Međimurske koline
NAPRAVITE kolinje bez klanja Moderno kolinje s mesom iz dućana
MESNICA OLETIĆ Oduševit će Vas domaćim okusima
BIOINSTITUT
Kolinje – tradicija koja traje
DELICIJE u vlastitoj režiji: Tradicionalni kolinjski recepti
POSEBAN PRILOG MEĐIMURSKIH NOVINA
Međimurske koline
Piše: Vlasta Vugrinec
Studeni i prosinac prije tridesetak i više godina bili su mjeseci u kojima su se tradicionalno u našem kraju odvijale koline ili kolinje, ovisno u kojem kraju Međimurja su se svinje klale. Bio je to za jedne pravi praznik i fešta, dok je za druge to značilo tjedan dana posla, posuda na svim stranama kuće, masnih kvaki i jurnjave. Jer tek što je mesar otišao, počeo je pravi posao spremanja mesa, pravljenja kobasica, krvavica, prezvuršta, masti i slanina. Ovisno o veličini obitelji, klale su se jedna, dvije ili više svinja. Svinjetina je tada bila osnovna mesna namirnica ispred kokoši, pilića, patki i guski. Svaki Međimurec koji je držao do sebe želio je čuti kako mu “svinja cvili na gruntu”.
Tradicionalno kolinje je odumrlo
Najveći pokolj svinja odvijao se tijekom državnog praznika, 28. ili 29. studenoga, jer se nije radilo pa su glave obitelji bile doma.
Pripreme za kolinje, započele su već rano ujutro. Gazda je svog mesara, a u principu se radilo o priučenom meštru, odnosno susjedu, prijatelju ili članu šire tj. dalje rodbine, dočekao već u 6 sati ujutro s kropom. Drugim riječima, ustao je puno ranije kako bi naložio vatru u kotlenki da bi voda ključala do dolaska mesara. Naravno, prije nego što se otišlo do svinjca, malo su se domaćom rakijicom ili kojom drugom žesticom zagrijale ruke, grlo i želudac ili, kako se znalo reći, trebalo je osigurati bolju cirkulaciju jer se očekuje dug dan.
I tako od ranog jutra, klanje, pa haranje, svinju na galge, guljenje kože i komadanje mesa kod čega je bilo neophodno prisustvo gazdarice. Ona je mesaru asistirala i govorila koliko velike komade kojeg mesa treba, posebno šunku za Uskrs, kako narezati vratinu, želi li krmenadlu s lokotima ili bez, koliko će se mesa ostaviti za kobasice, koji dio glave ide u prezvuršt, a koji u krvavice... Istina, gazdarica je bila i kod klanja kako bi držala zdjelu u koju je skupljala krv za krvavice.
Crijeva za kobasice i krvavice te za prezvuršt nisu se kupovala, eventualno u nedostatku domaćih koje je mesar sam čistio.
Dok su muški vani ili u komorama, sobicama, garažama, škednjima ili gdje su se već smjestili, radili kobasice, krvavice i prezvuršt, žene su se posvetile špeku. Dio se rezao na kockice kako bi se rastopio za mast i čvarke, dok pak se onaj ljepši posebno kuhao za kosanu mast tj. slanine.
I trajalo je to i trajalo. Međutim, danas zime nisu ono što su nekad bile pa šunka ne dočeka Uskrs na tavanu, već se zbog toplog vremena mora već krajem siječnja ili u veljači, ovisno o temperaturi, spremiti u zamrzivač. Za selh iliti dimljenje također treba imati prijatelja, poznanika ili pak nekoga tko to radi uslužno, uz plaćanje. Među tim sušenim komadima uz kobasice, špek i kare je svakako i oveća šunka za uskršnji stol. Naime, neka se nitko ne uvrijedi, ali miris domaće šunke je poseban i nijedna kupljena ne može se mjeriti s njom. Jer se ipak dimi danima, polako i uz određenu vrsta drva. Danas za to rijetko tko ima vremena i volje, a još manje se želi gledati patnja životinje. Svi su nekako postali �ini, senzitivniji pa se radije kupuje u trgovini.
