Zin - zeleni magazin 004 by NEstar

ODRŽIVI RAZVOJ • EKOLOGIJA • ODGOVORNO POSLOVANJE • ZDRAVO ŽIVLJENJE

zeleni magazin broj 4· veljača 2012.·godina I.

Emisije CO2 i klimatske promjene

Planska GRADNJA štiti OKOLIŠ DOSSIER VISOKOG RIZIKA: INTERVJU:

ministrica Mirela Holy “U gospodarenje otpadom uvodi se tržišno nadmetanje”

Crne točke čekaju sanaciju • Obrovac • Kaštelanski zaljev • Lemić brdo...

AKTUALNO

EKOLOŠKA HRANA

EUmagaZIN

Velika Gorica dobiva BE-TO elektranu

Nedovoljno iskorišteni slavonski potencijali

Dvadesetice i nova obećanja

VELJAČA 2012. SADRŽAJ

13 24 EKSKLUZIVNO

ODGOVORNO DRUŠTVO

Do nižih emisija CO2 gradnjom koja štiti okoliš Predviđanje klimatskih promjena traži brze prilagodbe u graditeljskom sektoru

EKOPOLITIKA

Mirela Holy: U gospodarenje otpadom uvodi se tržišno nadmetanje

Komunalni otpad ispod EU prosjeka

ODRŽIVI RAZVOJ

16 19 20 21

Neka ne bude suvišno svjetlo Energetska učinkovitost šansa za građevinarstvo Raste interes za pasivne kuće Zagreb sufinancira OIE Minimljekara najbolja ideja

22 24 28 30 34

Prebacivanje loptice preko antibiotika u Savi Crne točke u okolišu, sanacije u ladicama Plave zastave protiv Crvenih točaka Kamenjak: rt dobre prakse

44 46 49

Nedovoljno iskorišteni slavonski potencijali Kako do ekološke markice Kontrola pesticida, herbicida, umjetnih gnojiva

Statistika turizmu ne laže

EUMAGAZIN ZELENE ENERGIJE

36 38 40 42 43

ZELENO PODUZETNIŠTVO

Hidrauličko frakturiranje: sporna tehnika ili profit? Veliku Goricu grijat će bioelektrana BiH investitori u prašumi propisa MBO više nije NLO Vojnićka plastična revolucija

50 52 54 56 58

‘Dvadesetice’ i nova obećanja Moguć energetski Schengen Sijeno grije i osvjetljava Kopenhagen Nordijska iskustva Kako koristiti EU-fondove

IMPRESUM

zeleni magazin

E-mail: zmagazin@privredni.hr

GLAVNI UREDNIK: Darko Buković

LEKTURA: Sandra Baksa, Nina Lolić

IZVRŠNA UREDNICA: Daja Globan Kovačević

FOTOGRAFIJA: Fotolia , Christian - David Gadler

POMOĆNIK IZVRŠNE UREDNICE: Boris Odorčić NOVINARI: dr. Uroš Dujšin, Jasminka Filipas, Franjo Kiseljak, Zdravko Latal, Ljiljana Lukić, Boris Odorčić, Sanja Plješa, Svetozar Sarkanjac, Krešimir Sočković, Lada Stipić-Niseteo, Jozo Vrdoljak, Igor Vukić, Drago Živković TAJNICA REDAKCIJE: Bruna Ivić Bajamić Tel: +385 1 4846 233, 5600 000 Faks: +385 1 4846 232 E-mail: redakcija@privredni.hr

NAKLADNIK: Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9, 10000 Zagreb, P.P. 631 DIREKTOR: Nikola Baučić

PV GRAFIKA: Stanislav Bohaček, Tihomir Turčinović, Siniša Paulić

POMOĆNIK DIREKTORA: Milan Vukelić

MARKETING, PRETPLATA I PROMOCIJA: VODITELJICA: Dea Olup Tel: +385 1 5600 028, 4923 198 Faks: +385 1 4923 168 E-mail: marketing@privredni.hr

TAJNICA GLAVNOG UREDNIKA I DIREKTORA: Ankica Čorak Tel: +385 1 5600 001 Faks: +385 1 4846 656 E-mail: uprava@privredni.hr

AŽURIRANJE ADRESARA, PRETPLATA I DISTRIBUCIJA: Tel: +385 1 5600 027 E-mail: pretplata@privredni.hr

TISAK: SLOBODNA DALMACIJA d.o.o.

zeleni magazin | veljača 2012. | 3

ZELENO JE IN

ZA ČISTIJI PLANET

NAJAVLJUJEMO

USKORO C ˇISTKA HRVATSKE

Hrvatske tvrtke na sajmu Ifat Entsorga

Zelena čistka dio je akcije Let’s do it – World cleanup! koja će se 21. travnja provesti i u Latviji, Španjolskoj, Austriji i Kaliforniji Opatijska Udruga Žmergo u Hrvatskoj organizira 21. travnja, na Dan planeta Zemlje, akciju čišćenja pod nazivom Zelena čistka. Svi građani pozvani su da putem pametnih telefona, GPS-a ili fotoaparata označe kritične točke, odnosno divlja odlagališta otpada, kako bi ih se tijekom ove akcije moglo očistiti. „Zelena čistka akcija je koja će se sastojati od dvije faze. U prvoj pozivamo ljude da kartiraju, odnosno označe kritična mjesta i divlja odlagališta otpada koja se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini. Druga faza sama je akcija čišćenja u kojoj svatko može postati volonter. Ako svatko od nas odvoji par sati svog vremena te 21. travnja dođe na njemu najbliži punkt i pomogne u zbrinjavanju otpada, u samo nekoliko sati, svi ćemo živjeti u ljepšoj Hrvatskoj.“, ističe Ana Golja, predsjednica Udruge Žmergo. Zelena čistka dio je akcije Let’s do it – World cleanup! koja će se istoga travanjskoga dana provesti u Latviji, Španjolskoj, Austriji i Kaliforniji. Ekološke akcije ovog tipa tijekom godine provodit će se u čak 82 zemlje.

Vodeći svjetski sajam voda, otpadnih voda, otpada i upravljanja sirovinama Ifat Entsorga održat će se od 7. do 11. svibnja u Münchenu. Na sajmu će se već tradicionalno predstaviti nekoliko tvrtki iz Hrvatske. Među njima su Metalska industrija Varaždin, Tehnix, Rasco, Vargon, IND-EKO te Hrvatska gospodarska komora. Na prošlome sajmu Ifat Entsorga, održanom 2010. godine, bilo je ukupno 2730 izlagača iz 49 država. Za sve informacije oko ulaznica ili stručnog putovanja zainteresirani za odlazak na ovaj sajam mogu se obratiti generalnom zastupniku Münchenskog sajma u Hrvatskoj, tvrtki Belimpex.

Još zelenije Zagorje Župan krapinsko-zagorski Siniša Hajdaš Dončić i direktor Komunalca Konjščina Damir Pavišić nedavno su potpisali Ugovor o sanaciji 15 divljih odlagališta, vrijedan 1,1 milijun kuna, kojem je rok za realizaciju četiri mjeseca. Potpisivanje tog ugovora Hajdaš Dončić ocijenio je velikim korakom u pozicioniranju Zagorja kao zelene i ekološki održive regije. K tomu, predstavio je i lokacije divljih odlagališta koje će u iduća četiri mjeseca biti sanirane, a nalaze se na području Klanjca, Krapine, Pregrade, Zlatara, Bedekovčine, Budinšćine, Gornje Stubice, Hrašćine, Kraljevca na Sutli, Kumrovca, Mača, Radoboja, Svetog Križa Začretje, Velikog Trgovišća i Zlatar Bistrice.

Nestlé upozorava na problem opskrbe vodom Peter Brabeck-Letmathe, predsjednik Izvršnog odbora tvrtke Nestlé, na nedavnom Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu upozorio je na globalni problem opskrbe vodom koji bi kroz sljedeća dva desetljeća mogli utjecati na smanjenje globalne proizvodnje žitarica za trećinu

4 | veljača 2012. | zelenimagazin

te uzrokovati društvene nemire, priopćeno je iz agencije za odnose s javnošću Madison. Nestlé je prepoznao problem upravljanja vodom u proizvodnji, zbog čega je tvrtka reducirala potrošnju vode 30 posto te značajno umanjila i količinu otpadnih voda koje otpušta u okoliš.

Vrlo povoljni krediti HBOR-a

Održiva Coca-Cola Coca-Cola HBC Hrvatska nedavno je objavila četvrto izvješće o održivosti u kojemu je, u skladu s najsloženijim svjetskim standardima izvješćivanja, objavila podatke o svojemu poslovanju u Lijepoj našoj te o utjecaju na okoliš i hrvatsko društvo u cjelini u 2009. i 2010. godini. Izvješće je ocijenilo Povjerenstvo Upravnoga vijeća Hrvatskoga poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) i potvrdilo da je u skladu s razinom A vjetske iniini izvješćivanja prema Smjernicama G3 Svjetske cijative za izvješćivanje (Global Reporting ng InitiatiInitiati ve). Tvrtka je time nastavila uspješan niz najviših ocjena za izvješćivanje o održivosti u Hrvatskoj i, prema ocjeni Povjerenstva HR PSOR-a, ponovno rporacijpokazala istinsku predanost razvoju korporacijske društvene odgovornosti jer je i prethodno izvješće bilo sastavljeno u skladu s razinom A izvješćivanja.

INOVACIJE KOJE VOLIMO

Solarni film – energija u pokretu površina s polucilindričnim lećama

trakaste fotonaponske ćelije

Solarni film Wysips - tanke vrpce solarnih ćelija utkane u prozirne površine – izložen na pola sata bilo kojem izvoru svjetlosti omogućuje pola sata rada uređaja na koji je apliciran. Smatra se idealnim neovisnim izvorom energije za ulične reklamne panoe, GSM uređaje, laptope... Za ove potonje u projekt je s tvrtkom Wysips ušla francuska vlada kako bi se, konkretno, omogućila proizvodnja tablet računala sa zaslonom presvučenim solarnim filmom. Wysips se može aplicirati na platno, plastiku i još mnoge vrste materijala, što ga čini primjenjivim u proizvodnji opreme za jedriličare, kampere, i sve koji vole biti u pokretu.

Hrvatska banka za obnovu i razvoj predstavila je nove vrlo povoljne uvjete kreditiranja programa u zaštiti okoliša. Krediti se mogu dobiti uz svega jedan ili tri posto kamata (ovisno o vrsti projekta). Do sada su, podsjećamo, kamate za takve projekte bile dva i četiri posto. Nadalje, kroz program „IPA MSP Darovnica“, koji je osmišljen s ciljem pružanja potpore projektima kandidata programa za dodjelu bespovratnih sredstava iz pretpristupnog fonda IPA, komponente III C, mogu se financirati investicije u nove tehnologije, nove proizvodne metode, zeleno gospodarstvo, zaštitu okoliša, energetsku učinkovitost te u certificiranje proizvoda, usklađivanje s ekološkim standardima i povećanje konkurentnosti. Krediti će se za ovu namjenu odobravati uz godišnju kamatnu stopu od dva posto u kunama ili uz valutnu klauzulu. Rok otplate je do pet godina uključujući poček do godine dana, a provode se izravno ili putem poslovnih banaka. Svi ostali detalji o ovim kreditima mogu se doznati u HBOR-u. ZELENA ČITAONICA

Kontroling između proﬁta i održivog razvoja Nidžara Osmanagić Bedenik izdavač M.E.P.

U čemu je razlika između društveno odgovornog poslovanja i održivog razvoja, kako izgleda model kontrolinga koji uvažava zahtjeve održivog razvoja, kakav je odnos između strateškog planiranja i kontrolinga u teoriji i u praksi poduzeća u Hrvatskoj, doznaje se iz knjige Kontroling između profita i održivog razvoja, u kojoj više autora, na čelu s N. Osmanagić Bedenik, daje stručni poticaj menadžerima, vlasnicima poduzeća, financijašima i konzultantima, kojima je cilj unaprijediti poslovanje u skladu s načelima održivog razvoja. zelenimagazin | veljača 2012. | 5

EKSKLUZIVNO

Britanska studija o održivom razvoju uz predviđanje klimatskih promjena

Do nižih emisija gradnjom koja š Istraživanja o učincima klimatskih promjena u Velikoj s nultom emisijom CO2 od 2016. godine. Mogu li brita 40 posto naših emisija dolazi iz zgradarstva PRIREDILI Ray Fletcher i Daja Globan Kovačević

ﬂetcher@privredni.hr, globan@privredni.hr

roškovi koje će zbog učinaka klimatskih promjena za deset godina trpjeti gospodarstvo Velike Britanije mogli bi se kretati u rasponu od 10 milijuna do 99 milijuna funti, a nakon 2020. dosegnuti i od 100 milijuna do 999 milijuna funti, navodi se u studiji Procjena rizika klimatskih promjena za Veliku Britaniju i Strateška procjena okoliša koja će biti objavljena u tijeku ove godine, a koja je Zelenom magazinu ustupljena iz britanske vlade. Na osnovi potencijalnih povišenja temperatura u tzv. urbanim toplinskim otocima, a uzimajući u obzir utjecaj klimatskih promjena na segmente zdravlja, na povećanu potrošnju električne energije (zbog rashlađivanja) i slično, u Velikoj Britaniji predviđaju se, osim izravnih, i neizravni

6 | veljača 2012. | zelenimagazin

gospodarski gubici. Najveći negativni učinci očekuju se od vrućih ljeta, no nisu isključene ni moguće pozitivne posljedice zbog toplijih zimskih uvjeta. Nedavni su toplinski valovi u Europi, navodi se u Studiji, uzrokovali gubitke zbog prekida putovanja, zbog utjecaja na radno vrijeme ili izostanke s posla... Pokazalo se da na 26 Celzijevih stupnjeva proizvodnja opada osam posto, na 32 stupnja pad je 29

posto, a na 38 stupnjeva čak 62 posto. Troškovi takvih padova proizvodnje za gospodarstvo Velike Britanije procijenjeni su u prvom slučaju na 35 milijuna funti, u drugom na 126 milijuna i u trećem na 270 milijuna funti po danu!

CO2 planskom

titi okoliš

Britaniji ukazuju na potrebu obvezne gradnje kuća nske ideje biti putokaz Hrvatskoj znamo li da oko

OD O ODRŽIVI DR RŽ ŽIIV VI R RA RAZVOJ AZV AZV ZVO OJJ U 1111 SE S SEKTORA EK KTTO OR RA Akko već A Ako vveeć sada ssaad daa znaju zna najju u što štto o iih h čeka, ččeeka ka, Britanci Brrit B itaan nccii će će ssee vj vvjerojatno jeerroj ojaattn no o dobro do ob b bro rro op pripremiti rriip prrem emit iti za za svoje svvo ojjee 2020.-e, 22002200..--ee,, od od kojih kojjiih u Europi ko Eu E urro op pii očekujemo oččeekku ujjeemo mo 20 20 po p osstto n ni niže ižžee eemisije miisi m sijjee u ugljičnog gglljjiiččn no ogg d dioksida, iio okksssid idaa,, 20 id 20 posto postotni po p osstto ottn nii u udio diio ob d o obnovljivih bn no ovvlljjiivviih iiz izvora zvvo orraa eenergije neerrggij n ije i 20 posto po osstto o vveću eećću een energetsku neerrge gettsskku uu učinkovitost. ččiin nkko ovviitto to osstt.. N Naa 20 temelju tteem meeljlju Procjena Prooccjjeen Pr naa rrizika iizziikka kkl klimatskih liim maattsskkiih h ppromjerom ro mjjeena pripremaju prriip p prreem maajju u vvrlo rrllo ko kkonkretne on nkkrreettn ne sst strategije trraate tegi egi gijjee na dugoročnog du d uggo oro roččn no ogg p planiranja llaan niirraanj nja o od održivog drržžiivvo ogg rrazvoja, azvo az azv voja j a, i to u 11 sek sektora, kto kt orra ra, o od d een energetike, ner erggeettiikkee, e, zaštite zaššttiitte vvo za zašt voda, od daa, poljoprivrede, oljljo op pri rivred vvrred ede, e, šuma, bioraznolikosti... do po

zdravlja zzd drraavvlljjaa i graditeljstva. grraad diite telljjst stvvaa. Imajući IIm maj aju ućći na na u umu mu d mu daa oko okko 40 o 40 posto po osstto o eemisija miissiijjaa CO m C CO2 O222 u našoj O naš ašoj šoj oj zemlji zzemlji eem mljji dolazi do d ollaazzii iz iz zgradarstva, zgrraad zg daarrssttvva, a, mogu mog ogu gu lii britanske bri rita tans nskee smjernice smjjeerrn sm nic ice o tome tto ome om me kkako ako see prilagoditi ak pri rila laaggo odi d tii kklliim maatts tsskkiim mp promjenama rro om mjjen enama enam aam ma u tto tom om sekt se ekt ktor oru biti biittii b klimatskim sektoru putokaz pu p utto okkaaz i Hrvatskoj? Hrrva H Hrv vat attsskko oj? j? Što je Št Što je pasivna paassiv ivnaa kkuća, uććaa,, kkako uća aakko zajedničkim zajeedn za dnič niiččki k im djelovanjem djel dj elo ovvan anjem jeem lokalne loka lo loka kaln lne zza zajednice ajjeedn dniicce dnic ce mogu mo m ogu gu u utj utjetjetj eccaati ti na na ssm smanjenje maan man nje nje jenj nje p po potrošnje otr troš ošnj nje en eenergije, ner ergi rgi gijjee, koj kko koje ojjee cati se se iino inovacije nova no vaci cijjee primjenjuju p pri rimj ri mjen jen enju jujju juju u u energetski en neerrggeettski ski uč sk u učinčiin nkovitoj kovi ko vitoj to oj gradnji... grad gr adnj nji.i.. i..... teme tteeem me su su zelenih zel ze ele leni nih ih rradionica, ad adio diio on niica c , sseemi mina ina narraa i kkongresa ongr on gres esa ko kkoji ojjii ssu u ob obilježili biilljjeeži žillii počep poč oččee seminara

taakk 2012. ta tak 201122. godine 20 2012 god go diin nee i u H Hrvatskoj. rrvvaattsk tsk skkoj oj. JJa oj. oj Javnost avn vnos ost je je istto is istodobno o odo do d obn bno ču ččula ula la p podatak od datak aattak ak o ttome ome da om da H Hrvatska rvat rv atsk atsk ska iisspu ispu ispunjava punjav njav nj ava sv svoje vo ojje je ob o obveze bveze veze ve ze iizz P Pr Protokola ro otttok okkol o ola u K Ky Kyotu yotu yo ottu o (o pet (o pet et postotnom po ossto totn tnom om ssma smanjenju maan m njjjen een nju nju ju eemisija miisi m sijjaa staklesta takl klee-ničk ni ničkih čkih ih plinova plliino nova va do do 2012. 2012 20 12. u odnosu o dn od no osu su prema pre rem maa refe re referentnoj fere rent ntno noj 119 1990. 990 90. go ggodini), odi din nii), ), aali li n li nee za zzahvaljujući ahv hval aljuju alju juju ju juććii su sustavnim ustav staavvni st nim m mj mjerama, jer jer eram raam ma, a, vveć eećć p posljedično, ossljlje o oslj ljed edič ično, no o, zb zbog bog og sman sm smanjenja maan njjeenj nja industrijske ind in du ust strriijs jske ke p proizvodnje... roiz ro roiz izvo vodn dnje njjee.... NULTTA E NU NULTA EM EMISIJA M MIS ISIJA IS IJA OD IJ OD 2 2016. 0116. 0 6. G GOD GODINE ODIN OD ODIN INE Prem Pr Prema ema britanskoj brit br itan it itan ansskko ojj sstudiji, tud tu diijjii, u prostornom prro p osstto ornom plaan pl planiranju nirranju anjju an u i ggradnji rraadn rad dnji ji s niskim niisski kim udjelom zelenimagazin | veljača 2012. | 7

EKSKLUZIVNO

KAKO KLIMI PRILAGODITI

ugljičnog dioksida najvažnije je predlagati mjere kojima se u zgradama postiže veća energetska učinkovitost, te određuju standardi vezani uz emisije CO2. Radi smanjenja ukupnih nacionalnih emisija stakleničkih plinova, u Velikoj Britaniji priprema se donošenje odluka prema kojima bi od 2016. godine sve nove stambene zgrade morale zadovoljiti uvjet nulte emisije ugljičnog dioksida, a od 2019. i sve ostale zgrade koje nemaju stambenu namjenu. Očekuje se da će promjene u graditeljskim regulativama i obveza gradnje zgrada s nultom emisijom pomaknuti granice trenutačne energetske učinkovitosti i potaknuti veće korištenje decentraliziranih i obnovljivih izvora energije. PREDVIĐANJE POSLJEDICA U raspravama o klimatskim promjenama neprestance se spominje potreba smanjenja emisija ugljičnog dioksida, ali pritom treba imati na umu da će i buduće (smanjene) emisije izazivati posljedice, za koje se treba pripremati odmah. Među neizbježnim klimatskim promjenama svakako su najznačajnija povišenja temperatura tijekom ljeta, koja izazivaju toplotne udare, kao i povećan rizik od poplava ili suša. Lokalna samouprava morala bi stoga razmotriti koje se posljedice klimatskih promjena, poput poplava, suša, požara... mogu očekivati na njezinom području. U skladu s tim projekcijama, odnosno sa specifičnostima područja, a koristeći se vlasti-

NA 26 CELZIJEVIH STUPNJEVA PROIZVODNJA OPADA OSAM POSTO, NA 32 STUPNJA PAD JE 29 POSTO, A NA 38 STUPNJEVA ČAK 62 POSTO tim resursima, trebalo bi planirati lokalnu gradnju i razraditi načine prilagodbe. Pri izgradnji zelene infrastrukture (parkova, rekreacijskih zona...) bitno je voditi računa o bioraznolikosti, o ljetnim vrućinama, o raspoloživoj vodi, o zdravom životu i prometnim potrebama. Primarni je cilj očuvati okoliš u kojem će ljudi željeti živjeti i raditi i u budućnosti. Kad izrađuje prijedloge prostornih planova, lokalna samouprava mora osmisliti širok raspon mjera kojima će omogućiti: niske emisije stakleničkih plinova u prometu i graditeljstvu, održivu odvodnju i održivo gospodarenje otpadom i slično. Treba poslati jasnu poruku da se u zgradarstvu mora 8 | veljača 2012. | zelenimagazin

poštovati nizak udio ugljičnog dioksida i svaka nova gradnja unaprijed dobro prilagoditi utjecajima očekivanih klimatskih promjena. PO MJERI TVRTKI I GRAĐANA No, prostorno planiranje i gradnja moraju udovoljavati ne samo razvojne potrebe

NOVU GRADNJU, VEZANU UZ OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE I NIZAK UDIO EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA, NE BI TREBALO SHVAĆATI KAO JEDNU OD MOGUĆNOSTI, VEĆ KAO SRŽ DOBROG PLANIRANJA U ZAJEDNICAMA zajednice u cjelini, nego i potrebe svakog njezinog člana. U planiranju stanogradnje pak treba imati na umu ne samo stambene potrebe nego i gospodarski rast i podržavati društvenu pravdu, štititi prirodni i povijesni okoliš. Studija na osnovi koje britanska vlada priprema nacionalnu strategiju prostornog planiranja donosi sljedeće preporuke za lokalne zajednice: • za radikalno smanjenje emisija stakleničkih plinova zahtijevati da investitori i projektanti u projektnoj dokumentaciji za novogradnje vode računa o najvećoj mogućoj energetskoj učinkovitosti, uključujući korištenje decentralizirane energije; lokacije predviđene za gradnju moraju istodobno smanjiti potrebe stanovnika za putovanjem, osobito osobnim automobilom, te osigurati najveći mogući udio održivih načina putovanja; • lokalne zajednice moraju aktivno podržavati i stimulirati upotrebu i dostavu energije iz obnovljivih izvora, odnosno energije proizvedene iz izvora s niskim udjelom ugljičnog dioksida; • planirati novogradnju koja je otporna na utjecaje klimatskih promjena (na visoke temperature zraka), i to na načine koji su u skladu sa snižavanjem emisija stakleničkih plinova; • poticati sve inicijative unutar zajednice za štednju energije. GOSPODARSKI REZULTATI OVISE O ISTRAŽIVANJIMA Toplinski valovi i suša koja je lani pogodila našu zemlju upozoravaju da se štete koje klimatske promjene nanose gospodarstvu ne smiju uzimati olako.

6 strategija Britanska studija Procjena rizika klimatskih promjena na području održive gradnje predlaže šest strategija za smanjivanje udjela ugljičnog dioksida:

Temelj planiranja: izraditi procjene rizika klimatskih promjena

Osobe uključene u planiranje, uz procjenu održivosti, moraju prepoznati opcije na lokalnoj razini za postizanje nižeg udjela ugljika, oblikovati strategije planiranja i donijeti smjernice za njihovo postizanje. Procjena održivosti, imajući na umu ranjivost područja na utjecaje klimatskih promjena, trebala bi se temeljiti na prethodno pripremljenom materijalu o predviđenim klimatskim promjenama i njihovim utjecajima (uključujući poplave), o praćenju temperaturnih promjena ili ekstremnih vremenskih prilika.

Pristupiti planiranju u promjenljivim klimatskim uvjetima Planovi razvoja na lokalnoj razini trebali bi obuhvaćati prijelaz na gospodarstvo

GRADITELJSKU PRAKSU

za lokalne zajednice i gospodarstvo s niskim udjelom ugljika i omogućiti život s niskim udjelom ugljika u promjenljivim klimatskim uvjetima. To bi se trebalo odražavati u viziji o tome kako bi se područje i mjesta unutar njega trebala razvijati i nositi s lokalnim izazovima i mogućnostima.

