Vjekoslav Klaic - Povijest hrvata 6 - svezak prvi dio 1527-1608

Klaic, Vjekoslav Povjest Hrvata, v.6l

11 iii

'MM

;:,:::::;!;. :-':!J

!ii||i|||

Jllllll .iiililli

in ^•''ItllMl'i

W0$

'X Ji: I,.

]:'•^'^-'''''^'^'

!H

IBM

Digitized by the Internet Archive in

2011 with funding from University of Toronto

http://www.archive.org/details/pt1povjesthrvata06klai

^ Y]EKOSLA\^ KIAIC

i^

POVJEST 1 H RVATA

SEsxr svEzsjv- sNopicppyi

i«^NAKlADA STKUGLI ZAGREB j«

-."^V

603534 3.5- 5"

'7.

Knjizara

Kiigli,

St.

Zagreb,

Knjizara kralievskoga sveucilista

POVJESNE KNJIGE KARLO VELIKI HRVATI. GINDELI-KLAIC: POVJESNICA STAROQA

(jR2ETIC

NIK.:

FRAMA

1

MITA.

IVEKOVIC: ANTE STARCEVIC. AQIC: STARINE I NJIHOVO ZNAMENOVANJE. KASSOWITZ-CVIJIC ANTONIJA: V. LISINSKI U .1

KOLU

ILIRA.

skovica za

g.

oblietnici

stotoi

Nagradeno

Jenja.

njegova ro-

Zaklade grofa

iz

u

Ilustracije

1917.

dvadeset priloga odabrao

N. Dra-

I.

tekstu

i

na

Branko

priredio dr.

i

Senoa. I

iz

nagra-

slika),

(15

zaklade grofa Uraskovica za.

1913.

g.

KLAIC: POVIJEST HRVATA. L Bros. Vez.

«

V.

MEDULiC

ANDREAS

KUKULJEVIC: LEBEN DES

POVIJEST HRVATA. POVIJEST HRVATA. POVIJEST HRVATA. POVIJEST HRVATA.

KLAlC: SLAVONIEN

VON

II.

Bro.s.

Vez.

Bros. Vez.

HI.

IV. Bros. Vez.

V.

Bros. Vez.

X. BIS Xill.

JAHR-

KUKULJEVIC: POVJESNI SPOMENICI JUZNIH SLAVENA. KUKULJEVIC: PAVAO SKALlC. KUKULJEVIC: lURA REQNl CROATIE, DAI,MATIE ET SLAVONIE. LJUBIC: ORIS JUGOSLAVENSKIH NOVACA.

MARCHETI: JEANNE D" ARC. MACAULAY: ODABRANI ESSAYI.

MEDAKOVIC: ZlVO r CRNOGORACA. ORTNER: POVIJEST KRAJINE. PAVLETIC: 2IV0T PJESNICKA DJELA MARKOVICA. Monografija o piesniku

KLAIC: KRCKI KNEZOVI

SLAVENSKE

1

FRANKAPANI.

i

POSLJEDNJI ZRINSKI zbornik

s

radnjama

I

FRANKAPANI.

Vj. Klaica: Zrinski

kopani; dra. Sisica: Posijednji Zrinski

kopani

braniku

na

Horvata:

Zator

prilozima

Cii.

svoie domovine:

Zrinskih

Segvica,

NATIONALKONIQTUMS.

POLIC:

OAJEVIli

XI.

KUKULJEVIC: ZWEI SLAVEN. KUKULJEVIC: SLOVNIK UMJETNIKA III..

IV.

dra.

R.

V.

dra.

E.

te

La-

Dezelica

stampano u velikom

i

for-

a iikrascno sa 108 slika te s re-

I

ISTOCNO PITANJE.

PARLAMENTARNA POVJEST.

L,

H.

I

PRAVNOJ

POVIJEST NAJNOVIJEOA VREMENA.

RAC: 2IV0T STARIH QRKA.

LISINSKI.

KUKULJEVIC: ARKIV ZA POVJESNICU

II.,

Rozica,

PUKLER: PRILOZI KULTURNOJ POVIJESTI HRVATA. IxIABAR:

KUHAC: VATROSLAV

.^41).

je

Fran-

POLIC: IVAN barun VRANYCZANY. VIJEKA.

ILIRA.

SLAVENSKIH.

inatn, str.

Djelo

PERVOLF: UGARSKA

DAS ENDE DES KROATISCHEN

K0R21NEK: POVJESNICA NOVOGA KUHAC: OLAZBENO NASTOJANJE

—

Fran-

\

Frankopana,

i

F.

Veliki i

produkeijom stare slike Petra Zrinskoga.

KARLIC: KRALJSKI DALMATIN.

KOHARIC:

filo-

zofu.

drugih.

POVIJESTI.

FR.

I

szowskoga, O. Ivekovica,

KLAIC: BRIBIRSKI KNEZOVI.

IZ

JULIUS CLO-

O.

VIO.

s

HUNDERT.

KLAIC:

SCHIA-

MILINOVIC: BIAC.

DJELA PAVLA RITTERA-

KLAIC v.: 2IV0T VITEZOVICA. liustrirano deno

nasom nakladom:

izasle

KUKULJEVIC: VONE.

STARIJE HRVATSKE POVIJESTI. O VJERI STARIM SLAVENA PRASEPRAVJERl ASIRACA

IZ

30.

jugoslavenske akademije

I/II..

I

VIJEKA.

CiRUBER:

bn

KUKULJEVIC: LEBEN SODSLAV. KONSTLER.

BUCKLE: POVIJEST CIVILIZACIJE. I)E2EL1C: SVETI

i

llica

JUQO-

DOCUMENTA HISTORIAM CROATICAM SPECTANTIA.

SRKULJ:

SIMEONOVIC-MILAN: MOJI D02IVLJAJI. SRKULJ: IZVORI ZA POVIJEST.

I.

XV.

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. (1527.— 1608.).

Teritorijalne oblasti

i

promjene.

oblastnici.

obrana kraljevstva. Knjizevnost

Klaic, Hrv.

— —

latinska,

povi.

Ill,

—

Nacin viadanja. Bani

2itelji

Dace

po narodnosti i

porezi.

talijanska

(6.)

i

—

i

i

banovci. Banski namjestiiici. Sabori.

po stalezima.

Vjera

i

—

crkva; skole

slavensko-hrvatska.

—

Sudjenje i

i

pravo.

—

—

Upravne Vojska

uzgojni zavodi; novi koledar.

Umietnosti.

—

Materijalna kultura.

i

—

^

GOSTBA BABILONSKOGA KRALJA BALIAZARA. Andrijc Modulica. OriKiiial

Slik;t

slika

k'aleriji

ii

liecu.

ii

HRVATSKO KRAL]EVSTVO ZA PRVA HABSBURGOVCA.

XV.

TRI

(15J7.— 1608).

Hok

eritorijaliie prom.iene.

poglavito

Kubilo

otoke od Krka do livara.

od NoviRrada, Nina

XVI.

i

onda giadovc

stoljecu nemilo stradalo na

je

i

s

oblasti u primorjii

i

o k

t

Ncretve: u

rijeke

je

myriainetara.

125

1527. harali su Turci po Lici

()bro\ac.

osvajali; 30. ozujka zauzeli su

malo zatim

.lurko Posedarski;

»7i^

N

jovi u Krbavi, kao 1527. i

i

varosi,

i

kraljevstvo na koncu to.ga stoljcca obuhvatalo jedvu

Vec u proljecu

£ ^T^S^S^,

Turci

gdje su

u.

sve do god. 1593. otimali njemu zupanije. gradove tako da

stoljecu

uKrabili sve

Mlctci

sdjc su niu

Zadra gotovo do usca

i

XV.

lirxatsko kraljevstvo u

je

zapadii,

iia

U

d b

pali su u ujihove

K

n a,

i

o ni

i

c

i

na pocetku 1528. obladali su Turci

ostalim gradovinia .lajacke banovine!

M J

Od

Krbavi, te su

i

koji je zalud

r s

a

j

ruke

n

i

je

branio knez

posljediiji

gra-

Na koncu godine

j.

B

c e m,

a n

j

a

1

m

u k o

citave Hrvatske na jugu

Velebita drzao se jos nekih deset godina znanieniti grad Klis: no

podlegao

taj

turskoj

je

12.

sili

ozujka

stare Hrvatske ostale u krscanskoj vlasti tek zupe nicka,

i

Tako su od nekadanje

1537.

Modruska. ('atanska (Gacka). Vinodolska,

i

i

zupanije Urez-

primorje od Senja

preko Baga (Karlobaga) do Novigradskoga zatona (Podgorska zupa).

Naporedo vlast po hijalui

s

Slavoniji

osvajanjem oblasti izniedju

i

gradova u staroj Hrvatskoj

Save. Dunava

zauzeli jedan dio Srijeina

i

tvrdi

Drave. Vec u oci

i

Petrovaradin

(28.

su Turci svoju

sirili

boja na Muhackoni srpnja 1526.); malo

polju zatini

Vukovske zupanije slabo utvrdjenim Osijekom (14. kolovoza 1526.). Ostatak Vukovske zupanije drzao se je jos iicko vrijetne; ali tijekom daljili deset godina otimali su Turci tc ostatke, te su napokon 1536. osvojili .grad Pozegu

obladali su jednim dijeloni

i

i

i

s

nastojao je doduse. da zaustavi turI. da im preotme, sto su dosad zauzeli; no nakon Ijutog poraza krs-

njom citavu pozesku zupaniiu. Kralj Ferdinand

sko napredovanje,

canske vojske kod

te ( j

o

r

j

a n a blizu

se zadrzi turska bujica. (lod.

tri

(Sombotelj)

i

listDpada 1537.) nije vise bilo

(9.

1540. dopauuli su

Novska, Subotski grad zupaniji;

Ujakova

B

tursk'li r

i

t

v

i

ruku vec gradovi c e

v

godine poslije (naime 1543.) osvojili su oni jos

i

n a

u

.1

tadanioi

Bijelu S

t

i

j

moguce, da

a s e n o v a

c,

Krizevackoj

c n u.

C

a

k

1

1'

o-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA.

4

vac, S

U

t

u p c a n

jamacno

c u. a

i

mah (1543.) zauzeli su hovicu, Vodin (Vucin)

B

i

r

tada grad

Kraljeva Velika

slavina

s

citavim kotarom

roviticu, samskoga

kaptola,

su ostala dva stoijeca

i

D

i

strane Krizevacke

i

zupanije

stolicu

ii

b

r

zupanije

Pa

jos

k

r

a c

P

i

d b o

(i

r

j

e z o v s

Qarickim brdima. Napokon god. 1552.

istoga

iniena,

a v u, grad ostala

zupaniji.

istoj

ii

a

zapao

c u. Slijcdecc godine 1544.

i

V

Or a-

p o v o,

1

ih ie znameiiiti

Zacesam

onda

Cazmu,

ili

zasclak zagrebackih biskupa.

i

i-

zace-

sijelo

Tako

V

Turci

o>vojili su

su od pro-

krscanskoj vlasti samo dva kotara (processus), dok

u

na pocctku sedamnaestoga vratili su se

Tek na koncu sestnacstoga

krajcvi stare Krizevacke zupanije

rteki

opet pod krscansku vlast, kao kraj oko Belovara (Rovisca), oko Zacesma (Cazma),

i

oko-

Moslavine.

lica

Od druge

polovice XVI. stoijeca nastc

jelom tadanie zagrebacke zupanije. koji se

Unu od Jascnovca do

uz

i

M o-

Medjurijecjcm (Medjuricem), a 1545. grad Erdeda

budi u turskoj vlasti budi posve opustoseni.

bill

(Oaruvar)

e

u slavonskoj Podravini znamenite gradove

isti

odkad se

(doljna, inferior),

Biliaca. Taj

je

XV.

puka u

i

padom Kostajnice na Uni

Busevic

i

i

Korane,

Hrvatskom hrvatskih

nj preselila iz juznih

godina

slijedccih

(1556.);

Line

prozvan

stoljecu

krajeva.* Sirenje turske vlasti u torn kraju (u sredovjecnoj Gorskoj pocinje

obladaju onim di-

Kupe izmedju

sterao na jugu

je

dio bijase u

plemstva

je naiine siia

svom snagom, da

Turci

Gorickoj zupi) za-

osvajaju

Turci

1

o k,

Ljesnicu (1558.), onda N o v g r a d na Uni (1560.), nadalje K r u p u (1565.), zatim B u z n C a z n (1576.), slijedece godine (1577.) Podzvizd, Gornju Dolnju Kladusu, Ostrozac Zrinj, god. 1578. Qvozdansko: napokon god. 1592. znamenite gradove Bihac Ripac na Uni, a Dreznik, Furjan Cet n u podrucju Korane. God. 1593. zauzeli su T o p u s k o (koja je opatija od god. 1557. i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

B

pripadala zagrebackim biskupima), a god. 1596. grad

izmedju Une, Kupe

i

Korane tako udomili, da su godine

P

nasuprot Brestu podigli svoju tvrdinju

medju Kupom (1593.)

sku

i

i

Savom,

te

da udaraju na

vlast, a

i

Si'

r

i

n

ak

j

i

u (novu), da

Turopolje.

God.

i

Une

ili

Turci se bijahu u kraju

iz

nje provaljuju u zemlju

Iza

Unu

pusti medju

i

Unu oslobodimo

je

Siska

obrane

srecne

doduse potonji grad u krscani

Hrastovica:

ostao u turskoj vlasti

ili

je

ali

ci-

stajao raz-

mole poglavice tuiskih Vlaha (biskup Padoslav, vojvoda Milos,

1596.

drugi), nastanjeni u turskoj uiukoj

i

nanda, da im dade nekoliko gradova

Codine

je

i.

kod utoka Petrinjcice u Kupu

Petrinjom takodjer poslije obnovljeni gradovi Gore

s

pust.

knez Dojcin,

dao, da

t

krvavih borba za Petrinju (1593.— ! 595.) dosao

tav ostali kotar izmedju Korane, Kupe valjen

e

u d a c k 1592.

Kupu«. i

krajini,

nadvojvodu stajerskoga Ferdi-

»odsedamdeset pustih gradov,

On! nc

istu

gradova

»velikih,

nego malih,

je

koji su bi Bog

da

dalje«.

ugovarao niir na uscu rijeke /^itve) tekla je medja ostatcima hrvatskoga kraljevstva prema turskomu carstvu po prilici ovako: Izmedju Drave 1606. (kad se je

i

Save

(u

Slavoniji)

gjevcu, Klostru

*

cessus)

U

i

bila

je

granica

malo ne lavna crta povucena od Drave istocno Gjur-

Pitomaci na jugozapad prema Savi istocno od Siska, tako da su Raca,

spisima XVI. stoijeca

y:f.e

Zagrebacke zupanije,

se puta iz.-ijekom

iiaponiinje,

koji se stere na jug u

da sc onaj kotar

(pro-

Kup e, sadazoveHr vat-

ska. Tako u lednom saborskom clanku od god. 1560. citamo: »residua vero pars eiusdem comitatus Zagrabiensis ultra Colapim exLstens, quae nunc regnum Croatiae vocatur« (Fraknoi, Monumenta comitialia, IV., 6.34). U registru ratne dace za god. 1554. cita se opet: »alter tamen processuum ultra Kwp<pam existens, qui moderno tempore regnum Croatiae appellatur, a dudum per divos reges exemptus est«. (Viesnik kr. hrv. si. dal. zemajjskoga arkiva, IX. 9,3). Sravni jos Barabas S., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, svezak II., gdje u jednoj izpravi od god. 1577. na strani 559. stojl za neke gradove (castra): »omnino (in) comitatu Zagrabiensi ultra Colapim, ilia scilicet parte comitatus, quae lioc tempore piiblicc Croatia dicitur, sita

.

.

.«

TERITORIJALNE PROMJENE. Ciaricgrad

Moslavina

i

granica najprije

je

cima; iza toga

je

trinjcicu, Gliiiu

i

skoj Hrvatskoj;

u krscanskoj vlusti; na jugu

bili

sinjcrom sve do Blinie

istini

granica

Save

Kupe

i

Koraiii sijekuci potoke Pe-

Trepcu, tako da su Petrinja, Hrastovica, Gore

na zapadu rastavljala

dalje

(u iirvatskoj) tekla

Vinodola, koja su mjesta pripadala Tur-

i

zapadnim smjerom prema

raviio

iSla

5

Stenicnjak

i

u krscan-

bili

hrvatsko kraljevstvo od Turske rijeka Ko-

je

rana pocev od Barilovica do Slunja, onda suha medja naokolo nekadanje Qatanske zupe (Otocac, Prozor, Brlog,

da

Velebit, tako

Starigrad

mora

i

Dracevac) do usca Zrinanje

turskoga Obrovca

i

Jesenica u krscanskoj vlasti),

Brinje,

citavo Podgorje s primorskim

je

Na pocetku izmedju Drave

i

A

i

1

q u

ill

koii se je

Zrmanji

izmedju

mletacka.

prislanjao

o

onaj

zemlje

nasljedne

komad

(Stajersku,

su ostatak savremeni Hrvati stall nazivati »r e-

taj

regnorum Dalmatiae, Croatiae

reliquiarum

a e

i

i

nekadanjega hrvatskoga kraljevstva

dio

je

Na

vlasti.

Karlobag,

Jablanac,

samo na skrajnjem sjeverozapadu

mletackoj. Preostao je

Kranjsku, Istru) Mabsburgovaca.

u vlasti turskoj

napokon sljeme planine

i

(Senj,

tada tromedja hrvatska, turska

bila je

Jadranskoga mora,

i

u krscanskoj

bilo

XVII. stoljeca dakle najvcci

bio u vlasti turskoj

mjestima

et

mletackoj, tako te su brojne oblasti

i

Sclavoniae«. Sve drugo bilo

je

kotari sredovjecnoga kraljevstva

hrvatskoga posiale sastavine budi turske Bosne budi mletacke Dalmacije. Prema tomu je

nekadanje hrvatsko kraljevstvo na pocetku sedamnaestoga stoljeca bilo raztrojeno

razee tv oreno,

bolje

te je pripadalo

Ostatci hrvatskoga kraljevstva

1.

habsburzka Hrvatska

drzala

je

Ta

svoje nasljedne zemlje.

i

i

ognjistem

i

tih

»ostataka« hrvatskoga kraljevstva postala

Grade c

kod Z a g r e b jekom zove glavnim gradom Hrvatske Ijevska varos

metropolis

censem, quae est Iztocne

2.

i

jugoiztocne

pasaluku Bosni, prva, kad

je

je

Slavonije

istorum

(civitatem

naskoro slobodna kra-

begova, koji su se pokoravali turskomu begjerbegu od Rumelije sultan

Murat

Hercegovacki,

to:

i

a

e

j

u

t

bila je

i

!

i

iz-

upravom sandzak-

(Romanije u

Evropi);

bosanskoga sandzakbega Ferhatbega Soko-

III.

lovica na cast begierbega, te je njegovoj vlasti

osam sandzaka,

i 1

Sama Bosna

god. 1463. spala pod tursku vlast, tek turski sandzak pod

je

izri-

regnorum).

sredovjecne Hrvatske pripadale su v

oblasti

je

uredjenje. Sre-

i

suam regalem Montisgre-

a po njoj osmanlijskoj Hi turskoj carevini.

istom god. 1580. uzvisio

krscanska

koja se god. 1557. u saborskom zapisniku

a, i

Sla-

i

nadalje svojim dosadanjim zivotom: ona

branila svoj stari ustav, svoju upravu, svoja prava, privilegije

i

distem

zivila

Hrvatske

sjevernom bgarskom) tnonarkiji Habsburga,

i

osim toga drzali zemlje ceske krune

koji se

Hi

to:

i

»ostatci kraljevina Dalmacije,

ill

zapadnom

vonije« pripadali su (zajedno sa

ill

raznim drzavnim tvorevinama,

podvrgao osim sandzaka Bosne

jos daljih

Zacesamski (Cernicki), Pozezki, Zvor-

Kliski. Licki,

nicki, Vucitrnski Prizrenski, tako da je pasaluk ili vilajet Bosna tada sastojao od devet sandzaka.' Poslije bise od pasaluka Bosne odkinuti sandzaci Vucitrn Prizren, a privai

i

Ijen

sandzak Bihac, tako da

same Bosne obuhvatao Ducado),

Kliski

jos ovih

(kliski

B

pasaluk

je

i

taj

u prvoj

sedam sandzaka:

hlivanjski

i

hrvatski

cetvrti

primorski),

i

sedamnaestoga

Hercegovacki Licki

osim

stoljeca

(hercegovski,

(licki

i

krbavski

del i

za-

Kamengradom), Cernicki (Pa(s Viroviticom. Osijekom, Vukovaroni Brodom) iZvornicki (sa Sabcem Srebrenikom). Srijemski sandzak ostao je jos od cara Sulejmana II. pod Budimskim vilajetom.

krcki krac,

kotarski),

i

Zacesam

ili

i

h a c k

Cazina),

i

Ostrozcem, Krupom

(s

i

Pozezki

i

i

Stolica prijasnji '

ieta

ill

bosanskoga begierbega

bila

je

pocev od god.

bosanski sandzakbegovi stolovali u S a

Namah

iza god.

pasaluka:

1541. bijase sultan

Budimski

i

Sulejman

Temisvarski,

r

a II.

j

e

1580.

B

a n

j

a

1

u k

a,

dok su

v u (nekadanjoj Vrhbosni).

od osvojene Ugarske osnovao dva vilaNa pocetku sedam-

svaki sa vise sandzaka.

naestoga stoljeca podigli su Turci jo§ dalja dva vilajeta u Ugarskoi, naime Jegarski n i z k i. Tako su god. 160S. obstojala u turskoj Ugarskoj cetiri vilajeta sa 24 sandzaka.

i

Ka-

HRVATSKO KKALJEVSTVO ZA prvA

6

TRl

HABSBURQOVCA.

Citavo prinioijc srcdovjeciiOKa lirvaiskosa kialjcvstva poccv od Nina usca Zrmanje svc do kotaia grada Uubruviiika (izii/xv lurski Skradiii), zatiiu otoci od Krka do Visa i KorC'iile pripadali sii iiilctackoj D a in a c i, po n.ioj rcinihlici Mlctcinia 3.

i

i

I

Ta

njezinoni dnzdu.

macije, nego

nilctacka Dalniacija obi.hvatala

nedavno

i

neke kotare, koji sn

jos lirvatske,

prije

bill

j

je

ne samo sradovc sicdovjcCnc Dal-

kao N.vignid, Nin, Belgrad, Sibenik

sastavine hrvatskih zupanija. Pace

staia se je nbrajati u Dalrnaciju, sto nije nikad prije bilo. sviida, dokle

sirilo

dopiraki inletacka vlasf

jc

zovi (comites) u kotarima pojcdinili gradova a d

i

Tako

i

4.

