Zov kukavice web by Mozaik Issuu

Jedan od najosebujnijih i najzanimljivijih detektiva na kojeg sam naišao. Mark Billingham Tek ponekad se pojavi privatni detektiv koji u hipu osvoji maštu javnosti. A ovaj bi to mogao... (Galbraith) vješto oživljava London i oslikava novog junaka. Daily Mail Prštav roman smješten u svijet manekenki, repera, modnih dizajnera, narkomana i nedopuštenih veza. The Times U rijetkoj književnoj poslastici, Galbraith spaja kompleksnog i zanimljivog detektiva i njegovu jednako zanimljivu, nevjerojatnu pomoćnicu sa zakučastim zločinom... Čitatelji će se nadati novim pustolovinama tog nezaboravnog detektivskog tima. Publishers Weekly

Kad se manekenka problematična ponašanja baci sa svojega snijegom prekrivena balkona u londonskom Mayfairu, svi će pretpostaviti da je riječ o samoubojstvu. Međutim, njezin brat ne dijeli opće mišljenje i unajmljuje privatnog istražitelja Cormorana Strikea da se pozabavi slučajem. Strike je ratni veteran – ranjen kako fizički tako i psihički – i život mu je u rasulu. Raspada mu se ljubavna veza, posao mu baš i ne ide i slučaj istrage smrti poznate manekenke učinit će mu se poput pojasa za spašavanje. No dobar honorar neće biti lako zaraditi: što dublje bude ulazio u neobičan svijet mlade manekenke, stvari će postajati sve mračnije i Strike će se približiti otkriću šokantne tajne i ući u samo srce opasnosti… Napet, otmjen krimić smješten u ozračje Londona – od mirnih ulica Mayfaira do pabova u pokrajnjim uličicama East Enda i vreve Sohoa – Zov kukavice izvanredna je knjiga. Predstavljajući lik Cormorana Strikea, ovo je hvaljeni prvi krimić J.K. Rowling, napisan pod pseudonimom Robert Galbraith.

w w w.mozaik-knjiga.hr

129,00 kn ISBN 978-953-14-1513-2

Oduševio me. Peter James

Zov kukavice OMOT.indd 1

ROBERT GALBRAITH ZOV KUKAVICE

ROBERT GALBRAITH

zov kukavice Jedan od najboljih krimića koje sam ikad pročitao. alex gray

ROBERT GALBRAITH pseudonim je književnice J.K. Rowling, autorice serije naslova o Harryju Potteru i romana Prijevremeni izbori.

11/20/13 9:19 AM

Robert Galbraith ZOV KUKAVICE

ZOV KUKAVICE KB.indd 1

13.11.2013. 11:34:44

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stošezdesetprva Naslov izvornika

Moralna autorska prava su utvrđena. Svi likovi i događaji u ovom romanu, osim onih koji su očito u javnoj domeni, izmišljeni su i svaka sličnost sa stvarnim osobama, živima ili mrtvima, posve je slučajna.

Sva prava pridržana.

Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektor

Jakov Lovrić Grafički urednik

Marko Katičić Fotografije na naslovnici:

Ograda © Yolande de Kort/Trevillion Images Figura čovjeka © Ilona Wellmann/Arcangel Images Scena na ulici i dizajn naslovnice

Denona, Zagreb, studeni 2013. ISBN 978-953-14-1513-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 861588.

ZOV KUKAVICE KB.indd 2

15.11.2013. 13:45:02

Robert Galbraith

Zov kukavice S engleskog prevela Mirna Čubranić

ZOV KUKAVICE KB.indd 3

13.11.2013. 11:34:44

ZOV KUKAVICE KB.indd 4

13.11.2013. 11:34:44

Pravom Deebyju s velikom zahvalnošću.