Vezati prostorne planove i infrastrukturu uz obnovljivu i uz energiju s niskim udjelom CO2 Lokalna samouprava u planiranju bi, uz ostalo, trebala: • omogućiti da se sve smjernice zasnovane na lokalnim kriterijima, uključujući lokalni pristup u zaštiti prirodnoga krajolika i krajolika grada, koriste u procjeni planova vezanih uz obnovljivu energiju i energiju s niskim udjelom ugljika te popratnu infrastrukturu;

• pružiti odgovarajuću zaštitu kako bi se riješio problem negativnih utjecaja klime, i kako se razvoj specifične tehnologije ne bi ograničavao samo na izvanredne okolnosti; • zahtijevati da zaštićeni biorezervati, nacionalni parkovi, parkovi prirode, spomenici prirode, zaštićena povijesna baština, međunarodno priznate destinacije (područja iz Natura 2000) budu kompatibilni svojoj svrsi; • odrediti najviše i najmanje osjetljiva područja u zaštiti okoliša, a informacije o tome proslijediti graditeljima i ostalim sudionicima u gradnji.

Lokalno planiranje vezati uz lokalno promjenljive klimatske prilike

Planovi razvoja na lokalnoj razini trebali bi se prilagoditi utjecajima koji proizlaze iz klimatskih promjena, i u skladu s tim: • kod novogradnje omogućiti upravljanje rizicima kroz održive mjere prilagodbe i postizanja dostatne otpornosti na klimatske promjene; • osigurati otpornost određivanjem standarda o upotrebi vode u novogradnji • iznijeti opcije prilagodbe u područjima osjetljivim na vjerojatne buduće utjecaje klimatskih promjena; • pridavati posebnu pažnju ranjivim grupama, jer će se različiti utjecaji (i opcije upravljanja njima) odraziti različito na različite dijelove zajednice; • planirati zelenu infrastrukturu kako bi se optimizirale njene brojne dobrobiti i, u sklopu šire mreže zelene infrastrukture, podržala bioraznolikost i zdravo životno okruženje.

Odrediti kriterije za održive zgrade Svaki bi zahtjev za gradnju održive zgrade trebao poštovati sljedeće kriterije:

• specifičnost pojedinog gradilišta, a ne samo područja lokalne samouprave, osim ako za to nema jasne potrebe; • mogućnost primjene optimalne tehnike gradnje i građevinskih materijala; • preciznost u pogledu propisanih standarda održivih zgrada – može se odrediti uvjet na lokalnoj razini isključivo vezan uz standarde o energiji/vodi/ emisijama CO2.

Pripremiti graditelje za budućnost

Lokalna samouprava pri planiranju treba konstruktivno surađivati s graditeljima, zahtijevati da svaka novogradnja pridonosi i nacionalnim ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova: • oblik terena, tlocrt, orijentaciju zgrade, koncentraciju gradnje i krajobrazno uređenje koristi za smanjenje potrošnje energije; • planira spajanje novih zgrada na decentralizirane sustave opskrbe energijom; • omogućuje upravljanje ugljikom kroz multifunkcionalne zelene površine i mrežu zelene infrastrukture; • daje prednost projektima koji predviđaju skupljanje kišnice, recikliranje otpadnih voda, korištenje održivih sustava odvodnje; • podupire održivo upravljanje otpadom odredivši prostor za reciklažu i kompostiranje; • postojeću ili novu gradnju nastoji učiniti što manje podložnom utjecajima koji proizlaze iz klimatskih promjena.

zelenimagazin | veljača 2012. | 9

EKSKLUZIVNO UHVATITI SE U KOŠTAC S NEIZBJEŽNIM KLIMATSKIM PROMJENAMA NIJE LUKSUZ NEGO NASUŠNA POTREBNA - ŠTEDNJA I DECENTRALIZACIJA ENERGIJE GOLEMI SU IZAZOVI, A ZAJEDNICE KOJE TO ZANEMARE SUOČIT ĆE SE S NAGLIM PORASTOM TROŠKOVA I UGROZITI SVOJ GOSPODARSKI I DRUŠTVENI RAZVOJ Prilagodbe su potrebne odmah, stoga i jasne smjernice lokalnim samoupravama – planska gradnja, koja uvažava promijenjene uvjete života i rada, u tome ima veliku ulogu. Procjena da bi Hrvatska do 2020. mogla dostići smanjenje emisija stakleničkih plinova od 30 posto u odnosu na referentnu razinu godišnjih emisija od 36 milijuna tona objavljena je prije tri godine u Izvješću Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama na hrvatsko društvo

i gospodarstvo. Opća UNDP-ova preporuka za postizanje tog cilja kaže, uz ostalo, kako bismo klimu trebali integrirati u procese planiranja. “Tijekom izrade razvojnih planova za razdoblje sljedećih 20-30 godina te za razdoblje nakon toga klima i klimatske promjene morale bi se ugraditi kao bitan čimbenik. To uključuje prostorne planove za obalno područje, kojima bi se rizik od porasta razine mora sveo na najmanju moguću mjeru; planiranje ciljane naknade šteta u sektoru poljoprivrede, kojima bi se ublažila ranjivost na učinke klimatskih

promjena; energetsko planiranje koje će utjecati na smanjenje emisija, ali će uzeti u obzir i promjenljive uvjete okoliša, spremnost na rješavanje zdravstvenih problema koji se mogu pojaviti kao posljedica toplotnih udara te mnoga druga područja.” Za sve to i našoj su sredini potrebna sustavna istraživanja jer samo tako se mogu sprečavati potencijalne štete kojima je izloženo i naše gospodarstvo zbog mogućih klimatskih promjena.

KAKO POKRENUTI LOKALNE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

Zajedničko djelovanje smanjuje račune za energiju PIŠE Jasminka Filipas ﬁlipas@privredni.hr

vojim primjerom lokalne zajednice trebaju poticati primjenu mjera energetske učinkovitosti, jedan je od zaključaka nedavne zagrebačke konferencije “Pokrenimo zajednicu – za-

jedničkim djelovanjem do nižih računa za energiju”, koju je organiziralo Društvo za oblikovanje održivog razvoja. Konferenciju je otvorila ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy naglasivši važnost provedbe mjera energetske učin-

10 | veljača 2012. | zelenimagazin

kovitosti i djelovanja na svim razinama društva. Lokalnim je zajednicama, među ostalim, preporučeno da izrade planove i programe za učinkovito korištenje energije i akcijske planove održivoga korištenja energije uz sudjelovanje zainteresirane javnosti, te da što više koriste fondove EU-a i sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Uz poticaje organizacijama civilnog društva i građanskim inicijativama da provode kampanje za edukaciju građana, važno je organizirati lokalne akcije i skupne nastupe investitora u EnU i obnovljive izvore kako bi se smanjile cijene investicija, što je ujedno šansa za kvalitetno zapošljavanje mladih i školovanih ljudi. Također, lokalne bi zajednice trebale poticati ulaganja u energetski učinkovite tehnologije i podizati svijest građana o važnosti i prednostima štednje energije, od čega će izravnu korist imati i lokalna zajednica u vidu zapošljavanja, prihoda, ostvarenih ušteda, energetske sigurnosti, udobnijeg stanovanja i čistog okoliša.

NUŽNO ZA IZLAZAK IZ KRIZE “Smatramo da je održiva lokalna i regionalna energetska politika nužna za izlazak iz gospodarske krize te da postavlja temelj za održivi razvoj lokalnih zajednica, regije i cijele države. Primjena mjera energetske učinkovitosti i poticanje štednje energije ključ su smanjenja opterećenja proračuna kako javnog sektora, tako i svakog hrvatskog kućanstva. Energetska učinkovitost je najbrži i najisplativiji način postizanja energetske neovisnosti i ostvarivanja nacionalnih i europskih ciljeva za suzbijanje klimatskih promjena”, jedan je od glavnih zaključaka konferencije. Predstavljeni su i dobri primjeri iz prakse u Koprivnici i Ivanić Gradu, te natjecanje u uštedi energije i energetskoj učinkovitosti, koje je za organizacije civilnog društva, osnovne i srednje škole te gradove i općine počelo 1. veljače, a trajat će do 15. siječnja 2013. godine. Detalji o natjecanju mogu se pogledati na www.door.hr

EKOPOLITIKA

Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša i prirode

U gospodarenje otpadom uvodi se tržišno nadmetanje Za koncesionare je prošao ”medeni mjesec”- tvrtke će dobivati dozvole da se bave nekom djelatnošću vezanom uz otpad, ostalo će regulirati tržište • Država će morati na sebe preuzeti nadležnost i odrediti lokacije centara za gospodarenje otpadom, ne nužno po županijskom ključu RAZGOVARAO Goran Šikić, sikic@privredni.hr FOTOGRAFIJE Robert Anić/PIXSELL

ova ministrica zaštite okoliša i prirode poznata je na eko-sceni već otprije kao glasna zagovornica održivog razvoja, a već prvim najavama promjena u svom resoru pokazala je kako pozornost ubuduće definitivno više neće plijeniti samo stilom odijevanja. Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode izdvojeno je prostorno planiranje... Koji su bili argumenti za takvu odluku? Iako je Planom 21 bilo rečeno da će se formirati jedno funkcionalno ministarstvo koje će ujedinjavati nadležnosti nad zaštitom okoliša, prirode i prostora, naši su koalicijski partneri smatrali da bi moglo doći do problema pri izdavanju lokacijskih i građevinskih dozvola, odnosno rješenja o uvjetima gradnje, ukoliko bi se resor graditeljstva odvojio od resora prostornog planiranja. Taj resor trenutno je pokriven i jedinstvenim zakonom (Zakonom o prostornom uređenju i gradnji), i procedure vezane uz ishođenje rješenja o uvjetima gradnje počivaju, tako da kažem, na prostorno-planskoj dokumentaciji i lokacijskim dozvolama koje

proizlaze iz prostorno-planske dokumentacije. Taj je argument prevladao i zbog toga se odlučilo, kako se ne bi stvarala administrativna zbrka, da prostorno planiranje ostane u nadležnosti ministarstva koje pokriva i poslove graditeljstva. Postoji 197 subjekata koji moraju ishoditi okolišne dozvole. Na koji način ćete riješiti taj problem? To je doista vrlo teška situacija. Administrativne postupke oko analiza tehnologija postrojenja kojih se to tiče moramo odraditi tijekom ove i u prvoj polovici sljedeće godine kako bi se vidjelo koje su to najbolje dostupne tehnologije za industrije, energetska postrojenja i veće poljoprivredne subjekte koji se moraju uskladiti s vrlo zahtjevnom IPPC direktivom. U prvom redu moramo izdati rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, a fizički prelazak na bolje tehnologije za neka postrojenja treba realizirati

EKOPOLITIKA najkasnije do 2015., 2017., odnosno 2018. godine. To je vrlo skupo i zahtjevno za obveznike IPPC direktive. Financije su najveći problem i zbog toga smo u suradnji s Ministarstvom gospodarstva dogovorili da HBOR omogući povoljne kredite za prilagodbu IPPC direktivi. Što se tiče studija utjecaja na okoliš, kako će se ubuduće nadzirati njihova izrada? Promijenit će se sadašnja praksa gdje tvrtka koja je potencijalni investitor sama bira izrađivača studije. Razumljivo je da izrađivači nastoje izraditi studiju na način koji ustvari odgovara investitoru, ali se time može napraviti znatno veća šteta nego da se od početka radilo na objektivniji način. Nije poanta u tome da mi zaustavljamo projekte nego da osiguramo da studije budu objektivnije i donose realnije, utemeljenije, održivije mjere za realizaciju nekog projekta. Ako se napravi greška u koracima, uvijek je skuplje to kasnije popravljati, odnosno da inspekcijskim nadzorima određujemo tvornicama nadogradnju i poboljšanje sustava. Konkretno, koja će pritom biti uloga Ministarstva? Ministarstvo zaštite okoliša bi biralo i angažiralo tvrtke koje će izrađivati studije,

i ono bi transferiralo novac koji tvrtke, potencijalni investitori, daju za te studije. Sad radimo na tome da pronađemo najprihvatljiviji model koji neće usporavati procedure vezane uz studije. Novina je da ćemo definirati smjernice za izrađivače studija po određenim projektima. Primjerice, ako se radi, vjetroelektrana, poznato je koje su to točke koje se u studiji moraju obraditi. Dakle, htjeli bismo da nam studije ne budu više slobodnog “autorskog formata”, nego da uz tekstualni dio bude i dio koji se odnosi na čistu “check-listu”, da na lak i jednostavan način vidimo koja su slaba mjesta nekog projekta i na što treba obratiti pažnju u smislu definiranja mjera zaštite okoliša. Dakle, svaki novi investitor trebat će se javiti Ministarstvu u vezi s naručivanjem studije utjecaja na okoliš? Da. Postoje cjenici različitih komora i ne vidimo zašto ne bi postojao i definirani cjenik za izradu studija utjecaja na okoliš, nije neka prevelika mudrost to definirati; tako bismo izbjegli “prenabrijane” cijene za investitore jer nije želja ministarstva da oguli do kože potencijalne investitore. Kako će izgledati sustav gospodarenja otpadom? I tu ste najavili promjene... Na prvom sastanku radne skupine koja

radi na izradi Zakona o otpadu iznijela sam smjernice što bi, ne samo u novom Zakonu o otpadu, već i u strategiji o gospodarenju otpadom, trebalo korigirati, kao i u podzakonskim aktima te karti gospodarenja

ZA OBVEZNIKE IPPC DIREKTIVE FINANCIJE SU NAJVEĆI PROBLEM, ZATO JE DOGOVORENO DA IM HBOR OMOGUĆI POVOLJNE KREDITE ZA PRILAGODBU otpadom Republike Hrvatske. Glavna je pozadina cijele priče to što se mi već dobrih 12 godina natežemo po pitanju otpada i kako će to izgledati. Strategija gospodarenja otpadom je usvojena 2005. i ona je definirala da će se ići na varijantu centara za gospodarenje otpadom, i to ili po županijskom ključu ili tako da nekoliko županija dogovori zajednički centar. Međutim, u praksi je taj posao išao jako šepavo jer se jedinice lokalne samouprave nikako nisu uspijevale dogovoriti sa županijama oko lokacija, ali ni oko načina funkcioniranja centara, odnosno o tome kakvi će biti odnosi komunalnih poduzeća unutar tog novog subjekta. To je dovelo do toga da danas, 2012. godine,

OIE ciljevi u četiri koraka

Sadašnja zakonska rješenja ne potiču, već opstruiraju obnovljive izvore energije Na pitanje kako dostići ciljeve EU-a o udjelu korištenja obnovljivih izvora energije, ministrica Holy kaže: Obnovljivi izvori energije (OIE) nisu izravno u mojoj nadležnosti, oni su u sklopu uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva, međutim, mi kao Ministarstvo nadležno za ukupnu politiku zaštite okoliša, pa tako i za klimatske promjene, moramo biti koordinacijsko ministarstvo prema resorima koji su izravno nadležni. U tom smislu idemo s ambicioznim dokumentom koji će se nasloniti na onaj koji je vlada usvojila u rujnu pod nazivom Zeleni razvoj Hrvatske, i povezati ga sa strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske. Predložit ćemo niz konkretnih mjera kako bi se Hrvatska približila ciljevima koji su zacrtani, recimo, u području obnovljivih izvora energije. To je, kao što znate, 20:20:20, mi smo prihvatili te ciljeve, i kad uđemo u EU, oni postaju naše obaveze. Do toga možemo doći kroz četiri izuzetno važna koraka: Prvi je donošenje Zakona o obnovljivim

12 | veljača 2012. | zelenimagazin

izvorima energije, koji će pojednostaviti procedure realizacije tih projekata. One su sada izuzetno komplicirane, i sadašnja zakonska rješenja ne potiču, već opstruiraju OIE. Drugi korak je implementacija Trećeg europskog energetskog paketa, a koji, uz ostalo, donosi liberalizaciju tržišta električne energije, odvajanje prijenosa i distribucije od proizvodnje, uz jačanje uloge regulatora, što je u hrvatskom slučaju HERA. Ona treba biti neovisno regulatorno tijelo, što danas nije. Treća je promjena strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske u smislu jačanja udjela obnovljivih izvora, ali i energetske učinkovitosti, jer mi i u tome jako

zaostajemo za Europom. Četvrto je donošenje karte OIEa, kojom će Republika Hrvatska definirati lokacije na kojima želi obnovljive izvore energije, koje vrste i koje snage. To ne znači da se projekti ne mogu realizirati i na drugim lokacijama, no oni navedeni u karti bi ulazili u sustav povlaštenih proizvođača energije. Za Hrvatsku je nužno da radi na diverzifikaciji izvora energije i nije baš racionalno da se, primjerice, radi elektrana na biomasu na kršu gdje nema te sirovine, kao što vjerojatno nije najisplativije da se velika fotonaponska elektrana radi u Zagrebu.

EKOPOLITIKA

Znam da su komunalna poduzeća već po najave primarne selekcije otpada, ali to plaćati penale i do 2018. ne saniramo oko više od maksimalno 35 posto biootpada, i to u odnosu na 1997. godinu.

nemamo niti jedan centar koji posluje. Naša je procjena da je 21 centar za gospodarenje otpadom po županijskom ključu pretjeran, to je neracionalno. Zbog toga sada radimo na korekciji strategije gospodarenja otpadom i vjerojatno ćemo srezati broj centara na maksimalno deset. S obzirom na to da mnoge županije i jedinice lokalne samouprave još nisu uspjele definirati čak ni lokacije, država će morati tu preuzeti nadležnost i odrediti lokacije centara koji neće nužno funkcionirati po županijskom ključu. Što to znači u praksi? To znači da bi se moglo dogoditi da jedna županija bude prepolovljena u smislu distribucije otpada prema nekom centru gospodarenja otpadom. Javljala su se, naime, neracionalna rješenja poput primjerice Bikarca i Lećevice, koji su na udaljenosti od nekoliko desetaka kilometara. Imamo sličan slučaj i u Slavoniji, gdje su planirana dva centra na udaljenosti od tridesetak kilometara, što nećemo dopustiti, a pitanje je bi li to prošlo i u smislu financiranja iz fondova EU-a. Hoće li tih 10 centara za gospodarenje otpadom imati MBO tehnologiju? Hoće li svi biti po MBO tehnologiji, vidjet ćemo. Ono što Zakon o otpadu sigurno donosi, a što je i naša obveza prema novoj okvirnoj direktivi o otpadu, to je da će se ići na primarnu selekciju. Mi do 2020. moramo imati obrađeno 50 posto iskoristivog otpada (tekstil, papir, staklo, plastika, metal). Naravno, i drugih posebnih kategorija otpada koje se ne smatraju komunalnim otpadom, kao što su elektronički otpad i druge posebne kategorije (gume, baterije, akumulatori, građevinski otpad...). Ciljevi su strogi. Što se tiče biootpada, 2020. na odlagalištima nećemo smjeti imati 14 | veljača 2012. | zelenimagazin

Sustav će, dakle, počivati na primarnoj selekciji u kućanstvima? Ne možemo izbjeći primarnu selekciju. Znam da su komunalna poduzeća već polako na rubu revolucije zbog te najave, ali to nije moja izmišljotina. Mi to jednostavno moramo napraviti, jer ćemo plaćati penale ako do 2018. ne saniramo tih dvjesto i nešto deponija koje smo obećali sanirati, i ako ne uvedemo cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Bojim se da ću se morati prilično autokratski postaviti u tome kako bismo mogli uopće realizirati ono što moramo. Zna li se dinamika tih prilagodbi? Moja je ideja da se odrede dva roka prilagodbe. Prvi bi bio definiran u vrlo kratkom vremenu, a odnosi se na sve iskoristive vrste otpada, osim biootpada. Te bi vrste (tj. PET, staklo, plastika, papir, tekstil, metal) trebale biti obuhvaćene primarnom selekcijom u skoro vrijeme. Komunalnim poduzećima treba dati rok da se prilagode,

TVRTKE KOJE ĆE IZRAĐIVATI STUDIJE UTJECAJA NA OKOLIŠ ODSAD ĆE ANGAŽIRATI MINISTARSTVO, UZ JASNE SMJERNICE KOJE TOČKE TREBA OBRADITI ali sljedeće godine već bi trebali imati taj sustav primarne selekcije za sve iskoristive vrste otpada osim biootpada. Koliko god se to čini komplicirano, ja mislim da nije. Recimo, dinamika odvoza u Zagrebu je triput tjedno, ili dvaput tjedno. I oni sad kukaju kako bi im primarna selekcija u kućanstvima znatno podigla troškove poslovanja. No, umjesto da triput skupljaju nerazvrstani, mogu dvaput tjedno skupljati nerazvrstani otpad, a jednom tjedno onaj selektivno prikupljeni. To se prilično efikasno može napraviti sustavom jedne vreće za sav iskoristivi otpad (plastika, staklo,

papir, tekstil i metal). Takav otpad odlazi na sortirnice i odvaja se u posebne grupe. Dakle, komunalna poduzeća će morati u relativno kratkom roku osigurati sortirnice, gdje će otpad razvrstavati i potom slati na obradu. To je sirovina za koju su zainteresirane tvrtke koje se bave proizvodnjom različitih granulata i slično, pa komunalna poduzeća mogu dio prihoda osigurati i iz prodaje otpada. U drugoj fazi će se ići na odvajanje biofrakcije. Bilo bi poželjno da jedinice lokalne samouprave naprave kompostišta. Inače, do sada se planiralo biootpad rješavati na bioreakcijskim deponijima, gdje taj otpad zrije i tako se dobiva plin za proizvodnju električne energije ili za javni gradski prijevoz. Ali, to znatno poskupljuje MBO, i ja sam sklonija odlaganju na kompostane. Spomenuli ste u vezi s tim i koncesije. Hoće li tu biti promjena? Da. Inače koncesija znači da država koncesionaru daje pravo da eksploatira nešto, te za to dobiva naknadu. Ovo je jedini tip koncesija u Hrvatskoj gdje država daje pravo nekom koncesionaru na eksploataciju nečega, i za to mu još i plaća... Zakon o otpadu mora jasno reći da je otpad korisna sirovina, i to bez koncesija. Tvrtke koje zadovoljavaju određene uvjete za bavljenje nekom djelatnošću vezanom uz otpad dobivat će dozvole da se bave tom djelatnošću, a kako će stvari funkcionirati - to će regulirati tržište. Time se, dakle, i u gospodarenju otpadom uvodi konkurentsko natjecanje... Tako je. U slučaju koncesija, država odredi jednu tvrtku da je koncesionar nad jednom vrstom otpada ili čak nad svim vrstama otpada na teritoriju cijele Hrvatske, a drugoj, koja ima iste predispozicije za tu djelatnost, kaže - ne, vi ne možete dobiti koncesiju... Je li to normalno? To nije normalno. Kako će to funkcionirati u praksi? Više tvrtki će istovremeno imati dozvolu za neki otpad na nekom području? To će se vidjeti. Kad imate više subjekata na tržištu, kreće tržišno nadmetanje. I ja

KOMUNALNI OTPAD

malo na rubu revolucije zbog moramo napraviti ako ne želimo dvjesto deponija... mislim da to može biti znatno financijski isplativije za državu. Pa ćemo vidjeti. A da ne kažem da su koncesionari koji sada imaju koncesije nad određenim vrstama otpada u debeloj prednosti u odnosu na konkurenciju zato što su se u međuvremenu pripremili. Tako da oni ne bi trebali biti baš jako nezadovoljni iako znam da moje najave ne doživljavaju s entuzijazmom, ali moraju biti svjesni da je prošao “medeni mjesec” za koncesionare i da neće više biti pogodovanja od strane države prema nekim tvrtkama. Općenito, uvijek se postavlja neka podjela između investicija i zaštite okoliša... U ovom konkretnom slučaju, gospodarstvo je jako zainteresirano da se stvore tržišna pravila u području otpada. Ja tu ne bih očekivala veliki otpor gospodarstva u smislu najavljenih izmjena postupanja s otpadom. Velikih protivljenja će biti od strane komunalnih poduzeća koja su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Oni ni do sada nisu primjenjivali važeće propise? Nisu, u većini slučajeva. Zato što Zakon o otpadu već sada definira da se odvoz otpada treba naplaćivati prema količini, a kasnije je to korigirano i prema broju osoba u kućanstvu. Međutim, i danas jako veliki broj jedinica lokalne samouprave krši Zakon o otpadu u tom dijelu i obračunava odvoz otpada prema kvadratima stambene jedinice u kojoj se živi, između ostalih i Grad Zagreb. S tim što je Ministarstvo potkraj prošle godine izdalo naputak za obračun, gdje se jedinicama lokalne samouprave koje naplaćuju odvoz otpada prema kvadraturi, iako je to protivno Zakonu, omogućava da to reguliraju tijekom ove godine. No, ja mislim da naputak ne može biti protivan Zakonu o otpadu, pa je upitna uopće njegova pravna utemeljenost... Nakon svih informacija o malverzacijama oko ambalažnog otpada, što će biti s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost? Fond će početi funkcionirati temeljem Zakona o fondu, što znači da će se sredstva koja ulaze u Fond po određenoj namjeni, recimo namjeni opterećenja okoliša emisijama CO2, koristiti za poboljšanje situacije u Hrvatskoj u vezi s emisijama CO2. Tako će industrija koja uplaćuje u Fond dobiti mogućnost da iz njega izvuče novac kako bi unaprijedila svoje poslovanje u tom dijelu. Naravno, temeljem projekata i natječaja. Fond je izuzetno važan, to je temeljni financijski instrument zaštite okoliša jer je Ministarstvo siromašno. Mi smo po budžetu jedno od najskromnijih ministarstava i ne možemo sami financirati projekte. Zato postoji Fond za zaštitu okoliša. Naše su obaveze jako velike prema EU i prema međunarodnim konvencijama o zaštiti okoliša, i to naravno košta. Sredstva iz Fonda neće biti dovoljna da se sve to implementira, ali sama ideja Fonda jest da se s poboljšanjem stanja u okolišu smanjuju i njegova sredstva jer to pokazuje da je politika učinkovita.

