Vjekoslav klajic povjest hrvata od najstarijih vremena do svretka xix stoljea

Klaic, Vjekoslav Povjest Hrvata,

IDR

1535 K53 1899 V. h, pt. C. 1

ROBA

1

p VJEKOSIAV KIAIC

i^

III

POVJEST 1 H RVATA

SESTT SVEZ^iKL-

SNOPICPmi

i^-KAKlADA STKUGLI ZAGREB^

£03S34_ Knjizara

St. Kugli,

Zagreb,

Knjizara kraljevskoga sveucilista

POVJESNE KNJIGE HRVATI.

I

QRUBER: IZ STARIJE HRVATSKE POVIJESTI. QR2ETIC NIK.: O VJERI STARIH SLA VENA PRASEPRAM A PRAVJERI ASIRACA I

MITA.

IVEKOVIC: ANTE STARCEVIC.

AGIC STARINE N JIHOVO ZN AMEND VANJE. KASSOWITZ-CVIJIC ANTONIJA: V. LISINSKI U I

:

KOLU

ILIRA,

Skovica za

g.

obljetnici

stotoj

Nagradeno

denja.

iz

1917.

njegova ro-

Zaklade grofa

u tekstu

Ilustracije

dvadeset priloga odabrao

N, Dra-

I.

priredio dr.

i

i

na

Branko

Senoa. I

iz

ANDREAS MEDULiC SCHIA-

KUKULJEVIC: LEBEN DES

G.

JULIUS CLO-

VIO.

KUKULJEVIC: POVJESNI SPOMENICI JUZNIH SLA VENA. KUKULJEVIC: PAVAO SKALlC. KUKULJEVIC: lURA REGNI CROATIE. DALMATIE ET SLAVONIE. LJUBIC: OPIS JUGOSLAVENSKIH NOVACA. MARCHETI: JEANNE D' ARC.

MACAULAY: ODABRANI ESSAYI. MEDAKOVIC: 2IV0T CRNOGORACA. MILINOVIC: BIAC.

KLAIC v.: 2IV0T DJELA PAVLA RITTERAVITEZOVICA. Ilustrirano (15 slika), nagradeno

V.

KUKULJEVIC: VONE.

VIJEKA.

.1

nasom nakladom:

izasle

I/IL.

STAROQA

GINDELI-KLAIC: POVJESNICA

jugoslavenske akademije

KUKULJEVIC: LEBEN SODSLAV. KONSTLER.

BUCKLE: POVIJEST CIVILIZACIJE. DE2ELIC: SVETI KARLO VELIKI

i

30.

Ilica br,

zaklade grofa DraSkovida za.

g.

1913.

ORTNER: POVIJEST KRAJINE. PAVLETIC: 2IV0T I PJESNICKA DJELA MARKOVICA. Monografija o pjesniku

FR. filo-

i

KLAIC: POVIJEST HRVATA. «

«

POVIJEST HRVATA. POVIJEST HRVATA. POVIJEST HRVATA. POVIJEST HRVATA.

KLAIC: SLAVONIEN

VON

I.

BroS. Vez.

II.

BroS.

Vez.

zofu.

POSLJEDNJI ZRINSKI

IV.

Bros. Vez.

kopani; dra. Sisica: Posljednji Zrinski

V. Bros. Vez.

JAHR-

HUNDERT.

kopani

FRANKAPANI.

SLAVENSKE POVIJESTI.

Zrinskih

prilozima Ch. Segvica,

matu,

—

Djelo

str. 340,

ie

j

F.

Fran-

i

Fran-

dra.

R.

Frankopana, Roziia,

te

La-

E.

stampano u velikom

a ukraseno &a 108 slika te

PERVOLF: UGARSKA

DAS ENDE DES KROATISCHEN

NATIONALKONIGTUMS.

i

fors re-

POLIC:

I

ISTOCNO PITANJE.

PARLAMENTARNA POVJEST.

I.,

II.

POLIC: IVAN barun VRANYCZANY.

K0R2INEK: POVJESNICA NOVOGA VIJEKA.

KUHAC: GLAZBENO NASTOJANJE GAJEVIH

PUKLER: PRILOZI KULTURNOJ POVIJESTI HRVATA.

I

PRAVNOJ

RABAR: POVIJEST NAJNOVIJEGA VREMENA.

ILIRA.

KUHAC: VATROSLAV

LISINSKI.

KUKULJEVIC: ARKIV ZA POVJESNICU

RAC: 2IV0T STARIH GRKA. XI.

KUKULJEVIC: ZWEI SLAVEN. KUKULJEVIC: SLOVNIK UMJETNIKA JUGOSLAVENSKIH.

Zator

Veliki i

produkcijom stare slike Petra Zrinskoga.

KARLIC: KRALJSKI DALMATIN.

KOHARIC:

Vj. Klaica: Zrinski

na braniku svoie domovine;

Horvata:

drugih.

IZ

s

szowskoga, O. Ivekovica, dra. V. Dezelica

KLAIC: BRIBIRSKI KNEZOVI.

KLAIC:

FRANKAPANI.

zbornik

X. BIS XIII.

I

I

Bros. Vez.

s

KLAIC: KRCKI KNEZOVI

radnjama

III.

II.,

III..

IV.

DOCUMENTA HISTORIAM CRO ATICAM SPECTANTIA.

SRKULJ:

SIMEONOVIC-MILAN: MOJI D02IVLJAJI. SRKULJ: IZVORI ZA POVIJEST.

I.

XV.

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA. (1527.— 16G8.).

Teritorijalne oblasti

i

promjene.

oblastnici.

obrana kraljevstva.

— —

—

NaCin vladanja. Bani po narodnosti

Zitelji

Da6e

i

porezi.

Kniizevnost latinska, talijanska

K

1

a

i

G,

Hrv. povj.

Ill,

(6.)

i

—

i

i

banovci. Banski namjestnlci. Sabori.

po stalezima.

Vjera

i

—

crkva; skole

slavensko-hrvatska.

—

Sudjenje i

i

pravo.

—

—

Upravne Vojska

uzgojni zavodi; novi koledar.

Umjetnos'ti.

—

Materijalna kultura.

i

—

^

GOSTBA BABILONSKOGA KRALJA BALTAZARA. Slika Andrije Medulica. Original u saleriji slika

Becu.

ii

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA HABSBURGOVCA.

XV.

TRI

(1527.— 1608).

eritorijaliie

promjene.

Dok

hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu

je

zapadu,

poKlavito na

gubilo

otoke od Krka do Hvara,

od Novigrada, Nina XVI.

i

Mletci

i

s t

ok

rijeke

Neretve: u

je

Vec u

proljecu 1527. harali su Turci po Lici

Ob

Jurko Posedarski; malo zatim dovi u Krbavi, kao i

r

o v a

i

Krbavi, te su

i

je

ruke posljednji gra-

Mrsinj. Na koncu

godine

Jajcem, Banjalukom Od citave Hrvatske na jugu

na pocetku 1528. obladali su Turci

Velebita drzao se jos nekih deset godina znameniti grad

podlegao

je

turskoj

12.

sili

ozujka

1537.

K

1 i

no

s;

i

Tako su od nekadanje

stare Hrvatske ostale u krscanskoj vlasti tek zupe nicka,

varosi,

zalud branio knez

c, koji je

pali su u njihove

Udbina, Komic

ostalim gradovima Jajacke banovine.

taj

i

kraljevstvo na koncu toga stoljeca obuhvatalo jedva

osvajali; 30. ozujka zauzeli su

1527.

i

r c

myriametara.

125

i

Tu

gdje su

u,

sve do god. 1593. otimali njemu zupanije, gradove tako da

sve

iigrabili

oblasti u primorju

i

Zadra gotovo do usca

i

stoljecu nemilo stradalo na

je

mu

gdje su

onda gradove

Modruska, Catanska (Qacka). Vinodolska,

i

i

zupanije Drez-

primorje od Senja

preko Baga (Karlobaga) do Novigradskoga zatona (Podgorska zupa).

Naporedo vlast po

s

Slavoniji

osvajanjem oblasti

i

gradova u

izmedju Save, Dunava

su Turci svoju

Muhackom

polju

tvrdi Petrovaradin (28. srpnja 1526.); malo zatim Vukovske zupanije slabo utvrdjenim Osijekom (14. koloOstatak Vukovske zupanije drzao se je jos ncko vrijeme; ali tijekom daljili

bijahu zauzeli jedan dio Srijema

1526.).

sirili

Drave. Vec u oci boja na

i

i

obladali su jednim dijelom

voza

staroj Hrvatskoj

i

napokon 1536. osvojili grad Pozegu i s njom citavu pozesku zupaniju. Kralj Ferdinand I. nastojao je doduse, da zaustavi tursko napredovanje, te da im preotme, sto su dosad zauzeli; no nakon Ijutog poraza krscanskc vojske kod Qorjana blizu Djakova (9. listopada 1537.) nije vise bilo moguce, da deset godina otimali su Turci

i

se zadrzi turska bujica.

1540. dopanuli su turskili

Ood.

Nov ska, Subotski grad zupaniji;

tri

te ostatke, te su

(Sombotelj)

i

B

r

i

t

v

i

ruku vec gradovi

c e

v n

godine poslije (naime 1543.) osvojili su oni jos

i

a

u

Jasenovac,

tadanjoj

Krizevackoj

Bijelu Stijcnu, C

a k

1

1*

o-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA.

4

vac, Stup(5anicu,

a jamacno jos

Pakrac

Podborje

i

(Daruvar) u

zupaniji.

istoj

Valpovo, OraBrezovicu. Slijedece godine 1544. zapao ih je znameniti otada grad Kraljeva Velika s Medjurijecjem (Medjuricem), a 1545. grad Erdeda M slavina s Citavim kotarom Qarickim brdima. Napokon god. 1552. owojili su Turci V i-

U isti mah (1543.) zauzeli su hovicu, Vo6in (Vucin)

u slavonskoj Podravini znamenite gradove

i

i

V t c*u, stolicu zupanije istoga imena, onda Zacesam ill Cazmu, sijelo zacesamskoga kaptola, D u b r a v u, grad zaselak zagrebaCkih biskupa. Tako su od prostrane Krizevacke zupanije ostala u krscanskoj vlasti samo dva kotara (processus), dok su ostala dva bili budi u turskoj vlasti budi posve opustoseni. Tek na koncu sestnaestoga r

i

i

i

i

stoljeca

na pocetku sedamnaestoga

i

vratili

su se

rieki

krajevi stare Krizevacke zupanije

opet pod krscansku vlast, kao kraj oko Belovara (Rovisca), oko ZaCesma (Cazma),

i

okc"

Moslavine.

lica

druge polovice XVI. stoljeca nastcje Turci svom snagom, da obladaju onim dije sterao na jugu Kupe izmedju Une i Korane,

Od

jelom tadanjc zagrebacke zupanije, koji se

Unu od Jasenovca do

uz

i

odkad se

(doljna, inferior),

je

naime

plemstva

sila

puka u

i

padom Kostajnice na Uni

godina

slijedecih

(1556.);

hrvatskih

nj preselila iz juznih

krajeva.* Sirenje turske vlasti u torn kraju (u sredovjecnoj Gorskoj pocinje

Hrvatskom

prozvan

Bihaca. Taj dio bijase u XV. stoljecu

i

Gorickoj zupi) za-

Turci

osvajaju

Otok,

Krupu Uni (1560.), (1577.) Podzvizd, Gornju

Ljesnicu (1558.), onda N o v g r a d na Buzin Cazin (1576.), slijedece godine napokon Dolnju Kladusu, Ostrozac Zrinj, god. 1578. Qvozdansko; Ripac na Uni, a Dreznik, Furjan Cegod. 1592. znamenite gradove Bihac

Busevid

i

i

zatim

(1565.),

nadalje

i

i

i

i

i

i

t

i

n u podrucju Korane. God. 1593. zauzeli su

Topusko

i

Bu

pripadala zagrebackim biskupima), a god. 1596. grad

izmedju Une, Kupe

i

Korane tako udomili, da su godine

nasuprot Brestu podigli svoju tvrdinju

medju Kupom (1593.)

i

Savom,

i

te

P

i

n

j

i

u (novu), da Turopolje.

i

i

Une

ili

drugi), nastanjeni u turskoj uiukoj

Unu

pusti medju

i

Unu oslobodimo

Godine

iz

je

1557.

Turci se bijahu u kraju Petrinjcice u

Kupu

nje provaljuju u zemlju

Iza

Siska

obrane

srecne

doduse potonji grad u krscani

Hrastovica;

ostao u turskoj vlasti

ili

je

ali

5i-

stajao raz-

God. 1596. mole poglavice turskih Vlaha (biskup Padoslav, vojvoda Milos,

pust.

knez Dojcin,

je

i.

kod utoka

Petrinjom takodjer poslije obnovljeni gradovi Gore

s

nanda, da im dade nekoliko gradova »od

dao, da

r

da udaraju na Si^ak

tav ostali kotar izmedju Korane, Kupe i

t

da ck

1592.

krvavih borba za Petrinju (1593.— 1595.) dosao

sku vlast, a

valjen

e

(koja je

opatija od god.

Kupu«. i

Oni ne

krajini,

nadvojvodu stajerskoga Ferdi-

sedamdeset pustih gradov, istu

gradova

»velikih,

nego malih,

je

koji su bi Bog

da

dalje«.

1606. (kad se je

ugovarao mir na uscu

rijeke 2iive) tekla je

medja ostat-

cima hrvatskoga kraljevstva prema turskomu carstvu po prilici ovako: Izmedju Drave Save (u Slavoniji) bila je granica malo ne lavna crta povucena od Drave istocno Gjuri

gjevcu, Klostru

*

cessus)

U

i

Pitomaci na jugozapad prema Savi istocno od Siska, tako da su Raca, napominje, da se onaj kotar (prokoji se stere na jugu Kupe, sada zove Hrvat-

spisima XVI. stoljeca vise se puta izrijekom

Zagrebacke zupanije,

ska. Tako u jednom saborskom Clanku od god.

1560. citamo:

tatus Zagrabiensis ultra Colapim existens, quae nunc

»residua vero pars ehisdem comi-

regnum Croatiae vocatur«

(Fraknoi,

Mo-

numenta comitialia, IV., 634). U registru ratne dade za god. 1554. cita se opet: »alter tamen proces&uum ultra Kwp<pam existens, qui moderno tempore regnum Croatiae appellatur, a dudum per divos reges exemptus est«. (Vjesnik kr. hrv. si. dal. zemaljskoga arkiva, IX. 93). Sravni jo§ Barabas S., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, svezak II., gdje u jednoj izpravi od god. 1577. na strani 559. stoji za neke gradove (castra): »omnino (in) comitatu Zagrabiensi ultra Colapim, ilia scilicet parte comitatus, quae hoc tempore publice Croatia dicitur, sita

.

.

.«

TERITORIJALNE PROMJENE. Oaricgrad je

Moslavina

i

bill

u krscanskoj vUisti; na

granica najprije istim smjerom sve do Blinje

cima; iza toga Glinu

trinjcicu,

granica

je

jugii

Save

Kupe

i

ravno zapadnim smjerom prema Korani sijekuci potoke Pe-

isla

na zapadu rastavljala

dalje

(u Hrvatskoj) tekla

Vinodola, koja su mjesta pripadala Tur-

i

Trepcu, tako da su Petrinja, Hrastovica, Gore

i

skoj Hrvatskoj;

5

-

i

Stenicnjak

u krscan-

bill

hrvatsko kraljevstvo od Turske rijeka Ko-

je

rana pocev od Barilovica do Slunja, onda suha medja naokolo nekadanje Gatanske zupe (Otocac, Prozor, Brlog, Brinje, Jesenica u krscanskoj vlasti),

da

Velebit, tako

Starigrad

mora

i

citavo Podgorje s primorskim

je

Dracevac) do usca Zrmanje

turskoga Obrovca bila

i

Na

je

izmedju Drave

Karlobag,

Jablanac,

(Senj,

Na Zrmanji izmedju mletacka.

i

je dio nekadanjega hrvatskoga kraljevstva

samo na skrajnjem sjeverozapadu

mletackoj. Preostao je

i

Jadranskoga mora,

i

napokon sljeme planine

vlasti.

tada tromedja hrvatska, turska

pocetku XVII. stoljeca dakie najveci

bio u vlasti turskoj

mjestima

u krscanskoj

bilo

i

koji se je

onaj

zemlje

nasljedne

o

prislanjao

komad

(Stajersku,

A taj su ostatak savremeni Hrvati stall nazivati »r regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sciavoniae«. Sve drugo bilo

Kranjsku, Istru) Habsburgovaca.

e-

liquiae

je

reliquiarum

u vlasti turskoj

ili

mletackoj, tako te su brojne oblasti

i

kotari sredovjecnoga kraljevstva

hrvatskoga postale sastavine budi turske Bosne budi mletacke Dalmacije. Prema tomu nekadanje hrvatsko kraljevstvo na pocetku sedamnaestoga stoljeca bilo raztrojeno

je

raz5etvoreno,

bolje

pripadalo raznim drzavnim tvorevinama,

te je

zapadnom

vonije« pripadali su (zajedno sa

habsburzka Hrvatska

ili

drzala

i

distem

i

zivila

je

i

tih

krscanska

Ta

svoje nasljedne zemlje.

i

nadalje svojim dosadanjim zivotom: ona

branila svoj stari ustav, svoju upravu, svoja prava, privilegije

ognjistem

Sla-

i

sjevernom Ugarskom) monarkiji Habsburga,

i

osim toga drzali zemlje ceske krune

koji se

to:

i

Ostatci hrvatskoga kraljevstva iU »ostatci kraljevina Dalmacije, Hrvatske

1.

ili

»ostataka« hrvatskoga kraljevstva postala

je

je

uredjenje. Sre-

i

naskoro slobodna kra-

Gradec

kod Zagreba, koja se god. 1557. u saborskom zapisniku izrijekom zove glavnim gradom Hrvatske Slavonije (civitatem suam regalem MontisgreIjevska varos

i

metropolis

censem, quae est Iztocne

2.

i

jugoiztocne

pasaluku Bosni, prva, kad

je

istorum regnorum).

sredovjecne Hrvatske pripadale su v

oblasti

a po njoj osmanlijskoj

turskoj carevini.

ili

begova, koji su se pokoravali turskomu beglerbegu od Rumelije je

sultan

Murat

III.

i

Vucitrnski

nicki,

i

to:

Hercegovacki,

same Bosne obuhvatao Ducado),

Kliski

pasaluk

je

jos ovih

(kliski

i

podvrgao osim sandzaka Bosne

jos daljih

Zacesamski (Cernicki), Pozezki, Zvorpasaluk ili vilajet Bosna tada sastojao od devet

taj

u prvoj

sedam sandzaka:

hlivanjski

u ili

Kliski, Licki,

Prizrenski, tako da je

sandzak Bihac, tako da

t

Evropi);

(Romanije u

sandzaka.* Poslije bise od pasaluka Bosne odkinuti sandzaci Vucitrn Ijen

e

j

bila je iz-

bosanskoga sandzakbega Ferhatbega Soko-

lovica ha cast beglerbega, te je njegovoj vlasti

osam sandzaka,

a

upravom sandzak-

god. 1463. spala pod tursku vlast, tek turski sandzak pod

istom god. 1580. uzvisio

i 1

Sama Bosna

i

hrvatski

i

i

Prizren, a priva-

sedamnaestoga

cetvrti

Hercegovacki Licki

primorski),

osim

stoljeca

(hercegovski,

(licki

i

krbavski

i

del

za-

Kamengradom), Cernicki (Pakrac, Zacesam ili Cazma), Pozezki (s Viroviticom, Osijekom, Vukovaroni i Brodom) i Zvornicki Srebreniko m). Srijemski sandzak ostao je jos od (sa Sabcem

krcki

kotarski),

i

B

i

h a c k

i

Ostrozcem, Krupom

(s

i

i

cara Sulejmana Stolica prijasnji •

II.

pod Budimskim vilajetom.

bosanskoga beglerbega

bila

je

bosanski sandzakbegovi stolovali u

Namah

pocev od god.

Sarajevu

1580.

Ban

j

a

I

u k

a,

dok su

(nekadanjoj Vrhbosni),

Sulejman

II. od osvojene Ugarske osnovao dva vilaski, svaki sa vi§e sandzaka. Na poCetku sedamnaestoga stoljeca podigli su Turci jo§ dalja dva vilajeta u Ugarskoj, naime Jegarskl i Ka-

Jeta

n

i

z

ili

k

i.

iza god. 1541. bijaSe sultan

pasaluka:

Tako

Bu dim ski

su god.

1608.

i

Temi§ var

obstojala u turskoj Ugarskoj Cetiri vilajeta sa 24 sandzaka.

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

6

HABSBURGOVCA.

TRI

3. Citavo primorje srcdovjedioga hrvatskoga kraljevstva pocev od Nina i usca 2rmanje sve do kotara grada Uubrovnika (izuzev turski Skradiii), zatini otoci od Krka do Visa i Korcule pripadali su m e t a c k o j D a m a c j i, po njoj rcpublici Mlctcinia 1

nego

macije,

neke kotare,

i

nedavno

jos hrvatske,

obi.hvatala

je

kao N. vigrad, Nin, Belgrad, §ibenik

svuda, dokle

Dalmaciju, sto nije nikad prije

ii

i

i

ne sanio gradove sredovjecne Dal-

koji su prije bili sastavine hrvatskih zupanija.

stala se je ubrajati sirilo

i

1

Ta mietacka Daimacija

iiiezinom duzdu.

Pace Tako

bilo.

i

se

ime Daimacija pro-

je

dopirala mietacka vlast. Citavoj mletackoj Dalmaciji zapovijedao

je

zovi (comites) u kotarima pojedinih gradova

i

i

plemenita obcina Poljica

u ime republike glavni (generaini) providur (proveditor), kojemu su

Zad

Omis, pace

i

bili

je

podredjeni kne-

otoka. Glavni providur stolovao

u gradu

je

r u.

4.

Posve odkinuta od ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske

sana na sjeveru, iztoku

i

jugu mletackim

i

opa-

Slavonije, a

turskim posjedom (na jugu mletackom Alba-

i

kao osamljena oaza slobodna obcina (republika) grada Dubrovnika. Njezin kotar obuhvatao je isti obseg kao u petnaestom stoljecu: na kopnu Ston napokon zupu Stonski Rat (Peljesac), zatim primorje od Stona do Zatona (Terre nove), nijom) ostala

je

i

i

Konavle

M

i j

e

t

Lopud

su se

viatilo se

ziteiji

(Isola di

Mezzo),

Kolocep, Daksa

otoka Lastova od Dubrovnika,

te

i

Lokrum.

(Lagosta)

o

1 i

Sipan, nuli

gradom Cavtatom; na raoru drzaia je vece otoke L a s t o v (Meleda), zatim sedam marijih otoka (VH. Elaphites), po imenu O s

b, J a

God. 1602.

su se podvrgli Mletcima;

Lastovo opet pod vlast obcine dubrovacke. Dubrovcanima pise Mletcanin Ivan Dubrovniku i

Giustiniani

Krst.

god.

i

k j a n, odmet1

vec 1606.

ali

1553.

uz ostalo

ovo: »Obseg citavoga grada broji dvije trecine talijanske milje. Uresen je grad lijepim crkvama (47) i samostanima (8) redovnika i opatica, u kojima ima mnogo zlatnih slika, dragim kamenjem oblozenih, koje su od velike vrijednosti. Osobito je lijep gradski trg, na kojem stoji lijep zdenac (fontana), obilujuci zivom, cistom i svjezom vodom. Imade jos i drugi zdenac sa jos vise vode na kraju grada kod kopnenih zapadnih vrata. Ovi su zdenci (fontane) umjetnine, a voda im pritjeCe kroz cijevi od krede 12 milja daleko od grada. Mnogo ima nadalje zgrada visokih No jos vi§e resi grad lijepih, te sve ovo cini, da je grad lijep i razkosan, premda je malen.

i

i

mnoStvo trgovaca i stranaca, navlastito Turaka, kojima se bogatstvo sastoji od trgovacke robe. Zemlja ne rodi Dubrovcanima bas obilato. Najvise imaju vina; stoga radije trguju, te imade pojedinih Ijudi i porodica, kojima vrijedi imetak 100.000 dukata i vise. Plove po svima krajevima svijeta, te imadu svega 100 brodova. S toga se misli, da Dubrovnik ima sila novaca. Buduci da Dubrovcani moraju svuda trgovati, a uza to zele uzdrzati sebe i grad i svoju mllu slobodu, paze se lijepo sa svima vladarima, naokolo s gradskom obcinom. 13.000

ugarskih dukata.

a

P

narocito 1

Jos

a c a

su

j

u

sultanom, kojega zemlje medjase posvuda redoviti danak, svake godine

sa

mu

(sultanu)

sticenici (feudatarii)

mletacke republike, rimskoga cara

i

francuskoga kralja.« »Vlada im je republikanska, zivu slobodno te nisu nikomu podlozni. Biraju si svakoga postivaju. Osim toga biraju mjeseca glavara, kojemu je ime k n e z (rettore), te ga nemalo caste njegovim pripadnicima. U njihovu su (velikom) druge razne cinovnike, koji ravnaju gradom vijecu plemici, navrsivsi dobu od dvadeset godina, a ima ih sada 300. Plemickiti porodica nema vise od trideset. Prihodi gradski ne dosezu velike svote; glavni dohodak jest od carine na trgovacku robu svake vrste i od soli, koje se godimice izvodi u zatonu stonskom za kojih 30.000 dukata, i koje se veliki dio odpravlja turskim podanicima. U gradu ima do 30.000 zitelja, a u i

i

i

citavom ostalom kotaru (vanjskom) 25.000 dusa. 2itelji gradski uljudjeni su i ugladjeni (sono assai t d.« civili et politici) Prikazujuci dalje nutarnje prilike bavit cemo se poglavito uredbama i zivotom hab i

burzke Hrvatske, a o turskoj Bosni, mletackoj Dalmaciji cemo samo ono, sto je najpotrebitije, da se znade. Nacin vladanja: Bani

nema

i

banovci. Banski

vise ni traga, da bi koji clan kraljevskoga

i

namjestnlcl.

gradu Dubrovniku spominjat Sabori.