Međutim, svi ti komadi mesa ipak ne rastu tamo, sve su to dijelovi životinja koje su prije toga hodale po staji, odnosno farmi. I svima njima netko je uskratio život, htjeli mi to sebi priznati ili ne. Ovako, kad se kupuje komad mesa, ne razmišlja se o svinji, kravi ili junici već o butu, šunki, vratini, bifteku, ramsteku… Kako vrijeme ide dalje, nije nevjerojatno da će se meso uzgajati u laboratorijima. Naime, farme su proglašene kao najveći onečišćivači zraka pa ih treba eliminirati, zatvoriti!?
Lakše je očito uništiti seljaka, farmera i ratara, nego rastjerati brojna vozila s ceste, smanjiti količinu plastike i ostali otpad poput perilica koje se kupuju svakih nekoliko godina kao i televizori, a da se o IT aparatima i uređajima ne govori. Ipak, kažu – jedna krava ili svinja više zagadi zrak od auspuha.
Kolinje bez klanja, s mesom iz dućana
Tradiciju kolinja, dakle, zatrlo je vrijeme, moderan način života, ali i svjetonazor. Svinjci zjape prazni, odnosno odavno su već porušeni ili prenamijenjeni za druge svrhe, svinje se više ne isplati hraniti doma, posebno za vlastite potrebe. S jedne strane, u obitelji su oba supružnika zaposlena, a i tempo života je takav da se ne stignu baviti još i takvih stvarima. A i zašto bi, jer se u trgovačkim lancima i mesnicama danas može kupiti sve, od igle do broda. S takvim načinom života promijenio se i jelovnik, odnosno način pripreme hrane. Drugim riječima, rijetko tko će nakon posla još satima stajati kraj štednjaka i kuhati složeniju i kompliciranu hranu, već se sve svelo na nešto “na brzinu”.
Danas više ne treba čuvati šunku za Božić ili Uskrs, raditi krvavice ili kobasice, meso z tiblice, slanine i slično. Kobasica u trgovačkim centrima ima kakvih samo nepce poželi, od tankih i debelih do bijelih, ljutih, masnih i bezmesnih, tj. od soje.
E, sad, sasvim je druga stvar o kakvom se mesu radi i od kud je, je li friško ili pak je stajalo u hladnjači tko zna kako dugo. “Sreća” je ako mu je porijeklo EU, a ne Argentina, Brazil ili sveprisutna Kina. Stoga i nije čudno što se svako malo povlači neki proizvod s polica “jer nije u skladu u propisima” ili sadrži u sebi salmonelu ili neku sličnu bakteriju.
MEĐIMURSKO
KOLINJE bez klanja
Moderno mesom iz
Svi kupljeni komadi mesa ipak ne rastu u trgovini, sve staji, odnosno farmi. I svima njima netko je uskratio život,
Kakva bi to sarma bila bez svinjetine i hrge suhoga, posebno na novogodišnjem stolu, kiselo zelje bez krvavica ili bunceka, domaćeg špeka s lukom, odnosno grah salatom, a tek friški domaći čvarci, pa hladetina…
Obradu cijele svinje na dvorištu danas rade još samo rijetki
Ruku na srce, teško da se uvijek radi o domaćem, friškom mesu kad je stočarstvo već odavno pokleklo, a ljudi i dalje jedu meso istim intenzitetom. Dobro, možda frišku svinjetinu, odnosno šnicle, vratinu i krmenadle ne peku kao što su to činili naši preci, jer, kaži liječnici, prije svega kardiolozi, da česta konzumacija crvenog mesa, šteti ljudskom organizmu. I to onim vitalnim organima poput srca, krvnih žila do crijeva itd. Koliko god se odrekli svinjetine, ipak je teško zamisliti roštilj ili kotlovinu bez napacanog komada svinjetine. O kobasicama da se i ne govori. Kakva bi to sarma bila bez svinjetine i hrge suhoga posebno na novogodišnjem stolu, kiselo zelje bez krvavica ili bunceka, domaćeg špeka s lukom, odnosno
Krvavice su prava delikatesa i vrlo lako ih je napravi�
kolinje s
dućana
su to dijelovi životinja koje su prije toga hodale po život, htjeli mi to sebi priznati ili ne
Krvi za krvavice
imaju sve mesnice
U kolinju bez klanja, dakle nema krvi, no ona se ipak može nabaviti. Naime, gotovo sve mesnice ju imaju od mesnice Oletić, preko mesnice Mihalić do mesnice Kiš. Stvar je samo u načinu na koji ga distribuiraju. Tako primjerice mesnica Mihalić krv ima za prodaju jedino ako im ostane jer i oni prave krvavice. Zapisati se za potrebnu količinu treba u mesnici Mihalić, dok je kod Kiša dovoljno donijeti adekvatnu ambalažu i oni vas pozovu kad ju napune, obično je to krajem tjedna. A litra svinjske krvi stoji oko 2,5 eura. (vv)
grah-salatom, a tek friški domaći čvarci, pa hladetina…
Tradicionalno kolinje pada u zaborav
Neka se nitko ne uvrijedi, ali miris domaće šunke je poseban i nijedna kupljena ne može se mjeriti s njom. Jer se ipak dimi danima, polako i uz određenu vrsta drva
Iako se i to sve može kupiti, ipak, domaće je domaće, napravljeno vlastitim rukama po vlastitoj proceduru. To je uvijek cjenjenije i puno ukusnije, a i čovjeku je ljepše jer zna da je nešto i sam napravio. Ako ništa drugo, ono bar da se susjedima i prijateljima pohvali domaćim proizvodima. Osim toga, proizvodi napravljeni od domaćeg mesa, za kojeg se zna od kuda je, gdje je svinja rasla i čime je hranjena, danas je neprocjenjivo blago.
