ZOOM FESTIVAL 2013

festival izvedbenih umjetnosti

l a v sti

zo

e f om ka rije

.−

− 03

9.

08. 0

.

2013

Utorak / Tuesday 03.09.

Subota / Saturday 07.09.

Ovo nije kvintet / This is not a quintet Prostor+ (HR) & Danspoolen (SE) HKD na Sušaku / Strossmayerova 1 / 20:00

Alles Showcase Beat le Mot (DE) HKD na Sušaku / Strossmayerova 1 / 20:00

DJ SmeÐi Šećer (HR) Glazbeni program / Music program Tunel / Školjić 12 / 21:30

Razgovor / Discussion: Luka Tomac (HR) Zelena akcija / Umjetnost i ekologija* Green Action / Art and ecology* Tunel / Školjić 12 / 18:00

Srijeda / Wednesday 04.09.

Nedjelja / Sunday 08.09.

Ghost Exit United Sorry (AT) HKD na Sušaku / Strossmayerova 1 / 20:00

Zastoji / PAUSES Ana Kreitmeyer / Zrinka Užbinec (HR) HKD na Sušaku / Strossmayerova 1 / 20:00

Četvrtak / Thursday 05.09.

251. dan u godini* The 251st Day of the Year* Glazbeni program / Music program Alen i Nenad Sinkauz / Ivan Marušić Klif / Miroslav Piškulić Molekula, Delta 5/1 / 21:30

Pristajanja* / Landings* N. Antulov / P. Mrša / A. Stojaković / S. Milardović / N. Mišković (HR) Igralište na Delti / Delta playground / 20:00 Razgovor o predstavi Pristajanja* Round table about the play Landings* Nikola Ðurić / Showcase Beat le Mot Igralište na Delti / Delta playground / 21:30

Petak / Friday 06.09.

Alles Showcase Beat le Mot (DE) HKD na Sušaku / Strossmayerova 1 / 20:00 Pristajanja* / Landings* N. Antulov / P. Mrša / A. Stojaković / S. Milardović / N. Mišković Igralište na Delti / Delta playground / 20:00

Refleks radionice / Refleks workshop 03. – 05.09.

Društvena igra / Playgame / Marija ÐorÐević 06. – 08.09.

Subverzija / Subversion / Miloš Tomić Molekula / Delta 5/1

* Program ostvaren u suradnji s Perforacije Festivalom / *In collaboration with Perforations Festival

Ovogodišnji Zoom donosi program koji se bavi pitanjima što i kako gledamo u kazalištu. Kazališna konvencija počiva na suprostavljenom odnosu gledatelja i izvođača, onog što se događa na sceni i nas koji gledamo taj događaj. Ova konvencija već se godinama rastače i pronalaze se skriveni rukavci kazališne konvencije koji mijenjaju odnos publike i izvođača izmještanjem scenskog događaja na “specifične”, a zapravo obične lokacije, uključivanjem gledatelja u čin izvedbe, medijacijom izvedbe kojom se mijenja njena narav tako da ono što se gleda nije i ono što se izvodi, promjenom strukture vremena i prepuštanjem kontrole vremena gledatelju u “galerijskim” prezentacijama izvedbenog čina. Ovi postupci, kao i mnogi drugi, počivaju na pitanju što je uopće uloga “žive” izvedbe u doba sveopće medijacije i kako postaviti izvedbu u odnosu spram fragmentarne i medijske konstrukcije zbilje u kojoj kazalište gubi funkciju mjesta u kojem gledamo i slušamo priče i postaje mjesto gledateljskog iskustva. Pa što čini to iskustvo?

Nekoliko je mogućih odgovora i ovogodišnji Zoom pokušava ukazati na njih nudeći raznovrsan program “gledateljskih iskustava”. Prije svega, za gledateljsko iskustvo je važan moment reprezentacije, što predstavlja ono što gledamo, što to zapravo

znači. Zatim, tu je moment odnosa izvođača (autora) i onoga što oni stvaraju, tu gledamo isječak ljudske sudbine u kojoj se povezuje život sa (scenskim) radom, tu dolazi do povezivanja osobne biografije s historijom u činu umjetničke ekspresije. I, naposljetku, gledamo same konvencije unutar kojih se stvara umjetničko djelo, društvenu uvjetovanost toga da uopće nešto vidimo i smatramo vrijednim gledati, tu gledamo historiju na djelu, koja nas oblikuje i smješta, navodi nam pažnju i određuje značenja.

Program Zoom festivala je uvijek skrojen tako da proširuje moguća razumijevanja umjetničkog čina, namjera mu je proširivanje shvaćanja umjetničke igre kroz promjene odnosa među elementima koji čine sastavnicu igre, bilo da se radi o izvanjskim pravilima (konvencijama) ili o unutarnjoj strukturi.

Pravila igre počivaju na spacijalnoj i temporalnoj organizaciji. Ona određuju odnos između izvođača i publike i definiraju ga kao neku vrstu formalne aktivnosti i taj odnos započinje davno prije same izvedbe. On započinje već ovim tekstom, najavom programa, kupovinom karte, smještanjem u, u našem slučaju, neudobnu stolicu. Pravila igre strukturiraju naše iskustvo gledanja i ona se usvajaju usputno, polusvjesno, poput materinjog jezika.

Rijetko ćemo se naći u situaciji da nam netko kaže: “Ovu predstavu valja gledati tako...” Od nas se očekuje da pratimo izvedbu i da znamo što, kada i gdje trebamo doživjeti. Istina, na to nas nas navodi sam čin izvedbe. Ali, pravila usvajamo svakim prethodnim gledateljskim iskustvom, kroz koja usvajamo ponašanja i načine gledanja, ono što se od nas očekuje na samom činu izvedbe. Zato se program Zooma naslanja na prethodna iskustva i bez njih je neshvatljiv.

