Panorama - E novine #1 by Moja Akcija d.o.o.

Ožujak 2010. • broj 1 • godina I • naklada 4.000 • besplatno

Panorama

Željko Sabo Solidarnost za Vukovar

V U K O V A R

Ćirilica u gradu Vukovaru Bonofest 2010. Festival duhovne glazbe

Kupres Tamo gdje proljeće kasni

Mirko Ćavara Gospodarstvenik i političar

Veslački klub “Vukovar” Tradicija na Dunavu

b u s i n e s s

h o t e l

v u k o v a r

Probudite osjetila.

Dođite. I pronađite svoj put. Prepustite se trenutku i uživajte u kuhinji Hotela Lav. Otkrijte jedni druge na sasvim drugačiji način. Vi niste samo gost. Vi ovdje pripadate.

Od 01.04.2010. uživajte u novim gastronimskim specijalitetima Restorana Lav. Rezervirajte još danas na info@hotel-lav.hr ili nazovite +385 32 445-120 za dodatne informacije

w w w . h o t e l - l av . h r

Poštovani čitatelji, prilikom izdavanja prvoga broja novog vukovarskog lista „Panorama“ željeli bismo vas upoznati s idejom koja nas je potakla na stvaranje istog. Naime, držimo kako u našem gradu postoji niz interesantnih tema koje zbog dnevno aktualnih događanja ne nalaze dovoljno prostora u dnevnim ili pak tjednim novinama. Budući da naš list ne teži pokrivanju dnevnih događanja o kojima su čitatelji redovno informirani, bazirat ćemo se na komentiranju lokalnih problema i sadržaja. Naša je želja donijeti nešto novo i potpuno drugačije te intervjuima, člancima i pregledima pristupiti čitateljstvu svih uzrasta i zanimanja. Upravo zbog toga, pozivamo i vas dragi čitatelji da nam se obratite vašim komentarima ili zanimljivostima koje želite podjeliti sa sugrađanima.

Srdačan pozdrav!

Impressum NAKLADNIK Panorama d.o.o. Trg Republike Hrvatske 1 Vukovar

Uredništvo

Sadržaj INTERVJU ŽELJKO SABO

GLAVNA UREDNICA Lidija Toth

UREDNIŠTVO I NOVINARI Lidija Toth Gabriela Bartulović Tomislav Strumberger Ivan Bader Đuro Sabadoš

SURADNICI Žarko Pavletić - Žak mr. sc. Josip Kovač

GRAFIČKO OBLIKOVANJE I TISAK Graﬁka, Osijek J. J. Strossmayera 295 Osijek

TEMA BROJA: ĆIRILICA U GRADU VUKOVARU

STAMBENA PROBLEMATIKA U GRADU VUKOVARU

11 DRUŠTVO INTELEKTUALACA JEDAN NEDOSANJANI SAN

INTERVJU MIRKO ĆAVARA

16 O STAROM VUKOVARU

19 UREDNIŠTVO I MARKETING Panorama d.o.o. panorama01@net.hr 032/445-413

NAKLADA 4.000 primjeraka

KORIZMA OD ČEGA KRŠĆANIN TREBA POSTITI

I N T E RV J U

SOLIDARNOST ZA

VUKOVAR

Osam ste mjeseci na vlasti. Koja ste predizborna obećanja uspjeli ostvariti za to vrijeme?

skim mjerama u gospodarstvu trebala sačuvati radna mjesta i izgrađivati nove pogone.

Nisam obećavao ništa osim poštenog i časnog rada za dobrobit grada Vukovara što sam za ovaj period i pokazao. Sigurno da sam potajno očekivao kako ću učiniti puno više, međutim već nakon petnaestak dana mandata bio sam suočen sa situacijom da u gradskom proračunu imamo zaduženja preko 21 milijun kuna. No usprkos tome, uspjele su se izvršiti sve obveze što se tiče plaća korisnicima trgovačkih društava u vlasništvu grada Vukovara i javnim ustanovama kao i djelatnicima gradske uprave. Gradska uprava bila je dobar primjer kako sačuvati radna mjesta.

18. 11. mnogi su visoki državni dužnosnici došli s raznim obećanjima u Vukovar. Jeste li informirani o tome što su od toga počeli ostvarivati ili možda kada će?

Spomenuli ste radna mjesta. Jeste li upoznati s najnovijim podacima o nezaposlenosti u gradu Vukovaru koji kažu da je prešla tri tisuće? Ta je brojka zasigurno veća, ali u svakom slučaju i ta statistika govori kako recesija nije zaobišla Vukovarsko-srijemsku županiju i grad Vukovar. Vlada bi antirecesij-

Vlada za Vukovar stalno izdvaja ﬁnancijska sredstva, ali ona nisu dostatna za brži razvoj. Jedino što je različito u odnosu na sve ove protekle godine jest da Vlada RH ﬁnancira 50% troškova protokola obilježavanja 18. 11. koje je do sada uvijek sam snosio grad Vukovar.

prikupljenih u ovoj akciji. Više je gradova i županija odgovorilo u okviru svojih mogućnosti, a neki su se ispričali cijeneći žrtvu Vukovara, ali u ovom trenutku zbog vlastitih proračuna nisu u mogućnosti uključiti se u akciju „Solidarnost za Vukovar“. Nažalost, od Vlade RH dobio sam odgovor kako u ovoj godini neće imati ﬁnancijske mogućnosti da se na bilo koji način uključi u velike zahvate. Nisam obećavao ništa osim poštenog i časnog rada za dobrobit grada Vukovara što sam za ovaj period i pokazao.

Zbog rješavanja gradskih problema počeli ste s akcijom „Solidarnost za Vukovar“. Kakav je uspjeh te akcije?

Znači na Vladu ne možemo računati kod velikih projekata? Što će biti s obilaznicom, Radničkim, Tehničarem, kolektorom?

U ovom vremenu recesije razumljivo je kako je rezultat znatno manji nego li što bi bio prije pet godina, ali odaziv nije izostao. Prikupljeno je oko dva milijuna kuna te će svi studenti koji su se prijavili na natječaj za stipendiranje u gradu Vukovaru biti stipendirani pomoću sredstava

Za obilaznicu se izrađuje projektna dokumentacija, a što se tiče obnove Radničkog doma u centru grada, projekt je predan europskoj komisiji i očekujemo za njegovu obnovu dobiti otprilike milijun eura. Dva puta sam pokušao naći kompromisno rješenje za vlasnike koji

Panorama

Ž E L J KO S A B O trebaju obnoviti Tehničar. Projektna dokumentacija postoji, ali se vlasnik i tvrtka „Velepromet“ spore. Što se tiče kolektora, prijedlog je EU, s kojim sam se složio, da se kolektor izgradi na Petri skeli jer je to dobra lokacija. Nadam se kako će to prihvatiti i Gradsko vijeće. Imate li kakvih informacija kada će se početi obnavljati centar grada? Centar grada se obnavlja onoliko koliko Vlada odobri ﬁnancijskih sredstava. U ovoj će godini jedna ili dvije zgrade u centru grada krenuti s obnovom. Vaši politički protivnici najavili su paralelnu vlast. Koliko su uspjeli u tome? U kojoj mjeri ograničavaju razvoj vašeg programa? Lokalna razmišljanja čelnika HDZ-a ne prolaze ni kod njihovih ministara. Ipak je Vukovar jedan i Vlada, ministri i visoki dužnosnici RH prihvaćaju činjenicu da je gradonačelnik grada Vukovara izabran od većine građana. Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara ima i ove godine kao što je imao i prošle godine, dakle 41 milijun kuna. Oni projekti koji su odlučeni na Gradskom vijeću bit će ﬁnancirani, prema tome ništa se ne mijenja osim što bismo kroz zajedništvo, kada bi ga bilo, možda mogli ostvariti više. Što se tiče pitanja o paralelnoj vlasti, mogao bih ga komentirati jednom rečenicom: „Uzalud vam trud svirači“. Što se tiče pitanja o paralelnoj vlasti, mogao bih ga komentirati jednom rečenicom: „Uzalud vam trud svirači“. Kako komentirate zahtjev Vašega zamjenika, gospodina Drakulića, za uvođenjem ćirilice u grad? Statut usvojen na Gradskom vijeću u jednom članku kaže da u gradu Vukovaru postoji mogućnosti za dvojezičnost, a o tome neka razmišlja predsjednica Gradskog vijeća jer je taj Statut prihvaćen od većine vijećnika. Trebaju razmisliti što su prihvatili, a prihvatili su upravo ono što je SDSS tražio i što gospodin Drakulić danas traži. Ukoliko u ovom trenutku nisu spremni ispuniti taj zahtjev onda neka politička opcija SDSS-a razmišlja s kim je sklapala sporazum. HDZ-u je bilo

Panorama

bitno da u Statut uđe članak gdje Gradsko vijeće odlučuje o sastavu skupština trgovačkih društava koja su u većinskom vlasništvu grada kako bi razvlastili gradonačelnika odlučivanja o sastavu skupština. Ne želim o tome puno razgovarati jer me zanimaju realni problemi u gradu Vukovaru, a nezaposlenost ili gospodarstvo nemaju pismo nego je to problem koji trebamo skupa rješavati. Osim toga, u gradu postoje neriješena pitanja koja bi se mogla razviti u afere na državnom nivou pa je moguće kako kompliciranje situacije s ćirilicom odgovara HDZ-u jer što se više o tome govori i piše manje će o nekim drugim stvarima. Što se tiče afera, podnijeli ste kaznenu prijavu protiv određenih osoba vezano uz Gospodarsku zonu. Znate li kako se razvija taj predmet? Informiran sam da je Općinsko državno odvjetništvo to dalo u postupak provjere te da policija u ovom trenutku radi svoj dio posla, ali to nije sve već samo jedan dio. Očekujem uskoro i neke druge kaznene prijave. Naime, pojedine ustanove, udruge pa čak i sportski klubovi nisu dali dovoljan broj zatraženih materijala i do tih će se materijala morati doći putem revizora. Možete li prokomentirati privatizaciju „Vupika“? Pisao sam Vladi RH i Fondu za privatizaciju gdje sam tražio da u toj privatizaciji grad Vukovar dobije 25% plus jednu dionicu i ujedno sam zatražio da određena imovina tvrtke „Vupik“ koja je u državnom vlasništvu prijeđe u vlasništvo grada Vukovara. Zbog tromosti Vlade i Fonda sva je imovina „Vupika“ kroz privatizaciju prešla u „Agrokor“ te grad Vukovar u ovome trenutku od te privatizacije, nema ništa.

