Designgoods - Ko-dizajn sa zaštitnim radionicama - Magistarski rad - Nataša Perković

Designgoods

Ko-dizajn sa zaštitnim radionicama Nataša Perković

Designgoods

Ko-dizajn sa zaštitnim radionicama Nataša Perković

Juliji Cassim, od srca

Designgoods

Ko-dizajn sa zaštitnim radionicama

Magistarski rad Designgoods - ko-dizajn sa zaštitnim radionicama Studentica: Nataša Perković Mentorica praktičnog dijela rada: prof. mr. Ognjenka Finci Mentor teorijskog dijela rada: prof. dr. Besim Spahić Produkt dizajn: timovi ko-dizajnera Grafički dizajn: Nataša Perković Fotografija: Julia Cassim, Haris Čalkić, Dženat Dreković, Petr Krejci, Josip Lovrenović, Mirna Reinprecht Lektura: Tea Mijan, Jovana Šego Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu Odsjek produkt dizajn Sarajevo, 2013. godine

Sadržaj 1. Uvod Cilj i struktura rada

2. Dizajn danas

3.1. Definicija ko-dizajna Participativni dizajn Humanocentrični dizajn Meta-dizajn Socijalni dizajn Inkluzivni dizajn Spori dizajn 3.2. Proces ko-dizajna Analiza Sinteza Razvoj Realizacija 3.3. Metode ko-dizajna Individualni intervju Grupni intervju Brainstorming Radionica Izrada prototipa 3.4. Razvoj ko-dizajna

10 5.2. All Inclusive Sarajevo 11 Projekat sa Centrom za

samopouzdanje 12 Projekat s Pismolikom d.o.o.

Projekat s Libragom d.o.o.

17 Projekat s Udruženjem gluhih i 18 nagluhih Kantona Sarajevo 24 Designgoods 30 Rezultati 30 5.3. Extra/Ordinary Design Zagreb 30 Projekat s URIHO-vom 33 radionicom za keramiku 33 Projekat s URIHO-vom radionicom za tekstil 34 Projekat s URIHO-vom radionicom za metal 37 Projekat s Udrugom za

37 promicanje inkluzije 37 Rezultati 38 5.4. Designgoods 2012 38 Projekat sa Centrom za

39 samopouzdanje 40 Projekat s Libragom d.o.o.

40 Projekat s Pismolikom d.o.o.

40 Rezultati 42 43 6. Zaključak 43 Dokazivanje teze i pomoćnih 44 hipoteza 44 Doprinos razvoju struke 45 46 7. Rječnik pojmova 46 46 8. Literatura 47

4. Inkluzivni dizajn

50

4.1. Definicija inkluzivnog dizajna 4.2. Inkluzivni dizajn i korisnici 4.3. Inkluzivni dizajn i ekonomija 4.4. Razvoj inkluzivnog dizajna 4.5. Inkluzija u Bosni i Hercegovini

52 54 58 60 64

5. Designgoods

66

2.1. Šta je dizajn?

2.2. Dizajn i održivost 2.3. Dizajn i ekonomija 2.4. Razvoj održivog dizajna Deutscher Werkbund Bauhaus Postmoderni ekološki dizajn Victor Papanek 3. Ko-dizajn

5.1. Sarajevski model zaštitne radionice

67

69 69 72 74 78 80 81 83 84 86 88 90 92 93 94 98 100 101 102 102 103 104 108

1. Uvod

Tokom dodiplomskog studija na Odsjeku produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u periodu 2002.-2006. godine shvatila sam da je gotovo sve što nas okružuje promišljeno, oblikovano, dizajnirano, i da dizajn snažno djeluje na čovjeka, društvo i čovječanstvo. Instinkt mi je govorio da dizajn ne postoji samo radi ekonomije, već i radi ljudi, društva i prirode i da može imati snažan pozitivni utjecaj na njih, mada je stručna literatura u to doba glorifikovala ekskluzivnost u dizajnu i promovisala finansijski profit kao osnovni cilj dizajna. Zapravo, zarada je samo vrh ledenog brijega životnih tokova i jedan od više načina profitiranja kroz dizajn. Društvena korist, opšte dobro, jednako je legitiman profit kao i finansijski, jer jedino uređeno društvo može biti ekonomski prosperitetno.

Po mom mišljenju, korištenje dizajna primarno u svrhe finansijskog profita predstavlja hermetičan pogled, ograničava polje djelovanja ove moćne discipline i nema mnogo dodirnih tačaka sa onim što pionir održivog dizajna1 Victor Papanek naziva “stvarnim svijetom”2, a još manje sa našom bosanskohercegovačkom stvarnošću.

Tokom boravka u fondaciji za promociju društvene odgovornosti u kulturi koju je osnovao Michelangelo Pistoletto, Cittadellarte - Fondazione Pistoletto, postalo mi je očigledno da mnogi dizajneri širom svijeta dijele ovo mišljenje.

U posljednjih nekoliko godina tendencije u dizajnu se mijenjaju i čini se da je sve više onih koji gledaju na dizajn slično kao ja. Recentna stručna literatura, časopisi i web stranice koje predstavljaju aktuelnosti u svijetu dizajna pokazuju da se savremeni 1 Održivi dizajn – pristup dizajnu čiji je osnovni cilj kreacija predmeta, prostora i usluga koji slijede principe društvene, ekonomske i ekološke održivosti 2 PAPANEK, V. (1971.) Design for the Real World: Human Ecology and Social Change, Thames & Hudson, London 10

dizajn, između ostalog, hvata u koštac upravo s pitanjima održivosti3, nastojanjem da se postigne harmonija društva, okoliša i ekonomije, te da su metode dizajna prikladan sistem rješavanja te kompleksne problematike. Tome pogoduje i novo, nešto šire shvatanje da dizajn nije samo osmišljavanje i oblikovanje predmeta, već i kreiranje nematerijalnih proizvoda poput usluga, iskustava i sistema.

Zašto se uopšte baviti dizajnom u Bosni i Hercegovini, zemlji gdje je privreda na rubu preživljavanja i gdje se kultura i dizajn kao njen podsegment smatraju luksuzom? Bavljenje dizajnom u tranzicijskoj zemlji ima smisla upravo zato što dizajn može doprinijeti njenom ekonomskom i društvenom razvoju.

Tokom dodiplomskog studija susrela sam se sa zaštitnim radionicama, zanatskim radionicama koje zapošljavaju osobe s invaliditetom. Primijetila sam da tu rade vješte zanatlije i da imaju zadovoljavajuće tehničke kapacitete, ali su u kontinuiranoj borbi za opstanak uslijed gubitka državnih podsticaja i mogućnosti direktnih narudžbi mimo tendera. Primijetila sam da im je proizvodnja zasnovana na narudžbama i izradi tuđih nacrta i da njihovi uposlenici nemaju priliku za kreativni izraz. 2008. godine sam shvatila da socijalni model zaštitne radionice4 naslijeđen iz bivše Jugoslavije propada i da bi jedan od mogućih izlaza bilo kreiranje modela zaštitne radionice zasnovane na dizajnu i poslovanju. Saradnja zaštitnih radionica i dizajnera učinila se logičnom tim više što 3 Održivost – stanje harmonije okoliša, društva i ekonomije, pri čemu proizvodnja zadovoljava sadašnje potrebe ljudi bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da ostvare svoje potrebe 4 Socijalni model zaštitne radionice – oblik zaštitne radionice zasnovan na državnim podsticajima i drugim oblicima socijalne zaštite, za razliku od modela zasnovanog na principima poslovanja i konkurentnosti na tržištu

je položaj dizajnera u Bosni i Hercegovini neadekvatan uslijed nepostojanja kulturne strategije. Umjesto što i jedni i drugi čekaju da im društvo obezbijedi uslove za rad, u prilici su kreirati nove mikromodele koji mogu pozitivno djelovati na lokalni društveno-ekonomski sistem.

S Josipom Lovrenovićem i Mirjanom Evtov 2009. godine osnovala sam Udruženje Kulturanti s ciljem bavljenja društveno angažovanim kulturnim radom. Obratili smo se Juliji Cassim, višoj naučnoj saradnici na institutu Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design, koja je tada imala desetogodišnje iskustvo u vođenju radionica baziranim na saradnji dizajnera i osoba s invaliditetom u okviru programa Challenge ovog vodećeg istraživačkog centra za inkluzivni dizajn5. Počeli smo saradnju sa tri zaštitne radionice iz Sarajeva, Centrom za samopouzdanje, Libragom d.o.o. i Pismolikom d.o.o., a naš je rad podržao British Council. Zajedno smo kreirali projekat All Inclusive Sarajevo s ciljem ispitivanja mogućnosti saradnje između dizajnera i zaštitnih radionica, te osvještavanja kako vodstva zaštitnih radionica i profesionalnih dizajnera, tako i ključnih učesnika u lokalnoj zajednici o savremenom pristupu pitanjima društvene inkluzije6 i inkluzivnog dizajna. Razvili smo model rada koji podrazumijeva zajednički rad dizajnera i drugih stručnjaka sa upravom i zanatlijama zaštitnih radionica na razvoju novih proizvoda, a sve radi društveno-ekonomskog osnaživanja zaštitnih radionica. U to doba je 5 Inkluzivni dizajn – strategija u dizajnu razvijena s namjerom kreiranja proizvoda, prostora i usluga koji su pristupačni i privlačni što većem broju korisnika u što većem broju situacija, bez obzira na njihove sposobnosti, starosnu dob, i sl.

6 Društvena inkluzija – politička ideja i praksa jednakopravnog uključivanja svih aktera u društvu u normalne tokove, a posebno se odnosi na ranjive grupe kao što su osobe s invaliditetom, stare osobe, žene, djeca, itd.

bosanskohercegovačku javnost uzburkala borba za prava zaštitnih radionica i za individualna građanska prava osoba s invaliditetom.

Projekat All Inclusive Sarajevo, odnosno sarajevski model zaštitne radionice, je dotada nezabilježena forma zaštitne radionice zasnovana na simbiozi proizvodnje, dizajna i poslovanja. Model je prenesen u Zagreb kroz projekat Extra/Ordinary Design Zagreb 2011. godine, u Skopje u obliku projekta Inclusive Zone Skopje i u Osijek kroz projekat Extra/Ordinary Design Osijek 2012. godine. Doživio je i nadgradnju projektom Designgoods koji je realizovan u Sarajevu 2012. godine kojim su prvi proizvodi sarajevskog modela sistematično i planski predstavljeni na tržištu. Najznačajnija predstavljanja projekta All Inclusive Sarajevo bila su učešće u kolektivnoj izložbi inkluzivnog dizajna Trading Places u galeriji Victoria & Albert Museum u Londonu 2010. godine, te izlaganje o projektu na vodećoj internacionalnoj konferenciji o inkluzivnom dizajnu Include 2011 u Londonu 2011. godine.

Cilj i struktura rada S obzirom da sam imala iskustvo kao inicijator, organizator ili dizajner na nekoliko projekata koji su ispitivali mogućnosti saradnje dizajnera i zaštitnih radionica, željela sam se nastaviti baviti temom, ali na drugoj razini. Teorijsko situiranje činilo se prirodnim nastavkom prethodnih aktivnosti i ponudilo se kao moguća tema magistarskog rada.

Cilj ovog rada je ispitati da li dizajn može povoljno utjecati na društvenoekonomski položaj zaštitnih radionica.

Rad je podijeljen u dvije cjeline: prva tretira teorijsku pozadinu održivosti u širem i užem smislu u kontekstu dizajna, a druga obrazlaže praktični dio rada, odnosno

razvoj proizvoda sa zaštitnim radionicama.

Teorijski dio obrazlaže tendencije savremenog dizajna ka održivom dizajnu kao odgovoru na sveprisutnu krizu uslijed disbalansa društva, ekologije i ekonomije, težnje ka ko-dizajnu7 kao strategiji rješavanja kompleksnih problema održivosti, te uklon ka inkluzivom dizajnu kao izvedenici ko-dizajna čiji je krajnji cilj integracija osoba s invaliditetom u normalne društveno-ekonomske tokove.

U teorijskom dijelu objašnjena je osnova dizajnerske metodologije korištene u praktičnom dijelu rada. Praktični dio rada izlaže koncepciju, proces rada i rezultate projekata All Inclusive Sarajevo, Extra/Ordinary Design Zagreb i Designgoods 2012. Opisuje sarajevski model, prototip savremene zaštitne radionice, koji je nastao tokom projekta All Inclusive Sarajevo, a potom je transponovan na druge projekte u susjednim zemljama.

Model je u jednakoj mjeri dizajnerski proizvod kao i bilo koji predmet nastao tokom ovih projekata jer savremeni dizajn podrazumijeva i kreiranje sistema, modela i drugih “nematerijalnih” proizvoda.

Rezultati praktičnog dijela rada mjereni su intervjuom kao kvalitativnom metodom i analizom promocije i prodaje kao kvantitativnom metodom. Uobičajeno je da je praktični dio magistarskog rada individualno autorsko djelo, ali je za kvalitet i realizaciju ovog rada bilo neophodno okupiti multidisciplinarni tim koautora, što je danas neminovno u profesionalnom dizajnerskom radu.

7 Ko-dizajn – oblik dizajna u čiji su proces uključene osobe koje nisu dizajneri, stručnjaci iz drugih disciplina, često i potencijalni korisnici proizvoda, a sve s ciljem povećanja efikasnosti rješenja 11

2. Dizajn danas Dizajn je u sred velike transformacije. (...) Era vođena tržištem konačno ustupa mjesto humanocentričnoj eri”8.

Aktuelni izvori informacija o savremenim tendencijama u dizajnu ukazuju na sve veći interes i struke i korisnika za dizajn koji doprinosi opštem dobru.

Aktuelna stručna literatura iz oblasti dizajna, izložbe, web portali i festivali koji promovišu tendencije u dizajnu, te programi vodećih visokoškolskih ustanova koji obrazuju dizajnere budućnosti ukazuju na sklonost teoretičara dizajna, obrazovnih ustanova za dizajn, profesionalnih dizajnera i dizajnerskih agencija ka dizajnu koji doprinosi razvoju društva, očuvanju okoliša, te čiji cilj nije isključivo osvajanje tržišta. Čini se da se dešava promjena poimanja vrijednosti civilizacije i kulture, pa samim tim i vrijednosti u kontekstu dizajna. U prošlosti je finansijski profit bio na vrhu piramide vrijednosti, a danas postaje jasno da se održivost ekonomije veže za prosperitetno društvo i očuvanu prirodu. Svakako su svjetska finansijska9, ekonomska10, ekološka11 i društvena kriza12, popraćene ulaskom Sjeverne Amerike i Evrope u postindustrijsku fazu, selidbom industrije i progresivnim ekonomskim rastom zemalja jugoistočne Azije, rastom svjetske populacije, nesrazmjernom podjelom bogatstva i ograničenošću prirodnih resursa utjecali na evoluciju

Mape, Worldmapper, 2006. godine Mape mreže istraživača Worldmapper prikazuju naseljenost svijeta 2000. godine, podjelu bogatstva u svijetu 1990. i proiciranu podjelu bogatstva 2015. godine.

12

8 SANDERS, E. B.-N. (2006.) ‘Design Research in 2006’, Design Research Quarterly, 1(1), str.1 9 Finansijska kriza – nepovoljno stanje uslijed veće potražnje za novcem od ponude, što znači da je likvidnost u opadanju 10 Ekonomska kriza – stanje opadanja poslovne i ekonomske aktivnosti uslijed finansijske krize, obično popraćeno padom bruto nacionalnog dohotka, smanjenjem likvidnosti i promjenom cijena zbog inflacije i deflacije 11 Ekološka kriza – promjena okoliša koja destabilizira kontinuitet i opstanak populacije ili vrste usred nepovoljnih faktora poput globalnog zagrijavanja, smanjenja biološke raznolikosti, prenaseljenosti, itd.

12 Društvena kriza – nepovoljno stanje u društvu ili zajednicama koje negativno utječe na porodice i pojedinca, često uzrokovano finansijskom i ekonomskom krizom, a ogleda se kroz nezaposlenost, siromaštvo, opadanje kvaliteta javnog školstva i zdravstva

percepcije vrijednosti čovječanstva.

Teoretičar i dizajner Bruce Mau ovu promjenu pogleda na vrijednosti naziva massive change13 ili masovnom promjenom (prev. aut.). Globalizacija14 donosi munjeviti protok ideja, informacija, znanja, sirovina, robe i novca. Zbog globalizacije sve značajne društvene, ekonomske i političke promjene poprimaju međunarodne razmjere. Novim tendencijama pogoduje demokratizacija komunikacija koju je omogućio razvoj Interneta kao platforme za umrežavanje istomišljenika i brzi pristup informacijama.

Po mom mišljenju, svaki dizajn nastao u XXI vijeku trebao bi biti održiv. Održivost bi danas trebala biti utkana u srž aktuelnog poimanja dizajna kao discipline, stoga ovo poglavlje nosi naziv “Dizajn danas”, a ne “Održivi dizajn”. Budući da je ovakvo poimanje dizajna tek u nastajanju i da nije zastupljeno na području Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, u tekstu se ipak koriste odrednice pojma “dizajn”, kao što je “održivi dizajn”. U aktuelnoj stručnoj literaturi, ali i u drugim medijima, sve su češći projekti za koje se može reći da pripadaju vrsti održivog dizajna. Mnogi od tih projekata tek su prijedlozi na razini prototipa i tek predstoji da se vidi da li će investitori, proizvodna industrija i tržište imati interes za ovaj pristup proizvodnji i potrošnji. S druge strane, kao nikad dosada, multinacionalne kompanije se hvale svojim politikama korporativne društvene odgovornosti15, te nastoje plasirati na tržište uistinu održive proizvode. Ipak, ostaje da se vidi da li će ovaj model u nastajanju postati norma. Ideja društvene odgovornosti prisutna je u dizajnu već decenijama, ali u proteklim vremenima najčešće je ostajala samo na nivou ideje, 13 MAU, B. sa LEONARD, J. i Institute without Boundaries (2004.) Massive Change, Phaidon, London, str. 18 14 Globalizacija – proces međunarodne integracije ekonomija, finansija, trgovine, medija, dobara i svih drugih aspekata kulture i civilizacije 15 Korporativna društvena odgovornost – strategija uključena u model poslovanja bilo koje organizacije koja podstiče pozitivno djelovanje na njene interesne grupe, te na okoliš i društvo uopšte

Mapa Interneta, The Opte Project, 2005. godine Mogućnosti besplatnog i anonimnog dijeljenja informacija i saradnje preko Interneta podstakle su izvjestan broj pojedinaca i organizacija da se bave održivošću u različitim oblastima djelovanja. Ovo je djelimična mapa Interneta iz 2005. godine, a svaka linija na njoj predstavlja vezu između dvije IP adrese.

13

čiju su realizaciju zakočili postulati kapitalističke tržišne ekonomije16 i potrošačkog društva17.

16 Kapitalistička tržišna ekonomija – ekonomski sistem, oblik tržišne ekonomije u kojem su proizvodnja i sredstva neophodna za proizvodnju u privatnom vlasništvu i usmjerena ka ostvarenju profita 17 Potrošačko društvo – zajednica u kojoj je osnova ekonomske aktivnosti kontinuirana kupovina i prodaja proizvoda koji članovima zajednice nisu potrebni XO, Yves Béhar, 2006. godine Yves Béhar dizajnirao je laptop XO za djecu iz siromašnih zemalja kojima je edukacija najpotrebnija.

Laptop je projekat neprofitne organizacije One Laptop Per Child koju je osnovao Massachusetts Institute of Technology. XO je edukativan, zabavan, pristupačan i energetski efikasan. Na njemu se mogu pohraniti sve knjige koje učenik treba pročitati tokom školovanja, može se umrežiti s drugim računarima u istoj prostoriji ili priključiti na Internet. Baterija se može puniti mehaničkim putem u prilikama kada nema dostupne električne energije.

14

Evolution, Ogilvy & Mather, 2006. godine Pored toga što proizvodi higijenske proizvode, Dove kroz svoj brending nastoji pomoći djevojčicama i ženama da razviju pozitivni pogled na vlastito tijelo.

Ovaj video bilježi proces šminkanja i fotografisanja “obične” žene i retuširanja njenih fotografija do te mjere da više liči na top model nego na sebe.

Produkcija videa koštala je samo 135.000 dolara, a video je postao toliko popularan na Internetu da se predviđa da je proizvođaču obezbijedio promociju u vrijednosti 150.000.000 dolara.

Tesla Model S, Tesla Motors, 2012. godine Tesla Model S je sportski električni automobil koji nema ispusta i ne proizvodi izduvne gasove. Razvijao ga je tim inžinjera i dizajnera kompanije Tesla Motors od 2009. godine, a plasiran je na tržište 2012. godine.

15

Seed Cathedral, Studio Heatherwick, 2010. godine Seed Cathedral je britanski paviljon za Expo 2010. godine. Paviljon je hram koji slavi prirodu i u kojem se čuvaju autohtona sjemena. Centralna građevina napravljena je od 60.000 šipki od optičkih vlakana koje lagano trepere na vjetru. Transparentne šipke omogućavaju prirodno osvjetljenje enterijera danju i noćno osvjetljenje cijele fasade kada se upali samo jedna sijalica u prostoru.

16

2.1. Šta je dizajn?

S obzirom na neraskidivost veze između dizajna, društva i okoliša, neobično je da “klasična” definicija dizajna u potpunosti zaobilazi ili se tek dotiče pojma društva ili okoliša. Definicija koju nudi Thomas Hauffe glasi: “dizajn – projektovanje i planiranje proizvoda ili usluge – je proces u kojem forma proizvoda nastaje određivanjem njegove funkcije. ‘Funkcija’ ovdje nije ograničena na tehničku ili ergonomsku operativnost, nego na cijelu mrežu funkcija čiji je efekat estetska, semantička ili simbolička komunikacija”18.

Besim Spahić definisao je dizajn kao “kreaciju i proizvodnju upotrebnih predmeta, roba, koje zadovoljavaju široki spektar materijalih i duhovnih ljudskih potreba čije su zadovoljenje ljudi (potrošači) spremni platiti na tržištu”19.

Penny Sparke napominje da se od uvođenja pojma dizajn njegovo značenje konstantno mijenja prateći društvenoekonomske promjene20. Tako nekolicina teoretičara dizajna danas nastoji proširiti “klasičnu” definiciju dizajna kako bi naglasili prije svega potencijal dizajna da bude katalizator društvene, ekološke i ekonomske održivosti, što i jeste jedna od tendencija savremenog dizajna.

Besim Spahić već u prethodno citiranom tekstu proširuje definiciju dizajna na “oblikovanje baš svega i u bilo kojim 18 HAUFFE, T. (1998.) Design: A Concise History, Lawrence King, London, str. 16-19 19 SPAHIĆ, B. (2001.) DIZAJN – ekonomski, društveni i politički aspekti oblikovanja, MIB Sarajevo, Sarajevo, str. 11 20 VUKIĆ, F. (2008.) Modernizam u praksi, Meandar/ Meandarmedia, Zagreb, str. 15

područjima ljudskih potreba i želja, najprostije rečeno, ljudskih života i ljudske djelatnosti u najširem smislu značenja”21.

Međunarodno udruženje International Council of Societies of Industrial Design – ICSID definiše dizajn kao “kreativnu aktivnost čiji je cilj uspostaviti višestruke kvalitete objekata, procesa, usluga i njihovih sistema u cjelokupnim životnim ciklusima.

Dakle, dizajn je centralni faktor inovativne humanizacije tehnologija i presudni faktor kulturne i ekonomske razmjene”22. Prasad Boradkar smatra da ova definicija čini dizajn “posebno pogodnim za bavljenje savremenim društvenim, ekonomskim, te pitanjima okoliša”23. Prema riječima pionira održivog dizajna iz 1970.-tih godina, Victora Papaneka, “dizajn je najmoćnije sredstvo dosada dato čovjeku, kojim oblikuje vlastite proizvode, vlastitu okolinu, a samim tim i samog sebe”24.

Zagovornici angažovanog dizajna služe se i pobliže određenim pojmovima poput socijalnog dizajna25, dizajna za društvo26,

ekološkog dizajna27, dizajn-aktivizma28, održivog dizajna, itd. koji nisu identični, ali jesu slični. Moje osobno mišljenje je da bi svaki oblik dizajna po definiciji trebao biti odgovoran, ne samo prema naručiocu, već i prema korisniku, društvu i okolini, te da bi svaki proizvod trebao biti održiv, ne samo u ekonomskom smislu, već i u smislu utjecaja na okoliš i društvo. Preferiram korištenje samo pojma “dizajn”, ali ću radi jasnoće koristiti i gore navedene pojmove, te neke od njih precizirati u nastavku rada.

27 Ekološki dizajn – pristup dizajnu koji razmatra poglavito utjecaj dizajna na okoliš, obzirom na očiglednu ograničenost prirodnih resursa 28 Dizajn-aktivizam - korištenje dizajna, dizajnprocesa i metoda dizajna u svrhe pokretanja, usmjeravanja ili promocije društvenih, političkih, ekonomskih ili ekoloških promjena

21 SPAHIĆ, op. cit., str. 13 22 ICSID (godina nepoznata) ‘Definition of design’, http://www.icsid.org/about/about/articles31.htm, pregled 09.10.2012. godine 23 BORADKAR, P. (2007.) ‘Theorizing things: Status, problems and benefits of the critical interpretation of objects’, The Design Journal, 9(2), str. 5 24 PAPANEK, op. cit., str. 102 25 Socijalni dizajn – model dizajna čiji je krajnji cilj transformacija društva, a čiji je proces rada zasnovan na principima socijalnog rada 26 Dizajn za društvo – pristup dizajnu čiji je cilj promišljanje načina na koji će proizvod, proces proizvodnje i konzumacija proizvoda utjecati na društvo 17

2.2. Dizajn i održivost

Održivi dizajn, Alastair Fuad-Luke, 2009. godine Grafit, Banksy, 2006. godine Neophodno je raditi na osvještavanju javnosti da bi se promijenio odnos ljudi prema potrošnji. Anonimni graffiti umjetnik koji se predstavlja pod pseudonimom Banksy daje svoj komentar o vrijednostima potrošačkog društva, služeći se jukstapozicijom simbola popularne kulture. Na ovom grafitu kombinuje kultnu fotografiju vijetnamske djevojčice nakon napada napalmom, koju je snimio Kim Huynh Cong Ut 1972. godine, i ikone “američkog načina života” Mickeya Mousea i Ronalda McDonalda. iRaq, Forkscrew Graphics, 2004. godine Forkscrew Graphics napravio je gerilsku akciju u Los Angelesu 2004. godine. Postavili su plakate iRaq tik uz plakate za novi iPod u namjeri da skrenu pažnju na rat u Iraku i preispitaju vrijednosti američkog potrošačkog društva. Njihovi plakati reprodukovali su poznati vizualni jezik plakata velike kompanije, čime su šokirali prolaznike i umnogostručili učinak ove subverzivne akcije.

18

Tržišni model dizajna, koji podrazumijeva da dizajn u manjoj ili većoj mjeri ima ulogu odgovarati potrebama tržišta ili ih vještački kreirati, dominantna je paradigma od početka industrijske revolucije i pojave dizajna kao discipline do danas29. Tokom razvoja dizajna bilo je alternativa dominantnom modelu, ali tek odnedavno se dizajnu otvaraju nove uloge na makro-nivou. Tome pogoduje drugačija percepcija ekonomskog kapitala, shvatanje da se može profitirati i u smislu poboljšanja kvaliteta života ili očuvanja prirodnih resursa, bez čega ne može biti ni dugoročnog finansijskog profita. Kritike pojedinačnih alternativnih teoretičara dizajna na račun “klasičnog” tržišnog modela dizajna iz prošlog vijeka danas su zamijenile aktivnosti cijele zajednice dizajnera i teoretičara dizajna na razvoju “novog” modela održivog dizajna koji se koristi metodama tržišnog modela dizajna.

Danas je jasno da moć dizajna leži u mogućnosti da se bavi ne samo estetskim, funkcionalnim i ekonomskim implikacijama proizvoda, već da u saradnji sa drugim disciplinama radi

na strateškom i cjelovitom razvoju proizvoda koji neće budućim naraštajima uskratiti pravo da žive u blagostanju.

Dizajn može polučiti inovativan koncept ili paradigmatsku promjenu proizvoda u najširem smislu. Teoretičari i praktičari dizajna najavljuju novu eru u kojoj je održivost osnovna preokupacija ove discipline. Dizajn danas ima veliku zadaću da utječe na promjenu načina potrošnje kako bi se istovremeno i poboljšao kvalitet života i naš utjecaj na okoliš.

Alastair Fuad-Luke objašnjava održivost trijadom ekološka stabilnost – socijalna jednakost – ekonomska isplativost30, što znači da održivi dizajn mora ujedno imati pozitivan ili barem neutralan utjecaj na okoliš, doprinijeti razvoju društva, te biti finansijski isplativ investitoru. Sva tri faktora ove trijade su u međudjelovanju i mogu poboljšati, ali i pogoršati učinke jedni drugima.

Koji su ključni zadaci održivog dizajna danas? Kada je riječ o 20% bogatih u svjetskoj populaciji, zadaće održivog dizajna su: promjena odnosa prema potrošnji, preispitivanje načina proizvodnje, pronalaženje novih namjena

29 MARGOLIN, V. i MARGOLIN, S. (2002.) ‘A“Social Model” of Design: Issues of Practice and Research’, Design Issues, 18(4), str. 24

30 FUAD-LUKE, A. (2009.) Design Activism: Beautiful Strangeness for a Sustainable World, Earthscan, London, str. 24-25

proizvoda i povoljan utjecaj na socijalnu koheziju i izgradnju lokalnih zajednica.

Održivi dizajn može utjecati povoljno na obezbjeđivanje smještaja, hrane i vode, širenje svijesti, edukaciju, poboljšanje zdravstvenog stanja kod 80% siromašnih u svjetskoj populaciji31. Gdje početi?

Spomenutih 20% bogatih konzumira toliko da bi osvještavanje i korekcija ponašanja ove populacije povoljno djelovala na razrješenje gorućih pitanja civilizacije32.

Premisu da je moguće živjeti dobro, ali konzumirati manje danas je moguće provesti u djelo zahvaljujući brojnim virtualnim proizvodima i uslugama koje jednako dobro kao i realni proizvodi zadovoljavaju želje i potrebe korisnika33.

Budući da je održivost u dizajnu relativno nov pojam, obrazovanje dizajnera, kao i profesionalaca iz drugih disciplina, jednako je značajno kao i osvještavanje javnosti o pitanjima održivosti. Pojedinačni dizajneri ili dizajnerske agencije mogu se baviti kreacijom prototipa, predmeta koji nisu u proizvodnji, nekada nisu ni naručeni za proizvodnju, već su nečiji prijedlog 31 ibid., str. 85-133 32 ibid., str. 55-56 33 MANZINI E., JÉGOU, F. (2003.) Sustainable everyday: Scenarios of Urban Life, Edizione Ambiente, Milan, str. 48-54 Plakat za Occupy Wall Street, Adbusters, 2011. godine Kanadska antikonzumeristička organizacija Adbusters inicirala je proteste Occupy Wall Street u istoimenom finansijskom centru u New Yorku 2011. godine.

Pristup koji podrazumijeva neuobičajeno korištenje poznatih elemenata popularne kulture tako da šokiraju posmatrača zove se culture jamming.

19

Oxfam bucket, Oxfam, 1997. godine Dizajn se najčešće praktikuje u ekonomski moćnim zemljama, no može biti od neprocjenjive koristi u siromašnim zemljama. Na primjer, međunarodna humanitarna organizacija Oxfam kreirala je inovativnu kantu za vodu za siromašne zemlje. Dizajneri su sarađivali sa uposlenicima ove organizacije kako bi što bolje razumjeli potrebe stanovništva i situaciju na terenu. Kanta se lako transportuje na teren, smanjuje rizik od zagađenja vode, dugotrajna je i cjenovno pristupačna.

VerBien, Yves Béhar, 2010. godine Yves Béhar, industrijski dizajner na čelu organizacije fuseproject, kreirao je kolekciju naočala koje djeca u siromašnim zemljama mogu besplatno dobiti. Okvir se sastoji iz dva dijela, tako da korisnici mogu birati boju i oblik naočala i gotovo ga je nemoguće razbiti.

