[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković
Galop u plavom – Pol Kle
Crveni most
Nijedan talenat ne dolazi sam. Nijedan umetnik ne postaje veliki sam. Nijedan umetnik ne postaje priznat za života, na žalost. Plavi odsjaj i senka koja koja promiče brzinom svetlosti. Geometrijske figure, mačori, ribe i sjaj meseca u gradu geometrijskih figura. Likovna akademija i strasna ljubav. Kuda puna muzike i nota. Vasilij Kandinski i Franc Mark. Plavi jahač. Bauhaus. Boja i Jedno. Asocijacija vodi do jednog imena – Pol Kle. Švajcarski slikar Pol Kle čiji se slikarski put vrlo zanimljivo razvijao, nekada i prilično sporo, ostade upamden kao jedan od najznačajnih predstavnika umetničkog pokreta „Plavi jahač“ iako su ga činila najzvučnija imena likovne scene početkom 20. veka. Samo opojmljenje pokreta nije vezano za njega, ved za njegovog klasnog prijatelja Vasilija Kandinskog i Franca Marka koji su bili fascinirani plavom bojom i konjima, odnosno jahačima. Sama filozofska ideja
[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković pokreta je bila prilično liberalnog karaktera i ogledala se u potpunoj otvorenosti za povezivanje ideja na prijateljskoj osnovi bez ikakvog pečatiranja i stavljanja potpisa iza bilo kakvih teza i pravila. Kandinski je bio tvorac filozofskog stanovišta po kome se spoljašnji i unutrašnji svet subjektiviteta ljudske prirode susrede kroz umetničko izražavanje. „Plavi jahač“ nije bio angažovana umetnost koja je prozivala i ukazivala. Filozofija ovog pokreta se bazirala na spiritualnoj osnovi razumevanja i prihvatanja umetnosti. Njihovo shvatanje umetničkog stvaralaštva se baziralo na autentičnom i do tada neupotrebljenom izrazu koji je bio imanentan apstraktnom. Boje su za njih bile sredstvo koje je potpuno oslobođeno i lišeno bilo kakvih ograničenja u primeni. „Plavi jahač“ je bio zapravo poput otvorenih prozora bez rešetaka. Uloga Pola Klea u svetu moderne umetnosti je specifična i po prostoj činjenici da on nije bio talentovan samo za slikarstvo ved i za muziku pa je u nekoliko navrata bio i član različitih orkestara. Ipak susret sa Kandinskim i Markom otvorio mu je novi horizont u kome su se susreli njihovi pogledi na umetnost i slikarstvo. Tunis je bio fatalan za Kleovu samospoznaju sebe kao umetnika. Tunis je bio neka vrsta mosta koji je povezao boju i njega. Tada je Kle i napisao svoju čuvenu misao: „Ja i boja smo jedno...ja sam slikar“. Kle je ovom rečenicom napravio svojevrstan deterministički skok u kome je poistovetio sredstvo izražavanja sa sopstvom i time se potpuno priklonio duhovnoj vertikali „Plavog jahača“ koja je osmišljena isključivo na oduhovljenoj mapi umetnosti. Drugi vrlo bitan momenat u Kleovom umetničkom razvoju jeste Prvi svetski rat i 1920. godina kada je praktično iz vojske, napravio retrospektivnu izložbu u Minhenu, a potom počinje da predaje u čuvenom „Bauhausu“. „Bauhaus“ je opet povezao njega i Kandinskog, gde su obojica bili predavači. Ideja „Bauhausa“ kao progresivne i liberalne škole bila je potpuni antipod shvatanju vrlo skučenom pogledu tadašnjih nacional-socijalista. Ideja ove škole ogledala se u povezivanju umetnika kako bi se kič, šund i neukus iskorenio iz svakodnevice kroz proizvode
[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković široke potrošnje. Ova ideja u vremenu kada su nacisti došli na vlast sasvim logičnoi nije imala šansu da opstane, škola je raspuštena, a Pol Kle je dobio vrlo sramotan nadimak „degenerisani umetnik“. Indikativno je to što tvorci ovog nadimka nisu shvatili da nije umetnik degenerisan ved njihovo shvatanje. Odraz u ogledalu je obično krivac zašto ogledalo i često biva razbijeno.