ZOV KUKAVICE KB.indd 5

13.11.2013. 11:34:44

ZOV KUKAVICE KB.indd 6

13.11.2013. 11:34:44

Zašto se rodi kad snijeg je već pao? Trebo si doći na zov kukavice, Kad zelene su na grozdu bobice, Il’ bar kad se vite laste roje Zbog daleka leta U smiraju ljeta. Zašto si umro dok janjad je pasla? Što ne umre kad jabuka je kasna, Kad muka kuca skakavcu na vrata, A žitna polja strništa su blatna, I vjetar stenje Za milinom što vene. Christina G. Rossetti, »Naricaljka«

ZOV KUKAVICE KB.indd 7

13.11.2013. 11:34:44

ZOV KUKAVICE KB.indd 8

13.11.2013. 11:34:44

Prolog Is demum miser est, cuius nobilitas miserias nobilitat. Jadan onaj kojega slavnim nesreća učini.

ZOV KUKAVICE KB.indd 9

Lucije Akcije, Telef

13.11.2013. 11:34:44

ZOV KUKAVICE KB.indd 10

13.11.2013. 11:34:44

amor na ulici bio je kao zujanje muha. Iza pregrada koje su čuvali policajci, fotografi su se nagomilali već podigavši svoje dugonose kamere i pri svakom izdisaju odašiljali oblačiće pare u zrak. Snijeg je neumoljivo padao na njihove šešire i ramena, prsti u rukavicama čistili su leće. Od vremena do vremena začulo bi se slučajno škljocanje kad bi netko od promatrača prikratio vrijeme čekanja fotografirajući bijeli platneni šator nasred ceste, ulaz u visoku stambenu zgradu od crvene cigle iza šatora i balkon na najvišem katu s kojega je tijelo palo. Iza naguranih paparazza stajali su bijeli kombiji s ogromnim satelitskim antenama na krovovima, a novinari su razgovarali, neki na stranim jezicima, dok su se tonski tehničari sa slušalicama na ušima vrzmali oko njih. U stankama između snimanja, izvjestitelji su toptali nogama i grijali ruke na vrućim šalicama čaja iz prepunog kafića nekoliko ulica dalje. Kako bi nečim skratili vrijeme, snimatelji s vunenim kapama na glavama snimali su leđa fotografa, balkon, šator koji je skrivao tijelo, a potom se premještali za totale koji će obuhvatiti kaos što je nastao u mirnoj, snježnobijeloj Ulici Mayfair, s nizom sjajnih crnih vrata uokvirenih bijelim kamenim trijemima i opkoljenih skulpturiranim grmovima. Ulaz u zgradu na broju osamnaest bio je zapriječen vrpcom. Policijski službenici, neki od njih forenzičari u bijelim odorama, nazirali su se u hodniku iza vrata. Televizijske su postaje vijest emitirale već nekoliko sati. Na obje strane ceste nagomilalo se mnoštvo ljudi, a policajci su im priječili 11

ZOV KUKAVICE KB.indd 11

13.11.2013. 11:34:44

Robert Galbraith

prolaz: neki su došli gledati namjerno, drugi su samo zastali na putu na posao. Mnogi su držali mobitele visoko u zraku kako bi fotografirali prije nego što krenu dalje. Mlad muškarac, ne znajući koji je od balkona onaj sudbonosni, fotografirao ih je sve, jedan za drugim, iako je onaj u sredini bio natrpan grmovima, trima urednim, lisnatim kuglama, koje su jedva ostavljale dovoljno prostora za ljudsko biće. Skupina mladih djevojaka donijela je cvijeće i snimljene su kako ga predaju policajcu koji još nije bio odlučio gdje bi ga odložio pa ga je smeteno spustio na stražnje sjedalo policijskog kombija, svjestan da leće kamera prate svaki njegov pokret. Izvjestitelji televizijskih kanala koji emitiraju vijesti dvadeset četiri sata na dan postojano su komentirali i nagađali na temelju onih nekoliko senzacionalnih činjenica koje su im bile poznate: – … iz stana na vrhu zgrade oko dva sata ujutro. Policiju je obavijestio čuvar zgrade… – … još nema naznaka da odnose tijelo, što je neke navelo na pomisao… – … nema informacija o tome je li bila sama kad je pala… – … ekipe su ušle u zgradu i temeljito će je pretražiti… Hladno svjetlo ispunjavalo je unutrašnjost šatora. Dvojica muškaraca čučala su pokraj tijela, spremni napokon ga prebaciti u mrtvačku vreću. Malo krvi iz djevojčine glave natopilo je snijeg. Lice joj je bilo zdrobljeno i natečeno, jedno oko svedeno na nabor, drugo nalik mutnobijelom prorezu između rastegnutih vjeđa. Kad bi na lagane promjene svjetla šljokičasta bluzica na njoj zasvjetlucala, na jedan uznemirujući trenutak učinilo bi se kao da se pokrenula, kao da ponovno diše ili napinje mišiće, spremna ustati. Snijeg je padao na platno iznad njihovih glava lupkajući kao jagodicama prstiju. – Gdje je prokleta hitna? 12

