelji
posve zavisni od Francuzke,
mnogo
mogao dugo
se
ligom«
bill
Pise
bili
smetali.
dobre srece. Njihov
Bresciu, a zatim je 11. travnja
Dok
je tako
na bojnome
obraniti
vrli
kod
te
su se poslije morali preseliti u Milan, jer
papa odklonio burn na crkvenom polju, jer su Francuzi u ratu sa >svetom
polju,
vojvoda Gaston de Foix osvojio je u veljadi 1512.
Ravenne
odrzao podpunu pobjedu nad §panjolskom papinskom vojskom. Ali kad je zatim Gaston de Foix umro, papa je Julije II. upro svu snagu, da cara Maksimilijana odvrati od francuzkoga kralja, te ga izmiri s mletaCkom republikom. To mu je bar donekle poslo za rukom, jer je car zaista 6. travnja 1512.
i
utana^io
s
Mletcima primirje na deset mjeseci. Tako ostade Francuzka osamljena, te bi
brzo njezina premoc u
Italiji
skr^ena.
Kroz 6itavu godinu 1511.
i sve do primirja 1512. salijetali su neprestano poslanici boredih se stranaka kralja Vladislava, da pristupi budi kojoj od njih. Medjutim Vladislav
ODNOSI PREMA MLETCIMA
I
GAMBRA.YSKA LISA (1508.
— 1512.).
345
boravio je viSe mjeseci (od studenoga 1510. gotovo do konca travnja 1511.) u zemljama
medju ugarskorn gospodom po§lo za
mietaikim privrzenicima
£e§ke krune, a u to je
carski poslanik trazili rukom, da zaprijeie svaki pokret na Stetu republike. Francuzki su dodu^e u velja£i 1511., da se izvrSi ugovor, utana^en u Konstanzu, pa^e su prijetili, da i
ce savezne
vlasti
pripada kralju
mnogo,
mu
§to
same
za^etnik svega
a
osvojiti Dalmaciju,
njom
s
Toma
onaj die hrvatskoga primorja, koji
i
umio je sve osujetiti, ne mareci da je Ivan Bornemisa javno spoticao, da je od Mletaka podmicen, koji ce za to na dojducem saboru »svoju izdaju okajati*. Medjutim
Vladislavu: je
primas
ali
Bakai
i
zla,
o Jurjevu 1511. na RakoSu, i koji je Mletcima za Dalmaciju ni spominjalo, a glavni dosadanji protivnici mletadki, kao palatin Emerik k tomu su naskoro za§utili kancelar Juraj Sakmari. Za palatina spominje se izrijekom, da su ga Mlet6ani Perenj podmitili, darovavsi mu jo§ u sijefinju 1511. barSuna za 6etiri odijela za 257 dukata, na se na ugarskorn saboru, koji
imao
se je
sastati
zaista 3. svibnja zapodeo, nije pitanje o ratu
s
i
i
§to se je palatin 6a
zajednidki
s
i
pismom od
zahvalio
priinasom nastojati, da
kralj
snagom
stao raditi na zator Francuza u
smatrao
je,
Italiji,
kardinal
i
listopada 1511. odputovao u Rim, da
mozda
dok god zivi, papa svom Baka6 od Erdeda
de,
je na to
Toma
zatraiio dopust u
je
svoga
na crkvenom saboru u
sudjeluje
Nadao
da primi nagradu za dosadanji rad.
i
Kad
primas
da je ved svaka pogibao za MIetke minula, pak
kralja, te je 2.
Lateranu,
>da
veljade, te izjavio,
10.
ostane uz republiku*.
papinskim legatom
se je postati
papom, kad bi Julije II. umro. Prvih dana prosinca stigao je na kraIjevski dvor poslanik pape Julija, te je pozvao kralja, da pristupi u »svetu liguc. Nakon duljih dogovora Vladislav je privolio, te je podjedno odredio stolno-biogradskoga prepo§ta Petra Berislavica, koji je nedavno ugovarao s carem, da ide u Rim, te potanje uvjete utanaci. S tim se je 6inom kralj Vladislav posve odrekao Cambrayske lige, te se je i zasebni mletadki poslanik Petar Pasqualigo mogao kuci povratiti. Ali on ostade jo§ a latere, a
preko pol godine u Ugarskoj; tek izvje§ce u
Za desetmjesednoga primirja bili
nazodni
i
je
papa
sv,
12.
Julije
najprije je
papa
Senja svoje posljednje
Julije 3. svibnja 1512. otvorio
Ivana u Rimu, na kojemu su uz
II.
se oni svojim
Ljudevitom
Tomu
crkveni
Baka£a od Erdeda
(21. veljade
s
Erdeda, nego umni
dosadanjim
XII. ligu
smrti cara
i
u
najve<5im
Bloisu
Giovanni Medici, koji se
talijanski prelat
i
1513.).
I
take bi nastavljeno
je
pro-
cara, pribliiiSe s
kraljem
ratovanje go-
kralja Maksimilijana.
bojevima cara Maksimilijana brvatski
izmedju pape
Francuzima, te utanadi§e
neprijateljima
ozujka
(23.
ne postade ugarski primas
njegovim
nasljednikom
1513.), a
zvao Leo X. Buduci da su u to Mletci doznali za savez
je izticao
iz
modru^ki biskup §imun
Tomas Bakad od
^
on
Kozidiic; a onda je svima silama radio, da posve mletaCkom obcinom. Ali Mletci bili su nepomirljivi, na §to studenoga 1512. utanadio savez s carem protiv Mletaka. Malo zatim umre i
cara Maksimilijana
papa
Salje
hrvatsko-dalmatinski biskupi, od kojih se osobito iztidu spljetski nadbiskup
Bemardin Zane izmiri
kolovoza 1512.
9.
domovinu.
sabor u lateranskoj crkvi
__^tovo do
I
i
knez
s
Mletcima
i
Krsto Frankapan
Francuzima (1508.
(1482.
— 1527.)^
— 1518.)
srednji
sin
mnogo
se
modruSkoga
kneza Bernardina. Ved od god. 1505. nalazimo Krsta u sluzbi carevoj, gdje se je valjda
upoznao patricija
i
i
sa
svojom vjernom
i
odanom zenom Apolonijom Lang,
kcerju augsburzkoga
sestrom glasovitoga krSkoga biskupa (potonjega kardinala
i
salzburikoga nad*
Knez Krsto bio je hrabar junak vrstan vojvoda; njegova je lozinka uvijek bila >Nada je moja Bogc (Spes mea in Deo est). Prvi put proslavio se je Krsto 1508., kad je prigodom podsade ka§tela Prema u Istri zarobio mletadkoga
biskupa) Mateja
Langa.
i
plemica Jerolima Savorgnana. God. 1509. oteo borio oko Raspa
kojom
bi
i
je
Mletcima Divin
Novigrada. God. 1511. udarao je
prigodom ranjen u
lice.
i
Pazin, a zatim se je
na grad Mile (Muggia) kod Trsta,
Za njegove zasiuge darovao
mu
je car Maksimiiijan
KRALJ VLADISLAV
2^6
IL
JAGELOVI6 (1490. —1516.).
neka posjedovanja grada Postojne; podjedno imenovao ga je kapetanom kra§kim, kao i carskim savjetnikom. postojnskim Od rujna 1512. do rujna slijedece godine 1513, boravio je Krsto u svome zaviCaju, snujuci kako da Mletcima otme djedovinu svoga roda, naime otok Krk. U proNovigrad
i
i
zauzeo 13. proMarano u Furlanskoj, koji je na mletaCku konjanika Udinu, 1000 sinca. U Ali kod podsade tvrdoga Furlansku. svu gotovo i Cabdad osvojio, a za njom koju je grada Osopa bude 25. ozujka tezko u glavu ranjen, a zatim, kad je velika mletadka vojska poSla da opet oduzme Marano, dne 5. lipnja 1514. s jednom 6etom svojih vojsincu 1513. udara opet na mletaCki grad
i
poSao je sa 6000 pje§aka
veljadi 1514.
i
i
i
nika zarobljen. Slavodobitni neprijatelji odvedose ga u Mletke, gdje ga vrgoSe u tamnicu Toresello (u du2dovoj paladi), u kojoj je ostao zatvoren od 9. lipnja 1514. do
uzama
1519. Nevolju njegovu u
5. sijednja
se nije nikako dala s njim razstaviti.
Milan, gdje
mu
je
U
da pobjegne, dok je odana Krsto je na to jo§ do 15.
mu
13. listopada
zena Apolonija, koja
ga tamnovati u francuzki
sijednju 1519. poslage
medjutim u noci od
mu
ublazivala je vjerna
na 14. god. 1519. polio za rukom,
supruga malo zatim u Milanu umrla
sije6nja
1523. ostao
u
njemackoj
(4.
sijeSnja 1520.).
kad ga
sluzbi,
je Ferdi-
nand I. u milosti odpustio, a on se vratio u svoju domovinu. Za svoga tamnovanja u Mletcima i^dao je Krsto Frankapan zajedno sa zenom svojom Apolonijom god. 1518. njemacki molitvenik sa vi§e lijepih drvoreza. Jedan od tih drvoreza prikazuje sliku Gospe u nebo uzete, kako pred njom kleSe s jedne strane junafiki
knez Krsto Frankapan, a
druge zena
s
(Nove borbe s Turcima Dozom 1514. sabor u Budimu i
1512.
mu
Apolonija.
— 1514.;
1514.
buna pod Jurjem
seljaSka
Ivan Zapolja
i
Stjepan Verboczi).
Turcima na sedam godina, bijaSe kralj Vladislav obnovio 6. srpnja 1510. prijetila je vjeCita opasnost njegovim zemljama, a naroCito hrvatskomu
Primirje, utanaCeno s
No
uza sve to
kraljevstvu.
sandzaci
Pojedini
i
paSe
mnogo
(bosanski, hercegovaCki) nijesu
ustanove primirja, to manje, §to su se za bojeva u
Italiji
i
MletCani
i
marili za
Maksimilijan
car
pomoc. Car je Maksimilijan u lipnju 1510. slao iz Augsburga svoga agenta k bosanskomu sandzaku Ferisbeju, bodredi ga, da udari na mletaiku Dalmaciju i Albaniju, te da im otme gradove Kotor, Bar i Ucinj; u isto vrijeme trazili su i Mletci pomoc u Carigradu, te su ju zaista i dobili. Pomagali Turci otimali za prijateljstvo Turaka, te trazili u njih
cara lazile.
ili
Mletke, vazda su najprije
Ali najveca je opasnost
stradale
zaprijetila
hrvatske
oblasti,
kojima su turske cete pro-
onda, kad je papa Julije
II.
po svojim
poslani-
cima stao kralja Vladislava pozivati, da se pridruzi velikome savezu krScanskih vlasti za rat s Turcima, jer je to potonjima moglo biti povodom, da sami zapocnu veliku vojnu.
Sve uz primirje
Na ugarskom
nije
tako na medjama hrvatske zemlje
saboru u Budimu govorio je tavernik Blaz RaSkaj
u ime kraljevo ovako
:
nikad
3. svibnja
»Turci uznemiruju neprekidno Hrvatsku, a
ostatak njezin propasti, ako se dostatno ne
zaStiti.
I
pravoga mira.
bilo
1511. staleiima
naroCito Knin, te ce
moldavski vojvoda
bit
i
ce prinudjen
mu se ne pruzi potrebita pomoc. Bedemi grada Jajca tako su da grad ne ce vi§e modi odoljeti ni jednome jurisu, ako se utvrde mjesta ne poprave. Stalezi neka dakle o svemu tome vijecaju svoju odluku
sultanu se pokoriti, ako
od potresa njegove
s
razvaljeni,
i
njegovu velidanstvu saob6e«. poslanik sultana dalje produlji,
ali
Bajazita
da se u
(na nj
Dok
su negdje stalezi vijecali, osvanu u
Budimu
11. svibnja
kojega se bija§e digao sin Selim) trazeci, da se primirje ne primi mletatka obdna. Kralj nije htjeo na to pristati,
ve6 je zahtijevao, da se u primirje primi ne samo republika, nego brat njegov, poljski kralj Sigismund. Tako se otegnuSe dogovaranja, jer je Juraj Hrvat morao poci u Carigrad, da se o torn sporazumi sa sultanom. Za njim poSao je jo§ i drugi poslanik, tek i
i
u polovici rujna vratila su se oba
s
izpravom sultanovom, kojom
za daljih pet godina, te u nj primljeni Mletci, Poljska
i
Vla§ka.
bi primirje
produljeno
NOVK BORBE
Dok Frankapan
su
trajali
tuzi se
ti
onda kroz
likom
uiinili
viSe
mu
je
2000 Turaka
I
it
viSe
i
ban
i
Andrija
i
Bot
mu
poslao
Dubovca.
Tom
su
pri-
je
Od
oko 100 konjanika.
zasuznjenib
2bna mu Apolonija (Lang) kle&e pred majkom BoiiOM.
njemaikoga molitveailui (Petbacb), ito ta ga
g.
1518.
isd«li
a Mletcima knet Krtto
i
ieaa
mn
Apolonija.
uraka, koje je zaroblo knezev rodjak Mihajlo (Mihovil) Frankapan, doznali su, da je te
Turke naputio na provalu u frankapanske oblasti krbavski koji puSta Turcima prolaziti kroz svoje ved pokorio,
je
i
zavrSuje knez Bernardin, »da
bib
II
i
da je ne 6e modi ni za deset godina nadoknaditi. Bernardin pozvao ostalu hrvatsku gospodu u pomoc; ali mu se nije nitko
toliko stete,
Knez Krsto Frankapan J)rTor«rs
ponovno hrvatska zemlja. Knez Beraardin 5. ruJDa u ModruSama) svome zetu Jurju dne 22 kolovoza doSlo pod ModruSe, te pli-
dana oko Ribnika, MetUke, iMehova, Ozlja
se je digao na obranu
odazvao, jedino
dogoTori, stradala je
«47
u jednome pismu (pisaoom
Braniborskomu, kako jenilo
TURCIMA (1512.-1514).
S
sam gore
podi
njegova
do njegove
milosti
kraljevska .
.
.
milost jo§
knez Ivan Karlovic, koji se oblasti.
gleda
»Kad
bi
mi
znali<,
na tu zemlju, htjco
Ja bi htjeo njegovu milost poduditi, kako bi
KRALJ VLADISLAV
2^g
mogla
se zemlja
odrzati
i
spasti.
H.
JAGELOV16 (1490.
Izvolite
mi
javiti,
da
— 1516.). moglo
bi se §ta koristno
li
moram
u6i-
na sve naCine, da ne
da ne tro§im. Ja da zaludo ne podjem na put protjeran i da sve svoje ne izgubim*. Sta je na ovo pismo Juraj Braniborski ud;inio, da li je kralju §ta govorio, ne znamo; ali mleta6ki poslanik Petar Pasqualigo javlja i 20. listopada 1511. iz Budima, da su onih dana doSIi pred kralja Vladislava posebni i
niti,
misliti
budem
izjavili u ime svojih gonikakve nemaju pomoci ni podpore spodara, da se ne mogu viSe braniti od Turaka, jer od svoga kralja. S toga im ne preostaje drugo, nego da se preko bosanskoga sandzaka danak obedaju (accordarse per mezo del vayvoda de la Bossina et sultanu pokore
poslanici knezova Ivana Karlovida
i
Bernardina Frankapana, te
i
Turco per farse suo subditi et tributarii). Cini se, da su se dvoru prepali, pak su hrvatskim knezovima obecali brzu s ove prijetnje na kraljevu pomoc, a uz to ih tjegili time, da ce valjda Hrvatska imati sada mira od Turaka, bu-
cum
capitular
duci da
el
signer
nedavno
je
s
dalje mirovali, iztiduci,
minje.
S toga posla
njima utanaceno primirje na pet godina. Ali Turci ipak nijesu ni da se primirje ne tide Hrvatske, jer se ona u njemu ne spo-
kralj
Vladislav opet Feliksa
Petancica u Carigrad, te zahtijeva§e, da
spomenula. Medju-
se sastavi nova izprava o primirju, u kojoj bi se Hrvatska izrijekom
mnogo
tim nije ni to
koristilo.
nego gto bi primirje s Turcima produljeno, umro je u Hrvatskoj 13. rujna 1511. ban Andrija Bot od Bajne. On se bija§e jo§ negdje na koncu 1510. Ivan ErnuSt, izmirio sa svojim kraljem, jer se vi§e ne spominju kao bani Juraj Kanizaj i jer mu poslije kraljevski dvor povjerava razlidite poslove. Andrija Bot stolovao je najviSe u Otodcu; tu je u travnju 1510. izdavao glagolske listine, kojima je senjskomu
Malo
prije,
i
kaptolu
nalagao, da
odredi jednoga
kanonika, koji de
parnicu izmedju hrvatskih plemica Nemanjica
i
Darojica.
s
kraljevim
U
tima
covjekom
rjeSavati
se listinama pi§e
ban
kapetan senjski*. ban »Andrija§ Bot od Bajne (z Ali vec na podetku god. 1511. stao je poboljevati, te se je prvih dana ozujka proculo u Budimu, da je umro i da je zakopan u Zrinju. Vijest nije bila istinita, ali je ban svedjer dalje bolovao, kako to svjedoci i Bernardin Frankapan u recenom pismu Jurju Bajne), Dalmacije, Hrvacke
Braniborskomu od
jeme s
ili
konja
jo§ prije i
5.
rujna
umro
je
slovinski
i
(wan der ban leit und mag aus dem pet nit). U isto vriban Marko Mi§ljenovic od Kamidca; kaze se, da je pao
i
slomio vrat.
Poslije smrti
bana Andrije Bota
i^estoka borba,
kome da
izpraznjena
smrdu biskupa Luke
bi
Toma Bakac popuniti,
i
trajala
stolica
i
namijenio je potonju svojemu
nego
je
pije* (patronus
je
na kraljevskom dvoru kroz pol godine
se povjeri banska dast u hrvatskom kralj evstvu.
zagrebadke biskupije.
sinovcu Ivanu, te ju
upravu njezinu sam preuzeo kao
specialis
et
tutor
ecclesie
»
patron
episcopatus
i
s
U
isto
Primas
toga nije
i
vrijeme kardinal
namah dao
skrbnik zagrebadke bisku-
zagrabiensis).
Teze
nijom. Najprije se je pomiSljalo (oko 20. listopada 1511.), da se imenuje
je i§lo s ba-
banom
krbavski
knez Ivan Karlovic, koji bija§e odrastao u borbi s Turcima. Ali se prigovaralo, da on sam ne bi mogao sve poslove vrSiti, pak da bi mu trebalo pridati druga. Palatin Emerik Perenj predlagao je za druga vranskoga priora, ostali pako druge, pak tako
se je ditava
Medjutim se je razglasilo na kraljevu dvoru, da se je knez Ivan Karlovid nagodio s Turcima i obedao sultanu harad. Vjerojatnije je medjutim, da se je na dvoru odustalo od imenovanja Ivana Karlovida s toga, §to se je doznalo, da je pokojni ban Bot kneza Ivana odredio za ovrSitelja svoje oporuke, te mu podjedno nalozio, da ne stvar otegla.
predade kralju grada Senja
gradova, dok ne izplati udovici njedugovao Botu za sluzbovanje njegovo. Poslije nudila banija kraljevu kancelaru peduvskomu biskupu Jurju Sakmariju; ali taj je htjeo primiti, jer nije bilo novaca, a bez njih ne bi mogao braniti zemlju od ni ostalih kraljevskih
govoj Ani 16.000 dukata, koje je se je nije
turskih nasrtaja.
kralj i
NOVK BORBE
Dok
se je tako
dana ozujka 1512. u
otezalo
da ga odlikuje
i
hlepni vojvoda
ni u
Erdelju
»49
mirovao, paie
iz
u
neposredne par
taj
je
prvih
ga bija§e jo§ 1510. imenovao
Kralj
Zapolja.
da ga ukloni
i
— 1514.).
imenovanjem novoga bana, osvanuo
na dvoru
Budimu knez Ivan
vojvodom erdeljskim, nije
TURCIMA (1512.
S
No
blizine svoje.
vlasto-
bijaSe se izpunila iiva ielja
majke mu Jadvige: dne 8. velja^e 1512. udala se je u Krakovu sestra njegova Barbara za kralja Sigismunda, najmladjega brata kralja Vladislava. Sada je Ivan do§ao u Budim, da se pobrine za svoga mladjega brata Jurja, kojemu bijaSe smrdu kneginjice Elizabete Korvioove izmakia bogata ba§tina u hrvatskim zemljama. Ivan zahtijevao je od kralja, da njegovu bratu Jurju podijeli bansku iast u Hrvatskoj. AH tomu zahtjevu oprla se je iitava dvorska stranka, na 6e\\i joj sam palatin Emerik Perenj. Nastalo komenjegova
i
§anje na dvoru, vijecalo se u
driavnom
Samo da
kroz vile dana.
vijedu
Zapoljevci ne
da se banska fast povjeri no kad je kralj sve njegove za krajiSke gradove troza svoje iete kao uvjete prihvatio, da moze za svoju placu Senja, da smije u svojim kra§iti dohodke zagrebacke tridesetnice i prihode grada Ijevinama dace pobirati, primio je napokon ponudjenu mu 6ast. 1 tako je kralj 25. ozujka 1512. palatina Emerika Perenja imenovao banom Dalmacije, Hrvatske Slavonije, kapetanom Senja i zapovjednikom gradova na krajini. Jo§ bi odredjeno, da Franjo Hedervari. Ivanu Zapolju nije ga pomaiu kao banovci bivSi ban Franjo Balala volji, po te toga traiio pomoci u svoga Surjaka, poljskoga kralja je s to bilo nikako Sigismunda. Taj je zaista poslao k svome bratu krakovskoga dekana Petra Tomickoga, da ga predobije za njih. Tomicki predlagao je Vladida govori u prilog Zapoljama, bratu mu Jurju, slavu u ime svoga gospodara, neka bude milostiv prema vojvodi Ivanu neka ne vjeruje onima, koji ih opadaju; za dokaz, kako im je sklon, neka izpraznjenu ostrogonskoga nadbaniju hrvatsku povjeri knezu Jurju, podjedno neka tast kancelara
dodju do prevelike
vlasti, slozilo
se
napokon u
vijede
palatinu Perenju. Ovaj se je izprva branio
torn,
stavljao uvjete;
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
biskupa podijeli koIoSko-badkomu nadbiskupu Gregoriju Frankapanu. All
kralj Vladislav
odgovorio je po naputku svoga kancelara Sakmarija poljskomu poslaniku, da ce on kao dosad biti milostiv gospodar braci Zapoljama, i da ne vjeruje njihovim opadnicima; i
ali
ne
banije
vijecu,
moze
povjeriti
knezu
Jurju, jer
je
cast
ta
ved podijeljena u drzavnom
u kojemu je sam knez Juraj nazocan bio.
da se imenuje ban za hrvatsko kraljevstvo, jer se je u to prijestolju. Selimu, mladjemu sinu sultana Bajazita, koji se je vi§e puta na otca dizao, poslo je napokon za rukom predobiti janji6are sina sultanom proglasili. Novi u Carigradu, te su oni 23. travnja 1512. zbacili Bajazita, kamo ratoborniji od svoga otca, te se nije 1520.) bio je kud sultan Selim I. (1512. Bilo je skrajnje vrijeme,
zgodila zamasna promjena na turskom
i
—
obazirao na
pokrenuo,
i
njegov
ugovore, koje bija^e otac
jer se je
morao
boriti izprva
s
i
Veliki
utanadiio.
bradom svojom
s
i
u
stigle su
u
Ijudi
i
i
neka
sela zagrebadke biskupije.
stolica
knezova Blagajskih.
novoga bana Emerika Perenja, da se
20. svibnja bio je jo§ u
Ito
njegovu
stricu,
je
kardinalu
i
te vijesti
kako su
velidanstvo
uvjeravao
primasu
i
baniju.
Doveo
kraljeva
Oko komomika
Tomi Bakadu; na
po-
kako >da se
djecom imalo o demu
zaloieni, sna&lo je njihova veli-
danstva toliko uboitvo, da nijesu imali vi§e puta §to jesti<.
Emerik Perenj u Zagreb, da preuzme
i
morale su potaknuti
domiSljalo,
sa svojom
svi kraljevski prihodi razpoklanjani
je tada oastradao
pozuri u svoju banoyinu.
detku srpnja nalazimo ga u Budimu, gdje se je driavno vijede
pronadje nadin, da bi njegovo kraljevsko
da
Bit de
Ba§ brze
svom gradu Valpovu, odakle
Petra Erdeda, da je prijatelj
iivjeti; jer
doduSe zato su
i
grad Blagaj, djedovina i
ali
Klisa, a prvih dana srpnja Budimu novaca za obskrbu gradova Sinja, Knina Budim vijesti, kako su netom Turci opet provalili u Hrvatsku, zarobili mnogo
stoke, te razvalili
palatina
nije
rat
Jo§ na koncu oiujka tra-
udestale provale turskih sandiaka u susjedne hrvatske oblasti. iilo se je
oditi
i
Perzijancima;
je
Tek 22. kolovoza doSao je sobom 3500 konjanika
sa
i
KRALJ VLADISLAV
250
II.
JAGKLOV16 (1490.
—
1516.).
hrvatsku gospodu, da mu poslju 600 dobro opremljenih pje§aka, a k tomu je pozvao svoje cete, tako da mu je iza nekog vremena narasla vojska na 8000 Ijudi. Najprije mu je bilo do toga, da pokori banicu Anku, udovu Andrije Beta, pak da mu ona predade Bihac. Kad se je ona kratila, zaprijetio joj je silom, kraljevske gradove, a naroSito Senj te je vec krenuo iz Zagreba prema Senju. Na to se je ona ipak predomislila, te se je stala pogadjati. Dne 17. rujna zahvaljuje se ban iz Zagreba nekim svojim pouzdanicima, koji su se mnogo trudili, da se u njegovo ime konaino pogode s banicom; u istome i
i
pismu nalaze njima, da pozovu njegova kapetana Jurja Stresselmeya u varos Bihac, ali da taj zivi prijateljski s banidinim Ijudima, koji su u tamoSnjoj tvrdinji. Oko 12. listopada vec
sam ban Emerik Perenj u Bihacu, odakle
je
tomu nema sumnje, da u
pismo senjskomu kaptolu za
pi§e
Otocca radi zupanije u gatanskoj zupi. Prema tada priznavala vlast njegova ne samo u Bihacu, nego i
plemica Jurja Kristoforica Kamenjanina se je
iz
senjskoj kapetaniji.
Hrvatski knezovi bijahu se u velike uzradovali dolazku palatina
domovinu
se
nadahu
sa
svojom uglednom vojskom
koristi
za svoju
i
banovinu poslao tetu od 500 neki opet
slutili
gradove
ostale
su,
da ce
za
bana Perenj a, jer
u Bosnu, kamo bijaSe malo nakon svoga ulaza u
na mletaiku Dalmaciju,
udariti
i
sebe same. Mnogi su izdekivali, da ce on
da razvide, koliko imade turske vojske
Ijudi,
Frankapani
njezine,
ga nekadanjim
vratiti
provaliti
i
gospodarima.
je
otimati
i
§ta snuje;
Zadar, Sibenik
i
da ce poci na otok Krk i poveselio knez Bernardin, koji mu
napokon nadali su Osobito se
te
se,
predao jednoga svoga sina u sluzbu. Knez doveo 300 konjanika rodjaka, jer je njegova kci Izota bila udata svoga bana za smatrao novoga je Bernardin za banova stricevica Stjepana Perenja, pak se je tako mogao nadati, da de ban njegovu rodu povratiti i grad Senj. Ali sve te nade i oSekivanja ostadoSe neizpunjena. kapetanom Dalmacije i Hrvatske Ban Emerik Perenj imenovao je jedino banovcem bija§e na svoj troSak
i
i
kneza
krbavskoga s
Ivana
Karlovica, te
citavom vojskom svojom u drugoj
denom
i
iztocnoj Slavoniji;
i
negdje u rujnu cas
ili
(el
stendardo), a na to je
posao prema Ugarskoj.
U
stu-
==:
stigli
studenom u gradu SikloSu, a u prosincu u Valpovu. te krajeve, da §titi svoju drzavinu, jer je u jeseni 1512. pozezkoj zupaniji. Turci su naime vukovskoj, srijemskoj
u
i
listopadu provalili u banovinu srebreni6ku (nekadanju Usoru), te su u
zauzeli ne
(Thessem
Budim
zastavu
polovici listopada
da je pohitao u
je vjerojatno,
ba§ najveca pogibao zaprijetila
tinji
predao
prosincu 1512. boravi ban Emerik Perenj redovito na svojim imanjima u juznoj
Ugarskoj
Vrlo
mu
samo
grad Srebrenik, nego
glavni
i
ostale tvrdinje
u
toj
oblasti
TeSanj, Barka, Sokol, Waya). Kralj Vladislav prepao se je silno, kad su u glasi,
da je
ta
znamenita
banovina,
»od koje
zavisi
spas
Sitave
drzave«
omnium vestrum dependet) poradi »nehajnosti Iomega 6uet malam custodiam banorum) do§la u turske palatinom banom sve pokrenuo, da se izgubljena oblast opet
(unde salus totius regni
et
i
vanja tamoSnjih banova< (per incuriam ruke, te je zajedno
s
i
Prvih dana studenoga poziva kralj zitelje Slavonije, da se podignu
predobije.
preko Save, pak da opet osvoje izgubljenu banovinu
(quod
i
pohitaju
regnicolae regni Sclavonie
consurgant et proficiscantur ad occupationem castrorum banatus
Zrebernyk amissorum); od kraljevskih gradova po Ugarskoj, da se namakne najpotrebitije za obranu ostalih krajiskih oblasti. Medjutim jo§ nijesu slavonski zitelji s banovcem svojim Baltazarom Bacanom dospjeli, da zadovolje kraljevoj i banovoj zapovijedi, kad no stigoSe jo§ kobnije vijesti. Vec 5. studenoga pi§e Emerik Perenj slavonskomu banovcu, kako je za izvjestno cuo, da se vrhbosanski pala sprema s velikim brojem Turaka udariti na Hrvatsku, pak mu s toga nalaze, da skupi sto vi§e moze konjanika pjeSaka slavonskih, da u sluCaju potrebe uzmogne s mjesta pohitati u pomoc. Tek Ito je ban ovo pismo odpremio, stiie u Siklol glasnik hrvatskoga banovca ivana Karlovida, javljajuii, da su zaista nebrojeni Turci na dan sv. Emerika (4. studenoga) u
isti
mah
trazi
i
vanredne
dace
NOVE BORBE pak da kane u
S
TURCIMA (1512.
dok
—
1514.).
asi
sUom ne
otjeraju. Sada je tek Hrvatskoj pomogne. Pismom ban Emerik Perenji upro svu snagu, da svomu banovcu od 10. studenoga piSe Jurju Kastelanovidu, neka zajedno s banovcem slavonskim Baltazarom Bacanom podje preko Save u pomoc hrvatskomu banovcu Ivanu Karlovidu.
prodrli u Hrvatsku,
njoj
ostati,
ih
i
tOstavite<, piSe ban, »za
'zarom Badanom dignite
i
sveviSnji
s
i
udinite
Boga vas molimo, sve druge poslove, govorite za
volju
muke
Kristove, ne
njima podjite na obranu domovine naSe.
Bog svojima pomoci.
bad:ke),2da^i
smo
Pisali
i
Franji
on pripravi dete biskupske, pak da
§tedeci
Nadam
s istim
nikoga, te se
ako tako
Balta-
§to brie
da ce Keceru (upravitelju biskupije zagreih poSlje onamo, kamo na§ banovac se,
u6inite,
CaMBRAYSKA se LlOA RAZPALA. rPo drvore^n, ito ga
je izrtdio
Hans
Bnt{;kmair
njrgovoga
zapovjedi<.
6ana, da
Namah
bude
tajno||[a
za djelo >Weii»kanigc piiara
zatim, 20. studenoga,
vazda
Icralja
s
cara
Makaimilijana
opominje slavonskoga banovca
banovcem Valpova, neka sam glavom
sporazuman
i
T.
(dotiJno
Marka Treyls Saurwelna).
hrvatskim
glede
obrane
Battazara Ba-
Hrvatske;
a
ide na vojsku, >da ne bi po one kraljevstvo (Croatiam) zadesila pogibao od Turaka«. Banovac Benedikt Badan spremio se je doduSe u pomod svome drugu Ivanu Karlovidu sa svojim banskim banderijem, ali slavonske iupanije i upravitelj zagreba£ke biskupije uzkratile
26.
studenoga nalaie
nebrizi njegovoj
tnu
iz
KRALJ VLADISLAV
352
IL
JAGELOVIG (1490.
— 1516.).
nemara pozvao
je
#
mu
svoje
Radi
tete.
neposluha
toga
i
Bacaa slavonske
staleze za
podjedno zamolio bana, da ostrom poslanovaca (takse). Ban Emerik nicom zaprijeti stalezima, ako ne dozvole potrebitih 6eta Perenj poslao je na to iz svoga grada Valpova dva pisma: jedno 28. studenoga na Ba5.
prosinca 1512. na sabor u Krizevce,
ali je
i
ditavomu plemstvu kraljeviae
cana, a drago 29. studenoga
U prvomu
Slavonije.
hvali
banov^evu, odredjuje ga za svoga povjerenika na saboru, te kaze, da plemstvo
gorljivost
ne ce zasluzenoj kazni
Drugo
zadovolji.
izbjeci
(poenam condignam non evadent), ako
pismo na staleze
je
oStrije.
»Mogli
svojoj duznosti ne
malo dana
ban, >pred
ste*, pi§e
kako je brojna jaka vojska turska (quam vastus quamque validus exercitus Tur corum) pustoSeci oblasti hrvatske provalila do mora sve do Skradina (penes mare kako je uztrajno na tu varoS kao i na tvrdinju skradinsku usque civitatem Scardonae), udarala. Znajuci mi jo§ prije provale nekoliko dana, §la ce se zbiti, opomenuli smo vas nalozili svakomu od vas, da se na poziv banovca slavonskoga svaki pojedini od vas 6uti,
i
i
i
digne na oruzje
i
da
pomoc
njime u
s
kraljevini Hrvatskoj podje. Ali
vi,
ne mareci za
nas nalog, ne samo da nijeste htjeli ustati i pogibajucoj Hrvatskoj u pomoc pohitati, nego se mnogi od vas nije ni maknuo iz svoga doma. Cudno je, da vi svoju pogibao i napokon ugled njegovog kraljevskog veli6anstva tako omalovazujete, kao da mislite, .« da ce vas minuti kazna, ako grije§ite U daljem pismu ugled kraljevski gazite i
poziva ban
da
staleze,
ujedno da ne
se
u buduce pozivu
banovca
bezuvjetno pokore, a
pobiranje vanredne dace. Sve, Sto se ubere, upotrebit ce se jedino
prijefie
za obranu hrvatskoga kraljevstva, 6eta, koje ce
.
.
na vojsku
ban onamo
poslati,
kao
i
konjanickih
za uzdrzavanje brojnih
da brane
i
zemlju,
i
pjesackih
i
da sku6e one, koji se ne poko-
ravaju kraljevskomu velicanstvu.
odpremio reiene poslanice, stiglo mu je pismo od ponovo (iterum) spremaju udariti na Hrvatsku. S toga
Ba§ onih dana, kad je Perenj Ivana Karlovica, kako
se Turci
se je ban pobrinuo, da po mogucnosti krajiske gradove u Hrvatskoj osigura. Od vanredne dace, koja se je u Slavoniji ubrala (oko 11404 zlatnih forinti), neka se neSto dade za obranu tih krajiSkih gradova. Dne 4. sije6nja 1513. nalaze ban Baltazaru Bai
canu
dadu Ijudima banovca Ivana Karlovica 1200 forinti, namah kuci poSlju. Za obranu pojedinih gradova odredjuje ban: kastelanima u Ostrovici Ivanu Kobasicu drugu njegovu 66 for., Jurju Kastelanovicu, da s mjesta
i
pak da
ih niti ure
uza se ne pridrze, vec
i
kastelanu gradova Sinja
panu 100
Martinu§evi<5u
nije
Klisa for,,
Ivanu
Izdarmcidu 400
kastelanima
grada
for.,
Dujmu
Rip(3a
for,
Hrvatskoj.
Vec
mnogo: prvih
prije
mjeseci
17. sijednja prijetila
poslije harali su Turci
u zupi Cetini,
1513.
turske
opasnost
Kninu;
god. je
su
u
Orlovcicu
Stjepanu
i
u Bihacu za obnovu samostana 100 for., Radoslavu Pribegu 56 for., Ljudevitu Pekriju 450
koristilo
u Skradinu Stje-
kastelanu
franjevcima
for.,
gaja 100 to
66
i
od
Ga§paru for.
6ete isto
Bla-
No
sve
opet harale
po
i
t.
vrijeme
d.
ili
neSto
kojemu je bilo manje gradove, kao Cacvinu u PosuSju, Nutjak na Cetini, i napokon Vir (castellum Ver) kod Imotskoga. Jo§ 8. ozujka spotiCe ban Emerik Perenj banovcu Baltazaru Bacanu, §to mu je za kastelana u Sinju prepopudio brata bivSega banovca Marcinka, koji dosad nije ni vidio povjerenoga mu grada; a 16. ozujka zapovijeda mu iz Simontornje, da bude vazda na oprezu gotov priskoCiti u pomoc hrvatskomu banovcu Ivanu Karlovidu. O nevolji nesredne Hrvatske Culo se je i govorilo ne samo u Mletcima (come Turchi erano corsi in la Crovatia, et havevano fatto danni grandissimi), nego po ostalome svijetu, a osobito u Rimu, gdje je tada vijecao crkveni sabor u Lateranu. Spljetski nadbiskup Bernardo Zane vec je u prvoj javnoj sjednici saborskoj upozorio crkvene otce na golema stradanja hrvatskoga naroda »Da ne nabrajam davnije zalosti*,
samo
te bi bili
pet Ijudi), da se nije rijeka Cetina razlila.
i
grad Sinj
Ali
zato
zauzeli
(u
osvoji§e
i
i
govorio je on, »uzrokovane
nam od Turaka,
koje jur poznajete, promislite vec danasnje
j
NOVE BORBE nevolje kr§cana, na
koje oni silno navaljuju.
dinih prsiju trgaju, zene pred
da
grljaja,
ih
oskvrne
i
— 1514).
(1512.
S TURClMA.
Djeiicu
otimlju
25
ruku roditelja
iz
o6ima muzeva oskvrnjuju, djevojke grabe
osramote. Stare roditelje
s
maj-
rodbinu kao nekoristnu sijeku na o6\
i
pod jarme hvataju
njihovih sinova, mladice mjesto volova
i
maj£ina za-
iz
i
s
njima oru zeml)U.
A
§to
.« Jo§ je bolnije zada slijedim. Ja sam sve to ne cuo, niti ditao, ved gledao bugario modruski biskup Simun Kozidic (Benja) u Sestoj javnoj sjednici 27. lipnja 1513.,
dalje
kad
.
mu
stigo^e glasi o potonjim provalama turskih 6eta u
>do koga ne
je«, besjedio je razcviljeni biskup,
porazu u bio
oplakao
iztrgnute
prije
Iliriku
gradove
prebogate
i
odiju krscanskih
i
Hrvatsku
i
.
.
pokrajine, bio je desto podsjednut, pak
Dalmaciju.
»Tko
doprla vijest o na^em ialostaom
bi bila
dvadeset godina (misli na poraz pod Udbinom).
prekrasne srdaca
iz
.
na iztoku
i
Tko
je, koji
ne
bi
onomadne od Turcina
Epiru,
Skradin, glavni grad preslavne nekad (rimske)
.
ove godine
i
kao
I
§to
smo netom (nuperrime)
vidjeli, izgubljene su blizu njega detiri varoSi (oppidis), a sam se je obranio vi§e s Bozjom pomocu, nego Ijudskom. A da neprijatelj bez prestanka udara na modruSku biskupiju, gradove osvaja, da je za posljednja dva kojom ja nedostojnik upravljam, da mjesta pali razvalio, te vise od dvije tisude krScana u robstvo odveo: mjeseca dva grada uzeo gluhi. Ima tko je, te nije toga cuo, izuzevSi nas ovdje u Rimu, koji smo nehajni djecu, pak se ovdje vise mojih zemljaka, koji su malo prije izgubili imetak, zenu ovamo k meni utekose, neka ih svjetujem i pomazem. Mogli bi vam danas, otci, pokakrvave rane .« Govor modruSkoga biskupa jamacno je djelovao zivati svoje nove i
i
i
i
i
i
i
na papu
i
.
.
Ved
na sabrane otce crkvene.
1513 izdaje
15. srpnja
papa Leo X. bullu,
nadbiskupa ostrogonskoga Tomu Bakada od kojom proglaSuje nazodnoga kardinala iztocne zemlje evropske, te mu podaje Erdeda svojim legatom a latere za sve sjeverne i
i
U
punovlast, da pokrene krizarsku vojnu na Turke.
toj
bulli
spominje
papa izrijekom,
kako su Turci najprije osvojili gradove srebrenidke banovine, a sada opet u Hrvatskoj gradove Sinj i Dalmaciji Cadvinu. i
Medjutim jo§ je bar za
ja§e
u
prije,
nego
sto se je
primas
dasak izmorenoj Hrvatskoj. Palatin
travnju
svibnju
ili
1513. obolio,
povjerio tada ved vesprimskomu biskupu
a i
mogao
Emerik na
to
u domovinu., odlanulo
povratiti
Perenj, dosadanji ban hrvatski, bi-
je kralj
upravu Hrvatske
i
Slavonije
vrhovnomu blagajniku Petru Berislavidu.
Taj se nije prozvao banom, nego samo upraviteljem banije (banatus regnorum Dalmacie, s najvedim zarom svoje duse posvetio obrani od pape Leona X. vanrednu podporu od 50.000 dukata pohitao je u Hrvatsku, da se spremi za boj, jer je opet pogibija zaprijetila. Bosanski naime Turci bijahu taj put provalili u oblast izmedju Une i Kupe, kamo su dosad rijedko dolazili. PoharavSi stra§no taj kraj udarili su na grad Blinju (nedaleko od danaSnje Pe-
Croacie et Sclauonie prefectus), te se je svoje
trinje).
domovine.
Cim
Primivsi
je za to
Petar
mu
mogao, a ne§to su
imenjak njegov Franjo Berislavid. Kraljeve Velike, zatiro se
prema jugozapadu,
zaduo, skupio
Berislavid
Mihajlo
deta doveli
je
Frankapan
na
S tom vojskom krenuo
je obratio
k Jasenovcu,
Dubice
gdje
brzu ruku vojske,
Slunjski,
je
je
koliko je
knez Nikola Zrinski,
uz
preSao
i
brijeg Save do Savu onda poSao no se steru tomu
lijevi
i
one gore, Sto mjestu za ledjima na jugu obrubljuju ravnicu, kojom tede rijeka Sunja. Bilo je to na Veliku Gospojinu (15. kolovoza) 1513. Turci su mislili, da je u Berislavida velika vojska, te stado§e obkope pravili oko svoga tabora kod Blinje; ali duvSi poslije, da su krSdani te se
utaborio
iza
uza
i
brojem mnogo
slabiji,
odludile ih sami napasti.
I
tako
se zametnula sutradan 16. kolo-
Mnogo je Turaka poginulo na bojnome polju, a mnogo ih se na bijegu potopilo u Savi Uni. Javlja se, da je tom prigodom nastradalo 2000—7000 Turaka; medju palima bile su detiri vojvode, a peti je dopanuo robstva, te bi s drugim suznjima poslan kralju Vladislavu na dar. Gla>i o pobjedi kod Dubice biSe razneseni na sve straae: Hrvati ohrabrili se pooovo, a strani
voza bitka, koja se je svrSila sjajnom pobjedom Hrvata.
i
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.
M
454
svijet stao se nadati,
mnogo
da
bi
mogao
se
bijes
ukrotiti
— 1516.). Ime hrabroga
turski.
Berislavica
se spominjalo; vi§e gradova u Hrvatskoj dalo je dan njegove pobjede
uspomenu
nad gradska
uklesati
madem
vrata, a
papa Leo X. nadario
na vje6au
je srfianoga biskupa
o Bozicu
klobukom. Napokoa se sjetio Petra Beris'avica kralj Vlablagoslovljenim dislav; malo iza pobjede imenovao ga je vranskim priorom i zupanom dubiSkim, da bi bogatim prihodima te priorije mogao lak§e suzbijati dalje navale turske. Nekako u isto erdeljski vojvoda Ivan Zapoija sve preko kraljeve volje provalio u tursku vrijeme bijaSe i
i
i
prodro sve do Smedereva. Putem nagrabio je silan
Srbiju, te
poslao na kraljevski dvor.
dragocjenije stvari
od kojega
plijen,
teme§ki zupan
novi
I
je naj-
kapetan
i
doljne
Ugarske Stjepan Bator, nasljednik Josipa Soma, drzao se je hrabro, poSto je jo§ u jeseni prosle godine suzbio Turke kod Beograda. Poraz kod Dubice nije medjutim odvratio Turke od daljih navala, U Mletcima se je dodu§e neSto na6ulo, da je Selim s kraljem Vladislavom ugovorio nekakvo primirje na
mjeseca;
detiri
ali
zato se je govorilo
i
o tome, kako se sultan sprema u velike, da
dojduce godine poSlje jaku vojsku sve do Budima
od
opet Turci kod Skradina, te zahtijevaju
Na koncu
Peste.
i
mletadkoga
veljaCe 1514. stoje
kneza u Sibeniku, da
dinskim kanalom pusti na ladjama prikuditi se tvrdinji skradinskoj; malo prije vrijeme udara turska vojska od 10.000
pod gradom 500 mrtvlh,
momaka
na tvrdi Knin, gdje
bi
ih skraili
medjutim
u
isto
suzbita,
sramotom« u Bosnu. Baka6 od Erdeda s lateranskoga sabora u Ugarsku, nosedi sa sobom spomenutu vec papinsku buUu, kojom mu bijase povjereno, da navijesta krizarski rat protiv Turaka. Premda su se neki magnati protivili, proglasio je on ipak na sam Uskrs (16. travnja) u dvorskoj crkvi u Budimu recenu bullu, pa6e je zaprijetio prokletstvom svima, koji bi skupljanje kriostavivSi
U
to
—
doba
—
u ozujku 1514.
i
»sa stetom
vrativ^i se zatim
vratio se je kardinal
i
primas
i
Tomo
zara smetali.
Poziv na krizarsku vojnu dojmio se je silno naroiito seljaka, koji bijahu spali pod nesnosni jaram gospode, odkad je kraljevska vlast zbirale se
na razlicitim mjestima, osobito u
strah spopao. Seljaci su zahtijevali, s
Turcima pomaze. oditova
rovati,
Ali
kako
kardinal
zgodnim na6inom
iz
o miru
s
Budima
i
na
je ih
gospodu golem plemstvo u ratu
pismo od sultana Selima, da je voljan mimagnata sabranim krizarima, koje bijahu izmamili, da ih vise ne treba, pak neka se kudi
zahtjev
Pe§te
neki
svecenici
nevjernicima. Buduci da su im biskupi
pripomoc za povratak u
Citave gomile kmetova
i
je u to stiglo
Toma
povrate. Ali krizari, koje su bodrili takodjer duti
bila zahirila.
Budimu, tako da da im se dade vojvoda, te da Pesti
i
i
kaludjeri, nijesu htjeli ni
magnati takodjer
zakratili
novcanu
po plemickim imanjima poCinjati svake vrsti nasilja. Tako se je u sredini svibnja snovana krizarska vojna prometnula u stra§an seljacki rat, u kojemu su sudjelovali i mnogi propali plemici. Gospodska imanja bi§e porobljena i spaljena, mnoga gospoda na kolac nataknuta, zavi^aj, stale su
te
neuredjene
cete
robiti
i
a zene
kceri
vodjom Sikulca Jurja mejdan s nekim Turcinom. Doza nazivao se je >knez i vrhovni kapetan blagoslovenoga puka krizarskoga, podanik jedino ugarskoga kralja a ne gospode«, te je svoje Ijude s krvavim kolcem poslao u sva sela i gradove, prijetedi smrdu gubitkom imanja svakomu, koji se ne bi njemu pridruzio.
Dozu,
i
njihove
oskvrnute.
koji se bija§e proslavio
Seljaci
izabrali
pod Beogradom
svojim
su
dijeleci
i
Javljaju,
da se
nika u
Budimu
je tako sabralo
bio
Stoga je Vladislav nice, vape(ii za
je
Siljao
najmanje 60.000
Ijudi.
Strah
kraljev
i
njegovih dvorja-
fukara u Budimu i PeSti uz ustaSe pristajala. na sve strane Ugarske i u zemlje ceSke krune glasnike i posla-
jo§
veci, jer
je
i
pomoc.
Juraj Doza bijale svoje dete na vojnidku uredio, te se jo§ u svibnju oborio na Stjepana Batora, kapetana doljnougarskih strana. RazbivSi i potjerav§i ga preko Mori§a udario je zatim na grad CiLad, koji je i osvojio. Tom je zgodom dao canadskoga
NOVB BOBBK biskupa
k
na
kolac
TemeSvaru,
u
nabiti koji
i
mnoge
se bijaSe
S
TURCIMA (1512.
odlicne
plemice
Bator sklonio,
— 1514.) pogubiti.
koji
i
je radi
255
Poslije
toga
po§au je
neprestane opasnosti od
Turaka bio jako utvrdjen. Dok je Doza podsjedao Temesvar, po^la je druga 6eta usta^ka od 3000 Ijudi na koncu lipnja prema PeSti, da ja zauzme. Njoj se je medjutim odupro budimski kap tan Ivan Bornemisa sa 1000 momaka. U krvavom boju sviadao je on ustaSe: 400 palo ih je na bojnom polju, a ostatak bi zarobljen. Mjesec dana poslije do^ao je erdeljski vojvoda Ivan Zapolja sa 22000 momaka podsjedoutome TemeSvaru u pomoc.
Kad
na to Juraj Doza nekom prigodom posao da izvidi stanje neprijatelja, bude od Petra Petrovica ranjen zarobljen. Na to se je usta^ka vojska na sve strane razbjegla, kojom su prigodom mnogi poginuli ih robstva dopanuli. Sada se je pobjedoje
i
nosni Ivan Zapolja grozno osvecivao nevoljnim seljacima su ranjenoga
Dozu na usijanu gvozdenu
SuLTAN Selim Po drTOreia u XVI.
snom krunom od poslali su
zeljeza vjeniali.
stolicu,
I.
stoljcifa
Napokon
Po njegovoj zapovijedi ga usijanim klijeStama
privezali i
razza-
(1512.-1520.). a dvur^koj kaiiiatci a Be£a.
su ga pogubili
u Segedin, a ostale dijelove u druge
pogubljeno. Jednako se je postupalo u
§tipali
Budimu
gradove.
I
i
raz^etvorili; glavu
mnogo
njegovih
njegovu
Ijudi
bude
narodito sa zarobljenim svecenicima, koje
Uza sve to ostala je jo5 na pop ta Ijudi, koju je Lovrinac MesaroS. No bi od Zapoljinih Ijudi razprSena; samo se spasao pop Lovrinac, kojega su bijedili, da je bio zadetnik najgorih okrutnosti, §to ih bija^e Juraj Doza podinio. Javljaju, da je za seIjadke bune poginulo 40 do 70.000 Ijudi, medju njima do 400 plemlda.
su pribijali na kolce, trgali
na detvero, pade
okupu jedna veda deia od 16000
i
five
pekli
vodio
i
256
KRALJ VLADISLAV
,
Cim
ugarski sabor u Budimu.
kojima
Tu
se
je
—
1516.).
1514. ugu§eDa, sastao se
je
18. listopada
poglavito radilo o torn, da se stvore takove odredbe,
vremena onemogucili
sva
za
se
bi
na koncu rujna
buna
seljacka
bi
JAGELOVI6 (1490
H.
selja6ki pokreti, te
utvrdilo plemidko gos-
podstvo nad nevoljnim seljacima, koji su sada postali najtuzniji ktnetovi. Velik dio zakljuCaka saborskih (ima ih 71) tice se bas seljaka, kojima bi§e odazete sve polaksice, podijeljene njima od nekih prijasnjih vladara. Zaklju^cima sabora ne bi§e samo odre-
manje krivce potonjega ustanka, nego bi u obce sav seljadki potomci U5ta§a. Seljacima oduzeto bi pravo slostalez poni§ten, da se tako kazne bodnoga selenja, tako da su morali ostati za sva vremena kmetovi svoje zemaljske gospode. Svaki kmet mora zemaljskomu gospodinu svojemu jedan put na tjedan podi
djene kazne za vece
i
i
mu
vina) desetinu placati, nadalje osim od svega priroda (poljskoga jedan dukat placati, napokon dvanaest kokoSi, dosadanjiii davanja svake godine po po deset njih zajedno jednu svinju davati. Svakomu seljaku, u kojega dvije guske
na
mora
tlaku,
i
i
i
se odslije nadje pu§ka, odsjeci de se ruka; nijedan svecenik seljaCkoga porijekla ne
redbom
potekao
koji bijaSe
kao
kmetske porodice,
iz
pravoga
zacetnika
protiv dvorske stranke, pace
skoga vojvodu
kraljevsko prijestolje.
i
ZnaCajno
je,
primasa
i
U
bune.
ill
;
ono vrijeme netko pokuSao
je baS u
Tomo Bakad
i
da su oni pokuSali izvesti taj zloCin. Sabor ugarski od godine 1514., kojega
i
po-
rogoborilo
silno
dok je u drugu ruku slavilo erdeljdomovine, kojega bi trebalo uzvisiti na
jutra prosvirale su dvije kruglje
pronaci
htjeli
Tomu
obce je plemstvo
nijesu shvatile kralja, koji je vec bio u dvorskoj kapelici. nijesu mogli
moze
Potonjom odBaka6a od Erdeda,
placati.
kralja,
spasitelja
da
desetinu
kojega je plemstvo obasulo prijetnjama
samoga
protiv
kao
nekoga
i
seljaike
Zapolju
Ivana
kralja Vladislava:
na kardinala
osobito
(dlan. 24.) ni§anilo se
grdama,
mu
biskupom, ako pak postane, ne treba
postati vi§e
atentat na
prozor kraljevske loznice,
No
ali
jo§ je znacajnije, da krivca
privrzenici njegovi bijedili su javno
Zapo-
Ijevce,
znamenit
je
i
po tome,
§to
sudca, svoje gotovo djelo:
regni Hungariae«
je
na
nj
donio
je
zakljudke kralj potvrdio 19. studenoga,
Stjepan
(Obidajno pravo slavnoga kraljevstva Ungarije u
saboru god. 1498. bija§e 61ankom §estim odredjeno, da
pravne ustanove, po kojima se je dosad sudilo.
diajne
Adamu
i
jo§
jednomu, kojega ce
Stjepanu Verbecu, koji
ugarskoga, nego
Verbeci, protonotar
je
kraljevskoga
»Tripartitum opus iuris consuetudinarii
kralj
se popiSu
Taj posao
i
tri
incliti
desti).
Jo§ na
poredaju stare obipovjeren bi magistru
imenovati. Kralj je na to povjerio tu zadacu ba§
svojim djelom
stvorio
zbornik privatnoga
prava
ne samo
Verbecov bi najprije od deset za to izabranih odbornika pregledan, i onda od sabora primljen. Spremalo se jo§, da ga kralj potvrdi svojim pecatom podkrijepi; sastavljen bi dapace i koncept kraljevske potvrde, ali do potvrde ipak nije doSlo. Premda dakle »Tripartitum« nije potvrdjen ni pecatom i
hrvatskoga plemstva. Zbornik
i
zakonom: ipak je to djelo vrijedilo kroz tri stoljeca i vise kao pravi zakon, te su njime utvrdjena sva tadanja politidka i socijalna privilegija plemicka sve do najnovijih vremena. Mnogo je ugledu i obcemu prihvatu djela doprinijelo i to, §to je vec 1517. u Becu prvi put Stampano, te tako brzo razSireno (hrvatski prijevod od IvanuSa PergoSida, posvecen knezu Jurju Zrinskomu, izaSao je gtampan u NedeliSdu god. 1574.). Suvremenici slavili su Stjepana Verbeca u velike; pozunski prepoSt Jeronim
podkrijepljen, a ni progla§en
Balbi uzporedjuje ga
Likurgom
i
u jednoj
pjesmi svojoj
sa
starogrdkim
zakonodavcima: Minosom,
Solonom.
(Banovanje Petra Berislavida
u
Hrvatskoj, 1513.-1516).
Petar
Beri-
dobitnik u boju kod Dubice, spada medju najodlidnije muzeve hrvatskoga naroda na osvitku §estnaestoga stoljeda. Djela je njegova opisao mladji rodjak njegov Antun slavid,
Vrandid, potonji nadbiskup ostrogonski (f 1573.); Vrandideve pak biljezke upotrebio je u sedamnaestom stoljedu Ivan Tomko Mrnavid za svoj obSirni zivotopis. Po ovima
— 15l6).
BANOVANJE PETRA BERISLAVICA V HRVATSKUJ (l5l3 rodio se je Petar
Berislavic
dina 1450
,
nego dici
1460
i
Od
u Sibeniku.
i
imao
a
u gradu Trogiru u mletaikoj tada je
tih se
maogo
rodbine
i
svojte ne
Dalmaciji
po imenu spominje porodica
sve<5eni6komu stalezu stekao je ne samo
dvoru kralja Vladislava, koji ga
Hrvatskoj
maiku, Francuzku, pak
duhovne
visoke
go-
Vranpod vlaScu
Statileo u Trogiru, a
htjeo zivjeti
Ugarskoj.
i
nego
dasti,
i
PosvetivSi se velik ugled na
dvorove, kao u Rim, Nje-
puta Siljao na strane
je vi§e
izmedju
samo u svome rodnome gradu,
u Sibeniku. Poput mnogih suvremenih zemljaka svojih nije
mletackom, vec je traiio svoju srecu u susjednoj
i57
u MIetke. Jos u srpnju 1510. predlagao je Petar Berislavic kao
i
otme njegova domovina Dalmacija, pate se je imade narodito u gradovima parenti in moiti lochi de Dalmatia, ma maxime in
stolnobiogradski prepo§t, da se Mletcima i
sam
nudio, da 6e to izvesti
Trogiru
Trahu
Sibeniku (haver
i
tanti
svojih rodjaka, kojih .
.
.
et Sibinico)
Na podetku godine
1513. bio je Petar Berislavid ved biskup vesprimski
mjeseci
blagajnik, a nekoliko
vrijeme podje upravljati
sve dalje banovanje
mu
bi
pogibao
prijetecu
poglavito
svoje
sandzacima
mili rat s bosanskim
povjerena
zatim
braniti hrvatsko kraljevstvo.
i
kraj odklonio
Dubice u prvi
mu
pomodu
morao pa§ama.
i
od
Premda strazi,
mu
zemlje, ipak je kroz
vodedi gotovo neprestani
njegovo bilo je to
Stanje
ga smatrali uskokom, nijesu nikad pravo
kraljevski
srednom pobjedom kod
je
povjerene
na
stajati
i
zadada, da u ono osudno
teika
neprilidnije, jer
vazda doduSe podijelio njegovih predloga, da se njima silom otme bogatu prioriju vransku s njom spojenu dast dubidkoga zupana; ali ni prihodi od tih sluzba nijesu nikako dostajali, da uspje§no vrSi svoj zadatak. Jer za obranu Hrvatske vojske, a nijedooga nije u njega nikada dosta bilo. Izmedju trebalo je mnogo novaca hrvatskih, koji su ga u teikom zvanju oduSevljeno pomagali, spominje knezova plemica MIetci, koji su
vjerovali, sjecajudi se
mu
Dalmacija. Kralj
bijaSe
i
i
i
se narodito Ivan
turskim
u
stedene
Kriianic
iz
ratovima,
Nebljuha, kojemu 13.
Vladislav za zasluge njegove,
kralj
je
prosinca 1513. darovao
grad
Hresno u zagrebadkoj
u to vrijeme kao gorljiv privrienik Petra Berislavica. Cini se, da je hrabromu knezu Nikoli Zrinskomu, otcu sigetskoga junaka, bilo do toga, da obrani djedovinu svoga roda, naime grad Bribir s kotarom
zupaniji.
I
Nikola Zrinski, §urjak Ivana Karlovica,
u juinoj Hrvatskoj. Dne
4.
listopada
Franjevaca u Bribiru, gdje no u
plemena
Subida, kao
isti
iztiie se
1514. nalazimo kneza Nikolu Zrinskoga u samostanu
mah borave
s
Ugrinici, Obradici, Krivdidi
i
njime
i
StojSidi.
drugi Svi
slavnoga
zastupnici ti
zajedno uzimaju u
te se zavjeruju, da de ju braniti da im ne oskvrnu grobove slavnih praotaca. Stititi od svakoga, a jamadno i od Turaka, Petar Berislavic zove se jo§ na koncu 1513. naprosto »prefectus banatus*; no slijeBaltazar dede godine ved je pravi ban. Uza nj su slavonski banovci Baltazar Badan Alapid dast protonotara vrSi Franjo od Moravda. Krbavski knez Ivan Karlovid ne spoHrvatske; mogude da ga je ban navlastice li§io minje se viSe kao banovac Dalmacije
svoju zaStitu tu odlicnu
zaduSbinu
plemena,
svoga
i
i
;
i
te dasti, jer je
primao placu
iz
Mletaka, te
se
vazda
pokazivac odanim
privrienikom
Turcima imao je ban Petar Berislavid pune ruke posla uredjujudi u Slavoniji kao u Hrvatskoj. Dne 20. prosinca 1513. pi^ mu kralj iz Budima, kako su staleii Slavonije poslali k njemu dva svoja poslanika s tuibom, bada se sudbeno izredene osude nimalo ne izvrSuju; s toga zapovijeda kralj banu Moravda, da na zahtjev stranaka moraju Franji od protonotaru novcu Alapidu, kao
republike.
Uz borbe
zamrSene
prilike tako
s
i
i
budno
paziti
svaki put
mora
Stititi
otimlju,
jiSkih
i
i
nastojati,
provedene.
da po zakonu
Na molbu
n\ie plemstvo
nego
niti
od
istih
redene
kraljevine
nalaie
kralj
i
nasilja velikaSa,
na sud ne de
budu sudadke osude banu drugim pismom, da
obidaju
poslanika
dolaziti,
kad
koji
ne samo da ga progone
ih oStedenici
i
imanja
mu
tuie.
Na podetku god. 1514. bilo je Petru Berislavidu svu snagu uloiiti za obranu kragradova. Ved bi spomenuto, kako su Turci u vcljadi krvavih glava otiJli izpred HrT. pofj.
II.
HI.
»7
KRALJ VLADISLAV
jjg
JAGELOVI6 (1490,
II.
— 1516.).
buna u Ugarskoj, banu je trebalo po hrvatskom kraljevstvu, gdje no stanje kmetova nije bilo ni malo povoljnije, nego u Ugarskoj. Cini se, da su i teie slavonskih staleza pomagale gu§iti bunu; kralj je bar pismom od 29. svibnja pozvao plemide i pograda Knina. Kad je poslije toga planula se pokret ne razgrani raditi, da
oprezno
da se listom dignu na oruzje
vukovske zupanije,
sjednike
seljadka
i
protiv buntovnih seljaka,
i
da podju onamo, kamo ce ih pozvati palatin Emerik Perenj. Poslije uguSene bune ban se je Petar Berislavic opet bavio nutarnjim poslovima kraljevine Slavonije. Dae 25. kolovoza 1514. zapovijeda mu kralj, da na prvom sla-
vonskom saboru konafino zagrebadkoga
kaptola
rijesi
polja
radi
Krog
slobodne
izmedju
parnicu
Siget u
ili
obcine na
kotaru zagreba6kom.
brdu Gradcu
i
Dva mjeseca
naime 30. studenoga, poziva opet bana, da svom strogosdu postupa protiv onih svjetovnjaka u Slavoniji, koji preziruci svoje redovite domace sudce iznose budi pred rimsku stolicu, budi pred sudce zadarske, Sibenske i ninske pod parnice svoje vlaScu mletadkom, pak tako svoje protivnike ne samo mu6e, nego i znatno o§tecuju. Ban mora strogo kazniti svakoga, koji bi donio kakovu odluku papinsku ili stranoga suda, poslije,
duhovnika
i
parnice pred
a nije prije zapodjeo
djutim ban
Petar Berislavic
redovitim
brinuo
za
sudom u domovini.
obranu
Osobito se je me-
hrvatske zemlje, jer
U
su bosanski Turci
4000 Turaka najonda i u susjedne kotare mleta6ke prije u oblasti krbavskoga kneza odvedavli sa sobom silno blago i do 3000 Ijudi. Ivan Dalmacije, poharavSi ih nemilo vojvoda Kozulic potekoSe dodu§e za njima u Bosnu, da im plijen otmu, ali Karlovic bi§e suzbijeni i natrag do Vrane potjerani. Na koncu godine 1514. dodjo§e Turci joS upornije nego prije udarali na preostale joS gradove.
Ivana
rujnu provali
Karlovi6a
i
i
dva put u juznu Hrvatsku i Dalmaciju sa znamenitijom silom, te uze§e najprije jedan kaSteo nedaleko od Novigrada, pak iz njega izvedoSe do 400 duSa; zatim udarise na
Karin, grad Ivana Hranovida, predobiSe, pak
i
roga plemena Karinjana; tako navalili
tek
koji
se je njima
junafiki opirao
odanle izvedoSe do 300 du§a, vecinom isto
zena
i
do
tri
kceri
dana,
ali
ga oni
plemickih od sta-
namjeri§e se oni na junaSki odpor, kad su dalje
bill
na grad Jurja Korlatovida (kod danasnjega sela Korlat), koji im je pao u ruke dan borbe, polto se je gospodar njegov spasao u Nadin. Kad se na to
detvrti
obori§e na tvrdi
Perusic, tako im
juriSanja, te povratiti
Bas
se oprijeSe branitelji,
da su se morali okaniti daljega
u Bosnu.
ta posljednja provala turska, za
koje su osobito
stradali plemici starohrvatske
bana Petra
je Berislavica, da se spremi za navalni rat na Bosnu. on pomodi na sve strane. Posljednjih dana prosinca 1514. boravi banov poslanik, vesprimski kanonik Petar, u Dubrovniku, i trazi ondje novaca kako u ime redovite zaStitnine, §to su ju godimice kralju pladali, tako u ime vanredne podpore.
zupe Luke, potakla
U
to
ime
trazi
DubrovCani
prepadoSe
se
u
prvi
mah
s
toga zahtjeva, te pisaSe
28. prosinca
pismo
»Petru Berislavu biskupu vesprimskomu i kraljevskomu blagajniku, prioru vranskomu i banu hrvatskomuc, da ne mogu dati »pomoci zemljama hrvatskim*, jer se i sami boje TurCina. »Ne bismo mogli dati ni 6itavu ni dio svote novaca bez velike opasnosti za nal grad, jer bi to moglo dodi do uSiju Turaka, kojih gotovo uvijek imade mnogo u naSemu gradu. Jer kad bi dali, recimo, stotinu, navijeStalo bi se, da smo dali sto tisuca da Stitimo Hrvatsku protiv sultana; a ta bi sumnja ili vijest mogla biti na propast i
naSih trgovaca
i
njihove
u najvedu opasnost
....
trgovine u turskim
stranama,
Svi bi mi u du§i svojoj
i
§to vise, na§a bi obcina doSla
bi prilike vremena dopuda va§u predastnost pri tako dastnom poduzecu pomazemo ne samo novcem, nego i krvlju svojomt. Medjutim se poslije ipak predomisliSe, te doznadige 31. sijednja 1515. hrvatskomu banu 1500 zlatnih forinti u ime zaStitnine za posljednje tri godine. O vanrednoj pomodi nema medjutim ni spomena. Ban se je Petar Berislavid obracao na druge strane, medju inima izravno i na papu Leona X., kod kojega je nasao vi§e odziva. ieljeli,
kad
Stale,
i
B4N0VANJB PETRA B£RISLAVi6a U HRVATSKOJ (I6l3. Ir
pisama, §to
ih je
papa 30. oiujka 1515. pisao
i
kralju
—
l5l6.).
Vladislavu
i
banu
25$
Berislavidu,
Leo X. po svojim prokuratorima (otoikomu biskupu Vincentiju Andrejevicu kortonskomu Juliju) poslao u Hrvatsku mnogo zita, pu§£anoga praha, sumpora, solitra, vi§e vrsti topova, pade 2000 dukata u gotovom oovcu (magnum tritici numerum, magnum hordei illo comportandum iussi dari, pulverisque perfect! ad tormenta impellenda razabiramo, da je i
i
quibus ex Tormenta etiam varii generis aliquot. Atque lis quidem rebus omnibus curatae pecuniae adieci numos aureos vicies centum), zapovjedivSi im podjedno, da se sve to imade upotrebiti po odredbi i savjetu hrvatskoga bana Petra (qua pecunia, quibusque rebus ex Croatiae praefecti sententia et consilio uterentur). LJ pismu na bana kaie papa, da to £ini na njegovu pobudu (qua impulsore), i da osim kralja ne bi u ovim prostranim napuc^enim oblastima njemu nikoga predpostavio (qui te secundum regem tanti facio, ut tibi ista in regione latissima atque populosissima praeleram neminem). Papa Leo X. nije medjutim ni poslije sustao, pomazudi kralja Vladislava i bana Petra Berislavica u borbi s Turcima. Dne 13. svibnja javlja on temeSkomu zupanu i kapetanu dolnjougarskih strana Stjepanu Batoru, kako po jegarlibras mille, sulphuris praeterea libras decies mille, salis nitri quinquies mille,
rebus pulvis,
si
esset opus, confici
posset.
.
.
.
i
Medalja
s
likom kralja Vladislava
II.
Narodni m«s«^ a BudimpeSti.
skomu kantoru Bernardu salje daljih 20.000 dukata isti mah pi§e poslanice na sve vladare evropske, izmorenoj Hrvatskoj
i
njezinome banu.
Iste
Mletdane
da po§lju novaca >barem za obranu grada Jajca<
za obranu kraljevstva ugarskoga; u zaklinjuci
(saltern
ih,
da priteku u pomoc
pismom od
moli
15. lipnja
ad tutandam Jayczam),
1515., koji su
tada Turci podsjedali.
Dok
je take
svijet za boj s
papa Leo X. u prvoj polovici 1515. £inom
Turcima,
nije ni
ban Petar
i
rijeiima bodrio krSdanski
Berislavic mirovao, to manje, §to bijahu Turci
U ozujku stoji ban Petar Berislavid sa 500 konjanika 2000 pjeSaka na jugu Velebita nedaleko od mletadkoga grada Sibenika, te o^ekuje ieSku vojsku od 5000 Ijudi. Oiito se je tada spremao, da otme Turcima gradove iupanije Luke, koje bijahu na koncu proSle godine osvojili (kaSteo kod Novigrada, Karin, Korlat druge), premda su se Mletci bojali, da ce udariti na njihove gradove u Dalmaciji. No dok je ban sve iz Ceike odekivao pomocnih Ceta, kratili su se Hrvatskoj pou veljati opet do Senja provalill i
i
magati
po
staleii slavonski, sabrani tada
staro n-f
cbi^8ju citni
buniti
u travnju na saboru u Kriievcima, govored, da su
s{iro
s\oju
kialjevinu,
p&k da stoga [ce
nr.craju id
KRALJ VLADISLAV
35o
II.
JAGELOV16 (1490.
— 1516.).
gradove. Ban se je radi toga nemara Pozuna oStrom poslanicom ukorio slavonske gubitkom imanja (sub nota perpetue staleze, te im zaprijetio Ijagom vje£ne nevjere ako se ne bi banu pokorili i onamo vestrorum), bonorum ammissioneque infidelitatis piSe kralj, >koliko su mnoztvo krScanskih zoadete*, dobro posli, kamo on zapovjedi. >Vi
preko Save krv
hrvatske
za
prolijevati
potuzio kralju, koji je
onda
krajiSke
19. travaja \z
i
vjernika
i
netom
koliko plijena neprijatelji turski
iz
Hrvatske odvukli,
odvode, ne prestajudi onu prenesrecnu zemlju (patriam) pustoiiti ovaj das stigle su nam s bosanske granice tuzne novine, kako su
velikom broju, odludili provaliti u onu krajinu, a
najviSe u
koliko dnevice
i
robiti.
i
Dapa6e
i
u
Turci, skupivSi se u
onu kraljevinu Hrvatsku, da
tvrdinje razvaie. Ako se susjedi one kralj e vine, ne ce minuti to zgodi, mozete uvidjeti, da pogibija, te vama zato vi§e nego ostalim na§im podanicima mora biti stalo, kada recenoj ovdje u kraljevini Hrvatskoj opasnost zaprijeti ... Mi smo takodjer zapovjedili, da se onoj propadaUgarskoj skupi §to obilatija vojska, da najbrze pritede u pomoc vama .< Drugom poslanicom od 21. travnja imenovao je kralj bana Petra jucoj kraljevini (ultra solitum) opustose, te njezine
ju preko obicaja
gradove
i
ni vas, koji ste
i
i
.
.
Benslavida svojim zamjenikom za sabor kraljevine Slavonije, na kojemu ce se vijecati o >spasu
obrani< kraljevstva.
i
Nije poznato, da
li
se
sabor
je
odazvao kraljevu nalogu,
da
i
su se cete sla-
li
vonskih staleia pridruzile banovoj vojsci. Ali mletadki senator Marcantonio Michieli
>kako
28. svibnja vijest,
je
ban
hrvatski,
po§to
biljezi
nagrabio plijena u Bosni, utaborio
se
pod nekim turskim mjestom kod Novigrada sa 10.000 Ijudi, na njega nahrupio, te ga razbio oduzeo mu topove, tako da
kako
i
je bosanski pa^a
ban jedva sa dvadeset
je
i
pet konjanika pobjegao«. MletaSki senator u svojoj
prekratkoj biljezci ne kaze, da li kod Novigrada na LJni ili kod mletadkoga Novigrada u Dalmaciji; dini se vjerojatnije, da je borba biia kod potonjega, gdje su Turci prolle godine osvojili hrvatske gradove zupanije Luke. Moguce takodjer, da je vijest mletadkoga senatora pretjerana, ali nema sumoje, da se je toliko pripravljana vojna bana Petra Berislavica svrSila porazom njegovim u svibnju 1515. i
se je osudni boj zgodio
Ali to nije bilo Citavo zlo.
se na povratku
svom snagom na
maknu
glavni
s
puta
branik
Slavodobitni Jajce,
Turci, razpr§iv§i
da udine jednom kraj
hrvatskoga
kraljevstva.
Cini se, da su Turci najprije uzeli susjedne gradove sjeveru), koji su
dosad
Bilo je
Jezero
hrvatsku vojsku, obori§e banovini,
jajafikoj
to
i
da
mjeseca lipnja 1515.
(na zapadu)
i
Bocae
na
da se grad Jajce sa svih strana opale. Pogibao za Jajce morala je biti velika, jer se je sve u Rimu Strepilo za njegovo stanje, te je papa 15. lipnja posiao Mletcima spomenuto vec pismo za novdanu pomoc, koja je potrebita »i
prijedili,
radi poraza ugarskih deta
partibus accepta: et copiis
i
radi
podsade Jajcac (quantum necesse
Ungarorum
profligatis et Jaycza obsessa).
sit
clade ex duabus
Opasnost, da de pro-
pasii Jajce i s njim ostatak banovme, bila je tolika, da je u srpnju sam palatin Emerik Perenj vodio vojsku na obranu grada (va con zente per socorer Jaycza obsessa da Turchi). Ne znamo potanko, §ta se je dalje u srpnju zgadjalo oko Jajca; no vrlo je vjerojatno, da s»u
Turci na odigled
pomocne vojske krScanske otilli izpred grada. MIetadki podsadu Jajca, kojemu su Ugri u pomod
kolovozu, da su Turci digli
izvori javljaju pritekli
u
(Zercha
come hanno levato de la impresa di Jayza, quale sta socorsa da Hongari). Sultan pade ba§ u to vrijeme posiao svoje poslanike na dvor kralja Vladislava, nudedi mu mir jh bar produljenje ob tojecega vec primirja. All Vladislav, potaknut papom Leonom X. otezao je odludnim odgovorom, a na to su Turci opet zaigrali krvavo kolo pod Jajcem Turchi,
je
Na
blagdan
Slavonije u Vladislav
iz
sv.
Stjepana kralja
—
20. kolovoza
Cazmi pod predsjedanjem bana Petra Budima gotovo zdvojno pismo stalezima
svojega spasenja
i
ditavoga kraljevstva
(privata
et
1515.
—
vijeca sabor kraljevine
Slavonije, zaklinjuci
dana pi§e kralj ih, da za volju
regni
skupe Ito vi§e
Berislavica.
totius
Istoga
salus)
POSUEDNJI UGOVORI iiveia
i
S
CaRKM MAKSIMILIJANOM U BE^U
SRPNJA 1515).
(22.
201
pak da oboje povjere banu Petru Berislavidu, da pomogne gradovima na (ob intolerabilem pene ege-
deta,
ce ih inade branitelji njihovi morati radi glada
krajini, jer
statem et famem)
U
ostaviti.
vrijeme £uIo u Mletcima, kako su Turci u Bosni
isto se je
na Ugarsku i Hrvatsku. Sam ban kod Pleternice, spremajuci se jamadno odanle poci u Bosnu, te zapovijeda u kraljevo ime zagrebadkomu kaptolu, da mu za zttom. Ban je obskrbu Jajca do 14. rujna po§Ije dvanaest kola, natovarenih vinom Berislavic opet 7. studenoga u SloboStini, gdje no poziva svoga banovca Baltazara Badana, neka naloii podprabiljeiniku, da napiSe u ime staleza molbu kralju Vladislavu, da se ne ruSi grad plemica Franje Nelipida od Dobre kude, kako je to herceg Lovro
od 40.000
skupili vojsku
Petar
Berislavic
boravi
kojima
Ijudi, s
rujna
1.
ce
udariti
Slobokini
u
i
Ilodki
po kraljevu nalogu
Nema
poieo
protiv povlastica slavonskoga plemstva
i
izvoditi.
sumnje, da je neumornim nastojanjem bana Petra Berislavida
grad Jajce na
Trida je mogao 29. sijednja 1516. boravi ban ve<5 u Kriievcima, gdje no drii redovni oktavalni sud, kojom su prigodom uza nj oba slavonska banovca Baltazar Badan Baltazar Alapic, kao novi protonotar Stjepan Henczelffy od Petrovca.
koncu godine 1515. primio toliko ziveia jeme odolijevaii turskim navalama. Oko i
S Turcima ne dodje do mira cima.
