Petrinjski Božić

Ivan Rizmaul

Petrinjski Božić

Ivan Rizmaul

Petrinjski Božić

Petrinja, 2012.

Nakladnik Župa Svetog Lovre Petrinja Za nakladnika Župnik Josip Samaržija Uredila Marijeta Grabovac Računalani unos Marijeta Grabovac Nermina Terzić Snimanje i unošenje u računalni zapis Jure Lovreković Davor Licitar Vladimir Pavelić Martina Andrić Notni zapis Vesna Brebrić Grafička i likovna obrada Mosler dizajn, Petrinja Tisak Mtg Topgraf d.o.o., Velika Gorica Naklada 2000 primjeraka

Božić - jedan u godini

S

redišnji blagdan hrvatske narodne kulture je Božić, odnosno božićno vrijeme koje svojim trajanjem, dinamikom i intenzitetom varira od određene skupine do skupine, od kraja do kraja. Niti jedan drugi blagdan godišnjeg blagdanskog ciklusa nije ostavio takav trag u hrvatsoj narodnoj kulturi kao Božić. Blagdanskim slavljenjem Božića ori se nebo i zemlja, veseli se i kliče, svijetu se pokazalo svjetlo, put, život, spas, čovjek i istinski bog Krist. U naponu tog nadahnuća i tzv. mali hrvatski čovjek nalazi i očekuje napredak, boljitak i blagostanje u neposrednom budućem životu.

I danas čujemo kako je Božić obiteljski blagdan. Nažalost danas mnogo manje nego u bližoj i daljnjoj prošlosti kada se najveći broj ljudi bavio poljodjelskom proizvodnjom.

Blagdan Božića dolazi u ono doba ekonomske godine kada su svi poslovi i sve djelatnosti završene. Stoka je napustila ljetne pašnjake, prirod je s polja pobran i uskladišten. Sunce se vidi kad nebo osvane bez oblaka, ali ono je hladno i narod će reći da je to zubato sunce. Potkraj prosinca, a zvali su ga i prosunac jer Sunce samo prosune da bi upravo na dan Božića dan opet počeo rasti. Borba između tame i svjetla je završena upravo tada, na taj dan kad je svjetlo nadjačalo tamu. Stalno nadmetanje između dobra i zla, svjetlosti i tame završena je pobjedom života, svjetlosti i radosti.

3

Na pomolu je i nova gospodarska godina koja se čeka s velikom nadom. U dane božićnih blagdana dani su kratki, a hladnoća i zimska oporost svakodnevna pojava. Ljudi se okupljaju oko svojih ognjišta i uz svjetlo obasjanog doma tinjala je nada unatoč nedaćama, siromaštvu i nerodici. Čovjek se posvećivao sebi i svojoj obitelji. Pričao je djeci o svakodnevici, praznovjerju, pjevale su se pjesme, radovali su se dolascima rodbine i znanaca.

Hrvatska riječ kojom se imenuje dan porođenja Isusova zove se Božić, mladi Bog. Postavši jedan od nas ljudi posvetio je, pobožanstvenio je cijeli ljudski rod, muško i žensko, mlado i staro, bogataše i siromahe, i crne i bijele i žute, naprosto svako ljudsko biće na Zemlji.

Hrvatski božić, naš petrinjski Božić se ne može prisilno naučiti, nabiflati i rabiti poneku frazu o Božiću (Sretan Božić, Božić je blagdan mira...). Božić nije pun stol i želudac, iako vjernički puk ističe obilje, no pri tome se ne misli samo na konzumiranje jela i pića. Svega obilja je radost, plemenitost, blagdan života, čudesan događaj, štalica prigodni i prirodni zaklon, vol i magarac u jaslicama su Božji svjedoci protiv nemarnih i nehajnih ljudi.

Naš Božić se mora živjeti i proživjeti u našim obiteljima s roditeljima, djedovima i bakama, s precima i njihovim sjenama koje bdiju nad nama, posebice kada se iščekuje Bogočovjek u zipci prodrte štalice.

Radost Božićne noći neka vas prati tijekom cijele 2013. godine.

U Petrinji, Božić 2012.

4

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Dobar večer i Čestit Vam Božić

Č

estitanje, pa i božićno čestitanje, nastalo je iz dobrih želja prema drugima, prema osobama iz bližeg i daljeg okruženja. Običaj čestitanja ima duboke korijene u ljudskom postojanju pa je nemoguće odrediti kada je stvarno sročena prva čestitka. Čestitati se može u različitim zgodama, no u ovom ćemo se radu zadržati samo na božićnom čestitanju, tj. blagdanima božićnog ciklusa. Taj ciklus je u Petrinji slavljen od blagdana Svete Kate (25.studenoga) do Sveta tri kralja (6.siječnja).

U petrinjskoj tradicijskoj kulturi bili su štovani imendani, a božićno okruženje povećavalo je značenje blagovanja tih dana. Skupljanje najbližih, rodbine, kumova do kojih se iznimno držalo, susjeda, svirača i ponekad nenajavljenih gostiju stvaralo je posebno raspoloženje. Štoviše, kuće godovnjaka su posjećivane i dan uoči blagdana. U zimska predvečerja, kada se u domu pale prva svjetla, ponajviše mladi, najavljivali su svečaru da je sutra njegov dan. Ponekad su to bili svirači, ponajviše tamburaši, no svečar je bio počašćen i lupom, bukom, klepetanjem starih lonaca, klepki i ostalih udaraljki. O tome postoji i zapis: Prije imendana godovnjaka za šalu dok je on u kući susjedi, čestitari lancima, kuhačama, loncima i ostalim predmetima koji stvaraju buku čestitaju imendan, odnosno opominju ga da je 5

sutra njegov dan. Godovnjak, svečar se pojavljuje na prozoru ili na vratima i zahvaljuje te ih počasti pićem. (Iz Petrinje) Ta predimendanska najava čestitanja i čestitanje imendana zvalo se gratuliranje (čestitanje). Nekada su i petrinjska glazbena društva, ponajviše petrinjska puhačka glazba i pjevačka društva (HPD Slavuj Petrinja) čestitala imendan svom članu ili kojem drugom društvenom ugledniku. Domovi Kata, Jandraša, Barica, Nikola, Marija, Lucija, Tomica, Stjepana, Ivana bila su otvoreni svakom dobronamjerniku, dragom gostu, čestitaru.

Dolasci u večerima prije imendana nisu bili samo podsjetnik svečaru da idući dan pripremi gozbu i dobrodošlicu, već su duboko uronjeni u poganske djelatnosti naših predaka kojima se nastojala odagnati zla kob, nečastivi i zli duhovi od svečarskog doma. Ovi postupci su iskonski i poželjni da se i na ovaj način izrazi solidarnost i dobre želje s godovnjakom i njegovim najbližim koji žive i nastavaju posjećeni dom.

Za punim stolom svi postaju raspoloženi, dobrohotni i svatko želi radost izraziti na svoj način. Oni najuspješniji, reklo bi se koji imaju dar govora, održali bi domaćinu, slavljeniku prigodne zdravice. Zdravica bi završavala biranim riječima, a tada bi se desila i prigodna pjesma, napitnica.

U običajima božićnog kruga izdvajamo posredno i neposredno čestitanje, kao i čestitanje Božića u ruralnim i urbanim sredinama. Najčešće božićno čestitanje, bez obzira na sredinu, je svakako onaj neposredni ljudski kontakt koji se dešava prije Božića, odmah poslije polnoćke, dolazak položajnika na prvi dan Božića, obilazak čestitara, u Petrinji znanih kao betlemaši i tijekom božićnog vremena do Nove godine i Sveta tri kralja.

Kako se bližio Božić, tako su dobre želje za taj blagdan sve učestalije. Za poljodjelca, u Petrinji zvanog polok, prigoda da čestita Božić znancu, prijatelju, rodbini su mnoga

6

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Petrinjski božićni stol, Branko Čačić, akademski slikar

mjesta, a ponajviše za vrijeme sajmova, posebice godišnjih koji su bili vrlo posjećeni. Sajmovi su mjesta razmjene roba i dobara, no sajmovi su mjesta slučajnih i namjernih susreta i poznanstava, mjesta na kojima se izmjenjuju iskustva, znanja ali i dobre želje. Danas su to robni centri koji su preplavili našu domovinu. Blještavilo reklamna nasrtljivost su uvoz sa zapada. Tu ljudi prolaze jedni pored drugih, a osobnog kontakta, prisnosti nema. Suvremenom je čovjeku dovoljno to blještavilo i pokretni telefon na obrazu. Dobre će želje prigodom božićnih blagdana uputiti raznim elektroničkim porukama. On za neki prisniji odnos nema vremena, a i ne osjeća potrebu. Narodni je genij za svaku ljudsku djelatnost imao poneku izreku pa je od davnina znana: Daleko od očiju, daleko od srca.

7

Nakon polnoćke slijedi čestitanje onih koji su badnje bdijenje produljili službom Božjom i dočekali 25. prosinca s mnoštvom koje se okupilo u mnogim našim crkvama. Petrinjci su se okupljali pred svodovima i tornjem župne crkve Svetog Lovre. Naši stari pamte kada su iz pojedinih dijelova našeg grada, od Kaniže, Majdanaca, Nove ceste, Duge ulice tamburaši s tamošnjim pukom pjesmom čestitali svetu noć.

Petrinjske božićne pjesme ispunile bi naš gradski park i slijevale se sa zvonjavom crkvenih zvona u radosnoj harmoniji kojom se slavi Njegov dolazak. Svi su ushićeni, svatko je svakom tako blizak i tako drag. Opora i žuhka stvarnost uzmakla je pred svjetlom s nebesa, pred darovima koje nam namijeniše naši preci i njihova vjerovanja opet su, makar na čas, u nama i s nama. Sretan Božić! - upućuje se čestitke i vraćaju se istom željom.

Vrijedno je zabilježiti da se u Petrinji do našeg vremena zadržao običaj zajedničkoj odlaženja na polnoćku uz pjesmu i svirku tamburaša, ponekad i harmonikaša. Poslije 23 sata okupljanje počinje u petrinjskoj Novoj cesti pred kućom u kojem se najprije okupe tamburaši. Najčešće pred kućama Stanešić, Dujnić, Matanović. Najvjerniji i najuporniji u očuvanju tog petrinjskog običaja je Matej Stanešić, posljednji živući petrinjski lončar. Oko 23.30 sati je polazak, a na čelu mimohoda su tamburaši koji pjevaju petrinjske božićne pjesme. Obligatno Na salašu, najrašireniju i najpopularniju božićnu pjesmu u Petrinji. Veselom i raspjevanom društvu prilaze stanovnici obližnjih ulica (Duga ulica, Markovićeva ulićka, Reljkovićeva ulica, Bogdat, Hanžekova ulica) i svi zajedno dolaze u petrinjski park pred našu župnu crkvu. Tu se cestovlancima u pjesmi i božićnoj radosti priključe i ostalo vjerničko mnoštvo koje je pristiglo na polnoćku.

Nekada je u Petrinji i našem kraju bio običaj prvog posjetitelja, prvog gosta, obično ujutro na prvi dan Božića. Ovaj običaj u hrvatskoj tradicijskoj kulturi u međuvremenu je nestao, a mladu mušku osobu zvali su položajnik. U postratnoj Petrinji (nakon II. svjetskog rata) taj je običaj nestao pa sam ga prvi puta osobno doživio u Strašniku, selu pokraj 8

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Petrinje gdje sam započeo prosvjetni rad 1964.godine. O tom sam običaju znao iz pričanja i sjećanja starijih osoba, posebice mojih roditelja, no sada sam bio zamoljen da ulogu prvog posjetitelja, položajnika, odigram u kući Pere Perkovića. U skromni seoski dom pristigao sam oko 6 sati ujutro, sjeo na drveni seoski stolac za svečani božićni stol, na kojem je svijeća, raspelo, bijeli luk, jabuka božićnica, božićni kruh, prekrižena slama pod vezenim stolnjakom.

Nakon pozdrava i čestitanja slijedila je strpljivo sjedenje na stolcu. Ovo se tumačilo da će gospodarstvo, u novom ljetu, imati više živine jer tako strpljivo mora sjediti i kvočka na jajima da bi izlegla više pilića. Moj dolazak bi domu Perkovičevih donio i ostale blagodati, posebice mir, blagostanje i zdravlje. Slijedila je isprika domaćice, a potom me posula sjemenjem, mješavinom kukuruza, pšenice i ječma, žitom s njihovih žitnih polja. Ovu je radnju objasnila željom za moje zdravlje i nadu da će urod nakon nove žetve biti dovoljan za njihovu obitelj. Skromni i siromašni puk nije nikada pretjerivao i tražio kruha nad pogačom već je bio zadovoljan dostatnim Božjim darovima. U tim prigodama bio je običaj da se nazdravi domu i družini što sam i učinio, a potom ih pozvao da se pomolimo. To ih je iznenadilo jer je njihov drug učitelj znao i moliti. Prvi i posljednji put sam bio položajnik. Napustio sam dom obitelji Perković da bih stigao na početak nastave. Zapazio sam da su me od tog Božića pozdravljali i oslovljavali s gospodin učitelj. Prvi puta sam proveo Božić izvan roditeljskog doma i uloga koja mi je tada namijenjena ostat će trajno dobro moga života. Perkovići su na onom svijetu i nadam se da su za svoja djela zavrijedili plaću koju udjeljuje Svevišnji.