Posve

plemenita obcina Poljica

se

Dalniacija pro-

itnc

jc

kojeinu su

jc

podrcdjcui kuc-

bili

otoka. (ila\ni providiir stoiovao

ud osiataka kraljcvina Dalmacijc, Hrvat.-ke

odkiiuita

iztoku

sjeverii,

i

jugu mletackiin

u gradii

jc

nika. Njczin kotar obuhvatao

isti

je

i

Slavoiiijc,

obcina

(rcpublika)

g

r

a

Ml jet

r

o v

-

i

i

gradom Cavtatoni; na morn drzahi jc vccc otokc Lastovo (Lagosta) sedam manjih otoka (Vll. Elaphites), po imcnu O b, Jakljan,

s

i

Lopud

su se

viatilo se

u b

obseg kao u pctnaestom stoljccu: na kopiui Ston napokon zupu

(Meleda), zatim

Sipan,

H

da

Moiiski Rat (Pcljcsac), zatim primorje od Stona do Zatona (Tcrrc iiove),

Konavle

opa-

a

turskim posjedom (na jugu inlctackoni Alba-

i

ostala jc kao osamljcna oaza slobodna

iiijoni)

Mezzo),

Kolocep, Daksa

otoka Lastova od Dubrovnika,

zitelji

i

I

(Isola di

te

i

Lokru

m. tiod. 1602. odmet-

su se podvrgii Mietcima;

vec 1606.

ali

Lastovo opet pod vlast obcinc dnbrovacke. Dubrovniku

Uubrovcaninia pise

i

Mlciciiiiiii

ovo: »Obseg cituvot'a grada broji dvije trecine

i

.

r u.

sana na

nuli

Oniis, pace

i

Citavoj mictackoj Daiinaciji zapovijcdao

u ime republikc glaviii (gcucraliii) providiir (provcditor),

Z

i

i

Ivan Krst. Giustiniani god.

talijaiiske

1553.

uz ostalo

grad lijepim crkvania

Ureseii je

milje.

opatica, u kojima ima mnogo zlatnih slika, dragim kamc(47) i samostanima (8) redovriika njem oblazenih, koje su od velike vrijednosti. Osobito je liiep gradski trg, na kojem stoji lijep zdenac (fontana), obiiujuci zivom, cistom svjezom vodom. Imade jos i drug! zdenac sa jos vise vode na kraju grada kod kopnenih zapadniii vrata. Ovi su zdenci (fontane) umjetnine, a voda im pritjece kroz cijcvi od kredc 12 milja daleko od grada. Mnogo ima nadalje zgrada visokih lijepih, te sve ovo cini, da je grad lijep i razkosan, premda je maien. No jos vise rest grad mnostvo trgovaca stranaca, navlastito Turaka, kojima se bogatstvo sastoji od trgovacke robe. Zemlja ne rod! Dubrovcanima bas obilato. Naivise iniaju vina; stoga radije trguju, te imade pojedinih Ijudi porodica, kojima vrijedi imetak 100.000 dukata vise. Plove po svima krajevima svijeta, te imadu svega 100 brodova. S toga sc misli, da Dubrovnik ima sila novaca. Buduci da Dubrovcani moraju svuda trgovati, a uza to zele uzdrzati sebe svoju milu slobodu, paze grad se lijepo sa svima vladarima, a narocito sa sultanom, kojega zemlje medjase posvuda naokolo s gradskom obcinom. Placaju mu (sultaiui) redoviti d a ii a k, svake god in e 13.000 u g a r s k dukata. .los su sticenici (feudatarii) mletacke republikc. rimskoga cara francuskoga kralja.« »Vlada im je republikanska, zivu slobodno te nisu nikomu podlozni. Biraju si svakoga mjeseca glavara, kojemu je inie knez (rettore), te ga iiemaio caste po.stivaju. Osim tnga biraju druge razne cinovnike, koji ravnaju gradom njegovim pripadnicima. U njihovu su (velikom) vijecu plemici, navrsivsi dobu od dvadeset godina, a ima ill sada 300. Plemickili porodica nema vise od trideset. Prihodi gradski ne dosezu velike svote; glavni dohodak jest od carine na trgovacku robu svake vrste od soli, koje se godimice izvodi n zatonu stonskom za kojih 30.000 dukata, i koje se veliki dio odpravlja turskim podanicima. U gradu ima do 30.000 zitelja, a u iigladjcni (sooo assai citavom ostalom kotaru (vanjskom) 25.000 dusa. Zitelji gradski uljudjeni sn i

i

i

i

i

j

i

i

i

li

i

i

i

i

i

i

civili

et politic!)

i

t.

d.«

Prikaznjuci daljc mitarnjc prilikc bavit ccnio sc iioglavito nredbama

burzke Hrvatske, a o turskoj Bosni, mictackoj Dalniaciji

cemo samo

ono,

Nacin

nema

vise

ni

.sto

jc

vladanja.

najpotrcbitije, da

Bani

i

banovci.

i

zivotoni liab

-

Diibrovnikn sponiinjai

sc znade.

Banski

traga, da bi koji clan kraljcvskoga

namjestnici.

roda

Sabori.

zanijcnjivao

(dux) u hrvatskom kraljevstvu. Kraljevi zamjenici jesu sada slov »regnoruni

gradii

i

Za

kralja

samo bani,

Habsbiirgovaca

kao koji

li c r c e g imadu na-

Dalmatiac. Croatiae et Sclavoniac banus«. Ti sc bani smatrajii svc vise

NACIN VLADANJA. BANI P

od

k

r

a

1

i

i

redovito tako

(prorex).

iTia i

zovii.

Pace

i

te

I

BAN0\'C1. BANSKI NAAI.IESTNICI. SABORI.

7

u

Isthvanffi.iu)

se u spisateljiina

16.

vtoljeca

u jcdnoj sluzh noj izpravi kralja

(narocito

Fcrdinanda nd

9.

kolovoza

SIBYLLA TIBURTLNA. '

Slika sitnoslikara Juliia Klovia.

Tiburtinska Sibilla pred rimskim carem AuRUStom i skuplienom svietinom na javnom trgu u Rimu prorockim nadahmcem opoiena pokazuje prstom Bogorodicu. koia se ie navijesta porod Isusov, nioi sa sinkom na ruci u oblacima prikazala. Ovoni je miniaturom ukrasio Klovio rukopis rimske povjestnice od Pavla Orosiia. koji se cuva u knjiznici arsenala u Parizu. i

1554.

kaze se za bana Nikolu Zrinskoga: Âťfungitur magno

quani v

i

c e r e

x

triuni

regiioriim

nostroruir. Dalmatiae.

officio,

cum

sit

banus

Croatiae et SclavoniaeÂŤ.

et tan-

HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA PRVA

.S

HABSBURQOVCA.

TRl

Prvih godiua vladauja kralja Ferdinauda 1., dok. je Slavouija velikim dijelom stauz protiikralja Ivaiia Zapolju (15i6.— 1534.) imalo je lirvatsko kraljevstvo vise puta u jedan mah i po tri baua: dva Ferdinandova, a jcdnoga Zapoljina. Tako protiv Ferdinaiidovih bana Frarije Bacana druga mu kneza I v a n a K a r o v i c a (t 9. kolovoza jala

i

njiin

zagrebacki biskup

djaju

se

I

Krsto Frankapaii (t ^1. rujna 1527.), a za 5imun Erdedi (1530.— 1534.). Od 9. prosiiica 1537. dalje re-

1531.) stoje Zapoljini bani:

knez

najprije

tekar Ferdinandovi bani bez protubaiiova;

T

najprije

to

i

m o Nadazdi

o

i

Petar Keglevic

god. 1537.— 1539. zajedno, a poslije god. 1540. do konca 1542. Petar Keglevic sam. Urof Tomo Nadazdi bijase se naime prema koncu 1539. na banskoj £asti zahvaiio, na sto

je kralj

jedinim banom

njegovu molbu

Petra Keglevica na

sijecnja 1540.

12.

za citavo lirvatsko kraljevstvo

solus

(ut tu

natus officium pro nunc geras), odredivsi niu podjedno banderij od 300 Cinilo se

je,

da ce odsad lirvatskomu kraljevstvu

dan ban. Petra Keglevica zamijenio 1542.—27. XII. 1556., a ovoga opet uovoj inienovao

je

kao

je

kralj Maksimilijan opet

Jurja Draskovica

Nikola Zrinski

je-

XIl.

(27.

(1556.— 1567.). Ali po smrti Erde-

mah dva

u jedan

konjanika.

lakili

na celu vazda samo

stajati

ban knez

jedini

Petar Erdedi

inienovao

sine aliquo collega ba-

bana,

zagrebackoga

to

i

bi-

mladoga kneza Franju Frankopana Slunjskoga (1567—1572.); kad je pak Franjo Frankopan Slunjski u prosiricu 1572. umro, dobio je Draskovic nakon nekog vremena za druga Q a s p a r a A a p c a (4. 11. 1574. lipnja 1577). Oba bana: Draskovic Frankopan, bijahu si dali naciniti zajedskupa

(1567.— 1577.)

i

i

1

—

i

nicki banski pecat* sve politicko-upravne

sa svojini grbovima, zeleci tako pokazati, da ce zajednicki vr-

sudbene poslove; jedino banski banderij knez Franjo Frankopan sam, jer je to biskupu bilo zabranjeno. siti

God. 1577. bana; najprije

je

— 1595.

bijase

koji

1584.),

imalo

banovao

cetku 1584.), a njega

je

hrvatsko k aljevstvo

Krsto Ungnad

nakon vise odreka konacno

samo

opet

(instalovan

5.

i

ratovanje vodio

jednoga

po

je

jeditoga

veljace 1578., odstupio na po-

Tomo Erdedi

zamijenio zet njegov, grof

je

bansku cast

lozio svoju

i

(instalovan

IV.

8.

15.

svibnja 1595. na saboru u Zagrebu po-

s vise razloga, a narocito

stoga, sto nije primao redovito placu

za uzdrzavanje banske cete

banderija,

ill

sto se je u obce stezala njegova vlast u voj-

i

nickim poslovima.

Nakon odstupa Tome Erdeda imenovao

Gaspara Stankovackoga

skupa

administratore upravne niti

i

sudske poslove, a

iie

prave bane,

nicki banski pecat,**

su polozili

te

jedini

i

umro

dok

grofa

Erdeda, koji

Banska

je

je

je

vlast gubiia

*

Klaifi,

Vicsnik

** Laszovski,

od god.

Ferdinand) hrv.

arh.

za

banske

samo

politicko-

doticno

kraljevskoga),

oba na saboru u Zagrebu si

pace naciniti

5.

kolovoza

mogao

i

in-

zajed-

Franjo Frankopan Slunjski. Medju-

kad se

1607.,

podiiijcti,

kako se

imenovao

vec jednom castno vrsio ovu

i

vladaru nutarnjo-austrijskih zemalja. Maksimilijan,

i

bi

je je

je

opet

na saboru u krnjila

banska

hrvatsko kraljevstvo ostalo preko godine dana bez bana,

povjerio vrhovnu upravu hrvatske

(Ernest,

1596. bise

novi kralj Matija nakon krunisanja svoga

Tomu

(banskoga,

vrsiti

biskup Gaspar Stankovacki, a na to ostao

je

ban barun Ivan Draskovic sve do

svakom pogledu. Sada

nije

Oni ce

pol.

bansku prisegu. Dali su

Krapini konacno odrekao svoje casti, jer nije vlast u

i

kao nedavno biskup Draskovic

tim vec 30. lipnja iste godine

kao

sijecnja

11.

zagrebackoga

1595.

Ivana Draskovica

ce imati ni banderija

No vec

ce vrsiti vojnicke vlasti.

stalirani za

bariina

i

godinu daiia

(upravitelje) na

u srpnju

kralj

je

prosincu

1608.

1578. poglavito zato, sto jc kralj Rudolf

slavonske krajine svome

Od

ne

drustva

Vjestnik kr. zem.

u

toga su casa

samo X.

arkiva

vrsili

47—49. 1.

61.

i

banom

cast.

stricu,

sam Karlo

i

one godine

nadvojvodi Karlu, njegovi nasljednici

vrhovnu vojnicku vlast na krajinama,

NAClN VLADANJA. BANl iiego su

jinama

Dok

confiniis

Tako

11

o V ca

ili

koji bi se

ili

pra\ilo. da vicebanoin

prema

je

toniu

banovce namjestali su

kralj.

novca.

bani.

imenovavsi novo

lice

ili

kra-

i

i

prelati (biskupi),

clanovi nizega plem-

smije da hude ni koji veli-

svoga staleza. Dok po

proglasio

sastao,

je

ban pred

svojoj

volji

ba-

potvrdivsi dotadanjega banovca.

po dva banovca. Tako se god. 1527.

i

kraljevstvu

i

to tako, da je svaki novi

i

za njegova banovanja

iie

vrsili

reprezeiitam

i

Prvih dvanaest godina vladanja Ferdinandova djer

na celu

Dravo usquu ad mare Adria-

p o d b a n a (vicebana) bez iznimke

se je obicajem stvorilo

bane inieiiovao

stara pu-

povrati

praesit).

vec jedino mali plemic, koji

prvim saborom,

Slavoniju sto uze

i

su bansku cast obavljali redovito velikasi (grofovi, baruiii)

sluzbu su b a

kas,

stoji

banatui pristina auctoritas restituatur. nernpe ut a

(et

ticum regno et

stva.

pa do Jadranskoga mora

9

Koruskoj). Hrvatski

i

da se banu

su vec od god. 1606. najodlucnije,

trazili

da naime od Dra\e

novlast,

ostalu Mrvatsku

i

pokrajinama austrijskim (Stajerskoj, Kranjskoj

nasljeduim

nasuprot

stalezi

da recene krajine, a snjiina

torn radili,

i

pridruze

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

1

— 1531.

su redovno uz dva bana tako-

bila

me

spominju vicebani E

r

Bradac

k

i

Ivan Svetacki (de Zempche), a god. 1538. 1539. vicebani Pavaq R a k a (de Rathka) Andrija od Trnovca(de Tharnocz). God. 1540. spominje se samo jedan viceban, po imenu Mihajlo Svetacki (de Zempche), od toga casa, cini (de

Ladomercz)

t

i

i

i

j

i

se, ostaje

vazda po jedan banovac. Od god.

banovci

1544. redjaju se

—

ili

vicebani ovako:

Mihajlo Kerecenji de Ka(1557. Ambroz Gregorijanec (1559. — 1565.), Ivan Forcic nyaffewlde — 1558.), od Butine vasi (1565. — 1572.), Vladislav Bukovacki od Bukovice (1573. — 1576.). Stjepan Gregorijanec (1578. — 1581.), Gaspar Druskovecki (de Druskowcz, 1581.), Ivan od Zaboka (1584.), L a d s a v Impric od Jamnice (1586.), Stjepan Berislavic od Male Mlake (1596.), Gaspar Petricevic od Miketinca (1596.— 1598.), Juraj Keglevic (1598.— 1599.). napokon Krsto Mrnjavcic od

Caspar Gusic

(Gwzych) od Turnja

(15

i4.

1556.).

i

1

i

Brezovice, koji

Banovci

je tu ili

cast obavljao od god. 1599. sve do svoje smrti god. 1626.

vicebani

vrsili

backoj. Pocevsi od Forcica vicebani su

zevacke zupanije, tako

te

hrvatskoga

vasi,

s

1

j

e

dn

zupani varazdinske zupanije, onda

i

veliko-zupansku cast u

toj

zupaniji.

dok

je

ispravi

i

od

zagrebacke god.

slovinskoga orsaga viceban,

zagrebske gradskih megj span«. Kad su nadalje

na

zupani

(veliki)

lirvatskoj i

vicebansku cast

ta-

to budi u krizevackoj, buui u zagre-

podjedno

se vec Forcic u jednoj

»Knez Ivan Forcic od Butine i

bill

i

svoju

uz

stoljeca

su jos prijasiijih

kodjer sluzbu zupana u kojoj slavonskoj zupaniji,

24.

i

i

kri-

zove

1572.

krize\-acke

ozujka 1607. grofovi Erdedi postali

redovito jedan clan te porodice vrsic

je

\iceban vrsio

cast u zagrebackoj

tii

i

krize-

vackoj zupaniji.

hrvatskom kraljevstvu takodjer (locumtenens banalis, excelsi banalis officii locum-

Za vladanja prvih Habsburgovaca zavedena cast

banskoga namjestnika

tenens regius). Prvi banski namjestnik bio

Kralj

terea, banus

I.

quam successor

ipse,

si

iam nominatus

atque omnia ea agat et

vestram utilitatem

faciat,

po smrti bana Ivana

ko-

et agat,

que

presens eiset, vel nosmet adessemus, agere possemus,

commodum nostrum

que ad

regnique conservacionem, ac

et defensionem neccessaria et opportuna videbuntur, auctoritate nostra

Vlast banskoga namjestnika bila jer je

Karlovica

(bani) eligatur, ea munia vicesque obeat et

regia sibi in hac parte et ad tantum, ut

mena,

Andrija Tuskanic,

kninski biskup

imenovao 27. kolovoza banskim namjestnikom za ono vrijeme. dok za bansku cast nadje zgodnoga muza. oznacuje u pismu na hrvatske staleze zadacu banskoga namjestnika ovako: »ut in-

jega bijase kralj Ferdinand 1531.

je

u

bi

imala trajati

samo

dotle.

premissum je

dok

po tome kralj

est,

ista

tempus atlributa kao

i

et

banska, tek

concessa«. je

imemije novoga bana. Banske

bila je

privre-

namjest-

HRVATSKO KRAIJEVSTVO ZA PRVA

10

Hike odredjivao

boravcci

govu

imcnovuo sam kralj. God. 15S1. pokiisao jc ladauji ban Kisto Uiigiuid. da po svojiiii nuncijima skloni lirvatski salior, ncka povjcii iijc-

i

u iiccu,

diiljc

zaiiijeuiku u vojiiickiin

stvarima

militia

(in

obrami

habere vellent). j

c s

t

nika,

banova

zahtjeva.

jcr so to protivi starim

(quod nullum locumteiieritem contra veteranas libcrtates U n i m a j u, a k o e ban o d s u a u, s v o g a

stituciji

1

j

e V s

V

t

u,

i

s

i

stalezi

vac

bana,

iinade

mnogo

poslijc

i

ali

jc

za kojim poslom niorao boraviti izvan kraljevstva,

namjestnika u zcmlji za njcgova izbivanja u

Ferdinand

kralj

ban knez Juraj

ladanji

1026.

11.

dne

20. svibnja

banova izbivanja budu zamjcnici

svojili

ustankoin.

r

predjc

'I'ako

banski iiamjestnik

i

-

a

onda.

bana zamjcnjivao drugi ncgo bano-

ili

iiju

k

u

ipak uastojanjc. da sc sluzbujuccni banu, ako

je

tra\

kuii-

i

zabavljcn kojim poslom izvan zcmljc. Mr\at>ki su sc

jc

otimali tome, da bi ousutnoga

viceban. Ali napokon prcvladalo

ili

da

c e

e

b a n o v c a

puCkiin

hrvatski sabor ovaj put zaprijecio, da bi se inogao namjestiti

kad kraljevstvo

ii

i

sluzbu iircuzeo, po obicaju

je

baukim cetama

sastaika braniti krajine kraljcvstva s

u

(J

slobostiiuinia

et constituckMicni legni

t

j

go.podin banovac mora, kako

taj

i

mladoimi

locunitciiciitein),

banovcein Uasparoni od Uruskovca

krajino. Ali stalezi iiije^u prihvatili

imenuju banskoga nam

bani

doiiiiiii

grofu Petri! Ifrdcdu, da se sporazuiniio s ladaiijiin brine za

HABSBURQOVCA.

TRl

Zriiiski

imcnujc

Tako

tndjini.

za

velikas

koji

zamjenil.a

onom prigodom, kad

je

posao ratovati u Ugarsku, Cesku

n

je

Sasku,

i

posebnim pismoni odrcdio, da za citavo vrijemc

1626.

(substituti) njegosi

groi Sigisiiunid Erdcdi

protonotar

i

Stjepan Patacic od Zajezde. boja na

Poslije

duse vise hrvat^kili slih stoijeca;

i

Muhackom

polju

razvija se sve vise djclovanje s a b o r a.

blavonskili sabora, kojima bi kralj

no zato su se sabori cesce

mjenici. Saborski su se zakljucci

zapisnikc

u

protokoli od god. 1526.— 1556. pretczno su izgubljcni

bani

ini

do-

njihovi za-

ili

Saborski

piotokolc.

ili

zapi nici od

kojc gdje razasuti;

ili

Nema

hcrceg predsjedao, kao za pro-

a prcdsjedali su

sastajali,

artikuli biljczili

ili

ili

god. 1557. upisani su u zasebnc knjigc (12 knjiga Co god. 1831.), te se cuvaju u kr. zcmalj-

skom

Bas po tim protokolima

arliivu u Zagrcbu.

moze

(aktima)

kacS

saborskim

po drugim

i

sc sastaviti prilicno jaMia slika sabora pocevsi

spisim;:

od druge polovice XVI.

sto-

pa do najnovijih vremena.

ijeca

(1526.— 1536.) vk.danja kralja Ferdinanda

Prvih ucset godina

vonski opet zasebno. Hrvatski sabori vijecaju u Cetinu

Kladusama

(1530.),

Turovom Dubravi

(1527.),

hivatski kao

i

Topuskom

(1532.)

polju (1530.)

(1530., 1533.,

Krizcvcima, Varazdinu

i

et

Slavonic)

opet

i

Takav

samo

Stenicnjaku

(1530.),

(1534.),

pace iznimicc u

vijecaju

poglavito

u

zajednicki sabor (convcntus rcgni-

je

Zagrcbu pod predsjedanjem

svojim

Slavoniju, da ih brani, tc u njima vrsi pravdu

Poslije god. 1536. sastao se jc

Ripen

slavonski

bio u lipnju 1533. u

Petra Keglevica, kojega bijase kralj netom irncnovao

Hrvatsku

u Slavoniji

jc

Zagicbu. Tek iznimicc sastaju se stalezi tako

slavonski na zajcdnicki sabor.

colarum rcgnorum Croatie

Perni

(1527.),

1535.),

jcdnoni u Zagrcbu; stalezi

i

dok

I.,

Ivana Zapolje, sastaju se cesto stalezi hrvatski posebice, a sla-

jaka stranka protukralja

i

komisarom

kraljevine

za

pobira kraljevske prihode.

to u srpjednom posebice hrvatski sabor, nju 1558. u Stenicnjaku, da vijeca o obrani hrvatskih krajeva na jugu Kupe (responsiones et articuli dominorum statuum et ordinum regni Croatiae in congregacione eorum gencrali de mandate domini bani decima septima iulii in Zthenychnyak constitutorum cele-

brata,

ad articula

kijucuju slavonski

vec

19;..

prosii:ica

et

kao 1537.

jos

i

proposicioncs eiusdcm domini bani etc. facte); inace vijecaju i

hrvatski stalezi vazda

»omnibus

et

zajedno.

singulis prclatis,

Tako

baronibus,

javlja

kralj

cgregiis,

i

za-

Ferdinand

nobilibns,

1

pru-

* Qledai najnoviie izdanie jugoslavenske akademiie Zagrebu: Si sic F e r d o. Acta co1 Zagrabiae 1912. 1918. Ovi svezci reuni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, voL V. 'Obuhvadaiu pratokole akta hrvatskih slavonskih sabora za god. 1526. 1628. ii

—

mitialia

i

i

—

—

NAClN VLADANJA. BANI

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

I

n

dtiitibus et circumspectis,

vonic

ac toti uiiiversitati rcgiiicolaruni regui iio.stri Croatie et Sclagcncrali diacta Crisii congrcgatis«, da saljc za svo.ic komisarc na taj njiliov sa-

in

hor baruna Nikolu Jnrisica

od

lirvatskili

slov:

i

grofa Franjn Bacana. Zakljncci napokon

slavonskili staleza na

i

»Articuli statuuni

njiliovn stvaranju

rcgnorum Croacic

ordinum

ct

gregacione eoruni gcncrali

celebrata

i

XVU.

godina

prvili

editi

.

