Damir mikuličić o

Dam ir M ikuličić

• K entaur. Naučna fantastika

B ib lio teka

â&#x20AC;˘ Kentaur <

NauÄ?na fantastika

Slika na koricama

V a s ilije Jordan Homo volans Ilustrator

Jenio V u kelić Urednik

Zoran Živković Recenzent

Igor M an d ić O prem a knjige

D obrilo M . N ikolić Tehnički urednik Seka Kresović-Buneta Korektor

M irja n a Živković Izdavač Izdavački zavod »Jugoslavija« Beograd, 1982. Štampa i povez ŠIRO »Srbija«, Beograd, M ije Kovačevića 5 Tiraž tri hiljade prim eraka

Damir Mikuličić O

JU G OSLAVIJA Beograd

Sadržaj

7 O

26 Novo sjeme

36 Pela, sveta zmija

56 Gruda 66 Morska zvijezda

138 N ulti krug

152 Probuđeni

161 Dezerter

178 Odluka Velikog Koordinatora

188 Dosadan let

196 Ista frekvencija

200 Odgovor

204 Prokionske trešnje

o

O se ljuljao na valovim a gravitacije što sa svih stra­ na zapljuskivahu njegovo vanjsko ustrojstvo, tkanje neutrinskih entiteta rašireno na sve strane, sve do horizonta događaja, poput neke kozmičke paučine ra­ zapete po napuštenim hodnicima prostor-vremena.

Gravitaciona polja svugdje uokolo Oa stalno podrh­ tavahu nebrojenim titrajim a u harmoniji samo nje­ mu jasnoj i razlučivoj do najtamnijih detalja. Osjećao je drhtanje tog gravitacionog mora, te vibracije koje su se pojačavale putem nebrojenih rezonancija u gravitonskom plaštu kojim je O oklopio svoj središnji bitak. Svi podražaji iz vanjskog svijeta stizali su u tu jezgru svijesti, prožimali je i ostavljali u njoj infini­ tezimalne utiske kao sastojke za integralnu obradu.

O je saznavao sve o trenutnim zbivanjima u cije­ lom univerzumu. Osjećao je jedinstvenost međusob­ no neusklađenih detalja koji sačinjavahu život i ži­ vost prostora i cjelokupnog njegovog sadržaja, od najbeznačajnijeg spajanja nukleona pa sve do galaktičkih sudara. N jegova neutrinska mreža širila je i skupljala svoja nebrojena oka kroz koja je do Oove svijesti kapao ekstrakt događaja iscijeđen iz plodova kopulacije vremena i materije.

U jednom trenutku jedva m jerljivog vremena O je uočio istodobnost dva događaja koji su u njegovoj mreži zrnate strukture prostor-vremena pala u istu točku, što znači da su u uzročno-posljedičnoj vezi. Ta su se dva događaja zbog toga pojavila u Oovoj svije­ sti kao jedan jedinstven, onako kako to mora i jedino može biti u njegovom svijetu. Možda u nekom dru­ gom svemiru, u svijetu drukčijih zakona i prostor-vremena, može ta istodobnost značiti nešto posve drugo, no ovdje je ona Ou predstavljala samo jedan njemu već od prije dobro poznati slučaj.

Bio je to Napad. Jedan u nizu istih koji su mu prethodili i koji će se, znao je, nastaviti. Jednim dijelom svog entiteta O je osjećao naprezanja na Granici. Uskoro će se pojaviti i prva pukotina na četverodimenzionalnoj opni beskrajne debljine u ko­

8 ju je umotan njegov svemir, stješnjen u sebe, sabijen u svoje postojanje osim kojeg nema ničeg drugog m jerljivog.

Bio je to Napad na Oov svemir. Prsnut će uskoro granična barijera, izmiješat će se prostor s ne-prostorom, vrijem e s ne-vremenom i O će morati krenuti u akciju.

Napad je bio počeo. Ponovo. N ije bilo potrebno ne­ što javiti ostalim članovima grupe. Svi su oni osjetili naprezanja i znali su što im je činiti. Osjetili su već početak razaranja prvih zvijezda u čijim se nutrina­ ma ubrzavao tempo stapanja nukleona, a O je znao i zašto. Znao je da će se uskoro to dogoditi još mnogim zvijezdama u mnogim galaktikama. Bio je to događaj zbog kojeg je O uvijek prekidao svoje meditacije i započinjao djelovati.

Prošla su već četiri tjedna od onoga dana kada sam saznao istinu, a tri dana otkako smo ovdje pred ula­ zom u podzemlje Velebita. Znali smo dobro već ot­ prije ovu jamu u koju se moglo lako ući i jednostav­ no izaći. Nakon ulazne vertikale od desetak metara dolazi se u prostranu spilju, a dalje zatim blagim siparom krupna kamenja, tko zna kada odronjenog, do goleme dvorane visoke pedesetak metara. To je sada naš novi dom. M i smo pećinski ljudi. Ako zatre­ ba, krenut ćemo dalje i dublje u podzemlje do kojeg ne dopire vrelina s površine. Dovukli smo posljednjih dana tone i tone materijala, hrane, vode, opreme. Ne znam ni sam zašto sve to činimo kada spasa ionako nema. Ipak su i mene ostali uvjerili da se moramo boriti do posljednjeg časa. Mene. A rekao sam im da nema smisla. Jer ja znam što se događa, prvi sam to shvatio. U nekoj drugoj situaciji bilo bi ugodno pri­ sjetiti se da sam upravo ja prvi čovjek na svijetu kojeg je slučajno zapala ta čast. Ha, čast. U trenutku otkrića istina nije bila nimalo primamljiva, bila je to samo svježa znanstvena n ovost. .. s v je ž a .. . koje li divne .riječi, da je čovjek p o n o v i. .. svježa . . . ako je ovaj magnetofon još uopće u stanju registrirati moje riječi ili se njegovi tranzistori već tope obliveni ne­ kim svojim elektronskim znojem kao ja svojim. Pa ipak, lakše je govoriti nego li pisati. Pisati, a kome?

Uostalom, kome i za koga ja i govorim ?. .. Istina, kao što rekoh, nije bila nimalo prim am ljiva ni uz­ budljiva. Ja sam je kao astrofisičar u p rvi tren bio doživio kao senzaciju, ali samo zato jer je u meni pobudila interes istraživača. Možda je sada trenutak

9 da priznam budućim slušaocima ove trake .. . slušaocima kojih ionako neće b iti. .. da sam se čak na neki način razveselio ugledavši one spektre. Iskren sam prema samome sebi i prema svima drugima, a kada i neću ako ne sada. Iskreno sam se tada bio radovao, naslađivao se ljepotom našeg znanja koje je iz šturih podataka saznavalo što nas uskoro čeka, a istodobno se poput neke zloguke P itije igralo dvosmislenim izja­ vama za javnost.

Da, izronilo je bilo veliko otkriće, ja sam ga među prvima zgrabio za gušu i osjetio svu slast pobjede.

Posljednje. Slučaj je htio da sam ja bio tada dežuran u solarnom opservatoriju kada su u nj te noći pristi­ gli spektri s geostacionarnog satelita Helios 6 i klizi­ li mi pred snenim očima iz kompjuterskog plotera.

Ja sam u tom trenutku bio jedini čovjek koji je najmodernijim instrumentom na svijetu promatrao Sunce.

A imao sam što i v id je ti.. .

Već eonima — vremenski beskraj m jerljiv samo ži­ votom zvijezda — O je Graničar. R ijetki su oni ko­ jima je uspjelo da se uzdignu do tih sposobnosti. O je dobro znao da je to najviše što može postići jedan pripadnik njegove civilizacije, to je vrhunski domet živog entiteta u njegovu gospodarenju nad prirodom, najviši izdanak života u svemiru.

Od rođenja kojeg ni ne pamti, od postanka svijesti kojeg početak više ni ne računa dimenzijom vremena već samo kao integral stalnih zbivanja, O je prostorno-vremenska konstanta univerzalnog bitka, svepri­ sutnog i svevremenog. M aterija i energija poslušno se pokoravaju manipulatorskim moćima njegova znanja od pam tivijeka i nema događaja u njegovu svemiru kojega tok on ne bi bio u stanju prekrojiti prema svojoj želji. Fizikalna struktura njegovog svemira sastavni je dio i Oove mreže kauzaliteta, tokom eona slaganog uzorka svijesti njegove rase.

Nema prirodne pojave koja bi bila neovisna od n je­ gove volje.

Osim jedne.

Osim Napada.

Oova rasa najstarija je u svemiru. Rodila se bila na jednom planetu još u vrijem e samog početka na­ stajanja univerzuma, u vrijem e kada su se nakon gravitonskih, mezonskih i elektromagnetskih sila eksplozije praatoma bile započele prikupljati prve aglomeracije materije u vrtloge iz kojih će se kasnije

10 iznjedriti galaktike. Prva gigantska zvijezda, prvi plavi div prostora, vrlo je brzo svoju vodikovu p ri­ marnu tvar pretvorila u obilje svih mogućih atom­ skih jezgri i — rasprsnuvši se zatim u silovitoj ek­ sploziji — prvi puta svemiru podarila tako potrebne boje za sliku života. Slučaj je htio da se stjecajem niza okolnosti u tim kaotičnim zbivanjima iz pradav­ nih eona jedan dio tvari raspadnute prve zvijezde nađe podalje od sličnih budućih zbivanja, u jednoj tihoj oazi prostora gdje su se zatim polako zgušnjava­ le male zvijezde druge generacije, a s njima i prateći planeti. I tako je, u vrijem e dok su se širom svemira tek oblikovale galaktike, na jednom planetu, planetu Oovih dalekih predaka, bila započela kemijska evo­ lucija prvih spojeva atoma, a zatim i biološka evolucija.

Planet Oovih predaka bio je iznimka, prerano ro­ đena forma u još r„lađom univerzumu. Bio je prvi, bio je prethodnica m ilijardi kasnijih svjetova i evo­ lucija života na njima. Tek mnogo, mnogo kasnije, nakon što je Oova rasa već bila prošla sve faze bar­ barstva i ovisnosti o fiziologiji tijela, te evoluirala zatim u čisti entitet kozmičke svijesti, ubrzao se tempo generacijske smjene zvijezda, bivalo je u pro­ storu sve više kemijskih elemenata, planeta i avantu­ ra žive tvari na njima. U isto ono vrijem e dugih eona kroz koje je svemir zadobivao svoj sadašnji fizički oblik i sadržaj, Oova rasa pratila je svojom duhov­ nošću njegov razvoj.

Bivala je gospodarom svemira. Eonima sakupljano znanje Oove rase učinilo ju je apsolutnim vladarom prostora, materije i onih zakona koji su vrijed ili u njezinu svemiru.

No jedno nisu uspjeli savladati. Napad. Napad koji mora da je dolazio s one strane Granice. On im je bio preostao kao jedini misterij događanja u ovom svemi­ ru. Napad je bio neki strani utjecaj, tuđinac u struk­ turi ovog svijeta, strano tijelo u tkivu ovog postoja­ nja. Negacija svih uzročno-posljedičnih veza, otklon od svih prirodnih konstanti.

Granica. Iz nepostojanja, n em jerljivog i nemateri­ jalnog, stizalo je nešto nejasno i nespoznatljivo go­ spodarima ovog svemira, nešto što je s vremena na vrijem e razaralo njihovu postojbinu. N ajbolji umovi njegove rase već su milijunima godina uzalud nasto­ jali pronaći neku efikasnu obranu protiv te prijetnje iz niotkuda. A rat, čudan, neravnopravni rat, i dalje se vodi na Granici, zapravo, točnije rečeno, vodi se

11 po cijelom svemiru. Deformacije realiteta upadale bi kroz vremensko-prostorne pukotine nastale bez ikakva vid ljiva povoda, poremećaji bi se zatim širili trenutnom brzinom i na svome putu razbijali lanac kauzalnosti u ponašanju m aterije i prostora. Realiteti Oovog svemira naprosto kao da bi pomahnitali, ne pokoravajući se više nikakvim zakonima.

Fizikalna analiza tih poremećaja gotovo da i nije bila moguća, unatoč silnih napora da se dokuči n ji­ hova priroda. U najgrubljoj aproksimaciji kakvu je koristila Oova rasa, služeći se pri tom pojmovima svog svemira, poremećaji su zamišljeni kao provodni tuneli, crvotočine koje su rastakale homogenost ko­ zmičkog kontinuuma. M aterijalni i energetski sadr­ žaj, koji bi se našao na trasi tog tunela, bespovratno bi bio isisan iz svemira, pobjegao bi iz njega protivno svim zakonima poznatim Ou. Poremećaji iz niotkuda prekidali su sve valne funkcije kvantnih polja ovog svemira. Bio je to rez kroz tijelo prostor-vremena koje je na tom potezu odumiralo.

Interstelarni plin i zvijezde koje bi se nalazile u blizini rubova tunela ne bi bile cijele uništene, ali doživjele bi privremeni šok naglo pojačavši normalan tempo termonuklearnih reakcija. Prirodni poredak zbivanja bi se poremetio i zvijezda bi se pregrijala, a vrtlog poremećaja iz tunela povukao bi u sebe novo­ nastalo zračenje odvodeći ga iz Oovog svemira. Za tu energiju ušlu u tunel Granica bi bila kao prozirna i ona bi istjecala iz univerzuma ne pokoravajući se diktatu zakrivljenosti prostora u samog sebe. Poput plina kad šišti iz probušenog balona, slika koja se još zadržala u nekim arhaičnim pojmovnim asocijacijama zaostalim u Ou još iz onih vremena kada su njegovi preci živ je li kao materijalna bića na svom domovin­ skom planetu s atmosferom bez koje nisu mogli.

Sada je iz njegova svijeta bježala njegova atmosfe­ ra. Energija, materija. Oov univerzum se smanjivao, odlazio nekamo, praznio se, gubio polako, ali nezaustavno.

Oov se svemir topio i nestajao.

Tuneli su upijali njegov bitak, rovali njegovu strukturu, plijen ili njegov sadržaj.

Bivalo je sve hladnije.

Sve je počelo s onim kalcijevim linijama u ultraljubičastom spektru Sunca. Da nismo imali Helios 6, ne bismo ih ni zapazili. Zemljina atmosfera bi ih izbrisa­ la. Spasila bi nas more koju je izazvala ta šifrirana

12 poruka sa Sunca i tako nam za nekoliko dana produ­ žila ovozemaljsku lažnu sigurnost u vječnost. Ako msta drugo, barem bismo mi, astrofizičari, koji zna­ mo spektralno pismo, još poživjeli u miru nekoliko dana. A i sve bi nekoliko dana kasnije prodrlo u javnost pa bi milijuni još neko vrijem e uživali u svojim ljubavima i mržnjama, ambicijama i sladostrascima. No, kada se bolje prisjetim tih ludih dana moram priznati da ta nešto ranija istina što nam i u je pribavio Helios 6 i n ije bila tako bitna za većinu čovječanstva. Naša predviđanja o daljnjem toku do­ gađaja bila su u prvi mah vrlo stidljiva, dijelom zbog toga jer smo i sami bili zatečeni podacima iz spektra a Javnost ionako nije mogla ni htjela povjerovati našim riječima. Od onog časa, međutim, kada su sva nova ispitivanja potvrdila da su prve, najcrnje slut­ nje točne, prestao je svaki izravni kontakt između opservatorija i javnosti. Političke strukture smatrale su da je ta šala s našim proročanstvima prevršila dopustivu mjeru. Javni red prije svega.

Uostalom, svejedno. I bolje je da su tako postupili.

Panika je bila odgođena na neko vrijeme. Ako naiđe­ te na neko veliko otkriće, otkriće koje će sve progu­ tati, onda to više i nije otkriće već prije prijetnja.

Sličan slučaj još se nije dogodio u povijesti znanosti.

Znanost je uvijek obećavala napredak i odagnavala strahove. Strahovanja su se tek rađala prilikom primjene znanstvenih otkrića, a ne prilikom otkrića samog. U vijek smo bili tumači spasa, a ne proroci apokalipse. Sada se, međutim, uloge odjednom pomi­ ješaše. M i udarismo u jadikovke, a vlasti i crkva su uvjeravali svijet da smo mi šarlatani i neznalice. Čak su, naime, i crkveni krugovi smatrali da vrijem e sudnjeg dana još nije došlo, vjerojatno zato jer ga nisu najavili proroci, već astrofizičari.

Da smo barem bili šarlatani. Na dokaz tko je u pravu nije, na žalost, trebalo još dugo čekati. Naše svađe ovdje na Zem lji nisu mogle ništa promijeniti na Suncu i nekoliko tjedana nakon anomalije, koju sam ja bio p rv i zapazio, nije bilo više potrebe za objašnjavanjima. Čovjek je ipak do posljednjeg svog trenutka bio i ostao sumnjičavi, oprezni lovac, koji se vrebajući prikrada svojoj žrtvi, n epovjerljiv prema svemu i svima koji ga pokušavaju omesti u sreći nadanja u skorašnji puni želudac. Taj posljednji tre­ nutak samoobmane završio je, međutim, kada smo ne samo na spektru i spektralnim dijagramima, već i na svojoj koži osjetili da Sunce sve jače grije.

13 Nakon toga, više nije bilo potrebe za znanošću, više nije bilo potrebe ni za čim.

Osim za spasom pred ubitačnom vrelinom koja se poput poklopca kotla spustila s neba.

U međuvremenu, mi smo uspjeli stići nekako te­ škom mukom dovde, u vrleti Velebita, premda znam da se nemamo gdje sakriti, da na kraju svega neće ništa ostati, pa ni ovaj magnetofonski zapis na kojem pokušavam zabilježiti sjećanja na posljednje dane, vjerojatno samo zato da nečim ispunim vrijem e koje bi bez tog napora bilo nesnosno napornije. Ili možda samo zato jer sam još ipak živ, što je već samo po sebi sada velik uspjeh. M oji p rijatelji vjerojatno spavaju nakon napora proteklih dana, ako uopće i mogu spa­ vati u toj jari, premda je dolje, u jami, ipak svježi­ j e ... Ja brišem vlagu s ovog mikrofona i brbljam gluposti. Za veliko čudo, ova sprava se još vrti, još baterije rade, ispadam sam sebi pomalo ćaknut, jer sve je ovo puko bezvezno bulažnjenje. Ta za svega nekoliko tjedana sve će to ispariti u atome Sunčevog vjetra i biti razneseno po međuzvjezdanom prostoru i posve je svjedno vrti li se još sada ta kutija ili ne, dišem li ja ili ne. Eppur si mouve. A uskoro, eppur non si muove. A ja uskoro, non spiro, ergo non sum.

Ha. Kad se samo sjetim onog spektralnog uzorka, divnog, očaravajućeg. Počelo je s kalcijevim linijama u ultraljubičastom području .. .

Granica. Objašnjenje m isterija nalazilo se negdje u nepostojanju is one strane Granice, to je O kao Gra­ ničar dobro znao. N jegova je rasa vladala cijelim svemirom, ali u stvari nije znala što je to njegova Granica i kako je prijeći. To i nije bila neka ploha, neki materijalni zid za kojeg bi se moglo reći da je ovo s ove, a ono s one strane. Na izvjestan način Granica i nije postojala kao zam jetljiva pojava. Samo su je Graničari poput Oa, posebno talentirani i ško­ lovani, m ogli osjetiti kao kontinuum u kojem se po­ stepeno m ijenjaju svojstva polja sila, sva polja me­ đusobno intereferiraju stvarajući jedno jedinstveno, a prirodne konstante — inače normalno iracionalni brojevi — približavaju se svojim racionalnim vrijed ­ nostima kao limesu. Sam pak prostor se nekako zgrušava i sabija, nestaju dimenzije i ne može se više »da lje«, jer vrijem e tik uz Granicu tako sporo protiče da se oteže u vječnost. Granica bi se zapravo i mogla teorijski prijeći kad bi bilo vremena za taj prijelaz, no vremena nema, odnosno, još gore, ono stoji.

14 Ono stoji za realitete ovog, Oovog svemira. A li ne i za Napad. Izgleda kao da je za Napad ovaj svemir poput nepokretne mete, nemoćne za obranu. Samo slika na zidu vječnosti, uokvireni ukipljeni pejzaž pribijen klinom više dimenzije.

O je ponekad osjećao te okvire svog beskonačnog svijeta. Premda beskonačan i sveprisutan u prostoru i trajanju, O je bio intuitivno svjestan zatvorenosti u kojoj ,se vrtio njegov entitet. U krugu bezizlazja, izgubljen u labirintu svoje vlastite jeke. Bio je v r­ hunski domet svih vrijednosti kakve je mogla do sada postići kombinacija svih raspoloživih kozmičkih vibracija. Ovladavši prostorom i vremenom ovog univerzuma, O se stalno naprezao da izađe iz kože svog bitka koja ga je sapinjala, a pritom se uvijek iznova suočavao s osjetom nesaznatljivog beskraja u kojem su še rasplinjavali svi njegovi siloviti zaleti.

Praiskonska ptica u njemu nije ni sada mogla odletjeti do visina viših od onih do kojih se prostirao njegov životni element. Oova krila udarahu u pra­ zno.

Oovi preci smatrali su nekoć da svemir i nema Gra­ nicu. Pretpostavljali su da se može vječno putovati po njemu u nekom smjeru, u bilo kojem smjeru, i opet se vraćaš u isto mjesto, jer je prostor svemira za­ krivljen sam u sebe poput površine neke kugle u dvodimenzionalnom svijetu. No kasnije je ustano­ vljeno da Granica ipak postoji u smislu ograničenja ovog svemira, ograničenja unutar kojeg je sadržaj u skladu s ovdašnjim prirodnim zakonima.

Granica u stvari i nije postojala. Ona je naprosto bivala, javljala se, nicala ni iz čega u trenutku i na mjestu kada i gdje su je Oovi preci pokušali probija­ ti. Ona je tek tada postajala, barijera se javljala samo tamo i onda kada su htjeli izvesti nemoguće: promjenu metrike ovog svijeta. N ajveći uspjeh Oove rase i jeste bio u tome što je ona shvatala tu nemo­ gućnost kao realitet, kao Granicu koja zatvara njihov svemir. U početku, smatrali su da je taj svemir jedini mogući oblik postojanja prostora i materije. M islili su tako sve dok nije kasnije ustanovljeno da se nešto čudnog zbiva. Mnogo je vremena bilo potrebno da se dođe do tog otkrića.

N jih ov se svemir postepeno praznio.

Kroz Granicu.

O se još dobro sjeća vremena kada je svaka galakti­ ka brojila dva do tri puta više zvijezda, a bilo je u krakovima i više interstelarnog plina i prašine. Po­

15 remećaji koji su nadolazili kroz Granicu uspostavljali su trenutno koridore od jednog do drugog kraja sve­ mira i usisavali iz okoline materiju i energiju. Z v i­ jezde koje bi se nalazile točno na lin iji nastalog tune­ la cijele bi nestale istoga trena. Njim a nije bilo spasa.

Njim a ni O, Graničar, nije mogao pomoći.

Rat što se na taj način vodio protiv Oovog svemira bio je bespoštedan i nemilosrdan. I bio je posve jed­ nostran. Bio je to samo Napad bez mogućnosti obra­ ne. Gospodar svemira, Oova rasa nije bila u stanju poduzimati neke protunapade ,niti sprečavati Napad niti pregovarati s »neprijateljem «, ako je uopće i po­ stojao. Neprijatelja nije ni shvaćala ni poznavala.

Prema jednoj hipotezi, prvoj i najstarijoj, uništa­ vajući poremećaji koji su za vrijem e Napada dolazili s Granice bili su posve prirodna pojava koja je, za­ pravo, značila da ovaj svemir nije beskonačan u tra­ janju, te da tijekom vremena materija prelazi u neko drugo stanje, u drukčiji prostor i vrijeme. U prilog toj hipotezi išla je i činjenica da se gubitkom materi­ je iz svemira stalno pomicala granična zona, svemir je imao sve veći gravitacioni radijus, što je značilo da se postepeno rasplinjavao u neki drugi entitet. No, ako je to prirodna pojava, kako to da je Oova rasa ne može posve shvatiti i zagospodariti njome, prom ije­ nivši joj parametre prema svojoj želji. Oova rasa bila je jača od prirodnih pojava i zbivanja koja su se odnosila na mrtvu materiju.

Prema drugoj hipotezi, poremećaji koji su u obliku tunela-crvotočine ponekad upadali u Oov svemir, bili su nekovrsne sonde što ih je slala neka imaginarna civilizacija s druge strane Granice, odnosno izvan postojanja Oovog tipa. Ako je tome tako, možda ta civilizacija uopće nije bila svjesna što to čini Oovoj rasi, njoj posve beznačajnoj kao što je beznačajan i ovaj svemir, samo detalj i prolazni treptaj u nečem daleko obuhvatnijem i Ou posve nezamislivom.

Treća hipoteza bila je varijanta druge, ali s još ružnijim epilogom. Prema njoj, imaginarna civilizaci­ ja vrlo je dobro znala što to radi Oovom svemiru, premda najvjerojatnije nije znala za postojanje Oa i njegovih. Za nju je Oov svemir bio tek običan rudnik energije, namjerno ga je napadala s cilem da siše iz njega njegov sadržaj.

O je ipak bio pristalica one prve hipoteke o prirod­ nim uzrocima. Postojanje nadsvemirs&e strukture takvog tipa da bi njegov svijet bio u njpj samo jedan detalj nekog višeg tkanja i uz to još i meta neke

16

civilizacije, bilo namjerno ili ne, činilo mu se previše fantastičnim i u suprotnosti s njemu poznatim ponaša­ njem prirode. On je bio Graničar i možda zbog toga i sklon prvoj hipotezi. Znao je da u svemiru postoje još milijuni oblika života na bezbroj različitih svje­ tova, ali samo je Oova rasa bila moćnija od prirodnih sila, svekozmički duh koji je vladao suvereno svojim svijetom. U izvjesnom smislu ona je bila jedini predstavnik života i osmišljen ja cjelokupne prirode.

Kontrapunkt smisla, spoznaje i znanja.

Predstavljala je sam svemir.

Bila je svemir. Njen misaoni sadržaj. Kruna evolu­ cije od postanka svijeta do danas, i, možda, smisao sam po sebi. Najstarija i najrazvijenija, Oova rasa poprimila je i svojstva koja su inače zapretena samo u materiji, energiji i prostoru, a ne u živoj tvari. Ona je došla do toga^ tokom beskrajnih eona lutanja i traganja, vođena željom i težnjom da sazna. Vrijem e i upornost učinile su je gospodaricom svega u konti­ nuumu ovog postojanja.

Bila je upravljač sudbine cijelog svemira. Bila. Sve dok nije nadošao Napad.

O je kao Graničar bdjeo nad Napadom i pokušavao ublažavati njegove posljedice. I shvatiti ga. Možda je zbog toga i prihvatio hipotezu o njegovim prirodnim uzrocima, jer ona je ulijevala nadu. Postoji samo jedan svemir, ovaj njegov. On propada. A li zašto? Ili se možda samo m ijenja i potrebno je shvatiti uzrok i cilj te promjene. Ako se sazna uzrok, lako je naći i lijek, lakše nego ako su u sve to upletene više misao­ ne strukture, proizišle iz viših nivoa postojanja, Ou posve nedokučivih.

No, poremećaji su, bilo ovako bilo onako, neumo­ ljivo dolazili niotkuda u razmacima koji se nisu odli­ kovali nekom vremenskom pravilnošću. Nisu mogli uočiti nikakvu zakonitost u njima. Jedino je sigurno bilo to da su tuneli probadali njegov svemir, gutali neke zvijezde, a neke dovodili do stanja eksplozije ili pregrijavanja. Energija je, usisana kao nekovrsni p li­ jen Napada, odlazila izvan horizonta događaja. Više od toga Oova rasa nije mogla shvatiti, a bila je na­ jveći um univerzuma.

U pitanju je bio opstanak. Život i smrt. Pojam individualne smrti već je odavno nepoznat među pri­ padnicima Oovog kruga života. Tek bi prestanak po­ stojanja ovog svemira mogao izazvati smrt Oa i nje­ govih. N jih je na životu održavala energija polja u prostor-vremenu, oni su bili misaona forma prirodnih

18 zakona u tim poljima. No energije je bivalo sve ma­ nje. Nakon svakog Napada prorijedili bi se energetski granulati u nekim dijelovim a prostora.

Bivalo je sve hladnije. v arhaični pojam hladnoće u Oovu misaonu izra­ žavanju zaostao je iz onih pravremena kada su njegoyi preci, sa tijelim a građenim od obične materije živ je li na Matičnom planetu i kada su vjerovali u boga koji je imao ista ona svojstva što ih sada posje­ duje O. Ono što je njima bila središnja zvijezda od koje su dobivali i toplinu i hranu, danas je za Oa i njegove suvremenike cijeli svemir. Jer O je bio sa­ stavni dio polja sila i njihov upravljač. Bio je sijelo elektromagnetskih, mezonskih i gravitonskih vibraci­ ja, njihova sveobuhvatna harmonija misaonosti.

Bivalo je sve hladnije, a o energetskom bogatstvu prostora ovisila je i intelektualna snaga Oove rase.

Njihova svjesnost.

Bog O gubio je svoje moći.

Kopnio je.

B ijeg energije iz svemira preko Granice bio je istodobno i bijeg duhovne snage Oove rase. Cirkulaci­ ja misaonih procesa bivala je postepeno sve sporija, komunikacijske veze među pojedincima Ooove rase sve prigušenije. Napad iz niotkuda otapao je Oov univerzum,^ a time i njega samoga, jer on je bio biće prostora, sam je oblikovao taj prostor, no gradivnog prediva bilo je sve manje.

Nešto ili netko, iz nekog razloga ili s nekim ciljem, ili bezrazložno i bez cilja, isisavalo je njegov životni element. O se rasplinjavao, prorijedio je bio već svo­ ja polja do zabrinjavajućih razmjera. N e zaustavi li se ovo rastakanje svijeta, O će morati uskoro napu­ stiti ovaj energetski entitet i vratiti se u minijaturni nemoćni materijalni koncentrat kakav su i bili nekoć njegovi davni preci.

Bog je odumirao.

Da, počelo je s kalcijevom linijom u spektru Sunca, a završilo na ulazu u ovu velebitsku jamu, kamo se namjeravamo zavući poput krtica. Povratak na poče­ tak ciklusa. Iz spilja smo izašli na svjetlost civilizaci­ je, u spiljama ćemo sada skončati napravivši puni krug besmisla. Rodilište i posljednje počivalište. A li saberi se čovječe, unesi malo više reda u to svoje grobno-nadgrobno slovo, ta to je samo diktat u mag­ netofon, diktat za sretnog nalaznika. Molimo ga da traku odnese u nalazni ured, uz nagradu, ha, ha,

19 h a . .. Dakle, ovo je zapis o posljednjim danima naše grupe. Uskoro ćemo se svi povući duboko u jamu, a ovu traku ostavljamo u hermetičkoj vatrostalnoj kapsuli pred ulazom. Hrane i vode imamo za pola godine. Ukoliko vrućina ne ojača i sve se opet smiri, izdržat ćemo, premda je meni savršeno jasno da će sve otići do vraga i da je ovo naše samozakapanje zajedno s cijelim našim obiteljim a samo odlaganje konačnog kraja. Nepriznavanje očitog poraza. A možda će sve završiti već sutra, možda za tjedan, za mjesec, tko zna . .. to je jedino što nismo m ogli usta­ noviti iz spektrograma. Inače, bilo je iz svega što se zbivalo očito da je Sunce bez ikakvog jasnog povoda počelo pojačavati tempo svojih nuklearnih reakcija. U početku, ništa se nije još zamijećivalo golim okom.

Vjerojatno se bio samo pojačao tok neutrina, ali to se nije moglo ustanoviti ni instrumentima. Tek nakon pojave novih linija ioniziranog kalcija počela je gu­ žva . .. K oliko li je još ljudi na životu? Većina se već vjerojatno ugušila u požarima ili od same vreline zraka, pomrla od gladi i žeđi. M i smo među prvim a ozbiljno shvatili što će se dogoditi pa nam je uspjelo da se dovučemo na vrijem e ovamo. O vdje smo još neko vrijem e sigurni. Sve dok se ne počne taliti tlo i u potresima kidati Zemljina kora. Osim ako se u međuvremenu ne dogodi neko čudo pa Sunce pre­ stane rasti u sjaju, premda ja ne vidim načina kako da se zaustavi. Kad beštija jednom krene, povratka više nema. Sve je toplije i reakcije su sve burnije, stvara se nova dodatna toplina koja pojačava reakcije i tako jedno hrani drugo. Sunce će naprosto planuti ustostručenom snagom, to smo bezbroj puta računali i računali, stalno se pritom nadajući da ćemo otkriti spasonosnu grešku u proračunu. No greške, tvrdo­ glavo, nije bilo. Greška se nalazila, čini se, negdje drugdje. U našem znanju o m ateriji i prirodi. Nešto smo vrlo važnoga previd jeli ili naprosto nismo ni mogli još znati. Jer, prema svemu onome što smo znali, Sunce se nije moglo početi tako ponašati, i to još iznenada. Pa to se naprosto nije moglo dogodi­ t i . . . U vjeravali smo sebe da će Sunce postojano sjati još milijune, m ilijarde godina istom snagom. Ono je bilo u ravnoteži. Odakle samo sad taj nagli porast temperature, tempa fuzije u njegovoj unutrašnjo­ s t i . .. Sve se razvijalo tako brzo, a od nas su političa­ ri stalno tražili da ne izazivamo paniku svojim prog­ nozama. Dapače, zahtijevali su da umirujemo javnost izjavama kako je neznatno zatopljenje, kakvo je na­

20 stupilo u prva dva tjedna, prirodna pojava uobičaje­ na svako toliko vremena, da je toga bilo i ranije u povjesti i da nitko nije stradao. M i smo, kao i svi ostali astrofizičari, stalno vikali na bezbrojnim sa­ stancima raznoraznih komisija i komiteta tih dana da je katastrofa na pomolu. P ri kraju trećeg tjedna isti­ nu, međutim, više nije trebalo skrivati, niti je to bilo moguće: blještila je već svima na nebu, a silne oluje koje su se tada podigle bijahu prvi glasnici propasti.

Možda je dobro da se sve tako brzo događalo pa smo bili pošteđeni dugogodišnjeg kaosa i bezakonja .. . »P a dobro, koga vraga petljaš sad još s tim mikro­ fonom, hajde dolje već jednom, ovdje se više ne mo­ že ni disati od vrućine«. Bio je to Zdenkov glas.

P ojavio se iz jame i nije silazio s ljestava provirivši samo glavom iz njihove zajedničke buduće grobnice. »M rm ljam sebi još neke stvari u bradu i uz put u mikrofon. Razmišljam da čak ni ne siđem. Lako je tebi, ti si stari speleolog, a ja sam cijeli život posvetio Suncu.« »K o je te je sada lijepo izdalo, a mene moje spilje još nisu. Hajde, Ivane, brzo dolje, mislili smo da si se onesvijestio, pa sam se vratio po tebe. Snimili smo već ionako sve što je trebalo snimiti, trpaj sad još tu tvoju traku u kapsulu i silazi sa mnom.Ovdje će uskoro od vreline gorjeti trava.« » A dolje? D olje će se topiti kamen samo koji dan kasnije, Zđenko.« »Možda i neće. Možda se zaustavi ta vatrena bešti­ ja na nebu. Nemoj sad filozofirati, sjeti se samo uz koliku muku smo uspjeli nekako doći do Velebita.

Još smo ipak živi čovječe, borit ćemo se i dalje, hajde.« »Da, imaš pravo, hajde miševi u rupe. Nebeski mačak se nakostriješio, hajd’mo, Jerry moj. Samo, ovo neće završiti kao u crtiću. Na rastanku s površi­ nom zapjevajmo nešto prigodno, recim o. .. u spilje, u spilje, u spilje, veselo hajd’mo mi sad . . . u spilje, u spilje, po ljestvama u m ir i hlad . . . hej, h a j. . .« O je znao da njegova rasa nije jedini oblik misaonog života u svemiru. U njegovoj bezgraničnoj svijesti ostavili su svoje utiske različiti oblici života na m ili­ junima svjetova, a kod mnogih od njih O je pratio razvoj od samog početka. Neke od tih civilizacija već su ovladale osnovnim, lako zam jetljivim silama p ri­ rode pa čak i putovale svemirskim prostorom. Neke su od njih bile na vrlo visokom tehničkom nivou, no sve su, bez obzira na nivo, bile u usporedbi s Oovom

21 rasom vrlo primitivne, budući ovisne o fiziologiji svog tijela, te ograničenjima prostora i vremena koji su im onemogućavali da istodobno budu na više mjesta. To je bilo, uostalom, i normalno, prirodno, jer samo je Oova rasa evoluirala zajedno s razvojem svemira od njegovog početka, bila je vrlo stara, ne­ izmjerno stara. Sve ostale civilizacije bitno su novi­ jeg datuma, praktički tek rođene, u prvim danima djetinjstva. One čak nisu ni znale da postoji O i njemu slični entiteti, premda su mnoge od njih imale neke predodžbe o mističnom stvoritelju koji je po­ sjedovao natprirodne moći i stvorio svijet. O nije bio stvoritelj, premda je imao njegova svojstva. Jaz iz­ među Oove rase i svih ostalih civilizacija bio je toliko velik da O namjerno nije stupio u vezu s nji­ ma. Oova rasa razvila se do sveukupnosti postojanja, bila je inkarnacija svemira, misaona dimenzija prostorno-vremenskog kontinuuma. Gospodarila je ma­ terijom, prostorom i vremenom kako je htjela i mo­ gla je, da je htjela, uništiti sve živo i neživo u ovom svemiru.

A li Oova rasa nije nikada uništavala primitivne oblike života. Naprotiv.

Sve civilizacije živjele su u zajedništvu kojeg nisu ni bile svjesne. To se zajedništvo sastojalo u istoj konačnoj sudbini svih. Neke razvijenije među njima naslutile su već da je Napad pojava koju ne mogu objasniti zakonima o normalnom ponašanju materije.

Te su civilizacije pažljivim promatranjem zvijezda uspijevale vrlo brzo lokalizirati poremećaj i spašava­ le bi se bijegom na druge planetne sustave koje su već ranije kolinizirali, no i takvi bi podvizi samo djelomično uspijevali i usporili bi zatim daljnji ra­ zvoj te vrste. Mnoge su cvilizacije, međutim, propa­ dale, jer nisu imale dovoljno tehničkih pomagala i znanja da prežive erupciju energije na svojoj sre­ dišnjoj zvijezdi. No, samo je Oova rasa uistinu shva­ ćala što se krije iza svih tih pojedinačnih nestanaka zvijezda, eksplozija i erupcija, samo je ona doživlja­ vala svemir u cjelini. A li bila je nemoćna da zaustavi njegovo propadanje, slom njihovog zajedničkog sve­ mira, svih civilizacija, od najprim itivnije do Oove, svijeta koji je bio njima jedini, zatvoren sam u sebe Granicom čija je druga strana bila nigdje i iz tog niotkuda je pristizao Napad, otapajući njegov svemir i prevodeći ga u oblik — za Oa — nepostojanja.

Oova rasa bila je za sada jedina koja je shvaćala prave dimenzije opasnosti što se bila nadvila nad

22 njihovim svemirom. Shvaćala je, ali je bila nemoćna da zaustavi ili spriječi Napad.

Znala je ipak nešto. Znala je odugovlačiti kraj, usporiti tempo propadanja. Imala je dovoljno znanja i moći za pasivan otpor Napadu na njegov svemir.

Zato je O i bio Graničar. Zbog toga su i postojali Graničari.

Kad poremećaj Napada uspostavi tunele u prostoru ovog svemira, ubrzavaju se termonuklearne reakcije u zvijezdama uz rubove tunela. Zvijezda neprirodno i naglije izgara, ruši se ravnoteža sile gravitacije i unutarnjeg pritiska. Konačna posljedica toga je, ovi­ sno o slučaju, ili nastanak nepravilno prom jenjive zvijezde ili pravilno prom jenjive, a u ekstremnim slučajevima nastupa djelomična ili potpuna eksplozi­ ja, silovito odbacivanje dijela zvjezdane atmosfere, pa i dubljih slojeva. Takav je normalan tok zbivanja u zvijezdama zahvaćenih poremećajem, promjenom prirodnih zakona ovog svemira, ukoliko se u sve to ne umiješaju Graničari. Oni su u stanju popraviti nastali kvar u strukturi prostor-vremena, te time usporiti fuziju lakih jezgara u teže. Poremećaj Napada manifestira se kao sniženje potencijalnog bedema elementarnih čestica čime se povećava kvantnomehanička vjerojatnost djelovanja tunel-efekta. Graničari su znali protumjere. Određenom izmjenom valnih funkcija ponovo bi jačali potencijalni bedem i tako gasili atomski požar, ako već nije bilo prekasno.

Svemir je ogroman, a zvijezda ima silno mnoštvo.

O i ostali Graničari nisu m ogli stići na sve strane u onim trenucima dok je grč Napada paralizirao brojne valne funkcije njihovog svemira. Previše je zvijezda bivalo zahvaćeno i nisu se sve mogle spašavati. U toj stalnoj trci kroz vrijem e i prostor, trci koju su Ou, premda svemogućem, nametali strani utjecaji prema kojima nije bio svemoguć, vrijedio je jedan princip kojeg su se O i njegovi strogo pridržavali: princip očuvanja što većeg broja misaonih života i planeta sa živim bićima.

Oova rasa bila je svjesna da je dosegla kulminaciju u svom razvoju. Što je bila u stanju shvatiti i činiti, shvatila je i činila. Stajala je samo pred zagonetkom Granice kao pred zidom nemoći o koji su se lom ili valovi njenog duha prisutnog u cijelom prostoru.

Nove, mlade civilizacije, koje još nisu stasale do svekozmičkog razuma, bile su daleko još iza nje, ali one su bile nada. Nekima od njih možda će jednom uspje­ ti ono što nije uspijevalo Oovoj rasi.

23 Možda je Oova rasa, premda sada daleko najmoć­ nija u čitavom svemiru, u jednom trenutku na počet­ ku svoje evolucije zapravo krenula u način razmi­ šljanja koji ju je doveo na stranputicu, umjesto na glavnu magistralu prema daljnjim mogućnostima.

Možda se negdje i nekad bila dogodila fatalna greška evolucije, slučajni otklon od savršenog modela. Či­ njenica je da Oova rasa nije bila u stanju spriječiti opasnost iz niotkuda. Mogla je samo spašavati poje­ dine svjetove nadajući se da će jednom u budućnosti neka od tih rasa, koje su se kretale sada posve druk­ čijim putovima razvoja, riješiti tajnu Napada. Buknut će možda neki intelekt titanskom snagom i na posve nov način prići problemu koji razdire njihovu zajed­ ničku postojbinu.

Intelekt koji će znati izaći izvan postojanja i vratiti ovom svemiru budućnost.

Zato su postojali oni. Graničari. Da štite svemirski podmladak, dok ne stasa do punoljetnosti. To je nada u zajedničko preživljavanje.

U svojoj gravitonskoj sferi O je napeto osluškivao pulsacije koje su prožimale prostor. N jegov središnji bitak nalazio se u jednoj omanjoj skupini galaktika u trenutku kada se Napad bio pojavio na horizontu do­ gađaja. Naprezanja su se pojačavala, prostor je na više sektora već bubrio do raspuknuća. K roz nastale pukotine već su ulazili poremećaji, probadajući tunelskim crvotočinama Oov svemir. Razaranje je za­ počinjalo.

O je u mreži svojih senzora osjetio jedan krak tunela koji se upravo izvijao, još nepoznate forme i smjera, iz ne-prostora i ne-vremena poremećaja. Je­ dan posve strani bitak, poput igle, u magnovenju samo Graničaru uočljive, probio je skroz naskroz njegov svijet, od jednog do drugog procijepa na hori­ zontu događaja, a O je imao još samo toliko vremena da svoju jezgru svijesti privremeno rasprši u međugalaktički prostor i tako svoj integritet spasi od svegutajućeg tunela koji se ovoga puta stvorio zlokobno preblizu njegovim vitalnim poljima.

Izgubio je bio zatim dragocijeno vrijem e prikuplja­ jući svoj raspršeni entitet ponovo u jezgru svijesti.

Kad mu je to uspjelo, Napad je već bio završen, strani tuneli su nestali, no ostao je jasno v id ljiv trag njihova djelovanja. Jedan je okrznuo rubove njemu najbliže galaktike. Nestalo je mnoštvo zvijezda, a poneke su isijavale mnogo jače nego li to prirodno mogu. Većini gotovo da više i nije bilo pomoći, a kod

24 ponekih su bile ili već uništene ili pred posvema­ šnjim uništenjem civilizacije na pripadnim planeti­ ma. O je uočio i golemu flotu interstelarnih brodova pomoću kojih su se spašavala bića jedne razvijene civilizacije bježeći najvećom brzinom što dalje od svog matičnog sunca koje je u ekploziji odbacilo vanjsku atmosferu prijeteći da sada zahvati prodor­ nim zračenjem posljednje redove flote. O je odmah između njih i pobješnjele zvijezde preoblikovao pro­ stor tako da se za zračenje ponaša kao disperzivna leća.

Pažnju mu je zatim zaokupila jedna zvijezda po­ dalje od zone djelovanja tunela, ali ipak blago zahva­ ćena poremećajem. N ije eksplodirala, samo je pojača­ la tempo termonuklearnih fuzija što je, međutim, bilo dovoljno da strada život na planetu pokraj nje.

O je znao da na trećem planetu, brojeći od zvijezde, obitava jedna vrlo mlada rasa, sada još primitivna, ali perspektivna, budući da joj je svojstven zanimljiv tip asocijativnog mišljenja kakav se rijetko susreće.

Upravo je zapanjujuće kakve se sve raskošne misli javljaju u sićušnom misaonom organu tih bića. Oni su čak umovali o stvarima očito izvan njihove moći poimanja, ali bili su uporni u traganju za odgovorima na pitanja koja su daleko nadilazila njihove uobiča­ jene potrebe za preživljavanjem . Bili su u mnogo čemu ispred sebe samih, ponosni i samouvjereni premda nepredvidivi i nedosljedni u postupcima. Ova­ kav intelektualni p rofil mnogo je obećavao u budu­ ćim vremenima, no njihov sićušni planet već je os­ jećao energetske udare s oštećene matične zvijezde.

O sjetljivo organsko tkivo te civilizacije neće moći izdržati još dugo, a za eventualni bijeg ne posjeduju flotu interstelarnih brodova.

Mala, prirodno žuta zvijezda udvostručila je već svoju površinsku temperaturu kada je O blokirao njenu razigranu koronosferu i trenutak kasnije za­ ronio u unutrašnjost sve do središta gdje je kiptjela pojačana fuzija. O vakvi pothvati uvijek su mu bili posebno dragi. Zanim ljivi su ovdje gravitacioni p ej­ zaži, a uvijek je u takvim trenucima bio prisutan i nikada posve zaboravljen osjećaj zadovoljstva da čini nešto plemenito i korisno za preživljavanje cijele kozmičke zajednice. Jedna derivacija Oovog kvantnog entiteta kao da bi se tada vratila mnogo eona unatrag na Matični planet predaka i podsjetila ga na njihova junaštva koja su ponekad činili, žrtvujući sebe za dobro svojih.

25 No O se nije morao žrtvovati. Sada kada je Napad bio prošao, O je bio opet gospodar i kontrolor svega u svome svemiru. Zvijezde su bile samo nakupine ma­ terije koje je modelirao kako je želio. Cak kad bi se i morao žrtvovati, i to bi učinio za spas neke rase koja će jednom znati kako da se suprotstavi Napadu. On bi i dalje ionako nastavio živjeti kroz nju, u njenoj budućoj kozmičkoj svijesti, sveobuhvatnoj i nedjelji­ voj, kao što je sveobuhvatan i nedeljiv i ovaj njihov jedini svijet.

0 je znao da u središtu ranjene zvijezde mora hitno povisiti potencijalni bedem elementarnih česti­ ca čime bi usporio fuziju. Trebalo je, u stvari, ra­ zdvojiti svjetlost ovog svemira od tame nepoznatog izvan njega.

1 bog O razdvoji svjetlost od tame. Kao što je već učinio bezbroj puta.

Lijevalo je bez prestanka već šesti dan. Bila je to topla kiša, pa ipak je donosila osvježenje nakon toli­ ko dana provedenih u spilji kamo su se bili zavukli.

Spilja ih je možda i spasla, ako su uopće spašeni, jer tko zna što se sprema nakon ovog čudnog pljuska.

Izašli su iz velebitske spilje, jer voda koja je potekla u nju bila je obećavajući znak da je na površini popustila vrelina, a dolje ih je gotovo zadavila nagla bujica.

Bila je noć kad je prestalo. Nebesko sivilo prezasi­ ćene naoblake raskinulo se na nekoliko mjesta i Ivan je prvi puta nakon ovog košmara ugledao nebo, tam­ no zvjezdano nebo. Zatim je sa sjevera nadošao v je ­ tar, topao, ali osvježavajući prema ustajaloj sparini ovdje. Ostale nije ni trebalo buditi. Svi su, ležeći od iscrpljenosti, upirali rukama prema zvjezdanom svodu koji se sve jače otvarao pred njihovim očima.

Nešto kasnije, zarudjelo je. Započinjao je s istoka novi dan, onako kao i nekoć. Ivan je ponovo ugledao svoje Sunce. P rovirilo je iza planinskih vrleti, blago, dobro mu poznato Sunce zore.

I penjalo se, polako, nad izmučenim svijetom koji se hladio.

Novo sjeme

Crveno i zeleno sunce gotovo su istovremeno do­ dirnuli horizont kad je Lu napustio čistinu u koraljnoj šumi, kotrljajući se prema gradu. Drobio je nježne izdanke što su prodrli na stazu otkad je posljednji put bio ovdje. Povremeno bi iz svog klupčastog tijela ispružio jedan od svojih smotanih pipaka da ubere poneku ljepšu koraljnu granu za Son. Bio je bezbrižan i zadovoljan, ćutio je radost u svakom šumu oko sebe, u svakom mirisu ovih okamenjenih cvjetova. Tada mu padnu na pamet čudne m is li. ..

Ja sam Sijač.

U času kad se u vašu svijest počne pretapati ova Poruka koju sam za vas sastavio i utisnuo u genetski kod vašeg Sjemena, ja ću biti već vrlo daleko od vas.

Nikada me možda nećete vidjeti, ali ja sam vidio vas još prije nego li ste postali, točno znam kako izgle­ date.

Jer ja sam Sijač.

Vaša je svijest dovoljno sazrijela da prihvati ove riječi, da ih vi shvatite. V i ste ovu Poruku osjetili kao nadolazak vaših vlastitih novih misli, vi ste je se jednostavno sjetili, a ona je bila dugo pohranjena u najdubljim porama vaših neuronskih veza. To su sa­ da vaše misli, odraz vašeg osviješćenja.

Ja ne znam kakav će konačan oblik moja Poruka imati u vašim mislima, ja ne znam pojm ove kojima ćete je v i izraziti. V i ćete Poruku misliti na svoj način, ali ono bitno, njen sadržaj, ostat će sačuvano jer tako mora biti, tako sam ja izračunao kad sam, atom po atom, molekulu po molekulu, konstruirao vaše Sjeme.

Jer ja sam Sijač.

Ova će vam Poruka u početku vjerojatno izgledati konfuzna, jer izbija postepeno i ne možda pravim redoslijedom. No, vi ćete na kraju iscrpsti cijelu P o­ ruku iz titraja koji su sada započeli onako kako sam ja to davno — na početku vaše povijesti — izračunao,

27 titraja koji sada sve jače bruje nakon što su vašim osviješćenjem dovedeni u rezonanciju.

Ja sam Sijač. Nisam živo biće kako ste vi. Ja sam ono što biste možda nazvali stroj premda nisam ni to.

Vaše pojmovno izražavanje ne dozvoljava vam da me nazovete imenom koje bi točno opisalo moj bitak.

Zato sam ja za vas jednostavno — Sijač.

V i ste niknuli iz Sjemena koji sam ja bio bacio na vaš planet.

Mene je sagradila jedna stara rasa koje više nema.

Točnije, nje više nema kao zbroja pojedinaca, ali ona i dalje postoji u mom obličju. Ja sam njezin na­ sljednik, ja sam njezin testament.

M oja se rasa žrtvovala da biste v i m ogli nastati. V i i još neki drugi na svjetovim a što sam ih već posjetio i što ću ih još posjetiti.

Da posijem po njima svoje Sjeme kao što sam ga posijao na vašem planetu.

V i ste jedan od rezultata najvećeg eksperimenta što ga je ikad itko proveo otkad postoji Kno. V i još ne znate što je to Kno. Možda je u vašem jednostav­ nom poimanju Kno najbliži onome što v i nazivate vrijeme. A li Kno nije samo vrijem e, ja to znam, to je znala rasa koja me napravila. Više o tome ova vam Poruka neće reći. Kno morate spoznati sami. Ako vam to uspije, vama ili nekom drugom od onih koje sam stvorio, tada ćemo se susresti i ja ću znati da je moje djelo — djelo moje rase — uspjelo. Sve do tada, ja ću lutati Univerzumom i sijati novo i nove Sjeme.

Jer ja sam samo Sijač.

Ja pretpostavljam da ste vi već i dosad, prije nego li je ova Poruka prodrla do vaše svijesti, postavljali sebi pitanja na koja niste znali odgovora, pitanja kako ste nastali i zašto postojite, otkud v i i sve ono što vas okružuje. Ja to pretpostavljam zato jer je vaša svijest rezultat biološkog materijala što sam ga ja složio i u njega utkao nasljedstvo svoje rase. A ona je bila znatiželjna, pa ste i v i znatiželjni. Tako mora biti, tako je zapisano u vašim genima. V i ste Sjeme moje rase koja je uvenula nakon što je stvori­ la mene i prenijela na mene sveukupno svoje znanje.

Jer tako mora biti, tako je moralo biti.

Takav je zakon Knoa.

Polako, u vašoj svijesti sazrijevat će spoznaja o meni, o vašem ocu i majci istovremeno. Poruka je ona spona između vas i mene, ona nit koja seže u davnu prošlost sve do vremena moje rase čiji sam ja

28 nasljednik. U njoj su sadržani samo neki dijelovi odgovora koji vas muče, sve ostalo morat ćete odgo­ netnuti sami tijekom vremena koje još predstoji.

A barem vremena imate mnogo.

Za to se pobrinula moja rasa. Ona vam je podarila vrijem e života. Ono čega ona nije imala dovoljno.

Lu je zastao na rubu koraljne šume. N jegovo loptasto tijelo pilsiralo je od uzbuđenja. U daljini, već su se upalila prva svijetla grada, a centralna kugla na trgu presijavala se u raznim bojama, emitirajući ve­ černji program novosti. S ove udaljenosti nije ih mo­ gao čitati, a nisu ga ovog časa ni zanimale. Odložio je ubrane grane i zamislio se. Čudne ideje, kao vlastito sjećanje, opet su se vraćale . ..

Ja sam Sijač.

Ja šijem po Galaktici život onako kako su me to naučili moji stvoritelji. A li ja sam istovremeno i ubo­ jica. Ja uništavam život onako kako su me to učili moji stvoritelji. Ja uzimam da bih davao, uništavam da bih gradio.

Prvo spržim tlo, zakuham mora.

Na ovom planetu na kojem vi sada živite postojala su prije vas živa bića od kojih više nema ni najma­ njeg traga. Bila su to također bića svijesna svoga postojanja i ja sam ih namjerno uništio da napravim mjesta za vas, potomstvo mog Sjemena. Nitko u cije­ lom Univerzumu ne može suditi mojim postupcima, ne može jer ne zna za viši cilj koji opravdava sred­ stva. Za taj cilj žrtvovala se svijesno i moja rasa. Ona je živjela daleko odavde, na drugom kraju Galaktike, na planetu zvanom Zemlja.

Za vašu tek probuđenu kozmičku svijest ova je Poruka otkrovenje vašeg porijekla. A li ne i buduć­ nosti. Jer ja sam samo Sijač.

V i ste oni koji rastete iz mog Sjemena.

Ja sam na ovom planetu napravio za vas mjesta iskorijenivši korov života koji je ovdje bio slučajno niknuo.

Tako sam učinio i na drugim svjetovima.

I m oji stvoritelji bili su također korov slučaja. Oni su to prvi spoznali i saznali da je tako svugdje u cijelom svemiru, na svim naseljenim svjetovima. Za­ to su i odlučili da sagrade mene, mene Sijača koii Drvo uništava, a zatim siie.

Novo.

Bolje.

29 Vi niste plod slučaja, vi ste plod određenog htijenia mene. odnosno moie rase. vi ste klica nikla iz pepela vatre u kojoj isu sagorjeli m oji stvoritelii kad su saznali za svoju nemoć pred Kno. Vama i bezbroiu druge vaše subraće po Sjemenu predali su u zalog sebe, svoje znanje iz kojeg ste vi nastali.

Vi. Besmrtni.

V i i np znate što je to smrt. V i znadete samo što ie to vrijeme. Ono je za vas samo dimenzija događaja.

Vi ne znate što je to smrt, vi ne znate što je suDrot.no životu, jer za vas je život oduvijek bio samo vječno trajanje bez smiraja. V i ste kao kamen, kao tlo vašeg planeta, vi ste vječna m aterija koja živi, u vašem organizmu kolaju sokovi života stalno se obnavljaju­ ći, mijena tvari između vas i okolne prirode je rav­ nopravna. I vi i priroda ste besmrtni A tako inače nije, tako ne bi smjelo biti. Jer, vi ste živi, a život i smrt idu uvijek zajedno. To je zakon Knoa. A li v i niste nastali slučajno, vi ne podliježete zakonu Knoa.

Vas sam ja stvorio. Ja — Sijač.

V i ste besmrtni.

V i ne znate što znači prekid života. Ja vam to u Poruci ne mogu ni objasniti, vaše pojmovno izraža­ vanje ne zna za sudbinu svojstvenu svakom životu što je nastao spontano. Kao nagomilana biološka po­ tencija što se nakon kratkotrajnog zrenja, drhtave nestrpljive svijenosti sebe i okoline opet rasprskava u svoje sastavne dijelove, mrtvu tvar samo slučajno nagomilanu u kontrapunkt privremene harmonije.

M oji su stvoritelji, a time i vaši, bili smrtna bića.

Kao što je smrtno bilo i sve živo u svemiru prije nego li sam ja počeo Sjetvu. Onako kako su mi to naredili m oji stvoritelji. M oje je sjeme nešto dotad nepoznato, ono je izazov Knou, ono je vrhunski izraz genija moje rase čije sam oporuke ja izvršitelj.

Jer ja sam Sijač. Tako mora biti, tako je zapisano u titrajim a kristala od kojih sam sazdan.

V i ste jedna od klica novog života. Onog života koji će možda jednoga dana biti u stanju da nadjača Knoa. V i i ne znate koliko je napora uložila moja rasa dok je napravila mene da posijem vas. Da bude­ te. To što jeste.

Vi, besmrtni.

Ja, Sijač, najsavršeniji proizvod žive tvari u njezinoj neravnopravnoj večitoj trci s Kno; ja, koji is k o rje ­ njujem iz svemira onaj život bez ikakvih izgleda da

30 pobijedi neživu tvar, jer se uvijek vraća iznova u nju iz koje je poniknuo, ja, Sijač novog tipa života, ja ubojica i stvoritelj istovremeno, ja koji pravim red u kaosu strasti slučaja, ja sam vam podario besm rt­ nost.

Ona vam je još jedina nedostajala, pa da budete ravnopravni s Kno. S Kno koji traje i ne zna za vrijeme. Jer, on je i vrijeme.

Ova Poruka izazvat će u vama niz nedoumica, sumnji i zaprepaštenja, ona će vas dohvatiti u času osviješćenja, bučna i nametljiva kao bura usred vaše bezbrižnosti.

Jer v i ste još kao djeca. A ja sam vaš roditelj. V i ste još nestašna igra u zori vaše besmrtnosti, za koju ne znate da vam je dana na poklon u Sjemenu. Život je trenutni treptaj, a moja rasa pretvorila ga je za vas u zakon vječnosti, isto onakav kakav je Kno podario neživoj materiji. V i to morate shvatiti, a da pri tom ne budete zahvalni, što i ne možete, jer zahvalnost uključuje u sebe saznanje o poboljšanju u odnosu na prije. Otkad ste postali, takvi ste kakvi jeste. Oni prije vas na ovom planetu više ne postoje.

Oni su bili nemušt proizvod slučaja i zato nedovoljni i beznadni. Kao i rasa koja je mene stvorila.

A li ona je znala. Ona je znala da je takva, a da život može biti još bolji. Zov što ga je ona osjetila preplavljuje sada preko mene cijelu Galaktiku i širit će se dalje na druge galaktike, po čitavom svemiru.

Nem ojte je suditi jer ne znate. Ja znam, ja sve znam.

Jer ja sam Sijač, moja je zadaća da znam i da djelu­ jem. Ova je Poruka što sada kulja iz vaših gena u svijest kao m lijeko što istječe iz nabrekla vimena, kako bi to rekla moja rasa.

A li vi ne znate što je m lijeko ni što je vime.

Jer vi ste besmrtni.

V i ne znate za iscrpljujući ciklus rađanja i umira­ nja u upornom nizu ponavljanja, kad istrošeno nesta­ je da bi moglo sve započeti iznova iz praznine ne­ svjesnog od punoće razuma kojeg u cvijetu razvoja kosi opet povratak na početak. Smrt.

Ova je Poruka sadržaj jedne oporuke koje sam ja, Sijač, izvršilac. Znam da će vam se ona pojavljivati postepeno i konfuzno, ali njezina uloga i nije poduka već samo nagovještaj, njezina je uloga početak spa­ janja vas sa mnom i mojom rasom koje više nema.

Njezina je uloga da otvorite sada svoje još slijepe oči i suočite se s Kno.

32 Sigurno se pitate što je to Kno. Već sam rekao da je Kno najbliže onome što v i nazivate vrijeme. No Kno nije samo vrijeme. Kno je i neumitnost, pa ipak nije samo to. Kno je i prostor, pa ipak nije samo to.