Od Štefanja čestitanja se običavaju susjedima, prijateljima, znancima, napose rodbini. U petrinjskoj božićnoj tradiciji do danas se zadržao, opet u petrinjskoj Novoj cesti, običaj betlemaši. Dječaci, ponekad i pokoja djevojčica. Oni obilaze petrinjske domove tijekom badnje večeri i čestitaju ukućanima Božić. Ovaj se običaj zadržao do danas, a prema nekim spoznajama zasigurno je dugog vijeka, svakako seže

9

Glavni oltar župne crkve Svetog Lovre u Petrinji (prije rušenja crkve)

u XIX. stoljeće. Ovo je čestitanje pripada usmenoj tradiciji i namijenjeno je obiteljima. Iznimno se koristi i u nekim drugim prigodama kada ophodari svoj pučki prikaz izvode na nekim javnim skupovima, odnosno za potrebe radia i televizije; primjerice igrokaz je bio predstavljen slušateljima Radia Zagreb u vremenu od 17 do 18 sati (26. prosinca 1938.) i u emisiji Vijesti RTL-a (24. prosinca 2011.).

Pučki igrokaz s pjevanjem Hrvatski narodni božićni običaji iz grada Petrinje na Radio Zagrebu izveli su članovi HPD Slavulj Petrinja. Televizijski prilog za RTL o petrinjskim božićnim običajima snimljeni su u kući Marcela Sove u petrinjskoj Novoj cesti, a igrokaz su izveli: Luka Ružić (Anđeo), 10

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Ivan Sova (Bog), Luka Stanešić (Eva), Mateo Komlinović (Adam) i Matej Mioković (Vrag).

Zvezdica, ophod na Sveta tri kralja u praksi se nije održao, već postoji u zapisima i sjećanjima starih Petrinjaca.

Pisanje i slanje poštom božićnih čestitki u obliku razglednica pripada pisanoj građanskoj kulturi. Za razliku od usmenog čestitanja prve početke i pojavu božićnih čestitki možemo pratiti kroz povijest pošte. Da bi se ubrzao redovitiji i učestaliji prijenos pošiljki i poruka u Engleskoj se početkom XIX. stoljeća provodi poštanska reforma koju potiče Rowland Hill. 1840. godine javlja se prva poštanska marka.

Neki izvori tvrde da je prvu božićnu čestitku izradio John Calcott Horsley 1843.godine. Postoji i podatak da je božićna čestitka nastala od tzv. school pieces (školska čestitka) ili Christmas pieces (božićna čestitka), a izrađivala su ih djeca u školi. Bile su to male papirnate kartice posebno ukrašene na kojima je bila božićna poruka za njihove obitelji. Želje i poruke na božićnoj čestitki su različitog sadržaja, od onog gdje se dobre želje prigodom Božića pišu s nekoliko riječi, jednom rečenicom do opširnijih u kojima se pošalje i pokoja druga poruka. Svim se željama i čestitkama upućuje poruka o slavnom i sretnom danu, da je Božić u isto vrijeme i sretan i slavan i da je čest dan pa se svake godine slavi, učestalo slavi i obavlja.

Svaka čestitka je prožeta mišlju da je Božić Radost Gospodnja, ali i da je to događaj blagdan darivanja uzajamnog darivanja, davanja i primanja, dar je to koji traži uzdarje.

Božićna čestitka svetuje o skromnosti. Božić je blagdan života, zahvalnica na životnim darovima i Božjem milosrđu.

Božić je veliko čudo i iznenađenje, radost za čovjeka i sve narode, dan mira i nade. U budnoj božićnoj noći čar naše hrvatske riječi Božić odgovara najdubljoj želji ljudskog srca da nismo novi jer nam je Bog dostupan, nama pristupačan.

Sve to pa i više, sadržano je u brojnim božićnim čestitkama, prigodnim razglednicama, karticama koje nas razvesele, raznježe kad ih primimo.

11

Motivi na božićnim čestitkama su različiti. Prikazuju obitelj (svetu ili svjetovnu), idilična božićna praskozorja i božićne noći obasute zvjezdastim svodom, radostima božićnog slavlja u domovima, pred crkvom, na putu do zornica i polnoćki. Motivi se množe dječjim osmjehom u romantičnom okruženju, naših ljudi u svečanim narodnim nošnjama, ljupkim krajobrazima, siromašnim seoskim kolibama i raskošnim detaljima naše crkvene umjetnosti. Naš siromašak je najraskošniji i najradosniji tih božićnih noći kada u snježnim bespućima nosi božićno drvce u svoj skromni dom.

Brojni su hrvatski umjetnici, slikari, kipari, svoj opus oplemenili i božićnim motivima. Naročito je vrijedna i dojmljiva zbirka razglednica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u nakladi Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Sarajeva. Na tim su razglednicama božićni motivi Zlatka Šulentića (Nošenje kipa Djevice Marije), Stjepana Tomerlina (Molitva prije jela na Božić), Ota Antoninija (Gatanje na badnju večer), Andrije Maurovića (Nošenje božićnog drvca), Josipa Horvata (Bacanje jabuke u bunar). Svakako trebamo spomenuti i nadasve plodnu djelatnost pri stvaranju božićnih motiva hrvatske naivne umjetnosti (primitivna, izvorna), djela samoukih umjetnika (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Josip Generalić, Ivan Večeraj, Ivan Lacković Croata).

Početkom tridesetih godina XX. stoljeća Petrinjac Krsto Hegedušić (rođen 1901.) podučava podravske seljake Ivana Generalića i Franju Mraza slikarskim tehnologijama kada nastaje poznata naivna umjetnost. Slika Krste Hegedušića Jena je čurka premalen dar, kad bi nam dali bar jedan par iz ciklusa Podravski motivi (1933.) prikazuje ophodare u doba Sveta tri kralja, a Ivan Lacković Croata motivom Polnoćka, na njemu svojstven način i prepoznatljivim slikarskim rukopisom predočava odlazak seljaka, s lučima u rukama, na najradosniju Svetu misu u godini.

Božićnom čestitkom nastojimo poslati poruku da se tih dana, posebice tada Bog udomi u našim domovima. To je smisao božićevanja i čestitanja jer Božić je blagdan doma, obitelji, naše Domovine.

12

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Hrvatska božićna čestitka

Danas se čuje događaj novi...jedna je od želja uz blagdan Božića. Slične su želje na nebrojenim božićnim čestitkama pa spominjem i četiri koje su tiskane s petrinjskim božićnim motivima. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća otisnuta je božićna čestitka Jaslice u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Župnog ureda svetog Lovre u Petrinji.

Dio čestitke je ispunjen tekstom petrinjske božićne pjesme Svi veselo s posvetom Sretan Božić. Ostali veći dio prikazuje jaslice u petrinjskoj župnoj crkvi Svetog Lovre. Pred jaslicama je skupina vjernika odjevenih u pokupsku narodnu nošnju. Druga, iz iste edicije, šalje božićnu poruku s tekstom poznate božićne pjesme Radujete se narodi, a veći dio je vrlo 13

uspjela fotografija sa svetištem petrinjske župne crkve. Na fotografiji čestitke dominira glavni oltar s oltarnom palom (u crkvenoj umjetnosti ploča s reljefima i slikama na prednjem dijelu oltara) koja prikazuje mučeništvo svetog Lovre.

Božićni ugođaj upotpunjen je s dva okićena božićna bora.

Ova čestitka osim osnovne namjene danas ima i drugo, povijesno-dokumentacijsko značenje jer je to jedna od rijetko očuvanih fotografija glavnog oltara naše župne crkve koja je stradala u barbarskoj agresiji na naše umjetničke vrijednosti i sakralne svetinje. Prizor mučenja Sv. Lovre na glavnom oltaru naslikao je Johann Meidinger 1799. godine, akademski slikar iz Beča. Isti slikar naslikao je i slike za dva bočna oltara (gledano desno od glavnog oltara s motivima sv.Josipa i Blažene Djevice Marije).

1997. godine u petrinjskoj tiskari su otisnute dvije božićne čestitke. Čestitka s motivom petrinjskog božićnog stola (crtež, flomaster u boji) je djelo Petrinjca Branka Čačića, akademskog slikara, likovnog pedagoga i muzelca. Čestitka upućena za božićne blagdane Sretan Božić iz Petrinje u blagom luku nadsvođuje božićni stol prekriven pokupskim narodnim vezom s blagodatima božićnog stola i božićnog obilja: pšenica s hrvatskom trobojnicom u karakterističnom rukotvornom glinenom božićnom svjećnjaku i božićnom svijećom, bijeli luk, čaša i posuda s rujnim vinom, kuglof (božićni kolač, kruh) i tri crvene jabuke božićnice. Preostali dio popunjen je šareno okićenim božićnim drvecem i slamom pod stolom.

Iste godine izdana je i božićna čestitka s motivom Jaslice za moju djecu, reljef u bojanoj sadri kojeg je oko 1928. godine napravila Mila Wood, umjetnica i profesorica likovne kulture u Petrinji. Ovo umjetničko djelo prikazuje skromnu štalicu sa Svetom obitelj i poklonstvo domaćeg puka u pokupskoj narodnoj nošnji. Mir i spokoj ovog radosnog trenutka uljepšava osam anđela, a božanska svjetlost zvijezde repatice obasjava mjesto u skromnom domu gdje je rođen mali Isus, mladi Bog.

14

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Božić u božićnim pučkim pjesmama koje se pjevaju u Petrinji

N

arod bi rekao: Božić je jedan u godini. Božić je bio crta razdjelnica u godini. Govorilo se: Do Božića; poslije Božića; dok je naš čovjek bio poljodjelac, stočar, dok je dom bio svetinja, dok je dom bio pribježište od nepogode i nevolje. Božić je ulazio na glavna, najveća, ponekad i jedina vrata. Božiću su otvorena i siromaška kućna vrata i gavanska snažnija i iscifranija, a i crkvena su najradije primala Božić.

Božićno se ozračje uzdizalo do nebesa. Zapjevali su svi od radosti. Na Božić su svi veseli, jednaki i svima su misli i čuvstva uz podrtu štalicu jer svi se klanjaju Njemu, Kralju Nebeskome. Zato su tolike naše stare (i nove) božićne pjesme sve radosne, uznosite jer slave i veličaju život i radost, svjetlost i toplinu.

Jedna od najstarijih i najpopularnijih božićnih pjesama je Bog se rodi v Vitliomi; ona je i koledska koja se pjevala od kuće do kuće. U toj se pjesmi grad Betlehem prema bizantskoj i staroslavenskoj postavi zove Vitliom.

Va se vrime godišća/mir se svitu navišća/porođenjem Ditića/od divice Marije od davnina se pjevala u svim našim krajevima od Istre i Dalmacije do sjeverne Hrvatske i Slavonije pa i u Bosni i Hercegovini.

Najpoznatija božićna pjesma u cijelom hrvatskom nacionalnom prostoru je Narodil se je kralj nebeski. Čini se da je 15

16

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

ispjevana već u XIII.stoljeću, kad je nova godina započela blagdanom Božića. Početni stihovi, koji i danas odjekuju ne samo iz crkava nego i iz domova, putova, trgova, od svuda gdje se čovjek iščekuje. Njegovo rođenje pripjev je pun radosti i dobrih očekivanja. Na tom mladom letu veselimo se/mladoga kralja mi molimo. I konačno i završna molba i molitva Daj nam Bog zdravlje ino veselje/na tom mladom letu svega obilja.

U Petrinji se od davnina pjevaju pučke božićne pjesme koje su sabrali i pripremali Petrinjci prof. M. A. Mihaljević, prof.

Stjepan Križanić i prof. Milan Dujnić. Sačuvane su u rukopisnoj pjesničkoj zbirci Stare božićne pjesme koje se u Petrinji pjevaju, Petrinja 1935. Na 16 stranica objavljeno je deset notnih zapisa i isto toliko pjesničkog teksta.

Ne štentajte pastiri je vesela pučka božićna popjevka s dvije kitice. Pjesma veliča Isusovo rođenje o kojem šire glas pastiri verni čuvari. Idiličnost i nevinost trenutka iskazana je jednostavnim frazama: u jednoj štalici, na goloj slamici u podrtoj štalici. Narodni stihotvorac, ne znajući za metriku i strukturu stiha, ponekad nevješto dodaje poneku suvišnu spoznaju o tom svetom činu, no to nimalo ne smeta pastoralnom ugođaju ove dvostrofične pjesme. Završnim refrenom Položeno u jaslice od Marije Device odjekuju glasovi neobuzdane pučke kulture gdje se isprepliće kršćanska tradicija, ali i tragovi drevnih ponašanja i pogleda na život i neposredno okružje.

Miško kaj stojiš je druga pjesma u zbirci. Vesela i ritmički ujednačena, često se izvodi u različitim božićnim prigodama. Svojevrsna božićna napitnica sročena u deset strofa po dva dvanaesteračka stiha. Božićna prigodnica kojom se kroz spominjanje učestalih petrinjskih imena (Miško, Ivan, Filip, Jakov, Martin, Josip, Petar, Nikola, Bartol, Mato, Lovro) slavi ljudski rad, različiti obrti i zanimanja (stočar, poljodjelac, stolar, pečenjar, pjevač, svirač).