ZOV KUKAVICE KB.indd 12

13.11.2013. 11:34:44

Zov kukavice

Istražitelj Roy Carver gubio je strpljenje. Trbušastu muškarcu lica boje usoljene govedine i s uobičajenim mrljama od znoja na pazusima, škrta zaliha strpljenja davno se iscrpila. Bio je ondje gotovo koliko i leš, stopala su mu bila tako hladna da ih više nije ni osjećao, a u glavi mu se vrtjelo od gladi. – Hitna dolazi za dvije minute – reče narednik Eric Wardle, nenamjerno odgovorivši na pitanje svojega nadređenog kad je mobitela priljubljena uz uho ušao u šator. – Upravo joj krčimo put. Carver progunđa. Njegovu zlovolju dodatno je pogoršavalo uvjerenje da je Wardle uzbuđen zbog prisutnosti fotografa. Dječački zgodan, guste, valovite smeđe kose sad prekrivene snijegom, Wardle je, po Carverovu mišljenju, tratio vrijeme na nekoliko prepada fotografa ispred šatora. – Barem će se oni razići kad ne bude tijela – rekao je Wardle, i dalje promatrajući fotografe. – Neće otići dok god ovo mjesto budemo tretirali kao jebeno mjesto ubojstva – prasnuo je Carver. Wardle nije odgovorio na neizgovoreni izazov. Carver je svejedno eksplodirao. – Sirota je glupača skočila. Ondje nije bilo nikoga drugog. Tvoja takozvana svjedokinja bila je urokana do besvijesti… – Dolazi – rekao je Wardle i na Carverovo zgražanje ponovno iskliznuo iz šatora kako bi vozilo hitne pomoći pričekao pred kamerama. Ta je priča izgurala u drugi plan sve političke vijesti, ratove i katastrofe, a u svakoj njezinoj inačici blistale su fotografije besprijekorna lica i vitka, mišićava tijela mrtve žene. Već za nekoliko sati, ono malo poznatih činjenica poput virusa se proširilo do milijuna ljudi: svađa u javnosti sa slavnim dečkom, povratak kući bez pratnje, vika koja se čula i, na kraju, kobni pad… 13

ZOV KUKAVICE KB.indd 13

13.11.2013. 11:34:44

Robert Galbraith

Dečko je pobjegao u kliniku za odvikavanje, ali policija je ostala zagonetna; progonili su one koji su bili s njom večer prije njezine smrti. Napisano je na tisuće novinskih stupaca i snimljeno mnogo sati televizijskih vijesti, čak je i žena koja se zaklela da je čula i drugu svađu nekoliko trenutaka prije nego što je tijelo palo i sama nakratko postala slavna i za nagradu dobila fotografije manjih dimenzija pokraj onih prelijepe mrtve djevojke. Ali tad se, uz gotovo čujno nezadovoljno gunđanje, ispostavilo da je svjedokinja lagala pa se ona povukla na odvikavanje, a čuveni glavni osumnjičeni izišao, kao muškarac i žena u kućnom barometru koji nikada ne mogu biti vani u isto vrijeme. Dakle, ipak je bila riječ o samoubojstvu i nakon kratkog, zapanjenog zijeva, ta je priča dobila slabašan novi vjetar u jedra. Pisali su da je bila labilna, neuravnotežena, neprikladna za status superzvijezde koji je primamila svojom neobuzdanošću i ljepotom, da se kretala među nemoralnim bogatašima koji su je iskvarili, da je dekadencija njezina novog života poremetila već krhku ličnost. Postala je parabola u kojoj su mnogi zlurado uživali i toliko ju je kolumnista usporedilo s Ikarom, da je dvotjednik Private Eye o tome objavio posebnu kolumnu. A onda se, najzad, ta mahnitost istrošila do izlizanosti i više čak ni novinari nisu imali reći ništa drugo osim da je već rečeno i previše toga.

