Prirucnik ppzsg by nekoneki

Priručnik tradicionalnih i autohtonih vrsta i sorata voćaka visokostablašica

Studeni, 2007.

Tekst:

Fotografije: Pregled teksta: Lektura: Oblikovanje i priprema za tisak: Tisak: Naklada:

Krešimir Vrbanac Lovorka Jakopec Ivana Ilijaš Katarina Malovec JU Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje Višnja Šimunović Nataša Debogović „Tangir” grafička priprema, Samobor „Kerschoffset” d.o.o. Zagreb 1000 primjeraka

Dio fotografija preuzet je iz slovenskog „Priročnika tradicionalnih in avtohtonih vrst in sort visokodebelnih sadnih dreves”. Ovom prilikom zahvaljujemo slovenskim partnerima na mogućnosti korištenja njihovih materijala. Priručnik je tiskan u okviru izvođenja aktivnosti projekta „Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza”. Projekt sufinancira Europska unija u sklopu INTERREG III A Susjedskog programa Slovenija-Mađarska-Hrvatska 2004-2006. Za sadržaj dokumenta odgovoran je Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje i ne izražava nužno stav EU.

Sadržaj Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza

.....................

Očuvajmo stare sorte voćaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica

...........................

Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Jabuka / Malus domestica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Divlja jabuka (divljak) / Malus sylvestris . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ananas reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Baumanova reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bjeličnik / petrovača, kajmačara, bjelojabuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bobovec / bobovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Boskop / boskopka, boskopski kosmač, krupna kožara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Božićnica / kolačara, štajerski pogačar, pogačara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Carević / princ rudolf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Cigančica / ciganka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Citronka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Crveni bobovec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gravenstein / grafenštajn, grafenštajnec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Herbertova reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jonatan / jonathan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kanada / kanatka, kanadska reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kardinal / plamnata stožerka, funtača, štrudlovka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Koksoranž / koksova, koksoranžna reneta, Cox’s Orange . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kosmatica / damasonski kosmač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Krivopeteljka / krivopecelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lijepocvjetka / žuta lijepocvjetka, belfler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . London peping . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mašanka / štajerski mošancelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ontario . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Petrovka / mantet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Slačica / slatkuša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Šampanjka / šampanjska reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zeleni štetinec / zelenika, srčika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zlatna zimska parmenka / zlata parmena, dobrinka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zvončasta jabuka / glockenapfel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sadržaj

15 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45

Kruška / Pyrus communis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Drobnica / divlja kruška . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Moštarica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tepka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Petrovka / petrovčica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

47 49 50 51 52

Šljiva / Prunus domestica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bistrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bjelica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Talijanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

53 55 56 57

Trešnja / Prunus avium, Cerasus avium . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Okićka trešnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Orah / Juglans regia

........................................................................

Marelica / Prunus armeniaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Murva / Morus nigra i Morus alba Oskoruša / Sorbus domestica

........................................................

.............................................................

Mušmula / Mespilus germanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Dunja / Cydonia oblonga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Breskva / Prunus persica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Vinogradarska breskva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Popis literature za priručnik

...............................................................

Sadržaj

Projekt „Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza”

rojekt „Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza” međunarodni je projekt koji najvećim dijelom financira Europska unija u sklopu INTERREG III A susjedskog programa Slovenija – Mađarska – Hrvatska 2004. – 2006. U samom projektu sudjeluju Slovenija i Hrvatska. Početkom prošle godine Javna ustanova „Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje” potpisala je s predstavnicima Europske komisije ugovor o njegovu provođenju. Park prirode je, dakle, nositelj projekta u Hrvatskoj, a partner mu je Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu. U susjednoj Sloveniji na projektu rade Kmetijsko-gozdarski zavod Novo Mesto, kao nositelj projekta, Javni zavod Kozjanski park i Zavod Republike Slovenije za varstvo narave. U Hrvatskoj je projekt započeo u siječnju 2006. godine (završava u studenome 2007.), dok je u Sloveniji započeo nekoliko mjeseci prije. U sklopu projekta iste se aktivnosti provode na hrvatskoj i slovenskoj strani. Sam projekt bavi se travnjačkim voćnjacima, zaštitom i revitalizacijom postojećih travnjačkih voćnjaka i poticanjem na podizanje novih. Prema kategorizaciji, projekt pripada u kategoriju održivog razvoja i zaštite prirode. Ciljevi su ovog projekta: – očuvanje i revitalizacija voćaka visokostablašica i travnjačkih voćnjaka – očuvanje raznolikosti voćnih vrsta (visokostablašica) i sorti – očuvanje tradicionalnog i prirodnog načina gospodarenja poljoprivrednim zemljištem – očuvanje tradicionalne upotrebe voća na seoskim gospodarstvima – očuvanje tradicionalnog i prepoznatljivog krajobraza – očuvanje bioraznolikosti ostalog biljnog i životinjskog svijeta u voćnjacima Da bismo ostvarili postavljene ciljeve, organizirali smo veliki broj aktivnosti: – izradu promotivnog materijala i izradu internetske stranice – izradu priručnika tradicionalnih vrsta i sorti voćaka visokostablašica – animacijsko predstavljanje projekta – demonstracije i tečaj rezidbe voćaka – demonstracije i tečaj prerade voća – sađenje sadnica voćaka visokostablašica u dvorištima osnovnih škola

Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama...

– podizanje kolekcijskog voćnjaka i matičnjaka plemki – postavljanje poučne staze na području Parka prirode – podizanje drvoreda voćaka visokostablašica na lokaciji Bistrica na Sutli – Kumrovec Uspoređujući travnjačke voćnjake s onima u intenzivnoj proizvodnji, ekonomska je vrijednost travnjačkih voćnjaka mala. No, takvi voćnjaci pružaju niz prednosti, ali i vrijednosti kojih smo tek u novije vrijeme postali svjesni. Ovaj se projekt provodi na širokom području Hrvatske i Slovenije. U Hrvatskoj su u provođenje projekta uključene Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Karlovačka i Primorsko-goranska županija. U Sloveniji su uključene tri regije: Jugoistočna, Srednjoposavska i Savinjska. Radeći na ovom projektu i provodeći sve zadane aktivnosti, željeli smo zainteresirati što više ljudi, pa i Vas, dragi čitatelju, za ovu temu. Voljeli bismo da se što više starih voćnjaka pomladi, da se sačuvaju stare sorte te da se krene sa sadnjom mladih visokostablašica. Iz svega napisanog nastao je i ovaj priručnik kao, nadamo se, samo početak ponovnog otkrivanja zaboravljene i, nažalost, napuštene priče iz naše nedavne prošlosti. Krešimir Vrbanac, dipl. ing. šum. Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama...

Očuvajmo stare sorte voćaka Travnjački voćnjaci i voćke visokostablašice

ntenzivnom proizvodnjom komercijalnih sorti voćaka zapostavili smo stare sorte, dio naše prirodne i kulturne baštine. Riječ je o voćkama visokostablašicama koje su mahom u razdoblju starenja i odumiranja, a upravo su voćke visokostablašice riznica starih i zaboravljenih sorti. Provodeći projekt Travnjačkih voćnjaka otkrili smo pravo bogatstvo sorti koje ne bismo smjeli izgubiti. Na projektnom području, a to je naš Park prirode i prije spomenute županije, zabilježeno je jedanaest voćnih vrsta sa šezdesetak sorti, od kojih je najveći broj jabuka. Upravo je tim sortama voća posvećen ovaj priručnik. Voće tradicionalnih sorti danas se ne može kupiti u trgovinama. Način uzgoja tog voća bitno je drukčiji od današnjeg uobičajenog. Ovo voće raste na voćkama visokostablašicama koje mogu rasti kao soliterna stabla, u manjim grupama od nekoliko stabala ili mogu činiti voćnjak. Takav voćnjak s visokostablašicama nazivamo travnjački voćnjak – on ima svoje specifičnosti kao i voćke visokostablašice. Karakteristike jedne voćke visokostablašice jesu: – stablo takve voćke bujnog je rasta, prosječne visine 4 – 6 metara, a može biti i puno više – visina debla je 1,5 m i više – zbog svoje bujnosti, voćke u voćnjaku sade se na razmak od 8x10 m – voćka počinje roditi šeste do sedme godine nakon sadnje Takve voćke, bilo da je riječ o jednoj voćnoj vrsti ili o njih nekoliko posađenih u skupinama, cijepljene na sjemenjake čine travnjačke voćnjake. Osim spomenute velike bujnosti tih voćaka i velike udaljenosti njihove sadnje, travnjačke voćnjake karakterizira i ekstenzivni način uzgoja. Tlo ispod stabala u ovim voćnjacima održava se košnjom ili napasanjem stoke.

Vrijednost i očuvanje travnjačkih voćnjaka Većina još danas živućih voćaka visokostablašica posađena je sredinom prošlog stoljeća, i to između dva rata. Ljudi su ih sadili prvenstveno zbog voća, koje je predstavljalo dragocjenu hranu za seosko stanovništvo. Voće se konzumiralo svježe, a višak se prerađivao u ocat, vino i rakiju, ili se sušio. Žene su bile vješte i u izradi marmelada, džemova i kompota. Na taj su se način svi dragocjeni sastojci voća sačuvali za zimu kada je izbor svježeg voća manji. Određene se sorte jabuka i krušaka mogu dobro skladištiti, tako da se dio voća sačuvao i za korištenje u svježem stanju zimi. Te sorte nazivamo zimskim. U travnjačkim je voćnjacima pasla stoka, čime se održavao travnjak urednim, ili se trava kosila.

Očuvajmo stare sorte voćaka

Razvojem intenzivne proizvodnje travnjački su voćnjaci sve više gubili na vrijednosti i postupno su se zapuštali. Danas, međutim, travnjački voćnjaci dobivaju sasvim drugi značaj. Osim nekadašnje glavne namjene, dobivanje voća, ti se voćnjaci danas sve više cijene zbog svoje estetske vrijednosti u oblikovanju naših krajobraza. Pružaju nezamjenjive slike u prirodi tijekom različitih godišnjih doba, a najuočljiviji su u proljeće za vrijeme cvatnje. Kako voćke uglavnom cvatu prije listanja stabala, vrlo su uočljiv dio krajobraza. Pružaju jedinstvene slike, bilo da se sade kao soliterna stabla, u obliku drvoreda ili u voćnjacima. Osim toga, travnjački su voćnjaci vrlo cijenjeni zbog biološke raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta koji živi upravo u njima. I na kraju, ljudi postaju sve svjesniji vrijednosti koju imamo u velikoj raznolikosti starih sorti voćaka. Tijekom rada na ovom projektu otkrili smo pravo malo bogatstvo sorti, pogotovo kod jabuke. Sve se više cijeni voće koje je manje zagađeno raznim kemijskim sredstvima i time zdravije za konzumaciju. Upravo su visokostablašice te koje to omogućuju. Zbog ekstenzivnog načina uzgoja, od njih se ne može očekivati velik profit, ali ni to ne mora uvijek biti cilj. Imati samo jednu visokostablašicu u svom vrtu pruža mnogo prednosti. Npr., ukoliko je riječ o jabuci, samo jedno stablo može osigurati godišnje potrebe jedne obitelji za jabučnim sokom. Kako bi održali travnjačke voćnjake i voćke visokostablašice, potrebno je zaštititi postojeće voćke i saditi nove. Kako zaštititi postojeće?

Održavanje voćaka Većina je postojećih stabala u razdoblju starenja i odumiranja, no bez obzira na životno razdoblje u kojem se voćka nalazi, treba je njegovati. Njega visokostablašica iziskuje puno manje vremena i troškova od njege voćaka u intenzivnoj proizvodnji, a sastoji se uglavnom od rezidbe, gnojidbe i održavanja tla ispod stabala. Postupci njege, odnosno održavanja voćaka, razlikuju se ovisno o životnom razdoblju. Postoje tri životna razdoblja u životu voćke visokostablašice: – razdoblje mladosti – razdoblje rodnosti – razdoblje starenja i odumiranja.