Pjesma potiče da u najbližem i najdražem obiteljskom krugu, kada su svi na okupu, družina izabere mir, okrenutost Naslovnica rukopisa Stare božićne pjesme koje se u Petrinji pjevaju, 1935.

17

18

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

sebi i razmisli o svetosti događaja u kojem sudjeluje. Događaj je izvan svjetla svjetske pozornice, ali je promijenio svijet više nego ijedan drugi. Narodni umotvorac poziva da se svi ljudi dobre volje nađu na svetom mjestu, a alatljike, predmeti i životinje određuju, pojačavaju njegovu privrženost i ushićenje događajem u Svetoj noći (torba, grlica, ovce, puran, guska, vol, osal, hoblić, dleto, cimbule). Naivno i veličanstveno pojačava svetost čina.

Marija se majka trudi najdulja je božićna pjesma koja se pjeva u Petrinji.

Tekst ima trideset i četiri stiha koji čine cjelinu iako se u naravi svi ne izvode. Sudjelujući u brojnim izvedbama ove pjesme ili, pak, slušajući je izvode se uglavnom prva četiri i zadnja četiri stiha i čine zgusnutu cjelinu cijele božićne priče. Stihovi glase: Marija se majka trudi, svetoga Jožefa budi Stan’ se Jožef, dobro moje, rodila bum dete svoje.

Onda Jožef ovak veli, ter Mariju razveseli: „Ne plaši se, o Marijo, lepo ime majka mila.“ …

Slava Bogu na visini, a mir budem na nizine Koji jesu dobre vole, i Bogu su svi po vole.

I čekaju zveličenja, Sina Boga otkuplenja Faljen budi Jezuš Kristuš na sve veke, veka. Amen Umjereno i smireno ispričana je okolnost i sveti čin Isusovog rođenja. Ovom pjesmom je rečeno da je Božić prije svega slavljenje Isusova rođenja s glavnim akterima Majkom Marijom, Josipom (Jožefom), anđelima, pastirima i božjim pukom. Govori se da je to događaj koji se može shvatiti samo molitvom, pjesmom i ljubavlju. Sve je stihove sročio narodni pjesnik kajkavskog govornog izričaja koji se rabi u jednom dijelu Petrinje, u petrinjskoj Novoj cesti i najbližoj okolici.

19

Kakva je to svetlost je svečana pučka božićna pjesma od dvanaest strofa s po 4 stiha. Posebnost ove pjesme je nizanje imena kojima je narodni pjevač dodijelio određene uloge prigodom klanjanja i darivanja Novorođenoga: Bartol skrbi za putar i med, Marica ga dariva platnom, Barica cvetjem, Breko barilcem, Lovrina ovčicama, Magdica s dva mala golupka, Luka će držati stražu, Antunec najduže ne spi (zbog pijanstva), Gurinec naj flautu pišći (svira), Dutko vu dude (svirale) kaj more kriči, Paviša punoga donese šefa. Puk je u betlehemskoj štalici prepoznao i pozdravio Sina Božjega i zato ga slavi i štuje pjesmom jednostavnom i jasnom kakva je i nebeska svjetlost.

Svi veselo... svečano božićna popijevka koju je obradio Vinko Šubir, glazbenik i kapelnik koji je dio života proveo u Petrinji. Jednostavna glazbena proza s refrenom Marija mu milo pjeva, pelenama ga pokriva da spava, da počiva slavi svevremenski događaj rođenja Isusa Krista. Jedna od božićnih pjesama koje su nastale u narodu, no obrađena glazbenim znalcem. Čovjekom koji je cijeli život bio uz glazbu i osjećao izvornu snagu narodnog duha. Pjevanjem ove božićne popijevke naš je puk obnavljao povezanost sa svojom pradjedovskom vjerom i potvrdio svoj identitet. Hrvatske su božićne pjesme važan dio hrvatske kulturne baštine.

Božić, opjevani Mali Bog je u pjesmi prizemljen na mrzlu štalicu i gol na oštroj slamici poput siročeta no uzvišen općim kršćanskim vrijednostima: malenost, pristupačnost, susretljivost, povjerljivost. U toj milozvučnoj pjesmi odaslana je jasna poruka narodu i svijetu da je s nebesa sišao mladi Kralj.

Jurve zlatno... spjevao je Ivan pl. Truski, književnik, jedan od ilirskih preporoditelja. Spada u skupinu božićnih pjesama koju nije stvorio narod, no prodrle su u narod i postupno postale popularne kao narodna pjesma. Pjesma veliča Isusovo rođenje, blagdan Božića i Bogojavljenja. Pada u godišnje doba kada su poganski narodi slavili svetkovinu zimskog solsticija, tj.vrijeme kad se sunce počinje vraćati od južnog obratnika pjesma sjeveru.

20

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

21

Na salašu je najpoznatija i najviše izvođena pjesma za Božić u Petrinji i petrinjskom kraju. Ono što su božićne pjesme Narodi nam se i U sve vrime godišća za cijeli hrvatski prostor, to je svakako u Petrinji ta vesela božićna pjesma koja se izvodi u svim božićnim prilikama. Niti jedna od tih prigoda ne može proći bez te pjesme, prave božićne himne petrinjskog božićnog ozračja. U zbirci postoji trinaest strofa s po četiri stiha. Pjesma se, uglavnom, zbog duljine, ne izvodi u cjelosti pa se obično pjeva prva, druga i posljednja kitice, a počesto još peta i šesta strofa.

1. Na salašu kod Betlema Tamo paše dosta ima, Tamo ovce ćerajmo Kod Betlema sjedajmo.

2. Kod Betlema ljuta zima Nek ponese, ko šta ima, Ponesi Petre šerbeta, I čuturu bermeta. …

13. A, ti, Jandre, uzmi gajde, Pa za nama friško ajde I zasviraj veselo, Da nas čuje sve selo.

Rimovanje (a a, b b) ponekad je naivno nategnuto, pravo narodno stihotvorstvo. Pjesma je otvorena novim poetskim dometima pri čemu se ne bi smjela narušavati postojeća poetska struktura. Kao i druge božićne pjesme koje se pjevaju u Petrinji i ova ima svoju običajnu, tradicijsku vrijednost pa i više od toga. Ove su pjesme izazov budućim istraživačima, posebice etnolozima, etnomuzikolozima, ali i povjesničarima, napose povjesničarima glazbe pa neka je ovaj pretisak tek skromni prilog tim nastojanjima.

22

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Široj javnosti koja dosada nije upoznata s ovim ciklusom božićnih pjesama navodim česta imena (uglavnom biblijska ili njihovi lokalizmi) koja se pojavljuju u ovoj pjesmi: Ponesi Petre šerbeta, Oj Nikola i Mihalje (teraj ovce), Ivo bradati ponesi soli i masti, A, ti Miško.. naberi dosta drva, Jurica u tankoj košuljici, Mate (Bartole) vrati ovce, Filipe da lonci ne pokipe, seko Kato nosi na put jednu kokoš i čorbu, Jandre uzmi gajde..

Primjereno najradosnijem kršćanskom blagdanu u pjesmi je zastupljeno obilje: paša (dosta ima) ovce, sol i mast, purice, drva, kokoš, sir, šerbet, bermet, osobitost godišnjeg doba: ljuta zima, vatra, ognjište, zima, veselje i svirka: frulica, gajde, vesela svirka.

Spominjanje frulice i gajdi nije slučajno jer je znano iz daljne prošlosti da je božićno veselje uz orguljašku svirku dobro uvježbana mladež svirala na raznim rukom izrađenim glazbalima. Bilo je tu lončarskih fućkalica, papirnatih zviždalica, drvenih frulica. Još i danas posljednji petrinjski lončar Matej Stanešić iz petrinjske Nove ceste proizvodi simpatičnu ptičicu koja sa stanovitom količinom vode proizvode zvukove ptičjeg pjeva. Ova lončarska rukotvorina naših petrinjskih lončara u rukama vještih svirača slavila je Isusovo rođenje.

O, pastiri verni čuvari je harmonizirao Stanko Preprek. Umjerenog tempa, svečana pjesma od šest strofa. Vjerojatno je dospjela iz kajkavskih krajeva, poglavito iz obližnjeg Turopolja. Petrinju od kajkavskog svijeta dijeli tek rijeka Kupa, a u prošlosti su bile brojne veze s Turopoljem i tim kajkavskim krajem.

Spominjem brojne ženidbene veze Petrinjaca/Petrinjki s Turopoljcima /Turopoljkama, napose Petrinjaca s Turopoljkama. Pastiri, verni čuvari je pjesma Božjeg naroda koji se u njoj prepoznaje, poistovjećuje i izražava svoju vjeru kličući: Uskliknite, aleluja, do neba.

23

Ova pjesma koja odaje karakter hrvatske pučke glazbe može se čuti u Samoboru i njegovoj okolici. U kršćanstvu se od davnina slave blagdani rođenja Isusova i Bogojavljenja. Njihova proslava pada u isto godišnje doba kada su poganski narodi slavili svetkovinu zimskog solsticija. Kako su ti narodi obožavali sunce,bile su to svetkovine pomlađivanja sunca, mladog boga, božića. Kod tih običaja javile su se i posebne pjesme. Tako je došlo do toga da baš božićne crkvene pjesme svakog pojedinog naroda odaju osobita svojstva narodne glazbe. To vrijedi i za hrvatske božićne pjesme.

O slavna, Betlehemska je božićna pjesma koja se rjeđe izvodi, a čini je sedam strofa s po dva stiha koja se rimuju. Jednostavne fabule, najvjerojatnije u narodu spjevana. Stihotvorac se trudio da se stihovi svakako rimuju pa je počesto to štetilo ujednačenosti slogova u stihu, metrici, zvučnosti, poetskoj ujednačenosti. Česta je to pojava kod narodnih pjevača, no time trud, a posebice iskrena želja da se opjeva Njegovo rođenje i nije posebnost ove pjesme i pjesama ove rukopisne pjesničke zbirke. U prvoj se kitici slavi rođenje Sinka Djevice; u drugoj Njegov sveti porod; u trećoj anđel nad štalom peva Gloria; u četvrtoj sveta tri kralja (zvezda) na put pozvala; u petoj darove i poklon detetu daše (kraljevi); u šestoj da se Tvoja ljubav u nama novi; u sedmoj da T’ uvek slušamo, Isuse verno.

Denes je narođeno je pjesma od deset distiha. Svojevrsna pjesma radosnica koja nazdravlja Isusovo rođenje. Jednostavna melodijska linija kakva se često susreće u brojnim hrvatskim božićnim pjesmama. Do danas je zabilježeno i poznato oko 500 hrvatskih božićnih pjesama koje se više ili manje izvode u božićno vrijeme. Božićne popijevke danas u Hrvatskoj žive u crkvi (one koje Crkva tolerira i na misi), a u slobodnoj izvedbi pjevaju se u obiteljskim domovima, u sklopu priprema za Božić i u dane božićnih blagdana. Nažalost svjedoci smo da se božićne pjesme objavljene u ovoj zbirci sve manje izvode i da su zapostavljene. To vrijedi i 24

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

25

za najpoznatiju petrinjsku božićnu pjesmu Na selašu koja se izvodila u svim prigodama i spada u bisere pučke božićne izražajnosti. Vrijedno je istaknuti i javnost upoznati da su neke od pjesama iz ove zbirke objavljene na dva nosača zvuka.

Prigodom obilježavanja 140. obljetnice Hrvatskog pjevačkog društva Slavulj Petrinja, 2004. godine izdan je nosač zvuka Petrinjska glazbena razglednica gdje istoimeno petrinjsko pjevačko društvo izvodi pjesme: Na salašu, Marija se majka trudi, Svi veselo, Denes je narođeno, O, slavna Betlehemska i Kakva je to svetlost.

2010. godine Ogranak Matice hrvatske Petrinja u izvedbi Muškog komornog zbora Matice hrvatske Petrinja izdaje nosač zvuka Božićne pučke pjesme iz Petrinje, s ovim pjesmama iz rukopisne zbirke Stare božićne pjesme koje se u Petrinji pjevaju: Marija se majka trudi, O, pastiri verni čuvari, Kakva je to svetlost, Ne štentajte, pastiri, O slavna, Betlehemska, Jurve zlatno, Svi veselo, Denes je narođeno, Miško kaj stojiš i Na salašu.

Rukopisnu zbirku (tekst i notni zapis) božićnih pjesama koje se pjevaju u Petrinji zapisao je gospodin Stjepan Hajdinović u Petrinji o Božiću 1935.godine.

Prve jaslice u novoizgrađenoj crkvi Svetog Lovre u Petrinji, 1997

Proricanje u nekim božićnim običajima

U

predbožićnom (dvanaest mističnih dana od Svete Lucije do Božića) i božićnom razdoblju u obrednoobičajnoj praksi pronalazimo predkršćanske, poganske tragove i vjerovanja kao i one svetkovine koje su tijekom vremena prožete kršćanskim duhom.