ZOV KUKAVICE KB.indd 14

13.11.2013. 11:34:44

Tri mjeseca poslije

ZOV KUKAVICE KB.indd 15

13.11.2013. 11:34:44

ZOV KUKAVICE KB.indd 16

13.11.2013. 11:34:44

Prvi dio Nam in omni adversitate fortunae infelicissimum est genus infortunii, fuisse felicem. Jer u svakom lošem obratu sreće najnesretniji od svih nesretnika onaj je tko je bio sretan.

ZOV KUKAVICE KB.indd 17

Boecije, De Consolatione Philosophiae

13.11.2013. 11:34:44

ZOV KUKAVICE KB.indd 18

13.11.2013. 11:34:44

ako je Robin Ellacott u svojih dvadeset pet godina života doživjela drame i ispade, nikada se prije nije probudila s tako posve izvjesnom spoznajom da će dan koji je pred njom pamtiti dok god je živa. Nedugo nakon ponoći, njezin dugogodišnji dečko Matthew zaprosio ju je ispred kipa Erosa nasred Piccadilly Circusa. U nepromišljenom olakšanju nakon njezina pristanka, priznao je da je prošnju planirao u tajlandskom restoranu u kojem su netom večerali, ali da nije računao na nijemi par pokraj njih, koji je prisluškivao cijeli njihov razgovor. Zato joj je unatoč Robininu protivljenju, jer oboje moraju rano ustati, predložio šetnju sve mračnijim ulicama i napokon je dobio nadahnuće pa je odveo, zbunjenu, do stupa kipa. Ondje ju je, bacivši diskreciju u hladan vjetar (što je Matthewu bilo posve nesvojstveno), zaprosio kleknuvši na koljeno ispred trojice propaliteta koji su se šćućurili na stubama nad bočicom nečega nalik metadonima. Po Robininu mišljenju, bila je to najsavršenija prosidba ikad u povijesti braka. U džepu je imao i prsten, koji je sad bio na njezinu prstu: safir s dva dijamanta, savršeno joj je pristajao i cijelim putem do grada netremice ga je promatrala na svojoj ruci položenoj u krilo. Ona i Matthew sad su imali svoju zanimljivu priču, smiješnu obiteljsku priču, onakvu kakvu pričaš djeci, u kojoj se njegov plan (svidjelo joj se što je sve bio isplanirao) izjalovio i pretvorio u nešto spontano. Svidjele su joj se i one skitnice, i mjesec, i Matthew, uspaničaren i zajapuren, na koljenu; svidio joj se Eros, i prljavi stari 19

ZOV KUKAVICE KB.indd 19

13.11.2013. 11:34:44

Robert Galbraith

Piccadilly, i crni taksi kojim su se vratili kući u Clapham. Zapravo, bila je i nadomak ljubavi prema cijelom Londonu, koji tijekom onih mjesec dana koliko je u njemu živjela dotad još nije bila zavoljela. Blještavilo njezina prstena ozarilo je čak i blijede, svadljive putnike natiskane u kolima podzemne željeznice oko nje, a kad je izišla na hladno ožujsko dnevno svjetlo postaje Tottenham Court Road, pomilovala je palcem platinasti obruč na svom prstu i osjetila eksploziju sreće pri pomisli da bi u stanci za ručak mogla kupiti nekoliko časopisa za vjenčanja. Muški pogledi zadržavali su se na njoj dok se probijala kroz radove na cesti navrh Oxford Streeta, pogledavajući komadić papira u svojoj desnoj ruci. Robin je po svim mjerilima bila zgodna djevojka: visoka i izazovno građena, duge crvenkaste kose koja se bibala u ritmu njezinih žustrih koraka, blijedih obraza sad rumenih od hladnoga zraka. Danas je bio prvi dan njezina sedmodnevnog angažmana kao tajnice. Honorarno je radila otkad je došla živjeti s Matthewom u Londonu, iako neće još dugo; već ima dogovorene, kako ona to naziva, »prave« razgovore za posao. Najzahtjevnije u tim nenadahnjujućim, povremenim poslovima često je bilo pronaći urede. Nakon njezina rodnoga gradića u Yorkshireu, London se činio ogromnim, zamršenim i neprobojnim. Matthew joj je rekao da ne hoda naokolo nosa zabijena u plan grada kao kakva turistica, jer bi je to učinilo podložnom napadima. Stoga se najčešće oslanjala na karte koje bi joj netko u agenciji za pronalaženje privremenih poslova traljavo nacrtao rukom. Nije bila uvjerena da s tim kartama izgleda imalo više kao rođena Londončanka. Metalne zapreke i plavi plastični poliuretanski zidovi oko područja gdje su se odvijali radovi na cesti uvelike su joj otežali snalaženje jer su skrivali pola smjerokaza nacrtanih na papiru u njezinoj ruci. Prešla je preko razrovane ceste ispred bloka visokih uredskih zgrada, na njezinoj karti označenog kao »Centre Point«, koji je sa 20

