Daniele Mastrogiacomo
Dani straha S talijanskog prevela Bla enka Strelec Jugec
Edicije Bo ièeviÌ Zagreb, 2012.
Daniele Mastrogiacomo I giorni della paura © E/O Edizioni Srl, Rim, 2009; Clementina Liuzzi Literary Agency Daniele Mastrogiacomo Dani straha Prvi put tiskano 2012. u nakladi © Edicije Bo ièeviæ Trg kralja Tomislava 18, Zagreb www.edicije-bozicevic.com Za nakladnika Juraj Bo ièeviæ Prijevod Bla enka Strelec Jugec Urednica Sanja Janušiæ Prijelom Grapa d.o.o. Likovno ureðenje Ana Jakiæ Divkoviæ Tisak Denona d.o.o. ISBN: 978-953-6751-80-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knji nice u Zagrebu pod brojem 805086. Sva prava pridr ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno iti i prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ili mehanièkim sredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvo digitalno pohranjivanje ili distribuiranje bez prethodnog pismenog dopuštenja nositelja autorskih prava.
Roman kojem je autor dao naslov Dani straha sam od sebe odreðuje se kao konradovski. Daniele Mastrogiacomo novinski je izvjestitelj i ovo je opis pro ivljenih, a ne izmišljenih do ivljaja. Kad opisuje kako su ga talibani bièevali osjeæamo udarce na vlastitoj ko i. Osjeæamo ih jer znamo da bol i poni enje nisu plod mašte. Stvarni su. Kao što je stvarna i krv koja šiklja iz obezglavljenog Sayedova tijela, gurnutog zatim u rijeku kako bi nestalo odneseno bujicom. Stvaran je takoðer, iako ga Daniele ne mo e opisati, potpuno jednak kraj Ajmala, mladog tad ika, prevoditelja i prijatelja, za kojeg je Daniele vjerovao da je na sigurnom, a koji je, nakon la nog oslobaðanja, takoðer ubijen. Daniele to saznaje nakon povratka u Italiju kada slavi kraj strašne avanture koja je ustvari velika reporta a. Prikaz talibana koje malo-pomalo ocrtava, dan za danom, promatrajuæi ih tijekom ludih vo nji afganistanskom pustinjom ili u tjeskobnim satima, s lancima na nogama i zapešæima, u prigodnim zatvorima, ima rijetku vjerodostojnost, gotovo nedosti nu za novinara koji èesto ostaje promatraè, odmaknut od dogaðaja i sudionika u njima. Prikaz koji daje zatvorenik, talac, rtva izlo ena strahu od prijeteæe smrti, ali koja nije izgubila naèin razmišljanja izvjestitelja. Zlokobna nevinost mladih talibana, uvijek u ravnote i izmeðu misticizma i okrutnosti, nasmiješenih i 5
nemilosrdnih kao fanatièni klerici koji se pojavljuju iz srednjovjekovne prièe, opisana je s jednostavnošæu kojoj nisu potrebni posebni uèinci kako bi bila uvjerljiva. U romanu se osjeæa utjecaj Conrada jer u njegovim su temeljima dvije smrti, Sayeda i Ajmala. Daniele nije Marlow, pripovjedaè kroz kojeg govori Joseph Conrad. Daniele je Lord Jim koji prièa izravno, bez posrednika, pokazujuæi sa stidom osjeæaj krivnje zbog smrti dvojice svojih drugova. Kao ni Lorda Jima, ni njega se nizašto ne mo e okriviti. Nije on taj koji je prepustio sudbini prevoditelja i vozaèa, suradnike za koje ratni izvjestitelj snosi odgovornost, odgovornost temeljenu na èasti. Daniele im nije mogao pomoæi. Njegov roman izra ava osjeæaj krivnje koji nosi u sebi, a koji ovom knjigom ne pokušava umanjiti. Sjeæam se što je Conrad napisao (u srpnju 1917.) o svome Lordu Jimu: bio je “jedan od nas”. Bernardo Valli, lipanj 2009.
6
S naklonošæu zovu me ponovno roðenim. Ali kuæi sam se vratio samo zahvaljujuæi nizu nepovezanih, sluèajnih okolnosti te zahvaljujuæi djelovanju nekih ljudi. Njima upuæujem posebnu zahvalu i posveæujem ovu knjigu. Luisella Longo Orihuela Ezio Mauro Elizabetta Belloni Massimo D’Alema Romano Prodi Ettore Sequi Gino Strada Rahmatullah Hanefi i devedeset tisuæa osoba koje su u cijelom svijetu potpisale poziv za oslobaðanje Ajmala i mene.
7
Prije dvije godine Agha Srawiz nema vremena peæi kruh. Zatvara peænicu i šalje kuæi svoje mlade pomagaèe okupljene oko velike vatre na zemljanom podu. Srijeda je, prvi srpnja 2005. Napušta trgovinu, koraèa, gleda ravno ispred sebe. Sti e do velike d amije u središtu Kandahara, afganistanskog grada udaljenog osamdeset kilometara od granice s Pakistanom. Devet je i trideset. U tom trenutku u d amiji se odvija komemoracija u povodu smrti mule Abdula Fayaza, èelnika Islamskog pokrajinskog vijeæa. U zadnjim propovijedima podizao je glas. Grmio je protiv talibana sve aktivnijih u gradu i ustremio se protiv mule Mohammeda Omara, roðenog i odraslog u ovom kraju, velikog duhovnog voðe i, oduvijek, neprikosnovenog lidera studenata Kur’ana1. Ubili su ga autobombom tri dana nakon zadnjeg govora. Sada su svi dotrèali ovamo kako bi ga se sjetili. Na obredu su nazoèni visoki du nosnici dr avne policije. Tu je i zapovjednik kabulske policije Akram Khakrizwal. Prijetili su mu, ali on je tvrda kost, oèvrsnuo je. eli 1
Veæinska skupina talibana koju su krajem osamdesetih godina prošlog stoljeæa èinili mladi studenti Kur’ana, polaznici stotina medresa (islamskih teoloških škola) osnovanih po afganistanskim izbjeglièkim kampovima u Pakistanu, a koji su se u to doba borili protiv re ima afganistanskog predsjednika Nad ibulaha (svrgnutog 1993. godine). (op. ur.)