Očuvajmo stare sorte voćaka

Održavanje voćaka u razdoblju mladosti Razdoblje mladosti obuhvaća razdoblje od sadnje voćke pa do donošenja plodova. Ono traje pet do šest godina. U tom razdoblju voćka raste vrlo intenzivno, grane rastu pod oštrim kutovima i vrlo su uspravne. U tom razdoblju oblikujemo glavne grane, odnosno oblikujemo buduću krošnju. Cilj nam je dobiti pravilnu krošnju, a najprimjereniji je oblik krošnje visokostablašica popravljena piramida. Ova vrsta reza naziva se uzgojni rez, a provodi se u proljeće. Zbog oblikovanja krošnje, grane možemo i savijati i usmjeravati. Osim oblikovanja krošnje, u ovom razdoblju voćke treba gnojiti, a tlo održavati urednim. Održavanje voćaka u razdoblju rodnosti U razdoblju rodnosti voćke kutovi pod kojima rastu grane veći su od onih u razdoblju mladosti. One se već pomalo povijaju pod težinom plodova. Smanjuje se vegetativni rast. Rast i rodnost su u ravnoteži, a stabla intenzivno rode. Rodne grane, tj. plodovi ispunjavaju cijelu krošnju. Tijekom ovog razdoblja rezom održavamo ravnomjernost razvoja krošnje i korijena, čime omogućujemo redovitu rodnost. Ovu vrstu reza nazivamo rezom na rodnost ili rezom rodnih voćaka. Vrši se svake godine u proljeće za vrijeme mirovanja biljke i tijekom godine. Njime osiguravamo prodor svjetla u unutrašnjost krošnje, a time stvaramo uvjete za zriobu plodova i održavanje zdravlja biljke. Da bismo to postigli, prvo prorjeđujemo krošnju,

Očuvajmo stare sorte voćaka

odstranjujemo sve grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje i odstranjujemo suhe i oštećene grane. Nakon toga skraćujemo i prorjeđujemo rodne grane te odstranjujemo suvišne mladice. U ovom se razdoblju također možemo služiti tehnikom širenja i povijanja grana. To radimo na mladicama. Voćke treba redovito njegovati, svake godine opisanom rezidbom i gnojidbom. Podrazumijeva se i da se tlo održava urednim. Održavanje voćaka u razdoblju starenja i odumiranja Kao što je već rečeno, većina današnjih visokostablašica nalazi se u ovom životnom razdoblju. Grane kod ovih voćaka savijene su prema tlu. Rodne grane nalaze se samo na obodu krošnje. Rast je minimalan, a korijenov sistem uopće se više ne obnavlja. Rodnost je smanjena, kao i kvaliteta plodova. Upravo na ovakvim voćkama ima puno posla koji vrijedi napraviti. Rezidba koja se vrši u ovom razdoblju naziva se pomlađivanje ili revitalizacija. Njome produžujemo životni vijek voćke i razdoblje njezine rodnosti. Nakon provedenog pomlađivanja dobiveni su plodovi brojniji i kvalitetniji. Zahvat obuhvaća odstranjivanje svih oštećenih, loših i suhih grana. Odstranjuju se sve grane koje su se objesile zbog preobilnog roda iz prethodne godine, krošnja se prorjeđuje izrezivanjem svake druge grane. Na taj način stimuliramo rast novih grana. Vrijeme i intenzitet rezidbe prilagođavamo stanju krošnje: slabija krošnja orezuje se manje, a gusta krošnja intenzivnije. Nakon ovakvog većeg zahvata, tijekom dvije godine, zdrava voćka obično potjera dosta novih grana. I više nego što nam je potrebno. Upravo zato moramo te novoizrasle grane prorijediti i njima formirati novu, pomlađenu krošnju. Ovaj rez nazivamo korekcijskim rezom. Ovakvim zahvatom sačuvali smo voćku za još neko vrijeme, a isto tako i određenu sortu od odumiranja. Ukoliko je riječ o rijetkoj sorti, potrebno ju je precijepiti kako bi sačuvali dragocjeni genetski materijal od odumiranja. Kako ne bi zarasle, i ovakve starije voćke zahtijevaju gnojidbu i održavanje tla urednim. Njegom voćaka visokostablašica i tavnjačkih voćnjaka, te sadnjom novih, sačuvat ćemo sve njihove navedene vrijednosti, ali i puno više od toga: postat ćemo aktivnim sudionicima u očuvanju naše tradicije i prirodne baštine. Upravo je to najljepši dar za buduće generacije. Lovorka Jakopec, dipl. ing. agr. Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Očuvajmo stare sorte voćaka

Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica

rošlu smo godinu posvetili, između ostalog, i provođenju evidencije starih sorata voćaka visokostablašica. Zadano trajanje projekta nije nam omogućilo intenzivan pregled cjelokupnog područja Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Stoga smo odlučili reprezentativnim uzorkom obuhvatiti različita područja. Inventarizacijom sorata na terenu uvjerili smo se da na području Parka prirode, kao i u cjelokupnom graničnom području sa Slovenijom, još uvijek postoji veliko bogatstvo starih (tradicionalnih) sorata, posebice sorata jabuke. Pomoću evidencijskih listića dobiveni su brojni podaci: o broju stabala, brojnosti voćnih vrsta i njihovih sorata, o starosti stabala i njihovu održavanju, o načinu iskorištavanja plodova i slično. Kao rezultat naših aktivnosti nastao je i ovaj priručnik. U njemu su ukratko izneseni opći podaci bitni za pojedinu voćnu vrstu (kao što su, npr., uvjeti uzgoja i načini upotrebe) te najzastupljenije sorte određene vrste (gdje smo za to imali relevantne podatke). Ukoliko se zadržimo na podacima prikupljenima na području Parka prirode, možemo reći da je evidentirano ukupno 1345 stabala, iako znamo da ih je i puno više. Od tog broja najviše je stabala šljive (713), zatim jabuke (255), kruške (144) i oraha (122). Nešto su manje brojne trešnje, višnje, mušmule, dunje, murve, oskoruše i vinogradarske breskve, iako nisu zanemarivog broja. Prema raznolikosti sorata prednjači jabuka, s više od 35 sorata dosad evidentiranih na području Parka prirode. Isto istraživanje prošireno je na cijelo projektno područje. Podaci o evidentiranim sortama na tom području govore o približno 55 različitih sorata jabuka, što dokazuje da su stare sorte još uvijek brojne, ali i da njihovu očuvanju treba posvetiti dodatnu pozornost. Sorte koje smo najčešće nalazili na području Parka prirode jesu: kanada, kiselka ili kiseljača, cigančica, božićnica, bobovec, slačica, zlatna zimska parmenka, petrovka i brojne druge, od kojih je velik broj opisan u priručniku. Od krušaka je najomiljenija tepka, što ne čudi jer, osim mogućnosti različite upotrebe njezinih plodova, stabla tepke već dugi niz godina čine neizostavan dio krajolika ovog područja. Treba spomenuti još neke sorte koje nisu evidentirane u velikom broju: petrovka, tobolka (tubolka), citronka i rokovka. Zbog relativno male zastupljenosti, o njima nismo uspjeli prikupiti dovoljno podataka te stoga nisu opisane u ovom priručniku. Već je spomenut velik broj popisanih stabala šljive, među kojima je, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, najrasprostranjenija bistrica (čak 96%), koja se najčešće

Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica

koristi za preradu u rakiju. Slijede: talijanka, drobnica i bjelica te nešto stabala đanarike (Prunus cerasifera), koja se u intenzivnoj proizvodnji najčešće koristi za uzgoj generativnih podloga. Starost evidentiranih stabala kreće se najčešće u rasponu od 40 do 60 godina, iako nalazimo i stabla starija od 100 godina! Posebno veseli pronalazak stabala starih između 10 i 30 godina, jer to znači da se, uz postojeće, sade i nova stabla starih sorata voća. Što se tiče položaja na kojima stabla rastu (ekspozicije) i nadmorske visine, nema pravila – na nadmorskoj visini od 300 do 760 m sade se gotovo sve ovdje navedene voćne vrste. Koliko to utječe na kvalitetu i količinu dobivenih plodova, mogla bi biti nova tema za još jedno istraživanje. Stabla su srednje bujna i bujna, a rode najčešće svake ili svake druge godine, što ovisi o stanju u kojem se voćnjak nalazi, odnosno o tome jesu li stabla održavana ili nisu. Izmjenična se rodnost može smanjiti redovitom (i pravilnom) rezidbom voćaka. Prema prikupljenim podacima, voćke se najčešće održavaju i orezivanjem i gnojidbom, što je najpravilniji način brige za voćnjak. Nadamo se da će vas ovaj priručnik potaknuti da odaberete voćku koja će najbolje odgovarati vašim potrebama i željama te da ćete poneku i zasaditi. Budućnost je starih sorata i u vašim rukama! Ivana Ilijaš, dipl. ing. agr. Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica

Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka

adnjom i održavanjem travnjačkih voćnjaka čovjek je tijekom vremena, i nehotice, postigao ne samo izmijenjen izgled krajobraza nego je stvorio i novi dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama. U poljoprivrednom krajobrazu travnjački voćnjaci stoga predstavljaju vrlo raznolik životni prostor. Najraznovrsniji je živi svijet u starim nasadima gdje se u krošnjama i dupljama voćaka gnijezde i hrane brojne ptičje vrste, obitavaju mali sisavci te različite vrste kukaca. Travnate površine takvih voćnjaka pružaju hranu domaćim životinjama: optimalan način upotrebe trave je ispaša, pri čemu su primjerene životinjske vrste: kokoši, patke, guske, purani, ovce i goveda. Osim ispašom, domaće životinje njeguju površinu voćnjaka i gaženjem, pri čemu je potrebno obratiti pozornost na njihovu gustoću, odnosno brojnost na određenoj travnatoj površini. Ukoliko nema ispaše, travnate je površine potrebno održavati redovitom košnjom, čime se dobiva hrana i stelja za domaće životinje. Njega ili održavanje travnjačkih voćnjaka uključuje i pravilnu rezidbu te primjerenu gnojidbu. Travnjački voćnjaci mjesta su gniježđenja i hranilište brojnim pticama. U manjim dupljama gnijezde: velika sjenica (Parus caeruleus), čvorak (Sturnus vulgaris), brgljez (Sitta europaea), vijoglav (Jynx torquilla), mrka i šumska crvenrepka (Phoenicurus ochruros i P. phoenicurus) te poljski i domaći vrabac (Passer montanus i P. domesticus). Veće duplje naseljavaju ćukovi (sivi ćuk – Athene noctua i ćuk – Otus scops) i sove (mala ušara – Asio otus), neki sisavci (puhovi, kune i šišmiši) te kukci opnokrilci (mravi, stršljeni, ose i pčele). Bogate travnate površine životni su prostor skakavcima, hruštevima i leptirima. Među živim svijetom travnjačkih voćnjaka odnosi su uravnoteženi: kukci služe kao hrana pticama te je to prirodan način suzbijanja štetnika. Istovremeno, mnogi kukci korisni su voćkama kao oprašivači, a voćke njima kao izvor hrane (cvjetnog praha i nektara). Osim u dupljama, ptice gnijezde i u bujnim, razgranatim krošnjama starih voćaka. Neke su od najčešćih vrsta: sivi i rusi svračak (Lanius minor i L. collurio), žutarica (Serinus

Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka

serinus), češljugar (Carduelis carduelis), kos, svraka i šojka kreštalica. Vrijedno je spomenuti da su mnoge od navedenih ptica na popisima zakonom zaštićenih vrsta. U današnje vrijeme, kada se veći prinosi dobivaju podizanjem intenzivnih nasada novih sorti voćaka, upravo je ovakve nasade – dio tradicionalnog izgleda krajobraza – potrebno spasiti od nestanka. Kako bismo za buduće generacije očuvali bioraznolikost ovih vrijednih poljoprivrednih površina, nastalih dugogodišnjim suživotom čovjeka i prirode na ovom području, potrebno je i primjereno održavanje travnate površine (košnjom, ispašom) i njega stabala (orezivanjem, ali i ostavljanjem trulih i suhih grana s dupljama). Dakle, budućnost travnjačkih voćnjaka u rukama je čovjeka. Katarina Malovec, prof. biologije Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka

Jabuka / Malus domestica

abuka je najzastupljenija voćna vrsta u travnjačkim voćnjacima. Također je, u divljem obliku, i stalni „stanar” naših nizinskih i brdskih šuma. Cijepi se na bujnorastuće podloge gdje dominira sjemenjak jabuke koji utječe na konačnu veličinu stabla. Takva su stabla prilično visoka, ponekad i viša od 10 m. Pored sjemenjaka poznate su još brojne vegetativne podloge koje su u usporedbi sa sjemenjakom manje bujne, ali još uvijek pogodne za travnjačke voćnjake i okućnice. Među njima su najraširenije podloge MM 106 i MM 111. Stabla cijepljena na neku od tih podloga postižu visinu 4 – 5 m. Odgovara joj umjereno toplo podneblje s jednakomjerno raspoređenim padalinama tijekom ljetnog razdoblja i srednjom vlažnosti zraka. Prilikom odabira položaja za sadnju treba izbjegavati one gdje postoji opasnost od proljetnih pozeba. Jabuka podnosi ljetne temperature do 35 ºC, a ako je ishrana pravilno izvršena, dobro podnosi i niske zimske temperature. Najbolje uspijeva na dubljim dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim, ilovastim i glinasto-ilovastim tlima neutralne do slabo kisele reakcije. Najpogodniji je uzgojni oblik za sve voćke visokostablašice, pa tako i za jabuku, popravljena piramida. Tako uzgojeno stablo ima zbog obrade tla ili ispaše stoke deblo visoko 1,5 – 1,7 m, a na provodnici je na razmaku 0,4 – 0,7 m jednakomjerno raspoređeno 4 – 6 jakih rodnih grana. Vrijeme zriobe plodova ovisi o sorti, opskrbljenosti hranjivima, podneblju i nadmorskoj visini. Različite se sorte jabuka beru od kraja srpnja do kraja listopada. Vrijeme berbe ovisi o tome kako ćemo plodove koristiti. Jabuka spada među najzdravije i najkorisnije vrste voća, s višestrukim dijetno-terapijskim djelovanjem. Plodovi se koriste u svježem stanju ili sušeni, ali i za proizvodnju džemova, marmelada, sokova, rakija i drugih proizvoda. Drvo jabuke gorenjem ispušta ugodan miris i puno dima pa ga na seoskim gospodarstvima koriste pri sušenju suhomesnatih proizvoda.