Ovogodišnji Zoom donosi predstave koje pokušavaju uznemiriti ili promijeniti naše naučeno gledanje, ali ne treba se zavaravati da se radi o apsolutnoj slobodi gledanja. Ne, sve predstave ne programu nose sa sobom određena očekivanja, one imaju uprogramirano željeno stanje gledatelja, kako da vide predstavu kao eksperiment koji podriva uobičajen pogled na kazalište. I sam eksperiment je određen pravilima, navikama i očekivanjima, a naša intencija, kao organizatora festivala, je da eksperimentalnu situaciju učinimo ugodnom, da gledateljima proširimo horizont očekivanja od izvedbenog čina, da im omogućimo slobodno kretanje u mreži značenja koju svaka predstava nosi. Svaki gledatelj je tako uvučen u artificijelnu situaciju koja počiva na namjernoj ljudskoj, umjetničkoj, intervenciji, u

kojoj prati karakteristike te situacije s obzirom na prethodna gledateljska iskustva i određuje njezine sličnosti i razlike s nekom poznatom paradigmom, npr. oponašalačkom igrom klasičnog teatra ili postdramskom strukturom fokusiranom na sam doživljaj situacije, ali na koncu svaki gledatelj sam određuje vrijednost situacije s obzirom na to što ona njemu predstavlja, kao ličnosti koju formira niz vidljivih i nevidljivih silnica.

Svim umjetničkim djelima je zajednički potencijal apsorbiranja nekog ne-praktičnog interesa od strane gledatelja i zbog toga se mi ove godine fokusiramo na čin apsorpcije, moment u kojem gledatelj upija izvedbu, na ono što naknadno postaje gledateljsko iskustvo. Zoomom želimo otvoriti više mogućnosti gledanja i stvoriti osnovu za daljnje račvanje kazališnih konvencija. Vjerujemo da time osvajamo nove prostore djelovanja i razumijevanja, kako za umjetnike tako i za gledatelje, i nadamo se da ćemo svi zajedno pronaći načina da te nove, ne-praktične, prostore iskoristimo kako bi osjetili i doživjeli nešto važno, lijepo i dobro što će nas oplemeniti i učiniti sretnim.

Davor Mišković

This year's Zoom Festival deals with what we watch in theatres and how. Theatre norm is based on the opposing relationship between spectator and performer, between action on the scene and us watching that action. For years this norm has been dissolving; altering relationships between performers and spectators are achieved through hidden pathways of theatre norm. The alterations occur by relocating the stage event to “particular”, but very ordinary locations; by involving spectators in the performance; by mediation of the performance - changing its character so that what is seen is not what is performed; by altering the structure of time and letting spectators control time in “gallery” presentations of the performance. These procedures along with many others are based on two questions. First is the question of the role of “live” performance in an era of general mediation. The second question is how to set up a performance in relation to fragmentary and media construction of reality in which theatre loses its function of the place where we watch and listen to a story and becomes a place for spectator experience. So what makes this experience?

There are a few possible answers. This year's Zoom Festival will try to point them out through its di-

verse programme of “spectator experiences�. There are several important factors necessary for a spectator experience. One is representation - what is the meaning of what is presented; then the relationship between performer (author) and what is created - we see an excerpt of human destiny that connects life and (stage) work, an artistic expression of the connection between a personal biography and history. Lastly we watch norms that condition the creation of art work - the social conditioning to watch something and consider it worthy of watching, to watch history at work - it forms us, directs our attention and defines meaning.

The concept underlying this year's programme is to broaden our understanding of the artistic act and artistic play through transformation of the core elements of the game be they rules (norms) or internal structure. The rules of the game are based on spatial and temporal organization, they determine the relationship between performer and audience and define it as formal activity that existed long before the performance itself. The relationship between the performer and audience begins with this text, Zoom's programme, buying a ticket and sitting on an uncomfortable chair. The rules of the game structure our watching experience and they are

acquired spontaneously, semiconsciously, like native language. Seldom does one hear “This performance should be seen in this or that way”. We are expected to watch a performance and know exactly what, when and where to experience. The act of performance guides us, but the rules are acquired with each previous spectator experience, and the rules include our behaviour, ways of seeing and what is expected of us. Zoom Festival programme is incomprehensible without taking into account its prior experiences.

This years performances are chosen to unsettle and alter our acquired watching experience, but they will not enable absolute watching freedom.

All chosen performances carry with them certain expectations, programmed desired state of spectators - to see the performance as an experiment that undermines the common view of theatre. Experiments are also determined by certain rules, habits and expectations and our intention, as festival organizers, is to provide a comfortable experimental situation, to broaden the spectator’s horizons of the performance act and to allow them free movement through the network of meaning of each performance. Thus each spectator is drawn into an artificial situation based on intentional human and

artistic intervention that follows basic elements of the situation with respect to prior spectator experiences. It defines its similarities and differences according to a known paradigm - e.g. imitative play in classical theatre or post drama structure that focuses on the situation experience. Though ultimately each spectator alone, as a person formed by a series of visible and invisible forces, determines the value of the situation with regard to what it represents to him/her.

All works of art share the potential to absorb an impractical spectator 's interest. This year we thus focus on absorption - the moment when the spectator absorbs the performance and what then subsequently becomes spectator experience. Zoom Festival intends to offer various viewing possibilities and create a basis for further division of theatre norms. In this way we conquer new areas of action and understanding both for artists and spectators and we hope together to find new ways to use these new impractical areas and to feel and experience something important, beautiful and good that will enrich and make us happy.