Hrvatska ispod EU prosjeka Količina ukupno proizvedenog komunalnog otpada u 2010. iznosila je gotovo 1,63 milijuna tona, odnosno 367 kilograma po stanovniku

vaki je stanovnik Hrvatske u 2010. godini proizveo nešto više od kilogram otpada dnevno, piše u Izvješću o komunalnom otpadu koje je izradila Agencija za zaštitu okoliša. Tako je u 2010. količina ukupno proizvedenog komunalnog otpada iznosila gotovo 1,63 milijuna tona, odnosno 367 kilograma po stanovniku, što je i dalje znatno niže od prosjeka zemalja Europske unije (oko 500 kilograma po stanovniku). Komunalni se otpad odlagao na 148 odlagališta, a djelatnost skupljanja obavljalo je 213 tvrtki. Količina nastalog komunalnog otpada ovisi o stupnju urbanizacije, životnom standardu građana te o dobrim i lošim navikama potrošača. Posljednjih su godina u razvijenim europskim zemljama količine te vrste otpada na otprilike istoj razini, što je rezultat već tradicionalnog odvajanja otpada i recikliranja. I u Hrvatskoj je odvojeno sakupljanje u porastu, osobito nakon uvođenja sustava za gospodarenje posebnim kategorijama otpada (ambalažni otpad, električni i elektronički…). Međutim, tek se nešto više od trećine ukupne količine odvojeno skupljenih vrsta predaje izravno na oporabu, dok se preostali dio upućuje na odlagališta, gdje se još eventualno manje količine odvoje za potrebe oprabe. Količina biorazgradivih vrsta (zeleni otpad, otpad iz kuhinja, papir i karton i sl.) u ukupnom komunalnom otpadu bila je nešto veća od milijun tona (62 posto). S obzirom na to da u Hrvatskoj najveće količine biorazgradivog komunalnog otpada završe na odlagalištu (96 posto od ukupno proizvedenog biorazgradivog komunalnog otpada u 2010.) bit će pravi izazov dostići cilj postavljen Europskom direktivom o odlaganju, prema kojemu se do 2014. udio biorazgradivog komunalnog otpada koji završava na odlagalištu treba smanjiti na 75 posto masenog udjela biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine, a koji iznosi 567.131 tonu. Unaprjeđivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom, a time i smanjenju količina komunalnog otpada na odlagalištima, pridonose aktivnosti na prevenciji nastanka otpada, razvoj sustava odvojenog skupljanja, razvoj infrastrukture za gospodarenje komunalnim otpadom (centri za gospodarenje otpadom), kao i informiranje javnosti o važnosti odvajanja iskoristivih materijala iz otpada na mjestu nastanka. (B. O.)

zelenimagazin | veljača 2012. | 15

ODRŽIVI RAZVOJ

Blještavilo nije simbol napretka

NEKA NE BUDE SUVIŠNO SVJETLO Zbog loše postavljenih i održavanih rasvjetnih tijela, dobar dio svjetla nepotrebno odlazi u stranu ili prema gore. Taj dio je svjetlosno onečišćenje

16 | veljača 2012. | zelenimagazin

PIŠE Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

erlinska Brandenburška vrata, Buckinghamska palača u Londonu, Eiffelov toranj u Parizu, Opera u Sydneyu, egipatske piramide, Partenon u Grčkoj te, primjerice, Fontana di Trevi u Rimu već nekoliko godina svake posljednje subote u ožujku na sat vremena utonu u mrak. Na taj način ove svjetski poznate građevine postaju dio globalne akcije Sat za Zemlju (Earth Hour), u koju je uključeno oko 150 zemalja, tisuće gradova i milijuni kućanstava. Pokrenuo ju je Svjetski fond za zaštitu divljih

NE MOŽEMO BEZ UMJETNE RASVJETE, NJENA JE GLAVNA SVRHA OSVIJETLITI PODRUČJA NA KOJIMA SE NOĆU ŽELIMO SIGURNO KRETATI, RADITI ILI DRUŽITI životinja WWF (World Wildlife Fund) nakon alarmantnih znanstvenih podataka o klimatskim promjenama, neučinkovitoj energetskoj potrošnji te negativnom ljudskom utjecaju na prirodu i okoliš. Prvi grad koji je ugasio svjetla na sat vremena bio je Sydney 2007. godine, a u akciji je tada sudjelovalo 2,2 milijuna njegovih stanovnika. UMJETNA RASVJETA NEIZBJEŽNA Premda ima puno šire ekološko i energetsko značenje, jedna od temeljnih poruka te inicijative je i sprječavanje svjetlosnog onečišćenja. Željko Andreić, izvanredni profesor na zagrebačkom Rudarsko-geološkonaftnom fakultetu, na kojem predaje Fiziku, mehaniku fluida i predmet Problematika

svjetlosnog onečišćenja objašnjava kako je svjetlosno onečišćenje, najjednostavnije rečeno, svako umjetno svjetlo koje odlazi u okoliš. „Naravno, ne možemo bez umjetne rasvjete, no njena glavna svrha je osvijetliti područja na kojima se noću želimo sigurno kretati, raditi ili družiti. Međutim, zbog nesavršenih, a često i loše postavljenih i održavanih rasvjetnih tijela, dobar dio svjetla odlazi u stranu ili prema gore, tamo gdje nije potreban, a uglavnom je i nepoželjan. Taj dio se naziva svjetlosno onečišćenje“, kaže Andreić, koji već desetak godina surađuje s voditeljem zvjezdarnice Višnjan i poznatim astronomom Koradom Korlevićem na problematici svjetlosnog onečišćenja. RASVJETA LAS VEGASA Kad se taj naziv pojavio, ne zna se točno. Iako su negativnog utjecaja javne rasvjete u velikim gradovima astronomi bili svjesni već početkom 20. stoljeća, o svjetlosnom onečišćenju počelo se pisati 70-ih godina. Teško je, nastavlja predsjednik Hrvatskog astronomskog saveza, istaknuti koja su mjesta na svijetu svjetlosno najviše onečišćena. „Ozbiljno konkuriraju svi veliki svjetski gradovi, ali i velika industrijska i slična postrojenja. Primjerice, Las Vegas je

poznat po enormnoj količini rasvjete. Isto tako, ovisno o tome koliko su gradske vlasti pojedinoga grada svjesne svjetlosnog onečišćenja, ali i potrebe za štednjom energije, razlike između milijunskih gradova slične veličine mogu biti značajne. U Hrvatskoj, pak, Zagreb definitivno prednjači. Slijede ga i drugi veliki gradovi, ali i mala mjesta. Jer i dalje, čini se, nismo napustili staru komunističku maksimu kako je blještavo svjetlo noću simbol napretka. BACANJE SVJETLA U OČI Također, čvorovi hrvatskih autocesta i veća odmorišta su katastrofalni svjetlosni onečišćivači. Neka od njih na satelitskim slikama izgledaju svjetlije od gradova s nekoliko desetaka tisuća stanovnika. Ne sporim oko potrebe za dobrim osvjetljavanjem prometnica, ali bacati veliki postotak svjetla mimo kolnika, pa i izravno u vozačeve oči, definitivno je loše izveden posao“, ističe on. K tomu, nekoliko je većih industrijskih pogona koji mogu konkurirati za najlošije osvijetljene objekte. Također, rasvjeta nekih naftnih i plinskih postrojenja u nas na udaljenosti od 15 kilometara baca jasne sjene, te se mnogo svjetla razbacuje izvan njihovoga kruga. „Tako bismo mogli nabrajati u nedogled“, podcrtava Andreić.

Novi zakonodavni okvir Prvog ovogodišnjeg dana na snagu je stupio Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Njime se uređuje zaštita od svjetlosnog onečišćenja, načela te zaštite, subjekti koji je provode, način utvrđivanja standarda upravljanja rasvijetljenošću radi smanjenja potrošnje električne i drugih energija te obveznih načina rasvjetljavanja. K tomu, utvrđuju se mjere zaštite od prekomjerne rasvijetljenosti, ograničenja i zabrane svjetlosnog onečišćenja, planiranje gradnje, održavanja i rekonstrukcije rasvjete, odgovornost proizvođača proizvoda koji služe rasvjetljavanju i drugo. Tako, primjerice, postojeću javnu rasvjetu koja je s tehničkim karakteristikama i tehnologijom u uporabi suprotna odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa potrebno je zamijeniti ili pravilno postaviti u skladu s Planom održavanja, koji je dužan donijeti operater javne rasvjete, a u kojem će odrediti rokove za zamjenu postojeće javne rasvjete. Postojeće svjetiljke, pak, koje su montirane po uputama proizvođača te bliješte sudionicima u prometu suprotno odredbama ovoga Zakona, a nisu u sustavu javne rasvjete, moraju se zamijeniti ili pravilno postaviti najkasnije prilikom njihove zamjene u smislu održavanja, odnosno rekonstrukcije. zelenimagazin | veljača 2012. | 17

ODRŽIVI RAZVOJ

SNAŽAN UTJECAJ NA ŽIVOTINJE Mnogo toga se može učiniti kako bi se smanjilo svjetlosno onečišćenje. Ponajprije, kod projektiranja nove rasvjete valja paziti na ekološke principe, što donosi najveće uštede u potrošnji energije, ali i broju potrebnih rasvjetnih tijela. „Često se radi

ČVOROVI AUTOCESTA I VEĆA ODMORIŠTA SU KATASTROFALNI SVJETLOSNI ONEČIŠĆIVAČI. NEKA OD NJIH NA SATELITSKIM SLIKAMA IZGLEDAJU SVJETLIJE OD GRADOVA S NEKOLIKO DESETAKA TISUĆA STANOVNIKA pogreška te ugrađuje više jeftinih i loših tijela, nego nešto manje kvalitetnijih i skupljih koja bi manjom potrošnjom relativno brzo, u razdoblju od pet do 10 godina,

višestruko vratila razliku u početnoj cijeni“, napominje. Danas je poznato kako je astronomski dio, odnosno nemogućnost opažanja slabijih zvijezda i slično, zapravo djelić većeg problema. „Naime, neželjeno svjetlo snažno utječe na noćne životinje, uništava ih ili tjera cijele porodice kukaca. Tako noćni lovci ne mogu loviti jer ih njihov plijen uspijeva uočiti na vrijeme. A i ljudi su u tom krugu. Sve više se piše o negativnim posljedicama na ljudsko zdravlje, posebice žena. No, kako su ti učinci kumulativni i potrebno je dosta vremena da se primijete, o tome nije još napravljeno mnogo studija. One pak koje jesu, ne mogu sa 100-postotnom točnošću potvrditi te negativne posljedice“, pojašnjava Andreić. MJESTA S TAMNIM NEBOM S druge strane, oni koji žive od prodaje rasvjete, ali i električne energije, plaćaju svoja istraživanja koja, naravno, pobijaju sve ovo ranije spomenuto. Međutim, svijest o potrebi zaštite ljudi, ali i prirode, sve je veća, pa se uvode posebni propisi za

parkove prirode te, među ostalim, mjesta s tamnim nebom.

KOD PROJEKTIRANJA NOVE RASVJETE TREBA PAZITI NA EKOLOŠKE PRINCIPE, ŠTO DONOSI NAJVEĆE UŠTEDE U POTROŠNJI ENERGIJE, ALI I BROJU POTREBNIH RASVJETNIH TIJELA Europska unija još nije uskladila politiku oko svjetlosnog uređenja. Italija ima neke dobre zakone. Slovenski je jako dobar, hrvatski nije loš... „Međutim, problem nije u zakonu, nego u sporosti njegove provedbe. Otpori pojedinih interesnih skupina ponekad su jako veliki. Nitko nikad nije pokazao kako blještavi reklamni panoi ili reflektori koji nemilosrdno paraju noćno nebo donose povećanje zarade, ali svejedno se množe kao gljive poslije kiše“, zaključuje Andreić.

Zagreb kao svaštara Kada bi se u postojećoj javnoj rasvjeti zamijenila rasvjetna tijela ili ugradili učinkoviti sustavi regulacije, moguće je, procjenjuje se, ostvariti i do 50 posto ušteda. Stoga u Hrvatskoj sve više gradova, ali i manjih mjesta, prepoznaje prednosti ugradnje energetski učinkovitih rasvjetnih tijela. Istarski Novigrad prvi je grad u nas koji je odlučio zakoračiti u to područje te 2003. godine započeo primjenu mjera energetske učinkovitosti na sustavu javne rasvjete. Istaknuti primjer je i Donja Stubica, gdje je također postavljena energetski učinkovita javna rasvjeta. Međutim, ističe Željko Andreić, još je premalo takvih sredina koje su napravile značajne promjene u javnoj rasvjeti te tako smanjile svjetlosno onečišćenje, ali i račun za utrošenu energiju. Zagreb je, pak, svaštara. U glavnom gradu Hrvatske tako postoje izuzetno loši primjeri, ali i vrhunska rasvjetna rješenja, što se može vidjeti u svega sat vremena šetnje od, primjerice, Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Pierottijevoj pa do Savskog mosta. 18 | veljača 2012. | zelenimagazin

Konferencija o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu

Energetska učinkovitost nova je šansa za posrnulo građevinarstvo

U Njemačkoj je podijeljeno 40 milijuna eura subvencija, odnosno čak 43 posto poticaja ide na obnovljive izvore energije PIŠE Jasminka Filipas ﬁlipas@privredni.hr

rimjena novih tehnologija, ulaganja u energetsku obnovu zgrada te gradnja novih suvremenih niskoenergetskih zgrada, pokrenut će značajne investicije u građevinskom sektoru, rečeno je na nedavnoj konferenciji o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu koja je u suradnji s Obrtničkom komorom za München i Gornju Bavarsku održana u Hrvatskoj obrtničkoj komori. O potencijalu tog posla govori i podatak kako se više od 40 posto ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj troši u zgradama te da su tu moguće najveće uštede. Govoreći o tom potencijalu, predsjednik HOK-a Dragutin Ranogajec kazao je kako je to velika šansa i za obrtnike te

kako je važno da se obrtnici kontinuirano educiraju za to područje. OIE-i DONOSE VELIKE POSLOVE O kolikom je zapravo potencijalu riječ, dao je naslutiti predsjednik Obrtničke komore za München i Gornju Bavarsku Heinrich Traublinger. Naime, kako je kazao, energetska učinkovitost više nije stvar ekološke osviještenosti već razumne ekonomije, a čak je i Njemačka, za razliku od nekih drugih europskih zemalja, dosta kasno to shvatila jer je tek lani donijela odluku da se do 2020. godine moraju zatvoriti nuklearne elektrane, smanjiti staklenički plinovi 40 posto te da se do 2050. godine 75 posto ukupne energije treba crpiti iz obnovljivih izvora. Podijeljeno je, dodao je, već 40 milijardi eura za subvencije, odnosno čak 43 posto poticaja ide na obnovljive izvore energije.

PROJEKTI I ZA ZAPOŠLJAVANJE Ima, međutim, i problema: stanovništvo ponegdje pruža otpor, solarni paneli uvoze se iz Kine umjesto da se proizvode u zemlji, velika poduzeća imaju velike olakšice zbog čega se bune ona manja, puno je birokracije oko certifikacije obrtnika... Sve to potaknulo je i dosta političkih rasprava, no u konačnici – riječ je zaista i o velikom poslu jer, primjerice, morat će se izgraditi i na tisuće kilometara dalekovoda kojima će se na takav način proizvedena energija distribuirati. Pomoćnica ministra graditeljstva i prostornog uređenja za energetsku učinkovitost Ana Pavičić Kaselj naglasila je kako se intezivno radi na izmjenama zakonodavnog okvira te kako će se projektima energetske učinkovitosti pokrenuti gospodarski rast, a samim tim i nova zapošljavanja. zelenimagazin | veljača 2012. | 19

ODRŽIVI RAZVOJ

Raste interes za pasivne kuće

Umjesto poticaja, gradi se kažnjava Naprednu energetski učinkovitu gradnju i dalje opterećuju davanja za komu

Prva pasivna kuća izgrađena je prije sedam godina u Bestovju nedaleko od Zagreba, a redovita mjerenja potvrđuju njezinu energetsku učinkovitost PIŠE Jasminka ﬁlipas ﬁlipas@privredni.hr

natrag nekoliko godina u Hrvatskoj je vidljiv sve veći interes za gradnju niskoenergetskih stambenih objekata, rekao je, uz ostalo, prof. Ljubomir Miščević, nositelj kolegija Održiva arhitektura i Visokotehnološka arhitektura na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, nakon seminara Pasivna kuća, koji je nedavno održan na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Komentirajući za naš list uvjete pasivne gradnje, Miščević je kazao kako je najnaprednija energetski učinkovita gradnja još uvijek opterećena obveznim davanjima za 20 | veljača 2012. | zelenimagazin

komunalne i vodne naknade koje se obračunavaju po obujmu građevine. “Proizlazi da svakim dodatnim milimetrom debljine toplinske izolacije u odnosu na minimalnu kojom se u pojedinom presjeku ovojnice zgrade mogu zadovoljiti tekući propisi – investitori plaćaju svojevrsnu “kaznu” umjesto da se svaki takav dodatni milimetar, odnosno obujam uzrokovan povećanjem energetske učinkovitosti, pretvori u državnu potporu”, naglašava Miščević. SVIJETLI PRIMJERI Ipak, za svaku je pohvalu, dodaje Miščević, “spuštanje kočnica” u pojedinim lokalnim upravama. Neke županije, posebice gradovi, među kojima se ističu Zagreb, Sisak, Koprivnica, Samobor, Sveta Nedelja,

Bjelovar, Labin, Ivanić Grad i drugi, uspijevaju natječajima iskoristiti sredstva EU fondova i daju olakšice u smanjenju komunalne naknade za niskoenergetsku i pasivnu gradnju. Uvjeren je kako će i kod nas, na temelju prethodnih kvalitetnih postignuća u području energetske učinkovitosti i održive gradnje, biti sve više sluha i odgovornosti za hitno rješavanje tog pitanja. Na seminaru su inače predstavljeni zakonodavni okviri kod nas i u Sloveniji, tehnički aspekti takve gradnje, napredni materijali pri gradnji, najbolji primjeri iz prakse, energetska učinkovitost u zgradarstvu... Koliko Hrvatsku na tom planu očekuje još puno posla, govori i podatak da se u skladu s europskom Direktivom o enegetskim svojstvima zgrada, moraju, među

Učinkoviti gradovi

Zagreb sufinancira ugradnju OIE sustava

telje nalne i vodne naknade Grad Zagreb pridružio se lokalnim samoupravama koje novčanim potporama potiču korištenje obnovljivih izvora energije. Javni natječaj za subvencioniranje troškova nabave i ugradnje OIE sustava u 2012. godini namijenjen je malim i srednjim poduzetnicima, kao i fizičkim osobama koje žele u obiteljske kuće ili stanove ugraditi solarne kolektorske sustave za grijanje i pripremu potrošne tople vode, potom fotonaponske sustave za proizvodnju električne energije, te sustave za grijanje i pripremu potrošne tople vode na pelete, odnosno na peći s pirolitičkim procesom izgaranja. Nepovratna sredstva iznosit će do 40 posto investicijske vrijednosti projekata, odnosno do najviše 12 tisuća kuna. Potankosti o uvjetima prijave na natječaj dostupne su na službenim internetskim stranicama Grada Zagreba (www.zagreb.hr), a rok za prijavu je 31. svibnja ove godine.

Zabok izložio energetski certifikat Na ulazu u zgradu Gradske uprave Grada Zaboka izložen je energetski certifikat, koji je ta zgrada dobila nakon energetskog pregleda i analize mjera poboljšanja energetske učinkovitosti. Riječ je o građevini iz 1959. godine, koja je obnovljena te joj je certifikacijom sada potvrđeno da zadovoljava uvjete B razreda energetske učinkovitosti. Nesvakidašnja odluka gradskih vlasti da certifikat izlože na ulazu dobrodošli je podsjetnik građanima Zaboka na potrebu učinkovitoga gospodarenja energijom.

prof. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh. ostalim, postrožiti uvjeti vezani uz energetska svojstva građevina, razraditi financijski mehanizmi za poticanje niskoenergetske

Nagrade za socijalno poduzetništvo

Minimljekara najbolja ideja

ZA SVAKI DODATNI MILIMETAR IZOLACIJE U ODNOSU NA PROPISANE MINIMUME, ZBOG POVEĆANJA OBUJMA OBJEKTA PLAĆAJU SE “KAZNE” gradnje te korištenje obnovljivih i alternativnih sustava energije. Mora se uspostaviti i nezavisni sustav kontrole energetskih certifikata i izvještaja, a do kraja 2018. sve nove zgrade javne namjene moraju biti u gotovo nultoj energetskoj kategoriji.

Prvi dobitnik godišnje nagrade za socijalnopoduzetničku ideju u Hrvatskoj varaždinska je tvrtka Domaće mlijeko d. o. o., i to za ideju o minimljekari koja bi otkupljivala mlijeko od malih obiteljskih gospodarstava, za koje nisu

zainteresirani veliki otkupljivači. Ideju minimljekare - koja bi dnevno prerađivala do pet tisuća litara mlijeka, a nakon pet godina bi se do pet posto vlasničkih udjela prenosilo na proizvođače – najboljom je ocijenio Forum socijalnog poduzetništva u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskoga sustava, Uredom za udruge Vlade RH i British Councilom. Ideja je nagrađena paketom marketinških i konzultantskih usluga koje bi trebale pomoći u njenoj realizaciji; nagrada se dodjeljuje u sklopu projekta SEFOR (Forum socijalnog poduzetništva), koji EU financira kroz IPA IV komponentu, razvoj ljudskih potencijala. zelenimagazin | veljača 2012. | 21

ODGOVORNO DRUŠTVO

Zaštita voda

Prebacivanje loptice preko antibiotika u Savi Hrvatske vode dodatno će naručiti ispitivanje površinskih i podzemnih voda Gorjaka i Save te podzemnih voda vodocrpilišta Šibice na prisutnost antibiotika. Nova serija ispitivanja za Plivu je nepotrebno odgađanje sanacije Gorjaka PIŠE Drago Živković zivkovic@privredni.hr

roizvodna lokacija Plive u Savskom Marofu ima dugu povijest. Još 1878. godine na tom je mjestu barun Dumreicher otvorio tvornicu špirita i kvasca, u to doba jedan od tehnološki najnaprednijih pogona u Hrvatskoj. Kasnije je tvornica preimenovana u Žumberak, a od 1967. godine nosi naziv Pliva. Plivini pogoni zauzimaju nešto manje od 40 hektara

22 | veljača 2012. | zelenimagazin

zemljišta, a do njih su pogoni tvrtki Kvasac i Hospira Zagreb, koje su nekad također poslovale u sastavu Plive. Sve tri tvrtke danas su u stranom vlasništvu. U neposrednoj blizini je vodocrpilište Šibice, iz kojeg se vodom opskrbljuju tvornički pogoni, ali i stotinjak tisuća stanovnika tog područja. Pliva u Savskom Marofu ima dva proizvodna pogona - Sintezu SM1 i Višenamjensku sintezu (VNS) – izgrađena sredinom sedamdesetih, odnosno krajem devedesetih godina. Prema Plivinim podacima, sanitarno-tehnološke otpadne

vode ispuštaju se u sustav javne odvodnje Grada Zaprešića, a oborinsko-rashladne u potok Gorjak. Pliva tvrdi da se otpadne vode predobrađuju prije ispuštanja, a sustav omogućuje, između ostaloga, snižavanje kemijskog opterećenja. ODLAGANJE LIJEKOVA Unatoč tome, rezultati ispitivanja koje je Institut Ruđer Bošković proveo još između 2006. i 2008. godine, a u medijima su se pojavili tek prije nekoliko tjedana, pokazali su da je voda rijeke Save od slovenske gra-

nice do Siska zagađena velikim količinama antibiotika. Iako to nije izravna opasnost za ljudsko zdravlje, moguće je da bi tako velike količine pogodovale razvoju novih sojeva bakterija, otpornih na sada poznate antiobiotike. S obzirom na količine antibiotika u Savi, Plivin pogon u Savskom Marofu logičan je kandidat za glavnog krivca. U Plivi, međutim, kažu da bi prije upiranja prstom u njih trebalo provesti puno opsežnija ispitivanja. Iako se antibiotici primjenjuju u velikim količinama već nekoliko desetljeća, sve donedavno je njihovom postojanju u okolišu pridavano vrlo malo pozornosti. Značajnija istraživanja tek se provode u najrazvijenijim zemljama, a dostupni podaci, prema Plivinim izvorima, pokazuju da se zagađivanja uvelike pripisuju i krajnjim korisnicima, tj. nesavjesnom i nepropisnom odlaganju lijekova. Istraživanja provedena u nekim zemljama EU-a i u SAD-u otkrila su niz antibiotika u rasponu mikrograma po litri ili nanograma po litri u različitim dijelovima okoliša (bolnički tekući otpad, komunalne otpadne vode, otpadne vode iz pogona za obradu otpada, površinske vode i u nekim slučajevima podzemne vode). Prema dostupnim podacima, tvrde u Plivi, u otpadnim vodama Zagreba i u rijeci Savi stanje je slično onom u velikim gradovima Zapadne Europe i SAD-a. REKONSTRUKCIJA POSTROJENJA Kako bilo da bilo, u Plivi ne osporavaju svoju obvezu sudjelovanja u sanaciji potoka Gorjaka, za što su osigurali novac još prije

više od dvije godine, ali smatraju da je sam postupak sanacije u nadležnosti Hrvatskih voda. Također, Pliva tvrdi da je proteklih godina vrlo proaktivno i kooperativno nastupala prema svim nadležnim institucijama s ciljem žurne sanacije Gorjaka. ‘’I nadalje smo u stalnom kontaktu s Ministarstvom zaštite okoliša i drugim relevantnim institucijama, te se nadamo da će sanacija potoka Gorjaka započeti u najkraćem mogućem roku. Pliva podržava i što brže stavljanje u funkciju centralnog pročistača otpadnih voda Zajarki kao konačnog rješenja pročišćavanja otpadnih voda cijeloga kraja’’, ističe direktorica komunikacija Plive Hrvatska Tamara Sušanj Šulentić. U proteklih desetak godina Pliva je u