.

.

.«,

po

jest

1557. rcdovito ovaj na-

Sclav oniae

con-

in

izrijekoni isticc. da

kraljcvstva lirvaiskoga

ili

sn pri

n

drugoj polovici XVI.

cvakova.

prilici

Sabor sc sasiaje pretczito u Zagrcbn

kraljc\skoj

(u

dvorima), unda vise pnta n Vaiazdiiui (budi

biskupskini

et

cime se

stvoreni

artikuli,

ili

;udjelovali stalezi obiju kialjevina.

Siika iirvatsko-^ Ia\onskili sabura stoljeca

od god.

sai-orinia. iniadii

tini

varosi

brdn Gradcu

na

ili

n

gradn grofova Erdeda budi n kraljevskoj varosi), a izniniicc u gradu ili trgovisln Krapini ili cak n Svetom Krizu Zacietju. Sabor se oknplja kroz godinn dva do tri puta, a traje redovno dan ili dva, iznimice po vise dana. Kcdovito sazivaju se hr\atsku-slavonski stalezi na sabor u oci san

i

stanka ugarskoga sabora

bana

i

(instalacijoni sabori),

nakon svrsetka njfgova, nadalje prigodoni nnenovanja novoga napokon kad prijcti pogibao od vanjskili neprijatelja (Turaka

i

ugarskih buntovnika), da se proglasi obci i.stanak

Zbiva se

i

cine odredbc za obranu kraljevstva.

i to, da se sabor saziva, da vijeca odluciijc o zasebnini kraljcvskim predlozima (propozicijama), koje se ticu \jcrskih pitanja, porcznili rcforania drugih npravno-sudskili vojnickih posala (narocito glede obrane krajina). i

i

i

Tokom

godina pokrenulo se

samoga conscripsimus) sabor sam

skoga kraljevstva: da

mus

et

bann

kralj

Nikoli

11

Zrinskoinu,

raleni

congrcgationem

dinand

sabor

Ferdinando bani

puta

po

per

siavonske

to

celebrarc

et

vonskoga pripada jeuino

kralju

bas

dcbeat);

godine diaeta

predhodne

Maksnnilijai,

tako

obdrzavati

i

(gencralis

indicitur).

ili

povjerava (commisimus)

Ki)d. 1549.

raspisati

Maksimilijanu

kraljeva kral]

Ferdinand;

mora sabor

da

Ma.ximilianum

je

koga zapravo zapada sazivati sabor hrvatpak bana? (iod. 1537. urice raspisuje (indi.xii

sinu

naloga

sabore,

ili

kralj

indicere

svome

filium

bez

i

pitanjc,

kralja

Buduci privole

odredio,

da

da

sn

1555.

.

.

.

conventus

n

isto

Fer-

a

regc

vrijeme

vise

sazivali

sabora

isti

gene-

.

proglasuje

et

njegove saziv

(ut

hrvatsko-

hrvatsko-sla-

kao u Ugarskoj. Ali tome oduprli su se lirredovi, iznoseci, da se tim ggzi staro pravo njihovo, a suvise da je i tesko provesti, jer kralj nikad ne zalazi u hrvatsko kraljevstvo, dok u Ugarskoj ipak dosta boravi.- Napokon je hrvatsko-slavonski sabor u joj stvari 26. rujna 1567. stvorio zakljucak vatski stalezi

i

i

poput predjasnjih kraljeva dopu^tio banima i dalje slobodno zakazati proglasivati sabore, ali da nijedan zakljucak sab^rski ne bi vrijedio, ako ga ne bi njegovo

da

bi

kralj

i

velicanstvo milostivo potvrdilo. Kralj s

drugim

taj

je

clancima toga sabora svecano

saborski artikul

prihvatio. pace ga

zajedno

POtvrdio (sankcionirao), ali s tim dodatkom. da bani moraju vazda prije saziva sabora o svojoj namjeri kralja obavijestiti, te mu poajedno prikazati one stvari, radi kojih smjeraju ^taleze sazvati, te s njima raspravljati. i

Kraljem sankcionirani clanak zajedno

s dodatkom glasi od rijeci do rijeci: »lntellexerunt praeterea status et ordines praescripti, lidejes subditi suae caesareae maiestatis, indictionem et publicationem diaetae seu conventUg i,onim regnorum instar regni Hungariae

sibi

reservasse.

Cum autem

statibus et ordinibHs suae sacrae caesareae maiestatis fidederogare videtUr, neqne horum regnorum conditio cum Hunmaxime cum maiestas sua in Hungaria frequentius personaliter exi-

libus libertati apertissime id

garia conferenda stat,

sit,

hue vero reges Hungariae aut nunquam aut

nia per

plicant

medium banorum humillime,

et

officialium

admondum

maiestas sua caesarea ingruente

rum huiusmodi conventum dominis

raro venire soleant, sed

suorum peragere soleant

banis

instar

summa

et dignentur, idcirco

necessitate

regnorum

aliorum banorum tempore

omsupisto-

divoruni re-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

12

HABSBURQOVCA.

TRI

turn Hungariae, praedecessorum suae maicstatis caesareae libere

clcmenter adniittat, hoc

facere

num

pracscriptum aliud pro rato

cletnenter

ncs

sint

ipsi, neque regquod pur suani sacram maicstatcni

nisi

sacra

caesarea ipsos ba-

niaicstas

eius

veteri consuetudine indicciido rcgnicojis illorum

in

conservare velle sesc beniRne

ter

liabituri,

quemadmodum

contirmatum,

fuerit

pronunciari

iiidicari et

clemcnter persvadendo, quod neiiue

sibi

admoneatur

et

edoceatur)«.

Prema

quarumnani rerutn tractandarum causa generalis ipsa lorne dakle inoraju bani vazda prije saziva sabora

u njega

te

vijestiti.

da

iznijeti,

dicta indicenda

sit,

kralja o torn oba-

neku prcdsankciju za one prcdmctc, kojc cc pred stalcze

izraditi ivao

pretresu

ih

obtulit,

rcKuorum suoruni dietae clemendiimmodo semper a banis ipsis iiac de re prius

o njima odluku stvorc. St\orenc pak zakljucke (artikuie) moraju

i

kialju na potvrdu poslati, te

same

kraljevstvo. Medjutim imade

potvrdjeni clanci vrijede kao obvezatni zakoni za citavo

poslije takovili sabora, kojc su bani sazvali

i

po izricitom na-

logu kraljevu, pa tako se u saborskim zapisnicima iznijcnjuju formule, da se

sabor sa-

je

dominorum ba-

stao budi »ex (speciali) niandato caesareae et regiae maiestatis ex edicto

norum«. budi opet »ex edicto banorum ex dementi concessione sacratissimae caesareae

Kad ncma bana, saziva sabor podban

regiae maiestatis*.

u jednom saborskoni protokolu od god. 1595., da se

je

ili

et

pa tako citamo

veliki zupani,

sabor sastao »cx edicto dominorum

comitum comitatuum luiius regni«. Saziv sabora proglasivao se je pismeno bar cetrnaest dana prije dana, kad se je morao sastati. Tako je ban Krsto Ungnad pozivnicama izdanim prosinca 157S. u Gornjoj Stubici proglasio sastanak sabora u Varazdin za Tominje

6.

(2].

prosinca) iste godine.

Treba

naime koga

Ijcn,

et

d u

i

ina

2

no

Hrvatske s

t,

i

da na

Slavonije bio u to doba sastavStalezi

nj dolazi.

i

redovi (sta-

pisu se takodjer »domini et nobiles caeteriordines regnorurnCroatiae et ScIavoniae«, po cemii

saboru zovu

osim gospode

jc

sabor kralje\

je

zapadalo pravo, a

je

tus et ordines) u

que status sudimo, da

kako

ogledati,

i

i

bilo takodjer

plemica

nijesu pribrajaii ni velikoj gospodi, ni

clanova drugili nekih staleza,

plemstvu. Medju

te ostale

redove

i

se

koji

staleze spadali

su ncdvojbeno poklisari cetiriju kraljevskih siobodnih gradova Zagreba, Varazdina, Krize-

Koprivnice (od svakoga po dva), a mozda Senja; a zatim i zastupnici kaptola zasenjskoga kaptola. Da grebackoga (po dva kanonika), moguce takodjer zacesamskoga redova (narocito Pavlina Frapoglavari crkvenih dolazili na sabor jos li su to vrijeme u

vaca

i

i

i

i

moze

njevaca), ne ski

i

i

barunskih porodica. Pozivale su se

Od

svoje nedorasle sinove. liki

zupani

i

i

magnata) svi urodjeni i

udovice

i

viceprotonotar

plemstva

nije

Buduci da to se

na

borima

u pojedinim

je

i

stall

su se baruni

onamo

sabor, vec su

iiaija

Vec na saboru

Sekeija

izabrana zastupnika

i

je

obdrzavao

21. veljace

u

kod gradjana u svemu 27 stanova (hospitium). vise gosti, smjesteno po dva ili tri, a mozda i

i

No

bit

ce,

da

je

na pojedinim sa-

preko 50 clanova.

Vrlo rano

cijama.

bilo

sabor skupilo najmanje 35 do 40 clanova.

taj

bilo

stanovima

banovac, ve-

Prema tome nije broj magnata. Po jednom baruna

god. 1588. bilo je za clanove sabora, koji se

kraljevskoj varosi Varazdinu, priredjeno

ili

tako dolazio na sabore.

saborskih Clanova bio tocno odredjen, narocito sto se tice iz

dorasli clanovi gro-

napokon od svake zupanije (zagre-

i

varazdinske) po dva od zupanijskoga plemstva

nuncija. Veliki broj nizega

popisu stanova

i

jamacno da zastupaju

velikasa,

nizega plemstva dolazili su na sabor podban

podzupani, protonotar

i

backe, krizevacke ili

Od

od svjetovne gospode (baruna

senjski;

fovskih

se ustanoviti.

prelata dolazili su na sabor biskupi zagrebacki, knin-

i

orum) ne mogu

siljali

4.

i

magnati otimati duznosti, da sami glavom dolaze na

svoje sluzbenike kao svoje nuncije s

sijecnja

1570. ocitovali su nunciji gospodje

Krste Bacana, da bez znanja privoliti

pnnomocima

svojili

na placanje neke dace od

gospodara (sine njiliovih

i

instruk-

Barbare Alapic, Miscitu

dominorum

su-

posjeda. Jednako izjavili su

NACIN VLADANJA. BANI

I

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

13

na saboru I. listopada 1577. u Zagrebu minciji udovice grofa Petra Erdeda njezinih sinova (po imenu »egregii Johannes Swheray et Michael Swgnethych) na neku tuzbu vicebana Bukovackoga, da o toj stvari neniaiu nikakve upute (superinde nuliam habere i

informationem). Bas radi toga zapinjali su cesto saborski poslovi. prosinca 1579.

lezi 20.

csobno, vec

posve

ili

sto stanoviti vejikasi

tuzili.

izbivajii

ogranicenim

s

onda ne ce pokoravati saborskim zakljuccima. Sabor pak od da se protiv velikasa

kralja

Vladislava

strogo

ih

Napokon

kazniti.

punomocima, pa

20. rujna 15S4. odredio

se je,

dekretu

postupati

II.

sabore

plemica, koji ne dolaze na vijecanje, pa se onda krate zakljuccima

i

prema

imade

pokoriti,

su se hrvatski sta-

ugledniji plemici ne dolaze na

i

svoje nuncije

salju

ili

te

i

sa-

je

bor od 21. veljace 1588. zakljucio,

da jedan nuncij

zastupnik smije

ili

na saboru zamjenjivati samo jed-

noga gospodara posto vise

(principala). a ni-

kako se

njih,

dosac.

je

dogadjalo.

Clanovi sabora

su ne-

bili

povrjedivi, te su se slobodno kre-

Oni

tali.

su

»s a

uzivali

conductus«,

kao

conductus*

bi »sa!vus

smatrao

pogazio,

s

clanovi

1

ugarskoga sabora; tko

vu

I

se

je

krivcem nevjere. Cini

je

za vrijeme sabora osobito pa-

da se

se,

zilo,

da u kraljevstvu vlada opce-

niti

mir, pace da ni sudovi nijesu

poslove (iuristitium).

svoje

vrsili

Znacajno

kako

je,

je

viceban Bu-

kovacki na saboru u Zagrebu

1.

udovu grofa Petra Erdeda, po imenu Barbara listopada 1577. tuzio

Alapicevu

(i

su njezini

Ijudi

noci

njezine

izlemali

Ijude

i

sto

TONIUS DAL>LA.TA EXUL.

podanici prosle

i

izranili

kmetove

i

sinove),

njegove

(quod

sub

ANTUN DAL.MATIN.

praesenti quoque salvo conduct u congregation

i

s

e g n

r

subditi sortis

.

.

in

i

nocte

rita

prevodilac protestantskih kniiga na hrvatski iezjk.

proxime praete-

praefati

homines

et

dominorum Erdeody homines

.

suae

.

.

Ne zna

\'ulneribus et verberibus

se tocno,

kako se

je

.

colonos

et .

.

.

.

.

domini vicebani ac dominae con-

affecissent)

u saboru vijecalo

i

glasovalo.

da se neki zakijucak stvorio jednodusno (unanimi voto). dini

aii

clanovi protiv zakijucaka vecine ulagali prosvjftde. Stoga

zestokih sukoba, narocito izmedju gospode

plemstva

i

varoskih nuncija

Planule tako zestoke borbe

s i

druge.

Tako

opreke, da se

i

odlicnijih

Mnogo

ima

i

je

se puta spominje,

slucajeva, da su pojedoiazilo

koji

put

i

do

plemica s jedne strane, a nizega

su na jednom saboru u Varazdinu god. 1579. je

sabor

morao

raspustiti (et

dissensione congregatio ipsa dissolvi debuit). Djelokrug sabora bio

je

ex

huiusmodi

obsezan: rasprav

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

14

Ijalo

se

je

odlucivalo o svemu, §to

i

predlozima

spadaln u

je

budi pojcdinci

iznosili

sii

poklisarima

njcKOvini

zalitjcviiti;'.

prcdstavljali

kraljevski povjerenici iioxn iniciioN'anc banc, koji su opet nakoii

banovce

«lasivali

viccbanc: na salwrima

ili

onda kapitana kraijcvstva zupanija zagrcbacke

(dva

i

krizevacke); napokon

i

ugarskom saboru.

stupaju kraljevstvo na

pismeni naputak

i

viceprotonotara,

i

podziipaue

i

ili

i

plcniickc sudcc

poslove, a napokon su

na saboru raspisivali su nadalje dado

Stalezi

prucim se strankama o tuzbama. koje

sudili

i

ove pred

bi

Sabor

je

podjedno ustauovljivao rokove za obdrzavanje banskoga

noga suda, pa

je

takodjer birao clanove

Sve zakljucke artikulima sacuvan

koje

artikule,

ili

od

je

rano

Ovaki kraljem potvrdjeni

sf^'a.

Kad sabor ne

tokol

sa clancima

vala.

(asscssores) toga biljezio

napisom: »Articuli

s

Takove

clanci vrijedili su

sorum robur

bi se

voluerunt«,

unanimi voto statutos, si gillo ipsorum

ili

status

opet: »In

authentico

— 1567.)

clanke (1567.

ili

podnose

prihvaca

— 1608.)

ili

od

Na

doslovnoga teksta

taj.

od

1.

hrvatsko-slavonskoga sabora

artikule i.

opet na njih svoje

ili

dijela:

tri

s

uvnda,

liace 1578.

5.

i

primjetbe

artikula;

svili

srpnia

i

-

quorum omnium praemisquo

supra,

U

prvoj pcriodi

kojem

3.

i

drugoj

periodi

oblik sankcije artikula ugar-

kralj obznanjuje,

artikule

te

da

prihvati

od zakljucka zajedno sa Maksimilijan

kralj

U

stavlja.

artikule

s

primio

je

potvrdi:

i

a n k c

sabora

i

istaknuti. da

j

o m.

hrvatsko-

svibnja 1569., a kralj Rudolf artikule saborske od

8.

Treba

1604.

u

molbom, da sve

reci bi, svecani nacin potvrdili su:

slavonskih od 21. rujna 1567.

i

obsignari et communiri fcccrunt«.

imade sankcija clanaka hrvatskih sabora posvc

skih sabora, te sastoji od

per s

ipsi

adresi svoje clanke, a kralj u odgovoru (responsum) te

stalezi u

odklanja,

to kazi-

je

singula,

ordines

et

Qlede oblika kraljevske sankcije treba razlikovati dvije periode. (1527.

saborski pro-

praemissoruni

ohservanda,

ili

kraljev-

le.x)

perpetuam praesentes articulos ipsorum modo,

firmitatem

et

kao zakoni (^tatutum,

quaevis

et

status et ordines regni firmiter ct inviolabiliter

potvrdu

kralju na

siljati

dominica

in

hunc modum«. Vrlo

zakljucnom formuloni, koja

i

»Ouae praemissa

gillo ipsorum publico communiri

vice-

ili

conclusiones per do-

acti et editi sequuntur in

potvrdio pecatom kraljevstva

su formule bile:

et

zakljucaka kralju na sankciju, onda

bi siljao svojili

suda.

protonotar

je

ujili

protokol. Najstariji takav saborski zapisnik

ili

su stalezi budi sve clanke saborske budi zamasnije

stall

sankciju.

i

oktaval-

ili

congregatione corundern generali. Crisii

in

anno domini 1528. celebrata

in

pri^jednike

sabor stvorio,

je

travnja 1528.

19.

minos regnicolas regni Sclavoniae

Quasimodo

ili

saborski zapisnik

protonotar kraljevstva u s

niincije

ili

kako da za-

instrukciju,

sve potrebito za obranu kraljevstva, onda su rjesavali razne upravne

IW)reze, odredjivali

iznijele.

sii

polozcnc priscRc pro-

protonotara

stalczi

redova.

i

uvadiali

i

su stalezi takodjcr poslanike

biraii

za ugarski sabor, te su im davali

tri)

ili

biraii su

druge zemaij-ke cinovnike (kao

o

-e

oratorima,

ili

tcgobania staleza

i

Na saborima

zaicdno.

svi

biidi

kraljcvsl\a. Vijecalo

zivot

,ia\ni

po

izne enini

kralje\'im.

predlozima baiiovini, napokon o zeljama.

(inda

koje

(propositiones)

HABSBURGOVCA.

TRl

5.

vc-

uviick trazili kraljevsku po-

stalc/i niiesu

tvrdu za sve artikule nekoga sabora. nego tek za one, koje su iuiatrali osobito zaniasnima, bili i

i

su imali vrijediti kao stalni zakoni.

koji

sankciju poglavito onih artikula sabora nd

izgona protestantskih propovjcdnika

iz

5.

Tako su od

Premda

su hrvatsko-slavonski sabori imali

vonski,

kao

bora. On! nost,

ncgo

same po

lirvatski

i

i

za

svoju

ticu

i

u

na

dobit,

njili.

i

do-

za

i

svojoj

prva

toga, da doseljeni Vlasi

pla-

zemalj koj gospodi. tri

Habsburgovca tako pro-

njima ogledao sav javni zivot kraljevstva. ipak su tako sla-

stalezi

dolazenje

su

sebi

je

trazili

srpnia 1604., koji se ticu viere katolicke

kraljevstva. kao

caju crkvi zagrebackoj desetinu, te da se pokoravaju

stran djelokrug, da se

kralja Rudolfa

u

to

ugarske jer

Zatcj

su

su

doba re

do vi to

dolazili

i

na

ugarske sa-

sabore smatrali ne saiuo za svoje pravo drzali,

da se

artikule ugarskih

privilegija

i

prava

ugarskih

i

duz-

staleza

sabora (doticno kraljevske dekrete

NACIN VLADANJA. BANI s

potvrdom onih kao

iralja,

i

stalezi,

trazili

zagtite

bansku vlast u punom obsegu

leze iznosili svoje jade

tegobe, pa tako

i

je

pomoc

i

svoj

i

Oni su pred iigarske

nijesii

mnogo na

puta vijecao

i

sta-

odlucivao

nj ni spadali.

redovito svi oui hrvatski stalezi

su

dolazili

u svojih ugarskili drugova, na-

teritorij.

ugarski sabor

poslovima hrvatskoga kraljevstva, koji po pravn

Na ugarski sabor

15

i

od krajiskih generala.

rocito da odrze

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICl. SABORI.

vazda proglasivali u svome saboru (salvis iuribus nostris^. pritisnuti od nadvojvoda iipravitelja nutarnjo-austrijskih ze-

artikula)

Suvise su lirvatski

I

redovi. koiima je

i

pravo za hrvatsko-siavonski sabor. No povrh ovih birao je Iirvatsko-slavonski sabor za svaki raspisani sabor ugarski dva do tri poslanika ili n u n c j a, kojima it bilo zastupati citavo kralievstvo kao takovo. To su bili nuncii regni. Dok su pripadalo

to

i

saborski clanovi

ostali

licnim ili

Hrvatske

iz

i

Slavonije inogli govoriti

prema svojim

glasovati

i

stalezkim potrebama, nunciji kraljevstva moral! su raditi prema primljenoj uputi

ili

instrukciji. koju

im

je

hrvatsko-siavonski sabor pismeno dao,

su nakon svrsena sa-

te

bora ugarskoga morali u hrvatsko-slavonskom saboru polagati racun o svome diejovauiu.

Oni su za svoj trosak

Kao zastupnicima

forinti.

skili

Kad

boru.

trud primili od svoga sabora

i

kraljevstva islo

Varazdinu

1.

placu, po prilici 200 do 1000 ugar-

prvo mjesto

ugarskom

u

u instrukciji zapovjedio svojim

veljace

da Erdeljcima niposto ne ustupe prvoga mjesta

hrvatskomu

etiam

(similiter

si

ni

Transsylvaniae nuntii

rum comparuerint, cum primum locum

sa-

in

glasa,

jer

eadem

to

dieta in

nunci-

kraljevstvu

pristoji

medio regnicola-

vocem regnum istud semper in regni Hnngariae locum aut vocem Transsylvanis cedant). Jednako upu-

publico conventu habuit. niinime cuje

i

je

su god. 1600. nakon dugoga vreniena opet imali doci na ugarski sabor nunciji

Krdelja, izrijekom je sabor u jima,

cica

ih

et

hrvatsko-siavonski sabor od 25. lipnia !607. svoje izabrane nuncije (Krstu Mrnjavi

Ivana Kitonica) za ugarski sabor u Pozunu. da moraiu ondje odrzati svoje starinom te ga ne smiju nikonni ustupiti (primum locum more antiquitus

uobicajeno prvo mjesto.

consveto

nulli

cedendo observabunt).