Davor Miťković

Prostor + & Danspoolen

Ovo nije kvintet This is not a quintet

70 min 03.09.2013. / HKD na Sušaku Strossmayerova 1 / 20:00

Koncept / concept

Selma Banich Asistirala na oblikovanju koncepta / assisted by

Sandra Banić Naumovski Izvode / performed by

Ivana Kalc Tanja Kalčić Erika Pekula Pettersson Johannes Blomqvist Antonio Kiselić Ovo nije solo za pet metronoma / This is not a solo for five metronomes: Skladatelj / composed by

Adam Semijalac Dramaturg / dramaturge

Andrej Mirčev

Astrološka karta predstave / astrological chart of the performance

Maja Radešić Oblikovatelj rasvjete / lighting designer

Alan Vukelić Grafičko oblikovanje / graphic designer

Dobriša Radovanović/ Manufaktura Prijevod / translation

Lidija Zoldoš Produkcija / production

Prostor + (HRV) & Danspoolen (SWE) Koprodukcija / co-production

Drugo more (HRV) Projekt inicirala / project initiated by

Marie Grundström

Podrška / supported by

Ostvareno uz potporu Grada Rijeke – Odjel gradske uprave za kulturu, Ministarstva kulture RH i Danspoolena (Europski fond za regionalni razvoj, Švedska agencija za gospodarski i regionalni razvoj, Županijska skupština zaklade za budućnost kulture i grada Pitea). Realizirano kroz radnu platformu Molekule./ Supported by the City of Rijeka – City Department of Culture, the Ministry of Culture of the Republic of Croatia and Danspoolen (The European Regional Development Fund, Swedish Agency for Economic and Regional Growth, the County Council, The Foundation for Future Culture and the municipality of Piteå). Realised through the working platform of Molekula.

Oscilirajući između koreografskog i kazališnog modaliteta predstava Ovo nije kvintet neprekidno je defokusiranje jasnih razlika između fikcije i dokumentarističkih protokola, realizirana kao eksperiment podrivanja reprezentacije i hijerarhijskog ustrojstva klasične dramske strukture. Autoreferencijalnim mapiranjem, dokumentiranjem i haluciniranjem odnosa s publikom već će se u prvih par minuta razbiti “četvrti zid”, a aktivirati intersubjektivni prostor scene, gdje je publika suočena ne samo s nesigurnim statusom i namjerno konfuznim žanrom predstave, već i s pogledima drugih gledatelja. U međusobnoj tenziji dviju vizura, izvedba kruži oko afirmiranja i vrlo često komičnog negiranja očiglednog stanja stvari. Time se uspostavlja tautološka situacija koja se potom komentira, radikalizira tjelesnom gestom ili pak ironično opovrgava bijegom u fantaziju. (...) Ono što preostaje i što predstavlja svojevrsni anti-klimaks, jest pobunjeni akt pojedinca koji prkosi obezličavanju kroz izdrilanu tjelesnost i svoj protest izvodi ustrajavajući u oprisutnjavanju izvan spektakla.

Oscillating between choreographic and theatre modality, the performance This is not a quintet is an incessant defocusing of clear distinctions between fiction and documentary protocols, carried out as an experiment of debasing the representation and hierarchy organization of classical dramatic structure. Through self-referential mapping, documenting and imagining the relationship with the audience, the fourth wall will break down in the first few minutes of the performace, which will consequently activate the intersubjective space of the scene, where the audience is confronted not only with the insecure status and intentionally confusing genre of the performance, but also with looks of other spectators. In the intertension of two vistas, the performance circles around affirmation and, very frequently, comical negation of the obvious state of affairs. This helps establishing a tautological situation, which is then commented, radicalised with corporeal gesture or is again ironically disputed by escaping to fantasy. (...) What is left and what represents a kind of anti-climax is a rebellious act of an individual, who defies impersonalization through trained corporeality and performs his/her protest by insisting on becoming present outside the spectacle.

Riječka udruga za scenske umjetnosti Prostor + pruža pojedincima aktivnima u području suvremenog plesa i fizičkog kazališta mogućnost razvijanja izvedbene prakse. Uslijed nedostatka visokoškolskih obrazovnih instituacija za moderni ples i fizičko kazalište u Hrvatskoj, Prostor + lokalnoj publici nudi prostorno-specifične izvedbe, predavanja i filmske projekcije. Tijekom posljednjih jedanaest godina njihovi su plesni umjetnici, programi i produkcije obilježili kulturno-umjetničku scenu, a prikazani su i na nekim od najpoznatijih festivala u Hrvatskoj.

Danspoolen je projekt Europskog fonda za regionalni razvoj i dio je Kulturnih i kreativnih industrija. Provodi ga Dans i Nord, regionalni centar za unaprjeđenje plesa u švedskoj regiji Norrbotten. Cilj ovog projekta je osigurati plesnim i izvedbenim umjetnicima mogućnost samostalnog rada i produkcije, ali i privući posjetitelje i turiste, mlade plesne umjetnike i ostale zainteresirane za kulturu i umjetnost.

Prostor + is an association for performing arts from Rijeka that provides dance and physical theatre artists with training and performance opportunities.

Since there are no higher education institutions for contemporary dance and physical theater in Croatia, Prostor + offers site-specific performances, lectures and film screenings to local audiences. Over the past last eleven years, this association has literally seeded the performing arts scene with artists, programs and productions displayed at some of the most important festivals in Croatia.

Danspoolen is the European Regional Development Fund project within the Cultural and Creative Industries organized by Dans i Nord, a regional resource and development centre for dance in the region of Norrbotten, Sweden. The project aims at creating a working environment where professional dance- and movement-based artists can support themselves in pursuing their careers, consequently strengthening the region’s attractiveness among visitors and tourists, young dance and movementbased artists and other people interested in art and culture.

