Zin - zeleni magazin 002 by NEstar

ODRŽIVI RAZVOJ • EKOLOGIJA • ODGOVORNO POSLOVANJE • ZDRAVO ŽIVLJENJE

zeleni magazin broj 2 · srpanj 2011. · godina I.

INTELIGENTNA europski izazov Hrvatskoj

Javni natječaji ne mare za zaštitu okoliša

AKTUALNO

PODUZETNIŠTVO

TEHNOLOGIJE

OIE projekti u raljama birokracije

Ekoproizvodnja graševine

Stoljeće vozila na vodik

SRPANJ 2011. SADRŽAJ EKOPOLITIKA

Inteligentna energija europski je izazov Hrvatskoj

24 26 27

Sa slavonskih krovova potekli prvi kilovati Gospodjinački: Male hidrocentrale, velik potencijal Vjetroparkovi na počecima

ŠTEDIMO ENERGIJU

Ulazak u EU donosi nam prednost za važne infrastrukturne projekte, ali i obvezu razvoja OIE-a

AKTUALNO

08 10

Sunce, vjetar, biomasa... u raljama birokracije U područje energetike Hvatska do 2020. mora uložiti oko 10 milijardi eura Institucije nisu usklađene

Nismo dovoljno bogati da gradimo neekološki Energetska učinkovitost prioritet suvremene arhitekture

29 30 32 34

Dobra izolacija spašava kućni proračun

42 44

Bioplin: višestruko koristan i isplativ Najveći potencijali u Slavoniji

14 16 18 20 21 22

Treba nam 40 malih BE-TO elektrana

Guma, guma, e pa što! Reciklaža bez kemikalija

48 49

Melem za oči, ali i nos

Kuća kao suncokret Jače svijetli, a troši upola manje

Sve manje zaostajemo za globalnim ekotrendovima

U Strizivojni više ne bi trebalo nestajati struje

Kovačić: Pothvat pun loših iskustava Majdandžić: Solarizacija Hrvatske ipak se kreće

20 godina C.I.O.S. grupe

ZELENO PODUZETNIŠTVO

Kotlovi TPK-EPO griju Južnu Afriku

Ugovor usporio projekt

Kad klima štedi struju i čuva naše zdravlje

OTPAD NIJE SMEĆE

OBNOVLJIVI IZVORI

Stiglo je stoljeće vozila na vodik

Zašto zapinje energetsko certificiranje zgrada

ODRŽIVI RAZVOJ

ZELENE TEHNOLOGIJE

Novi projekti REC-a Hrvatska

37 38 40

50 51 52

Prognoza: vedro, vjetar povoljan za graševinu

Praktična škola održivog razvoja

Projekt Natreg za zaštitu parka Mura-Drava Društveno odgovorno poslovanje na popravnom

Maslinari prate trendove I zdravoj hrani treba marketing Smokve i ulje s certifikatom

ZAŠTITIMO OKOLIŠ

Softverom i hardverom moćno protiv CO2

• Šume: priroda na usluzi • Novi Zakon o zaštiti zraka • Na plažu s e-knjigom • Nagrade na Intersolaru • Jeste li znali

IMPRESUM

zeleni magazin

E-mail: zmagazin@privredni.hr

GLAVNI UREDNIK: Darko Buković

LEKTURA: Sandra Baksa, Nina Lolić

IZVRŠNA UREDNICA: Daja Globan Kovačević

FOTOGRAFIJA: Fotolia , Christian - David Gadler

POMOĆNIK IZVRŠNE UREDNICE: Boris Odorčić NOVINARI: dr. Uroš Dujšin, Jasminka Filipas, Franjo Kiseljak, Zdravko Latal, Ljiljana Lukić, Boris Odorčić, Sanja Plješa, Svetozar Sarkanjac, Krešimir Sočković, Lada Stipić-Niseteo, Jozo Vrdoljak, Igor Vukić, Drago Živković TAJNICA REDAKCIJE: Bruna Ivić Bajamić Tel: +385 1 4846 233, 5600 000 Faks: +385 1 4846 232 E-mail: redakcija@privredni.hr

NAKLADNIK: Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9, 10000 Zagreb, P.P. 631 DIREKTOR: Nikola Baučić

PV GRAFIKA: Stanislav Bohaček, Tihomir Turčinović, Siniša Paulić

POMOĆNIK DIREKTORA: Milan Vukelić

MARKETING, PRETPLATA I PROMOCIJA: VODITELJICA: Dea Olup Tel: +385 1 5600 028, 4923 198 Faks: +385 1 4923 168 E-mail: marketing@privredni.hr

TAJNICA GLAVNOG UREDNIKA I DIREKTORA: Ankica Čorak Tel: +385 1 5600 001 Faks: +385 1 4846 656 E-mail: uprava@privredni.hr

AŽURIRANJE ADRESARA, PRETPLATA I DISTRIBUCIJA: Tel: +385 1 5600 027 E-mail: pretplata@privredni.hr

TISAK: PRINTERA GRUPA d.o.o.

zeleni magazin | srpanj 2011. | 3

EKOPOLITIKA

Inteli eu

4 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Što donosi reforma energetskog sektora

gentna energija ropski je izazov Hrvatskoj Ulazak u euroatlantske integracije, posebice NATO, ali i skori ulazak u EU donosi nam prednost da na energetskoj karti ucrtamo infrastrukturne projekte koji kreću ili prolaze kroz Hrvatsku PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

ve zemlje u regiji pa i većinu članica Europske unije karakterizira činjenica da nemaju odgovarajuće energetske resurse te da uvoze naftu, plin ali i kvalitetni kameni ugljen. Hrvatska nije iznimka iako sada ima proizvodnju plina praktično na razini potrošnje. S obzirom na starost ležišta, proizvodnja nafte pa i plina će u budućnosti opadati. Darko Horvat, ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, za Zeleni magazin ističe kako se Hrvatska nalazi u povoljnom geopolitičkom i geostrateškom položaju u odnosu na zemlje regije. “To je naravno prednost, ali i izazov da se pomire svi

interesi koji dolaze iz regije i zemalja koje konkuriraju za iste projekte. U tom smislu nam ulazak u euroatlantske integracije, posebice NATO, ali i skori ulazak u EU,

SVE SE VIŠE PREPOZNAJE VAŽNOST ENERGETSKOG SEKTORA I NUŽNOST DA SE AKTIVNO SUDJELUJE U NJEGOVU STVARANJU KROZ MEĐUNARODNI DIJALOG donosi prednosti da na energetskoj karti ucrtamo infrastrukturne projekte koji kreću ili prolaze kroz Hrvatsku, a značajni su za zemlje u okruženju i EU-u, poput budućeg LNG terminala, magistralnih pli-

novoda, JANAF-ova naftovoda, skladišnih kapaciteta ili elektroprijenosnog sustava. Sve više se prepoznaje važnost energetskog sektora i nužnost da se aktivno sudjeluje u njegovu stvaranju kroz međunarodni dijalog. A u aktivnostima koje Europska komisija provodi radi povećanja sigurnosti opskrbe (novi dobavljači, dobavni pravci i izvori dobave) u stvaranju koridora između sjevera i juga EU-a od početka je uključena i Hrvatska”, kaže Horvat. KONKURENTNI ZNANJEM I TEHNOLOGIJOM Međutim, nastavlja on, slabost energetskog sustava ponajprije se odnosi na nedostatak elektrana u kojima se može konkurentno proizvesti električna energija. “Termoelektrane su stare i s neodgovarajućim i skupim gorivom.

zelenimagazin | srpanj 2011. | 5

EKOPOLITIKA

Ministarstvo priprema sveobuhvatnu izmjenu podzakonskih propisa koja će omogućiti bržu i jednostavniju realizaciju većeg broja projekata OIE-a Darko Horvat, ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva

Osim hrvatskog dijela proizvodnje Nuklearne elektrane Krško, termoelektrane Plomin 2 i modernih kogeneracijskih plinskih elektrana u Zagrebu, ostale teško mogu

sektoru možemo biti i dalje konkurentni u regiji. No, zadnji je tren da se sačuvaju postojeća znanja i iskustvo te pokrenu projekti kako bismo tu prednost i zadržali.

SLABOST ENERGETSKOG SUSTAVA PONAJPRIJE SE ODNOSI NA NEDOSTATAK ELEKTRANA U KOJIMA SE MOŽE KONKURENTNO PROIZVESTI ELEKTRIČNA ENERGIJA

SNAŽNIJI PRODOR U REGIJU Strateški element reforme energetskog sektora i perspektive projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj svakako je i izazov uključivanju domaće industrije u razvojne i proizvodne programe. “Hrvatska prerađivačka industrija pokazala je izrazit interes za proizvodnju opreme i komponenata za korištenje obnovljivih izvora energije, što u slučaju implementacije programa, primjerice, vjetroelektrana, bioenergana, malih hidroelektrana te, među ostalim, solarnih kolektora, u Hrvatskoj ima izravne učinke na otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje. Upravo zbog toga su još 2005. godine uvedene državne potpore, odnosno subvencije za

cijenom proizvodnje konkurirati na otvorenom energetskom tržištu Europske unije. U nepovoljnim hidrološkim uvjetima kakvi su vladali ovog proljeća, dnevno uvozimo više od 40 posto električne energije.”

obnovljivih izvora, te ostvarenja energetskih, ekoloških, gospodarskih i društvenih koristi za Hrvatsku”, napominje Horvat. Provedba tih mjera kroz godišnji javni natječaj pokazala je kako su ciljevi programa ostvareni. Tako je došlo do povećanja zaposlenosti, povećana su ulaganja te su razvijeni novi proizvodi i tehnologije. Upravo kroz tu zadnju stavku, tvrdi on, a koja podrazumijeva stjecanje, oblikovanje i primjenu postojećeg znanstvenog, tehnološkog, poslovnog i ostalog znanja i vještina u izradi planova, nacrta ili modela za nove, izmijenjene ili poboljšane proizvode, proizvodne procese ili usluge, cilj je postići snažniji prodor kako na domaće tržište tako i na tržišta zemalja u okruženju. NEMA RECEPTA ZA USPJEH Energetska strategija pomogla je Hrvatskoj da zatvori poglavlje 15 energetika, s obzirom na to da su u njoj zacrtani ciljevi

STRATEŠKI ELEMENT REFORME ENERGETSKOG SEKTORA I PERSPEKTIVE PROJEKATA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U HRVATSKOJ SVAKAKO SU I IZAZOV UKLJUČIVANJU DOMAĆE INDUSTRIJE U RAZVOJNE I PROIZVODNE PROGRAME Veliki pak potencijal energetskog sektora u nas ponajprije pokazuje razvoj elektroenergetskogi plinskog sustava. Međutim, smatra Horvat, kad se govori o energetici, ne smije se preskočiti energetska učinkovitost u proizvodnji, što znači da će centralizirani sustavi i distribucija toplinske energije, ali i hlađenje, uz obnovljive izvore, biti u središtu budućih aktivnosti. Tvrdi kako znanjem i tehnologijom u energetskom 6 | srpanj 2011. | zelenimagazin

domaću prerađivačku industriju. One ponajprije služe poticanju razvoja i proizvodnji opreme za primjenu OIE-a u prerađivačkoj industriji. Time se potaknulo uklanjanje zapreka povećanju konkurentnosti u domaćoj prerađivačkoj industriji u području razvoja i proizvodnje opreme i komponenata za primjenu obnovljivih izvora energije, podržavanje usvajanja i provedbe zakonodavnog okvira i propisa koji se odnose na područje

energetskog sektora koji neće negativno utjecati na ciljeve Europske unije (20 posto povećati energetsku učinkovitost i udio obnovljivih izvora energije te za isti postotak smanjiti emisiju stakleničkih plinova), već će potaknuti gospodarske aktivnosti. “Strategija je uvažila današnji trenutak i dala projekciju koja osigurava razvoj gospodarskih aktivnosti i reindustrijalizaciju odnosno novu proizvodnju. Vodila je računa o svim

PROVEDBA SUSTAVA POTICANJA

Konkurentnija primjena OIE-a

razinama, nacionalnoj, regionalnoj te lokalnoj. Oni koji traže ‘recept uspjeha’ ne mogu ga pronaći jer nema zajamčenog otkupa energije iz budućih elektrana (osim za OIE). Proizvodnja iz svih energetskih objekata

POTREBNO JE OTVORITI TRŽIŠTE ENERGIJE I DOVESTI NOVE TVRTKE U ENERGETSKI SEKTOR, KOJE ĆE OSIGURATI TRŽIŠNO NADMETANJE morat će biti konkurentna na tržištu. Zato je strategija otvorila sve opcije i dala mogućnost da se razvije poduzetničko natjecanje. Smatramo kako su OIE-i zastupljeni u mjeri koja će osigurati ispunjenje strateškog cilja od 20 posto u bruto neposrednoj potrošnji energije u 2020. godini”, kaže Horvat. Govoreći o cijeni energije, dometnuo je kako je ona za industriju visoka, a za kućanstva relativno niska. “Tako su cijene plina za kućanstva u Hrvatskoj među najnižim u EU-u, odnosno cijene su niže još samo u Rumunjskoj, Bugarskoj te Litvi. Za razliku od kućanstava, cijene plina u industriji su visoke, a niže su, primjerice, u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj”, kaže. Potrebno je otvoriti tržište energije te dovesti nove tvrtke u energetski sektor koje će osigurati tržišno nadmetanje. To ponekad ne odgovara poduzetnicima koji žele zadržati svoju nadmoćnu poziciju na tržištu. Hrvatska gradi infrastrukturu i razvija zakonodavni okvir, što je preduvjet tržišnog natjecanja te će uskoro omogućiti puno otvaranje tržišta.

Hrvatska ima velik potencijal u obnovljivim izvorima energije, od kojih je dio u hidroelektranama znatno iskorišten. Obnovljivi izvori su domaći izvor energije i njihova je uporaba sredstvo poboljšanja sigurnosti opskrbe energijom, poticaj razvoju domaće proizvodnje energetske opreme i usluga, te način ostvarenja ciljeva zaštite okoliša. “Strategija energetskog razvitka Hrvatske predviđa značajno povećanje korištenja OIE-a. Pri provedbi postojećeg sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora uočene su mogućnosti pojednostavljenja i poboljšanja administrativnih procedura, a osobito razdvajanje postupaka za tzv. mikroelektrane i postrojenja koja koriste OIE veće snage. U sklopu aktivnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva osigurane su savjetničke usluge za potporu razvoju učinkovitijih procedura za projekte OIE-a, reviziju podzakonskih akata te ekonomsko-financijsku reviziju tarifnog sustava. Ministarstvo na temelju tih podloga trenutačno priprema sveobuhvatnu izmjenu podzakonskih propisa koja će omogućiti bržu i jednostavniju realizaciju još većeg broja projekata OIE-a te konačno dostizanje ciljeva zacrtanih Strategijom energetskog razvitka Hrvatske”, ističe Darko Horvat. Ipak, valja biti svjestan kako je primjena OIE-a još vezana uz poticaje koje je potrebno osigurati, posebno kroz naknadu za poticanje proizvodnje električne energije

iz obnovljivih izvora. Stoga Strategija i Program provedbe Strategije traže pravu mjeru i oblike primjene obnovljivih izvora uz najpovoljniji odnos ostvarenih ciljeva i učinka na domaću ekonomiju. Zbog očekivanog nastavka globalnog trenda povećanja cijena fosilnih energenata i s njima vezanih troškova emisija, primjena OIE-a će biti sve konkurentnija. Tada će se obnovljivi izvori na području Hrvatske još više koristiti, što će zasigurno voditi do okretanja trenda i smanjenja ovisnosti o uvozu energenata.

GRADNJA ENERGETSKIH OBJEKATA

Kratkovidni napad na Strategiju Izgradnja LNG terminala, nuklearne elektrane te raster plinovoda, kao i sve ostale projekte u energetici Darko Horvat smatra nužnima i dobrodošlima. “Ako neće biti kod nas, bit će negdje u susjedstvu, gdje ih malo ili nikako ne možemo kontrolirati ili na njih utjecati. Ako nemamo objekte u Hrvatskoj, neće biti zaposlenosti ni proizvodnje opreme. Jednom riječju - neće biti održivog razvoja”, smatra Horvat. Inače, regija pati zbog manjka energije i objekti će se graditi. Horvat se nada kako nas neće

zaobići. Kompanije se nadmeću i imaju podršku nacionalnih vlada. S obzirom na nepopularnost energetskih objekata, izuzetno je lako dobre projekte osujetiti. “Zbog toga je potreban stalan rad i komunikacija s javnošću oko tih pitanja. Politika napada na energetsku strategiju je loša i kratkovidna. To prije što je ona harmonizirana sa strategijom najjačeg svjetskog gospodarstva, odnosno sa strategijom Europske unije”, zaključuje Horvat. zelenimagazin | srpanj 2011. | 7

AKTUALNO

Sunce, vjet u ralja

8 | srpanj 2011. | zelenimagazin

OBNOVLJIVI IZVORI I ENERGETSKA STRATEGIJA

ar, biomasa... ma birokracije Iz obnovljivih izvora Hrvatska je do 2012. planirala proizvoditi najmanje 5,8, a još ne proizvodi niti jedan posto električne energije. Osim skupoće OIE-tehnologija, izgradnju postrojenja i dalje koči iznimno složena administrativna procedura, i to za sve obnovljive izvore! PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

ad je potpisala i ratificirala Kyoto protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCC), Hrvatska se obvezala do 2012. smanjiti emisiju stakleničkih plinova pet posto u odnosu na referentnu 1990. godinu. U pretpristupnom razdoblju za punopravno članstvo u Europskoj uniji obećala je do 2020. godine 20 posto povećati udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji, 20 posto povećati energetsku učinkovitost te toliko smanjiti i emisiju stakleničkih plinova u okoliš. A nakon što postane članicom EU-a, morat će započeti trgovanje emisijama stakleničkih plinova, i ta je direktiva u potpunosti prenesena u hrvatsko zakonodavstvo. Zbog toga, ali i zbog rastućih energetskih potreba, u područje energetike mora se u idućih

desetak godina, prema projekcijama i današnjim cijenama tehnologija, uložiti oko 10 milijardi eura. Kako bi ostvarila preuzete obveze, Vlada je u ožujku 2007., među ostalim, donijela Uredbu o minimalnom udjelu električne energije i kogeneracije (proizvodnja električne i toplinske energije u jedinstvenom procesu) iz obnovljivih izvora energije, što se potiče iz sustava tzv. feed-in tarifa. Prema toj uredbi, udio je OIE-a u Hrvatskoj do kraja 2010. u ukupnoj proizvodnji energije trebao iznositi 5,8 posto. No taj cilj nije ostvaren. Udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije u nas je trenutačno manji od jedan posto, ako se, naravno, izuzmu velike hidroelektrane instalirane snage veće od 10 megavata (MW) koje proizvode oko 35 posto struje. APSURDNE ČINJENICE Razlog zbog kojeg obnovljivi izvori energije još nisu snažnije pokucali na energetska vrata zelenimagazin | srpanj 2011. | 9

AKTUALNO

UVJETI RAZLIČITI PO ŽUPANIJAMA

Institucije nisu usklađene Nelogično je što se više od 60 potvrda traži i za opremanje malog kao i za opremanje velikog sustava, ističu u tvrtki EOL ing PIŠE Jozo Vrdoljak vrdoljak@privredni.hr

Splitska tvrtka EOL ing od osnivanja 2000. bavi se razvojem projekata vezanih uz obnovljive izvore. Respektabilno iskustvo stekli su na projektima solarne energije, vjetroenergije, meteorologije, na ugradnji kolektora za pripremu sanitarne i tehnološke tople vode u kućanstvima, gospodarstvu, javnom i uslužnom sektoru... U početku je ta tvrtka bila usmjerena isključivo prema projektima meteoroloških mjernih postaja, ispitivanju meteoroloških uvjeta kao osnove za kvalitetnu analizu vjetropotencijala. No, kod projekata za korištenje energije vjetra mnogi su problemi vezani uz prostorne planove, ali sve ih je više i s investitorima koji su zauzeli pozicije, a projekte ne prate realnom dinamikom i zapravo zauzimaju mjesto onima koji ih mogu brzo realizirati, kažu u EOL ingu. Zapošljavanjem mladih stručnjaka, stalnim ulaganjem u obrazovanje EOL ing je djelatnost proširio na projektiranje, nadzor, konzalting i inženjering u projektima vjetroelektrana i solarnih elektrana. Razvijaju više od 15 projekata vjetrolektrana. Postavili su i održavaju 50-ak stanica za mjerenje vjetropotencijala. Projektiraju i ugrađuju OIE sustave na otocima i u planinskim područjima... “Velike su potrebe za solarnim toplinskim sustavima u turističkim objektima. Ako svaki gost kampa dnevno potroši oko 30 litara tople vode,

ugradnja tih sustava je isplativa”, ističe Olivera Stanić, voditeljica marketinga i prodaje tvrtke EOL ing. LOŠA REGULATIVA Tržišni potencijali za OIE projekte u Hrvatskoj stalno rastu. No, kako naglašava Aleksandar Kovačević, voditelj projekata u EOL ingu, niti Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, niti Uredba o naknadama za poticanje, niti Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije sami po sebi neće donijeti ništa ako ne postoji obveza i odgovornost ne samo za to zaduženih institucija nego i stvarna volja ljudi koji u njima rade. “Nelogično je što više od 60 potvrda morate dobiti i za opremanje malog objekta kao i za opremanje velikog sustava. Uvjeti ulaganja i efikasnost uprave razlikuju se od županije do županije”, upozorava Kovačević i dodaje kako državne institucije, od resornog ministarstva do regulatorne agencije i operatora sustava i tržišta, dobrim dijelom nisu u suglasju, preklapaju prava i obveze te traže velik broj nepotrebnih dokumenata. “Mogući investitori, osobito oni koji žele na krovu postaviti solarni fotonaponski sustav, već u početku zbog toga odustanu. Nedopustivo je da za sustave od dva kW procedura bude ista kao za vjetroelektrane od 10 MW. Ograničenje od 1 MW treba također povećati na 100 MW do 2020. godine”, pojašnjava Kovačević.

EOL ing je dosad realizirao atraktivan projekt u Parku prirode Prevlaka, potom Dvore svetog Jurja na Hvaru te niz projekata za opskrbu strujom izdvojenih objekata. Objekt u Parku prirode Prevlaka uz 18 fotonaponskih panela pojedinačne snage 140 Wp, je sustav u koji je instaliran i vjetrogenerator snaukupne snage 2520 W, hibridni ins napajanje električnom energijom ge 1500 W. Osigurano je napa trošila na portirnici Parka, u restoranu, kuhinji i osvje osvjetljenje na ulazu u Park, a sustav su stručnjaci EOL inga projektirali tako da se u budućnora sti može i nadograditi.

10 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Hrvatske, osim skupe izgradnje takvih postrojenja, naša je izuzetno složena administracija. Svi koji u Hrvatskoj mogu i žele ulagati u gradnju vjetroelektrana, sunčevih i elektrana na biomasu, ili primjerice malih hidroelektrana snage do 10 megavata, te na taj način steći status povlaštenog proizvođača električne energije, trebaju biti spremni na to da će nekoliko godina obilaziti razne adrese kako bi prikupili i ishodili za to potrebnu dokumentaciju. I to za sve vrste obnovljivih izvora! Politika sustava poticanja proizvodnje električne energije ne favorizira nijedan određeni obnovljiv izvor, već izbor prepušta poduzetničkoj inicijativi. Sa stajališta energetskog potencijala i tržišnih tehnologija OIE-a, u Hrvatskoj prednost u proizvodnji električne energije imaju vjetroelektrane, a u proizvodnji toplinske energije sunčani kolekori.