Neosporno je da naši božićni običaji koji su se održali do danas vuku korijene od naših davnih predaka. U tom protoku vremena su se postupno mijenjali i prilagođavali načinu života, no ono bitno značenje je do danas zadržano.

U ovom kratkom prikazu najprije navodim božićni zapis, a potom i njegovo magijsko-divinacijsko (umjetnost proricanja budućnosti ili pogađanja nepoznatog izvanprirodnim sredstvima; gatanje, vračanje) značenje, tumačenje.

O unošenju i steranju slame po podu i stolu Unošenje slame na Badnjak podsjeća na Isusovo rođenje u štalici. Slama se stavlja prekrižena na božićni stol ispod stolnjaka. Narod misli da se na taj način prenosi mladost i božanska snaga na čovjeka i njegov dom. (Iz Petrinje) ...

27

Gazda Tone uzme dva pramena slame i u obliku križa postavi na stol. Preko toga gazdarica Nanka stavi stolnjak. (Iz Petrinje) ...

Kad se spusti noć, domaćin obično unosi u kuću slanu i bor. (Iz Prnjavora pokraj Petrinje) ...

Domaćin stavlja slamu na stol i pod stol. To je znak Isusova rođenja. Zatim se domaćin prekriži, a za njim svi ukućani i počnu moliti: „Vjerovanje“, „Oče naš“, „Zdravo Marijo“, i „Slava Ocu“. (Iz Strašnika pokraj Petrinje) ...

Na Badnju večer u kuću se unosi Božić. To je božićna slama. Tu slamu unosi domaćin i govori isto kao kad unosi hrastovu grančicu (na Badnjak ujutro). Stavlja slamu pod stolnjak u obliku križa. (Iz Hrastovice pokraj Petrinje) Unošenje i steranje božićne slame po podu i stolu povezano je sa štovanjem pokojnika. Slama se unosi i stere radi čašćenja pokojnika, odnosno vjeruje se da dolazi do zajedničkog blagovanja s nazočnim ukućanima u badnjoj večeri.

U toj svečanoj zgodi zajedničkog blagovanja odaje se počast pokojnim predcima koji su svojim marom i trudom za života omogućili nastavak i opstanak potomaka. Divinacijska praksa njegovana je izvlačenjem slamke. Dulja slamka značila je da će se dulje živjeti, a kraća slamka trebala je značiti kraći životni vijek.

Unošenje slame simbolizira obilje i plodnost u različitim pogledima. Slama se postavlja u kokošje gnijezdo s magijskim ciljem da bi kokoši dobro sjedile i stvarale zdravo potomstvo. Slično je i s iznošenjem i razastiranjem slame po voćkama, njivama, na gumnu.

28

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

O posnim jelima na Badnjak Na stol se stavlja jabuka božićnica, med, češnjak, orasi, lešnjak. (Iz Hrastovice pokraj Petrinje) ...

Poslije je posna večera s posnim jelima. Na stolu se pristavi grah, kupus, sir, nemasni krumpir.

(Iz Petrinje) ...

Ujna Nanka na stol donese posna jela kao grah, rezance, kuhane suhe šljive i kruške i neka druga posna jela. (Iz Petrinje) ...

Gazda Tone uzme komadić češnja na vilicu, zamoči med i pojede što učine i ostali za njim. Da ih ne bi coprnica očarala. Mama daje malom Franjiću komadić češnjaka u žep da ga nosi uza se kroz cijelu godinu kako bi ga sačuvala od coprnica (Iz Petrinje) Posna jela na Badnjak simboliziraju obilje plodnosti za sve ukućane i cijeli dom i gospodarstvo, za životinje - perad, stoku, kao i za cijeli biljni svijet u vrtu, na polju i oranici, za bogati urod povrća i voća, vinograda, za bogatu žetvu i dobru sjetvu tijekom cijele nastupajuće godine. Pritom neka jela poput bijelog luka imaju i apotropejsku moć (u narodnoj kulturi predmet ili postupak kojim se odvraćaju nesreće).

Tim se jelima indiciraju i štovanja pokojnika, odnosno zajedničko okupljanje svih živućih i domaćih pokojnika. Svi su pozvani na gozbu i blagovanje, naše jelo je i vaše jelo, naše blagovanje je i vaše blagovanje.

29

O božićnoj svijeći Svečano je u kući kad domaćin pali svijeću. U božićno vrijeme svijeća se pali najprije na Badnjak i dalje na Božić, pa za Staru i Novu godinu i Sveta tri kralja. Vjeruje se da, ako svijeća gori polagano, da će onaj koji je tu svijeću upalio i dugo živjeti. Kad iz svijeća cure voštane suze, bit će obilja u idućem ljetu.(Iz Petrinje) ...

Uvečer se unosi „Božić“ tj. malo slame pod stol.

Domaćin nosi „Božić“, slamu i zapaljenu svijeću. (Iz Strašnika pokraj Petrinje) Svijeće su bile namijenjene i živima i mrtvima, a božićna je svijeća imala posebno, središnje mjesto na božićnom stolu.

Prije i poslije večere se izmolila molitva za mrtve iz kućanstva, posebice za onoga koji je umro te godine. Svijeća na božićnom stolu je u dubokoj vezi sa štovanjem pokojnika i njihovih duša. Svijeća je i simbol svjetla, nastavak života, neugasli plamen vječnosti. Bez svjetla nema života, a život bi trebao biti obasjen svjetlošću kako i ta svijeća svijetli u badnjoj noći.

O položajniku Na sam dan Božića nije se išlo nikome u goste. Ostajalo se doma sa svojom obitelji. Svečano obučen narod išao je na svetu misu. Nosila se najbolja nošnja. U goste se zvalo poslije poldanice na Štefanje i to uglavnom najbliža rodbina.

Gosti su morali sjediti mirno da bi kvočke tako sjedile na jajima i izlegle što više pilića (Iz Viduševca pokraj Gline) ...

30

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Jaslice u župnoj crkvi Svetog Lovre u Petrinji (prije rušenja crkve)

Matićev pak sin Ivić već se od ranog jutra redi i sprema, jer on na taj dan (prvi dan Božića) svake godine, otkad je porastao, polazi susjedu Jandriću za „položaj“. Taj „položajnik“ mora biti mlado muško čeljade, koji će svojim dolaskom u dotičnu kuću svakako donijeti sreću, a nikako to neće biti ženska, jer bi po narodnom vjerovanju za tu kuću značila nesreću. (Iz Petrinje) Dolazak mlade muške osobe ujutro na Božić tumači se kao poticanje plodnosti u tom domu te kao štovanje predaka.

Poznati su, naime, pokušaji tumačenja položajnika kao reinkarniranoga (poslije smrti prelazak duha koji je živio u 31

jednom tijelu u tijelo živog čovjeka, životinje ili biljke) pretka, kad razgrće vatru, izaziva plodnost i obilje domu koji je pohodio.

O položajniku sam prvi puta doznao za Božić 1964. godine kada sam kao mladi učitelj, u svojstvu muške mlade osobe, pohodio domu Pere Perkovića u Strašniku, selu pokraj Gora. O tome sam napravio zapis: Za mrkle noći napustio sam školski stan u rano božićno jutro. Prolazim Gmajnom (prostrani središnji dio sela) ostavljajući kapelicu (posvećenu Svetom Šimunu i Judi Tadeju) iza koje sam ugledao tamne sjene koje su se razlile po okolnim uzvisinama. Hladnoća i škripa jutarnjeg mraza me prati do kuće Perkovića. Stigoh pred onisku kuću kakovih je u todoba bilo ponajviše u Strašniku. Svjetlo je škiljilo kroz vezene zavjesice na prozorima kao da nekoga očekuje. Drvena vrata zaškripe najavljujući prvog čestitara. Tama još guta obzorje i sve je ukočeno, nekako začarano.

Pliva po zraku tišina božićnog sjaja. Zvijezde blijedo uzmiču pred osvitom novog dana.

Vatra je pucketala u peći. Te božićne noći nije utrnula. Nadmetala se s hladnoćom koja se ušunjala dok sam ulazio u dom Perkovićevih. Družina je stajala pokraj božićnog stola.

Minulo je to božićno jutro. Nema više starih Perkovića. Nama mnogih Strašničana koje sam poznavao. Mili Bože, samo ti znaš,jesu li se zvijezde tog božićnog jutra ugasnule za njihovu dušu. Vjerujem da je tako. (Iz Strašnika pokraj Petrinje)

32

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

O pucanju za Božić Čuje se prasak kubure. To je sigurno naš Jura kanoner odrapil, bome je dobro opalil samo da ga ne bi kubura nakarila. Vrag ju je stvoril i dal sve mu je prste odnela. (Iz Petrinje) Simboličko-magijskim momentima pojačavala se snaga cijelog čina. Tako se pucanjem iz pušaka, kubura, mužara stvarao magijsko-obrambeni čin kojim su se tjerali zli duhovi iz doma i oko doma. Jača pucnjava stvarala je veće zadovoljstvo i spoznaju da su zli duhovi daleko od domaćeg ognjišta. Današnje pucanje i praskanje različitih zapaljivih naprava izgubio je taj prvotni smisao i značenje, a poprimio je potrošačku naviku koja je obuzela suvremenog čovjeka.

Pozdrav od Krampusa

33

Kratka petrinjska božićna priča

B

ožić (deminutiv od imena Bog, mali Bog) kršćanski je blagdan, kojim se slavi rođenje Isusa Krista, Bogočovjeka i Spasitelja u ljudskom liku. Slavi se svake godine na 25. prosinca. Zašto baš tog nadnevka? Po svoj prilici za božićnu je svetkovinu izabran dan 25. prosinca jer se Navještenje slavilo 25. ožujka. U poganskom se Rimu slavila svetkovina Natalis Solis Invieti, nepobjedivog Sunca, koje se od 21. prosinca sve više diže na obzorju, dani postaju duži, a sunce pobjeđuje tminu. To je za pogane bio svečani dan početak novog života u prirodi. Car Aurelijan je podigao veliki hram nepobjedivom Suncu i posvetio ga 25. prosinca 274. Na ovaj je dan kršćanska Crkva prenijela dan Kristova rođenja pa je tako istisnula pogansku svetkovinu nepobjedivog Sunca.

Liturgijska proslava Božića proširuje se od davnina i u crkvi i izvan crkve na vrlo različite načine. Božić je misterij djevičanskog materinstva i obiteljskog zajedništva i okupljanja.Tijekom vremena Božić i božićna poruka se širi na dane prije središnje svetkovine (25. prosinca), ali i poslije, sve do Bogojavljenja (6. siječnja). Božićno vrijeme i božićno ozračje, toplina i sveobuhvatnost Božića je ostavila najljepše tragove u narodnoj predaji i narodnom slavljenju ovog blagdana. Hrvatski narodni genij ispričao je jedinstvenu božićnu priču kojoj nema ni konca ni kraja. Tu uvijek nedovršenu priču naš narod i danas priča i popunjava bez 34

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

obzira na sve zamke, protimbe i vihore suvremenih struja, pravaca, izopačenosti današnjeg svijeta. Tom bogatstvu narodnog u Božiću pridonijeli su i naši preci, naši stari na ovom kutku naše Domovine. U ovoj će petrinjskoj božićnoj priči neminovno biti zastupljeni i općehrvatski božićni običaji i liturgijska komponenta slavljenja Božića, ali svaki događaj je duboko uronjen u naše podneblje i izvire iz duše našeg domaćeg čovjeka.

Prvi jesenski vjetrovi i pucketanje vatre u petrinjskim polačkim domovima unose i bude božićnu radost koja će kulminirati na Badnjak i Božić.O Božiću se razgovara i vrše pripreme već od Svete Kate (25. studenoga) kada se blaguje i štuje Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica (Rimskom caru Maksenciju u Aleksandriji usprotivila se princeza Katarina - III/IV stoljeće - tako što nije htjela prinijeti žrtvu poganskim bogovima. Nakon tog joj je odrubljena glava, a prema pučkoj predaji, njezino tijelo su anđeli odnijeli na Sinaj gdje je poslije podignut samostan. Katarina je zaštitnica studenata, sveučilišta, filozofa). U Petrinji i našem kraju Kata je bilo često ime, pa se blagovanje za taj dan držalo kao početak božićnog vremena. U petrinjskim Majdancima, do ovog posljednjeg rata bila je crkva svete Katarine, zidana građevina iz 1881. godine.

Počinje i Došašće razdoblje običajnog kruga koje prethodi Božiću. Vrijeme duhovne pripreme za dolazak Spasitelja.

Posebno je bio lijep ugođaj, često po ledu i snijegu, u rana zimska jutra, uz lampaš i dobru volju pohod do petrinjskih crkava. Prebirući zrnca krunice u rano zimsko jutro išlo se na zornicu, na prvu jutarnju misu. Svjelošću koju su nosili u ruci i srcu simbolički se razgonio mrak, koji počesto u narodu označava svakojako zlo i nesreće. Korak po korak i staro i mlado bližilo se petrinjskim crkvama i molitvom, ali i postom iščekivalo je Kristovo rođenje. U novije doba, od sredine prošlog stoljeća javlja se i adventski vijenac s četiri svijeće, koje simboliziraju četiri nedjelje Došašća. Ta privlačnost je prihvaćena, pa se danas masovno primjenjuje u 35

ukrašavanju crkvi i domova, a uvezena je iz zapadnog civilizacijskog kruga i protestantizma.

