Yuval Noah Harari
SA PIE NS Kratka povijest čovječanstva S engleskoga preveo
Predrag Raos
SAPIENS_TVRDI.indd 3
2/18/15 7:20 PM
Sadržaj DIO PRVI: Kognitivna revolucija Glava prva: Životinja bez važnosti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Glava druga: Stablo spoznaje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Glava treća: Jedan dan u životu Adama i Eve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Glava četvrta: Potop.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 DIO DRUGI: Agrarna revolucija Glava peta: Najveća podvala u povijesti svijeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Glava šesta: Gradnja piramida. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Glava sedma: Preopterećena memorija.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Glava osma: U povijesti ni pravice.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 DIO TREĆI: Ujedinjenje čovječanstva Glava deveta: Strelica povijesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Glava deseta: Miris novca.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 Glava jedanaesta: Imperijalne vizije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Glava dvanaesta: Zakon religije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235 Glava trinaesta: Tajna uspjeha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265
SAPIENS_TVRDI.indd 9
2/18/15 7:20 PM
DIO ČETVRTI: Znanstvena revolucija Glava četrnaesta: Otkriće neznanja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277 Glava petnaesta: Brak znanosti i imperija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307 Glava šesnaesta: Kapitalistička vjera. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 Glava sedamanesta: Kotači industrije.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371 Glava osamnaesta: Permanentna revolucija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 389 Glava devetnaesta: I bili su sretni. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 415 Glava dvadeseta: Konac Homo sapiensa.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
Pogovor:
Životinja koja je postala Bog.. . . . . . . . . . . . . . . . . 457
Prilozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 459
Bilješke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 463
SAPIENS_TVRDI.indd 10
2/18/15 7:20 PM
DIO PRVI
Kognitivna revolucija
1. Otisak ljudske ruke nastao prije otprilike 30 000 godina na stijeni špilje Chauvet-Pont-d’Arc u južnoj Francuskoj. Netko je očito htio reći: “Bijah tu!”
SAPIENS_TVRDI.indd 11
2/18/15 7:20 PM
SAPIENS_TVRDI.indd 12
2/18/15 7:20 PM
Glava prva
Životinja bez važnosti Prije otprilike 13,5 milijardi godina masa, energija, vrijeme i prostor počeli su postojati zahvaljujući onom što danas zovemo Velikim praskom. Priča o tim fundamentalnim odrednicama našeg svemira zove se fizika. Otprilike 300 000 godina poslije svoje pojave masa i energija počele su se skupljati u složene tvorevine, takozvane atome, a iz njih su se opet počele slagati molekule. Priču o atomima, molekulama i njihovim interakcijama zovemo kemijom. Prije otprilike 3,8 milijardi godina, na planetu zvanom Zemlja, neke su se molekule složile i stvorile posebno velike i zapletene tvorbe, takozvane organizme. Priča o organizmima zove se biologija. Prije otprilike 70 000 godina organizmi koji su pripadali biološkoj vrsti Homo sapiens počeli su stvarati još razrađenije tvorbe, takozvane kulture. Kasniji razvoj tih ljudskih kultura zovemo poviješću. Tijek su povijesti odredile tri važne revolucije. Prije otprilike 70 000 godina kognitivna je revolucija pokrenula i samu povijest. Povijest je pak prije oko 12 000 godina ubrzala agrarna revolucija. Znanstvena revolucija, koja je krenula prije samo 500 godina, mogla bi lako zaključiti povijest i započeti nešto sasvim
SAPIENS_TVRDI.indd 13
2/18/15 7:20 PM
14
Sapiens
drugo. Ova nam knjiga priča priču o tome kako su te revolucije utjecale na ljude i bliske im organizme. Ljudi su postojali i mnogo prije povijesti. Životinje vrlo slične modernom čovjeku prvi su se put pojavile prije otprilike 2,5 milijuna godina. One, međutim, kroz bezbrojne naraštaje, baš ničim nisu odudarale od mnoštva drugih organizama s kojima su dijelile stanište. Šećući se prije dva milijuna godina kroz istočnu Afriku, lako smo mogli susresti poznatu nam zbirku ljudskih likova: brižne majke koje tetoše svoje bebe i hrpe bezbrižne dječice koja se igraju u blatu; jarosnu mladost koja se pjeni na diktate društva i umorne starce koji samo žele da ih nitko ne dira; muškarčine koje se busaju u prsa pokušavajući se dojmiti ljepotice lokalnog značaja i mudre stare matrijarhe koje su sve to već odavno prošle. Ti su arhaični ljudi voljeli, igrali se, sklapali prisna prijateljstva, te se nadmetali u borbi za status i moć — no sve su to činile i čimpanze, babuni i slonovi. Ti ljudi nisu baš ni po čemu bili posebni. Baš nitko, a ponajmanje sami ljudi, nije mogao ni naslutiti da će njihovi potomci jednoga dana koračati Mjesecom, cijepati atom, proniknuti u genetski kod i pisati povijesne knjige. Ono najvažnije što moramo znati o pretpovijesnim