United Sorry / Frans Poelstra & Robert Steijn

Ghost Exit

60 min 04.09.2013. / HKD na Sušaku Strossmayerova 1 / 20:00

Izvedba / performance by

United Sorry / Frans Poelstra & Robert Steijn Suradnici / in cooperation with

Anke Philipp Matthias Meinharter Martin Siewert Jaschka Lämmert Svjetlo / light

Sabine Wiesenbauer Producenti / production management

Nicole Schuchardt Andreas Fleck Koprodukcija / co-production

United Sorry & Kazalište Brut iz Beča United Sorry & Theater Brut Wien

“Gostovanje ove predstave omogućila je INTPA - INTERNATIONAL NET FOR DANCE AND PERFORMANCE AUSTRIA of Tanzquartier Wien sredstvima BMUKK and BMeiA” “This event is made possible by INTPA INTERNATIONAL NET FOR DANCE AND PERFORMANCE AUSTRIA of Tanzquartier Wien from funds by BMUKK and BMeiA”

Podrška / supported by

Grad Beč - Odjel za kulturu / City of Vienna - Department for Cultural Affairs

United Sorry nam predstavlja finale svog dugogodišnjeg projekta Green Conversations, prepunog događaja i iskustava iz nekoliko Salona u Prirodi, brojnih razgovora s florom i faunom, osvajanja jednog bečkog parka zajedno s političkim aktivistima, kao i posjeta Bečkoj šumi u kostimima napaljenih šumskih bogova popraćenog psihodeličnom izvedbom na pozornici. Reducirane slike, teatar sjena, metaforički činovi te manipulacije vremenom i prostorom transformiraju pozornicu u zonu sumraka à la United Sorry. Osjetila su, stavljena na kušnju, kao uostalom i zdrav razum, stoga ih je najbolje isključiti kako bi se (zeleni) okoliš doživio intuitivno.

Ghost Exit kreira razgovor u kojem drveće ne samo da ima pravo glasa, već može i sanjati, biti uzrujano, čak i kopulirati s ljudima. Ova transcedentalna izvedba prožeta istraživačkim novinarstvom dostojan je zaključak njihova zelenog projekta.

The grand finale of United Sorry’s yearlong project Green Conversations presents events and experiences from several Salons in Nature, numerous conversations with flora and fauna, the conquest of a Viennese park together with political activists, and a visit to the Wienerwald as horny fauns in a psychedelic performance on stage. An installationlike setting transforms the stage with reduced images, shadow theatre, metaphoric actions, and manipulations of time and light in a twilight zone à la United Sorry. The senses are put to the test as much as common sense and reason, which should be switched off in favour of an intuitive experience of the (green) environment. Ghost Exit conjures a discussion in which the trees not only have a say in things, but can also dream, be upset, or even copulate with humans. This transcendental performance with embedded investigative journalism makes the right conclusion of United Sorry’s green project period.

Frans Poelstra i Robert Steijn zajedno čine bečki duo United Sorry. Pod tim pseudonimom bave se izvedbama i instalacijskom umjetnošću za kazališta, galerije, muzeje i festivala, ali i ritualima u javnom prostoru. Kombinacijom plesa, kazališta, glazbe i izvedbenih umjetnosti bave se temama koje susreću u svakodnevnom životu. Od 2012. Frank i Robert rade na nizu javnih intervencija nazvanih Green Conversations koje obuhvaćaju pjesme, monologe i plesne izvedbe za drveće u Beču.

Vienna-based Frans Poelstra and Robert Steijn together form United Sorry. Under this pseudonym they make performances and installation art for theatres, galleries, museums and festivals, but also rituals in public space. Combining dance, theatre and music with performance art, they are dealing with topics they encounter in their everyday life.

Since 2012, Frank and Robert have been working on a series of public interventions Green Conversations that encompass songs, monologues and dances for the trees of Vienna.

Nataša Antulov / Petra Mrša / Aleksandra Stojaković / Sanja Milardović / Nika Mišković

Pristajanja Landings

75 min 05. & 06.09.2013. / Igralište na Delti / Delta playground / 20:00

Koncept / concept

Grafički dizajn / graphic design

Alekandra Stojaković & Nataša Antulov

Ana Tomić & Marino Krstačić-Furić

Izvedba / performance

Petra Corva

Nataša Antulov Petra Mrša Aleksandra Stojaković Sanja Milardović Nika Mišković

Producentica / producer

Produkcija / production

Drugo more Koprodukcija / co-production

Perforacije festival Perforations Festival

Dizajn zvuka / sound design

Matko Botić Scenografija / scenography

Stefano Katunar Dejan Rožić Dajc Tehničko vodstvo i oblikovatelj svijetla / technician and lighting design

Alan Vukelić

Perforacije festival je dio platforme «This is a Domino project» Perforations Festival is part of the platform «This is a Domino project»

Podrška / supported by

Grad Rijeka - Odjel gradske uprave za kulturu; Zaklada Kulturanova / City of Rijeka - Department of Culture; Foundation Kulturanova

Pet talentiranih, vrijednih i uspješnih mladih žena čini autorski tim predstave Pristajanja. Nika Mišković, Nataša Antulov, Aleksandra Stojaković, Petra Mrša i Sanja Milardović odlučile su se nakon višegodišnjeg izbivanja iz rodnog grada vratiti i kroz ovaj projekt baviti pitanjem što je njima grad i kojim se (izvedbenim) činom može obuhvatiti odgovor na to pitanje.