ZOV KUKAVICE KB.indd 20

13.11.2013. 11:34:44

Zov kukavice

svojom gustom mrežom jednakih četvrtastih prozora nalikovao divovskom betonskom vaflu, i zaputila se ugrubo u smjeru Ulice Denmark. Pronašla ju je gotovo slučajno, hodajući niz usku uličicu nazvanu Denmark Place do kratke ulice pune živopisnih izloga: izloga prepunih gitara, klavijatura i svakojakih glazbenih tričarija. Crvene i bijele barikade okruživale su još jednu otvorenu rupu na cesti, a radnici u fluorescentnim jaknama pozdravili su je ranojutarnjim zadivljenim zvižducima, za koje je Robin hinila da ih ne čuje. Pogledala je na svoj ručni sat. Dopustivši si kao i inače dodatno vrijeme u slučaju da se izgubi, uranila je četvrt sata. Bezlična, crno obojena ulazna vrata zgrade u kojoj je bio ured koji je tražila nalazila su se lijevo od 12 Bar Caféa. Ime stanara tog ureda bilo je napisano na otrcanom komadiću papira s crtama, selotejpom zalijepljenom pokraj zvonca za drugi kat. U neki običan dan, bez posve novog prstena koji joj svjetluca na prstu, to bi joj se možda učinilo odbojnim. Danas su, međutim, taj prljavi papir i oljuštena boja na vratima, baš kao i one sinoćnje skitnice, bili tek živopisne pojedinosti na kulisi njezine velike ljubavne priče. Ponovno je pogledala na sat (safir je zablistao, a njezino srce poskočilo; svjetlucanje tog kamena gledat će do kraja života) i u naletu euforije odlučila pojaviti se u uredu ranije, predstavljajući se zainteresiranom za posao koji joj nije ni najmanje značio. Upravo kad je posegnula prema zvonu, crna su se vrata naglo otvorila i jedna je žena izjurila na ulicu. Neobičnu nepomičnu sekundu, njih dvije gledale su se ravno u oči, obje se spremajući na predstojeći sudar. Robinina osjetila bila su posebno izoštrena tog čarobnog jutra; onaj djelić sekunde koliko se njezin pogled zadržao na tom bijelom licu ostavio je na Robin takav dojam da je nekoliko trenutaka kasnije, kad su se uspjele zaobići za dlaku izbjegavši sraz, nakon što je tamnokosa žena odjurila ulicom, iza ugla i izvan 21