Watercone, Stefan Augustin, 2008. godine Watercone je posuda za vodu koja se može koristiti i kao jednostavni desalinizator koji pretvara morsku vodu u pitku. Watercone dnevno može proizvesti 1,5 litara slatke vode, što zadovoljava dnevne potrebe jedne osobe.

Antivirus, Hân Pham, 2007. godine Antivirus omogućava lako uklanjanje i odlaganje igala za injekciju i sprječava mogućnost zaraze putem igle, što je česta pojava u siromašnim zemljama. Antivirus je plastična kapa koja se može postaviti na limenku od pića.

20

alternative uhodanim kanonima.

Danas je proizvodnja multinacionalnih korporacija distribuisana po cijeloj planeti. Postojeći model proizvodnje troši ogromne količine nafte za prevoz sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda.

Procjenjuje se da je potrošeno pola količine kojom raspolažemo, pa će se paradigme proizvodnje i potrošnje u budućnosti morati mijenjati34. Alastair Fuad-Luke predlaže nekoliko alternativnih načina proizvodnje i potrošnje35. Jedna alternativa je lokalna proizvodnja koja smanjuje negativne učinke međunarodnog transporta na okoliš, te ujedno doprinosi očuvanju lokalne kulture i razvoju lokalne zajednice. Druga paralela postojećem modelu proizvodnje je produkcija namjerno nedovršenih proizvoda koje će korisnik finalizirati, što ne samo da predstavlja uštedu energije, već mu, u duhu ko-dizajna, daje mogućnost da kreira jedinstven proizvod prema vlastitoj zamisli. Treća varijanta modela kontrapunkt je kulturi odbacivanja i predlaže da se mehaničke ili elektroničke komponente proizvoda odvoje od njihovog vanjskog dijela, kako bi se taj dio mogao mijenjati i kako bi se spriječilo potpuno odbacivanje predmeta čiji stilski iskaz zastari prije nego što se pokvare njegove funkcionalne komponente. Četvrti mogući novi pravac je objavljivanje nacrta u elektronskoj formi koje korisnik može preuzeti s Interneta i proizvesti sam ili kod lokalnih proizvođača. Peti alternativni pravac je humanizacija odnosa prema radnicima, na čiju se dobrobit u posljednjem desetljeću ponovo počelo računati tokom dizajn-procesa. Šesta opcija razvoj je “čistih” proizvodnih sistema koji, baš kao biološki sistemi, omogućavaju kružni tok materija, odnosno koriste otpad kao “hranu” za nove proizvode.

Društveni aspekti održivog dizajna su apstraktni. Kako uopšte poboljšati kvalitet života uz smanjenu potrošnju? Jedan od ponuđenih odgovora je korištenje dizajna radi produživanja i produbljivanja odnosa između korisnika i proizvoda, što se može postići uključivanjem korisnika u proces dizajniranja. Krajnji domet ovog pristupa je praksa da profesionalni dizajneri samo predlažu okvire i uputstva prema kojima sami korisnici proizvod provode u djelo. Kao da se obistinjuju tvrdnje Ivana Illicha, radikalnog teoretičara 1970.-tih,

da “ljudi ne trebaju sticati stvari, prije svega trebaju da prave stvari među kojima mogu živjeti, oblikovati ih prema svom ukusu, te ih iskoristiti za brigu i njegu drugih ljudi”36. Još jedan mogući pristup je okretanje dematerijalizovanim proizvodima i uslugama koje njeguju iskustvo korisnika37. Sve je više prisutna ideja da se dizajn može koristiti radi povećanja učešća pojedinaca ili grupa u zajednici, poboljšanja veza između članova zajednice, ali i za oživljavanje ili izgradnju novih zajednica. Malo je literature o ovoj praksi, ali čini se da ima dosta praktičnih projekata. Prema mišljenju Elizabeth Sanders, dizajn pronalazi “nove načine da razumije i suosjeća s potrebama i snovima ljudi”38.

Iako i sam jedan od značajnijih zagovornika održivog dizajna, Nigel Whiteley je 1990.-tih godina mapirao razvoj tržišnog modela ekonomije i dizajna i defetistički tvrdio: “(...) čini se da ulazimo u period odgovornog dizajna i etičke potrošnje. Ali, ako je istorija vodič na koji se možemo osloniti, društveno korisna proizvodnja uvijek stiže, ali rijetko dođe, osujećena vrijednostima potrošačkog društva”39. Ostaje da se vidi da li je bio u pravu ili se nešto promijenilo u posljednje dvije decenije. U svakom slučaju, kompleksno je balansirati i ekonomske i društvene i ekološke faktore tokom dizajnprocesa. Po riječima Catherine Gray, predsjednice konsultantske kompanije The Natural Step koja savjetuje multinacionalne korporacije o održivom poslovanju, za održivost će biti potrebna “koordinacija kakvu imaju mravi, Galileova naučna vizija i Gandijevo uvjerenje”40.

36 SANDERS, E. (2006.) ‘Design Serving People’, u Cumulus Working Papers 15/5, Y. Sotamaa et al (eds), University of Art and Design Helsinki, Helsinki str. 28 37 Iskustvo korisnika – percepcija korisnika tokom upotrebe određenog proizvoda, odnosno predmeta, prostora ili usluge, a odnosi se na aspekte proizvoda poput funkcionalnosti, jednostavnosti korištenja ili efikasnosti, estetskih i simboličkih vrijednosti proizvoda 38 SANDERS, Design Research Quarterly, str. 1 39 WHITELEY, N. (1993.) Design for Society, Reaktion Bookts Ltd, London, str. 94 40 MAU, B. sa LEONARD, J. i Institute without Boundaries, op. cit., str. 133

34 HEINBERG, R. (2007.) Peak Everything: Waking up to the Century of Decline in the Earth’s Resources, Clairview Books, Forest Row, str. 159.

35 FUAD-LUKE, op. cit., str. 95-122 21

Clever Little Bag, Yves Béhar, 2011. godine Promjena poimanja proizvodnih i tržišnih sistema ključ je održivosti društva, ekologije i ekonomije. Yves Béhar i fuseproject stoje iza inovativnog pakovanja za sportsku obuću Clever Little Bag. Pažljivo smišljeni procesi proizvodnje i distribucije smanjuju ugljenični otisak, količinu ugljen dioksida emitovanu u atmosferu.

Tim stručnjaka radio je skoro dvije godine na razvoju pakovanja koje koristi 65 procenata manje materijala od “klasičnog” pakovanja, zauzima manje prostora pri transportu, može se nositi bez dodatne plastične vrećice i reciklirati. transNeomatic, Humberto i Fernando Campana, Artecnica, 2007. godine Artecnica angažuje poznate dizajere da sarađuju sa zanatlijama širom svijeta. Zajedno razvijaju dizajnerske proizvode koji su napravljeni tradicionalnim zanatskim tehnikama.

Do Hit Chair, Marijn van der Poll, 2000. godine Marjin van der Poll, član holandske grupe Droog Design još je 2000. godine napravio naslonjač koji aktivira korisnika i transponuje ideju dijeljenja autorstva prisutnu u virtualnom svijetu u realni svijet.

Dizajner prodaje nedovršeni naslonjač, zapravo limenu kocku, i malj kojim korisnik treba dovršiti i oblikovati unikatni naslonjač.

Machine Craft, Alexander du Preez, 2012. godine Alexander du Preez, diplomant londonske akademije Royal College of Art, preispitao je mogućnosti koegzistencije mašinske i ručne izrade. Napravio je Machine Craft, sistem koji snima i mašinskim putem reprodukuje manuelno korištenje alata.

Garden Bench, Jurgen Bey, 1999. godine Jurgen Bey je još davne 1999. godine sugerisao novi način proizvodnje koji je integrisan u biološke procese.

Dizajnirao je klupu od baštenskog otpada kao što je lišće, slama i kora drveta koja se nakon određenog vremena u potpunosti razgradi.

22

Biocouture, Suzanne Lee, 2007. godine Biocouture je istraživački projekat Suzanne Lee s akademije Central Saint Martins School of Design. Lee je razvila neobičan pristup modnom dizajnu i sama “uzgajala” materijal za oblikovanje odjeće. Materijal sličan platnu ili koži dobiva fermentacijom kombuča gljiva pomoću čaja, šećera, bakterija i kvasca i od njega pravi odjeću.

Mirra Chair, McDonough Braungart Design Chemistry, 2003. godine Hemičar Michael Braungart i arhitekt William McDonough izdali su knjigu Cradle to Cradle – Remaking the Way We Make Things 2002. godine i obrazložili koncept proizvodnje nazvan Cradle to Cradle ili Od kolijevke do kolijevke. Za razliku od “klasičnih” proizvodnih procesa koji nisu ciklični, u kojima odbačeni proizvodi postaju otpad i nusprodukti mogu biti toksični, ovaj proces podrazumijeva cikličnu proizvodnju. Komponente odbačenih proizvoda mogu se rastaviti i upotrijebiti kao sirovina za proizvodnju novih predmeta.

Neki proizvođači uvode održive proizvodne tehnologije i pripremaju se za budućnost kada će ekološka proizvodnja biti zakonski imperativ. Kompanija McDonough Braungart Design Chemistry sarađuje s velikim kompanijama na razvoju održivih proizvoda.

23

2.3. Dizajn i ekonomija Moć dizajna u ekonomskom kontekstu leži u multiplikaciji profita. Prema teoretičarki Anne Bamford, svako ulaganje u dizajn vraća se umnoženo 28 puta, a toliki faktor povrata investicije ne bilježi nijedna grana industrije u svijetu41. Od industrijske revolucije i rađanja dizajna kao discipline, dizajn je najčešće bio u službi proizvođača koji na tržištu nastoje ostvariti što veći profit. Ovaj pristup dizajnu zove se tržišni model dizajna i usko je vezan za tržišnu ekonomiju42. Tržišni model vodeća je paradigma dizajna i danas, a do te je mjere prisutna da je gotovo neprimijetna.

Iako se tržišni model dizajna pokazao izvrsnim za ekonomski rast, nije se bavio pitanjima ekologije, društva ili kulture koja utječu na ekonomski prosperitet.

Dugogodišnje ignorisanje kompleksnosti utjecaja na ekonomiju pokazalo se neodrživim, što je jedan od razloga najavljivanja transformacije tržišnog modela dizajna i tržišne ekonomije kakve poznajemo.

Ilustrativan je razvoj tržišnog modela dizajna i tržišne ekonomije u industrijskoj eri u njihovoj domovini i na najplodnijem 41 BAMFORD, A. (2006.) ’Into the future: The challenges for quality arts and design education’ u Enhancing curricula: Contributing to the future, meeting the challenges of the 21st century in the disciplines of art, design and communication, Davies A. (ed.), The Centre for Learning and Teaching in Art and Design (CLTAD), London, str. 63-76 42 Tržišna ekonomija – oblik ekonomije u kojem proizvodnja i distribucija dobara i usluga ovise o ponudi i potražnji na slobodnim tržištima 24

tlu, Sjedinjenim Američkim Državama.

Nigel Whitely situaciju pojašnjava primjerom legendarnog automobila Model T koji je razvio Henry Ford, osnivač fabrike automobila Ford Motor Company i izumitelj serijske proizvodnje, 1908. godine43. Serijski proizvedeni Model T postao je pristupačan masovnom tržištu, što je uzrokovalo dodatni pad cijena i ponovno širenje tržišta. Bilo je moguće održavati niske cijene samo ako se nikakve tehničke novine nisu uvodile i ako se nije suštinski odstupalo od osnovnog modela. 1920.-tih godina Model T nije bio ništa manje tehnički napredan od ostalih automobila na tržištu, no ma koliko je njegova cijena bila niska nije se više prodavao. Model T sa tržišta je izbacilo vještačko zastarijevanje, strategija kontinuirane proizvodnje novijih modela promjenom stilskih karakteristika, ali ne i suštinskih tehničkih performansi, zbog kojeg prethodni modeli djeluju kao da su zastarjeli iako su jednako funkcionalni kao i novi. Za vrijeme Velike ekonomske krize 1920.-tih godina i Ford i General Motors uveli su styling u proizvodnju automobila za masovno tržište kako bi njihovi proizvodi bili što poželjniji i kako bi njihova prodaja imala što oštriju uzlaznu putanju.

Slično se dešavalo i u američkom industrijskom dizajnu čiji su se pioniri Raymod Loewy, Henry Dreyfuss, Norman Bel Geddes i dr. bavili streamliningom, 43 WHITELEY, op. cit., str. 11-13

odnosno primjenom aerodinamičnih formi, kao simbola brzine, snage i moći, na statične proizvode bez ikakvog funkcionalnog opravdanja44. Taj trend zastupljen 1930.-tih godina učinio je osnovne praktične funkcije industrijskih proizvoda poput šiljala, tostera, stolica, itd. neprepoznatljivim jer je većina dizajerskih proizvoda izgledala poput svemirske rakete. “Novi”, a zapravo jedni te isti kozmetički redizajnirani predmeti proizvodili su se i plasirali izuzetno često, pod izgovorom da je to zahtjev tržišta, a vještački zastarjeli odbacivali su se kako bi se održali ekonomski tokovi.

Nakon Drugog svjetskog rata, većina domaćinstava prosječnih primanja u Sjedinjenim Američkim Državama u svom je vlasništvu imala barem jedan automobil, frižider i druge industrijske proizvode. Iako su zadovoljili osnovne materijalne potrebe, nastavili su kupovati nove proizvode. Riječima Nigela Whiteleya, američka ekonomija zavisila je od “ogromne potrošnje kao načina stvaranja bogatstva”45. Tako je nastala tržišna ekonomija koja je uslovila rađanje tržišnog modela dizajna. Pretjerana potrošnja poznata kao “američki način života” postala je i uobičajena i poželjna pojava. Već 1950.-tih godina rodili su se kapitalistička tržišna ekonomija i potrošačko društvo, a kupovina dobara bila je u 44 HAUFFE, op. cit., str. 108 45 WHITELEY, op. cit., str. 14-15

permanentnom porastu. Kapitalističku tržišnu ekonomiju karakteriše prelazak bogatstva iz javnog u privatno vlasništvo i privatni sektor koji je vodeća sila na tržištu. Potrošačko društvo je individualističko. To je zbir individua koje nastoje obezbijediti sebi i svojim porodicama što bolje životne uslove, a ne zajednica koja vodi računa o opštem dobru46.

1960.-tih godina dizajn je postao društveni jezik, a njegovi proizvodi statusni simboli i izrazi životnog stila kupca.

Mogućnost da posjedovanje određenih proizvoda izdvoji pojedinca ili grupu iz društva, kao i povećani broj proizvođača, doveli su do segmentacije tržišta prema aspiracijama kupaca47. Nakon finansijske krize 1980.-tih godina, kompanije su tražile nove načine povećanja prodaje, a pronašle su ih u brendiranju48. Još davnih 1960.-tih godina otac savremenog marketinga Theodore Levitt predskazao je da će kompanije prestati prodavati proizvode, a početi prodavati vrijednosti, ideje i životne stilove49, što se ostvarilo uvođenjem 46 ibid., str. 41-42 47 Aspiracije kupca – u kontekstu dizajna i marketinga to su ostvarive ili neostvarive težnje kupca za posjedovanjem određenog proizvoda 48 Brendiranje - plansko kreiranje vrijednosti vezanih za kompaniju, proizvod, osobu ili organizaciju i promovisanje tih vrijednosti kroz marketing i korporativni identitet, a sve kako bi se dati subjekt bolje plasirao na tržištu i ostvario veći profit 49 LEVITT, T. (1960.) ‘Marketing myopia‘, Harvard Business Review, no. 38, str. 47–53

brendiranja dvadesetak godina poslije.

Kompanije su razvile stilske linije proizvoda, pa nije bilo dovoljno kupiti samo jedan proizvod, već po jedan proizvod za svaku priliku. Genijalnost, ali i opasnost ovog modela je što ne samo da osluškuje puls tržišta, već kreira, i dobro uhodanim marketinškim kanalima nameće vrijednosti. Savremena kritičarka brendiranja, Naomi Klein, tvrdi da su kompanije 1980.-tih i 1990.-tih ulagale više u brendiranje nego u proizvodnju.

Prodavali su duhovno isprazne vrijednosti i prouzrokovale srozavanje moralnih vrijednosti potrošačkog društva50. Na primjer, proizvođač sportske opreme Nike reklamirao je pobjedu, umjesto da reklamira sportsku obuću, a kupovina obuće u stvarnosti nikoga ne čini pobjednikom.

Ideologija tržišne ekonomije nastajala je u Sjedinjenim Američkim Državama između dva svjetska rata, gdje se najviše i razvila. Postala je sinonim razvoja i nastupila je i u zapadnoevropskim zemljama 1960.-tih, a u istočnoevropskim i nekim ”zemljama trećeg svijeta” 1980.tih godina. “Američki način života” utkao se u kulture ovih zemalja, što je dovelo do sukobljavanja novih i tradicionalnih vrijednosti. Brendovi su postali univerzalni jezik, logotipi kao osnovni vizuelni iskaz brenda preplavili su planetu, a iste ciljne 50 KLEIN, N. (1999.) No Logo: Taking Aim at the Brand Bullies, Picador, Londo, str. 203–264

grupe na različitim krajevima svijeta imale su više zajedničkog od različitih u istoj zemlji. Mediji su utjecali na širenje nove internacionalne kulture, međunarodna trgovina postala je izuzetno razvijena, a korporacije su postale multinacionalne – i tako je nastala globalizacija.

Mnoge multinacionalne kompanije 1990.-tih godina našle su se na meti kritika zbog neodgovornog poslovanja, najčešće iskorištavanja radne snage u siromašnim zemljama i zagađenja okoliša. Tada je postojao samo mali broj filantropskih društveno odgovornih brendova51 fokusiranih na odgovorno poslovanje. Danas je stanje obrnuto.

Multinacionalne kompanije kombinuju kapitalistički model poslovanja sa strategijama korporativne društvene odgovornosti. Kompanije danas ne djeluju odgovorno iz filantropskih pobuda, već na zahtjev konzumenata. U različitoj mjeri su odgovorne – neke ispunjavaju minimalne zakonske uvjete, druge se promovišu kao odgovorne kompanije, a treće to uisitnu i jesu.

51 Društveno odgovorni brend – brend, niz asocijacija na kompaniju, proizvod, organizaciju ili osobu, koji je zasnovan na principima pozitivnog, odgovornog društvenog djelovanja 25

Model T, Ford Motor Company, 1908. godine Model T prvi je automobil koji je bio dostupan ljudima prosječnih primanja u Sjedinjenim Američkim Državama, što se desilo zahvaljujući serijskoj, industrijskoj proizvodnji. Model T je sa tržišta izbacila strategija vještačkog zastarijevanja tipična za tržišni model dizajna i tržišnu ekonomiju. Na tržištu su se pojavili kozmetički poboljšani, a funkcionalno neunaprijeđeni automobili drugih proizvođača, tako da kupci više nisu željeli Model T, iako je bio jednako funkcionalan kao “novi” modeli.

1910.

1920.

Prva kreditna kartica, Diners Club, 1950. godine Frank X. McNamara prvi je osmislio koncept kreditne kartice. Na ideju kreditne kartice došao kada je trebao platiti poslovnu večeru i shvatio da je zaboravio ponijeti novčanik. Ovaj novi platežni sistem otvorio je vrata kapitalističkoj tržišnoj ekonomiji.

1930.

1940.

1950.

Šiljalo, Raymond Loewy, 1933. godine Pioniri američkog dizajna Raymond Loewy, Norman Bel Geddes i Henry Dreyfuss u dizajn su uveli streamlining, u funkcionalnom smislu neopravdanu primjenu aerodinamičnih formi na statične proizvode. Dreyfuss se okrenuo određenom vidu odgovornog dizajna i 1955. godine napisao je knjigu Designing for People, u kojoj je opisao principe dizajniranja za ljude zasnovane na antropometriji i ergonomiji.

Reklamne kampanje, Coca-Cola Company, 1951., 1971., 1984., 1990. i 2006. godine Odabrane reklame za Coca-Colu ilustruju razvoj oglašivačke industrije i značajnu ulogu koju je odigrala u razvoju potrošačkog društva. Reklame su isprva prodavale proizvod, a kasnije ideje. Prvi oglasi za Coca-Colu prenose neposredne, gotovo tjelesne aspekte konzumiranja ovog pića kao što je osvježenje, a kasniji predstavljaju apstraktne ideje kao što su lagodni i “slatki” život.

26

Satovi, Swatch, 1989. godine U duhu kapitalističke tržišne ekonomije, Swatch je među prvima prestao satove na kojima se jednostavno vidi koliko je sati i plasirao modne dodatke koji govore o stilu onoga ko ih nosi.

Umjesto da kupac kupi samo jedan sat, kupuje po jedan za svaku priliku.

1970.

1980.

McDonald’s u Moskvi, Agence France-Presse, 1990. godine Globalizacija je nastala 1990.-tih godina i svi oblici razmjene, a posebno trgovina, poprimili su međunarodne razmjere.

Fotografija svjedoči o desetinama hiljada Moskovljana koji su pohrlili u prvi McDonald’s u tadašnjem Sovjetskom savezu 1990. godine i oborili svjetski rekord posjećenosti McDonald’s restorana.

Bosnian Soldier, Oliviero Toscani, 1994. godine Benetton je jedan od prvih društveno odgovornih brendova na svijetu. Ova modna kuća među prvima je koristila vlastiti reklamni prostor za komunikaciju društvenih pitanja. Izvjesno je da su provokativne kampanje imale pozitivan učinak na prodaju njihove odjeće. Fotografiju odjeće poginulog vojnika potpisuje Oliviero Toscani, a korištena je u reklamnoj kampanji radi skretanja pažnje na strahote rata u Bosni i Hercegovini.

1990.

Proizvodnja sportske obuće Nike 1990.-tih godina Nike, najveći svjetski proizvođač sportske opreme, bio je optužen 1990.-tih godina za iskorištavanje radne snage u zemljama jugoistočne Azije. Kompanija je godinama bila na meti aktivista za ljudska prava i pod pritiskom javnosti i kupaca bili su primorani promijeniti poslovne prakse.

2000.

The Body Shop, Anita Roddick, 1976. godine Anita Roddick pokrenula je jedan od prvih etičkih brendova kozmetičkih proizvoda The Body Shop.

1990.-tih godina njihovi proizvodi od prirodnih sastojaka postali su planetarno popularni, a vrijednost kompanije rasla je za pedeset procenata godišnje.

2010.

Considered, Nike, 2008. godine Nike je 2008. godine pokrenuo proizvodnju obuće Considered u saradnji s konsultantskom agencijom McDonough Braungart Design Chemistry. Sva obuća u kolekciji može se reciklirati i napravljena je od netoksičnih materijala.

Dijelovi su spajani mehaničkim putem, bez ljepila, tako se dijelovi od različitih materijala mogu rastaviti i iskoristiti kao sirovina za proizvodnju nove obuće.

27

Konsultantske agencije kao što su The Natural Step i Pricewaterhouse Coopers rade s multinacionalnim kompanijama na uvođenju principa održivosti u njihove poslovne planove. Model održivog poslovanja u nastajanju znači proširenje vrijednosti kapitalističke tržišne ekonomije, pa se vrijednostima poput finansijske dobiti pridružuju neopipljive vrijednosti poput brenda, reputacije, te intelektualnih, ljudskih, socijalnih i ekoloških vrijednosti52. Predviđa se i proširenje kapitalističkog viđenja interesnih grupa53 sa dioničara, investitora i kupaca na uposlenike, poslovne partnere i lokalnu zajednicu54. Ovakav pogled na ekonomiju proširuje ulogu dizajna koji više nije samo u službi ostvarenja zarade, već i prirode, društva i kulture. Transformacija poimanja vrijednosti i uloge dizajna ne dešava se zato što je to moralni put, već zato što se pokazalo da bez njegovane prirode, društva i kulture ne može biti ni prosperitetne ekonomije.

Sličan “mekši“ pogled na kapital predstavlja i Five Capital Framework ili Model pet kapitala (prev. aut.) neprofitne organizacije Forum for the Future. Po njemu kapital nije samo finansijski, već i prirodni, ljudski, društveni, proizvodni i finansijski55.

Smatraju da je prirodni kapital osnova 52 FUAD-LUKE, op. cit., str. 70 53 Interesna grupa – subjekt koji doprinosi uspjehu ili ima koristi od nekog oblika organizovanog djelovanja 54 ibid., str. 70 55 PORRITT, J. (2007.) Capitalism as if the World Matters, Earthscan, London, str. 138 28

svega što postoji, jer bez njega ne bi bilo nijednog drugog kapitala, a nakon njega najznačajniji je ljudski kapital. Tek onda slijede njihovi “derivati” – društveni, proizvedeni i finansijski kapital, što okreće naopako klasične vrijednosti kapitalističke tržišne ekonomije. Ostala tri kapitala su materijalna dobra, kulturni kapital i simbolički kapital. Nezavisna ekonomistica Hazel Henderson slikovito prikazuje svoju viziju ekonomskih vrijednosti ilustracijom Layer Cake with Icing, odnosno Višeslojna torta s glazurom56 (prev. aut.). Privatni sektor čini gornji sloj ove metaforičke torte, ispod njega je javni sektor, slijedi ono što Hendersonova naziva love economy ili ekonomijom ljubavi (prev. aut.), a priroda čini donji sloj torte.

Hendersonova smatra da ekonomisti tipično uvažavaju dva gornja sloja kada proučavaju ekonomske tokove, ali su donji slojevi od vitalnog značaja za održavanje prva dva. Među ključne interesne grupe, subjekte koji su u međudjelovanju sa sistemom, ubraja i buduće generacije57.

Američki lanac supermarketa Wal-Mart najveća je kompanija na svijetu. “Dan nakon Dana zahvalnosti u novembru 2002. godine (u Sjedinjenim Američkim Državama) promet je bio 1,42 milijarde dolara. To znači da je zarada Wal-Mart-a u jednom danu bila veća od bruto nacionalnog dohotka 36 različitih 56 MAU, B. sa LEONARD, J. i Institute without Boundaries, op. cit., str. 136 57 ibid., str. 136

zemalja”58. Šta bi se desilo kada bi tako velika, moćna i razgranata kompanija imala samo nekoliko održivih proizvoda?

Kada moćne multinacionalne kompanije kao što su Wal-Mart, Nike, McDonald’s, CocaCola, i dr. naprave mali korak ka održivom poslovanju, proizvode ogroman val, ili ono što Bruce Mau zove massive change ili masovnom promjenom (prev. aut.), čime pozitivno djeluju na cijelu industriju. Neke od njih to i čine, kako je ranije rečeno, radi interesa tržišta za održivim proizvodima i strateških priprema za budućnost koja donosi nove zakonske propise o uslovima proizvodnje. Tvorci revolucionarnog održivog pristupa proizvodnje Cradle to Cradle59 ili Od kolijevke do kolijevke (prev. aut.), Michael Braungart i William McDonough, više od deset godina rade s nekim multinacionalnim korporacijama na usklađivanju životnih ciklusa njihovih proizvoda sa biološkim ciklusima, kao i na razvoju novih paleta materijala koji pozitivno utječu na okoliš i koje je moguće beskonačno mnogo puta reciklirati60.

58 ibid., str. 129 59 McDONOUGH, W. i BRAUNGART, M. (2002.) Cradle to Cradle: Remaking the Way We Make Things, North Point Press, New York 60 McDONOUGH, W. i BRAUNGART, M. (2004.) ‘The Cradle to Cradle Alternative’ u State of the World 2004, L. Starke (ed), Worldwatch Institute, Washington, DC, str. 104-105

Five Capital Framework ili Model pet kapitala, Forum for the Future, 2007. godine Budućnost vrijednosti održivog poslovanja, Alastair FuadLuke, 2009. godine Layer Cake with Icing ili Višeslojna torta s glazurom, Hazel Henderson, 1982. godine

29

2.4. Razvoj održivog dizajna Malo je literature o životu proizvoda i njegovom djelovanju na čovjeka, društvenu zajednicu i prirodu nakon prelomnog trenutka kupovine, a na našem jeziku ih gotovo i nema. Nedostatak knjiga, ali dostupnost značajnog broja naučnoistraživačkih članaka o angažovanom dizajnu može se objasniti time što je ovaj pristup savremenom dizajnu tek u nastajanju. To ne znači da kroz istoriju dizajna ne nailazimo na pokrete ili pojedince koji su kreirali proizvode s namjerom da pozitivno utječu na društveni sistem i okoliš.

Socijalno i ekološki osviješteni pokreti u dizajnu rađali su se najčešće uslijed turbulentnih, nekad krvavih perioda u istoriji. Deutscher Werkbund i Bauhaus nastali su kao odgovor na industrijsku revoluciju, odnosno Prvi svjetski rat, a postmoderni ekološki pokret javio se kao reakcija na ekološku krizu iz 1970.tih godina. Međutim, treba naglasiti da napredne ideje ovih pokreta nisu realizovane. Pokreti su bili ili naglo prekinuti nekim novim istorijskim prevratom ili je tržišna ekonomija polagano nagrizla njihovu osviještenu platformu, koristeći se pritom njihovim estetskim sadržajem isključivo u svrhe progresivne akumulacije finansijskog profita.

Glashaus, Bruno Taut, 1914. godine Bruno Taut je na izložbi Deutsche Werkbund Ausstellung u Kölnu 1914. godine izložio Glashaus ili stakleni paviljon. Uspio je pomiriti estetske, tehničke i komercijalne zahtjeve s humanističkim ciljevima.

Predstavio je različite vrste stakla proizvođača koji je finansirao izgradnju paviljona i pokazao kako se ovim materijalom može utjecati na emocije korisnika.

Model fabrike, Walter Gropius, Adolph Meyer, 1914. godine Na izložbi Deutsche Werkbund Ausstellung Walter Gropius i Adolph Meyer predstavili su model fabrike projektovanja s namjerom poboljšanja uvjeta proizvodnje i rada. Fabrika je imala čeličnu konstrukciju, što je bilo inovativno za to doba i omogućilo ostakljavanje velikih površina fasade.

30

Deutscher Werkbund Deutscher Werkbund možda je prvi pokret koji je koristio dizajn radi poboljšanja životnih uslova korisnika. Deutscher Werkbund utemeljen je 1907. godine kao njemačko udruženje umjetnika, dizajnera i arhitekata, s namjerom reforme industrije kroz saradnju s

umjetnošću i zanatstvom61. Zahvaljujući opsegu svoj djelovanja postao je pokret, te je doprinio razvoju funkcionalizma u modernom industrijskom dizajnu. Uveo je standardizaciju, masovnu proizvodnju, plansko poboljšanje uslova rada u fabrikama, kao i poboljšanje uslova stanovanja. Ideja socijalnog stanovanja u doba poslije Prvog svjetskog rata nije bila nova, međutim ideja da oblikovanje prostora i mobilijara u njemu može poboljšati kvalitet života korisnika bila je revolucionarna62.

Među najznačajnijim članovima pokreta bili su pioniri modernizma Walter Gropius, Ludwig Mies van der Rohe, Marcel Breuer i Le Corbusier. Deutscher Werkbund prekidao je aktivnosti samo za vrijeme dva svjetska rata. Udruženje postoji i danas, ali se ne može smatrati pokretom i nema utjecaj kakav je imao na svijet dizajna početkom XX stoljeća63.

Bauhaus Bauhaus, njemačka škola dizajna koju su 1919. godine osnovali istaknuti članovi Deutscher Werkbund-a, promijenila je lice dizajna u ono koje poznajemo danas. Ideja vodilja škole, bez obzira na promjene vodstva i strukture nastave, bila je da je dizajn “u službi društva”64.

Bauhaus je zaslužan za prevlast filozofije funkcionalizma i najavu moderne u 61 62 63 64

HAUFFE, op. cit., str. 60.

FUAD-LUKE, op. cit., str. 38 HAUFFE, op. cit., str. 61 FUAD-LUKE, op. cit., str. 206

evropskom dizajnu. Funkcionalistički proizvodi, bez suvišnih elemenata, bili su jeftiniji u proizvodnji i samim tim cjenovno dostupni masovnom tržištu. Proizvodi nastali u ovoj školi toliko su ispred svog vremena da više liče na proizvode iz XXI vijeka nego na druge proizvode s početka XX vijeka.

Bauhaus je prva škola dizajna koja je započela saradnju s industrijom.

