ARHITEKTONSKI KONKURS ZA IDEJNO REŠENJE NOVE ZGRADE ANSAMBLA
NARODNIH
IGRADA
I
PESAMA
SRBIJE
KOLO
AUTORI: Miloš Jokić, Tijana Mačkić, Nikola Gorgievski, Dušan Nikolić SARADNICI: Stefan Ilić, Milan Savović
Ključne reči: greben, obala, izgrađeno nasleđe, urbanizam Kontekst: Na makro sali, lokacija predstavlja fizičku koliziju urbane arheoogije, pejzaža i infrastrukture usred konteksta koji se rapidno transformiše, morfološki i metaforički, ispitujući kulturni milje XXI veka. Na mikro skali, lokacija je definisana kroz nasleđe nekadašnje srpske varoši na Kosančićevom vencu, koje se ogleda velikom gustinom objekata od kulturno istorjskog značaja, prisutnih, čiji sastavni element predstavlja i nekadašnji objekat “đumurkane” lociran u užem konkursnom području. Takođe, nju u fizičkom smislu definiše topografija beogradskog grebena kao i neposredna blizina reke Save. Još jedna značajna prostorna determinanta šireg konkursnog obuhvata, jeste porozni ulični niz karađorđeve ulice, na koji posmatrani objekat ima tendenciju da se nadoveže. Specifični mikroambijenti u blizini lokacije istovremeno predstavljaju repere u urbanoj
2
matrici Beograda - “velike stepenice” predstavljaju značajnu vezu starog gradskog jezgra sa rekom, uz koju se tangentno otvara nova promenada, kulminirajući pogledom ka ušću reka, Velikom ratnom ostrvu i Novom Beogradu. Budući objekat će predstavljati značajnu promenu na samoj gradskoj vizuri, i imajući to u vidu, projekat za cilj ima njegovo visinsko uklapanje kako u postojeći ulični niz Karađorđeve ulice tako i u sam beogradski greben, čime bi postao njen integralni deo, bez da narušava njene trenutne atribute i vizure. Sa druge strane, dimenzije parcele takođe navode na preispitivanje konvencionalnih metoda za projektovanje ovakve tipologije, imajući u vidu da su one uobičajno graciozno rasute u horizontalnom planu. Takođe, objekat ima za cilj da održi, i povrati, uspomenu na nekadašnju “đumurkanu”, odajući počast urbanom nasleđu, koegzistirajući između grebena i reke, noseći savremene arhitektonske odlike.
3
Ključne reči: luk, arkada, terakota, trem, pejzaž, hortus ludi
4
Koncept (objekat): Koncept projekta prati ideju reinterpretacije luka kao glavnog pokretača formiranja prostora, kako spoljašnjeg tako i unutrašnjeg. On osim što otelotvorava izgubljenu sliku stare đumurkane, predstavlja nastavak viševekovnog kontinuiteta postojanja luka u tradicionalnoj srpskoj arhitekturi, od običnih stambenih objekata do dragulja srpske sakralne arhitekture. U tom kontekstu, luk se može posmatrati kao jedna od arhetipskih formi ovih prostora, što ga čini čitljivim, jasnim i komplementarnim sa asamblažem kulturno istorijskog nasleđa šire i uže ubane matrice. U pogledu tematizacije prostora, objekat čine poetični i pragmatični pragmatični prostor. Prvi se ogleda kroz zaleđinu velike scene, upravno postavljene na Karađorđevu ulicu. Na tom mestu se gledalište izdiže i uvlači tlo pod sebe, i na taj način svojom tektonikom determiniše i oblikuje javni deo objekta. Foaje, samim time, predstavlja fuziju svih
specifičnih elemenata zgrade: javni arkadni trem uplivava sa ulice u prizemlje objekta, nagoveštavajući javni karakter prostora. Kompozicija sačinjena iz brojnih ukrštenih lukova, svodova i voluta, različitih visina,raspona, materijalizacije i funkcije, generiše izuzetno kompleksan i uzbudljiv prostor. Ovo čvorište je brojnim nivoima povezano sa glavnom scenom, kao i sa muzejsko galerijskim prostorom, multifunkcionalnom i baletskom salom, kao i krovom /hortus ludi/; sačinjenim iz kosina, amfiteatara, letnje scene, vidikovaca i krovnih bašti. Fasada predstavlja interreagujući medijum koji preslikava geometriju i strukturu u prostor i program, i obratno - fasada kao odraz funkcije i funkcija kao odraz fasade. Sa druge strane, zaleđe objekta - pragmatični prostor, je uslovljen funkcionalnom shemom funkcionisanja ansambla. On predstavlja skelet koji pospešuje visoku funkcionalnost prostora, što se ogleda kroz distribuciju programa koja omogućava lagodno funkcionisanje ansambla, kako u svakodnevnim scenarijima, tako i tokom večeri spektakala.
5
Ključne reči: landform, kontrast, inverzija, dodavanje-oduzimanje, puno-prazno Urbanistički koncept Zone obuhvaćene konkursom predstavjaju veliki segment nedostajuće teritorije u kompozoziciji urbanog asamblaža Kosančićevog venca i beogradskog grebena. Ova urbana matrica je određena izuetnom koncentracijom kulturno istorijskog nasleđa, koje svojom težinom ograničava i uslovljava ekspresivnost potencijalnih prostornih struktura u njenim prazninama. Ovaj paradoks navodi na uklapanje u dominantnu vizuru - gradsku vedutu, ali i ostavlja prostora za intervenciju u pogledu “odozgo“.
6
Prva zona, definisana kao objekat ansambla narodnih igara i pesama, nagoveštava metodologiju po kojoj bi drugi objekat kulture mogao popuniti prazninu. “Void“ /praznina/, je stoga, metaforički predstavljen kao inverzija najprominentnijeg elementa zgrade ansam-
bla - teatarske kule. U tom smislu slika drugog objekta postaje njegova inverzija - otvoreni kružni atrijum. Ova metodologija je ispraćena i u programskom predlogu za objekat kulture u zoni 2 - digitalna biblioteka. Biblioteka u programskom smislu predstavlja okrenutost budućnosti /nasuprot negovanju tradicije/, ali i takođe, kao što se objekat ansambla narodnih igara referiše na objekat stare đumurkane, objekat u zoni 2 se referiše na nekadašnju zgradu narodne biblioteke na Kosančićevom vencu, stradale u bombardovanju Beograda 1941. godine. Oba objekta dele zajednička svojstva, poput gabarita, volumena i kontakta sa grebenom, a sa druge strane ostvaruju uzajamni dualni odnos: tektonsko nasuprot sjajnom, kula nasupro atrijuma, kvadrat nasuprot kruga , luk nasuprot ortogonale, tradicionalno nasuprot savremenom.
7
8
9
10
11
12
13
14
15