smatrao je to neozbiljnim ili da nemaju ništa s privatizacijom „Vupika“ jer mnogi nisu ni radili u „Vupiku“. Vi se niste uključili? Ne, nisam upravo iz razloga što sam bio radnik tvornice „Borovo“ i što sam smatrao da je to kupovina mira branitelja zbog privatizacije „Vupika“ koja je možda trebala biti odrađena na drugačiji način nego što jeste na kraju. Lokalna razmišljanja čelnika HDZ-a ne prolaze ni kod njihovih ministara. Ipak je Vukovar jedan i Vlada, ministri i visoki dužnosnici RH prihvaćaju činjenicu da je gradonačelnik grada Vukovara izabran od većine građana. Što je s financiranjem sportskih klubova u gradu? Znate li da je HNK „Borovo“ rasformiran, a HNK „Vukovar ´91“ pod suspenzijom? Njihovo bi poslovanje trebala preispitati temeljita financijska kontrola kako bi se vidjelo tko je kako radio. U ovom trenutku imamo jedan prvoligaški klub koji je ponos grada Vukovara. Činjenica je da tu ima igračica koje su došle sa strane, ali taj ženski odbojkaški klub u gradu Vukovaru ima tradiciju i svoju publiku te je dovoljno doći na utakmice i vidjeti treba li taj klub financirati. Grad Vukovar je za prošlu godinu izdvojio oko 600 tisuća kuna za ŽOK „Vukovar“

Kako to da je samo jedna mala grupa branitelja dobila tako velik postotak, čak 8% dionica „Vupika“? U samoj pripremi privatizacije „Vupika“ jedan je dio branitelja vodio razgovor s ministrom Petrom Čobankovićem, direktorom tadašnjeg „Vupika“ i sindikatima te je bila otvorena mogućnost da se jave branitelji koji se žele uključiti u privatizaciju „Vupika“. Jedan dio branitelja

I N T E RV J U i bio je drugi u Hrvatskoj te u ﬁnalu Kupa. Svi smo neizmjerno ponosni zbog toga. HDZ-u je bilo bitno da u Statut uđe članak gdje Gradsko vijeće odlučuje o sastavu skupština trgovačkih društava koja su u većinskom vlasništvu grada kako bi razvlastili gradonačelnika odlučivanja o sastavu skupština. Ne želim o tome puno razgovarati jer me zanimaju realni problemi u gradu Vukovaru, a nezaposlenost ili gospodarstvo nemaju pismo nego je to problem koji trebamo skupa rješavati. Mislite li da postoji budućnost za mlade u gradu Vukovaru? Sva vukovarska djeca koja su željela pohađati vrtić ove godine upisana su. Nitko nije stavljen na čekanje. Grad Vukovar ima ingerenciju nad vrtićima, ali ne i nad osnovnim i srednjim školama što je neprimjereno jer držim kako smo sazreli za dobivanje upravljačkog mehanizma za osnovne i srednje škole u gradu. Dalje se školovanje Vukovaraca može nastaviti na Vukovarskom veleučilištu, no nažalost, primijetio sam kako je najmanji broj studenata na Veleučilištu iz Vukovara. Naša je želja bila da se vukovarska djeca školuju u svom gradu pa ovdje i ostanu. Činjenica je da ih je daleko manje nego što je priželjkivano. Možda bi Veleučilište programom studiranja trebalo ponuditi i neke druge smjerove kako bi se povećala mogućnost studiranja Vukovaraca u Vukovaru. Trebalo bi se načiniti istraživanje koje bi utvrdilo interese budućih studenata i gospodarske potrebe jer što nam vrijedi omogućavanje studiranja određenih smjerova za koje ne postoji potreba na tržištu rada. Imaju li se zašto vratiti mladi ljudi sa studija iz drugih gradova, čak i da dobiju posao? Možete li ko-

mentirati kulturni i društveni život? Mnogi se žale na beživotnost grada. Što se tiče kulturnih događanja u gradu, tu grad Vukovar prednjači. Mislim da su samo Zagreb i Osijek ispred nas. U ovom trenutku u gradu Vukovaru postoji četiri ili pet prostora koje mladi koji su završili fakultet mogu dobiti na besplatno korištenje na godinu dana za obavljanje neke samostalne djelatnosti. Neki to nazivaju poduzetničkim inkubatorom i mi ga imamo u gradu Vukovaru, ali on još nije popunjen. Postoje li još neki načini na koje bi grad subvencionirao mlade poduzetnike ili nešto slično? Grad je Vukovar je nedavno raspisao natječaj za obavljanje pripravničkog staža koji je uvijek prepreka za zapošljavanje u konačnici i tu smo napravili jednu izmjenu. Pooštrili smo kriterije i sada imamo mogućnost kontroliranja je li taj pripravnik stvarno na tom poslu, radi li on svoj posao i prednost u subvencioniranju imaju oni gospodarstvenici koji će garantirati da će primiti tu osobu na godinu dana ili na neodređeno. Vaš put u Ulm? Sve su podunavske zemlje u Ulmu bile predstavljene putem štandova, folklora i gastronomske ponude, a jedino se Hrvatska nije predstavila i bio sam žalostan zbog toga. Ispada da nam zbog neaktivnosti Ministarstva vanjskih poslova i Vlade RH Srbija i Novi Sad uzimaju primat nad Dunavom i da su oni našli svoji interes koji Hrvatska očito ne vidi. Ne mirim se s tim te sam s hrvatskom ekipom uspio organizirati da se sljedeća konferencija, odnosno jedan njezin dio, održi u Vukovaru, a drugi u Novom Sadu. Lidija Toth

Panorama

G RAFIKA OS 2 0 1 0

nakladništvo grafički dizajn / grafička priprema digitalni offset tisak / offset tisak / inkjet tisak sitotisak / grafička dorada

31000 Osijek • J. J. Strossmayera 295 tel.: 031 310 300 • fax: 031 310 303 grafika@grafika.hr www.grafika.hr

TEMA BROJA

ĆIRILICA U V U KOVA RU Ćirilica u Vukovaru; što se krije iza toga? Stvarna želja za uvođenjem ćirilice u službenu komunikaciju u Vukovaru? Ne. Od 29 vijećnika u Gradskom vijeću Vukovara 8 su Srbi, od kojih su trojica bili ZA ćirilicu, a petorica PROTIV. Za uvođenje ćirilice bili su HDZ (11), HSP dr. A. Starčevića (2) i SDSS (3) jer je to bilo sastavnim dijelom njihovog prijedloga novog Statuta. Trinaest SDP-ovih vijećnika bilo je protiv. Očito se većina Srba protivi takvim „političkim izletima“ budući da su svjesni kako iza toga ne stoji ništa što bi unaprijedilo međunacionalne odnose ili pridonijelo većem zapošljavanju, podizanju kulturološke, sportske, opće društvene, prosvjetne i svake druge razine. Dobronamjerni znaju da bi takva situacija donijela ono što nitko pametan ne želi, a to je polarizacija na nacionalnoj osnovi. Što se događa? Nisu li „mladi lavovi“ SDSS-a, koji su na prethodnim izborima

dobili pljusku od svoga glasačkog tijela, htjeli preko noći radikalnim potezom povratiti političke pozicije? A što su dobili? Odbijenicu srpske nacionalne manjine, jer nitko od „običnih“ Srba, koji nisu nacionalnu pripadnost pretvorili u proﬁtabilno zanimanje, ne inzistira na službenom uvođenju ćirilice. Istina je gruba i posve jednostavna; SDSS-ovci su dali ruke HDZ-u za najvažniju stvar u vlasti: pristup novcu i raspodjeli radnih mjesta, a za uzvrat nisu dobili ništa. HSP dr. A. Starčevića, nošen koalicijskom stegom i neiskustvom, glasovao je ZA. Otriježnjenje u vidu izgubljenog povjerenja u koalicijskog partnera bilo je bolno. Pa kome je farsa oko uvođenja ćirilice bila potrebna? Dio vodstva HDZ-a trebao je ruke za promjenu članka Statuta koji deﬁnira tko će predstavljati Grad u gradskim tvrtkama što daje realnu moć u upravljanju gradom. Promijeniti Statut na način da se gradonačelniku to pravo oduzme i pri tome imenovati svoje ljude u skupštine

poduzeća znači učiniti ga fikusom kojega se ništa ne pita, ali ostaje jedinim odgovornim ako nešto pođe po zlu. HDZ-u je trebala potpora drugih stranaka za promjenu Statuta kako bi i praktično realizirali više puta najavljeno uspostavljanje paralelne vlasti. Onemogućavanje kontrole rada koje je prouzrokovalo godinama gomilana dugovanja, trošenja novca, zapošljavanja, odabira kooperanata i postavljanja vodstva firmi donosi realnu vladavinu i u takvom je odnosu snaga gradonačelnik samo protokolarna figura dok o funkcioniranju grada odlučuju drugi. Nedemokratska i nemoralna, ali prije svega pravno nemoguća i do sada neostvarena u Lijepoj našoj, paralelna je vlast sudskim presudama odbačena. Odlučivat će i odgovarati onaj koji vodi, a puste želje onoga koji je sve „zakuhao“ prsnule su kao balon od sapunice. I gdje smo sada? U raznim dokazivanjima i čekanju na sudski pravorijek izgubljeno je puno vremena. Tko će platiti cijenu pokušaja puča na lokalnoj razini? SDSS i HSP dr. A. Starčevića vjerojatno su shvatili čemu su poslužili. Biračko će tijelo prepoznati avanturu HDZ-a, u čijem je vukovarskom Gradskom odboru podosta intelektualaca koji su na važnim pozicijama u gradu, no pitanje je imaju li hrabrosti prozvati, izolirati i odbaciti idejnog tvorca nebuloze o paralelnoj vlasti. Kontradiktornostima nikada kraja; HDZ predloži promjenu Statuta naizgled u korist Srba, među kojima većina kaže „Ne, hvala“, a potom predsjednik HDZ-a grmi: „Ni Ć od Ćirilice“! To je politika? HDZ može bolje, no pitanje je ima li stvarnu želju i dovoljno hrabrosti za promjene? Tomislav Strumberger

Panorama

TEMA BROJA

Pa no ra m a Panorama

S TA L N E T E M E Stambena problematika u gradu Vukovaru jedna je od najzanimljivijih i najstalnijih tema i u ovom tekstu iznosimo problem pričuve koji je prema gradonačelniku Željku Sabou najveći stambeni problem u gradu Vukovaru.

STAMBENA PROBLEMATIKA

U GRADU VUKOVARU Treba li se ili ne plaćati pričuva u gradu Vukovaru tema je oko koje su lomila koplja od mirne reintegracije pa sve do danas. I dok su mjerodavni tvrdili kako je plaćanje pričuve zakonska obveza za sve korisnike stanova, bez obzira na to jesu li vlasnici ili samo stanari, mnogi su tvrdili kako je ona obveza samo vlasnika stanova, kojih u Vukovaru gotovo i nije bilo.

Gradonačelnik Sabo mnogo je puta još kao vijećnik SDP-a na sjednicama Gradskog vijeća upozoravao na neregularnosti glede plaćanja pričuve i postavljao je pitanje zakonske utemeljenosti naplate pričuve od strane “Tehnostana”. Kako ističe današnji gradonačelnik Željko Sabo SDP u gradu Vukovaru svojim je dopisima i konferencijama za medije jasno upozoravao tadašnjeg gradonačelnika Vladimira

Panorama

Štengla i Gradsko poglavarstvo o pravnoj neutemeljenosti donesenog zaključka o obvezi plaćanja pričuve za sve korisnike stanova. Tada su iz SDP-a pozvali korisnike stanova da ne plaćaju pričuvu nego da inzistiraju na potpisivanju ugovora o najmu. Pojedini korisnici stanova su to i učinili pa je tvrtka “Tehnostan” po nalogu grada Vukovara protiv njih podigla tužbe na Općinskom sudu.