Naime, ljudi se sve više okreću tzv. zdravom životu i zdravoj hrani temeljenoj na voću i povrću. Međutim, to ima i onu drugu strane medalje. Jer sada, u studenom, teško je kupiti rajčicu ili papriku uzgojenu u prirodnim uvjetima, a upravo se to kupuje u velikim količinama. Dakle, ne jede se sezonsko, već glavno da je povrće. Tu dolazimo i do svinjetine koja ne mora značiti smrt za naše srce ili žile, naravno ako je jedemo umjereno kao i sve drugo.
Kolinje, koje su nekad bile na svakom gruntu, danas je moguće nabrojiti na prste ruku. Samim time, one prave, domaće međimurske koline nepovratno odumiru.
Jedno vrijeme bilo je popularno kupiti svinju u selu, odvesti je kod mesara koji ju je u svom domu obradio, eventualno napravio osnovne prerađevine, a mi smo samo došli s posudama po gotovo, narezano meso. Prerađevine poput kobasica i krvavica radile su se doma ili pak dogovorno kod mesara. Neki put nismo svinju ni vozili, već ju je vlasnik sam dopremio do mesara, a mi smo samo iskeširali potrebni iznos. Bilo je i slučajeva da su se dvije obitelji dogovorile za polovice jedne svinje, no opet bez masnih kvaka i prljavog posuđa u vlastitom domu. Dakle, jednostavno i elegantno se dolazilo do domaćeg i svježeg svinjskog mesa.
Priprema kobasica i krvavica nije bauk
I išlo je to tako neko vrijeme dok ponovno nije postalo moderno “domaće je ipak domaće”. Uz to što se prekopavaju travnjaci i pretvaraju u vrtne gredice, sve više ljudi uzgaja piliće i kokoši i ponovno mjeri teren za gradnju svinjca. Drugim riječima, zaželjeli su se ljudi domaćih čvaraka čija cijena i dalje leti u nebo, svinjska mast se ponovno cijeni više nego biljno ulje jer se dokazalo da su masnoće životinjskog porijekla zapravo zdrave, otkriva se okus krvavica, domaćih kobasica, mesa z tiblice, a hladetina je top hrana za novogodišnju noć. Želja za domaćom hranom i negativne konotacije o uvozu mesa te ponuda svježeg mesa i iznutrica u našim me-
snicama nekako su preokrenuli naše prioritete pa je sasvim razumljivo da se sve više njih okreće tzv. vlastitim kolinama.
Nisu to više kolinje uz cviljenje životinja jer smo ipak danas puno humaniji, već se radi o obradi svinjskih polovica koje se mogu kupiti od individualnih uzgajivača ili pak u našim mesnicama. S jedne je strane to evociranje uspomena na dane vlastitog djetinjstva i rane mladosti, odnosno priča roditelja, djedova i baka.