ljudima jest činjenica da su bili ni po čemu značajne životinje koje na svoj okoliš nisu utjecale ništa više od gorila, krijesnica i morskih klobuka. Biolozi organizme dijele na vrste. Za životinje velimo da pripadaju istoj vrsti ako se međusobno pare, stvarajući pritom plodno potomstvo. Tako konji i magarci imaju bliskog zajedničkog pretka i slični su si u mnogo čemu. Unatoč tome oni jedni prema drugima pokazuju malo spolnog zanimanja. Ipak će se, ako ih na to navedemo, pariti, ali je njihov porod — mule i mazge — sterilan. Zbog toga mutacije magarećeg DNK ne mogu nikako prijeći na konje, a vrijedi, dakako, i obratno. Zbog toga te dvije životinje smatramo pripadnicima jasno razdvojenih vrsta, dakle skupinama koje se kreću odvojenim evolucijskim stazama. Nasuprot tome, buldog i španijel, unatoč vrlo velikim razlikama
SAPIENS_TVRDI.indd 14
2/18/15 7:20 PM
15
Životinja bez važnosti
u izgledu, pripadnici su iste vrste, jer dijele isti rezervoar DNK. I zato će se sa zadovoljstvom pariti, a njihova će se štenad, kad odraste, pariti s drugim psima, stvarajući nove štence. Vrste koje su se razvile iz zajedničkog pretka zajedno tvore veću skupinu, koju zovemo “rod” (genus). Lavovi, tigrovi, leopardi i jaguari pripadnici su različitih životinjskih vrsta, no sve one spadaju u rod pantera (Panthera). Biolozi organizme označavaju latinskim imenom od dvije riječi, od kojih prva određuje rod a druga vrstu. Tako je primjerice latinsko ime lava Panthera leo, što će reći da je on pripadnik vrste leo i roda Pan thera. Isto tako pretpostavljam da su svi moji čitatelji organizmi označeni s Homo sapiens — to jest da su pripadnici vrste sapiens (mudri) i roda Homo (čovjek). Sami su pak rodovi sa svoje strane skupljeni u porodice, primjerice mačaka (lavovi, gepardi, kućne mačke), pasa (vukovi, lisice, šakali) i slonova (slonovi, mamuti, mastodonti). Svi članovi neke porodice vuku svoje podrijetlo od nekog utemeljitelja, patrijarha ili matrijarhe. Tako primjerice sve mačke, od najmanjeg kućnog mačeta pa sve do najkrvožednijeg lava, potječu od istog mačjeg pretka koji je živio prije otprilike 25 milijuna godina. I Homo sapiens, dakako, pripada nekoj porodici. Ta banalna činjenica dugo je bila jedna od najstrože čuvanih tajni u povijesti. Homo sapiens je dugo sebe radije smatrao odvojenim od životinja, siročićem lišenim porodice, bez braće i roda i, što je najvažnije, bez roditelja. Ali to naprosto nije tako. Sviđalo se to nama ili ne, svi smo mi pripadnici velike i neobično bučne porodice takozvanih velikih čovjekolikih majmuna. Među svoju najbližu rodbinu ubrajamo čimpanze, gorile i orangutane. Među njima su nam najbliže baš čimpanze. Prije samo 6 milijuna godina, jedna je jedina majmunica dobila dvije kćeri. Jedna je postala pramajkom svih čimpanzi, dok je druga baš naša prabaka.
Kosturi u ormaru Homo sapiens je, međutim, skrivao još jednu, i mnogo nezgodniju tajnu. Jer nije riječ samo o tome da mi posjedujemo čitav
SAPIENS_TVRDI.indd 15
2/18/15 7:20 PM
16
Sapiens
čopor necivilizirane rodbine, nego smo jednom davno isto tako imali i lijep broj braće i sestara. Navikli smo sebe zamišljati kao jedine ljude zato što je u posljednjih deset tisuća godina naša vrsta doista bila jedina ljudska vrsta na svijetu. Pravo, međutim, značenje riječi “čovjek” jest “životinja iz roda Homo”, a nekad je u tom rodu, uz Homo sapiensa, bilo još i mnogo drugih vrsta. Osim toga, kako ćemo još vidjeti u posljednjem poglavlju ove knjige, u ne tako dalekoj budućnosti mogli bismo se opet natjecati s nekakvim ljudima koji nisu sapiens. No da s tim odmah budemo načisto, odmah upozoravam da ću se izrazom “sapiens” ubuduće često služiti da označim pripadnika vrste Homo sapiens, dok će se izraz “čovjek” odnositi na sve članove roda Homo. Prvi su se ljudi razvili u istočnoj Africi prije otprilike 2,3 milijuna godina, i to iz jednog ranijeg roda čovjekolikih majmuna zvanog Australopitecus, što će reći “južni majmun”. Prije otprilike dva milijuna godina neki su od tih drevnih muškaraca i žena otišli iz domovine pa krenuli na put naseljavanja golemih područja sjeverne Afrike, Europe i Azije. Budući da je preživljavanje u snježnim šumama sjeverne Europe zahtijevalo odlike drukčije od onih potrebnih za život u indonezijskim sparnim džunglama, ljudski se naraštaj razvio u raznim smjerovima. Posljedica je toga bio nastanak nekoliko odvojenih vrsta, i svakoj su od njih znanstvenici nadjenuli njezino pompozno latinsko ime. Ljudi u Europi i zapadnoj Aziji razvili su se u Homo neanderthalensisa (“čovjeka iz doline rijeke Neander”), pučki zvanog “neandertalac”. Neandertalci, krupniji i mišićaviji od nas sapiensa, bili su dobro prilagođeni studenoj klimi zapadne Euroazije sred ledenog doba. Istočnije predjele Azije napučio je Homo errectus, “uspravni čovjek”, koji se tu održao skoro dva milijuna godina, kao najtrajnija ljudska vrsta svih vremena. Nije baš vjerojatno da će taj rekord oboriti čak ni naša vlastita. Dvojbeno je naime i to hoće li Homo sapiens biti na svijetu još i samo tisuću godina, zbog čega ta dva milijuna godina izlaze zaista iz svih ljudskih okvira.