ZA ISPUNJENJE OBVEZA IZ SPORAZUMA KOJE JE POTPISALA, PREMA IZRAĐENIM PROJEKCIJAMA I AKTUALNIM CIJENAMA TEHNOLOGIJA, PROCJENJUJE SE DA HRVATSKA DO 2020. U PODRUČJE ENERGETIKE MORA ULOŽITI OKO 10 MILIJARDA EURA U Registru projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (OIEKPP) trećina zahtjeva za izdavanje prethodne energetske suglasnosti otpada na projekte vjetroelektrana. Sunčevu energiju, koja također ima zavidan potencijal, per capita koristimo vrlo malo u odnosu na nama slične države u regiji, što je apsurdno. Baš kao što je apsurdna i činjenica kako je većina projekata iskorištavanja sunčeve energije razvijena na području kontinentalne Hrvatske, a ne u priobalju gdje je više sunčanih dana u godini. Krivca za slabo iskorištavanje energije sunca ne treba tražiti među proizvođačima opreme i tehnologije. Oni koji se bave energetskim problemima, naime, još nisu spoznali činjenicu kako je upravo sad odgovarajući trenutak za čvrste odluke i poduzimanje koraka koji će pridonijeti snažnijem iskorištavanju kako sunčeve energije tako i svih ostalih obnovljivih izvora.

SURADNJA VIPNETA I KONČARA

Hibridna slavonska stanica Ekološki prihvatljivi sustavi napajanja pokazali su se korisnim na udaljenim i nepristupačnim lokacijama

ipnet i Končar predstavili su prvi od tri hibridna sustava baznih stanica koje se napajaju obnovljivim izvorima energije, te za proizvodnju električne energije, uz sunce i vjetar po prvi puta koriste i gorivne članke. To je prva takva bazna stanica u ovom dijelu Europe, a postavljena je u Slavoniji. Inicijativa za hibridni sustav je Vipnetova, a osnovnu ideju razradili su zajednički Vipnetovi i Končarovi stručnjaci, te je prototip napravljen za nepunih 10 mjeseci. Cijeli se sustav sastoji od tri osnovne komponente, svaka od njih je zaseban proizvod koji se može modularno slagati prema zahtjevima potrošnje, ali i prema klimatskim uvjetima pojedine lokacije,

priopćeno je iz Vipneta. U tri osnovne komponente spadaju fotonaponsko postrojenje, vjetroagregat i energetski učinkovit kontejner za smještaj akumulatorskih baterija, gorivnih članaka sa spremištem vodika i sustava upravljanja izvorima, kao i za smještaj telekomunikacijske opreme. Od samih početaka svog poslovanja, Vipnet razvija ekološki prihvatljive sustave napajanja svoje mreže, što se pokazalo naročito korisnim na udaljenim i nepristupačnim lokacijama. Naime, osim ovog hibridnog sustava, Vipnet u svojoj mreži ima 50 odašiljača i 11 baznih stanica koje rabe sunčevu i energiju vjetra za proizvodnju električne energije kojom se napajaju. (B.O.)

zelenimagazin | srpanj 2011. | 11

OBNOVLJIVI IZVORI

PORUKE MEĐUNARODNOGA GOSPODARSKO-ZNANSTVENOG SKUPA

Bioplin: višestruko ko Stručnjaci smatraju kako bi se u Hrvatskoj moglo bez teškoća rea postrojenja jačine jednog megavata

ioplin u Hrvatskoj – potencijali i mogućnosti financiranja, drugi međunarodni gospodarskoznanstveni skup o toj temi u Vukovaru je okupio oko 150 predstavnika austrijskih tvrtki koje se bave bioplinskom tehnologijom, zainteresiranih hrvatskih tvrtki, te znanstvenika. Grupaciji za bioplin pri Zajednici obnovljivih izvora energije (OIE) Hrvatske gospodarske komore ovaj put su partneri u organizaciji bili Austrijski ured za vanjsku trgovinu i časopis Agroglas.

12 | srpanj 2011. | zelenimagazin

SMANJITI UVOZ ENERGENATA S izazovima tržišta, kako je istaknuto, nositi se možemo samo tako da zaštita okoliša, očuvanje prirodnih resursa i ekološka osviještenost budu prioriteti održivog razvoja, a gospodarska komponenta u skladu s poštivanjem prirode. “Nedostatak energije i sirovina, stalan rast cijena, nepredvidivost klime te sve veće zagađenje okoliša iziskuju odgovorno i štedljivo postupanje”, naglasio je mr. Roman Rauch, direktor Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu. Budući da je Hrvatska prisiljena uvoziti većinu energenata, korištenjem bioplina smanjio bi se uvoz pojedinih energenata, naročito električne energije. Time bi se umanjila energetska

ovisnost o drugim državama i povećao broj zaposlenih te lakše ostvarile obveze prema EU-u u zamjeni konvencionalnih goriva obnovljivima. PRESPORI SMO U REALIZACIJI Više je razloga što su partneri u organizaciji skupa bile austrijske tvrtke i stručnjaci: u Austriji su još 1992. zakonom o ekostruji stvoreni okviri za gospodarsko korištenje obnovljive energije. To je pridonijelo razvoju nove industrijske grane koja je, osim što je stvorila nova radna mjesta, napravila od Austrije pionira na tom području. S novim podzakonskim aktima o korištenju obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, ali i svojim velikim potencijalima, i Hrvatska ima priliku krenuti istim uspješnim putem. O trenutačnoj situaciji na tom području

U VUKOVARU BIOPLINSKO POSTROJENJE U PZ-u OSATINA

Farme prodaju struju, griju staklenik, štite okoliš...

ristan i isplativ lizirati između 100 i 150 bioplinskih PIŠE Svetozar Sarkanjac

sarkanjac@privredni.hr dr. Davor Kralik, stručnjak s osječkog Poljoprivrednog fakulteta i voditelj Grupacije za bioplin pri HGK-u, kaže: “Iako se kod nas neke stvari presporo razvijaju, možemo se pohvaliti kako Hrvatska ima dva bioplinska postrojenja u sklopu Poljoprivredne zadruge Osetina u Slavoniji. Interes je za takve projekte relativno visok, međutim, realizacija ide sporo. Izravnim kontaktima s tvrtkama koje se bave bioplinskim tehnologijama želimo ubrzati te procese.” BRZ POVRAT ULAGANJA Premda se ne može mjeriti s Njemačkom ili zemljama razvijenijega gospodarstva, Hrvatska ima, tvrdi dr. Kralik, u iskorištavanju bioplina iznimne potencijale, i to u povezivanju s poljoprivrednom proizvodnjom, uz istodobne koristi u zbrinjavanju organskog otpada koji predstavlja tehnološ-

ki, ali i ekološki problem. “Određene službene strateške procjene spominju mogućnosti za 20 do 30 bioplinskih postrojenja. Mi, međutim, smatramo da se bez teškoća može realizirati između 100 i 150 bioplinskih postrojenja jačine jednog megavata, a osim energije iz obnovljivih izvora, time dobivamo i čistiji okoliš.” Primjer Austrije, koja već 60 posto potrebne energije dobiva iz obnovljivih izvora, najbolje pokazuje da su takva postrojenja isplativa, ističe dr. Kralik. Njemačka, primjerice, ima oko 4500 bioplinskih postrojenja različite snage, i dalje ulaže u njih, kao i većina zapadnoeuropskih zemalja. Investicije se isplate za pet do sedam godina, već prema tome koja se sirovina koristi. Posredno to donosi otvaranje novih radnih mjesta, te smanjuje emisiju štetnih plinova.

Jedina dva zasad izgrađena bioplinska postrojenja u Hrvatskoj rade u sklopu Poljoprivredne zadruge Osatina iz Semeljaca. Na farmi u Ivankovu postrojenje radi već gotovo tri godine, a drugo je izgrađeno uz farmu u Tomašancima. Struja koja se tu proizvede na temelju stočarske i ratarske proizvodnje isporučuje se HEP-u, a PZ Osatina od toga mjesečno ostvaruje između 2,2 i 2,5 milijuna kuna. Konkretno, farme s oko 3000 grla stoke svaki dan proizvedu 220 prostornih metara gnoja što je dovoljno za gotovo 70 posto potreba bioplinskog postrojenja. Preostali dio sirovine namiruje se iz biljne proizvodnje. Oba su bioplinska postrojenja PZ-a Osatina istovrsna, i proizvode 2 X 1 MW/h električne, te 2 x 1,3 MW/h toplinske energije. Izgrađena su u skladu s najnovijim tehnološkim dostignućima, zaokružila su proizvodne procese na farmi, poboljšala uvjete držanja životinja, radno okružje i zaštitu okoliša. Uza sve to, dobivena toplinska energija koristi se za zagrijavanje 15 hektara staklenika za povrće.

Najveće potencijale imamo u Slavoniji

U sklopu projekta BiogasIN, u koji je uključeno sedam zemalja Središnje i Istočne Europe, na tridesetak ciljanih područja ispitane su mogućnosti razvoja održivog tržišta bioplina. U Hrvatskoj su ta ciljana područja bila Varaždinska i Međimurska, te Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija. Procijenjeno je da se oko 20 posto nacionalnog potencijala bioplina nalazi u Vukovarsko-srijemskoj, a oko trećine u Osječko-baranjskoj županiji. zelenimagazin | srpanj 2011. | 13

OBNOVLJIVI IZVORI

INICIJATIVE: prijedlog Grupacije Biotoplifikacija

Treba nam 40 ma Hrvatske tvrtke udružene u klaster predlažu plan biotoplifikacije Hrvatske - nacionalni projekt gradnje kogeneracijskih elektrana na biomasu koje su 90 posto hrvatski proizvod PIŠE Svetozar Sarkanjac sarkanjac@privredni.hr

rupacija Biotoplifikacija, klaster u kojem se okupilo sedam hrvatskih tvrtki i jedna udruga, izradila je plan biotoplifikacije Hrvatske i predlaže nacionalni projekt gradnje 40-ak malih BE-TO elektrana. Te elektrane snage jednog megavata električne i četiri megavata toplinske snage odgovaraju hrvatskim potrebama i 90 posto su hrvatski proizvod. Prvi čovjek Grupacije, ugledni stručnjak dr. sc. Nikola Čupin, o projektu kaže: “Očekujemo ugovaranje prvog objekta, međutim, suočavamo se sa stranom konkurencijom koja ide s dumping cijenama; istodobno, mi nemamo adekvatnu zaštitu naše Vlade. Predložili smo da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost financira tipski projekt BE-TO elektrana kako bi izgradnja bila jeftinija i brža, no dosad smo dobili samo verbalnu podršku Ureda predsjednika RH, potpredsjednika Vlade Miloševića, Ministarstva gospodarstva...” kaže dr. Čupin te pojašnjava: “Kad bismo iz domaće drvne sirovine proizvodili struju i toplinu te zaposlili domaću industriju, dodanu bismo vrijednost, u odnosu na sirovo drvo koje danas Hrvatska izvozi, povećali četiri puta!”

DOMAĆI RESURSI Da Hrvatska ima vlastite tvrtke koje su za gradnju biotoplifikacijskih postrojenja stekle potrebne reference, pokazuje uspješna izgradnja elektrane na drvnu biomasu u Strizivojni. Osim toga, nacionalni projekt 14 | srpanj 2011. | zelenimagazin

što ga predlaže Grupacija uzima u obzir i korištenje naših šuma kao nacionalnog resursa. Hrvatskoj, naime, ne odgovara izgradnja velikih, već više malih elektrana kako bi transport drva bio jednostavniji i ograničen, te kako bi se mogla maksimalno iskoristiti proizvedena toplina. Iskoristivom se, naime, smatra toplina snage četiri MW, jer više je teško i potrošiti. Gradnja manjih postrojenja je učinkovitija, a kod tipske elektrane za koju se zauzima Grupacija dostiže se iznimno visokih 80 posto iskoristivosti, jer samo 20 posto topline ide u okoliš. Kod većih elektrana čak 60 posto energije završi u okolišu! POTREBNA STRATEŠKA ODLUKA “Projekt bi imao velik pozitivan učinak na razvoj regionalnoga gospodarstva, no kod nas i dalje nema stava službene politike koja bi to svojim odredbama i stvarno provodila. Nema strateške odluke o korištenju vlastitih resursa kojima realno raspolažemo. Umjesto toga, dolaze nam strani proizvođači, koji uzmu naše sirovine i naše poticaje, i kod nas razvijaju svoju tehnologiju s dumping cijenama. Stoga je naš stav da hrvatska znanost treba resurse trošiti tamo gdje već imamo i vlastitu tehnologiju i sirovine. Oni koji razmišljaju o nacionalnim interesima, to jasno shvaćaju. Problem nastaje kad se dođe do razine privatnih interesa. Tada se ljudi okreću onome što je jeftinije i bolje marketirano, premda to dugoročno višestruko šteti nacionalnim interesima: razvoju vlastite tehnologije, zapošljavanju, kvalitetnom korištenju sirovina...”, zaključuje direkor Grupacije Biotoplifikacija dr. Nikola Čupin.

VLASTITA TEHNOLOGIJA

lih BE-TO elektrana

Hrvatska bioelektrana po modelu ‘ključ u ruke’ Klaster Grupacija Biotoplifikacija razvio je kompletnu uslugu izgradnje tipske bioelektrane-toplane od 1 MW električne i 4 MW toplinske snage, koja je više od 90 posto hrvatski proizvod. Kotao proizvodi TPK-EPO, turbinu TTK Karlovac, električno postrojenje Končar-Montažni inženjering, toplinsku stanicu B.E.S.T. projekt, dok su nadzor i upravljanje povjereni tvrtki PHB Zagreb. Bioelektrana se proizvodi po modelu “ključ u ruke”, uz jamstvo za dobro izvršenje posla i pogon 8000 sati godišnje.

TPK-EPO

TTK Karlovac

EES

Dimni plinovi

Vlastita potrošnja

KONČAR montažni inženjering Gorivo

Kotao

Turbina

Pepeo

OIKON Toplinska mreža PHB

Nadzor i automatizacija

Leko-biro

Projekt i građevina

URH

Promocija projekta

B.E.S.T. Projekt

zelenimagazin | srpanj 2011. | 15

OBNOVLJIVI IZVORI PIŠE Drago Živković

zivkovic@privredni.hr

vrtka TPK-EPO proizvodnja, jedna od sljednica socijalističkog mastodonta Tvornice parnih kotlova na zagrebačkom Žitnjaku, ujedno jedan od suosnivača klastera Grupacija Biotoplifikacija, praktički je jedina tvrtka na koju je danas u Hrvatskoj spala proizvodnja parnih kotlova. Kotlove, istina, proizvodi i Đuro Đaković TEP, ali sudbina je te tvrtke neizvjesna, nakon što je njezin austrijski vlasnik otišao u stečaj, pa su ih kupili Rusi, čiji poslovni planovi nisu posve jasni. Današnja TPK-EPO proizvodnja d.o.o. nasljednik je istoimenog dioničkog društva koje je otišlo u stečaj prije deset godina. Jedna je od rijetkih tvrtki nastalih na razvalinama starog TPK koja i dalje radi, i to vrlo uspješno. Direktor Željko Begić ističe da više od 90 posto proizvodnje izvoze, a glavna su im tržišta Francuska, Danska, Njemačka, Austrija i Libija. Najveća referenca im je golem kotao od 305 tona, koji su radili za partnera u Južnoj Africi, i transportirali ga preko cijele Europe do luke u Hamburgu.

GRIJANJE NA OTPAD Iz mnoštva projekata u kojima je TPKEPO sudjelovao ili sudjeluje, Begić izdvaja kogeneraciju na biomasu u Strizivojni. Proizveli su i kotao za spalionicu otpada u Celju, koja je također kogeneracijska bioelektrana-toplana. Celjski se projekt može smatrati primjerom za gradove slične veličine, a jedini problem im je u početku bio manjak otpada, zbog čega su ga dovozili iz Ljubljane. Spalionica ima instalirane vrhunske keramičke filtere, pa proizvodi samo

16 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Domaće tvrtke uspješne u razvoju OIE tehnologija

Kotlovi TPK-EPO griju Južnu Afriku Premda izvoze 90 posto proizvodnje na svjetska tržišta, u TPK-EPO posebno izdvajaju domaći kogeneracijski projekt u Strizivojni 0,02 posto opasnog otpada koji se potom utiskuje u zemlju pod visokim tlakom. Razvoj tehnologije filtriranja glavni je razlog što se ponovno sve više grade termoelektrane općenito, pa čak i one na ugljen. U IGRI DESETAK PROJEKATA Prvi sljedeći projekt klastera u kojem djeluju trebala je biti bioelektrana u Glini, koja bi grijala nedavno otvoreno novo krilo tamošnjeg zatvora. Ugovor je trebao biti potpisan 1. lipnja, ali recesija je zasad

odgodila i taj projekt. Begić je očekivao više pomoći države, imajući na umu da projekti kogeneracije pridonose ostvarenju cilja od 20 posto energije iz obnovljivih izvora, koji je Hrvatska prihvatila kao buduća članica EU-a. A u igri je još desetak projekata kogeneracija na šumsku biomasu, kaže Begić, i kao neke od mogućih lokacija spominje Vinkovce, Županju i Udbinu. Kada bi se klaster pokrenuo punim kapacitetom, TPK-EPO, koji sada zapošljava oko 70 ljudi, mogao bi ih zaposliti i

stotinu – kad bi ih bilo. Očito ih nema, jer kad su tražili bravare po cijelom Zagrebu preko Zavoda za zapošljavanje, nije se javio nijedan. Što nije ni čudno zna li se da obrazovanje za bravara godišnje upiše samo nekoliko učenika u Zagrebu, iako je to jedno od najtraženijih zanimanja na tržištu rada. Zato je TPK-EPO prisiljen uzimati priučene radnike koje potom nekoliko godina obučavaju. A onda im ih, žali se Begić, uzme nelojalna konkurencija za sezonske poslove.

zelenimagazin | srpanj 2011. | 17

OBNOVLJIVI IZVORI

STRIZIVOJNA HRAST PRVA IZVORNO HRVATSKA ELEKTRANA NA DRVNU BIOMASU

U Strizivojni više ne bi PIŠE Svetozar Sarkanjac sarkanjac@privredni.hr

oš samo prije koju godinu, kada bi strojevi tvornice parketa Strizivojna Hrast malo jače “potegnuli”, cijela Strizivojna, selo južno od Đakova – ostajala bi bez struje. Ta uspješna tvornica za normalnu proizvodnju treba oko 2,2 MW električne energije, međutim, lokalni distributivni kapaciteti HEP-a to nikako nisu mogli zadovoljiti. Alternativa je bio mazut, odnosno dizel-agregat koji je proizvodio potrebnu struju, ali uz mjesečni trošak od oko milijun kuna. U razgovorima sa stručnjacima iz tvrtke HEP ESCO o tome kako pronaći učinkovitije rješenje, došlo se do ideje izgradnje vlastite elektrane, i to na ono što je zapravo ostatak osnovne proizvodnje – na piljevinu! ŠEST GODINA BORBE Od ideje do realizacije prošlo je, međutim, gotovo šest godina. Neznanje i opstrukcija birokracije, dijelova državnih i 18 | srpanj 2011. | zelenimagazin

financijskih institucija, ozbiljno su ugrozili ne samo projekt elektrane, nego i čitavu proizvodnju tvornice parketa. Višegodišnju napornu birokratsku trakavicu slikovito objašnjava Martina Ravlić,

INVESTICIJA OD 15 MILIJUNA EURA ISPLATIT ĆE SE VEĆ ZA OSAM GODINA JER JE NAJVEĆI DIO SIROVINE ZA RAD ELEKTRANE DRVNI OSTATAK voditeljica projekta izgradnje elektrane i pomoćnica direktora i vlasnika tvrtke Strizivojna Hrast Mate Ravlića: - Kada smo prije šest, sedam godina krenuli u taj projekt, nije bilo potrebne zakonske regulative. Nakon što se to nekako definiralo, pojavio se problem kreditiranja čitave investicije. Tadašnja naša matična banka odustala je od kreditiranja, navodno zbog nastupajućih poremećaja na tržištu. Onda smo opet zapeli i počeli tražiti drugu banku koja je zainteresirana za takav projekt. Nakon što smo toj drugoj banci

predali svu dokumentaciju, njima je trebalo devet mjeseci da donesu odluku hoće li ili neće financirati projekt. Razočarani takvim odugovlačenjima, razmišljali smo i o odustanku od tog posla, ali smo ipak zakucali i na vrata treće banke, koja nas je odmah prihvatila. Gotovo istodobno javila se i ona druga nudeći nam čak i smanjenje kamata uz prihvaćanje svih naših uvjeta samo da se opredijelimo za njih. Nismo, naravno, s njima više htjeli razgovarati jer su se pokazali neprofesionalnima. Odlučili smo se za treću banku. U svemu smo tome potrošili nekoliko godina dragocjenog vremena. Tome treba pridodati i niz birokratskih otezanja i nerazumijevanja. Recimo, lokacijsku dozvolu smo čekali devet mjeseci zato što osoba iz nadležne državne službe, koja je to trebala ispisati, nije znala o čemu se radi, kako to napisati, pa je sve skupa trajalo, i trajalo... STRUJA IZ PILJEVINE Kogeneracijsko postrojenje elektrane kapaciteta 3,3 MW električne energije završeno je u svibnju, a sredinom lipnja ove

Sinergija znanosti i prakse Projekt elektrane na drvnu biomasu zasigurno ne bi uspio bez sudjelovanja znanosti. “Naravno, ovo je pravi primjer onoga što se naziva spojem znanosti i prakse. Ako tu postoji sinergija, onda svi možemo napredovati. Sve smo započeli s tvrtkom HEP ESCO, tvrtkom kćeri HEP-a koja se bavi uštedama energije, i tu se zapravo rodila ideja ove elektrane. Potom tvrtka ENERKON čiji su stručnjaci bogatog poslovnog i znanstvenog iskustva odigrali također značajnu ulogu u svemu. Savjeti i stručna pomoć stizala je iz našeg resornog ministarstva, iz Ministarstva regionalnog razvitka, sa Šumarskog fakulteta... Velik broj ljudi bio je, i još je uvijek, uključen u ostvarivanje toga projekta”, kaže Martina Ravlić.

Kogeneracijsko postrojenje elektrane kapaciteta 3,3 MW električne energije pokriva sve potrebe za strujom tvornice parketa, a višak isporučuje HEP-u

trebalo nestajati struje godine prve količine “struje iz piljevine” isporučene su u sustav HEP-a, a tako će na temelju ugovora biti i sljedećih 12 godina. Vrijednost investicije dostigla je 15 milijuna eura. Međutim, prema studiji, zahvaljujući poslovanju elektrane, Strizivojna Hrast godišnje će ostvarivati uštedu od 1,9 milijuna eura. Samo na taj način cijela će se investicija isplatiti već za osam godina. To više, jer najveći dio sirovine za rad elektrane predstavlja drvni ostatak iz primarne proizvodnje parketa. Ono što nedostaje nabavljat će se od Hrvatskih šuma. Budući da elektrana za Strizivojnu Hrast predstavlja potpuno novu djelatnost, bilo je važno na vrijeme osigurati potrebne stručnjake koji će voditi njezin rad. Još prije godinu dana zaposlili su ljude koji će raditi na novom postrojenju. Tih desetak inženjera elektrotehnike i strojarstva godinu dana sudjeluju u izgradnji i montaži, tako da praktično znaju sve – od temelja do svakog kabela, dok sam rad elektrane ne iziskuje velik broj novih radnika. Primjer tvornice Strizivojna Hrast i izgradnja njihove, za sada u Hrvatskoj jedin-

stvene tvornice energije, najbolja je potvrda teze kako energija sama sebi nije svrha. Naime, elektrana toj tvrtki znači temeljni uvjet širenja i uopće mogućnost rada. Elektrana neizravno otvara i nova radna mjesta koja nisu nevažna za širu zajednicu. “Na jesen nas očekuje val novog zapošljavanja ljudi u osnovnoj djelatnosti jer planiramo otvoriti nove linije za proizvodnju parketa. Ulazimo u novu proizvodnju parketa, i tu se otvaraju nova radna mjesta.

U tome je i glavni smisao projekta elektrane. Jer, zahvaljujući tom vlastitom izvoru potrebne energije, sada možemo širiti osnovnu djelatnost”, zaključuje Martina Ravlić. I na kraju, jedno je izvjesno – nakon izgradnje tog vrijednog elektroenergetskog postrojenja, Strizivojna više neće ostajati bez struje. Barem ne zbog tvornice parketa. Umjesto nedostatka struje, u budućnosti je moguć jedino – nedostatak potrebnih radnika.

