Četvrtak, 17. april 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21323 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro
! RATU U UKRAJINI
INTERVJU: Gradonačelnik Podgorice prof. dr Saša Mujović o prvih 100 dana rada gradske uprave
Izmjene lokacije kolektora nijesu moguće bez pokretanja nove tenderske procedure, što bi ugrozilo realizaciju projekta. KfW banka je izričito saopštila da promjene lokacije nijesu prihvatljive ni dozvoljene, a sredstva koja su obezbijeđena za realizaciju važe do kraja juna 2025. godine. Dodatno, većina opreme za kolektor je već isporučena u Crnu Goru, čime bi eventualno izmještanje izazvalo i pravne posljedice, uključujući mogućnost tužbe
Izgradnja Bulevara Vojislavljevića predstavlja jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata Glavnog grada. Kada je riječ o dionici od kružnog toka u Ulici zetskih vladara do pasarele, planirano je da radovi počnu krajem aprila 2025. godine, s obzirom na to da je na ovom dijelu trase završeno oko 90 odsto postupka eksproprijacije
Glavni grad je pokrenuo inicijativu prema Ministarstvu unutrašnjih poslova sa ciljem da se Komunalnoj policiji prošire ovlašćenja, kako bi mogla direktno da izdaje kazne za nepropisno parkiranje i zaustavljanje
Završnim riječima okončano suđenje optuženima za napad na novinarku Pobjede, presuda 24. aprila
Tužiteljka Vlahović zatražila je da se Zoran Bećirović, njegov sin Luka kao i Mladen Mijatović kazne po godinu i po zatvora zbog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković i članove njene porodice
Kazahstanska aktivistkinja za ljudska prava Dinara Smailova čeka odluku o izručenju, Vlada ignorisala pisma Ujedinjenih nacija
PODGORICA - Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da je zadovoljan učincima gradske uprave u prvih 100 dana mandata.
- Rekonstruisano je više od 30 saobraćajnica, započeta je izgradnja oko 1.000 novih parking mjesta, a javni prevoz je poboljšan uvođenjem novih linija, raspisivanjem tendera za nabavku novih autobusa i planiranim besplatnim prevozom za penzionere. Gradska čistoća je podignuta na viši nivo. Imamo nove uredno održavane plastične posude, povećanu frekvenciju odvoza otpada i sanirane brojne divlje deponije. Pokrenute su zelene prakse: reciklaža stakla, plan za korišćenje deponijskog gasa i sadnja novih stabala. U oblasti digitalizacije pokrenuta je izrada aplikacije za plaćanje gradskih i komunalnih usluga, kazao je Mujović dodajući da nema izgovora i čekanja, već samo rad.
POBJEDA: Koje biste projekte ili poteze izdvojili kao najvažnije tokom prvih 100 dana gradske uprave osim ovih koje ste nabrojali? Koji su izazovi s kojima ste se suočili odmah po preuzimanju funkcije i kako ste ih prevazišli?
MUJOVIĆ: U prvih 100 dana rada, nova uprava Glavnog grada fokusirala se na konkretna poboljšanja kvaliteta života građana, uprkos izazovima i zatečenom stanju, uključujući režim privremenog finansiranja koji je usporio realizaciju brojnih planova. U fokusu je bilo unapređenje saobraćajne infrastrukture, javnog prevoza, komunalnog reda i transparentnosti u radu.
Socijalna podrška je povećana, posebno za novorođenčad i podstanare, a obezbijeđena je dodatna asistencija djeci sa smetnjama u razvoju. U sportsku infrastrukturu planirana su znatna ulaganja. Posebna pažnja posvećena je mladima kroz otvaranje omladinskog kluba i kandidaturu Podgorice za Evropsku prijestonicu mladih 2028. Nova gradska uprava je u prvih 100 dana pokazala spremnost, odgovornost i strateški pristup, postavljajući temelje za ravnomjerni i održivi razvoj Podgorice. Kroz posvećen rad, efikasno upravljanje resursima, saradnju s relevantnim akterima i otvorenu komunikaciju s građanima, ostvaren je niz konkretnih rezultata. Gradska uprava ostaje dosljedna principima odgovornog i transparentnog upravljanja, s jasnim ciljem daljeg unapređenja kvaliteta života svih građanki i građana glavnog grada.
POBJEDA: Glavni grad, nažalost, decenijama pokušava da izgradi kolektor za prečišćavanje otpadnih voda. Što je konkretno urađeno na izgradnji kolektora u Botunu u proteklih 100 dana?
INTERVJU: Gradonačelnik Podgorice prof. dr Saša Mujović o
MUJOVIĆ: Izgradnja centralnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici predstavlja jedan od najvažnijih infrastrukturnih i ekoloških projekata. S obzirom na kompleksnost zadatka, ali i na zabrinutost lokalne zajednice, Glavni grad je u prethodnom periodu sproveo niz aktivnosti kako bi osigurao maksimalnu transparentnost i stručno utemeljen pristup.
POBJEDA: Kako odgovarate na zabrinutost mještana Botuna koji su u više navrata izražavali protivljenje ovom projektu i koje su garancije da kolektor neće ugroziti životnu sredinu i zdravlje ljudi?
MUJOVIĆ: Tokom proteklih 100 dana održani su sastanci s predstavnicima Opštine Zeta, mještanima naselja Botun, međunarodnim partnerima (KfW banka), izvođačem radova (Kuzu-Alkatas), njemačkom konsultantskom kućom „Fichtner Water and Transport“, kao i s relevantnim državnim institucijama. Cilj je bio sagledavanje svih aspekata projekta i razmatranje mogućnosti unapređenja tehničkih rješenja. U tom kontekstu, sprovedeno je niz postupaka kojima bi se utvrdila izvodljivost dodatnih projektnih mjera kao što su izmještanje tačke ispusta prečišćenih voda za 1,5 km sjevernije u odnosu na prvobitno rješenje, čime se smanjuje uticaj na sliv Morače; uvođenje kvarternog tretmana i korišćenje solarne energije za energetski samoodrživ sistem; proširenje kanalizacione mreže i odvođenje otpadnih voda s područja Botuna, Cijevne, Mahale, Golubovaca i Veljeg brda – ukupno oko 1.800 hektara slivnog područja; razmatranje izmještanja postrojenja za spaljivanje mulja na alternativne lokacije i analiza mogućnosti izmještanja kompletnog postrojenja u skladu sa zakonskim, tehničkim i finansijskim parametrima.
POBJEDA: Ako sam dobro razumio, razmatrana su alternativna rješenja za Botun?
MU JOVIĆ : Dakle, Glavni grad je razmatrao alternativna tehnička rješenja, uključujući izmještanje pojedinih funkcionalnih segmenata postrojenja iz naselja Botun. Predlagano je, između ostalog, da se spalionica mulja izmjesti na druge lokacije – poput Dajbaba ili Deponije – ali prijedlozi nijesu prihvaćeni iz različitih razloga, uključujući protivljenje mještana i tehničke izazove. Izmjene lokacije kolektora nijesu moguće bez pokretanja nove tenderske procedure, što bi ugrozilo realizaciju
projekta. KfW banka je izričito saopštila da promjene lokacije nijesu prihvatljive ni dozvoljene, a sredstva koja su obezbijeđena za realizaciju važe do kraja juna 2025. godine. Dodatno, većina opreme za kolektor je već isporučena u Crnu Goru, čime bi eventualno izmještanje izazvalo i pravne posljedice, uključujući mogućnost tužbe. Na osnovu zakonske procedure, Agencija za zaštitu životne sredine je završila elaborat o uticaju na životnu sredinu, a trenutno je u toku obrada pristiglih komentara iz javne rasprave. Rok za izmjenu i dopunu je 90 dana od prijema, a Glavni grad, u saradnji s obrađivačem elaborata, dostaviće odgovore na sve primjedbe i pružiti dodatna pojašnjenja koja se tiču uticaja na zdravlje ljudi i zaštitu životne sredine. Nijedna aktivnost se neće sprovoditi bez dodatne stručne procjene i komunikacije s građanima.
Ovaj projekat, pored lokalnog značaja, dio je šire obaveze Crne Gore u okviru pregovaračkog poglavlja 27, a Glavni grad ostaje posvećen pronalaženju kompromisnih rješenja koja će biti u interesu građana, zaštiti životne sredine i zakonitosti cjelokupnog procesa.
P OBJEDA: Vratimo se na trenutno glavni saobraćajni čep u glavnom gradu. Kakav je status radova na Bulevaru Vojislavljevića i kada se očekuje njegovo konačno završavanje?
MUJOVIĆ: Izgradnja Bulevara Vojislavljevića predstavlja jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata
Glavnog grada. Kada je riječ o dionici od kružnog toka u Ulici zetskih vladara do pasarele, planirano je da radovi počnu krajem aprila 2025. godine, s obzirom na to da je na ovom dijelu trase završeno oko 90 odsto postupka eksproprijacije.
Međutim, dio vlasnika se ne slaže s ponuđenom cijenom nadoknade, iako je ista određena od strane nadležne komisije u skladu s važećim zakonskim procedurama. U konkretnom slučaju, ponuđena cijena iznosi 310 eura po kvadratnom metru i smatra se maksimalnom za taj dio grada. Ipak, ako to zakonski okvir omogući, Glavni grad je spreman da razmotri mogućnost izdvajanja dodatnih sredstava, u cilju po-
stizanja dogovora u obostranom interesu. Glavni grad ostaje posvećen rješavanju svih otvorenih pitanja na zakonit, transparentan i odgovoran način, kako bi se omogućilo dalje napredovanje u realizaciji radova na Bulevaru Vojislavljevića.
POBJEDA : Saobraćajni problemi su sve veći – koji su konkretni koraci preduzeti za unapređenje saobraćajne infrastrukture u gradu? Da li postoji plan za razvoj javnog prevoza, kao dugoročnog rješenja za saobraćajne gužve?
MUJOVIĆ: Gradska uprava kontinuirano sprovodi niz mjera sa ciljem unapređenja saobraćajne infrastrukture, javnog prevoza i ukupnog komunalnog reda. Fokus je
na stvaranju funkcionalnijeg, sigurnijeg i održivijeg saobraćajnog sistema za sve građane. Kada je riječ o javnom prevozu, Glavni grad je raspisao tender u vrijednosti od dva miliona eura za nabavku novih autobusa. Uvedene su dvije nove linije, a u proceduri je i uvođenje besplatnog prevoza za penzionere. Pored toga, planirana je izgradnja novih autobuskih stajališta i modernizacija voznog parka, u cilju stvaranja pouzdanije i pristupačnije mreže linijskog prevoza. Radi bolje protočnosti saobraćaja i bezbjednosti pješaka, postavljeni su zaštitni stubići na više lokacija – među kojima su Bulevar Pera Ćetkovića, Ulica moskovska
„KK Budućnost Voli nije zanemaren, prošle godine mu opredijeljeno milion eura“
POBJEDA: Lično ste intervenisali i koristili svoje konekcije kada su u pitanju sponzorstva za razne klubove pod patronatom Glavnog grada uključujući FK Budućnost, ŽRK Budućnost i vaterpolo klub. Zašto je utisak da izostaje podrška KK Budućnost Voli, koji je uz rukometašice najpoznatiji sportski brend glavnog grada?
MUJOVIĆ: Gradska uprava Glavnog grada Podgorica prepoznaje značaj sportskih kolektiva kao važnih nosilaca sportskog duha, identiteta i tradicije našeg grada. Naš cilj je uspostav-
ljanje pravičnih, transparentnih i održivih mehanizama podrške svim sportskim klubovima čiji je osnivač Glavni grad – bez izuzetaka i uz poštovanje zakonskih i budžetskih procedura. Raspodjela sredstava klubovima, uključujući i Košarkaški klub Budućnost Voli, vrši se isključivo putem javnog konkursa. Zbog režima privremenog finansiranja na početku godine, konkurs je raspisan s izvjesnim kašnjenjem – što je administrativna okolnost na koju gradska uprava nije mogla uticati. Shodno zakonu, konkurs se raspisuje najkasnije 30 dana nakon
usvajanja budžeta Glavnog grada, a sve procedure su sprovedene uz maksimalnu efikasnost. Klubovi čiji je osnivač Glavni grad bili su u obavezi da najkasnije do 1. septembra prethodne godine dostave plan troškova za narednu budžetsku godinu. Na osnovu toga, sredstva za njih su već uključena u prijedlog budžeta za 2025. godinu i biće isplaćena u najkraćem zakonskom roku, u skladu sa zaključenim ugovorima.
Kada je riječ o KK Budućnost Voli, želimo jasno istaći da ovaj klub nije zanemaren, niti nepravedno tretiran.
17. april 2025.
gradske uprave
Izmjene lokacije kolektora nijesu moguće bez pokretanja nove tenderske procedure, što bi ugrozilo realizaciju projekta. KfW banka je izričito saopštila da promjene lokacije nijesu prihvatljive ni dozvoljene, a sredstva koja su obezbijeđena za realizaciju važe do kraja juna 2025. godine. Dodatno, većina opreme za kolektor je već isporučena u Crnu Goru, čime bi eventualno izmještanje izazvalo i pravne posljedice, uključujući mogućnost tužbe
Izgradnja Bulevara Vojislavljevića predstavlja jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata Glavnog grada. Kada je riječ o dionici od kružnog toka u Ulici zetskih vladara do pasarele, planirano je da radovi počnu krajem aprila 2025. godine, s obzirom na to da je na ovom dijelu trase završeno oko 90 odsto postupka eksproprijacije
Glavni grad je pokrenuo inicijativu prema Ministarstvu unutrašnjih poslova sa ciljem da se Komunalnoj policiji prošire ovlašćenja, kako bi mogla direktno da izdaje kazne za nepropisno parkiranje i zaustavljanje
i Bulevar Džordža Vašingtona. Međutim, dio građana namjerno uklanja ili oštećuje postavljene stubiće. Primjer za to je lokacija kod Krivog mosta, gdje su više puta popravljani nakon što su ih pojedinci uklonili kako bi mogli nepropisno da skreću ulijevo iz pravca Zabjela – uprkos zabrani i činjenici da se dozvoljeno skretanje nalazi nekoliko metara dalje. Ovakva ponašanja narušavaju red i dodatno otežavaju svakodnevno funkcionisanje saobraćaja.
Slična praksa je i s nepropisnim parkiranjem. Nažalost, svakodnevno svjedočimo slučajevima gdje vozači sa „upaljena četiri žmigavca“ pravdaju zaustavljanje na trotoaru, pješačkom prelazu ili u drugoj saobraćajnoj traci – što dodatno ugrožava bezbjednost svih učesnika u saobraćaju i stvara zastoje.
Naprotiv, Glavni grad u potpunosti cijeni njegov istorijski i savremeni značaj, kao jednog od najvažnijih sportskih brendova Podgorice i Crne Gore. Samo u prošloj godini, Glavni grad je ovom klubu opredijelio iznos od 1.000.000 eura, uz omogućavanje besplatnih termina za treninge u objektima javnog preduzeća „Sportski objekti“.
Osim toga, u prethodnom periodu Glavni grad je preuzeo brigu o Ženskom rukometnom klubu Budućnost, koji se nalazio u ozbiljnim problemima, iako su se do tada kao osnivači vodila privatna lica. Takođe, Glavni grad je stao iza PVK Budućnost, kojem je ove godine udvostručen broj termina na zatvorenom bazenu SC
Ovakvi postupci najbolji su primjer saobraćajne nekulture i neodgovornosti prema kolektivnom interesu.
Uz sve to, treba uzeti u obzir i realnost pretjeranog broja vozila na teritoriji glavnog grada, koji iz godine u godinu rapidno raste. Fizički je nemoguće obezbijediti prisustvo komunalnih službi na svakom mjestu, u svakom trenutku – posebno uzimajući u obzir ograničene resurse, broj izvršilaca i važeći zakonski okvir. Tako, jedan komunalni policajac trenutno pokriva područje od park-šume Tološi do Donje Gorice.
POBJEDA : Kako komentarišete problem nepropisnog parkiranja i sporost u njegovom sankcionisanju?
MUJOVIĆ : Glavni grad je pokrenuo inicijativu prema Ministarstvu unutrašnjih poslova sa ciljem da se Komunalnoj policiji proši-
„Morača“. Potpisan je i protokol s Vaterpolo i plivačkim savezom za održavanje Svjetskog kupa u Podgorici. Podsjećamo da Glavni grad, osim što finansira klubove, istima omogućava i besplatno korišćenje sportskih termina, što je izdatak koji dodatno potvrđuje nivo podrške lokalne uprave. U stalnoj smo komunikaciji s predstavnicima KK Budućnost Voli i nejasno je na osnovu kojih informacija se formira narativ o nedostatku podrške. Glavni grad ostaje dosljedan principima odgovornog upravljanja i jednakog tretmana svih sportskih subjekata, sa ciljem stvaranja stabilnog i podsticajnog ambijenta za dalji razvoj sporta u Podgorici.
la, sistem može prilagoditi svjetlosnu signalizaciju tako da im omogući brži prolazak kroz raskrsnicu. Jedna od ključnih prednosti ovog sistema je mogućnost prikupljanja i analize saobraćajnih podataka, što će omogućiti preciznije i efikasnije planiranje budućih infrastrukturnih rješenja. Za 2025. godinu planirana je druga faza implementacije adaptibilnog sistema, koja će obuhvatiti raskrsnice d už Bulevara Svetog Petra Cetinjskog i Bulevara Ivana Crnojevića. Očekuje se da će ovaj koncept, zasnovan na naprednoj detekciji vozila, doprinijeti optimizaciji saobraćajnih tokova u prosjeku od 10 do 20 odsto, čime se stvara značajan pomak ka modernijem i održivijem saobraćajnom sistemu glavnog grada.
re ovlašćenja, kako bi mogla direktno da izdaje kazne za nepropisno parkiranje i zaustavljanje. Jačanje kaznene politike za nesavjesne vozače predstavlja jedan od ključnih koraka ka unapređenju saobraćajne kulture i funkcionisanju saobraćajnica.
Dodatno, radi poboljšanja protoka saobraćaja, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici već je uspostavljen tzv. „zeleni talas“ u oba smjera. U jutarnjim satima, građani koji se kreću iz pravca Tološa ka Starom aerodromu, brzinom od 40 do 50 km/h, ovu dionicu prelaze za tri–četiri minuta. Isti režim funkcioniše i u popodnevnim časovima, u smjeru od Starog aerodroma ka naselju Tološi, kako bi se omogućio efikasniji povratak građana kućama nakon radnog dana.
POBJEDA: Postoje li konkretni planovi za uvođenje „zelenih talasa“, pametnih semafora ili reorganizaciju ključnih raskrsnica?
MUJOVIĆ: Krajem 2024. godine implementiran je sistem adaptibilnog upravljanja saobraćajem – tzv. „pametni semafori“ – na deset raskrsnica u gradu. Za razliku od prethodnog fiksnog režima rada, novi sistem koristi veliki broj senzora i tehnologiju video-detekcije za praćenje saobraćajnih tokova u realnom vremenu, omogućavajući tako dinamičku optimizaciju rada semafora. Sistem dodatno uključuje tastere za najavu pješaka (tzv. žute kutije), koji omogućavaju bržu reakciju signalizacije i bezbjednije prelaske na pješačkim prelazima. Semafori su podešeni i da daju prioritet određenim kategorijama vozila – poput vozila javnog gradskog prevoza i hitnih službi. Prepoznavanjem ovih vozi-
Moja vjerska uvjerenja ne utiču na profesionalne odluke
POBJEDA: Nedavno ste učestvovali u javnom vjerskom obredu što je izazvalo brojne reakcije. Kako odgovarate na kritike da gradonačelnik treba da ostane neutralan kada je riječ o vjeri?