Neki su suci Općinskog suda u gradu Vukovaru korisnike stanova oslobađali optužbi, ali bi gotovo redovito žalbom na presudu Županijski sud te presude poništavao i vraćao na ponovljeni postupak. Odluku o prestanku plaćanja pričuve za korisnike vukovarskih stanova Gradsko poglavarstvo donijelo je tek nakon što je Ustavni sud u veljači 2008. godine u slučaju ustavne tužbe jednog Vukovarca

protiv vukovarske gradske tvrtke “Tehnostan”, donio odluku po kojoj je pričuvu dužan plaćati vlasnik, a ne korisnik stana. Budući da su stanari plaćali pričuvu koju uopće nisu trebali plaćati došlo je do situacije da mnogi korisnici stanova vode sudske sporove protiv tvrtke “Tehnostan” i traže povrat sredstava zanemarujući jednu bitnu činjenicu, dug Republici Hrvatskoj kao naknadu za korištenje stanova u visini najamnine. Zabrinjavajuća je okolnost za grad Vukovar da su odštetni zahtjevi zajedno sa sudskim troškovima oko 1.5 milijun kuna jer postoji mogućnost da odluka suda bude u korist građana koji traže povrat sredstava i da tvrtka “Tehnostan”, koja je u gradskom vlasništvu, mora izvršiti taj povrat. Gradonačelniku Sabou sugerirano je da na te tužbe građana odgovori protutužbama u svrhu naplate najamnine za korištenje stanova, međutim on nije bio spreman tužiti svoje sugrađane, ali priznaje da tu postoji veliki problem koji bi trebalo riješiti nadležno ministarstvo. To je problem koji se vuče od 2002. i 2003. godine i koji još uvijek nije riješen. Gradonačelnik Sabo smatra kako bi najkvalitetnije rješenje za grad i za korisnike stanova bila nagodba, kojom bi se korisnicima stanova koji su plaćali pričuvu cijena stana smanjila za taj iznos koji su već platili u vidu pričuve, a da se onim korisnicima koji nisu u mogućnosti otkupiti stan taj iznos uračuna u budući najam. O razvoju situacije po pitanju pričuve, ali i o ostalim stambenim problemima koji postoje u gradu Vukovaru i koji zasigurno muče mnoge Vukovarce izvještavat ćemo u sljedećim brojevima. Gabriela Bartulović

I Z DVA J A M O

OPASNOST OD POTRESA

U HRVATSKOJ Koliko su sigurne zgrade u Hrvatskoj? Pitanje je to koje si vjerojatno mnogi postavljaju otkako Zemlju svako malo pogodi neki potres. Štoviše, pitanje je to koje vas prestravi ako uđete u neku novogradnju u kojoj su zidovi toliko tanki da imate osjećaj da ih možete srušiti jačim udarcem šake. Ako još k tome znate da Zagreb u svakom trenutku očekuje potres jačine 8 stupnjeva po Mercalliju, odnosno oko 6,2 po Richteru, krv u žilama počne vam se lediti. No koliko je naš strah opravdan? Prema riječima stručnjaka, na području bivše Jugoslavije standardi gradnje pooštreni su nakon potresa u Skoplju 1963., kada je živote izgubilo oko tisuću ljudi, a bez krova nad glavom ostalo njih 200.000. Građevine koje su građene nakon toga nicale su po propisima sukladnim seizmološkom proračunu. Posljednji potres nedaleko od Zagreba dogodio se u Samoboru 21. siječnja i jakost mu je iznosila 2,9 stupnjeva po Richteru. Od početka godine zagrebačko je pak područje pogodilo čak tri potresa, a do kraja godine očekuje ih se još 13, kažu u Seizmološkoj službi. „No problem današnjice je“, tvrdi profesorica Građevinskog fakulteta dr. sc. Vlatka Rajčić, „što do sada nije napravljena seizmološka karta Hrvatske po kojoj bi se radio seizmološki proračun za našu zemlju. Tako se Hrvatska i dalje ravna po tzv. JUS-u, odnosno Jugoslavenskim standardima. Zabrinjavajući je podatak da dokument o tome pri kupnji stana danas dobivaju rijetki. Upravo se zbog toga kod građana rađa sve veći strah jer postoji opravdana sumnja u standarde građenja. Ako pri izvedbi primjerice, nije dobro postavljena armaturna mreža, hidroizolacija ili kontra pad, tada imate problem. Danas stručne poslove u građevini nerijetko obavljaju univerzalni majstori, pa se događaju greške. Tako imamo primjer pada balkona i bez potresa. No mislim da bi današnje zgrade, pravilno građene, izdržale jači potres uz sitna oštećenja”. Mišljenje profesorice dijeli i hrvatski seizmolog mr. sc. Ivica Sović. On navodi kako je Zagreb, nakon Dubrovnika i priobalja, kritična točka kada je u pitanju potres, no smatra kako “vjerojatno nećemo imati ljude zatrpane u novim zgradama”.

Potres u Čileu bio je magnitude 8,8 stupnjeva prema Richteru i jedan je od najsnažnijih dosad zabilježenih. Potres u Čileu bio je 700 do 800 puta jači od onog magnitude 7,0 stupnjeva prema Richteru koji je u siječnju pogodio Haiti, ali bio je manje razoran. Podsjetimo se, broj poginulih u potresu na Haitiju narastao je na oko 220 tisuća, a oko 1,2 milijuna ljudi je ostalo bez krova nad glavom, dok se broj poginulih u Čileu zasad kreće oko 500, a bez domova ostalo je oko 1,5 milijuna ljudi. Očekuje se kako će broj poginulih u Čileu još rasti, ali ta je brojka još uvijek daleko od one iz Haitija. “Primjerice, Eurotower u Zagrebu (tzv. „Mamićevi“ neboderi) pobio bi ljude u krugu od sto metara. Svi objekti sa staklenim stijenama kritični su. Sa Zagrepčanke padaju ploče, a kako ne bi padale staklene stijene”, priča mr. sc. Sović, no napominje kako ne treba stvarati paniku, jer je ona ipak najgora u svemu. Gabriela Bartulović

“Vrlo smo ugroženi. Svakog trenutka očekujemo potres od 8 stupnjeva po Mercalliju, odnosno oko 6,2 po Richteru. Ne znamo kada će se to točno dogoditi, ali znamo da će epicentar biti u Kašini ili Kraljevom Vrhu kod Zagreba”, kaže mr. sc. Sović. Najviše se pribojava objekata sa staklenim stijenama kojih danas u gradnji ima dosta.

Panorama

DRUŠTVO INTELEKTUALAC A

JEDAN NEDOSANJANI

SAN

O ZIDOVIMA Sanjam o gradu u kojem na prostoru između rijeke Vuke, Pošte, Zagrebačke banke i Name nema zgrada te da je taj prostor pretvoren u park s drvećem, klupama i vodoskocima gdje se šetači i kupci mogu odmoriti i rashladiti u ljetnim vrućinama. Sanjam o jednoj „svjetskoj ulici“ uz Dunav blizu središta grada koja bi se možda protezala od hotela „Dunav“ nizvodno te gledala na rijeku i gdje bi u parku između drveća bile kuće donirane od pojedinih zemalja u njihovom nacionalnom stilu, obilježene zastavom i drugim nacionalnim simbolima. Tako bismo imali američku, japansku, kinesku, talijansku, švicarsku i druge kuće. Prizemno bi mogle biti trgovine, kineski restoran, talijanski restoran i sl. Možda bi diplomatski kor tada rado navratio na Vučedol pa bi odsjeo na katu svoje kuće gdje bi bile prostorije njihovih veleposlanstava i atašea. Ili bi pak mogle biti društvene prostorije, poglavito humanitarnog karaktera, primjerice Crveni križ ili razne udruge. Donatori ne bi dopustili da ih „susjedi“ nadmaše izgledom svoje nacionalne kuće, a to bi bio itekako turistički atraktivan „svijet u malom“ kojim se svijet, barem djelomično, odužuje stradalom Vukovaru. Sanjam o gradu u kojem obnovu neće shvatiti kao obnavljanje svega i svačega. Nijedan grad nije idealan. Svaki grad ima svoje neprimjerenosti i one se postupno mijenjaju. Tako svaki grad živi, mijenja se, uljepšava i unapređuje. Ratna su razaranja nametnula obvezu velike obnove koja je morala početi od temelja. To je bila prigoda da se mnogo toga ispravi. Zbog jednog dijela lošega naslijeđa potrebna nam je rekonstrukcija ne samo zgrada nego i čitavoga grada; nešto da se popravi, a ponešto ispravi. I da nije bilo razaranja, neke bismo stvari mijenjali, a sada

Ima jedan grad, svima nama drag ...! Tome gradu pjevam i o tom gradu „...sanjam, ah ponajljepši san“ (S.S. Kranjčević) Svaki pak grad čine ljudi, zidovi, struke i vodstvo.

se radi tako kao da sve nekadašnje promašaje treba konzervirati. Nije li Kenzo Tango iskoristio razorenost Tokija za njegovo dotjerivanje? Obnoviti grad ne znači obnoviti svaki kućerak i sve loše nego obnoviti i dotjerati u stilu koji je dominirao i po kojemu je grad bio prepoznatljiv. Sanjam da se u mom gradu neće ponoviti udžbenički primjer promašene arhitekture sa staklenom zgradom Ferimporta kraj Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Sanjam kako smo počeli učiti na tuđim pogreškama i da ne moramo ponavljati svoje ili tuđe propuste u prošlosti. Sanjam o gradu u kojem se stare nakaradnosti otklanjaju, a ne obnavljaju. Ponovljeni promašaj veći je grijeh od prvoga jer smo nešto trebali naučiti ako ne na tuđim, a ono barem na svojim pogreškama. Samo neznalice ponavljaju ispite. Sanjam da se ostaci zgrade Vukovarske banke, nekada moderno ostakljene na pogrešnom mjestu, svojom novom fasadom uklapaju u barokni okoliš. Sanjam kako se kraj staroga Radničkog doma, spomenika kulture, ne grade ustakljene zgrade koje narušavaju i ruže staro jezgro grada. Svijet poznaje i priznaje moj grad po tom starom stilu, a ne po modernim staklenkama kojima svijet obiluje i nas nadmašuje. Sanjam da u Novom Vukovaru nije obnovljena zgrada Croatie u starom stilu jer je okolno prodajno središte sa suvremenim zgradama i velikim izlozima. Kao što se ustakljene suvremene zgrade ne uklapaju u stari dio grada tako se niti stari objekti ne uklapaju u ustakljeni ambijent. Sanjam da ne vidim baroknu zgradu Croatie pored suvremeno ustakljene zgrade branitelja „Crne udovice“ te da su staklene zgra-