Za

Habsburgovaca

roda zamjenjivao kralja kao h e

(dux) u hrvatskom kraljevstvu. Kraljevi zamjenici jesu

sada samo bani,

koji

r

c e g

imadu na-

slov »regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae banus«. Ti se bani smatraju sve vise

NACIN VLADANJA. BANI

podkraljima leclovito tako

i

(p r o r e x),

zovu. Pace

i

te

I

BANOVCl. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

se u spisateljima

i

mmm mmr mmtjmm

^toljeca

(narocito

u

Isthvanff'ju)

u jednoj sluzb noj izpravi kralja Ferdinanda od

mmt'->mmmmim''SMmm!i

rmmmMmmt

16.

m

!mnm»vmmKm»iis>»

«if

7

9.

kolovoza

p

miif miwiimwili i

mm jmm jfm0 mmr smmjtmm mmt-jmrj^

SIBYLLA TIBURTINA. Slika sitnoslikara Julija Klovia.

skuplienom svjetinom na javnom trgu u Rimu i navijesta porod Isusov, prorockim nadahnucem apoiena pokazute pfstom Bogorodicu, koia se ie njioj sa sinkom na ruci u oblacima prikazala. Ovom je miniaturom: ukrasio Klovio rukopis rimske poviestnice od Pavla Orosija. koji se cuva u knjij^nici arsenala u Parizu. Tiburtinska Sibilla pred rimskim carem Augustom i

bfJBnibt:/'

1554.

kaze se za bana Nikolu Zrinskoga: »fungitur magno

quam v

i

c e r e

officio,

x trium regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae

cum et

sit

banus

Sclavoniae«.

et tan-

HRVATSKO KRAUEVSTVO ZA PRVA

8

Prvih godina vladanja kralja Ferdiiianda

HABSBURQOVCA.

dok

je

I.,

TRI

Slavouija velikim dijelom sta-

uz protukralja Ivana Zapolju (1526.— 1534.) imalo je hrvatsko kraljevstvo vise puta u jedan mah i po tri bana: dva Ferdinandova, a jednoga Zapoljina. Tako protiv Ferdinandovih bana Franje Badana i druga mu kneza Ivana Karlovica (t 9. kolovoza jala

1531.) stoje Zapoljini bani: najprije

njim zagrebacki djaju se

Krsto Frankapan

knez

Simun Erdedi

biskup

tekar Ferdinandovi bani bez protubanova;

Petar Keglevic Keglevic sam. Grof

Od

(1530.— 1534.).

prosinca 1537. dalje re-

9.

Tomo Nadazdi

najprije

to

i

(t 27. rujna 1527.), a za

i

god. 1537.-1539. zajedno, a poslije god. 1540. do konca 1542. Petar

Tomo Nadazdi

naime prema koncu 1539. na banskoj 5asti njegovu molbu imenovao banom za citavo hrvatsko kraljevstvo (ut tu solus sine aliquo coUega babijase se

zahvalio, na sto je kralj 12. sijecnja 1540. Petra Keglevica na

din

e

j

i

m

mu

natus officium pro nunc geras), odrediv§i

podjedno banderij od 300 lakih konjanika.

Cinilo se je, da ce odsad hrvatskomu kraljevstvu stajati na celu vazda samo jedan ban. Petra Keglevica zamijenio je kao jedini ban knez Nikola Zrinski (27. XII. 1542.—27. XII. 1556., a ovoga opet Petar Erdedi (1556.— 1567.). Ali po smrti Erdetiovoj imenovao je kralj Maksimilijan opet u jedan mah dva bana, i to zagrebackoga bi-

skupa Jurja Dra§kovica (1567.-1577.) mladoga kneza Franju Frankopana Slunjskoga (1567 — 1572.); kad je pak Franjo Frankopan Slunjski u prosincu 1572. umro, dobio je Draskovic nakon nekog vremena za druga G a s p a r a A a p c a (4. II. i

1

J

—

574.

lipnja

1577).

Oba bana: Draskovic

nicki banski pecat* siti

sve politicko-upravne

bana; najprije

je

— 1595.

cetku 1584.), a njega 1584.),

bijase

koji

je

hrvatsko kraljevstvo

Krsto Ungnad

15.

samo

opet

(instalovan

nakon vise odreka konacno

bansku cast

lozio svoju

zajed-

naciniti

ili

ratovanje vodio

je

banderija,

jednoga

po

jeditoga

veljace 1578., odstupio na po-

5.

Tomo Erdedi

(instalovan

IV.

8.

svibnja 1595. na saboru u Zagrebu po-

s vise razloga, a narocito stoga, sto nije

za uzdrzavanje banske cete

i

to biskupu bilo zabranjeno.

jer je

zamijenio zet njegov, grof

je

daU

si

sudbene poslove; jedino banski banderij

imalo

banovao

Frankopan, bijahu

sa svojim grbovima, zeleci tako pokazati, da ce zajednicki vri

knez Franjo Frankopan sam, God. 1577.

i

i

primao redovito placu

sto se je u obce stezala njegova vlast u voj-

i

nickim poslovima.

Nakon odstupa Tome Erdeda imenovao skupa

Gaspara Stankovackoga

administratore upravne niti

i

sudske poslove, a ne ce imati

No vec

za prave bane,

su polozili

nicki banski pecat,**

te

dana

kralj

i

umro

je

pol.

Oni ce

(banskoga,

sijecnja 1596. bise

i

vrsiti

banske

samo

politicko-

doticno

si

bi-

za

kraljevskoga),

oba na saboru u Zagrebu

bansku prisegu. Dali su

kao nedavno biskup Draskovic

tim vec 30. lipnja iste godine

u srpnju 1595. zagrebackoga

Ivana Draskovica

ni banderija

11. i

je

baruna

(upravitelje) na godinu

ce vrsiti vojnicke vlasti.

stalirani

i

pace naciniti

i

in-

zajed-

Franjo Frankopan Slunjski. Medju-

biskup Caspar Stankovacki, a na to ostao

je

opet

kad se je na saboru u nije kako se je krnjila banska jer podnijeti, Krapini konacno odrekao svoje casti, mogao \last u svakom pogledu. Sada je hrvatsko kraljevstvo ostalo preko godine dana bez bana,

kao

jedini

dok

nije

grofa

ban barun Ivan Draskovic sve do

5.

kolovoza

novi kralj Matija nakon krunisanja svoga

Tomu

Erdeda, koji

je

1607.,

imenovao

vec jednom castno vrsio ovu

u

prosincu

1608.

banom

cast.

Banska je vlast gubila od god. 1578. poglavito zato, Sto je kralj Rudolf one godine slavonske krajine svome stricu, nadvojvodi Karlu, povjerio vrhovnu upravu hrvatske njegovi nasljednici vladaru nutarnjo-austrijskih zemalja. Od toga su casa i sam Karlo (Ernest, Maksimilijan, Ferdinand) ne samo vr§ili vrhovnu vojnicku vlast na krajinama. i

i

Klai£,

Vjesnik hrv.

arh.

drustva X. 47

Laszovski, Vjestnik kr. zem. arkiva

I.

—

49.

61.

NACIN VLADANJA. BANI nego su

o torn

i

radili,

da recene krajine, a snjima

ostalu Hrvatsku

i

pokrajinama austrijskim (Stajerskoj, Kranjskoj

nasljednim

pridruze

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

I

vec od god. 1606. najodlucnije, naime Drave da od pa do Jadranskoga mora

novlast,

jinama

confiniis

ticum regno et

Dok Tako

stva.

ili

kralj,

prvim saborom,

koji bi se

podbana je

banovce namjestali su

imenovavsi novo

bani,

za njegova banovanja lice

ili

to tako,

i

sastao,

a

ka

t

j

svaki novi ban pred

je

svojoj

volji

ba-

potvrdivsi dotadanjega banovca.

— 1531.

bila

su redovno uz dva bana tako-

Emerik Bradac 1539. vicebani Pavaq

spominju vicebani

i

i

(de Rathka)

samo jedan

i

i

vazda po jedan banovac.

se, ostaje

da

progiasio po

Ivan Svetacki (de Zcmpche), a god. 1538. Andrija od Trnovca(de Tharnocz). God. 1540. spominje se viceban, po imenu Mihajlo Svetacki (de Zempche), od toga casa, cini

(de Ladomercz)

R

prelati (biskupi),

i

vicebanom ne smije da bude ni koji veliprema tomu i reprezentant svoga staleza. Dok je

po dva banovca. Tako se god. 1527.

i

kra-

i

(vicebana) bez iznimke vrsili clanovi nizega plem-

Prvih dvanaest godina vladanja Ferdinandova djer

kraljevstvu

i

se je obicajem stvorilo pravilo, da

bane imenovao

ili

na celu

Dravo usque ad mare Adria-

praesit).

ka§, vec jedino mali plemic, koji

novca,

stoji

ut a

stara pu-

povrati

su bansku cast obavljali redovito velikasi (grofovi, baruni)

baiiovca

sluzbu su

nempe

banatui pristina auctoritas restituatur,

(et

Slavoniju sto uze

i

Koruskoj). Hrvatski

i

da se banu

stalezi nasuprot trazili su

9

Ga§par Qusic

Od

god. 1544. redjaju se banovci

(Gwzych) od Turnja

(15

14.

—

ili

vicebani ovako:

Mihajlo KereSenji

1556.),

de

Ka-

Ambroz Gregorijanec (1559.— 1565.), Ivan Forcic (1565.— 1572.), Vladislav Bukovacki od Bukovice (1573.— 1576.),

nyaffewlde (1557.— 1558.),

od Butine vasi

Stjepan Gregorijanec (1578.-1581.), Ga§par Druskovecki (de Druskowcz, 1581.), Ivan od Zaboka (1584.), Lad is la v Impric od Jamnice (1586.), Stjepan Berislavic od Male Mlake (1596.), Gaspar Petricevic od Miketinca (1596.— 1598.), Juraj Keglevic (1598.— 1599.), napokon Krsto Mrnjavcic od i

Brezovice, koji

Banovci

je tu ili

cast obavljao od god. 1599. sve do svoje smrti god. 1626.

vicebani vr§ili su jo§ prijasnjih stoljeca uz svoju vicebansku

kodjer sluzbu zupana u kojoj slavonskoj zupaniji, backoj. Pocevsi od Forcica vicebani su

2evacke zupanije, tako

te se

bill

i

ta-

to budi u krizevackoj, budi u zagre-

podjedno

vec Forcic u jednoj

cast

(veliki)

hrvatskoj

zupani

ispravi

i

od

zagrebacke god.

i

kri-

zove

1572.

»Knez Ivan Forcic od Butine vasi, hrvatskoga slovinskoga orsaga viceban, krizevacke zagrebske gradskih megj §pan«. Kad su nadalje 24. ozujka 1607. grofovi Erdedi postali i

i

i

na

s

1

j

e d

n

i

zupani varazdinske zupanije, onda

veliko-zupansku cast u

toj zupaniji,

dok

je

je

redovito jedan clan te porodice vrsic

viceban vrsio tu cast u zagrebackoj

i

krize-

vackoj zupaniji.

Za vladanja prvih Habsburgovaca zavedena cast

banskoga namjestnika

bi

u

hrvatskom kraljevstvu takodjer

(locumtenens banalis, excelsi banalis

tenens regius). Prvi banski namjestnik bio

je

officii

locum-

Andrija Tuskanid,

kninski biskup

ko-

jega bijase kralj Ferdinand

I. po smrti bana Ivana Karlovica imenovao 27. kolovoza banskim namjestnikom za ono vrijeme, dok za bansku cast nadje zgodnoga muza. Kralj oznacuje u pismu na hrvatske staleze zadacu banskoga namjestnika ovako: »ut in-

1531.

terea,

quam successor

(bani) eligatur, ea munia vicesque obeat et agat, que ipse, si iam nominatus et presens esset, vel nosmet adessemus, agere possemus, atque omnia ea agat et faciat, que ad commodum nostrum regnique conservacionem, ac vestram utilitatem et defensionem neccessaria et opportuna videbuntur, auctoritate nostra banus

regia sibi in hac parte et ad tantum, ut

Vlast banskoga namjestnika bila

mena,

jer je

imala trajati

samo

dotle,

premissum je

dok

po tome kralj

est,

ista

tempus attributa

kao

i

et concessa«.

banska, tek

je

imenuje novoga bana. Banske

bila privreje

namjest-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

10

Hike odredjivao

boraveci

i

imenovao sam

God. 1581. pokusao

kralj.

da po svojim

dulje u iiccu,

HABSBURGOVCA.

TRI

je

ban Krsto Uiignad,

tadanji

nuiicijima skloni hrvatski sabor, iieka povjeri nje-

govu zamjeiiiku u vojnickim stvarima (in militia domini bani iocumtenentem), mladomu jirofu Petru Erdedu, da se sporazumno s tadanjim banovcem Gasparom od Druskovca brine za obranu krajine. Ali stalezi nijesu prihvatili banova zahtjeva. Oni ne ce da

imenuju banskoga namjestnika, habere lj

v

e

s

slobostiuama

jer se to protivi starim

Oniimaju, akojebanodsutan, svoga banovca

vellent).

v

t

u,

taj

i

goopodin banovac mora, kako

sastnika braniti krajine kraljevstva s bansklm

je

kad kraljevstvo imade bana, vac

mnogo

poslije

i

je

ali

sluzbu preuzeo, po obicaju svojih pred-

cetama

s

i

puckim

Tako

ustankom.

je

onda,

i

zabavljcn kojim poslom izvan zemlje. Hrvatski su se

otunali tome, da bi ousutnoga bana zamjenjivao drugi nego bano-

viceban. Ali napokon prevladalo

ili

kra-

u

hrvatski sabor ovaj put zaprijecio, da bi se ir.ogao namjestiti banski namjestnik

stalezi

kon-

i

(quod nullum iocumtenentem contra veteranas libertates et constitucionem regni

stituciji

jc

ipak nastojanje, da se sluzbujucem banu, ako

je

za kojim poslom morao boraviti izvan kraljevstva, imenuje koji velikas za zamjeni!.:i

ili

namjestnika u zemlji za njegova izbivanja u

travnju 1626. tadanji ban kralj

Ferdinand

II.

dne

tudjini.

Tako

je

onom prigodom, kad

knez Juraj Zrinski posao ratovati u Ugarsku,

20. svibnja

banova izbivanja budu zamjenici

Cesku

i

je

n

Sasku,

posebnim pismom odredio, da za citavo vrijemc

1626.

Sigismund Erdedi

(substituti) njegovi grof

protonotar

i

Stjepan Patacic od Zajezde. Poslije boja na

du§e vise hrvat^^kih slih stoljeca;

i

Muhackom

no zato su se sabori cesce

mjenici. Saborski su se zakljucci

protokoli od god. 1526.

— 1556.

Nema

polju razvija se sve vise djelovanje s a b o r a.

slavonskih sabora, kojima bi kralj

ili

sastajali,

ili

a predsjedali su u zapisnike

artikuli biljezili

pretezno su izgubljeni

do-

herceg predsjedao, kao za probanl

ini ili

njihovi za-

ili

Saborski

protokole.

koje gdje razasuti; zapi nici od

ili

god. 1557. upisani su u zasebne knjige (12 knjiga do god. 1831.), te se cuvaju u kr. zemalj-

po drugim saborskim spisima skom arhivu u Zagrebu.' Bas po tim protokolima kaO (aktima) moze se sastaviti prilicno jasna slika sabora pocevsi od druge polovice XVI. stoi

ljeca pa.

do najnovijih vremena.

Prvih deset godina (1526.

— 1536.)

vludanja kralja Ferdinanda

I.,

dok

je

u Slavoniji

jaka stranka protukralja Ivana Zapolje, saslaju se cesto stalezi hrvatski posebice, a sla-

vonski opet zasebno. Hrvatski sabori vijecaju u Getinu

Kladusama (1532.) Topuskom (1530., lurovom polju (1530.) jednom u Zagrebu;

(1530.),

i

Dubravi

(1527.),

hrvatski kao

i

Krizevcima, Yarazdinu

i

1633.,

(1527.),

1535.),

stalezi

opet

Perni

Ripcu

(1530.),

(1534.),

slavonski

Stenicnjaku

pace iznimice u

vijecaju

poglavito

u

Zagrebu. Tek iznimice saslaju se stalezi tako

slavonski na zajednicki sabor.

Takav

je

zajednicki sabor (conventus regni-

colarum regnorum Croatie et Slavonic) bio u lipnju 1533. u Zagrebu pod predsjedanjem Petra Keglevica, kojega bijase kralj netom irnenovao svojim komisarom za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, da ih brani, te u njima vrsi pravdu i pobira kraljevske prihode.

samo

to u srpjednom posebice hrvatski sabor, Kupe (responsiones ordinum regni Croatiae in congregacione eorum gene-

Poslije god. 1536. sastao se je

jos

i

nju 1558. u Stenicnjaku, da vijeca o obrani hrvatskih krajeva na jugu et articuU

dominorum statuum

et

raU de mandato domini bani decima septima iulii in Zthenychnyak constitutorum celebrata, ;i^dj-ajiicula et proposiciones eiusdem domini bani etc. facte); inace vijecaju i zahrvatski stalezi vazda zajedno. Tako javlja kralj Ferdinand kljucuju. slavonski kao 1

i

.

vec,,l^>t,RfP?iM9.a.;153.7.

»omnibus

et

singulis prelatis,

baronibus,

egregiis,

'

''^'''"iCif^daj '

-'rtlitMlia

regtii

najnoVile izdanje jugoslavenske akademije u Zagrebu: Si

Groatiae, Dalmatiae et Slavoniae, voL

•^^flhvadaju protokole

i

akta hrvatskih

1

I—V.

Zagrabiae

slavonskih sabora za god. 1526.

nobilibus,

pru-

sic Ferdo, Acta co-

1912.— 1918.

— 1628.

Ovi

svezci

NACIN VLADANJA. BANI dentibus et circumspectis, ac

vonic

in generali diauta

slov:

i

11

universitati regnicolarum regni nostri Croatie et Scla-

toti

da

Crisii congregatis«,

bor bar una Nikolii Jurisica

od hrvatskih

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

I

saljc

za svoje komisare na

grofa Franju Bacana. Zakljucci napokon

ili

njihov sa-

taj

stvoreni

artikuli,

slavonskih staleza na tim saborima, imadu od god. 1557. redovito ovaj na-

i

statuum

»Articuli

regnorum Croacie

ordinum

et

gregacione eorum generali

celebrata editi

Sclavoniae

et

cime se izrijekom

«,

in

con-

da su pri

istice,

njihovu stvaranju sudjelovali stalezi obiju kialjevina. Slika hrvatsko-. lavonskih sabora stoljeca

prvih godina XVII. jest po

i

kraljevstva iirvatskoga u drugoj polovici XVI.

ili

prilici

cvakova.

Sabor se sastaje pretezito u Zagrebu (u kraljevskoj varosi na brdu Gradcu ili biskupskim dvorima), onda vise puta u Varazdinu (budi u gradu grofova Erdeda budi kraljevskoj varosi), a iznimice u gradu

ili

trgovistu Krapini

Sabor se okuplja kroz godinu dva do

cretju.

n

cak u Svetom Krizu Za-

ili

puta, a traje

tri

ii

redovno dan

dva, izni-

ili

po vise dana. Redovito sazivaju se hryatsko-slavonski stalezi na sabor u oci sastanka ugarskoga sabora i nakon svrsetka njegova, nadalje prigodoni imenovanja novoga

mice

i

bana

(instalacijoni sabori),

napokon kad

pogibao od vanjskih neprijatelja (Turaka

prijeti

ugarskih buntovnika), da se proglasi obci i.stanak

Zbiva se

i

da se sabor saziva, da vijeca

to,

i

cine odredbe za

i

i

obranu kraljevstva.

odlucuje o zasebnim kraljcvskim predlozima

(propozicijama), koje se ticu vjerskih pitanja, poreznih reforama

i

drugih upravno-sudskili

vojnickih posala (narocito glede obrane krajina).

i

Tokom

godina pokrenulo se pitanje, koga zapravo zapada sazivati sabor hrvat-

samoga kralja ili pa^ bana? God. 1537. urice raspisuje (indiximus et conscripsimus) sabor sam kralj Ferdinand; god. 1549. povjerava (commisimus) isti generaspisati obdrzavati (ut kralj banu Nikoli Zrinskomu, da mora sabor skoga kraljevstva: da

li

i

i

ralem

congregationem

dinand

sabor

herdinando bani

puta

per i

svome

po

filium

sabore,

siavonske

to

Maksimilijanu

Maximilianum

naloga

bez

sinu

celebrare

et

indicere

je

kraljeva kralj

debeat);

godine

(generalis

diaeta

Buduci

indicitur).

ili

predhodne

Maksimilijan

da da

a

regc

vrijeme

vise

u

isto

su

hrvatsko-

sazivali

sabora

saziv

Fer-

proglasuje

conventus

njegove

privole

odredio,

1556. et

hrvatsko-sla-

vonskoga pripada jedino kralju bas tako kao u Ugarskoj. Ali tome oduprli su se hrredovi, iznoseci, da se tim gazi stare pravo njihovo, a suvise da je i tesko vatski stalezi i

i

provesti, jer kralj ravi.

da

Napokon

bi kralj

je

nikad ne zalazi u hrvatsko kraljevstvo, dok u Ugarskoj ipak dosta bohrvatsko-slavonski sabor u toj stvari 26. rujna 1567. stvorio zakljucak.

poput predjasnjih kraljeva dopu^tio banima

i

dalje

slobodno zakazati

glasivati sabore, ali da nijedan zakljucak saborski ne bi vrijedio,

velicanstvo milostivo potvrdilo. Kralj

taj

je

clancima toga sabora svecano

saborski artikul

pro-

i

bi

njegovo

prihvatio, pace ga

zajedno

ako ga ne

POtvrdio (sankcionirao), ali s tim dodatkom, saziva sabora o svojoj namjeri kralja obavijestiti, te mu poajedno prikazati one stvari, radi kojih smjeraju staleze sazvati, te s njima raspravljati. s

drugim

da bani moraju vazda

prije

Kraljem sankcionirani clanak zajedno praeterea status et ordines

onem sibi

et

s

doda^kom

praescripti,

reservasse.

Cum

autem

garia conferenda

sit,

glasi

fidejes subditi

publicationem diaetae seu conventug

libus libertati apertissime id

stat,

i

od

rijeci

do

rijeci:

»Intellexerunt

suae caesareae maiestatis,

horum regnorum

instar

regni

indicti-

Hungariae

statibus et ordinibus suae sacrae caesareae maiestatis fide-

derogare

maxime cum

videtUj-^

neque horum regnorum conditio cum Hun-

maiestas sua

in

Hungaria frequentius personaliter

exi-

hue vero reges Hungariae aut nunquam aut admondum raro venire soleant, sed ommedium banorum et officialium suorum peragere soleant et dignentur, idcirco sup-

nia per plicant

humillime, maiestas sua caesarea

rum huiusmodi conventum dominis

ingruente

banis instar

summa

necessitate

regnorum

isto-

aliorum banorum tempore divorum

re-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

12

lum

HABSBURGOVCA.

TRI

Hungariae, praedecessorum suae maiestatis caesareae libere indicari et pronuiiciari

facere clementer admittat, hoc sibi clemeiiter persvadendo, quod neque

num

praescriptum aliud pro rato sint

clementer

ncs

sacra eius maiestas

caesarea ipsos ba-

regnorum suorum dietae clemendummodo semper a banis ipsis hac de re prius

veteri consuetudine indicendo regnicolis illorum

in

conservare velle sese benigne

ter

ipsi, neque regquod per suam sacram maiestatem

nisi

quemadmodum

coufirmatum,

fuerit

liabituri,

obtulit,

quarumnam rerum tractandarum causa generalis ipsa dieta indicenda sit, Prema lome dakle moraju bani vazda prije saziva sabora kralja o tom oba-

admoneatur

et

edoceatur)«.

kao neku predsankciju za one predmete, koje ce pred staleze iznijeti, da ih pretresu i o njima odluku stvore. Stvorene pak zakljucke (artikule) moraju kralju na potvrdu poslati, te samo potvrdjeni clanci vrijede kao obvezatni zakoni za citavo u njega

te

vijestiti,

izraditi

kraljevstvo. Medjutim imade

takovih sabora, koje su bani sazvali po izricitom na-

poslije

i

logu kraljevu, pa tako se u saborskim zapisnicima izmjenjuju formule, da se

mandate caesareae

stao budi »ex (special!)

et regiac maiestatis

sabor sa-

je

ex edicto dominorum ba-

norum«, budi opet »ex edicto banorum ex dementi concessione sacratissimae caesareae

Kad nema

regiae maiestatis«.

bana, saziva sabor podban

u jednom saborskom i^rotokolu od god. 1595., da se

je

ili

et

pa tako citamo

veliki zupani,

sabor sastao »ex edicto dominorum

comitum comitatuum huius regni«. Saziv sabora proglasivao se je pisrneno bar cetrnaest dana prije dana, kad se je morao sastati. Tako je ban Krsto Ungnad pozivnicama izdanim prosinca 1578. u Gornjoj Stubici proglasio sastanak sabora u Varazdin za Tominje

6.

(21.

prosinca) iste godine.

Treba

kako

ogledati,

naime koga

Ijen,

que status

et

zovu

osim gospode

je

i

du2no

s

t,

i

da na

Slavonije bio u to doba sastavnj dolazi. Stalezi

i

redovi (sta-

»domini et nobiles caeteriordines regnorum Croatiae et Sclavoniae«, po cemu

tus et ordines) u saboru

sudimo, da

sabor kraljevina Hrvatske

je

zapadalo pravo, a

je

i

i

pisu se takodjer

plemica bilo takodjer clanova drugih nekih staleza, koji se

nijesu pribrajali ni velikoj gospodi, ni plemstvu.

Medju

te ostale

redove

staleze spadali

i

su nedvojbeno poklisari cetiriju kraljevskih slobodnih gradova Zagreba, Varazdina, Krize-

vaca

Koprivnice (od svakoga po dva), a

i

mozda

i

Senja; a zatim

i

zastupnici kaptola za-

grebackoga (po dva kanonika), moguce takodjer zacesamskoga i senjskoga kaptola. Da Frali su u to vrijeme dolazili na sabor jos poglavari crkvenih redova (narocito Pavlina i

moze

njevaca), ne ski

i

i

zupani

Od

i

magnata) svi urodjeni i

lidovice

i

viceprotonotar

i

god. 1588. bilo

za clanove sabora, koji se

je

kraljevskoj varosi Varazdinu, priredjeno

Buduci da to se

na

borima

bilo

i

je

Prema tome nije broj magnata. Po jednom i

obdrzavao

21. veljace

u

i

sabor skupilo najmanje 35 do 40 clanova.

taj

banovac, ve-

kod gradjana u svemu 27 stanova (hospitium). po dva ili tri, a mozda i vise gosti,

u pojedinim stanovima bilo smjesteno

je

ili

varazdinske) po dva od zupanijskoga plemstva izabrana zastupnika

saborskih Clanova bio tocno odredjen, narocito sto se tice baruna iz

dorasli clanovi gro-

napokon od svake zupanije (zagre-

nuncija. Veliki broj nizega plemstva nije tako dolazio na sabore.

popisu stanova

i

jamacno da zastupaju

velikasa,

nizega plemstva dolazili su na sabor podban

pod^upani, protonotar

i

backe, krizevacke ili

i

barunskih porodica. Pozivale su se

svoje nedorasle sinove. liki

prelata dolazili su na sabor biskupi zagrebacki, knin-

od svjetovne gospode (baruna

senjski;

fovskih

Od

se ustanoviti.