Budući da je svih pet autorica dugo vremena živjelo izvan Rijeke njihov odnos prema gradu usko je vezan uz različite mehanizme pamćenja i prisjećanja kao i uz toponime i prostore koji pokreću spomenute mehanizme. Ako one, kao posjetitelji, u sadašnje upisuju ono što je nekada bilo, onda mogu li sadašnij, aktivni stanovnici iznova doživjeti prostor u kojem žive ili je za to potreban odmak kao i potpuno nova perspektiva u promatranju grada?

U krajnjoj liniji, može li ova predstava stvoriti novi lokalitet i novi narativ na mapi grada Rijeke?

Može li njihovo sjećanje zapravo postati projekcija i spekulacija za nešto buduće? Može li lažna fikcija ispričana o prošlosti jednog grada biti dizajn njegove budućnosti i mogu li neuspješni događaji iz prošlosti, kada ih se pokuša ponoviti na sceni, postati uspješni?

Five talented and successful young women are the authors of the play “Landings”. After living outside their hometown for years, Nika Mišković, Nataša Antulov, Aleksandra Stojaković, Petra Mrša and Sanja Milardović have decided to come back to Rijeka and dwell on the question “which performing act(s) can embody one's attitude towards a city?”

Since all five of them have lived outside Rijeka for quite a long time, their relationships with and attitudes towards their hometown are closely interrelated with different memory mechanisms, as well as toponyms and spaces that revive their memories.

If they as “visitors” reinscribe in the present something that happened in the past, the question that arises is - can today's citizens of Rijeka re-experience the city they live in? Or do they need to take a step back and change perspective to observe it?

Could this performance become a new landmark that consequently creates a new narrative on the city map of Rijeka? Could the authors' memory become a projection and speculation for the future? Could their fictive story about the history of their hometown set the basis for the future? Finally, could all those unfortunate events from the past become more fortunate when revived on stage?

Nikola Ðurić / Showcase Beat le Mot Razgovor o predstavi Pristajanja Razgovor o predstavi “Pristajanja” važan je moment Zoom festivala jer stvara situaciju otvorene refleksije o učinjenom, viđenom, doživljenom. Mladi autorski tim, koji stoji iza “Pristajanja” napravio je prvi, prema objavljenim kritikama, i uspješni korak prema umjetničkom djelovanju izvan sustava uobičajenih kazališnih konvencija. “Pristajanja” povezuju osobne priče autorica u fikcionlnu strukturu koja, istina, predstavlja osobni pogled na odrastanje, ali otvara i nove vizure grada i u tom smislu nam se čini važnim otvoriti prostor za razgovor o gledateljskom iskustvu “Pristajanja”, hit predstavi o gradu u kojem živimo. Razgovor vodi Nikola Ðurić, osnivač i član kolektiva Showcase Beat le Mot

u suradnji s Perforacije Festivalom

Nikola Ðurić / Showcase Beat le Mot Round table about the play Landings As an opportunity to reflect on what has been done, seen and experienced, this round table about Landings is quite an important momentum of the Zoom Festival. Five young authors of this play have made their first, and mind you - according to the critics rather successful step outside the long established theatrical conventions. Landings connects intimate stories of five young authors, binding them into a fictional structure that offers personal views on the coming-of-age phenomenon, at the same time shedding new light on our city. That’s precisely why we think it’s important to set the stage for exchanging views on Landings - a play about Rijeka, the city we live in. The moderator of this discussion is Nikola Ðurić, one of the founding members of the performance and theatre collective Showcase Beat le Mot.

in collaboration with Perforations Festival

refleks radionice Refleks workshop

03. – 08.09.2013. molekula / delta 5/1

Marija ÐorÐević: Društvena igra

Ispitujući predmetni svijet domaćinstva, nailazim na sporedne zone izvan upotrebnih ili estetskih vrednosti.

Opstanak predmeta koje čine takve zone, na određenom mjestu, osigurava njihova beznačajnost, diskretnost. U svakom domaćinstvu (osim ekstremno organiziranom) postoji kutija u kojoj se mali predmeti o kojima vlasnik ne želi ili neće odlučivati ili razmišljati, akumuliraju, nekad i godinama. U takvoj kutiji mogu se naći npr. papirići sa telefonskim brojevima, polomljeni privjesci za ključeve, istekle propusnice, sitan novac iz strane zemlje u koju se nikada nećete vratiti, figurice iz Kinder jaja… lista je beskonačna.

Da li su ti predmeti za bacanje ili čuvanje?

Da li neko drugi može umjesto vas odlučiti?

Različiti ljudi su pozvani da donesu vlastiti primjerak ovakve kutije u javni prostor (galeriju) i tu se sretnu sa potpuno nepoznatom publikom spremnom da sudeluje.

Marija Ðorđević rođena je 1980. g. Studirala je na FPUD-u u Beogradu i Likovnoj akademiji u Pragu. 2006. – 2008.

MA likovnih umjetnosti na Hochschule fur Bildende Kunst u Dresdenu.

Kroz različite medije (film, video, akcije, instalacije) bavim se najbližim okruženjem i svakodnevicom.

Marija ÐorÐević: Playgame

Examining households, I have come across incidental objectives deprived of any use or aesthetic value. The reason why such objects manage to defy time is precisely because they are so insignificant and low-profiled. In each and every household (apart from the extremely well organized ones), there’s a little box that accumulates all those trinkets, put aside and disregarded by their owners, sometimes even for years. In such boxes you can usually find slips of paper with phone numbers, broken key chains, expired permits, coins from countries you’ll never visit again, chocolate figures… the list goes on and on.

Should we keep them or throw them away? Can someone else make this decision for us?