SAPIENS_TVRDI.indd 16
2/18/15 7:20 PM
Životinja bez važnosti
17
Na otoku Javi, u Indoneziji, živio je pak Homo soloensis (“čovjek iz doline Solo”), prilagođen životu u tropima. Na jednom drugom indonezijskom otoku — otočiću Flores — drevni su ljudi prošli kroz proces smanjivanja. Ljudi su na Flores prvi put stigli kad se razina mora spustila izvanredno nisko, tako da je postao pristupačan s kopna. Kad se more ponovno diglo, neki su ljudi ostali zarobljeni na otoku, oskudnom prirodnim blagom. Krupni ljudi, kojima je trebalo puno hrane, umirali su prvi. Sitni su opstajali mnogo lakše. I tako su, kroz naraštaje, stanovnici Floresa postali patuljci. Ta jedinstvena vrsta, znanstvenicima poznata pod imenom Homo floresiensis, dosezala je najviše metar u visinu i težila ne više od 25 kila. Pa ipak su ti ljudi znali izrađivati kameno oruđe, a ponekad bi uspjeli uloviti čak i pokojeg otočnog slona — iako su i oni, da budemo iskreni, bili pripadnici patuljaste vrste. Godine 2010. od zaborava je bio spašen još jedan naš brat, i to kad su znanstvenici počeli prekapati Denisovljevu špilju u Sibiru i tako otkrili okamenjenu kost iz ljudskog prsta. Genetička je analiza otkrila da je taj prst pripadao dotad nepoznatoj ljudskoj vrsti, koja je dobila ime Homo denisova. Tko će znati koliko još naših izgubljenih rođaka čeka da ih otkrijemo po drugim špiljama, na drugim otocima i u drugim podnebljima. Dok su se ljudi razvijali po Europi i Aziji, evolucija u istočnoj Africi nije stala. Kolijevka je ljudskoga roda nastavila zibati mnoge nove vrste, primjerice Homo rudolfensisa (“čovjeka s Rudolfova jezera”), Homo ergastera (“čovjeka radnika”), te napokon i našu vlastitu, koju neskromno nazvasmo Homo sapiens, “mudri čovjek”. Pripadnici su nekih od tih vrsta bili masivni, a drugih patuljci. Neki su od njih bili strašni lovci, a drugi krotki skupljači plodova. Neki su živjeli samo na jednom otoku, dok su mnogi drugi lutali čitavim kontinentima. Pa ipak su svi oni pripadali rodu Homo. Svi su oni bili ljudska bića.
SAPIENS_TVRDI.indd 17
2/18/15 7:20 PM
18
Sapiens
2. Naša braća, prema spekulativnoj rekonstrukciji (slijeva nadesno). Homo rudolfensis (istočna Afrika), Homo erectus (istočna Azija) i Homo neanderthalensis (Europa i zapadna Azija). Sve su to bili pravi ljudi.
Opća je zabluda da te vrste treba poredati po ravnoj rodbinskoj liniji, gdje ergaster rodi errectusa, errectus rodi neandertalca, a evolucija iz njega stvori nas. Taj linearni model stvara lažni dojam da je u svakom danom trenutku na zemlji živjela samo jedna vrsta ljudi, te da su ranije vrste tek stariji modeli nas samih. Istina je, međutim, da je od prije otprilike 2 milijuna godina pa sve do prije otprilike 10 000, svijet bio domom, i to istodobno, nekolikim ljudskim vrstama. A i zašto ne bi? Ta danas na svijetu postoji mnogo vrsta lisica, medvjeda i svinja. Po Zemlji je prije otprilike stotinu milenija hodalo najmanje šest različitih ljudskih vrsta. Neobičnost nije naša prošlost s više vrsta, nego naša današnja ekskluzivnost — neobičnost koja nas možda i optužuje. Kao što ćemo uskoro vidjeti, mi pripadnici vrste sapiens, imamo itekako razloga za potiskivanje uspomene na našu braću i sestre.