No

bit ce,

da

je

na pojedinim sa-

preko 50 clanova.

Vrlo rano

stall

su se baruni

onamo

sabor, vec su

§iljali

i

magnati otimati duznosti, da sami glavom dolaze na

svoje sluzbenike kao svoje nuncije s

punomocima

i

instruk-

4. sijecnja 1570. ocitovali su nunciji gospodje Barbare Alapic, MiKrste Bacana, da bez znanja svojih gospodara (sine scitu dominorum suorum) ne mogu privoliti na placanje neke dace od njihovih posjeda. Jednako izjavili su

cijama. lialja

Vec na saboru

Sekelja

i

NACIN VLADANJA. BANI na saboru

1.

I

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

listopada 1577. u Zagrebu nunciji udovice grofa Petra Erdeda

Johannes

nova (po imenu »egregii vicebana Bukovackoga, da o

Swberay

et

i

njezinih si-

Swgnethych) na neku tuzbu

nemaju nikakve upute (superinde nullam habere

stvari

to]

Michael

IS

informationem). Bas radi toga zapinjali su cesto saborski poslovi, te su se hrvatski sta-

prosinca 1579.

lezi 20.

osobno, ved

sto stanoviti velikasi

tuzili,

posve izbivaju

ili

ugledniji plemidi

i

salju svoje nuncije

ili

s

onda ne 6e pokoravati saborskim zakljuccima. Sabor pak od da se protiv velikasa

kralja

Vladislava

strogo

ih kazniti.

odredio

je,

dekretu

postupati

II.

20. rujna 1584.

plemica, koji ne dolaze na vije6anje, pa se onda krate zakljuccima

i

prema

imade

pokoriti,

ne dolaze na sabore

ogranicenim punomocima, pa se

Napokon

i

sa-

je

bor od 21. veljace 1588. zakljucio,

da jedan nuncij

zastupnik smije

ili

na saboru zamjenjivati samo jed-

noga gospodara po§to vi§e

(principala), a ni-

kako se

njih,

je

dosad;

bili

su ne-

dogadjalo.

Clanovi sabora

povrjedivi, te su se slobodno kre-

Oni

tali.

su

»salvus

uzivali

conductus«,

kao

conductus«

pogazio,

Clanovi

i

ugarskoga sabora; tko

bi »salvus

smatrao

se

da se

je

krivcem nevjere. Cini

je

za vrijeme sabora osobito pa-

se,

zilo,

da u kraljevstvu vlada opce-

niti

mir, pa5e da ni sudovi nijesu

poslove (iuristitium).

svoje

vr§ili

Znacajno

kako

je,

je

viceban Bu-

kovacki na saboru u Zagrebu

1.

udovu grofa Petra Erdeda, po imenu Barbaru listopada 1577. tuzio

Alapicevu

njezine

(i

su njezini Ijudi noci

izlemali

Ijude

i

izraniH

kmetove

i

sto

sinove),

^"TONIUS

podanici prosle

i

njegove

sub

(»quod

ANTUN DALMATIN.

praesenti quoque salvo conductu congregation

i

s

rita

r

subditi sortis

e gn

i

nocte .

.

in

prevodilac protestantskih knjiga na hrvatski jezik.

proxime praete-

praefati

homines

et

dominorum Erdeody homines

.

suae

.

.

DALMATA EXUL.

j'wi

vulneribus et verberibus

.

colonos

et .

.

domini vicebani ac dominae con

.

affecissent)

Ne zna se tocno, kako se je u saboru vijecalo glasovalo. da se neki zakljucak stvorio jednodusno (unanimi voto), ali ima i

dini clanovi protiv

zakljucaka vecine ulagali prosvjftde. Stoga

zestokih sukoba, narocito izmedju gospode

plemstva

i

varoskih nuncija

planule tako zestoke borbe

s i

druge.

i

odlicnijih

Mnogo i

je

se puta spominje,

slucajeva, da su pojedolazilo

koji

put

i

do

plemica s jedne strane, a nizega

Tako su na jednom saboru u Varazdinu god. 1579. je sabor morao raspustiti (et ex huiusmodi

opreke, da se

di.sensione congregatio ipsa dissoivi debuit). Djelokrug sabora bio

je

obse^an: rasprav-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

14

se

Ijalo

je

odluCivalo o svemu, §to

i

predlozima

(propositiones)

spadalo u javni zivot kraljevstva. Vijccalo zc o

je

kraljevim,

TRl HABSI3URG0VCA.

po njegovim poklisarima

izne-cnim

on da o predlozima banovim, napokon o zeljama, zahtjevima

Na saborima

koje su iznosili budi pojcdinci budi svi zajcdno.

novo imenovane bane,

kraljevski povjerenici

banovce

Riasivali

vicebane; na saborima

ili

onda kapitana kraljevstva zupanija zagrebacke

(dva

i

plemickc sudce

krizevacke); napokon birali su stalezi takodjer poslanike

i

za ugarski sabor, te su im davali

tri)

ili

viceprotonotara,

i

podzupane

i

ugarskom saboru.

stupaju kraljevstvo na

pismeni naputak

i

ili

redova,

i

uvadjali su

i

polozene prisege pro-

protonotara

druge zemaljske cinovnike (kao

i

predstavljali

su opet nakon

koji

birali su stalezi

oratorima,

ili

tcgobama staleza

i

nuncije

ili

kako da za-

instrukciju,

na saboru raspisivali su nadalje da6e

Stalezi

i

poreze, odredjivali sve potrebito za obranu kraljevstva, onda su rjesavali razne upravne

poslove, a napokon su

prucim se strankama o tuzbama, koje

sudili

i

ove pred

bi

Sabor

je

podjedno ustanovljivao rokove za obdrzavanje banskoga

noga suda, pa

je

takodjer birao clanove

iznijele.

Sve zakljucke

koje

artikule,

ili

ili

je

s

artikulima sacuvan

od

je

Quasimodo

anno domini

in

Takove

vice-

ili

congregatione eorundem generali, Crisii

pecatom kraljevstva

ili

lex) kraljev-

zakljucnom formulom, koja

i

»Ouae praemissa

su formule bile:

modum«. Vrlo

kralju na potvrdu

siljati

kao zakoni (statutum,

clanci vrijedili su

dominica

in

zakljucaka kralju na sankciju, onda bi se saborski pro-

bi siljao svojih

tokol sa clancima potvrdio vala.

protonotar

je

celebrata acti et editi sequuntur in hunc

1528.

Ovaki kraljem potvrdjeni

Kad sabor ne

stva.

in

su stalezi budi sve Clanke saborske budi zamasnije

stall

sankciju.

biljezio

protokol. Najstariji takav saborski zapisnik

ili

travnja 1528. s napisom: »Articuli et conclusiones per do-

19.

minos regnicolas regni Sclavoniae rano

oktaval-

ili

prisjednike (assessores) toga suda.

sabor stvorio,

protonotar kraljevsiva u saborski zapisnik

njili

praemissorum

quaevis

et

to kazi-

je

singula,

per -

status et ordines regni firmiter et inviolabiliter observanda,

status

gillo ipsorum publico sorum robur et firmitatem perpetuam praesentes

ipsorum modo, quo supra,

communiri voluerunt«,

unanimi voto statutos,

s

i

g

i

11

o ipsorum

ordines

et

— 1567.)

clanke

ili

podnose

prihvaca

ili

ili

articulos

authentico

obsignari et communiri fecerunt«.

U

opet na njih svoje

ili

prvoj periodi

a kralj u odgovoru (responsum) te

stalezi u adresi svoje clanke,

odklanja,

i

opet: »In quorum omnium praemis-

Glede oblika kraljevske sankcije treba razlikovati dvije periode. (1527.

s

ipsi

primjetbe

U

stavlja.

periodi

drugoj

— 1608.)

imade sankcija clanaka hrvatskih sabora posve oblik sankcije artikula ugarskih sabora, te sastoji od tri dijela: 1. od uvoda, u kojem kralj obznanjuje, da je primio (1567.

hrvatsko-slavonskoga sabora

artikule

doslovnoga teksta

od

2.

Na

taj.

s

molbom, da sve

svih artikula;

3.

i

reci bi, svecani nacin potvrdili su: kralj

slavonskih od 21. rujna 1567. Ijace 1578.

5.

i

artikule

prihvati

Maksimilijan

artikule

s

i

potvrdi;

a n k c

sabora

i j

o m.

hrvatsko-

svibnja 1569., a kralj Rudolf artikule saborske od

8.

i

te

od zakljucka zajcdno sa

5.

ve-

srpnja 1604. Treba istaknuti, da stalezi nijesu uvijek trazili kraljevsku po-

tvrdu za sve artikule nekoga sahora, nego tek za one, koje su jmatrali osobito zamasnima, bili i

i

koji su imali vrijediti

kao

stalni zakoni.

sankciju poglavito onih artikula sabora od

izgona protestantskih propovjednika

caju

zagrebackoj desetinu,

crk\''i

Premda vonski,

kao

bor e.

Oni su

nego

samo po

hrvatski

i

i

5.

je

za svoju

sebi ticu

i

na

dobit,

njih.

i

do-

srpnja 1604., koji se ticu vjere katoliCke i

toga, da doseljeni Vlasi pla-

da se pokoravaju svojoj zemalj"koj gospodi.

prva

za

tri

Habsburgovca tako pro-

u njima ogledao sav javni zivot kraljevstva, ipak su tako sla-

stalezi

dolazenje

su od kralja Rudolfa trazili

kraljevstva, kao

su hrvatsko-slavonski sabori imali

stran djelokrug, da se

nost,

te

iz

Tako

u to doba ugarske jer

su

r e

do v

i

t

o

dolazili

i

na

ugarske sa-

sabore smatrali ne samo za svoje pravo drzali,

da se

privilegija

i

i

duz-

prava ugarskih staleza

Zato su artikule ugarskih sabora (doticno kraljevske dekrete

NACIN VLADANJA. BANI s

potvrdom onih kao

iralja,

BANOVCI. BANSKI NAMJESTNICI. SABORI.

stalezi,

od krajiskih generala.

i

rocito da odrze

trazili zastite

bansku vlast u punom obsegu

le^e iznosili svoje jade

tegobe, pa tako

i

je

pomoc u

i

svoj

i

svojih ugarskih drugova, na-

dolazili

ugarski sabor

mnogo

pripadaio to pravo za hrvatsko-slavonski sabor.

No povrh

saborski clanovi

ostali licJnim ili

To

zastupati citavo kraljevstvo kao takcvo.

bilo

ili

Hrvatske

iz

puta vijecao

tri

su

redovi, kojima je

i

ovih birao

poslanika bili

je

hrvatsko-sla-

n u nc

ili

i

j

a,

kojima

nuncii regni. Dok

Slavonije mogli govoriti

i

odlucivao

i

nj ni spadali.

su redovito svi oni hrvatski stalezi

vonski sabor za svaki raspisani sabor ugarski dva do je

Oni su pred ugarske sta-

teritorij.

poslovima hrvatskoga kraljevstva, koji po pravu nijesu na

Na ugarski sabor

15

vazda progla§ivali u svome saboru (salvis iuribus nostris). pritisnuti od nadvojvoda i upravitelja nutarnjo-austrijskih ze-

artikula)

Suvise su hrvatski

I

i

glasovati

su

prema svojim

stalezkim potrebama, nunciji kraljevstva morali su raditi prema primljenoj uputi

im

instrukciji, koju

je

hrvatsko-slavonski sabor pismeno dao, te su nakon svrsena sa-

bora ugarskoga morali u hrvatsko-slavonskom saboru polagati racun o svome djelovanju.

Oni su za svoj trosak skih forinti.

Kad

boru.

trud primili od svoga sabora

i

Kao zastupnicima kraljevstva

su god. 1600. nakon dugoga

Krdeija, izrijekom je sabor u

Varazdinu

jima, da Erdeljcima nipo§to ne ustupe

hrvatskomu

(similiter

etiam

si

i§lo

ih

vejjace

u

placu, po prilici 200 do 1000 ugar-

prvo mjesto

je

vremena opet 1.

i

na ugarski sabor

imali doci

prvoga mjesta

ni in

nunciji

zapovjedio svojim nunci-

instrukciji

Transsylvaniae nuntii

u ugarskom sa-

glasa,

jer

eadem

to

pristoji

dieta in

kraljevstvu

medio regnicola-

rum comparuerint, cum primum locum

et vocem regnum istud semper in regni Hungariae minime locum aut vocem Transsylvanis cedant). Jednako upuhrvatsko-slavonski sabor od 25. lipnja 1607. svoje izabrane nuncije (Krstu Mrnjav-

publico conventu habuit, cuje Cica

i

Ivana Kitonica) za ugarski sabor u Pozunu, da moraju ondje odrzati svoje starinom

uobicajeno prvo mjesto,

te

ga ne smiju nikomu ustupiti (primum locum more antiquitus

consveto nuUi cedendo observabunt).

Sacuvao se popis stalefa i redova, koje je god. 1583. tadanji ugarski kancelar pozvao na sabor ugarski. Po ovom popisu poslao je on pozive na ove staleze redove u i

Hrvatskoj

Slavoniji:

i

»Ad comitatus:

(uz

biensem, Crisiensem (dakle

ske

i

Slavonije

(ad

Ad praelatos: skih

tri).

35

ugarskih

Onda

zup-anija)

joS

ove slavonske: Varasdiensem, Zagra-

joSposebice na staleze kraljevina Hrvat-

status regnorum Croatiae et Sclavoniae). Zagrabiensem, electum Tinien'sem, electum Segniensem (onda jos ugar-

osam).

Ad barones: Christophorum Ad magniflcos (magnates):

Ungnad (tada hrvatski ban), comitem Georgium de Zrinio. comitem Nicolaum de Zrinio, Stephanum et Qasparem Peteo, Qasparem Drascovith, Stephanum de Qregoriancz, Petmm Rathl<ay, Matthaeum Keglewyth, Franciscum Blagay, Qasparem Tersachky (Frankopan Trzacki), Qabrielem et Stephanum Tahy, Qasparem et Nicolaum Alapy, Stephanum et Petrum Castellanffy, Michaekm Zekel, comites Petrum et Thomam Erdody (u svem osamnaest). Ad viduas dominorum: viduam Petri Erdeody, uxorem Simonis Keglewyth. Ad capitula: Zagrabiense (jos sedam ugarskih). Ad prothonotarios: Magis+rmn Emericum Pethe Sclavoniae et locumtenentis. Ad civitates: Zagrabiam, Vara&dinum, Crisium, Capronczam (in Sclavonia). Jos brojnije 1604.

Tad

jemskim

i

Od

su na okupu hrvatsko-slavonski

stalezi

na ugarskom

saboru god.

pozvani: zagrebacki biskup Simun Bartulic s biskupima kninskim, bosanskim, od drzavnih baruna ban Ivan Draskovic, mestar kraljevskih

su

varnika grof bivao.

bili

bili

Tomo

velikasa

Vuk Frankopani kovic, Ivan

i

Erdedi ili

i

propalatin Nikola Isthvanffy, koji

je

sri-

to-

u Hrvatskoj stalno pre-

magnata spominju se grof Petar Erdedi, knezovi

Juraj,

Nikola

i

Trzacki, Franjo Drzanic (Dersffy), knez Ivan Zrinski, barun Petar DrasJuraj Keglevic, Franjo i Stjepan Pethe w, Benedikt Turoci od Ludbrega,

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRT HABSBURQOVCA.

16

Ivan

Juraj Ratkaj

i

od Velikoga Tabora. Napokon

su

bili

sabora (prepost zagrebackoga kaptola Franjo Ergeljski

MedoSovca), ske

nunciji

kri^evacke)

i

cetiriju

i

zagrebackoga, nunciji

kaptola

nunciji

hrvatsko-slavonskoga

zagrebacki podziipan Franjo od

i

zupanija (zagrebacke, varazdin-

triju

kraljevskih slobodnih varosi (Zagreba, Varazdina, Krizevca

Koprivnice). Svega dakle 39 do 40

i

lica.

od hrvatsko-slavonskoga poglavito po tome, sto se je na ugarskim saborima obavljalo k r u n e n j e kralja i kraljice zajednickom krunom sv. Stjepana. Ti su krunitbeni sabori bili osobito svecani, te su takim prigodama Djelokrug ugarskoga sabora bio

siri

je

j

i

hrvatski velikaSi vr§ili razne sluzbe pri svecanostima.

Tako

je

za krunisanja kralja

bilo

8. rujna 1563., kad se je osobito iztaknuo knez Nikola Zrinski Sigetski; jednako se je prigodom krunisanja kralja Rudolfa 25. rujna 1572. odlikovao sin njegov knez Juraj Zrinski svojom novom ratnom opremom. Ugarski su sabori takodjer dozvoljavali kralju ratnu dacu (dica regia, subsidium), all ta se je daca u hrvatskom kraljevstvu

Maksimilijana

mogla samo onda hvatio

pobirati,

kad

po zemlji razglasio,

i

ju

je

pouzdanike

svoje

te

hrvatsko-slavonski sabor posebice pri-

poslije toga

pri

popisivanju

i

utjeravanju

recene

dace imenovao. vrhovni upravitelj hrvatskoga kao podkralj Slavonije« (regnorum Hrvatske Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae banus). No od prave Dalmacije nije drzao bas nista, jer je citava bila u vlasti Mletaka, a od Hrvatske i Slavonije odkidali su mu tijekom XVI.

Upravne

oblasti

i

oblastnici.

Ban

je

i

kraljevstva imao naslov: »ban kraljevina Dalmacije,

stoljeca Turci

ostataka«

krajiski generali sve vise, tako

i

(reliquiae reliquiarum)

Hrvatske

i

te

je

i

napokon upravljao tek »ostatcima

Slavonije.

Kako je sredovjecna Dalmacija bila sva u mletackoj vlasti, stalo se je u habsburzkoj Hrvatskoj prenositi ime Dalmacija na primorje od Trsata do Karlobaga. Ta nova Dalmacija obuhvatala

kneziju

je

Vinodol, pa

onda

Senj

i

U

kapitaniju.

senjsku

jednoj povelji kralja Rudolfa od 20. kolovoza 1577. kaze se izrijekom, da su vinodolski

gradovi (castra) netom preminuloga kneza Stjepana Frankopana

Bakar, Novi et habita«.

U

Ledenice,

i

Dalmatia

Hrelin«. God.

et

in

circa littora maris Adriatici certas arces, ut

1608. opet ugarski sabor

clankom dvanaestim

m

quoque civitatem in Dalmatia regia a corona regni minime avelli patiatur«. »insuper

S

e

imenu

Ozaljskoga, po

regno nostro Dalmatiae

existentia

clanku 32. ugarskoga sabora od god. 1596. kaze se nadalje za knezove Zrin-

ske: »se habere in

Bakar

»omnino

gnia

Grobnyk,

trazi

existentem

od

kralja:

maiestas

sua

Dok se je primorje hrvatsko stalo nazivati Dalmacijom, prosirilo se ime Hrvatske na onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se je prostirao na jugu rijeke Kupe. Prema jednoj izpravi od god. 1544. pripadaju

hrvatskomu

dijelu

zagrebacke

zupanije

gradovi:

Ozalj,

kasteo Mlaka ili Despotovica i zapadu, a Zrinj, Qvozdanski, Pedalj, Krupa, Mutnica, Jamnica, Ljesnica, Novi, Kostajnica, Komogojna Prekovrski na iztoku. Hrvatskoj pripadaju jos neki dijelovi stare kneRibnik, Dubovac, Novigrad na Dobri, Zvecaj, Skrad, Lipa

i:a

i

zije

Modruske (Modruse,

Vitunj, Ogulin, Plasi,

Jesenica, Kljuc, Pec, Janjac

i

Lukovdol),

u recenoj izpravi od god. 1544. pribrajaju zupaniji Tninskoj (Kninskoj), kao da se time htjelo sacuvati uspomenu na ovu slavnu zupaniju, koja je od god. 1522. bila posve u turskoj vlasti; Hrvatskoj nadalje ostali su izprva neke neznatne cesti knezija Gakoji se

je

tanske (Gacke)

Dok

Dreznicke, no

i

te

su posiije spale budi pod krajinu, budi pod Turke.

se je tako sva zemlja izmedju

Kupe Gvozda (i preko njega) prozvala Hrvatime Slavonije ograniceno tek na zapadne strane one oblasti, koja se proDravi na jugu sve do Save preko nje do Kupe. U jednu rijec: medja izmedju Hrvat-

skom, ostalo stire

ske

i

i

je

i

i

Slavonije bijase se pomakla konaCno od gore (ivozda na sjever do Kupe.

Sve do boja na Muhackom

polju vr§io je

ban vrhovnu upravu u citavom kraljev-

UPRAVNE OBLASTI

I

OBLASTNICI.

17

stvu od Drave do Jadranskoga mora.* Njemu kao podkralju bile su podvrgnute

Sen ska

pitanije:

Bihadka,

i

j

Habsburgovaca poCelo su se na granici

prema Turskoj

nima carske vojske, koja

pomagala

je

obranu

se je najprije obje te kapitanije,

krajini

ili

osnovane za

i

vrhovnim kapita-

osnivale, podvrgavati

koju su dizale

i

Ti su vrhovni kapi-

sile.

(supremus capitaneus ad confinia Croatiae Sclavoniaeque,

tani carske vojske

provinciarum haereditarium

gentium

ili

same

regno Sclavoniae supremus capitaneus) izprva vr§ili

in

te

uzdrzavale austrijske nasljedne pokrajine,

obrani hrvatskoga kraljevstva od turske

pri

obje ka-

i

od vanjskih neprijatelja. Ali za druge kapitanije, koje a onda

vrhovnu vojnicku vlast na krajinama; ali su tijekom godina sve vi§e preotimali vlast i u upravnim, paSe i u sudskim stvarima, tako te je teritorij kraji§kih kapitanija napokon u svim poslovima bio odkinut od bana. To je tiaroCito vrijedilo od onoga 5asa, kad je car kralj Rudolf pismom, izdanim u Becu 25. veljace 1578., konaCno povjerio vrhovnu upravu

i

od Drave do Jadranskoga

hrvatsko-slavonske krajine

Karlu u Stajerskom Qradcu, pa tom prigodom njegovoj vrhovnoj vlasti. Sabor

je

ugarski od

mora svome

iste

godine doduSe Clankom

neka nadvojvoda Karlo kao vrhovna glava krajine »podrzaje

takav sporazumak,

nije

gentiam habere uza sve to hrvatskoj Jer

radili su

i

kapitani, sve

(Stajerske, Kranjske,

vode Karla

samo

i

aut libertati

njemu pokorni general!

slavonskoj, da posve obladaju povjerenim njima

i

generali

ti

nadvojvoda Karlo

i

Koruske

bez izuzetka velikaSi

zapovijedi njihove

Slavo-

i

et

Sclavoniae

inteli-

contrarium);

regni

ali

kapitani na krajini

i

kapitanijama

i

i

generalijama.

plemi6i nutarnjo-austrijskih zemalja

i

Qorice) nijesu priznavali gospodara osim svoga nadvoj-

i

po njegovoj smrti (t

i

ustanovio,

15.

protivno slobodi kra-

ili

cam cum bano Croatiae

ne quid sequatur inconveniens

velit,

nadvojvodi

banom Hrvatske

s

da ne uzslijedi §to nepodobno

ljevstva* (et serenissimus archidux Carolus

stricu

bana u vojni5kim poslovima podredio

i

1590.) sina

mu

Ferdinanda

Stajerskoga,

te su

sluSali

ratnoga vijeca njihova u Stajerskom Gradcu. Zaludo su hr-

i

vatski stale2i pocev od god. 1606. odlucno zahtijevali od kralja Rudolfa, »da se vlast ban-

ska po starom obiCaju opet protegne od Drave do Jadranskoga mora tickim poslovima (authoritas banalis

tum

se extendat

in bellicis

quam etiam

lje6a

se

sve vi§e raspadalo na d v a upravna podruCia i

slavonsku k

Gradjanska Hrvatska

i

Ona

u politicno-upravnom pogledu

ili

nodol,

u poli-

indigenis),

nipoSto

a

vi§e

ut

krajinam'a tudjincima.

tri:

i

na g

:

a d

j

a n s k u

Hrvatsku

je

sve

vi§e

gubila

od svoga

i

Sla-

zemljista,

svoje sredovjeSno politiCno uredjenje

razdijeljena

upravljaju

r

u.

na

zu pa n

i j

e

nasljedni zupani

ili

i

(comitatus,

veliki zupani (supremus

varazdinska, krizevacka Moslavina.

Modru§e bi

n

comes),

knezovi

upravu.

varmese

koji

(comes

raznih velikaskih porodica (Zrinski, Frankopani, Erdedi). Zupanija ima u to

iz

samo

Ve6 *

j i

imenuju, a drugima gospoduju

ili

perpetuus)

vrijeme

i

knezije: prvima

na

i

biraju

a

ne samo svoj stari ustav, nego

je

djija)

r

Slavonija, koja

odrzala je

i

hrvatsko kraljevstvo, kojim su vladali Habsburgi, u drugoj polovici XVI. sto-

je

voniju, pa na hrvatsku 1.

u ratnim

zatim da se kapitanije na

politicis),

povjeravaju zasluznim urodjenicima (bene meritis

Tako

i

more antiquo a Dravo usque ad Adriaticum mare

i

zagrebacka,

a knezije su Vi-

i

spomenuto, da

je

u drugoj polovici XVI. stoljeca banovac

ili

viceban redo-

God. 1672. opisuje zagrebacki kanonik Ivan Babic obseg kraljevina Dalmacije, Hrvatske

Slavonije ovako:

»Regnum Sclavoniae

olim gloriosissimum, postea hostis potentia labefactum, t r 1 p a r t iDalmatia enim ea confinia, quae mari Adriatico adiacet, Croatia intra Bacliensium vulga Unnam et Colapim sita; Sclavonia vero, quae a Colapi usque Dravum flumina sese extendat, complectitur. Segnia Dalmatiae civitas caputque aliorum finium Maritimorum est, Carnioliae, Carinthiae, Istriae contra vicina Lichae et Corbaviae validu Turcarum praesidia atitemurale. Praeterea sunt Dalmatiae praesidia seu castella: Prozor, Otochiach, Brignii, Carlobago, Ledenicze«.

tum

est:

Klaie, Hrv.

povj.

Ill,

(6.)

2

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA.