ZOV KUKAVICE KB.indd 21

13.11.2013. 11:34:44

Robert Galbraith

vidokruga, pomislila kako bi je mogla savršeno nacrtati po sjećanju. U sjećanje joj se nije urezala samo izvanredna ljepota ženina lica, nego i njegov izraz: izbezumljen od bijesa, ali neobično ushićen. Robin je uhvatila vrata prije nego što su se zatvorila. Staromodne metalne stube spiralno su se uspinjale oko jednako starog dizala nalik krletki za ptice. Pazeći da svojim visokim potpeticama ne zapne za metalne stube, popela se do odmorišta na prvom katu prošavši pokraj jednih vrata na kojima je bio plastificiran, uokviren plakat s natpisom Grafički studio Crowdy i nastavila se uspinjati. Tek kad je stigla do staklenih vrata na drugom katu, Robin je prvi put shvatila kakvom je uredu poslana kao ispomoć. Nitko u agenciji nije joj rekao. Ime na onome papiriću pokraj zvona uz ulazna vrata bilo je ugravirano i na staklo na tim vratima: C. B. Strike, i ispod njega riječi Privatni istražitelj. Robin je stajala posve nepomično, lagano otvorenih usta, i načas osjetila čuđenje koje ne bi mogao shvatiti nitko tko je poznaje. Nijednoj živoj duši (čak ni Matthewu) nikad nije povjerila svoju vječnu, tajnu, djetinju ambiciju. I da se to dogodi baš danas od svih dana! Imala je osjećaj da joj Bog namiguje (čak i to je nekako povezala s magijom toga dana, s Matthewom i prstenom, iako, kad malo bolje razmisli, to dvoje ni na koji način nije bilo povezano). Uživajući u tom trenutku, polako je prišla vratima s ugraviranim natpisom. Ispružila je lijevu ruku prema kvaki (safir je sad, na slabom svjetlu stubišta, bio taman), ali prije nego što ju je dodirnula, staklena vrata naglo su se otvorila. Ovaj put nije mogla izbjeći sudar. Sto slijepih kilograma raskuštrana muškarca poput malja se zabilo u nju. Robin je izgubila ravnotežu i mlatarajući rukama, vitlajući torbicom, poletjela natraške, prema ponoru onkraj ubojita stubišta.

ZOV KUKAVICE KB.indd 22

13.11.2013. 11:34:44

trike se nije ni lecnuo od sudara. Začuo je kreštav vrisak i reagirao nagonski: naglo ispruživši ruku, ščepao je šaku odjeće i mesa. Novi bolan vrisak odjeknuo je o kamene zidove, a onda je Strike, naglo je povukavši, uspio dovući djevojku natrag na čvrsto tlo. Njezini vriskovi još su odjekivali hodnikom i shvatio je da je i sam zaurlao: – Isuse Kriste! Djevojka se previla od boli uz vrata ureda i cvilila. Sudeći po tome kako se nakrivila pogrbivši se, jedne ruke duboko ispod suvratka kaputa, Strike je zaključio da ju je spasio ščepavši znatan dio njezine lijeve dojke. Gusti, valoviti zastor kose skrivao je većinu djevojčina zajapurena lica, ali je Strike vidio kako joj se iz kosom nezastrta oka slijevaju suze boli. – Jebote… oprosti! – Glas mu je odjekivao stubištem. – Nisam te vidio… nisam očekivao da će itko biti pred vratima… Ispod njihovih stopala, neobičan grafički dizajner samotnjak, koji je nastanjivao ured na donjem katu, povikao je: – Što se to gore događa? – a sekundu nakon toga, prigušena pritužba s kata iznad dala im je do znanja da se poslovođa kafića u prizemlju, koji je spavao u tavanskom stanu iznad Strikeova ureda, također uznemirio – možda probudio – od buke. – Uđi… Strike je jagodicama prstiju gurnuo vrata kako je slučajno ne bi dodirnuo onako šćućurenu uz njih i uveo je u ured. – Je li sve u redu?! – zlovoljno je povikao grafički dizajner. 23