Cijena mišljenja Unatoč mnogim razlikama, sve ljudske vrste dadu se definirati nekim zajedničkim karakteristikama. Najupadljivija je kod ljudi da oni, u usporedbi s drugim životinjama, imaju izvanredno velik mozak. Mozak sisavaca od 60 kilograma u prosjeku zaprema oko 200 kubičnih centimetara. Najstariji ljudi, oni od prije 2,5
SAPIENS_TVRDI.indd 18
2/18/15 7:20 PM
Životinja bez važnosti
19
milijuna godina, imali su mozak od otprilike 600. Današnji se sapiens diči mozgom od prosječno 1200-1600 kubičnih centimetara. Mozak neandertalca bio je još veći. Da evolucija bira veći mozak mogli bismo, da tako velimo, zaključiti i bez mozga. Mi smo toliko zaljubljeni u svoju visoku inteligenciju da predmnijevamo da, kad je riječ o čisto cerebralnoj snazi, više nužno znači i bolje. Ali da je to doista tako, onda bi i porodica mačaka dala mačke sposobne za višu matematiku. Zašto je u čitavom životinjskom carstvu baš samo rod Homo opremljen tako silnim strojem za razmišljanje? Činjenica je da megamozak mega iscrpljuje tijelo. I nije ga lako nosati po svijetu, napose ne kad je još i uglavljen u masivnu lubanju. A još ga je teže napajati energijom. Kod Homo sapiensa mozak čini otprilike 2-3 posto ukupne tjelesne težine, ali troši čitavih 25 posto tjelesne energije u stanju mirovanja. Nasuprot tome, mozak drugih velikih majmuna, kad tijelo miruje, troši tek 8 posto njegove energije. Drevne je ljude njihov veliki mozak koštao na dva načina. Kao prvo, morali su trošiti više vremena u potrazi za hranom. Kao drugo, atrofirali su im mišići. Kao što država skreće novac s obrane na školstvo, tako su i ljudi skrenuli energiju s bicepsa na neurone. Teško da bi se moglo bez oklijevanja zaključiti da je to dobra strategija preživljavanja u savani. Čimpanza ne može pobijediti u raspravi s Homo sapiensom, ali ga zato može razbucati kao krpenu lutku. Danas nam naš veliki mozak donosi lijepe dividende, zato što znamo proizvesti i automobil i pušku, zbog čega se možemo gibati brže od čimpanze i ustrijeliti ga sa sigurne udaljenosti umjesto da se s njim hrvamo. Međutim su i puške i automobili vrlo mlada pojava. Kroz preko dva milijuna godina ljudska mreža živaca nije prestala rasti, no zahvaljujući njoj čovjek je imao malo što za pokazati, izuzmemo li nekoliko kremenih noževa i zašiljenih kolaca. I što je onda, kroz ta dva milijuna godina, tjeralo razvoj masivnog ljudskog mozga? Iskreno govoreći, nije nam poznato. Drugo je jedinstveno ljudsko svojstvo uspravan hod na dvije noge. Kad stojimo, lakše izviđamo savanu vrebajući na lovinu ili neprijatelje, a ruke koje nam više ne trebaju za kretanje,
SAPIENS_TVRDI.indd 19
2/18/15 7:20 PM
20
Sapiens
sad postaju slobodne za druge svrhe, primjerice za bacanje kamena i davanje znakova. I što je više toga što su te ruke sposobne učiniti, to njihovi vlasnici imaju više uspjeha, zbog čega je evolucijski pritisak doveo do povećanja koncentracije živaca i fino ugođenih mišića u prstima i šaci. Posljedica je toga da ljudi svojim rukama mogu obavljati i vrlo zamršene zadaće. Njima oni, prije svega, mogu proizvesti sofisticirane alate. Prvi dokaz o proizvodnji oruđa star je oko 2,5 milijuna godina, a upravo je proizvodnja i primjena oruđa onaj kriterij po kojem arheolozi prepoznaju drevne ljude. Pa ipak je dvonožni hod imao i svojih nedostataka. Kostur se naših predaka primata razvijao milijunima godina tako da dade potporu stvoru koji hoda na sve četiri i ima razmjerno malu glavu. Prilagodba svega toga uspravnom položaju bila je zaista velik izazov, napose ako je ta okosnica morala nositi i izvanredno veliku lubanju. I zato ljudi danas tu uzvišenu viziju i marljive ruke plaćaju bolovima u križima i kočenjem šije. A žene su to platile još i skuplje. Uspravan hod je zahtijevao uže bokove, što je onda suzilo rodni kanal — i to baš kad su glave novorođenčadi počele rasti. Smrt pri porodu za ljudske je ženke postala velika zdravstvena opasnost. Žene koje su rađale ranije, dok su djetetu i mozak i glava bili još manji i podatniji, prolazile su bolje i nastavljale živjeti donoseći na svijet više djece. Prirodni je odabir stoga bio skloniji ranijem rađanju. I doista, u usporedbi s drugim životinjama, ljudi se rađaju prerano, dok su im mnogi vitalni sustavi još nedovoljno razvijeni. Konj tek što se oždrijebi, već može trčati, a mačići već nakon nekoliko tjedana odlaze od majke i kreću u lov. Ljudska je mladunčad, međutim, bespomoćna, i godinama ovisi o starijima u pogledu i hrane, i zaštite, i učenja. Ta je činjenica uvelike doprinijela ljudskim kako društvenim sposobnostima tako i jedinstvenim društvenim problemima. Samohrane majke, s nizom gladne dječice, teško da mogu skupiti dovoljno hrane za sebe i svoje potomstvo. Dizanje djece zahtijeva stalnu pomoć drugih članova obitelji i bližnjih. Da bi se odgojio čovjek, potrebno je čitavo pleme.