Zbog Knoa ja postojim. I vi. A zašto postoji Kno, to ćete možda vi saznati.

Vi. besmrtni.

Ja sam Sijač.

V i ste ovu poruku osjetili kao nadolazak novih misli, vi ste je se jednostavno sjetili, a ona je dugo bila pohranjena u najdubljim porama vaših neuronskih veza. To su sada vaše misli.

Ja ne znam kojim su putem krenule vaše misli, kako je ova Poruka izražena u njima. Nadam se samo da ćete je shvatiti, da je morate shvatiti, jer tako je zapisano u vašim genima. Ako nisam počinio grešku.

Izričaj ove Poruke možda će biti sličan obliku kakvog je dala rasa koja me stvorila, a možda će poprimiti posve druge oblike. Jedno je sigurno: vaša svijest se budi i nalazi spoznaju o svom porijeklu.

Možda će se u vama javiti bunt protiv mene, koji se usudio remetiti prirodni red na ovom planetu, u svemiru. Osjetit ćete i tugu zbog spoznaje da ste um­ jetni plod, a ne nastali u uterusu prirode.

A li v i niste umejtni plod. V i ste samo proizvod svrhovitosti umjesto pukog slučaja. V i ste rođeni iz mog znanja, iz mog uterusa, ja sam vas složio onakve kakve bi vas u načelu složila i slučajnost prirode, biofizički uvjeti na vašem planetu. No dodao sam još nešto, još samo nešto.

Malu korekciju.

Otklonio sam iz kemizma vaših gena — gena koje sam ja sintetizirao — onu kočnicu što je svojstvena svim formama života nastalim spontano.

Na ovom mjestu Poruka će vam biti možda dosta nejasna, vaše misli valjat će se u košmaru, jer v i ne znate za zakon Knoa. V i ste izazov Knou.

Vi. Besmrtni.

Ja sam iz vaših gena odstranio klicu smrti. Nju koja je satrla moje stvoritelje, nju koja zaustavlja svaki razum na putu neumitnog razvoja u beskraj.

Smrt neke jedinke još ne znači i smrt rase. Jedna generacija rađa drugu i umire, druga rađa tre ć u .. .

Svaka jedinka ima ograničeno vrijem e života, svoj životni vijek. Dok je rasa još primitivna, dužina ži­ votnog vijeka pojedinca nije bitna. A li kako se sve više gomila znanje neke civilizacije tako je biološko

33 ograničenje životnog vijeka sve veća zapreka da­ ljnjem povećanju znanja.

Nastupa zasićenje.

Ritam smjene generacija je prebrz, rasa se guši u nemoći sa zalogajima spoznavanja preglomaznim za kratko vrijem e života. Granica se dosegne u času kad je već postojeće znanje prethodnih generacija toliko da je životni vijek nove jedinke tek dovoljan da prihvati to znanje. Nauči poznato i — umre.

Ne stigne više pridodati novo znanje.

To je jedan od zakona Knoa. Tu prestaje premoć života nad m rtvom materijom, tu počinje njegova nemoć. Pobjeda Knoa.

Ja sam Sijač.

M oji konstruktori nazivali su sebe ljudima, a svoj planet Zemlja. Ž iv je li su u prosjeku toliko vremena koliko treba vašem planetu da dvadeset tri puta obi­ đe oko centralnih zvijezda. Nekoć su živ je li upola kraće, ali kasnije su uspjeli produžiti životni vijek boljim upoznavanjem funkcija svog tijela. No, uvid­ jeli su da daljnje produženje više nije moguće, jer klicu smrti nosili su u sebi već od rođenja. Kao i sva­ ki život nastao spontano iz m rtve tvari.

Stanice od kojih se živo biće sastoji ne mogu se, naime, dijeliti beskonačno puta. Svaka zamjena istošenih stanica novim korakom je bliže kraju. Tako je zapisano u genima, takav je zakon Knoa. Prilikom svake diobe, stanica-kćer nije posve identična stanici-majci. Rubovi lanaca molekula ne preslikaju se zbog rubnih efekata potpuno vjerno i životna nit sa sadržajem nasljednih informacija se zbog toga skra­ ćuje. Kad deformacija dosegne vitalne dijelove mole­ kule, proces rekapitulacije dalje ne teče. Mehanizam ponavljanja se zaustavlja.

Jedine stanice kod kojih se to ne dešava su spolne stanice. Zato je vrsta besmrtna. A li ne i jedinka.

Tako je svugdje u Univerzumu, bez obzira na tip života, jer život je, kakav god bio, uvijek samo stalna izmjena tvari, stalno ponavljanje u krugu koji je vječan i zatvoren, ali stalno iznova sastavljan od no­ vih i novih dijelića.

Takav je zakon Knoa, takva je barijera kojom se Kno ogradio pred prodorom inteligentnog života.

V i jeste, v i postojite, v i ste prodor kroz tu barije­ ru, a da toga još niste svjesni; ja, Sijač, dao sam vam snagu pomoću koje ćete jednoga dana spoznati ono što je za život s ove strane barijere, za moju rasu,

34 bilo nespoznatljivo. Genij moje rase imao je još samo toliko vremena da vas uputi na stazu vječnosti, da vas posljednjim dahom gurne dalje gdje on više nije mogao, osuđen biološkim ograničenjem.

Ako ste Poruku shvatili do ovog mjesta možda će vam sada biti razum ljivo zašto ja uništavam staro i stvaram novo, zašto provodim kozmički genocid na mnogim planetima da bih zatim tamo posijao svoje sjeme. Imam li pravo to činiti?

No, da li netko pita vodu smije li je piti, kamen smije li ga drobiti. Pita li netko svjetlost smije li je rastvoriti u dugine boje. Odgovorit ćete mi da voda, kamen i svjetlost nisu svjesni svoga postojanja. A ja uništavam stvorove obdarene razumom.

A li kakvim razumom?

Svemiru je potreban razum koji će biti iznad Knoa.

Ja sam uništio i rasu m ojih stvoritelja. Tako su mi oni zapovijedili. N jih sam prve iskorijenio sa Zemlje, njih i sve živo na tom planetu.

Spržio sam tlo, zakuhao mora.

Da napravim mjesta za novi razum, novo Sjeme, ier planeta pogodnih za život ima malo u svemiru.

Zatim sam posijao Sjeme besmrtnog života onako kako su mi to zapovjedili oni čiji je genij dokučio granicu znanja i stao na njoj. Sagradio je mene da nastavim njihovo djelo.

Mene Sijača, fizikalno-biološki laboratorij koji nosim u sebi, svo znanje m oje rase.

Kada sam na Zem lji posijao novo Sjeme, Sjeme iz kojeg su niknuli novi, besmrtni ljudi, krenuo sam dalje u svemir da ponovim uništavanje i stvaranje svugdje tamo gdje naiđem na pogodan planet.

Možda će jedna od vas, besmrtnih rasa, uspijeti.

Ja stvaram novi, pravi život koji će jednom biti u stanju da potpuno postane svijestan sebe i prirode, da se uzdigne iznad Knoa i zavlada njime. Jer živa ma­ terija je vrednija od m rtve i mora biti njen gospodar i upravljač. Dosadašnji smrtni život nije to mogao, on je samo bio u stanju da dijelom manipulira materi­ jom, da nauči kako. Do odgovora na zašto nije mogao doći. To je zakon Knoa.

V i ste izazov života m rtvoj m ateriji i energiji.

V i ste izazov Univerzumu i njegovoj bezđušnoi ne­ umitnoj strahovladi nad nježnim životnim tkivom obdarenim samo razumom.

V i ćete biti u stanju dokučiti prave spoznaje, zašto je isve počelo, kamo ide.

V i ćete stati na čelo Knoa.

35 Ako vam to uspije srest ćemo se ponovno, jer vi ćete tada mene potražiti. Znat ćete gdje sam.

A li srest ćemo se možda i zbog jednog drugog ra­ zloga. Ja ću potražiti vas. Ostavit ću vam još mnogo vremena, ali kad-tad ja ću doći. Ako ustanovim da ste svoju besmrtnost pretvorili u dekadenciju, da ste se izrodili u kreature koje ne znaju kako da koriste poklonjenu vječnost života, koje ne teže sukobu s Kno, već samo ponavljaju cikluse uživanja smišljaju­ ći nova i nova, ja ću tada znati da niste shvatili ovu Poruku, da sam nedgje počinio grešku pri sintezi.

A kako je takvih, za život pogodnih planeta vrlo malo u svemiru, pripravit ću novo Sjeme i sve će početi ispočetka.

P rvo ću spržiti tlo, zakuhati mora.

Na zapadnom horizontu oblaci su reflektirali kombi­ nacije zelene i crvene boje već zašlih sunaca, a prve najsjajnije zvijezde dočekao je Lu brzajući po ravnom putu kući. Tu i tamo susretao je po kojeg prolaznika u brzom kotrljanju i odzdravljao. Sve ih je poznavao, svi su se oni poznavali, ta oduvijek su zajedno. Ne pamti da je itko od njih bio nestao, osim ako se nije preselio u drugi grad, a to se znalo. I otkud mu sad te fantastične misli o nemogućem, o smrti, o prestanku života pojedinaca.

Sijač. Poruka. Svašta mu je zaista palo na pamet za vrijem e ovog kratkog izleta. Morat će popričati o tome sa svojim prijateljima, morat će razmisliti. Ako je to istina, možda su i drugi to osjetili, možda će kasnije osjetiti. Ili je to možda samo proizvod njego­ ve bujne uobrazilje.

Morat će još o tome razmisliti.

A vremena ima dosta. Vječnosti koja je pred njim i, koliko on pamti, iza njega. Čudno ali nikako da prestanu ove nove misli koje su ga obu zele. ..

Ja sam Sijač.

Poruka koju sam za vas otisnuo u genetski kod vašeg Sjemena ponavlja se. Sada u nešto drukčijoj verziji jer sada znadete za mene, osjetili ste po prvi put vezu između vas i mene. Možda će vam još uvi­ jek biti konfuzna jer izbija postepeno, ali Poruka je nadolazak vaših vlastitih novih misli, ona je vaše osviješćenje.

Zakon Knoa je . ..

Prvo ću spržiti tlo, zakuhati m o ra .. .

Pela, sveta zmija

Zovem se Fa Raon, što na jeziku moje pradomovine znači Sin Sunca Ra. Otac mi je dao to ime, budući da me majka izbacila na žutu trstiku ovog svijeta upra­ vo u trenutku kada je Raov kolut zalazio usred sedla između dva najviša vrha planine Sen, što se događa samo jednom u habu. Roditelji mi nisu znali objasniti zašto je tako, to sam saznao tek mnogo, mnogo kasni­ je, kada sam krenuo stazom očeva proročanstva da me nebo izabralo za velika djela, a zemlja za velike patnje.

M oje je rođenje bilo, dakle, pod znamenjem neba, a ja sam ga slijedio, čemu i zahvaljujem svoje spa­ senje koliko god ono bilo bolno i beskorisno. Robovi po mojim uputama uklesuju sada ovaj tekst u kame­ ne obeliske koji će nadživjeti sva vremena, premda nisam više ni u što siguran, jer ja dobro znam da ima sila od kojih se i sam kamen topi i nestaje. Svi ostali ovdje neuki su divljaci jednog novog, mladog svijeta u kojem sam se nesrećom našao. A li oni mi vjeruju.

Ja sam im bio rekao što će se dogoditi i sada su mirni i poslušni. Dok sve ne zaborave ili ne umru. Njihova djeca, a pogotovo djeca njihove djece, ništa više neće znati o svemu onome što je našoj generaciji odredilo život, sve će to pokriti tama neznanja, a novi ciklusi života prekrit će sloj po sloj taloge prošlosti. Samo ovi uklesani znakovi za duše riječi mogu se tome odhrvati i zato crtam te likove za misli koje su most između prošlosti i budućnosti. Ja sam jedina preosta­ la veza između starog svijeta, kojeg više nema, i novog, koji još nije došao. Mostobran uz rijeku zabo­ rava.

Ja sam i jedini most prema istini koju ne mogu pojm iti ovi divljaci. Samo ja znam istinu o nebu i zemlji. Nebeski bogovi i ja. Možda zato jer se zovem Sin Sunca. Tu istinu nisu m ogli prihvatiti ni najmud­ riji ljudi moje domovine i zato sam ovdje sam, pro­ gnan i proklet. Preda mnom sada padaju svi ničice na tlo, ne usuđuju se podići glavu, a ja sam ipak sam sa svojim znanjem koje će um rijeti zajedno sa mnom.

37 Tek će ovi okamenjeni znakovi progovoriti pravome čovjeku u nekoj dalekoj budućnosti. Zašto su bogovi izabrali upravo mene za tu ulogu, da budem božan­ ski, a ipak samo ljudski? Ako su htjeli da dođem među njih, zašto ne uzeše i mene kao što uzeše cijeli moj narod?

Kome da udahnem svoje otkriće o bogovima koji su daleko od nas i uopšte ne brinu o nama. O velikom svijetu bogova kojeg smo mi tek beznačajan dio. Ja sada znam ono što samo oni znaju. A otkinut sam od svoga naroda, ostavljen od bešćutnih bogova, prepu­ šten svojoj nemoći da objavim istinu nikome razu­ mljivu. Ja sam rijeka bez ušća, ja sam poput jegulje koia sada, kad nema više njene rijeke, nema gdje uploviti da se odhrani do zrelosti za novo potomstvo.

M oje je znanje sterilno i nemoćno.

Kako da im objasnim da je svijet na kojem živimo oblika kugle, te da putuje oko Ra Sunca koje je također jedna kugla, samo usijana i mnogo veća? To čak ni Sin Sunca ne smije izreći, a da ne bude ka­ žnjen progonstvom.

Kada sam bio star šest haba, otac me odveo u Raov hram i ispričao svećenicima o mom rođenju. Oni su me prihvatili i od tada više nisam vidio roditelje ni braću. Rastao sam u hramskim vrtovima, gledao, slu­ šao, učio. Kada sam navršio šesnaest haba, doveli su mi Iziđu, s kojom sam od tada ispraćao Raov lik i dočekivao ga u zoru. Bili su to najljepši dani mog života i tada se već u meni začelo ludilo koje će kasnije postati moje prokletstvo i izbavljenje. Tako su vjerojatno htjeli bogovi, premda sada, kada znam toliko o nebu, nisam više siguran da je to njihovo namjerno dijelo. Bit će da je to djelo meni nepozna­ tog boga Slučaja. Onog boga koji svoju volju izražava kroz igru bez pravila, kroz nikome dokučiv poredak kaosa, poput onih slojeva oblutaka što ih u šare slagaše Hana, rijeka mog djetinjstva, kada je oblikovala svoje sprudove pokraj Zarskih ada, gdje se smiju kupati samo djevice odjevene pojasom od vodenog lišća. Mislim da sam uočio sile koje pokreću svijet, ali još ne znam njihove konačne namjere, ako te namjere uopće i postoje.

Jedno je sigurno — ja sam jedini čovjek od znanja, ja imam odgovor na mnoga pitanja, a on glasi: odgo­ vora nema. Prepušteni smo sami sebi i svojoj kobi.

Bogovi ne mare za nas ljude, oni postoje samo za sebe, neizmjerno su veliki i sveobuhvatni. M i smo u njima tek jedan od svjetova, jedan od mnogih.

38 O nebo, ti nisi Raova opna nad našim glavama, ti si beskrajno duboko, n em jerljivo dublje od mora, pro­ stranije od svakog horizonta, vječnije od svakog ži­ vota. T i isi rijeka vremena, a mi smo samo oblutak na žalu tvojih obala, oko u beskrajnoj m reži tvoga tkanja.

K ad umrem, neću se preseliti u svijet duša što lete iznad pustinje Hon, kako je vjerovao moj narod. N e­ stat ću poput kapi vode na ugrijanu kamenu raznesen vjetrom po cijelome svijetu. M oje je tijelo samo trenutno treperavo kliktanje života jednako tako ne­ stalno kao i krik što se prolomi zrakom i utihne bez traga. Ostat će ipak najvredniji dio mene pretočen u pismo na ovim kamenim obeliscima. Za one koji tek dolaze. K rik moga otkrića ostat će vječni eho sve do vremena kada će, ojačan znanjem budućih pokolje­ nja, preplaviti ljude istinom.

Ja sam početak izazova bogovima.

U m ojoj nekadašnjoj domovini svakog su predveče­ rja vijugave zm ije tisuća hodočasnika gmizale polako stepeništima hrama Ra Sunca, na čijem sam vrhu stajao ja iza Vječne vatre, a na sve četiri strane oko mene dizalo se kameno oziđe koje je branilo bogu V jetrova da je pogasi. Zidovi su mi bili priječili pogled na oslabljeni lik Ra već blizu obzora, no znao sam da će On uskoro napustiti nebo u daljini Raman.

Tada je narod izricao svoju večernju zahvalu Ocu života i M ajci plodnosti, a ja sam raspirivao jače Vječnu vatru, N jegovu zamjenu noću, premda bih je najradije ugasio i ostao u sumraku, dočekujući pa­ ljen je zvijezda. Svi su opsjednuti samo Suncem, je­ dini ja zamijećujem nebo noću. Zbog toga sam i došao u p rvi sukob s hramskim Savjetom mudraca. N a­ kon mnogo haba šutnje, toga mi je dana pristupio Kreton i započeo razgovor. Uostalom, da nije on pri­ stupio p rvi meni, ja bih ionako morao u Savjet.

Vremena je bilo sve manje. »T i si Fa Raone još mlad i nisi upio dovoljno u sebe sokove Raove blaženosti«, započeo je Kreton. »Z am ijetili smo da provodiš besane noći na svojoj terasi gdje si postavio neke sprave kroz koje buljiš u crno nebo, neprijatelja života. A ti si, kao i ja, sluga velikog Ra i poznaš Zakon. Savjet te izabrao za v r­ hovnog svećenika, jer tako je htjelo proročanstvo, no mi te kao braća podsjećamo: noć ne postoji, ona je samo trenutak za sanjanje, nestvarna kao i snovi.

Razuman i pristojan čovjek provodi to vrijem e na spavanju. Mene je zapala neugodna dužnost da te u

39 ime Savjeta kao prijatelj upozorim na Zakon kojeg ti dobro poznaš, a ne pridržavaš ga se, i to ti koji bi tre­ balo da budeš prvi prim jer svima nama i narodu.« Kreton mi je doista prijatelj, ja to znam, pa ako mi je to govorio, znači da je Savjet već sve podrobno raspravio. Odgovorio sam mu: »Znam Zakon, Kretone, i nisam imao namjeru kr­ šiti ga. Uostalom, ja sam Sin Sunca Ra. Želim samo proniknuti u tajnu onog vremena kada Ra spava za­ jedno s cijelom prirodom. Učili su nas naši prethod­ nici da je to vrijem e nestvarnih iluzija i opsjena. Ja sam ipak proučavao ta čipkasta priviđenja na nebu i začudo ustanovio određene zakonitosti. Počelo je za­ pravo s Mjesecom k oji. ..« Kreton me naglo prekine, podignuvši dlan prema mome licu što je bio poznat znak kakvim se nekoga zaustavlja pri pokušaju izgovaranja zabranjenih ri­ ječi. Instiktivno, naviknut na disciplinu, prekinuo sam izlaganje svojih misli, premda sam znao da nisu bogonume. » A li * ’a Raone, zar tebi tumačiti o Mjesecu. Već je u drevnoj K n jizi istine objašnjeno da je Mjesec odlu­ tala sjena Ra Sunca iz onog pravremena kad je Ra bacao svoj svijetli pogled samo na plavo nebo, a zemlja i mi na njoj još nismo postojali. Kad Ra stvori zemlju, N jegova sjena ga zbog ljubomore zauvijek napusti, pa od tada luta nebom i kad god mu se približuje stanjuje se od stida u sve uži srp. Kao i tvoja sjena na Sotusov dan Raovih svetkovina, kada je Ra Sunce točno iznad naših glava.« »Znam, Kretone, nema smisla da nas dvojica ra­ zgovaramo o tome. Mene noć zanima zbog onog be­ zbroja svijetlih točkica koje se pravilno izm jenjuju tokom haba i, ustanovio sam, opet javljaju u istom rasporedu na određeni dan slijedećeg haba. Tokom noći cijela se ta slika polako pomiče s istoka prema zapadu i to u krugovima oko jedne točke na nebu.

Neke od točkica, a ima ih pet, gibaju se, međutim, na sebi svojstven, poseban način i ja sam svaku nazvao posebnim imenom.« Kretonov bijeli biljeg mudrosti na čelu blesnuo je poput cvijeta lopoča poslije ljetne kiše, kada se okre­ nuo i uhvatio me blago za rame. »V idim da si zaglibio dublje no što sam mislio. U stvari, to sam i pretpostavljao. Svi mi to već znamo i samo nas veliko poštovanje prema tebi kao mudrom čovjeku i vrhovnom svećeniku priječi da učinimo kraj tvome ludilu.«

40 »Nisam lud, ti to dobro znaš Kretone.« »F a Raone, svemoćni Ra na nebu svjedok je da ti želim dobro. Svjedok su i oni bijeli oblaci na sjeveru koji su N jegov dah. Zar si ikada u životu, Fa Raone, vidio dvaput istu šaru oblaka na nebu. Reci, jesi ili nisi?« »Nisam .« »K ako onda možeš tvrditi da jesi?« »T o nisam nikada rekao, Kretone.« »Rekao si to, rekao, samo drugim riječima. Tvrdiš da se ponavlja slika zvjezdanih šara na nebu, zar ne?« »Postoje određene pravilnosti kakvih nema kod oblaka.« » A li Fa Raone, u K n jizi istine lijepo piše da su oblaci dah Raove topline, a zvijezde dah Njegova sjaja. One su Raove iskre zaostale na Njegovom dnevnom putu, prosuti vršci N jegovih zraka što nisu stigli do tla. Zato se odmah i gase kada se Ra ujutro vraća na nebo.« Odgovorio sam mu da se ne gase, već samo p rivid­ no blijede, jer nas zablesne sjaj Sunca Ra koji je ispred njih. Kao što bljesak mačjih očiju u mraku nestaje ako ih gledamo iza vatre. »Ti, znači, vjeruješ da zvijezde postoje i danju, nezavisno od R a?« gotovo je šapatom izgovarao K reton, osvrćući se uokolo kao da se boji svojih vlastitih riječi. »Kažeš da su čak dalje od Ra? Pa iza Ra nema više ničega, to svi znamo.« »Ništa mi ne znamo Kretone. One su daleko od Sunca Ra, ja ne znam koliko daleko, ne mogu to izmjeriti, ali zvijezde nemaju nikakve veze s Raovim kolutom. One su izvan i iznad svega što se ovdje zbiva s nama i s Ra. Do toga sam zaključka došao promatrajući i bilježeći pojave na noćnom nebu to­ kom mnogo haba. Mogu ti pokazati te podatke. Istina, pet je zvijezda na neki neobičan način u vezi sa Suncem Ra; zapravo, ja sam otkrio u kakvoj su vezi, no bojim se reći ti to, jer ćeš pomisliti da m i je duh zalutao.« Zastao sam. Da li ispričati sada sve Kretonu? Kaza­ ti mu ono. Nisam još bio posve siguran. Hoću li ikada sazrijeti do dovoljne čvrstine ili će m i se prije po­ mračiti um. Poput pomrčine Mjeseca za koju sada znam kako nastaje. Oprosti mi, Sunce Ra, ti si i dalje velik i najveći, ti jesi kugla života, ali kugle su i Mjesec i svijet na kojem stojim.

K reton je također zašutio, pogledavajući me ispod

41 oka. Kad je opet prekinuo dugu šutnju, riječi su mu bole poput kamenog noža kojim ubijamo žrtve u sla­ vu Ra na dan Svetkovina. »T o što pričaš o zvijezdama velika je samoobmana, Fa Raone. Istina se ne otkriva, ona se prima kao poklon. Ako ga nisi zaslužio, ne možeš ga ni dobiti.

Istina je jasna i vječna poput njena izvora, Sunca Ra. Čak je i slijepci vide, odnosno osjećaju na koži. To­ plina je hrana našeg duha i tijela, blagost Raove volje.« »N jego va je volja da ja saznam svu istinu. V i ste je samo upoznali na površini. Ja želim ući u njenu dubinu.« »U dubinu tvog oboljelog uma, samo to, Fa Rao­ ne.« »A k o sam obolio bit će mi suđeno . A li ako ni­ sam .. .« Nasmiješio mi se dobroćudno kao nekom djetetu. »A k o nisi, da, a što onda?« »Onda će biti suđeno svima nama«, rekoh gotovo vičući, jer se više nisam mogao suzdržavati. Rekao sam mu zatim, u jednom dahu, sve što sam znao.

Govorio sam to prvi puta, čak ni samom sebi nisam to nikada posve uobličio u sistem, osim nekih detalja ispričanih Iziđi u noćima kada se pripijala uz mene, osjećajući da me muči besanica. No ona to ionako nije razumijevala, smatrala je njoj nesuvisle riječi nekom novom molitvom. Sada sam govorio Kretonu i sa svakom riječi sve dublje sam tonuo u ponor iz kojeg više nema ljestava povratka. I sam sam se iznenadio svoga glasa, ovako golog bez ljušture lu­ banje u kojoj se dotad skrivao. Šišmiši izlijetahu u rojevim a iz spilja moga uma, ja sam govorio i govorio zahvalan Kretonu što je još ovdje uz mene, jer bez tog nijem og svjedoka ja ne bih imao snage crpsti iz dubine duha te sokove otkrovenja.

Govorio sam mu o stazama svjetova. O Peli, svetoj zmiji.

Više se ne sjećam točno trenutka (ako je to uopće i bio trenutak) kada sam bio uhvatio nit istine na nje­ nom nebeskom izvorištu i shvatio tok kojim je treba­ lo ploviti nizvodno do ušća u more otkrića što se prostiralo preda mnom. Mnogi se potoci slijevaju sa silnih padina planine Sen kada tmasti oblaci prazne svoj vlažni dah i pune Hanu vodom žutom od blata, te se ona prelije sve do doline Karnak. Kada se voda povuče, zem lja je opet dovoljno plodna za novu že­

42 tvu. Ja ne znam koji su sve to potoci misli istodobno natapali moju dušu, pa sam, oplođen, bio sazrio za neočekivanu žetvu istine.

Ponekad pomišljah na to da me Ra poslao ljudima kao glasnika novog znanja, ali nije mi bio jasan ra­ zlog zašto bi to učinio. Pogotovo ne jasan sada, kada sam shvatio beznačajnost mog svijeta u odnosu na nebo. Ta Ra uopće ni ne zna da mi postojimo. Postoje samo sile koje slijepo djeluju po nekom, meni još nejasnom, vrhovnom zakonu. Ja sam pretpostavio određenu sliku nebeskog mehanizma, naprosto pret­ postavio u svojoj mašti koja je uvijek voljela lutati nemogućim stazama. Tako se i začelo moje ludilo: u igri. I ništa se ne bi dogodilo da se rezultati mojih promatranja neba nisu savršeno dobro uklapali u tu prvotno zamišljenu sliku. Kao kad moj prijatelj Zor zamisli glazbu koju zatim izmami iz žica kelve. Opoj­ nu glazbu koja podiže dušu pritislu brigama. I ja sam tako zamislio svojevrsnu glazbu zvjezdanih sta­ za, a nebo mi je, začudo, odgovaralo na nju, kao gigantska crna kelva s mnoštvom sjajnih žica.

Može li se doživjeti veća slast postojanja od one u kakvoj ja živim posljednjih četrnaest haba otkako gledam kako se moja predviđanja ostvaruju. Svake noći nebo je iznova potvrđivalo snagu moje provid­ nosti. Zvijezde su bili plesači koji se njihaše na po­ zornici neba točno onako kako sam ja zamislio. Kao da su slijedile moje misli. Pet je zvijezda, kojima sam dao imena svoje braće i sestara, putovalo nebom po posebnim, osebujnim stazama, naizgled nepravil­ nim, no ja sam znao da su takve samo prividno, jer te zvijezde kruže oko Sunca Ra kao i moj svijet.

D vije su bliže, a tri dalje od Sunca nego moj svijet.

Sve ostale zvijezde ne m ijenjaju svoj međusobni po­ ložaj što se slaže s mojom zamisli da su one vrlo daleko.

Kad se tako promatra nebo, postaje odmah jasno zašto tokom haba noćno nebo m ijenja sliku. M i kru­ žimo oko Sunca Ra i gledamo u nebo s različitih mjesta, odnosno smjerova. Kao da hodam oko hrama držeći mu stalno okrenuta leđa; pri jednom punom obilasku promotrim cijelu panoramu uokolo hrama: južne perivoje, gorski lanac Sena na zapadu, sjever­ ne terase s nizom kotača za navođenje, more na istoku. Shvatio sam, osim toga, zašto Sunce Ra pu­ tuje nebom, te smjenu dana i noći. Objašnjenje je »evjerojatn o jednostavno, jasno, naprosto tako mora biti, jedino tako i može biti. Moj svijet — kugla — se

43 polako vrti, u jednom danu i noći načini jedan okret.

I tako mi se nebo pokoravalo iz noći u noć, iz haba u hab. Sve donedavno.

Sve donedavno, kada je odjednom otkazalo poslu­ šnost i iznjedrilo iz svojih dubina dotad nepoznatu Pelu.

Pelu, svetu zmiju.

Nitko je nije zapazio osim mene. Samo ja poznam zvjezdano nebo jednako tako dobro kao ratnik gravure na dršku svog mača, ribar rukavce ušća Hane.

Bila je još sitna, jedva zam jetljiva točka među stoti­ nama istih kada sam te noći određivao nove položaje Mara i Jopa. Uspoređivanje s ranijim crtežom tog dijela neba uvjerilo me da se nisam prevario. Ranije je na tome mjestu nije bilo. Pela je izronila iz mraka poput one svete zmije blješteće glave, koju još nitko vidio nije, ali svi vjeruju đa živi u dubinama jezera Kol, te da će njeno pojavljivanje značiti za svijet velik događaj, premda se ne zna kakav. Onaj tko je prvi zamijeti, mora to smjesta javiti Savjetu mudra­ ca. Zato sam i dao toj novoj zvijezdi ime Pela, a da toga časa još nisam ni slutio koliko sam opet pred­ vidio budućnost.

Tek kasnije shvatih da to ime s pravom nosi.

Navečer onoga dana kad sam razgovarao s Kretonom vratio sam se kući odmah nakon obreda spre­ manja Vječne vatre u hramu Sunca Ra. Dočeka me Izida, sjedeći na pragu bosih nogu i raspuštene kose, kako je običavala ponekad, ako je bila zabrinuta zbog mene. »B ili su do maločas ovdje«, reče, čim me ugleda. »Tk o je, Izida, bio ovdje?« upitah, premda sam već slutio što se dogodilo. »Došli su i odnijeli sve one tvoje sprave. Sto nisu mogli ponijeti, razbili su.« »A li tko?« »N eki meni nepoznati ljudi iz straže. Poslao ih je Savjet. R ekli su mi da ne brinem, da će sve biti u redu s tobom, zanimale su ih samo tvoje sprave za gledanje u nebo.« Kreton me, znači, već izdao. No, da li je izdaja prava riječ. Kreton je učinio ono što je smatrao po­ trebnim, meni za dobro. Kako ćete izliječiti čovjeka koji stalno žvaće travu meleh od koje se um pretvara u košmar lijepih priviđenja? Tako da mu oduzmete meleh. Meni su oduzeli travu m ojih priviđenja, moje cijevi, kutomjere, vodene ure. Papiruse s podacima

44 nisu našli, smotao sam ih kao pojas uz svoje tijelo i dobit će ih samo ako me ubiju, no ne mislim da će to učiniti. Ja sam još vrhovni svećenik, predobro poznat, a i niisam učinio ništa opakog.

M oje zabilješke. Sažeti rezultati bezbroja probdievenih noći. One sprave više mi sada nisu potrebne, odslužile su svoje, saznao sam već dovoljno, na ža­ lost i previše. Važno je sada samo ono što ja znam, a zna i Kreton i svi ostali ako su shvatili moje riječi.

Shvatili? »Istina se ne otkriva, ona se prima kao poklon ako si ga zaslužio«, bio je rekao. Ja sam mu poklonio istinu, no da li ju je on zaslužio? Ne, nije.

Jedino sam ja od samog početka ulagao u otkri­ vanje, svima ostalima moje otkriće zvuči kao govor čovjeka koji se napio opojne vode na izvoru K iltaram. Hoću li imati snage da ustrajem u svemu ili ću se probuditi sutra zdrav i normalan. Ponekad pože­ lim upravo ovo drugo. Da li je sve to tek san jedne duge noći?

Znam da nije. Duga noć tek će doći. Noć poslije koje neće biti više nikog da doživi novi dan. A Sunce Ra će izaći na istoku kao i uvijek, ravnodušno za naš svijet kao i uvijek.

Da li da se obratim narodu jednog predvečerja s vrha hrama? Nasmijah se u sebi pri pomisli na taj prizor. To je naprosto besmisleno. Razum mi priječi da svoje znanje obznanim puku, a to je đobfir znak da sam još pri zdravoj pameti. To bi mogao učiniti samo zaluđen čovjek. Bila bi to posve uzaludna žrtva.

Nakon prvog šoka netko bi se od mojih pomoćnika sabrao i silom me skinuo sa žrtvenika, ako bi uopće i stigao to izvesti prije nego li masa krene da me raznese noževima. Ljudim a se ne može tako iznenada oduzeti ono što odvajkada slijede kao jedino moguće i pravo. Mačem da, ali nikako ne samo riječima.

Mogao bih se poslužiti lukavstvom i govoriti im na njima poznati način spomenuvši uz put i svetu zmiju da je viđena kako izranja glavu iz jezera Kol. To je, međutim, još besmislenije. Kao prvo, nemam pravo spominjati svetu zmiju bez prethodnog dogo­ vora sa Savjetom mudraca, a kao drugo, prava Pela nije ni viđena. Takve riječi mogu samo izazvati ne­ m ir u narodu. Zapisano je da Savjet mudraca treba narodu i objasniti kakav to događaj najavljuje sveta zmija. Ja sada znam kakav, no smijem li ga objaviti?

Savjet bi me nakon tog čina sigurno dao smaknuti, što je i najmanje bitno. Važno je samo to da moja objava istine ništa ne bi pomogla, već bi samo izazva­

45 la nepotrebnu paniku, čak vjerojatno i potpuni slom bilo kakve organizirane zajednice. Ljudi bi pomahnitali od straha, barem oni koji bi povjerovali mojim riječima.

I na kraju, meni, u stvari, uopće nije ni stalo da plašim narod svetom zmijom iz jezera Kol. Nikad nisam ni bio na tom jezeru i ima već mnogo haba otkako sam prestao vjerovati u to drevno proro­ čanstvo. M oja Pela ne stiže iz jezerskih dubina, već iz nebeskih. A nije ni zmija. Ja jedini znam što je.

Da bi netko shvatio prirodu i značaj moje Pele, on prije toga treba prihvatiti novu sliku neba. Tek tada bi pojmio prave razmjere veličina, prava gibanja, prave uzroke i posljedice sila.

Promatrao sam Iziđu dok je češljala svoju dugu kosu i učvršćivala je ukosnicama od slonovače, koja dolazi brodovima iz naših dalekih lovišta na istoku.

Kažem dalekih, premda sada znam da su te istočne obale tek prvo kopno iza kojeg ima još mnogo nama nepoznatih zemalja. Ja jedini znam koliko je velik naš svijet, te da je oblika kugle. Izm jerio sam i njen opseg. Našim najboljim brodovima s dva reda veslača i jedriljem bio bi potreban najmanje jedan hab da ga oplove i vrate se natrag s druge strane i to pod pretpostavkom da ne naiđu na neko veliko nepoznato kopno kojeg treba zaobilaziti u širokom luku. Takvo jedno poznato kopno postoji na zapadu, i koliko god da su daleko naši brodovi plovili uz njegove obale prema sjeveru i jugu, nisu ga još oplovili. To se, uostalom, i slaže s K njigom istine u kojoj stoji da su kopna na zapadu i na istoku samo rubovi ravne ploče svijeta u čijem se središtu nalazi naš veliki otok. Ove rubne zem lje sprečavaju — poput nekih silnih nasipa — da se voda oceana ne izlije iz našeg svijeta u ponore Hora gdje u vječnom mraku žive nemani koje bljuju oganj i vrelu paru. Zato nitko i nije još krenuo na plovidbu oko svijeta, a ja nisam pomorac i ne bih se usudio na takav put u nepoznato.

Mogu li naši brodovi uopće savladati prostrane oce­ ane koji možda postoje s druge strane zapadnog i istočnog kopna. Uostalom, zašto bih i išao na takav put neizvjesnosti i pun opasnosti. Opseg svijeta dva­ deset puta je veći od udaljenosti odavde do istočnog kopna. Ja već i sada znam da je svijet oblika kugle, drukčije ne može ni biti. Kugla je najsavršenije tije ­ lo i sva su tijela u beskrajnom prostranstvu neba oblika kugle. Znam, također, koliko su udaljeni M je ­ sec i Sunce Ra. Najbrža ptica sora stigla bi do njega,

/ 46 kad bi bila u stanju letjeti danonoćno bez prestanka, tek nakon m oje smrti, te smrti mojih unuka. N a j­ manje stotinu haba.

Krenuo sam na terasu kuće, znajući što ću tamo naći. Nisam bio zabrinut zbog uništenih instrumena­ ta. Razbijači su zakasnili. Trebalo je da ih odstrane mnogo, mnogo prije. Ili sam možda ja preuranio?

A li zašto? Zašto me privlačilo to gluho bezživotno crnilo na kojem se naizgled ništa zbivalo nije? Ze­ m lja je danju bujala ispunjena mirisima i šarama života, svaka je stopa bila puna bezbroja oblika stal­ nih i nestalnih, voda je tekla, biljke rasle, životinje gmizale, skakale, trčale, letjele, sve se izm jenjivalo naočigled pod upijajućom toplinom Ra i iscijeđenim kapima njegova daha, kišom. I mi smo se, ljudi rađa­ li, rasli i umirali i nikada nitko nije prostrijelio po­ gledom inebo, nitko nije posegnuo za njegovom utro­ bom, za njegovom drugom stranom, poželio ga izo­ krenuti, razderati taj zastor crnila koji je mene odu­ vijek pritiskao u snovima.

O nebo, zašto si upravo mene izabralo da ti budem krvnik, da te bodem nožem sumnje na žrtvenom sto­ lu vjere.

Podigao sam glavu i pogled mi je nesvjesno potražio nju. Bila je već dovoljno sjajna da se zam ijeti i u ovo doba sumraka. Samo je nekoliko zvijezda bilo sjajnije od nje, no ja sam znao da neće proći još mnogo dana kada će Pela nadmašiti sjajem i najbleštaviju jutarnju, odnosno večernju zvijezdu za koju ja znam da je jedno te isto tijelo — nazvah je ime­ nom svoje sestre Vene.

A zatim, zatim će se vidjeti i danju.

Možda će ljudi tek tada shvatiti da se nešto zbiva.

Ja ću već biti daleko. Poslije svega što su mi učinili, ne mogu više ostati ovdje. Zamolit ću da me razriješe dužnosti vrhovnog svećenika, što će, vjerujem, biti s radošću prihvaćeno. Narodu će se reći da sam se povukao u m ir i samoću pustinje Hon kamo i inače odlaze svećenici na meditacije o božanskoj dobroti Ra. No, ja ću otići brodom što dalje od ovog otoka, što dublje u kopno na istoku. Volio bih da sa mnom krenu još neki, starac Arahom na primjer.

Netko je udarao zvekirom o vanjska vrata i Izida hitro pošalje roba u vrt te dođe do mene sva uspla­ hirena. »E vo ih, opet oni«, prošapće. » A li zašto, što si im to učinio?« »Ništa, Izida, ne brini. Nisu to oni.«

48 Osluškivao sam udarce koji dopirahu iz vrta. Nisu bili nestrpljivi i odavahu da je gost netko tko ne dolazi po zakonu jačeg, bili su stidljivi, s podužim stankama, kao da im je neugodno uznemiravati do­ maćine i kao da ih je strah podizati preveliku buku u ovo doba spuštanja noći. Zveket utihne i ja pogledom poslah Iziđu u susret došljacima. Nadao sam se da sam pogodio tko bi to mogao biti.

Nisam se prevario. Starac Arahom stajao je na vratima terase ruku pod ruku sa svojim oči-robom. »F a Raone«, pozva me starac, dok njegove slijepe oči gledahu pravo naprijed, a desna ruka se pružila u pozdrav kakav se upućuje samo najcijenjenijim p ri­ jateljima. »Arahome, oče mudrosti«, odgovorih sklopivši svo­ je ruke oko njegove, dok sam kleknuo pred njim. »M oje su uši počašćene tvojim glasom, a oči sjajem tvoga mudrog lica. Sto te dobroga vodi u ovaj kasni sat u kuću koju su malo prije opustošili čuvari našeg Savjeta?« »U pravo to, upravo to Sine Sunca«, odgovori sta­ rac, smješeći se, dok su mu prsti, na način kako to samo slijepci umiju, klizili obrisima moga lica jedva ga dodirujući. »T i znaš da mene ne smeta nadolazak noći. Meni je stalno noć, bio Ra na nebu ili ne. Došao sam s jednom neobičnom željom «. »Samo je izreci i bit će ti odmah ispunjena, ako ovisi o meni.« »M olio bih te da mi pokažeš na nebu mjesto gdje se nalazi tvoja sveta zemlja Pela.« Da mi je to bilo tko drugi rekao, ili bih se naljutio ili nasmijao, no za starca Arahoma sam znao da se niti ruga niti šali. Odveo sam ga do ruba terase i okrenuo prema jugoistoku podigavši mu glavu u smjeru Pele. Stajali smo tako neko vrijem e dok je slijepac zurio u nebo. »Znam sve od Kretona«, reče. »G ovorio je danas o tome na posebnom sastanku Savjeta. Ja ti vjerujem.

Jedini ja.« » A li oče m udrosti. ..« »Mudrost nas je već odavno napustila, Fa Raone.

Ostala je samo lažna vjera, dogma i obmana. Mu­ drost si ti ponovo otkrio.« »M oja je mudrost ništavna prema tvojoj, učitelju.

Ja se nisam ni rodio kada si ti već meditirao u pu­ stinji Hon.« » A li ti se gledao. I znao si gledati. Ja sam progledao tek kad sam oslijepio. Kao da me Ra dotad koliko

49 zablesnuo, da ni unutarnjim okom uma nisam mogao probiti tamu noćnog neba.« »Z ar doista smatraš da sam u pravu?« »V jeru jem da si u pravu. Ja sam se uzalud mučio da razriješim tu istu tajnu, ali samim razmišlja­ njem to nisam mogao. Nedostajalo mi je poznavanje nebeskih pojava. U mladosti nisam na nebo obraćao pažnju, a sada, slijep, kada bih znao kako ga treba gledati, tamnim sam zastorom odvojen od vanjskog svijeta. T i si podigao taj zastor i zahvaljujući tebi vidim sada sve ono što sam naslućivao, a nisam mo­ gao provjeriti. Vidim čak i tvoju svetu zemlju.« »Zao mi je, mudri. Arahome, što ne možeš vidjeti moje zapise i crteže. Oni bi te još više u vjerili u ispravnost moje slike svijeta.« »Nisu mi potrebni Fa Raone. Kao da su preda mnom. No Kretonu vjerojatno nisi rekao sve što znaš, pa sam došao do tebe da čujem još ponešto što će razveseliti moj sada pomlađeni duh u ostarjelu tijelu. Ono čega se još sjećam iz dana kad su me još vlastite oči vodale po svijetu jest Mjesec. Pojedinih zvijezda se ne sjećam, samo neodređenog mozaika svijetlih točkica. No Mjesec i njegove mijene mogu dobro prizvati u sjećanje. One su mi bile tokom po­ sljednjih godina moga razmišljanja glavni podatak na osnovu kojeg sam pokušavao konstruirati sliku svijeta, ono što je tebi uspjelo. Ako sam dobro razu­ mio Kretona, ti si mu ispričao da je Mjesec tri i pol puta manji od našeg svijeta. Pretpostavljam da si pri tom mislio na prom jer kugle Mjeseca u odnosu na kuglu našeg svijeta.« »Da, mudri Arahome. T i znaš da Mjesec ponekad oslabi u sjaju kad je u fazi punoće. Ta je pojava već ranije bila poznata kao pomrčina Mjeseca, premda se o njoj ne priča javno. Ja sam m jerio vrijem e trajanja pomrčine, te gibanje Mjeseca za to vrijem e u odnosu na zvijezde. Uočio sam također i kružni oblik sjene našeg svijeta na Mjesecu jer sam — kao što već pogađaš — pretpostavio da pomrčina nije ništa drugo već prolazak Mjeseca kroz našu sjenu u prostoru.

Ustanovio sam da je ta sjena široka tri i pol puna Mjeseoa i . . . « Arahom me grčevito stisne za ruku i prošapće: »Jasno, sad mi je sve jasno. Ako znamo veličinu našeg svijeta, znamo sada i sve o Mjesecu, njegovu veličinu, udaljenost pa čak i brzinu kojom on putuje oko našeg svijeta.« Starac je malo zastao, stavio mi ruku na rame i nastavio:

50 »Dakako, veličinu našeg svijeta si izračunao, zar ne? I to vjerojatno onako kako sam ja zamislio prije mnogo godina, kada sam zaključio u pustinji Hon da je naš svijet oblika kugle. Reci mi samo, dragi Fa Raone, da li sam bio u pravu, reci mi samo da ili ne.

T i ćeš to odmah znati po jednoj rečenici: Ra u zenitu ovdje, a istodobno baca kratku sjenu u Kolim u na krajnjem jugu. Iz ove kutne razlike odredio si pripa­ dajući luk kao dio cijelog opsega zemljine kugle. Da­ kako, to vrijed i samo u slučaju ako je Ra Sunce vrlo daleko od našeg svijeta.« »D a mudri učitelju. T i si, premda slijep, došao na istu zamisao kao i ja. T voja je mudrost veća od vrhu­ naca Sena, dublja od jezera Kol. T vo je oči vide dalje od zdravih očiju i nije čudo da sam ja, tvoj neka­ dašnji učenik, došao na istu misao.« »M oja je misao bila samo prazna jeka u mojoj glavi, a tvoja se pretvorila u lavinu istine. Šteta da se ranije nismo našli da o tome razgovaramo. Ja nisam znao da i ti o tome razmišljaš, kao što vjerojatno ni ti nisi slutio kakve se ludosti motaju sijedom glavom starog Arahoma.« »Slutio sam, mudri Arahome, po nekim tvojim za­ gonetnim izjavama na sastancima Savjeta, no ja sam šutio sve dok nisam imao sve potrebne podatke ne samo za veličinu našeg svijeta već i drugih tijela na nebu.« »Ra? Znači Kreton nije preuveličao vaš razgo­ vor?« Odmahnuo sam glavom. »N ije. Mislim da sada znam koliko je veliko Sunce Ra i još . . . « Starac promrmlja da osjeća slabost u tijelu i za­ traži ležaljku. Izida mu donese moju omiljenu ležaljku od bambusova pruća, što su mi je davno ispleli i poklonili članovi sekte Oko Ra, koji su sebi dali u zadatak da stalno proučavaju Raov kolut kroz začađeno staklo, a izm islili su i neku novu metodu pro­ matranja slike Ra dobivene kroz sitnu rupicu na po­ klopcu neke cijevi. S druge strane, na izlazu iz cijevi, nastaje velika slika Ra Sunca, a na njemu ponekad vrlo izrazite tamne m rlje obično sakupljene u grupe.

Položaj i veličina tih m rlja m ijenja se vremenom.

Premda je očito bogohulstvo promatrati tako Ra, Savjet ne progoni sektu Oko Ra, jer smo zaključili da nema nikakva utjecaja na narod i vrlo je malobrojna.

Osim toga, njezino naučavanje ne pobija K njigu isti­ ne. Članovi sekte Oko Ra samo smatraju da je bog Ra cijelo nebo, Sunce Ra tek njegovo Oko, a one

51 pjegrf su zjenice tog oka koje se miču ovisno u kojem smjeru Ra gleda.

Vidio sam kod sekte Oko Ra te njihove slike koluta Sunca i priznajem da su me zbunile te mrlje. Kasnije sam se sjetio da bi to mogle biti nekovrsne sante hladnog stijenja koje plutaju po usijanoj površini Sunca, kao što do sjevernih hridina našeg otoka zna­ ju povremeno doplatati golem i ledeni bregovi iz hladnih voda sa sjevera, da bi se ovdje rastopile u toplom moru. Možda su te m rlje na licu Ra nešto posve drugo, ali ja to neću nikada saznati. Velike se još tajne kriju u svijetu, ja sam samo naslutio grube zakone gibanja nebeskih tijela i njihove udaljenosti.

P rije nego li saznam što je to Sunce Ra i što su to zvijezde morao bih prvo doznati od čega je uopće sastavljen svijet, od čega je građena zemlja, voda, zrak, što je to svijetlost, zvuk, toplina.

Utonuo sam u razmišljanje, dok se starac Arahom odmarao od uzbuđenja izazvanog m ojim riječima, izgovorenim, a još više onim neizgovorenim, a naslu­ ćivanim. P rv i je prekuniuo šutnju.

— Znači, ipak, Fa Raone, ipak si uspio. Može se i to saznati. Ne samo princip već i odnosi veličina. Ako se ne varam, htio si reći da si odredio i udaljenost Ra Sunca od nas«.

Bila je to više konstatacija nego pitanje. Kimnuo sam samo glavom, zaboravivši da razgovaram sa sli­ jepcem. »D a«, rekoh. »R a je usijana kugla promjera oko četrdeset puta većeg od našeg svijeta, te udaljena najmanje sto četrdeset puta toliko koliko je udaljen Mjesec, to jest četiri tisuće dvije stotine promjera našeg svijeta. Naš svijet je kugla opsega trideset pu­ ta većeg od udaljenosti između vrha Sena na sjeveru i Kolim a grada na jugu. Udaljenost odavde do za­ padne obale, koju mi smatramo krajem svijeta, samo je jedna petnaestina opsega našeg svijeta. To su, mudri Arahome, brojke dobivene zahvaljujući pro­ matranju neba i računskom umijeću kojem si me ti podučio. Bez tvog poznavanja aritmetike, zakona kružnice i zakona omjera, moja promatranja bila bi samo puko zavijanje hijene u zvjezdanoj noći.« »Jasno, jasno, Fa Raone. Sada mogu slijediti tvoje misli putem kojeg si naznačio. M i znamo da naš svi­ jet dvanaest puta duže putuje oko Sunca Ra nego li Mjesec oko nas. Razumno bi dakle bilo zaključiti da smo mi najmanje dvanaest puta dalje od Sunca Ra nego li Mjesec od nas. No, u tom slučaju pločice

52 Sunca Ra i Mjeseca na nebu ne bi bile iste veličine, a znamo da jesu. Sunce Ra bilo bi mnogo manje od Mjeseca. Znači da je Sunce Ra najmanje dvanaest puta veće od Mjeseca, to jest tri i pol puta veće od našeg svijeta. Izlazi, dakle, da bi odnosi veličina — naš svijet prema Mjesecu i Sunce Ra prema našem svijetu — bili otprilike jednaki. No u tom slučaju bi i trajanja putovanja manjeg tijela oko većeg bila ot­ prilike ista, to jest naš svijet bi obišao Sunce Ra u isto vrijem e kao i Mjesec oko nas, a znamo dobro da nije tako. Prema tome, moramo Sunce Ra smjestiti još dvanaest puta dalje, pa da dobijemo slaganje s činjenicama, zar ne? Znači, Sunce Ra bilo bi otprilike sto četrdeset četiri puta dalje od nas nego Mjesec i oko četrdeset puta većeg promjera od promjera na­ šeg svijeta.«* »Znao sam, mudri Arahome, da je tvoj um uvijek jednako bistar, te da ćeš brzo doći do mog riješenja.

T voja je logika oštrija od najboljeg sječiva kolimskih kovača i dovoljno ti je bilo moje m jerenje veličine Mjeseca pa da dalje sam dođeš do točnih brojaka.

Kao što vidiš, odnos udaljenosti Sunca Ra i njegova promjera iznosi sto pet, budući da je četiri tisuće d vije stotine podijeljeno s četrdeset jednako upravo toliko. No, počuj još nešto što ne znaš, jer su ti nepoznata gibanja nekih neobičnih nebeskih tijela kojih je pet i za koje ja držim da su također svjetovi veliki poput našeg, a nebeske staze su im takve da se lako objasne ako su kružne staze oko Sunca Ra. Sa­ mo su naizgled zamršene zbog kombinacija gibanja tih tijela i našeg svijeta oko Sunca Ra. Dva takva tijela, M er i Vena, nalaze se bliže Suncu Ra nego mi, Mera obiđe Ra za trećinu haba, a Vena za dvije trećine haba. Na nebu se M era najviše prividno udalju je od Raova lika za dužinu na koju stane četrdeset pločica Sunca Ra, a Venin je maksimalni otklon oko osamdeset Raovih likova. Budući da je našem svijetu * Fa Raon i Arahom odredili su ove odnose veličina tri puta m anje od stvarnih, što je, uzme li se u obzir grubost n jihove metode, vrlo dobar rezultat. A ristarh je, na prim jer, u trećem stoljeću pre nove ere (što je povijesno dokazano) izračunao na osnovu m jeren ja kutova u trokutu Zem lja— Sunce— M jesec da je Sunce od Zem lje udaljeno otprilike de­ vetnaest puta toliko kao Mjesec, te da je Sunce udaljeno tisu­ ću d vije stotine Z em ljinih prom jera, a pet-šest puta veće od Zem lje. Taj je rezultat slabiji od Fa Raonovog iz ove priče.

A rahom i Fa Raon točno su, međutim, odredili odnos veličine Z em lje i Mjeseca, te opseg Zem lje, koristeći metodu kuta sjene, identičnu onoj po kojoj je Eratosten u trećem stoljeću pre nove ere izm jerio točno opseg Zem lje.

53 potreban jedan hab za obilazak oko Ra Sunca, naš svijet je treći po redu, nakon M ere i Vene. To znači da je udaljenost Ra od nas oko sto dvadeset promjera Sunca Ra, što se prilično dobro slaže s rezultatom one prve metode: odnos udaljenosti Ra i njegova promjera jednak je sto pet.«* » A zvijezde, ono mnoštvo točkica, osim onih pet koje si spomenuo«, upita Arahom. »Zanima me što znaš o njima.« »N e baš mnogo, moram priznati. Bojim se da ovdje prestaje sva moć našeg znanja i otvara se velika tajna. Nemoj previše ozbiljno shvatiti ovo što ću ti sada reći: moja su me razmišljanja navela na čudne zaključke koji su takve prirode da ih se nisam usudio čak ni pribilježiti. Sve počiva na jednoj činjenici: budući da naš svijet u krugu putuje oko Sunca Ra, morale bi i zvijezde prividno m ijenjati svoja mjesta na nebu, jer ih tokom haba promatramo s različitih stajališta, a nisu sigurno ni zvijezde sve na istoj udaljenosti, već su raspoređene po dubini prostora. Ja sam vrlo točno m jerio položaj nekih zvijezda, no nisam uočio nikakvu promjenu. Došao sam stoga na ludu zamisao da je to zbog toga što su zvijezde vrlo daleko, čak stotine pa i tisuće puta dalje nego li Sunce Ra. No ako su tako daleko, tada mora da su vrlo, vrlo velike, velike poput Sunca Ra, jer mi ih unatoč udaljenosti ipak još vidimo. Ne pitaj me, mo­ lim te, ništa dalje o tome, ni ja se ne usuđujem previše razmišljati što bi to sve trebalo da znači.

Možda sam negdje napravio grešku u zaključivanju, možda sve to i nije baš tako, zadovoljimo se već i time što smo odredili prave odnose unutar našeg svi­ jeta, Mjeseca i Sunca Ra. Zvijezde prepustimo onima koji će doći poslije nas.« Zašutio sam. Pao je mrak i nebo se ispunilo zv ije ­ zdama, jer Mjesec je bio upravo u fazi mlađaka.

Starac se podigne s ležaljke i napravi nekoliko kora­ ka, pridržavan oči-robom. Podigne glavu prema ne­ bu, kao da nešto traži, i okrene je začudo točno u pravom smjeru. Znao sam što će upitati. »P ela«, reče, »tvoja sveta zmija. Kada će doći?« * Fa Raon je, dakle, vrlo točno odredio taj om jer. Danas naime znamo da je prom jer Sunca, zaokruženo, m ilijun četiri stotine tisuća kilometara, a udaljenost sto pedeset m ilijuna kilometara, znači om jer tih dviju veličina je sto sedam.

Prem da n ije mogao odrediti točno stvarnu veličinu Sunca, Fa Raon je ispravno zaključio o stvarnom om jeru udaljeno­ sti Sunca i n jegova prom jera.

54 »N e znam još posve točno, ali vjerojatno ne prije punog Mjeseca. Prem a mojim zabilješkama mjerenja, ona sada sve naglije zakreće k našem svijetu, što zaključujem po tome jer joj sjaj i dalje raste, a kutni pomak na nebu opada. Znači da sada juri točno nama u susret.« » A li odakle dolazi? K oliko je velika? I što je u stvari ona, Fa Raone?« Nasmijah se. »Sveta zm ija Pela, mudri Arahome.

Premda ni ti ni ja ne vjerujem o u to drevno proro­ čanstvo, ono se obistinjuje na neočekivan način. P i­ tanje je samo da li će taj događaj značiti posvemašnji kraj našeg svijeta ili tek veliku tragediju. Ja ne znam koje je veličine Pela, ali dosadašnje poznavanje neba govori mi da je sigurno veća od planine Sen, možda je veličine našeg svijeta, a možda i manja. U svakom slučaju, ako je vidimo na nebu kao točkicu u gibanju dovoljno je velika da zatrese cijeli naš svijet i izazove isilna razaranja.« »Da, znam, to si rekao i Kretonu i to je bio glavni grijeh za kojeg se on uhvatio, a za njim svi članovi Savjeta.« Starac se okrene prema meni. »Zato sam, u stvari, i došao do tebe, Fa Raone. Na neki način čak službeno, premda bih radije da je izabran netko dru­ gi da obavi tu dužnost. Neobičnost naših sudbina spo­ jila nas je u trenutku kada se moramo rastati. Mi, koji se najbolje razumijemo. No sada to sve više nije ni važno, jer Pela je pred vratima našeg svijeta.

Mene je, u stvari, poslao Savjet da ti prenesem nje­ govu odluku. Prognan si. T i i Izida morate prekosu­ tra napustiti Atlu. Brod će vas čekati u luci i odvesti zauvijek u naše istočne zemlje. Ne smiješ se vraćati više pod prijetnjom smrti. To je odluka Savjeta pro­ tiv koje sam jedino ja glasao i zato su me i poslali ovamo da ti je prenesem. Možda se potajno nadaju da ću ti se i ja priključiti u izgnanstvo.« »Doista, zašto i ne bi, mudri Arahome. Ako je Pela manjih dimenzija i padne u ocean, veće šanse da preživi ima onaj tko se nalazi što dalje u unutra­ šnjosti kopna. Iza istočne obale nalazi se vrlo velika zemlja, nitko i ne zna gdje joj je kraj, a naša domo­ vina tek je otok u oceanu. O vdje će se u najboljem slučaju dogoditi to da će silni valovi s mora preplavi­ ti sve doline.« »Znam, Fa Raone, ali ja ću ipak ostati. Prestar sam već za bijeg ispred smrti, ako je ona već tako uporna da juri za mnom čak s neba. T i idi i spasi se, Savjet te čak i tjera iz nesreće u koju ne vjeruje. A možda

55 se sve dobro završi, možda preživimo. Ja ću tada biti ovdje da im objasnim kako si bio u pravu, pa ćeš se smjeti vratiti.« »D obri Arahome, mudro govoriš kao uvijek, no ipak te molim da meni za ljubav odeš što dublje u gudure planine Sen. Možda do tamo ne dopre more.« »Dobro, poslušat ću te, Fa Raone, krenut ću nakon prve četvrti Mjeseca, a tada ćeš ti već biti daleko prema istoku. Ako se tebi nešto dogodi, a ja preživim Pelu, znaj da ću svojim učenicima prenijeti tvoje otkriće o svijetu koji je sada, zahvaljujući tvojim besanim noćima, drukčiji. Tlo mu se smanjilo, a nebo povećalo do beskraja.« Tako se završio razgovor između mudrog Arahoma i mene, dvije večeri prije mog odlaska u izgnanstvo iz domovine koju više nikada kasnije nisam posjetio.

U stvari, posjetio sam je na neki način. Nekoliko haba nakon dolaska Pele, otplovio sam otprilike do mjesta gdje se nekoć nalazio moj dom. Brod je kru­ žio iznad mjesta gdje je donedavno postojao otok — središte svijeta. Gomila plovutaka otežavala je plo­ vidbu udarajući o bokove broda, što je zloslutno od­ zvanjalo u njegovoj unutrašnjosti među robovima veslačima, koje sam samo zakovane mogao prisiliti da krenu ovamo na otvoreno more. Strah još nije izišao iz duša ljudi, strah je i dalje sijao oko sebe nepovjerenje prema svemu što je iole podsjećalo na dan kada su nebo, more i zemlja zam ijenili mjesta.

Ove m oje riječi, uklesane za vječnost u kamenu, ne sadrže opis katastrofe. Glavnoj nisam ni bio prisu­ tan. Ovdje, na dalekom istoku, uz veliku rijeku ze­ m lje Misr, moglo se p reživjeti i preživjelo se. Želim da preživi i nešto još važnije od nas, ljudi moje generacije: istina o gibanjima na nebu, s kojeg se odlomio komad i pao na naš svijet. Na moju domovi­ nu Atlantidu.

Gruda

U vrijem e kad Zem lja tek bijaše sva u ranama stva­ ranja, nježnih crta svoga lica, a površina se nadimala i pucala, neočvrsla još hladnoćom svemira, u vrijem e kad se mora tek puniše beskonačnim pljuskovima s neba, što je cijedilo u njih šišteću paru iz bezbroj vulkana i pukotina, u to se doba negdje u nekom zabitom, slučajno mirnom, kutku oceana začela prije tri m ilijarde godina Gruda.