Što kaže Zakon o vodama

ONEČIŠĆIVAČ PLAĆA Troškove nastale onečišćivanjem voda i vodnoga okoliša, prema odredbama Zakona o vodama, snosi onečišćivač. Ti troškovi uključuju izdatke za sprječavanje daljnje štete, izdatke za uspostavu prijašnjeg stanja, uključujući i troškove procjene štete, otklanjanja štete te izdatke za sprječavanje budućeg onečišćenja. Onečišćivač snosi i troškove praćenja stanja voda, provedbe mjera zaštite voda, provedbe planova i programa državnih ulaganja u gradnju građevina javne odvodnje, te troškove poduzimanja mjera prevencije od onečišćavanja voda, bilo po osnovi odgovornosti za onečišćenje, bilo plaćanjem naknade za zaštitu voda propisanu zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.

projekte održivog razvoja i zaštite okoliša na lokaciji Savski Marof uložila blizu 100 milijuna kuna. Daljom rekonstrukcijom postrojenja, vrijednom još 100 milijuna kuna, planiraju izgradnju vlastitog uređaja za obradu otpadnih voda, te uređaja za obradu procesnih plinova, a nakon toga i proširenje proizvodnih kapaciteta. OPET ISPITIVANJA Druga strana u ovoj priči, Hrvatske vode, priznaje da su oni naručili, tvrtka APO izradila, a Ministarstvo zaštite okoliša dalo suglasnost na program sanacije potoka Gorjaka još u lipnju 2010. godine. Tvrde, međutim, da su sanaciju mulja iz Gorjaka dužni obaviti onečišćivači – dakle Pliva i Kvasac - ali oni to do danas nisu učinili. Stoga će Hrvatske vode dodatno naručiti ispitivanje površinskih i podzemnih voda Gorjaka i Save te podzemnih voda priljevnog područja vodocrpilišta Šibice na prisutnost antibiotika. Dobivene rezultate ispitivanja učinit će dostupnima javnosti odmah nakon obavljenih analiza. Nova serija ispitivanja za Plivu je nepotrebno odgađanje sanacije Gorjaka, čiji se troškovi inače procjenjuju na oko 80 milijuna kuna. Plivi nije jasno zašto sanacija nije već provedena, s obzirom na to da su još u veljači 2011. pismeno usuglasili s Hrvatskim vodama plan provođenja sanacije termičkom obradom mulja iz Gorjaka te se obvezali na sufinanciranje. Stoga su iznenađeni namjerama Hrvatskih voda da tek sada, tri godine nakon izrade studije, iniciraju provođenje dodatnih analiza koje će zasigurno rezultirati novom odgodom početka radova na sanaciji. zelenimagazin | veljača 2012. | 23

ODGOVORNO DRUŠTVO

ISTRAŽUJEMO: U KOJOJ SU FAZI PROJEKTI ZBRINJAVANJA PODRUČJA UGROŽENIH OPASNIM INDUSTRIJSKIM OTPADOM

CRNE TOČKE u o sanacije u ladica Od 12 visokorizičnih lokacija sanirane su tri, na jednoj je sanacija u tijeku – do kada će ostale, na kojima je godinama gomilan visokorizičan tehnološki otpad, čekati početak konkretnih radova? PIŠE Jozo Vrdoljak vrdoljak@privredni.hr

kološke crne točke, lokacije visokog rizika koje su nastale dugotrajnim neprimjerenim gospodarenjem proizvodnim, tehnološkim otpadom realna su opasnost za okoliš i zdravlje ljudi. Strategijom gospodarenja otpadom i Planom gospodarenja otpadom određeno je devet crnih točaka čiju sanaciju država financira posredstvom Fonda za zaštitu okoliša. Zanimljivo je da sve što se tiče tih sanacija, vjerojatno zato što su posrijedi pozamašne svote novca, nije protjecalo samo u

24 | veljača 2012. | zelenimagazin

stručnoj, odnosno kreativnoj raspravi nego su ih redovito pratile razne afere, prosvjedi, i to ne samo ekoloških udruga. U nekim su slučajevima, poput vranjičkog Salonita, dominirale radikalne sindikalne aktivnosti te aktivnosti državnog represivnog aparata kao i razne druge koje su sanaciju stavljale u drugi plan. Ipak, na nekim je visokorizičnim lokacijama, usprkos svemu, sanacija dovršena, a neke nakon ishođenja dozvola čekaju realizaciju projekata. Stoga ćemo se u ovom tekstu baviti samo sanacijom. Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. – 2015. godine kao provedbeni dokument dio je planiranja gospodarenja otpadom na svim razinama,

od nacionalne do lokalne, a kao segment javlja se i u drugim sektorima poput vodnoga gospodarstva, rudarstva, zdravstva, prostornog planiranja, građenja...

ZA SANACIJU SREDSTVIMA FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA PREDVIĐENO JE DEVET CRNIH TOČAKA Jedan od ciljeva Strategije gospodarenja otpadom u razdoblju od 2005. – 2025. svakako je i sanacija „crnih točaka“, odnosno lokacija u okolišu visokoopterećenih opasnim otpadom.

dossier visokog rizika I. dio d

kolišu, ma Botovo lokacija praonice i dezinsekcijske stanice

Vukovar bivša tvornica Borovo

Rijeka Jama Sovjak na Viškovu

Kutina

Karlovac

odlagalište fosfogipsa - Petrokemija

Lemić brdo

Plomin

Obrovac

odlagalište šljake TE Plomin 1

bivša Tvornica glinice

Bakar

Knin

područje bivše koksare

NESANIRANE LOKACIJE DJELOMIČNO SANIRANO, DJELOMIČNO U TIJEKU SANIRANE LOKACIJE

lokacija bivše tvornice vijaka Kvik

Šibenik TEF

Vranjic Salonit d.d. u stečaju i Mravinačka kava

Kaštelanski zaljev bivša tvornica Jugovinil zelenimagazin | veljača 2012. | 25

ODGOVORNO DRUŠTVO KAŠTELANSKI ZALJEV: PROSTOR BIVŠE TVORNICE JUGOVINIL

Provode se radiološka mjerenja Precizne lokacije i ukupne količine pepela i šljake još nisu poznate Odlagalište šljake u Kaštelanskom zaljevu jedna je od crnih točaka koje su nastale dugotrajnim neprimjerenim gospodarenjem proizvodnim (tehnološkim) otpadom i koje predstavljaju visoki rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Na području Grada Kaštela, na lokaciji bivše tvornice Jugovinil, četrdesetak su godina odlagani pepeo i šljaka nastali izgaranjem ugljena u tvorničkoj energani. Izvjesna količina pepela i šljake tu je dovezena i s drugih lokacija; dio pepela i šljake prikupljen je 1974. godine u deponiju izvan ograde bivše tvornice Jugovinil. PROGRAM PRIHVAĆEN PRIJE ŠEST GODINA Tvrtka APO iz Zagreba izradila je u listopadu 2007. godine Program sanacije lokacija na kojima se nalaze veće količine šljake i pepela: odlagalište šljake u Kaštelanskom zaljevu, koji je tada prihvatilo Nadzorno stručno povjerenstvo za ocjenu programa sanacije Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Ta je tvrtka izradila i programe istražnih radova te dodatnih istražnih radova u Kaštelima na lo-

kaciji bivše tvornice Jugovinil i u njezinoj okolici temeljem kojega bi trebalo istražiti lokaciju prije sljedećih koraka u sanaciji. Detaljnim bi se istraživanjem prije same sanacije moralo odrediti ukupne količine pepela i šljake koje valja sanirati i zbrinuti na adekvatan način, kao i njihove

TVORNIČKA POVRŠINA ZAUZIMA 228.623 ČETVORNIH METARA, OD KOJIH SE OKO 40.000 ODNOSI NA POMORSKO DOBRO precizne lokacije. U skladu s prihvaćenim Programom sanacije raspisan je natječaj i izabran Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba za provedbu sustavnog radiološkog mjerenja lokacije, a sve kako bi se točno utvrdilo koju količinu pepela i šljake treba zbrinuti i gdje se na lokaciji taj pepeo i šljaka nalaze. S tvrtkom APO je također, sukladno Zakonu o javnoj

nabavi, u svibnju zaključen Ugovor o nabavi usluge praćenja tijeka radioloških istražnih radova na lokaciji bivše tvornice Jugovinil i u njezinoj okolici te izrade dopune programa sanacije. Nakon programa i projekta sanacije izradit će se studija utjecaja na okoliš te usporedo s njom pribaviti sve potrebne dozvole i suglasnosti nakon čega će biti raspisan natječaj za izvođača radova. Dio te površine koji pripada Marini Kaštela saniran je njenim sredstvima, a ta tvrtka i financira jedan projekt istraživanja i mjerenja.

OBROVAC: BIVŠA TVORNICA GLINICE OBROVAC

Lužina i crveni mulj na c ˇekanju Sanacijski radovi zaustavljeni su u prosincu 2010. kako bi se obavili opsežni istražni radovi i izradila dopuna programa sanacije... Tvornica glinice u Obrovcu započela je rad 1979. godine, a proizvodila je oko 300 tisuća

26 | veljača 2012. | zelenimagazin

tona glinice godišnje. Zbog niskih cijena te sirovine na svjetskom tržištu i visokih troškova proizvodnje, tvornica je proglašena najvećim gubitašem u bivšoj državi i zatvorena je bez ikakvih priprema 1981. godine. Nakon zatvaranja tvornice nije se vodilo računa o sanaciji zaostalih količina otpada, pa je unutar i izvan tvorničkoga kruga kao velik ekološki problem ostalo oko 720.000 prostornih metara crvenog mulja i oko milijun prostornih metara otpadne lužine. Program sanacije bazena crvenog mulja i otpadne lužine izradila je

NA LOKACIJI JE OSTALO OKO 720.000 PROSTORNIH METARA CRVENOG MULJA I OKO MILIJUN PROSTORNIH METARA OTPADNE LUŽINE tvrtka APO iz Zagreba. Nakon postupka javne nabave, tvrtka Odlagalište sirovina iz Zadra izvodila je radove na sanaciji od prosinca 2006. godine do kraja prosinca 2010. godine. U prosincu 2010. građevinski i stručni nadzor dostavili su svoja godišnja izvješća u kojima su naveli da je za nastavak radova potrebno izraditi Dopunu progra-

dossier visokog rizika I. dio ma sanacije, provesti istražne geotehničke radove i izraditi projektnu dokumentaciju za završetak radova na sanaciji. Nakon provedene procedure i otvorenog postupka javne nabave, odabrana je tvrtka Hidroinženiring d.d. iz Ljubljane, podruž-

nica Zagreb, čiji je projektni zadatak bio izraditi ocjenu postojećeg Programa sanacije radi utvrđivanja stupnja sanacije, izraditi Dopunu programa sanacije i projektnu dokumentaciju potrebnu za završetak radova na sanaciji bazena crvenog mulja i otpadne

lužine bivše tvornice glinice u Obrovcu. Provedeni su opsežni istražni radovi koji su završeni, a dokumentacija je dostavljena u Fond za zaštitu okoliša.U tijeku je recenzija projektne dokumentacije koju obavlja Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

LEMIĆ BRDO: DIVLJE ODLAGALIŠTE KARLOVAČKE INDUSTRIJE

Industrijski otpad blizu rijeke Na neuređenu lokaciju Lemić brdo bacalo se što se stiglo: mazut, mulj iz taložnika, soli sumporne kiseline, filter-pogače, pvc mase... Odlagalište opasnog otpada Lemić brdo nalazi se u Karlovačkoj županiji, odnosno pripada području Grada Karlovca, od kojeg je udaljeno šest kilometara. Od asfaltirane ceste lokacija je udaljena oko 200 metara. Rijeka Kupa protječe na udaljenosti od oko 1200 metara sjeverno od odlagališta, a iz njegova smjera u nju utječe njezina desna pritoka Trebinja. Definiranje lokacije Lemić brda kao lokacije za odlaganje opasnog otpada proizašlo je iz narasle potrebe za zbrinjavanjem opasnog otpada koji je nastajao u karlovačkoj industriji. Međutim, odlagalište na Lemić brdu nije formirano prema dokumentaciji i dozvolama koje su mu prethodile, već je na tom prostoru spontano nastalo divlje odlagalište opasnog otpada. IZMJENE, DOPUNE... Na lokaciju Lemić brda dovozila se i tu odlagala veća količina različitog opasnog otpada iz svih karlovačkih poduzeća. Odlagan je otpadni mazut, mulj iz taložnika – otpad iz procesa galvanizacije, sol sumporne kiseline, soli za kaljenje-žarenje te filter pogače, otpadni terolan, bostik, PVC mase i tekstil. Tek nakon niza inspekcijskih nadzora koji su započeli 2001. godine, prepoznalo se da je to odlagalište opasnog otpada jedna od točaka visokog rizika za okoliš koju je potrebno sanirati. U listopadu 2007. godine tvrtka APO iz Zagreba izradila je Program sanacije neuređenog odlagališta s većim količinama opasnog otpada “Lemić brdo“ kraj Karlovca, pozitivno ocijenjen od strane nadležnih institucija, a tvrtka Hudec plan izradila je idejno rješenje sanacije. Na osnovi tih dvaju dokumenata u prosincu 2007. godine raspisan je javni natječaj za odabir izvođača

radova kako bi se utvrdila potrebna sredstva za sanaciju. Kako je na početku 2008. godine stupio na snagu Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada, projektna tvrtka Hudec plan iz Zagreba izradila je u lipnju 2008. godine izmjenu i dopunu idejnog rješenja u skladu s novim pravilnikom, u svrhu pokretanja postupka ishođenja lokacijske i građevinske dozvole. U listopadu 2008. godine dobivena je načelna suglasnost Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom za poduzimanje zahvata u prostoru. U studenom 2008. godine Fond je raspisao javni natječaj

mjera zaštite okoliša i uz program praćenja stanja okoliša. Tvrtka Hudec Plan iz Zagreba izradila je u listopadu 2009. godine idejni projekt za zahvat sanacije i zatvaranje odlagališta opasnog otpada Lemić brdo, kao i elaborat za ishođenje lokacijske dozvole u skladu sa situacijom na posebnoj geodetskoj podlozi

U TIJEKU JE PRIPREMA DOKUMENTACIJE ZA POKRETANJE POSTUPKA JAVNE NABAVE ZA ODABIR IZVOĐAČA RADOVA I GRAĐEVINSKI NADZOR i u skladu s provedenim postupkom procjene utjecaja na okoliš.

za izradu studije o utjecaju na okoliš, a koju je nakon provedene procedure izradila tvrtka APO iz Zagreba. ZAHVAT NA POSEBNOJ PODLOZI Nakon provedenog postupka prihvaćanja Apove studije utjecaja na okoliš, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donosi 28. listopada 2009. godine Rješenje o prihvatljivosti za okoliš zahvata sanacije i zatvaranje odlagališta Lemić brdo kraj Karlovca, uz primjenu

USKORO ODABIR IZVOĐAČA U travnju 2010. izdana je lokacijska dozvola za zahvat u prostoru, sanaciju i zatvaranje odlagališta Lemić brdo kraj Karlovca. Uprava za prostorno uređenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, nakon što je prethodno izrađen parcelizacijski elaborat i projekt za ishođenje građevinske dozvole, izdala je u lipnju 2011. godine građevinsku dozvolu. Trenutačno se priprema dokumentacija za pokretanje postupka javne nabave radi odabira izvođača radova te za građevinski nadzor.

U idućem broju Sanacija Jame Sovjak, šibenskog TEF-a, Koksare u Bakru, te tvornice Salonit u Stečaju i Mravinačke kave zelenimagazin | veljača 2012. | 27

ODGOVORNO DRUŠTVO

Plaže ispunjavaju ekološke kriterije

Plave zastave protiv Međunarodnu ekološku oznaku zaštite mora i okoliša dosad je dobilo

PIŠE Sanja Plješa pljesa@privredni.hr

sim čistog i bistrog mora, hrvatska se obala i otoci mogu pohvaliti i plažama koje su među najljepšima na Sredozemlju. Hrvatska ima 1777 kilometara razvedene obale, 1185 otoka, hridi i grebena od čega je 47 naseljeno. Na 5835 kilometara jadranske obale nižu se raznovrsne plaže, idealne za razne vrste savršenog odmora - oko 75 posto ih je stje-

novitih, a 25 posto šljunčanih, betonskih ili pak pješčanih. Pored hotelskih naselja i apartmana nalaze se uređene plaže, uglavnom kamene ili šljunčane. Većina ih ima i dodatnu ponudu za djecu i odrasle, primjerice razne tobogane, aquaganove i ostale morske “rekvizite” za zabavu i rekreaciju. Brojni otoci i uvalice nude skrivene plaže na koje turisti nerijetko odlaze brodicama. VISOKI KRITERIJI Da Hrvatska ima jedno od najčistijih mora, dokaz su i Plave zastave, međunarodna ekološka oznaka zaštite mora i okoliša, koje dobivaju plaže s najvišom ocjenom kakvoće mora. U našoj je zemlji dosad 116 plaža nagrađeno tom zastavom. Kakvoća mora za kupanje značajna je u zaštiti morskog okoliša, zdravlja kupača, ali i za promociju te razvoj turizma u obalno-otočnom području.

5835

Plava zastava dodjeljuje se iznova svake godine, a plaža koja je dobije mora zadovoljiti vrlo visoke kriterije o održavanju čistoće. UZROCI ONEČIŠĆENJA Tijekom protekle godine u Hrvatskoj je ispitano ukupno 906 točaka tj. plaža, ponajviše u Primorsko-goranskoj (237), a najmanje u Ličko-senjskoj županiji (46). Od ukupne kakvoće mora na plažama, 95 posto ispitanih točaka ocijenjeno je godišnjom ocjenom izvrsno, a samo 0,88 posto ili osam točaka nije dobilo prolaznu ocjenu. Negativne ocjene dobile su po jedna plaža u Dubrovačko-neretvanskoj i Istarskoj županiji, dvije plaže u Primorsko-goranskoj županiji te četiri u Splitsko-dalmatinskoj. Među njima su: plaža Kantrida – Rekreacijski centar 3. Maj u Rijeci, AC Stupice na području općine Medulin, plaža Gojača u Kaštel Sućurcu, plaža Golac u

Na ukupno kilometara jadranske obale 75 posto plaža je stjenovito, a 25 posto čine šljunčane, betonske ili pješčane plaže 28 | veljača 2012. | zelenimagazin

Crvenih točaka 116 plaža koje su za to morale zadovoljiti vrlo visoke kriterije

906 ispitanih točaka

najvišu ocjenu izvrsno dobilo je 95 posto plaža, a na samo 8 more je ocijenjeno nezadovoljavajućim za kupanje Kaštel Gomilici, plaža pored hotela Nimfa u Živogošću na Makarskoj rivijeri te plaža Ušće u Pločama. Iako je mali postotak hrvatskih plaža onečišćen, postavlja se pitanje zašto se to ipak događa. U Ministarstvu zaštite okoliša i prirode kažu kako je razlog u nepropisnim, neispravnim i divljim ispustima komunalnih i industrijskih otpadnih voda, nepostojanju kanalizacijske mreže te u nepravilno izgrađenim septičkim jamama s propusnim dnom ili tzv. crnim jamama. STALNI NADZOR Na pitanje što treba učiniti kako bi se i te plaže očistile, a njihova kvaliteta ostala na zadovoljavajućoj razini, u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode istaknuli su važnost izgradnje novih i održavanje postojećih sustava za skupljanje i zbrinjavanje otpadnih industrijskih i komunalnih voda na kopnu, ali i s plovila. Potrebno je dodatno senzibilizirati javnost za očuvanje kakvoće mora, a svi sudionici uključeni u proces gospodarenja plažama moraju preuzeti odgovornost i u zaštiti okoliša. Potrebno je savjesno provoditi nadzor iz područja zaštite morskog okoliša, vodnog gospodarstva i pomorstva jer je to osnova za potizanje propisanih standarda kakvoće mora za kupanje. STANDARDI ZA OCJENJIVANJE Ispitivanje i ocjenjivanje kakvoće mora za kupanje na plažama hrvatskog Jadrana

provodi se na temelju Uredbe koja propisuje granične vrijednosti za mikrobiološke pokazatelje fekalnog onečišćenja (primjerice crijevne enterokoke i Escherichiu coli), a prate se i hidro-meteorološki uvjeti kao i vidljivo onečišćenje mora. Mjere se temperature zraka i mora, slanost, vremenske prilike, vjetar (jačina i smjer), je li bilo kiša, ima li vidljivog onečišćenja, plivajućih otpadnih tvari, mineralnih masnoća i suspendiranih otpadnih tvari, te na temelju rezultata svih ispitivanja utvrđuju pojedinačne, godišnje i konačne ocjene. Standardi za konačnu ocjenu propisani su Uredbom, no ona nije utemeljena samo na broju mikroorganizama (broju izraslih kolonija) već i na mjeri rasapa rezultata unutar skupa podataka. Naime, što je veći rasap rezultata, veća je nepredvidivost i mogućnost da budući uzorci neće udovoljavati propisanim graničnim vrijednostima. Ocjena kakvoće mora ujedinjava stoga stvarno stanje kakvoće (broj mikroorganizama) i potencijalni rizik od onečišćenja (rasap rezultata). OTPADNE VODE U MORU Zanimljivo je da većina plaža koje nisu dobile pozitivnu ocjenu nalaze na području Splitsko-dalmatinske županije, tj. u Kaštelanskom zaljevu i na Makarskoj rivijeri. Stoga se postavlja pitanje utječu li na njihovo zagađenje tvornice koje se tamo nalaze?

U ‘crveno’ zbog kanalizacije

More se u industrijskim zonama ne ispituje Industrijski objekti sa svojim komunalnim vodama utječu na neispravnost kakvoće mora za kupanje samo u slučaju ako te vode nisu ispravno upuštene u kanalizacijsku mrežu. U blizini industrijskih zona u jadranskom prostoru, prema prostorno-planskoj dokumentaciji, nisu planirane rekreacijske zone – plaže, pa se na tim područjima niti ne provodi program ispitivanja kakvoće mora za kupanje. “Crvene točke”, što je službena oznaka za nezadovoljavajuću kakvoću mora za kupanje, pojavljuju se stoga najčešće na području velikih gradova, zbog velikih pritisaka na kanalizacijsku mrežu i njenu dotrajalost. Nasreću, na hrvatskoj obali za sada nema mnogo tih “crvenih točaka”, a možemo se samo nadati da će ih biti još i manje. “U slučaju Kaštelanskog zaljeva, gdje je pri završetku izgradnja kanalizacijskog sustava s pratećim objektima Eko-Kaštela, postoji veliki broj privatnih i javnih objekata koji nisu priključenih na postojeći sustav i čije otpadne vode dospijevaju u obalno more i prelaze dopuštene vrijednosti za mikrobiološke parametre. Zbog toga je određeni broj plaža ocijenjen nezadovoljavajućom kakvoćom mora”, objašnjavaju u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. zelenimagazin | veljača 2012. | 29

ODGOVORNO DRUŠTVO

Bliski susret Na Sredozemlju danas živi samo oko 400 jedinki sredozemne medvjedice. Ustanova Kamenjak nastoji provoditi nadzor i zaštitu tog strogo zaštićenog morskog sisavca na svom području, a u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode i Grupom sredozemna medvjedica donesena su i Pravila ponašanja u njezinoj blizini. Uz ostalo, u slučaju bliskog susreta: mirno čekati dok se životinja sama ne udalji, ne prilaziti joj bliže od 50 metara, ugasiti plovilo, ne približavati se obali gliserima, ne pecati s obale ili loviti podvodnom puškom, ne roniti u pećinama i slično... U provedbi Pravila većih problema dosad nije bilo; ljeti se medvjedice povlače na otvoreno more i traže zaklon na otocima. Izvan sezone, kad nema toliko posjetitelja, medvid se vraća na svoje staro stanište. U proljeće ove godine JU Kamenjak će u centru Premanture ispred Kuće prirode Kamenjak postaviti skulpturu sredozemne medvjedice, uz zahvalu svima koji je ne ometaju, posebice lokalnom stanovništvu i ribarima, koji su i najzaslužniji za njezino sada već dugogodišnje zadržavanje na obali Kamenjaka.