9
biti nazoèan: dr avne institucije proizišle iz prvih demokratskih afganistanskih izbora moraju pokazati da postoje. Voða je tu, pred svojim tepihom. Moli u prvom redu. Pekar je u uglu, zbunjen u mnoštvu vjernika koji nisu uspjeli naæi mjesto u d amiji. Èeka kraj obreda. Upravitelji, slu benici i obièni policajci poèinju odlaziti. Prilazi tepihu s razbacanim cipelama na ulazu. Pomagaè mu pokazuje par crnih mokasina: pripadaju šefu policije. Uzima ih. Probija se kroz gomilu, sti e do šefa policije, klekne, ljubi mu ruku u znak poštovanja, obuje mu cipele, povuèe èelièni prsten koji aktivira detonator te pojas s eksplozivom ispod kaputa eksplodira. Atentat prouzroèuje pokolj slu benika, a tijelo šefa policije je razneseno. Zapanjujuæa akcija, pravi izazov. Uzdrmala je cijelu zemlju, a najviše vlast Hamida Karzaija, prvog predsjednika izabranog na demokratskim izborima, sve slabijeg i u sve veæim teškoæama. Nakon èetiri dana obilje ena desecima atentata u mnogim gradovima juga, grupa talibana preuzima odgovornost za rušenje lovaèkog zrakoplova Sjedinjenih Amerièkih Dr ava u okrugu Khost, takoðer na jugu, ali na suprotnoj strani zemlje. Afganistanska novinska agencija prima DVD u kojem se vidi raketa zemlja-zrak koja pogaða ratni zrakoplov s oznakama amerièkog zrakoplovstva. Vijest se dr i u tajnosti, ali iz Kabula me zovu kolege kako bi me upozorili. Šalju mi takoðer i kratki videozapis koji dajem na procjenu informatièkom struènjaku: potvrðuje mi da nije prepravljan i da je rijeè o izvornoj snimci. Pomišljam odmah na Ajmala Naqshbandija, prijatelja i prevoditelja. Nisam ga vidio godinu dana, izmjenjujemo rijetke e-mail poruke u 10
kojima mi piše o svom ivotu i novinarskom poslu. Slobodnjak je, što nije lako u zemlji kao što je Afganistan. Vijesti su èeste, ali uvijek sliène. Nisu zanimljive meðunarodnim novinama. Odluèujem nazvati ga. Niz atentata va no je upozorenje. Iako su ih proglasili potuèenima i nestalima, izgleda da se talibani vraæaju na scenu. Èine to zasjedama i pucnjavom, a sada i autobombama. Trebam potvrdu, elim doznati jesu li ti dogaðaji naznaka promjena. Nastojim provjeriti je li rijeè o starim mulama koje je meðunarodna koalicija rastjerala tijekom invazije na Afganistan ili o novim grupama talibana. Malo ih je koji o tome prièaju, a još manje onih koji uspijevaju prikupiti vjerodostojne informacije. Studenti Kur’ana ive u tajnosti, ostaju obavijeni tajanstvenošæu. Ako elim nastaviti pisati o Afganistanu, moram saznati koliko su jaki, koliko su teritorija zauzeli, koja je njihova snaga na jugu zemlje, tko ih plaæa, tko ih obuèava, tko ih podupire. elim ih upoznati, po pravilima naše struke, kako bih mogao usporediti stvarno stanje s prikazima iz slu benih izvješæa Zapovjedništva snaga ISAF-a, meðunarodne koalicije pod vodstvom NATO-a, i prièati o ratu koji svijet do ivljava dalekim, a otpor talibana slabim, predvidivim, koji ne treba izazivati zabrinutost. Pekar samoubojica dokazuje da je stvarnost drugaèija od one koju nastoji prikazati Karzaijeva vlast zbog politièkog oportunizma. Nešto veliko dogaða se u zemlji koju sam upoznao prije pet godina. Va na je novina: po prvi put u afganistanskoj prièi pojavljuju se atentatori samoubojice. Strano tijelo u kulturi naroda ratnika koje ni jedna strana vojska tijekom povijesti nije uspjela slomiti. Pomišljam na povratak afganistanskih Arapa, legendarnih, pomalo 11
zaboravljenih likova koje su mjesni mud ahedini gledali sa sumnjom i dr ali po strani. Mnogi su došli s meðunarodnim brigadama d ihadista tijekom talibanske ofenzive na kraju 1994., na vrhuncu graðanskog rata izmeðu Ahmeda Shaha Massouda, Gulbuddina Hekmatyara i Abdula Rashida Dostuma, trojice velikih voða afganistanskih ratnika. Mo da su se vratili. Moj prevoditelj mo e mi pomoæi. Ajmala Nqshbandija upoznao sam u studenom 2001. Mladi tad ik iz afganistanske graðanske obitelji, vezan uz borce Saveza sjevera koje je vodio Massoud, “lav iz Panšira”, ubijen u zasjedi uoèi napada na Blizance 11. rujna, moj vodiè od dvadeset i tri godine, iskusio je na vlastitoj ko i tvrdoæu štapa u vrijeme talibana. Više puta bio je uhiæen u Kabulu na ulici jer su ga zatekli s prekratkom bradom i predugom kosom. Smijao se tome. Smije se i sada kad ga pitam nosi li još uvijek bradu i upoznajem ga sa svojom namjerom da se susretnem sa studentima Kur’ana. Ajmal je razdragan, uvijek pa ljiv, svojim tihim glasom postavlja mi uobièajena pitanja o mom ivotu, obitelji i zdravlju, ka e da jedva èeka da se sretnemo. “Èekam te kao uvijek,” odgovara mi kada mu izlo im ideju o svojem povratku u Kabul. I odmah dodaje kao da po uruje moju odluku: “Sada imam mnogo više kontakata i neki od njih bi te mogli interesirati. Ne umanjujem vrijednost drugih, ali danas sam jedini u Afganistanu koji s talibanima mo e postiæi nešto veliko. Èesto s njima razgovaram telefonom, dopro sam do podruèja do kojih nitko nikada nije stigao.” Nisam bio u Afganistanu od 2005. Oduvijek sam imao nejasan odnos s tom zemljom. Oèarava me svojim planinama, gotovo uvijek pod snijegom, 12
ošteæenim cestama, golemim dolinama, vrhuncima koji kao da dodiruju nebo. No budi u meni nelagodu, gotovo strah, sasvim sigurno podèinjenost: zatvor pod vedrim nebom koji me pritišæe zbog nemoguænosti slobodnog kretanja prouzroèenog desecima milijuna mina razasutih u sve trideset i èetiri pokrajine. Èitava je zemlja posuta smræu. Mnogi su pridonijeli sijanju mina: mud ahedini, zloèinci, gospodari rata, Sovjeti iz Crvene armije, vojne snage Zapada. Svi koji su pokušali sanirati ova brojna minska polja uvijek su to radili unaprijed pomireni s neuspjehom. Više pirotehnièara povjerilo mi je da ne postoje toène karte minskih polja i da su mnoge od njih izgubljene. Nisam vidio Kabul od otmice Clementine Cantoni, mlade talijanske volonterke Care Internationala. Svi koji su tamo slu beno odlazili potvrdili su mi da se situacija promijenila u odnosu na svibanj 2005. Ka u mi da je u mnogo èemu Afganistan opasniji od Iraka. U veljaèi 2007. ponovno zovem Ajmala. Objašnjavam mu da ne mogu putovati u Afganistan, put je samo odgoðen. Ova zemlja mi pripada, uspostavio sam mnoge veze, proèitao desetke knjiga, starih izdanja koja sam otkrio na štandovima. U razgovoru s tad ièkim prevoditeljem uporno ustrajem na našem projektu: mora dogovoriti telefonski intervju s talibanskim vojnim zapovjednikom. Objašnjavam mu da æe biti zainteresirani jer se rijetki usuðuju objavljivati ono što misle studenti Kur’ana. Kako bi saznali tko su, koliko ih je, kakvi su im planovi, treba zabilje iti ono što govore. Zamišljam njihove stavove, predaleki su našem naèinu 13
razmišljanja, ali poslu it æe da shvatimo. “I ja, mi, pa i ti,” dodajem “moramo shvatiti.” Afganistanski se novinar pokreæe i veæ nakon tjedan dana e-mailom mi šalje intervju s doktorom Ibrahimom Hanifijem, glasnogovornikom talibana, povezanim s Abdulom Haimom Mutmahinom, bivšim ministrom informacija i kulture u re imu mula, opæepriznatim kao odgovornim za odnose s javnošæu talibanskog pokreta. U zatvoru gdje slu i kaznu nakon uhiæenja u Pakistanu 17. veljaèe 2007., Hanifija su talibani osudili na smrt takoðer zbog intervjua koji je prethodno dao Repubblici, a u kojem je detaljno opisao talibansku vojnu strukturu i nove strategije koje se razraðuju. Potpuno sam zaboravio na njega i na njegova zapanjujuæa otkriæa. Kad su novine objavile i drugi intervju, Ajmal mi s oduševljenjem prièa o njemu. Ka e mi da je dignuo prašinu u talibanskim krugovima te da je i on sam od njega imao koristi. Obratili su mu se nekoliko puta, koriste ga kao povlašteni kanal. Sada je, zahvaljujuæi povjerenju koje je stekao, dobio pristup dragocjenim izvorima. Poslu it æe se njime takoðer tijekom otmice Gabrielea Torsella, slobodnog fotografa kojeg su zloèinci oteli izmeðu Lashkargaha i Kandahara na jugozapadu Afganistana. Nisam pratio sluèaj. Bez ulazne vize ostao sam u Rimu. Novine su me poslale u Somaliju gdje je intervenirala etiopska vojska kako bi pomogla prijelaznu federalnu vlast i porazila snage Unije islamskih sudova. Ajmal je bio pomalo razoèaran. Trebao mu je posao. Zvao me je svako toliko s novostima o otmici. Tvrdio je da je rijeè o mjesnim zloèincima i da politika nije upletena u taj èin. Dodao je da su i sami talibani, uvrijeðeni zbog zapanjujuæe akcije poèinjene na 14
teritoriju koji su smatrali svojim, ponudili suradnju za oslobaðanje talijanskog fotoreportera. Ajmal je znao da mo e udovoljiti mojoj elji jer je veæ ispitao teren. Tjedan dana prije naše otmice bio je na licu mjesta s novinarom iz engleske redakcije al-Jazeere. S reporterom privatne londonske televizije Channel Four stupio je u vezu s mulom Dadullahom, voðom militantnog krila talibana, jednog od deset èlanova Vrhovne šure, izvršnog politièkog tijela pokreta koji vodi mula Mohammed Omar te napravio intervju koji je uznemirio duhove. Vratio se u oblast Helmand s francuskom kolegicom, a zatim s trojicom drugih afganistanskih novinara. Smatrali su ga struènjakom za talibane. Bio je s predstavnikom Channel Foura kojemu je omoguæio veliku vijest. “U cijelog su zemlji tri tisuæe atentatora samoubojica spremnih raznijeti se,” najavio je Dadullah, toliko suprotstavljen vrhu pokreta studenata koliko i nemilosrdan prema vlastitim rtvama. A o mitu koji se godinama širio cijelim Afganistanom otkrio je: “Bin Laden je još iv. Ne viðamo ga, ali smo u kontaktu s njim. Spreman je pomoæi. Razraðuje s nama novu strategiju. Prati nas i savjetuje.” Novine cijelog svijeta, ukljuèujuæi i Repubblicu, sljedeæi dan preuzimaju vijest. I ja pišem kratki èlanak za rubriku vanjske politike. Tijekom našeg zatoèeništva talibani æe mi èesto spominjati taj intervju: smatrali su ga jedinstvenim – za razliku od tolikih drugih koji su dani i nikad nisu objavljeni – jer vjerno odra ava misao vojnog zapovjednika oblasti Helmand.