Sacuvao

se popis staleza

i

redova. koje

god. 1583. tadanji ugarski kancelar po-

je

zvao na sabor ugarski. Po ovom popisu poslao Hrvatskoj

ÂťAd comitatiis: i

Slavonije

(ad

Ad praelatos: skih

i

redove u

Slavoniji:

i

(uz

biensem, Crisiensem (dakle

ske

on pozive na ove staleze

je

35

ugarskih

Onda

tri).

status

zupanija)

jos p o s e b

i

c e

regnorum Croatiae

et

ove

jos

n a

Varasdiensem, Zagra-

sIavoiis.ke:

staleze

k

r

a

1 j

e

v n i

a

Hrvat-

Sclavoniae).

Zagrabiensem. electum Tiniensem. electum Segniensem (onda jos ugar-

osam).

Ad barones: Christophorum Ad magnlficos (magnates):

Ungnad (tada hrvatski ban), comitem Qeorgium de Zrinio. comitem Nicolaum de Zrinio. Stephanum et Gasparem Peteo. Gasparem Drascovith. Stephanum de Oregoriancz, Petrum Rathkav. Matthaeum Keglewyth, Franciscum Blagay, Gasparem Tersachky (Frankopan Trzacki). Gabrielem et Stephanum Tahy, Gasparem et Nicolaum Alapy. Stephanum et Petrum Castellanffv. Michaelem Zekel. comites Petrum et Thomam Erdody (u svem osamnaest). Ad viduas dominorum: viduam Petri Erdeody. uxorem Simonis Keglewyth. Ad capital a: Zagrabiense (jos sedam ugarskih). Ad prothonotarios: Magistrum Emericum Pethe Sclavoniae et locumtenenti.s. Ad civitates: Zagrabiam. Varasdinum, Crisium, Capronczam (in Sclavonia). los broiniic lbU4.

Tad su

jemskim

i

bill

su na okupu hrvatsko-siavonski

Od

Tomo

Erdedi

i

Ivan

na ugarskom

stalezi

pozvani: zagrebacki biskup gimun Bartulic

hosanskim, od drzavnih baruna ban

\-arnika grof

bivao.

bili

Draskovic,

propalatin Nikola Isthvanffy. koji

saboru god.

biskupima knin^^kim,

s

je

mestar kraljevskih

sri-

to-

u Hrvatskoj stalno pre-

ili magnata spominju se grof Petar Rrdedi. knezcvi .lurai. Nikola Trzacki. Franio Drzanic (Dersffy). knez Ivan Zrinski. barun Petar DrasJuraj Keglevic. Franjo Stjepan Pethew, Benedikt Turoci od Ludbrega,

velikasa

i

Vuk Frankopani kovic. Ivan

i

i

i

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

16

HABSBURGOVCA.

TRI

Ivan i Juraj Ratkaj od Velikoga Tabora. Napokon iiili su minciji lirvatsko-slavonskoga sabora (prepost zasrebackoga kaptola Franjo Ergeljski zagrcbacki podzupan Franjo od Medosovca). nunciji kaptola zagrebackoga. nunciii triju ziipanija (zagrebaCike. varazdini

ske

krilevacke)

i

i

cetiriju

kraljevskili slobodnih varosi

Koprivnice). Svega dakle 39 do 40

se

je

krunom

iigarskim

iia

je

od hrvatsko-slavonskoga poglavito po tome,

siri

saborima obavljalo k

sv. Stjepana. Ti su kninitbeni sabori

u n

r

bili

n

c

j

j

c

kraija

zajednickom

kraljice

i

osobito svecaiii, te su takirn prigodania

hrvatski velikasi vrsili razne sluzbe pri svecanostima. Tako je hilo za krunisanja kraija Maksimilijana S. rujna 1563., kad se je osobito iztaknuo knez Nikola Zrinski Sigctski; i

jednako se

je prigodom krunisanja kraija Rudolfa 25. rujna 1572. odiikovao sin njegov knez Juraj Zrinski svojom novom ratnom opremom. Ugarski su sabori takodjer dozvolja-

vali kralju ratnu

dacu (dica regia, subsidium),

mogla samo onda hvatio

po

i

pobirati.

kad

razglasio.

zernlji

ju

te

je

all

svoje

se je

ta

daca u hrvatskom kraljevstvu

hrvatsko-siavonski sabor posebice pri-

poslije toga

pouzdanike

pri

popisivanju

i

recene

utjeravanju

dace imenovao.

Upravne

oblasti

oblasfnici.

i

kraljevstva imao naslov:

Ban

je

Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae banus). stoljeca Turci

ostataka-<

sve vise, tako

(reliquiae reliquiarum)

Hrvatske

i

vrhovni upravitelj hrvatskoga

Hrvatske

i

No od prave Dalmacije

Mletaka, a od Hrvatske

krajiski generaii

i

kao podkralj

-ban kraljevina Dalmacije,

jer je citava bila u vlasti

i

te

i

Slavonije« nije

Slavonije odkidali su

(regnoruni

drzao bas

mu

nista,

tijekom XVI.

napokon upravljao tek »ostatcima

je

Slavonije.

Kako je sredovjecna Dalmacija bila sva u mletackoj vlasti, stalo se je u habsburzkoj Hrvatskoj prenositi ime Dalmacija na primorje od Trsata do Karlobaga. Ta nova Dalmacija obuhvatala je kneziju Vinodol. pa onda Senj i senjsku kapitaniju. U jednoj povelji kraija Rndolfa od 20. kolovoza

1577. kaze se izrijekom, da su vinodolski gradovi (castra) netom preminuloga kneza Stjepana Frankopana Ozaljskoga, po imenu Bakar, Novi i Led en ice, »omnino in regno nostro Dalmatiae existentia et habita«.

U

clanku 32. ugarskoga sabora od god. 1596. kaze se nadalje za knezove Zrin-

ske: »se habere in

Bakar

et

»insuper

S

Dal mafia

Hre!in«. God. gn a i

Grobnyk,

circa littora maris Adriatici certas arces. ut

1608. opet ugarski sabor

m

clankom dvanaestim

quoque civitatem in Dalmatia regia a corona regni minime avelli patiatur«. e

existentem

trazi

od

kraija:

maiestas

sua

Dok se je primorje hrvatsko stalo nazivati Dalmacijom, prosirilo' se ime Hrvatske na onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se je prostirao na jugu rijeke Kupe. Prema jednoj izpravi od god. 1544. pripadaju lirvatskomu dijelu

zagrebacke zupanije gradovi: Ozalj, Dubovac. Novigrad na Dobri, Zvecaj, Skrad. Lipa kasteo Mlaka ill Despotovica i:a zapadu. a Zrinj, Qvozdanski, Pedalj. Krupa, Mutnica, Jamnica, Ljesnica, Novi, Kostajnica, Komogojna Prekovrski na iztoku. Hr\atskoi pripadaju jos neki dijelovi stare kneRibnik,

i

i

Modruske (Modruse,

zije

Vitunj,

Ogulin. Plasi, Jesenica, Kljuc, Pec, Janjac Lukovdol), od god. 1544. pribrajaju zupaniji Tninskoj (Kninskoj). kao da se je time htjelo sacuvati uspomenu na ovu slavnu zupaniju, koja je od god. 1522. bila posve u turskoj vlasti; Hrvatskoj nadalje ostali su izprva neke neznatne cesti knezija Gatanske (Gacke) Dreznicke. no te su poslije spale budi pod krajinu, budi pod Turke. Dok se je tako sva zemlja izmedju Kupe Gvozda (i preko njega) prozvala Hrvatskom. ostalo je ime Slavonije ograniceno tek na zapadne strane one oblasti. koja se prosl.re Dravi na jugu sve do Save preko nje do Kupe. U jednu rijec: medja izmediu Hrvati

koji se u recenoj izpravi

i

i

i

i

ske

1

i

lica.

Djelokrug ugarskoga sabora bio sto

(Zagreba. Varazdina, Krizevca

Slavonije bijase se pomakla konacno od gore (ivozda na sjever do Kupe. Sve do boja na Muiiackom polju vrsio je ban vrho\ nu upravu u citavom kralje\-

UPRAVNE OBLASTI

Sen ska

i

j

Bihacka.

Habsburgovaca pocelo su se na granici

se

ili

osnovane za

prema Tiirskoj

17

bile

obje ka-

i

i

podvrgavati

osnivale.

su podvrKnnte

od vanjskih neprijatelja. AH za druge kapitanije. koje a onda

obranu

najprije obje te kapitanije.

ie

kraiini

OBLASTNICI.

Njemu kao podkralju

stvu ,od Drave do Jadranskoga mora.* pitanije:

I

vrhovnim kapita-

uzdrzavale austrijske nasljedne pokrajine, te koja ie pomagala pri obrani hrvatskoga kraljevstva od turske sile. Ti sn vrhovni kapigentium tani carske voiske (siiprernus capitaneus ad confinia Croatiae Sclavoniaeque, ili

nima carske vojske,

provinciarum haereditarium

koju

dizale

?ii

i

regno Sclavoniae supremus capitaneus) izprva

in

\Thovnu vojnicku vlast na krajinama:

samo

vr§ili

su tijekom godina sve vi§e preotimali vlast

ali

u sudskim stvarima, take te

teritorij

kraiiskih kapitanija

u

i

napokon u

je upravnim. pace svim poslovima bio odkinut od bana. To je iiarocito vrijediio od onoga casa. kad je car upravu kralj Rudolf pismom. izdanim u Been 25. veljace 157S.. konacno povjerio vrhovnu lirvatsko-slavonske krajine od Drave do Jadranskoga mora svome stricu nadvojvodi i

i

Karlu u stajerykom Gradcu, pa torn prigodom

bana u voinickim poslovima podredio godine doduse clankom 15. ustanovio,

i

njegovoi vrhovnoj vlasti. Sabor je ugarski od iste neka nadvojvoda Karlo kao vrhovna glava krajine »podrzaje s banom Hrvatske i Slavokranije t a k a V s p o r a z u m a k. da ne uzslijedi sto nepodobno ili protivno slobodi inteliSclavoniae Croatiae et Carolus cam cum bano arcliidux serenissimus (et Ijevstva«

gentiam habere

velit.

ne quid sequatur inconveniens

nadvojvoda Karlo

aut

njemu pokorni generali

uza sve to

radili su

hrvatskoj

slavonskoj, da posve obladaju povjerenim

Jer

i

generali

ti

i

i

vode Karla

bez izuzetka velikasi

kapitani. sve

(§tajerske, Kraniske.

i

Koruske

ali

kapitani na krajini

i

njima kapitanijama

i

i

generalijama.

plemici nutarnjo-austrijskih zemalja

i

Gorice) nijesu priznavali gospodara osim svoga nadvoi-

i

po njegovoj smrti (t 1590.) sina

i

contrarium);

regni

libertati

mu

Ferdinanda

Stajerskoga,

te su

sluSali

ratnoga vijeca njihova u Stajerskom Gradcu. Zaludo su hrsamo zapovijedi njihove vatski stalezi pocev od god. 1606. odlucno zahtijevali od kralia Rudolfa. »da se vlast bani

ska po starom obicaju opet protegne od Drave do Jadranskoga mora tickim poslovima (authoritas banalis se extendat turn in bellicis

quam etiam

politicis),

povjeravaju zasluznim urodjenicima (bene meritis

Tako Ijeca

\oniju. pa na hrvatsku

i

dva i

r

a

je

ne samo svoj stari ustav, nego

Ona

u

politicno-upravnom pogledu

djija) ili

biraju

vrijeme !.

M

* i

tri:

d bi

u poli-

i

a

kapitanije

uiposto

vise

ut

krajinama

na

tudjincima.

i

Hrvatsku

je

sve

vise

gubila od svoga

svoje sredovjecno politicno uredjenje

razdijeljena

upravljaju

gradjansku

i

Sla-

n u.

na

zu pa n

i

j

e

ili

i

upravu.

varme-

(comitatus,

veliki zupani (supremus

nasljedni zupani

zemijista.

comes),

se

koji

knezovi

(comes

raznih velikaskih porodica (Zrinski. Frankopani. Erdedi). Zupanija ima u to

iz

samo

Vec

j

imenuju. a drugima gospoduju

ili

perpetuus)

n o d

knezije; prvima

na

i

i

Slavonija. koja

odrzala je

zatim da se indigenis),

upravna podrucia: na

slavonsku k

Gradjanska Hrvatska

1.

u ratnim

kojim su vladali Habsburgi, u drugoj polovici XVI. sto-

se je hrvatsko kraljevstvo,

sve vise raspadalo na

i

more antiquo a Dravo usque ad Adriaticum mare

r

varazdinska, krizevacka

u s e

i

Mos

spomenuto, da

1

je

a

v n i

i

z a

g

r

e b a c k a, a knezije su

V i-

a.

u drugoj polovici XVI. stoljeca banovac

ili

viceban redo-

God. 1672. opisuie zagrebacki kanonik Ivan Babic ohseg kralievina Dalmacije, Hrvatske

Slavoniie ovako:

»Regnuni Sclavoniae olim gloriosissimum, postea hostis potentia labefactum, t r p a r t iDalmatia enim ea confinia, quae mari Adriatico adiacet, Croatia intra Bachensium vulga Unnain et Colapim sita: Sclavonia vero. quae a Colapi usque Dravum flumina sese extendat, complectitur. Segnia Dalmntiae civitas caputque alinrum finium Maritinioruni est, Carnioliae, Carinthiae, Istriae contra vicina Lichae et Corbaviae validu Turcarum praesidia antemurale. Praeterea sunt Dalmatiae praesidia seu castella: Prozor, Otochiach, Brignii, Carlobago, Ledenicze«. 1

tum

est:

Klaie, Hrv.

povj.

Ill,

(6.)

2

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRl HABSBURQOVCA.

IS

obnasao ^ast velikoKa ziipana u zaRrehackoj

vito

dinske ziipanije bio

Toma Pethew

namah zatim

(1526.);

Ratoru (do

paniie palatini! Sticpanii

Petar Keglevid Buzinski

God. 1543. dne

(1.531.

povjerio

cast

je kralj

celu varaz-

— 1540.)*

iiza nj

i

koga zupana varazdinskoga (una cum Ungnadu. koji je onda tu sluzbu vrsio

.

.

.svc

varos Varazdin zajedno

i

tionorc

.

varazdin<kim zupanom

je

god. 1536. Ljudevit Pekri od Petrovine.

kralj jtrad

je

sliizbu velikoga ziipana te zu-

i

ovoga bio

1530.). Poslije

jr.

prosinca zalozio

1.

Na

krizcvackoj zupaniji.

i

zupanijskom skupstinom izabrani veliki zupan. po imenu

najprije

je

do svoga odlazka u tudiinu

cascii veli-

s

Warasdiensis)

comitatus

grofu

obavljao cast velikoga zupana u Varazdinu sin njegov Kristofor Ungnad, koji se

»supremus comes Warasdiensis«. On

izrijekom zove

nom

u Varazdinu

onda, kad

i

je

g. 1568.

ostao velikim 2upa-

banom hrvatskim. tako da

postao

je

Ivanti

Iza njega

(1556.).

pi§e

god. 1582.

se

'Comes comitatus Warasdiensis ac regnorum Dalmatiae Croatiae et Sclavoniae banus«. Po njemu presia je velikozupanska cast na njegova zeta, grofa Tomu Erdeda. God. 1607. napokon imenovao fupane

Tonm Erdeda

Rudolf grofa

je kralj

Velike zupane zamjenjivali su u c

m

e

t

i

s.

Spominje se

koji put

Adam Herkovic

dinskoj zupaniji

Ungnada

Svaka zupanija

bila

je

ma

zamjenjivao

nego

i!$inovnici,

grafskih

ili

I

i

geografskih, nego su se nazivale po dijelila

grad Belec, Lepoglavu

koczy

(obuhvatao

Bartolovec,

dva kotara

i

t.

d.).

bila su

sudcima.

i

Huma

i

Kupe (varos

i

grad Lukavec

Kupe sve do Une. Jos god.

Otok);

Ceperlinec.

a god.

1595.

hecke«. Od

ili

bill

kotara:

processus

2.

i

dr.); 3.

i

pro-

processus Johannis Puha-

4.

Pregradom, grad Veliki

s

takodjer razdijeljena na cetiri ko-

je

i

i

Bedenicc,

Bozjakovinc, i

d.);

zatim na treci

Pokupie,

napokon

sjevernoj

kotar

ili

strani

gore od

Samobor,

obuhvatao

1572. spominje se u jednoj ispravi:

opet Lacko Govorkovic, kao

Medved-

processus zapremao

Jastrebarsko,

cctvrti kotar

Sv.

i

i

Susjedgrada

od

drugi

Drenove);

Sisak, grad t.

—

je

grad

sav kraj na

»Ia Bartol

luricic z

stranah prikokupskih«, »sudac ceterti varmegje zagrau

krizevackc zupaniie spominju se recene god. 1543. samo jcs dva kotara:

je-

obuhvatao Sveti Petar Cvrstec, Rovisce, Gudovec, Businec, Cirkvenu, Dubravu,

je

Ivanic, Mosiavinu,

vacka

dr.);

i

sudac ceterti stola Zagrebskoga

Svarce,

e.

Varazdinske Toplice, grad Va-

je

Zupanija zagrebacka bila

Donje Stubice do Omilja

Save

kraj izmedju

Okie, Turopolje

tada

su

koji

u podrucju Zagrebacke gore (jedan od Bistrice, Psarjeva

grada preko Zagreba do Vugrovca Bistre, Gornje

i j

(grad Belu, grad Lobor, grad Ostrc, Zlatar, Zajezdu,

grad Trakogcan

i

Ivana Zeline do grada Orebena,

dan

plemickim

(Komor, Krizanec, Zabok, grad Krapinu, grad Kostel

Tabor, Cesargrad, tara;

u d c

samo sudbeni

su ne

bill

Zamlacu. Budislavec, grad Vinicu, Vidovec. Marusevec, Krizovliane

tinec,

s

ili

(iudex nobilium); njega

(obuhvatao mjesta: Obrez. Vidovec, Beretinec, Cresnjevo, Bele-

cessus Nicolai Marygolth

jugu

podzupani pred-

se varazdiiiska zupanija na ove cetiri sudcije

Tmovec,

Kocan,

Biskupec,

Stephani Dragas

je

i

(processus)

plemicki sudac

(viceiudex nobilium). Plemicki sudci

processus Petri Semowczy

rasdin,

je

upravni. Sudcije nijesu u onp vrijeme imale ios zasebnih naziva topo-

i

njima na celu. God. 1543. 1.

Tako

i

podzupana Petra Ratkaja u varaz-

i

cetiri kotara

na 5elu po jedan

sudac

vice-

ili

u b

zupanijskomu sudu.

i

razdijeljena na

je

je

s

ili

Herkffy bio »subvicecomes«. Zupani

ili

su zupanijskim skupstinama

Pojedinim sudcijama bio

podzupani v c e c o m e s.

zupanijama

pojedinim

zamjenik podzupana

i

god. 1568. uz velikoga zupana Kristofora

sjedali

nasljedne

niegove potomke za

i

(comes perpetuus) varazdinske za sva vremena.

(civitas *

U

Daltnacije

Totusevinu, Preseku, Rakovec, Vrbovec, Raven

inferior

Crisiensis,

cirilskom pismu I

Slovinske

i

s',

o<'.

14.

civitas

superior

Crisiensis);

listopada 1538. podpisuje

obodni Span

v a

r

a s d

i

n

se on:

sk

i«.

a

i

oha varosa Krize-

drugomu

Petar

Kei;le\ie

pripadali

ban

su

lirvacki,

UPRAVNE OBLASTI Kiado\i

LudbreK,

iiijesta

i

prema pozezkoj

iztoku

cum

zupaniii

OBLASTNICI.

Ouscerovec, Veliki

Rasirija,

Bisag, Vinicno, Sudovec. Remetinec :ia

I

dr.

i

bili

i

19

Mali Kalnik, Caiijevo, Miholec.

(processus Ambrosii

su vec tada

pusti

literati).

Ostala dva kotara

processus duorum

(residui

iudi-

uohiliuin descrti).

U

knczijania, iiarocito u Vi-

nodolu (provincia Vinodol, Weiusu

zatnjenjivali

thal),

iiasljedne

knezove (Frankopane gu be rna

r

t

i

Zrinske)

i

za citavu oblast,

a njima su u pojedinim gradovima bili

podredjeui

k a p

i t

a n

k a

s

e

t

a n

1

(castellanus,

i

ili

i

capita-

neus, njem. Pfleger).

Svaka od spomenutih (zagrebacka,

zupanija

ska

krizevacka) imala jos

i

izticu osobito n o

a

t

r

i

Od

upravnih cino\nika.

gili

triju

varazdindruse

till

(notarii se-

i

dis comitatus), koji su uz ino opre-

mali sve pismene radnje, narocito

skupstiiia

zupanijskih

od

izdane

isprave,

sudova.

i

Hrvatska

2.

slavonska

i

krajina razvijala sc tijekoni XVI. stoljeca polagano

postepeno. Vr-

i

liovni kapitani (obrister feldhaupt-

mann) ceta

iz

nutarnjo-austrijskili

pokrajina

(Stajerske.

Koruske),

koji

uiti

lirvatsko

Kranjske

i

STEPH.\NUS CONSUL PLNO^

pomagali bra-

su

kraljevstvo

od

jos

god. 1522., zapovijedali su u prvi mail

jedino

cetama

no god.

krajina;

cast zapala

I

recenih

1530.,

kad

vana K o

c

i

poje

STJEPAN KONZUL

IZ

BUZETA,

ta

prevodilac protestantskih ktijiKu na hrvatski jezik. j

a n a

(Katzianera), stall su oni ne sanio sebi prisvajati vriiovuu vlast nad

postojecim vec kapitanijama (senjskoiu

i

vojnicke poslove kraljevstva hrvatskoga.* Ugled *

nego su

bili;ickoin).

u

ubcc sve vise

vlast niiliova rasia

i

Vrhovni kapitani vojske iz austrijskih nasljednih zemalia od 1526. do (1526.— 1527.), Nikola T hurn god.' 1529. (Nicolaus a

sod.

1530.

1540.

do

—

12.

1537.,

Nikola Jurisic

1568. bili

vrsio je

til

Tiirri,

su ovi:

conslliarius

Ivan Kocijan (Katzianer) Ivan Ungnad od god.

1537.— 1539.,

po dnigi put god.