SAPIENS_TVRDI.indd 20
2/18/15 7:20 PM
Životinja bez važnosti
21
Zbog toga je evolucija dala prednosti ljudima sposobnima stvoriti jake društvene veze. Osim toga, budući da se ljudi rađaju nerazvijeni, moguće ih je i educirati i socijalizirati u mnogo većoj mjeri no druge životinje. Većina sisavaca izlazi iz majčine utrobe poput već pocaklene grnčarije iz lončarske peći — jer će ih izgrepsti ili slomiti svaki pokušaj da ih preoblikujemo. Ljudi, međutim, iz majčine utrobe izlaze poput rastaljenog stakla. Stoga ih možemo presti u niti, rastezati i oblikovati začudno slobodno. Upravo stoga mi danas svoju djecu možemo odgojiti u duhu kršćanstva ili budizma, kapitalizma ili socijalizma, ratničke tradicije ili mirotvorstva. Mi uzimamo zdravo za gotovo da nam veliki mozak, upotreba oruđa, nadmoćna sposobnost učenja i složena društvena struktura donose goleme prednosti. Čini nam se samo po sebi razumljivo da su upravo ta svojstva iz čovjeka napravila najmoćniju životinju na planetu. Sjetimo se, međutim, da su ljudi sve te prednosti uživali puna dva milijuna godina, sve vrijeme ostajući i dalje slabim i marginalnim stvorenjima. Tako su ljudi od prije milijun godina, unatoč svom velikom mozgu i oštrom kamenom oruđu, živjeli u stalnom strahu od grabežljivaca, rijetko se upuštajući u lov na krupnu divljač, te preživljavali uglavnom zahvaljujući branju biljaka, hvatanju kukaca, vrebanju sitnih životinja i uživanju strvina zaostalih iza drugih, moćnijih zvijeri. Jedna je od najširih primjena ranog kamenog oruđa bilo razbijanje kostiju radi vađenja moždine. Neki istraživači vjeruju i da je prvo oruđe nastalo baš zbog toga. Baš kao što su se žune specijalizirale za izvlačenje kukaca iz debala, tako su se i prvi ljudi specijalizirali za vađenje moždine iz kostiju. No zašto baš za to? No dobro, zamislimo da smo vidjeli lavlji čopor kako uspijeva uloviti i proždrijeti žirafu. Sad strpljivo čekamo da oni obave svoje. Ali ni tada još nije na nas red, jer se najprije pojavljuju hijene i šakali — a s njima je bolje nemati posla — da se kao lešinari počaste ostatcima lavlje gozbe. I tek kad se oni namire, mi se sa svojom družinom usuđujemo prići strvini da
SAPIENS_TVRDI.indd 21
2/18/15 7:20 PM
22
Sapiens
bismo se tek tada — osvrnuvši se prije oprezno i lijevo i desno — bacili na još jedino preostalo jestivo tkivo. To je ključ razumijevanja naše povijesti i psihologije. Položaj roda Homo u hranidbenom lancu bio je, sve do nedavno, čvrsto negdje po sredini. Milijunima su godina ljudi lovili manja stvorenja i skupljali što su mogli, i sve vrijeme bili plijen krupnijim grabežljivcima. I tek je prije 400 000 godina nekoliko ljudskih vrsta počelo loviti krupnu divljač po redovitom ključu, da bi tek u posljednjih 100 000 godina — s uzdizanjem Homo sapiensa — čovjek skočio na vrh hranidbenog lanca. Taj spektakularni skok iz sredine na vrh imao je strahovite posljedice. Druge životinje s vrha piramide, primjerice lavovi i morski psi, evoluirali su do tog položaja sasvim postupno, kroz milijune godina. To je omogućilo ekosustavu da razvije kontrolne mehanizme koji će spriječiti lavove i morske pse u stvaranju prevelike zbrke. Kako su lavovi postajali ubojitiji, tako su se i gazele razvijale u sve bolje trkačice, hijene učile boljoj suradnji, a nosorozi stjecali sve prgaviju ćud. Nasuprot tome, ljudski se rod uspeo na vrh tako brzo da se ekosustav nije imao kada prilagoditi. Štoviše, toj se promjeni nisu stigli prilagoditi ni sami ljudi. Većinu vrhunskih grabežljivaca na planetu tvore zaista veličanstvena stvorenja. Milijuni godina vladanja ispunili su ih samopouzdanjem. Čovjek je, naprotiv, više nalik diktatoru kakve banana-republike. Budući da smo još nedavno bili tek jedni od mnogih poniženih i uvrijeđenih stanovnika savane, i dalje smo puni strahova i tjeskobe zbog svog položaja, i zbog toga dvostruko okrutni i opasni. Mnoge povijesne nedaće, od pogubnih ratova do ekoloških katastrofa, posljedice su baš takvog prebrzog skoka.
Rasa kuhara Važan je korak na tom putu prema vrhu bilo pripitomljavanje vatre. Možda su se neke ljudske vrste njome znale povremeno poslužiti još pred čitavih 800 000 godina. Zna se, međutim, da su se prije približno 300 000 godina i Homo errectus, i neandertalci,
SAPIENS_TVRDI.indd 22
2/18/15 7:20 PM
Životinja bez važnosti
23