Jabuka

Divlja jabuka (divljak) / Malus sylvestris Osobine sorte/stabla Divlja jabuka raste kao drvo ili grm. Obično doseže visinu do 10 m, iako ima i viših stabala. Raste rastreseno u bjelogoričnim šumama, prije svega na šumskim rubovima. Ima veliku i široku razgranatu krošnju, većinom s tamnosmeđim trnovitim izdancima. Divlja jabuka slovi kao manje zahtjevno drvo među voćnim vrstama, iako za dobar rast i razvoj treba visoku vlažnost zraka i tla. Prilično je otporna na bolesti i štetnike. Cvate u travnju i svibnju, cvijet je ugodnog mirisa. Plod dozrijeva u kasnu jesen.

Osobine ploda Veličina ploda je 2 – 3 cm. Okruglastog je oblika, odozgo ponešto spljošten. Boja ploda je zelena do zelenkastožuta, a na strani izloženoj suncu lagano crvenkasta.

Upotreba Divlja jabuka imala je važnu ulogu pri oblikovanju raznih sorata jabuka. Još uvijek se upotrebljava kao podloga (sjemenjak) za cijepljenje starih sorata jabuka. Plodovi divlje jabuke u prošlosti su se upotrebljavali za preradu, ponajprije u vino, ocat i rakiju. U šumi je bitna kao hrana divljim životinjama.

Jabuka

Ananas reneta Osobine sorte/stabla Podrijetlo sorte nije točno poznato. Najvjerojatnije potječe iz Nizozemske, gdje je pronađena kao slučajni sjemenjak. Diploidna je sorta, što znači da je dobar oprašivač. Slabo je bujnog i niskog rasta, dobro razgranate, zbijene krošnje, prilično uspravnih izboja. Rodni je nastavak vrlo dobar, prinos nešto slabiji zbog sitnih plodova. Traži bogata, topla i vlažna tla i toplije podneblje. Sorta je osjetljiva na rak kore, proljetni mraz i jabučnu plijesan.

Osobine ploda Rodnost je rana, obilna i prilično redovita i bez rezidbe. Dozrijeva krajem rujna ili početkom listopada, uporabna od studenog do siječnja, u hladnjači i do travnja. Plodovi su sitni, veličinom i oblikom prilično ujednačeni. Simetrični su, okruglastog oblika i većinom glatki. Osnovna zelenkastožuta boja ploda prelazi u zlatnožutu s rijetkim narančasto-crvenim maškom na manjem dijelu ploda. Vrlo su karakteristične velike, ispupčene lenticele, koje kožu čine lagano hrapavom. Pokožica je prekrivena laganom voštanom prevlakom. Peteljka je vrlo dlakava, tanka i kratka. Meso je žućkastobijelo, sitnozrnato, sočno i srednje čvrsto. Okus je vinsko kiselkast s izrazitom aromom ananasa.

Upotreba Ananas reneta vrlo je ukusna zimska sorta. Zbog odličnog okusa i arome, a sitnih plodova i manje obilnog prinosa, popularna je prvenstveno kod ljubitelja voća. Prednosti su joj: neosjetljivost na fuzikladij, dobra postojanost, lijep oblik ploda i poseban okus. Osim u svježem stanju može se upotrijebiti i za preradu.

Jabuka

Baumanova reneta Osobine sorte/stabla Sorta je odabrana među sjemenjacima nepoznatih roditelja u Belgiji 1800. Diploidna sorta i dobar oprašivač za većinu naših značajnih sorata. Oprašuju je: zlatna zimska parmenka, bjeličnik, ontario, jonatan, šampanjska reneta i london peping. U mladosti raste bujnije, poslije srednje bujno. Ima dobro razgranatu krošnju. Vrlo je otporna na jabučnu plijesan. Rodnost je rana i prilično redovita. Dozrijeva početkom listopada, postojana još u prosincu. U običnom skladištu izdrži do veljače, u hladnjači do travnja.

Osobine ploda Za sortu je karakteristična velika varijacija veličine i oblika ploda. Plodovi su većinom srednje krupni, lagano rebrasti i često nesimetrični. Oblik je obično spljošteno-okruglast. Pokožica je žilava i glatka zbog smeđih lenticela koje su prilično ispupčene te čine koru lagano hrapavom. Pokrovna je boja zrakasto raspoređena crvena, koja prekriva više od polovice ploda. U skladištu plodovi dobiju pomalo masnu prevlaku. Peteljka je kratka i tanka. Meso je svijetložućkaste boje. Srednje grube teksture, srednje čvrsto i srednje sočno, slatko-kiselkastog okusa i bez posebne arome.

Upotreba Najviše se upotrebljava za potrošnju u svježem stanju kao stolna sorta, prvenstveno zbog lijepe obojenosti. Zanimljivo je da plodovi prosječno imaju 10% šećera i samo 4 g ukupnih kiselina. Plodovi nisu osjetljivi na pritiske i transport.

Jabuka

Bjeličnik / petrovača, kajmačara, bjelojabuka Osobine sorte/stabla Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak, razmnožavati su je počeli u Litvi. Diploidna sorta. Rano cvjeta i ima dobar polen. Preporuča se sadnja u kombinaciji s koksoranžom, ananas renetom i zlatnom zimskom parmenkom. U mladosti raste nešto bujnije, poslije je slabo bujnog rasta s prilično uspravnim granama. Razvija malenu, široko izbočenu, razgranatu i ponešto ovješenu krošnju s brojnim smeđim uspravnim izbojima. Stablo nije zahtjevno glede položaja i tla, iako mu na previše vlažnim tlima prijeti opasnost od raka korijena. Sorta je osjetljiva na jabučnu plijesan i prilično otporna na fuzikladij. Dobro rodi i brzo dolazi u rod. Zbog kasnog cvjetanja, nema opasnosti od proljetnog mraza. Dozrijeva sredinom srpnja. Plodovi dozrijevaju neravnomjerno te ih je stoga potrebno brati postupno, inače otpadaju.

Osobine ploda Plodovi su okruglasti, prema čaški suženi, sitni do srednje krupni (ovisno o gustoći) i rebrasti. Veličinom su vrlo nejednaki. Mlada stabla daju velike plodove na početku produktivne dobi, dok su poslije plodovi srednje veliki. Pokožica je blijedozelena do blijedožuta, prekrivena maškom. Tanka je, nježna, glatka i lagano voštana. Peteljka je dugačka i prilično dlakava. Meso je bijelo sa zelenkastom nijansom, sitnozrnato i prhko (nije sočno). Okus je osvježavajuće kiselkast, bez posebne arome.

Upotreba Bjeličnik uvrštavamo među najranije ljetne stolne sorte. Pogodan je za upotrebu u svježem stanju odmah. Nakon berbe izdrži desetak dana, nakon čega postaje brašnast i puca. Plodovi su osjetljivi na pritiske i vrlo slabo podnose transport. Domaćice ga često upotrebljavaju za pripremu savijača i pita.

Jabuka

Bobovec / bobovac Osobine sorte/stabla Podrijetlo sorte nije točno poznato. Vjerojatno potječe iz Njemačke, a uzgajana je još krajem 18. stoljeća. Triploidna je sorta, što znači da je slab oprašivač. Dobro je oprašuju lijepocvjetka, carević, ontario, jonatan, krivopeteljka, mašanka, baumanova i šampanjska reneta, london peping i zlatna zimska parmenka. Stablo je srednje bujnog rasta, krošnja srednje jako razgranata, isprva piramidalnog, poslije okruglastog oblika, promjera 8 – 9 m. Sorta je otporna na proljetni pozeb i jabučnu plijesan. Karakteristika je sorte obilna i izražena izmjenična (alternativna) rodnost. Bobovec dozrijeva u drugoj polovici listopada, najkasnije od svih sorata. Jedna je od osnovnih sorata travnjačkog voćnjaka, a primjerenim skladištenjem plodove možemo upotrebljavati od siječnja pa sve do lipnja.

Osobine ploda Plodovi su sitni do srednje krupni, veličinom vrlo neujednačeni. Valjkastog su oblika, prema čaški ponešto suženi; također mogu biti okruglasti, ponekad slabo rebrasti. Osnovna zelena boja ploda dozrijevanjem prelazi u bjelkasto zelenožutu. Do 50% ploda prekriveno je kratkim zrakama lagano crvene boje. Lenticele su svijetle i rijetke. Pokožica je glatka do ponešto hrapava, malo masna i čvrsta. Meso je zelenkastobijelo, grublje, trpko, isprva tvrdo i kiselo, poslije (od prosinca nadalje) omekša i postane harmoničnije, ukusno i sočno, bez posebne arome.

Upotreba Bobovec ne spada među najkvalitetnije sorte. Plodovi ostaju na stablu do kasno u jesen, izvanredno su otporni na pritiske, odlično podnose transport i dobro se skladište. Sorta je primjerena za upotrebu u svježem stanju, za skladištenje, kao i za preradu u sok i ocat (daje puno soka).

Jabuka

Boskop / boskopka, boskopski kosmač, krupna kožara Osobine sorte/stabla Podrijetlom iz Nizozemske, sorta je nastala kao slučajni sjemenjak. Triploidna sorta, nije upotrebljiva kao oprašivač drugih sorata. Dobro je oprašuju: jonatan, lijepocvjetka, ontario i zlatna zimska parmenka. Vrlo je bujnog rasta, razvija golema stabla širokih kutova skeletnih grana, stoga se preporuča cijepljenje na slabo bujne podloge (M9, M26) i sadnja na veće udaljenosti u redu. Zahtijeva plodno, ne presuho tlo i tople položaje. Naginje prijevremenom opadanju podova. Sorta je osjetljiva na moniliju, rak kore i proljetni mraz, a otporna na fuzikladij. Rodi prilično redovito, umjerenog do obilnog prinosa. Dozrijeva krajem rujna, postojana od studenog do siječnja, u hladnjači do ožujka.

Osobine ploda Plodovi su krupni do vrlo krupni, spljošteno okruglasti, često puta nepravilnog oblika. Pokožica je debela, hrapava i suha. Osnovna je boja svijetlozelenkasta, koja dozrijevanjem prelazi u blijedožutu. Na jednoj je strani pokrovna boja crvena. Peteljka je srednje duga i srednje debela te lagano ukrivljena. Meso je žućkasto, srednje čvrsto, sočno, grubozrnate teksture. Odličnog je, osvježavajućeg, kiselkastog okusa, s posebno izraženom aromom.

Upotreba Boskop se svrstava u skupinu kiselih jabuka. Okusom spada među najbolje sorte i dobiva na važnosti kao dijetna jabuka. Dobro podnosi pritiske i transport. Plodovi su pogodni za upotrebu u svježem stanju i skladištenje, kao i za sušenje. Sorta je osjetljiva na gorku pjegavost i staklavost ploda.

Jabuka

Božićnica / kolačara, štajerski pogačar, pogačara Osobine sorte/stabla Božićnica je triploidna sorta nepoznatog podrijetla. Jedna je od najčešćih starih sorti sjeverozapadne Hrvatske. Kao oprašivač preporučuju se zlatna zimska parmenka i jonatan. Bujnog je rasta, razvija okruglastu, poslije plosnatu i rijetko razgranatu krošnju. Sorta je otporna na zimski mraz, a osjetljiva na jabučnu plijesan i rak kore. Traži duboka i lagana tla. Rodnost je izmjenična i obilna. Dozrijeva u prvoj polovici listopada, a skladištenjem je postojana od studenog do proljeća.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni, prilično neujednačeni, spljoštenog oblika i rebrasti. Pokožica je većim dijelom glatka, tanka i čvrsta, u skladištu postane masna. Osnovna zelena boja prelazi u zelenkastožutu i gotovo je u cijelosti prekrivena smećkastocrvenim dugim zrakama. Peteljka je vrlo kratka i srednje debela. Meso je zelenkastobijelo, sočnog vinsko-kiselog okusa bez posebne arome. Pri skladištenju meso gubi na sočnosti i postaje krhko.

Upotreba Manje kvalitetna sorta, primjerena prvenstveno za preradu. Plodovi su otporni na pritiske.

Jabuka

Carević / princ rudolf Osobine sorte/stabla Sorta je slučajni sjemenjak, pronađen 1870. – 1875., na području Štajerske. Diploidna sorta. Stablo je srednje bujnog rasta i srednje guste krošnje uspravnog rasta. Sorta je, osim za ekstenzivan uzgoj, primjerena i za intenzivne nasade za uzgoj na slabo bujnim podlogama. Prilično je otporna na zimski mraz i jabučnu plijesan, a osjetljiva na proljetni pozeb.