Panorama

de Slavonske i Vukovarske banke u Starom gradu i barokna zgrada Croatie u Novom gradu zamijenile svoja mjesta. Kao da smo namjerno ispremještali lončiće; pored Radničkog doma stavili smo ustakljene zgrade Slavonske i Vukovarske banke, a kraj ustakljene stambene zgrade branitelja stavili smo starinsku zgradu Croatie. Sanjam kako čovjeka nismo ugurali u „betonske kaveze“ u kojima je sve više otuđenosti, apatije, frustracije, neuroze, psihoze, shizofrenije koja vodi sve do suicida. Sanjam kako su zaslužni branitelji dobili zgradu s umirujućim pogledom na Dunav, a ne u živom središtu grada s mnogo betona, ljetnih vrućina i noćnih galama uvijek i poželjno živahne mladeži i pokojeg za šankom „oraspoloženog“ uličnog noćnog pjevača. Ti su ljudi zaslužili bolji i mirniji ambijet. A Dunav je tako blizu i prostora ima. Jer “...ne postoji nikakva velika poteškoća da se izgradi pejzaž istovremeno s izgradnjom grada: dovoljno je da vodimo računa o pogledu čovjeka.” (Jouvenel)

O STRUCI

koji čovjeka poznaju bolje od zidara. Čovjek se ne ponaša po zakonima građevinske statike. Pa zar ne gradimo za čovjeka, koji je prije svega psiho-socijalno biće!? Sanjam kako se, prije svih, socijalna psihologija i kulturna antropologija integriraju u sintetičko znanje urbanista, koji vidi čovjeka, a ne beton. Danas od betona izgleda ne vidimo čovjeka. Sanjam grad u kojem se kuće grade za čovjeka, znači „po mjeri čovjeka“, dakle „po mjeri korisnika“, a ne po mjeri graditelja. Jer prije svega, „kuća je ljudska činjenica“ (R. Supek), a mi ju uglavnom shvaćamo kao građevinsku, arhitektonsku ili administracijsku činjenicu. Kao da ti momenti mogu zamijeniti ljudsku dimenziju stana i grada. Sanjam o djelima - zdanjima, objektima, spomenicima, parkovima - koja će biti na ponos budućim pokoljenjima, kao što smo mi ponosni na zatečena naslijeđa. To će potvrditi vrijednost ove generacije i da nije uzalud postojala; da je sačuvala ono naslijeđeno vrijedno i obilježila povijesni hod grada trajnim vrednotama iz svoga vremena.

Sanjam da smo prevladali „...dominaciju arhitekture nad urbanizmom“ (R. Supek) i da polazimo od osmišljenog grada prema zgradi, a ne od zgrade prema gradu. Tako imamo lijepe kuće i unakaženi grad jer su te kuće na pogrešnom mjestu. Kuća je lijepa onoliko koliko se uklapa u osmišljeni cjeloviti urbani ambijent. Jedno je starinska zgrada Croatie u Starom, a drugo u Novog gradu. Isto i staklena zgrada Slavonske banke, samo s obrnutom lokacijom.

Sanjam da konzervatori prvo selektiraju, odnosno ono loše eliminiraju, a samo dobro konzerviraju. Čini se da oni kod nas dobro konzerviraju i ono što je loše. Konzervatori nisu samo oni koji se tako zovu, nego svi koji imaju ovlasti kreirati obnovu kojom treba sačuvati „dušu grada“.

Sanjam o gradu kojega će građevinci graditi po nacrtima arhitekata, a ovi će crtati po uputama sociologa, psihologa i liječnika

mr. sc. Josip Kovač

Panorama

Sanjam da ako sve to i nije tako, prolaznu ocjenu ne dobiva onaj koji tako radi i onaj koji to ne (s)priječi.

nastavlja se...

I N T E RV J U

GOSPODARSTVENIK I POLITIČAR

redsjednik uprave „Borova“, Mirko Ćavara, diplomirani je ekonomist, otac dvoje djece, član HDZ-a i ugledni vukovarski gospodarstvenik sa skoro četrdeset godina radnog staža. U ovom intervjuu progovara o sebi, svome radu i trenutačno najvažnijoj vukovarskoj tvrtki, „Borovo“, čiji je čelni čovjek. Gospodine Ćavara, velik dio Vašeg radnog staža ostvaren je upravo u tvrtki „Borovo“, zar ne? Da, svoj sam radni staž započeo 1971. godine u „Borovu“ na poslovima proizvodnje bicikl-guma. Potom sam radio u nekoliko drugih pogona, a netom prije Domovinskog rata postao sam direktor skladišno-distribucijskog centra tadašnje borovske prodaje. U poratnim sam godinama radio u zagrebačkoj tvrtki „Zagrebšped“ kao stručni suradnik te sam se već 1997. godine kao djelatnik Ministarstva obnove i razvitka vratio u Vukovar. Moj posao tada bila je reintegracija postojećih tvrtki u gospodarski sustav Republike Hrvatske. Naime, mnoge tvrtke nisu bile upoznate s državnim propisima i nisu bile dobro organizirane. Sljedeće sam godine prešao u tvrtku „Komunalac“ gdje sam ostao do 2005. godine, a potom sam se vratio u „Borovo“. Kakva je bila situacija u „Komunalcu“ 1998. godine i što se proMoje temeljno opredjeljenje je gospodarstvo. Kao diplomirani ekonomist prvenstveno sam osposobljen za to područje i tu mogu najviše pružiti. Politika mi omogućuje uključivanje u lokalna događanja i u nju ne ulazim s velikim ambicijama. Svojim političkim djelovanjem nikako ne težim vlastitoj koristi, ni materijalnoj ni političkoj, već koristi zajednice kojoj pripadam.

mijenilo u sedam godina koliko je tvrtka bila pod Vašim vodstvom? Kada sam prihvatio mjesto direktora, u „Komunalcu“ je bilo zaposleno sedamdesetak ljudi koji su radili bez potrebne opreme i u vrlo lošim uvjetima. Ubrzo smo našli sredstva kojima smo uspjeli kupiti prijeko potrebne strojeve, kamione, rovokopače, buldožere i ostalu tehničku podršku te smo stekli potrebne uvjete za obavljanje komunalnih djelatnosti i mogli smo se aktivno uključiti u obnovu grada. „Komunalac“ je u tih sedam godina izrastao u respektabilnu tvrtku koja je odgovorno obavljala poslove na komunalnoj infrastrukturi grada, a kada sam 2005. napustio tvrtku, broj zaposlenih bio je gotovo utrostručen. Prije Vašeg prelaska na mjesto čelnog čovjeka „Borova“, govorilo se o lošim nalazima revizije vezano uz poslovanje „Komunalca“. Možete li objasniti o čemu se radilo? Sva su izvješća o poslovanju „Komunalca“ prije moga prelaska u „Borovo“ bila pozitivna i svaki govor o negativnim rezultatima revizije nije istinit. Smatram kako su

takve izjave tendenciozno iznesene kako bi nanijele štetu ugledu stranke čiji sam član ili čak meni osobno te na takav način negativno utjecale na moje daljnje djelovanje u politici ili gospodarstvu. Koje djelovanje Vam je važnije: političko ili gospodarsko? Moje temeljno opredjeljenje je gospodarstvo. Kao diplomirani ekonomist prvenstveno sam osposobljen za to područje i tu mogu najviše pružiti. Politika mi omogućuje uključivanje u lokalna događanja i u nju ne ulazim s velikim ambicijama. Svojim političkim djelovanjem nikako ne težim vlastitoj koristi, ni materijalnoj ni političkoj, već koristi zajednice kojoj pripadam. Dakle, smatrate kako ste svojim radom na području gospodarstva više doprinijeli politici nego li politika Vašim gospodarskim uspjesima? Dakako. Naravno, neke sam poslove u gospodarstvu možda mogao učiniti i bez političkog angažmana, ali po prirodi sam takav da volim poznavati svoju okolinu i volim znati što se događa u mom gradu

Panorama

M I R KO Ć AVA R A jer na taj način mogu uočiti eventualne probleme i nedostatke te upozoriti na njih. Tolerantan sam i otvoren za svaku suradnju koja će doprinijeti napretku okoline u kojoj živim i smatram kako je moja građanska dužnost surađivati sa svima koji se trude poboljšati grad Vukovar. Naravno, samo dobro smišljeno gospodarstvo može osigurati ostvarenje takvoga cilja, odnosno Vukovar u kojemu svatko ima uvjete za dostojanstven život. Prije rata ste bili član Saveza komunista? Kao i svatko drugi bio sam u Socijalističkom savezu i u ono sam vrijeme bio član Saveza komunista. Kao Hrvat i katolik, ali i zbog nekih obiteljskih atributa, nisam bio „podoban“ te sam prije rata samoinicijativno napustio Saveza komunista. Uvidio sam kako su to samo prazne priče. Što je s glasinama o Vašem navodnom plesanju užičkog kola? Smatrate li kako je njihovo širenje vezano uz Vaše članstvo u Savezu komunista? Ne, mislim da je njihovo širenje vezano uz moje članstvo u HDZ-u te da se i na takav način pokušava naštetiti kredibilitetu stranke čiji sam član. Poričem svako sudjelovanje u tome kolu. Dokaz tome je snimka spornog kola na kojoj se jasno vidi kako su u kolu profesionalni plesači i tek nekoliko osoba s tadašnje lokalne političke scene. Realizacijom mirne reintegracije Podunavlja Republika Hrvatska stupila je u „vlasništvo“ tvrtke „Borovo“. Znate li što je tada zatečeno u tvornici? „Borovo“, nekada gigant u europskim i svjetskim razmjerima, doživjelo je kataklizmu razaranja, radikalni udar u sustav koji se teško može oporaviti. Ostalo je tek 4% od onoga što je „Borovo“ nekad bilo, međutim postoji potencijal koji se može korektno iskoristiti u manjim razmjerima. Za sada „Borovo“ u Hrvatskoj ima preko stotinu prodavaonica i u Sloveniji još pedesetak. Koji ste okvir proizvodnje prihvatili prilikom preuzimanja „Borova“?