kao i praoci Homo sapiensa njome služili svakodnevno. Ljudi su tako dobili pouzdan izvor svjetla i topline, kao i ubojito oružje protiv grabežljivih lavova. Nedugo potom, ljudi su čak počeli i smišljeno paliti svoj okoliš. Pažljivo upravljani požari mogli su neprohodne i jalove guštike pretvoriti u prvoklasne travnjake prepune divljači. Osim toga, kad bi se požar jednom ugasio, naši su se poduzetnici iz kamenog doba mogli prošetati kroz zadimljene ostatke i skupiti nagorjele životinje, plodove i gomolje. Pa ipak je od svega za što je vatra bila sposobna najbolja bila njezina sposobnost kuhanja hrane. Neke potencijalne jestvine koje ljudi nisu mogli probaviti u prirodnom stanju — primjerice žito, rižu i krumpir — postale su temeljem ishrane zahvaljujući baš kuhanju. Vatra, međutim, nije mijenjala samo kemijska svojstva namirnica, nego i njihovu biologiju. Kuhanje je ubijalo kužne klice i parazite koji su napadali hranu. Ljudi su, osim toga, s mnogo manje truda žvakali i probavljali neke svoje stare poslastice — primjerice voće, orašaste plodove, kukce i strvine — kad bi ih skuhali. Dok čimpanze svaki dan troše po pet sati na žvakanje sirove hrane, čovjeku koji jede kuhana jela dovoljan je i samo jedan sat. Pojava kuhanja omogućila je ljudima uživanje raznovrsnije hrane, kao i da na jelo troše manje vremena, te da se snalaze s manjim zubima i kraćim crijevom. Neki učenjaci vjeruju da postoji izravna veza između pojave kuhanja, skraćivanja ljudskog probavnog trakta i rasta ljudskog mozga. S obzirom na to da su i dugo crijevo i velik mozak silni potrošači energije, teško je imati i jedno i drugo. Tako je zahvaljujući skraćivanju crijeva i smanjivanju njihove energetske potrošnje kuhanje i nehotice otvorilo put silno velikom mozgu neandertalca i sapiensa.1 Vatra je osim toga iskopala i prvi dublji jaz između čovjeka i ostalih životinja. Moć skoro svih životinja izvire iz njihova tijela: mišićne snage, veličine zuba, raspona krila. No iako se one znaju boriti i s vjetrom i strujama, one ipak tim prirodnim silama ne mogu i upravljati, te su trajno ograničene svojom tjelesnom shemom. Tako primjerice orlovi znaju prepoznati stupce toplog zraka što se dižu s tla, pa raširiti divovska krila i pustiti
SAPIENS_TVRDI.indd 23
2/18/15 7:20 PM
24
Sapiens
da ih topli zrak odnese u visine. Oni, međutim, ne mogu sami urediti da se ti stupci dignu iz neke točke, a njihova je maksimalna nosivost strogo proporcionalna rasponu njihovih krila. Kad su ljudi udomaćili vatru, stekli su vlast nad poslušnom i potencijalno neograničenom silom. Za razliku od orlova, ljudi su mogli sami odabrati kada i gdje zapaliti plamen, te su mogli iskoristiti vatru za obavljanje mnogobrojnih zadaća. Pritom je najvažnije da moć vatre nije bila ograničena oblikom, građom ili snagom ljudskog tijela. Jedna jedina žena s kremenom ili štapićima za paljenje vatre mogla je za nekoliko sati spaliti čitavu šumu. To pripitomljavanje vatre bila je najava onog što je tek trebalo doći.
Čuvari brata svojega Usprkos svim blagodatima vatre, ljudi su prije 150 000 godina još uvijek bili marginalna stvorenja. Sad su oni mogli preplašiti i otjerati lavove, ogrijati se u hladnim noćima te tu i tamo spaliti pokoju šumu. Pa ipak, zbrojimo li sve njihove vrste, između indonezijskog otočja i Iberijskog poluotoka vjerojatno nije, kad se sve zbroji, živjelo više od milijun ljudi, što je bila tek piknjica na ekološkom radaru. Naša vlastita vrsta, Homo sapiens, već se kretala svjetskom pozornicom, ali je dosad samo gledala svoja posla u nekom zakutku Afrike. Mi danas ne znamo točno gdje se i kada, i iz koje ranije ljudske vrste, razvila životinja koju danas klasificiramo kao Homo sapiensa, ali se znanstvenici uglavnom slažu da je prije 150 000 godina istočna Afrika već bila napučena sapiensima posve nalik na nas. Kad bi tko od njih dospio u kakvu današnju mrtvačnicu, patolog na njemu ne bi opazio ništa osobito. Zahvaljujući blagodatima vatre, ti su ljudi imali manje i zube i čeljusti od svojih predaka, dok im je mozak bio masivan, obujmom jednak našemu. Znanstvenici su također suglasni oko tvrdnje da se prije nekih 70 000 godina sapiens iz istočne Afrike proširio Arapskim poluotokom, da bi otuda vrlo brzo preplavio čitavo euroazijsko kopno.
SAPIENS_TVRDI.indd 24
2/18/15 7:20 PM
25
Životinja bez važnosti
16.000 45.000 70.000
14.000 60.000
150.000 45.000 12.000
Homo sapiens, prije 100 000 godina neandertalac, prije 100 000 godina druge ljudske vrste, prije 100 000 godina
Brojevi označavaju godinu dolaska Homo sapiensa, računano od današnjeg dana.
Karta 1. Homo sapiens osvaja planet.
Kad se Homo sapiens našao u Arabiji, većina je Euroazije već bila naseljena pripadnicima drugih ljudskih vrsta. Što se s njima dogodilo? O tome postoje dvije suprotstavljene teorije. Teorija križanja priča nam priču o privlačnosti, seksu i stapanju. Kako su se afrički doseljenici širili svijetom, parili su se s drugim stanovnicima, pa bi današnji čovjek bio zapravo plod tog križanja. Kad je tako sapiens primjerice stigao na Bliski istok i u Europu, susreo je neandertalce. Ti su ljudi bili muskularniji od sapiensa, imali su veći mozak i bili prilagođeniji hladnom podneblju. Poznavali su i oruđe i vatru, bili su dobri lovci, a po svemu sudeći brinuli su se i za bolesne i nemoćne članove zajednice. (Arheolozi su naime otkrili kosti neandertalaca koji su živjeli s teškim tjelesnim oštećenjima, što je dokaz da se o njima brinula rodbina.) Neandertalce često na karikaturama prikazuju kao brutalne i glupave “špiljske ljude”, ali su nedavna istraživanja promijenila našu sliku o njima.
SAPIENS_TVRDI.indd 25
2/18/15 7:20 PM
26
Sapiens
3. Spekulativna rekonstrukcija male neandertalke. Genetski dokazi daju naslutiti da su bar neki neandertalci bili plavokosi i svjetloputi.