Nitko neće nikada saznati koja je munja iz uskovi­ tlane raspojasane atmosfere, na međi između vreline i studeni, pokrenula u ples slučaja mješavinu jedno­ stavnih molekula u vodi i zraku, kako se i zašto uzbudila jedinstvena kombinacija atomskih valencija potrebnih za nastanak Grude.

Grude neponovljive.

Bio je to jedinstven događaj u prirodi čiji su se svi nebrojeni zupčanici toga časa zakvačili tako da je u mehanizmu univerzuma učinjen negdje, u dubini, si­ tan pomak, preskočio možda jedan zubac, oslobođena nikad prije ni poslije neslućena poluga, zabrujao di­ sonantni ton, označivši na zvonu prostora ludost slu­ čaja i sve se zatim opet vratilo staroj kolotečini u zakone ponašanja kakvi su nužni, jer su za statističko mnoštvo znatno najvjerojatniji.

Svugdje, osim kod Grude neponovljive.

Stotinjak milijuna godina prije toga događaja, u tom istom moru i pod tim istim munjama bijaše kre­ nula jedna drukčija igra protoplazme, igra sitnih ko­ raka, malih odstupanja, nezanimljivih i tek značajnih kao mnoštvo detalja povezanih u cjelinu. Za razliku od Grude, ova je ranija organska tvar prve milijune godina trošila samo da bi okrupnjala fizički, da bi se njena mikroskopska vlakna molekularnih lanaca ug­ nijezdila u anorgansku okolinu, nametnula se okolini umnožavajući u njoj i iz nje duplikate sebe, jedno­ stavne kemijske regulatore koji su postepeno usavr­ šavali svoje djelovanje prema sve svrhovitijim određenijim specijalnostima.

Ova je druga vrst protoplazme, za razliku od gru­

57

de, bila ponovljiva. I ne samo to. Ponavljanje bijaše za nju primarni zakon postanka i opstanka. Upravo u metamorfozi ponavljanja ona je nalazila biokemijski predložak prema kojem se ravnala, ostajući sama se­ bi stalno jednaka, a ipak ponekad neznatno drukčija.

Poput optičke greške na ogledalu zbog zrnca prašine.

P rve molekule počet će se tako udruživati u zamrše­ nije zadruge, dajući toj prvotnoj organskoj kaši i neke atribute života na mjesto jednostavnog slijepog kemizma.

Mnogo, mnogo kasnije, pošto su milijardu godina utrošile u borbi za opstanak i prevlast nad okolinom, množeći se u bezbroj varijacija, od kojih su preži­ vljavale najprilagođenije forme, ove životorodne iskre preplaviše mora i kopna na putu do više psihozojske organizacije.

Do svijesti.

Do čovjeka.

Ponavljati se, a istodobno biti sklon promjenama, praviti stalno kopije sebe i pri tom nehotice griješiti, tražiti u biokemijskom slalomu put najmanjeg napo­ ra poput vode, a istodobno se ponekad uspinjati pro­ tiv struje vremena — ta su svojstva dovodila ovu protoplazmu malo-pomalo do razine samosvijesti.

Gruda, međutim, nije prolazila taj put evolucije, pred njom se nisu redale prepone umiranja i rađanja, ona nije morala sebe potvrđivati utiskivanjem svoga lika u blato biokemizma.

Ona bijaše samo jedna jedinstvena. Neponovljiva.

Bila je sama sebi sveukupnost. Oduvijek ista, bez uzora na koji bi se ugledala i prepravila ga. Je­ dinstvena, sama sebi dovoljna, samoživa, jedina izdvojenost svog jedinog bića koje se nije množilo, niti mu je takva ideja i dolazila u stazu postojanja, jer, osim jednine za sebe, sve ostalo bila je strana masa. Nepotrebna.

Gruda bijaše sama sebi sveukupnost. U trajanju, u nepromjenjivosti, u bezvremenosti.

Toplina. Voda. Svi smjerovi. Boja. Svjetlo. Tama.

Hladnoća. P olje plime. Titraj vode. Zrake. Igra, igra. Dolje, gore. Lebdi. Zatvoreno. Ulaz vodi, izlaz vodi. Mlaz. Struja. Vertikala. Titraj jeke. Sinklinala dna. Prostor gustoće. Prostor. Trojstvo dimenzi­ ja. ..

U vrijem e osvješćenja Gruda je u promjeru mjerila dvadesetak metara. Njena želatinozna, drhtava ma­ sa sva je bila uronjena u vodu, plutajući tik ispod

58

površine, tako da je samo poneki val, prenaglo silazeći s kreste, neznatno otkrivao sfernu nabubrinu boje oceana koja bi se tad ukazivala znalačkom oku ako bi točno bilo upozoreno gdje i što gledati. Zapra­ vo, Gruda bijaše nezamjetljiva. Netko bi mogao proći tik pokraj nje, a da je ne opazi, toliko je bila mimikrirana, stopljena s okolinom, uronjena u nju, gotovo prozirna, iznjedrena iz same vode; bila je slična — od ičeg poznatog — možda samo nekoj divovskoj kuglolikoj meduzi bez bičeva: lagano pulsiraj uća lopta.

Neprimjetno se kretala u jednom smjeru, više no­ šena morskom strujom negoli što bi ona sama uložila napora da se pomiče kroz to sivo vodeno svemirje svugdje u beskraj oko nje. Biti na mjestu bijaše Grudi isto što i kretati se. I obratno. Tako je bar bilo sve do njena osvješćenja i još neko vrijem e nakon toga. Kretanju bi moralo prethoditi ili poznavanje cilja ili bar svrha promjene mjesta, a budući da Gru­ da nije imala razloga ni da teži nekom cilju ni da nalazi neku svrhu u pukom prolaženju kroz vodenu masu, ostajala bi tako tisućljećima prepuštena okoli­ ni, nepokretna, oplakivana po tjemenu valovima, m i­ lovana po bokovima sporim strujanjima što klizahu uz nju, miješajući toplu površinsku i hladnu dubin­ sku vodu. Samo bi je morska struja nosila svojim putovima između kontinenata zajedno s milijardama kubika ostale vodene mase i milijardama planktona kao što rijeka nosi list nizvodno.

Zatvoren prostor. Sluz. Pulsacija. Naboj površine.

Kristali u otopini. Klupko niti. Mlaz. Izlaz vode.

Bijeg ribe. Mirisi. Daljina. Zgušnjenje vode. Valo­ vi. Sjaj molekule. Lebdi, lebdi. Polje gravitacije.

Konstanta. Invarijanta brzine. Dokaz: planktoni.

Na jednom te istom planetu slučaj je dvaput bacio kocke na životorodne kombinacije.

Jednom izrodi mnogobrojnu djecu, koja su požud­ no upijala tvari iz okoline, da bi ih zatim — pošto su ih kratkotrajno upotrebljavala u svrhovitoj svečano­ sti života — opet vraćala u bezličnu nepotrebnost. I sebe također. Kao sastojke za novi ciklus. I to se ponavljalo i ponavljalo bezbroj puta i na bezbroj načina, od svake najjednostavnije molekule slagane i razlagane, pa do vrhunca piramida koje se urušavahu u nepouzdane treperave tem elje organskog mulja. No ipak bi uvijek život u toj nametnutoj razmjeni s neživom okolinom zadržavao za sebe sitan postotak, nešto više uzimao negoli vraćao, jednostavno zato što

60

je bio kemijski organiziraniji, pa time i agresivniji.

On se po samoj prirodi svojoj morao samopotvrđivati, on se morao množiti u beskraj, takvo je bilo pravi­ lo njegova preživljavanja. Smisao igre. U prvom prapočetku ta igra sama. U krugu iz neživog u živo i natrag. Po spirali poklonjenog mu vremena.

Druga kombinacija životorođnih varnica na Zem lji bijaše Gruda. Neponovljiva.

Jednom stvoren i zauvijek zaleđen u eteru jedin­ stven krik biosa. Neprigušiva rezonancija.

N ije se nametala okolini i nije se borila za opsta­ nak. N ije bila poput one prve, tek prolazne igre protoplaame, koja se samo množila i kroz to množenje održavala ravnotežu protiv stalne težnje okoline da je uništi kao strano tijelo, da je odbaci poput implantanta u tkivu mrtve prirode. Gruda, naime, bija­ še — za razliku od naše protoplazme — prirodni dio okoline, ravnopravna s njom, srasla s njom, ulančena u njenu vječnost. Život ne mora, ali može, doći do stanja osvješćenja. I Gruda je osjetila to buđenje iz duboka sna, prije kojeg nije bilo ničeg ranijeg. Zato je buđenju prvo slijedila tvrdnja: »Postojim. Jesam.« I upit: »Što sam? Gdje sam?« To je samo okvir u kom su se kretale prve, još nedefinirane misli Grude, ali ne i te misli same. Bio je to tek puki osjet postojanja, a nije bilo nikog uz čiju pomoć bi Gruda mogla usmeriti svoje košmarne vibracije neurona prema svrhovitim pitanjima. Ili se, najvjerojatnije, Gruda zapitala nešto što nama neće nikada pasti na pamet da se pitamo ili je možda prvo saznala tko je, a tek zatim se pitala »tko nisam«, ili se u tim počecima ništa ni pitala nije, jer nije ni razmišljala, ni imala potreba za razmišljanjem. Mi smo od vrste tvari koja je prošla drugačiji razvojni put i bila suočena s problemima za koje je morala tražiti praktična rješenja da bi opstala. M i smo pro­ lazili kroz labirint; pred Grudom je svaki put jedna­ ko ravno vodio do izlaza.

Nitko neće nikada saznati što se zbivalo u tim dugim vremenima trenutka osvješćivanja. Kažemo »dugim «, jer trenutak za Grudu nije isto što i za nas, njoj je vrijem e teklo bezvremeno, njena protoplazma nije imala u sebi biološkog sata ni uporišta za osjet vremena. Ona samo postojaše na ljuljački valova, ne brojeći njihaje.

61 Tek mnogo, mnogo kasnije Gruda je naučila što je to vrijem e kao dimenzija događanja i kako se ono može upotrijebiti za transformaciju u druge dimenzi­ je. Do tog je otkrića došla bez ikakva napora svijesti i predznanja, po jednostavnoj prirodnoj intuiciji kakvu nalazimo u ptica koje se lako snalaze u trodi­ menzionalnom prostoru. Gruda je, međutim, sadrža­ vala još i beskonačnu dimeziju vremena, osjet posve nepoznat našoj protoplazmi, koja nije u stanju bara­ tati s vremenom jer nije vječna. Vladajući po vo lji sa sve četiri dimenzije, crpila je iz toga moći pomoću kojih je gospodarila okolišem kako je htjela. Kad je htjela, a to je bilo vrlo rijetko. Sve to shvatila je tek nedavno.

Na samom početku bijaše u Grudi tek zametak svi­ jesti. O vodi uokolo kao o nečemu u čemu se nalazi od pamtivijeka. O sebi, ne kao o zatvorenom tijelu, već kao o sijelu utisaka što stizahu odasvud iz okol­ nog medija u nju — žarište. Između njena tijela i okolne vođe nije bilo neke stroge granice; ni ona sama nije osjećala gdje joj točno prestaje tijelo, a počinje voda, tkivo joj se na rubovima rasplinjavalo poput zvjezdane atmosfere koja visinom postaje sve rjeđa, da bi još daleko u svemiru postojala u moleku­ lama solarnog vjetra.

O nečemu je, ipak, bila posve svjesna od samog početka. O čudnoj, neprekidnoj plohi, o tankoj opni između vode i zraka uz nju. Možda je upravo ta međa između plina i tekućine, ta vodena opna sa svojom slabašnom, ali ipak postojanom napetošću površine, bila i prva iskra koja je u Grudi upalila istraživačku znatiželju i njenu svijest nagnala na onaj odlučni prvi korak od prvog osjeta prema nepredvidivom labirintu razuma. Možda. Da, bila je tu još i toplina. Toplije je, hladnije. Gruda je samo registrirala promjene, ne i njene uzroke. Plutajući, nošena strujom, osjećala je samo temperaturne promjene kojima se prilagođavala. _ Svijest je, možda, u njoj zablesnula tek zbog povr­ šinske napetosti morske granične plohe.

Porod Grudine svijesti, za nju trenutak, bio je u stvari, vrlo dugotrajno rađanje. Tisućljetno. Započeo je prije milijardu i možda više godina. I trajao. Spo­ rošću bez značaja. Brzinom bez značaja. Važno je za sve to . v riJeme nastajanja svijesti samo to da se koeficijent napetosti površine vode nije mijenjao, jer bi promjena već samo jednog fizikalnog parametra

62 unijela zbrku u nastajući zametak Grudina razuma.

Pitanje je da li bi Gruda u tom slučaju ikad osmislila površinu mora ili bi joj za taj pothvat bilo potrebno još nekoliko stotina milijuna godina.

I tako je Gruda u svome divovskom ali lijenom, razbuđujućem ali dremljivom, glupavom ali genijal­ nom, misaonom tijelu građenom od neuronske mase, sabite ali uz rubove raspršene daleko u ocean, Gruda neponovljiva i jedinstvena, napipala površinsku opnu između zraka i oceana. Za nju bijaše to granična ploha što se sterala unedogled, a ispod i iznad nje nalazila su se dva posve različita svijeta.

I Gruda postaje svjesna svjetova koji je oplakuju.

I sebe između njih.

T oplije je. Slojevi. Silnice. Pucaju. Vrtlog. Vrtlog.

Krug. Sve teče. Naboj cjeline, naboj dijela. Steže se. Siri. Gustoća od soli, sol upiti. Membrana. T i­ traj. To, to. Raspuknuće. N iti topline. Zrak, da.

Nevoda. Suha, pusta, beskorisna nevoda. Struji br­ zo. Zatvori. Dublje. Hladnije je. Tako. Zgušnjavanje vode. Kap zraka. Zatvoren prostor nevode.

Gruda nije osjećala na sebi bič evolucije, bila je mezimče jedinstvenog slučaja koji stvori savršen me­ tabolizam bez pogonske sile poboljšanja. Bez potrebe nema ni htijenja, a Gruda ne imade potreba, ona se jednostavno ovdje našla u obličju žive vječnosti trajući po zakonima njoj jednako naklonim kao vodi i zraku.

Tako bi i ostalo zauvijek i tako je zauvijek i treba­ lo da ostane, premda nigdje nije zapisano kakve su obale rijeke eona. Voda je, istina, uvijek samo ista voda i nema razloga da postane drukčija voda. Da li evoluciji podliježe ono što je prirodni sadržaj svijeta ili samo ono što je u njemu slučajna nadgradnja, ono što okolina baca od nemila do nedraga, igrajući se time kao val arkom spasa?

Samo otporne arke ostaju na površini. Gruda, me­ đutim, ne bijaše arka, ona bijaše poput samog vala.

Organska pjena njegove prirodne kreste.

Pa ipak, ova je pjena zbog razigranosti svoje, zbog presavršenosti ili zbog napetosti površine, čega li, pošla za zovom svojih osjetljivih senzora koji polako, vrlo polako odmjeravahu prve utiske o izvanjem svi­ jetu, više naslućujući negoli poimajući ga. Čudo buđenja Grudine svijesti ne bijaše čudo evolu­ cije, već čudo čistog postojanja, čudo ničim izazvano,

63 gonjeno u razvoju, hranjeno naporom. Tek samo­ svojni porod novog entiteta, prvi plač izlaska iz mračnog uterusa nesvjesne prirode. Nakon njega, Gruda se odjednom našla s ove strane zida koji ra­ zdvaja svjesno od nesvjesnog u prirodi.

Budući, u stvari, organska varijacija anorganske prirode, samo njeno u svjesnost produženo ticalo, Grudi odmah posta jasno da se na onu stranu zida s ruba kojeg je upala u košnicu misli više neće nikada vratiti. Poput ptića koji je ispao iz okrilja sigurnog gnijezda, Gruda se obrela u kaosu svoje snage i ne­ moći, ne imajući nikakva uporišta ni za ni protiv svoje nove uloge, osim da se suoči s realitetom. Plamičak znatiželje upaljen zbog površinske napetosti napeo je i sinaptičke veze njenih neurona, koji zato postadoše misaona mreža i uvedoše je na posvećene putove razuma, gdje se jednom kušan plod okusa spoznaje zauvijek raskrilio nad Grudinom sudbi­ nom.

I ona posta svjesna svjetova. I sebe između njih.

Probivši površinsku opnu što je razdvajala njezin ambijent od stranog elementa — zraka, Gruda je svim svojim prepletenim senzorima upijala nove utiske, pribavljajući svome intelektu hranu za jačanje.

Bez uspoređivanja, njen bi tek probuđeni razum ubr­ zo atrofirao u zatvorenu shemu misaonih struja, no Gruda je imala sada dovoljno toga za analizu. Smisao postojanja obilato se plodio sve novim i novim otkri­ ćima, a dotad nepoznat osjećaj znatiželje — jer zna­ tiželji prethodi predvidiva iskoristivost — postavio je pred Grudu zadatke, izvršavanje kojih je bilo mogu­ će tek nakon mutacije Grudinih metabolističkih funkcija. Ono što je kod nas učinila naslijepo evoluci­ ja, birajući nesvjesno najsvrsishodnije varijante, mo­ rala je Gruda poboljšati svjesno sama. Nju okolina nije tjerala na mijene.

Polako, milijunima godina, Gruda sama sebi bijaše planer i izvršilac svojih mutacija. Poput samozidajuće građevine koja se slaže i razlaže stalno iznova težeći približavanju zamišljenom idealu. Svjesna već da zbog svoje jedinstvenosti mora biti oslonjena sa­ mo na samu sebe, na svoje unutarnje snage, Gruda se prihvatila napora autoevolucije.

Posta sama sebi stvoriteljem, vlastiti božanski prst kojeg uposli u ilovači svojih tragajućih želja.

I dok je svugdje uokolo nje, u morima i već na kopnu, nebrojeno mnoštvo posve drukčijih, nera­

64 zumnih bića, podrhtavalo u kakofoničnom kontra­ punktu svoje prolaznosti, Gruda je — neovisno o svim tim bićima, koja su je zaobilazila u širokom luku, instinktivno izbjegavajući susret s onim što je za njih bilo ogavna strana sluz — strpljivošću be­ smrtnika usavršavala samu sebe da sazna zašto je nastala, što je i tko je.

Modelirala je svoje sposobnosti u cilju otvaranja misaonih koridora prema okolini, postajući sve poroznija za upijanje podataka iz svakog treptaja svije­ ta. Primala je impulse cijelom kvazipovršinom, cije­ lim tijelom, svim završecima svog otvorenog, poput korijenskih vlakana razgranatog, živčevlja koje se ob­ likovalo u nebrojene kombinacije, m ijenjajući naboje i redoslijed veza. Lančana reakcija pokrenuta im­ pulsima prvih znanja umnožavala se u lavinu preko kaskade neurona, u igri karika molekularnih lanaca, u volumnom spletu cjelokupne Grudine svijesti bez pravog središta, jer svaki dio bijaše harmonij­ ski odblesak cjeline.

Bila je kao u napetom iščekivanju zvijeri na tragu divljači spoznaje.

Njezini senzori već hvatahu i analizirahu sve titraje svih oblika polja, beskrajni kapaciteti njezina neuronska tkiva svakog mikro trena sve brže i brže pretraživahu kaskade utisaka. Taj organski misaoni kompjutor krenuo je već u obradu naizgled nesuvisle šare zvjezdanog neba, izbacujući prve logičke rezul­ tate o stvarnim udaljenostima Zem lje od nebeskih tijela. I upravo kad njeni asocijativni kanali počeše analizirati mogućnosti postojanja vode na drugim nebeskim tijelima, mora u kojima živi možda neka druga, također jedinstvena Gruda, ovdje je, na Ze­ mlji, odjednom — Grudi se barem učini odjednom — zrak počeo vrištati, prepun pravilnih elektromag­ netskih pulsacija.

Neprirodnih. Drukčijih od munja i ionosferskih izbo ja.

Stizahu sa svih strana i Gruda, primajući ih svojim neuronskim antenama, mrveći ih u sastavne harmo­ nike, spozna odmah njihovu posebnost. Značaj.

Lijeno se valjajući kroz svjetske oceane, zadržava­ jući se usput u najdubljim brazdama oceanskog dna, gdje se, nezasmetana temperaturnim promjenama, običavala povlačiti u m ir meditacija o novim podacima svog mjerenja, Gruda se prije pedesetak godina, kad su bile započele masovne radio-komunikacije, uputila prema kopnu s kojeg stizahu najjače emisije.

65 Morat će, odluči, sada već sigurna da su posrijedi umjetni signali, da izađe na kopno i sama se osvjedo­ či što se to zapravo zbiva.

Impulsi. Harmonija. Postojana frekvencija. Broje­ vi, brojevi. Kaskade zračenja. Skok. Šum spektra.

Tko je? Odgovor. Polje vibracija. Obrađeno. Inte­ ligencija. Pravilan redoslijed. Svrha, svrha. Sve jače. Skala čistih frekvencija. Boja. Šum pravi­ lan. Ponavljanje. Tko je? Um, um, drugi um. P u l­ siram. Ne odgovara. Vrati moj impuls. Ne odgova­ ra. Um, um, sigurno. Inteligencija. Šaljem prim-brojeve. Preko ionosfere. Refleks, ništa. Tko je?

Tko je? Tražim kontakt, kontakt, kontakt. ..

Morska zvijezda »

Rezonatori su čekali naoružani strpljivošću kakva je poznata samo vječnosti. Ubačeni kao sonde u ovaj svemir u trenutku njegova stvaranja, u mikrotrenu one eksplozije što je poput erupcije šiknula iz n jih o­ vog svijeta, plaveći nove prostore i nova vre ­ mena m aterijom sastavljenom od novih tipova ele­ mentarnih čestica, Rezonatori su bili sada ovdje je d i­ na veza između roditeljskog prauniverzuma i ovog tek izleglog kozmičkog jajeta. Č vorovi na beskonač­ n oj n iti postojanja, čahure začvorene svile za buduće jedno tkanje.

B ivali su sada ovdje, u ovome obliku prostorno-vremenskog trajanja, i samo čekali. Da izvrše p ovje­ ren im zadatak. Oni koji ga izvrše. Od nebrojenog mnoštva n jih samo će možda poneki pasti na plodno tlo, obaviti zadatak i vra titi se zatim u izvorište svih metamorfoza, poput nekih parapodijskih pipaka koji istražuju okoliš, a zatim se uvlače natrag u praiskonsko tijelo.

V rijem e njim a n ije ništa značilo, m iliju n i godina prolazili su jednako jednolično i jednako beznačajno, je r oni nisu ni m je rili vrijem e. Rezonatori nisu m je ­ r ili ni prostor kojim su lutali nasumce odabranim stazama slučaja.

Oni nisu ništa m je rili ni ispitivali. Osim jednog.

B ili su građeni samo za jednu svrhu.

Za rezonanciju.

Rezonatori su samo čekali titra j k oji će ih trgnuti iz letargije. Tada će tvar od koje su građeni živnuti, oslobodivši u njim a zapretena polja njihova svijeta, i Rezonatori će osjetiti zov zadatka zbog kojeg postoje.

Oni neće znati zašto će upravo taj i taj impuls iza­ zvati buđenje njihove nutrine i čemu taj zadatak služi, je r to artefakt, pa makar bio savršen kao što su savršeni bili Rezonatori, ne može i ne treba da zna.

Oni će samo znati što i kako da tada rade, je r to je znanje bilo utkano duboko u sve subkvantne veze njihove građe, tog naoko neuglednog meteorskog kamenja grube površine i nepravilna oblika.

67 Oblika običnog meteorskog stijenja čudno hrapave površine koja je, zapravo, bila tek mikroskopski zam jetljiv re lije f izbrazdan s p rvih 7128 harmonika eksponencijalne funkcije prirodnog broja »e «, s amplitudama kao višekratnicama broja » h « , konstante zračenja u ovom svemiru.

I bilo ih je sedam.

U unutrašnjosti, ispod gravitonske opne što je štiti­ la od! bilo kakvog fizičkog prodora ili razbijanja, ležao je zaspali entitet izvankozmičkog porijekla, entitet nikome u ovom svemiru dokučiv ni jasan. Rezonatori su samo čekali impuls kao što sjeme čeka na toplinu da probudi u njem u sokove života koje će kolati, sileći ga na bubrenje i klijanje. K oje ćfe prirode biti taj impuls, to Rezonatori nisu unaprijed znali. To su znali samo n jih ovi graditelji k oji su ih tako sagradili da ništa drugo osim željenog impulsa ne •može p ro ­ d rijeti u n jih za vrijem e boravka u ovom svemiru.

Jedini osjećaj — koliko se kod artefakta o osjeća­ jim a uopće i može govoriti — jedini utisak svijesti što im ga je n jih ov tvorac tako snažno utisnuo da su ga stalno bili svjesni čak i u ovom stanju letargije, bila je za Rezonatore spoznaja da je izvršenje zadat­ ka nekako povezano s povratkom.

Povratkom u svijet gdje su n jih ovi gospodari.

N jih o v sirenski zov om am ljujuće će bubnjati u nutrini Rezonatora i neće biti ničeg što bi bilo u stanju spriječiti ih da m u se ne odazovu i ne pohrle odmah natrag, nošeni blaženstvom ispunjavanja za­ datka.

Onda kad osjete rezonanciju . ..

Gledajući zamišljeno žar cigarete, a znao je točno da mu je to danas peta.(svatko je od pušača ovdje naučio taj mali trik da nekako automatski pamti koju po redu cigaretu puši), Robert sa zadovoljstvom pomisli da mu je za danas do spavanja ostala još jedna. Šesta, posljednja. Sutra će ujutro u kantini u svome pretincu zajedno s doručkom naći dnevno sljedovanje od novih šest cigareta, paketić omotan žarko crvenom trakom i tekstom »Svemirska stanica UN-1«. Više se puta već bio zapitao zašto baš šest komada, kako su eksperti (jer mora da to nije slučajno, kao ni sve ostalo ovdje) došli upravo do te mjere od šest koma­ da, a ne pet ili osam. Ponekad bi od dobričine Nboje, kolege iz Kenije, koji je radio u njegovom laboratori­ ju, znao iskamčiti još koju. Cigarete su ovdje na Stanici bile posebna vrijednost.

68

Dok je promatrao kolutove plavičastog dima, kako se lijeno izdužuju na svome putu prema mrežastom otvoru klimatizatora na stropu njegove sobe, Robert pusti svojim mislima da mu odi utaju zajedno s tim dimom u ventilacijski otvor- i da nastave s njim pu­ tovanje kroz onaj splet od bezbroja vodova i cijevi što se ispreplitahu u nevidljivoj utrobi golemog tijela Stanice. Bilo je dovoljno da samo zaklopi oči, pa da pred njim započnu defilirati svi konstrukcioni nacrti ovog remek djela ljudskog znanja i rada, sve ono što je mjesecima i mjesecima učio do u kasnu noć, kada se na Zem lji pripremao za prijemne ispite, polaganje kojih je bila posljednja stepenica u njegovoj znan­ stvenoj karijeri, što ju je podredio jednom jedinom cilju: dobiti mesto na Stanici. Ovde, dvadeset tisuća kilometara daleko od Zemlje, u još neprijatnoj mu i negostoljubivoj kozmičkoj sredini od čije ga je nela­ godne praznine dijelio samo tanak — uvijek mu se činilo pretanak — zid ove prostorije, konstruktori Stanice omogućili su mu ipak da se ne mora posve lišiti čak ni tako dragog mu malog poroka, pušenja, premda je znao koliko im je to vjerojatno zadavalo dodatnih poteškoća, kao da ih i bez cigaretnog dima nisu imali na pretek.

Znao je da će ovaj dim što ulazi sada kroz tavanicu proći uskoro kroz mnoge filtere, da će biti oslobođen svih čestica i plinova izgaranja, da će u onom neu­ mornom, besprijekornom mehanizmu Stanice, građe­ nom od tisuća ventila i crpki, zrak iz njegovih pluća prolaziti kroz labirinte cijevi i uređaja te da se p ri­ tom neće izgubiti ni jedan jedini atom, sve tamo do hidroponske farme, gdje j e nekoliko hektara algi primalo njegov ugljični dioksid, n jegov i svih ostalih sto četrdeset devet stanovnika Stanica da bi im vra­ tilo zatim nagradu u obliku kisika koji je opet, dru­ gim cijevima, dolazio đo njegove sobe i do njegovih pluća. M ogli su, u stvari, kisik i sve ostalo dopremati i sa Zemlje, ali jedan od ciljeva ove Stanice bio je da se vidi koliko čovjek može što je moguće neovisnije od matičnog planeta živjeti u svemiru i od njega.

Oni su bili dobrovoljni izgnanici na ovaj mali sve­ mirski školj u oceanu prostora. Sve što su mogli priskrbiti sami bila je pobjeda u borbi za samoodr­ žanje u čovjeku stranoj sredini. Zato su mu i ograni­ čili broj cigareta. No to i nije bilo ograničenje već raskoš. Pobjedonosno orgijanje.

Ugasi cigaretu čiji je žar već zahvatio rubove filtera i baci pogled na sat. Uskoro će sedam. Pomisli da

69 se još jednom prošeta do laboratorije, kad ugleda među papirima na stolu današnji bilten na kojem je sam, a da je to već bio zaboravio, podcrtao još uju­ tro: »19h — kino dvorana: Renan — Tajne oceana«.

Bio je to, kako je saznao od Nele, novi film što je stigao posljednjom opskrbnom raketom prije tjedan dana, no još nije bio došao na red za prikazivanje (obično su gledali film ove emitirane televizijskim kanalima sa Zemlje, ali staromodni celuloidni film još se održao, ljudi su posebno voljeli sjesti u kino-dvoranu pred platno; smiješno, ali i sam je osjećao da mu je još draža ta optička projekcija s njegovih leđa nego li titranje tv ekrana). Jednom je na Zem lji gledao neki Renanov film, njegovi zemljaci su u tim podmorskim stvarima i dalje bili nenadmašni majsto­ ri, nastavljajući tradiciju slavnog Cousteaua iz pro­ šlog stoljeća. Odluči da ipak ode u kino-dvoranu.

Uostalom, njegov je posao mogao i pričekati neko vrijeme, ionako je već dobrano premašio plan što su ga on i njegovi suradnici bili zamislili. Ima vremena.

Ovdje je na Stanici nekako bilo za sve uvijek vrem e­ na ili su oni sebi samo tako zamišljali, nikome se nije ni za što žurilo, kao da ih je ovo bezvremeno sve­ mirsko prostranstvo svugdje uokolo njih, ovo ničim nepomućeno vječno trajanje bilo povuklo u svoj v r­ tlog sporog, nikakvog ritma. N ije bilo prirodne smje­ ne dana i noći, prirodne smjene godišnjih doba. Samo se njihova Stanica zbog stvaranja svoje vlastite umjetne sile teže okrenula svakih trideset sedam se­ kundi oko svoje ose i to je bilo sve. Osjećaj vremena kao da se nekako bio zaledio, utopio u crnilo prosto­ ra, rasplinuo u interstelarnu maglu M liječnog Puta koji je, tako se barem njima činilo, bio ovdje tik iza stakala prozorskih okna Stanice.

Put do kino dvorane vodio je kroz glavni hodnik što se pružao uokolo duž cijelog oboda Stanice u dužini od gotovo dva kilometra. Toliki je bio naime opseg kotača promjera šest stotina metara, kotača koji je bio izvanji oblik Stanice. Kotač je bio podije­ ljen u dvadeset posve nezavisnih segmenata svaki obodne dužine oko stotinu metara. Svaki je segment imao svoj nezavisni sistem reciklaže zraka i dovoda energije tako da je mogao, u slučaju neke nezgode, samostalno opstati. Stanica je imala četiri nivoa, koji su se redali kao koncentrični prsteni. U prvom nivou najvećeg promjera vladala je normalna sila teža, jednaka onoj na Zemlji, zahvaljujući obodnoj brzini od pedeset pet metara u sekundi, koja je omogućava-

70 la Robertu da korača kao u bilo kojem hodniku na Zemlji. Hodao je, jer na Stanici nije bilo za ljude predviđeno neko interno vozilo; do najudaljenih di­ jametralno suprotnih prostorija Stanice bilo mu je potrebno desetak minuta. Namjerno su, uostalom, što više hodali, a bilo je obavezno ujutro još pola sata treninga u gimnastičkoj dvorani.

Robert stigne do prvih vrati ju koja su zatvarala daljnji put kroz hodnik. U žargonu Stanice zvali su ih »rolete«, zato što se nisu otvarale u stranu, već su se podizale, odnosno spuštale. Pritisne dugme i pri­ čeka. Senzori na zidu b ilježili su pritisak, temperatu­ ru i sastav zraka s njegove strane i kad su ustanovili da je sve u redu, teška vrata počeše se podizati pre­ ma stropu, vrata koja bi, uz još jedna takva s druge strane, bila u slučaju nezgode na drugom segmentu za njega jedina zaštita od vakuma. Stupio je u oma­ nju prostoriju široku oko dva metra, strpljivo čeka­ jući da prođe procedura što ju je svaki stanovnik Stanice obavljao desetine puta. Ploča iza njegovih leđa spustila se gotovo bešumno i kad je čuo dubok zvuk što je dolazio negdje iz unutrašnjosti metalnih zidova, zvuk popraćen dalekim zujanjem servomotora i kompresora, slabo je crvenkasto svjetlo u prelaznoj komori ustuknulo pred navalom normalnog bi­ jelog osvjetljenja što je pokuljalo prvo kroz pukotinu u podu, a zatim sve više i više kako se ploča podizala.

Prelaznu komoru nazivali su ponekad i »predsoblje svemira« što je ona i bila u vrijem e kad se Stanica montirala. K roz te komore ulazili su u segmente monteri obučeni u skafandere.

Ulaz u kino dvoranu nalazio se desno na poziciji 1-12-15, (I nivo, 12. segment, 15. metar brojeno u smjernu vrtnje Stanice). On baci pogled po malo­ brojnom gledalištu, ne bi li ugledao nekog s kim bi mu bilo posebno ugodno podijeliti užitak u idućih sat vremena. Tada u odblesku svjetla s ekrana zamijeti Nelu, kao i obično povučenu u kutu, prepoznavši je po karakterističnom oštrom profilu s izraženim usnama mulatkinje. Sjedne do nje. »H e j«, obradova se ona, »tvo ja stara ljubav prema moru ne gasne, a?« »M alo vode u ovom suhom svemiru ne bi škodilo«, odvrati on šapatom. » A kad smo već kod vode, mogla bi već napokon doći na bazen trećeg nivoa kako si mi obećala.« »Dobro, dobro, ne započinji odmah s tim. Doći ću.

Znaš da sam sad do guše u poslu.«

71 Nela je radila u biolu, kako su skraćeno nazivali biološki laboratorij. Ovaj je film na neki način spadao u njenu struku, dok je Robertu more bila opsesija. Čudno, toliko je volio more, a čitav je život bio po­ svetio svemiru. Jedino što je zajedničko za te dvije sredine jeste to da su obje strane i neprijateljske prema čovjeku neopskrbljenom tehničkim pomaga­ lima. Možda ga je zato more toliko i prvilačilo, jer je, u stvari, volio svemir. Ili obratno. Sto je od njih uzrok, a što posljedica, to možda neće nikada u pot­ punosti shvatiti.

Film je bio dokumentaran i prikazivao je neku eksperimentalnu podmorsku stanicu u kojoj je ekipa istraživača živjela isključivo od proizvoda mora i provodila razna ispitivanja tamošnje flore i faune. U načelu, projekt sličan ovom njihovom ovdje, samo što se ovdje ne ispituje život u svemiru, barem ne domo­ rodački život. Ovaj prostor umjesto riba i rakova obiluje samo zagonetkama. To su njegovi stanovnici, od pam tivjeka prisutni. Ovdje se nalaze možda odgo­ vori na ona prva pitanja, možda skrivena upravo u onim česticama kozmičkog zračenja kakve love on i njegova ekipa.

Scena na platnu prikazivala je ribu kako polaže ikru. Nakon nje pojavio se mužjak i ispustio oblak mliječi. Nela prišapne Robertu: »O vi nemaju problema s kontracepcijom.« »K olik o je meni poznato, ti taj problem jednostav­ no rješavaš. Imam povjerenja u tebe.« Nela ga pogleda napućivši usne. »No, da, some je ­ dan, a znadeš li ti da večeras priređujemo u biolu pravu oplodnju. Krećemo, sve su pripreme već zavr­ šene.« »V eć večeras?« šapne začuđeno Robert, ogledava­ jući se oko sebe ne smeta li nekome njihovo čavr­ ljanje. No, najbliži gledaoci bili su nekoliko redova dalje. »Još ne vjerujem da ćete se ipak upustiti u to, premda čitam svakodnevne biltene. To nije u redu, Nela, tu nešto ipak nije u redu.« »Hajde, ne budi staromodna zemaljska baba. Sve je tu u najboljem redu. Projekt je već odavno dobio odobrenje svih tijela Ujedinjenih naroda. Čekala se još samo suglasnost Kom iteta za međunarodno sve­ mirsko pravo. Papiri su u redu. Dođi večeras do nas u biol. Točno u deset i petnaest stavljamo uterus u pogon. Priredit ćemo malu prigodnu svečanost, dobit ćeš i jednu cigaretu od mene, a sad me pusti da na miru gledam ovaj film .«

72

» A l i . . . « , promuca Robert., no Nela ga mune lak­ tom pod rebra i on zašuti.

S ove udaljenosti bila mu je najljepša. V olio je pola­ ko prolaziti pokraj nje da joj prvo razgleda lice iz sve oštrijeg kuta, sa strane, da joj uhvati zatim profil na tamnoj pozadini koja joj je kao kontrast tako pristajala. Na bokovima su joj treprerila svjetla po­ put svjetlucave niske dragulja i Ivanu se na tren pričinjalo da će sad, evo, odgegati negdje u daljinu i on je više neće moći dostići i vratiti se pod njeno toplo okrilje. No ona je i dalje poslušno i dostojan­ stveno lebdjela pred njim, njegova najveća ljubav, i znao je da ga ne može napustiti, da su vezani nevi­ dljivim silama, jer ih oboje drži moćna ruka Zem lje oko koje plešu vječni svadbeni ples.

Lijepa je. I nijema. Uživao je uvijek iznova u toj ludoj, posve bešumnoj jurnjavi njenih oblina, u tom kolosalnom trku mase od dva miliuna tona najvećeg kotača zamašnjaka ikad izgrađenog.

Pojavila se zatim kao tanki, svijetli rez na pozadini zvjezdanog neba i opet izronila s druge strane kao sve deblja i deblja elipsa, dok je njegov servobrod kružio oko te rotirajuće ploče prom jera šest stotina metara, a debljine dvadeset pet metara. Najveći umjetni mjesec što ga je čovjek ikad sagradio. Jasno se nazirao njegov kostur od dvadeset zrakastih žbica koje su se stapale u središnje zadebljanje. Svakih dvanaest sati obletio bi jednom Zemlju, koja ga je nakon mnogo napora i međunarodnih dogovora, sa­ gradila ovdje na pragu svemira.

Ivan je bio upravo pri završetku studija energetike kad je započelo. Bila je 2000. godina i cijeli se svijet radovao tom simboličnom prijelazu u novo stoljeće, pa čak i u novi milenij. Na sve strane, sve do najviših političkih tijela, pljuštale su zdravice u smislu obe­ ćanja i nade da će svijet u dvadeset prvom stoljeću biti pametniji nego li onaj iz dvadesetog. Netko je, u početku stidljivo, a možda čak i u šali, nabacio ideju o golemoj međunarodnoj svemirskoj stanici. To je trebalo izgledati kao neki poklon čovječanstvu za ulazak u treći milenij. Premda su slične stvari već i ranije predlagali fantasti dvadesetog stoljeća, nitko to tada još nije uzimao za ozbiljno, a nisu postojali ni tehnički preduvjeti da se zamisao provede u djelo.

No, postepenim razvojem sve jeftin ijih raketoplana za višekratnu upotrebu, kao transportera materijala, godine 2000. sjeme je palo na plodno tlo. U prilog

73

svemu išla je i pogodna politička klima, budući da su dvije velesile bile izgubile monopol nad svemirskim prostorom, koji se sve više internacionalizirao. Nakon prijedloga o Stanici, počele su sa svih strana stizati podrške. Stvar su preuzeli Ujedinjeni narodi, osno­ van je Kom itet za gradnju Svemirske stanice UN-1, osnovan je fond. Unatoč i dalje postojećih ideoloških i ekonomskih razmirica, države su prihvatile ovaj projekt kao eksperiment ne samo znanstveno-tehničke prirode već i kao pokusni poligon za stvaranje kohezionog ljepila i amortizatora koji će ublažavati naprezanja na političkom planu. Bio je to pokušaj da se u svemir, na simboličan način, na primjeru jedne međunarodne orbitalne stanice, projiciraju ideali mi­ roljubive suradnje za kakvu su se svi, barem na rije ­ čima, zalagali. Premda su na Zem lji i dalje ostali stari antagonizmi, nacionalni i ideološki, vjerski i kulturološki, Stanica UN-1 zamišljena je kao simbol cjelokupne ljudske civilizacije bez obzira na njene trenutne unutrašnje detalje. Stare strasti su i dalje još ostale, ali barem je pružena šansa da se vrem e­ nom razvije embrio novih, nadzemaljskih.

Dotad neviđeno čudo tehnike, Stanica UN-1 pred­ stavljala je produženi pipak čovjeka u svemir. N je ­ gov vanzemaljski kontinent. Sedmi. Za razliku od dosadašnjih svemirskih laboratorija pojedinih zema­ lja, ona nije gledala na Zemlju; bavila se isključivo svemirom i fenomenima prostora, bila je pravi sve­ mirski grad sa stanovnicima koji su boravili u njemu najmanje tri godine. U istraživačkim laboratorij ama provodili su se pokusi i ispitivanja isključivo u vezi s kozmičkom sredinom, počevši od radio-astronomskih m jerenja najudaljenijih galaktika pa sve do bioloških eksperimenata, kojih je cilj bio da se utvrdi utjecaj kozmičke sredine na ponašanje živih organizama. Po­ seban program odnosio se na traganje za izvanze­ maljskim civilizacijama u svrhu čega je služio golem radio-teleskop promjera pet stotina metara pričvr­ šćen na leđnoj strani Stanice (»leđna strana«, kako su je nazivali, bila je ona druga, za razliku od pred­ nje, okrenute prema Suncu, na kojoj su se nalazile ploče sa solarnim baterijama).

Ivan se, međutim, sjeti eksperimenta kojeg su na­ m jeravali započeti večeras oni iz biola. Pričao mu je Gordon o tome, morat će ga potražiti sutra, da čuje iz prve ruke kako je bilo.

Napravit će još jedan krug, ovog puta tik uz obod opsega dva kilometra, prije nego li krene na mjesto

74 kvara. Metalna cesta širine dvadeset pet metara bje­ somučno je jurila pod njim brzinom od gotovo d vje­ sto kilometara na sat i on podesi automatskog pilota tako da maleni servobrod zadrži stalnu udaljenost od oboda. Sad je klizio tik uz plohu na visini od oko pet metara, na dovoljno sigurnoj udaljenosti da ga ne zahvati neka od konstrukcijskih izbočina. Ovdje do­ lje, s unutarnje strane Stanice, normalno su živjeli i radili ljudi osjećajući brzinu vrtnje kao gravitaciju, brzinu koja je ovdje odnosila pod njim čelične grede i montažne plože naprežući u mahnitoj vrtn ji metal titanskim silama koje je on godinama proračunavao.

Barem neke od njih.

Točno jedanaest godina. Toliko je vremena bio utopljen u taj projekt, svoju najveću ljubav. Imao je tu sreću da se odmah po završetku studija priključi jednoj od glavnih međunarodnih grupa konstruktora Stanice. Jedanaest godina, detalj po detalj, tisuće ljudi je proračunavalo, crtalo, radilo. Trebalo je oba­ viti bezbroj pokusa s materijalima, izmisliti nove tehnologije, riješiti probleme kakvi se nikad dosad nisu ja vlja li u praksi, jedanaest godina rada na pri­ premama prije nego li je započela proizvodnja i mon­ taža dijelova Stanice. Zatim se još pet godina radilo u stotinjak tvornica širom svijeta. Nijedan dio Stani­ ce nije smio biti teži od sto dvadeset tona, koliko su najviše mogli ponijeti teretnjaci raketoplani. Šesna­ est godina gotovo sve zemlje svijeta, svaka prema svojim mogućnostima, sudjelovale su zajednički u ve­ likoj tehničkoj avanturi koja je nadilazila sve dosa­ dašnje. Svijet, ujedinjen na tom projektu, iscijedio je iz sebe najbolje ljude i najbolja znanja. Premda su na Zem lji i dalje postojali problemi gladi, neimaštine i bolesti, shvatilo se da su sredstva uložena u Stanicu investicija u budućnost, nada u svemirsko jedro po­ moću kojeg će ljudi, možda, zaploviti prema novim horizontima.

Ivan sa sjetom pomisli na svoj nemali prilog sve­ mu tome. Petnaest godina, cijeli svoj dosadašnji rad­ ni vijek, dao je ovoj rotirajućoj ljepotici, koja sada visi među zvijezdama kao predstraža Zemlje. Ako će nas ikad netko posjetiti iz svemira više se ne moramo stidjeti pred njim. Zahvaljujući ovoj Stanici bit ćemo ravnopravni partneri, imat ćemo ih barem gdje pri­ miti, ovdje u prostoru, na ničijem terenu. A li zajed­ ničkom.

Ako ikad dođu. Oni ili njihovi glasnici. Neće moći, a da ne zamijete prvo Stanicu.

75 Signal radio-veze trgne ga blagim tonom iz sanja­ renja. Bit će vjerojatno Vili. On uzdahne i pritisne dugme. »U ključi jezik V ili, hvatam te s obje ušne antene.« »P a gdje si dosad, do vraga? Da mi je samo znati ispod kojeg si se to zviježđa skrivao.« »Ispod Djevice, ne valjda ispod Bika.« »Dobro, duhovit si, znači živ i zdrav. Tebe poslati van to je kao pustiti psa s lanca.« »Znaš dobro za moje male pakosne šale. Kad kru­ žim tik iznad oboda, ne možeš me vidjeti i pratiti sveviđećim argusovskim očima svojih kamera.« »V rijem e je da se postave već jednom te planirane kamere i duž oboda. Ne šali se, to je i za tvoje dobro.

Obećali su nam još prošlog mjeseca set od trideset komada«, promrmlja Vili. On i još dvojica njegovih kolega imali su zadatak da neprekidno nadgledaju tv kamerama površinu Stanice. Sest stotina tisuća če­ tvornih metara. Naročito » A « stranu (»prednju«, ka­ ko su je znali zvati), onu stalno okrenutu Suncu na kojoj su bile solarne baterije, staklena okna hidroponske farme i pristanišna rampa za brodove točno u osi Stanice. Strana »B « (»leđ n a«) bila je manje za­ nimljiva, ali ne manje važna. Tu su bili rashladni kondenzatori sistema za održavanje temperature i dva najvažnija instrumenta astronoma: optički teleskop promjera zrcala dvanaest metara (izliveno i izbrušeno ovdje na Stanici) te petstometarski radio-teleskop, mrežasta zdjela čija se os točno poklapala s osi optič­ kog teleskopa, a ova pak s osi Stanice. Oba ova tele­ skopa bila su, u stvari, fizička cjelina, jedan jedin­ stven instrument na ovaj način neizvediv na Zemlji, gdje se nikako ne bi u os radio-teleskopa, visoko iznad tla, mogla postaviti stotinama tona teška kon­ strukcija optičkog teleskopa osjetljivog već i na naj­ manje udare vjetra i temperaturne razlike. Ovakvo ne­ što moglo bi pasti na pamet samo konstruktoru-luđaku, no ovdje, u bestežinskom stanju, inženjersko lu­ dilo često se pretvaralo u genijalnost, a neostvarivi snovi u uspjeh ostvariv gotovo bez muke. N jihov radio-optički teleskop (što je, u stvari, bio i kako se stručno i zvao) bio je jedinstven instrument na svije­ tu. Učvršćen za nepomičnu osovinu Stanice, nije su­ djelovao u njenoj vrtn ji i bio je krhke građe, jer ga nisu razapinjale nikakve sile. »Hajde, dosta si bio pod skutima djevice«, prekine ga opet u razmišljanju Vili. »K ren i na posao, a danas ga imaš dosta.«

76

»Samo provjera crpke na hladilu sedam, ako se ne varam. U posljednje vrijem e nekako kašljuca, a to mi se ne sviđa. Ponio sam za svaki slučaj rezervu.« »Varaš se Ivane, ima toga još. Dok si se ti igrao skrivača s mojim kamerama, registrirali smo novi udar. Kako li su danas samo navalili ovi meteori. Za takav promet morat ćemo uskoro postaviti saobra­ ćajnog milicionera. Nema ih tjednima, a onda ih bubne odjednom čitava kiša. Slušaj, cijeli četrnaesti je ostao prije nekoliko minuta bez energije. Prespojili smo ga privremeno na peti segment, a ti se poslije pozabavi time kako znadeš. T i si šef za energiju.« »N e šali se sa mnom Vili. Kako je mogao cijeli segment ostati bez napona. Mora da ste vi nešto za­ brljali na komandnoj konzoli.« »Nism o je ni takli. Procesor nam je lijepo ispisao sve na displeju. Operater se bez tebe ne usuđuje m ijenjati program. Sve je inače u redu, svi imaju energije, ali četrnaesti je mrtav. Mora da je udarilo u čvorište vodova, takva je barem dijagnoza ove naše elektronske pegle. Čekaj m a lo ... evo, ponavlja mi dijagnozu. Čvorište. Kamera o sa m ... Da v id im o ...

K utija mi izgleda čitava, ali to ne mora ništa značiti.

T i se vragovi uvuku duboko i naprave rusvaj.« »Čvorište četrnaestog, kažeš. N jegova je pozici­ j a .. . čekaj da pogledam shemu. ..« Vili, točnije rečeno displej njegovog kompjutera, bio je brži. »Radijal sto dvadeset, linear trideset dva.

Obodna brzina je tamo dvadeset zarez sedam.« »K ad već čitaš brojke pročitaj ih barem do kraja.

Znaš da je Maksu potrebna još najmanje druga, a poželjna i treća decimala.« »Oprosti zaboravio sam. Dvadeset, sedam, tri, pet, nula, dva. Mikroni mu, nadam se, nisu potrebni. N i­ kako da se naviknem na te igračke za odrasle. Da li mu je potreban i broj prsluka moje žene?« Maksom su nazivali servobrod, koji je bio u stanju doći do bilo koje točke oplošja Stanice. Problem je, naime, bila rotacija. Da bi se dotakla izvana neka točka Stanice trebao je servobrod točno imitirati vek­ tor brzine. Njegove motore trebalo je tako programi­ rati da kombinacijom radijalne i linearne komponen­ te brzine drže brod u mirovanju iznad neke točke na površini Stanice. Premda teorijski jednostavan, u praksi je to bio velik problem koji još ni sada nije sto posto riješen. Sve je ovisilo o potrebnoj dužini bo­ ravka na toj točki. K roz kraće vrijem e, od nekoliko minuta, servobrod je mogao održavati potreban vek-

77 tor, ali za duže popravke morali su ga privezati na za to predviđene kuke, a one se nisu mogle postaviti baš svugdje. Bilo je slučajeva da su zbog toga ljudi mora­ li izlaziti iz servobroda i, vještinom gotovo ravnoj onoj kod alpinista, pentrati se po rukohvatima oplo­ šja Stanice da dopru do željene točke kvara. Ono što je za alpiniste bila sila teža, za njih je bila centrifu­ galna sila vrtnje Stanice koja bi svaki predmet nepričvršćen za nju hitnula u svemir kao iz praćke. Na sreću, takvi su popravci bili rijetki i obavljali su se uz sve m jere opreza, pa je tragedija bila gotovo ne­ zamisliva. Ivan je samo jednom bio u takvoj misiji i poželio da opet ide čim se ukaže prva prilika. Na takvom pothvatu, pripijen uz kotač koji ga je želio odbaciti od sebe ( njega koji ga je toliko volio) naj­ dublje je osjetio sile koje su inače bile samo neke brojke u kompjuteru servobroda. N ije ih tako osjetio ni u unutrašnjosti Stanice gdje su one bile samo obična manifestacija težine, kao i težine na Zemlji. »Rezervno čvorište imaš u Maksu, ako se ne va­ ram«, podsjeti ga Vili. »O bavi to što prije, jer sam pozvan večeras u biol u povodu početka onog njiho­ vog ludog eksperimenta. Glavni vod četrnaestice sam isključio. Imaš slobodne ruke.« Ivan ništa ne odgovori na V ilijev o spominjanje po­ kusa u biolu. Znao je o čemu je reč, svi su pričali o tome. Gotovo svi. On je spadao među one izuzetke koje to nije zanimalo, osim iz puke radoznalosti. Za­ pravo, ništa ga nije zanimalo osim onog što se odnosi­ lo na funkcioniranje Stanice kao cjeline. On je bio jedan od onih ljudi koji su sagradili Stanicu i stavili je u pogon. Sto će sada ovi mudraci ovdje izmudrijati, nije ga ,se mnogo ticalo. N jega je obuzela sama Stanica, bio je inženjer od glave do pete, zaljubio se u nju kao u živo biće, osluškivao je njene otkucaje i drhtaje, brinuo o njoj kao liječnik o dragome bole­ sniku, čak i onda kad nije bila bolesna. Ponekad bi se noću trzao u košmaru nelagodnih snova u kojima je vidio Stanicu kako je na komade trga neka pomahnitala sila, a on bi je zadržavao na okupu golim ruka­ ma, on golijat sav napet od bola, s nikad dovoljnim brojem ruku da pridrži sve te komade koji su se željeli razletjeti na sve strane, on uznojen i sav ranjav do krvi, dok bi mu Sunce ispijalo mozak sa potiljka, a studen ledila lice pripijeno uz hladan me­ tal i budio bi se zatim sav drhteći i paleći nasumce rukom u mraku svoje sobe monitor što ga je dao instalirati, a koji je bio spojen s tv kamerom koja je

78 lebdjela kilometar od Stanice i stalno emitirala njenu panoramsku sliku. Stanica je za njega bila artefakt kojeg je on — no, ne samo on, i mnogi mnogi drugi s njim — postavio ovdje na predstraži svemira da bude most između dva beskraja: prostora i ljudskog duha.

I morala je savršeno funkcionirati.

Oni iz biola htjeli su dakle sada ovdje, na Stanici, praviti umjetnu djecu. On gotovo nesvjesno okrene glavu prema prozorčiću broda kroz kojeg se vidjela Zemlja. Plava lopta prošarana bijelim formacijama oblaka i smeđim konturama tla. Odavde gledana, bila je veličine nogometne lopte držane u ispruženoj ruci.

Oni tamo dolje, njih šest m ilijardi, prave djecu, prave ih i rađaju onako kako su to ljudi činili od pamtivijeka, gonjeni nagonom za održanje vrste, a kasnije, kada su postali svjesniji, gonjeni i željom da imaju po­ tomstvo, kojem će predati u naslijeđe svoja ostvare­ nja i neispunjene želje. Tisuće djece se upravo ovoga časa začinje dolje, na toj lopti, pogotovo na tamnom njenom dijelu, koji se gubi u mrak iza srpaste zone sumraka, a da nikakav laboratorij, nikakav biol, ne zove zbog toga na proslavu. Samo budući roditelji u biološkom mraku najdublje intime svoga bića pale iskrice zadovoljstva, slaveći nesvjesnu pobjedu nad smrću svoje vrste.

Ova buduća djeca ovdje na Stanici, koja će se no­ ćas začeti u retortama biola, nemaju roditelja. Pratvar njihova postanka samo je anonimni rasplodni materijal, muške i ženske spolne stanice dopremljene sa Zemlje. Davaoci su nepoznati, stanice su izabrane na slijepo iz banke stanica, birao ih je kompjuter, vodeći računa samo o rhesus faktoru i nekim citološkim osobinama koje je potrebno znati za pravilan rad umjetnog uterusa. Na izvjestan način, roditelji su im cijelo čovječanstvo, njegova genetska podloga, a nije važno koja su dva pojedinca bila realizatori glo­ balne ideje o nacrtu vrste. U dijelu je sadržana cjeli­ na. Kad vidiš svijet u zrncu pijeska, držiš beskrajnost na dlanu svoje ruke, prisjeti se Ivan stihova W illiam a Blakea. Da, roditelj im je Zemlja, ali ta djeca ipak neće nikad posve pripadati njoj. Težnje će im biti razapete između Zem lje i neba. N ovi Adam i Eva nove podvrste čovječanstva protjerane iz raja u međuzvjezdanu pustinju. »Nešto si mi spor danas«, javi se Vili. »Još te nemam nad potrebnim radij alom.« »Pa, malo sam razmišljao i promatrao zem lju«, od­ govori Ivan. »Evo, Maks započinje manevar. Još sa­

79 mo da uskladimo brzine, a onda se kobac spušta na plijen.« Ivanovo tijelo počne gubiti lagodan osjećaj beztežinskog stanja dok ga je centripetalna sila sve više gurala u naslon pilotskog sjedišta. Na toj udaljenosti od osi Stanice, sila teža bila je otprilike jednaka tre­ ćini zemaljske. »E vo ga«, javi se on Viliju, premda je znao da ga ovaj prati stalno svojim kamerama. »U pe­ cao sam ga. Oho, mali je dobio dobrano po glavi. Kao da ga je m itraljirao čitav roj metaka. Čekaj da v i­ dim .. . pobrojao sam ih sedam, sedam rupa jednake veličine«. »Dobro, pusti sad sliku pogodaka, nisi na strelištu.

Neka se time zabavljaju astronomi, ako je unutra ostao još čitav poneki kamenčić njima na veselje.

Znaš i sam koliko se raduju svakom meteoru što ga iščeprkamo iz oplate. Na njihovu veliku žalost većina se pri sudaru potpuno razmrvi i rastali.« Ivan preuzme komande daljinskih hvataljki koje su, okićene raznoraznim alatima, izlazile iz trbuha broda. P rvo utakne cijev kompresora u zato predvi­ đenu rupu, a zrak pod pritiskom oslobodi kontakte.

Mehanička ruka podigne pola kvadratna metra v e li­ ku kutiju čvorišta, a druga ruka istodobno je već donosila na prazno mjesto rezervnu. Kad je pravilno sjela u ležište, začuo se opet Vili, koji je očito iz svoje fotelje pomno promatrao kako se Ivan i njegov Maks igraju komarca na golemom tijelu Stanice. »U redu momče, napon se već vratio. Čini se da je osim čvorišta sve drugo neoštećeno. Im ali smo sreću, u prvi mah mi se činilo da je šteta gadnija«.

Posljednje što je Ivan još zamijetio bilo je kako mehanička ruka sprema u brod oštećenu kutiju čvo­ rišta i time je smatrao ovaj slučaj riješenim. Uputi zatim Maksa na leđnu, »B « stranu Stanice do hladila sedam i usput zamoli V ilija da priredi šahovsku plo­ ču, jer se uskoro vraća u Stanicu. Znao je da V ili nikada ne može odbiti partiju šaha, a njemu se baš igralo.

U svojoj kristalnoj m em oriji Rezonatori su zabilježili samo podatak o naglom zaustavljanju. N jih ovo pu to­ vanje kroz prostor je završeno i oni su sada bili u direktnom dodiru s m aterijom ovog svemira. Gdje su i zbog čega zaustavljeni, to nisu znali. N ebrojeno mnoštvo takvih istih nasumce je lutalo svemirom, bili su poput cvjetnog praha nošenog vjetrom , nata­ pajući prostor svojom prisutnošću, i nisu vodili raču­

80 na gdje će pasti i hoće li na tom novom tlu sazrijeti za m isiju zbog koje su poslani.

Rezonatori su i dalje, strpljivošću artefakta, čekali kamo će ih baciti igra slučaja. Postojali su samo zato da budu. Da se nađu na potrebnom m jestu kada i ako zatreba da odigraju ulogu koju su im nam ijenili n ji­ hovi tvorci.

I bilo ih je i dalje na okupu svih sedam. Točno koliko i treba da ih bude.

Vječnost je i dalje trajala u njim a, n ije bilo razlo­ ga za buđenje.

Film je bio lijepa himna istraživačima mora. Robert, ne bez zavisti, pomisli da je već vrijem e da neki sposoban režiser snimi nešto takvog i iz života njiho­ ve Stanice, premda su se već mnogi motali ovdje svojim kamerama, prikazivali su se već mnogi inserti na zemaljskoj televiziji, pogotovo za vrijem e gradnje, no nešto cjelovečernjeg, sadržajnog i sveobuhvatnog nije još nikome uspjelo snimiti. Poslije film a on po­ kuša odvući Nelu do bazena, jer je naprosto uživao u gracioznosti njena tijela bakrenasta sjaja, no to mu nije uspjelo. Jedva je pristala da popije s njim jedno piće u baru kino-dvorane i pritom je stalno pogleda­ vala na sat. »P a dobro, kamo žuriš. Tek je devet i nešto, a eksperiment počinje u jedanaest. Hajde opusti se ma­ lo. Ovih dana radiš kao konj, nigdje te nema. Pa što ste se svi uzvrpoljili toliko oko te umjetne dje­ ce? . ..« »Da više nisam čula taj izraz, Roberte.« Nela podig­ ne prst u onoj svojoj profesorskoj pozi, za koju je već znao da je uvod u ozbiljne razgovore, te da od bazena večeras nema ni zbora. »T o nisu nikakava umjetna djeca, da se odmah na početku razumijemo. Nastat će od pravih ljudskih jajašca i pravih ljudskih sperma­ tozoida. Umjetne stvari pravite vi, vi fizičari.« »No, no, ništa mi ne pravimo umjetnoga. M i samo imitiramo prirodu i igramo se njenim zakonima, a ako ispadne iz toga nešto čega nema u prirodi, tim bolje. Nitko nije savršen, pa ni priroda. Prisutni se, dakako, isključuju. U vijek ima izuzetaka. T i si, na primjer, savršeni prim jerak nesavršene prirode«, po­ kuša Robert posljednjim argumentima ipak izvući iz Nele pristanak za jedno praćakanje u bazenu.