Teško je reći koliko je saradnja mogla biti plodonosna i koliki bi neposredni utjecaj Bauhaus mogao imati na društvo jer je škola zatvorena 1933. godine pod pritiskom nacističkog režima.

Mnogi nastavnici i studenti izbjegli su u Sjedinjene Američke Države i tamo su predstavili ideje škole. Američka tržišna ekonomija, tada u razvoju, progutala je socijalni aspekt ideja Bauhaus-a, a

njegovi su se formalni principi pretopili u internacionalni stil, elitistički pročišćeni vizualni izraz uočljiv prvenstveno na arhitekturi većine svjetskih gradova.

Bauhaus je ipak svojim učenjima ostavio takav trag na dizajn kada je ova profesija bila u povojima, da je njegov posredni utjecaj osjetan i danas.

Logotip, Oskar Schlemmer, 1919. godine Bauhaus je promovisao ideju tipa, optimalnog formalnog iskaza proizvoda koji apsolutno odgovara funkciji proizvoda i koji se ne treba mijenjati sve do pojave tehnoloških novina kao što je novi proizvodni proces ili otkriće novog materijala. Tip je optimalno rješenje funkcionalnog problema, a svaka stilska varijacija zastarjela je i nepotrebna.

U to doba je evropskom dizajnerskom scenom vladao funkcionalizam, a paraleno se u Sjedinjenim Američkim Državama razvijao styling.

Model S32, Marcel Breuer, 1929.-1930. godine Marcel Breuer je 1929. godine novootkrivenu tehnologiju savijanja čeličnih cijevi primijenio na Modelu S32, stolici za socijalne stanove u naselju Weissenhof u Stuttgartu. Nova tehnologija omogućila je ekonomičnu, masovnu proizvodnju namještaja dostupnog “običnom” čovjeku.

Barcelona Chair, Ludwig Mies van der Rohe, 1929. godine Stolicu Barcelona dizajnirao je Ludwig Mies van der Rohe za njemački paviljon na Svjetskoj izložbi održanoj u Barceloni 1929. godine. Ova stolica razlikovala se od većine namještaja nastalog pod okriljem škole Bauhaus po tome što je bila cjenovno nedostupna “običnom” čovjeku. Praksa preuzimanja estetike ove škole uz izostavljanje njihove karakteristične filozofije socijalne odgovornosti nastavila se kroz internacionalni stil.

31

Fotografija Zemlje iz perspektive članova misije Apollo 10, 1969. godine Richard Buckminster Fuller uporedio je planetu sa svemirskim brodom koji putuje kroz kosmos i ima ograničene resurse. Dizajneri su se, kao i drugi profesionalci, počeli pitati da li mogu utjecati na putanju Fullerovog “svemirskog broda zvanog Zemlja”.

32

Postmoderni ekološki dizajn Na svjetskoj sceni dizajna između Drugog svjetskog rata i masovnih protesta uslijed političke, ekonomske i društvene situacije u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama 1960.-tih godina nije bilo pokreta čiji je osnovni cilj dobrobit čovječanstva. Pokret postmodernog ekološkog dizajna počeo se razvijati 1969. godine i pretočio je ideje aktivista za očuvanje okoliša i društvenu jednakost u prijedloge za dizajnere. Postalo je jasno da su resursi neophodni za život ograničeni, stoga postmoderni ekološki dizajn zagovara razmatranje prvenstveno ekoloških posljedica dizajnerskog djelovanja. Pripadnici pokreta među prvima su kritikovali globalizaciju i zagovarali lokalno u dizajnu.

Među najznačajnijim ličnostima pokreta su Richard Buckminster Fuller i Victor Papanek. Richard Buckminster Fuller bio je inovator, arhitekta i dizajner koji je još između dva svjetska rata predlagao koncepte i prototipe kuća i proizvoda koji su bili ekološki efikasni i pristupačni masama. Njegovu viziju je tridesetak godina poslije preuzela mlađa generacija postmodernih ekoloških dizajnera. Victor Papanek zapamćen je prije svega kao autor knjige naslovljene Dizajn za stvarni svijet iz 1971. godine, vjerovatno prve kritike proizvodnog sistema koji je u službi tržišne ekonomije.

To je oštra, negativno intonirana kritika, aktuelna je i danas i snažno utječe na novu generaciju osviještenih dizajnera.

Victor Papanek Victor Papanek bio je teoretičar dizajna i profesionalni dizajner. Idejama koje je iznio u knjizi Dizajn za stvarni svijet iz 1971. godine ušao je u anale istorije dizajna.

Njegova je kritika desetljećima bila jedina literatura na temu alternativa u dizajnu, često je citirana i izuzetno utjecajna i danas. Papanek u knjizi podstiče dizajnere da prošire svoj dijapazon djelovanja i da dio svog radnog vremena posvete rješenjima za “stvarni svijet”, odnosno za ljude u neprivilegovanom položaju

koji, prema njegovoj procjeni, čine većinu svjetske populacije.

Ideja “poklanjanja” dijela svog vremena radi opšteg dobra bazirana je na finskoj kymmenykset, odnosno engleskoj tithe, srednjevjekovnoj praksi davanja desetpostotnog poreza koji se trošio za zbrinjavanje onih kojima je to potrebno.

Papanek je predložio da dizajneri posvete deseti dio radnog vremena radu na projektima za opšte dobro65. To ne znači da dizajneri trebaju prestati učestvovati u ekonomskoj razmjeni sa kompanijama, već kadgod su u mogućnosti trebaju voditi računa da njihovi proizvodi doprinose opštem dobru. Papanek je prvi izrekao neugodnu premisu da se dizajn bavi rješavanjem veoma malog broja postojećih problema. Prema njegovim riječima, dizajniramo za 10% populacije, dok potrebe i želje čak 90% ne nailaze na odgovor66. Predložio je nekoliko prioritetnih tema dizajna67, od kojih su neke postale neizbježne u savremenoj dizajnerskoj edukaciji, istraživanjima i praksi: 1. dizajn za treći svijet 2. edukacijski materijal za osobe s invaliditetom 3. dizajn za medicinu 4. dizajn za eksperimentalna

istraživanja 5. dizajn sistema za preživljavanje u ekstremnim uslovima 6. dizajn inovativnih koncepta

Dymaxion, Richard Buckminster Fuller, 1933. godine Dymaxion je brend pod kojim je Richard Buckminster Fuller dizajnirao niz ekološki održivih kuća i automobila. Većina njegovih modela kuća ili prototipa automobila nikad nije proizvedena, ali su brojni ekološki dizajneri pronašli inspiraciju u njegovim konceptima.

Bioshpere, Richard Buckminster Fuller, 1967. godine Richard Buckminster Fuller dizajnirao je američki paviljon za Expo održan 1967. godine. Paviljon je natkriven geodetskom kupolom koju je Fuller često koristio u arhitekturi jer se za izgradnju ove strukture potroši peti dio materijala koji se potroši za izgradnju konvencionalnog arhitektonskog prostora.

65 PAPANEK, op. cit., str. 68-69 66 ibid., str. 57 67 ibid., str. 234-247

Radio za zemlje trećeg svijeta, Victor Papanek, 1965. godine Ovaj radio jedan je od najboljih primjera Papanekovog praktičnog rada, a proizveden je i distribuiran uz pomoć Ujedninjenih nacija 1960.-tih godina. Bio je napravljen od korištene konzerve napunjene voskom, fitilja, prijemnika i slušalice. Predviđena je mogućnost da svaki korisnik ukrasi svoj radio. Papanek je značajan i po tome što nije, kako je u njegovo doba bilo uobičajeno, patentirao svoja rješenja, već je svoje nacrte objavljivao i davao javnosti na korištenje decenijama prije osnutka licenci Creative Commons.

33

3. Ko-dizajn

Svlačionice i uređaji za osoblje za Pradinu prodavnicu, IDEO, 2001. godine Dizajnerska kompanija IDEO svoj uspjeh duguje tome što je među prvima uvela principe ko-dizajna u svoju praksu, počela pitati ljude šta očekuju od proizvoda i uključivati potencijalne korisnike u proces razvoja proizvoda. Na osnovu analize rada osoblja u postojećim prodavnicama brenda Prada i raspoložive tehnologije, IDEO je kreirao cijeli niz noviteta u novoj radnji ovog brenda u New Yorku. Osoblju su olakšali rad i iskustvo kupovine učinili nezaboravnim. Kreirali su hand-held uređaje koji omogućavaju osoblju da se fokusira isključivo na kupce kao i interaktivne svlačionice koje pomažu kupcima u izboru odjeće.

Ko-dizajn je oblik dizajna u čiji su proces uključene osobe koje nisu profesionalni dizajneri – stručnjaci iz drugih disciplina, a često i potencijalni korisnici proizvoda.

Ljudi su od početka civilizacije dizajnirali zajedno, ali od utemeljenja dizajna kao discipline nakon industrijske revolucije, dizajnom su se bavili stručnjaci. U proces dizajna nisu uključivali “obične ljude”, iako su dizajnirani proizvodi pravljeni upravo za njih. Prije desetak godina misao da će ko-dizajn postati uobičajeni dio dizajnprocesa izgledala je utopijski, ali danas je izgledna. Pojava Interneta, platforme koja ovisi o doprinosu miliona korisnika i koja je prisutna u milionima života, počela je mijenjati naš odnos prema kreaciji i proizvodnji. Danas prihvatamo ideju da su ljudi u suštini kreativna bića, ne samo bezimeni korisnici ili pasivni potrošači, i da kao takvi mogu biti ko-dizajneri i doprinijeti razvoju proizvoda u najširem smislu.

Ko-kreirani68 proizvod ima unaprijed ugrađene predispozicije da doprinese opštem dobru određene zajednice, upravo zato što su ga razvili njeni pripadnici.

Alastair Fuad-Luke za održivost kaže da je wicked problem69 ili zbunjujući problem (prev. aut.). Horst W.J. Rittel prvi je put upotrijebio ovu sintagmu još 1960.-tih godina da bi opisao “klasu problema društvenih sistema koji su loše formulisani, gdje su informacije zbunjujuće, gdje je mnogo klijenata i onih koji odlučuju, a koji imaju različite vrijednosne sisteme, te gdje su ishodi cjelokupnog sistema potpuno nejasni”70. Ko-dizajn, dizajn u čijem procesu učestvuju i korisnici bez dizajnerske naobrazbe, sve se češće koristi u rješavanju kompleksnih opštih problema. Ko-dizajn omogućava da se problem sagleda iz više uglova, te da se kroz argumentovani dijalog dođe do plana djelovanja i rješenja. Značaj 68 Ko-kreacija – strategija razvoja proizvoda koja podrazumijeva aktivno učešće različitih interesnih grupa, a posebno korisnika, u cjelokupnom procesu razvoja rješenja, od analize problema do realizacije rješenja 69 FUAD-LUKE, op. cit., str. 142 70 BUCHANAN, R. (1995.) ‘Wicked problems in design thinking’, u The idea of design, V. Margolin i R. Buchanan (eds), The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, str. 14

34

saradnje za postizanje održivosti glavni je razlog za njegovanje participacije, fenomena uključivanja šire ili ciljane javnosti u proces donošenja odluka u bilo kojoj oblasti ljudskog djelovanja, te održavanje demokratičnosti pristupa i razmjene informacija, ideja i znanja.

Riječima Fuada-Lukea, “održivost je tako kompleksna mješavina spojenih problematika da može biti uspješna samo uz rasprostranjenu lokalnu, regionalnu, nacionalnu i internacionalnu saradnju, koristeći znanja i vještine usađene u različite geografije i kulture”71.

Dizajnere možemo posmatrati kao medijatore između proizvođača i korisnika72, a dizajn-proces kao niz metoda za rješavanje problema.

Danas je dizajn prihvaćen kao sredstvo moderiranja saradnje različitih interesnih grupa i rješavanja opštih problema kojima se dizajn ranije nije bavio. Fenomen korištenja dizajn-procesa ili metoda dizajna za rješavanje opštih problema zove se design thinking73 ili dizajnerski način razmišljanja (prev. aut.). Rezultat ovog pristupa često je nematerijalni proizvod poput sistema, usluge, iskustva, i sl.

“Klasični” model dizajna kojeg je Henry Dreyfuss nazvao “dizajniranje za ljude”74 i koji je bio prisutan rame uz rame s tržišnom ekonomijom, počeo se mijenjati u XXI vijeku u ono što Elizabeth B.-N. Sanders zove “dizajniranje s ljudima”75.

Jane Fulton Suri najavljuje da budućnost nosi “dizajniranje (od strane) ljudi”, što znači da će korisnici sami kreirati sadržaje koje žele unutar matrice koju su osmislili dizajneri76.

71 FUAD-LUKE, op. cit., str. 145 72 CAMPBELL, E. (2009.) You know more than you think you do: design as resourcefulness & selfreliance, RSA Design & Society, London str. 3 73 CROSS, N. (2011.) Design Thinking: Understanding How Designers Think and Work, Berg, Oxford 74 DREYFUSS, H. (2003.) Designing for People, Allworth Press, New York 75 SANDERS, Cumulus Working Papers, str. 29 76 LEE, Y. i HO, D.K.L. (2010.) ‘www. designingwithpeople.org: enabling designers to cross borders for social inclusion’, Cumulus Working Papers 25/10, E. Salmi et al (eds), Aalto University School of Art and Design, Aalto, str. 66

Scooterkit, Ben Wilson, 2009. godine Industrijski dizajner Ben Wilson radio je na razvoju romobila s grupom učenika osnovnih škola iz Londona.

Zajedno su kreirali romobil od pločastog materijala koji se može personalizirati.

Apel ljudima koji govore ili čitaju engleski jezik, James Murray, 1879. godine Rječnik engleskog jezika Oxford English Dictionary primjer je ko-dizajna. James Murray, prvi urednik ovog rječnika, shvatio je da će za razvoj opsežnog rječnika biti potrebna pomoć javnosti. Sredstvima javnog informisanja uputio je apel ljubiteljima engleskog jezika i dobio podršku njih nekoliko stotina.

35

Women are Heroes, JR, 2008.-2009. godine JR, aktivista i umjetnik čiji identitet nije potvrđen, radio je sa ženama iz jedne favele u Rio de Janeiru.

Postavio je plakate s fotografijama detalja njihovih lica po fasadama, stepenicama i krovovima favele kako bi odao počast ženama, najčešćim žrtvama nasilja u toj zajednici.

36

3.1. Definicija ko-dizajna Prema pionirki istraživanja ovog polja, Elizabeth B.-N. Sanders, ko-dizajn je “kreativnost dizajnera i ljudi koji nisu školovani dizajneri, a koji sarađuju na procesu razvoja proizvoda”77. Alastair Fuad-Luke pojašnjava da ko-dizajn “pruža mogućnost da više interesnih grupa i aktera78 definišu kontekst i problem, čime se poboljšavaju šanse da rezultat dizajna bude efektivan”79 (prev. aut.). John Carroll smatra da je ko-dizajn zasnovan na koncepciji da “ljudi koji u konačnici koriste dizajnirani artefakt imaju pravo glasa u određivanju kako je taj artefakt dizajniran”80 (prev. aut.). Ko-dizajn je termin koji obuhvata participativni dizajn, meta-dizajn, socijalni dizajn, user-centered design ili humanocentrični dizajn (prev. aut.), inkluzivni dizajn, te slow design ili spori dizajn81 (prev. aut.).

Participativni dizajn Participatory design ili participativni dizajn (prev. aut.) plansko je kreiranje ili redizajniranje sistema, pri čemu u dizajnprocesu učestvuju svi subjekti koji su u međudjelovanju sa sistemom, a koji mogu imati različite interese i poglede82.

Korisnik sistema je aktivni partner u razvoju rješenja, ali ne i ko-dizajner.

Participativni dizajn demokratizira donošenje odluka u određenom sistemu tako što “ljudi koji su predodređeni da ga koriste igraju ključnu ulogu u njegovom dizajniranju”83.

Počeci participativnog dizajna datiraju iz 1950.-tih godina kada su se radnici u Skandinaviji i Sjedinjenim Američkim 77 SANDERS, E.B.-N. i STAPPERS, P.J. (2008.) ‘Cocreation and the new landscapes of design’, CoDesign, 4(1), str. 6 78 Akter – učesnik, osoba ili organizacija bez koje se ne može provesti određeni proces ili aktivnost 79 FUAD-LUKE, A. (2007.) ‘Redefining the purpose of (sustainable) design: Enter the design enablers, catalysts in co-design’ u Designers, Visionaries + Other Stories, J. Chapman i N. Gants (eds), Earthscan, London, str. 18-52 80 CAROLL, J.M. (2006.) ‘Dimensions of Participation in Simon’s Design‘, Design Issues, 22(2), str. 3 81 FUAD-LUKE, Design Activism: Beautiful Strangeness for a Sustainable World, str. 147 82 ibid., str. 148 83 SCHULER, D. i NAMIOKA, A. (1993.) Participatory Design: Principles and Practices, Erlbaum Associates, Hillsdale, New Jersey, str. XI

Državama izborili za pravo donošenja odluka na radnom mjestu. 1970.-te godine i era socijalizma pogodovale su razvoju participativnog dizajna kao sredstva za podsticanje saradnje. Participativni dizajn danas se često koristi u razvoju računarskih sistema, ali i u produkt dizajnu i arhitekturi, kako bi se rješenja što bolje uskladila s očekivanjima korisnika.

Humanocentrični dizajn User-centered design ili humanocentrični dizajn (prev. aut.) izvedenica je participativnog dizajna nastala 1980.-tih godina. Humanocentrični dizajn označava dizajn-proces koji vode profesionalni dizajneri, a koji uključuje konsultacije s potencijalnim krajnjim korisnicima proizvoda. Uključeni korisnici ne dizajniraju, već u fokus-grupama ocjenjuju i daju komentare na rezultate u različitim fazama dizajn-procesa. Oni nisu aktivni partneri u procesu, već pasivni subjekti.

Humanocentrični dizajn koristi se u početnim fazama razvoja novih proizvoda kako bi se proizvod ispitao mnogo prije predstvljanja na tržištu i kako bi se smanjio rizik od poslovnog neuspjeha.

Humanocentrični dizajn predstavlja početak antropocentrizma u dizajnu. Cilj humanocentričnog dizajna nije isključivo finansijska dobit, već se nastoji učiniti proizvod pristupačnim što većem broju korisnika. Pritom se ne sagledavaju samo fizički aspekti odnosa između čovjeka i proizvoda, već i psihosocijalni faktori ovog odnosa.

D3o, Sprout Design, 2007. godine Baletske papuče su proizvod koji decenijama nije promijenjen. Sprout Design sarađivao je sa proizvođačem Capulet na razvoju humanocentrične baletske papuče D3o, čija poboljšana konstrukcija i primjena novih materijala umanjuju bol i rizik da se plesačica povrijedi.

37

Adiri Natural Nurser, Whipsaw, 2000. godine Ova humanocentrična bočica za bebe lakše se koristi od “klasičnih” bočica. Donji dio se otvara radi olakšanog punjenja i bebe koje su tek prestale dojiti lakše prelaze na ovu antropomorfnu bočiću.

38

Fixperts, Daniel Charny, 2012. godine Fixperts je mreža meta-dizajnera koji zajedno s korisnicima pronalaze inovativna rješenja svakodnevnih problema. Rezultat zajedničkog rada može biti jednostavna popravka pokvarenog proizvoda koji bi korisnik inače odbacio ili inovativni proizvod.

Maya Pedal, AsociaciÓn Maya Pedal, 1997. godine Maya Pedal primjer je socijalnog dizajna. Asociación Maya Pedal iz Guatemale reciklira stare bicikle i od njih pravi različite mašine na dinamički pogon.

Te mašine postale su veoma važne za pokretanje i održavanje lokalnih poduzeća.

Meta-dizajn

Socijalni dizajn

Meta-dizajn ide korak dalje od participativnog dizajna i humanocentričnog dizajna jer podrazumijeva kreaciju otvorenog sistema čiji ga korisnici, odnosno “vlasnici”, mogu kontinuirano mijenjati i adaptirati prema vlastitim potrebama. Sistem nije zatvoren, već evoluira, a korisnici učestvuju u rješavanju problema i kroz taj proces stiču osjećaj vlasništva nad sistemom. Metadizajn nastao je 1980.-tih godina kada se računarska tehnologija počela koristiti u umjetnosti i dizajnu. Razvoj informacijskih tehnologija, a posebno Interneta, uslovio je porast interesa za meta-dizajnom.

Meta-dizajn možemo posmatrati i kao model dizajna koji sam sebe redizajnira i adaptira različitim vanjskim okolnostima, s obzirom da se realnosti i problemi budućnosti ne mogu u potpunosti predvidjeti u trenutku nastajanja dizajna.84

Pojam socijalni dizajn može označavati više stvari, a u kontekstu ko-dizajna predstavlja model dizajna čiji je krajnji cilj transformacija društva i prelazak na održivi način rada, života i proizvodnje, za razliku od tržišnog modela dizajna čiji je jedini cilj profit.

Victor i Sylvia Margolin predlažu model socijalnog dizajna koji se oslanja na modele socijalnog rada, gdje dizajneri, baš kao i socijalni radnici procjenjuju međudjelovanje sistema klijenata (osobe, porodice, grupe, organizacije, zajednice) i domena (bioloških, prirodnih, fizičkih, prostornih) unutar okoline s kojom je sistem klijenata u interakciji85. Socijalni radnici s pomenutim korisnicima usluga prolaze zajednički kroz sve faze rada, a Margolinovi ovaj način djelovanja predlažu i dizajnerima.

84 WOOD, J. (2008.) ‘Changing the Change: A Fractal Framework for Metadesign’, u Changing the Change Proceedings, Cipolla C. i Percuccio P.P. (eds), Allemandi Conference Press, Turin, str. 4

85 MARGOLIN, V. i MARGOLIN, S., op. cit., str. 25

HomeHero, Arnell Group, LLC, 2007. godine Ovo je inkluzivni redizajn aparata za gašenje požara.

Redizajnirani je aparat mnogo lakše koristiti nego “klasični”. Uputstva za upotrebu naznačena su simbolima i tekstom i mogu se brzo i lako čitati.

Proizvod je atraktivan, pa ga korisnici rado drže na vidljivim mjestima.

Flamp, Martí Guixé, 1998. godine Flamp je primjer sporog dizajna. To je konceptualna lampa, proizvedena u maloj seriji, koja preispituje potrebu za potrošnjom električne energije radi osvijetljenja. Nema električkih komponenti, već je prekrivena fosforescentim premazom i može svijetliti u mraku otprilike pola sata.

Inkluzivni dizajn

Spori design

Inkluzivni dizajn je strategija koja je usklađena sa savremenom političkom idejom društvene inkluzije koju u formalnopravnom smislu štiti zakonodavstvo, a u razvijenim zajednicama podržavaju i vladin i nevladin i privatni sektor. Roger Coleman preuzima definiciju ustanove British Standards Institute koja kaže da je inkluzivni dizajn “dizajn proizvoda, usluga i prostora koji su pristupačni ljudima najšireg spektra sposobnosti u najširem spektru situacija bez potrebe za posebnim prilagođavanjem ili dizajnom”86. Prema tome inkluzivni proizvod, usluga ili prostor ne ograničava niti sprječava ravnopravno učešće korisnika u životnim tokovima.

U posljednijih desetak godina shvatanje invaliditeta87 u razvijenim, postindustrijskim društvima se mijenja.

Invaliditet, starost ili bolest su datost, a predmeti, prostori i usluge su ono što nameće ograničenja88 koja utječu na integraciju korisnika u društvenoekonomske tokove i na njegov psihosocijalni život.

Suštinska razlika između slow designa ili sporog dizajna (prev. aut.) i drugih održivih pristupa je u sveobuhvatnom pristupu koji omogućava da se rješenje razvija polako, da evoluira. Pokret sporog dizajna teži da uspori metabolizam ljudskih, ekonomskih, industrijskih ili urbanih resursa protoka i da utječe na promjenu ponašanja konzumenata, što je preduslov postizanja istinske održivosti89. Spori dizajn, baš kao i njegov prethodnik Slow Food Movement ili pokret spore hrane koji je pokrenut kao odgovor na fast food ili brzu hranu, teži usporavanju kako bi se proizvod napravio kvalitetno i kako bi u procesu uživali dizajner, naručioc, proizvođač i korisnik.

Spori dizajn vjerovatno je najveći kontrapunkt tržišnom modelu dizajna čiji je krajnji i najviši cilj finansijski profit.

Prioriteti sporog dizajna su nefinansijske vrijednosti, poput ljudskih, društvenih, prirodnih, intelektualnih, itd. Samim tim, spori dizajn vraća se na lokalno, tradicionalno, ritualno, vernakularno.

Podstiče dijeljenje ideja i rješenja koje je nekada bilo naturalno, zatim gotovo nezamislivo u svijetu profesionalnog dizajna, a danas je sve popularnije.

86 COLEMAN, R. (2006.) ‘From margins to mainstream: why inclusive design is better design’, članak predstavljen na predavanju u Ergonomics Society, dostupan na http://hhc.rca.ac.uk/resources/ publications/ErgSocLecture06.pdf, 17.11.2007., pregled 21.03.2013. godine, str.19 87 Invaliditet – neusklađenost fizičkih, senzornih, kognitivnih ili drugih sposobnosti pojedinca i njegovog okruženja, što negativno utječe na njegovo ravnopravno uključivanje u društvene tokove 88 COLEMAN, op. cit., str. 11

Honeycomb Vase, Tomáš Gabzdil Libertiny, 2007. godine Studio Libertiny razvio je seriju vazni koje oblikuju pčele. Dizajner u košnici ostavlja kalup za pčelinji vosak sa urezanom saćastom teksturom, a nakon sedam dana dobiva unikatnu vaznu koju su oblikovale pčele.

89 STRAUSS, C. i FUAD-LUKE, A. (2008.) ‘Slow Design Principles: A new interrogative and reflexive tool for design research and practice’, u Changing the Change Proceedings, Cipolla C. i Percuccio P.P. (eds), Allemandi Conference Press, Turin, str. 2 39

3.2. Proces ko-dizajna Proces ko-dizajna najviše se razlikuje od klasičnog dizajn-procesa po tome što u njemu često učestvuje veliki broj ljudi, od kojih mnogi nisu profesionalni dizajneri ili teoretičari dizajna, već drugi stručnjaci čije je znanje ključno za temu, pa i korisnici proizvoda na čijem se razvoju radi. Proces najčešće vode i koordiniraju profesionalni dizajneri ili teoretičari dizajna, a u nekim je slučajevima potrebno angažovati tehničko i administrativno osoblje. Kao i bilo koji drugi dizajn-proces, proces ko-dizajna sastoji se iz analize, sinteze, razvoja i realizacije.

U ko-dizajnu često se isprepliću uloge pojedinih učesnika. Oni više ne pripadaju hijerarhijskom linijskom sistemu kao u “klasičnom” modelu dizajna, već funkcionišu kao mreža90. Čak mogu mijenjati uloge, ali su delegirane odgovornosti za segmente i ukupni rezultat. Kada se definiše ko učestvuje u procesu, potrebno je sakupiti učesnike kako bi počeli s radom. Dio radnog procesa se može događati u virtualnom okruženju, pomoću Interneta i socijalnih mreža, ali je svakako potrebno organizovati lične sastanke i zajednički rad. Učesnici procesa se mogu sastajati u manjim grupama, ali je najčešće potrebno okupiti sve učesnike i omogućiti im zajednički rad barem jednom, što je moguće realizovati pomoću jedne ili više ko-dizajn metode o kojima će kasnije biti više riječi. Treba voditi računa i o praktičnim pitanjima, pažljivo odabrati lokaciju na kojoj će se odvijati događaj, detaljno razraditi raspored, planirati troškove, itd. Voditelj i koordinator dokumentuju proces rada, a za njegovu realizaciju neophodna je primjerena tehnička infrastruktura.

U nastavku rada biće predstavljene faze procesa i metode ko-dizajna. Njihovi opisi preuzeti su od dizajnerske kompanije IDEO iz San Francisca koja ih je među prvima počela koristiti u radu, ustanove Design Council, te vodećeg instituta za inkluzivni dizajn Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design iz Londona. Proces ko-dizajna, kao i dizajn-proces općenito, sastoji se iz analize, sinteze, razvoja i realizacije.

90 SANDERS i STAPPERS, op. cit., str. 5 40

Analiza Faza analize prva je faza procesa ko-dizajna.

Tokom analize neophodno je postaviti i istražiti temu, odrediti cilj procesa, strategiju pomoću koje će se doći do cilja, definisati koncept, te analizirati na koji način projekat ili dizajn može postati održiv. Elizabeth B.-N. Sanders kvalificira fazu istraživanja teme i definisanja ciljeva rada kao fuzzy front end 91 ili magloviti prvi dio (prev. aut.) jer se na tom nivou još uvijek ne zna da li će rezultat procesa biti proizvod, usluga, virtualno rješenje, niti da li će uopšte biti rezultata. Na samom početku procesa potrebno je identifikovati aktere i interesne grupe i definisati njihove uloge prema njihovim kapacitetima. Akteri su osobe ili organizacije koje su neophodne za provođenje procesa. Interesne grupe mogu, ali ne moraju biti akteri, a to su sve osobe ili organizacije koje će utjecati na proces, odnosno na koje će proces imati utjecaj. Voditelji procesa mogu samostalno odrediti okvir procesa, ali za postizanje optimalnih rezultata preporučuje se uključivanje različitih potencijalnih aktera i interesnih grupa na samom početku.

Postavljena tema je ideja vodilja cjelokupnog procesa, te treba biti dovoljno široko postavljena da ne ograniči mogućnosti djelovanja, ali opet dovoljno precizirana da ju je moguće sagledati92.

Preporučljivo je formulisati temu tako da je usmjerena na čovjeka, iako će rezultat procesa biti proizvod. Vjerovatno postoje druga rješenja na istu temu, a potrebno ih je istražiti i mapirati, kako bi rezultat procesa bio uistinu inventivan i drugačiji od postojećih rješenja ili kako bi se rješenje eventualno moglo smjestiti unutar postojećih sistema. U ovoj fazi određuje se cilj i strategija pomoću koje će se doći do koncepta, ali i metodologije koje će se koristiti u narednim fazama procesa.

Po završetku ove faze očekuje se jasno definisan koncept. Na samom početku razvoja konceptu treba voditi računa o održivosti projekta.

91 ibid., str. 3 92 IDEO (2008.) Human Centered Design Toolkit, IDEO, San Francisco, str. 23

Šematski prikaz dizajn-procesa Double diamond ili Dupli dijamant, Design Council, 2005. godine Ko-dizajn, Elizabeth B.-N. Sanders, Pieter Jan Stappers, 2008. godine

Ko-dizajn na djelu, Alastair Fuad-Luke, 2009. godine 41

Učesnici se biraju s namjerom da se u tim uključe osobe koje inače ne bi surađivale.

Nesvakidašnje radno okruženje podstiče učesnike da se bave pitanjima s kojima se ne susreću svakodnevno. Pored stručnjaka čije je znanje neophodno za cjelovito razumijevanje teme, učesnici mogu biti potencijalni korisnici proizvoda ili članovi lokalne zajednice kojih se tema tiče. Radom s ekstremnim korisnicima, ljudima na početku ili na kraju spektra dobi, sposobnosti, obrazovanja, socijalnog i ekonomskog statusa i drugih socijalnih kategorija, lakše se dolazi do saznanja vezanih za ponašanja, iskustva i vjerovanja ostatka populacije. Ovakva struktura tima omogućava bolje razumijevanje teme i često rezultira inovativnim rješenjem93.

Ključ uspjeha u ko-dizajnu je u što većoj mjeri pristupiti radu bez predrasuda, dopustiti da ideje proizađu iz konsultacija s korisnicima.

Sinteza Faza sinteze obuhvata period od istraživanja do uobličavanja stvarnih rješenja, tokom kojeg se informacije vezane za sadašnjost pretvaraju u prilike za budućnost94. Kvalitativnim metodama se dolazi do saznanja o potrebama, željama i aspiracijama pojedinaca. Te informacije tumače se kako bi se razumjele potrebe šire populacije i kako bi se odredio konceptualni okvir za dizajn. Tim dizajnera različitim metodama generiše veliki broj ideja koje mogu biti odgovor na postavljeni koncept, vrši selekciju najboljih ideja, na osnovu kojih razvija brze modele od 93 ibid., str. 57 94 ibid., str. 52 42

netrajnih materijala.