Marija Ðorđević was born in 1980. After the Faculty of Applied Arts and Design in Belgrade and the Academy of Fine Arts in Prague, she gradDifferent people were uated from the University asked to bring their trinket boxes to a gallery of Fine Arts in Dresden in 2008. Through differand face strangers who were ready to participate. ent media (film, video, actions, installations) she addresses her closest surroundings and everyday life.

sv .v

id

ko r

tr žni

ca

zo

/1/ MOLEKULA/ DELTA 5/1

/2/ igralište na delti / DELTA playground

/4/

mr

tv

ik

an

rječina

al

cont

/3/

/2/ /1/

/3/ HKD NA SUŠAKU/ STROSSMAYEROVA 1

/4/ TUNEL bar&cafe/ ŠKOLJIĆ 12

Miloš Tomić: Subverzija

Ova radionica je praktično o istraživanju, boljem upoznavanju grada u kojem se radionica odvija i izvođenju akcija koje bi, na razne načine, bile subverzivne, duhovite i poetične intervencije u samom gradu ili u svakodnevnom okruženju svakog od sudionika.

Intervencije bi ostale kao trajni “ukras” grada i bile bi zabilježene kao gerilske akcije.

Miloš Tomić 2001. diplomirao je na filmskoj režiji na Akademiji umetnosti u Beogradu u klasi Miše Radivojevića. Magistarske studije na animaciji završava u Pragu, na Famu u klasi Petra Skale. Bio gost student u Madridu i Berlinu. Upravo doktorirao u Pragu kao specijalista đubrolog na temu “Dragocenost odbačenih predmeta, tj. đubreta kao materijala za film, fotografiju...”

Miloť Tomić: Subversion

This workshop is exploring the city it takes place in, trying to get to know it better by performing various actions that would, each in its own way, present subversive, funny and poetic interventions in the everyday surroundings of the participants. Over time, these guerrilla actions will remain permanent city decorations.

Miloš Tomić graduated in Film Directing at the Arts Academy in Belgrade and earned his MA degree from the Film and TV School of Academy of Performing Arts in Prague. He was on student exchange programmes in Madrid and Berlin. In Prague, Miloš recently earned his PhD in “The value of rejected objects or trinkets as film and photography material”.

Showcase Beat le Mot

Alles

200 min 06.09.2013. / HKD na Sušaku Strossmayerova 1 / 20:00

Autori i izvoÐači / authors and performers

Showcase Beat le Mot Glazba / music

Albrecht Kunze Umjetnički suradnici / artistic collaboration

Florian Feigl Manuel Muerte Alexej Tscherny Tobias Euler Konstrukcija / construction

Atia Trofimoff Koreografija / choreography

Can Pestanli Izvršni direktor / director

Stefan Ruedinger Producent / producer

Olaf Nachtwey

U svojoj izvedbi “Alles” (Sve) Showcase Beat le Mot će nam jednom zauvijek otkrit tri dosad neriješena misterija iz povijesti ljudskog roda Prvo: Kako od govna dobiti zlato.

Drugo: Kako oživjeti grumen gline.

Treće: Kako izgraditi perpetuum mobile.

Uz lupkanje drvenog perpetuum mobilea, kuhanje juhe i brojne besmislene digresije do konačnog spasenja odvest će nas maorski euritmičari, mađioničari, pustolovi, divovi i čovječuljci. Pritom će nas pomoću nekoliko projektora obasjati mjesecima od sredstva za čišćenje stakla i fluorescentnih moruzgva, ali i stroboskopom, disko kuglama, laserima, ogledalima i zlatnim kotlom. Svjetla ih vode do daleke Atlantide, gdje pronalaze Anzelma, arhivarijusa Lindhorsta, Pinokija, Serpentinu – ženu zmiju, Josepha Schwendimanna, Serafina, Williama Blakea, svih i sve. Na Antlantidi su zastori već pali, stoga možemo vidjeti sve onako kako zaista jest.

Beskonačno.

In their show “ALLES” (Everything), Showcase Beat le Mot will, once and for all, lift the lid on three of mankind’s as yet unsolved mysteries.

First: How to turn shit into gold.

Second: How to breathe life into a lump of clay.

Third: How to build a perpetuum mobile.

To the clattering tune of a wooden perpetual motion machine, Maori eurythmists, magicians, filibusters, soup chefs, golems and homunculi will argue their way, via various nice and nonsensical tangents, to salvation. Aided by several overhead projectors, they will enlighten you with moons made of glass cleaner and florescent sea anemones, with a spirit stroboscope, disco balls, lasers, mirrors, and the golden cauldron. The light sends out its rays to distant Atlantis where we find Anselmus, the archivarius Lindhorst, Pinocchio, Serpentina - the Serpent Girl, Joseph Schwendimann, Seraphim, William Blake, and everyone and everything. In Atlantis, the covers have fallen and we can see everything for what it really is. Infinite.

Showcase Beat le Mot je međunarodni izvedbenokazališni kolektiv. Od svog osnutka ova je četveročlana skupina bila aktivna u raznim umjetničkim područjima, bavila se produkcijom, izvedbama i insceniranjem kazališnih predstava diljem Europe.

Zahvaljujući integriranju raznih elemenata iz popkulture u svoj rad poput glazbe, sporta, stripa, kina i televizije, ali i svom humoresknom pristupu složenim društvenim i političkim problemima, često privlače pažnju međunarodnih medija. U djelu “Postdramsko kazalište” jednog od najvećih kazališnih teoretičara današnjice Hansa-Thiesa Lehmanna, Showcase Beat le Mot se spominje kao jedan od međunarodno najpriznatijih suvremenih izvedbenih kolektiva.

Showcase Beat le Mot is an international performance and theatre collective. Since their formation this four-member group has worked in various artistic fields and has produced and staged performances, shows and theatre pieces all over Europe.