MUJOVIĆ: Kao nosilac javne funkcije i neko ko se zalaže za otvorenost, transparentnost i dostupnost u radu, svjestan sam da pravo na privatnost, kao i eventualna kritika, stoje u obrnutom odnosu prema značaju funkcije koju neko obavlja. Javna dužnost podrazumijeva viši stepen odgovornosti, ali i pojačanu pažnju javnosti.
Kada je riječ o prisustvu događajima, uključujući i onima vjerskog karaktera – poput iftara ili crkvene slave u Momišićima – takvi nastupi ne predstavljaju izražavanje ličnih vjerskih uvjerenja, već prije svega institucionalni čin poštovanja prema građanima i zajednicama koje čine dio društvenog tkiva našeg grada. Podgorica je multikonfesionalna sredina i upravo ta raznolikost – vjerska, kulturna i identitetska – predstavlja jednu od njenih najvećih vrijednosti.
POBJEDA: Smatrate li da Vaše lično vjersko uvjerenje može uticati na obavljanje javne funkcije?
MUJOVIĆ: Moja lična ubjeđenja ni na koji način ne utiču na profesionalne odluke koje donosim u okviru svojih nadležnosti. Svaku dužnost obavljam isključivo vođen javnim interesom, uz puno poštovanje ustavnih načela, zakonitosti i jednakog odnosa prema svim građanima. Podgorica je i treba da ostane grad po mjeri svih svojih stanovnika – bez izuzetaka, s punim uvažavanjem prava na različitost, slobodu izražavanja i međusobno poštovanje.
U cilju dugoročnog planiranja, Glavni grad je formirao komisiju koja će pratiti izradu strategije razvoja saobraćaja. Strategija će obuhvatiti analizu postojećeg stanja i dati preporuke za održivi saobraćajni razvoj. Dodatno, planira se izmjena cjenovne politike parkiranja u centru grada, kako bi se podstakla manja upotreba automobila u užem jezgru grada i smanjile gužve.
Gradska uprava ostaje posvećena unapređenju saobraćaja i stvaranju funkcionalnog, održivog i sigurnog sistema kretanja za sve.
POBJEDA: Kakva je politika gradske uprave kada je riječ o podršci izgradnji vjerskih objekata različitih konfesija imajući u vidu najavu o izgradnji više od 20 novih vjerskih objekata? Kako obezbjeđujete ravnotežu između potreba vjerskih zajednica i očuvanja javnog prostora?
MUJOVIĆ: Izgradnja vjerskih objekata je u nadležnosti vjerskih zajednica i realizuje se u skladu sa zakonskom regulativom i važećim planskim dokumentima. Glavni grad sve zahtjeve vjerskih zajednica razmatra objektivno i nepristrasno, bez ikakve diskriminacije, uvažavajući činjenicu da su ti zahtjevi u skladu s potrebama i interesima građana koji žive u različitim djelovima Podgorice. Gradska uprava postupa odgovorno i nastoji da se očuva ravnoteža između potreba vjerskih zajednica i interesa šire društvene zajednice.
Kako se u narednom periodu očekuje usvajanje izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice – koji je pripremilo nadležno ministarstvo u skladu sa Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata –
precizniji odgovori o planiranim lokacijama za izgradnju vjerskih objekata biće mogući nakon usvajanja tog dokumenta.
Glavni grad poštuje pravo na slobodu vjeroispovijesti i podržava inicijative koje su usklađene sa zakonom, planskim rješenjima i interesima lokalne zajednice. Razvoj grada podrazumijeva i razvoj zajednica koje u njemu žive, a u tom kontekstu izgradnja vjerskih objekata – kao mjesta duhovnosti, zajedništva i identiteta – ima svoju važnu ulogu. Time se dodatno jačaju vrijednosti međusobnog poštovanja, tolerancije i multikonfesionalnog suživota, po čemu je Podgorica oduvijek bila prepoznata.
POBJEDA: Kakvi su planovi vezani za renoviranje ili izgradnju novog Gradskog stadiona? Da li je gradska uprava uključena u planiranje i finansiranje stadiona, s obzirom na važnost tog objekta za sport i kulturu grada? Koliko su realne najave da će Podgorica dobiti savremeni stadion koji ispunjava UEFA standarde? Možete li pojasniti da li postoje konkretni rokovi, planovi ili partneri u realizaciji tog projekta?
MUJOVIĆ: Gradski stadion predstavlja jedan od najznačajnijih sportskih objekata i ima važno mjesto u planovima razvoja sportske infrastrukture Podgorice. U prethodnom periodu riješen je višegodišnji problem tr avnate podloge, čime su unaprijeđeni uslovi za odigravanje utakmica. Zamjena trave planirana je za kraj aprila 2025. godine, a očekuje se da će radovi biti završeni u roku od 45 dana.
Pored toga, u Planu javnih nabavki Uprave za kapital-
ne projekte predviđeno je pokretanje izgradnje Istočne tribine Gradskog stadiona s podzemnom garažom –u vrijednosti od 26,4 miliona eura s PDV-om.
Projekat je moguće realizovati i finansirati kroz multilateralnu saradnju između Vlade Crne Gore, Glavnog grada i Fudbalskog saveza Crne Gore, što je ujedno predviđeno zakonskim okvirom. Trenutno su u toku dogovori o načinu i modelu sufinansiranja, nakon čega će uslijediti potpisivanje sporazuma. Time će biti stvoreni uslovi za početak realizacije ovog značajnog projekta.
Kada je riječ o izgradnji nacionalnog stadiona, razmatra se lokacija na području Starog aerodroma, urbanistički već predviđena za ovu namjenu. Međutim, s obzirom na to da bi realizacija takvog objekta podrazumijevala kompletnu izgradnju od temelja, njegova realizacija bi mogla biti planirana u okviru narednog petogodišnjeg perioda – od 2030. do 2035. godine. Nacionalni stadion bi, naravno, bio izgrađen u skladu sa standardima UEFA i FIFA.
I u slučaju realizacije nacionalnog stadiona, Gradski stadion pod Goricom zadržao bi svoju funkciju – kao dom FK Budućnost i mlađih reprezentativnih selekcija. Time bi se sačuvao i dalje koristio objekat od posebnog istorijskog i simboličkog značaja za Podgoricu. Glavni grad ostaje posvećen daljem razvoju sportske infrastrukture, modernizaciji postojećih objekata i stvaranju što boljih uslova za sportiste, klubove i građane – u partnerstvu sa sportskim savezima i svim relevantnim institucijama. Nenad ZEČEVIĆ
Kako na sporu dinamiku crnogorskog evropskog puta dodatnu sjenku baca uspjeh susjeda
PODGORICA - Dok Crna
Gora grca u problemima i nada se, u najboljem slučaju, zatvaranju dva pregovaračka poglavlja sa EU do kraja juna, susjedna Albanija ostvaruje izuzetne uspjehe u pregovorima i već je vrlo blizu da nas prestigne, upozorila je građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić.
Ona je, za Pobjedu, komentarisala albansko otvaranje klastera poglavlja, kao i poruke evropske komesarke za proširenje Marte Kos
Podsjećamo, Albanija je prije nekoliko dana na četvrtoj međuvladinoj konferenciji sa EU otvorila klaster 2, koji obuhvata poglavlja 1 (sloboda kretanja robe), 2 (sloboda kretanje radnika), 3 (pravo poslovnih nastanjivanja i sloboda pružanja usluga), 4 (sloboda kretanja kapitala), 6 (pravo privrednih društava), 7 (intelektualna svojina), 8 (konkurencija), 9 (finansijske usluge) i 28 (zaštita potrošača i zdravlja).
Na pres konferenciji koja je održana tim povodom, komesarka Kos izjavila je da je Albanija bliža nego ikada pridruživanju Evropskoj uniji, te da ta zemlja predstavlja „uspješnu priču procesa proširenja“. - Napravili smo još jedan korak ka članstvu u EU. Potrebno je puno rada da bismo postigli rezultate, a vi morate ostati motivisani. Plan je da sva poglavlja otvorimo ove, a zatvorimo iduće godine. Punopravno članstvo će donijeti značajne koristi - istakla je Kos. Optimistične prognoze kada je u pitanju Albanija i njeno pridruživanje EU Kos je dala i prilikom nedavne posjete toj zemlji.
- Mogu reći da je Albanija napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se da EU više neće imati 27, već 28 članica, sa Albanijom koja bi nam se pridružila - kazala je Kos prilikom martovske posjete Elbasanu. Sve ove poruke, uz činjenicu da Crna Gora ostavlja sve manje pozitivan utisak u pregovaračkom procesu, ukazuju na
to da se, smatra Bajramspahić, naša zemlja gubi iz narativa o skorom proširenju.
POLAGANJE RAČUNA
- Odlučnost kojom Albanija napreduje budi žal što i u Crnoj Gori nemamo takvu fokusiranost na cilj i predanost u ispunjavanju obaveza - ističe Bajramspahić. Ona podsjeća da je Albanija zvanično počela pregovore 19. jula 2022. godine, kada je počeo skrining proces i da je za manje od tri godine ostvarila nevjerovatan uspjeh, dok je Crna Gora, kako navodi, od političkih promjena 2020. zatvorila samo tri poglavlja i protraćila pet godina na prazan hod.
Zbog svega toga, Bajramspahić smatra da Vlada Crne Gore i parlamentarna većina moraju da pruže ozbiljan odgovor građanima zašto su pristupni pregovori Crne Gore sa EU usporeni i razvodnjeni.
Ukoliko ne zatvorimo dva pregovaračka poglavlja do juna, odgovorni moraju položiti račune i podnijeti odgovornost. U protivnom, može se zaključiti da Vlada podržava sabotiranje EU puta, smatra Bajramspahić
- Primjer Albanije pokazuje koliko su svi izgovori o tome kako napredak zavisi od vanjskih, a ne unutrašnjih faktora, zapravo izgovori kojima se pravdaju neuspjesi u pregovorima - ističe sagovornica Pobjede.
U protivnom, može se zaključiti da Vlada podržava sabotiranje EU puta kako bi što duže mogla funkcionisati u
Odlučnost kojom Albanija napreduje budi žal što i u Crnoj Gori nemamo takvu fokusiranost na cilj i predanost u ispunjavanju obaveza - ističe Bajramspahić
tri klastera, odnosno nevjerovatnih 16 od 33 pregovaračka poglavlja.
- Albanija je imala drugu međuvladinu konferenciju 15. oktobra 2024. godine, kada je otvorila prvi klaster „Temeljna prava“. Samo dva mjeseca kasnije, imala je treću međuvladinu konferenciju na kojoj je otvorila klaster 5 „Vanjski odnosi“ i to dan nakon što je i Crna Gora imala 16. međuvladinu konferenciju, u decembru 2024. Međutim, dok Crna Gora stagnira i od tada nema pomaka, Albanija je imala novu, četvrtu međuvladinu konferenciju prije dva dana. Na aprilskoj međuvladinoj konferenciji Albanija je otvorila klaster 2 „Unutrašnje tržište“. Naš južni susjed i Evropska komisija planiraju da Albanija već za mjesec dana, dakle, u maju, otvori još dva klastera, i to klastere 4 „Zelena agenda i održiva povezanost“ i 5 „Resursi, poljoprivreda i kohezija“, koji obuhvataju devet poglavljapodsjeća sagovornica Pobjede. Paralelno sa tim, kako navodi Bajramspahić, albanska pregovaračka struktura ubrzano radi i na zatvaranju poglavlja. Ona podsjeća i na izjavu komesarke za proširenje Marte Kos o zajedničkom planu Evropske komisije i Albanije da ta zemlja otvori sva poglavlja ove godine i sve ih zatvori već sljedeće.
Ona dodaje da je krajnje vrijeme da Vlada pravovremeno preuzme mjere predostrožnosti kako bi se do juna uklonile sve prepreke za zatvaranje poglavlja 5, koje se odnosi na javne nabavke, i poglavlje 4, koje se tiče slobode kretanja kapitala, a kako ne bismo „čak i taj slabašni napredak prokockali“. - Ukoliko ne zatvorimo ta dva poglavlja do juna, odgovorni moraju položiti račune i podnijeti odgovornost.
„čak i taj slabašni napredak
nesređenom balramspahić.
Kako dodaje, čak i sa zatvaranjem navedena dva poglavlja do juna, dinamika napretka Cr- Zabrinjava što ne izgleda
Dina Bajramspahić
kao da su pristupni pregovori prioritet Vlade i vlauspjesi bi više ličili na albanske - istakla je ona.
Zbog nedostatka kvoruma, odgođen sastanak Radne grupe za izradu Nacrta zakona o nansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja
PODGORICA - Sastanak Radne grupe za izradu Nacrta zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, koji je trebalo da bude održan juče, odgođen je za 24. april, zbog nedostatka kvoruma.
- Sastanku nije prisustvovala većina članova Radne grupe, što je onemogućilo njeno održavanje - saopšteno je iz Skupštine. Podsjećamo, Nacrt ovog zakona samo je dio zakonodavnog okvira kojim bi parlamen-
tarci trebalo da zaokruže rad na setu zakona koji se odnose na reforme izbornog sistema i koji bi trebalo da budu usklađeni sa evropskom praksom.
Na sjednici Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu koja je održana krajem prošlog mje-
seca najavljeno je da će 9. aprila biti održan sastanak radne grupe na kojem je trebalo da se razmatraju sugestije nevladinog sektora, akademske zajednice i institucija na Nacrt zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.
dajuće većine, jer da jesu, ca da je za svega šest
mjeseci, podsjeća Bajramspahić, otvorila
Međutim, ni taj rok nije ispoštovan, jer se na dogovorenom sastanku pojavio manji broj članova, zbog čega je sjednica morala biti odgođena.
- Faktori sjajnog albanskog uspjeha su snažna politička volja, nepokolebljiva predanost EU agendi, stoprocentna geostrateška usaglašenost sa EU, dobri međususjedski odnosi i aktivan doprinos regionalnoj stabilnosti. Tu su i intenzivna i konstruktivna diplomatija, pouzdanost u savezništvu, strukturne reforme, makroekonomska stabilnost, napredna digitalizacija javne uprave koja je umanjila administrativnu korupciju, napredno korišćenje EU instrumenata i pretpristupnih fondova, kao i spremnost na odricanja zarad višeg cilja – zaključila je Bajramspahić. Bojan ĐURIŠIĆ
Na sjednici održanoj krajem marta, odlučeno je da predstavnici NVO pošalju „mapu puta“ koja podrazumijeva formiranje radnih grupa za rad na preostalim zakonima u okviru sveobuhvatne izborne reforme, a da se Nacrt zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja pošalje na petnaestodnevnu javnu raspravu. Ir. M.
Predsjednik Crne Gore sastao se sa predstavnicima opštine Ulcinj, premijer traži dopunu dnevnog reda sjednice Skupštine
Svaka investicija koja dolazi mora da bude utemeljena na dvije ključne stvari: na zakonima države i na potrebama građana – poručio je Milatović. Nimanbegu je poručio da Ulcinj neće prihvatiti poniženje koje im, kako je rekao, priređuje premijer Milojko Spajić
PODGORICA – Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović poručio je da je uz građane Ulcinja i upozorio da predloženi sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) predstavlja ozbiljno narušavanje ustavnog poretka i zakonodavnog okvira Crne Gore. On se juče sastao sa predstavnicima ulcinjske opštine. Premijer Milojko
Spajić uputio je juče pisani prijedlog šefu parlamenta Andriji Mandiću da se dnevni red sjednice Skupštine, koja je sazvana za danas, dopuni prijedlozima zakona o potvrđivanju dva sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U pitanju su Prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vla-
de Crne Gore i Vlade UAE, te Prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade UAE o ekonomskoj saradnji, koji su parlamentu dostavljeni 8. aprila. Spajić je 28. marta potpisao sporazume o ekonomskoj i o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina sa UAE. Nakon sastanka s lokalnim rukovodstvom Ulcinja, predsjednik Milatović je kritikovao Vladu zbog, kako je naveo, neozbiljnog pokušaja da bez šire institucionalne debate uputi sporazum u skupštinsku proceduru.
InvestIcIje Milatović je istakao da nakon razgovora sa svim predstavnicima građana Ulcinja u lokalnoj skupštini šalje važnu poruku da je ,,predsjednik države uz građane Ulcinja, posebno danas kada govorimo o temi sporazuma koji je potpisan sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima“.
Danas protestno okupljanje ispred parlamenta
Grupa nevladinih organizacija najavila je za danas u 9.30 sati protestno okupljanje ispred Skupštine povodom namjere Vlade da hitnim postupkom uvrsti na dnevni red spo-
razum sa UAR koji se, kako se navodi, tiče budućnosti Velike plaže.
- Riječ je o pokušaju da se bez javne rasprave, bez transparentnosti i uz kršenje zakonskih proce-
dura, progura multimilijarderski dogovor koji bi mogao imati ozbiljne posljedice po javni interes i prirodna bogatstva Crne Gore – kaže se u saopštenju.
- Ne postoji niko u Ulcinju ko je protiv investicija, i ja sam to danas čuo od svih predstavnika građana Ulcinja, koji dolaze iz svih političkih partija. Međutim, svaka investicija koja dolazi u Ulcinj ili u Crnu Goru, mora da bude utemeljena na dvije ključne stvari: na zakonima države Crne Gore i na potrebama građana. Mislim da su moji stavovi o sporazumu o saradnji u turizmu i o razvoju nekretnina između Crne Gore i Emirata, koji je potpisan i koji je sada u formi lex specialis dostavljen Skupštini Crne Gore – vrlo jasni. Radi se o sporazumu koji, vrlo jasno, anulira ključne zakone Crne Gore. Takav sporazum mora biti nezakonit, jer je u suprotnosti sa načelima Ustava Crne Gore, i kao takav suprotan je potrebama lokalne zajednice, koja je jasno rekla na Skupštini opštine Ulcinj da je protiv ovako najavljene investicijekazao je Milatović.
Zakonodavni odbor je većinom glasova izglasao prijedloge zakona o potvrđivanju sporazuma Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina i ekonomskoj saradni, odnosno utvrdio da su u skladu sa Ustavom i domaćim pravnim sistemom.
Ministarka javnih radova
Majda Adžović je navela
da su svi navikli na tromost države pa razumije zabrinutost zbog brzine procesa, ali da u dokumentima nema ništa zakulisno i tajno. Oslobađanje od Zakona o javnim nabavkama je, kako je kazala, uvršteno kako bi se stvorila sigurnost za potencijalnog investitora i tvrdi da su sporazumi usklađeni sa domaćim zakonodavstvom. Izvršna direktorka Mreže
za afirmaciju nevladinog
sektora (MANS) Vanja
Ćalović-Marković je kazala da je konkretno sporno što nije jasno definisano da li će se sporazum staviti iznad Ustava i može li biti u koliziji sa međunarodnim sporazumima koje je Crna Gora već usvojila. Istakla je da to nije pojašnjeno ni poslanicima koji treba da glasaju. Ćalović-Marković je kazala da
osim tendera, Vlada preduzima sve korake da bi se obezbijedilo zemljište bez javnih nabavki, tendera ili drugih procedura.
Nimanbegu traži sastanak sa Mandićem
Predsjednik opštine Ulcinj Genci Nimanbegu pozvao je predsjednika Skupštine Andriju Mandića da u što kraćem periodu organizuje sastanak sa delegacijom opštine Ulcinj. U zahtjevu Mandiću, koji je medijima dostavio Nimanbeguov kabinet, navodi se da Nimanbegu predlaže da Mandić danas u deset časova u Skupštini primi delegaciju opštine Ulcinj.