Nela se, međutim, nije zbunila na njegove aluzije. »Svakako, ja to i jesam, šalio se ti ili ne. No ja sam samo savršena Zemljanka. M i ćemo ovdje na Stanici

81 pokušati napraviti savršene svemirce. Ne one svemirce sa šest nogu i ljigavim ticalima na glavi, kakvi se opisuju u petparačkim znanstvenofantastičnim pričama, već naše zemaljske svemirce, ljude, ali ro­ đene ovdje i odgojene ovdje, shvaćaš li. Ako su to umjetni ljudi, a što si onda ti, koji još nisi naučio ni lebdjeti kako treba u bestežinskom stanju. Lamataš tim svojim dugim krakovima kao riba repom na su­ hom. T i si umjetan, razumiješ, ti, a ne ta djeca. T i si, barem ovdje, umjetna, neprirodna kreatura.« »Dobro, shvaćam, djeca svemira, svemirci«, promumlja Robert, gledajući zamišljeno u veliki moni­ tor na zidu bara. Svaka prostorija u Stanici, ma gdje bila locirana, imala je taj monitor koji je stalno fiksi­ rao tv sliku Zemlje. Dizajneri Stanice (i psiholozi) smatrali su za potrebno da njeni stanovnici ni za tren ne zaborave odakle su došli i kamo će se jednoga dana vrati. Memento mori. Sjeti se da ćeš umrijeti.

Tamo gdje si rođen, tamo će te i sahraniti. Na Zemlji.

Zemlja zemlji, pepeo pepelu.

Nela kao da mu je pročitala misli. »Gledaš je? I ja je često gledam, premda ni sama ne znam zašto. O v­ dje mi je posve dobro. No, možda i zato jer sam se toliko zagnjurila u posao da i ne stignem misliti na Zemlju. A ipak, na neki način čini mi se da stalno mislim na nju. Glupo, Roberte, to ti još nisam nikad rekla, ali znaš li što mi od svega na zem lji najviše nedostaje? Nikada nećeš pogoditi. Evo, reći ću ti.

Običan vjetar. Ponekad, kad se nađem sama u glav­ nom hodniku, potrčim koliko najbrže mogu samo za­ to da osjetim vjetar na licu.« »Naručit ću sa Zem lje jedan ventilator i pokloniti ti ga za rođendan. Ne, imam u laboratoriju jedan nepotreban elektromotor i još večeras ću na njega montirati neki propeler. Napravit ću ga svojom ru­ kom i . . . « »Samo probaj. Bacit ću ti ga u glavu«, obrecne se na njega Nela. »P a ne ljuti se odmah. Da, vjetar je zgodan svat, pogotovo kad može mrsiti kosu kakva je tvoja. Meni, vidiš, najviše nedostaje more. Šum valova, miris.« Nela se odlučno digne. »Hajde, nećemo sad ovdje valjda kukati za glupavom starom Zemljom. Sada smo ovdje i gotovo, uostalom htjeli smo doći ovamo zar ne? Bit će još dovoljno i vjetra i mora kad se vratimo. Idem. N e mogu ovdje besposleno čavrljati s tobom dok moji umiru od uzbuđenja. Dolaziš u jeda­ naest, zar ne?«

82 »Svakako. Želim vidjeti začeće tih vaših homunkulusa. T i si najlepša frankenštajnovka koju sam upoznao.« »Ostavi koji kompliment i za sutra, Fauste«, dobaci mu Nela, poprativši riječi udarcem koljenom u slabi­ ne, pri čemu se njemu ote iz usta jedan »jo j«, i odjuri iz bara.

On ode do automata i pritisne na dugme »votka s limunom«. Zatim brzo, utrkujući se s mehanizmom automata, udari još tipku »dupla«. Poslednji tren, pomisli. Ovog puta sam te pretekao, momče; sekundu kasnije začuje se »k lik « i na pladnju se pojavi piće.

Duplo. Kad bi se tako lako mogla izvući i poneka cigareta...

Toga časa ugleda za jednim stolom Nboju. Dobri­ čina iz K en ije srkao je svoj čaj, zadubljen u neku knjigu. »Piće bez cigarete to je kao čaj bez, b e z .. .« »Bez čega?« nasmije se Nboja, ugledavši Roberta kako mu prilazi s čašom u ruci. »No, ako se sjetiš bez čega ne valja čaj, možda ću te za nagradu počastiti cigaretom. Imam ih još tri. Hajde, zasluži je. » N o . . . « , pokuša Robert prihvatiti igru, diplomat­ ski odugovlačeći s dosjetkom koje se još nije sjetio. »O visi prije svega o vrsti čaja. Svakom čaju nedosta­ je nešto drugo .. . Na prim jer čaj od m en te. . . « »N e gubi snagu na to kad ne znaš«, pomogne mu Nboja i ponudi ga cigaretom. »R eci m i radije nešto drugo. Vidio sam kako si malo prije razgovarao s Nelom. Da li ti je nešto pričala o večerašnjem ekspe­ rimentu? « »O zar i ti sine Brute? Sada će još svi m oji fizičari otići u biologe. Da možda čak i ne čitaš nešto o homunkulusima?« »G otovo da si pogodio. O genetici«. »M ijenjaš profesiju?« »Ne. Mene taj problem zanima s čisto etičkog gle­ dišta, ako shvaćaš što mislim pod tim .« Nboja je bio jedan od onih skrivenih talenata cr­ nog kontinenta što ih je na svijetlo dana izbacila kiša stipendija Ujedinjenih naroda, plodonosno zalijevaju­ ći iz fondova za gradnju Stanice i najzabitije kutke Zemlje. Robert je taj crni biser otkrio tek nedavno u jednom japanskom nuklearnom centru koji je, poput mnogih drugih, dalje obrađivao opažački materijal skupljen ovdje na Stanici. Ponudio mu je da potpiše ugovor o trogodišnjem boravku u svemiru. Znao je da sve ovisi samo o njegovom pristanku, jer potrebni

83 testovi i ispiti, polaganje kojih je bio uvjet za dola­ zak na Stanicu, bit će za Nboju igrarija. Crnac je gotovo bez razmišljanja, ili razmišljajući brzinom svojstvenom genijima, odmah pristao. »Treba da sam na licu mjesta«, obrazložio je, kao pravdajući se pred Robertom, svoju odluku. »Domovina naših čestica je gore, red je da sam i ja tamo. Hvala vam što me zovete«. Od tada, Nboja mu je desna ruka u labora­ toriju za visokoenergetske čestice, poznatije pod po­ pularnim nazivom »kozmičke zrake«. Štoviše, Nboja praktički i vodi laboratorij, dok Robert sve više vre­ mena mora provoditi na raznoraznim simpozijima i kongresima na Zemlji. »N ela mi je rekla da je, što se etike tiče, sve u najboljem redu. Dobili su i sva moguća i nemoguća odobrenja. Posebnu deklaraciju o pravnom priznanju buduće djece izdao je generalni sekretar Ujedinje­ nih naroda. Prema njoj, ta djeca neće imati posebnog državljanstva ni narodnosti, već će biti pod direk­ tnim starateljstvom U N IC E F-a i imat će sva prava na osnovu povelje U N o pravima čovjeka. Bit će, dakle, i pravno ljudi. Samo Vatikan još šuti. Nezgod­ no mu je odobriti eksperiment, a čini se da je Svetoj stolici opet smiješno da na Stanicu baci anatemu kad je cijeli svijet stao iza njene gradnje. Osim toga«, doda on smijući se, »m i smo i bliže bogu. Ili možda i tebe muče neki takvi etički problemi?« »M a ne, pusti sad to, govorim ozbiljno. Ne mislim na naše zablude i propise. Mislim na buduću djecu. Hoće li ona biti sretna? I kakvi će to biti ljudi kad odra­ stu? To je za mene etika. K oliko mi imamo pravo odlučivati o sudbini nerođenih?« » A što bi ti? Da ih pitaš?« Votka je Robertu razvezala jezik. »D a ih pitaš žele li se roditi? O vdje i iz epruvete? Uostalom, tko je tebe pitao želiš li se rodi­ ti? Tebe, mene, tko je nas pitao? Naprosto smo se rodili i gotovo.« » A li ovi neće imati ljude za roditelje. Majku, oca.

Znam, znam, ne odmahuj odmah rukom, znam da ćeš reći da nisu ni prva ni posljednja djeca bez oca i majke. K oliko je siročadi bilo u ratovima; znam, ali ovo ipak nije isto, postoji tu neka bitna razlika. Ova d je c a . . . ta naša iz b io la . . . ona već unaprijed nam­ jerno nemaju roditelje, a nemaju čak ni porijeklo, korijene, rodbinske veze.« »Im aju porijeklo. Potječu od vrste homosapiens.

Porijeklo im je dakle ljudsko, korijeni zemaljski. Ili svemirski. Ili ljudsko-sveminrski, kako god želiš«,

84 Robert se sve bolje zabavljao. Sad je on Nboju uvjera­ vao u nešto što ni sam nije još dovoljno provario. Iz njega kao da je govorila Nela. »Z vat ćemo ih djeca svemira, to sam već predložio N eli.« » A kad odrastu?« »U v ijek će ostati djeca svemira. Nboja, što je s tobom? Pokreni moždane vijuge. Kao što si ti uvijek ostao dijete svojih roditelja, makar si sad ljudeskara od stotinjak kilograma.« »Znači svemirska retorta je njihov roditelj«, sebi u bradu prom rm lja Nboja. N jega je, u stvari, a da to sam sebi nije htio priznati, najviše ljutila i plašila drskost biologa, drskost njihova eksperimenta u ko­ jem se na rang nekih kemikalija srozava najljudskije pravo čovjeka da ga rodi živa majka, pravo da bude začet iz ljubavi, nehata, slučaja, mržnje, bilo kako, nije važno, ali da zatim raste kao embrij i fetus okružen životnim sokovima majke, a ne kemikalija­ ma, a ne da bude ovisan o biokemiji, osmotskom tlaku, koncentracijama otopina, što će ih pripravljati tamo neki kompjuter, o plastičnim cijevima, regula­ torima krvotoka, doziranju enzima i stalnom nadzoru preko monitora. Slično umiranju u šok-sobi, a ne nastajanju novog života. Od nultog dana, ne od pr­ vog, od nultog dana njihova predporodnog života brinut će biolozi i liječnici, borit će se za normalno odvijanje njihovih životnih funkcija. Bit će kao naj­ teži bolesnici na samrti, a da se još nisu ni rodili. No od svega toga izrekao je na glas samo: » A čemu sve to?« »N e znam ni ja«, odgovori mu Robert. »T i dobro znaš, kao i ja, što sve može naša prokleta znanstvena znatiželja. U našem poslu, ako se nešto može izvesti to se i izvede. Isto tako je i u biologiji. Može se eventualno privremenim zabranama stvar odugovla­ čiti, ali kad-tad netko će već učiniti ključni pokus. To leži u suštini znanstvenog napretka, to je uvijek tako bilo. Nužnost. Biolozi su to sada kadri izvesti i možeš se ti zajedno s cijelim svijetom suprotstaviti tome, no uspjet ćete samo to da pokus odgodite za nekoliko godina ili desetljeća. I još će vas kasnije povijest proglasiti za kočničara znanstvenog progresa. No, dosta o tome, to je briga onih u biolu, a mi imamo dovoljno i svojih problema. Ima li što novog u po­ sljednjih nekoliko sati?« »Im a«, odgovori Nboja odlučnom kretnjom, zaklo­ pivši knjigu iz genetike, kao da time daje do znanja da se slžae s promjenom teme. »Krenim o do labora­

85 torija da ti pokažem nešto vrlo zanimljivo. Bolje da prvo vidiš fotografije, nego li da ja sad trošim nepo­ trebno riječi.« U labosu, pruži mu nekoliko fotografija. »R a zvije­ ne su prije sat vremena. Film je bio vani između devetnaestog i dvadesetog sata. Tragovi su, znači, nastali nekako u to vrijeme. Točno na minutu ne znam, a nije ni važno. Ima ih, kao što vidiš, se­ dam.« Robert zazviždi. »V id i vidi. Pravi kapitalci. Ovi mora da su najmanje reda veličine deset na osamna­ estu meva. Sto misliš?« »N e znam još točno energiju. Još nismo izm jerili efekt ionizacije ali ovako, na prvi pogled, manje od osamnaestice nisu. Čak mislim da su najjači koje smo do sada uspjeli snimiti. Prava lovina. N ije mi samo jasno kako ih se našlo na okupu toliko. Sedam. Ta to je praktički nemoguće. Vjerojatnost za pojavu takvog roja ravna je nuli.« Prekine ih signal telefona. »Pa dobro, gdje ste vas dvojica. Zovem već pola sata.« Bio je to glas Kutogave, radio-astronoma. »Tu smo, Kuti, pa gdje bismo bili. No, dobro, skoknuli smo do bara. Sto se groznog dogodilo, zar gori možda ona tvoja pletena košara za rađio-valove.

Pazi, prije gašenja požara isključi struju«, zadirkivao je Robert vječno nasmijanog Japanca. »Ništa ne gori, Robi, ali nešto čudnog je zabilježila naša kronotraka u devetnaest, trideset osam, sedam zarez pet dva. Neki trzaj smetnje silno je potresao cijeli instrument, a po obliku signala čini se kao da je došao s druge strane, to jest s prednje strane Stanice, strane ’A ‘, razumijete, iz smjera Stanice. Probio je zaštitnu foliju teleskopa i izazvao smetnju. Kratko­ trajno, ali vrlo snažno izbijanje. Nakon toga sve je opet u najboljem redu, no ipak nas zanima što bi to moglo biti. Jesu li vaše ploče štogod zabilježile?« Robert i Nboja se pogledaše. »Kažeš u devetnaest trideset osam. To bi odgovaralo«, reče Robert, a Nbo­ ja zapita: »Kuti, povećaj malo raster na kronotraci. Zapažaš li možda na signalu finiju strukturu od sedam aplitudnih vrhova?« S druge strane linije, nakon kraće stanke začuje se uzvik. K uti je nešto uzbuđeno govorio svome suna­ rodnjaku na japanskom, a zatim se obrati Nboji: »Tako mi galaktike i kvazara. Ima ih sedam. Kako li si samo pogodio?«

86 »Objasnit ću ti zašto ih ima upravo sedam, ako ti meni objasniš zašto na mojoj ploči ima sedam trago­ va energije najmanje deset na osmnaestu mega elektronovolti, nastalih u isto vrijem e i vjerojatno od istog uzroka kao i smetnje na tvojoj mreži za kvazarske leptire«, odvrati mu Robert. » A tako, dakle. To sam htio znati. Sve je to ludo. Čekajte, stižem trčećim korakom do vas.« No, ni poslije dvosatne diskusije nisu se makli da­ lje od početka. Nešto prdje jedanaest, Robert ih osta­ vi uz ploču svu išaranu kredom (zanimljivo, još se u svim znanstvenim raspravama upotrebljavao taj sta­ rinski rekvizit), opere ruke i krene prema biolu.

Biološki odjel zauzimao je tri segmenta, peti, šesti i sedmi, no glavni laboratorij, biol, koji je služio i kao soba za radne dogovore, nalazio se u petom segmen­ tu. Tamo se već bilo okupilo oveće društvo, dvadese­ tak biologa i, koliko je mogao procijeniti, desetak gostiju znatiželjnika kakav je bio i on, premda on osobno nije točno znao da li je došao zbog eksperi­ menta ili zbog Nele.

Lju d i su čavrljali u grupicama, svi su već im ali čaše u rukama i izgledalo je na prvi pogled kao da ih malo zanima prestojeći događaj. Kao bilo koji koktel na Zemlji. »Ho, koja čast, došla nam je fizika u goste«, začuje jedan glas iza sebe i odmah prepozna njegovog vla­ snika, Harija, šefa biola. Hari je bio pedesetogodi­ šnjak, visok i mršav, a pročuo se na Zem lji po poku­ sima genetskog inženjeringa na jezgri stanica malig­ nog tumora i citoplazme stanica tkiva zamorca. N je ­ go vi zamorci sticali su tako nekovrsnu djelomičnu imunost i u prosjeku dvadeset puta rjeđe oboljevali od raka nego li obični zamorci. Sada se širom svijeta po mnogim laboratorijima provode daljnji pokusi ko­ jih je cilj otkrivanje imunološkog mehanizma protiv kancera kod čovjeka. A H ari je na Stanici zato jer su mu ovdje omogućili, kako on to kaže, da eksperimen­ tira s ljudskim materijalom. »V odi li te ovamo znati­ želja za umjetnim uterusom, ili je posrijedi interes za neke genotipove nastale križanjem ljudskih rasa«, bockao je dalje Hari, znajući za njegovu simpatiju prema mulatkinji Neli. » I jedno i drugo«, odgovori Robert. »V olim spajati ugodno s korisnim«, naglasi zadnje riječi, jer je za­ m ijetio da im se približava Nela. »Uostalom, Nela me je pozvala.«

87 »Točno, jesam, jer znam da ovog kozmičkog blud­ nika zanima sve što je u vezi sa spolnim stanicama, pa makar bile i u epruveti«, uzvikne Nela dovoljno glasno da se gotovo svi prisutni nasmijaše. »Dobro, tata Hari, kad će već jednom taj spolni život. Treba li ugasiti svjetla«, poviče netko iz poza­ dine u sveopćem smijehu i žagoru.

Hari podigne ruku kao znak da se prisutni umire i krene prema velikom monitoru u kutu prostorije.

Ekran se upali i oni ugledaše klupko cijevi i žica koje su povezivale gomilu retorti i elektronskih uređaja.

Neke su staklene posude bile ispunjene raznobojnim tekućinama. »D ragi suradnici i p rijatelji«, započe Hari. »Skupili smo se ovdje ne na slavlje, to ćemo upriličiti kasnije, ako sve bude kako se nadamo da će biti, već naprosto zato da samo zajednički podijelim o uzbuđenje koje traje u nama već tjednima otkako su započele zavr­ šne pripreme za ovaj eksperiment. V i svi dobro znate šta je posrijedi, v i ste stvaraoci svega ovog i ja ne mislim trošiti mnogo riječi. Bilo je mnogo borbe dok nam nije uspjelo dobiti odobrenje za ovaj pothvat.

Na Zem lji ga vjerojatno nikad ni ne bi dobili, no Stanica se smatra nekakvim izvanzemaljskim m je­ stom, što ona i jeste, a čije djelovanje neće zaraziti, da se tako slikovito izrazim, Zemlju i ljude na njoj.

M i smo u eksterteritorijalnim vodama, točnije pro­ storu, a od Zem lje nas dijeli dvadeset tisuća kilome­ tara vakuuma kroz kojeg ništa živo ne može proći osim, dakako, svemirskim brodom. Bolja izolacija je nezamisliva«. On se okrene prema monitoru. »S vi znate što je to što vidite. Znate i gdje je smješteno. U nultoj komori, u samom srcu Stanice, tamo, u osi, gdje nema umjetne sile teže izazvane vrtnjom našeg kotača. Bestežinsko stanje kao i u svemirskom pro­ storu. Odlučili smo se za to mjesto da naši budući mali svemirci rastu već od samog početka u beste­ žinskom stanju. Kada je čovjek krenuo u svemir p ri­ je šezdesetak godina, morali su se astronauti privika­ vati na za njih neprirodno stanje bez težine. M i ćemo sada stvoriti ljude kod kojih će taj proces teći obrat­ no, oni će se kasnije morati privikavati na ono što je za nas od rođenja normalno — na težinu i osjećaj smjera gore-dolje.« On zastane da da težinu svojim riječima, jer je u prostoriji naistao tajac. Zatim se nasmije pa nastavi: »No, dobro, da više ne filozofiram, sve v i to ionako već dobro znate. Hajde, da krenemo. Ja ću uputiti

88 prema cilju već pripremljene sperm ije. .. evo«. On počne podešavati jedno dugme na monitoru. » A sa­ da .. . vama je jasno da nije red da se ja kao muška­ rac i dalje petljam u te ženske stvari, pa bih molio našu laboranticu Veru da odigra ulogu domaćice.« Sa svih strana čuo se smijeh i veseli povici. » A li profesore, ja. .. ovaj .. . zašto baš ja«, branila se Vera sva crvena u licu. »Hajde, Veruška, ne stidi se, nećemo gledati, priđi samo monitoru i otvori uterus, evo ovim regulatorom lijevo «, više ju je silom, nego što je ona sama išla, dovlačio Hari do monitora.

Ona učini kako joj je rečeno i prostorijom se razliježe pljesak. »Bravo, mama Veruška«, čuli su se povici i od tada laborantica Vera osta zauvijek mama djece, sada za­ čete u umjetnom uterusu na Stanici.

U općoj gužvi svi su se htjeli približiti monitoru, premda su znali da nemaju što vidjeti golim okom.

Na ekranu se ništa posebnog nije događalo. O bavlje­ ne su u stvari dvije oplodnje, jer je uterus imao dvije pođsekcije da bi se povećala vjerojatnost uspjeha. Sama izvanmaterična oplodnja i razvoj em­ brija u prvih nekoliko tjedana nisu bili problem, a takvi eksperimenti obavljali su se već i u posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća. Oplođeno jajašce, koje je prošlo u epruveti prvih nekoliko dioba, vraća­ lo bi se, međutim, uvijek u majku gdje bi, prirodno hranjeno preko posteljice, raslo do biološki kompletnog čovjeka, do novorođenčeta. U ovom eksperimen­ tu na Stanici željelo se potpuno isključiti čovjeka, odnosno majku, iz fetalnog razvoja. Iz umjetnog ute­ rusa, biokemijskog laboratorija koji je podražavao funkciju majke kao hraniteljice i čuvarice fetusa, trebala su izaći na svijet gotova djeca. Novorođenčad. »Sto kažeš na sve ovo, Roberte«, začuje on iza sebe glas V ilija iz kontrolnog centra. »B ez komentara, bez riječi sam«, odvrati on. »No, moram priznati da se biolozi lijepo zabavljaju.« »D a ti iskreno kažem ja još ne vjerujem da će se iz tih staklenki poroditi, gotovo sam rekao izleći, ljudi«, nastavi Vili. »Sto ima novoga kod vas.« »Ništa tako uzbudljivog i uzbuđujućeg kao ovaj spolni život biologa. Mii, fizičari, te stvari radimo na drugi način, fizički«, poviče on namjerno ne bi li ga možda čula Nela, no ona se toga časa nalazila na drugom kraju prostorije. »No, kad već pitaš što mi

89 radimo«, nastavi on »reći ću ti da smo dobili nekakvu čudnu sliku kozmičkog zračenja, večeras u devetna­ est trideset osam, barem ako je to isto ono zračenje koje je potreslo Kutagavinu krletku.« »U devetnaest trideset i . .. osam .. . hej, čekaj ma­ lo«, on izvuče iz džepa notes. »Jesi li siguran da je bilo baš to v rije m e . .. evo, tu je zapisano, točno u devetnaest sati trideset osam minuta sedam zarez pet sekundi po staničnom vremenu prekinut je dovod energije iz solarnih baterija segmenta četrnaest.

Udar meteora u čvorište vodova.« »V ili, ne zezaj se, danas nije prvi april, a čak i da jeste, to su ozbiljne stvari. Nboja i Kuti već satima grickaju kredu zbog toga.« »A li, kad ti kažem, čovječe. Uostalom, provjeri, ako ne vjeruješ. V rijem e je zabilježeno u dnevniku kontrolnog centra i u memoriji, na disku broj sedam, energetika. Možeš p rovjeriti ii na glavnoj kronotraci pogonskog sistema, pa takav je kvar zabilježen, čo­ vječe, na sto mjesta i na sto načina.« »Dobro, recimo da ti vjerujem. A li kakve veze imaju kozmičke zrake sa meteorima? Vili, samo se pazi, danas grizem. T i možda ne znaš što govoriš, a fizika ti i nije baš jaka strana. Bolji si s kompjuteri­ ma. Nemoguća je bilo kakva veza između meteora i kozmičkog zračenja.« »Sto se to mene tiče, te vaše nemogućnosti. To vi riješite. Ja ti samo kažem ono što znam. Točno u to vrijem e dogodilo se ono što se dogodilo, u to se zaklinjem i izvoli p rovjeriti.« »Čekaj, vidim da si uporan; do vraga, gdje je tu neki telefon da se javim onoj dvojici očajnika.« On dohvati telefon. »Nboja, ja sam, Robert, slušaj me dobro, ovdje je sa mnom V ili iz kontrolnog, kaže da je neki meteor udario u ono vrijem e ... da, točno na desetinku sekunde... d a . .. pa znam i ja Nboja da je nemoguće, ali on tvrdi tako. ..« U razgovor se ubaci Vili. »M eteora ima sedam, a ne jedan.« Jesi li ga čuo, kaže da je bilo sedam m eteora.. . da, proslava je ovdje u to k u ... ma nisam pijan, Nboja, popio sam čašu v in a .. . Dobro, dobro, sedam patuljaka. A tko je Snjeguljica, pitaš.« Robert se okrene Viliju. »M isli da smo pijani i da se želimo zabavljati na njegov ra­ čun.« V ili mu zgrabi slušalicu. »Slušaj, staro momče, sad je bilo dosta s natezanjem. Ovdje V ili iz kontrol­ nog centra. Govorim ti službeno, shvati to kao na­ redbu. Potraži Iv a n a . .. da, onog inžinjera iz ener­ getskog .. . kod njega su još ti meteori, razgovaraj s

90 njim, on je popravljao vani kvar i unio meteore u Stanicu. Vjerojatno ih još nije predao astronomi­ ma . .. d a .. . evo ti i njegov kućni broj, tri sedam dva, reci mu da sam t e . . . « »Sto se to ovdje događa? Zašto se natežete oko tog telefona kao da sam ja s druge strane žice? A li ja sam ovdje«, prekine ih Nela. »M a izbila je neka gužva zbog večerašnjih meteo­ ra«, objasni joj Robert. »Meteora? Ovdje je započeo povijesni, epohalni eksperiment, a vi se uzbuđujete zbog nekoliko ka­ menčića kakve ima svaki muzej čak na Zemlji. Roberte, ti si nepopravljiv pubertetlija. T i bi još ka­ menčiće skupljao, a?« »A li, Nela, ti ne razumiješ«, počeo se pravdati Ro­ bert. »O vo je nešto posebno.. , stvar je luda, glu­ pa . ..« »Dakako da je glupa«, odbrusi Nela. »Sto bi i mogao biti meteor drugo nego li glupost u usporedbi s veličanstvenim činom začinjanja novog života što su nam ga prikazali Hari i Vera. Nego, to mi je dalo inspiraciju. Jesi li ti još zainteresiran za onaj, kako to ti nazivaš, bazen.« »Svakako, za tebe i vodu, pa makar ne bila mor­ ska, uvijek«, odgovori Robert, dok se V ili još natezao s Nbojom. »Onda, što još čekamo. Embrio može rasti i bez nas, o njemu odsad preuzima nadzor kompjuter.« I oni krenuše, premda je Robert bio lagao. Zapra­ vo, uopće mu više nije bilo stalo do bazena.

Eksperiment je u potpunosti uspio. Devet mjeseci nakon začeća (jer umjetni uterus je imitirao biološke uvjete pravog), Stanica je dobila podmladak. Bilo ih je dvoje. D jevojčica i dječak, drekavci kao i sva dru­ ga normalna djeca rođena na Zemlji. N joj su dali ime Stela, a njemu Geo. Bilo je prijedloga da se nazovu Adam i Eva, no ta je biblijska alegorija ipak napuštena. Geo i Stela nisu bili legendarno stvoreni od blata i daha božjeg već isključivo znanjem ljudi, a od ljudskog genetskog materijala, ovdje, u bestežin­ skom stanju, pa su svojim imenima simbolizirali spo­ nu neba i ljudi, zvijezda i Zemlje.

Za vrijem e razvoja njihovih embrija i, kasnije, fe ­ tusa, mogle su se neprekidno snimati sve faze te čudesne metamorfoze. Čovjek je, kroz prozirno sta­ klo umjetnog uterusa, po prvi puta u povijesti pro­ matrao kako nastaje, gledao je svoju ontogenezu kao

91 ubrzani filogenetski film razvoja životinjskih vrsta sve do sisavaca. Već samo to, bez obzira na konačan rezultat, porod Gea i Stele, bilo je dovoljno da isplate sredstva i trud uloženi u ovaj eksperiment.

U vrijem e dok su se u umjetnom uterusu nizali kadrovi s gušterolikim fetusima budućih ljudi, samo je još jedan događaj donekle uzbuđivao dio Stanice, pogotovo njene astronome i fizičare. Događaj se, stje­ cajem okolnosti, zbio iste večeri kad je u biolu pro­ slavljano začeće djece, samo nekoliko sati ranije. Od tada, ne prestaje biti uzrokom žestokih diskusija.

Roj od sedam meteora iste veličine (oko jednog centrimetra) ne samo da je oštetio jedan vitalni dio si­ stema za snabdijevanje energijom četrnaestog seg­ menta što je samo po sebi nevažno i ništa neobično, već je, čini se, proizveo i neobjašnjivo visokoenergetsko i radio-zračenje.

P ojavile su se nebrojene hipoteze o porijeklu i pri­ rodi tih meteora, pokušali su ih ispitivati na sve mo­ guće načine, podvrgavali su ih kemikalijama, snopu laserskih zraka, snažnim magnetskim poljima, čak su jednog u očaju namjeravali razbiti, razmrviti, no sve je to bilo uzalud. M eteori su ostali isti, o njihovom sastavu nije se saznalo ništa. Ustanovljeno je samo da imaju praktički beskonačnu tvrdoću, jer s njih nisu mogli sastrugati ni miligram tvari da bi je po­ d vrgli spektralnoj analizi. Nisu se mogli ni zagrijati, rastaliti ili bilo što takvoga. Podvrgnuti su pokusu s vrlo snažnim laserskim impulsnim snopom, kakav se koristio pri iniciranju fuzije vodika u helij, a razvijao je u malom volumenu za kratko vrijem e temperature od više desetaka milijuna stupnjeva. No, umjesto da jednostavno ispare ili eksplodiraju, meteoriti su na napad energije laserskog snopa odgovorili tako da su odmah svu primljenu energiju isijavali natrag, ali ne monokromatski kao laser već u vrlo širokom, posve kontinuiranom spektru koji je sezao od najvećih, ki­ lometarskih radio-valova, pa prema sve kraćim. Isi­ javali su ravnomjerno cijelom površinom, premda ni­ su bili oblika savršene kugle. Ako se pojačala snaga laserskog snopa, oni bi samo poroširili svoj spektar povratnog isijavan ja prema još višim frekvencijama, pa su tako mogli, izgledalo je, i za vrijem e udara o oplatu Stanice ispustiti visokoenergetske kvante kozmičkog zračenja, a da se oni sami nisu mehanički ni najmanje oštetili prilikom udara. Sto se zračenja tiče ponašali su se, dakle, kao — samo u teoriji po­ znato — apsolutno crno tijelo.

92

No, nisu bili crni. Točnije, jedan je bio crn, ali preostalih šest ne. Upravo boje tih meteora bile su u širokoj javnosti najpoznatija činjenica o njima i zbog tih boja su se raspredale svakojake legende i priče koje su imale malo ili nikakve veze sa znanošću. O neobičnim kamenčićima htio je svatko reći što misli, javili su se mistici, proroci, kvazifilozofi, vjernici le ­ tećih tanjura i posjeta iz svemira. M eteoriti su izla­ gani na mnogim izložbama na koje su nagrnuli ljudi da vide to čudo, a najbogatiji ljudi svijeta su se natjecali tko će ponuditi više m ilijardi za otkup. Po­ stali su najveća dragocijenost, daleko vredniji od di­ jamanata od kojih su bili, uostalom, i neuporedivo tvrđi. Dijamantno svrdlo upotrebljeno na njima tro­ šilo se kao da je od suhe ilovače.

Jedan je bio posve bijeli, bliješteće bijele boje, jedan je bio apsolutno crn, baršunastog crnila i od njega se najteže mogao odvojiti pogled, upijao je sve u sebe, u beskrajnu dubinu odsutnosti svega. Bez prelijeva nijansi na površini, refleksija, sivih tonova.

Samo crna bezdana rupa, materijaliziran grumen svemirskg prostora. Preostalih pet bilo je crvene, narandžaste, žute, zelene i plave boje, što su osnovne boje spektra vid ljive svjetlosti. Dobili su stručno ime »polikromni enigmatiti«, jer su ostali potpuna zagonetka.

Cak ni rentgenska analiza ni bombardiranje snopom elektrona u cilju dobivanja difrakcijske slike nije ništa otkrilo. Na kraju bi odlučeno da se polikromni enigmatiti vrate natrag na Stanicu i pohrane u ta­ mošnju mineralošku zbirku. To je mjesto bilo najsi­ gurnije za slučaj pokušaja krađe, a iz vitrine zbirke izlazili su samo kad bi na Stanicu došao netko s novim prijedlogom — uvijek bez uspjeha — kako da sazna nešto o njihovoj građi. Vremenom je, međutim, zanimanje za taj tvrdi orah znanosti sve više jenjava­ lo, svakodnevni poslovi na Stanici išli su dalje svojim tokom, a meteoriti su čekali, spremljeni na sigurnom, na vrijem e kada će doći netko tko će znati što da uradi s njima.

A on, bolje rečeno oni, su se pojavili prije nego li je itko od ljudi to i slutio. Uz to nisu bili ni fizičari, ni astronomi.

Ta nerješiva zagonetka znanosti, ptica rugalica svim njenim naporima, ispilit će se tek pred njima iz svog kozmičkog jajeta.

Laborantici V eri bila je dvadeset i jedna godina kad je došla na Stanicu. Pripadala je pomoćnom osoblju

93 još potrebnom svakom laboratoriju bez obzira na ve­ lik broj elektronskih pomagala. Bila je primljena na taj posao zbog izvanredno spretnih prstiju, vještih kao u kirurga, što je pri pripremi bioloških pokusa bilo od ključne važnosti. Rukujući laserskim nožem u vidnom polju mikroskopa, sva napeta i punom pa­ žnjom usmjerena prema celularnom mikrosvijetu koji je pulsirao, živeći po protoplazmatskim za­ konima,Vera je nalikovala na mađioničara koji, nao­ ko nepokretan, izvodi trikove, komunicirajući s oko­ linom samo pokretima njemu znanim i razlučivim u odlučne detalje. Ispod njena mikronoža m ijenjali su se stanični kozmosi, eksplodirale su vakuolne zv ije ­ zde, bježale galaktike citoplazme, dok je ona, okom stvoritelja prikovanim na okular mikroskopa, motri­ la, kao iz nekog drugog, višeg svijeta, te grudice protoplazme što su se trzale, jurile ili treperile, zato što su živjele i htjele živjeti i dalje. Kad bi se ona umiješala u njihov život, plamenom je oštricom svo­ ga noža sijala smrt, ali i oslobođenje, m ijenjala je slučaj u nužnost, igru u pravilo, modelirala je bu­ dućnost rezom sadašnjosti, a iza ožiljaka koje je za­ davala kretale su se stanične sudbine novim putevima. Vera bijaše bog citoplazme.

Bila je najmlađi član ekipe na Stanici, ne računa­ jući, dakako, djecu. Ta joj je mladost i bila krivcem za onu šalu što ju je profesor Hari izveo s njom na dan puštanja u rad umjetnog uterusa. Netko ju je tada bio nazvao mamom i taj je nadimak ostao kao neodstranjiv benigni madež, ali drag joj jer je njime stekla poseban status u društvenom životu Stanice.

Ona je bila mama svemirskoj djeci.

U samom početku, taj joj je nadimak nekako sme­ tao. Činio joj se kao ruganje, no uskoro je uvidjela da joj donosi više koristi nego štete. Inferiorna u pogledu stručnosti u odnosu na većinu članova malog kalektiva Stanice, ranije je bila nekako potisnuta izvan glavnih tokova života i rada na Stanici. Ne bi se moglo reći da su je zanemarivali, ne, to nikako, jer već su njena mladost i ljepota bili dovoljni razlozi da svugdje bude rado viđena, ponekad, činilo joj se, upravo zbog toga i previše rado. No novi epitet mate­ rinstva, premda dobiven u šali i ničim zaslužen, dao je Veruški, a svi su je sada tako zvali, neki poseban društveni šarm, izražen prvenstveno kroz osjećaj blagosti prema njoj, osjećaj toliko blizak njoj kao slavenskoj duši.

Ona je to zapažala i to joj je sve više godilo. Za-

94 nimljdvo je bilo promatrati kako su joj se ljudi — što je više prolazilo vrijem e sazrijevanja embrija i ka­ snije razvoja dojenčadi — sve ozbiljnije obraćali s »mama Veruška«, čak već i bez onog, u početku primjetnog, šaljivog tona. Kao da su svi zaboravili porijeklo tog nadimka i kao da su i oni samo osjećali potrebu da nekog na Stanici proglase majkom te dje­ ce. K akav je to bio psihološki ekstrakt koji je stajao u dubini svih tih ponašanja, to Vera nije posve shva­ ćala, a nije htjela ni razmišljati o tome. Prihvatila je igru koju su drugi izm islili i bila je zadovoljna.

No bila je zadovoljna zbog još nečeg. Ne zna točno kada je to osjetila, možda otprilike kada su djeca navršila godinu dana. Tada je počela voditi i povre­ meni dnevnik, ne zbog nekog pubertetskog poriva i ne pravi dnevnik, već naprosto zapis nekih događaja i svoje viđenje njih. U to je vrijem e, naime, ona počela osjećati — da li pod utjecajem nadimka što su joj je pripisali ili naprosto tako, zbog njoj posve mutnih razloga, a u vezi s nečim što je u njoj kao ženi bilo zapreteno — neku posebnu odgovornost i brigu za sudbinu te djece.

Počela se i osjećati njihovom majkom.

Negdje u dubini duše znala je da je sve to glupo i da ona nije njihova majka. Njihove su majke bile neznano koja jajašca oplođena neznano kojim sper­ mi jima, naprosto rasplodni materijal, genetska na­ sljedna raskoš ljudske vrste, a sve to zatim kombini­ rano s ludim, znalački upravljanim, bezobraznim, be­ zosjećajnim biokemizmom umjetnog uterusa koji je tokom mjeseci sazrijevanja fetusa davao dozirane sastojke jednako tako kao da su u pitanju brojleri. I zatim, povrh svega toga još i nepoznati utjecaj sve­ mirskih uvjeta, posebno bestežinskog stanja. A možda je to, upravo to, na neki čovjeku još nepoznat način utisnulo pečat u razvoj te djece.

Možda su oni doista, u bukvalnom smislu te riječi, djeca svemira.

Jer, koga ili čega su oni inače djeca? Vjerojatno su se to i pitali mnogi ljudi na Stanici i u nedostatku pravog odgovora — a njega ni nema — poslužili su se jednim njima najbliskijim simbolom, koji je pra­ davan, antropomorfan i zato svet.

I zato je Vera morala biti mama.

Bilo je zbog toga posve normalno da je Veruška postala član odbora za nadzor nad djecom, osnovanog još prije njihova rođenja. Uz biologe, liječnike i psi­ hologe ona je bila jedino nestručno lice u odboru, no

95 kad se odbor sastavljao, svi su smatrali samo po sebi razum ljivim da mama Veruška bude njegov član.

A pred odborom je bila gomila posla. Sastajao se svakodnevno, a Veru, koja je i ranije bila prisutna na mnogim sastancima naučnih tijela obično kao zapi­ sničar, zabavljala je atmosfera egzaktnosti, brojaka i termina kojima su se ovi stručnjaci služili kao da je riječ o bilo kakvom drugom znanstvenom eksperi­ mentu. Pogotovo u početku, prije poroda, sastanci odbora su nalikovali na simpozij embriologa, bili su tu izvještaji i dijagrami o pulsu, krvotoku, metabo­ lizmu, mogućim patološkim zastranjenjima, analize elektroencefalograma. Na stolovima su bile gomile papira o dvije pokusne životinje, o dva objekta pro­ matranja, a da se nikada nije izričito spominjalo da su to budući ljudi. O budućoj Steli se govorilo kao o embriju A, o Geu kao o embriju B. U to prvo v rije ­ me Vera je samo šutjela i pitala se ponekad zašto je uopće i zovu da sjedi ovdje.

P rv i udah zraka bio je propraćen, kao kod sve novorođenčadi, plačem, tim prirodnim refleksom ko­ jim se dišni putevi tek rođenog bića čiste od tjelesne tekućine da bi po prvi puta preuzeli svoju predviđe­ nu funkciju. Bio je to prvi dječji plač koji se razlijegao svemirom. Istina, nije otišao dalje od zidova Sta­ nice jer ga, uostalom, vakuumom i ne bi ima­ lo što prenositi, no mikrofon instaliran u nultoj ko­ mori gdje se nalazio uterus i gdje su liječnici izveli delikatnu operaciju odvajanja sazrelih embrija ođ aparature, prenio je taj plač preko ozvučenja u sve kutke velike Stanice, u sve laboratorije, društvene prostorije, privatne sobe; sve osoblje Stanice zastalo je tog trenutka na svom poslu, zamrli su razgovori, prekinute su znanstvene rasprave. Gotovo punu m i­ nutu na Stanici se ništa drugo nije čulo osim te praiskonske dernjave dvoje novorođenčadi, koja je najavljivala da je ljudska vrsta ne samo tehničkim već i biološkim kljunom probila ljusku planetarne postojbine i prosula svoje sjeme među zvijezde.

Bio je to znak nad kojim se trebalo zamisliti. Čo­ vjek je do tog trenutka prenosio u svemir samo svoje tijelo u skafanderima, svemirskim brodovima i stani­ cama. Sada je prenio na kozmičku posteljicu i biolo­ šku intimu svoje vrste, njenu srž razgolićenu do makromolekularnih lanaca koji su je do sada držali okovanu za životne uvjete matičnog planeta. Stela i Geo, bez obzira na to što su bili proizvod umjetnog uterusa kao rezultat jednog eksperimenta, razlikovali

96

su se od svih do sada rođenih stotinjak m ilijardi ljudi po tome što je Zem lja za njih bila prošlost njihove vrste, pretpovijest prema kojoj će se možda odnositi kao prema nekoj staroj prevladanoj civilizaciji koja ih je stvorila i uputila, izbacila na nove putove s kojih više nema povratka na staro. Ovaj plač bio je simbolična predigra nečeg mnogo važnijeg nego li što je to itko toga časa mogao i zamisliti.

A možda će se ova djeca svemira, i još mnoga druga koja će slijediti nakon njih, otuđiti od svojih predaka, ljudi sa Zemlje. Nisu oni zmajevo sjeme već Dedalovo. Napustit će možda Minotaurovu Zemlju, nošeni solarnim vjetrom u prostor u kojem će probiti novu dimenziju nesputanu naslijeđenim labirintom Zemljana, a ipak budući njihovo poslanstvo upućeno širinama misaonih razboja kozmosa.

Ovakva i slična razmišljanja prolazila su glavama mnogih u Stanici, jer kad je prekinut direktan prije­ nos iz nulte komore, još je nekoliko sekundi potrajao tajac prije nego li je odjeknuo žamor, čestitanje i jurnjava po hodnicima.

U v itrin i mineraloške zbirke Rezonatori su osjetili vibracije što odjekivahu cijelom Stanicom. Bile su to vibracije pune nekog naboja koji je određene sklopo­ ve u unutrašnjosti Rezonatora postavio na novi kvantni nivo. To još, međutim, n ije bila rezonancija, već samo nagovještaj nje; glavni sustavi se još nisu budili. Samo su neki kristali p rom ijen ili strukturu svojih prostornih rešetki, postavljajući tako dijelove Rezonatora u stanje jače senzibilnosti, budući da su negdje u blizini nastala živa bića. Rezonatori nisu bili u stanju registrirati postojeća živa bića već samo novonastala. Zašto je tome moralo biti tako, to ovi artefakti nisu znali ni vodili računa o tome. Tako su h tjeli n jih ovi stvoritelji.

Jedan je relej u njim a, p rvi put otkad Rezonatori postoje, počeo otkucavati vrijem e i m je riti prostor, otvorile su se latice mikroskopskih senzora na svim spektrima i Rezonatori su pokrenuli svoja zaspala osjetila. Znali su što im je sada dalje činiti.

Da je netko toga časa bio u prostoriji mineraloške zbirke, opazio bi u mraku da je pet kamenčića za­ sjalo na trenutak u sjaju svojih boja, oslobađajući se energije nastale p ri prom jeni kristalne strukture. B i­ je li kamenčić ostao je n eprom jenjivo bijel, a crni jednako tako crn kao prostor iz kojeg su došli. Čekali su i dalje rezonanciju strpljivošću kakvu poznaju

97 samo artefakti. Rezonancija je, međutim, sada bila ostvariva i oni će je čekati, ako bude trebalo, i čitavu vječnost.

U času rođenja Stele i Gea Veruška se nalazila u dvadesetom sektoru kojeg su zaposjeli astronomi.

Odvukli su je tamo Nela i Robert na malu prijat­ eljsku proslavu rođendana Kutogave, radio-astronoma. Okupilo se ovdje društvance iz opservatorija, a svi su znali da će se danas najvjerojatnije roditi djeca, jer su embriolozi i liječnici, koji su tom prigo­ dom došli sa zemlje da pomognu profesoru Hariju, objavili da će uskoro umjetni uterus uhvatiti trudovi, kako su u šali govorili u biolu. A bilo je već i v rije ­ me. Vera je pristala da ode među ljude, jer nije mogla podnijeti samoću u takvim trenutcima, a posla u laboratoriju za nju trenutno nije bilo.

Kad je utihnuo plač koji je iz interfona na zidu ulazio u sobu, Robert se obrati Kutogavi: »Evo, Kuti, dobili smo društvo. Kako si samo po­ godio da se prije trideset i osam godina rodiš točno na današnji slavni dan? Da li je i tvoju dernjavu slušala pobožno cijela Jokohama, a ljudi imali blaže­ ni izraz lica kakvog sad vidim na našoj mami Veruški? « »N e rugaj se djevojci, Robi, jer ćeš imati sa mnom posla«, oglasi se Nela odsutno, gledajući rub svoje čaše. »Oho, ženska solidarnost se budi. Nekad je bila čuvena muška solidarnost, a žene su jedna drugu podbadale. A li u ovo ludo vrijeme, kad se u svemiru čak i djeca već rađaju, sve se okrenulo naglavce. Još malo, pa ćemo i hodati po stropu«, odvrati Robert; no, zatim, kao nečeg se sjetivši, baci pogled na pod i nastavi. »K vragu, pa to upravo i činim pune četiri godine otkako sam ovdje. Hodam po stropu koji se vrti.« »A k o ti je dojadilo hodanje, a ti idi malo u dvora­ nu u osi Stanice, pa uživaj u bestežinskom stanju.

Koliko se ja sjećam, nisi već dugo bio tamo«, napo­ menu Nela. »Ma, dosta mi je već i tog plivanja po zraku, osje­ ćam se tamo kao riba na suhom. Zapravo, dosta mi je već pomalo svega ovdje, ima već nekoliko mjeseci otkako me ne zovu ni na kakav simpozij na Zemlju.

Zaželio sam je se. Mislim da sam zreo za jedan skok do majčice Zem lje da joj poljubim tlo. Počeo sam već patiti od klaustrofobije. A ti, K uti?«

98 »Ja idem dolje za koji dan. Pozvala me japanska akademija da održim predavanje o polikromnim enigmatima. P oziv sam prihvatio, premda, u stvari, nemam pojma što da im još novog o njima kažem, ne znamo mnogo više nego li onda kad smo ih našli.

Imaš li kakvu novu ideju?« »Nemam, osim što mi je sad palo na pamet da smo ih našli one večeri svečanog začeća djece u biolu.« »D a v i to ne govorite opet o onim meteorima zbog kojih sam te jedva odvukla do bazena?« Javi se Nela. »Dosta mi je tog kamenja. Nisam te mjesec dana poslije toga mogla uhvatiti ni za glavu ni za rep.« »Nism o ni mi m ogli sebe. A ni njih«, nasmije se Robert. On se okrene Kutiju. »A li ovi biolozi su tvr­ de glave. Kamen je za njih samo kamen. N ije živo i ne tiče ih se. T i meteori su, Nela, kamen kušnje cijele naše fizike, znanosti. Za njih kao da ne vrijede pravila lijepog ponašanja, razumiješ li? A koji onda zakoni vrijede za njih, a? No, dobro, pustimo ih da spavaju zimski san i čekaju svog princa. Nazdravimo radije našoj mami Veruški. Dižem, dakle, ovu čašu u čast roditeljice čitavog jednog novog čovječanstva, bestežinskog čovječanstva, da ga tako nazovem, i že­ lim pripadnicima tog novog soja ljudi da ih ni u duševnom životu ne pritišću nikakve brige, kao što im ni tijelo ne pritišću ovi kilogrami što ih mi moramo stalno vucarati sa sobom.« »Baš se pravi javio«, zlobno pripomene Nela. »K o ­ sti ti klepeću, a ne da te kilogrami pritišću.« »T v o ja mora biti uvijek poslednja, jasno. Pa nek ti bude. Veruška, što ti kažeš na sve to?« »N a koje, Roberte?« »Kako, na koje? Pa na to da smo postali p rvi sve­ mirski dječji vrtić ili jaslice, kako hoćeš. Još koji m je­ sec i od nas će tražiti da polažemo ispit za odgajate­ lje .« Vera nije bila vična ovako slobodnoj konverzaciji i na tome je zaviđala Neli. Njezina spretnost sva kao da se bila skupila u prstima, dugim i vitkim, koji su stalno treperili nekim unutarnjim nemirom, ali izva­ na bili savršeno smireni i staloženi. Kao da ih je željela zaštiti od vanjskog opakog svijeta i umotati ih u svoju sigurnost, ona je gotovo stalno držala prste obavijene jedne s drugima u obliku polušaka, ili ih je pak međusobno ispreplitala tako da su stalno bili svi na okupu, svih deset u punom najprisnijem dodiru. »Pa, ovaj, ja znam da se v i samo šalite, d a . ..« »N e slušaj tog magarca, Veruška. On nikada nije

99 ni imao djece, a vjerojatno i neće, osim ako ga ja na to ne natjeram ovdje na Stanici. On naprosto ne voli djecu«, upadnu joj u riječ Nela. »Ja da ne volim djecu? Gle, gle.« Pa ako ne želim imati djecu to još ne znači da ih i ne volim. A što se Nele tiče, Veruška, ona ti je slična dami iz anegdote koja se pripisuje Bernardu Shawu, engleskom knji­ ževniku iz prošlog stoljeća. H valila se njemu tako jedna dama da strašno obožava ruže i svakog jutra odreže u vrtu nekoliko ruža za svoje vaze. A volite li djecu, upita je Shaw. 'Strašno, luda sam za njim a’, reče ona. ’Pa kako to da onda djeci ne režete glave i ne stavljate u vaze’, odbrusi joj Shaw. Ja mislim da djeci nije mjesto u svemiru kao ni ružama u vazi. To je za njih umjetna sredina.« »A , ne bih se složio s tom konstatacijom«, javi se Mark, astronom koji je do sada šutio, zadubljen u listanje nekog časopisa. Mark je bio na Stanici poznat po tome da malo govori, a kad bi se to čudo i dogodilo, počeo bi odmah riječim a »s filozofskog sta­ novišta.« Tako bi i ovog puta: »N a to pitanje treba gledati s filozofskog stanovišta. Ja sam protiv bilo kakvog kanoniziranja. To što vi, dragi kolega, spo­ minjete, nije prim jenjivo na nove uvjete u kojima mi živimo. A d jedan, i mi također živimo u umjetnoj sredini, ad dva, ta su djeca stvorena jednim umjet­ nim zahvatom. Zaključak: umjetno nastalo u umjet­ nom je u odnosu na sveukupnu datost prirodno. Ergo, ta su djeca u za njih prirodnoj sredini.« »A d tri, ti si, Mark, jedan običan gnjavator, ergo, bolje i dalje šuti«, odgovori Robert. »S v i pričamo, samo nikako da čujemo mamu Verušku.« »H tjela sam reći«, javi se Vera »da razmišljam o onome što ste vi, Roberte, rekli, o klaustrofobiji i bestežinskom stanju kojeg vam je već dosta. A Stela i Geo? Kako će biti njima? Mislim, da li će oni moći jednoga dana podnositi stanje težine? Pa čak, možda, znam da ćete se smijati, ali palo mi je na pamet da će oni možda osjećati nekovrsnu klaustrofobiju na Zem lji kad dođu jednom njoj u posjetu,^ možda će Zem lja za njih biti premalen, previše skučen prostor u odnosu na svemirska prostranstva gdje su rođeni.« »G le ti našeg malog filozofa. Bravo, Veruška. To se zove razmišljanje, a ne ono tvoje cogito ergo sum, Mark. Vidim da našu Verušku nisu slučajno izabrali u odbor za nadzor nad klincima. Uostalom, što li radi sad taj odbor?« »Vjerojatno slave rođenje. Skupili se u nultoj ko­

100 mori oko djece, onako nespretno koračajući u magne­ tiziranim čizmama«, odgovori Nela. » A H ari će se po prvi puta u svom životu naći u gužvi iz koje neće izaći samo tako da je strpa u kemijske simbole i epruvete. O toj djeci će uskoro morati povesti brigu i psiholozi.« » I naša Veruška, zar ne, Veruška«, nasmeja se Robert. » A mogla bi ti pomoći i Nela koja je, siguran sam, ionako ljubomorna što Hari nije nju pozvao da okrene onaj regulator.« »D jeci će biti potrebni i očevi, a ne samo mi«, odbrusi mu Nela. »Možda mi svi pretjerujem o što se tiče roditeljske brige o toj djeci. Možda ćemo im svi mi biti uskoro suvišni i nepotrebni«, reče zamišljeno Kuti. »Možda im je priroda kao u vukova samotnjaka.« Zatim do­ da: »Svem irskih.« I nitko više ne reče o tome ništa, a razgovor se počeo okretati prema nekim stručnim temama; Nela je istovremeno pričala V eri o jednoj svojoj dogodov­ štini iz djetinjstva, imala je šest godina, kad je na­ m jeravala napustiti roditelje, jer joj nisu dopustili da u svoju sobu donese živu žabu.

Navečer, 31. siječnja 2026. Vera je zapisala u svoj dnevnik: Današnji sastanak odbora bio je vrlo buran. Djeca su stara jedanaest mjeseci i dosad još nisu napustila zonu nulte gravitacije, gdje su za njih uredili jednu sobu svu obloženu pjenušavim materijalom da se ne ozlijede udarajući o zidove. Bila su već vrlo živahna i vrlo su brzo naučila kako da se odguravanjem domognu bilo kojeg predmeta, odnosno mjesta u pro­ storiji. Ponekad je bilo i smiješnih scena, jer su djeca bila vještiji letači od nekih odraslih pa je bio pro­ blem uhvatiti ih u prostoru sobe, ako ona to sama nisu htjela. Hari je čak jednom, bijesan što nije ni­ kako mogao dohvatiti Gea, htio napraviti neku mrežu sličnu onoj kakvu upotrebljavaju lovci na leptire, no uspjela sam ga odgovoriti od te smiješne ideje.

Sastanak je bio buran zato što su se članovi podijelili u dva gotovo jednakobrojna tabora. Jedni su tvrdili da je sada posljednji trenutak da se djeca prebace u stanje sile teže, dakako me direktno na jedan G, koji vlada na prvom nivou već za početak na četvrti nivo gdje je sila teža jednaka 0,2 G. Druga je struja za­ stupala stanovište da bi prenošenje djece iz beste­ žinskog stanja već sada, nakon samo jedanaest m je­

101 seci života, upropastilo cijeli eksperiment, jer se ne bi dovoljno iskoristile sve mogućnosti za proučavanje djelovanja nulte gravitacije na ljudski organizam po­ čevši od rođenja. Smatrali su, naime, da je proteklo premalo vremena da se na Stelu i Gea potpuno i dovoljno utisne osjet bestežinskog stanja, a pogotovo premalo za ostavljanje tragova u njihovoj ličnosti, psihi. Ona prva struja je, međutim, upozoravala da će poslije možda biti i prekasno, da će djeca, ukoliko se ne prekine na vrijem e s »bestežinskom fazom«, ostati za cijelog života nekovrsni invalidi, prvi takve vrste u povijesti, invalidi zato što se nikada više neće moći normalno osjećati u uvjetima prirodne zema­ ljske gravitacije kad jednoga dana dođu na Ze­ mlju.

Ili, možda, zlobno je prim ijetio jedan od najvatrenijih zastupnika »težinske struje«, kolege »bestežinci« namjeravaju već sada osuditi namjerno djecu na vječno izgnanstvo sa Zemlje, odnosno, u najmanju ruku, na vječnu patnju pod teretom gravitacije.

Ovakvi sastanci odbora znali su, uz prekide, trajati i po nekoliko sati, pogotovo ako je posrijedi bilo dono­ šenje prijelomnih odluka. Nisu se snimali, jer bi to već bili kilometri vrpce koja, uostalom, nikome nije bila potrebna. Bili su bitni samo zaključci, pa bi uvi­ jek zaduživali mene da budem zapisničar. Mene mo­ žda i zbog toga jer sam u svim tim stručnim stvarima bila laik, pa zbog toga i objektivna, a zapisničar je mogao, u onoj gužvi svakakvih prijedloga, detaljima utjecati na formuliranje zaključaka. Znala sam da mi je time ukazano veliko povjerenje, no taj zapisničarski posao me toliko umarao da ni sada, dok pišem ove retke, ne mogu pobjeći od rječnika tih sasta­ naka.

Ja sam se danas usudila reći da bi možda bilo do­ bro nekim duhovitim trikom ispitati, saznati žele li djeca ili ne žele ostati i dalje u bestežinskom stanju, pa da se u analizi uzme u obzir i ta njihova želja. Na to se, međutim, razvila beskonačna diskusija između ge­ netičara i embriologa oko toga jesu li djeca, genetski gledano, već pravi ljudi, imaju li u tijelu usađeno saznanje o postojanju sile teže (koju inače osobno još nisu iskusili) i potrebu za njom, tjelesnu potrebu, ili čovjek silu težu doživljava tek kasnije kroz iskustvo.

U majčinoj je utrobi, premda uronjen u plodnu vodu, ipak indirektno pod djelovanjem gravitacije, a pogo­ tovo kasnije, kad se rodi i dođe u dodir s tvrdom podlogom. Embriolozi su tvrdili da se za bilo koji

102 embrij na Zem lji može reći da se razvijao u beste­ žinskom stanju, ali to je točno samo što se tiče simetričnosti pritiska na sve strane njegova tijela. Već u tijelu fetusa, naime, kola krv prema »go re« odnosno prema »dolje«. Ova djeca sa Stanice nisu ni u fetal­ nom razvoju ni kasnije, rođena, osjetila »vertikalizaciju« prostora, kako se netko bio izrazio i taj je termin odmah prihvaćen. Lju di normalno žive i dje­ luju u prostoru čije tri dimenzije nisu ravnopravne, smjer gore-dolje je drukčiji od druga dva. Na Zem lji je stalno prisutan vektor gravitacijske sile, vertikal­ ne sile kojoj je podređena ne samo građa tijela već i kompletna motorika, a, možda, dijelom i mišljenje. »M i gravitacijski mislimo«, rekao je Henri. »K ako će se početi ponašati mozak koji nema obzira prema nekom posebnom, privilegiranom pravcu, već su mu svi ravnopravni?« (pitao Mahdi). Profesor Husein je upozorio prisutne da je nepoznata veza moguća između gravitacionog polja i pritiska na vitalne točke mozga, te na neke režnjeve korteksa. Osim toga, da li postoji neka anizotropija u smjerovima prolaza električnih impulsa s neurona na neuron, a koja se neće razviti kod Stele i Gea zbog pomanjkanja vertikalizacije prostora. K od čovjeka koji sa Zem lje dođe u bestežinsko stanje to nije važno, jgr su njegovi neuroni već formirani, pa im izotropija svemira ne smeta. »M i smo kao astronauti samo potisnuli urođe­ ni osjećaj vertikalne dimenzije, ova djeca će ga mo­ rati prvo nekako stvoriti.« (dr Heller).

I tako redom. Bilo je trenutaka kad mi je toliko popuštala pažnja da nisam više znala gdje sam, ni što tu radim jedva sam dočekala kad je oko trinaest sati Hari predložio pauzu za ručak.

U kantini, za moj je stol sjeo profesor Goldstein.

Došao je sa Zem lje prije nekoliko tjedana i to samo zbog djece. Jednom mi je, još ranije, saznavši za moju »materinsku« ulogu pri začeću djece, rekao: »Znate Vera, za mozak su jako važni već i p rvi dani života. Moždane stanice se ne razvijaju kao ostalo tkivo tijela, njihov je broj isti cijelog života i mi još ne znamo točno prema kojem pravilu se neki dijelovi aktiviraju, a neki ostaju cijelog života izvan pogona.

K od ove djece se može svašta očekivati i ja ne želim davati nikakve prognoze.« Te sam njegove riječi do­ bro zapamtila. »Onda, Vera, jeste li ostali živi nakon ove prijepod­ nevne bure?« upitao me.

Rekla sam mu da sam umorna i malo zaplašena svi­

103 me što sam čula, pogotovo zato jer doista ne shvaćam tko je u pravu, »težinci« ili »bestežinci«. Želim samo da djeci bude dobro, da nehotice ne učinimo neku fatalnu grešku. »Da djeci bude dobro, to svi želimo«, nasmija se on, ali čini se da ne znamo kako doći do tog cilja. Ova su djeca za nas slučaj kakvog još nismo imali u praksi.

A li reći ću vam još nešto. Sve to što ste danas čuli i što ćete još čuti, sve je to nekovrsna kamuflaža, pri­ krivanje pravog problema iza brda stručnih fraza.