Ako je vjerovati teoriji križanja, kad se sapiens proširio zemljom neandertalaca, počeo se s njima pariti sve dok se te dvije populacije nisu stopile. Ako je doista tako, onda današnji Euroazijci nisi čisti sapiensi, nego mješanci sapiensa i neandertalaca. Slično tome, kad je sapiens stigao u istočnu Aziju, pomiješao se s lokalnim erectusom, pa bi stoga Kinezi i Korejci bili mješanci sapiensa i erectusa. Suprotno učenje, takozvana teorija istiskivanja, priča nam, međutim, sasvim drukčiju priču — priču o nespojivosti, odbojnosti, a moguće čak i genocidu. Prema toj teoriji, sapiens i pripadnici drugih vrsta bili su anatomski različiti, a osim toga su najvjerojatnije imali drukčije spolne navade pa čak i tjelesne mirise. Zbog toga su u spolnom smislu jedni drugima bili uglavnom nezanimljivi. Osim toga, čak ako bi se nekakav neandertalski Romeo i zaljubio u nekakvu sapiensicu Juliju, ta veza ne bi mogla stvoriti plodno potomstvo zato što je genetski jaz između te dvije populacije već postao nepremostiv. Te su dvije populacije ostale potpuno različite, pa kad su neandertalci izumrli, ili bili pobijeni, s njima su umrli i njihovi geni. Prema tom shvaćanju, sapiens je zamijenio sve ranije ljudske stanovnike planeta, s njima se ne miješajući. Ako je doista tako, onda bi se loza svih suvremenih ljudi dala slijediti — i to isključivo
SAPIENS_TVRDI.indd 26
2/18/15 7:20 PM
Životinja bez važnosti
27
— do istočne Afrike prije nekih 70 000 godina. A svi bismo mi bili “čisti sapiensi”. O ishodu te debate ovisi mnogo toga. Iz perspektive evolucije 70 000 godina je razmjerno kratak interval. Ako je teorija istiskivanja ispravna, onda svi ljudi nose otprilike istu genetsku prtljagu, a rasne su razlike među njima zanemarive. Ako je, međutim, točna teorija križanja, tada bi mogle postojati genetske razlike između Afrikanaca, Europljana i Azijaca stare i više stotina tisuća godina. Tu je riječ o pravom političkom dinamitu, koji bi mogao poslužiti kao građa za eksplozivne rasne teorije. Posljednjih je desetljeća teorija istiskivanja bila u struci općenito prihvaćena. Iza nje su stajali čvršći arheološki dokazi, a osim toga je bila i politički korektnija (a znanstvenici se nimalo ne žure otvoriti Pandorinu kutiju rasizma tvrdnjom da među današnjim stanovništvom svijeta postoje znatne genetske razlike). Svemu je tome, međutim, došao kraj 2010. s objavljivanjem karte neandertalskog genoma, plodom četverogodišnjih istraživanja. Genetičari su uspjeli iz fosila skupiti dovoljno netaknute neandertalske DNK da je mogu usporediti s DNK suvremenog čovjeka. Njihovi su nalazi šokirali znanstvenu javnost. Otkrilo se, naime, da jedan do četiri posto jedinstvene ljudske DNK među suvremenim ljudima na Bliskom istoku i u Europi potječe od neandertalca. Taj postotak nije golem, ali je značajan. Sljedeći je šok uslijedio nekoliko mjeseci kasnije, kad su uspjeli kartografirati i DNK izvađen iz okamenjenog prsta pripadnika vrste denisovaca. Rezultati su dokazali da čak i do šest posto jedinstvene ljudske DNK suvremenih Malezijaca i australskih Aboridžina potječe baš iz spomenute vrste. Ako su ti rezultati valjani — jer ne smijemo zaboraviti da se istraživanje nastavlja, te da ono te zaključke može potkrijepiti ali i modificirati — onda su pristalice teorije križanja bar ponešto shvatile na pravi način. To, međutim, ipak ne znači i da je teorija o istiskivanju potpuno pogrešna. Budući da su i neandertalci i denisovci današnjem ljudskom genomu dali tek maleni doprinos, nemoguće je govoriti o nekakvom “stapanju” sapiensa i ostalih ljudskih vrsta. Iako razlike među njima nisu
SAPIENS_TVRDI.indd 27
2/18/15 7:20 PM
28
Sapiens
bile tolike da posve spriječe plodni snošaj, ipak su one bile dovoljne da takvi snošaji postanu vrlo rijetki. Pa kako bismo onda mogli shvatiti biološku povezanost sapiensa, neandertalaca i denisovaca? Očito je da tu nije bila riječ o posve različitim vrstama kao primjerice u slučaju konja i magaraca. S druge, međutim, strane, riječ nije bila samo o različitim populacijama iste vrste, kao primjerice u slučaju buldoga i španijela. Biološka realnost nije crno-bijela. U njoj postoje i važna siva područja. Svi parovi vrsta koje su se razvile iz zajedničkog pretka, kao primjerice u slučaju konja i magaraca, jednom su tvorili samo dvije populacije iste vrste, kao primjerice u slučaju buldoga i španijela. I zacijelo je morao postojati jedan trenutak u kojem su se te dvije populacije već uvelike međusobno razlikovale, no pritom ipak zadržavši sposobnost da u rijetkim zgodama spolno opće i na svijet donose plodno potomstvo. A onda je samo još jedna mutacija presjekla i tu posljednju poveznicu, pa su obje krenule svojim odvojenim evolucijskim putom. Čini se da su se prije otprilike 50 000 godina sapiens, neandertalci i denisovci našli baš u toj graničnoj točki. Oni su zamalo — ali ne i posve — već bili pripadnici različitih vrsta. Kao što ćemo još vidjeti u sljedećem