Naglasio je, analizirajući sporazum, da se jasno postavlja pitanje njegove usaglašenosti sa ključnim odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crne Gore, čime se postavlja dodatno pitanje da li je sporazum, kao takav, u suprotnosti sa našim evropskim putem. Podsjetio je da je u utorak apelovao da se sačeka mišljenje Evropske komisije po ovom pitanju.
Poslanik PES-a Vasilije Čarapić je naveo da je prije sjednice podnio amandman na sporazume u kom se govori da će se ,,ugovori morati potvrditi u Skupštini i da ona mora donijeti odluku o raspolaganju državnom imovinom“. Poslanik Albanske alijanse Ilir Čapuni je naveo da Ulcinju smeta što hitnost uskraćuje pravo javnosti na mišljenje, pa je pitao zašto se žuri... - Kojim zakonom smo stanogradnju proglasili nacionalnim interesom? Zašto se ide mimo planova i na stanogradnju i šta ako Evropska komisija dâ odgovor da su zabrinuti sporazumom, a mi smo ga izglasali - pitao je Čapuni.
- Mogu da potvrdim da sam prošle sedmice, prvi put kao predsjednik države, upravo zato što je tema važna i u ime ovih građana čije interese štitim u Crnoj Gori, prema kojima osjećam odgovornost, uputio pismo komesarki za proširenje, tražeći jasan stav – da li je sporazum koji sada dolazi u formi zakona u skladu sa pravnom tekovinom Evropske unije - kazao je Milatović.
Pon I ženje
Genci Nimanbegu je poručio da Ulcinj neće prihvatiti poniženje koje im, kako je rekao, priređuje premijer Milojko Spajić Pozvao je poslanike da se izjasne da li treba na brzinu da usvajaju nešto ,,čemu se Ulcinjani protive“.
- Ova bitka je sada počela. Ko bude glasao za ovaj zakonski prijedlog, smatraće se neprijateljem opštine Ulcinj - kazao je on. n. KovAČevIĆ s. PoPovIĆ
U Ministarstvu finansija tvrde da pažljivo prate valutna kretanja koja utiču na dolarski kredit za izgradnju prve dionice auto-puta
Imajući u vidu trenutna tržišna kretanja i prognoze koje ukazuju na srednjoročno jačanje eura u odnosu na američki dolar, tim resora finansija odlučio je da produži postojeći hedžing aranžman do jula 2028. čime je pokriven dodatni period povoljnije otplate od šest rata, saopšteno je iz Ministarstva finansija
PODGORICA - Pravovremenom odlukom Ministarstva finansija - novim prilagođavanjem hedžing aranžmana za naslijeđeni dolarski kredit kod prioritetne dionice auto-puta, Crna Gora je uspjela da zaštiti državni budžet i izbjegne rizik od potencijalnog gubitka zbog nepovoljnijih kretanja na tržištu, saopšteno je iz tog resora.
Tim resora finansija, uz saglasnost Vlade, produžio je hedžing za dolarski kredit kod kineske Exim banke do jula 2028. godine, uz mogućnost korekcije uslova aranžmana usljed procjene da je potrebna dodatna zaštita budžeta. - Obezbijeđena je fiksirana kamatna stopa od 1,46 odsto, koja je i dalje znatno povoljnija od ugovorene od dva odsto, a time je osigurana korist, nakon niza ušteda kod povoljnijeg kursa u prethodnom periodu - navodi se u saopštenju.
Uz fleksibilnost koju ovakav hedžing aranžman pruža, Ministarstvo će i u narednom periodu pratiti kretanja na tržištu i donositi odluke kojim će da štiti budžet i njegovu održivost
te stabilnost javnih finansija. - S obzirom na kontinuirane promjene na svjetskom tržištu, uzrokovane najavljenim carinama koje produbljuju nesigurnost u globalnoj ekonomiji i izazov su održivom
rastu, Ministarstvo finansija nastavlja sa pažljivim i odgovornim praćenjem valutnih kretanja koja utiču na naslijeđeno zaduženje u američkim dolarima iz 2014. godine, realizovano kod kineske Exim
banke za finansiranje prve dionice auto-puta Bar – Boljare - rekli su iz Ministarstva. Imajući u vidu trenutna tržišna kretanja i prognoze koje ukazuju na srednjoročno jačanje eura u odnosu na ame-
rički dolar, odlučeno je da se postojeći hedžing aranžman produži umjesto do januara 2026, do jula 2028. godine, čime je pokriven dodatni period povoljnije otplate od šest rata.
Panel diskusija „Predvidivost poslovnog ambijenta kao osnova razvoja“ održana na Ekonomskom fakultetu
- Ova odluka donijeta je u pravom trenutku, jer bi, prema trenutnim projekcijama tržišta, dalje čekanje kao i do januara naredne godine dovelo do nepovoljnijih uslova usljed mogućeg pogoršavanja tržišne situacije, što bi državu koštalo u kraćem roku - navodi se u saopštenju. Pravovremena reakcija Ministarstva, ne samo da je sačuvala državu od takvog scenarija, već je omogućila i dugoročnu predvidivost troškova otplate, što je od ključne važnosti za stabilno planiranje javnih finansija.
- Podsjećamo da je resor finansija 42. vlade na vrijeme reagovao 2021. godine - otvaranjem hedžing aranžmana, koji je tada fiksirao kamatnu stopu u eurima na dvogodišnji period, pokrivajući tri otplatne rate. Međutim, izlaskom iz aranžmana po odluci Ministarstva finansija i 43. vlade, država je ostavljena izložena valutnom riziku i fluktuacijama, bez zaštitnih mehanizama - rekli su iz Ministarstva. Dodaje se da je upravo zbog odgovornog i strateškog pristupa, Ministarstvo finansija 44. Vlade odlučilo da u januaru ponovo aktivira hedžing aranžman, sa klauzulom obaveznog prekida predviđenom za januar 2026. godine.
- Ova odluka već je donijela rezultate - za tri otplatne rate, a zaključno sa januarom, državni budžet je ostvario uštedu od oko 12 miliona eura, što jasno potvrđuje da je pravovremeno preduzeta mjera bila ispravna i opravdana - navodi se u saopštenju.
Navedeno je da Ministarstvo finansija, na čelu sa ministrom Novicom Vukovićem, ostaje posvećeno odgovornom upravljanju javnim dugom i valutnim rizicima sa ciljem da, u svakom trenutku, zaštiti interese države i građana. S. POPOVIĆ
PODGORICA – Predvidivost poslovnog ambijenta predstavlja ključni uslov za privlačenje i zadržavanje investicija, poručeno je sa panel diskusije „Predvidivost poslovnog ambijenta kao osnova razvoja“, održane na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u okviru inicijative Top Business Montenegro 2025. Učesnici su ocijenili da crnogorska privreda i dalje funkcioniše u uslovima visokog stepena pravne i regulatorne neizvjesnosti, što ugrožava konkurentnost zemlje i obeshrabruje kako domaće tako i strane investitore. Ratko Nikolić, glavni analitičar Top Business Montenegro, rekao je da je ocjena uslova u kojima poslovni subjekti obavljaju poslovnu djelatnost najvažniji element mnogih izazova sa kojima se društvo susreće, navodeći i da je jedna od glavnih karakteristika poslovnog ambijenta njegova predvidivost.
- Poslovanje u tržišnim uslovima je samo po sebi nepredvidivo i povezano sa mnogim internim i eksternim uticajima i rizicima, te je uvijek poželjno da se onaj dio uslova poslovanja koji se tiče regulative i realizacije državnih politika, a koji
se strateškim pristupom države može učiniti manje nepoznatim i rizičnim, učini predvidivim u mjeri u kojoj je to moguće - kazao je Nikolić.
On je istakao da je taj zahtjev poslovne zajednice posebno razumljiv imajući u vidu da je
za donošenje dugoročnih poslovnih i investicionih odluka izuzetno bitno sagledati i procijeniti uticaje u što dužem periodu.
Ekonomski analitičar Mirza Mulešković, kazao je da su istraživanja poslovnih udru-
ženja pokazala da se crnogorski poslovni ambijent u posljednjih nekoliko godina, uz minimalna poboljšanja, nije u znatnoj mjeri promijenio i da ga karakterišu iste sistemske barijere.
- U dijelu predvidivosti poslovnog ambijenta, posebno se izdvaja vladavina prava, koja treba da obezbijedi kvalitetnu, stabilnu regulativu, jednak odnos prema svima, efikasnu zaštitu poslodavaca. Ipak, u skoro svim istraživanjima vladavina prava jeste prepoznata kao ključna barijera - rekao je Mulešković.
On je dodao da se u istraživanjima i dalje prepoznaje „velika neuključenost“ privrede u proces donošenja odluka, slabiji uticaj na promjene zakonske regulative, kao i česte i ad hok promjene.
- Kao mala ekonomija, koja privredi ne može ponuditi veliko tržište, Crna Gora mora da ima atraktivan i predvidiv poslovni ambijent, što u ovom trenutku, shodno glasu privrede i inve-
stitora nije - zaključio je Mulešković.
Predsjednica Privredne komore Nina Drakić, kazala je da je strateški pristup kreiranju politika ključan, kroz jasno definisane razvojne prioritete i stabilan regulatorni okvir koji će važiti duže od jednog budžetskog ciklusa.
- Takav pristup, posebno ako je podržan dobro osmišljenim podsticajima, na primjer za sektore poput energetike, turizma, prerađivačke industrije ili ICT-a, može dugoročno ojačati našu konkurentnost i privući kapital koji traži sigurnost, jasnoću i predvidivost - objasnila je Drakić. Gordana Đurović, redovna profesorica Ekonomskog fakulteta, kazala je da se tokom produženih pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, posmatrajući kretanje BDP po glavi stanovnika, prepoznaje ekonomska konvergencija, ali da se ne dešava zadovoljavajućom brzinom. N. K.
Većina članova Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport na sjednici saopštila da ne podržavaju peticiju koja je dobila podršku više od 6.000 građana
Tokom diskusije o elektronskoj peticiji koju je pokrenuo 11. marta Teodor Milanko i koja je stigla u matični odbor na razmatranje, jer je dobila više od 6.000 glasova građana, istaknuto je da je stav ministarke prosvjete, nauke i inovacija Anđele Jakšić-Stojanović jasan, te da ona ne podržava da se uvede vjeronauka u obrazovne ustanove. Ukazano je i na reagovanje više od sto nevladinih organizacija i građanskih aktivista koji su obrazložili da je Crna Gora sekularna država, te da bi se usvajanjem peticije prekršio Ustav koji garantuje odvojenost države od crkve, ali i Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju kojim je zabranjena vjerska nastava
PODGORICA - Većina
članova Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport saopštila je na jučerašnjoj sjednici da ne podržava peticiju da se u škole uvede vjeronauka kao izborni predmet. Ovo skupštinsko tijelo je samo polemisalo o ovoj temi, odnosno poslanici se nijesu izjašnjavali, ali jesu o ponuđenom zaključku koji nijesu podržali - da se sporna peticija pošalje Vladi koja bi se o njoj izjasnila u roku od 45 dana.
Predsjednik Odbora Nikola Rovčanin (Demokrate) konstatovao je da proceduralni zaključak nije dobio podršku, pa je najavio da će se konsultovati sa Sekretarijatom kako će na formalni način da obavijeste Vladu o peticiji ili će to, kako je istakao, učiniti generalni sekretar Skupštine.
Nema podrške mi N istarke
Tokom diskusije o elektronskoj peticiji koju je pokrenuo 11. marta Teodor Milanko i koja je stigla u matični odbor na razmatranje, jer je dobila više od 6.000 glasova građana, istaknuto je da je stav ministarke prosvjete, nauke i inovacija Anđele Jakšić-Stojanović jasan, te da ona ne podržava da se uvede vjeronauka u obrazovne ustanove. Ukazano je i na reagovanje više od sto nevladinih organizacija i građanskih aktivista koji su obrazložili da je Crna
Gora sekularna država, te da bi se usvajanjem peticije prekršio Ustav koji garantuje odvojenost države od crkve, ali i Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju kojim je zabranjena vjerska nastava.
Poslanik Branislav Nenezić (SD) rekao je da peticija ,,predstavlja trgovinu unutar aktuelne većine, koja je sklopljena na trulom kompromisu“. Kazao je da će se Vlada izjasniti u roku od 45 dana o uvođenju vjeronauke, a u tom periodu ,,imaćemo sporazum sa UAE, vjerovatno i imenovanje predsjednika opštine Nikšić“.
- I ovo će biti trgovina. Imamo PES, koji svoje djelovanje vidi
kratkoročno, te koaliciju ZBCG, koja svoje djelovanje vidi dugoročnije, mudrije i iskusnije. Mi danas zbog malih interesa određene grupacije pravimo veliku štetu crnogorskom društvu – kazao je on. Poslanik Dane Marković iz Pokreta Evropa sad odgovorio je da je tema promašena i da nikakve trgovine nema. Istakao je da se nikakav sporazum sa UAE neće potpisati u zamjenu za prolaz vjeronauke. - Ovo je stav koji svi treba da zauzmemo. Naša ministarka je zauzela svoj stav i to je torekao je Marković. On je kazao da nije bilo potrebe da se raspravlja o peticiji, jer je odgovor, kako je naveo, krajnje jednostavan - vjeronauka ima svoju metodologiju, nauka svoju.
- Mogu da žive pod istim krovom, ali pod istim krovom ne mogu da se praktikuju i izučavaju. Nećete u crkvi, džamiji ili bilo gdje vidjeti sveštenika koji praktikuje i prikazuje neki hemijski eksperiment. Tako mislim da u prosvjetnim us tanovama nema potrebe da postoje predavanja o na-
stanku zemlje onako kako ga vide različite religije - rekao je Marković.
Predsjednik Odbora Rovčanin je na početku sjednice kazao da sekularizam podrazumijeva ideološku i vjersku neutralnost, gdje država ne brani određena uvjerenja. Rekao je da evropska praksa pokazuje da mnoge države u nekom obliku imaju vjeronauku kao predmet u školama.
Poslanik DNP-a Dragan Bojović pozvao je predstavnike nevladinih organizacija koje kritikuju peticiju da dopis proslijede državama EU i zapadne demokratije, te da njima objasne što je sekularna država.
- Činjenica je da u većini tih zemalja vjeronauka postoji u određenom obliku, u zavisnosti od zakonskih rješenja. Sekularnost ne znači suspendovanje religije i vjerskih zajednica - naveo je Bojović. I poslanik Vaso Obradović (NSD) rekao je da se suviše dramatizuju stvari koje su normalne.
Poslanica Zoja Bojanić-Lalović navela je da ne dramati-
zuju ništa, nego da se u ovom slučaju krši član 14 Ustava po kojem su vjerske zajednice odvojene od države. Rekla je da će se njen klub obratiti Ustavnom sudu, te je podsjetila da se u pojedinim državama pokušala uvesti vjeronauka, ali da to nije dozvolio Ustav. imamo istoriju religije
Ona je istakla da treba biti jasan – da li se želi uvesti religijska nastava ili obrazovanje o religijama. Obrazložila je da je velika razlika između te dvije stavke, te da sagledavajući praksu evropskih zemalja razlika je u vjeroispovjednim i nevjeroispovjednim obrazovnim predmetima. Dodala je da predmeti koji imaju za cilj da razvijaju toleranciju, prihvatanje različitosti, podrazumijevaju upoznavanje religija - pripadaju kategoriji obrazovanja o religiji. Istakla je da u crnogorskom sistemu imamo istoriju religije kao izborni predmet upravo na tom fonu, a izučava se u devetom razredu i prvom ili drugom, odnosno trećem ili
četvrtom opšte gimnazije. Poslanica je navela da su ciljevi tog predmeta da se podstakne kritičko mišljenje o ulozi religije u svijetu, doprinese boljem razumijevanju sopstvenog identiteta.
- Zar ovo nije dovoljno – rekla je poslanica Lalović.
Poslanik Obradović joj je odgovorio da potreba za vjeronaukom postoji, jer djeci treba omogućiti da se dublje bave vjeronaukom. On je kazao da u ovoj priči nema podjela, niti politike i ideologije.
Bojanić-Lalović je prokomentarisala da postoji isključivo političko opravdanje da se uvede.
Obradović je kazao da niko ne želi od javnih ustanova da napravi religijske ustanove.
Poslanica Aleksandra Vuković-Kuč (DPS) odgovorila je da ne postoji međunarodni akt koji obavezuje na naukovanje o vjeri. Ona je istakla da je vjeronauka naukovanje u vjeri i o vjeri, te da nije nauka o vjeri, što imamo kroz predmet istorije religije.
- Napravile bi se podjele među učenicima, stigmatizovali
se ostali da su nevjernici. Ne možete praviti ograde da će se naukovati islam i katolicizam i pravoslavlje. Nas to ne zanima – rekla je ona.
Poslanica Aleksandra Despotović (DPS) kazala je da bi se uvođenjem vjeronauke unio razdor među djecom, iako je Obradović negirao to kroz polemiku.
- Ako djeca idu na vjeronauku i čuju da nema Darvinove teorije, a druga djeca kažu i uče da je ima - kako to onda nije razdor – rekla je ona.
A nezavisna poslanica Radinka Ćinćur istakla je da i kad ne bi imala stav o ovom pitanju, dovoljan alarm bila bi joj peticija civilnog sektora koja glasno upozorava što treba da se uradi.
- Mislim da ćete se složiti sa mnom da nam u školama treba više empatije. Ja bih rekla da nam treba i više časova lijepe muzike, prepolovljeni su časovi i to ima posljedice na ponašanje djece. U muzičkim školama nema vršnjačkog nasilja. Dodala bih da nam treba i više časova književnosti, čitanja, više predmeta koji će nam otvarati nove vidike – zaključila je poslanica i dodala da akademska zajednica mora da zauzme stav o ovome.
Poslanik Filip Adžić (Ura) kazao je da svako ko je zainteresovan za vjeru to može upražnjavati u vjerskim zajednicama i školama, te da niko nije uskraćen za mogućnost vjerovanja i slobode vjeroispovijesti, pa ni za dobijanje znanja o religiji.
- Država je jako stala iza vjerskih organizacija, omogućila im sredstva iz budžeta i za vjerske škole. Nespojive su nauka i vjera, jer nauka je i sumnja i kritičko razmišljanje, sve ono što vjera nije. Siguran sam da bez obzira na peticiju neće biti dovoljne većine koja će izglasati ovakav projekat – rekao je Adžić. Poslanica Aleksandra Vuković-Kuč, koja je zamjenica predsjednika Odbora, na kraju sjednice zaključila je da je dobro što većina poslanika i poslanica ima stav da vjeronauci nije mjesto u školi. N. ĐurĐeVaC
Kazahstanska aktivistkinja za ljudska prava Dinara Smailova čeka odluku o izručenju, Vlada ignorisala pisma Ujedinjenih nacija
Smailova je nakon suđenja kazala da je u policiji dokumenta potpisala sa „Ja ne razumijem što potpisujem“, da nije imala advokata i prevodioca. Specijalna izvjestiteljka UN Meri Lolor juče je kazala da pažljivo prate dalji tok postupka i da očekuju brzu odluku po njenom zahtjevu za azil, koji je podnijela 2023. godine, a prije nego što su vlasti Kazahstana izdale nalog za njeno hapšenje
PODGORICA – Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za borce za ljudska prava Meri Lolor juče je saopštila da su veoma zabrinuti zbog hapšenja braniteljke ljudskih prava Dinare Smailove u Crnoj Gori, ali i moguće ekstradicije. Lolor je naglasila da se Smailova suočava sa krivičnim optužbama u Kazahstanu, a koje bi zapravo mogle da budu odmazda zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava.