15
Bijeg kroz pustinju Jako se znojim. Znoj se miješa s krvlju koja i dalje teèe s kose na lice. Pokušavam shvatiti koliko rana imam na glavi. Ne mogu koristiti ruke jer su još uvijek vezane. Tra im pomoæ od otmièara koji me u tišini promatraju. Pokretima mi pokazuju da budem miran. Smiju se, a odmah zatim postaju ozbiljni. Gledaju se meðusobno i izmjenjuju grlene glasove. Sti u dva motocikla s još èetiri talibana. Ajmala i Sayeda ponovno ukrcavaju u Corollu u kojoj su stigli ovamo. To nije Sayedov automobil, njegov je nestao, vjerojatno je negdje skriven. Moglo bi ga se prepoznati po tablicama, a to bi uzbunilo afganistansku vojsku i policiju. Zatim dohvate i mene. Upuæujem posljednji pogled svojim suradnicima, na engleskom im ka em da budu mirni i da æe se sve razriješiti. Vjerujem, još uvijek sam siguran da odlazimo na naš sastanak, onaj pravi, na dogovoreni intervju i da æe tako završiti ova teatralna situacija koja se, mislim, mogla izbjeæi. Ostajem miran. Najgore je prošlo. Za sada nas neæe ubiti. Vjerojatno æe zapovjednik nazvati i narediti da nas puste, uvjerit æe ih da su pogriješili. Mi smo novinari koje oèekuje. Ponovno mi stavljaju povez na oèi. Duboko dišem, gušim se, ali ne bunim se jer ne elim primiti još udaraca puškom. Izvršavam njihove zapovijedi, a oni me 49
puštaju na miru. To je prvo pravilo koje smo uspjeli dogovoriti. Guraju me prema sjedištu jednog od motora i umjesto kapuljaèe na glavu mi stavljaju široku, crnu plastiènu vreæu koja mi se e do ramena. Tip koji vozi ubacuje u prvu, uspijevam uhvatiti mali prtlja nik, dva komada eljeza koje stišæem rukama vezanim na leðima. Put je kratak, nekoliko minuta preko izboèina i udolina po neutabanom putu drugaèijem od ceste kojom smo prije prošli s Ajmalom i Sayedom. Po drugi put razmišljam o bijegu. Zamišljam scenu: pripremam se za skok s motora, padam, koturam se, ranjavam se, odvezujem ruke, skidam kapuljaèu i bje im kao lud. U iskušenju sam, ali još jednom odustajem. Pitam se gdje bih se mogao skriti, ali više od svega kamo bih mogao iæi i od koga tra iti pomoæ. To je nemoguæ pothvat. Nisam pripremljen. Nisam vojnik. Konaèno ne moram ništa nijekati i nemam tajni koje bih morao skrivati. U pravu sam. Iznenaðen sam i zbunjen. Bijeg bi pobudio sumnju, bio bi dokaz da sam špijun, a kazna bi bila trenutaèna i strašna, mo da èak i smrt rafalom iz kalašnjikova u kralje nicu. Koèim se pri samoj pomisli na to. Mislim da je bolje da ostanem miran i da pokušam na najbolji moguæi naèin riješiti ono što još uvijek smatram velikom i besmislenom zabludom. Jednog po jednog uvode nas u kuæu izgraðenu od opeka napravljenih od blata i slame. Skidaju mi crnu kapuljaèu, a zatim i povez, ali ruke mi ostaju èvrsto vezane na leðima. Na podu od nabijene zemlje nalaze se deke, popluni i poneki jastuk. Unutra se nalazi petnaestak ljudi. Izmeðu ostalih i mladiæi koji su nas zarobili i neka nova lica, svi vojnici u jednakim odorama. Mladi su, nje nih lica, bezbri ni, tvrdog pogleda koji mo e biti i blag. U njihovim oèima èitam veliku 50
znati elju, shvaæam da još uvijek sumnjaju. Vjeruju da smo špijuni, prije svega ja, ali mo da se u njihovim glavama pojavljuje sumnja da govorimo istinu. Naša sudbina stvarno visi o niti, o zapovijedi, objašnjenju, odluci. Ajmal i Sayed smješteni su u jednom kutu. Još uvijek imaju bijele kapuljaèe na glavi. Isprekidano govore mirnim glasom koji zatim postaje histerièan. Tra im da ih oslobode ili da im barem oslobode oèi. Odluèno tra im da im otkriju lica. Tra im uspostavu minimalnog dostojanstva, poštivanje univerzalnih pravila. Postoje nepisana pravila koja se ne mogu kršiti, pravila humanitarnog prava. Ka em to i tra im da se jasno prevede na paštu. Prvi put upotrebljavam rijeè “zatoèenici”. Oni su vojnici, ljudi naviknuti na red i stegu, mi pak zatoèenici, ali prije svega novinari. Sna no odbacujem optu bu da sam špijun. Moj stav ih pogaða. Iznenada napetost popušta. Moje rijeèi koje su mladi vojnici dobro shvatili, a koje je Ajmal preveo, posti u uèinak. Gledaju se, sla u se. Skidaju kapuljaèe mojim suradnicima, a kalašnjikove i strojnice naslanjaju na zid u uglu. Napokon razgovaramo na opušteniji naèin. Najviše govorim ja. Ajmal se muèi slijediti me, ali prevodi moja pitanja i njihove odgovore. Talibani mi ka u da budem miran, upravo provjeravaju naš polo aj. Istraga, the investigations, veæ je u tijeku. Treba slijediti pravila. Potrebno je vrijeme, treba biti strpljiv. Uskoro æe saznati tko smo. Kroz otvorena vrata gledam van. Nalazimo se u seoskoj nastambi okru enoj visokim zidovima koji štite vrt, gumno te ostale prostore male zajednice. Kuæa je kao i sve ostale na tom podruèju. Vidim i vlasnika, starog seljaka koji teško hoda oslonjen na štap. Ima dugu bijelu bradu i nosi bijelu tuniku. Njegova pojava 51
èini mi se prijateljskom. Sigurno ne pripada grupi. Smiješim mu se tra eæi potporu od bilo koga tko vjeruje u moje poštenje. Seljak ulazi u sobu i stavlja poslu avnik s èašama i èajem na pod. Dijeli karamele i kockice obojenog šeæera. Pozdravljam ga na arapskom s uobièajenim selam alejk, mir s tobom. Nastojim pokazati da sam uljudan, pa ljiv u ponašanju. Uvijek æu biti takav, èak i kada æu tra iti dopuštenje da popušim cigaretu koja æe mi, iako po Kur’anu nije dopuštena, uvijek biti dopuštena. Mo da zato što me smatraju “kafirom”, nevjernikom; mo da su pod dojmom mojeg uljudnog ophoðenja. Èak i u ovim krajnjim situacijama, forma je va na. Na trenutak èovjek me ozbiljno promatra. Nema zlo lice, više mi se èini kao stari mudrac. Ne upliæe se. Tiho izlazi iz sobe. Ali zato razgovaraju mladiæi. Šale se, zapitkuju, tra e informacije. I dalje smo vezani, ali prihvaæaju tehnièka objašnjenja o materijalu koji su mi oduzeli. Oduzeli su mi sve: vjetrovku, kljuèeve, novèanik, dokumente, olovke, blokove za bilješke, mobilni telefon, novac, papire, cigarete, sat, cipele. Uèinili su to s takvom spretnošæu da to nisam niti primijetio. U stvari sam gol. I mojim su suradnicima pronašli i oduzeli sve stvari. Talibani su najviše oèarani telekamerom. Lijepa je, nova i vrlo profesionalna. Onaj za kojeg mislim da je voða, vadi je iz zaštitne torbe, pali je, ali zatim stane jer ne zna kako radi. Ustajem vezanih ruku, okreæem se i leðima pribli avam telekameri. Teško mi je, nespretno se kreæem i s mukom odr avam ravnote u. Predla em sa smiješkom: odve ite me, pokazat æu vam kako radi, upravo s njom sam htio napraviti intervju. Ne smatraju me opasnim i prihvaæaju. Neprijatelj, ali bezopasan. Vide 52