poglavlju, sapiens se već tada uvelike razlikovao od neandertalaca i denisovaca ne samo svojim genetskim kodom i tjelesnim značajkama nego i svojim kognitivnim i socijalnim sposobnostima, no ipak se čini da je još i tada zadržao sposobnost da, makar i samo u rijetkim zgodama, s neandertalcem stvori plodno potomstvo. Stoga bi se moglo reći da se te populacije zapravo i nisu stopile, nego samo da se tek nekoliko sretnih neandertalskih gena uspjelo prošvercati na Sapiens-ekspres. Sigurno je da se pomalo zgražamo — no možda i pomalo rajcamo — na pomisao da smo se mi sapiensi jednom davno možda seksali sa životinjama iz neke druge vrste, te u toj vezi zajedno stvorili i nekakvu djecu. Ali ako se neandertalci, denisovci i druge ljudske vrste nisu stopile sa sapiensom, zašto su onda nestale? Jedna je mogućnost da ih je Homo sapiens natjerao na izumiranje. Zamislimo da je nekakva družina sapiensa stigla u nekakvu dolinu na Balkanu
SAPIENS_TVRDI.indd 28
2/18/15 7:20 PM
Životinja bez važnosti
29
gdje su neandertalci živjeli već stotinama tisuća godina. Sad pridošlice počinju loviti srne i skupljati kestenje i bobice, glavnu hranu neandertalaca. Sapiensi su bili sposobniji i lovci i skupljači — zahvaljujući boljoj tehnologiji i većoj vještini u društvenim odnosima — pa su se stoga počeli ploditi i množiti, da napuče zemlju. Manje sposobni neandertalci sve su teže nalazili hranu. Zbog toga se njihov broj počeo smanjivati, i tako su polako izumrli, s iznimkom možda dva-tri člana koja su prešla susjedima sapiensima. Druga je mogućnost da se borba za prirodne izvore rasplamsala u nasilje i genocid. Tolerancija baš ne spada u osnovne sapiensove odlike. U naše doba već su i male razlike u boji kože, dijalektu i vjeri dostajale da jednu skupinu sapiensa potaknu na istrebljenje druge. I zašto bi onda drevni sapiensi bili išta tolerantniji prema jednoj potpuno drukčijoj ljudskoj vrsti? Sasvim je moguće da je u trenutku kad su sapiensi susreli neandertalce započelo prvo i najvažnije etničko čišćenje u povijesti svijeta. Pa ipak, bez obzira na to što se stvarno dogodilo, neandertalci (a i ostale ljudske vrste) postavljaju pred nas jedno od velikih hipotetskih povijesnih pitanja. Zamislimo kako bi to bilo da su neandertalci i denisovci opstali paralelno s Homo sapiensom. Kakve bi kulture, društva i političke strukture iznikle u svijetu u kojem paralelno živi nekoliko različitih ljudskih vrsta? Bi li Knjiga postanka objavila da su i neandertalci potekli od Adama i Eve, bi li Isus umro za grijehe denisovaca, i bi li Kuran mjesto na rajskim divanima rezervirao za sve vjernike, bez obzira na njihovu biološku vrstu? Bi li neandertalci služili u rimskim legijama, ili u razgranatoj birokraciji carske Kine? Bi li američka Deklaracija neovisnosti smatrala samorazumljivom istinom da su svi pripadnici roda Homo stvoreni jednaki? Bi li Karl Marx pozvao proletere svih bioloških vrsta da se ujedine? U protekli se 10 000 godina Homo sapiens već toliko navikao na pripadnost jedinoj ljudskoj vrsti, da nam je o drugim mogućnostima teško i razmišljati. To nepostojanje braće i sestara olakšava nam zamišljanje da smo baš mi uzor stvaranja, te da nas od ostatka životinjskog carstva dijeli golema provalija.
SAPIENS_TVRDI.indd 29
2/18/15 7:20 PM
30
Sapiens
Kad je Charles Darwin iznio misao da je Homo sapiens samo još jedna vrsta životinje, ljudi su se zgranuli. U to čak ni danas mnogi ne žele povjerovati. No da su neandertalci opstali, bismo li mi sebe i dalje smatrali sasvim iznimnim stvorenjima? I možda je baš to bio razlog zbog kojeg su naši predci zbrisali neandertalce s lica Zemlje. Bili su nam previše slični da ih ne opažamo, i previše različiti da ih možemo podnijeti. Bez obzira, međutim, na pitanje treba li za sve to okriviti baš sapiensa, ipak stoji činjenica da je njegov dolazak na neko mjesto u pravilu izazivao izumiranja autohtonog življa. Najstariji ostatci Homo soloensisa potječu od prije otprilike 50 000 godina. Nedugo je potom iščeznuo i Homo denisova. Neandertalci su s pozornice svijeta otišli prije otprilike 30 000 godina. Posljednji patuljasti ljudi nestali su s otoka Flores prije nekih 12 000 godina. Za sobom su ostavili pokoju kost, nešto alata i nekoliko gena u našem DNK, kao i čitavu hrpu neodgovorenih pitanja. A za sobom su napokon ostavili i nas, Homo sapiensa, posljednju ljudsku vrstu. Pa u čemu se krila tajna sapiensova uspjeha? Kako to da smo baš mi uspjeli naseliti, i to tako brzo, tolik broj međusobno udaljenih i ekološki vrlo različitih habitata? Kako to da smo uspjeli sve druge ljudske vrste otjerati u zaborav? Kako to da čak ni jaki, umni i na zimu otporni neandertalci nisu uspjeli preživjeti našu navalu? Rasprava o tome ne jenjava. Najvjerojatniji, međutim, odgovor glasi da je uzrok tome upravo ono što tu raspravu i čini mogućom: Homo sapiens je naime osvojio svijet zahvaljujući prije svega svom jedinstvenom jeziku.
SAPIENS_TVRDI.indd 30
2/18/15 7:20 PM