U petrinjskim domovima se vrijema provodi u iščekivanju Božića i obilježavanju blagdana iz tog kruga. Duge zimske večeri prekraćuju se pučkim običajuma i pripremi za Božić kada na svakom ognjištu gori najjača vatra, kada životinjama ne smije manjkati hrane bez obzira na česte nerodice, kada se mlađe žene i udavače skupljaju po kućama na čijalima perja, a muškarci bi kartali i razgovarali. Djeca su radosna jer će se otvoriti škrinje i kutije s božićnim nakitom. Andrije, Jandre, Jandrići, Jandraši će 30. studenoga na Jandraševo otvoriti svoja srca i dušu, ali i kućni prag kada će primiti čestitare, tamburaše, rodbinu i znance i obilježiti svoj imendan (Andrija je rođen u Betsaidi, jedan je od dvanaest apostola, ribar s Genezaretskog jezera. Razapet na križu u obliku slova X koji se od tada zove Andrijin križ).

Tog se dana, posebice večeri družina poveća, a pjesma i veselje razbija ukočenu zimsku noć. Svjetlo do kasno idilično žmirka kroz mala okna petrinjskih kuća. Još pjesma, dvije i slavljenički dom će utihnuti. Domaćin Jandra će ispratiti one najupornije, zatvoriti dvorišna vrata i prisjetiti se da je Andrija Apostol bio prvi uz Krista, odmah tik uz Ivana Evanđelista. Vrati se u glavnu sobu svoje drvenjare, a u peći sve više tinja žar. Vanjski se muk prenio i u Jandrin dom.

Samo ura na zidu otkucava Bog zna koji sat, a jutrom će osvanuti novi dan.

I treća je minula noć, i otvaraju se vrata u čijem će domu Barbare, Bare, Barice proslavili Barbarinje, blagdan svete Barbare (4. prosinca) (Kći je bogataša Dioskura iz Nikomedije - III st. Svoja vjerska pitanja pisala je glasovitom Origenu i on ju je nazvao „Aleksandrijska mudrica“. Barbara je zaštitnica rudara, arhitekata, ljevača i topnika). Dani se zgušnjavaju i sve su kraći, a tamne oblačine spuštaju se na zemlju. S petrinjskih crkvenih tornjeva oglašavaju se zvona za Zdravo Mariju i pozivaju da mir vlada nad gradom, posebice u domovima gdje će Barbara blagovati sa svojom družinom.

36

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Obilježavanje Svete Barbare, ranokršćanske mučenice, u narodu je povezano sa sijanjem pšenice, žita. Izniklim zelenilom se u narodnim objašnjenjima pokušalo prizivati obilje u nadolazećoj godini. Prvi čestitari predbožićnog razdoblja pojavljivali su se upravo na taj dan. Sjećam se vremena pedesetih godina prošloga stoljeća kada je moja baka Barbara (rođena je 1883.) tražila da joj prvi čestitari budu muškarci.

Znala bi reći da je to bilo u njezinoj mladosti i da je njihov dolazak u kuću značio izraz dobrih želja i da se time priziva obilje i napredak u posjećenom domu. Baka se preselila Bogu na istinu, a mi smo i dalje sijali žito 4. prosinca.

Drvena kapela Svete Barbare nalazi se na groblju u selu Brest Pokupski. Razorena je u nedavnom ratu, a obnovljena 1998. godine. Stara drvena kapelica (posvećena 1673.) bila je jedna od brojnih tradicionalnih građevina u Pokuplju i Turopolju.

Hladno je vani, na obližnjem Hrastovičkom gorju sigurno ima snijega. Već tri dana nebo je bez života. Nastupilo je ono muklo vrijema, kratkih dana i iznemoglih dugih noći.

Sutra je nova zornica, a potom radost s malo straha za najmlađe. Uoči svetog Nikole (6. prosinca), u zimsko predvečerje navrati i krampus, vražićak koji opominje djecu da nikad nisu dovoljno dobra i poslušna. Čak i darovi dobrog darovatelja, blagog Svetog Nikole bit će ukrašene šibama.

Zlatne su ili srebrne, imaju i ukrasnu vrpcu, no šiba je šiba koja uvijek podsjeća na kaznu.

Dan uoči blagdana Svetog Nikole kuće u kojoj su bila mala djeca obilazili su odrasli odjeveni u Svetog Nikolu i krampusa. O jednom ophodu za Nikolinje 1965. godine zapisala je Blaženka Sigur iz Hrastovice: S bratom i roditeljima smo bili u kuhinji kada se pred vratima začula lupa i zvonjava. Protrnuli smo. Najprije se pojavio Sveti Nikola koji je uljudnim glasom sve pozdravio, a iza njega uletio je Krampus kojeg smo se bojali.

37

Petrinjski betlemaši iz Nove ceste, 2011

Dok je Sveti Nikola u rudnjaku nosio darove, Krampus je vukao vreću punu šiba. Ovaj potonji je stalno zadirkivao strašio nas i optuživao nas da smo zločesti, da ne slušamo starije roditelje i da nas treba išibati. Tada se umiješao dobri Sveti Nikola i prekorio Krampusa i pripomenuo da to i nije sve istina. Upitao nas je znamo li se prekrižiti, da li znamo izmoliti Oče naš i Anđelu čuvaru. Bojažljivo smo se prekrižili i izmolili molitve. Sveti je Nikola bio zadovoljan i pružio nam darove milujući nas po glavi.

U paketu sam uz slatkiše dobila igračku mali televizor s pomičnim slikama gradova, a brat je dobio igračku mali fliper sa slikama životinja.

38

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Pozdrav od Svetog Nikole

Dan Svetog Nikole (6. prosinca), velikog sveca, biskupa iz maloazijskog grada Mire, slavi se u svim našim krajevima.

Uz tog sveca vezuju se legende o dobročinstvima koje je činio sirotinji i djeci. Još i danas postoji tradicija darivanja djece uz nevidljivog sveca koji darove ostavlja na prozoru u lijepo očišćenoj obući (čizmice, cipele). Nekada su ti darovi bili skromni, uglavnom plodovi naših okućnica, voćnjaka (orah, jabuka, lješnjak, suho voće) ili domaći pečeni kolači (keksi na mašinu, medenjaci). Iznimno se u paketiću pronašla adrija ili bonboni na vagu (svileni bonbon, petsto pet s crtom). Prisjećam se darova za Svetog Nikolu neposredno poslije Drugog svjetskog rata kada je slatkiše bilo teško nabaviti. Svetom Nikoli se utječu putnici i mornari, kojima se pritom i zavjetuju, posebice u hrvatskim južnim krajevima.

39

Nikole su sa svojim kućnim družinama ispratile imendan i čekat će, ako Bog da, godinu dana do novog okupljanja i svetkovine. U miloj i dražesnoj dolini gdje se smjestila Petrinja sljedeći dan je darovan zimskim sunčanim zrakama koje su brzo zašle tamo iza lijene i nabujale Kupe. Noć se narogušila i počelo se oblačiti, a do jutra je pao i snježak, tek da je tanano prekrio hladnu zemlju.

Obučena jednostavno, u smeđi haljetak, koji je naglašavao nježnost struka, suseda Marija, među znancima znana kao Maca, od jutra se pripremala za svoj dan u godini, za imendan kojeg obilježava na blagdan Začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca). Marinje u njenom domu obilježeno je svečano kako i dolikuje ugledu ove Petrinjke u njenom firtlu. Pored ostalog, trebala je i posijati pšenicu jer se to kod nje činilo upravo na taj blagdan. Pripreme za Božić i za njen imendan kao da su skratile i onako kratki zimski dan pa se brzo smračilo. Na krajičku neba zvijezde su stale nicati, a i Marijina je kuća sve punija. Stigoše i tamburaši iz obližnjeg Kavrlina. Iz Marijinog dvora razliježe se pjesma i svirka, ona naša domaća srcu draga, uhu ugodna. Bila je to osobita večer za Mariju, za sve ukućane. Slavlje koje se ponavljalo svakog 8. prosinca koje je potrajalo do sitnih sati iza ponoći.

Novo jutro, novi dan je, zadovoljni domaći puk još više se približio velikom blagdanu. Proteklo je još nekoliko dana, a šume i doline su primirile ptice čije glasove raznose mrzli vjetrovi. Kradom se prišuljala zima i traži toplinu kućnog ognjišta, a svjetla je sve manje.

Sutoni su otkani u smirajima najkraćih dana u godini. Čezne se za toplinom i svjetlom, a od Svete Lucije (13. prosinca) broje se dani do Božića. Po tim se danima gata, proriče vrijeme po mjesecima za iduću godinu. Posnim jelom, pogačom naših baka, darivani su ukućani i blago u stajama i zatvara se još jedan krug kojim se željela pribaviti potpuna zaštita u nevoljama, bolestima i zlu. U narodu se ova svetica smatrala zaštitnicom vida. Uz njen dan postojale se zabrane tkanja, vezenja ili šivanja.

40

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Lik Svete Lucije (Živjela je u IV. stoljeću na Siciliji, ime joj znači „svijetla“, zato je običaj da se na njezin dan pali svijeća. Zaštitnica je očnih bolesnika) svojim vrlinama svijetli u mnogim hrvatskim krajevima.

U našem kraju od Svete Lucije do Badnjaka postupno, dan po dan se pravio stolac.

Pravili su dvanajstodnevni stolac. Svaki dan po nešto. Jedan je potpuno učinio stolac i onda ga nosio u crkvu. Posjeo ga je na jedno mjesto, kod crkve, u dvorištu. Onda je s tim stolcem učinio jedan krug. U taj krug je on sa stolcem sjeo.

Onda su ga razne utvare napadale, ali samo do kruga. Ako se prepane i izađe van, onda je propao. Ako izdrži ne mogu mu ništa. I taj dan je izdržao. Stolac je samo drvo, nikakvog čavla.

Pravi se od Svete Lucije do Badnjaka. (Iz Prnjavora pokraj Petrinje) Blagdan Svete Lucije bio je posljednji dan kada se sijala pšenica, žito. Narod je gatao. Ako je pšenica veća i đeđernija usjevi će u tom gospodarstvu iduće godine bolje uspijevati.

Manje božićno žito, slabiji urod.

Pjesma i tambura pohodila su petrinjske domove kako se bližio dugo čekan dan u godini. Dani su proticali kao u priči. Svaki dan je pričao svoju priču. Zgusnuli se imendani, užurbanost, dragi i čovjeku ugodni poslovi, razdragana i rastrčana čeljad u kući, oko kuće, po sajmovima kao prodavači ili kao kupci, smjerni i pokorni od zornice do pozdravljenja, skloni molitvi i oprostu.

Vrijeme se stislo. Jutarnji mrazevi sve su više stezali, a kratki zimski dani izmjenjuju udare hladnih vjetrova sa sitnim snijegom, ne velikim ali dovoljnim da je zabijelio promrzlu zemlju. Do Božića je sve manje dana. Već se mogu brojiti na prste. Nekada je u Petrinji bio štovan godišnji sajam

41

na Tominje (blagdan Svetog Tome Apostola, 21. prosinca, danas 3. srpnja). Prema Sajamskom redu za grad Petrinju odobrenom od gradskog zastupstva 27. studenoga 1907. godine u Petrinji se održavaju dnevni, tjedni (utorak) i godišnji sajmovi na Veliki petak, Tjelovski petak, na Lovrenčevo (10.kolovoza, petrinjsko proštenje) i na Tominje (21. prosinca). Svaki od ovih godišnjih sjmova bio je poseban, obilježen nekom atribucijom. Godišnji sajam na Veliki petak, prvi u godini bio je poprilično siromašan i ponudom i potražnjom. Seoska i ostala poljodjelska gospodarstvaa već su bila istrošena tijekom duge zime pa se osjećalo siromaštvo dogona robe na ovaj sajam. Na dan poslije Tijelova, za Tijelovski petak se govorilo da je to sajam od črešnji kada je među ostalim prvim plodinama bilo mnogo trešanja i višanja iz petrinjskih okućnica, no još više iz bliže i dalje okolice, posebice iz sela Taborište, Budičina, Hrastovica, Pecki, Križ Hrastovički. Blagdan Svetog Lovre đakona i mučenika 10. kolovoza bilo je, a i danas je petrinjsko proštenje. Na Tominje, par dana prije Božića, se okupilo najviše u godini trgovaca, obrtnika, ostalog svijeta. Hambari, smočnice, trapovi, staje pune su živeža plodina pa se moglo svakomu prodavati svakovrsni proizvodi, veliko i sitno blago, roba po šatorima i u kolima kako je stajalo u spomenutom Sajamskom redu.

Nizom običaja adventskog razdoblja, ovdje spomenutih, no još više ne spomenutih, kretao se uobičajeni godišnji ciklus sve do Badnjaka, svakako najljepšeg i najuzvišenijeg dana u godini za svakog vjernika i pobornika narodne tradicije. Na taj dan velikog iščekivanja, priprema, pobožnosti ima najviše običaja koji su u protoku vremena nestali, a tek manji dio se zadržao. O Badnjaku u našem gradu/kraju bi se moglo dosta napisati, no to je predmet za neku posebnu, izdvojenu temu. Ovom zgodom izdvajam one petrinjske običaje koji su se još danas zadržali u petrinjskoj Novoj cesti (Ulica Ljudevita Gaja) i pokrajnim ulicama. Posebice naglašavam betlemaše.

