Istopolne veze

ISTOSPOLNE VEZE

Prvi susret, prvi zajednički izlazak (često poznat i kao prvi „date“ u našem pomodnom govornom području) obično je nešto što parovi pamte. Nerijetko, dok pričaju o raznim događajima, vrijeme dijele na ono prije i poslije tog susreta. U Bosni i Hercegovini, on i on se najčešće upoznaju zahvaljujući internetu. Par A. i B. nam otkriva kako je došlo do njihovog prvog susreta: „Zajedno smo dvije godine, a upoznali smo se kao i većina pedera u BiH što se upoznaje, preko virtuelnih pomagala, da bismo nakon toga otišli na neki proplanak blizu šume, pa smo kao razgovarali o nekim svakodnevnim temama, iako smo kao biva došli samo da se vidimo i da eventualno prošetamo šumom i tim proplankom. Sjeli smo na neki obližnji balvan i onda smo počeli da pričamo sarkastično o društvenim zbivanjima. Čak smo i poznavali neke ljude sa nepederske scene, jer smo završili fakultet u istom mjestu, a od samog tog momenta upoznavanja nešto je tu bilo drugačije u odnosu na druge pedere koji su obično priglupi toliko da ponekad sežu do ‘imbecilizma’ i stalno nekako kao da tragaju za seksom i ljubavlju u isto vrijeme, tj. da im je ‘da se jebu a da im ne uđe’. Onda smo se kao folirali da seks na prvom susretu i nije nešto što treba da se desi, kako je potrebno čekati, ali kako smo imali smještaj i mogli se jebati, onda je jedan od nas pitao ‘Hoćemo li se jebati’ i onda smo se jebali, prvi dan sa zaštitom, a onda i bez zaštite. Jebanje je bilo strastveno i mi smo se naprosto zaveli. Od tada je sve krenulo super i mi smo se zaljubili i sve je bilo tako super, a niti jedan od nas nije pomislio da bi se iz tog šetanja po šumama i sjedenja po balvanima na proplancima mogla izroditi tolika ljubav!“

Zahvaljujući internetu i par T. i A. su već sedam godina o vezi (o tome šta misle i kako koriste Gay Romeo, čitajte nešto kasnije.op.a.) „A upoznali smo se preko interneta godinu dana ranije, to jeste prije osam godina. Kasnije se ispostavilo da smo se sreli na nekom zajedničkom druženju prije toga, međutim, formalno, upoznali smo se preko interneta prije osam godina. Bio je princip da se nikada nećemo sresti uživo jer je komunikacija preko interneta bila vrlo dobra, čak odlična, i zapravo smo željeli da to ostane pohranjeno u nekoj apstrakciji. I onda se desilo da smo izgubili strpljenje, ustvari A. je izgubio strpljenje. I onda smo organizovali susret. Bila je varijanta da smo imali super komunikaciju, pa smo imali virtualno dogovaranje da se nećemo nikad naći, da ne bismo upali u tu stereotipnu matricu preko interneta.

Kada se lišiš tih ovozemaljskih tjelesnih momenata ostane samo ta intelektualna sfera, i to je super. Svaki dan smo pričali i imali vrlo intimne razgovore o svemu i svačemu. I onda kako je to postajalo sve intezivnije, taj virtuelni prostor je postajao sve skučeniji, pa smo prešli i na komunikaciju preko telefona, i onda