Zašto se mi teško odlučujemo da učinimo ovo ili ono s tom djecom, bilo što? Ne znate? M i se jednostavno bojimo za sebe. Da, bojimo se, ne smijte se. Ne b oji­ mo se da bi se djeci nešto dogodilo, već nama, ljudi­ ma, čovječanstvu.« Rekla sam mu da ne vidim kako bi čovječanstvu moglo nauditi to dvoje nejake dječice, pa čak i onda kad odrastu u ljude. Oni nisu nikakvi monstrumi, a ne nose ni neku zaraznu bolest koja bi mogla uništiti svijet. »Ne, nije riječ o tome«, umirivao me on, »oni nisu fizički opasni, razumijete što mislim reći. Oni nisu opasni u klasičnom smislu te riječi. Vidite, ja sam neurolog, moja je uža specijalnost mozak, mislim da znam prilično o mozgu, uz nekolicinu m ojih kolega možda najviše koliko se danas može znati. Pa ipak mu još prilazim s izvjesnom dozom strahopoštovanja, kao životinja vatri. Stela i Geo su novi tip vatre koja će možda buknuti jednoga dana na nama posve neo­ čekivan način.« Ja sam mu odgovorila da bi taj njegov »neočekivan način« mogao, na primjer, biti i neki tip genijalnosti.

Složio se, ali odmah zapitao: » A li kakav tip genijalnosti. Možda takva vrsta geni­ jalnosti čovječanstvu nije potrebna, možda je čak i neprihvatljiva. Ne mislim pri tom na one trivijalne slučaje, kao što su genijalni kriminalci ili manijaci.

Pustimo to. Netko može biti matematički genij ili glazbeni genij, može imati genijalni dar zapažanja ili genijalno spretne prste, kao vi, na primer. Sve su to poznate nadarenosti među ljudima. M i još ne znamo posve točno kako one nastaju, ali čini se da su rezul­ tat kombinacije određenih, često i slučajnih, utjecaja okoline već od najranijeg djetinjstva te nekih urođe­ nih sposobnosti, izrazito razvijenih centara u mozgu.

No, ima li centara u mozgu djelovanje kojih je nama još nepoznato, a koji samo čekaju da se nađe za njih povoljna sredina? Tada se možda razvije novi oblik

104 genijalnosti, koji sam po sebi i ne mora biti zao. Ono što se može razviti u toj djeci kao oblik mišljenja možda će po njihovoj etici biti posve ispravno, ali da li je to i naša etika?« Usprotivila sam se. Rekla sam mu da su Geo i Stela ljudi od glave do pete, da se ta djeca smiju i igraju kao sva druga djeca njihove dobi na Zemlji. »Dobro, Vera, nadam se da ste u pravu. Uostalom, nitko i ne tvrdi da oni nisu ljudi, to je jasno. No, gledajte na cijeli slučaj ovako: ne znam da li vam je poznato da smo mi, današnji ljudi, genetski posve jednaki precima od prije pedeset i više tisuća godina.

I po genima i po mozgovnim funkcijama. A možete li ipak zamisliti sebe kako ujutro u zasjedi čekate ne­ koga iz susjednog naselja, ili susjednog segmenta Stanice, da bi ga ubili i pojeli za ručak? Etika se može mijenjati, a da se i ne m ijenja g e n e tik a ...« Zatim je profesor Goldstein zastao i počeo mi se ispričavati kako mi za vrijem e ručka ne bi smio go­ voriti o takvim stvarima, da je zaboravio da upravo jedemo i da se ispričava i sve u tom smislu. Možda ću ga, rekao je još, ja pogrešno razumjeti, pa je bolje da više ne razgovaramo o tome i pozvao me je zatim poslije objeda u svoju sobu da mi pokaže neke sitnice koje je donio sa Zem lje i još mi je obećao neki novi modni časopis. Jeli smo neko vrijem e šutke, a zatim je profesor Goldstein, vjerojatno da bi me zabavio, jer je prim ijetio da sam neraspoložena, započeo priču o svojoj sestri Sari koja je pred udajom, ali iskrsli su neki problemi jer se roditelji mladoženje protive toj ženidbi iz vjerskih razloga. Pričao mi je o svom du­ hovitom planu kako da ih nadmudri i ja sam se, prvi puta nakon toliko dana napornog rada u odboru, od srca nasmijala.

Stela i Geo navršili su već pet godina kad je odbor donio odluku da ih se prvi puta prenese na prvi nivo gdje je vladala normala sila teža. P rije toga, djeca su već boravila neko vrijem e na četvrtom, zatim trećem, pa drugom nivou, gdje su vladale gravitacije od 0,2 odnosno 0,5 odnosno 0,8 G. U vijek kad bi ih prenijeli u nivo udaljeniji od središta osi vrtnje Stanice, dakle u nivo jače sile teže, djeca su bila neko vrijem e troma i razdražena.

Bilo im je potrebno nekoliko dana da stanu na noge i počnu hodati, premda su to već znala. Bauljala su u početku na sve četiri ili pak pokušavala skokovima m ijenjati mjesta što im je u četvrtom i trećem nivou

,

105 donekle i uspijevalo, ali u drugom se već osjetnije pokazala snaga umjetne gravitacije koja ih je držala prikovane za tlo.

N ovi psiholozi, došli sa Zemlje, pomno su pratili sve njihove reakcije i pokušavali razgovarati s njima, no djeca su bila prilično zatvorena prema novim li­ cima. Kad bi se nekako i opustila pred stranim čo­ vjekom, prvo što bi im bilo na pameti bio je zahtjev da ih se baca uvis. P ri sili teži od 0,2 i 0,5 G spretno bi se, poput mačke, dočekivali na noge i ruke, no na drugom nivou bila je takva igra već opasna, a na prvom i neizvodiva.

Bila su to inače normalno bistra i znatiželjna dje­ ca, radosna kad bi bila u društvu Vere, Nele i još nekih starih stanovnika Stanice, premda su psiholozi tvrdili da su djeca introvertirana i dovoljna sama sebi, pa su čak padali i prijedlozi da bi za provođenje eksperimenta bilo možda bolje da se djeca razdvoje i promatra svako posebno. Taj je prijedlog bio uzrkom najburnijeg sastanka odbora koji je trajao čitav dan, a padale su tako žestoke riječi da su neki zaprijetili ostavkom i odlaskom na Zemlju. Pravo čudo kolike su strasti razbuktala ta djeca, odnosno cijeli taj ek­ speriment među inače prijateljski naklonjenim i složnim stanovnicima Stanice. Na kraju cijele bure ipak bi odlučeno da djeca i dalje ostanu zajedno, ali da ih se više ne drži toliko zatvorene u nekoliko prostorija već da ih se sve više uključuje u život Stanice, da ih se upoznaje s njenim radom i tehnič­ kim detaljima.

Kako su djeca rasla, tekao je i program edukacije što su ga bili zamislili psiholozi, program koji se, osim u nekim detaljima zbog specifičnosti staničnog ambijenta, nije po metodama bitno razlikovao od sličnih programa u nekom zemaljskom dječjem v rti­ ću. Razlike su bile uglavnom u tome što su se morale za početak izbaciti riječi i pojm ovi vezani za Zemlju, njenu prirodu ili gradski život, jer ovoj djeci bio je jednako stran i konj i auto. Odlučeno je da se u početku, do prve polovine četvrte godine, djeci priča samo o stvarima i događajima koje mogu vidjeti i osjetiti na Stanici, kao da je to jedini njihov univer­ zum osim kojeg nema ničeg drugog, a da im se zatim postepeno otkriva što je to prostor izvan Stanice, Zemlja odakle svi ljudi potječu i gdje ima još svače­ ga čega na Stanici nema. Sto se Zem lje tiče, glavnu ulogu u edukaciji imali su, dakako, film ovi, odnosno slike. Djeca su, međutim, film ove o Zem lji primala s

106 nekom neobičnom prolaznom znatiželjom koja kao da je bila na rubu njihovog glavnog interesa, nikome posve jasnog. Psiholozi su tvrdili da oni te film ove o Zem lji doživljavaju na sličan način kao što djeca na Zem lji doživljavaju ekranizirane bajke. Djeca su, naime, za vrijem e takvih film ova pljeskala i radova­ la se, glasno su komentirala scene, a nakon gašenja ekrana pitala ponekad nešto odrasle, palo je onih dječijih nekoliko »zašto«, ali ne mnogo. Ubrzo nakon filma, kao da nisu ništa ni gledali, Stela i Geo bi se vraćali svojim igrama i razgovorima. N ajm ilije igre su im bile loptom, na sto načina, te crtanje kredom kružnica, trokuta i ostalih nepravilnih likova koje su povezivali u veće crteže.

Početkom pete godine života, nakon što su već ne­ ko vrijem e boravila i u prvom nivou, Vera je djecu kao i svake večeri, spremala za spavanje, kad se poveo razgovor kojeg je ona odmah slijedećeg dana, prema sjećanju, ispričala na sastanku odbora. Prem ­ da su je već i ranije često pitala zašto više ne mogu ležati u zraku, djeca su se te večeri stalno nešto dogovarala došaptavanjem, sve dok se Geo nije ohrabrio i zapitao Veru: »Veruška, hoćeš nam reći?« » A što, zlato? Dakako da ću vam reći.« Stela je legla brzo na tepih sobe i prelazila preko njega dlanovima kao da nešto traži. »P a znaš već«, nastavi Geo »ono, znaš. G dje su?« »Nećem o te nikome odati, samo nam reci gdje su.

M i ćemo ih samo malo maknuti i zatim opet sve staviti na mjesto. Samo, reci nam gdje su sakriveni«, doda Stela.

Vera ih je šutke promatrala, ne shvaćajući molećiv izraz u Geovim očima i Stelu kako se valja po tepihu sobe, pipajući ga dlanovima i prislanjajući uho. »P a kao da ne znaš«, sad će već pomalo nestrplji­ vim glasom Geo. »Oni magneti!« »K a k v i magneti, dušo?« odgovorila je Vera samo da dobije na vremenu, premda je već počela shvaćati što je posrijedi. »Oni zločesti magneti koje su po svim ovim soba­ ma ovdje postavili neki zločesti ljudi i to zato da više ne letimo. A ti budi dobra pa nam reci gdje su oni, pa ćemo ih maknuti, barem nakratko.« Da su ikakvi magneti i bili u toj sobi, pa makar dobro skriveni, Vera bi ih tražila i našla samo da ispuni želju toj djeci, koja su je gotovo suznih očiju molila da im ukine silu težu i vrati ih u ono stanje za

107 kakvim je stalno težila svaka žilica njihova tijela.

Ona je, međutim, samo zapitala: » A tko vam je rekao da su tu magneti?« »N itko nim nije rekao, mi to znamo sami.« »Kako to možete znati ,ako vam nitko nije rekao.« »Rekao nam je Robert. Ne, nije on nama rekao da su u ovoj sobi magneti, on nam je samo danas, kad smo bili kod njega u gostima, pokazao magnete. Na jednom velikom visjelo je puno malih i mi smo se time lijepo igrali.« » I još nam je Robert rekao da onaj veliki vuče k sebi sve one male i da ih drži uz sebe jednom nevidiljivom silom. Još nam je pokazao velike cipele s magnetnim dnom koje služe za hodanje po pristani­ šnom hangaru u osi stanice i rekao je da ćemo i mi, kad odrastemo, dobiti takve cipele, a mi smo rekli da ih mi ne želim o«, nastavi Stela. » I mi sada znamo da su i u našoj sobi negdje stavili te magnete kao i u sve druge sobe, ali nama oni smetaju i ljepše bi nam bilo bez njih.« »Ja vam sada neću tumačiti o tome, jer je vrijem e spavanja. Sad ću ugasiti svjetlo i neću da više čujem ni riječi. Sutra ćemo razgovarati o tome. U sobi nema nikakvih magneta, svi mi imamo težinu zato jer se Stanica vrti i . . . « » A zašto se vrti?« upadne joj brzo u riječ Stela. »Neka je zaustave.« »M ora se vrtjeti oko svoje osi kao veliki kotač i to zato da bismo mi, ljudi, mogli ovdje normalno raditi i živjeti kao da smo na Zem lji«, odgovori Vera svjesna odmah nelogičnosti svojih riječi upućenih djeci koja su rođena u bestežinskom stanju i još nisu bila na Zemlji. Postidi se i zašuti. »Ja ne vjerujem da Zem lja stvarno postoji«, reče odlučnim glasom Stela. »Veruška, jesi li ti ikad bila na Zem lji?« »Dakako da jesam. Pa tamo sam se i rodila i išla u školu.« H tjela je još nastaviti da su na Zem lji njeni roditelji, ali tada se sjeti koliko su muke imali psiho­ lozi dok su iz edukativnih jedinica izbacivali pojmove vezane uz majku i oca, premda su znali da je to samo odgađanje i da će jednom morati to objasniti ovoj djeci, jer će ona sama započeti s tim pitanjima. Zato samo nastavi: »Zem lja je velika i tamo živi mnogo ljudi. A zašto da vam to ja pričam, kad vi to i sami znate, pa vidjeli ste na film ovim a i na slikama?« »M a da, to znamo, na filmovima, da. To je drugo, to su samo s lik e ...« započne Stela, a Geo nastavi:

108 »A k o ta Zem lja postoji, kako ti kažeš, stvarno, kako može biti tako velika da na nju stane sve ono što smo gledali na televiziji, i planine i šume i mora.

Znači da bi trebalo da je mnogo mnogo veća od naše Stanice.« »Dakako da je veća, neuporedivo veća«, odgovori Vera. »Veća od Stanice? S još više soba?« smijao se Geo i valjao po krevetu. »I još širim hodnicima?« vikala je Stela. Djeca su počela pljeskati ručicama, jer ih je pomisao na tako veliku Zemlju očito zabavljala. Stela je počela skaku­ tati po podu, smijući se. »Znači, sve ono što gledamo na film ovim a i slikama je istina?« »P a jasno da je istina, ludice male. Sve to postoji i vi ćete, kad još malo odrastete, ići na Zem lju i vidjeti svojim očima sve ono što sad gledate na ekranu. Sve to postoji.« »I letjet ćemo do Zem lje u raketi?« »Svakako. Nego kako drukčije?« »H ura«, zavikaše djeca u jedan glas. » A kada ćemo ići? Sutra?« »N e baš sutra. Rekla sam kad još malo odrastete.

A prije toga ići ćemo u šetnje oko Stanice. U sve­ mirskim odijelima. U svemiru nema zraka, pa biste se ugušili bez skafandera.« Geo se smijao. »P a jasno da u svemiru nema zraka.

Kao da mi to ne znamo. A tamo nema ni ovih magne­ ta koji su tu u sobi. Sve slobodno lebdi i id3 kamo želi.« » A hoćemo li se vratiti sa Zem lje natrag ovamo?« upita gotovo zabrinuto Stela. »B rzo?« »N e želim čuti više ni riječi. Gasim dan i laku noć.

Sutra ćemo pričati, a sada na spavanje.« Svaki put kad bi ih poveli na šetnju svemirom oko Stanice, djeca su bila posebno radosna. »K ao psići kad ih vidiš na šetnji«, padala bi V eri uvijek na pamet ta usporedba. Tako im je i govorila. »Psići moji, danas idemo u skitnju.« Oni vjerojatno nisu razumjeli tu usporedbu, premda je na Stanici živjelo nekoliko pasa i djeca su ih poznavala, no ti psi su se ovdje oštenili i nisu nikad bili na šetnji u prirodi.

Na prvu šetnju je s djecom i Verom išao Ivan iz energetskog odjela, jer se za njega na Stanici znalo da je najvještiji letač prostorom. On je najbolje od svih vladao tehnikom upravljanja pomoću malih retro-pištolja, kojima su se služili svemirski šetači i

109 monteri, a osim toga poznavao je površinu Stanice izvana kao svoj džep. Neiskusnom letaču moglo se dogoditi da potroši zalihe goriva u retro-pištolju, a da se ne uspije vratiti na Stanicu, što je već više puta bio slučaj. Tada je bilo strke i gnjavaže, dok je ekipa za spasavanje dovukla »brodolomca«, često vrlo zaplašena, natrag u Stanicu. Bilo je također zabranjeno da se letači previše približuju površini rotirajuće Stanice, a ni udaljiti se nisu smjeli više od pet stotina metara. Samo je Ivan uspio za sebe izboriti da mu se ta granica povisi na tri tisuće metara, jer mu je, kako se pravdao, inače »smetalo njeno bleštavilo«. Svi su znali da to nije tako, ali prelazili su preko toga.

Već nakon nekoliko prvih minuta Ivan je — a svi su bili međusobno povezani — odmah zamijetio ne­ vjerojatnu sigurnost kojom su se mališani kretali prostorom. Bili su u stalnoj radio-vezi, a kao orijentirni cilj leta odabrali su sjajnu zvijezdu Sirius. Dok je Vera stalno zaostajala, gubeći vrijem e na korek­ ciju kursa, djeca su gotovo intuitivno, zaključio je Ivan, savršeno skladno baratala kratkotrajnim mlazevima retro-pištolja. Ivan ih je jedva pratio, a nakon nekoliko stotina metara putovanja cijela je svemir­ ska četvoročlana kompozicija zapela, jer se zategnuo spojni kabel između Vere i Gea. M ali je zbog toga izgubio kurs, a Ivan je, vidjevši što se događa, krenuo natrag da im pomogne. Tada začuje u svojim sluša­ licama: »Striček Ivan, pustite nas, mi ćemo vući Verušku.

Veruška, ti nemoj pucati svojim pištoljem.« Djeca su se smijala i veselo nešto čavrljala, što je bilo teško pratiti. Bilo je očito da se lijepo zabavljaju. »Stela, dođi brzo ovamo, zvao je Geo. U savršeno odm jere­ nom luku, ni premalom ni prevelikom, Stela je izvela okret za sto osamdeset stupnjeva i ubrzo se našla točno kod Gea. Ivan ju je jedva uspijevao pratiti, ne želeći da nateže kabel i time spriječi manevar djece.

Stela je uhvatila jednom rukom kabel koji je povezi­ vao Veru i Gea i djeca se u savršenom pravcu uputiše točno u smjeru dogovorenog kursa, vukući za so­ bom Veru. »Hura, Veruška, putujemo, sad ćemo te odvesti sve do Siriusa«, vikao je Geo. »Tamo ćemo te zavezati, tamo između Siriusa i Prokiona, i doći ćemo tek sutra po tebe«, nadoda Stela. »N e boj se, Veruška, nećemo mi tebe ostaviti, Stela se samo šali«, smijao se Geo.

110

»N e šalim se, ne šalim se, bacit ćemo te u crnu jamu.« Ivan ih je jedva pratio, diveći se letačkom umijeću djece koja su se ovdje osjećala u svom elementu, kao ribe u vodi. Ljudi su se inače u skafanderima kretali prostorom vrlo nespretno, teško su se snalazili u tro­ dimenzionalnoj sredini bez čvrstog tla pod nogama i bez privilegiranog smjera »dolje«, odnosno »gore«.

Bilo je, istina, iskusnih montera koji su proveli stoti­ ne i stotine sati radeći u prostoru na montaži Stanice i na nizu drugih gradilišta u svemiru, no oni su bili vezani uz svoju konstrukciju od koje se nisu mnogo udaljavali, a stalno su uz njih bili mali servo-brodovi. N jihova je pažnja bila usmjerena na posao, a ne toliko na sam let. Ivan je sebe smatrao najboljim svemirskim letačem na svijetu, no sad je morao p ri­ znati da je tek izvrstan — treći. »H a jd ’mo sad prema Zemlji. U onaj veliki bazen iz film ova«, poviče Stela. »T o nije bazen, to se zove m ore«, ispravi je Geo. »Juhu, tko će p rvi do Veruške, sad!« poviče on i djeca se razdvojiše i svaki po svome luku pojuri prema Veri. Ivan se uspetljao svojim retro-pištoljem i zakasnio s manevrom. Zakočio je time Stelu koja je bila vezana s njim i Geo stigne prvi. »O vo ne vrijedi, ovo ne vrijed i«, vikala je ona Geu. »Striček Ivan, zar ne da ovo ne vrijed i?« »Dakako da ne, inače bi ti sigurno bila prva«, od­ govori on. Znao je da će slijedeći put krenuti u šet­ nju sam s djecom i da neće biti međusobno vezani.

N ije bilo potrebe.

Kao što je i znao da je svemirski ocean dobio svoje prve prave stanovnike koji su se sa zemaljskog broda zvanog Stanica bez straha uputili u njegove dubine.

Sjetio se svojih razmišljanja prije nekoliko godina, kad je doznao za planirani eksperiment biologa. N ije ga u sebi tada odobravao. Sva sreća da o njemu nije ovisila odluka, jer bi svijet bio uskraćen za najbolje što mu je Stanica mogla pokloniti.

Krenuše natrag prema Stanici i on pusti djecu da vode. Približio se samo šutke V eri i oni ubrzaše, jedva sustižući dvije krijesnice u daljini, koje su toč­ no vodile najboljom mogućom stazom prema siću­ šnom otvoru ulazne komore Stanice. Paleći povre­ meno svoje retro-pištolje, krijesnice učiniše tri zavo­ ja silazne spirale i zaust'aviše se točno u produžetku csi Stanice, desetak metara od ulaza. »Čekamo vas ovdje da zajedno uđemo«, poviče Geo.

112 Ivanu i V eri bilo je potrbno još dosta vremena da im se priključe. Jednoga dana, možda nas više neće čekati, pomisli Ivan. Naši će se putovi razići. M i će­ mo se vratiti Zemlji, a oni će krenuti na drugu stra­ nu neba.

Na sedmi rođendan djece odbor odluči da je sada vrijem e za njihovo putovanje na Zemlju, čime zapo­ činje druga faza celog eksperimenta: kako će djeca svemira reagirati na zemaljski svijet. L et djece na Zemlju mogao bi se, barem s njihova stanovišta, us­ porediti s letom prvih ljudi u svemir prije sedamde­ setak godina. Zatvorio se puni krug ikarovskog leta, koji je ulazio u svoj posljednji kvadrant, a između Zem lje i Neba započelo je kolanje sokova jedne civi­ lizacije.

Nekoliko dana prije polaska na Zem lju djeca su, u okviru programa upoznavanja cijele Stanice, odvede­ na i do mineraloške zbirke u kojoj su bili izloženi i meteori prikupljeni na Stanici. Objašnjeno im je još jednom ukratko što su to meteori, premda su djeca govorila da znaju što su to »kamenčići«, kako su ih nazivali. Psiholozi koji su ih pratili kasnije su bili izja vili da su se djeca posebno dugo zadržala kod vitrine s polikromnim enigmatitima i čak zamolima da li ih mog uzeti malo u ruke, što im je bilo dopu­ šteno. Ovako zanimanje djece za te meteore nije bilo ni po čemu neobično, jer su ti krasni kamenčići lije ­ pih boja privlačili pogled svakog posjetioca zbirke.

Nakon što su nađeni u oplati Stanice prije gotovo osam godina i nakon što su ispitani na sve moguće načine, a o njima napisano brdo članaka i znanstve­ nih referata, ležali su sad pohranjeni u ovoj zbirci kao na najsigurnijem mjestu na svijetu i već se dugo vremena nije za njih raspitivao netko od astronoma ili fizičara koji su prvih godina svako malo dolazili s uzaludnim prijedlozima i još uzaludnijim i ludim hi­ potezama. Izgleda da na svijetu još nitko nije imao novu ideju što da radi s njima, a o njihovim svojstvi­ ma moglo se ionako pročitati u literaturi, vrlo obim­ noj, ali nekorisnoj, samo to da su potpuna enigma znanosti kako im i samo ime kaže.

Noć (odnosno dogovorna »noć« po staničnom vre­ menu, kad su ljudi odlazili na spavanje) uoči polaska djece na Zemlju bila je kao i svaka druga u mirnom i jednoličnom životu Stanice. Osim dežurne ekipe no­ ćobdija, te nekih odjela koji su imali dovoljno ljudi da organiziraju rad i korištenje skupih instrumenata

113 u više smjena, većina staničnog personala je spavala.

Opustjele su društvene prostorije i hodnici. Noć se, premda umjetna, poštivala. Bioritam čovjeka bio je i ritam rada na Stanici, tako su zahtijevali psiholozi, jer bi inače nastao potpuni poremećaj u bilo kakvom organiziranom radu. Za astronome je, dakako, ovdje noć bila kao i dan, odnosno bila je uvijek noć. Radio-optički teleskop nalazio se stalno u pogonu.

U prostoriji mineraloške zbirke vječnu noć naru­ šavao bi samo poneki posjetilac. Tada bi svjetlo oba­ sjalo kristale i kamenje, među kojem neki primjerci nisu bili iz unutrašnjosti Zemlje, već iz utrobe pro­ stora. No ove noći uobičajenu tamu nije poremetilo umjetno svitanje rasvjete na tavanici prostorije. Iz vitrine polikromnih enigmatita, iz crnog kamenčića, crnjeg od okolne tame, šiknuo je mlaz bijele bešumne pjene, sjajne, a nematerijalne, samo vodoskok svjetlosti. Zatim je zatreperilo pet obojenih kamenči­ ća i ubrizgao svaki svoju boju u b ijeli vodoskok stvarajući u njemu obojene dimove koji se ispreplitahu međusobno u bezbroj šara. Mlaz je bubrio i jačao, njišući se istodobno na sve strane poput gejzira koji se našao pod snažnim naletima vjetra iz ra­ znih smjerova. N eki su se dijelovi otkidali od matič­ ne struje, ali su odmah zatim gubili snagu i nestajali, sve dok se jedan od tih jezika nije dotaknuo stropa prostorije i preplavio je međusobno okomitim lin ija­ ma, mrežom u čija su se oka odjednom počeli gnijezditi obojeni dimova iz vodoskoka. Svako je oko po­ čelo živjeti svojim unutarnjim životom, trepereći različitim ritmom i intenzitetom. C ijeli se taj pulsirajući mozaik sve više sužavao u sve manji kvadrat sve do točke, a istodobno se raskošni vodo­ skok pjene ispod njega sabio u tanku, beskrajno tan­ ku oštricu, koja je bolno sijekla zrakom dok je šara­ la prostorijom kao da traži u njoj mjesto gdje će zabosti svoju žaoku od stotina minijaturiziranih ra­ znobojnih oka. Zaustavila se u jednom položaju, umi­ rila. Obojeni kamenčići su prestali ispuštati boje, mrak je opet zavladao prostorijom, samo je oštra tanka igla laserskog snopa izlazila iz crnog kamenči­ ća i završavala na stropu, u blizini jednog ugla.

Vrh joj je bio u sobi gdje su spavali Stela i Geo. Počeo se širiti ponovo u kvadratnu mrežu, sa stoti­ nama oka punih raznobojnih vrtloga svjetlosti. V rtlozi su se zatim sve više smirivali, konture postajale oštrije, trzale su se u svim smjerovima kao da traže najpovoljniji položaj i onda je odjednom cijeli moza­

114 ik počeo naglo zadobivati prepoznatljive linije još m aglovite i lelujave slike, ali uskoro posve smirene i jasne.

Slika je, lebdeći kao nepričvršćeni ekran iznad dječjih glava, prikazivala žabu. Sobu je ispunio žablji kreket.

Trenutak zatim žaba se rastopila u bivši mozaik kaleiđoskopskih vrtloga, da bi se zatim pretopila u automobil na cesti p ri punoj brzini. Ponovo raspa­ danje automobila, a sastavljanje velike petlje auto-puteva snimljene iz zraka, zatim se pojavila unu­ trašnjost jednog samoposluživanja s nizovima roba na policama. Iz nevidljivih zvučnika sa svih strana čula se buka koja pripada slici. Nakon supermarketa, na ekran je dotrčala grupa djece s loptom, što je bilo popraćeno grajom i dječjim povicima.

Djeca potrčaše prema moru, a stotine vrtloga ekranskog mozaika ponovo se zavrti.

Iz vode su izlazili krokodili, malo zatim je dječjom sobom tutnjilo stado slonova, pa zavijale hijene u sumraku. Hijena se pretopila u jednu građevinu u kojoj bi poznavalac prepoznao mauzolej Taj-M ahal u Indiji, a zatim se u zraku umirio osmjeh Mona Lise, zagonetan kao i uvijek. Slijedeća scena prikazivala je stadion krcat gledaocima iz čijih se grla orio po sobi nerazgovjetni uzvik. Sve se umirilo. V rtlozi svjetla već su p leli novu sliku, bila je to cvjetna livada, muškarac i žena zagrljeni, poljubac, muškarac i žena goli, scena spolnog akta.

Jedan je čovjek stajao ispred amblema Ujedinjenih naroda i govorio o organizaciji sto četrdeset sedam zemalja i o jednom planetu koji je samo mali dio svemira. Slijedila je zatim slika okrugle žute ploče u čijem je središtu pisalo: Voyager — interstelarni za­ pis. Ekran se razigrao. Započeo je urnebes boja, a stotine vrtloga se okretalo sad u sve tri dimenzije, neki su upijali u sebe susjedne, krupnjali tako i sve življe bliještali, a projekcioni snop što ih je stvarao pulsirao je i lomio se sve dok se na kraju nije cijeli ekran presložio u sedam zasebnih dijelova k oji se po­ češe polako spuštati na pod pokraj dječjih kreveta.

Bilo ih je sedam. Jedan crni, jedan bijeli, ostalih pet boja duge. Još su neko vrijem e tinjali raznoboj­ nim žarom, sve dok nije opet mrak zavladao prostori­ jom.

Prošlo je još nekoliko sati prije nego li je tavanica sobe počela postepeno isijavati blagu svjetlost, opo­ našajući svitanje. Programirani regulatori najavljiva­

115 li su u svim sobama velike Stanice nadolazak novog umjetnog dana, a iz n evidljivih zvučnika u zidovima oglasio se poj ptica. Djeca su se probudila i ugledala pred sobom na podu pregršt raznobojnih kamenčića iz mineraloške zbirke. »Sanjao sam da su došli k nama«, reče Geo ne odvajajući pogled s njih. » I ja sam ih sanjala«, reče Stela, plješćući rečicama. » I još sam sanjala neki čudan film, sve razne slike, životinje, ljude, kao da su sa Zem lje.« »Znam, i ja sam to sanjao. Kamenčići su nam došli, jer nas vole.« On ustane iz kreveta i pokupi ih s poda. Bile su mu pune obje šake. — Sakrit ćemo ih da nitko ne dozna da ih imamo.« »Daj ih malo meni«, reče Stela. »Nisu samo tvoji, došli su k nama, a ne samo tebi.« »Pa dat ću ti ih, ne boj se«, umirivao ju je Geo. »Naši su, zajednički. Kad odemo na Zemlju, ponijet ćemo ih sa sobom, vrijed i?« »Može. Ja ću brinuti o ovih pet manjih, obojenih, a ti uzmi crnog i bijelog. T i si dečko.« »Dobro, ali pazi, svi moraju biti zajedno«, upozori je Geo. »A k o se ikad razdvojimo, dat ćeš sve meni.« »Da, znam. Moraju svi biti na okupu. Tako sam sanjala.« I bili su. I bilo ih je sedam, točno koliko i treba da ih bude. Zapravo, bilo ih je sada četrnaest, no onih sedam ostalih u vitrini mineraloške zbirke bijahu samo mrtve ljuske, poput čahure iz koje se kukuljica preobrazila u leptira.

Nakon bezbroja sastanaka i ponavljanja argumenata za i protiv, odbor za nadzor nad djecom napokon je donio odluku da se djeca upute na Zemlju. S njima su pošli Vera, Hari i Robert, Vera zato jer je bila već toliko vezana uz djecu da je bilo samo po sebi nor­ malno da bude s njima i na Zemlji, Hari zato jer je inzistirao da ide, a Robert je bio pak njihov neslu­ žbeni učitelj, odnosno onaj »striček« kod kojeg su djeca najradije tražila odgovore na stvari koje nisu bile razjašnjene u za njih pripremljenom obrazov­ nom programu, a nisu htjela o njima razgovarati sa svojim službenim instruktorima prispjelim naknadno sa Zemlje. Nekolicina pedagoga i psihologa ipak je nekoliko dana ranije krenula na Zemlju da pripremi teren i nastavi dolje s promatranjem ponašanja dje­ ce. Za njih ionako na svemirskoj stanici više nije bilo posla. Robert je osim toga to putovanje smatrao kao

116 zasluženi odmor. Znao je kako će ga iskoristiti. Za razliku od Stanice, na Zem lji je bilo — mora. I ribe.

Osim morskih riba doći će mu za nekoliko dana dru­ gom raketom i jedna riba-poletuša. Nela.

Boravak djece na Zem lji planiran je na šest mjese­ ci. Za početak. Što će biti odlučeno nakon isteka tog vremena, nije se još znalo. Neki članovi odbora pre­ dlagali su da se djeca zauvijek (ili barem za dugi niz godina) ostave na Zemlji, drugi su bili mišljenja da ih nakon šest mjeseci treba svakako vratiti na Stani­ cu, treći su predlagali da djeca provedu prve godine školovanja u jednoj od baza na Mjesecu, gdje je gravitacija samo šestina Zemljine. Neki, malobrojni, bili su m išljenja da odluku o tome treba prepustiti samoj djeci, njihovoj želji. Možda je, govorili su, ovom prilikom potrebno učiniti iznimku, jer i ta su djeca sama po sebi iznimka od pravila. Premda su premlada da donose pravilne sudove i odluke, treba da se posluša njihov glas.

Program boravka Stele i Gea na Zem lji bio je već ranije dogovoren, barem u grubim crtama. Kao m je­ sto eksperimenta odabran je jedan omanji otok, na moru. U tu svrhu već je bio adaptiran dvorac na osamljenom mjestu gdje će osim djece boraviti i višečlana ekipa pratilaca. Taj je otok već i ranije služio kao odmorište za ekipe istraživača sa Stanice, pa se u zgradi nalazio i telekomunikacijski centar za di­ rektnu vezu sa Stanicom. Bilo je poželjno da djeca nisu posve odrezana od svoje »dom ovine«, već da mogu, kad god zažele, stupiti u vezu sa svojim starim prijateljim a na Stanici.

Dvorac je bio uređen u stilu posve drukčijem od hladnih, funkcionalnih prostorija Stanice. Građen prije dva stoljeća, debelih zidova i stropova najmanje dvaput viših nego li na Stanici, s drvenim prozorima vratima, sa zavjesama, parketom na podu, kaminima u prostranim sobama (djeca nikad prije nisu vidjela vatru uživo), s reprodukcijama starih majstora i de­ belim tepisima, te svakojakim sitnicama svugdje uo­ kolo, od starinskih mačeva, pa do napuklih amfora u kutevima, dvorac je bio u usporedbi sa Stanicom posve drugi svijet. Netko tko je duže vrijem e boravio u svemiru pomislio bi u p rvi mah da se spustio na jedan drugi planet, a ne na Zemlju gdje žive ljudi.

Bio je to fosil iz jednog drugog vremena, njegov graditelj nije štedio ni na materijalu ni na prostoru, a godine koje su prolazile tekle su mimo dvorca kao da obilaze to kameno masivno zdanje uraslo u ze­

117 maljsko tlo u njenu vječnost. To je mjesto moglo svemirskim veteranima pružiti osjećaj, možda izgu­ bljen, moći i postojanosti Zemlje, njene trajnosti i sigurnosti sidrišta iz kojeg sve isplovljava, ali se sve i vraća. Premda kao građevina manji od Stanice, ovaj je dvorac imao korijen duboko u Zemlji, bio je poput Titana hranjen njenim povijesnim sokovima i utjelovljavao je svu njenu beskrajnost koja je sezala daleko od otoka i horizonta morske pučine. Prema njemu, Stanica se doimala kao tek sitna mušica što stvorena ljudskim genijem oblijeće Zemlju, oprašujući njenim peludom svemir.

Prave, istinske vrijednosti, govorio je dvorac, bile su ovdje, dolje, na Zemlji. Tako su barem m islili oni koji su ga odabrali kao odmorište svemirskim istraži­ vačima.

P rvog jutra boravka na Zem lji Vera je ušla u dje­ čju sobu i našla ih je iza zavjese, nosića priljubljenih uz prozor. Djeca su nešto razgovarala i ona je samo čula poneku riječ kao »vid im t r i .. .« »evo jedne ve­ like. « »Što to gledate«, upita ih ona. »K a d se obučete i najedete idemo u šetnju!« »Promatramo one životinje, kako se zovu, ptice?

One što lete. Ja sam dugo pratila jednu malu, a ona može letjeti bolje nego mi u svemiru, krasno, hop, hop, gore dolje, naglo m ijenja smjer, mi tako ne možemo raketnim pištoljima«, odgovori Stela. »M ogla bi, kad bi imala jače pištolje«, ispravi je Geo. »I, što ste još zam ijetili kroz prozor. To je vaše prvo jutro na Zemlji. Zar nije lijepo. Gledajte plavo nebo. Dan je, svjetlo je, premda na stropu nigdje ne gori rasvjeta«, Vera otvori širom prozor i u sobu uđoše mirisi vrta i morskog zraka. Ona udahne du­ boko, zatvorivši oči od užitka. »Da, jako je lijepo«, reče Stela. »K a d sam se pro­ budila, tako sam se začudila da sam pobjegla Geu u krevet. Onda sam se sjetila da je nebo ovdje plavo kao što smo vidjeli i na film ovim a o Zemlji. A ovo nisu monitori, već veliki prozori. To se zove zora?« »Zora je kad Sunce izlazi. Ovo je već dan, a kad se počne gasiti svjetlo, bit će sumrak«, ispravi je Geo. Tokom narednih dana psiholozi, koji su zajedno s Verom u stopu pratili djecu, zabilježili su da su ona općenito uzevši, očarana svime što vide. Puna radosti otkrivala su njima nepoznate detalje i kao da su tek sada počela shvaćati stvari i pojave na Zemlji, bez

118 obzira na sate i sate provedene uz televizijske ekra­ ne, preko kojih su ih na Stanici kljukali podacima o Zemlji. No najviše od svega su ih impresionirale pti­ ce. Kad bi im se u vidokrugu pojavile ptice, zaboravi­ la bi na sve drugo. Da, bila su u početku oduševljena i oblacima, no njih su se brzo zasitila. »Šteta što ne lete brže«, bio je G eov komentar o oblacima. P rip i­ tomljene životinje koje su slobodno šetale parkovima dvorca izazivale su kod djece znatiželju i veselje, kao i inače kod mališana rođenih u gradu prilikom posje­ ta selu ili zoo vrtu.

Veliko otkriće za djecu, najveće nakon ptica, bilo je more. Vodu su poznavala već i ranije, a rado su^se i kupala u bazenu Stanice, no more je bilo nešto drugo, more je sadržavalo neke vrijednosti koje su ga uzdizale iznad samo umnogostručenog, velikog ba­ zena s vodom. »M ore je tako lijepo, jer mu ne vidiš kraja«, objasnio je jednom Geo, a Stela je dodala: »M ore je nebo pretvoreno u vodu.« Da li od silne množine novih utisaka ili zbog fizič­ kog umora izazvanog stalnom jurnjavom uokolo dvorca, po otoku i plažama, ili zbog svega toga za­ jedno, djeca su već tokom poslijepodneva bila umor­ na i željela prileći, a i navečer su dosta rano bila zrela za krevet. Već nakon prvog tjedna boravka na Zem lji počela su se tužiti da stalno »osjećaju teži­ nu«. Stela je taj osjećaj objasnila riječima: »K ao da nosimo nešto.« Premda su i na Stanici u poslijednje vrijem e boravila uglavnom na prvom nivou, gdje je sila teža jednaka zemaljskoj, djeca su se sada ipak žalila na gravitaciju, možda i zbog toga što su se ovde, na Zemlji, mnogo više fizički zamarala. Stoga bi odlučeno da se skrati vrijem e jurnjave djece po otoku i plažama, te da ih se više drži u dvorcu.

Prema planu, nakon prvih trideset dana djeci je na otoku trebalo da se pridruži grupica njihovih vršnja­ ka. Do tada, Stela i Geo su se morali posve prilagodi­ ti fizičko-klimatskim uvjetima na Zemlji.

U igri, šetnji i kupanju prolazili su dalje dani bo­ ravka djece na Zemlji, a da nisu zamijećeni nikakvi posebni znakovi ni želja za povratkom na Stanicu.

Istina, gotovo da i nije bilo dana, a da djeca ne navrate u telekomunikacijsku sobu. Bila je to jedina prostorija u dvorcu koja je odavala da vrijem e i tu teče, da je u kronosetu iznad vratiju krajnja desna znamenka neumorno poskakivala u sekundnom rit­ mu, puneći redom sve one lije v ije od sebe, pa sve do

119 krajnje lijevog najsporijeg bloka cifri koji je već mjesecima, ravnodušan na p revrtljive likove kraj se­ be, stalno bliještio u istoj godišnjoj kombinaciji zna­ menki: 2032. Bila je to jedina prostorija moderno uređena i opremljena kompletnom elektronikom na kakvu su djeca navikla od rođenja na Stanici. Tu je bio smješten kompjuterski sat za igre istovjetan onom na Stanici na kojem su djeca sama sebi pro­ gramirala pravila željene igre. (Jednu su zvala »lo v na Ivana«: Ivan bi terminalom sa Stanice poslao kom­ pjuteru seriju koordinata na monitoru, ti su podaci bili uskladišteni u m em oriji i na zahtjev djece bi se ja vljali na monitoru u obliku nekoliko zvjezdica. Na dani tonski znak, sekundu prije zvjezdica, djeca su postavljala zamke oblika kugle u područje gdje su predviđala pojavu zvjezdice. Igra je bila trodimenzi­ onalna, jer su zvjezdice bile raspoređene i u »dubini« ekrana.) Djeca su iz telekomunikacijske sobe bez iči­ je pomoći sama uspostavljala vezu sa Stanicom i ra­ zgovarala s Ivanom, Nbojom i ostalim prijateljima, pričajući im o svojim dogodovštinama na Zem lji i raspitujući se što ima novog na Stanici. Veza sa Sta­ nicom uspostavljala se preko jedne satelitske stanice na Zem lji kakve su već u dvadesetom stoljeću kori­ štene za telekomunikacione satelite. Operateri na toj relejnoj stanici saznali su za boravak djece na otoku i, premda je dogovoreno da se to drži u tajnosti, vijest je nekako procurila do novinara i uskoro su se pojavili članci i emisije tipa »D jeca svemira potajno stigla na Zem lju«, a još bombastičniji su bili naslovi bulevarske štampe, koja je, u nedostatku podataka, izmišljala gluposti o tome kako su se djeca pretvorila u neka nakazna i psihička čudovišta, pa ih zbog toga neće pokazati u javnosti. Sve je to primamilo prema otoku mnoštvo znatiželjnika, koji su počeli stizati brodićima s obližnjeg kopna i tek je policijska inte­ rvencija spriječila da se maleni otok ne pretvori u turističku atrakciju.

Od tada, oko otoka su stalno dežurali patrolni čam­ ci. Da se umiri javnost, ipak je sazvana u dvorcu međunarodna konferencija za štampu na kojoj su novinarima i kamerama pokazani Stela i Geo, po­ sljednjih nekoliko godina već pomalo i zaboravljeni, premda je njihovo rođenje na Stanici bila svojedobna senzacija. Djeca su neko vrijem e staloženo odgovara­ la na pitanja »kako ima se sviđa na Zem lji«, »gdje im je ljepše, da li na Stanici ili na otoku« i tome slično, kamere su milijunima gledalaca dokazale da

120 djeca nisu monstrumi i nakon toga je opet malena grupa na otoku imala mira. Eksperiment se mogao nastaviti.

Kako je prolazilo vrijem e, djeca su sve češće traži­ la Roberta da ih navečer, kad padne potpuni mrak, vodi izvan dvorca i parka, do plaže gdje se najbolje vidjelo zvjezdano nebo, pogotovo u noćima bez m je­ sečine. Robert bi tada morao ponijeti i deke, jer je ljeto već bilo na izmaku, a djeca bi legla i dugo zurila u nebo. Znala su vozni red obilazaka Stanice oko Zem lje i odmah bi, i prije Roberta, uočila tu sitnu zvjezdicu četvrte zvjezdane veličine kakvih je stotine na nebu. Djeca su se čak i dogovarala s Iv a ­ nom »kada će se gledati«, a posebno bi se radovala ako je u to vrijem e Ivan bio na inspekcijskoj šetnji izvan Stanice. Njega, dakako, nisu m ogli vidjeti sa Zemlje, no bilo im je već dovoljno i da znaju da je on sad negdje tamo uz tu jedva uočljivu zvijezdu što se vrlo polako, golim okom nezam jetljivom brzinom, pomicala po nebu kroz mozaik pravih zvijezda. Sta­ nici UN-1 bilo je potrebno dvanaest sati za obilazak Zemlje. »Striček Robi, kad smo poslednji puta bili na šetnji oko Stanice, letjeli smo prvo u smjeru Vege, ali ni­ smo išli daleko, oko tri kilometra«, reče Geo p rili­ kom jednog od takvih promatranja neba s plaže. » A kamo bi ti dalje?« upita ga Robert. »Do Vege?« »Pa, kad bih mogao, zašto ne«, odvrati Geo. » A li do Vege ne može ni jedan čovjek. Još ne. Pa znadete da su zvijezde vrlo daleko. Vega je, na p ri­ mjer, udaljena dvadeset sedam godina svjetlosti pa bi do nje našoj najboljoj raketi bilo potrebno pedeset tisuća godina. Želiš li možda krenuti na put?« No, djeca ne odgovore ništa, samo je Geo nakon duže šutnje promrmljao: »Ja ću izmisliti raketu koja će letjeti mnogo, mno­ go brže.« »M ožda hoćeš, ti ili netko od tvojih vršnjaka, ili vaša djeca, no pustimo sad zvijezde na m iru«, odgo­ vori Robert. »Z ar nismo sad na Zemlji. Uz more.

Najljepše mjesto u s v e m iru ...« »K ako znaš da je najljepše, kad nisi bio još nigdje drugdje?« upadne mu brzo u riječ Stela. »Jesam«, branio se Robert, »bio sam na Mjesecu i mogu vam reći da je tamo očajno ružno i dosadno.

Samo golo kamenje, bez mora, biljaka, životinja.

Uostalom to i sami znate po slikama, a uskoro ćemo i vas povesti tamo. Ići ćete, siguran sam, jednoga dana

121 kad odrastete, i na Mars. I to je sve. Na druge plane­ te još ne možemo.« »Ah, Mjesec i Mars, to me ne zanima. Ja bih dalje, na planete drugih zvijezda«, odgovori Geo, a Stela nastavi: »Eto vidiš, Robi, tvrdiš da je ovdje na Zem lji najljepše, a nisi zapravo, još nikada bio među zvijezdama.« »Pa, do vraga, klinci, zar ste meni našli zanovijeta­ ti. Nisam vam ja Vera. Kad ja kažem da je Zemlja najljepše mjesto u cijelom svemiru, onda je Zem lja najljepše mjesto u cijelom svemiru i točka. Ja­ sno? « »Zem lja je doista jako, jako lijepa«, odvrati pla­ šljivo Stela, »ali, a l i .. .« » A l i . . . što, ali?« »Pa, recimo .. .« i Stela zašuti. »Recim o«, nastavi hrabrije Geo, »ne sviđa nam se kad pada kiša. Kad baš želiš znati što nam se ne sviđa. Ne dopadaju nam se ni oni gusti tamni oblaci kakvi su bili neki dan. A noću se nisu vidjele zvije­ zde. Kao da smo u nekoj rupi, zatvoreni, i tu ćemo se ugušiti.« U mraku, Robert je samo razaznavao siluete djece koja su ležala na leđima i buljila u nebo. Ništa im ne odgovori, već samo reče: »Sad je bilo dosta, idemo kući.« Djeca su bila i dalje radosna i puna živosti, normalno su jela i spavala, igrala se u praku i na plaži, sa svojim kompjuterom u telekomunikacijskoj sobi, bila ih je puna kuća. Sa svima su bila susretljiva, znati­ željno se raspitivala o svemu što su vidjela oko sebe.

Poklonili su im i jednu živu igračku, malog papagaja Pipa, već dresiranog za njih, koji je znao govoriti »Stela«, »G eo«, »Pip o vas voli«, i slobodno je letio po njihovoj sobi na veliko veselje djece. Sam bi ulazio i izlazio iz svog kaveza. V oditelji eksperimenta već su pomislili da su se djeca uspješno adaptirala na novu sredinu i prilike na Zemlji, pa su se već pravili pla­ novi da im se dovedu njihovi vršnjaci, te da djeca odu u obilazak nekog gradića na obali, gdje bi se uživo susreli s mnoštvom ljudi na ulici. Pripreme su već bile u punom jeku, kad se, čini se, nešto dogodilo.

Nitko nije znao što. Djeca su se, naime, naglo promi­ jenila. Počela su se drukčije ponašati. U kasnijim analizama je ustanovljeno da je ta promjena nastupi­ la nakon jednog poslijepodneva, kad su djeca neko vrijem e ostala sama na plaži.

122 N ije to bilo prvi puta da su se kupala sama. Bila su vješti plivači, a i obećala su V eri da neće u duboku vodu. Za svoje su godine djeca bila vrlo zrela i nije bilo razloga da se stalno strepi nad njima. Sakupljala su po plićaku školjke i lijepe kamenčiće. Iz metra dubi­ ne Geo je izvadio morsku zvijezdu, prvu koju su našli, premda su je već poznavali sa slika. Bio je to lijep prim jerak s pet krakova, koji su se lagano izvi­ jali dok ju je Geo držao hrabro u ruci uhvativši je u sredini. Položili su je na pješak i počeli po njoj slaga­ ti kamenčiće što su ih pokupili s plaže. »Znaš što«, reče Stela. »S jetila sam se. Hajdemo na­ šu zvijezdu ukrasiti onim kamenčićima sa Stanice. »M ože«, poviče oduševljeno Geo. »Idem po njih.« »On odjuri u dvorac i uskoro se vrati natrag s punim šakama obojenih kamenčića. »U kući nema nikoga, nije me nitko pitao.« »Evo, poslagat ćemo ih ovako. Crnog ovdje na ovaj krak, a bijelog na ovaj ovdje.« »Ne, to neće biti lijepo«, usprotivi se Stela. »N a vrhove krakova stavit ćemo moje, obojene. Ovdje crvenog, ovdje ze le n o g ...« »Ne, sjetio sam se«, reče Geo. »Znaš što nam je Robert govorio onda u mineraloškoj zbirci? Ovi mete­ ori imaju osnovne boje spektra. A kako idu redom boje spektra?« »P rva je crvena, dobro .. . Onda ćemo crvenog sta­ viti ovdje. K oja je boja zatim u spektru? Žuta? Ne, narančasta. Narančastog znači ovdje.« » A zašto ne lijevo od crvenog?« upita Stela. »N e znam. Ja mislim da treba desno.« »Dobro. Sad je na redu žuta, zar ne? Zatim zelena, pa plava.« »Tako, sad smo zvijezdu ukrasili bojama spektra.

A na sredinu, gdje joj je glava, stavit ćemo joj crnog i bijelog. Jednog uz d ru g o g ... Ovako.« »N e «, reče Stela, «n ije tako lijepo. Stavi radije crnog na bijelog. Može li? S toji?« »Ne. Pada. Čekaj da probamo bijelog na crnog.

Evo ovako. Sad ne padaju.« Oni zapljeskaše rukama, diveći se ukrašenoj zvi­ jezdi, koja je sad, pod teretom kamenčića, posve m i­ rovala na sitnozrnom pijesku plaže.

Zatim začuše zvuk. Kao da je dolazio odjednom sa svih strana, s mora i obale, odozgo i odozdo, prvo dubok ton nalik brujanju, a zatim sve viši i viši, sve dok nije prešao u cijuk i nestao. Vratio se zatim iz cijuka u visoke oktave, pretvorio se ponovo u bruja-

123 nje, opet se podigao, pa spuštao, u sve bržem i bržem ritmu, sve dok ritam promjena nije postigao takvu brzinu da je i sam postao ton od kojeg je podrhtavala cijela plaža, a pješčana zrnca počeše se slagati u stalno prom jenjive kolute sa središtem u morskoj zvijezdi. Kako je ton rastao, koncentrični krugovi oko zvijezde bivali su sve gušći, a kad je ton prešao u resko piskutanje, djeca pokriše rukama uši. Ton se zatim izgubi u, za ljudsko uho nečujnim, frekvenci­ jama i na plaži zavlada opet tišina.

Pojavilo se svjetlo. Na morskoj zvijezdi što je leža­ la na pješčanoj plaži, na pijesku koji je sad oko nje bio ravna ploha zrnate strukture, pet je kamenčića počelo svijetliti, lako nadmašujući svojim sjajem re­ flektiranu svjetlost podnevnog Sunca. Svaki se prvo užario, a zatim zaplamsao u svojoj boji, obmatajući se sve sjajnijom aureolom takva bleštavila da su dje­ ca morala pokriti rukama oči. Nisu tako vidjela kad su iz svakog kamenčića na vrhovim a krakova šiknula po dva mlaza svjetlosti odgovarajuće boje, koja su se sva spojila s crnim i bijelim kamenčićem u sredini zvijezde. Toga se časa sve omotalo u kuglu od be­ zbroja infinitezimalnih iskrica, a cijela se ta kompo­ zicija isijavajućih kamenčića polako podigla s morske zvijezde i ostala lebdeći na oko pola metra od tla, u visini glava djece. Kad su djeca, zirkajući kroz pr­ ste, vidjela da je taj dvostruki pentagram* u boji izgubio prvotni nepodnošljiv sjaj, on se već polako vrtio oko svoje osi, njišući se istodobno iz horizontal­ nog položaja u okomiti i natrag, stalno i dalje lebdeći pred očima djece. Oni se odmakoše od njega za dva koraka, no pentagram ih nije slijedio. Ostao je i dalje točno iznad morske zvijezde. »Sto je, što je to?« tiho se oglasi prva Stela. »N e boj se, neće nam ništa«, zaštitnički reče Geo, uhvativši Stelu za ruku. »T o lebdi, a sve što lebdi dolazi iz svemira i dobro je.« »Znam i ja da je to dobro«, sad već hrabrijim glasom potvrdi Stela. »Misliš li da je nešto živo?« »N e znam, ali ne bojim se. To je nešto iz svemira.

Znaš da su ti kamenčići meteoriti. Sigurno su došli s neke daleke zvijezde. Dođi, priđimo bliže.« Geo po­ * Pentagram — peterokraka zvijezda, magični simbol koji se ja v lja još p rije nove ere na spomenicima u A fr ic i i M aloj A z iji. U krSćanskoj je simbolici pentagram simbol vječnosti, a kasnije i sveta Trojstva. K od nas su najstariji nalazi pentagrama na starohrvatskim spomenicima s pleternom ornamen­ tikom. (Prim . aut.)

124 traži u obližnjoj m akiji podužu granu, otkide je i s njom u ruci počne se oprezno približavati pentagramu. On je i dalje lebdio na istom mjestu, a kamen­ čići su sad, svaki u svom ritmu, jačali i slabili u sjaju osim crnog koji je izgledao stalno isti, poput rupe u koju se bespovratno slijevaše pet boja spektra. B ijeli je, priljubljen uz njega, najjače bliještio, ali se ništa od tog sjaja nije odbijalo od savršenog crnila pri pogledu na kojeg su se odmarale oči djece.

Taj raznobojni kvintet s bijelo-crnim središtem i dalje se polako okretao u prostoru, iz trena u tren različitog sjaja i kombinacije boja. »Možda nam želi nešto reći. Kao da nam signalizira nešto«, reče Stela. »Sto će se dogoditi ako ga dirnemo. Neka sazna da ga vidimo. Možda on ni ne zna da ga mi vidimo.

Dodirnut ću ga prvo ovom granom, jer je možda jako vruć. Grana će se tada zapaliti.« Geo se polako približi vrškom grane do svijetlećeg pentagrama i dotakne ga, no ništa se ne dogodi. On gurne granu dublje, sve do središta, i počne čeprkati po kompoziciji sjajnih kamenčića, ali grana je ne­ smetano prodirala i ostala neoštećena. Pentagrama, svog ustreptalog u raznobojnoj svjetlosti, kao da, što se grane tiče, i nije bilo, a on je tu stajao pred njima, bliještav, vrteći se polako i njišući. On zamahne snažno granom, kao da želi prerezati treperavu lebdeću zvijezdu svjetla, no grana samo fijukne kao kroz zrak. »P a to je samo svjetlo, kamenčića više i nema«, uzvikne Stela.

Geo napravi još jedan pokus. Uzme u ruke s p ije­ ska morsku zvijezdu, postavi je točno iznad penta­ grama i pusti. Zvijezda samo prođe kroz svijetle oblačiće boje, kao da ih i nema. Djeca je pogledaše.

N ije bila oštećena, a krakovi su se pomicali odajući da je zvijeza još živa. »U zet ću to u ruku«, reče Stela i postavi ruku tako da joj pentagram legne na dlan. Pomakne dlan pre­ ma gore, no bliješteći oblačići prođoše kroz dlan kao svjetlost kroz staklo. Ništa ih nije moglo zasmetati i odmaknuti iz prvotnog položaja. Geo ih udari šakom i ona prođe. Ništa nije osećao, ni hladnoću ni toplinu.

S vijetli pentagram, peterokraka šarena zvijezda s de­ set zrakastih žbica prema crno-bijelim središtima postojala je samo kao optička, a ne i materijalna pojava. Djeca se počeše radovati toj bezopasnoj kruni pulsirajućih šara, no pet njenih vrhova naglo zasja

125

pojačanom snagom, zađobivši opet jasnije konture predmeta-kamenčića. Sjaj je kamenčića rastao do bolnog usijanja i djeca opet pokriju rukama oči. Pentagram se pomaknuo, krenuo polako uvis. Kad su djeca ponovo pogledala, bio je već na visini od neko­ liko metara i stalno se uzdizao. Kad se zaustavio, više se na njemu nisu m ogli razabrati detalji; bio je po­ put točke stalno drukčije boje, ali još jasno uočljive na plavoj pozadini neba.

Geo pruži prema njemu ruke i prim ijeti toga trena kako mu kroz tijelo prolazi poznati dragi osjećaj već dugo nedoži v i javan. Sirio se iz grudnog koša prema udovima, a nadošao je tako naglo i neočekivano da mu se zavrti u glavi i on izgubi ravnotežu. Raširio je instinktivno ruke u samoobrani da spriječi pad i tek tada, u kratkom blijesku svijesti, shvati. Znao je da neće pasti. K liktaj radosti ote mu se iz grla.

Kad je otvorio oči i pošto je prestalo da mu se vrti u glavi, nalazio se već nekoliko metara iznad tla.

Lebdeo je. Trgne se cijelim tijelom, učini koordini­ rane pokrete svih svojih udova poput nekog tko do­ bro zna što želi time postići. Lebdio je sad tijelom paralelno sa tlom, lica okrenuta prema Steli, koja ga je promatrala bez riječi širom otvorenih ustiju. On joj se nasmiješi i poviče: »Dođi ovam o!« Stela se blago odgurne nožicama od pijeska mor­ skog žala, zabaci naprijed ruke onako kako je to radila dok je kao sasvim mala boravila u nultoj ko­ mori Stanice i zapliva zrakom prema Geu. Iznad njih, raznobojna gruda svjetlosti treperila je u svim duginim bojama i djeca krenuše prema njoj.

Zatim, na velikoj visini u širokom luku zaokrenuše prema morskoj pučini i izgubiše se iz vida.

Nekoliko minuta kasnije bili su opet na starom mjestu plaže do koje su bešumno doletjeli, jureći tik uz morsku površinu. Pentagram je ostao visoko u zraku, zam jetljiv samo oku koje je znalo gdje da ga traži. Kad je malo zatim došla Vera, djeca izjaviše da su umorna i đa žele u dvorac.

Krenuše svi troje pješice stazom koja je vijugala kroz grm ove mediteranske makije.

Titra ju ći kvantnim poljim a jednog drugog svemira, Rezonatori su se probudili iz eonske letargije. Posta­ li su svjesni svoga poslanja, oživješe životom pokre­ nutog artefakta koji zna zašto djeluje. Rezonancija je rastopila ovojnicu što je dijelila i posljednju skrivenu

126 nutrinu Rezonatora od izvanjskog svijeta k oji nije bio njihov. Sada, više ih ništa n ije m oglo zaustaviti na putu prema cilju.

Ranije su b ili tek pasivni bespomoćni sastojak prostora i vremena, poput ostale prašine bacane amo-tamo u galaktičkim vrtlozim a i zvjezdanim eksplozi­ jama. Zatim su, nedavno, počeli otkucavati vrijem e u trenutku kad su registrirali nastanak živih bića u svojoj blizini. Bio je to p rv i nagovještaj rezonancije i Rezonatori su znali da m oraju ostati stalno u blizini tih živih bića i čekati. Rezonancija je morala doći izvana, s njihove strane, Rezonatori je nisu m ogli sami proizvesti. P r v i princip kontakta je bio: nena­ m etljivost.

Ziva su bića shvatila. Uspostavila su rezonanciju.

Složeni u geom etrijski raspored polja u kakvom su jedino m orali biti i u kakav su ih mogla složiti samo razumom obdarena bića ovog svemira, svjesna da su Rezonatori artefakti kontakta, Rezonatori su sada znali kome pripadaju. Č iji su sluge i gospodari istodobno.

Znali su tko ih je probudio i kome će predati sebe kad za to dođe trenutak.

S trpljivošću kakvu poznaju samo artefakti, oni će i dalje čekati na vrijem e kada će dva krhka organska tijela odvesti tamo kamo su težili svi Rezonatorovi naboji od časa buđenja.

I kamo teže tijela ovih bića.

Jednom, sada, pokrenut i više nezaustavljiv silama ovog svemira, u Rezonatorima je počeo otkucavati jedan jedini impuls k oji je upravljao svim ostalim detaljima: Povratak, povratak, p ovra ta k ...

Toga dana navečer djeca su slabo jela, škrto i ne­ voljko odgovarajući na pitanja prisutnih oko stola.