Na osnovu teme i koncepta koje je tim definisao tokom analize, u fazi sinteze tim razvija design brief ili zadatak za dizajnere (prev. aut.), nakon čega se zna da li je odgovor na zadatak predmet, usluga, sistem ili prostorno rješenje95. Tim dizajnera potom generiše ogroman broj, često na stotine konkretnih prijedloga rješenja zadatka. Na samom početku generisane ideje smiju biti nepraktične, čak i nelogične, jer takve ideje mogu podstaknuti razvoj inovativnih rješenja.

Prijedlozi zatim podliježu oštroj selekciji i adaptaciji na osnovu kriterija vezanih za raspoloživo vrijeme, finansijske i druge resurse i proizvodne sisteme, ali i strateška pitanja kao što je potencijal za budući razvoj96. Svaka kompanija, brend ili proces mogu imati vlastite specifične kriterije za dizajn. U ovoj fazi ključno je donošenje odluka u dogovoru s menadžmentom organizacije za koju se dizajnira. Takođe je ključno da su finansijska sredstva za fazu ravoja proizvoda dostupna i odobrena.

Nekoliko najperspektivnijih rješenja pretače se u opipljive trodimenzionalne modele. Modeli su brz i jeftin način da se ideje testiraju u stvarnosti. Mnogo je lakše dobiti povratnu informaciju od potencijalnih korisnika kada pred sobom imaju konkretan model nego kada im se 95 Design Council (godina nepoznata) ‘Define,’ http://www.designcouncil.org.uk/about-design/Howdesigners-work/The-design-process/Define/, pregled 14.10.2012. godine 96 Design Council (godina nepoznata) ‘Project development,’ http://www.designcouncil.org.uk/aboutdesign/How-designers-work/The-design-process/ Define/Project-development/, pregled 14.10.2012. godine

predoči verbalni opis ili vizualizacija. U ovoj su fazi ključne povratne informacije od potencijalnih korisnika.

Razvoj Malo je informacija o fazi razvoja, vjerovatno zato što su specifičnosti rada tokom ove faze poslovna tajna. Faza razvoja proizvoda slična je fazi sinteze, čak se u njoj primjenjuju slične metode, ali ovaj put fokus je na izradi i realizaciji proizvoda. Za ovu fazu karakteristična je izrada prototipa, funkcionalnog modela sličnog finalnom rješenju.

Tim dizajnera razvija i razrađuje jedan ili više odabranih prijedloga rješenja.

Tim producira niz prototipa koji više nisu grube skice kao modeli, već su funkcionalno i estetski bliski finalnom rješenju. Fizički prototipi mogu se dopuniti 3D računarskim vizualizacijama, kao i paletama boja i materijala kako bi rješenje bilo što realnije. Prototipi se testiraju u različitim kontekstima i situacijama. To najčešće radi odabrana grupa potencijalnih korisnika, ali sve češće i sami dizajneri koriste i testiraju svoje proizvode u nastajanju97. Na kraju faze razvoja proizvod je spreman za proizvodnju.

Prema organizaciji Design Council, ključ uspješnog razvoja proizvoda je u multidisciplinarnom radu, te internoj komunikaciji sa menadžmentom i

97 Design Council (godina nepoznata) ‘Development methods’, http://www.designcouncil.org.uk/aboutdesign/How-designers-work/The-design-process/ Develop/Development-methods/, pregled 20.10.2012. godine

proizvođačima98. Nekoliko konstruktivnih sastanaka dovoljno je da bi se ispitale mogućnosti proizvodnje i tržišnog plasmana rješenja. Budući da je razvoj najduži dio dizajn-procesa, tokom ove faze može doći do promjene vanjskih faktora, pa se rješenje nerijetko mijenja prema novonastalim okolnostima99.

U ovoj fazi rješenje se testira spram potreba korisnika i mogućnosti organizacija koje osmišljavaju, finansiraju i realizuju proizvod. U posljednje vrijeme potencijalni korisnici iz relevante ciljne grupe aktivno učestvuju kao ko-dizajneri i u cjelokupnoj fazi razvoja. Tokom nekoliko susreta mogu dati povratnu informaciju o skoro završenom rješenju. Ovakvim načinom rada postiže se bolji kvalitet rješenja, provjerava izvodljivost i sprječava kašnjenje projekta.

Realizacija U fazi realizacije rješenje prolazi kroz finalno testiranje. Proizvodnja se odobrava ukoliko je rješenje odgovor na zadatak postavljen u fazi analize. Sagledava se i kapacitet interesnih grupa, ključnih učesnika procesa i onih na koje proces direktno djeluje, da realizuju proizvode i da ta realizacija bude održiva. Prvi proizvedeni komadi ponovo se testiraju u pogonu, u čemu mogu učestvovati 98 Design Council (godina nepoznata) ‘Develop’, http://www.designcouncil.org.uk/about-design/Howdesigners-work/The-design-process/Develop/, pregled 20.10.2012. godine 99 Design Council (godina nepoznata) ‘Development methods’, http://www.designcouncil.org.uk/aboutdesign/How-designers-work/The-design-process/ Develop/Development-methods/, pregled 20.10.2012. godine

potencijalni korisnici. I neopipljivi proizvodi, sistemi ili usluge, podliježu sličnom testiranju. U ovoj fazi su uobičajene samo male adaptacije, nakon čega se pristupa serijskoj proizvodnji finalnog prototipa.

Paralelno s proizvodnjom i implementacijom, radi se na marketingu proizvoda, kako na internom, tako i na eksternom komuniciranju. Interni marketing podrazumijeva prezentaciju novog proizvoda unutar organizacije koja ga je razvila i eventualno organizacijama s kojima je prva u partnerskom odnosu.

Eksterni marketing obuhvata sve oblike javne prezentacije vrijednosti proizvoda.

Svaka marketinška kampanja je specifičan projekat krojen prema datom proizvodu i tržištu, ali svaka obuhvata određivanje cijene proizvoda, mreže distribucije, kanala prodaje i kanala promocije proizvoda.

Neophodno je osigurati kapacitete i odrediti finansijski model kako bi realizacija bila uspješna i dugoročno održiva. Pritom se mogu kreirati i varijacije proizvoda u skladu s povratnim informacijama s tržišta. Povratne informacije o uspjehu rješenja značajne su svim učesnicima procesa i korisne za određivanje novih ciljeva ili pravca budućeg razvoja rješenja. Dizajnerski tim često prati uspjeh rješenja i o njemu izvještava investitora čime podcrtavaju vrijednost dizajna u cjelokupnom sistemu organizacije.

43

3.3. Metode ko-dizajna Metode ko-dizajna o kojima će biti riječ su kvalitativne i pomažu timu dizajnera da “analizira i zabilježi dinamiku odnosa između ljudi, mjesta, objekata i ustanova”100.

Služe otkrivanju i razumijevanju najdubljih potreba, želja i aspiracija ljudi koji učestvuju u dizajn-procesu, ali ne mogu pokriti dovoljno široki uzorak da bi bile statistički relevantne.

Metodu ili metode ko-dizajna koje će se koristiti u procesu dizajna treba odabrati u odnosu na temu, cilj i učesnike cjelokupnog projekta. Potrebno je osmisliti i tok primijenjene metode, koji se može posmatrati kao jedan od mikroprocesa unutar cjelokupnog procesa.

Svaka se metoda mora isplanirati i prilagoditi kontekstu. Preporučljivo je postaviti precizne rokove unutar kojih se određena metoda mora primijeniti.

Medote ko-dizajna su mnogobrojne, pa će u nastavku biti više riječi samo o onima koje su primijenjene u praktičnom dijelu rada, a to su: individualni intervju, grupni intervju, brainstorming, radionica i izrada prototipa.

100 IDEO, op. cit., str. 22 IDEO Method Cards, IDEO, 2002. godine Dizajnerska kompanija IDEO pionir je humanocentričnog dizajna. Njihovi dizajneri razvili su cijeli niz metoda koje im pomažu u uključivanju ljudi koji nisu profesionalni dizajneri u dizajn-proces.

Metode su predstavili u kolekciji kartica koje se mogu koristiti u različitim kontekstima.

44

Individualni intervju Individualni intervju je možda najčešće korištena metoda i može dati uvid u ponašanja, iskustva i vjerovanja ljudi u kontekstu teme projekta. Koristi se u fazama analize, sinteze, razvoja i realizacije proizvoda. Individualnim intervjuom mogu se saznati i ponekad skrivene potrebe, želje i aspiracije ispitanika101. Iako su informacije izrazito subjektivnog karaktera, intervjuisanog pojedinca se može posmatrati kao predstavnika šire populacije do čijeg je mišljenja nemoguće drugačije doći.

Uspješan intervju je balans između ispitivanja korisnika kako bi se došlo do informacija relevantnih za dizajn-proces i prijateljskog razgovora u kojem će se intervjuisani subjekt osjećati ugodno.

Voditelj vodi intervju, dok koordinator dokumentuje i fotografiše proces rada.

Voditelj i koordinator na intervju donose pripremljena pitanja, ali je improvizacija 101 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Method – Interview,’ http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/methods/interview, pregled 20.10.2012. godine

svakako dozvoljena. Intervju traje 60 do 90 minuta. Često je polazna tačka drugih metoda ili se kombinuje s njima.

Sugestija kompanije IDEO je da individualni intervju započne pitanjima o kojima ispitaniku nije teško ili neugodno razgovarati. Intervju treba nastaviti postavljanjem širokog spektra pitanja vezanih za aspiracije korisnika i na osnovu datih odgovora detaljnije se fokusirati na temu. Kako bi se dobio što kvalitetniji odgovor, treba izbjegavati apstraktna pitanja, te čak postavljati pitanja vezana za izmišljene situacije.

Ako je moguće, sagovornik treba pokazati predmete ili prostore o kojima govori ili vizualizirati apstraktno iskustvo crtežom ili dijagramom102. Od sagovornika se može tražiti dodatno objašnjenje, i to više puta.

Više od tri osobe ne trebaju prisustvovati individualnom intervjuu.

Grupni intervju Grupni intervju pruža uvid u objektivna pitanja vezana za određenu zajednicu.

Kompanija IDEO stajališta je da grupni intervju može brzo pružiti dobar uvid u život, problematiku i dinamiku zajednice, osobito ako u njemu učestvuje što više ljudi različitog obrazovanja, pola, dobi i ekonomske moći, ali nije dobro okruženje za postavljanje pitanja lične prirode103.

Voditelj i koordinator trebaju pripremiti pitanja prije intervjua. Pitanja se postavljalju stepenovano, od onih manje zahtjevnih do eventualno kontroverznih pitanja. U jednoj grupi može biti do deset ispitanika, a intervju traje 90 do 120 minuta. Grupni intervju moguće je kombinovati s drugim metodama i primjenjiv je u svim fazama procesa kodizajna.

Ukoliko unutar jedne grupe postoje pojedinci koji ne mogu otvoreno razgovarati jedni pred drugima, mogu se odvojiti u dvije grupe. Prirodno je da neki učesnici dominiraju intervjuom, dok su drugi šutljiviji, ali se pronicljivim moderiranjem pitanja mogu uputiti i ovim 102 IDEO, op. cit., str. 240-46 103 IDEO, op. cit., str. 30

Consider, Wire Design, 2006. godine Wire Design napravio je Consider, računarski program koji pomaže dizajnerima i njihovim klijentima da provjere da li je proizvod koji razvijaju inkluzivan.

Program se sastoji iz vizuelnih i zvučnih filtera koji simuliraju različite oblike senzornog invaliditeta. www.designingwithpeople.org, Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design, 2011. godine Ova web stranica pruža uvid u različite metode rada s ekstremnim korisnicima, osobito starijim osobama i osobama s invaliditetom. Objašnjava kako prevesti zapažanja o korisnicima u jezik dizajna i predviđa mogućnost da posjetioci stranice dodaju svoje metode.

45

drugima. Grupni intervju treba voditi na neutralnom terenu u polujavnom prostoru koji je u svakom smislu pristupačan svim učesnicima.

Brainstorming Brainstorming služi generisanju ideja koje nisu sputane organizacijskim, operativnim ili tehničkim ograničenjima104.

Isključivi cilj ove metode je podstaknuti slobodno mišljenje i generisati što veći broj ideja. Mnoge ideje su nepraktične, čak nerazumne, ali nas mogu dovesti do inovativnih rješenja koja su izvodiva.

Iako je napuštanje normi cilj ove tehnike, ona ipak ima svoj tok i pravila. Recept za uspješan brainstorming je stav da ne postoje loše ideje i da se svaka ideja, ma koliko bila iracionalna, može nadgraditi. Bitno je ne odstupati od teme i čuti mišljenje svakog učesnika.

U brainstorming sesiji sa jednim ili više voditelja može učestvovati čak i 30 učesnika, a tehniku je moguće primijenjivati samostalno. Sesija traje 30 do 45 minuta, a primjenjuje se u fazi analize i sinteze.

Voditelj prije sesije formuliše jednu ili više tema, na koje učesnici odgovaraju formulacijom što većeg broja ideja. Na početku sesije voditelj objasni pravila ove vježbe, napiše temu tako da je vide svi učesnici, a potom je objasni. Svaki učesnik mora imati papire malog formata pomoću kojih će bilježiti svoje ideje. Učesnici jedan za drugim opisuju verbalno ili crtežom po jednu ideju na zasebnom papiru, postave papir na zid i obrazlažu svoju ideju. Ukoliko se smanji učestalost ideja vezanih za temu, voditelj može postaviti nekoliko podpitanja ili preći na novu temu. Kada iscrpe ideje vezane za sve teme, učesnici mogu prići zidu i odabrati i označiti najbolje ideje. Grupa može nastaviti razgovarati o odabranim idejama, razrađivati ih, sagledati iz drugog ugla ili međusobno kombinovati.

104 IDEO, op. cit., str. 73 46

Radionica

Izrada prototipa

Radionica je sužena i ubrzana replika cjelokupnog dizajn-procesa i najčešći je modus grupnog ili timskog razvoja proizvoda105. Ova metoda primjenjiva je u internom poslovnom okruženju, u akademskom radu ili u radu s javnim sektorom. Radionica je posebno korisna u slučajevima kada je za razvoj rješenja raspoloživo malo vremena, ljudskih ili finansijskih resursa. Radionica je metod primjeren početnoj i srednjoj fazi cjelokupnog procesa, dakle sintezi i razvoju. Faze radionice uključuju analizu, sintezu, te ukoliko je potrebno razvoj i realizaciju. Rezultati radionice najčešće su vizualizirane ideje106. Tokom radionice moguće je realizovati modele i prototipe, ali ih je, ukoliko se traži finalizirano rješenje za tržište, neophodno razviti nakon radionice. Radionica može trajati od jedan do pet dana, otprilike osam do dvanaest sati dnevno.

Nakon što se odredi tema i cilj radionice, formira se spisak učesnika i struktura radionice. Uobičajeno je da u jednoj grupi sa jednim voditeljem i po potrebi jednim koordinatorom, radi pet do petnaest ljudi. Ukoliko je potrebno uključiti više učesnika, može se napraviti više grupa koje će raditi odvojeno i eventualno jedna drugoj povremeno prezentirati rješenja. Na samom početku voditelj i koordinator grupi predočavaju temu, zadatak i ciljeve radionice. Kao uvod može poslužiti prezentacija pitanja i problema koji su uslovili zadatak, te poziv učesnicima da iskažu vlastito viđenje pitanja i viziju rješenja problema107.

Učesnici radionice koriste različite metode da bi analizirali stanje, generisali ideje i odabrali one koje će razvijati i eventualno uobličiti u vidu modela ili prototipa.

Prototip je fizička predstava dizajnerskog rješenja i pravi se radi evaluacije rješenja prije daljnjeg razvoja ili proizvodnje108.

To je moćno sredstvo pomoću kojeg se proizvod testira spram raznih realnih parametara. Prototip je nekada odgovor na pitanje poželjnosti, a nekad na pitanje funkcionalnosti ili isplativosti proizvoda.

Izradom prototipa može se doći do modela napravljenog od dostupnih materijala kojim se testiraju prve ideje, ali i do funkcionalnog rješenja koje je spremno za serijsku proizvodnju.

Izrada prototipa mnogo je bolji način prezentacije od crteža ili verbalnih opisa jer prototip smanjuje rizik pogrešnog tumačenja sadržaja. Koristi se i radi komunikacije među dizajnerima i komunikacije između dizajnera i drugih stručnjaka ili dizajnera i korisnika.

Prototip izveden u više varijacija način je brzog testiranja ideja, dok finalni prototip može biti presudan za odluku investitora da li će finansirati proizvod.

Dizajneri mogu praviti prototipe sami ili sa potencijalnim korisnicima.

Nekada su se prototipi pravili na samom kraju procesa zbog finansijskih ograničenja, a danas se od faze sinteze do realizacije praktikuje izrada što jeftinijih probnih modela kako bi se smanjio rizik skupih grešaka tokom realizacije. Za izradu modela dizajneri često koriste papir, karton, ljepilo, selotejp i sličan kancelarijski materijal, iako proizvod u konačnici neće biti od tih materijala.

Uz prototip se često pravi storyboard ili vizualizacija scenarija korištenja proizvoda.

Primjenjuje se i role-playing ili tehnika preuzimanja uloga u kojoj ko-dizajneri glume korisnike kako bi što bolje shvatili emotivne aspekte proizvoda koji razvijaju.

105 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Methods – Immersive Workshop,’ http://designingwithpeople.rca.ac.uk/methods/ immersive-workshop, pregled 11.10.2012. godine 106 ibid., pregled 11.10.2012. godine 107 IDEO, op. cit., str. 57

108 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Methods –Prototyping,’ http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/methods/prototyping pregled 01.11.2012. godine

3.4. Razvoj ko-dizajna Od 1980.-tih do danas uloga čovjeka u dizajnu evoluirala je više puta, od kupca, do potrošača, a zatim do korisnika, adaptera, učesnika, i konačno, ko-kreatora109. Tokom apsolutne prevlasti tržišnog modela dizajna čovjek je bio pasivni korisnik, kupac ili potrošač. Odnos između čovjeka i proizvoda nakon trenutka kupovine nije se proučavao. Informatička industrija među prvima je shvatila da čovjek može imati aktivnu ulogu u proizvodnji, te su počeli angažovati potencijalne korisnike za testiranje novih proizvoda. Internet revolucija aktivirala je čovjeka do nivoa kokreatora, ravnopravnog učesnika dizajnprocesa.

Sociolog i psiholog Herbert Simon još je 1969. godine proglasio da je dizajner “svako ko osmisli plan akcije usmjeren ka promjeni postojećih situacija u preferirane”110, ali njegovo mišljenje dijelila je tek nekolicina teoretičara.

1960.-tih godina stručnjaci iz različitih disciplina analizirali su i kritikovali društvene i proizvodne sisteme i bilo je sporadičnih pokušaja humanizacije dizajna. No, ovo je doba ipak zapamćeno kao doba velikih dizajnera, zvijezda iza kojih su stajali veliki timovi anonimnih dizajnera. Dizajn je u narednim desetljećima postajao sve više timska disciplina, u kojoj su osim dizajnera počeli učestvovati stručnjaci drugih disciplina.

Shvatanje ko-kreacije i korištenje bazične ljudske kreativnosti proširilo se sa akademske zajednice na informatičku industriju 1980.-tih godina. Tada je informatička industrija bila u povojima, a “običnom čovjeku” bilo je gotovo nemoguće koristiti računare. Mali broj kompanija, a među prvima Microsoft, počeo je provoditi testiranja korištenja računara i shvatili su da im kupci mogu pomoći da poboljšaju proizvode i usluge. Dotadašnje kupce počeli su posmatrati kao korisnike, a neke su uključili u dizajn-proces kao učesnike i adaptere.

Pojava Interneta demokratizirala je i ubrzala razmjenu informacija i znanja.

World Wide Web možda je najbolji 109 SANDERS, Cumulus Working Papers 15/5, str. 30 110 SIMON, H. (1996.) The Sciences of the Artificial, MIT Press, Cambridge, Massachusetts, str. 111

Mreža aktivista Anonymous U virtualnom svijetu linijski i hijerarhijski sistemi saradnje skoro da više ne postoje, a ljudi i u realnom svijetu sve češće sarađuju kroz participativne mreže.

Anonymous je ekstremni primjer participativne mreže anonimnih aktivista na Internetu. Časopis Time ih je 2012. godine proglasio jednim od najmoćnijih subjekata na svijetu. Ova mreža primjer je moći neograničene razmjene informacija i anonimnosti koju pruža Internet. Članovi mreže bore se za slobodnu razmjenu informacija na Internetu, ali pritom ne biraju sredstva.

47

primjer proizvoda koji skoro u potpunosti zavisi o slobodnoj razmjeni i nadgradnji informacija, ideja i znanja. Nove digitalne tehnologije pojavljuju se svakodnevno, a upravo društvene mreže, wikiji, chat-sobe, blogovi i druge tehnologije šire mogućnosti saradnje preko Interneta. Nove tehnologije vođene su idejom da znanje treba biti dostupno svima, te da se svaki intelektualni progres i rast temelji upravo na dijeljenju i nadgradnji znanja.

Kultura dijeljenja i razmjene koju je podstaknuo Internet utječe na uvođenje principa ko-kreacije u modele proizvodnje i dizajna. Praksa uključivanja korisnika u dizajn-proces tek je u nastajanju.

Privatni, neprofitni i nevladin sektor danas su prihvatili ko-dizajn, a njegov najveći pobornik upravo je privatni sektor zato što u ko-dizajnu vidi mogućnost za ostvarenje profita111. Ironično, prevlast kodizajna donedavno je kočio upravo tržišni model dizajna naslonjen na hijerarhijski struktuiran poslovni svijet tržišne ekonomije u kojem su menadžeri i stručnjaci, a ne “obični ljudi” donosili odluke i kojem su pogodovali pasivni potrošači, a ne aktivni korisnici112. Prednost ko-dizajna i razlog što ga je usvojio privatni sektor je što se proizvod u svom samom začetku poboljšava, umjesto da se mijenja prema povratnim informacijama korisnika tek nakon pojave i zaživljavanja na tržištu.

Ko-dizajn polako oslobađa korisnike uloge pasivnih potrošača i daje im priliku da aktivno učestvuju u oblikovanju proizvoda i usluga, pa i vlastite stvarnosti.

Prema iskustvu Elizabeth B.-N. Sanders, korisnici su početkom XXI vijeka prestali željeti biti samo konzumenti i počeli su sanjati o kreiranju113. Tek počinjemo razumijevati šta participacija i ko-kreacija mogu značiti za dizajn i kako se mogu iskoristiti. Ostaje da se vidi na koji način će nove, nedovoljno definisane granice autorstva djelovati na odnos prema intelektualnom vlasništvu.

Linux, Linus Torvalds, 1991. godine Linux je najznačajniji primjer slobodnog softvera čiji je kod dostupan javnosti pod licencom GNU General Public License. Svi korisnici mogu mijenjati, nadograđivati i distribuirati ovaj operativni sistem.

Linux se razvijao mnogo brže nego drugi operativni sistemi upravo zato što je otvoreni sistem koji ovisi o doprinosu vlastitih korisnika.

Radio stanica, William Moggridge, 1970.-tih godina Bill Moggridge bio je jedan od prvih dizajnera koji je pitao ljude šta žele od proizvoda u vrijeme kada su dizajneri vještački kreirali potrebe kupaca. Njegov projekat brodske radio stanice smatra se početkom humanocentričnog dizajna. Moggridge je insistirao da sa svojim timom dizajnera posmatra korištenje postojećih radio stanica i da testira novo rješenje na pučini u olujnoj noći.

NikeID, Nike, 1999. godine Ko-dizajn je godinama bio alternativna praksa akademske zajednice i informatičke industrije.

Zapravo su multinacionalne korporacije među prvima popularizirale ko-dizajn i preuzele ovaj pristup na pragu novog milenija jer postoji tržište za njega.

Proizvođač sportske opreme Nike kupcima nudi opciju personalizacije obuće još od 1999. godine.

Kupci preko Interneta ili u specijalizovanim radnjama mogu dizajnirati svoju obuću na osnovu ponuđenih elemenata.

Evolucija uloge običnog čovjeka u dizajn-procesu, Elizabeth B.-N. Sanders, 2006. godine

111 SANDERS i STAPPERS, op. cit., str. 5 112 ibid., str. 5 113 Sanders, E.B.-N. (2005.) ‘Information, Inspiration and Co-creation,’ The 6th International Conference of the European Academy of Design, University of the Arts, Bremen, str. 5 48

Logotip, Creative Commons, 2001. godine Neprofitna organizacija Creative Commons, čiji je suosnivač teoretičar prava i zagovornik slobodne kulture Lawrence Lessig, nastala je uslijed promjene odnosa prema nematerijalnoj svojini. Creative Commons osnovan je 2001. godine, a već slijedeće su izdali prve CC licence. Suprotstavlja se rigidnim zakonima koji štite intelektualno vlasništvo do te mjere da se koči napredak kulture jer nove generacije nemaju pravo kreirati na osnovu rješenja iz prošlosti bez saglasnosti prethodnih kreatora. CC licence daju autoru cijeli spektar mogućnosti zaštite intelektualnog vlasništva, od potpune zaštite – sva prava pridržana do potpunog odricanja prava – no rights reserved – nikakva prava pridržana.

Radio Braun T3, Braun, 1958. godine i iPod, Apple Computers, 2001. godine Zvučnik Braun LE1, Braun, 1959. godine i iMac, Apple Computers, 2007. godine Kalkulator Braun ET44, Braun, 1978. godine i aplikacija za iPhone, Apple Computers, 2007. godine Dieter Rams vodio je odjeljenje za dizajn proizvođača električnih aparata Braun od 1961. do 1997. godine.

Među prvima je ponudio održivu i humanocentričnu alternativu tržišnom modelu dizajna. Smatra se da nije uvodio potencijalne korisnike u proces dizajna, ali je humanocentričnim pristupom otvorio vrata ko-dizajnu. Rams je smatrao da dobar proizvod mora biti inovativan, razumljiv, dugotrajan, i ekološki održiv.

Može se povući paralela između njegovog rada za Braun i održivih, ekoloških i inkluzivnih proizvoda koje je Jonathan Ive dizajnirao za Apple Computers nekoliko decenija poslije.

49

4. Inkluzivni dizajn Jedan od začetnika strategije inkluzivnog dizajna, Roger Coleman, citira British Standards Institute i kaže da je inkluzivni dizajn “dizajn proizvoda, usluga i prostora koji su pristupačni ljudima najšireg spektra sposobnosti u najširem spektru situacija bez potrebe za posebnim prilagođavanjem ili oblikovanjem”114. To je strategija koja se koristi ko-dizajnom, dakle u dizajn-proces uključuje ekstremne korisnike poput osoba s invaliditetom ili starih ljudi, kako bi ponuđena rješenja bila pristupačna što većem broju korisnika.

Inkluzivni dizajn nije zasebna oblast dizajna, već strategija koja je sastavni dio struke i koja se odnosi na najširi spektar populacije. Proizvod, usluga ili prostor koji ne ograničava niti sprječava ravnopravno učešće korisnika u životnim tokovima može se smatrati inkluzivnim.

Proizvod koji je inkluzivan pristupačan je i mlađoj populaciji i ljudima bez invaliditeta.

Jednostavnije rečeno, inkluzivni dizajn je dizajniranje za ljude i dizajniranje s ljudima115.

U posljednijih desetak godina shvatanje invaliditeta promijenilo se u razvijenim, postindustrijskim društvima, a mijenja se i u tranzicijskim. Novo shvatanje djelimično je rezultat borbe za ljudska prava koja su danas zaštićena zakonodavstvom u razvijenim i u brojnim tranzicijskim zemljama, ali i interesa poslovnog sektora za prilagođavanjem paleta proizvoda sve većim zahtjevima današnjih korisnika. Invaliditet, starost ili bolest su datost, a predmeti, prostori i usluge su ono što nameće ograničenja koja utječu na psihosocijalni život korisnika116. “Invaliditet je neusklađenost nas i naše okoline (...) svijet u kojem živimo skoro (su) u cjelosti konstruisali ljudska bića (...) ako taj svijet nije učinkovit onda nas dizajn onesposobljava”117.

Inkluzivni dizajn nije ograničen na dizajn proizvoda u smislu predmeta, već može biti dizajn sistema ili usluge ili drugog 114 COLEMAN, op. cit., str.19 115 LEE, HO, op. cit., str. 3 116 CLARKSON J., COLEMAN R., KEATES S. i LEBBON C. (2003.) ‘From Margins to Mainstream’, u Inclusive Design: design for the whole population, J. Clarkson et al (eds), Springer Verlag, London, str. 1 117 COLEMAN, R. (2001.) ‘Designing for Our Future Selves’, u Universal Design Handbook, W. Preiser, E. Ostroff (eds), McGraw-Hill, New York, str. 3 50

nematerijalnog oblika proizvoda koji doprinosi integraciji različitih ljudi u normalne životne, društveno-ekonomske tokove.

Teoretičarka Julia Cassim u svojim predavanjima govori o najčešćim predrasudama dizajnera i javnosti u vezi s inkluzivnim dizajnom, te objašnjava šta inkluzivni dizajn uistinu jeste. Uobičajena je predrasuda da je inkluzivni dizajn fokusiran prvenstveno na funkcionalnost proizvoda, nauštrb estetskog faktora118. Često se misli da se inkluzivni dizajn odnosi na dizajn pomagala za osobe s invaliditetom ili stare osobe ili da je sinonim za ergonomiju. Mnogi misle da se inkluzivni dizajn svodi na praćenje protokola i standarda i da ne ostavlja prostor kreativnom izrazu dizajnera119.

U proces inkluzivnog dizajna uključeni su ekstremni korisnici, često osobe s invaliditetom ili osobe treće životne dobi, čije iskustvo i snalažljivost u prevazilaženju barijera s kojima se susreću svakodnevno može samo proširiti kreativne domete dizajnerskog tima i rezultirati osmišljavanjem istinski inovativnih proizvoda. Misli se i da je inkluzivni dizajn nekomercijalan i vođen plemenitim pobudama120. A zapravo, u inkluzivnom dizajnu estetski kriteriji jednako su važni kao i funkcionalni jer proizvod koji nije poželjan svakako stigmatizira korisnika i isključuje ga iz normalnih životnih tokova. Budući da su na globalnoj razini populacije osoba s invaliditetom i starih osoba u stalnom porastu, inkluzivni dizajn se praktikuje iz ekonomskih pobuda. Statistika ukazuje na to da osobe s invaliditetom i stari ljudi nisu manjina, nego većina i da u razvijenim zemljama imaju značajnu ekonomsku moć.

118 Julia Cassim, predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, 25.05.2009. godine 119 ibid.

120 ibid.

iPhone 5, Apple Computers, 2012. godine Naizgled trendovski iPhone zapravo je inkluzivni proizvod. Prvi je mobilni telefon sa samo jednim dugmetom i velikim, Ä?itljivim ekranom. To je proizvod koji intuitivno mogu koristiti svi korisnici bez obzira na dob, sposobnosti, obrazovanje ili druge faktore.

Promijenio je poimanje mobilne telefonije kada je prvi put predstavljen 2007. godine.

51

4.1. Definicija inkluzivnog dizajna Inkluzivni dizajn je kreiranje proizvoda i usluga koje odgovaraju potrebama najšireg spektra potrošača, bez obzira na njihovu dob ili sposobnosti121. Pored pojma inkluzivni dizajn koji se razvio u Velikoj Britaniji, u literaturi se može naići i na pojam univerzalni dizajn, koji je razvijen u Sjedinjenim Američkim Državama i koji se primjenjuje i u Japanu, i dizajn za sve koji je nastao u Skandinaviji. Univerzalni dizajn prvenstveno je fokusiran na uklanjanje prostornih barijera, originalno osobama s fizičkim invaliditetom122 koje se kreću pomoću kolica, a zatim i ljudima s oblicima senzornog123 i 121 COLEMAN, R., (2004.) About: Inclusive Design, Design Council, London, str. 22, publikacija dostupna na http://www.designcouncil.org.uk/en/About-Design/ Design-Techniues/Inclusive-design/ 122 Fizički invaliditet – ograničenje fizičkih funkcija dijelova tijela ili pokretljivosti tijela kao cjeline, s tim što novije shvatanje podrazumijeva da je ograničenje uzrokovano neodgovarajuće oblikovanom okolinom 123 Senzorni invaliditet – ograničenje funkcija jednog ili više čula, odnosno vida, sluha, mirisa, okusa, dodira, a najčešće se odnosi na vid i sluh London Taxi, Pentagram, 1997. godine Taksi vozila su javno prevozno sredstvo i trebala bi biti pristupačna svima. Dizajn agencija Pentagram redizajnirala je londonski taksi tako da u njega mogu lako ući i boraviti osobe različitih sposobnosti. London Taxi ima mnogo sigurnosnih elemenata, ali nisu ugrađeni na štetu estetskih karakteristika.