42

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Božić je dan mira i spokoja na zemlji pa se u skladu s takvim vjerovanjem i ponašalo u kući, u selu, u mjestu.

Drugi dan Božića je Štefanje i naročito svečano je bilo u kućama slavljenika tog imena.

Na treći dan, na Januševo iznosila se božićna slama, a 28. prosinca je bio blagdan Nevine dječice, Herodeševo, Rodeševo, a pamti se po šibanju.

Na Silvestrovo narod je običavao ići na Misu zahvalnicu, a Nova godina nije bila bogata običajima kao Božić ili su se pak pojavljivali isti običaji kao i na Božić. Ponavljao se običaj darivanja vode, zdenaca, čestitarenja. S danom Tri kralja bi se zatvarala božićna priča da bi se opet od Svete Kate vraćala u naše domove i naša srca.

Svetište župne crkve Svetog Lovre u Petrinji, Božić 1997.

43

Petrinjski Božić Betlemaši, dječaci (ponekad i pokoja djevojčica) su ophodari na Badnjak koji obilaze petrinjske domove i čestitaju ukućanima Božić. Taj se božićni petrinjski običaj održao do danas. Zvezdica je ophodarski običaj na Sveta tri kralja i nažalost znan nam je iz zapisa. Zvezdari više ne pohode petrinjske domove uoči blagdana Sveta tri kralja. Sačuvana je skraćena verzija ova dva petrinjska običaja u božićno vrijeme koja su izvedena na Radio Zagrebu 26. prosinca 1938. godine.

Betlemaši Predgovornik/konferencier: Badnjak je, već se spustio mrak nad krovove kuća. Svjetla su po gradu zapaljena. Ima već blizu 6 sati. I pozdravljenje je već odzvonilo, a svi su ukućani već kod kuće, samo eno mali Jura noseći u kantama mlijeko na konte fićuka si putem božićne pjesme žureći da pravodobno stigne kući na unošenje Božića. U svakoj kući osjeća se danas mnogo radosti i veselja, a osobito u limbušu (mala kućica) na kraju Kaniže, Kavrlina, Nove ceste, Duge ulice i slavnih Majdanaca. U tim kućama vlada pravo Božićno veselje i kao da svi osjećaju blizinu mladoga Kralja, 44

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Petrinjski betlemaši u Novoj cesti, 1922

koji će se naroditi. U svim pravim petrinjskim kućama na pali se svijetlo u onoj sobi u koju se unosi Božić. U nekim domovima u susjedstvu našeg domaćina Tone već su unijeli Božić i ujo Tone sa ujnom Nankom upravo se spremaju da unesu Božić no ujo Tone se sjetio da prije mora okititi štalu borovim granjčicama i da mora svom Ričku (ime za konja) i kravi Rumavi dati kruha s medom i češnjakom. U prve iže (tj. u prvoj sobi) sakupili su se svi ukućani. Tu je njegov brat Matić sa ženom Katom i njihovom dječicom pa njegov brat Jura, svak Štefić i kum Joso. Svi oni ovdje u tami čekaju i potiho razgovaraju o Božiću i o svetom činu koji će se sada obaviti.

Napolju se čuju koraci vujca Tone koji dolazi sa runjakom slame pod rukom, a na slami drvena zdjelica sa božićnim kolačem (tzv. kuglofom) na kojem su postavljena jabuke božićnice u koje je utisnut novac, a oko kolača je razno žito, 45

Božić u petrinjskoj Novoj cesti, oko 1940

orasi i lešnjaci. Ujna Nanka pak nosi preko lijeve ruke bijeli stolnjak, a u desnoj ruci drži zapaljenu svijeću kao spomen na ono svijetlo zvijezde repatice koja je u badnjoj noći pastirima pokazala put u Betlehem.

Gazda Tone pokuca na vrata?

Ukućani: Slobodno Gazda Tone i gazdarica Nanka udju i pozdrave: Hvaljen Isus!

Ukućani: U veke Gazda Tone: Čestit Božić!

Ukućani: I tebi duša 46

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Predgovornik: Sad gazda Tone podigne tanjur sa kolačem, sjedne na runjak i govori: Gazda Tone: Daj nam Bog piličov, račičov, guščičov, jaričov, praščičov, teličov, ždrebičov i svega dobra kaj od Boga želimo, a najviše mira i Božjeg blagoslova.

Ukućani: Bog nam daj.

Predgovornik: Domaćin klekne a svi ostali za njim mole: Gazda Tone: Oče naš koji jesi na nebesi sveti se ime Tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Ukućani: Kruh naš svagdanji daj nam ga danas, i otpusti duge naše kako i mi otpuštamo dužnikom našim, ne uvedi nas u napast, nego oslobodi nas od zla. Amen.

Gazda Tone: Slava Ocu i Sinu i Duhu svetom.

Ukućani: Kako bijaše na početku, tako i sada na sve veke vekov Amen.

Predgovornik: Sad gazda Tone zagrabi žita i pospe po sobi i po ukućanima. Zatim uzme dva pramena slame i u obliku križa postavi na stol. Preko toga meće gazdarica Nanka na stol stolnjak, a na čelo stola božićnu svijeću, božićni kolač, a kraj toga bocu medene rakije, med, luka češnjaka (kao sredstvo proti coprnjicama), perušku, brus, ključ, šilo i šibice. Pod stolnjak pak metne nekoliko škuda pa sve to skupa ima značiti kao želja za svim obiljem. Medjutim su djeca već razgrabila slamu iz runjaka i valjaju se na njoj pod stolom. Sad već ima slame po čitavoj kući. Sad donese ujna Nanka na stol posna jela kao grah, rezance, kuhane suhe šljive i drugo. Nato se svi poredaju oko stola i stoje, a na čelu stola domaćin Tone započne molitvu:

47

Gazda Tone: Oče naš, koji jesi na nebesi, sveti se ime Tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Ukućani: Kruh naš svagdanji daj nam ga danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnikom našim, ne uvedi nas u napast, nego oslobodi nas od zla. Amen.

Gazda Tone: Slava Ocu i Sini i Duhu Svetom.

Ukućani: Kako bijaše na početku, tako i sada na sve veke vekov. Amen.

Predgovornik: Sada gazda Tone blagoslovi jelo na stolu.

Gazda Tone: Bože prekriži i blagoslovi ove svete dare.

Predgovornik: Gazda Tone uzme komadić češnja na vilicu, zamoči u med i pojede, što učine i ostali za njim (da ih ne bi obuzele coprnice). Mama daje malom Franjiću komadić češnjaka u džep da ga nosi uza se kroz cijelu godinu, kako bi ga sačuvala od coprnica (čuje se prasak kubure).

Ukućan Štefić: To je sigurno naš Jura kanoner odrapil, bome je dobro opalil, samo da ga ne bi kubura nakarila, ko lani mog Jandru. Vrag ju je stvoril i dal, sve mu je prste odnela.

Ukućan Joso: Ha, nek’ se ćuva! Pucat se mora kad je Božić.

Al’ sad, kad smo se lepo navećerali bumo si malo zapopevali. Noda ti Štefić jednu povedi.

Ukućan Štefić: (sa tenorima) započne pjesmu „Marija se“ a svi ostali prihvate (u isti mah zaori pucanj) 1. Marija se majka trudi, Svetoga Jožefa budi.

2. Stan se Jožef, dobro moje, rodila bum dete svoje.

3. Onda Jožef ovak veli, ter Mariju razveseli.

4. Ne plaši se, o Marija, lepo ime majko mila.

48

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

5. Varoš Betlem je bogati, stanak oćmo poiskati.

Ukućan Matić: Zbilam je to lepa pesma, al’ kad bi ju šćeli dokraja ispopevat’, trajalo bi do polnoćke.

Sad bi valalo da se malo okrepimo. Očeš ti Štefić medene ili suve rakije?

Ukućan Štefić: Ja bi volše medene. (kucanje čašama i klicanje: Živio!) A sad bumo onu našu staru „Miško kaj stojiš“ (pjevaju): 1. Miško kaj stojiš Ovčice brojiš, po bregu.

Uzmi si torbu Pojdemo gradu Betlemu.

2. Hoblić i glete Uzmi za zipku, Nikola.

Uzmi si jarca Neboj se starca nikoga.

3. Martine brate Dobro vi znate, svirajte.

Jurica speva Cimbule dira, igrajte.

4. Jezušu Kralu v Betlemu gradu, na poklon.

Ak se on mali, rodil u štali, danas on.

(Izvana se čuje žamor i zvonce i u sobi se svi umire) Gazda Tone: Čujeste, to su sigurno betlemaši.

Ukućani: (svi zajedno) Nek dojdeju, zovi ih unutra.

Predgovornik: Betlemaši to su dječaci, koji o Božiću obilaze po kućama sa Betlehemom i prikazuju svojim ulogama dogadjaje u raju i navještanje Spasiteljevog narodjenja. Betlemaši sačine od drvene kutije u čijoj nutrini sagrade od mahovine i drvenih kućica grad Betlehem sa svim onim figurama svetaca, andjela i životinja, kako to 49

znamo iz biblijskog tumačenja. Jedan od dječaka predstavlja Boga i on je maskiran sa dugom bijelom bradom, sa žezlom u ruci i odgovarajućoj haljini. Uz Boga su dva andjela u bjelini sa izvučenim sabljama, dva pastira, Adam i Eva i konačno vrag koji nosi preko ramena lanac, a u rukama drži božićno drvce okićeno jabukom te zdjelicu za sabiranje novca.

Prvi andjeo, Gabrijel (pokuca na vrata) Ukućani (svi): Slobodno!

Prizor 1.

Prvi andjeo (udje i reče): Dobar večer i ćestit vam Božić!

Poslan sam na Božji dan od Boga da navijestim Kristovo narodjenje, i molim da mi dopustite da dovedem svoje malo društvo, da složno zapjevamo Gloria.

Ukućani: Ajte, ajte, samo dojdite.

Prizor 2.

Drugi andjeo: Pozvani i svi udju čim prvi otvori vrata.

Bog: Ja sam onaj koji sam bio i bit ću do vijeka.

Stvorio sam nebo, zemlju, sunce, mjesec i zvijezde i sve što je na njima, ptice u zraku i ribe u vodi.

Svi pjevaju Kao na salašu: Sva stvorenja slavite Boga Svemogućeg tvorca svoga Koji močju riječi svoje On sav svijet taj stvorio je.

Opetovati...

Bog: I sad hoću da stvorim prvog čovjeka Adama (okrene se Adamu) O Adame tebe stvaram I ovu ti zapovijed stavljam

50

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Svih stabala voće jedi Samo ovog ne. (pokaže na bor kojega vrag drži u ruci) Svi pjevaju: Oj Adame, svojom Evom Hvalte Boga svojim pjevom Držite Božije zapovijedi Ljubav Božja mnogo vrijedi.

Vrag (nagovara Adama i Evu na grijeh): Adame jedi voća ovoga Jer tko jede voća ovoga Pretvara se odmah u Boga.

Eva: Alaj mi je mila ova jabučica Ja je gledam kao vjeverica Ja ću je strći i u svoja usta vrći Zagristi i Adamu je dati (Eva otkine jabuku, zagrize i dade je Adamu koji zagrize) Adam: Pazi Evo što Bog reče Da ne bude tuge veće Da se dugo ne igraš U to drvo ne diraš (oboje se pokunje i povuku u pozadinu) Bog: Oj Adame, gdje si?

Adam: Evo me sakrio sam se!

Bog: A zašto si se sakrio? Do sada se skrivao nisi?

Adam: Jeo sam zabranjeno voće.

Eva je prva jela i mene zavela.

Bog (strogo): Adame. U znoju lica jest ćeš kruh svoj.

A ti Evo u mukama ćeš radjati djecu svoju.

Vrag (dotrči do Eve): Ha, ha, ha.

Evo od tog voća popala te muka Bolje da si jela luka Bog (kaže prvom andjelu koji ima mač): Gabrijele, tjeraj ih iz raja van.

Gabrijel: Ajte van iz Božjeg raja

51

Usljed vaše tuge vaja Ne htjedoste Boga slušat Hajte svjetske jade kušat.

Adam i Eva (pjevaju): Oče Bože milostivi (svi ostali prihvate) Oprosti nama što smo krivi Rad velike ljubavi Sav svijet proklet ne ostavi.

(Prijašnji. Ulaze Adam i Eva, a vrag metne tanjurić na stol.)

Ha, ha, ha!

I ja ću vam čestitati Al’ me morate darivati Čuturu bermeta, medene rakije Da se vrag napije Dajte vragu sto talira Jer vam neće dati mira Jer će vas sapeti I u pakao odneti.

Betlemaši (zapjevaju): O, Adam i Eva Vi grešnika dva Veseli postajte U ovo vrijeme Kada sinka Božjega Dobite brata Koj’ će vam otpirat Nebeska vrata.