Imati pak takvo kolinje, bez krvi i mesara, vrlo je lako i dostupno praktički svakom. U mesnicama i trgovačkim lancima može se po povoljnim cijenama kupiti sve, od polovice koja se primjerice trenutačno nude za nešto manje od 3 eura za kilogram ili većih komada mesa do nogica, kožica, svinjske glave pa nadalje, zavisno od toga što se od prerađevina radi. Kod takvih kolinja ne treba razmišljati kamo s utrobom, dlakom, svinjskom kožom i ostalim dijelovima svinje koje vam ne trebaju. Drugim riječima, kupite samo ono što želite.
I ne samo to, trgovački lanci nude i sav potreban pribor. Pa tako nude mesarske noževe, noževe za otkoštavanje, pa sjekače, čak i oštrače noževa. Tu je naravno i stroj za mljevenje mesa ili električni aparat, pa posude za meso, aparati za pravljenje kobasica. Imaju baš pravi kolinjski set.
Potrebno je samo malo vremena, truda, volje i želje, po mogućnosti posebna prostorija i naravno pravi provjereni recepti.
Meso se lako raskomada, samo treba pratiti kosti, znati što se želi s pojedinim komadom. Čak nije problem napraviti ni vlastite čvarke. Treba samo velika posuda i izvor vatre ako već nemate popularne kotlenke ili alfe, kako tko ih već zove. Prema grubim procjenama, za kilogram čvaraka treba oko 8 do 10 kilograma špeka, ovisno koliko ih želite stisnuti ako ih uopće tiskate. Druga je sad stvar isplati li se to ili ne, ali u svakom slučaju rađeni su vašom rukom i po vašoj mjeri. Ne treba zaboraviti da nakon čvaraka ostaje i domaća mast, danas također cijenjena namirnica.
Krvavice je tako malo teže napraviti jer se krv malo teže nabavlja, no moguće je doći do nje. No, zato se crne mogu zamijeniti bijelima, od prosene kaše koje se mogu pripremiti praktički i bez mesa. U one prave dodaje se meso iz glave. I može se tako nabrajati u nedogled. Stvar je samo za što se čovjek odluči i u kojoj količini kako bi uživao u pravim domaćim delicijama od svježeg mesa, preko kobasica, krvavica do čvaraka i hladetine.
Mesnim prerađevinama od svinje�ne teško je odolje� posebno ako su domaće izrade
Cvirki
SASTOJCI:
• svinjski špek od potrbušine ili sala (ako ne radite slanine, može i špek skinut s leđnog dijela svinje)
PRIPREMA:
Kolinjski recepti
Domaći svinjski špek koji nismo izdvojili za slanine, dakle, onaj nešto manje kvalitete, obično od potrbušine i sala, narežite na kockice i pecite u prikladnoj posudi na laganoj vatri tako dugo dok čvarci ne porumene. Kada su čvarci pečeni, dodajte malo mlijeka, stisnite ih prešom za čvarke. Stisnute čvarke posolite dok su još topli. Ako ih jače stisnete, čvarci će biti tanji i hrskaviji. Za kilogram čvaraka, ovisno koliko su stisnuti, treba od 8 do 10 kilograma špeka. Drugim riječima, kilogram čvaraka stajat će ovas oko 40-ak eura.
Bele čurke
SASTOJCI:
• 1 kg prosene kaše
• 4 luka
• pileća mast
• sol i papar po potrebi
• 1 glavica češnjaka
• crijeva
PRIPREMA:
Črne čurke od hajdinske kaše
• 2 kg heljdine (hajdinske) kaše
• 2,5 l svinjske krvi
• polovica svinjske glave
• 1 svinjska pluća
• 300 g luka
• mljevena crvena paprika
• 1 žlica masti
• 100 g začina za krvavice (čurke)
• 30 g soli
• 10 m tankih crijeva
• lovorov list
Kašu skuhajte, dodajte pečeni luk, sitno sjeckani češnjak, sol, papar te pileću mast. Izmiješajte i napunite crijeva, a zatim ih prokuhajte pet minuta i ohladite. Prije posluživanja ispecite ih u pećnici ili na tavi.
Kilogram prosa stoji oko 3,5 eura za kg.