Because of their way of integrating different popcultural elements as music, sports, comics, cinema and TV in their pieces and because of their humoresque approach of dealing with complex political and social issues, they consistently attract interest among international press. Showcase Beat le Mot is mentioned as one of the internationally relevant contemporary performance groups in Hans-Thies Lehmann’s “Postdramatic Theatre�.

Sandra Banić Naumovski / Ana KreitmEyer / Zrinka Užbinec

Zastoji Pauses

50 min 08.09.2013. / HKD na Sušaku Strossmayerova 1 / 20:00

Izvedba / performed by

Ana Kreitmeyer & Zrinka Užbinec Koreografija / choreography

Sandra Banić Naumovski Ana Kreitmeyer Zrinka Užbinec Multimedija / multimedia

Igor Pauška Glazba / music

Adam Semijalac Organizator / organiser

Drugo more

Zastoji su izvedba snimana s četiri kamere iz različitih rakursa pa plesači i publika cijelo vrijeme imaju priliku vidjeti sebe na ekranu. Ideju su autorice dobile dvije godine ranije kroz performans Zrinke Užbinec i Olivera Frljića koju su iskoristile kao tip reciklaže koji se ponavljanjem nadograđuje.

Istraživanje kontakta s tijelima publike koja ih onemogućuju u izvornoj ideji izvedbe nastup čini vrlo nepredvidljivim. Izvedba se gradi kombinatorikom triju aspekata (slike, izvedbe uživo i kontakta) te prostora publike koji je, uz izvođačice, nezaobilazan sudionik izvedbe.

Pauses is a performance recorded with four cameras from four different angles, which enables the performers as well as the audience to see themselves on screen. It was inspired by a performance

by Zrinka UŞbinec and Oliver Frljić two years earlier which evolves through its own repetition. Probing the contact with the bodies of the audience which prevents them from fulfilling their mission and makes the performance rather unpredictable.

The performance is composed of three intertwined aspects (visuals, live performance and contact) and the space occupied by the audience that, along with the performers, plays a vital role in this performance.

Ana Kreitmeyer je plesačica koja radi unutar izvedbene skupine BADco. iz Zagreba. Autorsku poziciju razvija posljednjih godina kao koautor unutar BADco., a u suradnji sa koreografkinjom Sandrom Banić Naumovski je autorica projekata Zastoji, KontAkt 1, Pijane šume, kao i kratke koreografije Možda jednom. Pedagoško polje uobličava vođenjem satova suvremenog plesa i povremenim vođenjem radionica.

Zrinka Užbinec je plesačica i izvođačica s koreografskim interesom. Također je članica izvedbene skupine BADco. i jedna od koordinatorica Eksperimentalne slobodne scene (ekscene), nezavisne organizacije osnovane s ciljem promicanja i afirmacije suvremenog plesa i drugih oblika izvedbenih umjetnosti.

Surađivala je s različitim autorima i grupama.

Sandra Banić Naumovski je plesna umjetnica.

Plesala je u brojnim plesnim predstavama domaćih i stranih autora. Autorica je petnaestak plesnih predstava, performansa i akcija, u suradnji s drugim hrvatskim umjetnicima. Jedna je od dobitnica godišnje nagrade Udruge plesnih umjetnika Hrvatske za koordinaciju organizacije EkS-scena (ekscena) čiji programi i projekti bitno doprinose razvoju hrvatske plesne scene 2007. godine. Suosnivačica je umjetničke organizacije koautorska inicijativa OOUR.

Ana Kreitmeyer is a dancer, choreographer and a member of the collaborative performance collective BADco. from Zagreb. So far she has been a co-author within BADco., as well as the author of projects Pauses, KontAkt 1, Drunken Woods and short choreography Maybe Once, in collaboration with the choreographer Sandra Banić Naumovski. She is also active in the field of education, through contemporary dance classes and occasional workshops.

Zrinka Užbinec, a dancer with choreographic interest, a member of BADco. and one of the coordinators of the Experimental Free Scene (EkS-scena) an independent organization founded with the aim of promoting and affirming contemporary dance and other forms of performing arts. She has collaborated with various authors and groups.

Sandra Banić Naumovski is a dance artist who has performed in numerous projects by Croatian and international artists. She is the author of fifteen dance performances, shows and actions, in collaboration with other Croatian artists. In 2007 she received the CSA Annual Award for her work in managing and coordinating the work of EkS-scena (Experimental Free Scene). She is also a co-founder of the arts organization OOUR.

Alen Sinkauz / Nenad Sinkauz / Ivan Marušić Klif / Miroslav Piškulić

251. dan u godini The 251st Day of the Year

08.09.2013. / molekula delta 5/1 / 21:30

251. dan u godini je audio / vizualni projekt koji, kroz improvizaciju i sempliranje uživo, istražuje i pokazuje proces nastajanja kompozicije na licu mjesta. Glazbenici komuniciraju postavljeni jedan nasuprot drugog, a tenzija izgradnje glazbenih i video materijala ima gotovo pozorišnu napetost.

Na taj način audio vizualne strukture mutiraju kroz vrijeme u neočekivane forme konstrukcije / dekonstrukcije slike i zvuka. Naziv projekta se mijenja prema rednom broju dana u godini na dan izvođenja kako bi naglasio jedinstvenost svakog nastupa.

The 251st Day of the Year is an audio-visual project designed both to investigate and unveil the process of making music on the spot by improvising and sampling. While the musicians communicate with each other vis-Ă -vis, the development of music and video material is escalating, resulting in almost theatrical tensions. Over time, the audio-visual structures evolve into unexpected forms of sound and image construction / deconstruction. The name of the project varies; in order to underline its uniqueness, the ordinal number in the name refers to the day of the year when the performance takes place.