i moju sad veæ dugu bijelu bradu. Stalno ponavljam: oèekujem poštovanje, zreo sam èovjek, an old man, mogli bi biti moja djeca. Imam ih dvoje, od dvadeset i dvadeset i èetiri godine i uvijek su me poštovali. Odvezuju mi ruke, duboko dišem. Gledam Ajmala i Sayeda. Prevoditelj dr i glavu dolje i izbjegava moj pogled. Vozaè, naprotiv, širi oèi, gleda me, maše glavom kao netko tko se isprièava. Izgleda ogorèen zbog ovog nesporazuma, naèina ophoðenja osoba koje su ipak Afganistanci, ljudi s kojima je razgovarao na desetke puta, iako samo telefonom i od kojih nije oèekivao takav postupak. Ne boji se. Njegove oèi izra avaju iznenaðenje, zaprepaštenje, stid. Govori bez prestanka. Ne znam što ka e, Ajmal ne prevodi, ostaje bez rijeèi. Iz izraza lica mog prevoditelja mogu samo nasluæivati smisao razgovora. U dva tjedna koja æemo provesti zajedno èesto æe se od nas tra iti potpuna tišina. Izgovarat æu samo poneku reèenicu pazeæi da nikad ne doðem u proturjeènost. Ogranièit æu se da ka em samo najva nije na jasan i izravan naèin. Prisiljen sam paziti što reæi a što ne, šutjeti i odgovarati samo na pitanja, raspravljati i izazivati kad je potrebno, pitati i slušati. Meðusobni razgovor za mene je bio va an. elio sam prouèiti naš polo aj, izdvojiti onoga koji vuèe konce naše otmice i saznati odakle sti u nareðenja. Strategija koja je imala samo jedan cilj: pre ivjeti, izdr ati do kraja ove more. Prošla su veæ tri sata. Nemam više sat, ali uspijevam zadr ati pojam o vremenu. Koliko je sati pitam talibanske vojnike koji imaju digitalne vojnièke satove. Dio su odore. Svi jednaki, mo da nabavljeni na veliko, vjerojatno u Pakistanu, a ne u Afganistanu jer su suvremeni i sofisticirani. Pijemo još èaja. Uz 53
Ajmalovu pomoæ razgovaramo o svemu, vjeri, obitelji, osjeæajima. Kroz otvor sa strane, neku vrstu širokog prozora, pojavljuje se zreliji èovjek. I on je u vojnoj odori, s crnim, pa ljivo ovijenim turbanom, pokrivenim malom kapicom koja ga pridr ava na vrhu. Nazivaju ga zapovjednikom. On je voða ovog malog odreda. Nizak, debeljuškast, nemiran, otvorenog pogleda. Svi skaèu na noge. Nestaje i ponovno se pojavi na glavnom ulazu. Saginje se i ulazi. Gleda mene, gleda vozaèa i prevoditelja, a zatim ponovno mene. Promatra ranu koja krvari na glavi natapajuæi odijelo i hlaèe. Napravi grimasu i pribli i se, oèito je zabrinut. Isprièava se i u ime svojih momaka. Ka e da je to nesretni sluèaj koji se dogaða kad se tko pobuni. Podsjeæa me: “Opirali ste se uhiæenju, naša vojna pravila nameæu reakciju. Uhiæenici moraju slušati.” Zatim primjeæuje: “Zar u vašoj zemlji policija ne upotrebljava lisice kada nekoga uhiæuje?” Odmah objašnjavam da je drugaèije, da se lisice upotrebljavaju samo u iznimnim sluèajevima. Kod nas treba biti vrlo pa ljiv jer postoje prava uhiæenika. To govorim sa smiješkom, pomalo s ironijom i sarkazmom. I njemu objašnjavam, preko Ajmala, ono što sam veæ bezbroj puta ponovio ostalima. “Ovdje smo zbog intrevjua koji smo dogovorili s jednim vojnim zapovjednikom.” Pogledam Ajmala. “On zna ime,” potièem ga. “Zar ne? Reci mu kako se zove.” Ajmal ostaje bez rijeèi. Iznenaðen sam, ne razumijem njegovo ponašanje. Sam sebi ka em da ne mogu raèunati ni na njega ni na Sayeda. Mo da su preplašeni. Objašnjavam po stoti put: “Mi smo novinari. Ja sam Talijan, imate moju putovnicu, mo ete provjeriti. Došli smo u dobroj namjeri kako bismo utvrdili polo aj talibana u ovoj zemlji kao i strategiju koju 54
ele provoditi zbog buduænosti Afganistana.” Puštam Ajmala da prevede. Zapovjednik zamišljeno sluša, ne prekida nas. Dodajem: “Mislim da ovo nije najpravilniji naèin da se prime profesionalci koji dolaze na jug kako bi vidjeli i isprièali što se stvarno dogaða. Zaustavili ste me, uhitili, vezali, tukli, prijetili oru jem. Došli smo u miru,” ponavljam, “naoru ani samo perom, bilje nicom i telekamerom.” Pitam: “Gdje je zapovjednik koji nam je trebao dati intervju?” Voða kratko odre e: “Uhiæen je. U ovom trenutku nalazi se u æeliji našeg zatvora. S njim æemo se obraèunati poslije. Ne postoji, nestao je, gotov je.” Ne znam je li rijeè o obiènom izgovoru ili istini koja je srušila moj svijet. Mislim: “Gotovo je, u nevolji smo do grla.” To je zamka, pripremljena veæ prije, na drugom mjestu, za nekim stolom. Ili skovana u trenutku, nakon dojave nekoga koji nas je izdao za nekoliko dolara. Sjeæam se mladiæa zelenih oèiju, Sayedove veze: nestao je u uzbudljivim trenucima našeg uhiæenja. Zapovjednik kima glavom, podi e maramu koju još imam na glavi i ponovno napravi grimasu: èini se da imam ru nu ranu na glavi. Opet se isprièava. Tra i zavoje. Objašnjava da æe mi obraditi ranu. Mogla bi se upaliti. Razgovara sa svojima i ponavlja: “Uhitili smo vas jer ste bez dozvole ušli u podruèje koje je pod nadzorom talibana. Uvjereni smo da ste engleski špijuni. Vi tvrdite da ste novinari. Moramo izvršiti provjere, a to æe potrajati. Ako otkrijemo da ste špijuni, odmah æemo vas ubiti. Ako ste doista novinari, nastojat æemo razmijeniti vas za naše drugove koji su u zatvoru.” Ukoèio sam se. Shvaæam da smo zaista uhiæeni. I nadalje se ponašam kao novinar. Pitam: “Ali 55
intervju, mo e li se napraviti intervju?” Predla em: “Uèinit æu ga s vama, zapovjednièe.” Otkrivam da se ne bojim. Dapaèe, posjet tog zapovjednika, višeg èasnika, umiruje me i ulijeva mi sigurnost. Ponovno postajem obièan reporter koji je rtva nerazumijevanja ili obiènog nesporazuma. Netko je pokušao biti lukav i sada plaæa jer se previše izlo io bez dopuštenja lokalnog zapovjedništva. Kimam glavom i s predbacivanjem gledam svoje suradnike. Tra im od Sayeda i Ajmala da odluèno sve objasne i prekinu jednom zauvijek ovakav razvoj dogaðaja koji još uvijek odbijam prihvatiti. Isprva odgovaraju samo jednoslo nim rijeèima, a zatim vozaè zapoène dug i razgovijetan govor. Ne znam je li posrijedi objašnjenje koje sam tra io ili pokušaj ubla avanja napetosti koja se ponovno javlja. Ajmal se okreæe prema meni i govori tvrdim glasom: “Ka u da smo špijuni. Beskorisno je moliti, objašnjavati, protestirati. Uvijek odgovaraju jednako: špijuni smo.” Èekamo gotovo cijeli sat. Mladiæi izlaze i ulaze u prostoriju. Trojica su stalno s nama. Nadziru nas, ali ugoðaj je opet opušten. Sunce zalazi, svjetlost je sve slabija. Ruke nas bole zbog polo aja i èvorova koji ih ponovno stišæu na leðima. Ponovno mi stavljaju povez na oèi, a ja ponavljam da mi to onemoguæava disanje. Trojica me podi u i vuku izvan kuæe samo u èarapama. Smiju se, meðusobno prièaju, èini se da ih zabavlja moj polo aj. Hodam puteljkom izmeðu trave i kamenja. Hodam po lokvama, vla nom tlu, zatim pijesku pa opet zemlji, po busenju trave i biljkama. Srce mi sna no lupa. Jako se bojim. Pitam kamo me vode, postavljam tisuæe pitanja jedno za drugim. Bojim se da æe me ubiti. Sna an udarac u potiljak, a zatim pad, 56