Ako'
s
6eta,
i
Turcima,
jer
kojemu ga papa
X., u
eto
je
francuzki
i
pak bana potreba snaSla
bi
Odlomak
pisma, §to
se: >lteBi
poziva,
kralj
radi obrane
1516. primio
14. veljace
joS
neka
privolio
kraljevstva,
i
on poradi, da ne
na sveti rat
s nevjerni-
neka slobodno uzme
i
oa je knez Krsto Frankapan piSAo u ModruSama
13. prosinca
CiU
pomodnih
bijaSe sklopljen rair ni produljeno primirje.
ban pismo od pape Leona
je
i
opet neko
1
504. n prilog sestri Beatrici.
not Crittoforns promittimiu Uta tapra scripta coaservare
et
Isvornilc
upotrebi svu zairu, koju je
papinski
poslanik
i
kortonski
manu a
propria tcripsic.
a Monakovu.
kr. arkivu
biskup
u mietadkom
Julije
gradu Sibeniku pohranio.
(Posljednji ugovori s carem Maksimilijanom u Bedu, 22. srpnja 1515.; smrt kralja Vladislava II., 13. oiujka 1516.). Ved bi spomenuto, kako su nakon svladane seljadke buoe obdenito telja kraljevstva*
(liberator regni),
uzvise na kraljevsko
kada tada
prijestolje.
ielja izpuniti,
kraljevnu
slaba^noga
Aau dadu
mu
I
i
privrienici njegovi pomiSljali
bijaSe kralj
All
sada
i
na
to,
Zapolja nadao se je uvijek, da de
Ivan
je bolezljivi kralj
sina Ljudevita nagadjalo se je
>spasi-
da ga
mu
se
ono god. 1513. zahtijevao, da dvor
ponovno odbio, kad
Budimu, silom provalio u kraljevski
za ienu.
kao
erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju
kako su
sam
premda ga
sa 1000 konjanika osvanuo u
mu
slavili
je
i
bio joS nemodaiii, a
mnogo» da ne de dugo
i
za
iivjeti.
§to su vi§e privrienici Ivana Zapolje uzdizali svoga Ijubimca, to su se teie sabrinuli oni muievi, koji su pripadali dvorskoj stranci. Na delu njima bio je palatin Elmerik Perenj, a uza nj kancelar i biskup peduvski Juraj Sakmari, najugledaije lice iza primasa
n
a6a
KRALJ VLADISLAV IL JAGEL0Vj6 (1490.— 1516.).
^
Tome Bakaia od
Kao
protivnici Ivana Zapolje radili su oni u prilog da se kraju privede joS god. 1507. ugovorena dvojaka zenitba izmedju porodica Jagelovida i Habsburga, jer su bili ubijedjeni, da take dine najbolje i sebi samima u prilog. Ako bi naime kralj Vladislav, kako se je moglo i
kardinala
Erdeda.
caru Maksim ilijanu, nastoje6i svima silama,
mu
sin doraste, te bi car Maksimilijan stekao priznanje
nagadjati,
umro
skrbnik
regent u njegovim kraljevinama, to su ta gospoda mogla sigurno odekivati, da ce
oni
i
nego
prije
§to
buduc da car nikako ne
dalje vrSiti najviSu vlast u Ugarskoj,
i
1510. neprestano ugovarao
bi
mogao ondje
kao
boraviti.
kraljem Vladislavom, kako
Car je Maksimilijan joS od g. ostvari zasnovana ienitba izmedju njihovih potomaka. Poslanik njegov Spiesshammer (Cuspinianus) boravio je u tom poslu kroz detiri godine deset puta na ugarskom dvoru. s
da se
kao da 6e poljski kralj Sigismund, brat kralja Vladislava i Surjak sve osnove cara Maksimilijana. Taj bija§e naime pokusao, da Ivana oslobodi njemaCke vitezove u Poljskoj od vrhovne lenske vlasti poljaike, pak s toga je bilo posve naravno, da je i poljski kralj nastojao, da zaprijefii sve, 6im bi se vlast kude Habsburg mogla podidi i razgraniti. K tome nije bilo nikakvo dudo, ako je kralj Sigismund
Neko vrijeme
6inilo se,
Zapolje, pomrsiti
da po izumrdu
radio,
Car Maksimilijan pregnuo je
U
njegovu nastojanju. videm,
koji
je
da
s toga,
reda, te je god. 1514. utanadio
da
ili
ime odludio
to
vec dvije godine
s
bar
ih
ma
Ugarskoj, Hrvatskoj
namakne svome
§uri
i
Ivanu Zapolji.
kojim nadinom zaprijedi poljskoga kralja u
neku
je stvoriti
koaliciju
na obranu njemadkoga
knezom ruskim Vasilijem III. IvanoPoljacima ratovao. Kad je u tom ratu Sigismund
savez
i
u kraljevinama
porodice
starije loze svoje
^e§koj sam zavlada tima zemljama,
s
velikim
izgubio znameniti grad Smolensk, prepao se je on tako, da se je sve pored malo zatim
odriane sjajne pobjede pozurio, da teljstva.
Odluku njegovu
bar cara Maksimilijana odvrati od daljega neprija-
podkrijepili su jo§ bolje njegov kancelar
kancelar Petar Touricki, koji
se bijahu
popeli
njegova
Sakmarija,
dok
dislava
i
kancelara
Kancelar poljskoga s
poSao
Szydlowiecki
kralja
je
do
svojih dasti
Ivan Zapolja je
na to
carevim poslanikom Spiesshammerom (Cuspinianus), kao
i
s
u
Szydlowiecki
po preporuci
pod-
i
kralja Vla-
radio protiv Tomickoga.
Budim, gdje se
je sastao
ugarskim kancelarom Sakma-
i drugim savjetnicima kralja Vladislava. Ondje bi 14. studenoga 1514. utanadeno, da de u veljadi dojduce godine kralj Vladislav i Sigismund dodi u Po2un, a car u Haimburg, pak de se tada odrediti mjesto za zajednidki sastanak.
rijem
Dne
18. ozujka 1515. po§ao je zaista kralj Vladislav u Pozun, povedav§i sobom djecu odpraden od prelata i magnata, izmedju kojih se spominju oba nadbiskupa (Tomo Bakad od Erdeda Gregorije Frankapan), zatim palatin Emerik Perenj i knez Juraj Zapolja. Sigismund stigao je sa 500 konjanika 24. ozujka u Pozun. Samo cara Maksimili-
svoju
i
i
lijana nije bilo,
njega je
budi §to
zastupao
su
kardinal
ga
drugi
prijedili
Matej
Lang,
koji
poslovi, budi
se je
tako
§to nije vjeSto
imao novaca. Ali da su ved
ponio,
20. svibnja podpisali predbjeJni zarudni dislavljeve porodice.
ugovor medju clanovima Maksimilijanove VlaBududi da su neki svjetovni velikasi ugarski, skloni Ivanu Zapolji, i
da osujete svaki sporazum, pozvao je kralj Sigismund cara, da on §to prije na sastanak dodje. Tek 10. srpnja stigao je Maksimilijan u Bed; namah zatim sastao se je s oba kralja kod Trautmansdorfa, te ih je onda pozvao u goste k sebi u Bed, kamo nastojali
i
su oni 17. srpnja
Sve uz
i
poSli,
sjajne zabave
premda su i
se
tomu
protivili
neki ugarski magnati.
svedanosti, koje su stajale nekih 200.000 zlatnih forinti, primio
je car
Maksimilijan dne 20. srpnja mladoga kraljevida Ljudevita za svoga posinka (bez uStrba ipak nasljednih prava unuka svojih Karla i Ferdinanda i njihovih sestara), imenovao
ga svojim namjestnikom u Njemadkoj, te pozvao izborne knezove njemadke, da ga po smrti njegovoj (carevoj) izaberu za njegova nasljednika. Dva dana zatim 22. srpnja 1515. bi§e podpisani konadni ugovori, kojima su se tijesno zdruzili Jagelovidi s Habsburgovcima. Kraljevid Ljudevit vjendat de se s carevom unukom Marijom,
—
—
POSLJEDNJI UGOVORI S GAREM MAKSIMILUANOM U BEdu (22. SBPNJA 1515.). a sam car Maksimilijan privremeno djeno, da brak Maksimilijanov s
s
263
ugarskom kraljevnom Anom; podjedno bi odrene ce vrijediti, ako bi se za godinu dana s njom
Anom
od njegovih unuka, Ferdinand ili Karlo. Jo§ istoga dana biSe obavljena oba vjenCanja (celebrata et firmata sunt sponsalia per verba matrimoaialia et de praesenti) u
vjenc^ao koji
crkvi sv. Stjepana; crkveni
Odredjeno
bi jo§,
dana
poslije
Sest
obred vrSio
da de se brakovi
po svome nafiinu odgaja, vremena oduzme nada, da
Kraljevna i
i
obavljenih
Ana
da se carevim bi ju
mogao
primas
i
Tomo
od Erdeda.
Bakafi
tek onda, kad djeca navrSe stanovite godine.
izvrSiti
ugovora
podpisanih
svijetu, §ta se je dogodilo.
je kardinal
vjen^anja (28. srpnja)
ogla§eno
uz cara Maksimilijana,
ostala je
protivnicima, a
da
i
ju
bi
on
naro^ito Ivanu Zapolji za sva
dobiti za zenu.
Utanadenja u Bedu
bila su poglavito u prilog caru Maksimilijanu, a na veliku Stetu on bija§e pozvan na sastanak, ali nije htjeo dodi, da ne gleda slavlje svojih protivnika. On je u to poduzeo vojnu na Turke, misleci, da de se u ratu proslaviti, te kao pobjednik kralja Vladislava prinuditi, da napokon ugodi njegovim zah-
vojvodi Ivanu Zapolju.
tjevima.
Ali
I
se je bolan prevario.
Podigao u svibaju 1515. vojsku od 10.000
udario na turski grad Zrnov (Havala, Avala) nasuprot
Tarci su ga
suzbili,
mu
te
oteli
bojne topove
i
ugarskomu
ostale ratne sprave.
tamnjela je dosadanja slava njegova, a privrzenici njegovi
bedkim ugovorima.
}o§ je Ijudi udarac
umria sestra njegova Barbara,
stigao
Beogradu.
S toga poraza po-
nijesu se usudiii, da se opru
Ivana Zapolju, kad je
Kad
Ijudi, te
Medjutim
2.
listopada 1515.
je zatim vojvoda Ivan zamolio
svoga od dvorske stranke u Ugarskoj, poljski ga je kralj naprosto opomenuo, da bude pokoran i da vr§i svoje duznosti. VrativSi se Vladislav nakon svedanosti u Bedu preko Soprona u Budim, zatekao je ondje turskoga poslanika. Taj mu je u ime Selimovo nudio mir ili produljenje primirja, jer je sultan u taj mah bio zabavljen ratom u Egiptu. Vladislav nije znao, §ta da udini, §urjaka Sigismunda, da ga
ved je traiio savjeta
i
kraljica poljska.
Stiti
u rimskoga pape Leona X. u cara Maksimilijana. U to najednom su Ijednici o njegovu spasenju zdvajali. Dva dana pred i
oboli Vladislav tako teiko, da
smrt izdao je Vladislav posljednje odredbe, kako da se upravlja njegovim kraljevinama,
dok mu sin Ljudevit odraste; a onda je odekivao mirno smrt, moledi se Bogu. Umroje u detvrtak pred Cvijetnicom, 13. oiujka 1516. u sedam sati na veder, te bi onda 19. ozujka u Stolnom Biogradu pokraj supruge svoje Ane sahranjen. Bilo mu je 60 godina; vladao je pak u CeSkoj 45 godina, a u Ugarskoj Hrvatskoj dvadeset pet. i
i
Mletadki poslanik Sebastijan Giustiniani, koji je kroz kralja Vladislava, ocrtao
je
u
svojem
izvjeScu
tri
godine boravio na dvoru
od godine 1503.
kralja ovako:
>Kralj
religijozan, nije nikada (kako se govori, prije pobozan ienitbe s Anom) obdio sa ienama, ne Ijuti se nikada, ne govori zla ni o komu, niti ne vjeruje, kad se njemu o drugomu §ta nepovoljno kazuje, moli mnogo, pribiva dnevice trima misama; ali je inade poput kakova kipa, jer malo govori. Prima svakoga u audien-
je lijep dovjek, visoka
uzrasta,
i
ali nalazi malo posluha*. Drugi suvremenik^ Dubravsky (Dubravius), koji je kralja lidno poznavao, opisuje ga u svojoj deSkoj povjestnici (Historia Boiiemiae) po prilici ovako: »Bio je tako Sutljiv, da su ga premnogi prozvali nijemim kumirom, koji ne moie drugo govoriti, oego »bene« »dobi'e« (dobro). Jer on je obidavao Ugrima, kojih jezik nije
ciju, nije
nikada jo§ nikoga dao pogubiti,
deSki vitez
i
potonji
olomudki biskup
i
poznavao, odgovarati po latinsku bene, a (!!esima >dob^e«. Nije zato dudo, $to su poradi dviju rijedi njegove dvije drzave Ijuto stradale, jer su tvrdinje,
carine
i
drugi prihodi.
Tako
tih
po njima propali kraljevski gradovi,
se je desilo, da
iz
Morave
nije niSta
dobivao,
iz
CeSke samo vrlo malo, da je u Ugarskoj, u tako bogatoj zemlji, opetovano bio u tolikoj nuzdi, da nije bilo ni iiveia ni vina. Ja sam vidjevao sam u Budimu, kako su dvorske sluge s praznima bocama zalazili u kudu peduvskoga biskupa Jurja, da primu i
vina za kraljev objed«. Ugledni deSki plemid Vilim od Pernsteina pisao
je kralju
Ljude-
KRALJ VLADISLAV IL JAGELOV16 (1490.
2^4
vitu
o njegovu otcu
ovako: »Pokojni
10. prosinca 1520.
u tima kraljevinama mnogo. fa tko je od njegove milosti neSto
sam o tome uztrajno
s
kralj
njegovom
trazio,
dobio
— 1516.).
naSkodio milosti je
si
je
svojom dobrotom
vrlo desto govorio; jer
sve; njegova milost nije po-
neprestanim govorom dobivao je svatko sve. Ja bih s toga va§oj milosti ielio sve njegove navike, kad je vrlio pravdu i drugo; all ne bi zelio, da vi za svoga kraljevanja ne bi druga^ije vladali; vi bi morali (ae dineci Ijudima krivo) modno
na svoju
miSIjala
vladati
i
Stetu,
zapovijedati,
i
tako
se
kao
gospodar pona§ati, e
bi Ijudi
pamtili,
da
imadu
svoga gospodara*. Vladislav bio je dobar
nicom
nije bio dosta jak,
nize plemstvo.
U
Covjek,
ali
da obuzda
ostalom politiikoga
i
Sputaa jo§
vladar.
slab
silovite
i
i
krunitbenom zavjer-
sebi6ne velikaSe, a ni svedjer goropadnije
socijalnoga razsula u Ugarskoj ne bi bila zaustavila
ni jaCa desnica, nego §to je bila njegova. Hrvatskoga kraljevstva nije Vladislav poslije 1495. vidio, premda se je u jeseni 1512. bilo razglasilo, da kani na Bozid u Zagreb doci i sve potrebito udesiti za obranu zemlje. No zato nije ipak zanemarivao hrvatskoga kraljevstva.
To kao
svjedode njegova brojna privilegija, podijeljena i
i
potvrdjena
grbovnica za kraljevinu Slavoniju od god. 1496.
^^
plemstvu slavonskomu,
X.
UUDEVIT II.JAGELOVid (1516.
Prve godine
knliermnja do nzTiJenja Stjepant Bttora
mtti
Petra
bans
(l3. rijednja
Bcrislavida
1519.); car
Saltan Saiejinan
II.
Daikom driainom
i
osvojio
sabora a
papiniki potlanici kardinal
osa
Karlo V.
Sabac
i
Campeggio i
i
Ban hrTattki Franjo Badani (od s
na paUtinika dast
—
Habsbargovci
—
(1519. ).
]0
Hrratsko krmljerttTo do
kralja
wnrti
(1521.);
banin
ngartki
poslanici
i
knti
cara
i
nadTOJvoda Ferdinand do bniteljtkoga cgovora
(1522.).
7.
B(rnardin
MaksimiUiana
veljade 152a.
—
— ajc-
— Straoaike borbe a Ugartko) do sabora n Hatvann (1522. — iS^SOi Bargio. — Banovanje knesa Ivana KailoTida (1521. do kolo-
Stjepan Verbeci (Verbdcsi) kao palatin
I3. oiojka
na
Frankapan
Skradin (1532.), Ostrovica (1533.), pred Kliiom biie snzbijeni (1534
Ilabibnrgovca Ferdinandn.
njegoT aakob a Bndimn
i
1520.).
Beograd
Namberga
1524.); Tatci cirojiie Knin
>e priklanjaja
—
kralj
Bvibaja
(20.
— 1526.)
i
).
Hrvati
pad njegov (1535.— 1526.).
1525.); knez Krtto Frankapan obikrbio Jajce (tt. lipnja 1525.);
primasom LadialaTom Salkajem (30. kolovoa 1525.). •mrt kralja Ljadevita
II.
(39. kolorosa
1536
).
—
Boj na
Mahaikom
poljn
i
ZeCbvi peku lovga na ra2nju. Minittnraa Ijerid
tliica
ts
miuU
l66.), koji se
(list
midi, da je miniatare slikao
alaviii
oko god. 1524. boravio n HrTatakoj
i
tufa «
risnici
prvostoloe crkve *t. Stjepaam a Ztgrebn. Iran
hrvatski tlikar T^Iije Klorio (Gialio CloTio,
Ugarskoj. Misal
1498.— 1578.),
Kak««
koji je saitta
nekad pripadao porodici Bakaia-Erdeda, ito twjtdoit
je
grboTi te porodice a njemn.
KRALJ LJUDEVIT
JAGELOVIC.
II.
(15 16.— 1526.).
rve grodine kraljevanja do uzviSenja Stjepana Batora na palatinsku Cast (1519.)- D^a dana prije svoje smrti bijaSe kralj Vladislav odredio,
zemljama, dok vrSio joS
ni
odraste
desete
%j~3V.^aM
deSkoga kao
''•»!*J^7^^i
rodjak
njegov, braniborski
uza
Ivan
nj
obima
vrSit
oznadio je
odpor
s
ali
tada na-
bijaSe
je bio vec okrunjen
i
za kralja
Hrvatske. Mladoga kralja odgajat
i
markgrof
Juraj
(nedak kralja
<5e
Vladislava),
i
Bornemisa, zapovjedoik budimske tvrdinje; a nadzor nad de kardinal kralj
i
primas
Tomo Baka6 od
Pored ovih njemadkoga cara
Erdeda.
kao vrhovne skrbaike svoga sina
onda svoga brata, poljskoga kralja Sigismunda. odredbe Vladislavljeve naiSle su po smrti njegovoj na velik vi§e strana. Med)u ugarskim stalezima, koji su se malo zatim
Maksimilijana,
No
godine,
za kralja Ugarske
i
kako da se vlada njegovim
Ljudevit, koji ne
mladi
i
te
doe 24. travnja 1516. skupili u Budimu na sabor, bila je jaka stranka, koja je htjela, da driavom za maloljetnosti kraljeve upravlja gubern a t o r, kao §to je nekad Ivan Hunjad vladao za nedorasloga Ladislava Postuma. Naravno da je taj predlog potekao od privrzenika Ivana Zapolje, koji bijahu ojemu tu iast namijenili. AH tomu opirali su se svom
snagom
ostali
magnati
i
prelati, a podupirali
su
ih privrienici
cara Maksimilijana
i
kralja
Sigismunda. Nakon iestokih borba do§lo je ipak do nekoga sporazumka izmedju prudih se stranaka.
Vrbovno skrboi&tvo njemadkoga cara
i
poljskoga
kralja
ne
bi priznato;
KRALJ LJUDEVIT
i6g
upravljati i
driavno vijece, Dne
nize plemstvo.
Antun Surian,
zaba^en,
ve<5
u kojemu ce
biti
gubernatora
predlog o izboru
hi
mogao
14. svibnja
svoju obdinu
izvijestiti
JAGELOVIC (1516
II.
bi
— 1526.).
odluCeno, da
ce
samo
zastupaoi ne
uz
kralja
prelati
drzavom
nego
baruni,
i
vec mletadki poslanik u Budimu, po imenu
je
o zakljuCcima sabora, koji se
je,
kako on
pi§e,
Boijom pomodi mirno svrSio* (questa dieta preter omnium expectationem con lo aiuto de Dio ha preso fine pacific©). Zadaca je saboru bila poglaadmivito, da uredi upravu zemlje za vriieme, dok kralj doraste do zrele dobe (ordinar nistration del Regno), a stvoreno je, koliko je poslanik mogao razabrati, do detrdeset
»mimo svako odekivanje
s
l'
zakljudaka, koji se tidu budi javnih budi privatnih posala. kraljevskih vijednika
i
osamnaest prisjednika; vijecnici
i
u drzavnom vijedu sudjelovati.
pet sedam baruna knez Petar od Bozina i to
i
baruni
prelata;
redova prelata
da ce vazda polovica od potonjih
sjednici izmedju nizih plemica take, §est mjeseci boraviti
iz
Najprije je izabrano dvanaest
su
baruna, a pri-
na dvoru kroz
Vijecnici spominju se poimence,
Emerik
palatin
i
(8)
Perenj, herceg
Lovro
i
Ilodki,
knez Juraj Zapolja (brat vojvode Ivana), vrhovni dvorski meStar Mojsija Buslaj, Andrija Bator i Ivan Dragic (Dragfi), a prelati jesu primas karsv. Jurja,
i
Tomo Bakad od
dinal
biskup Juraj Sakmari,
Nakon
Salkaj.
izbora
Erdeda, kolodko-badki nadbiskup Gregorije Frankapan, pecuvski erdeljski
biskup Franjo
drzavnoga
vijeca,
Varda,
koje
i
napokon vacki biskup Ladislav s mladim kraljem upravljati
zajedno
de
drzavom, namjestio dotidno potvrdio je sabor vrhovne drzavne dastnike.
Na
obci zahtjev
saboraSa povjerena bi dast vrhovnoga kancelara opet peduvskomu biskupu Jurju riju,
a sluzba vrhovnoga blagajnika
dislavu Salkaju s
pak
i
s
ili
pokladnika namijenjena
bi
Sakmavackomu biskupu La-
tom pogodbom» da de on upravljati sa svima kraljevskim prihodima taj das zaloieni. Dapade prihod od vanredne dade (de le diche),
onima, koji su u
i
koji su doslije primale zupanije za uzdrzavanje svojih deta, urudivat de se
nomu
odsad vrhov-
prema odredbama kralja i njegovog vijeda; time bi se imalo poluditi dvoje, prvo da bude vazda pripravnih deta, a drugo da bude dovoljno novaca za njih. Napokon je sabor popunio slu2be kraljevskih zastavnika (li vexilli regii), to na onaj nadin, kako je bilo za kralja MalijaSa. Najprije bi potvrdjen u svojoj dasti zastavnidkoj Ivan Zapolja kao vojvoda erdeljski s tim znadajnim uvjetom, da se imade brinuti samo za Erdelj susjedne oblasti, a ne uplitati se u Ugarsku, osim ako bude pozvan u sludaju potrebe (non se inpediendo in Hongaria, nisi vocatus, in caso de blagajniku, koji
ce pladati dete
i
i
necessita). Nadalje
bi potvrdjen Stjepan Bator kao temeiki iupan i zastavnik ugarski da smije zapovijedati ugarskim zupanijama (naime detama), ali da se izvan Jngarije ne mijeSa ni u jednu stvar, osim ako je u potrebi pozvan. Jednako bi odludeno i u pogledu hrvatske banije (dil bannato di Croatia), ali glede osobe banove ne bi
s povlaSdu,
izredena nikakva potvrda.
Petra Berislavida.
Mozda
Ne da
se ustanoviti, §ta je bilo razlog, da nijesu potvrdili bana
bana
bilo na saboru, a mo2da se je i zavadio s gospodom ugarskom, kako se je to zgodilo dvije godine poslije. Napokon je sabor dozvolio vanlednu dadu od jednoga dukata, da se njom namire drzavne potrebe, odredio neke stvari
privatne
(particulare),
nije
pak se je onda mirno
okupu. Odgojiteljima mladoga kralja ostali su
pod vrhovnim nadzorom kardinala
raziSao, i
dok
je
drzavno
dalje Juraj Braniborski
vijede ostalo na i
Ivan Bornemisa
Tome
Bakada od Erdeda. Ved 23. svibnja pohvalio se je potonji papi Leonu X, kako je sve sredno proSlo, na §to je papa poslauicom od 24. lipnja odgovorio, kako mu je osobito milo, §to je sabor sve mirno obavio (quod in conuentu Pannonico, nuper habito, omnia tranquille atque pacate acta, confecta primasa
i
transactaque sunt), to vi§e, §to se je osobito bojao, da de planuti smutnje izmedju one gospode. Sada de Bog Stititi i ojadati one, koji iele i drie mir i slogu. Mletadki poslanik Sirian pi§e, da je nakon sabora bio najugledniji muz u Ugarskoj peduvski biskup i vrhovni kancelar Juraj Sakmari. Dok je delrdeset i petgodiSnji palatin
Emerik Perenj bolovao na rukama
i
nogama od
uloga,
dok
je
stari
primas
i
kardinal
PRVB 60DINE KRAUEVANJA DO UZVl§KNJA STJEPAKH BATORA NA PALATINSKU CxST.
morao vec
Balca£
na smrt
misliti
stajao na straii u Erdelju: dotle
oporuku
i
kancelar
je
mladi 28 godiSnji Ivan Zapolja
svoju, a
mogao
Sakmari
269
uz
sve
kralja
i
drzavno
drzavom pyosve po svojoj volji. Bile su mu tada detrdeset dvije godine. Rodio se je u Ko§icama u sjevernoj Ugarskoj od ubogih roditelja njema6koga porijetia (otac mu je bio krojad); no kako je bio pronicava uma, popeo se je brzo do najviSih dasti u crkvi i driavi. Bio je doduSe lakom za blagom odan picu; no to su bili op<5enitj poroci tadanje gospode u Ugarskoj, koja su se desto poslije podne opijala. Kako je bio njemadkog porijetia, naginjao je kroz ditavo vladanje kralja Vladislava k njemadkomu caru Maksim ilijanu (era tuto suo); no nakon posljednjega sastanka u Be5u godine 1515. prometnuo se je u najljucega protivnika njegova. Vrijedjalo ga, §to ga je car zapostavljao vijede upravljati
i
i
kardinalu
primasu Tomi Bakac^u, a
i
Nema
panu.
koloiko-baikomu nadbiskupu Gregoriju FrankaSakmari za samoga sabora svima silama nastojao samo da se ne dade povoda Maksimilijanu, da se umijeSa u i
sumnje, da je s toga
oko sloge izmedju
staleza,
i
poslove ugarske.
Tek
5to je sabor
svrSio
svoje
poslove, osvanuse
cara Maksimilijana, na delu im poznati uienjak
nianus (cum d.
16
preposito
bi§e
svibnja
Spiesshammer
Neuburgensi,
biljezi,
vratio se u Bed;
de Folkes^dorf
d.
u audienciju, a
primljeni
da je
sutradan
lipnja primio
8.
mletadki
Budimu
u
14. svibnja poslanici
diplomata Ivan Spiesslummer
i
rdo'jar
et
ili
Cuspi-
Johanne Mraxy).
d.
Dnc
pozvani u drzavno vijece. Poslanik
odgovor« (responsionem bonam)
i
da carski poslanici >nijesu mo^li poluditi one stvari, koje su htjeli« (mai hanno potuto obtenir cosa che hanno voluto). Glava (principal) sviju na dvoru da je sada peduvski biskup, a taj je najvedi neprijatelj (inimicissimo) njemadkoga cara. Ocito je taj zahtijevao, da ga prema posljedojoj odredbi ali
poslanik
izvjescuje,
kralja. U tom je poslu njegov Budim ne samo u kolovozu (17. 25.) godine 1516., nego u svibnju lipnju (15 svibnja do 7 lipnja) 1517., kojom su ga prigodom pratila jo§ dva druga (cum Andrea de Burgo et Johanne Mraxy). Ali kako je svemocni kancelar svedjer kipio od mrznje na cara, duli su ti poslanici samo sladke
pokojnoga
kralja priznadu za
vrhovnoga skrbnika mladoga
poslanik Spiesshammer ponovno dolazio i
rijedi
reno
i
Naravno, da
ni§ta vi§e.
i
Kako
sinovca.
njih
Stitnika
i
kralja,
same rimske kardinala
stolice
se ziva ielja
Nikolu
mm
upravlja kra-
trebalo, obratit
mladoga
de se ved na
kralja Ljudevita
U
velikih
kojemu to ime
bi
izmirenja
predSastnika
Ugarska
bija^e
s
sultanom,
sa
okupi
krSdanski svijet
Hrvatskom vodila prvo kolo pod
Leo X.
od Reggija,
svojih
»
diji
jo5 11. travnja
da bude je
1516. poslao u
zaStitnikom mladoga
poslanik 27. svibnja zaista
njemadkoga cara Maksimilijana s franmletadkom obcinom, pak da onda sve zapadnoevropske u veliku ligu za svcti rat s Turcima. Kad se je Leonu X dinilo, da ce mu izpuniti, poslao je opet 17 travnja 1517. augustinskoga rcdovnika, Nijemca
Jednako cuzkim kraljem Franjom stigao.
vlasti sjedini
kada
dobro
padali u vladanje. Ugri
primirje, a
nadbiskupa
Roberta,
da odvrati Ugre od
i
Budim
vijede
kralja Sigismunda,
oblasti,
za veliki rat protiv nevjernika, u
Ugarsku
drzavno
i
pape Leona X. Sultan Selim, zabavljen osvajanjem
i
ili
pak da po primjeru nekih
okriljem
Badima
u tj su njegovi bosanski sandiaci svaki da tim prinude kralja na sve, §to je sultan prednasuprot svima silama nastojao, da osujeti svaki konadni mir ili trajno
das zaiijetali se u hrvatske
primirje,
iz
poljadke poslanike dolazili su u to na dvor
Egipta, nudio je neprestano mir
lagao; papa je
suskrbnikom svoga javlja, odgovo-
postati
1517.
bi se tudjinci bi
i
svaki das poslanici sultana Selima
u
ustav, da
kralju za dobru volju; ako kao na dobre rodjake svoga kralja.
Uz carske
mogao
nije
15. lipnja
gubernatora, jer
ni
tomu ne dopuSta ugarski
se zahvaljuju caru
kralj
Bon
lipnja u audienciji poslanicima cara Maksimilijana
da ne treba nikakvih Ijevstvom; k
ni poljski
mletadki poslanik Alvise
dana
bi prvih
—
u
SchOnberga
s
je I.
papa radio, da
izmiri
i
pismom na
kralja
Ljudevita, u kojem
ga
poziva, neka se okani
KRALJ LJUDEVIT
ayo
posala
drugih
svih
sve
(praetermissis
JAGELOVIC (1516.-1526).
II.
omnibus
»da pruii §to vi§e pomoci
sile svoje,
occupationibus
aliis
kr§<5anskoj
zaStite
i
neka skupi
vec
tuis),
republici«.
Doci ce na-
kralju desna ruka u svetome ratu. X. bodrio kralja i njegove vijecnike na veliki rat Znadajno je, da je papa Leo s Turcima, a u kralja nije bilo vojske ni novaca, da brani gradove na krajini.* Iz pisma trazio od njih njegova od 15. srpnja 1517., §to ga je pisao ziteljima grada Bardjejeva vanrednu pomoc od 800 zlatnih forinti, doznajemo, da je tada prijetila najveca pogibao
skoro
posebni kardinal, koji de
i
biti
i
gradu Jajcu i ostalim mjestima (gravissima castri nostri Jayczae ac Boznensium, et aliorum confiniorum nostrorum imminentia pericula) uz tursku granicu. Nevolja na krajini nestaSica novaca bila je tolika, da je napokon drzavno vijede zajedno s kraljem bilo i
kojemu bi se razpravljalo od grada Jajca i kraljede auertendis periculis, conuocati, ut que confinibus finem (in eum vine Hrvatske impendent, maxime autem Jayczensibus et regni huius regni nostri omnibus undique prinudjeno, da sazove sabor za Miholje
o svemu, §to
.
Croacie
....
1517., na
(29. rujna)
imalo odkloniti pogibiju od krajine, a najviSe
bi
.
.
.
consuleremus).
Dva dana
—
sabora
sastanka
prije
—
27. rujna
car Maksimilijan u Ba-
izdao je
denu kod Beca povelju, kojom je palatinu Emeriku Perenju podijelio Cast drfavnoga s drugim spisima i kneza u njemaiko-rimskom carstvu. S torn poveljom, a]jamaCno naputcima po§ao je carev poslanik Spiesshammer (cum d. Georgio de Seisseneck, Emerssdorf et Mraxy) 3. listopada u Budim, kamo je 7. listopada i prispjeo. Nedvoji
beno je carskomu poslaniku bilo sada izraditi ono, §to mu doslije da mu naime gospodara priznadu za vrhovnoga skrbnika kraljeva. Brojno plemstvo doSlo
su ovaj put stvari vrlo burno.
se je razilao ne dovr§iv§i zapocetih stvari* (accidit
rebus inceptis quidem, sed non
.
.
oruzano, a mnogi magnati sa svojih vojnika.
Kako sam
perturbaretur et
dieta
ipsa
ut
.,
Spiesshammer
dissolueretur).
perfectis
Ali na saboru tekle
se je, da je sabor bio smetan, te
studenoga pise bodrozkoj zupaniji, >dogodilo
kralj 5.
je
sobom do 2000
svojim Cetama; sam Ivan Zapolja doveo je sa
rukom,
nije poSIo za
javlja u
svome
dnevniku, da je 12. listopada »vojvoda usao u tvrdju« (weiuoda intravit in castrum), po
demu sudimo, da
Ivan Zapolja bio
je
javljao je poslije svojoj obcini, je
erdeljski vojvoda
kamen smutnje na
»kako su
u velikoj
Ijutosti
caru Maksimilijanu, neka kupi vojsku
i
saboru. Mleta6ki poslanik opet
bile velike razmirice
izmedju baruna<,
i
»kako
odputovao*, na §to da su neki baruni porudili dodje uzeti
Sabor dakle u listopadu 1517. svrSio se
(za^tititi)
krunu.
obcom smutnjom. Za obranu
je
drzavnim vijedem (domini
ostale krajine nije niSta udinio, te je kralj s
prelati et
Jajca
i
barones
nobiscum hie manserant) morao poslije moliti pojedine zupada plate vanrednu dacu ili subsidium po osamdeset dinara, jer se bez te pripomoci ne ce moci obraniti ni odrzati »krajina, koja je Stit njihov* (confinia, que sunt clipei et alii consiliarii nostri, qui
nije,
Kraj nedostatnih vijesti ne zna se todno, zaSto je na potonjem saboru bilo tolike galame; no jamadno je opet Ivan Zapolja trazio, da postane gubernatorom, a car Mak-
vestri).
similijan
da ga priznadu
vrhovnim skrbnikom. Zapolju Spiesshammer predobio.
cara nekoji velikaSi, koje bijaSe jer je Ivan Zapolja
Mletaiki poslanik
knlj Vi&diilav
II.
imanja, 300.000 rudnika, 35.000
vanredne dade).
Ivan
AntUD Surian
Bornemisa.
priporijeda u
vladanja, bilo
(400.000 od ruda vanredne
od
solana,
da(fe
ili
18.000
i
syom
vrlo nepovoljno.
rudnika, 140.000 dike),
od
pao
je
od
prihod
tridesetine, niSta
tvrdi
Ako
oa samrti ostavio dnga do 400,000 dakata.
poBljednjih godina njegova
940.000 dnkata
sam
provalio u
12. listopada
kastelanom kraljev odgojitelj
se
pomagalo nize plemstvo, a Sukob je morao biti 2estok, kraljevski grad, kojemu je bio
i
zakljudnom
U
Dok
obde da je kralj
solana, 50.000
za kralja
6d kranskih
je
ne da
utvrditi
od
iz7Je§(fu
vijest potonjih
i8. prosinca
1516., da je
je financijalno stanje kraljevo, naroCito
Matija§
od
imao
godiSnjega
tridesetine,
50.000
prihoda
od
do
kranskih
Vladislava na 220.000 dukata (36.000 od imanja, koja
su bila zaloiena,
i
141.000
PHVK GODINK KRAUEVANJA DO tJZVI§ENJA STJKPANA BATORA NA PALATINSKU da
pisaca,
je Ivan
6a3T.
871
Bornemisa torn prigodom dao iz topova pucati na provaljujudega njegove dete, ipak je nedvojbeno, da je medju njima planula
u grad Ivana Zapolju
i
mrioja, te je jedan
drugomu
stao raditi o glavi. nakon razprlenoga sabora smirile, osvanuo je prema papinom obecanju 7. sijeinja 1518. kardinal Toma de Vio a Budimu, doaesav§i sa sobom osnovu za rat s Turcima, koju je papa od zasebne komisije dao izraditi. Po njoj bi njemadki car i portugalski kralj imali potraziti Turke u Egiptu, a kraljevi ugarski Ijuta
Jo§
ne
se
bijahu
strasti
PsfiAT
U
opainje iett
3. lav J-
pciaU fspod krone
tredini
itit
kumantki;
(ere(niaiimi)
f
manjih s
lijera:
itit
grbova, i.
prin(cipii)
f
RRAUA LjUDEVITA
ta pet {{rbora (l. i
desna
to:
krona bosaDtka, d(omiDl)
f
3.
i.
f
4. ogkrske grede, a.
i
dTogvbi
krii
knna ilavontka,
Lodovici
II.
-J*
Croacie
aganki,
3. ieiki
i
a.
tri
3. alezki orao.
dd f gracia f f et c(etera)«.
regis
•{
!*,
poljiki orao)..Veliki
5.
leopardake
glave
dalmatinake,
Napit naokolo niba:»f
Haogarie
-J-
S(igiUiiiD)
Bobemie f Dalmaci«
Isvomik a driavnom artdva a B«0a.
vojvodama VlaSke i Moldave udariti na njih iz podunavskih odIuCilo je napokon driavno vijede zajedno s kraljem, dogovora krajeva. Nakon raznih
(£eSki)
i
poljski zajedno s
da 5e cprt farcve esbor u Budim za 24. travDJa 1518.
Na
taj
sabor pozvali su
i
Ivana
KRALJ LJUDEVIT
272
JAGELOV16 (1516.
11.
— 15?6}.
41
Zapolju posebnim vjerni tolike
pismom od
oiujka ovoga sadrzaja:
14.
»Poltovani
i
velemoini nama
ovomu moze u pismu raztumaCiti, a nije viSe ni zgodno Premda smo u to ime bill ove godine ve6 dva sastanka
iskreno Ijubljeni. Sa svih strana prijete nasoj krajini
i
6itavome kraljevstvu
i
takve opasnosti, da se ved ne
i
da se na javu iznose.
ni sigurno,
(conuentiones) driali
i
u njima vijecali, kako da
se recene
pogibli uklone, ipak nije ta
na§a dobra volja, kako je svima poznato, urodila nikakvim uspjehom. Da nas dakle po na§emu ofezanju i nehaju ne bi te opasnosti satrle (jer se odlaganjem ne mogu ukloni zaprijeciti), odluCili
niti
smo
drzati obci sabor
gospode
na dojduce Jurjevo ovdje u Budimu, da
ne§ta ucini za spas odrzanje po savjetu vaSemu kao i nadoknadi, §to je se dosad amo tan,o zasviju vas, pak da se ono ovoga kraljevstva nemarilo. S toga vjernost vasu opominjemo i tvrdo vam zapovijedamo pod kazan (ustanovljenu) u dekretu, da primivgi ovo pismo dodjete na blagdan sv. Jurja ovamo u Budim ostale
se
drzavljana
i
i
i
ne
na§e velicanstvo, ali
pred
brojem,
duhom
s
gospodom
i
spas domovine u
skrajnjoj
nego
sto
ivanu
dobri
svaki
potrebi. Ino da se
je
cum
(non
nego
exercitu),
s
primjerenim
dobro razpolozenim, pak da zajedno
i
ono, §to
sve
pogibli
Jo§
vojskom
smo jednakim na6inom
drzavljanima, koje
stranjenje reienih
prije,
s
boljku drzave sklonim
Zapoiji
pozvali, svjetujete
i
ostalom
s
6nite za od-
vjerni (podanik) obicaje Ciniti za
i
pod ozna6enu kazan ne usudite
stigao kraljevski
raditi*.
on sve udesio,
poziv, bijaSe
da se svomu protivniku Ivanu Bornemisi osveti. On bijase u to ime utanado neki posebni savez ill konfederaciju, kako su ih tada pojedini velika§i medju sobom sklapali, izvode
budi da zajednifikim silama Ivan Zapolja bijaSe za svoju i
velikovaradinskoga biskupa
Vardu,
i
§to je najznaCajn'je,
pana Batora. toru,
U
pismu, Sto ga
razabiramo, da
je
Franju
je
Ivanu Zapoiji Slobodan pristup kralju
i
nizemu plemstvu.
nego takodjer erdeljskoga biskupa Franju i
kapetana doljnougarskih strana Stje-
Ivan Zapolja 31. ozujka pisao navlastice
iz
Tokaja Stjepanu Ba-
poiao u Budim,
te
ondje
kraljem
s
Budimu oduzme, pak da tako bude gospodaru svome (quo liberalis erga suam maie-
Bornemisi dast kastelana
utanadio, da se
....
Perenja,
Perenj
opru
se
predobio ne samo palatina Emerika Perenja
temeskoga zupana
palatin
da
svoje namjere, budi
konfederaciju
u
gradu
naime zavjerio, da dotle ne ce dolaziti na kraljevski dvor, dokle grad ostane u rukama Ivana Bornemise. Sada, kad je zapreka uklonjena, odazvat 6e se kraljevu pozivu, i doci ce sa 200 konjanika na sabor; statem
asset nobis aditus). Zapolja bijaSe se
podjedno poziva Stjepana
Kad
Batora, da
i
on jo§
prije
otvorenja sabora u
se je sabor u odredjeno vrijeme sastao, stigli su na
maCkoga cara
i
poljskoga kralja. Carske poslanike vodio je
taj
nj
Budim
dodje.
takodjer poslanici nje-
put Sigismund Herberstein,
Spiesshammer (Cuspinianus) boravio u Poljskoj, gdje je zastupao svoga gospodara pri vjen6anju kralja Sigismunda s milanskom herceginjom Bonom. I papinski poslanik prisustvovao je saboru, spomenuti naime vec redovnilc Nikola Schonberg (Schonberger). Ali od saborovanja nije bilo nikakve koristi, jer je ja6e nego ikada dosada izbila na povrgje opreka izmedju nizega plemstva velikaSke oligarhije. Nize plemstvo zahtijevalo je burnije nego prije, da se bira gubernator, a magnati nijesu htjeli o tome jer je
i
ni
fiuti.
Papinski poslanik
pcmagao je donekle nizemu plemstvu, dok su carski Napokon je papinski nuncij predlagao, da se za rat i
poslanici stajali uz magnate.
cima odredi vrhovni vojvoda, i ako se stalezi ne povjere, neka prepuste papi, da ga on imenuje. Ali staleii odbijali izbor
gubernatora, kratilo
se je
bi
mogli
ni to
nize
ne
poljski s
Tur-
kome da tu Cast prihvaceno. Kad su vi§i
sloziti,
bi
plemstvo
primiti
ostale predloge^
od jedne forinte za obranu krajine. Na jedan put se je proiulo, da car Maksimilijan kani s vojskom priskoditi u pomoc svome >sinu« Ljudevitu, da ga zaStiii od sile vlastitih podanika njegovih. Ta vijest ogorcila je nize plemstvo tako, da je odlu6ilo s mjesta ostaviti Badim, te se 15. srpnja sastati na drugom, sigurnijem mjestu, naime u Tolni u zupaniji istoga imena. U Budimu oslali su naroCito da
se
opet razpiSe vanredni porez
PKVE 60DINE KRAUEVANJA DO UZVI^EMJA STJEPANA BATORA N* PALATINSKU CAST. sami
prelati (13)
i
dozvolili zatrazenu
magnati
koji
(30),
su nastavili
vijecanja, te
vanrednu dacu od ^itave zlatne
plemstvo nakaadno odobriti
s
nakon nekoga vremena
forinte, nadajuci se,
dominorum
.
.
.
Suvise je krnji sabor stvorio jos zasebne 6lanke (21), koji
bi
podpunoga sabora na Jurjevo dojdude godine, kad se mogu
Krau Po toTremenoj
kopiji nljene slike
Thnn-HohcDstein u
Hania
Ojeiina.
de ju
i
nize
non gravatim accepturos). imali vrijediti do buduzamijeniti boljima
zgodnijima. Neki dlanci odredjuju, kako da se pobira vanredoa dada
toTa
da
obzirom na prijetece opasnosti (speraates ipsos quoque
regnicolas banc ordinationem oblationemque
cega
373
Ljudevit
Bargkmaira (1472.
Slika je
po tome
—
oaobito
1
ili
subsidium
(1
i
—9);
II.
559.),
koja
•«
sanimlJiTa, Sto
(ava a porodiSnoi kojilDid gro* ae
na
njoj
riJi
grb
kraljeviDe
Hrratske (kocke).
desetim dlankom zapovijeda
se,
da do
svoja banderija za obranu granica.
nedorasloga
kralja
Hnr. poT].
II.
III.
mora pored
2.
srpnja imadu
NajzamaSniji kancelara,
je
svi
zastavnici
podidi
i
opremiti
dlanak dvanaesti, koji nalaie, da uz
vrhovnoga blagajnika
i
dvorskoga
meStra iS
KRAU
274
cunque
4 baruna),
i
.
animum
(non patiantur
vanis aut
.
.
brinuti se za
i
komu god
jos mladjani duh njegovog velicanstva po
naputcima zavadjati«
Ijevi
— 1526). da polovica
na dvoru, »da svjetuju njegovo velicaastvo
vazda boraviti
pu.staju
JAGELOV16 (1516.
II.
od osam vijednika (4 prelata
obstojati jo§ vijece
mora
LJUDEVIT
distrahi
suasionibus
inutilibus
dobro stanje
izpraznim
da ne do-
i
bezkoristnim
i
suae adhuc tenerum per quos-
Ti ce savjetnici kra-
vel seduci).
njegova dvora, a
6ast
i
maiestatis
tih vijecnika
svemu,
u
za
i
javno dobro
i
sigurnost
paziti, da se razborito pri izdatcima ditave driave; oni ce nadzirati kraljevske prihode sluzbu primati, komu ce duhovne svoju u de on tim, koga i nad bditi §tedi; napokon ce i
i
svjetovne 6asti podjeljivati,
drzavnome vijedu mogli redovito
tri
vi§e puta
u
put
(ai.
i
svi
javni
poslovi
privatni
i
obciti.
kraljevski
Da
u tome
se
bi
mora se ono pak potrebito,
rjesavati,
tjednu (ponedjeljak, srijeda, petak) sastajati; ako je
i
12.-20).
Na krnjem Zapolja.
kako ce sa stranim poslanicima
Nema
saboru,
koji
sumnje, da je on
vijedu prihvaceni.
Njima se
je
dlanke
izlozene
je
mnogo
ostao
stvorio, bijaSe
i
vojvoda Ivan
doprineo, te su ba§ posljednji dlanci
jamadno nastojalo
slomiti prevlast
o drzavnom
peduvskoga biskupa Jurja
Sakmarija, koji je bio svemocan na dvoru, narodito odkad se je dr^avno vijece, izabrano jos
u svibnju 1516., bilo razi§lo najviSe radi toga, §to zastupnici nizega plemstva nijesu mogli o svom troSku na kraljevu dvoru boraviti. Sakmari je i osjecao, da se je na nj niSanilo,
pak se
na
je zahvalio
kancelara, na
drzavnoga
dasti
vackomu biskupu Ladislavu Salkaju. Ali obnovom drzavnoga vijeca, u kojemu kojim se
je
imala utvrditi vlast
Ono
bi
odsad
oligarha, bilo
velikaSkih
§to bi ta dast povjerena
samo
bili
prelati
i
baruni,
i
je jo§ Ijuce povrijedjeno n\ie
u srpnju u Tolni na zasebni sabor (particularis conventio), kojemu je predsjedao tada vec kraljevski personal Stjepan Verbeci (personalis praesentiae regiae maiestatis locumtenens). Dne 25. srpnja prihvatila je plemicka skup§tina dvadeset dlanaka, koji su bili donekle napereni protiv velika§ke oligarhije, ali odiSu
plemstvo.
ipak
se je zaista sastalo
zivom brigom za dobro
domcvine.
Vec
prvi
dlanak dokazuje to
dovoljno, jer
sa dva njemu govori ovako: »Budud da se svako kraljevstvo sredstva, naime oruzjem zakonima, a ni jednoga toga za sada u na§em ugarskom kraljevstvu nema: to se je zgodilo, da su Turci, neprijatelji Kristova kriza, ne samo bezbroj djevica, udovica, dastnih gospodja, kao druge obojega roda Ijude u vjedito robstvo odvukli, nego su premnogi medja§ni gradovi, kraljevstvu i krajini na ustrb, doSli u ruke istih Turaka, a narodito (gradovi) Bodac i Jezero. Preostalo je samo Jajce s Banjalukom, liSeno svake za§tite; pak ako se dovoljno cetama hranom ne obskrbi ne udvrsti, dodi ce ono s mjesta u ruke tih Turaka. Kada pak Jajce dopane §aka ne-
vlada
se u
i
uzdrzaje
i
i
i
i
i
i
Bog odvrati), naskoro ce propasti kraljevina Slavonija zajedno s Poiegom vukovskom zupanijom, a s njima ce jednako nevolja zadesiti samo unutarnje truplo kraljevstva. Suvise ce KoruSka, Austrija i velika dest Germanije, kao i Dalmacije biti prijateljskih (§to
i
i
izlozena njihovoni robljenju. Jajce,
Da
se dete tako gospode prelata
kazan u dekretu oznadenu za
dakle ne bi propao ostatak kraji§kih gradova, a osobito
nasuprot da bi se opet mogli po
s
i
nama
mjesta
i
predobiti
Bodac
i
Jezero,
odludeno
je,
da
u punom broju pod poslati u ona mjesta, ikakva moraju bez krzmanja
baruna, kao
i
kraljevskih
zupanija
koja su vec
odredjena. Po onoj desti deta, koja je opredijeljen.a (da ide) prema neka kraljevsko veliCanstvo s pomodu kraljevine Slavonije, gospodina bana i svijetloga Lovre Ilodkoga dade §to brze mogude odpremiti hranu u Jajce; za obskrbu (toga grada) ziveiem neka njegovo kraljevsko velidanstvo poSlje onamo takodjer pjeSake netom po gospodinu rimskom kardinalu gospodinu palatinu dovedene, napokon neka od tih ostavi dvije stotine u Jajcu za obranu njegovu kroz vrijeme glavne vojne, koja Slavoniji,
i
i
de se §to prije zapodeti. Posto se zivez unese, neka dete gospode ostalih zitelja prema odredbama dekreta ostanu na strazi na potrebitim mjestima drzavnih granica, i neka i
PRVB GODINB KRA.LJEVANJA DO UZVlSsNJA. STJKPANA. BATORA Na PALATINSKU CaST. sva gospoda
budu duzni
plemici
i
dekretu posebice oznadenec. vojska
i
svoje vojaike, izuzev zupaaije doljnih krajeva u
Siljati
dancima odredjivalo
Ostalim
novci za veliku, glavnu vojnu (expeditio generalis).
neka se oko Miholja
(29. rujna)
skupi
velikaSi sa svojim banderijima, svi
275
Badu,
u
kamo
kako da se namakne Vojska za tu glavnu vojnu
se je,
doci kralj sa svojim detama,
ce
od svakih 20 podanika po jedao krajiske vojske razpisuje se vanredna daca od
plemici
glavom
i
momak. Za opremu kraljevskih ceta 50 denara. Na saboru u Bacu, koji ce se takodjer sastati o Miholju, polozit ce vrhovni blagaJDik racun o sabranoj daci. Osim toga uredit ce se i kraljevski prihodi, da se jednom stanje tolikiin dadama zatiranih kmetova olaksa. NapokoQ je odredio sabor (art 20.), da se s mjesta po§lju poslanici rimskomu papi, njemackomu caru i poljskomu kralju. Potonjemu poci ce Pavao Artaad i Mihajlo Kendere§i; njima bi daa i zasebni naputak, §fa da na poljskom dvoru govore i rade. Oiito je, da se je plemicka skupStina u Toloi natjecala s krnjim saborom u Budiniu, pak je tako naknadao dozvoiila i vanrednu dacu od 50 denara, koju bijaSe prije i
na saboru uzkratila.
Sve je zavisilo sada o tome, hoce li kralj potvrditi zakljudke plehoce li se magnati odazvati pojedinim odredbama, narocito onoj, da se obci sabor sastane na Miholje u grada Badu. Mletacki poslanik Bon javlja 21. kolo-
midkoga zbora, voza
iz
i
Budima, da je nakon svrSene skup§tine u Tolni petdeset plemica kao poslanstvo
mu zakljudke, te ga pozvalo, da na odredjeni rok dodje o dolazku sultana Selima u Drinopolje, o njegovoj osnovi
doslo kralju u Budim, saobcilo
u Bad. Cini
se,
da su
glasi
da oblada Vla§kom, kao obranio, djelovali kralj
na
i
o navali turskih ceta
prelate
sa svojim savjetnicima
barune, te se
i
po§ao
je
na Beograd, koji se je teikom
nijesu toliko
ved 27. rujna u
Bad,
mukom Sam
otimali saboru u Bacu.
kamo
je
8.
listopada stigao
carski poslanik
Spiesshammer (Cuspinianus) sa svojim drugovima. Saborovanje trajalo je nekako do 23. listopada; u to je vrijeme Spiesshammer bio 11. listopada primljen u audienciju, te je 22. dobio odgovor na svoju poruku. Jo§ 18. listopada pisao je kolodkobadki nadbiskup Gregorije Frankapan mletadkomu poslaniku u Budim ovako: » Sabor (conventus) se je razi§ao, ucinivSi neku odredbu o upravi kraljevstva, premda ne znam, da li de biti uspjeJna. DoSao je teklid od Turdina i donio mir; ne znam jo§, da li ce ga primiti ili odbiti, to ce se brzo razjasniti. Kraljevsko velidanstvo vratit ce se s mjesta u Budim «. Po svemu sudeci, svr§io se je sabor u Badu nekim izmirenjem velikala s nizim i
To dokazuju saborski dlanci (45), a narodito trideset i deveti, kojim bi§e opet plemicki prisjednici izabrani za drzavno vijede, tako da je odsad uz osam velikala bilo u njemu Sestnaest plemida. U dlanku se po imenu spominju izabrani vijednici i prsjednici; plemstvom.
od prelata kardinal primas Frankapan, peduvski biskup
Tomo
Bakac od Erdeda, kolodko-badki nadbiskup Gregorije erdeljski biskup Franjo Varda; od baruna Sakmari palatin Emerik Perenj, herceg Lovro Ilodki kao sudac kraljevskoga dvora, erdeljski vojvoda Ivan Zapolja, temeSki zupan Stjepan Bator; od nizih plemida Mihajlo Zob, Ivan Pako§, Franjo Bodo, Nikola Macedonac, Sigismund Pogan, Nikola Pernes, Pavao i
Juraj
i
i
Artand, Nikola Klelan, Mihajlo KendereSi, Ivan Kutassi, furaj Derendin, Stjepan
prisjednika
moze
se
cima Ivana Zapolje. deset
i
razabrati,
Amade
da
i
Juraj
Faysz, B\ai
de Sythke.
Izmedju ostalih
na
dosli
obidni plemid 400; §to
se globe
plemide, koji su saboru jalnih prilika
u drzavi
sabor.
i
i
i
i
Svaki nemaroi velikaS skupi,
prisustvovali.
Luka
vijednika
privrieniugoditi i niiemu plemstvu zakljudaka saborskih osobito je znamenit jo§ dva-
se je gledalo
osmi; njime se odredjuju globe za one velikaSe
pozivu, te nijesu
Chani, Nikola Turoc,
Ved po imenima
neka
plemide, koji se nijesu odazvali platit
porazdijeli
kralj
ce 800 zlatnih forinti, a medju uboge i potreboe
Inade rade saborski zakljudci o uredjenju financi-
na kraljevskom dvoru, kao
i
o obraoi kraljevstva
i
krajilkih gra-
dova. Za savjestnije obavljanje novdanih posala izabrao je sabor dva zasebna blagajnika, jednoga za krajeve s ove strane Dunava, a drugoga za krajeve s one strane. Osim toga
KRALJ LJUDEVIT
*
3^6
JAGELOV16 (I5l6.— 1626.).
II.
dozvolio je sabor vanrednu dacu za dvije godine unapred, da se uzmogne redovno plaBanima u krajiSkim oblastima cati vojska, i da se izkupe zalozena kraljevska imanja.
zabranjeno bi bi
izlaziti
odludeno,
ni§ta
iz
a suviSe biSe odredjene stroge kazni za one kapetane, koji
njih,
Glede
svojim izgublli povjerene im kraji§ke gradove.
nemarom
preinda
da se papi odazovu. Odredbe sabora u BaCu imale su vrijediti kroz tri godine
zodan, te je staleze salijetao
na Turke ne bi
rata
Nikola Schonberg (Schonberger) bio na-
poslanik
papinski
je
zaklinjao,
i
praedeclarata statuta
(et
usque ad diaetam dumtaxat, pro festo beati Georgii martyris, in tertia revolutione annuali venturi celebrandam, durent et observentur), po svoj prilici do onoga 6asa, kad u ruke. Stjepan Verbeci, koji je kralj postane punoljetan, te sam preuzme krmilo
mnogo
doprineo, te su izlozeni zaklju6ci stvoreni, nagradjen bi od sabora tim, da
mu
je
po pet denara od svakoga dimnjaka; suvi§e bi potvrdjeno, da ide za u Mletke. Kad su medjutim stall provoditi zakljucke potonjega sabora, nagazilo se je na mnogo zapreka sa svih strana, osobito pak sa strane velikaSa, kojim brojne ustanove nijesu bile po cudi. Jedni nijesu mogli podnositi, da su u driavnom doznafiio dacu
poslanika caru, papi,
i
vijedu opet odluiivali nizi plemidi; drugi opet
im
imanja, koja su
bila
zalozena
ill
nijesu
vracati kraljevske gradove
htjeli
Medju potonjima
na upravu predana.
ili
je osobito Ivan Bornemisa, odgojitelj kraljev
mu
zupan pozunski, odkad
i
i
izticao se
oduzeta
je bila
Budimu. Ne samo da se je kratio vratiti neke gradove, koji bijahu odredjeni za uzdrzavanje kraljeve kuhinje, nego se je on takodjer dao opet imenovati upraviteljem budimskoga grada. Poradi toga doSlo je u jednoj sjednici drzavnoga vijeda do kastelanija u
maCeve, da Bornemisu sasijeku, ali Baka6 od Erdeda zaprijecio krvoprolice. O tadanjim prilikama doznajemo mnogo iz pisma, §to ga je prepoSt Jeronim Balbi u drugoj polovici veljaSe 1519. pisao poljskomu podkancelaru Sydlowiczu. On javlja, da se je 26. sijeinja sastao neki zasebni sabor (particularis conventus), na kojemu je ponovno zahtijevalo plemstvo, da se provedu dekreti ba6koga sabora. Tomu su doduse o§tra sukoba, te su vec neki plemidi povadili
je
u osudni das
stari
kardinal
i
primas
neki velikaSi (ex primoribus) protivni,
gorega
svoje
Toma
budi sto ih
ali
je strah
spopao, budi sto se boje
ako se oni (dekreti) pogaze, hoce ipak, da se svi do jednoga priznadu i provedu. »Ali kad se je prvoga dana saborovanja doSlo do onoga dlanka (14), kojim se odredjuje, da gospodin Bornemisa grad Munkai, a Petar Korlatky gradove Tatu zla,
i
Komaron predadu budimskomu
tomu opirahu, tvrdeci, da im je prejasni kralj Vladislav gradove pod tu pogodbu pod tom prisegom povjerio, da ih nikomu ne predadu, dok prejasni kralj Ljudevit ne doraste. Da je tomu provizoru na 6uvanje, oba se najodlu6nije i
tako, potvrdili
su mnogi, a prvi
gospodin 6e§ki kancelar, koji je bio nazodan, kad je
pokojni kralj povjerio gospodinu Bornemisi grad Munkac. Nasuprot
da
ne
na§i novi vijecnici
ti
dok god se onaj grad gospodinu Bornemisi ne oduzme. I takim se pravdanjem bavimo natezemo vec kroz tri tjedna, a u to su svi ostali poslovi odgodjeni, te leie gotovo zakopani. K tomu je uzslijedila i smrt gospodina palatina (Emerika Perenja), koji je 5. ovoga mjeseca (veljaCe) umro. Nije meni tvrde,
ce
bas
niSta
provesti,
i
iztraiivati,
koliko je koristio njegov zivot;
smetati
sadanjim stvarima. Jer mnogi nastoji o tom, da se vojvoda
dast,
te to
najokorjelije
zahtijeva;
sude, ne drze niSta za pogubnije, dast ostane
dok
izpraznjena,
podpalatin, koji bi predsjedao
nazora
ne
znam,
§ta
6e
se
ali
se
to je odito, da ce njegova smrt vrlo
pokreti,
to preopasni, vec
i
pak,
rade
koji
nego da se ma tko
kralj
do sudovima
doraste
javnim
puk palatinsku
(Ivan Zapolja) uzvisi na oni
dogoditi, jer
.
.
vidim, da
prilog
kralju,
uCini palatinom;
zrelije .
u
su
tako
zaCetnici
a
zdravije
oni svjetuju, da
dobe, pak da se
Pored
mnogo
pojavljuju;
samo namjesti
razlicitih
jednoga
i
i
protivnih
drugoga
mnijenja u svojim odlukama osobito tvrdokornif. Pitanje, tko 6e biti palatin, uzrujavalo je
u veljaSi 1519. malo
i
veliko.
Puk
(plebs)
PHVE 60DINE KRAURVANJA DO UZVI§ENJA STJEPANA BATORA NA PALATINSKU 8aST. i
s
njime
plemidi
niii
(f
njega ne
torom. Gotovo kroz
Dne
mjeseca
detiri
Premda
njemadki
je
Ferdinanda, da
i
najvi§e dasti u Ugarskoj, §to bi u onaj
povjeri
c^ast
mah
njihovu
Iju-
baruni, predlagali, da se mjesto u
i
car Maksimilijan bio
njegov poslanik Spiesshammer
je
unuka Karla
radio u prilog njegovih
prelati
zapane.
1519.), ipak
12. sijeinja
glasno, da se ta
i
njegovi, pretezito
ob6e ne popuni, samo da vec mrtav
sa javDo
zahtijevali
bimcu, dole su protivnici
377
se
vrijedilo toliko,
Ivan
Cuspinianus
oe popne do
Zapolja
kao da
guberna-
je postao
borba izmedju
vodila se je zestoka
ili
obiju stranaka.
Budima, da de se izbor palatina obaviti na dojdudem saboni, koji ce se sastati po obifaju na Jurjevo (24. travnja). Pnrih dana ozujka sastaju se kolodko-bafki nadbiskup Gregorije Frankapan, erdeljski vojvoda Ivan 21. veljac^e javlja mletadki poslanik
iz
Zapolja, pe6uvski biskup Juraj Sakmari, erdeljski biskup Franjo Varda,
iupan zuju,
kapetan Stjepan
i
da ce vjerni
biti
Bator, te ugovaraju
Dne
braniti kralja Ljudevita
i
4.
napokoo temeSki kojom se obveiz Be^a u Ugarsku
i
konfederaciju,
ozujka
8.
travnja odilazi
poznati vec Spiesshammer (Cuspinianus) kao poslanik §panjolskoga kralja Karla, te ostaje
uz kralja Ljudevita gotovo mjesec dana, naime do poglavito dosao, da se kralja
ali
;
sastao
nema
svibnja.
2.
Pomenuti poslanik bijaSe
kraljem Ljudevitom sporazumije radi izbora novoga njemaikoga
sumnje, da se je govorilo
kojemu
sabor, na
i
s
i
o pitanju palatinskom.
Medjutim bijaSe se
se je imala popuniti izpraznjena Cast palatina. Ali to nije bilo
tako lako. Jo§ 25. svibnja javlja mletadki poslanik iz Budima, >kako je kralj mnogo zaokupljen izborom novoga palatina, i kako su poradi toga velike razmirice, pa6e da se je ustalo na oruzjec Istoga dana (25. svibnja) osvanuo je u Budimu opet njemadki poslanik Spiesshammer (Cuspinianus), koji je sutradan (26. svibnja) dao nekakvu obveznicu (obligacionem) vackomu biskupu Ladislavu Salkaju, a iza dalja dva dana (28. svibnja) pecuvskomu biskupu Jurju Sakmariju. Potonjega dana javlja mletadki poslanik Alvise Bon iz Budima svojoj obcini, akako je napokon iza mnogih razmirica doSlo do izbora palatina, i kako je izabran gospodin Stjepan Bator, temeSki zupan, koji je od 55 glasova primio 26, dok je erdeljski vojvoda dobio samo 17 .« Poslanik je namah Cestitao .
novomu
palatinu, koji je oiitovao,
da je dobar
prijatelj
.
mletaike
obciine, te
joj
po-
i
audio svoju sluzbu.
Vojvoda Ivan Zapolja, najbogatiji velika§ u Ugarskoj, koji je imao godiSnjega prihoda 140.000 dukata, Ijubimac puka nizega plemstva, bija§e opet propao, kad se je natjecao za prvu cast u ugarskom kraljevstvu. Njegova nedaca u svibnju 1519. bila je osudna za sve dalje vladanje kralja Ljudevita. Vlastohlepni srCani vojvoda, koji je i
i
dosad ocijukao
prelatima
s
i
barunima,
te
s
njima
sklapao
i
konfederacije, odvratio se
od svojih stalezkih drugova, te se prometnuo u Ijutoga protivnika novomu palatinu Stjepanu Batoru. Opreka izmedju dvorske stranke s palatinom Batorom na delu plemidke s vodjama Verbecom i Zapoljom postala je sve izrazitija i oStrija, osobito od Ferdionoga 6asa, kad se je dvorska stranka stala prislanjati o Habsburgovce, Karla
je sada
i
i
nanda, dok se je plemicka
ugarske
stvari.
I
patriotska
ili
tako nije u
Ugarskoj moglo
malo mah obde razsulo, dok se nije sve Medjutim bijaSe se posve izjalovila svih kr^danskih vlasti na zapadu
Selimu bilo poSlo za rukom, bila je
zacala
svakoga
vise doci do mira
Budimu
sultanom Selimom
i
tri
u
sloge, ved je preoti-
uiasnom katastrofom. pape Leona X., da se pomodu
svrSilo
pokrene navalni
nekoliko
28. o2ujka, a Selim 1.
i
tudjinaca
rat
na Turke. Kako je uza to sultanu Aziji, Egiptu
te je slavodobitno svrSio sve vojne svoje u
utanadio primirje s Turcima na
ustanove jesu; od
uplitanja
velika osnova
prava sreda za Ugarsku, §to je ba§ u to vrijeme bilo
nabi Belaju, koji je ved
u
stranka
godina
boravio
i
ugarskomu poslaniku Bar-
na sultanovu dvoru, posredilo,
te jc
godine. Izpravu o primirju podpisao je kralj Ljudcvit
potvrdio
ju je
u Drinopolju
30. svibnja
1519.
Glavne
pak zatim kroz pune tri godine ima vladati mir medju kraljem Ljudevitom, taj se mir ima protezati na sve zemlje sultatravnja 1519.
i
KRALJ LJUDEVIT
ayg
JAGELOV16 (1516.
II.
—
1526.).
• kraljeve, medju kojima se potonjima narofiito imenuje Ugarska, Dalmacija, nove Srbija, na koliko je kralj tu joS Hrvatska i Slavonija, zatim Erdelj, i napokon Bosna cum castro Verbaz Zweczay Sabacz, nekoliko gradova imao (Jaycza et Banyalwka, Nandor Alba penes Danubium, Zemlin, Zalonkemen et Thithyl .). Barych, Barka, Jarak U ovome 6e primirju stati uza kralja Ljudevita papa Leo X., a Ipanjolskomu kralju i
i
i
.
.
.
,
.
.
.
i
njegovu
Karlu, zatim
k
Ferdinandu
bratu
U
primirju za godinu dana.
Sigismundu
i
poljskomu, prosto je pristupiti
uzima uza kralja Ljudevita
se
primirje
dava, kao takodjer i Dubrovnik; no od njih ce sultan i darove. Trgovcima je slobodno trgovati u zemljama obiju stranaka.
Vec
VlaSka
Mol-
i
i
spomenuto, kako su mladomu kralju Ljudevitu bili dodijeljeni za odgojinjegovim odgojiteIvan Bornemisa. O kralju Braniborski
bi
rodiak njegov Juraj
telje
i
obiCajne danke
dalje dobivati
i
i
Antun Surian
poslanik
Ijima izvjeScuje mletaCki
Ljudevit imade jedanaest godina; lijep je
jedan
njime dvojica;
Bornemisa, koji
zove
se
mu
kako
visok,
i
1516. ovako:
18. prosinca
je bila
»Taj kralj
majka. Upravljaju
i
njegov odgojitelj, iovjek vrlo dobar;
je
do njega. Drugi je markiz Juraj Braniborski, sin jedne je barunom po zeni, koja je bila supruga hercega Ivaniga postao Vladislava, kralja sestre hvale vrijedan. kaze se prijatelj na§oj ob6ini, muz dostojan Korvina; on je Nijemac On poducava kralja kopljem udarati, strjelicom baratati, kao druge stvari, koje treba
nema drugoga
kralj
prijatelja
i
i
i
znati
uzviSenomu
Sam
kralju.
jedan vladar*. Dvije godine
mu
doglavnike
palatin, a drugi vrhovni kancelar
ma non
ziera,
i
godina;
devit navrSio je trinaest
ozbiljno; ako pozivi, bit de vri1519., opisuje kralja
biskup vacki, koji nose sav teret vladanja. Kralj Lju-
se
lijep
stasit,
i
oruijem, te
se
je,
je
6e
biti
U6i
natjecao
se u latinskom
jeziku,
Umije zgodno odgovarati,
latinski.
i
(e bello in
u 'Budimu
te
samo 140.000 dukata, dok je kralj dogadja, da nema u kuhinji §ta da se kuha, te
vrijedan vladar, ako pozivi. Prihoda ima malo,
MatijaS primao
po 800000.
nema od 5ega da
A
14 dukata. mjesta,
magjarski, njemaSki, ceSki
Cetiri jezika:
skladan
nije
ali
nedavno
kopljem, §to se je svidjelo svemu narodu, koji ga je vidio. a govori
prve
i
»Kraljem upravljaju dvije poglavice; jedan je
visok je
Zabavlja
formoso).
i
poslije, 28. srpnja
par mjeseci
i
poslanik ovako:
mletaCki
dostojno
govori
kralj
zive;
toga se
s
I
zbivalo
se,
tomu, §to
razlog je
da je
su
njegovi
otudjio
samo da dobije novaca za uzdrzavanje; nadalje
dove u Bosni
morali
dvorjanici
otac njegov
(zalozio)
traziti
mnoga
zajam
od
kraljevska
§to su Turci osvojili brojne gra-
je za kralja Matijasa 72 zupaimade samo 55, ostalim gospoduju Turci budi u Bosni, budi u Hrvatskoj*. Medjutim nestaSici na kraljevskom dvoru doprineo je mnogo i odgojitelj
nije
Hrvatskoj
i
trijeznim
pak se iivota.
razsipni
i
iacao
i
Juraj
svoga
Braniborski, koji
nesta§noga
ozbiljna gospoda, da borili
a ja
divlji
sam
s
Juraj
gojenca
God. 1518. pisao je Juraj nekomu
straSno siromaSan, ipak
puta
ugarsko imalo
strogim Ivanom Bornemisom.
i
nije
Kraljevstvo
.
.
sada
(contadi),
kraljev, razkoSni s
.
zene gradske
i
;
radi
Braniborski
je
toga dolazio u sukob
sam pustopa§no zabava
»Premda
svomu:
poklade vrlo
veselo
i
zivio,
razkalasena
je kraljevski
dvor
sproveo, neka vide
mi na dvoru nijesmo joS pomrli. Najprije su Stibitz Zetteritz §est smo se borili ja Krabat na konjima; Krabat bio je vrag, i
se pjeSke; zatim
dovjek
ba§
povuci u vrtlog
prijatelju
njime fkraljem)
je
vrag se
mnogo
i
je sruSio s
svijeta
konja
i
bilo je nazoCno.
pao na
Na
lice.
T
kralj ja§io je lijepo,
to je zaredao pies
i
ja
sam
a sve
se po-
javio sa osamnaest okrabuljenika u kratkim
kabanicama i s crvenim, §iljastim cipelama, jedan starac, drzeci u svakoj ruci §tap navukav§i drvene cipele, izvodio je dva plesa*. S kraljevskim dvorom natjecali su se tada prelati baruni, koji su pravom i nepravom ste6ene novce razsipavali. NjemaSki poslanik Sigismund Herberstein gledao je sve to zabrinuto, te je onda zapisao u svojoj autobiografiji znadajne
kako su
ih stari
nosili;
i
i
rijeci:
>To
alls sollte
je
imalo takvo
lice,
kao da ne ce dugo
es nit lanng geweren).
trajati«
(Es hette eine soliche
gestallt,
HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTl BANA PSTRA BERISLAVI£a
(20. SV1BNJA 1520.).
(Hrvatsko kraljevstvo do smrti bana Petra Berislavida,
Ako
svanula po smrti njegovoj.
nj
Tomi
poslaniku, Spljecaninu
i
1520.).
Jadno stanje hrvatske zemlje ogleda se naj-
bolje u pismu bana Petra Berislavida, §to ga je 26. oiujka 1516. u
svojemu namjestniku
svibnja
gotovo izdisalo za vladanja kraija Vladislava, jo§ su burnija
je hrvatsko kraljevstvo
vremena za
20.
379
Vesprimu pisao
Leonu X. u Rim
Nigru, papi
i
po
poslao.
d ma papu obavijestio o smrti kraija Vladislava, mu svoju golemu nevolju. »Smrt kraija Vladislava«, pi§e on, >svuda je probudila zalost, no nikomu nije doaijela toliko tuge, zaiosti bijede, koliko meni. Jer dok sam se nadao za njega ziva, di cu se modi oprostiti onih zemalja, koje «am evo gotovo tri godine u najvedoj sirotinji, bijedi zdvojnosti tezkom mukom uz najvece pogibli uzdrzao, sada nijesam od toga opro5ten, nego po smrti kraljevoj opet sam prisiljen onamo poci, ne znam da li s pomanjkanja (vrstoih) muzeva ili s moje nesrece. I buduci da se malo ili pravije ni^ta ne nadam od nasih, svijetli je kralj Ljudeyit mlad, velikaSi se staraju vise za sebe, nego za obce dobro, a stalezi su medju sobom u mnogim stvarima nesloini to nemam komu da se uteiem, nego vaSoj svetosti, koja se mora pobrinuti za sve krScane kao predobri premilostivi otac.« Zato moli papu, da bude u pomoc njegovim zemljama, >osobito u ovo opasno doba, gdje su ostavljene bez ikakve pomocit; da se ne bude dinilo, da su doSli inajljepSi najjadi branici krScanstva u lake najgadnijih du^mana kricanskoga imena, vi§e nalim nemarom nego njihovim junactvom. Ja nijesam taj Cas obskrbljen ni novcem ni ietama, tako je sve poremedeno uslijed smrti svijetloga kraija*. Nadalje veli, da sam ne moze obraniti povjerenih mu zemalja, jer da je >ve6 potrosio svoj novae novae svoje brade prijateljac. Na to zdvojno pismo odgovorio je papa Petru Berislavidu po priliei ovako: Najprije veil ban,
kako
je pred nekoliko
a sad je odludio prikazati
i
i
i
—
i
—
:
i
i
i
i
>Iz
tvoga
§ta
si
da
lista,
a jo§
sve podnio
i
kako
te izvijesti,
vise
§ta u^inio
kad no
je
i
obcu stvar kricaosku.
za
te eijenim
poslaniku zapovjedih, da tebi
tvoga poslanika razumjeh
rijeci
iz
i
to javi:
tvoje
i
s
Zato
velikim
zadovoljstvom,
tvome poslaniku, istomu tvomu
nalozih
No
slavim zbog tvojih dosadanjih djela.
kako su se duboko srca moga kosnule njegove
na koljena se bacivSi meni
pla^nim glasom pri^ao tvoju
i
i
mojoj
braci,
golemu
zemlje
kardinalima
nevolju,
svete
Bogom
rijedi,
rimske crkve,
nas zaklinjudi, da
ne pustimo naSim nemarom pasti ono kraljevstvt), koje je dosad tako junadki mai poimam tvoj tezki polozaj, pak na tvoju dulmanski od na§ih glava odbijalo. Vidim ja utjehu velim ti, da nastojim na sve strane oko toga, da ti §to prije dodje od krscanskih i
knezova dovoljna pomoc za uspjeSnu obranu tvoje krajine. Dotle pak stoj hrabro kao dosad ne pusti, da ti narod duhom klone, nego ga vodi, da s tobom sjedinjen suzbije i
neprijateljsko bjesnilo*.