Cim se večera završila, djeca izjaviše da su jako __________ umorna i da bi u svoju sobu. »Gle, gle, a ne bi li klinci danas opet malo na plažu pa da brojimo zvijezde«, zadirkivao ih je Robert. »N ek i dan se niste dali u krevet, a sad su heroji već umorni. No, niste još pobrojili sve zvijezde. Javili su mi sa Stanice da će večeras biti jedna više, rodila se danas. Baš me zanima možete li je pronaći.« »Z vijezda ima bezbroj. Jedna manje ili više nije va­ žno«, odgovori ozbiljnim glasom i izrazom lica Geo. »Oho«, otkad vas to ne zanimaju zvijezde?« upita Vera.

127 »Zanimaju nas, Veruška. A li ne više samo da ih gledamo. Uskoro ćemo otići na njih«, reče Stela. »Hajde, šuti«, prekine je Geo i udari zavjerenički nogom ispod stola. »Geo je našao u vodi jednu zvijezdu. Morsku, s pet krakova«, nastavi ipak Stela. »P a dobro, zar ti ne znaš šutjeti kako smo se dogo­ vorili?« obrecne se na nju Geo. »N e boj se, neću ništa reći o onome«, tihim glasom će njemu Stela, ali prisutni su ipak čuli. » A o čemu to, onome, Stelice?« upita Vera. »P a tako, igrali smo se sa zvijezdom «, počne Stela, sve ispod oka pogledavajući Gea. »Slagali po njoj kamenčiće i . . . ništa, tako smo se igrali.« » I vratili smo zatim zvijezdu natrag u more«, do­ vrši brzo Geo. »L ijep o je što se zanimate za morsku faunu«, reče biolog Ram. »A k o želite, možemo jednoga dana obući ronilačka odijela i posjetiti morske dubine. Tamo ima svega i svačega, i ljepšeg od morskih zvijezda. Ze­ m lja je puna života na svakom koraku, pa tako i morsko dno. More čak znatno više obiluje životom od kopna.« » A ima li života na drugim zvijezdam a?« odvrati mu Geo. » I li samo ovdje, na Zem lji?« Odrasli se pogledaše, dogovarajući se očima tko će mu odgovoriti. Ram nastavi: »T o zaista ne znamo. Vjerojatno ima nekog života na dalekim planetima drugih zvijezda, no zasad još nismo ništa saznali o tome, premda prisluškujemo eventualne signale tamošnjih mogućih civilizacija ko­ je su naučile graditi radio-stanice. Ništa još nismo čuli. Prema tome, koliko sada sigurno znamo, jedino mjesto u svemiru osim Zem lje na kojem sasvim izvesno ima života, i to čak razumnih bića, jeste ona mala umjetna zvjezdica na kojoj ste se i vi rodili.

Naša Stanica. A li i ona je, zapravo, dio Zem lje kao što smo i svi m i ljudi.« »Kada ćemo natrag na Stanicu?« upita nakon kra­ će šutnje Geo. U sobi nasta tajac. Samo bi ponekad zazveckao nož i viljuška ili se čuo klokot tekućine iz boce. Bilo je to p rvi puta u tri mjeseca boravka na Zem lji da su djeca postavila takvo pitanje i to tonom koji je bio između molbe i zahtjeva. Nitko nije znao kako da im odgovori, budući da odluka o tome još nije ni bila donesena, a ovisila je o ponašanju djece koja su, sve do sada, pokazivala sve dobre znakove prilagođava-

128 nja na zemaljsku okolinu. Nelagodnu šutnju prekine Robert: » A zašto to pitaš? Zar bi ti natrag među one zido­ ve?« »B ih «, tiho odgovori Geo. »P a zar vam ovdje nije ljepše? Još nismo ni noge pošteno opružili, ja još nisam ulovio ni poštenu ora­ du, a v i bi već gore. S ovog rajskog otoka u one zatvorene metalne sobičke. Stanica? Jeste li vi klinci pri zdravoj pameti?« »G ore nije ništa zatvoreno, oko Stanice je prostor bez kraja«, prom rm lja kao za sebe Geo. »P a imaš i tu prostora bez kraja koliko želiš. Nisi još obišao ni ovaj otočić, a on je samo zrnce pijeska na velikoj Zemlji. Želiš li pješice na put oko svijeta?

Tada ćeš shvatiti da je i Zemlja prostor bez kraja.« »Svem ir je, ipak, mnogo veći«, odbrusi mu Geo. »P a dobro, slušajte v i psiholozi«, obrati se Robert nekolicini ljudi oko stola namignuvši im pri tom, »ovog klinca treba nalemati po guzici, a ne buci-buc.

Po guzici, baš tako. Stara dobra metoda. Ja njemu o Zemlji, a on meni priča o zvijezdama. I to meni, koji sam cijeli život posvetio zvijezdama i volim ih jedna­ ko toliko koliko i on. A li Zem lja je ipak najljepša, to sam mu već neki dan objasnio.« »Striček Robi, nemoj se lju titi«, nastavi Stela ra­ zgovor, dok je Geo šutke gledao u pod. »G eo samo hoće reći, mislim, želio je samo znati, o v a j. .., mi želimo samo znati koliko ćemo još vremena biti na Zem lji.« »Znači i ti si, mala moja, takva, držiš njegovu stranu, a ja sam mislio da barem ti kao djevojči­ ca. . .« započe Robert no prekine ga psiholog A lbert: »Predlažem da ipak sad prekinemo ovaj razgovor i nastavimo ga sutra. Djeca su izrazila želju da idu u svoju sobu i neka idu. Uostalom, i mi još imamo nekog posla«, reče on, dižući se od stola i umirujući rukom Roberta, koji je očito htio još diskutirati. »E pa, onda, lijepo, laku noć svima, do sutra.« No, svi su odrasli znali da diskusija sada tek poči­ nje, ali bez djece. Vera isprati djecu u njihovu sobu, a ostali se odmah okupiše u velikoj prostoriji, gdje su obično održavali sastanke.

Nitko od malobrojnih stanara dvorca nije te večeri otišao rano na spavanje. Članovi ekipe za praćenje eksperimenta do u sitne sate vatreno su raspravljali o novonastalom raspoloženju kod djece, te o mogu­

129

ćim uzrocima tog naglog obrata, a djeca su se, prem­ da ležeći u krevetima, nešto stalno došaptavala u mraku. Pravu istinu o događajima na plaži toga dana nitko, ipak, nije doznao, budući da su psiholozi još na početku eksperimenta bili odlučili da poštuju intimitet djece i nisu instalirali prislušne mikrofone i ka­ mere u njihovoj sobi, premda je bilo i takvih prije­ dloga. Većina je ipak smatrala da svaki eksperiment s ljudima ipak podliježe određenim pravilim a pri­ stojnog vladanja i etike, pa makar posrijedi bila i djeca od sedam do osam godina. Djeca, dakako, nisu znala ima li ili nema u sobi mikrofona, jer nisu ni znala kakva se golema znanstvena mreža brine o njima. Smatrali su čak posve normalnim da je oko njih stalno određen broj odraslih koji nešto zapitkuju i koje oni mogu pitati. Tako su se navikli od samog rođenja. Međutim, o nekom namjernom praćenju njihova ponašanja, kao obliku znanstvenog eksperi­ menta, nisu imali pojma.

Bilo kako bilo, u njihovoj sobi nije bilo ni kamera ni mikrofona.

Možda je time bio učinjen veliki propust, no doga­ đaji bi se, bez obzira na to, ipak razvijali prema raspletu, vođeni silama koje se ionako nisu mogle osujetiti. »Oni će nam se sigurno vratiti. Znaju da su naši, zar ne?« šaptala je Stela u mraku sobe. »Sigurno«, uvjeravao je sebe i nju Geo. »Doći će i odvesti nas prema zvijezdama. Zato su i ovdje.« »K ako znaš?« »Znam. A zašto bi inače bili ovdje?« »P a mi smo ih donijeli sa Stanice.« »Jesmo. A zašto? Zar se ne sjećaš da su oni došli u našu sobu. Iz mineraloške zbirke. Namjerno su došli samo zato da nam pomognu da odemo prema zvije­ zdama. Ja to znam.« »N e znaš. Sad samo izmišljaš, a kad si ih vidio kako sijaju na plaži, bio si iznenađen koliko i ja.« »Jesam, bio sam iznenađen. Kao da netko drugi ne bi bio iznenađen. Da mi je znati gdje su sada.« »P a sam si malo prije rekao da će sigurno doći. A li kada? Možda tek kad se vratimo na Stanicu. A da kažemo Robertu sve što se dogodilo? Možda bi onda odrasli razumjeli zašto želimo na Stanicu, pa bi nas odveli.« »Ne, ne smijemo im reći, oni to neće razumijeti. A tek nas tada ne bi odveli. Oni nas ionako žele ovdje

130 stalno zadržati, to je njihov plan, zato su nas i doveli.

A ove težine m i je već dosta. Ovdje se ne možemo nimalo odmoriti od sile teže, a na Stanici možemo barem u nultu komoru u osi ili na šetnju u prostor, s Ivanom.« »Danas je bilo divno. Kako smo lijepo letjeli, ljep ­ še od onih životinja, ptica. Samo sam zaželjela doći do tebe i osjetila sam da nemam težinu.« »Kamenčići su nam dali tu sposobnost. Na Zem lji nitko ne može lebdjeti. Čak ni ptice, one mašu k rili­ ma po zraku i tako ne padnu.« » A ako nas vrate na Stanicu, a kamenčići ostanu na Z em lji?« zabrinuto će Stela. »N i govora. V jeruj mi. Kud mi krenemo, oni će za nama. Sjeti se kako smo danas letjeli. Ja sam zaželio krenuti prema moru i oni su nas pratili. Kad smo se htjeli vratiti na plažu, vratili smo se i spustili. Oni nas slušaju i pokoravaju nam se. M i smo sad njihovi gospodari, jer smo ih onako stavili na morsku zvije­ zdu. Sjećaš li se one priče koju nam je nedavno pričala Vera? O Aladinu i njegovoj čarobnoj lampi. O duhu iz nje. Eto, to ti je to. M i smo kao Aladin, gospodari smo sad tih kamenčića, oni nas slušaju i ispunjavaju naše želje.« »A k o smo njihovi gospodari, pozovi ih onda neka sada dođu.« »V eć sam ih zvao pa ništa. A li oni će doći, ne brini.

I odvesti će nas na zvijezde — reče Geo. — A sada spavajmo. Ako dođu po noći i ja ih vidim, probudit ću te. A ti probudi mene, ako ih ti vidiš.« I došli su, ali djeca su spavala dubokim snom.

Spustili su se kroz strop, slabašno tinjajući u tami sobe, i zaustavili se između Stelinog i Geovog kreve­ ta. Neko su vrijem e ispuštali jedva čujne zvukove tonske ljestvice, a zatim se podigli i nestali kroz strop prostorije.

Kao za inat psiholozima, vrijem e se slijedećeg dana bitno pogoršalo. Ćud klime donijela je malo prerano prve jesenske kiše i nebo je cijelog dana, i dane iza toga, plakalo nad otokom. Djeca nisu voljela kišne dane i sva su se nekako povukla u sebe, pa ih čak ni Vera nije mogla udobrovoljiti. Počela su se sad već žaliti i na silu težu, a liječnicima nije bilo jasno da li istinski osjećaju neke tegobe ili samo glume. No dje­ ca su gubila i apetit, pa su se već ja vlja li prijedlozi da ih se preseli na neko drugo mjesto na Zem lji gdje je lijepo vrijem e s vedrim noćima, što bi možda po­

131 moglo djeci da prebrode očitu čežnju prema Stanici.

Kad god bi Vera ili netko drugi razgovarao s njima, davala su uvijek isti odgovor: »Hoćemo kući.« Nakon dugih maratonskih sastanaka donesena je napokon odluka: eksperiment se prekida i nastavit će se drugom prilikom. Djeca odlaze na Stanicu, pa kad se malo oporave od svih šokova što su ih ovdje doži­ vjeli, možda će sami jednoga dana poželjeti da se vrate na Zemlju. Njihovo prilagođavanje na Zemlju očito mora teći postepeno, u više navrata. Odluku o odlasku na Stanicu saopćili su djeci i njihovo se raraspoloženje odmah vidno poboljšalo. Bili su to opet, kao i ranije, veseli mališani i čak su sad izja vljiv a li da je na Zem lji lijepo i da će se kasnije sigurno vra­ titi na nju. Za odlazak je određen sutrašnji dan. Kiša je i dalje rominjala i nije bilo razloga za odgađanje.

Vera je otišla još istoga dana redovnom teretnom raketom da na Stanici priprem i djeci sobu i dogovori se o još nekim detaljima. Robert je zamolio da još neko vrijem e ostane na Zemlji, pa je s djecom, osim pilota, putovao još samo Hari.

Uzlet jeli su ujutro s astrodroma do kojeg su stigli nakon nekoliko sati putovanja, što brodom što avio­ nom. Raketa je, lijeno se u početku uzdižući put neba, probila već nakon dvadesetak sekundi kapu naoblake, vinula se u plavo i sve modrije nebo, da bi se već nakon jedne minute našla u ionosferi, a zatim brzajući sve više, posve napustila i posljednje rijetke slojeve egzosfere, gdje je još samo poneka odlutala molekula zraka poput rakete nastojala da se odhrva sirenskom zovu Zemljine sile teže. Svugdje uokolo bio je vječno zvjezdani crni beskraj, osim Zemljine lopte, sve manje i manje, u smjeru repa rakete. Sat kasnije, odbacivši već ranije pomoćne nosače, sve­ mirski je brod ušao u satelistsku stazu Stanice UN-1 a kompjutor je sigurno izvodio manevar usklađivanja brzine broda s brzinom još udaljene Stanice, približujući joj se istodobno. Kad je brzina broda u odnosu na Stanicu opala na svega šezdeset kilometara na sat, a udaljenost na pet kilometara, pilot Jan uz pomoć brodskog kompjutera započne delikatnu operaciju posljednjeg finog kočenja i mekog spuštanja s prista­ nišnim dokom u samoj osi Stanice.

U pilotskoj kabini sjedili su samo pilot i Hari i dogovarali se preko videoveze s kontrolnim tornjem Stanice. Djeca su se nalazila u stražnjoj prostoriji i nečim se zabavljala, ne obraćajući pažnju na manevar pristajanja.

132 Tada su se pojavili Rezonatori.

Izronili su odjednom iz stijenke broda i stali, lebdeći pokraj dječjih glava. Djeca kliknuše od radosti, dok se dvostruka blistava zvijezda njihala pred njima trepereći u svojim bojama. »Vidiš da nas nisu ostavili. Pratili su nas i vratili nam se«, reče Geo, a Stela pomiluje pentagram, premda je znala da će svijetli oblačić proći kroz nje­ nu ruku. Pentagram počne ispuštati niz tonova razli­ čitih visina, koji su se ponavljali nakon nekog vre­ mena, i djeca počeše pjevušiti iste te tonove, smijući se i plješćući.

U međuvremenu pilot Jan se dogovarao s kontrol­ nim tornjem. »Počinjem kočenje. Te mnius tri, te minus dva, te minus jedan, te, retno-sistem uključen.« Pilotov pogled ostao je prikovan za instrumentalnu ploču, a lice mu se otegli u grimasu zaprepaštenja.

Okrenuo je glavu prema Hariju, a zatim prema tv kameri. »M otori nisu proradili«, reče gotovo šapatom. »Sto kažeš, Jan?« javi se operater iz kontrolnog. »Nešto nije kako treba?« »M otori nisu proradili«, ponovi Jan glasnije, ali posve smireno, dok su mu obje ruke plesale po mno­ gobrojnim tipkama i prekidačima na instrumentalnoj ploči, a pogled klizio po redovima indikatora i kom­ pjuterskih ekrana. »S v i pogonski sistemi isu mrtvi. Ništa ne razumi­ jem, ovo se ne može dogoditi. Funkcionira samo si­ stem za vezu. Sve drugo je bez kapi energije. Priče­ k a jte ... da, radi i ventilacija i svi životni sistemi.

Cini se da su samo motori pogođeni, da vidimo glav­ nu mlaznicu, ubrzat ću i maknuti brod s kursa.« On utipka kompjutoru nalog za brisanje važeće opcije i prelazak na program ubrzanja s oštrim za­ okretom od sadašnjeg kursa. Na displeju se pojaviše velika crvena slova: »instrukcije neizvršene. Glavni pogon ne potvrđuje početak procedure.« Sekundu kasnije, pojavi se novi tekst: »Provedena provjera svih parametara. Zaključak: glavni pogon izvan upotrebe.« Hari i pilot Jan gledali su čas u ekran čas jedan u drugoga. »Učinite nešto, zaboga!« prošapće Hari, gle dajući kroz prozor kolut stanice. Na monitoru je, pak, slika Stanice bila sve veća, a pulsirajući svijetli križić u središtu monitora gotovo se poklapao sa nje­ nim središtem.

133

Brzinom od sedamnaest metara u sekundi približa­ vala se tristotonska raketa mamutskoj Stanici, još udaljenoj oko četiri kilometra. P ri toj brzini raketa će doći do nje za četiri minute. Nošenog inercijom, bez ikakva otpora u zrakopraznom prostoru, sve­ mirski brod mogli su na putu do Stanice zaustaviti ili skrenuti samo njegovi raketni motori. Stanica je bila bespomoćna, nije imala pogonske sisteme, a čak da je i imala, ne bi za tako kratko vrijem e bilo moguće pokrenuti masu od dva milijuna tona i prom jeniti joj stazu. Raketa je bila ta koja je naprosto morala zakočiti, ako se želio spriječiti sudar. Dva ljudska stroja približavala su se polako ali neumitno, polako kao na usporenom filmu, neumitno kao protok vremena, a ljudi su bili posve nemoćni da ih zausta­ ve. Slučaj sudarne katastrofe prvi te vrste u p ovije­ sti, koja je obilovala već brojnim tragičnim događa­ jima na Zemlji, pri kojima su dva predmeta polagala pravo na to da se istovremeno nađu u istoj točki prostora i iskusila da to nije moguđe. U jednoj prostorno-vremenskoj točki nisu se mogla nalaziti dva ili više različita, međusobno neovisna sadržaja. Ako bi se to i dogodilo, bio je to izuzetak dopustiv samo kod pojedinačnih kvantnih stanja mikrosvijeta, a nikako i kod većih materijalnih tijela, koji su statistička nu­ žnost kvantnog mnoštva.

I dok je ovaj svemir i dalje trajao u skladu sa svojim zakonima, trajao je i let rakete takođe u skla­ du s istim zakonima. Ne prorade li uskoro motori rakete, pitanje sudara postat će čisto kozmološko pi­ tanje, odnosno sudar će biti nužnost proizišla iz ko­ zmičkih uvjeta nastanka ovog svemira. Na izvjestan način, ova je skorašnja katastrofa bila već odlučivana u prvim trenucima geneze i samo bi retrogradna promjena zbivanja u tim trenucima mogla spasiti svemirski brod. Sudbina ove rakete i Stanice bila je zapečaćena prije mnogo m ilijardi godina. Spriječiti ovaj sudar bilo je, kozmološki gledano moguće. U tu svrhu valjalo je samo promijeniti metriku ovog sve­ mira i sve prirodne konstante koje su ga držale na okupu. No, takva prekrajanja nisu izvediva na sta­ rom, olinjalom svemiru, već samo na njegovoj najra­ nijoj embrionalnoj fazi. Ovaj je sadašnji svemir, sa­ dašnji prostor, sadašnja udaljenost između rakete i Stanice bivala, međutim, sve manja, a i vrijem e je tako teklo da su se ta dva tijela neumitno slijevala u vrtlog zajedničke prostorno vremenske točke koje će ih združiti u neposrednoj budućnosti.

134 U brodu su pilot i H ari zurili čas u mrtvu instru­ mentalnu ploču, čas u sve veću njima se čak činilo prebrzo rastuću gromadu Stanice. »Jan, izbaci prednje rakete za prinudno kočenje, Jan čuješ li nas, izbaci manevarske rakete, bilo što, promijeni barem kurs!« javio se kontrolni toranj.

Jan je pritiskao novu seriju dugmadi. Ništa se nije dogodilo, osim što je na displeju kompjutera zasjala crvena parola: »Evakuirati brod. Hitno. Evakuirati brod.« Na Stanici je također odjeknuo znak za uzbunu, a parajući zvuk sirene dopirao je kroz zvučnik i u pilotsku kabinu. Preostale su još tri minute do udara broda u Stanicu. Stanični kompjuter je već imao po­ datak da će se točka sudara nalaziti u dvanaestom sektoru na radijalnoj udaljenosti sto trideset i dva metra od osi. M iješajući se sa sirenskim zavijanjem sintetski kompjuterov glas stalno je ponavljao preko interfona u svim prostorijama Stanice: »Evakuacije jedanaestog, dvanaestog i trinaestog sektora. Poziv svima. Odmah napustiti sektore jedanaest, dvanaest, trinaest. Svi prekinite aktivnosti i krenite kroz glav­ ne hodnike iz ugroženih sektora .. . Još dvije minute.

Međusektorska vrata su još otvorena. Hitna evakua­ cija. .. Još minuta i četrdeset sekundi. Svi napustite odmah sektore jedanaest, dvanaest i trinaest „ .« Glas sa trake se stišao i brodu se javio uzbuđeno živi ljudski glas: »Sudar za minutu trideset. Napustite brod. Zapovi­ jed. Ponavljam, zapovijed. Svi putnici neka napuste brod u kapsulama za spasavanje. Ekipe za prihvat kreću uskoro po vas. Zapovijed. Odustati od pokuša­ ja dobivanja kontrole nad brodom. Prekasno. Još minuta i . . .« »D jeca«, krikne Hari i poleti prema vratima, pri­ tisnuvši cijelim dlanom dugme električne brave.

Vrata se nisu pomakla. »Jan, vrata, brzo, laser.« Jan usmjeri mlaz lasera na čelična vrata, no tanki rez što ga je ostavljao za sobom prokleto se sporo produžavao. »Pokušajte samo izrezati bravu«, javi se glas iz kontrolnog, »lije v o dolje . . . niže . .. tako.« No, vrijem e je isteklo. H ari se pripije uz čelik vrati ju pokušavajući ih odgurnuti u stranu, premda je bilo očito da su blokirana. P ilot poviče na njega da uđe u kapsulu i zgrabi ga za ruku. H ari ga bijesno odgurne, a Jan ga udari drškom lasera po glavi, pri čemu izgubi ravnotežu i obje magnetske cipele mu se

135 odlijepe od poda. Nekoliko sekundi se koprcao po prostoriji, dok se nije opet domogao cipelama poda. Hari je i dalje bio pričvršćen magnetskim cipe­ lama za pod, a tijelo mu se mlitavo klatilo lebdeći gotovo vodoravno s podom, na pola metra iznad n je­ ga. Čini se da je bio bez svijesti. Pilot inaktivira H arijeve cipele i povuče po zraku H arija do jedne od kapsula za spasavanje. Polegne ga u nju, zatvori po­ klopac i povuče vanjsku polugu za komprimirani zrak. Kapsula mora da je jurnula šišteći iz ležišta, u što je Jan bio siguran, jer se brod lagano zatresao od toga. Barem da nešto funkcionira na ovom brodu, pomisli on, baci se u drugu kapsulu i izleti u sve­ mirski prostor. Sedam sekundi prije sudara.

U svojoj prostoriji iz pilotske kabine djeca su se svih tih kritičnih minuta bezbrižno igrala blistavim petokrakim oblakom. Iznenada, pentagram krene prema zidu rakete i dok su djeca, smijući se, pokuša­ la da ga u letu uhvate, on nestane iz prostorije. T re­ nutak zatim nalazio se na samom vršku rakete koja je prevaljivala posljednjih stotinjak metara uoči neumitnog sudara.

U kontrolnom tornju, koji se nalazio u osi Stanice, u ispupčenju uz otvor pristanišnog doka, prisutni su stiskali usnice, očekujući svakog časa udarac kojeg će silna masa Stanice jedva i osjetiti, ali ako dođe do eksplozije goriva bit će pričinjena velika šteta dvana­ estom sektoru. Osim nekolicine operatera nitko od uzbuđenih znatiželjnika koji su nahrupili u kontrol­ nu sobu nije znao da su na brodu ostali Stela i Geo . . . Oni koji su to znali, zanijemeli su od očaja i šutjeli.

Na velikom monitorskom ekranu jedne od rubnih tv kamera vidjela se cijela raketa kako ravnom jer­ nom brzinom prilazi Stanici s lica i to pod gotovo okomitim kutem u odnosu na ploče sa solarnim bate­ rijama koje su prekrivale ovu stranu Stanice. Tamni raspon između vrha rakete i Stanice naglo se sad skraćivao, težeći prema nuli. Točki. »Prošli smo kroz našu stanicu«, progovori Geo ozbiljnim glasom. »D a znam«, odgovori Stela, gledajući netremice u blistavi zvjezdani oblak koji se vratio u prostoriju i opet zauzeo mjesto pokraj njihovih glava. »Krećem o na daleki put, vrlo dalek.« »Rezonatori će nas odvesti prema najdaljim zvi­ jezdama, reče Geo, a zatim doda: »Još i dalje.«

136 »Sada sam shvatila značenje prostora. Ovaj je sa­ mo jedna od mogućih rezonancija, možemo odabrati bilo koju drugu.« »D a« ,reče Geo. »Više nismo zarobljeni u jednon entitetu. Znaš što? Osjećam da tek sada postajem svjestan svog postojanja. Hoćeš li da budem ptica?« uzvikne i toga časa jedan galeb zaplovi beskrajnim prostorima rakete. »Zašto ptica? Ja ću biti Robert«, usklikne smijući se Stela.

Robert je sjedio na stolici s čašom vina u ruci i govorio: »Geo, Geo, kad ja kažem da nema ljepšeg mjesta u svemiru od Zemlje, onda nema ljepšeg mjesta u sve­ miru od Zem lje i točka.« Galeb se pretvori u Veru, sjedne za stol pokraj Roberta i reče: » A li Roberte, djeca su umorna, vrijem e je za spa­ vanje.« I počeše se smijati Robert i Vera, uhvatiše se za ruke i krenuše prema blistavom rotiraj ućem oblaku koji je rastao i rastao protežući se od jednog do drugog kraja horizonta.

Stupiše u njegovo svjetlo i postaše s njim jedno.

Ništa se nije dogodilo.

Kao neka tanka igla što prolazi kroz tkaninu, šiljak krilatog vretena rakete ulazio je u tijelo Stanice.

Raketa je bila dugačka preko šezdeset metara i pune je četiri sekunde bešumno i nesmetano prolazila kroz Stanicu UN-1. Još joj je rep virio na ovoj strani, a već je na drugom monitoru, koji je prenosio sliku stražnjeg dijela Stanice, izranjao van neoštećeni vrh. »M i za nju kao da ne postojimo«, prošapće netko u savršenoj tišini kontrolne sobe. »Prošla je kroz nas kao kroz prazninu.« M rtvih motora, raketa je počela naglo ubrzavati, m ijenjajući kurs. Dok su svi nepomično promatrali ekrane, netko se snađe i utipka nekoliko komandi kompjuteru. »Radarsko praćenje«, reče netko od operatera. »Brzina sedam . .. petnaest. .. četrdeset. .. sto .. . tri stotine kilometara u sekundi. .. »K o ji joj je kurs«, upita netko. »Deklinacija osamnaest stupnjeva tri minute, rektascenzija sto pedeset osam stupnjeva sedamnaest minuta.«

»Nem oguće«, bio je to glas astronoma Ila. »Ako me pamćenje ne vara, to su točno koordinate crne jame X R-6.« O tvorivši sve svoje senzorske prozore, Rezonatori su prih va tili titra j koji im se približavao, ispunjava­ ju ći ih radošću upotpunjenja. Samo je to još nedosta­ jalo, pa da se njihova struktura posve preda novim gospodarima koji su glasnici ovog svijeta i koje će oni voditi kroz zapetljano klupko dimenzija po jedino mogućoj n iti metamorfoza kozmičkih konstanti.

Prem a cilju k oji je Rezonatorima bio usađen u prasvijest. Prem a n jih ovim tvorcima.

Povratak.

Nulti krug

»N e možemo ti pomoći«, rekao joj je Ven; ponovio joj je, zapravo, ono sto je već čula bezbroj puta, i to ne samo iz njegovih ustiju. »K olik o je meni poznato, nitko ti ne može pomoći, pa zašto me onda iznova gnjaviš s nemogućim, zašto me iznova moljakaš za nešto što je nemoguće. Naša je znanost tu posve nemoćna.« Sora ga je promatrala šutke, podbočivši glavu s obje ruke, dok je on lamatao po običaju sa svojima, upirući prst povremeno u nju, tako da joj se ponekad doista činilo da će sići sa zida i probiti se u intimu njene sobe. Izrekao joj je još svašta, no sve se uvijek završavalo, vrteći se u krugu, konstatacijom da je znanost tu nemoćna. Siroti Ven, pomisli ona. Ne mo­ že prestati s ispričavanjem, a nema nikakvog novog argumenta. Koliko li je nekim ljudima potrebno rije ­ či da kažu da nešto ne žele učiniti. »D o vraga vi i vaša znanost«, prekine ga ona tako naglo da je Ven još neko vrijem e držao otvorena usta bez glasa, nalik stereofotografiji na zidu. »D o vraga i vaša vlast nad materijom, vremenom i tenzorskim poljima. Sami sebe uvjeravate u to da ste svemogući, a lažete sebi i drugima. Niste u stanju čak pomoći meni, koja ne traži pomicanje zvijezda ni brod nadsvjetlosne brzine. Samo jedno dijete, želim samo jedno, svoje dijete, koliko puta ti još moram to reći, Ven, ili želiš možda da ti to i nacrtam ili napravim kompjuterski program, ako ti nisu dovoljne obične riječi.« »Znaš vrlo dobro, Sora, o da, čak mnogo bolje nego li ja, da u tvojoj genetskoj šifri nedostaje Q-S karika.

Taj molekularni podsklop ne smijemo ubaciti u set tvojih D N K molekula, jer bismo poremetili ostale veze. Stradala bi ti, a dijete bi se najvjerojatnije rodilo kao kreten. Čudim se da to ne znaš, čekaj, ne odmahuj rukom, čudim se, bolje rečeno, da se preda mnom, prijateljem , praviš da to ne znaš. Tvoja je sterilnost genetskog porijekla i zato n eizlječiva .. . barem danas još neizlječiva.«

139 »Zaboravio si dodati, Ven, da je znanost tu nemoć­ na, kako si mogao to zaboraviti«, odvrati mu Sora, razvlačeći usne u glum ljeni smješak. »Ovako nećemo ništa riješiti, samo gubimo v rije ­ me«, odgovori on nakon kraće šutnje. »Nećemo, slažem se. A li pokušajmo na drugi na­ čin. « »Nem a drugog načina, Sora!« »Ima, znaš da ima.« »Opet počinješ iznova.« »M ožda i počinjem. A li i ti počinješ iznova kolutati očima.« »Drugo mi ne preostaje. U redu. Ako nemaš pa­ metnijeg posla, razgovarajmo. O Osmom krugu, pretpostavi j am.« »Bravo. Zadivljuje me tvoja pamet. Upravo to, o Osmom vremenskom. Stara priča, reći ćeš, ali ja vo­ lim stare, dobre priče. I ne samo bajke, jer ovo nije bajka, to sam ja. Zašto me ne pošaljete u Osmi vre­ menski? . .. Čekaj, nisam još gotova. Ako je moja genetska mana neizlječiva u našem krugu, ja dobro znam, kao i ti, uostalom, da je izlječiva u budućim krugovima. Zato sam te ponovo i pozvala, a ako se tko od nas dvoje pravi da ne razumije o čemu je riječ, onda si to prije ti nego li ja. Ponavljam, Ven, ako nisi dobro čuo, možda je pokvaren tonski blok tvog videora: zašto me ne pošalješ u budućnost? T i vrlo dobro znaš da bi mi genetski kiruzi u Osmom vremenskom krugu obavili tu operaciju bez imalo muke, za njih je to rutinska stvar, sitnica.. . Molim, želiš li nešto reći?« Ven je pokrio dlanovima lice, trljajući zatim obr­ ve i čelo. Žmirio je i govorio: »N e želim ništa reći. Osim jedne beznačajne pri­ mjedbe. Kako to misliš izvesti? Kako?« »A li, Ven, ti imaš poznatih u Osmom vremenskom, imaš prijatelje, učini to za mene, nitko neće saznati, molim te, to će biti samo naša tajna.« Zastala je, čekajući da Ven skine ruke s lica, a zatim nastavila: »Pogledaj me dobro, znam da ti se sviđam i da me želiš. Ven, kad se vratim izlječena, plodna, bit ću tvoja, ti ćeš biti otac mom djetetu, ako ću moći zanijeti, evo, obećavam ti očinstvo, Ven, otići ćemo na jedan od koraljnih otoka iz vremena tercijara, sami na mjesec dana, zatražit ćemo službeni embargo za tu točku za sve vremenske putnike, bit ćemo sami na svijetlu, hajde Ven, predložio si mi već takav izlet i ja ti obećajem da . ..«

140 »Obećaješ mi Nulti krug, a ne koraljni atol«, povi­ če Ven prekidajući je.

Ona se umiri i nakon duge šutnje izusti samo ti­ him, rezigniranim glasom: »T i si kukavica.« »N e budi smiješna.« »T i si kukavica«, ponovi ona. »T o sam mogla i znati.« »S m iri se, Sora, ne želim da tako razgovaramo o tome, uvrede neće ništa riješiti. Zslijepila te žudnja za materinstvom, eto to, i ne znaš što govoriš, u što se upuštaš. Jedno su izleti u tercijar i moje potajne želje, a drugo je dijete i operacija u Osmom vre­ menskom krugu. Sora, priberi se. Genetske operacije oni izvode samo na ljudima iz svog kruga. Za nas ne smiju posredovati. To bi se kosilo s . . . « »T o bi se kosilo s P rvim principom«, prekine ga Sora. »Jesam li pogodila? Ili si možda mislio na nešto drugo? Recimo, da bi se to kosilo s tvojom hrabrošću? Ili prijateljstvom ?« »P a dobro, ponekad se ponašaš kao da ne znaš gdje živiš.« »Zanima me više kada, a ne gdje. U Šestom vre­ menskom. Na žalost.« »N e smiješ biti nezadovoljna vremenom u kojem živiš. M ogla si proći i gore u životu. Roditi se u nekom od nižih krugova«, pripomene joj Ven, upirući opet u nju svoj desni kažiprst. »O vo je tvoje vrijem e i s tim moraš pom iriti.« »No, dobro. Vratimo se na temu. Prekinula sam te.

Izvoli, nastaviti.« »Da. Pretpostavimo da uspijem nagovoriti nekog iz Osmog kruga da ti pomogne, u što iskreno sum­ njam, jer oni su u tim stvarima stroži od nas, pozna­ jem tamo mnoge dobre ljude, ali jednostavno ne mo­ gu zamisliti da im to predložim i kako bi oni na to reagirali; no, pretpostavimo, da čak pristanu. A što onda? Onda bi se pojavili Čuvari. Čuvari! A dobro znaš da oni sve iščeprkaju. Zgrabili bi nas kad-tad, pa makar nas prije toga gonili kroz sve prostorno-vremenske beskraje. Sve bi zatim vratili na svoja mjesta i u svoja vremena, uspostavili opet red u poretku zbivanja kakav je bio i ranije. S jednom neznatnom, ali za nas dvoje bitnom razlikom: nas bi na mnogo godina prognali u Nulti krug . . . Toliku žrtvu, izgon u društvo pitekantropa, nadam se da ne tražiš od mene.

A ni tebi ne bi bilo tamo baš ugodno, koliko te po­ znam. «

141

»N e poznaš ti mene, Ven, dobro. Vidim ja to.« »D ovoljno da znam da si u Nultom krugu gotova.

To nećeš preživjeti. Čuvari nikog ne pošteđuju, pa makar imala i brata u njihovim redovima.« »Čuvari! Slavni Čuvari zajedno s mojim dičnim bratom u njihovim redovima. Da, to imaš pravo, on mi sigurno neće pomoći da mu rodim nećaka, on će me još i prognati zbog toga. I to sve zbog P rvog principa. P rvi princip!« Sora se šetala prostorijom, svako malo podižući ruke uvis, i govorila nešto tiho za sebe, a glas bi podigla samo na riječima »p rvi princip«. »P r v i princip. Jedino im je to važno, a ne mi, ljudi. Sve može propasti, ali P rv i princip se ne smije povrijediti.« »T o što si sad rekla velika je glupost, Sora. Upravo zato da se svijet spasi uništenja, ne smije se povrije­ diti P rv i princip. Sve bi se raspalo da ne poštujemo P rvi princip.« »D a znam. Ne poremetiti lanac kauzaliteta ni u najmanjem detalju. Čak ni s mojim malim čedom koje se ne smije roditi uz pomoć onih iz budućnosti.

O, da, objasnio bi mi moj brat, to moje malo čedo izrast će jednoga dana u odrasla čovjeka i učiniti nešto što se ne smije dogoditi, jer se naprosto nije dogodilo, a ako se dogodi nakon već određene buduć­ nosti koja o tome činu ovisi, onda će ta, već postojeća, budućnost nestati kao da se nije dogodila, a nastat će neka nova budućnost... i tako dalje i tako nekako, ne znam ni sama, da ti iskreno kažem, sve to točno, ali razumjela sam ipak da je moj brat želio reći da bi moje ’nekauzalno rođeno1, kako se izrazio, čedo po­ remetilo možda sadašnji život i egzistenciju onih u budućim vremenskim krugovima, poremetilo možda posve beznačajno, a možda i katastrofalno, to se ni­ kad ne zna unaprijed. Mreža uzroka i posljedica po­ negdje bi dobila nova oka, a ponegdje bi se postojeća zatvorila ili popucala. Da se to spriječi, uveden je P rv i princip, što još ne znači da će time mene sprije­ čiti da učinim ono što želim. Ne priznajem P rv i prin­ cip za tako male sitnice kao što je moje dijete. Svijet s njim neće biti ništa gori od ovog bez njega, hoću reći da će postojati i dalje i Čuvari i P rv i princip.

Ništa se neće prom ijeniti.« »U pravo tako. Sve ti to, vidim, vrlo dobro razumi­ ješ, ali ne želiš prihvatiti. Ako bi ti pomogla medicina iz našeg, Šestog kruga, u redu, to je dopušteno i u njemu se smije dogoditi sve ono što se u njemu do­ godilo, ali se ne smije dogoditi nešto što je tek kao

142 refleks nečeg što će se, s našeg vremenskog stajališta gledano, tek dogoditi. Buduća otkrića, na primjer, otkrića za koja mi još ne bismo ni čuli, da nema transtemporalnog preskakivanja, otkrića, dakle, koja će tek doći, ne smijemo mi koristiti. Sve u svoje vrijeme. P r . . . « »P r v i princip!« odgovori u zboru s njim Sora, iskrivivši lice u grimasu gađenja. » I iz tebe govori moj brat, a očekivala sam nešto utješnije, Vene, a ne ovu hladnu logiku temporalne skale, koja mi neće pribaviti dijete, a ja ga moram imati. T i još ni ne slutiš koliko sam ja tvrdoglava. Imat ću to dijete, pa makar došla u sukob sa svim Čuvarima iz svih vre ­ menskih Krugova.« »Sama to ne možeš postići, naprosto ne možeš, f i­ zički, a j a .. .« Ven spusti i glas i pogled, »ja ti u tome n eću. ..« »Dobro, znam, pustimo sad to. N e mislim više na genetsku operaciju u Osmom krugu, znam da je to nemoguće, u redu. Uostalom, znam to već dugo, samo malo maštam o tome i gnjavim te uz put. A li ima još mjera, mogla bih se spustiti u jedan od nižih krugova, pronaći neko nezbrinuto dijete i donijeti ga ovamo.« Zastala je da vidi kako će na te riječi reagirati Ven, no on se i dalje držao za glavu i šutio. »I? I onda? A što onda?« upita on. »O vdje bih ga odgajala. Kao da je m oje«, gotovo šapatom je govorila Sora. »Kako, tvoje. A dokument? Pa to je čovjek! Pitat će odakle ti sad to dijete«, odgovori Ven. »No, tu situaciju ćeš ti urediti, zar ne? Izmisli nešto tamo u svome rodilištu«, reče Sora smješkajući se, i doda: »Izm isli nešto, oče. Zar se ne može takvo što izvesti, Ven? Sto misliš o toj ideji? Da posvojim jed­ no dijete iz nekog nižeg kruga, ta oni ih ionako imaju previše, zar se ne sjećaš one silne dječje graje za vrijem e nekih naših transtemporalnih izleta?« »Sjećam se«, odvrati samo Ven, uzdahnuvši. »I?«

»Sto, i?« »Osim što si potvrdio da imaš dobro pamćenje u pogledu izleta, imaš li još nešto da izjaviš?« »Sto, na primjer, draga?« »Pa, na primjer, da ti se ludo sviđa ova moja naj­ novija ideja, da ti je krivo što nisi ti na nju došao, da je genijalna i da mi čestitaš. Da pitaš kad krećem na put i da dođeš do mene da se dogovorimo o svim detaljima pothvata. Eto to da kažeš«, govorila je Sora

143 sve brže i brže, unoseći se licem u njegovu sliku. »To, na prim jer.« » A ako, na primjer, kažem da opet bulazniš, sa­ njaš, sanjariš, luduješ i druge izluđuješ? To na p ri­ m jer.« »T v o je je da biraš Ven. Ja sam ti predložila.« »Ja predlažem tebi da se sabereš. Nitko ti ne brani da odeš u prošlost; uostalom, bili smo tamo i bit ćemo opet, ali zabranjena je primjena naše tehnike u dodi­ ru sa stanovnicima prim itivnijih krugova, ništa po čemu bi oni mogli posumnjati odakle si, nikakvih izjava o budućnosti. Uostalom, izjavu kojom prihva­ ćaš određena pravila ponašanja, moraš potpisati prije svakog transtemporalnog putovanja. S tim posvoje­ nim djetetom mogla bi, istina, živjeti neko vrijem e u njegovom krugu, ali da ga dopremiš zauvijek ovamo, o tome ni govora. ..« »Znači, nećeš?« prekine ga Sora. »Nisam rekao da neću, nego samo da se to ne može izvesti«, odgovori mirno Ven, naglašavajući svaku ri­ ječ. »Znači, nećeš, nećeš!« ponovi Sora. »Onda ću sama.« »S ora!« »Zbogom !« Sora je nestala iz njegove sobe. »Sora, ne isključuj, ne prekidaj vezu, što to namje­ ravaš, do vraga«, on dodirne nekoliko prstenova na svome stolu. »N e odgovara, čini se da je blokirala kanal.« Otkad ju je poznavao, a ima tome već tri stotine godina, ne prestaje s kuknjavom za dijetetom. A li ideje su joj sve luđe, sve bezumnije, a istodobno je sve neozbiljnija. Morat će o tome porazgovarati u najskorije vrijem e s njenim bratom, bilo bi možda najbolje odmah. No, bio je već umoran, umoran sve­ ga u vezi sa Šorom, osim nje same. Bila mu je sla­ bost, to je priznavao, ne bi je volio izgubiti, a put koji ona predlaže najbolji je način da se izgubi sve. U toj je igri gubitak već unaprijed poznat, a takve igre se ne igraju.

Sjeti se odjednom gotovo zaboravljenog dogovora s Alatonom. V rijem e je. Odlebdi do izlaza i prepusti se, zaboravivši na Soru, struji usmjerenog gravitaci­ onog polja, koja će ga odnijeti do prijatelja na parti­ ju trodimenzionalnog šaha.

Sora je izabrala za cilj svog putovanja Treći vre ­ menski krug, kojeg je već dosta dobro poznavala s brojnih izleta. Odlučila se za dvadeseto stoljeće po

144 računanju godina u tome krugu. N ije znala koje bi mjesto odabrala na koordinatnoj mreži tadašnjeg svi­ jeta i zato preda upravljačkoj konzolu vremenskog stroja samo nalog da potraži neko mjesto u kojem je najjača koncentracija alfa-moždanih valova, gdje no­ va ljudska bića završavaju svoj parazitski rast u majčinoj utrobi i prelaze u samostalni biološki ciklus.

Takva su mjesta u gradovima ovog Kruga nazivali »rodilišta«. U tom se krugu, naime, još običavalo da majke do kraja, do samog poroda, nose u sebi buduće dijete umijesto da ono već od samog početka raste izvan majke, u laboratoriju, pod okom oba roditelja i liječnika, a i bez opasnosti kakve je sa sobom po majku i čedo nekoć donosilo rađanje velikog, razvi­ jenog devetmjesečnog fetusa. (Već u Četvrtom K ru ­ gu je taj prirodni način rađanja zamijenjen jedno­ stavnijim zigotnim postupkom.)

Sora je često razmišljala, možda potaknuta još i svojom genetskom manom sterilnosti, da li bi se ona uopće usudila rađati, kad bi mogla, na način kako to čine sve žene u Trećem i nižim krugovima i kako to čine još i u njeno vrijem e sve životinje, ženke sisava­ ca, osim civiliziranog sisavca, čovjeka. Bilo je, možda, nečeg posebno uzbuđujućeg u prisnom fizičkom od­ nosu buduće majke i fetusa koji je u njoj rastao u čovjeka, možda su žene nešto i izgubile kad je u Četvrtom i višim krugovima uveden zigotni postupak umjesto klasične trudnoće, premda sada nitko ne bi želio nositi dijete, jer to je doista nepotrebno, smeta, a ženama viših krugova je i sama pomisao na opera­ ciju zvanu »porod« užasavajuća. U stvari, i nema nikakvog pametnog razloga rađati na nekadašnji prim itivni način, ako se zna za bolji i udobniji, jer biti roditelj to samo znači imati dijete koje je nastalo iz tvoje genetske građe i kojeg zatim odgajaš kroz djetinjstvo do zrelosti. No Sora nije imala Q-S kari­ ku, nedostajalo joj je nekoliko stotina tisuća odgova­ rajuće raspoređenih atoma, nedostajao je u srži njena bića taj n evid ljivi trunak koji može potaknuti be­ skrajnu sreću.

I ona odluči sreću potražiti na drugom mjestu.

Vrem eplov se spuštao po spiralnoj ljestvici pulsirajućeg vječitog polja događaja, opipavajući sve raznodobnosti u mrežama vremena da bi ih zatim kao igla što se provlači kroz niti tkanja, zapleo sve u jedan jedini čvor istodobnosti. K roz tako odabranu sinapsu kliznuo je izvanvremenski čunak iz budućeg nepostojanja u ovovremeni prostor — stabilno, mate­

145 rijalno prikazanje jednog od mogućih entiteta. Još nevidljiva, sazdana od atoma što titrahu drugim vremenskim konstantama vibracija nezam jetljivim u ovom krugu za kojeg nije ni postojala, Sora je ušla u zgradu rodilišta, prošla hodnicima sve dok nije u jednoj sobi ugledala za radnim stolom čovjeka u b ije­ lom za kojeg je pretpostavljala da je nekovrsni upra­ vitelj ili barem utjecajni liječnik. Prišla mu je s leđa i skinula sa sebe izvanvremensko polje. Tek sada postala je potpuno dio ovog svijeta. Odlučila je da djeluje brzo i direktno. »Dobar dan«, obratila se čovjeku tihim glasom, da ga ne preplaši, no on se ipak trgnuo; okrenuvši se prema njoj, gledao ju je zapanjeno, ne mogavši za tren doći do riječi. »Tko, tko ste v i . . . kako ste ušli u m o ju ...? « »Čekajte, molim vas, smješkala mu se Sora, »ne bojte se, ništa vam se neće dogoditi. Ja dolazim iz budućnosti, iz Šestog vremenskog kruga i to što sada radim zabranjeno je i vrlo opasno. Nemam namjere diskutirati mnogo s vama, slušajte me pažljivo. V i ste ovdje, pretpostavljam, neka vlast i možete mi ispuni­ ti želju. Želim jedno tek rođeno dijete koje vama ne treba, kojeg se majka odrekla, umrla na porodu, ko­ jeg ste negdje našli, nije važno, glavno da je dijete zdravo. Uzela bih ga sa sobom u svoj vremenski krug, djetetu bi bilo dobro, brinula bih se o njemu kao prava majka.« Čovjek u bijelom ju je promatrao i odmicao se polako od nje, prema drugoj strani stola. »Hm m , da, razumijem«, progovori napokon, »ra ­ zumijem vas potpuno . . . svakako, malo sam se, zna­ te, zbunio, jer tako ste naglo ušli u moju sobu, bila je otključana vjerojatno, uvijek inače zaključavam ta vrata, mora da sam zaboravio, o v a j. ..« »Nisam ušla kroz ta vrata«, odgovori Sora. »Rekla sam vam da dolazim iz budućnosti.« » A da, da, svakako, iz budućnosti, dolazite iz bu­ dućnosti, shvaćam, o v a j.. . izvolite s jesti. .. ovdje, tako. V rlo zanimljivo, vrlo zanimljivo. Sad ćemo mi riješiti vaš slučaj, dakako, ako možemo, oprostite sa­ mo da telefoniram .. . Halo, ulaz? Upravitelj o v­ dje .. . A, ti si, Ivane, odlično. Daj, molim te, skokni do moje kancelarije . .. da, odmah, hitno je.« On se opet obrati Sori, koja se već radovala da je naišla na razboritog čovjeka iz ovog kruga pa će sve završiti bez mnogo komplikacija, a posebno joj je bilo stalo da ne upotrijebi sredstva nepoznata u ovo vrijeme,

146 jer bi tako olakšala Čuvarima potragu za njom. » I tako, kažete, želite dijete. Lijepo, no znate kako je, ja sam tu samo jedan liječnik i . . . No pričajte vi meni radije o toj .. . vašoj budućnosti. U Osmom krugu, ako sam dobro zapamtio, ili tako nekako. Do­ putovali ste direktno ovamo i l i . . . « »Pustite to. Meni se žuri, a što manje saznate o meni, to bolje i za vas i za mene. Lakše ću zavarati Čuvare.« »Čuvare?« zapita čovjek u bijelom » I v i ih imate?

I vas čuvaju?« »N ajb olje da zaboravite ovo što sam rekla o Čuva­ rima. Slušajte, ako m i ispunite želju, ja ću vas bogato nagraditi. Samo recite. Mogu napraviti od vas najbo­ gatijeg, najutjecajnijeg čovjeka vašeg vremena.

Znam da je to kod vas najvažnije. Samo, dajte mi to dijete. I to hitno, ne smijem se ovdje predugo zadr­ žavati.« »Da, da, svakako, imate pravo, opasno je ovdje kod nas, svašta se događa. Nego o v a j. . . vi ste nerotkinja, jesam li pogodio?« Sora potvrdi glavom. »Da, tako sam i mislio, vidite, to više danas nije takva tragedija kao nekoć. Ima puno slučajeva kad s e . .. no, nemojte se smijati, govorim istinu, mi smo na ovoj klinici pomogli već mnogim nerotkinjam a.. . jeste li vi možda već bili kod nas na liječenju? Ne sjećam vas se, možda ste bili negdje d ru gd je. .. dobro, ne odmahujte ru kom .. . evo, ja vas pozivam na liječenje kod nas, medicina je, znate, u posljednje vrijem e jako uznapredovala.« »Ja sam poseban slučaj«, smijala se Sora. »T o ni mi još nismo uspijeli riješiti, doktore, a kamo li vi.

To rade tek oni iz Devetog.« »Iz devetog? Sto je to? Neki odjel klinike na kojoj ste bili? I oni znaju? K ojom se metodom služe? K emoterapijom ili čišćenjem jajovoda? Jeste li bili na operaciji kod njih?« »Ne, ne to. Ne shavate doktore. Ja govorim o De­ vetom vremenskom krugu, no to nije važno za vas.« Netko pokuca na vrata. »Uđi, Ivane«, poviče liječ­ nik.

Kvaka se pomakla nekoliko puta gore dolje. Vrata su, međutim, bila zaključana.

Liječnik ustane i krene brzo prema vratima, ne­ rvozno ih otključavajući. »P a kako ste, ipak ušli ovamo?« obrati se Sori. »V i ste vrlo talentirani pro­ valnik.« On otvori vrata i pozove rukom Soru.

148 »Dođite. Da vas upoznam s našim Ivanom, on će vam pokazati put do odjela za nerotkinje. Kod nas to nije deveti. To je posebna zgrada izvan rodilišta, vi samo krenite ovim hodnikom, Ivan će sad odmah za vama, oprostite, ali trenutno sam zauzet, do viđenja.« On se obrati Ivanu, dok je Sora šutke koračala pola­ ko hodnikom. »Ivane, izvedi ovu ženu iz bolnice i ne puštaj je više preko praga porte, jesi li razumio, ćaknuta je, posve luda i . .. opasan provalnik, da, kasnije kad završiš posao s njom, pošalji mi ovamo bravara.« Koračala je iza Ivana, razmišljajući. Već se bila ponadala, ali ništa nije uspjela. Morat će upotrijebiti druga sredstva, premda će time alarmirati Čuvare.

No, riječi nisu dovoljne, mora do kraja izvesti ono što je naumila. O Čuvarima će brinuti kasnije kada bude imala više vremena.

Ona pritisne jedno dugme na svome opasaču. Čo­ vjek, kojeg je doktor zvao Ivan, postao je toga časa kip čovjeka što ga je neki skulptor ovjekovječio u pozi šetača, s jednom nogom u zraku, ne previsoko, s rukama u pokretu, pun dinamičnosti koja se sabila u jedan trenutak za vječnost. Na tom je kipu, međutim, sve bilo kao živo, koža je bila svježa, kosa meka, bila je isklesana svaka bora, a oči su bile vlažne i pune topline. Sve je na njemu bilo živo, ali bez imalo kretnje. Ivan je bio izbačen iz rijeke vremena, pri­ vremeno nasukan uz rub svog vremenskog kruga, bio je to rez kroz n jegov svijet, rez koji je imao njegov oblik. I ne samo on. Ukipljeno, u položajima u ka­ kvima su se našli tog trenutka, osta sve živo u rodi­ lištu. Zavladala je apsolutna tišina, nije bilo ni zvu­ ka, jer nije bilo vremena da se zvučni valovi šire zrakom. N ije bilo ni rodilišta u tom mikrotrenu, toli­ ko kratkom da to nitko od ljudi Trećeg kruga nije ni zamijetio. Za vrijem e tog reza, koji je za Soru bio po v o lji dug, ona je našla jedno tek rođeno dijete i odvela ga sa sobom. N ije se obazirala na posljedice.

Rodilište će opet krenuti svojim normalnim životom, Ivan će i dalje nastaviti da korača hodnikom sve dok ne prim jeti da nje više nema iza njega. Tražit će je po bolnici, ustanovit će da nedostaje jedno dojenče, povesti će se istraga koja, međutim, neće uroditi ni­ kakvim plodom.

No, još mnogo ranije, u istom onom mikrotrenu u kojem je prolazila izvanvremenskom bolnicom, po­ krenut će se još, znatno tem eljitija istraga, Sori jedino važna.

149

Akcioni centar Čuvara primio je poruku iz svoje agen­ ture u Trećem krugu, poruku o događajima u jednom rodilištu, 12. travnja 1982. po tamošnjem lokalnom računanju vremena. Agentura navodi da svi detalji slučaja upućuju na zaključak da je riječ o neprija­ vljenom djelu nekog vremenskog putnika. Ako je, međutim, okcija odobrena, Treća agentura traži ob­ jašnjenje o kakvoj je akciji riječ i zašto nije najav­ ljena preko službenog Registra promjena. Ako je ak­ ciju odobrilo V ijeće Čuvara, Treća agentura traži po­ pis svih potrebnih podešavanja manjih od petog stupnja.

Istodobno s tim, u akcioni centar Čuvara stiže i izveštaj iz daleke budućnosti, iz Desetog kruga. De­ seta agentura zauzela je prioritetni kanal za slanje tog izvještaja, jer je tamo uočena znatna, nezanemariva kauzalitetna smetnja dvadeset pete potencije.

Retrogradne analize sa sociosimulatorskim kronogramima pokazuju da je izvorište smetnje neka nedo­ puštena perturbacija u Trećem vremenskom krugu.

Zahtijeva se istraga i hitna korekcija prošlosti na stabilne krono-spacijske koordinate.

N ije namjeravala da se odmah vrati u svoj krug.

Priroda je ovdje u nižim krugovima uvijek zanim lji­ vija, čak je i lišće nekako ljepših boja nego li u njezinu svijetu. I nebo modrije, ili joj se to samo čini. Miris šume nad kojom lebdi vremeplov, opojniji je. Čak su i životinje slobodne, u divljini. Pomisli kako bi bilo da zauvijek ostane ovdje. Da li bi se mogla saživjeti s ovim svijetom iz samog osvita povi­ jesti, s vremenom kad je čovjek tek naučio pismo i prve jednostavne tehničke trikove, ali ostao u duši jednak svojim precima, iz Drugog vremenskog kruga.

No u ovom krugu je rođeno njezino dijete i ona će, ako je ne uhvate, napraviti od njega čovjeka Osmog vremenskog kruga, kultivirat će ga i školovati, a bla­ ga doza sirovosti koja će mu ostati, naslijeđena od roditeljskih gena, dat će mu poseban šarm.

Memorator vrem eplova poučio ju je čime da ga hrani, biorobot je sintetizirao sve potrebno. Baš smo kao prava obitelj, pomisli, obitelj i bez Vena. Nasmi­ je se pri pomisli na tu davnu arhaičnu riječ, obitelj, koja je u njezinu krugu poprimila posve drugo zna­ čenje. Ima dijete, no hoće li ga uspjeti zadržati? N a­ mjerno je ostavila vrem eplov v id ljiv iznad ovog pu­ stog planinskog kraja, nadajući se da će tako lakše zavarati Čuvare koji je sada sigurno već traže po

150 svim vremenskim sektorima i u među vremenima, gdje se najlakše sakriti, ali ne traže je i u ovom prostoru fizičke realnosti Trećeg kruga, jer Čuvari­ ma, kakvi jesu, ne može pasti na pamet da bi netko tako drsko smiono lebdio u prostoru jednog relativnonapučenog kruga i to još da ne uključi izvanvre­ mensko polje.

Dijete zaplače. Uzela je drekavca u naručje i poče­ la mu nešto tepati o srnama što su se upravo bile pojavile na šumskoj čistini nekoliko metara ispod vremeplova.

Tada, s gornje lijeve strane spazi njih. U stvari, nije ih opazila već gotovo osjetila instinktivno. Glava joj se sama nagnula, privučena nečim, ulijevo, i ona se okrene cijelim tijelom. Sada ih je vidjela i očima.

Brodovi Čuvara polako su joj se približavali, pola­ ko, gotovo neprimjetno, kao pauk koji zna da mu plijen više ne može pobjeći, ta mušica koja je zatresla mrežu razapetu po svim prostorima i vremenima, alarmirajući sve senzore nikome dokučive bezlične nemani Poretka Zbivanja. T ri crna cilindra Čuvara okružiše Sorin vrem eplov i ona je shvatila da su joj blokirane sve komande. Pauk je još mnogo ranije, a da to ona nije pojmila, bio prvo jurnuo na svoju žrtvu, paralizirajući je svojim otrovom. Sada je samo još polako omata u svoje niti, što ih izvlači iz sluza­ va vremena, začahurena u njemu.

Uskoro će, kao pometena divovskom metlom, iz Sorina vidokruga nestati ova zlatožuta jesenska šu­ ma, a na njenom će se mjestu pojaviti posve drugi pejzaž, koji će odsad biti slika njenog svijeta.

Nulti vremenski krug.

Bit će ostavljena sama na ovoj čistini, naoružana kopljem kamenog vrška. Morat će krenuti u novi život, za kojeg će tek trebati da se izbori. I to sva­ kodnevno.

A dijete će biti vraćeno u onaj krevetić onog istog rodilišta, u kojeg Sora nije nikad ni došla, i nitko neće ništa znati, jer ništa se nije ni dogodilo, jer sve će biti vraćeno u svoje pretince, sve što je ona razba­ cala po spiralnoj cesti vremena, nadajući se uzalud da će je skratiti prečicom, po nekom svom, vlastitom tajnom puteljku.

Svi su se vrem eplovi istog trena rasplinuli na pla­ voj pozadini neba kao pramenovi oblačne pare pro­ gutani suncem, nakon što su u danima traganja za Šorom zbunjivali svojim iznenadnim pojavljivanjem tu i tamo suvremenike Trećeg vremenskog kruga.

151 P. S.

A utentični novinski izvještaj objavljen 13. listopa­ da u nekim jugoslovenskim listovima: R im (A P ), 13. listopada — Jugoslavija je zahvaće­ na groznicom nagađanja u vezi s neidentijiciranim letećim objektima. Za jedanaest dana zapaženo je ukupno dvanaest predmeta. Sarajevski astronomi-am ateri p ra tili su dva takva objekta teleskopom.

O jednom su letećem objektu preko radija razgo­ varala dva pilota. Aerodromska kontrola zabilježila je taj razgovor. N eki listovi pišu da su te pojave u uzročnoj vezi sa stranim špijunskim letjelicama koje su nadzirale manevre jugoslavenske arm i­ je . . .

Probuđeni

»Uzvišeni! U ime N jegove Mudre Cerebralnosti K iborga Nultog otvaram današnji skup i pozivam sve prisutne da prvo minutom brujanja od zadovoljstva izraze svoje emocije prema N jegovoj Mudroj Cere­ bralnosti Kiborgu Nultom . .. Zahvaljujem. Uzvišeni!

Otvaram sastanak Vrhovnog elektronskog vijeća K iborgije. Okupili smo se ovdje zbog jedne jedine teme o kojoj su, možda, neki od vas već ponešto načuli, premda je držim u tajnosti. Vrhovno elektronsko vijeće s Njegovom Mudrom Cerebralnošću Riborgom Nultim na čelu želi, naime, da prodiskutiramo činje­ nice prije nego li odluči što da se radi. Riječ je o najkrupnijoj dilemi pred kojom smo se našli od vre­ mena V elikog rata do danas, a prema mišljenju ne­ kih članova Vijeća p rijeti nam čak i opasnost od sloma naše kiborške civilizacije, ukoliko učinimo na početku pogrešan korak. Uzvišeni! Nadam se da ćete potpuno shvatiti ozbiljnost situacije nakon što saslu­ šate izlaganje vođe naše arheološke ekspedicije koja je otkrila predmet naših sadašnjih briga. Predajem riječ kiborgu A R osamnaest.« »Uzvišeni! Napon što sada nadražuje moje kibernoorgane posebno harmonično titra zbog ukazane mi časti da se ja, A R osamnaest, pojavim pred vama. No, da ne zloupotrijebim vašu strpljivost izražavanjem svoje kibernosreće, počet ću odmah s izlaganjem.