Panorama

U „Borovo“ sam došao 2005. godine. Tada se proizvodnja kožne obuće odvijala u staroj, ruševnoj hali, a proizvodnja gumene obuće i gumeno-tehničke robe u gumarskome dijelu. Za sada smo uspjeli premjestiti proizvodnju u obnovljenu obućaru. Strojevi koji su tada radili rade i danas, no potrebna su mnoga ulaganja u nove i tehnološki naprednije strojeve. Mojim dolaskom načinjen je plan restrukturiranja „Borova“ koji podrazumijeva ulaganja u obnovu zgrada od kojih se očekuje komercijalni efekt te ulaganja u nove tehnologije i obnova starih, upotrebljivih strojeva. Trenutačno su nam primarna ulaganja u gumarski kompleks i prema planu restrukturiranja u njega će biti uloženo 40-45 milijuna kuna vlastitih sredstava do kojih smo došli zamjenom naše imovine s Republikom Hrvatskom. Kakvi su današnji ﬁnancijski pokazatelji, kapaciteti i mogućnosti „Borova“ te koja su očekivanja za budućnost? Trenutačno su nam primarna ulaganja u gumarski kompleks i prema planu restrukturiranja u njega će biti uloženo 40-45 milijuna kuna vlastitih sredstava do kojih smo došli zamjenom naše imovine s Republikom Hrvatskom. Ukupan prihod „Borova“ kreće se oko 250 milijuna kuna godišnje i nismo njime zadovoljni jer nam ne ostavlja dovoljno prostora za daljnja potrebna ulaganja, no smatramo kako se takva situacija može popraviti kvalitetnom promidžbom branda „Borovo“. Kakvo je poslovanje „Borova“ izvan core biznisa? Očekujemo da ćemo uspjeti privući investiciju za riječno brodogradilište na obali Dunava zapadno prema Vodovodu. Uskoro ćemo započeti prvu fazu toga posla, a sve ovisi od toga hoće li nam država, koja je vlasnik, dopustiti da tu napravimo takav infrastrukturni zahvat. Radi se o tome da će trebati prilagoditi obalu Dunava. Ta je investicija značajna za ovaj grad i županiju jer se radi o ulaganju od više desetaka milijuna eura koje će trebati uložiti u taj prostor. Gotovo će deset milijuna eura trebati za uređe-

nje obale. Moramo naći i dovesti tvrtku koja će obavljati poslove brodogradnje, a svakako želimo participirati s tom tvrtkom u ovome poslu. Također, vjerojatno ćemo uskoro započeti radove na gradnji termoelektrane u dvorištu „Borova“, a to će imati veliki značaj za grad i županiju. Aktivirat će se kapital iz Hrvatske elektroprivrede i kapital koji će posredno dovesti i druge ulagače jer se radi o energani na plin kapaciteta energije koju trenutno uzimamo iz nuklearke Krško, dakle oko 450 megawata. To će značiti minimalno tristotinjak novih radnih mjesta i to visokoobrazovanog kadra; od inženjera do uslužnih djelatnosti. Dakle, termoelektrana predstavlja potencijal koji će gradu dati novi zamah. Osim toga, rentom će se indirektno puniti i proračun grada. Nije deﬁnirano naše sudjelovanje u tome međutim, budući da smo vlasnici prostora pokušat ćemo najkvalitetnije kapitalizirati dogovor s državom u čijem smo, upravo kao i HEP, vlasništvu. O svemu što činimo upoznati su grad, županija i nadležne državne institucije. Bitno je da „Borovo“ i u ovim teškim vremenima recesije redovito isplaćuje plaće svojim radnicima. Smatram kako je to važan pokazatelj lokalnoj upravi koja bi trebala biti stalna podrška tvrtki koja posluje već osamdeset godina.

„Borovu“ slijedi i privatizacija? Tako je. Ove ćemo godine provesti sve pripremne radnje neophodne za privatizaciju. Sadašnji kapital „Borova“ je 790 milijuna kuna. Vjerojatno će taj kapital biti i manji kada uredimo sve ﬁnancijske pokazatelje, no to neće utjecati na daljnje rezultate. Bitno je da „Borovo“ i u ovim teškim vremenima recesije redovito isplaćuje plaće svojim radnicima. Smatram kako je to važan pokazatelj lokalnoj upravi koja bi trebala biti stalna podrška tvrtki koja posluje već osamdeset godina. Svi smo mi Vukovarci i trebamo skupiti snage te se zajednički boriti za dobrobit našega grada, a ne jedni drugima podmetati i bespotrebno stvarati lošu klimu koja se ponajviše odražava na malome čovjeku pa tako i na 1500 zaposlenika „Borova“. Lidija Toth

Panorama V U K O V A R

Ovaj je oglas vidjelo 5.000 osoba. Ovdje može biti i Vaša reklama. Marketing 032 445-413 e-mail: panorama01@net.hr

V U KO VA R S K E P R I Č E

O STAROM VUKOVARU piše Žarko Pavletič Žak

Vukovar, grad na obalama Dunava i Vuke, zbog nesretnih događanja 1991. godine, danas je diljem Lijepe naše, ali i šire, poznat kao Grad heroja. No nikome pa čak ni njegovim stanovnicima više nije poznato što je Vukovar nekada bio. Tek su rijetki „domoroci“ koji još pretaču uspomene i puštaju lijepim sjećanjima da se izbore za svoje mjesto u ovim novim vremenima brze potrošnje i još bržeg zaborava. Mladi su premladi da bi se sjećali, a i odrastali su u drugim gradovima, sredinama, udisali i živjeli neku drugu kulturu koja se upisivala na mjesto vukovarske. Roditelji su im mogli prenijeti tek tužna sjećanja na ono što su poznavali kao radost života na obalama Vuke i Dunava, ali to je bila tek priča u obliku nade, ali nikada dovoljna da bi se esencija Vukovarca utkala u te mlade živote. Speciﬁčnost urbane kulture koja se u Vukovaru kreirala i odgajala stoljećima nestala je pod debelim slojevima prašine i ruševina. Vukovar više nije mali grad građen po uzoru na nekadašnje austro-ugarske gradiće već grad svakodnevne egzistencijalne borbe u kojoj se ugodnost

prijašnjeg života svodi na uspomene. Jedino što je ostalo isto Dunav su i “podlijevani” sir. Upravo zbog toga, željeli bismo starije čitatelje podsjetiti, a mlađe upoznati sa značajem Vukovara kao urbane cjeline i njegovim kulturološkim odnosima. Za Vukovarce je jednako nedopustivo da se zaboravi kako je Vukovar dobio bulu kao kraljevski grad puno prije mnogih drugih hrvatskih gradova pa čak i Zagreba isto kao što je nedopustivo zaboraviti kamen na Korzu kraj kojega su se toliki parovi zaljubili. Bitno je znati zašto se vukovarska mjesta zovu Šapudl i Šamac, a zašto se štednjak nazivao “šparhet” te da je Ulica tri ruže dobila ime po tome što je vlasnik gostionice Puhes imao tri kćeri lijepe kao ruže. Važno je znati povijest Radničkog doma i zašto se naše kultno izletište naziva Adica. Isto tako, ako živimo u Vukovaru moramo znati jesmo li Slavonac, Slavonka ili Srijemac, odnosno Srijemica ovisno s koje smo strane Vuke rođeni. Istina je da malo poznajemo svoj grad. Izgubili smo svoje korijene i donijeli razmišljanja nekih drugih okolina. Naravno, razvoj je dobar i potreban, ali bismo trebali znati odakle potječemo. Vukovar se kroz sva vremena širio, razvijao i modernizirao zavidnom brzinom, što možemo zahvaliti geopolitičkom položaju, ali je uvijek čuvao svoj poseban „štih“ koji se danas tako rijetko zamijeti tek u pokojoj klasičnoj vukovarskoj šali. No nema više ni toliko mjesta okupljanja gdje bi se takve šale stvarale i producirale; Vukovar je prije Drugog svjetskog rata imao pedeset četiri gostionice, a znamo kako su gostionice oduvijek bile pluća društvenog život svakoga grada. Povoljni geopolitički položaj dao je Vukovaru bitno strateško značenje. U svakome ratu Vukovar je bilo mjesto koje se moralo proći, osvojiti. Još su Turci u svojem pohodu prema Mohaću prošli, ali i zadržali se gotovo četiristo godina na ovome području. Zbog toga je centar grada izgrađen na pilotnama kojima je pokoreno tadašnje močvarno područje, a za surduk još uvijek nemamo drugu riječ. Vukovarci, ljudi navikli na najtoplija slavonska ljeta i najhladnije zime s ledenim vjetrovima što su se spustili s Karpata, a dunavski ih je koridor samo dodatno ubrzao, spremni da će ih „dokačiti“ svaki rat u blizini, ostaju na svojoj zemlji, žive u svome gradu i za njega. Zbog te ljubavi želimo s vama cijenjeni čitatelji podijeliti priče o našem gradu, njegovoj kulturi i povijesti, kako se ne bi zaboravilo što znači biti Vukovarcem.

Panorama

F E S T I VA L D U H O V N E G L A Z B E

BONOFEST 2010.

Na ovogodišnjem Festivalu duhovne glazbe Bonofest 2010., koji će se u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru održati 15. i 16. svibnja, bit će izvedeno 40 pjesama. Na natječaj Povjerenstva za pastoral mladih pri župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru za Festival duhovne glazbe Bonofest 2010. pristiglo je 67 pjesama. Veliki broj pristiglih pjesama razlog je zbog kojeg će se i ovogodišnji Bonofest održati u dvije festivalske večeri i to u subotu 15. i nedjelju 16. svibnja. Ocjenjivački sud u sastavu s. Mirjana Kesić, fra Ilija Mijatović, Maja Dretvić, Ankica Mlinarić, Zlatko Hegeduš, Marina Živić, Mateja Đumić, Nives Posavec, Janoš Kerry i Dražen Bočkaj na sastanku održanom 20. veljače odlučio je kojih će 40 skladbi biti uvršteno u ovogodišnje festivalske večeri.

Prvog dana Bonofesta, 15. svibnja, izvest će se pjesme “Snagom križa” Ivane i Marije Husar, “Ave Maria” Viktorije Kulišić Đenke, “Pružena ruka” Blanke Došen,

“Molitva za sv. Franju” Vlatke Kopić Tene, “Čuvaj me, dragi anđele” Mie Kordić, “O Grade boli” u izvedbi T. S. „Ravnica“, “Za početak novi” Branka Ćulića, “Vjera i ljubav” Željke Marinović i Čede Antolića, “Tebi ljubav s neba” Ive Šeparovića, “Potpuno tvoj” Antonija Tkaleca, “Da radost potpuna bude” u izvedbi VIS „Kefa i Credo“, “Smiluj mi se” Bože Ljube Vukovića i „Creda“, “Neka svakom bude raj” Maxa Hozića, “Isuse, tvoje riječi poput sjemena su bačene” u izvedbi VIS-a „Novo Svitanje“, “Dođi hrabro” Darka Jovanovskog, „Hoću li poći u raj” fra Miroslava Petraca, “Moj križ s tobom” Dragutina Hrastovića, “Put kojim prošao je Bog” Zorana Hornjaka, “Molitvom tebe zovem” Mirjam Vide i “Svjetlo u tami” u izvedbi VIS-a „Glasnici sv. Bone“. U nedjelju 16. svibnja bit će izvedene pjesme “Božje djelo” u izvedbi VIS-a „Proroci“, “Gospi” u izvedbi VIS-a „Susreti“, “Uz tebe” Maje Tadić, “Hvala ti” VIS-a „Damjan“, “Tri put na dan zvona zvone” u izvedbi Zbora mladih „Staro Petrovo selo“, “Oče naš” Assunte, “Vapaj” u izvedbi Zbora mladih “Trojstvo”, “Da tebe nema” Pjevačkog zbora “Dionizije”, “Tvoja ljubav” Glasnice nade, “Hoću li i ja u raj” Magdalene Tomić-Mijatović i Monike Tomić, “Obasjaj me” Matheusa, “U tebe se uzdajem Gospodine” u izvedbi