Gazda Tone: Pa lepo ste popevali, ajte bumo vam dali nekaj za to (ukućani bacaju novac u zdjelicu te nude betlemaše pićem pri čemu i sami pijeju, kucaju se čašama i jedan drugom želi na zdravlje.)

Betlemaši: Fala lepa i laku noć!

Ukućani: Laku noć, laku noć!

52

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Ukućanin Matić: Kaj bi reć, reći baš lep su popevali, al’ već je jedanajsta vura prešla, pemo li skoro na polnoćke? Već muži ideju. (čuje se izdaleka pjesma i pucanje, nekoliko pjevača pjeva sasvim tiho Čestit svetu dok drugi i dalje govore.

Ukućanin Joso: Pa pemo mam ali predi još da si zapopevamo onu našu staru O pastiri, verni čuvari Ukućani: No pa ajde, zapopevajmo: Oj pastiri, verni čuvari gore stanite Ter šetujte Kralja poštujte Časti nosite.

Gazda Tone: Ajde Ivić, uprti sad ramoniku pa idemo u cirkvu.

Ukućani: Ajdemo, ajdmo. (dižu se sa stolice i polaze, zapjevaju.)

Na salašu kod Betlema Tamo paše dosta ima Tamo ovce tjerajmo Kod Betlema sjedajmo.

Kod Betlema ljuta zima Nek ponese tko što ima Ponesi Petre šerbeta I čuturu bermeta. (dok druga polovica pjevača u isti mah pjevaju u drugoj intonaciji „Marija se majka trudi“. Pjesma se sve više gubi, zvona zvone, čuje se pucanje dok nas čas sve ne umukne.

Predgovornik: Sada se obavlja polnoćka, no mi ćemo mikrofon otvoriti samo za vrijeme pjevanja božićnih pjesama, čuje se uz pratnju harmonija pjevanje: Kakva je to svetlost skum Betlem gori Glas čuda veselja po zraku zvoni. Čast Bogu u visini, mir ljudem v nizini V radosti, v radosti to svaki kriči Jen starac vu štali naslonjen stoji

53

Med oslom i volom djetešce leži Mati ga odeva ter milo popeva O Jezuš, o Jezuš predragi moj sin.

Nato se pjeva: Svi veseli ajte amo Mladom Kralju da pjevamo Kaj nam se sad porodi Griješni svijet taj pohodi.

Tam u mrzloj štalici I na oštroj slamici Počiva i spava (pripjev) Marija mu milo pjeva Pelenama ga pokriva Da spava, da počiva Predgovornik: Polnoćka je svršena i sad narod izlazi iz crkve i čestita si medjusobno Božić. Čuju se poklici Ćestit Božić, I tebi duša. Čuje se glas vujca Tone koji govori: Gazda Tone: Ajmo sada deco doma da malo pomrsimo. (čuju se glasovi, ajmo, ajmo, nato zapjevaju) Ne štentajte pastiri Moji verni čuvari Došel vam je vesel glas Kaj još nije bil pri nas.

U podrtoj štalici I na oštroj slamici.

Rodila majka sineka Pored osla, voleka.

Iza male stanke čuje se kuckanje cipelama, a odmah zatim: Gazda Tone: E baš imamo lep Božić, tulko snega još nis zapamtil. A sada nam Nanka donesi nekaj da pomrsimo.

(Ukućani sjedaju za stol.)

Radujte se narodi kad čujete glas Da se Isus porodi U blaženi čas.

54

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Svaki narod čuj, čuj I Betlemu pristupljuj.

Ujna Nanka: Evo izvolite, izvolite ćešnjofki, pećenice, hladetine.

Ukućan Joso: Hiii... tu ima svega ko na Božić, e pa fala Bogu.

Ukućan Matić: Ja bum zel malo ćešnjofke.

Ukućan Štefić: A ja bum ladetine da si malo omastim ove moje čepunjaste brke, pa da ih zasučem. A haaaa...

Ukućani: Ha, ha, ha ... Živili, živili (kucaju se) Iza toga pjeva se pjesma: Veselje ti navješćujem Puče kršćanski Jerbo se Kralj u Betlemu Rodi nebeski.

Još mali u štali Kod stvorenja svako slavi Štuje diči jer je pravi On naš Spasitelj i otkupitelj.

Zvezdica Predgovornik: I tako smo po malo dočekali i zadnji dan Sveta Tri Kralja ili zadnji Božić. Uoči sv. Tri Kralja kao i na sam taj dan polaze mladići kao uoči Božića po kućama pjevaju Zvezdicu. Oni predstavljaju sv. Tri Kralja: Melkiora, Gašpara i Baltazara koji su pošli na put da pohode novorođenog Kralja i da mu se poklone. Oni su obučeni u odore sa visokom krunom na glavi i sa izvučenim sabljama, a vodi ih njihov pratioc, koji nosi napred spomenutu Zvezdicu. Ta bi Zvezdica imala predstavljati onu zvijezdu koja je u badnjoj noći pokazivala put u Betlehem.

55

Zvezdicu naprave od oboda starog sita, kojega s jedne strane nalijepe bijelim papirom poput bubnjića, na koji bubnjić nalijepe nekoliko manjih zvijezda a u nutrinu pričvrste zapaljenu svijeću ... Ha, evo ih...

(Tri kralja ulaze): Dobar večer!

Kralj Melkior: Ja sam kralj Melkior, putujem ispod vedra neba, da nakupim masla i meda, da mladoga Kralja darujem i da se poklonim. Živili!

Tri kralja zapjevaju: O sveta tri kralja, o blažen vaš dan Kad sveti Kralj mladi bi s neba poslan.

Kad svetla zvezdica posvetila nas Ka i Sinka Djevica porodila vam.

Kralj Gašpar: Ja sam kralj Gašpar, trpez tanjur mećem da s njim nešto stečem. Mali dukat puno košta, pet talira bit će dosta. Što nam date svoje volje, primit će se dobre volje. Živili!

Tri kralja zapjevaju: Kam krećeste sada tam daleko na put Kad zima svud vlada i vjetar je ljut.

Gle zvezdica vodi na sve pute nas To j’ znak da se rodi ljudima spas.

Kralj Baltazar: Ja sam kralj Baltazar, Baltazar sa crnim slovom pišem iz arapske crne zemlje dišem. Neznabožac koj’ ga rodi i na ovu zemlju shodi. Ova zemlja prethodnica put nam je pokazala, da novorodjenog Kralja darujemo i njemu se poklonimo. Živili!

Tri kralja pjevaju: Nebo daj oku Zvijezdu visoku vidjeti Jer Tri Kralja Stazicu valja slijediti

56

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Svjetla nebesa Čini čudesa - Rodjenom Andjeli svoje Pjesmicu poje - Malenom. (za završetak).

Došao je uzdizani I od Boga obećani Željan sviju Spasitelj Svijeta razveseljitelj.

U pol noći to se zgodi Kada Djeva Majka rodi Sada sina svojega Odvjek sina Božjega.

Božićna čestitka, 23. prosinca 1931.

Rječnik manje poznatih lokalnih, dijalektalnih, arhaičnih i stranih pohrvaćenih riječi koje se pojavljuju u tekstu.

Barbarinje - blagdan Svete Barbare (4. prosinca) bermet - oplemenjeno s različitim dodacima aromatično vino betlem - improvizirana drvena ili od drugog materijala izrađena maketa koja predstavlja štalicu u kojoj se rodio Krist betlemaši - čestitari, ophodari koji uoči Božića, na Badnjak obilaze petrinjske domove da bi ukućanima čestitali Božić cestovlanac - onaj koji stanuje u petrinjskoj Novoj cesti danas Ulica Ljudevita Gaja coprnica, - baba vračara, gatalica, opaka žena, prema narodnom vjerovanju čini nedolična djela češnjofka - mesna kobasica ćepunjasti (brk) - razbarušen, neuređen ćujeste - čujete Duga ulica - danas Trg hrvatskih branitelja, Ulica Artura Turkulina, Duga ulica i Gavrilovićev trg do željezničke pruge dugovolčan - onaj koji stanuje u Dugoj ulici - danas Trg hrvatskih branitelja, Ulica Artura Turkulina, Duga ulica, Gavrilovićev trg do željezničke pruge dukat - mletački zlatnik, stari talijanski srebrni novac gdo - tko godovnjak - onaj koji slavi rođendan, imendan, spomendan

58

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Herodeševo - Blagdan Nevine Dječice (28. prosinca) Ivanuševo, Januševo - blagdan Svetog Ivana apostola i evanđeliste (27. prosinca) iža –kuća, dom jeć - jedi jedala - pribor za jelo (žlica, vilica, nož) Kaniža - danas Ulica Matije Gupca kanižanac - onaj koji stanuje u petrinjskoj Kaniži - Ulici Matije Gupca kanoner - prema kanonir - posluživač topa, topnik, artiljerac u austrougarskoj vojsci; osoba koja tijekom božićnih blagdana puca iz različitih naprava Kavrlin - dio Petrinje obrubljen Gradskom tržnicom, Ulicom braće Hanžek, Ulicom Matije Antuna Reljkovića kuglof - božićni kolač kupica - čaša ili koja druga prikladna posuda koja se rabi prigodom nazdravljanja limbuša - mala, skromna obiteljska kuća (obično s dva prozora prema cesti) kakvih je u staroj Petrinji bilo mnogo Majdanci - danas Ulica Stjepana Radića majdančan - onaj koji stanuje u Majdancima - danas Ulici Stjepana Radića Marinje - Blagdan Bezgrašnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca) nakariti (se) - ozlijediti (se) na konte (mlijeko) - donositi određenu količinu mlijeka ili nečega drugoga dnevno, tjedno, mjesečno uz novčanu naknadu Nanka - Ana, Anka Nikolinje - blagdan Svetog Nikole biskupa (6. prosinca) noda - hajde Nova cesta - danas Ulica Ljudevita Gaja osal - magarac pastirica - rana jutarnja misa pemo - idemo 59

peruška - dio guščjeg krila koji je služio kućanici za čišćenje stola i ostalih dijelova namještaja položaj, položajnik - mlada, obično muška osoba koja prva dolazi čestitati Božić posna jela - nemasna jela (grah, rezanci, suhe šljive) pozdravljenje - zvonjava crkvenih zvona u rano predvečerje prva iža - najveća, najljepša soba u petrinjskoj kući Ričko, Rička - često ime za konja, kobilu Rumava - često ime za kravu Silvestarska zabava - zabava na blagdan Sv. Silvestra, Silvestrovo, staru godinu (31. prosinca) Silvestrovo - blagdan Sv. Silvestra, stara godina (31. prosinca) skum - kojom suva rakija - rakija bez dodataka svak - mužev brat šćul - čuo šerbet - osvježavajuće istočnjačko piće od vode, šećera ili meda i mirodija šilo - alat, naprava za probijanje određene površine škuda - zlatni ili srebrni novac koji na licu ili naličju ima grb (venecijanski, dubrovački) Štefanje - blagdan Svetog Stjepana prvomučenika (26. prosinca) talir - starinski srebrni novac u raznim europskim zemljama valda - valjda velika meša - velika misa Vincekovo - blagdan Svetog Vinka đakona (22. siječnja) zadnji Božić - blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljanje (6. siječnja) zemi si - uzmi si zvezdari - osobe koje ophode uoči blagdana Sveta tri kralja Zvezdica - običaj ophođenje po petrinjskim kućama uoči ili na blagdan Sveta tri kralja

60

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Božićna čestitka, 24. prosinca 1930.

Za Božić i siromah brusi nožić

I

najsiromašniji dom za Božić je morao imati više od korice kruha, a u našim se domovima istinski oskudijevalo u hrani, posebice obilnim objedima. Od davnina je u našem kraju rabljena izreka Za Božić i siromah brusi nožić.

Za Božić se čuvala i pripremala birana hrana (pečeni odojak, pečenka od peradi, kolači, salate i još poneko sezonsko jelo) i domaće piće (vino i rakija). Dešavalo se, posebice u našim pasivnim krajevima i domovima siromaha, da se nakon badnjeg posta i polnoćke neumjereno jelo pa i pilo što je dovelo i do prolaznih probavnih smetnji. Cijeli božićni ciklus bio je prožet i postom i nemrsom što je kulminiralo i bilo obligatno za sve na Badnjak kad su se pripremala posna jela.

Za sam Božić kao i za ostale dane priprema se obilnija hrana za sve ukućane kao i za goste. Dolazak rodbine, susjeda, ostalih znanaca, a posebice položnika je izniman pa se za njih čuvaju ponajbolja, birana jela i ponajbolja čuvana pića.

Ovim se jelima nastoji ugoditi i odati poštovanje svakom gostu, ali i podičiti umijećima domaćice i domaćina. Blagdanski božićni stol mora se isticati obiljem, ali i kakvoćom jer kada će se iskazati domaćinstvo ako ne za najčudesnije dane u godini.

Posna i obilnija jela tijekom božićnih blagdana upozoravaju i na njihovu magijska funkciju. Magijska moć pojedinih jestivina ili za Badnjak ili za Božić i božićne dane je do danas 62

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

održana iako mnogi nisu svjesni te činjenice. Navodim tek poneka: kruh, grah, med, orasi, riba, a posebice češnjak.