ZOV KUKAVICE KB.indd 23

13.11.2013. 11:34:44

Robert Galbraith

Strike je zalupio vratima ureda iza svojih leđa. – Dobro sam – lagala je Robin drhtavim glasom, i nadalje pogrbljena držeći dlan na prsima, okrenuta mu leđima. Nakon sekundu-dvije, uspravila se i okrenula, grimizna lica i još uvijek vlažnih očiju. Njezin slučajni napadač bio je ogroman. Njegova visina, njegova općenita dlakavost u kombinaciji s blagom trbušatošću podsjetila ju je na grizlija. Jedno mu je oko bilo natečeno i modro, s posjeklinom tik ispod obrve. Na izbočenim, bijelo obrubljenim ogrebotinama od noktiju na njegovu lijevom obrazu i desnoj strani debela vrata, otkrivenog zgužvanim raskopčanim ovratnikom košulje, zgrušavala se krv. – Jeste li vi gos… gospodin Strike? – Jesam. – Ja sam ho… honorarka. – Što? – Honorarka. Iz Privremenih rješenja? Ime agencije nije izbrisalo izraz nevjerice na njegovu isprebijanu licu. Netremice su se promatrali, uzrujano i neprijateljski. Jednako kao Robin, i Cormoran Strike znao je da će posljednjih dvanaest sati zauvijek pamtiti kao noć epohalnih promjena u svojemu životu. Sad se činilo da su tri sestre Suđenice poslale izaslanicu u otmjenom bež trenčkotu kako bi ga podbadale činjenicom da njegov život polako ključa prema katastrofi. Nije trebalo biti honorarke. Otkazom Robininoj prethodnici namjeravao je prekinuti ugovor. – Na koliko su te poslali? – Za početak na tjedan dana – odgovorila je Robin, koja nikad nije bila dočekana s tolikim manjkom oduševljenja. Strike je brzo izračunao u glavi. Tjedan po napuhanim agencijskim cijenama gurnut će njegov minus na računu još dublje u 24

ZOV KUKAVICE KB.indd 24

13.11.2013. 11:34:44

Zov kukavice

nenadoknadive dubine. Dapače, to bi mogla biti zadnja kap koja će preliti čašu, a koju je njegov glavni kreditor po svemu sudeći samo čekao. – Ispričaj me na trenutak. Izišao je iz prostorije kroz staklena vrata i odmah skrenuo desno, u mali, hladan i vlažan zahod. Povukao je zasun na vratima i zagledao se u napuklo, prljavo zrcalo iznad umivaonika. Odraz koji mu je uzvraćao pogled iz zrcala nije bio zgodan. Strike je imao visoko, izbočeno čelo, širok nos i guste obrve mladoga Beethovena koji se posvetio boksu, a taj je dojam dodatno pojačavala modrica na natečenom oku. Njegova gusta kovrčava kosa, elastična kao sag, pobrinula se da među njegovim brojnim nadimcima u mladosti bude i »Picoglavac«. Izgledao je starije od svojih trideset pet godina. Nabivši čep u rupu odvoda, napunio je napukli, prljavi umivaonik hladnom vodom, duboko udahnuo i zario bolnu glavu u njega. Istisnuta voda razlila mu se po cipelama, ali on se nije obazirao na to, uživajući u deset sekundi ledene, slijepe nepomičnosti. Glavom su mu lepršale razne slike iz prethodne noći: pražnjenje triju ladica s njegovim stvarima u okruglu putnu vreću dok Charlotte urla na njega, pepeljara koja ga je pogodila u čeonu kost kad se osvrnuo kako bi je pogledao s vrata, pješačenje mračnim gradom do ureda gdje je sat ili dva odspavao na uredskoj stolici. I zatim završna, gadna scena, nakon što ga je Charlotte u ranim jutarnjim satima pronašla kako bi poput pikadora zabila i onih nekoliko preostalih strelica koje je propustila zabiti prije nego što je on otišao iz njezina stana, njegova odlučnost da je pusti otići kad je, izgrebavši ga po licu, odjurila kroz vrata i potom onaj trenutak ludila kad je pojurio za njom – taj je progon okončao čim je započeo, nehotičnom intervencijom ove neoprezne, nepotrebne djevojke, koju je morao spasiti i potom odobrovoljiti. 25

