1. posuda i sadržaj

prije nekoliko godina došlo je do uličnih nemira nakon što je čuvar u zatvoru Guantanamo bio optužen da je uzeo svetu knjigu, bacio je u wc školjku i pustio vodu.

Sljedećeg dana primio sam telefonski poziv od lokalnog novinara, koji mi je rekao da piše članak o tom skandalu te postavlja svim vođama važnijih religija u Australiji isto pitanje koje upućuje i meni.

“Što biste vi učinili, Ajahne Brahme, kada bi netko uzeo svetu knjigu budizma, bacio je u vašu wc školjku i pustio vodu?”

Bez imalo oklijevanja ispalio sam odgovor: “Gospodine, kada bi netko uzeo svetu knjigu budizma, bacio je u moju wc školjku i pustio vodu, ja bih istog časa pozvao vodoinstalatera!”

Kada se novinar prestao smijati, povjerio mi je da je to prvi razuman odgovor koji je čuo.

Tada sam otišao još dalje.

Objasnio sam mu da netko može raznijeti mnogo Buddhinih kipova, spaliti budističke hramove ili ubijati budističke redovnike i redovnice, no ja im nikada neću dopustiti da unište budizam. Možete baciti svetu knjigu u wc školjku, ali nikada ne bih dopustio da se u zahod bace opraštanje, mir i suosjećanje.

Knjiga nije religija. Niti je to kip, hram, crkva ili svećenik. To su samo “posude”.

Što nas knjiga uči? Što nam predstavlja kip? Koje osobine svećenik treba utjelovljavati? To su “sadržaji”.

Kada prepoznamo razliku između posude i sadržaja, tada ćemo sačuvati sadržaj, čak i kada se posuda uništi.

Možemo tiskati još knjiga, graditi još hramova i kipova, a i obučiti još redovnika i redovnica, no kada izgubimo ljubav i poštovanje za druge i sebe same, i zamijenimo ih nasiljem, tada je to kao da je netko čitavu religiju bacio u wc školjku i pustio vodu.