18

vito

obna^ao Cast velikos:a 2iipana u zagrebackoj

dinske 2upanije bio

Toma Pethew

namah zatim

(1526.);

Batoru (do

panije palatini! Stjepanu

Petar Keglevid Bu^inski (1531.

Na

krizevaCkoj zupaniji.

i

5elu varaz-

fupanijskom skupStinom izabrani veliki fupan, po imenu

najprije

je

povjerio

uza

i

nj

i

sluzbu velikoga 2upana te 2u-

ovoga bio

1530.). Poslije

g.

— 1540.)*

Cast

je kralj

je

varazdinskim zupanom

god. 1536. Ljudevit Pekri od Petrovine.

God. 1543. dne 1. prosinca zalozio je kralj grad varo§ Varazdin zajedno s 5a§cu velikoga fupana vara^dinskoga (una cum honore comitatus Warasdiensis) grofu Ivanu Ungnadu, koji je onda tu slu2bu vrSio sve do svoga odlazka u tudjinu (1556.). Iza njega obavljao Cast velikoga zupana u Varazdinu sin njegov Kristofor Ungnad, koji se g. 1568. izrijekom zove »s u p r e m u s comes a r a s d e n s s«. On je ostao velikim Zupai

.

.

.

W

nom u Varazdinu

i

onda, kad

postao

je

i

i

banom hrvatskim,

tako da se

pi§e

god. 1582.

»comes comitatus Warasdiensis ac regnorum Dalmatiae Croatiae et Sclavoniae banus«. Po njemu preSla je velikozupanska cast na njegova zeta, grofa Tomu Erdeda. God. 1607. napokon imenovao je kralj Rudolf grofa Tomu Erdeda njegove potomke za n a s j e d n e 2upane (comes perpetuus) varazdinske za sva vremena. i

Velike 2upane zamjenjivali su u pojedinim c

m

e

t

i

s.

Spominje se

koji put

Adam

dinskoj zupaniji

Herkovid

Ungnada

Svaka zupanija

bila

je

ma

zamjenjivao

Cinovnici,

grafskih

nego

ili

1 i

i

podzupani pred-

e. cetiri kotara (processus) s u d 5 plemicki sudac (index nobilium); njega

geografskih, nego su se nazivale po

Biskupec,

dijelila

Kocan,

Stephani Dragas

samo sudbeni

su ne

bili

plemickim

sudcima,

se varazdinska Zupanija na ove cetiri sudcije

Tmovec,

(obuhvatao

Bartolovec,

je

ili

bili

kotara:

Varazdinske Toplice, grad VaOtok);

Ceperlinec,

processus

2.

(obuhvatao mjesta: Obrez, Vidovec, Beretinec, Cresnjevo, Bele-

cessus Nicolai Marygolth grad Belec, Lepoglavu

tada

koji su

ZamlaCu, Budislavec, grad Vinicu, Vidovec, Marusevec, Krizovljane

tinec,

i j

ili

(viceiudex nobilium). Plemicki sudci

processus Petri Semowczy

rasdln,

podzupana Petra Ratkaja u varaz-

i

upravni. Sudcije nijesu u ono vrijeme imale jos zasebnih naziva topo-

i

njima na celu. God. 1543. 1.

na Celu po jedan

sudac

i

ili

zupanijskomu sudu.

i

razdijeljena na

je

je

ili

Herkffy bio »subvicecomes«. 2upani

ili

skupstinama

Pojedinim sudcijama bio

v ce podzupani subvicecomes. Tako je

zupanijama

zamjenik podzupana

i

god. 1568. uz velikoga zupana Kristofora

sjedali su zupanijskim

1

i

i

dr.); 3.

pro-

(grad Belu, grad Lobor, grad Ostrc, Zlatar, Zajezdu,

grad Trako^dan

i

dr.);

4.

processus Johannis Puha-

y (Komor, Krizanec, Zabok, grad Krapinu, grad Kostel s Pregradom, grad Veliki Tabor, Cesargrad, i t. d.). 2upanija zagrebaCka bila je takodjer razdijeljena na cetiri kok

c z

dva kotara

tara;

bila su

u podruCju ZagrebaCke gore (jedan od Bistrice, Psarjeva

Ivana Zeline do grada Grebena,

Huma

grada preko Zagreba do Vugrovca

i

i

Bedenice,

Bozjakovine,

—

drugi

od

zatim na

sjevernoj

i

Sv.

i

Medved-

strani

gore od

Susjedgrada

Bistre, Gornje i i Drenove); treci kotar ili processus zapremao je kraj izmedju Save i Kupe (varo§ Sisak, grad Pokupje, Jastrebarsko, Samobor, grad Okie, Turopolje i grad Lukavec i t. d.); napokon cetvrti kotar obuhvatao je sav kraj na jugu Kupe sve do Une, Jos god. 1572. spominje se u jednoj ispravi: »Ia Bartol Juricic z

Donje Stubice do Omilja

sudac ceterti stola Zagrebskoga

Svarce,

a god. 1595. opet Lacko Govorkovic, kao

becke«. Od dan

je

krizevacke zupanije spominju se recene god. 1543. samo jos dva kotara:

je-

obuhvatao Sveti Petar Cvrstec, Rovisce, Gudovec, Businec, Cirkvenu, Dubravu,

Ivanic, Mo3lavinu, Totusevinu,

vaCka

stranah prikokupskih«, »sudac ceterti varmegje zagrau

(civitas *

U

Dalmacije

inferior

cirilskom pismu i

Slovinske

i

Preseku, Rakovec, Vrbovec, Raven

Crisiensis,

(xl

14.

civitas

superior

Crisiensis);

listopada 1538. podpisuje

se on:

s'.obodni Span vara§dinski«.

i

oba varosa Krize-

a drugomu pripadali su

»Petar Keglevid ban

hrvacki,

UPRAVNE OBLASTI giadovi

OBLASTNICI.

mjesta Ludbreg, Rasinja, Quscerovec, Veliki

i

Bisag, Vinicno, Sudovec, Remetinec

na iztoku prema pozezkoj zupaniji

cum

I

i

bill

dr.

i

19

Mali Kalnik, Canjevo, Miholec,

(processus Ambrosii

literati).

Ostala dva kotara

su vec tada pusti (residui processus

duorum

iudi-

nobilium deserti).

U

knezijama, narocito u Vi-

nodolu (provincia Vinodol, Weinzamjenjivali

thal),

nasljedne

su

knezove (Frankopane

gubernatoriza

Zrinske)

i

citavu oblast,

a njima su u pojedinim gradovima bili

podredjeni

kap

i t

a n

ka

s

e

t

1

a n

capita-

(castellanus,

i

ili

i

neus, njem. Pfleger).

Svaka od spomenutih (zagrebacka,

zupanija

ska

varazdin-

krizevacka) imala jos

i

no

a

t

r

dru-

i

Od

gih upravnih cinovnika. izticu osobito

triju

se

tih

(notarii se-

i

dis comitatus), koji su uz ino opre-

mali sve pismene radnje, narocito

od

izdane

isprave,

skup§tina

zupanijskih

sudova.

i

Hrvatska

2.

slavonska

i

krajina razvijala se tijekom XVI. stoljeca polagano

i

postepeno. Vr-

liovni kapitani (obrister feldhaupt-

mann) 5eta pokrajina

iz

nutarnjo-austrijskih

Kranjske

(Stajerske,

Koruske), koji su pomagali niti

i

bra-

hrvatsko kraljevstvo jos od

god. 1522., zapovijedali su u prvi

mah

jedino

cetama recenih

no god.

krajina;

cast zapala

1530.,

kad

poje

STJEPAN KONZUL

sebi prisvajati

BUZETA,

prevodilac protestantskih knjiga na hrvatski jezik.

Ivana Kocijana

(Katzianera), stall su oni ne

IZ

ta

samo

vrhovnu vlast nad

postojecim vec kapitanijama (senjskom

i

biliackom), nego su u obce sve vise utjecali u

vojnicke poslove kraljevstva hrvatskoga.* Ugled

vlast njihova rasla je sve jace, sto se

i

Vrhovni kapitani vojske iz austrijskih nasljednih zemalja od 1526. do 1568. bili su ovi: (1526.— 1527.), Nikola T hurn god.' 1529. (Nicokus a Turri, consiliarius atque supremus capitaneus ad confinia Croatiae Sclavoniaeque), Ivan Kocijan (Katzianer) god. 1530.— 1537., Nikola JuriSifi po drug! put god. 1537.— 1539., Ivan Ungnad od god. 1540. do 12. sijecnja 1544. PosHje njega vrsio je tu sluzbu J u r a j 11 d e n s t e i n kao lajtnant od ozujka 1544. do veljace 1546.; njega je zamij enio opet kao vrhovni kapitan Luka Sekelj od Ormuza (gencium provinciarum haereditari um Styriae et Carinthiae in regno Sclavoniae ca*

Nikola Jurisic

W

po drugi put preuzeo Ivan Ungnad (obrist veldhauptmann an den crabatischen und windischen graniz), te ju zadrzao do svoga odlazka u tudjinu (1556.). Vrhovnim kapitanom (confiniorum regno rum Sclavoniae et Croatiae regius generalis capipitaneus) god. 1546.— 1552.; na to je tu sluzbu

taneiis) a

njega

postao je

je Sekelj

je

zatim

zamiienio god. 1575.

L

u

Ivan Lenkovic od Podbrizja k

a

S

e

k

e

1

j,

koji je god.

1567.

i

(1556.— 1567., umro*22. lipnja

1568. po drugi put

obnasao

tu

cast.

1569.),

Umro

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

20

vi§e kapitanija osnivalo na Rranici Hrvatske

je

liovni kapitan

imao

je

naskoro

dva

i

HABSBURQOVCA.

TRI

prema turskomu

Slavonije

i

zamjenika

podzapovjednika: jednoga za hrvat-

ili

sku krajinu, a drugoga za slavonsku krajinu (potonji nekako od god.

God. 1568. u drugoj polovici te godine proveo

On

omjenu.

pi

je

tadanjega vrhovnoga kapitana

macno ved onda smjerao vrhovnu upravu kao gospodaru

bratu, nadvojvodi Karlu

iiakon deset godina (1578.) izvrSio kralj

vrhovnoga kapitana samosvojni,

Vid Halek

a

jini,

netom osnovani

cemu

ra§dinu, po

U rka

i

sano.

Tako postadoSe

medjutim tek

je

dotadanji zamjenici

Herbard Auersperg

barun

svome

povjeriti

zemalja, sto

u hrvatskoj kra-

su najprije naslov obrist-

tih krajina imali

dok

je

zapovjednik slavonske krajine sjedio u V?

ie

varaSdinsko m.*

se je pocelo tu krajinu nazivati

te je citavo

U hrvatskoj

kapitanije:

i

i

obstojale

krajini

su ove

utvrdjenim mjestima: Senj, Starigrad,

Brlog.**

Bihacka

2.

mnogim drugima;

3.

ta kra-

i

posljednjoj cetvrti XVI. stoljeca, a prije pada Bihaca god. 1592., brojila je

gradovima

i

car Rudolf.

slavonska krajina po vise kapitanija, tako

Piozor

rijesio sluzbe, jer je ja-

hrvatsko-slavonske

krajine

zamaSnu

car Maksimilijan

i

o v a c (Karlstadt, Carolostadium), po kojemu se

1

karlovackom;

stala nazivati

jina

K

r

1552.).

napokon generala. Stolicom hrvatske krajine postade god.

i

a

je kralj

Luku Sekelja

niitai njo-austrijskih

u slavonskoj. Zapovjednici

lajtnanta. poslije obrstara,

1579.

to

i

i

carstvu. Vr-

i

hrvat-

kraljevstvo bilo njima opa-

Senjska

1.

Karlobag,

Trsat,

poglavitim

s

Otocac,

Ledenice,

gradovima Bihac, Ripac, Sokol, Izacic, Toplicki turanj osnovana svakako prije god. 1567., obuhvatala ie

s

Ogulinska,

osim Ogulina poglavito mjesta prijasnje Modruske knezije (Modruse, Plaski, Dabar, JeTrzac: napokon 4. Hrastovicka, utemeljena senice), zatim Slunj, Kremen, Dreznik i

takodjer jo§ prije god. 1567., s gradovima dol, Ajtic,

Mazin, Gradac

i

i

kastelima:

Gore, Blinja, Vino-

Hrastovica,

Greda. God. 1592. propale su Bihacka

i

Hrastovicka kapitanija,

jednako su gradovi Ogulinske kapitanije iztocno od Slunja slijedece godine dosle u tursku vlast.

God. 1595. obnovljena

obnovljenoj

je

stovica stall

1

kapitaniji

bi

bila

Gore, zatim neke manje tvrdinje

su poslije nazivati

skom krajinom

i

kasteli uz rijeku

Pokupskom krajinom

t

r

'pribrajala se je jos jedna kapitanija, koja se

nego u nutarnjoj zemiji na medji Kranjske

2umberacka kapitanija

i

(confinia

n

i

j

s

k

Toj

e.

gradovi Hra-

Kupu. Kotar ove kapitanije Colapiana)

ili

opet

Ban-

obranu njezinu nijesu brinule nutarnjo-

(confinia banalia), jer se za

banom. Hrvatskoj

austrijske pokrajine, nego hrvatski stalezi zajedno s jini

Pe

Hrastovicka kapitanija pod imenom

stolica tvrda Petrinja, a pripadale su jot jos

sterala

nije

hi

ili

karlovackoj kra-

na granici prema Turskoj,

vatskoga kraljestva

(Slavonije).

To

je

(glavno nijesto 2umberak, njemacki Sichelberg, castel-

lum Sichilberg, castrum Sichelberg), naseljena god. 1530. 1538. Uskocima, koji bijahu Hrvatske, 2umberacka prebjegli iz Bosne turske kapitanija obstojala je svakako vec prije god. 1537., kad joj je bio na celu Ivan Puchler od Mehova. i

i

U slavonskoj krajini g

j

e

Va ck *

a,

osnovana oko god.

spominju se kapitanije:

1548.. a pripadali

Samostaini zapovjednici od god. 1568. dalje

su

bili

joj

1.

Koprivnicka

gradovi

i

kasteli

ih

G

j

u

r-

Koprivnica,

su:

hrvatskoj krajini:

barun Herbart Auersperg (t 22. rujna 1575.), barun Ivan Auersperg (1575. 1577.), Ivan Ferenberger (18. sijecnja 1578. do 6. studienoga 1579.), barun Weikard Auersperg (1579.— 1580.), barun Jobst Josip Thurn (1581. do 15. lipnja 1589.), barun Andrija Auersperg (1589. do 8. Hstopada 1593.), Juraj Lenkovic od Podbrizja (15 94. do 8. lipnja 1601.), Vid Kisel od Fuzine (Kaltenbrunn, 1601.— 1609.). b) u slavonskoj krajini: Vid Halek (t 15. travnja 1589.), Ivan Qlobitzer (15. travnja do 14. svjbnja 1589.), Stjepan Grasswein (1589.-1593.), barun Ivan Sigismund Herberstein (1594.— 1603.), i grof Sigismund Fridrik Trautmansdorf (1603.— 1630.). a)

u

—

** finia

Senjska kapitanija pribraja se izmjenice

maritima).

i

Primorskoj Krajini

(Meergrenze, con-

PO NARODNOSTI

2ITELJI

I

PO STALE2IMA.

21

Qjurgjcvac, Prodavic (Virje), Novigrad, Gjelekovec, Drnje, Rasinja z e V a c k a, utemeljena

oko god.

su na nju gradovi

1560., a spadali

Ludbreg;

i

Kri-

2.

kasteli Krizevci, Vr-

i

bovec, Gradec, Sv. Petar Cvrstec, Cirkvena, Gjurgjic, Glogovnica, Apatovac, Topolovac, Sv. Ivan 2abno

vacke

Trema; napokon

i

gradovima

s

Na

i

Gumnik

Bozjakovina,

(Bosiljevo)

Ivanicka,

3.

Ivanic

kastelima: i

god.

prije

1577.

Krize-

iz

Lupoglav,

Ivanic klostar,

Sveti Kriz.

pojedinim kapitanijama

celu

izlucena

Ivanic trg,

tvrdja,

su kapitani (doticno veliki kapitani), koji su

stajali

glavnom mjestu kapitanije, dok su u ostalim mjestinia bill kastelani (Pfleger). Znacajno je, da su ne samo zapovjednici objju krajina, nego i kapitani, pace i kastelani stolovali u

strand,

gotovo bez izuzetka

bill

(Stajerske, Kranjske

morale

sto su te pokrajine

stetiti,

vonske

narocito Nijemci

Koruske), jer se

i

je

pokrajina

unutarnjo-austrijskih

iz

plemstvo recenih pokrajina time nastojaio odznatne svote za uzdrzavanje hrvatske

prinositi

sla-

i

krajine.

Zitelji

zapocelo

u

PC narodnosti

po stalezima. Razseljivanje hrvatskoga naroda, koje bijase

i

petnaestoga stoljeca, nastavilo se

desetini

posljednjoj

kroz citavo XVI.

je

stoljece.

Nakon

maha izseljivanje nabile bolje zaklonjene od turskih provala. Osobito mnogo Mure u jugozapadnu Ugarsku. Dne 10. sijecnja

Muliackom

boja na

polju sve je vise

roda u susjedne zemlje, koje su

naroda bjezalo

preko Urave

je

Ferdinand pozunskomu zupanu Ivanu Salaju od Kerecenja

1537. dozvolio je kralj

murskomu

i

i

prevazati brojni bjegunci

iz

stokom

Slavonije, koji su se sa

zaklanjali u nutarnje krajeve kraljevine

rum ad

medju-

i

Gasparu Ernustu od Cakovca, da na rijeci Muri izmedju svojih poDubrave urede skelu (vadum) s dovoljno brodova, na kojima bi se mogli

vlastelinu

sjeda Legrada

tium, qui

preotimaio

i

drugom prtljagom svojom

Ugarske (habentes respectum miserorum fugien-

metu Thurcorum ex partibus regni nostri Sclavcniae aliisque locis partium illaHungariae cum iumentis ac pecoribus et ceteris ipsorum

interiora regni nostri

rebus ac sarcinis commigrant). Kralj

preko Mure

(ut plures

je

pateant in fluvio

to dopustio

Mura

jer

da bude

zelio,

je

Jamacno

traiectus).

je

i

prelaza

vise

na

Dravi

bilo

mnogo takvih »brodova«, po kojima je narod grnuo u sigurnije krajeve zapadne Ugarske. Mora da je vrlo mnogo naroda, narocito pucana, prcbjeglo na sjever, jer je ugarski sabor u Pozunu god. 1550., jamacno na zahtjev hrvatskih nuncija, clankom 72. odredio, »da se oni seljaci, koji su minulih godina budi radi glada budi

vonije prebjegli u Ugarsku, imaju odpustiti

dobre volje povratiti

htjeli«

od

od straha pred Turcima

na kojih su imanja

onih,

(statutum est etiam, ut rustici

illi,

metum Turcarum ex Sclavonia in Ungariam per hos annos rum bonis sunt, si sponte redire voluerint, remittantur; nee poena

in

articulis

migrationis colonorum expressa).

se kuci povrate; pace

do

1578.,

1592.),

kadgod

bi

tiecu hrvatske

opet bi izseljavanje ojacalo, tako da

naseobine, koje

i

ili

i

K

1

stein),

5

i

n

i

6 (ex Czindorff), Juraj

Luka

Masn

i

k

(in

capituli ecclesiae

sub da

trazilo,

domala sva jugozapadna Ugarska

Od

dosljaka po-

tih

Kad u

njih s

t

je 2.

kolovoza 1579. gjurski

Sombotelju

Steina-

(Sabaria,

hrvatskim prezimenima. BiH

Turcic (sub magnifico domino Joanne Chorom), Ivan P o s v a d c (ex Geristorff), Matija K a p c (ex Oreni

Pandorff), Petar

6 (ex Oroszvar seu Karlburg), Pankracije

banus

quo-

malo seljaka

Bosner-Kroaten).

sinodu

izmedju 28 nadoslih zupnika d e v e

su to poimence ovi: Ambrozije

je

u gjurskoj.

biskup Juraj Draskovic bio okupio diecezansku je

je

in

audeant,

danas jos postoje u zupanijama pozunskoj, sopronskoj,

mosonjskoj, zeljeznoj, a nekad su obstojale

manger), bilo

Svakako

vel

Turci jace pritisnuli hrvatsku zemlju (1556., 1565., 1576.

puna hrvatskih izseljenika (Wasser-Kroaten

bila

emigrarunt, per eos,

eos

bi se

famem

qui vel propter

retinere

Sla-

iz

ako

dosli,

1 i

Ma R

r

a s

o z

i

i

S

c (in Horndorff), Mihajlo

c (ex Pottestorff)

i

Jakov

Jaurinensis in Wayden). Spominje se jos Ivan

§o

1 i

I

g

1 i

t

r

i

n-

c (ple-

c (benefici-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA FRVA

22

mogao

atus Soproniensis), koji nije

jamacno

Ali

i

takovili, koji su

HABSBURGOVCA.

radi bolesti do6i. Drugi neki 2upnici nijesii smjeli pri-

sustvovati rimokatolickoj sinodi, jer su jc

TRl

branila njihova

ini

protestantska vlastela, a biU)

sami naginjali novovjercima

se bijahu njima jur pridruzili.

ili

ve6 po izbrojenim hrvatskim zupnicima moze se nagovijestati, da

pija

Uz

tada bila dobrano naseljena hrvatskim pukom.

vatske, plemica obicnih

velikasa. Izmedju

i

bijahu uskocili

luni6i), koji

iz

till

gjurska bisku-

je

seljake nastanilo se

Ko

iztiCu se narocito

1

o n

i

gospode hr-

i

c

(pravo Ko-

i

Psetske zupanije (oko Petrovca u danasnjoj sjeverozapadnoj

Bosni). Kolonici bijahu stekli posjeda u Stajerskoj

Ernestu Kolonidu, vicekapitanu u Gjuru, da

i

Ugarskoj; jos god. 1618. kaze se o

potekao od stare hrvatske plemicke poro-

je

dice (ex antique Croatiae sanguine et nobili prosapia oriundus).

Naporedo jine

s

Ugarsku teklo

izseljivanjem u

austrijske na zapadu, narocito u Kranjsku

vatski sabor u adresi na kralja Ferdinanda

je

Hrvata u nasljedne pokra-

Vec god.

gospoda

sto

I,,

seljenje

Stajersku.

i

i

pleniici

obecanjima vabe k sebi narod hrvatski, a narocito kmetove. Neka vise

zitelji

kmetovi ne odvode u Korusku,

i

jer

domine,

cum multarum

viis,

lum ex unt;

mnogim

Koruske

aliis

Korynthie

domini et nobiles

quibus possunt, totum fere popu-

alioquin eciam desolata terra concitarunt et nostros iobagiones ad se

ilia

a quo

da se

kralj zapovjedi,

ce inace hrvatsko kraljevstvo ostati pusto.

Hrvati pisu kralju ovako: »Tandem, sereniss,ime libertatum promissionibus et

recipi-

non desisterent, statim ipsa pars regni deserta manebit. Dignetur

si

hr-

jadikuje

1533.

igitur

vestra maiestas comittere, ne ad Corinthiam nostros iobagiones et incolas traducere audcant«. Svoju tuzeci se,

vode jine

i

molbu opetuju hrvatski

kako

pak

preseljuju,

traze, da se Ijudi

odvedeni, opet njima povrate

statis vestre transferuntur et

(

cum

na svom saboru u Topuskom

.

.

i

.

kmetovi

cum

illis

rujna 1535.,

vec u austrijske pokranumero in regna maie-

njihovi, koji su

pollicentes,

enim ad iobagiones nostros ipsorum multasque expensas eis mittentes, sic

quibus iidem levantur et deducuntur de terra nostra, ad illaque regna trans-

feruntur). Vapaji hrvatskih sabora nijesu nasli odziva, jer se je sve vise strijske

9.

numero) kmetove hrvatske od-

nostri iobagiones sine

abducuntur; mittunt

nuncios, multa subsidia et presidia

abvocant,

stalezi

stalezi nasljednih zemalja nebrojene (sine

puka

u au-

selilo

zemlje, osobito u jugoistocnu Kranjsku, gdje su napunili okolis Metlike, Crnomlja,

Podbrizja, Vinice, Poljane

Slovenaca

i

doseljenih

i

Kostela. Jos god. 1689. razlikovao ih

Uskoka

pisuci o njima ovako:

besteht in denen Krabaten, welche

(Mittel-Krains)

»Das

je

dritte

Volk der

Einwohner

Freienthurm, Weinitz,

Mottling,

bei

Valvasor od kranjskih

Tschernembl und derer Orten herum leben. Diese kleiden sich wiederum auf besonderc Weise, namlich als echte Krabaten, gleichwie auch ihre Sprache recht krabatisch besitzen schone, grosse

ist.

und sehr gute Baufelder, das beste Weingebirge, wie auch

Sic

treff-

gehen

oft auch auf Partei in die Tiirkei, fiirnemlich die so bei Weinitz und Freinthurm herum wohnhaft, wozu auch iiire Leibesbeschaffenheit nicht iibel geschickt, sintemal es frische, gesunde, starke, wohlberittene Leute sind«. U Kranjsku i

liche Viehv/eide;

su se ne

ostale nutarnjoaustrijske pokrajine

selili

potonjih izticu se najprije Nikola

Jurisic

kovica

(Ivan

sin

i

mu

Juraj);

samo kmetovi, nego

(Mikulica)

i

jedan ogranak porodice

iz

Gatanske

zupanije

(Gusicgrad,

Kranjsku, gdje su poslije u Metlickom kraju drzali vise gradova

ska porodica

ili

Forst).

Napokon udomila

Babonica

ili

plemici.

hrvatskoga su porijekla jos plemici Gusici,

prvoj polovici XVI. stoljeca bijahu

dec, Zaborst

i

se

jc

i

po.,ve u Kranjskoj

Blagajskih, nakon

Briog)

Izmedju

Lense

u

odselili

u

koji

imanja (Poganci, Gra-

knezevska

ili

grofov-

sto je (grof Franjo Blagajski)

god. 1571. izgubila posljednje ostatke svoje gospostije u Hrvatskoj.

U

oko

Kranjskoj drzala

je

sve do izumrca svoga imanje Bostajn (Weissenstein).

Tijekom druge polovice XVI. stoljeca osnovane su jos hrvatske naseobine u jufnoj

Stajerskoj, onda u Dolnjoj Austriji

(na

Moravskom

polju,

uz rijeke Litavu

i

PO NARODNOSTI

2ITELJI

Moravskoj

napokon u

Diju),

hrljesdorf). Zacctnik

(u okruzju

PO STALE2IMA.