Specijalni izvjestioci Savjeta za ljudska prava UN su u avgustu prošle godine pisali premijeru Milojku Spajiću zbog slučaja Dinare Smailove, a isto pismo uputili su i Vladi Kazahstana. Neposredan povod obraćanja bila je informacija o tome da su Smailovu i njenog supruga Alata Muhamedžanova u Crnoj Gori pratile nepoznate osobe. - Između decembra 2023. i marta 2024. godine, neidentifikovane osobe, konkretno tri muškarca i jedna žena, navodni agenti Kazahstana, navodno su pratile i fotografisale gospođu Smailovu i gospodina Muhamedžanova u najma-
nje četiri navrata. U dva slučaja su navodno prišli odvojeno Smailovoj i Muhamedžanovu (ona u kafiću, on u prodavnici), fotografisali izbliza, a zatim otišli. U drugim slučajevima navodno su ih zajedno fotografisali na ulici i u kafiću - naveli su specijalni izvjestioci Savjeta za ljudska prava UN. Premijera Spajića su podsjetili da je Vlada Crne Gore preuzela obavezu članom 33. Konvencije o statusu izbjeglica, da se uzdrži od protjerivanja ili vraćanja bilo koje osobe koja bi mogla biti ugrožena zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja. Podsjetili su i na član 9 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR), koji je ratifikovao Kazahstan 24. januara 2006. godine, a kojem
se Crna Gora pridružila sukcesijom 23. oktobra 2006. godine, koji predviđa da niko neće biti podvrgnut hapšenju ili zatvoru.
Odluka na čekanju
Viši sud u Podgorici je prekjuče donio odluku da pusti Smailovu da se brani sa slobode, ali joj je oduzet pasoš. Dva dana ranije, ona je uhapšena u Budvi, po naredbi sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a po molbi Kazahstana za ekstradiciju radi vođenja krivičnog postupka protiv nje. Ministarstvo pravde do završetka ekstradicionog postupka pred pravosudnim organima nema nadležnost u ovom predmetu.
Ona se zahvalila advokatu Daliboru Tomoviću. Kazala je da je dan pred suđenje, a nakon hapšenja u policijskoj sta-
Fondacija „Ne ćuti“ je u decembru 2023. godine objavila da su dvojica policijskih službenika počinila nasilje nad 14-godišnjom učenicom. Mediji su kasnije potvrdili informaciju, pokazujući da su oba navodna silovatelja radila za policiju u vrijeme zločina. Nakon toga, policija u Ust-Kamenogorsku, središtu regije Istočni Kazahstan, otvara slučaj protiv Smailove
nici bila bez advokata i bez prevodioca.
- Potpisivala sam dokumenta natpisom „Ja ne razumijem što potpisujem“. Danas su mi dali advokata i da razgovaram sa njim 10 minuta, nakon čega su mi prava zaštićena – kazala je Smailova novinarima nakon suđenja.
Specijalna izvjestiteljka UN je juče kazala da pažljivo prate dalji tok postupka i da očekuju brzu odluku po njenom zahtjevu za azil.
dvije gOdine čeka rješenje
Dinara Smailova je podnijela zahtjev za azil u Crnoj Gori 2023. godine, prije nego što je kazahstanska vlada podnijela zahtjev za izručenje i pritvor.
Ona je u zahtjevu istakla rizik od političkog progona i povrede osnovnih ljudskih prava u slučaju povratka u Kazahstan. Odluka o zahtjevu još nije donijeta.
Kazahstansko tužilaštvo je 15. aprila saopštilo da sud u Crnoj Gori nije izručio Smailovu zbog nepostojanja međudržavnog sporazuma između Astane i Podgorice. U saopštenju koje prenosi Radio Aziatik (podružnica Radi-
ja Slobodna Evropa za azijske zemlje), tužilaštvo Kazahstana navodi da ne postoji međunarodni ugovor o izručenju između Kazahstana i Crne Gore, te da je zbog toga Crna Gora odbila da izruči Smailovu. Dodali su i da je lokaciju Kazahstanke utvrdio Interpol Ministarstva unutrašnjih poslova Kazahstana, nakon čega je tužilaštvu u Podgorici uputilo zahtjev za izručenje, piše Radio Aziatik.
Dinara Smailova, koja je u svojoj rodnoj zemlji poznata i kao
Dina Tansari je borkinja za ljudska prava i osnivačica fonda „Ne ćuti“ (НеМолчиKZ) koji se bavi zaštitom žrtava porodičnog nasilja.
Ona je novinarima, nakon presude Vrhovnog suda u Podgorici kazala da je u Kazahstanu, od samog početka svojih aktivnosti bila proganjana zbog raznih krivičnih slučajeva koje su joj podmetale vlasti. Povodom slučaja Smailove, oglasila se još prošle godine međunarodna organizacija
Human Rights Watch, koja je optužbe protiv nje nazvala „sumnjivim“ i izrazila zabrinutost da su vlasti u, kako su kazali, „pecačkoj ekspediciji“ u potrazi za dokazima o nedjelima Smailove, što izaziva ozbiljnu zabrinutost o njihovim motivima.
Krajem decembra 2024. godine izdat je u Kazahstanu nalog za njeno hapšenje, i međunarodna potjernica. Z zbog krivičnih djela koja joj stavljaju na teret, prijeti joj kazna od deset godina zatvora. Kazahstanske vlasti terete Smailovu za prevaru, kršenje prava na privatnost i širenje lažnih informacija, za što je predviđena zatvorska kazna do deset godina. Rad Smailove u domovini je bio usmjeren na borbu protiv porodičnog i seksualnog nasilja, pružanje pomoći žrtvama i jačanje svijesti o pravima žena i djece. Poznata je kao istaknuta borkinja za ljudska prava, a zbog svog javnog djelovanja i zalaganja za osnaživanje žena postala je izložena ozbiljnim pritiscima i postupcima, za koje su relevantne međunarodne organizacije već izrazile sumnju da su politički motivisani.
Obraćanje
šaran Oviću
Savjet za građansku kontrolu rada policije Crne Gore je saopštio da su se još u oktobru 2024. obratili ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću, te da su upozorili
da Kazahstan, poput Rusije, vrši pojačani pritisak na borce za ljudska prava i da bi izručenje Smailove predstavljalo ozbiljan udarac za reputaciju Crne Gore kao države koja poštuje ljudska prava. - Stanje ljudskih prava u toj postsovjetskoj državi je, prema brojnim kredibilnim izvještajima, pogoršano, a oni koji brane i zastupaju demokratske i slobodarske vrijednosti izloženi su represiji i kriminalizaciji – saopštili su iz Savjeta. Crnogorske NVO kojima je u fokusu borba za ljudska prava, saopštile su da Smailova mora da dobije adekvatan tretman ako se zna da bi za nju povratak u Kazahstan bio opasan. HRA, Centar za ženska prava, Sigurna ženska kuća Podgorica i SOS centar za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić apelovali su da postupak o odlučivanju o zahtjevu za azil aktivistkinje Dine Smailove bude vođen dosljedno u skladu sa međunarodnim pravnim standardima, načelima humanosti i obavezama koje Crna Gora baštini u okviru procesa izgradnje pravednog i odgovornog društva.
Otkrila prave razmjere nasilja Po pisanju kazahstanskih medija, Smailova je napustila Kazahstan 2021, a zatim je sa porodicom živjela u Gruziji dvije godine. U jesen 2023. je na kratko napustila, nakon čega joj vlasti Gruzije nijesu odobrile povratak. Tamošnji mediji pišu da je Smailova tu odluku gruzijskog ministarstva unutrašnjih poslova povezala sa aktivnostima kazahstanskih vlasti, koje, kako prenose njene riječi, nemaju koristi od rada međunarodnih udruženja za ljudska prava. Ta udruženja otkrivaju prave razmjere nasilja u zemlji i pasivnost policije kada žrtva prijavi nasilnika. Prošle je godine „Ne ćuti KZ“ objavio je priču o djevojčici iz Kizliroda koju su đaci iz njenog razreda i njihovi rođaci i poznanici šest mjeseci držali u seksualnom ropstvu. Majka učenice rekla je da je kontaktirala sa školom i policijom, ali da oni nijesu ništa preduzeli, već su joj prijetili oduzimanjem roditeljskih prava. Nakon medijskih objava i negodovanja javnosti, pokrenuta je istraga. Ta fondacija je objavila i da su u decembru 2023. godine dvojica policijskih službenika počinila nasilje nad 14-godišnjom učenicom. Mediji su kasnije potvrdili informaciju, pokazujući da su oba navodna silovatelja radila za policiju u vrijeme zločina. Nakon toga, policija u Ust-Kamenogorsku, središtu regije Istočni Kazahstan, otvara slučaj protiv Smailove. Ona je tada, na društvenim mrežama objavila i da se Kazahstanci koji su dali donacije njenoj fondaciji, pozivaju na policiju, pod pritiskom da napišu izjave o prevari i da kažu da je ona prisvojila novac koji je sakupljan za advokata jedne od žrtava nasilja. j martinOvić H. jankOvić
Ministar zdravlja Vojislav Šimun odgovarao na poslanička pitanja u Skupštini
Ministar je ukazao i na veliki problem, a to je da je dosta ljekova iz zdravstvenih ustanova išlo kod privatnika ili na neka druga mjesta. Najavio je program „trek and trejs“, koji omogućava praćenje lijeka od kada uđe u Crnu Goru do momenta kada stigne do potrošača
PODGORICA – Crna Gora je od 2014. do 2018. godine izgubila više od stotinu ljekara i zbog nedostatka kadrovskog plana postoje duge liste čekanja za specijalističke preglede, rekao je juče u parlamentu Crne Gore ministar zdravlja dr Vojislav Šimun
Ministar je ukazao i na veliki problem, a to je da je dosta ljekova iz zdravstvenih ustanova išlo kod privatnika ili na neka druga mjesta. Najavio je program „trek and trejs“, koji omogućava praćenje lijeka od kada uđe u Crnu Goru do momenta kada stigne do potrošača. Kao jedan od prioriteta tog resora je i donošenje uredbe o ograničenju cijene ljekova, kako bi se smanjio teret koji je na građanima.
On je, odgovarajući na pitanje dr Nermina Abdića (DPS), kazao i da višegodišnje liste čekanja na operacije ne postoje, te da izuzetak predstavlja dio ortopedskih operacija u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). Abdić je pitao i da li postoje
višemjesečna čekanja na pojedine preglede i dijagnostičke procedure.
- Prave se liste čekanja jer jedan ljekar fizički ne može to da postigne. Na 90 odsto odjeljenja nijedna operacija nije na listi duže od godinu, a većina pacijenata je zakazana u prvom kvartalu godine. Znatno su smanjene liste čekanja na kardiologiji - kazao je u odgovoru ministar Šimun. Pitanje dugih lista čekanja je postavio i poslanik DPS-a Jevto Eraković (DPS), koji je tokom izlaganja istakao da je ministar, kako bi ublažio trenutnu situaciju, juče otvorio dodatne termine za preglede. - Ovaj postupak i ovo što ste uradili i te kako podsjeća na Vašeg premijera – rekao je Eraković i dodao da su mu, jer je mlad ministar i ljekar, kao kolege dali podršku. Eraković je rekao i da ima podatke o tome kolike su bile liste čekanja dan prije skupštinskog zasijedanja, te da je Šimun, očigledno pokušao da manipuliše sa podacima time što je otvorio određene termine
Ministar Šimun odgovarajući na pitanje poslanika DPS-a Jevta Erakovića rekao je da su, u trenutku kada je upućeno pitanje, termini ,,bili još bolji“. - Kardiološka i interna klinika su u pilot projektu i puštaju se termini za šest mjeseci, i klizno idu svakog mjeseca za još jedan – rekao je Šimun i dodao da jeste propust KCCG-a što nijesu pustili termine i za oktobar i novembar.
Pojasnio je da postoje interni i eksterni termini, te da internih ima mnogo prije i da se ne prebacuju u eksterne.
- Na hematologiji je prvi termin 23. jul, a na reumatologiji 3. oktobar. Problem je to što borba sa listama čekanja vu-
če korijene odavno. Poenta je da imamo termine, ako je nešto hitno, tako se i rješava - kazao je Šimun.
Poslanica Ana Novaković-Đurović (Ura) pitala je Šimuna o razvoju sistema podrške za visokorizične bebe koje zahtijevaju hitno uključivanje u rani razvoj, navodeći da u Crnoj Gori ne postoji funkcionalan sistem za taj problem.
Ministar je odgovorio da su visokorizične bebe i djeca sa problemima u razvoju prioritet Ministarstva što pokazuje i činjenica da su usvojili strateški dokument ranog razvoja djece koji ima 67 aktivnosti. -Tokom 2024. godine od 67 ak-
U prošloj godini urađeno 24.000 operacija
Na pitanje poslanika Erakovića koliko dugo onkološki pacijenti čekaju na operaciju, Šimun je kazao da se u KCCG bilježe rekordi kada je broj obavljenih operacija u pitanju.
- Kada ste vi bili direktor KCCG urađeno je 13.000 operacija. Znate li koliko je bilo prošle godine? Rekordna je bila - sa 24.000 operacija. Sa manje operacija se duže čekalo, a sad obratno. Nema to neke logike. Dijagnostičkih procedura i pregleda KCCG je odradio lani 785.500. Znate li u Vašem periodu? Bilo je 487.000... Kakav paradoksizjavio je ministar zdravlja.
tivnosti je zaokruženo 20 i još četiri su u razvoju. U domovima zdravlja u Podgorici, Bijelom Polju i Beranama uspostavljen je sistem porodično orijentisane rane intervencije. Radimo i na razvoju registra za ove slučajeve i za ovu godinu smo opredijelili 440.000 eura da se razvije adekvatan informacioni sistem koji će biti osnova i uvezati pomenuti registar - kazao je Šimun. Dodao je da kroz registar pokušavaju da detektuju mlade pacijente i uvode u sistem rane intervencije, te da u sistem uvode djecu i sa drugim razvojnim smetnjama ne samo iz spektra autizma. Ministar je ukazao da fali psihologa, psihijatara, defektologa, logopeda. Odgovarajući na pitanje poslanika Miloša Pižurice (PES) o sprovođenju Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda i o tome da se
svakodnevno svjedoči kršenju tog zakona, Šimun je kazao da pušenje poprima oblike pandemije.
- Svi sektori Vlade treba da prepoznaju značaj ovog problema – rekao je on. U planu su, kako je najavio, izmjene ovog zakona kako bi se povećale novčane kazne za nepoštovanje propisanih mjera. Takođe, planirano je propisivanje privremene zabrane obavljanja djelatnosti za ponovne prekršaje.
- Naša zdravstveno sanitarna inspekcija, sprovela je 4.500 inspekcijskih pregleda i ustanovila 162 nepravilnosti i izdala 262 prekršajna naloga. Kada je riječ o kontroli ugostiteljskih objekata nadležna je turistička inspekcija. Treba povećati broj nadzora, ne samo postupati po prijavama, već raditi redovne i nenajavljene kontrole - rekao je Šimun. B. PRELEVIĆ
LGBT Forum Progres tužio i dobio spor protiv Ministarstva kulture i medija jer nije donio nikakvu odluku po javnom konkursu iz 2021. godine
Jokić: Ne zna se gdje je 330.000 eura
PODGORICA – Ministarstvo kulture i medija treba bez odlaganja da donese odluku o javnom konkursu za finansiranje projekata/ programa nevladinih organizacija iz 2021. godine, koji je bio objavljen po nazivom ,,Kultura za sve“, presuda je Upravnog suda Crne Gore.
Taj konkurs nikada nije poništen, nije donešena nijedna odluka o raspodjeli.
Bojana Jokić iz LGBT Foruma Progres je Pobjedi juče kazala da se i dalje ne zna gdje je novac koji je bio opredijeljen za konkurs, i ponovo pozvala MKM da objasni gdje je nestalo 330.000 eura za finansiranje NVO. Ona je pozvala i nadležne da ispitaju da li se i u ovom slučaju nazire još jedna
zloupotreba državnih resursa. Ministarstvo je tužila NVO LGBT Forum Progres jer nije donijelo nikakvu odluku o njihovoj prijavi na konkurs, koji je objavljen 10. novembra 2021.
Konkurs je raspisan za mandata Vesne Bratić, a „utihnuo“ je dok je tim ministarstvom rukovodila Maša Jovović. Sud je utvrdio da je i Ministarstvo priznalo da je bilo ćutanja administracije, i da nikada nije donijeta konačna odluka o rang listi NVO koje ispunjavaju uslove, kao ni iznosi dodijeljenog novca, niti bilo kakav akt o ishodu konkursa.
Upravo zbog ćutanja uprave Ministarstva, sud je presudio u korist LGBT Forum Progres. Ministarstvo je u odgovoru na tužbu istaklo da je došlo do reorganizacije kadra, odliva službenika, te da je otišla i predsjednica komisije, te da je pitanje nastavka konkursa bilo upitno. Ministarstvo je u odgovoru pitalo i da li ima više opravdano-
sti za realizaciju tog konkursa, jer su njime utvrđeni strateški ciljevi i prioriteti u skladu sa tadašnjim programom razvoja kulture 2016–2020. Oni su se branili i time da su se konkursom mogli realizovati samo projekti čije bi se aktivnosti realizovale tokom 12 mjeseci, te da je jedan od dokaza koji se dostavlja prilikom prijave na konkurs i onaj o nepostojanju višestrukog finansiranja, o regulisanim autorskim pravima. Ističu i da se o tom konkursu više ne može odlučivati, jer ne korespondira sa sadašnjim vremenom i strateškim dokumentima koji su sada na snazi, a to je Nacionalni program kulture 2023–2027.
Pravni zastupnik LGBT Forum Progres je pred sudom kazao da je MKM bilo u obavezi
da donese neku odluku povodom konkursa, te da su morali da donesu odluku o poništenju, što je i praksa. On je sud upoznao sa rješenjem Ministarstva ljudskih i manjinskih prava koje je poništilo jednu od svojih odluka. Na usmenoj raspravi se nije pojavio punomoćnik MKM. Sud je prihvatio ovaj argument da je MKM, kada je već utvrdilo da „Kultura za sve“ ne može da bude realizovana, trebalo da poništi poziv. Budžet tog konkursa je iznosio 330.000 eura, a NVO su pozivale Ministarstvo da objasni gdje je taj novac. Nakon godinu dana, nova komisija Ministarstva kulture i medija, tačnije u novembru 2022. godine, zatražila je izjašnjenje od nevladinih organizacija koje su po bodovnim li-
stama ispunjavale uslove za finansiranje. Ni ta komisija Ministarstva kulture i medija nije donosila odluku o pomenutom konkursu. Bojana Jokić iz LGBT Foruma Progres je ranije saopštavala da su iz tog resora na upite nevladinih organizacija odgovarali sa konstatacijom da će „ista biti donijeta u što kraćem roku“.
Ona je tada kazala i da je nekoliko NVO podnijelo tužbe Upravnom sudu zbog povrede pravila postupka, odnosno ćutanja uprave – nedonošenja odluke.
Ministarstvo je prilikom objavljivanja konkursa navelo da je najniži iznos sredstava koji se može dodijeliti 4.000 eura, a najviši 15.000 eura.
J. MARTINOVIĆ
Italijanska policija uhapsila crnogorskog državljanina zbog šverca droge
Zaplijenjeno 50 kilograma kokaina
PODGORICA - Italijanska policija uhapsila je 62-godišnjeg Crnogorca kod kojeg je pronašla više od 50 kilograma kokaina. Kako prenosi portal „Bresciaoggi“, on je zaustavljen na auto-putu nakon što je upravljao vozilom na sumnjiv način. Njega su kontrolisali karabinjeri nakon čega je uhapšen zbog posjedovanja droge. Kako piše ovaj portal, riječ je o muškarcu bez kriminalnog dosjea. - Nakon detaljnih pretresa koje je izvršila policija, pronađeno je 50 blokova, skrivenih u prostorima stvorenim u putničkoj kabini, koji su sadržavali opojnu supstancu kokain, navodi se u tekstu. C. H.