tijelo napušteno u jarku, vezanih oèiju i ruku. Sve anj bez ivota i oblika, zgrušana krv oko rane od metka. Sjetim se Enza Baldonija, talijanskog novinara koji je uhvaæen i hladnokrvno ubijen u Iraku prije nego su zapoèeli pregovori. Gotovo je, ka em sam sebi. Zatièem se kako molim i kako mi, kao na filmu, cijeli ivot prolazi pred oèima. Djeca, supruga, majka, novine, more, jedrilica, otac i braæa. Imam malo vremena, elim vidjeti i druge stvari. Film brzo teèe, bez boja, slike se gomilaju kao lude. Gotovo je, zbogom. Zbogom besmisleni, ludi i nepredvidljivi svijete koji volim i mrzim. Zbogom svima. Stigao je moj èas. Povezane oèi di em prema nebu, tra im pomoæ i oprost od Boga. Tra im milost za svoju djecu. Više se ne bojim. Spreman sam. Zatim osjetim da me neæe ubiti. Iznenada sam u to siguran. Ne znam zašto. Imam takav predosjeæaj. elim u to vjerovati. Mo da je moja smrt previše besmislena, mo da sam preva an za naše otmièare. Znam da to neæe uèiniti. Ne još, ne sada. Drhteæih nogu nagnem se nadesno, spuštaju mi glavu i smještaju me u prtlja nik Corolle. Zatvaraju vrata prtlja nika. Mièem se, nauèio sam dr ati raširena zapešæa kako bih mogao otpustiti èvorove. ali ovog su puta dobro stegnuti, teško ih je razvezati. Povez mi pada na nos i usta. Vidim svjetlo, ali ne mogu disati. To je još gore, ovako æu se ugušiti. Desetak puta zaurlam: “Please! Please!” elim da se zaustave i da mi ga skinu. Dah je sve kraæi, a povez se u dodiru s nosom i ustima ovla io, usta i grlo suhi su bez sline. Oèajnièkom snagom grabim rub tkanine i zubima ga odvlaèim prvo od nosa, a zatim i od usta. Te ak i dug zahvat, nastojim zadr avati dah kao da sam pod vodom. Uvjeren sam da æu umrijeti. Sam 57
sebi ka em da je ovo glup naèin umiranja, ali prisjeæam se što se dogodilo tolikim drugim taocima. Ispru en sam skupljenih nogu. S mukom se pokreæem. Uspijevam otpustiti èvorove i osloboditi jednu ruku. Tra im unutarnju ruèicu i otvaram vrata prtlja nika, konaèno dišem. Zbog izboèina i rupa, dva do tri puta letim s kraja na kraj prtlja nika što je pravo muèenje. Zarobila me grupa talibana koje ne poznajem i ne znam kakve su im namjere; sâm sam, prepušten sam sebi, bez dodira s vanjskim svijetom, prisiljen raditi ono što mi zapovjede ovi mladi vojnici, izvršavati zapovijedi koje dolaze s nekog drugog dalekog mjesta. Svakog èasa mogu umrijeti. To je èinjenica, postojana misao koja me progoni i koja æe me pratiti tijekom petnaest dana i noæi, teret koji æe mi èesto oduzimati dah. Navale panike koje æu morati nauèiti smirivati kako bih zadr ao minimum nadzora nad duhom, ali i nad tijelom koje je izmuèeno i sve slabije. Smirujem se, nameæem si samokontrolu i vedrinu. Mislim na jogu, puno æe mi pomoæi u trenucima panike tijekom zatoèeništva. Unutarnja ruèica je pukla. Ne mogu više pokušati bijeg o kojem sada ozbiljno razmišljam. Nema više nikakvog intervjua, nikakvog susreta. Nikakvog nesporazuma. Uhitili su me i zarobili. Uspijevam nasmijati se, nemiran, ali sretan da još nisam mrtav. Mo da uspijemo, ka em sam sebi. Mo emo izdr ati. U zamjenu æe tra iti novac i zatoèenike, ali uspjet æemo. Dr ava, moja Dr ava neæe nas napustiti. Moje æe nas novine podupirati. Pomoæi æe nam moji prijatelji, kolege, braæa. Siguran sam u to. Ja moram samo nastojati pre ivjeti. Još sam uvijek zatvoren u prtlja niku. Ne mièem se, sada me boli glava, krv pulsira u rani. Osjeæam da se krv zgrušala, više ne teèe. To je dobar znak. Ipak, 58
zabrinut sam jer ovakvi udarci mogu prouzroèiti unutarnja ošteæenja. Nakon pola sata Corolla se ponovno zaustavlja. Èujem buku vrata koja se otvaraju i zatvaraju, jasno mi je da æe otvoriti i prtlja nik i premjestiti me. Nadam se, zavaravam se na trenutak da æe nas osloboditi i da je kraj mukama. Tapšanje po ramenima, isprièavanja, osmjesi, makar i nekoliko pljuski i odlazak prema slobodi, izvan podruèja talibana, pod prijetnjom da se više ne pojavljujemo. Goli, lišeni svega, preplašeni. Ali ivi i slobodni. Na alost, nije tako. I nadalje to zovu zadr avanjem, ali to je pravo zatoèeništvo. Uvjereni su da su uhvatili špijune, mo da veæ znaju tko smo, za koje novine pišem, svjesni su da su napravili veliku stvar. U mre u im je pala velika riba. Stranac, Talijan, novinar. Izvrsna roba za razmjenu ili za otkupninu. Vrata prtlja nika ne otvaraju se, unutarnja ruèica visi nepomièna iznad moje glave. Prvo ih dvojica, a zatim trojica, pokušavaju otvoriti: rukama, udarcima, a zatim i puškama. Èujem kako netko repetira pušku, prepoznatljiv metalni, oštri zvuk zbog kojeg sam se ukoèio od straha. Iznutra urlam da je potrgana, da je ja ne dr im te da treba otvoriti kljuèem. Razumjeli su me. Otvaraju, zapuhne me svje i zrak i poèinjem disati. Povez s oèiju kliznuo mi je na vrat, bojim se njihove reakcije, kazne. Èetiri-pet lica mi se smiješi, šuma ruku me podi e kako bih izišao. Mnoga usta kreštavim glasom ponavljaju u zboru: “Please, please, please!” Oponašaju me, zadirkuju me. Mislim samo na disanje, moram doæi k sebi. Upozoravam ih da je moje srce hirovito i da bih mogao stradati. Za njih bi to mogao biti veliki problem kad otkriju tko sam 59
uistinu i kad æe me htjeti razmijeniti za nekog od zatoèenih. Gledam oko sebe, okreæem se: pogled uokolo od tristo šezdeset stupnjeva. Nalazimo se usred polja na poèetku beskrajne ravnice prekrivene pijeskom i kamenom. Pred nama je, prema jugu, samo velika beskonaèna pustinja i sunce koje zalazi. Lijevo od nas spreman je veæ d ip Toyota Land Cruiser V8 turbo. Moæan, sna an, brz. Stra nji kraj mu je otvoren: lonci, kuhala, pokrivaèi, oru je, bacaèi raketa, posude s vodom i benzinom. I dvanaest mladiæa s puškama. Kalašnjikovi, teške strojnice s redenicima od dvjesto metaka. U kabini vozila, uz dva spremna bacaèa raketa nalaze se tri talibana. Zapovjednik kojeg sam nakratko sreo u kuæi seljaka, njegov zamjenik, mladiæ duge i rašèupane kose s bijelim turbanom i treæi èovjek, zreliji sa sivo-crnim turbanom, sigurno èasnik. Razgovara satelitskim telefonom. Par sna nih ruku poma e mi hodati i popeti se u tovarni prostor gdje nalazim Ajmala i Sayeda. Naprave mi mjesta. Ramenima smo oslonjeni na stra nju stranu kabine na koju su privezane èetiri velike plastiène posude koje æe nas tijekom putovanja štititi od udaraca zbog neravnina. Smještamo se što bolje mo emo, prekri enih nogu, stopala uvuèenih ispod visokog sloja pokrivaèa i strunjaèa, u neugodnom polo aju, ruku èvrsto vezanih na leðima. Prostor je skuèen, potrebno je prilagoditi se. I dvanaest vojnika smješta se na najbolji moguæi naèin. Svi smo u istom polo aju. Trpimo i podnosimo iste muke i iste bolove. Moram se priviknuti na poteškoæe, neudobnost, glad, eð, hladnoæu i vruæinu. To je d ihad. Nije to više intervju. 60