I
zaista
je
papa Leo stao ponovno
da bar tuinoj hrvatskoj zemlji pomognu, ako
se ved ne
kridanske vladare,
salijetati
mogu
sloziti
za veliki navalni
od 15. svibnja 1516. veli uz ino: >Gradovi, na koje Turci ne prestaju udarati, imadu zbog svoga polozaja toliku vainost, jedan od njih padne Turcima u ruke, budi Jajce, ili pak Knin, Klis ili da ako samo Skradin, ne 6e se ved modi Ugarska obraniti, a Turcima de biti otvorcn put preko jadranskoga mora do talijanskiii zemalja Toga pak rugla ne smijemo dopustiti mi knerat
na Turke.
pismu na francuzkoga
LJ
kraija Franju
I.
i
zovi krSdanski*. Slidno je
pismo papa pisao
i
poljskomu kraiju Sigismundu Znadajno
>banom
podkraljem«
je,
da papa u tima poslanicama zove Dalmatiae et Croatiae bani seu vieeregis), po demu fecti Croatiae Pannoniaeque proregis, je poslije preSlo u obidaj, da su hrvatske bane odlikovali tiin dastnim pridjevkom. Sve uz papinu pobudu hrabrenje zacao se je Petar Berislavid pridriati bansku dast. To je bilo jamadno takodjer razlogom, da se na saboru u Budimu u svibnju 1516. nije niSta odredilo, komu da se povjeri bansko dostojanstvo u hrvatskom kraljevstvu. Dok se je Petar Berislavid kratio vrliti dalje svoju sluibu, zamjenjivali su ga banovci Petra
Berislavida
ili
(prae>
—
i
Baltazar Badan
i
Baltazar
Alapid.
Dne
1.
svibnja
1516.
hvali
kralj
banovca Baltazara
KRALJ LJUDEVIT
jjgo
Bacana, Sto je
pomagao
JAGELOV16 (l516.
II.
—
1526.).
netom po odredbi
kraljevu dvorjaniku Martinu Horvatu, kad je
drzavnoga vijeda polao da hranom obskrbi grad Jajce (pro nunc in periculo positum), dok se ban nije htjeo za to nimalo brinuti, premda bi po duznosti zvanja svoga iiiniti morao; tri tjedna poslije, 21. svibnja, javlja opet Franjo Berislavic Grabarski, vje^iti knez
banovcu Bacanu iz DuboSca na Savi, kako bosanski pasa zeli popraviti i varoS Bo6ac (koji su Turci pro§le godine osvojili), da se tako zakrCi i pristup do grada Jajca. Ako paSi podje za rukom, te obnovi Bo^ac, ne ce se nikad viSe modi slobodno k Jajcu dolaziti; stoga neka banovac svima silama nastoji, da se od Tu-
od Dobora,
grad
utvrditi
raka ponudjeno primirje ne primi.
banom
dalje
i
godine 1516. odlucio, da
tek u drugoj polovici
Cini se, da se je Petar Berislavic
ostane
hrvatskim. Negdje u rujnu roCi se
on
knezom Matijom Franka-
s
panom, da ustanove medje izmedju svojih posjedovanja, a malo zatim saziva on sabor kraljevine Slavonije, da se potrebito odredi za obranu zemlje i krajiskih gradova. Ne zna se, gdje se je sabor skupio i o 6emu je sve vijedao; samo je poznato, da je ziveza u krajigkim gradovima.
dozvolio vanrednu dacu od 25 denara za nabavu
dade nijesu
htjeli placati
Ali te
plemici jednoselci (nobiles unius sessionis); stoga je kralj spo-
razumno s drzavnim vijecem (commissio propria domini regis de consilio) 2. studeplemickim noga 1516. izdao strogi nalog banu Petru Berislavicu, njegovim banovcima i
sudcima, da svima sredstvima plemice jednoselce na placanje vanredne dace prinude, jer
nemara svoga sami nadoknaditi. molbu na kralja, da se sto prije drzi
ce inaCe svu §tetu, koja bi od toga nastala, morati radi
Na potonjem saboru
bijahu stalezi takodjer iznijeli
da
redovni oktavalni sud banski, te poradi burnih vremena neprestano
slavonskoga plemstva, oglasi veliki
pismom od
oktavalni 8.
te je izdao
se
na njemu rjeSavaju
odgadjale.
Kralj
brojne parnice, koje su se
zadovoljio
je
nalog banu Petru Berislavidu, da
sud kraljevine
Podjedno
Slavonije.
prosinca 1516. obavijestio o torn
je
pravednoj
toj
molbi
za 6. sijednja 1517.
Ljudevit
kralj
posebnim
svom nalogu ne samo protonotara
sla-
ukupno slavonsko plemstvo, zapovjediv§i, da na
vonskoga Stjepana Henczelffyja, nego i poziv banov moraju svi plemici, koji vode parnice, doci na recJeni oktavalni sud. Poslije Triju kralja 1517. drzao je ban zaista oktavalni sud u Zagrebu i onda u Krizevcima, a pomagali su ga banovci protonotar kraljevine Slavonije. Uz ine parnice iznesena bi stara pravda izmedju obcine na brdu Gradcu kod Zagreba kraljeva rodjaka Jurja Braniborskoga kao gospodara Medvedgrada, radi mjesta Dedidi, Crnomerec, Bitek i
i
i
je
Novaki. Buduci da markez nije na sud do§ao, a
ban
iz
ogluhe, ako ne bi
parnice rje§avale, stigla je
mogao
vijest,
zastupnika svoga poslao, osudio ga
ni
svoje izbivanje razlozito opravdati.
da ce se
sastati kratki kraljevski
Dok
su se tako
sud u Budimu.
Sla-
vonskomu plemstvu dalo se je na zao, da bi se tek zapoceti banski sud prekinuo, pak poslaSe pred kralja u Budim plemica literata Pavla od Nespe§a s molbom, neka kralj odredi, da se oktavalni sud slavonski moze nastaviti dovr§iti sve onda, kad bi se spomenuti sud (indicia breuia) u Budimu sastao. Kralj je molbu uslisao, te pismima od 16. 18. velja^e 1517. ne samo plemstvu, nego banu, banovcima, protonotaru kao i
i
i
i
i
i
prisjednicima suda svoju odluku obznanio.
Tek svratiti
Ito je
ban Petar Berislavic svr§io oktavalni
na obranu kraljevstva.
Kako
ostalih krScanskih vlasti niSta, gledao je
potrebito za obskrbu kraji§kih gradova.
sud, bilo
mu
je svu paznju svoju
od pape Leona X. primao malo pomoci, a od
je
samim prihodima hrvatskoga
U
to
ime nametnuta
bi
kraljevstva pribaviti
opet vanredna daca kra-
Ijevini Slavoniji. Ve<5 4. travnja 1517. pise vrhovni blagajnik kraljev biskup vacki Ladislav Salkaj pobiracu vanredne dade Franji Bacanu: »Ulozite sav trud svoj, da podporu (subsidium) kraljevine Slavonije §to prije izbrojite i utjerate. Jajce i Hrvatska trei
baju
mnogo
i
gotovo sve,
podporom u pomod
ta vi znate
nevolju Jajca
pritedic Mjesec dana poslije
—
i
8.
Hrvatske, kojima svibnja
1517.
—
moramo s tom pise sam kralj
HRVATSKO KRAUEVSTVO DO Ljudevit Franji Bacanu
i
mnogo
dade u Slavoniji, kako imade
^
I
mu Emeriku
drugu
oni sve le nemarnike popiSu
BANA PETRA BERISLAVI6a
SlOtTI
i
Fanchy, dikatorima podpore
njih, koji se krate redenu dacu
popis banu
^'^^
:
leg £_£
'A^^
T^
(20. SVIBNJA
,
1
Berislavicu
predadu, koji
1520.).
ili
platiti; s
ce
ih
«8l
vanredne toga neka
onda silom
KRALJ LJUDEVIT
28a
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
II.
o dolazku Turaka, pre§li smo preko Save i oSekujemo ovdje neprijaTrpimo pak najvpcu nevolju, jer ni mi ni tete telje, jer se joS uvijek glasa, da dolaze, poradite, da nam naS dvorjanik na§e nemamo novaca. Stoga vas molimo, pobrinite se stizavale vijesti
i
Vid Serdid uzmogne
§to prije poslati novaca, jer inaSe vrlo zlo za nas
Kupe, Save
dalje ostao u kraju izmedju
Dne
Une.
i
za naSe Cete.«
u gradu zagrebadkomu Odanle javlja kaptolu, kako je po Zrinju kod kneza Nikole Zrinskoga. svoga imenjaka Franju Berislavica od Uobora kraljevoj zelji knezove Nikolu Zrinskoga
Ban
je
i
i
14. lipnja boravi
i
sklonio, te su privolili, da
zaSdtu
knezovi za uzdrzavanje straza dozvolili, da iri
denara od svakih dveri
na jugu Save
plati
tri
ban,
zavrsuje
je
»kratila
canstva vas kazniti, jer
se
se
dimnjaka). Ban
6ini potrebito;
na njihovim posjedovanjima pobiraju po kaptol, da on od svojih imanja
poziva
i
denara od svake porte; jednaka ce se daca nametnuti
Sam ban obecao
Hrastovici.
va§a<,
po
(ili
domovine« (huius miserrime nadalje kako su redeni
prenesrecne
»te
mjestima, gdje
na svima
patrie) drie straze
za
se
u tu to
petdeset
svrhu
cemo
da
znajte,
u6initi,
ne cemO; da
»Ako
forinti.
po
preuboga domovina
ta
s
bi se
nalogu nebrige
i
gradu
pak bratinstva njegova i
veli-
nemara tako
tuzno propadne*. All
dok
je
ban na jednoj
strani stajao
na braniku svoje banovine, stradale su oblasti
hrvatske na drugim stranama. Bosanski pa§a udarao je ne
samo na
Klis,
kojega
pred-
je
gradje jo§ pred dvije godine pod nekim uvjetima priznalo tursku vlast, nego je takodjer
U
ime u zupi Cetini utvrdio tvrdinju Cetin, da isto se je vrijeme tursko brodovlje iz nje lak§e provaljuje na zapad prema moru; u uSce Krke protisne do Skradina. Naravno, da ni spremalo, da se kroz gibenski konao nastojao,
da
i
Skradinom oblada.
to je
i
i
oblasti
krbavskoga kneza Ivana Karlovica nijesu mirne
ostale.
Nevolja kneza Ivana Kar-
osvanuo u Mletcima poslanik ime, kako gotov zamijeniti tri svoja grada je njegov knez Guido, te o6itovao u njegovo u Hrvatskoj za reke kaStele mletatke u Lombardiji, u koje bi se onda sklonio. Cini se
lovica bila je tolika,
medjutim, da
je
kinjom kardinala
da
je
u polovici
studenoga 1517.
knezu Ivanu Karlovicu, koji se bija§e i
primasa
Tome Bakada od
protivnika Bakacevih u Hrvatskoj, od kojih su
Bernardin Frankapan. Potonji nije
mogao
tadku obcinu, da niu sina Krsta ne pusti
ozenio
Erdeda, htjelo bili
ili
imao
ostaviti
poradi
i
najmocniji ban Petar Berislavic
kardinalu nikako oprostiti, §to iz
ozeniti s neda-
domovinu
knez
je bodrio mle-
Takodjer izmedju
suzanjstva
i
Tome
Bakaia
bana Petra Berislavica obstojalo je veliko neprijateljstvo, §to se najbolje ogleda u jednome pismu, §to ga je primas kao zasebni patron tutor zagrebadke biskupije pisao Franji Keceru od Radovana, gubernatoru redene biskupije. »Ti znal«, govori Tomo BakaC, i
i
prijatelj; zna§ takodjer, da on mnogo radi mojega dostojanstva, ujede. Zato da takodjer oko toga nastoji, da me zaskodi nastoj svom pomnjom brigom, da sve njegove cine motriS, odbijajuci sve njegove napore spletke, i da saznaS za njegove namjere u javnim stvarima, dok bade na njih utjecao, te me vazda o tom izvjeScuj; jer ce§ naskoro duti, da sam mu zube tako skrliao, te se ne moram bojati, da ce me igda viSe ugrizti«. Neprestana opasnost, koja je prijetila hrvatskim gradovima na krajini, bija§e kralja
»da mi Petar Berislavic, primorski ban, nije
protiv
i
i
i
i
Ljudevita Ali
i
kako se
njegovo vijece sklonila, da sazovu ugarski sabor na Miliolje (29. rujna) 1517. je sabor raziSao ne udinivSi bas niSta, nastala je pogibao za krajinu jo§ veca
(confiniorum koji ni
bili
hranom
obskrbljeni.
Tako
Petra Berislavida, da brani svoju zemlju, kako znade kralj
medjasne gradove, opet sva briga spala na bana
pericula augmentata), jer su Turci sve zeSce udarali na
u studenom nijesu
je
moze. Jo§ 18. prosinca 1517. kori ponovo strogim rijecima zagrebadki kaptol, §to nije poslao svoje tete k banu, koji
je tada stajao
kod
Zdenaca
u
krizevadkoj
vojske podje u Bosnu, te unese u Jajce hranu bilo je
banu moguce, da
svoju
nakanu
i
zupaniji, i
izvede.
U
s
pomocu pouzdane
Tek
prvih mjeseci 1518.
da odanle
ostale potrebe. sijednju
i
veljadi,
kad
je jo§ snijeg
I
HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTI^BANA PETRA BERISLAVI^A
(20. SVIBNJA
1520.).
38J
vojskom od 4000 konjanika 6000 pjeSaka, kao s topovima, koje bijaSe iz Ugarske primio. Glavna mu je svrha bila, da otme Turcima neki grad, valjda Boiac ili Jezero, koje bijahu oni pred dvije tri godine osvojili, tako Jajce posve osamili. Banu je poSao u susret sam sandzak bosanski sjakom vojskom. Negdje na koncu velja6e ili prvih dana ozujka do§lo je do osudnoga boja
pokrivao zemlju, provalio je on u Bosnu
s
i
i
i
izmedju bana
i
sandzaka; ban je razbio Turke u boju, gdje je sandzak poginuo, a prvi
njegov doglavnik suzanjstva dopanuo. Jamafno Jajce
hranom
i
zairom, te pokulao
rukom;
nije poslo za
s
neku
rodito nastojao osvojiti
Ali ni tvrdinje nije
toga se je
mogao
iz
Bosne
tvrdioju, koju
Bofac
gradove
pones^alo
i
Jezero.
mu
Ali to
nedaleko od Skradina.
bijahu Turci podigli je
i
Hrvatske, gJje je na-
vratio u juine strane
mu
predobiti, jer
Berislavic obskrbio
poslije toga Petar
je
opet predobiti
ziveza
i
pu§6anoga praha.
Hvaru gotovo s veseljem javljaju nedacu banovu svojoj obcini, koja ne ce ni iuti, da bi bana novcem ili zairom glaspomagala, premda su neprestano k njoj dolazili ne samo banovi poslanici, nego trazili da dadu novdanu pripomoc, nici kralja Ljudevita. Ali Mletci bili su tvrdi; mjesto su oni naknadu §tete, koju im je pred deset godina podinio u Istri ban Andrija Bot od Mletadki
providuri
i
kapetani
u
Zadru, Sibeniku,* Spljetu
i
i
No dok
Bajnel
se je mletacka obcina sa svojim sluzbenicima u Dalmaciji oglu§ila vapa-
jima za pomod, to su s
najvecom suduti
zitelji
dalmatinskih gradova, medju kojima
borbu svoje
pratili
je bilo pretezito
brace u susjednim oblastima.
Od
svih
Hrvata
pak
odli-
de Andreis (Andrejevic, AndraSevid), koji je bas spisa, kojima je zelio krScanski svijet upozoriti na straSnu, nikad neprestajucu borbu hrvatskoga naroda s Turcima. Prvi spis (Tranquilli Partlienii Andronici Dalmatae contra Turco5 communes Christianorum hostes ad Deum optimum Maximum oratio, 1518) posvetio je Jeronimu Hrvatu (clarissimo ac kuje se osobito Trogiranin Trankvilo te
godine Stampom izdao dva svoja latinska
nobili viro Hieronymo de Croatia in Laipfain utriusque iuris doctori), dok je drugi, ^tampan u Augsburgu (Oratio Tranquilli Partlienii Andronici Dalmatae contra Turcos ad Germanos liabita. Ad invictissimum Maximilianum caesarem augustum epistola, 1518.)
upravljen na cara Maksimilijana. Za Trankvilom povadjali njegovi,
pak tako
je zaredao ditav niz
su se poslije
>govora« (orationes)
i
i
drugi zemljaci (epistolae)
»poslanica<
od
Stjepana Posedarskoga (1519), Marka Marulida (1522.),
Bernardina Frankapana (1522.), napokon Franje Frankapana (1541) (1530.) Na koncu travnja 1518. nalazimo bana Petra Berislavida na saboru u Budimu. barune neko vrijeme nakon odlazka nizega plemstva ostao je ban uz ostale prelate 1 na okupu, te je zajedno s novim zagrebadkim biskupom Simunom od Erdeda prihvatio barunima radi »nekih zakljucke magnata. No poslije toga se je s nekim prelatima ne oprostivSi opravdanili uzroka* zavadio, te je onda bez znanja njihova dosta ocitih se s njima (insalutatis et insciis nonnulis dominis prelatis et baronibus ob certas satis Krste Frankapana (1523), Vuka Frankapana
i
i
i
i
i
et racionabiles
causas discesserat)
Budim
ostavio
toga dina njegova bi§e razsireni od zlobnih poceli dvojiti, bi
v)erni podanici kraljevi
li
u svoju se banovinu povratio. Poradi
i
Ijudi lazni
njega
i
glasi
o njemu, tako da su mnogi
dalje za bana smatrali, te se njegovim
stanovnici slobodne obcine na brdu pokoravali. Medju te spadali su Gradcu kod Zagreba, koje je medjutim ban malo zatim uzeo u svoju zasebnu zaStitu, njemu. Nasuprot su gradjani izdali banu pismo, posluSni kralju dokle god budu vjerni onda, ako bi se zgodilo, te bi vjerni odani njemu zavjerili, de ostati da kojim su se bi kad tko stao smetati njemu razmirice u kraljevstvu, se porodile stranke
zapovijedima
i
i
i
i
i
i
i
i
na nj udarati. §to je ba§ bio se ustanoviti, s kojom se je gospodom ban zavadio, brzomu odlazku njegovu iz Budima. Moida je staro neprijateljstvo izmedju njega primasa Tome Bakada od Eideda ponovo uzplamtilo; mogude je opet, da je bilo rax-
Ne moze
i
razlog i
mirica
radi
ostavine
iza
smrti
banova imenjaka
i
srbskoga despota
Fraoje
Berisla-
KRALJ LJUDEVIT
28^
JAGELOVI6 (1516.
II.
— 1526).
vida (t 1517.), koju bijase ban u ime kraljevo preuzeo, da njezinim prihodima namiruje potrebe za obranu svoje banovine. Bilo §to mu drago, ban je nakon odlazka svoga
Budima poSao u juzne krajeve hrvatskoga kraljevstva, gdje bijahu Turci opet zapriSkradinu. Nekako na koncu svibnja skupio je ban hrvatske knezove Ostrovici Frankapane, kneza Ivana Karlovica i kneza Kozulica od Ostrovice, te je sa svojim i iz
jetili
i
njihovim detama stao juri§ati na neki turski ka§teo (uno castello di Turchi dito Camerioti), odakle su Turci neprestano prijetili gradu Skradinu. Medjutim sred podsade reCenoga ka§tela stigoSe glasi,
kako bosanski, hercegovacki
vojskom kaStelu u pomoc. Ban
i
je bio preved slab,
se okani podsade, te se povrati u
zvomi^ki sandzaci dolaze s velikom da se ogleda s neprijateljima, s toga
krajeve
sjeverne
ga 27. lipnja nala-
slavonske, gdje
s banovcem Baltazarom Alapidem, odakle pi§e pismo zagrebaSkomu kaptolu u nekom poslu gospodje Margarete, udove despota Franje Berislavida Grabarskoga. Dok je tako ban morao uzmaknuti, turska je sila sve jade prijetila Skrazitelji njegovi bili vec s morske, tako da su dinu ne samo s kopnene strane, nego
zimo u VratiSincu zajedno
i
Dne
u Sibeniku svojoj obcini, >kako su neku pogodbu s gospodinom Turcinom, Skradinjani, podanici kraija ugarskoga, udinili te mu obecali davati godiSnji harad od 100 dukata pod pogodbom, da im ne ce viSe
posve zdvojni,
7.
srpnja javlja
mletadki knez
dodijavati« (non siano molestadi).
Bas
ta
banova ohrabrila
potonja nedada
krvavo kolo oko grada Jajca.
Ban
je
mogao
nije
bosanske Turke, te su opet
nista
zavadi s nekim ugarskim magnatima. Iz pisama, §to ih je mletadki
u srpnju
i
kolovozu
najvede razmirice
i
Siljao
iz
neprijateljstva (grandissime discordie et inimititie)
a hrvatskoga bana (Petra Berislavida) s druge,
hovih (per certe loro rixe particular);
kakova vojska od pje§aka govori, ni zbor o
okupu
kralj
i
s
i
i
s
jedne strane,
to poradi stanovitih posebnih svadja
nji-
de se modi podidi
ma
toga se
i
sumnja, da tih
pohodu bla^ene djevice Marije
(2.
konjanika.
i
Bon
se rodile
izmedju ostrogon-
palatina (Emerika Perenja)
Bas radi
11
razmirica
nije
se
kako se
sastao,
bi se morali nadi
srpnja), gdje
na
gospoda*. Poslanik javlja nadalje, kako je stigla novina, da su Turci silom
uzeli jedini jo§ ka§teo, §to
docuo od
poslanik Alvise
Budima u svoju domovinu, doznajemo, »kako su
skoga nadbiskupa (Tome Bakada od Erdeda)
zaigrali
pomoci, jer je bio jo§ svedjer u
tih svih velikaSa,
§tetom (za Ugarsku), te se
Napokon je poslanik da su Turci osvojili receni ka§teo kod Jajca s velikom velika§i silno boje, da de samo Jajce propasti, »jer pod
ga je ugarski
kralj
imao kod
Jajca.
i
upravom onoga bana nije se zgodila nijedna dobra stvar* (perche sotto il governo de quel banno mai non hauea auto cosa bona). Neprijateljstvo primasa palatina prema banu naSIo si je odu§ka, kad su se gradjani s brda Gradca kod Zagreba odvratili od bana, te se na kraljevskom dvoru prituzili, kako je ban unatoc njihovih povlastica nametnuo i iznudio od njih dadu od tri stotine zlatnih forinti, a uz to ih izlagao drugim i
i
i
neprilikama vjernost
i
i
smetnjama, sve
pokornost obedati<.
mozda Cim je
za to, §to ta
mu
>nijesu
na njegov
tuzba na kraljevski dvor
stigla,
zahtjev htjeli
namah
je kralj
31. kolovoza 1518. upravio na bana oStru poslanicu, kojom mu je zabranio svako dalje uznemirivanje zagrebadkih gradjana, pace mu zapovjedio, da ih §titi i brani
Ljudevit
od drugih, koji bi im smetali. Znadajno je, kako se u tome dopisu izrijekom iztide, da ban nije nikada imao vlasti (iurisdiccionem) u gradskoj obdini, pade da se nije smio u njoj ni nastaniti
(neque descensum
Kraj tako tuznih Berislavida, nije dudo,
grada Jajca. S toga joj
Sto
prilika,
da on
in
kad su
eadem
facere).
prvi
kraljevi
nije rftogao
vijednici
ustali
protiv
bana Petra obskrbu
u ono vrijeme ni§ta uciniti za obranu
i
posada toga grada u listopadu 1518. spala u toliku nevolju, >da je ponestalo ne samo onoga, dim se Ijudi hrane, nego je i ono bilo vec potro§eno»
samo
je
najvedi glad Ijudskim jelom dini«.
ipak spasla svojom domiSljatoScu
i
hrabro§cu.
Medjutim se
je
posada u svojoj zdvojnosti
Suvremenik Jeronim
Balbi pripovijeda o
HRVATSKO KRALJEVSTVO DO SMRTI BANA PETRA BERISLAVICA tome u svome pismu poljskomu podkancelaru po denoga)
prilici
SVlBNJA 1520.).
Oko
ovako.
385
Martinja (11. stu-
Bo6ac, da prenesu
grad
su driali
su se oni Turci, koji
uputili
(20.
iz
njega iiyeia
u susjednu neku tvrdinju. Premda ih je put do redene tvrdinje vodio izpod grada Jajca, uzeli su ipak same malo pratnje, svega se prije bojeci, nego da bi podsjednuta i od posada
gladi iznemogla
i§ta
poduzela. Ali su se prevarili.
Kad
su se Turci Jajcu primakli,
kao njima na sramotu izpod njihovih bedema prenosi, dogovoriSe se potonji u das, §ta da dine. Do skrajnje nevolje ved dotjerani mi§ljahu da je dostojnije poginuti od maca nego od gladi, te provaliSe iz grada i oboriSe se na bez reda onuda prolazili. U kreSevu, koje zametnuSe, biSe Turke, koji su bezbrizno grada
a branitelji
vidjeli, §ta
se tu
i
Turci posjedeni do jednoga, a branitelji vratiSe se veselo
grad
u
s lijepim
plijenom, o
kojemu su mogli opet neko vrijeme prozivjeti. Medjutim bijaSe se u listopadu 1518. sastao ugarski sabor u gradu Badu. Tuine koje su
vijesti,
onamo
stizavale
jajadke
iz
banovine
Hrvatske, doprinijele su jamadno,
i
ban Petar Berislavid izmirio sa svojim protivnicima. Mletadki poslanik Alvise Bon javlja ved 9. studenoga iz Budima, kako se je ban > izmirio s velikaSima kraljevstva* (el qual e pacifichato con li signori del regno), a mjesec dana poslije, 13. prosinca, izdaje ban Petar Berislavid u VratiSincu nalog zagrebadkomu kaptolu, neka iztrazi tuzbu karprimasa Tome Bakada od Erdeda, >zasebnoga skrbnika dinala zaStitnika opatije u
da se
je
i
i
Topuskom*,
koji je radi nasilja tuiio
Barbaru, udovu
kneza Antuna Blagajskoga
§ega banovca Baltazara Alapida. Mozda je ba§ tuiba primasova
biv-
i
povodom, da
bila
je u
ban skinuo slavonske banovce Baltazara Alapida Baltazara Badana, imenovao Nikolu Driida od Sredica (Dersfy de Zerdahel) Emerika Bra-
to vrijeme negdje te mjesto njih
i
i
—
—
27. prosinca izdaje prepoSt od Lodomerca. Na koncu godine 1518. vrhovni blagajnik kraljevski Pavao Varda zagrebadkomu kaptolu nalog, sv. Sigismunda da banu Petru Berislavidu povrati neke stvari, koje bijaSe kod njega zaloiio; a banov dug neka si kaptol naplati prihodom od dozvoljene vanredne dace, koju bi morao prema
dada
i
zakljudku posljednjega sabora od svojih posjeda
platiti.
Odito su sve odredbe udinjene, da se banu
hranom
Jajce
i
Mletadki
zairom.
poslanik
izmirenja dali 3000 konjanika »za obranu od
contra Turchi, e dar socorso a Jayza). zile
i
S tom
Petru
Turaka je
za
pomod
Berislavida,
>1
se
jamadno pridru-
donio pomod tezko
i
Budim pismo bana
redenom gradu. Ved u polovici u kojemu je javljao, da je teda negda
(post tantam temporis intercapedinem)
sada
modi kroz nekoliko mjeseci prehra-
i
da de se
zitelji
tako dakle*, piSe Jeronim
nas je osobito morio«. unio u Jajce hrane
Ban
omogudi obskrbiti velikaSi prigodom
Jajcu< (per difendersi
su
slavonske dete, ban negdje na podetku 1519. presao u Bosnu
unio u Jajce hranu,
i
I
njegovi
veljade stiglo je u
smo
Balbi, >oslobodjeni
u Mletcima znalo se ved na
koncu
za
neko vrijeme
veljade,
kako
je
straha, koji
ban hrvatski
ostale potrebite stvari za uzdrianje toga grada.
pohodom svojim u Bosnu na podetku 1519. doduSe obskrbio neko vrijeme, ali nije mogao zaustaviti sve to ieSde navale
je Petar Berislavid
glavnu tvrdju na krajini za
bosanskih Turaka, koji sada nijesu
od
i
mu
su
vojskom, kojoj
izkuSanoj posadi u
niti.
Berislavidu
takodjer, da
javlja
njih stradao krbavski
dado§e novaca
i
tople
Stedili
ni
mletadkih podanika u Dalmaciji. Osobito jc
knez Ivan Karlovid, koji preporuke rimskome
darskoga, koji je Leonu X. nevolju
i
je
se je knez Ivan 4. travnja preko Zadra u svoju
Tu
mu
zasluge knezeve za krSdanstvo prikazao u latinskom
govoru, saduvanom sve do danaSnjega dana. UtjeSen vratak svoga
u oiujku poSao u Mletke, gdje
papi za njegova poslanika Stjepana Pose-
Leo X.
i
ohrabren svojim prijateljima vratio
domovinu, gdje jo§ u polovici
je
ieljno odekivao po-
svibnja smiSljao, §ta da
poslanika iz Rima. tuznoga kneza, koji je malo zatim (o Ivanju) opet stradao u boju s Turcima, izgubivSi najbolje junake svoje. A k tomu mu je bosanski sandiak porudivao, da de mu Turci svakih detrnaest dana u pohode dolazitil Kako su bosanski Turci malo ili udini za spas
je
KRALJ UODEVIT
,8^
JAGELOVIG (1516. — 1526.).
II.
bijase sultan Selim netom utanadio s kraljem 2000 konjanikaj pred cetiri godine osvojeni grad udarce susjednomu gradu Jajcu. Ban se je Jezero, da bi iz njega zadavali posljednje Berislavic opet tezko zabrinuo, to Ijuce, §to su bijedai zitelji onih strana bjezali sve do primirje, koje
niSta marili za trogodiSnje
(njih
Ljudevitom, stali su utvrdjivati
Budima, trazedi
zaStite
pak
Ivana Karlovida,
pomoci u svoga
i
i
rodjak
neki
Na§li se pred kraljem
kralja.
njegov (Malo
Schiana, Malo
di
i
di
poslanici kneza
Schirma),
koji
niiesu dovoljao mogli opisati straSnu bijedu svoga zavi6aja. Drzavno vijece dozvolilo je torn prjgodom hrvatskomu baau 16.000 dukata »za obskrbu i drzanje Jajca* (per fornir at mantentr Jayza), a jamacno mu je dalo i druge povlasti, da bi lak§e izvodio svoju
tezku zadacu. Medjutim je Petar Berislavic sada nalazio najvece zapreke u svojoj vlastitoj banovini, a naroiito u kraljevini Slavoniji. To svjedodi kraljevo pismo od 30. lipnja 1519.,
od podanika kaptola zagre-
dimnice
zapovijeda, da ne dozvoli pobirati dace
mu
kojim
baSkoga, kako je slavonsko plemstvo zahtijevalo; to dokazuje nadalje drugo pismo kralja Ljudevita na bana Berislavica od 9. rujna, kojim zabraajuje njemu i njegovim Ijudima uznemirivati gradjane na brdu Gradcu izlaziti
svoje varo§i.
iz
u Slavoniji
one
i
Nema
staleze
kod Zagreba,
sumnje, da je ban
korporacije, koje su
i
od
i
u kraljeva rodjaka Jurja Braniborskoga.
Budima po bi
I
zaista je
htjeo
oporezovati
Tako
prema njihovim
je uz
mjesta stu-
svoje zupanije varaz-
pravicama
starijim
s
markiz Juraj 17.
odredbi dao nalog podzupanima
kraljevoj
dinske, da brane refiene redovnike
svakoga, koji
potrebi
redovnike pavlinskoga samostana u Lepoglavi, koji su medjutim
ine oporezovao
iz
poradi toga nijesu usudili
svih daca bile oprostene.
zatrazili za§tite
denoga
se
koji
u skrajnjoj
i
privilegijama od
u njih dirao.
bana Petra Berislavida, da se u skrajnjoj nuzdi prinesu vanredne zrtve za druiina. One obranu kraljevstva, izjalovila se je poradi odpora privilegovanih staleza su se opirale i zakljuccima slavonskoga sabora, koji bijaSe na te zrtve pristao (iuxta Zelja
i
Kraj
permissionem regnicolarum). ogledati za pomo(i
u tudjini,
rimskoga Karla V.
U
Crndic) u Rimu.
nalima
i
Dne
poslanicima
narodito
a
12.
pomoci od
nije Sudo,
u pape Leona X.
i
ako
se je ban stao
novoga cara njemadko-
Toma
Niger (Crnic
ili
prosinca ulazi on u papinsku konsistoriju, gdje no pred kardi-
nekih krScanskih
vladara prida
o nevoljama hrvatskoga
naroda.
glasom, kako Hrvati za svu svoju bijedu najvi^e bijede
njegove Ugre,
i
prilika
prosincu 1519. boravi opet banov poslanik
Poslanik govori nadalje plaCnim kralja Ljudevita
tuznih
takvih
i
kako su
od pape
ocitovali
svome banu: da ako im ne bude
od drugoga kojega krScanskoga vladara, da ce se s turskim sultanom nagoditi tako, da mu placaju hara6, i da mu slobodno bude kroz njihovu zemlju provaljivati u druge kr^canske drzave. Kako su to banu ocitovali, izjavljuju jednako sada pred svetim zborom. Papa Leo X. odgovorio je na to poslaniku, da ce pozvati kralja Ljudevita, neka ili sam pruzi dovoljnu pomoc hrvatskomu kraljevstvu, ili neka mu dopusti, da stupi pod obranu i zaStitu kojega drugoga krScanskoga vladara; podjedno je papa obecao od svoje strane svaku pomoc podporu. Napokon je papa kralja Ljudevita,
ili
ili
i
poslanika
Tomu
i
Nigra, kojega je u to imenovao skradinskim
sebnim pismom mladomu caru Negdje na koncu svibnja na carevu dvoru u Bruselju.
skoga poslanika,
jer
mu
je
i
biskupom, preporucio po-
kralju Karlu V.
na pocetku lipnja 1520. osvanuo je biskup Toma Niger Mladoga Karla V. kao da su se kosnule jadikovke hrvatdao, Sta je trazio (valjda novaca), a uz to je u posebnom ili
pismu papu nutkao, da gorijivoga bana Petra Berislavica za njegove zasluge odlikuje fa^du kardinala, kako je to vec pokojni car Maksimilijan predlagao. >Ako se nas dva<, piSe Karlo,
»i
koliko staramo za obcu stvar, scijenimo, da
je shodno, da se to svima i ako zelimo, da se bolje nade probude u nastojanje oko prigrlimo biskupa vesprimskoga (Petra Berislavica), od toliko godina tako zasluina, da novim dostojanstvom odlikovan, bude svojim uzoritiji,
pokai^e, a osobito Hrvatima;
propadajuce vjere, za krSdansku stvar
i
HRVATSKO KRAUEVSTVO DO SMRTI BAN4 PETRA BERl3LAVl6\ a duSmanima
•postade
nam
jo§ jasnije
dinskoga biskupa, niSta
ce
Isti
za
ti
tvoje
i
sjajnije
u
te zato
drugo ne ce tako
tebe
smo vec
tako
prije
jedinoga
23. lipnja
287
1520. car,
govora dastnoga skra-
iz
nade polozismo, da se uzdamo, da
toliko
smo mi
1520.).
o tvojoj krijeposti«, pi§e
papina pisma, kako
iz
novo odlikovanje
zasluge
car Karlo
je
znali
zaustaviti propast hrvatskih stvari,
skradinski biskup kazad, kako izvrstne
pismo, koje
JoS je znarnenitije
stralioritiji«.
ha§ banu Berislavicu. >Ono, §to
pisao
(20. SVIBNJA.
voljni
kao pomod tvoje bogoljubnosti.
Hrvatima pomodi
Zato, buduci
da
mi
i
i
tebi pribaviti
i
papa
s
najvecom
pripravnoSdu ono pruiamo, §to za sada mozemo, opominjemo te molimo .sto viSe mogucer da, kao Ito si dosad dinio s najvedom slavom, tako dalje brani§ stvar kr§cansku, i
i
da
uzdajuci se u Boga, za kojega vjeru radiS, nikako
ne zdvojiS,
te da narod joS za malo dana uzdriis u vjeri i pokornosti. Vrlo ce nam goditi, ako nam bude§ desto doglasivao, kako ti stvari napreduju, i ako se bude§ nada sve za to starao, da narod doznade, da mi ni§ta toliko ne ielimo, koliko da pomognemo obcoj stvari, te da smo i
??r
r. fs
d
da
gM
' »• •«•
B HAG NA Uni :
>Die Ehre des Herzogthomi Krain*, Sto ga
samo zato s tolikom brzinom preplovili iz u Njemadku Ne kloni duhom, te znaj, da krijepost, radi koje te tako dugo slave*.
je
god. 1689.
napiiao
i
isJao Johann Weichi>rd Freihrrr von Vslvator.
Spanije u Nizozemsku, se
i
odanle se sada uputiii
od tebe ved pod duinost zahtijeva ona
Medjutim ovo carevo pismo nije viSe zateklo bana Pctra Berislavica na iivotu. JoJ od podetka godine 1520. brojne su date turske, male velike, svaki das zalijetale se na razliditim todkama u hrvatske zemlje, tako da su sami MIetci b.li ozbiljno zabrinuti za svoje gradove u Dalmaciji. Jedna deta pade od 3000 Ijudi bijaSe namah s podetka goi
i
dine provalila
kroz Hrvatsku sve do
Zadru, Sibeniku, Trog ru izvjeSda
i
Istre.
Mletadki knezovi
Spljetu kroz ditav sijedanj
i
i
kapetani
u
gradovima
veljadu oeprestano ?alju potanka
o provalama Turaka u okoliSe njihovih gradova.
To
je
napokon republiku
sklo*
RRAU
agg
LJUDEVIT
II.
JAGELOV16 (1516.
— 1526.).
svojemu kapetanu na moru Ivanu Mauru, da sve gradove u Dalo njihovom stanju izvijesti. Ved 22. ozujka javlja on iz Zadra, da su maciji pregleda Novigrad u rdjavom stanju. No jo§ su nepovoljnije njegradovi Zadar, Vrana, Nadin gove vijesti slijedecih dana o hrvatskim gradovima Kninu, Skradinu i Klisu, za koje nilo
te je zapovjedila i
i
Spljetu, dosli
Mauro boravio u knez Dujam
kliSki
zaStitu
Zilicic, te
su
k njemu neki
su stali
mletaeke obcine, buduci da
Kad
zanemario.
kaie, da ih je kralj Ljudevit posve
s
prvih dana travnja kapetan Ivan
je
zitelji
grada Klisa, a poslije
i
sam
njime tajno se dogovarati, kako bi se oni dali u
ih kralj
njihov posve zapusta.
Ban Petar Berislavic nije imao dovoljno ni novaca ni vojske, da brani protegnute opet od uSca Une u Savu do Beograda. Dok Vrbasa, granice od Dubrovnika do Une i
i
je na jednoj strani stajao dilo,
na
strazi,
Tako
haradile su turske tete na drugima.
bio odlucio
da je novi sandzak bosanski Alibegovic provaliti sve do mletaeke Furlanske.
kroz Krbavu
i
se je zgo-
knezova
oblasti
Vec na pocetku svibnja 1520. javljao kako sandzak 200 Turaka skupilo u Krbavi,
Frankapana
i knez Ivan Karlovid banu, kako se je haraju Turci po Hrvatskoj Malo zatim od Krbave i momaka. 12.000 imade Alibegovic pohitao, da brani Berislavic svoju zemlju; je Petar ali za Une na zapad sve do Senja. Ban
je
s Turcima u gori Gvozdu izmedju Korenice i Bihada bade 20. svibnja 1520. nakon zestoka odpora pogubljen. Vec 29. svibnja stigli su u Mletke od Turaka zasko6en prvi glasi o banovoj smrti, koji su se poput munje razSirili po ostalome svijetu.
jednoga okrSaja
i
Zivotopisac bana Petra Berislavica pri6a o posljednjim dnevima njegovim po
prilici
neko vrijeme boravio u Stenicnjaku kod kneza Bernardina Frano javnim poslovima. Odanle poSao je na Trsat, gdje je prosvratio se na to u tvrdi grad Otodac bavio blagdan uza§a§ca Gospodnjega (17. svibnja), kod Senja. Treci dan boravka njegova u Otodcu, bas kad su ga zvali na rucak, doletio poharali onaj kraj. Ban je pustio konjanik s vije§cu, da su Turci provalili kod Dreznika ru£ak i sa 150 konjanika pohitao najprije u Bihac, gdje je gradjane pozvao na oruzje, a onda se je vratio u goru, nazvanu »Vra£ji vrt« (hortus diaboli) i udario prema gradu Drezniku. Imao je tada uza se svega 300 vojnika i vitezova, medju kojima su bili najodlicniji Petar Kruzic, Ivan PeruSic, DraSko Primorac, Krizman Bobovica drugi. Putem je doznao, da su se Turci, njih 800 pjeSaka, sklonili u goru kod Korenice, gdje je stajao grad nekoga Vuka. Prema banovim odredbama udarile su njegove cete na Turke, razbile ih i natjerale u bijeg. AU progoneci neprijatelje odmakole se cete njegove suviSe od ovo.
Ban
kapana,
s
je u svibnju
kojim
je vijedao
i
i
i
njega, tako
da
je
on zaostao sa dva mladica.
K
tomu
se je zgodilo
Dok
i
to,
mu
da
je konj
ban spremao, da stremen na sedlu popravi i konja opet uzja§i, banulo je iznebuha nekih 60 Turaka pred njega. Mladici pratioci ostavili svoga gospodara pobjegli, a sam ban branio se protiv tolikih neprijatelja, dok ga nijesu svladaU glavu mu odrubili. Kad su slavodobitni vojnici doznali za smrt svoga vojvode, poSli su za onim Turcima u potjeru, da im otmu barem glavu njegovu. Drugi opet pohitali su u Udbinu knezu Ivanu Karlovicu, koji je pao, kad
je
htjeo
s
njime neki panj na putu presko6iti.
se je
i
i
s
mjesta podigao svoje lake, konjanike, te
potekao u goru, gdje je na§ao glavu
banovo, te oboje u Bihac odnio. Odatle je poslije banovo prepoSt Ivan Statileo prenio u Vesprim, gdje Ijetopisac Ivan
Tomasid zapisao
hrvatskoga, Petra biskupa, blizu te i
uz
bi
tijelo
velike
.
mu
odrubiSe glavu, koja bi poslije od bihackoga gradjanina Zajedno s tijelom u Bihad donesena*. Vijest
o smrti bana Petra Berislavida kosnula se je
Izprva nije ni vjerovao u gorku istinu;
biskupa«.
I
papa Leo X., kao
i
poslije
car Karlo V.
je i
silno
.
.
pogubiSe
Turci bana
diauoli, wragxiwertal),
Pavla Medo§ica nadjena
mladoga
kralja Ljudevita.
dugo oplakivao »svoga bana
poljski
kralj
tijelo
Hrvatski
pofiasti sahranjeno.
u svome djelu: »Godine Bihada u Vrazjoj gori (in monte je
i
rodjak njegov, vesprimski
Sigismund
zalili
i
svoga
su za bi-
HABSBURGOVCI PO SMRTI KRAUA
skupom junakom. AH
CARA MAKSIMILIJANA
I
SIJE5nM
(12.
1519.).
3^9
bilo je plakati hrvatskomu narodu, kojemu je bio »vi§e vodje. nakon njegove smrti ostao bez branitelja (Habsburgovci po smrti kralja cara Maksimilijana, 12. sijednja 1519.; car kralj Karlo V. nadvojvoda Ferdinand do bruseljskoga ugovora
otac nego ban«,
najviSe
koji je
i
i
i
i
i
veljaSe
7.
Ugarske
Car
1522.).
i
Maksimilijan,
kralj
koji
odvracao
nikada
nije
svoje
oii
zanimao za sve, §to se je u tima kraljevinama zbivalo, pobolijevao je jo§ od jeseni 1518., kad se bijaSe u Innsbrucku strasno razljutio na ondjeSnje svratiStare, jer mu ne htjedoSe druzinu njegovu primiti na stan, dok im se stari dug ne plati. Vracajuci se iz Innsbrucka u Austriju mjeseca studencga razbolio se je s
Hrvatske, te se vazda zivo
i
da se napokon
take, je
morao u Welsu
je
sijeCnja
car
Maksimilijan
njegove
zaustaviti. Stanje
umro,
1519. u jutro
12.
pogorSavalo se je dnevice, te
ne
navr§iv§i
§to
je
joS
ni
godina
Sestdeset
zivota svoga.
Poletni
bijase
od svega,
htjeo
i
samo
snovao, postigao
ogromnu bastinu. Njegov stariji unuk Karlo kralj silne tada Spanije, koja je drzala samo vladar bogate Nizozemske, nego
jedno, da je naime svojoj porodici pribavio bio je ne
u
Italiji
i
kraljevinu Napulj
s
otocima Sicilijom
Smrdu carevom
vene zemlje u dalekoj Americi. zemlje
djedovina Habsburga
ta
li
ostale
Stajerska, Kranjska, KoruSka, Tirol
(Austrija,
hoce
pitalo,
Sardinijom, a uza
i
dalje ostati
i
i
su
sada
to
jo§
novo odkri-
i
habsburzke nasljedne
i
bez gospodara, te se je
druge)
uz njemadko-rimsko
carstvo,
ili
ce
Sve je zavisilo o tome, tko ce postati njemaSkim kraljem carem, kao o tome, kako 6e se carev unuk Karlo pogoditi s mladjim bratom Ferdinandom. Po obiCajnom pravu porodice Habsburg, smatrale su se nasljedne zemlje njezine za zajedniike, te su po tome imala oba brata pravo na baStinu. Spanjolsko-nizozemskoj
se pridruziti
i
i
Ali ved god.
ft
1506.
1507.,
i
drzavini.
kad su
se sklapali zenitbeni ugovori s Jagelovicima, pomiSljalo
se je na to, da bi sve nasljedne zemlje preuzeo mladji brat, nadvojvoda Ferdinand, bu-
dudi da 6e starijega
u Innsbrucku
god.
i
onako po majci su
1518. molili
s
zapasti
ogromna
toga zastupnici
drzavina.
cara
Na zemaljskom saboru
Maksimilijana, da
bi jo§ za
unuka u nasljednim zemljama, da ne bude razmirica nakon smrti njegove; nadalje da bi mladjega unuka Ferdinanda doveo iz Spanije u Austriju. Car odgovorio je zastupnicima, da je o tome razpravljao s unukom iivota ne§ta odredio u pogledu nasljedstva
Karlom,
ali
ne moze
u
oii
taj
biti
ne ce
siguran,
careve
smrti
ni
o 6em\i
5uti,
svojih
dok Ferdinanda ne proglase punoljetnim,
da 6e mladji brat utanadeni sve
neodredjeno,
te
sporazumak
car
je
naprosto
u
jer inaie
Tako
drzati.
i
ostade
oporuci
svojoj
od
unuka imenovao baStinicima u austrijskim nasljednim zemljama. Ferdinand, nijesu sve do djedove smrti nikada Znaiajno je, da oba unuka, Karlo djeda svoga. u habsburikim nasljednim zemljama, ved su ponarasli daleko od njih
6. sijeCnja
1519. oba
i
bili
i
Karlo (rodjen 1500.) prozivio je prvu mladost svoju u Nizozemskoj; Ferdinand rodio se je 10. ozujka 1503. u Spanjolskoj, gdje je odrastao pod pazkom kralja Ferdinanda Katolidkoga, svoga djeda
po
majci.
Kako ga
je potonji osobito volio, mislili su
mnogi, da de
ga udiniti svojim baStinikom sve na Stetu starijega brata njegova, Ba§ poradi toga rodilo se je
neko nepovjerenje izmedju brade
i
njihovih savjetnika, te su se nizozemski vijednici
Karlovi bojali, da li Spanjolski velikaSi mogli
Ferdinanda proglasiti regentom.
Karlo u jeseni 1517. po§ao u §paniju, da preuzme vladanje u
toj
kraljevini,
Kad
je
ponaiao se
prema mladjemu bratu, te ga je napokon u proljedu 1518. poslao u Nizozemsku, gdje je zivio pod nadzorom svoje tetke Margarete. se je razglasila smrt cara Maksimilijana, namah se je pojavilo viSc takmaca za njemadko prijestolje. Maksimilijan bijaSe doduSe na potonjem driavnom saboru u Augsburgu vecinu knezova izbornika sklonio, te su obedali, da de birati unuka mu Karla, ali neki izbornici zaboravili su namah na zadatu rije£. Tako je nastala jagma za papa Leo X. Najpogibcljniji takmac prijestolje, kojom je zgodom mnogo se uplitao
je vrlo nepovjerljivo
dm
i
Hiv. poTJ.
11.
HI.
19
kRALJ UUDteVlt
i9o
II.
JAGELOVlfi (1516.
—
1626.).
bio je francuzki kralj Franjo I.; no pored njega natjecali su se takodjer englezki kralj Henrik VIII. i braniborski izbornik Joakim. Kraj takih prilika nije Cudo, da je i ugarskohrvatski kralj Ljudevit
pomiSljati, ne bi
stao
savjetnicima
sa svojim
II.
li
njega zapala
ga jo§ 1515. posinio, imenovao ga svojim nanjemaaka kruna. Ta pokojni mjestnikom u NjemaCkoj, i pozvac knezove izbornike, da ga biraju za njegova nasljednika. Karlo bijale doduSe ve6 6. velja6e 1519. zamolio kralja Ljudevita II., da mu kao car
6e§ki kralj
bijale
izbornik dade svoj glas
i
kod dojducega
pape, da
bi
njemadka
i
htjedo§e ni iuti o tome, je
i
carska
kruna zapala
dok
Leo X.
je
no to ipak nije smetalo kralja i njegovim drugovima, koji su
izbora,
njegovo driavno vijece, te su povjerili Stjepanu Verbecu iSli u Mletke i u Rim moliti pomoc protiv Turaka, neka njihova
i
porade
kod republike
i
i
kod
Medjutim Mletci ne
gospodara.
radio u prilog francuzkomu kralju. Nedvojbeno
poslanik Karlov, poznati ve6 Spiesshammer
(Cuspinianus), koji
je
u travnju
i
opet
u svibnju boravio u Budimu, sklonio kralja i njegove vijednike, te su se okanili izpraznih odgojitelja, markgrofa osnova; paCe 1. lipnja poslao je kralj Ljudevit svoga rodjaka i
Jurja Braniborskoga,
preko Beta u Frankfurt, da ondje u njegovo ime glasuje kod
bora za §panjolskoga kralja Karla. Medjutim bijahu se neki privrzenici kuce
Habsburg
oglasili, koji
su
zeljeli,
da
iz-
bi
njemadkim kraljem postao nadvojvoda Ferdinand, za kojega se je nagadjalo, da je bistrijega duha nego brat njegov, a koji bi se mogao posve posvetiti vladanju u Njemadkoj. I sama regentica u Nizozemskoj, umna Maksimilijanova kci Margareta zajedno sa svojim vijecnicima naginjala je mladjemu necaku svojemu, te je pismom od 20. velja6e predlagala Karlu, neka
ga §to
mu
razstaviti
drago.
ga
s
na izbor brata svoga. Ali Karlo bio je vrlo ogorCen poradi
privoli
toga predloga svoje tetke, te
joj
je
odgovorio, da se ne odrice njema6ke krune, stajala
Izbor Ferdinanda
bratom
i
tako oslabiti
za kralja
moc
koristio
porodice
bi
jedino Francuzima, koji ie\e
Habsburga.
U
isti
mah obecao
je
svomu bratu, da ce namah nakon izbora baviti se razdiobom baStine iza djeda, da 6e se tom prigodom ponijeti kao pravi brat; s toga neka se Ferdinand nimalo ne dade smesti zavesti od protivnika njihovih. Tako ostade napokon Karlu jedinim ozbiljnim takmacem francuzki kralj, kojega je podupirao papa Leo X. Ali u osudni 6as prenula i
i
se narodna svijest u Nijemaca; izabrali
i
kad su se zatim knezovi izbornici
sastali
u Frankfurtu,
su jednoduSno 28. lipnja 1519. Karla za svoga kralja.
Gotovo godinu dana ne
bi
novoga
kralja
u Njemadkoj, a u
to su
planuli opasni
Tek u drugoj polovici svibnja 1520. odplovio Nizozemske podje u Njemaiku, gdje ce ga u Aachenu Ljudevit poslao je na tu slavu poslanike svoje, zalajskoga zupana
nemiri u nasljednim zemljama austrijskim. je Karlo
iz
okruniti
za
Spanije, da preko kralja.
Ambrozija §arkanja
i prepo§ta Jeronima Balbija, kojima je bilo podjedno Karla sjetiti carem Maksimilijanom. Karlo neka se ozeni kraljevnom Anom, a brat njegov Ferdinand neka uzme stariju kcer poljskoga kralja Sigismunda. Ako bi se Karlo
na ugovore
ma
s
s Anom, pristaje Ljudevit, da ona podje za Ferdimora mladjemu bratu ustupiti nasljedne zemlje habsburike u NjemaCkoj i svojoj snaSici prema ugovoru od god. 1515. davati 25.000 dukata na godinu. Ugarski poslanici bili su nazodni pri krunisanju Karlovu u Aachenu 23. lislopada 1520., a malo dana poslije 7. studenoga izdao je netom ovjen6ani car na njihov zahtjev pismenu izjavu, u kojoj je ofiitovao, da on sam radi drugih obveza kra-
s kojih razloga
nanda;
ali
tada car
kratio
i
vjenCati
kralj
—
—
Ijevnu Anu za ienu uzeti ne moze, ali da je posve sporazuman, da brat njegov obavIjenu ved zenitbu izvrSi. Podjedno je ponudio, da ce Ferdinandu za uzdrzavanje njegovo ustupiti pet doljnih habsburzkih vojvodina (gornju
1 doljnu Austriju, Stajersku, KoruSku Kranjsku), paCe da ce ih sve zajedno uzvisiti na kraljevinu. Na temelju tih oCitovanja carevih dao se je Ferdinand 11. prosinca 1520. po punomodniku vjendati s krai
ljevnom Anom.
HABSBURGOVGI PO SMRTI RRALJA
I
CARA MARSIMILIJANA
(12.
SUB&NJA
1519.)«
Dne 27. sijednja 1521. otvorio je Wormsu. Uz ine poslove ufiinio je tada
car pretna svojoj proSIogodisnjoj izjavi
sa svojim bratom Ferdinandom.
utanadiSe
pravo
traiiti
novu diobu
ba§tine,
Braca
ako
car
s
kralj
bi se koji
mu
zaputio nadvojvoda Ferdinand u ustupljene
sastane
i
vjendanom drugom svojom.
Pratili
Karlo V. njemacki
njih osjecao prikracen.
sa
drugih velikaSa.
Tri
dana
slavila
se
Na
su
ga
salzburiki
nadbiskup
i
i
to se je i
da se
kardioal
je sastao
Lang jo§ jednom posvetio njihov kako Spiesshammer (Cuspinianus) piSe, Kralja Ljudevita zastupali su poslanici njegovi markgrof gdje je nadbiskup Matej
zatim svatba,
velikim veseljem (letissime).
nagodu
Andrija de Burgo, napokon vi§e
Dne 26. svibnja uSao je nadvojvoda u Linz, gdje se
suprugom svojom Anom,
brak. s
i
i
pridrza§e
si
vojvodine, da ih prvi put ogleda,
Matej Lang, bavarski vojvoda Ljudevit, carev poslanik biskupa
drzavni sabor u
28. travnja ugovor, kojim
od
391
i
to,
flB^^ii^'-
-J^HBi/^
KRALJ LJUDEVIT
292
to odlueno
skomu
do
pecuvskomu biskupu
nadvojvodkinja, koja je
zahtijevala
da svakako hoce
oditovala,
dollo je
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
II.
Pozuna
iz
velikih razmirica izmedju kralja
otici
potraziti
i
JurJQ Branibor-
i
svoga supruga. Poradi toga
baruna; napokon odveli su nadvojvodkinju
i
u Ostrogon, gdje bi ju kralj mogao lako pohoditi, pak se onda vratiti u Budim, jer su ga Cekali silni poslovi radi turske navale. Neuztrpljiva Marija nije se medjutim smirila
u Ostrogonu, vec
ni
je
dugo
svojim. Ali joj sreca nije
drugom
u Budim, gdje se je prvi put sastala s vjenianim
11. srpnja dolla
ostaviti svoju prijestolnicu
vec
trajala;
dana zatim morao je Ljudevit
cetiri
zenu, te pohitati na obranu svoga kraljevstva
i
od turske
sile.
I takojenadvojvodkinia morala jo§ dulje Cekati, nego sto je prvobitno bilo ustanovljeno. §urjak kraljev, austrijski nadvojvoda Ferdinand, nije se mogao zadovoljiti s onim, Sto mu bijase stariji brat ustupio. Salijetali su ga narocito stalezi Kranjske i KoruSke, neka
poradi, da dobije
i
slovensku krajinu
i
posjedovanja u
habsburzka
Furlanskoj,
i
nadalje
Trst,
Goricu,
koncu godine 1521. u Nizozemsku, da se medju njima u Bruselju utanaCen
pridru^eno. Radi toga polao je Ferdinand na s
Istri
grofoviju Orlenburg, §to bi sve tijekom stoljeca re^enim vojvodinama
bratom ponovo pogadja. si konaCno
I
tako
veljaCe 1522.
bi 7.
razdijeliSe bastinu.
ugovor, kojim
Karlo ostavio je bratu
»iz
iskrene bratske
ne samo reCene oblasti kranjske i koru§ke vojvodine (s njima i Rijeku), nego suviSe ustupio jo§ Tirol s Vorarlbergom, kao habsburzka posjedovanja u Svabskoj.
ljubavi«
mu
je
i
konacno njemadka posjedovanja kuce Habsburg odijeljena od Potonjim ugovorom §panjolskih, a po tomu se je i sama porodica opet razdvojila na dvije loze, na spanjolsku biSe
i
na njemacko-austrijsku. godine
Jos u prvoj polovici
kardinal
Alvise
i
nadbiskup ostrogonski
Bon
javlja jo§
1519.,
da su ga
toliko ugleda,
trebio je poglavito
za
ostrogonsku drzao je
i
dila
mu
imanja
—
11. lipnja
preminuo
84 godine. Siuzio
star
»drugim kraljem*
da obogati
sebe
(est
je
400.000
85.000 dukata. Ba§ radi
Po
Hrvatskoj.
i
dukata
porodicu.
te svoje pohlepnosti
vi§im stalezima, koji su prijekim
okom
a
Silnu vlast svoju upo-
tomu
je
prihod
godiSnji
imao
gledali,
svijeta
Uz bogatu nadbiskupiju nagomilao jo§ brojna
izvjeScu re6enoga posianika vi§e,
i
ovoga
s
kralja, a pribavio si je
tri
rex).
alter
svoju
i
je
Erdeda. Bio je doCekao visoku starost;
brojne druge crkvene prebende; k
posjedovanja u Ugarskoj su
da je
zvali to,
—
1521.,
Tomo Bakac od
mletackoga
njegov
vrije-
nadilazio
je
medju popeo do naj-
je brojnih protivnika, narocito
kako se
kmetski
je
sin
duhovnih Sasti, te s pravom i nepravom nagrabio ogromno imanje. Tako se je po smrti zagrebadkoga biskupa Luke nametnuo za patrona Stitnika zagrebaCkoj biskupiji s oditom namjerom, da ju osigura svomu rodu. Najprije ju je namijenio svomu
vilih
i
i
sinovcu Ivanu, koji se
u izpravama
od god. 1514.
zove
zaista
»izabrani biskup zagre-
ba6ki<; no poslije se je predomislio, te je biskupiju pribavio svojemu
Simunu
od Erdeda, po svoj
nam imena. Simun od Erdeda vec Toma BakaC od Erdeda bio patron je
svomu necaku,
prilici
1518. izabrani
je i
biskup zagrebaCki.
tutor zagreba^ke
biskupije
dovrSene
1517.,
kako
svjedofii
i
danas
Dok
je
stari
(1512.— 1517.), gradio
utvrde naokolo stolne crkve zagrebaCke, za koje bijaSe jo§ Osvald
djenu svotu. Utvrde bi§e
drugomu rodjaku
a sinu neke sestre svoje nepoznata
Tuz
ostavio odre-
napis na kuli, koja bi
po njemu prozvana BakaCevom kulom (Tho. card. Strig. a. d. 1517.). Iste godine 1517. sastavio je kardinal Toma Bakad i svoju oporuku, te je glavnim bastinikom svojim imenovao sinovca svoga Petra,od kojega je potekla slavna u povjestnici hrvatska loza grofova Erdeda. Nakon smrti kardinalove pojagmio se je za ostrogonskom nadbiskupijom dosadanji
pecuvski biskup Juraj Sakmari, te ju je je tako el vol
mocan, in quel
te
se
regno e
je
i
zadobio.
Njemu
da se u kraljevstvu Medjutim se je ve6 tada
govorilo,
fato).
dislav Salkaj, sin postolara.
On
je bio
vrhovni
su tada bile 64 godine, a bio
on hoce (e quelle njime takmio vacki biskup La-
6ini ono, §to s
kancelar kraljevstva, a uz to je pregnuo,
da ga zapadne bogata biskupija jegarska. Oba prelata
bila
su nada sve
pohlepoa za
SULTAN SULEJMAN blagom,
da
(1521.).
a93
baruni, koji su grabili novaca, gdje su
i
onda prospu za skupe konje,
ih
BEOGRAD
I
samo da steku novaca. Naravno, da u torn nijesu samo mogli,
te se nijesu kratila ni pazariti,
zaostajali za njima ni drugi prelati
^BAC
OSVOJIO
II.
sjajnu druiinu, a najvile za pijanke,
na koje
bi se
i oni velika§i, koji su se inade u javnome iivotu nemilo rarzili progoniliVrlo je zna6ajna primjetba, koju Cini suvremeni pisac Juraj Srijemski, javljajuci smrt kardinala i primasa Tome Baka6a od Erdeda. On pi§e »C\m je turski car dobio
iesto sastajali
i
:
namah
glase o smrti Bakafievoj,
toga
je odlu^io udariti
na Beograd, jer se
usudio
prije nije
udiniti«.
(Sultan Sulejman
II. osvojio §abac Beograd 1521.; ugarski poslaknez Bernardin Frankapan na njemafikom drzavnom saboru u Niirnbergu 1522.). Sultan Selim ne bija§e uza svu ratobornost svoju doSao do toga, da pokrene veliki rat na ugarsko-hrvatskoga kralja. On je pade po svojim poslanicima
nici
i
i
I.
neprestano radio, da nudeci
osujeti nastojanje pape Leona X., koji je snovao o zajednidkoj vojni svih krScanskih vladara protiv Turaka. Selim je trazio u obce u Evropi mir, da bi prije svladao drzavu mameluka u Siriji i Egiptu, §to mu je na-
pokon 1517.
i
polio za rukom.
redu Ivanovaca
je ielio
mirje na
godine
tri
bilo velikih ratnih
uvijek bilo manjih
cegovafiki
s
oteti,
i
Poslije toga
bas
svratio je svoju
nauma
toga
poradi
kraljem Ljudevitom.
Tako
poduzeca protiv Ugarske 5as
zalijetali
painju
1519. opet utanadio pri-
bijaSe
Hrvatske, premda
i
na otok Rod, koji
nije kroz 6itavo vladanje sultana
vecih okriaja na medjama,
i
drugi svaki
i
primirje
i
u hrvatske
je
Selima
sve pored primirja
premda su se sandzaci bosanski, herZa takve provale nastradao je
zemlje.
hrvatski ban Petar Berislavic.
i
U mudar
rujnu
postao je
1520.
sultanom Selimov
slavan vladar, a uza to slavohlepan
i
ce on izpuniti zavjet svoga otca, koji slavu podici
tri
se
i
sin
bijale
zavjerio,
veliCanstvena hrama, kojima ce se svijet
drugi u Budimu, a treci u
Sulejman
vrstan vojvoda.
samome Rimu. Sulejman
(1520.
II.
—
1566.),
da
Svijet je nagovijeStao,
da ce proroku
Muhamedu
u
jedan naime u Jeruzolimu, dodule morao obazirati na
diviti:
nije se
utanadeno pred godinu dana i vi§e izmedju kralja Ljudevita otca mu Selima; no kako je pri nastupu njegovu na prijestolje planula buna u Siriji, a uza to se je bojao, da bi perzijski §ah mogao na nj udariti, poslao je sam u Ugarsku svoga poslapohlepni vijednici nika, 6au§a Behrama, da ugovara o produljenju primirja. Ali obijestni ugarski skloniSe kralja Ljudevita, da je prezrio sultanovu ponudu, premda nije imao nikakvih sredstava za rat, a jo§ se manje mogao nadati ma kakvoj pomoci od stranih primirje,
i
i
svome dvoru, ne dav§i mu nikakva njegovom pratnjom zatvoriti u neku vrlo
Kralj je naprosto turskoga poslanika zadrzao na
vlasti.
odgovora; po nekim dapaCe dao ga je zajedno
s
kucu u Budimu, a poslije i osakatiti ili pogubiti, jer ga toboze nije smatrao poslanikom, nego vi§e uhodom. MletaCki poslanidki tajnik Franjo Massaro bijedi kralja njegove vijednike, da su samo zato oklijevali prihvatiti ponudjeno im primirje, te se prifiinjavali, kao da se kane s Turcima zaratiti, jer su mislili tim nadinom lakSe od nizku
i
iznuditi, da im izplati neku stariju trazbinu, radi koje bijahu baS u onaj Mletke svoga poslanika, jegarskoga prepolta Filipa Morea. Bilo kako mu drago, postupanje s 5au§em Behratnom na kraljevskom dvoru ogorje sultana Sulejmana tako, da je odluiio povesti veliku vojsku na Ugarsku, te
mletadke obcine
mah dilo
poslali u
osvetiti veljaCi
uvredu, nanesenu
njegovu poslaniku.
1521. vojvoda njegov Ferhat pa§a,
To mu
rodom
je bilo
^ibendanin,
i
Jako
bunu u
izvesti, Siriji
metnoga namjestnika Ghasalija pogubio. Tako je Sulejman mogao Hrvatsku. Nakon obseinih priprava od nekoliko svratiti na Ugarsku je Sulejman iz Carigrada, da podje prema Dunavu, pak da udari na najjaiim bedemom njezinim je odavna smatrao kljuiem Ugarske i
i
carstvu.
U
prvoj desetini lipnja bio je sultan u Plovdinu; 11. lipnja
poSto jc u
uguSio
i
od-
svu svoju painju tjedana digao se
Beograd, koji se
prema turskomu
ostavio je
taj
grad,
KRAU UUDKVIT
i94
te je prevalivSi
Balkan udario prema
—
JAGBLOV16 (1516.
II.
Sofiji
1526.).
onda Ni§u. Kud
i
god
je
prolazio, sve su se
nove 6ete njemu pridruiivale. Iz NiSa poslao je jedan dio svoje vojske s rumelijskim beglerbegom Ahmet pa§om prema Sabcu, drugi dio povjerio je velikomu veziru Piri pa§i, da udari s njime na Beograd; s glavnom pak vojskom iSao je sam sultan polagano za njima. U isto vrijeme imale su druge 6ete udarati s jedne strane na Erdelj, a s druge na Hrvatsku, da se tako razplamti rat na citavoj granici od Severina do Dubrovnika. Kako na hrvatskoj granici nije nikada bilo pravoga mira, bijahu se bosaaski Turci joS prije velikoga
kojemu
rata
je tada bio
stotine konjanika
i
skupili u
banom
ne§to pjeSaka,
Turaka, te sve udesio, da ju zaklonili,
Vrhbosni
hrvatski
(Sarajevu), te
ali je
grad Jajce,
Keglevid*
Turci bijahu se vec
osujeti.
da zasko6e
poSli
Ban je imao samo dvije sredom po svojim uhodama doznao za namjeru Petar
plemid
da u cik zore u grad provale, dok jo§
mudrio. Stotinu svojih konjanika poslao
iz
zitelji
gradu primakli
spavaju. Ali
grada, da se [skriju
za ledja zadju. Ostalu vojsku driao je pripravnu u gradu.
i
Suvige
i
u
blizini se
ih je Keglevid
nad-
u zgodan 6as Turcima gradske djevojke
je
Beograd god. 1521. Po soTremenom
lene dozvao
iene igraju
i
bakrorezu, kojl se «ava u muzeju u Beogradu, crtao V. Tittelbach.
zapovjedio im,
da sutradan
okidene §to ranije izadju
i
i
propjevaju. JoS
U
im
iz
je tvrdo
viSe
bio je krSdanski blagdan
izvan
zidina
obedao, da im se ne
poloyici IS. stoljeda borare Keglevldi
Simnn Keglerid (1446.- 1494.) imade
—
grada, te
ainova
m
rijeku
— lijepo obu-
po obiCaju svojem kolo <5e
niSta zla dogoditi.
Zrmanju, gdje bu gospodari Kegalgrada
(Ivana, Petra, Krstu)
i
kder Jelenu. Potouja
i
Kad
za-
su
Poriianft.
ae je udala sa
Jurja Mikttl,«da,
goapod.ra Buiima, Ostrovfce, Ostroica Mutnice u Pounju. N«kon amrti Jnria Mikuliiida (t 1495.) baitinlli aa KeglcTidi ava njegova posjedovanja u krajevima naokolo Une, te su podjedno primili pridjeyak .Bulimski. (de Bw.yn). Petar Keglevid dr« Ted i grad Lobor u zagorskoj 2upanijl, koji je redenoj poro«» r f i
dicl ostao
do danaa.
j
»
1
j
i
j
i
SULTAN SULEJMAN Turci sutradan joS spava.
vojkama,
iz
6udom
OSVOJIO §ABAC
II.
svoga skroviSta rano u jutro
izaSli
su se zadudili, lead su ugledali
da
te poskakali s konja,
a banovi konjanici
grada
iz
i
iz
zarobe:
ih
zakloni§ta
ali
BB06RAD
I
(1521.).
pred Jajce
i
da sve Pomamili se za dje-
do§Ii\ misledi
kolo djevojadko. hitre djevojke
oborili
se na
i
Turke.
•95
2ene
pobjegle u grad,
Vedina
njih bi posje-
Budim Ime hrabroga domi^ljatoga bana Petra Keglevida mnogo se je odsad spominjalo, a on sam njegovi potomci utjecali su poslije sve vi§e u zgode hrvat£ena
§to je ostalo,
;
bude od banovih
poslano.
zarobljeno
deta
neSto od njih kralju u
i
i
i
skoga naroda.
Na dvoru
jamaSno
kralja Ljudevita
lejman sprema za veliku
navalu
na
se je znalo ve<5 u oiujku,
njegovu drzavu.
M^^
>irc«pi««afaM»a<tito«t>fcMfa>»M r
Claoovi
kako se sultan Su-
driavnoga vijeda
bili
su
«*<w«ei«if)»»i,.g<i(>«wwri
iPwMm/iaOfMA*e<t)l«fa(j>*e«*im»«ff«MlMB^MijiV««BfffM«Maff'
g<»iBrfi}aCTai ii»ugt »)mlja?»4(J3OTa»4<^J«»<a)ndNr.
i
f
i
:
PODSADA BeOGRADA GOD. 1521. Po drrorczn, itampanom a Nttrnbergn god.
I5aa.
obranu njezinu. Najprije se obratiSe na strane kraljeva vladare, da traze u njih pomodi. Papi Leonu X. posIaSe peCuvskoga prepoSta prcpoSta tajnika Stjepana Brodarida, a u Njemaiku na saber u Worms poznatoga ved u Mletkc Jeronima Balbija. U isto vrijeme podjoSe drugi poslanici takodjer u Poljsku s
toga uvjereni, da im
je neita udiniti za
i
i
Nakon
komu
ponovo glasnike na sve portugalskomu kralju Emanuelu.
prvih zaiudnih poslanstva Siljahu
strane,
pade
i
englez-
Ali prilike u zapadnoj
kralju Henriku VIII. i Evropi bijahu tada takove, da nitko nije ni pomiSljao na to, da priskodi u pomoc nevoljnomu kralju. U Njemadkoj bijaSe Martin Luther pokrenuo novi nauk, tc se je s toga rodila iestoka opreka izmedju katolika
i
novovjeraca; suvi§e je planuo rat izmedju cara
KRALJ LJUDKVIT
2^^
Karia V.
francuzkoga
i
kralja
JAGKLOV16 (1516.
11.
Franje
u
I,
koji
— 1526)
su se umijegali papa, englezki kralj
i
Tako Ljudevit nije mogao oCekivati ma ni najmanje pomodi sa zapada, ono vrijeme liabsburzki nadvojvoda Ferdinand primio upravu austrijskih u ba§ premda je nasljednih zemalja, te se konaCno vjendao s njegovom sestrom Anom. Ljudevit se je mleta^ka
ob(3ina.
—
prekasno. na s^oje zemlje deSke krune, ali ta je stigia napokon obratio za pomoc obranu za Ugarske, nego ni doprineo nije nista Medjutim ne samo da strani svijet ona sama nije se mogla prenuti, da odkloni prijetecu opasnost. Drzavno vijece 6inilo je i
doduse neke odredbe, a
se
sabor, koji
i
odredbe
zakljudaka: ali nitko nije
je
u svibnju
sastao
ni zaklju^ke izvodio, a ni
u to ime, stvorio
je vise
mogao, jer je nestalo Franjo Massaro prikazuje
izvesti
gotovo svake stege i posluha u zemlji. MIetacki poslaniiki tajnik tadanje stanje u Ugarskoj po prilici ovako: »Ugri su u obce najgori narod na svijetu. Ne Ijube ni ne cijene nijednoga drugoga naroda; ali ne Ijube se ni medjusobno. Svatko
samo na svoju korist, obde pak dobro zanemaruju sobom mrze se tako, da se tezko moze povjerovati, a ipak pazi
i
javno blago.
grabe se svaki
Medju
dan zovu uzajamno
da su kao braca. Pravde ne dijele nikoje, te nema nepravde, koja se ne bi mogla proturati, ako trojicu ili cetvoricu od njih predobije§. Tu nema nikakve poslusnosti. Oholi su i bahati; ne znaju niti vladati niti upravljati, a ipak ne ce savjeta vrlo spori u ni od koga; sebe i svoje hvaliSu. Jako rado zakljuCke stvaraju, ali su javnoga robljenje pijanCevanje ako izuzme§ izvede, stvar koja malo izvadjanju, te se bi rekao,
u goste, te
i
ima 43.000, Gospoda prevarom, te se mora zato uvijek su neslozni; postupaju pak i rade uvijek s varkom vazda dobro paziti, kad se hoce koji posao s njima obaviti. Da sve u jedno skupim: Ugri su izmet svijeta, i da nije njihov kralj tako dobar i tako nevin, ne bi mogla bozja
temu
dobra, u
su kriva za sve zlo, a plemici, kojih
su vrlo marljivi.
i
volja
koga,
toliko
kasniti,
ih
i
Sabca,
reku Enningu, za kojega
StraSna
uni§ti<,
pravedna, kako
prili^no
ali
banima Beograda
da
su
dokazuju.
6ini
nemarnomu
je to
li
Franji
potonjega
osuda ogorcenoga tajnika
Drzavno vijece bija§e odludilo, da se nedoraslomu Valentinu Tu-
Hedervaru
upravljali
i
njegovi
ujci
povjereni im gradovi, pak da se u njih smjeste
oduzmu
mletaC-
Stjepan
i
Blaz
Suljok,
kraljevske dete, kojima ce
biti
na Celu kraljevski kapetan, palatinov brat Andrija Bator. Ali tomu oprijeSe se ban Franjo Hedervari. Suljoci izjaviSe pred kraljem i drzavnim u ime svoga necaka i
Suljoci
i
vijecem, da oni ne ce predati banije,
dok
se njihovu necaku ne izplati velika svota no-
vaca, koju je zemlja ostala duzna njegovu otcu
za troSak, Emeriku za njegovu sluzbu govoTur6in«, strane Sto ga je »Da pod Beograd dodje s jedne rahu oni, »a s druge nas kralj, ipak mu mi ne bi predali grada, dok se ne plati, §to za svoga §ticenika trazimo«. Oni pace ne dopusti§e, da kralj stavi u Beograd vise svoje oruzane momcadi, ni novih topova, praha i hrane, jer su se bojali, da bi ih tako mogao i
imao oko Beograda.
iz
grada
koji
mu
iztisnuti.
Jednako opirase se
je zemlja dugovala.
i
Franjo Hedervari, trazeci, da se prije namiri dug,
Tako ostado§e gradovi Beograd
Sabac u o6i turske nasami nijesu u njima ostali, i
u vlasti skroz nemarnih nesposobnih Ijudi, koji pate ni nego su se sklonili na svoja imanja, ostaviv§i u njima svoje kapetane sa slabim posadama s malo hrane i ratne zaire. Neki suvremeni pisci tvrde, da je sve to skrivio
vale
i
i
erdeljski vojvoda Ivan Zapolja, koji
da je re^ene bane pri odporu njihovu hrabrio,
te
im
pomoc obecavao.
i
svoju
i
ugarske
Ali ni zakljuCci sabora ne biSe izvr§eni. Kralj je i
dodu§e prvih dana
posebice slavonske staleze, da se najdulje do blagdana
nadju sa svojim Cetama
na okupu (slavonski u Krizevcima),
zapovijedi njegove. Poradi nestaSice novaca razidjo§e
ka§i, koji su doslije
mnogo
ali
se dapaCe
i
lipnja pozivao
Jakova (25. srpnja) malo tko mario je za sv.
nasadnici
ili
§aj-
k obrani Beograda i ostalih dunavskih gradova Oni bijahu na svojim nasadima doplovili u Budim, traced od vrhovnoga blagajnika Pavla Varde zaostalu placu. Kad ih je taj odbio, jer nije
(Zemuna, Slankamena
i
t.
d.).
doprinosili
SULTAN SULEJMAN
II.
OSVOJIO §ABAC
BEOGBAU
I
(1521.).
297
imao novaca, podjoSe k svomu zemljaku Jurju Srijemcu, te mu reko§e: »Jurju pope, §to nam tu sramotu Cini. No ako Ugrima ne treba Beograda, treba ga caru«. Posto im ni
mogao
sada nije blagajnik privezaSe ih vapijudi:
»Mi ne mozemo
Bog
s
bio
dati plade, skinuSe sa svojih
kod zdenca pred kraljevim dvorom,
toboml«
vise ostati
tako se
I
u kraljevskoj
spustiSe
niz
nasada dvije kraljevske zastave,
se
te
Dunav u
na nasade u sav glas si ugarsko kraljevstvol
vratiSe
sluzbi.
Propalo
zavidaj, gdje
svoj
razidjoSe na
se
sve strane, tako da ih u osudni das nijesu vi§e skupiti mogli.