I

Mikulovskom

Nova Prerava

sela Gutfjeld,

oko god.

utemeljitelj potonjih kolonija bio je

i

23

Teuffenbach, vlastelin gospostije Drnoholskc (Uiirnholz) na Moravi, koji

i

barun Kristofor

1584.

kao carski ko-

je

misar za krajinu dolazio u hrvatsko kraljevstvo.

Neprekidno vonskih staieza.

I

na saboru u Zagrebu

kraljevina Hrvatske

za n

a

j

kroz citavo stoljece nemilo se

izseljivanje

15.

tinua fuga hrvatska

i

doimalo hrvatskih

sla-

i

svibnja 1562. jadikuju oni, kako u relikvijama

neprestana

Slavonije zivu pretuzni kmetovi, koji trpe od

i

valde

colonos

drugih pretezkih tereta (esse et residere

i

je

ac undique maxima oppressione laborantes).

slavonska gospoda na saboru u Zagrebu

8.

No

miserrimos,

bjec o n-

et

zabugariia su

jos Ijuce

Tu su iznosili, kako nema vise od 3000

travnja 1584.

su ostatci hrvatskoga kraljevstva grozno opustjeli, da u citavoj zemlji

dimova (portarum), dok

u prijasnja sredna vremena sama krizevacka zupanija

je

brojiia

do 12.000 dimnjaka; pa se onda kaze, da su nebrojeni kmetovi moraii ostaviti svoja sjese hrpimice odselili u razlicite strane svijeta,

dista, te

sku, Stajersku

Kranjsku (quod miseri coloni

i

.

.

.

kao u Ugarsku,

derelictis

Austriju,

sedibus ipsorum

Morav-

propriis,

ad

Hungariam, Austria m, Moravia m, Stiriamet quotannis turmatim emigrare cogantur).

diversas partes orbis, utpote

Carniolam

et

alio

Mnogo naroda se to silom

i

dospjelo

u ono tuzno doba

je

miiom. Prigodom nebrojenih provala

cetovanja zarobljivali su Turci

i

odvodili ga u suianjstvo; turski martolosi grabiii su cak

naroda

i

robuju

ili

da

No

ih poturce.

bilo je

i

i

je

godine

1540.

piemic

Od

Svetacki.

Miliajlo

im

ili

su potekli turski

njih

Svetacld (de

Kristofor

Zemche, Zempche) sam se pokorio suitanu, samo da odrzi svoju vlast sku, Subotsku i druge); jednako se je oko god. 1559. poturcio njegov

vac hrvatski

mnogo

sitnu djecu, da

krscanskih prebjega, koji su se dobre voije skla-

u susjedni bosanski pasaluk. Tako

njali

na iztok u tursko carstvo. Dogadjalo

i

gradove (Nov-

i

brat, bivsi bano-

begovi Svetackovici,

onda sve do konca XVII. stoijeca mnogo utjecali u poslove pozezkoga sandzaka. Zagrebacki kanonik Franjo F i 1 i p o v i c dopanuo je god. 1570. za turske provale do Ivakoji su

nica suzanjstva, te se je poslije poturcio. Odiicnije piemice, koji bi zapali u tursko suzanjstvo, izkupljivaii bi rx)djaci mjenjivali

kupa, ostajala

Topuskoga,

prijatelji

u suzanjstvu. Bilo

je

krscanstvu; takav lisa

(pace i sabor) novcem iz robstva ili bi ih zaogromna vecina puka, za koju nije nitko placao odno

i

turskim suznjevima;

je

bio piemic

je

suznjeva, koji se nijesu nikako

Bartol Jurjevic

(Ujurgjevic,

nakon trinaestgodisnjega suzanjstva

koji se je

iznevjeriti

htjeli

Georgijevic)

(1526.

— 1539.)

iz

oko-

srecno kao

krscanin vratio medju krscane.

u strane zemlje trajalo je preseljivanje naroda u samom hrvatskom kraljevstvu. To je preseljivanje sastojalo u tom, da se je narod iz izlozenih kra-

Uz

izseljivanje

jeva sklanjao u sigurnija stare Hrvatske

mirnija mjesta. Preseljivanje iz juznih krajeva u sjeverne

i

u Slavoniju) zapocelo

zapadu nakon boja na Muhackom veru. Plemici gal

Ke

g1ev

Keglevic grad)

ili

i

i

c

i

je

polju.

vec u XV. Osobito

stoljecu,

a selenje

mnogo naroda

(iz

od iztoka prema

hrlilo

je

s

juga k sje-

Zrmanje (Keu Buzinu u Zagre-

boravili su sve do god. 1494. u okolisu gornje

u Kninskoj zupaniji, iza recene godine stoluju

backoj zupaniji, napokon poslije god. 1522. nastanjuju se u Krizevackoj zupaniji (Bijela Stijena)

i

u Varazdinskoj

vic!, starinom

iz

(Lobor,

Krapina, Kostel). Plemici

i

potonji grofovi

Drasko-

juzne Hrvatske (Lika, Biline, Knin) dolaze najprije u Blinju

i

Svarcu

u Zagrebackoi zupaniji, dok se na posljedku ne ustalise u Trakoscanu u Varazdinskoj zu-

S niima dijele jednaku sudbinu brojne plemicke porodice iz juzne Hrvatske. B e a V c dolaze iz Vrhrike (Vrlike) u Turopolje (Mala Mlaka), D u d c i iz Cetinske

paniji. r

i

s

1

i

i

i

zupanije u varazdinsku (Orehovica),

Varasdinsku (Zajezda),

Pataci6i

BojniciciiForCidi

i

Hatezevici iz

Kninske

iz

Lucke zupanije u

zupanije

u Varasdinsku,

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA

24

Novakovi6i

iz Qatanske zupanije u Zagrebacku (Slanovec), i t. d. Plemicke obcine zagreba5ke zupanije na sjeveru Kupe primaju brojne plemide iz juznih krajeva; drugi do-

sijaci kupuju plemicke posjede iii ih dobivaju od kralja na dar za svoje zasluge, treci napokon zene se kcerima starili siavonskih piemica, pa se na njihovim posiedima nastanjuju. Tako su Pata(^ici i Hatezevi6i uzeli za zene kceri piemica Herkovica (Herkffy) od Zajezde, pa poslije gospodovaii njihovim imanjima. Bilo je opet piemica iz juzne Hrvatske, koji su sklapali nasljedne ugovore sa slavonskim porodicama o medjusobnom nasljedstvu nakon izumrca budi jedne budi druge porodice, pa su onda obladali imanjima siavonskih

plemida, ako bi ovi umrli bez potomaka.

Tako su god.

1522. Ivan Forcic

u kninskoj zupaniji, a gospodar brojnih posjeda u kninskoj, buzkoj i

zagorski plemic Ivan Golec od Sutjeske (danas

tjeske

Sutinsko),

posjeda u Macu, Beretincu. Ferkuljevcu

i

i

i

od Butine vasi

gatanskoj zupaniji,

kao gospodar kastela Su-

Krizancima u varasdinskoj

zupaniji,

ugovor o medjusobnom nasljedstvu, pa kad je nakon mnogih godina Ivan Golec bcz potomaka umro, onda su Forcici s pismenom privolom kralja Ferdinanda od 17. veIjace 1561. bastinili svu njegovu plemenstinu u varasdinskoj zupaniji, posto bijahu u to

utanacili

gotovo sav svoj posjed u juznoj Hrvatskoj. Napokon su brojni plemici

izgubili

krajeva nasli zaklonista kod velikasa

i

velikih posjednika

juznih

iz

u sjevernim stranama, narocito

kod knezova Zrinskih i Frankopana. Ti su plemici kao vazali ili sluge recenih kne zova vrsili razne sluzbe na imanjima njihovim, a mnogi su od njih primali vece ili manje posjede za nagradu. .

plemicima vazalima pise Rade Lopasic: »Provalom Turaka bude gotovo sva Hrvatska je moglo, i marilo za krst i slobodu, k svojoj braci u zaklone kod Kupe i Save. Frankopani i Zrinski knezovi dijelili su svaki udes sa svojom nesrecnom bracom, osobito ako isti bijahu plemici i vojaci, pak opustosena, a ne moguci Hrvati odoljeti premoci turske velesile, pobjeze sve, sto

ih

svu

smjestise po svojim imanjima, aU nigdje toliko, koiiko na vlasteHnstvu

silu

Ribnickom

CakovaCkom

Medjumurju),

Ozaljskom,

vazda vjerne sluzbenike, poglavice i vojnike u cetama proti Turcima. Nigdje u Hrvatskoj, a jamacno niti drugdje u obhzrazdijelili njim zemljama, nije se dogodilo, da bi vlastela tako ogromna imanja razcjepkali medju manje vazale i plemice. Jamacno polovica, ako ne vise, od vlastelinskoga alodijala, pa i mnoga pusta selista odstupise Frankopani, a poslije Zrinski, ili badava za nagradu, ili kao zalog za zajmove pojedinim zasluznim porodicama staroga koljena (beneplacentiarii, summalistae), stvovecim ili manjim brojem rivsi za pribjegle hrvatske bezku6nike malena imanja sa dvorovima kmetova. Od cesti bijahu medju pridoslim bjeguncima glasoviti hrvatski rodovi, koji, buduci Hseni svakoga blaga i bogatstva, jadno bi bili vec onda postradali, da im nije pruzeno uto6iste na ako imanjima Zrinsko-Frankopanskim Znamenitost tih rodova spoznat ce svaki 1

(u

stvorivsi

si

tako

i

i

.

.

.

.

.

. ,

Babonozice, De§i6e, Despotovice, Hodkovi6e (Peharnike), J a nkovi6e, Krizanice, Mogoride, Orsice Vojnovice, koji uz mnoge druge (Q o jmerCice, Grabuse, Orlovci6e, Zebi6e d.) utekose pod okrilje Frankopana

navedemo sarao

i

i

Zrinskih

. .

t.

i

.«

samo plemici zaklanjali u sigurnije krajeve, nego takodjer kmetovi sloTako je ban i grof Petar Erdedi god. 1562, u Zdencini izpod svoga grada Okica pri »naseUl sto ku6 Hrvatov, ki su od turske sile od Bisca uskocili svicah i pri zvizdah u nase kraje prisli«. Na celu tih uskoka bili su Juraj Simanovic, MarNijesu se

i

bodnjaci.

i

tin

Malcic

i

Ivan Juratovic; porodica Orlovici cuva jos

i

danas

stijeg

od zastave, pod

drugima obiteljima iz svoga staroga zavicaja na Uni presli u kojom sadanju svoju postojbinu. Nakon pada Bihaca (1592.) ponovo su brojni »Biscani« selili na sjever; take je jedna skupina dosla oko 1599. u selo Hrasce kod Odre u Turovom polju, dok se je druga skupina nastanila u kptaru slobodne kraljevske varosi Qradca kod Zagreba, te je po njoj prozvano danasnje selo Horvati polag Save. Dolazilo je puka i s izsu njihovi predji s

toka

iz

Slavonije.

Tako

je

knez Juraj Zrinski god. 1619.

naselio »nekotere

Slovence«

ili

Slovince u pustoj gori Lipi Gaj u podrucju svoga kastela Vrbovca. Kraj neprekidnoga izseljivanja kroz jedno stoljede

i

vi§e bilo bi hrva^sko kraljev-

PO NARODNOSTI

2ITELJI

stvo posve opustilo, da se nije najvise

PO STALE2IMA.

mnogo naroda

turskoga carstva

iz

I

25

doseljivalo.

i

krscanski puk, koji

nije

htjeo

Doseljivao se

ili

lume svojih nekrstenih gospodara. Ti se doseljenici zovu koji put a s i (Valachi), rjedje pak zili iz turskih krajcva, a onda najobicnije V l

(Rasciani sive Servian!). Buduci da su uskocili

kodjer Prebjezi

U

ili

s

k o c

i

(pace

i

Pre

lirvatsko-srbskomu, govore hrvatskim

uarodna prezimena

ili

su u to doba

davc

Rasan

i

ili

S

r

b

i

zovu ih tapripadaju narodu

prebjegli iz turskih oblasti,

Svi

ti

doseljenici

srbskim jezikom, a imadu ogromnom vecinom

i

vec dobrano pohrvaceni

bili

i).

pak

narodna krstna imena. Vjere su pak pretezno grcko-iztocne (pra-

i

Naravno da ima medju njima

voslavne).

ili

je

mogao podnositi zuTurci, jer su dola-

Potomaka sredovjecnih romanskih Vlaha, i

koji

posrbljeni.

Za Habsburgovaca spomikao doseljenici u Hrvatsku

nju se

najprije oni

U

god.

do

1530.

s

Zumberku, a u sto poslije

koc

i,

nastanili

1538. isto

koji su se

vrijeme

ili

u

ne-

u Senjskoj kapitaniji.

i

Naseljivanjem Uskoka u 2umberku

zapoceo

god.

je

hrvatski

1530.

od Breko-

Ivan Kobasid

plemic

vice, od god. 1526. vlastnik grada Zumberka njegova kotara. Ti se prvi nskocki naseljenici zovu u suvremenim spomenicima »Prii

beg

seu

Volahe«

»Thwrwk

ili

magjarski

prebegw-

Olahokath

keth«, a kaze se za njih izrijekom,

ua su prebjegli

ad

Tnrcia

turske carevine qui de

premda

kojega kraja

iz

Kad

ne

se tocno ili

sandzaka.*

po smrti Ivana Kobasica

je

1533.

Christianorum

partes

profugiunt),

zna

iz

salierunt de Thurcis,

(qui

Ferdinand

kralj

Zumberak

(1533.)

i

I.

preuzeo

ondje osnovao

kapitaniju, podijelio je trima

cima, za koje veli, da su dosli

Bo:ne (auss Bossen),

5. lipnja

dine 1535., privilegij, kojim

DINKO ZLATARIC,

Usko-

je

Piesnik dubrovaCki.

iz

go-

njima potvrdio posjednute zemlje

Namah

za 20 godina uz pogodbu, da vr§e vojnu sluzbu. velje

i

njihovim vojvodama: Resanu §ismanovicu,

Jurju

i

sutradan

oprostio 6.

ih

lipnja

Radivojevicu,

i

svake dace

izdao

je

po-

Radovanu

Preradovicu.

Potonjemu darovao je posjed Gusinci u kotaru grada 2umberka. Tri godine zatim, naime 1538., zamoliU su opet drugi Vlasi iz Turske, naseljeni u S r b u i okolisu njegovu, da budu primljeni u krscanstvo. Bilo ih je 500 odraslih muzkih glava sa zenama, djecom i brojnom stokom. Njihove vojvode Radonja, Vuk Pavko i knez Stjepan

(weyda Radoma, weyda Paffko, weyda Stepan) *

djani

Moguce

Bihada

i

svoju

zastitu.

vodio

ih je sin

zamolili su u srpnju recene godine bi-

je, da su to oni Vlasi (Wolahy, Wlassy), koje su u rujnu 1530, preporu5ivali graban Ivan Karlovic vrhovnom kapitanu Ivanu Kocijanu (Katzianeru), da ih primi u Ti su Vlasi prebivali prije »in Zerb, et in Unacz, et in Dlamoch«, a Vladislava Stipkovida, vojvode u Dlamocu (QIamocu).

HRVATSKO KRALJEVSTVO 2A PRVA TRI HABSBURQOVCA.

26

hackoga kapitana Erazma Thurna, da ih preporuci kralju Ferdinandu, sto je Tliurn 14. srpnja uciiiio. Jediiako su se receni vojvode obratili i na Nikolu (Mikulu) Jurisica poslavsi mu posebno pismo po njegovom slugi Vuku Popovicu. Spotnenutim vojvodama prii

druzio se jos cetvrti vojvqda, po imenu Ivan Pejack (Ivan Peyatzkh), moleci Jurisica da

njegovih 150 »dobrih muzeva« (gueter manner) primi u kraljevsku siuzbu.

i

zaista ie

I

Jurisic pismom na kralja 21. srpnja iz Ljubljane preporucio molbe njihove. Posto je kralj posebnom poveljom zajamcio tima Uskocima (vojvodas et capitaneos Servianorum seu Rascianorum) neke povlasti, presli su oni u polovici listopada u krscanstvo, premda su Turci na dva mjesta na njih vrebali, da ih zadrze. Vec ^17. listopada javijao je bihacki kapitan Erazmo Thurn kralju Ferdinandu, kako je bas sada s pomocu bana Petra Kegle-

vica

drugih hrvatskih grofova (kneza Jurja Slunjskoga

i

Srba

Stjepana Blagajskoga) Ijude i

kojima

je kralj

iz

podi-

srecno s Bozjom pomoci doveo preko medje u zemlju kraljevu. Podjedno

jelio slobostine, je

i

Serb), s kojima je kroz citavo Ijeto ugovarao

von

(die leute

saopcio kralju, da su

i

istarski Cici (die issterreichischen Zittschen), koji su se zadrza-

kod turskoga Obrovca, presli u kraljevu zemlju u nemalom broju sa 40.000 glava stoke, pak je molio, da i tima Cicima dade jednake povlastice kao onim doseljenicima iz

vali

Srba.

Jurisic molio je 22. listopada iz Ljubljane kralja Ferdinanda, »da

I

zovu stari Rimljani,

se u nas

welche bei uns

allt

anndern heriiber

bung und soil).

i

Romer genennt

freibrief,

je

a

1

s

i

m a,

koji

Turske zajedno s drugima ovamo uskocili, dao Srbima (damit auch die Walachen, und auch yetzundt von den Tiirckhen mitsambt

sein,

je

Euer Romischen kuniglichen Majestet verschreiso den Surfen geben ist worden, in gleicher mass zuesagen thuen ban Petar Keglevic bio mnogo doprineo, da su receni Uskoci iz Srba

gefallen,

Bududi da

V

koji su iz

jednako slobodno pismo, kako ga

podijeli

i

nach

Inhalt

Obrovca mogli nesmetano iz Turske u kraljevu zemlju preci, izdao mu je kralj Ferdinand 6. studenoga 1538. zasebno pohvalno pismo. Tu spominje kralj narocito, da je od Jurisica i drugih doznao, »te in hoc, quod capitanei et woyvode Rasciani sive Servian! atque Valachi, quos vulgo Zytschy (Cici) vocant, cum eorum subditis et adherentibus fidem devotionemque erga nos amplexi iam nunc ad loca ditionemque nostram commigrarunt et bona eorum omnia mobilia salva transportaverint, sedulam promptamque operam una cum ceteris navasse ac non vulgare adiumentum, quo id facilius fieret, per te

i

allatum fuisse«.

Nema

potankih podataka, po kojuna bi se moglo ustanoviti, kad su se prvi Uskoci

gradove ove kapitanije. Svakako je Uskoka bilo u Senju i okolici i ostale kad se na njih tuze Rijecani. God. 1536. Uskoci vec na svojim ladjama uznemiruju more. Bit ce, da je mnogo njih nadoSlo i nakon pada Klisa (1537.). Velik dio Uskoka sluzio je za placu uz starosjedioce i pridosle Nijemce. Medju vojnicima, koji 1551. kao placenici stoje u Senju, Otoccu, Brinjama, Brlogu i Drezniku, spominju se u samom Senju pjesmom proslavljeni Ivan SenjaninilvanDanicic. Dahsu Prerad i Luka u Senj

doselili

jo§ god. 1533.,

Kuku

j

1

e

V

i

c,

Pavao L o p a

su takodjer one godine

moze

s

i

c,

Marko

J

e

acic

1

u Senju kao placeni

sluzili

i

Ivan

Mazuranic

vojnici, bih starosjedioci

i

drugi, koji

ili

Uskoci, ne

Uskoka vec i u Vinodolu, poimence u Bakru, Frankopanu Ozaljskomu.

se ustanoviti. God. 1540. bilo je

se pokoravali knezu Stjepanu

U

drugoj polovici XVI. stoljeca kao da

krscanske zemlje ponesto

sku krajinu osnovali

i

jenjalo.

svoju

lickoga, bosanskoga, pjesaka

i

pakrackoga

ili

i

ondje vec prije prebivaU

neko vrijeme doseljivanje

su

i

slavon-

metnuvsi u medjasne gradove sandzaka

(cernickoga)

naokolo ili

Turske u

iz

su Turci uz hrvatsku

bit ce, sto

tursku krajinu,

konjanika. Izmedju tih gradova

Vlahe, koji su

onamo

je

Uzrok tome

te su

ih

njih iz

i

pozezkoga

smjestili

su

jake posade

brojne

krscanske

nutarnjih turskih (srbskih) zemalja

dopremili. Ti su Vlasi sacinjavali neredovitu tursku vojsku, kojoj je pri

provalama

llTEUl PO NARODNOSTI u krscansku Hrvatsku

i

I

PO STALE2IMA.

27

Slavoniju bilo utirati put redovitim cetama, te uzput harati

i

ro-

samo dio biti. Vlaske su se neredovite cete turske, koje nijesu primale place, vec dobivale od plijena (unbesoldte Turggen und Walachen,* zvale takodjer martolozi (mozda grcke

apixatwXo?

rijeci:

pak

pez). Bilo je

tih

=

oruzani krajiski strazar,

=

ajxaptrnXo?

opet

ili

grjesnik,

Vlaha martoloza mjestimice toliko na okupu, da su se po njima

pakrackoga (cernickoga)

i

pozezkoga sandzaka

Mala Vlask

nazivati

stale

lu-

cesli

'Kleine

Wallachei).

nad Turcima kod Siska (1593.) i Petrinje (1596.) zaredalo ie izuon naroda iz turskoga vilajeta Bosne u krscansku Hrvatsku i Slavoniju.'' u Ve6 u listopadu 1595. prebjegao je vlaski episkop Vasilije, koji je dosad stolovao u manastiru Remeti (Orahovici) u pozezkom sandzaku, u Krizevce, te se je stao s tadanjim zapovjednikom slavonske krajine Ivanom Sigismundom Herbersteinom dogovarati, kako Poslije pobjeda

veiike selenje

Male Vlaske prevede u slavonsku krajinu. Slijedece godine 1596. javio se je prebjeg Ivan Pejasinovic sa svojom bracom i drugovima, kojima su sudac purgari slobodnoga gornjega varosa Krizevackoga otvorenim listom 29. rujna dozvolili, da se nastane na varoskoj zemlji pod pogodbom, »da varosi vsemi podanki, kako su se da se krscanski puk

iz

i

budu p o k o r n i«. Godine 1597. doveo bacher prvu ovecu skupinu naroda iz Male Vlaske obecali, da

je

krizevacki kapitan Gregorije Lai-

(iz

Kusonja

i

Stupcanice), pa ih

je

na-

selio u okolisu Krizevaca, kao u Crkveni, sv. Ivanu 2abnu, Glogovnici, Gradcu,sv. Petru 1700 Vlaha sa 4000 komada Cvrstecu t. d. Iste godine naselio je sam Herberstein do stoke u okoli§u nekadanjega grada Rovisca, a hrvatski sabor dozvolio im je pace i podai

vanje hrane dotle, »dok se nauce zemlju obradjivati*.

cernickoga

seljivalo se je iz

vec vise tisuca Vlaha

godina

1598.

pozezkoga sandzaka sve vise naroda, tako da

i

— 1600.

je

do-

god. 1600.

oko Krizevaca, Rovisca, Poganca

pribjega bilo nastanjeno

ili

Slijedecih

i

Ivanica.

Potaknut uspjesima slavonskoga zapovjednika stao mamiti Vlahe

turske Hrvatske.

iz

Vlaha presia u krscansku Hrvatsku, razvaljenoga Gojmerja

Gom

ili

i

r

j

te ju je

Nakon

pomagao ga

je

s

senjski kapitan Danilo Frankol.

Moravice

ta mjesta pripadala

Narocito

potrajale.

zapovjednik hrvatske krajine

prva

1600.

(Mavrovice)

knezovi Zrinski i

i

turskih

i

od Stjepana

bastinili

mu

nasljednik

Vid

Kisel,

a

1606. dosli Vlasi i Moronapokon u Lie. No buduci

Tako su do god.

Vrbovsko, i

i

Zrinskima, doslo

je

radi Vlaha do

zapovjednika hrvatske krajine, koje su

prijepora

je

skupina

srbski kaludjeri, koji su ondje osnovali

knezovima Frankopanima bilo

veca

Lenkovic naselio na pustom zemljistu oko

dosli su tada

zestokih borba izmedju tih knezova dina

i

smrti Lenkoviceve nastavio je naseljivanje

vlasi (Morlaci) u

da su

god.

koje bijahu

a,

Frankopana Ozaljskoga. U Goniirje manastir.

zaista je

1

je

izmedju

knezova Nikole

i

Jurja

jedne strane, a zapovjednika Vida Kisela s druge radi Vlaha Krmpota

ili

mnogo goZrinskoga

Krmpocana

(Morlachi chiamati Carampati, Morlachi ciamati Carmpothi), koje bijase senjski kapitan

Frankol doveo

iz

turskih tada Kotara na jugu Velebita. Ti Vlasi bise naseljeni u Lieu (500

dusa, medju njima 200 oruzju doraslih

muzkih glava),

te

su u prvi kraj priznali kneza

Nikolu Zrinskoga za svoga zemaljskoga gospodina, pace njihovi glavari (vojvoda jan

Krmpocanin,

Toma

Skorupovic,

Toma

Markovic, Marko Balinovid

i

Dam-

Mile Budorcic)

u crkvi sv. Jurja na Hreljinu pred vinodolskim gubernatorom Julijem Cikulinom, knezovima NikoU i Jurju Zrinskomu vjecnu vjernost i sluzbu; ali vec prisegli su 16. lipnja 1605.

25.

travnja

1606.

tra^io

je

Vid Kisel

u Lieu od vlasti kneza Zrinskoga

mu

i

njegovim kapitanima na

*

i

od nadvojvode Ferdinanda, da oslobodi Uskoke ih podvrgne nje-

njegova gubernatora Cikulina, pa da

krajini.

Vidi moju Povjest Hrvata

III./l,

strana 408—410, 424—428, 441.

»

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA Uz

veliku seobu Vlaha (Srba, Uskoka, Pribjega)

Hrvatsku Istre

pojedinc porodice

i

Koruske), pa onda

i

malja

Slavoriiju jo^

i

mletackih zemalja, poglavito

iz

Senju, Karlovcu, Koprivnici

turske carevine dolazile su u

iz

a

d.),

t.

i

zemalja (Stajerske, Kraujske,

austrijskih

iz

su se poglavito vojnici, koji su se

do.;eljivali

HABSBURGOVCA.