Podgorička policija podnijela krivičnu prijavu
Terete ga da je od sugrađanina pokušao da iznudi 110.000 eura
PODGORICA - G. B. (48) iz
Podgorice uhapšen je zbog sumnje da je pokušao da iznudi 110.000 eura od sugrađanina.
Njemu se na teret stavlja krivično djelo iznuda u pokušaju.
- Sumnja se da je G. B. počinio krivično djelo 15. aprila 2025. godine na način što je, u namjeri da pribavi protivpravnu imovinsku korist, pozvao telefonom oštećeno lice, ko-
je ne poznaje lično, i od njega, uz prijetnju po život i tijelo, zahtijevao da mu vrati navodni dug u iznosu od 110.000 eurasaopšteno je iz Uprave policije. Sa događajem je upoznat državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, po čijem nalogu su policijski službenici uhapsili G. B. i protiv njega podnijeli krivičnu prijavu zbog sumnje da je izvršio pomenuto krivično djelo. A. R.
Spriječena nelegalna distribucija pirotehničkih sredstava
Od Rožajca oduzeti dimne bombe, vatromet, baklje
PODGORICA – Protiv I. O.
iz Rožaja podnijeta je krivična prijava kada je policija pronašla veću količinu pirotehničkih sredstava, saopšteno je iz Uprave policije.
Oni su, kako su naveli, izvršili kontrolu teretnog motornog vozila rožajskih registarskih oznaka kojim je upravljao I. O. kod kojeg je pregledom pronađeno i oduzeto 180 komada baklji, 22 komada vatrometa i 14 dimnih bombi, bez odgovarajuće dokumentacije, koji su bili smješteni u kabini vozila.
Nakon prikupljenih obavještenja od I. O., policijski službenici su došli do sumnje da je pirotehnička sredstva koja su bila namijenjena daljoj distribuciji, prevozio iz Rožaja za Podgoricu.
- Sa događajem je upoznat državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, po čijem nalogu je protiv I. O. podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija - zaključuje se u saopštenju. A. R.
PODGORICA – Tužiteljka Romina Vlahović juče je u završnim riječima pred podgoričkim Osnovnim sudom zatražila da se Zoran Bećirović, njegov sin Luka kao i Mladen Mijatović kazne po godinu i po zatvorske kazne zbog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković i članove njene porodice 10. novembra prošle godine ispred restorana brze hrane ,,Gurman“ u Podgorici.
Za optuženog Ljubišu Dukića ona je zatražila od suda da ga kazni zatvorom od dvije i po godine pojašnjavajući da se radi o povratniku u izvršenju krivičnih djela. Međutim, Raičković i njen pravni zastupnik, advokat Miloš Vuksanović zatražili su od suda da se Dukić oslobodi jer se u konkretnoj situaciji ponio „kao pravi muškarac i nije dozvolio gori epilog od onog koji se dogodio“. Sa druge strane, advokat Vuksanović je za Bećiroviće i Mijatovića zatražio osuđujuću presudu ne želeći da precizira visinu zatvorske kazne, ali je istakao da sve one koji imaju moć i uticaj u društvu treba strože kazniti da bi se postigla svrha kažnjavanja.
Branioci optuženih, advokati Danilo Mićović i Marta Šćepanović zatražili su da se svi optuženi oslobode optužbe jer, kako su naveli, kontradiktorni, nedosljedni i neistiniti iskazi svjedoka oštećenih ne mogu biti temelj za presuđenje u ovoj krivično-pravnoj stvari.
Sudija Ilija Boljević je izricanje presude zakazao za 24. april.
DUKIĆEVA ULOGA
Tužiteljka Vlahović je u cjelosti ostala pri izmijenjenom činjeničnom opisu optužnog prijedloga i pri pravnoj kvalifikaciji ,,jer je provedenim materijalnim i personalnim dokazima dokazano da su okrivljeni izvršili krivično djelo koje im se stavlja na teret“.
Ona je podsjetila da su optuženi Zoran i Luka Bećirović, kao i Mijatović i Dukić negirali izvršenje krivičnog djela, a njihovu odbranu da nijesu znali da je Raičković novinarka i da nijesu fizički napali nju, njenog sina Uroša Gagovića i vjerenika
Toma Arapovića, tužiteljka Vlahović je ocijenila kao nelogičnu, kontradiktornu, smišljenu radi izbjegavanja krivično-pravne odgovornosti i u suprotnosti sa provedenim materijalnim dokazima.
Advokat Vuksanović je predočio sudu da on i Raičković smatraju da uloga Ljuba Dukića nije bila onakva kako se predstavlja u optužnom prijedlogu i da nije počinio krivično djelo za koje se tereti.
- Ne želimo nikome ništa da dodamo, niti da oduzmemo.
Završnim riječima okončano suđenje optuženima za
Ana Raičković i njen pravni zastupnik, advokat Miloš Vuksanović zatražili su od suda da se Dukić oslobodi optužbi jer se u konkretnoj situaciji ponio ,,kao pravi muškarac i nije dozvolio gori epilog od onog koji se dogodio“, dok je tužiteljka Vlahović tražila da bude osuđen dvije i po godine jer je povratnik u izvršenju krivičnih djela
Uprkos ovome što tvrdi oštećena strana, veoma je bitno radi razjašnjenja ove krivično-pravne stvari, a to je da nije bilo Ljuba Dukića i iskaza oštećenih mislim da bi posljedice ovog događaja bile mnogo veće. Dio video snimka gdje se vidi kako optuženi napadaju Anu Raičković pored automobila podsjeća na čuvenu scenu prebijanja Mija Martinovića kada su osim njega nastradala i njegova kola, ali i sve što je bilo usput onima koji su vršili to nasilje. Mi nemamo pravo da odustanemo od krivičnog gonjenja Dukića, ali ovo je naše izjašnjenje na njegovu ulogu u ovom događaju, koja je bila ljudska i humana. Zapravo, uloga Ljuba Dukića je bila uloga pravog muškarca – pojasnio je Vuksanović.
On je kazao da ne vjeruje iskazima ostalih okrivljenih, ni njihovom narativu da su se Raičković obratili na način kako to muškarci čine prema ženama.
- Srećom postoji snimak dijela događaja koji je zabilježila Ana Raičković kada je voda došla do poda - desetak minuta poslije početka konflikta, a gdje se vidi samo nasta-
Zoran Bećirović je kazao da ih je Raičković provocirala.
- Istina je da sam joj rekaomrš, da bih je odmakao od sebe - tvrdi Bećirović. Potom je naveo da je i on ,,sam medijski poslenik“ i objašnjavao osnovne principe kojih se novinar mora pridržavati.
vak brutalnih uvreda koje je pretrpjela te večeri – kazao je advokat Vuksanović.
ISKAZI SVJEDOKA Komentarišući iskaze svjedoka, advokat Vuksanović je kazao da se oni mogu podvesti pod određenu vrstu krivične odgovornosti.
- Ne zato što su lagali već zato što su sakrili sve ono što su vidjeli. I to smo dokazali prikazujući snimak na kome se vidi svjedok Milivoje Purić, koji nije htio da se pojavi na sudu ne znam zbog kojih okolnosti, da li je to zbog bojazni ili zbog toga što nije dobio poziv, mislim da je trebao da bude saslušan u sudu iako intimno mislim da se ova krivično- pravna stvar može presuditi i bez njegovog iskaza. Indikativno je da se on pojavljuje na tom snimku i da je vidio što se dešava ispred lokala, ali u iskazu pred tužiocem tvrdi suprotno - da nije bio tu, da nije bio napolju i da ništa nije vidio. Čini mi se da su se slično ponašali i ostali svjedoci – kazao je Vuksanović.
On je ocijenio da ovakvim ponašanjem svjedoka nije
profesijom s obzirom na njenu strukturu - kazao je Bećirović. Ako neko nije dovoljno obrazovan, rekao je on, ne može se baviti novinarstvom.
nanijeta šteta optužbi, ali su zbog toga sud lišili svih onih informacija na osnovu kojih bi se cijenila istinitost odbrane optuženih, osim Dukića. On je zaključio da bi, da se nije objavio snimak koji je Ana Raičković sačinila te večeri, sud ostao uskraćen za neprijatne uvrede upućene njoj, a od kojih je i sam u sudnici imao neprijatnosti. Iz tog razloga, kako je kazao, svjedoke u ovom postupku treba uzeti sa rezervom i uvezati ih sa snimcima, kojih da nije bilo, vjerovatno bi svi ostali u magli što je optuženi Bećirović preduzeo i kazao jednoj besprekornoj dami uprkos onome kako su op -
kurencijom medijima u Crnoj Gori. - Ja sam konkurencija medijima u Crnoj Gori, a posebno mediju iz kojeg dolazi Ana Raičković. Raičković ne poštuje zakone Crne Gore - kako može poštovati načela novinarske profesije. Ja, diplomirani pravnik i moj sin diplomirani inženjer rudarstva smo svjedoci brutalnog napada na Mladena Mijatovića koji je organizovala trgovinska tehničarka Ana Raičković i njen sin bokser Uroš Gagović, rekao je Bećirović. Bećirović o novinarstvu
- Novinar mora da se služi istinom, da bude nezavisan... Pitanje je da li je Raičković novinarka i da li se ona može baviti tom
- Na glavnom pretresu smo saznali da je Ana trgovinska tehničarka. Za razliku od nje, njene koleginice u Voliju više doprinose društvu. Raičković ovaj događaj koristi za svoju ličnu promociju - rekao je Bećirović. Sebe je danas nazvao kon-
za napad na novinarku Pobjede, presuda 24. aprila
tuženi htjeli da je predstave ovdje u sudnici.
Podsjetio je na svjedočenja zaposlenih koji su naveli da se radi o besprekornom gostu i da je te noći došla u njihov lokal samo da naruči hranu.
- Ona to nije mogla učiniti te večeri samo zbog toga što je vjerovatno pisala nešto što nije odgovaralo optuženom Bećiroviću. To je ovdje nesporno i ona je ovdje stradala kao novinarka. Možda ne u trenutnom vršenju dužnosti u svom poslu ali je nastradala zbog onog što je pisala –kazao je Vuksanović.
NIJE PRVI PUT
On je ukazao da je indikativno da ovo nije prvi put da okrivljeni Zoran Bećirović upada u ovakve situacije i da se određeni krivični postupci vode iz konteksta njegovog učešća u određenim incidentima sa novinarima. Govoreći o nalazu psihijatrijske struke, on je podsjetio da je utvrđeno određeno afektivno stanje kod optuženog Luke Bećirovića, i da smatra da je on sam sebe sa malom visinom promila alkohola u krvi doveo u to stanje.
- Ne znam zbog čega je bilo važno provoditi to vještačenje ostalih. Nije jasno zašto se afektivno stanje, nastalo nakon što je udaren Mijato-
vić, reflektovalo na Anu Raičković, na njen auto i njen fizički i psihički integritet. Smatram da je ovaj nalaz vještaka potpuno irelevantan za presuđenje ili eventualno za olakšavajuće okolnosti koje bi se ovim ljudima trebalo staviti na teret – kazao je on. Što se tiče kazne, Vuksanović nije želio da precizira visinu, ali je sugerisao da bi ona trebalo da bude veća nego što je u slučajevima nasilja.
- Ako dajete veću novčanu kaznu bogatijim i moćnijim ljudima onda bi trebalo da izreknete i veću zatvorsku kaznu onima kojima je nesporan ugled i moć kao u ovom slučaju – kazao je Vuksanović i predložio da se optuženi, mimo Dukića, oglase krivima.
Njegov stav podržala je i Raičković, nakon čega je branilac optuženih, advokat Danilo Mićović kazao da ne želi da komentariše zbog čega je Raičković u dogovoru sa svojim zastupnikom napravila ovaj gest za Dukića.
- Svakako imam obavezu da se zahvalim na tome i da podsjetim da od starta nijesmo imali ni osnovanu sumnju da je izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret - kazao je Mićović. On je, iznoseći završne riječi, optužio Raičković da je u noći napada nezakonito sni-
Aktivistkinja Jelena Marković prijavila napad na šesnaestogodišnjeg sina
PODGORICA – Aktivistkinja i nositeljka izborne liste „Slobodarski Nikšić jednakih mogućnosti“ na izborima održanim u nedjelju u tom gradu Jelena Marković tvrdi da je njen šesnaestogodišnji sin napadnut i pretučen juče ujutru u Podgorici.
mala njegove branjenike, te da je niko nije napao, vukao ili čupao za kosu.
Ponovio je da je optuženi Mijatović zapravo žrtva nasilja, koje je nad njim, kaže, počinio sin Ane Raičković.
- Ovdje je cilj da se Uroš Gagović abolira krivične odgovornosti - smatra Mićović, koji je ponovo osporio povrede Ane Raičković.
Mićović tvrdi da je Gagović jedini koji je te noći počinio nasilje, na koje ga je podstakla Raičković, a u čemu mu je pomogao Arapović.
- Gagović je u ,,Gurman“ došao spreman, noseći teleskopsku palicu, a koja se vidjela i na video snimku, koji je sproveden kao dokaz u postupku, kazao je on.
Smatra da se radi o nesrećnim okolnostima i da nema nikakve veze sa poslom kojim se Raičković bavi.
Njegova koleginica, advokatica Marta Šćepanović, koja takođe brani optužene, kazala je da je tužilaštvo podmetnulo optužnicu sudu.
- Prvo, tužilaštvo dostavlja, a ne podmeće optužnice... Te opaske da meni neko diktira kako ću da postupam, neću dozvoliti - prekinuo ju je sudija Radulović.
Okrivljeni Zoran Bećirović je kazao da iznosi odbranu, iako je unaprijed osuđen van sudnice, da ,,upozori buduće generacije“.
On je optužio Raičković da je kršila zakon od prvog pojavljivanja pred tužiteljkom.
- Izjavila je na saslušanju da je moguće da je Mijatović pištoljem slomio šoferšajbnu...
Da joj je neko rekao da je Mijatović imao pištolj, ali nije željela da kaže ko, nastavio je Bećirović.
Sudija ga je tada prekinuo.
- U ovom postupku se ne sudi Ani. Osvrnite se na ono što se vama stavlja na teret - rekao je Radulović.
N a to je burno reagovao advokat Mićović.
- Zorane, imaš pravo do sjutra da pričaš - poručio je on Bećiroviću.
- Zakonik o krivičnom postupku ne daje mogućnost da iz nosi završne riječi do sjutra - odgovorio je sudija Radulović.
Optuženi Mijatović, Luka Bećirović i Dukić ostali su pri završnim riječima odbrane. B. ROBOVIĆ
Tinejdžer je, kako je njegova majka objavila u video poruci na društvenim mrežama, udaren šakom i polomljen mu je zub, zbog čega mu je juče ukazivana pomoć u Urgentnom centru u Podgorici. - Javljam se ispred Urgentnog centra, jer je moje dijete od 16 godina iz čista mira napadnuto, udareno šakom i slomljen mu je zub – navela je Marković u video objavi.
Napad je, kako je dodala, prijavila nadležnim institucijama sa zahtjevom da se hitno ispita ko je i zašto to učinio.
- Moj sin nikada za svojih 16 godina nije iskazao nijednu vrstu nasilja i agresivnosti. Moje dijete ničim nije zaslužilo da ga bilo ko napada i da mu bilo ko lomi zube i udara ga šakom. Stavljam na znanje da neke stvari koje se dešavaju nijesu normalne i da ćemo morati drugačije – zaključila je Marković u objavi. Ona je Pobjedi juče rekla da se napad dogodio u naselju Pejton, a da je napadač sin Dalibora Šabana koji je u vrijeme belvederskih de -
monstracija obavljao funkciju načelnika Centra bezbjednosti Cetinje.
- Ne želim to da dovodim u vezu, ali insistiram da se slučaj ispita. Prije svega, jer je i napadač podnio prijavu protiv mog sina sa tvrdnjom da je on njega prvi napao, a ja tvrdim da to nije tačno – rekla je Marković. Do napada je, prema njenim tvrdnjama, došlo u trenutku kada je njen sin prolazio pored klupe na kojoj su sjedjela dvojica mladića, od kojih mu je jedan doviknuo: „Što me gledaš?“, a potom i fizički nasrnuo na njega.
- S leđa mu je prišao i napao ga – kazala je Marković. Marković nam je ispričala i da je napadača srela u podgoričkom Centru bezbjednosti te da su i na njemu vidljive fizičke povrede, ali tvrdi da mu ih njen sin nije nanio. - On tvrdi da je moj sin njega prvi napao. Moj sin se jeste branio od napada, ali nije započeo napad – rekla je Marković. Pobjedi je iz policije sinoć nezvanično potvrđeno da je povodom ovog incidenta podnijeta prijava, da se po njoj postupa i da je o svemu obaviješten nadležni tužilac. Đ. Ć.
Prekinuto suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda
PODGORICA - Suđenje grupi koju je, prema stavu Specijalnog državnog tužilaštva, formirao Miloš Medenica juče je prekinuto jer je njegovoj majci, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici pozlilo. Ona je na jučerašnje ročište došla nakon medicinske in-
tervencije da ne bi došlo do odgađanja ročišta. Za juče je bilo planirano saslušanje tri svjedokinje. Tokom svjedočenja sutkinje Vesne Jočić, optuženoj Medenici je pozlilo i nju su iz sudnice izveli optuženi Darko Lalović, Miloš Medenica i Milan Vučinić
Tokom svjedočenja sutkinje Vesne Jočić, optuženoj Medenici je pozlilo i nju su iz sudnice izveli optuženi Darko Lalović, Miloš Medenica i Milan Vučinić
Sutkinja Vesna Kovačević rekla je da će prekinuti ročište i da je mentalno i fizički neće iscrpljivati. Sutkinja Kovačević kazala je i da je odbila prijedlog odbrane za ukidanje pritvora Medenici i optuženom Nikoli Raičeviću.
Suđenje se nastavlja 28. aprila.
Na optužnici su Miloš i Vesna Medenica ali i policajci Milorad Medenica, službenici Uprave carina i prihoda Ivana Kovačević, Goran Jovanović, špediteri Marjan Bevanja i Savo Karanikić, zatim bivši fudbaler Luka Bakoč i Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc. Za pripadništvo kriminalnoj organizaciji tereti se i Marko Popović, Bojan Popović, Darko Lalović, Petar Milutinović, Nikola Raičević i Radomir Raičević kao i firma Kopad Company iz Nikšića. C. H.
Bar: Lokalna uprava uputila Ministarstvu prostornog planiranje primjedbe i sugestije na Nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana
Od obrađivača plana je zatraženo da razmotri mogućnost izmjene predloženih rješenja, naročito u dijelu koji se odnosi na područja Donji Murići, Gornji Ostros, Sozina, Ostros i Virpazar. Ukoliko se ne postigne odgovarajuća usklađenost, privremeno treba obustaviti rad na dokumentu do donošenja strateški usklađenih rješenja – saopšteno je iz lokalne uprave
BAR – Nakon što su mještani nekoliko prigradskih naselja uputili inicijativu – peticiju sa nekoliko hiljada potpisa za izmještanje trase planirane teretne željeznice onako kako je to predviđeno Nacrtom izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana
Opštine Bar, primjedbe na taj dokument resornom Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine uputila je barska lokalna uprava.
U saopštenju dostavljenom medijima navode da su uputili zvaničan dopis Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine sa sveobuhvatnim primjedbama i prijedlozima.