30 | veljača 2012. | zelenimagazin

Održivi razvoj turizma

Kamenjak rt dobre prakse Je li moguće u sezoni ugostiti pola milijuna posjetitelja i pritom očuvati stanište na koje se vratila sredozemna medvjedica? Dok se provodi smislena zaštita prirode, i turisti i morski čovik dobrodošli su u skrovite uvale Kamenjaka... PIŠE Daja Globan Kovačević globan@privredni.hr

amenjak... Prepoznali su njegovu ljepotu i posebnost svjetski turistički autoriteti poput National geographic Travellera i Lonely Planeta; potonji ga je uvrstio i među top 10 svjetskih destinacija za skroviti odmor; a onda je prošle 2011. i Hrvatska turistička zajednica, u akciji Volim Hrvatsku, dodijelila Kamenjaku priznanje Plavi cvijet. Točnije, dodijelila ga je, i to u kategoriji turističke zanimljivosti ili ponude, Javnoj ustanovi Kamenjak. Ustanovi koja upravlja značajnim krajobrazom Donji Kamenjak i medulinskim arhipelagom to je priznanje dodijeljeno za iskorake proteklih godina u brendiranju hrvatskih prirodnih vrijednosti. Na Kamenjak, skrovitim uvalama i stjenovitim hridima omeđen najjužniji izdanak istarskog poluotoka, vrhom zabijen u otvoreno more, prije nekoliko se godina vratila morska medvjedica. Morski čovik je – potvrđuju to sve češća viđenja - pristao na

ponovni suživot, ovaj put s modernim čovjekom. U prijevodu: s tisućama turista koji u sezoni posjete to područje koje ne samo što je obitavalište tog strogo zaštićenog morskog sisavca, nego je i stanište brojnih rijetkih, pa i ugroženih ili endemičnih životinjskih i biljnih svojta (na Kamenjaku ih raste čak 37 iz kategorije pred izumiranje!).

OČUVAMO LI PRIRODU, BIT ĆEMO CJENJENIJA I SKUPLJA DESTINACIJA -EKOTURIZAM KAO SVJETSKI TREND MOŽE POSTATI I NAŠ GLAVNI IZVOZNI BREND Rt Kamenjak je, međutim, i vrijedan primjer dobre prakse u povezivanju zaštite pririrode i turizma. Uređene staze, privlačni edukacijski sadržaji... samo su dio aktivnosti kojima JU Kamenjak nastoji, kako kaže njezin ravnatelj biolog Neven Iveša, provoditi odgovornu zaštitu prirode. Naime,

područje Donjeg Kamenjaka i medulinskog arhipelaga ušlo je u ekološku mrežu RH, a slijedom toga su u JU Kamenjak planski i smiono krenuli u osvajanje tržišta prezentiranjem tamošnjih prirodnih vrijednosti. Kao značajni krajobraz, ističe ravnatelj Iveša, Kamenjak je namijenjen sportu i rekreaciji, stoga vlastitom kreativnošću i sredstvima koja su im na raspolaganju neprestano uređuju pješačke, biciklističke i poučne staze, i nastoje kroz te sadržaje prirodu približiti ljudima. Stručnim predavanjima, koja Ustanova organizira s udrugom u kulturi Fenoliga iz Premanture, kod posjetitelja podižu osviještenost o vrijednostima područja, potom mjesečno drže radionice za djecu vrtićke dobi, osnovce i srednjoškolce, pa razne stručne skupove, a upravo pripremaju i popularni vodič s informacijama o posebnostima Kamenjaka. Većina se financijskih sredstava (Ustanova se samofinancira naplatom ulaza automobilom na Donji Kamenjak) usmjerava na prihvat gostiju tijekom ljetnih mjeseci i održavanje područja zelenimagazin | veljača 2012. | 31

ODGOVORNO DRUŠTVO

ZNAČAJNI KRAJOBRAZ KOJIM UPRAVLJA JAVNA USTANOVA KAMENJAK PROGLAŠEN JE U IZBORU LONELY PLANETA JEDNOM OD TOP 10 SVJETSKIH DESTINACIJA ZA SKROVITI ODMOR kako bi se smanjio pritisak na prirodu (od vrećica za smeće i letaka s pravilima ponašanja koji se dijele na ulazima svim posjetiteljima do troškova održavanja cesta, putokaza, poučnih staza, svakodnevnog čišćenja 30 kilometara obale...). Novca za razvijanje projekata, napominje ravnatelj Iveša, ne ostaje baš previše. Usprkos tomu, angažmanom djelatnika i prijavom

na natječaje u zaštiti prirode, Ustanova uspijeva na godišnjoj razini implementirati nekoliko projekata. Ove godine provest će istraživanje populacija vodozemaca i gmazova te istraživanje populacije šišmiša. Radi se i na projektu reintrodukcije autohtonog istarskog goveda na područje značajnog krajobraza kako bi se na održiv način moglo upravljati suhim travnjacima

koji su u Hrvatskoj vrlo važna staništa. Svake godine bilježi se povećanje broja posjetitelja na Kamenjaku. Ustanova evidentira dolaske motornim vozilima, kojih je 2011. bilo oko 118.000, a kad se tomu pribroje pješaci i biciklisti, procjenjuje se da je lani Donji Kamenjak posjetilo gotovo pola milijuna zaljubljenika u prirodu! Trendovi se u turizmu mijenjaju, podsjeća ravnatelj Iveša, i pravo je vrijeme za Hrvatsku da zauzme čvrst i stabilan položaj na svjetskoj turističkoj sceni jer za to ima sveobuhvatno vrijedan proizvod - geografski položaj, povijest, kulturu, gastro ponudu, znanje, ljude i, što je najvažnije – očuvanu prirodu. Zaštita prirode i sve što iz nje proizlazi trebao bi biti jedan od

Putevima dinosaura Na desnoj strani zaštićenog poluotoka, tristotinjak metara od ulaza, uređena je edukativno rekreacijska staza s modelima dinosaura u prirodnim veličinama. Staza, dugačka oko šesto metara, s tabelama koje upućuju na geološke zanimljivosti, završava na rtu Grakalovcu, nedaleko od uvale Pinižule. U pločastim stijenama ostali su očuvani otisci stopa dinosaura koji su Kamenjak nastanjivali u razdoblju krede. Otisci na otočiću Fenoligi (gore lijevo) među najbolje su očuvanima u Europi. 32 | veljača 2012. | zelenimagazin

prioriteta održivog razvoja, i ne samo zbog turizma, već kako kaže N. Iveša, i zbog nas samih jer živjeti u jednom i dalje tako očuvanom i raznolikom okolišu čini nas privilegiranim u odnosu na ostatak svijeta. Činjenica je da turisti dolaze k nama zbog prirodnih vrijednosti, i to je naša prednost. Pritom treba biti vrlo oprezan i paziti da nam se ne dogode Španjolska ili Portugal. Srećom, kod nas postoji vrijedna tradicija zaštite prirode te se Hrvatska može mjeriti s puno razvijenijim zemljama, uvjeren je ravnatelj JU Kamenjak. Sačuvamo li našu prirodu, možemo postati skuplja i cjenjenija destinacija i upravo bi to trebao biti naš glavni izvozni brend.

zelenimagazin | veljača 2012. | 33

ODGOVORNO DRUŠTVO

Prognostički modeli i turistička industrija

Statistika turizmu ne laže Udio koji njezina turistička djelatnost ima u BDP-u obvezuje Hrvatsku na brze prilagodbe kriterijima po kojima turisti odabiru destinacije

ostoje tri vrste laži: laž, besramna laž i statistika, često je citirana izjava Winstona Churchilla. Međutim, postoji i statistika koju ne možemo opovrgnuti, osobito ako je podupiru neumoljivi podaci. Pogledajmo, primjerice, podatak Nacionalnog ureda za oceane i atmosferu SAD-a (NOAA)), a koji kaže: “Na industrije koje ovise o klimi i vremenu u Sjedinjenim Državama otpada oko trećina nacionalnog BDP-a.“ Gotovo isto vrijedi i za Europsku uniju. U slučaju Hrvatske, ta je brojka vjerojatno i veća imamo li na umu manje razvijenu industriju i udio koji u BDP-u imaju turizam i prateće usluge. Kvalitetne informacije o klimi, vremenskim modelima, kao i o njihovim implikacijama na tu granu, za turizam u Hrvatskoj od iznimne su važnosti već sada, a postat će to još i više u budućnosti. ČETIRI VAŽNE KATEGORIJE Učinci klimatskih promjena na turizam mogu se podijeliti u četiri kategorije: • IZRAVNI KLIMATSKI UČINCI: primarno utječu na turizam jer suodređuju koliki će raspon turističkih aktivnosti biti moguć na pojedinim lokacijama, važni su u sezonskoj potražnji, operativnim troš-

34 | veljača 2012. | zelenimagazin

kovima, opskrbi hranom i vodom kao i u troškovima osiguranja. Konkurentnost nekih odmarališta na Sredozemlju mogla bi se prilično sniziti zbog klimatske neizvjesnosti.

i navesti turiste da promijene dosadašnje modele putovanja i odmora. • NEIZRAVNI UČINCI DRUŠTVENIH PROMJENA: bilo kakva (daljnja) smanjenja u globalnom BDP-u zasigurno će smanjiti sadašnju razinu potrošnje usmjerenu na turizam, i dovesti do njenog pada u budućnosti.

Prema riječima Michela Jarrauda (glavni tajnik WMO-a 2007):

„Budući da klimatske promjene postaju rastuća prijetnja turističkim djelatnostima (...), WMO poziva vlade i privatni sektor da više koriste informacije o klimi dobivene kroz usluge Nacionalnih meteoroloških i hidroloških servisa (...) i poduzmu dodatne korake kako bi se promišljanja o klimi uključila u politku turizma, u razvojne i upravljačke planove“. • NEIZRAVNI KLIMATSKI UČINCI: promjene u raspoloživosti vode, gubitak biološke raznolikosti, izmijenjena poljoprivredna proizvodnja (primjerice u vinogradarstvu), povećane opasnosti od prirodnih nepogoda također će djelovati na turizam. • UČINAK POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA: nastojanja da se umanje emisije stakleničkih plinova mogla bi utjecati na porast troškova transporta (ne zaboravimo porast cijena nafte u posljednjih pet godina), ali

PROMJENE U POTRAŽNJI Turisti odabiru destinacije na osnovi triju kriterija: vremenskih prilika, prirodnog okoliša i osobne sigurnosti. Klimatske će promjene vrlo vjerojatno sve više utjecati na sva tri kriterija; turisti imaju slobodu da izbjegnu destinacije koje ne zadovoljavaju njihove potrebe prema bilo kojem od tih triju kriterija. Predviđati moguće promjene u potražnji, stoga je važan aspekt budućih istraživanja, osobito za Hrvatsku. Pritom su zasigurno relevantne dvije

POGLED IZVANA piše: Ray Fletcher [fletcher@privredni.hr] > publicist i analitičar, stalni suradnik Privrednog vjesnika i Zelenog magazina

stvari; prvo, od turista iz zemalja umjerene klime koji trenutno najviše putuju (npr. iz sjeverne Europa) može se očekivati da će zbog zatopljenja češće birati odmor u domicilnim zemljama ili u njihovoj blizini. Drugo, promijenit će se i trajanje turističke sezone; više će se putovati zimi jer bi vrijeme tada moglo biti privlačnije. Povećat će se i svijest o nepoželjnim

mladost

rast

učincima zračnog prometa na okoliš, kao što su pokazale nedavne ankete; nacionalne i internacionalne politike ublažavanja klimatskih promjena koje povisuju troškove putovanja također će imati značajne implikacije za oblikovanje turističke potražnje. NIJE SVE TOLIKO TMURNO... Dosad opisana situacija čini se prilično tmurnom, ali postoje načini kako društvo na to može utjecati. Moguće je: • SMANJITI POTROŠNJU ENERGIJE: razvoj destinacija omogućuje se kroz marketing i postupke održivog upravljanja. Smanjivanjem turističkog „ugljičnog otiska po danu“ gosti se potiču na duži boravak, promoviraju se gospodarski potencijali destinacije. • POVEĆAVATI ENER-

PRIMJER GOLF-TURIZMA Mnogo je već napisano i rečeno o golfu kao mogućoj turističkoj atrakciji Hrvatske. S obzirom na prije rečeno, taj „entuzijazam“možemo razmotriti u svjetlu nekoliko činjenica: • Nedavna studija o golf igralištima u Velikoj Britaniji pokazala je kako je 69 posto operatora bilo svjesno da je njihov

zrelost

opadanje

srednjoročni poslovni model neodrživ. • Za prosječno golf igralište potrebno je 2,3 milijuna litara vode na dan da bi se održalo u prvobitnom stanju. • Ako dobije manje vode, igralište brzo propada. • Prosječno golf igralište proteže se na površini između 50 i 150 hektara. • Golf igralište godišnje u prosjeku treba od 10.000 do 15.000 m3 vode po hektaru. • Za održavanje igrališta potreban je 1 milijun m3 vode. • Ista količina vode zadovoljava godišnje potrebe grada koji ima 12.000 stanovnika.

Cijena vode je dobro poznata, kao i činjenica da ona neće pojeftiniti. Ako se tome dodaju drugi troškovi, povrat ulaganja postaje neznatan. Ili su cijene korištenja pretjerane, pa posljedično uzrokuju manjak turista. Neki tvrde da se pitanje vode u Istri može riješiti desalinizacijom; drugi ističu prednosti kontinentalne Hrvatskoj u usporedbi, primjerice, s Dalmacijom. No sve su to argumenti sumnjiva podrijetla. Razina podzemnih voda rijeka u slavonskoj regiji – Dunava, Save i ostalih – alarmantno se spušta, bunari presušuju. Utječu na to i ekstremno niske količine snijega u Alpama tijekom zime 2011/2012, a sve to nije „jednokratni scenarij“ – to je budućnost! Čak i kad bi ta područja imala dostatne količine vode za opskrbu golf igrališta, koji bi bio učinak na stanovnike i turiste? U odnosu na potencijalne poremećaje uzrokovane klimatskim promjenama, golf turizam smatra se prihvatljivim, ali negativnim. POMICANJE DATUMA POGORŠANJA Shakespeare je pisao o sedam doba ljudskog vijeka. Organizacije, industrije, gospodarski sektori, čak i carstva imaju gotovo ograničen životni vijek (četiri doba) kao što je to vidljivo na dijagramu. Turizam je u Hrvatskoj prošao faze „mladosti“ i „rasta“, i moglo bi se reći da je trenutačno na putu prema „zrelosti“. Cilj je ovog članka predstaviti neke smjernice o tome kako pomaknuti doba „opadanja“ dalje u budućnost, imajući na umu neizvjesne prirodne sile s kojima je danas suočena turistička industrija. Cilj svih koji su dio hrvatskog turizma jest zaustaviti to „opadanje“ – ne samo radi sebe samih, već radi budućih generacija. I za kraj, samo još jedan citat Winstona Churchilla: Djelovati danas.

GETSKU UČINKOVITOST: budući da dani

Prema riječima Francesca Frangiallija (glavni tajnik UNWTO-a 2007):

poslovanja “po starom“ brzo nestaju, nužno je uvoditi nove tehnologije koje smanjuju troškove, a to zahtijeva i promjene u ponašanju menadžmenta te izravne (ne-financijske) vladine poticaje.

“Od presudne je važnosti za turističke zemlje (...) predviđati klimatske promjene i njihove posljedice, počevši odmah. To je dugotrajan projekt koji se mora pažljivo pripremiti: nije lako učiniti to temeljito i uspješno jer istodobno treba mijenjati gospodarsko okružje, uvoditi nove tehnologije, provoditi intenzivnu edukaciju, ulagati u stvaranje novih proizvoda, (...) mijenjati stavove vlasti, poduzetnika, zajednica, domaćina i turista.“

• VIŠE KORISTITI OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE: gotovo svi izvori obnovljive energije - vjetar, fotonaponski sustavi, solarnotermalni, biomasa i energija iz otpada - prikladni su za korištenje u turističkoj industriji.

zelenimagazin | veljača 2012. | 35

ZELENE ENERGIJE

Aktualne kontroverze u eksploataciji nafte i plina

Što je sporno tehnika ili profit? Sve su glasniji pozivi za zabranu hidrauličkog frakturiranja – je li tehnika koja omogućuje dugotrajni priljev ugljikovodika, i bušotine čini isplativima, opravdano došla na zao glas? PIŠE Ratko Bošković

akon burne rasprave koja je trajala više od četiri sata, 160 od 240 zastupnika u bugarskom parlamentu potkraj siječnja ove godine glasovalo je za trajnu zabranu istraživanja i eksploatacije plina i nafte u Bugarskoj primjenom tehnike hidrauličkog frakturiranja. Samo šest zastupnika dalo je podršku toj tehnici. Parlamentarci su glasali za prijedlog o zabrani koji je podnijela stranka Građani za europski razvoj Bugarske (GERB) “zato jer ta tehnika”, kako je objasnio čelnik stranke Jane Janev, “koristi otrovne i karcinogene tvari”. BUGARSKE VEZE Američkog veleposlanika u Bugarskoj Jamesa Warlicka ta je zabrana jako iznenadila. U intervjuu za bugarsku Novu TV rekao je da Amerikanci, upravo zahvaljujući hidrauličkom frakturiranju, danas troše prirodni plin upola jeftiniji nego što je u Bugarskoj, te da pozivi za zabranu eksploatacije plina vodenim razbijanjem podzemne geološke formacije šejla ne dolaze samo iz redova naivnih zaštitara prirode, nego i iz krugova kojima je u interesu da plin u Bugarskoj ostane skup. Nije teško pogoditi da je veleposlanik pritom ciljao na ruski Gazprom, od kojega Bugarska kupuje više od polovice plina koji troši. “Da sam ja Bugarin, želio bih znati da li u mojoj zemlji postoji plin iz šejla”, rekao 36 | veljača 2012. | zelenimagazin

je američki diplomat. Nije posrijedi samo plin: američki naftni div Chevron, koji je želio ulagati u istraživanja i eksploataciju plina i nafte iz šejla u Bugarskoj, ne bi Bugarima eventualno osigurao samo domaću opskrbu jeftinim energentom, “najčistijim”

PROSJEČNO SE ZA JEDNO HIDRAULIČKO FRAKTURIRANJE UPOTRIJEBI 17 MILIJUNA LITARA VODE, UZ DODATAK PIJESKA I ADITIVA, KOJE SE SMATRA PROBLEMATIČNIMA

od svih fosilnih goriva, nego bi im donio i golema inozemna ulaganja i tisuće novih radnih mjesta. Ali, nije dugo trebalo čekati da iz političkih krugova stigne žestok prigovor ambasadoru da on zapravo uopće ne brine za bugarske građane, nego samo lobira za interese krupnog američkog biznisa. FRANCUSKE ZABRANE Bugarska nije prva europska zemlja koja je zabranila hidrauličko frakturiranje. Početkom lipnja prošle godine učinila je to i Francuska zabranivši ne samo bušenja i vađenje nafte i plina tom tehnikom, nego i znanstvena istraživanja radi razvoja proskribirane tehnologije. A svakome tko bi

Škriljac ili šejl Za geološku formaciju iz koje se plin i nafta vade tehnikama horizontalnog bušenja i hidrauličkog razbijanja u engleskom jezikuu koristi se naziv shale ili šejl, a u hrvatskom se uvriježio škriljci. Prema RječVO niku geoloških pojmova prof. dr. ČeDA domira Benca u izdanju Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci iz siječnja 2003., škriljci se uopće ne navode, pojam “škriljavci (eng. schist)” upućuje na “metamorfne stijene”, dok je “šejl (eng. shale) - sitnozrnasta, vezana klastična ŠE J sedimentna stijena”. Kao tipovi metaL morfnih stijena navode se gnajst i kvarcit, te mramor. Budući da se iz mramora plin i nafta sigurno ne vade, proizlazi da bi englesku riječ shale i kod nas trebalo prevoditi kao šejl, a na kao škriljac ili škriljavac.

ja akturiran uličnog fr ra id h a n zo

se tu zabranu usudio prekršiti, zaprijećeno je strogim zatvorom. U francuskom Senatu za predloženu je odluku glasovalo 176 zastupnika, dok je 151 bio protiv. No oni nisu bili protiv zato što su željeli da se frakturiranje dopusti, nego zato što su smatrali da predložena zabrana nije dovoljno sveobuhvatna i dalekosežna! Analitičari su se upitali što bi se to prekršiteljima zabrane moglo učiniti gorega od toga da ih se strpa u zatvor, no pitanje je ostalo visiti u zraku. Ekonomske su posljedice, međutim, bile trenutne: kompaniji Toreador, na primjer, koja je već imala dozvole za bušenje šejla u okolici Pariza, tržišna vrijednost dionica smjesta se stropoštala za 76 posto. ZAUSTAVLJENI PLANOVI A Toreador nije jedini istraživao i bušio na formaciji šejla površine oko 140.000 četvornih kilometara, za koji se vjeruje da bi mogao sadržavati i do 300 milijuna barela iskoristive nafte. Došli su tu i francuski

HIDRAULIČKO FRAKTURIRANJE POTKRAJ SIJEČNJA OVE GODINE ZABRANILA JE BUGARSKA, PRIJE NJE ISTO JE UČINILA I FRANCUSKA Total, potom Schuepbach Energy sa sjedištem u Dallasu, kanadski Vermilion Energy i drugi. Ali, čim su podigli prve bušaće garniture i započeli s izradom planova rada, francuski aktivisti koje je predvodio poljoprivrednik i bivši predsjednički kandidat José Bové prikupili su sto tisuća potpisa na peticiji, a francuska vlada uvela je trenutni moratorij na bušenje u potrazi za ugljikovodicima. No, čemu peticija u zemlji koja sama ne vadi niti dva posto nafte koju troši? Prema tvrdnjama zaštitara okoliša i građanskih aktivista, oslobađanje ugljikovodika iz dubokih podzemnih slojeva pomoću hidrauličkog frakturiranja zaprijetilo je da će smrdljivom, toksičnom, karcinogenom i masnom naftom, ili pak lako zapaljivim plinom, zagaditi podzemnu vodu koju iz svojih kućnih slavina piju Parižani. Jer, upravo takav zao glas prati hidrauličko frakturiranje i čini ga u cijelom svijetu, pa i u Sjedinjenim Državama, vrlo kontroverznom tehnikom, bez obzira na to koliko je vrijedno i cijenjeno fosilno gorivo koje

se njome dobiva. No, koliko je taj zao glas doista opravdan? ZAKRETANJE BUŠOTINE Prema pisanju analitičara Keitha Kohla s portala Energy and Capital, hidrauličko frakturiranje koristi se još od 1940-ih godina prošlog stoljeća i do danas je postupak u svijetu obavljen više od dva milijuna puta. Prva frakturiranja bušotina izveo je Standard Oil u saveznoj američkoj državi Kanzas 1947., a dvije godine kasnije kompanija Haliburton dobila je prva patentna prava za postupak nazvan Hydrafrac Process. Drugim riječima, nije posrijedi ništa osobito novo. No, hidrauličko frakturiranje postalo je osobito zanimljivo nakon što su posljednjih desetljeća naftne kompanije razvile i usavršile zakretanje okomitih bušotina u vodoravne kroz sloj šejla bogat ugljikovodicima. Naime, šejl je slabo propusna i slojevita stijena pa ako se buši samo okomito, tada se plin i nafta iz okoline bušotine brzo isprazne. Tek ako se sloj izbuši tisuću do tri tisuće metara vodoravno, i potom razlomi pod

snažnim pulsirajućim pritiskom tekućine koja se ubrizgava s površine zemlje, dobije se dovoljno izdašan i dugotrajan priljev ugljikovodika koji čini bušotinu isplativom. Upravo zato je, kako otkriva Keith Kohl, gotovo 60 posto od trenutno 1886 aktivnih bušotina u Sjedinjenim Državama položeno vodoravno, 13 posto ih je koso usmjerenih, a preostalih 30 posto okomitih (podaci su to tvrtke Baker Hughes). No, nije dovoljno samo izraditi bušotinu i razlomiti podzemni sloj (srećom, makar teško dopušta istjecanje nafte i plina, šejl je krhka stijena, zapravo fosilizirano blato), nego je potrebno spriječiti da se dobivene pukotine ponovo ne zatvore pod težinom tla. U tu svrhu u vodu kojom se stijena razlama dodaje se pijesak ili sitna zrnca keramike. PROBLEMATIČNI ADITIVI Prosječno se za jedno hidrauličko frakturiranje upotrijebi 17 milijuna litara vode, u koju se dodaju pijesak i aditivi koji svi skupa ne čine ni dva posto smjese. Upravo su ti aditivi problematični. Obično se koristi barem 12 vrsta raznih agenasa, inhizelenimagazin | veljača 2012. | 37