SASTOJCI: SASTOJCI:
Glavu i pluća kuhajte s lovorom. Nakon što se skuha, ohladite i sameljite. Hajdinsku kašu operite i na nju ocjedite vodu u kojoj se kuhalo meso. Kaša treba dobro nabubriti. U međuvremenu, luk popržite na masti. Kada je sve pripremljeno, u veću posudu stavite kašu, meso, luk i pola količine krvi te sve dobro promiješajte. Dodajte začin za krvavice, sol, papar po želji te još krvi prema potrebi. Dobro sve promiješajte i punite crijeva. Oblikujte kolutove željene veličine i crijeva dobro vežite tankom špagom. Krvavice kuhajte u vreloj vodi oko 10 minuta i ohladite. Prije posluživanja pecite 20 minuta u pećnici zagrijanoj na 170 stupnjeva. Poslužite uz dinstano (pirjano) kiselo zelje i restani krumpir. Za črne čurke treba cca. 25 eura. Kako Vajda ne drži krv, za taj dio trebate se snaći sami.
Domaće kobasice
• 8 kg svinjetine: but, lopatica te sitniji dijelovi mesa ostali od rezanja i oblikovanja pojedinih komada mesa i špek
• 2 kg govedine, obično se radi o junećoj lopatici
• 30 dag soli
• 5 dag papra
• 5 dag crvene paprike
• 4 glavice češnjaka
PRIPREMA: PRIPREMA:
Priprema: Meso sameljite na krupnijim šajbama. Nakon toga sve sastojke dobro zamijesite i začinite te napunite svinjska crijeva dobivenom smjesom. Kada napunite crijeva, vežite ih na dužinu oko 10 cm. Nakon toga ih stavite dimiti 2 – 3 dana. Kada ih izvadite iz dima, možete ih malo prepeći te dobro ohlađene staviti u tiblicu. Ako ih želite jesti kuhane, kuhajte ih oko 15 minuta.
Napomena: Dan prije nego ćete spremati kobasice, 4 glavice češnjaka kuhajte u 1 litri vode dok ne omekša te kroz gazu procijedite sav sok.
Za kobasice će vam trebati oko 60 eura.
Prezvuršt
SASTOJCI:
• svinjski želudac
• 5 kg svinjskog mesa od glave
• 20 do 25 dkg svježi špek
• 20 do 25 dkg masne i nemasne kožice
• papar
• crvena mljevena paprika
(i slatka i malo ljuta po želji)
• sol po potrebi
PRIPREMA:
Svinjski želudac i meso stavite u rasol na 2 do 3 dana. Za jedan svinjski želudac potreban je nadjev od otprilike 5 kg mesa (i masniji i manje masni dio), špeka i kožice. Ako će biti više kožica, prezvušt će se ljepše stisnuti. Sve sastojke narežite na rezance, dodajte papar, sol, crvenu slatku i ljutu mljevenu papriku - sve po želji. Sve dobro promiješajte i napunite svinjski želudac, a krajeve čvrsto zavežite špagom. Špagu možete vezati tako da želudac stavite na štap na kojem će se kuhati, zato što želudac mora visjeti u vodi, a ne smije biti na dnu. Kuhajte na laganoj vatri sat i pol do dva sata. Na nekoliko mjesta želudac probodite iglom kako bi izašao zrak te tako provjerite je li prezvuršt kuhan. Kada je kuhan, izvadite ga, stavite na ravnu površinu, pokrijte čistom daskom te na njega stavite kamen. Pritom pazite da kamen ne bude pretežak jer bi prezvuršt mogao puknuti. Kada se dobro stisne, sušite ga na dimu najmanje 24 sata. Cijena: 10-ak eura.
Meso z tiblice (rasol)
SASTOJCI: PRIPREMA:
• svinjsko meso: but, vratina, kare, lopatica
• svježi svinjski špek s kožom
• sol,
• papar
• češnjak
Slanine (kosana mast)
SASTOJCI:
• svježi svinjski špek
• sol
Meso natrljajte solju i paprom. Pripremite rasol: voda, sol, malo octa. Stavite meso u rasol te ga svaki dan polijevajte i okrećite. To radite do deset dana. Nakon toga maknite rasol. Natrljajte meso češnjakom i ostavite tijekom noći. Ujutro na meso nalijte hladnu vodu i ostavite nekoliko sati. Nakon toga ga dobro obrišite i stavite sušiti. Sušenje traje 3 do 4 dana. Nakon što je sušenje završeno, u vrućoj vodi opere se meso te se stavi peći u pećnicu. Meso se nakon toga ohladi i tako ohlađeno spremi u tiblicu. Ovisno koji komad mesa odaberete i naravno koju količinu, tako će na kraju ispasti i računica. Uglavnom, svinjski vrat kilogram stoji oko 3,99 eura, lopatica bez kosti 3,98 eura, but 4,90 eura, slabina 4,50 eura.