PRIMJENJIVE SMJERNICE
– U dopisu je zatraženo da se obrađivač plana konkretno izjasni i razmotri mogućnost izmjene predloženih rješenja, naročito u dijelu koji se odnosi na područja Donji Murići, Gornji Ostros, Sozina, Ostros
i Virpazar te je predloženo da se za infrastrukturne i kapitalne projekte, kao i za lokalne centre od strateške važnosti, utvrde konkretne i direktno primjenjive smjernice u okviru PUP-a, čime bi se ubrzao razvoj i izbjegli dodatni i dugotrajni procesi izrade novih
B E ra NE: Izletište spremno za posjetioce
BERANE – U okviru ekološke kampanje „Zeleni april“, zaposleni u lokalnoj samoupravi, zajedno sa učenicima i nastavnicima Osnovne škole „Radomir Mitrović“ i Srednje medicinske škole „Branko Zogović“, kao i predstavnicima nevladinog sektora, sproveli su akciju čišćenja na području Jasikovca. Akcija je obuhvatila temeljno čišćenje prostora Jasikovca i puta koji vodi od Osnovne škole „Radomir Mitrović“ do tog izletišta. C. G.
planskih dokumenata. Dodatno, istaknuta je potreba da se nacrt izmjena i dopuna PUP-a usaglasi sa Prostornim planom Crne Gore i da se, ukoliko se ne postigne odgovarajuća usklađenost, privremeno obustavi dalji rad na dokumentu do donošenja strateš-
ki usklađenih rješenja – navedeno je u saopštenju. Nacrtom je predviđeno da trasa novog kolosijeka željezničke pruge na dionici Bar–Virpazar prolazi kroz gusto naseljena područja i, prema stanju na terenu, zahvata veliki broj stambenih objekata
naših sugrađana, naročito u dijelu mjesnih zajednica Bar IV i Bar V. – Opravdano zabrinuti za svoju imovinu i sigurnost, građani su organizovali peticiju koju je potpisalo više od 3.500 ljudi, jasno izražavajući protivljenje ovakvom planskom rješenju. Opština je u svom obraćanju Ministarstvu posebnu pažnju posvetila ovom pitanju i zatražila dodatne analize stanja na terenu, kao i preispitivanje trase sa ciljem iznalaženja alternativnih rješenja koja neće ugrožavati postojeće objekte, niti kvalitet života građana. Lokalna uprava ostaje dosljedna u svom stavu da nijedan strateški dokument, pa ni Prostorno-urbanistički plan, ne može biti održiv i pravedan ako ne odražava stvarne potrebe naših sugrađana i ako ne uvažava realnost života na terenu – poručeno je iz lokalne uprave. Obrađivač nacrta izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana opštine Bar je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i držav-
B IJELO P OLJE: Mještani naselja Bogaz zabrinuti za zdravlje
BIJELO POLJE – Mještani naselja Bogaz, koje se nalazi na putnom pravcu Rasovo-Boljanina-Zminac –Kurilo, strahuju za svoje zdravlje.
Azem Čoković za to krivi asfaltnu bazu i kamenolom. – Ovaj kraj slovi za poljoprivredno stočarski i nije davno bilo kada smo udisali zdrav vazduh. Sada kada je na putnom pravcu prema Zmincu i Boljanini izgrađena betonsko-asfaltna baza i dalje prema Kurilu kamenolom, svakodnevno prolazi veliki broj kamiona i teške mehanizacije koji dižu prašinu od koje se ne može disati. Usljed toga je i oštećen put – rekao je Čoković. Navodi da je prije nekoliko dana predao zahtjev da izađe na
lice mjesta ekološki inspektor. – Zahtjev sam predao na šalter Opštine, ali još nije niko došao. Iz lokalne uprave su još ranije obećavali da će se taj problem riješiti, ali za sada ništa od toga – optimista je Čoković. Sekretar Sekretarijata za izgradnju Opštine Bijelo Polje Mensur Hajdarpašić saopštio je Pobjedi da je Programom javnih radova za tekuću godinu planirano rješavanje problema na koji ukazuju mještani Bogaza. – Raspisan je tender koji traje do 5. maja, a tiče se asfaltiranja puta od džamije u Rasovu prema Bogazu i Boljanini u dužini oko pet kilometara. Za taj posao biće izdvojeno oko 300.000 eura. Dodao je da će radovi početi kada se završi tender i izabere izvođač radova – kazao je Hajdarpašić. B. ČOKOVIĆ
ne imovine. Javna rasprava o tom dokumentu i Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (autor EcoEnergy Consulting d.o.o.) trajala je od 15. marta do 11. aprila.
PRIMJEDBE MASLINARA
Primjedbe na nacrt uputili su Udruženje maslinara Antivari i NVO Maslinijada – Stari Bar u dijelu koji se odnosi na saobraćajnu infrastrukturu – trasu auto-puta čiji koridor ugrožava jedinstveni arealkompleks od 80.000 stabala maslina (neprocjenljive starosti i vrijednosti) na potezu Sustaš, Marjal, Spilice i Stari Bar (KO Sustaš i KO Stari Bar). Dopis resornom ministarstvu uputili su Jovica Martinović i Suljo Mustafić – Sablažnjava nas činjenica da neko može i pomisliti na projektovanje saobraćajnice preko maslinovih zasada antičke starosti i ugrožavanje najljepšeg prostora iznad Bara, koji služi u poljoprivredne, turističke, rekreativne i ekološke svrhe. Prostor Sustaša, Marjala, Spilica, Velembusa i Starog Bara, sa očuvanim hiljadugodišnjim s tablima maslina, predstavlja raritet i unikat, u prostornom smislu, ne samo u Crnoj Gori, već i u ovom dijelu Mediterana i Evrope – naveli su u dopisu. Oni napominju da se iznad ovog areala maslina, graničeći sa njime i njegovim obodom, proteže prostor brda Mukoval, koji je obrastao šikarom i makijom i u kojem nema niti jedno maslinovo stablo i gdje bi se mogla izmjestiti planirana trasa auto-puta. Iz Ministarstva saobraćaja saopšteno je Pobjedi da ,,s obzirom na postojeće planove i tokove projektovanja, kao i činjenicu da bi izmjena trase podrazumijevala rušenje znatnog broja objekata i višestruko veće troškove izgradnje, nije ni opravdano ni racionalno razmatrati drugu trasu. D. ŠAKOVIĆ
OPSTAJE: Natpis na
CETINJE – U okviru drugog javnog poziva za sufinansiranje adaptacije spoljnjih djelova stambenih i stambeno-poslovnih zgrada, u toku je adaptacija Banskih stanova – značajnog kulturno-istorijskog objekta na Cetinju
– Rado vi podrazumijevaju pranje i saniranje oštećenih djelova fasade, sa ciljem očuvanja njenog autentičnog izgleda i unapređenja ukupnog ambijenta – saopšteno je iz Prijestonice. Banski stanovi izgrađeni su 1931. godine na Bulevaru crnogorskih heroja po projektu arhitekte Gojka Tadića i
predstavljaju vrijedan dio arhitektonske i kulturne baštine Cetinja. Riječ je o dvije zgrade sagrađene za stambene potrebe visokih službenika Zetske banske uprave, a na njihovoj fasadi se i dan-danas čita ogromna parola ,,Neka živi Narodna lista maršala Tita!“ napisana 1945. godine kada su održani prvi izbori u Jugoslaviji. Natpis, kazali su Pobjedi iz Prijestonice, neće ukloniti. Iz Prijestonice podsjećaju da su u toku prijave na treći javni poziv za sufinansiranje adaptacije spoljnjih djelova stambenih i stambeno-poslovnih zgrada na teritoriji Prijestonice Cetinje. J. Đ. - P.
T I vAT: Pri kraju adaptacija prostora za vrtić ,,Bambi“
će uskoro
TIVAT – Rekonstrukcija i adaptacija prostorija u objektu ,,Šoping centra“ na Seljanovu koji je namijenjen za potrebe JPU ,,Bambi“ su u završnoj fazi
Tim povodom su objekat obišli Anđela Jakšić-Stojanović, ministarka prosvjete, nauke i inovacija, Željko Komnenović, predsjednik Opštine Tivat, Jelena Perunović-Samardžić, direktorica vrtića... Radovi ukupne vrijednosti oko 450.000 eura. Ministarstvo je obezbijedilo 350.000, a Opština 100.000 eura. Izvođač radova je preduzeće ,,AG
Ministar pravde odgovorio na pitanje poslanice Bojane Pićan o formiranju novih pravosudnih ustanova
BUDVA – Budva što je moguće prije treba da ima osnovni sud i po mogućnosti osnovno državno tužilaštvo. Razlozi za to su brojni, od bržeg pristupa pravdi građanima do racionalizacije pravosudne mreže – rekao je ministar pravde Bojan Božović u odgovoru na pitanje poslanice Bojane Pićan.
Pićan je Božovića pitala da li podržava inicijativu o osnivanju osnovnog suda u Budvi.
OPTEREĆENOST SUDA U KOTORU
Ona je podsjetila de je Opština Budva 2019. godine izrazila spremnost da obezbijedi resurse kako bi se omogućilo formiranje suda i njegovo nesmetano funkcionisanje, a pri tome da ne postoji opterećenje po državni budžet.
Poslanica Pićan istakla je da građani Budve i okolnih područja za pravdu putuju do Kotora ili Cetinja koji su udaljeni 20, odnosno 30 kilometara. Po njenim riječima sud u Kotoru preopterećen je, čak 40 odsto predmeta dobija iz Budve. Ministar pravde Bojan Božović saopštio je da će razmatrati svaku inicijativu koja se tiče i osnivanja novih sudova ali i optimizacije na što godinama ukazuje Evropska komisija
Infoplan“. Dodatno, Opština je uložila 92.000 eura za zamjenu krova. Prizemlje objekta površine 306 m² u potpunosti je rekonstruisano i preuređeno je i opremljeno za potrebe vrtića. Na spratu objekta adaptiran je i renoviran prostor od 160 m², a za te radove Opština je izdvojila oko 60.000 eura. Četiri prostorije na toj etaži biće na raspolaganju učenicima iz područne jedinice OŠ ,,Drago Milović“ u Donjoj Lastvi za koju se očekuje raspisivanje tendera za izvođenje radova na izgradnji novog školskog objekta. C. G.
– Uspostavljanje osnovnog suda u Budvi bi doprinijelo efikasnijem i bržem pristupu pravdi za građane Budve i okolnih područja imajući u vidu udaljenost od postojećih sudova. Građani su primorani da putuju do Kotora udaljenog 20 kilometara ili do Cetinja udaljenog 30 kilometara kako bi ostvarili osnovna prava. U okviru izmjena i dopuna Zakona o sudovima koji su dio zakonodavnog paketa po Ibar kriterijumima definisano je da osnovni sud u Kotoru ostaje nadležan za tri teritorijalne jedinice – Kotor, Tivat i Budvu. Međutim, praksa pokazuje nesrazmjernu opterećenost ovog suda predmetima sa teritorije Opštine Budva. Prema zvaničnim podacima iz 2019. godine, više od 40 posto svih predmeta pokrenutih pred Osnovnim sudom u Kotoru potiče upravo iz Budve. Vjerujem da je danas procenat iznad 50 posto. Ovi podaci jasno ukazuju na potrebu da Budva dobije sopstvenu sudsku jedinicu čime bi se ne samo rasteretio sud u Kotoru nego bi se i građanima Budve omogućilo da svoja prava ostvaruju mnogo efikasnije bez dodatnih troškova i vremenskih barijera. Smatram da građani Budve zaslužuju da se osjećaju zaštićeno u sopstvenom gradu i da to nije luksuz. Nažalost, u našoj državi se sve prelomi na običnog građanina pa tako imamo primjer da je
građaninu Budve krivična prijava putovala 189 dana od Budve do Kotora – navela je Pićan. Izrazila je očekivanje da će Ministarstvo pravde razmotriti i inicijativu o osnivanju višeg suda za primorski region.
– Postoje viši sudovi u Podgorici i Bijelom Polju, ali bi bilo svrsishodno da primorski region bude pokriven tim nivoom pravosudne zaštite. Bilo bi pravično i da jug dobije viši sud, možda baš u Budvi jer je na zlatnoj sredini između primorskih opština – rekla je Pićan. Ministar pravde Bojan Božović istakao je da se moraju u vidu imati cjelovitost i raznolikost Crne Gore po brojnim osnovama i u skladu sa tim pronalaze rješenja.
– Problemi koji su naročito različiti kada je u pitanju sjever i jug. Konkretno, na sjeveru imamo problem sa formiranjem vijeća u velikom broju osnovnih sudova. Rezultat takvog stanja i veliki broj osnovnih sudova, a mala razdaljina između pojedinih opština, dovela je do toga da Evropska komisija godinama insistira na racionalizaciji, od-
Sud za prekršaje dobar primjer racionalizacije
Poslanica Bojana Pićan navela je kao dobar primjer racionalizacije pravosudne mreže osnivanje Suda za prekršaje u Budvi. – Sud za prekršaje u Budvi imao je, za godinu, na ras-
polaganju 1,3 miliona eura a generisao je dva miliona eura po osnovu plaćenih kazni i troškova postupka. Radi poređenja, Sud za prekršaje u Podgorici je sa budžetom od tri miliona eura
nosno optimizaciji pravosudne mreže, što znači da se smanji broj osnovnih sudova. Pripremili smo plan koji neće dovesti do onemogućavanja građanima da pristupe pravdi. Naprotiv, u onim opštinama gdje imamo ogroman problem da formiramo vijeće dođe do spajanja više manjih sudova koji bi bili preimenovani u odjeljenja nekog većeg suda, ali uz bitnu napomenu da niko ne ostaje bez posla, a da građani imaju funkcionalna vijeća. Ministarstvo pravde treba detaljno upoznati javnost o kojim se opštinama radi i, naravno, obaviti detaljne razgovore sa predstavnicima lokalnih samouprava – kazao je Božović.
SPAJANJE MANJIH SUDOVA
Kada je o Budvi riječ, precizirao je da je situacija obrnuta. – U Budvi će vjerovatno postojati interesovanje i spremnost sudija da rade pogotovo ukoliko naiđemo na velik stepen interesovanja lokalne samouprave. Ali, u Budvi trenutno imamo drugi izazov – koncentrisane
generisao svega 1,8 miliona eura, u istom periodu. Dakle, to pokazuje da sudska infrastruktura u Budvi ima potencijala da bude efikasna i isplativa. Doduše, osnovni sud neće imati finansijske efekte, ali je njegova vrijednost u nečem mnogo višem – dostupnost pravde građanima – kazala je Pićan.
predmete u sudu i tužilaštvu u Kotoru. Ako je u jednoj smjeni dvoje tužilaca u Osnovnom državnom tužilaštvu, onda 20 kilometara u toku ljetnje sezone nijesu 20 već znatno više. Nemoguće je da tužilac u jednom danu ili u razumnom roku bude u Petrovcu ako je došlo do, na primjer, krivičnog djela povezanog sa saobraćajem što je lako zamislivo tokom sezone i u isto vrijeme imamo krivično djelo u Tivtu. Budvu sam čak i zaobišao, a znamo koliko je tamo građana tokom sezone. Dakle, apsolutno će Ministarstvo pravde razmatrati svaku inicijativu koja se tiče i osnivanja novih sudova ali i optimizacije - spajanja manjih sudova kako bismo imali funkcionalna vijeća. Na Žabljaku godinama ne možemo da formiramo funkcionalno vijeće, sličan problem imamo u još nekim opštinama na sjeveru, u pojedinim periodima taj problem je postojao i na jugu zemlje. Moramo vidjeti što da radimo. Jedan način je spajanje sudova, tamo gdje postoji potreba i uslovi možda formiranje novih sudova – naveo je Božović. Naglasio je i da se mora raditi na stvaranju boljih uslova za rad svih u pravosuđu, te kako su u Ministarstvu zadovoljni time što je Vlada podržala njihov prijedlog da se osnovna zarada sudijama i državnim tužiocima poveća 30 odsto. – Nadam se da se tu nećemo zadržati, jer treba posmatrati širu sliku, imamo čitav niz drugih kojima treba dati podršku sa tog stanovišta – rekao je Božović. D. ŠAKOVIĆ
Predstava CNP-a „Naličje“ selektovana za festival „Petar Kočić“ u Banjaluci
PODGORICA - Predstava „Naličje“, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, iz najnovije produkcije Crnogorskog narodnog pozorišta, selektovana je za učešće u takmičarskom programu predstojećeg 27. Teatar festa „Petar Kočić“, koji se od 3. do 9. juna ove godine održava u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci, pod motom „Ispod površine“. Selektorka festivala, glumica Nataša Ivančević navela je da se predstava „Naličje“ bavi izuzetno važnom temom koja, naizgled, govori o lokalnom problemu, „a zapravo jako dobro prepoznajemo identične situacije u našem društvu i ono što čuvamo ispod površine“. – Izuzetno hrabra predstava, ne samo po temi kojom se bavi, nego i po načinu na koji je nastala. Duhovito, razigrano, sa brzim izmjenama scena, predstavu gledamo bez daha. Stičemo utisak da ne postoji osoba koja nije povezana u kriminalni lanac opstanka. Zanimljivo je da se na lak, duhovit način
igraju i najbolnije scene. Duhovitost služi da bolje upijemo bolne teme – navela je, između ostalog, u obrazloženju selektorka Ivančević. Pored Crnogorskog narodnog pozorišta, u takmičarskom programu biće izvedene predstave Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina i Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba, Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i Narodnog pozorišta iz Beograda. Predstava „Naličje“ premijerno je izvedena u novembru prošle godine, dok uloge tumače: Aleksandar Radulović, Lazar Đurđević, Kristina Obradović, Žana Gardašević - B ulatović , Nada Vukčević, Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević i drugi. Podsjetimo, predstava „Naličje“ biće izvedena i u okviru takmičarskog programa jubilarnog 70. Sterijinog pozorja u Novom Sadu početkom juna. R. K.
Nagrada „Dialogos“ pripala Mirzi Mahmutoviću za knjigu „Komunikacija fotografijom“
Dobar spoj
teorije i prakse
PODGORICA - Nagrada
„Dialogos“, koja se dodjeljuje za najbolju knjigu iz oblasti teorije i kulture medija, dodijeljena je ove godine prof. dr Mirzi Mahmutoviću za djelo „Komunikacija fotografijom“.
Tako je odlučio žiri u sastavu: predsjednik dr Zulfo Ahmetović (Bosna i Hercegovina) i članovi prof. dr Tatjana Vulić (Srbija) i prof. dr Draško Došljak (Crna Gora).
Oni su u obrazloženju, kako prenosi Portal Analitika, posebno istakli spoj teorije i prakse, kao i autorski pristup fotografiji kao sredstvu izražavanja i komuniciranja. – Knjiga na osebujan način provlači tekst i fotografiju kroz različita znanstvena i prakseološka polja ostajući u
U Kuslevovoj kući u Podgorici posthumno predstavljeni radovi slikarke
PODGORICA - Otvaranje posthumne izložbe radova mlade umjetnice Anje Pavićević (2003 - 2024) proteklo je u atmosferi dubokog poštovanja i snažnih emocija. Posjetioci su, sa sjetom i divljenjem, prolazili kroz galerijski prostor, tiho zastajkujući ispred slika koje su sada postale i tragovi sjećanja. Bilo je suza, zagrljaja i osmijeha ispunjenih tugom, jer je svako njeno djelo u sebi nosilo djelić umjetničine duše.
Posmatrajući izložene radove vidi se da je Anja svijet posmatrala očima ljepote, ranjivosti i istine. Svako djelo je uspomena i dokaz da njena umjetnost i dalje govori. Stvarala je radove u kojima je boje pretvarala u emociju, a oblike u sjećanja. Na njenim slikama osjeća se tihi dijalog koji je vodila sa svijetom koji je nadahnjivao.