Zbora mladih “Mir”, “Budi moja snaga, budi moj Bog” Stjepana Japarića, “Tvoja ljubav nosi me” Suzane Matušan, “Probudi se” VIS-a „Iskre“, “Kad zaspiš ti” u izvedbi Zbora mladih “Fra Vjekoslav Mičuda”, “Nevjerojatna” Zbora mladih župe “Preslavnog imena Marijina”, “Klanjamo se Tebi” Zbora mladih župe “Dominik Savio”, “Vječno svjetlo ljubavi” Vlatke Linarić i “Hvala” Terezije Majdanac. Izvođači čije je skladbe ocjenjivački sud uvrstio u program festivalskih večeri, studijsku snimku skladbe, matricu bez glavnog vokala te instrumentalnu matricu trebaju dostaviti najkasnije do 1. travnja. Ova je godina peta jubilarna godina održavanja duhovnog festivala za mlade u Vukovaru. Zahvaljujući visokom pokroviteljstvu predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor, kao i poznatim estradnim umjetnicima s duhovne i svjetovne glazbene scene, festival već treću godinu za redom prenosi Hrvatska radiotelevizija. Festival se uz visoko pokroviteljstvo Vlade Republike Hrvatske održava u suradnji s Vukovarsko-srijemskom županijom i Gradskim poglavarstvom grada Vukovara, Đakovačko-osječkom nadbiskupijom te Hrvatskom franjevačkom provincijom sv. Ćirila i Metoda. Gabriela Bartulović

Panorama

D U H O V N A P I TA N J A

KORIZMA Korizma je vrijeme u crkvenoj godini kada na poseban način posvješćujemo važnost molitve, odricanja i posta kojima se intenzivno pripremamo za blagdan Kristova uskrsnuća. Najčešće pitanje koje ovih dana ljudi postavljaju jest: “Čega ste se u korizmi odrekli”? Kao odgovor najčešće se pretpostavlja bombona, kave, čokolade, cigareta. Korizma je za odrasle puno ozbiljnije vrijeme od odricanja samog po sebi. To je prvenstveno vrijeme susreta s Bogom. I sve što činimo u korizmi mora ići u smjeru susreta s Bogom, kako čovjek ne bi živio u otuđenju od samog sebe i Boga te mislio na sporedne stvari, a da se pri tome uopće ne bavi sobom i onime što bi trebao u svome životu promijeniti. Korizma je vrijeme u kojem čovjek kroz post, milostinju i molitvu ima vremena za sebe, ali bez Duha obraćenja, sve je samo jedna vanjska forma.

Ovaj je narod u pustinji iskusio neimaštinu, glad i neizvjesnost. Tako i čovjek često puta u svome životu ulazi u idolatriju, klanjajući se raznim idolima; idolu novca, posla, karijere, svojih planova i očekivanja. Međutim, Bog ga poziva na obraćenje. Ovaj narod u pustinji ima iste kušnje kao Isus. Isus Krist u pustinji je bio izložen napastima i to napasti kruha, napasti povijesti i napast idola. Korizma je vrijeme u kojem se na osobit način susrećemo s ovim napastima i tu nam Crkva puno pomaže pozivajući nas na post, milostinju i molitvu. Sveto pismo i čitava kršćanska tradicija uče da je post od velike pomoći za izbjegavanje grijeha i svega što navodi na grijeh. Tako da već u Knjizi Postanka imamo Božje Riječi: “Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo. U onaj dan kad s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti.”

Od čega kršćanin treba postiti? Najprije od grijeha. I što kršćanin u korizmenom vremenu želi postići? Ljubiti Boga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim. To je kršćanska korizma. Broj 40 u Bibliji je znakovit. Nakon što je izašao iz egipatskog ropstva izraelski se narod nalazio 40 godina u pustinji. Mojsije je 40 dana boravio na brdu Horebu, a Isus je 40 dana bio u pustinji. U Starom zavjetu vrlo je znakovito ovih 40 godina pustinje, tako da mi u korizmi živimo 40 dana pustinje. Izraelski narod u pustinji ima jednu napast; glad. Naime, zbog gladi, koja je ﬁzička potreba, želi se vratiti u ropstvo i tu nastaje vječna dvojba, kako jednog naroda tako i svakog vjernika, dvojba slobode ili kruha.

Sveti Petar Krizolog piše: “Post je duša molitve, a milosrđe život posta. Zato neka onaj koji moli posti. Onaj koji pak posti neka bude milosrdan. Onaj koji želi da mu molitva bude uslišana, neka usliši onoga koji mu se obrati nekom molbom. Onaj koji želi da mu Bog otvori srce, neka ne zatvara onome koji ga je za nešto zamolio”. U korizmenom smo vremenu također pozvani na poseban način na molitvu, osobnu i zajedničku, u bilo koje doba dana, a Crkva je pozvana govoriti o Božjoj ljubavi, o nadi koju nosi i Radosnoj vijesti koja se očituje u Kristovoj ljubavi prema svakome čovjeku.

Panorama

Gabriela Bartulović

G O S P O DA R S T VO „Borovo“ predstavilo najnoviju kolekciju obuće za sezonu jesen/zima 2010/2011.

TRADICIJA I KVALITETA KAO ZAŠTITNI ZNAKOVI

OBUĆE „BOROVO“ Uz veliko i bogato znanje i tehnologiju borovski dizajneri iskoristili su i tradiciju stvaranja kvalitetne obuće dugačku više od sedamdeset godina te u izložbenoj dvorani Kožne obuće predstavili novih petstotinjak modela za kolekciju jesen/zima 2010/2011. godine. Predstavnici trgovačkih kuća i prodajne mreže tvrtke „Borovo“ imali su priliku pogledati različite muške i ženske modele koji bi se mogli nositi iduće godine u Hrvatskoj, Sloveniji, ali i ostalim zemljama ovoga dijela Europe. Uz brojne modele ženskih salonki, čizama, sandala bilo je tu i muških cipela i čizama, ali i kućnih papuča, linija startas tenisica kao i šarenih gumenih čizama koje su zadnjih mjeseci postale neizbježni modni detalj. “Ove godine kolekcija kožne i gumene obuće „Borova“ nešto je drugačija nego prijašnjih godina. Odlučili smo se ponuđenim modelima više okrenuti običnim ljudima i radnicima te da naši modeli budu dostupni što širem krugu ljudi”, rekao je direktor Kožne obuće „Borovo“ Husnija Burić. Najnoviju kolekciju borovske obuće čini više od petsto modela među kojima je 250 novih modela. Od starih modela iskorišteni su samo oni provjereni i dobro prodavani modeli koji su i tijekom prošle sezone dobro primljeni među kupcima. “ Iako smo pripremili više od petsto različitih modela bili bismo zadovoljni kada bi se njih sedamdesetak našlo u proizvodnji. Svakako, zadnju će riječ imati trgovci koji će odlučiti koji će se od ovih modela naći u prodavaonicama iduće sezone”, rekao

je Burić. Prema planovima Uprave Kožna obuća „Borovo“ ove godine planira proizvodnju od oko 300 tisuća pari obuće dok tvrtka kćer „Gumi trade“ u isto vrijeme planira proizvodnju od oko 160 tisuća pari. Iako se to malo zna među običnim kupcima, „Borovo“ danas proizvodi i specijalnu obuću za vatrogasce, šumarske radnike, ali i vojsku. U planu je i da UP-u RH ponude proizvodnju obuće koju bi nosili policajci na terenu. “Naša je obuća kvalitetna i udobna. Uz to pri njenoj izradi koristimo najkvalitetnije materijale, a ne smije se zaboraviti i to da je hrvatski proizvod”, istaknuo je Burić. Glavni direktor „Borova“ Mirko Ćavara podsjetio je na dobre poslovne rezultate „Borova“ postignute unatoč ﬁnancijskoj krizi koja drma cijeli svijet i Hrvatsku. Ćavara tvrdi da je „Borovo“ u prva dva mjeseca ostvarilo svoj plan te da iste, a možda i bolje rezultate očekuju i u narednom razdoblju. U planovima „Borova“ puno se očekuje i od specijalnog programa u kojem se prave zaštitni prsluci za policiju, vojsku i štićene osobe. Još uvijek su aktualni planovi o izgradnji riječnoga brodogradilišta, terminala kao i termoelektrane na plin u borovskom dvorištu. Ćavara ističe da je osnovni cilj na što bolji način iskoristiti položaj „Borova“ i njegove prednosti poput Dunava, blizinu „Luke Vukovar“, auto ceste, ali i blizinu granice s Mađarskom, Srbijom i BiH. Ivan Bader

Panorama

TURIZAM

KUPRES Tamo gdje proljeće kasni

“Tamo gdje proljeće kasni” - to je Kupres, od davnina poznat kao “Mali Sibir” - gradić u jugozapadnom dijelu BiH. Možda niti jedan dio Bosne nije u sebi toliko različit, a opet drugačiji od okolnih mjesta kao što je to Kupres. Ondje tutnje vjetrovi i vladaju zime poput sibirskih, ali ga i grije mediteransko sunce. Povoljan geografski položaj na nadmorskoj visini od 1250m i oštra planinsko-alpska klima jamče 100 dana snijega, što ga čini idealnim odredištem za skijaše rekreativce. Skijalište na Čajuši svojom se veličinom ne može usporediti s austrijskim, talijanskim ili slovenskim skijalištima, ali je zasigurno veće od Platka ili Sljemena, a prate ga i bolja infrastruktura te potencijal rasta. U rasponu od 1150 do 1250 m skijaši mogu pronaći 4 skijaške staze ukupne duljine oko 13 km, a skijašima su na raspolaganju vučnice s dva i četiri sjedala , 2 ski-lifta (sidro) i jedan baby-lift za najmlađe. Opremljeno je s nekoliko ski-renta i skiservisa. Na skijalištu se nalazi restoran, organizirana je i škola skijanja, a skijaškome ugođaju doprinose i snježni topovi. Ovo je idealno skijalište za skijaše početnike i rekreativce. Velika većina onih koji se okušaju u skijanju kažu da je zimovanje puno bolje nego ljetovanje i odlučuju se i sljedeće godine za isto. Staze su odlične, snijeg fantastičan, a kupreška dolina obavijena bjelinom impresionira svojom surovošću. Osim skijanja možete uživati i u sanjkanju, noćnom skijanju, vožnji na motornim sanjkama te sanjkama sa psećom zapregom. Cijene su neusporedivo povoljnije nego na domaćim i stranim skijalištima, od parkinga koji je besplatan (što je veliko iznenađenje jer se kod nas na moru naplaćuje svaki pedalj slobodnog prostora za parkiranje) pa do hrane, soka, kave i drugih napitaka, cjelodnevne ski karte, iznajmljivanja ski opreme i samog smještaja. Skijalište je puno Dalmatinaca, ali i Slavonaca koji su ondje kupili i obnovili kuće i koji se svake godine vraćaju radi uživanja

u zimskim sportovima. No, moram priznati da su Čajušu otkrili i stranci pa se ondje mogu čuti i talijanski i njemački jezik. Mogućnost prakticiranja raznolikih aktivnosti, svjež zrak, netaknuta priroda i ljubazno stanovništvo Kupresa nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Gabriela Bartulović