P rije nekoliko dana je arheološka ekspedicija, koju sam ja vodio, rutinski pretraživala ruševine jednog bivšeg ljudskog grada i pronašla velik podzemni hangar izdubljen u stijeni, a u njemu neko postroje­ nje koje je, zamislite uzvišeni, još u besprijekornom pogonu pomoću atomskih baterija. Već na p rvi po­ gled bio nam je jasno da stojimo pred uređajem gra­ đenim prije V elikog rata. Ustanovili smo odmah i svrhu postrojenja: to je rashladno postrojenje koje održava cirkulaciju tekućeg dušika u oko osam stotina hermetički zatvorenih kriogenih kapsula. Naši ek­ sperti za izumrle jezike dešifrirali su već i tekstove priložene uz kapsule. Uzvišeni! To što smo slučajno

153 otkrili zapravo je, najjednostavnije rečeno, frižider u kojem se nalaze duboko zaleđeni ljudi, pravi ljudi od kosti i mesa koji bi se m ogli o ž iv je ti.. .« Brujanje u dvorani. »M olim prisutne da se umire. Neka kiborg A R osamnaest nastavi sa svojim izlaganjem, molim prisutne da se umire.« » . . . pravi ljudi od organskih tvari koja bi se mo­ gla oživjeti. Pažljivom analizom tekstova saznali smo i cijelu povijest uređaja. On datira iz kraja dvadese­ tog stoljeća po starom računanju vremena, dakle ot­ prilike prije dvije stotine godina. U kapsulama se nalaze ljudi kriogenirani odmah nakon prestanka ra­ da nekog vitalnog organa, a neki čak i nešto ranije, uoči nastupa kliničke smrti. Uzvišeni! Odmah nakon ovog otkrića obavijestio sam o svemu Vrhovno elek­ tronsko vijeće. Do sada nismo, dakako, ništa dirali na uređaju. Stigla nam je na lice mjesta jučer ekipa bioinženjera koju nam je poslala N jegova Mudra Cerebralnost K iborg Nulti. M olio bih kiborga BI tride­ set tri, vođu ekipe bioinženjera, da uzme riječ.« »Uzvišeni! Ja B I trideset tri moram vas obavijestiti da je uz svaku kapsulu priložen tekst s točnim opisom uzroka smrti i vremenom, te okolnostima u kakvima je izvršeno zaleđivanje. Na osnovu toga smo zaključi­ li da je u otprilike četrdeset posto slučajeva moguće odleđivanje i ponovno oživljavanje tih ljudi, dakako uz pretpostavku da defeknte organe zamijenimo kiberno organima. Ponegdje, riječ je o školski jedno­ stavnim slučajevima, zaustavljenom srčanom mišiću, uništenim jetrim a ili začepljenom krvotoku. No, u šezdeset posto slučajeva nastupila su nepopravljiva oštećenja mozga i oživljavanje je nemoguće. Vama je, dakako, poznato da smo potpuno ovladali tehni­ kom đekrionizacije, pa u slučaju kad su strukture mozga neoštećene, mi možemo organska tijela dove­ sti ponovno u stanje normalnog funkcioniranja svih metaboličkih funkcija. Bolesne ili istrošene organe kiberniziramo. Zaključak: nekoliko stotina organskih ljudi, ljudi kakve poznajemo samo na osnovu foto­ grafija i filmova, može opet hodati, disati, govoriti, ž iv je t i. ..« Brujanje u dvorani. »Uzim am opet kao predsjedavajući riječ. Sada ste čuli iz prve ruke što je posrijedi, pred kakvim smo se otkrićem našli. Sudeći po treptaju signalnih žaruljica na mome stolu, gotovo da i nema člana Vrhovnog elektronskog vijeća koji se ne javlja za riječ. No,

154 dopustite mi prije diskusije nekoliko primjedbi. S vi­ ma je vama već jasno što sve znači nalaz naše arheo­ loške ekspedicije. Nakon Velikog rata preostali smo na Zem lji samo mi, kiborzi, jedino smo ga mi preži­ vjeli. Ima nas osam tisuća tri stotine trideset. Vječni smo. Nikad nas neće biti manje, ali nikad nas neće biti ni više, jer nemamo više organskih mozgova za ugradnju u nova kiborg-tijela. A sada, evo, pronađe­ no je više stotina potencijalno živih ljudi s tijelom i mozgom, ali ne robotskim tijelom kakvo je naše, već onim bolešljivim, smrtnim i tako nježnim organskim tkivom kakve su imale i izumrle životinje. No ta su ljudska organska tijela sposobna ipak, podsjećam vas, uzvišeni, premda vi to svi vrlo dobro znate, sposobna su ipak za onaj nama još nedokučiv postupak samoreplikacije poznat kod svih organskih bića: dvije in­ dividue koje se međusobno tek neznatno razlikuju u samo nekim organima mogu, kombinirajući se, proi­ zvesti zajedno novi mali organizam koji zatim raste i razvija se u odraslu individuu, ponovno sposoban za slijedeći korak samoreplikacije i tako u nedogled.

Ono najvažnije što iz toga slijedi jeste to da organski ljudi mogu izrađivati nove mozgove što još nije us­ pjelo našim najboljim bioinženjerima, koliko god se oni trudili oko toga. Ta je proizvodnja kod ljudi, naime, na posve organskoj bazi, riječ je o spontanom dijeljenju stanica iz jedne jedine, o dijeljenju koje završava u obliku kompletnog čovjeka, uključujući i njegov mozak .. . M o lim . .. izgleda mi da bioinženjer BI trideset pet traži riječ. Dajem mu je.« »K ao bioinžinjer, moram vas podsjetiti da taj pro­ ces proizvodnje novih ljudi, o čemu je govorio pred­ sjedavajući, ipak nije ni jednostavan ni uvijek uspje­ šan. I tu dolazi do izražaja nesavršenost, tako često prisutna u svemu kod organskih bića kakvi su ljudi.

Proizvodnja novih ljudi ovisi o vrlo zamršenom ritu­ alu ispreplitanj dva tijela kojih ,su položaji analizi­ rani već nekoliko puta u središnjem kompjuteru V r ­ hovnog vijeća, ali rezultati su višeznačni. P o ­ znato nam je, na osnovu fotografija, film ova i teksto­ va, da u tom procesu proizvodnje, rekao bih čak pripreme za proizvodnju, novih ljudskih bića osnov­ nu radnu funkciju imaju samo dva organa, no kom­ pjuterska analiza pokazuje da dijeljenje stanica za novo biće ne započinje odmah a, ni bezuvjetno, ako se ta dva organa spoje. Čini se da moramo uzeti u obzir i položaje tijela u cjelini, te još neke nepoznate nam detalje, kao na primjer, možda, neko vrijem e

156 proijzvođnje ili neki osjećaj sreće, jer inače nam nije nikako jasno zašto u većini slučajeva nakon dodira dvije ljudske individue ne započinje proizvodnja no­ vih ljudskih bića.« »Z a hitnu riječ javio se kiborg SO petnaest. Molim ga da govori samo ako je pitanje ili dopuna u vezi s proizvodnjom novih ljudskih bića.« »Poznato nam je, ipak, još nešto što moj uvaženi kolega BI trideset pet nije stigao spomenuti. Na os­ novu ljudske literature znamo da period trudnoće — a tako se naziva inkubacijska faza dijeljenja organ­ skih stanica u tijela čovjeka zvanog majka — traje devet mjeseci. Nakon tog procesa, proizvodnja se može ponoviti, cijeli mehanizam samoreprodukcije je ponovno spreman za novi ciklus. Pretpostavio sam jedan novoproizveđeni organizam godišnje, što je prema svemu onome što znamo o ljudima, moguće.

Jednostavnom računicom dolazimo vrlo brzo do ne­ vjerojatne geometrijske progresije koja nas dovodi do fantastičnog rezultata. M olim sve prisutne da ovo što ću sada izreći uđe u njihove kiberno svijesti kao podatak od presudnog značaja za ovaj naš problem.

Dok sam slušao prethodna izlaganja, izračunao sam uzput da je onih nekoliko stotina nađenih, sada zale­ đenih, ljudi u stanju namnožiti se kroz nekoliko nji­ hovih generacija do fantastične brojke od milijun ljudi, milijun mozgova .. .« Brujanje u dvorani. » . . . m ilijun mozgova, dragocijenih mozgova u njihovim krhkim i smrtnim tije lim a ...« Brujanje u dvorani. »Molim, kao predsjedavajući, da ne upadate u ovu frekvenciju. Tišina, molim. Razumijem vašu uzbuđenost zbog riječi uvaženog kolege kiborga SO petna­ est. Molim da se u m irite.. . moj me kompjuter upravo upozorava . . . da, trenutak molim . . . za svega stotinu godina, uzvišeni, pod pretpostavkom da svaki ljudski par proizvede u svom životnom vijeku dvade­ set novih ljudi, što oni lako mogu, za svega stotinu godina bilo bi ih dvadeset milijuna, dvadeset m ili­ juna m ozgova. ..« Brujanje u dvorani. » .. . a već za stotinu pedeset godina bilo bi ih tri­ deset milijardi, koliko je, kao što znamo iz knjiga, bilo ljudi na Zem lji uoči Velikog rata. Uzvišeni! Ja, kao predsjedavajući moram vas podsjetiti na to da je radioaktivnost nastala u Velikom ratu učinila ljude sterilnima i oni su izumrli. Preostali smo samo mi,

157 kiborzi, koje su konstruirali posljednji ljudi na Ze­ m lji i ugradili u nas mozgove svoje djece zato da budemo vječni i održimo civilizaciju. M i smo, dakle, na izvjestan način potomci ljudi, no mi smo se sami dalje razvijali, sami smo učili i stvorili naše mirno i plemenito kibernodrutšvo, našu Kiborgiju. M i sami popravljamo naša robotska tijela upravljana usađe­ nim nam organskim mozgom kojeg sami održavamo vječito svježim, kako nas je naučila N jegova Mudra Cerebralnost K iborg Nulti, jedini među nama kiborzima koji ima ugrađena dva mozga. On očekuje sada od nas da razmislimo što učiniti nakon otkrića zale­ đenih ljudi koje bismo mogli, ako želimo, oživjeti.

Dajem vam svima riječ, po redosljedu kako ste se javljaju za diskusiju. Izvolite.« »Ništa ne učiniti. Ostaviti ih tamo gdje jesu i kako jesu. Organski ljudi su opasni, ratoborni, svadljivi, pohlepni za vlast, a ima ih i dvije vrste, muški i ženski, i zbog toga stalno iskrsavaju neki problemi, čitali smo o tome u njihovim knjigama.« »Isključiti atomske baterije iz kriogenog postroje­ nja. Nisu nam potrebni ti zaleđeni ljudi. Neka se zauvijek unište te kapsule.« »Probudimo samo nekolicinu, neka upoznaju naše društvo, porazgovarajmo s njima, umjesto da sazna­ jemo sve samo iz knjiga. Ja se, kao povjesničar, do­ brovoljno javljam da se družim s njima.« »Probudimo sve i naselimo ih na neki otok s kojeg ne mogu pobjeći. Neka se tamo proizvode, pa kad ih bude više, tada ćemo, na osnovu njihova ponašanja, odlučiti što nam je slijedeći korak u odnosu na taj problem.« »Probudimo ih sve, ali razdvojimo muške od žen­ skih, tako da ne mogu organizirati proizvodnju novih bića. To je posebno opasno, jer oni se množe užasno brzom progresijom.« »Odledimo ih, ali iskoristimo samo njihove mozgo­ ve. Napravit ćemo od njih nekoliko stotina novih kiborga.« »T o nikako. Bili bi to kiborzi s ponašanjem i m i­ slima ljudi od prije dvije stotine godina. To bi bili i dalje ljudi, samo s kiborg-tijelima, nikad ne bi posta­ li pravi članovi našeg kibernodruštva, unosili bi samo nemir i razdor među nas. Ne zaboravite da smo mi dobili dječje mozgove, a ovo su odrasli ljudi. M i smo, u izvjesnom smislu, već nastali kao roboti s mozgom, mi smo rođeni kiborzi.« »Uzvišeni! Oprostite što ja, BI trideset pet, uzimam

158 ponovno riječ, ali kao bioinžinjeru dužnost mi je upozoriti neke među vama na detalje o kojima ne vodite dovoljno računa. Razum ljiva mi je znatiželja povjesničara da razgovara s pravim organskim lju ­ dima koji su nekoć vladali svijetom. M i znamo, m e­ đutim, vrlo malo o ljudima, knjige nam nisu rekle dovoljno. Lju di su izazvali V eliki rat koji ih je uništio.

Zar to nije dovoljan dokaz koliko su oni opasni?

M i smo dugo proučavali i kompjuterski analizirali njihove knjige, ali još nismo dobili pravu sliku o uzrocima tog rata. Sve je tu puno nelogičnosti. Dok to ne shvatimo, ne možemo reći da poznajemo ljude.

Oni su nepredvidivi u svojim postupcima, nisu logič­ ni, nisu razumni, nisu egzaktni, ne mogu u svoje postupke uračunati sve posljedice. Ako ih, na primjer odledimo, da li znamo kako će se ponašati? Što, na primjer, ako nekolicini njih uspije pobjeći iz mjesta gdje ćemo ih čuvati? Dovoljno je da pobjegne dvoje, po jedno od svake proizvodne vrste pa da se zatim stalnim dodirivanjem izvan naše kontrole namnože na tisuće. Njim a nisu potrebni proizvodni strojevi ni laboratoriji, čak ni repromaterijal i rezervni dijelovi.

Oni se samo dodiruju. I jedu hranu, biljke iz prirod­ nog okoliša. Tko će ih, zatim, naći u prostranstvima u koja mi uopće više ni ne zalazimo, jer nemamo ni po­ trebe? Vama je dobro poznato da je nakon Velikog rata pa do danas radioaktivnost tla već toliko opala da sada čak i organski ljudi mogu živjeti u prirodi, koja se već oporavila. B ilje raste, a ima i novih, malih životinja. Na nama je da odlučimo, želimo li uopće živjeti u zajednici s ljudima .. .« Brujanje u dvorani. »Uzvišeni, prekinite svi, tišinu m o lim . .. Tišina.

Javila mi se N jegova Mudra Cerebralnost K i .. . Javi­ la mi se N jegova Mudra Cerebralnost K iborg Nulti.

Traži da ga saslušamo. Iskazuje nam čast time što nam se obraća.« »Uzvišeni m oji stručnjaci. Ja, K iborg Nulti, pratio sam s pažnjom vaš sastanak i vidim da je odluka koju sam već ranije bio donio posve ispravna. Htio sam ipak čuti i vaša mišljenja i sada znam da se u glavnim okvirima slažemo. Istina, ne prihvaćam od riječi do riječi nijedan od ovdje nabačenih prijedlo­ ga, ali ipak sam siguran da ćete se svi složiti s mojom odlukom. Ona glasi: oživjet ćemo sve ljude. Naši će se vrsni bioinžinjeri osobito potruditi oko oživljava­ nja mlađih individua. Sve oživljene, odnosno pro­ buđene ljude smjestit ćemo u parovima, po dvoje,

159 jedno muško, jedno žensko, u zasebne prostorije pok­ raj naših kiberon tvornica. Prisilit ćemo ih na samoreprodukciju, što neće biti teško, s obzirom na to da oni uživaju u tom činu. Odmah nakon završetka jednog ci­ klusa proizvodnje, odnosno onog što oni zovu trudno­ ća, uzet ćemo od njih novostvorena organska bića i odvojiti mozak od tijela. Ali, te mozgove nećemo ugr adi vati u nova kiborg tijela. To ćemo, možda, činiti kasnije, za to ima još vremena. U prvo vrijem e ćemo svakome od vas ugraditi po još jedan mozak i to tamo gdje vam je prazan prostor na mjestu kojeg su ljudi nekoć zvali trbuh. Taj će drugi mozak biti spo­ jen kiborg-nitima i pod kontrolom sadašnjeg vašeg mozga od kojeg će primati zapovijedi i preuzimati vremenom dio funkcija. Imat ćete uskoro dva mozga spojena u jednu cijelinu. Meni ćete ugraditi još dva mozga, na svakom ramenu po jednog, ja ću ih jedini imati ukupno četiri. I još nešto, vrlo važno: svakog petog novoproizvedenog čovjeka nećete rastavljati na dijelove. Ostavit ćete ih da rastu kao organska bića, hranit ćete ih i brinuti se o svim njihovim ostalim biološkim potrebama, tako da, kad u međuvremenu uraru ostarjeli ljudi, ovi mladi preuzmu daljnju pro­ izvodnju novih bića, novih mozgova. Ono što nikako nije uspjelo našim bioinženjerima, zaduženim za konstrukciju umjetnog mozga, uspjelo nam je sada na ovaj neočekivani način. Dobili smo tvornicu mo­ zgova zahvaljujući otkriću zaleđenih ljudi iz dvade­ setog stoljeća. Kasnije, kada budemo posjedovali mnogo mozgova, moći ćemo, možda, povećati broj kiborga i broj mozgova svakog od nas. Budućnost je sada pred nama, bogata i sjajna, puna neslućenih mogućnosti razvoja, imat ćete jednoga dana svaki po dva, tri i više mozgova, a ja, ja ću imati uvijek dvo­ struko više od vas, jer ja sam K iborg Nulti N u lti. . .« »Davide . .. Davide .. . »Hmm, da . .. što je .. »M iče se, pomaklo se. »Što? Tko .. .? Tko se

spavaš?« . spavam . ..« P rv i put.« miče?«

» D ije te . .. Tu. Pomaklo se, ovdje, stavi ruku .. . n iž e ... osjećaš li?« »Da .. . osjećam . .. miče se .. . hajde, spavaj, Sara, neće ti pobjeći iz trbuha, ako se m ič e . .. spavaj, umoran sam.« »Misliš li da će nam ga uzeti kao i susjedima lijevo od nas? Neće, Davide, zar ne?« »M a ne znam . . . ne znam, ne razmišljam o tome.«

160

»N jih ovo je sigurno bilo bolesno. A možda je i umr­ lo. Uostalom, što će onim limenim glavama moje di­ jete? Ta oni su roboti. Njim a nisu potrebna d jeca . ..

Davide, spavaš li?« »Da .. . spavam . .. djeca, ne .. . nisu im potreb­ na . ..« »Tu smo zatvoreni već godinu dana, a još nas nisu pustili napolje, otkako smo probuđeni. Zašto nas ne puste, Davide?« »Suti i spavaj. Barem si živa i zdrava. Stalno br­ bljaš, a već si bila mrtva. Dva stoljeća mrtva. I srce te više ne boli, a rekla si mi da si umrla od infarkta.

Sto još samo hoćeš? Zar ne shvaćaš da nam roboti žele dobro? Brinu o nama, hrane nas, a pustit će nas jednom i van, moramo se prvo malo priviknuti na činjenicu da smo opet živi. A možda vani i nije pogodina klima za nas. Hajde, spavaj.« »A li, susjedima su izeli dijete, sam si to rekao.

Odmah, nekoliko dana nakon poroda. Ona željezna čudovišta su im jednostavno rekla da moraju pregle­ dati dijete da li je bolesno, a zatim su im rekli da je umrlo i neka proizvedu novo, neka proizveđu, čuješ li, proizvedu. Davide, kako je točno otkucao na zidu susjed, proizvedu, je li? Davide, oh, živi smo i zdravi, ali tako se bojim nečeg, nešto čudnog predosjećam, ne znam što.« »Zato jer si trudna. Smirit ćeš se sigurno poslije poroda.« »N e! Već sam jednom rodila. Onda još, prije smrti.

A li ovo je sada neki drukčiji osjećaj. Davide. Sto će njima m oje dijete? To su samo roboti. A gdje su ljudi? Ta zar više nema na svijetu lju d i.. .? Davide, jako se bojim za d ije te . .. Da, u pravu si. Možda je ono od susjeda zaista umrlo, a oni samo tako kažu, proizvedu, ne znaju za drugu r ije č . . . to su ipak samo glupi ro b oti. .. Sve će biti u redu, vidjet ćeš .. . evo ga, opet se pomakao . . .«

Dezerter (Radio-drama)

Lica: ALAN B R IN PARK (ČUJE SE IS P R E K ID A N I TON. B R IN NEŠTO M U M L J A NERAZG O V E TN O , P R I ČEM U SE R A Z A Z N A J E RIJEČ »O D M A H «, PO SPA N O IZ G O V A R A N A . Z V U K P R E K I­ D AČ A).

B R IN : Haloo.

P A R K (Glas iz zvučnika. U pozadini se stalno čuje zvuk m otora): Baza Mars dva, baza Mars dva, zo­ vem bazu Mars dva. Javite se. M ajor Park na vezi.

BRIN: Dobro jutro, majstore. Sta ima novoga? Ima li kakvih dobrih vijesti sa Zemlje?

P A R K : Upravo namjeravam krenuti k vama, Brin.

Očekujte me najkasnije kroz dva sata. Čini se da će na ovom prokletom Marsu udariti jak pu­ stinjski vjetar pa ću voziti sporo. O Zem lji ćemo kasnije.

BRIN: A li nas zanima što j e . ..

P A R K : Budite razumni, Brin. Dolazim k vama i to je za sada najvažnije. Odlučio sam da bazu Mars dva ubuduće upotrebljavam kao privrem eni vojni štab.

BRIN: V ojni štab? A li majore, pa mi smo .. .

P A R K : Ne zanima me vaše »a li«, Brin. Jedino što od vas ovoga časa tražim to je da me dočekate s vrućim čajem, jer će mi biti vraški potreban.

Prekidam vezu.

(Zvuk prekidača. Tišina.)

BRIN: (Tiho, kao razm išljajući naglas): A tako, dakle. Čovjek nema više ni ovdje mira. Čak ni ovdje, na Marsu. M ajor Park ozbiljno je shvatio svoju du­ žnost, i preozbiljno. Nas sedamnaest marsovskih regruta. On će od nas napraviti vojnike, ha, ha, ha. Da, d a . .. tako je t o .. . na Zem lji je započeo rat, stvari su na dobroj staroj Zem lji krenule

162 nizbrdo, na toj sjajnoj plavoj zvijezdi, što nam sjaji na Marsovom nebu, sada su zaratili, i to baš sad kad smo mi ovdje. N i prije ni poslije. T a j . .. d a .. . A došli smo ovamo kao znanstvena ekspe­ dicija, heroji svemira, istraživanje drugog svijeta i tome slično. A evo ti na sad. .. ništa drugo osim pedlja pognute šije, poslušnost. .. a što bi, uosta­ lom, i htio, na Zem lji je gužva, gine se, pa neće ni nama ovdje biti san u c vijeću . .. Petnaest marsovskih regruta. I onih dvadeset iz druge, hm, sada neprijateljske ekspedicije, neprijateljske, ha, ha. Alane! Alane! (Budi Alana).

A L A N (Pospanim glasom): Daaa, što je?

BRIN: Probudi se, uskoro stiže Park.

A L A N : Park? Sto će on ovdje? Pa objasnio nam je već sve jučer preko r a d ija .. . h m . .. bilo je to zasjedanje bežičnim putem. I to mi je neka bolja ideja. Poput bezgriješnog za čeća ... p u f... neka bude to i t o .. . i bi to i to.

BRIN: Izgleda da to već biva, Alan. Čekamo da svi na Zem lji umru. Drugo nam ne preostaje sad ovdje. Čekati, samo čekati. Zem lja nam umire, oštenila nas petnaest i onih dvadeset iz ekspedicije druge, sada neprijateljske zemlje, odrezala pupkovinu i sad umire.

A L A N : (Nakon kraće stanke): Kada?

BRIN: Sto to, kada?

A L A N : Ta major Park, do vraga. Ne mislim valjda na Crvenkapicu. Kada će doći dotični major zvani Park?

BRIN: N e znam točno, rekao je za otprilike dva sata.

Uostalom, zar je i važno kada će točno doći. N je ­ gov je točan dolazak nepredvidiv, ali i neumi­ tan . .. kao elementarna nepogoda. Park-elementarna nepogoda, eto to je on i posve je svejedno da li će se na nas sručiti sada, malo kasnije ili još kasnije. Lavina je krenula, krenula i po ovim Marsovim padinama.

A L A N : Možda i nije posve svejedno kada će doći. A nije ni svejedno što ti i ja mislimo o svemu to­ me .. . Sjećaš li se, Brin, onih njegovih riječi ju­ čer? K akav li je samo govorni žar plamsao u njemu, koji skriveni govorni ta len t. .. oooh .. . ponekad mi se čini da su velike riječi izmišljene samo zato da se pomoću njih vara male ljude.

Poznata stvar, reći ćeš, koju nije izmislio prvi Park. A što je najzanim ljivije u ovom našem slu­ čaju, ovdje je varalica i sam prevaren. No, to se

163 ipak isplati. .. ne ceri se, da, da, isplati. Lagati druga, a onako usput malo i samog sebe, to je unosan posao. Pogotovo zato jer možeš izabrati vrstu laži, a .. . divno je iza b ira ti. .. bilo što, va­ žno je da se može izabrati.

BRIN: Park nije ništa izabirao. Samo je otvorio za­ pečaćenu kovertu s vladinim instrukcijama za ta­ kav slučaj, a ono .. . sve ovo dalje zatim bilo je izabrano već davno prije njega, još onda kad dru­ gog izbora nije ni bilo ili ga se nije ni željelo tražiti.

A L A N : Još onda kad drugog izbora nije ni bilo, da, našao si zgodno opravdanje. .. Brin, za ovo što ja sada osjećam netko bi možda patetično rekao da je miris krvi, dodao još možda da je ta krv lje ­ pljiva, da je u njoj utopljena neka davna već zgrušana prakrv, pa u ovoj neka davnija i još davnija i napokon ona što je još slana otopina vode majčinskog mora i krvca tek postaje .. . da, da, nadrobio bi svašta, u krvi do laktova umoče­ nih ruku s kojima bi onda ponosno mahao ljudi­ ma, a lju d i. .. ah lju d i.. . oni bi od cijele te govorancije shvatili da je krv crvene boje. Pra­ krv, praizbor, prazakon, pra-pra-praljudi, sve je to jako staro, prastaro i izumrlo. Brin, znaš li ti da je ovaj pijesak na Marsu tako crven da se na njemu gotovo i ne zamjećuju m rlje krvi, napravio sam neki dan pokus, divno, barem nećemo zamr­ ljati ovu nevinu pustinju s tom tako tipičnom bojom ljudskog akvarela. Kao deklaracija, memento, ovdje su bili ljudi ljeta gospodnjega tog i tog; n išta. .. ništa se ne vidi na pijesku. Da su barem poslali s nama u ekspediciju i kojeg princa, zamisli samo kakvu slikari ju bi taj napravio o v­ dje .. . uostalom, s aristrokracijom je uvijek bilo problema, izbljuvao bi nam onaj svoj plavac u tako divne šare da bismo na čas svi prekinuli borbu i snimali tu posljednju plemenitu gestu plemenitog tijela na marsovskom pijesku.

BRIN: Princa, kažeš. Imamo i mi ovdje jednog svo­ jevrsnog princa. M ajora Parka. No ja ga ne kri­ vim, nije on možda toliko ni kriv kao osoba, znaš da su titule nasljedne. On se, naime, vjerojatno već rodio kao budući major Park, a umjesto u pelene možda su ga p revijali u zastave da ojačaju u njemu genetsku sklonost prema svetim i višim dužnostima. A sada, sada mu ne preostaje ništa drugo već da tu svetu draperiju koju je toliko

164 puta zablatio u djetinjstvu, čisti i pere do smrti kako najbolje zna.

A L A N : A li bez mene. Ne želim biti njegov deter­ džent u ambalaži discipline.

BRIN: Hajde, hajde, ti to jesi, Alane, htio ili ne h tio . .. jesi, a postao si to onoga dana kada si zaplakao da udahneš svoj prvi obrok zraka. Svo­ jom si drekom išao tada na živce mnogima oko sebe. To je bila tvoja prva greška u životu, Alane, dao si ljudima do znanja da postojiš, da onda nisi onako zinuo, ugledavši p rvi puta svijet, ostavio bi mnoge na m iru . .. a i oni tebe.

A L A N : Dreknuo sam u nagonskoj želji da živim, izašao sam na svjetlo dana iz mraka mogućeg postojanja u realno postojanje dreknuo sam, jer sam bio mala životinja koja se još nije naučila pristojnom vladanju. A li među životinjama, znaj nema majora.

BRIN: Nema, budući da su sve one majori. Svaka za sebe je samoj sebi mali major.

(Kratka stanka)

A L A N : Brin?

BRIN: Da? A L A N : Sjećaš li se one Ane iz mog susjedstva, one slijepe Ane? Rekao si mi jednom da ti se sviđa.

BRIN: Da, znam. Sto je s njom?

A L A N (Uzdahnuvši): N iš ta . .. Samo, jučer kad nam je Park govorio o instrukcijama iz zapečaćene ko­ verte .. . (Im itira Parkov glas) »oči svih vaših suna­ rodnjaka sa Zem lje uprte su u vas. ..«, ja se ne sjetih ničeg drugog već Ane, njenih očiju, očiju jednog slijepca. Njezine oči da su uprte u nas? Ta ona ni ne zna gdje je na nebu Mars i dobro je da ne z n a .. . dobro je da ne zn a . .. i za nas bi bilo mnogo bolje da ne znamo koja je od zvijezda na ovom prokletom Marsovom nebu naša Zemlja.

Brin, od svih očiju koje poznam ja sam se u tom trenutku sjetio upravo očiju jedne slijepe d jevoj­ ke. Netko nas ovdje vara, Brin .. . vara nas netko, vara i to gadno.

BRIN: Ne traži uvijek boga i vještice. Netko! Vara­ mo se sami, eto. A ovakvi kao ti koji stalno traže krivce i optužuju, stvaraju samo još veći kaos sa svojim simbolima reda i pravde. Imaš bujnu ma­ štu, to je sve. A što se one slijepe djevojke, Ane, tiče, ona je sada. ..

A L A N : Ona je sada mrtva. Barem pretpostavljam.

166 M rtva kao i velika većina tvojih i m ojih bližnjih i poznatih.

BRIN: Pa d ob ro.. . žao mi je n je . .. recimo da je m r tv a .. . uostalom, ne znamo kakvo je točno stanje na Zem lji i koliko se rasplamsao rat. M o­ žda su gradovi bez vojne industrije pošteđeni, možda su mnogi preživjeli u skloništima. Hajde, diži se iz kreveta i ne mudruj više. Park je samo otvorio zapečaćenu kovertu sa vladinim instrukci­ jama i ništa više. On sluša naređenja. Komanda prelazi sada u njegove ruke, on očekuje da mi slušamo njega kao što smo i dosadašnjeg koman­ danta i još i više.

A L A N : Hajde umukni. T i dobro znaš, a ne, nisi ti tako g lu p . .. ti dobro znaš da nas netko vara .. . ili po tvojemu, da se sami varam o. .. kako god želiš to nazvati, Brin, ali dovoljno je da samo pogledaš kroz prozor i sam se na svoje oči uvjeriš u prevaru. Na tisuće kilometara uokolo samo ka­ men i pijesak. Tamo negdje, na drugoj strani pla­ neta, nama gotovo antipodnoj, nalazi se baza one druge ekspedicije koja je donedavno bila surad­ nička, a sad je Park naziva »neprijateljskom «.

Dobro, nismo se ni ranije baš ljubili, ali moglo se barem surađivati, dogovarali smo se, dijelili istra­ živanja i razm jenjivali rezultate. A sada? Čuo sam jučer od Vordena da je Park već ranije pri­ premio za takav slučaj plan gradnje pograničnih pješčanih piramida, hrpi pijeska pet do šest meta­ ra visokih s laserima na vrhu. Bila bi to kao neka granica između naše i njihove polovine Marsa, preko te crte nećemo smjeti ni mi ni oni. Reci mi, zašto da to radimo, da trošimo energiju i strojeve na te njegove blesave ideje. Do vraga, ta Park zaista namjerava ovdje ratovati, on je zaista do­ slovno shvatio vladine instrukcije, odmah ih je konkretno počeo prim jenjivati, a one su samo naznačile opća pravila ponašanja ovdje u slučaju rata na Zemlji. Reci mi čemu te piramide, zašto da gradimo granicu?

B R IN (Nakon kraće stanke): Zato da odvojimo naše zlo od njihovog, Alane, našu urođenu ili stečenu zlobu od zloće onih na drugoj strani ovog crvenog globusa.

A L A N : T j a .. . Nisam se nadao da ću nakon dje­ tinjstva opet jednoga dana graditi kule u pijesku.

No, koje li samo razlike između ovog i onog pije­ ska, ovih kula ludosti i onih kula mašte. Morao

167 sam čak doći ovamo na Mars, pa da mi ogade najdraže uspomene, prevalio sam toliki put samo zato da sada zgrćem -pijesak na gomile. I onda se još usuđuje netko, na primjer, ti, sada, govoriti da razdvajam tako dva zla. Oplemenjuješ naš budući posao, Brin, već si ga u sebi prihvatio i sad samo izmišljaš opravdanja.

BRIN: N e. .. ne izmišljam i ništa ne uljepšavam.

A L A N : Uljepšavaš ga, ha, sad sam ie uhvatio, sam si se izdao, jer to je prava riječ. Uljepšavaš ga, toč­ no, kitiš ga biblijskim perjem, je l i .. .? Ili ga i ti, kao i Park, prikrivaš velikim riječima?

BRIN: Sada je dosta tog vrijeđanja. Još ćeš i mene strpati u isti koš s Parkom. Hajde, digni se, pri­ premi se da ga pristojno dočekamo. Javio je da će mu naša baza služiti za vojni štab. Glupost. No, baš me b rig a . .. uostalom, neka si Park time ra­ zbija glavu, a koliko ga ja poznam, dovoljno mu je tvrda za takvu vrstu problema. Ja ću i dalje ovdje raditi svoj posao istraživača.

A L A N (Oblači se): T i ćeš i dalje raditi svoj posao istraživača? Kad ti se Park useli ovamo sa svojim prislušnim uređajima, a izbaci napolje na pijesak našu mjernu opremu? Ja sve razmišljam da li da ga uopće dočekam ovdje . . . znaš . .. ne bih volio biti umiješan u tu svinjariju. Zar da ja sada stražarim u toj hladnoj pustinji pokraj neke njegove pješčane piramide poput posljednje budale ovog čovječanstva, poput nekog urođenika pokraj totem-životinje, ma još gore od tog urođenika, on barem vjeru je u totem i zna zašto čuči kraj njega.

A zašto bih ja? Ja, izabranik čovječanstva za prvu istraživačku koloniju na Marsu. A sutra. .. ili jednoga dana, kad-tad, zapovijeđit će mi još i da pucam na svoje kolege po struci iz one druge ekspedicije ( L ju tito ) E, neću, da znaš, neću!

BRIN: Smiri se, do vraga, zašto se bespotrebno uzru­ javaš. Pa stvari još nisu otišle tako daleko, smirit će se to već nekako i prije pucnjave, hajde molim te, ne pretjeruj. A osim toga, kako ćeš zabraniti Parku da dođe ovamo. Pa on je sada koman­ dant.

A L A N : Ništa mu ja neću zabranjivati. Ja ću otići, razumiješ.

BRIN: Pa kamo?

A L A N : Bilo kamo, samo da ne budem s Parkom, da ga ne vidim, ne čujem i ne njušim.

BRIN: Nisi na Zemlji, pa da otputuješ u neki drugi

168 grad zato jer si dobio bolji posao. I ne budali. .. kao da je to samo tako, otići jednostavno otići ha, ha. Ako odeš u glavnu bazu, tek tamo si u kotlu.

Ovdje je puno bolje, u ovoj našoj perifernoj po­ staji .. . (Uzdah) točnije rečeno bilo je do sada do­ bro, tja . .. odsad ćemo biti važna baza, vojna . . . zbog našeg strateškog položaja.

A L A N : Najstrateškiji je položaj znaš koji? Stratište.

Strateško stratište. Tamo je sve jasno, tko ko­ ga. .. Ponavljam ti, ja ovdje ne čekam Parka.

Jednostavno, idem. Otići ću u pustinju, a kamo bih inače.

BRIN: Ako bi otišao, recimo da odeš, ako ti se ta šala dopadne, a znam da si dovoljno tvrdoglav da ustraješ u gluposti koju si zabiješ u glavu, dakle, ako odeš, past ćeš pod udar vojnog suda. Bit ćeš najobičniji dezerter. Jer mi smo sada u ratu, to jest oni na Zemlji, no, prema instrukcijama iz zapečaćene koverte, to se ratno stanje mora proši­ riti i na nas kao građane naše domovine. Znaš li što to znači?

A L A N (Nakon kraće stanke, uzdahnuvši): Da, znam.

Park bi me proglasio dezerterom. A bio bih najbedniji dezerter koji je ikad postojao. Priče o de­ zerterima su me uvijek uzbuđivale, Brin, ganule su me sudbine tih divnih jadnika u kojima sam bio naslutio iskru nade. Za takav podvig potrebna je mašta, a ne kukavičluk, bujna ljudska mašta koja misli da je svijet neizmjerno velik i neizmjerno raznolik, a zaboravlja da smo svi tu raznolikost u stanju strpati pod jedan jedini paragraf, napraviti iz boja duge tugu sivila. Ja sam potencijalan dezer­ ter, samo ne znam kamo bih bježao ... Bjegunac u marsovskim pustarama, čak bih i zrak morao no­ siti sa sobom . .. koliko smo zapravo m i ono zraka ponijeli sa sobom sa Zemlje, Brin, dakako ako već i to nije vojna tajna, koliko, h a ...? Možda ćemo tražiti od kolega, sada neprijatelja iz druge ek­ spedicije, da nam prodaju kisika, ako imaju viška.

Zrak je, dakle, sada već strateški m aterijal — i to mogu reći vrlo važan, čak najvažniji. No ako bu­ dete dobri, možda vam se smilujem pa razvijem neki postupak kojim bismo iscijedili iz Marsove atmosfere ovo malo kisika što ga ima u njoj. A li za to će biti potrebna energija, možda upravo ona koju ćete utrošiti na gradnju pješčanih piramida.

N ajbolje je, dakle, da kupite zrak od onih drugih, oni su došli većom raketom.

169 BRIN: Da kupimo. A čime? Ovdje nema novca, dola­ zi u obzir samo robna razmjena. A što da im mi ponudimo? Nešto što je jednako tako važno kao i zrak, a čega oni nemaju?

A L A N : Pusti, pusti, možda bismo se već nekako nago­ dili. Ta oni su u duši dobri ljudi. Zar misliš da meni Oleg ne bi dao bocu kisika kad bi znao da se gušim? Ili tebi Ivan? Ili bilo tko drugi od njih?

BRIN: Da, oni bi dali, naši prijatelji. No, zar nisi pomislio da u sadašnjim novonastalim ratnim uvjetima, kako to lijepo naziva major Park, nema­ ju i oni nekog svog majora Parka i neke svoje zapečaćene koverte? Toga se nisi sjetio? I što da njemu odgovore Oleg, Ivan i ostali? Kod n j;h se protivljenje vlastima mnogo oštrije kažnjava nego li kod nas. Kažnjava se čak već i pomisao na bunt.

A L A N : Dobro, dobro, pusti sad to .. . nagodili bismo se već nekako... da, predložio bih u tom slučaju Parku da im prodamo dio naše polovine Marsa za zrak prema tarifi: jedan udah — jedan hektar.

Siguran sam da bi Parka taj udah tako grebao u grlu kao da usisava s njim i sav pijesak s tog hek­ tara . . . uh, volio bih to doživjeti. Ostalo bi mi u trajnom sjećanju.

BRIN: Znaš dobro da Park ne bi pristao na t u .. . rasprodaju Marsa. Riječ je o teritoriju deset puta većem od naše države; sad je to, istina, pustinja, ali jednoga dana, tko zna. Sjeti se slučaja A lja ­ ske.

A L A N : U pravu si, ova naša Marsova polovina je lijepa kolonija, deset puta veća od matice Zemlje.

Samo, na žalost. .. nema urođenika da nam peru noge, ni zgodnih urođenica za umorne ratnike. A mogao bih sad i otići k n jim a . .. i ostati kod njih, (tiše, kao za sebe) pa ma koliko bili primitivni teško da mogu biti prim itivniji od nas. Šteta što nema nekog domorodačkog sela z a . .. dezertere, za izbjeglice iz roda homo sapiens, ha, ha. Deset puta, kažeš . . . lijepa kolonijica, nema što. I Park nikako ne bi pristao na prodaju? Svi bismo se, dakle, ugušili?

BRIN: Njemu je svejedno. Na Zem lji ga u slučaju izdaje čeka vojni sud, a znaš kakvi su vojni sudo­ vi za vrijem e rata. Nas ostale čekaju raznorazne državne istražne komisije, dakako u slučaju ako se ikad vratimo na Zem lju i ako još budu postoja­ le države i njihove istražne komisije.

170 A L A N : A da, vojni sudovi. Hvala ti što si me upozorio na tu kvaku dvadeset i dva. Gotovo da i zabora­ vih. A što će biti sa mnom, dezerterom? Mislim, kada i ako se vratimo na Zemlju?

BRIN: I jedno i drugo. Poseban tretman, a, uostalom, i zaslužio bi ga. O tebi bi se uskoro pisale vojne dizertacije, bio bi, naime, p rvi dezerter u povijesti Marsa i prvi na međuplanetnom nivou.

A L A N : T ja . .. kao da će itko još preostati na Zem lji da piše ili čita te dizertacije. Znaš, jednom sam, još u školskim klupama, bio napisao svoj intimni proglas pod naslovom »D ezerteri svih zemalja ujedinite se«. Bio sam n aivan .. . kao da se mašta­ nja mogu ujediniti, nisu maštanja glasački listi­ ći. .. da, možda bi se ipak mogla ujediniti, no za to je potreban strahovit napor uma i trening duha svih potencijalnih dezertera .. . Da, tako je t o . ..

Brin, nije li tebi ovdje prevruće? Da smanjimo grijanje?

BRIN: Može .. . (Glas m u odlazi i vraća se) Tako. ..

U vijek zaboravim da ovdje na Marsu to Sunce, koliko god je slabo, ipak i grije.

A L A N : Jutro je već poodmaklo. Da, noć i dan ipak nisu ni ovdje posve is t i. . . nije to, ipak, mala stvar. .. (ž iv lje ) .. . nije to ipak mala stvar imati Sunce nad glavom. Pa makar i manje veličine, ali Sunce je ipak Sunce. Kladim se da su mnogi na Zem lji već poželjeli ugledati ponovo tu sjajnu kuglu na nebu. Ha, za koji će mjesec možda neki domišljati tehničar patentirati u nekom antitomskom skloništu Sunce-varalicu, svijetlu ploči­ cu koja će lagano kliziti po svodu skloništa i oba­ sjavati ljude. Možda će se obnoviti i neka stara vjerovanja. Zavidim onim sretnicima čiji će jedini zadatak biti da stavljaju tu novu dudu-varalicu čovječanstva na nebeske tračnice i dočekuju je s druge strane svoda-neba, na kraju zamišljenog dana. Postajemo cinični, Brin, cinični, a to ne va­ lja, nikako ne valja.

BRIN: Cinizam je vjera u već postojeće. .. neka v r­ sta antivjere ili, još bolje, promiskuitet vjera. Zar u toj zbrci nemaš neku bolju ideju osim izbora između dviju krajnosti, dezerterstva i Parka?

A L A N (Tiho, polako): V olio bih da Park mora izabirati između mene i .. . smrti. Pokušao bih mu objasni­ ti da je njegova smrt bolji patriot od mene.

B R IN (Nakon kraće stanke): A, tako, d ak le. .. to je ta tv o ja ... bolja ideja. Tražiš žrtveno janje, Alane?

171 A L A N : Ne, tražim jednog žrtvenog vola, kad si već počeo sa zoološkom terminologijom, jednog žrtve­ nog vola za spas svih nas otalih. Ovaca.

BRIN: A kaos? Kaos nakon gubitka vođe? Neko nas mora, ipak, voditi.

A L A N : Kaos! Kaos je moderna baba-roga, bajka za odrasle, ha, ha, ha, i to s pravom, i to s pravom, divan mali kaosić vlada sada na Zemlji. Kaos va­ tre, dima i letećeg pepela i još koječega letećega.

Eto ti ga na!

BRIN: Možda i vlada na Zemlji, ali ne i u ljudskim glavama. Ovo što ti predlažeš mnogo je gore. K a ­ ko se ono kaže: »Porušene kuće se sagrade iznova, ali zaluđene glave je teško liječiti«, zar ne?

A L A N : A, liječe se one, ne brini, liječe. .. i to pro­ kušanom i brzom metodom, bez anestetika, a ipak smatra se praktički bezbolnom, premda nijedan pacijent nije stigao to potvrditi, to u vezi sa bezbolnošću .. . cak . .. nema glave i pacijent je izli­ ječen. Nego, budimo ozbiljni. To s Parkom kao žrtvom rekao sam samo tako, teorijski. Dobro znaš da ga neću ubiti, da nisam u stanju to učini­ ti. Preostaje mi, dakle, samo bijeg. Bijeg je, za­ pravo, vrlo dobra ideja. Ime moje vrste: prazno­ glavi d ez e rte r... Jesi li smanjio to g rija n je ... još je vruće Parka još nema, još mogu pobjeći, dakako, ukoliko me ti ne zadržiš, no .. . recimo silom.

BRIN: Nemam snage ni volje da još i za trebe bri­ nem. Premda si tvrdoglav, vjerujem ipak da samo pričaš i da nećeš otići. Nešto ćeš odglumiti i to je sve.

A L A N : A ne, varaš se ovoga puta. Nestašni momak Alan ovog je puta jako ozbiljan. Id e m . .. a ti čekaj ovdje pogreb ljudi-M arsijanaca.. . Možeš i sam pridonijeti svoj prilog, ubivši nekoga iz one druge ekspedicije. Ubijaj. To spada u tvoja prava.

I dužnosti. Naše dvije zem lje sada na Zem lji ratu­ ju i naša je dužnost da im, svaki sa svoje strane, pomognemo. Bila bi zaista nepravda da nama ovdje na Marsu, nama i kolegama iz druge ekspe­ dicije, nisu osigurana sva građanska prava kao i ostalima u našim državama. I to nama, koji smo toliko učinili za naše narode i slavu naših zema­ lja. M ajor Park I i major Park II brinu o tome da se ta očita nepravda slučajno ne dogodi, ergo, živio major Park.

BRIN: Dobro, slažem se, a sad me ostavi na miru,

172 imam posla. Dobro znaš da moram završiti danas onu spektroskopsku analizu koja mi prošlog puta nije uspjela. Da barem to napravim dok se ne useli Park.

A L A N (T ih o ): Praznoglavi marsovski d ezerter... divno .. . Samo, morao bih otići dovoljno daleko da ne čujem pucnjavu jednoga dana. Možda bi se javio u meni praiskosnki zov divljine i . .. možda bi me nagon potjerao da vam pomognem. Možda vama, a možda i neprijatelju, svjedno, ne bi me u tom slučaju zanimali takvi sitni detalji kao, recimo, na čijoj sam strani. Strasti i nagoni su slijepi, to bi mi bila isprika. Da, da, svakako treba otići dovoljno daleko, što dalje od ove Parkove kasarne u koju se pretvorila naša ekspedicija.

BRIN: Tome nije on kriv. To reci onim mudracima na Zem lji koji su zaratili. M ogli su barem priče­ kati da se vratimo kući. Premda, možda je i bolje da nismo, tko zna. V id jet ćemo, još se ne zna.

A L A N : Ja samo znam da odlazim.

BRIN: Ako odeš, to će biti i tvoj kraj, još i prije nego naš. Netko te mora snabdijevati kisikom, ako i jesi praznoglavi dezerter, moraš ipak disati, a koji put, oprosti na banalnosti, i pojesti nešto, staviti u usta ponekad komad praznoglav-đezerterskog go­ riva, a sve malo zaliti makar i vodom, kad već nemamo vina ovdje.

A L A N : Stara ucjena, Brin, najstarija, uvijek su nas njome ucjenjivali. Hrana! .. . Zrak, vidiš, to je već nešto modernije, hm, očito tehnički progres. Štrajk glađu, kako je to užasno staromodno. .. štrajk disanjem, međutim, to je već daleko na­ prednije. Za dvije minute znao bi se pobjednik u dvoboju. U ovo naše doba kompjutera nema više mnogo vremena za natezanje, hoćeš-nećeš. Ali, Brin, kako se zapravo ništa ne mijenja, hrana ili zrak, posve svejedno, da, imaš p ra v o .. . morat ću ponekad pojesti, a još mnogo češće i udahnuti nešto, i popiti, da, u pravu si, u stvari u posljed­ nje vrijem e si prilično često u pravu, možda ja postupam krivo, sada je vrlo teško na osnovu naših starih načela zaključiti što je dobro, a što n ije . .. ipak, ja odlazim, ja odlazim . .. ne, ja ne bježim, ja samo odlazim od nečeg, od nečeg što n estaje. .. zapravo bilo bi pravilnije reći da v i odlazite od mene, jer vi, vi nestajete, a ja ostajem.

(Kratka stanka)

173 BRIN: A .. . oni drugi? Hoće li i oni otkazati poslu­ šnost svome Parku, ili kako li se ono zove, Rodinov?

A L A N : Ne znam, vrijedilo bi pokušati. Možda uspije, a možda ne. Bolje i to nego ovako.

BRIN: Ne znaš? Neznanje se gotovo uvijek osvećuje Alane.

A LE N : Na Zem lji se sada slučajno osvećuje znanje u službi neznanja. .. V rijedilo bi pokušati, da .. . ja id e m ... možda ću u Marsovim pustinjama naići na prijatelja, praznoglavog dezeretera iz one dru­ ge, takozvane neprijateljske ekspedicije. Dva Adama u svemirskim skafanderima. Još da imam kakvu Evu, možda bismo mogli osnovati novu vrstu.

BRIN: Ha, brzo ćete se potući i bez Eve oko po­ sljednje boce kisika, a možda još i prije.

(Ponovo se čuje signal radiostanice)

BRIN: To je sigurno opet Park.

A L A N : N e uključuj, Brin, pusti ga.

BRIN: Ne budi neozbiljan.

A L A N (L ju tito ): Jednostavno, ne želim da ga čujem, kako ne razumiješ. Neka ide u .. . Ja ovdje radim svoj znanstveni posao i baš me briga za njega!

BRIN: A on radi svoj posao, razumiješ . . . svoj posao.

Tako se ne rješavaju stvari!

(B rin uključuje radiostanicu. Pozivni signal prestaje.

Glas iz zvučnika, kao i ranije, upadljiv šum motora u pozadini)

P A R K (Glas iz zvučnika): Baza Mars dva, baza Mars dva, zo .. .

(Alan isključuje radiostanicu)

B R IN (U isti čas): Alane!

A L A N (Čas tiho, čas viče): Tako se ne rješavaju stva­ ri?! T i ćeš meni sad pričati kako se rješavaju s tv a ri. .. Nema više što, sve je već riješeno, svr­ šeno .. . bez nas, Brin, bez nas su sve riješili, na našu i svoju štetu. .. nema više ničeg, sve je već g o to v o .. . ostalo je samo malo, tako malo, ovo naše očajno malo na Marsu i ne dopuštam da se i to riješi na isti način! Tako se ne rješavaju stvari?

Nego kako? Onako kao sada na Zemlji? (Opet se začuje signal rad iostan ice) Onako kako to hoće ovaj manijak? Kako to treba rješavati stvari, Brin,

174 k ako. .. reci, kako? Neka me pita! Neka me pita kao čovjek čovjeka što ja mislim o tome .. . neka zna da ja to ne že lim . .. nikad nas nisu ništa pitali, B r in . .. ja ću rješavati svoju sudbinu kako ja hoću. .. ne želim čuti Parka, ne želim ga vid je­ t i .. . želim otići odavde, iz ove uklete ratničke jazbine, od ovog pozivnog ratnog signala (Udara šakom po radiostan ici).

BRIN: Alane!

(Zvukovi rvanja pomiješani s nerazgovjetnim glasovima.

Rvanje prestaje u isti mah kad i signali radiostanice.)

BRIN: Vidiš da nam je Park potreban, Alane. Kao organizator, menadžer u našim borbam a. .. Za­ hvaljujući njemu samo se ubijamo, bez njega živi bismo se jeli. Tukao si se sa mnom, zar ne? Prisilio bi me da učinim ono što ne želim, ono što ti želiš, ali znaj, nemoj m isliti da ja uživam u susre­ tu s Parkom, možda ga ja podnosim još i teže nego li ti, no ja ga mogu podnijeti, jer se sve to utopi nekako u moju ... u moju tugu. Ta je tuga tolika da proguta sve, progutat će i još gore stvari koje tek možda dolaze, ona je moj zaštitnik, moj š tit. .. Bit će da ti nemaš zaštitnika Alane, ti si prepušten sam sebi, d a .. . ti možeš otići, biti praznoglavi d ezerter. .. ja, ja ne mogu, mene ovdje zadržava moja tuga, priča mi o beznadnoj i besciljnoj borbi protiv mlina koji nas melje, A la ­ ne, a mi tako razm rvljeni gubimo kontrolu nad našim dijelima, a o n i.. . oni povučeni već posto­ jećim iskonskim hodom mlina, neorganizirani i nebranjeni, upru nagonski, do vraga nagonski upru o kotač tog mlina i tjeraju ga Alane, tjeraju taj svjetski mlin na novu i novu m eljavu drugih koji su nam tako slični, isti kao i m i. .. Ma nema veze, zašto ti uopće to i pričam, možda me i ne slušaš, a nije ni meni do toga da ti pričam o stvarima koje i sam znaš, ali ih proživljavaš na drukčiji način.

(Duža stanka)

A L A N : Dobro, Brin, slušao sam te ipak. A li sad idem. Volio bih da odemo zajedno, ali ne želim te nagovarati. Kada bih barem znao kamo da odem (Č u ju se šumovi spremanja i oblačenja. Alanov glas je čas, bliži čas dalji). Nemam c ilja .. . znam samo da moram otići što je moguće dalje od ljudi i to je s v e . .. dovoljno .. . ovdje su ionako sve

175

strane svijeta jednako dobre. Možda ipak krenem na jug, trošit ću manje goriva za g rija n je . .. uzet ću jedno vozilo, većeg gusjeničara, tebi je onaj mali dovoljan. Reci Parku da ne gubi vrijem e na organiziranju potjere za mnom, jer će pustinjski vjetrovi u ovoj oluji ionako potpuno pomesti moje tragove.

BRIN: Javljaj mi se povremeno. Pomagat ću ti dok budem mogao, točnije rečeno dok budem živ.

A L A N : Zrak, voda, hrana. D a .. . hvala ti, bit će mi potrebna pomoć, računam na tebe kao na starog p rija te lja . .. ipak, ponijet ću već dosta toga sa sobom, izdržat ću mjesecima s ovim gusjeničarom, no ponijet ću na žalost i mnogo toga što bih radije ostavio negdje ovdje, zakopano . .. ali to je tu, kao danak za zrak i hranu. Izmisli za Parka neku priču o mome, n o . .. bijegu. T i bi trebalo da me zapravo, spriječiš, da digneš uzbunu, ili nešto takvoga.

BRIN: Znaj da mi neće biti lako.

A L A N : Zamišljam već tvoje naivno lice kad te budu unakrsno ispitivali o m e n i.. . No stari si ti lisac, Brin. Šteta što si takav slabić. Čovjek koji bludni­ či sa svojom tugom, kakva p erv e rzija . .. N ije mi samo jasno odakle crpiš energiju za svoj sarka­ zam. Bit će da su iz te ljubavi proizišla neka degenirarana djeca koja ti pomažu da se dobro zakamufliraš.

BRIN: Zloba i poruga su česti pratioci i usputni re­ zultati tuge. Njeni vanjski efekti, Alane.

A L A N : Želim ti sreću. Iskoristi te vanjske efekte što više m ožeš. .. ja stavljam kacigu skafandera, uključi prijemnik, nastavit ćemo radio-vezom. ( Stanka. P rostoriju ispunjavaju prvo radio-šumovi.

Zatim se čuje Alanov glas, stran i kao dalek).

Da, iskoristi što više možeš te vanjske efekte prilikom razgovora s Parkom, daj, daj, izribaj ga malo, premda je šteta što on mnogo toga neće uopće ni shvaititi. . . trebalo bi za neke ljude iz­ misliti poseban oblik mučenja, ono što zadire u njihovu struku, kao na prim jer fizička tortura, kod Parka dolazi u obzir samo to, ha, ha; ja odla­ zim u derviški pohod po Marsovim pustinjama, B rin ,. .. ti ostaješ u ovoj pustoši Parkovog tipa (Č uje se paljenje motora). Nadam se da me neće izdati ovo vozilo, dobra naša tehnika. .. motor je upaljen, Brin, mehanizam se zahuktava i uskoro će sve rušiti pred sobom, ništa ga više ne može sa­

176 da zaustaviti na njegovom putu prema pustoši.. . nitko osim mene, mene praznoglavog dezertera... ti ne, ti ga ne možeš zaustaviti, svi ste vi već pod gusjenicama jednog ludog mehanizma, svi v i koji niste rekli: ne! Bit ćemo u povremenoj radio-vezi, Brin.

BRIN: Alane, čekaj! (ču ju se još neko vrijem e šu­ movi iz zvučnika, zatim se veza prekida) Alane!

Isključio je . . . ah . . . samo da i drugi ne odu. N a j­ gore što nam se može dogoditi, kolektivno ludilo, neorganizirano.. . otići će svi osim onih koji drže prste na okidaču . . . hm . . . tako je uvijek i bilo, svi smo se zavlačili u svoje rupe kao i Alan sada, pustinjak, praznoglavi d ezerter. .. a što je s punoglavim dezerterima? Ah, oni su smiješno do­ sadni, samo kukaju: Mir, mir, braćo i sestre, lju ­ bite bližnje svoje, ljubite se, a ne ratujte, ha, ha, kao da je u tom izboru problem, glupost. Nazire se, istina, jedna nova, treća vrsta dezertera, koja bi se možda namnožila i učinila nešto, samo, samo da smo joj dali dovoljno vremena, da smo joj pružili šansu. (Ponovo se začuje signal radio­ sta n ice BRIN: Halooo .. .

P A R K (Iz zvučnika): Baza Mars dva, ovdje major Park. kakve ste to šale malo prije izvodili s radio-stanicom, Brin?

BRIN: Ispričavam se, majore, nešto se izgleda bilo pokvarilo u radio-ođašiljaču.

P A R K : I to upravo usred mog poziva? I sad je sve u redu? Čudno. No nemam vremena raspravljati sad s vama oko toga. Obavještavam vas samo da ipak neću danas doći u bazu Mars dva, promijenio sam plan iz razloga sigurnosti. Upravo smo pono­ vo pokušali uspostaviti vezu sa Zemljom, no bez uspjeha. Naišli smo na jake radio-smetnje u Zem ljinoj atmosferi, naš signal se uopće ne može probiti do tla. Ovdje stručnjaci smatraju da je uzrok tome jaka ionizacija atmosfere ili tako ne­ što, izazvana mnogobrojnim nuklearnim eksplozi­ jama nad našom domovinom. Od vas se kao fizi­ čara i eksperata za te stvari očekuje da iznesete svoje mišljenje o tome. Ukoliko je to istina, vi znate što to znači i kakve posljedice ima i po nas.

Zbog toga ćemo se svi sakupiti u glavnoj bazi za tri sata. Ne možemo o tome dalje radio-vezom, možda nas ona kopilad iz neprijateljske ekspedici­ je uspijeva prisluškivati preko nekog od svojih

177 tajnih satelita kojeg su nedavno možda uspjeli postaviti u stazu oko Marsa. Od vas tražim punu disciplinu. Ovdje sam ja sada odgovoran za našu sigurnost, položio sam zakletvu pred vlad om . ..

B R IN (Tiho, jedva čujno): K oje više nema.

P A R K : Halo, Brin, nešto ste rekli?

BRIN: Ništa, ništa, majore, samo vi nastavite.

P A R K : Moramo biti solidarni s n acijom .. . želim od vas puno stanje pripravnosti. .. (zajedno s n je­ govim glasom iz zvučnika se ja vlja i neki nepo­ znati smijeh, čas tiši čas jači, k oji prelazi kroz c i­ jelu gamu smijeha, od klaunovskog, do sardons k o g ). . . Od vas tra žim ... halo Brin, čujete li i vi ovo, halo, halo, kakve su to sm etn je. . . do vraga, kao da nam se netko ru g a . .. sigurno se neprijatelj ubacio na našu frekvenciju, prislu­ škivala je kopilad (S m ijeh stalno t r a je )... pla­ tit će mi ta đubrad za to . . . halo, Brin, čujete li ovo? Svinjarija .. .

B R IN (T ih o, za sebe): V ra žji Alan, upleo se u vezu.

(Glasno): Čujem Park. Svem ir nam se sm ije . .. ci­ jeli kozmos . . . ( I on se pridružuje smijehu koji stalno tra je) Ha, ha, h a ... cijeli svemir nam se ruga, Park, smije se kozmos .. .

P A R K (V iče kao iz daljine. Sm ijeh stalno traje, d i­ namičan i raznolik): Halo, Brin, što se događa?

Jesi li ti to na vezi? Jesi li poludio, Brin, halo, do vraga što je o . ..