Dok
je kralj
Ljudevit tijekom lipoja ponovo traiio pomodi u stranih
po njegovu nalogu
po
nosili
bijahu turske vojvode stigle
Ugarskoj
krvavi
mad,
pod gradove Beograd
te
§abac, te ih
i
Tlasti,
dok su
narod na oruije: dotle
pozivali
stall
Grad
podsjedati.
^abac branio je kapetan njegov §imun Logodi s malom detom od nekih 500 Ijudi; all vec nakon nekog vremena spala mu je deta na 60 momaka, kojima je k tomu ponestalo i praha. Tako je Turcima bilo moguce, te su 7. srpnja zauzeh grad, kojom su prigodom poginuli
svi
junadki
branitelji, a
s
njima do 700 Turaka.
Sutradan
u
stize
osvojeni
glavnom vojskom, na §to su turske dete na vi§e mjesta stale srijemskoj iupaniji. Narodito je po poiezkoj, vukovskoj stradao Srijem, gdje se je doduSe palatin Stjepan Bator ogledao kod Mitrovice s jednim odjelom turske vojske pod Bali begom, te ga i razprSio, ali se je oa to namah povratio poru§ile preko Dunava, jer je bio preslab za veliki boj. Suiejmanove dete osvojile su mnoge gradove srijemske, kao Mitrovicu, Kupinik (grad srbske despotice Jelene Branna Zemun, kovic), Baric, Berkasovo, Karlovce i Slankamen, a napokon oborile su se Sabac sultan Sulejman
prelaziti
Savu,
te
s
plijenile
i
i
i
Marko Skoblic
koji je branio Hrvat
sa
400
Tek nakon vi§ednevnih
§ajka§a.
Ijutih
su zarobili tezko ranje-
borba poSlo je Turcima za rukom, te su provalili u grad, gdje noga Skoblica. OsvojivSi grad odnijeli su Marka Skoblida u svoj tabor, gdje su izprali
i
zavezali, te
htjeo, bacili su
ga onda pozvali, da se njihovu
cam
pokloni
i
poturdi.
mu
Kad
rane
to nije
ga svezana pred bijesna slona, koji ga je zgazio.
Premda je Piri pasa podsjedao Beograd jo§ od konca lipnja, ipak ga je tek sada, nakon pada Zemuna, mogao sa svih strana opasati. Sam Sulejman preSao je 26. srpnja kod §abca rijeku Savu, te je uzdu2 Save i§ao poharanim Srijemom do Zemuna, na §to je 31. srpnja pod njegovim vrhovnim vodstvom zapodela osudna podsada Beograda. Ivan Bot, koje bijahu namjestili U gradu bila su tri kapetana, po imenu Blaz Olah onda Mihajlo More, kojega bija§e ostavio ban Hedervari. ^uljoci u ime svoga necaka, onda ne§to beogradskih i srijemskih Uz njih moglo je biti do 700 pladenih vojnika, zitelja. Ta §aka Ijudi imala je odoljeti ogromnoj vojsci turskoj od 100.000 momaka (od velikim sultanovim topovima, dok sama nije imala toga samo 30.000 pravih vojnika) dovoljno topova, jer ih bijaSe Ivan Zapolja prigodom navale na Zrnov (Avalu) pred nekoliko godina izgubio. Uza sve to branio se je Beograd gotovo jo§ mjesec dana, kojom i
i
i
i
prigodom uz ine osobito odlikovao Hrvat Jakov UtiSenic, zapovjednik kule »Nevanjskim gradom, u kojoj je bilo smjeSteno zvono, u koje boj§a< medju nutarnjim se je udaralo, kad je trebalo navaliti na neprijatelja. U Budimu znalo se je ved 10. srpnja, da je §abac pao, da su Turci poplavili se je
i
i
iztodnu Slavoniju.
To
je
ponukalo
kralja
Ljudevita,
te je
15.
srpnja ostavio
Budim,
i
200 konjanika po§ao u Tetenj, mjesto na Dunavu nekoliko milja juino od Budima. U redenom mjestu ostao je do 8. kolovoza, dekajudi da mu se pridruie dete veUkaSa iupanija, kako bijaSe jo5 u lipnju zapovjedio. Ali vojska sabirala se je vrlo taj put sam obrada de se Beograd sporo. Jedni mi§ljahu, da pogibao nije tolika, niti; drugi bijahu prestravljeni, te se ne mogoSe razabrati; tredi napokoD nijesu u obde
samo
sa
i
i
i
marili za kraljeve zapovijedi.
Zapolja, koji je
dodu§e imao
tinu Stjepanu Batoru, a niti
K
Medju potonje spadao svoje dete na okupu, je
pohitao u
je narodito erdeljski
ali
se nije
pridruiio
vojvoda Ivan kralju ni pala-
pomod podsjednutomu Beogradu, ved
se je
KRAU UUDEVIT
2^8
JAGELOV16 (1516.
H.
— 1526.).
#
na MoriSu
utaborio kod Lipe
i
ondje mirno stajao.
Nije
Massaro malo
lead je mletaCki poslaniCki tajnik Franjo
s
toga ni malo nepravedno, za Ivana Zapolju pisao,
poslije
kako on »ne bi mario, da kraljevstvo (ugarsko) propadne, pak da ga on zatim pomocu kraljem se uCini«. Dne 8. kolovoza skupilo se je oko kralja Erdeljaca natrag predobije prema Tolni, dolazilo je dodu§e u jedva 4000 Ijudi; kad je poslije poSao do Adonya austrijski nadvojvoda Supanijskih banderija, pa6e njegov tabor sve vi§e velika§kih kralj ali da sam nije imao toje nekih momaka; sada kao 3000 Ferdinand poslao mu like odlu6no8ti, da pohita na jug i da spasi Beograd. MletaCki poslanici javljaju, da se je napokon okupilo oko kralja do 140.000 Ijudi, paCe neki kaJu, da je sabrao toliko vojske, da je »nije nitko mogao ni prebrojitic Uza sve to stajao je kralj mirno kod Tolne, palatin Stjepan Batori kod Petrovaradina, i vojvoda Ivan Zapolja kod Lipe, a u to se je gotovo na oCigled tolikih vojska zgodila katastrofa na utoku Save u Dunav. i
i
i
i
Posada u Beogradu branila se je kroz viSe tjedana junaCki, te je turska vojska irtve mogla osvojiti najprije varo§, a onda vanjski grad. Ali kad se je
samo uz goleme
Sulejman spremio, da poine telje
jedan od
triju
juriSati
na nutarnji grad
ili
pravu tvrdinju, izdao je brani-
kapetana, po imenu Mihajlo More, koji je nocu do§ao u turski tabor,
odao najslabije strane tvrdinje. Uza sve to odbijali su preostali kapetani dok se nije posada smanjila na sedamdeset Ijudi. Vide6i napokon, da se ne mogu odrzati, gonjeni jos od domadih zitelja srbskih, kojima je bilo iao u ludo izginuti, privoliSe napokon na ponudu Sulejmanovu, koji se bija§e pismom zavjerio, da ce
te
sultanu
turske navale,
ih pustiti
da slobodno odu u
zaviiaj,
ako
mu
grad predadu.
tako
I
mu
29. kolovoza 1521.
predadoSe Beograd nakon juna6ke obrane kroz puna dva mjeseca. Ali sultan zadate
Namah
ved je hrabre branitelje dao pogubiti, jer
rijefii,
se
toboie nijesu
nije
odrSao
htjeli poturCiti.
svome
sutradan u§ao je sultan Sulejman u osvojeni Beograd, gdje se je zahvalio
proroku u dzamiji, u koju
na brzu ruku preobrazena krScanska crkva. Zatim je razaslao svoje 6au§e na sve strane (takodjer u Mletke i Dubrovnik), da razglase slavobi
dobice njegovo. Napokon dade oStedene gradove snabdjeti,
predade
ih
zajedno sa
Smederevom
Sabac
i
Beograd obnoviti
i
topovima
Balibegu, da ih kao sandiak drii
i
6uva,
onda se vrati sa svojom vojskom u svoju prijestolnicu, snujudi nove osnove na iztoku. Ugarska ostade taj put od njega poStedjena; njemu je bilo dosta, da je do kraja probio obranbenu liniju kralja Matija§a, da je odsad na velikom prostoru izmedju Severina
a
i
i
medja Ugarske i Slavonije stajala otvorena turskim fietama, da po miloj volji prodiru u srce tih zemalja. Pad Beograda dojmio se je silno ne samo kralja Ljudevita i Ugarske, nego i svega
Jajca citava juzna
krSdanskoga
svijeta.
Kad
su prvi glasi o kobnoj nesredi
stigli
u
kraljev tabor,
htjede on
izprva zatajiti §to se je zgodilo; poslije se je spremao,
grad. Ali ni toga nije izveo,
svoju vojsku, Kralj se je
i
jer je
i
u taboru
jer
nije
stala
da ide Turcima otimati osvojeni imao dovoljno novaca, da drii dulje na okupu
haraCiti
sada sklonio u MuhaC, a onda
u
bolest, koja je
PeCuh,
i
gdje je
njega
samoga
najprije
pograbila.
razpustio
svoju
vojsku, koja bi se na poCetku ozujka dojdude godine
zvao ugarski sabor za za obranu kraljevstva
19.
od
imala opet sastati, a onda je sastudenoga u Budim, na kojemu bi se vijedalo, §ta da se uCini
nanavala turskih. Medjutim se je koje§ta naklapalo padu Beograda. NajviSe su bijedili erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju, jer se nije htjeo pridruiiti kraljevoj vojsci. Ce§ki vrhovni porkulab ZdenSk Lev z Rozmitala pisao je joS 28. rujna svomu prijatelju Petru z Rozemberka o ugarskim stvarima ovako: >Gospoda ugarska i zitelji onoga kraljevstva jako se svadjaju, ako Bog ne bude osobito milosrdan, treba se bojati, da ce se oni bez pomo6i drugih naroda slabo drzati i obraniti. Produlo se je dapaCe, da bi jedan od njih zelio propast naSega daljih
i
gadjalo, tko je pravi krivac
i
gospodara
(kralja), jer bi
moJda sam
dokopao, umio Turke odbijati
i
htjeo vladati: kao da bi on, kad bi se prije vlade
kraljevstvo za§tititi<.
Drugi su opet
bijedili
beogradske
SULTAN SULEJMAN
^BAG
OSVOJIO
II.
I
BEOGRAD
(1521.).
S99
Srbe, da su oni grad izdali Turcima; a bilo ih je takodjer, koji su svu krivnju svalji« ali na MIetke, jer da su oni Sulejmana naputili, da udari na Beograd. Mletaiki po-
Budimu
slanik na kraljevskom dvoru u
dina
Ania), da oni takove glase
i
Tek
8.
Sire,
tuzi se
studenoga 1521. vratio se je
posve od pretrpljene
Na
bolesti.
osobito na knezove Frankapane (Bernar-
ieledi tim
dati svojoj staroj mrznji.
u Budim, ne oporavivSi se jo§
Ljudevit
kralj
saboru, koji
oduSka
toga sastao, pokazalo se je
se je poslije
spremno na velike
se domovina sa6uva od od Stjepana Verbeca, ba§ natjecalo s velikaSima, tko 6e vi§e prinijeti irtava za obranu domovine. Ne nadajudi se vi§e toliko pomoci od tudjine, bio je sabor pripravan sve u^initi, da se do godine uz-
teiko zabrinuto
plemstvo
da se
sli^nih udaraca. Cini se,
mogne
opremiti
ugrabljeni Beograd, §abac bila poglavita zadada,
plemidi
i
1
za
pa6e
i
privilegija.
Turcima, pak
rat s
gradovi u Srijemu.
nego
prelati
i
i
vanredne dace, a davat ce se ne samo iita,
samo da
vodjeno
im se otmu nedavoo
da
To dokazuju
dlanci (njih 60), kojima je
da se u samoj zemlji skupi Sto veca svota novaca.
plemici,
niii
vojska
§to brojnija
irtve,
je nize plemstvo,
baruni, pa6e
i
Ne samo
ne-
duhovni zborovi moraju pladati
od dimnjaka
ili ognjiSta, nego od stoke, vina, od trgovine i zanata. Od davanja nije oproSten ba§ nitko, makar imao kakva A da skupljeni novci po zlu ne prodju, sahranit ce se u tvrdome gradu usred
zemlje, gdje 6e ih iuvati 6etiri velikaSa
i
Cetiri
i
plemica, te
ih
jedino za vojsku,
troiiti
koja ce domovinu braniti. Clankom 27. bi ustanovljeno, da kralj poSalje posebne poslanike svoje u kraljevinu Slavoniju za ovaj put (pro hac vice)
i
oni
i
Erdelj, koji ce nastojatt tamo§nje staleze skloniti,
pristanu
na sva pladanja
poreze, koji
i
odredjeni za Ugarsku. Sabor pobrinuo se je takodjer za kralja
i
kraljicu,
da
na saboru
su
da ne stradaju
poradi nedostatne obskrbe; a napokon je £lankom 60. osudio na gubitak
imanja svih ^posjedovanja dosadanje bane beogradske, koji su skrivili svojim nemarom gubitak toga grada Sabca. Kad se je medjutim poslije stalo pobirati saborom dozvoljenu vanrednu dadu, bijaSe ved znatno ohladnjelo oduSevIjenje staleza. Po nemaru njihovu i po zloi
i
porabama kraljeva podblagajnika, pokrStenoga zidova Emerika Szerencsesa skupila se tako malena svota, da nakon odbitka jedne detvrtine za kralja nije dosegla ni
je
50.000 dukata.
Nakon svrSena sabora u Budimu podjoSe preostavSi prelati, magnati plemici u Stolni Biograd, da budu nazodni krunisanju kralj ice Marije, koje se je poradi drugih i
preSnih posala morale odgoditi.
na §to je poloJivSi
Tu
se
prisegu preuzeo
dade
vladu
najprije kralj Ljudevit proglasiti punoljetnim,
svoje ruke.
u
Namah
zatim
—
11. prosinca
IK—
bude supruga njegova okrunjena za kraljicu. Krunisanje obavio je zagrebadki biskup dimun od Erdeda, koji je tom prigodom sluzio prvu pontifikalnu misu. Poslije toga vratio se je kralj s kraljicom sjajnom druzinom u Budim, gdje je onda 13. sijednja 1522. slavio svatbu sa svojom vjerenicom, na koju bijale pozvao susjedne vladare i svoje rodjake. I mletadkoga duzda Antuna Grimana bijaSe pozvao pismom od 20. prosinca 1521., u kojemu javlja, da se za to pozurio sa svatbom, »da bi se dojdudega proljeca mogao §to i
slobodnije ratu kralj
od
posvetiti*
svojih dosadanjih
(ut
eo liberius ineunte vere bello vacare possimus).
odgojiteija
bio
slabo
Kako
je
upudivan u ozbiljne driavne poslove,
od njega starija za godinu dana, kamo zrelija muievnija. Medjutim bila kud je ipak premlada neizkusna, da bi mogla driavom upravljati. K tomu je poput supruga svoga bila ieljna zabave, te je voljela goste, igranke, turnire druge razbibrige, koje sa novaca stajale od ozbiljnih stvari odvracale. No §to je jo§ gore, s kraljicom Marijom doSlo je na kraljevski dvor vi§e Nijemaca, koji su domacemu plemstvu bili nada sve dinilo se je,
da ce njegova supruga Marija, koja
blagotvorno utjecati na njega,
jer je bila
je bila
i
i
i
i
i
i
zazorni.
Medju njima pak
izticali
su se osobito poslanici njemadkoga cara, najprije Andrija
da Burgo, a za njim sebidni Ivan Schnaitpeckh, koji su
mnogo
vnjedili
kod
kralja
i
kra-
KRALJ LJUDEVIT
300
Ijice.
nego
AH
II.
JAGELOV16 (1516.
โ 1526.).
baยง poradi toga stalo je plemstvo naskoro rogoboriti ne samo protiv Nijemaca,
protiv kraijice, smatrajudi je za zaยงtitnicu njihovu.
i
1518. zahtijevali su Cesi, da
Vec od godine hovu zemlju,
te
mladi
hi
Ljudevit doยงao u
kralj
nji-
ondje polozio prisegu na ustav kraljevstva. Neki predlagahu tada, da on
reCenu prisegu polozi u Budimu; ali
vecina 6eยงkih staleza uzprotivi
se
tomu, jer hi
htjeli
pak
6initi
onda moglo dogoditi te hi ju kao
se
hi
mozda jednako
nasljednici njegovi,
i
Ceยงkoj,
kraljevini
nekad kraljevinu Dalmaciju, Hri druge poceli smatrati za vazainu, pak hi tim obi(iajem nastalo zlo, da ne bi nikad gore biti moglo (a pfiยงlo by tomuto vatsku
jako ndkdy DalmatCharwatsk^mu i jin;^m, zeby potom toto kralowstwl bylo manstwi). Sada medjutim, poยงto
kralowsiwi
skemu,
bi
Ljudevit proglaยงen punoljetnim,
sam da podje u CeSku,
odlucio je i
da ondje
suprugu
za
kraljicu,
okruniti
pomoc
leza izmoli
Turaka. je
da u
za
da
mjesto
zapocne Beograda,
za oslobodjenje
Sabca
sta-
rat protiv
tako se je zgodilo, da
Ljudevit,
vojnu
22.
I
dade
svoju i
dne suprugom
srijemskih gradova,
i
veljaSe
1522.
sa
Marijom odputovao u zemlje CeSke
Kralj Ljudevit Sa
II.
u
je
zadrzao
preko
godine dana. Za
njegova
koja prikaznje goste prigodom Dietrichsteinove svatbc.
slike,
kojima
krune,
izbivanja
se
upravljao
drzavnim
je
poslovima Ugarske palatin Stjepan Batori, dok je u hrvatskomu krabanovao krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic. Sreda za Ugarsku, da je u to vrijeme sultan Sulejman bio glavnu painju svoju svratio na iztok, gdje je po ยงto po to htjeo osvojiti znameniti otok Rod, sijelo reda Ivanovaca. Dok je Sulejman kroz njeko-
Ijevstvu
liko mjeseci (od 28. srpnja)
napokon misliti
na
veliki rat s
djama obiju drzava, bosanski
udarao na
(20. prosinca), izgubivsi
i
taj
100.000
Ugarskom.
No
te je naiodito
drugi sandzaci razgrabiti
krScanstva na iztoku, te ga
pod pogodbu zadobio: dotle jade nego ikada bjesnio mali
zato je
Hrvatska i
bedem
posljednji Ijudi,
i
straยงno
do kraja
stradala,
da se
je
nije
mogao
rat
na me-
dinilo,
da de ju
zatrti.
U to vrijeme letili su opet Ljudevitovi poslanici na sve strane, i da izmole dasopomod, da osiguraju svoga gospodara, ako bi Sulejman obnovio veliki rat htjeo konadno obradunati s Ugarskom. NajviSe je Ljudevit izdekivao pomodi od svojih Surjaka, od cara Karla V. nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. Senjski biskup Franjo Jozefid boravi sa Stjepanom Esterhazom kao poslanik kraljev na njemadkom drzavnom saboru u Niirnbergu, gdje no car 7. travnja 1522. ustupa Surjaku svome 4000 konjanika 20.000
vitu
i
i
i
i
pjeยงaka, koje su
mu
staleii dozvolili za
put u Rim.
U
isto
vrijeme desi se drugi hrvatski
SULTAN SULFJMAN peiuvski prepoSt
prelat,
Niirnbergu, eto na
(1521.).
30»
najprije u Mletcima, a
kraljev
papi Hadrijanu VI., koji bijaSe na pofetku 1522. zamijenio rujnu
te
opet ugarskih
nj
BEOGBAD
I
Brodarid, kao poslanik
Stjepan
Rim k novomu papu Leona X. Kad se jc u
odanle ide u
OSVOJIO §ABAC
II.
godine ponovo sastao njemafiki
poslanika, a osim
njih
drfavni sabor u
hrvatskoga kneza, starca
i
Bernardina Fraokapana. StraSno Sestdeset
pragove
negdje
je
li
knezu
bilo
Beroardinu
pri
du§i,
devet godina (Sanuto pi§e, da je imao 82 godine)
i
U
moliti milostinju.
i
kad se
oiujku nalazimo ga u Mletcima, gdje
on,
je
da ide
rijelio,
starac
pomoc u
iraii
od
obijati tudje Ijutih
od 25 pouzdanih Ijudi. Dne 13 ozujka ulazi starac visoka s tanka stasa velikom sijedom bradom, u bogatoj hrvatskoj odori, prvi put u veliko vijece, te hrvatskim jezikom pozdravlja duzda Antuna Grimana ostalu gordu gospodu. Knez ostao je jo§ nekoliko tjedana u Mletcima; no da li je §to dobio
neprijatelja svoje porodice. Dopratila ga druzina i
i
osim
znamo.
darova, ne
obifinih
Vjerojatno
poSao na njemadki sabor u Niirnberg. brojnim knezovima govorio 19. studenoga
poslije i
sadriaj.
pred
dodjoh
>Ja
nije,
Tu
je
i
od Turiina
prijeti
vasim zemljama u susjedstvu Hrvatske,
jer
inade ne
bi
nekoliko mjeseci
on pred nadvojvodom Ferdinandom govor, kojemu je po prilici ovaj
latinski
knezovi
vas, svijetli
pogibao
navijestim, kolika
da
gospodo, da vam zivom
slavna
najprije
Hrvatskoj,
rijeCi
preko nje
zatim
a
i
da vas osobito na to sjetim, da je Hrvatska §tit vrata krScanstva. Zato vas molim na ime sve Hrvatske, paie na ime svega krScanstva, da vec jednom podate pomoc toj zemlji, koja, ^emu nema drugdje primjera, i
i
sama odbija turske navale sve od onoga dana, kad se je samo 6initi moglo; ali dalje ved ne jer
Mi uSinismo,
je Carigrad pao.
Sto
mozemo obastati bez va§e pomoci, smo posve iznemogli. Sve nam je u Boga
uzdanje
treba
Turdina se pak
braniti;
niti
se
jer
bojati,
svijetli
izgubio svoj
je
Beograd, ne moze nas
grad,
najtvrdji
pomagati
Na§
u vas.
i
odkad
Ljudevit,
kralj
je
straino
osilio.
Suznim vam okom spominjem, kako
na§ neprijatelj preko sto naSih
divlji
taj
gradova Sto poruSio §to osvojio, je u naSoj zemlji
u
nastali
kako
ja nesrednik na svoje
morao.
odi gledati
i
neizrecive okrutnosti
sam
pocinio, koje
jadi
je
Pomislite, koliki
krScanskom
svijetu,
bi
da
Hrvatska po nesredi padne. Et tua res agitur,
quum proximus
paries
ardet
kad susjedova kuca gori) NaSa je potreba tako prijeka, da se oklijevati ne smije. §ta je do mene,
(i
o tebi se
radi,
!
ja ielim koji
su
bili
vijednicima,
vaSemu
su
koji
carstvu,
junadtvom zvali
i
uvijek
koji su
bili
prirodi
S
LIKOM RRALJICE MaRIJB.
bi i
Rimu da
ga odanle
i
odani
popraje
•Maria
.
kraljice
Mahje, a
HaD(garie)
.
N»
prcdajoj ttrmni vidi
naokolo
Boh(einie)
nib*
rei;(ina)
.
tita .
(«
:
1521.
svojim Slavoniji.
iztisnule vojske
takovi su joj gradovi. dine
Medaija je itradio Leooe Leooi.
e
samo svojim
stekli sve ono, Sto su
po Dalmaciji, Hrvatskoj
teiko
MbDALJA
stopama svojih predaka, na glasu medju rimskim
podi
mnogi ugledni
i
Mi
Da
se
Turdin po nesredi Hrvatske dodepa,
svega krSdanstva; takova bo je Hrvatska po svojoj ne demo prosjaditi, onako kao Sto sam ja vidio u
poglaviti
muievi
iz
Grdke, Mitije, Srbije
i
Albanije. 2Uto
KRAU
,Q,
LJUDEVIT
II.
JAGELOV16 (1516.
—
1526.).
ponos na§ sve te obdenite pogibli oeitujemo i navijestamo. Neka se moli pomodi u Spasiteljevo ganu vasa prsa na§im suzama; sva Hrvatska pada pred vas ime; a ja, vrse<5i poslanstvo svoje sa suzom u oku i prignutim koljenom vapim za pomod. Ako nas ostavite bez pomoci, jedno de se zgoditi od ovoga dvoga: ili ce Hrvati
vam ne bez
boli za
i
primiti
ponude turske
i
tako
se podloziti,
ce
ili
ostaviti svoju
postojbinu, te se radije
potucati po svijetu od nemila do nedraga, nego da dodju u tursko robstvo. Zato odluNebogi knez Bernardin mislio je svojim govorom potresti dite brzo nu2dnu pomod«.
voljom sabranih staleza, ali se je prevario u svome odekivanju. Zato se nakon obrada na sabor. Tuzi se, sto ga tako dugo ostavljaju bez odgovora, a opet dva dana valjalo bi, da §to brze prigleda svojim gradovima, koje je ved pred detiri mjeseca mislima
i
da se do njih ni za mjesec dana dojahati ne moze. Osobitu mu brigu zadaje bosanski pa§a, kojemu je ponuda odbio, da se pokori sultanu; k tomu je dugim dekanjem u Niirnbergu potro§io sav novae, Sto ga je sa sobom donio, da ne bude pomodi nadvojvode Ferdinanda, ne bi ni tako dugo mogao ostati u torn gradu. Napokon kaie: >Kada je tomu tako, onda vas molim, da mi date budi kakay odgovor, pak da se vratim u svoju nesrednu domovinu, i da joj donesem te kobne ostavio,
i
koji su tako daleko,
i
da u svojim gradovima kao pravi Isusov vojnik zivot svoj zavrsim*. je knez Bernardin poput kraljevih poslanika malo ili ni§ta: nekoliko stotina dukata za put, ne§to topova i sumpora za pusdani prah, i niSta viSe. KraIjevskim poslanicima bi obedano, da ce do 25. svibnja dojdude godine 1523. njemadka drzava poslati u Sopron 4000 vojnika i 100 centi puSdanoga praha, koji bi prema ugoglase, te
Na saboru primio
voru od 22. prosinca imali braniti poglavito krajiSke gradove u Hrvatskoj. Knez Bernardin dvojio je medjutim, da ce Nijemci
papu Hadrijana
VI., koji
i
mogao
starac nije radi slaboga zdravlja
ugoditi
L
prosinca pozvao k sebi u Rim.
zclji svojoj,
odakle je prvih mjeseci slijedede godine 1523. poslao u pana, koji se bijase nedavno povratio
iz
sina svoga Krstu Franka-
papom Hadrijanom
i
ovo. »Sveti otde! Grofovi, baruni, plemici
i
otca i
nam
sluzbe nadvojvode Ferdinanda. Saduvan
govor, §to ga je knez Krsto izrekao pred
moga gospodina
Ali
ved se je vratiou domovinu,
Rim
i
dara najpoznatiji
samoga
to izpuniti, te se je s toga rijeSio potraziti
ga bija§e pismom od
VI.
Tu
je
nalazimo uz ino
narod kraljevine Hrvatske obratiSe se na
kod vlakod krgcanskih vladara. Pripovijedaj im nevolje nesrede, stiske poraze, kojima nas Turci mude i uznemiruju, kako u na§u zemlju provaljuju i narod nas u suzanjstvo odvode; kako demo mi, od svih ostavljeni, biti prisiljeni ili da ostavimo na§u domovinu, da lutamo kao nesrednici prosjaci po svijetu, ili da s Turcima zadjemo u savez i da njima sluzimo, ako i
rekose: >>Ti kao najstariji
najslavniji, radi
i
najmoiniji izmedju nas, a
brizno za na§u stvar
i
kod svetoga otca
i
i
i
nam,
sveti otde,
gdje su
mu
ne pripravite pomodi*
obecali
i
zakljudili
gore, jer turske dete jade provaljuju.
krSdanstva, a osobito za susjedne i
Italiju.
Ako se
oni
Ako ona
«.
Svjedodi to ona
pomoci, pak opet nijesu Sveti
otdel
muka moga nista
otca u Niirnbergu,
udinili.
Od onda
Hrvatska je predzidje
zemlje Kranjsku, Korusku, Stajersku,
ili
i
vrata svega
Furlansku
Istru,
Bog ne daj, u sve te zemlje bit de Turcima put nema im vise zapreke, lako de prijeci rijeke, mora
padne, Sto
uzmu Hrvatsku,
biva
otvoren. gore. Mi
i
branimo ved sedamdeset godina bez ikakve pomodi od krSdanskih vladara, a to se dogodilo ni jednomu krSdanskomu kraljevstvu. Ali dalje ne mozemo .< (Stranadke borbe u Ugarskoj do sabora u Hatvanu 1522.— 1525.;
nije
.
.
papinski poslanici kardinal Campeggio
je Ljudevit
sa
U
i barun Burgio). Kralj suprugom Marijom ostao u zemljama deSke krune preko godine dana.
zemljama
bile prilike takodjer vrlo
borba, koje
se
bijahu s
nepovoljne
ih §tedio,
tima su
radi stranadkih razmirica.i radi vjerskih
pojavom Lutherovom u Njemadkoj obnovile. A put u Pragu i stradao. Ali
stanje bilo je kukavno, tako da je kralj koji
dobavio novaca, nije
i
i
financijalno
ni
ved ih je troSio uza razkoSnu kraljicu Mariju
kad i
bi se
rodjaka
STRANaCkB BORBB
tJ
UQARSKOJ DO SABORA U HATVANU (1522.
— 1525.).
303
svoga Jurja Braniborskoga. Razpolozenje kraljevo najbolje se ogleda u njegovom pismo, §to ga je 1. prosinca 1522. pisao iz Praga svojemu vrSnjaku peharniku Franji Bacanu. i
»da
Bacanu,
»Znaj«, javljao je kralj
je
ovdje
mnom
sa
malo Ugra, zato hocu, da
ti
k meni ovamo dodjeS; uzmi pak sobom svoga kooja i oruije za juoadke igre. Ja cu se medjutim moida dati na povratak u Ugarsku, ali to nam ne 6e biti nikakvom zaprekom: gdje budem da budem, zelim svakako, da se aauiijemo veselih dana. Dao sam nalog svojemu blagajniku, da ti tro§ak poSalje*. Ljudevit je doduSe vec nakon tri dana na zahtjev svoga vrhovnoga kancelara Ladislava Salkaja pisao Bacanu, neka ostane radije u vr§i poslove svoje; ali iz prvoga pisma vidimo, kako je de§ki velika§ Zden^k Slavoniji Lev z Rozmitdla s punim pravom mogao u oajvi^em sudu zemaljskom spotaknuti kralju nestaSnost, te mu odsjedi, da si tako radeci ne 6e ni de§koga ni ugarskoga razsipnost kraljevstva utvrditi. Tek na poSetku 1523. promijenile su se prilike u Ce§koj neSto na bolje, kad je Ljudevit zemaljske fiasti popunio sa svojim odanim privrienicima, kad je i
i
i
sabor prihvatio neke predloge za uzpostavu kraljevske
Dne
za obranu Ugarske.
podjedno obecao pomoc Ljudevit grad Prag, te se je stao
16. ozujka 1523. ostavio je
vlasti,
te
izbivanja
je tek na koncu travnja stigao u Budim. ugarskom bijahu za kraljeva jaie nego ikad prije
preotele
mah smutnje
vradati u Ugarsku,
U
ali
kraljevstvu
i
ne
razmirice
samo izmedju gospode, nego takodjer gospode
izmedju
Pored
plemstva.
nizega
i
smutnja
tih
stradala
je
nemilo
od provala turskih, dok je Hrvatska izgubila neke od najznamenitijih gradova svojih. S toga je planulo obce nezadovoljstvo protiv palatina Stjepana Batora, koji je u kraljevo ime drzavom upravljao. Cim se je nakon kraljeva povratka ugarski sabor u BuUgarska
dimu na koncu
travnja sastao, podiglo
brojno zastupano nize plemstvo silnu
je
viku
dosadanje
na
upravitelje
Naro5ito se je oborilo na pa-
ljevstva.
latina
Stjepana
da
on skrivio pad nekih
je
kra-
Batora,
obijedivSi
PeCat kneza Bernardina Frankapana.
ga,
kraji§kih
gradova, jer ih je ostavio bez dovoljne obrane, da je prihode Bator, s njegovim s
Turcima.
U
driavne za
vanredne dace,
da
blaga; jer ako
niti
u obde o
je popustio
6emu
ved je
izjavio,
vijedati.
plemstvu, te je ne
nove Stjepana Batora naprosto izabrati,
mu
pridrfao.'da
paie
brat, satmarski
je
ga
obijedilo,
iupan Andrija
da potajno Suruje
sav glas zahtijevalo je plemstvo od kraija, da skine palatina
na povratak pronevjerenoga zastraSen,
|se
znanjem loSe pjeneze kovao;
s palatinske
da de sam
vrSiti
to
ne
u6ini,
Ljudevit obazirudi
bi
da ne <5e torn vikom
se
£asti skinuo.
i
da ga osudi
dozvoliti zatraiene i
prijetnjama tako
oa zakonom odredjene ustaAli novoga palatina nije dao
poslove njegove. Medjutim
padom
palatina Stje-
pana Batora ne bijaSe plemstvo umireno, ved je redom iznosilo druge tegobe tuibe. Tako se je saborovanje proteglo sve preko polovice lipnja, te joi 17. lipnja pi§e krai
Ugarske samo je jedno; sabor jo§ vijeda, a palatin je liien est: conventum adhuc agi, Palatinum exauctoratum). Tuibe plemstva obarale su se najviSe na Nijemce, koji su se s dolazkoni kraljice Maosobito pak zamrsnulo je plemstvo na raaIje sve viSe banili oa kraljevskom dvoru; kovski biskup Krziczki: vlasti*
K
(Ebc
>Iz
Hungaria hoc
unum
KRAU
304
LJUDKVIT
JA6ELOV16 (1516.
II.
— 1526).
sipnoga markgrofa Jurja Braniborskoga, kojemu su spoCitavali, da je kralja zlo odgojio, onda na sebicnoga poslanika carskoga Ivana Schnaitpeckha (von Schonkirchen). Ono i poslanik s ostalim njemaCkim dvorjanicima uklone, to viSe, je trazilo, da se i markgrof i
Sto su syi
ti
vi§e
ili
manje ugadjali novome nauku Lutherovu, od kojega
zaziralo, tako da je
govo kraljevsko velidanstvo pomaga5e, a
plemstvo silno
Luterane
neka kao katoliiki vladar dostoji sve
privrzenike te stranke kao javne krivovjerce
i
je
stvorilo znameniti zaklju6ak (clanak 54.) protiv novovjeraca:
i
Marije kazniti gubitkom zivota
i
i
i
»Nje-
njihove
neprijatelje presvete djevice
svih imanja njihovih«.
svega 59) nastojao je sabor dokrajCiti glavne nevolje, a Hrvatske od turske sile. Tako bi odredjeno, da se Ugarske
Ostalim dlancima (ima
ih
uz to omogucili obranu imade proglasiti veleizdajnikom
i
hljeo
se
bi
svaki, koji
oteti
vojnoj
sluibi;
nadalje bi
dozvoljena vanredna dada po dva dukata od svakoga dimnjaka (jedan namah, a drugi na Martinje); prelati i magnati obecali su pace pobudom papinskoga poslanika Tome
Nigra doprinositi djeno ili
bi
plemica, pak ni
samo na
se stane na put vjeCitim
ne bi§e uklonjeni kralja,
No
u najplemenitije svrhe.
pravo
tvrdio, ostado§e neizvedeni, jer za ni stranci
Da
dobrovoljne darove.
takodjer, da se ne smiju vi§e sklapati savezi
nego
i
nije
svi
nikomu
s kraljevskoga dvora,
u javne poslove.
zakljucci,
ti
Napokon
premda
bilo ni stalo,
vec
utjecahu
je
razmiricama, odre-
konfederacije izmedju velikaSa
ili
palatin
i
po-
da se provedu. Pa6e dalje
i
ih je kralj
sudbonosno ne
Stjepan Bator zamolio
nakon svrsena sabora poljskoga kralja Sigismunda, neka poradi, da mu se povrati oteta fast. Jedina korist od sabora bila je, sto je kralj po zelji staleia popunio nadbiskupiju kolo6ku, koja je od smrti Gregorija Frankapana (f 1520.) stajala izpraznjena. Znamenitu tu nadbiskupiju, izlozenu ved kroz vise vremena destim navalama Turaka, dobio je sada
od
kralja vrli
i
srdani Franjevac
§koli Ivana Bornemise,
njenim seljacima. Ali poSto su te je
Pavao Tomori.
te se je jos
mu
Odlidni taj muz bio je odgojen u kao mladic odlikovao u ratovima s Turcima i poburedom umrle dvije zarudnice, odrekao se je svijeta.
Kad ga
po§ao u franjevacki samostan.
kratio se je izprva, te se je pokorio tek
je zapalo,
naroCitoj
da preuzme cast nadbiskupsku,
zapovijedi pape Hadrijana VI. Pavao
Tomori preuzeo je ne samo duhovnu brigu u svojoj biskupiji, nego je takodjer postao vrhovnim kapetanom kraljevskih ceta, kojima je bilo braniti doljnu Ugarsku i ostatke Srijema. On je zaista to i vr§io najvedom poirtvovnoScu, te su njegove cete jo§ u Ijetu razasule tursku vojsku od 15.000 Ijudi, koja bijaSe pod iste godine 1523. nemilo razbile Ferhat pa§om udarila na Srijem. Nutarnje smutnje u Ugarskoj, prema tomu njezina nemoc u vanjskim poslovima sklonila je napokon papu Hadrijana VI., da ulozi svu svoju brigu za to nesrecno kraIjevstvo. U Ijetu 1523. poslao je on u to ime opet posebnoga legata u Ugarsku, po imenu nadbiskupa od Gaete, Tomu da Vio, poznata inaie pod imenom kardinala Kajetana (ili kardinala sv. Siksta della Minerva). Legatu svomu pridruzio je papa joS diplomatu svjetovnjaka, po imenu baruna Antuna Ivana Burgija, muza odlidna vjeSta, koji se je svakom zgodom izticao kao osobiti prijatelj Ugarske, koji je u svojim i
i
i
i
i
izvjeStajima na rimsku stolicu Ijevstva kroz posljednje dvije
vjerno
i
potanko prikazao
sobom 50.000 dukata
nadalje pratili kralja
i
ugarskoga
kra-
do kobne katastrofe Budim negdje na koncu kolovoza,
godine kraljevanja Ljudevitova sve
na Muha(5kom polju. Papinski pouzdanici donesavSi sa
tuino stanje
za
kraljicu, najprije
stigli
su u
uzdrzavanje vojske u ratu s Turcima. Oni su u Sopron, gdje su se potonji 12. listopada sastali
nadvojvodom Ferdinandom, a onda su po§li s njima zajedno u Novo mjesto kod Beda, ostali osam dana. Na tomu stanku, kojemu su prisustvovali ne samo kralj Ljudevit nadvojvoda Ferdinand sa svojim suprugama sjajnim druzinama, nego uz
s
u kojemu su i
papinske pouzdanike jo§ poslanici poljski, carski, je
i
i zastupnici 6e§ke gospode, vijecalo se poglavito o tome, kako da se uklone nutarnje razmirice u Ugarskoj, pak da se onda
STRANA&KE BORBB U UGARSKOJ DO SABORA U HATVAND (1522. na Tur6ina.
Iz
svome Karlu, doznajemo, kako
je
u svibnju dojdude godine zapo2ne 18. prosinca bratu
rat
dok ce
mu
Surjak
305
pisma, §to ga je Ferdinand pisao
utanadeno, da de kralj Lju-
bilo
momaka
devit u ime svojih kraljevina dati za rat 60.000
— 1525.).
100 topova
i
s
Ferdinand poslati 10.000 pjeSaka, 11.000 konjanika
nuzdnom zairom, i
30 topova. Jo$
oko toga, da mladoga kraija navrate lakomislenim pak da se okani puste igre s mladim Ijudima, da se toliko ne bavi lovom, ve6 da se posveti drzavnim poslovima. Ljudevit obedavao je jama£no sve, a s njime ugarska gospoda, koja ga bijahu dopratila; all Ferdinand kao da je slabo vjerovao u njihova obecanja, jer je u reienom pismu svosu Ferdinand
poslanici poljskoga kralja nastojali
i
na stazu ozbiljnosti
razboritosti,
i
i
i
jemu pridao ove te
>Stvari su ugarske u takovu stanju
rijedi:
njihovo obecanje ne de
Ako pak
prije dvije godine.
dnigo nego dim, kao
biti
sto
tako bude, te Turdin dodje,
tada scijenim, da je propala Ugarska, a zatim su na redu
tako ravnane, da se bojim,
i
je
bilo
—
dega oas Bog oduvaj
one, koje sa zadali
i
—
moje zemlje*.
Novome mjestu, nije vise zivio papa Hadrijan VI. (f 14. rujna Njega je naslijedio kardinal Julije de Medici, koji je kao Klement VIL dne 19. studenoga 1523. stupio na papinsko prijestolje. Novi papa zabrinuo se je jo§ vi§e od svoga predSastnika za Ugarsku, ta on bija§e jo§ od Leona X- imenovan >protektorom Ugarske«, te je najpripravnije primao i podupirao poslanike kralja Ljudevita, koji su posljednjih godina u Rim dolazili. Ved prvih dana svoga vladanja bavio se je Klement VII. zivo ugarskim poslovima. Kako je spas Ugarske mnogo zavisio_o tome, da se u susjednoj Njemadkoj smiri vjerski pokret, imenovao je papa svojim legatom za Kad
je bio stanak u
god. 1523.).
.wtT
J^
VWAy^vv!»^
Coo-.^w^.'t
/ST y^tc^^,^^ j^^-yt.
^
PODPIS IVANA ZaPOUB. Saimljen
od
iiprave
s
8. oiajka
1519., koja
se
iava a arkiva
a
Badimpeiti.
Cita
w:
>Johann«a
comes
(e)t
vraywoda mana p(ro)p(ri)a€.
njemadku drzavu kardinala §to viSe brine
i
Lovru Campeggija, kojemu Suvi§e
Ugarsku.
za
je
za potonje
je
podjedno povjerio, da se zasebnoga
kraljevstvo odredio joS
i
Burgija, koji si bijaSe za posljednjega boravka uz kardinala Tomu da Vio u Budimu stekao velikih simpatija ne samo na kraljevskom dvoru, nego medju ugarskim staleiima. Ved 22. sijednja 1524. javlja papa kralju Ljudevitu o tima svojima odredbama; koncem veljade polazi barun Burgio iz Rima, te dolazi preko nuncija, poznatoga ved baruna
i
Mletaka
i
Senja u prvoj
blizu kraljevskoga
dvora. iz
svoje plade, koju
mu
od dvora
Dok
i
bijaSe
U
Rincon,
isto ali
dvorske stranke, Sto
vrijeme,
njemu
Budim, gdje se ostalih
stranih
papa doznadio. Mogude da
gospodara naginjao vi§e plemickoj becu.
travnja u
su poslanici
je
nastanio
vladara
u nekoj kudi
primali
prinose za
kraljeve pjeneznice, namirivao je Burgio sve svoje potrebe
svoje uzdriavanje
zavisnost
polovici
ili
ne§to
ili
mu
je osobito
narodnoj stranci
i
sam od
je time htjeo odriati svoju ne-
nuidno bilo, jer je poput svoga njezinomu vodji Stjepanu Vcr-
Budim
i francuzki poslanik AntUQ da smiri nutamje razmirice, ved nasuprot da gospodu da tako onemogudi svaku pomod kralja Ljudevita svome
poslije,
stigao
je u
nije bila zadada,
medju sobom ba§ jade
zavadi,
i
Surjaku, caru Karlu V., koji je tada ratovao s francuzkim kraljem.
Medjutim bijaSe joS koji je kroz dugi niz
u
Hrr. poTJ. IL lU.
7.
travnja
1524.
umro ostrogonski nadbiskup
Juraj Sakmari,
godina sudbonosno utjecao u javne prilike ugarskoga kraljevstra. to
KRAL/ LJUDBVIT
^o6
II.
JAGELOV16 (1516.-1526).
# nadbiskup svoje nesredne domovine, te njome izkupe ugarski gradovi zamci, koji su je odredio svotu od 60.000 dukata, da se vec toliko godina bili zalozeni Habsburgovcima. Ali kralj mislio je redenu svotu upodozvolila je takodjer rimska stolica, trebiti za prede potrebe svoje drzave. U isto vrijeme godine ne popuni, pak da se njedvije kroz ostrogonska nadbiskupija da se izpraznjena svojoj oporuci sjetio se je inaie tako sebifini
U
i
prihodi upotrebe za obranu zemlje.
zini
No dvorska
imenovao dosadanjega jegarskoga biskupa
je vec 6. svibnja
Tako
Ladislava Salkaja za ostrogonskoga nadbiskupa. sin postolara
i
stranka umjela je kralja skloniti, te i
se je
svoga vrhovnoga kancelara
taj
spretni
i
prevejani prelat,
neplemica, popeo do najvi§e crkvene casti u Ugarskoj, premda ne bija§e
primio jo§ ni sveceni6koga reda. Ako je Ladislav Salkaj vec doslije umio u sve javne poslove odlufino utjecati, poslao je sada gotovo premodan, tako da ga je papinski nuncij
u svojim izvje§tajima nazivao »drugim kraljem Ugarske*. I s jegarskim biskupom Pavlom Vardom
ostrogonski zdruzio
se je novi nadbiskup dvorskim sudcem Ambro-
zaista i
zijem Sarkanjem u neki triumvirat, >koji je milosti, pravo, dasti i biskupije prodavaoc, te ditavom Ugarskom gospodovao. Naravno, da su se ti muzevi tijesno prislonili uz kra-
markgrofa Jurja Braniborskoga
Ijicu,
u drugu ruku
Ba§
nije
opreka izmedju dvorske o Jurjevu skupio
i
iii
Schnaitpecklia,
dok su
njezinih vodja.
i
patriotske stranke bila je poglavitim razlogom,
i
na redoviti sabor u Budim. Ali poradi toga po citavoj zemlji. Velikafei i plemici
staleze
su se u konfederacije, te su u zupanijskim
njegovih prvih
Ivana
patriotske stranke
planulo je veliko nezadovoljstvo
propusta kraljeva sastajali
carskoga poslanika
odlucni protivnici plemidke
bili
ta iiva
za ito kralj
i
dostojanstvenika.
skupStinama rogoborili protiv kralja
Culo se dapade, kako su neki
velikaSi,
na delu im
Ivan Zapolja, zasnovali, da sami sazovu sabor, gdje de gubernatora izabrati, koji de kralju
onda de sve Nijemce s dvora protjerati i veliku §tednju u svemu zavesti. Naklapalo se napokon, da su neki velikaSi podeli surovati s Turcima, a onda opet, da se kralju o glavi radi. Sva ta naklapanja, prijetnje i tegobe sklonile su napokon kralja, te je odludio sazvati ugarski sabor za 8. rujna 1524. Na to ga je prinudilo to, ostale gradove sto su Turci jo§ u srpnju bili doSli podsjedati tvrdi grad Severin uz
bok
stajati,
a
i
i
severinske banovine (OrSavu, Peth), te je trebalo nekako udesiti, da
taj
posljednji branik
jugoiztodne Ugarske ne dodje u turske ruke. Prije
sabora
sastanka
udinio
je
kralj
dvije
stvari,
kojima je jo§ jade razdrazio
i
onako ozlojedjene staleze. Najprije je Stjepanu Batoru povratio palatinsku dast, dime je ogordio ne samo njegove lidne protivnike medju velikaSima, nego i ditavo nize plemstvo; a onda je potajno pozvao neke odane velikaSe deSke, da mu dovedu svoje dete
(5—6000 momaka) u pomoc
protiv nezadovoljne ugarske gospode. Ti su potonji s toga
podigli silnu galamu, te je kralj
morao pomenuti poziv
opozvati;
ali
ogordenost
trajala
da de saborovanje biti vrlo burno. U odi sabora javljao je Burgio 25. kolovoza u Rim ovako: »Gospoda zive u velikom strahu. Potajice huste plemici jedan na drugoga, te Ugri nastoje omraziti Nijemce, a Nijemci Ugre.
je
i
moglo
dalje, te se je
nagadjati,
da de se oni, koji stoje na papimatim obedanjima plemide nadmudriti, I Burgio i kardinal Campeggio iz Beda na-
Vijednici rade jedan protiv drugoga. Posljedica svega bit de,
delu vlade, u odi prijetede
pogibli
sloiiti
i
kako su dosad na svakomu saboru radili«. stojali su ustmeno pismeno kralja i ostrogonskoga nadbiskupa uputiti, da sve upotrebe, kako bi uzrujane duhove primirili; papinski je nuncij dapade izradio neke predloge, da i
se vrati mir u zemlji vijecu
i
U
i
drzava obrani od Turaka, te je svoj izradak predlozio driavnomu
plemstvu. to se je sastao
i
sabor. Nuncij Burgio do§ao je
je ondje plemstvo bodrio na prinaSanje zrtava
podati novaca, koje je u to ime doznadio je medjutim, prije
nego
Sto cc vijedati
20. rujna na
RakoSko
polje, te
podjedno javio, kako je papa spreman kod novdara Fuggera u Augsburgu. Plemstvo i
i
o obrani zemlje,
stalo
razpravljati
o nutarnjim
STRANa£kE BORBE U U6ARSKOJ DO SABORA U HATVANU (1522—1525).
307
nevoljama svoje domovine. Pojedini govornici obarali su se iestoko na gospodu, koja se otimlju javnim teretima i osujecuju provadjanje zakona. Jednako o^tro napadali su na
zakonima javne sluzbe obnaSaju
tudjince, koji unato^
pokon
i
zemaljske prihode primaju; na-
su se na poslanike stranih vlasti, koji se neovla^teno pogubno uplidu u drzavne poslove. Plemstvo zahtijevalo je od kraija, da ukloni sa svoga dvora zastupnika careva i sve tudjince, izuzev jedino Poljake. Nadalje neka kralj zgodno odredi, da bi tuiili
i
gospoda prema svojim prihodima uzdrzavala od devetine vojnidka banderija; jednako neka dade kovati valjane pjeneze s punom vrijednotom, napokon neka opet drzavno vijece popuni prisjednicima iz nizega plemstva, i
Dok
vijest,
rinu.
je plemstvo o izlozenim tegobama zeljama vijedalo, stize najedaom tuina da su Turci OrSavu Peth osvojili, da najveca opasnost prijeti samomu SeveUzbudjeno razjareno plemstvo po§lo je na to s polja Rako§a u Budim pred krai
i
i
i
Ijevsku paladu, gdje je bucilo
prijetilo kliiudi:
i
»Mi ne cemo da propadnemo! Mi cemo
se sami pobrinuti za svoje spasenjel Podignimo oruzje na zadetnike svega zlaU Medjutim
ved za nekoliko dana (na pocetku listopada) dodjoSe jo§
Ban Ivan Kalaj
turskim rukama.
povjednikom turske vojske,
mogao
deta
su
otici.
grad, na
Posljednja vijest straSno
srecom, nego pad joj
mu
predao
i
da 6e sada propasti
mislili,
ga mogao vi$e
nije
i
zemlja za vladanja
u
gospode
i
i
mnogi
plemstva;
i
Severina vecom ne-
sve gubitke, §to ih je
izbrojio
Verbeci rekao
otca njegova pretrpila.
i
Severin u pogodio sa zaostatkom svojih
plemstvo poslalo pred kraija deputaciju, na te\u
je
svome oStrome govoru
kraija Ljudevita
je
je slobodno s
dojmila
je
pak se
neki su smatrali gubitak
Erdelj, a
Nize
Beograda.
Stjepana Verbeca, koji je
se
Sto
da je
glasi,
tuzniji
braniti,
je kralju
uz
ino ovo: >Va§e velidanstvo posjeduje osim Ugarske jo§ druge zemlje; vi imadete knezevske rodjake, kojima mozete u 6as pogibije pobjedi. Ali na§a je sudbina nerazdrui
i
livo spojena vladanje, pri
udesom ove zemlje*. Na to je pozvao kraija, da krepkom rukom preuzme £emu 6e ga plemstvo gorijivo pomagati; ako se pak ne bude za njih
s
brinuo, nadi de staleii sami sredstva
su zemlju
turili
po
deputaciji
nego njegove snaSli, jesu
U
»Njegovo
ovako:
prilici
vjestno izpunjavalo, a
i
putove, da pogibao uklone
i
u to zdvojno stanje.
ime kraljevo odgovorio
se osvete, koji
je velidanstvo svoje vladarske duinusti
moie
u buduce dinit de sve, §to
ostale zemlje,
onima
i
je primas Ladislav Salkaj
za Ugarsku, koja
mu
vazda
sa-
je draza,
nego njegovi rodjaci i prijatelji. Tezki udarci, koji su zemlju da se ti udarci ne obnove, kralj je gotov svoj izloiiti. Ali on pri tome odekuje pozrlvovnu podporu
posljedica prevlasti neprijateljske;
sve irtvovati, dapade
zivot
i
porukom nimalo umireno, ved se je nezadovoljno raziSlo, izabravSi prije po dosadanjem obidaju neki odbor, koji de prema njegovim tegobama sastaviti dlanke sabora. Odbor je zaista svoju zadacu izvrSio zakljudke sabura staleza*.
Plemstvo
ne
torn
bijaSe
i
redigovao,
ali
ih prelati
saborovanje u rujnu
i
i
magnati nijesu
i
samo
gradu. 8
Kad
se
je
vojvodu Ivana
Za pad Severina
izoStrile.
njegove prve dostojanstvenike, dok
vala na erdeljskoga
trista
pomagao puSaka
i
tako
je
Zapolju,
sabor raziSao, uze se
je papinski nuncij, a streljiva
;
ali
i
5to
kralj
Surjak
nije
Na
njegov
to su Turci
pohitio
spremati
malo zatim predomislio
rinsku prepustio njezinoj sudbini.
bijedilo je nize plemstvo
opet dvorska stranka svu krivnju
vojskom podje k Severinu ida ga otme Turcima,jo§
Kraija
I
listopadu 1524. nije imalo nikakve koristi, pade je bilo §tetno, jer
su se opreke izmedju stranaka kraija
prihvatili, niti ih je kralj htjeo potvrditi.
i
na
u
pomod podsjednutomu
put
nego
prije
svalji-
u Erdelj, da
odanle
ga uzmognu
utvrditi.
Sto
Ferdinand poslao
mu
se
banovinu sevc-
je kralj, te je
Severin
i
jc
OrSavu do tcmelja
tri
topa,
razonli.
posvemaSnja nedada posljednjega sabora uznemirila je ^ivo zabrinut za bududnost ugarskoga kraljevstva, kardinala Campeggija, koji sklonio je kraija Ljudevita, da je pozvao u Budim legata Campeggio odazvao Kardinal je tada boravio na dvoru nadvojvode Ferdinanda u Bedu.
Pad severinske banovine
silno
i
papinskoga nuncija Burgija.
i
KRALJ LJUDEVIT
jj,g
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
II.
«
1524. doSao u Budim, da ondje kroz se je rado pozivu, te je u drugoj polovici prosinca Ugarske, i da po mogucnosti pristanju mjesec dana i viSe proudava uzroke tuznomu
pomogne se je
ostavljeno
slu6aju«;
mora zemlja
toga
s
ne
nitko
>u Ugarskoj
da se
uvjerio,
Vec
nemilih prilika.
poboljSanju tih
1524. javlja on papi, kako
29. prosinca
poslove, vec
javne
za
brine
ako se
propasti,
neizbjezivo
s
da
sve
je
mjesta ne po-
U
drugu ruku ne dvoji kardinal, da bi >dobra vlada mogla zemlju pretvoriti u najsrecniju;* s toga smatra on za svoju zadacu, >da Ugrima o6i otvori*. Najvecu nevolju prouzrokuje po njegovu nazoru »nesposobnost i lakomislenost kraljevaa, za kojega upotrebljuje poznatu talijansku poslovicu: »On je tako dobar Covjek, brine narod za obranu.
da
ne
ni za §to
A
vrijedic.
Poglavita briga legata
i
onda
ogorCeno:
klide
zemlji, kojoj
»Jao
dijete kraljujel*
Campeggija, koji je ostao u Ugarskoj kroz vige
kardinala
da ukloni s kraljeva dvora sve smutljivce, i da mladoga kralja okru2i svemocnoga nadbiskupa ostrovaljanim savjetnicima. Podjedno nastojao je predobiti gonskoga Ladislava Salkaja da odsad radi vise za obde dobro, nego za svoju korist. Na sam Uzkrs (16. travnja) 1525. zaredio ga je za svecenika posvetio za biskupa, kojom je prigodom nadbiskup suze lijudi obecao, da ce svoje duinosti vazda zdu§no vr§iti. Dok mjeseci, bila je
ta,
i
i
dvoru na drugu
je tako legat navracao zivot na kraljevskom
stazu,
podupirao
je takodjer
mu
nuncijem Burgijem koloikoga nadbiskupa Pavia Tomorija svom snagom, da olakSa obranu juzne Ugarske i grada Petrovaradina u Srijemu. Papinski su poslanici
sve
mogude
Zajedno
s
dinili,
Ugarskoj, pade 'su
da Pavao Tomori
mu
o svom troSku
njegovom muSnom zvanju. Medjutim primicalo se Ljudevit sazvao za
je vrijeme,
svibnja 1525.
pomocne
samo da ga ohrabre u
dete,
da se sastane ugarski
Kako
sabor,
koji
bija§e kralj
od proSle godine
je plemstvo jo§
biio silno
na saboru moglo dodi do burnih
je papinski legat Campeggio, da bi
uzrujano, slutio
On
7.
siljali
i
vrhovnoga kapetana u juznoj
6ast
pridrzi
dalje
i
na to upozorio nadbiskupa Ladislava Salkaja, te ga je bodrio, da tomu Podjedno ga je sjetio, neka poradi, da se na saboru povrate kralju razgrabljena imanja njegova, i da se tako obnovi njegov ugled. Da bi se primas §to odludnije posla prihvatio, natuknuo mu je ne§to o tome, kako bi mogao postati kardinalom.
prizora.
je
predusretne.
Nadbiskup uvjeravao
je legata,
da se nema
ni
obnovu kraljeva ugleda
dvije tisude vojnika smjesteno blizu prijestolnice; za
sve mogude,
ali
se boji, da ce se §to postidi, jer
Ali nadbiskup Salkaj
koSkom polju Gospoda oko
vrlo
Plemidi
Dne
i
zahtijevala,
ogradiSe
ili
10. svibnja
tuziti
i
skupilo se je na Ra-
zidova, koji je
jo§
No
tim
i
kraljici, §to
u srcu svome odan
uvijek
prijetilo.
ih
samo
izjaviSe,
Emerika Szerencsesa, spotiduci kralju
pouzdavaju u pokr§tenoga
on
da ne de nikako se na loSe novdane prilike, a
zahtjeva i
biti
ne umije kraljevati«.
da plemidi oruzje odloze.
se protiv toga
oruija skinuti. Govornici njihovi stadoSe rogoboriti najviSe na podblagajnika
ne de
kralj
radit de
niiega plemstva, koje je bilo oboruzano, te je silno
kralja prepala se
joS jade uzruja§e.
se je prevario.
Ijuto
mnogo
:^
6e za saborovanja
bojati, jer
tega.
se toliko vjeri
otaca
na palatina Stjepana Batora udarahu zestoko; neki ga dapade obijediSe, da je baS on skrivio pad Beograda. Dne 11. svibnja podje plemstvo u gomilama u Budim, da ondje u crkvi sv. Ivana saboruje. Ali redovitomu vijedanju nije bilo ni traga. Jedan go-
svojih. I
vornik odbijao
je,
da
bi se odloiilo oruzje;
sloboda selenja; tredi je
opet
da
drugi je zahtijevao, da se kmetovima povrati
novo kovanih pjeneza snizi na pak da se za dva nova denara daje jedan stari. Najednom je netko uzkliknuo: >Pitajmo Verbeca, tko je kriv, da proSle godine stvoreni zakoni nijesu provedeni? Da se osvetimo krivcimal Polucimo ihU >»A §ta da pitamo Verbeca ?«< upadali su drugi. traiio,
se vrijednost
polovicu,
»>Ta obdenito se znade, da ih je opet, koji
dvorjanike.
nije nitko drugi kriv, nego nadbiskup ostrogonski««. Bilo su svu krivnju svaljivali na markgrofa Jurja Braniborskoga i njemadke
»Ako
kralj
njih
ne ukloni,
udinit
demo
to
mi sami. Mi demo
ih sasjedil«.
I
i
stranaCke borbe u ugarskoj do sabora u hatvanu (1522.
— 1525.).
309
—
—
12. svibnja Sutradan nastavilo je plemstvo vijedanje na polju RakoSu. Nakon ponovnih zestokih navala na nadbiskupa Ladislava Salkaja skupilo je svoje tegobe u Cetiri todke, te izabralo deputaciju od Sestdeset lica, da ih pred kralja izoese. Deputacija je 13. svibnja do§la pred kralja i zahtijevala ovo: Kralj neka ukloni sa svoga dvora
sve Nijemce, jer su oni listom Luterani, a plemstvo nije voljno, >da se s takvim svijetom
da bude nepokorno rimskoj stolici, koja domovini njegovoj toliko pomaie. Kralj mora u roku od pet dana tomu zahtjevu zadovoljiti, jer de inafie plemstvo samo potrebito udesiti*. Nadalje neka se makne s dvora poslanik njemadkoga cara, koji se u obde upli(5e u sve javne poslove zemlje, kao poslanik mletadke republike, koji je moida viSe druli
i
i
uhoda, jer obcina njegova prijateljuje sa sultanom. Tredi zahtjev plemsta bio preobrazi drzavno vijece,
neka
nj
opet pozove prisjednike
driavnoga
kralj skine Ladislava Salkaja s casti
zlo^ina
dade na lomaii
spaliti.
Ako
kancelara
mjesta o zatrafenoj vanrednoj daci;
ako
ih
da
moglo
odbije,
kralj
Napokon
neka ga kazni za lo$e
i
radi
njegovih
ove zahtjeve, razpravljat 6e
prihvati
kralj
je,
niiega plemstva.
iz
neka zloglasnoga iidova Emerika Szerencsesa
suviSe
vrSenje te sluzbe;
s
da u
i
da
bi se desiti,
bi se
staleii i
sila
4
Spomenica (talir) na kralja Ljudevita I.
Lice:
Kralj
Ljudcvit
II.
Hangarie Dalmacia Croact* a.
n
tnrnirskoj
e(t) c(etera)
odori
«jedi
na koDJn.
II.
Napii
rex«. Ixaatra jo5 te dit*
:
OD GOD. 1525.
naokolo rnb*:
»Krenani(a
iLadoricn* Del grada
Bernbart
.
.
Bechem*.
sedam manjih grbo»a. Iimedja potonjih istiiu m £rb Dalmacije (tri leopardske glave), grb Rime ili Bosne (raka « maeem), i napokon grb kralj eTine Hrratake (kocke), koji se dosad nije naiao ni na jednono itarijem norca. Oodje, gdje »e d»a »elika grba raba: »Marchk> Moravia due Laccnraimieo, raxabire le monogram /4>A(Ludo»fcus- Maria). Napii naokolo
ZaUfije: Dra
Tclika grba
burgenaii et Sleaia
upotrebila.
deputaciji
tjerajudi
MDXXV.
Kralj
od
bilo umjestno,
a iredini, a naokolo
sto
da
njih
^
^
,
__^^^
^
_
kroz dva dana odgadjao odgovorom; tek 15. svibnja oiitovao je dvadeset lica po prilici ovo: »Mi ne iivimo u takovo doba, te bi razdraiimo protiv sebe njcmaiki narod, cara i mlctadku republiku,
je i
njihove poslanike
i
zemljake. Povjerite tu stvar meni;
ja
du je tako proTcsti, da
razlogom potuiiti. Emerik Szerencses ne mo£e se bcz zakonitoga postupka osuditi; ali ja cu ga pred sud pozvati. i ondje neka sc protiv njega isnesene plcmstvu kratulbe dokaiut. Premda je vodja deputacije u ito blaicm obliku priobdio su ncki, »da upadali podnosimo«, >Mi ne ogordeno. Ijevu poruku, ipak je ono bilo vrlo pak ako nts. medju dodjc neka nas zatezanjem stvari dulje varaju. Njegovo velidanstvo se ne ce nitko s
KRALJ LJUDKVIT
3IO
JAGELOV16 (15 16.
— 1526).
njegovi pokorni podanici; inaCe pobrinut <5emo se sami, da
demo
izpuni na§e ielje, ostat
11,
odvratimo prijetecu pogibao od zemljec. I tako je deputacija od sto i dvadeset lica 17. svibnja ponovno do§la pred kralja i umolila ga, da sam bez gospode dodje medju ostala gospoda, pa6e i papinski poslanici, odvradali su doduSe pleraice. Dvorjanici i
da toga ne
kralja
on
6ini; ali
na RakoSko polje, gdje ga
plemstva
vornik
je
uza sve to 18. svibnja poslije podne sam samcat poiao
je
plemstvo
s
jaSnjim saborima, nijesu dosad provadjali?
tome
moglo
bi se stanje
neka popunja
Kralj
Kad
je kralj naprosto odgovorio, da
nastavio je vodja plemstva svoj govor, te
kriv,
kojima
popraviti.
je
obsezno izlagao
on
nije
zelje plemstva,
Uz poznata ve<5 Cetiri zahtjeva, nanizao je jos ovo: neka obeca, da ce odredbe samo Ugrima,
dvorjanstvo
svoje
Tu ga je vodja ili goda se zakoni, stvoreni na pri-
poditanjem dodekalo.
koji su zacetnici toga,
zapitao,
najprije
i
drzavnoga vijeca kod svake prilike izvrsivati. SloboStine erdeljskih staleza neka se odrie; a Franjo Tahi, koji je hrvatskim stalezima nametnut za bana, neka se skine. Neka kralj
neka povjeri vrhovnomu pozapis pokojnoga nadbiskupa ostrogonskoga oporukom odredjeno. U obce neka kralj
nadalje kuje valjane pjeneze, a upravu zemaljskih
kladniku, neka dade izpitati radune kovnica, a
neka se upotrebi na ukloni sve uzroke, zaprije6ilo.
pravi kralj.
Neka on Tada ce
zemlje,
korist
se
s kojih
posveti i
kako
drzavnim
plemstvo
je
javno dobro
je
prihoda
razasulo
poslovima
i
provadjanje
potrebitu
paznju,
i
stvorenih zakona
neka
bude
zaista
pripravno, da ga brani protiv svakoga.
biti
mu dadu rok do mu iz gomile dovi-
Ljudevit na§ao se je u nemaloj neprilici. Najprije je zamolio, da sutraSnjega dana, da promisli, §ta 6e odgovoriti. kivati:
>Mi ne damo roka za promiSljanje.
Ljudevit je ponovno izjavio, da zbor, te pohitao
dan nestrpljivo
6e
sutra
prema Dunavu, gdje iz6ekivali
kraljevsku
Nama svoju
Ali na to stall
treba da kazati, a
su
namah 6ujemo onda
je
naglo
kraljevu rije6.« ostavio bu£ni
se je na brodu prevezao u Budim. Plemidi su sutra-
poruku,
ali
obedanoga odgovora ne
bi.
S toga su
da je tomu krivo visoko svecenstvo, odlu6i§e njemu zakratiti desetinu, te ju upotrebiti za krajiSke gradove. Podjedno zakljuciSe, da 6e tu odluku pred svoju papinskim legatom opravdati, da ih ne bi drzao za zle krScane. Buduci da se plemstvo nije ni 6emu vi§e nadalo od toga sabora, odludilo je jo§, da ce se nakon pet sedmica, naime na dan sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) opet u Hatvanu planuli jo§ 2e§dim gnjevom. Sluteci,
na sjeveroiztoku)
(PeSti
na njemu
vijecati
sastati.
Na
o obrani zemlje.
taj I
sabor moraju svi plemidi oruzani
velika§i
bit
ce pozvani
;
tko
do6i, te ce se
ne dodje, smatrat ce
se za izdajicu domovine. I
opet je deputacija poSla pred kralja, da
mu
saobci posljednje zakljuike. Kralj Lju-
devit primio je poslanstvo u nazodnosti papinskoga legata Campeggija, koji je plemstvo
da radi sporazumno i slozno s kraljem i magnatima, da ne dira u crkvenu da se okani sabora u Hatvanu. Sam kralj odgovorio je deputaciji, da ce joj §to prije svoju odluku priobditi. I zaista je on u svojoj priposlanoj poruci obecao, da de odpustiti sve njemadke dvorjanike, te pridrzati samo po dvojicu za sebe i kraljicu. Poslanika careva kao mletadkoga uklonit ce takodjer, dim se za to prigoda desi. Drzavne svjetovao,
desetinu,
i
i
dvorske sluibe povjeravat de u budude jedino Ugrima I drzavno vijede opet de preobraziti; pjeneze kovat de po felji sabora; bana Taha li§it de dasti. Podblagajnik Emerik Szerencses ved je utamniden, te de se proti njemu postupati po zakonu. No zato zahtii
jevao je
da plemstvo opozove svoje zakljudke o ponovnom saboru u Hatvanu o Foruka kraljeva slabo je ugodila plemstvu. U pogledu desetine popustilo je kralju, ali sabora u Hatvanu nije nikako htjelo opozvali. OpomenuvSi jo§ kralja, da zadata obedanja glede njemadkih dvorjanika i stranih poslanika Sto prije izpuni, razidje se plemstvo 22. svibnja, poSto je izabralo izmedju sebe odbor od sto i petdeset lica, koji de njegove zakljudke redigovati i provadjati. kralj,
uzkrati crkvene desetine svedenstvu.
i
stranaCke borbk u ugarskoj do sabora u hatvand (1522. — 1525.). Postupak plemstva
na
saboru
staleze u obce. Jo§ istoga dana,
se poglaviti velikaSi
su
stall
ne samo dvorsku
zastraiio je
kad se je nize
(deset
prelata
i
plemstvo
raziSIo,
nego
stranku,
naime 22.
detrnaest magnata), te
311
vi§e
svibnja, sa-
su ugovorili saves
medjusobnu obranu. Sve razmirice posebne konfederacije medju njima neka prestanu, nasuprot moraju se saveznici medju sobom pomagati. Ako bi do§lo do nesporazumka izmedju njih, imadu se mirnim putem nagoditi. Svoja prava kao interese svojih udovica sirota moraju sjedinjenim silama Stititi; ako bi >koji dlan kojega drugoga staleia* na nekoga od njih navalio, moraju svi zajedno napadnutomu u pomo<5 priskoditi; ako bi pak koji od njih nekomu od drugoga staleza uvredu nanio, ne smiju ga ostali saveznici pomagati. Ako bi netko, »bio on tudjinac iH staoovnik ove zemlje*, poduzeo neSto, §to bi krnjilo prava visokoga svetienstva, gospode i plemstva, ustat 6e saveznici da osujete takvo nastojanje. Sami pak ne ce iznositi pred kralja nikakvih predloga, koji bi bill neza
i
i
i
prava
pravedni, te vrijedjali savjestno
Saveznici
sudi.
Nijedan od njih ne
zemaljskih
de
smije
gledati,
biti
Svakomu stanovniku zemlje neka
staleza.
od razprava u drzavnom
izkljuden
smiju tima sjednicama pribivati neovlaStenici, a najmanje
dosad obnaSali magnati, neka se njima
samo kad nema sposobnih saveznici nastojati, da
Napokon
razaspu.
tomu
se
velikala.
se
prihodi, a povradeni da se opet ne da pristupe ovomu savezu; oni koji bi se Znadajno je, da je saveznu izpravu podpisao
razasuti
i
brata svoga, erdeljskoga vojvode Ivana.
ohrabreni odludili su velikaSi, da ce na svaki nadin,
se
plemstvom zakazani sabor u Hatvanu.
osujeti
razgoropadila dvorska
stranka,
ne
koje su
dasti,
sa6uvaju, plemidima smiju se povjeriti neka pomaze siromaSnije magnate; za to ce
otimali, smatrat ce se za neprijatelje.
silom poraditi, da
One
tudjinci.
velikaSi,
svi
takodjer knez Juraj Zapolja u ime svoje
Ovim savezom
vijecu; nasuprot
dalje
i
Kralj
povrate
kralju
pozivaju
se
da jednakim naiinom steku povjerenje kraljevo.
na delu
joj
kraljica
koja
Marija,
No
ma oruianom i
jo§ se je vi§e
pade
je
24. svibnja
Emerik Szerencses pusti na slobodu. Ali kad je na to podblagajnik, vodjen kao u slaviju od njemadkih dvorjanika u svoju paladu, slavio svoje oslobodjenje sjajnom gostbom, nastala je gungula u gradu, kojom je prigodom razdraiena svjetina gotovo razorila kudu njegovu, te mu nanijela §tete do 60.000 dukata. Puk je na to htjeo da razvali jo§ dvore nadbiskupa Salkaja, carskih pojake straie, preSao je iz novdara Fuggera, ali kad je ondje nasao topove slanika plijenilo do Budima u Pestu, gdje se je oborio na iidovski kotar. Tu se je haralo drugoga jutra, kad su Stjepan Bator Juraj Zapolja sa svojim detama raztjerali bijesnu Kardinal Campeggio utvrdio svjetinu. I daljih dana bojala su se gospoda za svoj zivot zapovjedila, da se utamnideni podblagajnik
i
i
i
i
se je u svojoj kuci, a nuncij
pohita u pomoc.
Tek
prvih
Burgio
dana
strazio
kraljevskoj
u
je
lipnja umirila su se
paladi,
da
mu
u potrebi
gospoda, kad je 1500 moravskib
placenika stiglo u kraljevske dvore u Budim.
Medjutim
je
plemidki
predloiio
dlanke (46), te ih kralju izloiene vec tegobe
i
odbor od
ielje niiega
na
150
lica
potvrdu.
zakljudke
U
potonjega zbora sastavio u
diancima su posve vjerno prikazane
plemstva (glede odpusta njemadkih dvorjanika
omrazenoga bana Ivana Taha, glede loSih pjeneza koji rade o zakazanom saboru u Hatvanu, gdje oni dlanci, maSniji su
poslanika, glede
i
bi
i
stranih
t d); no najzase imalo
»osi-
gurati provadjanje zakona«. Na taj sabor moraju orulani doci svi plemidi, kojima imanje Izuzeti tu vrijedi bar sto forinti; siromaSniji Salju o svom troSku jednoga zastupnika. samo plemidi onih iupanija na jugu (tefneSke, torontalske, badke, srijemske, vukovske i
poieike), koji duvaju
i
brane doljne krajeve.
Slavonija
i
Erdelj
poslat dc
samo
svoje
1000 konjanika, koje de driati pripravne, da mogu slobodno dodi na sabor, ako im je podju kamo sabor zapovjedi. Prclati i stalo do kralja domovine, ali ne smiju voditi sa sobom stranih deta, nego samo urodjenikc. Kralj Ljudevit, koji se bija§e jo5 u posljednjoj poruci svojoj opro sasivu sabora o nuncije
ili
oratore,
ali
de
zato
opremiti
baruni
i
KRAU
313
LJUDEVIT
II.
JAGELOV16 (1516.
—
1526.).
Hatvan, nije nikako htjeo da potvrdi podnesene mu 61anke, vec je 5. lipnja razaslao na sve zupanije kraljevske listove, da osujeti svako nastojanje u torn pogledu. U tim pis-
mima na
da je ve6 po^eo izvadjati one zakljudke proSloga sabora, koji smjeraju zatim kaie, da niti on ne ce dodi u Hatvan, a da niti velikaSima
veli kralj,
driave;
korist
ne de
dopustiti,
da onamo podju; zato neka
i
plemstvo odustane od svoje namjere; na-
da se prelatima placa desetina, jer je njima potrebita za obskrbljivanje njihovih 6eta; napokon, buduci da ima drzavnih potreba, kojima se moze samo na saboru zadovoljiti, to vec sada unapred urifie sabor u Budim za dojduce Miholje. Medjutim ova pisma kraljevska slabo su koristila, jer je vecina zupanija odlu6ila, da se ide u Hatvan. Stoga je nastalo po ditavoj zemlji veliko kome§anje, te se je bilo bojati, da 6e dalje naredjuje,
planuti gradjanski rat.
LJ
taj
osudni Cas preokrenuo je kralj najednom svojom dosadanjom
politikom. Potaknuo ga je na to primas
nastojao odvratiti buru, Ito
umio
se
i
vrhovni kancelar Ladislav Salkaj, koji
je najprije predobiti kraljicu
su u oCi prijetece pogibli ostavili na cjedilu te se priblizili plemidkoj
s
time
palatina
Stjepana
Batora
ostale velika§e,
i
Za nekoliko dana znao je 2ilavi i Aleksijem Thurzom udesiti sve tako, da su i erdeljski voj-
stranci
prepredeni Salkaj zajedno
je
nad njegovom glavom nadvila. Lukavi taj prelat Mariju, a onda i samoga kralja, te ih je sklonio, da
bija§e
njezinim vodjama.
i
voda Ivan Zapolja Stjepan Verbeci postali miljenici kraljevskih supruga. Erdeljskoga vojvodu premamio je poglavito time, sto mu je u kraljevo ime obecao bogatu baStinu iza hercega Lovre IloSkoga, koji bija§e jo§ proSle godine 1524. umro, ne ostavivSi za i
sobom nikakvih potomaka. Radi netom minuli sabor bio
vremena
te bastine vodila se je dulje
parnica, te je
i
ona vec jednom, dakako u prilog erdeljskomu vojvodi, zavr§i.* Pohlepni za baStinom Ivan Zapolja pohitao je namah na kraljevski dvor, gdje je bio spreman §to§ta pregorjeti, samo da posve udje u volju kraljici i kralju. predlozio, da se
i
Na
to predobiSe nesebidnoga Verbeca, kojega su uvjeravali, da ce njegove plemenite osnove o reformi drzave podupirati; a da pokazu ozbiljnu volju svoju, odpustili su kralj i
i
kraljica vecinu svojih
Braniborskoga, nego
njemaSkih dvorjanika, pade su sklonili ne samo markgrofa Jurja carskoga poslanika, da su zemlju
i
ostavili.
Vec
18.
lipnja pisao je
Aleksije Thurzo Stjepanu Verbecu: »Sada je svanulo vrijeme, da udinimo kraj zlu,
i
da
sve preporodimo*.