Panorama

TURIZAM

Panoramaa Panoram

S P O RT

SPORTSKI USPJESI I “NEUSPJESI” U ne tako davnoj prošlosti Vukovar se s ponosom hvalio da je grad mladih, zelenila i sporta. Godinama su vukovarski sportaši ostvarivali značajne rezultate u bivšoj državi tako da je Vukovar iznjedrio niz reprezentativaca i poznatih sportaša. Sve te uspjehe pratili su jaki gospodarski subjekti, poput „Borova“ i „Vupika“, koji su osiguravali dovoljna ﬁnancijska sredstva. Rat i razrušeno gospodarstvo mnogo su toga promijenili pa je i sportska slika Vukovara danas znatno drugačija, a i neizvjesno je kakva će biti sljedećih godina. Vrhunski sport u Vukovaru, barem kada su ekipni sportovi u pitanju, spao je na odbojkašice ŽOK-a „Vukovar“ koje su prošle godine ostvarile najbolje rezultate u povijesti. Vukovarke su bile druge na prvenstvu RH i Kupu RH, iza neprikosnovene Rijeke, a uspješno su nastupale i u europskim natjecanjima. Ne smiju se zaboraviti niti nogometaši HNK-a „Vukovar ‘91“, kara-

tisti, šahisti, rukometašice, boksači i mnogi drugi. Međutim, kriza i nedostatak novca rezultirali su brojnim problemima, a situaciju je dodatno otežala i najnovija raspodjela sredstava grada Vukovara namijenjenih za sportske klubove i udruge s kojima je, kako stvari stoje, najveći dio klubova nezadovoljan. Nedostatak novca rezultirao je i da prvotimci NK „Vuteks Sloge“ štrajkaju jer im nisu isplaćena dogovorena sredstva dok je NK „Borovo“ istupilo iz daljega natjecanja u 1. ŽNL. U gradskom proračunu za 2010. godinu Grad Vukovar osigurao je 3,4 milijuna kuna kojima treba dodati i dodatnih milijun kuna koja

će biti osigurana iz sredstava županije i sponzora. Prema raspodjeli gradskih sredstava, a što je urađeno kroz natječaj Zajednice sportskih udruga, ŽOK „Vukovar“ ove godine trebao bi dobiti 523 tisuća kuna. U kakvim uvjetima su vukovarske odbojkašice radile govori i podatak da termine za treninge imaju i u 22 sata navečer, ali i da su prošle godine na uzvratnu utakmice u Atenu, koja se igrala u sklopu natjecanja Euro kupa, putovale autobusom u jednom smjeru više od 24 sata. Za HNK „Vukovar ‘91“ namijenjeno je 280 tisuća kuna, muški rukometni klub 150 tisuća kuna, a ženski 100 tisuća kuna. Karate klub „Vukovar ‘91“ iz grad-

Panorama

S P O RT skoga proračuna ove godine trebao bi dobiti 180 tisuća kuna, a boksački klub „Borovo“ 80 tisuća kuna. U proračunu su se našli i svi drugi sportski klubovi koji su se prijavili na raspisani natječaj. Većina sportskih klubova zadovoljna je iznosom koji je grad namijenio za sport, ali su nezadovoljni načinom raspodjele i kriterijima koji su donijeli niz nelogičnosti kada su u pitanju dodijeljena sredstva. Tako su klubovi koji se natječu u istom rangu dobivali znatno različite iznose sredstava, a u oči upada i da su neki klubovi koji u pogonu imaju samo jednu momčad svrstani u isti rang s momčadima koje imaju i škole za mlade te okupljaju na desetke mladih. Nezadovoljstvo kriterijima i načinom raspodjele gradskoga novca možda će konačno rezultirati i sređivanjem stanja i zavođenjem reda u vukovarskom sportu. Koliko je nesređeno stanje u vukovarskom sportu govore i podaci da grad na Dunavu danas ima čak osam nogometnih klubova, ali i niz boćarskih klubova koji su u Vukovar došli s povratkom Vukovaraca u svoje domove. Tu su i neki klubovi čiji se kontakt broj ne može naći niti u telefonskom imeniku, a o nekim sportskim rezultatima ili uspjesima da i ne govorimo. Tu si i stare vukovarske boljke poput klubova koji imaju predznak hrvatski ili srpski. Kako god bilo, svima im je zajedničko da su, kada su u pitanju neophodna sredstva za rad i natjecanja, go-

tovo u cijelosti okrenuti prema gradu i gradskim novcima. Vrlo često se i u razgovorima među građanima može čuti tvrdnja da je lako tako biti predsjednik kluba ili tajnik kada sve dobiju iz grada. U isto vrijeme, barem do krize i nedostatka novca koji je uslijedio, uprave klubova nisu ništa ili gotovo ništa uspjele same osigurati od sponzora i prijatelja kluba. Nejasno je i zašto su neki klubovi inzistirali na ulasku u viši rang natjecanja kada nisu imali osiguran priliv neophodnih sredstava. Trebalo bi se zapitati zašto u nekim vukovarskim klubovima gotovo da nema domaćih igrača, a situacija je otišla toliko daleko da i trenere dovode sa strane. Takav je primjer HNK „Vukovara ‘91“ koji se natječe u 2. HNL, a u čijem prvom sastavu igraju najviše dva ili tri Vukovarca. Ostali igrači, kao i trener, dolaze iz Vinkovaca, Osijeka, BiH itd. Postavlja se i pitanje gdje su rezultati škole nogometa, ali i gdje je nestala juniorska generacija HNK „Vukovara ‘91“ koja je prije nekoliko godina osvojila drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske za amaterske klubove. Očigledno je da ćemo se u budućnosti morati mnogo više i ozbiljnije baviti sportom te kod stvaranja momčadi i selektiranja igrača paziti da ih što više bude iz Vukovara. Na taj način možda bi i gleda telja na tribinama bilo više. Ivan Bader

Panorama V U K O V A R

Ovaj je oglas vidjelo 5.000 osoba. Ovdje može biti i Vaša reklama. Marketing 032 445-413 Panorama

e-mail: panorama01@net.hr

P R E D S TA V L J A M O

TRADICIJA NA DUNAVU VESLAČKI KLUB „VUKOVAR“ Veslački klub „Vukovar“ osnovan je 1912. godine te je tako najstariji sportski klub u gradu. Danas broji sedamdesetak članova od kojih je pedesatak aktivnih mladih veslača u školi veslanja, kadetima, mlađim juniorima, juniorima i seniorima. Među natjecateljima se posebno ističu junior Zvonimir Tvorek i mlađa juniorka Ivana Krkljuš. Tvorek je prošle godine, u svojoj prvoj juniorskoj godini, izborio status reprezentativca te kao rezerva s veslačem iz osječkog VK „Iktusa“ otišao na Svjetsko juniorsko prvenstvo u Francuskoj. U klubu vjeruju kako će ove godine potvrditi status reprezentativca i dokazati se u nekoj od disciplina, što bi svakako bio veliki uspjeh, no također se nadaju kako će mu uskoro uspjeti naći partnera za rimen čamce. Krkljuš je pak prošle godine, drugi puta za redom, bila prvakinja Republike Hrvatske za kadetkinje te je nastupila na 24 regate na kojima je 19 puta pobjedila, triput bila druga i jednom treća. Na polovini je tih regata nastupila za starije kategorije, a testiranja na ergometrima pokazuju kako bi se i ona ove godine mogla ravnopravno natjecati za odlazak na Svjetsko juniorsko prventsvo.

iz proračuna pokrivali trenerske plaće, troškove sportske opreme i regata pa bi se ostvarili bolji uvjeti za mlade vukovarske sportske nade. Veslački je klub obnovljen 2004. godine, no ne i popularnost ovoga tradicionalnog vukovarskog sporta. „Ljudi su prije rata puno više živjeli na Dunavu i s Dunavom pa je bilo i više zainteresiranih za veslanje,“ objašnjava trener Barišić još navodeći kako se stanje poboljšava otkako se Vukovarci opet ljeti kupaju na Otoku. Politika je kluba privući mlade Vukovarce koji žive i odrastaju u svome gradu te im omogućiti da se bave sportom. Naravno, raduju se svakome uspjehu svojih veslača, ali im je važnije razvijati sportski duh i ljubav prema veslanju. Upravo zbog toga, u dogovoru s Vukovarskim veleučilištem, prošle je jeseni pokrenuto studentsko veslanje. U početku je treniralo tek 8 studenata, no sada ih je već dvadesetak tako da su načinjena dva osmerca – muški i ženski. Sezona počinje u travnju i traje do listopada. Nadaju se kako će im ﬁnancije

omogućiti nastupe i na nekoliko međunarodnih regata, primjerice na Bledu i Villachu, te da će naći sponzora za put u Ulm. Naime, prije dvije su godine veslači Ulma bili na pripremama i druženju kao gosti grada Vukovara, no Vukovarci još uvijek nisu uspjeli uzvratiti posjet. Sljede i dvije vukovarske regate; 8. svibnja Regata sv. Filipa i Jakova, odnosno druga regata Kontinentalnoga kupa i maraton Vukovar-Ilok na kojem će sudjelovati tridese tak osmeraca. Lidija Toth

Značajan su rezultat ostvarile i juniorke Ena Sušnjak i Jelena Trošić u dvojcu bez kormilara osvojivši broncu na Prvenstvu Republike Hrvatske, a osim toga klub je zajedno s još 14 klubova sudjelovao u Kupu kontinetalne Hrvatske gdje je osvojio 9. mjesto. Naravno, ovaj bi rezultat bio bolji da su mogli nastupiti na svim regatama Kupa, no regatu u Puli ﬁnancijski nisu mogli pokriti. Naime, klub se ﬁnancira samo od novaca za njih izdvojinih u gradskome proračunu i od najamnine klupskih prostorija, ali sponzora nemaju. Trener Damir Barišić ističe kako bi im velika pomoć bila kada bi se grad pobrinuo za troškove održavanja i režija, budući da su jedini klub u gradu koji ima svoju zgradu. U tome bi slučaju novci dobiveni