1544. Posliie njesa

sijecnja

u

sve jace, sto se

je

Nikola Jurisic

atque supremus capitaneus ad confinia Croatiae Sclavoniaeque),

utjecali

sluzbu

.1

u

r a

j

W

i

1

d en

s

t

e

i

n

kao lajtnant

Luka

Sekelj zamij enio opet kao vrhovni kapitan d r 111 u z a (gencjum provinciarum liaereditari urn Styriae et Carinthiac in regno Sclavoniae ca(obrist veldpitaneus) god. 1546. 1552.; na to je tu sluzbu po drugi put preuzeo Ivan hauptniann an den crabatischen iind windisclien graniz), te ju zadrzao do svoga odlazka u tudjinu id oziijka 1544. do veljace 1546.: njega

je

—

(1556.).

tanciis)

et Croatiae regius generalis capi(1556.— 1567., umro"22. lipnja 1569.),

Vrhovnim kapitanom (confiniorum regno rum Sclavoniae postao je zatim

a nje.sa je zaiiiiienio je

Ungnad

Sekelj god. 1575.

L

n

Ivan Lenkovid od Podbrizja k

a

S

c

k c

I

i.

koji je

god.

1567.

i

156.S.

po drugi put obnasao

tu cast.

Umro

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA.

20

vise kapitanija osnivalo na

je

hovni kapitan imao

God. 1568.

On

je

11

Hrvatske

ffranici

naskoro

dva

i

drugORa za slavonsku

skii krajinu. a

piomjenu.

je

ii

je kralj

iipravu krajine

car Maksimilijan zamasmi

i

Sekeija

ku

1552.).

rijesio sluzbe, jer je ja-

lirvatsko-slavonske

iiakon deset godina (1578.) izvrsio kralj

vrhovnoga kapitana samosvojni,

Vid Halek

a

1

to

i

car Rudolf.

Tako postadose

tih krajina imali

sii

je

medjutim tek

dotadanji zainjenici

Herbard Auersperg

barun

u slavonskoj. Zapovjednici

svome

povjeriti

nadvojvodi Karlu kao gospodaru nutainjo-austrijskih zemalja. sto

bratxi.

jini,

nekako od Kod.

proveo

tadanjega vrhovnoga kapitana L

macno vec onda smjerao vrhovnii

podzapovjednika: jednoRa za hrvat-

ili

krajinii (potonji

driigoj polovici te Rodine

prema turskomu carstvu. Vr-

Slavonije

i

zaniier.ika

u hrvatskoj kra-

najprije naslov obrist-

napokon generala. Stolicom hrvatske krajine postade .god. 1579. netom osnovani K a r o v a c (Karlstadt, Carolostadium), po kojemu se je ta krajina stala nazivati karlovackom; dok je zapovjcdiiik slavonske krajine sjedio u V? lajtnanta, poslije obrstara,

i

i

1

ccmu

rasdinu, po

U ;-ka

i

sano.

se

tii

varasdinsko m.*

krajinu nazivati

posljednjoj cetvrti XVI. stoljeca, a prijc pada Bihaca god. 1592., brojila te jc

U hrvatskoj

kapitanije:

gradovima i

i

obstojaie

krajini

su ove

utvrdjenim mjestima: Senj. Starigrad,

Briog.**

Bihacka

2.

mnogim drugima;

3.

s

Senjska

1.

Karlobag,

i

hrvat-

osnovana svakako

Otocac,

Toplicki turanj

Izacic.

god.

prije

poglavitim

s

Ledenice,

Trsat,

gradovima Bihac, Ripac, Sokol.

Ogulinska,

je

citavo kraljevstvo biio njima opa-

siavonska krajina po vise kapitanija, tako

Ptozor i

pocelo

je

obuhvatala

1567.,

ic

osim Ogulina poglavito mjesta prijasnje Modruske knezije (Modruse, Plaski, Dabar. Jcsenice), zatim

Kremen, Dreznik

Sliinj,

i

Trzac: napokon

takodjer jo§ prije god. 1567., s gradovima

Mazin, Gradac

dol, Ajtic,

i

i

Hrastovicka,

4.

Gore,

Hrastovica,

kastelima:

Greda. God. 1592. propale su Bihacka

utemeljena

Blinja,

Vino-

Hrastovicka kapitanija.

i

jednako su gradovi Ogulinske kapitanije iztocno od Slunja slijedece godine dosle u tursku vlast. je

God. 1595. obnovljena

obnovijenoj

stovica stali

s

i

kapitaniji

bila

su poslije nazivati

stolica

tvrda Petrinja, a pripadale su jot i

kasteli uz

Pokupskom krajinom

(confinia

pribrajala se je jos jedna kapitanija, koja se

nego u nutarnjoj zemiji na medji Kranjske

Zumberacka kapitanija

i

rijeku

(confinia

Toj

Jos gradovi Hra-

Kupu. Kotar ove kapitanije Colapiana)

ili

opet

Ban-

obranu njezinu nijesu brinule nutarnjo-

banalia), jer sc za

banom. Hrvatskoj

austrijske pokrajine, nego hrvatski stalezi zajedno s jini

Petrinjske.

Hrastovicka kapitanija pod imenom

Gore, zatim neke manje tvrdinje

m krajinom

k

bi

nije

na

sterala

ili

karlovackoj kra-

granici

prema Turskoj.

hivatskoga kraliestva

(Slavonije).

To

je

(glavno mjesto Zumbcrak, niemacki Sichelberg, castel-

1538. Uskocima, koji bijahu lum Sichilberg, castrum Sichelberg), naseljena god. 1530. obstojala je svakako vec 2umberacka kapitanija Hrvatske. prebjegii iz Bosne turske prije god. 1537., kad joj je bio na celu Ivan Puchler od Mchova. i

i

U slavonskoj krajini spominju se kapitanije gjevacka, osnovana oko god. 1548.. a pripadali su joj *

Samostalni zapovjednici od god. 1568. dalje

bili

:

1

.

K

o p

gradovi

r

i

i

v n

i

c

k a

kasteli

ili

G

j

u r-

Koprivuxa,

su:

hrvatskoj krajini:

barun Herbart Auersperg (t 22. rujna 1575.), barun Ivan Auersperg (1575.— 1577.), Ivan Ferenberger (18. sijecnja 1578. do 6. studenoga 1579.), barun Weikard Auersperg (1579.— 1580.), barun Jobst Josip Tliurn (1581. do 15. lipnia 1589.), barun Andrija Auersperg (1589. do 8. listopada 159.3.), Juraj Lenkovic od Podbrizja (15 94. do 8. lipnja 1601.), a)

u

Vid Kisel od Fuzine (Kaitenbrunn, 1601.— 1609.).

slavonskoi krajini: Vid Halek (t 15. travnia 1589.), Ivan Globitzer (15. travnja svibnja 1589.), Stjepan Qrasswein (1589.-159.3.), barun Ivan Sigismund Merbcrstein (1594.—

b) u

do

14.

1603.),

i

** finia

grof

Sigismund Fridrik Trautmansdorf (1603.

Senjska kapitanija pribraja se izmjenice

maritima).

i

—

16.30.).

I'rimorskoj Krajini

(MecrKrenze,

con-

PO NARODNOSTI

ZITELJI

PO STALE2IMA.

I

21

Gjurgjevac, Prodavic (Virje), Novigrad, (jjelekovec, Drnje, Rasinja

zevacka,

utemeljeiia

oko god.

su na nju gradovi

1560.. a spadali

Ludbreg;

i

Kri-

2.

kasteli Krizevci, Vr-

i

bovec, Gradec, Sv. Petar Cvrstec, Cirkvena, Gjurgjic, Glogovnica, Apatovac, Topolovac, Sv. Ivan Zabno

vacke

Trenia; napokon

i

gradovima

s

kasteUma:

i

Bozjakovina, Qumnik (Bosiljevo)

Na

celu

Znacajno

je,

(Stajerske, Kranjske

vonske

dok su u

mjestima

ostaliin

Koruske),

i

narocito Nijemci

i,

Krize-

iz

Lupoglav,

kastelani (Pflcger).

bill

kapitani, pace

i

kastelani

i

pokrajina

unutarnjo-austrijskili

iz

plemstvo recenih pokrajina time nastojalo od-

jer se je

su te pokrajine morale

sto

stetiti,

a n c

1577.

Ivanic klostar,

su kapitani (doticno veliki kapitaiii), koji su

stajali

kapitanije,

s t r

god.

prije

da su ne samo zapovjednici obiju krajina, nego

gotovo bez izuzetka

bili

izlucena

Ivanic trg,

tvrdja,

Sveti Kriz.

i

pojedinim kapitanijama

glavnom mjestu

slolovali u

Ivanicka,

3.

Ivaiiic

znatne svote za uzdrzavanje hrvatske

prinositi

sla-

i

krajine.

Ziteiji

zapocelo

u

po narodnosti posljednjoj

hrvatskoga

po stalezima, Razseljivanje

i

petnaestoga stoljeca, nastavilo se

desetini

naroda,

bijase

koje

kroz citavo XVI.

je

stoljece.

Nakon

Muhackom

boja na

polju sve je vise

maha

preotimalo

i

z s e

1

i

j

v a n e naj

mnogo

roda u susjedne zemlje, koje su bile bolje zaklonjene od turskili provala. Osobito

naroda bjezalo

preko Drave

je

jugozapadnu Ugarsku.

Dne

sijecnja

10.

Ferdinand pozunskomu zupanu Ivanu Salaju od Kerecenja

1537. dozvolio je kralj

murskomu

Mure u

i

medju-

i

Gasparu Crnustu od Cakovca, da na rijeci Muri izmedju svojih poDubrave urede skelu (vadum) s dovoljno brodova, na kojima bi se mogli drugom prtljagom svojom prevazati brojni bjegunci iz Slavonije, koji su se sa stokom zaklanjali u nutarnje krajeve kraljevine Ugarske (habentes respectum miserorum fugientium, qui metu Thurcorum ex partibus regni nostri Sclavoniae aliisque locis partium illavlastelinu

sjeda Legrada

i

i

rum ad

interiora regni nostri

Hungariae cum iumentis

rebus ac sarcinis commigrant). Kralj

preko Mure

je

pateant in fluvio

(ut plures

to

Mura

pecoribus

ac

dopustio jer

Jamacno

traiectus).

je

ipsorum

ceteris

et

da bude

zelio,

je

i

prelaza

vise

Uravi

na

bilo

mnogo takvili Âťbrodova<s po kojima je narod grnuo u sigurnije krajeve zapadne Ugarske. Mora da je vrlo mnogo naroda, narocito pucana, prcbjeglo na sjever, jer je ugarski sabor u Pozunu god. 1550., jamacno na zalitjev hrvatskih nuncija, clankom 72. odredio, Âťda od straha pred Turcima

se oni seijaci, koji su minulih godina budi radi glada budi

vonije prebjegli u Ugarsku, imaju odpustiti

dobre volje povratiti

htjeliÂŤ

poena

in

1578.,

in

articulis

nee

kadgod

1592.),

bi

malo seljaka

je

Turci jace pritisnuli hrvatsku zemlju (1556., je

vel

eos, in quo-

sub

audeant,

eos

retinere

Svakako

opet bi izseljavanje ojacalo, tako da

famem

qui vel propter

illi,

Ungariam per hos annos emigrarunt, per

migrationis colonorum expressa).

Sla-

iz

su imanja dosli, ako bi se

kojili

sunt, si sponte redire voluerint, remittantur;

se kuci povrate; pace

do

na

onih,

(statutum est etiam, ut rustici

metum Turcarum ex Sclavonia rum bonis

od

da

trazilo,

1576.

1565.,

domala sva jugozapadna Ugarska

puna hrvatskih izseljenika (Wasser-Kroaten ili Bosner-Kroaten). Od tih dosljaka podanas jos postoje u zupanijama pozunskoj, sopronskoj, tjecu hrvatske naseobine, koje

bila

i

mosonjskoj, zeljeznoj, a nekad su obstojale

i

u gjurskoj.

biskup Juraj Draskovic bio okupio diecezansku

manger),

bilo je

izmedju 28 nadoslih zupnika d e v e

Ambrozije

su to poimence ovi:

K

1

stein),

5

i

n

i

c (ex CzindorH),

Luka

Masn

i

k

(in

Juraj

Turcic P

o

s

je

2.

kolovoza 1579. gjurski

Sombotelju

u

njih

t

(sub magnifico

s

6 (ex Oroszvar sen Karlburg), Pankracije in

Ma

r

a s

Roz

i

i

Steina-

(Sabaria,

hrvatskim prezimenima.

domino

K

a p

1 i

c (ex

S

c (in Horndorff), Mihajlo

c (ex Pottestorff)

Wayden). Spominje se

Bili

Joanne Chorom), Ivan

v a d i c (ex Geristorff), Matija

Pandorff), Petar

banus capituli ecclesiae Jaurinensis

Kad

sinodu

i

Jakov

jos Ivan

S

o

1

1

i

g

1

i

Orent

r

i

n-

c (ple-

c (benefici-

HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA PRVA

22

jamacno

Ali

prolcstantska

njilioxa

hraiiila

iin

sami naginjali novovjercima

takovili, koji su

i

HABSBURGOVCA.

inoKao radi bolesti doci. DriiKi ncki zupnici uijcsu

atus Soproiiiciisis), koji uijc

sustvovati rimokatolickoj sinodi, jer su je

TRI

tada bila dobrano naseljcna

vatske, plemica obicnili

vclikasa. Izmedju

i

ili

Kjurska

je

seljake iiastaiiilo sc

K

izticu se iiaroCito

till

liilo

o

o a

1

c

i

biskii-

gospode

i

lir-

(pravo Kn-

i

Psetske zupauije (oko Petrovca u danasnjoj sjevcrozapadnoj

koji bijahu uskocili iz

lunici).

Uz

pukoni.

lirvatskiiii

a

se bijahu iiiima jur pridriizili.

vci po izbrojenim hrvatskim zupnicinia mozc se nagovijestati, da

pija

sinjcli pri-

vlastcla,

Bosni). Kolonici bijahu stekli posjeda u Stajerskoj

Ernestu Kolonicu, vicekapitaiui u Gjuru, da

i

Ugarskoj; jos god. 1618. kaze se o

potekao od stare hrvatske plemicke poro-

je

dice (ex antique Croatiae sanguine et nobiii prosapia oriuudus).

Naporedo

s

izseljivanjem

Ugarsku teklo

u

na zapadu, narocito u Kranjsku

jine austrijske

vatski sabor u adresi na kralja Ferdinanda

je

Vec god.

gospoda

sto

I.,

Hrvata u nasljedne pokra-

seljenje

Stajersku.

i

zitelji

domine,

cum multarnm

viis,

unt:

a

promissionibus et

libertatum

aliis

da se

domini

quo

non desisterent, statim ipsa pars regni deserta

si

Korynthie

nobiles

et

quibus possunt, totum fere popu-

alioquin eciam desolata terra concitarunt et nostros

ilia

mnogini

kralj zapovjedi,

kinetovi ne odvode u Korusku, jer ce inace hrvatsko kraljevstvo ostati pusto.

i

Hrvati pisu kralju ovako: »Tandem, serenissime

lum ex

hr-

jadikuje

Koruske

pleniici

i

obecanjima vabe k sebi narod hrvatski, a narocito kmetove. Ncka vise

1533.

iobagiones ad se recipinianebit.

Dignetur

igitur

vestra maiestas comittere, ne ad Corinthiani nostros iobagiones et incolas traducere au-

molbu opetuju hrvatski stalezi na svom saboru u Topuskom 9. rujna 1535.. kako stalezi nasljednih zemalja nebrojeue (sine numero) kmetove lirvatske od-

deant«. Svoju tuzeci se,

vode jine

i

preseljuju,

pak traze, da se

Ijudi

odvedeni, opet njima povrate

statis vestre transferuntur et

(

cum

.

knietovi njihovi, koji su vec u austrijske pokra-

i

.

cum

illis

quibus iidem ievantur

et

numero

nostri iobagiones sine

euim ad iobagiones

abducuntur; niittunt

nuncios, multa subsidia et presidia

abvocant,

.

pollicentes,

multasque expensas

regna maieipsoruni

eis mittentes, sic

deducuntur de terra nostra, ad illaque regna trans-

feruntur). Vapaji hrvatskih sabora nijesu nasli odziva, jer se je sve vise strijske

in

nostros

puka

seiilo

u au-

osobito u jugoistocnu Kranjsku, gdje su napunili okolis Metiike, Crnomija.

zemlje,

Podbrizja, Vinice, Poljane

i

Kosteia. .los god. 1689. razlikovao

je

ill

Valvasor od kranjskih

doseljenih Uskoka pisuci o njima ovako:

»Das dritte Volk der Einwohner denen Krabaten, welche bei Motthng, Freienthurm, Weinitz, Tschernembl und derer Orten herum lebcn. Diese kleiden sich wiederum auf besondere

Slovenaca

i

besteht

(Mittel-Krains)

in

Sprache recht krabati.sch

VVeise, niimlich als echte Kraliaten, gleichwie auch ihre

Sic

ist.

besitzen schonc, grosse und sehr gute Baufelder, das beste Weingebirge, wie auch treff-

gehen

liche Viehv/eide;

oft

auch auf Partei

und Freinthurm herum woimiiaft, wozu auch

die Tiirkei, fiirnemlich die so bei

in

Leibesbeschaffenheit

ihre

schickt, sintemal es frische, gesunde, starke, wohiberittene seliii

potonjih izticu se najprije Nikola

Jurisic

kovica

(Ivan

i

sin

mu

Juraj);

(Mikulica)

i

hrvatskoga su porijekla iz

Gatanske

zupanije

ska porodica

ili

Forst).

Napokon udomila

Babonica

ili

se

jc

i

U

jos

Gusici,

plemici

(Gusicgrad, i

Brlog)

.sto

je

i

Izmedju

Len-

koji

se

odselili

u ii

imanja (Poganci, Graili

grofov-

(grof Franjo Blagajski)

god. 1571. izgubila posljednje ostatke svoje gospostije n lirvatskoj.

ge-

Kranjsku

plcmici.

po^ve u Kranjskoj knezevska

Blagajskih, nakon

Weinitz

iibel

jedan ogranak porodicc

Kranjsku, gdje su posjije u Metlickom kraju drzali vise gradova dec, Zaborst

sind«.

su se ne samo kmetovi, nego

ostale nutarnjoaustrijske pokrajine

prvoj polovici XVI. stoljeca bijahu

Leute

nicht

U

oko

Kranjskoj drzala

je

s\e do izumrca svoga imanje Bostajn (Weissenstein).

Tijekom druge polovice XVI. stoljeda osnovane su

Stajerskoj, onda

u

Dolnjoj Austriji

(na

jos

hrvatske naseobine u juznoj

Moravskom

polju,

uz rijeke Litavu

i

PO NARODNOSTI

2ITELJI

Mo

napokoii a

Uiju),

^rljesdorf). Zacctnik 1

a v

r

ko

s

Urnoholskc

euffenbacli, vlasteliu gospostiie

na Moravi,

(Uiiriiliolz)

i

1584. bariin Kristoior

oko god.

utemeljitelj potonjili kolonija bio je

i

2i

Mikulovskoni sela Gutfjeld, Nova Prerava

(u okruzju

j

PO STALE2IMA.

I

kao carski ko-

koji je

misar za krajinu dolazio u lirvatsko kraljevstvo.

Neprekidno izseljivanje kroz citavo stoljece nemilo se

je

doimalo hrvatskih

sla-

i

\ onskih staleza. I na saboru u Zagrebu 15. svibnja 1562. jadikuju oiii, kako u relikvijama Slavonije zivu pretuzni kmetovi, koji trpe od neprestana bjekraljevina Hrvatske i

2 a n

a

i

colonos

et residere

drugili pretezkiii tereta (esse

i

valde

miserriraos,

c o n-

et

u g a ac undique maxima oppressione laborantes). No jos Ijuce zabugarila su hrvatska i slavonska gospoda na saboru u Zagrebu 8. tiavnja 1584. Tu su iznosili, kako su ostatci hrvatskoga kraljevstva grozno opustjeli, da u citavoj zemlji nema vise od 30U0 t i

n u a

f

je u prijasnja srecna vremena sama kriievacka zupanija brojiia do 12.000 dimnjaka; pa se onda kaze, da su rebrojeni kmetovi raorali ostaviti svoja sjedista, te se hrpimice odselili u razlicite strane svijeta, kao u Ugarsku, Austnju, Morav-

dimova Cportarum), dok

sku, Stajersku

Kranjsku (quod miseri coloni

i

a

n

r

i

a

1

m

et

Mnogo naroda sc to silom

naroda robuju

i

sedibus ipsorum

t

dospjelo

i

u ono tuzno doba

je

milom. Prigodom nebrojenili pro\ ala

i

ili

da

No

ih poturce.

bilo je

i

Od

Svetacki.

Miliajlo

t i

r

i

m

a

et

na iztok u tursko carstvo. Dogadjalo

i

i

krscanskih prebjega, koji su se je

njili

mnogo

godine

1540. plemic

su potekli turski

im

sitnu djecu, da

ili

dobre volje sklaSvetacki (de

Kristoior

Zemche, Zempche) sam se pokorio sultanu, samo da odrzi svoju vlast sku, Subotsku i druge); jednako se je oko god. 1559. poturcio njegov vac hrvatski

S

a m,

cetovanja zarobljivali su Turci

odvodili ga u suzanjstvo; turski martolosi grabili su cak

i

i

ad

propriis,

t i

u susjedni bosanski pasaluk. Tako

niali

derelictis

.

i

quotannis

alio

.

H u n g a r a rn, A u s r a m, iVl o r a v m emigrare cogautur). t u r m a

diversas partes orbis, utpote

C

.

gradove (Nov-

i

brat, bivsi bano-

begovi Svetackovici,

onda sve do konca XVII. stoljeca mnogo utjecali u poslove pozezkoga sandzaka. Zagrebacki kanonik Franjo Filipovic dopanuo je god. 157U. za turske provale do Ivakoji su

nica suzanjstva, te se je poslije poturcio. Odlicnije plemice, koji bi zapali u tursko suzanjstvo, izkupljivali bi rx)djaci mjenjivali

kupa, ostajala

Topuskoga,

prijatelji

je

bio plemic

(pace

i

saborj

novcem

je

robstva

ili

bi

za-

ill

nitko placao od-

nije

suznjeva, koji se nijesu nikako htjeU iznevjeriti

Bartol Jurjevic

(Cijurgjevic,

nakon trinaesigodisnjega suzanjstva

koji se je

iz

no ogromna veciua puka, za koju

u suzanjstvu. Bilo

je

krscanstvu; takav lisa

i

suznjevima;

turskim

Georgijevic)

(1526.

— 1539.)

iz

oko-

srecno kao

krscanin vratio medju krscane.