Sav
taj
preokret u
politici
za nj znali ni papinski poslanici.
otvoriti
sabor u Hatvanul
te odluke, jer ce
kojega
je
znajuci
takove zakljucke potvrditi,
i
dao
preplasiti, jer se je
nuncija Burgija (koji
—
plemida
6000
s
3.
mnogim
pje§aka.
Jo§
• Herceg Lovro
amro
je
mu
srpnja
—
je
i
nijesu
baruni, koji se
i
izjavio,
da ce on
odvracali su kralja od
ili
ce morati svoje najvjernije
s kojih ce
ugled krune posve propasti.
tvrdo pouzdavao u Verbeca.
od 60 plemica,
doSlo poslanstvo
praden od vrhovnih dostojanstvenika
Sutradan
oni, §ta se je zgodilo,
iivot svoj izloziti najvecoj opasnosti,
ill
privrienike irtvovati Ali kralj nije se
Ne
da
tajno,
A
bijahu po nalogu kraljevu skupili
sam
supruga ude§ea bi tako kako su se tek prenerazili prelati na dvoru, kad je kralj jednoga dana
kraljevskih
zaista
2.
posudio za put 4000
forinti)
se
i
tako
1525. posao
srpnja
njihovih druzina (3000
stigao je u Hatvan, gdje
I
Ijudi),
put
po
Hatvana,
zatim od papinskoga
poslanika sabralo
bijaSe
je kralj,
poljskoga
kralja.
do 7000 oruzanih
podanicima, tako da je svega bilo istoga
na okupu 10.000 konjanika i dana zapoCelo je saborovanje pod vedrim nebom, kojom je
Iloiki vrSio je god.
negdje u pr»oj polovici
1522.-1523.
iast kraljevskoga
dvorskoga sudca (iudex curie
regis)
;
1524., jer ved 9. srpnja te godine daje kralj Ljudevit njegov kaSteo »Berzewcxe«
n ktiievaikoj iupaniji Gregoriju Orlovdidu
i Petru Kruiidu, kapetanima Senja kastelanima Klisa. No bududi da nekad reCeni herceg bio sklopio nasljedni ugovor sa Stjepanom Zapoljom, traiio je sada iitavu baltinu njegOTU vojToda Ivan Zapolja. Radi toga vodila se je parnica izmedja potonjega kraljevskoga fiska, koji bijaSe i
je
i
primio tvu ostarinu pokojnoga hercega na osnovu staroga onih plemi<5kih porodica, koje bi posve izumrle.
zakona, po
kojemu
su kruni morala pripasti imanja
strana£ke borbe u uoarskoj do sabora u hatvanu (1522.
— 1525.).
313
zgodom neki plemid pozdravio kraija, oiitovavSi, da je jo§ ietiri put toliko oruianih Ijudi njemu na uslugu, samo kad bi htjeo zaista vladati. Zatim je Stjepan Verbeci stao govoriti magjarskim jezikom. Kroz dva sata izlagao je opasno stanje zemlje mah prei
nered,
oteli
pokuSalo, da
plemstvo StoSta
bez
sve
volje, all
spomenuo,
je
te
kako
je
ukloni
ne-
»Mi znademo
koristi.
posve dobro«, rekao je on, »da uzrok tome velidanstvo, kojega
va§e
dobrotu svi poznajemo; uzrokom su gospoda, koja ne nije
mare
za boljak zemlje,
Ijena
nezasitnom
koja su zaslijep-
i
pohlepom, svojim lo§im
savjetom zavela kralja na stranputice. Bo-
vaSega
Ijitak
veli^anstva
jednako, da se oni, koji
zemlje
i
trazi
su nevjerno slu-
maknu sa svojih £asti, pak da se njihova mjesta popune rodoljubima. Ako to
zili,
kralj u£ini, tad
demo
posve izumrla
ugarska hrabrost, koja
nekad
Na
pokazati, da jo§ nije je
strahom napunjalac
neprijatelje nase
svrSetku svoga govora zapitao je skup-
da
stinu,
li
je njezine nazore
Skup§tina
protumacio?
zelje vjerno
i
mu
odgovorila
je
jednodu§nim burnim povladjivanjem. I ostali govornici iznosili su po prilici iste tegobe ielje, te su kralja molili: >Neka velidanstvo i
oslobodi sebe
va§e
zemlju od
i
tiranije
svojih lo§ih savjetnikac
Od prvi
savjetnika prihvatio je
kraljevih
nadbiskup Ladislav Salkaj, da
rijed
sebe opravda.
On
vazda vjerno
sluiio
U
svjetovao.
dana, kad
skupom,
je izjavio,
ostalom
je
mu
njegovo
Radovat ce
zvolilo.
htjeo
se
Ta
odprije bio
kad 6e ga tada
i
kako
je
s
je radio, i
(valjda
Verbeci
sam Iza
nepravda
ved
Grobniga hkrcega Lovre IloCkooa Katarink. (f 1524) I SUPRUOE MU
plemstvo je u obce rijedi.
NaSlo
lidnih protivnika),
nadbiskupa prekidali, te
»Neka
rije§iti
ce se modi
nadbiskupom, te
poditanjem sluSalo njegove
kivali:
je
i
okrilje,
se tek nekoliko koji su
nadbi-
velidanstvo nije do-
sporazuman
ga uzeo u svoje s
onoga
samosvijestna izjava dojmila
skupStine,
je
joS
je
da je svoju sluibu vjerno
osvjedoditi,
obavljao.
kralja
vrhovnoga kance-
se,
toga teikoga bremena, svi
je
ga iskreno
postao ostrogonskim
poloiiti sluzbu
lara, all
da
uvijek
i
mu
dovi-
se zbaci postolarski sin, koji
da plemid postane kmetom, kako
U
franjeTaikoj crkvi a Ilokn.
gU«i: »Hic ren(t)int
coUi
dax
regii
Napi* naokolo rub*
est lepnltui illustr(ii) d(oini)n(a)«
de WiiUk
filins
Lan-
olim tereninimi Ni>
Botns una cu(m) (c)o(D)«orte (tna) d(o»
mi)na K«therin(«)
...
qni obiit •ii(o)o
MCCCC....«
prije bioc.
nadbiskupa govorio bila,
kad
bi osudili
je palatin
Stjepan Bator. Zapodeo je time, kako bi golema
vrhovnc dostojanstvenike zemaljske, a nc
bi
se driali ta-
KRALJ LJUDKVIT
3,^
On
postupka.
konitoga
pripravan
je
JAGELOV16 (1516.
11,
prije
zrtvovati
— 1526). nego
iivot
svoj
6ast.
Ako
je §to
sudbina njegova neka ga nataknu na kolac, razietvore ili mu skinu uzroka neka ga ne kazne. bude opomena njegovim nasljednicima; ali bez krivnje SkupStina medjutim malo je marila za pravdanje njegovo. »Ne treba nam zakonitoga postupka*, klicaloje mnoztvo, »kad svojima o6ima gledamo njegova nedjeia i nesposobnost. glavu, da
skrivio,
i
Mi ne cemo
o 6em\i drugomu, dok ne izberemo palatina, koji SkupStina se je jo§ jaCe uzgoropadila, kad je dvorski
dalje govoriti ni Cuti ni
de na§e zakljudke provadjati*.
sudac Ambrozije
Sarkanj
zemlji
imade jedva dva
burno
kliiudi:
nas;
vinom
gradovec.
A
6uli
se
da
tvrdig,
»Sasjecimo na komade
poklici:
vrhovni pokladnik Aleksije Thurzo
Korlatkw
da §to kazu za svoju obranu;
opet bijedili su, da je patvorio kraljevske knjige Ivan
plemstvo umire;
ali
i
da u
izjavio,
Zapolja, Verbeci
je
kraji§ke
to izdajnidko pseto*. Iza
vrhovni
dvorski meStar Petar
kmetom«; dvorskoga meStra
poradi toga zavrijedio smrt na loma^i.
drug! popularni
i
pak odvratio
Pavao Artandi
i
branili
uza sve to ne ostadose poStedjeni.
>razkala§enim poljskim
Thurza pogrdjivali su zovuci ga Medjutim su
te
njegovo velidanstvo vjernije sluzio od
si
tih prizora nijesu se
ni usudili,
sluzbe,
6estite
blagom, zatirao nebogi puk, dok smo mi
i
drzkiji
i
svoje
izticati
Covjeka, koji bi stekli viSe zasluga od njega. Prekinuli ga
tri
>Laze§, izdajice, kad
trgovao
si
tl
ponosito
stao
ili
muzevi
pozitivnim
nastojali,
da razdraieno
predlogom skupStinu od
dekatil Ne odgadjajmo niSta. Sutra cemo se sastati, onda njegovo velidanstvo zamoliti, da ga potvrdi*. Predlog bi odu§evljeno prihvacen uz poklike: >Tako neka bude! Ako je tko protiv toga, neka plati glavom! Stjepan Bator neka se ukloni zemlji ne prkosi. Ako sam ne ide, raz-
daljih lidnih napadaja.
>Nemojmo
novoga palatina
i
te
izabrati;
i
cemo ga u njegovu
derat
stanu«.
Kralj
bijaSe
zanijemio
gledajuci
prizore;
te
tek na
da ce sutradan saobciti svoju odluku, te je onda ostavio skupstinu. Po nodi obuzeo je golem strah kralja gospodu, jer su se bojali, da de plemstvo na njih navaliti. Neki su dapade svjetovali kralja, da se vrati u Budim, ali on se je po-
svrSetku izjavio
je,
i
uzdavao u Verbeca
i
No
ostao.
zato
su
Bator
sutradan opet sastala skupStina, uzradovalo palatina
i
dvorskoga sudca,
njihove dasti hazi
i
Toma
suda kazni;
i
imanja
izmoli.
s
protivili
i
Stjepana Verbeca,
tvrdu izmoli. Ljudevit je
I
i
druge drJavne
padalo jedino kralju.
i
je
Kad
se je
kad je dulo za bijeg
domovine
i
zahtijevalo,
ma
Toma
da se Sala-
tko bez zakonitoga
zahtijevala,
da se bira novi
po§la je deputacija pred kralja, da u njega povlast za to javila,
ne protivi izboru novoga palatina, nasta ono uz burno klicanje proglasi palatinom svoga
da se
kralj
opet je deputacija poSla kralju, da
na to oditovao, da izbor odobrava,
saboru izabranika potvrditi. davati
silno,
su se dodu§e tome, da se
vedina plemstva nije htjela popustiti, ved
u plemstvu neopisivo odulevljenje, te
Ijubimca
plemstvo
mjesta razdadu. Poslanici kraljevi, vesprimski biskup
Na predlog Verbecov Kad se je ona vratila
palatin.
§arkanj po nodi pobjegli.
te ih je proglasilo izdajicama
Dragic (Dragfi), ali
i
se je
i
mu
izbor oglasi
i
Slavodobidem opojeno plemstvo stade na to obijestno dasti, kojih je popunjivanje po dosadanjem ustavu
dvorske
po-
da de sutradan sam u razpri-
Tako
je jegarskoga biskupa Pavla Vardu proglasilo kancelarom, sudcem, Ladislava Kaniiaja vrhovnim pokladnikom, a kneza
Ivana Dragida dvorskim
hrvatskim banom. No kad je kralj za to doduo, oditovao je svoje negodovanje, §to je sabor dirnuo u njegova krunska prava. Medjutim plemstvo nije se time smelo, ved se je veselilo do kasne nodi pri budnim pijankama, kao da je odrzalo Krsta Frankapana
sjajnu pobjedu
nad neprijateljima domovine.
—
—
Kad je u srijedu 5. srpnja kralj s velikasima doSao u skupStinu, te na ponovQu molbu deputacije od deset odlidnih plemida po svome dvorskome meStru oditovao, da odobrava izbor Stjepana Verbeca za palatina, kratio se je posljednji, da primi tu tezku dast. Tek kad su se velikasi pridruzili molbama plemstva, izjavio je Verbeci, da se pokorava volji kralja zemlje, te je polozio prisegu i zapremio svoje mjesto kralju i
i
BANOYANJE RNEZA IVANA KARL0VI6a (1521. DO KOLOVOZA 1524).
Na
na desno. te
315
to se je govornik plemstva zahvalio Icralju, §to je potvrdio izbor palatina,
ga umolio, da
bi izpunio
Verbeci stao redom
ostale zelje njegove, koje de novi palatin iznijeti.
i
Sada
je
Njegovo veli£anstvo neica drzavne £asti podijeli onakim mui^evima, koji <5e se vjerno brinuti za obranu zemlje. 2La to ga moli, da biskupa Pavla Vardu imenuje kancelarom, Oragida dvorskim sudcem, Franju Boda banom hrvatskim, Ivaaa Dojdina sudcem u Budimu, Hmerika Szerencsesa vrhovnim pokladnikom Bakinu iza hercega Lovre Ilodkoga neka prepusti vojvodi Ivanu Zapolji, a imanja Ambrozija Sarkanja oeka podijeli novomu hrvatskomu banu Franji Bodu. Kneza Krsta Frankapana neka posebice nagradi za vjerne sluibe njegove. U drzavno vijede neka opet pozove prisjednike
izlagati, §to
VelikaSi moraju se prinuditi, da opreme svoja ima se upotrebiti za obranu zemlje. Nadalje neka kralj
desetina
kuje onake pjeneze, kakvi su
bili
njegova krunska prava, kako
i
napokon neka potvrdi flanke poje u svome odgovoru traiio, da se poStivaja u povlastice staleza. U ostalom je obecao, da
za kralja MatijaSa;
Rako§u
sljednjega sabora na polju
ce
trazi.
nizega plemstva.
iz
banderija, a crkvena
plemstvo
Kralj
on ne dira
namah nakon svoga povratka u Budim moze privoliti, da
ieljama sabora. Jedino ne
popuniti
drzavne
dasti, te
ugoditi
i
ostalim
se crkvena desetina prelatima zakrati
ili
za
prigodom krunisanja prisegom zavjerio, da de §tititi prava crkve svedenstva. Napokon je pozvao staleie, da mu dozvole vanrednu dadu. Plemstvo je na to opozvalo svoj zakljudak glede desetine, a osim toga je od svakoga kmetskoga seliSta dozvolilo jednu forintu poreza, od kojega bi jedna detvrtina imala zapasti novoga palatina. Ali Stjepan Verbeci ne htjede primiti ponudjenoga mu dara, ved predloii, da se onih 25 denara od svake forinte pokloni kraljici, koja je poglavito doprinijela, da je drugo upotrebi,
jer
se je
i
na sabor dosao
kralj
i
zeljama plemstva ugodio.
Jo§ istoga dana vratio se je kralj u Budim,
Ijenoga plemstva. Sabor ostao je jo§ neko
izpraden
burnim poklicima udobrovostvorio ili obnovio
vrijeme na okupu, te je
viSe zakljudaka o obrani zemlje, o uredjenju
drzavnoga
o zupanijskim kapetanima, i drugo. Na to se je plemstvo raziSlo zadovoljno, misledi, da je skrSilo oligarhe, pak da de sada svanuti bolja vremena. I papinski nuncij Burgio radovao se je pobjedi plemstva. kao carski poslatomu, §to su bili uklonjeni iz zemlje markgrof Juraj Braniborski vijeca,
i
i
nadao miru, nego jo§ burnijim vremenima. On je smatrao, da je sav preokret bio samo u prilog Ivanu Zapolji, pak da ce taj jo§ odludnije nego prije nastojati, da se popne na prijestolje. Ta bilo je privrienika njegovih, koji su odito navije§tali, >kako de Ljudevita odpremiti, da vlada na drugome svijetu, a kraljem ce proglasiti vojvodu Ivana, koji de se onda ozeniti kraljicom Marijomc. I zaista se je dinilo nakon sabora u Hatvanu, da je Ivan Zapolja kud i kamo ugledniji modniji od samoga kralja. Samo je bilo pitanje, hode li sloga izmedju erdeljskoga vojvode novoga palatina nici; ali se nije
i
i
vazda
trajati?
(Banovanje kneza Ivana Karlovida
1521.
do kotovoza 1524; Turci
osvoji§e Knin Skradin 1522., Ostrovicu 1523., pred Klisom biSe suzbijeni 1524. Hrvati se priklanjaju Habsburgovcu Ferdinand u). Ban Petar i
poginuo u vrlo osudno doba za izmoreno ved kraljevstvo hrvatsko. Sam uvidjao je jasno, da se mora §to prije pobrinuti za novoga bana^ kako se to razabira iz njegova pisma od 1. lipnja 1520. Dne 2. srpnja govori ved o banima, koji bi se imali namjestiti (banis deinceps constituendis). Ali driavno vijede, u kojema Berislavic bijaSe
kralj
Ljudevit
II.
se je o popunjenju banske stolice
da povjeri dana, da
kako se
znamenitu
tu
vijede dini,
lada kardinal
nije
jo§
i
vi^ puta
tegotnu
ni§ta
dast.
zakljudilo
vijecalo, nije ni
Mletadki
poslanik
(non fu fato
17. srpnja bilo sloino,
Lovrinac Orto
conclusione alcuna);
javlja ali
kome toga
pridaje
da de banom postati krbavski knez Ivan Karlovid, jer za nj radi svemodni nadbiskup ostrogonski Toma Bakad od Erdeda. koji mu je u svojti (pai
rente dil cardinal Strigoniense).
KRALJ LJUDEVIT
,i6
se je knez
zaista
I
bansku
Njegova
stolicu.
kotare u vi§e iupanija
carstvom
s
bila
1526.).
kandidatom za gradove i
najzgodnijim
smatrati
obuhvatala je
prostrana;
je
brojne
obje strane Velebita, te je medjaSila na iztoku
Bosnom oko Kamengrada
turskom
(s
zupa
i
mogao
Karlovic
Ivan
driavina
—
JAGELOVlfi (1516
IL
na zapadu
Klju6a), a
i
s
turskim
posjedima
s
K tomu je od mladih godina svojih vikao bio gotovo svaki Turcima okom u oko, te je doslije nebrojeno puta morao s njima mejdan u malim okr§ajima i u velikim bojevima. On je izvrstno poznavao nac^in tur-
mletadke obdine u Dalmaciji.
dan
gledati
dijeliti
i
skoga ^etovanja
mnogo
ratovanja, ta kroz njegove su oblasti oni
i
u primorsku Hrvatsku, u zemlje carske
prolazili provaljujudi
mletaSke na zapadu. Borbe
i
s
Turcima
bile su
njemu dosada svakdanji kruh; za tih borba dote26alo mu je ved u nekoliko mahova tako, da je u dasovima zdvojnosti smijerao ostaviti svoju nesrecnu djedovinu. Bio je da bude banom, jer
zato najsposobniji
branedi hrvatsko
je
Napokon
vazda bila prva na udaru.
plemen§tinu, koja je
kraljevstvo branio
su
i
svoju
i
njegove rodbinske veze
da bi mogao s pomodu svojih rodjaka i svojaka ne samo uzdrzati ugled nego i skupiti gto vi§e snage za obranu kraljevstva. Njegova majka Doroteja bila je rodom Frankapanka od loze brinjsko-trza6kih knezova, a jedna sestra njegova, po imenu Jelena, bila je udata za kneza Nikolu Zrinskoga, kojega se je vladanje (Zrinj, Pedaljgrad, Dobra njiva, Novigrad, Komogovina) takodjer prostiralo u neposrednoj ulijevale nade,
banske
6asti,
blizini turske
mletackoga
Bosne. Nadalje je druga sestra njegova, po imenu Katarina, bila udata za
Bernardina
patricija
da Lezze,
ba§ po
je
te
toj
stekao knez
svojti svojoj
Ivan Karlovic brojnih prijatelja u Mletcima, koji su ga pomagali svakim naSinom, da se
uzmogne
odrzati u svojoj postojbini.
u svoju sluzbu,
mu
te
samo od
turske navale ne
njegovom drzavinom
Obcina mletaCka uzimala
svojih posjedovanja,
zaStidene.
Napokon
baCkim biskupom ^imunom od Erdeda,
Premda
je
i
je
dapade kneza Ivana
nego
od mletaCkih
i
oblasti, koje su bile
mogao
te se je
od Erdeda, kao
i
sa zagre-
pouzdavati u ta dva najuglednija
Slavoniji.
tada
postao
banom
fiast
povjeri knezu Ivanu
Razlogu za to tezko se
hrvatskim.
no mogude, da je on sam nije htjeo u obce odustalo od toga, da popuni bansku dast, jer
se nigdje ne spominje;
drzavno vijece
i
knez Ivan od nedavna bio po 2eni svojoj
dakle §to§ta bilo u prilog tome, da se banska
Karlovidu, ipak on nije misliti, jer
je
Tomom Baka6em
doSao u svojtu sa svemocnim kardinalom prelata u Ugarskoj
je
davala godiSnju placu za uzdrzavanje Ceta, s kojima je odbijao
je
primiti.
je
do-
Mogude
nije bilo novaca,
da daje banu placu za uzdriavanje deta; moguce je takodjer, da nije kneza Ivana Karlovida bilo tada u domovini, jer se spominje, da je 3. lipnja 1520. stupio u bratovStinu sv.
Duha u Rimu.
Bilo §to
mu
drago, svakako
knezu Ivanu, pade da je napokon
godine dan a,
nije ni
jer se jo§ 29. svibnja
stoji,
da
kralj nije povjerio
banske
dasti
daje ostala izpraznjena preko 1521. govori o »bududem banu kraljevine Slapopunio,
i
U to vrijeme bilo je prepugteno hrvatsko kraposve svojoj tuznoj sudbini. Pojedini kapetani branili su dodu§e kraljevske gradove sa svojim posadama, koliko su mogli, ali inade zapinjali su svi poslovi u zemlji, jer vonije<
(futuro
bano regni Sclavonic).
ljevstvo
niti je bilo
napustiti kralj
valjane uprave ni destita suda.
posve Hrvatsku,
i
da
jednom rekao, da ona za
hrvatski knezovi
stall
razmiSljati
Karlovid, knez Bernardin
nj
ni§ta
i
mora
pokoriti
gospoda sultanu
vrijedi.
i
nastavljaju
Kraj
Na koncu i
kao punomocnik
i
mu
pladati.
je
tada kralj mislio
poslanik Orio, kako
takih
prilika nije dudo,
1520. sastaju
rodjacima,
i
mu
je
da su
se knez Ivan
onda knez Nikola
prvih mjeseci slijedede godine. Dolazi
sultanov
pogadjaju s Turcima, da ce se harad
kao da
zaista,
mletadki
Frankapan sa svojim sinovima
neki Hasan od Zvornika
da se hrvatska
ne
se
javlja
o svome spasu.
Zrinski vi§e puta na dogovore, koje
pade
Cini
je istina, Sto
Kardinal
iz
Carigrada.
ditava
Svijet natuca,
Hrvatska od Save do
Toma Bakad od Erdeda
hvali se
doduSe na podetku veljade 1521. pred mletadkim poslanikom u Budimu, kako su zagre-
BANOVANJK KNKZA IVANA KARL0V16a (1521. DO KOLOVOZA
hrvatskih
i
—
knezova
Toma
mletaiko vijede skradinski biskup tuje
ime, da
u njihovo
obcina, papa
317
Simun od Erdeda knez Petar od Erdeda sredao osujetili pogodbu s bosanskim palom; ali za mjesec dana 17. oiujka dolazi u
biskup
baCki
1524.).
i
ce se oni
Niger
ostale kr§canske vlasti ne
knez Ferdinand Frankapan
s vi§e
kao poslanik hrvatskih knezova,
sultanom
sa
nagoditi
U
pomognu.
drugova
—
haraC
mu
te o6i-
obedati,
ako im
svibnju opet nalazi se u
Budimu
i
svojih, te javlja kralju,
da ce se hrvatski knezovi pokoriti Turcima, ako im do konca mjeseca ne dodje ozbiljna pomod. Hrvatskim knezovima ne bi pomodi ni odkuda, ali se oni uza sve to ne podloPoslaniiki tajnik mletadki u Budimu, Franjo Massaro, javlja doduSc u Mletke svome prijatelju Danijelu Renieru: ^H^vati se nagodiSe s Turcima obedaSe im haraiw; no ta vijest nije bila istinita. Hrvatska su gospoda doduSe agovarala s bosanskim sandzakom sultanovim pouzdanicima u ono vrijeme, kad je Sulejman dizao veliku vojsku svoju na Beograd, jer su time htjeli odvratiti buru od svoje domovine, §to im je donekle po§lo za rukom; ali dogovori nijesu doveli do konaCnih iiSe
sultanu.
16. srpnja
i
i
i
pogodaba, pa6e kad su se zgadjale osudne borbe u Srijemu oko Beograda u mjesecu kolovozu 1521., onda je banovac Pavao Kere6enji sa 1500 hrvatskih konjanika iz Zdenaca poSao u Ugarsku, da se pridruzi kraljevoj vojsci kod Tolne, dok je knez Bernardin i
Frankapan sa svojim 6etama stajao na prvoj polovici 1521. ni
u Biha<5u, da zakr6i bosanskim Turcima dogovaranja hrvatske gospode s Turcima u imala druge svrhe, nego da sultana zavaraju, a u isto vrijeme da
potaknu svoga kralja
ostale vlasti krScanske
put u hrvatsku zemlju. Prema tomu
nijesu
ni
nova
na ozbiljnu pogodbu
mislili
kad
nada,
i
straii
nijesu
je
mladi
na pomod za tuznu zemlju svoju. Hrvati manje, §to im je ba§ tada sinula
Turcima, to
s
nadvojvoda
Ferdinand
preuzeo
upravu
susjednih
njima
austrijskih zemalja.
—
Ferdinand doprineo naravno zabrinut za svoje austrijske zemlje Jamadno je da je kralj Ljudevit nakon pada Beograda opet neku brigu posvetio hrvatskomu kraljevstvu. Kralja je nagnao na to i odludni postupak njegovih kapetana u Kninu i Skradinu, koji bijahu doSli k njemu u Peduh, te mu polozili svoje dasti, da ih ne stigne Ijaga kazna nevjere, ako bi izgubili povjerene im gradove, kojih nijesu mogli vi§e braniti radi pomanjkanja ratnih potrebStina. Ljudevit je jedva sklonio redene kapetane, da i
—
i
da su se
povratili
na svoja mjesta;
popuni izpraznjenu baniju
a
hrvatsku.
na to je namah Vec na podetku
ozbiljnije
listopada
podeo
misliti,
kako da
natucalo se je o tom,
kako je kralj imenovao banima kneza Ivana Karlovica zagrebadkoga biskupa Simuna Erdeda; od medjutim nagadjanje izpunilo se je samo glede prvoga. Na koncu listopada i
ili
s
prvih dana studenoga 1521. boravio je knez Ivan Karlovid u Budimu, gdje je ugovarao
kraljem
i
njegovim vijecnicima, uz koje
da je knez dobro znao, da 6e ga
primio namijenjenu
bi uvjete
neuredno
kralj
mu
Bududi
Cast.
nedostatno pomagati, nije
i
nikako
htjeo primiti vrhovno zapovjednidtvo nad kraljevskim gradovima, kojih je jo§ uvijek prilidno u zemlji bilo (Senj,
nedadi
ili
nemaru
da kapetani
koji
kralj evskih
Knin, Skradin,
od
njih
Klis),
gradova u Hrvatskoj budu
propuste, a ban da 6e braniti zemlju jedino
poslove upravne
je
to
Tako je moida
i
jer
nije
htjeo,
do§ao u neprijateljske ruke.
I
da ga bijede, ako
bi
po
tako bi onda odredjeoo,
sami odgovorni za sve, §to udine
na otvorenom polju, a uz to
viiiti
ili
ostale
i
sudadke.
Ivan Karlovid prvih dana najtuznije doba, §to
studenoga 1521. postao hrvatskim banom. Bilo
pamti
ga
krvava prollost
hrvatska.
Jo§ se nije bio
drugn svomu Petru Keglevidu spasti grad Buiim. Keglevid je naime bio u kraljevskoj sluibi kao ban jajadki, a u njegovu gradu Buiimu, koji je stajao na medji blizu turske Bosne, bili su u tamnicama zatvoreni mnogi turski suinji. Ti se nekako prevarom oslobodiSe veriga tamnice, pak poubijaSe straie obla-
pravo uiivio u bansku
dast,
morao
je
i
i
daSe gradom.
To
bijaSe velik udarac
i
za Keglevida
i
za
ditavu zemlju, kojoj je zapH-
KRALJ LJUDEVIT
2,g
jetila
Buiim, da
Ban
opasnost.
najveda
vece
zaprijedi jo§
11.
JAGELOV16 (1516.
na prve glase o
je Ivan Karlovic
No
zlo.
— 1526.). pobuni pohitao
toj
pred
vojske, da silom opet osvoji
ne imajudi dovoljno
nego utanaci s buntovnim Turcima, da ce mu oni predati sve u njemu, a zato im budi slobodno vratiti se u svoju postojbinu Jo§ grad 26. sijednja 1522. izdao je Petar Keglevid pismo pred dazmanskim kaplolom, u kojemu potvrdio, da mu je ne samo grad je pohvalio bana Ivana Karlovica radi toga djela i drage volje povratio; all namah zatim plaoko njega posjedovanja sva Buzim, nego kojih je Petar Keglevic nemilo opadnuo uslijed razmirice, nule su izmedju oba bana medju inim, kako ne ce da vrati grad svoga druga pred samim kraljem. Obijedio ga je Krupu Erdedima, koji mu je pokojni kardinal Tomo Baka6 dao samo na uzivanje do grad, ne htjede juriSati na nj, i
i
vi§e puta dozivao
opoziva; kako je nadalje u prijasnje vrijeme
hovom
pomocu
se
boric protiv Emerika Tureka
i
protiv banskih tela, obudovljele banice
i
druge izgrede
i
nevjere
i
drzave.
Na
i
s nji-
Grabarskoga, kao
napokon kako
Beatrice Korvinke;
kralja
Turke u zemlju
Berislavica
je podinjao
tako tezke potvore izdao je kralj i
protiv Ivana Karlovica,
obtuJen.
protiv
Franje
svakoga, da svjedoci Budimu pismo, u kojemu je pozvao sve ako moze §to potvrditi od onoga, radi 6ega je od Keglevida
u
Ljudevit 23. veljade
i
Oni se medjuiim, da mozda doprinijelo, da
se nitko
na§ao
nije
te potvrdio
potvore jajadkoga bana;
ono vrijeme odrekao svoje dasti, a to je na §to je kralj, ne imajuci drugoga zgodnoga muza, baniju povjerio Gilethfiju, kojemu VrbaSki grad. Opreka medjutim izmedju Banjaluku )e bilo braniti ne samo Jajce, nego Keglevic
se je Petar
i
bana Ivana Karlovica
u
i
Petra Keglevica obstojala je
i
dalje; jo§
i
kolovoza 1522. po-
25.
od Lendave, da predade neko ziva moglo doznati, kako je Ivan Karprema tuzbi Keglevica Petra pismo, iz kojega bi se lovid prisegu i obecanje svoje pogazio, kad je po smrti hercega Ivani^a Korvina s povirovitickoga
kralj
Ivana Banica
vlastelina
(Banffy)
mocu Turaka oteo njegovim kapetanima grad Mutnicu. Vec pri prvome koraku u banovinu svoju namjerio se je Ivan Karlovic na goleme protiv§tine, to bas ondje, gdje bi morao nadi najizda§niju podporu. Jajadki zaprijeke i
i
ban
i
hrvatski plemid opro se
nije
mnogo
mu
kraljevstva. Pri
u CeSku,
i
svome drugu
i
suplemeniku. Ali Karlovica kao da sve to
moguce
smetalo, vec nasuprot bodrilo, da sto
tome
za kojega je
Ugarskom
upravljao
viSe cini za
obranu povjerenoga
pouzdavao u kralja Ljudevita,
nije se toliko
palatin
Stjepan Bator
koji bijase oti§ao (in
absencia regie
pomoci u nadvojvode Ferdinanda i upravitelja njegovih austrijskih zemalja. Dne 15. ozujka 1522. piSe ban Ivan Karlovid iz svoga grada Udbine pismo nadvojvodi Ferdinandu, »svomu vazda premilostivomu gospodaru* (domino nostro semper graciosissimo), u kojemu se njemu zahvaljuje za 300 dukata, koje mu bijaSe poslao po svojim sluzbenicima za uzdrzavanje uhoda (pro tenendis exploratoribus). Nadalje ga moli, da kao dosad pomaze i Stiti njega samoga krajinu hrvatsku, jer nema inaie nikoga, koji bi ga podupirao. Turci naime neprestano maiestatis locumtenens),
nego
je potrazio
i
na§ao
i
(continue) stoje na krajini, te
mnogo
zadavaju
dapaCe, kako se bosanski pa§a sprema, da sa ili
Bihad.
Nekoliko
upraviteljima
namjerama.
i
dana
zatim,
jada
i
§tete
svojim provalama.
svom silom svojom dodje
27. ozujka, pi§e
ban pismo
iz
Cuje se
podsjedati
svoga grada
Krupu
Mutnice
vijecnicima doljne Austrije, te ih potanje obavje§cuje o turskim provalama
On im
kako
netom brojna turska vojska preko gora provalila u moru; s toga se je vrlo prepao, jer je suvi§e bio udaljen od onih krajeva, jer nije imao deta, da im u susret podje. Medjutim je puk u onim stranama po uhodama bio ubavijeSten o dolazku Turaka, te se je za vremena mogao bijegom spasti. Turci s toga nijesu mogli mnogo State uSiniti, ved i
hrvatske strane
i
javija,
je
njegova imanja, koja su blize
i
i
su neki das podsjedali jedan
njegov grad i onda otiSli. Po jednomu turskomu suznju, kojega su banovi sluzbenici zarobili, doznalo se je, da je redena vojska bila poslana od pa§e bosanskoga, samo da razvidi stanje i broj vojske u hrvatskoj kraljevini, a na to bi
BANOVANJB KNEZA IVANA KARLOVi£a (1521. DO KOLOVOZA dana sam pa§a imao
iza petnaest
s
topovima doci u Liku,
1524.).
319
kraljevske
te podsjesti
i
ba*
dok ih ne osvoji. Ban traii pomodi.jer mu nedavno zajednidki gospodar (dominus noster communis), naime nadvojvoda Ferdinand, pisao, neka se naprosto na njih obrati, ako hi ga prijeka potreba sna^la. Neka mu po^lju bar 300 vojnika s neSto konjanika, i to Sto brze, da bi jo§ prije 0£na£enoga dana nove gradove,
i
dotle se kudi ne povratiti,
je
mogao
de inade Hrvatska propasti (alioquin actum erit de po noci trsim da skupim dete, te sam naredio, da se taCroacia). kodjer iz Slavonije pozure Sto moguce brojnije cete meni poslati*. Bila je zaista skrajnja nuzda, da se ban dobro pripravi obskrbi, jer su se Turci spremali udariti na Hrvatsku s vecom zestinom, nego ikad prije. Sultan bio je naime ozlojedjen, sto su hrvatski knezovi proSle godine za podsade Beograda, dogovarajudi se o tako Turke nadmudriti. Trebalo predaji, umjeli odkloniti vede zlo od svoje domovine neprijatelja »I ja se
jer
suzbiti,
po danu
i
i
i
se je osvetiti Hrvatima; s toga se ne de
§enjem zemlje, nego ce bosanski
i
Turci
zadovoljiti
obidnim provalama
mostarski pasa, pomagani
detama
i
pusto-
Carigrada, na-
iz
da po Sto po to osvoje poglavite gradove hrvatske kraljevine, koji su dosad bill obrana n]ezina. Bududi da su se Turci spremali na sustavno podsjedanje krajiikih gradova, nije dudo, da je paiatin Stjepan Bator bio osobito zabriaut za Jajce, kako se
scojati, §tit
i
razabira
njegova pisma od 15. ozujka 1522., kojim zapovijeda zagrebadkomu biskupu
iz
^imunu od Erdeda, da
§to
u redeni grad.
unijeti zito
prije
A
digne na noge svoje
kako su se tek
banderijaice, koji
uzrujali iiteiji onih
se je biio bojati, da ce osjetiti jarost tursku!
gradova
i
bi
pomogli kojima
varoSi,
Najbolje se ogleda tezka briga
tih
iitelja
u pismu, §to su ga skradinski gradjani sa svojim knezom Markom JuSidem 29. oiujka upravili na kralja Ljudevita. >Mislimo<, pisu oni, »da nije nepoznato va§emu velidanstvu, vec od mnogo godina radi predestih provala bijesnib luraka toliko naroda neobranom odvudeno u Tursku, da nikako vi§e ne mozemo baviti se duvanjem Zeledi ipak na§u vjernost, na grada Skradina. koju smo poput na&ih toga prenesrecnoga predja prema velidanstvu vaSemu obvezani, neoskvrnuto odrzati i destito saduvati, poslali smo minulih dana kljude redene varo§i k vaSemu velidanstvu po plemenitim naSim Mihajlu Skvorlidu (s molbom), da bi va§e vehdanstvo dosugradjanima Jurju Stansidu upravljalo njom, kako (duvanja), te odsad samo vodilo brigu oko nje nas stojalo rijeSiii podesnije cinilo. Sada pak, bududi da se vrlo jaka vojska turska skuplja bi se bolje
kako
je
stale
i
i
i
i
i
u Smju
Cadvini, dali
i
da se §to zgodnije
smo
zaStititi
tri i
strane redene varoSi
braniti
uzmognemo.
naSega premilostivoga gospodara, da
udostoji
Skradina ograditi
S toga molimo
redene
na§e
i
zatvoriti
zidom,
vaSe velidanstvo kao
poslanike
natrag poslati
i
nama dobrostivo dozvoliti, da bar s da§du smijemo odavle otidi, jer viie u sluzbi va&ega velidanstva ostati ne mozemo. Vi§e toga reci de va§emu velidanstvu na§ plemeniti »ugradjanin Baltazar StipSid, kojemu neka vjeruje kao nama samima. Zelimo, da bi va§e zajedno
velidanstvo
sredno
Ik
i
s
prejasnom
gospom
kraljicom,
naSom
premilostivom,
ostalo
zdravok
Ovo
je posljednja
poruka
nevoljnih
Skradinjana, koji
su nagovijeStali skoru sud-
binu svoga grada. Vec prvih dana iravnja duje se sa svih strana o zestokim provalama Turaka u hrvatske oblasti, pade i u susjedne zemlje nadvojvode Ferdinanda. Zemaljski
kapetan u Kranjskoj, po imenu Ivan TurjaSki (Auersperg), zatira zemaljski kapeian Atajerski Sigismund Dietrichstein, kao i pojedmi mjestni kapetani u tima vojvodmama uzpregnuli, da stanu na put pustoSenju turskih haradiija u svojim zemljama. zurbali se i
Poslali bila
na to u Slavoniju
zadada
i
Ivan Karlovic stajao je jo§ 14. travnja
i
ved nekoliko dana poslijc, svakako prije 22. travnja, sukobio negdje s Turcima, koji su se krcati plijena vradali iz Kranjske i sjeverozapadne
zemaljskoga kapetana, se je
Sigismundom Weichsclbergcrom, kojemu je njegova banovca Pavla Kcrcdenja. Ban u Mutnici, odakle je tralio pomodi od kranjskoga
neSto deta pod
pomagati bana ivana Karlovida all
KRALJ LJUDEVIT
II.
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
2000 konjanika, te je u osudnom boju odrzao pobjedu, roblja. barem jedan dio ugrabljenoga plijena prinudivgi neprijatelja, da mu ostavi predteda joS ieScih borba. Dne Opisana provala turska bila je medjutim tek se pa§a bosanski zajedno s bokako Mutnice, iz Karlovic 29. svibnja javlja ban Ivan dvanaest dana udariti ili na austrijske za ce oni kako sanskim sprema na veliku vojnu, te gradove. Malo dana njezine osvoje kraja do da ih pustose, ili na Hrvatsku, da Hrvatske. Ban je imao
uza se
i
zemlje,
Krizevaca Sigismund Weichselberger, koji je onamo do§ao banov teklid iz Hrvatske s vijeScu, da su na sabor siavonskih staleia, kako je stigao osvanuli pred nepredobitnim dosad topova mnogo s i Ijudi Turci s velikim brojem Ban moli, neka se §to prije o torn jurigati. hrabro nj gradom Kninom, te poieli na krzmanja pohitaju sa* svojim ikakva bez da obavijeste kapetani u Ljubljani i Kranjskoj, zatim,
dne
3.
konjanicima u Biha6, gdje ce ih on Cekati sa svojom vojskom. Vracajudi se Kri2evaca u juznu Hrvatsku pi§e opet sam ban Ivan Karlovid 6. lipnja iz Topuskoga
pjeSacima iz
lipnja, javlja iz
i
upraviteljima austrijskih zemalja,
grad Knin, te udaraju na pasti redeni grad,
pak
nj
iz
mu
kako
je stigla izvjestna vijest,
topova dan
zaklinje upravitelje,
i
da
noc.
mu
On
da su Turci podsjeli
se zivo boji, da bi
put
taj
mogao
za volju Bozju poSlju neSto vojske, jer
i spasti, te neprijatelja protjerati (filleicht bi >moida mogao pomenuti grad osloboditi und erretten und die feindt verjagen). erledigen geschloss benant mechten wier das vojsku, da podje podsjednutomu Kninu u skupljao i Dok se je ban spremao
pomoc, bijaSe taj grad ved spao u tursku jo§ pod konac svibnja osvanuli sa 25.000
jemu dosta
juri§a stao ugovarati
o
brani,
ili
Ijudi
hercegovadki sandzaci bijahu
mnogo topova pred Kninom, u
s
i
i
plemid Mihajlo Vojkovic
je tada zapovijedao hrvatski
momCadi, da se
Bosanski
vlast.
se je
prepao turske
sile,
samo da
predaji. I zaista su Turci,
grada, pristali na pogodbu, te posadi dozvolili slobodno
iz
KlokoCa. Taj
pak
je
ili
nije
ko-
imao
ved nakon nekoliko
se zadobave toliko iudjenoga
otici,
posto im je Knin na vjeru
Po mletadkim vijestima zgodilo se je to jo§ 28. svibnja u odi Spasova dne. Glasi o padu Knina djelovali su potresno po ditavoj nesrednoj Hrvatskoj. Nevoljni zdvojni zitelji Skradina, dim su dull, da se je Knin predao, ostavili su s mjesta svoj
predala.
i
slabo utvrdjeni grad
i
su
varoS, te
u mletadki Sibenik, a drugi su
se
trazili
na sve strane: jedni su
razbjegli
spas
na otocima.
svoj
Turci namah zauzeli opustjeli Skradin, te smjestili u
nj
Na
Karlovic bio je gotovo bijesan na Vojkovida, smatrajudi jamacno, da
grada prije reda predati.
Razpoloienje u Hrvatskoj
to
posadu od 500
mu
se
sklonili
slavodobitni
su
Ijudi.
Ban Ivan nuzdno
nije bilo
ogleda se najbolje u pismu, §to ga
Topuskoga zagrebadkomu biskupu Simunu od Erdeda. sam precastnomu gospodstvu vasemu o gubitku Knina pak Turci podsjeli Klis i na nj udaraju. Prolle nodi prenodili
je 12. lipnja opat Andrija pisao iz
»Pro§loga dana (11. lipnja) pisao i
su
Skradina; sada kod mene detiri
su
dovjeka, koji su nazocni
bili,
kad su Turci opasali Klis
i
podeli na nj
po pomod pred kraljevsko velidanstvo. Jednako su knezovi Frankapani) zauzeli grad Mihajla Vojkovida, po imenu Klokod, u kojemu su bila samo dva dovjeka Tu su naSli takodjer sve prazke topove (barbatos Pragenses), koje bijaSe kraljevsko velidanstvo dalo za obranu Knina; kako se ka2e, dali su ih odvesti. Mihajla je (Vojkovida) dao ban, kako se govori, okovana odvesti u Udbinu. Sada ku§a gospodin ban osvojiti grad Cetin, te se misli, da ga je danas podsjeo. On bo prijeti knezovima Slunjskima, Sto su ono udinili, a nemaju naloga od kraljevskoga velidanstva. Ti su knezovi prionuli za kneza Bernardina i pripravljaju se za rat protiv bana, ali §to de se medju njima zgoditi, ne znam. Juder je umro knez Nikola (VI. Frankapan) Trzadki. Gradove i sva ostala imanja zauzeo je ban za sebe. Nadalje onoga paSu, koji osvaja gradove nutarnje Hrvatske, zovu pa§om mostarskim; drugi je paSa bosan.ski, koji se sprema osvajati grad Bihad. Kazu, da je u njega brojna vojska. Znadem, da de jedan dio vojske opasati Bihad, a drugi dio kuSat
juriSati;
Slunjski
ti
Ijudi pohitali
(Juraj
II.
i
su
Matija
II.
.
.
.
BANOVANJE KNEZA IVANA KARL0Vi6a (1521. 00 KOLOVOZA 1524). ce pustoSiti ove krajeve medju rijekama
Unom
i
3««
Savom. S toga molim vaSu predastnost
kao gospodina svoga premilostivoga, neka mi dostoji dati jednu centu salitra, da bi lakSe .< Iz pisma razabiramo, da je mogao neprijatelju odoljeti ban plemica Mihajla Vojkovida prema odredbama starijih dekreta radi gubitka Knina Skradioa odludio kazniti tim, da mu oduzme njegov grad Klokod. Ali pri tome prene samo tamnicom, nego .
.
i
i
tekli
su ga knezovi
Slunjski (Frankapani), otevSi
Poradi toga doSlo je do oStrih opreka digao, da njima
Knezovi Juraj
otme grad
II.
se 13. lipnja
i
iz
Cetin, kojim su oni u
onih
i
kraljeva
redeni grad.
koezova, te se je ban po-
ime svojih rodjaka
loze upravljali.
iz te
Frankapan Slunjski na^li su se sada u velikoj neprilicf, te obratili na zagrebadkoga biskupa ^imuna od Erdeda
Matija
II.
grada
Cetina
Kralj Ljudevit S mjedene
naloga
sve bez
izmedju bana
medalje. Napit: >Lndovicot
:
II.
VUdUUi : filiiu Hnngariae :
:
et
:
Bohemiae
Narodnj
&
mus^
c(eter*): rex: 15*5.
u Budirop^tU.
ban Ivan naovim pismom: >Neka znade va§a predastnost, da nas je knez krbavski da diie na nas vojsku njegova iz ovoga kraljevstva, velidanstva. Razlog tomu nije nego osobito neprijateljstvo, koje je vazda prema nama gojio, pak i u ovome sludaju, kad smo mi (zauzeli) grad toga plemida Mihajla Vojkovida, Skradin u gornjim stranama Hrvatske koji je u ovo vrijeme krajiSke gradove Knin izgubio potratio, poradi dega prijeti sada ovomu kraljevstvu skrajnja opasnost od Turaka .... Ban diie vojsku na nas, a ne de se oprijeti Turcima, koji navaljuju na poglai
s
kanio na svaki nadin protjerati
i
i
i
Hit. pot).
II.
lU.
91
KRALJ LJUDEVIT
342
vite kraji§ke gradove.
dostojala to pisati
.
ne
kapetanu
obznaniti
i
pre5astnost kao gospodina
S toga molimo vaSu
vojskom protiv Turaka prvom saboru u ime Bozje .
da ne
.,
.
pribivati
i
prijatelja,
da
bi
ostalim plemicima kraljevstva, koji upravljaju
i
oni
bi
(i
(1516—1526).
JAGELOVlfi
II.
uitali
na nas;
ondje odgovarati).
mi demo sami glavom
a
Ako nam
u
kraljevsko velidanstvo
nase sluzbe htjelo darovati spomenuti grad redenih plemica (Vojkovica), koji onom zgodom zauzeli, mi demo isti grad predati onomu, koga njegovo veliaanstvo
bi za
smo
ozna6i,
samo banu ne cemo ga nikako
dobro doznati, kako Keglevica
je
isti
ustupiti.
mogla takodjer preplemide toga kraljevstva, naime Petra
Vala
gospodin ban odiidnije
Mihajla Tureka, progonio, premda su oni vazda prevjerno
i
kraljevstva; sada pak, po§to ih je progonio a nije
nas protjera. Preporudamo se
svomu gospodinu
Dok
je predastnost
i
predostojnomu
mogao
stajali
i
nitiju tvrdinju
prijatelju*.
ban Ivan Karlovic morao ovako boriti s knezovima Slunjskima, bijahu Skradina oborile na grad Klis, jedinu jos zname nakon pada Knina hrvatsku na jugu Velebita. Klis je tada branila posada od 300 junaka i
kojima je zapovijedao knez Petar Monokovic, zamjenik kliskih kastelana Petra Kruzida. Zestoki juri§i turski kapetana Gregorija Orlovcida
i
i
Ali posada
trajabu preko detrnaest dana.
i
da
je,
drugoga svega kao
se je
se turske dete
3. lipnja
na braniku
prognati, digao se
predastnosti glede toga
toga vaSoj
s
ih
je viSe puta izlijetala
iz
zajedno senjskih su
zapoceli
vec
odbijala je hrabro sve navale, pade
grada, te je suzbijajuci neprijatelje otimala
im zastave
topove,
i
pak je onda s turskim glavama i zastavama kitila zidine nepredobitnoga grada. Uvidiv§i napokon mostarski pa§a, da je zaludo izgubio viSe stotina svojih Ijudi, okanio se je daIjega podsjedanja, te je 18. lipnja
zapisao je o
malo podten Namah
s
iza
nj
pak
;
ta
Hrvatski
izpod Klisa.
svemu tomu ovo: »(Godine) 1522. na
kako pride poda
prvi d(a)n
oti§ao
potla
isti
29.
Ijetopisac
^irnun Glavic
maja uze§e Turci Tnin Klis,
baSa pride pod
i
Skradin
i
pojde
pod njega*. pada Knina
i
Skradina, jol
prije
srecne
obrane Klisa, bija§e nadvoj-
voda Ferdinand, tezko zabrinut za svoje zemlje, poslao u Hrvatsku vrhovnoga kapetana svoga, grofa Nikolu Salma, da bude banu Ivanu Karlovicu rijedju i djelom u pomoc. Grof Nikola Salm stigao je sa stajerskim zemaljskim kapetanom Dietrichsteinom u polovici lipnja
da se
u Hrvatsku, gdje se je
dini za dalju
dogovorima, kao
i
obranu zemlje.
banom sastao upoznao, te s njime utanadio Ita Dne 23. lipnja 1522. izvje§cuje Salm nadvojvodu o s
i
o tom, kako se Turci ponovno spremaju provaliti u Hrvatsku, da
udare ili na Bihad ili na Krupu. Salm u to ime na banovu molbu salje istoga dana 400 konjanika u Bihad, da se pridruze banovoj vojsci. I potonjih mjeseci, u srpnju, kolovozu rujnu, kad su turske dete provaljivale ili prema Klisu ili prema Uni, Kupi i Savi, vazda je grof Salm budi sam budi sa svojim detama pomagao bana, te tako i
mnogo
da Turci nijesu dalje osvojili ni jednoga hrvatskoga grada. Dne ban Karlovic grofu Salmu ovako: >Po§tovani velemozni gospodine, prina§ vrlo cijenjeni .... Obznanili smo va§oj velemoznosti, kako imade nekih doprineo,
26. lipnja pi§e jatelja
i
izmedju gospode ovoga kraljevstva, koji nimalo ne slu§aju ni vase ni moje zapovijedi, nego se vazda opiru nalozima njegova velidanstva i mojima, §to nikako ne demo vi§e da trpimo. S toga smo povjerili nasemu banovcu Pavlu Keredenju, da mora kazniti te (odmetnike) radi njihove okorjelosti
i odpornosti. Molimo zato vasu velemoznost, da bi obzirom na na§e prijateljstvo udinili, te istomu banovcu pridruzili toliko pje§aka, koliko mu bude potrebito. Time dete nam u velike ugoditi, pak demo se trsiti, da vam milo za drago povratimo<. Po tome pismu sudimo, da je vrhovni kapetan nadvojvode Ferdinanda ustupao svoje dete banu Karlovidu i onda, kad je trebalo skuditi odmetnu
s
hrvatsku
u
i
slavonsku gospodu. Grof Salm na dogovore, tako najprije
Hrvatskoj
i
ban Ivan Karlovic u
Stenidnjaku, a
sastajali su se vi§e
onda
poslije
11.
puta
rujna
i
u
BANOVANJB KNBZA IVANA K.ARL0Vi6a (1521. DO KOLOVOZA Jastrebarskom, odakle
iama
Salm potanko
je
1524.).
svoga gospodara
tzvjestio
^23
o turskim prova-
namjerama.
i
Tako
nastojaDJem oadvojvode Ferdinanda
je
neko vrijeme ostalo saduvano od
kraljevstvo za
njegovog vrhovnog kapetana hrvatsko
i
Ban Ivan Karlovid mogao koncu god. 1522. odahnuti, te se viSe baviti nutarnjim poslovima svoje banovine. Posljednjih dana prosinca nalazimo ga u Cazmi, gdje no TrSi sudske poslove; a Zagrebu pismo, u kojem obznanjuje, kako su zagreba£ki 5. sijeinja 1523. izdaje u kaptol zagreba^ki utanadili, da sve razmirice i parnice, koje biskup Simun od Erdeda od vi§e godina medju njima obstoje, imade dokondati protonotar kraljevine Slavonije, po imenu Stjepan Henczelffy od Petrovca, kojemu je slobodno jo§ uzeti nekoliko ple-
je
daljih gubitaka.
na
i
mickih sudaca
ce
nemamo
saboru
Na saboru
prisjednika. Jo§ za boravka u
i
Slavonije, koji
se
samo znademo, da
;
doSli su u Krizevce
protonotarom
s
ban urekao sabor kraljevine
bija§e
je bilo burnih razprava,
i
Potankih
da se
banovcem svojim
bio je nazocan ban Ivan Karlovid s
Pavlom Keredenjem, zatim s
Cazmi
1523. u Krizevcima.
25. sijednja
sastati
Stjepanom
i
vijesti
o tome
je svrSio tuinjavom.
kriieva£kim zupanom
Henczelffyjem;
prigodom
torn
slobodne obcine na brdu Gradcu kod Zagreba raolbom, neka ban odredi povjerenstvo, koje 6e ustanoviti medjaSe njezine. Ban je taj takodjer poslanici
posao poveljom od
5.
veljace
6azmanskomu
povjerio
Da
kaptolu.
je bilo smutnja na
saboru, dokazuje pismo, koje su 10. veljade izdaii neki plemici na sYoje dnigove u Sla-
PODPIS KRALJA LlUDEVlTA IL pismk, koje
Saiifiljea
je
1526. pismo p«pi. Cita s:: Ladoviciu rex Hangarie et Bohemie (e)tc(eteta)
2o. srpcja
mana
p (ro)p(ri)a.
Vatikanaki arkiv n Rima.
voniji,
koje po
i
ma
plemida
plemstvu Ivan
Tab
prilici
koje
ovako
i
i
i
universitati nobilium) iste kraljevine, gospodi
(toti
(de Thah), Ivan Kastelanovic (Castellanffy), Ivan
braca, pozdravljenje
i
vjedno prijateljstvo.
dana, nakon odiazka na§ega kraljevstva nanijeli
i
pojedinima odliinim plemenitim sudcima >Svima ^itavomu u obsegu kraljevine Slavonije, kao
(Nelepewczy), Pankracije, Ivan, Mihajlo, Kristofor
lepid
sviju
glasi:
zupanije, obstojece
pogrdu
i
iz
Mogli ste
i
vama
nas stanovite plemide ondje telko izprebijali,
vaSu
odredili
neku
dimnicu
(pecunias
i
bradi na§oj Baltazar Ba<5an,
Ljudevit
Pekri, Franjo
Volfgang od Zempfia vec Cuti, kako su netom i
Kriievaca, neki neprijatelji
sramotu nama
i
i
suviSe
na
pro&lih
naSi izmedju podanika
jo§ na uStrb
tro^ak
na§
ovoga
slobode naJe
(time), Sto su protiv
fumales), da
Ne-
ostala
i
i
i
sramotu naiu
nastave s
nama
da iz na§ega tulca strijele oa nas odapinju. Odluiili smo 8 toga sa svom nama nesnosno svako gospodom magnatima ove kraljevine, kojima je jednako kao nedjelje Invocavit dojdude se (22. velja£e) u vrijedjanje da kraljevine, krSenje slobode kako hi se posavjctujemo, se ondje pak da varoSi Doljnim Zdencima drii neki stanak,
pravde
(lites),
i
i
i
moglo
nadi lijeka proti udinjenoj
bolje povratila.
Molimo
i
nam
pozivamo vas
porugi s
i
povredi, tc
nama naSa
toga ovimc kao bradu
1
Cast sa£uvala
prrdrage
prijatelje,
tit
da
<
*2^
KRALJ LJUDEVIT
^
JA6EL0V1C (1516.— 1526.).
II.
na ustanovljeni dan na reSeno mjesto svaki sam glavom zakopaju, nego da ostane na nama dodje, jer bi bolje bilo, da umremo ili da nas zive da inako ne cinite; dimnicu opominjemo, takva uvreda i sramota. Ponovno vas molimo i daje, jer tko pak, protiv nas samih tako nepravedno odredjenu, neka nitko od vas ne za volju zivota
Casti
i
svoje
u6inio se smijesnim. Iz Grdjevca u utorak namah god davao, nanio bi sebi §tetu godine 1523. Apolonije, mudenice iza praznika djevice i stvoriti sliku o daljim razmiricama u Slamogli Nema podataka, po kojima bi si ugarski sabor, koji je poslije u svibnju i voniji; samo je vrijedno spomenuti, da je lipnju bio na okupu, filankom 26. odredio, da se vanredna daca od godiSnje dvije forinte i
bi je
i
pobira takodjer u
(item da Sclavonia
Slavoniji
et
protivilo
se je o6ito
pariter est intelligenda), §to
Transylvania praemissa
contributio
povlasticama te kraljevine, po
starim
kojima je ona placala samo polovicu dada, ustanovljenih za Ugarsku. Medjutim ne javlja se niSta, da li su slavonski stalezi recenu odredbu ugarskoga sabora naknadno prihvatili ne znamo ni to, da li je ovaj put kralj poslao zasebne povjerenike u ili zabacili, pate Slavoniju,
da o torn sa stalezima
razpravljaju.
Medjutim je hrvatsko kraljevstvo
namah
proljeda 1523, opet stradalo od turskih
s
mletacka Dalmacija nije bila vi§e sigurna i mirna, odkad su grad Knin osobito Skradin bili u turskoj vlasti. NaroCito zaprijetila je velika opasnost mletaCkomu i gradu Sibeniku, kad je u ozujku pred Sibenskim tijesnom osvanulo vise turskih brodova,
Fade
provala.
ni
kanalom
do Skradina. Ipak vecih uspjeha iznova dobro utvrdili, i k tomu po svojim poslanicima u sultana izradili, da je bosanskomu i mostarskomu sandzaku zabranio dirati u mletaSku drzavinu; dok je opet u drugu ruku nadvojvoda
kojih je zapovjednik traiio, da ga puste
nijesu Turci polu6ili, jer su u jednu ruku
cete u
Ferdinand drzao svoje straze
ploviti
Mletci svoje gradove
onim krajevima Hrvatske
i
kljuc njegovim zemljama, a naro6ito Kranjskoj
ili
predlagao svome §urjaku, da
Do
mu
i
Slavonije, koji §tajerskoj.
su
bili
pred-
Ferdinand je pace
posve ustupi kraljevinu Hrvatsku, pak da ce ju pridruziti
ali je Ferdinand preuzeo obranu kraji§kih u Hrvatskoj, primao u svoju sluzbu hrvatske plemice, kralja. koji su ga po tom po6eli i smatrati za svoga pravoga gospodara Nadvojvodi Ferdinandu bilo je poglavito stalo, da za§titi gradove na Uni, kao druge; manje mu je bilo do toga, da brani gradove na jugu Velebita, Bihac, Krupu
svojim zemljama. gradova, drzao
i
toga nije doduse doSIo,
placao uhode
i
i
odakle nije ni najmanja opasnost je iza
Klisa
Zadru
i
bedem
najznamenitiji
ostaloj
Dok
darskom, a
ni za preostale
do§li
njegovim zemljama,
u i
tih
gradova bio
straha
mletacki
za
gradove krbavskih knezova u
vlast, zaprijetila je
ne samo klju6
posjedovanjima krbavskih knezova na jugu
branik
Medjutim odkad su Knin
u tursku
Izmedju
mletaCkomu onim stranama (Vrana, Novigrad), nego i glavni
se je drzala Ostrovica, nije bilo
grad, Obrovac).
konadno
mletaikoj
lu6ke iupanije, kao
stare
Velebita.
drzavini
prijetila
grad Ostrovica, koji je bio
i
i
Skradin
onom
posjed u okolisu za-
kraju (KliCevac, Zelen-
(koji su bili
branik rijeke Krke)
samoj Ostrovici najveca pogibija. Kraljevskim
kastelanom Ostrovice bio je god. 1513. hrvatski plemi6
Ivan Kobasic;
u posljednje
vri-
jeme predao ga je kralj Ljudevit knezu i banu Ivanu Karlovidu, da ga brani i Stiti Zajedno sa svojom djedovinom. Ali tezka je to bila zadada za bana, o kojemu pi§e 25. listopada 1523. poslanidki tajnik mleta6ki Franjo Massaro, da ne moze mnogo udiniti za obranu Hrvatske, jer je vrlo siromaSan (per esser pouerissimo), pak da snuje o tom, kako bi se odrekao banske 6asti. Jo§ u kolovozu 1523, javljao je vrhovni mletacki providur u Dalmaciji, po imenu Jeronim da Canale, kako su tri sandzaka turska doSla sa 400 pjeSaka i 60 konjanika pod Ostrovicu, kasteo kneza Ivana Krbavskoga, jamaino da ga osvoje. Ban Ivan Karlovid nedvojbeno je driao u gradu dovoljnu posadu, koja
je
vicu, jer
i
taj
put tursku navalu suzbila.
ga 29. rujna zajedno
s
Cini se, da
je
ban bio dosta siguran za Ostro-
banovcem Keredenjem nalazimo u
Slavoniji, narodito u
BANOVANJE KNEZA IVANA RARL0V16a (1521. DO KOLOVOZA 1524).
335
zupaniji, gdje no izdaje zapovijedi u prilog Doroteji, udovi iza Franje Peod Petrovine. Pod jesen 1523. Cinilo se je, da 6e Turci obustaviti svoje provale tijekom budude zime. Nadvojvoda Ferdinand izdaje 21. listopada vrhovnomu kapetanu svojih zemaija, grofu Nikoli Salmu nalog, da razpusti konjaniike iete, koje su dosad u Hrvatskoj
krizevadkoj
krija
i
Kranjskoj stajale, jer sudi,
da Turci u
zime
ot'i
vode, snijega
radi
zime ne 6e vi§e
i
poduzimati nikakve navale u njegove zemlje*. All nadvojvoda se je prevario. Ved pi§e
sinca
Ferdinand svome surjaku, kralju Ljudevitu
uz ostalo javlja:
na pretuznu tu
6.
pro-
Ntirnberga pismo, u kojemu
smo po
razliCitim listovima, kako su Turci pred male pak popalivsi (zemlju) odvedav§i Ijude u roblje povratili Ali ni to nije im dosta, ne ce mirovati, nego 6e takodjer ove zime Hrvatsku tako udarati, da ju napokon pokoret. Nadvojvoda je zaista bio
>Obavije§teni
dana opet u Hrvatsku se u zakloniSta.
iz
provalili,
i
i
PeCat kraljice Marije. Dra
angjela drie
ugarikc grede (l.
prvo kolci;
je
polje
4. polje)
^obro
i
Tcliki
(i
raidijeljeno
kao u prvom
i
je
3.
raidljeljen
uzdoiao na dra
i
»t Maria
:
leonikl lar. Slika
Dei
:
R"C««
:
Na
deanoj itrani »lde se
do njcga leoiuki Ut), u dnigom
na dvoje (toalrijske grede i
dijela.
n •redini roedju njima je poljaki orao.
polje), a
to kaitiUkI toranj
kaitiliVi toranj
Napia naokolo rnba:
koji
Itlt,
idiki la? (3.
na dvoje
raidijeljeno
trede je polje opet
polju Tidi »e
i
pod krunom 1
i
burgaodijtke
na grbu medjn
Ungarie
:
et
:
poprijedne
»
:
liofoj atrani
gttde), «
OTini poljim* ne
Bobemie
Na
poija
mote
m
Magonakl tetTrtom raaabrati.
regina • etc(etera).
Drtavnl arklv « B«4u.
upuden, jer
i
hrvatski knez Ferdinand
Frankapan
javlja 20. 8«je«nja 1524. it
svoga
Iprada Ozija Ijubljanskomu vicegerentu, kako su Turci od proiloga Martinja (11. studepred njegovim brata njegova, kao noga) OS am put a osvanuli pod stolicom otca Kostanjevici, jer mu nikako ne gradom. Knez se tuii na svoje susjede u Metlici dinim*. pomaiu; a onda klide bolno: >Dok sam mogao, tinio sam, sad nemam viic Stada i
i
i
KRALJ LJUDEVIT
3^
II.
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
« tih ponovnih provala turskih u Hrvatsku zgodilo se je, da je u prosincu 1523. ban Ivan Karlovid boravio je Ceta turska dogla pod Ostrovicu. Knez jedna opet u Cazmi, gdje no poziva prosinca 18. nalazimo ga te banovine, svoje tada na sjeveru Ivana Kosa^koga u kastelana i njegova Braniborskoga pred svoj sud markgrofa Jurja
Za
i
u Rakovcu, koji je podinio nasilja na imanju Gradec kmetovima zagrebaCkoga biskupa pravicu, doSao je njegov grad OstroSimuna od Erdeda. Dok se je ban borio za pravo vica u tursku vlast. MletaSki izvori javljaju, da nije pao silom, nego da je neki izdajica i
Damjan nakon dogovora doveo Turke u grad, kojim su onda obladali. za Pad Ostrovice bio je golem udarac ne samo za bana Ivana Karlovica, nego namah te zatim dodijalo, je sve Citav krSdanski svijet. Banu je hrvatsko kraljevstvo i
i
poslanike, nudeci
poslao u Mletke
vjeCitoj napasti turskoj. Ali
obdini
ostatak
mudri Mletci nijesu
drzavine, koja
svoje
htjeli
je
bila izlolena
ponudu banovu, vec su 1524. ponovno najmili na
za
ni duti
da uztraje na svome mjestu, te su ga 19. sijeCnja svoju placu i odredili mu 5000 dukata za godinu dana. I na dvoru kralja Ljudevita dojmila se je nemilo vijest o padu Ostrovice; savjetnici kraljevi mislili su zaprijeCiti dalje gubitke time, §to su predlagali, da se Ivanu Karlovidu pridade drug u baniji, pak su u to ime izticali Ivana Tab a, koji je bio nekoj dvorskoj gospodi vrlo u volji. Nadvojga
hrabrili,
voda Ferdinand zabrinuo se je takodjer Ijuto, kako se razabira je 18. veljace 1524. iz Nurnberga upravio na svoga lurjaka.
iz
njegova pisma, §to ga
U
njemu javlja, kako je zaStitu one krajine, da se 600 pjeSaka »za obranu opet odredio 200 lakib konjanika snuju«; subarem moze odoljeti navalama, koje se mozda sada od Turaka spremaju vi§e opominje kralja, da sa svima silama svojima pomaze »toj opustoSenoj i izcrpljenoj Hrvatskoj« (ipsi vastate et exhauste Croacie); napokon ga moli, neka zapovjedi banu, da drii povjerljive i marljive uhode i glasnike, po kojima bi se moglo pouzdano doznavati za namjere poduzeda turska. Ali najviSe raztuzio se je radi pada Ostrovice rimski papa i
i
i
i
Klement VII., kod kojega je ba§ tada boravio kraljevski poslanik Stjepan Brodaric. Cini se, da se je na papinskom dvoru mnogo zabavljalo kralju Ljudevitu, jer se on »Pi§e§ mi, da je destitka 8. ozujka 1524. u pismu na Stjepana Brodarica ovako brani: moja svetomu otcu bila ugodna, a kako bi bila mnogo milija, da nijesu u isto vrijeme stigli
glasi,
da su Turci zauzeli
spodina naSega mjesto
i
iza Klisa.
na§im nevoljama,
otaca, jer
su
Ostrovicu. 6uli,
da
je
To da onaj
se je silno
kosnulo
Priznajemo, da je to tezak udarac, koji se zaista ali
i
presvetoga go-
po obcem sudu zapremao prvo
grad
mora
pribrojiti ostalim
se ipak bojimo, da ce za njim uzastopce zaredati jo§ veci,
to mletadki poslanik njegovoj svetosti prorekao.
To
kako
je
se medjutim nije nikako moglo do-
po nasoj nehajnosti i nemarnosti, nego zato, sto se neznatnim prihodima jedine Ugarske nijesu preobsezne granice nikako mogle dostatno braniti. Jo§ malo prije ovoga
goditi
vremena, za kralja Matija§a, pritjecalo je nemalo prihoda iz Bosne, velike dace (magnum iz Hrvatske i Dalmacije placale su se kraljevskomu fisku, nadalje su jos ne-
tributum)
taknute
i
plodne
bile
bogatstvo, broj
dan as;
i
doljne
strane teme§ke,
snaga neprijatelja
sada su pak oni krajevi, koje
bile
smo spomenuli,
gotovo u pustinju obradeni, tako da kukavne ostatke ostali
u onim kraljevinama, ni
s
dok su za polovicu manje nego
srijemske, vukovske
i
pozezke,
uslijed neprestanih provala turskih
malobrojne gradove, koji su pre-
i
najvedim dijelom naSih prihoda braniti ne mozemo.
Jer,
da ne govorimo vi§e o onim granicama na§ih kraljevina, za Hrvatsku se i u mirno doba lako potrogi svake godine 32.000 forinti za placu banima i za drzanje posada na potrebitim mjestima. Ni§ta manje novaca treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, i kamo se samo s jakom vojskom hrana unijeti moze. Nadalje se grad TemeSvar, Severin, a u 070 trogodiSte Petrovaradin i Titelj samo uz preveliki nevjerojatni trolak drze. Ako sve i
to netko, koji
da
na§e
stvari
pravedno prosudjuje, marljivo htjedne promotriti, uvidjet
ni Ostrovica ni prije drugi
gradovi
nijesu propali ni
po najmanjoj naSoj
ce,
niemarnosti,
BANOVANJB RNEZA IVANA RABLOVlfiA (1521. DO KOLOVOZA nego poradi siroma§tva diu) rimskoj
nam
prijete
stolici, .
.
i
Zahvali
.
dohodaka
slabih
skradinskoga (biskupa
presvetomu
se
Tomu
Nigra)
Na
naSih.
nam
to (siromaStvo) nanijelo
i
to tuzimo
gradu Klisu. Moli joS njegovu svetost, da mu ne dodija smo mi mogli iiniti, udinili smo, a radit demo
Mehmet bega
Ohrabren naime
udarale.
tim, §to
mletaikim
pisao je
pomoci, jer
njegov odludio, da se Klis mora
pa§a,
dalje brinuti se za to mjesto,
i
makar
sve,
su
i
preko na§ih
i
Spljetu,
stajale
i
nemilo na
je
nj
Ostrovica
i
K
i
1
i
s,
taj
Jo§ u prosincu 1523.
Velebita.
kako
sila«.
mostarskoga sandzaka
£ete
da po Sto po to osvoji
na jugu
kraljevine
(tarn
sadaSnja, koja
i
hrvatski gradovi Knin, Skradin
mostarskt
knezovima u Trogiru
kao
je poslao gospodina hranom, da pritede u pomo<5
i
1524 pod njim
5. veljaCe
redom
su
branik hrvatske
posljednji
i
tada
zaista
u turske ruke, odiudio je
dospjeli najjadi
je
Mihalja Begovida joS od
dugo
naSemu, Sto
gospodinu
jer Sto
Gradu Klisu trebalo
3»7
se ve6 tako
je prijaSnja zla
novcima, barutom
s
1524.).
silni
i
gospodar
srecni
da ce on naskoro do6i poda nj sa svojom tome ne bude nikakve zapreke, opomenuo je redene knezove, osvojiti, te
vojskom; no da mu pri da ne pruzaju nikakve pomo<5i Klisanima, ve6 da radije i one protjeraju, koji su dosad potraiili utoc^ilta na njihovom zemljiStu. Mlet6ani ne smiju kao saveznici prijatelji sultanovi ni hranom pomagati nevoljnih zitelja toga grada, ako ne ce, da se na njih obori neprestano uznemirivan iz druge gnjev silnoga cara. Klis mora pasti, prinudjen gladom tvrdinje, koja ce se njemu nasuprot podidi, te iz koje ce ga biti i ruSiti. Kad je na to u veljadi 1524. vojvoda Mustafa, poslan od mostarskoga sandzaka, zaista s jakom on strogo opomenuo mlevojskom pao pod grad, te ga zapodeo podsjedati, namah je i
i
i
ta£ke knezove u susjednim gradovima (Spljetu
mu
Trogiru), da
i
ne kvare posla poma-
posluSali. Oni su doduSe kapetanu da su sebi^ni Mletci svoga brodovlja Alvisu da Canale zapovjedili, da s mjesta pohita u Spljet na obranu ovoga grada; ali su podjedno odludili poslati lijep dar mostarskomu pa§i, samo da razprSe svaku sumnju u odanost njihovu. Uza sve to, Sto je hrvatska posada u Klisu ostala osamljena, branila se je ona
zuci nevoljne Hrvate. Naravno,
i
ipak hrabro preko dva mjeseca.
da se nitko
iz
Kako
su Turci
bill
namah
potetka grad tako opasali,
s
njega nije ni maknuti mogao, pojavila se radi nestaSice ziveia naskoro velika
nevolja. Ali Klisani, nemajuci valjane hrane ni Cestita pila, mjesto kojega su
korijenje u octu
varili,
odbijali su ipak srdano
opasne, Ito su Turci imali nekoliko visa pucali.
Dne
turska vojska
grad deta
naSega naSih
s
velikih lumbarada,
doduo, da je kraljevski
je
velikom spremom na
gospodina kralja u
zajedno
s
nj
navale, koje
i
kojih
iz
travnja 1524. pi§e ban Ivan Karlovic
3.
Lambergu, kako
Josipu
sve juriSe
iz
su
nekakvo
si
su bile po torn
na grad
iz
nekoga
Bihada kranjskomu kapetanu
grad Klis u velikoj opasnosti, jer
onda dodaje: »Mi pake videdi, kako je demo s naSim sluibenicima s male grada onamo, pak nemajudi drugo osim
udara, a
opasnosti, podi
kastelanima redenoga
i
pomoci Boga svemogucega naSih sluzbenika pobrinut demo se, da ga izbavimo*. Nema vijesti, da li je ban Ivan Karlovid svoju rijed odriao. Ali zato izpunili su i
svoju duznost senjski kapetani koji su
i
dosad
s
i
kliSki kastelani Petar
Kruiid
i
Gregorije Orlovdid,
im grad. Jo§ prije, nego Sto poSao je u Senj, da tursku vojsku. U debar das bila mu je doSla pomod,
najvedom poirtvovnoSdu
branili povjereni
bijaSe turska vojska opasala Klis, ostavio je Petar Kruiid taj grad
se ondje pripravi, kako ce suzbiti
i
i
koju mu je papa po skradinskomu biskupu Tomi Nigru poslao. Tako je Kruiid mogao skupiti ovecu detu od 1500 pjeSaka i 60 konjanika, koju je u Senju ukrcao u 40 brojug. Plovedi samo nodju, da se ukloni svima zaprekama, u ranu zoru kod Solina, a odanle je namah pohitao prema Klisu, te se iznebuha svom lestinom oborio na turski tabor. Turci, kojih je bilo nekoliko tisuda, nijesu ni pomiSljali na odpor. Kruiid ih je sasvim raztepao, mnogc sasjekao bojne spreme, to je sve laplijenio Na to live zasulnjio, a Sto je bilo u taboru topova
dida, te
izkrcao
i
onda odplovio na
se je
10. travnja
i
KRALJ LJUDEVIT
g
II.
JAGELOVlfi (1516.
— 1526.).
posadu u gradu, a sam grad jo§ ja2e utvrdio, da bude
je pojaCao
lijevati turskoj
mogao odo-
dalje
i
sili.
Pobjeda Petra Kruzida pod Klisom dojmila se je zivo Mletci, koji bijahu uzkratili svaku pomoc podsjednutomu gradu radovali su se ipak pobjedi, jer
prijateija
i
neprijatelja.
i
njegovim braniteljima,
i
sada bar za neko vrijeme minula svaka opasnost za
je
njihovu Dalmaciju; Turci opet zabrinuli su se zivo, da bi slavodobitni Hrvati mogli posegnuti za Skradinom. I kralj Ljudevit cijenio je zasluge svojih kapetana, te je poveljom
od
OrlovCicu
Gregoriju
srpnja 1524.
9.
i
oko obrane Klisa darovao varo§ Breznicu nekad pripadala hercegu Lovri IloCkomu.
za njihove zasluge
troskove
i
(Berzewcze) u krizeva^koj zupaniji, koja je
A
oba senjska kapetana dana
16. svibnja, mjesec
kao rodjena bra6a; jos
zivjela su
Kruzicu
Petru
kliska kastelana
i
srecne obrane Klisa, bi-
iza
jahu oni u kagtelu grada Senja pred hrvatskim plemidima Ivanom i Pavlom Krizanidem, Ivanom Novakovicem, Pavlom SlipCicem i drugima »za Ijubav i bratinstvo, k6 je medju
njima« utanadili medjusobni nasljedni ugovor: »da ako bi gospodin bog sudil koga meju njima, tr bi umarl prez ostanka, da on ki bi od njih ziv ostal, da je on ered (nasljednik) i
ostanak njegov; da on mozi uzivati
vsako njegovo iminje
radovati
i
plemenScinu,
i
i
njega ostanak za njim«. negibuce, viCnim zakonom, vsako ono blago, gibuce Medjutim sve pored poraza pod Klisom nijesu Turci sustali udarati na ostalu i
i
Hrvatsku, naro6ito na krajeve Velebitu na sjeveru
Tu
naokolo Une.
i
gradovi bana Ivana Karlovida (Udbina), onda kneza Nikole Zrinskoga
su najviSe stradali i
knezova Blagaja.
Preko njihovih posjedovanja zalijetale su se turske harailije na imanja knezova BernarFerdinanda Frankapana (Modru§e, Grobnik, Ozalj), a odanle prelazili su
dina, Krsta
i
u zemlje nadvojvode Ferdinanda.