PRIPREMA:
Svježi svinjski špek, i to onaj najkvalitetniji odnosno najtvrđi odvojeni od leđa svinje, narežite na komade i kuhajte zajedno s kožom. Kada je kuhan, odstranite kožu i dobro ohladite. Nakon toga špek sameljite što sitnije. Mljevenom špeku dodajte sol i dobro promiješajte. (Sol se može dodati i prije samog mljevenja i to tako da se dvije strane komada lagano uvaljaju u sol i potom se stavljaju u mašinu za mljevenje).
Napomena: Potrebno je dodati 2 % soli na količinu kuhanog špeka.
Kilogram špeka stoji cca. 4 eura pa sve zavisi koliko želite slanina, toliko ćete kupiti i potrošiti za špek.
MESNICA OLETIĆ IZ STANETINCA
Domaći okusi koji će vas oduševiti
Ova obiteljska tvrtka sinonim je za izvrsnost, vrhunsku kvalitetu i predanost tradiciji u pripremi mesa i mesnih prerađevina.
Bliži se Božić, Nova godina, završne svečanosti i razna druga druženja na kojima svojim prijateljima i obitelji želimo poslužiti samo najbolje. Mesnica Oletić iz Stanetinca, koja već desetljećima postavlja zlatni standard u pripremi mesa i mesnih prerađevina, donosi bogatstvo domaćih okusa koji će oduševiti svakog gosta za blagdanskim stolom. Svoj uspjeh temelje na pažljivom odabiru domaćih sirovina, izvornim recepturama i vrhunskoj obradi, nudeći široku paletu svježeg mesa, suhomesnatih proizvoda i delikatesa od divljači. Njihov asortiman prepoznatljiv je po izvanrednom okusu i visokoj kvaliteti koja se ističe na tržištu, pa im se kupci već godinama vraćaju. U ponudi se nalazi velik izbor mesaod junetine, svinjetine, teletine i piletine
Na druženjima i svečanostima svojim prijateljima i obitelji želimo poslužiti samo najbolje i domaće
Plate iz
Mesnice Oletić uvijek su odličan izbor, no obavezno ih treba naručiti barem tjedan, a u vrijeme blagdana i desetak dana ranije
do najfinijih komada divljači, poput srne, vepra i jelena. Njihovi proizvodi stekli su povjerenje brojnih ugostitelja diljem Hrvatske, koji ih s ponosom uključuju na svoje jelovnike. Ljubitelji mesa prepoznaju i cijenjene suhomesnate proizvode prerađene na tradicionalan način: domaće kobasice za pečenje, obarene kobasice, polutrajne kobasice od divljači, kao i pršut od divljači. Osim toga, tu su i suhomesnate plate te meso iz tiblice, a njihovi domaći čvarci i svinjska mast savršeno nadopunjuju asortiman.
Svakodnevno ponuda svježeg mesa i mesnih prerađevina mamac su za kupce pa tako g. Stjepan Logožar redovno, već godinama, kupuje u Mesnici Oletić.