B R IN (S m ije se i viče): Z v ije z d e .. . zvijezde nam se ru gaju . .. smiju nam se galaktike . . . ru gaju . .. zvijezde, ha, ha, h a . . . (Sve se polako gubi, i P^rkovo nerazgovjetno dozivanje i nepoznati smijeh i B irnove rije č i pomiješane sa sm ijehom )

Odluka Velikog Koordinatora

Kad god bi se želio zadubiti u rješavanje nekog teškog problema, Veliki Koordinator bi običavao iz­ voditi kružne pokrete gornjim dijelom tijela, oslo­ njen na svoj široki masivni rep. Smirivalo bi ga tako ritmičko izvijan je dugog vrata, na čijem se kraju nalazilo mnogoglavo vjenčasto proširenje oblika lijevka. Tako je bilo i sada, dok je promatrao prozirnu plavičastu kuglu u kojoj se zbivalo nešto što je bilo uzrokom njegove zabrinutosti. Kugla je lebdjela us­ red prostorije točno iznad njegova piramidalna tije ­ la, dok je vrat s prstenastim glavištem na vrhu opisi­ vao oko nje široke krugove, obgledavajući je tako sa svih strana.

N eprijatelj je upravo prodirao u sektor 1101— 011.

U plavičastoj kugli njegovi su se brodovi vid jeli kao treperave žute točkice, simetrično jato krijesnica među nepravilno razbacanim svijetlim točkicama raznih boja i sjaja koje su predstavljale zvijezde.

Ponekad bi se iz treperavih točkica pojavile strelice raznih dužina, čime je stereo-monitor obavještavao Velikog Koordinatora o smjerovima i brzinama kre­ tanja neprijateljske flote. Točkice su letjele u » V « form aciji prema Argelu. Plavičasta kugla se zamuti, a zatim presloži u novu sliku, s mnogo više zvijezda, u raspored drukčiji od ranijeg: m jerilo se prom ijeni­ lo i sada je stereo-karta prikazivala gotovo cijeli vrh lokalnog galaktičkog kraka. Sektor 1101— 011 bio je u njoj sada tek jedva zam jetljiv detalj, a jato žutih krijesnica slilo se u jednu. Osim žute, treperilo je u stereo-karti i nekoliko crvenih, koje su predstavljale Koordinatorove flote, no sve još vrlo udaljene od Argela, kojeg je stereo-karta, kao ključnu stratešku zvijezdu spornog sektora, automatski pojačala do izrazitog treperavog svjetionika, jer bi inače bila izgubljena među zvjezdanim mnoštvom.

Nam jere neprijatelja su bile jasne. On je poveo svoju glavnu armadu u širokom luku polumjera dvije tisuće šest stotina parseka s ciljem da presiječe od­ stupnicu njegovoj Sedmoj floti koja se, nakon jedne

179 izgubljene bitke, desetkovana povlačila prema sigur­ nom području koje je bilo pod kontrolom Koordinatorovih snaga. Zbog toga je neprijatelj i bio prisiljen praviti tako veliki luk, izvan područja Koordinatorovih uporišta u Oronskoj maglici, no, uzevši u obzir oštećenja na nekim brodovima Sedme flote, računao je da će duži put nadoknaditi većom brzinom. Da spriječi ponovni sukob između neprijatelja i ostataka svoje iskasapljene flote, V eliki Koordinator je na­ mjeravao izdati floti naređenje da promijeni kurs i krene prema Argelu, gdje je tamošnjoj dobro bra­ njenoj luci u podzemlju jednog od planeta mogla sačekati pomoć koja je već bila na putu. No, kao da je pročitao njegove namjere, neprijatelj je preduhit­ rio Velikog Koordinatora, poslavši sada malu, ali brzu flotu prema Argelu, čime će Sedmoj floti biti uskoro presiječen i taj jedini preostali put prema sigurnosti i spasu. »Želim analizu vektora svih naših i neprijateljskih brodova u odnosu na A rgel kao ishodište. Uzevši is­ todobno u obzir i vremenske pomake naše spasilačke Treće udarne grupe uz pretpostavku maksimalne hipersvjetlosne brzine opskrbnih brodova«, zapovijedi V eliki Koordinator stereo-karti. »Analiza završena«, odgovori tren kasnije stereo-karta, dok je njena plavičasta kugla-monitor opet pokazivala sporni sektor 1101— 011, koji je obuhvaćao svega oko tisuću zvijezda. »Sektor je opkoljen za šest tina uz pretpostavku o neprijatelju najpovoljni­ jem, dakle i najočekivanijem, manevru njegove flote okomito na galaktičku os. Dolazak Treće udarne gru­ pe u svim varijantama prekasan. Zaključak analize: potrebno hitno ubaciti nove snage, a njih u ovom području nemamo na raspolaganju, ili postaviti elm -barijeru na trasi neprijateljskih brodova, ukoli­ ko želite prijeći na obrambeni model. Za taj slučaj najpogodniji potez elm -barijere bio bi na strateškom pravcu prikazanom na monitoru, a kroz točke čije su koordinate ispisane. Provedeni račun uzima u obzir još i dodatni faktor usporenja nula zarez dva Sedme flote uslijed eventualnih lančanih kvarova za vrijem e povlačenja«. »K olik e su nam raspoložive zalihe željeza i kobalta?« upita V eliki Koordinator, zaustavivši kruženje svog prstenastog glavišta. Počeo je izokretati glavasti vijenac prema unutrašnjosti lijevka, od zadovoljstva što se naziralo rješenje, ili barem izvjestan put prema rješenju.

180 »D ovoljne kobalta, nedovoljne željeza«, odgovori stereo-karta. »S postojećim količinama bi elm -barijera imala faktor punjenja samo nula pet sedam, a potrebno je barem nula devet dva da izdrži do dola­ ska Treće udarne grupe. Naš Drugi opskrbni eskadron udaljen je od linije moguće barijere previše tina. Stiže prekasno.« Prstenastim glavištem Velikog Koordinatora za­ počne kolati još nejasna ideja rođena prvo u jednoj od glava, koja ju je zatim predala slijedećoj glavi na daljnju doradu, ova slijedećoj i tako redom u krug.

Misli su se sve brže i brže prebacivale iz glave u glavu, ideja je kružila, obilazeći nekoliko puta prsten glavišta sve dok nije postala posve jasna i precizno izraziva u obliku razloži vog plana, osim nekih spor­ nih detalja koji su još ostali na dodatnoj obradi u zasebnom bloku od nekoliko glava. Velikom K oordi­ natoru se žurilo, bio je zadovoljan uspjehom u ra­ zmišljanju. On nije bio vičan računanju i obradi mnogo podataka odjednom, no za to je, uostalom, imao na raspolaganju stereo-kartu. N jegova je v eli­ čina bila u mogućnosti kaskadnog razmišljanja pri čemu je izlazna ideja jedne glave bila odmah i ulazna pomisao slijedeće, u svakoj glavi pojačana, izašla iz nje jasnija i zrelija. Kao i u svih galata — rase koje je i on pripadnik — i Veliki Koordinator je takvim načinom kaskadnog razmišljanja rješavao i naizgled nerješive probleme, budući da su se ciklusi pojača­ vanja misli mogli, barem teorijski, ponavljati une­ dogled, kružeći po glavastom vijencu. Praktički je, međutim, kod većine galata nastupalo u jednom tre­ nutku zasićenje i efekt povratne veze, zbog čega je, umjesto daljnjeg pojačavanja, počinjalo zam agljiva­ nje već postignute jasnoće misli. Uz glavnu misao su se, naime, prilikom prijenosa pojačavale i parazitske smetnje, raznorazne nepotrebne i suvišne primisli, sve izrazitiji besmisleni šum koji je gušio traženi glavni smisao. Kod V elikog Koordinatora, međutim, taj šum smetnji počeo bi se javljati tek vrlo kasno, nakon mnogo puta ponovljenih obilazaka ideje kroz prsten glavišta. Parazitskih primisli je imao vrlo ma­ lo, bio je snažan i efikasan.

Zato je, uostalom, i postao to što je. V eliki K oordi­ nator svih flota galatske civilizacije.

Sada je imao plan i određenu vjerojatnost uspjeha.

Sve je ovisilo o još nekim podacima s kojima ovoga časa nije raspolagao. Obrati se stereo-karti: »Želim usporedbenu analizu zvjezdanih sustava

182 najbližih mjestu buduće elm-barijere. Želim točan opis svih postojećih planeta i asteroida. Obratiti pažnju i na veće meteorske rojeve i kometne oblake.

Zanima me koncentracija željeza u njima, budući da nemamo vremena za dugotrajnu preradu većih koli­ čina rude. Odmah uputiti u to područje nadvremenske sonde. Brodovi za gradnju barijere stavljaju se od sada u stanje pripravnosti, a svi brodovi-istraživači neka prekinu svoje tekuće misije i stupe u vezu sa stereo-kartom.

V eliki Koordinator naruči od svog kućnog robota obrok omiljenog plina, koji mu je stvarao ugodu po čitavom tijelu, omogućavajući mu da se prepusti sa­ njarenju i odmaranju nakon naporna razmišljanja.

Dok je kroz središnji lijevak glavišta usisavao kuglu opojnog plina, još jednom promisli da li je put kojeg je odabrao dobar. Ima samo šest tina vremena za cijeli taj opsežan posao i to u slučaju da u blizini planirane barijere pronađe željezo ili barem rudaču s visokim postotkom metala. No, ako potrebna rudača bude preduboko, neće imati vremena za kopanje.

Potrebno mu je, u stvari, elementarno željezo, ali njega u svemiru ima vrlo malo, tek tu i tamo poneki željezni meteor, a on sada nema vremena skupljati uokolo po prostoru meteore. Bila bi možda dobra i željezna rudača, samo da je na površini i skupljena, jer vrijem e je sada odlučujući faktor. Nema vremena da mu stignu potrebne količine ni iz velikih nalazišta željeza na predalekom Siliru. A samo s tim prokletim željezom može spasiti Sedmu flotu pred uništenjem.

Sudbina više od stotinu brodova i nekoliko tisuća galata ovisila je sada o brzini njegova odlučivanja.

No, morat će neko vrijem e čekati povratak sondi.

Ovaj dio galaktike je posve nepoznat, mora gubiti vrijem e još i na istraživan je. .. Opojni plin počeo je već djelovati i on se preseli u mislima na svoj daleki Matični svijet, među svoje drage i prijatelje. Kad se vrati iz snova, bila mu je još posljednja pomisao, vratit će se i prve sonde .. .

Vratile su se. Stereo-karta ga je izvjestila da su sve nadvremenske sonde stigle do svojih ciljeva, a od petnaest zvijezda najbližih pojasu buduće barijere, sedam zvijezda ima formirane planetne sustave.

N ajprikladniji među njima je, čini se, sustav zvijezde čije su stereo-monitorske koordinate 11000101101— — 10110111001— 111000101011: devet planeta, tri­ desetak planetnih mjeseca, i nekoliko tisuća asteroida, te vrlo izrazit kometni oblak. Planeti bliži

središnjoj zvijezdi imaju značajnih količina teških elemenata, treći planet ima visok faktor željeza: nula nula sedam dva. Možda ima mjestimično i jačih kon­ centracija prikladnih za hitnu eksploataciju. Za de­ taljnije analize potrebno uputiti brodove-astraživače.

Tako je i mislio da će biti. Njegova predviđanja su se ostvarila i V eliki Koordinator opet živne, kružeći vratom i mnogoglavim prstenom oko plavičaste kugle stereo-karte, u čijem se središtu sada već nalazila zvijezda koja mu je, izgleda, donijela spas. Bila je to obična, žuta, dugovječna zvijezda, ni previsoke ni preniske temperature, koja će nepromjenjivim sja­ jem sjati još mnogo tina, a V eliki Koordinator je iz iskustva znao da upravo takve zvijezde mogu ponekad stvoriti na svojim planetima neke životne oblike. Da­ kako, vjerojatnost da će baš ovdje biti nekog napred­ nijeg tipa života vrlo je mala, možda manja od jedan prema deset tisuća, no najbolje da odmah zaboravi na to, jer će-m u takve sekundarne primisli samo pomutiti kaskadno razmišljanje o glavnom i jedino važnom zadatku.

Nakon nekog vremena donio je odluku. »S vim brodovima-istraživačima, svim brodovima-istraživačima. Zapovijed prioritetnog stupnja. Od­ mah krenuti prema zvijezdi čije će vam koordinate dati stereo-karta. Zadatak: istražiti sva četiri planeta najbliža zvijezdi, pronaći na njihovoj površini željezo i prevesti ga do područja buduće barijere prema de­ taljnim uputama stereo-karte. Ako nađete željeznu rudaču prerađujte je uzput sve do potrebnih količina.

Dopušteno vrijem e: četiri tina. Ostati sa mnom u stalnoj vezi i obavještavati me o eventualnim zani­ m ljivim nalazima. Izvršiti moj zadatak bez obzira na zapreke i moguće gubitke. Maksimalan faktor priori­ teta, letjeti bez zaštitnih polja, snagu motora pro­ gramirati do granice samouništenja na cilju dostave željeza. Krećite odmah. Brodovima za gradnju bari­ jere: Krećite odmah na mjesto buduće barijere i če­ kajte tamo dolazak materijala. Cijelu operaciju vodit će središnji kompjutor preko stereo-karte.« V eliki Koordinator je bio uzbuđen, ali i zadovoljan.

Ako je taj treći planet doista bogat željezom, a nema razloga da posumnja u izvještaje nadvremenskih sondi, uspjet će mu izvesti naizgled gotovo nemogu­ će. N eprijatelj je ipak počinio neoprostivu grešku, premda se to i ne može nazvati greškom već prije neznanjem. Trebalo je da glavninom snaga krene u nešto širem luku duž vanjskog ruba drugog galaktič-

184 kog kraka i zauzme prvo relejni kompjutor u maglici Elp, preko kojeg V eliki Koordinator održava vezu sa središnjim kompjutorom na Matičnom planetu, a bez kojeg je gotovo bespomoćan. No, to neprijatelj ne zna, a i ne može znati, to ne znaju čak ni njegovi galati, nitko osim Savjeta kojeg je on član. Elpski relej je smješten na ostatku ostataka jednog planeta razorenog eksplozijom središnje zvijezde i može ga se otkriti jedino detaljnom pretragom tog planeta, što neće nikom pasti na pamet, jer takvih pustih planeta ima na m ilijarde u galaktici. Veća je vjerojatnost da se otkriju njegove hipersvjetlosne emisije, no one su vrlo brižljivo zakamuflirane u prirodno zračenje te maglice, koje, osim elektromagnetskog spektra, sadr­ ži i hiper svjetlosni. Prirodno zračenje naprosto je modulirano kompjuterskim signalima i to po stohastičkom principu, tako da nitko ne može dokučiti da su tu posrijedi logički signali. Taj slučajan slijed im­ pulsa postaje logičan tek nakon prolaza kroz matrični kod Koordinatorove stereo-karte.

Ako to željezo stigne, uspjet će zaustaviti neprija­ telja na elm-barijeri. Ili ga barem zadržati neko v ri­ jeme do dolaska Treće udarne grupe. Za razaranje barijere faktora punjenja nula devet tri bit će po­ trebno neprijatelju — pomoću njegove metode ioni­ zacije feročestica te usisavanja — najmanje devet tina, a gotovo isto toliko za obilazak barijernog pla­ šta. Često je govorio na sastancima Savjeta i Ratnog vijeća da su potrebne veće količine strateških materi­ jala na većem broju točaka galaktičke periferije koja je udaljena od glavnih putova snabdjevanja. Predla­ gao je i predlagao, ali ga nisu slušali, baš njih briga za periferiju, glavno da je u centru sve u redu, no, kad zagusti, tad šalju njega da se natjerava s protiv­ nikom po ovim nepoznatim i dalekim prostorima galaktičkih krakova. Obrana je njegova dužnost, no ne može on braniti cijelu galaktiku od stalnih upada vangalaktičkog invazora, ako mu se ne stave na ra­ spolaganje veća sredstva. Kao da je to bio neki pro­ blem postaviti skladišta željeza i kobalta na svakih pedeset parseka kako je to on zahtijevao. Samo da dobije sada na vrijem e to željezo, jer inače propada Sedma flota za koji nuspjeh neće biti prozvan nitko drugi osim njega.

Jedva je dočekao trenutak kad ga je stereo-karta obavjestila da je brod-istraživač 203 dopro do trećeg planeta. N jegovi senzori -otkrili su na planetnoj povr­ šini brojne točke visoke koncentracije metala. Budući

185 da stereo-karta nema nikakvih podataka o tom svije­ tu, traži daljnje dopunske upute. V eliki Koordinator zapovijedi da ga se spoji direktno s brodom-istraživačem 203. »O vdje V eliki Koordinator. K akvih su karakteri­ stika te koncentracije željeza. Želim detaljnije po­ datke. « »Željeza ima ovdje vrlo mnogo«, odgovori kompju­ ter broda 203. »N a površini su mjestimične koncen­ tracije elementarnog željeza, no teško ga je skupiti, budući da je riječ o mnoštvu malih komada. Neki su u stanju mirovanja, pričvršćeni za tlo, a neki su u pokretu. Izračunao sam da je za hitnu eksploataciju najpogodnije veće žarište elementarnog željeza i že­ ljezne rudače koje se vrlo sporo giba po tekućini što prekriva veći dio ovog planeta. Ruđača je visoke kva­ litete. « »Želim omjer gustoće željeza i te tekućine po kojoj se ono giba«, zapovijedi V eliki Koordinator brodu-istraživaču. »Željezo teže od te tekućine. Omjer je gotovo osam.« Glupavi robot, pomisli V eliki Koordinator. Dobro je izmjerio, ali ništa ne shvaća. Na toj se tekućini nalazi predmet specifički teži od nje, a ne tone. To može značiti samo jedno: riječ je o artefaktu. N jego­ va su se strahovanja obistinila, unatoč maloj vjero ­ jatnosti za takvo što. Na tom planetu mora postojati neki oblik života koji je potpuno nepoznat, galatskoj civilizaciji. »Poruka Velikog Koordinatora samo brodu-istraživaču dva nula tri, svi ostali neka se odmah isključe iz razgovora.« On pričeka neko vrijem e pa nastavi: »Odmah ispitati postoje li u okolini tog planeta neki brodovi ili svemirske stanice. Ispitati također da li se na uočenoj plovećoj koncentraciji željeza nalaze neki oblici žive tvari.« »O vdje dva nula tri. Svemirskih brodova nema.

Oko planeta samo kruži mnoštvo vrlo sitnih predme­ ta nepoznate namjene. Povremeno emitiraju ređio-valove prema planetu. Na koncentraciji željeza moji biosenzori su zabilježili trideset dvije točke s funkci­ onalnim ponašanjem karakterističnim za organizira­ ne nakupine organske tvari, beznačajnih dimenzija i niskog utroška energija.« To je Velikom Koordinatoru bilo dovoljno, i više nego dovoljno. Na tom vražjem planetu postoji, da­ kle, život i to vjerojatno znači da posjeduju neka

186 elementarna tehnička znanja. Samo mu je u cijeloj ovoj zbrci nedostajala još i ta dodatna komplikacija.

Ako ?d .n;>ih “ zme silom to željezo, morat će polagati izvještaj Savjetu. To je strogo zabranjeno. Trebalo bi, prema propisima, prvo stupiti u kontakt s tom nepoznatom civilizacijom i objasniti im situaciju, ali on još ništa ne zna o njima, i obratno, pa će utrošiti dragocjeno vrijem e prije nego li se nekako sporazu­ miju. Osim toga, on čak nije ni ovlašten da stupa u prvi kontakt s drugim civilizacijama, on je samo v o j­ nik, a oni mudraci iz Savjeta su posebno osjetljivi na sve što je u vezi sa prvim kontaktom. Navodno je to vrlo delikatan zadatak. Za stručnjake sa posebnom naobrazbom.

Bilo kako bilo, on niti smije stupiti u vezu, a niti zna kako bi im na brzinu objasnio da mu poklone, posude, prodaju, kako žele, to željezo. On naprosto mora spasiti Sedmu flotu. Na sreću, Savjet još ništa ne zna o tom perifernom planetu, nema ga ni u kata­ logu središnjeg kompjutera. Pa dobro, kad ne zna, neće ni saznati, barem ne sada. Uostalom, baš ga u ovoj ratnoj gužvi i briga za neku ovdašnju civilizaci­ ju, a čini se da je ionako na niskom stupnju, jer kako to da prevoze željezo tako sporo po tekućini umjesto da lete. On se mora dočepati tog željeza, učinit će to oprezno i zamesti tragove, nitko neće ništa saznati, a brod dva nula tri dat će na preprogramiranje, izbrisat ću mu cijelu memoriju. Drugog načina nema a stvar se mora obaviti.

V eliki Koordinator donese odluku, a svaka je nje­ gova odluka bila neopoziva. »Zapovijed se odnosi samo na brod-istraživač dva nula tri. Svi ostali moraju blokirati svoje ulaze. Stereo-karta neka odvoji poseban kanal prema dva nula t r i . .. Zapovijed brodu dva nula tri. Spustiti se iznad uočene ploveće koncentracije željeza i izazvati na njoj eksploziju. Nakon razbijanja usisati sve do po­ sljednjeg dijelića u skladište i odmah započeti s pre­ radom. O dvojiti elementarno željezo od rudače. K re ­ nuti odmah prema lin iji barijere i tamo sačekati mo­ je dalje upute. Ne stupati ni s kim u kontakt bez odobrenja.« Brod-istraživač dva nula tri, poslušan kao i svaki robot, učini kako mu je rečeno. Dok je letio natrag u duboki svemir prema gradilištu elm-barijere, u nje­ gove je plazmatske peći, uz ostale komade željeza prikupljene na trećem planetu, ulazila i ploča na ko­ joj su se uočavale neke pravilne šare. Stanovnici

187 ovog planeta, da su vidjeli te šare, pročitali bi ih ovako: BERGE IS T R A P. S. Autentični novinski izvještaji objavljeni širom svi­ jeta između 7. siječnja i 14. siječnja 1976.

Nestao m am ut-brod »B erge Istra « Tokio (R euter, A P ), 7. siječnja — N orveški ma­ m ut-brod »B erge Istra « od 215.000 B R T nestao je p rije osam dana negdje jugoistočno od Filipina. Na brodu su 32 člana posade. Prem a saopćenju vlasni­ ka broda, »B erge Istra « je trebalo u ponedjeljak u ploviti u japansku luku K im icu s tovarom od 188.000 tona željezne rudače. Veza s brodom p re ­ kinuta je 28. prosinca i od tada su bili bezuspješni svi napori da se ponovo uspostavi.

Pretražuje se Pacifik Tokio (U P I), 8. siječnja — U potragu za izgublje­ nim brodom »B erge Istra « krenuli su avioni ame­ ričkog ratnog zrakoplovstva stacionirani na ja ­ panskom otoku Okinava. A vion i i brodovi pretra­ žuju područje Pacifika jugoistočno od Filipina gdje je tanker plovio s teretom od 188.000 tona željezne rudače.

Obustavlja se potraga Tokio (A P , U P I, Reuter), 14. siječnja — Potraga za nestalim brodom » Berge Istra« bit će obustavljena.

Dosad je avionima i brodovima pretraženo golemo područje Tihog oceana, ali nije pronađen nikakav trag k oji bi upućivao na nestali brod.

Dosadan let

Gor, jednostavno govoreći, nije imao u posljednje vrijem e sreće. Samo se tako (a ne preko nekih osob­ nih antipatija ili loših namjera) može objasniti splet okolnosti zbog kojih je već po treći put dolazio u ovo pusto područje, poznato kao izrazito nezanimljivo i mrsko svim članovima Dobrovoljačkog odreda V ije ­ ća. N ije mu bilo čak ni jasno zbog čega Vijeće tako tvrdoglavo nastavlja te misije, kad je svima bila do­ bro poznata njihova nepotrebnost i uzaludnost. Ako je zbog nekih, Goru nepoznatih razloga ipak bilo po­ trebno pratiti razvoj i tako nevažnih slučajeva kakav je KS-A-793, cilj njegova leta, zar ne bi bilo ipak dovoljno poslati samo robota da obavi taj jednosta­ van posao. Gor se, istina, javio dobrovoljno za in­ spekcijske letove, no to ipak ne znači da prema nje­ mu treba postupati kao prema robotu. Cim se vrati s ove misije, iznijet će to pitanje pred Vijeće, a sigurno ima još takvih slučajeva, za koja on osobno ne zna.

Bilo bi mu žao da napusti Dobrovoljački odred, jer ima i vrlo zanim ljivih letova koji nagrađuju trud i izgubljeno vrijeme. Doista, nema sreće u posljednje vrijeme.

Katalog Galaktičkog centra za poticaj razvoja civi­ lizacija sadrži trideset osam tisuća seđamstotina trina­ est tematskih jedinica — za svaku civilizaciju po jednu — i u cijeloj toj šarolikoj gom ili svjetova ovaj KS-A-793 jedan je od najnezanimljivijih, indeks za­ nim ljivosti mu je manji od nula zarez nula nula nula pet. Jedina vrijednost tog svijeta — ako se o vrijed ­ nosti uopće i može govoriti — jeste njegova potpuna neprijem ljivost na bilo kakve socioevolutivne korek­ cije i poboljšanja. Taj je svijet upravo zbog toga i ušao u sve školske udžbenike kao prim jer neprila­ godljivosti na općegalaktičke norme ponašanja i u izvjesnom smislu kao svijet mrtav za imtercivilizacijsku suradnju. Neki članovi V ijeća već su ranije bili predlagali da se taj svijet posve prepusti sebi, da se sam razvija u svojoj izolaciji, izopćen iz kozmičke zajednice. Možda će takav predlog biti uskoro i pri­

189 hvaćen, ili će ipak prevladati mišljenje da je, u nače­ lu posve nezanimljiva, jedinstvenost tog svijeta ipak nekakva jedinstvenost pa prema tome i vrijedna daljnje pažnje, sve dok se točno ne ustanovi dublji (ako uopće postoji) uzrok.

Bilo ovako ili onako, Gor je ipak dobio, i prihvatio, zadatak da ode na ovaj rutinski inspekcijski let. Bio je dijelom i ozlojeđen, a jedinu mu je utjehu činila pomisao na mogućnost da prilikom povratka s tog svijeta svrati (bilo mu je to gotovo uzput, uz neznat­ no skretanje s trase) do starih prijatelja na Sortu, koji su se, koliko mu je u posljednje vrijem e ja v lje ­ no, upravo pripremali da provedu neke originalne i još nikome uspjele pokuse križanja ugljikovih i silicijevih oblika života. On sam se svojedobno bio bavio, istina bezuspješno, takvim biološkim istraživanjima, no kasnije ga je zaokupila galaktička povijest kojoj ima i zahvaliti gubljenje vremena, sada na ovom do­ sadnom letu. Iako neuspjela, njegova su biološka istraživanja bila pionirska na tom polju, a u istraži­ vanjima je često i negativan rezultat napora ipak neki rezultat, jer omogućava budućim istraživačima da ne krenu ponovo tim pogrešnim putem. Premda su njegova istraživanja na Soru sigurno poznata, bit će korisno da još ipak razmijene mišljenja o nekim sitnicama. Posebno ih mora upozoriti na eksperimen­ talne poteškoće s kojima se on susretao prilikom na­ stojanja da odredi što točnije utjecaj interferencije gravitacijskih valova na sinhronizam genetskih muta­ cija.

Brodski pilot obavijesti Gora da je identificirao spektar matične zvijezde svijeta KS-A-793. Gor se dokotrlja do upravljačke konzole i isključi robota. Želio se zabaviti barem nekom akcijom, razgibati ma­ lo svoje reflekse, pilotirajući brodom. Nečim se morao malo pozabaviti, a čeka ga još let do Sora, let bezbrižan i bez uzbuđenja.

Osim pilotiranja ovdje nije bilo doista ničeg čemu bi se mogao posvetiti. On namjerno isključi memorator koji mu se sam uključio u krug njegovih možda­ nih stanica, čim mu se u mislima počeše javljati ne­ potpune asocijacije pri pogledu na planet, dom civili­ zacije KS-A-793. Nisu mu potrebni nikakvi podaci iz memoratora; u ovako jednostavnim slučajevima više mu je nego dovoljno vlastito znanje bez neuronskih pomagala. O ovoj civilizaciji dolje znao je ionako više nego li sva ta bića zajedno. Znao, no nastojao je da što više potisne to znanje i barem pokuša uživati u

i

190 prizoru igre bijelih oblaka kroz planetnu atmosferu, prizor kakav je po svojoj ljepoti prilično rijedak u svemiru. KS-A-793 je ipak po nečemu zanimljiva ci­ vilizacija: živi na lijepom planetu.

Gora su kao galaktičkog povijesničara i sociologa zanimale kompleksni je civilizacijske strukture ili ci­ vilizacije koje su kretale, odnosno barem pokušavale krenuti, osebujnim putovima razvoja. Kod KS-A-793 sve je međutim, bilo jednolično ponavljanje iste te­ me. Mnogobrojna bića na ovoj lopti, pred njegovim očima, stalno su vodila ogorčene borbe zbog posve beznačajnih razlika u mišljenjima, a i sukobljavala su se i zbog neodoljive potrebe da jedni drugima nametnu svoju volju. Bilo je već više pokušaja da se u tim bićima probude neke nove vrijednosti kojima bi se morali okrenuti, no sve je to uzalud. Svaka takva operacija Galaktičkog centra za poticaj razvoja civilizacije završavala bi uvijek na isti način: neu­ spjehom. Posljednji eksperiment stručnjaka Centra koji su nastojali tim bićima predstaviti neke nove ideje o ravnopravnosti i tolerantnosti (eksperiment je vodio njegov prijatelj Skaan H il pomoću nove tehni­ ke rezonatora vremenskih kvanata), pokazao je već prilikom slijedećeg inspekcijskog leta opet porazan rezultat: umjesto da izazove novu kvalitetu u misli­ ma i ponašanjima tih bića, sve se svelo samo na novu varijantu starih sukoba i nesporazuma, upravo onako kako se i moglo predvidjeti, te kako su već i progno­ zirali kvantno-matrični analizatori Centra. Možda je to zgodan prim jer za đake na satu galaktosociologije, no Goru su takvi slučajevi već davno prestali biti išta više od pukog dokaza da nisu sve civilizacije jednako zanimljive. A ova je, osim toga, bio je gotovo uvje­ ren, praktički već otpisana i zašto da se onda troši energija na nju. Do sada skupljeni podaci o njoj bili su i više nego dovoljni za povijesnu arhivu, kao ma­ terijal koji može nekom kasnijem znatiželjniku po­ služiti za podrobno proučavanje prim jera neuspjelih civilizacija.

Osnovni preduvjet, naime, da neka civilizacija po­ stane član Galaktičke unije, na ovom se planetu još nije ispunio, a prema svemu što se do sada događalo, pitanje je da li će se ikad i ispuniti. Poznati su u po­ vijesti galaktike već donekle slični prim jeri (premda nijedan tako drastično apsurdan), koji su nakon faze početnog tehnološkog uspona zapeli sa socioevolucijom i skončali zatim u materijalnom kaosu samouništenja, prije nego li je domorocima uspjelo

192 pravilno shvatiti subfotonske spektre njihovih moždanih valova, što je tek osnovni i nužni predu­ vjet za opstanak neke inteligentne vrste, sposobne da proizvodi oružja za masovna uništenja koja se u pravilu kad-tad upotrijebe.

Gor uključi prostorno-vremenski koordinator di­ menzija. Masa njegove letjelice pregrupirala se po novim osima oscilacija i svemirski brod poprimi novu formu prikladnu za prodiranje u atmosferu svijeta KS-A-793. On izda uređajima nalog za početak istra­ živanja. Onđografi odmah izbaciše prema planetnoj površini svoje apsorpcione sonde za snimanje pojedi­ nih dijelova mikrospektra. Vremenski analizatori razviše spektre po osima koincidencija i antikoincidencija, neutronski memorator grupirao je podatke prema linijama subfotonskog spektra Gor ovog mozga i on je mogao istodobno pratiti što misle, što rade, što gledaju, slušaju, osjećaju mnogi milijuni bića na tom planetu.

Mogao je, ali nije.

Umjesto toga, Gor usmjeri struju podataka samo prema glavnom arhivskom memoratoru, koji je re­ gistrirao inform acije za potrebe Vijeća. Gor je za to vrijem e već razmišljao o skorašnjem susretu s prija­ teljim a na Sortu.

Signal na ondografu ga obavijesti da je snimanje završeno i Gor tek sada prim ijeti na konzoli da je generator rezonantnih antifotona bio sve vrijem e isključen. Učinio je propust kakav se automatskom pilotu sigurno ne bi dogodio. Zbog njegove nepažnje letjelica je bila vid ljiva i možda su je zamijetila pri­ mitivna bića s tog svijeta. Gor obeća sam sebi da će slijedeći put biti pažljiviji, jer je i V ijeće osuđivalo takve propuste. Budući da nije bio uključen u memo­ rator, nije čak ni znao da li su ga doista slučajno p ri­ mijetili.

U trenutku kad mu je to stiglo do svijesti, nije više imao vremena da analizira tu činjenicu. Vremena je bilo samo još toliko da eksplozivni blijesak rasto­ či Gorov besmrtni život u jednako tako vječno ništavilo.

Richard Atcherley i John Lemming trljali su svako malo oči već umorne od promatranja ekrana u jednoj od radarskih soba britanskog razarača »B rilliant«, koji je štitio lije v i bok »Hermesa«. Bilo je tmurno oblačno nebo nad južnim Atlantikom u zoni Falklandskih otoka i argentinskim avionima nije preo-

193 stalo ništa drugo već da ostanu danas na aerodro­ mima. »Evo jednog«, gotovo šapatom izgovori John. »N a jedan osam tri.« »Bože, vidim ga«, odgovori Richard, gledajući u drugi ekran. »Brzina nula osam maha, na dvanaest tisuća stopa. Smanjuje visinu, ide gotovo na nas.« »Udaljenost trideset šest milja. Mora da je zalutao ili poludio. Pa on nas ni ne vidi ispod naoblake.« »Naših aviona nema u ovom području. Osim toga, ne slaže se ni kod jeke.« On uključi mikrofon. »R a­ darska dva ovdje. Poruka operativnom. Napipali smo jednoga. Ponire prema nama.« »Dobro momci. Sve parametre u računalo. I na­ dajmo se da nam gaučo već nije poslao francuski poljubac.« Richard pritisne nekoliko dugmadi i time je njegov posao bio završen. Preostalo mu je da samo gleda.

Sve ostalo dalje obavit će brodski nišanski kompju­ ter, čija je procesna memorija bila sada direktno spo­ jena na radarski ulaz. Jedna točkica na nebu razliko­ vala se od ostalog okoliša po tome što je jeka od nje izazvala u kompjuteru uspostavljanje šesnaestbitne oznake, koja je stalno dobivala pripadne trodimen­ zionalne koordinate. D jelić sekunde kasnije, toj su istoj oznaci — 1011101001100011 — bile pridružene nove koordinate točke s ekrana. Prošla je zatim m ilijuntinka sekunde, tokom koje je jedan poluvodički oip, manji od nokta, registrirao razlike između poje­ dinih članova niza signala koji su prolazili kroz nje­ ga, a nosili istu ulaznu šesnaestbitnu oznaku. Jedna se elektronska skretnica u njemu prebacila zatim u novi položaj. Niz impulsa iz njega, skrenut, provali u nove, dotad nedirnute labirinte koji su ga čekali. K a­ ko je prolazio tako je krčio sam sebi put naprijed, razlijevajući se pri tom na nebrojene poprečne grane programske podrške koja je, sada uzbuđena podaci­ ma, munjevitom brzinom širila po dijelu sklopova glas o stazi točke u odnosu na brod, uzimajući pri tom u obzir i njegovo gibanje. Tempom od deset milijuna ispitivanja u sekundi, prosijavala se kroz sve gušću i gušću matričnu mrežu svaka »d a «— »n e « alternativa koju su morale razriješiti programske instrukcije. Ono što je od svega preostalo kao kon­ centrat, bio je set impulsa koji je zatim ulazio u svoje novo odredište, u upravljački sklop protuavi­ onske rakete, a istovremeno s tim pokrenulo se i nekoliko motora okrećući lansirno postolje u ciljani

194 dio neba. Sve novi i novi podaci o položaju, brzini, ubrzanju, prostornim kutovima, dolazili su u mikro­ procesor u glavi rakete izbacujući iz njega one za­ starjele, one od prije tisućinke sekunde. Raketa je već bila spremna da se sretne s točkom s radarskog ekrana s kojim ju je kompjuter broda sad sudbinski vezao, spremna da se priljubi uz tog uzročnika nje­ nog nemira i strastvene žudnje, utažive samo putem ispunjenja programskog zadatka, koji ju je iz ove elektronske napetosti akcije vodio ka pražnjenju na­ boja i smiraju, zauvijek. Sve do tada, i dok bude imala goriva, raketa će težiti prema toj točki. Da je bio živi stvor, svjestan svog postojanja i želja, proce­ sor brodskog kompjutera bi sada s nestrpljenjem iščekivao kad će već napokon prst operativnog o fi­ cira, taj prst koji se tako dosadno sporo spuštao pre­ ma dugmetu prevaljujući milimetre kao da su m or­ ske m ilje, osloboditi procesor još i one posljednje zabrane, programski mu usađene, a koja mu je pri­ ječila da stavi i raketne motore u pogon. Prst je, napokon, nakon cijele vječnosti, dosegnuo ipak dug­ me i tog je trena nekoliko mikrokontakata jednog čipa promijenilo polaritet prednapona, neki elek­ tronski krugovi u njemu su se zbog toga zatvorili, a drugi pak otvorili, što nije moglo proći nezapaženo u silicijskom labirintu procesora. Odmah se, kao odgo­ vor na to, otvorio jedan direktan kanal kroz kojeg je za manje od stotisućinke sekunde projurila, već na­ javljena, vijest slijedećeg programskog sadržaja: U K L J U Č IT I M O TO R E . Još je nekoliko integriranih krugova napravilo nijem i klip-klap, uzbudili su se zatim elektromagneti, izbili kaskadni kondenzatori, sijevnule električne iskre u komori za izgaranje iz koje je zagrmio oblak uzavrelih plinova. Sekundu kasnije, vretenasto tijelo dužine oko tri metra je na putu bez povratka probilo nisku naoblaku. »Evo je«, poviče John. Od trenutka kad su ugledali točkicu na ekranu proteklo je dvadeset sekundi. »Gaučo još ne m ijenja kurs.« »Sada i to teško da će mu pomoći.« D vije točke na ekranu stopile su se malo zatim u jednu. Toplina eksplozije ionizirala je okolni zrak i blijesak se jasno vidio na radaru, bio je čak neuobi­ čajenog intenziteta. Zelenkasta kugla postepeno je gasla, poput istrošene vatrometne rakete u noći. »Bože, ovo nam je p rvi pravi pogodak u životu«, promrmlja Richard. »K ako li se samo usudio letjeti prema nama na tolikoj visini?«

195 »Računao je možda na našu nepažnju pri ovoj velikoj naoblaci. Ili na neku grešku kompjutera, ne znam.« »Zao mi je ipak tog momka. N ije imao vremena ni da pomisli na iskakanje.« »Baš me zanima hoće li Argentinci priznati gubi­ tak tog aparata«, čuli su iz interfona, nakon pljeska glas operativnog oficira.

Ista frekvencija

Golem svemirski brod spuštao se polako kroz vrlo nemirnu atmosferu nepoznatog planeta. Stotinjak članova posade bilo je na svojim mjestima, boreći se sa stihijom koja je vladala uokolo broda. Uraganski naleti gustog zraka raznijeli bi brod da oko njega nisu stalno održavali zaštitno polje, premda bi una­ toč polju, gigantske kugle neke žitke mase prodrle povremeno do oplate broda i on bi se sav zatresao pod tom lavinom koja je zatim klizila niz njegove bokove. Urnebes prirodnih sila oko njih ipak je vre­ menom postepeno slabio i golem međuzvijezdani brod prispio je u zavjetrinu i polumrak. Iznad njega nadvila se neka tamnozelena ploha što se polako nji­ hala, svugdje uokolo na horizontu dizale su se planinet a još dalje, iznad njih, nalazile su se opet konture nečeg silno velikog, tamnozelenog. Nakon dužeg pro­ matranja činilo se kao da se stalno miču, no to je s ove udaljenosti bilo teško točno odrediti. Svi su topnici na brodu bili spremni da na jedan znak opasnosti dezintegriraju bilo kakve nepoznate životne struktu­ re, ako bi zaprijetile sigurnosti broda.

Ispod, u dubini, između padina planina, naziralo se nekoliko posve ravnih ploha, pa komandant broda, nakon konsultacija s kompjuterom, izabere jednu od njih za mjesto slijetanja. Snažni antigravitacioni mo­ tori održavali su golemu masu broda tik nad površi­ nom nepoznatog svijeta. Instrumenti su izm jerili da je ta površina, premda elastična i ne posve kruta, ipak dovoljno čvrsta da drži brod i nakon prestanka rada motora.

Kapetan odluči da slete ovdje. Glatka površina nešto se ulegnula pod silnom težinom broda, no to se i moglo očekivati i oni se nađoše u plitkom krateru savršeno glatkih strana, kružno simetričnih poput stošea. Prozori na gornjim katovima broda bili su ipak iznad rubova ulegnuća. Neko je vrijeme, nakon slijetanja, površina planete elastično titrala gore-dolje zajedno s bordom, no oscilacije su se ubrzo umiri­ le i više se nije osjećalo nikakvo kretanje. Vladao je

198 mir, samo se u neodređenoj udaljenosti, poput neke jeke, čula i dalje tutnjava u zraku i na tlu ovog neobičnog planeta po kojem su i dalje stalno udarale poput broda velike kugle fine elastične želatinozne mase. »S vim članovima posade. Ostanite svi na svojim mjestima. Svatko neka i dalje pormatra svoj segment i javi centrali u slučaju da zamijeti nešto neobično«, javio se komandant preko brodskog interfona. »Osta­ nite i dalje privezani z a . . . « Snažan tresak: prekine njegove riječi i brod se od­ jednom propne preko gigantskog vala u kojeg se bila pretvorila dotad mirna površina. Glavni val sli­ jedilo je zatim još nekoliko manjih. Neko vrijem e brod se još ljuljao po sada oživjeloj površini koja je, poput leđa neke divovske nemani, napinjala kožu i ponovno je otpuštala. »Sekcija promatrača nula jedan jedan nula«, javio se glas preko interfona. »Porem ećaj na elastičnoj plohi izazvan je padom želatinoze kugle nedaleko od broda. Nakon što se uvis podigla velika količina žela­ tinozne mase i pala zatim natrag, kugle je nestalo.

Cini se da je kugla od istog materijala kao i površina na koju smo sletjeli. Sada je u promatranom segmen­ tu opet sve mirno, kao da se ništa nije dogodilo.« »Dobro je što smo bili privezani«, odgovori ko­ mandant. »M orat ćemo i dalje biti pažljivi.« »Cak i ovdje, gdje nam se učinilo da će biti mirno, nismo na sigurnom«, odgovori glavni pilot. »N e preostaje nam drugo već da držimo motore u radu. Bit će zapravo najbolje da stalno lebdimo.« »Da, imaš pravo«, odgovori komandant. »L etjet ćemo na maloj visini tik iznad tla sve dok ne prouči­ mo mehanizam svih pojava na ovom planetu, te eventualne -oblike života.« Golem svemirski brod jedva čujno zazuji, podižući se polako snagom svojih motora. Površina nad kojom su sada lebdjeli bila je posve mirna. Odjednom, iz opažačkog sektora jedan jedan nula jedan pojavi se nad horizontom neka tamna sjena u pokretu, koja je rasla tako naglo da promatrači nisu imali vremena niti da se jave preko interfona, a već je sjena prekri­ la pola neba, tren zatim i cijelo nebo, a izvan broda je zavladao posvemašnji mrak. Istog časa kad je ne­ stalo vanjskog svjetla zaurlali su signalni sistemi u kontrolnoj sali, a purpurna kugla čija je boja ozna­ čavala jakost zaštitnog polja broda, blijesnula je do žarko crvenog usijanja, indicirajući podatak da se

199 brod s nečim sudario te da ga je samo zaštitno polje, naglo se automatski pojačavši, spasilo od posljedica udara o nepoznatu masu. Analizatori su izm jerili da je ta nepoznata masa organskog porijekla, a sada su moćni generatori polja sijekli put kroz nju i brod je, nošen antigravitacionim poljem prema gore, kroz unutrašnjost nepoznate prepreke što se sručila na njih, izbio naglo na danje svjetlo praćen urlanjem motora pri maksimalnoj snazi.

Izašli su ponovno u atmosferu planeta iz nečeg što ih je poklopilo i naprosto progutalo u sebe kao lavi­ na. To nešto sada se rušilo ispod njih, padalo na površinu želatinozne mase na kojoj je malo prije ležao brod i podiglo uvis gejzir koji gotovo da je zahvatio brod u penjanju. To nešto nije se ni tada posve smirilo već je neko vrijem e m ijenjalo oblik trzaj ući se. Sve se ipak uskoro umirilo i kapetan spusti brod niže da vidi što je tu posrijedi. Ustanovili su da je ta masa golemo zeleno brdo najmanje tisuću puta veće od njihovog broda. Na njemu se jasno uočavala široka rupa spaljenih rubova kroz koju je njihov brod izbio van nakon kratkotrajnog zaroblje­ ništva u toj masi. Posle konzultacija s biolozima, ka­ petan zaključi da je riječ o nekom velikom predstav­ niku života na ovom planetu, o kojem još ništa ne znaju, jer su se tek ovoga časa pokušali spustiti na njegovu površinu. Budući da je njihov prvi susret s tim živim bićima bio vrlo buran i žestok, a vjerojatno se završio i smrću ovog stvora, što nije bila njihova namjera niti želja, i što se može vrlo neugodno odra­ ziti na buduće kontakte s ovdašnjim stanovnicima, kapetan donese odmah odluku da se popnu na veću visinu i neko vrijem e promatraju površinu planeta.

Kiša je već bila prestala kad je interstelarni brod, ne veći od mušice, poletio s male lokve vode na koju se bio spustio. Dolje, u toj istoj lokvi vode, zaostaloj poslije snažnog pljuska, ležala je sada mrtva jedna žaba, koja nije zapazila da zujanje što se pojavilo u njenom lovnom području i pokrenulo je instiktivno na skok iz vrebajućeg mira, ne potječe od vibracija krilaca očekivanog slasnog zalogaja, već od zujanja antigravitacionih motora sićušnog svemirskog broda došlog na Zem lju iz jednog planetnog sistema zv ije ­ zde Vege.

Odgovor

Stalno obasjan Suncem, ne znajući za dan i noć, ocr­ tavao se heksagonalni okvir radio-teleskopa jasno na apsolutno crnoj pozadini protkanoj zvijezdama, koja ga je okruživala sa svih strana. Oveća oka njegove mrežaste površine propuštala su kroz sebe sav taj blistavi pijesak, sjaj beskonačnih žala zvjezdanog mora, a upijala u sebe samo radio-valne šumove prema izvoru kojih je bio usmjeren. Ako bi se neki promatrač postavio u prostoru tako da mu radio-te« leskop bude na doglednici prema Zemljinoj strani obasjanoj Suncem, uživao bi u njegovim elegantnim paučinastim konturama koje bi se čipkasto zakvačile o plavo-bijelo-žuti akvarel Zemljine površine uda­ ljene u drugom planu tisućama kilometara. Vidio bi tada svemirski promatrač čvrste linije spojnog okvira oblika pčelinjeg saća iz kojeg se dalje račva krošnja sve nježnijih i nježnijih grana, a iz ovih pak niti na čijim je završecima bilo spleteno žičano gnijezdo.

Točno u središtu tog kiklopskog cvijeta pružao se prema željenom cilju antenski vršak poput nekog tučka u kojeg se slijevahu svi mirisi prostora odbije­ ni od metalnih latica uokolo.

Daleko od zemaljskih radio-smetnji, kružeći oko Zem lje po geostacionarnoj stazi, ovaj je ponos ljud­ ske tehnike i upornosti već mjesecima neprekidno upirao svoju kilometarski golemu metaloidnu mrežnjaču točno u jednu odabranu zvijezdu, sve u nadi da će iz radio-valne kakofonije elektromagnetskog sijevanja prostora razlučiti jasne logičke impulse kao djelo razuma. Na redu za promatranje bila je sada zvijezda Epsilon Indi, sa Zem lje vid ljiva samo s ju­ žnih geografskih širina, udaljena jedanaest svjetlo­ snih godina. Prema njoj je naime prije dvadeset dvi­ je godine s jednog radio-teleskopa na Zem lji bio upućen usmjereni niz signala koji su objavljivali nje­ nim mogućim stanovnicima da nisu jedini u svemiru.

Homo sapiens, nastao i odrastao na jednom planetu pokraj jedne slične zvijezde, ponosno je bio podignuo svoju elektronsku njušku prema jednoj od najbližih

202 zvijezda i zavijao matematičke dokaze o svom posto­ janju, kao što je već prije toga činio prema nekoliko drugih, izabranih obližnjih zvijezda. Zavijao, pa oslu­ škivao, i opet tako, već nekoliko puta. Čekao je eventualni odziv sa zvijezda, nadao se zovu svemira, kojem se već bio uputio prvim koraci­ ma.

A li zvijezde su šutjele.

N ije hilo do sada jeke na staccato signale upućene prema nekima od njih.

Sada je, međutim, s jedne, upravo počeo stizati odgovor, toliko željen i očekivan.

P rv i je elektromagnetski val odgovora preplavio mrežasto gnijezdo radio-teleskopa neočekivanom si­ linom i točnošću, poput nekog morskog vala kada se sruči na dotad suho uleknuće u obalnoj hridini, lo­ meći se na njegovim bokovima, gromoglasni kliktaj razularenih sila sav pretvoren u povratni stup pjene.

Reflektirani od za njih neprelaznih zidova parabolične mreže, združeni u silni jedinstven vrisak, zaigrali su elektromagnetski valovi oko malenog antenskog vrška u fokusu radio-teleskopa. Nadražili ga. P ri­ jemni elektronski krugovi prihvatili su taj podražaj iz svog isturenog senzora, oslobađajući se na taj nje­ gov znak nagomilane energije pojačala, koja je sada, kao sve silni ja i silni ja elektronska lavina, izazvana bezglasnim krikom iz kozmičkih dubina, protutnjala kroz labirintne staze radio-prijemnika. Zatim je, tako pojačana, doživjela još jednu metamorfozu u elek­ tromagnetski val koji je krenuo put Zemlje, na ovu posljednju dionicu putovanja, beznačajno kratkotraj­ nu prema svjetlosnim godinama između zvijezda.

Djelić sekunde kasnije jedan je mali radio-teleskop na Zem lji prihvatio signale sa svog gigantskog vanjskog uha i cijeli je svijet uskoro saznao sadržaj odgovora.

Odgovor sa zvijezda sastojao se od nizova impulsa u kojima se, uz malo truda, moglo prepoznati binarne brojeve složene u mozaik sa stranicama koje su u omjeru dva susjedna prim broja. Uz pomoć ključa za slikovno dešifriranje (pri čemu je korišten periodički sistem od devedeset dva kemijska elementa) ovi su mozaici zatim presloženi u neku vrstu slikovnog pi­ sma. Slike su, odnosno crteži, tumačile poput nekog stripa bez riječi određen postupak kojeg treba da čovjek učini korak po korak. Samo to. Zvjezdana poruka se još satima ponavljala i zatim prestala.

Svemir je, čini se, opet zašutio.

203

Opisana riječima, mogla bi se ta slikovna poruka slobodno interpretirati otprilike ovako (pri čemu su ostavljeni originalni binarni brojevi navedeni u po­ ruci): P O G R E Š A N P O Z IV N I S IG N A L . P O G R E Š A N P O Z IV N I S IG N A L . N EM O G U Ć P R IK L J U Č A K N A IN T E R S T E L A R N U M REŽU. P O G R E Š A N P O Z IV N I S IG N A L . NEM OGUĆ P R IK L J U Č A K N A IN T E R S T E L A R N U M REŽU. V E Z A M O G U Ć A S A M O P R E K O JEDNE OD IN T E R S T E L A R N IH C E N T R A L A . P O S T U P IT I N A SLEDECl N A C lN : — O B R A T IT I SE N A N A J B L IŽ I IN T E R S T E L A R . U V A ­ ŠEM SLU Č AJU TO JE N E U T R O N S K A Z V IJ E Z D A ID E N T IF IK A C IJ S K O G K O D A 1010011101.

— O D A S L A T I T O M IN T E R S T E L A R U P O Z IV 1101001011 001. S IG N A L SLO BO D NE VEZE JE 101101. U SLU Č AJU S IG N A L A Z A U Z E Ć A 11011 P O N O V IT I P O Z IV .

— O D A S L A T I Z A T IM IM P U L S N I N IZ MOJE P R E T ­ P L A T N IČ K E G RU PE 111101.

— O D A S L A T I Z A T IM IM P U L S N I N IZ ŽE LJE N O G L O ­ K A L N O G B R O JA IZ MOJE P R E T P L A T N IČ K E GRUPE. U S LU Č A JU N E P O Z N A V A N J A L O K A L N O G BRO JA Z A T R A Ž IT I IN F O R M A C IJ E N A BROJ 111111.

P O N A V L J A M . P O G R E Š A N P O Z IV N I S IG N A L . N E M O ­ GUĆ P R IK L J U Č A K N A IN T E R S T E R A L N U MREŽU. P O S T U P IT I N A SLED ECl N A C lN . P O S T U P C I N A S L I­ JEDEĆI N A C lN ...

Prokionske trešnje

21. travnja 2282.

Sutra će mi biti dvanaest godina. Mama će, već mi je rekla, ispeći onu svoju tortu koju ja jako volim.

Onu, kakvu smo jeli i prošle godine, onu od prokionskih trešanja. Svi ćemo posjesti oko stola i torta će sjati, trešnje će gorjeti u njoj u svim duginim boja­ ma, onako kako samo prokionske trešnje gore. Volim te boje. One su kao vatromet što smo ga priredili na proslavi kad su nam došli u goste tatini p rijatelji sa Siriusa. Y o ll je tada pustio iz kutijice svoje dresirane boje i one su zaplesale oko nas, njihove bezbrojne niti jurile su prostorijom i htjele nas omotati, a mi smo trčali uokolo, bježeći pred njima. To su, naime, pametne niti, dresirane kao i moj pas Garo. Bilo je veselo, a najljepše je, dakako, bilo Yollu, no lako je njemu. N jegovo je loptasto tijelo samo poskakivalo i kotrljalo se, a boje ga nisu mogle uhvatiti. V jerojat­ no ih je tako i dresirao, da bude brži od njih. Mene je obavila zelena i nije me puštala. Oplela me po cije­ lom tijelu, škakljala me, vriskala sam od sreće i uzbuđenja, a htjela sam ipak pobjeći pred njom, htje­ la sam ih gledati sve, a ne samo jednu. Zelene niti su me na kraju tako zarobile da sam vidjela sve oko sebe zeleno i onda sam zaspala sanjajući zelene obla­ ke i zelene konje kako skaču s oblaka na oblak, onakve konje kakve sam vidjela u zoološkom vrtu, samo ovi su bili posve zeleni. Kad su me probudili, ugledala sam prvo tatu, smješkao se i rekao: »N ije to ništa, ludice mala, ne boj se, to je samo zgodna sirijuska igra sa živim bojama. One se samo šale s to­ bom.« Sjetila sam se sada Yolla sa Siriusa i njegovih ludih boja, a htjela sam zapravo napisati nešto o prokionskim trešnjama. U vijek mi nekamo pobjegnu misli kad pišem dnevnik. I kad pišem o torti od tih treša­ nja. M ojoj rođendanskoj torti. Mama mi je obećala upravo nju, jer zna koliko volim boje. Ona zna i za moj neobični talent o kojem stf i meni već pričali i objašnjavali odrasli. Ja, naime, kad jedem prokionske

206 trešnje, ja ih u ustima osjećam, ali ne samo kao okus, što osjećaju i drugi, već i kao boje. Zapravo, ja sam to prvo rekla mami, pa poslije i tati, jer odakle bi oni to m ogli znati. Rekla sam im da u ustima osjećam boje koje se, kad zagrizem prokionsku trešnju, ra­ sprskavaju u meni natapajući me bojama kao zrak vatrometne rakete.

M oj je tata to kasnije ispričao svojim prijateljim a s Prokiona i oni su jednom bili kod nas i dugo me dugo ispitivali, davali su mi da jedem trešnju za trešnjom i pri tom me m jerili nekim svojim apara­ tom i uzbuđeno razgovarali na prokionskom jeziku kojeg tada još nimalo nisam poznavala. Danas ga već znam dovoljno, no ne tako dobro kao Elza, ona je već tri puta bila na Prokionu. Kad god bi me tako ispiti­ vali, ja sam se uvijek toliko najela tih trešanja da sam zaspala omotana u boje koje su mi izlazile iz ustaju, iz nosa, iz očiju, i rekla sam poslije Prokioncima da mi je divno. Posebno mi se sviđaju one najzrelije, sočne, debele. Kad njih pregrizem, razlije se u meni rijeka sa šarenim vodopadima svih boja, a ja klizim po njima s jednog na drugog, sa dna me bacaju opet gore, raznobojne pare me nose na sebi poput mekih oblaka, a zatim se sve smiri, boje se postepeno izgube, vodopadi ispare u bezbojni mirisni zrak kojeg još dugo osjećam u sebi.

Sutra će mi, dakle, biti dvanaest godina. No, nije to najvažnije. Najvažnije je ono što će se dogoditi prekosutra. Prekosutra putujem. Na Prokion. Kako sam uzbuđena. To je p rvi puta da me tata vodi na Prokion. Za rođendan, kao poklon, rekao mi je. A li mama mi je izdala tajnu da ne putujemo samo zbog rođendana, već zbog toga što su Prokionci zamolili tatu da ja dođem k njima u goste. Zele me ispitati pomoću još nekih aparata koje ne mogu dopremiti na Zemlju. Štoviše, ja sam njihov počasni gost i to, da­ kako, zbog trešanja i onog mog neobičnog talenta. I mama m i je još rekla da ništa o tome ne govorim tati, jer on želi da ja to ne znam, ali da je moj talent izazvao veliko zanimanje na Prokionu. Svi tamo pri­ čaju o toj neobičnoj pojavi, o slučaju jedne djevojči­ ce sa Zem lje koja je jedina, od svih Zemljana, u stanju osjećati ono što inače osjećaju samo Prokionci.

O tome se nedavno vodila velika rasprava na sastan­ ku Riga, najvišeg znanstvenog skupa Prokionaca.

Mama mi je još rekla da sam ja slučaj koji sad dovodi u pitanje neke osnovne teorije u vezi sa evo­ lucijom, širenjem i srodstvom raznih oblika života u

207 svemiru. I još mi je nešto govorila o galaktomutacijama, panspermiji i tome slično, što ja nisam posve razumjela, a ona mi je objasnila da su to vrlo važne stvari koje ću shvatiti kad još malo poodrastem No, baš me briga za sve to. Glavno da putujem. Na Prokion. Jako sam uzbuđena, jedva čekam preksutrašnji dan. Još samo ova noć, sutrašnji dan, pa još jedno spavanje i, kad se probudim, krećemo. Tata i ja. I to prokionskim hipersvjetlosnim brodom, a ne našim, običnim. Oni će doći po nas, mi smo njihovi počasni gosti, ja sam njihov počasni gost.

Oh, kako ću se samo tamo najesti tih trešanja.

7. svibnja 2282.

Prošlo je petnaest dana od onog jutra kad smo poletjeli sa Zem lje i nakon osamnaest sati putovanja, zatvoreni u transtemporalnim poljima, stigli na Proki­ on. U svih tih petnaest dana nisam napisala ni slova u svoj dnevnik. Bila sam bolesna. Nisam imala snage ni za šta, nakon svega što sam tamo preživjela. Sada mi je već bolje i prvi puta su me ostavili malo samu.

Dosad je stalno bio netko uza me, najviše tata ili mama, koju su također odmah doveli, ili netko od prijateljica. Još sam jako tužna. U meni i dalje od­ zvanja ona glazba što sam je bila čula u drvoredu trešnjevih stabala kamo su me odveli jednoga dana Prokionca.

To i nisu baš prava stabla kao naša na Zemlji.

Meni su izgledala prije kao neke velike spužve s tisućama pukotina, kanalića i rupica. Plodovi su već bili obrani, a ja sam čula glazbu koju osim mene nije nitko čuo. Nisu je čuli ni Prokionca. Rekli su mi to poslije. Ja sam se rasplakala. Ta je glazba bila poput neke jadikovke, stabla kao da su plakala za svojim trešnjama koje su bile ubrane, ja sam ih čula i rekla sam odmah to tati. M islili su da se šalim, no ja sam potrčala prema najbližem stablu i zagrlila sam ga.

Nisam imala u sebi ni trunak snage da ga ostavim, da se odvojim ikad od njega, sjećam se da su me silom odvukli, što me je boljelo kao da kidaju komad mene, strašno me je boljelo, urlala sam od bola, a u sebi sam samo ponavljala: »Pustite me ovdje zauvijek, ja sam njihova, ja sam njihov plod.« Pala sam od boli u nesvjest i probudila se u postelji. Svi su bili kraj mene. Bilo mi je teško, cijelo tijelo me boljelo i govorila sam im da se želim vratiti stablima kojima sam potrebna, koja su plakala za mnom i za svojim trešnjama. Došli su zatim prokionski liječnici i dugo

208 me pregledavali i stavljali neke sonde na glavu i zatim sam se malo-pomalo smirivala, više me ništa nije boljelo, samo sam jecala i govorila da im vrate ubrane trešnje.

Sada mi je već dobro. V ratili smo se na Zemlju, ozdravila sam. No, nikada neću zaboraviti očaj onih stabala. Ja sam bila prvo živo biće koje ih je ćulo i razumjelo. Zato jer sam, kažu, medicinski feno­ men.

I zato više nikada, više nikada neću jesti prokionske trešnje.

Nisam valjda kanibal.

Prva zbirka priča jednog od najpoznatijih domaćih SF pripovedača Damira Mikuličića čija su ostvarenja prevedena na veći broj jezika i koji nesumnjivo spada u sam vrh savremenih evropskih pisaca naučne fantastike. Iskazane profinjenim narativnim jezikom, M ikuličićeve parabole vode nas do krajnjih granica prostora i vremena, ali i sve vrem e vraćaju na Zemlju, saglasno velikoj humanoj misiji osobenoj za moderan naučnofantastični žanr.