TRI

Dalmacije. Iz austrijskih ze-

iz

u krajiskim gradovima

nastanili

(u

mletacke republike osobito bjegunci, koji su se

iz

Takovi su se bjegunci u Senju zvali venturini (doSljaci ili pridoslice). Bilo je medju njima i odlicnijih porodica, kao knezovi Posedarski iz Posedarja u mletackoj Dalmaciji. Dosavsi u Senj pridruzili su se Uskocima. Kneza Martina Posuda

bojali

i

kazni.

sedarskoga dao jc

je

komisar Rabata god. 1601. u Senju

u varosi,

dalje

i

spominje »antiqua familiae

te se god. 1608.

porodica njegova ostala

objesiti; ali

ciscus Torquatus, comes Posse da riae«,

kojega

Fran-

clarus

nobilitate

Vid Kisel dao zasuznjiti,

je

kao nuncij grada Senja vracao s ugarskoga sabora u svoj zavicaj. Franjo je nakon nekoga vremena iz tamnice pobjegao, te je god. 1609. nadvojvodi Ferdinandu pokad se

je

sebnim njemackim pismom tuzio

silnika

senjskoga kapitana Sigismunda Gusica.

trazio

i

Na

»Franciscus Torquatus comes Corbavie

njegova ortaka,

i

Posedarie«.

Neprekidnim izseljivanjem, preseljivanjem

i

mnogo

doseljivanjem

se je promijenila

ethnografska slika hrvatskoga kraljevstva, narociti na krajini hrvatskoj

slavonskoj, koja

i

se je postepeno pretvarala u veliki logor vojnicki. Gradjanska Hrvatska se toliko preobrazila, tek sto je u Slavoniju doslo

hrvatskoga plemstva

i

medju

stalezke prilike

puka. Ni

Tu

znatno promijenile.

kraljevstva

je

Slavonija

i

mnogo

Slovince

stare

nijesu se u

glavnom ostalo

u

svojom rukom

tuzbi podpisao se je knez

toj

et

njega

protiv

zastitu

onako,

nije

staro-

tom dijelu hrvatskoga kako je bilo minulih

stoljeca.

Od ski

velikoga plemstva

Frankopani.

i

magnata

ili

bill

su

i

sada prvi

i

najodlicniji

dok su Frankopani polagano izumirali (od c

Ali

kopana izumrli su knezovi Cetinski god.

154.3,,

Slunjski god. 1572.

e

knezovi Z t i

r

i

n

-

loze Fran-

i

Ozaljski god.

i

r

1577.,

napokon samo loza knezova Trzackih) i gubili svoja posjedovanja (knezovi Trzacki drzali su oko god. 1586. samo B o s i 1 j e v o s kotarom, zatim Severin ili Lukovdol na Kupi s kotarom, Novigrad na Dobri, Zvecaj na Mreznici, i napokon jedini grad Novi u citavom Vinodolu): knezovi su Zrinski okupili u svojim rukama ogromna potako da

ostala

je

imm

sjedovanja sirom citavoga hrvatskoga kraljtvstva, stekavsi medju

mom

gotovo citavo Medjumurje (Cakovac

i

kraljevskini pis-

Strigovo), te obladavsi po smrti posljednjega

kneza Frankopana Ozaljskoga

(1577.) najvecom cesti njegova imanja, narocito gradovima z 1 j e m, Dubovcem i Slunjem u zagrebackoj zupaniji, zatim Bakrom i ostalim gradovima (osim Novoga) u Vinodolu. Neke druge starohrvatske porodice, kao knezovi

Kurjakovici od Krbave bijahu u Senj), njih delji, i

ili

ili

izumrle (osim loze knezova Posedarskih, koji su prebjegli

domovmu, kao knezovi Babonici

su morali ostaviti svoju

podigU su se novi velikaski rodovi, narocito

1565. zapalo grofovsko

Herdelji), koje je god.

Draskovici

Thuroczy (Alapi)

Bisaga,

ali

ili

Ivanca,

i

velikasima:

Ra

t

ka

j i

dostojanstvo;

koji su

Keglevidi

god.

se

magnatima

kao da se nijesu tim osobito magnati

imali

velemozni), a pecatili

Uz magnatske porodice

(Erdeody, Jerpostali su

1567.

izbrojenih jo§ ovi ro-

Lobora,

i

Pethew^^

takodjer

pribrajali

medjutim u drugoj polovici XVI. stoljeca

cast barunsku dobili su god. 1569.

ili

od Buzina

su

Mjesto

Blagajski.

Erdedi

(Rathkay) od Velikoga Tabora (de Nagytabor),

Jamacno su

od Ludbrega.

Velika§i

izumrla. (ugledni

i

od velikoga Kalnika,

lozi izumrli;

ili

barunima. God. 1604. pribrajali su se osim netom

dovi hrvatskim magnatima (Petheo) od Bele

Baka5i

i

izticali.

naslov

Kastelanovidi Suvise

je

ta

1

a p

i

c

et

i

i

u muzkoj

od Svetoga Duha

porodica

»spectabilis

A

vec god.

i

1620.

magnificus*

su svoja pisma crvenim voskom.

stoji

veliki broj

nizega

ili

maloga plemstva.

Usli-

PO NARODNOSTI

ZITELJI

jed iz^eljivanja

posve nestalo;

se

cak porodice toga plemstva, koje su razasute na sve strane, tako da

ili

U

Mogorovica).

ili

i

medju Kupe

i

i

je

plemenita obdina

Turopo

1

j

e,

je

dalje zivjela te se

Po svojem su

Ozlja).

U

kraju

iz-

koja bas u ovo vrijeme vodi ze-

dugu borbu za svoju samosvojnost protiv velikasa,

god. 1560. dobila

prvom

pr.

Save nalazimo takodjer vi§e takovih plemickih obcina (Draganici, Kra§i6i,

a najveca

Pribici), i

onoga plemena (na

ili

medju Koranom manje zavisne od gospodara poglavitih gradova (primjerice

prijedjelu

stoku

ovoga

Une, kamo bija§e pribjeglo mnogo toga nema gotovo ni jednoga plemena vi§e na okupu, dok se u Kupom redom nizu manje ili ve6e plemicke obdine,

krajevima izmedju Kupe, Korane

starohrvatskoga plemstva,

vise

hr-

odsad spominju se samo pojedina brat-

pojedinih rodova tek kadikad 5uje, da su potomci

kod

29

plemenske organizacije

preseljivanja bijase sredovjecne

i

vatskoga plemstva gotovo stva (zadruge)

PO STALEZlMA.

I

turopoljska plemicka obcina

svoj

po kojemu

je

onda

razvijala.

porijeklu

moze

se plemstvo u

ovo vrijeme

praplemstva hrvatskoga,

redu porodice

onda su

ti

ili

U

na vi§e skupina.

podijeliti

koje su nekad okupljene kao

plemena, nastavale u 2upama, te uzivale u svakom pogledu podpunu se plemena razpala, a pojedine se zadruge vinu, razselile,

Tek

koji ju nastoje podjarmiti.

pisani statut,

slobodu.

Kad

su

porodice, izgubivSi svoju plemenitu djedo-

praplemidi ostali bez ikakvih dokaza svoje plemenstine, pa su

trazili, da im staro plemstvo iznova potvrdi. Uz njih se redaju poroplemenskim obcinama Slavonije, kojih su predci nekad bili podanici kra-

sada od kraljeva dice u brojnim

zupanijskih gradova,

Ijevskih

plemstva

(najprije

kao

te

dobavili

slobode,

po tom

a

i

kao nobiles iobagiones). Imade nadalje podijelio neko plemicko imanje, kojega

liberi iobagiones, a poslije

plemi(5a, koji su to postali time, §to

su gospodari budi izumrli, budi da

im

je kralj

njihovo imanje

je

pripalo kralju (doticno njegovu fisku). Kralj

sebnom

vremena

su se tijekom

darovnicom

Je

drugog povoda

s

podjeljivao

takovo

(radi nevjere

plemicko

i

t.

imanje

d.)

za-

(donatio regis), redovito da nagradi doticnika za vjerne sluzbe

njegove. Nadarenik, ako nije bio plemi6, postao pinu plemi(5a sa5injavali su onl, koje

je

kralj za

plemicem tim darom. Najmladju sku-

je

posebnom poveljom na-

njihove zasluge

prosto proglasio plemicima (ne podijelivSi im nikakva imanja), te im podjedno oznacio

g r b (arma),

koji smiju nositi

males), a kraljevsko pismo s terae armales). Armaliste

bili

i

rabiti.

Takvi

se

ma

plemici zovu a r

slikom) grba zove se oznakom (5esto su samo osobno slobodni (ad personam); i

ar-

grbovnlca

(li-

njihovi neplemicki

posjedi nijesu tim nimalo postali slobodni, vec su ostali podvrgnuti svima

gim obvezama. Cini

se,

da su se mnogi novo imenovani armaliste

kratili

njavati, stoga su poslije morali svi takovi plemici svoje

plemicke listove

hrvatski sabor donasati, da se ondje procitaju, te onda

ili

Prvi put

citali

su se plemidki

hrvatskom saboru, drzanom u

listovi, izdani

prihvate

ili

i

(nobiles

s t e

1 i

ili

dacama

te

i

dru-

obveze izpu-

grbovnice pred

eventualno

od ugarske kancelarije god. 1569.

i

—

zabace. 1587.,

w

u varo§i Varasdinu, a objavljeni su »iuxta publicas constitutiones diaetae Posoniensis novissimae iussu etiam praefati domini bani ., sijecnju 1588.

.

(Erdeda)«. Vlastnici suae«.

Tom

je

tih

.

plemickih listova pridonijeli su svoje izprave »in vim nobilitationis

prigodom sabor stvorio zakljucak, da

i

ostali

(novo imenovani) plemici,

koji

nijesu mogli donijeti svojih plemickih povelja u

ovo zasjedanje, prikazu svoje grbovnice u prvom buducem saboru, jer de inace izgubiti svoje privilegije (item decretum est, ut reliqui nobiles, qui in praesenti congregatione huiusmodi eorum nobilitatis insignia producerc nequivissent, earn in proxima futura congregacione, sub ammissione et cassatione eorun-

dem privilegiorum producere debeant). Odsad su se plemicki listovi (armales) novo imenovanih armalista u saboru redovito proglasivali i potvrdjivali ( sunt confirmatae nemine contradicente); no bilo je i slucajeva, da je tko prosvjedovao. Tako je primjerice god. 1609. turopoljski zupan Juraj Vagic prosvjedovao protiv plemickoga lista za Jurja Cvetasina (Hranilovica), a sabor je zupanu o tom prosvjedu izdao izpravu. .

.

.

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

30

Dok se

jelilo

HABSBURGOVCA.

TRI

su se tragovi razlicitomu porijeklu plemstva u to vrijeme sve vi§e gubili, dinize plemstvo potanje po

je

svome imanju

posjedu. Narocito

ili

lucili

su se ple-

midi na one, koji su imali prostrane posjede, te su kao veci posjednici imali takodjer vi§e ili

manje podanlka

ili

kmetova,

na one,

i

koji su

posjedovali tek jedno seli§te, na kojemu

su sami prebivali, a nijesu imali nikakvih kmetova.

posjednici

(nobiles

plemici veleplemici jednoselci (nobiles

Prvi su se zvali

bene possessionati), a drugi

unius possessionis. nobiles unius sessionis, curialistae, nobiles iobagiones non habentes, ka-

dikad

i

kasi

plemici veleposjednici

tio)

i

i

imenom

nobiles taxati). Potonjim htjeli

»nobiles taxati« zvali su ih zato, jer su im veli-

nametnuti, da placaju ratnu dacu (taxa, dica, contribu-

ostale izravne poreze, budu6i da nijesu imali kmetova, koji bi za njih placali reCene

dade. Ali plemici jednoselci odiucno su se opirali tome nastojanju, a vodili su ih plemici jednoselci u Turopolju, koje bijase jos kralj Matijas Korvin god. 1483. oslobodio od pla-

canja

ma

1548.,

a kralj Rudolf god. 1602.

koje da6e. Privilegij kralja Matijasa potvrdili su poslije kralj Ferdinand i

Napokon

1608.

je

I.

god.

hrvatski sabor 23. rujna 1610. stvorio

i

Campi Zagrabiensis seu Turopoordines universos a cunctis tam regiis quam regni ordinariis contributionibus ac laboribus, a modo deinceps futuris semimmunes pronunciantur, in privilegiisque ipsorum universis

ovaj zaklju5ak: »Nobiles autem unius sessionis universi liensis

.

.

per status etiam et

.

ac extraordinariis

.

.

.

taxis et

per temporibus eximuntur, et

perpetuo confirmantur.«

Kao

neki prelaz od plemstva k stalezu

slobodnjaci

(libertini,

nih dostojanstvenika

ili

kmetova

cine

r e

p

d

i j

a

1

c

(praediales)

i

i

doba poglavito na posjedima crkve-

knapi). Predijalci zivu u to

prelata (praediales praelatorum), narocito na imanjima zagrebac-

koga biskupa kao opata u Topuskom; a slobodnjaci naseljeni su na imanjima svjetovdrugi licno su posve slobodni, te ne placaju redovno dace ni drugih davaka; no zato su duzni sluziti svojoj zemaljskoj gospodi kao vojnici, te se okupiti pod nih velikasa. Jedni

i

njihovim zastavama (banderijima), kad gospoda vode svoja banderija u Najnizi

i

najbrojniji

tovi su podanici

prava

politidkih

vaju, placaju

nona)

cine

i

ni

vlastitoga

zemljista,

mu

razne sluzbe (tiaka, rabota);

mora davati crkvi

ili

coloni

(iobagiones).

Kme-

nemaju nikakovih

vlastele,

ili

terrestris)

ili

zemljarinu

namiruju za svoga

suvise

(desetinu), kraljevstvu (dimnicu

kralju (ratnu dacu, kontribuciju, dica

vlastelina

ili

vec za onu vlastelinsku zemlju, na kojoj prebi-

svomu zemaljskomu gospodinu (dominus

dace, sto ih on

napokon

kmetovi

sacinjavaju

stalez

na posjedima svoje zemaljske gospode

rat.

subsidium).

Tako

(terragium,

vlastelina

sve

pecuniae fumales)

ili

isto

i

podpadaju pod sud

njegovih cinovnika. Stanje kmetova jos bi pogorsano, kad bi im god. 1514.

zabranjeno slobodno preseljivanje

(libertas migrandi,

k drugomu. Tim bise kao prikovani na zemlju osudjeni na vjecito robovanje (perpetua rusticitas). To stelina

dom, da su kmetovi prigodom turskih provala zemlje na zapadu. Bas radi toga bjezanja

saboru u Krizevcima

bili

stall

libera

migratio)

svoga je

od jednoga vlagospodina

zemaljskoga

medjutim

bilo

takodjer

i

povo-

jatomicc bjezati u susjedne austrijske

su slavonski

stalezi

prinudjeni,

da vec na

kmetovima nekadanju slobodu selenja od jednoga gospodara k drugomu. Clancima 21 ^24. odredjena bi ne samo sloboda selenja kmetova, nego bi takodjer ustanovljen nacin, kako da se preseljivanje obavlja (modus accipiendi licentiam colono), pace odredjena globa od 25 maraka za onoga vlastelina, koji bi svoga kmeta silom pridrzavao, ne pu§tajuci ga da prijedje k drugomu vlastelinu, 6.

1538. povrate

sijecnja

i

i

koji

ga

je

htjeo k sebi primiti.

I

ugarski sabori od god. 1547.

i

1556. prihvatili su slobodu

selenja kmetova, te je narocito potonji sabor u

ustanovio nacin, kako da se pri

31., 32.)

vatske

i

migracija

Pozunu god. 1556. u vise clanaka (27., 30., tom postupa. Napokon je sabor kraljevina Hri

Slavonije, sastavsi se 7. ozujka 1557, u Zagrebu, zakljucio, da sc

imade trans-

kmetova provadjati po ustanovama proslogodisnjega ugarskoga sabora u Po-

PO NARODNOSTI

ZITELJI

I

PO STALEZIMA.

zunu (De transmiRracione vero colonorum modus

Pored svega nje

1556.

kmetovima vracena sloboda selenja, biloje njihovo stanimalo pretjerano, kad ugarski namjestnik Antun Vrancic god.

Maksimiiijanu, da zemaljska gospoda bolje

1573. javlja kralju

anno

toga, sto bi

dalje nepovoljno. Nije

i

et ordo, in articulis Posonii

omnia observetur).

conscriptus, per

editis

31

i

castnije postupaju s

gove-

—

dima, nego sa svojim podanicima

kmetovima. Nije stoga cudo, da su se kmetovi bunili; najopasnija bila je seljacka buna bas god. 1573., kad joj je bio vodja Matija Qubec. Medjutim kako se stanje kmetova nije ni nakon te bune poboljsalo, ustajali su oni potonjih i

stoljeca.

Nijesu svi kmetovi jednaki

po obsegu gospodske zemlje,

ni

na kojoj

su

na kojemu

i

s

e

t

dista

o

1

sastoji

zove se

jobagio-

(sessio

redovito od Itu-

dvorno hizno mje-

(hiziste,

drugih

zemalja.

jednaka;

nije

pasnjaka

sjenokoSa,

oranica,

jedno

Velicina

obicno

obuhvataio

moze po-

sjenokose za 4 stoga sijena.

i

Oni kmetovi, seliSte

e

ili

s e

1

1

koji su drzali citavo

sessiju, zvali su

c

samo

5ak osminu

tovi, koji

dvoriSte

i

dvorci

ili

ni

zovu

se

oni

grada

dru-

kuciSte,

pridvorci

naokolo

obicno

cetvrtinu

Onaki kme-

nego samo

Kleinhausler);

lini,

pol,

seliSta.

vrt,

i-

kmetova,

nemaju oranice

gih zemalja,

se c

je

a bilo

i;

koji su imali ili

i

seli§ta

dana oranice

12

seliste

(koliko je u to vrijeme orati)

j

sa s e-

dvoriSta sa stajom, zatim od

sto),

je

s e

ili

a

tialis),

kmet

stoji

svojom porodicom, I

po

ni

zemaljskoni

cine

Ono gospodsko zem-

gospodinu. Ijistc,

a

nastanjeni,

sluzbama, koje

ili

p o

-

(inqui-

stanuju

DINKO RANJINA,

dvora

'pjesnik du'brovacki.

svoga zemaljskogagospodina(vlastelina),

kadsto

i

unutar zida dvor-

skoga (gradskoga), u tako zvanoi purgariji kucista,

ili

Onaki kmetovi,

purgi.

vec stanuju u kuci kojega drugoga kmeta

koji

podvorca, ^ovu

ili

nemaju se

ni

svoga

subinqui-

Prema velicini zemlje, koju kmet obradjuje, jesu njegove sluzbe koje cini zemaljskomu gospodinu. Novo naseljenim kmetovima odredjuje zemaljski gospodin nakon utalini.

i

nacene pogodbe njiiiove duznosti ill

nanizao Lopasic u

je

Kao zaseban ga

r

rosi

i

(cives)

ima vise

(doticno

svom

i

sluzbe.

tom su pogledu osobito poucni

primjeri, sto

—

djelu »Hrvatski urbari« na strani 378

stalez izticu se osobito u XVI. stoljecu

va

r

o

s

a n

411.

i

(gradjani)

ili

p u r-

trgovima (oppida) hrvatskoga kraljevstva. Vau prvom su redu kraljevske slobodne varosi, kao Zagreb

u varo§ima (civitates) vrsti;

U

i

Qradec kod Zagreba), Varazdin, Koprivnica,

i

Krizevci u Slavoniji, a Senj

i

Bi-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

32

Te varo§i imadu

(do god. 1592.) u Hrvatskoj.

liac

Midcem na

po iistanovama

celu, zivu

poslove, §aljudi svoje poklisare

One

ili

TRI

HABSBURUOVCA.

svojii

samoupravu

vlastitu

statutima, koje su sami stvorili, a utjecu

i

samo na hrvatski

nuncije ne

sabor, nego

biranim

s

u javne

i

na ugarski.

i

nisu pod^rgnute banskoj vlasti, nego izravno kralju, kojega zastupa budi kraljev-

U drugom

ski tovarnik (tavernicus), budi opet personal.

zemaljskomu gospodinu (duhovnomu

su podlozni kojemu

Takove su varoSi

(kaptolu).

su redu one varosi ili

svjetovnomu)

trgovi, koji

i

ili

korporaciji

trgovi Dubovac, Jastrebarsko, Krapina, Novi u Vinodoiu,

i

Samobor, Sisak, Trg kod Ozija

i

drugi. Purgari tih varosi

i

trgova imadu vrlo

razlicite

povlastice (neki vise, a nekl manje), te ne utjecu izravno u javni zivot. Imade niedju va-

rosima

trgovima ove druge vrste

i

vremena zajedno

su tijekom

s

i

takovih, koji su nekad uzivali kraljevsku slobodu,

ali

gradovima, Pod koje su spadali, kraljevskim darovnicama

doSle u vlast vellkasa, koji su im kao zemaljski gospodari njihovi znatno stezali

ograni-

i

Tako je primjerice varos ili trg Samobor imao vece slobode prava, dok je grad Samobor vise njega bio u kraljevskoj vlasti, nego onda, kad je receni grad dosao u ruke grofova Ungnada poslije Erdeda. njihove privilegije.

cili

i

i

Pod konac XVI.

stoljeca smatraju se varosani

staled uz duhovni, velikaSki

niti purgari«,

i

plemicki stalez.

Mnogo

(cives)

stanujuci u varosima,

vazda

dijelili

od ostalih purgara,

kad

mjeti Juraj Kri2anic,

oko god.

pise

1663.

i

.

.

.

«

1

t

v

Sudjenje

Krbavom

s

panija

»Hrvati

svakomu sostaru govorc svakome kazu Uram, naime

i

.

.

.).

pravo. Za prvih Habsburga promijenilo se u hrvatskom kraljevstvu koje

pravnim poslovima. Kako

i

je

nakon pada Knina

(1522.)

i

gubitka Like

Hrvatske pod tursku vlast, nestalo je ne samo zuzupanijskih sudbenih stolova na jugu Velebita, nego zasebnoga banskoga suda

i

(1527.) dosla jezgra stare

i

za Hrvatsku u gradu Kninu. Jednako se u tim od Turaka osvojenim krajevima ne

istice

staro hrvatsko obicajno pravo. Tragovi staroga hrvatskoga prava odrzali su se jedino u

nekim oblastima stare Hrvatske, koje bijahu

s

Dalmacijom dosle pod mletacku

cani dali su to obicajno pravo hrvatsko popisati,

god. 1551.

i

1553., ucinjeni u

(hrvatski) djedovi

skom

tlu

Novigradu kod Zadra, a

i

pradjedovi«.

I

to

svjedoce

upisaiii

nego

i

su u njemu pravni

Drave,

pisao

i

od

obicaji,

koje su drzaii nasi

iz

stare Hrvatske

prilikama u

krajeve izmedju

prebjegli u

sobom ne samo svoje hrvatsko narjecje glagolsko pismo, Ali u svom novom zavicaju morali su se svedjer vise prila-

ponijeli su sa

Slavoniji,

i

pa su tako

prihvatili

i

slavonske sudske uredbe, koje su

mnogo cemu podudarale s ugarskim pisanim pravom, kako ga 1517. stampom izdao Stjepan Verbeci. Znacajno je, kako se

se u

zapisi

za vladanja mletackoga.

svoje pravne obicaje.

i

godjivati

vlast. Mlet-

preostali

»Statut lige kotara Ninskoga« sastavljen bi na hrvat-

Brojni hrvatski doseljenici, koji su

Gvozda

tim,

kako

su vrijedili u krajevima Hrvatske pocev od Zadra pa do Nina,

>'koji

i

je

jo§ god. 1514. za-

je

pokazalo potrebi-

da se latinskim jezikom pisano obiCajno pravo ugarsko od Verbeca prevede na hr-

vatski jezik, a ucinio je to god. 1574. varasdinski sudac

Ivan Pergosid,

izdavsi svoj

prevod stampom uz naslov: »Decretum, koteroga ie Verbewczi Istvan diachki popiszal od Ivanussa Pergossicha na slouienszki iezik obernien. Stampan v Ncdelischu. Leto .

.

^lasscgha zuelichenia 1574.« Pergosid je svoj prevod posvetio knezu Jurju Zrinskomu, pa •.

i

(eodem modo Croati ad unumquenque sutorem dicunt knez Iwan, knez

u sudbenim

i

t

Napokon je moze se razu-

tako

Pawel, knez Milosz, ex imitatione Ungarorum, qui ad omnes dicunt Uram, Domine

oia

r

me-

e

se pravi plemici,

su

Samo

k n e z Ivan, knez Pavel, knez Milos, oponasajuci Ugre, koji

gospodine

c e

varosani »p

ti

koji nijesu bili plemici.

»knezovima«.

ovako:

kao

purgari

premda

zeleci time oznaciti, da su ravni plemicima,-

preotelo maha, te su se purgari stall nazivati

ili

puta zovu se

posveti kaze, da

je djelo

na odicenje oveh nevolnih

stampao i

tiskar, ^>ko]ega

Vase gospodstvo dopelja na

zavrzenih ostankov orsaga«. Ali jos

je

znacajnije,

korist

da se

i

je

SUDJEN.IR

Ivan Kitonid

opet drugi Hrvat, po imenu

naucnim radom na

jim

pak u Ugarskoj, dok

doba

drugom

u

je

banski osmicki

novca I

glavnom

u

je

jos protonotar

I.

od Kostajnice

onaki, kao

1

(*1561.,

1619.) proslavio svo-

jednom

djelu sudbeni postu-

objasnio stanovite ne-^uglasice u Verbecijevu djelu. i

ostatke kraljevine Hrvatske bio

oktavalnisud

ill

octavalia

(indicia

mu

kuznih bolesti dogadjalo se

banskoga suda

viยงe puta desilo, da

sabor od

studenoga

11.

sastao oktavalni sud regni

in

(

.

o

m

nije

huius

S obzirom na zamaSnost

i

kraci. Duzi za zamasne Prema tomu dijelilo se je

vel generale),

banskomu

banskim

i

s t

o-

na saborima sestnaestoga stoljeca

je

predmeta

sudu

manje presne

bansko sudovanje obzirom na ili

a

presne

kraci za

dulji

glavni oktavalni sud (kratka

sprava,

postupak,

parbeni

i

stvari,

jamacno se

parnica

i

dvojaki

i

kratku pravdu

na

i

u to vrijeme stao nazivati

presnost parbenih pri

na redoviti

postupak na dvoje:

je

zakljucivalo.

i

vec u petnaestom stoljedu vrsio i

smutnja gotovo kroz deset godina

povodom, da se

banalis), bilo je

nuiogo o njemu raspravljalo

niaSne.

i

hisce cruentissimorum bellorum turbinibus indicia octavalia nulla sunt celebrata).