Onaj mali i debeljuškasti zapovjednik, za kojeg æu poslije otkriti da se zove Ali, ubacuje u prvu brzinu, stišæe gas i kreæe prema jugu. D ip kreæe kao bolid, osam cilindara stvara zaglušujuæu buku. Vojnici nas gledaju u lice, cijevi njihovih pušaka zbog neprekidnog poskakivanja opasno se pribli avaju našim prsima. Èetvorica nam sjede nasuprot, ramenima okrenuta stijenci koja dijeli teretni dio od kabine, ostala èetvorica smještena su na stranicama d ipa, s nogama u zraku. Teške strojnice postavljene su na eljezni rub teretnog prostora, s cijevima uperenim prema van, spremne za akciju. U sredini se nalaze preostala èetvorica talibana. Ne znam kako su se uspjeli smjestiti. Stišæemo se, pokušavamo jedan drugom dati mjesta, zbijeni jedan uz drugog. Èudno, ali osjeæam se sigurno i zaštiæeno. Sada se bojim i drugih: policije, afganistanskih i engleskih vojnika koji su nazoèni u ovom dijelu zemlje. Bojim se svakog tko bi nas mogao pratiti i u jednom trenutku odluèiti napasti. Mi smo taoci i kao takvi, osim što smo roba za razmjenu, po potrebi mo emo postati štit otimaèima. Spuštam glavu, ruke su mi vezane na leðima: ne mogu dohvatiti rub popluna i privuæi ga na prsa. Uèini to taliban meni slijeva, Afeef, jedan od rijetkih koji æe mi reæi svoje ime i s kojim æu stalno razgovarati. Rana od udarca kalašnjikova sve više me boli. Mislim da imam vruæicu. Na svakoj izboèini, skoku, pri svakom koèenju èini mi se da mi mozak udara po unutrašnjosti lubanje. Nadam se da se tamo unutra nije dogodilo nešto ozbiljno i da nema opasnosti od krvarenja. Oko nas je samo pustinja, nema lijeènika, a nemamo ni lijekova. 61
Vo nja je prava utrka izmeðu pješèanih dina, zemljanih bre uljaka, stijena, busenja trave i divljih biljaka. Poskakivanja automobila stalno nas bacaju. Kukamo, izmeðu bolnih grimasa i proklinjanja, ruku nateèenih zbog èvorova. Ne slijedimo tragove, kreæemo se neutrtim putovima kako bismo izbjegli susrete opasne za sve. Jurimo sve br e i br e. Ne znam kamo smo se uputili, koliko æe trajati ovaj put i kako æe se završiti. Ali još sam iv i to mi ulijeva hrabrost. Promatram svoje drugove, glave su im spuštene, trpe pri svakom udarcu, osobito kada u mraku koji nas okru uje zapovjednik Ali ne primijeti male dine koje se iznenada isprijeèe na našem putu: tada Land Cruiser naglo usporava, ukopava se u pijesak, podi e stra nji dio, di e oblake prašine, kamenja i grmlja, a zatim nastavlja juriti u nizu poskakivanja koja lome kralje nicu. Ajmal je maska od pijeska. Kao Sayed i ja, i on se mo e samo tresti, pljuvati i kašljati. Talibanski vojnici koji nemaju niti dvadeset godina smiju se, ali ne iz zlobe. U ovom zaraznom veselju koji je dio njihovih osobnosti nema sadizma. Nisam ih još vidio, niti æu ih ikad u ivotu vidjeti tu ne, obeshrabrene, razjarene. Oni su èvrsta grupa, èopor, i ovo je njihova obitelj. Zajedno su odrasli, zajedno su uèili Kur’an koji znaju napamet na izvornom arapskom jeziku; zajedno ive i bore se. Zajedno su spremni ubiti, zaklati, unakaziti. Zajedno tra e smrt u borbi. Smiju se kada d ip skaèe preko tih izboèina, ele iskušati našu otpornost i dokazati nam da je to za njih uobièajeni ivot. Dijele s nama veselje i patnje, glad i hranu, eð i vodu. Nikada neæe dopustiti da nam bilo što nedostaje. Brinut æe se o nama s 62
pa njom koje æemo se bojati kada otkrijemo koliko mogu biti nasilni. Zrak je bistar, èist i svje . Gledam gore. Nebo je, kao crni plašt, osvijetljeno milijunima zvijezda koje sjaje kao što je to moguæe samo u pustinji. Sjeæam se noæi koje sam kao djeèak proveo na jedrilici kada mi je otac prepuštao kormilo i ostavljao me da plovim usred mora. Pogledavao sam kompas, ali nauèio sam orijentirati se prema zvijezdama. Èinim to i sada. Vidim zvije ða, nismo na istom dijelu zemlje, ali shvaæam kojim smjerom se kreæemo. Idemo na jugozapad. Zamišljam zemljovid, u sebi nabrajam oblasti koje sam nauèio napamet i shvaæam da nas talibani ele odvesti što je dalje moguæe od mjesta zatoèenja: duboko na jug oblasti Helmand gdje se osjeæaju sigurnijima, gdje nema putova i opasnosti od susreta s nekim. Duboka je noæ kad sti emo na ulaz u selo okru eno nasadima opijumskog maka. Nalazi se na obali rijeke Helmand koja ovdje tvori jedan od mnogih rukavaca prije nego što krene prema zapadu i nestane u jezeru Hamun u oblasti Nimroz. Ovdje æemo prenoæiti. Mrkli je mrak. U krajevima koje æemo prijeæi uzdu i poprijeko nema elektriène struje. Kad zaðe sunce pale se baklje i najviše jedna petrolejska lampa. Lije e se odmah nakon zalaska sunca, a ustaje prije zore. Talibani moraju naæi smještaj. U ovom selu mogu raèunati na pomoæ jer imaju prijatelje i ljude koji ih podupiru, ali ne ele nas pokazati. Zapovjede mi da maramom pokrijem glavu. Zabranjuju mi govoriti. Zaustavljamo se na proširenom prostoru, manja grupa ljudi okuplja se oko d ipa. Znati eljni su, proširio se glas. Tu se nalaze mud ahedini, heroji obavijeni mitskim ozraèjem. Imaju dragocjen teret, špijune 63