ZELENE ENERGIJE bitora, kiselina i maziva koji omogućuju dublje prodiranje pijeska u pukotine, lakše istjecanje plina i nafte, uklanjanje nepoželjnih tvari iz bušotine (kisika, željeza, bakterija...), sprečavanje korozije i slično. Te su tvari doista toksične i u potencijalno karcenogene, ali u praksi nikada nije zapaženo da su kemikalije ili ugljikovodici dospjeli u sloj pitke vode. No, to se ne može ni isključiti, budući da je moguće puknuće cijevi i u blizini površine tla, baš kao i prodor kemikalija u pitku vodu iz površinskih bazena. To je, međutim, opasnost koja prijeti iz svake bušotine, a ne samo one koja se koristi za hidrauličko frakturiranje. Uostalom, pitka voda i naftonosni slojevi šejla znatno su udaljeni jedni od drugih, tipično je voda na dubini do 300 metara, a šejl oko dva kilometra dublje. No, znalo se dogoditi, kao u mjestu primjereno nazvanom Eternal Flame Falls na zapadu američke savezne države New York, da prirodni plin prodre u pitku vodu, pa čak i u vodovodne cijevi u kućanstvima, i bez eksploatacijskog bušenja i hidrauličkog razlamanja. STRAH OD POTRESA Neopravdan je i strah o potresima koje bi mogli uzrokovati tlačni valovi kod razlamanja. Njihov stvarni učinak na površini zemlje nije ništa veći nego kad po nasutom putu prolazi teški kamion. Unatoč nepostojanju loših iskustava, veliki se napori ulažu da se toksične i karcinogene tvari koje se koriste prilikom razlamanja zamijene aditivima koji nisu opasni i koji ne nanose štetu okolišu. Stvar je, međutim, osjetljiva

PREMDA U PRAKSI NIKADA NIJE ZAPAŽENO DA SU KEMIKALIJE ILI UGLJIKOVODICI DOSPJELI U SLOJ PITKE VODE, TA SE OPASNOST KOD BUŠOTINA NE MOŽE ISKLJUČITI i utoliko što sastav kemikalija predstavlja strogo čuvanu poslovnu tajnu kompanija. Keramička zrnca jednake veličine umjesto običnog pijeska mogu povećati iscrpak plina i za 30 posto. A ulozi su doista golemi. Proizvodnja nafte samo u Sjevernoj Dakoti zahvaljujući hidrauličkom frakturiranju povećana je od 2004. za 300 posto, na 400.000 barela na dan. Pomnožena s cijenom nafte od sto dolara za barel, ta proizvodnja donosi investitorima svakoga dana 40 milijuna dolara! 38 | veljača 2012. | zelenimagazin

Struja i toplina iz ekološki neutralne drv

Veliku Goricu g Najveći projekt tvrtke HEP Obnovljivi izvori ener PIŠE Igor Vukić vukic@privredni.hr

rojekt gradnje elektrane na drvnu biomasu u Velikoj Gorici odvija se zasad prema zacrtanim rokovima. Održana je javna rasprava o studiji utjecaja na okoliš pa ako ne bude bitnih primjedbi, koje su pisanim putem trebale stići do 16. veljače, nastavit će se postupak ishođenja lokacijske dozvole. Građevinska dozvola trebala bi biti dobivena 2012. a elektrana proraditi 2015. godine. Usporavanja u projektu ne bi trebalo biti, jer se podudaraju interesi svih strana. Investitori, HEP Obnovljivi izvori i HEP toplinarstvo proizvodit će električnu energiju a toplinskom energijom opskrbljivati Veliku Goricu. ZAMJENA DOTRAJALIH KOTLOVNICA Realizacijom ostvarit će se i neposredne koristi za lokalnu zajednicu. Uz smanjenje sadašnje razine onečišćenja, direktna korist ostvarit će se naplatom poreza, prireza, doprinosa, naknada i koncesija. Indirektne koristi mogle bi se ostvariti zapošljavanjem ljudi i angažmanom tvrtki kao dobavljača roba i usluga tijekom izgradnje i korištenja zahvata. Predviđa se da će na izgradnji biti zaposleno 80 do 120 radnika, a tijekom rada pogona posao bi našlo 15 do 20 ljudi. Prema studiji koju je za HEP izradio mr. Tomislav Virkes, sada je u centraliziranom toplinskom sustavu Velike Gorice 14 kotlovnica na koje se grije 5900 stanova odnosno 21 tisuća stanovnika koji žive u zgradama. Toplinom se tako opskrbljuje oko 53 posto stambenih jedinica odnosno oko 62 posto stanovnika VelikeGorice. Od 14 kotlovnica koje rade na loživo ulje, u pogonu će ostati samo plinska kotlovnica Galženica 3, a ostale će se spojiti na centralni toplovod. U studiji se objašnjava da su postojeća postrojenja relativno stara,

iskoristivost im je niska te ostvaruju vrlo velik utjecaj na okoliš. Uvođenjem bioelektrane-toplane, centralizirani toplinski sustav znatno će se osuvremeniti i povećati sigurnost opskrbe toplinom i električnom energijom. NOVI MAGISTRALNI VRELOVOD Jedino još nije poznato kako će novi centralizirani sustav utjecati na cijenu grijanja. Građani se nadaju da neće izlaziti iz okvira sadašnjih, odnosno, budućih cjenovnih raspona. Bioelektrana će proizvoditi 20 MW električne energije te 35 MW toplinske energije. Godišnje bi bruto proizvodnja električne energije iznosila oko 150.000 MWh, što je dovoljno za godišnju opskrbu oko 50.000 kućanstava električnom energijom, dok predviđena godišnja neto proizvodnja topline iznosi 125.000 MWh. Elektrana će biti smještena jugoistočno od Velike Gorice, oko 2,5 kilometra od centra grada, u gospodarskoj zoni Štuki-jug. Veći-

ne biomase

rijat će bioelektrana gije proizvodit će godišnje 20 MW električne i 35 MW toplinske energije

nu godine će raditi samo bioelektrana, a u zimskim uvjetima do vršne potrebe od 70 MW (300 do 500 sati godišnje), uključit će se kotlovi na zemni plin u sklopu izgrađenog postrojenja.

DOVOLJNO BIOMASE U OKOLICI I ODLIČNE MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA TOPLINSKE ENERGIJE GLAVNI SU RAZLOZI ŠTO JE VELIKA GORICA ODABRANA KAO NAJBOLJA LOKACIJA ZA BIOELEKTRANU Za uspostavu toplinske opskrbe morat će se izgraditi novi magistralni vrelovod od lokacije bioelektrane do postojećih kotlovnica te do područja s potencijalnim novim potrošačima toplinske energije. Postojeća i planirana toplinska mreža bit će tako povezana u jedinstveni toplinski sustav.

DOVOLJNO BIOMASE U BLIZINI Prema riječima Gorana Slipca, direktora tvrtke HEP Obnovljivi izvori energije, u elektrani će biti instalirana vrhunska tehnologija. Ukupno ulaganje vrijedno je oko pola milijarde kuna i najveći je projekt tvrtke HEP Obnovljivi izvori energije. Dovoljna količina biomase u blizini te odlična mogućnost korištenja toplinske energije, glavni su razlozi zašto je Velika Gorica odabrana kao najbolja lokacija za bioelektranu. Prilikom predstavljanja projekta, Slipac je naglasio da će elektrana korištenjem šumske sječke smanjiti emisije sumpornih dioksida i dušičnih oksida iz dosadašnjih kotlovnica. Smanjit će se i emisija CO2. NA DAN 28 KAMIONA SJEČKE Osnovno gorivo za pogon bioelektrane bit će drvna sječka, koja se proizvodi od ostataka od čišćenja šuma, kao što su oblice, granjevina, korijenje, kora i lišće. Istraživanja pokazuju da u okruženju od 50

kilometara postoji dovoljno količina sirovine za proizvodnju drvne sječke. Sječka će se nabavljati od Hrvatskih šuma, s kojima HEP OiE još od 2007. ima potpisan Sporazum o suradnji na projektima obnovljivih izvora energije. Uz Hrvatske šume kao glavnog dobavljača, postoji i mogućnost da se organizira otkupna stanica za privatne osobe. Transport pripremljene drvne sječke sa skladišta šumarije do bioelektrane predviđen je kamionskim prijevozom. Očekuje se da će prosječno 28 kamiona dnevno dopremati drvnu sječku u bioelektranu. Godišnje bi se za pokretanje elektrane trošilo drvne sječke u iznosu od 210.000 tona. Velikogorička elektrana na biomasu nalazi se među 30 prioritetnih državnih investicijskih planova. Projekt je prijavljen na europske fondove, a za dio financiranja zainteresirana je i Njemačka razvojna banka. Stoga ni financijska shema projekta ne bi trebala ugroziti planirane rokove gradnje. zelenimagazin | veljača 2012. | 39

ZELENE ENERGIJE

Susjedna iskustva: korištenje obnovljivih izvora u Federaciji BiH

Investitori izgubljeni u prašumi propisa U austrougarsko doba Bosna i Hercegovina imala je 142 male hidroelektrane. Danas ih je svega 28 u Federaciji BiH te osam u srpskom entitetu PIŠE Zdravko Latal

Tuzli, Sarajevu i Mostaru, u prisutnosti velikog broja stručnjaka, postojećih vlasnika i zainteresiranih investitora za gradnju malih hidroelektrana, vjetroelektrana i drugih obnovljivih izvora energije, održane su javne rasprave o Nacrtu federalnog zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i učinkovite kogeneracije. Na tim javnim raspravama izraženo je nezadovoljstvo sadašnjim propisima i ponašanjima vlasti

POTENCIJALNI ULAGAČI NAJAVILI SU KAKO BI U IDUĆIH 10 GODINA INVESTIRALI U ELEKTRANE NA BAZI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE UKUPNE SNAGE 3000 MEGAVATA koji se razlikuju od općine do općine, od županije do županije i, konačno, entiteta te donošenja zakona koji će biti na razini europskih standarda. Organizatori javne rasprave bili su Vanjskotrgovinska komora BiH i Ministarstvo energetike i industrije FBiH. Rečeno je kako su u vrijeme Austrougarske u BiH bilo 142 male hidroelektrane, od kojih su neke 40 | veljača 2012. | zelenimagazin

izgrađene još daleke 1905. godine, kao ona u Bileći. Jedna od njih u Bihaću još radi, a druga u Sarajevu zbog spora oko korištenja hidropotencijala između dva entiteta pod zaštitom je države. U Federaciji BiH danas ima 28 malih hidroelektrana i osam u Republici Srpskoj. Interes privatnog kapitala za valorizaciju obnovljivih izvora energije, hidropotencijala, sunčeve energije, vjetra i geotermalne energije je velik, ali postojeća regulativa je destimulativna i za one koji su prvi krenuli u posao. NAJAVA INTENZIVNIH RADOVA Potencijalni ulagači najavili su kako bi u idućih 10 godina investirali u elektrane na bazi obnovljivih izvora energije ukupne snage 3000 megavata, a trenutačna snaga svih elektrana u BiH iznosi 3600 megavata. Donošenje novog zakona koji bi u potpunosti slijedio direktive i obveze EU-a i koji bi poticao investitore kasni. Bilo je i primjedbi da se nacrt zakona uglavnom bavi električnom energijom, te da pažnju ne posvećuje toplinskoj, odnosno geotermalnoj energiji, jer i za njenu proizvodnju BiH ima velike potencijale. Zbog sve većih potreba za alternativnim izvorima energije, sarajevski Energoinvest namjerava se nametnuti kao vodeća kompanija u zemlji u izradi projektne dokumentacije u ovoj sferi investiranja. Kako je novinarima najavio novi direktor kompanije Enes Čengić, Energoinvest je orijentiran na nova partnerstva s renomiranim svjetskim proizvođačima opreme za vjetroagregate, solarne ćelije te dobivanje energije iz biomase, dijelom iz Europe, ali i iz Kine, Koreje te Indije.

Vjetroparkovi kod Mostara i na Vlašiću U Federaciji BiH je u zadnje dvije godine bilo zaustavljeno investiranje, iz raznih razloga, uglavnom političkih, i unatoč tomu što su sredstva bila osigurana. Međutim, ove godine najavljuju se intenzivni radovi. Elektroprivreda BiH je najavila novosti na području obnovljivih izvora električne energije. Na rijeci Bosni u blizini Zenice očekuje se početak gradnje hidroelektrane Vranduk, zatim hidroelektrane Ustikolina na Drini i 10 malih hidroelektrana na Neretvici kod Konjica. Također, najavila je kako će ove godine početi i radovi na vjetroparku na Podveležju kod Mostara. U planu je također izgradnja vjetroparka na Vlašiću. Procjenjuje se kako bi Elektroprivreda samo u izgradnju dvaju vjetroparkova uložila oko 250 milijuna maraka.

MALE HIDROCENTRALE NEPOPULARNE Direktor privatne tvrtke za projektiranje i izgradnju obnovljivih izvora energije Emir Avdić rekao nam je kako investitori nailaze na poteškoće kod nadležnih, ali i svih drugih organa vlasti na općinskim i županijskim razinama. Ta tvrtka je među

OVE GODINE POČET ĆE RADOVI NA VJETROPARKU NA PODVELEŽJU KOD MOSTARA. U PLANU JE I IZGRADNJA VJETROPARKA NA VLAŠIĆU

prvima krenula u posao i sad na vodotocima na području Fojnice ima četiri male hidroelektrane. Planira izgraditi još četiri na Drežanjki u blizini Mostara. Investitorima malih hidroelektrana i nakon što dobiju sve suglasnosti za gradnju, od mjesnog stanovništva, udruga zelenih, pa do građevinskih dozvola, osporava se i usporava gradnja. Morali smo se obvezati kako nećemo narušiti opseg vodotoka, što nam je i logično. Ponudili smo napraviti jednu akumulaciju iznad fojničkih elektrana koja bi u toku velikih padalina čuvala vodu za sušna razdoblja i koja bi se mogla turistički valorizirati, ali za tu našu investiciju još nismo dobili odobrenje, rekao je Avdić. U razgovoru o zaštiti okoliša akademik i stručnjak za ove poslove Vlatko Doleček istaknuo je da gotovo svaka gradnja hidroelektrane mijenja prirodno stanje, ali da obnovljivi izvori energije ne zagađuju ljudsku sredinu. Davno prije rata, kad se gradila termoelektrana Ugljevik kod

Bijeljine, vlada Mađarske prosvjedovala je kod tada jugoslavenskih vlasti jer bi ružom vjetrova bila izložena zagađivanju. Sad se gradi termoelektrana Stanari kod Doboja koja će nesumnjivo utjecati na kvalitetu zraka u Sarajevu, ali i Hrvatskoj. PREPORUČLJIVA BIOMASA U odnosu na termoelektrane, obnovljivi izvori energije su manje štetni za okoliš. Kad je riječ o EU-ovoj Direktivi koja nalaže da 20 posto energije mora biti iz obnovljivih izvora, BiH ima na tom području velike potencijale, a do sada je iskorišteno svega 38 posto hidropotencijala. Doleček smatra kako ponekad predstavnici zelenih ometaju

gradnju hidrocentrala, zbog neznanja ili osobnih interesa. Preporučuje gradnju elektrana na biomasu, ali ponajprije od otpadne drvene šumske mase i drvne industrije. Iz tvornice Natron Maglaj, koja je u turskom vlasništvu, prilikom javne rasprave

GRADNJA TERMOELEKTRANE STANARI KOD DOBOJA, KOJA JE U TIJEKU, NESUMNJIVO ĆE UTJECATI NA KVALITETU ZRAKA U SARAJEVU, ALI I U HRVATSKOJ ukazali su da propisi koji su na snazi ne reguliraju hibridne energane. Naime, Natron je zainteresiran da za potrebe tvornice i tržišta izgradi energanu koja bi koristila koru i piljevinu. zelenimagazin | veljača 2012. | 41

ZELENO GOSPODARSTVO Prva hrvatska tvornica za mehaničko-biološku obradu otpada počela pokusni rad

MBO više nije NLO Izrazito visok stupanj odvajanja vrijednih sastojaka za dalju reciklažu postiže se bez neugodnih mirisa

araždinska županija nedavno je izdala privremenu dozvolu za gospodarenje otpadom, na osnovi koje je počeo i pokusni rad prve tvornice za mehaničko-biološku obradu otpada (MBO) u Hrvatskoj u vlasništvu tvrtke T7 VIS-a. Realizaciju tog 180 milijuna kuna vrijednog projekta investitor T7 VIS započeo je 2009., pet godina nakon što Varaždin nije mogao naći odgovarajuće rješenje za zbrinjavanje otpada. Još 2007. je Državni inspektorat naredio hitnu sanaciju baliranoga komunalnog otpada nakupljenog na ilegalnom odlagalištu na tuđem zemljištu u Brezju, na vodozaštitnom području i arheološkom lokalitetu, jer je Varaždinu i njegovim građanima prijetio ekološkom katastrofom. Ta tvornica zapravo je hermetički zatvorena cjelina pod kontinuiranim potlakom. Posebnost joj je izrazito visok stupanj odvajanja vrijednih svojstava otpada za dalju reciklažu, a koji je omogućen tijekom mehaničkog dijela obrade. U biološkom se

42 | veljača 2012. | zelenimagazin

dijelu postrojenja na ubrzan način simuliraju prirodni biološki procesi koji se događaju u razgradnji otpada, koristeći se pritom procesom ubrzane oksidacije, bez ikakvih kemijskih ili drugih dodataka. JAMSTVO STANOVNIŠTVU Tvornica u okoliš ne ispušta nusprodukte obrade otpada, jer je tijekom procesa MBO obrade, za razliku od ostalih, isključeno bilo kakvo onečišćenje. Kao dodatnu mjeru

U IDUĆIH ŠEST MJESECI U TVORNICI BI TREBALO BITI OTVORENO, UZ SADAŠNJIH 30, JOŠ OKO 70 NOVIH RADNIH MJESTA opreza investitor je u varaždinskoj tvornici izgradio biofilter veličine dvije tisuće četvornih metara, kroz koji se obrađuje sav tvornički zrak, a kapacitet mu je 30 posto

veći od standarda za tvornicu te veličine. To je učinjeno zbog jamstva lokalnom stanovništvu da se neugodni mirisi neće osjetiti ni nekoliko metara oko tvornice, kamoli u najbližem naselju koje je od nje udaljeno oko 700 metara. U samo sat rada u postrojenju se obrađuje više od 250 tisuća prostornih metara zraka, priopćeno je iz tvrtke. “S obzirom na izvrsnost same tvornice, zanimanje je za obradu otpada u MBO T7 VIS-a veliko, jer problemi zbrinjavanja otpada u čitavoj Hrvatskoj iz dana u dan sve su veći”, kaže Davor Patafta, bivši predsjednik Uprave T7 VIS. Iako je riječ tek o prvoj hrvatskoj tvornici te vrste - koja je otvorila 30-ak novih radnih mjesta i koja će u idućih šest mjeseci otvoriti i dodatnih 70-ak - ona je u potpunosti usklađena s europskim direktivama o zbrinjavanju otpada, čiji je potpisnik i Hrvatska, a koja u skladu s tim, prema europskim standardima, mora sanirati i u potpunosti zatvoriti sve deponije do 2018. godine. (B. O.)

Želimir Feitl, direktor Kaplasta i predsjednik Udruženja za plastiku i gumu pri HGK

Vojnićka plastična revolucija Tvornica Kaplast u svojoj se proizvodnji koristi i materijalima koje dobiva recikliranjem odbačene tehničke plastike Hrvatsku, i to ne samo iz zemalja Europske unije, već iz cijelog svijeta. Uspijemo li vlastitim proizvodnim kapacitetima u Hrvatskoj zamijeniti dio uvoza, uz dobrobit plastičarskoj i gumarskoj industriji, to bi značajno popravilo i bilancu zemlje. Perjanice toga posla mogli bi biti proizvodi koji nisu nezgrapni, «kabasti», pa lako podnose veće daljine u prijevozu...

RAZGOVARAO Boris Odorčić odorcic@privredni.hr

plastici je, kažu stručnjaci, stvorena negativna predodžba u javnosti, koja je smatra po okoliš iznimno štetnim materijalom. Međutim, dodaju, plastika je provjereno „zeleni“ materijal koji se može reciklirati te tako ponovno iskoristiti. Štetan je, nažalost, u još uvijek čestim slučajevima neodgovarajućeg zbrinjavanja te neodgovornog odbacivanja u okoliš. A oni koji ne znaju što bi učinili s plastičnim prijenosnim nosiljkama, ambalažom za prehrambene proizvode, autodijelovima i ostalom tehničkom plastikom mogu nazvati tvornicu Kaplast u Vojniću, koja takve predmete reciklira, a dobiveni materijal (regenerat) koristi za proizvodnju novih gajbi, kašeta za ribu ili, primjerice, posudica za sladoled. Temelj je Kaplastovog poslovanja proizvodnja plastičnih proizvoda tehnologijom injekcijskog prešanja. Najviše, čak 90 posto proizvodnje, odnosi se na prijenosne nosiljke, popularne gajbe. Proizvodi te tvornice iz Vojnića zastupljeni su na tržištima od Madagaskara do Rusije. Želimir Feitl, direktor Kaplasta, odnedavno i predsjednik Udruženja za plastiku i gumu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, kaže kako industrija plastike i gume u nas broji oko 640 tvrtki, od kojih je 559 plastičarskih, a ostale se bave proizvodnjom gumenih proizvoda. Ponajprije, kako ocjenjujete industriju plastike i gume u Hrvatskoj? Već nekoliko godina ta proizvodnja kod nas lagano raste. Međutim, još nisu dosegnute prijeratne vrijednosti. Ova godina, pak, bit

će nešto lošija od prethodne, ponajprije zbog Diokija, čija je proizvodnja u zastoju već nekoliko mjeseci, a količine koje oni proizvedu značajno utječu na ukupnu plastičarsku proizvodnju u nas. Ukratko, može se reći kako slijedi stagnacija proizvodnje.

Mnogi ovaj sektor percipiraju kao iznimno štetan za okoliš? Tako je. Međutim, valja napomenuti kako su plastika i guma oporabivi materijali, mogu se reciklirati i ponovno iskoristiti u istoj ili nekim drugim branšama. Jedan od značajnijih primjera je da se iz automobilskih guma, koje inače zauzimaju velike površine na odlagalištima, proizvode granule koje se mogu ponovno koristiti kao zvučna izolacija uz, primjerice, autoceste u blizini naseljenih mjesta. Također, ta ista granula može se koristiti u gradnji autocesta, u asfaltu.

Koji je glavni hrvatski proizvod u tom dijelu industrije? U 640 hrvatskih tvrtki proizvodi se širok asortiman, najviše polimeri. Također, proizvode se i drugi plastični proizvodi, ponajviše namijenjeni izvozu, kao što su razne vrste ambalaže i folije.

Očekujete li nakon pristupanja Hrvatske u punopravno članstvo EU-a snažniji dolazak inozemnih tvrtki u ovo područje? To će se vjerojatno dogoditi. Ne samo zbog tržišta, nego i modernijih tehnologija. Međutim, vjerujem da se naše tvrtke spremaju na to i da će ili postati njihove podružnice ili će im se možda suprotstaviti jačim investicijama u tom sektoru pa pokušati samostalno opstati na tržištu.

Ali uvoz već godinama premašuje izvoz, zar ne? Upravo stoga će Udruženje za plastiku i gumu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, čiji sam odnedavno predsjednik, u idućem razdoblju pokušati smanjiti veliki uvoz u

Ili, možda, snažnije iskoračiti u regiju... Naravno. Naša industrija je snažno regionalno okrenuta, prema zemljama bivše Jugoslavije, a ne samo Europskoj uniji. Stoga će se vjerojatno jačati pozicija i na tom regionalnom tržištu. zelenimagazin | veljača 2012. | 43

ZELENO PODUZETNIŠTVO

EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE

Nedovoljno iskorišteni slavonski potencijali Po ekološkoj proizvodnji Hrvatska može biti u europskom vrhu. Nema zagađenih površina, a brojna su gospodarstva zapuštena i treba ih obnoviti i staviti u ekološki sustav PIŠE Svetozar Sarkanjac sarkanjac@privredni.hr

rije točno 15 godina u Osijeku je osnovana Biopa - Udruga za organsko-biološku proizvodnju. Osnovala ju je skupina entuzijasta, farmera, proizvođača, ali i znanstvenika s osječkog Poljoprivrednog i Prehrambeno-tehnološkog fakulteta. Namjera im je bila da te 1997. na području Slavonije i Baranje pokrenu program “Osnivanje i razvoj organsko-biološke proizvodnje”. Prema dostupnim podacima, bio je to prvi organizirani pristup nečemu što danas nazivamo ekološkom proizvodnjom hrane. ŠVICARSKI POTICAJ Stručnu i financijsku pomoć u pokre-

44 | veljača 2012. | zelenimagazin

tanju Biope pružila je švicarska agencija DEZE, čiji su predstavnici u to vrijeme u Osijeku održavali edukacijske tribine. Govoreći o tim prvim danima Biope, jedan od pokretača, Mirko Heffer, ovako je povodom desete obljetnice Biope objašnjavao početke djelovanja: “Imali smo dva zadatka: ponajprije okupiti ljude koji su zainteresirani za ekološku proizvodnju, a drugi je zadatak bio oformiti edukativni tim. Švicarci su nas učili kao male đake puna tri mjeseca, i tako smo osnovali Biopu i poslali naše ljude u Švicarsku na usavršavanje. Među prvima je na usavršavanje u Švicarsku išao agronom Ivan Miličević, današnji savjetnik na ekološkim projektima osječke udruge Slap. Od tog vremena do danas, unatoč problemima i nedostacima,

mnogo je toga učinjeno na razvoju i promociji kako proizvodnje, tako i potrošnje ekološki uzgojene hrane. Uostalom, o tome najbolje svjedoče dostupni podaci: prije sedam, osam godina hrvatsko je tržište ekološki proizvedene hrane ‘težilo’ pet do šest milijuna kuna. Sada je vrijednost tog tržišta dostigla razinu od najmanje 300 milijuna kuna prema pokazateljima najvećih tvrtki koje se bave plasmanom proizvoda.” ŠTO PREFERIRAJU SLAVONCI Kada je o konkretnoj proizvodnji, odnosno ekološkom uzgoju riječ, u Slavoniji su najzastupljenije ratarske i krmne kulture, među kojima prevladava proizvodnja hrane za stoku, što se koristi u ovčarstvu, kozarstvu, a najviše na farmama gdje se primjenjuje sustav krava-tele.