Alen i Nenad Sinkauz tijekom proteklih nekoliko godina postaju poznato ime na eksperimentalnoj glazbenoj sceni poglavito po svom projektu East Rodeo, ali i samostalnim nastupima. Braća glazbenika, rodom iz Pule, također djeluju na kazališnoj sceni, a u sklopu svoje suradnje s festivalom Perforacije te udrugom Domino, gostovali su na festivalima poput Limita u Beogradu, TBA u Portlandu, Oregonu te Abrons Art Centru u New Yorku, kao i turneji po Japanu.

Ivan Marušić Klif jedan je od istaknutih i, na hrvatskoj sceni medijske umjetnosti, rijetkih autora eksperimentalnog smjera. Bavi se izradom kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, te povremeno performansom. Radi također s glazbom i zvukom u sklopu kazališnih, filmskih, televizijskih i glazbenih projekata.

Miroslav Piškulić bavi se zvukom i surađivao je s brojnim poznatim imenima hrvatske kulturne scene.

Over the past few years, Alen and Nenad Sinkauz have become renowned performers on the experimental music scene, thanks to both their East Rodeo project and solo performances. The Sinkauz brothers, born in Pula, also work in theatre and co-operate with the Perforations Festival and the Domino Association. Apart from their tour in Japan, they performed at a number of festivals, such as the Limit Live Art Festival in Belgrade, TBA in Portland, Oregon and Abrons Art Center in New York.

Ivan Marušić Klif is one of the few prominent authors of experimental media art in Croatia. He creates kinetic, light and video instalations and occassionally perfoms.

Miroslav Piškulić is a sound designer who worked with a number of prominent performers in Croatia.

u suradnji s Perforacije Festivalom / in collaboration with Perforations Festival

Luka Tomac

Razgovor: Zelena akcija Umjetnost i ekologija Discussion: Green Action Art and ecology

07.09.2013. / tunel školjić 12 / 18:00

Ekološke promjene predstavljaju jedne od najvećih izazova 21. stoljeća te je potrebno razmatrati promjene koje su potrebne kako bi se ekološkim problemima stalo na kraj te kako bi se osigurala održiva budućnost. Nakon što su znanstvenici duži niz godina upozoravali kako se trendovi zagađivanja okoliša ne smiju nastaviti, umjetnici diljem svijeta osjetili su poriv da u svojem umjetničkom radu upozore na negativan čovjekov utjecaj na okoliš.

As environmental changes pose some of the biggest challenges of the 21st century, action must be taken to prevent environmental disaster and shape the path to a sustainable future. After scientists’ repeated warnings about the ongoing pollution trend for years, artists all over the world have felt the urge to point at the destructive human impact on the environment.

Povezanost umjetnosti i ekologije interesna je sfera Luke Tomca koji već posljednjih šest godina prati nacionalne i međunarodne pokrete koji se bave ekologijom. Sudjelovao je na sastancima o klimatskim promjenama u organizaciji Ujedinjenih naroda, održao je predavanja i izložbe fotografija diljem Europe, Azije i Afrike. Koristi motive protiv ekologije, socijalne pravde i klimatskih promjena u svojim fotografijama, a nakon objavljene dvije knjige “Arctic Reflections” i “Hidden Moslavina”, radi na trećoj knjizi o prašumi.

Having investigated various national and international environmental movements for the past six years, Luka Tomac devoted his work precisely to the points of intersection between arts and ecology.

He attended United Nation's climate change meetings, gave speeches and exhibited photography all over Europe, Asia and Africa. In his photography, Tomac chooses motives against ecology, social justice and climate change. After publishing “Arctic Reflections” and “Hidden Moslavina”, he is currently working on his third book devoted to rainforests.

u suradnji s Perforacije Festivalom / in collaboration with Perforations Festival

Produkcija / production

Donatori / donors

Drugo more

INTPA / Goethe institut Kroatien, Zaklada Kulturanova / Foundation Kulturanova / Grad Rijeka – Odjel gradske uprave za kulturu / the City of Rijeka – City Department of Culture / Ministarstvo kulture Repubublike Hrvatske / the Ministry of Culture of the Republic of Croatia / Primorsko – goranska županija / Primorsko – goranska county

Koncepcija / concept

Davor Mišković Producentica / producer

Petra Corva Asistentica producentice / Assistent producer

Ivana Katić Odnosi s javnošću / public relations

Petra Corva Urednica web starnice Drugog mora / Drugo more website editor

Medijski pokrovitelji / media coverage

Ivana Katić

Novi list / Radio Rijeka / Kulturpunkt.hr / Teklić.hr / Korzo.net

Prodaja ulaznica / ticket sales

Agencija za ticketing

Festivalski bar / festival bar

Vizualni identitet / visual identity

Tunel

Ana Tomić & Marino Krstačić-Furić Oprema / equipment

KATALOG / CATALOGUE

HKD / Cyclorama

Izdavač / publisher

Tehničko vodstvo / technical leadership

Dalibor Fugošić / Ivan Bauk

Urednica / editor

Suradnici / cooperation

Thomas Frank / Theatre Brut Zvonimir Dobrović / Perforacije festival Volonteri / volunteers

Natalija Bešlić / Alisa Debelić / Marija Maksimović / Martina Vranić / Ivana Šikljan Partneri / partners

Perforacije festival / Perforations Festival organizator / organization

Partneri / partners

Drugo more Petra Corva Grafički dizajn / graphic design

Ana Tomić & Marino Krstačić-Furić Prijevod / translation

Doris Monjac Tisak / print

kerschoffset Naklada / edition

300

donatori / donors

Tjedan izvedbenih umjetnosti • Week of live art

Medijski pokrovitelji / media coverage

www .drug

o-mo

re.hr