SNAŽNA UMJETNOST
Anja je bila voljena i poštovana podjednako u struci, kao i u porodici. Nadamo se da će ova izložba pružiti spokoj i nadu onima koji su je poznavali da umjetnost, za koju je živjela, neće ostati skrivena od očiju javnosti, što je cilj svakog mladog stvaraoca – istakla je Ivana Ćupić
Izložba u Kuslevovoj kući okupila je brojne poštovaoce Anjinog stvaralaštva, članove porodice, prijatelje, kolege umjetnike i ljubitelje likovne umjetnosti. U tišini koja je govorila više od riječi, publika se okupljala ispred radova koji su bili više od umjetnosti, bili su sjećanja. Ljudi su zastajali, posebno ispred autoportreta, gledali, zadržavali dah. Neki su brisali suze, drugi šaputali. Svima je bilo jasno – Anjina umjetnost je nastavila da živi među onima koji su je voljeli. Galerija je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, što govori
sferi komunikologije pri tome otvarajući, na kraju, prostor za proučavanje, promatranje i prakticiranje fotografije – naveo je žiri.
Kako su obrazložili, nagrađena knjiga namijenjena je akademskoj zajednici, profesionalcima, ali i početnicima, koji fotografiju proučavaju i koriste kao sredstvo saopštavanja različitih autorskih zamisli. Osim nagrađenog djela, u konkurenciji za ,,Dialogos“ 2025. bile su i knjige: „Komunikacijska varijabla“ Najila Kurtića, „Umijeće komuniciranja“ Zorana Tomića, „Medijski stilovi“ Dobrivoja Stanojevića i Lidije Mirkov, „Rodna stereotipizacija likova u diskursu crtanih filmova za decu“ Valentine Đekić i „O filozofiji filma – slike događaja“ Žarka Paića. Podsjetimo, nagrada „Dialogos“, čiji je cilj promocija, podrška i razvoj naučne, kritičke i medijske misli, utemeljena je u Crnoj Gori 2013. godine i u kontinuitetu je dodjeljivana do 2020. R. K.
Priliku da upozna mladu umjetnicu Anju Pavićević imala je ekipa Pobjede kada smo krajem 2022. godine posjetili Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, sa namjerom da uradimo priču o modelima koji poziraju studentima na ovoj obrazovnoj ustanovi. U
PODGORICA - Izložba
Matice crnogorske „Kult Blažene Ozane Kotorke“ je nakon Kotora i Novog Sada otvorena i u Baru, u galeriji „Velimir A. Leković“. Izložbu je otvorio predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović.
On je kazao da je izložba u Baru organizovana u sedmici koja prethodi velikom hrišćanskom prazniku, kojeg ove godine zajednički proslavljaju katolici i pravoslavni, a što
velikom slikarskom ateljeu, na drugom spratu, u kojem rade studenti druge godine Studijskog programa slikarstvo, sreli smo Anju. Na kratko smo je prekinuli u radu. Stidljivo skrivajući svoj osmijeh kazala nam da je izuzetno važno posmatrati modela, naročito kada
se rade studije po modelu, te da u radu treba ostaviti lični pečat. – Modeli se trude da se i nama adaptiraju, kao i mi njima. Poštujemo se i mislim da dobro rade svoj posao. Crtanje ljudske figure je važno jer se upoznajemo sa anatomijom čovjeka – rekla nam je tada Pavićević.
o dubokom tragu koji je ostavila za sobom. Na zidovima okačene slike i crteži raznovrsnih motiva, urađeni različitim tehnikama. Publika se lagano kretala kroz prostor ispunjen bojama. Među posjetiocima su bili oni koji su Anju poznavali lično, ali i oni koji su je poznavali samo kroz njenu umjetnost. Svi oni dijelili su istu misao: ,,Anjina umjetnost ne umire“. Posjetioci su se zadržavali ispred pojedinih djela, prepoznajući u njima djelić prošlosti, emocije, a možda i neke neizgovorene riječi. Svaki pogled na platno bio je susret – sa bojom, sa vremenom, sa umjetnicom koja je iza sebe ostavila trag nježnosti, ali i snage. Govori koji su obilježili veče dodatno su dotakli srca publike. Direktorica Muzeja i galerija Podgorice Ivana Ćupić kazala je da je Anja bila nadarena, perspektivna, ambiciozna mlada umjetnica koja je imala dosta toga da ponudi. – Potencijal koji je nesumnjivo
je zasigurno bila želja i molitva Blažene Ozane Kotorke. Jovović se osvrnuo i na ulogu
barskog nadbiskupa Nikole Dobrečića u proslavi proglašenja Ozane Kotorke blaženi-
com katoličke crkve od strane Svete Stolice 1930. godine, naglašavajući da je njeno proglašenje za blaženicu odgovaralo tadašnjoj državnoj ideologiji, s obzirom da je Ozana, uz Njegoša, Štrosmajera, Preradovića i druge ličnosti, bila jedna od uporišnih tačaka politike integralnog jugoslovenstva. Teoretičar umjetnosti Milun Lutovac posebno se pozabavio radom akademskog slikara Mila Milunovića koji je izradio fresko-tehnikom sliku Blažene Ozane u Crkvi ro-
posjedovala se lako pretakao u djela u koja je unosila svu svoju ljubav i energiju. Bila je voljena i poštovana, podjednako u struci, kao i u porodici. Nadamo se da će ova izložba pružiti spokoj i nadu onima koji su je poznavali da umjetnost za koju je živjela neće ostati skrivena od očiju javnosti, što je cilj svakog mladog stvaraoca – istakla je Ćupić.
Istoričarka umjetnosti Iva Vukotić kazala je da su Anjina platna ispunjavali nadrealni likovi, deformisane figure, fantastična bića, neka ,,dalijevska“ razlivenost forme, ekspresivne boje.
– Ostalo je mnogo crteža, skica, nedovršenih slika koje govore o Anjinoj darovitosti i neumornoj želji za napretkom. Dok sam prelistavala te radove shvatila sam da zapravo slažem slagalicu od njenih želja, ambicija, sjećanja i emocija. Osjetila sam polet, energiju i kreativnost koja je karakteristična za mlade stvaraoce koji se bore da se izdvoje iz mase i postanu prepoznatljivi, slobodni i ponosni na sve što su uspjeli postići u relativno kratkom vremenu – rekla je Vukotić. Ona je istakla da je estetika koju je Anja njegovala bila nemirna i haotična.
– Odražavala je njene unutrašnje borbe, izlazeći na površinu kroz inovativna likovna rješenja, prožeta emocijama i ličnim iskustvima. Inspiraciju je nalazila u ljudima koje je voljela, ali i u velikim umjetnicima poput Pikasa i Botera –kazala je Vukotić.
PUT
Anja Pavićević je rođena 2003. godine u Beogradu, gdje je i preminula u 22. godini, 17. jula 2024. Veliki dio djetinjstva provela je u svom rodnom gradu, Beogradu. Odrastajući, osnovno i srednje obrazovanje završila je u Podgorici, u Osnovnoj školi „Maksim Gorki“ i Gimnaziji „Slobodan Škerović“. Nakon trećeg razreda Gimnazije, kao nadarena učenica, upisala je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, na smjeru slikarstva. Tokom druge godine studija dobila je Erasmus stipendiju, pomoću koje je četvrti semestar provela u Lisabonu. Treću godinu nastavila je da pohađa na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je aktivno radila i razvijala svoj stil. Izložba se može pogledati do 30. aprila.
A. ĐOROJEVIĆ
Promocija
Jubilarni Made In New York Jazz Festival biće održan od 26. do 29. juna, glavni programi u Tivtu, Podgorici i na Cetinju
PODGORICA – Jubilarni 10. Made In New York Jazz Festival biće održan od 26. do 29. juna, u produkciji kompanije ,,Rabbit Records“. Tradicionalno, glavni program džez smotre počeće u Porto Montenegro, 27. juna, na njihovoj Synchro bini u Tivtu.
Dan kasnije, 28. juna, veliki koncert biće upriličen i na Cetinju, na Ljetnjoj sceni pod Orlovim kršem, a nastupiće Big bend RTS kojim će rukovoditi dirigent Jazz orkestra HRT-a Miron Hauser, sa specijalnim gostima iznenađenja. Na platou ispred Muzičkog centra Crne Gore u Podgorici, 29. juna, biće održan završni koncert festivala. Iz ,,Rabbit Recordsa“ saopštili su da će festival, ,,poznat po svojoj impresivnoj listi svjetski poznatih muzičara koji su prethodnu deceniju prošli festivalske bine u Crnoj Gori, i ove godine nastaviti tu tradiciju“. – Imamo veliku čast da najavimo dolazak velikog broja svjetskih džez majstora kao što su Rendi Breker, Piter Erskin, Riči Guds, Hejli Reinhart, Džoj Braun, Otmaro Ruiz, Jakov Mejman i drugih gostiju iznenađenja čija ćemo imena objaviti neposredno pred održavanje festivala. Od regionalnih džez zvijezda tu su Vasil Hadžimanov, Ivan Aleksijević, Mi-
ron Hauser, Šule Jovović, Vladimir Maraš i drugi – saopštili su iz ,,Rabbit Recordsa“. Uz pomenute lokacije, festival će obilovati manjim sadržajima kao što su ulične svirke iznenađenja (jam session programi), masterklas radionice i afterparty programi.
Made In New York Jazz Festival, kako je saopšteno iz ,,Rabbit Recordsa“, ponosi se činjenicom što je u proteklih 10 godina uspio da spoji legendarne umjetnike iz SAD, specijalne goste iz cijelog svijeta i talentovane muzičare iz Cr-
ne Gore i regiona i predstavi Crnu Goru kao poželjnu džez destinaciju.
– Ova jedinstvena fuzija muzičkih stilova svih meridijana stvara bogatu paletu različitih džez boja, premijerno i unikatno prikazujući ono najbolje što ovaj žanr ima da ponudi i promovišući interkulturalnu saradnju i razumijevanje – sve to u Crnoj Gori. Obezbjeđujući platformu za muzičare iz regiona i Crne Gore na kojoj će dijeliti pozornicu sa svjetskim džez muzičarima, ovaj festival ističe zadivljujući talenat i po-
tentnost balkanske i crnogorske džez scene i njeguje kreativnu razmjenu i uzajamno poštovanje među umjetnicima – kazali su oni. Od decembra 2022. godine Made In New York Jazz Festival prepoznat je od strane crnogorskog Ministarstva kulture i medija kao festival od posebnog značaja za kulturu Crne Gore. ,,Rabbit Records“ festival organizuje u strateškom partnerstvu sa Adriaticom Marinas (Porto Montenegro). An. R.
đenja Bogorodice na Prčanju. – Ovdje je Blažena Ozana prikazana kao mlada djevojka, kćerka vrletnog crnogorskog sela i kćerka božja, onog Boga koga je poznavala u svom zavičaju u ranoj djevojačkoj dobi. Slikar Milo Milunović je veoma uspješno kompoziciono uspio da napravi spoj Ozaninog životopisa, njenih djela („čuda“), vjere i starozavjetnog likovnog izraza. Kao motiv na fresci preuzeta je legenda o hljebu, koji se u njenoj pregači pretvorio u ruže – rekao je Lutovac. Izložba „Kult Blažene Ozane Kotorke“ može se pogledati do kraja aprila. R. K.
PODGORICA – Predstavljanje posebnog tematskog broja časopisa „Komuna“, posvećenog u cjelosti arhitektonsko-graditeljskom nasljeđu Podgorice, biće održana danas, u 13 sati, u Plavoj sali Univerziteta Crne Gore. O konceptu najnovije „Komune“ govoriće Željko Rutović, prof. dr Slavica Stamatović-Vučković, dr Petra Zdravković, Abdulah Bato Abdić i Velizar Radonjić Medijatorka promocije će biti mr Jovana Radević R. K.
PODGORICA – Roman ,,Kaliban“ crnogorske književnice Anđele Bulajić, koji donosi priču o Asji – sezonskoj radnici u turističkom kompleksu na Adi Bojani –predstavljen je u Multimedijalnoj sali KIC-a ,,Budo Tomović“.
O ovom romanu, u izdanju Raštan izdavaštva iz Beograda, sa autorkom je razgovarala pjesnikinja Marija Vujošević. Bulajić je objasnila da je roman naslovljen po istoimenom Šekspirovom junaku, iz drame ,,Bura“, koji je polučovjek-polučudovište. Kaliban je, kako je kazala, centralna figura romana. – Ne samo zato što je on lik, on je i mjesto, prostor i kompletan narativ ovog romana. On je zaista težište cijele priče – kazala je ona, dodajući da se glavna junakinja Asja prepoznaje
kroz Kalibana. Jedna od centralnih tema knjige je potraga za identitetom, pa je ,,Kaliban“ svojevrstan roman o sazrijevanju. – Vrlo često pominjem tu potragu za identitetom, jer smatram da se za identitetom traga do kraja života, a da prostor u kojem boravimo, u kojem po-
stojimo i te kako može da nam pomogne u toj potrazi. Samo je važno da znamo da gledamo, da malo uključimo svoja čula i da posmatramo i da nam postane jasno šta to mjesto nama nudi i na koji način to mjesto nas zove – istakla je Bulajić. Asja, prema njenim riječima, ima dovoljno godina da mi
možemo da kažemo da je ona odrasla osoba, ali ne zna ko je. – To je priča o sazrijevanju, o zrelosti. Ona je kolekcionarka iskustava, kao što smo svi mi ovdje. Suština je u nekim potragama za različitim identitetima, jer svi mi u svakom trenutku svog života imamo nekoliko tih identiteta – kazala je ona. Kroz knjigu se, prema riječima Bulajić, provlači nekoliko identiteta.
– Identitet slobodne osobe, identitet odgovorne osobe, identitet osobe koja je i jedno i drugo u kombinaciji. U stvari, dolazi do suštinskog identiteta koji sabira sve te koje sam navela, a ima i još nekih – rekla je Bulajić.
Marija Vujošević je u razgovoru s autorkom istakla da je ,,knjiga izašla u pravom trenutku“, a Bulajić je potvrdila koliko je to za nju značajno. – Knjiga je izašla u trenutku kad su aktuelne neke stvari koje se dešavaju na mjestu koje je najbliže Adi Bojani – to je Velika plaža. To je neki problem koji postoji godinama unazad i, evo, sad konačno dolazi na naplatu – kazala je Bulajić. An. R.
Visoka predstavnica EU poručila da bezbjednost Izraela ne može da se obezbijedi bez poštovanja prava Palestinaca
RIM - Visoka predstavnica Evropske unije za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas smatra da je Izrael prešao granicu u svojoj samoodbrani.
Podsjetila je i da je Evropska unija omogućila dodatnu finansijsku podršku od 1,6 milijardi eura za Palestince. Navela je i da Izrael ima pravo da se brani, ali da su ogromni ljudski gubici zastrašujući.
ljudski gubici ogromni i zastrašujući - izjavila je Kalas za italijansku Republiku.
- Izrael ima pravo da se brani, ali poslednji događaji jasno pokazuju da je granica pređena i da su
Poručila je da bezbjednost Izraela ne može da se obezbijedi bez poštovanja prava Palestinaca. Iz tog razloga, dodaje ona, EU podržava rješenje o dvije države.
- Bezbjednost Izraela ne može da napreduje bez poštovanja palestinskih prava - jasna je Kalas.
Podsjetimo, iz kabineta izraelskog premijera Benjamina Netanjahua saopšteno je da je Izrael ponovo započeo
vojne operacije u Gazi nakon što je Hamas odbio prijedloge SAD koje su iznijeli posrednici i specijalni izaslanik predsjednika SAD Stiv Vitkof
Studenti - biciklisti u Strazburu razgovarali sa europoslanicima i pročitali pismo predsjedniku Makronu
BEOGRAD - Studenti iz
Srbije počeli su istovremeno da djeluju na više frontova: u Strazburu, nastavljaju da blokiraju zgrade RTS-a i RTV-a i organizuju protest u Kraljevu: „Pumpaj, pumpaj Ibar vodo“.
TORTURA
Troje poslanika Evropskog parlamenta iz Francuske, Hrvatske i Slovenije razgovaralo je sa studentima iz Srbije koji su poslije 13 dana vožnje biciklima došli u Strazbur. - Predali smo im pismo o torturi kroz koju smo prolazili, a po reakciji poslanice iz Francuske vidjeli smo da ona prvi put čuje da je 15. marta na skupu protiv ljudi korišćeno zabranjeno oružje u Srbiji i EU, i kako su se ljudi osjećali nakon toga - naveli su studenti. Poslanici su obećali da će im pomoći u njihovoj borbi jer se bore za prave vrijednosti, ali da ne mogu da se miješaju u unu-
trašnje probleme Srbije. Objasnili su im kako funkcioniše EP i da poslanici imaju po minut da objasne ono za šta se zalažu – i da će u slučaju koji traže studenti govoriti ukupno tri minuta. Ispred zgrade Savjeta Evrope studenti su pročitali pismo predsjedniku Francuske Emanuelu Makronu koji je nedavno ugostio predsjednika Srbije. U pismu ukazuju da su „zbog nedostatka pravde i dijaloga u svojoj zemlji“ odlučili da se upute biciklima ka sjedištima evropskih i međunarodnih institucija – da bi im ukazali na „sve dublju eroziju demokratskih vrijednosti u Srbiji“. Opisujući svoj put od 1.400 kilometara, koji su nazvali „Tura do Strazbura“, studenti Makronu prenose da „žive u državi u kojoj institucije ne štite građane već interese uskog kruga moći, da su mediji pod pritiskom, izbori kompromitovani, a kritička misao marginalizovana i targetirana“. Podsjećaju
Poslije dvodnevne rasprave parlament Srbije je izabrao novu vladu koju će predvoditi prof. dr Đuro Macut i njegov kabinet će imati 30 članova – od kojih je samo deset novih, a ostali su ministri iz prethodne vlade koju je vodio Miloš Vučević
Macut se nakon izbora nije obratio poslanicima, i time prekršio praksu obraćanja premijera u Skupštini nakon polaganja zakletve. Tokom rasprave o novim ministrima opozicija je najviše kritikovala ministra prosvjete Dejana Vuka
da je povod za njihovu pobunu pad nadstrešnice u Novom Sadu i pogibija 16 ljudi i da je uzrok toga „sistemska neodgovornost, korupcija i devastacija institucija“, kao i da vlast ćuti. - Zato pedalama okrećemo i no-
Stankovića, profesora na Učiteljskom fakultetu – podsjećanjem da su ga studentkinje optuživale za verbalno seksualno uznemiravanje. Dok su profesori tog fakulteta u pismu javnosti ukazali da se Stanković za ministra bira „ne zbog stručnosti“, već mu je to „nagrada za javni nastup i politički angažman“.
Vučićeva interpretacija izvještaja FSB-a: Zvučnog topa nije bilo
Ruska služba FSB tvrdi da „akustični uređaj koji posjeduju policijski organi Srbije nije primijenjen tokom protesta 15. marta“, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić – FSB-a tvrdi da je na skupu proizvedena panika – prenio je Vučić dio izvještaja uz konstataciju: „Zvučnog topa nije bilo“, tvrdeći da je 15.
marta „sve bilo pripremljeno za preuzimanje vlasti od obojene revolucije – spreman je napad na državu i rušenje ustavnog poretka“.