Tajna dobrog poslovanja Martinu Ravlić pitali smo i u čemu je tajna uspješnog plasmana parketa te tvornice na tržište, i to uglavnom strano. “Na domaćem tržištu prodajemo zaista simboličan postotak naše proizvodnje, jer gotovo sve ide van. U čemu je tajna? Tajna je u dobroj poslovnoj suradnji sa švicarskim partnerom s kojim imamo dugoročne ugovore. Naglašavam, to nije samo kupac, nego pravi poslovni partner. “ U Hrvatskoj već godinama većina poduzetnika izbjegava proizvodnju i sreću traži u trgovini, uslugama i drugim neproizvodnim djelatnostima. Na temelju tog iskustva, ljudima koji žele krenuti u poduzetništvo u Strizivojni poručuju: “Proizvodnja, a osobito u sadašnjim hrvatskim uvjetima, zaista je težak pothvat. Međutim, tu se radi o stvaranju nove dodane vrijednosti, i to je definitivno uspjeh. U Hrvatskoj je zaista teško biti poduzetnik i još se k tome baviti proizvodnjom i biti izvoznik. Mnogo je teškoća na tom putu. No, treba se boriti i znati jasne ciljeve, ali treba i voljeti to što radiš.” zelenimagazin | srpanj 2011. | 19

OBNOVLJIVI IZVORI

Primjeri iz prakse RES BIOENERGIJA JASENOVAC

Ugovor usporio projekt Austrijski su ulagači zbog zapinjanja investicije od 29 milijuna eura zatražili i diplomatsku intervenciju

ustrijska tvrtka RES Investgroup iz Beča još je lani u studenome svečano objavila početak gradnje energane na drvnu biomasu u gospodarskoj zoni u Jasenovcu. No do sredine ove godine na gradilištu se nije mnogo toga dogodilo. Projekt je zastao zbog spore procedure sklapanja ugovora s Hrvatskim šumama za kupnju drvne sječke. Od Karla Hubera, direktora projekta, saznali smo da od Hrvatskih šuma nikako ne mogu dobiti ugovor koji bi imao sve potrebne elemente (cijene, količine, itd.), a koji bi trebao biti podloga za pregovore s bankom o financijskom praćenju projekta. Austrijskim investitorima čini se kao da za sklapanje takvog ugovora postoje neke neobjašnjive političke prepreke. Iako se u Vladi stalno govori o investicijama, i poziva strane i domaće ulagače u energetski sektor, “na terenu” stvari zapinju, pa ulagači gube strpljenje. Austrijski investitori zatražili su pomoć i intervenciju i svojih diplomatskih predstavnika. Izvori u Hrvatskim šumama pak uvjeravaju nas da će vrlo skoro taj problem biti riješen. Kad ovaj broj Zelenog magazina bude otisnut, ugovor bi trebao biti potpisan. U Hrvatskim šumama potvrđuju da se tvrtka RES javila na natječaj za javnu prodaju drva za proizvodn proizvodnju energije te da im je poslan pos primjer

Krovnog ugovora i Godišnjeg ugovora radi mogućih primjedbi. Budu li, dakle, usklađeni interesi dviju strana, austrijski ulagači bi za nekoliko tjedana mogli početi izgradnju svog pogona. Pitanje je hoće li dostići ciljani datum dovršenja, travanj 2012., no kad elektrana bude gotova, isprva će korisnike opskrbljivati toplinskom energijom za grijanje i proizvodnju procesne topline, potom i strujom. Investicija je vrijedna 29 milijuna eura. Energana će imati maksimalnu toplinsku energiju 23 MWh, a maksimalna električna snaga bit će 7,2 MW. Godišnje će trošiti oko 60.000 tona drvne sječke. U elektrani će biti zaposleno 15 do 20 radnika. Usporedo s realizacijom tog projekta, trebala bi biti izgrađena i nova trafostanica od 35/20 kV u industrijskoj zoni, koja će biti priključena na glavnu trafostanicu HEP-a kapaciteta 110 kV u desetak kilometara udaljenoj Novskoj. RES je do faze spremnosti za realizaciju razvio slično kogeneracijsko postrojenje u Vrbanji, a namjerava u iduće dvije godine realizirati još dvije do četiri takve elektrane na biomasu te zauzeti značajan udjel na hrvatskom tržištu obnovljivih izvora energije. Stoga ih i zanima primjerena brzina sklapanja ugovora, ishođenja dozvola i svih ostalih procedura kako bi mogli biti konkurentni i u europskim razmjerima.

ŠTO KAŽU K U HRVATSKIM ŠUMAMA

Cijene drvne sječke prate rast potrošačkih Cije Može li se u Hrvatskoj dogoditi nestašica drvne sječke, i što je s rastom njezinih zinih cijena, cije pitali smo Željka Sučića, direktora Šumske biomase, poduzeća kćeri Hrvatskih šuma, koje je zaduženo za organiziranje tržišta drvnih ostataHrv ka ka iskoristivih kao gorivo u energanama. “Hrvatske šume objavile su javnu prodaju 600.000 tona godišnje prostornog drveta i drvne sječke za proizvodnju energije i time se odrekle izvoza. Obveza je Šumske biomase po sklopljenim predugovorima 200.000 tona godišnje. Za te količine postoji potencijal u šumama kojima gospodare Hrvatske šume”, kaže Sučić i dodaje da se Hrvatska ubraja u zemlje bogate drvetom, ali količine su ipak ograničene. Povećanje proizvodnje i podizanje tzv. energetskih nasada (za to je pogodno oko 40.000 hektara) raspoloživu će biomasu, ocjenjuju u Hrvatskim šumama, do 2015. povećati 24 posto u odnosu na 2010. godinu, odnosno sa 2,7 milijuna na 3,4 milijuna prostornih metara. Rast cijena drvne sječke prati indeks potrošačkih cijena, i od 2009. do 2011. iznosio je pet posto.

20 | srpanj 2011. | zelenimagazin

vrtka Univerzal iz Varaždina prva je u Hrvatskoj dobila status povlaštenog proizvođača električne energije za svoju energanu na drvnu biomasu. O iskustvima koja su u toj tvrtki stekli do njezina puštanja u pogon razgovarali smo s Marijanom Kovačićem, suvlasnikom Univerzala.

Zašto ste se odlučili napraviti takvu energanu? Tvrtka smo koja se bavi otpadnim materijalom. Prikupljamo mnogo drvne sirovine, poput starih paleta, drvenih sanduka i sličnog materijala, i smatrali smo kako bismo to otpadno drvo, kao i drvnu sječku koju bismo kupovali od Hrvatskih šuma, mogli upotrijebiti za proizvodnju električne i toplinske energije. Koliko je trajalo pribavljanje dozvola? Samo je prikupljanje dozvola trajalo najmanje dvije godine. Netko je izračunao kako je potrebno pribaviti 62 dokumenta do završetka projekta! Uložili smo mnogo vremena i napora dok nismo dobili sve suglasnosti za status povlaštenog proizvođača. Uporabnu smo dozvolu dobili u listopadu 2010. godine, a sada počinjemo i redovni rad. Kako je teklo opremanje energane? Oslonili smo se na domaće dobavljače kako bismo i njima dali priliku da sudjeluju u razvoju projekta, ali oprema često nije bila odgovarajuća. Moram reći da kod nas nema dovoljno znanja o opremi za takve pogone. Nismo zadovoljni ni projektnim rješenjima, ni opremom i mnogo smo toga morali mijenjati u hodu. Jeste li za gradnju energane koristili kreditne linije? Ukupno ulaganje je oko 3,5 milijuna eura. Prijavili smo se za “zelene kredite” HBOR-a još 2008., ali nam je tada rečeno kako nema novca za taj tip ulaganja. Obratili smo se poslovnoj banci računajući na to da ćemo preko nje kasnije doći do povoljnih sredstava HBOR-a. Poslovna banka nam je odobrila kredit, i to u švicarskim francima, što nam je trenutačno nepovoljno. Nadali smo se sa HBOR-om dogovoriti refinanciranje kredita, ali rekli su nam kako kreditiraju samo nove projekte. Dobili smo grace period, no zbog svih teškoća tek sad krećemo u proizvodnju energije, a već nam stižu na naplatu anuiteti kredita.

PIŠE Igor Vukić vukic@privredni.hr

Varaždinski poduzetnik Marijan Kovačić

Pothvat pun loših iskustava Da nije bilo financijskih rezervi, teškoće koje su pratile projekt energane bacile bi tvrtku Univerzal na koljena Kolika je snaga energane? Nazivna snaga je 2,74 megavata. Imamo sva odobrenja HEP-a, HERE-a i HROTE-a za preuzimanje električne energije koju proizvedemo. U elektrani će raditi 18 radnika. Kada očekujete dobit? Teško je to procijeniti. Elaborati koje smo naručili i platili sadrže određene veličine i procjene, ali stvari se u međuvremenu bitno mijenjaju. Prije određenog vremena tona drvne sječke iz Hrvatskih šuma stajala je 150 kuna, a sad se već približila 400 kuna. Ne mogu reći kad ćemo isplatiti tu investiciju. Moći ćemo raditi takve računice tek kad krenemo u redovnu proizvodnju. Zasad me nije stid reći da smo u cijeli posao ušli možda previše naivno. Da nismo imali financijskih rezervi, rast cijena sirovine i drugih troškova sigurno bi našu tvrtku bacio na koljena.

Biste li drugim poslovnim ljudima preporučili da se upuste u takav poslovni pothvat? Već iz ovoga što sam vam rekao možete i sami zaključiti kakva bi bila moja preporuka... Bili su tu kod mene ljudi iz Bjelovara i drugih krajeva Hrvatske i gledali s kakvim se problemima susrećemo. Ne znam. Možda je bolje ulagati u vjetroelektrane koje ipak ne angažiraju toliko radnika i energije. Moramo kupiti struju da bi naš pogon radio, a pitanje je koliki će biti povrat prodajom struje koju proizvedemo. Moramo kupovati drvnu biomasu, morali smo kupiti četiri mlina kojima meljemo drvo i dobivamo sječku koju sagorijevamo u pogonu, a imali smo i mnoge druge troškove... Očekujete li još problema? Moguće je da cijena drvne sječke poraste, a možda se pojavi i manjak te drvne mase. Za to je potrebna strategija na državnoj razini. Trebala bi država intervenirati i izraditi plan, odrediti, primjerice, gradnju

po jedne energane na biomasu u pojedinoj regiji, ali u tom planu i osigurati dovoljnu količinu energenta. U Njemačkoj se upravo dogodilo da su izgrađene energane, a onda je ponestalo drvne mase. Sada u oglasima možete pronaći energane na prodaju; da je država imala plan, to se ne bi dogodilo. Prije pokretanja projekta išli ste na seminare, informirali se... Jesam, bio sam na mnogim seminarima. Kad na njima sudjeluju inozemni gosti, to se uglavnom svodi na pokušaj da nama u Hrvatskoj prodaju svoja postrojenja. Žao mi je što to moram reći, ali seminari se uglavnom svode na to. Zbog toga mislim da se više isplati ulagati u energiju iz vjetra ili u solarne panele..., gdje nije potrebno kupovati energent i plaćati zaposlenike kao za proces proizvodnje iz biomase. Kad bi poticaji bili veći, i kad bi bilo manje birokratskih prepreka, vjerojatno bi općenito bilo i više investitora u ovom sektoru. zelenimagazin | srpanj 2011. | 21

3. regionalna energetska arena

Imamo li energije za rast?

Okretanje obnovljivim izvorima, ključ je energetski održive budućnosti - krovni je zaključak Treće regionalne energetske arene, održane u lipnju u Zagrebu u organizaciji Infoarena grupe i pod pokroviteljstvom Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Ulaganja u nove tehnologije iskorištavanja konvencionalnih, a osobito nekonvencionalnih energetskih izvora, kao i nova istraživanja pokretači su oporavka i energetskog sektora, i ukupnoga gospodarstva u Jugoistočnoj Europi, stoga je važan povoljan zakonodavni okvir i obećavajuća domaća klima koja će privući nove investitore, složili su se sudionici Arene iz naše i susjednih zemalja. Čiste tehnologije neće još dugo u potpunosti zamijeniti fosilna goriva, no zbog rasta cijena nafte obnovljivi izvori postaju sve konkurentnijima te važno područje investiranja naših energetskih kompanija, ocjena je Tomislava Čoraka, stručnjaka za energetiku i telekomunikacije u Jugostočnoj Europi i principala u uglednoj svjetskoj konzultantskoj tvrtki AT Kearney sa sjedištem u Chicagu. Važna su i ulaganja u modernizaciju mrežne infrastrukture, preko kojih će biti moguće upravljati obnovljivim izvorima te stvoriti preduvjete ze štednju struje. Tako će efikasnije korištenje smanjiti utjecaj rasta cijena električne energije zbog većeg udjela obnovljivih izvora, kazao je Čorak te zaključio: “Osim investicija u nove tehnologije, bitan je element uspjeha povećanje efikasnosti regionalnih kompanija kroz restrukturiranje i pojačano umrežavanje energetske infrastrukture, resursa i znanja.” 22 | srpanj 2011. | zelenimagazin

OBNOVLJIVI IZVORI

Ljubomir Majdandžić, predsjednik Hrvatske stručne u

Solarizacija ipak se kreć Sigurno je da će se do kraja 2011. pojednostaviti postupak dobivanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije, i on ne bi smio trajati dulje od 30 dana PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

ahvaljujući zemljopisnom položaju, Hrvatska ima u odnosu prema Danskoj, Njemačkoj ili, primjerice, Švedskoj, mnogo više sunčanih dana za pretvorbu energije sunčeva zračenja u toplinsku i električnu. Unatoč tom potencijalu, ističe Ljubomir Majdandžić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju (HSUSE), po glavi stanovnika imamo najmanje postavljenih solarnih kolektora za pripremu potrošne tople vode u Europi. Dok Europska unija na tisuću stanovnika ima u prosjeku 54 četvorna metra solarnih toplinskih kolektora, u Hrvatskoj imamo samo 10 četvornih metara. Pet puta manje nego zemlje Europske unije! Dobivaju li obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj važnost koja im pripada ili ne? Naznaka za to ima. Krenulo se u boljem smjeru, stvara se povoljna klima za promjene, time i za snažnije korištenje obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji. Jedan je od razloga i pritisak Europske komisije radi zatvaranja 15. poglavlja - energetike. Sve su bolji i uvjeti u nadležnim ministarstvima i agencijama, jer njih pritišću ulagači u obnovljive izvore. Pitanje je samo što je prioritet. Mi mislimo da je to sunčeva energija i biomasa.

Jači zamah investicija, među ostalim, otežava složena administracija; hoće li se tu nešto ubrzo promijeniti? Sasvim je sigurno kako će se do kraja godine pojednostaviti procedura za dobivanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije. To će se ponajprije odnositi na

U PRIOBALJU, ZAOBALJU I NA OTOCIMA IMAMO MNOGO MANJE FOTONAPONSKIH SUSTAVA ZA DOBIVANJE TOPLE VODE I ELEKTRIČNE ENERGIJE NEGO U UNUTRAŠNJOSTI manje sustave na postojećim građevinama koje imaju građevne dozvole i elektroenergetski priključak. Koliko trenutačno u Hrvatskoj imamo povlaštenih proizvođača električne energije dobivene iz sunca? Trenutačno je desetak fotonaponskih sustava, a nekoliko ih je u pripremi. Shvaćaju li građani prednosti takve energije? Građani su sve osvješteniji u ekološkom smislu. Oni doista žele i plaćaju naknadu za korištenje obnovljivih izvora energije.

druge za sunčevu energiju

Hrvatske e

Međutim, i dalje ne mogu shvatiti prednosti ugradnje sunčevih sustava, a i Hrvatska nije dovoljno, ili nije gotovo ništa učinila za financijske olakšice pri ugradnji tih tehnologija. K tomu, administracija nije dovoljno educirana, a ona je ta koja bi trebala snažnije prihvatiti uporabu obnovljivih izvora energije. Više je solarnih panela u kontinentalnom dijelu nego u priobalju, zar ne? Na žalost, i dalje je tako. Priobalje, zaobalje i otoci imaju mnogo manje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija nego unutrašnjost. Ali to će se promijeniti jer su neke priobalne županije počele subvencionirati ulaganja u sustave pripreme potrošne tople vode. Subvencije, valja naglasiti, mogu iznositi do 12.000 kuna.

Nekad se smatralo da će građani imati potrošnu toplu vodu ako solarnim kolektorima prekrijemo tri posto Hrvatske. Vrijedi li to i dalje? Danas je to čak i manje, zato što su proizvodi kvalitetniji. Čak i uz niži postotak mogli bismo imati zadovoljne građane koji ne bi trebali plaćati račune, ili bi im oni bili osjetno manji, ne samo za potrošnu toplu vodu nego i za grijanje. Zagovornik ste projekta Solarizacije Hrvatske i želite stvoriti imidž zelenožute Hrvatske. O čemu je točno riječ? Hrvatska ima velik potencijal u korištenju svih obnovljivih izvora energije, poglavito sunčeve. Uporište je za tu tvrdnju i u činjenici što je tehnički iskoristiv potencijal energije sunca - dakle onaj koji se danas tehničko-tehnološki može iskoristiti za pretvorbu energije

sunčeva zračenja u električnu, toplinsku ili energiju hlađenja - i dalje veći od ukupne svjetske potrošnje energije. Stoga poticanje ugradnje fotonaponskih sustava na građevine

VEĆINA FOTONAPONSKIH MODULA DOMAĆE PROIZVODNJE I DALJE ZAVRŠAVA NA KROVOVIMA IZVAN HRVATSKIH GRANICA koje već imaju električni priključak i vlastitu potrošnju, odnosno koje su već priključene na javnu elektroenergetsku mrežu, mora biti prioritet za dobivanje električne energije iz fotonaponskih sustava u projektu Solarizacije Hrvatske. Ovakvi sustavi su očiti primjeri distribuirane proizvodnje električne zelenimagazin | srpanj 2011. | 23

OBNOVLJIVI IZVORI energije koji se posebno potiču, primjerice, sustavom zajamčenih tarifa, i imaju veliku promidžbu u energetskoj politici Europske unije. Važno je napomenuti da ta ulaganja ne opterećuju državni proračun. Ono što država mora učiniti jest pojednostaviti proceduru

POTICANJE UGRADNJE FOTONAPONSKIH SUSTAVA NA GRAĐEVINE KOJE SU VEĆ PRIKLJUČENE NA JAVNU ELEKTROENERGETSKU MREŽU MORA BITI PRIORITET priključenja takvih fotonaponskih sustava na javnu elektroenergetsku mrežu do snage priključka građevine na koju se želi ugraditi fotonaponski sustav. Ta procedura ne bi smjela trajati dulje od 30 dana. Ako želimo solarizaciju Hrvatske, kod ugradnje sunčevih toplinskih sustava za grijanje ili pripremu potrošne tople vode poticaji nisu dovoljni, već se ostatak sredstava za investiciju mora namaknuti povoljnim, tzv. zelenim kreditima, čija kamata ne bi smjela biti veća od tri posto. Jesu li solarni kolektori sada prihvatljiviji cijenom nego što su to bili nekad? Cijena je sustava za dobivanje tople vode u manjem domaćinstvu s ugradnjom i puštanjem u pogon između 20.00 i 70.000 kuna, već prema tomu želi li se samo potrošna topla voda ili i potpora grijanju. Takva se investicija kućanstvima u unutrašnjosti isplati u razdoblju od pet do osam godina. U priobalju i otocima isplati se za tri do pet godina. Imamo i dvije vlastite tvornice solarnih ćelija? Da. U njima se proizvode kvalitetni fotonaponski moduli, ali oni su, na žalost,

skuplji od uvoznih. Razlog je u maloj količini proizvedenih modula. No i ta mala količina mahom se izvozi te tako većina domaćih fotonaponskih modula završava na krovovima izvan granica Hrvatske. Europljani i dalje prednjače u proizvodnji opreme za „hvatanje“ sunčeve energije. Međutim, i Kina snažnije ulazi u to područje... Kina danas ima oko 30 posto udjela u proizvodnji solarnih ćelija. Većinom se solarne ćelije proizvedene u Kini sklapaju na području Europe. Certifikacija se uglavnom provodi u Europi, pa je kvaliteta tih ćelija neupitna. Jeste li zadovoljni položajem sunčeve energije u Strategiji energetskog razvoja? Ne mogu reći da smo zadovoljni. Strategija energetskog razvoja Hrvatske predviđa da se u idućih 10 godina samo 45 megavata dobiva iz sunčeve energije. Primjerice, Češka je u prošloj godini instalirala 1300 megavata, a pretprošle 400 megavata. Ljudi koji su radili Strategiju nisu prepoznali prednosti koje na ovom polju ima Hrvatska. Pri izradi Strategije snažnije su se okrenuli uvozu energenata. Tako će Hrvatska postati još ovisnija o uvozu. A prema sadašnjoj Strategiji, Hrvatska bi uskoro mogla i do 80 posto vlastitih energetskih potreba zadovoljavati iz uvoza. Jeste li poduzimali što zbog toga? Jesmo. Uputili smo nekoliko dopisa Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva. Međutim, još nam nitko nije na njih odgovorio. Strategija je već, na žalost, napravljena. Stoga se moramo pridržavati i odrednica iz tog dokumenta. No smatramo kako se to može promijeniti.

Oko 6000 novih radnih mjesta Koje sve prednosti Hrvatskoj donosi projekt solarizacije? Mogu li se time otvoriti, primjerice, nova radna mjesta? - Mogu, i to različita radna mjesta. Primjerice u projektiranju, montaži, nadzoru, puštanju u pogon, u održavanju, marketingu i promidžbi tih sustava. Solarizacijom Hrvatske - u dijelu koji se odnosi na ugradnju fotonaponskih sustava te na tvornice koje proizvode fotonaponske module i ostale dijelove tih sustava – moguće je otvoriti oko 3000 novih radnih mjesta, a isto toliko i ugradnjom sunčevih toplinskih sustava, otvaranjem manjih tvrtki koje bi proizvodile dijelove solarnih sustava, primjerice kolektore i spremnike topline. Tim bi se projektom, dakle, moglo ukupno otvoriti oko 6000 novih radnih mjesta! Uz to, Hrvatska bi u 21. stoljeću bila ekološki čista i prepoznatljiva zemlja, manje ovisna o uvozu energije, društveno bogatija i gospodarski razvijenija, te tako integrirana u Europu i svijet.

24 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Fotonaponsko postroje

Sa slav potekli Na obiteljskoj kući u Sikir fotonaponskih panela, za

PIŠE Svetozar Sarkanjac

sarkanjac@privredni.hr

vadeset godina borio sam se kao ugostitelj s konkurencijom, a u ovome – nema konkurencije. Sunca ima dovoljno i za mog lijevog i desnog susjeda, a potreba za energijom bit će sve veća – objašnjava Ivan Lovrić iz slavonskog sela Sikirevaca, donedavni ugostitelj i odnedavni proizvođač struje iz sunčeve energije. Prije godinu i pol Lovrić je zbog sve lošijeg poslovanja zatvorio svoj sikirevački kafić. Iz medija je saznao kakve sve financijske i ekološke prednosti donosi bavljenje proizvodnjom električne energije iz sunca.

nje proizvodi struju, štiti okoliš i dodatna je zarada kućanstvu

onskih krovova prvi kilovati evcima Ivan Lovrić postavio je 70-ak kvadrata tvorio kafić i otvorio – solarnu elektranu ISPLATIVOST ZAJAMČENA Njegova solarna elektrana ima godišnji kapacitet od 10 kW, a prva je takve vrste u Slavoniji i peta u Hrvatskoj. Šteta što je tako, dodaje on, jer te su elektrane i sjajna mogućnost dodatne zarade za kućanstva, i ekološki korisne. A kakav je postupak ostvarivanja takvog projekta? “Meni je trebalo oko godinu i pol da prikupim svu dokumentaciju, projekte i dozvole. Međutim, sada to ide brže jer je zakonska regulativa sređenija, više vam se neće dogoditi da u nekoj nadležnoj državnoj instituciji službenik uopće ne zna što tražite, kao što se meni dogodilo u Slavonskom Brodu. Nakon što potpišete ugovor s Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE), možete ići u banku i tražiti kredit. HROTE vam u ugovoru jamči da Kako mu je to bilo potpuno nepoznato područje, počeo je pohađati seminare i edukativne radionice, istodobno i pribavljati projektnu dokumentaciju za pokretanje takve djelatnosti. Radno, a ne svečano, Lovrićevo je postrojenje potkraj svibnja i završeno. U sustav HEP-a počeo je isporučivati prve količine struje. No, kako je u razgovoru prvo naglasio, njegov je sustav takav da svu proizvedenu struju isporučuje HEP-u. Ništa ne koristi za sebe, ništa ne akumulira. O proizvodnji struje za vlastite potrebe, za zagrijavanje i slično, kaže, razmislit će kasnije, jer to je potpuno drugi sustav. “Moji obiteljski računi za potrošenu struju i dalje su isti kakvi su i bili, ali sada i ja HEP-u šaljem račune” – slikovito je objasnio Lovrić.