Osobine ploda Za sortu je karakteristična rana, umjerena i izmjenična rodnost. Dozrijeva početkom listopada, plodovi su postojani do proljeća. Srednje su sitni i plosnatookruglog oblika. Oblikom vrlo ujednačeni i neznatno rebrasti. Pokožica je glatka, zeleno-žuta, a na osunčanoj strani crvena. Često je rub između osnovne i pokrovne boje oštro omeđen. Peteljka je kratka i tanka. Meso je bijelo, sočno, sitnozrnato, topljivo, slatko-kiselkastog okusa, ali bez posebne arome.

Upotreba Carević je srednje kvalitetna stolna zimska jabuka primjerena prije svega za upotrebu u svježem stanju i za preradu u sok i ocat. Plodovi su osjetljivi na pritiske.

Jabuka

Cigančica / ciganka Osobine sorte/stabla Naša stara, domaća sorta. Stablo je srednje bujno i jako, nije zahtjevno glede tla i položaja, tako da uspijeva čak i na skeletnom tlu i vjetrovitijim položajima. Sorta je prilično otporna na bolesti i štetnike. Krošnja je široka i razgranata.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni, okruglasto-bačvastog oblika, najveće širine na sredini ploda. Površina je ravna, bez rebara. Peteljka je drvenasta, tanka i srednje dugačka. Pokožica je tanka i glatka, osnovne zelene boje. Tamnocrvena pokrovna boja prekriva cijelu površinu ploda, a kod pojedinih plodova prelazi u crveno-crnu boju. Meso je bjeličasto sa zelenkastim vlaknima, krto i sočno, kiselo-slatkog okusa. Skladištenjem plodovi omekšaju i smežuraju se. Sorta dozrijeva u listopadu, a u skladištu se čuva do svibnja. Plodovi nisu dobri odmah nakon berbe, nego nešto poslije, kad meso postane krto.

Upotreba Prema podacima iz 1954., „sorta je interesantna samo za oko, inače nema neke naročite osobine ploda i drveta zbog čega se ne preporučuje za uzgoj”.

Jabuka

Citronka Osobine sorte/stabla Potječe iz Njemačke.

Osobine ploda Ovisno o rodnosti stabla, plodovi su veličinom prilično neujednačeni – prevladavaju srednje krupni do krupni. Oblikom su okruglasti, duguljasti ili ovalni i malo rebrasti. Zelenkasto-žućkasta osnovna boja dozrijevanjem prelazi u voštanu blijedožutu. Pokožica je glatka i prekrivena voštanom prevlakom. Lenticele su male, brojne, blijede i nisu izražene. Meso je bijelo, sitnozrnato i sočno. Sorta se bere krajem kolovoza ili početkom rujna, a užitno zrela postane u listopadu.

Upotreba Plodovi su osjetljivi na pritiske.

Jabuka

Crveni bobovec Osobine sorte/stabla Podrijetlo sorte nije poznato – crveni je bobovec mutant bobovca.

Osobine ploda Plodovi su sitni do srednje krupni i veličinom prilično neujednačeni. Valjkastog su ili okruglog oblika, prema čaški suženi. Osnovna je boja crvena, prekrivena crvenim ili smeđe-crvenim zrakama. Pokožicu prekriva mašak. Lenticele su svijetle ili smećkaste boje i čine pokožicu hrapavom na dodir. Dozrijeva u drugoj polovici listopada, kao i bobovec. Meso je zelenkastobijelo, isprva tvrdo i kiselo, a poslije omekša.

Upotreba Crveni je bobovec sorta manje primjerena za upotrebu u svježem stanju, više se koristi za preradu. Plodovi vrlo dobro podnose skladištenje.

Jabuka

Gravenstein / grafenštajn, grafenštajnec Osobine sorte/stabla Sorta najvjerojatnije potječe iz sjeverozapadne Njemačke. Triploidna sorta. Cvjeta rano pa ima nešto slabiju klijavost polena. Dobro je oprašuju: bjeličnik, lijepocvjetka, koksoranž reneta, zlatna zimska parmenka, jonatan i krivopeteljka. Vrlo bujnog rasta, s karakterističnom širokom i visokom krošnjom s crveno-smeđim bočnim izbojima. Na sjemenjaku razvija divovska stabla. Redovitije prinose daje na slabije bujnim podlogama. Osjetljiva je na mraz, fuzikladij, jabučnu plijesan, rak jabuke i bakrene pripravke. Za rast treba bogata, propusna i dovoljno vlažna tla te hladnije, od vjetra zaštićene položaje s prikladnom relativnom vlažnosti zraka. Rodnost je umjerena i izmjenična. Vrlo kasno dolazi u rod (čak u dvanaestoj godini). Dozrijeva krajem kolovoza ili početkom rujna, a plodovi su dobri za upotrebu do kraja listopada.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni do krupni, spljošteno-okruglasti, nepravilnog oblika. Pokožica je glatka, ponešto masna. Zelenkastožuta osnovna boja dozrijevanjem prelazi u zlatno-žutu. Za sortu su karakteristične kratke svijetlocrvene do narančasto-crvene zrake. Peteljka je dlakava, srednje debela do debela i vrlo kratka. Meso je mirisno, žućkasto, prilično sočno, topivo i srednje čvrsto. Okus je vinsko kiselkast s plemenitom aromom.

Upotreba Spada među najukusnije kasne ljetne sorte. Primjeren je prvenstveno za upotrebu u svježem stanju. Plodovi često opadaju. Osjetljivi su na pritiske i gorku pjegavost. Karakteristična obojenost i snažan miris koji se širi sa stabla razlikuju grafenstein od sorte pisani kardinal.

Jabuka

Herbertova reneta Osobine sorte/stabla Njemačka triploidna sorta, širiti se počela oko 1830. Oprašuje ju jonatan. Vrlo je bujnog rasta s dobro razgranatom krošnjom. Nije zahtjevna glede njege. Zbog prijevremenog opadanja plodova, traži zaklonjene položaje koji nisu izloženi vjetru. Sorta je otporna na bolesti, a osjetljiva je na proljetni mraz. Kasno dolazi u rod. Rodnost je srednje obilna do obilna i redovita. Dozrijeva u drugoj polovici rujna, postojana je do prosinca.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni do krupni, oblik im je spljošteno-kupast sa srednje jako izraženih pet širokih rebara. Pokožica je glatka do lagano hrapava. Osnovna blijedozelena boja prelazi dozrijevanjem u žutu. Plodovi su do polovice prekriveni narančastom pokrovnom bojom s kratkim crvenim zrakama. Lenticele su brojne i ispupčene. Peteljka je kratka, na kraju nešto zadebljana. Meso je žućkastobijelo, pod korom nešto tamnije, srednje grubozrnato, srednje čvrsto, sočno, ugodnog slatko-kiselkastog okusa i aromatično.

Upotreba Koristi se kao stolna jabuka za upotrebu u svježem stanju i za preradu. Osjetljiva je na gorku pjegavost ploda.

Jabuka

Jonatan / jonathan Osobine sorte/stabla Sorta je uzgojena iz sjemena u američkoj saveznoj državi New York. Ime je dobila 1826. Diploidna sorta, dobar oprašivač za mnoge sorte. Dobro ga oprašuju: zlatna zimska parmenka, koksova i šampanjska reneta i ontario. Slabo do srednje bujna, razvija okruglu krošnju s tankim, ovješenim granama i sitnim listovima. Za bolju obojenost ploda pogodniji su topliji i sunčani položaji. Najbolje uspijeva u plodnijim i sušim tlima. Primjeren je i za uzgoj na slabo bujnim podlogama. Sorta je osjetljiva na rak jabuke, pepelnicu i jabučnu plijesan, fuzikladij i proljetni mraz.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni i okruglasto-duguljasti. Krajem rujna redovito i obilno rodi, a plodovi se mogu čuvati do travnja. Problem je pojava jonatanovih pjega. Osnovna žućkasto-zelena boja ploda dozrijevanjem prelazi u svijetložutu. Pokrovna tamnocrvena boja ravnomjerno je raspoređena, a opseg joj ovisi o osvjetljenju (može prekrivati i cijeli plod). Peteljka je dugačka i tanka. Meso je žućkastobijele boje i lagano kremasto, sitnozrnato, sočno i srednje čvrsto. Okus je harmoničan, slatko-kiselkast s ugodnom aromom.

Upotreba Prije pojave novijih sorata jonatan je bio vodeća stolna sorta. Usprkos razmjerno sitnim plodovima i pojavi jonatanovih pjega pri skladištenju, koje kvare vanjski izgled, ima širok krug ljubitelja. Primjeren je prije svega za upotrebu u svježem stanju, skladištenje te preradu u sok i sušenje. Vrlo dobro podnosi transport.

Jabuka

Kanada / kanatka, kanadska reneta Osobine sorte/stabla Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak. Vjerojatno potječe iz Francuske, gdje je opisana još 1771. Jedna je od naših najzastupljenijih starih sorata. Triploidna sorta. Dobro je oprašuju: krivopeteljka, londonski peping, jonatan, ananas reneta, baumanova reneta, šampanjska reneta, lijepocvjetka, mašanka, ontario i carević. Stablo je prilično bujnog rasta. Grane u mladosti rastu uspravno i bujno, potom pod širokim kutovima. Na taj način razvija vrlo široku krošnju (do 10 m) s gotovo vodoravnim, dlačicama obraslim granama. Osjetljiva je na moniliju, krvavu uš i rak kore, na hladnim položajima također i na mraz. Pogodna je za uzgoj na toplijim položajima i plodnom, dovoljno vlažnom tlu. Spada među najrodnije sorte, rodi redovito i obilno. Bere se u prvoj polovici listopada, upotrebljiva je, odnosno postojana, od studenoga do siječnja ili veljače.

Osobine ploda Plodovi su plosnato-okrugli ili kupasti, nepravilnog oblika, krupni do vrlo krupni s pet izraženih rebara, koja se protežu po cijeloj površini ploda od peteljkine jame do čaške. Pokožica je hrapava, smećkasta, više ili manje pokrivena velikim smeđim točkama zvjezdastog oblika. Osnovna zelena boja dozrijevanjem prelazi u svijetlo zelenkastožutu do žutu. Peteljka je vrlo kratka, debela i vrlo dlakava. Meso je bijelo i na zraku brzo posmeđi. Srednje je čvrsto, poslije prhko, srednje grubozrnato i sočno, odličnog slatko-kiselog okusa s aromom renete. Razlikujemo dva tipa kanade – s glatkom pokožicom i s rđastom pokožicom. Plodovi nemaju izraženo crvenilo, čak ni s osunčane strane.

Upotreba Jedna je od najkvalitetnijih zimskih stolnih sorata. Pogodna je i za preradu u kompot i sok. Plodovi se dobro skladište i nisu osjetljivi na pritiske, no vrlo su osjetljivi na gorku pjegavost. Pri lošem skladištenju plodovi brzo propadaju (venu), stoga se prekrivaju sortama koje imaju male plodove ili ih se umata u papir. Lišće u jesen ne otpada brzo, tako da stabla još kasno u jesen imaju lišće. Kanada je pogodna za sušenje, daje vrlo lijepe i ukusne komadiće.

Jabuka

Kardinal / plamnata stožerka, funtača, štrudlovka Osobine sorte/stabla Vrlo stara europska sorta, podrijetlom iz Austrije, odnosno južne Njemačke, gdje nosi naziv strudelapfel (štrudlovka). Jesenska je sorta, bujnog rasta, snažnog debla i široke krošnje. Nije posebno zahtjevna glede tla. Otporna je na mraz, kao i na bolesti i štetnike, iako plodovi podliježu truleži, osobito u vlažnim godinama.

Osobine ploda Dozrijeva u rujnu. Plodovi su vrlo veliki, različitog oblika (obično duguljasti). Za ovu su sortu karakteristična tri izražena rebra, pri čemu je glavno rebro jače razvijeno, što daje plodu asimetričan izgled (po glavnom se rebru kardinal razlikuje od sorte gravenstein, kojoj je vrlo sličan). Pokožica je dosta debela i čvrsta, glatka i sjajna. Osnovnu žutu boju prekriva veći ili manji broj crvenih pruga. Meso je žućkastobijelo, sočno, ponešto tvrdo, a u punoj zriobi postaje rahlo. Dobrog je harmoničnog okusa bez posebne arome.

Upotreba U punoj su zriobi plodovi osjetljivi na transport, unatoč čvrstoj pokožici, no dobro podnose čuvanje (do kraja jeseni). Najčešće se upotrebljava u svježem stanju ili za štrudle, rjeđe za preradu u sok.

Jabuka

Koksoranž / koksova, koksoranžna reneta, Cox’s Orange Osobine sorte/stabla Stara engleska diploidna sorta. U razdoblju mladosti stablo izraste srednje bujno do bujno, dok se poslije rast smanji. Krošnja je plosnato okrugla i vrlo gusta, na sve strane podjednako razvijena. Rodne grančice podjednako se razvijaju na skeletnim i bočnim granama, mladice su duge i tanke. Cvate srednje kasno. Dobro je oprašuju: bjeličnik, zlatna zimska parmenka i jonatan. Osjetljiva je na zimski mraz, jabučnu plijesan, fuzikladij, moniliju i virusne bolesti.