Take
Metliku u Kranjskoj, na koju
tri
poharali
Ba§
i
su
susjednu
oplijenili
provala
turskih
Croatie propter
carum quiete
pod grad
i
suzbili,
tada su odveli.
stao ostavljati svoju ne-
od
Ljudevita
17. svibnja
radi straha
1524.,
neprestanih
i
mogu mirno sigurno prebi vatic (ut Croati, qui in regno nostro metum et continuas incursiones et invasiones ferocissimi hostis Thurne
i
non
et secure habitare
(Enyng
possunt), smiju preseliti na ugarska imanja
peharnika Franje Badana,
et Batthyan) kraljeva je
kralja
»da se Hrvati, koji u kraljevini Hrvatskoj
je dozvolio,
do§li
ondje
ih
puk
hrvatski
je
povelje
iz
kad su
od 4000 duSa sa sobom u roblje
povodom, da
te posljednje navale bile su
travnja
polovici
a
udarali;
okolicu, te viSe
srednu domovinu, kako se razabira
kojom
su u drugoj
dana
ondje sagraditi kuce
te si
i
kuciSta.
Dok
tako puk stao jatomice bjezati u sigurnije krajeve, gospoda su hrvatska sve vi§e utje-
cala
se
nadvojvodi
austrijskim
Ferdinandu,
knez Nikola Zrinski
te
trazila
Ne samo ban
zemljama.
i
njega
Ivan Karlovic, nego
koez Stjepan Blagajski, pa6e
i
redenomu nadvojvodi
nizi
i
i
njegovih
i
upravitelja u
knezovi Frankapani, onda
plemici nudili su svoje sluzbe
njegovomu vrhovnomu kapetanu Bernardinu Ridanu,
mijenio grofa Nikolu Salma. Hrvatski
plemid Ivan
vojvodinu sluibu uz godiSnju pladu od 1200 cuje upraviteljima Kranjske brinjsko-trzadke loze
zaklona u
(Vuk
i
II),
iz
Brekovice
da uhodi Turke
Stajerske; za jednaku
Krsto
i
for.,
Kobasic
i
koji je za-
stupa u nad-
da o svemu
izvjeS-
sluzbu nude se knezovi Frankapani
kojima su Turci zivo
sjeli
za vrat,
dok
se opet
knez Nikola Zrinski o6ituje spreman udariti na znamenitu tvrdinju Kamengrad u turskoj Bosni, te ju za 6etrnaest
dana
lakih konjanika, a uza to jo§
gospode
s
jedne strane, a
Bernardina Ri6ana vrijeme kapetan
mnogo
osvojiti,
6000
ako
mu
se
Ferdinandovih kapetana iztide
dade pomod od 800 tezkih
i
3000
pjeSaka. Osobito je zivahno obdenje izmedju hrvatske s
druge, od
kojih se vec
tada uz
znameniti poslije Ivan Kocijan (Hans Katzianer), u ono
u Metlici. Iz pisma, §to ga je Ivan Kobasic iz svoga grada Brekovice u Pounju 8. lipnja 1524. pisao vrhovnomu kapetanu i rodjaku svomu Bernardinu Ridanu, razabira se, kako je redeni plemic uredio uhodarstvo, da bi mogao »zvje§6ivati
lakih
konjanika
o namjerama
i
poduzecima Turaka, a narodito susjednih
bosanskih pa§a
i
BANOVANJE KNEZA IVANA KARLOVI^A (1521. DO ROLOVOZA 1524).
Dne
begova.
3*9
iz banova grada Mutntce vrhovnomu kape* o nekim stvarima govorio s baoom Ivanom Karlovidem, koji se je oditovao osobitim prijateljem u svemu (in omnibus est capitalis amicus) refenomu kapetanu, te
tanu,
kako
21. lipnja javlja opet Kobasid
je
—
piSe opet Ivan Kocijan
ma
njime
je najpripravniji sastati se s
na kojem mjestu.
Dva dana zatim
—
23. lipnja
Metlike vrhovnomu kapetanu
Bernardinu Ridanu, kako su da su dvije paSe istoga dana o podne utaborile se na ModruSkom polju, da imadu jaku vojsku. Na te glase preiao je on preko Kupe, te poslao konjanike svoje na tri ceste, da traie neprijatelje; medjutim se boji, da 6e Turci udariti preko Steniinjaka prema Samoboru, ako budu dosta jaki, provalit de u KrSko polje. Na te
mu
stigli
iz
glasi,
i
i
i
glase digao se je
sam vrhovni kapetan
gdje ga nalazimo
ve6 25. lipnja
dolazkom njegovim odmakli leko, da ih on nije nikako
sa svom vojskom svojom do§ao u Jastrebarsko. Medjutim su Turci, kojih je bilo do 3000, noc pred i
Samobora
Jastrebarskoga prema Kupi tako damogao. Bernardin Ridan ostaje iza toga neko vrijeme u okoli§u Jastrebarskoga, Samobora Zagreba, te joS 22. srpnja javlja iz Jastrebarskoga o turskim provalama, kao o svojim pripravama, da im odoli. okolice
iz
i
vi§e dostidi
i
i
Vrhovni kapetan austrijskoga nadvojvode imao je joS jednu zadadu da izvrSi u hrvatskom kraljevstvu, da naime nekako nagodi bana Ivana Karlovica s njegovim noTim drugom, s banom Ivanom Tahom.
Ved bi spomenuto, kako se je jo§ na koncu 1523. radilo na dvoru kralja Ljudco tom, da se Ivanu Karlovidu pridade za druga Ivan Tab, Ijubimac neke dvorske gospode. I zaista je malo zatim kralj imenovao Taha za bana. Ved 10. veljade 1524 Ivanu Tahu, nalagao je kralj iz Pozuna hrvatskim banima Ivanu Torkvatu Karlovidu da povedu iztragu protiv Margarete Hening Stjepana Deshaza od Susjedgrada, koji vita
i
i
Gradcu kod Zagreba silom zakradivali njezine posjede Petrovinu Siljakovinu. Medjutim joS 26. veljade vr§io je ban Ivan Karlovid s banovcem Keredenjem sam banske poslove, kad je u Zagrebu sudio u netom spomenutoj stvari. Ivan Tab nije obavljao banske poslove, jer ga poslije eliki jer ga u prvi kraj nije bilo u zemlji, su obcini na brdu
i
i
dio hrvatske
do
velikih
i
slavonske gospode nije htjeo priznati za svoga bana. Poradi toga doSlo je
i
smutnja u hrvatskom kraljevstvu,
posreduje izmedju »staroga<
kako de Ridan mit ainander
Krizevce;
vonski
ali
potraiiti
»novoga<
oba bana,
zu vergleichen).
posljednjega
hrvatski, na
i
i
kojemu su
bana.
te nastojati,
On
nije
te je
je zaista
ondje bili
bilo,
ba§ Bernardina Ridana bilo zapalo, da iz
da udini medju njima nagodu svoj
prilici
svedenici, velikaSi
i
zato, §to
nili
Ljubljane, (die 2
wan
za Ivana Taha, u
pismo, odredjeno
poslao
po
netko
javlja
JoS 16. lipnja
je veliki sabor sla-
konadno odludio,
plemidi,
da »novoga bana nipolto ne de primiti< (den neuen won, mit namen Tachy Johanni, kainswegs anzunemen). Razmirice izmedju oba bana njihovih privrienika trajale su i dalje }o§ 31. srpnja piSe Ivan Kobasid iz Brekovice vrhovnomu kapetanu Ridanu ovako: i
»Dajem takodjer prijatelj
i
va§oj velemoznosti na znanje,
sklon, sada vrlo klonuo
velidanstva lisen nade officio privatus) je
i
i
da je
u du§i uznemiren
za svoje vjerne sluzbe
stariji
gospodin ban, koji je vama
radi toga, Sto je
prevaren, te
kao
dasti svoje liSen (quasi
Jer novi ban Ivan Tahi zauzeo je banske gradove
nikomu drugomu ne
nandu), u kojega je prirodjenu ostaviti
sta de
boravi;
dobrohotnost uloiio svu nadu.
te
prije
se
ufa,
da ga ne de
ni on ni vaSa velemoinosL Ako pak iza Boga bude od svih ostavljen, ne znam, napokon udiniti, bududi da mnogo snuje ... I on me je molio, da podjem k pre-
svijetlomu gospodinu nadvojvodi
mjestu
utede,
za scbe, a gospodin
od kraljcrskoga nego presvijctlomu nadvojvodi (Ferdi-
knez Ivan Karlovid ovako zbaden odludio, da se prema dozvoli
velidanstva dobivenoj
od kraljevskoga
kao njegov poslanik, ako
je
negdje u nekom bliiem
Molim vas za savjet odgovor, jer lelim znati, gdje sada gospodin nadvoJToda k tomu vas molim, da mi obznanite, kakvim je duhom zadahnut prema starijemu i
KRALJ LJUDEVIT
j^O
gospodinu banu, jer
me
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
II.
mrzi zaludo se truditi, ako ne bi biio koristi
i
uspjeha od tako
muCnoga putovanja*. slavonskih staleza svom Premda se je uz Ivana Karlovida najveci dio hrvatskih Ivanu Tahu, ipak nije htjeo kraljevski dvor da pobanu snagom protivio nametnutomu banima iz Budima Ivanu Torkvatu Karlovidu pusti. Dne 8. kolovoza 1524. nalaze kralj i
i
Ivanu Tahu, da brane gradjane slobodne obdine na brdu Gradcu od nasilja onih, koji 10. kolovoza na pladanje mitnidarine na svojim posjedima. Dva dana zatim
—
—
ih sile
boravi ban Ivan Karlovic sam sa svojim banovcem Pavlom Kereienjem u Dubovcu,
te
izdaje povelju u prilog Ladislavu Kanizaju. To je posljednji pozoati 6in Ivana Karlovica kao bana hrvatskoga. Dne 30. kolovoza 1524. javlja doduSe vrhovni kapetan Bernardin
Ri^an
hrvatski stalezi zajedno sa Novoga mjesta u Kranjskoj, kako su slavonski banom ba§ toga dana na okupu (in Versamblung) u Krizevcima, all se ne zna,
iz
i
»starim«
na torn stanku zakljudlo. Medjutim neki plemic Juraj Savinavic, koji je Ricana u svemu izvjescivao, bija§e vec prije obznanio, >kako su zitelji slavonske i hrvatske zemlje bili odlufiili, da ne ce dulje trpiti stranCarenja obaju bana i njihovih privrzenika, §ta se je
nego ako im njegovo veliSanstvo dade vrhovnoga kapetana s potrebitom vlasti za vlaonda ce kao vjerni podanici sve uloziti za obranu zemlje od Turaka, jer ne mogu viSe podnositi propadanje kao dosada. Ako pak toga ne bude, pogodit ce se s Turdinom i placati mu hara6 po dukat od dimnjaka, samo da ih ostavi na rniru*. Ne zna se, §ta je sabor u Krizevcima konadno zakljuCio; ali nema sumnje, da je Ivanu Karlovidu sve dodijalo, da se je valjda sam odrekao banske Casti. Bududi pak danje,
i
da ogromna vecina staleza
htjela
nije
ni
jeseni
1524. opet
razabira
svome
iz
svom snagom
stall
to
je
provaljivati
prijatelju,
mletaCkomu ali
patriciju
tim
biio
u hrvatske
pisma kneza Krste Frankapana, §to ga
>hvala budi Bogu, zdrav,
je
19.
Antunu Dandolu.
u ostalom du§a
ostalo
za Ivana Taha,
6uti
hrvatsko kraljevstvo bez bana. A
me
jako
je
napokon Turci u
pogubnije, jer su oblasti,
kako se medju inim Budima pisao iz
studenoga sam«,
>Ja
boli, jer
nam
refieni knez,
javlja
dolaze glasi s
razli-
strana, kako Sulejman pripravlja ogromne vojske na krScanstvo, a onu ubogu (povera) Hrvatsku ne prestaje i onako nikada pusto§iti, kao §to je eto prije m a 1 o Citih
dana poharao imanja moga otca oko Skrada
i
Dubovcac.
Stari
knez Ber-
nardin bijaSe ve6 prije nekoliko mjeseci ostavio gotovo posve razvaljene ModruSe, te se
nedavno dogradjeni Ogulin, odakle je jo§ 23. srpnja vrhovnomu kapetanu austrijskomu Bernardinu Ridanu dojavio, kako se bosanski paSa sprema na novu vojnu. u
preselio
novi,
ZapuSteni od svoga kralja, li§eni svoga bana Ivana Karlovica, a ne maredi za nametnika Ivana Taha, hrvatska su gospoda sve zivlje prijanjala za nadvojvodu Ferdinanda, koji ih je vec preko dvije godine zakriljivao, te sa svojim detama i novcima po;nagao. Jo§ 20. kolovoza 1524. javljao je Ivan Kobasic
iz Brekovice vrhovnomu kapetanu RiCanu, »kako su se hrvatska gospoda medjusobno slozila i odludila poslati poslanstvo k prejasnomu nadvojvodi*. Nema sumnje, da se je radilo o tom, da se njemu posve priklone, te od njega zatraze novoga bana. Da se je snovalo o tom, dokazuje pismo, Sto ga je 30. studenoga 1524. nize plemstvo hrvatsko (universitas nobilium regni Croacie) upravilo na nadvojvodu, moleci ga, da ne bi ni jednoga od hrvatske gospode imenovao .
za bana, jer su u jednu ruku tako
.
.
ni sami sebe ne mogu braniti, dok su kmetovima. Medjutim Ferdinand nije se ved ni s obzira prema svomu Surjaku htjeo padati u to, da imenuje bana, samo je svakim drugim nadinom pomagao hrvatskoj gospodi. Vec 9 prosinca javlja on, kako je »nekim
u drugu opet
siloviti,
te nastoje
hrvatskim grofovima, po
onda Krstu trzadke
i
nemodni, da
plemice
ud;initi
imenu grofu Ivanu (Karlovidu)
Vuku, Jurju slunjske loze), kao (II.),
(II.) i
i
Matiji
(II),
od Krbave, banu hrvatskomu,
grofovima Frankapanima
grofu Stjepanu Blagajskomu,
i
to
(od
brinjsko-
svima zajedno milostivo
— 1526.).
331
da bi se mogli ove zime odriati
iTurcima
STJEPAN VERBECI KAO PALATIN
obecao 1200 rajnskih
bolje odolije vat
forinti,
pobrinuo se
Ali najvi§e
i«.
ve6 dulje vremena
PAD NJE60V (1525.
I
je
za kneza Nikolu
Zrinskoga, koji je
s nadvojvodom njegovim kapetanima snovao, kako da se Turcima otmu bosanski gradovi Kamengrad KIju6, koji su bili poglavita zbiraliSta njihova za provale u hrvatsko Pounje i onda u austrijske zemlje. U lipnju 1524. §alje Ferdinand i
i
svoje
pouzdanike
one krajeve
(Weichselbergera,
prouCe, da
i
bi
li
Kocijana
se osnova
i
mogla
Leysera) knezu provesti;
Zrinskomu, da razvide
pouzdanici doveli su u rujnu
kneza Nikolu Zrinskoga sa sobom u Be6, gdje
je onda re^eni knez 22. listopada utapo kojem je nadvojvodi na dvije godine ustupio svoja dva grada na Uni, po imenu Novi grad (Newhaus siue Newgrad) i Dobru njivu. Nadvojvoda stavit <5e u njih svoje posade s hranom potrebitom bojnom
na^io
Ferdinandom
s
znameniti
ugovor,
i
spravom; nakon dvije godine vratit 6e Ferdinand Zrinskomu njegova dva grada, na §to se je ponovno obvezao posebnom izpravom od 23. prosinca 1524., poSto su mu gradovi ved predani bili. SuviSe je nadvojvoda nadario kneza oruijem, te ga primio u svoju sluibu.
Knez uzdrzavat 6e 150 dukata.
za
Dne
Ferdinanda 6etu od 50 konjanika
i
primat
6e placu od
1525. doznadio je Ferdinand knezu pladu od naime za mjesece studeni, prosinac sijeSanj. Napokon rao torn, da knez Zrinski ustupi svoje rudnike u Gvozdanskom, a za njih dilo se je grad Kastav u Istri; no tomu se da mu nadvojvoda dade u zamjenu grofoviju Pazin
mjesednih
30. sijednja
za prvu Setvrt,
450 dukata
i
i
i
je opro kralj Ljudevit.
Dok
8u se hrvatska gospoda ovako sve bolje prislanjala na nadvojvodu Ferdinanda,
sobom
slavonska su se gospoda medju
borila za ostavinu iza despota Franje Berislavida.
PODPIS KRALJICE MaRIJE. S iiprave od 24. rajna 1526. CiU se: »Maria regin* etc(etera)«.
U
toj
se borbi naroCito iztidu Petar Keglevic
i
Ivan Banic (Banffy), gospodar
i
nasljedni
zupan Virovitice. Jo§ 4. veljade 1525. nema bana u hrvatskom kraljevstvu (sede banatus vacante); tek prvih dana oJujka rijelio se je kralj Ljudevit, da imenuje nasljednika banu Ivanu Karlovidu. Naravno, da je i opet tu fast povjerio svome pouzdaniku, drugu svoje sada meStru kraljevskih peharnika, poznatomu vec Franji Badanu. Pismima 12. oiujka 1525. javlja kralj posebice hrvatskim i opet slavonskim staleiima, da je bansku fast povjerio redenomu Badanu. Druga nije mu imenovao, jer je jo§ uvijek Ivana Taha rane mladosti
i
smatrao za bana.
(Stjepan Verbeci [Verbdczi] kao palatin
i
pad njegov, 1526.— 1526.). patriotska stranka, tc uzvisila
Na saboru u Hatvanu bijaSe sjajno pobijedila plemidka ili svoga vodju na najviSe mjesto iza kralja u driavi. Ali Stjepan Verbeci nije se mogao odriati u palatinskoj dasti ni punih deset mjcseci, a jo5 je manje mogao iSta provesti za preporod
i
spas svoje domovine.
dovoljne
Najprije nije nalazio je
svoju zadacu izvrSilo, kad
svakog daljeg naprezanja blagostanje
i
i
je
na
podpore u
vlastitoj
Cclo zemlje podiglo
kratilo prinositi
i
stranci.
Plemstvo
je misHIo,
da
svoje Ijude, pak se je okanilo
najmanje irtve, kojima
bi se
obnovio red,
snaga teiko izkuSane domovine. Pojcdini dlanovl plemicke stranke stvarali
KRALJ LJUDEVIT
33a
medju sobom konfederacije
su doduSe polja
kao sam Verbeci, onda Ivan Za-
bratovgtine,
ili
DojCin, kojima
Ivan
novi vrhovni pjeneznik
i
JAGELOV16 (1516.— 1526.).
II.
su
pristupili
i
plemicki
prisjednici
ogromna vecina nizega plemstva slabo je marila za tu bratovStinu driavnoga vijeda; njezine ciljeve. Dok je tako plemicka stranka namah nakon sabora u Hatvanu omlitaali
i
velikaSa
stranka je
Vila,
vapila za osvetom. Na 6elu bio mogao pregorjeti nanesene mu uvrede, palatinom. Vec u prvoj sjednici drzavnoga
od gnjeva
bjesnila
svrgnuti palatin Stjepan Bator, koji se
pravim
smatrao
svedjer
je
i
nije
je
joj
koji
i
vijeda
11. srpnja 1525. doSlo je do zestoka sukoba izmedju Batora i suparnika mu palatina. Stjepan Bator htjeo je da sjedne kralju na desno, jer ga to patri kao palatina; ali tomu se opro novi palatin Verbeci. Na to je Bator zahtijevao, neka mu se kazu razlozi, zaSto
zaSto se nije postupalo po zakonu. Verbeci drugovima skinut, ondje staleze. >Oni su birali*, govorio sabrane minuli sabor netom pozvao se je na izpitujem njihove razloge; obrati se na njih*. je on, »oni su skidali; mene ne zapada da napokon pograbila su oba palatina za oruzje. Nitko se nije usudio da RijeC po rijed, vijecnici uklanjali se redom iz dvorane i ostavili protivnike same. posreduje; kralj Bator navijeStao je i poslije javno, da 6e se zahvaliti na svojoj 6asti samo onda, ako mu dokazu, da je poCinio kakvu nepravdu. K tomu je prijetio, da 6e s onim stalezima,
Zajedno sa svojim
je
i
i
i
i
nijesu
koji pokoravajuci se zapovijedi kraljevoj
kojemu ce 61anke potonjega sabora
Oko
buntovnike.
se je konfederacija
ili
nistetnima
proglasiti
Batora kupilo se je sve
oko
je ta bratovStina
Uz nehaj stalnost kralja
magnata
dvije stotine
vlastite stranke
bijes
i
i
bio jednaki
koledjani
ili
Vec na koncu
sastajali.
odli6nijih plemica.
poveo se da
je
surovao je po-
izticao
Aleksije Thurzo, koji se je opet pridruzio velikaSkoj stranci, te stao raditi,
i
On
kraljicu za nju predobije.
i
isti
vazda
se je
Verbeca, koji
i
mah
ne-
Ovaj nada
driavnom vijecu; no u medju prvima. Za njegovim primjerom
zato povjeriSe predsjedniCku Cast u
tajno s kolednicima, gdje
mnogo
nadbiskupa Ladislava Salkaja.
sve prevrtljivi prelat bija§e dodu§e javno pristupio konfederaciji Zapolje
mu
Ta
cilj.
(kalandoS),
srpnja brojila
kolednika Skodila je palatina Verbecu
kraljice, a jo§ vi§e dvolidnost
i
vodje plemstva zigosati kao
kolednici
bratovStina stala nazivati
na prvi dan svakoga mjeseca (calendis)
jer su se
i
gospode, kojima je
vi§e
na
doSli u Hatvan, drugi sabor sazvati,
je
pa5e njoj podastro zavjernicu kolednika
da 6e oni na prvom saboru obnoviti vlast
kralj evsku
povratiti
i
onda zajedno
Kraljica opet navalila je na nestalnoga kralja, te je
obecao,
i
kruni njezine dohodke. s
njim pismeno obrekla
Sve to zbivalo se je tajno, tako da je i papinski ponovni preokret kraljevskih supruga. Cestiti je odvradao kralja od toli nedoBurgio poradi toga nemilo ukorio nadbiskupa Salkaja stojnoga postupka; ali njegov ukor i opomena nijesu nimalo koristile. Kraj takih prilika bilo je novoma palatinu Verbecu i njegovim drugovima podko-
pomoc
svaku
velikaSkoj konfederaciji.
nuncij Burgio
tek
doznao
poslije
za
i
pano §ta
tlo jo§ prije,
bilo.
On
Ito
Taj odllini pravnik
bijesa, nije bio
i
nego
su u ob6e
je
dodu§e
servus),
on
je
i
vje§ti
najvecom
je
nazivao
zatomiti,
U
mu
je
Sta uraditi
pomagali;
u zemlji
i
ali
Mozda
i
mire,
ali
nedostajalo i
i
umio
mu
staleie razpaliti
(regni
kod provadjanja pravno
da
i
koje
Burgio
tom
ostavila ga je
bezobzirnosti,
palatinske
Hungariae palatinus
noci o
kojom
cijenili
razraiSlja,
et
da
redovno snaga
Cuvstvo, te ga nikad
njegov nuncij Burgio nuncij
svoje ideje.
svoje
vr§i
uza sve to nije on nista zamaSna poludio.
s Ijudima, za
do oduSevljenja
je trebalo provadjati
po danu
potrebite
Verbeci
bi uza sve to ipak
upravnika. Ali ba§ toga nije u njega
»sIugom kralj evstva«
puta svoje ciljeve postizavaju. Papa i
i
savjestnoscu,
i
njega je bilo suvisno razvijeno
pak tako
ga vjerno
revnoScu
papu uvjeravao, »kako neprestano
zemlji osigura blagostanje, 6ast
odluinosr.
govornik, koji je
dosta ni odluSan ni spretan, kad
pregnuo
on se
duznosti,
i
stall raditi.
poluCio, da je bilo u njega dara za drzavnika
nije
drzavnici
mogao toliko
su ga u velike, te su
A
kako
bi
i
25. kolovoza 1525. pi§e:
mogao »Kad
STJEPAN VERBKCI KAO PALATIN se Ugarska
1
mogla za cijenu od
PAD NJKOOV (1525.
I
od ruba propasti
forlnte
tri
—
1526.)-
spasti,
333
ne
bi se na&la tri
dovjeka, koji bi htjeli tu zrtvu prinijeti*.
Za
palatina
bivalo sve gore.
mogla
»Za
ko6e.
Nijemca
kratili
Na mnogim
obedanja,
i
i
i
mjestima
ni§ta<, to
Kad
kojih je na saboru u Hatvanu
silne
galame
je
ali
Karlo, poljski kralj Sigismund, nadvojvoda Ferdinand
vije<5e
posao oeprestano,
taj
bogate noviare zauzeli sc car
za i
sam papa Klement
VII., kojih
poslanici 6itavu parnicu zabaSurili. Nadalje ni za kraljevsku blagajnu nije se niJta u^initi, te je kralj
morao napokon zidovima
tu-
bila lozinka odpornika.
parnica protiv novCara Fuggcra, radi
i
bilo;
se placati dacu,
se je na to stalo snovati, da se loSi
vrijednima, odlagalo je drzavno
tim pojedinci u velike §tetovali. Povela se
kratili
na njegovu dvoru jo§ uvijek
jer se
dajemo
tudjinca ne
se izpunjati svoje duinosti.
pjenezi zamijene dobrima jer bi
ni malo na bolje, pa£e je saborom dozvoljena daca, nije sc
krenulo
se je stala utjerivati posljednjim
toboze izpunio svojih
kmetovi
Isti
Kad
tako staoje Ugarske
nije
ubrati ni polovica odredjene svote.
jer kralj nije
djinci
Verbeca
zaloziti
svoju srebrninu,
su
moglo
a onda je posu-
djivao po nekoliko forinti, da namiri najpre6e potrebe svoga stola.
Kraj takvih novdanih prilika sasvim je prirodno, da se nije kraljevstva, a iz
jo§
se
manje pripravljalo za buduci
rat s
niSta radilo za obranu Turcima, koji je po vijestima
Carigrada bio neizbjeiiv. Kapetani medjaSnih gradova dolazili su redom na kraljevski
dvor, trazeci novaca za uzdriavanje svojih (5aU s
neznatnim svotama. Najvi§e je
nijesu
£eta, ali
torn
pri
ili
niSta dobili,
nadbiskup kolodki
trpio
i
ili
su se vra-
kapetan Pavao
je bilo braniti doljnu Ugarsku i ostatak Srijema s Petrovaradinom. Ved 1525. culo se je, kako se beogradski sandzak Balibeg sprema, da koncu rujna na Petrovaradin, pak da onda u iztodnom Sris jakom vojskom osvoji Mitrovicu, Titelj jemu podigne tvrdinju, koja bi turskoj vojsci bila uporiStem i osigurala joj otvoreni put u Ugarsku. Tomori je doduSe u prvi mah u5inio sve, da zakr£i put beogradskomu razorio sandzaku, pafie je u listopadu sam provalio preko Save na tursko zemljiSte ondje neki grad; no kad je zatim u prosincu zaista Balibeg poslao neku detu u Srijem, onda se sam spremao na Petrovaradin, ostavili su i kralj i velikoja je Titelj spalila, ka§i Tomorija na cjedilu. To je sklonilo nadbiskupa, te je 12. sijednja 1526. do§ao u kapetanije i duhovne 6asti svoje. >Ja sudim«, piSe Burgio papi Budim, da se odre6e zatim, >kako 6e biti te2ko, da ga sklonimo na povratak. Ali bududi da odito dva dana vidim, da se onaj kraj ima smatrati izgubljenim, ako on ostane pri svojoj ostavci, to du sve pokuSati, ne bi li ga namolio, da se povrati*. Medjutim Tomori bio je tvrd, nadavelika§e, da mu dadu novaca za namirenje njegovih deta judi se tako prinuditi kralja
Tomori, kojemu
i
i
i
i
i
i
i
nasadnika, koji ne
imanjem
viSe svojim
od
bijahu
kroz jedanaest mjeseci primili
placati, jer
na jug, da
sadom
nije ni§ta postigao; tek u
i
s
dotle,
pomodu dok
Kroz
viSe
mogao
a on ih nije
ved zaloiio prihode svoje nadbiskupije
bijaSe
svojih prijatelja uzajmio 40.000 zlatnih forinti.
u Budimu
plade,
sedmica ostao
je
i
suviSe
Tomori u
o2ujku vratio se je na neprestane molbe Burgijevc
papinskih novaca
i
pladenika
obskrbi Petrovaradin
iiveiem
i
po-
se ugarski sabor sastane.
Ivanom Zapoljom, svojim dosadanjim saveznikom pomodnikom, te si je tako sam pripravio pad. Uzrok tomu bila je parnica radi ostavine hercega Lovre Ilodkoga. Posljednji sabor u Hatvanu bijaie zada se obustavi dal]a kljudio, da se redena baStina naprosto prepusti bradi Zapoljama nije tome zadovoljiti, jer htjeo Verbeci pravnik savjestni parnica radi nje; ali nada sve bafitiou, ved da ona prava na tu nikakvih je bio duboko uvjeren, da Zapolje nemaju pridada kraljevskomu fisku. Medjutim ni kralj nije htjeo za to duti, da svoga takmaca Palatin Stjepan
Verbeci
bijaSe
se
medjutim razkrstio
s
i
i
i silnijim, a na svoju Stetu, i tako bi parnica radi ba&tiae nastavljena. Verbeci bijaSe odredio rodiSte za konadnu odluku u toj parnici na 31. sijednja 1526. Medjutim je vi§e sudaca, koji su bili privrienici Batorovi, krzmalo dodi na sud pod prcd-
udini joS bogatijim
KRALJ LJUDEVIT
334
sjedanjem Verbecovim.
Tek nakon
JAGKLOV16 (1516.
II.
— 1526.).
sedmice mogao se je
dvije
sastaviti
izrekao odluku, kojom je nekadanji ugovor izmedju Stjepana Zapolje proglasio niStetnim, te 6itavu ostavinu dosudio kraljevskoj kruni. Tom i
povrijedio
da su ga
bracu
palatin
je
Zapolje
osudnom 6asu
poslije u
brojne
njihove
i
na milost
ostavili
licne
pun sud, i taj je Lovre Ilodkoga
osudom
privrzenike
razdrazio
silno,
tako
njegovim nepomiiljivim
nemilost
i
i
protivnicima. Cestiti
no nespretni Verbeci
ve6 je jedino na§kodio
zumno s papom neprestano mui po§ten i vjeSt. Tu je sluzbu dosad o
radio
mogao
dakle niSta
nije
popularnosti.
svojoj
torn,
No
uciniti za boljak kraljevstva,
je papinski
zato
nuncij
Burgio spora-
da vrhovnim kancelarom drzavnim
vrSio primas
postane
nadbiskup Ladislav Salkaj, premda
i
kojemu
Je ostrogonski nadbiskup doduse imao naslov vrhovnoga kancelara, ali sluzbe nije obavljao, ve6 je ona bila povjerena drugomu prelatu. Buduci da je Salkaj kancelariju izrabljivao u svoje sebidne svrhe, te tako kralju i zemlji samo Skodio, bila se digla jos na saboru u svibnju 1525. silna ga-
se to nije podudaralo sa starim obiCajem, po
lama na njega
i
da ga
zahtijevalo se,
biskup spreman, da se zahvali, pa6e
biskupa
Tomu
Salahaza,
pana Brodarica,
dok
kralj
U
skine.
Burgio stao
je nuncij
prvi kraj bijaSe
prestravljeni nad-
svoga nasljednika vesprimskoga
preporu6io za
je
raditi za
peduvskoga prepoSta Stje-
nekoga vremena predomislio se je Salkaj, te je vrSio i dalje sluzbu kancelara, premda su ga papa kralj vi§e puta pozivali, da se toga okani. Ali on se je kroz vi§e mjeseci tomu otimao, i trazedi sad za naknadu kardinalsku dast, sad opet zadovoljStinu za ono, $to su mu nakon reienoga sabora bill kraljevski peCat silom oteli. Tek kad mu je kralj napokon trazenu koji je bio osobito
pocudan
rimskoj
i
stolici.
Medjutim
iza
i
drzavnom
zadovoljStinu dao, zahvalio se je 4. ozujka 1526. u
kancelara
i
predao kralju drzavni
pefiat,
na §to je
vijecu na dosadanjoj sluzbi
dana
tjedan
poslije
(II. ozujka)
Stjepan Brodaric primio tu 6ast. Podjedno je kralj novoga kancelara imenovao srijemskim
biskup
biskupom, poSto se je dosadanji lice
odrekao
Ladislav
Macedonac
kralju za volju svoje sto-
primio sluzbu prepoSta u Peduhu.
i
S novim kancelarom
bilo
je
zadovoljno; pa6e oni biskupi, kojima je nada Ohrabren tim nuncij Burgio stao je raditi, da se vrstnijim muzevima, koji bi i na kraljevskom dvoru sve
i
ostala neizpunjena, brzo su se utjesili. i
druge drzavne
i^asti
popune
§to
i
u javnom zivotu udarili novim pravcem.
Kako
se je obcenito zahtijevalo, da se dosadanji
vrhovni pokladnik Ivan Doj6in zamijeni boljom silom, predlagao je nuncij Pavla rija
za tu Cast.
U
pismu pa6e od
17.
neka zapovjedi koloCkomu nadbiskupu, da mori, koji se bijase ba§ u skupiju,
nije
kako da
smiSljao o torn,
nove, kobne
taj
Cas na
sanjao, da bi
ni
pusti
Tomo-
ozujka 1526. molio je nuncij papu Klementa
molbu nuncijevu
mogao
prihvatiti
nadbiskupiju, te
o turskim pripravama, kao
VII.,
vrhovnoga pjeneznika. Ali To-
primi sluzbu
Budima u svoju nadbinamijenjenu mu Cast, paCe je ponovno vratio iz
se vrati u samostan.
Bodrile ga na to
onako gotovo goloruk ne moie ni§ta pomodi nesrecnoj zemlji. Du§evno stanje njegovo ogleda se u pismu od 9. travnja 1526., §to ga je pisao papi Klementu VII., u kojeni ga moli, da ga rijeSi nadbiskupske dasti dozvoli vratiti se u samostan. >Da ne bi ja«, zavrSuje on pismo svoje, »danas ili sutra s malo zasluga tezkom krivnjom morao preseliti se u vjeCnost, padam pred va§u svetost na koljena molim u ime svetih rana Spasiteljevih, neka bi podijeljenim mi milostima i dobro6instvima time krunu postavila, da bi se ja, rijeSen vijesti
i
uvjerenje, da
i
i
i
nadbiskupske okajavao
No
Casti,
smio povratiti u svoj manastir, gdje
bi
propuste svoje nemarnosti
preostale dane svoga kratkoga zivota u molitvama i promatranjima zavr§io«. jedva §to je raztuzeni Tomori ovu svoju poslanicu odpravio, stigo§e mu izvjestni i
glasi, da je sultan Sulejman podigao svoju vojsku, zauzme njezinu prijestolnicu. U taj Cas zaboravio
dosadanje jade
i
nevolje, te je
s
mjesta
i
da ravno ide prema Ugarskoj, da pozrtvovni nadbiskup sve svoje
je
pohitao u Budim, da
uCini posljednji poku§aj
STJEPAN VERBECI KAO PALATIN za spas domovine.
Vec
13. travnja
I
nalazimo
PAD NJBGOY (1525-^1526). ga u Budimu, gdje
je s
pomocu
335
nunciia
novaca izmolio, da je mogao zadriati dast vrhovnoga kapepomiSljati na obranu Petrovaradina. Nuncij dao mu je 500 pje§aka, tana doljnih strana 200 kataoa, 30 malih topova 40 velikih praikih musketa. Nadbiskup Salkaj obecao Burgija bar toliko vojske
i
i
i
mu
300 pjeSaka svoje kataae, a drzavno vijece skucalo je 20000 forintt u za 5000 forinti sukna, dime se je Tomori 25. travnja povratio u Petrovaradin, gotovom gdje je teikom mukom zadrzao stanovnike, koji su se od straha pred suitanom spreje takodjer
i
i
da se razbjegnu na sve strane. prije odiazka Tomorijeva, dne 24. travnja, bijaSe se sastao ugarski sabor, od kojega su neki mnogo odekivali. Ali nuncij Burgio nije se ni £emu nadao, jcr je dobro
mali,
Dan
poznavao stanje zemlje. >Ako sultan §to
sam
zaista dodje<, pisao je papi,
toliko put ved govorio: va§a
svetost
GhB IvaNA
I
moze
>onda ponavljam ono,
tu zemlju smatrati izgubljenom.
Tu
JURJA Zapoub.
mk
s polamjrwooin i n dragom i tre<^m detfrtom Tidi 'c jedaorog razdijeljen na ieliri poIj«; o prvono iTijeidom. Napii naokolo rub«: >Arin« * ipectabilOujin * et • Bitgnificoru(m) * d>m!)oof(ooi) * j(o)h(»nB)ii • ct • Georgt * de • sapolia * comitn(no) * petpetaoniin * terre * icepntientii ft.
§th
je
i
mah
preoteo darmar bez kraja
A
;
i
konca. §to god treba
za rat, toga ncma. Stalciima
ako im sultan obcda slobodu, pokrenali protiv plemstva grozniju bunu, nego ono za kriiarske vojne (god. 1514). Ako pak kralj podanicima slobodu proglasi, odbit de oJ sebe ditavo plemstvo*.
prevladala je
mrinja
i
jal.
i
kmetovi
bi,
dan sabora doJIo je svih dvijc stotine kolcdnika sa svojim brojnim oruzanim druiinama u Budim; ojihov vodja Stjepan Bator bijaie sa sobom doveo do pet stotina konjanika. Uz tu gospodu stajali su mnogi odiidniji plemidi, kao prlmjericc Pavao
Ved
prvi
KRAU LJUDEVIT
^
336
II.
JAGELOV16 (1516.^1526.).
medju vodjama pufike stranke; suviSe su magnati prepoveli na dobili za se sila siromasnijih plemica time, §to su ih uzeli u svoju sluzbu Stjepan Verbeci imao je uza se dosta privrzenika; ali onaj, koji mu sabor. Medjutim zakrilje, nije na sabor ni dolao. Vojvoda Ivan Zapolja nije u je nekad bio glavni Stit Artandi, koji je proSle godine bio
i
i
i
mogao
jednu ruku
Ilodkoga, a u
oprostiti, §to
palatinu
drugu
je
parnicu za baStinu hercega Lovre
izgubio
ruku izdekivao, da ce nove smutnje, koje
je
ce
iza restauracije
Batorove stranke zaredati, ugled kraija Ljudevita jos jace podkopati, Kolednici sastadoSe se prvi put 25. travnja u crkvi
sv. Ivana,
kojom
se je
prigodom
Pavao Artandi zestoko obarao ne samo na palatina Verbeca, nego i na kancelara Brodarida. Dva dana poslije doSao je §aro§ki zupan Nikola Tarcaj, jedan od kapetana kolednidkih,
na Rakosko polje medju sabrano plemstvo.
kolednika
nema drugoga
nego
cilja,
da zaprijeci
da se zamijene
pjenezi, neki
lo§i
>Pokojni nadbiskup«, klicao je jedan, »skrivio
kaja. pastit
ditavu
<5e
zahtijevali,
zemlju«.
je
svega toga do§li su
Iza
da se njemu povrati Cast
bez privole kraljeve nilta odluciti, vec
poslu poci na dvor.
da
On
dini.
Kad
je sve
ocitovao
je
kralju,
to vidio
da
je
mu
sada nje dobrovoijno odride. Kralj luku;
ostavio je
je
dodu§e
odobravanjem,
ali
mu
da
javili,
rije§io,
Sta
palatinsku cast, te da se
poceka njegovu od-
odgovorio, neka
njegovi
28. travnja poslao je kralj svoje povjerenike
je
s
su
zivot u opasnosti,
je
do§ao
i
njegov
je
papinskoga nuncija poradi toga bijega.
i
je plemstvo sve
na koji
poruku
je tu
Batora, te
Hatvanu sve ne-
izabralo deputaciju, koja ce u torn
je
samo prinudjen primio
prijatelji
Stjepana
je skup§tina u
na svoje imanje u zvolenskoj zupaniji. Sutradan izvinjavao ga
pouzdanik kod kraija
Dne
neki
nadbiskupa Sal-
grdili su
Stjepan Verbeci, brzo se je
fiuo
i
opet
on jo§ one noci zajedno sa svojim tastom Mihajlom Zobom potajno Budim,
te se je sklonio
kako
mu
buduci da su
ali
bratovStina
gubitak Beograda, a sadanji upro-
zastupnici
mu
palatina, koju
du2nu nezakonitim naCinom ugrabila. Plemstvo primilo nije htjelo
kako
je izlagao,
Drugi govornici govorili su o obcim nevoljama u
pozvao, da se konfederaciji pridruzi. zemlji; neki su trazili,
Tu
ugnjetavanje plemstva, koje je zatim
pored kraljeve zabrane poSto su
kralj,
mu
na Rako§ko polje. Ti su govorili,
minule godine
zajamcili,
da ce ga
drzalo stanak u Hatvanu,
slu§ati.
Ali obecanje nije se
odrzalo, paCe ga prinudilo, da skine drzavne dostojanstvenike. Kralj rado pra§ta plemstvu taj
teiki prestupak, jer
Verbeci. s
I
palatinske
Sevljenjem
i
6asti, te
svemu
znade, da su
bududi da je
krivi
neki zavodnici, medju
koje spada
i
bijegom sam priznao svoju krivnju, to ga kralj sada skida ju vraca Stjepanu Batoru. Kraljeva poruka primljena bi s odutaj
odobravanjem, §to je osobito godilo Batoru, to
su se culi
vise, §to
nepo-
i
voljni poklici protiv Verbeca.
Da
bi se
o zemaljskim poslovima moglo razpravljati sporazumno
ka§ima, preSIo je plemstvo s poija Rako§a u budimsku tvrdinju.
samo pod pogodbu, ako svom snagom oduprlo, a sada unidi
prije
oruzje
odlozi.
Prije
se je drage volje pokorilo.
bilo bi se
Na
s
kraljem
i
veli-
Ali ovdje pustili su ga
ono tomu zahtjevu
to su govornici plemstva
prometa; neka visoko svecenstvo, pod prijetnjom gubitka dobara, prinudi na izpunjivanje duznosti oko obrane zemlje; Verbeci da se pozove pred sud i proglasi bundzijom; podjedno neka se ustanovi, da palaiznosili svoje ielje:
neka
kralj
tinu ostaje dast
njegova do smrti, Bududi da se je bilo bojati, da bi kralj
plemice zamoliti, neka
spisova
pjeneze odstrani
lo§e
taj
iz
da se jedino poradi tezkoga zloSina smije nje li§iti. moglo Verbecovu kucu razvaliti, dao je dom poStede, jer u njemu i onako drugo nema, nego i
plemstvo
bi drugi, a vino dalo bi povoda izgredima. Plemstvo je molbi kraljevoj ugodilo. Ovo povoljno razpolozenje upotrebio je Ambrozije Sarkanj, te je moiio plemstvo za posredovanje, da se i njemu vrati sluiba vrhovnoga i
vina; uniStenjem
sudca. Ali skupgtina se je
on
uiini,
kako sam
spisova stradali
mudro
misli.
izvinjavala,
Da ugodi
2elji
da kralju ne moze vi§e dodijavati, ve6 neka plemstva, pozvao je kralj po budimskom
VERBECI KAO PALATIN
STJfet>Ati
kaptolu Verbeca
Zoba, da dodju za
i
dana pred driavae
tri
minuo,
tuibe, §to su protiv njih iznesene. Role je
do§ao u skup^tiDU
4. svibnja
tuibu,
ditao je
ugled
i
kojom
staleia,
bi§e Verbeci
sloboStine zemlje«.
Ooi su
i
NJEGOV (1525.
i>AD
I
ali
— 15^6).
staleie,
jjf
da se brane na
i
tuzenici nijesu doSli.
Na
to je kralj
da sudi sud. KraljeTski personal Nikola Turdanski Zob okrivljeni, da su se ogrijeSili >o kraljerski je sabor
na Rako§u god. 1525 raziSao
tako redi
protiv
da se
krivi,
bez rezultata; oni su »protiv zabrane kraljeve
i
volje
staleiac uprilidili
prijetc<fini porukamaa sklonili kraljt, da dodje u Hatvan; napokon su poglavito oni izradili, da je i»bud;nom Tikom a ne glada je podijeljena Verbecu. Bududi da se svima sovanjem< Bator li§en palatinske £asti, starim pravicama zemaljskih stalc£a«, tima djelima smijeralo >potresti ugledom krune
sastanak u Hatvanu;
pismima
oni su >sigurnim
i
i
i
pozivaju se sabrani stalezi, da protiv tu2enika po pravu ni
opravdanost
izpitali
tuzbe; njima je
—
toboie priznali se krivima,
domovine,
prijatelje
te ih
pak su
ih
i
dovoljno,
bilo
pravici postupaju Staleii nijesu
§to
tuienici
njihovih posjedovanja. Znadajno
li§ili
da
i
ostrogonski nadbiskup
put buru nad svojom glavom
dcJii
Salkaj kazni radi svoje
i
tim
i
nc-
da se protiv modnoga
je,
Ivana Zapolje nije nitko podigao, jamadno jer su ga se kolednici se
nijesu
mjesta osudili kao javne krSitcljc mira
s
bojali.
dvolidnosti, ali
on
Neki su je
htjeli,
umio
i
taj
raztjerati.
Kolednici bijahu glavnu zadacu svoju poludili: oni bijahu Verbeca zbacili Batora opet podigli. Sve ostalo bilo im je nuzgredno. Sabor ostao je doduSc joS desetak dana i
na okupu,
te je vijecao
neprijatelj bio
i
zakljudivao svaSta,
na vratima. Tako
.
biSe dlanci
najmanje o obrani zemlje, kojoj je vcd hatvanskoga sabora ukinuti, a kralj pozvan, ali
'^'i^J^o^^^ Ca/n/
5*
PoDPis Stjepana Brodari^a. S
piiint, ito
g»
je
pU«o papi Klementa
VII. 37. srpjn*
15*6.
CiU
se: „S(tephannt) Broderic(u) c«D(cell«ritt»)*
Vatikanaki arkiv a Rlmo.
»da ugled
i
vlast svoju
kraljevskih prihoda kao
Neka on sam
vr§i«. i
slobodno bira iz kola prelata magnata; plemida bilo u drzavnom vijecu, ali kralju i
nuje nadalje sve svoje dinovnike
hovne
uCini
glede obrane slobode
i
staleii
zgodne
odredbe za valjanu upravu
neka
ostalih potreba zemlje. Vijecnike
i
zele
pristoji
doduSe, da
pozvati u nj,
bi
i
odsad po
koga hoce.
dijeli crkvena beneficija; jedino
osam
Kralj ime-
neka svjetovne
i
du-
zasluinim Ugrima, a nipo§to tudjincima. Sabor neka se ne saziva, van u prekoj potrebi, da se tako ne namedu suviSni tro§kovi i onako siromaSnomu niiemu plemstvu. Glede prinosa za obranu zemlje bio je sabor kud i kamo Skrtiji; on je dozvolio samo po pol forinte od dimnjaka, i uz to odredio, da se utjeraju zaostatci dasti razdaje
od dade, dozvoljene u Hatvanu. U pogledu priprava za prijetcci rat s Turcima zakljudio je sabor, da kralj, prelati magnati moraju osim s?ojih zakonom propisanih banderija uzdriavati §to mogude vi§e drugih deta; tako magnati kao plemidi moraju Sto prije doci pod kraljevu zastavu, da podju protiv neprijatelja nadalje imadu oboniiati svoje i
i
;
podanike, da
ih na zapovijed kraljevu jednu petinu, a u skrajnjoj nevolji svekolike potiju u kraljevski tabor. Jo§ mole staleii kraija, da se pri vodstvu ratnih deta obazire na ta»
vjete prokuSanih
mu2eva,
i
da na delo vojske postavi jednoga
Napokon neka zamoli pomod u pape
i
Hrv. poTJ. IL
Ili.
i
ili
viie vrbovnih kapetana.
kricanskih vladara.
M
KBALJ LJLDE\1T
J38
Kako vratiti
se
svu vlast
vidi, stalezi
svojim
su
u o6i
filancima
kroz
ugled, koje su
i
JAGEL0\l6 (1516.— 1526.).
II.
trideset
govu Vladislavu. Neka bude gotovo neogranicen
Dne
za sve.
i
vladar,
poljskoga kralja
poslanika
ali
pred
sabora
svibnja dosla je deputacija
14.
papinskoga nuncija, kao
prijetede
godina
§est
i
opasnosti htjeli kralju
njemu neka se brine krnjiii
kralja, te
mu
i
otcu nje-
i
odgovara
u nazodnosti
je
nadvojvode Ferdinanda predala
i
netum stvorene dlanke. Tom je prigodom neki plemic u ime sabora progovorio kralju dozvolismo ti potrebita sredstva za ovako: »Evo ti predasmo vlast tvoju kraljevsku ti ne ce nikada plemstvo pokornosti obranu; ako ti bude§ znao izvrSivati svoju vlast, uzkratiti; ako pak uza sve to domovinu snadje nesreca, neka nam budu nazodni poslanici svjedoci, da nijesmo tomu krivi*. Na tu ogradu staleza odgovorio je kralj Ljui
devit,
da je gotov sve
svoga kraljevskoga ugleda
uzdrzanje
za
uciniti
obranu
za
i
drzave, no da za to treba novaca, a toga nema; stalezi su istina nabrojili kraljevske prihode, ali je to sve neosaovano i pretjerano. Tako su procijenili tridesetinu budimsku i
stolnobiogradsku na sto tisuca dukata, dok raditi, sto je
moguce, a nemoguce
samo
ulazi
ne
stvari
mogu
trideset
tisuca.
od njega
se ni
On
traziti.
de ipak sve
Zato
i
on pro-
svjeduje pred poslanicima prijateljskih vlasti, da ne bi njega krivili, ako zemlja po zlu prodje. tlako se je igrala ta komedija*, pile nuncij Burgio, >kralj prosvjedovao je protiv staleza, a ovi protiv kralja. Stalezi zahtijevaju, da kralj podje na vojsku sa
svojom
on nema diiama, a kamo li novaca za uzdrzavanje takove dete«. (Ban hrvatski Franjo Bacani od 12. ozujka 1525.; knez Krsto Frankapan obskrbio Jajce 11. lipnja 1525.; njegov sukob u Budimu s primasom Ladislavom Salkajem 30. kolovoza 1525.). Franjo Badani postao je
detom; no
banom hrvatskoga kraljevstva u das, kad |e i samo bansko dostojanstvo bilo spalo na posve nizke grane. Mletadki poslanik Vincenzo Guidoto govori u svojoj konadnoj relaciji banskom dostojanstvu u ono vrijeme ovako: wDruga
u kolovozu 1525. o svjetovnjacima
pod kralj
(u drzavi
kralja
Ljudevita) jest
ban
toga kraljevstva, te ga je duzan braniu;
posve poni§teno<
secunda dignita
(la
neli
laici
a
tast
ili
kapetan Hrvatske, koji
ali
sada je to dostojanstvo gotovo
banno ouer capitano de
il
medju je kao
Croatia, el
vie ere de quello regno, quale e obligate ad deffender, ma al presente quella dignita e quasi del tutto destructa). Nema sumnje, da je ugledu banske dasti bilo mnogo na^kodilo nedavno trvenje izmedju kneza Ivana Karlovica i Ivana Taha, kao i odpor staleza protiv potonjega. Jo§ prije, nego Sto se bijaSe zabanio Franjo Bacani, stradala je hrvatska zemlja ponovno od turske sile. Turske dete, koje se bijahu utvrdile u hrvatskim gradovima
quale e quasi
Kninu, Ostrovici oblasti
Skradinu, zalijetale su se neprestance u Krbavu do Udvine
i
kneza Ivana Karlovida na jugu
gova grada Obrovca, kojemu
je
i
zapadu Velebita. Napokon prodrle su
gorje sve do grada i
je
GaSpar
PeruSidi.
Baga (Karlobag,
Kolovodje
krSdanski prebjeg
pred godinu dana
i
Damjan
pri
odanle
i
dolazili
latinski Scrissa), koji
tima navalama
(Clococich),
bill
ti
Turci
su
jamadno onaj
neSto vise izdao grad Oitrovicu.
27. veljade 1525. nahrupili su
onda u do nje-
kao kastelan knezev dalji rodjak su primorjem u iupu Pod-
tada zapovijedao
mletadki podanik knez Ivan Posedarski; a
i
i
su tada
branili knezovi Ivan
Turci Skradinjani, a poticao isti
Na sam
ih
odmetnik, koji im bijaSe pokladni ponedjeljak, dne
na grad Bag, straSno ga poplijenili
Skradinjani
dijelomice popalili; a onda su poveli za sobom u suzanjstvo do 300 du§a, medju njima oba PeruSida, zatim kneza Ivana Posedarskoga i kneza Gregorija Banica. Ta kobna nesreca uznemirila je silno ne samo susjedne otodane (osobito na otoku Pagu), nego i i
kopnu u mletadkoj Dalmaciji. Mletadki providur Ivan tim povodom 12. oiujka iz Zadra ovako: >Sada se moie uzeti, da je
ostale zitelje na
turska;
i
Senj je u najvedoj opasnosti, a tako isto
samo grad Zadar
i
Vituri javljao je ditava Hrvatska
na§e zadarsko okruije, gdje
nam
je
siguran*. Nije minulo iza toga ni mjesec dana, plijenili su Turci opet
BAN HRVATSRI FRANJO Ba6aNI OD 02uJKA 1525
mnogo
u driavioi kneza Beroardina Frankapana, gdje su naroCito
dolu oko Bakra I
zatim
i
Stete podinjali u Vino-
Modru§ama, gdje su taj put zapalili sam grad modniSki. puka dopanulo sui^anjstva, a mnogo se je naroda opet
u
ovom prigodom mnogo
339
je
bo
stalo seliti u tudjinu. Jedan dio prelao je na susjedni otok Krk, koji je vlasti
;
a drugi dio prebjegao je sve u
Nema
Abruzzama.
Italiju,
u mletafikoj
Markama
gdje se je nastanio u Apuliji,
sumnje, da su danaSnji hrvatski
u
naseljenici
i
pokrajini
talijanskoj
Molise (Aqua viva colle croci) tuzni potomci tih bjegunaca, jer se sada joS u svojim pjesmama spominju kneza Ivana Karlovica. Malo dana iza navale na Modru^e Vinodol zavladao je u samome Senju golem strah; tek kad je kapetan Petar Kruiic iz Klisa i
i
i
prizvao neSto svojih 5eta, minula je opasnost za onaj grad.
ne samo
Ali
turska
skroz
nego
sila,
da
je
i
Hrvatskoj
je
njezinim
i
Jajce pogibalo cd
osamljen stajao usred gotove pustinje,
dova bio
posve
od
odkinut
krScanskoga
sandzaci jo§ prcd godinu dana
da ne de izpred njega
i
te
gradovima^prijetila dnevice
preostalim
ikrajnje bijede je
Kako
nevolje
i
nakon pada hrvatskih ga
bijahu
svijeta,
bosanski
grad
taj
hercegovaiki
i
nekoliko mjeseci opasali sa sviju strana,
je
kraji§kih gra-
te se zavjerili,
dok ga maCem
ill gladom ne prinude na predaju. Vec neda pomognu Jaj£anima unesu hrane u njihov izgladnjeh grad; ali dosadanji pokusi pod vodstvom hrabroga Mihajla Turka (Turech) onda pod plemicem Petrom Keglevicem ostadoSe jalovi, jer su tursWi sandzaci s velikim detama zaposjeli sve putove, koji su vodili do nesrecnoga grada. Ba§ na koncu
koliko
puta
otici,
poku^ali
su
Hrvatske,
iz
i
i
oiujka 1525
bijaSe stigao u
turskim strazama, svijet
te je
Budim neki
Jure Mrsic
iz
umakao
sredno
Jajca, koji bija^e
u drzavnom vijecu pridao grozne nevolje Jajdana, kako
nije
ih
pamtio od podsade grada Jeruzolima. Ba§ te turske provale sklonile su novoga bana Franju Badana, da sazove sabor
slavonskih
staleia za
prve
dane travnja 1525 Hrvatskih stalcza
nijesu za nj htjeli ni znati, ved su izravno
Ne znamo,
stajali
u svezi
gdje je slavonski sabor bio na okupu
nije ni pozivao, jer
ti
nadvojvodom Ferdinandom.
s
samo se javija, Ivanom Tahom, pak da ga
Sto je sve vijecao;
niti
da
je Franjo Bacan oko sta'eia nastojao, da se izmire s barem oni priznadu za svoga bana druga njegova. Ali nastojanje Badanovo nije bilo srecno, kako se razabira iz pisma kralja Ljudevita, §to ga je 1. svibnja nakon svr§ena sabora pisao iz Budima redenomu banu. U torn pismu poruduje kralj Badanu ovako: nRazumio sam iz tvoga pisma od tvojih poslanika, sto se je uradilo na netom minulom saboru (in proxime praeterita diaeta) u Slavoniji, i to nam se osobito svidja. i
—
—
i
Opominjemo tvoju vjernost, da one, Sto si dobro dobromu koncu privede§. I to mi je drago. §to si jer sam mu ja to dostojanstvo ovdje povratio, te njegovi protivnici. S negodovanjem sam razabrao, i
onoga
duti,
sada §aljem priznat.
sto
im
si
ti
imao
Taha kao druga,
nego su se
kazati,
a
ti
poskrbi, da
se
Bududi da njegovi protivnici
i
zapodeo, takodjer dobro nastaviS,
nedu
da
trpiti,
'da
Tahovi
protiv
se
moju odredbu gaze
protivnici
tvoje voije
on
htjeli
ne mole
viSe
nijesu
razi§Ii.
bude vec jednom od
na opetovane pozive nijesu
rcdoi sud, koji im je on nudio, to scijenim, da
i
povratio baniju Ivanu Tabu, htjeli
Ja
evo
ti
bana
sviju za
izvan-
prihvatiti
protiv svoje voljc
obikakvu parnicu, neka postupa po pravu od deS doznati od istoga Ivana Taha kao oko ruku na svaku nastojiS svoga poslanika, literata Aotuna. Opominjem te, da gorljivo toga, da mi ne bude vedih neprilika poradi slavonskih stvan. I premda bi vrlo ielili, da siliti
na takav sud, nego tko ima s njim
daju te naSe
kraljevine
Slavonije.
i
Ostalo
na ugarskom saboru bude§ uza me, ipak jer vidimo, da
i
je tvoja
nazodnost
i
u Slavomji
da ondje ostanei, pak da se starad za obranu onoga kraljevstva Hrvatske, te da nastojiS oko izravnanja obstojedih razmirica izmedju
potrebita, pristajemo
naSega Slavonije
i
dok se obilatije za te pobrinemo, Sto demo stao uz Badaoa malo zatim do&ao u Slavoniju
driavljana, zaista je
i
s
mjesta
vrSiti
udinitic.
Ivan
baoske poslove;
ali
Tabi sta*
KRAU
^^o
UUDfiVlT
II.
JAGELOV16 (I6I6.
—
1626.).
ga svejednako nijesu priznavali, a i plemstvo na ugarskom saboru na RakoSu zahtijevalo je, da se zbaci. Pa6e i posebnim eiankom (24.) trazio je reeeni sabor od kralja, da Taha poradi oeitih razmirica s plemstvom skine s banije kraljevina Hrvatske, Dalma-
leii
cije
i
Slavonije, ))da ne bi ta kraljevstva radi tolikih razmirica i mrznje propalat. U isto vrijeme, dok je kralj Ljudevit svom silom radio, da Ivan Tab bude priznat
da se pomogne gradu Jajcu. Sreda je bila, da je u onaj 6as, kad je na kraljevski dvor doSao Jajdan n Jure Mrsic, boravio u Budimu takodjer hrvatski junak i condottiere, knez Krsto Frankapan, koji se je sam kralju ponudio, da 6e na Celu vojske obskrbiti hranom reCeni grad. O torn priea Krsto Frankapan u svojem pismu od 24. lipnja 1525. mletadkomu patriciju i svojemu prijatelju Antunu Dandolu po prilici ovako: »Grad Jajce stra§no je stradao s nestasice hrane, jer je ved godina i pol minula, §to nije ni§ta u nj uneseno, dok je inade dobivao po za bana hrvatskoga,
pobnnuo
se je ozbiljno
za
i
to,
put na godinu potrebita iiveza. Razlog pako tomu, §to se nije niSta unijelo u grad kroz osamnaest mjeseci, jest ovo. Tur6in zna, kako je tvrd nas jajaCki grad, i zato ne ce da ga na juri§ osvaja, vec mu se fiini mudrije, da ga gladom prinudi na predaju, Ima eetiri
on vec u svojoj ne
mogu
vlasti
okruzavaju Jajce, te
gradide, koji
sve
obradjivati svojih polja,
i
oni
zato
vec od
vi§e
iz
njih prijedi,
da Jajdani
godina zivu samo od onoga,
im se je po ietiri put u grad donosilo, buduci da sami ne mogu niSta zaradjivati. Turcima je dakle prva stvar, ako zele Jajce sto prije dobiti, da naSima zaprijece dovoz hrane; pak je sultan zaista i zapovjedio svojemu pa§i u Bosni, da to izvede, jer 6e mu ina6e kozu s ledja oderati. Vjerni sluga svoga gospodara ucinio je doista, Sto je samo mogao, jer je ne samo ponamjestio mnogo pje§dcke i konjani6ke vojske na putu, koji vodi k Jajcu, nego je taj put naSima posve zakrdio, uCinivSi u uzkoj i strmoj doimi, koja §to
ide
prema
Jajcu, zasjeke
i
postavivSi
mogli
Zato baS nijesu
oruzjem.
ubojitim
citim
prokope,
i
Mihajlo Turek, koji je imao
valjani inace vitez
Kegievic, a ni bani Franjo Bacani
i
ondje dovoljan broj momdadi donijeti
s razii-
Jajcanima nikakve pomoci ni
vojske vi§e tisuca,
niti
plemeniti Petar
Ivan Tab, kojima je to bilo poslije naloieno
i
koji
Buduci da je tako Jajce ostaio bez obskrbe, zavladao je u njemu straSan glad, te je ved i konjetme ponestalo, kojom su se stanovnici dulje vremena hranili; uslijed toga pak pobjegli su neki od gradjana, ostavivSi u najsu u tu svrhu
bili
dobili priiidnu £etu.
Cuvsi bosanski pa§a od zarobijenika za tu skrajnju da je sada doSlo vrijeme, da se jednom zeljenim uspjehom ovjenda tolikoljetno nastojanje Turaka, te je onda, prizvavsi u pomod hercegovadkoga
vecoj nevolji svoje zene
i
bijedu Jajdana, pomislio
je,
djecu.
sam grad udarati iz sedam velikih topova i stao zidme sa dvije strane, podjedno ipak strogo pazeci na ono mjesto u Sima bio put zakrdio. O svemu tomu donio je glase kralju Ljudevitu nekako izmedju turskih straza od Jajca srecno pobjegao. 1 ja sam bio sandzaka, podeo na
kad je
podkapati gradske dohni, gdje je na-
Jure Mrsic, koji je
u drzavnoro. vijecu,
DuSu mi je obuzela pak Jure spomenuo strahovitu zgodu, kakva se nije dogodila od razpa grada Jeruzolima, kako je naime neka majka, drzedi u narudaju dijete svoje i motreci, kako ce joj taj das od gladi poginuti, u zdvojnosti svojoj dijete svoje u Vrbas bacila, samo da ga ne vidi sa straSnom boli izdahnuti, kada je to Jure spomenuo, maio da mi nije srce od prekomjerne boli puklo, i namah rekao sam kralju, da du ja pokuSati, kako bi se dalo Jajdanima pomodi, te sam i oznadio, koliko bi mi za to trebalo vojske i topova. Moja ponuda bi drage volje prihvadena, i taj
dovjek pladnim glasom pripovijedao o nevolji Jajdana.
bol slu§ajuci
vaje
tih
ubogih kr§dana;
kada
je
—
sve mi se je obedalo, §to
U
sam
zahtijevao
.
.
.*
prvoj polovici travnja 1525. zakljudilo je dakle drzavno
vijede u Budimu, da se posao povjerilo knezu Krstu Frankapanu. Premda mu se je tom prigodom sve obedalo, Sto je zahtijevao, ipak nije poslije dobio ni tredinu od toga. Ba§ poradi toga otegle su se i priprave za vojnu dulje, nego Sto je
Jajce §to
prije
obskrbi
hranom, te je
taj
BAN HRYATSKI FRANJO Ba6aNI OD 02uJKA 1525. izprva mislio.
Knez Krsto Frankapan
u Slavoniju, da ondje dolinu Vrbasa.
duo
iz
Dne
pouzdana
odaslao
iz
zatim, 2.
dete,
ostavio je 18. travnja
da
<5e
Turci
Ugarske ne§to pjeSaka
i
i
udariti
ili
na Banjaluku
konjanika, pak
i
na Jajce;
ili
zato da je
njima dvojici zapovijeda, da budu
da u sludaju nuide dignu na noge ditavo pudanstvo (universis Hrvatske Slavonije; tri dana svibnja, javlja opet kralj banu Ba<5anu, kako je saznao, da 6e trebati njegovu
....
i
per singula capita insurgere) kraljevina
Krau iBTornik v
Budim, te je poSao na jug onda u zgodan ias provali preko Save u Ljudevit banima Bacanu Tahu, kako je do-
pak da
29. travnja piSe kralj
izvora,
na pomoc pripravni, regnicolis
prikupi
3«>
dTonkom
Ljudevit
umjetniiko-poTJeitaooa muzeju (ambr«ik«
i
il.
rbirka
portreta) u Been. 6it» te
.LBdCoTieaf)"
:
drugoga sHinoga orudja za Frankapanu budakA (sccuribus lossoriis) ostale gospode, dakako uz svojih i podanika od jajafku vojnu; zato neka ban to uzajmi povratak nakon vojne. Knez Krsto Frankapan pripravljao se je za ekspediciju ditav mjcsec svibanj. Kroi SloboStine, to vrijeme boravio je poglavito u kriieva.'^koj iupaniji izmedju Zdcnaca kapetanu
Krstu
i
i
odakle su dosad redovno
izlazili
svi
vojvode
i
kapetani, koji su
Jajcu donoaili hranu
i
KRALJ LJUDEVIT
342
Tu
zairu.
— 1526.).
imao vojnu poduzeti. Iz kraljevske nadvojvoda Ferdinand poslao konjanika. Od velika§a, koji su zavidni bili knezu Krstu, opremili su svoja vranski prior Matija Bara6. rijedki, kao vrhovni sudac Ambrozije Sarkanj
su se skupljale
je pet stotina
banderija vrlo
kojima je Krsto
s
6ete,
i
pje§aka
se tisucu
najmilo
blagajne
JAGELOV16 (1516.
II.
konjanika;
dvjesta
i
i
kojih
su
bani Bacani
Tah; susjed80 nasada ill Sajka, te ih je smjestio kod GradiSke (in Gradischi bred, na brodu savskom na GradiSdih), gdje se je od davnine prelazilo s lijeve obale savske na desnu. Prvih dana lipnja imao je Krsto na okupu sest do sedam tisuda vojske (4000 pjelaka i 2000 konjanika); da li je osim
NajviSe doprinijeli su slavonski
banova
i
druge hrvatske i slavonske goipode, ne spominje se u suvremenim izvolipnja u veder po6eo je Krsto sa svojom vojskom prelaziti preko Save, te je
bilo joS
Dne
rima.
vodili
c^ete
Deshazi sagradio je na Savi do
Stjepan
gradski vlastelin
staleii,
7.
skupio sve svoje 6ete na desnoj obali rijeke; dne 9. lipnja jugu, ostaviv§i ne§to deta, da duvaju brod na Savi. Po kaziprema stao je napredovati vanju samoga Krste tekla je vojna u Bosni po prilici ovako: Onaj isti ve5er, kad je bosanski paSa digao izpod grada Jajca poSao on presao na tursko zemljiSte, bijaSe se na onu stranu, odakle <5e hrvatska vojska dodi. Krsto, polavgi napred sa svojom vojskom, vec je prvi dan (9. lipnja) nagazio na jedno od onih utvrdjenih mjesta, u koja su se hrabrost njegovih Ceta ucinila Turci toliko pouzdavali; no njegova vojvodska vjeStina navale, prave vec su se natrag povukli. Krsto dao je, te Turci nijesu smjeli ni dodekati
onda sutradan
(8.
lipnja)
i
i
i
je s toga
ono mjesto
namah
razvaliti, te je
se vece zapreke na put stavljale: Turci rali ili
na njegovu vojsku, osobito kad
gdje su joj put zakrdivali zasjeci
Tahove Nakon
borile narodito
uzmicati.
dalje
dete; ali
podinak, te im je logore poSli su Turci
napred
tako
kako
razdijelili,
dijelila
onim
dakle ved je bilo ziva boja, u kojem su se neprijatelje, tako
samo neka uzka
§to su je oni je
mogli njemu
Drugi dan, naime 10.
dolina.
s
kojim
je bilo
premda su ba§ oni
No
i
velike vjeStine
i
tako je
i§lo,
dok
nijesu
svagdje povoljnije smjesteni.
bili
ondje se razvi§e sve 2esdi bojevl, jer je pritjecalo
prinude na uzmicanje. Turci su uzmakli,
ali
Hrvati napokon
i
su
doprli
osobite
Hrvate
do
srdanosti,
da se duSmani opet
svedjer dalje uznemirivali,
U nedelju,
Jajca.
jutro u§ao je Krsto u Jajce, donio iznemoglim iiteljima iiveza, te udinio potrebite odredbe, kako da se grad dalje duva i
zahvalno§du jajadkih zabrinutih
milju daleko
od
branitelja
matera Jajca,
i
i
blagoslovom neoruzanih stanovnika
spasa zeljnih
da ondje
prenodi
naddovjednoga napora prijaSnjih dana.
staraca i
—
poveo
je
da se odmori
Bani Badani
i
Tah
padajima neprijateija; banima, da
ali
ne de
11.
toli
—
i
lipnja u
nuidnoga
brani. Okrijepljen
—
za svoju nejaku
zatim svoju vojsku jednu
gotovo od prekomjernoga su Frankapana, da i
svjetovali
vodi vojsku natrag preko Kamengrada, jer na torn putu ne bi
sito
lipnja,
Hrvatima podi, a onda su se oba boka napadati, gdje god se tome nadade zgodna
nanijeti,
dopro do grada Bodca.
sve vise Turaka, te je trebalo
djecu
da su morali
su obje vojske pod nod na
dan, poSle
cio
trajao
istim putem,
mogli
bi ih
Tu
one su srdano suzbijale je
mu
Krsto je srecno proveo svoje, svakom prigodom vi§e §tete dinedi Turcima, nego
prilika.
Tako
i
koji
boja,
joj
stupajuci napred sve su i
nasipi.
i
No
dalje po§ao.
bo neprestano su ga uznemirivali zestoko udaje trebalo proci klancem ili kakvom gudurom,
bila izloiena tolikim na-
on, dosadanjim uspjesima jo§ vi§e ohrabren, odgovorio je pono-
diniti
svijetlomu
kralju
te sramote,
da
svoju vojsku
vodi koje
kakvim stranputicama, nego de se vratiti istim putem, kojim je do§ao. Na povratku medjutim dekali su ga jo§ straSniji bojevi, nego §to su bili dosadaSnji, jer su ga Turci napadali na najtezim i najopasnijim za nj mjestima, bududi da su jo§ uvijek imali 15.000 Ijudi. Medjutim Krstina vjeStina vojvodska i hrabrost njegovih vitezova, koje je on rijedju primjerom podpaljivao tako, da su veselo srtali u najvede pogibli, zazivljudi sveto ime Isusovo i Marijino, zavrSile su napokon taj pohod sredno slavno. Bojevi se svrSiSe u ponedjeljak 12. lipnja. Turaka izginulo je mnogo, pade i odlidnijih Ijudi; od i
i
BAN HRVATSKI FAANJO Ba£aNI OD OiUJKA 1525. Krstine Ajtic,
vojske
samo
palo je
mu
po§to su
njih 30, a
konja prije
J4]
medju njima sarro jedan
jedini plemid Petar
ubili.
Nakon svrSene vojne ban
namah pohitao u Ugarsku, te ga dok je knez Krsto Frankapan joS 24. lipnja boravio u Zdencima, odakle je svome prijatelju, mletadkomu patriciju Antunu Dandclu pisao gore spomenutu obseinu poslanicu o svome pohodu u Bosnu. Ban se jc Franjo Bacani iz Ugarske spremao povratiti u Slavoniju, da drzi u Kriievcima sabor, nalazimo
21. lipnja
u
Franjo
je
Nemetli-Ujvaru
Bacani
(GQssingu),
za koji bija§e kralj Ljudevit jo§ 6. lipnja odredio Stjepana Deshaza svojim povjerenikom, na kojemu se je uz ine imao izabrati i protonotar kraljevine slavonske, za koje jc i
mjesto kralj pismom od
banu
Badanu preporuCivao nekoga magistra Nikolu. Da li se je medjutim zakazani sabor zaista sastao, nemamo vijesti; tako se isto ne zna, da li se je ban Badani tada u obde svratio u Slavoniju, ill jc po§ao na kraljevski dvor u Budim, gdje ga nalazimo 14. kolovoza nakon sabora u Hatvanu, odakle piSe pismo svome susjedu u Slavoniji, kraljevskomu dvorjaniku Ivan Kastelanovidu od svetoga Duha 7.
lipnja
i
(de Zenihlelek) radi nekoga konja, §to ga
njega kupio »na brodu kod Gravado Gradysche in reversu ex Jaycza). Ime kneza Krsta Frankapana spominjalo se je i slavilo ne samo u hrvatskom kraljcvstvu, nego u Ugarskoj. Sabor pate ugarski u Hatvanu traiio je 4. srpnja od kralja Ljudevita, da mjesto omrazenoga Taha imenuje Krsta za hrvatskoga bana. To sc doduSe nije izpunilo, ali se je poslije i medju staleiima i na kraljevskom dvoru mnogo
diS^a na povratku
IL
Jajca«
iz
bija§e
(»d
(in
i
govorilo,
kako da se nagradi junacki vojvoda
Sam
hrvatski.
da se njegovu rodu povrati grad Senj,
baniju, ved je trazio,
Krsto nije toliko mario za
pade pred plemstvo i njegove vodje donio kraljevske povelje, kojom je toboze porodica Frankapana primila
od
kralja
Bele
grad za
redeni
svoje
zasluge, stedenim
za
nijesu htjeli ni duti za to, ved su predlagali druge nadine,
komu knezu
Krsto ostao je
te je
provale Tatara.
poslije sabora u Ugarskoj, te je jo§ 9.
i
Ali stalezi
kako da se kralj oduzi junadkolovoza 1525.
iz
Budima po svome dvorjaniku Jerooimu (Juriiidu) Zadraninu poslao papi Klementu Vll. na dar konja, §to ga bijase >pri pohodu u Jajce u pravednom boju zadobio< (equum in pismo, u kojem je expeditione Jayti iusto bello acquisitum), prilozivSi daru svome i
papu
molio, >da
za^titi
omnibus nos opprimi na
vijedu, narodito
je
njega
otca
i
volentibus).
od
njegova
svih, koji
ih
hodc
i
radio,
potladiti<
(ab
Odito je tim niSanio na svoje protivnike u driavnora
nadbiskupa ostrogonskoga Ladislava da ostane praznih ruku.
prevrtljivoga
zavidio njegovoj slavi
Knez
i
Krsto strpljivo dekao
vi§e tjedana, ali
nije ni§ta
dodekao.
Salkaja, koji
Dne
jc
30. kolo-
na otok Cepel, doSao je Krsto u driavno vijedc upozorio je sabrane vijecnike, da neSto u njegovoj stvari odrede, jer sve dosad nije niSta odludeno. Hitri nadbiskup Salkaj, predsjednik vijeda, polurio se je, da ga uiutka s nekoliko izpraznih rijedi, kako ce se kralj ved za njega pobrinuti. Na to jc knez nadvoza 1525., kad je kralj po5ao lov
loviti
i
on ved mnogo toga obedao, ali nije niSta poput kakova prostaka (da uno udinio, §to mu je pripravan i dokazati. Salkaj planuo Ali Krsto uzvratio, da vilan, come cl) doviknuo knezu, da lale (chc nui mentiamo). nadbiskup laic, suviSe ga udario rukom po obrazima (ct ge dcscmo una buffeta ouer biskupu prilidno oStro
spotaknuo, da
mu
je
i
i
uno
schiafo).
kneza dao
Kad
baciti
se je u veder kralj s lova vratio, stao jc uz
u tamnicu
Iz
tamnicc potuiio
se
je
Krsto
nadbiskupa
14. rujna
i
junadkoga
svomu
prijatelju
koje je zavrSio ovim
potanko izpridao dogadjaj, nadbiskupom); ali ja sc ne kanim izmiriti, dok mi se ne zadovolji za one rijedi. koje je nadbiskup izrekao protiv mojc dasti. Eto tim to jc ona nagrada. koju sam dobio se mogu pohvaliti sa strane njegova velidanstva, per nostri seruitii qua in remuneration ovdje u Ugarskoj za mojc zasluge (aquistato tal nuncijcm oba velipapinskim Hungaria)! Malo zatim izmirila je ipak kraljica rajcdno i
Antunu Dandulu pismom, u kojem
i
je
rijedima: aKralj hode, da se izmirim
(s
i
KRAU UUDKVIT
344
II.
JAOELOV16 (1516.