Među najpriznatijima apotropejima biljnog podrijetla jest češnjak, tj. bijeli luk (osobito onaj koji je na božićnom stolu). Češnjak, prema tom vjerovanju, je štitio svojim oštrim i prepoznatljivim mirisom. Učinak protiv vještica (u Petrinji obično znanih coprnica, coprnjica) i uroka postizao se njegovim konzumiranjem, nošenjem u džepu, stavljanjem pod jastuk ili koji drugi dio u domu. Ne smijemo zaboraviti da su ljudi te vradžbine dijelile i s domaćim životinjama.

Prehrana se oslanjala na prirodne izvore i proizvode domaćeg podrijetla jer je uz svaku kuću bila prostrana okućnica s vrtom, voćnjakom, a dalje su bile sjenokoše, livade, oranice. Siromašnija petrinjska gospodarstva, a takvih je bilo ponajviše, imale su staju s najmanje jednom kravom, jednim ili parom konja, kotac sa svinjama i kokošinjac s različitom peradi.

Kupovale su se namirnice koje se nisu proizvodile na gospodarstvu, one najznačajnije, poput šećera, soli, mirodija, riže.

Slijedi poneko jelo, piće ili slastica iz knjige recepata naših Petrinjki koja su se pripremala tijekom božićnog vremena.

Koristio sam se kuharicama gospođa: Rozalije Tomić, Vere Arnautović rođene Štajcer, Marije Rizmaul, Ljubice Pavković, Ane Rizmaul rođene Martinović.

63

Juha od graha Potrebno je: 2 dcl graha glavica crvenog luka 1 žlica brašna

malo masti vode po želji prstohvat papra i malo soli

Priprema se: Grah očisti i potom ga dobro skuhaj. Kuhani grah odvoji i propasiraj. U međuvremenu pripremi zapršku od masti, brašna i luka. Dodaj vodu od prokuhanog graha prema želji. Sve sastojke dobro prokuhaj i na kraju dodaj octa i mljevenog papra.

Prema želji možeš zakuhati rezance ili nokliće. …

Grahova se juha spremala za posno doba, počesto za Badnjak.

Dio kuhanog graha se koristio za juhu, a dio za grahovu salatu koja se jela uz pečenicu za Božić, nakon polnoćke i ostale božićne dane.

Kuhana riba Potrebno je: riječna riba mrkva crveni luk ocat

peršin koji list lovora par zrna cijelog papra sol

Priprema se: Slatkovodna riba može se kuhati ovako: Ribu najprije dobro očistiti i onda oprati hladnom vodom.

Riba se kuha u vodi u koju se stavi na ploške rezana mrkva, luk, peršin, listovi lovora, par zrna cijelog papra, octa i soli.

Riba se kuha 1/2 sata prije nego se nosi na stol. Stavi se u vruću vodu i poklopi. Riba je kuhana za 15-20 minuta već prema veličini, a pozna se po tome, što joj oči iskoče kao bijele kuglice.

Kuhanu ribu oprezno stavi na tanjur. Uz kuhanu ribu posluži slano kuhane krumpire.

64

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Od vode u kojoj se kuhala riba može se prirediti juha i to tako: načini se zafrig- kako se radi za juhe- stavi malo slatke crvene paprike i nadolije vodom u kojoj se riba kuhala. Zelenje pasiraj i stavi u juhu. Na koncu se može dodati i malo vrhnja. Ako se hoće da slatkovodna riba ima ukus morske, mora se kuhati na morskoj soli, a nije loše da se u vodu ubaci par slanih sardela.

Zafrig (zaprška) za juhu. Na 4 dkg masti sprži 4 dkg brašna i dodaj malo fino kosanog peršina. …

Kuhana riba i riblja juha su tzv. posna jela koja su se pripremala tijekom korizme, zapovijedanih blagdana, na Badnjak, no našla se i u drugim prilikama na stolovima u petrinjskim domovima. Naša je Kupa obilovala ribom, a Petrinjci su odvajkada bili spretni ribiči pa su pripremani objedi od šarana, štuke, smuđeva. Nije bilo ribarnice, no bilo je ribe. Nuđena je petrinjskoj gospodi po kućama, a prodavala se i po petrinjskim gostionicama. Tako je bilo nekada.

Petrinjska pogača Potrebno je: prosijanog pšeničnog brašna prema potrebi 2 velike žlice svinjske masti 2-3 dcl vode

2-3 cijela jaja soli sode bikarbone po želji

Priprema se: Na dasku stavi pripremljeno brašno i postupno dodaj vodu i ostale potrebne sastojke. Pogača se mijesi i što se duže tare bit će ukusnija. Kad na tijestu izbiju mjehurići, tada je najbolje, a ono mora biti tvrdo zamiješeno. Uzmi valjak i izvaljaj tijesto 3-4 prsta debljine. Vilicom pogaču izbodi i stavi ju na vrelu šparhetnu ploču. Kratko zapeci s jedne, pa s druge strane, a zatim pogaču stavi u pećnicu na tihoj vatri dok se sasvim ne ispeče. Izvadi je iz rola i umotaj u čistu krpu i drži neko vrijeme zamotanu. Može se služiti topla i hladna u raznim zgodama.

65

…

Ovo je jedan od recepata petrinjske pogače. Postoje i drugi, no svi su približno isti. Primjerice, umjesto svinjske masti može se koristiti maslac ili umjesto sode bikarbone u tijesto se dodaje kvasac. Ponekad se radila i bez kvasca, sode bikarbone ili bez bakpulfera( praška za pecivo). Pogača je bila djelo vještih i uspješnih Petrinjki koje su to jelo prilagođavale količini i kakvoći sastojaka s kojima su raspolagale u svojim domovima.

Petrinjska se pogača jela u različitim prigodama, a pripremala se u siromašnijim petrinjskim domovima kakvih je u Petrinji bilo ponajviše. Našla se na blagdanskom i svagdanskom stolu, na oranici i sjenokoši u predahu teškog poljodjelskog posla, u berbi grožđa ili kukuruza kada se naplaćivao trud domaćeg puka. Pogača se našla u izletničkoj naprtnjači, a blagoslivljana je tijekom hodočašća petrinjskih romara.

Rezanci Potrebno je: 1/2 kg brašna 2 jaja malo vode Priprema se: Na nudlbret (daska za miješanje) se stavi brašno, dodaju jaja i vode prema potrebi. Umijesi se tijesto i razvalja se na debljinu hrpta od noža i ostavi da se osuši. Zatim se mlinac reže u 10 cm široke pruge, koje se slože jedna na drugu i izrežu približno 1 cm široki rezanci. Rezanci se kuhaju u slanoj vodi, a kuhani su kad se dignu na površinu, po prilici 10-15 minuta. Onda se ocijede i preliju hladnom vodom. Služe se s raznim pridodacima. …

Rezanci su bili često jelo za badnju večer. Bili su začinjani maslom, vrhnjem, preprženim crvenim lukom ili su služeni sa sirom i vrhnjem.

66

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Govedska juha (svijetla) Potrebno je: 1 1/2 l vode 1 1/2 dkg soli 3/4 kg govedine s privagom 2 dkg luka (crvenoga) 4-5 zrna papra

4 dkg mrkve 4 dkg peršina 2 dkg celera 2 dkg goveđih jetara

Priprema se: Meso i kosti (privaga) se operu i pristave u slanu, mlaku vodu, da se kuhaju. Međutim se očisti zelenje, opere, izreže po duljini i sa lukom i jetricama dade u juhu kad voda zavrije. Kuha se polagano 2-3 sata.

Kad je meso mekano, doda se malo hladne vode i pusti par minuta da stoji. Juha se procijedi kroz gusto sito i zatim ponovno zavrije da se može ukuhati pridodatak po volji.

Govedska juha (tamna) Potrebno je: Isti dodatci kao i za svjetlu govedsku juhu.

Priprema se: Tamna govedska juha priređuje se isto kao i svijetla, a na priredbu potrebna je ista količina materijala, samo se za ovu uzima još 1 dkg masti na kojoj se isprži par ploškica mrkve i na ploške rezana jetra. Kad je to isprženo, doda se na ploške izrezani luk i prži se dok dobro zažuti. Dolije se juhom, pusti da prokuha i doda k vreloj juhi.

67

Pečeni uštipci (pridodatak juhi) Potrebno je: 1 1/4 govedske juhe 1/10 l mlijeka 2 dkg maslaca 6 dkg brašna

1 jaje sol (prema potrebi) 20 dkg masti

Priprema se: U kipuće mlijeko doda se maslac i sol i ukuha brašno, te se miješa na vatri tako dugo dok od žlice otpada. Kad se ohladi, umijesi se jaje. tijesto se istuče i naprave se okruglice, koje se prže u vrućoj masti. Ocijede se na bugačici i serviraju na posebnom tanjuru.

Pisana pečenka iz rasola Rasol Potrebno je: 2 1/2 l vode 1/4 l octa 3 korijena mrkve 1 korijen celera

2 glavice crvenog luka 10 zrna papra 5 lovorovih listova

Priprema se: Mrkva, peršin i celer očiste se, izrežu u ploške i stavi u octenu vodu kuhati. Voda se soli, doda luk, papar, lovorov list i sve skupa kuha pola sata. Kad se rasol ohladi, prelije se po mesu.

Meso mora biti uvijek pod rasolom 1-2 dana.

Meso:

1-2 kg pisane pečenke 5 dag slanine (suhe) 3 dkg masti 1/2 žlice šećera

1/2 žlice brašna 2 dcl kiselog vrhnja sok od limuna sol, papar

Priprema se: Pečenka se izvadi, očisti od kosti, masnoće i žila. nabode se slaninom, posoli i popapri i stavi se na mast pirjati. pomalo se dolijeva rasolom i pirja tako dugo dok ne bude mekano.

68

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Međutim se na masti isprži šećer pa kad je žut doda se zelenje i luk iz rasola. Poslije se pasira, doda se meso, polije vrhnjem i pusti prekipiti. Poslije se pečenka izreže i servira se prženom rižom, raznim kroketima.

Orehnjača Potrebno je: 1/2 kg brašna 3 dkg germe 2 žutanjka 7 dkg masti

3 dcl mlijeka 6 dkg šećera 1 žlica ruma malo korice od limuna i soli

Fila:

15 dkg šećera 10 dkg cveba korice od limuna, cimet

1/2 kg samljevenih oraha 2 dcl kipućeg mlijeka malo ruma

Priprema se: Od sastojaka se umijesi najfinije dizano tijesto i to tako da se u ugrijano brašno metne sol i dignuti kvasac od germe s malo brašna i mlijeka, te svi ostali pridodaci. Nekoliko se puta tijesto dosta isklopa (istuče). Kad je tijesto dobro, pokrije ga se, stavi se na toplo mjesto i pusti neko vrijeme dizati. Onda se tijesto izvalja i namaže se pripremljenom filom (nadjevom), savije se i metne se u prikladan pleh. Zatim se namaže s jajetom i stavi se peći. Peče se kao sva dizana tijesta, a čim je pečeno vadi se iz pleha.

Fila se priprema tako da se samljeveni orah pofuri s mlijekom i tomu se doda šećer, rum, korice od limuna, cimet i cvebe. Može se dodati i nekoliko tučenih klinčića zbog mirisa. Sve se dobro promiješa da je masa fino jednolična. …

Mnogi petrinjski domovi, da ne kažem svaki za Božić je na blagdanskom stoku imao tu slasticu, orehnjaču. Prve orehnjače su se pravile za blagdan Sisveta od friških oraha. Iznimno, ako nije bilo oraha pravilo se dizano tijesto od maka (makovnjača), rogača ili dizano tijesto s cimetom i šećerom, zvano biba.

69

Jaslice za moju djecu, bojana sadra, Mila Wood

70

IVAN RIZMAUL - PETRINJSKI BOŽIĆ

Medenjaki Potrebno je: 1 kg crnog pšeničnog brašna 6 velikih žlica meda 6 cijelih jaja 2 male žličice sode bikarbone 40 dkg šećera cimeta i ostalih mirodija prema ukusu Priprema se: Metni na dasku pripremljeno brašno i dodaj ostale sastojke i lagano zamijesi prilagodljivu masu. Od umiješanog tijesta pravi jednolične kuglice, ukrasi ih orahom i peci. Prije nego ih izvadiš namaži šećernom vodom ili rastopljenim medom.

Liker od kave Potrebno je: 10 dkg najfinije crne kave 1 kg šećera 1 1/2 l vode

7 dcl špirita 1 štapić vanilije

Priprema se: Najfinija crna kava se preprži, a potom se samelje. Tako pripremljeno kuha se u vodi u dobro zatvorenoj posudi. Odvojeno se kuha šećer u litri vode. Tekućine se stave ohladiti i kad se ohlade procijede se kroz gustu krpu. Talog se odbaci, a čista tekućina se pomiješa sa špiritom i stavi u dobro začepljenu čistu bocu. Čim dulje stoji, tim je bolje. …

Pored vina i rakije u nekim se kućama pripremao i pokoji liker s različitim aromama: menta (mentol), kruška (kruškovac), naranča. Likeri su popunjavali ponudu blagdanskog stola, a svaka je kućanica čuvala tajnu pripremanja i bila ponosna na svoje piće.

71

Hrvatski božićni običaji, Zlatko Šulentić, akademski slikar

Petrinjski Božić