ZOV KUKAVICE KB.indd 25

13.11.2013. 11:34:44

Robert Galbraith

Izronio je iz hladne vode zadahtavši i progunđavši, lica i glave ugodno umrtvljenih i peckavih. Obrisao se poput kartona grubim ručnikom koji je visio na vratima i ponovno zagledao u svoj turoban odraz u zrcalu. Ogrebotine s kojih je sad bila oprana krv izgledale su tek kao tragovi zgužvana jastuka na licu. Charlotte je dosad već vjerojatno stigla do podzemne. Jedna od bezumnih misli koja ga je nagnala za njom bio je strah da će se ona baciti na tračnice. Jednom se, nakon posebno gadne svađe kad su bili u srednjim dvadesetim godinama života, popela na krov i na njemu pijano teturala, zaklinjući se da će skočiti. Možda bi mu trebalo biti drago što ga je Privremeno rješenje primoralo da odustane od potjere. Nakon one scene u jutrošnjim sitnim satima, nema povratka. Ovaj put mora biti gotovo jednom zauvijek. Odmičući namočeni ovratnik od vrata, Strike je potegnuo hrđavi zasun i krenuo iz zahoda natrag kroz staklena vrata. S ulice ispred zgrade začula se pneumatska bušilica. Robin je stajala ispred radnoga stola leđima okrenuta vratima. Kad je on ušao u prostoriju, naglo je izvukla ruku koju je dotad držala u prednjici ogrtača i on je znao da je ponovno masirala dojku. – Je li… jesi li dobro? – upitao je Strike, pazeći da ne gleda ozlijeđeno mjesto. – Dobro sam. Slušajte, ako me ne trebate, otići ću – dostojanstveno je odgovorila Robin. – Ne, ne, ne dolazi u obzir – odjeknuo je glas koji je izišao iz Strikeovih usta, iako ga je on slušao s gađenjem. – Tjedan dana, da, to će biti u redu. Ovaj… pošta je ovdje… – Govoreći to, podigao je poštu s otirača pred vratima i razbacao je po praznom stolu ispred Robin, kao dar kojim će je umilostiviti. – Da, mogla bi je otvoriti, javljati se na telefon, općenito malo urediti… lozinka za računalo je Hatherill23, zapisat ću ti… – To je i učinio pod njezinim opreznim, sumnjičavim pogledom. – Izvoli… ja ću biti unutra. 26

ZOV KUKAVICE KB.indd 26

13.11.2013. 11:34:44

Zov kukavice

Ušetao je u unutarnji ured, pažljivo zatvorio vrata i ostao posve nepomičan promatrajući platnenu vreću ispod praznoga radnog stola. U njoj je bilo sve što je posjedovao, jer sumnjao je da će ikad više vidjeti devet desetina svojih stvari koje su ostale kod Charlotte. Do ručka ih vjerojatno više neće biti: bit će zapaljene, bačene na cestu, rasparane i zdrobljene, uronjene u bjelilo. Bušilica na ulici neumoljivo je nabijala. A sad nemogućnost otplate njegovih golemih dugova, strašne posljedice koje će popratiti predstojeću propast njegove tvrtke, nejasne, nepoznate, ali neizbježno strašne posljedice njegova odlaska od Charlott… ovako umornom, Strikeu se činilo da se bijeda svega toga propela ispred njega u svojevrsnom kaleidoskopu grozota. Jedva svjestan da se pomaknuo, ponovno se našao na stolici na kojoj je proveo drugi dio noći. S druge strane tanka pregradnog zida začuli su se prigušeni zvuci kretanja. Privremeno rješenje nedvojbeno je uključila računalo i uskoro će otkriti da on već tri tjedna nije primio ni jednu elektroničku poruku povezanu s poslom. Zatim će, na njegov vlastiti zahtjev, početi otvarati sva primljena upozorenja pred ovrhu. Umoran, izranjavan i gladan, Strike je ponovno kliznuo licem na stol, skrivajući oči i uši rukama koje je savio oko glave, tako da ne mora slušati kako u susjednoj prostoriji jedna neznanka razotkriva njegovo poniženje.

ZOV KUKAVICE KB.indd 27

13.11.2013. 11:34:45

w w w.mozaik-knjiga.hr

129,00 kn ISBN 978-953-14-1513-2

Oduševio me. Peter James

Zov kukavice OMOT.indd 1

ROBERT GALBRAITH ZOV KUKAVICE

ROBERT GALBRAITH

zov kukavice Jedan od najboljih krimića koje sam ikad pročitao. alex gray

ROBERT GALBRAITH pseudonim je književnice J.K. Rowling, autorice serije naslova o Harryju Potteru i romana Prijevremeni izbori.

11/20/13 9:19 AM