Uz

u strane zemlje trajalo

izseljivanje

vatskom kraljevstvu. To jeva sklanjao u sigurnija

je

preseljivanje

je

mirnija mjesta. Preseljivanje

i

stare Hrvatske u Slavoniiu) zapocelo je vec u

zapadu nakon boja na Muhackom veru. Plemici gal

K

e g

1

e

Keglevic grad)

ili

v i

i

c

preseljivanje

sastojalo u tom, da se je

i

polju.

iz

naroda u

narod

samom

iz izlozenih

lir-

kra-

juznih krajeva u sjeverne

(iz

XV. stoljecu, a selenje od iztoka prema mnogo naroda lirlilo je s juga k sje-

Osobito

boravili su sve do god. 1494. u okolisu gornje

Zrmanje (Ke-

Buzmu u

u Kninskoj zupaniji, iza recene godine stoluju u

Zagre-

backoj zupaniji, napokon poslije god. 1522. nastanjuju se u Krizevackoj zupaniji (Bijela Stijena)

v

i

c

u

i

i,

Varazdinskoj

starinom

iz

(Lobor,

Krapina, Kostel). Plemici

i

potonji grofovi

Drasko-

juzne Hrvatske (Lika, Biline, Knin) dolaze najprije u Blinju

u Zagrebackoi zupaniji, dok se na posljedku ne ustalise

i

Svarcu

u Trakoscanu u Varazdinskoj zu-

S njima diiele jednaku sudbinu brojne plemicke porodice iz juzne Hrvatske. B e iz Cetinske a v c dolaze iz Vrhrike (Vrlike) u Turopolje (Mala Mlaka), D u d c

paniji.

r

i

s

1

zupanije

i

i

i

u varazdinsku

Varasdinsku (Zajezda),

Patacici Bojnicici Forcici (Orehovica),

i

i

Hatezevici iz

Kninske

iz

i

Lucke zupanije u

zupanije

u

Varasdinsku,

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

24

Novakovici

Gatanske zupanije u Zagrebacku (Slanovec),

iz

zagrebacke zupanije sljaci

ria

sjeveru Kupe primaju brojue plemicc

kupuju plemicke posjede

pokon zene se kcerima

Tako su

Patacici

pa

jczde,

poslije

HABSBUROOVCA

TRl

ill

ih

iz

i

t.

juziiiii

obcine

Pleinicke

d.

krajeva; drugi do-

dobivaju od kralja na dar za svoje zasluge, treci

iia-

pa se na njihovirn posjedima nastanjuju. Hatczevici uzeii za zene kceri pleniica Herkovica (Herkffy) od Za-

i

starili slavonskili

pleniica,

gospodovali njihoviin imanjima. Bilo

je

opet plemica

iz

juzne Mrvatske,

su sklapali nasljcdnc ugovore sa slavonskini porodicania o medjusobnom nasljcdstNU

koji

nakon izumrca budi jedne budi druge porodicc, pa su onda obladaii imanjima slavonskili Tako su god. 1522. Ivan Forcic od Butine vasi u kninskoj zupaniji, a gospodar brojnih posjeda u kninskoj, buzkoj i gatanskoj zupaiiiji, zagorski pleinic Ivan Uolec od Sutjeske (danas Sutinsko), kao gospodar kastela Su-

piemida, ako bi ovi umrli bez potomaka.

i

tjeske

posjeda u Macu, Beretincu. Ferkuljevcu

i

bez potomaka umro, onda su Forcici s

Krizancima u varasdinskoj

zupaniji,

uakon innogih godina Ivan Uolec pismenom privoloin kralja Ferdinanda od 17. veje

svu njegovu plemenstiiiu u varasdinskoj

1561. bastiuili

Ijace

i

ugovor o medjusobnom nasljedstvu, pa kad

utanacili

zupaniji,

posto

gotovo sav svoj posjed u juznoj Hrvatskoj. Napokon su brojni plemici

izgubili

krajeva nasli zaklonista kod velikasa

i

velikih posjcdnika

u

bijaliu

to

juznih

iz

u sjevernim stranama, narocito

kod knezova Zriuskih i Frankopana. Ti su plemici kao vazali ili sluge recenih kne zova vrsili razne sluzbe na imanjima njiliovim, a mnogi su od njih primali vece ili manje posjede za nagradu. plemicima vazaliina pise Rade Lopasic: »Provalom Turaka bude gotovo sva Hrvatska opustosena, a ne moguci Hrvati odoljeti premoci turske velesile, pobjeze sve, sto je moglo, i marilo za krst i slobodu, k svojoj braci u zaklone kod Kupe i Save. Frankopani i Zrinski knezovi diielili

ih

svu

svaki udes sa svojom nesrecnom bracom, osobito ako

su

smjestise po svojim imanjima,

silu

Ribnickom poglavice

i

CakovaCkom

(u

toliko,

nijjdje

ali

Medjumurju),

isti

bijahu plemici

kuliko na vlastelinstvu

stvorivsi

si

vazda

tako

vojnike u cetama proti Turcima. Nigdje u Hrvatskoj, a jamacno

i

mnoga pusta

selista

1

j

k o m,

s

sluzbenike,

drugdje u obliz-

razdijelili tako ogromna imanja razcjepkali Jamacno polovica, ako ne vise, od vlastelinskoga alodilala, pa i odstupise Frankopani, a poslije Zrinski, ili badava za nagradu, ili kao zalog

njim zemljama, nije se dogodilo, da bi vlastela

medju manje vazale

z a

vjerne

niti

pak

vojaci,

i

i

i

plemice.

za zajmove pojedinim zasluznim porodicama staroga koljena (beneplacentiarii, summalistae), stvo-

vecim ili manjim brojem za pribjegle hrvatske bezkucnike malena imanja sa dvorovima kmetova. Od cesti bijahu medju pridoslim bjeguncima glasoviti hrvatski rodovi, koji, buduci libogatstva, jadno bi bili vec onda postradali, da im nije pruzeno utoiiste na seni svakoga blaga ako Znamenitost till rodova spoznat ce svaki imanjima Zrinsko-Frankopanskim rivsi

i

i

.

.

.

.

.

,

.

Babonozice, Desice, Despotovice, Hodkovice (Peharnike), J a nVojnovice, koji uz mnoge druge (Qojkovice, Krizanice, Mogori6e, Orsice utekose pod okrilje Frankopana d.) mercice, Qrabuse, Orlovcice, Zebi£e

navedemo sarao

i

i

Zrinskih

. .

t.

i

.«

samo plemici zaklanjali u siguniije krajeve, nego takodjer kmetovi sloTako je ban grof Petar Erdedi god. 1562. u Zdencini izpod svoga grada Okica pri »naselil sto kuc Hrvatov, ki su od turske sile od Bisca uskocili MarSimanovic, Juraj Na bili su celu tih uskoka svicah i pri zvizdah u nase kraje prisli*. Nijesu se

i

bodnjaci.

i

i

tin

Malcic

kojom su

i

od zastave, pod svoga staroga zavicaja na Uni presli u

Ivan Juratovic; porodica Orlovici cuva jos

njihovi predji s

drugima ohiteljima

iz

i

danas

stijeg

sadanju svoju postojbinu. Nakon pada Biliaca (1592.) ponovo su brojni »Biscani«

selili

na

Hrasce kod Odre u Turovorn polju, sjever; tako je dok se je druga skupina nastanila u kotaru slobodne kraljcvske varosi Gradca kod Zas izgreba, :e je po njoj prozvano danasnje selo Morvati polag Save. Dolazilo je puka jedna skupina dosla oko

1599. u sclo

i

toka

iz

Slavonije.

Tako

je

knez Juraj Zrinski god. 1619.

naselio

»nekotere

Slovence«

ili

Slovince u pustoj gori Lipi Qaj u podrucju svoga kastela Vrbovca. Kraj neprekidnoga izseljivanja kroz jedno stoljede

i

vi§e biio bi hrvatsko kraljev-

PO NARODNOSTI

2ITELJI stvo posve opustilo, da se najvise

nije

krajcva. a onda najobicnije

turskiii

iz

Vlasi

U

ili

s

k o c

(pace

i

i

P

r e

da v c

1 j i

v a

25

koji

ili

put

(Valaclii). rjedje

ili

i).

Doseljivao

o.

1

htjeo

nije

zovu

doseljenici

(Rasciani sive Serviani). Buduci da su uskociii

kodjer Prebjezi

d o s e

i

krscanski puk, koji

liime svojih nekrstenih gospodara. Ti se zili

PO STALE2IMA.

mnogo naroda

turskoga carstva

iz

I

mogao

T

pak

u

r c

Rasani

pak

Srbi

ili

zovu

pripadaju

doseljenici

ti

je

su doia-

jer

i,

prebjegli iz turskiii oblasti,

Svi

se

podnositi zu-

ih ta-

narodu

lirvatsko-srbskomu, govore hrvatskim

ili srbskim jezikom, a imadu ogromnom vecinom narodna krstna imena. Vjere su pak pretezno grcko-iztocne (pra\oslavne). Naravno da ima medju njima i Potomaka sredovjecnih romanskih Vlaha, koji su u to doba bili vec dobrano pohrvaceni posrbljeni.

iiarodna prezimena

i

i

Za Habsburgovaca

spomi-

kao doseljenici u Hrvatsku

nju se

najprije oni

Uskoc

god.

do

1530.

Zumberku, a u sto poslije

isto

koji su se

i,

nastanili

1538.

vrijeme

u Senjskoj

i

ili

u

ne-

kapitaniji.

Naseljivanjem Uskoka u 2umberku

zapoceo

god.

je

hrvatski

1530.

od Breko-

Ivan Kobasic

plemic

od god. 1526. vlastnik grada Zumberka njegova kotara. Ti se vice,

i

uskocki

prvi

suvremenim beg

sen

naseljenici

Volahe«

»Tli\vrwk

zovu u

spomenicima

»Pri-

magjarski

ili

prebegw-

Olahokatli

keth«, a kaze se za njih izrijekom.

ua su prebjegli

ad

Tiircia

turske carevine

premda

kojega kraja

iz

Kau

tocno ne

se ili

sandzaka.*

po smrti Ivana Kobasica

je

1533.

Cliristianorum

partes

profugiunt),

zna

iz

salierunt de Thurcis, qui de

(qui

Ferdinand

kralj

Zumberak

(1533.)

i

I.

preuzeo

ondje osnovao

kapitaniju. podijelio je trinia

cima, za koje

Bene

veli,

da su dosli

(auss Bossen),

5. lipnja

dine 1535., privilegij, kojim

DINKO ZLATARIC.

Usko-

je

piesnik dubrovacki.

iz

gonjima potvrdio posjednute zemlje

Namah

za 20 godina uz pogodbu, da vrse vojnu sluzbu. velje

njihovim vojvodama: Resanu Sismanovicu,

i

Preradovicu.

Potonjemu darovao

je

*

Moguce i

svoiu

zastitu.

vodio

ih je sin

ih

svake dace

izdao

lipnja

iz

ih je

Turske,

je

po-

Radovan u

i

naseljeni

u

S

r

b u

i

500 odraslih muzkih glava sa

brojnom stokom. Njihove vojvode Radonja, Vuk Pavko

(weyda Radoma, weyda Paffko, weyda Stepan)

djani Bihafia

6.

posjed Gusinci u kotaru grada Zumberka. Tri

godine zatim. naime 153S.. zamolili su opet drugi Vlasi

i

oprostio

Radivojevicu,

Jurju

okolisu njegovu, da budu primljeni u krscanstvo. Bilo

zenama, djecom

i

sutradan

i

knez Stjepan

zamolili su u srpnju recene godine bi-

je, da su to oni Vlasi (Wolahy, Wlassy), koje su u ruinu 1530. preporucivali graban Ivan Karlovic vrhovnom kapitanu Ivanu Kocijanu (Katzianeru), da ih primi u Ti su Vlasi prebivali prije »in Z e r b, et in Unacz. et in Dlamoch«. a Vladislava Stipkovida, vojvode u Dlamocu (Glamocu).

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRl HADSBURQOVCA.

26

liackoga kapitana Eraziiia Tliuriia, da srpiija

iiciiiio.

i

posebuu pismo po njegovom

slavsi mil

preporiici

ill

Jcdnako su se rcceni vojvode

Fcrdinaiidu,

kralju

obratili

Nikolu

iia

i

sto

Tluini

jc

(Miknlii)

.liirisica

14.

po-

Viiku Popovicii. Spoinciuitini vojvodaina pri-

sliigi

druzio se jos cctvrti vojvqda, po inienu Ivan Pejack (Ivan FcyatzkhJ, niolcci Jurisica da

njegovih 150 »dobrih niuzeva« (gueter manner) pritni u kraljevsku sluzbu.

i

na kralja 21. srpnja

Jurisic pisrnoni

posebnom poveljom zajamcio tima Rascianoium) nckc povlasti,

dva mjesta na

Turci na

b'skocinia

(vojvodas

da

\ica

vali

slobostine,

pak

Srba.

molio, da

je

zovu

s

welche bei uns

anndern

t

a

allt

licriiber

bung und

r

i

R m i

1

j

a n

i,

freibrief,

Buduci da

Romer genennt nacli

gefallen,

je

iz

glava

broju sa 40.000

Turskc Zajedno

koji su iz

i

s

V

in a, koji

drugima ovamo

uskocili,

i

dao Srbima (damit auch

je

a s

1

Walachen,

die

und aucli yctzundt von den Turckhen mitsambt Euer J^omischcn kuniglichen Majestet verschreigeben ist worden, in gleicher mass zuesagen tliuen sein,

ban Petar Keglevic bio mnogo doprineo, da su receni Uskoci

Turske u kraljevu

iz

iz

i

Inlialt

so den Sirfeii

Obrovca mogli nesmetano

nand

ucnialom

u kraljevu zcnilju u

jednako slobodno pismo, kako ga

podijeli

i

presli

tima Cicima dade jednake poviastice kao onim doseljenicima

i

Jurisic molio je 22. listopada iz Ljubljane kralja Ferdinanda, »da

1

se u nas

soil).

i^tjcpana lilagajskoga) Ijudc

istarski Cici (die issterreichischen Zittschen), koji su se zadrza-

i

kod turskoga Obrovca,

stoke,

biliacki

jc

i

saopcio kralju, da su

je

i

ja\l.iao

pomocu baua Petra Kegle-

s

von Serb), s kojinia je kroz eitavo Ijeto ugovarao kojima je kralj podisrecno s Bozjom pomoci doveo preko medje u zeniiju kraljevu. Podjedno

(die leute

jelio

u krscanstvo, prenida su

listopada

17.

bas sada

je

grofova (kiieza Jurja Slunjskoga

drugili lirxatskili

i

Srba

Vec

zadrze.

ill

kapitan Erazino Tlnirn kralju Fcrdinaiidu, kako

je kralj

capitaneos Serviauorum seu

et

prcsli su oni u polovici listopada

njih vrcbali,

zaista je

I

Ljubljane preporucio molbc njihove. Posto

iz

zeinlju preci, izdao

mu

je

iz

Srba

kralj Ferdi-

Tu spominje kralj narocito, da je od quod capitanei et woyvode Rasciani sive Serviani

studenoga 1538. zasebno pohvalno pismo.

6.

Jurisica

doznao, »te

drugili

i

in hoc,

atque Valachi, quos vuigo Zytschy (Cici) vocant, cimi eorum subditis et adiierentibus

dem devotionemque erga nos amplexi iam nunc ad grarunt

et

fi-

commi-

ditionemque nostram

loca

bona eorum omnia mobilia salva transportaverint, sedulam proniptamque ope-

ram una cum

ceteris

navasse ac non vulgare adiumentum, quo

id

facilius

per

fierct,

te

allatum fuisse«.

Nema

potankili podataka,

u Senj

doselili

jos god. 1533.,

i

ostale

po kojima

gradove ove

kad se na

njih tuze Rijecani.

mnogo

moglo

kad su se prvi Uskoci okolici Uskoka bilo u Senju Svakako je God. 1536. Uskoci vec na svojim ladjama uz-

bi se

ustanoviti,

kapitanije.

i

nakon pada Klisa (1537.). Velik dio Medju vojnicima, koji 1551. kao placenici stoje u Senju, Otoccu, Brinjama, Brlogu i Drezniku, spomiiiju se u sainom Senju pjesmom proslavljeni I v a n S e n j a n n i 1 v a n D a n c i c. Da li su Prerad Luka K u k u j e V c, Pavao L o p a s i c, Marko J e 1 a c i c i Ivan Mazuranic drugi, koji ncmiruju more. Bit ce, da

Uskoka

je

njih

nadosio

sluzio je za placu uz starosjedioce

i

pridosle Nijemce.

i

i

i

i

su takodjer one godine sluziii u Senju kao placeni vojnici,

moze se

i

i

1

bill

starosjedioci

ill

Uskoci, ne

Uskoka vec i u Vinodolu, poimence u Bakru, pokoravali knezu Stjepanu Frankopanu Ozaljskomu. se ustanoviti. God. 1540. bilo

U

je

drugoj polovici XVI. stoljeca kao da

je

krscanske zemlje ponesto jenjalo. Uzrok tome sku krajinu osnovali

i

svoju

lickoga, bosanskoga, pjesaka

i

konjanika. Izmedju

Vlahe, koji su

onamo

ill

tursku

su

Turske u

iz

su Turci uz lirvatsku

i

slavon-

krajinu, metnuvsi u medjasne gradove sandzaka

pakrackoga tih

neko vrijeme doseljivanje

bit ce, sto

te

gradova

ondje vec prije prebivali

i

(cernickoga)

naokolo ili

su

ih

njih iz

i

pozezkoga

smjestili

nutarnjih

su

jake posade

brojne

krscanske

turskih (srbskih) zemalja

dopremili. Ti su Vlasi sacinjavaii neredovitu tursku vojsku, kojoj

je pri

provalama

FO NARODNOSTl

2ITELJ1

11

krscansku Hrvatsku

PO STALE2IMA.

I

Slavoniju bilo utirati put rcdovitini cctama,

i

Vlaske su se neredovite cete turske, koje

biti.

grcke

=

ap[j.aTtoX6c

rijeci:

pak

pez). Bilo je

till

oruzani krajiski strazar.

uzput

tc

iiarati

ro-

i

primalc place, vec dobivale sanio din

nijesii

(unbesoldte Turggen und Walachen,* zvale

plijena

27

martolozi

takodjer

=

a;j.apT(<)X6?

opet

ili

(mozda

oci

grjesnik,

lu-

Vlalia martoloza mjestimice toliko na okupu, da su se po njima cesti

pakrackoga (cernickoga)

pozezkoga sandzaka

i

Mala

nazivati

stale

a sk

\' 1

'Kleino

Wallachei).

nad Turcima kod Siska

Poslije pobjeda

(1593.)

Petrinje (1596.) zaredalo

i

izuu\

je

Slavoniju. u velike selenje naroda iz turskoga vilajeta Bosne u krscansku Hrvatsku Vec u listopadu 1595. prebjegao je vlaski episkop Vasilije, koji je dosad stolovao u manai

stiru Remeti (Oraliovici) u pozezkom sandzaku. u Krizevce, te se je stao s tadanjini zapovjednikom slavonske krajine Ivanom Sigismundom Herbersteinom dogovarati, kako da se krscanski puk iz Male Vlaske prevede u slavonsku krajinu. Sliiedece godine 1596. drugovima, kojima su sudac javio se je prebjeg Ivan Pejasinovic sa svojom bracom i

i

otvorenim listom

purgari slobodnoga gornjega varosa Krizevackoga

rujna

29.

dozvolili,

da se nastane na varoskoj zemlji pod pogodbom, »da varosi vsemi podanki, kako su se obecali, da budu p o k o r n i«. Godine 1597. doveo je krizevacki kapitan Gregorije Lai-

bacher prvu ovecu skupinu naroda

Male Vlaske

iz

Kusonja

(iz

i

Stupcanice), pa ih

je

na-

selio u okolisu Krizevaca, kao u Crkveni, sv. Ivanu 2abnu, Glogovnici, Gradcu,sv. Petru Cvrstecu do 1700 Vlaha sa 4000 komada t. d. Iste godine naselio je sam Herberstein i

stoke u okolisu nekadanjega grada Rovisca, a hrvatski sabor dozvolio im

vanje hrane dotle, »dok se nauce zemlju obradjivati«.

cernickoga

seljivalo se je iz

vec vise tisuca Vlalia

ili

i

Slijedecih

godina

pace

je

1598.

pozezkoga sandzaka sve vise naroda, tako da

oko

pribjega bilo nastanjeno

Krizevaca,

je

Rovisca,

i

poda-

— 1600.

do-

god. 1600.

Poganca

i

Ivanica.

Potaknut uspjesima slavonskoga zapovjednika stao mamiti Vlahe

Hrvatske.

turske

iz

Vlaha presia u krscansku Hrvatsku, razvaljenoga Gojmerja

ili

G

o

m

r

i

j

te ju je

Nakon

pomagao ga

je

dosli su tada jc

(Mavrovice)

knezovi Zrinski

i

i

dina s

tih

Narocito

potrajale.

knezova

bilo

turskiii

bastinili

od Stjepana

nasljednik

naseljivanje

mu

Vid Kisel, a

Vrbovsko, i

i

Moro1606. dosli Vlasi napokon u Lie. No buduci i

Zrinskiina, doslo je radi Vlaha do

zapovjednika hrvatske krajine, koje su innogo go-

i

prijepora

je

skupina

veca

srbski kaludjeri, koji su ondje osnovali

da su ta mjesta pripadala knezovima Frankopanima zestokih borba izmedju

prva

Tako su do god.

senjski kapitan Danilo Frankol.

Moravice

zapovjednik lirvatske krajine

Lenkovic naselio na pustom zemljistu oko

smrti Lenkoviceve nastavio

vlasi (.Morlaci) u

i

1600.

god.

koje bijahu

a,

Frankopana Ozaljskoga. U Qoniirje manastir.

zaista je

I

je

jedne strane, a zapovjednika Vida Kisela

knezova Nikola i Jurja Zrinskoga druge radi Vlaha Krmpota ili Krmpocana

izmedju s

(Morlachi chiamati Carampati, Morlachi ciarnati Carmpothi), koje bijase senjski kapitan

Frankol doveo

iz

turskih tada Kotara na jugu Velebita. Ti Vlasi bise naseljeni u Lieu (500

dusa, medju njima 200 oruzju doraslih muzkih glava), te su u prvi kraj priznali kneza

Nikolu Zrinskoga za svoga zemaljskoga gospodina, pace njihovi glavari (vojvoda jan

Krmpocanin.

prisegli su

16.

Toma

lipnja

Julijem Cikulinom, 25.

travnja

1606.

Skorupovic,

i

knezovima Nikoli trazio

ie

njegovim kapitanima na

*

Markovic, Marko Balinovic

1605. u crkvi sv. Jurja na

Vid

u Lieu od vlasti kneza Zrinskoga

mu

Toma .luriu

i

Kisel i

Hreljinu

pred vinodolskim gubernatorom

Zrinskomu vjecnu vjernost

III.

1,

sluzbu;

i

all

vec

od nadvojvode Ferdinanda, da oslobodi Uskoke

njegova gubernatora Cikulina, pa da

krajini.