Crveni balon
Umetnički opus Pola Klea je vrlo teško podvesti pod bilo koju kategoriju. Na njegovim delima uočljivi su uticaji impresionizma koji se vezuje za njegove početke, a neznatan uticaj na njega ima Pablo Pikaso. Kle se igra geometrijskim figurama poput Maljeviča čiji uticaj na Bauhaus nije neprimetan. Njegove boje podsedaju često na žive izmaglice sedefastog odsjaja. Preplidu se konstantno boje plave, crvene, žute, zelene, bordo i teget, pa i sive. Motivi njegovih platna su
[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković raznoliki i najčešde imaju dubok simboličko-impresionistički značaj. Potezi mu izgledaju kao zakrivljeno ogledalo. Motiv grada je gotovo stalno prisutan, baš kao i životinja, mostova i nebeskih tela. Kle se poigrava i igrom rečima. Kle nam poručuje nešto svakim naslovom svoje slike. Predstavlja nam crveni balon kao nešto tako jednostavno, a opet nešto tako nedostižno, lebdede i visoko. Crvena simboliše krv, strast, ljubav, vatru. Slično je i sa platnom „Crveni most“ koji je tačka prelamanja jednog modernog, futurističkog sveta geometrijskih oblika, igra prostora i kompozicije. Njegove slike su ritmične, gotovo povezane sa njegovom muzikalnošdu. Oblik, boja i linija su gotovo imamentni zvuku za Klea, i baš kao i neka muzička simfonija utiču na dirnutost naših senzualnih poriva i doživljaja umetničkog dela. Kle je član „Plavog jahača“ sa obiljem kolorita u kojoj primat ipak igra crvena, kao vodilja svih drugih vrlo živahnih i smelih boja. Motivom mačka i ptice na njenoj glavi, Kle gotovo dečije naivno jednostavnim linijama crta mačora ogromnih zelenih očiju, dubokih i pronicljivih. Da li se on to igra sa nama kada doda i motiv ptice na njegovoj glavi? Da li nam odaje poruku prijateljstva ili večne opsesije lovca nad svojim plenom? Kle nas provocira bojom i naivnim potezom. Ostavlja nam nalik Maljeviču prostor da se sami ogledamo u motivima njeovih slika.
Mačor i ptica
[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković Kako je kroz život puno putovao, Pol Kle kao da je na svojim platnima crtao putopise nekih bududuh gradova, nekih veselih pločnika i zgrada koje neretko mogu da se urone i u melanholičnu purpurnu boju. Svakim takvim svojim platnom preneo nam je ritam nota koje je nekada svirao. Tako na slici „Sjaj meseca“ uočavamo jedan nodni idiličan prizor u kome su očljivi predeli plavetnila i bordo nijansi. U gotovo disproporcionalnoj ravni, mesečeva svetlost pada na predele koje uranjaju u njega. Da li je Kle pravouganicima crtao pejzaž ili grad, stvar je slobode razumevanja. I na ovoj slici potezi su oskudni, ali skupa čine
Sjaj meseca
[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković kompleksni pogled na impresiju nodi i pejzaža. Posedujudi gotovo identičnu umetničku notu impresionista, a motive i tehniku slikanja kubista i fovista Kle nam na ovom platnu nudi i obilje zvukova. Kao da se u daljini čuje huk sova. Nešto drugačije motive vidimo na slici “Oko ribe” u kojoj kao da nam nagoveštava eru konzumerizma vek kasnije. Gotovo futuristički nam nudi tanjir I serviranu hranu na njemu. Ova slika odudara od njegovih slika u kome ribe slobodno plivaju po moru nepreglednih nijansi plave. Na ovoj slici tanjir je ta nijansa plave. Kle nam samim imenom kaže –posmatrajte detalje, usvojite ih! Detalj je srp, valjak, čovek, grob i pomračenje meseca. Kle kao da nam najavljuje eru pop-arta i Endija Vorhola. Kle nam jasno mapira put. Proziva nas, ali ne angažovano, ved diskretno, prijateljski, savetuje nas.
Oko ribe
[Type the document title]
www.filozofskipogledi.op.rs Olivera Z. Mijušković Platna u kojima se bavi portretima su poprilično neshvadena kroz ceo Kleov umetnički staž, jer lica nemaju proporciju savršenstva, oivičena su jakim linijama, ogromnim i budnim očima, izrazom koji je nedokučiv. Budnost zamara i plaši! Ukoliko se poslužimo motivom duha koji je prisutan još od perioda „Plavog jahača“, neizbežno je, a da ne dobijemo asocijaciju na Hegela i njegovu fenomenologiju duha u kome je apstraktno saznanje u čistom pojmu pravo saznanje. Tu je tanana vertikala sa teoretikom koju je postavio i Kandinski u “Plavom jahaču”. Dolazak do istine za Hegela je dolazak do svojevrsne cene. Cena umetnosti i duhovne ravni ideje ovog pokreta je zapravo cena razumevanja i usvajanja. Kako je i pomenuto, Kle je platio tu cenu možda najviše od svih. Neprepoznavanje i neusvajanje je takođe jedan deo te cene. „Degenerisani umetnik“ čije radove nije razumelo vreme u kome je stvarao ili tačnije rečeno ljudi njegovog vremena je prosto preskočio jedan ceo vek. Realizam kao prevaziđen, kao nešto što predstavlja tacnu i rešenu zagonetku, bio je skučen za Klea. Njegov umetnički duh je nadvladao i note, i književnost pa u jednom trenutku i boju. Sasvim slučajno ili zahvaljujudi radu i talentu ispisao je apstraktni dnevnik koji su brojni usvojili i prepoznali, a brojni i dan danas osporavaju. Da li je onda Hegel bio istinski prorok kraja umetnosti u njenom klasičnom obliku? Ili bolje preformulisati pitanje, da li je to u korist Pola Klea ili dan danas ide nekako čudno protiv njega? Možda su pune galerije širom sveta kada su njegova dela izložena najbolji odgovor na ovo pitanje. Svedočanstvo ovome je i izložba u londonskom Tejt Modernu završena u martu ove godine, a koja je zabeležila rekordan broj poseta. Pol Kle – jahač u trci ispred vremena.