U PRIPREMI JE 50-ak ELEKTRANA PO UZORU NA SIKIREVAČKU: U OSIJEKU, TENJI, PAKRACU, NOVOJ GRADIŠKI, ZAPREŠIĆU, VINKOVCIMA... će od vas idućih 12 godina po povlaštenoj cijeni otkupljivati električnu energiju. Projekt elektrane kakvu sam ja radio stoji oko 300.000 kuna. A budući da država jamči poticajnu otkupnu cijenu električne energije od 3,83 kune po kilovat satu (za postrojenja kapaciteta do 10 kW), očekujem godišnju dobit od 50.000 kuna. Prema toj računici, investicija će mi se u potpunosti isplatiti

Povlašteni otkup dulji u Europi Prema sadašnjem hrvatskom zakonu, država proizvođačima struje jamči 12 godina povlaštenog otkupa struje. Međutim, Lovrić navodi kako mnoge europske države svojim proizvođačima omogućavaju osjetno dulje razdoblje povlaštenog otkupa. Dobri primjeri su Njemačka, Španjolska i Rumunjska koje s građanima prve ugovore potpisuju na rok od 18, pa čak i 20 godina. za šest, sedam godina, a sve što od HEP-a naplatim nakon toga trebalo bi mi donijeti zaradu od približno 300 tisuća kuna, što je sasvim pristojna dodatna zarada za obitelj. A da ne govorimo o tome koliko bi takva postrojenja bila korisna za škole, dječje vrtiće i slične javne ustanove” – objašnjava Lovrić, koji nakon završetka projekta nastavlja potrebno usavršavanje. S njim smo razgovarali upravo dan nakon što se vratio sa stručnog putovanja u München, gdje je posjetio jedan od najvećih svjetskih sajmova solarne opreme. Stoga je otišao i korak dalje. Osnovao je vlastitu tvrtku Energija iz prirode i bavi se konzaltingom, te u suradnji s još nekoliko stručnih tvrtki zainteresiranima nudi kompletnu uslugu izgradnje solarne elektrane na principu “ključ u ruke”: “Već imam desetak projekata u završnoj fazi i najmanje pedesetak zainteresiranih koji su u fazi ishođenja potrebne dokumentacije. Tako će vrlo skoro slične elektrane niknuti u Osijeku, Tenji, Pakracu, Novoj Gradiški, Zaprešiću, Vinkovcima...” zelenimagazin | srpanj 2011. | 25

OBNOVLJIVI IZVORI

Marko Gospodjinački, predsjednik ESHA-e

Male hidrocentrale v Hidroelektrane manje od 10 megavata proizvode dva posto europske RAZGOVARALA Lada Stipić–Niseteo niseteo@privredni.hr

oda je zaslužna za 85 posto energije dobivene iz obnovljivih izvora ili 13 posto sveukupne proizvodnje, kaže matematika. Malene hidroelektrane, one manje od 10 megavata, proizvode dva posto europske struje, jednako kao vjetroelektrane ili biomasa. Najpopularnije su u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, razvijaju ih Češka i Poljska. Prosječna je prozvodna cijena kilovat sata pet do 15 eurocenti, ulaganje po kilovatu od 1200 do 3500 eura, investicija se isplati za 10 do 25 godina, a voda je – besplatna! Turbina stoji od 2000 do 5000 eura, moguće su i subvencije, ovisno o kraju i državi. Klasičan obrazac male elektrane kaže da je postrojenje od 1 MW dovoljno za opskrbu električnom energijom 1200 domaćinstava – ili jednog austrijskog sela, skupa sa skijašima. Nove tehnologije nude veće mogućnosti i lakšu instalaciju, pri čemu se najvećim problemom ponegdje pokazuje uključivanje u postojeću mrežu. Potencijal malih hidrocentrala je zamjetan jer nije iskorištena niti polovina kapaciteta.

IZGRADNJA MALIH ELEKTRANA POTIČE LOKALNU PRIVREDU, IMA POZITIVAN SOCIJALNI I DEMOGRAFSKI UTJECAJ Male hidrocentrale imaju svoju europsku udrugu, ESHA (www.esha.be), osnovanu radi podržavanja svih inicijativa na nacionalnoj i međunarodnoj razini te lobiranja u europskim institucijama. Udruga je i platforma za razmjenu iskustava. U nju su uključene nacionalne organizacije, znanstvene institucije, pojedinci, tvrtke – uključujući jednu iz Hrvatske, pojačanu stručnjakom. 26 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Marko Gospodjinački, slovenski inženjer, na čelu je Udruge. Dugo je vodio nacionalnu slovensku organizaciju, konačno su mu našli zamjenu tako da se može potpuno posvetiti europskoj.

da lakše djeluju ujedinjeni, koordiniranim nastupom, bilo za identifikaciju tehnoloških standarda ili proizvođača opreme bilo za ugovaranje cijena struje s javnom elektroopskrbnom tvrtkom.

Koja je svrha udruživanja, što kao organizacija možete učiniti, naposljetku - što doista činite? Udruge malih hidrocentrala osnivale su se sredinom osamdesetih, kada se centralizirani elektroenergetski sustav počeo otvarati tzv. maloj, lokalnoj, privatnoj proizvodnji električne energije. Izgradnja tih malih postrojenja predstavljala je i u našim krajevima dodatni poticaj razvoju. Sve je više bilo malih hidrocentrala, tehnološki nadograđenih vodenica i pilana. Sve je to stavilo njihove vlasnike u poziciju

Jesu li se razlozi udruživanja od tada promijenili? Nacionalna se udruženja i danas brinu za povoljne otkupne cijene struje, sustave otkupa i uvjete priključivanja u elektroopskrbnu mrežu. Istovremeno, sve je više zahtjeva za očuvanje okoliša, čime su vlasnici stiješnjeni između dva suprotna interesa: proizvesti više struje i udovoljiti zahtjevima koji zbog interesa zaštite okoliša smanjuju proizvodnju. Tu su i upravni postupci, u mnogim zemljama neprihvatljivo dugotrajni, netransparentni i komplicirani, što ih

UNATOČ ULAGANJIMA

Vjetroparkovi na počecima

elik potencijal struje, jednako kao vjetroelektrane elektrane ililili bi biomasa iomasa čini nepouzdanima za investiranje u obnovljive izvore, a to je dugoročno vrlo negativno. Udruženja također pomažu članicama dogovarati aranžmane s bankama ili osiguravajućim društvima, zastupaju njihove interese u državnim

MIKRO CENTRALE ČESTO SU VIŠENAMJENSKE JER SLUŽE ZA NATAPANJE, ZA VODOVODE, ZAŠTITU OD POPLAVA... organima, sudjeluju u pisanju zakona... ali i u specifičnim administrativnim i tehničkim pitanjima. Na europskoj razini trenutačno okupljamo 17 nacionalnih udruženja, proizvođače opreme, investitore, stručne institucije. ESHA se brine o europskom zakonodavstvu na području energije, zaštite okoliša i voda, prati aktualnosti, analizira mogućnosti razvoja, organizira stručne seminare, radionice i konferencije, vodi ili sudjeluje u europskim projektima. Razmišljate o tome da pod jednim krovom okupite i velike i male hidrocentrale. Zašto? Hidrocentrale se dijele po instaliranoj snazi, a zanimljivo je da granica nikada nije stručno definirana iako je općeprihvaćena ona od 10 MW. Povijesno gledano, velike su hidrocentrale gradile države, a malene privatnici. Liberalizacijom tržišta električne energije sve se promijenilo pa proizvođači danas zaista imaju snažne razloge za ujedinjeni nastup, pogotovo prema trgovcima. Uvjeren sam da danas velike i male hidrocentrale imaju više sličnosti nego razlika, interesima im prijete zaštita okoliša i vodni režimi, a tzv. Vodna direktiva EU-a može im potpuno zaustaviti razvoj. Udruženje može pridonijeti razgovorima sa zakonodavcima i lokalnim zajednicama, ulazak velikih u blok pripomaže zajedničkom uspjehu. To jest dobitnička situacija za sve. Kolika je zapravo važnost hidroenergije? Ona je značajna ne samo zbog svog obnovljivog karaktera nego i samog sklopa elektroenergetskog sustava. Prilagodljivost proizvodnje,

mogućnosti ogućnosti regulacije snage i frekvencije frekvenci sustava, akumuliranje uliranje energije u vodenim ak akumulacijama, niska domaći izvor ka proizvodna cijena, do struje... samo su u neke od predn prednosti hidroenergije. Danas je obnovljivost najtraženiji element hidroost najtraž centrala – zbog utjecaja ja konvencionalnih ko izvora i efekta staklenika. Male hidrocentrale imaju manju “sustavnu” težinu, ali se to kompenzira drugim prednostima poput proizvodnje struje na mjestu potrošnje pa nema gubitaka u mreži, one potiču domaće i lokalne privrede, pozitivan im je socijalni i demografski utjecaj, a i višenamjenske su jer služe i za natapanje, vodovode, zaštitu od poplava... Posebna su priča mikrohidrocentrale? One ponovno postaju zanimljive europskom elektroenergetskom sustavu. Mnoštvo malih daje veliki učinak, a i višenamjenske su. Mnogo ih se nalazi u javnim vodovodima, gdje služe rasterećivanju tlaka, ali i u sustavima navodnjavanja. Njihova izgradnja vrlo brzo postaje rentabilnom, posebno kod rekonstrukcije starih objekata kao što su vodenice. Inovativni pristupi investiciji, kad su kooperacijski, postaju pravim odgovorom da se ti stari objekti vrate u funkciju. Posao može povezati privatnog ulagača, lokalnu zajednicu, turističku organizaciju... Koji su ekonomski učinci gradnje malih hidrocentrala? Investicije su dugoročne, razdoblje povrata ulaganja je od deset do 15 godina, negdje i više. Profesionalniji je pristup gradnji relativno poskupio vrijednost postrojenja, pa instalirani kilovat stoji od dvije do pet tisuća eura. Primjerice, mala hidrocentrala snage stotinu kilovata stoji od 200 do 500 tisuća eura, ovisno o tipu i izvedbi. Ona proizvede 400 MWh godišnje zadovoljavajući potrebe stotinjak domaćinstava.Vlasnici malih hidrocentrala običavaju svu proizvedenu struju prodati opskrbljivaču – a događa se i da prodaju samo ono što sami ne mogu potrošiti. U EU-u postoje sustavi potpore u kojima države jamče otkup sve proizvedene energije po dogovorenoj cijeni. Otkup je vremenski ograničen na 15 do 20 godina i u tom razdoblju omogućuje povrat ulaganja.

Premda su troškovi izgradnje vjetroparkova iznimno visoki - što dokazuje i primjer Hrvatske, gdje je do sada u iskorištavanje energije vjetra uloženo gotovo 120 milijuna eura - visoka pouzdanost rada tih postrojenja, bez dodatnih troškova za pogonsko gorivo i bez opasnosti od zagađivanja okoliša, smatra se njihovom velikom prednošću. Korištenje energije vjetra, najbrže je rastući segment proizvodnje iz obnovljivih izvora u svijetu. Najveći su kapaciteti u Europi i, prema procjenama Europskog udruženja za energiju vjetra, pokrivaju nešto više od pet posto europske potrošnje struje. Unatoč investicijama, Hrvatska je u tom području na samim počecima. Tvrtka E.H.N., koja radi na razvoju vjetroparkova u Hrvatskoj još od 2001., priredila je u povodu obilježavanja Svjetskog dana vjetra 15. lipnja konferenciju Obnovljivi izvori energije kako bi predstavila svjetska iskustva španjolske grupacije Acciona Energy, koje je i sama član. Kao svjetski lider u promociji i razvoju vjetroenergije, Acciona Energy posredstvom E.H.N.-a dosad je uložila oko 10 milijuna eura i u razvoj vjetroparkova u Hrvatskoj.

U Europi prednjače Španjolska sa 27.214 MW, odnosno Njemačka s generatorima instalirane snage od 20.676 MW. Hrvatska u energetskoj strategiji ima prostora za razvoj 1200 MW, no u idućih nekoliko godina realno bi mogla ostvariti proizvodnju od 600 MW, smatra Mirko Tunjić iz tvrtke E.H.N., ujedno predsjednik Grupacije za energiju vjetra pri HGK.. zelenimagazin | srpanj 2011. | 27

ŠTEDIMO ENERGIJU

Niskoenergetska gradnja: golem potencijal, skroman broj projekata

Nismo dovoljno da gradimo neekološki

Odabir energetski, ekološki i ekonomski optimalnog energetskog sustava zgrade presudan je za kasniju eksploataciju, i ulaganje je koje se uvijek isplati PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

nergetska kriza koja je svijet zadesila početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća snažnije je otvorila oči, među ostalim, arhitektima i graditeljima. Od tada se, naime, pri izradi projekata, ali i gradnji, sve veća pozornost posvećuje energetskoj učinkovitosti kao važnom elementu zgrada kao najvećih pojedinačnih potrošača energije. One su velik potencijal za energetske, ekonomske i ekološke uštede, koje se postižu, primjerice, odgovarajućom toplinskom izolacijom, ugradnjom

28 | srpanj 2011. | zelenimagazin

učinkovitih prozora i sustava za grijanje, mjerača potrošnje vode te obnovljivih izvora energije. Energetska učinkovitost danas postaje prioritet suvremene arhitekture i energe-

ENERGETSKA UČINKOVITOST DANAS POSTAJE PRIORITET SUVREMENE ARHITEKTURE I ENERGETIKE tike, ističe Željka Hrs Borković, zamjenica voditeljice Odjela za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost te

voditeljica projekata u području energetske učinkovitosti u Energetskom institutu Hrvoje Požar (EIHP). Potrošnja energije u zgradama neprekidno raste, a time i njen udio u ukupnoj energetskoj bilanci, pa su tu i najveći potencijali ušteda i doprinosa zaštiti okoliša. “Akcijski plan za energetsku učinkovitost, niz direktiva i poticajnih mehanizama, te obavezna energetska certifikacija zgrada, svakako govore u prilog važnosti upravljanja energijom u zgradama. Energetskom učinkovitošću utječe se na povećanje standarda života u zgradama, pokreću se ulaganja u građevinskom sektoru i gospodarski razvoj, potiče se industrija i

TOPLINSKO-FASADNI SUSTAVI

Dobra izolacija spašava kućni proračun

bogati

Ugradnjom se štedi i do 50 posto energije, posredno smanjuje emisija stakleničkih plinova, ali i podiže kvaliteta stanovanja PIŠE Drago Živković

zivkovic@privredni.hr

T Koje su zgrade najveći potrošači Prema starosti i vrsti gradnje, kao i ovisno o zakonodavnom okruženju, postojeće zgrade u Hrvatskoj možemo podijeliti u nekoliko grupacija: građene prije 1940. godine; građene u razdoblju od 1940. do 1970., od 1970. do 1987., od 1987. do 2006. godine, te novogradnja usklađena s Tehničkim propisom o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama s obaveznom primjenom od 1. srpnja 2006. i Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada. U doba najveće izgradnje, između 1946. i 1990., u Hrvatskoj je niknulo mnogo zgrada koje su veliki energetski potrošači i potrebno ih je sustavno obnavljati. „Aktivnosti na povećanju energetske učinkovitosti povećanjem toplinske zaštite treba usmjeriti na zgrade građene prije 1987. godine. Taj sektor zgrada potrebno je sustavno obnavljati, uz dobro razrađen višegodišnji akcijski plan za energetsku obnovu“, kaže Željka Hrs Borković.

oplinska izolacija zgrada nekoć se, u vremenima jeftine energije, smatrala nepotrebnim troškom. Sve je to sad davna prošlost, jer su rastući troškovi energije promijenili računicu i toplinsku izolaciju učinili itekako isplativom. U tome svoju veliku tržišnu priliku vidi 13 uglednih tvrtki, udruženih u novoosnovanu Hrvatsku udrugu proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS). Čak je 80 posto zgrada u Hrvatskoj slabo izolirano ili uopće nije izolirano, ponajviše zato što je svaka druga stambena jedinica starija od 35 godina. U zgradama se troši oko 40 posto ukupno potrošene energije, a s obzirom na to da imaju dug životni vijek, zgrade su najveći pojedinačni emiteri ugljičnog dioksida. Predsjednik Udruge Dorijan Rajković ističe kako se dvije trećine energije u kućanstvima potroši na grijanje i hlađenje, a očekivati se može da će taj udjel i rasti. Ugradnja toplinsko-fasadnih sustava donosi i do 50 posto uštede energije, samim time smanjuje emisije stakleničkih plinova, a uz to podiže kvalitetu stanovanja. Zato je za Europsku uniju energetska učinkovitost u zgradarstvu jedan od ključnih ciljeva održivog razvoja. Primjenom mjera povećanja energetske učinkovitosti, EU planira do kraja 2020. ostvarivati godišnju uštedu na gorivu od 78 milijardi eura, što znači manju emisiju CO2 od 560 milijuna tona godišnje, uz mogućnost otvaranja milijun novih radnih mjesta. OBNOVA STARIH ZGRADA Ulaskom u EU i Hrvatska prihvaća postavljene ciljeve, a da bi se oni dostigli, potrebna su velika ulaganja u izolaciju starijih zgrada, koje su pravi rasipnici energije. Udruga će, najavio je Rajković, lobirati

kod nadležnih državnih tijela da se uvedu subvencije za ugradnju toplinsko-fasadnih sustava, posebno u obnovi starih zgrada. Nužno je i standardizirati ugradnju kroz izradu tehničke i zakonske regulative, a Udruga će pripremiti i prijave za EU fondove u projektu educiranja radnika. Kako su osnovni ciljevi Udruge informiranje, promidžba i podizanje svijesti investitora i krajnjih korisnika o prednostima toplinsko-fasadnih sustava, planirano je i raspisivanje natječaja za najbolji diplomski rad s temom održive gradnje. Osnivanje Udruge pozdravili su, među ostalima, direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić i potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Vesna Trnokop Tanta. Majetić je istaknuo da će energija biti sve skuplja, stoga je važno shvatiti da će zemlje koje bolje upravljaju potrošnjom energije biti konkurentnije i uspješnije. Vesna Trnokop Tanta ponudila je pomoć u obliku korištenja baze od 160 projekata za EU-ove fondove koje je HGK proveo ili provodi. Predložila je i da se članice Udruge više angažiraju oko izvoza toplinsko-fasadnih sustava, spomenuviši Kazahstan kao moguće novo tržište, jer je ta zemlja u prošloj godini ostvarila rast BDP-a od osam posto. Članovi Hrvatske udruge proizvođača toplinsko-fasadnih sustava: Baumit građevinski ski materijali Bifix Chromos boje i lakovi kovi Ejot spojna tehnika ka I.T.V Kelteks Knauf Insulation Leasselsberger Knauf nauf Okipor Plastform Rockwool Adriaticc Samoborka

zelenimagazin | srpanj 2011. | 29

ŠTEDIMO ENERGIJU zapošljavanje, a sveukupno pridonosi smanjenju potrošnje energije, zaštiti okoliša i većoj konkurentnosti cijele nacionalne ekonomije”, objašnjava ona. Odabir energetski, ekološki i ekonomski optimalnog energetskog sustava zgrade, uzimajući u obzir njenu fiziku, energetske procese te energente koji se koriste, presudno će utjecati na kasniju eksploataciju, kako u pogledu troškova tako i utjecaja na okoliš. “S obzirom na postavljene ciljeve, glavne aktivnosti u sektoru zgradarstva, odnosno

ZAKONODAVNI OKVIR POTAKNUT EU-ovim DIREKTIVAMA NIJE UČINIO DOVOLJNO KAKO BI SNAŽNIJE POGURAO NISKOENERGETSKU GRADNJU građevinarstva u budućnosti će biti usmjerene upravo na sustavnu energetsku obnovu postojećih te gradnju suvremenih niskoenergetskih zgrada”. SLABA PROVEDBA NA TERENU Projekti niskoenergetske arhitekture u Hrvatskoj, na žalost, svode se još na skroman broj pojedinačnih primjera. “Čini se kako Hrvatska još nije prepoznala i razvila svijest u području niskoenergetske gradnje i kvalitetnog osmišljavanja energetskog koncepta novih zgrada, ali i velikog potencijala postojećih. Što se tiče implementacije u zakonodavni okvir, tu je napravljen veliki napredak uvođenjem obveze energetske certifikacije zgrada. No zbog nedovoljne informiranosti javnosti i slabe provedbe na terenu, i dalje ne možemo reći da tu postoje značajni rezultati. Ipak, zamjetan je interes svih sudionika u gradnji za postizanje boljeg energetskog razreda, kao i interes banaka za povoljnije kreditiranje takvih projekata”, naglašava voditeljica edukacijskih programa stručnog usavršavanja, te programa izobrazbe ovlaštenih stručnjaka za energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada u Hrvatskoj i Federaciji BiH. Zapreka za širu implementaciju mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu je mnogo. K tomu, zakonodavni okvir, iako potaknut EU-ovim direktivama, još nije dovoljno učinio kako bi snažnije pogurao niskoenergetsku gradnju i obnovu. “Siromašno se društvo poput našeg teško odlučuje na primjenu mjera energetske 30 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Zašto zapinje energetsko certificiranje U hrvatsko se zakonodavstvo implementacijom EU-ove Direktive 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) uvodi obvezna energetska certifikacija za nove i postojeće zgrade. U lipnju 2009. usvojena je i nacionalna Metodologija provođenja energetskog pregleda zgrada, što je osnovni preduvjet za početak energetske certifikacije. Kod postojeće zgrade taj se postupak sastoji od energetskog pregleda, vrednovanja i/ili završnog ocjenjivanja radnji energetskog pregleda, izrade energetskog certifikata s prijedlogom mjera poboljšanja energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane i s izračunatim razdobljem povrata investicije. Već dulje od godine dana, u devet se institucija u Hrvatskoj provodi izobrazba za dobivanje ovlaštenja za energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada, u koju je bilo uključeno između 700 i 8000 osoba. “Unatoč tomu, provedba je slaba, dosad je izdano samo 150 energetskih certifikata”, napominje Hrs Borković. Nadalje, osnovana je Hrvatska udruga energetskih certifikatora HUEC, koja aktivno sudjeluje u radu stručnih skupina pri nadležnom ministarstvu te upućuje primjedbe i prijedloge za poboljšanje procedure energetske certifikacije zgrada. Kao predsjednica te udruge Željka Hrs Borković ističe: “Zastoj u graditeljstvu svakako je uzrokovao i zastoj u izdavanju energetskih certifikata novih zgrada, no za neprovođenje energetskih pregleda i certificiranja postojećih zgrada nema opravdanja.” učinkovitosti, jer sve to zahtijeva dodatna ulaganja, bez obzira na značajne uštede koje se postižu”, podcrtava Hrs Borković. POLITIČKE ODLUKE NISU DOVOLJNE Ipak, na tržištu nekretnina osjeća se buđenje svijesti o potrebi niskoenergetske gradnje te je pojačan interes investitora za postizanje energetskih razreda B, A ili A+.