Osobine ploda U rodnost dolazi rano, zatim rađa redovito i daje srednje do visoke prinose. Pri slabijoj njezi rodnost je niža i neredovita. Dozrijeva u prvoj polovici rujna, a za potrošnju je najbolja od listopada do prosinca. Dobrim skladištenjem održi se do siječnja dok poslije gubi na kvaliteti. Plodovi su srednje sitni do srednje krupni, pravilnog, okruglastog oblika (sitniji su plodovi okrugli, krupniji su plosnati), pri obilnoj rodnosti ostaju sitniji. Pokožica je gruba, slabog sjaja, oko čaške i peteljke pokrivena smeđom kožastom prevlakom. Za vrijeme berbe osnovna zelena boja prelazi u narančasto-žutu, na osunčanoj strani ploda u narančasto-crvenu. Plodove prekrivaju kožaste veće ili manje točkice smećkaste boje. Meso je žućkaste boje, srednje čvrsto, ukusno i sočno, vrlo ugodnog mirisa i osvježavajućeg slatko-kiselkastog okusa.

Upotreba Spada u vrlo kvalitetne sorte zbog odlične arome i harmoničnog okusa. Plodovi nisu osjetljivi na transport i pritiske ukoliko su pravodobno obrani.

Jabuka

Kosmatica / damasonski kosmač Osobine sorte/stabla Stara francuska triploidna sorta. Slab oprašivač, ali se dobro oprašuje. Stablo je srednje bujno, krošnja gusto obrasla granama i listovima. Deblo je jako i visoko. Sorta je otporna na mraz i nije zahtjevna glede njege. Odgovaraju joj teška, hladna tla, prema položaju nije posebno zahtjevna. Pogoduju joj i brdoviti predjeli, položaji s mrazom ili niski topli položaji.

Osobine ploda Rodnost je dobra, rana i neredovita (svake druge ili treće godine). Dozrijeva u prvoj polovici listopada. Upotrebljiva je, odnosno postojana od siječnja do ožujka ili travnja. Plodovi su srednje krupni i veličinom vrlo neujednačeni. Oblik je ploda spljošteno okruglast i prilično neujednačen. Pokožica je 60 – 100% prekrivena grubom rđom, stoga su plodovi brončano-smeđi. Osnovna zelena boja dozrijevanjem prelazi u žućkastozelenu. Peteljka je srednje duga, srednje debela i prilično dlakava. Meso je zelenkasto do žućkasto bijele boje. Krhko je, manje sočno i grublje zrnato. Ima dobar odnos kiselina i sladora i nešto izraženiju vinsku kiselinu.

Upotreba Zimska sorta, primjerena prvenstveno za upotrebu u svježem stanju, a u kombinaciji s drugim sortama može se koristiti za preradu u sok. Ima karakterističnu aromu i ponešto trpak okus. Dobro podnosi transport. Prednost sorte je prije svega njezina dobra sposobnost skladištenja, bez venuća plodova. Plodovi ostaju svježi do proljeća.

Jabuka

Krivopeteljka / krivopecelj Osobine sorte/stabla Stara njemačka sorta, opisana još 1821. Diploidna sorta (ima dobar polen za oplodnju), oprašivači za nju su: jonatan, baumanova reneta, zlatna zimska parmenka, carević, ananas reneta, ontario i london peping. Stablo je bujnog rasta, široke krošnje s dugačkim, krhkim i ovješenim granama te stoga nije primjerena za uzgoj na slabo bujnim podlogama. U početku je bujnog porasta, dok se poslije, zbog obilne rodnosti, bujnost smanjuje. U pogodnim uvjetima može doživjeti i do 70 godina. Prilično je otporna na proljetni pozeb i jabučnu plijesan.

Osobine ploda Za sortu je karakteristična obilna i izmjenična rodnost. Krivopeteljka dozrijeva početkom listopada, postojana je od studenoga do veljače, u hladnjači čak do svibnja. Plodovi su duguljasto okruglasti, srednje krupni do krupni. Oblikom su vrlo neujednačeni i jednostrano rebrasti. Osnovna zelena boja, prekrivena blijedocrvenim zrakama, dozrijevanjem postaje limunastožuta, a pokrovna boja je crvena. Pokožica je glatka i lagano masna. Sorta ima više ili manje izraženu „grbu” u peteljkinoj jami, koja pritišće zbog toga malo zakrivljenu kratku peteljku. Meso je bijelo, čvrsto, sočno i osvježavajućeg slatko-kiselkastog okusa, bez posebne arome.

Upotreba Plodovi ne opadaju brzo, nisu osjetljivi na pritiske i relativno dobro podnose transport. Srednje kvalitetna sorta, primjerena ponajprije za upotrebu u svježem stanju i za preradu u sok.

Jabuka

Lijepocvjetka / žuta lijepocvjetka, belfler Osobine sorte/stabla Sorta potječe iz 1790. iz američke savezne države New Yersey. Diploidna sorta. Dobro je oprašuju: jonatan, ananas reneta, baumanova reneta, london peping i ontario. Bujnog je rasta u mladosti, poslije raste srednje bujno. Krošnja je razgranata, grane su dugačke, tanke i ovješene. Osjetljiva je na proljetni mraz, fuzikladij, krvavu uš i rak kore. Za uzgoj lijepocvjetke pogodni su topliji položaji te bogata i manje vlažna tla. Plodovi nisu skloni opadanju. Za sortu je karakteristična obilna, redovita i srednje kasna rodnost (rodi u 5. do 6. godini). Dozrijeva krajem rujna, uporabna je od sredine listopada do ožujka.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni do krupni, veličinom prilično neujednačeni. Oblikom su duguljasto-kupasti, nepravilni. Pokožica je bijelo-žute boje, na osunčanoj strani ponešto crvenkasta, s jako izraženim smeđim točkicama. Peteljka je srednje duga i srednje debela. Meso je sočno, aromatično, krhko i vrlo užitnog, odličnog okusa koji podsjeća na bananu.

Upotreba Belfler spada među najukusnije stolne sorte ugodne arome. Primjeren je prvenstveno za upotrebu u svježem stanju. Plodovi su osjetljivi na pritiske i transport te gorku pjegavost i moniliju.

Jabuka

London peping Osobine sorte/stabla Vrlo stara engleska diploidna sorta, poznata još od 1580. Oprašivači sorte jesu: zlatna zimska parmenka, ontario, mašanka, baumanova reneta, jonatan i krivopeteljka. Ima slabo bujno stablo, krošnja je široka, gusta i dobro razgranata. Pogoduju joj topli, zaštićeni položaji te dovoljno vlažna i plodna pjeskovita tla. Zahtijeva intenzivnu njegu. Vrlo je osjetljiva na fuzikladij i rak kore. Rodi obilno, prilično redovito i rano. Dozrijeva početkom listopada, plodovi su postojani od prosinca do travnja.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni, spljošteno-okruglasti. Uskih pet rebara posebno je izraženo kod čaške i daju plodu uglat izgled. Pokožica je glatka, ima lagani mašak, u skladištu brzo postane masna. Osnovna travnatozelena boja dozrijevanjem prelazi od zeleno-žute u slamnatožutu. Blago crvenilo može prekrivati i četvrtinu ploda te daje brončanu do smećkastocrvenu boju. Peteljka je tanka i srednje duga. Meso je sitnozrnato, najprije zelenkasto i tvrdo, poslije žućkasto i krhko. Na zrelim plodovima vidljivi su zeleni provodni snopići. Zreli su plodovi kvalitetni, sočni, aromatični i slatko-kiselkasti.

Upotreba Spada među najukusnije i visoko kvalitetne stolne sorte. Pogodan je za upotrebu u svježem stanju i za skladištenje. Plodovi slabo podnose transport. Prednosti su sorte dobra rodnost i postojanost plodova.

Jabuka

Mašanka / štajerski mošancelj Osobine sorte/stabla Potječe vjerojatno iz Štajerske, odakle se proširila u Češku. Diploidna sorta i dobar oprašivač. Dobro je oprašuju: jonatan, šampanjska reneta, baumanova reneta, zlatna zimska parmenka, london peping, ontario i krivopeteljka. Slabo bujnog rasta. Rodne su grane tanke i ovješene. Cvate prilično kasno, stoga je otporna na proljetni mraz i jabučnu plijesan. Prilično je osjetljiva na fuzikladij. Sorta je zahtjevna glede tla i njege. Pogoduju joj viši i otvoreni položaji s manje vlage.

Osobine ploda Kasno dolazi u rodnost, potom rodi obilno i izmjenično. Dozrijeva sredinom listopada, uporabna je, odnosno postojana od siječnja do svibnja. Pokožica je većinom glatka, tvrda i pomalo masna, zelenkastožuta, na osunčanoj strani narančasta do svijetlocrvena. Malo su izraženije smećkaste lenticele. Peteljka je prilično dlakava, na vrhu zadebljana, srednje debela i vrlo kratka. Meso je žućkasto, čvrsto, sočno i sitnozrnato. Ima ugodan vinsko kiselkast okus s karakterističnom aromom.

Upotreba Zimska sorta, upotrebljava se prvenstveno kao stolna sorta te za preradu u sok, ocat i suho voće. Plodovi su otporni na pritiske i odlično podnose transport. Gambovec je inačica mašanke. Ima sitnije, okruglije i manje ukusne plodove.

Jabuka

Ontario Osobine sorte/stabla Prema nekim je navodima podrijetlom iz Kanade. Nastala je križanjem sorti Wagener i Northern Spy. Diploidna je sorta i dobar oprašivač. Dobro je oprašuju: mašanka, baumanova reneta, ananas reneta, šampanjska reneta, jonatan i krivopeteljka. Srednje je bujnog rasta. Razvije široku krošnju čije grane često ogoljevaju. Sorta je osjetljiva na zimski mraz i jabučnu plijesan te na moniliju i rak. Traži srednje vlažna, duboka, topla i plodna tla. Rodnost je dobra i rana, ali izmjenična. Dozrijeva u drugoj polovici listopada, postojana je do ožujka, u hladnjači i do lipnja.

Osobine ploda Plodovi su krupni, plosnati i rebrasti, velike specifične težine. Pokožica je glatka, čvrsta, lagano voštana i na osunčanoj strani crvenkasta, svijetlozelene boje koja dozrijevanjem prelazi u zeleno-žutu. Peteljka je kratka i srednje debela. Meso je isprva zelenkasto, poslije lagano kremasto, sitnozrnato, krhko i vrlo sočno. Ima dobar, slatko-kiselkast i osvježavajući okus, s malo arome.

Upotreba Ontario je kasna zimska sorta, primjerena za upotrebu u svježem stanju i za preradu u sok, ocat i suho voće.

Jabuka

Petrovka / mantet Osobine sorte/stabla Diploidna ljetna sorta, prilično rasprostranjena u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Podrijetlom je iz Kanade. Razvija bujna do srednje bujna stabla razgranate krošnje. U rod dolazi rano, a rađa redovito ukoliko se u godinama obilnog zametanja plodova vrši prorjeđivanje. Izmjenična rodnost može se regulirati i intenzivnijim rezom.

Osobine ploda Plodovi su srednje sitni do srednje krupni, ponekad čak krupni. Oblikom su spljošteno-okruglasti do kupasti, često nesimetrični. Rebra su prema čaški izraženija. Pokožica je tanka i glatka, prekrivena maškom koji pokrovnoj boji daje plavkastu prevlaku. Osnovna je boja blijeda žućkastozelena. Pokrovna je boja crvenkasta, kod manje obojenih plodova zrakasto raspoređena, dok na jače obojenim plodovima može prekrivati i do 90% površine. Zasjenjeni plodovi na prerodnim stablima gotovo su do polovice neobojeni. Lenticele su sitne i rijetko raspoređene, bijele na pokrovnoj boji, sivo-smeđe na osnovnoj boji. Peteljka je srednje dugačka i srednje debela. Petrovka dozrijeva oko Petrova (29. lipnja), po čemu je i dobila ime. Plodovi dozrijevaju postupno, a postojani su vrlo kratko vrijeme. Meso je žućkastobijele boje, sitnozrnato, vrlo sočno i krhko. Okus je slatko-kiselkast s jače izraženom kiselošću i srednje izraženom aromom.

Upotreba Petrovka spada u kvalitetne rane sorte. Upotrebljava se u svježem stanju, a također i za preradu. Plodovi dobro podnose transport.

Jabuka

Slačica / slatkuša Osobine sorte/stabla Slačica je stara domaća sorta, jedna od mnogih sorata koje su, iako različite, u narodu poznate pod ovim imenom. Stoga je ovdje opisana slačica rasprostranjena u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, točnije u pograničnom području sa Slovenijom.

Osobine ploda Rodnost je dobra i redovita. Dozrijeva sredinom rujna, a plodovi su postojani do ožujka. Plodovi su srednje krupni, izduženog kupastog oblika, nesimetrični. Pokožica je glatka, osnovne zelene boje koja dozrijevanjem prelazi u žućkastobijelu. Peteljka je vrlo kratka. Meso je žućkastobijele boje, mekane teksture, slatkog okusa i vrlo aromatično. Ako sadrži malo kiselina, vrlo će brzo oksidirati (posmeđiti).