(tabula

du2i

napokon radi redovno sastajao, pace se je

kroz citav niz godina. Tako se tuzi hrvatski

ratnili

Isprekidano sastajanje banskoga suda, koji se 1

nije

pod-

bili

ab integro decennio non sine maximo incommodo

fere

.

bilo

nije

da se radi

1602.,

.

da se banski sud

je,

ba-

i

protukralja

su

(koji

jedno protonotari u Ugarskoj), onda radi precestih turskih provala u zemlju, cestih

Sastav

assessores.

ili

borbe izmedju

dugotrajne

stari. Ali radi

Ivana Zapolje, zatim radi izbivanja nekih protonotara

i

u ovo

i

uz bana

od staleza na saborima narocito izabrani prisjednici

i

je

octavae).

ili

u petnaestom stoljecu. Pribivali su

i

rokovi za sastanak suda ostali su

Ferdinanda

33

polju pravnih znanosti, prikazavsi u

Vrhovni sud za kraljevinu Slavoniju suda bio

PRAVO.

I

i

jo

to

manje za-

i

kraci parbeni

ili

octavale

(iudicium

kratko pitanje, iudicium breve,'

breviS).

Tako glavnome sudu oktavalnomu kao kako se

No

razbira

to

iz

poslije se je iioiMcajilo,

da

(iudicium generale), koji se

banu,

pak

Breviยงe

kojega

opet

je

ili

je

ban

s

brevisu predsjedao za

je

sam

jos 1527.

protonotarom vodio jedino rasprave glavnoga suda

brevia

prepustao

pomagao viceprotonotar

je

ban sve vise banovcu

kraljevstva.

u kolo-

i

na brdu Qradcu kod

apostoli) u kraljevskoj slobodnoj varoยงi

iudicia

ban,

banovanja kneza Krste Frankopana.

sastajao u sijecnju (pro festo Epiphaniae domini)

je

vozu (pro festo beati Jacobi Zagreba.

i

sudskih isprava, izdanih

Rokovi za brevise

ili

vice-

nijesu

bili

to5no ustanovljeni; sad se spominje kao rok blagdan sv. Ivana Krstitelja, sad opet blag-

dan

sv. Jurja

sv. Mihalja.

i

No

bilo je

i

Prema tomu

drugih rokova.

sastajao se

valjda onda, kad je bila potreba. Glavni sud trajao je isprva trideset slije

god. 1574.

cetrdeset,

i

Suvise su bano^vac

sad u Zagrebu

i

dok

je

brevis trajao

tri

do

je

brevis

dva dana, a po-

dana, pace

po ยงest dana.

i

viceprotonotar obilazili po kraljevstvu, te su drzali kratke spravc

Stenicnjaku, sad opet u Krizevcima.

ili

Cetiri

i

Tako

se

brevis

je

po neki nacin

prometnuo u neku vrst zupanijskoga suda. Dok su se pred glavnim sudom vodile velike dugotrajne parnice o plemickim posjedovanjima, o njihovim privilegijama njima od i

i

kraljeva podijeljenim darovnicama; dotle se na^iljima

je

na brevisima sudilo o smetanju posjeda, o

svake ruke, o diobama medju bracom, kao

mickih kceri.

I

o odlukama brevisa izdavale su se isprave, koje

notar kraljevstva. Vrlo vazne ustanove o

1559., 24.

travnja 1586.,

U

4.

veljace 1568.,

sijeanja 1587.

i

9.

Klaia, Hrv.

povj.

III.

(6.)

i

od

19.

i

opremi ple-

sastavljao viceprotoi

travnja 1528.,

brevisu) 1.

zabi-

rujna 1558.,

svibnja 1569., 25. veljace 1579., 30. lipnja 1585., 20.

21. veljace

1588.

XVI. stoljedu rodilo se pitanje, kojemu

stane parnica izmedju njega

je

bonskom sudu (generalnom

Ijezene su u zapisnicima hrvatskih (slavonskih) sabora 21. svibnja

o cetvrtini, o mirazu

i

kojega drugoga

je

sudu podvrgnut ban hrvatski, ako na-

velikaยงa,

plemica

ili

plemidke

opcine 3

u

fIRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA.

34

kraljevstvu. §to se znade, pokrenulo se to pitanje prvi put Rod.

bana Nikole Zrinskoga drugi baiii nijesu

ni

i

kad

1548.,

pred batiski sud, kojemu su sami

dolaziti

htjeli

radi toga, §to nitko u vlaslitoj parnici ne

propria causa index et actor

fieri potest).

moze da bude Ba§ radi toga

sinca 1548. odredio, da Zrinski dodje pred banski sud,

sudac

i

bijaSe

ali

bili

oratora nije opet Zrinski htio priznati,

Ali tih

izmedju

predsjednici,

stranka (quia

i

kralj

Ferdinand

stva. Parnica se je svr§ila tek god. 1553. pred

ved

nemo

in

pro-

13.

da tome sudu ne predsjeda ovaj

put on sam. nego oratori, koje 6e kralj na dojduci sabor kraljevina Hrvatske poslati.

je

plemida Turopoljaca planuo spor radi grada Lukavca. Medjutim

nijesu

jer

i

sudci

redoviti

Slavonije kraljev-

obranim sudcima, a nipoSto pred redovitini

sudom. Sasvim drugCije bijase se ponio ban Ivan Draskovic. On je na saboru u Zagrebu 7. studenoga 1596. svecano izjavio, da se on u svima svojim pravdama, bio on tu^itelj ili pripodvrgava oktavalnomu (banskomu) sudu pod vicebanom, protonotarom sjednicima. Sabor je povladjivao toj njegovoj izjavi, jedino su joj se oduprli Ivan, Petar Juraj Keglevid, ne zna se s kojih razloga. U raborskom zapisniku zabiljezena je banova

tuzenik,

i

i

izjava ovako:

bus

»Nec

abusum

per

l)ani

et sedibus

illud latet

dominos regnicolas, praedecessores praefati domini moderni

praerogativa usos fuisse, quod

liac

comitatuum coram vicebano regni

respondere volebant, in Iioc

ipsi

nequaquam

in iudiciis

comitatuum

et comitibus

iuri

octavaii-

parere aut

regno se indices habere non posse asse-

rendo;

praelibatus tamen dominus Joannes Draskovicii banus, maioris faciens manquam praedecessorum suorum indignam praerogativam, considerans communem esse omnium iustitiam, submisit se in omnibus causis tam per ipsum dominum banum motis, quam contra eundem per quosvis movendis, iudicio vicebani, ma-

data Dei

gistri protonotarii et

vicecomitum

ban Ivan Draskovic opozvao

i

iudiciorum,

comitatuumque

comitum,

dominis Joanne, Petro et Georgio Keglevich de Busin contradicentibus«. Medju-

gnificis

tim

assessorum sedis octavalium

iudicum; consentientibus ad id benevole statibus et ordinibus, solum ma-

et

vec

je

prvobitnu izjavu, da ne bi njom obvezao

studenoga 1604. na saboru u Zagrebu svoju

9. i

svoje nasljednike na banskoj

stolici

(dominus

banus quoque coram toto regno revocasset oblationem suam ratione cuiusdam promissae ne videlicet successoribus suis praerogare videretur).

iuristationis suae,

Uz bane i

vicebane

i

njihovi zamjenici

mnogo kroz god. Dwbowcz), koji je za naslijedio god.

Ljudevita

parnica

poslije

(oko

skoga sudca

II.

(causarum

g.

(de

protonotari

za bana Krste Frankopana spominje se a

1

1

a z a

Ho be tic

r

od

Dubovca

vrsio sluzbu viceprotonotara slavonskoga. Njega

Petar od Konjske

krizevackoj zupaniji. God. 1539.

i

Mihajlo od Ravna

Ijevskih je

se pri oktavalnom sudovanju sve vise

1529.— 1531. magistar

u varasdinskoj gistar

isticu

viceprotonotari. Vec 1527. protonotar magistar B

— 1554.

Rawen, Rawony),

regalium

je

je

(de Konzka), bogat vlastelin

protonotarom slavonskim ma-

koji je prije toga bio ravnatelj kra-

director). Taj Miiiajlo

1549.) takodjer sluzbu u

(de

od Ravna

ili

Ravenski primio

Ugarskoj kao protonotar kraljevskoga dvor-

regie prothonotarius), pa je stoga bio cesto zaprijecen, da bo-

(iudicis curie

hrvatskom kraljevstvu. Jos vecili neprilika bijase, kad je iza smrti Miiiajia Ravenskoga postao slavonskim protonotarom magistar D a m a n d e A r a n y a n, jos od god. 1549. protonotar namjestnika ugarskoga palatina. Receni Damjan malo je dolazio u ravi u

j

Slavoniju, pa stoga se radi njegova izbivanja

oktavaini sudovi.

Vec god.

1558. pozivali su

mnogo ban

i

puta

nijesu

mogli

obdrzavati

stalezi iirvatski protonotara

ni

Damjana,

da dodje na oktavaini sud u Zagreb, koji bi (valjda radi njega) odredjen za izvanredni rok, naime za praznik sv. "Martina. God. 1568. opet ustanovljuje hrvatski sabor rok za oktavaini sud na osmicu blagdana sv. Margarete, doci, jer tada nije nije

morao

dolazio, pa tako je u

radi toga

i

ban

i

pribivati

samo da

bi

magistar Damjan

oktavalnomu sudu u Pozunu.

Ali

mogao na

nj

magistar Damjan ipak

hrvatskom kraljevstvu sudovanje zapelo. Bit ce, da su se poje onda stalezc pozvao, da

hrvatski stalezi potuzili janiomu kralju, koji

SUDJENJE novoga protonotara,

biraju

koji

I

PRAVO.

poznaje zakone

35

prava kraljevstva,

i

podoban

te koji je

du^nosti svoje ispunjavati (maiestas sua caesarea et regia, visa et intellecta tarn adversa

quasi

valetudine, qua assidue

nentis suae sacrae maiestatis

in

rum respondere

invigilareque

solum

officio

Hungaria, verum etiam

pius occupatus esset, adeo, ut opportuno

tempore

Damianus

de

Aranyan,

prothonotariatus

locumte-

magister

affictaretur egregius

prothonotarius regni, qui et alioquin etiam non

officio

maiestatis suae negotiis sae-

aliis

prothoHotariatus regnorum isto-

non posset, sua sacra maiestas clementer

mandat, ut idoneam

fidelibus suis re-

personam iuriumque et legum regni peritam in protiionotarium eligerent). Stalezi sabrani na saboru u Zagrebu izabrali su 9. svibnja 1569. zaista novoga protonotara, po imenu magistra Emerika Pegnicolis committit et

thewa

Hethes,

de

et sufficientem

bivsega protonotara pri

kraijevskoga

namjestniku

personala

Ugarskoj, te su podjedno odrediii, da se oktavalni sudovi opet sastaju u sijecnju

zakonom

vozu, kako

je

jer je god.

1572. opet

Emerik Petliew nije se drzao utanacenja, kod ugarskoga namjestnika Antuna

bilo ustanovijeno. Ali ni

preuzeo sluzbu protonotara

Vran^ica, te stao zanemarivati poslove u hrvatskom kraljevstvu. Radi toga

slavonski sabor od

u

kolo-

i

7.

prosinca 1572. pozvao Emerika

Pethewa,

da se

lirvatsko-

je

smjesta

odrece

sluzbe budi u Ugarskoj budi u lirvatskom kraljevstvu (ut dictus magister Emericus prothonotarius per litteras regni admoneatur, ut officio

prothonotariatus

praescripto

domini

locumtenentis statim valedicat et continuam residentiam in regno habeat, ... vel autem

cedat et valedicat officio prothonotariatus regni zahtjevu hrvatskih staleza, te se

.

.

.).

Pethew odazvao

se

odlucnomu je onda

je

zahvalio na Casti protonotara u Ugarskoj, pa

je

sve do smrti svoje (t 1586.) boravio stalno u Hrvatskoj

vrSio sluzbu kao Âťprothono-

i

tarius regniÂŤ.

Po

smrti Emerika

Pethewa

je taj

izabrali su hrvatski stalezi na saboru 20. travnja 1586.

Martina odSombotelja

protonotarom kraljevstva

nakon nekoliko godina umro,

birati protonotara.

titionem) bana

Zanimljivo

Tome Erdeda

uz ogradu, koju

kel), ali

jasa Korvina (ut privilegia

dominis

je

i

je,

sijeCnja 1592.

5.

imaH

proglasili protonotarom magistra Matiju Sekelja (Zeban prihvatio, da se time ne dira u privilegija kraljeva Mati-

i Vladislava II., izdana stalezima u pogledu slobodnoga izbora protonotara serenissimorum regum Hungariae Mathiae, Vladislai gloriosissimae memoriae,

regnicolis

je

(Zombothely, Zombateli). Kad

na saboru u Zagrebu

da su ovaj put na naroCiti zahtjev (ad singularem pe-

clementer

confirmentur, et prout sunt a regnicolis accepta et

collata,

approbata, observentur). Podjedno

kojim

stalezi su

je

odredio, kako da se ponasa

sabor sastavio

prema

stalezima,

naputak

neki

prema vicebanu

za i

protonotara,

viceprotonotaru,

prema prudim se strankama. Protonotar ne smije drzavljane, koji 5emu prigovakojim nacinom vrijedjati, vec im mora duznu poCast izkazivati. S gospodinom vicebanom i gospodinom viceprotonotarom mora prijateljski ziviti, te ne smije za njihove parkao

i

raju, ni

bene spise nista primati. Kad ga viceprotonotar zamjenjuje, mora mu za dangubu i tro§ak prigodom oktavalnoga suda, od primljenih pristojba svaki put izplatiti po petdeset ugarskih forinti,

kako

je

cinio

nekad magistar Emerik Pethew de Hettes nekadanjemu vice-

protonotaru Ivanu Petricevicu. Sto se tice Pristojbe (taxam)

demptionem

literarum), stalezi se

i

iskupa sudskih spisa (re-

i

redovi za sada (pro nunc) podvrgavaju obzirnosti pro-

tonotara (humanitati praefati prothonotarii sese submittunt); no ako bi on po obicaju predjaSnjih

protonotara prevrsio mjeru prevelikim

praecesserit), propisat ce

mu

pristojbama

stalezi stanoviti nacin

i

red

(si

.

.

(certum

.

in

nimia

modum

taxatione

ordinem

et

eidem regnicolae praescribent). Nakon svrsenoga oktavalnoga suda ne smije se ljevstva udaljiti,

drzavljana ne bi iiotara

da

ih

iz

kra-

odpremio sve parbene spise; ako pak te gotove spise koji od mogao iskupiti, mora im odrediti cijenu i ostaviti ih kod viceproto-

dok

nije

stranke podignu. (Et ut absolutis iudiciis octavalibus, antequam literas cau-

sales expediat, ex regno ne recedat. Expeditas

autem

literas, si

quas ipso facto

aliqui

3*

ex

rtRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURQOVCA.

36

non potuerint, statute praetio, apud praefatum viceprotonotarium

regnicolis redimere

decretum

linquat.

Medjutirn

Matija Sekelj nije zadovoljavao staleze hrvatske, jer

ni

je

i

on uz svoju

sluzbu u hrvatskom kraljevstvu obavljao 5ast protonotara personala kraljevskoga

Kad

praesentiae) u Ugarskoj.

sonalis

cega (3ovjeka, u Varasdinu

QaSpar PetriCevic

veljace 1600. izabran

On

I

tako bi na saboru

gojenac

Miketincz),

(de

(per-

doma-

stoga on umro, stalezi odlucise birati

je

sav svoj vijek proveo slu2edi svojoj domovini.

koji je

1.

re-

est).

nekad obavljao sluzbu viceprotonotara, a u posljednje zupana zagrebackoga varazdinskoga, pa je tako podjedno vicebana doba vrSio je 5ast vojnickim bio vjeSt ne samo pravniCkim stvarima, nego takodjer upravnim, financijalnim biskupa Jurja Dra§kovica.

jc

i

i

i

poslovima. Steta

Po

mjeseci.

samo, da

je

zivio

samo

njegovoj smrti stalezi su na saboru u Zagrebu

protonotarom

boga zdravlja

dvije godine

jos 11.

i

nekoliko

studenoga 1602. izabrali

Matiju AndrejaSica od Novaka, premda su se bojali, da on radi slane ce moci povjerene mu casti primiti. Uza sve to ostao je on protonota-

rom sve do godine

1615.,

kad

je

umro,

ga

te

je

12.

listopada

te

godine

zamijenio

dota-

Stjepan PataCic.

danji viceprotonotar

Kako

muz

vrstni

taj

je

su protonotari cesto

i

dugo

bill

odsutni, znatno je porasla vlast njihovih za-

isticu se poimence Mihajlo MileIvan Petricevi6 de Miketincz (1565.— 1585.), onda Mihajlo od Vurnovca (Urnoczi, 1585), Petar Pojatic (tl591), Caspar Penapokon Stjepan Berislavic od Male Mlake (de tr ice vie (1591.— 1596.),

mjenika viceprotonotara. Izmedju viceprotonotara

thynczy

(t 1561.),

zatim

i

Kysmlaka,

1602.-1608.).

Buduci da su protonotari

banskim pecatom

izvjestitelji

bill

banskoga oktavalnoga suda,

izdavali

te

je tokom godina gotovo sav posao kod napokon doSlo i do toga, da su oni neke stvari sami rjesavali sve bez bana, te se je uz banski oktavalni sud razvilo zasebno p r o t onotarsko sudovanje. Taj je sud (iudicatus et forum protonotariale) obavljao sve

i

pecatili

odluke toga suda: to

toga suda presao u njihove ruke. Tako

je

i

nasljedne poslove plemstva, narocito st inika,

brinuo se za ostavljene udove

trazio

njih,

od skrbnika obracune

sirotinjski. Poslije se je

sve vise

i

je

nadzirao

sudovi, koji se

liquidi

debiti),

i

odluke kotarskih

skom

i

tuzbe

protiv

plemenskih)

nije se

sudili

i

o

drugim stvarima. obstojali su

u ovo vrijeme svi oni

i

spominju u petnaestom stoljecu. Ni uredjenje

nijskih, kotarskih, i

primao

i

sudbona vlast protonotarska, tako da su

Pored najvisega banskoga (oktavalnoga) suda nizi

skrbnike

sudio njima, ako su pronevjerili povjereni im imetak

sirila

neprepornim dugovima (processus

protonotar obavljao diobe izmedju zakonitih ba-

sirote,

i

tih

sudova

(z

u p a

-

znatno promijenilo; tek sto su se osude

plemenskih sudova u Slavoniji mnogo sastavljale u narodnom hrvat-

kao nekad u juznoj Hrvatskoj. Bilo je to ocito zbog preseljivanja hrvatpuka iz juzne Hrvatske u Slavoniju. Tako su sudski zapisnici trgovista Krapine u to vrijeme sastavljeni u hrvatskom jeziku. Kao ogled isprave, izdane u hrvatskom jeziku, budi ovaj spis krizevackoga (kotarskoga) sudca Mate Pisacica, koji je jeziku

skoga plemstva

i

i

izdan u Hizanovcu izpod Kalnika

srpnja 1586., a pisan

2.

je

latinskim

pismom

i

tadanjim

pravopi^om:

»My Matthe dyak Pyzachycz

de Hysanovecz, zwdecz kryseweczke graczke mese, dayemo nassem lyzthw, da doyde pred naz z edne strane gozpa Dorycza Woynoweczka z zwoym gozpodarom, plemenytym Matthem Wyssakom, a z drwge ztrane doyde plemenyty Bias Wyssak. I tako pred naz dasse waluwasse dobrowollno gozpa Dorycza goreimenowana z zwoym gospodarom, plemenythym Mattheyem Wyssakom, da ztha dalla za swoyw potrebochw ze na znanyie po thorn i

i

i

w

W

zaklad plemenythomw Bllassw Wyssakw dwye orany zemle w Podwyny za try dwkate. dwyeyw meztw ztoy tha zemla; jedna tha zemla kotary ze zemlwm kneza Sebestyana Swpa-

nycha od polno,

a

zgwora ze kotary od zewera zcmlyami, ky

e

isty

woynoweczky;

a

drwso

SUDJENJE

I

PRAVO.

37

w

podwyny, kotera zynokossa ta izta iezt z twm zemzemla kotary ze twm iztwm zynokossom od zonchega zhoda. I tako da dersy te gore rechene zemle i zynokossw Bias Wyssak z zwoywm deczwm, doklam bwdw mogly zkwpythy plemenythy Matte Wyssak negova decza; gda goder bwdvv mogly polosythy try dwkate Bllassw Wyssakw i negowoy deczy, a ony da imayw dobrowoino odpwztythy zemlw zynokossw. I tho my dazmo tha nas lyzt na tho za wechega werowanya zwedochtwa rady pod nassw zwcew pechatw zapecachen. Dan tha lyzt w hyssy nasse. In festo visitacionis Marie anno domini 1586.« oranye zemle ztoy gore pry zynokossy

Iwm

data

w

zkwpa

zalosena

i

zaklad,

i

ta

i

i

i

i

i

Vrio

je

zanimljiva ]os

tako radi jezika kao

i

i

ova isprava kotarskoga sudca u varasdinskoj

zupanijl,

i

to

radi sadrzaja njezinoga:

»Jaz Janos Gwbasoczy, zodecz warazdynzke graczke megye, Myhal Mahalynzky,- pryzesnyk the izte warazdynzke graczke megye, zwedochymo po owom moyem lyzttw, kako ye knez Myhal Pernar dozwal naz, i poleg naz dobre plemenyte Iwdy, po ymene: kneza Iwana Schwelycha, i kneza Iwana Petra Baxaya, i Matth. Kozowa, Caspara Kwrthycha, kneza Jwrya Wokmerowycha, Mykwlw Bwyanycha, Jwrya Qobasoczya, Ztypana Kattycha; -i zta pred naz knez Myhal Pernar, i poche goworyty: moy gozpon zodecz pryzesnyk oztala gozpoda! Ja pred w(asse) m(ylozty) we tako thosbo dayem, kako owy moy kmett, po ymene Peter Horwatt, da ye hotel meny takowo newerw wchynyty, da ye hotel z moye zemle wzkochytty. Zato moy gozpon zodecz pryzesnyk i ostala gozpoda, te takow kmett, i

i

i

i

i

i

i

i

ky

zwomw gozpodnw newerw my-

zly wchynyty, zato te

takow kmett,

ka-y-e wreden ter od w. m. prawde chakam. Zato my prawdenym zako-

nom prygledazmo, deno

wydj:

ky

i

nam

ze to praw-

zwomw gozpodnw

takowo newerw wchyny, ily myzly wchynyty, da zwomw gozpodnw

CVIJETA ZUZORICEVA

glawom marhom zaozta. Zato my (Flora Zuzzeri). gore imenowany prawdeno prygledawsy, dazmo wett lyztt pod gozpodna zocza pechatt, da ako by ta kmett kamo prosal, z wettem lyztom da ye zlobodan za nym poyty k rokam ga wzettv kako zwoga krywcza, ky zwomw gozpodw newerw wchyny, da ga nemore nygdar zweztytty. Zato dazmo wett lyztt za wechega werwanya voly pod g. zocza pechatt roke pyzma. Datum in curia mea nobilitari Qredycze 6. die Augusti 1587. Joannes Qwbassoczy. m. p.« i

i

i

i

Sto se tice

plemenskih sudova,

Kupe (sudac brace Bovican, sudac brace glagolicom; plemenski sudovi u Krasicu izmjenice

samo

glagolicom

i

latinskim jezikom,

Vrijedno

je

su isprave plemenskih sudova na jugu

i

hrvatskim jezikom, a pisani

Draganicu rabe takodjer hrvatski

plemenski sud u Turopolju

latinicom;

premda u

jos spomenuti,

to

Strilcan) sastavljeni

da

toj

i

napokon

jezik,

sluzi

se

a pisu

vazda

plemenitoj opcini zivu zgoljni Hrvati

neki

vlastelinski

sudovi,

kao

primjerice

sudbeni stol opatije u Topuskom, izdavaju isprave u hrvatskom jeziku budi glagolicom, budi latinicom (1550., Ja Juraj Martinkovid, §pan opatije topu§ke;

—

1566.,

Kopcic od Pokupja, span crikve blazene divice Marije od Topuska). Kad

Mi JandrijaS je

god.

1544.

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

38

HABSBURQOVCA.

TRI

knez Petar Keglevid bio gubernator topuSki, pisale su se hrvatske isprave takodjer bo-

sanskom

(iiriliconi.

obranickim sudovima

Vi§e puta utjecale su se stranke

(obrani sudci, electi

da se tako uklone dugotrajnim parnicama pred redovitim sudovima. Zanimljiva je u torn pogledu parnica, u kojoj su obrani sudci god. 1532. u Petrinji sudili izmedju kneza Nikole Zrinskoga i kneza Petra Keglevica radi imanja

arbitri et amicabiles compositores),

Selca, za koje je Keglevic tvrdio, da pripada njegovoj

Totusevini

gradu

i

Blinji,

Zrinski opet smatrao, da pristoji »od staroga vrimena« njegovu gradu Komogojni.

dok

No

ie

jos

da su obrani sudci svoju odluku izdali za Zrinskoga u latinskom jeziku, a za Keglevica u hrvatskom jeziku dirilicom. Hrvatska isprava zapocinje ovako: »Mi Iva-

je zanimljivije,

Paval Kere5enji od Kanjafevid, Baltazar Hobetic de Dobooc,

ni§ Kastelanfi de Sent lelek,

Ivan Vagatovic, porkolab grada hrastovickoga, Ivan Saronic de Kosnica, sudac gradske

meje zagrebske, Mihal Kisevic de Lomnica, Mihal Svetacki, Kristof Peranski, Ivan TomMiklos Vagatovic, pic od Vranograca, Ivanis Qolac od Sutiske, Mihal Budisic od Like i

uzmoznom gospodom Miklosem Zrinskim od jedne i Petrom Keglevi6em od Buzina, spanom gradske meje varazdinske, od druge stran, sudci pitaCi po istih stranah jednako obrani, dajemo na znanje: kako mi u sai

u dugovanju zdola pisanu meju

danju nedelju, ka i

je

druga od posta, buduci se spravili ovde u mesto, ko se zove Petrinja,

uzroke stran recenih sideci ovde skupno dovarsiti

hotijuci,

postovani gospodin Petar ple-

banus samoborski, prokurator recenoga kneza Miklosa Zrinskoga.

.

.

poce govoriti

.

.

.