PROFESIONALCI U EKOPROIZVODNJI

‘Maričin sok od jabuke’ s eurocertifikatom Za ozbiljan izvoz preduvjet je veća proizvodnja, ali i udruživanje više proizvođača

Što se ratarskih kultura tiče, na području Slavonije se ekološki uglavnom uzgajaju strne žitarice – pšenica i ječam, a u manjoj mjeri zob i raž. Nekada je zastupljeniji bio i kukuruz, ali budući da on traži puno više fizičkog rada, ljudi odustaju od ekološke proizvodnje kukuruza. Postupno se proizvođači sve više okreću i preradi uzgojenih žitarica u brašno i druge finalne proizvode.

HRVATSKO TRŽIŠTE EKOLOŠKI PROIZVEDENE HRANE NARASLO JE U PROTEKLIH SEDAM-OSAM GODINA SA PET MILIJUNA NA OKO 300 MILIJUNA KUNA VOĆARSTVO PREDNJAČI U javnosti su nekako najzastupljeniji proizvodi iz voćarstva, gdje su također evidentni dobri pomaci. “Od gotovo nula hektara pod ekološkim uzgojem voća, sada smo stigli do potencijalne proizvodnje između 700 i 800 vagona voća kada sadašnji nasadi budu u punom prinosu. Naime, sada uglavnom imamo

mlade nasade voćaka, pa se puni rezultati mogu očekivati za koju godinu. Najslabiji smo u proizvodnji povrća, i ne vjerujem da će tu uskoro biti značajnijih pomaka budući da su prvi projekti s početka 2001. godine, rađeni s nizozemskim partnerima – neslavno propali. Kad se ljudi jednom opeku s kupcima, teško se odlučuju ponovno na takve projekte”, objašnjava Miličević. ŠTO NEDOSTAJE NA TERENU Iako je u Hrvatskoj, pa tako i u Slavoniji ekološka proizvodnja prisutna već više od desetljeća, prema riječima Ivana Miličevića, i dalje je najveći problem – nedovoljno savjetodavnih aktivnosti na terenu. Osim toga, još nedostaje gnojiva i zaštitnih sredstava po povoljnijim cijenama, kod nas je ono sada bitno skuplje nego u Njemačkoj, Švicarskoj ili Italiji. K tome, uvećani poticaj za gnojidbu nerijetko se koristi za neke druge svrhe umjesto namjenski. Inače, ukupni poticaj za ekološku proizvodnju po hektaru iznosi pristojnih 4700 kuna.

O rezultatima koje donosi ozbiljno profesionalno bavljenje ekološkom proizvodnjom najbolje svjedoči primjer obitelji Marice Jug iz sela Niza, između Osijeka i Našica. Godine 2000. ta je obitelj ušla u ekološku proizvodnju sadnjom voćnjaka; prve je proizvodne godine (2003.) ostvarila tisuću litara certificiranog soka od jabuke, da bi prošle godine dostigli proizvodnju 100.000 litara soka. Na oko 7,5 hektara OPG-a Jug oko 80 posto čine nasadi jabuka, ostalo su šljiva, marelica i kruška. Oko 90 posto proizvodnje čine svježe konzumne jabuke i sokovi, potom razni pekmezi bez dodanog šećera, te ocat. Sva proizvodnja ima ekološki certifikat, a od kraja prošle godine i eurocertifikat. Proizvode uglavnom plasiraju putem Biovege, robne marke “Eko zona”, te kroz vlastitu marku “Maričin sok od jabuke”. O izvozu za sada Marica Jug ne razmišlja, jer kako kaže, za ozbiljan izvoz su potrebne znatno veće količine, a preduvjet za to je udruživanje više proizvođača. Međutim, zbog straha od gubitka poslovnog identiteta, naši ljudi slabo su zainteresirani za udruživanje. Inače, od poslovanja OPG-a Jug živi šest stalno zaposlenih osoba. “Osobno mislim da je to budućnost Hrvatske. Po ekološkoj proizvodnji Hrvatska može biti u samom vrhu Europe. Nema zagađenih površina, a brojna su gospodarstva zapuštena i treba ih obnoviti i staviti u ekološki sustav. To je prava prilika da Hrvatska i resorno ministarstvo iskoristi te mogućnosti za ekološku proizvodnju, i učini nas prepoznatljivim u Europi – izjavila je Marica Jug.

zelenimagazin | veljača 2012. | 45

ZELENO PODUZETNIŠTVO

BERISLAV VRKLJAN, Bioinspekt ŠTO JEST A ŠTO NIJE EKOPROIZVOD Nerijetko se na tržnicama, u trgovinama ili putem različitog oglašavanja mogu vidjeti natpisi kako se radi o “eko” ili “bio” proizvodu ili pak o pridjevu “zdrava hrana” kao da bi hrana trebala biti i “nezdrava”. Također, često se izjednačavaju pojmovi ekološke poljoprivredne proizvodnje s proizvodnjom “kako su to radili naši stari”. Što je uopće ekološki proizvod, za Zeleni magazin je objasnila Ružica Kovačević, viša stručna savjetnica za integriranu i ekološku poljoprivredu pri HPK Vukovarsko-srijemske županije: “Ekološki proizvod je svaki proizvod proizveden i označen sukladno odredbama zakona o ekološkoj proizvodnji i propisa donesenih na temelju njih. Proizvod koji nema propisani znak nije ekološki i ne bi se smio koristiti nikakav naziv koji bi potrošača mogao dovesti u zabludu”, naglašava Kovačević dodajući kako se u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji koriste prirodni preparati za zaštitu od bolesti i štetnika, dok se pojava korova u nasadima rješava mehaničkim putem. Nije dopuštena upotreba kemijskih preparata-pesticida. Dopuštena su malobrojna kemijska sredstva koja se koriste preventivno i u strogo određenoj količini. Nije dopušteno niti korištenje umjetnih gnojiva. Gnojidba je dopuštenaa stajnjakom, i to iz ekološke proizvodnje, kao i zelena gnojidba kompostom i drugim prirodnim materijalima koji se koriste kao poboljšivači tla. NEORGANIZIRANO TRŽIŠTE Primijenjenom agrotehnikom nastoji se sačuvati plodnost tla, kvaliteta voda, biološka raznolikost, otpornost na štetnike, ke, omogućiti djelovanje prirodnih zakona koji povećavaju urod i otpornost na bolesti.

PROIZVOD KOJI NEMA PROPISANI ZNAK NIJE EKOLOŠKI, A U OZNAČAVANJU NAMIRNICA NE SMIJU SE KORISTITI NAZIVI KOJI POTROŠAČE MOGU DOVESTI U ZABLUDU “Sve to podrazumijeva i veći udio fizičke radne snage a i određeno znanje u proizvodnji. Da bi ekološka proizvodnja konkurirala konvencionalnoj, ekološki proizvod bi trebao biti skuplji 20-ak posto od konvencionalnog. To nas dovodi do vjerojatno glavnog razloga zašto nemamo veću 46 | veljača 2012. | zelenimagazin

Kako do ekološke markice Dok ne uđemo u Europsku uniju, proizvodi sa znakom hrvatski eko proizvod moraju se za izvoz certificirati Kada je 2002. godine Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdalo ovlaštenje Nadzornoj stanici Bioinspekt (od 2011. novim Zakonom umjesto izraza Nadzorna stanica koristi se izraz Kontrolno tijelo) za obavljanje nadzora prema Nacionalnoj legislativi za ekološku proizvodnju, Bioinspekt je bila jedina institucija koja je u Hrvatskoj mogla proizvođačima dati ekološku potvrdnicu, odnosno certifikat, i koja obavlja nadzor u ekološkoj proizvodnji. Prema riječima mr. Berislava Vrkljana, direktora Bioinspekta, svaki proizvođač podliježe stručnoj kontroli minimalno jednom godišnje uz mogućnost i nenajavljene stručne kontrole. Nakon izvršene stručne kontrole, sastavljanja zapisnika i utvrđenog činjeničnog stanja, Služba za potvrđivanje ili certifikaciju izdaje ili ne izdaje potvrdnicu (certifikat) za prijavljenu ekološku proizvodnju. Koje kriterije treba zadovoljavati neki prehrambeni proizvod da bi zaslužio odgovarajuću markicu? Svaki poljoprivredni i prehrambeni proizvod, da bi na sebi nosio oznaku „hrvatski eko proizvod“, mora biti proi-

zveden ili prerađen sukladno postojećoj zakonskoj regulativi. Kriterija ima mnogo, ali najosnovnije je korištenje samo ekoloških gnojiva i ekoloških zaštitnih sredstava, poštivanje proizvodnje bez uzgoja u monokulturi, izbjegavanje paralelne proizvodnje; osiguranje prostorne izolacije, vođenje kompletnih zapisa o proizvodnji, proizvod u prijelaznom razdoblju, proizvod s ekološkim statusom; te mnogo drugih pravila. Kakav je postupak ako se takav proizvod želi plasirati na stranom tržištu? U ovom trenutku, dok god RH ne uđe u EU, proizvodi sa znakom hrvatski eko proizvod mogu se prodavati samo u Hrvatskoj. Za izvoz isti proizvod mora proći certifikaciju sukladno EU regulativi i dobiti EU certifikat. Kada RH uđe u EU, tada se naš zakon izjednačava s europskim pravilima i moći će se izravno plasirati na tržište EU-a. Međutim, primjerice za izvoz u SAD, treba zadovoljiti njihov NOP standard, ili u Japan, gdje traže JAS standard. Bioinspekt jedini u RH može raditi inspekciju sukladno EU-regulativi, gdje u suradnji sa švicarskim partnerom (članica smo IMO grupe), IMO na osnovi naše kontrole izdaje EU certifikat, NOP, JAS i druge. Već sada imamo više proizvođača s traženim certifikatima, koji su ostvarili pravo korištenja, a time i mogućnost izvoza.

ZELENO PODUZETNIŠTVO

ekološku proizvodnju, a to je neorganizirano tržište”, zaključila je Ružica Kovačević. EDUKACIJA EKOPODUZETNIKA A upravo problemi neorganiziranosti i potrebne edukacije predstavljaju dio aktivnosti kojima se osječka udruga Slap bavi kada je riječ o ekološkoj poljoprivredi na području Slavonije i Baranje. Kako doznajemo od Marije Jurčević, voditeljice projekata, u udruzi Slap trenutačno rade na projektu Organica.net, te na projektu ektu Razvoj mikroregionalnih poslovnih partnerstava artnerstava za osnivanje samoodrživih proizvodnih oizvodnih

sustava u ekoregiji Drave, a oba projekta financira EU (IPA prekogranični program Mađarska - Hrvatska 2007.-2013.). “U sklopu projekta Organica.net uspostavili smo, između ostalog, web portal za edukaciju ekopoduzetnika, na kojem objavljujemo stručne članke, vijesti vezane uz ekoproizvodnju i edukativne filmove. Početnici također kroz Vodič mogu doznati osnove o ekološkoj poljoprivredi. U tijeku smo provođenja edukativnih predavanja i radionica za ekološke proizvođače, a pripremamo međunarodni

Većinom dopunskaa djelatnost Jedan od mnogih ekoloških proizvođača izvođača u Slavoniji kojima je to dopunska djelatnost, u pravilu nastala kaoo nastavak obiteljske tradicije, jestt i Mirko Jurčević iz Feričanaca. - U svom voćnjaku imam točno čno 127 stabala šljiva starih sorti – tzv. ““crne šljive”, šlji ” idealne id l za pekmez, k i“ i “glodare”, l d ” kkoja j jje kvalitetna kao stolna sorta, međutim teško je pristupačna zbog visine. U rodnim godinama, a to je u pravilu svaka druga, dobijem oko 15 tona izvrsne ekološki uzgojene šljive. Dio proizvodnje plasiram kroz izravnu prodaju na tržnici, a dio ide u rakiju. U svom sam voćnjaku posebno ponosan na vjerojatno najstariju krušku u Hrvatskoj, stare sorte “gospodnjača”. Ta dama prema nekim procjenama ima blizu 500 godina – kaže Jurčević, dodajući kako za sada ne planira povećanje proizvodnje. Šljivik postupno pomlađuje, ali isključivo cijepovima postojećih sorti iz svog voćnjaka. 48 | veljača 2012. | zelenimagazin

sajam i konferencije na temu umrežavanja u ekološkoj proizvodnji, koji će se održati u Osijeku krajem svibnja ili početkom lipnja. K tome, u planu je i edukacija potrošača o

DA BI EKOLOŠKA PROIZVODNJA KONKURIRALA KONVENCIONALNOJ, EKOLOŠKI BI PROIZVODI MORALI BITI SKUPLJI OKO 20 POSTO dobrobiti konzumiranja ekološki uzgojenih proizvoda. Drugi projekt je uspostava mikroregionalnoga poslovnog partnerstva, koje će se bazirati na umrežavanju ekoproizvođača između Hrvatske (Baranja) i Mađarske (Ormanszag). U sklopu projekta je otvoren Eko ured u prostorijama udruge Slap, u koji svi zainteresirani ekološki proizvođači mogu doći po stručne savjete koje pruža tim stručnjaka na čelu s mr. ing. polj. Ivanom Miličevićem”, objasnila je Marija Jurčević doprinos udruge Slap razvoju ekološke proizvodnje hrane na slavonsko-baranjskom području, dodajući kako je udruga Slap jedan od osnivača BON-a, regionalne mreže ekoloških proizvođača - Balcan Organic Network.

RIJEČ STRUČNJAKA piše: prof. dr. sc. Josip Borošić > > > > > > predstojnik Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Kontrola pesticida, herbicida, umjetnih gnojiva

Proizvođače hrane treba sustavno educirati Kao “domaći” na tržište dolaze i proizvodi za čiju proizvodnju nisu korištene usluge organizirane savjetodavne ili kontrolne službe

a pitanje postoje li kod nas istraživanja o korištenju umjetnih gnojiva i pesticida u proizvodnji biljnih kultura, odgovor je, naravno, potvrdan. Nijedno sredstvo za zaštitu bilja ne ide u promet prije višegodišnjih istraživanja o otrovnosti za čovjeka. Istražuje se i otrovnost za pčele, ribe i ptice. Osim oralne, za čovjeka je bitna i dermalna otrovnost. Toksikološka istraživanja provode tvrtke koje otkrivaju nova sredstva, ovlaštene državne institucije provode neovisna istraživanja i predlažu te nove spojeve za primjenu u zaštiti bilja. Odgovarajuće državno tijelo specijalista donosi konačnu odluku. U svijetu je trend da se otkrivaju i testiraju nove tvari, povoljnijih toksikoloških svojstava. ISTRAŽIVANJA I DOZVOLE Za svaku novu djelatnu tvar istražuje se njena fitotoksičnost za kulture u čijoj će se proizvodnji koristiti. Pripravci koji dolaze na tržište sadrže različite postotke djelatne tvari, ovisno o namjeni i načinu primjene (emulzije, koncentrirane emulzije, suspenzije, topive mikrogranule, močivo prašivo, prašivo za zaprašivanje itd. Poslije svih potrebnih istraživanja već spomenuto državno tijelo daje zeleno svjetlo za moguću proizvodnju novih pripravaka s toksikološki povoljnijim svojstvima djelatnih tvari od postojećih koje imaju dozvolu za prodaju. Toksikološki manje povoljna sredstva tada gube dozvolu i povlače se s tržišta. Svako pakiranje pripravka, neovisno o masi ili volu-

menu, ima detaljne upute za rukovanje, primjenu, skladištenje, zbrinjavanje prazne ambalaže ili neutrošenog pripravka poslije propisanog roka trajanja, za postupke slučajnog trovanja. Sredstva za zaštitu bilja otkrivaju i proizvode velike kompanije. U Hrvatskoj se proizvodi samo manji broj pripravaka koji imaju dozvolu za primjenu u nas ili se prepakiravaju. Najveći dio uvozi se u prodajnoj ambalaži. Nadležno Ministarstvo imenuje povjerenstva za izradu i promjenu propisa u zaštiti bilja, za izradu novih dozvola pripravaka i za ukidanje postojećih. KEMIJSKE MJERE SU ZADNJE Agronomska je struka educirana da se u zaštiti bilja prvo poštuju i koriste sve druge mjere (agrotehničke, mehaničke, fizikalne, biološke), a tek zadnje kemijske. Sve više preporučuju se biološke mjere (korisni organizmi) u proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima (rajčica, paprika, krastavac), a za to je potrebna i puno veća educiranost. Nažalost, sadašnja razina znanja još velikog broja malih proizvođača nije ohrabrujuća. Ponekad pod pojmom „domaći proizvod“ na tržište slobodno dolaze proizvodi čiji proizvođači zbog velike usitnjenosti nisu mogli koristiti usluge organizirane savjetodavne ili kontrolne službe. Naši znanstvenici iz fitomedicine velik dio istraživanja provodili su i provode o

načinu primjene, efikasnosti pripravaka manje otrovnosti, djelotvornosti primjenom nižih doza i koncentracija. Slično je s i mineralnim gnojivima. PROIZVODNJA HRANE I LICENCE Postoji niz domaćih istraživanja o sastavu, količini, vrsti i obliku gnojiva, o vremenu, odnosno o dinamici primjene gnojiva za većinu poljoprivrednih kultura, vodeći računa o potrebi pojedine kulture po njezinim fenofazama rasta i stanju biljnih hranjiva u tlu. Svi su rezultati dostupni korisnicima i javnosti općenito. Pitanje je samo koliko mali proizvođači to koriste, izravno ili putem savjetodavne službe. Ipak, o štetnosti nekontrolirane primjene sredstava za zaštitu bilja i gnojiva poljoprivredni proizvođači znaju svakim danom sve više. Naime, mlađi proizvođači radije žele učiti nego starije populacije. Vjerujem, doći će ubrzo dan kad će svaki naš proizvođač hrane morati imati licencu, odobrenje da može biti poljoprivredni proizvođač. Koji obrtnici nemaju potvrdu o određenom znanju iz svoje struke? Obiteljska poljoprivredna gospodarstva i poljoprivredni obrti u nas ne trebaju imati nikakvu potvrdu o završenoj edukaciji iz svoje djelatnosti, a proizvode hranu! Javnost, potrošači hrane, uz pomoć medija mogu znatno ubrzati proces uvođenja sustavne edukacije proizvođača hrane.

zelenimagazin | veljača 2012. | 49

EUmagaZIN

Europska energetska strategija do 2020. i nakon nje

Dvadesetice i nova obećanja Dio zemalja EU-a već se približio, dio i nadmašio ciljeve o 20 posto većoj energetskoj učinkovitosti, uz 20 posto nižu emisiju CO2 i 20-postotni udio obnovljivih izvora energije PIŠE Lada Stipić – Niseteo, Bruxelles niseteo@privredni.hr

o 2030. godine Europa bi trebala dostići održivost svojih izvora energije, a do 2050. potpuno “dekarbonizirati” tu proizvodnju. Stručnjaci procjenjuju da se još nisu dogodila velika i manja otkrića vezana uz energiju i spomenute rokove. U vremenima gospodarske krize države stišću remen na sve strane pa su gotovo presahnule izdašne subvencije u energetskom sektoru. Njemačka razmišlja kako smanjiti davanja za instalirane solarne panele ne kršeći postojeće aranžmane i zakone. Zadnjih desetak godina državne su se potpore u većini zemalja EU-a, pogotovo u skandinavskim, preorijentirale sa spašavanja posrnulih državnih tvrtki i industrija na potpore inovacijama i uštedama u energet-

50 | veljača 2012. | zelenimagazin

skom sektoru. Švedska i Danska, primjerice, bez povećanja potrošnje zadovoljavaju i do 40 posto veće apetite za energijom. Štedljive žarulje i strojevi, kombiniranje energenata, nove tehnologije... sve to daje rezultate, neke su zemlje blizu, a neke su već i nadmašile energetske ciljeve sazdane od “dvadesetica”: do 2020. godine 20 posto energije iz obnovljivih izvora uz 20 posto ušteda. ZA PROMJENE BILIJUN EURA S druge strane, svaka zemlja, jednako kao i EU u cjelini, pokušava zadržati ritam osuvremenjavanja sektora i postići veću energetsku učinkovitost, trenutačno u svjetlu nove plinske polu-krize, tipične za hladno doba godine kada ruski plin stiže u količinama manjim od ugovorenih. Pregovarajući o Poglavlju 15. energetika, hrvatski su pregovarači prihvatili europski paket propisa – minimum ispod kojeg

se ne ide. U sažetku rezultata pristupnih pregovora ističe se da će “liberalizacijom i integracijom hrvatskog tržišta električne energije i plina u unutarnje energetsko tržište EU-a doći do porasta konkurencije

U VEĆINI ZEMALJA ČLANICA POTPORE SE PREUSMJERAVAJU U ENERGETSKE INOVACIJE I UŠTEDE u tom sektoru, što bi za građane trebalo značiti raspoloživost energije po najnižim konkurentnim cijenama i njihov mogući pad”. Nadalje, “učinkovito korištenje energije, obnovljivih izvora, veća upotreba neutralnih goriva kako bi se smanjila emisija štetnih plinova - sve će se to pozitivno

odraziti na život hrvatskih građana, osobito na dobrobit generacija koje dolaze”. Ove rečenice nisu bez razloga, još su manje fraze; prema računici Europske komisije, strukturne promjene u opskrbi energijom stajat će idućih deset godina oko bilijun eura, ali će se posljedice odluka – i ulaganja – odnosno kašnjenja u tome, osjećati najmanje tri desetljeća. SJEVER DIŽE LETVICU Postojeći propisi nisu svima lagani – sjeverni dio EU-a postavio je nacionalne limite daleko iznad granica za EU, dok se jug muči sa zadanim okvirima. U tijeku je oko 40 procedura ispitivanja odgovornosti za kršenje zajedničke pravne stečevine samo u području ujedinjavanja tržišta električne energije.

Istječe vrijeme i za osvježavanje kapaciteta - gotovo polovica kontinentalne proizvodnje struje temelji se sada na “čistim” izvorima s malom ili nikakvom emisijom ugljika, poput hidrocentrala i nuklearki, a za osam godina trećina će ih biti izgubljena jer su postrojenja stara. Poziv za ujedinavanje tržišta energenata izlazi i iz cikličnih plinskih kriza, koje se događaju svakog hladnog siječnja zbog smanjivanja dotoka plina iz Rusije. Argumentacija je još slabašna da bi pokrenula zemlje u smjeru povezivanja, koordinacije i veće solidarnosti. GRADOVI EPICENTRI ŠTEDNJE Ključni je element strategije dvadesetica štednja. Nove informacijske i komunikacijske tehologije nude potencijal za održavanje sustava ušteda, ne samo u domaćinstvima

INTEGRACIJA HRVATSKOG TRŽIŠTA STRUJE I PLINA U UNUTARNJE ENERGETSKO TRŽIŠTE EU-a ZNAČI DOSTUPNOST ENERGIJE PO NAJNIŽIM CIJENAMA ili u velikim tvrtkama (koje ga već dugo prakticiraju jer im se i te kako isplati) nego i u manjima koje su uvijek na repu inovacija. Očekuju se subvencije za uvođenje mjera štednje. Energetska efikasnost mora postati profitabilnim biznisom s vlastitim tržištem proizvoda, koncepata i ideja. Problem, ali i rješenje veće energetske efikasnosti su gradovi - oni konzumiraju 80 posto energije i stoga su epicentri kampanje štednje. zelenimagazin | veljača 2012. | 51

EUmagaZIN Snaga dobrog primjera i lokalnih inovacija u tom je kontekstu dragocjena. Razmatra se obaveza da natječaji za javne nabave sadrže set kriterija za uštede energije. Najveći potencijal u uštedama nose promet i stanogradnja.

ska burza električne energije). Obnovljivi izvori, koji bi u energetskom portfelju Europe do 2020. trebali dostići udjel od 20 posto, mogu biti sagrađeni, ali nema punog korištenja bez modernizirane, povezane elektroopskrbne mreže. Postojeća ne može

RAZMATRA SE OBVEZA DA NATJEČAJI ZA JAVNE NABAVE U ZEMLJAMA ČLANICAMA NEIZOSTAVNO SADRŽE I SET KRITERIJA ZA UŠTEDE ENERGIJE Za EU će okosnica ušteda biti daljnje povezivanje tržišta energije - cilj je da struja i plin dolaze gdje su potrebni po najpovoljnijim cijenama. Ideal je dostignut nacionalno, negdje i regionalno (nordij-

ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE ST

Moguć i Koncept ujedinjenog tržišta

servisirati nove proizvođače iz obnovljivih izvora, bila to masivna solarna postrojenja unutar južnog, sunčanog pojasa Europe, bile farmama vjetroelektrana uz Sjeverno more.