zarobljene tijekom kretanja njihovim teritorijem. Lovina za pokazivanje, diskretno, ali za pokazivanje, kako bi se osna io mit koji ih okru uje i uèvrstilo zajedništvo. Pribli avaju se muškarci, mladiæi, èak i djeca. Svi su u mraku, samo poneki upaljaè osvjetljava lica koja nas sada gledaju iz blizine, u tišini, sa znati eljom pomiješanom s izrazom osude. Jako elim cigaretu. Ponudi mi je èovjek koji govori nekoliko rijeèi engleskog. Dopuštaju mi pušiti, dopuštaju mi i govoriti; alim se, objašnjavam. Govorim, govorim bez prestanka kako bih smirio zabrinutost i smanjio napetost. Kao da je to igra, glupa igra vojnika i zatoèenika. Pitaju me tko sam. Odluèno odgovaram: novinar. Tu èinjenicu, za mene vrlo va nu, uvijek æu nametati talibanima. Prièa o špijunu oèita je la , jeftina isprika kako bi se opravdalo uhiæenje koje je zapravo otmica. Zamka. Utvrðujem sna no i tvrdoglavo još jedno pravilo: svatko mora preuzeti vlastitu odgovornost. Moraju priznati da su me uhitili i zatoèili, da me vode u neku bazu jer me ele upotrijebiti za razmjenu. Prihvaæam tu stvarnost, ali tra im prava koja ima svaki zatoèenik. Istu veèer razgovaram o tome sa zapovjednikom Alijem. Prvo odbija, a zatim, nakon mog uvjeravanja, prihvaæa. U sljedeæih sedam dana koje æemo provesti zajedno èesto æe se vraæati na taj razgovor dovodeæi ponovno sve u pitanje. Još uvijek je ponedjeljak 5. o ujka. Premještamo se još nekoliko kilometara do skupine kuæa na osami. Poma u nam da siðemo s d ipa; vojnici istovaruju pokrivaèe, kuhala, èajnike, oru je, streljivo. Uguraju nas u sjenik, prostoriju napravljenu od blata i slame, napola zauzetu vreæama ita, sjemenja, oruða, starih spremnika i velikih zemljanih posuda pocrnjelih od 64
dima. Spavamo ispru eni na prostiraèu od rogoza, sva trojica zajedno, jedan pored drugoga, s rukama još uvijek vezanim u adi od tkanine, ali napokon sprijeda, ne više na leðima. Imam tjelesne potrebe. Zbog napetosti i adrenalina èesto moram tra iti upotrebu zahoda. To æe me pratiti tijekom cijelog zatoèeništva. Èesto æe mi to biti izgovor da malo hodam, udahnem svje eg zraka, ojaèam organizam, prije svega mišiæe nogu koje æe se pretvoriti u dva štapiæa. Na taj naèin prekidat æu jednoliènost le anja na razlièitim podlogama te smiriti navale panike koje su me obuzimale i ote avale mi disanje. Te me veèeri zapovjednik Ali upozorava: “Kad se jednom uðe u æeliju, više se ne izlazi. Ako lupaš zbog svojih potreba, ubit æemo te.” Spavamo kao mrtvi. Umorni, izmuèeni, nesposobni prihvatiti situaciju koja nam se èini samo kao ru an san, mora iz koje æemo se prije ili kasnije probuditi i sutradan je isprièati tra eæi znaèenja. Ali, nije bilo tako. Probudio nas je sna an, nenadani udarac eljeznih vrata i vratio nas u stvarnost. Oštra zapovijed talibana na stra i najavljuje vrijeme molitve, prve od pet koje svaki pobo ni musliman mora svakodnevno izmoliti. Ova je jedna od najva nijih, izgovara se uz odreðeni ritual, s nizom isprekidanih pokreta. Uvijek treba oprati šake, noge, lice, uši, nos, usta, ruke i laktove. Tako se uklanjaju neèistoæe koje je tijelo nakupilo tijekom dana i noæi. Samo oni koji nisu obavili svoje tjelesne potrebe mogu izbjeæi ritualno pranje. Ovo je osjetljiv duhovni trenutak u kojem se èovjek pokazuje Bogu. To je pitanje poštovanja i odanosti. Tog jutra nisam se molio svom Bogu. Pru aju mi malu praznu posudu, jednu od onih u kojima se dr i 65
palmino ulje za kuhanje, i pokretom glave pokazuju mi kamo mogu iæi olakšati se. Uvijek na oku i u smjeru suprotnom od Meke, dok vojnici Ajmal i Sayed veæ mole okrenuti prema Meki. Promatram ih iz daljine, sjedeæi na petama koje me bole jer nisam naviknut na taj polo aj. Taj su mi polo aj nametnuli od poèetka, tvrdeæi da “tako treba”, a ne, kako su s prezirom ponavljali, “na zapadnjaèki”. Priviknut æu se do te mjere da æu još dva dana nakon oslobaðanja sjediti na petama i neæu moæi zauzeti drugi polo aj. Mole u skupini, jedan pored drugoga, ukljuèujuæi i moje suradnike kojima su odvezali ruke. Svaki na svom bri no polo enom tepihu, mirno i monotono ponavljajuæi pokrete èovjeka koji zbog starosti, poznavanja vjere i steèenih zasluga predvodi molitvu pred svima. Utorak, 6. o ujka. D ip je spreman. Teretni je prostor pun pokrivaèa, oru je je na mjestu. Deset minuta nakon buðenja popili smo èaj, pojeli malo kruha i veæ smo na putu. Zapovijedaju mi da se popnem i ostanem pokriven, umotan u svoju maramu, skupljen ispod popluna zaprljanog pijeskom i zemljom. Prekrivaju mi glavu, nestajem ispod brda vune, plastike i pamuka. Poèinjem teško disati. Nedostaje mi zraka. Rukama koje su na sreæu vezane sprijeda, a ne straga, otvaram mali odušak za svjetlo i zrak. Znam da moramo na maloj splavi prijeæi rijeku i da me nitko, pa ni splavar, ne smije vidjeti. Pokoravam se zapovijedi i ostajem skriven. Ajmal i Sayed mogu ostati nepokriveni, pokrivaè skriva samo njihove poveze na rukama. Afganistanci su i mo e ih se zamijeniti za talibane. Naši èuvari stalno ih promatraju. Ako daju neki znak, pa makar samo i oèima, izla u se opasnosti od trenutaène 66
smrti. Za mud ahedine bila bi to samo igra, nitko se ne bi usudio govoriti, a najmanje stanovnici sela. Ispod brda pokrivaèa osjeæam kako Land Cruiser manevrira pri ulasku na splav. Motor malog eljeznog plovila pali se, ubrzava, brekæe te boreæi se sa strujom prelazi rijeku. Molim Boga da se sve dobro okonèa. Vezanih ruku ne bih se mogao izvuæi završimo li u vodi. Za par minuta na drugoj smo obali. D ip ponovno tutnji, poèinje svoju ludu trku. Stalno prema jugu, stalno prema drugom, a zatim i treæem komadu pustinje. Nebo je èisto, sunce je veæ izišlo s moje lijeve strane, na istoku. Talibani odmièu deke, ka u mi da mogu iziæi: èak mi zahvaljuju jer sam bio miran. Jedan za drugim vade okruglu srebrnu kutijicu s izboèinama na poklopcu. Likovi i simboli su na paštuu. Puna je zelenog praha. Istresu malo na dlan i poli u. Ritual se ponavlja svakih nekoliko sati. Pitam što je to. Pretpostavljam da je droga, ali ne znam koja. Mladiæi se smiju i pitaju me elim li probati. Odbijam. Ajmal mi objašnjava da je rijeè o halucinogenom duhanu koji se stavlja u usta pa se èeka da poène djelovati u organizmu. Ka e da je jak i da uzbuðuje. “Oni su naviknuti,” upozorava me, “ako ga ti uzmeš izla eš se opasnosti da ti bude loše.” Pitam, pomalo izazivajuæi, dopušta li im to njihova vjera s obzirom na to da ne piju, ne slušaju glazbu, suzdr avaju se od seksa, èitaju samo Kur’an, izbjegavaju sve što predstavlja pokvaren i neèisti Zapad. Objašnjavaju mi da ne postoje zabrane za njihovu drogu koja zapravo i nije droga. Afeef, taliban s kojim povremeno izmijenim poneku rijeè na engleskom, izazovno odgovara: “Ti pušiš cigarete, a mi jedemo naš duhan.” Predla em mu da 67