Vidi moju Povjest Mrvata

Dam-

Mile Budorcic)

i

strana 408

—41U,

424

—

428,

441.

ih

podvrgne

nje-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

36

Uz

veliku scobu Vlaha (Srba, Uskoka, Pribjesa)

Hrvatsku Istre

SkiNuiiiju jos

i

onda

Koriiske), pa

i

pojcdiiic

i

porodicc

turske

\i

Senju, Karlovcu, Koprivnici

d.),

t.

i

a

su

se

(Stajcrskc,

u

Kraiijske,

Dalmacijc. Iz austrijskih ze-

u

nastanili

gradovima

krajiskini

mletacke republike osobito bjegunci,

iz

su

dolazile

careviiic

zenialja

austrijskili

iz

nilctackili zeinalja, poglavito iz

iz

inalja do-cljivali su se poglavito vojnici, koji

suda

HABSBURQOVCA.

TRI

(u

su se

koji

Takovi su se bjegunci u Senju zvali venturiiii (dosijaci ili pridoslice). Bilo je medju njima odlicnijih porodica, kao kiiezovi Posedarski iz Posedarja u mlctackoj Ualmaciji. Dosavsi u Seiij pridruziii su se Uskocinia. Kneza Martina Posedarskoga dao jc koniisar Rabata god. 1601. u Senju objesiti; ali porodica njegova ostala bojali

kazni.

i

i

.ic

i

1608. spominjc »antiqua

daije u varosi, te se god.

ciscus Torquatus, comes Posse

familiae

da riae«, kojega

Fran-

clarus

nobilitate

Vid Kise! dao zasuznjiti,

je

kad se je kao nuncij grada Senja vracao s ugarskoga sabora u svoj zavicaj. Franjo je nakon nekoga vremeiia iz taiiuiice pobjegao, te je god. 1609. nadvojvodi Perdinandu posebnim njemackim pismom tuzio silnika trazio zastitu protiv njega njegova ortaka, i

»Pranciscus Torquatus comes

i

Na

senjskoga kapitana Sigisnunida Qusica.

Corbavie

tuzbi podpisao se je knez

toj

et

Neprekidnim izseljivanjem, preseljivanjem etlmografska

slika

mnogo

doseljivanjem

i

hrvatskoga kraljevstva, narociti na

krajini hrvat.skoj

se je postepeno pretvarala u veliki logor vojnicki.

Gradjanska Hrvatska

se toliko preobrazila, tek sto je u Slavoniju doslo

medju

hrvatskoga plemstva znatno

kraljevstva

i

stalezke prilike

puka. Ni

Tu

promijenile.

u

jc

rukoni

svojoni

Posedarie«. se

siavonskoj, koja

i

Slavonija

i

mnogo

Slovince

stare

promijenila

je

hrvatskoga

nijesu se u torn dijeiu

glavnom ostalo onako, kako

je

nije

staro-

minulili

bilo

stoljeca.

Od

velikoga plemstva

ili

magnata

bili

su

sada prvi

i

najodiicniji

i

knezovi Z

r

i

-

n

Frankopani. Ali dok su Frankopani polagano izumirali (od cetiri loze Frankopana izumrli su knezovi Cetinski god. 154.3., Slunjski god. 1572. Ozaljski god. 1577., tako da je ostala napokon samo loza knezova Trzackih) posjcdovanja gubili svoja ski

i

i

i

Bosiljevo

(knezovi Trzacki drzaii su oko god. 1586. samo

kotarom, zatim Severin

s

Lukovdoi na Kupi s kotarom, Novigrad na Dobri, Zvecaj na Mreznici, napokon jedini grad Novi u citavom Vinodoiu): knezovi su Zrinski okupili u svojim rukama ogromna poili

i

sjedovanja sirom

mom

hrvatskoga kraljevstva, stekavsi medju

citavoga

gotovo citavo Medjumurje (Cakovac

i

inrni

kraljevskim pis-

Strigovo), te obladavsi po smrti posljednjega

kneza Frankopana Ozaljskoga (1577.) najvecom cesti njegova imanja, narocito gradovima z j e m, Dubovcem Slunjem u zagrebackoj zupauiji, zatim Bakrom ostalim gradovima (osim Novoga) u Vinodoiu. Neke druge starohrvatske porodice, kao knezovi i

1

i

Kurjakovici od Krbave bijahu u Senj), njih delji, i

Herdelji), koje je

Draskovici od Bele

(Petiieo)

h u

izumrle (osim loze knezova Posedarskih, koji su prebjegli

kao knezovi Babonici Blagajski. Mjesto

podigli su se novi velikaski rodovi, narocito

god.

y

c z

r

(AJapi)

Bisaga,

ali

izumrla. (ugledni

i

Ivanca,

Ra

od Ludbrega.

t

k a

j

ili

Erdedi god.

(Erdeody, Jersu

postali

1567.

Jamacno koji

Keglevidi

kao da se ili

su

se

magnatima

i

Lobora,

P

e

h e W-jL

t

pribrajali

takodjer

A

a p

1

i

c

i

i

su medjutini u drugoj polovici XVI. stoljeca u muzkoj i

nijesu tim osobito izticali.

magnati

od Buzina

(Rathkay) od Velikoga Tabora (de Nagytabor),

i

cast barunsku dobili su god. 1569.

Velikasi i

velikasima:

ih

od velikoga Kainika,

lozi izumrli;

BakaCi

zapalo grofovsko dostojanstvo;

1565.

barunima. God. 1604. pribrajali su se osim netom izbrojenih jos ovi ro-

dovi hrvatskim magnatima

T

ili

su morali ostaviti svoju domovinu,

ili

imaii

su

naslov

Kastelanovici Suvise

je

ta

od Svetoga Duha

porodica

»spectabilis

et

vec god.

i

1620.

magnificus«

velemozni), a pecatili su svoja pisma crvenim voskom.

Uz magnatske porodicc

stoji

veliki

broj

nizega

ili

maloga plemstva.

Usii-

PO NARODNOSTI

2ITELJI jed

eljivanja

iz

PO STALE2IMA.

I

plemenske organizaclje

preseljivanja bijase sredovjecne

i

posve nestalo;

vatskoga plemstva gotovo

"M

hr-

odsad spominju sc samo pojedina brat-

cak porodice toga plemstva, koie su razasute na sve strane. tako da se kod poiedinih rodova tck kadikad 5u.ie, da su potomci ovoga ili onoga plemena (na pr. Mogorovica). U krajevima izmediu Kupe, Korane Une. kamo bijase pribieglo mnogo toga stva (zadruge)

ili

i

starohrvatskoga plemstva, nema gotovo ni jednoga plemena vise Kupom redom nizii manje ili vede p prijedjelu medju Koranom

na

manje zavisne od gospodara poglavitih gradova (primjerice

ili

medju Kupe

m

e

1

i

vise

dok se u

okupii,

o b 6

c k e

i

U

Ozlja).

i

n

e,

iz-

krajii

Save nalazimo takodjer vise takovih plemickih obcina (Draganici, Krasici. je plemenita obdina T u r o p o j e, koja bas u ovo vrijeme vodi zcstoku dugu borbu za svoju samosvojnost protiv velikasa, koji ju nastoje podjarmiti. Tek god. 1560. dobila je turopoljska plemicka obcina svoj pisani statut, po kojemu je onda Pribici), a

1

najveca

1

i

dalje

zivjela

se

tc

Po svojem prvom

razvijala.

porijeklu

moze

plemena, nastavale u zupama,

te

uzivale u

se plemena razpala, a pojedine se zadruge vinu. razselile,

onda su

sada od kraljeva

ti

trazili,

Ijevskih

plemstva

kao

(najprije

svakom pogledu podpunu

liberi

vremena

su se tijekom

te

je

i

c o

m

njegove. Nadarenik, ako

Uz

njih

nekad

dobavili

se redaju poro-

bill

podanici kra-

slobode,

po torn

a

i

neko plemicko imanje, kojega

podijelio

kralj

pripalo kralju (doticno njegovu fisku). Kralj

o v n

su

iobagiones, a poslije kao nobiles iobagiones). Imade nadalie

su gospodari budi izumrli, budi da je njihovo imanje

r

Kad

slobodu.

porodice, izgubivsi svoju plemenitu djedo-

ili

Slavonije, kojih su predci

plemica, koji su to postali time, sto im

sebnom d a

koje su nekad okupljene kao

praplemidi ostali bez ikakvih dokaza svoje plemenstine, pa su

gradova.

zupanijskih

U

na vise skupina.

podijeliti

da im staro plemstvo iznova potvrdi.

u brojnim plemenskim obcinama

dice

ovo vrijeme

se plemstvo u

praplemstva hrvatskoga,

redu porodice

su

drugog povoda (radi nevjere

s

podjeljivao

Je

takovo

plemicko

i

t.

imanje

d.)

za-

(donatio regis), redovito da nagradi doticnika za vjerne sluzbe nije

bio

plemic, postao

pinu plemica sadinjavali su oni, koje

kralj za

je

plemicem tim darom. Najmladju sku-

je

posebnom poveljom na-

njihove zasluge

prosto proglasio plemicima (ne podijelivsi im nikakva imanja), te im podjedno oznacio

g

r

b (arma),

koji smiju nositi

males), a kraljevsko pismo s

terae armales). Armaliste

bill

rabiti.

i

plemici zovu

se

Takvi

oznakom (cesto su samo osobno

i

ma

a r

1

i

s

t

se,

ujavati, stoga su poslije

citali

su se plemicki

hrvatskom saboru, drzanom u blicas

constitutiones

(Erdeda)ÂŤ. Vlastnici suaeÂŤ.

Tom

je

diaetae till

ar-

i

dacama

i

dru-

da su se mnogi novo imenovani armaliste kratili te obveze izpumorali svi takovi plemici svoje plemicke listove ili grbovnice pred

brvatski sabor donasati, da se ondje procitaju, te onda

Prvi put

(nobiles

zove se g r b o v n c a (lislobodni (ad personam); njihovi neplemicki

posjedi nijesu tim nimalo postali slobodni, vec su ostali podvrgnuti svima

gim obvezama. Cini

e

slikom) grba

i

listovi,

izdani od

ili

prihvate

ili

eventualno

ugarske kancelarije god. 1569.

sijecnju 1588. u ^'arosi Varasdinu, a objavljeni su

Posoniensis

novissimae

.

.

.,

i

1587.,

'i

iuxta pu-

iussu etiam praefati domini bani

plemickih listova pridonijeli su svoje izpra\-e

prigodom sabor stvorio zakljucak. da

>

zabace.

i

—

ostali

>in

\iin nobilitationis

(novo imenovani) plemici,

koii

nijesu mogli donijeti svojih plemickih povelja u

ovo zasjedanje, prikazu svoje grbovnice u prvom buducem saboru, jer ce inace izgubiti svoje privilegije (item decretum est, ut reliqui nobiles, qui in praesenti congregatione huiusmodi eorum nobilitatis insignia producerc nequivissent,

dem

eam

in

pro.xima futura congregacione. sub ammissione et cassatione eorun-

privilegiorum producere debeant). Odsad su se plemicki listovi (armales) novo ime-

novanih armalista u saboru redovito proglasivali potvrdjivali ( sunt confirniatae nemine contradicente); no bilo je slucajeva, da je tko pros\'jedovao. Tako je i)rimjerice i

.

.

.

i

god. 1609. turopoljski zupan Juraj Vagic prosvjedovao

Cvetasina (Hranilovica), a sabor

je

zupanu o

torn

protiv

plemickoga

prosvjedu izdao izpravu.

lista

za

Jurja

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

30

Dok sc

iclilo

ili

su sc tragovi razlicitonni porijeklu plemstva

plemstvo potanje po svoinc iinanju

tiize

jc

na one. koji su imali prtvtrane posjedc.

niici

HABSBUROOVCA.

TRl

manje podanika

ili

kmetova,

na one,

i

te

koji su

(nobiles

posjedu. Narocito

ili

su kao veci posjednici

gubili.

di-

su se ple-

lucili

takodjer vise

iiuali

posjedovali tek jedno seliste, na kojemu

su sami prebivali. a nijesu imali nikakvili kmetova.

posjednici

svc vise

to vrijenie

ii

Prvi su

bene possessionati), a drugi

zvali

se

m

p

e

I

m

e d n o s e

c

i

vele-

i

(nobiles

p unius possessionis, nobiles unius sessionis, curialistae. nobiles iobagione; non habentes. ka-

dikad

i

kasi

plemici veleposjednici

tio)

i

i

1

e

c

i

j

i

nobiles taxati). Potonjini iinenom >nobiles ta\ati« zvali su htieli

1

c

zato, jer su

ih

ini

veli-

nametnuti, da piacaju ratnu dacu (taxa, dica, coutribu-

ostale izravne poreze, buduci da nijesu imali kmetova. koji bi za njih placali recene

dace. Ali plemici jednoselci odlucno su se opirali tome nastojanju, a vodili su jednoselci u Turopolju, koje bijase jos kralj Matijas Korvin god.

canja

i

ma

ih

oslobodio od pla-

1483.

koje dace. Privilegij kralja MatijaSa potvrdili su poslije kralj Ferdinand

1548., a kralj

Rudolf god. 1602.

i

Napokon

1608.

je

plemici

I.

god.

hrvatski sabor 23. rujna 1610. stvorio

i

ovaj zakljucak: »Nobiles autem unius sessionis univcrsi

Campi Zagrabiensis seu Turopoquam regni ordinariis ac laboribus, a modo deinceps futuris sem-

per status etiam et ordines univcrsos a cunctis tarn regiis

licnsis ...

ac extraordinariis

.

.

.

taxis et contributionibus

per temporibus eximuntur. et immunes pronunciantur.

privilegiisque ipsorum universis

in

perpetuo confirmantur.«

Kao

neki prelaz od plemstva k stalezu

slobodnjaci

(libertini,

nih dostojanstvenika kog'a biskupa

ili

kmetova

predijaici

cine

doba poglavito na posjedima crkve-

knapi). Predijaici zivu u to

imanjima svjetov-

drugi licno su posve slobodni, te ne piacaju redovno dace

i

davaka: no zato su duzni

Najnizi

i

najbrojniji

stalez

saciniavaju k

me

su podanici na posjedima svoje zemaljske

prava

politickih

vaju, piacaju

nona)

cine

1

dace, sto

ih

napokon

ni

vlastitoga

zemljista,

ili

zabranjeno

razne sluzbe (tlaka, rabota);

o v

suvise

ili

o

c

I

o n

njegovili

ili

terrestris)

subsidium).

kmetova

cinovnika. Stanje preseliivanje

rat.

Kme-

(iobagiones).

i

nemaju nikakovih

vlastele,

ili

zemljarinu

svoga

namiruju za

osudjeni na vjecito robovanje (perpetua rusticitas).

Tako

To

svoga je

kad

bi

i

bilo

im god. 1514.

od jednoga

zemaljskoga

medjutim

sve

podpadaju pod sud

migratio)

libera

(terragium,

vlastelina

pecuniae fumales)

ili

isto

jos bl pogorsano,

(libertas migrandi,

drngomu. Tim bise kao prikovani na zemlju

stelina k

i

on mora davati crkvi (desetinu), kraljevstvu (dimnicu

slobodno

drugih

vec za onu vlastelinsku zemlju, na kojoj prebi-

kraliu (ratnu dacu, kontribuciju, dica

vlastelina

t

gospode

svomu zemaljskomu gospodinu (dominus

mu

ni

svojoj zemaljskoj gospodi kao vojnici, te se okupiti pod

sluziti

njihovim zastavama (banderijima), kad gospoda vode svoja banderija u

tovi

i

prelata (praediales praelatorum), narocito na imanjima zagrebac-

kao opata u Topuskom: a slobodnjaci naseljeni su na

nih velikasa. Jedni

(praediales)

vla-

gospodina

takodjer

i

povo-

dom, da su kmetovi prigodom turskih provala stall jatomice bjezati u susjedne austrijske zemlje na zapadu. Bas radi toga bjczanja bill su slavonski stalezi prinudjeni. da vec na saboru u Krizevcima 6. sijecnja 1538. povrate kmetovima nekadanju slobodu selenja od jednoga gospodara k drugomu. Clancima 21 24. odredjena bi ne samo sloboda selenja kmetova, nego bi takodjer ustanovljen nacin. kako da se preseljivanje obavlja (modus

—

i

accipiendi

licentiam colono), pace odredjena globa od 25 maraka za onoga vlastelina, svoga kmeta silom pridrzavao. ne pustajuci ga da prijedje k drugomu vlastelinu, koji ga je htjeo k sebi primiti. I ugarski sahori od god. 1547. 1556. piihvatili su slobodn selenja kmetova. te je narocito potonji sabor u Pozunu god. 1556. u vise clanaka (27., 30.. i

koji bi

i

ustanovio nacin, kako da se pri tom postupa. Napokon

31., 32.)

vatske

i

migracija

je

i

sabor kraljevina Hr-

Slavonije, sastavsi se 7. ozujka 1557. u Zagrebu, zakljucio, da sc

kmetova

provadjstti po

imadc transnstanovama proslogodisnjega ugarskoga sabora u Po-

PO NARODNOSTI

2ITELJI

PO STALE2IMA.

I

zunu (De transmigracione vero colonorum modus

in

articulis Posonii

anno

1556.

conscriptus, per omnia observehir).

editis

Pored svega nie

et ordo,

31

1573. javlja

kmetovima vracena sloboda

toga, sto hi

Maksimilijanu. da zemaljska gospoda bolje

kraljii

sta-

i

gove-

castnije postupaju s

—

dima, nego sa svojim podanicima najopasnija bija

selenja. bilo je niihovo

nimalo pretjerano, kad ugarski namjestnik Antim Vrancic god.

dalje nepovoijno. Nije

i

kmetovima. Nije stoga cudo, da su se kmetovi bunili; kad joj je bio vodja Matija Oubec. Medjupotonjili nakoii te bune poboljsalo. ustajali su oni

seljacka buna bas god. 1573..

je

tim kako se stanje kmetova nije

ni

i

stoljeca.

Nijesu svi kmetovi jednaki

po obsegu

ni

na kojoj

su

sluzbama,

gospodske zemije,

koje

i

s

na kojemu

e

t

s e

ili

a

naiis),

dista

kmet

stoji

zove se

sa s e-

redovito od 1<u-

sastoji

dvorno

liizno

mje

•

dvoriSta sa stajom, zatim od

sto).

sjenokosa,

drugih

zemalja.

jedno

pasnjaka

Velicina

selista

dana oranice

12

seliste

i

obuhvatalo

obicno

jednaka;

nije

u to vrijeme

moze po-

(koliko

je

orati)

sjenokose za 4 stoga sijena.

i

Oni kmetovi, seliste

ili

koji su drzali citavo

zvali su se c

sessiju.

jeloseici;

a

koji su

samo

ili

I

jobagio-

(sessio

1

(hiziste,

oranica,

je

__^___

^^_^__^

zemaljskoni

cine

svojom porodicom, I

po

ni

Ono gospodsko zem-

gospodinu. ijiste,

a

nastanjeni,

imali

cak osminu

tovi, koji

d V o

c

r

i

i

ili

p r

naokolo

obicno

Onaki kmeni dru-

nego samo

kuciste.

zovu i

dv o

Kleinhausler);

lini,

cetvrtinu

pol,

selista.

vrt,

i-

kmetova.

je

nemaju oranice

gih zemalja,

dvoriste

bilo

se

r c

i

-

(inqui-

DINKO

stanuju

oni

grada

p o

ili

dvora

RAN.IINA.

pjesnik dubrovacki.

svoga zemaljskoga gospodina(vlastelina),

kadsto

i

unutar zida dvor-

skoga (gradskoga), u tako zvanoj purgariji kucista, vec stanuju u kuci kojega

ili

Onaki kmetovi.

purgi.

drugoga kmeta

podvorca,

ili

koji

nemaju

zovu se

s

u b

ni i

svoga

n q u

i

-

n Prema velicini zemije, koju kmet obradjuje, jesu njegove sluzbe koje cini zemaljskomu gospodinu. Novo naseljenim kmetovima odredjuje zemaljski gospodin nakon utanacene pogodbe njihove duznosti sluzbe. U tom su pogledu osobito poucni primieri, sto 411. je nanizao Lopasic u svom djelu xHrvatski urbari« na strani v378 1

i

i.

i

i

—

ill

Kao zaseban ga

r

rosi

i

(cives)

stalez izticu se osobito u XVI. stoljecu

u varosima (civitates)

ima vise vrsti; u prvom su redu k

(doticno

trgovima

i

r

Gradcc kod Zagrcba). Varazdin.

a

1

j

e

v

s

(oppida)

ke

Kopri\'nica,

s i

1

va

r

o sa n

i

hrvatskoga

ob o d n e

v a

r

(gradjani)

ili

p u r-

Va-

kraljevstva.

o s

i,

kao Zagreb

Krizevci u Slavoniji, a Senj

i

Bi-

HR\ArSKC) KRAL-inVSTVO ZA PRVA

32

TRl HA15SHUR(i()VCA.

hac (do god. 1592.) u Hrvatskoj. Te varosi iniadu svoju vlastitu saiiioupravu

Midcem na poslove,

One

po iistanovaina

celu, zivii

saljucii

svoje poklisare

ili

statiitima. koje

i

samo na

nc

nuiicije

pod^rsimitc banskoj vlasti, nego

nisu

sii

lii\atski sabor, iieRO

hiranim

s

sanii stvorili, a utjecii

a javiic

i

na njtarski.

i

izravno kraljn, kojcga zastiipa bndi kraljuv-

U

ski tovarnik (tavernicus), budi opct nersonal.

dru.nom su rcdu one varosi

trKovi, koii

i

zemaljskomn gospodinn (duhovnomu ili svjetovnonni) ili korporaciji Takovc su varosi trgovi Dubovac, Jastrebarsko, Krapina, Novi u Vinodoln.

podlozni kojcrnii

su

(kaptolu).

i

Samobor, Sisak, Trg kod Ozlja

i

driigi.

Piirgari tih varosi

i

trgova itnadu vrlo

razlicito

povlastice (neki vise, a ncki manjc), te ne iitjucu izravno u javni zivot. Imade niedju va-

rosima

trgovima ove driige vrste

i

su tijekom vremena zajedno

s

nckad

koji su

takovili,

i

uzivali kraljevskn slobodu,

doSle u vlast \'elikasa, koji su im kao zcmaljski gospodari njihovi znatno stezali

Tako

njiliove pri\ilegijc.

cili

prava, dok

je

je

Pod konac XVI. i

t

trg

ili

Ungnada

i

poslijc

Samobor

i

plemicki stalez.

stanujuci u varosima,

vazda

dijelili

od

ostalili

preotelo malia, te su se purgari stall nazivati

Mnogo

(cives)

puta zovu se

kad

mjeti Juraj Krizanic,

»Hrvati

Pavel, knez Milos, oponasajuci Ugre, koji

Ivan, knez

k n e z

oko god. 1663. ovako:

pise

su

i

re-

je

1

v

t

r

t

mc

e

i

-

pravi plemici,

se

Napokon

plemici.

bill

Samo

c e

varosani »p

ti

premda

»knezovima«.

kao

purgari

ili

purgara, koji nijesu i

vece slobode

iniao

nego onda, kad

vlasti,

purgari«, zeleci time oznaciti, da su ravni pleniicima,

i

ograni-

i

Rrdeda.

stoljeca smatraju se varosani

stalez uz duhovni, velikaski

n

varos

prinijericc

grad Samobor vise njega bio u kraljevskoj

ceni grad dosao u rnke grofova

all

gradovima, pod kojc su spadali, kraljevskim darovnicama

tako nioze

se

je

razu-

svakomu sostaru govorc svakome kazu Urani, nainie

(eodem modo Croat! ad unumquenque sutorem dicunt knez Iwan, knez Pawel, knez Milosz. ex imitatione Ungarorum, qui ad omnes dicunt Uram, Domine .). gospodine

.