Upotreba Pretežno se upotrebljava u svježem stanju ili se skladišti, a u kombinaciji s drugim sortama upotrebljava se i za preradu u sok.

Jabuka

Šampanjka / šampanjska reneta Osobine sorte/stabla Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak u francuskoj pokrajini Champagne još 1770. Diploidna sorta i vrlo dobar oprašivač za sve značajne stare sorte jabuka. Dobro je oprašuju: baumanova reneta, zlatna zimska parmenka, jonatan, ontario, mašanka i bjeličnik. Stablo je slabije bujnosti. Razvije malenu, gustu, široku krošnju s jakim granama i kratkim, crveno-smeđim vunastim grančicama. Traži toplije položaje i plodna, ne odviše vlažna tla. Slabo se grana, stoga je teško formirati prikladnu krošnju. Otporna je na mraz i jabučnu plijesan. Brzo dolazi u rodnost, a rodnost je prilično redovita i obilna. Dozrijeva sredinom listopada, postojana je od prosinca do svibnja ili lipnja.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni do krupni, po obliku spljošteno-okruglasti, nesimetrični. Pokožica je blijedozelena, dozrijevanjem prelazi u blijedožutu. Plodovi izloženiji suncu imaju blago ružičastu prevlaku. Koža je glatka, u skladištu postane masna. Peteljka je kratka, srednje debela, na kraju zadebljana i vrlo dlakava. Meso je bijelo s lagano zelenkastom prevlakom, grubozrnato, sočno, čvrsto, poslije krhko i žućkastobijelo. Izrazito je kiselkastog, ponešto trpkog okusa bez posebne arome. Udio kiseline tijekom čuvanja u skladištu opada.

Upotreba Šampanjka se u prošlosti udomaćila zbog dobre rodnosti te izvanredne izdržljivosti u skladištu bez hlađenja. Srednje kvalitetna sorta, pogodna za upotrebu u svježem stanju, skladištenje i preradu. Ako pravilno postupamo s plodovima, izdržljivija je od bobovca.

Jabuka

Zeleni štetinec / zelenika, srčika Osobine sorte/stabla Stara sorta podrijetlom iz sjeverne Europe, rasprostranjena u Njemačkoj, Češkoj, Austriji i Sloveniji. Kod nas je rasprostranjena u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Uzgaja se isključivo kao visokostablašica i polustablašica, a kao ekstenzivna podloga koristi se sjemenjak. Nije posebno zahtjevna glede tla. Slabo podnosi sušu i velike vrućine, a relativno je otporna na bolesti, osobito na pepelnicu. Vrlo je bujnog rasta do kasne starosti, stoga se preporuča saditi na razmak od 10-ak metara. Krošnja je snažna, vrlo razgranata, s jakim primarnim granama. Cvate srednje kasno i relativno dugo, otporna je na mraz i vlagu. Triploidna je sorta, stoga se ne koristi kao oprašivač, a dobro je oprašuju mašanka i jonatan. Dolazi u rodnost kasno, a sklona je izmjeničnoj rodnosti.

Osobine ploda Plodovi su krupni, oblikom vrlo raznoliki, najčešće spljošteni; neki plodovi imaju blaga rebra, dok su neki potpuno obli. Pokožica nije debela, ali je vrlo žilava. Osnovna je boja zelena, u punoj zriobi žućkasta. Pokrovna crvenkastobrončana boja nalazi se samo na nekim dobro osvijetljenim plodovima i djelomično ih prekriva. Meso je svijetložućkaste boje, sočno, slatko-kiselkastog okusa bez posebne arome.

Upotreba Plodovi su osjetljivi na pritiske, no meso ima veliku regenerativnu sposobnost (stvara plutasto tkivo) tako da se i manje oštećeni plodovi mogu čuvati do kasnog proljeća. Mogu se koristiti u svježem stanju i za preradu.

Jabuka

Zlatna zimska parmenka / zlata parmena, dobrinka Osobine sorte/stabla Stara engleska sorta, u Francuskoj poznata još od 1700. Diploidna sorta, dobar oprašivač. Dobro je oprašuju: ontario, krivopeteljka, lijepocvjetka, jonatan, ananas reneta, šampanjska reneta, mašanka, london peping i bjeličnik. Drvo je srednje bujnog rasta, a bujnost se sa starosti stabla smanjuje. Rast je prilično uspravan. Pogoduje joj teže, dovoljno vlažno tlo, zahtijeva dobru njegu i redovitu gnojidbu. Zbog lijepog i snažnog rasta, upotrebljava se kao podloga u rasadnicima. Sorta je osjetljiva na jabučni fuzikladij, lisne uši, rak kore i gorku pjegavost ploda. Slabost je sorte izražena alternativna rodnost koju je moguće spriječiti pravodobnim i temeljitim prorjeđivanjem cvjetova i plodova te temeljitom njegom. Plod dozrijeva u prvoj polovici rujna. Pravilnim skladištenjem postojan je i do ožujka. Slabo podnosi hladnjače. Najprimjerenija temperatura skladištenja je 6 ºC.

Osobine ploda Plodovi su srednje sitni, duguljasto-okruglog i pravilnog oblika. Suha i glatka pokožica isprva je osnovne zeleno-žute boje, koja u skladištu postane zlatno-žuta. Pokrovna je boja narančasta s kratkim tamnonarančastim do crvenim zrakama. Peteljka je kratka do srednje duga, srednje debela i vrlo dlakava. Meso je u punoj zrelosti kremasto, sočno, čvrsto, poslije krhko, odličnog slatkog okusa ugodne arome.

Upotreba Jesenska, vrlo kvalitetna stolna sorta. Koristi se prvenstveno u svježem stanju. Pogodna je za voćare amatere koji cijene njezinu plemenitu aromu.

Jabuka

Zvončasta jabuka / glockenapfel Osobine sorte/stabla Sorta je slučajni sjemenjak, podrijetlom vjerojatno iz Švicarske. Diploidna sorta. Bujan se rast s vremenom umiri. Krošnja ima snažne i uspravne izbojke koji često ogoljevaju. Osjetljiva je na fuzikladij, rak kore, bakrene pripravke i prijevremeno opadanje plodova. Traži plodna tla dobrog vodnog režima.

Osobine ploda Rodnost je dobra, izmjenična i srednje rana. Bere se u prvoj polovici listopada, upotrebljava se do ožujka. Plodovi su veličinom neujednačeni, obično srednje krupni do krupni, izduženo-kupastog oblika, često lagano zvonasti i prilično asimetrični. Blijedozelenkasta osnovna boja ploda dozrijevanjem prelazi u slamnatožutu. Pokožica je glatka, zbog kasnih mrazova često je dio plodova prekriven mrežastom rđom u obliku pojedinačnih zraka. Peteljka je kratka i obično tanka. Meso je bijelo, čvrsto, manje sočno i osjetljivo na gorku pjegavost. Okus je izrazito kiselkast.

Upotreba Sorta je kiselog okusa, primjerena prije svega za upotrebu u svježem stanju. Plodovi nisu osjetljivi na pritiske.

Jabuka

Kruška / Pyrus communis

ruška je dugovječna voćka koja u povoljnim uvjetima može doživjeti i do 200 godina. Slična je i srodna jabuci, ali ipak među njima postoje i razlike. Stabla kruške narastu i do 25 m visine, što ovisi o podlozi i plodnosti tla, dok širina krošnje može iznositi i 20 m. Kruška ne podnosi velike hladnoće, kratko vrijeme može podnijeti do –25 ºC i to u razdoblju dubokog zimskog mirovanja. Najpogodniji su nagnuti položaji na kojima se ne zadržava hladni zrak. Također, ne podnosi visoke temperature i nisku relativnu vlagu zraka. Kruška traži dublja, dobro drenirana pjeskovito ilovasta tla neutralne do slabo kisele reakcije. Za uzgoj srednje visokih i visokih stabala cijepe se plemenite sorte krušaka većinom na sjemenjake kruške, dok se za uzgoj niskih stabala i podloga koristi dunja. Sorte krušaka cijepljene na sjemenjak otpornije su na niske temperature i sušu. Najprikladniji je uzgojni oblik za kruške visokostablašice popravljena piramida. Deblo je zbog obrade tla ili ispaše stoke visoko 1,7 m ili više. Krošnja na provodnici treba imati ravnomjerno raspoređene 4 – 6 jakih rodnih grana (na razmaku 0,4 – 0,7 m), koje moraju biti dobro osvijetljene. Vrijeme dozrijevanja plodova ovisi o sorti, podneblju i nadmorskoj visini. Različite sorte krušaka beru se od kraja lipnja do sredine listopada, a vrijeme berbe ovisi o daljnjoj uporabi. Osim što se koriste u svježem stanju, plodovi kruške prerađuju se u sokove, kompote, marmelade, suho voće i rakije. Drvo je kruške tvrdo i teško se cijepa, no dobro se polira i ima široku uporabu u stolarstvu, tokarstvu i izradi strojnih dijelova (remenica).

Kruška

Drobnica / divlja kruška Osobine sorte/stabla Drobnica ili divlja kruška izrazito je spororastuće stablo, i u prirodnom je okolišu (prvenstveno u šumi) najčešća vrsta kruške. Izraste 10 do 15 m visoko, ima snažno razvijen i dubok srcolik korjenov sustav, a može doživjeti do 150 godina. Drobnica, slično kao trešnja, cvjeta prije listanja i sva je prekrivena bijelim cvjetovima. Otporna je na mraz. Premda najradije raste na plodnim, dubokim i svježim tlima, dobro podnosi i sušu.

Osobine ploda Iz cvjetova se do listopada razviju plodovi veličine do 3 cm, s oko 5 cm dugom peteljkom. Meso ima karakteristične tvrde stanice, zvane skleroide, koje pri konzumiranju karakteristično pucaju pod zubima. Plodovi postaju ukusni kada omede.

Upotreba Plodovi drobnice užitni su svježi, sušeni ili prerađeni. U zdravstvu još uvijek vrijedi da njezini listovi i kora djeluju antiseptički te da plodovi blagotvorno djeluju na probavu. Drobnica je poznata medovita sorta, daje aromatičan med. Najpogodnija je podloga za plemenite sorte krušaka.

Kruška

Moštarica Osobine sorte/stabla U Sloveniji je poznato mnogo sorata krušaka moštnica (20 – 30), u Hrvatskoj nešto manje. Kruške moštnice imaju vrlo dugu životnu dob (višestoljetna stabla). U Sloveniji je najzanimljivija koroško-štajersko-vinska moštnica, koja u usporedbi s tepkom razvija širi, piramidalan vrh i nižu krošnju. Vrlo je upadljiva u jesen kada joj se lišće oboji narančasto do crveno. Stabla su obično vrlo visoka (do 20 m) s iznimno dugom životnom dobi (više od 100 godina). Vrlo su otporne na pozeb, a uspijevaju i na slabije plodnim tlima.

Osobine ploda Većina moštarica dozrijeva krajem rujna i u listopadu (nekoliko dana iza tepke). Plodovi su okrugliji od tepke, peteljka se nalazi u plitkoj, pravilnoj jami. Oblikom podsjeća na jabuku. Plodovi su veličine 10x7 cm. Zreli su plodovi žute boje. Peteljka je kratka i snažna. Iako su plodovi naizgled često vrlo lijepi, okus im je trpak jer sadrže puno tanina. Kada je plod u užitnoj zrelosti, slatkog je okusa.

Upotreba Velika stabla imaju i veliki prinos (1 – 2 tone prinosa po stablu). Plodovi se upotrebljavaju prvenstveno za pripravu vina, najbolje u kombinaciji s jabukama.

Kruška

Tepka Osobine sorte/stabla Tepka je već odavno poznata i najrasprostranjenija je autohtona sorta ovih krajeva. Može dosegnuti visoku starost (100 – 150 godina, ali mogu se naći i starije). Razvija visoku krošnju (15 – 20 m), iako ne tako široku kao moštnica. Kora je debla crno-sive boje s dubokim brazdama (nalik hrastu) i mekana. Listovi su veliki i jajolikog oblika. Najbolje uspijeva na visokim sjeverozapadnim položajima i vapnenim tlima.

Osobine ploda Dozrijeva u drugoj polovici rujna i u listopadu, ovisno o klimatskim prilikama. Okruglastog je oblika, slična jabuci. Osnovna maslinastozelena boja ploda prelazi dozrijevanjem u zeleno-smeđu do smeđu. Peteljka je kratka, debela i drvenasta. Okus je isprva trpak, a meso tvrdo. Kada odstoji, plod postane mekan, smeđe boje, sočnog, slatkog okusa.

Upotreba Plodovi su se upotrebljavali prvenstveno za preradu u sok u kombinaciji s jabukama te za sušenje (sušili su se cijeli plodovi). Tepka se najčešće upotrebljava za izradu voćne rakije, koja je vrlo cijenjena (iako ne toliko poznata kao rakija viljamovka). Nekada je tepka kao suho voće imala prije svega prehrambenu ulogu, dok danas njezina velika stabla daju karakterističan izgled krajobrazu.

Kruška

Petrovka / petrovčica Osobine sorte/stabla Stablo raste bujno na sjemenjaku i srednje bujno na dunji. Zahtijeva toplije podneblje.