puši, da proba nešto drugaèije. Vojnik mi odgovara da je to nemoguæe iako Kur’an ne zabranjuje pušenje. Uèinio je to vrhovni zapovjednik, mula Omar, “Amir ul-Momineen”. Govori to veoma ozbiljno, bez smiješka koji bi mogao biti protumaèen kao nedostatak poštovanja za vrhovnog voðu. Objašnjava mi da je Omar objavio posebnu fetvu nakon dogovora s ostalih deset èlanova Vrhovne šure. Od tog trenutka svi su prestali pušiti. U petnaest dana koje smo proveli zajedno nikad nisam vidio niti jednog mladiæa s cigaretom u ustima. Land Cruiser leti preko dina i pustinja. Jurimo starim stazama koje je izbrisao vjetar, prekrivenim malim oštrim kamenjem u razlièitim bojama: utim, ljubièastim, plavim i crnim. Penjemo se i spuštamo s bre uljaka koji se prote u do obzora. Nakon nekoliko sati pojavljuje se obris dviju planina koje se uzdi u usred beskrajne ravnice kojom prolaze samo stada deva, magaraca i janjadi guste, crne i smeðe vune. Mnoge ivotinje su divlje, ali pa ljivije gledajuæi vidim obris djeèaka sa štapom koji ih vodi. Udaljeni smo stotinjak kilometara od najbli eg naseljenog mjesta. Ipak, on je ovdje, sam, mo da s èuturicom vode, naviknut lutati danima usred ove tu ne zemlje. Krajolik je nepodnošljivo lijep. Usred pustinje di u se pješèane dine kao valovi u moru za vrijeme oluje, s vrhovima koje oblikuje vjetar. Bre uljci se di u i spuštaju usred nakupina divljih biljaka, lokvi vode, moèvara, palmi. Na obzoru se pojavljuje crna toèkica. Oblak prašine slijedi je u smjeru suprotnom od našeg. Jedan od talibana podi e se na koljena, dugo promatra, gleda okolo, pa ponovno gleda ovu 68
sumnjivu pojavu. Nešto vièe, a drugi mu odgovaraju i grabe oru je. Vuku ga dolje i malo ga zlostavljaju. Jedan po jedan podi u se i ostali vojnici i promatraju. Gledam Afeefa i zabrinuto ga pitam: “Americans? Americans?” Odmahuje glavom i pokazuje mi da moram biti miran. Baca zadnji pogled, a zatim poèinje pjevati na sav glas pjesmu koju æu èesto èuti tijekom našeg zarobljeništva. Urlat æe je stra ari, èut æe se iz stereo ureðaja talibanskih automobila kao i s vrpci koje vojnici izmjenjuju kako bi ih slušali na kasetofonima. Pjesma je bez glazbene pratnje, samo nje ne rijeèi koje izvode mladi, gotovo enski glasovi. Bez fanfara, krilatica i poziva na borbu. Tu balica puna sjete koja se ponavlja. To su himne Pokreta studenata Kur’ana: prièaju o borbama, sukobima, ali i o jednom boljem i pravednijem svijetu gdje svi ive u miru i sigurnosti, bez lopova, nevjernika, ubojica. Ali takoðer i bez ena, napretka, kulture, knjiga, glazbe, plesa, kina, televizije. Svijet usidren u prošlosti, zaustavljen u Muhamedovu vremenu. Velika sretna oaza bez povijesti, bez uzbuðenja, bez osjeæaja. Stvorena na Kur’anu, knjizi koju je Alah poslao na zemlju i tako protjerao druge dvije velike monoteistièke religije. O tome sam èesto razgovarao s ovim vrlo mladim ljudima, svjesnima da svakog trenutka mogu umrijeti. Podsjeæaju me na divlji èopor, sna an i èvrst, lud, okrutan, znati eljan, podmukao, odluèan. Ali najviše na èopor koji je sretan, uvjeren da je u pravu, spreman na muèeništvo kako bi dostigao pravi ivot, veliki skok prema Raju, jedini cilj osakaæenog ivota, ogranièenog i odvojenog od svijeta. 69
Planine koje sam vidio na obzoru sada su lanac na kraju pustinje. Usporavamo vo nju, vozimo se po tragovima motora i teretnih automobila krijumèara droge i oru ja. Ajmal mi objašnjava da je to pogranièno podruèje. Vjeruje da ga prepoznaje, ali nije siguran. Trebali bismo biti blizu granice s Pakistanom. Planine se zatvaraju, ulazimo u usko grlo koje se otvara prema ravnici mjestimièno prekrivenoj golemim kamenjem i grmljem. Zapovjednik Ali rekao nam je da æe nas odvesti u najva niju bazu Pokreta, main base, ali to je la . Nema nikakve baze. S vremenom æu otkriti koliko su dvolièni vjerski uèenici. Reæi æe nam mnoštvo la i. Ne vjerujem da tako postupaju kako bi nas dr ali u neznanju. Mislim da je to dio njihovih osobnosti. U dnu ove doline zaštiæene planinskim vrhovima pojavljuju se dvije graðevine od blata i slame. Okru uje ih zaštitni zid s otvorima na istoku i zapadu. Mo da se njima slu e talibani, iako nema uobièajenih tragova logora za obuku. Vojnici se moraju skrivati, ponajprije od pogleda odozgo. Tijekom noæi, a zatim i danju, iznad nas èujem buku špijunskih aviona. Èesto æu ih èuti u iduæih petnaest dana zatoèeništva. Ovaj neprekidni nadzor uznemiruje naše èuvare. Samo se tako mo e objasniti èinjenica da æe nas u dva tjedna premještati najmanje petnaest puta, èesto i dvaput dnevno. Na trenutak me to ohrabruje. Osjeæam da nisam napušten, mislim da je nakon ovako duge tišine dana uzbuna. To je samo pretpostavka. Ništa je ne potvrðuje. Zatvoren sam u kristalnoj kugli u kojoj èujem samo tišinu pustinje. Elektronièki nadzor ovih podruèja je uobièajen. Malim bespilotnim letjelicama 70
Britanci uz pomoæ Amerikanaca s visine promatraju svaki pokret na zemlji, metar po metar. A mi smo jako vidljivi. Èitavo poslijepodne ostajemo zatvoreni u ovoj pravokutnoj graðevini sa zemljanim podom, s èetirima otvorima koji slu e kao prozori i s jednim ulazom bez vrata. Napetost je popustila. Poèinje neka vrsta ispitivanja koja æe trajati oko tjedan dana. Za sada bez zlostavljanja, samo razgovori koje æe vojnici zapoèinjati jedan za drugim, raspitujuæi se tko smo, kakav ivot vodimo, što mislimo o Afganistanu, o ratu, koji su naši uzori, naši planovi, naši snovi. Nije to samo znati elja, to je dio istrage prema odluci voðe skupine. Glavna tema svakog razgovora bit æe vjera. Zapovjednik Ali sjedne pred nas. Prvo se obraæa meni, ja sam strani novinar i budim najviše znati elje. Poèinje mi govoriti o islamu. Stalno se isprièava zbog rane na glavi koju su mi nanijeli njegovi mladiæi i objašnjava mi da je to bila iznimka. S njihovim zarobljenicima postupa se drugaèije. Èesto se spominju Guantanamo, baza u Bagramu. “Tamo nisu tako pa ljivi. Zlostavljaju našu braæu.” Nagovara nas da se smatramo gostima, a ne zatoèenicima. Dovoljan je pogled na kalašnjikove uperene u nas, dovoljno je vidjeti u kakvom smo stanju da bi se shvatila istina. Ali on je uporan, zapovijeda da nam oslobode ruke i postavlja nam niz pitanja. Ništa mu ne tajim. Ka em mu da sam roðen u Karachiju u Pakistanu te da takoðer imam i drugo, muslimansko ime: Amir, kao i mula Omar, njihov vrhovni voða. Za mene ga nikada neæe upotrijebiti, uvijek æe me zvati Daniele jer Amir predstavlja sveto ime koje si je mula Omar dodijelio 1996. u svetištu u 71
Mantellu, u blizini mauzoleja u Kandaharu, posveæenog Ahmad Šahu, osnivaèu nacije. Kako bi ozakonio ulogu voðe koju je dobio od Boga, zapovijed da vodi afganistanski narod, te je godine mula napravio veliki simbolièni èin: uzeo je Muhamedov plašt koji je izlo io masi talibana.
72