52

kognitivnog invaliditeta124. Univerzalni dizajn ima za cilj osigurati pristupačnost proizvoda i usluga125. Dizajn za sve ekvivalentan je univerzalnom dizajnu, s tim da se u nešto većoj mjeri bavi pristupačnošću informacija126. Ova tri pojma mogu se smatrati istovjetnima, iako imaju različita ishodišta i njeguju različite pristupe. Današnje doba je doba individualnosti, različitih rješenja i slobode korisnika da bira šta je najlakše, najljepše i najugodnije koristiti, čemu najviše odgovara pristup i pojam inkluzivnog dizajna. Kroz rad se koristi ovaj pojam zato što je praktični dio rada zasnovan upravo na principima inkluzivnog dizajna.

Budući da je nemoguće napraviti jedan proizvod koji je pristupačan i poželjan svim

korisnicima, inkluzivni pristup dizajnu najčešće znači stvaranje palete proizvoda za različite ciljne grupe. Tokom razvoja inkluzivnog proizvoda vodi se računa o njegovoj upotrebi u različitim kontekstima, pratećim uslugama koje podržavaju korištenje i međudjelovanju s drugim predmetima i uslugama127. Na primjer, ukoliko se radi na dizajnu novog sredstva javnog prevoza, postavlja se pitanje kako će putnici rezervisati i kupiti karte, doći do stanice, te koristiti i druge usluge poput toaleta na stanici128.

Inkluzivni dizajn nije isključivo vezan za olakšano korištenje proizvoda. Intuitivno korištenje i iskustvo korištenja proizvoda presudni su faktori uspjeha na tržištu129.

Inkluzivni dizajn podrazumijeva kreiranje

124 Kognitivni invaliditet – ograničenje sposobnosti primanja, organizacije i procesuiranja senzornih podražaja okoline, te reagovanja na njih, kao što su sposobnost učenja, pamćenja, zadržavanja pažnje, itd., s tim što novije shvatanje ograničenja smatra da je uzrokovano neodgovarajuće oblikovanom okolinom 125 COLEMAN, About: Inclusive Design, str. 21 126 ibid., str. 22

127 ETCHELL, E. i YELDING, D. (2004.) ‘Inclusive design: products for all consumers’ u Consumer Policy Review, 14(6), str. 186 128 ibid.

129 OneVoice Measurement (2010.) Philips Index: America’s Health and Well-being report 2010, The Philips Center for Health & Well-being, Amsterdam, str. 34

estetiziranih i poželjnih proizvoda. Trebao bi u potpunosti odgovarati ne samo potrebama i mogućnostima, već i željama i aspiracijama različitih korisnika130.

Koristan, ali estetski neadekvatan proizvod može postati izvor frustracija i stvoriti psihosocijalnu podjelu između ljudi koji moraju i onih koji ne moraju koristiti nepoželjni proizvod. Ljudi jednostavno ne žele koristiti čak ni asistivne proizvode131, a pogotovo proizvode široke namjene koji se ne uklapaju u njihov životni stil ili životni prostor132.

Inkluzivni dizajn se služi saznanjima iz ergonomije, ali nije dizajn za “mitskog” prosječnog korisnika, za određeni procenat populacije, već za individue različitih potreba i želja. Inkluzivni dizajn nastoji vidjeti dalje od kategorija ljudskih sposobnosti – vida, govora, sluha, tjelesnih funkcija, funkcije ruke, funkcije šake, pokretljivosti i spoznaje133, na koje su se fokusirali prvi teoretičari univerzalnog dizajna sa instituta North Carolina State University Center for Universal Design.

Evropski teoretičari nadovezali su se na njihov rad i usmjerili se na kompleksne, slojevite i svakako manje opipljive i mjerljive psihosocijalne kvalitete kao što je iskustvo korištenja proizvoda i njegov utjecaj na emocije.

Preteča inkluzivnog dizajna je specijalni dizajn, koji se primarno bavi oblikovanjem pomagala za osobe s invaliditetom.

Inkluzivni dizajn nije namijenjen isključivo osobama s invaliditetom, starim ili bolesnim ljudima, već uvažava potrebe, sposobnosti i aspiracije različitih

korisnika. Inkluzivni dizajn uvažava i specifičnosti ljudi koji su privremeno u nepovoljnoj situaciji, npr. nalaze se u stranoj zemlji čiji jezik ne poznaju ili nose neudobnu obuću. U proces inkluzivnog dizajna ugrađena su iskustva ekstremnih korisnika, ali kako bi se osmislio proizvod koji je pristupačan i privlačan i njima i svim drugim korisnicima.

Langeta za američku mornaricu, Charles i Ray Eames, 1940.-tih godina Plywood Chair, Charles i Ray Eames, 1946. godine Inovativna rješenja nastaju kada se razvije nova tehnologija ili kada se dizajneri susretnu s novim problemom i česta su u inkluzivnom dizajnu. Charles i Ray Eames su za vrijeme Drugog svjetskog rata radili na razvoju novih udlaga i nosila za američku mornaricu. Imali su pristup novoj tehnologiji savijanja šperploče i uspjeli su napraviti lagane, jeftine, modularne proizvode koji se lako transportuju.

Nakon Drugog svjetskog rata iskoristili su nova saznanja i razvili kultne komade namještaja od savijene šperploče.

130 University of Cambridge (2013.) ‘Inclusive design toolkit – What is inclusive design?’ http://www. inclusivedesigntoolkit.com/betterdesign2/whatis/ whatis.html, pregled 09.11.2012. godine 131 Asistivni proizvod – proizvod koji je specijalno kreiran kao pomagalo osobama s invaliditetom, a nije namijenjen širokoj upotrebi, primjerice, naočale su pomagalo slabovidnim osobama, a bijeli štap slijepim osobama 132 COLEMAN, From margins to mainstream: why inclusive design is better design, str. 7 133 FOLETTE STORY, M., MUELLER, J.L., MACE, R.L. (1998.) Universal Design File: Designing for People of All Ages and Abilities, NC State University, The Center for Universal Design, Raleigh, North Carolina, str. 15 53

4.2. Inkluzivni dizajn i korisnici

54

Dizajneri su najčešće mladi ljudi ili ljudi srednjih godina i teško im je staviti se u poziciju nekoga ko je u trećoj životnoj dobi ili osobe s invaliditetom134. Inkluzivni dizajn u posljednjih nekoliko godina u duhu ko-dizajna u samo srce dizajn-procesa uključuje ekstremne korisnike, najčešće stare osobe ili osobe s invaliditetom. Zbog toga je inkluzivni dizajn u sve manjoj mjeri dizajniranje za ljude, a u sve većoj mjeri dizajniranje s ljudima135. Ekstremni korisnici nisu samo testeri proizvoda ili konsultanti, već u krajnje razvijenom obliku ovog načina rada postaju i ko-dizajneri. U ljudskoj je prirodi prilagođavati svijet oko sebe svojim potrebama i željama, a kod osoba s invaliditetom to je posebno izraženo jer svakodnevno na najkreativnije moguće načine savladavaju i rješavaju probleme koje im nameće okolina.

Snalažljivost i kreativnost čini dobro pripremljenu osobu s invaliditetom ili drugog ekstremnog korisnika izuzetno vrijednim članom dizajnerskog tima.

Kako odabrati ekstremne korisnike koji će biti partneri u procesu dizajniranja?

Julia Cassim preporučuje odabir ljudi koji imaju samopouzdanje, koji su komunikativni, društveno aktivni i žive samostalno kako bi mogli ravnopravno s dizajnerima učestvovati u procesu dizajniranja136. Također smatra da je bolje birati osobe kod kojih je invaliditet urođen ili stečen u ranoj dobi jer je veća vjerovatnoća da su razvili kreativne strategije kojima nadomještaju nedostatke koje im nameće okolina137. Neki od njih vjerovatno već imaju proizvode koje su adaptirali, redizajnirali ili dizajnirali prema sebi.

Kada se s ekstremnim korisnicima razvija novi proizvod, potreban je poseban senzibilitet i preuzimanje mjera zaštite svih strana prema najvišim etičkim standardima jer je riječ o ranjivoj

populaciji138. Od dizajnera koji vode ili učestvuju u procesu očekuje se duboko razumijevanje svakodnevnog života korisnika, za što je potrebna bliska saradnja i razumijevanje nekad intimnih pitanja. Neophodno je učesnicima unaprijed objasniti o kakvom je radnom procesu riječ, da će možda neki aspekti saradnje biti publikovani i da imaju pravo odabrati da ostanu anonimni.

Nekada se radi na razvoju proizvoda koji je poslovna tajna ili strogo čuvano intelektualno vlasništvo koje još uvijek nije predstavljeno u javnosti, tako da je detalje saradnje preporučljivo precizirati ugovorom.

Pored prethodno nabrojanih kategorija ljudskih sposobnosti, inkluzivni dizajn uvažava cijeli spektar dnevnih aktivnosti korisnika, od obaveza do rituala139.

Teoretičari s instituta Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design razvili su web stranicu www.designingwithpeople. org, online edukacijski vodič za saradnju dizajnera i osoba s invaliditetom. Na stranici su predstavljene aktivnosti dnevnog života, svakodnevne radnje ključne u vođenju samostalnog života, koje su od posebnog značaja u inkluzivnom dizajnu. Među aktivnosti dnevnog života ubrajaju se lična njega, staranje o vlastitom zdravlju, aktivnosti u domaćinstvu, održavanje domaćinstva, privređivanje, komunikacija i mobilnost140. Inkluzivni predmeti, vizualne komunikacije, usluge i sistemi omogućavaju, olakšavaju i uljepšavaju ove aktivnosti.

Lična njega odnosi se prvenstveno na održavanje lične higijene i staranje o vlasititom zdravlju. Lična higijena neophodna je aktivnost, intiman čin i ritual u kojem ljudi trebaju uživati.

Kupatilo, u kojem se održavanje lične higijene uglavnom obavlja, može biti opasno mjesto. Nepromišljeni dizajn

kupaonice ograničava fizičke funkcije, kognitivne sposobnosti i sposobnost vida nekim korisnicima. Kada u koju je teško ući i iz koje se teško izlazi, klizav pod, bijele pločice ispred kojih je teško vidjeti bijele predmete ili slavina s nejasno objašnjenom regulacijom temperature, mogu nekim ljudima onemogućiti samostalan odlazak u kupatilo141. Korisnici s većim stepenom invaliditeta će i u inkluzivnoj kupaonici trebati tuđu njegu, za što svakako treba predvidjeti dodatni prostor. Inkluzivno kupatilo ima dodatni prostor za eventualne njegovatelje, lako se čisti, napravljeno je od postojanih materijala i zadovoljava estetske aspiracije korisnika142.

Očuvanje vlasititog zdravlja još je jedna aktivnost koju dobar dizajn može podržati, a loš onemogućiti. Olakšano održavanje zdravlja ključ je samostalnosti starih ljudi, ali i smanjenja troškova ambulantnog liječenja u zemljama s većinskom starijom populacijom143. Dobar dizajn može utjecati na prevenciju bolesti, ali kod već bolesnih ljudi problemi najčešće nastaju kod nemogućnosti redovnog uzimanja lijekova. Osnovno ili sekundarno pakovanje lijeka može poremetiti uzimanje lijeka ljudima s ograničenom funkcijom ruke i šake, uputstvo može biti nečitko ljudima s umanjenom funkcijom vida ili nerazumljivo osobama umanjenih kognitivnih sposobnosti, ali i onima koji ne razumiju jezik na kojem je uputstvo napisano144.

Aktivnosti u domaćinstvu najpotrebnije za samostalni život su pripremanje obroka i održavanje čistoće. Dizajn same kuhinje i alata za kuhanje odlučuje da li će široka populacija moći samostalno pripremati hranu, a svaki aspekt kupovine namirnica, otvaranja pakovanja namirnica, čitanja uputstava za kuhanje, pranje suđa, odlaganje i reciklaža otpada treba biti

134 CASSIM, J., (2009.) ‘The Role of Disabled People in the Design Innovation Process’ u Inclusive Design Workshops - User Literacy and Learning with People with Disabilities, Tanpopo no Ye Foundation, Nara, Japan, str. 2 135 LEE, HO, op. cit., str. 3 136 CASSIM, op. cit., str 4 137 ibid.

138 LEE, Y., BICHARD, J., COLEMAN, R. (2008.)

‘Designing with users, how?’, članak predstavljen na konferenciji International DMI Education Conference - Design Thinking: New Challenges for Designers, Managers and Organizations, dostupan na http:// www.dmi.org/dmi/html/conference/academic08/ AC08Proceedings.htm, pregled 22.03.2013. godine, str. 8 139 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Activities,’ http://designingwithpeople. rca.ac.uk/activities, pregled 20.11.2012. godine 140 ibid.

141 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Personal Care – Bathing’, http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/bathing, pregled 20.11.2012. godine 142 ibid.

143 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Personal Care – Health Management‘, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/healthmanagement, pregled 20.11.2012. godine 144 ibid.

pozitivno iskustvo145. Najčešći uzročnici fizičkih, vizuelnih i kognitivnih poteškoća tokom pripreme jela su pakovanja namirnica koja je teško otvoriti ili uputstva koja je teško pročitati ili razumjeti. Svi su ovi faktori presudni u trenutku kupovine ili ponovne kupovine nekog proizvoda.

Održavanje doma važan je faktor samostalnog života. Razni alati, električni uređaji, proizvodi za čišćenje, pakovanja i uputstva za upotrebu i ugradnju svih proizvoda trebaju biti dizajnirani tako da ih što više ljudi može koristiti. Sama forma proizvoda treba sugerisati način upotrebe, ali ukoliko je potrebno, dodatna uputstva mogu se pružiti čitljivom grafikom146.

Poželjno je u što većoj mjeri predstaviti uputstva simbolima, uz eventualna tekstualna objašnjenja. Korištenje treba biti intuitivno i trebaju se predvidjeti mogući nepravilni načini korištenja kako greška korisnika ne bi prouzrokovala kvar proizvoda147.

Inkluzivni dizajn se donedavno uopšte nije bavio radom jer se nije pristupalo integraciji osoba treće dobi ili osoba s invaliditetom u radnu snagu148.

U razvijenim zemljama radni vijek se produžava, pa je sve više osoba treće dobi zaposleno. Integracija osoba s invaliditetom u radnu snagu je tendencija, pa je potrebno prilagoditi pristup dizajniranja radnog mjesta. S druge strane, uslijed tehnoloških, društvenih i ekonomskih promjena, sfere poslovnog i privatnog života nisu više odvojene i sve više ljudi dio radnog vremena provede radeći od kuće149. Mogućnost rada od kuće ili povremenog rada od kuće koji je adekvatno plaćen bitna je pogodnost cjelokupnoj radnoj snazi, a 145 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Household – Meal Preparation‘, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/mealpreparation, pregled 21.11.2012. godine 146 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Household – Home Maintenance‘, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/homemaintenance, pregled 21.11.2012. godine 147 ibid.

148 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Work & Money – Work outside the home‘, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/ work-outside-the-home, pregled 21.11.2012. godine 149 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Work & Money – Working at home‘, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/ working-at-home, pregled 22.11.2012. godine

posebno starijoj populaciji i populaciji s invaliditetom150. Rad od kuće treba biti stvar izbora inače dolazi do segregacije i izolacije ranjivih populacija. Nekima je rad od kuće pitanje životnog stila i ličnog izbora, ali ljudima kojima treba svakodnevna ili česta zdravstvena njega ili kojima radno mjesto nije pristupačno, jedini je način privređivanja. Pristupačni radni prostor olakšava i uljepšava rad svima, bez obzira na dob ili sposobnosti.

Neki elementi pristupačnog prostora za rad su: mogućnost prilagođavanja osvjetljenja, što manje blještavih površina, udoban i prilagodljiv namještaj, vidljiv i uredan pribor i materijal za rad151.

Komunikacija je ključ produktivnosti i psihičkog zdravlja ljudi. Digitalne tehnologije danas su sveprisutne i osnova su najrazličitijih privatnih i poslovnih aktivnosti. Kompanije koje plasiraju tehnološko-tehničke proizvode kao što su mobilni telefoni uglavnom dizajniraju proizvod, ali ne i iskustvo korištenja tog proizvoda152. Da bi ljudi intuitivno koristili tehnološko-tehničke proizvode, oni trebaju naglašavati njihove sposobnosti i utjelovljavati njihove modele razmišljanja i učenja153. Tehnološki proizvodi razvijeni sa starim osobama ili osobama s invaliditetom rezultiraju tehnologijama koje su svima korisne. Primjerice, opcija glasovnih komandi na mobilnim telefonima neophodna je slijepim osobama, ali pogodna svim drugim korisnicima.

U aktivnosti vezane za komunikaciju ubraja se i mobilnost. Ljudi se moraju kretati radi obavljanja svih ranije navedenih aktivnosti, pa je sloboda kretanja ključ nezavisnog života154.

Mobilnost, između ostalog, omogućavaju 150 ibid.

151 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Work & Money – Work outside the home‘, op. cit.

152 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Communication – Digital Communication’, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/ activities/digital-communication, pregled 23.11.2012. godine 153 ibid.

154 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Communication – Community Mobility’, http://designingwithpeople.rca.ac.uk/ activities/communication-community-mobility, pregled 23.11.2012. godine

sistemi prevoza, usluge vezane za transport i sama prevozna sredstva.

Putovanje može biti izazov starim ljudima, osobama s invaliditetom, ali i ljudima s djecom i turistima, te se njihove potrebe i želje trebaju uzeti u obzir pri kreaciji ili adaptaciji transportnih sistema155.

155 ibid.

55

Clevername, Pearson Matthews, 2005. godine Clevername je primjer proizvoda koji svim ljudima olakšava zdravstvenu njegu. Agencija Pearson Matthews kreirala je ovaj flaster koji se može aplicirati jednom rukom. Tim dizajnera agencije nastojao je razumjeti kako slijepa osoba i čovjek koji nema ruke kreativno rješavaju problem otvaranja i stavljanja flastera da bi napravili flaster koji svi korisnici mogu lakše upotrebljavati.

Target Pharmacy Bottle, Deborah Adler, 2005.

Konvencionalna pakovanja za lijekove mogu biti nejasna i čak opasna, jer mnogi pacijenti pogrešno uzimaju prepisane lijekove. Deborah Adler je kroz diplomski rad na akademiji School of Visual Arts razvila pakovanje za lijekove sa čitljivim i nedvosmisleno predstavljenim informacijama.

Ljekarne Target otkupile su njeno rješenje i ova su pakovanja u prodaji diljem Sjedinjenih Američkih Država.

56

Good Grips, OXO International, 1989. godine U periodu kada je Sam Farber osnovao kompaniju za proizvodnju kuhinjskih alatki, njegova supruga oboljela je od artritisa. Bilo joj je teško i bolno koristiti mnoge proizvode, što je Farbera ponukalo da dizajnira liniju alata koji olakšavaju kuhanje. To je postigao univerzalnim oblikovanjem drški kuhinjskih predmeta.

Sve drške u kolekciji Good Grips su velike, ne rotiraju se u ruci i ravnomjerno raspoređuju pritisak na ruku.

Napravljene su od gume, s reljefnom površinom koja sprječava klizanje.

Pakovanje za Ty Nant, Ross Lovegrove, 1999.-2001.

Industrijski dizajner Ross Lovegrove htio je ovjekovječiti mlaz vode u pokretu kada je radio na razvoju pakovanja za vodu Ty Nant. Sasvim slučajno došao je do inkluzivne flaše koju je lakše otvoriti i držati nego okrugle flaše.

Dry Battery Pack, Panasonic Design Company, 2008. godine Dry Battery Pack čini mnoge aktivnosti u domaćinstvu pristupačnim svima jer mnogi aparati ovise o napajanju baterijama. Pakovanje za baterije zapravo je tanki sloj plastike i može se otvoriti uz minimalan napor. Lako se primjećuje razlika između iskorištenih baterija i neiskorištenih, koje još uvijek na sebi imaju sloj plastike.

Digital Touch, Sam Jewell, 2012. godine Sam Jewell je u okviru istraživačkog programa instituta Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design u Londonu kreirao Live Interfaces, program koji dvodimenzionalnu grafiku ekrana računara, tableta ili telefona pretvara u trodimenzionalnu, čitljivu grafiku. Ovaj proizvod olakšava i rad i komunikaciju.

Read Regular, Natascha Frensch, 2003. godine Natascha Frensch osmislila je font Read Regular s namjerom da olakša čitanje, odnosno olakšava učenje, privređivanje i komunikaciju disleksičnim osobama.

Budući da one miješaju slova sličnih oblika, kao što su “b” i “d”, svaki karakter ovog fonta oblikovan je individualno i jasno se može razaznati i pročitati.

Mo, Matter, 2009. godine Mo je proizvod za stare osobe koje žive u domovima.

Pokreće cirkulaciju i čini dugotrajno sjedenje udobnijim. Napravljen od plastike i presvučen tekstilom, pa se može lako dezinfikovati. Mo koriste i mlađi ljudi koji puno sjede, kao što su učenici, vozači ili poslovni ljudi. Prema tome, ovaj jastuk se može smatrati proizvodom koji je dobar za zdravlje korisnika i koji mu istodobno rad čini ugodnim iskustvom.

Voting Ruler, Concentrate Design ltd., 2011. godine Produkt dizajner Mark Champkins osnovao je kompaniju Concentrate ltd. koja izrađuje školsku opremu koja pomaže učenicima da se skoncentrišu na školske časove. Učenici pomoću njihovog linijara lako mogu pokazati nastavniku da li su razumjeli određeni segment časa ili ne, a da to ne vide ostali učenici.

Linija Nanakuma, Biro za transport grada Fukuoka, 2005. godine Linija metroa Nanakuma planirana je tokom desetogodišnjeg perioda i otvorena 2005. godine.

Proces razvoja linije primjer je participativnog dizajna u kojem su učestvovali ekstremni korisnici poput starih ljudi, žena u drugom stanju, djece i osoba s invaliditetom.

Mapa za London Underground, Henry Beck, 1933. godine Henry Beck je 1933. godine dizajnirao revolucionarnu mapu za londonski metro London Underground koja je milionima korisnika kretanje učinila ugodnim. Mapa je šematizovani, a ne realni prikaz linija i stanica metroa, tako da se može brzo čitati. Uprava metroa bila je toliko skeptična prema novom rješenju da ga je na početku odštampala samo u jednoj sporednoj brošuri, no nova mapa bila je toliko uspješna da je ostala gotovo nepromijenjena do danas.

Sight Line, Ross Atkin, 2012. godine Ross Atkin je u okviru istraživanja na institutu Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for u Londonu predložio pristupačni sistem zaštitnih elemenata koji se koriste tokom izvođenja građevinskih radova i koji bi tada ljudima pojednostavili kretanje. Atkin je uključio nove grafičke i taktilne elemente koji olakšavaju navigaciju slijepim i slabovidnim osobama, ali i drugim korisnicima. Digitalna aplikacija informiše korisnike o lokacijama građevinskih radova.

57

4.3. Inkluzivni dizajn i ekonomija Osnovni argument za inkluzivni dizajn nije vizija društvene jednakosti, već ekonomski potencijal. Pravna regulativa u razvijenim zemljama, pa i tranzicijskim zemljama štiti prava osoba s invaliditetom i starih ljudi i nastoji postaviti standarde dizajna i proizvodnje koji će osigurati pristupačnost svih proizvoda ljudima različitih sposobnosti. U praksi je potrebno više od regulative da se pristupačnost zaista ostvari. Društveni i ekonomski sistem većine zemalja ustrojen je tako da zakonodavstvo može inicirati promjene, ali značajne se promjene mogu desiti tek ukoliko imaju ekonomski potencijal.

Svaki dizajn, pa i inkluzivni vezan je za ekonomska kretanja i zahtjeve tržišta.

Zakoni su “batina” koja primorava kompanije da barem djelimično ugrade inkluziju u proizvode, ali istinska i inovativna inkluzija dešava se radi “mrkve”, tržišnog potencijala koji mami kompanije da prihvate inkluzivni pristup.

Statistički podaci pokazuju da osobe s invaliditetom i stari ljudi umanjenih sposobnosti čine značajan procenat svjetske populacije i to s tendencijom porasta. U razvijenim i tranzicijskim zemljama stopa nataliteta i stopa mortaliteta opadaju. Inclusive Design Toolkit, edukacijski alat koji je razvio institut Cambridge Engineering Design Centre, iznosi podatak da je 2000. godine omjer svjetske populacije starosne dobi 15-64 godina i one dobi preko 65 godina bio 9:1, odnosno stari ljudi činili su 10% svjetske populacije sa 650 miliona ljudi. Predviđa se da će 2050. godine globalni omjer biti 4:1, a u razvijenom svijetu 2:1, što znači da će na globalnoj razini stari ljudi činiti 25%, a u razvijenim zemljama 50% populacije156.

Prema istraživanjima projekta Enable, platforme Ujedinjenih nacija za zaštitu prava osoba s invaliditetom, omjer osoba bez spram onih sa invaliditetom je 9:1, što znači da osobe sa invaliditetom čine 10% ukupne svjetske populacije157. Još je veći broj ljudi koji direktno ne spadaju 156 University of Cambridge (2013.) ‘Why do inclusive design?’ http://www.inclusivedesigntoolkit.com/ betterdesign2/why/why.html, pregled 09.11.2012. godine 157 United Nations Enable (2012.) ‘Factsheet on Persons with Disabilities‘, http://www.un.org/ disabilities/default.asp?id=18, pregled 28.09.2012. godine 58

u pomenute demografske grupe, ali kojima je njihova dobrobit od direktnog interesa, poput porodica ili njegovatelja osoba s invaliditetom ili starih ljudi. Da se ne bi stekao utisak da se pomenute demografske grupe mogu odvojeno posmatrati, bitno je naglasiti da su osobe s invaliditetom uglavnom ujedno i osobe treće životne dobi čije su sposobnosti stagnirale tokom procesa starenja158.

Na primjer, broj osoba koji su tokom starenja postali nagluhi, znatno je veći od broja ljudi koji su rođeni gluhi ili postali gluhi uslijed bolesti ili nezgode159. Treba napomenuti i to da u ovu statistiku nisu ubrojeni ljudi s privremeno ograničenim sposobnostima zbog povrede ili bolesti.

Ekonomska moć osoba s invaliditetom i starih osoba u razvijenim zemljama u stalnom je porastu. Obzirom na promjene legislative sve je više visokoobrazovanih osoba s invaliditetom koje rade i privređuju. Radni vijek se produžava, mnoge starije osobe takođe aktivno privređuju, a penzioneri imaju ušteđevine koje mladi ljudi najčešće nemaju160. Baby boom generacija, ljudi rođeni u razdoblju između 1946.-1960. godine, nova je generacija penzionera koja ne toleriše neupotrebljive i neatraktivne proizvode koji bi ih u bilo kojem smislu razdvojili od ostatka populacije161. Termin Yo-Yo – složenica engleskih riječi young i old, odnosno stari i mladi – koristi se za skupinu osoba koje su stare u fizičkom smislu, ali su mentalno mladi i upućeni u trendove162.

Na razvijenim tržištima imaju veliku kupovnu moć – mogu priuštiti kvalitetne, atraktivne proizvode, dok to nije slučaj s mnogim mladim ljudima.

158 COLEMAN, Universal Design Handbook, str. 12 159 ibid.

160 COLEMAN, R. (2002.) Living longer – the new context for design, Design Council, London, str. 10 161 ibid., str. 19 162 Julia Cassim, predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, 25.05.2009. godine

Vizualizacija udjela osoba s invaliditetom i starih osoba u svjetskoj populaciji 2000. i 2050. godine Ilustracija pokazuje da je udio starih osoba i osoba s invaliditetom u ukupnoj populaciji ogroman i da ima trend porasta. Brojnost ove populacije i njihova ekonomska moć osnovni su argument za inkluzivni dizajn. Kreirana je na osnovu projekcije projekta Enable, platforme Ujedinjenih nacija za zaštitu prava osoba s invaliditetom, o udjelu osoba s invaliditetom u populaciji, te na osnovu projekcije web stranice Inclusive Design Toolkit, online platforme za inkluzivni dizajn instituta Cambridge Engineering Design Centre, o udjelu starih osoba u ukupnoj populaciji.

Mick Jagger primjer je pripadnika baby boom generacije, osoba rođenih između 1946. i 1964. godine Baby boom generacija je tehnološki i informatički pismena i brojna populacija. Njihov ulazak u treće životno doba jedan je od najvećih izazova savremenog dizajna. Nova generacija penzionera ne toleriše neupotrebljive i neatraktivne proizvode kojim su se prethodne generacije starijih korisnika zadovoljavale.

59

4.4. Razvoj inkluzivnog dizajna Počeci društvene inkluzije u dizajnu bili su kreiranje asistivnih proizvoda, pomagala namijenjenih samo osobama s invaliditetom, čime se namjeravalo “korigovati” invaliditet, a ne okolinu koja zapravo prouzrokuje ograničenja.

Uslijedilo je uklanjanje fizičkih barijera u prostoru, kako bi okolina bila pristupačna ljudima s fizičkim invaliditetom. Ovaj pristup zasnivao se na ugradnji dodatnih elemenata u javne zgrade ili prostore i dodavanje funkcija proizvodima, čime su se osobe s invaliditetom i stare osobe ponovo odvajale od ostatka populacije.

Danas se njeguje antropocentrični pristup zasnovan na jednakosti i participaciji. Čovjek se ne adaptira datostima okoline, već mijenja i oblikuje okolinu prema vlastitim potrebama i željama. Nastoji se iz korijena promijeniti odnos prema svemu napravljenom ljudskom rukom – prostoru, predmetima, uslugama i informacijama.

Razvoj inkluzivnog dizajna bio je različit u različitim zemljama, ovisio je o brojnim

60

faktorima poput socio-ekonomskih prilika i kulturno-istorijskog konteksta163.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i Japanu razvoj dizajna za osobe s invaliditetom počeo je 1950.-tih godina.

Uglavnom su se proizvodili asistivni proizvodi za osobe s težim oblicima senzornog invaliditeta, npr. proizvodi za slijepe osobe ili za gluhe osobe164. Zatim se počelo intenzivno raditi na barrier-free design-u ili dizajnu bez prepreka (prev. aut.), uklanjanju fizičkih prepreka koje otežavaju ili sprječavaju kretanje u javnim zgradama i javnom prostoru. Novi sadržaji za osobe s invaliditetom često su bili odvojeni i uvijek obilježeni simbolom invalidskih kolica. Ovaj pristup donekle je pogodovao osobama s fizičkim invaliditetom, najčešće onima koji se kreću pomoću kolica, ali ne i ljudima koji imaju druge kategorije invaliditeta165. U stvarnosti mali procenat 163 COLEMAN, Universal Design Handbook, str. 1 164 Insitute for Human Centered Design (2012.) ‘History of Universal Design’, http:// humancentereddesign.org/universal-design/historyuniversal-design, pregled 23.03.2013. godine 165 COLEMAN, Universal Design Handbook, str. 3

osoba s invaliditetom se kreće pomoću kolica, tako da svijet prilagođen kolicima zapravo i nije pristupačan166. Paralelno se provodila politika deinstitucionalizacije, integracija u zajednicu osoba s invaliditetom kojima institucionalizacija nije neophodna167.

Funkcionalistički je pristup određeno vrijeme odgovarao društvenim potrebama.

Međutim, američka, evropska, pa i globalna borba za ljudska prava 1970.-tih godina utrla je put integraciji. Specijalna rješenja prijašnjih decenija djelovala su diskriminatorno jer su isticala i stigmatizirala korisnike. Podlijegala su kritikama i zato što su bila namijenjena samo ljudima s ekstremno teškim oblicima invaliditeta, bez osvrta na osobe na drugom kraju spektra invaliditeta, npr. nagluhe osobe. Tako se rodio accessible design ili pristupačni dizajn (prev. aut.) koji je proširio kategorije korisnika na one sa senzornim invaliditetom i one s blažim 166 ibid., str. 12 167 Insitute for Human Centered Design (2012.)