«

Vojska i obrana kraljevstva. Za prva tri Habsburgovca prijetila je hrvatskomu kraIjevstvu najveca pogibao od Turaka, koji su gotovo dnevice na nj udarali, te mu gradove i

kotare otimali. Stoga

domovine, a

pri

je

tome su

posve prirodno, da su

roCito Stajerska, Kranjska

kraljevstva

bili

nom. Napokon

vatska

i

i

gibao,

na granici Hrvatske

slavonska krajina. i

Slavonije,

i

neprekidno

stalezi

i

cesto,

je

da su ostatci hrvatskoga

Slavonije

prema

Stoga se vojska

ustanak

vanredna vojska dize

stra-

hr-

kapitanijama). i

evski (banski) banderij

banderiji prelata ivelikasa,

i

nastala

u to doba na vojsku gra-

dijeli

(u

domacom

carevini

turskoj

ostatcima gradjanske Hrvatske treba razlikovati redovitu

to najprije

oko obrane svoje

radili

susjedne nutarnjo-austrijske pokrajine, na-

na vojsku na krajinama

zemaljske haramije; i

i

Koruska. Dogadjalo se

do vitu vojsku sacinjavaju: kralj zatim

kralj

i

pretvoreni u veliki vojnicki tabor, prepunjen vojskom je

djanske Hrvatske

U

pomagali

ih

se,

a

vanrednu vojsku. Repjesaka

kad zemlji kad ni to ne

i

prijeti

konjanika:,

veca po-

dostaje, p u c k

i

citavoga kraljevstva.

Jo§ od kralja Matijasa Korvina primao je ban iz kraljevske blagajne godisnju placu od 10.000 zlatnih forinti gotova novca i za 1000 forinti soli, da tim novcem uzdrzaje

kraljevsku cetu

ili banderij, s kojim ce braniti povjereno mu kraljevstvo. Za Habsburgovaca spominje se izrijekom prvi put za bane Tomu Nadazda i Petra Keglevi6a, kako su oni primili od kralja Ferdinanda obecanje, da ce im davati redovitu godisnju pladu za uzdrzavanje kraljevske cete ili banderija od 400 konjanika (svaki po 200 konjanika). Sa5uvalo se je pismo kralja Ferdinanda, izdano banu Tomi Nadazdu 4. prosinca 1537. u §tajerskom Gradcu, u kojem javlja kralj, kako se je s recenim banom pogodio (concordavimus), da ce ban za kraljevsku sluzbu drzati cetu od 200 lakih konjanika, za koje ce mu davati godi§nju placu po 20 forinti za svakoga momka, onda po 2 forinta mjesecno za svakoga konja; nadalje za odijelo i banski stol (ad vestituram et intertentionem mense sue) godisnjih 2000 formti, i napokon za placanje uhoda godisnjih 500 forinti, pacJe i vi§e, ako bi za njih vi§e raorao tioSiti. Jednako pismo primio je i ban Petar Keglevid. SuviSe je Ferdinand njemackim pismom iz Kremsa 18. prosinca 1537. zapovjedio austrijskomu vicedomu, da za

svakoga bana dade

naCiniti

po jednu

svilenu za-

VOJSKA s

a y

t

zatim da

u,

pismu

banima

ih

OBRANA KRALJEVSTVA.

I

posalje, a kralju racun

»Nachdem wir

cita doslovce:

o izdatku

nach

machen

bevolen,

dem

lassest

ainen zustellest

kako

i>koga,

.

.

.

je on, prije

mu

dinandom, da 6e

mu

zwen

seiden fanen,

zuzustellen,

wie wir

und gedachten unsern banen, dem Nadasdi und Keglowitsch, jeJednako se javlja takodjer za bana Nikoiu Zrinskoga Sigetnego sto je imenovan banom, god. 1542. utanacio s kraljem Feruzdrzavanje kraljevske cete

kralj za

ili

banderija od

1000 placenih

400 pje§aka) svake godine davati po 20.000

i

za uzdrzavanje njegova

stola,

zatim

za

forinti;

uhoda

nagradjivanje

(banderium), koja ce se

sama

ceta bauderijem.

pred kraljevskom cetom, pa se

vijati

Oko

je

suvise

putovanje

i

glasnika daljih 4000 ugarskili forinti. Nesumnjivo je kralj darovao Zrinskomu

i

dem-

miiudiich

dir

«

vojnika (600 lakih konjanika placat ce

se

do

Windischianden aufgenumen, und

in

seideu fanenzusolchemambt

ainem jeden ainen

unser ernstlicher bevel, das du also

ist

U recenom Thomam

podastre.

wolgebornen unser lieben getreuen

die

Nadasdi und Petern Keglovitsch zu unsern banen sich gebiirt,

39

zastavu

i

po zastavi stala nazivati

kraljevske (banske) vojske skupljale su se

i

sve druge cete

(dotiCno banderija), koje je ban kao vrhovni vojvoda kraljevstva vodio protiv neprijatelja.

Nema stolici prije

ni

najmanje sumnje, da su

instalacije

bilo

400

bilo

nije

redovito

radi

i

ili

kneza Nikole Zrinskoga na banskoj

nasljednici

od kraljeva zastavu

primali

placu za uzdrzavanje kraljevske cete

nosa

i

obecanje,

i

samo

banderija. Ali

pomanjkanja novca

i

da ce dobivati godisnju

isplacivanje godisnjega pri-

poradi drugih razloga, pa stoga

je

mnogo tuzbe. Koji put morao se je i kraljevski banderij budi opet smanjiti (do 500 momaka) budi posve raspustiti, jer ga bani nijesu mogli placati. Grofa Tomu

i

—

Erdeda

je

pace

to

hrvatski sabor od

sklonilo,

i

15.

da se

je

doslovce: »... serenitatem

suam

O tom

god. 1595. na banskoj casti zahvalio.

svibnja recene godine bas potanko.

U saborskom

javlja

zapisniku 5ita se

(archiduceni Maximilianum) non lateat, spectabilem et

Thomam Erdeodi etc., comitem et banum, officio banali coram sacratissima caesarea regiaque maiestate (Rudolfo) ... P r a g a e valedixisse, banderium etiam serenissimo domino principi archiduci Matthiae... Posonii resignasse et dedisse, in praesentique magnificum dominum

congregatione regni statibus etiam valedictionem dixisse,

ipsum

in

officio

banali

officii

banalis declarasse et manifeste

nequaquam ampUus posse

nam sub banatu

esse,

ipsius miHtibus existentibus nulla satisfactione et solution e facta eidem sua maiestas caesarea et regia veniam dedisset«. Stalezi nadalje mole nadvojvodu Maksimilijana, neka poradi kod kralja Rudolfa, da imenujc po svojoj

no-

volji

voga bana, samo da

je vjest

»kraljevstvu

banderijem vojnika po starim ustanovama pred-

s

t

aV

i«

(regno

s

vojnik

cum banderio

i

domaci covjek

militum iuxta veteranas

pridaju stalezi, da se oni, ako ne

kraljevski

samo

con Jitutiones

budu imali bana, ne ce pokoravati

neralu strane narodnostij, makar se vidi, da nije

(militaris et nostras),

svi zajedno s

domovinom

pa da ga onda Jos

praesentet).

ni

jednomu gePo ovome

propali.

nestasica novaca bila uzrokom, da su kralji stall banima placu za

banderij uskracivati.

Nije bolje proSao ni nasljednik

Tome

On

Erdeda, ban Ivan Draskovic.

i

njegov

drug, biskup zagrebacki Caspar Stankovacki predstavili su se hrvatskomu saboru 18. prosinca 1595.

sege

samo kao

polozili,

»izabrani bani« (electi bani), pa nijesu ni propisane

poglavito zato, §to im kralj ne bijase

i

obicajne pri-

doznacio ni placu za kraljevsku

ili

bansku cetu (stipendium militum banalium) ni poslao banske zastave (banderiumque banale et nunc quidem apud manus ipsorum non esse). Stalezi su stoga namah izabrali zasebne poslanike, koji ce poci u Prag kralju Rudolfu, u Bee nadvojvodi Matiji, u Qradac i

nadvojvodi Ferdinandu »radi potvrde recenih izabranih banova«

(pro

torum dominorum electorum banorum). Poslanici jamacno su nesto

confirmatione

izradili, jer

dic-

su receni

HRVATSKO KRALJEVSTVO 2A PRVA

40

bani malo zatim na saboru ii.Zagrebu

skim komisarima

kraljevsku cetu, tako da se

je

kraljevski banderij

napokon god. bansku

ill

HABSBURQOVCA.

1596. uobicajenu prisegu pred kraljev-

sijeciija

nakon

je

banom Ivan Draskovic, dogadjalo

ostao jedinim

Uz

11.

stalezima polozili; no kad

i

TRI

1607.

Stankovackoga

biskupa

smrti

primao placu za

se vi§e puta, da nije

morao na banskoj

casti zahvaliti.

cetu, koju su kraljevi morali placati, pQstojala je

kraljevstvu jos jedna ceta placenih vojnika, koju su uzdrzavali stalezi kraljevstva od

u

/'.cmaljskih

prihoda. Ti zemaljski placeni vojnici zvali su se h a

niije).

Haramije

skoga

je

su za placu kao lako oruzani

sluzili

hajduka u losern smislu.

porijekla, te znaci

sluzbu oruznika u nutarnjoj zemlji, a poslije su

cama

kraljevstva na Kupi

Dubravi

8.

koji put

i

Haramije

i

turskih

napokon doslo do

je

prodiru gotovo u sve gore

u srce kraljevstva, odluceno

je

zgodnim

razmjestiti na

i

haramija

su

vrsili

na grani-

strazari bi

na saboru u

martolosa u hrvatsko kra-

da Turci haraclije

toga,

je,

Ijeto,

pa

u

i

jeseni.

tur-

samo

isprva

je

otvorio

martolozi

ili

da se njima odupire jedna-

dasetri sto pjesaka haraclija

odredjeno,

da se uzdrzavaju kroz citavo

(orsazki hara-

e

i j

rijec

na Dravi. Uredba haramija zavedena

ovaj zakljucak: »Buduci da

kim odporom. Stoga

m

zemlje stradali od njihova haracenja. Sabor

riutarnji krajevi

i

a

takodjer kao

stajali

svibnja 1539., kad bijahu nastale provaie

Ijevstvo, te su

r

Sama

pjesaci.

Unovacit ce

ih

gospoda

unovaci,

te

bani, te ce ih

Tu

potrebitim mjestima, kako ce potreba iziskivati.

su

brigu

gospoda bani na sebe preuzeli« (Cum tandem eo tam deventum sit, ut Thurce plagiarii montes visceraque regni ingressi sint, visum est, ut illis simili obstaculo resistatur. Propterea ordinatum est, ut trecenti pedites plagiarii conducan-

sive martholoczii totos fere

tur et per

integram estatem atque eciam autumpnum

conducant

et in locis aptis necessariisque coUocent,

quorum curam iidem domini bani zavanje

tih

po jedna forinta od

taj

bani

exigenciam,

necessitatis

assumpserunt). Stalezi pobrinuli su se

in se

svili

Tokom

da

i

po novom popisu. Pobirat ce

to

svecenstvo, koje

i

godina

daljih

se,

imanja,

to u dva obroka, svaki put po pol forinte.

i

put iznimicc

jama. Cini

secundum

domini

quos

i

za uzdr-

300 haramija, te su u istom saboru odredili, da se za placanje njihovo pobira

Mihajlo Ravenski

za

conserventur,

je

i

prinos protonotar

platit

ce ovu pripomoc

inace od slicnih daca bilo oprosteno.

je

decenija jos se vise puta bave sabori

uredba haramija neko vrijeme

1574. opet obnovljena.

A

taj

Sabor u Zagrebu od

bila

ustanovama o harami-

zanemarena, pa da

lo. svibnja recene godine izdaje

je

tek god.

naime nove

odredbe glede haramija. Stalezi ukidaju nedavno zavedeni

obicaj, da banovac ili viceban sa petinom gospodskih kmetova stanovitim brojem konjanika brani protiv turskih Vlaha ili martolosa prelaze i klance po gorama Medvednici (zagrebackoj gori), Ocuri i

(Ivancici)

i

Kalnickoj gori, pak odredjuje, da se unovaci

240 dobrih vojnika pjesaka (haramija).

Na

ce manjim odjelima zapovijedati vojvode

viceban za straze na Kupi u nutarnjoj zemlji,

i

i

i

celu

bit

ce viceban, dok

momaka

Dvije stotine

upotrebit ce

ostalim mjestima na krajini; a preostalih 40 razmjestit ce on

to 20 u gori Ocuri sve

(15.

na zemaljski trosak uzdrzaje

svim tim pjesacima

desetnici.

do gradova (maloga

drugih 20 u gori Medvednici do Moravca. Haramije

pocevsi od Vidovdana

i

lipnja),

bit

velikoga) Kalnika, a

i

ce u sluzbi kroz

a dobivat ce placu od prihoda

cetiri

dimnice.

mjeseca

Od svakoga

dimnjaka dat ce se po jedna forinta u dva obroka (jedan na Vidovdan, a drugi na Mia pobirat ce tu dimnicu blagajnik kraljevstva (thesaurarius regni), po imenu Mi-

holje),

hajlo Konjski.

Ako

se taj plijen na

bi

haramije u borbi s Turcima

tri dijela:

i

Vlasima ugrabili

plijena,

razdijelit

ce

dvije trecine dobit ce vojnici za nagradu, a ireci dio predat ce

viceban za buduce potrebe kraljevstva.

U

saborskom zapisniku od

17.

travnja 1575. spominje se prvi put ime

solutionem haramiarum), a u saborskom zapisniku od ramije

i

1.

»haramija« (ad

listopada 1577. cita se, da su ha-

njihove vojvode unovaceni od vicebana Ladislava Bukovackoga, za strazu na

VOJSKA

OBRANA KRALJEVSTVA.

I

41

Kupi protiv neprijatelja luraka jednii trecinu obecane im place za minule godine poklonili kraljevstvu, uz uvjet, da im blagajnik Mihajlo Konjski tocno isplati preostale dvije trecino

duzne im place. Sabor od

lama nika

11.

u nutarnjoj zemlji, te je

ozujka 1585. povisio

broj haramija za strazenje po go-

je

momaka (ubrojivsi dva desetmomaka pod vodstvom Ivana

za Kalnicku goru odredio 25

decuriona), za Zagrebacku goru (Medvednicii) 18

ili

cina periculosa loca) 15

Na saboru od

novca.

200 strazit ce

i

Ocuru (ad custodiendan montem Hochuria et ibidem vimomaka s jednim desetnikom, sve pod zapovijedi samoga ba-

Jurja Mikulica, a za Ivancicu

ili

god. 1586. povisen bi broj

do

haramija opet

momaka;

300

punili

braniti kraljevstvo na Kupi, a preostalih 100 pazit ce na sigurnost u nutar-

i

per monies Kemlek, Hociiur et kod Medvednicc 20, kod Bozjakovine Dvorisca. napokon 10 kod Lovrecine 20, kod Ocure 20, kod Kalnika 20, kod Huma 10, od Vurtill Mihajlo sviju haraniija viceprotonotar Nadzornik (superintendentem) bit ce dalje ban Tomo Krdedi, koji je u ono novca, dok ce im vrhovnim zapovjednikom ostati zemlji (pro praecavendis plagiatorioruni ingiessibus

njoj

Medvednicza, maiorique

viarum),

securitate

i

to

i

i

i

vrijeme

skih sabora od god. 1588.

povise broj iiaramija za

jedva moguce

je

zemaljskoga kapitana. Jos su obseznije odredbe hrvat1589. Bududi da je nadvojvoda Karlo trazio od staleza, da

sluzbu

takodjer

vrsio

i

daljiii

sto (dakle na 400), ocituje sabor 29. svibnja 1589., da

uzdrzavati dosadanji broj

od 300

takodjer ban Erdedi na Casti vrhovnoga kapitana

authoritate constituendi, mutandi et de

novo

lji,

Âťcum

smjestit ce se 10

Bacana; kod Canjeva

kovca

i

Medvednice, Stubice haramije

ti

i

momaka, a zapovijedat Kalnika

i

Bozjakovine 10

haramija pod carskim

Svi

i

morali

Uz

corum bene biti

prelate),

rija

i

Qabrijelom Tahijem, kod Moravca

Bisaga deset

i

kraljevskim kapitanom Stjepanom Kastelanovicem,

poznavajuci dobro sve putove

Ako

kojega Vjaha

bi zarobili

ili

i

nutarnjoj

u

a

kastelima,

i

zemlji

od nepogoda se za-

i

vodili,

ih

koji su

te

mjesta (viarum et

lo-

martoloza, morali su ga na kolac na-

(Valachos vero captos palis affigant).

Kad i

i

napokon kod Laza dvadeset haramija pod kapitanom Stjepanom Gregorijancem. i

Ijudi (indigenae),

periti).

Hrascine

ce 10 haramija pod Jurjem od Praskovca, kod Ra-

bit

momaka pod

kapitane imali su svoje desetnike (decuriones), koji su

domaci

biti

zem-

ce im zasebni sluzbenici grofa Baltazara

po gorama imali su svoje strazarnice (stationes), u kojima su no6ili klanjali.

et defen-

utilitate

Dra§kovi6; kod Lestakovca, Bele

su smjeSteni na Kupi u utvrdjenim

bill

omnimoda

Krapine stajat ce 20 haramija, a zapo-

kapitan Caspar

i

magis pro

je

izabrali

stalezi

atque

momaka pod zapovjodnikom Fetrom Radovicem; kod

Ivanca strazit ce 20

Huma

eligcndi, prout

su

sto

plenaria

lOO haramija, koji ce straziti u nutarnjoj

ovako: Kod Ocure, Lobora

odrediji su stalezi

vijedat ce im kraljevski savjetnik

na

haramija,

Stjepana Qregorijanca kapitanom pokupskiii haramija sione regni sibi visum fueritÂŤ. Glede onih

Na

ijudi.

mu

istome saboru zahvalio se

bi zaprijetila kraljevstvu

medjutim

gubili velik

bilo je

u

16. stoljecu

priskociti

svoje gradove uz tursku medju. i

je

vom hrvatskom

i

podanika. Kralj

je

u pomoc hrvatskim

Kad

i

su pak

knezove Frankopane

ti

gradovi

i

Blagaje.

knezovima, ili

U

da mjesto toga plate 15.000

ili

j i

uzmognu

da

dosli u turske

mogli

ruke

uzdrzavati

bill iz-

braniti

ili

opet ostali

svoja

banderija.

polovici 16. stoljecu nije u cita-

kraljevstvu bilo ni jednoga velikasa, koji bi

400 pjesaka,

i

Ferdinand dapace na pocetku

od 400 konjanika. Knezovi su Zrinski oko god. 1565.

konjanika

ban pozvati velikaSe (barune m a. Tih bander

prijasnjim stoljecima malo, jer su velikasi

svojih podanika liseni, nijesu hrvatski knezovi

Vrijedi to narocito za

derij

prema

dio svojih posjedovanja

svoga vladanja morao pusti

veca pogibao, mogao

da se pod kraljevsku zastavu okupe sa svojim b a n d e

bill

mogao

podizati citav ban-

doduse duzni, da dizu 500

.forinti,

ali

to

su

cinili

jamacno

kao gospodari Medjumurja imanja Vranskoga priorata. Biskup je zagrebacki u isto vrijeme morao dizati samo 100 konjanika ili platiti 3000 forinti; jednako cinio je to kaptol zai

grebacki; Franjo Tahi za sva svoja imanja u Ugarskoj

i

Slavoniji

morao

je

dati

100 ko-

HRVATSKO KRALJEVSTVO ZA PRVA

42

njanika

i

50 pje§aka

konjanika

i

3000

(ili

200 pjesaka

sjede u Ugarskoj

(ili

10.000 forinti),

Slavoniji 400 konjanika

i

n'ostani Paviina u Ugarskoj

U najvecoj opdi ustanak

Ivan Qjulaj

forinti),

i

HABSBURQOVCA.

Tl^l

isto

300 pjesaka

1

12.000 forinti). Jo§ su svi sa-

(ili

3000

ili

hrvatski sabor, da se podigne

je

tome postupa. U

puCkom ustanku, od

sve-

ili

da

to

i

je

kako da se izdala posebne odredbe o poslije sabor u Zagrebu

dva su sabora, sto se znade, sabor u Krizevcima od 19. travnja 1528.,

16. stoljecu

nacin,

i

i

5. sijecnja 1592.

Po ustanovama sabora od kraljevstva od turske

god.

1528. dize

navalni rat izvan granica kraljevstva (cum

U

diti

(per delacionem cruentis ensis).

kotarima dizat ce narod na oruzje

i

U

et ductor), noseci

anu

U

i

vo-

svuda naokolo krvavi

varasdinskoj zupaniji podizati

spodin Ratkaj, a u zagrebackoj gospodin Ivan Kaatelanovic.

vodit ce Cete go-

i

krizevackoj

zupaniji

vrsit

posao u kotaru svetackom (Zemche) vjceban Ivan Svetacki (Zcmchey). u krizevac-

taj

kom

r

innumerabili copia gentium extra limites

tali

pojedinim zupanijania

ga odredjeni za to vojvode (levator gentium

maC

ustanak samo za o b

se pucki

stoga se nebrojeno mnostvo puckih ustasa ne smije voditi u

sile;

regni exire non liceat).

ce

pucki

poziv kralja Matijasa Korvina prvi put

iia

odredio opci pucki ustanak citave zemlje, te torn prigodom ustanovio pri

forinti.

(insurrectio, generalis expeditio, exercituatio generalis). Cini se,

hrvatski sabor u Zdencima 20. sijecnja 1478.

300

Bacanl za sve svoje po-

Slavoniji morali dati 100 konjanika

opasnosti odredjivao

Adama Ungnada

udovica

toliko,

iiapokon franjo

i

kotaru viceban Emerik Bradac, a u kotaru

zdenackom

Izdentz)

(Zdenci,

i

virovi-

tickom (de Verowcze) pa sve do donjili medja kraljevstva gospodin Petar Keglevic. Ustati na oruzje mora svaki muskarac bez izuzetka (neminem excipiendo), ako se moze smatrati

nici

sposobnim za nosenje oruzja:

boriti se s

Turcima,

ako gu ne

bi

Tko

se ne podigne

bit

kmet

i

mogli uhvatiti, ne ce nikad vise smjeti u domovini i

liseni svih svojili beneficija

i

bra konjanika

i

i

plemici, koji

ne

bi dizali

li

kakve

ce uhvaceni

i

moci unutar i

svoje poda-

za to kaznjeni od gospode banova. Kastelani gra-

je

u jednom gradu samo jedan, to mora ovaj mjesto sebe poslati do-

s njim

sve Ijude za oruzje sposobne, koje samo moze da smogne; ako su

ako

i

Qospoda

prihode.

ne htjedne

kamo

biti

svojih stvari, te ne ce ni u buduce nikad vise

uike onako, kako treba (recte), bit ce tvrdinja,

ili

izgubit ce glavu;

zivjeti,

redovnici, koji bi se kratili poci na vojsku,

ma kakve

kraljevstva primati

i

svjetovna gospoda, plemici, svjetovni svece-

kmetovi.

ce strogo kaznjen. Velikas, plemic, djak

casti dobivati. Svecenicr

dova

i

i

prelati

redovnici, djaci, gradjani, varosani

i

pak u nekom gradu dva kastelana, moze jedan

ostati u

gradu

i

poslati za sebe konjanika,

dok drugi mora sam glavom da podje na vojnu. Vclikasi i gospoda moraju poci na vojnu obilatim cetama u punom broju (in pleno et copioso numero levatis). I udovice plemica moraju pripomoci: ona koja ima do deset kmetova, mora opremiti i poslati po jednoga konjanika, a ona, koja ima manje od deset, neka dade jednoga dobroga pu§kara. Udovice plemida jednoselaca neka ostanu kod kuce neka se Bogu mole. Napokon bi odredjenb, da povrh toga svaki plemic i posjednik mora od dvadeset kmetova sa zastavama

i

i

svojih opremiti

banovaca

i

dr2ati po jednoga konjanika, koji ce konjanici na poziv

u pomoc Kranjskoj, ako

pohitati

Ripcu, Krupi, Kostajnici

Odredbe o

i

Dubici,

ako

bi

bi ih

Turci u nju provalili, pa

Turci

i

i pod vodstvom gradovima Biscu,

stall podsjedati.

insurekciji obnavljao je hrvatski sabor tijekom

16.

stoljeca vi§e puta;

kad je hrvatskomu kraljevstvu prijetila gotova propast od bosanskoga beglerbega Hasanpase Predojevica. Tada su stalezi na predlog nadvojvode Ernesta stvorili citav z a k o n o sveopcem puckom ustanku no najobseznije su one, koje

ili

je

izdao

insurekciji (certam et strictam

5.

legem

sije5nja

1592.,

de insurrectione),

koji

je

potanko prikazan u

predja§njem svezku ovoga djela (strana 372.—374.), gdje se govori o ratovanju za vladanja cara

i

kralja Rudolfa.

Po ovome novome

redu

ili

zakonu o

s

Turcima

insurekciji

bili

su

VOJSKA

I

OBRANA KRALJEVSTVA.

duzni, da se dignu na-noge, takodjer

i

oni plemidi,

koji

43

nijesu

imali

nikakvoga

imetka,

nego samo grbovnice (armales uobiles impossessionati), nadalje gradjani slobodnih kraIjevskih

biidi

colonis), pace i trgovci iz stranih zeOvi potonji morali su budi sami po6i u rat,

gradova zajediio sa svojim podanicima (de

malja, koji su

ma

gdje u kraljevstvu prebivali

mjesto sebe poslati o

svom

trosku jednoga konjanika; suvise

morao

je

strani trgo-

NASLOVNI LIST ..KRONIKE" Antuna Vramca.

mu je roba vrijedila, opremiti uzdrzavati po jednoga kosvu svoju robu. Jos bi ustanovljeno, da viceban podzupan varasdinski imadu nakon primljene upute od bana proglasiti mjesto dan, gdje i kada ce

vac od svakih 500

forinti, sto

i

njanika, jer je inace izgubio

i

i

se pucki ustase okupiti u logoru; tu u (facta lustratione), a

onda ce se cete

necessitas postularet).

odredjenom taboru Siljati

u

obavit

pomoc onamo,

ce

se

smotra vojske

gdje bude od potrebe (quo

i-fRVATSKO

44

KRALJEVSTVO ZA PRVA TRI HABSBURGOVCA.

Citavoj vojsci gradjanske Hrvatske

kapitan kraljevstva

l)io

(capitaneus regni). Kapitanu kraljevstva

Rradove uz

braniti s liaramijama

Slavonije stajao je na celu ban, a uza nj

i

Kupu

rijeku

bilo

narocito

je

turske. Buduci da

odbijati navale

oiidjc

tc

lirvatskomu saboru pristojalo u to doba pravo, da bira kapitana, a u drugu se

je

dogadjalo koji put, da se ban

elasicama

na put

stati

onda sam birao pomocnika

je

tada

s

Jc

samomu

ruku

je

takim nesu-

je

banu, a taj

si

U

obce odnosi kapitana prema banu nijesu ban Tomo Erdedi prviii godina svoga bano-

vicekapitana.