Osobine ploda Rodnost je vrlo dobra. Ako plodove uberemo u pravom trenutku, mogu izdržati do tjedan dana. Plod je sitan do srednje krupan, kruškolikog do nepravilno ovalnog oblika. Koža je debela i gruba, zelene boje, na osunčanoj strani pred zriobu crvenkasta, posuta zelenim točkicama. Peteljka je dugačka, koso usađena i ukrivljena. Meso je zelenkastobijele boje, izdržljivo, dovoljno sočno i ukusno, bez posebne arome.

Upotreba Spada u skupinu ranih sorata krušaka.

Kruška

Ĺ ljiva / Prunus domestica

ljiva je među koštičavim voćem najraširenija voćna vrsta. Stablo je vitko, naraste do 6 m visine, a životna je dob duga. Po uzgojnim osobinama šljive nisu posebno zahtjevne, a pokazuju veću raznolikost od većine drugih voćnih vrsta. Međusobno se razlikuju prema vremenu zriobe plodova, njihovoj veličini, obliku, boji i okusu. Šljiva dobro podnosi niske temperature (čak i do –30 ºC). Uspijeva na težim i vlažnijim tlima. Vlažni snijeg može počiniti velike štete lomeći grane, stoga ga treba otresati sa stabala. Šljiva je osjetljiva na rane mrazove. Plodove rado napadaju ose. Uzgojena kao visokostablašica, šljiva postiže visinu od 6 i više metara, a u rodnost ulazi u petoj godini. Najpogodniji je uzgojni oblik popravljena piramida. Cvat stabala šljive bogat je krajobrazni i estetski element. Ljeti rodne grane često vise pod težinom plodova. Plod je zreo kada se lako odvaja od peteljke koja ostaje na grani. Poznati su različiti tipovi plodova šljiva: stolne šljive, šljive za kuhanje, sušenje, mirabele, mirabolane (trešnjeva šljiva) i mnoge druge. Šljive se upotrebljavaju svježe ili za preradu u različite proizvode (džem, marmelada, sok, suhe šljive, rakija). Drvo je šljive tamnocrveno, teško, tvrdo i žilavo, stoga je omiljeno kod izrade puhačkih instrumenata.

Šljiva

Bistrica Osobine sorte/stabla Domaća sorta, iako njezino podrijetlo nije poznato. Karakterizira je kasna rodnost, kao i naklonjenost alternativnoj rodnosti koja se može ublažiti pravilnom tehnologijom. Najveća joj je mana velika osjetljivost na šarku (virus šljive), stoga je preventivno potrebno koristiti zdrav sadni materijal. Samooplodna je i dobar oprašivač. Kasno cvjeta, stoga nije osjetljiva na kasni proljetni pozeb. Dozrijeva u prvoj polovici rujna. U uzgoju dolazi više tipova bistrice koji se međusobno razlikuju po bujnosti, rodnosti, vremenu dozrijevanja te veličini i kvaliteti plodova.

Osobine ploda Plodovi su srednje krupni, intenzivne plave boje sa sivim maškom. Meso je žute boje, čvrsto i sočno, izvanredne kakvoće i lako se odvaja od koštice.

Upotreba Odlična je za upotrebu u svježem stanju i primjerena je za sve oblike prerade, iako se u svim dijelovima Hrvatske najviše koristi za preradu u rakiju. Sušeni su plodovi odlične kvalitete mesa, iako relativno sitni.

Šljiva

Bjelica Osobine sorte/stabla Razvija do 15 m visoko stablo. Za sortu je karakteristično vrlo kratko razdoblje zimskog mirovanja. Značajna je zbog ranog cvjetanja i dozrijevanja plodova.

Osobine ploda Plodovi su različitog oblika, iako najčešće okrugli. Boja je žuta, žuto-plava ili crvena s različitim ljubičastim nijansama.

Upotreba Upotrebljava se kao podloga za šljivu, breskvu i marelicu. Plodovi su najprimjereniji za upotrebu u svježem stanju, a vrlo je dobra i malo kiselkasta marmelada od plodova bjelice.

Šljiva

Talijanka Osobine sorte/stabla Razvija stablo srednje bujnog do bujnog rasta, široke i rastresite krošnje. Talijanka je sorta koja dozrijeva u drugoj polovici kolovoza ili početkom rujna, ovisno o klimatskim prilikama. Rodnost je redovita i obilna. Osjetljiva je prema šarki šljive i moniliji, a otporna na niske temperature, rđu i plamenjaču. Pogoduju joj topliji položaji i plodnija tla. Cvate srednje kasno.

Osobine ploda Plodovi su srednje veliki, okruglog do eliptičnog oblika, vrlo tamne plavoljubičaste boje sa slabim maškom. Meso je žute boje, izrazito dobrog okusa – slatko i aromatično. Čvrsto je, sočno i dobro se odvaja od koštice.

Upotreba Zbog vrlo dobrih organoleptičkih svojstava najpogodnija je za upotrebu u svježem stanju, iako se koristi i za preradu. Budući da nije toliko rasprostranjena (kao npr. sorta bistrica), za preradu u rakiju obično se koristi u kombinaciji s drugim sortama šljive. Zbog brojnih dobrih osobina preporuča se za uzgoj.

Šljiva

Ĺ ljiva

Trešnja / Prunus avium, Cerasus avium

rešnja je voćka vretenastog stabla, piramidalne i rijetke krošnje, visine do 12 m. U šumama divlja trešnja može narasti i do 20 m visine. Doživi 50 – 80 godina. Dobro podnosi niske temperature (do –28 ºC), ali ne dugotrajno. Odgovaraju joj prozračni položaji gdje nema opasnosti od ranih mrazova. Dobro uspijeva na ocjeditim, dubokim, srednje teškim tlima, dok zadržavanje vode u tlu ne podnosi. Većina je sorti autosterilna, stoga je potrebno u voćnjak ili vrt posaditi veći broj sorti koje će služiti kao oprašivači. Tradicionalno su stabla trešnje cijepljena na sjemenjak divlje trešnje ili rašeljke na kojima stabla rastu vrlo bujno (čak i do 20 m). Najpogodniji je uzgojni oblik popravljena piramida. Trešnja traži umjereno orezivanje, u starijoj dobi jače nego u mladosti. Mlade voćke orezuju se dok su izboji još zeleni. Plodovi trešnje razlikuju se debljinom, oblikom, bojom i konzistencijom mesa. Debljina je ploda sortna osobina. Velika šteta nastaje zbog pucanja plodova, što je također sortna osobina, a potpuno otporne sorte nema. Plodovi za upotrebu u svježem stanju beru se s peteljkama. Plodovi bez koštica mogu se zamrznuti ili preraditi u različite proizvode (džemovi, sokovi, trešnjino vino, rakija i sl.). Drvo je crvenkaste do crvenkastosmeđe boje, tvrdo, čvrsto i elastično. Upotrebljava se u stolarskim, tokarskim i kolarskim radovima. Drvo pri gorenju ispušta ugodan miris.

Trešnja

Okićka trešnja Iako je većina smatra posebnom sortom, okićka trešnja zapravo je sinonim za sve trešnje koje se uzgajaju na području Okića i u bližoj okolici. Kao sorta nije opisana u znanstvenoj i stručnoj literaturi, nema matičnih stabala kao ni sadnica okićke trešnje u registriranoj proizvodnji. (Čmelik i sur. 2004.) Istraživanjem provedenim 2004. (3 uzorka) zamijećena je unutar okićke trešnje unutarsortna varijabilnost, što daje mogućnost postojanja sinonima s nekim drugim sortama. Okićka je trešnja stranooplodna sorta. Dozrijeva u lipnju i daje plodove visoke kakvoće. Plod je tamnocrvene boje, meso je crveno, sočno, čvrsto i vrlo ukusno. Prosječna je težina ploda oko 6 g.

Trešnja

Orah / Juglans regia

rah je listopadno, brzorastuće drvo okruglaste krošnje. Uzgojen iz sjemena postiže visinu od 20 i više metara. Ulazi u rodnost između 8. i 12. godine i daje 60 – 70 kg ploda po stablu. Lako postiže starost od oko 200 godina. Najpovoljniji položaj za uzgoj oraha pružaju visoravni i blage padine južne ekspozicije. Kotline i nizinske depresije nepogodne su zbog zadržavanja hladnog zraka. Otporan je na zimski mraz (do –30 ºC), ali u vrijeme kretanja vegetacije ne podnosi niske temperature. Ljetna suša donekle utječe na debljinu plodova, a jezgre se slabije razvijaju. Zbog slabog oprašivanja, najbolje je posaditi više stabala zajedno. Najpogodnija su za uzgoj lagana, duboka ilovasto-pjeskovita tla, ali dobro uspijeva i na teškim i vlažnim tlima, kao i na vinogradarskim položajima. Cijepljenje oraha vrši se znatno teže nego kod drugih voćaka, zato su u prošlosti orahe razmnožavali sjemenom. Najpogodniji su plodovi za razmnožavanje oni srednje debljine, srednje debele ljuske, s punom jezgrom i tankom unutrašnjom pregradom. Orah ima prirodno lijepo oblikovanu okruglu krošnju, zato se uglavnom ne reže. Ukoliko je potrebno prorjeđivanje krošnje, taj zahvat vršimo ljeti u vrijeme intenzivnog rasta (kolovoz), zbog prevelikog istjecanja drvnog soka iz rana. Korijenski sustav oraha izlučuje tvari koje sprječavaju nicanje i rast drugih biljaka, stoga se obično u blizini oraha ne uzgaja ništa drugo. Seljaci su orahe sadili većinom pojedinačno u blizini gospodarstva ili u dvorištu. U narodu se kaže da je orah voćka koja daje dva roda, i to jedan u plodu, a drugi u drvu. Plodovi oraha imaju veliku hranjivu i dijetno-terapijsku vrijednost. Orahov kom je vrlo izdašno krmivo za stoku i perad. Stabla oraha upotrebljavala su se za drvo i hladovinu, služila kao protupožarna zaštita među objektima i čak preuzimala ulogu elektrovoda. Orahovo je drvo elastično, postojano i tvrdo s osobitom zelenkastom nijansom. Upotrebljava se za dobivanje furnira, izradu finog pokućstva, rezbarstvo i dr. Korijen oraha ima iznimno lijepu teksturu, zato je pogodan za izradu kundaka lovačkih pušaka.

Orah

Marelica / Prunus armeniaca

arelica podrijetlo vuče iz srednje Azije i Kine. Stablo dosegne i do 6 m visine, a živi 30 – 50 godina, iako u vrlo povoljnim uvjetima može doživjeti i više od 100 godina. Dobro podnosi zimski mraz jer kasnije cvjeta. Osjetljiva je na kasni pozeb koji lako može oštetiti cvjetove i smanjiti prinos. Česte i dugotrajne kiše u vrijeme cvatnje mogu oštetiti cvjetove ili ih cijele uništiti. Za marelicu su pogodni zaštićeni, izdignuti i prozračni položaji s puno sunca. Ima vrlo jak korijenski sustav koji dopire 4 – 5 m duboko u zemlju, što joj omogućuje korištenje podzemne vode, otpornost na sušu i vjetar. Dobro podnosi visoke temperature. Najpogodniji je oblik za uzgoj marelice poboljšana piramida. Kao i trešnja, marelica slabije podnosi rezidbu. Kod rezidbe rane dosta smole, što iz tkiva crpi hranjiva i time slabi cijelu biljku. U starijoj dobi rezidba se obavlja nakon berbe plodova. Stabla rano dolaze u rod i daju obilni prinos. U dobroj godini plodovi se prorjeđuju ručno. Marelica je otpornija na bolesti i štetnike od većeg broja drugih vrsta voćaka pa je jeftinija i njezina zaštita. Lako se uzgaja neposredno iz sjemena. U toplijim područjima cijepi se na badem, inače je domaća šljiva dobra podloga. Dozrele su marelice sočne, slatko-kiselkaste, slabo aromatične i iznimne kakvoće. Marelice je najbolje upotrebljavati neposredno s drveta ili odmah nakon berbi jer se plodovi mogu čuvati vrlo kratko. Osim za konzumiranje u svježem stanju, marelica se upotrebljava i za dobivanje različitih proizvoda: marmelade, džemova, slatkog, kompota, sokova ili vrlo cijenjene rakije. Plodovi se mogu i sušiti. Drvo marelice je lomljivo, ali ipak upotrebljivo za ogrjev.

