Zla koja su tada zadesila Kršćanstvo, naime praznovjerje, nevjerstvo, neznanje, isprazna nagađanja, pokvareni maniri – sve prirodni plodovi ljudskog srca – nisu bili novi na zemlji. Često su bili pojmljeni u povijesti država. Na Istoku, pogotovo, razne religije koje su imale svoj dan slave, ali su oslabile, su bile napadnute od njih, i savijajući se pod napadom, pale su i nikad se više nisu ustale. Hoće li Kršćanstvo doživjeti istu sudbinu? Hoće li biti uništeno kao te drevne popularne religije? Hoće li one neprijateljske sile koje je sada ugnjetavaju, i koje su već srušile toliko drugih oblika štovanja, biti sposobne smjestiti se bez protivljenja na ruševine Crkve Isusa Krista? Promatrač je tada mogao vidjeti djelovanje dva zakona po kojima Bog upravlja svijetom u svakom trenutku. Prvo, kako ima vremena za djelovanje, on započinje s pripremama ležerno i puno prije događaja koje planira ostvariti. Zatim, kada vrijeme dođe, ostvari najveće rezultate s najmanjim sredstvima...