RAZMATRANJE ENERGETSKOG KONCEPTA ZGRADE ZAHTIJEVA MULTIDISCIPLINARAN PRISTUP I SURADNJU NIZA STRUČNJAKA U ODABIRU OPTIMALNOG RJEŠENJA Međutim, i dalje je prisutna neinformiranost i neznanje, na čemu treba sustavno raditi, upozorava Hrs Borković: “Potreban je i sustavni pristup na nacionalnoj razini energetskoj obnovi i planiranju gradnje

Ako bi se u 20 godina, do 2030., sanirale sve zgrade građene prije 1990., to bi ukupno obuhvaćalo sljedeće gospodarske aktivnosti: UKUPNA POVRŠINA ZGRADA ZA REKONSTRUKCIJU: 160 milijuna četvornih metara UKUPNA POVRŠINA PROZORA KOJE BI TREBALO ZAMIJENITI: 24 milijuna četvornih metara UKUPNA POVRŠINA ZIDNE, STROPNE I PODNE TOPLINSKE IZOLACIJE: 340 milijuna četvornih metara VRIJEDNOST GRAĐEVINSKIH RADOVA ZA UGRADNJU PROZORA: 60 milijardi kuna VRIJEDNOST GRAĐEVINSKIH RADOVA ZA TOPLINSKU ZAŠTITU: 68 milijardi kuna PROCJENA SMANJENJA POTROŠNJE ENERGIJE U ZGRADAMA: 100 - 150 kilovat sati po četvornome metru godišnje

novih niskoenergetskih zgrada. Političke odluke na razini 20 posto ušteda do 2020. godine nisu dovoljne, potrebno je provesti detaljnu analizu kako to postići i konačno početi nešto raditi na provedbi zacrtanih ciljeva.” Razmatranje energetskog koncepta zgrade je multidisciplinaran i vrlo složen timski rad, koji zahtijeva suradnju niza stručnjaka u odabiru optimalnog rješenja. “Osim toga, zgrade se dijele u više kategorija prema namjeni, načinu korištenja i energetskoj potrošnji, te je njihova energetska analiza, koja u Hrvatskoj nema gotovo nikakvu tradiciju, time još složenija i zahtjevnija. Stoga bi kvalitetno provedena i implementirana energetska certifikacija zgrada mogla odigrati ključnu ulogu u podizanju kvalitete gradnje i kvalitetnom osmišljavanju energetskog koncepta novih zgrada, pokretanju sustavne obnove i osuvremenjivanja postojećih, te značajno pridonijeti razvoju integralnog projektiranja uzimajući u obzir cijeli životni vijek zgrade”, zaključuje Željka Hrs Borković.

SEKTOR ZBRINJAVANJA OPASNOG I NEOPASNOG OTPADA

C.I.A.K. d.o.o. Zagreb, Josipa Lonēara 3/1 tel. 01/3475-612; 37 94 451; fax. 01/3794 219; ciak@ciak.hr; www.ciak.hr

ŠTEDIMO ENERGIJU

Kuća kao suncokret Koncept energetski autonomne, sklopive, višenamjenske, mobilne kuće za četiri osobe, minimalnih dimenzija, plod je domaćeg znanja, rada i materijala

PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr SNIMIO Christian David Gadler gadler@privredni.hr

e treba građevinsku dozvolu jer ima kotače, može biti energetski neovisan i ne treba priključke na elektroenergetsku mrežu, vodovod i

32 | srpanj 2011. | zelenimagazin

kanalizaciju. Sve to je projekt SMO – sklopivi mobilni objekt autora Ivice Gjurića iz Arhitektonskog studija G&B. Prototip koji je izgrađen i opremljen u suradnji s hrvatskim tvrtkama dokazuje kako je moguće napraviti dovoljno malenu stambenu jedinicu u kojoj će se postići minimalna potrošnja energije, a ipak normalno živjeti (kao i u klasično građenoj kući ili stanu). Razlika je u tome što ne treba

Čelični okvir

plaćati račune za struju, vodu i kanalizaciju. To može biti i stambeni objekt za bračni par s dvoje djece, i vikendica, i poslovni prostor... Neto korisna površina s terasom mu je nešto veća od 40 četvornih metara, bez terase 33 četvorna metra. Fotonaponski moduli proizvode električnu energiju koja se pohranjuje u četiri akumulatora koji napajaju štedljivu LED rasvjetu. Toplinska izolacija je izvedena

Termoizolacija

ugradnjom mineralne vune. SMO je projektiran i građen prema principu pasivne kuće i ima veliku staklenu stijenu samo na jednoj strani. Podvozje mu omogućuje da postane “aktivna kuća” i po potrebi se “okreće” za suncem ili “zaklanja” od njega, što omogućuje optimalno prilagođavanje vremenskim uvjetima i štednju energije. Voda za sanitarne potrebe grije se preko solarnoga toplinskog kolektora, a

Završna oplata

pohranjuje u spremnik od 150 litara. Skupljanje oborinske vode s ravnoga krova, prethodno grubo pročišćene, koja završava u PVC spremniku, daje neovisnost o priključku na vodovod. Otpadne vode iz tuškabine završavaju u 40-litarskom inoxspremniku, koji služi za ispiranje WC-a kako bi se dvaput iskoristile otpadne vode bez organskih sadržaja, masnoća i mirisa. Ako nema vode u spremniku, tu je i vodo-

kotlić koji se preko hidrofora puni vodom iz PVC spremnika... “Prototip je primjer ekonomski isplativoga korištenja obnovljivih izvora energije, i to u slučajevima kad je infrastruktura nedostupna ili je njezina gradnja skuplja od ulaganja u opremu za korištenje obnovljivih izvora energije”, kaže autor i nosilac projekta Ivica Gjurić iz Arhitektonskog studija G&B. zelenimagazin | srpanj 2011. | 33

ŠTEDIMO ENERGIJU

Učinkovitija javna rasvjeta

Jače svijetli, a troši upola manje Iako je snaga žarulja bitno manja, srednja je osvijetljenost pilotulice u Rijeci drastično povećana sa 7,3 na 41,6 luksa, a godišnja

PIŠE Drago Živković

zivkovic@privredni.hr

potrošnja struje smanjena sa 77.562 kWh na 36.774 KWh

34 | srpanj 2011. | zelenimagazin

šteda energije ili njezino djelotvornije korištenje moguće je u praktično svim područjima života. U nekima su rezultati teško vidljivi, u nekima su očigledni. Jedno od najvidljivijih je javna rasvjeta, pa nije ni čudno što se mnoge jedinice lokalne samouprave odlučuju baš u tom području za projekte povećanja energetske učinkovitosti. Ukupno je javna rasvjeta u Hrvatskoj prošle godine, prema HEP-ovim podacima, potrošila 440,3 milijuna kilovat sati (kWh), što je manje od tri posto ukupne potrošnje, koja je lani bila 15,7 milijardi kWh. Prosječna HEP-ova cijena za javnu rasvjetu bila je 0,6547 kuna po kWh (bez PDV-a), što znači da je za javnu rasvjetu potrošeno oko 290 milijuna kuna. Tome treba pridodati troškove tekućeg i investicijskog održavanja kao i troškove izgradnje nove javne rasvjete. U sustavu javne rasvjete moguće su, dakle, višemilijunske uštede uz razmjerno mala ulaganja i prilično brz rok povrata tih ulaganja. Potvrđuju to i tri primjera iz različitih dijelova Hrvatske.

PRIMJER: PRIMORSKOGORANSKA ŽUPANIJA U Primorsko-goranskoj županiji nekoliko je projekata već provela Udruga za promicanje energetske učinkovitosti CEZAR, osnovana u studenome 2009. godine. Članovi te udruge su gradovi Rijeka, Opatija, Krk i Rab, općine Čavle, Kostrena, Jelenje i Viškovo, tvrtka Energo, te Regionalna razvojna agencija Porin. Prvi projekt koji su proveli bio je BULB, a uključivao je i demonstraciju na pilot-ulici Marina Jakominića u Rijeci. Umjesto 50 starih živinih žarulja, snage 400 vati, postavljene su nove svjetiljke na bazi natrija, snage 250 vati. Iako je snaga bitno manja, srednja je osvijetljenost te ulice drastično povećana sa 7,3 luksa na 41,6 luksa, a godišnja potrošnja struje smanjena sa 77.562 kWh na 36.774 KWh. Tako je i godišnja emisija CO2 smanjena 11,29 tona. Nova javna rasvjeta može raditi i u štednom režimu tijekom noći, kada je smanjen intenzitet prometa. Za prošlogodišnji natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za financiranje projekata u području energetske učinkovitosti udruga CEZAR je prijavila zajednički projekt gradova Opatije i Krka, te općina Čavla, Kostrene i Viškova. Ukupna je vrijednost projekta, koji je prošao na natječaju, gotovo 3,5 milijuna kuna, od čega će Fond sufinancirati nešto manje od 1,5 milijuna. U Opatiji je planirana zamjena 225, u Krku 282, u Čavlima 326, u Kostreni 171 i u Viškovu 77 zastarjelih neekoloških i neučinkovitih svjetiljaka novima, učinkovitima i ekološki prihvatljivima. Uz to, u Viškovu je planirano proširenje javne rasvjete sa 152 nove svjetiljke te 92 nova betonska stupa. Svi projekti trebali bi se završiti do kraja 2011. godine. CEZAR sudjeluje u međudržavnom projektu STOPCO2, i to sa slovenskim partnerima. Voditelj projekta je Općina Kostrena, partneri su na hrvatskoj strani Regionalna razvojna agencija Porin i općine Čavle i Viškovo, a na slovenskoj općine Slovenske Konjice i Radenci, te Okoljsko raziskovalni zavod. Projektom se, kako nam je rekao

njegov voditelj Marko Bačić, planira u barem jednoj ulici u svakoj partnerskoj općini instalirati LED javna rasvjeta s bežičnim sustavom upravljanja. Projekt je započeo 1. travnja 2011., a provodit će se do 31. ožujka 2013. godine. Ukupna mu je vrijednost

dijela projekta koji se odnosi na Zaprešić iznose 43.854 eura, od čega je iz IPA fonda osigurano 37.276 eura, dok je Grad osigurao 6578 eura. Vodeći partner je Općina Krško iz Slovenije, a projekt će trajati do 31. ožujka 2013. godine.

U SUSTAVU JAVNE RASVJETE MOGUĆE SU VIŠEMILIJUNSKE UŠTEDE UZ RAZMJERNO MALA ULAGANJA I PRILIČNO BRZ ROK POVRATA 872.124 eura, pri čemu je 739.282 eura osigurano iz fonda EU-a, temeljem Programa IPA, II. komponenta, slovensko-hrvatska prekogranična suradnja.

PRIMJER: ZAPREŠIĆ Grad Zaprešić već je uključen u nekoliko projekata učinkovitije javne rasvjete, a za jedan je u travnju ove godine u Bruxellesu dobio i nagradu GreenLight. Nagrađen je projekt javne rasvjete na prometnim površinama novoga trgovačkog centra, financiran s oko 867.000 kuna iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U drugom projektu rekonstrukcije javne rasvjete Zaprešić surađuje s jedinicama lokalne samouprave iz susjedne Slovenije, a izvor financiranja je EU-ov program IPA za prekograničnu suradnju. Na natječaj je prijavljena zamjena postojećih svjetiljki na zaprešićkoj šetnici novim LED svjetiljkama koje troše 60 posto manje energije, dulje traju, a ne sadrže ni opasne kemijske sastojke. Ukupni troškovi

PRIMJER: MURTER Projekt javne rasvjete na Murteru dobio je možda i najveći publicitet zadnjih mjeseci. Opravdano, jer je ušteda u tom projektu praktično 100 posto. Murter je, naime, prvi primijenio solarnu javnu rasvjetu, potpuno neovisnu o javnoj energetskoj mreži. U Težačkoj ulici, dugoj oko pola kilometra, postavljeno je 20 stupova s fotonaponskim panelima koji sunčevu energiju pretvaraju u električnu i skladište je u akumulatorima. U podnožju stupa su baterije koje osiguravaju javnu rasvjetu do sedam dana i bez sunčeve svjetlosti. Svaki stup ima i regulator svjetlosti, tzv. luksomat. Svjetiljke su prenosive, nema štetnih emisija, a troškovi održavanja su minimalni jer se koriste LED svjetiljke s vijekom trajanja od 50.000 radnih sati. Prema riječima općinskih čelnika Murtera, nova je rasvjeta stajala 400.000 kuna, od kojih je petinu osigurao Fond za energetsku učinkovitost. To jest gotovo dvostruko skuplje od klasične rasvjete, ali za nju bi godišnji račun za struju bio gotovo 80.000 kuna. Sunčeva energija je besplatna, što znači da se uloženo vraća za oko pet godina. Sve nakon toga čisti je dobitak za Murterane. zelenimagazin | srpanj 2011. | 35

ODRŽIVI RAZVOJ

Kako djeluje Regionalni centar zaštite okoliša - REC Hrvatska

Sve manje zaostaje globalnim ekotrend Centar je usmjeren na informiranje i obuku upravnih tijela, udrug subjekata te umrežavanje raznih skupina i zainteresiranih pojedi PIŠE Sanja Plješa pljesa@privredni.hr

ako je u Hrvatskoj posljednjih godina postignut velik napredak u području zaštite prirode jer se neprekidno uključuje sve više sudionika, još ima prostora za poboljšanja. Na lokalnoj i regionalnoj razini nedostaju tehnički stručnjaci za pojedine aspekte zaštite okoliša, primjerice na području zbrinjavanja otpada ili gospodarenja vodnim bogatstvima. Kako

RASPON PROJEKATA NA KOJIMA TRENUTAČNO RADI HRVATSKI URED REC-a IDE OD PRAVOSUDNE PRAKSE DO PROMETNIH MJERA bi se unaprijedila svijest o zaštiti okoliša te pokrenuli razni projekti na tom području, po uzoru na Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu, prije 18 godina osnovan je Regionalni centar zaštite okoliša Hrvatska. Jedan od razloga njegova osnivanja bilo je i pružanje financijske i tehničke potpore razvoju civilnog sektora i 36 | srpanj 2011. | zelenimagazin

demokracije u vrijeme tranzicije iz socijalizma u sustav tržišnog gospodarstva. Temeljem Zakona o udrugama REC Hrvatska je od 1997. godine registriran kao strana nevladina udruga. Ured djeluje s ciljem prilagođavanja REC-ovih programa lokalnim potrebama i osiguravanja lakšeg pristupa REC-ovim uslugama. Usmjeren je na informiranje i obuku upravnih tijela, udruga i gospodarskih subjekata te umrežavanje raznih skupina i zainteresiranih pojedinaca. TEHNIČKA POTPORA “S vremenom su se ciljevi donekle prilagodili potrebama ciljnih skupina u Hrvatskoj, pa se tako REC Hrvatska potkraj 90-ih, u širem regionalnom kontekstu Pakta o stabilnosti za Jugoistočnu Europu, više orijentirao na podršku institucionalnom jačanju državnih tijela i na projekte subregionalne suradnje u pitanjima okoliša”, govori Irena Brnada, direktorica REC-a Hrvatska. Usluge REC-a podjednako su namijenjene svim zainteresiranima, iako ih trenutačno ponajviše koriste udruge, poslovni subjekti te tijela lokalne i regionalne samouprave. To su, primjerice, programi osposobljavanja poslovnog sektora za uvođenje okolišnih

rješenja u proizvodne procese, obuka tijela državne ili lokalne uprave o okolišnom zakonodavstvu Europske unije, te tehnička i administrativna podrška tim tijelima u pri-

Kako to rade drugi... Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu, kao nevladinu, neovisnu i neprofitnu međunarodnu organizaciju usmjerenu prema aktivnostima za zaštitu okoliša, osnovale su 1990. vlade SAD-a i Mađarske te Europska komisija. Do danas su u REC uvrštene vlade 29 zemalja. Jedna od zemalja sudionica od 2006. je i Crna Gora. Tamošnji ured temelji svoj rad i pravni status na bilateralnom sporazumu o suradnji između REC-a i Vlade Crne Gore iz travnja 2004. godine. „REC Crna Gora već šest i pol godina slijedi svoje unaprijed postavljene ciljeve očuvanja prirode kroz velik broj projekata čija je osnova zaštita životne sredine, održivi razvoj i edukacija. Danas je postalo pravo umijeće očuvati prirodu i živjeti u skladu s njenim zakonima. Jedino nas još čista i razvijena svijest, kao i iskonska ljubav prema prirodi mogu naučiti da čuvajući životnu sredinu čuvamo svoje i zdravlje budućih generacija“, ističe Bojana Miranović iz REC-a Crna Gora.

MEĐUNARODNI PROGRAMI

mo za ovima a i gospodarskih naca premi i provedbi projekata. Dio aktivnosti usmjeren je na dodjelu financijskih potpora projektima nevladinih udruga te njihovo organizacijsko jačanje.

Kao primjere uspješno provedenih projekata Irena Brnada izdvaja: Istraživanje o integraciji pitanja zaštite okoliša u razvojne modele, Sector Program podrške razvoju udruga u Jugoistočnoj Europi, Sektor - Komponenta 3: Osnove društvenog aktivizma – Trening program, Podrška jačanju Regionalnih centara za gospodarenje otpadom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i istočnoj Slavoniji... Sredstva za provedbu tih projekata osigurana su isključivo iz donacija EU-a i ostalih međunarodnih fondova te putem naknada za savjetodavne i administrativne usluge. TRENINZI I RADIONICE U ovom trenutku REC Hrvatska radi na mnogim tematskim projektima, usmjerenim na očuvanje okoliša i promicanje održivog razvoja. To su projekt Intense, pokrenut 2008. između 28 partnera u 12 zemalja, obuhvaćajući i 10 novih država članica EU-a te Hrvatsku kao buduću članicu ujedinjene Europe. Ciljevi tog projekta su poboljšanje energetskih usluga u zgradama, i to unaprjeđenjem tehničkih standarda i prijenosom znanja, optimiziranje procesa urbanističkog planiranja, prijenos iskustva najboljih praksi te osposobljavanje planera i stručnjaka u zgradarstvu. U projektu The Green Pack koriste se multimedijalni materijali namijenjeni prije svega nastavnicima osnovnih škola i njihovim učenicima, iako se oni mogu koristiti i na ostalim razinama obrazovanja. Mobile 2020 naziv je projekta čiji je cilj pomoći zainteresiranim stranama u malim i srednjim gradovima diljem 11 zemalja Srednje i Istočne Europe u stvaranju tzv. bike-friendly klime i veće mobilnosti na lokalnoj razini. Po završetku projekta planira se povećanje udjela biciklista u Srednjoj i Istočnoj Europi, i to do 2020. čime će se pridonijeti smanjenju emisije štetnih plinova. Projekt E-Law temeljen je na unaprjeđenju pristupa pravosuđu, sudjelovanju javnosti u procesu donošenja odluka i informacijama vezanim uz pitanja okoliša kroz razvoj interaktivnog pravnog portala. U partnerstvu s Ministarstvom zaštite okoliša, Ministarstvom uprave te ostalim relevantnim ministarstvima u državama-partnerima Jugoistočne Europe, REC Hrvatska planira održavanje niza treninga i radionica radi jačanja kapaciteta nadležnih institucija prema održivom razvoju. Stoga Irena Brnada zaključuje: “Situacija u Hrvatskoj pokazuje kako sve manje zaostajemo u odnosu na globalne i europske trendove u zaštiti okoliša, a upravo je na REC-u odgovornost da te pomake iskoristi najbolje”.

Projekt Natreg za zaštitu parka Mura-Drava Projekt Natreg (Managing Natural Assets and Protected Areas as Sustainable Regional Development Opprotunities) pokrenule su u ožujku 2009. zemlje partneri iz regije Alpe-AdriaPanonia - Hrvatska, Italija, Austrija, Srbija i Slovenija – radi promoviranja potencijala zaštićenih područja kao pokretača održivog regionalnog razvitka te povećanja svijesti o važnosti zaštite prirode. Ujedno je to dio Transnacionalnog programa za Jugoistočnu Europu, financiran iz sredstava Europskog regionalnog razvojnog fonda EU-a. Projektom je obuhvaćeno šest zaštićenih područja: u Italiji - delta rijeke Po; u Austriji - Vellacher Kotscha; u Sloveniji – Pohorje; u Srbiji - Deliblatska peščara. Kao pilot-područje u Hrvatskoj je određeno zaštićeno područje Regionalnog parka Mura-Drava na području Koprivničko-križevačke županije. Tijekom tog projekta zajednički napori sudionika bili su usmjereni prema uspostavljanju transnacionalne i međusektorske suradnje te razvijanju zajedničke strategije upravljanja zaštićenim područjima.

zelenimagazin | srpanj 2011. | 37

ODRŽIVI RAZVOJ

Naglasci nacionalne konferencije o DOP-u

Društveno odgovorno poslovanje na popravnom Ako prosječni hrvatski poslodavac može birati između mercedesa i pročišćivača vode, on i dalje bira mercedes PIŠE Jasminka Filipas filipas@privredni.hr

remda se može reći kako je društveno odgovorno poslovanje (DOP) u Hrvatskoj na daleko višoj razini nego, primjerice, prije desetak godina (brojne tvrtke koriste smjernice tog načina poslovanja, treću godinu zaredom dodjeljuje se nagrada Indeks DOP-a...), još je puno prostora da ono zaživi u pravom smislu te riječi kako u poslovnom, tako i u javnom i civilnom sektoru. To se, naime,

38 | srpanj 2011. | zelenimagazin

moglo zaključiti iz većine izlaganja na Drugoj nacionalnoj konferenciji o društveno odgovornom poslovanju koju je nedavno

vanja. Jedna od njih je i Global Compact Hrvatska, organizacija koja djeluje u sklopu Ujedinjenih naroda.