Marelica

Murva / Morus nigra i Morus alba

urva ili dud listopadno je, srednje veliko drvo, visine i do 20 m, s okruglastom krošnjom. Stara su stabla murve velika, kvrgava i vrlo slikovita. Murva se tradicionalno sadila u sredini dvorišta ili travnjaka, a oko debla ljudi su izrađivali drvene klupe. Također se dosta sadila u drvoredima, živim ogradama, parkovima ili vrtovima. Murva se raširila u doba rimskoga cara Justinijana, koji je počeo poticati sađenje nasada murvi za uzgoj dudovog svilca (bijela murva - Morus alba). Crna murva (Morus nigra) prevladala je tek od 16. stoljeća. Ponekad su murve uzgajali oko vinograda ili kao potporu za lozu. Murve uspijevaju na dobro ocjeditim tlima, a kako imaju lomljivo korijenje, oprez prilikom sadnje je neophodan. Vole toplo stanište na kojem često obilno rode. Otporne su na mraz, jer kasno cvjetaju i razvijaju listove. Murva se u prirodi sama oprašuje. Dobro podnosi zasjenjene položaje. Prve dvije godine raste dosta sporo, a poslije znatno brže. Lako se razmnožava reznicama dužine 25 – 30 cm. Murva se u pravilu što manje orezuje. Režu se pregusti, odumrli i bolesni izdanci. Stare se murve lako lome zbog velike krošnje i lomnog drva. Plodovi su veličine 2 – 3 cm, bijele, ljubičaste, ružičaste do crvene boje. Zreli i svježi plodovi aromatični su i vrlo ukusni, ali se vrlo brzo kvare. Ukoliko želimo plodove skupljati s tla, najbolje je da pod stablom raste niska trava. Plodovi se lako prerađuju u marmeladu, pri čemu se obično miješaju s jabukama. Murvino je vino bilo staro, omiljeno seosko piće. Iz tamnih se plodova lako može dobiti prirodno bojilo. Iz listova i korijenja pripravljaju se ljekoviti čajevi, a drvo je upotrebljivo za stupove i kolce, u stolarstvu, tokarstvu i bačvarstvu.

Murva

Oskoruša / Sorbus domestica

skoruša je listopadno drvo koje na osami izraste i do 20 m visine. Promjer stabla lako prelazi i 100 cm, krošnja dosegne i 20 m u širinu, dok korijenje prodire 6 m duboko u zemlju i 20 i više metara u širinu. Doživi 200 – 300, pa i više godina. Stabla oskoruše na otvorenim položajima imaju debele plodove i rode gotovo svake godine, dok ona u šumi rode povremeno i imaju sitne plodove. Oskoruša je lijepa dekorativna biljka i korisna voćka pa je nalazimo u vrtovima, parkovima i voćnjacima. Uspijeva na nižim položajima (dobro podnosi zimski mraz, čak do –30 ºC), na prozračnim i dubokim tlima bogatim vapnencem, glinom i hranjivim tvarima. Ne podnosi teška, zbijena i podvodna tla. Dobro podnosi ljetne suše. Cvjeta u svibnju i lipnju, cvjetovi su dlakavi, bijele do žutozelene boje, i tvore štitaste cvatove. Slobodno oblikovane krošnje imaju uglavnom piramidalan oblik, no neke prirodno oblikuju široke i okruglaste krošnje. Oskoruša se može cijepiti na sjemenjake kultiviranih sorata oskoruše, druge vrste Sorbusa (mukinja, jarebika), kao i na sjemenjake kruške i mušmule. Plodovi su okruglasti i mesnati, slični kruški. U početku su zelenkasti, poslije pocrvene ili posmeđe. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Postaju jestivi kada posve omekšaju. Troše se u svježem stanju te za preradu u marmelade, džemove, slatko, razne napitke (vino, rakija, sokovi), a mogu se i sušiti. Također se koriste za pripravu čajeva protiv proljeva. Plod oskoruše sadrži visok postotak šećera (20% i više) i veliku količinu kiselina, zbog čega ima kiselkast i trpak okus. U posljednje vrijeme drvo oskoruše postiže visoke cijene. Drvo je blijedo žutosive boje, ponekad blago crvenkasto; slično je drvu brekinje. Vrlo je teško, teško se i cijepa, elastično je, lako za obradu i lijepo se polira. Iz njega su se nekad izrađivale osovine za kotače vagona, poljodjelsko oruđe, dužice za bačve, vijci za preše, mlinice i drugo. Danas se drvo oskoruše koristi za izradu čembala, bilijarskih štapova, stolarskih blanja, u rezbarstvu i izradi vrhunskog namještaja i furnira.

Oskoruša

Mušmula / Mespilus germanica

ušmula je nisko listopadno drvo ili veći grm podrijetlom iz zapadne Azije. Razvija oblu, gustu i zatvorenu krošnju, do 5 m visoku i široku. Kod nas se uzgaja uglavnom na okućnicama kao pojedinačno stablo, rjeđe u kombinaciji s drugim voćkama. Mušmula je u isto vrijeme korisna voćka i ukrasna biljka. Dobro podnosi veće nadmorske visine i prilično je otporna na niske temperature, tako da u vrijeme dubokog zimskog mirovanja podnosi kraće zahlađenje i do –35 ºC. Zbog kasne cvatnje, postoji mogućnost štete od proljetnih mrazova. Osjetljiva je na visoke temperature (iznad 33 ºC usporava se rast vegetativnih organa i plodova). Kako je mušmula heliofit (voli sunčevu svjetlost), za nju treba birati dobro osvijetljene položaje okućnice. Uzgaja se u prirodnim piramidalnim oblicima. Da bi se održala rodnost, potrebno je prorjeđivati grane u sredini krošnje. Plodovi se razvijaju na površini krošnje i na kraju ljetorasta, stoga je potrebno neprestano pomlađivanje. Razmnožava se sjemenom ili cijepljenjem na dunju, glog, oskorušu ili divlju krušku kao podlogu. Za mušmulu su najprikladnija duboka, dobro drenirana pjeskovito-ilovasta tla s dosta humusa i hranjivih tvari. Plod je mušmule okruglast ili izdužen, na kratkoj ili dugoj peteljci, kožast, smeđe-zelene, tamnosmeđe ili čokoladne boje. Dozrijeva kasno u jesen, nakon prvih mrazova. Nakon berbe plodovi su tvrdi, a za nekoliko tjedana omekšaju, smeđe su boje, sočni i kiselkasti. Plodovi se, osim za potrošnju u svježem stanju, koriste i za preradu u marmelade, džemove, likere ili za rakiju.

Mušmula

Dunja / Cydonia oblonga

unja je vrlo dekorativna voćka s velikim lijepim cvjetovima i velikim listovima. U jesen dozreli plodovi na stablu čine pravi ukras kućnih vrtova. Stablo postigne visinu i do 8 m, kratkog je debla, guste i široke krošnje i krivih grana. Dobro podnosi niske temperature (i do –30 ºC), ali samo u kraćem razdoblju. Budući da cvate 10 – 15 dana nakon kruške, rijetko strada od proljetnih pozeba. Zahtijeva dosta oborina i veću relativnu vlagu zraka, ali s druge strane prilično je otporna na sušu, kada su plodovi sitniji i lošije kakvoće. Dunja je heliofit pa traži dobro osvijetljene položaje. Vjetar može učiniti veliku štetu u vrijeme intenzivnog rasta ili pred berbu plodova. Dunja traži teksturno lakša, dobro ocjedita i plodna tla neutralne do slabo kisele reakcije. Prirodno oblikuje piramidalnu ili okruglastu krošnju, a najprikladniji je oblik za uzgoj popravljena piramida. U razdoblju rodnosti krošnja se prorjeđuje, a režu se preguste, stare i kose grane. Kao podloga koristi se sjemenjak dunje, a može i glog. Plodovi su čvrsti, mirisni, gorko-kiselkasti, sazrijevaju od kraja rujna do studenog. Sadrže dosta pektina, tanina i kiselina. Sirova se dunja rijetko jede, dok kuhana daje izvrstan kompot. Prerađuje se u žele, slatko, marmelade, likere, rakije i sir od dunje, a nerijetko se i danas u kući zbog ugodnog mirisa ostavljaju plodovi dunje.

Dunja

Breskva / Prunus persica

tablo breskve postiže visinu i do 8 m, a deblo i do 30 cm u promjeru. Dolazi u rod vrlo rano, a doživi 20 – 30 godina. Za dobar rast breskva zahtijeva dosta topline. Kaže se da su za breskvu pogodni vinogradarski položaji ili da breskva prati vinovu lozu. Podnosi temperature i do –22 ºC, ali samo kraće razdoblje. Relativno je otporna na sušu, ali tada opada kakvoća i prinos plodova. Breskva se najčešće uzgaja na sjemenjaku obične ili vinogradarske breskve, koji je vrlo dobra podloga za breskvu ako je uzgajamo na dubokim, plodnim, dobro ocjeditim pjeskovitim tlima. Da bi se razdoblje donošenja plodova što duže zadržalo, breskva zahtijeva redovitu rezidbu suhih, suvišnih i jako bujnih izboja (vodopije). Ovakvi zahvati vrše se u proljeće prije kretanja vegetacije, a dopunska (zelena) rezidba obavlja se sredinom lipnja. Plodovi su različitog oblika i veličine, a boja varira od zeleno-bijele, narančastožute do tamnocrvene. Doba zriobe plodova ovisi o sorti. Breskva se najviše koristi u svježem stanju, ali su brojne i prerađevine: bistri i gusti sokovi, džemovi, marmelade, kompoti, likeri i drugo.

Breskva

Vinogradarska breskva Vinogradarska breskva najvažnija je i najtraženija podloga za breskvu. Predstavlja populaciju različitih biotipova, a za dobivanje kvalitetnog sjemena potreban je selekcijski rad. Odgovaraju joj tla lakšeg teksturnog sastava, vodopropusna i sa sadržajem fiziološki aktivnog vapna do 5%. Ne podnosi teška, vlažna i zaslanjena tla. U tlima s neriješenim problemom podzemnih voda lako podliježe asfiksiji ili ugušenju korijenskog sustava, a u tlima iznad graničnog sadržaja vapna podliježe klorozi ili žućenju. Pripada bujnim podlogama s vrlo dobrim afinitetom sa sortama breskve za svježu potrošnju, nektarinama i sortama bresaka za preradu (industrijska breskva). Sjemenjak vinogradarske breskve upotrebljava se kao generativna podloga za breskvu. Vrlo je dobra podloga za uzgoj breskve na dubokim, plodnim, dobro ocjeditim pjeskovitim ili pjeskovito-ilovastim tlima. Najraširenija je podloga za breskvu jer razvija gust i dobro razgranat korijenski sustav, a breskve cijepljene na njoj rano dolaze u rod i obilno rode. Vinogradarska se breskva u Francuskoj, Italiji i Kaliforniji koristi i kao podloga za marelicu, iako nije vrlo perspektivna – marelica cijepljena na ovoj podlozi živi samo oko 15 godina. Koristi se također i kao podloga za badem, koji na njoj postiže dobru bujnost, brzi rast i rani ulazak u rod. Što se tiče svojstava voćke, stablo vinogradarske breskve vrlo je bujno te na dobrim tlima dostiže visinu od 7 m. Korijenski je sustav žuto-narančaste boje, razgranat i obrastao u tlu od 10 – 100 cm dubine. Listovi su krupni, izduženog lancetastog oblika, najčešće goli. Voćka je samooplodna. Plod je različite krupnoće, oblika i boje pokožice, a meso je bijele boje. Koštica je dosta krupna, s izbrazdanom površinom. Plodovi ostaju sitni te prirod po stablu ne prelazi 10 kg. Po stablu se obično dobije 0,5 – 0,8 kg koštica.

Breskva

Popis literature za priručnik 1. Adamič, F. i sur., 1963: Jugoslovenska pomologija – Jabuka, Zadružna knjiga Beograd, pp 219 2. Grupa autora, 1967: Poljoprivredna enciklopedija, svezak I, II, III, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 3. Miljković, I., 1991: Suvremeno voćarstvo, Nakladni zavod Znanje, pp 547 4. Priročnik tradicionalnih in avtohtonih vrst in sort visokodebelnih sadnih dreves, 2007, Kmetijsko gozdarska zbornica Slovenije – Zavod Novo mesto 5. Viršček Marn, M., Stopar, M., 1998: Sorte Jabolk, Založba Kmečki glas, Ljubljana, pp 211

Popis literature za priručnik

Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje Slani Dol 1, HR-10430 Samobor Tel.: +385/(0)1/332 76 60 / www.pp-zumberak-samoborsko-gorje.hr Informacije: Krešimir Vrbanac Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu Fra Andrije Kačića Miošića 9/III, HR-10000 Zagreb Tel.: +385/(0)1/488 27 00 / www.hzpss.hr Informacije: Georg Gal Kmetijsko-gozdarska zbornica Slovenije Kmetijsko-gozdarski zavod Novo Mesto Šmihelska 14, SLO-8000 Novo Mesto Tel.: +386/(0)7/373 05 70 / www.kmetijskizavod-nm.si Informacije: Tatjana Kmetič Škof, Anton Volf, Andreja Brence, mr. sc. Zdenka Kramar Javni zavod Kozjanski park Bistrica ob Sotli 6, SLO-3256 Bistrica ob Sotli Tel.: +386/(0)3/800 71 00 Informacije: Adrijan Černelč Zavod Republike Slovenije za varstvo narave Dunajska cesta 22, SLO-1000 Ljubljana OE Novo Mesto, Adamičeva 2, SLO-8000 Novo Mesto Tel.: +386/(0)7/393 15 40 / www.zrsvn.si Informacije: Mira Ivanovič, Andrej Hudoklin