Frankapan dobavio opet slobode,
ka§a. Krsto se je
— 1526.).
uvjeriv§i
ali
da za svoje zasluge
se,
ne ce primiti dostojne nagrade, ostavio Budim i Ugarsku, te otiSao u svoju domovinu. Kao da je slutio, da ce brzo svanuti vrijeme, kad 6e opet na njega pomi§ljatil
Dok
su ovakim nacinom na kraljevskom dvoru pogrdili
muia, koji je bio podoban pomoci hrvatskomu kraljevstvu Franjo Bacani
i
polje,
uvrijedili
jedinoga mozda su bani
i
da se tako
osvete
opet najvecia opasnost
zaprijetila je
i
Ugarskoj, hrvatski
Tab vrijedili malo ili ni§ta. Ne samo da su Turci nakon pohoda kotare, a naroiito na vedom iestinom udarali na hrvatske iupe
Ivan
Krstova u Bosnu jo§
ModruSko
i
svoju u Bosni, nego
nedacu
za
Jajcu
i
Hrvatska gospoda
Klisu.
i
za kratko vrijeme i
plemici
trazili
su
u to doba pomoci samo u nadvojvode Ferdinanda i pape Klementa; hrvatskih banova za njih nije ni bilo. Ali ni u Slavoniji nijesu mnogo marili za bana Bacana, a ni malo
Ba§
Taha.
za nametnika
su papinskoga
te prilike sklonile
nuncija Burgija, te je pred-
lagao kralju, neka povjeri baniju zagrebaCkomu biskupu Simunu od Erdeda mjesto omra-
ienoga Taha.
U
kolovozu pozvan bi biskup Simun zaista u Budim, te se je stalo
medjutim zahtijevao, da se
ugovarati. Biskup je
ban
za Citavo hrvatsko kraljevstvo.
privoliti,
i
tako su dogovaranja sa
Ljudevit
Ali
i
primas
Salkaj
kojem ga uvjerava, kako s
obzirom na
komu
kralja
i
pismo banu
mu
njega
je
i
i
i
njegovi vijecnici nijesu
bana Ivana Taha. Dne
uvijek bio
njime
prijatelju
prijatelj,
strpljiv,
htjeli
na to
urodila jedino tim, da je jo§ zeSde
>itovanomu
(nadbiskupa)
s
Badani ukloni, pak da on bude jedini
Simunom Erdedom
planulo staro neprijateljstvo izmedju njega
nadbiskup
i
te
28. rujna 1525. pi§e
svomu« Ivanu Tahu, u
ga podjedno
pak se ne de
hvali, §to
je
osvedivati zagrebad-
biskupu.
prijatelja Taha uzdrii u banskoj ime jo§ u prvoj polovici rujna prediagao u driavnom vijedu, da sam kralj Ljudevit podje u Slavoniju, gdje bi potvrdio Taha u banskoj dasti, i onda zgodno udesio, da se hrana unese u grad Jajce, koji je opet nemilo stradao. Ali
Nadbiskup Salkaj bijaSe napeo svu snagu, da svoga
dasti.
U
tomu
se je predlogu opro papinski nuncij
i
to je
§to se je bojao,
Medjutim
da bi Turci, doznavgi za
i
radi toga, §to nije bilo to,
novaca za takav put,
mogli provaliti u Slavoniju,
te kralja za-
dugo marilo za odpor nuncijev; tek kad su prvih dana listopada stigli glasi u Budim, da su hrvatski knezovi, ne moguci vi§e podnositi zuluma turskoga, spremni nagoditi se sa sultanom, koji 6e im vratiti, §to je u Hrvatskoj osvojio, pridati jo§ ono, §to bi u Slavoniji ugrabio, i tek onda odustalo se od kraljeva purobiti.
nije se
—
toTanja na jug, toboze radi kuzoe bolesti, koja je tada u Slavoniji bjesnila. kralj
No zato je poslao na slavonski sabor (ad diaetam regni Sclavoniae) budimskoga prepoSta Ivana
Statilea,
svoga
tajnoga
ga je kao
svoga zasebnoga zastupnika (orator banu Franji Badanu vjerodajnicom od 10. listopada 1525. Izravnih vijesti o zakljudcima toga sabora nemamo; ali mora da se je burno svrSio tim, da su se ogordeni stalefi svima silama nametniku Tahu oprli, te ga valjda takodjer iz savjetnika, te
noster) preporudio
zemlje protjerali.
Zbadeni ban Tah sklonio se je na podetku studenoga u Budim, te je traiio zaStite i primasa Salkaja. Po naputku posljednjega izdao je kralj 9. studenoga zapo-
u kralja vijed
banu Franji Bacanu, da prema nalogu njegovu (de mandato nostro) sazove sabor Hrvatske i Slavonije (regnorum nostrorum Croacie et Sclavonie), koji
kralj evina
de se sastati
3. prosinca 1525. u Krizevcima. Kralj poslat de na taj sabor (conventum gcneralem) dva svoja povjerenika s punom vlaSdu, da vijedaju o svim zamaSnim potrebitim stvarima, koje se tidu obrane i odrzanja redenih kraljevina. Na saboru imalo se je i
konadno razpravljati o Tahovim razmiricama sa slavonskom gospodom. Jo§ 19. studenoga piSe Tah iz Budima pismo Ivanu Kastelanovidu, te se hvali, >kako de kralj i sva i
gospoda dovala
i
njegovu
druga
stvar
stvar
(negocium)
njegova, §to
ju
dobromu imade
s
koncu biv§im
privestic
Jednako je
napre-
banovcem Pavlom Keredenjem-
B\N HRYATSKI FRANJO Ba6aNI OD OiUJRA 1525.
Tah
doci
6e
uzastopce
na sabor (comicia sew dietam) u
145
Kriievce, koji 6c se sastati
dva zaseboa povjerenika, koji 6e mu prisustvovati. prosinca, i Podjedno poziva Tah redenoga Kastelanovida, da on za vremena dodje oa sabor, da >o svojim stvarimaa razpravljati; jednako neka moli zupaniju poieiku (comibi mogli tatum ipsum de Posega), da prema svome zaklju&ku po^lje na taj sabor onih osam muza koji je kralj izabrao
3.
i
ieva, koje bijase prije izabrala
muza Ivana Hercega,
jer de se
Napokon neka dovede
poslala.
i
na reienom saboru
svi
sa
sobom
poslovi njegovi
jo§ odli^noga
dovr§iti (quia in
I sam kralj piSe 22. studenoga ista congregacione omnis negocii nostri finis sorcietur). o zadadi sabora banu Ba<^anu ovako: »Bio je ovdje vjerni naS velemoini Ivan Tah, kojega smo poslali na slavonski sabor (ad diaetam sclavonicam), s torn nadom, da 6e biti po
Kbaljica Mabjja. Po bojadiunom drToresa
a kr.
mneja
a Berlinn.
naSim povjerenicima, koje smo onamo odpremili, uzpostavljen u svojoj dasti (in ofBcium reponatur), ako bi se drzavljani daU na to skloniti; ako pak staleii ne bi pristali, nc nastojte svakim naiinom xajcdno vi na sabor ga natrag namjestiti. Podjite dakle brzo
U
i
i
s
naSim povjerenicima, da se zavadjene strankc
Ivan Tahi nagoditi 8
sa svojim
protivnicima;
njihovom privolom u banskom
i
ugledu naSemu
i
povrate, da
dasti
i
mi
njegovoj.
bi
onda mogao
se
ako se^to dogodi, lakSe
dostojanstva uzpostaviti.
ostati u sluibi (banskoj); pak zadovolji
jer
slozi
ne traiimo
On to
NaSi jajaCki
i
onako ne
i
bi le
mogao
ieli
dugo
u drugu svrhu, nego da sc bani
unijcli
su bcz pogibijc
KRALJ LJUDEVIT
34.;
u jajce ziveza,
ali
stoga
malo;
Kad
njega odrzati ne moze.
JAGELOV16 (1516—1526.).
je potrebito,
da se §to
Taha naime rado
Toga
^ast.
vrati
§to pi§ete, da
bi zadrzali
u naSoj
sluzbi;
ali
su neki vaSi protivnici govorili,
se s nasim povjerenicima
drugom tezko
da
ne bi se zacao truda,
6asti,
toga ne bude, sporazumite
drzavljanima (regnicolis) nase kraljevine Slavonije o
s
joS viSe unese, jer se bez
prije
Tahi uzpostavio u
bi se Ivan
da unese hrane u Jajce; ako pak i
II.
nadinu, da se to izvede.
ce
mu
ako
ostati,
vi radite protiv
se ne
Ivana Taha,
mi za to nijesmo nikad ni§ta povod njegovu svrgnucu (privationis) duli, ne bi vjerovali. Do§li su ovamo poslanici kraljevine Hrvatske; §to cemo njima odgovoriti, obznanit 6emo vara a. Nastojte svu skrb uloiite, da nam nasi oratori, poslani u Slavoniju, uzmognu saobditi povoljan odgovor. O nasilju, koje, kako se govori, dini knez Ferdinand Frankapan, govorite sa stalezima sabora, i svjetujte napokon s njima, §ta nam je dinitic da
i
Cull,
ste vi
a da
:
smo
i
i
zakljudilo, ali Ivanu Ne javlja se, sta se je na saboru u prosincu 1525. vijedalo Tahu nema poslije vi§e traga kao hrvatskomu banu. Hi ga nijesu htjeli primiti ili se je sam odrekao: on ne vr§i vi§e banske dasti, niti se imenuje vise banom. Cini se, da su ga napokon napustili i na kraljevskom dvoru, gdje su ih teze brige spopale, kad su u Budim stigli poslanici hrvatskih staleza, te izjavili, da ce se oni sami za sebe pobrinuti Kako ni kralj ni njegovi s Turcima pogoditi, ako im se s mjesta pomod ne pruzi. i
i
doglavnici nijesu znali, Sta da
pisma, §to ga je kralj piSe kralj, :^poslali su
15.
hrvatskim poslanicima odgovore, najbolje
prosinca u
k nama knezovi
se razabira
iz
tom poslu upravio na bana Bacana. »Ovih dana<, i
ostatci plemica (reliquiae preko
sam razumio, da
nobilium)
oni kane Turdinom na^initi, ako im ja vec jednom ne pomognem u njihovoj skrajnjoj nevolji. Traze pak od mene, da im samo u dvije rijedi odgovorim, — da im naime obedam pomod obranu. Ja odpustih poslanike, uvjerivSi ih o svojoj milosti, i obecavSi im, da du se postarati za njihovu obranu; no buduci da im nijesam mogao dati odludna konadna odgovora u tako velikoj stvari bez znanja i odluke mojih staleza, zato im obedah, da cu im odgovoriti na njihove zahtjeve po mojim poslanicima, to im tako obedah, da ne budu u svojem ponosu uvrijedjeni, i da spokojnije rijesenje pridekaju. Zato sam odludio, da tebe k njima po§aljem, znajuci, u kakvoj si s njima prijazni i prijateljstvu; ako se pak tebi svidi, pridruzi si joSte Sigismunda Banida (Banffy), za koga dujem, da on Hrvatima u volji. Opominjem te dakle, da o tom uznastoji§ svakim mudrim naje dinom zajedno s redenim Banidem, da se Hrvati potrpe do sabora drzavljana, koji kanim,
kraljevine na§e
Hrvatske svoje poslanike,
kojih
se
s
i
i
—
i
da ne
nikakvog drugog
razloga, naskoro drzati, valjda ved buduce korizme. podjedno naputak, iz kojega ce§ potanje razabrati, kako ti je s njima raditi. U toj stvari ne smije se oklijevati, nego treba raditi §to iurnije, da konadno ne izgubimo onu malo ne izgubljenu kraljevinu« (ne illud regnum pene perditum perdamus). bi
Saljem
bile
ti
Ostatci (reliquiae) plemstva kraljevine Hrvatske bijahu u isto vrijeme poslali
poslanike takodjer nadvojvodi Ferdinandu u Bed.
Bill
Matija Tatarid, a na celu im poznati ved Ivan Kobasid.
dimu
su to plemidi
Dok
svoje
Bernardin Tumpid,
su poslanici hrvatski u Bu-
primili tek pusta obedanja, tako
da se je papinski nuncij Burgio radi toga Ijuto Bedu Ivana Kobasida kamo susretljidrugove njegove kud vije. Nadvojvoda je Ferdinand opet kao na koncu proSle godine doznadio 1000 forinti, da se porazdijele medju hrvatsku gospodu, a suviSe je Ivanu Kobasidu 1. sijednja 1526. darovao jedan grad (Sichlberg) u Kranjskoj. Nikolu Zrinskoga zadrzao je dalje na svojoj zabrinuo, dodekali su u
i
i
kneza Ivana Karlovida bijase jo§ 13. kolovoza predobio za svoju sluzbu, kad je u njegovo ime >namjestnik vrhovnoga kapetana za rat s Turcima< Ivan Kocijan utanadio
pladi, a
ugovor
s
knezom Karlovidem Turke
za 1000 forinti uhoditi
nanda
i
njegove kapetane.
i
i
Ivanom Kobasidem, po kojemu ce oni kroz godinu dana kretnjama FerdiobavjeSdivati o njihovim namjerama i
II
BAN HRVATSKl FRANJO BA^ANI OD
Kako
1525.
Oi'JJRA
347
od svoga
hrvatski staleii nijesu ved niSta mogli o6ekivati
kralja, odludili su
oni sve bez privole kraljeve (senra ordine del Re) sazvati veliki sabor
Hrvatske
rale)
sabora radio knez
Krsto Frankapan, koji
njegovoj ne 6e vi§e svanuti bolji dani
se
bijaSe
gradove u zemlji,
i
da
uvjerio,
za vladanja kralja
na saboru odkazati posluh kralju Ljudevitu, te
stalezi
(una dieta gene-
Slavonije u Kriievce za 25. sijednja 1526. NajviJe je oko sastanka toga
i
njemu
ni
da
zahtijevati,
ni
Govorilo
Ljudevita. itn
domovini se,
da 6e
predade sve tvrde
onda se pogoditi sa sultanom, kojega 6e zastupnik takodjer dodi na
Mozda
je ba§ potonje bilo razlogom, da se pozivu nijesu odazvali neki prelati i kao zagrebadki biskup Simun od Erdeda i knez Ivan Karlovic. Na sabor nije do§ao ni ban Bacani, premda ga je kralj bio imenovao svojim povjerenikom (ambaxatore); on se je izvinjavao, da nema novaca, a trebalo bi mu dodi s istim sjajem kao turskomu poslaniku, pak zato bi mu trebalo najmanje 2500 dukata. Medjutim ni ogla-
sabor.
velika§i,
i
Senoga
od nekih izdekivanoga poslanika turskoga nije ipak u odredjeno vrijeme, te su vijecala
Vecina staleia im je diniti. Tu su odludili odkazati posluh kralju Ljudevitu govoredi, »da su oni dodj§e preporudeni njegovu velidanstvu, all buduci da ih njegovo velidanstvo ne de zaStidivati, to imjeslobodno i
sastala se je
drugoga gospodina,
traziti
che
altro signore
mozno
sklone pod
magali
defenda).
Medjutim mnoga gospoda
vati.
je
on ved pred
i
vi§e
konadna tjednu korizme (u polovici
odgodjena
brata
mu
Ferdinanda, koji
knez spreman opet
plemidi nijesu
da
mislili,
mjesta
s
demu
je
ih
2.
i
veljade).
15. veljade, ali
O
i
da se
dosada po-
bila
jos
krijepila
i
odsutnost kneza
je jo§ uvijek privrienik mletadki, a nijesu znali,
svem tom govori papinski
medjutim u pismu od
se
putiti,
njom zagospoBosnu sporazumna s predlogom
Ba§
posve pridruzio Ferdinandu.
mjeseci
su ih
osvojiti
odluka, te bi novi sabor zakazan, koji bi se
bi
dopisima od
i
trovarsi
licito
knez Krsto Frankapan stao staleie
naginjala Mletcima, u
Ivana Karlovida, za kojega su
da se
i
bi
(che a loro h
koji de ih braniti*
to je
Karla
cara
okrilje
Krstovim, jer su viSe
»U
Na
njihovom pomodu bio
s
;
li
bilo na saboru.
§ta
imao
s
toga
razloga
u
sastati
prvom
nuncij Burgio u svojim
ovako
18. veljade
izpravlja:
tu stvar.
od 15 pisao sam, kako su Hrvati nakanili podati se principu Ferdinandu, i knez Krsto snovao postati gospodarom Bosne. Poslije sam todnije doznao za govore, kako Neka pamti predastno gospodstvo va§e, da je ugovor istinit;
princip
Ferdinand
listu
kako
je
i
drage
da
odekuje,
volje
se
bi
mogao
kraljem
proglasiti
Bosne,
bududi da Bosna pripada Hrvatskoj< (appartenendo la Bossina a la Croatia). Ne zna se, da se je snovani sabor zaista sastao ili ne; no po svemu sudedi bit li
de,
da su bar hrvatski
ban Franjo jednodu§no prionuli za Ferdinanda. Tako je Hrvatskoj, te su ga tek u Slavoniji amo tamo priponukale su poglavite savjetnike kralja Ljudevita, pak su stall staleii
Badani izgubio sav ugled
BaS
znavali.
te prilike
i
i
vlast u
da se Badani zamijeni drugim kojim uglednijim velikaSem. Burgio pi§c 5 oXujka iz Budima, kako se je na kraljevskom dvoru opet nudilo zagrebadkomu biskupu Simunu od Erdeda, da preuzme baniju, a kad je on to odklonio, smijeralo se imenovati vatrenoga Petra Percnja. Medjutim banima kneza Ivana Karlovida, uza nj mladoga predlagati,
i
i
odustalo
se je
poslije
i
od
toga, te
je
Franjo
Badani
ostao
i
jedinim
dalje
banom
preuzme nekc kraljcvske hrvatskim, pade bi mu povjereno, da od Tahovih gradove, narodito grad Bihad na Uni. Ali staleii hrvatski slabo su marili z a bana Badana. Dne 27. oiujka javlja opet Burgio: »Bani hrvatski nijesu u sluibi, niti im se tico pokorava; obedalo se zamijeniii ih, ali to doslije nije udinjeno*. A onda dodaje, da je sluibenika
ponovno duo, »kako gospoda hrvatska miti
lele pristati uz principa Ferdinanda, te njega pri-
proglasiti kraljem bosanskim«.
i
I
zaista su hrvatski staleii
negdje namah poslije sabora u veljadi
poslanike k nadvojvodi Ferdinandu, te slanicima, koje je vodio
Bernardin
mu
oditovali svoju
Tumpid, poftao
jc
u
odluku prvoj
i
bili
poslali svoje
svoje molbc. Za po-
polovici
oiujka 1526.
I
KRALJ LJUDEVIT
348
II.
JAGELOVlfi (1516.
—
1526.).
knez Krsto Frankapan, koji se bija§e rijesio opet stupiti u sluzbu austrijskoga nadvojvode. Poslanici hrvatski naSli su Ferdinanda u Augsburgu, gdje su prvih dana ozujka s
njime ugovarali. Nadvojvoda
nije
jamaCno
prema svomu Surjaku mogao
obzira
s
njihove ponude, da Hrvatsku primi sasvim u svoju vlast,
hvatiti
bosanskim;
da sporazumno
pokazao najspremniji,
se je
ali
i
pri-
da se proglasi kraljem
kraljem Ljudevitom
s
sve
da je odlu^io >kroz gomogude udini za obranu hrvatske krajine. Vec 6. dinu dana drzati neki broj vojske na hrvatskoj granici«, a onda trazi vrhovnoga kapeozujka
javlja,
tana za tu vojsku. Najprije je pomiSljao na grofa Nikolu Salma, koji je tu sluzbu
ved vr§io; a kad
hrvatskoga plemica
Turaka*
protiv
odklonio, odredio je
je taj
O
stajao u sluibi njegovoj. koji je
onda
Pismom od
torn je naravno obavijestio
i
»
svojega Surjaka kralja Ljudevita, i
nj ego vim
20. travnja 1526. doznadio forinti
Ferdinand vrhovnomu kapetanu Nikoli
je
druge prihode,
i
koje
je
i
24. svibnja, u
zamjenikom nadvojvode Ferdinanda. Po
i
kojem
svome gospodaru
je
stanje
izlozio
i
primao
prije
Namah zatim po§ao je Jurisic sa svojim cetama u Hrvatsku, najprije potekao u pomoc knezu Ivanu Karlovicu, kojega je grad Krupu ostala gospoda hrvatska, tada podsjedao. Oko JuriSida kupila su se Nikola Salm.
svojim braniteljem
banovcima,
slozno s reCenim vrhovnim kapetanom.
i
mjesednu pladu od 100
Juri§i6u
Nikolu
jednom
vrhovnoga kapetana vojske JuriSica, koji je od nekoliko godina ozujka za
Ostrogona izdao nalog banu Bacanu
15. travnja iz
da rade sporazumno
27.
izvje§(5u
te je
grof
jamaCno
bosanski paia smatrajuci
ga
Nikole Juri§ica od
potrebe u Hrvatskoj, dozna-
jemo, da on bana Badana nije dotle ni vidio, paCe on spominje priCanje, da ban boravi
u Budimu. Jedino uzdanje Juri§idevo jest krbavski knez Ivan Karlovid (und ist allein unser Vertrauen auf den Gr. Karl von Kerbaw). Medjutim ban Badan nije bio tada u
Budimu,
ali
se nije usudio
znati ni za njega ni za
pismom Badana, neka >o
baniji,
ni dolaziti
medju hrvatsku gospodu, koja nijesu
se pozuri
zatim o obrani
k njemu Ali
posebnim
jer se zeli s njime dogovarati
Slavonije
naSih
htjela vise
26. svibnja zove kralj
Budim,
dodi u
spasu kraljevina
i
njegova nazodnost potrebita.
stvari je
Tek
njegova kralja Ljudevita.
i
Hrvatske*, poradi
kojih
neka ne ostavi redenih kraljevina bez potre-
bitih deta za obranu.
Medjutim zaprijetila je skrajnja pogibao ne samo razkrvarenomu kraljevstvu hrvatskomu, nego jo§ vi§e samoj Ugarskoj.
(Boj na Muhadkom polju i smrt kralja Ljudevita II., 29. kolo1526). Premda su jo§ od jeseni 1525. stizavale neprestano vijesti, da se sultan Sulejman II. u velike sprema za rat s Ugarskom, ipak se nekako nije pravo vjerovalo
voza u
te glase.
bija,
Lakomisleni
a strani
mnogo moglo
svijet
za njih ni mario. ni
pomiSljali na
stanje u Ugarskoj
krajine
(granice)
i
godina minuti pogitje§ili su se, da de ih kao i pro§lih ved odvi§e navikao na vapaje za pomod, tako da nije vi§e
Ugri
bija§e
K
tomu su
kakav
ostaloj
braniti,
prilike u Evropi
i
za rat
nema nikakvih
priprava
?
Nema
mu No
nije
>Kralj
a kako bi obastali pred
su neslozai, a plemstvo je pocijepkano.
nezgodne, da se
Turcima. Papinski nuncij Burgio crta tadanje ugarski i njegovi staleii ne mogu ni
ozbiljni rat s
Evropi ovako:
Kralj Ljudevit u tolikom je uboztvu, da
bile tako
desto
ditavom silom sultana
Sulejmana?
nemaju dati, §ta da pojede.
sve da su
i
sloini, §ta bi
mogli
VelikaSi
udiniti,
kada
tu nigdje nikakva dovoljno utvrdjena grada, u koji
mogle skloniti ugarske dete, dok bi im stigla pomod od ostaloga kr§canstva. Pak da imadu takav grad, tko de im u pomod priskoditi? Zar NjemaCka (vjerskim razdorom) onako razkidana, koja k tomu mrzi na Ugre? Hi Poljska, koja je nedavno primirje s Turcima utanadila? Ugarskoj nema pomodi, nego ako se pomire kr§danski
bi se i
vladari (njemadki biti ?
Preostaje
i
francuzki kralj, koji su
samo papa,
ali
ni
tada
on ne moie
joj
medju sobom sada pomodi*.
ratovali).
Ali kad de to
POUU
BOJ NA MTJHA&KOM
I
SMRT KRAUA LJUDBVITA
29.
II.
KOLOVOZA 1526.
349
su ih
Medjutim dolazile su sve potanje vijesti o pripravama turskoga sultana. Donosili iz turske carevine, od kojih se je osobito izticao vojvoda P a v a o prebj e z
Ba
i
i
k
Srbin
d,
o
Tomorija
Vjen6aca na Moravi, koji je
iz
turskim
blagom svojim
s
poslovima, te
mnogo vremena
potajno izvje§6ivao Pavia
sam
porodicom svojom, Srbski vojvoda, kojemu
napokon
i
konjanika preselio
petdeset
s
i
se
darovao neki posjed
u
s
ditavom
Ugarsku.
1500 dukata god.Snjega prihoda, stigao .']e prvih osnove. dana god. 1526. na kraljevski dvor, gd)e je potanko prikazao turske namjere Po njegovu pridanju bijahu savjetnici suitanovi izjavili, da 6e tursko carstvo biti tek gradom Budimom, jer se u Beogradu, §abcu i Seonda posve sigurno, ako obladaju bija^e kralj
sa
i
i
ne
verinu
moglo
bi
provalama
odolijevati
Budim padne, ne bi ugarska tvrdja mogla Turske
Ako pak
Ugarske.
iz
da
pa§e
nijedna
se
viie drzati.
su
svjetovale,
neka se kroz Erdelj
•SVLEYAUNIMPERAJQPTVR:
provali, jer
bi se
ondje najmanje 60.000 pje-
§aka
iz
Vla^ke moglo pridruziti
turskoj vojsci. All neki turski voj-
da se
voda je
dena
je
tomu
zemlja,
snazna
i
protivio, jer
dobro
gorovita,
Erdelj
Ugri lakSe branili nego svoje
dio
napu-
koju
bi
drugi
ikoji
k tomu
zemlje, a
bi
turska vojska morala dva put prelaziti
preko Dunava
zato
predlagao, da
i
On
Tise.
je
turska vojska
tome samo preko se moze lako
provali blizu utoka Save; na
putu
preci
na
Drave,
je
joj
kojoj
onda ce joj stajati put otvoren do Budima, pade do Beda. I sandzaci, kao vojvode (medju njima Pavao Bakic), most
sagraditi, a
i
koje je su,
da
sultan je
gurniji.
prizvao,
put preko
Po§to
sultanovu bilo
je
potvrdili
Save
najsi-
tako na dvoru
sve utanadeno,
iz-
dao je on 1. prosinca proglas, kojim je svoje podanike pozvao na oruzje. Podjedno je zapovjedio, da se u Beograd doveze potrebita gradja
za
^fgnJpgturrwrmnHian Sultan Solejman
II.
Po tavrcfnenom dr?or«u. Naplt odolgo perator
Tur(corun>)€
;
odotdo:
:
*Dt(a)
tSuleynun Im* groote(ii)
tore
kejrser »(!») co(n)«t«nt(inopel)€.
mostove. Dolazak
Pavla Bakica, a joS
viSe odkrida
njegova osobito je cijenio vazda
budni Pavao Tomori; on se je pate nadao, da 6e se ta primjerom Bakidevim povesti 8va sila prebjega, pak da de onda za kratko vrijeme ditava turska Bugarska, Srbija i
Bosna
opustjeti, •
Dok
lu
i
mnogi
li
i
itanoTnici
i
snaga turske drlave napokon smalaksati.*
hr»«likog* kralje»»t»«
Oit>Tlj«li
ivoja domovlna, te ••
n lUllju, dolas.lo )« opet « hnr.tike i.mljc lit.lj. moilim., koji lu onda priaall krW.n.ko Tjeru. T.kof. note
•oitrijike lemlje, p.ie
krk.n., nego
da de tim
it
tor.ke
litelje
.».U so
Ug«rtk«
ttlili
cretioe.
I
lo
prebj.il
ot
I
Mac
(pribtf,
RRALJ LJUDEVIT
iso
JAGELOVI6 (1516.-1526.).
II.
ubavijesti ipak se nijesu u Ugarskoj pripremali za rat onako, Uza sve te glase kako bi u ono osudno doba trebalo. Tek kad su na koncu svibnja stigli u Budim najizvjestniji glasi, da je sultan Sulejman jo§ 23. travnja s jakom vojskom od 100.000 Ijudi na to 300 topova ostavio Carigrad, te udario pravcem prema Beogradu, stalo se je Po starom vojska. obidaju naredjeno bi, ugarska samo da se ne po kupi misliti, da se i
i
i
poziva narod na oruzje, jer je opasnost po Slavoniji nosi krvav mad hrvatski ban Franjo Badani, da se za drzavu najveca. U isti mah pozvan bi u Budim kraljevstvo hrvatsko sudjelovalo u boju. kraij sporazumije s njime o nacinu, kako bi Ugarskoj, nego
i
i
i
i
Papinski nuncij Burgio po^ao je u Slezku
placemke.
Na
posljedku
ohrabrio
se je
Moravu,
i
kralj
i
te je
ondje za papine novce kupio
Ljudevit, te je
lipnja
2.
u drzavnom
da ce sam glavom podi na vojsku. Podjedno prema zakljuccima posljednjega sabora na sve strane svoje drzave pozivao plemstvo, da se do 2. srpnja oruzano sabere u Tolni, kamo ce
vijecu u nazofinosti stranih poslanika izjavio,
razposlao je kralj
pisma, kojima je i
on do toga roka doci sa svojim kraljevskim 6etama.
No
tko ce voditi tu vojsku? »Nema«, javljao je
jednoga Ugrina, koji
bi bio
podoban
tada
papinski nuncij Burgio, »ni
kakovu detu, a kamo
voditi
6itavu vojsku; a u
li
drzavnom vijecu nema niti jednoga dovjeka, koji bi bio vidio gol maC krvlju oma§ten«. Neki pomiSljahu na erdeljskoga vojvodu Ivana Zapolju; ali njega nije volio kralj, a sumnjalo, da potajno §uruje s Turcima. Drugi predlagali su nadbiskupa k tomu se je kapetana Pavla Tomorija, ali on je u svojoj cednosti sam priznavao, da nije dorastao i
i
vedim ratnim podhvatima. Kraljevi doglavnici stado§e sada pozivati stranca, grofa Nikolu Salma, nedavno vrhovnoga kapetana nadvojvode Ferdinanda; no i taj je poziv naprosto odbio, izvinjujudi se svojom staroSdu
Sada se tek sjetiSe junafikoga spaMedjutim hrvatski junak bijase sitelja Jajca, hrvatskoga kneza Krsta Frankapana. zato, sto Ijuto uvrijedjen oti§ao u Njemadku, pak je oklijevao s odgovorom, jama6no nije mogao vjerovati, da bi se dala u Ugarskoj sastaviti vojska, koja bi bila podobna dastno se ogledati s izvrstno uredjenom vojskom Sulejmanovom. Krsto je jamacino dobro poznavao tadanje vojnidke prilike u Ugarskoj, o kojima hrvatski kronidar Ivan TomaSic po nekom magjarskom izvoru (ex lingua ungaricha in linguam latinam transtuli) ovako i
bolezljivoscu.
i
piSe:
>Po smrti prevrstnoga
kralja Matija§a Ugri, Sto se tide
pokazali neslavni. Vladislav je vojnidku stegu
kao
i
od
vodjenja rata, vazda su se
kralja MatijaSa
zavedenu vojsku
pod Ljudevitom vojevali, nijesu imali nikakve samo neku drzku smjelost i zvijerski bijes, kojima su mislili sve Turke vec pri prvcm sudaru progutatic (nam post prestantissimi regis Mathie obitum Ungari, quod ad bella pertractanda attinet, semper inglorii extitere. Etenim Ladislaus pustio tako propasti, da Ugri, koji su tada
ratne vjeStine, nego
militarem disciplinam, atque a rege
Mathia institutos militum ordines adeo labefactari
permiserat, ut Ungari, qui tunc sub
Ludovico militabant, nullam bellandi periciam, sed
solummodo quandam temerariam audaciam ac ferrinum furorem haberent, quo Turcas omnes in primo congressu deuorare presumerent). ptebeg).
wa
i
V
Oko g
od
e,
je isti kralj
tata
d.
1503. darovao je kralj
qui derelicta
.
.
.
posjedovanja »Podplaw
de Gaczka existentesc
et
II.
Antonio Gwozdenowy.h
IT.
kalteo Majkovec a
et
Djlywacz ad castram
prebjezma »strennii militibus
nnper tectam Machometicam ipreverunt •spovijeda kralj Ljudevit
Vladislav
kriievaSkoj
Machometica ad fidem veram cristianam
secta
.
.
.
(et)
se in
Ottochacz pertineates
Petro, Gregorio
in
regno
altero Pctro
1,
Hadar
opet dar rao
Croatiae in comi-
Dorothych,
qai
sanctam religionem christianam contalernntc. God. IS^S*
Petru KeglevitSu, da u kotaru grada ac Georgio
et
tagili
iupaniji
God. 151
exiit*.
se posse
Waiyachyth, qui a Turcis
Bijele Stijene
ad regnum
>Thome seliSte dade zemljiite nostrum tranifageruntc. JoS goi
M i 1 t h i t h una cum fratre sue, qui de Biztricia (oa L'vanjskom poljn) ad Klyc venerate, kako prima za svoja 33 konjanika godiSnju pladtt od 320 zlatnih forinti. Isle godine dobivaju >triginta quinque Prybek« kod arbskoga Beograda godi^nja pladu od 210 zlatnih forinti n gotovom i soli za 70 for, dine 1504. gpominje se »Georgiu8 M.
i
•Pribegc je dakle u oto doba naziv za doseljenike
iz
tnrskih zemaija,
onako kao
poslije
>askokf.
MrHAeKOM POUTJ
BOJ NA
I
SMRT RRAUA UUDEVITA
Dole jc kralj Ljudevit traiio vrhovnoga dotle se je Sulejman
sve
vojvodu
351
za vojsku, koje joS nijc ni imao,
Beograda, a
primicao
KOLOVOZA 1526
IL 29.
mu
putem svedjer do Beograda, a sam sultan da je samo nekoliko dana od toga grada udaljen. Pavao Tomori traiio je u taj par samo 4000 pjeSaka 10.000 konjanika, da bi zakrdio Turcima prelaz preko rijeke Save. Ali nije ni§ti dobio. tako sa svojih kukavnih 1000 konjanika 500 pjeSaka nije mogao ni misliti, da brani Turcima prelaz preko Save, da Stiti slabo
Dne
mnoiila.
blize
20. lipnja znalo se je
vojska
u Budimu, da je dio
i
se je
turske vojske dopro ved
i
i
i
i
i
utvrdjene
i
opremljene gradove u Srijemu
jo§ slabije
nemamo
pi§e u to vrijeme nuncij Burgio, »a mi
mogao
odpraviti
Tomoru
k Pavlu
»Neprijatelj
jednoga topa. Kralj Ljudevit ne bi k palatinu svoga glasnika, da mu ja nijesam dao
i
onda tek
a
na medji«,
ved
ni
za to poirebitih novaca. Kralj Ljudevit ne govori o opasnosti,
spava do podneva,
je
u vijece.
ide
je
niti
nemocan,
tako ostaje
I
pravo ne poznaje; jer
nikomu
pravo ne vjerujew.
U
na koncu lipnja veliki vezir Ibrahim pasa
to je
je
doiekao bosanske
^
i
hercegovadke
a
6ete,
<3v^ '^^^y j7>-vy-
utaborio se kod Zemuna. Ondje
i
mu
poslije
do Beograda, pak onda
stigao
prvih dana srpnja bez ikakve zapreke preSao u Srijem
pridruiio
se je
beogradski
i
J^i^
^y^'^^^^^^-^-J^''
/iU^
Svh&ETAK PJSMa, &T0 GA
VRHOVNI
JE
KANCKLaR SxjEPAN'^BHODARjfi PiSAO DNE 27. SRPNjA 1526.
MENTU
Vil.
kralje\B
tabora kod
is
Da lava
blisa
PaPI
Eria. Vatikanaki arkiv n Rima.
sandiak Beograd.
Balibeg
Namah
jemske, te se
je
sa svojim
Na podetku
Ijudima.
9
srpnja
primakao
doSao
srpnja
zatim stao je Ibrahim otimati slabo
je
i
Petrovaradin. pak
onda
su
naest dana trajala je poisada juriSa
28. srpnja
neznatnih
ostataka
zatim stigao
ne ce
provaliie
je
i
(90
Dva turska
Ijudi),
kojima jc
Sulejman k svojoj
vojsci
podsjedati
su polo/ica
juriSa
Turci u tvrdjavu
stali
bili
bi§e sredno
samu
vezir
1526. urcli su tvrdju,
koju je
Dfanakon trecega izginuli su svi do
suzbita, ali
dozvolio slobodno
u Petrovaradin,
s
sri-
kukavnom
papiniki pladenici.
Viteiki branitelji njezini
veliki
Sulejman u
sultan
Petrovaradinu. Pavao Tomori Dne 15. srpnja
branio Juraj Alapid sa 1000 pjeSaka, od kojih
(13.).
nikako opremljene gradove
ili
(ietom svojom uzmicao je neprestano pred neprijateljima.
Turci na juriS varoS
KlE-
otidi.
te joj je proglasio,
Namah
da se sada
dok ne dodje do Budima grada. Na prvu vijest o padu varo&i Petrovaradina bijaSe kralj Ljudevit 20. srpnja ostavio Budim, te stao polagano silaziti na jug prema Tolni, gdje se je sabirala plcmidka vojitka ugarska. S kraljem poSla je njegova kraljevska £eta od 3000 momaka, zatim dete nadvi.^e
sustaviti,
KRALJ UUDEVIT
352
biskupa Salkaja
i
drzavnih dastnika
iz
JA6ELOV16 (1516.
oni pladenici, koje je kraljica prelata
i
su
bili
kancelar Stjepan Brodaric, lazka kraljeva
II.
Budima do
Marija
— 1526.). Od
najmila u 6eSkim zemljama.
uz kraija nadbiskup
Salkaj, palatin
Stjepan Bator
i
u zasebnom spisu opisao sve zgode od po-
koji je poslije
Muhadkom
katastrofe na
polju. Kraija je izpratila
i
supruga
mu Marija, koja se je tek 24. srpnja na otoku Cepela s njime oprostila. Putem je kralj pozivima, da se §to s kancelarotn svojim na sve strane Siljao glasnike s poslanicama i Erda obratio s dva pisma na hrvatskoga bana Bacana, koji se je nakoa povratka u svoju banovinu svom snagom spremao, te ga je pozvao, da sto vi§e vojske privede kralju u pomoc. Ban neka povede sve svoje 6ete prema Valpovu, odakle ce mu onda lako biti Sto prije preci preko Drave u Tolnu. kancelar Brodaric 27. srpnja zdvojno pismo papi KleIz logora blizu Erda pisao je mentu VII., u kojem kaze, da »samo Bog ili koja nenadana sreda moie spasti Ugarsku od propasti«. A onda dodaje: »Ja ne vidim spasa. Kada bi mogao, u6inio bi sve, da vi§e vojske skupi za boj.
Tako
se je
24. srpnja
iz
i
pomognem,
ali
sta
cu da cinim u tolikoj neslogu, uza silu
nevolji
kraljevoj, u toj
obcenitoj
smetnji, uz
premo6 neprijatelja, a uz moje siromaStvo. zlobu Ijudi, te novajlija, me mnogi progone, a drugi mi zavide. No dasti K tomu sam jo§ u svojoj premda nijesam ni posve zdrav, radit 6\i sve, §to uzmognem, makar me glave stajalo*. Na daljem putu pi§e kralj 31. srpnja iz Adonja opet banu Bacanu, neka dade po kraljevini Slavoniji krvav mac nositi, te neka podigne na noge polovicu svih podanika (kmeuz
domacu
i
i
malo dana zatim, 5. kolovoza, zapovijeda mu iz Paksa, neka pozove na oruzje sve kmetove (omnes colonos). Jednake zapovijedi razaslao je takodjer po Ugarskoj i Erdelju. Napokon 6. kolovoza stigao je kralj u Tolnu. Jo§ putem bijaSe u Paksu doznao, da je pala tvrdja Pecrovaradin, da je Sulejman nakon kratka boja zauzeo Ilok, pak da ide prema Osijeku. Na to je kralj zapovjedio palatinu Batoru, neka pohita prema Dravi, tova);
da zakrti neprijatelju prelaz preko rijeke. Kukavice velikaSi izjavi§e medjutim, da ne ce pod njegovom zastavom vojevati. Kralj ici s palatinom, jer da su duzni samo uz kraija Ljudevit takvim ponaSanjem velikasa u dnu du§e svoje Ijuto uvrijedjen, izjavio je u i
punom zboru medju svima njima izgovara; evo ja
sam
13.
tu glavom, da
kolovoza ovako: >Ja vidim, da se svatko na mene izvrgnem svakoj opasnosti; da dakle ne bude
se
da nitko viSe ne bude mogao sakrivati svoju kukav§tinu za mojom osobom, odlu6io sam, da cu sutra s vama poci, kamo drugi ne ce bez mene da iduc. Tu izjavu kraljevu primili su svi nazo6ni s udivljenjem, kako javlja Brodaric, koji je i sam u zboru
vise izprike
i
samo nekoliko ih na§lo se je, koji su se protivili kraljevoj odluci, slutedi, §ta bi se moglo zgoditi, kad bi kralj po nesreci nastradao. Sutradan 14. kolovoza po§ao je Ljudevit prema MuhaSkom polju. Onamo uzmaknuo kolodki nadbiskup Pavao Tomori sa svojim fietama, poSto nije mogao obraniti Srije jema. Njega je kralj imenovao vrhovnim vojvodom, dok bi stigao knez Krsto Frankapan, kojemu su se jo§ uvijek nadali, premda se bijaSe tek onih dana vratio iz Njemafike (gdje je 1. kolovoza ugovorom u Speieru stupio u sluzbu nadvojvode Ferdinanda) u svoju domovinu. Tomoriju pridijeljen bi za druga knez Juraj Zapolja, toboie dok stigne brat njegov, erdeljski vojvoda Ivan, premda se je slabo vjerovalo, da 6e taj u obce bio;
mnogi su ju
pozdravili s odobrenjem, a
i
i
dodi.
U
kojega su 15.
to su Turci bez ikakva naprezanja zitelji
sami predali
kljuce
zauzeli takodjer
svoga grada
(14.
slabo
utvrdjeni
kolovoza), a
na to
Os
i
j
e k,
je sultan
gotovu sa 300 topova pre§la na onda uz desnu obalu
kolovoza podeo na Dravi graditi ogroman most od gradje, koju bijaSe
sobom doveo. PoSto je
ditava turska vojska
ugarsku obalu, dao je Sulejman most
od nekih 200.000
Ijudi sa
razvaliti (23. kolovoza), te je
Dunava polagano se primicao logoru kraija Ljudevita. Kako je neprestano ki§a padala, te su potoci modvare silno nabujale, mogao je samo posve lagano napredovati, tako da je za ditava tri dana prevalio tek detiri milje. U taboru kraija Ljudevita na Muhackom polju bijaSe se medjutim skupilo nekih i
MUHa6k0M POUU
BOJ NA
20.000 momaka.
Osim
do 4000 papinskih i
baaderija
prelata
i
baruna
ne§to
i
KOLOVOZA 1526.
29.
II.
zupaoijskih
6eta«
pladenika, koje bijahu skupili Hanibal Ciparski na Moravi
Teiko
Goojenski u Poljskoj. ^lavonske
SMRT KRAUA UUDEVITA
1
hrvatske
je
gospode.
izgiedao
kralj
Ban
Bacani
je
\a5koj zupaniji, gdje je valjda driao
353
bilo je
Leonard
i
dolazak bana Fraoje Bacana, a s njime jo§
kolovoza boravio u Ra6i u kriie-
1.
onda je polagano iSio napred, pribirudi velikaSa dele banderija uzput iupanijske. Kralj ga nije mogao dodekati, te je viSe puta siljao pred njega svoje glasnike, zaklinjudi ga da se zuri. Dne 25. kolovoza pak poslao i
sabor, a
i
>tabora u Muha6u< opet ulaka s pismom >na predastnoga velemoznu gospodu, Simuna biskupa zagrebadkoga, Franju Badana bana, kao ostalu gospodu iitelje kra-
je iz
i
i
pismo
moleci
Slavonije«,
Ijevine
ih,
i
Buduci da je to u obde posljednjc
prije dodju.
da ga doslovce u hrvatskom prijevodu priobdimo.
kraljevo, vrijedno je,
•Ljudevit, po Bozjoj
da §to
milosti kralj
vjeroi na§i iskreno Ijubljeni. Pisali
ugarski
i
smo vama
k vama moleci, da se k nama pozurite.
To
deSki
i
Predastni, velemozni
d.
t.
takodjer danas
i
glasi:
odlidni,
i
svoga komornika
poslali
sada opominjemo
isto vas
Ono
i
nalazemo: po-
k nama Sto brze (celerrime). Neprijatelj pred naSim odima pali kraljevstvo na premnogim mjestima. Cekamo samo na vas; dim vi stignete, namah demo se uz Boiju hitite
pomoc
s
njime ogledati. Zurite se dakle §to brze. Dano u taboru
Muhadkom
u subotu
svojom rukom, Brzo, brzo, brzo! Zurite se tako, da vec sutra u zoru budete ovdje, ako ne prije<. Glasnik susreo je bana Badana
nakon Bartolova 1526.
Ljudevit kralj
blizini, jer je ban zaista sutradan stigao u tabor. Krasna vojska njegova brogotovo jednako pje^aka; uz bana vodili su tu vojsku Ivan do 3000 konjanika Tah i Ivan Banic (Banffy). Zagrebadki biskup Simun od Erdeda rodjak njegov Petar doveli su preko 700 konjanika. Od hrvatskih velikaSa bijahu doSli Mihajlo Zrinski Matija (II.) Frankapan Siunjski, nadalje senjski biskup Franjo Jozefid, onda senjski ka-
u najblizoj jila
je
i
i
i
petan
Gregorije Orlovdic,
hrvatske gospode
i
rodjak senjskoga biskupa Juraj
Kobasid.
plemstva ne bija§e do§la; oni su nakon mnogih
i
Pretezita vedina
dogovaranja
nad-
s
vrhovnim kapetanom Nikolom JuriSidem u svojoj hrvatskih deta nadomovini, koju je trebalo takodjer braniti. S dolazkom slavonskih rasla je ditava vojska Ljudevitova jedva do 26—28.000 momaka; topova imala je do
vojvodom Ferdinandom
ostali
zajedno
s
i
osamdeset, od kojih je nekoliko darovao kralju grad Bed.
U
vrijeme svaki dan sastajalo, svje-
kraljevskom vijecu, koje se je u posljednje
tovao je narodito kancelar Brodarid, neka se podeka joS na kneza Krstu Frankapana
i
voj-
vodu Ivana Zapolju, a dotle neka se uzmide pred neprijateljem. Kralj Ljudevit imao je sigurnih vijesti, da je turska vojska vrlo brojna, pade, kako je iz turskoga suianjstva umakli Ivan Pekri govorio, tolika, da je kraljeva vojska ne bi mogla sasjeci ni za tri dana, sve kad bi Turci mirno
stajali
i
sjeci se dali.
Ba§
s toga razloga priklanjao se je
kralj mnijenju Brodaricevu, pade je ved prije, dim bija§e zaduo, da se je Krsto Frankapan
vratio u
domovinu, poslao k njemu svoje poslanike,
brze u kraljev tabor, jer ondje
—
kazivali su oni
—
koji
su ga
pozivali,
nema nikakva
da pohita 5to
reda, a ni dovjeka,
bi se moglo pouzdano odekivati, da de umjeti sve u potrebiti red dovesti; on, Frankapan, jest jedini, koji bi to mogao udiniti, te se zato sve raduje njegovu dolazku. tada du do kraija Krsto porudio je kralju ovako: >Ja du skupiti detu za malo dana pohitati; kralj neka se nipoSto ne upusti u boj prije moga dolazka, a kada dodjem, vidjet du, da li smo dosta jaki s Turcima se ogledati; ako ne bude prilike s nadom u
od koga
i
demo
zametnuti, povudi
(lobar uspjeh bitku
se natrag
bez ikakve Jtete svoje, te
demo
dok nam vojska ponaraste. Kralj neka dobro promisli, da de na kocku mctnuti svoju glavu svoje zemlje, ako se upusti u boj s malom vojskom i bcz valjana reda: postupac zato neka trijezno promi&Ijeno radi PrimivSi ovakvu poruku od izkusna vojvode, sazvao je kralj 26. kolovoza u ratno [ijece svu gospodu i kapetane, da se konadno odludi, imade li se s Turcima boj x«dekati, 1
i
i
Htt. poTJ.
II.
LU.
i
*i
KRALJ LJUDEVIT
354
metnuti
ili
borba
Kancelar
odgoditi.
Krsto u tabor ne stigne.
On
JAGELOVlfi (1516.
II.
je govorio: »Cuj
dodju Hrvati, Ijudi ratoborni' stadole neki vikati: >Huljo, zar
svom
Brodaric
kralju,
—
1526.).
silom odvracao
je
od
boja,
dok
cekajmo dok
malo nas imade,
(expectamus coruatas viros bellicosos). Ali na to slavu Hrvatima prepustiti? Zar cemo ustupiti
cemo na§u
Frankapanima ? Ha, ha, hal« I gotovo Citavo vijede zakljudilo je odusevljeno, da se ne 6eka na Krsta Frankapana, koji je vec skupljao novih 6eta i novaca u Slavoniji i Hrvatskoj, nego da se zametne boj s Turcima. Fate i ina6e oprezni i skromni nadbiskup Pavao Tomori izjavio se je ovom prigodom za boj, tjesedi kralja, da u ogromnoj vojsci turskoj imade samo sedamdeset tisuda izabrane vojske, dok je ostalo kukavna fukara, koja niti nije za boj. Kraj toga razpolo2enja u ratnom vijedu morao je Brodarid zamuknuti, da ga i opet ne proglase kukavicom, kako bijahu ved prije jednom udinili, kad se je kraljici Mariji ovako izjadao: >Mene, koji zelim i savjetujem, da budu oprezni, zovu stra§ivicom. Neka mi vjeruje va§e velicanstvo, mi smo u najvedoj opasnosti. No ja du uvijek svjetovati ono, sto drzim za dobro i koristno, makar i glavom platio«. Medjutim bijaSe se i sultan Sulejman sa svojom vojskom priblizio, tako da je ved 26. kolovoza zapodelo darkanje medju nj ego vim i kraljevskim prednjim strazama. Na to banu
dast naSu
i
jUC!!?Ar~ X-e-wC^-"'^ **^^u"t>^
^^
^X-t-^hT^ NaPIS][(aDRESa) na PISMU kralja LjUDEVITA ^ kojim posiva sagrebaikoga bisknpa
i
kapetanima
i
stali
smi§l)ati
jega su pristajali srbske vojvode
bojnu
neprijatelja.
predlog, ved su
vojske izabran
KSlkeda
i
25.
KOLOVOZA
Pavao Bakid
i
i
1526.,
(14.).
Juraj Zapolja, s ostalim voj-
Leonard Gnojenski, uz koRadid Bolic, predlagao je, da se od pak da iza te ograde kraljevska vojska Poljak
gospoda nijesu htjela u svojoj obijesti duti za taj da se bori na otvorenom polju. Tako bi za smjeStenje ugarske
Ali ugarska
traiila,
onaj
Tomori
osnovu.
brojnih kola, Sto su bila u taboru, sastavi kolija,
deka na
OD
hr?atskoga bana Ba<fana n S70J tabor.
su obje vrhovne vojvode kraljevske vojske, Pavao
vodama
II.
dio prostranoga polja, koji
Nagy-Nyarada;
sigurni,
zapadu, odakle se je mogla
da de
odekivati
se
prostire
izmedju
pobijediti, nijesu zapremili ni brezuljke
neprijateljska
navala.
Dne
mjesta
danasnjih
na jugo-
29. kolovoza,
namah
nakon sundana izhoda, stali su razmjeStati vojsku, pri demu se je osobito pazllo na to, da se u §to duljim redovima na Turke oboriti i u jedan mah na sve strane boj zapodeti uzmogne. U prvi bojni red stavljena bi u dugoljastoj liniji pjeSadija; tu je u srediSte stao Tomori, na lijevo krilo Petar Perenj, a na desno ban Franjo Badani i Ivan Tab. PjeSadiji pridijeljeno bi osamdeset topova. Ugarsko, poljsko i 6e§ko konjanidtvo
BOJ NA
MUHa£kOM POUU
I
SMRT KRALJA UUDXVITA
II.
29.
KOLOVOZA 1526.
355
s.
^ M o o »»•
>j
o
•o
*
<
z
m
-o
_.
s*
a g
_
S
" S
o
•*
<
2
I
<i
^
o
i
^
V
I
356
KRALJ LJUDEVIT
^
razredjeno bi u
II.
JAGELOVIC (1516.— 1526.).
bojna reda, a vodili su ga Tarcaj
tri
Korlatkw, Trepka
i
Schlick. Iza
i
njega stajao je kraljevski baaderij od tisucu tezko oruzanih konjanika. Oko kralja skupili su se nadbiskup ostrogonski, zatim biskup zagrebaCki, velikovaradinski, pecuvski, njiiranski, gjurski,
svjetovni kralj
vacki, srijemski
zastavnici.
Zajedno
s
Kad
napokon prepost stolnobiogradski,
bosanski,
i
palatin
i
su sve 5ete svoja mjesta zapremile, obilazio je jaSuci oko njih
palatinom Stjepanom Batorom, koji
ih je
bodrio govoreci im, da u boju
sultan, kojega je vojska ne odlucuje broj boraca, nego hrabrost njihova. Medjutim je oko Udvarda, od ranoga jutra razporedjivao svoje 6ete. Naji
bila zaklonjena brezuljcima
sandzakbeg smederevski sa 6etiri tisude oklopnika kao prednja 6eta, za njim polovicom topova (150), zatim je i§ao veliki vezir s rumelijskim ili evropskim tetania vojskom drugom polovicom topova, a beglerbeg anadolski ili maloazijski sa svojom prije je bio
i
i
napokon sultan s janji^arima. Straga je bio s pri6uvom bosanski sandzak KosrevpaSa, dok se je beogradski sandzak Balibeg sa 50.000 momaka odijelio od ostale vojske, te po§ao na zapad prema Nyaradu, da odanle obidje desno krilo ugarsko, te za bitke na nj s boka udari. U tri sata poslije podne ukazale su se prednje 6ete turske pred krScanskom vojskom, te su klicudi: >Boze pomozi puku Muhamedovu« zapoCele boj. Kao silni oblak oborili su se na njih prvi odjeli ugarski, koje su vodili Pavao Tomori i Petar Perenj. Ali kad su na to lagane 6ete turske s boka na Ugre navalile, morala se je ugarska vojska razdisudario se s anadolskom vojskom. drugi odjel ugarski napred provalio jeliti. Ipak je Neki su se protukli sve do janjifiara. Sam sultan lebdio je jedan 6as u opasnosti, polto se je do njega protisnulo nekoliko junaka, koji se bijahu smrti posvetili, samo da njega ubiju. Ali sada stall su verigama sapeti topovi lurski rigati vatru na Ugre, koji se bijahu ubijali. K tomu oborili se na njih i janjiodvi§e bUzu prikuCili, te su ih nemilo ruSili iza 6ari sa svojim ubojitim oruzjem, dok je u isti mah Balibeg s konjani^tvom s boka ledja navalio. Uza sve te strahote nastavljen bi boj, ali samo za kratko vrijeme. Nije proSla ura i pol, a bitka se svrSila pobjedom Turaka. Najbolji vitezovi ugarski i hrvatski poginuli su ili su dopanuli turskoga robstva, medju preostalim drugovima njihovima nastao je podpun nered; sve, §to je samo moglo, stalo je bjezati, samo da iznese zivu glavu. Kako Turci nijesu namah iSli u potjeru, neki su se spasli bijegom, kao ban i
i
i
i
Bacan, zatim biskupi Jozefic
i
Brodaric. Ali broj onih, koji su iznijeli zivu glavu
iz
stra-
prema broju onih zrtava, koje su pokrile bojno polje kod Muhada. Tu je poginulo sedam prelata, medju njima glavni vojvoda Pavao Tomori, knez primas Salkaj i djakovad;ki biskup Jure; zatim od velikasa knez Juraj Zapolja Matija Frankapan Slunjski. Od odHcnijih plemica izgubilo je zivot 500, medju njima kapetan senjski Gregorije Orlovdic; nizega plemstva puka propalo je do 20.000 u boju ili na bijegu u mocvarama, a napokon i od krvni6koga maca, buduci da je sultan dao hovite sjede, posve iz6ezava
i
i
sutradan viSe tisuca zarobljenih
mladi kralj Ljudevit, a sreca
u boju.
On
bijaSe
ponio; no kad
mu
sa
mu
krSdana
Na Muha6kom
pogubiti.
nije bila ni toliko prijatna,
svojom druzinom po§ao u
boj,
i
nabujaloga potoka presko6iti, vec se je zajedno
Dne 30. kolovoza o ponoci Muhackom polju. Kraljica Marija
bi
poginuo
stigla je s
prva
s
vije.st
mjesta je ostavila
u
nj
i
pao junackom smrcu kako vele, hrabro
i
kraljem u
je
se,
nagnuo je on u bijeg pod teretom svoga ranjenoga konja, koji
je ostatak vojske pofieo bjezati,
jadan u malenom potoku Cele
da
ondje
polju
i
zaglavio je nije
mogao
strovalio.
Budim o
prijestolnicu
straSnoj i
katastrofi
na
pobjegla u Pozun.
S njom je posao i papinski nuncij Burgio, koji je joS nekoliko dana boravio kod nje, onda je u polovici rujna ostavio nesrecnu zemlju, koju uza sav svoj golemi trud nije spasti mogao. Slavodobitni sultan krenuo je nakon pobjede svoje ravno na Budim. RuSevine gariSta pokazivala su, kuda je turska vojska prolazila. Dne 10. rujna bio je Sulejman a
i
.
POUU
BOJ NA MUHAfiKOM
I
Budimom. Premda su mu u gradu
ved pred
grada, ipak ga nije po^tedio, vec ga
sam
ostali su neoStedeni, jer je
sve dragocjenosti
te
UUDEV^A
SMBT KRAUA
umjetnika, dao
dao
je
zaostali iitelji
upaliti
Jedino kraljevski dvori
sultan u njima stanovao. Ali za to ih je nemilo oplijenio,
njihove, najviSe
u Carigrad odnijeti.
dobe kraija MatijaSa, a dijelomice od hrvatskih Budima zalijetavale su se turske iete na sve
iz
Iz
strane. Sultan nije taj put mislio osvajati Ugarske, vec je odludio
Vec
kudi.
onda se
a
Dunavom
Putem
je stao vracati.
Tisom. Dne
i
bi
iz
listopada bio je sultan ved
7.
Uoku nesto posade vratio se Srijemu do 200.000 dusa.
povratiti se
Sto prije
Budima u Pe§tu, koju je 25. rujna dao spaliti, sva Ugarska poharana, a osobito krajevi medju
rujna prenio je svoj tabor
17.
357
sami predali kljuCe svoga
poharati.
i
KOLOYOZA 1526.
29.
II.
u
Petrovaradinu. OstavivSi tu
u
i
ovoga svoga pohoda u Ugarskoj
je u Carigrad, uni§tiv§i za
i
Knez Krsto Frankapan, vjeran svome obecanju, sto ga je zadao kralju Ljudevitu, bijaSe sile, da za vremena stigne na Muhadko polje. No kako nije imao novaca za svoju detu od 350 konjanika, koju je sa sobom vodio, stigao je tek 1. rujna u Zagreb, gdje je za dalji put uzajmio od zagrebadkih kanonika 150 dukata od zagrebadkih gradjana 200 dukata. Uza nj bio je knez Ivan Karlovid, koji je takodjer sa svojom druzinom ilao kralju u pomod. Ali ved 2. rujna stigli su u Zagreb prvi bjegunci, medju njima Juraj Kobasid, koji su pridali o sudbonosnom porazu kraija Ljudevita. Kneza je napeo sve
i
i
Krsta jedino vali,
sto
tjesilo,
ti
stravljen,
te
tako
i
spremao na
se
kralj se je
izdao
je
nerazlozno*
i
sredno sklonio u Budim,
Ferdinand spreman
i
sam Krsto zajedno
Dva dana
s
zatim,
udarila
neka se ne boje ni gospoda »sve preko
na
mu
tabor, te
turski
ostala poraiena;
vecu vojsku, nego §to ju
poljske tisuda
rujna, pi§e
pritedi
knez Krsto
Franji Joiefidu. Raduje se njegovu spasenju,
»Znanimo VaSi sada v minuvSu subotu
priSli
polje.
Bog nam
§urjak
i
Nadalje je
njemadkih vojnika.
i
u
pomod
kako jo§ uvijek ne
zna, da
biskupu
je kralj po-
mogao
stidi
na
doslovce knez Krsto, >da bududi v Zagreb
milosti«, pi§e (1.
je
sa svojim detama.
hrvatsko pismo senjskomu
ginuo, moli biskupa, neka ga pred kraljem opravda, §to nije na vrijeme
bojno
je prije
de§ke pomodne dete, a
i
podigao vojsku od 40.000 ugarskih vojnika. Napokon
Karlovidem gotov 5.
pre-
i
Zagrebu
u
rujna
3.
su neka
dodu§e, da
mu mnogo
je poslati
erdeljski vojvoda Ivan Zapolja
knez Krsto namah
te skuplja jos
imao. Markgrof braniborski }uraj dovesti de kraljev
narod bio silno uzrujan
je
zitelje citave kraljevine Slavonije,
nije sve propalo. Istina je
volje kraljeve nepromi§ljeno ali
i
Kako
se spasao.
bijeg,
proglas na svu gospodu, plemide
ne zdvajaju, jer jo§
sudbinu kraljevu, ved su kazi-
bjegunci nijesu znali za tuinu
da je sredno pobjegao
rujna) s pula detvrto sto konji vele
dobrih
Ijudi,
i
go-
ovdi v sobotu
da se nismo mogli prvo dvignuti. pak treti, ki nam tuine glase povida od toga da bismo nebili 11 ta dan sliSali od va&ega razboja: da je car kraljevu svitlost razbil, nad dim blizike Jurja Kobasida, ki je takoj v boji bil, da je kralj u§al na Dunaj
spodin jutri
je svidok,
dan pride diovik,
za njim drugi,
i
priSadSi
I
i
i
—
gospodinu Bogu hvalu zdasmo,
se
i
priSli
od
.
.
s
Ijudi,
vidili
smo
ku§ali
poldrugo sto dukatov, tere pak dvi ovdi
iivi biti
zdravi uSli z boja,
na grade, na imenje, na srebro, da kuli ga je naS pokojni nismo mogli nikudare ni pri nikomre posuditi, nego pri zagrebskih kanovnicih
dvignuti; vsuda brat imil,
koga u§a§ca nebududi, nebismo radi daljc
malim veseljem sliSasmo, da ste jure po boju. I to Saljemo vaSega brata h kraljevi svitlosti, da nismo k boju prispili: da na§a krivica ni, zad se oismo imili ob tern
Gospodine biskupel ne ki povidaSe, da su vas pridajudi se,
—
sti
pri
s pol detiri sto konji naSih slug,
knez Ivan (Karlovid) pride,
Boga prosimo
ki takoj
Ob tom smo
zagrebskih purgarih. kruto dobrih Ijudi
otijaSe
vas, spridajte nas kraljevi svitlosti,
s
nami gorika
koga
i
se dtigli
Oro dobro spravnih Zato cide gospodina .
.
i
.
.
.
.
je krivica, a
ne naSa» da se nitino
KRALJ LJUDEVIT
358
ondi
U
na§li,
dega
torn istom
nam
JAGELOV16 (1516.
—
1526.).
do smrti nam ga o6e biti ial, da se nismo ondi na§li .« Krsto napokon jo§ i obijest i vlastohlepje tadanje ugarske
je dosti iaX
pismu osudio
II.
je
i
.
.
Pokle je kralj uSal, drzimo, da je ta razboj gogospode o§trim rijedima ovako: >. spodin Bog dopustil nad kraljem i Ugri, ne za zlo ili pogibelj, dapa6e za dobro vifino tomu rusagu. Zad, ako bi bili sada Ugri cara razbili, kada bi konac njih nevridnu reienju, ili gdo bi mogal pod njimi ostati? Da bismo mi bili tamo .
k tomu boju
prispili,
mi bismo
mi sliSamo da
.
morali
bili
biti
najprvi, ki
ta
moral ubijen
bi
biti,
pri
u toj vojski bil, za6 sliSimo, da je vsak otel kapitan a ovako jih oce ta razboj u£initi pokorda su prez vsakoga reda k boju §li, biti nije i posluSnije. Prvo bismo oteli smrt prijeti, nego bismo trpeli, da bi se s tim neredom k boju §lo. A to sliSimo, da je nezmozno bilo red dati ni udiniti do sada, pred tim razbojem, da jure v naprvo more biti, ode se|mcci^z lagljega red dati<. torn redu, ki
je
—
i
Srebrena spomenica na smrt kralja Ljudevita 1.
2.
Lice: Poprgni
likovi kralja
Ljudevita
11.
Bohe(miac)qtte
regis
Mariae
reginae
ZaliCje: Prizor
iz
rex an(n)u(m)
agens
obyt
.
:
et
.
boja na :
.
.
Muhaikom
XX
.
in
.
i
MuhaCkom
u BOJU NA
II.
suprnge mu, kraljice Marije. Podpis:
polju.
.
dalcis3(imae)
.
co(n)iugis
Podpis: »Ludo(vicus)
Turcas apud
Mohaz
.
:
.
ac
.
>Lndo(vici)
HaDg(ariae)
:
Boem(iae)
cum parva suoram manu
.
Ungar(iae)
:
proces(are) in
.
:
polju. :
Flan(dria)« (et)c(etera)
pngna(n)8
MDXXVL Arkeolo2ki muzej u Zagrebu.
.
.
honeste
PRILOZI
P R
IZVORl
I
I
O G
L
I.
POMAGALA ZA POVJEST HRVATA U TRE6E DOBA. (1301 —1536,).
3 DOBA
MATUA^A KORVINA JAGELOVICA. I
(1458-1526).
A)
Izvori.
a.
Scriptores
(Pisci).
Uz Ivana Turdanskoga
koji je bio suvremenik kralja MatijaSa Korvina,
i
koji u
(Joannes de Thwrocz), posljednjim glavama (63.— 67.) dctvr-
toga toma svoga Ijetopisa > Chronica Hangaroiamc prikaxuje vladanje toga kralja do nja grada Sabca (u Schwandtnerovu izdanju Scriptores rerum Hungaricarum I. str. 283.
—
glavno
je
za
djelo
dobu
kralja
MatijaSa
i
za prve
(do godine
osvoje-
— a9i-X godine nasljednika mu Vladislavs Antuna Bonfinija (1441 — II.
1495.) obseina povjestnica talijanskoga spisatelja 1502). Taj Bonfinije (Bonfini, Bonfinius) bio je rodora iz^Ascolija u papinskoj dr2avi,'te je bio najprije u£itelj lijepih znanosti u Recanatiju u marki Jakinskoj, a poslije profesor govomidtva u Rimu. Ved tada bio se je iztako prevadjanjem grdkih retorskih i povjestnidkih djela iz grdkoga jezika u latinski, a suviSe napisao je i kratku povjest svoga rodnoga mjesfa. Kako][se je
onda u pisaca
Italiji i
pronosila slava kralja
umjetnika,
Matija^a kao pjestovateija
sastavio je Bonfinije spis o porodici
humanistidkih
Hunjada,
koji je
studija
kralju
i
i
mecene
suprugi tnu
Beatrici poslao. Poslije je god. 1485. sam doSao kralju Matijaiu u Be£, gdje ga je kralj imenovao sekretarom kraljidinirn, te mu podjedno povjerio, da napiie povjest hunskoga naroda, a onda iitavu povjestnicu Ugarske. Bonfinije svr§io je svoje djelo tek za Matijaieva oasljedaika i
Vladislava, prikazavji takodjer prve godine
pim
vladanja toga .kralja.
Kako
je Bonfinije pisao
lije*
oponaiao stare rimske historidare: t) je njegovo djelo smatralo se je xa sve to vrijeme glavnim doiiyjelo mnogo izdanja sve do osamnaestoga stoljeda, i
poletnim slogom
latinskim,
te
i
djelom za sredovjednu
historiju
ugarsku.
Bonfinijeva povjestnica Ugarske razdijeljena je poput Livijevc rimske historije na dekade (decades IV. et dimidia libris XLV. comprehensae). Prve dvije dekade i o»am knjiga trede dekade vrijede mu malo ili niita; Jto je dalje, cijena mu je sve veda, dim se vi&e primide koDcu. Vladanje kralja Matijaia obuhvataju knjige 9. i 10. trede dekade, zat<m knjige i. do pet knjiga pete dekade osutak od dvije knjige detvrte dekade zgode za kralja Vladislava. Dok za dobu kralja Matijaia nije uvijek posve pouzclan radi lidnih ndnosa prema njemu i radi nesigurne kronologije: posljednje su mu knjige o VUdislavu baj bogat dist izvor historije u svakom pogledu. Sarao se sobom kaie, da brojni go
ukljudivo 8, detvrte dekade pridaju
;
i
i
i
—
—
n
PRILOG
I.
nego da ih je on po uzoru grSkih da karakteriSe prilike i stanje u razliCito vrijeme. na dvoru kralja MatijaSa i drugih italbkih spisatelja, koji su
vori radedih lica, 5to ih uplide u pridanje, nijesu autentiini, i
sam
rimskih povjestnidara
smislio,
Osim Bonfinija okupilo se je svoga mecenu i dobrotvora stihovima i prozom. Izraedju svih iztite se najvi§e biv§i predstojnik kraljeve knjiznice u Budimu, Marzo Galeotti (Galeotti Martii Narniensis), svojim spisom: >Commentarius elegans de Maihiae Corvini Hungariae regis egregie, sapienter, iocose (Stampano u Schwandtnerovim Scriptores rerum Hungaricarum, I. str. 528. dictis et factis« 565.). Njegovo je djelce pravi hvalospjev u prozi u slavu kralja Matijaia, u kojem se istidu sve mogude vrline kraljeve, te se pomno biljezi, §ta je god dobro, mudro i zgodno 6inio i govorio. Moglo bi se nazvati zbirkom istinitih i smiSljenih anekdota o kralju MatijaSu. slavili
Dok
sastavio je mladji suvremenik njegov svoga vremena.« Ludovicus Tubero bio je rodom Dubrovdanin, te se je za pravo zvao Aloysius de Cerva, a bio je potomak stare vlasteoske porodice, koja se u dirilskim spomenicima zove Crijevid ili Crijevic. Pridjevak Tubero primio je za svoga naukovanja u Parizu. VrativSi se s nauka kudi u Dubrovnik o2enio se je JelaSom Gudetid; no ved u 25. godini svojoj poSao je god. 1484. u benediktinski samostan na Skolju sv. Andrije, odakle se je u 43. godini svojoj (naime 1502.) preselio u samostan sv. Jakova u Vi§njici, pol sata na jugu od Dubrovnika. Tu je bio opat i onda vikar dubrovadkoga nadbiskupa. Cerva bio je dobar znanac kolodko-badkoga nadbiskupa Gregorija Frank apana, kojega je oko god, 1508 pohodio, i koji mu je jamadno dao mnogo podataka za njegovo djelo. Due 10. svibnja 1527. sastavio je Cerva svoju oporuku, a malo zatim je umro, valjda od kuge. Podpuni je naslov njegovog djela: >Ludovici Tuberonis Dalmatae abbatis commenta riorum de rebus, suo tempore, nimirum ab anno Christi MCCCCXC. usque ad annum Christi MDXXII. in Pannonia et finitimis regionibus gestis libri XI. (prvo izdanje u Frankfurtu 1603, posljednje u Schwandtnerovim Scriptores rerum Hungaricarum, II. p. 107 381.). Tubero napisao je dakle povjestnicu svoga vijeka od smrti kralja MatijaSa (1490) do smrti pape Leona X. i izbora Hadrijana VI. (1522)^ a prikazao je ne samo zgode u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u Turskoj, Poljskoj, Italiji, Spaniji itd. Naravno da se je potanko bavio i pro§lo§du svoga rodnoga grada. Tubero je na glasu kao spisatelj > elegans et candidusc, pak ga zato i zovu dubrovadkim Sallustijem (»il Sallustio Raguseo«). Ugarski povjestnidari kaiu za nj: »scriptorum rerum hungaricarum nuUi secundus.c
napisao
je Bonfinije
Ludovicus Tubero
ditavu
(1459
povjest
Ugarske,
neku
>historiju
1527)
—
Suvremenim piscima o je
joS
Jurja Srijemca,
ugarskoj i hrvatskoj u doba Jagelovida pribrojiti nam napisao djelo s napisom »Georgii Sirmiensis epistola de 1543. « Stampano je to djelo u zborniku magjarske aka-
povjestnici koji
je
—
Hungarorum, 1484 Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, vol. i. Pest 1857. Juraj Srirodom iz Kamenice u Srijemu, te je doSao kao kapelan najprije na dvor kralja a onda Ivana Zapolje, kod kojega je ostao do njegove smrti (1540). Slog toga
perditione regni
demije znanosti:
jemac bio
je
Ljudevita
II.,
pisca je nezgrapan zumljiva; k istinu.
tomu
Uza sve
surov, te pile gotovo divljom latinStinom, koja je
donosi ^esto puka nagadjanja
i
mnogo
puta
puste klevete
i
teiko ra-
kao gotovu
ima u njega i zanimljivih, pouzdanih vijesti, kojih nitko drugi nije zabiljezio. sudionik opisao je vrhovni kancelar kralja Ljudevita II., po imenu S t j e p'a n arid (iivot i djela njegova prikazao je Ivan Kukuljevid u knjizi: Glasoviti Hrvati proSlih
Kao suvremenik
Bred
i
je slabo kritidan, te
vjekova, p. 20
to i
—
40.),
boj na
Muhadkom
polju.
Njegov
spis
>De
conflictu
Hungarorum cum
Turcis ad Mohacz« ili >Narratio de proelio, quo ad Mohatzium anno 1526. Ludovicus Hungariae rex periitf Itampan je, kako se tvrdi, prvi put u Krakovu god. 1527., zatim kao prilog izdanju Bonfinija od Sambuka (ed. Sambuci, Hanoviae 1606), i onda s komentarom I. K. J.
Khuna u Strassburgu (cum commentario
Job. Caspari Khunii,
Argentorati,
typis et sumptibus
Job. Friderici Spoor, anno 1688).
Dobom
Jagelovida (1490 Amo spadaju J.
— 1526.)
bave se takodjer neki ugarski i hrvatski povjestnifiari Bruti, Ungaricarum rerum libri qui exstant, 1492 1552, u Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, vol. 12, 13, i 14., Pest 1863 1876), A. Vrandid (o njemu I. Kukuljevid u knjizi: Glasoviti Hrvati proSlih vjekova, p. 41 72.), Ivan TomaSid (Chronicon breve regni Croatiae Joannis Tomasich minoritae, Stampano u Arkivu za jugoslavensku povjestnicu, knjiga IX., p. 3 34), i napokon Nikola Isthuanffi (rodjen 1535, umro u Vinici i. travnja 1615.), prozvan ugarskim Livijem. Ali ti se pisci moraju rabiti s velikim oprezom, jer su dobom bili mnogo mladji od onih vremena prije boja na Muhadkom polju. Osobito vrijedi to za Isthuanffija, koji nam je pouz danijim izvorom tek za drugu polovicu Sestnaestoga stoljeda (Flegler A., Beitrage zur Wiirdigung der ungarischen Geschichtsschreibung, Sybels Historische Zeitschrift, XVII. 1867, p. 380 —386). Napokon treba jo5 spomenuti fivotopis hrvatskoga bana Petra Berislavida, napisan
XVL
stoljeda.
—
—
—
M. Brutus (Johannis Michaelis
—
IZVORI u sedamnaestom
stolje<hi
I
POMAGALA ZA POVJBST HRVATA U TRX^K DOBA.
Ivana
od
Tomka Mrnavida
(vidi
o ovome
Ill
biografiju
od
I.
Ku-
povj. IX., p. 242 - 265, zatim od A. Pavida u Radu jug. akad. studiju F. SiSida »Kako je vizantijski car Justinijan postao Slaven« u Na-
kuljevica u Arkivu za jugosl.
XXXIII.,
i
napokon
sUvnom
vijesniku IX.
Djelu
napis
i posebice), ali po starijim biljeikama banova rodjaka Antuna Vran(i<5a. »Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimcnsis, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosnaeque bani etc. Joanne Tomco Marnavich Bosnen. canonico Sicen. aathore. Venetiis 1620. apad Evangelistam Deuchinum.c Ovo prvo izdanje ima 77 strana s posvetom Jurju Draikovidu, opatu od Pome, pisanom Kal. Augusti 1621. (Novo iedanje od L. Szalaya
je
:
u zborniku magjarske akademije
>Monumenta Hungariae historica. IL Scriptorcs., vol. 3.. p. Stampano medju djelima Antuna Vranfida). Osim izbrojenih domadih izvor-pisaca ugarskih i hrvatskih vrijede xa ovo doba jol uvijek poljski povjesinidari, kao Joannes Dlugosz (Longinus) sa svojora »Historia Polonica (do god. 1480.), i onda M. Cromerus (De origine et rebus gestis Polonorum libri XXX. Basileae 1558). Za prve godine vladanja kralja Matija§a i posljednje godine bosanskoga kraljevstva znamenitim su izvorom autobiografijske biljeike pape Pija II. (1458— 1464), poznatog inade pod imenom Aeneas Sylvius Piccolomini. Te su biljeike izaSle s napisom >Pii IL Pont. 217
— 281,
Max. Com me ntarii rerum memorabilium, quae temporibus suis contigerunt, a r. d. Joanne Gobellino vicario Bonnen. iam diu compositi etc.c najprije u Rimu 1584. i 1589, i onda u Frankfurtu 1614; mnogi su mislili i jo§ raisle, da ih je sastavio redeni Gobellinus, ali je ustanovljeno, da ih je on samo prepisao. Za ratove kralja Matijaia u Bosni joi su izvorinM bizantski povjestnidar
Kao
Critobulos
i
srbsko-poljski pisac
Mihajlo Konstantinovid
iz
Ostnrice.
pouzdan izvor pisac za turske provale u zemlje hrvatskoga kraljevstva u dnigoj polovici petnaestoga stoljeda, narocito za god. 1468. i494m treba spomenuti koruikoga iupnika Jakova Unrest a, koji je u njemackom jeziku napisao austrijsku kronika, te u njoj zabiljeiio sve znatnije zgode za vladanja kralja i cara Fridrika III. Djelu je napis lUnresti Jacobi, theologi et sacerdotis Charinthiaci Chronicon Austriacum. Pars posterior, Friderici III. imperatoris vitam luculenter descriptam inprirais exhibens (Hahnii D- Simonis Friderici Collectio monumentorum veterum et recentium, tomus L, Brunsvigae, 1724, p. 537 8o3).« Potanku ocjenu Unrestove kronike napisao je dr. Fr. Krones s napisom: Die oesterreichische Chronik Jakob Unrest's (Archiv fiir oesterreichische Geschichte der K. Academic der Wissenschaften in Wien, XLVIII, 2. Haifte, Wien 1872, p. 421 530), u kojoj je us ino ixloiio vrijednost toga izvora za turske ratove, te podkrijepio njegove podatke vijestima iz drugih vrcla. 7a odnose ugarsko-hrvatskih kraljeva prema Habsburgima znamenit je jo§ izvor Th. £ bendor fera od Haselbacha >Chronica Austriaet (iidana u zborniku: Pei, Scriptores rerum osobito znamenit
i
—
:
—
—
— 1725.,
Osobito su joi znameniti doktora Ijednidtva, dekana i rektora sveuiiliSta u Bedu (1500), uza to vrstna govurnika i diplomate, kojega su carevi Maksimilijan I. i Karlo V. mnogo puta liljali kao svoga poslanika na dvorove ugarskih i poljskih kraljeva. NajzamaSniji je njegov dnevnik (>Tagebuch Johannes Cuspinians*) za godine 1502. 1527., Ito ga je izdao Th. v. Rarajan (Pontes rerum Austriacarum, Scriptores, I. p. 397 416), a kojima je zabiljeiio u kratko sve, Ito je doiivio za razli£itih poslanstva. Suvifc Viennensis de je zamaine vrijednosti i njegov »Diarium (Joannis Cuspiniani) praefecti urbis congressu caesaris Maximiliani Augusti et trium regum I5i5.< Medju austrijsko-njemadke Austriacarum veteres ac genuini, spisi
Lipsiae
Ivana Sp iesshammera
ili
1721.