Povjerenik Oettinger i ministar Lidegaard:

Ulažite u zelene tehnologije! Političari vele sljedeće: poznati su ciljevi energetske politike do 2020., no tvrtke i ulagači trebaju dugoročnije strategije jer vijek postojećih postrojenja polagano dolazi kraju. Važno je osigurati poticaje za prijelaz na “zelenu” ekonomiju s niskim udjelom ugljika što prelazi prag 2020. godine; osigurati ulaganja u tehnologije i širenje OIE-a i ostalih izvora s niskom emisijom ugljika, time pridonijeti stabilnoj opskrbi energijom, podržavati europsku kompetitivnost i stvaranje novih radnih mjesta. Osmišljavanje okvira politike nakon 2020. odaslat će snažnu poruka tržištima svijeta. Strateškim investicijama moramo povezati zemlje, čak i one udaljene. U to treba biti uključena čitava Europa. Integrirano unutarnje tržište energije nudit će potrošačima i tvrtkama niže cijene struje te olakšati i pojeftiniti integriranje sve većih količina obnovljive energije, a bolja integracija pridonijeti smanjenju ovisnosti o uvozu energije iz trećih zemalja. Ovo su naglasci iz članka povjerenika za energiju EK Guentera Oettingera i predsjedajućeg Vijećem ministara energije Danca Martina Lidegaarda. Dvojac potiče intenziviranje rasprave o planu energetskog razvoja do sredine stoljeća, a koji je tek u osnovnim obrisima prijedloga Europske komisije kako bi se definitivno skinula ovisnost o fosilnim gorivima, ponajprije nafti. Samo u 2010. i 2011. računi za naftu u EU povišeni su stotinu miliGuenter Oettinger, povjerenik za energiju EK

52 | veljača 2012. | zelenimagazin

jardi eura, “vrijeme je da začepimo rupu i preusmjerimo naš novac s uvoza energije izvan EU-a u ulaganje u proizvodnju u Europi”, apeliraju povjerenik i ministar. Zelene tehnologije, učinkovito korištenje i upotreba OIE-a ojačat će pozicije europskih trvtki na globalnom tržištu, uvjeren je dvojac, potičući raspravu i najavljujući sljedeći veliki korak prema cilju “dvadesetica” - usvajanje Direktive o energetskoj efikasnosti, planirano za prvu polovicu ove godine kao ključnog elementa nadogradnje održivog energetskog sustava.

deja integriranja europskog tržišta struje i plina potječe još iz 1996. godine, od starta tzv. prvog paketa liberalizacije. Nakon 16 godina proces nalikuje pjesmici o pačjoj školi: samo deset posto energije dolazi iz neke druge zemlje, a potrošači se ne mogu opredijeliti za opskrbljivača s one strane granice. Obnovljivi izvori i njihov razvoj više ovise o nacionalnim planovima, dobroj volji, ambicioznosti, tradicijama i proračunima nego o europskim odlukama i projektima. Ovo su detalji iz panela u Europskom ekonomskom i socijalnom odboru na temu istinske europske energetske zajednice. Koncept savršeno odgovara potrošačima - manje proizvođačima energije jer im ruši tvrđave monopola. Ujedinjeno je tržište potreba 21. stoljeća, a novi predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz uvjeren je da će projekt olakšati put prema energiji neovisnoj o ugljiku i omogućiti otvaranje novih radnih mjesta.

RUJE I PLINA

energetski Schengen energije više odgovara potrošačima nego proizvođačima jer ruši tvrđave monopola opskrbnu mrežu, uključivanjem aranžmana o opskrbi energijom u ugovore s trećim zemljama ili, za neke kontroverznim, prijedlogom da se u ugovorima članica EU-a s trećim zemljama mora uvažavati kolektivni interes prije nego nacionalni. Osnovna je poruka da članice, čak i kad odlučuju o nacionalnim prioritetima, moraju imati u vidu interese šire zajednice. “Manjak koordinacije umanjuje i pouzdanost izvora energije zemalja članica poništavajući napore u izgradnji međuzavisnosti pa i solidarnosti”, kaže se u izvještaju Europskog ekonomskog i socijalnog odbora. Izgleda jednostavno, ali nije: Francuska više od 80 posto struje dobiva iz nuklearki, Poljska isto toliko iz termoelektrana na ugljen.

PREPREKE U TEMELJIMA EU-a Prepreke stvaranju energetske zajednice su u temeljima EU-a, u Lisabonskom sporazumu, upozorava povjerenik za energiju Guenter Oettinger. Prema tom sporazumu, usprkos širenju ingerencija zajednice, mnoge ključne odluke, poput izbora kombinacije izvora energije, ostaju na nacionalnim vladama. Mogući je izlaz sklapanje sporazuma o energiji, sličnog onom kakav su nedavno dogovorile vlade EU-a o striktnijoj financijskoj disciplini. Nije isključeno da se takav obrazac realizira poput Schengenske zone Europe bez granica, dakle u njemu ne moraju biti sve zemlje EU-a, ali mu se mogu pridružiti i države koje još nisu članice. Veliki zagovornik ideje energetske zajednice je karizmatski bivši predsjednik Europske komisije Jacques Delors. On naglašava važnost inicijative o integriranju uvjeravajući da je riječ o “političkom projektu koji može mobilizirati ljude”. Među idejama ističe se priprema šireg integriranja - Europljani su uvijek prefe-

rirali evoluciju umjesto revolucije. Prvo bi se jačala suradnja između regionalnih energetskih mreža. Ideja na papiru izgleda jednostavna, u praksi je složenija, skupa i teže ostvariva jer su neke članice EU-a još umrežene u ruski sustav (baltički tercet), za razliku od, recimo, Hrvatske koja je, s ostalim ex-yu zemljama, uvijek bila dijelom europskog elektroopskrbnog sustava. KOLEKTIVNI INTERESI Zajednički fond za razvijanje novih tehnolgija bio bi koristan iskorak prema ujedinjavanju jer bi se koncentirala sredstva za skupa istraživanja i provjeru novih tehnologija. Nije loša ni ideja o europskoj grupi za kupovanje plina, umjesto nacionalnih, negdje čak i regionalnih aranžmana. Te su ideje dobrim dijelom ugrađene u prijedloge novih europskih inicijativa i zakona, trenutačno u fazi obrada u članicama i rasprava u institucijama EU-a. Serija prijedloga odaslanih iz Europske komsije bavi se smjernicama za trans-europsku energetsku infrastrukturu, integriranu europsku

OTPORI I SANKCIJE Energija ima i svoju socijalnu dimenziju, pakt solidarnosti trebao bi sadržavati “stratešku i vitalnu narav energije - dostupnost, raspoloživost, regularnost, pouzdanost i porijeklo”, navodi izvještaj naglašavajući važnost “energetske politike za sve, onkraj čiste tržišne integracije”. Stvari na terenu idu drukčije. Prije godinu dana (točnije, 3. ožujka 2011.) tzv. treći energetski paket trebao je postati dijelom nacionalnih zakona kako bi se prihvaćanjem zajedničkih pravila za struju i plin odvojila proizvodnja od dostave i prodaje te harmoniziralo tržište. (Ta se ideja nikako nije bila svidjela ruskom premijeru Putinu!) Posao nije dovršen, što znači da slijedi neugodna procedura prozivanja država zbog kršenje propisa EU-a i eventualno sankcioniranje. U 2014. trebalo bi zaživjeti zajedničko tržište energije, uz uvjet da ne bude daljeg otezanja u članicama, što je prije pravilo negoli izuzetak. Vlade se, ovako ili onako, uvijek osjećaju obaveznije velikim energetskim koncernima i njihovim profitima nego potrošačima.

zelenimagazin | veljača 2012. | 53

EUmagaZIN

ENERGETSKA BUDUĆNOST U PRAKSI

SIJENO GRIJE, KUPA I OSVJETLJAVA KOPENHAGEN Avedøre - jedna od najučinkovitijih energana na svijetu – opskrbljuje 200 tisuća domova toplinom i 1,3 milijuna domova strujom koristeći se energentom koji je tog trena najjeftiniji na tržištu PIŠE Lada Stipić-Niseteo, Kopenhagen/Bruxelles

z dajine, energana Avedøre, na obodu Kopenhagena, uz zaljev Koge izgleda kao modernistički obris jedne od arhitekturnih novosti danske prijestolnice. Izdaju je dimnjaci. Ne zagađuju, to je samo para, uvjeravaju domaćini. Energana je zaslužna za grijanje i toplu vodu u više od 200 tisuća domova šireg područja Kopenhagena i za struju u 1,3 milijun domova, ovisno gdje je tržište potražuje. Ukupna se produkcija daje na nordijsko tržište energije. U slučaju da norveške hidrocentrale i danske vjetroelektrane proizvode više od prosjeka, ostatak postrojenja smanjuje produkciju jer - ne isplati se trošiti plin, naftu ili sijeno (kojem tepaju biomasa) sve dok je jeftinije struje iz tih izvora. NordPool, ili nordijska burza za energiju, funkcionira na bazi ponude i potražnje. Sjevernjački jednostavno. OTPAD SE RAFINIRA Energana Avedøre je kompleks s vlastitom lukom, plinovodom, spremištima. Prvjenac, Avedøre 1 nastao je prije 22 godine i u prozvodnji se oslanja na ugljen i naftu, konzumirajući 85 tona ugljena na sat iz 800-tonskog silosa. U krugu energane 54 | veljača 2012. | zelenimagazin

je skladište za 600 tisuća tona ugljena - ili polugodišnje potrebe energane. Ugljen se melje u prašinu i spaljuje na 1500 Celzija. Gorionici su dizajnirani da reduciraju okside dušika iz ispušnih plinova, a proces eliminira 99 posto pepela, koji se koristi u proizvodnji betona i cementa za ceste - 13 tona pepela na sat, toliko i materijala za buduće autoceste. Dio otpada se rafinira u gips i, naravno, u satu proizvedene četiri tone se i prodaju. Iako u zrelim godinama, postrojenje još smatraju suvremenim i u skladu je sa strogim danskim parametrima zaštite okoliša. Avedøre 2, noviji dio, jedna je od energetski najučinkovitijih energana na svijetu, rečeno brojkama - osigurava 94-postotnu iskoristivost goriva. Svjetski rekorder. Računica je, rastumačili su u ključnom objektu mladog (osnovan 2006.) energetskog koncerna Dong Energy, jednostavna: polovica dobitka je od goriva, ostatak od dijeljenja zajedničkog sustava grijanja, toplee vode i struje. Parne turbine koriste energentt koji je trenutačno na raspolaganju – točnije, e, najjeftiniji na tržištu. U Avedøre 2 spaljuju se prirodni plin, nafta, drveni briketi i biomasa. Energenti pristižu sa svih lukrativvnih adresa, o čemu se brine komercijalni tim, veoma brz kad treba nanjušiti najbolju ponudu.

SVJETSKI REKORDER U energani smo bili u siječnju, kopenhagenske je zgrade grijala i rasvjetljavala biomasa – ili, jednostavnije, sijeno - iz Brazila i Rusije, hraneći 16 plamenika koji, nezavisno jedni od drugih, mogu spaljivati drvo (točnije, drvenu prašinu, jer se drveni briketi melju prije transfera do peći), prirodni plin ili sijeno. Avedøre 2 u vrijeme najveće potrebe pojede svakog sata 140 tona drva. Usklađujući temperature i tlakove i dižući ih do novih visina, tehničari u Avedøre 2 izvlače optimum u korištenju energije, čime se u usporedbi sa starijim pogonima po jedinici goriva dobiva više energije. Razlike u iskoristivosti goriva su 35 posto kod klasičnih i 50 posto u Avedøre 2, ne računajući ostale dobitke. Ta tvornica biomase najveća je na svijetu, u trenucima maksimalne proizvodnje proguta 25 tona slame na sat – ili 50 gole-

mih polutonskih bala. Stupanj iskoristitivosti: 94 posto. Naravno, svjetski rekord. rd. Oko 170 tisuća tona sijena godišnje završi avrši u gorionicima Avedøre 2. Fleksibilnost st proizvođača povećavaju dva velika spreremišta vrele vode za grijanje od 44 tisuće će prostornih metara. Budući da je energana i obrazac kako o će izgledati budućnost i na koje se sve načine čin ne

DANSKI MIROVINSKI FOND I TVRTKA DONG ENERGY RAZVILI SU MODEL KOJI UPUĆUJE NA ISPLATIVOST FONDOVSKIH ULAGANJA U OBNOVLJIVE IZVORE grije i rasvjetljava prijestolnica Danske s predgrađima i satelitima, kompletira-nje energetskog portfelja nije smjelo o proći bez vjetrenjača. Kapacitet svakog kog monstruma s elisama od 58.5 meta-ra, promjerom rotora od 120 metara i s impozantnih 151.5 metara visine je 3.6 megavata, složenih u najnoviju tehnologiju. Ona je, osim što proizvodi struju, pokusno mjesto za nove koncepte tturbina. Cijelo postrojenje servisira 130 radnikka i mnoštvo elektronike. Dong Energy je doslovno na svakom kkantunu Danske, od stare Art deco eenergane u srcu Kopenhagena do manjih objekata po danskim poljima i vjetromeo tinama. ti G GLAVNI DIONIČARI MIROVINSKI FONDOVI F I da priča bude zanimljivija a i poučna po svijet južnije od Danske, među glavnim dioničarima je jedan od najvećih danskih di mirovinskih fondova. Torben Moeger m Pedersen, direktor PensionDenmarka, Pe ve veliki je zagovornik ulaganja mirovinskih fo fondova širom Europe u obnovljive izvore en energije. Zašto? “Pa, odgovor je jednostava van, ta ulaganja osiguravaju predvidljiv i sta stabilan dotok novca”, odvraća. Pedersen tu ističe ulogu vlada - zajamče li sigurnost ula ulaganja u OIE i prateću infrastrukturu, uz pre predvidljive cijene, sve postaje atraktivno i za mirovinske m fondove. F Fondovi tu nemaju previše iskustva, i Da Danci su, možda, i ledolomci u prostoru koj koji će za desetljeće, dva ili tri osiguravati sta stalan dotok prihoda fondovima, u ovom slu slučaju mirovina za 700 tisuća članova

PensionDenmarka. Skupa s energijom za sve. Model koji su zajedno razvili mirovinski fond (PensionDenmark) i energetska tvrtka (Dong Energy) upućuje i na atraktivnost i korisnost fondovskih ulaganja u obnovljive izvore. Prvi je izlet bio “tek nedavno”, priznaje direktor, 2010. godine u vjetroelektranu Nysted, a slijedi ga još jedno postrojenje vjetrenjača. “PUŠE ELEKTRIČNA ENERGIJA” Eolke su u Danskoj pojam: zemlja zaista koristi ono čega ima previše, vjetar. Vjetroelektrane su posvuda i svih veličina, uključujući nekoliko novih, reprezentativnih monstruma sa 60-metarskim elisama, koji spokojno zuje na snažnom zapadnjaku. “Puše električna energija”, šale se domaćini dok snažna struja zraka otežava normalno hodanje. Mirovinski fond i energetski div će investiranjem (nemalog) novca u dvije velike vjetroelektrane do 2014. osigurati čistu, zelenu energiju za 540 tisuća domaćinstava. Jesu li eolke skupe? Naravno, veoma skupe i struja koju proizvode je među skupljima na tržištu. “Za sada”, smiju se domaćini. Skandinavska logika čvrsta je kao čelik. Danas jest jeftinije koristiti plin, možda naftu, čak i biomasu ili brikete od drvnog otpada, no svi će oni sutra poskupjeti, manje ili više... za razliku od vjetra. I u ovome je interes mirovinskog fonda. Nema minusa, naročito ne na duge staze. zelenimagazin | veljača 2012. | 55

EUmagaZIN

Kad pozelene organi lokalne uprave: nordijska iskustva

Samoodržive zgrade, S europskog sjevera dolaze zanimljiva rješenja i učinkoviti modeli dostignuća u svim ekološkim kategorijama Lada Stipić–Niseteo, Bruxelles PIŠE

ŠVEDSKA, Goeteborg i Lidkoeping

DANSKA, Albertslund

Koncept učinkovite luke

Obnova kuća

tisuća automobila čineći krug oko svijeta). Šveđani su iskreno priznali da su, izgrađujući sustav, mislili na njegovu održivost i da su uštede energije stigle kao ao dobrodošlo iznenađenje! I, I, “logistika “lo logi giissttikka može m že mo ž biti još efikasnija”, uvjereni su u najvećoj luci Skandinavije.

vedski je Goeteborg najveća nordijska luka koja pridonosi zaštiti okoliša konceptom “RailPort” i ciljem da se najmanje pola tereta prevozi željeznicom. Logističke su pripreme počele prije desetljeća gradnjom terminala i modernizacijom pruga kojima su povećani kapaciteti, pa je danas 26 željezničkih terminala udaljeno od Goeteborga između 15 i 500 kilometara, od toga dva u Norveškoj. Prije deset godina samo je petina tereta transportirana prugom. Koordinacija, traženje optimalnih rješenja, kompjutorizacija, sve je to skupa smanjilo potrošnju energije 160 gigawat-sati a emisiju ugljika pedesetak tisuća tona (toliko proizvede 10

56 | veljača 2012. | zelenimagazin

TVORNICA BIOPLINA ZA VOZILA Lidkoeping u Švedskoj (38 tisuća stanovnika) bacio je rukavicu automobilskoj industriji proizvodeći tekući prirodni plin (CNG) za vozila. Tvornica bioplina na periferiji jedna je od prvih te vrste u svijetu. Puni kapacitet postrojenja davat će 60 gigawat sati (GWh) goriva – ili dovoljno za pogon šest tisuća automobila, 15.000 kilometara svaki. Redukcija emisije ugljičnog dioksida je 16 tisuća tona. Idući korak ove općine? Prema gradonačelniku Kjellu Hedvallu, razmislit će kako najbolje kapitalizirati činjenicu što grad ima najviše sunca u cijeloj zemlji, “kako se tehnologije budu razvijale, zamašno ćemo ulagati u solarnu energiju”, obećao je gradonačelnik.

lbertslund je općina koja je, prva u Danskoj, dobila priznanje za stopostotno dostignuće u svim ekološkim kkategorijama. Na stranu što lokalne vlasti o osiguravaju da se u institucijama dnevne sskrbi servira organska hrana ili što su sve o općinske službe zaradile certifikate da su potpuno usklađene s direktivama EU-a (kao i u pravilu strožim domaćim zakonima): općina je trenutačno preokupirana renoviranjem starih zgrada. Objekti građeni u šezdesetim ili sedamdesetim godinama prošlog stoljeća zahtijevaju rekonstruiranje i modernizaciju. Općina eksperimentira s energetskom učinkovitošću do samoodrživosti, bez potrebe da se u zgrade dovodi grijanje izvana, kombinirajući solarne panele, vjetrenjače,

NORVEŠKA, Drammen

Škola inovativ

rammen u Norveškoj 200. obljetnicu obilježio je prijelazom na jedinstvenu energetsku mrežu bez fosilnih goriva. Jubilej je začinio kompleksom za 500 učenika, građenog na principima potpune uštede energije. Tako se 84 posto energije iz ventilacijskog sustava reciklira, sunčeva energija zagrijava bazen istovremeno hladeći školu. Dva nogometna igrališta u funkciji su solarnih panela za toplinske crpke, koje opskrbljuju energijom lokalnu mrežu, godišnji im je unos 2,5 milijuna kilovatsati. Zimi se škola grije iz toplane na biomasu. Cijena projekta je,

promet, gradovi... štednje energije i zaštite okoliša, čak i primjeri stopostotnih

u lego-paketu toplinske crpke, ventilaciju i izolaciju, dakle sav repertoar koji stoji na raspolaganju u koncipiranju suvremenih zdanja. VAL MODERNIZACIJE POKREĆE INDUSTRIJU Lokalni je specijalitet da se cijeli sustav – poput lego-kockica - istovremeno montira na zdanja: “Želimo pokazati da je moguće zamijeniti priključak na kvartovsko grijanje individualnim na obnovljive izvore energije, dakle renovirati cijeli energetski sustav obiteljske zgrade bez potrebe privremenog iseljavanja stanara”, obrazlažu u Albertslundu. Općina taj eksperiment provodi u nizu objekata u svom vlasništvu – i u

korist kor obitelji koje ih nastanjuju. Svi see o objekti renoviraju tako da ispune pa p parametre ara ram novogradnji. Stanari dob bi biva bivaju iva vajju ju vviše i svjetla i udobnosti, nije samo riječč o jeft ftinijem grijanju. Energetsku učinkovitost obnovljenih objekata kompletiraju nove fasade, “s atraktivnom, suvremenom estetikom”. Radi se o zamašnom zahvatu. Prvim je naletom modernizacije obuhvaćeno 500-tinjak objekata, slijedi još 1500,

intervencije su moguće u gotovo svim zgradama Albertslunda. Uspije li projekt, bit će to škola i obrazac rada za ostale općine. Rekonstrukcija i modernizacija okupljaju brojne struke i discipline stvorivši kreativnu jezgru stručnjaka različitih profila. Radove sufinancira država. Očekuje se da će val modernizacije začeti novu industrijsku aktivnost osvježavanja starijih zgrada, ne samo u Danskoj.

FINSKA, Lahti

nih modela

prema tehničkom direktoru u gradskom vijeću Drammena Geiru Andersenu, 700 – 800 milijuna norveških kruna.

Znaju sa smećem

vaki građanin EU-a proizvede godišnje oko pola tone otpada,, od čega glavnina dolazi u deponije. Lahti u Finskoj misli drukčije: na proljeće ove godine trebao bi proraditi sustav spaljivanja smeća koji jjii sto ovii bi osiguravao struju za cijeli grad. Testovi su u tijeku. Vlasnik energetske tvrtke (Lahti Energia) je općina. Investiralo se u najnoviju raspoloživu tehnologiju, a rezultat svega će, osim eliminacije brda smeća, biti da će energana proizvoditi 50 megawata struje i 90 megawata kolektivnog grijanja/tople vode za potrebe regije iz 250 tisuća tona

otpada. Lahti je oduvijek znao što će sa smećem – reciklira se oko 94 posto otpada, a nacionalni je prosjek 50 posto. zelenimagazin | veljača 2012. | 57

SAVJET VIŠE

EUmagaZIN

piše: Andrija Vranić > > > > > > > > konzultant za fondove EU-a andrija@mi2.hr

Kako koristiti EU-fondove

Prednost ima energetska učinkovitost Za sredstva aktualnog IPA 3 C natječu se mala i srednja poduzeća koja se bave proizvodnjom, tehničkim testiranjem proizvoda ili upravljanjem i oporabom otpada Znamo da stjecanje statusa punopravne članice Europske unije, kojem se sad već s punim pravom nadamo, donosi i ne mala financijska sredstva koja se usmjeravaju u provedbu EU-ovih politika i ostvarivanje dugoročnih ciljeva, među kojima su i ujednačen socioekonomski razvoj i očuvanje okoliša. Kako bismo vam olakšali snalaženje s korištenjem EU-fondova, u Zelenom magazinu sustavno ćemo predstavljati programe i projekte podržane kroz EU-ove financijske instrumente u Hrvatskoj. CILJ JE UNAPRIJEDITI KONKURENTNOST Natječaj za potporu povećanju konkurentnosti hrvatskih malih i srednjih poduzeća IPA 3 C tek je drugi natječaj EU-a namijenjen isključivo gospodarskom sektoru, malim i srednjim poduzećima koja se bave proizvodnjom (i proizvodnjom računalnih programa), tehničkim testiranjem proizvoda, ili upravljanjem i oporabom otpada. Financiraju se dvije vrste projekata: uvođenje tehnoloških rješenja za energetsku učinkovitost i za korištenje OIE-a u proizvodnji; certifikacija proizvoda u skladu s međunarodno priznatim standardima kvalitete u ekoproizvodnji. Iz odabira tih prioriteta lako je iščitati kako EU želi utjecati na razvoj gospodarstva i poduzetništva u Hrvatskoj - unaprijediti konkurentnost kroz snižavanje energetskog i ekološkog otiska, te potaknuti dugoročan razvoj zelenog poduzetništva. Smjernice su to održivog razvoja kojima se politički i ekonomski lideri Europe žele nametnuti u globalnoj ekonomiji. 58 | veljača 2012. | zelenimagazin

PROCEDURE SU UBLAŽENE Za uspješno prijavljene projekte predviđene su donacije od 50.000 do 200.000 eura; investitor će na to morati pridodati još barem 15% vlastitih sredstava u ukupnoj vrijednosti projekta. Fond natječaja iznosi tri milijuna eura, a kroz proces prezentacija u hrvatskim regijama prošlo je više od tisuću poduzeća, pa će za mjesto na popisu dvadesetak dobitnika biti vrlo oštro natjecanje. Na sreću, procedure prijave su ublažene - za natječaje u sklopu IPA programa više nije nužno pripremati svu složenu dokumentaciju, već se prva faza prijave obavlja putem sažetog opisa projekta na samo pet stranica; za ovaj je natječaj rok dostave sažetaka 20. veljače. Treba napomenuti da se dobivena sredstva računaju u tzv. de minimis kvotu, koja propisuje da privatno poduzeće smije

iz javnih fondova (npr. fondovi EU-a, ali i nacionalne potpore) primiti najviše 200.000 eura u razdoblju od tri godine. Time se ograničava utjecaj javnog financiranja na tržišnu utakmicu. Ipak, izvjesno je da će se raspoloživi iznosi za hrvatska poduzeća povećavati, pa je možda stiglo pravo vrijeme za zelene poduzetnike da steknu prva iskustva u prijavljivanju projekata na natječaje EU-a. Među trenutačno otvorenim natječajima za projekte iz Hrvatske izdvajamo: http://ec.europa.eu/cip/ za CIP – Competitiveness and Innovation Programme (Program za razvoj konkurentnosti i inovacija); kao i na www. hzz.hr/dfc za IPA komponenta 4 – Program razvoja ljudskih potencijala.