‘History of Universal Design’, op. cit.

oblicima invaliditeta, te proširio djelovanje na omogućavanje pristupa uslugama i informacijama. Sve ovo popraćeno je propisima i standardima o pristupačnosti dizajna i arhitekture, a dizajn je po prvi put sagledan kao sredstvo ostvarenja društvene inkluzije168. Ipak, rješenja za osobe s invaliditetom i dalje su najčešće bila izdvojena od onih namijenjenih ostatku populacije.

Već 1980.-tih u pomenutim razvijenim društvima osobe s invaliditetom imale su bolji pristup zgradama, uslugama i informacijama. Međutim, zakoni su propisivali donji minimum adaptacije radi postizanja pristupačnosti, što nije uvijek rezultiralo adekvatnim rješenjima.

Ova filozofija ograničila je kreativnost dizajnera i latentni potencijal dizajna da uistinu doprinese dobrobiti osoba s invaliditetom. Tada je u Sjedinjenim Američkim Državama pristupačni dizajn djelimično evoluirao u univerzalni dizajn, shvatanje da proizvodi i prostori trebaju biti “pristupačni svim ljudima, bez 168 ibid.

potrebe za adaptacijama ili specijalnim dizajnom”169. Pionir univerzalnog dizajna Ronald L. Mace, arhitekt koji se kretao pomoću kolica, sa svojim je istraživačkim timom instituta North Carolina State University Center for Universal Design formulisao Sedam principa univerzalnog dizajna koja su i danas vodeća načela pokreta.

Dok su se Sjedinjene Američke Države fokusirale na individualna građanska prava, Evropa se bavila društvenom inkluzijom. U tome leži osnovna razlika između američkog univerzalnog i britanskog inkluzivnog dizajna ili skandinavskog dizajna za sve. Pioniri inkluzivnog dizajna, Roger Coleman i P. John Clarkson, osmislili su i prvi počeli koristiti izraz “inkluzivni dizajn”, krčeći put ovom najnovijem pristupu inkluziji u dizajnu krajem prošlog vijeka. Zagovornici inkluzivnog dizajna 169 NC State University, Center for Universal Design (2011.) ‘The Principles of Universal Design’ http:// www.ncsu.edu/project/design-projects/udi/center-foruniversal-design/the-principles-of-universal-design/, pregled 24.11.2012. godine

smatraju da je ovaj pristup u prednosti u odnosu na univerzalni jer nije upao ni u zamku standardizacije ni utopijske vizije univerzalnosti. Univerzalni dizajn je pomak u odnosu na pristupačni dizajn, ali nije rezultirao realizacijom većeg broja dizajnerskih proizvoda170. Univerzalni dizajn primarno je vezan za medicinski model koji starost i invaliditet tretira kao stanja koja se trebaju medicinski tretirati ili potpomoći različitim alatima, dok je inkluzivni dizajn izdanak socijalnog modela koji u prvi plan dizajna stavlja korisnike, poštuje njihove sposobnosti i aspiracije171. Inkluzivni dizajn usko je vezan za poslovanje. Teoretičari inkluzivnog dizajna su na samom početku bili svjesni potrebe osvještavanja poslovnog svijeta o tržišnom potencijalu inkluzivnog dizajna, ali i neminovnosti da svaki inkluzivni proizvod mora biti poželjan. Inkluzivni dizajn savremen je i specifičan i po uključivanju potencijalnih korisnika u proces dizajniranja.

170 COLEMAN, R. (2004.) ‘Universal design: From margins to mainstream’, Gerontechnology, 3(1), str. 50 171 ibid., str. 49

61

Adidas Symbiosis, Randall Puzzitiello, 2009. godine Randall Puzzitiello osmislio je koncept proteze Adidas Symbiosis za Adidas 2009. godine. Adidas Symbiosis prvi je slučaj interesovanja velikog proizvođača sportske opreme za proizvodnju proteze koja pripada oblasti specijalnog dizajna. Proteza je bežičnim putem povezana s nervnim završecima noge, što omogućava korisniku da se kreće prirodno.

Museum of Anthropology, University of British Columbia, Arthur Erickson i Cornelia Oberlander, 1976. godine Projektanti ovog stepeništa uspjeli su inkorporirati načela dizajna bez prepreka u projekat stepeništa na dostojanstven način. Dali su jednak značaj rampi za osobe koje se kreću pomoću kolica i samim stepenicama.

Lever handle 111 Soft Touch, HEWI, 2008. godine Ova univerzalna kvaka za vrata funkcioniše na principu poluge i inkluzivna je jer korisnik ne mora imati snažne i pokretljive šake da bio otvorio ili zatvorio vrata. Lever handle 111 Soft Touch ima poliuretanski premaz, što je čini ugodnom u taktilnom smislu.

Care4Care, Heinz Wolff, 2012. godine Heinz Wolff, profesor emeritus na visokoškolskoj ustanovi Brunel University, osmislio je inkluzivni organizaciju Care4Care. Budući da je opstanak postojećih socijalnih fondova neizvjestan, članovi ove organizaciji pokrenuli su alternativni fond.

Mlađi članovi na volonterskoj osnovi pomažu starim osobama, a zauzvrat u starosti dobivaju onoliko sati pomoći koliko su pružili kada su bili u prilici volontirati. Fond Care4Care postao je operativan 2012. godine.

Tesco Access, Tesco, 2001. godine Tesco, najveći lanac supermarketa u Velikoj Britaniji, početkom novog milenija omogućio je kupcima da kupuju preko web stranice. Slijepi i slabovidni korisnici nisu bili zadovoljni ovom uslugom jer njihovi čitači ekrana nisu mogli tumačiti stranicu. Tesco je razvio Tesco Access, zasebnu pristupačnu web stranicu bez ikakve grafike osim logotipa. Mnogi korisnici koji vide počeli su koristiti jer je jednostavna. Danas je pristupačna verzija ugrađena u matičnu web stranicu.

Ella, Johannes Paul, 2003. godine Johannes Paul je za vrijeme studija na akademiji Royal College of Art u Londonu dizajnirao inkluzivnu iglu za infuziju. Iglu je oblikovao poput leptira u namjeri da psihološkom i fizičkom smislu olakša primanje infuzije hospitaliziranoj djeci, ali i drugim pacijentima. Igla s obje strane ima elemente oblikovane poput krila koji prijanjaju na kožu i smanjuju mogućnost njenog oštećenja pri upotrebi infuzije. U krila je ugrađena lupa koja uvećava dio igle koji je u kontaktu s kožom i smanjuju mogućnost liječničke greške.

62

Campaign for Real Beauty, Ogilvy & Mather, 2004. godine Inkluzivnom reklamnom kampanjom iz 2004. godine Dove pravi otklon od uobičajenog ideala ljepote i veliča ljepotu “stvarnih” žena različitih godina i tjelesne građe. Kritičari upozoravaju da je etički aspekt kampanje privid obzirom su i Dove i AXE, brend higijenskih proizvoda namijenjen muškarcima za koji su karakteristične šovinističke kampanje, u vlasništvu grupacije Unilever.

63

4.5. Inkluzija u Bosni i Hercegovini Može se reći da se Bosna i Hercegovina nalazi na početku puta ka istinskoj društvenoj inkluziji, ako se uzme da inkluzivno društvo ima usvojenu legislativu koja štiti i izjednačava sva prava osoba s invaliditetom sa pravima svih drugih grupa, te sistematično provodi usvojenu legislativu i kontinuirano radi na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom i osvještavanju svih ljudi o pitanjima inkluzije. U našoj zemlji je legislativa koja štiti prava osoba s invaliditetom usvojena 2010. godine, a danas se djelimično sprovodi. Predstoji ustrojenje inkluzivnog obrazovnog sistema, osiguranje jednakih prilika pri zapošljavanju i mnoge druge zadaće, ali je neizostavno i senzibiliziranje javnosti o iskrenom prihvatanju različitosti. Same osobe s invaliditetom nisu adekvatno organizovane kako bi efikasno lobirale za svoja prava. Udruženja čija je to zadaća osnovana su prema kategorijama invaliditeta, nisu ujedinjena i nemaju jedinstvene ciljeve172. Već godinama se finansiraju isključivo od donacija i iz budžeta lokalnih zajednica, a tek od 2012. godine iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine. Nedovoljno rade na svom društveno-ekonomskom osnaživanju, čemu su uveliko doprinijele nestrateške donacije međunarodne zajednice, ali i mentalitet sažaljenja prema ovoj populaciji karakterističan za našu zemlju.

Udruženja djeluju uglavnom na gradskim područjima, pa su osobe s invaliditetom u većini zemlje prepuštene same sebi.

Naš jezik otkriva duboko usađeni negativni stav prema populaciji s 172 KARAHASANOVIĆ, J. (2009.) ‘Položaj osoba s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini’ u Dnevnik All Inclusive Sarajevo, 2009., N. Perković, J. Lovrenović (eds), Udruženje Kulturanti, Sarajevo, str. 17

invaliditetom. Riječ invalid ukazuje na nevaljanost, stoga je diskriminatorna i neprimjerena u XXI vijeku. Međutim, populacija osoba s invaliditetom prihvatila je ovaj naziv u nedostatku samosvijesti koja je preduslov za poboljšanje vlastitog položaja. Ovaj termin je jedini tačan način označavanja ovog pojma na našem jeziku.

U Evropi se u posljednjih deset godina prelazi s naziva people with disabilities ili osobe s onesposobljenjima (prev. aut.) na naziv disabled people ili onesposobljene osobe (prev. aut.). To sugeriše evoluciju shvatanja invaliditeta kao greške koju treba ispraviti u shvatanje da je neadekvatno okruženje uzrok onesposobljenja173.

Parlament Bosne i Hercegovine 2008. godine potpisao je i 2010. godine ratifikovao Konvenciju Ujedinjenih nacija o zaštiti prava osoba s invaliditetom174.

Kao rezultat ratifikacije spomenute konvencije, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je 2010. godine usvojio Zakon o profesionalnom osposobljavanju, rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, koji je između ostalog odredio finansijsku konstrukciju koja će omogućiti osposobljavanje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Fond za profesionalno osposobljavanje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Federacije BiH, javna ustanova osnovana radi provođenja istoimenog zakona postala je operativna 2012. godine. Iako je formalno priznavanje prava osoba s invaliditetom veliki i presudan korak ka društvenoj 173 COLEMAN, Universal Design Handbook, str. 3 174 BAJRAKTAREVIĆ, S. (2011.) Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom i propisi Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, Sarajevo, str. 6, dostupno na https:// www.parlament.ba/sadrzaj/about/istrazivanja/default. aspx?id=30077&langTag=bs-BA&pril=b, pregled 12.11.2012. godine

inkluziji u našoj zemlji, zakon se počinje provoditi nakon godina zanemarivanja osnovnih prava ove populacije. Osobe s invaliditetom još uvijek su na margini našeg društva. Malo je onih koji uopšte imaju priliku voditi samostalan i ispunjen život jer nemaju ni jednake šanse za obrazovanje, ni odgovarajuće prilike za zapošljavanje na ionako neuređenom tržištu rada.

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nije inkluzivan. Većina slijepih, slabovidnih, gluhih i nagluhih osoba pohađa specijalne osnovne i srednje škole zanatskih orijentacija, a zaposlenje nalaze u zaštitnim radionicama175. Vokacijsko srednje obrazovanje i zapošljavanje u zaštitnim radionicama po završetku srednje škole uobičajeni je način zapošljavanja osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini, a tekovina je socijalističkog političkog sistema bivše Jugoslavije. Period tranzicije ka demokratskom političkom sistemu i tržišnom ekonomskom sistemu nije donio ukidanje ovih radionica kao što je slučaj u nekim razvijenim zapadnim zemljama.

Zaštitne radionice u Bosni i Hercegovini funkcionišu prema socijalnom modelu, te njihovo održanje ovisi u velikoj mjeri o državnim podsticajima koji nisu stabilni.

Osavremenjenje zaštitnih radionica je moguće prelazno rješenje za zapošljavanje osoba s invaliditetom u decenijama koje će vjerovatno biti potrebne za prelaz u uistinu savremeno inkluzivno društvo u kojem će ova populacija moći parirati ostatku radne snage. Čak bi i tada savremene zaštitne radionice mogle obavljati važnu zadaću zapošljavanja i osposobljavanja onih ljudi koji ne žele ili ne mogu nastaviti svoje obrazovanje na visokoškolskim 175 KARAHASANOVIĆ, op. cit. str. 17

Za svako dijete, UNICEF BiH, 2013. godine Međunarodna zajednica jedan je od glavnih pokretača različitih projekata s ciljem izgradnje inkluzivnog društva u Bosni i Hercegovini. Dječiji fond Ujedinjenih nacija – UNICEF okupio je partnere iz vlade, lokalne zajednice i civilnog društva kako bi radili na ojačanju sistema i uspostavi politika u oblastima društvene zaštite, socijalne inkluzije i prava djeteta.

64

ustanovama.

O inkluzivnom dizajnu u Bosni i Hercegovini se teško može govoriti zato što proizvodna industrija općenito ima nisku svijest o značaju dizajna za proizvodnju i poslovanje i rijetko angažuje profesionalne dizajnere kada razvijaju proizvode za masovno tržište.

Inkluzivni dizajn odnedavno je našao mjesto u nastavnom planu i programu odgovarajućih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini, ali nije predstavljen kao sastavni dio dizajn-procesa, već kao zasebna oblast. Tek predstoji senzibilizacija šire javnosti o imperativima društvene inkluzije, ali i stručnjaka koji su odgovorni za oblikovanje naše okoline – arhitekata, dizajnera, proizvođača i menadžera o prednostima inkluzivnog dizajna. Pred njima je izazov adaptacije metodologija ko-dizajna i inkluzivnog dizajna nastalih u razvijenim, zapadnim zemljama, kako bi se mogle primijeniti u kontekstu tranzicijske zemlje kao što je Bosna i Hercegovina.

Logotip, Fond za profesionalno osposobljavanje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine, 2012. godine Fond za profesionalno osposobljavanje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine javna je ustanova osnovana 2012. godine radi provođenja Zakona o profesionalnom osposobljavanju, rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine. Provodi politiku zapošljavanja osoba s invaliditetom i politiku njihovog uključenja u društveno-ekonomske tokove.

Baner, www.manjine.ba - web portal za manjine i deprivilegirane u BiH, 2012. godine Web portal www.manjine.ba informiše javnost o pravima, pitanjima i aktuelnostima vezanim za manjine u Bosni i Hercegovini. Prema procjeni ovog portala, u Bosni i Hercegovini živi oko 400.000 osoba iz reda nacionalno neopredijeljenih građana, osoba koje ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, osoba s invaliditetom, osoba treće životne dobi, osoba alternativnih seksualnih opredjeljenja i drugih manjinskih grupa.

Sedma soba, Udruženje Kontakt, 2012. godine Udruženje Kontakt u saradnji sa Centrom za zdravo starenje Novo Sarajevo realizovalo je predstavu u kojoj osobe treće životne dobi učestvuju rame uz rame s profesionalnim glumcima. Predstava ispituje odnos bosanskohercegovačkog društva prema starim osobama.

65

5. Designgoods Praktični dio rada nazvan je po brendu Designgoods koji utjelovljuje viziju pravednog društva u kojem marginalizirane grupe imaju pravo i mogućnosti ne samo da rade, već i da se kreativno iskažu. Designgoods je krovni brend koji objedinjuje proizvode i podbrendove razvijene tokom projekta All Inclusive Sarajevo, te njegovih replika, projekata Extra/Ordinary Design Zagreb i Designgoods 2012. Zajednički imenitelj sva tri projekta je model rada koji omogućava blisku saradnju dizajnera i zaštitnih radionica, zanatskih radionica koje zapošljavaju osobe s invaliditetom.

Dizajneri i zanatlije zajedničkim snagama razvijaju prve linije vlastitih proizvoda zaštitnih radionica. Specifični ciljevi pojedinih projekata različiti su i kreću se od edukacije, osvještavanja zajednice o neiskorištenim mogućnostima zaštitnih radionica, do poboljšavanja njihovog društveno-ekonomskog položaja, u zavisnosti od konteksta primjene i stepena razvoja saradnje.

Obilazak dvije zaštitne radionice u Sarajevu, Pismolika d.o.o. i Libraga d.o.o. otkrio je da imaju vješte uposlenike i kvalitetnu opremu za rad, ali i pored toga nalaze se na rubu egzistencije. Razlog ovako lošeg statusa zaštitnih radionica može se pronaći u tome što su isključivo proizvodili po narudžbi i nisu imali vlastitu liniju proizvoda koja bi osigurala kontinuiranu proizvodnju i prodaju, ali prije svega u dotada još nepostojećoj legislativi kojom bi se regulisala i štitila prava ove populacije, te omogućili državni podsticaji za njihovu integraciju u društvo na optimalan način. Uočeni problem bio je povod i inspiracija za iniciranje

66

projekta All Inclusive Sarajevo176 iz 2008. godine kojim se na jednom drugom nivou pokušalo doći do novih modusa rada i pozitivnih rezultata kroz saradnju dizajnera i zaštitnih radionica. Projekat je ciljao “u sridu” bosanskohercegovačkih društvenih problema jer su u to vrijeme osobe s invaliditetom izgubile svoja građanska prava, zaštitne radionice ostale su bez subvencija, a ni državna kulturna strategija koja bi iskoristila potencijal kreativne industrije nije postojala.

Julia Cassim sa instituta Royal College 176 Mirjana Evtov, Josip Lovrenović i Nataša Perković osnovali su Udruženje Kulturanti s ciljem pokretanja inicijativa iz oblasti angažovane kulture, te realizacije projekta All Inclusive Sarajevo. Uspostavili su saradnju s Julijom Cassim, višom naučnom saradnicom na vodećem istraživačkom centru za inkluzivni dizajn Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design.

Razvili su projekat All Inclusive Sarajevo i realizovali ga 2009. godine zahvaljujući strateškoj, organizacijskoj i finansijskoj podršci koju je pružio British Council.

5.1. Sarajevski model zaštitne radionice of Art Helen Hamlyn Centre for Design početkom projekta All Inclusive Sarajevo imala je desetogodišnje iskustvo u vođenju programa radionica Challenge, u kojima su dizajneri razvijali inkluzivne proizvode široke upotrebe zajedno sa osobama s invaliditetom, čija se uloga u radionicama kretala od savjetodavne do ko-dizajnerske177. All Inclusive Sarajevo naslonjen je na metodologiju programa Challenge. Projekat se razlikuje od radionica Challenge po tome što je riječ o projektu gdje očekivani rezultat nije nužno linija inkluzivnih proizvoda, nego utjelovljuje inkluzivni proces rada čiji je očekivani rezultat uključivanje osoba s invaliditetom u normalne društvene tokove. Osobe s invalidetotom koje su učestvovale u projektu All Inclusive Sarajevo nisu imale ni dizajnersku edukaciju niti su ranije sarađivale sa dizajnerima, što nije bio slučaj sa učesnicima radionica Challenge178. Projekat All Inclusive Sarajevo poslužio je kao model rada prema kojem su izvedeni projekti Extra/Ordinary Design Zagreb, Extra/Ordinary Design Osijek, Inclusive Zone Skopje i Designgoods 2012. Model projekta All Inclusive Sarajevo ili sarajevski model zaštitne radionice označava način 177 CASSIM, J. i DONG, H. (2003.) ‘Critical users in design innovation‘ u Inclusive Design: design for the whole population, R. Coleman, J.P. Clarkson, S. Keates, C. Lebbon (eds), Springer Verlag, London, str.

532-553 178 CASSIM, J. i PERKOVIĆ, N., (2011.), ‘Harnessing Inclusivity and Co-Design methods for rebuilding cultural networks and economic transformation in Sarajevo, Bosnia Herzegovina’, članak predstavljen na konferenciji Include 2011, dostupan na http://include11.kinetixevents.co.uk/4dcgi/ prog?operation=detail&paper_id=525, str. 2, pregled 05.01.2013. godine

rada sa zaštitnim radionicama baziran na principima dizajna i poslovanja, za razliku od uobičajenog socijalnog modela zasnovanog na državnim subvencijama.

Model projekta All Inclusive Sarajevo sastoji se iz četiri faze: analize, sinteze, razvoja i realizacije. U zavisnosti od kompleksnosti specifičnih ciljeva, raspoloživog vremena i obima projekta, faze mogu imati promjenjivo trajanje.

U fazi analize potrebno je pronaći odgovarajuće učesnike projekta koji imaju viziju, želju i kapacitete da odgovore na što veći broj zahtjeva projekta. To su organizatori, koordinatori, profesionalni dizajneri, studenti dizajna, zanatlije iz zaštitnih radionica, voditelji zaštitnih radionica, stručnjaci za poslovanje, itd. Učesnici se zajednički dogovaraju o uslovima rada, temi, ciljevima i toku projekta i nastoje predvidjeti moguće prepreke u ostvarenju ciljeva. Faza analize traje četiri do osam sedmica.

Nakon pripreme ulazi se u fazu sinteze, koja se uglavnom odvija tokom jednosedmične radionice za učesnike.

Veliki broj učesnika neophodno je podijeliti u grupe, tako da svaka grupa ima pet do petnaest učesnika. Svaku grupu vodi profesionalni dizajner s iskustvom u vođenju sličnih radionica, a grupe su što je moguće više izmiješane po osnovu vještina, sposobnosti, dobi, pola, itd. Prvog dana radionice svi učesnici slušaju uvodno predavanje o inkluzivnom dizajnu, primjerima prethodnih projekata realizovanim po ovom modelu, te se upoznaju sa tokom i zadacima radionice.

Nakon uvodnog predavanja može se napraviti vježba od nekoliko minuta koja će pomoći članovima tima da se brzo

upoznaju i vide ko ima koje vještine.

Timovi se povlače u odvojene prostorije, gdje im voditelj daje zadatak. Članovi tima u manjim grupama pripremaju kratko istraživanje svega što može biti zanimljivo za razvoj projekta, od potencijala zaštitne radionice s kojom rade, do prodavnica u kojima se prodaju slični proizvodi. Služe se različitim metodama, između ostalih individualnim i grupnim intervjuom, da brzo i cjelovito razumiju tematiku. Članovi tima jedni drugima predstavljaju rezultate istraživanja i odmah pristupaju kratkoj brainstorming sesiji kako bi generisali prve ideje. Početkom drugog dana generiše se još ideja, biraju se one koje najbolje odgovaraju na zadatak i daju se smjernice za njihov razvoj. Trećeg dana odabrane ideje pretaču se u radne modele od priručnih materijala, a četvrtog i petog dana se realizuju prototipi, te se proces i rezultat rada predstavlja javno ili učesnicima projekta.

U fazi razvoja radi se na finalnim korekcijama dizajna, za koje nije bilo vremena tokom jednosedmične radionice.

Ukoliko se radi o projektu gdje je cilj da proizvodi zažive na tržištu, neophodno je u projekat od samog početka uključiti stručnjake za poslovanje.

Oni će na osnovu informacija s tržišta učestvovati u postavljanju zadatka kodizajnerima, dati sugestije za poboljšanje rješenja, te zajedno sa organizatorima i koordinatorima projekta, kao i sa voditeljima zaštitnih radionica raditi na formiranju održivog poslovnog plana. Faza razvoja može trajati od četiri do dvanaest sedmica, u zavisnosti od unutrašnjih i vanjskih faktora.

67

Faza realizacije podrazumijeva kreiranje finalnog proizvoda i predstavljanje rezultata projekta ciljanoj javnosti i široj javnosti, u zavisnosti od okvira projekta. To se može postići prezentacijom u digitalnim, štampanim i online medijima, preko društvenih mreža, ali i učešćem na stručnim izložbama, festivalima ili konferencijama. Ukoliko je zamisao predstaviti proizvode projekta na tržištu i prodavati ih prema promišljenom poslovnom planu, to se događa u ovoj fazi i usaglašeno je s medijskom kampanjom.

Ova faza može trajati četiri do dvanaest sedmica. Povratne informacije prikupljene sa tržišta potrebno je inkorporirati u eventualni razvoj novih proizvoda i time zaokružiti proces rada. Uslučaju održive proizvodnje cijeli se ciklus treba periodično ponavljati.

Svi učesnici modela, kako organizatori projekta, tako i dizajneri, uposlenici zaštitnih radionica i stručnjaci za poslovanje, učestvuju u projektima kao dio mreže, a ne po hijerarhijskom sistemu.

Zajednički se diskutuje i donose se odluke, mada je svaki učesnik odgovoran za jedan segment ili fazu realizacije.

Iskustvo pokazuje da ovaj način rada kreira zajedničku viziju savremenog, osviještenog društva koje institucionalno provodi ovakvu i slične prakse.

68

5.2. All Inclusive Sarajevo Projekat All Inclusive Sarajevo179 iz 2009. godine prvi je projekat vezan za inkluzivni dizajn u Bosni i Hercegovini. Ovaj pilot projekat ispitao je mogućnosti saradnje dizajnera i zaštitnih radionica. Ciljevi projekta bili su educirati dizajnere o mogućnostima inkluzivnog dizajna, a s druge strane educirati voditelje zaštitnih radionica o potencijalu vođenja tih organizacija po modelu zasnovanom na dizajnu i poslovanju, te uvesti zanatlije u svijet dizajna. Još jedan cilj bio je širenje svijesti o potencijalu kako dizajna, tako i društvene inkluzije prezentacijom rezultata u medijima, na izložbama, festivalima dizajna i stručnim konferencijama.

Okosnica projekta bila je petodnevna radionica održana u prostorijama Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Učesnici su bili podijeljeni u timove, a zadatak svakog tima bio je dizajnirati i realizirati proizvod ili kolekciju proizvoda koju bi mogla proizvesti jedna od zaštitnih radionica. Svaki tim je trebao osmisliti upute koje bi radionice mogle iskoristiti za razvoj postojećih ili dizajn novih proizvoda, prema već uspostavljenim estetskim i funkcionalnim kvalitetama. Od timova se tražilo i da promisle na koji bi se način svaka linija proizvoda mogla brendirati i predstaviti na tržištu. Nakon radionice mnogi učesnici su nastavili volonterski raditi na razvoju i promociji proizvoda.

179 Projekat All Inclusive Sarajevo vodili su Josip Lovrenović i Nataša Perković ispred Udruženja Kulturanti zajedno s Julijom Cassim sa instituta Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design.

Zaštitne radionice koje su učestvovale u projektu bile su Centar za samopouzdanje, Librag d.o.o., Pismolik d.o.o. i Udruženje gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo.

Timove su vodili dizajneri koji su prošli obuku na pomenutom institutu i iskusni profesionalni dizajneri iz Sarajeva, Beograda i Zagreba. Učesnici radionice bili su i studenti Odsjeka produkt dizajn i Odsjeka grafički dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i uposlenici pomenutih zaštitnih radionica. Projekat je podržao British Council.

Projekat sa Centrom za samopouzdanje Tim ko-dizajnera: Matthew Harrison (voditelj), Snežana Nena Skoko (suvoditeljica), Velid Agović, Arnela Brkan, Damir Husejnović, Tatjana Kovačević, Vanja Lazić, Nermina Šabanović, Admir Šljivnjak

Cilj projekta Mojatorba bio je kreirati model proizvodnje oslonjen na dizajn i poslovanje vještog tašnara Damira Husejnovića, člana Centra za samopouzdanje, ali i iskorisiti različite zanatske vještine ostalih članova. Finalni proizvod baziran je na visokom kvalitetu Husejnovićeve obrade kože u kombinaciji sa različitim tekstilom - ručno vezenim pamukom i ručno oslikanom svilom koje razvijaju drugi članovi Centra za samopouzdanje. Rezultat je jednostavan dizajn koji može biti unikatan ili personaliziran.

Husejnović je i ranije ručno proizvodio tašne, ali njegov izuzetni ručni rad nije dolazio do izražaja. Njegove tašne nisu se stilski odvajale od nebrendiranih masovno proizvedenih tašni srednjeg i srednje nižeg kvaliteta. Namjera tima koji je radio na ovom projektu bila je kreirati model proizvodnje zasnovan na povećanju prodajne vrijednosti i zarade na svakom komadu180. Tim je sa Husejnovićem osmislio proizvod Mojatorba, tašnu sa dva lica, dva džepa za čuvanje stvari i pomičnim kaiševima.

Jedno lice tašne je od fine, izdržljive kože domaće proizvodnje, a druga strana otkriva individualiziranu ručno oslikanu svilu. Kaiševi se mogu odvojiti od tašne, a promjena položaja omogućava promjenu načina upotrebe tašne. Različitim kombinacijama položaja kaiševa, tašna se može nositi na jednom ramenu, kao ruksak, te može mijenjati formate. Bazu između dva džepa tašne moguće je koristiti kao spremište za šal ili kišobran.

Tim je tokom petodnevne radionice takođe razvio prijedloge logotipa brenda Mojatorba, pratećeg pakovanja i web stranice preko koje bi se tašna mogla kupovati preko Interneta.

180 CASSIM i PERKOVIĆ, str. 4 69

70

Mojatorba, tim ko-dizajnera, 2009. godine Kupci su mogli naruÄ?iti torbu i personalizirati je preko web stranice www.mojatorba.com.

71

Projekat s Pismolikom d.o.o.

Tim ko-dizajnera: Gero Grundmann (voditelj), Kenan Zekić (suvoditelj), Laila Cassim (suvoditeljica), Haris Babić, Amra Beranek, Irina Bojko, Fikreta Čičak, Edina Drnda, Ivan Kuč, Namik Sućeska

Pismolik d.o.o. je grafička radionica koja zapošljava gluhe i nagluhe firmopisce.

Ima pedesetogodišnje iskustvo u izradi natpisa, pečata i drugih grafičih proizvoda.

Pismolik uglavnom je radio po narudžbi stalnih kupaca i nije imao vlastitu liniju proizvoda, a nekoliko njegovih uposlenika smatralo je da im posao ne ispunjava kreativne potencijale. U toku projekta All Inclusive Sarajevo, Pismolik nije imao nikakve podsticaje kao zaštitna radionica, a imao je veliki broj konkurentskih firmi.

Tim koji je radio sa dvjema uposlenicama Pismolika, Fikretom Čičak i Edinom Drnda, proučio je i dokumentovao bazu raspoloživih vještina svih uposlenika.

Generisali su nekoliko ideja poželjnih proizvoda napravljenih od ostataka proizvodnje naručenih komada, uglavnom od pleksiglasa. Napravili su prototipe proizvoda za domaćinstvo i kancelariju, uključujući posude za voće, okvire za fotografije, sjenila za lampe, satove, držače za papir i olovke, te jednostavne majice sa sito-štampanim motivima inspirisanim bosanskohercegovačkom kulturnom baštinom.

Osmislili su i Superlik, brend pod kojim bi se novi, Pismolikovi proizvodi mogli pojaviti na tržištu. Dizajneri su napisali niz uputa prema kojima bi Pismolikovi uposlenici mogli nastaviti razvoj dizajniranih, personaliziranih proizvoda i nakon završetka radionice181. Superlik je dao Pismoliku okvir za razvoj u savremenu inkluzivnu kompaniju vođenu principima dizajna i poslovanja.

181 ibid., str. 5 72

Superlik, tim ko-dizajnera, 2009. godine Članovi tima ko-dizajnera Fikreta Čičak i Kenan Zekić pokazuju prijedlog majica Superlik.

73

Projekat s Libragom d.o.o.

Tim ko-dizajnera: Freddie Yauner (voditelj), Sanja Bencetić (suvoditeljica), Milutin Popović, Elvir Carina, Nedžad Čosović, Dragan Denda, Zvonimir Franković, Iman Gavrankapetanović, Maja Hajder, Jasminka Karahasanović, Jasna Mujkić, Alma Šeta

Librag d.o.o. je dobro opremljena radionica za obradu metala koja zapošljava gluhe i nagluhe zanatlije. Specijalizovani su za savijanje i zavarivanje lima, cijevi i šipki, od čega izrađuju građevinske proizvode poput oluka, ograda i prozorskih rešetki.