Cuspinianusa
II.
svezak).
(1473
— 1529),
— —
izvore ubrojiti
treba joi autobiografiju
—
Sigismunda Herbersteina,
u
kojoj
se ogledaja
suvremene zgode za godina 1486 1553. I tu je autobiografiju izdao Th. Karajan (SelbstBiographie Siegmund's Freiherrn von Herberstein u »Fontes rerum Austriacarum, Scriptores, I-
p.
67—396). b.
Matijaia.
Monumenta Tu
(Spomenici). Vrlo je obilaU monumentalna ^radja za vladanje kralja je nebrojeno mnoitvo kraljevskih povelja i drugih izprava, aatim listova, i onda
poslanidkih izvje§taja. Jo5 u osamnaestom stoljedu pokuiao je Stjepan Kaprtnai sastariti neki diplomatidki xbornik kralja Matijala (Hungaria diplomatica temporibus Matthiae de Hunyad, Pars I. et IL, Vindobonae 1767 1771), ali je doSao u dva svezka samo do ukljudivo godine diplomatske gradjc sahranjen je a brojnim javnim i privatnim arki1 46 1. Ogromni materijal vima; od toga je tek malen dio izdao grof Josip Tcleki utri sveika (.X.— XII.) «v<)ga
—
monumentalnoga djela >A Hunyadiak kora Magyaror«xigon.« Mnogo je povelja kraljevtkih i drugih izdano takodjer u zborniku Ivana Tkal£i<Sa (MonumenU historica liberae regiae civigrofovskih porodica, iupanija, tatis Zagrabiae, II. i III. volumen), zatim u raznim zbornicima biskupija i slobodnih kraljevskih gradova. Saborski dekreti u vrijeme kralja Matijaia i JageloG. Kovaiida (Kovida sadriani su u >Corpu8 iuris Hungaricic, zatim u djelima vachich) > Vestigia comitiorumc i >Supplementum ad vestigia comitiorum.« Osobito je bogata
M
;
PRILOG
IV
1.
korespondencija kralja MatijaSa, koji je dopisivao u jeziku latinskom, njemackom i 6e§kom. ]o§ osamnaestom stoljecu izdana je u Kosicama zbirka latinskih listova kraljevih s napisom:
u
»Epistolae Matthiae Corvini regis Hungariae ad pontifices, imperatores, reges, principes aliosque viros illustres datae, Pars I IV., Cassoviae 1743 1744. (drugo izdanje 1764), Jedan dio tih pisanaa uz mnogo drugih novih objelodanio je u novije doba V. Frakn(3i s napisom: >Epistolae Mathiae Corvini Hungariae regis ad romanos pontifices datae et ab eis acceptae (1458 i49o)< u zborniku »Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia* (Series I. vol, VI., Budapestini 1891). Dok je u torn zborniku iznesena samo latinska korespondencija izmedju kralja rimske stolice, priobdio je isti V. Fraknd i u najnovijoj zbirci sM^tyds kirdly levelei« (Let II., Budapest, 1893 1895) pisma kraIjeva, §to ih pisao ne samo papama, nego i svjetovnim vladariraa u latinskom i drugim jeziciraa.
—
—
—
i
—
izcrpljeno kraljevo dopisivanje; trebalo bi jo§ izdati njenije nimalo gove listove, upravljene na domace dostojanstvenike, knezove i druga znamenita Ilea. O odnosima kralja Matijasa prema tudjini (osobito Mletcima, Jakinu, Milanu, Firenci i Napulju) ubavjeSduju nas arkivi raznih drzava i zemalja, u kojima su takodjer pohranjeni izvjeStaji ili relacije poslanika tih drzava, dok su boravili na kraljevu dvoru. Samo malen dio te ogromne gradje izdala je historijska komisija magjarske akaderaije znanosti s napisom: »Acta extera. Ma-
Ali svim tim izdanjima
—
diplomacziai emldkek Mdty^s kirdly
gyar
kordbdl, 1458 1490., svezak da Ljubideva zbirka (Listine o odnosajih izmedju juznoga Slavenstva mletadke republike) s X. knjigom dopire samo do konca godine 1469. kad bi se izdao barem jos ostatak njegove gradje do god. 1500,, bio bi njegov zbornik zgodnim dopunjkom izdanju magjarske akademije. Dok za Matijasa Korvina imademo u pogledu povelja bar nekakav zbornik od Telekija, nema za vladanje Jagelovida bal nista. Sto se tide povelja i pisama, pomagati nam se je s onim, §to su priobcili Pray i Katona u svojim djelima o povjestnici ugarskoj, zatim s gradjom u Tkaldicu i ostalim posebnim zbornicima. K tomu imade ne§to u zborniku: Pray G., Epistolae procerum regni Hungariae, pars I III,, Posonii, 1806, narodito u prvom svezku, koji sadrlaje pisma iz godina 1490 1531. Nesto povelja i izprava priobdio je i M. Mesid s napisom: Gradja mojih razprava u »Radu« (Starine jugosl. akademije V,; u Zagrebu 1873.. p. 109 288). Amo bi se napokon mogla pribrojiti zbirka listova, Sto ih je pisao kolodko-badki nadbiskup Petar Varda s napisom »Petri de Ward a, colocensis archiepiscopi, epistolae, ed. C. Wagner. I
—
Budapest
IV.,
1875
— 1878.
§teta,
«
i
—
—
—
:
Posonii
i776.<
Kako za doba Jagelovida ne obstoji jos nikakav codex diplomaticus et epistolaris, to je od osobito znamenite vrijednosti ona gradja, koja je objelodanjena iz stranih arkiva, narodito iz talijanskih vatikanskoga u Rimu), i onda austrijskih (beckoga, gradadkoga, (mletackoga i
Ijubljanskoga
monumentalno
itd.).
A
ta je
gradja
obilata
i
djelo mletadkoga patricija
i
vrlo
pouzdana.
Marina Sanuda,
U
torn pogledu ide prvo mjesto
koje je za godine
—
1496 1533gotovo neizcrpiva riznica za povjestnicu ue samo hrvatsku i ugarsku, nego i ditave Evrope. djelu Sanudovu zabiljezeni su za recene godine ili u izvadku ili doslovce svi izvjestaji i poruke mletadkih poslanika i zastupnika po ditavom svijetu, onda silesija raznih dopisa, listova i drugih sluibenih izprava, koje su kroz trideset i osam godina dnevice dolazili mletackoj obdini. Tu nalazimo takodjer relacije mletadkih poslanika na ugarskom dvoru, zatim vijesti mletackih pro vidura u gradovima mletacke Dalmacije. Izvadci iz toga ogroronoga djela, u koliko se tidu Hrvata i drugih juznih Slavena, priobdeni su u >Arkivu za jugoslavensku povjestnicu* (knjiga v., VI., VIIL, XII.), nadalje u »Starinama jugoslavenske akademije (V. p. 185 280, XV. p. 180., XVI, p. 130,, XXI. p. 133., XXIV, p. 1 6 1., i XXV. p. 103.,); jednako su i Magjari
U
—
»T6rtdnelmi tdru« (vol. XIV., XXIV,, i XXV,), 5to se tide ugarske i hrvatske histoMedjutim su ova izdanja postala sada suvi§na, jer je nakon dvadeset i pet godina iza§lo ditavo djelo s napisom: >Fulin R, Stefani F., Barozzi N., Berchet G., Allegri M., I diarii di Marino Sanuto (1496 LVIII, Venezia 1879 1903. U tih 58 1533.) Tomo I omainih svezaka nakrcana je obilata gradja za povjest hrvatsku i ugarsku za vladanja Jagelovida, Kao dopunjak Sanuda mo2e sluiiti izdanje S. Ljubida: »Commissiones et relationes Venetae. Tomus I,, annorum 1433 1527 (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, volumen VI., Zagrabiae 1876). U torn je zborniku osim relacija Petra Pasqualiga (1509 1512) i dnevnika Marcantonija Michiela (1511 15 20) objelodanjena takodjer relacija Antonija Vinciguerre o otoku Krku iz god, 1481., koja je znamenit prilog za historiju kralja MatijaSa i knezova Frankapana. Osobito su jo§ znameniti izvjeStaji ili relacije papinskoga nuncija Antuna Burgija kardinala Lovrinca Campeggija o posljednjim godinama vladanja kralja Ljudevita II, kao i o kobnoj katastrofi na Muhadkom polju. NeSto je tih relacija priobdio ved Pray u prvom objelodanili u
rije,
—
—
—
—
—
—
i
—
IZVORI
—
:
—
—
—
— 238
svexku svojih epistola (p. 193 201, aio 218, 226 230, 230 danio je A. Theiner u drugom svezku svojih > Vetera Monumenta
676
V
POMAG/^LA Z\ POVJEST HRVATA U TRe6e DOBA.
I
— 802);
itd.),
historica
vile toga
objelo-
Hungariam sacram je s ovim napisoca:
podpuno izdanje tih zainainih spisova izailo Relationes oratoruni pontificiorum 1524 1526. Budapest 1884. (Monumeota Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia. Series IL, tomus primus^. To su priobceni svi dopisi pomenutoga nuncija Burgija i kardinala Campeggija od '"/vii 1524. do Vx. illustrantia (pag.
Ipolyi
Obznanu o
1526. (V.
1885., p.
niji
i
Odnosi i
je i
ali
—
Frakndi G,
A. et
napisao
torn izdanju
je
dr. J.
prof.
H. Schwicker u >Ungarische
Revuec
343—361). izinedju ugarsko-hrvatskih Jagelovida
srda£niji
i
radi porodi^nih sveza
i
i
austrijskih
radi zajednidke
Habsburga postajali su sve tjesod Turaka. Prema tomu je
opasnosti
povjestni^ka gradja za ove odnose u arkivima austrijskih zemalja vrlo obilata. Najzanimiviji ba§ za nas onaj povjestni materijal, po kojemu doznajemo, kako Ito sa car Maksimilijaa nadvojvoda Ferdinand radili za obranu hrvatskoga kraljevstva, koje su smatrali branikom i
svojih nasljednih zemalja.
Jedan dio
A. kao prvi svezak zbornika
>
te
gradje izdali su nedavno
Thalldczy
L.
iHodinka
Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarumc (Mo-
numenta Hungariae historica, Diplomataria, XXXI. Budapest 1903). U torn su svezku objelo* danjene 552 njemadke i latinske izprave iz godina 1490 1527 1 te se po ojima razabiru prvi zametci potonje vojnidke krajine. Napokon treba spomenuti joS neke zbirke dokumenata od austrijskih i poljskih povjest nidara, kojima se znatno objasnjuje doba Jagclovida Kollar A. F., Casparis Ursini Velii de bello pannonico libri decern.... Vindobonae 1762. Od strane 203 po^evSi imade Auctuarium diplomaticum tabulas continens pactorum et ioederum ab Ursino Velio memoratorum ; tu su prvi put po izvornicima priob<ieni najzoamenitiji ugovori (22 izprave) izmedju Habsburga i ugarsko hrvatskih kraljeva za godina
—
1463— 1522.
—
Chmel Joseph,
Urkunden, Briefe und Actenstiicke zur Geschichte
und
seiner Zeit. (Bibliothek des literarischen Vereines in Stuttgart, X., Stuttgart
ren
1526 und 1527. Wien 1846.
— —
Chmel Joseph,
Maximilians
—
I.
1845). Actenstiicke zur Geschichte Croatiens und Slawoniens in den Jah-
Firnhaber Friedrich,
BeitrSge zur Geschichte Ungerns unter der Regierung der Ludvig II. 1490 1526. Grosstentheils nach Originaldocumenten (I. 1490 des kaiserlich-oesterreichischen Haus- und Staats- Archives. Mitgetheilt von 1492Krieg K. Maximilians I. mit K. Wladislaus II. Bewerbung des Ersteren um die ungarische Konigskrone. Friede zu Pressburg. Landtag zu Ofen. Mit CIX. Beilagen. 45 Sicgcl-Abbildungen und fUnf Schriftproben). Archiv fiir Kunde oesterreichischer Geschichts-Quellen, II. Jahrgang, Wien 1849., II. Band, p. 375—551Firnhaber Friedrich, Vincenzo Guidoto's Gesandschaft am Hofe Kdnig Ludwig's von Ungam. 1523 1525. (Quellen und Forschungen zur vaterl^ndischen Geschichte, Literatur und Kunst, 1849. Wien., pag. 67 138). Acta Tomiciana. G(5rski SUnislav (1489— 1572), kanonik plocki krakovski,
Kouige Wladislaus
—
II.
und
—
—
—
—
i
tajnik biskupa Petra
menih
listina,
Tomickoga
(f 1535)
i
poslanickih izvje^taja, instrukcija,
poljske kraljice Bone, sastavio je zbirku suvre dopisa, spomenica i drugih isprava s napisom
»Acta Tomiciana* u 27 velikih toma, koji obuhvataju doba od 1507. do 1548. Ova je zbirka poput Sanudovih diarija prava riznica za povjestnicu poljsku, de§ku i ugarsku onoga vreroena. U novije vrijeme izaSlo je trudom grofa Tita Dzialynskoga u Poznanju (1852 1901) samo prvih jedanaest toma toga znamenitoga zbornika, koji seiu preko god. 1527. B). Pomagala. Doba kralja MatijaSa bila je odavna ugarskim historidarima osobito roila. te su ju rado prikazivali, Uza sve to sva su starija djela posve zastarjela, pade ni velika mo-
—
Od novijih magjarskih povjestnidara bayi se pomagjarske akademije Vilim Frakndi dobom kralja Matijaia, te je po tom najznamenitlje djelo o torn slavnom vladaru njegova monografija, koju je napisao prigodom detiristogodiJnjice smrti toga kralja. Ova monografija ixalla je i u autorizovanom njemadkom prevodu s napisom: »Mathias Corvinus, Kdnig von Ungarn, niografija grofa
g avito
Telekija
naslovni
biskup
i
nije
viSe dostotna.
drugi predsjednik
— 1490),
auf Grund archivalischer Forschungen bcarbeitet von dr. Wilder Wistit. Bischof, zweiter President der Ungar. Akademie senschaften. Mit einem Titelbild in Farbendruck, 48 lUustrationen und 8 Facsimiles. Freiburg im Breisgau, 1891. « Ova knjiga od 316 strana imala bi biti samo
(1458
helm Frakndi,
koje je pisac obcdao napisati na osnovu mnogogodiinjih svojih studija arkivima Ugarske, Austrije, Njemadke i lulije. Ali to veliko iztraiivanja po knjiinicama djelo nije izailo, nego je udeni pisac u IV. dijeln velikc magjanke milenijske historije (A Hunacrt i
omaSnoga
djela,
i
—
PRILOG
VI
: :
I.
$3$) i neSto krade prikazao nyadiak 6s a Jagellok kora, Budapest, 1896) ponovno (pig. 169 vladanje toga kralja po najboljim izvoriroa i najnovijim pomagalima. U uvoda gore spotnenuXIV,) naaizao je pisac poglavite izvore i pomagala za hitoj njematkoj monografiji (p. XI. nije jo§ nitko pokuSao, da storiju kralja MatijaSa i njegovog vijeka. Od hrvatskih historiiara prikaze toga vladara i njegovo vladanje u hrvatskim zeraljama, a to bi bilo svakako potrebito ved radi Bosne i kraljevih ratova s Turcima, kojima su bile pozori§tem ba§ hrvatske zemlje. Dok o kralju MatijaSu hrvatska historidka literatura nema gotovo niSta, obradjeno je doba Jagelovida potanko i vrlo savjestno od Matije Mesica, prvoga rektora i profesora hrvatske Mesic je kroz mnogo godina vrlo pomno historije u sveuciliStu Franje Josipa I. u Zagrebu. proudavao vijek Jagelovida, te na osnovu prvih izvora napisao vi§e zamasaih radnja, kojima je dobrano razbistrio proSlost hrvatsku i ugarsku u ono vrijeme. Glavne radnje Mesideve o toj
—
»Hrvati na izmaku XV.
periodi jesu
401
p.
—431,
Vladislava
506
—
zatim
11.;
slavenske akademije
doMuhadke
543;
II.
»Banovanje 1868., p.
III.
na podetku XVI. vijeka«
i
1865., p. 61 i
—
(Knjiievnik
I.
1864.
199—217), u kojoj je prikazao vladanje Petra Berislavica za Ljudevita II.« (Rad jugo-
— 64),
78,
i
onda »Hrvati
i
nakon bana Berislavida
—
XVIII. p. 77—163, i XXII. p, 55 204), u kojima je do najmanjih sitnica izloiio zgode hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva za nesredaoga kralja Ljudevita 11. Kao dopunjak ovim glavnim radnjama mogu sluziti ove nuzgredne razprave Mesideve:
bitke«
(Rad
jugosl. akad.
—
»Pleme Berislavida* (Rad
Frankapan
u
razprave o iivotu
— 202).
jug. akademije, VIII. 1869. p. 30 104); >Krsto akad. XIII. 1870, p. 17 >Izvod iz 79), i obznana kneza Krsta Frankapana* (Rad jug. akad. XXI. 1872.
tudjini* (Rad
djelih
i
—
jug.
je u obde od svih lica onoga doba najviSe svidjao knez Krsto Frankapan, te je stoga i najradije o njemu pisao. Mesidev rad, narocito §to se tide ugarske povjestnice, popunjuje spomenuti ved magjarski udenjak Frakn6i, koji je i za milenijsku historiju magjarsku obradio Jagelovide. Najznatnije monografije Vilima Frakn<3ia o toj periodi jesu ove die te (Budapest 1889); II. Uldszl(5 kir^lyly^ v^lasztisa
igg
p.
Mesidu se
— —
ErdediBakdczTamis
od god. 1885., p. i, 97, 193); Ungarn und die Liga von Cam1511. (Nach unbeniitzten Quellen von.... Deutsche Ausgabe. Budapest 1883);
(dasopis Szizadok
bray 1509 —
—
II.
Lajos udvara
neveloje 1524
(Budapesti
— 1526.
(Budapest! Szemle
Szemle
(Auf Grund
der
—
1883); papstlichen
— Brandenburgi Gyorgy, II. Lajos Ungarn vor der Schlacht bei Mohdcs
1873);
Nuntiaturberichte
von....
Autorisirte
tJbersetzung
dem Ungarischen von dr. J. H. Schwicker, Budapest 1886). — Ne toliko poradi rezultata, koliko vi§e radi priobdenih izvora jo§ su uvijek od neke cijene djela starijih magjarskih historidara, kao §to su Pray G. (Annales regum Hungariae, pars IV. V. Vindobonae 1767 1770), zatim Ka to na Steph. (Historia critica regum Hungariae
aus
—
—
—
—
tomulus XIV XIX., Colotzae et Budae, 1792 i793),ioncia Engel Joh. C h r i s t. (Geschichte des ungarischen Reiches und seiner Nebenlander u vi<Se svezaka, Halle 1798 i dalje). Od austrijskih historidara znaraenit je i za tu dobu A. Huber sa svojom »Geschichte Oesterreichsc (Band III. p. 130 266, 291 150, 203—237, 237 308, 416—450, 514 537), a od deSkih F. Palacky (detvrtoga svezka drugi dio i petoga svezka dva dijela), koji takodjer svrSava svoje monumentalno djelo smrdu Jagelovida Ljudevita II. Izmedju vedih njemadkih monografija treba spomenuti ova dva djela: Ulmann Heinrich dr., Kaiser Maximilian I. (Auf urkundlicher Grundlage dargestellt von.... I., II, Band. Stuttgart 1884 1891), zatim Baumgarten Hermann, Geschichte Karls V. (3, svezka, Stuttgart, 1885 i dalje). Napokon pomaiu boljemu poznavanju te dobe jo§ ova posebna djela, razprave i clanci
—
—
—
—
—
— —
Wenzel
Frangepan Krist(3f velenczei fogsAga. (LJj Magyar Miizeum, 1850 i 1851). dr.. Die Einfaile der Osmanen in die Steieraaark (Mittheilungen des historischen Vereines fur Steiermark IX. 1859. p. 179 X. 1861. p. 207 264, 205, XL 1862. p. 203 248, itd.). Parapat Janez, TurSki boji v XV. in XVI. veku s osebnim ozirom na Slovence (Letopis slovenske matice 187 1. p. 3 159). Mdrki Sindor, Ddzsa Gyorgy ds forradalma. Budapest, 1883. Neustadt Louis dr. Markgraf Georg von Brandenburg als Erzieher am ungariG.,
Ilwof Franz
—
—
—
—
—
—
— — — schen Hofe. Bresslau 1883. — Neustadt Louis, Die Stunden des KQaigs Wladislaw von Bdhmen und Ungarn. (Ungarische Revue, 1884. IV. Jahrgang, 35 — 42). — Neustadt Ludwig, Ungarns Verfall am Beginne des XVI. Jahrhundertes. (UngaRevue, V. Jahrgang, 1885., 3i3~343, 387—403). — Kukuljevid Beatrica Frankapan njezin rod. Zagreb 1885. (PreStampano letzten
II.
p.
rische
p.
I v.,
iz
»Vienca<).
i
TRANSKRIPCIJA IZPRAYA.
— —
Kukuljevic*
vjckova, Zagreb
Novakovic
1502. (Letopis matice 1
148., p.
—
p.
h
67
I v.,
i886, p.
— 70).
i
—
Ivan Cesraiiki nazvan Janus Pannonius (Glasoviti
19). Stojan, Posljednji Brankovidi u istoriji
srpske
Wertner Mor.
VII
1886,
knjiga
Die
dr.,
146., p.
furstUchen
1—47;
Brankovica.
iu narodnom knjiga
pevanju,
147., p.
(Ungarische
Hrvad proiUh 1456
1-32;
knjiga
X.
1890.
Revue,
426—443). §i§ic Ferdo dr., Bitka na krbavskom polju. Istorijska razprava. U Z&greba 1893. Schdnherr Gyula, Hunyadi Corvin Jinos (1473 — 1504) Budapest 1894. Horvat Rud., Ivan Korvin ban hrvatski. U Zagrebu 1896. (PreStampano iz >Viencac). Lasrowski E., Ban Ivan Vitovac. (Prosvjeta, VL, od god. 1898., Str. 27 32,
—
— — —
—
loi
71,
—
— 103,
118
Kadlec Karel
vatsk6 slechty v
nem
—
— 122). — dr.,
obsaicn^.
Verbdczyovo Tripartitum a soukromn^ pr^vo oherskd
U
i
chor-
Praze 1902.
P R
I
L O G
II.
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA. 1. (Str. 51). Commissio propria domini Regis. Nos Mathias dei gracia Rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Memorie commendamus tenore presencium significantes quibus expedit vniuersis, quod nos consideratis fidelibus seruiciis fidelium nostrorum Ciuium et communitatis Ciuitatis Warasdiensis, per eos sacre Corone Regni nostri sub locorum et temporum varietate cum sincera fidelitate exhibitis, quorum intuitu uolentes prefatam Ciuitatem Warasdiensem et consequenter dictos Ciues et Communitatem eius specialis gratie nostre fauore releuare, eidem
ac Communitati animo deliberato et ex certa nostra scientia Sigillum rhonestum cum forma, (quae) in capite seu principio presencium literarum nostrarum arte pictoia figurata est et distinctius expressata, et quo ab antiquo ex concessione diuorum Regum Hungarie, predecessorum nostrorum, dicta Ciuitas ac eius Ciues et communitas vsque modo, vt dicitnr, vsi sunt, nunc de nouo damns et conferimus. Annuentes, vt ipsi Ciues et communitas Ciuitati et predictis Ciuibus
huiusmodi
per nos eis concessum, sub modis, figuris et circuraferenciis, supra in capite quo uoluerint, metallo sculpifacere et scnlpto, instar Ciuitatum nostrarum liberarum, perpetuis semper successivis temporibus vniuersis vti, frui et gaudere atque cum eo omnes literas eorum iuridicas et testimonials ac alias quascunque sigillare et consignare in pendenti vel in appreso valeant et ad id plenam et liberam
harum
sigillum,
literarum nostrarum expressis, in argento vel alio,
habeant facultatem. Quas quidem literas, sub dicto sigillo per nos eisdem dato emanandas, vigoris esse decernimus, quantum litere sub sigillis Ciuitatum nostrarum liberarum robor optinent, ex presenti nostra annuentia et concessione special!. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes literas nostras, Sigilli nostri secreti, quo vt Rex Hungarie vtimur, munimine roboratas, eisdem duximus concedendas. Datum Bude, feria quinta proxima ante festum Beate Margarethe virginis et martiris. Anno Domini millesimo quadringentesimo quarto, Regni nostri anno septimo, coronacionis vero primo.
tanti
107). Commissio propria Domini Regis. Mathias Dei gracia Rex Hungane, BoFidelibus uostris Magniiicis, Egregiis et Nobilibus ac alterius cuiusuis status et coodicionis possessionatis hominibus in Regno nostro Sclauonie constitutis, salutem et gradam. 2.
hemie
(Str.
etc.
Cum
per hos dies fideles nostros Egregios Nicolaum de Dombo, Ladislaum Hermani de GerePetrum Bykzadi, vestro nomine ad nos misissetis, declarantibus ipsis iutelleximut tribuUtiones, angustias et calamitates vestras, quas per Turcorum incursum nouisnme percepistis. De quibus licet maxirae doluerimus et tanto maiorem conceperimus animo molestiam, quanto vestrum incommodum Maiestati nostre magis quam alteri cuipiam iure dolendum sit. Tamen
ben
et
id nobis graue inprimis et molestius est, quod ad alia maxime urgentia Regni nostri negocia occupati et distracti, defensioni vestre personaliter non possumus, provt maxime optaremos, succurrere, et nos ipsos iuxta desiderium nostrum exponere in protectionem vestram. Nee dnbitetis,
quod vbi Deus
hisce Belli
occupationibus, ad
nostri deiensio nos excitauit, provt spes nobis
quod
optima
est,
hottillis
et maxime Regni non parcemut laboribos,
insultui
liberaverit,
VIII
PRILOG
^
II.
et personam et vires nostras pro vestra defensione et statu illius Regni norccur)erando libentissime exponeraus. Varum ne nobis interea ad alia intentis et occupatis, Re^num illud et vos (ex negligentia) maioia suscipiatis dampna et iacturas, prouidendum du-
non expensis, sed stri
ximus rant
vt
ad
communem Regni
vt coUatis
inuicem viribus
illius
communia omnium vestrum
defensionem
facilitas
Regnum
incursandi
auxilia concur-
infidelibus eripiatur.
Commissiraus
Lak et Ladislao Egervara, Regnorum nostroitaque fidelibus nostris Magnificis Johanni Thuz de rum Sclauonie et Croacie Banc, vt vobis vnam generalem Congregationem indicant, et ad vnum nemine penitus excepto personaliter conmandamus vobis et vnicuiqve vestrum harum serie et vestras fidelitates igitur Requirimus uocent. noticia, iuxta requisicionem et informationem prefatostrictissime, quatenus habita presencium rum Johannis Thuz de Lak et Ladislai Bani, ad diem et locum, quem ipsi vobis prefixerint, vos ipsi vnuraquemque tam Magnatem quara Nobilem et Congregatione habita, conuenire homines cuiusuis status et conditionis possessionatum hominem connumerare, et quot quisque Regni nostri pro facultate disponere possit, fideliter ;id defensionem et conseruationera eius computare et estimare debeatis, decernatis quoque sub pena debita, vt iuxta connumerationem quo vos in ea Congregatione indixeritis, quotiens pro et disposicionem vestram eo numero, defensione eius Regni nostri opportunum fuerit, vnusquisque personaliter insurgere debeat et teneatur. Volumus autem, vt in eadem Congregatione vestra pari voluntate et communi consilio penes Banum nostrum vnum eligatis Capitaneum specialem, qui vobis magis idoneus videbitur; diem
per ipsos prefigendura, vniuersitatem vestram,
Bano nostro defensioni vestre assidue inuigilare, et quotiens opportunum vestram omnes ad insurgendum compellere, vosque et Regnum illud foret ab hostium incursionibus precauere debeat et defensare. Interea vero, vt vos et vniuersi Regnicole eius Regni nostri vires eo facilius resumere et defensioni communi eo feruentius intendere possitis et valeant, id ex speciali gracia nostra duximus vobis annuendum, vt hinc ad quatuor annorum spacium ab omni solucione taxe exempti sitis et penitus supportati. Datum Millesimo (Quain ciuitate nostra Corneuburgh in festo beati Luce Euangeliste, Anno Domini nostrorum Hungarie etc. anno vicesimo, dringentesimo septu)agesimo septimo, Regnorum Bohemie ve(ro nono). qui vna
cum
ipso
iuxta disposicionem
Bohemie etc., memorie commen3. (Str. 129). Nos Mathias, Dei gracia Rex Hungarie, Quod nos tum ad nonnullodamus tenore presencium significantes, quibus expedit vniuersis rum supplicacionem Maiestati nostre pro parte et in personis fideliura nostrorum vniuersorum regnicolarum Regni nostri Sclauonie propterea factam, tum etenim pro commodo et vtilitate eorundem id ipsis graciose duximus annuendum et concedendum, vt iidem vniuersos illos sales, :
quos
ipsi
de quibuscunque
Cameris salium nostrorum, precio,
vel alias
qualitercunque
gracia
questus aut alia de causa leuauerint vel leuassent, extra loca sen cursus Camerarum nostrarum, vbique libere vendicioni exponere valeant atque possint. Tmo annuimus et concedimus presen-
cium per vigorem. Quocirca vobis fidelibus nostris vniuersis et singulis Camerariis et Vicecamerariis predictorum salium nostrorum vbiuis in dicto Regno nostro Sclauonie constitutis et existentibus, presencium noticiam habituris, harum serie firmiter precipientes com mittimus et mandamus, quatenus prescriptos sales per dictos regnicolas nostros de ipsis Cameris nostris leuatos, eisdem vbique libere et sine aliqua contradictione vendere et vendicioni exponere pernee ipsos contra forraam presentis nostre mittere et permitti facere debeatis et teneamini annuentie in personis, rebusque et bonis eorum quibuscunque propter vendicionem huiusmodi salium impedire, turbare, molestare, seu quouis modo darapnificare presumatis gracie nostre sub obtcntu Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude in festo Beate Margarethe Virginis. Anno Domini Millesimo quadringentesimo octuagesimo prirco. Regnorum nostrorum Hungarie etc. Anno vigesimo quarto, Bohemie vero tredecimo. Ad relationem Vrbani Electi Jauri;
nensis, Thesaurarii.
commenda* 4. (Str, 147). Nos Mathias dei gracia rex Hungarie, Bohemie etc. memorie mus tenore presencium significantes quibus expedit vniuersis, quod tametsi regiam celsitudinem ad omnes quos diuina potestas et incomprehensibilis ilia prouidencia suo subiecit imperio, et quos incoraperabili eius sapiencia et iudicio regit et moderatar respectum habere eisque iuxta virtutum suarum merita sinum sue clemencie et liberalitatis fontem reserare deceat: ad carissimos tamen et preclarissime indolis natos, in quibus se et sue celsitudinis speciem contemplatur, vel ipso sanguinis iure et lege nature longe maiorem respectum habere longeque largiori illos et vberiori munificencia prosequi ac curiosius eciam rebus atque statui eorum prospicere debet. Sane igitur nos curam, (vt par est) habentes illustris et egregie indolis pueri Johannis Coruini
TRANSKRIPCUA 12PRAVA. ducis Lypthouieasis, nati nostri etc. castrum
nostrum
IX
Maroth
vocatum
habitum, quod alias mignifici cuodam Mathyws de eadem Maroih cunsequeuterque tt dtiectum seminis eiusdem ad sacraiu corouam
approbatam
io
coiuitatu
de Walko
prctuerat,
scd per luorteiu collacionem Dostram luxta
regai nosri coDSuetudinem rite et legittime deuolutum extitit, stMaroth nuDCupato ac possessioaibus Herzynyrcz, Obowcz, Kercxanowcz, Chwkowc2, Chypanowcz, Saczatalwa, Thysthewcz, Zazulyncz, Wiadamerowcz, Jaryaowcz, Marthyncz, Zybyecz, Hlapowcx, Thomascwcz, Bagsyiicz, i'ekleud, Hozwbachy, Bathoyecz, Markowcz, Henyncz, Kerekmeztw, Brathyacz, Braad, Ralothyocz, Cnuwhetachy, Zcnihmyhal, I'heleg, Romonowcz, Brathesewcz, Wlasthyixz, Zaradtalwa, Kwawycwcz, Kerna Margaretha, K.y^alwd, Pege, Ltwedyn, Omaroth, Prozorcwcz, Siythar, Zombathel, Uamsyocz, Drasyacz, Wezciynowcx, Cherya, Lethcyewcz, Siherwacz, Prethoka, Symonowcz, Brood, VVoythyithye, Boyg, Grub;>ych, Thcruye, Dywaiikowcz, iJraganecz, Merkowcz, Welchewcz, Wraihysyncz, ^Vadasvowcz, Ometba, Kysomctha, Stiwg, Glossya, Swmanowcz, Beloscwcz, Koyncz, xVIykwlycz, Mylosewcz, Koloscwcz, Thimouecz, Brood, Dragowcz, Lypowcz, Lwko, Lwchycha, Uprycoa, et Kwzeihyacz vocaus, omnino in dicto comitatu habitis, item totum et ojiiie lus aostium regium, si quod in eisdem castro, oppido ac possessionibus eciam alias qualitercuoque haberemus, aut nostram ex qaibas cunque causis, viis, modis et racionibus concernereut maiestatem, simulcum cunctis suu vtilita-
aotiquam
et
mulcum oppido
dicti
similiter
tibus et pertinenciis quibuslibet, terris scilicet
arabilibus
cultis
et
iocultis, agrii,
pratis, pascms, promoutonis, aquis, necaou molendinis et locis eoruadem, genefluuiis, pisciDis, piscaturis, aquarumque decursibus suarum integritatibus quouis nominis voraliter vero quanimlibet vtiiitatum et pcrtinenciarum cabulo vucatis, sub suis veris metis et antiquis memorato Johanni Coruinj suisque heredibas Beatrids et posteritatibus vniuersis, de beneplacita voluntace et couiensu illustrissime domme regioe, consortis nostre carissime de manibus nostris regiis dedimus, donauimus et contulimus, immo damus, donamus et conferimus lure perpetuo et irreuocabiiiter teneadas, possidendas, pariter et habendas, saluo iure alieno, harum nostrarum vigore et testimonio literarum mediaoto specie fuerint reportate. Datum quas in formam aostri prmiiegii redigi faciemus, dum nobis Posonii in festo beati Martini episcopi, anno domini millesimo quadringentesimo octuagesimo quarto, regnorum nostrorum anno Hungarie etc. vigesimo septimo, Bohemie vero sexto decimo.
campis, fenetis,
siiuis
nemoribus,
moutibus,
vailibus,
vioeis
vmearumque
m
Mathias rex
etc.,
manu
propria.
5. (Str. 185). Nos Ladislaus de Egerwara, regnorum Dalmacie, Croacie et Sclavonic banus Bernardinus de Frangapanibus Scgnie, Wegle et Modrusie comes, item Nicolaus, Johannes
de Frangapauibus simiiiterque Segnie, Wegle et Modrussie comites, Carolus Stephanus et Michael coraites de Blagay, Petrus et Paulus comites Zriny, Johannes Henyng de Zomzedwara, Balsa dux Sancti Sabe, Balthasar de Bathyan, Petrus Bcchkay, Bernardinus Rohfy, Petrus Pogan, Georgius Mikolichith, Michael Kerhen, Georgius de Zempche, Thomas Mogoiyth, Petras de Gwdovcz, Cristofonis Subyth de Pernya, Georgius Ca stellaniy, Nicolaus Thwrbelth, Jacobus Martinwsewyth, Georgius et Matheus Gwxyth, Albertus Lonyay, Nicolaus Bochkay, Georgius Bukowyth, Gaspar Perwsyth, Gaspar Farkasyth, Georgius Subyth, Thomas Mariynwsevvyth, Nikolaus Herkfy, Emerikus Hassagy, Johannes Pezery, Georgius Pogan, Ladislaus Bwchyth, Johannes Mendzenthy, Elias de Bwchincz, Paulus Bolkowyth, Geor* (xeorgius et gius Krywchyth, Georgius Orlowchyth, Johannes Jeskowyth, Johannes Kcglcwyth, Marcus Boboylyth, Johannes Mikchith, Ladislaus de Stwbycza, Ladislaus Pekiy, Nicolaus Retyth, Georgius Plawychewzky, Woyko Marethyth, Sydan Othmyth, Paulus Petiythewyth, Nicolaus Orros, Georgius de Orehowcz, Johannes Literatus de Chezthecz, Petrus Gcreczy, Johannes Orlyth, Johannes Kernyak et Johannes de Orehowcz ceterique baron es, proceres et nobiles regnorum Croacie et Sclavonie recognoscimus et tenore presencium notum facimus universis, quod cum his diebus proximis universe ille guerre, differende, dissensiones, et hostilitates, que inter serenissimos et exccUentissimos principcs et dominos, imperatorem et Maximilianum Romanorum regem semper augustos don.inos Fridericum ab una, nee non serenissimum condam dominum Mathiam Hungarie, Bohemie, Dalmaetc. regem, clare memorie, consequenter autem serenissimum dominum Wla cie, Croacie etc, Croacie etc. regem, dominum Dalmacie, nostrum dislaum similiter Hungarie, Bohemie, graciosissimum, aique hoc inclitum regnum Hungarie ab altera partibus dudum exorte ct in hec vsque terapora continuate fuerunt, vigore ccrtorum tractatuum, quos majesutes sue medio oratorum suorum utrinque habuerunt, sub certis articulis ct capitulis sint sopite et prortus extincte, sitque perpetua pax cc vnio inter easdem trcs maiestates regnaquc et dominia ac principatus et subditos eoiundem Posonij die lunc post festum saocti Lconardi coniessoris anno et
Michael
comes
similiter
Corbauie,
Hrv. poTJ.
II.
m.
H
Y
PRILOO
II.
domini proxime preterito videlicet millesimo quadringentesimo nonagesimo primo conclusa et quodsi prefatum serenissiraum firmata atque inter alia hoc precipue cautum et conclusum dominum Wladislaum regem, dominum nostrum graciosissimura, liberis masculis ex lumbis suis et sine heredibus descendentibus, mortuis legitime procreatis non relictis aut eisdem relictis, dominum Maximilianum Romanorum ac serenissimum prefatum casu in tali contingat, dtcedere suis aut Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. regem, aut eo non existente aliquem ex filiis per rectam lineam ex lumbis eorum legittime his non existentibus eorum heredibus masculis :
descendentibus, domini prelati,
barones, comites, proceres,
nobiles,
ciuitates,
ceterique
huius regni Hungarie universumque ipsum regnum et cetera regna ac provincie ad nentes pro eorum vero legitime et indubitato rege ac domino eligere et acceptare
incole
idem
perti-
teneantur.
Nos itaque ex quo predicta regna Croacie et Sclavonic, nosque omnes' et ceteri eciam incole eorundem regnorum ad coronam regni Hungarie et ad ipsum regnum Hungarie ab antique spectare et pertinere dinosci mur eisdemque corone et regno subiecti sumus ob hoc instar dominorum prelatorum baronum comitum procerum et nobilium eiusdem regni Hungarie concordie in presenti conuentu Budensi super ea re indicto et acceptamus, atque in presencia spectamagnificorum dominorum Eythel Friderici comitis de Zolern et capitanei in HohenHeinrici Prueschinkh liber domini et baronis in Stettemberg, Bernhardi de Scherffen-
tractatum huiuscemodi pacis
et
publice et solenniter acceptauimus bilium et
berg
etc.,
i
domino Romanorum
berg et Johannis
Fwchmagen
manu singuli mittimus eundem
seorsum publice iurauimus et promisiraus, iuramusque et protractatum quo ad omnes et singulos articulos obseruare, et in casu iam
lata
doctoris etc. prefato serenissimo
regi stipu-
singulariter et
expresso ipsum serenissimum dominum Maximilianum regem aut eo non existente aliquem ex filiis aut nepotibus et heredibus suis ex lumbis suis per rectam lineam legittime descendentibus iuxta formam tenorem et continencias predict! articuli desuper in eodem tractatu confecti, simulcum predictis dominis prelatis baronibus comitibus proceribus et nobilibus prefati regni Hungarie pro nostro domino et rege eligere et acceptare. Harum nostrarum quibus sigilla nostra solita sunt appensa vigore et testimonio literarum mediante.
Datum Bude
in
predicta regnicolarum generali congregacione in die cinerum
anno domini millesimo quadringentesimo nonagesimo secundo. (Str. 201). Mh KHea' Anac' <l>paHKanaH', kp'hkh, ceH*CKH, MO^'pym'KH h np(o)qa'b 4aM0 bh^hth b'chm h n'oaKOMj, khm' e ^octohho, h npe^' khx' ^Hi;e h o6pa3' npn^e Ta nam oTsopeH' jihct*, KaKo mh c'MHinUaiomH HecTaHOBHTo c'Tan'e cera CBHTa, a noa'HasaiomH KpaTKOc'T* acHT'i Te.iec'Hora, b' kom' eeMO nocT(a)BAeHH, h npHxc^emn na n(a)M(e)T' nncMa CBeTora peien'e, ko p(e)ie ^(a)B(H)^i> np(opo)Ki>: h(.i.obh)kb K(a)Ko TpaBa, a ^'hh Hera KaKo hbot' noji'cKH TaKO npoi^'BaxyT* h iiafca ycaxHjT'; h TaKoe p(e)leHHe 6.^(a)Hc(e)H(a)r6 "BKOBa an(ocTo).ia, kh pe^e: B'catco ^aHHe 4o6poe h B'caKH ^ap' CBpineHH Ta naM* iipnxo/\H c Bnrae ot' ou;a H(e)6(e)cKora; h TOAHKoe B'3HM*.iiomH npe^a ce ^'bh c'TBapa, e^'no 4a cmo ^pacana h saBeaaHH mhcUhth h Hc'KaTH catfH /^yraa H(a)nieH ea n(a)mera 4o6pa acHBOTa to^hkoh c'noMHHaioiHH ce aa 4o6pora c'noMeHyT''b oii;a B(a)niera h hhhx' H(a)raBXL npBHx', 04' k'x' mh ecMO MHora 4o6pa 0CTaB.\eHa npn'b.AH, h 4paeein;H ce aaBeaanH k hhx' ^ym' cnoMeHyT''fe: aa to aa ca^a toahko koahko cct* B'aMoac'no Ha caaBy B'ceMorymera 6ora h na HacT* h na noMom' ii,p(h)kbh Cn(a)c(H)T(e).Aa MHpa, Ka upHKBa ^acVno cabana ecT* na 6pHry Mopa b ^paan, Ka ce aoBe J.K)6oTHHa, na loacny c'Tpayy Cena, KaKO nHcano eci' np(opo)KOMB; 6or' ot lora npH^ei' h iip(o)i(a)'b, ca^a MH ^aCMO H ^aeMO BHKyB(H)HHHMB aaKOHOM' HaniHM* 406p0B0.^HHM* aaKOHOM* Ba BJiameM* HameM* rocno4*c'TBH Baammera namera HMHR'-fe h n.ieMeH'mHHe Ba B'jia^an'n HanieM 6pHH'ckom' eejio, ko ce aose Ma.^H IIpoKHqi;H, ca b'chmh cean h na k* hhm' npncTOH, nannM'.^loniH Ban' Tpn acpe6H aeM'.ie, kh ^ann 6Hrae 04 namix* npsHx* hphkbh cseTora Cuaca no.^H Cena h CBeTOH Mapnn na IJ[pHKBeHHii;H h CBeTOH E^eHH no.iH Cena, h to BHme p(e)HeHo cejio Ma.^n IIpoKHquH ea b'chm' npHCToiE'eM' MaJiHM* h Be.iHKHM', ^a kojiu k' HBMy npHCTOH HJiH 6h npHCTO-feAo, b' 3eM.^ax' TeaeaT'JHx', b' 6jiaTHx', b' CHHOKomax', b' nainax', b' ropax', b' iw'mHHax', b' on'mHHax', h b' 4y6paBax', h sa Bo^ax', cyxa h CHposa, 4pHBa H KaMHKa, Majio h BejiHKO, qa ko.;th npncTOH k' hmhh'h) p(e;HeH0My, h ca b'chmh c.iym6aMH MaJiHMH h BeJiHKHMH, H ocy^H, npaB^e nHTan'eM': to Bce ^acMo h 4aeM0 n;pHKBH BHme p(e)qeH0H Cnac(H)Tejia Mnpa B(H)KyB(H)iHHM' aaKOHOM', h obo 04 ca4a h Han'pso Ba B(e)KH a'necMo Ban' Bcy nauiy pyRy h o6*.iaeT', Ky c'mo kojih hmhjih spx hmkh'* p(e)HeHora, TaKo 4a mh hh H(a)in' 0CTaH(a)Ki> no nae' hh H(a)iD(e)ra ocTaHKa ocTanaK' 6.
KHea',
â&#x20AC;&#x201D;
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
X!
HH HHOAaH' ofrHUB-fe.!' Ham' ca4aH'HH HH H(a)npBO 6y4ymH ea B(e)Kii aa Hac' h Ham(e)ra oc'raHKH Aa He hiihh naqara hh B'jiaraxH hh o^^ac'xe hmhth epx* BMHH't p(e)H(e)Hora Ma^o HH Be.iHKo, Hero b'cj o6.iacT', ica e ko^h H(a)cL THicajia Bpx' HMHH''fa p(e)q(e)Hora TO 4a HMa upHKBa p(e)q(e)Ha n <i>paTpH caeTora IlaB'.ia npaora peMere, kh cj ca^a h rh HanpBo 6747 Ha B(e)KH npH upHKBH BHme peqeHOH, a 4>paTpH BHme p(e)<]eHH 4anie Han' A- ([0 »i. 94) 3JiaTe ^jKaxe 6poeii*. to^hkoh HSfHHTe <frpaTpH Bame p(o)q(e)HH CAjmvta B'caKe He^HJie oa'hj mhcj cbotoh TpoHiXH npa ap(H)KBH p(e)q(e)HOH sa Hac' aa Hame rpexe, a no nac' aa naniy Ajoiy h HaniHx' ocxa^ax' b% B(e)KH ca orpauH'bvH, Ke npHCToa .^.
To^BKOH HMHOTe TOBopHTH Ba BHUie p(e)q(e)Hex' MHcax', ica4a 6y/^J c^^jxeene, sa B'caBOii nope^' e^na orpauH-fe 3a 47 mj 40MHHa ToM'fca ByK'sama: no4aH, m(mhm Te r(ocno4)H 4a 47017 pa6a T'Boero epc*. h omme hm' ce k' TOM7 o6emacMo, 4a hx' ciusmo 6paHHTH npoTH B'caK0M7 q(A0BH)K7 b' tom' HaraeM' 4aH'ja h 04^7qeH*JH, h noMaraxH hx' k' C17S6H p e)q(e)H0H na seine, h upocHno b'chx' HaoiHx ocra.iHx' 67470^11 x' 4psHTejiH roc'no4CT'Ba p(e)q(e)aora, 4a hx' HMiiHTe oApacaxH b' tom' H(a) euh 4aH'iH h 04;i7qeH'jH, h 6paHHTH hx' npoTH B'caK0M7 ^(-^obh)k7, h nonaraTH hx', khko 6h <M7a6a 6(o>wh na BBUie npHm'aa a ne Ha Mane, h kh 611 hm' K7 cynpoTHB'aamHH7 hhhh.i' b' hmhh'jh peqeHOM', 4a ocTae KpaacBH c'sHxaocTa Kpajiio 7rpcKOM7 .7. (a 400) 4yicaT0B', a 4>paTpoM' BBine p(e)q(e)HHM' 4P7ro .7. (a. 400) 47KaTOB'. a to 4a jih le TBp4o, Kaso ce BHme b' tom' «^HCT7 74pwH H KH 6h K0.1H paa'oHA* TO name 4aH'ie h 04^7qeH'e aa nac' hjih ho aac*, r4HH 6or' B'ceMor7mH paaoHH neroBo CTaH'e na obom' CBHT7 h na c74'hh 4(a)Hb 674H 04*Ji7qeH' 04' 4P7k6h npaBa4HHx' h c^aaBHa 4(H)Ba MapB'b Ta 674H Ha nor76jieHHe 4(7)me H Tejia neroBa h neroBa ocTan'Ka BHK7B(H)qHHM 8(a)K0H0M*, aM(e)H. h aa aeRme BepoBan'e h tbp4hh'k) Tora Hamera 4aH''b h 0A.a7qeH''b mh 4acM0 Ha to xa nam' oxBopen' anc'x' no4' H(a)m' nenaT' HaBa4'Hu HHse BHC7n\H. kh ^bc't' e nacaH' h 4(a)H b HameM* r'pa4y BpHHax', MHceaa HiOHa 4aH* e. (oh. B) na aeT' poHcxsa Kp'c'xosa ^. y. e t;.
{n. a.
Ob.
(D.
(Str.
7.
1495). 2 11.).
Commissio
Domini Regis. Wladislaus, Dei gracia Haogarie, BoRame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Comanie, Bnlgarieqae
propria
Dalmacie, Croacie,
hemie,
Ad perpeet Luxenburgensis Dux, Marchioque Moravie at Lusacie etc. memoriam. Decet Regiam Maiestatem iustis et congruis precibus coudescendere sub-
Rex, nee non Slesie
tuam
rei
ditorum
subditos de plenitudine
et ipsos
subjecti dominio, suaue
debiteque
non
fidelitatis
antiquis
in
iugum se pottare
sue
continuis
honoribas
senserint, forcius accendantur
afficere, et
dum
suo
ad obseruanda suscepte
cum
eos
legibus et consuetudinibus suis studiose fouet et couseruat^ sed
in-
Tunc
exercitia.
solummodo
gracie
enira
subditi in virtute
letantur
boni
presidentis,
super nouis extuUit honoribus, et Regalis magnificentie adoroat donatiuis. Proinde ad uaiuer sorum noticiam harum serie volumus peruenire: Quod cum his diebus in hac civitate nostra Budensi, vna cum nonnullis dominis Prelstis et Barocibus Regni nostri fuissemus constttuti, fideles
nostri
Nobiles et £gregii
Bernaldus
de Thwrocz, Georgius Capitanffy de Desoycta ac
Nobiiium
persona Vuiuersitatis accedentes in conspectum, exponcre curauerunt, quod quamuis illud Regnum nostrum Sclavonie ab antiquo habuerit pro armorum insigni vnum Mardurem et hys armis usque in presenciarum semper vsum fuerit, et eiusdem Vniversitas vniuersaliter vsa exstiterit, tamen propter certas causas et raciones cupcrent Idem Regnicole, hoc armorum insigne per nostram Maiestatem renouari et sibi de nouo ad perpctuam memoriam renouatum condonari. Nos igitur, qui prefatum regnum nostrum Sclauonie cl
Nicolaus
Woikfy
de
Woykowcz,
Regni nostri Sclavonie,
nomine
nostre
et
in
Maiestatis
Regnicolas, nichilominus, quam alia Regna ct domiaia cupimus, non solum in antiquis legibus, iuribus et consuetudinibus maioribus honorum titulis de Regia nostra prouidencia et libertate inter duo flumina, videlicet Savvm et Dravvum coustitutura, contra
eiusdem
peroetuos hostes
stianitatis ita
et
inimicos, sibi
proxima loca
nostra et suis
eorundem iacolas
conscraare,
decorare.
seii
etiam
Nam Regnum
et aduersus
hoc
Thurcos, Chri-
tenentes, continua bella exercet,
et
cam Regionem Thurcus voquam ingreditur, quin accepU ex eodem Regno nostro recedat. Quaproptcr non immerito hoc
se armis tutatur et conseruat, vt vix
grauissima clade et calamitate
ipsum Regnum nostrum vnum precipuum scutum vel potius antemurale huius Regni nostri Hangarie apellaverimus. Ut itaque hoc ipsum Regnum nostrum Sclauonie atque Vniversitas fidelinm nostrorum in eodem constituta, nostram regiam munificenciam persenciat et cxperiatur liberalem, hcc arma videlicet in vno scuto triangulari duo flumina superius deno* :
minata, per transuersum directe depict a, in eoramque medio superstitio, campo scilicet penitus rudicundo, predictun mardurem, antiquum eorum insigne, coloris naturalis et proprii, reliqui autem
PRILOG n.
XII
#
duocampi eiusdem
scuti, duas partes exteriores predictorumflu luinum occupantes, sunt penitus colore depicti celestino, in quorum â&#x20AC;˘superiori vnam stellam quod propter bellicas exercitaciones continuas in quibuS pre-
Regnum nostrum
fatum
tantur, Sidus
Martis
Sclauonie et eiusdem incole aduersum predictos Thurcos continue agivoluimus appellare; preterea supra scutum galeam vnam in
vero colore, propriaque figura, variis floribus veluti vento agitatis, vniuersum gyrum eiusdem galee atquescuti, totamque armorum descriptionem pulchra diuersitate ambientibus, prout hec in principio sev capite presencium animo deliberate et ex certa nostra de consilio predictorum dominorum Prelatorum et Baronum nostrorum, plenitudineque potestatis nostre Regie, eidem Regno nostro Sclauonie, Vniuersitatique Nobilium eiusdem duximus danda et conferenda. AnnuenteS eisdem et concedentes, vt ipsi amodo deinceps in perpetuum hi^ armis in Banderiis suis et aliis quibusuis rebus et exerciciis militaribus, Vniuersitatem illius Regni nostri concernentibus, fruantur et vtantur, atque vt iidem publice vtilitati sue caucius et prouidencius consulere possint, eisdem arrais in sigillo per impressionem cere rubree, quantum in litteris et epistolis missilibus omnibus in rebus nomine Vniuersitatis sue vti, frui et gaudere possint et valeant. De talismodi igitur singularis et specialis nostre gracie antidoto merito exultent, et tanto ampliori studio ad honorem Regie Maiestatis ipsorum de cetero solidetur intencio, quanto se ipsos largiori fauore Regio preuentos esse conspiciunt et munere graciarum. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes litteras nostras pendentis et authentici dupplicis Sigilli nostri, quo vt Rex Hungarie vtimur, consignatas, eidem Regno nostro Sclauonie, Regnicolarumque eiusdem Vniuersitati duximus concedendas. Datum per manus Reutrendi in Christo patris domini Thome Episcopi Ecclesie Agriensis, aule nostre summi et secret! Cancellarii et fidelis nostri delicti, Budae predicta in festo Concepcionis beatissime Marie Virginis, Anno domini Millesimo quadringentesirao nonagesimo sexto, Regnorum nostrorum Hungarie etc. Anno septimo, Bohemie vero vigesiroo sexto. litterarum nostrarum figurata sunt et distinctius expressata; sciencia, ac
8.
(Str.
223.).
Nos Wladislaus
per presentes, quod quia nos
rex Hungarie
dei gracia
et
Bohemie
recognoscimus
etc,
nostro egregio Francisco Beryzlo de Grabaria, bano nostro
fideli
de Jaycza, posita cum eodem super conseruacione banatus et castri ipsius Jaycza debita et integra racione inter alia, que eidem per nos in sortem sallarii sui dari debentur, quatuor millibus sexingentis et nonaginta duobus florenis ac denariis septuaginta nouem in parata pecunia, in salibus vero florenis centum et quindecim ac denariis XXXVIIII., obligati raansia,us, quos de proxime futuro subsidio nostro sine lucro camere nostre nobis de regnicolis huius regni nostri prouenire debenti ac de cameriS salium nostrorum integre et sine vllo defectu eidem Francisco Beryzlo redii et persolui facere velle promisimus et promittimus, harum nostrarum vigore et testimonio literarum mediante. Datum Bude in festo beate Sophie vidue anno domini millesimo quingentesimo tercio. Wladislaus rex
manu
propria-subscripsit.
pr(e)3biter cardinalis Strigonien(sis) 9 (Str. 2 2 5.).Nos Thomas t(i)t(uli) Sancti Martini in... Gregorius deFrangapanibus, Colocen(sis)et Bachien(sis) eccl(es)iarum canonice unitarum archiep |
et
...
I
prelati
St(ep)hanus Nittrien(sirf) ep(isco)oi et Johannes Orzag ac Bjrtholomeus prior Aurane, comes Dubice(n) .
waywoda
.
electus .
|
Sirimiensis eccl(es)iarum
Bozyn, index curie regie ac terre Scepusien(sis), dux Lau-
et
comes perpetuus Georgius de Bathor agazonum, Michael de Palocz pincernarum et Johannes Podmanyczky de Podmatiyn cubicularioru(m) regal Rascie despotus, St(ep)hanus de Thelegd thezaurarius regius, Johannes Bebek de Pelsewcz Georgius Dragffy de Belthewk, Thomas . comes de Merzyn, Andreas Both de Bayna et Franciscus Balassa de Gyarmath regnorum Dalmatie, Croacie et Sclavonic ba de Chaak, Johannes Banffy de Lossoncz barones, n(ec) non Barnabas Belay Zewrinien(sis), Georgius More de Chwla Nandoralben(sis), Pakos, Mar. tinus Czobor de Czoborzenthmihal, Michael de Zob, Paulus de Magh vicepalatinus, Lodouicus Zerechen de Matheus de Mezewgyan et Franciscus de Marocha personalis p(rese)ntie
rentiu
Transs(ilva)nus, Johannes de Zapolya
.
.
|
.
.
.
|
.
.
|
.
.
.
|
.
.
.
.
.
]
j
n(ec) non Michael, Em de Albes, Nicolaus Zekel de Kewend, Ladislaus de Kyswarda, Nicolaus Haghmasy de Beregzo, Albertus de Pakos, item St(ephan J Georgius Orbonaz de Krassofew, Leonardus Dacho de Ewr de Baranya, St(ep)hanus de Korothna, Johannes Fanchy de Gordwa . Nicolaus de Morga Tholnen(sis), Thomas de Arthand,
regie maiestatis prothonotarii,
.
.
.
|
.
.
Nicolaus
.
.
|
de Thorda, Mihael de Thold, Johannes de Bayon, Nicolaus d Franciscus de Essegwar, Georgius de Hossywthoth, Lazarus de Hathhalom, Johannes de Ayka Wesprimien(sis), .
.
.
|
:
TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.
Chaky
Johannes
XIII
Meghy
sedis Solth, Johannes Balogy de Fywr, Johannes Clemens Rosen Th de Markosfalwa, Georgins Therney Scepusien(sis), Gregorius Forgach de Gynoes, Benedictus de Thapolchan. Michael de Ntwgradien(sis), Paulus de Kowar, Georgius Moczkos de Nyenye, Ladislaus Salgo, Nic ... Basthe2,Strigonien(Sts), Jode Chehy, Johannes Bakes de Osgyan Honthen(sis), Nicol ... hannes et Dominicus de Pazthoh, Gallus de Bellyen Hewe8ien(sis), Johannes de Cbythnek, Beihlenfalwa, Ladislaus de Fsnchil Abawywarien(si8), Christofonis^de Pan, Nicolaus Lo Georgius de Chap Zcnaplinien(sis), Matheus de Zwy de Darocx de Bereg, Georgius de Wyhel, Nicolaus de Bcwken de Wgocha, Johannes Gethees, Johannes Berthway Maromo de Iloswa de Krazna, Melchior de Parlag, Clemens Dersy de Pethry de Zabolch, S:bastianus et Andreas Hoiwath de Zarand, Antonius Dersy de Pethry de Zarand, Petrus Abranflfy de G Banhoiomeus Pathcchy de Kechkemeth, Petrus .
St(ep)hanus
.
â&#x20AC;˘
.
|
Was de Wasdynnye
Koniaromien(sis),
.
.
.
|
I
I
,
.
.
I
.
.
.
|
.
.
.
.
.
.
|
|
.
.
lo. (Str 227.). Commissio propria Domini Regis. Wladislaus Dei gracia Rex Huogarie Bohemie &c. Fidclibus nostris lUustri Johanni Coruino, Lypthovie Duci ac Regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie Bano rooderno, futurisque Banis et Vicebanis eiusdem
et
Regni nostri Sclauonie salutem et graciara. Ex querelts et supplicatione firlelium nostrorum Vniuersorum et singulorum Nobilium et Regnicolanim eiusdem Regni nostri Sclauonie intelleximus Quod, quamuis iuxta veterem et laudabilem consuetudinem eiusdem Regni nostri in singulis scilicet Comitatibus eiusdem pro Vicecomitibus et Judlium non forenses vel extranei, scd semper tales Nobiles eligi fuerunt consueti, qui in illo Comitatu bene possessionati essent, q<)iqur post eiuscemodi electionem Juramento se obligarent ad taciendam coram se litigantibus Justiciam, provt regni illius consuetudo requireret. Tamen huiusmodi andqua consuetudo ab antiquo introducia hac nostra tempc state in aliquibus Comitatibus, precipue vero in Zagrabiensi et Varasdiensi per Banos et Vicebanos fuisset aliquantulum immutata. In quibus non Nobiles eoruudem Comitatuum, sed foren^es et alienigene pro Vicecomitibus electi fuissent, qui sicuti Juramento ad faciendam Justiciam non hierunt astricti, ita eciam sepius et frequenter a Justicia atque a vero et iusto iudicio declinantes, plerisque Nobilibus et regnicolis litigantibus maximas iniurias Quod cederet in iniuriam et et daropna fecissent et nonnulos etiam ex eisdem oppressissent dampnum prefatorura Regnicolanim nostrorum non modicum. Vnde supplicatum exstitit Maiestati nostre in personis eorundem, vt ipsos in premissa antiqua et per multa secula in eligendis Vicecomitibus introducta et inuiolabiliter obseruata consuetudine atque libertate deinceps quoquo teneie et conseruare, tenerique
et
etiam
conseruari
omnium subditorum nostrorum manutenere pro
facere
dignaremur.
debito regiminis nostri
Nos
officio
igitur,
qui Jura
debemus, consi-
derantes premissam consuetudinem in eligendis Vicecomitibus laudabiliter prius tuisse inlroductam, et in hac etiam nostra tempestate per leges et staiuta Regni nostri omnium Regni colarum nostrorum assensu innouatam esse, volentes ipsos Regnicolas nostros, predpue vero in dictis duobus Comitatibus Zagrabiensi scilicet et Varasdinensi existentes, qui, vt prcfertur, in hac ipsa libertate et consuetudine fuerunt impediti, in eiuscemodi eorum antiqais libertatibus conseruare, volumus et mandamus fidelitatibus vestris et cuiuslibet vestrum harum serie firmissime aliud habere nolentes, vt amodo dum et quociescunque Vicecomites in Comitatibus illius Regni nostri,
precipue vero in Zagrabiensi
antiqua consuetudine
iuxta
formam
et
Varasdinensi
Decreti
non
eligi
contigerit, tales obseruata priori et
alienigenas, nee forenses, sed
Nobiles
illius
Vicecomes eligi debebit, eligantur et preficiantur; post quorum electionem ab eisdem Juramentum uxta formam Decreti deponendum exigatis, quo in reddeodis et administrandis Justicia et Judiciis magis stabiles et firmi existant, nee vllo vnquam tempore
Comitatus, in quo
talis
antiquam quouis quesito colore infringere vel violare et consuetudinem sed ipsos Regnicolas nostros in ea ipsa Ubertate semper et omni tempore conseruare debeatis et teneamini. Secus nullo modo lacluri gracie nostre iub obtentu. Preseutibus Domini perlectis exhibenti restitutis. Datum Bude in festo Sacratissimi Corporis Christi. Anno Millesimo quingentesimo tercio, Regnorum nostrorum Hungarie Ac. Anno tredecimo, Bobemie
premissam libertatem presumatis
;
vero Tricesimo tercio.
Frangepanibus Segnie, Weglie, Mwlrusaeque come* (Str. 229.). Nos Bernardinus de lenore Matheo, Cristoforo necnon Ferdinando filiis nostris, memorie comraendamus necnon presentium, significantes, quibus cxpedit, universis, quod nos considerantes breyes cursus quam roaxime m varia discrimina huius temporis, que in dies eminent et eminere possent, animo revolventes teneram ctatem filiorum nostrorum prchabiuque prius matura deliberttionc cum consilio predictorum filiorum nostrorum deliberavimus et deliberamus concordiam facere
n.
unacum
sew amiciiiam
et
indissolubilcm
unionem
prepeiuamque obligatioaem cum
illustri
domino
Jo-
PRILOG
XIV
II.
â&#x20AC;˘ hanne Corvino Lyptovie duce, regnorum Dalmatie, Croatie
et
Sclavonic bano
etc.,
genero
nofitro
carissimo, ultra ilium vinculum consanguinitatis, quern inter nos habemus, quam videntes amorem suum filialem erga nos post vinculum consanguinitatis semper
maxime etiam portasse, non parcendo proprie persone, periculis et bonis suis, fecimus, yramo facimus perpetuam unionem cum omnibus clausulis, conclusionibus et obligationibus infrascriptis: Et primo, quod nos accipimus suam illustrem dominationem cum magnifica domina Beatrice consorte sua necnon omnibus filiis suis in protectores nostros ex nunc et in futurum, usque dum spiritus ossa regat, promittimusque eos adiuvare ad quevis bona, ad quecunque pervenire possent, nee eos dimittere in vita, nee morte, nee eoSdem dimittere, totis viribus nostris ipsosque adiuvare contra quoslibet inimicos seu impetitores ipsorum et non solum ad hec, sed ad cetera bona, gradus et honores, ad qua ascendere possint, nos ipsos adiuare debearaus. Volumus etiam, quod si, quod deus avertat, aliquid discordie vel rixe inter nos vel inter servitores nostros et dicti domini ducis orirentur, ut ambe partes eligere debeant amicos tres vel quatuor, ad libitum arabarum partium, qui has differentias videre, discutere et decidere totaliter habeant, ne talia obligamina supradicta inter nos anichilari possint, immo promittimus et obliganaus nos on>nia firmiter tenere et observare sine aliqua fraude et dolo, nee quod tales rixe seu discordie vigore predieti obligaminis dissolvere habeant vel possint. Et hoc ex vero amore, bona fide nostra. Christiana promittimus omnia observare, etiam si deus per suam misericordiam ad maiores gradus honores et utilitates nos exaltat, tanto magis volumus ipsis esse obligati, nee per hoc, nee per aliquid aliud dicta obligamina possent inter nos anichilari, sed semper inter nos firma, stabilia et inconcussa habere et manere debeant. Super que omnia promittimus humanitate et fide nostra Christiana omnia supradicta rata, grata, firma et indissolubilia tenere et habere, ita nos deus adiuvet et beata virgo Maria, cum tota supradicta non teneremus, seu violaremus celesti curia, et si, quod deus avertat, quovis mode aut contrafaceremus, quod statim simus fraetores humanitatis, honoris et fidei nostre, et ut possint et valeant contra honorem nostrum loqui, et ut possint a nobis perquirere honorem et dampna, si qui exinde haberent, tam iure ecclesiastico, quam seculari. Datum in Rakolnok, die
dominico proximo ante festum beati Gregorii pape, 1504. Bernardinus de Frangepanibus etc. comes manu propria. 12. (Str. 281.). Commissio propria Domini Regis de consilio. Lodouicus, dei gracia Rex Hungarie et Bohemie &c. Fidelibus nostris Magnificis ac Egregijs et Nobilibus vniversitati Nobilium Regni nostri Sclauonie Salutem et graciam. Intellecta et exaudita supplicacione vestra, nuper nomine et in persona istius Regni nostri Sclauonie nobis porrecta, octauas sew Judicia festi Epiphaniarura domini proxime venturi Reuerendo in Christo patri domino petro Beryzlo, Episcopo Wesprimiensi, Regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie predieti Bano, solito publicare celebrareque commialias literas nostras more alias Quare volumus et fidelitati Vestre serie presencium firmiter committimus et mandamus, quatenus ad requisicionem dicti Bani nostri aut sui Vice-Bani omnes et singuli eausantes celebracioni ipsarum octauarum interesse debeatis et teneamini. Secus non facturi. Datum Bude in festo concepcionis beatissime Marie Virginis. Anno domini Millesimo Quingentesimo decimo sexto.
eiusque Vice-Bano, per
simus
et iussimus.
13. (St
.
351.). Servitute(m)
mea(m) humilima(m)
in gra(tia)m
eiusdem suplex eomme(n)do,
quam deus eons(er)vet ielie(issi)mam et incolume(m). Ex castris regiis prope Erd ad Danubiu(m) positis XXVII. Julii 1526. lUud preteriera(m) me ex ep(iscop)o Sirimien(si) rursus prep(osi)tum Q(uin)q(ueecclesien)sem esse factum. 0(mn)ia castella, ville ep(iscop)atus in hostium potestate. Non remansit ex VII- vasallis unicus. 14. (Str. 355.). Ludouicus dei gra(cia) rex Hu(n)garie et dissi)me, mag(nifi)ei et egregij fideles nobis sinee(re) dile(e)tj.
missimus
cubiculariu(m) n(ost)r(u)m ad vos, rogantes nu(n)c q(uoque) hortam(ur) et c(om)mittimus, festinate n(ost)ros comburit
postq(uam)
regnu(m)
venerit(is),
n(ost)r(u)m
in plurib(us)
statim cu(m) eo auxilio dei
vos,
vt
ad nos
tota dioeesis est
(e)te(etera).
R(eueren-
Sc(ri)psimus hodie q(uoque) et
ad nos
p(ro)peraret(is).
Idem
celer(r)ime; hostis ante oculos
Vos
locis.
manus
Bohemie
illius,
t(antu)m
modo
expectamus;
c(on)serturi. Properate igit(ur) eitissime.
Datum in castris n(ost)ris Mohachen(sibus), sabato p('os)t manu p(ro)p(ri)a. Cito cito cito. Ita properetis, quod ad diem
Bartholoraej
1526. Ludouicus rex
erastina(m) in aurora hie esse possiiis, si non ante (Str. 354.). R(everendi3s)imo et mag(nifi)cis d(omi)nis Siraoni ep(iscop)o Zagrabien(si), Fran(cis)co de Batthyan bano n(ost)ro et alijs d(omi)nis ac regnicolis n(ost)ris regni
â&#x20AC;&#x201D;
n(ost)ro Sclauonie, fidelib(as) n(ost)ris
nobis
since(re) dileetis.
'
»
'A'
«>
^$>
'^5
s-^
(^>
#
<#>
#• 4-^>
•*•
-<i>
4>^>
•*•
...
7VT .'GJn
»>^.
.-^X
^"^
>?%
.:.
?<;bx
^S.^-^
.
^9^
4.
V>
^9X
.-^
•••^'
.
4.
^9/
^^ '
* 'o*
•
V>
'V» "iJx
»A»
'
*
<©»
•
%yC
aA.>
/^Sx
* <-^ 'V»
^;?
At *
* 'Tri
'•0>'
'"O-^
4
••<>"
A<:?^
•
.
*'
ifv
^ei'
'Ci\
•lis*
•
^9^
X9>? 4. ^«l^
4-.
i^
X9>? 4.
4=.
4. X«%?
I
^s;x
.,..
Ak •
* lA* *
* 1^ *
*
"V"
'"V"*
'V"*
'V"*
'-T-*
*>*
•
"
Ai *
*
,
«"©**
A
«^.r»
^9^
.,.
A
><:»>
VA>
* <Ai *
\
*
* «A« *
*
*''V'»
'"W"*
'•^»
'V*
•V'^
*
•
A. *
'V>
•»"
.
4-
<|»
.
««^
4-
'•O-'
4-
i|>J: f|f
r;sv
"«'^'
<|f
*Ai»
'"ft"'
4%-
'^-^ 4-
4-
'A.*
<«>
4-
4>
-fS^ 4-
**<•
«A.'
^'^^
••*.'
<'^''
-m^
4- 4vi> 4-
<^^
4- Ǥ>> 4-
<#•
* <|v* f|f * -^^^ fif
<|^ * ilf
*
-it
v.^
'.
.
::
X
o9'< 4- -9/.
.:.
X9/. 4h
x9«
4-
:
"^^"^
-.1-.
i.5fcjC
'\9-^
4-.
..1.
X9>^
1 "«^
lAX -i.
X
'«^'
iftx *
.,.
A«?<
•••
•???<
""^
1 1:^^:
.^
-t
x«%
5^«^
lt:i
.,,
.•.
x«/-
.,
lA/
.,.
^%
'CS\
•
5%-j^
^«5'''
1.^;
...
I"^f%
?^-"
*
4-
i$f :^'
%s<
4=.
«v.'A
^^*
4
...
•*•
'V*
s"c
•4-
»V>
'»'»
'V-
4-.
-i^
4^
>^
^9/. 4. >9>^
A..
••.
••^»
>s^?A A:
^^
4-.
'^-
••<f>
>Si^
4-.
x<^%
...
^^.
'^s
...\\«^
;;s;x .:
^v/-. a.
.V>
^\v.
'•A*
4-
fs»
4-
fg>
-:-r
<??.>
4^
4g^
4-
<|^
4-
<# ^^ •*•
'V*
<<•••:>
4
•;
<^ *
-^^
:i>
4^
:iH
^:::> 4- <?:»•
•*•
-«%> 4- -«»•
*
-^v*- 4- <S:-> 4-
«:» 4
%sV
iA T^^
XA
...
*'v»'
I
4.
.
\t5U.
-<!>
^V"
A»
'
.V.
l^X
^\^
4..
.
™. 4- <i> <!> .^ 4- <•§> 'V» 'V' J^9>^ 4- X«% 4=. ^?=i^
^«:?5'
•'GS\
.
^^, «'^'.
..
4i.£5i:
•V'»
?Sv^
4. ^9-^ .1.^9^. 4. X«.%$ 4.
*
*"¥*»
*<5n ^v.*
<S>> 4-
•*•'
?^9« 4. X9/'
.
jjj.
'Ov
X«;.^.
._
*"«". yO".
'"^'' '"^^ ^vv #'y» '•^•> ^v^ '"^^ •><>•» '^* »^» # *'^C *v *^r^ 'V» 'V» 't* 'V** •V* #V^^ »V» ""' ^'^v '" ^^.^ .K ^«^ 4- ^.^>^ 4. ^'^.S*^ 4. ^'.%? ^.?< 4. ^9>^ 4^ ^.?^ 4. ^.% .i. ^'^ 4. XW^ 4- XW/
...
..I-.
.
''^» ^--A-v
•O's '"V""
'><i'>
^
.^.
^ Ai
.
'V* «v;v«
4-.
*
^9^
-t.
•"^» •'V"* ^'^.^
-i.
^•*•••
4- "<-^ "<-S>> 4^S*<i><->0'» ^'^^
4-
^9<
4-
*
i^\%^-
<-\^' «''\r^
""
.K ?s;^
»^» «V.';'-i
d..
4- •«J;;> 4^'^> »•»» .-.
.S^s #'V'^
''6>*
.,«,
.,..,
^"fr* "V* 'V» '*'^' ^"•" ^-*' ^ 4. x9^ A^.% ^^?^^. ^^J^ 4. v\«?ft 4. ^.?« 4- ^«^ I^;^ •fiSx 7CS\ ^ xCS^ •5J>X ^ 5*23^ ^ ^ ^ ^ *^' "'>• »•>' *'^' ^'0>* ''<0>' *^' ^>A>^•<^» '•O"
I
.- ^9/- 4, ^9>j •iSv •SSx . 'Cjv
*'^»*
,„«,
->,..
«••> T
^^m
....
^9/. 4.
.t.
^9-<i'
..J.
•V*
"A,'
<i>
'S^^ ••A-'
•^' TT *
'.V»
r<^x
>^5\
*
•
*
.
i^.^
,.„, '*"• -
»<>•> V
^-O"* T
^?% ;
4. i*.%
^«?4
....
'
'A.'
'V> ^V*
^if^o ^^^.'-^
.V» ^.?4, ^iSs
;.
,_
-A.'
'•'•
^iX
.-(iJV
,
«'^»
x«%
^,
» .
..
vJ^i
'* 5>CS^ '» vCV •• SC*^' -V- ycv .
.
.
•-»->
•
sTV
.
V-
xJlx
"V
~
lit <f.|
'^5t
^ ^ ^
t^
>
^ •
-*
v
*$>
4-
;iq<:
.
<:
aog
.
;tx
:
;ac
a«r. .
^jf
-^
<?::
" :;•:.'
P/4
;<^
*
S?^ f
*Ui*> ^
University of Toronto
^>:
Library i^JV
^
Vii^
'/
-J .^.
.^,
^^,
.•>.
-•^,
,^.
-^.
.^.
,^,
»1 i'o'i-
.::
•
VibV
•/...
'^'
••^-
'-
-.
-<••
•»
.i^.
,.
-I)..
,^.
-•^.
.fr.
.^. r?'
/V
•
-A'
>>!..
.A.
•^-
.^
•*".
-i(?'
-$'
.^. _ .^ \f.^
AcnM Library Card Pocket LOWE.4MARTIN CO. UMfTlD
\ '^^•^ yr^^-yrf
'«
••
-•
••
V
••
'V"
'^r-
-v-
'
« > ^
iB
rrvr
«© <^
4^
•
Id
tj