Zadovoljstvo kupaca prije svega
Poslovna filozofija Mesnice Oletić usmjerena je na zadovoljstvo kupaca kao ključni cilj. S ponosom jamče da njihovo meso potječe od životinja uzgojenih na međimurskom, varaždinskom i podravskom području, čime osiguravaju kvalitetu koja zadovoljava široke kuli-
Iz ponude izdvajamo:
• vepar za gulaš
• srna za gulaš
• jelen za gulaš
• kobasica vepra/jelena
• pršut vepra/jelena
• čurke
KOLINJE - TRADICIJA KOJA JOŠ UVIJEK TRAJE (TINJA) U NAŠEM MEĐIMURJU
Bilo
mi je žal
Došao je i taj studeni, tradicionalno je to mjesec kada se u selima, u dvorištima često čuje cvilež svinja, buka i veselje ljudi jer se radi svinjokolja (nažalost sve manje i manje)
PPreporučujemo svinje kupovati samo iz objekata koji su registrirani
ošto sam dijete sa sela, jako se dobro sjećam tih događaja, najljepše mi je bilo to što su tih dana bili dvorište i kuća puna ljudi, od ranog jutra su trajale pripreme i započinjao se taj posao, često mi je bilo "žal našega pajceka", ali kad se sve obavilo i kad smo napravili kobasice, krvavice, slanine, čvarke i dr., nekako me žal pustila. Nekad je kolinje trajalo u prosjeku dva dana, a danas su svi nekako u žurbi, nitko nema vremena ni za koga i kolinje traju 1 do 1,5 sat, to sad izgleda kao da se mesari takmiče koji će prije zaklati i obraditi svinju. Danas kad se prisjetim 20 i više godina unatrag (toliko sam terenski veterinar), vidim da se sela prazne, stariji ukućani napuštaju držati svinje, i općenito sve domaće životinje, mladi većinom rade, i nemaju niti volje, niti vremena hraniti "blago", te ne ostaju na poljoprivrednim gospodarstvima (čast izuzecima), gotovo u svakom trenutku je velika dostupnost svih vrsta mesa i mesnih prerađevina u mnogim trgovačkim lancima i mesnicama. Nekad je kolinje trajalo u prosjeku dva dana, kuća je bila puna ljudi, a pripreme su trajale od ranog jutra
Obavezno provjerite zdravstvenu ispravnost mesa
Nekako uz svinjokolju moramo spomenuti i vrlo neugodnu situaciju s pojavom afričke i klasične svinjske kuge (ASK/KSK) u mnogim dvorištima na istoku naše zemlje u 2023. godini, a i u 2024. godini je bilo sporadično zabilježeno slučaja ASK-a/KSK-a. Vrlo je važno voditi brigu o svim onim biosigurnosnim mjerama koje se moraju voditi u objektima u kojima se drže svinje, a mi kao terenski veterinari stalno educiramo i apeliramo na pridržavanje visokih zoohigijenskih uvjeta u svinj-
cima, svaku sumnju na bolesnu svinju obavezno prijaviti nama, kupovati svinje samo iz objekata koji su registrirani, koji se pridržavaju svega ovoga navedenoga (to su samo neke od tih mjera), također je i vrlo važno prilikom svakog uginuća svinje pozvati ovlaštene veterinare da uzmu uzorak slezene uginule svinje i da ga pošalju u Hrvatski veterinarski institut u Zagreb, gdje će se napraviti pretraga na ASK/KSK, i da se ona isključi, jer jedino tako ćemo moći držati ASK i KSK daleko od naših farmi, svinjaca i jedino tako ćemo i u budućnosti moći imati tradicionalnu svinjokolju u našem Međimurju.
INFO
Posjetite ih:
• Varaždin, Zagrebačka 39, tel. 042 /212-750
• Šenkovec, Maršala Tita 19A, tel. 040/343-660
• Prerada mesa Oletić, Stanetinec 37a, tel. 040/584-138
narske zahtjeve. Mesnicu Oletić možete posjetiti i na dvjema lokacijama: u Šenkovcu, Maršala Tita 19A, te u Varaždinu, Zagrebačka 39. Kroz neprekidnu posvećenost kvaliteti i tradiciji, Mesnica Oletić postala je prepoznatljivo ime u mesnoj industriji, pružajući vrhunsku ponudu koja zadovoljava najviše standarde i očekivanja svojih klijenata.
INFO
Bioinstitut d.o.o.
Rudolfa Steinera 7, Čakovec
T: +385 40 391 480 Ambulanta Čakovec: T: +385 40 390 896 dežurni: 098/463-464 www.bioinstitut.hr
Naravno, da bismo bili sigurni u zdravstvenu ispravnost mesa naše svinje, potrebno je nakon svakog klanja svinja na gospodarstvu uzeti uzorak ošita (dijafragme) svinje i donijeti ga u ovlaštene veterinarske organizacije na pregled na Trichinellu, tako da smo sigurni da nam meso svinje nije zaraženo tim "svinjskim crvom" i da je kao takvo bez rizika od oboljenja, upotrebljivo za preradu i korištenje za vlastite potrebe. I ako se budemo pridržavali svih navedenih biosigurnosnih mjera, radili trihineloskopiju mesa naših svinja, onda možemo biti sigurni da ćemo još dugo, dugo godina uživati u našem tradicionalnom kolinju.
Piše: Sandro Korent, DVM, univ. mag. hiologije