U slobodno vrijeme majstori Libraga kreiraju predmete za domaćinstvo poput lampi, držača za cvijeće i vješalica. Ovi proizvodi su kvalitetne izrade, ali nisu poželjni u estetskom smislu, te ih nisu uspjeli plasirati. Dizajnerski tim fokusirao se na potencijal tehnika savijanja i zavarivanja građevinskog materijala.

Nastojali su iskoristiti vještine Libragovih zanatlija i pridodati im dizajn kao posebnu vrijednost. Osmislili su niz jednostavnih, ekonomičnih proizvoda koji su ujedno i duhoviti. Proizvodi su plod posmatranja lokalne zanatske tradicije i običaja domaćih ljudi jer se tim nadao da će time povećati šanse za prodaju Libragovih proizvoda javnom i privatnom sektoru.

Jedan od najinovativnijih proizvoda projekta All Inclusive Sarajevo je Libragova ulična pepeljara182. Nastala je kao reakcija na mnogobrojne opuške na sarajevskim ulicama. Pepeljara ima oblik željezne kutije sa poklopcem koji se može otvarati i zatvarati, te zaključati, a ugrađena je u pločnik u nivou popločanja. Na poklopcu se može ugasiti cigareta, potom lako ubaciti u proreze u obliku stopa. Službe gradske čistoće lako mogu otključati i očistiti pepeljaru. Pored pepeljare, tim je napravio predimenzioniranu lampu za javne komercijalne prostore, ali i varijaciju standardne lampe sa sjenilom od pocinčanog i bakarnog lima na drvenim nogama. Razvili su i nekoliko komada urbanog mobilijara, klupu i stolice, kao i kolekciju bakarnog posuđa sa ugraviranim crtežima lica Sarajlija.

182 ibid., str. 6

Libragova ulična pepeljara, tim ko-dizajnera, 2009. godine Inovativna pepeljara nastala je posmatranjem dosjetljivih građana koji opuške od cigareta bacaju u odvode.

74

75

76

77

Projekat s Udruženjem gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo Tim ko-dizajnera: Bernadette Deddens (voditeljica), Lejla Hodžić (suvoditeljica), Ifeta Avdibegović, Iris Begović, Melda Emiroglu, Jasminka Erić, Amila Hrustić, Nevena Nikolić, Sanja Omerspahić, Merima Pamuk

Udruženje gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo nedugo je prije početka projekta All Inclusive Sarajevo pokrenulo malu krojačku radionicu. U radionicu su tada počele dolaziti krojačice s iskustvom rada u krojačkoj industriji, a ujedno i članice Udruženja. Bile su vješte u repliciranju postojećih krojeva, ali ne i generisanju originalnih ideja. Najveći izazov tima koji je radio s njima bio je iskoristiti vještine šivanja, heklanja i pletenja i postaviti konceptualnu osnovu za razvoj brenda modnog asesoara183. Tim se odlučio koristiti principom modularnosti u dizajnu modnog asesoara, a svoj brend nazvali su šNIT. Napravili su niz slojevitih modula štampanog i heklanog materijala i od njega pravili nesesere, džepove, okovratnike, šalove, kaiševe, tregere, broševe, rajfove i druge modne dodatke.

U sredini svakog elementa je dugme koje omogućava korisniku da kombinuje različite elemente i po vlastitoj želji pravi personalizirane modne detalje. Iz toga se razvila i šNIT tašna u tri veličine sa velikim brojem drikera na rubu čijim se različitim kopčanjem može mijenjati oblik tašne.

183 ibid., str. 6

šNIT, tim ko-dizajnera, 2009. godine Bernadette Deddens i Iris Begović pokazuju modni asesoar šNIT. 78

79

Designgoods Designgoods je osmišljen nakon petodnevne radionice kao krovni brend koji ujedinjuje sve četiri linije proizvoda nastalih kroz projekat All Inclusive Sarajevo.

Ovaj brend je zamišljen kao pečat kvaliteta dizajna i proizvodnje. Garancija je da su proizvodi nastali jednakopravnom saradnjom dizajera i osoba s invaliditetom, zanatlija iz zaštitnih radionica. Designgoods donosi priču o društveno odgovornoj kreaciji i objašnjava potencijalnom kupcu da podrškom ove robne marke doprinosi razvoju lokalne zajednice.

80

Rezultati Rezultate projekta gotovo je nemoguće kvantificirati. Kvalitativni rezultati očitovali su se u intervjuima sa voditeljima i uposlenicima zaštitnih radionica kao i dizajnerima i studentima dizajna, obavljenim po završetku projekta. Ideje i principi rada osvijestili su sve učesnike, koji su poučeni novim iskustvom zauzeli proaktivan stav prema poslu.

To je najviše vidljivo na primjeru Pismolika čiji se uposlenici više ne vide kao radna snaga, već su saradnici koji učestvuju u kreiranju budućnosti svoje firme. “Trebamo naučiti da pecamo, umjesto da čekamo da nam neko donese ribu”184, riječi su jedne Pismolikove uposlenice. Pismolik sebe više ne opisuje kao kompaniju koja “radi profesionalno, iako upošljava gluhe osobe”, već kao kompaniju koja “vodi računa o Vašem liku posljednjih 50 godina”185.

Librag je preduzeo sve mjere kako bi se njihova ulična pepeljara zaista našla na ulicama Sarajeva, međutim nisu naišli na odobrenje lokalnih vlasti, koje su instalaciju neubičajenih elemenata urbanog mobilijara smatrale suviše administrativno komplikovanim. Jedan od njihovih uposlenika objasnio je da mu je bilo poučno raditi rame uz rame s dizajnerima, te da sada vidi širi potencijal standardnog građevinskog materijala.

Proizvod Centra za samopouzdanje Mojatorba značajno je poboljšan u dizajnerskom smislu nakon završetka projekta. Mojatorba je zahvaljujući angažmanu dizajnerice Tatjane Kovačević, zanatlije Damira Husejnovića i voditeljice Centra za sampouzdanje Nermine Šabanović zaživjela i održala se na tržištu preko godinu dana nakon završetka projekta.

Proizvodila se i prodavala u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu i preko Interneta.

To je uspjeh jer stručnjaci za poslovanje nisu učestvovali u razvoju plana za trženje ovog proizvoda i zato što u je to vrijeme u Sarajevu postojao i opstajao mali broj lokalnih dizajnerskih marki. Proizvodnja je okončana i ocijenjena neodrživom jer je počivala samo na jednoj osobi.

Tim koji je radio na razvoju proizvoda za Udruženje gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo rasformirao se, pored nastojanja suvoditeljice tima Lejle Hodžić da okupi i motiviše učesnike, nakon petodnevne radionice. Krojačka radionica Udruženja

u međuvremenu je takođe rasformirana.

Nevena Nikolić, studentica dizajna koja je učestvovala u radionici, preuzela je razvoj brenda šNIT. Projekat All Inclusive Sarajevo predstavljen je javnosti 2009. godine samostalnim izložbama u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Evropskom centru za kulturu i debatu Grad u Beogradu i u Hrvatskom dizajnerskom društvu – HDD u Zagrebu. Uslijedile su grupne izložbe od kojih je najznačajnija Trading Places održana u galeriji Victoria & Albert Museum u Londonu 2010. godine.

Izdvaja se učešće u izložbi Inclusive Design Now koja je predstavljena u galeriji Amu i u centru za inovaciju University of Tokyo iSchool u Tokyu, te u muzeju Kyoto University Museum u Kyotu 2011. godine.

Sarajevski model zaštitne radionice, model projekta All Inclusive Sarajevo, predstavljen je vodećim stručnjacima iz oblasti inkluzivnog dizajna na međunarodnoj konferenciji Include 2011 u Londonu 2011. godine. Testiran je u ekstremno nepovoljnim uslovima i pokazao se uspješnim, stoga se može smatrati da se model može primijeniti jednako uspješno i u drugim gradovima, zemljama i kontekstima186.

Sarajevski model zaštitne radionice jedinstven je u svijetu po tome što uvodi dizajn i principe poslovanja u zaštitne radionice. Najbliži ekvivalent sarajevskom modelu je radionica Creative Growth u Sjedinjenim Američkim Državama, koja je vođena zanatom, ali ne dizajnom187.

Sarajevski model može se posmatrati kao mogući put zaštitnih radionica u tranzicijskim zemljama u kojima radionice gube podsticaje koje su imale u socijalističkom uređenju, a nisu spremne na bitku za plasman u tržišnoj ekonomiji.

Može biti primjer zaštitnim radionicama u razvijenim zemljama poput Taiyo no Ie Japan Sun Industries u Japanu koje i dalje nesmetano funkcionišu po socijalnom modelu188. Sarajevski model može biti primjer mogućnosti savremene prakse razvijenim zemljama koje gase zaštitne radionice, kao što je slučaj s britanskom kompanijom Remploy. Zaštitne radionice smatraju zastarjelima i neprimjerenim inkluzivnim društvima, iako su nekim ljudima jedino mjesto gdje se mogu zaposliti.

184 ibid., str. 8 185 ibid., str. 8

186 ibid., str. 9 187 ibid., str. 9 188 ibid., str. 9 81

Extra/Ordinary Design Zagreb, 2011. godine Radnice URIHO-ovog pogona za tekstil 82

5.3. Extra/Ordinary Design Zagreb Projekat Extra/Ordinary Design Zagreb izdanak je projekta All Inclusive Sarajevo.

Sanja Bencetić, profesorica na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Julia Cassim, viša naučna saradnica na institutu Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design i Mirna Reinprecht, članica uprave Hrvatskog dizajnerskog društva – HDD organizirale su projekat Extra/Ordinary Design Zagreb i realizirale ga 2011. godine, a projekat je podržao British Council189.

Projekat Extra/Ordinary Design Zagreb bio je fokusiran na Ustanovu za rehabilitaciju hendikepiranih osoba – URIHO, izuzetno razvijenu zaštitnu radionicu za osobe s invaliditetom koja obuhvata tri pogona: radionice za tekstil, metal i keramiku.

URIHO je poput zaštitnih radionica u Sarajevu zaostavština socijalističkog 189 Sanja Bencetić, profesorica na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bila je voditeljica jednog tima na radionici u okviru projekta All Inclusive Sarajevo i organizovala je izložbu projekta u Hrvatskom dizajnerskom društvu – HDD u Zagrebu 2009. godine. Izložbu su posjetili predstavnici različitih udruženja osoba s invaliditetom i zaštitnih radionica sličnim onima u Sarajevu. Tada se pojavila mogućnost da mreža organizacija u Zagrebu napravi projekat po sarajevskom modelu.

političkog sistema, ali za razliku od njih još uvijek ima državne podsticaje.

Tri tima dizajnera radila su sa URIHOova tri odjela. Četvrti tim radio je sa Udrugom za promicanje inkluzije – UPI, nevladinom organizacijom koja se bavi promocijom društvene inkluzije, a posebno deinstitucionalizacijom osoba s intelektualnim poteškoćama. U tu svrhu organizovali su radni centar gdje se njihovi članovi bave likovnim i zanatskim radovima190.

Baza projekta ponovno je bila radionica tokom koje su četiri tima imala zadatak da dizajniraju i realiziraju kolekciju proizvoda za jednu od ponuđene četiri zaštitne radionice. Radionicama su trebali pripremiti upute za mogući daljnji razvoj proizvoda. Svi proizvodi nastali tokom radionice predstavljeni su pod novim brendom Designgoods kako bi se naznačilo da se radi o odgovornim proizvodima.

190 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Extra/ordinary Design Workshop and Exhibition, Zagreb, 28 March - 1 April 2011’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4264/all/1/Zagreb-2011.aspx, pregled 19.12.2012. godine

83

Projekat s URIHO-vom radionicom za keramiku Tim ko-dizajnera: Ian McIntyre (voditelj), Maja Mesić (suvoditeljica), Ana Armano, Veronika Batinić, Iva Markovac, Ana Orbanić, Ika Peraić, Ena Priselec, Dino Smrekar, Gordana Solijan, Tatjana Vukmir, Barbara Zec, Andrea Zeman

Tim koji je radio na razvoju nove linije proizvoda za URIHO-ovu radionicu za keramiku uočio je da svaki njihov keramičar ima svoj stil i senzibilitet prema oblikovanju materijala. Dizajn su podredili tim individualnim pristupima keramičara, ali i njihovim različitim fizičkim sposobnostima191. Specifičnost ove radionice je tehničko ograničenje u smislu krte i porozne keramike i ograničene palete glazura. Tim je ova tehnička ograničenja nastojao iskoristiti kao prednost. Odlučili su ne oslikavati keramiku ručno, što je uobičajena praksa u URIHO-u, već povećati efikasnost glaziranjem pečene gline umakanjem.

Kreirali su dvije linije proizvoda. Prvoj liniji pripada niz grnčarenih sjenila za lampe glaziranih s unutrašnje strane kako bi se povećala difuzija svjetla. Iz sjenila su se prema zamisli zanatlija razvile posude i svijećnjaci. Druga linija proizvoda maksimalno koristi tehničke mogućnosti pečenja gline na niskim temperaturama. Tim je razvio inovativnu liniju neglaziranih saksija sa utisnutom perforacijom koja omogućava razbijanje manje saksije u veću radi presađivanja, pri čemu se fragmenti manje posude koriste za drenažu. Takođe su osmislili avan za mljevenje lokalnih biljaka poput lavande. Unutrašnjost avana je hrapava kako bi apsorbirala mirise bilja. Posljednji proizvod ove linije, privjesak koji se izrađuje utiskivanjem u kalup, namijenjen je keramičarki koja ne posjeduje fizičku snagu potrebnu za grnčarenje, ali odlično vlada korištenjem kalupa192.

191 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘The Workshop Process by Ian McIntyre’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4266/all/1/preview.aspx, pregled 19.12.2012. godine 192 ibid., pregled 19.12.2012. godine

Avan i privjesak, tim ko-dizajnera, 2011. godine 84

85

Projekat s URIHO-vom radionicom za tekstil Tim ko-dizajnera: Andrew Walker (voditelj), Nataša Mihaljčišin (suvoditeljica), Emina (prezime nije objavljeno), Janica Horvat, Dragana Ileš, Vanja Jović, Lidija Lovrić, Tihana (prezime nije objavljeno), Mikša Perković, Dalibor Šakić, Lana Skeleđija, Barbara Radelja, Tatjana Rajčić

URIHO-ov pogon za tekstil proizvodi radne uniforme za ugostiteljstvo i druge uslužne djelatnosti. Proizvodi i platnene torbe za kupovinu. Pogon isključivo proizvodi po narudžbi i ima kapacitet vrhunske izrade velikih narudžbi. Uposlenici kroje i šiju samo komponente i izazov im je posmatrati odjevni predmet kao cjelinu193.

Tim je razvio kolekciju košulja za muškarce i žene sa pažljivo oblikovanim detaljima kao što su okovratnik ili dugmad. Košulje se mogu koristiti kao ugostiteljske uniforme ili odjeća za formalne prilike194. Ti pažljivo osmišljeni detalji izdvajaju ove košulje od modela koje su ranije proizvodili, ali i od postojećih radnih uniformi na hrvatskom tržištu.

Tim je redizajnirao ekološke cekere za kupovinu koje je URIHO već proizvodio.

Na raspolaganju su imali mašinu za kompjuterizovano vezenje, pa su aplicirali vezene motive karakteristične za hrvatsku tradiciju obrade tekstila na cekere kako bi im dali lokalni pečat. Unaprijedili su i samu funkciju cekera dodajući im džepove i odjeljke za ključeve, mobitel, laptop i druge predmete.

193 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘The Textiles Workshop Process by Andrew Walker’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4268/all/1/preview.aspx, pregled 19.12.2012. godine 194 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Team Textiles’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4267/all/1/Team-Textiles. aspx, pregled 19.12.2012. godine Košulja, tim ko-dizajnera, 2011. godine

86

87

Projekat s URIHO-vom radionicom za metal Tim ko-dizajnera: Freddie Yauner (voditelj), Filip Gordon Frank (suvoditelj), Gordana Golik, Dino Ivašić, Dorja Komazlić, Željko Labas, Adriana Pavelić, Katarina Perić, Ana Perković, Marijan Rafaj, Sanja Rotter, Igor Šošić, Valentina Vičević

Freddie Yauner, voditelj tima koji je radio na razvoju novih proizvoda sa radionicom za obradu metala uočio je da su dobro opremljeni i da imaju vješto vodstvo i vješte zanatlije. Pogon za obradu metala proizvodi uglavnom ograde, kapije i namještaj za vrt, a svemu tome samo nedostaje element dizajna195.

Tim je kreirao zidnu i samostojeću vješalicu od lima i tokarenih metalnih elemenata. Koristili su mašine za savijanje perforiranog lima za izradu stolice bez naslona. Predvidjeli su te iste stolice od drugačije obrađenih limova. Istom tehnikom napravili su žardinjeru koja se sastoji iz dva uklopljena savijena metalna lima. Ukoliko korisnik želi posaditi biljku u zemlju ili je presaditi, metalni oklop jednostavno se otvara. Žardinjera je napravljena od INOX-a visokog sjaja, te reflektuje okolinu i savršeno se uklapa u nju.

Krajem radionice tim je uvidio da se svi proizvodi mogu praviti od ostataka od proizvodnje naručenih komada. Jedini dati recept su dimenzije i proporcije objekta, a vještim zanatlijama preostaje komponovanje površine predmeta196.

Takođe je predviđeno da nastave razvijati osnovne modele, kreirajući malim promjenama materijala ili obrade materijala unikatne objekte.

195 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Workshop Process Report by Freddie Yauner’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4270/all/1/preview.aspx, pregled 19.12.2012. godine 196 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Metalwork Team’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4269/all/1/Metalwork-Team. aspx, pregled 19.12.2012. godine Stolica i žardinjera, tim ko-dizajnera, 2011. godine

88

89

Projekat s Udrugom za promicanje inkluzije Tim ko-dizajnera: Gero Grundmann (voditelj), Nataša Perković (suvoditeljica), Mirna Reinprecht (suvoditeljica), Ivana Čuljak, Lucija Frgačić, Gordana Huzek, Dubravko Kovačević, Inka Krzelj, Marijana Janković, Tea Janković, Inja Kavurić, Kristina Lugonja, Anita Prša, Ivana Reščić, Anna Rupenović, Dolores Škorlić, Neven Trbović, Eva Venus

Udruga za promicanje inkluzije - UPI pravi je primjer savremene nevladine organizacije i radnog centra za osobe s intelektualnim poteškoćama. Udruga svojim članovima, uposlenicima i volonterima daje osjećaj pripadnosti i zajedništva. Još i prije ovog projekta imala je vlastite proizvode, a radila je i po narudžbi. Poglavito se radi o tekstilnim proizvodima koje volonteri osmišljavaju, kroje i šiju, a članovi vezu i oslikavaju. Većina članova uživa u crtanju i slikanju, a izraz im je izrazito stilizovan i primjenjiv. Tim je odlučio maksimalno iskoristiti sve njihove vještine, ali tako da rad u centru postane još kreativniji i zabavniji članovima, volonterima i uposlenicima.

Kada je tim uvidio da UPI-jevi članovi moraju imati crtež koji će pratiti kada vezu, osmislili su sistem tačaka u rasteru koji je neka vrsta apstrahovanog uputstva.

Tačke u rasteru dovoljno su jasan vodič za vezenje, ali ipak otvaraju mogućnost za slobodniji izraz, što članovima pruža Aplikacija veza, Žiraha i cvijet, tim ko-dizajnera, 2011. godine

90

izuzetno zadovoljstvo197. Neki od njih se kroz sistem tačaka izražavaju konkretno, a drugi izrazito apstraktno. Sistem rastera primijenjiv je na široku paletu proizvoda kao što su košulje, cekeri, jastuci, broševi i sl.

Druga tema projekta bila je primjena crteža čudesnih životinja autističnog autora Ratka Koletića. Na prvom mjestu je crtež zebre koju je Koletić nazvao Žiraha. Aplikacijom Koletićevih crteža i crteža drugih članova, tim je kreirao niz proizvoda kao što su plišane igračke, razglednice, magneti, dezenirane tapete, dezenirana tkanina, itd. Tim je brendirao projekat nazivom JUPI za UPI ili na engleskom JUPI by UPI, a znak brenda kreiran je na osnovu fonta izvedenog iz Koletićevog prepoznatljivog rukopisa.

197 Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Workshop Process Report by Gero Grundmann’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4272/all/1/preview.aspx, pregled 19.12.2012. godine

91

Rezultati Projekat Extra/Ordinary Design Zagreb osvojio je prvu nagradu na Danu D 2011. godine.

Dan D je međunarodna izložba otvorena mladim dizajnerima do 35 godina starosti, a organizuje ju Hrvatsko dizajnersko društvo – HDD. Nakon toga međunarodni žiri na Bijenalu hrvatskog dizajna, HDD-ovoj izložbi dizajna u profesionalnoj kategoriji, dodijelio je učesnicima projekta nagradu za najbolji koncept 2012. godine. Projekat Extra/Ordinary Design Zagreb repliciran je u Osijeku 2012. godine u obliku projekta Extra/Ordinary Design Osijek.

Izložbom Shared Innovation na kojoj su predstavljeni projekti Extra/Ordinary Design iz Zagreba i Osijeka, otvoren je festival Welcome Croatia u Londonu 2013. godine.

Festival je organizovalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske povodom pridruživanja Hrvatske Evropskoj uniji. Festival je predstavio britanskoj publici najaktuelnije i najznačajnije projekte hrvatske kulturne scene.

Motiv dizajniran na osnovu crteža Ratka Koletića, tim ko-dizajnera, 2011. godine 92

5.4. Designgoods 2012

Projekat Designgoods 2012198 nadgradnja je projekta All Inclusive Sarajevo i desio se 2012. godine. Projekat Designgoods 2012 zasnovan je na sarajevskom modelu zaštitne radionice i obuhvata rad s već poznatim zaštitnim radionicama Centrom za samopouzdanje, Libragom d.o.o. i Pismolikom d.o.o.. Designgoods 2012 uključuje i plansko predstavljanje istoimenog brenda i novih proizvoda na tržištu i postizanje održive proizvodnje.

Analizom lokalnog tržišta i potencijala zaštitnih radionica postavljen je zadatak na koji je tim ko-dizajnera trebao odgovoriti. Svi proizvodi trebali su maksimalno koristiti kapacitete zaštitnih radionica, a posebno one po kojima se ističu od konkurentnih inostranih i domaćih proizvođača. Proizvodi su trebali vizualnim jezikom asocirati na bosanskohercegovačku zanatsku tradiciju i ujedno biti savremeni dizajnerski proizvodi. Pamtljivi nazivi proizvoda dodatno su naglasili njihovu simboličku vrijednost. Svi proizvodi trebali su biti barem djelimično ručno rađeni, od prirodnih materijala i novčane vrijednosti od pet do stotinu konvertibilnih maraka.

Intenzivne petodnevne radionice na kojima su nastajali novi proizvodi odvijali su se u prostorijama samih zaštitnih radionica.

Za razliku od proteklih projekata koji su bili edukacijskog usmjerenja, za uspješno predstavljanje na tržištu rezultata ovog projekta bili su odgovorni profesionalci iz oblasti dizajna, marketinga

i odnosa s javnošću, kao i proizvođači iz zaštitnih radionica. Promotivni materijal brenda Designgoods razvijen je prema ranije osmišljenim standardima. U promotivne svrhe razvijena je web stranica s opcijom prodaje preko Interneta, prodajne police, promotivne brošure, etikete, pakovanje, prodajne vrećice i drugi materijal. Kreirani su protokoli za proizvodnju i kontrolu kvalitete proizvodnje, te protokoli za distribuciju i prodaju proizvoda.

198 Nataša Perković inicirala je projekat ispred Udruženja Kulturanti, te vodila radionice za razvoj novih dizajniranih proizvoda. Ismet Lisica iz dizajnerskog studija Studio Lisica učestvovao je u projektu kao koordinator i dizajner. Sidika Dukatar iz marketinške agencije D&H Agency vodila je razvoj marketinškog plana, a Mirsada Hota iz iste agencije vodila je odnose s javnošću. Julia Cassim, viša naučna saradnica na institutu Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design, imala je savjetodavnu ulogu u projektu. British Council podržao je projekat u finansijskom i promotivnom smislu.

93

Projekat sa Centrom za samopouzdanje Tim ko-dizajnera: Nataša Perković (voditeljica), Ismet Lisica, Enisa Čolaković, Azijada Hodžić, Besima Husejnović, Hajrija Isić, Melina Islami, Mukelefa Kartal, Sema Milišić, Nermina Šabanović

Prethodno iskustvo rada sa Centrom za samopouzdanje pokazalo je neodrživost proizvodnje oslonjene na jednog člana, te je u pripremnoj fazi projekta uključeno desetak članova Centra. Uglavnom su to bile žene koje izuzetno dobro šiju, pletu i heklaju, pa je bilo jasno da je potrebno napraviti kolekciju pletenih i heklanih proizvoda koja se razlikuje od ručnog rada hobista dostupnih na sajmovima rukotvorina i industrijskih proizvoda dostupnih u trgovinama. Razvijena je kolekcija pletenih i heklanih proizvoda od pamučnog konca koji se mogu koristiti ljeti jednako kao i zimi. Kolekcija obuhvata upotrebne predmete za interijer koji imaju elemente suvenira. Uključuje i manje i veće predmete, te članice prema svojim fizičkim sposobnostima mogu birati koje će proizvode izrađivati. Mnoge od njih preferiraju raditi kod kuće, što se također uzelo u obzir pri dizajniranju. Tim ko-dizajnera ovim je proizvodima želio ispričati lične priče članica Centra, kako bi ih maksimalno angažovao i kako bi realizovali iskrene, emotivne proizvode.

Tim je povezao vrste jela koja uposlenice Centra rado pripremaju svojim porodicama i dekorativne jastuke. Tako su nastali BU i TU, pleteni jastuci od Suveniri MU&FA i jastuk BU, tim ko-dizajnera, 2012. godine

94

pamučnog konca u obliku spirale i valjka koji podsjećaju na burek i tulumbu.

Metodom intervjua tim je otkrio da je članica Centra Azijada Hodžić uspavljivala svoju kćerku pjesmom Tiho, noći Jovana Jovanovića Zmaja, te je osmislio pleteni pokrivač za bebe ŠŠŠ... sa vezenom uspavankom. Kupac po želji može personalizirati pokrivač, promijeniti tekst uspavanke ili naručiti vezenje inicijala ili imena. Još jedan pleteni pokrivač, VAUVAU, nastao je iz želje Nermine Šabanović, voditeljice Centra, da svoje unuke nauči nešto o bosanskohercegovačkoj fauni.

Na pletenu deku prišivene su heklane aplikacije životinja karakterističnih za naše podneblje. Nakon proizvodnje ovih većih komada ostaje konac koji se zbog neujednačenosti u nijansiranju različitih serija konca ne može koristiti za proizvodnju novih komada. Od tih ostataka tim je proizveo MU&FA, suvenire u obliku muške i ženske lutke obučene u stilizovanu bosanskohercegovačku narodnu nošnju. Lutke su unikatne jer svaka ima drugu boju kože i odjeće.

95

Pokrivači za djecu VAUVAU i ŠŠŠ..., tim ko-dizajnera, 2012. godine 96

97

Projekat s Libragom d.o.o.

Tim ko-dizajnera: Nataša Perković (voditeljica), Ismet Lisica, Elvir Carina, Nedžad Ćosović, Maja Hajder, Damir Franković, Zvonimir Franković, Selvedin Hodžić, Jasminka Karahasanović, Andrea Krivanek, Ismir Nuhanović, Mirza Subašić, Emina Sulejmani, Sabina Talović

Kroz dugogodišnju saradnju sa zaštitnom radionicom za obradu metala, Librag d.o.o., postalo je jasno da su njihovi uposlenici izuzetno vješti u radu s limom, a posebno u savijanju lima. Librag upošljava i akademskog produkt dizajnera Nedžada Čosovića, koji radi različite poslove, ali njegovo dizajnersko znanje nije dovoljno iskorišteno. Tim se fokusirao na rad s njim, mada je cijela radionica učestvovala u projektu. U petodnevnoj radionici u Libragu učestvovale su i studentice Odsjeka produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Andrea Krivanek, Emina Sulejmani i Sabina Talović.

Tim je kreirao dvije posude od ručno savijenog aluminijskog lima, KRU, kružne forme i KVA, kvadratne forme. Posude su mehanički spojene ručno rađenim šarafima. Budući da Libragovi uposlenici u slobodno vrijeme eksperimentišu s izradom samostojećih vješalica, tim je razvio set zidnih vješalica X koje izlaze iz očekivane forme. Kupac može vješalicu fiksirati za zid u kompoziciji koju želi.

Svi elementi trenutno se eksterno režu pomoću CNC mašine jer Librag nema kapacitete efikasnog i urednog rezanja lima. Librag je od Fonda za profesionalno osposobljavanje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Federacije BiH u toku projekta dobio sredstva za kupovinu novih mašina i odlučili su uložiti sredstva u kupovinu CNC mašine koja bi osavremenila radionicu i omogućila im da se što boljom ponudom približe konkurenciji.

98

Vješalice X i posuda KVA, tim ko-dizajnera, 2012. godine 99

Projekat s Pismolikom d.o.o.

Tim ko-dizajnera: Nataša Perković (voditeljica), Ismet Lisica, Amra Beranek, Fikreta Čičak, Edina Drnda, Azemina Imamović

Pismolik d.o.o. značajno je promijenio način poslovanja u periodu nakon učešća u projektu All Inclusive Sarajevo.

Najveća razlika je u tome što uposlenici dijele odgovornost i zajedno odlučuju o budućnosti firme. Profit stečen u proteklom periodu uložili su u opremanje radionice ventilacionim sistemom i novim mašinama. Tim je uvidio da treba iskoristiti novu digitalnu mašinu za rezanje papira koja ne ovisi o tiražu i koja Pismolik stavlja čak ispred velikih štamparija koje imaju mogućnost štancanja papira, ali samo u velikim tiražima. Tim je shvatio i da Pismolik ima dugogodišnje iskustvo u sito-štampanju, koja je u jednom trenutku postala zastarjela tehnika i prestala se upotrebljavati u većini štamparija u Sarajevu. Budući da sito-štampa kao manuelna tehnika izrade ima svoju likovnost i tehničke mogućnosti koje druge štamparske tehnike ne pružaju, tim se odlučio fokusirati i na sito-štampu koju Pismolik nudi.

Pismolikove uposlenice Edina Drnda i Fikreta Čičak pridružile su se dizajnerskom timu jer imaju izraženu sklonost ka kreativnom izražaju. Analiza tržišta pokazala je da postoji prostor za prodaju dizajnerskih razglednica Sarajeva i čestitki ručne izrade. Drnda i Čičak crtežima su prikazale svoju viziju simbola Sarajeva, a dizajneri su te crteže digitalizirali i razvili kolekciju razglednica SA. Tim je zajedno radio na crtežima veselih motiva, te su razvili kolekciju čestitki JUPI. I razglednice i čestitke imaju zarezane ili prorezane elemente koji pozivaju korisnika na intervenciju i igru. Štampane su na kvalitetnom papiru.

Motivi sa razglednica i čestitki aplicirani su na CEKI, ekološki ceker za kupovinu.

Ekološki ceker CEKI i razglednica SA, tim ko-dizajnera, 2012. godine

100

Rezultati Projekat, brend i proizvodi Designgoods prezentirani su javnosti i na tržištu 2012. godine. Designgoods je neformalno predstavljen tokom festivala London Design Festival, te formalno na festivalu Fusion Design Week u Banja Luci, forumu Youth Employment Forum u Parlamentu Bosne i Hercegovine i izložbi mladih dizajnera Design United – From Objects to Fashion u Sarajevu.

Proizvodi brenda prodaju se na šest prodajnih mjesta u Sarajevu, od kojih je jedno u centralno lociranom i izuzetno frekventnom tržnom centru. Web stranica www.designgoods.ba predstavlja projekat i podržava prodaju preko Interneta. U prvih šest mjeseci od lansiranja brenda prodata su 904 proizvoda. Sredstva od prodaje pokrivaju troškove proizvodnje, materijala i neophodnog promotivnog materijala, tako da je zasada postignuta održivost proizvodnje.

Rasprostranjena medijska kampanja kojom su predstavljeni projekat, brend i novi proizvodi rezultirala je sa preko trideset prezentacija od pet do dvadeset minuta na lokalnim, regionalnim i međunarodnim televizijskim i radijskim programima i isto toliko članaka u štampanim i elektronskim medijima.