TVRTKE KOJE NE USVOJE STANDARDE DOP-a ISPAST ĆE IZ KRUGA KOJI POSLUJE S EUROPOM

ZADOVOLJNI RADNICI, USPJEŠNIJA KOMPANIJA Da bi kompanije trebale biti društveno odgovornije, upozorili su i predsjednik Republike Ivo Josipović, i državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Ruđer Friganović, te sudionici okruglog stola koji je održan u sklopu konferencije. Govoreći o važnosti DOP-a, Josipović je istaknuo kako je uvjeren da tvrtke koje

u Zagrebu organizirala Nacionalna mreža za DOP, a koju čine razne organizacije za razvoj društveno odgovornog poslo-

PET PREPORUKA Preporuke poslovnom POSLOVNOM SEKTORU sektoru u svoj poslovni plan ne ugrade koncept DOP-a, na tržištu neće dobro prolaziti, jer one koje su u svoje poslovanje već integrirale smjernice DOP-a, imaju bolje poslovne rezultate, a zaposleni bolje radne uvjete. Friganović je pak kazao kako je DOP “jezik” Europe, i ako hrvatske tvrtke ne budu govorile tim jezikom, tj. ako ne budu usvajale te standarde, ispast će iz kruga koji posluje s Europom. Da odgovornije poslovanje može značiti komparativnu prednost, podsjetila je i koordinatorica UN-a i stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj Louisa Vinton. “I dalje je malo tvrtki, a posebno onih malih i srednjih, koje su integrirale DOP u aktivnosti i strategije. Vidljiv je izostanak suodlučivanja radnika u poduzećima, iako je to predviđeno Zakonom o radu, a posljedica su brojne konfliktne situacije. Drugi veliki problem je zbrinjavanje viška radnika. Dok se jedni odlučuju na krea-

MALO JE TVRTKI KOJE SU INTEGRIRALE DOP U SVOJE AKTIVNOSTI I STRATEGIJE tivnost u pristupu, koristeći sve zakonske obveze i više od toga, drugi rade po principu ‘brigo moja prijeđi na drugoga’. A taj drugi je najčešće mirovinski sustav”, rekao je, među ostalim, predstojnik Vladinog ureda za socijalno partnerstvo Vitomir Begović. Problem je, dodao je, i ravnoteža između privatnog života i posla jer mnogi poslodavci do krajnjih granica koriste mo-

gućnosti prekovremenog rada, samo da ne zaposle nove ljude. “Ako prosječni hrvatski poslodavac treba birati između mercedesa i pročišćivača vode, on će kupiti mercedes. DOP zapravo nije zaživio ni u jednom od tri sektora i potrebna je edukacija. Širenje ideje je jedini put”, istaknuo je konzultant Vinko Dumičić. ZAKAZALI I MEDIJI Upozoreno je također kako su mediji zakazali u svojoj ulozi jer DOP svode samo na ekologiju, a vrlo često promiču i vrijednosti koje su u potpunoj suprotnosti s DOP-om. Primjerice, kada prostor daju gospodarstvenicima koji ne plaćaju radnike ili se ne drže drugih načela odgovornog poslovanja. “U Hrvatskoj se tolerira kršenje zakona, korupcija, jeftina proizvodnja iza koje stoji kriminal”, rekao je Žarko Horvat iz Holcima, tvrtke koja je nagrađena za provođenje DOP-a i upozorio da nam je potrebno poštivanje zakona, ulaganje u radnike, ali i veća aktivnost civilnog sektora te drukčiji obrazovni sustav. Marina Škrabalo iz MAP Savjetovanja, koja je s još dvoje kolega napravila Komparativni pregled DOP-a za razdoblje između 2008. i 2010. (Pregled), naglasila je, među ostalim, kako je potrebna jasnija diferencijacija između dobrih i loših praksi, te svakako i preispitivanje uloge medija kao i njihovo drukčije uključivanje u praćenje DOP-a. “Treba nam stvarna strategija održivog razvoja, a ne papir za Bruxelles. Treba nam i tripartitni dogovor i više komunikacije. Treba obvezati javne kompanije na GRI izvještavanje. U javnu nabavu moraju se ugraditi socijalni

Uključiti se u aktivnosti dodatnog obrazovanja kroz seminare i edukacijske radionice u okviru Projekta Nacionalne mreže, te započeti procese integracije DOPa metodologijama kao što su sudjelovanje u aplikacijama za nagradu Indeks DOP-a, uvođenje ISO-a 26000 ili izvještavanje o održivosti prema GRI smjernicama za izvještavanje

Objavljivati primjere dobre prakse te ih prijaviti u bazu primjera dobre prakse na www.dop.hr kako bi se unaprijedilo znanje i razumijevanje praksi DOP-a

Zadužiti u svakoj poslovnoj organizaciji osobu odgovornu za pitanja DOPa koja se može educirati na seminarima te implementirati naučeno u svojoj organizaciji

Pozitivne rezultate uspješnih kompanija širiti kroz edukaciju tako da se zaposlenici uspješnih poduzeća angažiraju u edukaciji i širenju znanja

Izraditi akcijski plan za DOP na razini svakog poduzeća

i ekološki ciljevi. Nadam se da će uskoro Dan poduzetnika i DOP konferencija biti zajednički događaj”, istaknula je Marina Škrabalo.

Nagrađene tvrtke Iz Komparativnog pregleda vidi se kako su u posljednje dvije godine nagrade za društveno odgovorno poslovanje dobile sljedeće tvrtke: Cemex, Coca-Cola, Dalmacijacement, Energy Pelets, Ericsson Nikola Tesla, Euro-Unit, Hartmann, Hauska&Partner, Holcim, Končar - Institut za elektrotehniku, Neva, Oikon i Vetropack Straža. Nagrade za najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu dobili su Banco Popolare Croatia i Jadran Galenski laboratorij iz Rijeke. Bilo bi nepravedno izdvojiti primjer dobre prakse samo jedne tvrtke, stoga recimo kako se sve gore navedene drže temeljnog načela DOP-a, a to je da na dobrovoljnoj osnovi razvijaju koncept poslovanja u kojemu su integrirani briga o društvu i okolišu, kao i briga o zaposlenicima. zelenimagazin | srpanj 2011. | 39

ODRŽIVI RAZVOJ

Javni natječaji (još) ne mare za energetsku učinkovitost

Softverom i hardverom moćno protiv CO2

Green ICT omogućuje mjerljive uštede, ali u Hrvatskoj su i dalje malobrojni primjeri da se u nabavi daje prednost zelenim informacijskokomunikacijskim proizvodima veće energetske učinkovitosti PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

iše gotovo i nema informacijsko-komunikacijske tehnološke kompanije koja ne brine o ekologiji ili energetskoj učinkovitosti. Premda ICT sektor ne sudjeluje u svjetskoj emisiji CO2 s više od dva posto, u tim se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama kriju značajne mogućnosti smanjenja negativnog učinka 40 | srpanj 2011. | zelenimagazin

ugljičnog dioksida na okoliš. Stoga je i pojam Green ICT danas postao nezaobilazan, i više gotovo nema važne ICT kompanije koja nema vlastiti green policy, doznajemo od Tomasa Pukljaka, direktora Fujitsu Hrvatska, tvrtke koja je već niz godina među vodećim svjetskim zelenim ICT proizvođačima. “Svijest o važnosti primjene zelenih tehnologija pojavila se devedesetih godina prošlog stoljeća. A oslanjajući se na više od 20 godina opredijeljenosti za zaštitu

okoliša, Fujitsu je usmjeren na Green ICT od početka do kraja životnog vijeka svojih proizvoda. Od osnovnih tehnoloških istraživanja i razvoja, preko dizajna proizvoda i rada, do operativnih reciklažnih usluga koje pruža diljem svijeta”, pojašnjava Pukljak. Konkretno: svoje napore prema smanjivanju negativnog utjecaja na okoliš Fujitsu vodi u dva osnovna smjera - u ICT i uz ICT. “U ICT obuhvaća kombinaciju naprednih tehnologija te vlastitih znanja i iskustava radi proizvodnje ekološki prihvatljivih pro-

izvoda, odnosno ICT infrastrukture. Kao primjere naveo bih 0-Watt osobna računala, odnosno 0-Watt monitore, koji isključeni ili u mirovanju ne troše ni najmanje struje, kao i najsloženije sustave poput podatkovnog centra u Tatebayashiju u Japanu. Taj centar, pušten u pogon prošle godine, na svojih 12.000 četvornih metara prostora ispunjava najzahtjevniju Tier4 kategoriju zaštite okoliša, a korištenjem naprednih tehnologija ukupna mu je energetska potrošnja smanjena 40 posto”. Drugi smjer djelovanja uz ICT inovativna su i složena rješenja koja osim proizvoda obuhvaćaju softver, usluge, konzalting, s najvažnijim ciljem optimiziranja poslovnih procesa u raznim granama industrije, a time i smanjivanja njihovog negativnog utjecaja na okoliš. “Tim se rješenjima procjenjuju razni parametri specifični za pojedine grane industrije, njihov utjecaj na sve sudionike poslovanja i društva u cjelini, a neizravno i njihov utjecaj na ekologiju”, naglašava Pukljak. REZULTATI BOLJI OD OČEKIVANJA Konkretna rješenja već postoje u zdravstvenoj zaštiti i bolnicama, gdje se uštede ostvaruju smanjivanjem arhive na papiru, istodobno i smanjenim prostorom za skladištenje. U cestovnom prijevozu postižu se smanjenja potrošnje goriva, u poljoprivredi se prilagođenim rješenjima nadzire proces proizvodnje, uporaba pesticida i herbicida, učinkovitije se koristi mehanizacija, brže prikupljaju i analiziraju podaci, što rezultira većom proizvodnom učinkovitošću, uz smanjen negativan utjecaj na okoliš. Za postizanje dobrih rezultata treba ponajprije postaviti jasne ciljeve koji su u konačnici mjerljivi. Osim toga, valja biti svjestan kako nema pomaka preko noći i

za željene je rezultate potrebno vrijeme i dugoročno planiranje. “Fujitsuova globalna IT zelena inicijativa, Green Policy Innovation, želi, primjerice, postići kumulativno smanjenje emisija CO2 u svijetu za više od 15 milijuna tona od fiskalne 2009. do 2012. godine. Tijekom fiskalne 2009. godine Fujitsu je postigao globalno smanjenje od 2,37 milijuna tona, premašivši prvotni cilj od 2,13 milijuna tona”, tvrdi Pukljak. U INOZEMSTVU POTICAJI, KOD NAS ZAPREKE Hrvatska djelomično prati te trendove, pri čemu su ICT kompanije značajno pridonijele podizanju svijesti o važnosti Green IT-a. Ipak, treba reći kako u Hrvatskoj ekološka svijest općenito nije na zadovoljavajućoj razini, a to se vidi kako u navikama građana, tako i u gospodarskom sektoru. “Neke zemlje imaju velike poticaje za korištenje obnovljivih izvora energije, mi smo svjedoci zakonskih prepreka s kojima se susreću entuzijasti kada kod nas pokušavaju instalirati vjetroelektrane ili solarne ćelije i uklopiti ih u postojeći elektrodistribucijski sustav”, podsjeća Pukljak i dodaje: “Premda ICT kompanije već dulje i u Hrvatskoj nude proizvode veće energetske učinkovitosti, koji omogućuju vrlo mjerljive uštede, u nas malo tko to uzima u obzir pri nabavi opreme. To se najbolje vidi na javnim natječajima. Prava je rijetkost da se zahtijevu energetska učinkovitost i inovativne tehnologije, a to je nešto na čemu bi trebalo inzistirati. Činjenica je da napredne tehnologije iziskuju značajna sredstva za svoj razvoj, sama tehnologija proizvodnje često je skuplja, pa je nerijetko veća i cijena

krajnjeg proizvoda. Ali primjena takvog proizvoda donosi dugoročno veću kvalitetu i uštedu, te pridonosi općem dobru - očuvanju okoliša, što je bitan segment društveno odgovornog poslovanja. Osim toga, i zakonski bi trebalo regulirati pitanje poticaja vezanih uz korištenje zelenih tehnologija.” OTVOREN PROZOR ISKLJUČUJE KLIMU Premda je u Hrvatskoj i dalje vrlo malo tvrtki koje planski pristupaju energetski učinkovitom ICT-u, od nabave, eksploatacije, do zbrinjavanja elektroničkog otpada, te dodatnim uštedama u optimiziranju poslovnih procesa, stječe se dojam kako većina njih zapravo usputno nastoji riješiti tek neke karike u lancu potencijalnih ušteda. U takvim okolnostima, nastavlja Pukljak, pohvalno je što su pojedine tvrtke počele barem koristiti, primjerice, mogućnost mrežnog nadzora, odnosno središnjeg gašenja računala i monitora izvan radnog vremena, čime se u većim organizacijama mogu postići značajne uštede struje. Slično se može kontrolirati rad klimatizacijskih uređaja (gašenjem nakon radnog vremena, postavljanjem senzora na prozore koji će uređaj ugasiti za radnog vremena ako je prozor otvoren i slično). “Green IT nije pomodan izraz ili samo trend koji trebaju pratiti sve kompanije koje žele biti percipirane kao moderne. Green IT predstavlja prednost u poslovanju, jer omogućuje vrlo mjerljive i egzaktne poslovne uštede, a to je cilj kojem teže sve tvrtke koje žele biti konkurentne. U tom smislu očekujem da će Green IT sve više dobivati na važnosti, jer održivi razvoj je nešto čemu će težiti svi gospodarski sektori u budućnosti”, zaključuje Pukljak.

E-recepti štite okoliš Širom svijeta japanska tvrtka Fujitsu radi s klijentima na razvoju i provedbi rješenja koja omogućuju neposredno i dugoročno smanjenje stakleničkih plinova. Kao jedan od vodećih zelenih ICT proizvođača, u svom portfelju Fujitsu već niz godina ima mnoštvo zelenih proizvoda. U Finskoj, primjerice, rade na projektu za tamošnji zdravstveni centar i zavod za socijalno osiguranje (Kela) koji će omogućiti učinkovitu razmjenu informacija, pacijentima otvoriti pristup e-uslugama, omogućiti primanje elektronskih recepata, pregled zdravstvenih informacija, smanjiti posjete zdrav-

stvenim ustanovama, ujedno smanjiti potrebe za papirom. Projekt elektroničkih zdravstvenih zapisa Fujitsu je postavio i u Kanadi i Španjolskoj, objašnjava Tomas Pukljak, direktor Fujitsu-a Hrvatska. Koristeći proizvode te kompanije, korisnici smanjuju štetan utjecaj na okoliš i ispunjavaju obveze prema održivosti. Fujitsu Laboratories također već mjere potencijalno smanjenje učinka ugljika svih tehnologija u razvoju, a više od polovine novih Fujitsu proizvoda lani je dobilo Super Green statuse ili tri zvjezdice u Green IT označavanju, sukladno kompanijinim najvišim kriterijima ekološke svijesti.

zelenimagazin | srpanj 2011. | 41

ZELENE TEHNOLOGIJE

Svijet nakon nafte

Stiglo je stoljeće vozila na vodik Najveći proizvođači automobila intenzivno razvijaju modele za serijsku proizvodnju, zasnovane na gorivim ćelijama, odnosno tehnologiji pretvorbe vodika (H2) i kisika u električnu energiju, toplinu i vodu PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

apanski proizvođač automobila Honda nedavno se učlanio u Clean Energy Partnership (CEP), program kojim se u Europi potiče upotreba vozila na vodik. CEP je vodeći promotivni projekt za vozila s pogonom na gorive ćelije, koji okuplja stručnjake iz autoindustrije, infrastrukturne i energetske tvrtke te njemačku vladu, a osmišljen je kako bi se ta ekološki prihvatljiva vozila približila tržištu Europe. Među ostalima, partneri su 42 | srpanj 2011. | zelenimagazin

u CEP-u i Daimler, Ford, General Motors, Toyota, Volkswagen. Hondina vozila s gorivim ćelijama na vodik na europskim su cestama još od 2009. godine, a CEP-ove će aktivnosti taj japanski proizvođač podržati sa dva FCX Clarity automobila. “Honda čvrsto vjeruje kako su gorive ćelije na vodik najbolje rješenje za smanjenje emisije CO2. Hondina suradnja, ustupanjem dvaju vozila FCX Clarity CEP-u, pokazat će održivost tehnologije gorivih ćelija”, izjavio je Ken Keir, izvršni potpredsjednik tvrtke Honda Motor Europe.

Premda je posrijedi jedan od najnovijih primjera promocije vozila na vodik u Europi, razvoj tih prometala traje već više od

VOZILA S VODIKOVIM POGONOM ZASAD SE NE MOGU KUPITI, VEĆ SAMO UNAJMITI NA DULJI ROK stoljeća. Njihovim se korištenjem smanjuje emisija ugljičnog dioksida u okoliš, time i globalno zagrijavanje. Stoga proizvođači

automobila u centrima za istraživanje i razvoj stvaraju prototipove vozila na vodik, ali i modele koji su spremni za serijsku proizvodnju. ISPLATIVOST ZA DESETAK GODINA Najčešće korištena tehnologija koja omogućuje pretvorbu vodika (H2) i kisika u električnu energiju, toplinu i vodu zasnovana je na gorivim ćelijama. Riječ je o elektrokemijskim elementima koji omogućuju već spomenutu pretvorbu, zbog čega vozila na gorive ćelije imaju električni pogon. Međutim, češći cestovni susret s takvim ekološki prihvatljivim vozilima valja pričekati barem još desetak godina. U tom razdoblju očekivano će pasti troškovi proizvodnje gorivih ćelija, pa će ta tehnologija biti isplativija za

VJERUJE SE KAKO SU GORIVE ĆELIJE NAJBOLJE RJEŠENJE ZA SMANJENJE EMISIJE CO2, POSREDNO I GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA širu uporabu nego što je to sada. Intenzivno se također radi na razvoju gorivih ćelija s duljim životnim vijekom, koje osiguravaju i veću autonomiju vozila, a pričekati treba i na izgradnju infrastrukture, odnosno postaja na kojima će takvi automobili puniti spremnike vodikom. Ne manje važna činjenica jest i utjecaj koji još uvijek na globalni promet ima naftna industrija. Važno je naglasiti kako se vozila na vodik zasad ne mogu kupiti već se uglavnom iznajmljuju na dulje vrijeme. PRVE FLOTE NA VODIKOV POGON Osim ranije spomenute Honde FCX, od 2002. godine u nekim zemljama moguće je na cestama sresti i Mercedes Benz A klasu

F-Cell. Taj njemački proizvođač automobila trenutačno ima najveću flotu vozila s gorivim ćelijama na svijetu, čak više od 100 primjeraka kojima su korisnici prevalili već više od četiri milijuna kilometara. BMW Hydrogen 7 prvi je serijski luksuzni automobil na vodikov pogon u svijetu napravljen za svakodnevnu uporabu. Posebnost u odnosu na druga vozila s gorivim ćelijama je u tome što može koristiti i obično gorivo, ali i vodik. To mu omogućuje modificirani motor s unutarnjim izgaranjem. Bavarski proizvođač automobila tijekom programa razvoja prešao je vozilom na vodik više od milijun kilometara. Istraživanja s motorima na vodik BMW provodi od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ford je pak započeo razvoj vozila koja kao pogonsko gorivo koriste vodik još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a 1998. javnosti je predstavio prototip Ford Focus Fuel Cell. Riječ je o prvom Fordovom

automobilu s gorivim ćelijama čija je mala serijska proizvodnja počela 2004. godine. Od tada Fordovi inženjeri kontinuirano razvijaju prototipove vozila na vodikov pogon, a održavaju i flotu od nekoliko manjih autobusa s gorivim ćelijama koji prometuju po Sjevernoj Americi.

Litra vode dovoljna za tisuće kilometara Iz kućnih radionica hrvatskih inovatora izišlo već nekoliko vodikovih automobila i - jedan traktor Hrvatska nema vlastitu automobilsku industriju, osim endemskog električnog vozila Dok-ing XD, ali ima nekoliko primjeraka vozila na vodu iz kućne radinosti. Marijan Radanec, inovator iz Bjelovara, u svoj crveni Renault 19 već nekoliko godina ulijeva vodu. On je, naime, napravio generator koji proizvodi plin iz vode. Električnu energiju iz alternatora upotrebljava za elektrolizu vode te dobivanje plina pod nazivom HHO. Riječ je o smjesi vodika i kisika koja nastaje upravo zahvaljujući elektrolizi vode. To inače nije nepoznat proces. Ideja potječe još od Nikole Tesle, koji je davno predviđao kako će automobili u 21. stoljeću voziti na vodik. A primjera poput bjelovarskoga sve je više. Naime, Ivan Jakobović, inovator iz Donje Brebrine, u bijeli Ford Escort ugradio je također HHO tehnologiju koja mu omogućuje ekološki prihvatljivu vožnju. Tvrdi kako na 2400 prijeđenih kilometara potroši tek litru vode te da mu je automobil 30 posto snažniji. Šimo Marijanović, poljoprivrednik iz Donjih Andrijevaca kod Slavonskog Broda, koristi HHO tehnologiju u traktoru.

zelenimagazin | srpanj 2011. | 43

ZELENE TEHNOLOGIJE

Klimatizacijski uređaji nove generacije

Kad klima štedi struju Dok u ljetnoj sezoni svakodnevno boravimo u klimatiziranim prostorima,

PIŠE Marko Đurić marko.djuric@veka-ing.com

valiteta zraka koji udišemo u svome domu ili poslovnom prostoru izravno je povezana s našim zdravljem. Zrak obrađen u klimatizacijskim uređajima trebao bi biti oslobođen prljavštine, prašine, bakterija, virusa, plijesni, alergena... čak i neugodnih mirisa poput dima cigareta. Takav će zrak pozitivno djelovati na zdravlje osoba koje borave u klimatiziranim prostorima, spriječiti nastajanje i razvoj alergija i bolesti dišnih putova. Kvaliteta obrađenog zraka izravno je povezana s kvalitetom uređaja i ugrađenim filterima u klimatizacijskoj opremi. 44 | srpanj 2011. | zelenimagazin

IZBOR IDEALNOG MODELA Kod izbora idealnog klima-uređaja za prostorije koje želimo rashladiti ili zagrijati, potrebno je napraviti termodinamički proračun prostora. U proračun valja uvrstiti nekoliko bitnih parametara kao što su: • namjena prostora (dnevni ili radni); • broj osoba koje borave u prostoru; • oslobođena toplina (osobe, rasvjetna tijela i kućanski uređaji); • položaj prostora, izolacija zidova, veličina staklenih površina; • koristi li se uređaj i za hlađenje i za grijanje prostora, ili samo za hlađenje. Konzultacije sa stručnjacima preporučljive su jer omogućuju izbor idealnog modela za određene potrebe, maksimaliziran učinak tog uređaja i uštedu novca smanjenom potrošnjom struje.

FIX-SPEED ILI INVERTERSKI UREĐAJ? Inverterski klima-uređaji imaju digitalnu regulaciju broja okretaja kompresora putem promjene frekvencije. Time se omogućuje prilagodba učinka uređaja stvarnim uvjetima u prostoru. Ako je temperatura prostora osjetno viša od željene, klima-uređaj radi maksimalnom snagom ne bi li što brže postigao željenu temperaturu. Kad je ona dostignuta, inverterski uređaj smanjuje učinak, a time i potrošnju struje. Nasuprot tomu, fix-speed uređaj sve vrijeme dok radi troši struju jednako. Pravilnim odabirom uređaja tako je moguće uštedjeti gotovo 1300 kuna godišnje samo na računima za struju. Konkretno, uložite li novac u inverterski uređaj koji karakterizira COP (energetska učinkovitost) iznad 5,0 uštedjet ćete 6500 kuna u razdo-

i čuva naše zdravlje dobro je znati kako klima može u pet godina isplatiti samu sebe

Računi R č i 6800 kuna k manji ji

Toshiba Daiseikai V

6000 kn

4000 kn

(u kunama)

10.800 kn

Trošak električne energije u 5 godina

Najefikasniji uređaj na tržištu trenutačno je Toshiba Daiseikai V sa COP-om od 5,36, što znači da u pet godina može uštedjeti 6800 kuna na računu za potrošenu električnu energiju. Ušteda je izražena kao razlika u potrošnji u odnosu na prosječan klimatizacijski uređaj na tržištu sa COP-om od 2,70, koji će, koristi li se 120 dana u godini i osam sati dnevno, prema aktualnim cijenama struje, potrošiti 10.800 kuna. U istom razdoblju i u istim uvjetima, Toshibin će Daiseikai potrošiti 4000 kuna, te praktički u tom roku isplatiti sam sebe. Svako dalje korištenje predstavlja čistu zaradu korisniku. I ne manje važno: kao i svi Toshibini klima-uređaji, opremljen je plasma filterima, koji uklanjaju do 99 posto svih štetnih čestica iz zraka.