Panorama

KUĆNI LJUBIMCI

KOJEG PSA ODABRATI? Gotovo da nema obitelji u kojoj se nije vijećalo o želji za kućnim ljubimcem. Najčešće su djeca ona koja ga žele, a odrasli oni koji u konačnici preuzimaju većinu obveza. Kućni ljubimci su, tvrde psiholozi, višestruko vrijedni članovi obitelji: uče nas što je bezuvjetna ljubav, predstavljaju svakodnevnu obvezu koja se ne može odgoditi ili gurnuti u stranu, a istraživanja pokazuju da je manje alergija u ljudi koji su u ranom djetinjstvu imali kontakt sa životinjama. No, nije svaki ljubimac za svaku obitelj, a glavni čimbenici koji utječu na izbor onog pravoga za vas jesu: stil života, količina slobodnog vremena, veličina prostora kojim raspolažete (imate li kuću ili stan), ﬁnancijska situacija, dob i tjelesna kondicija osobe koja će se najviše baviti ljubimcem, te osobne sklonosti. Najčešći ljubimac kojeg ljudi žele je pas, no on ujedno traži da za njegove potrebe odvojite najviše vremena. Pas je ljubimac koji najintenzivnije komunicira s ljudima, pa se trud u pravilu vraća jedinstvenim iskustvom. Predstavljamo vam nekoliko pasmina, a vi odlučite koja je za vašu obitelj najprikladnija. Irski seter na prvi će pogled osvojiti svakoga svojom elegantnom i atraktivnom pojavom. Iako su u početku uzgajani kao lovački, sve više postaju obiteljski i izložbeni psi. Već su se u 19. st., kada su se pojavili u Irskoj, ti ponosni, aristokratski psi pokazali odličnima za izložbe i s vremenom su sve više uzgajani zbog svoje predivne pojave i prelijepe dlake, a ne zbog lova. To su vrlo

temperamentni, aktivni, uporni i zaigrani psi. Svakodnevno trebaju mnogo istrčavanja (npr. uz bicikl). Vrlo su nježni, dobroćudni i uživaju u društvu ljudi i drugih pasa. Lako se mogu naučiti na suživot s drugim životinjskim vrstama (npr. mačkama, pticama, itd.). Inteligentni su i vrlo brzo uče. Prikladni su za život u stanu jer rijetko gube dlaku, ali ih je potrebno redovito četkati. Tek nakon 2 - 3 godine sazrijevaju i dostižu svoju punu ljepotu, ali u duši uvijek ostaju zaigrana štenad. U većini slučajeva dožive duboku starost. Sibirski haski je pas predivnog i nenadmašnog temperamenta. U prošlosti se koristio prvenstveno kao vučni pas, ali radi svoje ljepote, dobre i vesele naravi te inteligencije, osim za vuču saonica, počeo je sve češće biti i pas za pratnju, tj. kućni ljubimac. Sibirski haski u prosjeku živi 15 godina. Po svojoj naravi nije pas čuvar. Vaše goste i prijatelje te slučajne prolaznike dočekuje s radošću, a to je zato jer su prvobitni uzgajivači iz plemena Chukchi cijenili svoje pse i prema njima nisu bili grubi. Za velikih zima vlasnici pasa iz plamena Chukchi stavljali su ih spavati zajedno sa svojom djecom kako bi ih psi grijali gustom dlakom u hladnim noćima. Godinama primjenjujući tu metodu, sibirski haski je usvojio bliski odnos s djecom, što se danas očituje u njihovom izrazitom zadovoljstvu igrajući se s njima. Nikada još nije zabilježeno da je ugrizao bilo kojeg čovjeka, a kamoli člana svoje obitelji. Sa sibirskim haskijem dobili ste predivnoga, možda najboljeg prijatelja koji će vas pratiti u životu i koji će vas obožavati. Nijedna druga vrsta psa vam se neće tako iskreno i radosno veseliti kad vas dočekuje kod kuće. Shih-Tzu je stoljećima uzgajan kako bi bio

Panorama

društvo ljudima, a to dokazuje i njegov temperament. U Kini, u vremenu prije komunističke revolucije, imati psa koji nije imao radnu funkciju, predstavljalo je statusni simbol. Shih-Tzu je tada živio bezbrižnim životom u bogatstvu carskih dvorova. Osim njegove dlake koja zahtjeva svakodnevnu njegu, radi se o prilično nezahtjevnoj pasmini i vrlo prilagodljivoj. Naravno, ovo treba uzeti s dozom predostrožnosti, jer ono što Shih-Tzuu svakodnevno treba je ljudsko društvo, te njihova ljubav i pažnja. Ova druželjubiva pasmina dobro se slaže i sa strancima, djecom i drugim psima. Malen stas čini ga pogodnim gradskim psom, koji lako može živjeti i u stanu, ali zasigurno voli i šetnje prirodom. Teško je opisati njegov karakter koji je pun suprotnosti. To je vrlo inteligentna pasmina, poslušna i vjerna, ali s crtom individualnosti. Može biti vrlo miran satima, duboko zadubljen u svoje misli, te isto tako odjednom se zaigrati i trčati do iznemoglosti. Ponekad se čini da je sam sebi dovoljan. Ukoliko mu ljudsko društvo nije dostupno, zabavljat će se sam igrajući se svojim igračkama, trčeći po kući. I mužjaci i ženke vrlo su odani svojim gospodarima i vole ljudsko društvo, nisu bojažljivi. Uvijek će obavijestiti vlasnika o prisustvu stranca štiteći svoj prostor. No, istovremeno se vrlo brzo i lako sprijateljuju s nepoznatima. Shih-Tzu je vrlo zdrava i otporna pasmina i uz pravilnu njegu može proživjeti dug životni vijek. Gabriela Bartulović

Z D R AV L J E

PROLJETNI UMOR Kronični umor, pospanost, stalno zijevanje, nedostatak koncentracije, potreba za spavanjem tijekom dana neki su od simptoma tipičnih za početak proljeća, a to se događa zbog usporenog prilagođavanja organizma koji se mora priviknuti na prijelaz iz hladnog u toplije razdoblje. To je i cijena pojačane aktivnosti metabolizma koji se zimi usporava što zbog hladnoće što zbog manje dnevne svjetlosti. S duljim danima prirodno je osjećati da možemo učiniti mnogo više, no ako tijelo na to nije spremno brzo se umaramo. Tome najčešće možemo pridodati i slabost koju je izazvao posljednji sezonski virus ili pak proljetna alergija.

energije, ali i za zdravlje živčanih stanica. Tipični znaci njegova nedostatka su upravo umor, depresija i utrnuće u rukama i nogama. Integralne žitarice, mahunarke i sjemenke (suncokretove sjemenke, kikiriki) izuzetno su bogate tim vitaminom. I vitamin C, kao što je dobro poznato, važan je zbog svog antioksidacijskog djelovanja i za funkcioniranje imunitetnog sustava. Posebno ga ima u agrumima, brokulama, kupusu, jagodama, kiviju, mangu, papaji, paprikama, rajčicama, crnom ribizu i špinatu.

U brzom vraćanju energije od velike nam pomoći može biti pravilna prehrana. Među vitaminima snažno djelovanje protiv umora ima vitamin B1 (ili tiamin) koji je od temeljne važnosti za proizvodnju

sve nabrojeno, neophodno je popiti najmanje 1,5 litru vode na dan. Ona podiže osjećaj tjelesne snage i regulira probavu, čime se smanjuje i osjećaj umora.

Uputno je na spavanje ići nešto ranije nego obično, a ujutro odmah ustati i biti aktivan te vježbati barem pet minuta uz otvoren prozor, stoga u trenirci. Tuširanje bi trebalo biti naizmjenično toplom i hladnom vodom, tako da hladna bude posljednja, a nakon toga se dobro istrljati

ručnikom i to od periferije prema srcu. Navečer pomaže topla kupka s eteričnim uljima koja potiču mijenu tvari i smirivanje krvotoka. Doručak treba biti bez žurbe, a tijekom dana preporučuje se tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta i to trčanje, hodanje, plivanje ili vožnja biciklom. Uza

Na kraju ove priče o proljetnome umoru možemo zaključiti kako pravilna prehrana s primjerenim unosom voća, povrća, ugljikohidrata te dovoljnim količinama vode uz tjelesnu aktivnost na svježemu zraku osiguravaju uspješno svladavanje tegoba proljetnoga umora te osiguravaju nesmetano uživanje u, po mišljenju ne kih, najljepšemu godišnjem dobu. Gabriela Bartulović

Panorama

PO NUDA PO SLOVA

PONUDA POSLOVA Ugostiteljski obrt MEGARON Vukovar traži pomoćnog konobara i kuhinjskog radnika. Prijava na telefon 032/414-410. Rok za prijavu 15.04.2010. Ugostiteljski obrt PUB KILKENNY Vukovar traži pomoćnog konobara/konobaricu Prijava na telefon 092/235-5265. Rok za prijavu 15.04.2010. Hotel ŠIPAN kod Dubrovnika traži 4 konobara/ice za rad u restoranu i coctail baru. Prijava na telefon 095/915-3163 Rok za prijavu 01.04.2010. VAŽNI BROJEVI

DOM ZDRAVLJA VUKOVAR traži specijalistu ortodonta i doktora/icu medicine - specijalistu medicine rada

Zaštita i spašavanje

Prijava na telefon 032/413-391.

112

Policija

032/342-132

Pozivamo sve nezaposlene osobe zainteresirane za rad na moru u sezoni u 2010. godini da se jave svom savjetniku u HZZ PS Vukovar. Na prijavu je potrebno ponijeti osobnu iskaznicu i fotograﬁju novijeg datuma.

Hitna pomoć

032/441-689

Vatrogasci

032/421-083

Hrvatski zavod za zapošljavanje PS Vukovar poziva svoje korisnike na korištenje usluga Kluba za nezaposlene (Job club). Između ostalog, Klub svojim korisnicima nudi samostalno pisanje i ispisivanje životopisa i molbi na računalu te pretraživanje slobodnih radnih mjesta oglašenih na internetu. Radno vrijeme Kluba je svaki radni dan od 08:00 do 11:30h.

Opća bolnica

032/441-023

Dom zdravlja

032/413-391

Veterinarska stanica

032/410-060

Sve dodatne informacije o slobodnim radnim mjestima možete dobiti u HZZ PS Vukovar na telefon: 032/599-430.

Muzej

032/441-250

Autobusni kolodvor

060/337-799

Rok za prijavu 31.03.2010.

ZA NIM LJIVOS T I Neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane. Otvarač za konzerve izumljen je 48 godina nakon prve konzerve. Madrid je jedini glavni grad u Europi koji nije smješten na rijeci. Pingvini žive i u Africi. John F. Kennedy je bio prvi i jedini katolički predsjednik SAD-a. Najjači mišić u ljudskom tijelu je jezik. Komarci imaju zube. Ljudi s plavim očima imaju bolju percepciju u mraku. Grom udara muškarce 7 puta češće nego žene. Prosječni uredski stol ima 400 puta više bakterija od WC-a. Nemoguće je kihnuti otvorenih očiju. Vatru je moguće zapaliti uz pomoć leda. Puževi imaju 4 nosa.

Panorama

Odvjetnik: Doktore, kada ste radili obdukciju, jeste li provjerili puls? Svjedok: Ne. Odvjetnik: Aha. A krvni tlak? Svjedok: Ne. Odvjetnik: A disanje? Jeste li provjerili disanje? Svjedok: Ne. Odvjetnik: Znači, ipak je bilo moguće da je pacijent bio živ kada ste počeli s obdukcijom? Svjedok: Ne, nije. Odvjetnik: Ne? A kako možete biti tako sigurni, nijednu provjeru niste radili? Svjedok: Zato što osobe na koje padne betonska ploča od 3,7 tona nemaju tendenciju ostati žive. Odvjetnik: Da, da, a je li ipak moguće da s obzirom da niste radili niti jednu provjeru, pacijent bio živ, ili da je čak i sada ipak živ? Svjedok: Je, moguće je da je živ i vjerojatno je odvjetnik!