Tumač znakovnog jezika Anisa Šetkić na volonterskoj osnovi je u televizijskom programu uživo tumačila gostovanja ekipe Designgoods. Ovo je presedan u istoriji bosanskohercegovačke televizije, iako je tumačenje na znakovni jezik jedini način da se gluhoj populaciji prezentuje televizijski program uživo.

101

6. Zaključak Projekti All Inclusive Sarajevo, Extra/ Ordinary Design Zagreb i Designgoods 2012199 i teorijski okvir rada osmišljeni su s namjerom da pokažu da dizajn uistinu može povoljno utjecati na društvenoekonomski sistem, a u ovom slučaju na položaj zaštitnih radionica, zanatskih centara koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Ciljevi ovih projekata bili su edukacija dizajnera o fenomenu društvene inkluzije u dizajnu, edukacija uposlenika zaštitnih radionica o potencijalu dizajna za pospješivanje poslovanja, te stvaranje platforme za saradnju dizajnera i zaštitnih radionica koja će polučiti linije savremenih dizajnerskih proizvoda. Specifični ciljevi pojedinih projekata bili su osvještavanje zajednice o potencijalima zaštitnih radionica, te planski tržišni plasman novih linija proizvoda i postizanje održivosti proizvodnje. Rezultati rada mjereni su kvalitativnom metodom, intervjuisanjem učesnika projekata, kao i kvantitativnom metodom, analizom promocije projekata i, gdje je moguće, analizom prodaje novih proizvoda.

U većini slučajeva, zaštitne radionice nisu imale vlastitu liniju proizvoda, već je njihovo poslovanje ovisilo o periodičnim narudžbama. Kroz saradnju s dizajnerima razvili su prve proizvode koji su imali šansu na slobodnom tržištu i čijoj su se proizvodnji mogli posvetiti u sezonama kada narudžbe njihovih standardnih klijenata nisu kontinuirane. U slučaju projekta Designgoods 2012, čiji je cilj bio planski izlazak istoimenog brenda na tržište, novi proizvodi radionica razvijaju se paralelno s naručenim proizvodima.

Designgoods proizvodi imaju svoj nezavisni i samoodrživi plasman na šest prodajnih mjesta u Sarajevu i na Internetu putem web stranice www.designgoods.ba.

Neočekivana pozitivna nuspojava uvođenja kreativnosti u zaštitne radionice bilo je osnaživanje i porast samopouzdanja njihovih uposlenika. Oni sada uživaju u mogućnosti kreativnog izražavanja kroz nove proizvode i proaktivno preuzimaju odgovornost za budućnost svojih radnih organizacija. Većina dizajnera tokom učešća u ovim projektima po prvi je put upoznala i sarađivala s osobama s invaliditetom. Projekti su osvijestili Dokazivanje teze i pomoćnih hipoteza dizajnere, i što je još bitnije studente dizajna, o mogućnosti društvenog Projekat All Inclusive Sarajevo realizovan je utjecaja dizajna, te fenomenima ko-dizajna 2009. godine u Sarajevu, u vrijeme kada se i inkluzivnog dizajna, koji u nastavnim u Bosni i Hercegovini već urušio socijalni programima škola za dizajn u Bosni i model zaštitne radionice, u okviru kojeg su Hercegovini i susjednim zemljama nisu državni podsticaji bili osnova poslovanja. predstavljeni kao integralni dio dizajnU sred neizvjesne borbe za opstanak na procesa, već kao zasebne oblasti čija neuređenom tržištu, rukovodstvo ovih primjena u profesionalnoj praksi nije organizacija bilo je spremno pokušati neophodna. izgraditi i testirati model zasnovan na Raširena medijska promocija, te principima dizajna i poslovanja. Sarajevski prezentacija projekata na lokalnim, model zaštitne radionice nastao tokom regionalnim i međunarodnim izložbama, spomenutog projekta isproban je u festivalima i konferencijama adekvatno Sarajevu i pokazao se uspješnim bez su predstavili projekte, prozivode i obzira na nepovoljne uslove u kojima je model rada ciljanoj i široj javnosti. U nastao. Prenesen je u Zagreb, Osijek, svim oblicima prezentacije učestvovali Skopje, a zatim je doživio nadgradnju u su i dizajneri i osobe s invaliditetom.

Sarajevu.

Projekat Designgoods 2012 predstavljen je u medijima uz tumačenje znakovnim jezikom i to je bio prvi put u istoriji bosanskohercegovačke televizije da 199 Na ovim projektima radilo je šest zaštitnih se televizijski program uživo tumači radionica iz Sarajeva i Zagreba: Centar za populaciji gluhih osoba. samopouzdanje, Librag do.o., Pismolik d.o.o., Udruženje gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo, Smatram da su teza i pomoćne Udrugu za promicanje inkluzije – UPI i Ustanovu za hipoteze dokazane u procentu od 90 posto. rehabilitaciju hendikepiranih osoba – URIHO. 102

Teza i sve pomoćne hipoteze u potpunosti su zadovoljene, izuzev hipoteze održivosti proizvodnje i tržišnog plasmana koja je ujedno i jedan od specifičnih ciljeva projekta Designgoods 2012. Prerano je za procjenu da li je održivost brenda Designgoods u potpunosti postignuta, s obzirom da je prošlo tek devet mjeseci od lansiranja brenda. Postizanju održivosti novog brenda “prijeti” ne samo neizvjesnost bosanskohercegovačkog tržišta, već i ponovna uspostava socijalnog modela zaštitne radionice u Bosni i Hercegovini i mogućnost da se radionice ponovo u potpunosti oslone na podsticaje.

Zaštitne radionice odlučuju kako iskoristiti subvencije, te ih mogu donekle usmjeriti ka razvoju ovog ili nekog brenda vlastitih proizvoda i težiti samoodrživosti.

Doprinos razvoju struke Sarajevski model, prijedlog zaštitne radionice zasnovan na principima dizajna i poslovanja, razvijen tokom projekta All Inclusive Sarajevo i repliciran kroz projekte u Zagrebu, Osijeku i Skopju, po mom mišljenju najvrijedniji je doprinos struci. Sarajevski model jedinstven je u svijetu po tome što uvodi dizajn i principe poslovanja u zaštitne radionice.

Model je dosada testiran i pokazao se uspješnim na mikro-nivou i to u izuzetno nepovoljnim prilikama, pa logika nalaže da je primjenjiv i na makro-planu u vidu kontinuiranog ili institucionalizovanog djelovanja. Rad detaljno opisuje model i daje ga na korištenje bilo kojoj organizaciji i pojedincu koji ga želi primijeniti s ciljem razvoja zaštitnih radionica ili sličnih organizacija.

Rad doprinosi razvoju struke i time što proširuje relativno usko poimanje ciljeva i polja djelovanja dizajna. “Klasični” cilj dizajna je ekonomska isplativost, a rad uvodi i valorizira društvenu i ekološku održivost kao dodatne ključne ciljeve savremenog dizajna. Aktuelne globalne tendencije dizajna podrazumijevaju da je dizajn moćno sredstvo kojim je moguće povoljno utjecati na ekvilibrijum međudjelovanja društva, okoliša i ekonomije. Fenomeni kodizajna i inkluzivnog dizajna kao podsegment prvog fenomena predstavljaju strategije

pomoću kojih se može postići harmonija ove trijade.

Teorija i praksa dizajna u Bosni i Hercegovini ne prati u dovoljnoj mjeri ove nove tendencije sve više prisutne na međunarodnoj sceni. Princip korištenja dizajna radi postizanja održivosti može se višestruko primjenjivati u našoj tranzicijskoj zemlji nejedinstvenog i neuređenog društveno-ekonomskog sistema. Rad doprinosi usklađivanju bosanskohercegovačkog dizajna aktuelnim preporukama time što ih problematizira i predstavlja na našem jeziku u trenutku kada se recentna stručna literatura iz ove oblasti ne objavljuje i ne prevodi. Praktični dio rada uspijeva adaptirati metodologije ko-dizajna i inkluzivnog dizajna nastale u razvijenim društvima lokalnim specifičnostima bosanskohercegovačkog tranzicijskog društva. Vjerujem da će teorijski okvir rada i praktični primjeri biti povod bosanskohercegovačkim dizajnerima da osavremene svoja polja istraživanja i praktičnog djelovanja, te da pokušaju dizajnom kreirati bolju stvarnost.

103

7. Rječnik pojmova Namjena rječnika pojmova je upućivanje čitaoca na ključne termine i olakšavanje razumijevanja kompleksnih savremenih fenomena održivog dizajna, ko-dizajna i inkluzivnog dizajna.

Akter – učesnik, osoba ili organizacija bez koje se ne može provesti određeni proces ili aktivnost

Dizajn bez prepreka (eng. barrier-free design) – pristup oblikovanju prostora koji se temelji na uklanjanju fizičkih prepreka koje otežavaju ili sprječavaju kretanje; posebnu pažnju posvećuje osobama s fizičkim invaliditetom koje se kreću pomoću kolica

Dizajn za društvo (eng. design for society) – pristup dizajnu čiji je cilj Aktivnosti dnevnog života – svakodnevne promišljanje načina na koji će proizvod, radnje neophodne za vođenje samostalnog proces proizvodnje i konzumacija života, poput održavanja lične higijene, proizvoda utjecati na društvo održavanja domaćinstva, rada i privređivanja, komunikacije, mobilnosti, Dizajn za stvarni svijet – Victor Papanek itd., koje su posebno značajne u kontekstu u istoimenoj knjizi iz 1971. godine iznio društvene inkluzije i inkluzivnog dizajna je oštru kritiku opštih praksi u dizajnu i pozvao dizajnere da kadgod je moguće Aspiracije kupca – u kontekstu dizajna i posvete dio vremena dizajniranju za ljude marketinga to su ostvarive ili neostvarive u neprivilegovanom položaju koji, po težnje kupca za posjedovanjem određenog njegovoj procjeni, čine većinu svjetske proizvoda populacije Asistivni proizvod – proizvod koji je specijalno kreiran kao pomagalo osobama s invaliditetom, a nije namijenjen širokoj upotrebi, primjerice, naočale su pomagalo slabovidnim osobama, a bijeli štap slijepim osobama Brendiranje – plansko kreiranje vrijednosti vezanih za kompaniju, proizvod, osobu ili organizaciju i promovisanje tih vrijednosti kroz marketing i korporativni identitet, a sve kako bi se dati subjekt bolje plasirao na tržištu i ostvario veći profit Od kolijevke do kolijevke (eng. Cradle to Cradle) – sistem proizvodnje kojeg su osmislili Michael Braungart i William McDonough pri kojem se biološki i tehnološki otpad koristi kao “hrana” za izradu novih proizvoda, čime proizvodni sistemi postaju čisti i ciklični, baš kao biološki Dizajn-aktivizam – korištenje dizajna, dizajn-procesa i metoda dizajna u svrhe pokretanja, usmjeravanja ili promocije društvenih, političkih, ekonomskih ili ekoloških promjena

104

Dizajn za sve (eng. design for all) – skandinavski pristup sličan američkom univerzalnom dizajnu, koji podrazumijeva uklanjanje prostornih barijera osobama s fizičkim invaliditetom, ali i onima sa senzornim i kognitivnim invaliditetom, uz pridavanje posebne pažnje pristupu informacijama Dizajnerski način razmišljanja (eng. design thinking) – korištenje dizajnprocesa ili metoda dizajna u drugim disciplinama i to za rješavanje opštih problema Društvena inkluzija – politička ideja i praksa jednakopravnog uključivanja svih aktera u društvu u normalne tokove, a posebno se odnosi na ranjive grupe kao što su osobe s invaliditetom, stare osobe, žene, djeca, itd.

Društvena kriza – nepovoljno stanje u društvu ili zajednicama, često uzrokovano finansijskom i ekonomskom krizom, koje negativno utječe na porodice i pojedinca, a ogleda se kroz nezaposlenost, siromaštvo, opadanje kvaliteta javnog školstva i zdravstva, itd.

Društveno odgovorni brend (eng. socially responsible brand) – brend, niz asocijacija na kompaniju, proizvod, organizaciju ili osobu, koji je zasnovan na principima pozitivnog, odgovornog društvenog djelovanja Ekološki dizajn – pristup dizajnu koji razmatra poglavito utjecaj dizajna na okoliš, obzirom na očiglednu ograničenost prirodnih resursa

medija, dobara i svih drugih aspekata kulture i civilizacije Humanocentrični dizajn (eng. usercentered design) – dizajn-proces koji vode profesionalni dizajneri, a koji uključuje konsultacije s potencijalnim krajnjim korisnicima proizvoda Inkluzija – pogledati definiciju društvene inkluzije

Ekološka kriza – promjena okoliša koja destabilizira kontinuitet i opstanak populacije ili vrste usred nepovoljnih faktora poput globalnog zagrijavanja, smanjenja biološke raznolikosti, prenaseljenosti, itd.

Inkluzivni dizajn – strategija u dizajnu razvijena s namjerom kreiranja proizvoda, prostora i usluga koji su pristupačni i privlačni što većem broju korisnika u što većem broju situacija, bez obzira na njihove sposobnosti, starosnu dob, i sl.

Ekonomska kriza – stanje opadanja poslovne i ekonomske aktivnosti uslijed finansijske krize, obično popraćeno padom bruto nacionalnog dohotka, smanjenjem likvidnosti i promjenom cijena zbog inflacije i deflacije

Interesna grupa – subjekt koji doprinosi uspjehu ili ima koristi od nekog oblika organizovanog djelovanja

Eksterni marketing – svaki oblik javnog predstavljanja vrijednosti proizvoda, usluge, kompanije, organizacije ili pojedinca, s ciljem povećavanja profita datog subjekta Ekstremni korisnici – korisnici s kraja spektra određene demografske kategorije poput dobi, sposobnosti, obrazovanja, socijalnog ili ekonomskog statusa, primjerice, osobe s invaliditetom ili stare osobe, koji mogu dati uvid u iskustva ostatka populacije Finansijska kriza – nepovoljno stanje uslijed veće potražnje za novcem od ponude, što znači da je likvidnost u opadanju Fizički invaliditet – ograničenje fizičkih funkcija dijelova tijela ili pokretljivosti tijela kao cjeline, s tim što novije shvatanje ograničenja podrazumijeva da je uzrokovano neodgovarajuće oblikovanom okolinom Globalizacija – proces međunarodne integracije ekonomija, finansija, trgovine,

Interni marketing – svaki oblik prezentacije vrijednosti proizvoda, usluge, kompanije, organizacije ili pojedinca unutar organizacije investitorima, dioničarima, uposlenicima, itd., te eventualno organizacijama s kojima je prva u partnerskom odnosu Invaliditet – neusklađenost fizičkih, senzornih, kognitivnih ili drugih sposobnosti pojedinca i njegovog okruženja, što negativno utječe na njegovo ravnopravno uključivanje u društvene tokove Iskustvo korisnika (eng. user experience) – percepcija korisnika tokom upotrebe određenog proizvoda, odnosno predmeta, prostora ili usluge, a odnosi se na aspekte proizvoda poput funkcionalnosti, jednostavnosti korištenja ili efikasnosti, estetskih i simboličkih vrijednosti proizvoda Kapitalistička tržišna ekonomija – ekonomski sistem, oblik tržišne ekonomije u kojem su proizvodnja i sredstva neophodna za proizvodnju u privatnom vlasništvu i usmjerena ka ostvarenju profita 105

Ko-dizajn – oblik dizajna u čiji su proces uključene osobe koje nisu dizajneri, stručnjaci iz drugih disciplina, često i potencijalni korisnici proizvoda, a sve s ciljem povećanja efikasnosti rješenja Kognitivni invaliditet – ograničenje sposobnosti primanja, organizacije i procesuiranja senzornih podražaja okoline, te reagovanja na njih, kao što su sposobnost učenja, pamćenja, zadržavanja pažnje, itd., s tim što novije shvatanje ograničenja smatra da je uzrokovano neodgovarajuće oblikovanom okolinom Ko-kreacija – strategija razvoja proizvoda koja podrazumijeva aktivno učešće različitih interesnih grupa, a posebno korisnika, u cjelokupnom procesu razvoja rješenja, od analize problema do realizacije rješenja Korporativna društvena odgovornost (eng. corporate social responsiblity) – strategija uključena u model poslovanja bilo koje organizacije koja podstiče pozitivno djelovanje na interesne grupe, te na okoliš i društvo uopšte Održivi dizajn – pristup dizajnu čiji je osnovni cilj kreacija predmeta, prostora i usluga koji slijede principe društvene, ekonomske i ekološke održivosti Održivost – stanje harmonije okoliša, društva i ekonomije, pri čemu proizvodnja zadovoljava sadašnje potrebe ljudi bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da ostvare svoje potrebe Masovna promjena (eng. massive change) – transformacija poimanja osnovnih ekonomskih vrijednosti tako da pored finansijskog kapitala i drugih vrijednosti vezanih direktno za zaradu obuhvataju i ljudski, prirodni, društveni kapital Meta-dizajn – oblik ko-dizajna koji podrazumijeva kreaciju otvorenog sistema čiji korisnici, odnosno “vlasnici”, mogu kontinuirano mijenjati i adaptirati sistem prema vlastitim potrebama 106

Participacija – uključivanje šire ili ciljane javnosti u proces donošenja odluka u bilo kojoj oblasti ljudskog djelovanja, npr. ekonomiji, menadžmentu, kulturi, politici Participativni dizajn (eng. participatory design) – plansko kreiranje ili redizajniranje sistema, pri čemu u dizajnprocesu učestvuju svi subjekti koji su u međudjelovanju sa sistemom, a koji mogu imati različite interese i poglede Potrošačko društvo – zajednica u kojoj je osnova ekonomske aktivnosti kontinuirana kupovina i prodaja proizvoda koji članovima zajednice nisu potrebni Pristupačni dizajn (eng. accessible design) – oblikovanje predmeta, prostora i usluga koji su u fizičkom smislu pristupačni osobama s fizičkim invaliditetom, ali i informacijama i uslugama osobama sa senzornim invaliditetom, pri čemu su takvi proizvodi uglavnom obilježeni simbolom invalidskih kolica Senzorni invaliditet – ograničenje funkcija jednog ili više čula, odnosno vida, sluha, mirisa, okusa, dodira, a najčešće se odnosi na vid i sluh, s tim što novije shvatanje ograničenja smatra da je uzrokovano neodgovarajuće oblikovanom okolinom Socijalni dizajn (eng. social design) – model dizajna čiji je krajnji cilj transformacija društva i prelazak na održivi način proizvodnje, a čiji je proces rada zasnovan na principima socijalnog rada Socijalni model zaštitne radionice – oblik zaštitne radionice zasnovan na državnim podsticajima i drugim oblicima socijalne zaštite, za razliku od modela zasnovanog na principima poslovanja i konkurentnosti na tržištu Spori dizajn (eng. slow design) – pristup dizajnu koji omogućava da se rješenje razvija sporo, a koji teži smanjenju protoka ljudskih, prirodnih, ekonomskih, ili drugih resursa

Streamlining – fenomen dizajna u Sjedinjenim Američkim Državama 1930.-tih i 1940.-tih godina za koji je karakteristična primjena aerodinamičnih formi, kao simbola brzine, snage i moći, na statične proizvode bez ikakvog funkcionalnog opravdanja Tržišna ekonomija – oblik ekonomije u kojem proizvodnja i distribucija dobara i usluga ovise o ponudi i potražnji na slobodnim tržištima Tržišni model dizajna (eng. market-led design) – dizajn čija je osnovna zadaća odgovarati na potrebe tržišta ili ih vještački kreirati radi ostvarenja što većeg finansijskog profita Univerzalni dizajn – strategija dizajna fokusirana na uklanjanje prostornih barijera, originalno osobama koje se kreću pomoću kolica, a zatim i na obezbjeđivanje pristupa proizvodima i uslugama ljudima sa senzornim i kognitivnim invaliditetom Vještačko zastarijevanje – strategija kontinuirane proizvodnje novijih modela promjenom stilskih karakteristika, ali ne i suštinskih tehničkih karakteristika, zbog kojeg prethodni modeli djeluju kao da su zastarjeli iako su jednako funkcionalni kao i novi Zaštitna radionica – zanatska radionica koja zapošljava osobe s invaliditetom, često zasnovana na modelu socijalne zaštite, odnosno poslovanju koje zavisi o državnim podsticajima Zbunjujući problem (eng. wicked problem) – kompleksan problem društvenog sistema unutar kojeg ima više interesnih grupa koje imaju različite vrijednosne sisteme

107

8. Literatura Knjige BAJRAKTAREVIĆ, S. (2011.) Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom i propisi Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, Sarajevo, str. 6, dostupno na https://www.parlament.ba/ sadrzaj/about/istrazivanja/default. aspx?id=30077&langTag=bs-BA&pril=b, pregled 12.11.2012. godine

FUAD-LUKE, A. (2009.) Design Activism: Beautiful Strangeness for a Sustainable World, Earthscan, London

BAMFORD, A. (2006.) ‘Into the future: The challenges for quality arts and design education’ u Enhancing curricula: Contributing to the future, meeting the challenges of the 21st century in the disciplines of art, design and communication, Davies A. (ed.), The Centre for Learning and Teaching in Art and Design (CLTAD), London

HAUFFE, T. (1998.) Design: A Concise History, Lawrence King, London

BUCHANAN, R. (1995.) ‘Wicked problems in design thinking‘, u The idea of design, V. Margolin i R. Buchanan (eds), The MIT Press, Cambridge, Massachusetts CASSIM, J. i DONG, H. (2003.) ‘Critical users in design innovation‘ u Inclusive Design: design for the whole population, R. Coleman, J.P. Clarkson, S. Keates, C. Lebbon (eds), Springer Verlag, London CAMPBELL, E. (2009.) You know more than you think you do: design as resourcefulness & self-reliance, RSA Design & Society, London CLARKSON J., COLEMAN R., KEATES S. i LEBBON C. (2003.) ‘From Margins to Mainstream’, u Inclusive Design: design for the whole population, J. Clarkson et al (eds), Springer Verlag, London COLEMAN, R. (2002.) Living longer – the new context for design, Design Council, London CROSS, N. (2011.) Design Thinking: Understanding How Designers Think and Work, Berg, Oxford DREYFUSS, H. (2003.) Designing for People, Allworth Press, New York 108

FUAD-LUKE, A. (2007.) ‘Redefining the purpose of (sustainable) design: Enter the design enablers, catalysts in co-design‘ u Designers, Visionaries + Other Stories , J. Chapman i N. Gants, Earthscan, London

HEINBERG, R. (2007.) Peak Everything: Waking up to the Century of Decline in the Earth’s Resources, Clairview Books, Forest Row IDEO (2011.) Human Centered Design Toolkit, IDEO, San Francisco KLEIN, N. (1999.) No Logo: Taking Aim at the Brand Bullies, Picador, London MANZINI, E., JÉGOU, F. (2003.) Sustainable everyday: Scenarios of Urban Life, Edizione Ambiente, Milan MAU, B. sa LEONARD, J. i Institute without Boundaries (2004.) Massive Change, Phaidon, London McDONOUGH, W. i BRAUNGART, M. (2002.) Cradle to Cradle: Remaking the Way We Make Things, North Point Press, New York McDONOUGH, W. i BRAUNGART, M. (2004.) ‘The Cradle to Cradle Alternative’ u State of the World 2004, L. Starke (ed), Worldwatch Institute, Washington, DC OneVoice Measurement (2010.) Philips Index: America’s Health andWell-being report 2010, The Philips Center for Health & Well-being, Amsterdam PAPANEK, V. (1971.) Design for the Real World: Human Ecology and Social Change, Thames & Hudson, London

Članci u časopisima i zbornicima PORRITT, J. (2007.) Capitalism as if the World Matters, Earthscan, London SCHULER, D. i NAMIOKA, A. (1993.)

Participatory Design: Principles and Practices, Erlbaum Associates, Hillsdale, New Jersey SIMON, H. (1996.) The Sciences of the Artificial, MIT Press, Cambridge, Massachusetts SPAHIĆ, B. (2001.) DIZAJN – ekonomski, društveni i politički aspekti oblikovanja, MIB Sarajevo, Sarajevo VUKIĆ, F. (2008.) Modernizam u praksi, Meandar/Meandarmedia, Zagreb WHITELEY, N. (1993.) Design for Society, Reaktion Bookts Ltd, London

CAROLL, J.M. (2006.) ‘Dimensions of Participation in Simon’s Design‘, Design Issues, 22(2)

CASSIM, J., PERKOVIĆ, N. (2011.)

‘Harnessing Inclusivity and Co-Design methods for rebuilding cultural networks and economic transformation in Sarajevo, Bosnia Herzegovina‘, članak predstavljen na konferenciji Include 2011, dostupan na http://include11.kinetixevents.co.uk/4dcgi/ prog?operation=detail&paper_id=525, pregled 05.01.2013. godine COLEMAN, R. (2004.) ‘Universal design: From margins to mainstream’, Gerontechnology, 3(1) COLEMAN, R. (2006.) ‘From margins to mainstream: why inclusive design is better design’, članak predstavljen na predavanju u Ergonomics Society, dostupan na http://hhc.rca.ac.uk/resources/ publications/ErgSocLecture06.pdf, 17.11.2007., pregled 21.03.2013. godine ETCHELL, E. i YELDING, D. (2004.)

‘Inclusive design: products for all consumers‘ u Consumer Policy Review, 14(6) KARAHASANOVIĆ, J. (2009.) ‘Položaj osoba s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini’ u Dnevnik All Inclusive Sarajevo, 2009., N. Perković, J. Lovrenović (eds), Udruženje Kulturanti, Sarajevo LEE, Y., BICHARD, J., COLEMAN, R. (2008.)

‘Designing with users, how?‘, članak predstavljen na konferenciji International DMI Education Conference - Design Thinking: New Challenges for Designers, Managers and Organizations, dostupan na http://www.dmi. org/dmi/html/conference/academic08/ AC08Proceedings.htm, pregled 22.03.2013. godine

LEVITT, T. (1960.) ‘Marketing myopia‘, Harvard Business Review, no. 38 MARGOLIN, V. i MARGOLIN, S. (2002.)

‘A “Social Model” of Design: Issues of Practice and Research‘, Design Issues, 18(4) SANDERS, E. B.-N. (2006.) ‘Design Research in 2006’, Design Research Quarterly, 1(1) SANDERS, E. (2006.) ‘Design Serving People’, u Cumulus Working Papers 15/5, Y. Sotamaa et al (eds), University of Art and Design Helsinki, Helsinki Sanders, E.B.-N. (2005.) ‘Information, Inspiration and Co-creation,’ The 6th International Conference of the European Academy of Design, University of the Arts, Bremen SANDERS, E.B.-N. i STAPPERS, P.J. (2008.) ‘Co-creation and the new landscapes of design’, CoDesign, 4(1) STRAUSS, C. i FUAD-LUKE, A. (2008.)

‘Slow Design Principles: A new interrogative and reflexive tool for design research and practice‘, u Changing the Change Proceedings, Cipolla C. i Percuccio P.P. (eds), Allemandi Conference Press, Turin WOOD, J. (2008.) ‘Changing the Change: A Fractal Framework for Metadesign’, u Changing the Change Proceedings, Cipolla C. i Percuccio P.P. (eds), Allemandi Conference Press, Turin

LEE, Y. i HO, D.K.L. (2010.) ‘www. designingwithpeople.org: enabling designers to cross borders for social inclusion‘, Cumulus Working Papers 25/10, E. Salmi et al (eds), Aalto University School of Art and Design, Aalto 109

Dokumenti s Interneta ICSID (godina nepoznata) ‘Definition of design’, http://www.icsid.org/about/about/ articles31.htm Insitute for Human Centered Design (2012.) ‘History of Universal Design’, http://humancentereddesign.org/ universal-design/history-universal-design Design Council (godina nepoznata) ‘Define,‘ http://www.designcouncil.org.uk/ about-design/How-designers-work/Thedesign-process/Define/ Design Council (godina nepoznata) ‘Develop’, http://www.designcouncil.org. uk/about-design/How-designers-work/ The-design-process/Develop/ Design Council (godina nepoznata) ‘Development methods’, http://www. designcouncil.org.uk/about-design/Howdesigners-work/The-design-process/ Develop/Development-methods/ Design Council (godina nepoznata) ‘Project development,’ http://www. designcouncil.org.uk/about-design/Howdesigners-work/The-design-process/ Define/Project-development/ NC State University, Center for Universal Design (2011.) ‘The Principles of Universal Design’ http://www.ncsu.edu/project/ design-projects/udi/center-for-universaldesign/the-principles-of-universaldesign/ Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Activities,’ http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/activities Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Communication – Community Mobility’, http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/ communication-community-mobility

Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Communication – Digital Communication’, http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/ digital-communication Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Extra/ordinary Design Workshop and Exhibition, Zagreb, 28 March - 1 April 2011’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4264/all/1/ Zagreb-2011.aspx Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Household – Home Maintenance‘, http://designingwithpeople. rca.ac.uk/activities/home-maintenance Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Household – Meal Preparation‘, http://designingwithpeople. rca.ac.uk/activities/meal-preparation Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Metalwork Team’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4269/all/1/ Metalwork-Team.aspx Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Method – Interview,’ http://designingwithpeople.rca.ac.uk/ methods/interview Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Personal Care – Bathing’, http://designingwithpeople.rca. ac.uk/activities/bathing Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Personal Care – Health Management‘, http://designingwithpeople. rca.ac.uk/activities/health-management Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Team Textiles’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4267/all/1/ Team-Textiles.aspx Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘The Textiles Workshop Process by Andrew Walker’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4268/all/1/

110

preview.aspx Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘The Workshop Process

by Ian McIntyre’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4266/all/1/ preview.aspx Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Work & Money – Work outside the home‘, http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/ work-outside-the-home Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2012.) ‘Work & Money – Working at home‘, http:// designingwithpeople.rca.ac.uk/activities/ working-at-home Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Workshop Process Report by Freddie Yauner’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4270/all/1/ preview.aspx Royal College of Art Helen Hamlyn Centre for Design (2011.) ‘Workshop Process Report by Gero Grundmann’, http://www.hhc.rca.ac.uk/4272/all/1/ preview.aspx United Nations Enable (2012.) ‘Factsheet on Persons with Disabilities‘, http://www. un.org/disabilities/default.asp?id=18 University of Cambridge (2013.) ‘Inclusive design toolkit – What is inclusive design?‘ http://www.inclusivedesigntoolkit.com/ betterdesign2/whatis/whatis.html University of Cambridge (2013.) ‘Why do inclusive design?‘ http://www. inclusivedesigntoolkit.com/betterdesign2/ why/why.html

111

112

Od srca se zahvaljujem Juliji Cassim, koja nije prestala da me uči od dana kada me je uvela u inkluzivni dizajn. Hvala prof. mr. Ognjenki Finci i prof. dr. Besimu Spahiću što su bili moji mentori u pravom smislu te riječi. Zahvaljujem se Josipu Lovrenoviću, Mirjani Evtov, Nermini Šabanović, Sidiki Dukatar, Mirsadi Hota, Amri Beranek, Jasminki Karahasanović, Sanji Bencetić, Mirni Reinprecht, Larisi Halilović, Amili Lagumdžija, Michaelu Mooreu, Geri Grundmannu, Laili Cassim, Mattu Harrisonu, Bernadette Deddens, Freddieju Yauneru, Tatjani Kovačević, te uposlenicima Centra za samopouzdanje, Libraga d.o.o. i Pismolika d.o.o. na zajedničkoj viziji i naporima na realizaciji projekata All Inclusive Sarajevo, Extra/Ordinary Design Zagreb i Designgoods 2012. Hvala i prof. emeritusu Zlatku Ugljenu, prof. emeritusu Stjepanu Rošu, doc. mr. Sandi Popovac, doc. mr. Asimu Đeliloviću, asist. Anji Bogojević, asist. Emi Božuta Mazrak, asist. Sandru Drinovcu i asist. Amili Handžić koji su podržali kako razvoj projekata, tako i uobličavanje ovog magistarskog rada. Zahvaljujem se prof. emeritusu Rogeru Colemanu, prof. dr. Hua Dong i prof. dr. Yanki Lee koji su mi ustupili svoje naučne radove i olakšali izradu teorijskog dijela rada. Zahvaljujem se i Tei Mijan i Jovani Šego koje su lektorisale rad.

113