Inverter

Fix speed

blju od pet godina u usporedbi s uređajem dvostruko manjeg COP-a (prosječni uređaj na tržištu). Izračun se temelji na primjeru kad uređaj radi na dan osam sati 120 dana u godini. Koristite li uređaj češće (primjerice, zimi za grijanje ili dogrijavanje prostora), ušteda može biti i veća! PRAVILNO KORIŠTENJE Idealna temperatura unutarnjeg prostora u pravilu je 7-80C niža od vanjske. Konkretno, ako je vanjska temperatura 350C, klimauređaj namjestite da hladi na 27280C. Takvu temperaturnu razliku ljudski organizam dobro podnosi. U protivnom, moguć je temperaturni šok pri izlasku iz unutarnjeg u vanjski prostor. Kod ljudi sa zdravstvenim teškoćama, treba biti posebno oprezan pri podešava-

nju temperature u unutarnjem prostoru. Koristite li uređaj tijekom noćnih sati, savjetujemo uključivanje noćnog (ili tihog) rada kako bi se smanjila brzina vrtnje kompresora, a time i razina buke i potrošnja struje. ODRŽAVANJE PRODULJUJE VIJEK Pravilno servisiran klima-uređaj radit će dulje i djelotvornije a računi za struju bit će niži! Uputno je napraviti godišnji servis koristite li ga više od 60 dana u godini. Pri servisiranju potrebno je dezinficirati isparivač unutarnje jedinice, isprati ili zamijeniti filtere i prekontrolirati odvod kondenzata. Ako je odvod začepljen, kondenzat iz unutarnje jedinice skupljat će se u kadici vanjske jedinice i posljedično otjecati niz pročelje ostavljajući ružne mrlje. Konač-

no, potrebno je provjeriti funkcionalnost samog uređaja. MONTAŽA – POSAO ZA PROFESIONALCE U ljetnoj sezoni klima-uređaje ugrađuju svi – od šustera do zidara. Neobučeni monteri u pravilu ipak naprave više štete nego financijske koristi. Osim gubitka jamstva, koje primjerice kod Toshibinih uređaja vrijedi tri godine, neovlašteni monteri često nemaju potreban alat za testiranje sustava pri puštanju u rad. Većina klimauređaja u tvornici je prednapunjena plinom za određenu dužinu instalacije, no nakon postavljanja uređaja nužno je provjeriti ispravnost te instalacije. Ako u sustavu nedostaje plina ili instalacija negdje propušta, uređaj neće raditi pravilno, a rizik od kvara je vrlo visok. zelenimagazin | srpanj 2011. | 45

OTPAD NIJE SMEĆE

Reciklaža bez kemikalija

Guma, guma, e pa Varaždinski Gumiimpex-GRP skupljao je dvije godine gume s područja cijele Hrva za početak rada reciklažne linije PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

poticanje o istrošene automobilske gume do prije nekoliko godina bila je jedna od uobičajenih disciplina u kojoj su tijekom izleta u prirodu odmjeravali spretnost planinari i izviđači. Gdjekad je i poneki kupač ulazeći u more nagazio na neodgovorno odbačenu gumu. K tomu, gume su se nerijetko i palile, što je, blago rečeno, neodgovarajuće zbrinjavanje sa štetnim posljedicama po prirodu i okoliš u cjelini. Međutim, gume je danas moguće reciklirati na ekološki prihvatljiv način. Time se, kao jedina tvrtka u nas, bavi varaždinski Gumiimpex-GRP. Damir Kirić, predsjednik Uprave Gumiimpex-GRP-a, govori kako se u toj tvrtki otpadne gume recikliraju ekološkim postupkom mehaničkog usitnjavanja i odvajanja komponenti od kojih su načinjene,

GUMENI GRANULAT JE VRLO VRIJEDNA SIROVINA KOJA IMA IZNIMNO ŠIROK RASPON UPOTREBE nakon čega su svi dijelovi (gumeni granulat, čelik i tekstilna vlakna) ponovno iskoristivi. “U proces reciklaže ulaze sve vrste guma, od najmanjih putničkih do najvećih guma građevinskih strojeva. Gume se mehaničkim postupkom usitnjavaju do najmanjih dijelova. Završni proizvod je gumeni granulat u više frakcija (granulacija). Tijekom postupka usitnjavanja guma posebnim magnetnim postrojenjem, izdvajaju se dijelovi iz čeličnog pojasa i konstrukcije gume. Tekstilna se vlakna izdvajaju posebnim stre46 | srpanj 2011. | zelenimagazin

saljkama i vakuumskim sisaljkama. Čelik se koristi kao sirovina u čeličanama, a tekstil kao gorivo u cementarama. Granulat je vrlo vrijedna sirovina za širok raspon upotrebe i proizvodnju novih gumenih proizvoda”, objašnjava prvi čovjek te obiteljske tvrtke čiji su temelji postavljeni još 1970. godine. Valja istaknuti veliku ekološku vrijednost tog oblika reciklaže guma. “U reciklaži se ne upotrebljavaju kemikalije, obrada guma je isključivo mehanička. Stoga u procesu reciklaže nema emisije štetnih plinova ni bilo kakvih negativnih emisija u okoliš - ni u zrak, ni u tlo, ni u vodu”, ističe Damir Kirić. VLASTITI KNOW-HOW Budući da je tvrtka uvoznik i značajni distributer automobilskih guma u Hrvatskoj, a u vlastitom pogonu obnavlja (pro-

tektira) gume za teretna vozila i autobuse, uvijek im se “na lageru” pojave i otpadne gume. “Ta činjenica potaknula nas je na razmišljanje o mogućnostima reciklaže, uslijedio je naporan rad na pronalasku tehnologije, izgradnji potrebnih objekata i infrastrukture te implementaciji postrojenja u aktivan tehnološki proces reciklaže otpadnih guma”, prisjeća se Kirić dodajući kako je današnji tvornički kapacitet obrade 25.000 tona otpadnih guma godišnje. Postrojenje za recikliranje radi od 2005. godine. Oko tri godine radilo se na uvođenju najsuvremenije tehnologije, koja je ugrađena u novu tvornicu u Slobodnoj zoni Varaždin. “Naravno, počeci su bili popraćeni i problemima, trebalo je uhodati rad linije, poboljšavati slabe točke, pronalaziti vlastita rješenja na mjestima gdje smo uočavali

što! tske kako bi ih bilo dovoljno

đenja i organizacije rada reciklaže stvorili vlastiti know-how”, napominje on. Posebne pak aktivnosti odvijale su se na prikupljanju sirovine, odnosno otpadnih guma. Tako su otprilike dvije godine skupljali gume s područja cijele Hrvatske kako bi ih bilo dovoljno za početak rada reciklažne linije. Prema Pravilniku o gospodarenju otpadnim gumama, 70 posto guma mora se oporabiti kroz reciklažu, a 30 posto kroz uporabu u energetske svrhe. “Sukladno tomu, i mi smo od 2005. do sada reciklirali 70 posto ukupno skupljenih otpadnih guma u Hrvatskoj. No, to nije dovoljna količina

DIO OTPADNIH GUMA GUMIIMPEX-GRP PREUZIMA IZ SUSJEDNIH ZEMALJA KAKO BI MOGAO KONTINUIRANO RADITI koju možemo našim kapacitetima preraditi. Zbog toga dio otpadnih guma preuzimamo iz susjednih zemalja kako bismo mogli kontinuirano raditi”, napominje Kirić.

nedostatke, obučavati ljude za rad s takvim postrojenjem i tako složenom tehnološkom linijom. Praktično smo kroz taj proces uvo-

RASTEREĆENJE OKOLIŠA Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sigurno će reciklaža svih vrsta otpada biti sve zanimljivija. Kirić očekuje kako će tvrtka tada lakše nabavljati sirovinu za svoj pogon reciklaže jer je sada u Hrvatskoj nema dovoljno, a mora se osigurati kontinuiran rad. Kako je reciklažni pogon otpadnih guma u Gumiimpex-GRP-u jedini u zemlji, a za instalirani kapacitet od 25.000 tona guma godišnje nema dovoljno sirovina, ne vidi ekonomsku opravdanost da se još netko uključi u reciklažu otpadnih guma. “U ovom je segmentu, konkretno gospodarenju otpadnim gumama, sve kvalitetno riješeno

i zaokruženo. Postoji još nekoliko vrsta otpada koji se mogu uspješno reciklirati pa je logično da poduzetnici traže svoje ostvarenje u tim segmentima. Budućnost našeg reciklažnog pogona sigurna je samo ako osiguramo dovoljno otpadnih guma za preradu, a to znači prikupljanje iz Hrvatske i okolnih zemalja u kojima nema takve reciklaže. Nadamo se da je to moguće, a ako bi sirovine bilo i više, tada smo spremni na novi investicijski ciklus za povećanje kapaciteta na postojećoj lokaciji. Graditi novi reciklažni pogon za otpadne gume u krugu 500 kilometara ne bi bilo rentabilno”, tvrdi Kirić. Skupljanjem i reciklažom otpadnih guma smanjuje se opterećujući utjecaj na okoliš uz ponovno iskorištavanje vrijednih svojstava gume. Gumiimpex-GRP, u kojem je trenutačno zaposleno 240 ljudi, svojim reciklažnim pogonom svrstava Hrvatsku uz bok razvijenih europskih zemalja koje na sličan način rasterećuju okoliš ekološkog opterećenja otpadnim gumama. Izravna je korist i u činjenici da su komunalni deponiji u Hrvatskoj rasterećeni velike količine toga glomaznog otpada, a od otpadnih su guma očišćena i nebrojena divlja odlagališta.

Skup prijevoz granulata Osnovni produkt reciklažnog postupka je gumeni granulat koji se proizvodi u više frakcija (debljina granulacije), što ovisi o krajnoj namjeni koja je, treba istaknuti, vrlo široka. Od gumenog se granulata mogu izrađivati kvalitetni proizvodi kao što su gumene obloge ili ploče za dječja igrališta, atletske staze, staje i jahališta u konjičkom sportu, zvučne barijere uz prometnice te kotači za kontejnere. Gumeni se granulat također upotrebljava kao ispuna na sportskim terenima s umjetnom travom (funkcionalno zamjenjuje zemlju). K tomu, u fazi istraživanja je šira primjena gumenog granulata u proizvodnji građevinskih materijala. Damir Kirić, predsjednik Uprave Gumiimpex-GRP-a, ističe kako je Hrvatska, na žalost, vrlo malo tržište za reciklirani gumeni granulat koji, kao završni proizvod, nastaje u reciklažnom pogonu te tvrtke. „Jedva mjesec dana proizvodnje ide za hrvatske potrebe, a za ostalo moramo tražiti izvozno tržište. Dobar dio reciklažne proizvodnje prodajemo kao granulat, što je slabija varijanta plasmana, jer ovdje nemamo dovoljno kupaca finalnih proizvoda. Problem je to veći što su i kupci granulata udaljeni 1000, pa i 1500 kilometara, stoga je i prijevoz vrlo skup“, naglašava Kirić. zelenimagazin | srpanj 2011. | 47

OTPAD NIJE SMEĆE

Finski kontejneri dokazali se u praksi

Melem za oči, ali i Postavljeni su 40 posto iznad, a 60 posto ispod zemlje, stoga u Molok puta više otpada nego u uobičajene PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

epljive cipele, mokre ili uprljane ruke te poneki slomljeni nokat neke su od nuspojava koje se mogu javiti nakon običnog bacanja vrećice smeća u kontejner. Postoje i teži slučajevi poput misofobije, odnosno straha od prljavštine, koji se uz knedlu u grlu javlja u nekih osoba kada se trebaju riješiti otpadaka iz kućanstva. Razloga za nelagodu pokatkad zaista i ima jer su neka mjesta za odlaganje komunalnog otpada neuredna te se oko njih širi i nesnosan smrad. Na sreću, to nije pravilo, a takva mjesta mogu biti i ljepša nego što to pokazuje praksa. Prije više od 20 godina Finac Veikko Salli utemeljio je tvrtku Molok, čiji su istoimeni proizvodi za zbrinjavanje otpada melem za oči, ali i nos. Marko Brnčić, direktor tvrtke STP iz Lučkog, zastupnik Molok kontejnera za Hrvatsku, objašnjava kako je ove proizvode moguće skladno uklopiti u prostor. Ipak, estetika je kod kontejnera Molok na drugome mjestu. Te su plastične posude ponajprije kvalitetna i učinkovita mjesta za odlaganje raznih vrsta otpada. Dokaz kva-

MOLOK KONTEJNERI MOGU SE SKLADNO UKLOPITI U PROSTOR, ČAK SLUŽITI KAO UKRAS litete su prvi primjerci Molok kontejnera, postavljeni duž nekih europskih autocesta ranih 90-ih godina prošlog stoljeća, a koji su i dalje u uporabi. Jedna od glavnih prednosti im je vreća koja je otporna na štetu što je može napraviti većina odbačenih oštrih predmeta. Također, u tim je vrećama proces truljenja otpada sporiji nego kod konvencionalnih pocinčanih kontejnera. 48 | srpanj 2011. | zelenimagazin

JEDNOSTAVNO RUKOVANJE Molok se postavlja 40 posto iznad, a 60 posto ispod zemlje, stoga u njega stane i do pet puta više otpada nego u uobičajene nadzemne kontejnere. Prazni se tako što vozilo s kranom, koje i inače preuzima otpad iz zvonastih kontejnera u koje ekološki osviješteni građani odlažu staklenu i papirnatu ambalažu, podigne vreću u zrak te je prenese do kamiona. Nakon toga, jednostavno se otvori dno vreće i do pet prostornih metara otpada u trenu putuje u stražnjem dijelu komunalnog vozila. A za to je potrebna samo jedna osoba kojoj treba manje od dvije minute za pražnjenje, bez obzira na odbačeni sadržaj. Štoviše, u vozila, ali i kontejnere, moguće je ugraditi i satelitski nadzor. Time se izbjegava prazan hod i nepotrebna potrošnja goriva, a vozilo gotovo uvijek prazni kontejner tek kad je pun. ZADOVOLJNI GRAĐANI Zbog svega toga, najnaprednije općine u Hrvatskoj već su prepoznale prednosti koje

pruža Molok. Do sada su Molok kontejneri postavljeni u Velikoj Gorici, Koprivnici, Čakovcu i Mariji Bistrici. U Velikoj Gorici Molok je prisutan već četiri godine. “Na 30 kontejnera, koliko ih je tamo postavljeno, nismo imali ni jednu intervenciju poput skidanja grafita, rezervnih dijelova, vijaka ili oplate. Vandali ne uništavaju te kontejnere jednostavno zato što ih vole. A vole ih zbog toga jer ne smrde, lijepo izgledaju i nisu bučni. Stoga je i njima u interesu da dio grada u kojem žive ostane lijep. To nije tako samo u Velikoj Gorici već svugdje gdje je postavljen Molok. Zadnje kontejnere postavili smo u Čakovcu prije nekoliko mjeseci. Tamošnja je gradska vlast napravila odličnu stvar: na kontejnere su stavili naljepnice s brojem telefona prijevoznika. Tako građani, kad vide da je kontejner pun, nazovu telefonski broj s naljepnice, i otpad se odmah pokupi i odveze. Kontejneri se ne prazne stihijski, već nakon poziva građana”, naglašava Brnčić.

20 godina C.I.O.S. grupe

nos kontejnere stane i pet U Mariji Bistrici pak nakon postavljanja kontejnera Molok rođena je još jedna dobra ideja. “Kontejneri su postavljeni ispred škola i učenicima je rečeno da novčani prihod od prikupljene sirovine ostaje njima za, primjerice, kupnju novih računala ili izlete. Učenici su to odlično prihvatili, a u domovima više nemaju ni novina ni staklenih boca. Štoviše, nerijetko se među sobom i natječu tko će prije odnijeti otpad do Molok kontejnera, pa roditelji ostaju i bez aktualnih novina”, govori on. LOŠE KOPIJE Praktičnost i kvalitetu tih finskih proizvoda mahom su prepoznale privatne tvrtke u Hrvatskoj. Jer, tvrdi Brnčić, u interesu im je kupiti nešto skuplji, ali kvalitetniji i dugotrajniji proizvod, a ne gubiti novac na jeftinije inačice ili loše kopije. “Neki proi-

DO SADA SU FINSKI KONTEJNERI POSTAVLJENI U VELIKOJ GORICI, KOPRIVNICI, ČAKOVCU I MARIJI BISTRICI zvođači komunalne opreme u nas toliko su nekorektni da su u milimetar kopirali neke kontejnere ponajboljih svjetskih tvrtki koje mi zastupamo u Hrvatskoj. Međutim, već nakon mjesec dana uporabe, javljaju se prvi problemi koji odaju kako je riječ o nekvalitetnim inačicama koje samo slično izgledaju, i ništa više. Iz poduzeća koja su unajmila ili kupila proizvode kompanija koje zastupamo kažu kako su se na vlastitoj koži uvjerili kako je original primjetno kvalitetniji od inačica nekih hrvatskih proizvođača. Stoga nam se mnogi klijenti vrate nakon što su isprobali na tržištu druge proizvode.” Interes za Molok kontejnere pokazuju još neka mjesta u Hrvatskoj, no konkretne projekte Brnčić zasad nije htio otkriti.

Partner u očuvanju okoliša Ključne lokacije C.I.O.S. grupe imaju izravan pristup željezničkim kolosijecima, što osigurava pristup međunarodnim tržištima i “zeleniji” transport

vrtka C.I.O.S. je u proteklih 20 godina prerasla u vodeću grupaciju u regiji za skupljanje i recikliranje željeznog i čeličnog otpada, te ostalih otpadnih materijala s pretežno metalnom komponentom. Upravlja sa 22 povezana društva u regiji, a zapošljava više od 1300 radnika. Poslovni rezultati u 2010. najavljuju rast i održavanje profitabilnog i stabilnog poslovanja. To je za C.I.O.S. grupu snažan poticaj za ostvarenje ambicioznih planova u regiji, kojima će ojačati vodeću poziciju za recikliranje čeličnog i drugog metalnog otpada. C.I.O.S. grupa obrađuje oko 700.000 tona metalnog otpada godišnje, od čega u Hrvatskoj oko 300.000 tona. Do 2015. planira se obrada do milijun tona. Manipulacija tolikom količinom materijala u fazama prikupljanja, obrade te prodaje traži snažnu mehanizaciju i transport, objavljeno je na internetskim stranicama te grupacije. Glavni reciklažni centri u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Albaniji opremljeni su postrojenjima za usitnjavanje i separaciju materijala, 17 lokacija opremljeno je škarama za rezanje metala velikog kapaciteta, 21 lokacija prešama za baliranje metalnog otpada, a na sedam njih linije su za isušivanje vozila i odvajanje opasnih komponenti. U toj grupaciji koristi se više od 100 rovokopača, 2000 spremnika za skupljanje metalnog

otpada te više od 240 teretnih vozila. Ključne lokacije C.I.O.S. grupe imaju izravan pristup željezničkim kolosijecima, što osigurava pristup međunarodnim tržištima i „zeleniji“ transport. Kvaliteti poslovanja, kapitalnoj snazi i konkurentnosti pridonosi i vlasništvo njemačke Scholz grupe, koja je među tri najbolje svjetske kompanije za recikliranje čeličnog i drugog metalnog otpada. Grupacija C.I.O.S. konstruirala je i izradila prvi hrvatski podvodni spremnik za skupljanje otpada za ekološku akciju čišćenja Jadrana, rijeka i jezera. Uspješno je korišten u tijeku prve akcije čišćenja zadarskog podmorja, a iz mora je izvučena tona i pol otpada. Skupljeni otpad preuzela je C.I.O.S. grupa, odvojila ga po vrstama, te ekološki prihvatljivo reciklirala ili zbrinula. Također, prošle je godine prikupila gotovo 24.000 otpadnih vozila. Građani Hrvatske za cjelovite autoolupine s urednom dokumentacijom dobivaju od C.I.O.S. grupe veće naknade od onih osiguranih postojećom regulativom. Članice te grupacije besplatno dolaze i po velike kućanske uređaje, hladnjake, štednjake, perilice... a građani ih i sami mogu predati u reciklažne centre grupe. Osim toga, besplatno se mogu predati i sve vrste otpadnih guma osobnih, dostavnih, teretnih i putničkih vozila, te poljoprivrednih i radnih strojeva. (B. O.) zelenimagazin | srpanj 2011. | 49

ZELENO PODUZETNIŠTVO

Ekoproizvodnja u kutjevačkom vinogorju

Prognoza vedro, vjetar Podaci s meteorološke postaje bitni su za ekološku proizvodnju PIŠE Jozo Vrdoljak vrdoljak@privredni.hr

ožda široj javnosti nije poznato, ali prema rezultatima inozemnih ocjenjivanja, graševina je najnagrađivanija hrvatska vinska sorta; a prema mišljenju stručnjaka, od komercijalno najznačajnijih domaćih sorata, uz još možda plavac mali, ona ima i najveći potencijal u ekoproizvodnji. Tridesetak hektara svojih vinograda, u kojima prevladava graševina, prema ekostandardima već četiri godine obrađuje jedan od najpoznatijih hrvatskih vinara, Kutjevčanin Vlado Krauthaker. Lozu nastoji tretirati minimalno, i to ekosredstvima što ih nabavlja u Njemačkoj, a za potpuno ekološku proizvodnju nedostaje mu tek potpora kooperanata, čiji način obrade ne može nadzirati.

METEOROLOŠKA PODRŠKA Osim kvalitetom vina, Vlado Krauthaker izdvaja se i time što je u njegovu vinogradu smještena - meteorološka postaja. Rad te postaje donedavno je, uz DHMZ i Grad

Povoljna ruža vjetrova Dva gospodarska objekta Vinogradarstva i podrumarstva Krauthaker u novije su vrijeme zbog velike potrošnje struje zanimljivi tvrtkama koje se bave ugradnjom sustava obnovljivih izvora energije. Na mikrolokaciji postoji optimalna ruža vjetrova za kvalitetno iskorištavanje energije vjetra, a velik broj sunčanih sati godišnje omogućio bi korištenje energije sunca, odnosno ugradnju solarnih modula. Premda se zasad ne usuđuje ući u tu veliku investiciju, Vlado Krauthaker je uvjeren kako ćemo se zbog evidentnog rasta cijena struje u skoroj budućnosti morati odlučivati za obnovljive izvore. ”Za lakše donošenje te odluke, bitni su statistički podaci iz meterološke postaje. Oni pokazuju i u koji je izvor i projekt najisplativije ulagati“, uvjeren je Krauthaker. 50 | srpanj 2011. | zelenimagazin

Kutjevo, sufinancirao i Vlado Kruthaker plaćajući mjeritelja koji je triput dnevno očitavao i analizirao podatke za vremenske prognoze i baze statističkih podataka. “Meteorološka statistika posebno je važna za projekte vezane uz ekologiju”, ističe vlasnik Vinogradarstva i podrumarstva Krauthaker, te donedavni predsjednik Udruge kutjevačkih vinogradara i vinara. Prema osobitostima vina te na osnovi meteorološke statistike, tvrdi on, može se

Na slici slijeva na desno: mjeritelj u meterološkoj postaji Vlado Baričević, vinar Vlado Krauthaker, ravnatelj DHMZ-a Ivan Čačić i pomoćnik ravnatelja DHMZ-a Krešimir Pandžić

odrediti kvaliteta berbe pojedine godine: “Iz podataka u vrijeme berbe možemo procijeniti kojim smjerom razvijati vino, kako prerađivati grožđe i njegovati određenu berbu da bi se dobila najveća moguća kvaliteta. Tako dobivamo i finalni proizvod bez nepotrebnih i nepoželjnih sastojaka”. Ekoproizvodnja vina, prema Krauthakerovu mišljenju, u Hrvatskoj je izvediva i izgledna. Moguća je i ekoproizvodnja mnogih drugih kultura, stoga bi je taj ugledni enolog i proizvođač vina preporučio svima. NOVI PRIORITETI Hrvatska za to ima vrlo povoljne prirodne i meteorološke uvjete, a kutjevačko područje poznato je i po tome što tu uvijek struji povjetrac. Vjetar sprječava razvoj bolesti, a ako se vinogradi tretiraju ekosredstvima, vrhunski je proizvod zajamčen. Krauthaker je uvjeren da osam godina u desetljeću može imati uspješnu ekološku proizvodnju vina, jer ona općenito odgovara kutjevačkom području: “Troškovi su desetak posto veći nego kod uobičajene proizvodnje, teži su i uvjeti obrade, pa pojedini vinari zbog toga odustaju. Ekološka svijest potrošača u Hrvatskoj također nije

povoljan za graševinu vina koju već četiri godine provodi ugledni vinar Vlado Krauthaker na zavidnoj razini, pa se ni marketingom ne može nadomjestiti razlika u troškovima. Ulaskom Hrvatske u EU to će se promijeniti. Uz bum ekološke proizvodnje, značajno će se povećati broj ekoloških proizvođača.” Iako je mnogo ulagao u suvremene tehnologije, zanimljivo je da Krauthaker dio vinograda i dalje obrađuje na tradicionalan način. To je, uz ljubav, i razlog što ima dva konja, a uskoro namjerava kupiti i trećeg. “Kako bismo spojili tradicionalno i ekološko, obrađujemo desetak hektara vinograda uz pomoć konja. Odgovorno tvrdim: obrada vinograda konjima nije skuplja od obrade traktorima, ali je možda kompliciranija i sporija. No, konji su moja ljubav, i ja se uvijek ugodno osjećam u njihovom društvu”.