.

.

«

.

.

Sudjenje oia

Krbavom

s

i

pravo. Za prvih Habsburga promijenilo se u hrvatskom kraljevstvu koje

sudbenim

u

i

panija

pravnim poslovima. Kako

i

nakon pada Knina

(1522.)

i

vlast, nestalo je

sudbenih stolova na jugu Velebita, nego

zupanijskih

i

je

Hrvatske pod tursku

(1527.) dosla jezgra stare

i

gubitka Like

ne samo zu-

zasebnoga banskoga suda

za Hrvatsku u gradu Kninu. Jednako se u tim od Turaka osvojenim krajevima ne staro

nekim oblastima stare Hrvatske, koje bijahu

s

Dalmacijom dosle pod mletacku

cani dali su to obicajno pravo lirvatsko popisati,

god. 1551.

i

(lirvatski)

skom

tlu

i

djedovi

pradjedovi«.

i

godjivati se u

pisao tim,

svjedoce

vlast. Mlet-

preostali

I

i

od

zapisi

obicaji,

koje su drzali nasi

»Statut lige kotara Ninskoga« sastavljcn bi na hrvat-

za vladanja mletackoga.

Drave,

iz

stare

Hrvatske prebjegli u krajeve izmudju

sobom ne samo svoje lirvatsko narjecjc glagolsko pisnio, All u svom novoni zavicaju niorali su se svedjer vise prila-

ponijeli su sa

svoje pravne obicaje.

i

to

krajevima Hrvatske pocev od Zadra pa do Nina,

Brojni lirvatski doseljenici, koji su

Gvozda

kako

Novigradu kod Zadra, a upisani su u njemu pravni

1553., ucinjeni u

"koji su vrijedili u

nego

isticc

lirvatsko obicajno pravo. Tragovi staroga hrvatskoga prava odrzali su se jedino u

prilikama

u

Slavoniji,

i

pa

su

tako prihvatili

i

slavonske sudske nredbe, koje su

mnogo cemu podudarale s ugarskim pisanim pravom, kako ga 1517. stampom izdao Stjepan Verbeci. Znacajno je. kako se i

je

jos god. 1514. za-

je

pokazalo potrcbi-

da se latinskim jezikom pisano obicajno pravo ugarsko od Verbeca prevede na

lir-

varasdinski sudac Ivan P c, prevod stampom uz naslov: sDccrctum, koteroga ie Verbewczi istvau diacliki poi)iszal od ivanussa Pergossiclia na slouienszki iczik obernicu. Stanipan v Nedelisclui. Leto v^atski

.

jczik,

a ucinio

je

to god.

g o

§

i

izdavsi svoj

.

t.asscglia zucliclienia

1574. «

posveti kaze, da

djelo

•.

c r

1,574.

je

"a odicenje oveli nevolnih

Pergosid

stampao i

je

svoj prevod posvetio knezu .lurju Zrinskomu,

tiskar,

>kojega

Vase gospodstvo dopclja na

zavrzenili ostankov orsaga«. Ali

jo.s

jc

zuacajnijc,

i)a

korist

da

se

i

jc

SUDJENIR

Ivan K

opet drugi Hrvat, po inienu

radom na

jim naucnim

pak u Ugarskoj, dok

i

t

o

ii

drugom obiasnio stanovite ne

u

Vrho\ni sud za kraljevinu Slavoniju

doba

ban ski osmicki

suda bio

I

je

glavnom

u

jos protonotar

novca

onaki, kao

I.

1619.) proslavio svo-

(*1561.,

djelu sudbeni postu-

uglasice u Verbecijevu djelu.

ostatke kraljevine Hrvatske bio

i

oktavalni sud

ili

octavalia

(indicia

mu

u petnaestom stoljecu. Pribivali su

i

Ivana Zapolje, zatim radi izbivanja nckih protonotara

i

knznih holesti dogadjalo se

sabor od

studenoga

II.

sastao oktavalni sud

{

.

ba-

i

protukraija

su

pod-

bill

napokon radi redovno sastajao, pace se je

nije

i

kroz citav niz godina. Tako se tuzi hrvatski

gotovo kroz deset godina

smutnia

ratniii

nije

ab integro decennio non sine maximo incommodo huius

fere

.

bilo

nije

da se radi

1602..

.

da se banski sud

je.

banskoga suda

vise puta desilo. da

Sastav

assessores.

ili

(koii

jedno protonotari u Ugarskoj), onda radi preccstili turskih provala u zemlju, cestih

u ovo

i

uz bana

borbc izmedju

dugotrajne

stari. Ali radi

je

octavae).

ili

od staleza na saborima narocito izabrani prisjednici

i

rokovi za sastanak suda ostali su

Ferdinanda

1 prikazavsi u jednom

polju pravnih znanosti, je

33

od Kostajnice

(i

i

PRAVO.

I

regni in hisce cruentissimorum belloruni turbinibus indicia octavalia nulla sunt celebrata).

Isprekidano sastajanje banskoga suda, koji se

m

1

(tabula

riuiogo o nieinu raspravljalo

u to vrijeme stao nazivati

je

povodom, da se

banalis), bilo je

S obzirom na zamasnost

i

niasne.

\

el

generale),

na k

i

r

a

t

ku p

r

sudu

t

o-

parbeni

manie presne

i

bansko sndo\anie obzirom na

a

duiji

glavni oktavalni sud

ili

je

i

to

manje za-

i

kraci parbeni

ili

octavale

(indicium

iudicinm

kratko pitanje,

sprava.

d u (kratka

\-

se

presne

kraci za

a

stvari,

jamacno postupak.

parnica

i

dvojaki

i

na redoviti

:

predmeta

presnost parbenih

i

kraci. Duzi za zamasne Prema tomu dijelito se je

postupak na dvoje

s

stoljeca

zakljucivalo.

i

vec u petnaestom stoljecu vrsio pri banskomu

duzi

banskim

i

sestnacstoga

saborima

na

je

breve,'

hreviS).

Tako glavuome sudu oktavalnomu kao kako se

No

to

razbira

brevisu predsjedao

i

sudskih isprava, izdanili

iz

poslije se je uobicajilo,

da

(indicium generale), koji se

je

je

ban

s

je

jos 1527.

sam

ban,

banovanja kneza Krste Frankopana.

za

protonotarom vodio jedino rasprave glavnoga suda

sastajao u sijecnju (pro festo Epiphaniae domini)

i

u kolo-

vozu (pro festo beati Jacobi apostoli) u kraljevskoj slobodnoj varosi na brdu Gradcu kod Brevise pak ili iudicia brevia Prepustao je ban sve vise banovcu ili vice-

Zagreba. banu.

kojega

opet

je

pomagao viceprotonotar

kraljevstva.

Rokovi za brevise

nijesu

bill

tocno ustanovljeni: sad se spominje kao rok blagdan sv. Ivana Krstiteija, sad opet blag-

dan

sv. Jurja

i

sv. Mihalja.

valjda onda. kad slije

god. 1574.

cetrdeset.

i

Suvise su banovac sad u Zagrebu

No

bilo je

bila potreba.

je

i

dok

je

brevis trajao

do

tri

sastajao se

isprva trideset

je

i

dana, pace

cetiri

je

brevis

dva dana, a poi

po sest dana.

viceprotonotar obilazili po kraljevstvu, te su drzali kratke spravc

Tako

Stenicnjaku. sad opet u Krizevcima.

ili

Prema tomu

drugih rokova.

i

Glavni sud trajao

se

je

brevis

po neki nacin

prometnuo u neku vrst zupaniiskoga suda. Dok su se pred glavnim sudom vodile veliko i

dugotrajne parnice o plemickim posjedovanjima,

kraljeva podiieljenim darovnicama: dotlc se

je

o

njihovim

naMljima svake ruke, o diobama medju bracom, kao

mickih kceri.

I

Vrlo vazne ustanove o b^mskom

1559., 24.

U

4.

veljace 1568..

sijecnja

1587.

i

XVI. stoljedn rodilo se

stane parnica izmedju njega

Klaic, Hrv.

o cetvrtini, o mirazu

i

sudu

Ijezene su u zapisnicima hrvatskih (slavon^^kih) sabora

travnja 1586.,

od

njima

i

i

opremi

ple-

o odlukama brevisa izdavale su se isprave, koje je sastavljao viceproto-

iiotar kraljevstva.

21. svibnja

privilegijama

na brevisima sudilo o smetanju posjeda, o

povj.

III.

(6.)

i

9.

od

(generalnom 19.

i

travnja 1528.,

brevisu) 1.

zabi-

rujna 1558.,

svibnja 1569.. 25. veljace 1579., 30. lipnja 15S5., 20.

21. veljace

pitanje.

1588.

kojemu

koiega drugoga

je

sudu podvrgnut ban hrvatski, ako na-

velikasa,

plemica

ili

picmicke

opcine 3

n

flRVATSKO KRA1..1RVSTV0 ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA.

34

kraljevstvu. §to se znade, pokreiuilo se to pitanje

bana Nikole Zrinskoga druKi

ni

baiii

nijesti

i

prvi

put

Rod.

plcniica Turopoljaca planuo spor radi grada

pred banski sud, kojemu su satni

dolaziti

htjeli

bude

radi toga, sto nitko u vlastitoj parnici ne nioze da

propria causa index et actor

Bag

potest).

fieri

radi

bijaSc

to.ga

sinca 1548. odredio, da Zrinski dodje pred banski sud,

sudac

i

kad

1548.,

Lukavca. Medjutini hili

prcdsjcdnici, vec

Ali

oratora

till

opet Zrinski htio priznati,

nije

nemo

stranka (quia

i

Ferdinand

kralj

in

pro-

13.

da tome sudii ne predsjeda ovaj

ali

put on sam. nego oratori. kojc ce kralj na do.'duCi sahor kraljevina Hrvatske poslati.

izmedjii

je

Slavonije

i

kraljev-

sudci

redoviti

nijesu

jer

obranim sudcima, a n'posto pred redovitini se ponio ban Ivan Draskovic. On je na saboru n Zagrebu

stva. Parnica se jc svrsila tck god. 1553. pred

sndom. Sasvim

drn.srciie

bija.se

studenoga 1596. svecano

izjavio, da se on u svima svojim pravdama, bio on tnzitelj ili podvrgava oktavalnomu (banskomu) sudu pod vicebanom, protonotarom prisiednicima. Sabor je povkidiivao toj nicgovoj izjavi, jedino su joj se oduprli Ivan, Petar 7.

tuzenik,

i

i

Juraj Keglevic, ne zna se

s

razloga.

koiili

izjava ovako: »Nec iilud latet

U aborskom

zapisniku zabiljezena

:

je

banova

dominos regnicolas, praedecessores praefati domini moderni

abusum hac praerogativa usos fuisse, quod ipsi nequaquam in iudiciis octavalibus et sedibus coniitatuum coram vicebano regni et comitibus comitatuum iuri parere aut respondere volebant. inlioc regno se indices habere non posse asserendo: praelibatus tameu dominus Joannes Draskovich banus, maioris faciens mandata Dei quam praedecessorum suorum indignam praerogativam, considerans com-

bani per

mune m esse omnium dominum banum

motis,

i

u

quam

s

t

i

t

a m, submisit

i

se

protonotarii et assessorum sedis octavalium

gistri

vicecomitum

iudicum; consentientibus ad

ct

dominis .loanne, Petro

gnificis

omnibus causis

in

eundem per quosvis movendis,

contra

id

iudiciorum,

tarn

coniitatuumque

benevole statibus

per ipsum

iudicio vicebani,

et ordinibus,

ma-

comitum,

solum ma-

Oeorgio Keglevich de Busin contradicentibus«. Medju-

et

ban Ivan Draskovic opozvao

studenoga 1604. na saboru u Zagrebu svoju je vec 9. svoje nasijednike na banskoj stolici (dominus njom obvezao banns quoque coram toto regno revocasset oblationem suam ratione cuiusdam promissac tini

i

prvobifnu izjavu, da ne

i

i

ne videlicet successoribus suis praerogare videretur).

iuri'^tationis suae,

Uz bane

bi

oktavainom sudovanju sve vise protonotari viceprotonotari. Vec za bana Krste Frankopana spominje se

vicebane

i

njihovi zamjenici

isticu

se

pri

mnogo kroz god. 1527. protonotar magistar B a 1 a za r Ho be tic od Dubovca (de Dwbowcz), koji je za Ljudevita II. vrsio sluzbu viceprotonotara slavonskoga. Njega je 1

1529.— 1531. magistar

nasiijedio god. u

varasdinskoj

gistar

M

Ijcvskili je

poslije

i

li

a

j

o o d

1

skoga sudca

R

a

g.

15.39.

— 1554.

v n a (de Rawen, Rawony),

(causarum

parnica

(oko

Petar od Konjske

krizevackoj zupaniji. God.

i

regalium

je

koji je prije

director). Taj Mihajlo

1549.) takodjer sluzbu

u U&arskoj

(de Konzka), bogat viastelin

protonotarom slavonskim matoga bio ravnatelj kra-

od Ravna

ili

Ravenski primio

kao protonotar kraljevskoga

dvor-

regie prothonotarius), pa je stoga bio cesto zaprijecen, da bo-

(iudicis curie

hrvatskom kraljevstvu. Jos vecili ncprilika bijase, kad je iza sinrti Mihajla Ravenskoga postao slavonskim protonotarom magistar Damjan de A r a n y a n, jos od god. 1549. protonotar namjcstnika ugarskoga palatina. Reccni Damjan malo je dolazio u

ravi u

Slavonijn, pa stoga se radi njegova izbivanja

oktavalni sudovi. Vec god.

da dodje na oktavalni sud

naimc za praznik

1,558.

ii

Zagreb, koji

sv. 'Martina.

God.

nije

radi

dolazio, pa tako je u

loga

i

ban

i

puta

1,568.

mogli

obdrzavati

ni

Damjana,

odredjen za izvanredni rok,

opet ustanovljuje hrvatski sabor rok za okta-

samo da u

bi

magistar Damjan

Pozunu.

kraljc\'stvu sudovanju

i)otuzili

nijesu

stalezi hrvatski protonotara

oktavalnomu sudu

hrvatskom

lir\atski stalezi

i

bi (valjda radi njega)

valni sud na osmicu blagdana sv. Margarete, doci, jer tada nije niorao pribivati

mnogo

pozivali su ban

•.iiiiomii

kraljii,

Ali

mogao

na

nj

magistar Damjan ipak

zapelo. Bit ce, da su se po-

koji je

onda stalezc pozvao, da

SUDJENJE novoga protonotara.

biraju

PRAVO.

I

poznaje zakone

koji

35

prava kraljevstva.

i

je podoban tam adversa

te koii

duznosti svoje ispunjavati (maiestas sua caesarea et regia, visa et intellecta

quasi

valetudine, qua assidue

prothonotarius regni, qui et alioquiu etiam non

suae sacrae maiestatis

iientis

in

tempore

gnicolis committit et

mandat,

ut

idoneam

t

he

1569.

svibnia

wa

H

de

Ugarskoj,

maiestatis suae negotiis sae-

aliis

et siifficientem

regni peritam in prothonotarium eligerent). 9.

locumte-

prothonotariatus

officio

officio

Aranyan.

de

prothonotariatus regnorum isto-

invigilareque non posset, sua sacra maiestas clementer fidelibus suis re-

rum respondere

su

solum

Hungaria. verum etiam

pius occupatus esset, adeo. ut opportune

Damianus

magister

affictaretur egregius

e

t

he

s,

iuriumque

bivsega protonotara pri

imenu

izabrali

Emerika Pe-

magistra

personala

kraljevskoga

namjestniku

legum

et

Zagrebu

Stalezi sabrani na saboru u

novoga protonotara. po

zaista

personam

su podjedno odredili, da se oktavalni sudovi opet sastaju u sijecnju

te

AH

u

kolo-

i

Emerik Pethew nije se drzao utanacenja, kod ugarskoga namjestnika Antuna jer je god. 1572. opet preuzeo sluzbu protonotara Vrancica, te stao zanemarivati poslove u hrvatskom kraljevstvu. Radi toga je hrvatskoslavonski sabor od 7. prosinca 1572. pozvao Emerika Pethewa. da se smjesta odrece sluzbe budi u Ugarskoj budi u hrvatskom kraljevstvu (ut dictus magister Emericus provozu, kako

je

zakonom

bilo ustanovljeno.

ni

thonotarius per litteras regni admoneatur. ut officio

locumtenentis statim valedicat et continuam residentiam cedat

regno habeat,

in

.

.

vel

.

autem

odlucnomu se je zahvalio na casti protonotara u Ugarskoj. pa je onda boravio stalno u Hrvatskoj vrsio sluzbu kao Âťprothono-

valedicat officio prothonotariatus regni

et

domini

prothonotariatus

praescripto

zahtjevu hrxatskih staleza, te

sve do smrti svoje (t 1586.)

.

.

Pethew odazvao

.).

se

je

i

tarius regniÂŤ.

Po

smrti Emerika

Pethewa

izabrali su hrvatski stalezi na

Martina odSombotelia

protonotarom kraljevstva

saboru

20.

travnja 1586.

(Zombothely. Zombateli). Kad

nakon nekoliko godina umro, stalezi su na saboru u Zagrebu 5. siiecnja 1592. imali birati protonotara. Zanimljivo je, da su ovaj put na narociti zahtjev (ad singularem pea (Zeu S ek e titionem) bana Tome Erdeda proglasili protonotarom magistra M a t ban prihvatio, da se time ne dira u privilegija kraljeva Matikel), ali uz ogradu, koju je je taj

i j

1 j

i

Vladislava 11., izdana stalezima u pogledu slobodnoga izbora protonotara serenissimorum regum Hungariae Mathiae, Vladislai gloriosissimae memoriae, regnicolis clementer collata, confirmentur. et prout sunt a regnicolis accepta et

jasa Korvina

i

(ut privilegia

dominis

kojim

je sabor sastavio neki n a p u t a k za protonotara. ponasa prema stalefima. prema vicebanu i viceprotonotaru. prema prucim se strankama. Protonotar ne smije drzavljane. koii cemu prigova-

kao

i

je

odredio,

kako da

se

kojim nacinom vrijedjali, vec im mora duznu pocast izkazivati.

raju, ni

banom

Podjedno

observentur).

approbata.

i

gospodinom viceprotonotarom mora

S gospodinom

vice-

ne smije za njihove par-

prijateljski ziviti, te

mu za dangubu trosak prigodom oktavalnoga suda. od primljenih pristojba svaki put izplatiti po petdeset ugarskih forinti. kako je cinio nekad magistar Emerik Pethew de Hettes nekadanjemu vice-

bene spise nista primati. Kad ga viceprotonotar zamjenjuje, mora

protonotaru Ivanu Petricevicu. 5to se tice Pristojbe (taxam)

demptionem

literarum). stalezi se

i

i

iskupa sudskih spisa (re-

i

redovi za sada (pro nunc) podvrgavaju obzirnosti pro-

tonotara (humanitati praeiati prothonotarii Jese submittimt): no ako hi on po obicaju predjasnjili

protonotara prevrsio

praecesserit). propisat ce

mu

mjeru prevelikim

pristojbama

stalezi stanoviti nacin

red

i

(si

.

.

(certum

in

.

nimia

modum

taxatione

et

eidem regnicolae praescribent). Nakon svrsenoga oktavalnoga suda ne smije se ljevstva udaljiti. dok nije odprernio sve parbene spise; ako pak te gotove spise drzavljana

notara da

ne ih

bi

niogao

iskupiti,

mora

iui

odrediti

stranke podignn. (Et ut absolutis

sales expediat,

cijenu

iudiciis

ex regno ne recedat. Expeditas autem

i

ostaviti

octavalibus. literas, si

ih

ordinem iz

kra-

koji

od

kod viceproto-

antequam

literas

cau-

quas ipso facto aliqui ex 3*

(

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

36

non potuerint. statuto praetio, apud pracfatum \Mceprotonotariiim

regnicolis redimere

decretum

linquat,

HABSBURQOVCA.

TRI

Medjiititn ni Matija Sekelj nije zadovoljavao staleze hrvatske, jcr je

cega covjeka, kojl

Varasdimi

11

Kad

praesentiae) u Ugarskoj.

biskupa Jurja Draskovica.

doba vrSio

On

cast vicebana

je

Caspar Pet

veljace 1600. izabran

1.

stoga on umro, stalezi odliicise

je

sav svoj vijek proveo sluzeci svojoj domovini.

je

i

i

on uz svoju

personala kraljevskoga

shizbu u lirvatskom kraljevstvu obavljao cast protonotara sonalis

rc-

est).

rice vie

take bi na saborii

I

gojenac

Miketincz),

(de

(per-

doma-

birati

nekad obavljao sluzbu viceprotonotara, a u posljednje

je

podjedno zupana zagrebackoga

i

varazdinskoga, pa

tako

je

samo pravnickim stvarima, nego takodjer upravnim, financijalnim vojnickim nekoliko poslovima. Steta je samo, da je taj vrstni muz zivio samo jos dvije godine saboru mjeseci. Po njegovoj smrti stalezi su na u Zagrebu 11. studenoga 1602. izabrali protonotarom Matiju Andrejasica od Novaka, premda su se bojali, da on radi slaboga zdravlja ne ce moci povjerene mu casti primiti. Uza sve to ostao je on protonotarom sve do godine 1615.. kad je umro, te ga je 12. listopada te godine zamiicnio dotadanji \iceprotonotar S t e p a n P a t a c c.

bio vjeSt ne

i

i

i

j

Kako

su protonotari cesto

dugo

i

thynczy

njilunih za-

odsutni. znatno je porasla vlast

bili

mjenika viceprotonotara. Izmedju viceprotonotara

se poimence

isticu

Mihajlo Mile-

Ivan Petri cevic de Miketincz (1565.— 1585.), onda Mihajlo od Vurnovca (Urnoczi, 1585), Petar Pojatic (t 1591), Caspar Penapokon Stjcpan Berislavic od Male Mlake (de rice vie (1591.-1596.), zatim

(tl561.),

t

i

1602.— 1608.).

Kysmlaka,

Buduci da su protonotari i

izvjestitelji

bili

toga suda presao u njiho\'e ruke. Tako i

bansKoga oktavalnoga suda,

lianskim pecatom pecatili odluke toga suda: to

sami riesavali

n o

a

t

r s

k

s

bez bana,

s\'e

u d o v a n

j