Perspektivni plavac mali, debit, babić, maraština.... Najpogodnijim sortama za ekološku proizvodnju u kutjevačkom vinogorju Vlado Krauthaker smatra graševinu, cabernet sa sauvignon, te donekle chardonnay. Sam je poosadio niz autohtonih sorata koje uspijevvaj auu Dalmaciji poput crljenka. Razlog je ra rad znnarado alost, ali i realna mogućnosti da ta sorta,, kojja u Dalmaciji dozrijeva prerano, ostvari solidnee rezultate na kontinentu. Od ostalih hrvatskih sorata izvan kutjevačkog vinogorja, velik je ekopotencijal, prema Krauthakerovu mišljenju, j j i plavac p mali, može to biti i babić, te svakako debit, dok maraština zbog deblje i otpornije pokožice ima veći ekopotencijal od pošipa.

POD EKOMASLINICIMA 400 HEKTARA

Maslinari prate trendove Ekološka proizvodnja maslina u Dalmaciji u stalnom je porastu

sklopu projekta COAST programa UN-a za razvoj, u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Marina, Hrvatskom poljoprivrednom komorom – Odjelom Splitsko-dalmatinske županije, Općinom Marina i udrugom Dalmacija eko u Marini je organiziran seminar “Prednosti ekološkog maslinarstva”. HRVATSKA ZAOSTAJE “Najveći dio od oko 400 hektara hrvatskih ekomaslinika nalazi se u Dalmaciji, a u posljednje tri godine raste zanimanje maslinara za prijelaz na ekoproizvodnju”, istaknula je Snježana Mihinica, suradnica za ekološku poljoprivredu projekta COAST. Seminar je uz brojne maslinare okupio i ostale poljoprivrednike zainteresirane za ekološki način proizvodnje, kao dio

prioritetnih mjera Akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji koji se provodi u sklopu COAST-a. Ranko Tadić, stručnjak za ekopoljoprivredu u tom projektu, istaknuo je da su u svijetu površine pod ekomaslinicima povećane 20 posto od 2007. do 2009. i dosegnule su pola milijuna hektara: “Sličan trend bilježimo i u Hrvatskoj, no i dalje zaostajemo za svim mediteranskim zemljama, ali i nekima u kojima je maslinarstvo u povojima poput SAD-a, Argentine, Perua i Australije.” KORACI DO EKO ZNAKA Tadić je pojasnio i korake do ekoznaka - postupke stručnog nadzora i certificiranja te pravila prijelaznog razdoblja.

Osvrnuo se i na novčane poticaje koje mogu ostvariti ekološki maslinari. Prisutni su imali priliku educirati se o konkretnim temama ekoproizvodnje od odabira preko primjene metoda poboljšavanja plodnosti do brige o finalnoj kakvoći proizvoda. Poljoprivredna zadruga Marina, jedan od inicijatora i organizatora seminara, prepoznala je ekonomsku i ekološku važnost ekološkog uzgoja maslina i proizvodnje visokokvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja. “Veliki broj naših zadrugara i kooperanata već primjenjuje ekološke metode, a oni koji tek razmišljaju o prijelazu na ekološki način uzgoja maslina, dobili su dodatnu motivaciju i naputke o svim potrebnim koracima do ekoznaka”, izjavio je Svetin Palada, upravitelj PZ-a Marina. zelenimagazin | srpanj 2011. | 51

ZELENO PODUZETNIŠTVO

“BUDI EKO” - ORGANSKI PROIZVODI KRČE PUT DO POTROŠAČA

I zdravoj hrani treba marketing Iako je kvaliteta neupitna, skroman marketing i dist distribucija do potrošača ozbiljan su problem PIŠE Svetozar Sarkanjac sarkanjac@privredni.hr

Prije samo nekoliko godina organska se hrana mogla pronaći tek u rijetkim specijaliziranim trgovinama. Danas gotovo nema ozbiljnije trgovine sa čijih polica na kupnju ne poziva organsko voće i povrće, meso, čak i vino... Iako je kvaliteta takve hrane uglavnom neupitna, nešto više cijene, a osobito skroman marketing, kao i distribucija do potrošača, ozbiljan su problem. Upravo je zato na središnjem trgu drevne osječke Tvrđe održan prvi sajam organskih proizvoda “Budi eko” - u sklopu

Prodaja preko interneta

projekta vrijednog 150.000 eura što ga je najvećim dijelom financirala flamanska vlada kao završni dio projekta koji već dvije godine provodi udruga za kreativni razvoj Slap. Probijajući led u promoviranju takve vrste hrane, na sajmu je izlagalo dvadesetak

Organski uzgojeno povrće i voće, ekosokovi... uskoro će izravno na vrata stizati Osječanima i stanovnicima okolnih naselja. Naručivat će ih putem web trgovine Budieko.com. U prodaju putem interneta trenutačno je uključeno desetak proizvođača, no u udruzi Slap otvoreni su i za ostale proizvođače koji mogu pridonijeti popularizaciji domaće ekohrane i na ovim prostorima, ističe Sonja Vuković, predsjednica udruge Slap. organskih proizvođača iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine.

UN-ov PROJEKT COAST ZA DALMACIJU

Smokve i ulje s certifikatom U Splitu održan Prvi sajam ekološke hrane i poljoprivrede PIŠE Jozo Vrdoljak vrdoljak@privredni.hr

Radi popularizacije ekološke proizvodnje, u Splitu je u lipnju održan prvi sajam ekohrane i poljoprivrede, i to u organizaciji UN-ova projekta COAST za Dalmaciju te u suradnji s udrugom Dalmacija eko. Velik broj posjetitelja na Rivi uživao je u izboru ekoloških ekstra djevičanskih maslinovih ulja, ovčjih, kozjih i kravljih sireva, sezonskog povrća te ostalih namirnica s dalmatinskih i hrvatskih polja, kao i u dalmatinskim ekološkim vinima. Iako Dalmacija zaostaje u razvoju ekološkog poljoprivrednog sektora za ostalim regijama (prema podacima Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, od 1125 ekoloških proizvođača hrane koji obrađuju 23.000 hektara u Dalmaciji ih je potkraj 2010. bilo 118, a obrađuju tek nešto više od 1350 hektara), u posljednje tri godine broj ekoloških hektara se više nego 52 | srpanj 2011. | zelenimagazin

udvostručio, a broj registriranih ekoproizvođača narastao više od 30 posto. Pozitivan trend može se pripisati, između ostalog, i donošenju Akcijskog razvojnog plana

Projekta COAST te potporama zelenom poduzetništvu u suradnji sa županijskim razvojnim agencijama. “Ono čime se dalmatinski poljoprivrednici mogu izboriti kako na domaćem, tako i na sve zahtjevnijem europskom tržištu hrane jest provjerena i dokazana kvaliteta, a najbolji alat u postizanju tog cilja je ekološka poljoprivreda”, rekla je Louisa Vinton, koordinatorica UN-a i stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj. Posebnu notu događaju dali su Oliver Dragojević, UNDP-ov veleposlanik dobre volje za dalmatinsku obalu, kao i Tina Erceg, prvakinja Hrvatske u gimnastici. Odgovore na pitanja zašto je upravo ekološka hrana najbolji izbor posjetitelji su mogli pronaći na edukativnom letku Sedam dobrih razloga zašto odabiremo ekološku hranu, a upoznati su i sa znakom Hrvatski ekoproizvod koji jamči certificirani proizvod koji je prošao sve potrebne kontrole.

RECIKLIRANO IMANJE VUKOMERIĆ

Praktična škola održivog razvoja Tehnike ekogradnje ili ekološkog uzgoja hrane važne su ne samo za zdraviji i održivi razvoj, već i za ovo vrijeme krize kada ljudi traže način kako se samozaposliti ili uštedjeti energiju zelenimagazin | srpanj 2011. | 53

ZELENO PODUZETNIŠTVO

KUĆA... ... koju je Matko Šišak uz pomoć članova udruge Zelena mreža sagradio od prirodnih materijala, radi zaštite je premazana lanenim uljem

STARA CRPKA... ... odlično je poslužila. No, da bi se došlo do vode na imanju, trebalo je kopati duboko, čak 64 metra, i to na teškom i zahtjevnom tlu

ČLANOVI UDRUGE ZMAG... ...Ivan Zoković, Ivana Lovrić, Matko Šišak i Sunčana Pešak

PIŠE Jasminka Filipas ﬁlipas@privredni.hr SNIMIO Christian David Gadler gadler@privredni.hr

jerojatno ste puno puta pomislili kako bi bilo lijepo živjeti negdje u prirodi gdje ne morate plaćati režije, gdje možete proizvoditi većinu toga što vam je potrebno za život, i još biti okruženi ljudima koji slično razmišljaju, 54 | srpanj 2011. | zelenimagazin

s kojima se rado družite i radite. Uz to, da znanje koje imate o takvom životu, ali i mnogočemu drugom, možete podijeliti s drugima, i to baš u tom, za vas idealnom okruženju. Da to nije utopija, dokaz je Reciklirano imanje Vukomerić, koje je prije desetak godina osnovala skupina visokoobrazovanih i visokoekološki osviještenih mladih ljudi, okupljenih u udruzi Zelena mreža aktivističkih udruga. Od Zagreba je udaljeno pola sata (25 kilometara), a osim što možete saznati kako izgleda ekološko

graditeljstvo ili kako se koriste obnovljivi izvori energije i zbrinjavaju otpadne vode na održiv način, na imanju možete naučiti tehnike pripremanja prirodne kozmetike i organskog povrtlarstva. ZNANJE KOJE MOŽE POMOĆI NEZAPOSLENIMA “Sve tehnike kojima možemo poučiti druge važne su ne samo za zdraviji i održivi razvoj, već i za ovo vrijeme krize kada ljudi traže način kako da se samozaposle

FINSKU PEĆ... ... su članovi Udruge ZMAG, premda takvo što prije nitko od njih nije radio, sami sagradili, i to tako uspješno da zimi zagrijava cijelu kuću

STARE BAČVE... ... kao funkcionalni i ukrasni predmeti u dvorištu. Terasa na kojoj su postavljene opločana je drvenim trupcima zabijenim u zemlju

NEDAVNO OTVORENA KNJIŽNICA... ... još se uređuje, a članovi Udruge tu organiziraju razne seminare, tečajeve, edukativne radionice

SADNICE... ... različitog povrća iz vlastitog uzgoja uskoro će biti posađene u organski vrt na imanju

IDEJA JE ZELENIH KROVOVA DA PRIRODI VRATIMO ONO ŠTO SMO JOJ UZELI DOK SMO GRADILI KUĆU. TIME SE POSTIŽE BOLJA MIKROKLIMA, A I TAKVI KROVOVI POJEFTINJUJU GRADNJU ili uštede energiju, kvalitetnije iskoriste komad zemlje koji imaju... Pokušavamo povezati mala seoska domaćinstva koja se bave poljoprivredom s kupcima u gradovima, kako bi kupci bili sigurni što kupuju, a proizvođači izbjegli posrednike. Nažalost, Hrvatski zavod za zapošljavanje nije prepo-

znao mogućnost obrazovanja nezaposlenih koju nudimo”, kazala je Ivana Lovrić, dipl. psihologinja, koja je osmislila i usavršila proizvodnju prirodne kozmetike. Prema riječima inženjerke uređenja krajobraza Sunčane Pešak, imanje je od početka zamišljeno kao edukacijski centar za permakulturu (pokret raširen u cijelom svijetu koji prikuplja i promovira tehnike održivog razvoja). Na imanju su dvije kuće, sagrađene i dograđene po ekoprincipima, a planiraju ih sagraditi još, kako bi svi uključeni u projekt tu imali prostor za stanovanje. Primjerice, za izolaciju je korištena ovčja vuna koja je svima smetnja

jer je u prirodi nerazgradiva, a u graditeljstvu je izvrstan izolator. Sami su osmislili solarne kolektore za zagrijavanje vode, te postavili fotonaponske solarne ćelije za proizvodnju struje. Da bi došli do vode, iskopali su bunar dubok 64 metra, a osmislili su i kako prirodno pročistiti i zbrinuti otpadne vode. Na jednoj od kuća je zeleni krov, na kojem se uzgaja i ljekovita čuvarkuća. “Ideja je zelenih krovova da prirodi vratimo ono što smo joj uzeli dok smo gradili kuću. Na taj se način postiže bolja mikroklima, a i jeftiniji su”, objasnila je S. Pešak, dodajući kako bi bilo odlično da se tako nešto proširi i po gradovima jer bi pridonijelo smanjenju problema izazvanih poremećajem klime.

RAZLIČITO LJEKOVITO BILJE... ... na krovu osigurava bolju mikroklimu u prostoru. Takav je krov odličan toplinski i zvučni izolator, a postavljanje je jeftinije nego kod klasičnih pokrova, pogotovo ako se u radove uključi prijateljska podrška

zelenimagazin | srpanj 2011. | 55

ZAŠTITIMO OKOLIŠ Na plažu s e-knjigom

Iz Agencije za zaštitu okoliša

Šume:priroda na Oko 20 posto stakleničkih plinova u našoj šume, stoga je važno održati visokih 95 posto

Čitajući Planet9

lektroničke knjige na razne načine čuvaju okoliš, a trend njihove prodaje u svijetu neprekidno raste i lani je zabilježen porast od 112 posto u odnosu na prethodnu godinu. Omiljene naslove u e-izdanju hrvatskim ljubiteljima knjiga želi omogućiti Planet9, projekt koji je kao svoju novu uslugu predstavio nedavno na Windays konferenciji u Rovinju Hrvatski telekom. Prihvate li ga dobro domaći izdavači, za početak beletristike, kasnije i školskih udžbenika, prvi bi se domaći naslovi u e-izdanju mogli pojaviti u srpnju. Taman na vrijeme da se e-knjiga ponese i na plažu. Jednom kupljena elektronička knjiga ostaje u trajnom vlasništvu, i može se putem USB-a po želji prebaciti na računalo, e-čitač, čak i na pametni mobilni telefon. Procjene za 2011. kažu kako će e-knjiga u ukupnoj prodaji svjetskih knjižara imati udio od 20 posto. Statističari su izračunali da je zamah u prodaji elektroničkih izdanja lani spasio 1,257.200 stabala, koja su sposobna na godinu apsorbirati 390.412 tona ugljikova dioksida te u atmosferu istodobno ispustiti dovoljno kisika za život više od 2,53 milijuna ljudi.

JESTE LI ZNALI?!



Prosječna temperatura zraka u svijetu je 2009. godine narasla između 0,7 i 0,8 posto u odnosu na predindustrijsko doba.

56 | srpanj 2011. | zeleni magazin

PIŠE Sanja Plješa

pljesa@privredni.hr

vjetski dan zaštite okoliša obilježen je ove godine pod sloganom Šume: priroda na usluzi, čime se željelo upozoriti na to da o opstanku šuma izravno ovisi opstanak 60 milijuna ljudi, a neizravno egzistencija 1,6 milijardi ljudi. Usprkos tomu, prema statističkim podacima, svake se godine u prosjeku uništi 13 milijuna hektara šuma, što odgovora površini Portugala. Hrvatska Agencija za zaštitu okoliša tradicionalno već sedam godina u povodu Svjetskog dana zaštite okoliša, koji se obilježava 15. lipnja, izdaje knjižicu Okoliš na dlanu, a ove godine tema je bila Šume: priroda na usluzi. U toj je knjižici, među ostalim, navedeno kako 95 posto šumskih sustava u Hrvatskoj ima visok stupanj očuvanosti

Nagrađeni dječji radovi Agencija za zaštitu okoliša provela je nagradni likovni natječaj na temu šuma za učenike osnovnih škola sa statusom ekoškole. Na natječaj je pristiglo ukupno 1113 radova iz 79 škola. Autori 20 najbolje ocijenjenih radova nagrađeni su prigodnim promotivnim paketima na svečanosti u povodu obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša.



Porast emisije stakleničkih plinova uvelike se pripisuje uporabi fosilnih goriva, iako su se krčenja šuma, promjene u uporabi zemlje i poljoprivreda također pokazali kao značajan, ali manji uzročnik te vrste zagađenja.



Mješavine pesticida mogu se jednako naći u hrani za ljude, kao i u vodenim sustavima okoliša.



Za 10 posto smrtnosti i oboljenja u svijetu odgovorni su nedovoljna i neizvjesna dostupnost vode, loši higijenski uvjeti, onečišćenje zraka u gradovima, dim u zatvorenim prostorima od krutih goriva, izloženost olovu te klimatske promjene.



Samo 5% europskih šuma trenutačno se smatra netaknutima.

Nakon dopuna međunarodnih ugovora

usluzi zemlji asimiliraju njihove očuvanosti

Novi zakon o zaštiti zraka

Osim otklanjanja sadašnjih nejasnoća, odredbe treba uskladiti s novim EU-ovim direktivama

prirodne strukture, što je iznimno vrijedno i rijetko u usporedbi sa šumama u ostalim europskim zemljama. Osim toga, u kontekstu važne uloge šuma u reguliranju klimatskih promjena, izdvaja se podatak da oko 20 posto svih emisija stakleničkih plinova u našoj zemlji asimiliraju šume i šumska vegetacija. Šume su nam najvjerniji saveznik u borbi protiv klimatskih promjena. Istodobno, one su izvor vrijednih sirovina, od drva do biološke raznolikosti unutar šumskih zajednica, koja omogućuje napredak u znanosti i zdravstvu. Stoga je iznimno važno i dalje ulagati napore kako bi se održala površina pod šumama te očuvala njihova prirodnost.



Šećerna trska i standardni poljoprivredni usjevi poput kukuruza ili pšenice trenutačno su najvažniji materijali za proizvodnju biogoriva.



Većina zdravstvenih strategija za smanjenje onečišćenja usmjerena je prema otvorenom okolišu. Područje koje se zanemaruje

inistarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izradilo je Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti zraka, koji će nakon upravo završene javne rasprave, kad se razmotre svi prijedlozi te izradi konačni prijedlog, biti upućen Vladi. Zakonom se određuju mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kvalitete zraka, smanjenja emisija stakleničkih plinova radi ublažavanja klimatskih promjena, postupno ukida potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj, regulira informacijski sustav te upravni i inspekcijski nadzor. U tri godine nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti zraka,

u tom pogledu je tzv. unutarnji okoliš - Europljani gotovo 90 posto vremena provode u zatvorenim prostorima. Pročišćivanje otpadnih voda te kvaliteta vode za piće i kupanje znatno su porasli u Europi u proteklih 20 godina. U gradskim područjima stanuje gotovo 75 posto europskih

 

usvojene su značajne dopune međunarodnih ugovora iz područja zaštite klimatskog sustava, koje zahtijevaju izmjene. U provedbi je također uočena potreba da se u Zakonu otklone postojeće nejasnoće i nepreciznosti. Europski parlament i Vijeće, uz novu Direktivu o kvaliteti okolnog zraka i o čistijem zraku za Europu, u međuvremenu su donijeli novu Direktivu o industrijskim emisijama koja je zamijenila postojeću IPPC direktivu i koja utvrđuje obveze za velike uređaje za loženje i objekte u kojima se koriste hlapivi organski spojevi, izmijenjena je direktiva o kvaliteti tekućih naftnih goriva, terminala i benzinskih postaja te donesene nove direktive u području zaštite klime i postupanja s tvarima koje oštećuju ozonski sloj. (B. O.)

građana, a do 2020. očekuje se porast te brojke na 80 posto.



Za 11 do 12 posto globalnih emisija stakleničkih plinova u 2008. bila je odgovorna Europska unija, odnosno njezinih samo osam posto svjetskog stanovništva. U pogledu ukupnih emisija, EU je na trećem mjestu, iza Kine i SAD-a. zeleni magazin | srpanj 2011. | 57

potpore, natječaji...

INFO

Dodijeljene nagrade Intersolar Award Na Intersolaru, najvećem svjetskom sajmu koji određuje trendove u solarnoj industriji, u Münchenu su u lipnju dodijeljene ugledne nagrade Intersolar Award, i to u nekoliko kategorija. Nagrađene inovacije u kategoriji fotonaponskih sustava pokazuju da industrija intenzivno radi na povećanju efikasnosti solarnih panela, ali i da se značajno računa na upotrebu solarne energije u transportne svrhe. Tako je tvrtka Autarcon GmbH nagrađena za jedinstveni sustav

upotrebe solarne energije u vodoopskrbi udaljenih lokacija;

Belectric Drive GmbH za sustav koji optimizira uporabu solarne energije za napajanje električnih automobila, a Aluminium Féron GmbH & Co. za razvoj djelotvornijih fotonaponskih filmova koji su bitni za proizvodnju električne energije.

Šator s podnim grijanjem!

Šatori sa solarnim ćelijama koje mogu proizvesti struju za osnovne potrebe kampiranja postaju stvarnost. Za

kampiranje na osami je tvrtka Orange, koja već godinama razvija solarni konceptni šator i predstavlja ga povremeno na

ZELENI KALENDAR 24. međunarodna konferencija o energetskoj 2011 učinkovitosti ECOS održat će se u Novom Sadu. Geslo konferencije je: Međunarodna pametna energetska mreža suradnje za održivi razvoj.

4. - 7.

SRPNJA

Međunarodna konferencija i izložba o metanu (CNG-Compressed Natural 2011 Gas) bit će priređena u glavnom iranskom gradu Teheranu. Metan ili

24.-26. SRPNJA

58 | srpanj 2011. | zeleni magazin

Glastonbury festivalu, pokazala kako se preko posebnih solarnih vlakana u šatoru sunčeva energija koristi uz pomoć triju klizećih elemenata koji se okreću prema Suncu. Srce šatora je središnji bežični centar koji pokazuje koliko je struje proizvedeno a koliko potrošeno, a tu su i bežični signal za inernet te bežični punjač za mobitel. Šator ima i podno grijanje koje se uključuje ako temperatura padne ispod zadane veličine.

zemni plin ekološki je prihvatljivo gorivo za vozila. Naime, vozila koja kao pogonsko gorivo koriste CNG ispuštaju primjetno manje štetnih plinova. U sklopu 6. međunarodnoga kongresa o bioenergiji 2011 u brazilskom gradu Curitibi, na kojem će stručnjaci raspravljati o racionalnom korištenju industrijskih ostataka, održava se i 4. BioTech Fair - međunarodni sajam bioenergije i biogoriva, na kojem će se okupiti tvrtke koje nude tehnologiju za proizvodnju obnovljivih izvora energije, posebice biomase i biogoriva iz poljoprivrednih ostataka, šumarstva, šećerne trske, čak i gradskog otpada.

16.-19.

KOLOVOZA

Program bespovratnih potpora TAM/BAS Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) pruža podršku hrvatskim tvrtkama oko usluga poslovnog savjetovanja s područja zelenih tehnologija. Financijsku potporu poduzetnici mogu dobiti za uslugu savjetovanja, primjerice, na projektima zamjene energetski neučinkovite opreme, unaprjeđenja proizvodnih kapaciteta vezanih uz zaštitu okoliša, korištenje obnovljivih izvora energije, primjenu EU direktiva, izradu studija utjecaja na okoliš..., i to u vrijednosti do 75 posto neto cijene usluge. Program pruža i pomoć u odabiru odgovarajućeg poslovnog savjetnika. CIP EKO inovacije: Mali i srednji poduzetnici mogu se do 8. rujna prijaviti na natječaj CIP EKO inovacije, u sklopu kojeg će EU sufinancirati do 50 posto vrijednosti poduzetničkih projekata koji su korisni za okoliš te pridonose gospodarskom i inovacijskom razvoju. Prioritet imaju projekti s područja reciklaže materijala, proizvoda za održivu gradnju, potom iz sektora hrane i pića, kao i voda i zeleno poslovanje. Podrobne informacije doznati se mogu na internetskim stranicama Europske unije: CIP ECO INNOVATION.

23. međunarodni kongres KOLOVOZA o hlađenju u organizaciji Međunarodnog instituta 2011 za hlađenje (IIR-International Institute for Refrigeration) održava se tijekom ljeta u glavnom češkom gradu Pragu. Riječ je o znanstvenoj i tehničkoj nevladinoj organizaciji koja okuplja 500 stručnjaka te 600 tvrtki iz 61 zemlje.

21.-26.

ISES Solar World Congress 2011, najveći 2011 svjetski znanstveni skup o sunčevoj energiji i zgradarstvu, održava se u Kasselu u Njemačkoj. Na njemu će se okupiti vodeći znanstvenici, sveučilišta, tvrtke te najvažniji solarni istraživački instituti iz svijeta.

28. 8. – 2. 9.