Vučić je postavio pitanje istražnim organima ko će odgovarati za dezinformacije o korišćenju zvučnog topa i više puta ponovio da je u pitanju „obojena revolucija“. Blokadere, kako zove stu-
dente u blokadi, Vučić je optužio za „ogroman pad priliva stranih direktnih investicija i manjak PDV“, i zaprijetio: „Zahtijevaću svaku odgovornost za blokadere koji su organizovali sprovođenje zločina protiv svoje zemlje“.
Vučić je rekao da će od nove vlade tražiti da drugačije raspodijeli novac za visoko
simo poruku – Srbiji je potrebna podrška Evrope… Ne tražimo sankcije već pogled istine i odgovornosti - navode studenti. Akademci kažu da se obraćaju Makronu jer je on često isticao važnost evropskih vrijednosti, slobode i ljudskih prava i da bi njegova podrška borbi za istinu, slobodu i pravdu Srbije značila mnogo i „generaciji mladih koji žele da ostanu u svojoj zemlji i grade je na temeljima demokratije“.
I novi ministar informisanja Boris Bratina, profesor Filozofskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici, kritikovan je od opozicije. Poslanici su podsjećali da je Bratina na jednom skupu zapalio zastavu EU i da tvrdi da treba zabraniti paradu ponosa i javne nastupe LBGT populacije.
školstvo i da više novca dâ privatnim fakultetima, jer hoće da ih ojača. - Državni univerziteti će tako imati konkurenciju i neće moći nikoga više da ucjenjuju - rekao je on. Zatim je ismijavao studente koji su vozili bicikla do Strazbura kao i njihov sastanak sa europarlamentarcima.
Najavio je da će uprkos brojnim pritiscima zapada ići u Moskvu na vojnu paradu povodom Dana pobjede u kojoj će učestvovati i jedna
KRALJEVO
U blokadi Kraljeva, koja traje 16 sati zbog 16 žrtava pada nadstrešnice u Novom Sadu - studenti su napravili prsten oko grada u akciji „Pumpaj, pumpaj, Ibar vodo“. Od 8 časova ujutru do ponoći blokirane su glavne raskrsnice u tom gradu, a protest je sličan onom koji su održani u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Novom Pazaru. Studenti pješaci stigli su u uto-
jedinica vojske Srbije, ali i da će posjetiti SAD. Osudio je blokadu RTS-a rekavši: „Sramota je što rukovodstvo RTS-a nije zaštitilo zaposlene“ i pozvao državne organe da reaguju oko obustave blokade medijskog javnog servisa. Kao i na svim konferencijama za medije, predsjednik Srbije nije birao riječi u napadima na medije United grupe (TV N1 i Nova) nazvavši njihovog vlasnika Dragana Šolaka „kriminalcem“.
rak uveče u Kraljevo gdje im je priređen svečani doček, štandovi sa hranom su na nekoliko punktova, a pored čitanja već poznatih zahtjeva studenti traže i javno izvinjenje predsjednika opštine Kraljevo Predraga Terzića. On ih je tokom petomjesečnih blokada vrijeđao na društvenim mrežama i pokazivao im srednji prst. Ostavku Terzića traže građani Kraljeva koji su na skupu sa studentima.
JAVNI
Blokada RTS-a, koja traje od ponedjeljka uveče od 22 sata, počela je da se odražava na program. U utorak uveče nijesu emitovani treći Dnevnik, kulturni Dnevnik i politička emisija Takovska 10, u srijedu je Jutarnji program skraćen za dva sata, a popodne su reprizirane emisije.... Studenti tvrde da će javni servis blokirati dok se ne raspiše konkurs za sve članove Savjeta REM-a ili dok se RTS-u ne ugasi program. Zbog toga su ulazi u zgrade u Košutnjaku i Takovskoj ulici blokirani. U ranim jutranjim satima između studenata i policije je izbio incident kada je policija sprovodila radnike da uđu u zgradu: nekoliko studenata udareno pendrecima, a jedan policajac povrijedio skočni zglob. Međutim, kasnije se sve smirilo. Ono što su oba udruženja novinara osudila je objavljivanje brojeva telefona urednika i novinara informativnog programa RTS-a na društvenim mrežama – nakon čega su prema njima uslijedili neprimjereni komentari. Inače, radnici RTS-a su održali zbor zaposlenih i, prema nezvaničnim informacijama, predložili radikalizaciju protesta. Prema objavama nekih medija, nakon tog zbora troje radnika RTS-a je pozvano u BIA-u. RTV, kao drugi javni servis u Novom Sadu, iako je pod blokadom od kada i RTS, redovno emituje program, jer njihovi zaposleni mogu da uđu na jedan od pet ulaza u televiziju. V. CVEJIĆ
Četvrtak, 17. april 2025.
U susret Vaskrsu, na zelenoj pijaci u Tržnom centru ,,Pobrežje“, do nedjelje 19. aprila održava se Vaskršnji sajam na kojem posjetioci na dvadesetak štandova raspoređenih po obodima pijace mogu kupiti brojne proizvode vezane za proslavu najvećeg hrišćanskog praznika.
Prema riječima prodavaca, kako se primiče Vaskrs, sve je više mušterija. Kupuju se i neki moderniji proizvodi poput 3D sličica, cirkončića i sl… U susret velikom hrišćanskom prazniku, neki građani uz jaja i ukrase vole da kupe i cvijeće, pa je i na tom sektoru ovih dana primjetna bolja prodaja nego inače.
Pažnju posjetilaca privlačilo je šarenilo boja i raznovrsnih proizvoda na štandu Sofije Ratković i Tamare Milošević, ispred sektora za prodaju jaja.
- Obične boje za jaja koštaju 10 centi (za 10 jaja), a ove malo kvalitetnije, makedonske, 30 centi. Imamo i prehrambene boje, koje koštaju euro i po (za šezdesetak jaja), kao i kese sa lukovinom koje su euro – kzala je Sofija.
Navodeći da imaju standardne setove običnih sličica za jaja koje koštaju 50 centi (na listiću petnaestak sličica), Tamara je istakla da u ponudi imaju i 3D sličice koje su dva eura. - Ljudi vole da kupe takve, novije proizvode poput 3D sličica ili cirkončića. Veliki broj njih dođe sa djecom, a njima je to što je novo zanimljivije od onih tradicionalnih boja i ukrasa – kazala je Tamara. Ove dvije vrijedne preduzetnice u ponudi su imale i drvena jaja koja su prodavale po 50 centi, korpice (od tri do šest eura), zečiće (od euro do 15 eura)…
Aktivnost CDPR-a u susret Vaskrsu
Pozivaju na besplatno odvikavanje od pušenja
Crnogorsko društvo za borbu protiv raka (CDPR) organizuje još jedno savjetovalište za odvikavanje od pušenja.
- Povodom najvećeg hrišćanskog praznika Uskrsa, koji ove godine slave zajedno hrišćani rimokatoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, časovi su besplatni jer je naša želja da što više pušača u Podgorici i cijeloj Crnoj Gori ostavi pušenje –saopšteno je iz CDPR-a. Pored pripremnog časa, tretman obuhvata još pet časova odvikavanja od pušenja. Časovi će biti održavani po dogovoru sa polaznicima, a zainteresovani za tretmane odvikavanja od pušenja mogu se prijaviti danas, 17. aprila, pozivom na broj telefona CDPR-a 069/530-666, u 18 sati. H. P.
Dobra posjeta na Vaskršnjem sajmu na pijaci TC ,,Pobrežje“
Prema riječima prodavaca, kako se primiče Vaskrs, sve je više mušterija.
Kupuju se i neki moderniji proizvodi poput 3D sličica, cirkončića i sl… U susret velikom hrišćanskom prazniku, neki građani uz jaja i ukrase vole da kupe i cvijeće, pa je i na tom sektoru ovih dana primjetna bolja prodaja nego inače
- Baš smo zadovoljne, prodaja ide odlično. Kako se približava praznik sve je više mušterija – naglasila je Tamara, koja je i ranije izlagala na Vaskršnjem sajmu. Maji i Nadi ovo je deseta godi-
na kako izlažu ukrasne korpice za jaja u okviru Vaskršnjeg sajma na zelenoj pijaci na Pobrežju.
- Sve je ručni rad, pravimo korpice od prirodnih materijala, ali i kanapa, tkanine... Za izra-
du jedne korpice treba nam od sat do tri-četiri sata. Manje korpice, za desetak jaja, koštaju osam eura, dok one veće u koje može da stane nekoliko desetina jaja koštaju do 20 eura. Izlažemo ovdje za Vaskrs
već 10 godina. Prodaja ove godine ide odlično, veoma smo zadovoljne.. Vaskrs je najsrećniji praznik, ljudi vole da kupe nešto lijepo – kazala je Maja, uz napomenu da uz kupljenu korpicu mušterije dobiju na po-
Prema podacima Turističke organizacije, u Podgorici juče boravila 1.254 gosta
Prema podacima Turističke organizacije Podgorice (TOP) na jučerašnji dan u glavnom gradu boravila su 1.254 gosta, što je 20 odsto više nego istog dana prethodne godine. Direktor TOP-a Dragan Grnović ističe da strukturu turista dominantno čine gosti iz regiona – Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Albanije – kojih je oko 40 odsto ukupnog broja.
– Osim Balkana, tu su i turisti iz Kine, Rusije, Turske, Izraela, Velike Britanije, Njemačke, Francuske i drugih država u nekom manjem procentu.
U gradu se posljednjih dana mogu vidjeti velike organizovane grupe turista iz Kine. Raduje nas da se to tržište polako oporavlja i vjerujemo da
će u mjesecima koji predstoje ti statistički pokazatelji biti još bolji i da će grad biti popunjen na nivou koji je dovoljan za adekvatan razvoj turističke privrede – naveo je Grnović. On je naglasio da je Turistička organizacija Podgorice za naredni period pripremila brojne manifestacije.
- Manifestacija „Vaskrs u srcu Podgorice“ biće održana u Dječjem parku na Kruševcu 18, 19. i 20. aprila u intervalu između 11 i 15 časova i za nju smo pripremili bogat program za cijelu porodicu - igraonice za djecu, muzički program, takmičarski segmenat, mnoštvo vaskršnjih eksponata, divovska jaja - najavio je Grnović. Narednog vikenda (26. i 27. aprila) TO Podgorica će organizovati Crnogorski manifest. - To je svojevrsni sajam destinacije na otvorenom i održaće
se u Univerzitetskom parku, oba dana u intervalu od deset do 19 časova. Tu će se predstaviti turističke organizacije sa svojom ponudom, zatim manifestacije, sajmovi, svi festivali, lokalni proizvođači, gastro i etno ponuda cijele Crne Gore. Osim toga, upriličićemo bogat program uz izložbu oldtajmera oba dana. Sve posjetioce očekuje i zabavni program za djecu, dok će za odrasle u večernjem terminu biti upriličena dva koncerta – najavio je direktor TOP-a. Proljećno izdanje Podgoričkog pazara biće svečano otvoreno 7. maja na Trgu nezavisnosti, gdje će sve do 21. maja biti organizovan raznovrstan kulturno-umjetnički program sa gastronomskom ponudom. Na njemu će ove godine nastupiti Hari Mata Hari, Jelena Rozga, bend „Vatra“, Tama-
U sektoru za prodaju jaja cijena ovog proizvoda kreće se od 20 do 30 centi po komadu, u zavisnosti od veličine. - Potražnja je veća iz dana u dan, kako se primiče Vaskrs. Najskuplja su bijela koja koštaju 30 centi, ali ona nam najbolje prolaze jer kažu da su zahvalna za bojanje i ukrašavanje. Ja uvijek farbam malo sitnija jaja, jer ne pucaju – kazala nam je prodavačica Marija Primorac, koja je u ponudi imala jaja sa farme u Bjelopavlićima.
klon lukovinu za farbanje jaja. U susret prazniku, neki od građana vole da uz jaja i ukrase kupe i cvijeće.
- Bila je Cvjetna nedjelja, brzo će i praznik, valja ovih dana kupiti i cvijeće, a sada je inače sezona sadnje. Dobro prolazi sve - kadife, begonije (po 70 centi), muškatle (tri eura), surfinija (pet eura) – kazao je prodavac cvijeća Velimir Vujović I.MITROVIĆ
ra Todevska, Dejan Petrović Big Band... Grnović je najavio i niz drugih aktivnosti koje organizuje TO Podgorica. - U procesu smo izrade panoramskog foto-rama koji će biti postavljen u parku prirode na Bukumirskom jezeru i mislim da će biti spreman do početka ljetnje turističke sezone. U toku je i izrada transformersa koje priprema poznati podgo-
rički umjetnik Danilo Baletić – kazao je Grnović. TO Podgorica intenzivno radi i na valorizaciji kulturne baštine, ali i na tome da nakon razgraničenja sa opštinom Zeta grad izađe na Skadarsko jezero - u toku je proces dobijanja lokacija gdje bi se mogli postaviti pristani za turističke brodove na Malom blatu, u blizini izvorišta Bolje sestre. H. P.
Prve utakmice polufinala Kupa prošle su u znaku gostiju – Mornar već može da se smatra učesnikom utakmice za trofej nakon što je savladao Iskru sa 3:0 na terenu Kampa FSCG, dok je Dečić pod Malim brdom pobijedio Petrovac sa 1:0. Revanši se igraju 30. aprila
PETROVAC – Stadion „Mitar Mićo Goliš“. Gledalaca: 300. Sudija: Miloš Savović. Pomoćnici: Srđan Jovanović i Marko Gojković. Strijelac: Božović u 49. minutu. Žuti kartoni: Bakić, Kastanjeda (Petrovac), Sekulović (Dečić).
PETROVAC: M. Kordić, Arambašić (od 76. V. Kordić), Bakić, Bašić (od 76. Popović), Golubović (od 88. Dragović), Boljević, Dedić (od 59. Franeta), Šimun, Kastenjeda, Kapisoda, Carević (od 59. Petrović).
DEČIĆ ADMIRALBET: Nikić, Đeljaj, Ujkaj, Tomašević, Augusto, Bajović (od 65. Sekulović), Drešaj, Kajević (od 78. Ljuljđuraj), Božović (od 78. Božanović), Striković, Endijaj (od 88. Pulejo). Prvenstveni dueli ,,nebo-plavih“ i Tuzana bili su tvrdi, neizvjesni i nijednom u prethodna tri nije palo više od gola. Ista priča i u Kupu – meč na Jadranu odlučio je pogodak prekaljenog asa domaćeg fudbala Draška Božovića u 49. minutu.
To su trijumfi kakve ove sezone odlazeći šampion piše protiv Petrovca, s tim što rezultat ovoga puta ima veći značaj, veću težinu, budući da momke Nenada Brnovića gura ka trofeju kojim bi spasili sezonu. Od starta se Dečić nametnuo kao bolji, agilniji, opasniji i konkretniji tim. Upravo je Božović u 10. minutu uputio prvi udarac ka mreži protivnika, da bi u 36. minutu gostujući sastav priredio akciju nakon koje je Striković imao zicer.
esterca odakle bi šuter imao otvoren pogled na metu. Nije se za tu opciju odlučio hitronogi napadač koji je izgubio duel jedan na jedan sa golmanom Petrovca. Izabranici Zdravka Dragićevića bili su van ritma, bez prave šanse, jalovi i stihijski prema naprijed, uz dosta izgubljenih lopti, bez ideje i rješenja da naprave nešto više.
je odložio za iskusnog vezistu kojem je lopta „sjela“ baš onako kako treba. Pustio je Božović da odskoči, a onda je oštro posjekao sa ivice šasnaesterca. Vidjelo se u startu da je pogodak neminovnost. Rezultatski zaostatak trgnuo je ,,nebo-plave“. Počeli su da kreiraju, slobodnije da idu na polovinu protivnika, pa i da šutiraju.
stora, a ona je u ruku pogodila jednog fudbalera Tuzana koji je intervenisao klizećim startom.
Za sudiju Miloša Savovića sve čisto – pustio je prednost. Trudio se domaćin da makar izjednači do kraja, ali nije išlo. Ostaje drugi meč za dvije sedmice. Tuzani su za sada bliži finalu.
61, Vuković u 64. Žuti kartoni: Vušurović, Kiši (Mornar).
ISKRA: Đurović, Rovčanin (od 65. Sakai), Ćetković (od 65. Jovanović), Karadžić, Vučinić, Marković, Knežević (od 76. Kaneda), Bokan, Pavićević (od 65. Stanišić), Perović, Obradović (od 76. Trninić).
Revanši polu nala Kupa igraju se 30. aprila. Istog dana na programu je i zaostala utakmica 29. kola Meridianbet 1. CFL između Jezera i Bokelja u Beranama
Petrovac je ove sezone odigrao četiri utakmice sa Dečićem – ne samo da nijednom nije pobijedio nego nije ni zatresao mrežu Tuzana. Iste ekipe do kraja takmičenja sastaće se još po jednom u Kupu i ligaškom dijelu
Kombinovali su Božović i Kajević, a potom je filigranski pas otišao do dvadesetdvogodišnjeg ofanzivca kojem je u golman Kordić išao u susret. Bilo je očigledno da je čuvar mreže domaćina u prednosti i da je najbolje rješenje da Striković vrati povratnu u srce šesna-
Kupu. Nakon tri razlike protiv Danilovgrađana na Starom aerodromu, revanš će biti samo puka formalnost. Skoro da se više ne postavlja pitanje da su Barani sigurni učesnici borbe za prvi trofej u klupskoj istoriji. Iskra je na startu proljećne polusezone priredila senzaciju kada je poslije penal ruleta eliminisala prošlogodišnjeg osvajača – ekipu Budućnosti. Skrenula je četa Milana Radulovića pažnju, uradio je to i sam trener jedinog drugoligaša u polufinalu masovnijeg takmičenja, ali to je očigledno bio maksimum. Slab dan ,,plavih“ mladići danilovgradskog tima iskoristili su da se proslave, ali već na sljedećem koraku – sudarili su se sa surovom realnošću. Iskra nije mogla da parira Mornaru, mada je u ranoj fazu meča imala obećavajući napad kada je Pavle Pavićević volejom opalio preko gola. Utakmica je, međutim, tekla po notama igrača Zorana Đuraškovića koji su brzim pogotkom olakšali posao. Već u osmom minutu Škriljej je prizemnim šutem matirao Đurovića, a u nastavku je Mornar dokrajčio protivnika U 61. minutu je Jan Mišel Jao krunisao asistenciju Đurišića, a potom se fudbaler sa Obale Slonovače oslobodio čuvara i nabacio za rezervistu Vukovića, koji je postavio konačnih 3:0 za Barane u 64. D. KAŽIĆ ODIGRANE PRVE UTAKMICE POLUFINALA FUDBALSKOG KUPA CRNE GORE: Mornar ubjedljiv protiv Iskre, Dečiću gol prednosti protiv Petrovca
Samo što je krenulo drugo poluvrijeme – Dečić je poveo. Trenutak inspiracije Božovića koji je u karijeri dao veliki broj efektnih golova. Takav je bio i ovaj pod Malim brdom – akcija je išla po desnoj strani, nakon centaršuta Ndiaj
Uzbuđenja su rasla. Dečić se povukao i branio. Petrovčanima je poništen gol zbog (navodnog) ofsajda u 65. minutu, a stekao se utisak i da je domaćin oštećen za penal. Bakić je sa desne strane krenuo da ubaci loptu u sredinu kaznenog pro-
PODGORICA – Stadion: teren Kampa FSCG. Gledalaca: 200. Sudija: Miloš Bošković Pomoćnici: Nikola Radulović i Goran Šućur. Strijelci: Škrijelj u 8, Jan Mišel Jao u
MORNAR: Pavličić, Jan Jao, Škrijelj (od 67. Batrović), Ljutica, Vušurović, Mitrović, Sekulić, Kiši (od 58. Vuković), Đurišić (od 74. Seratlić), Vukotić (od 58. Stevnović), Kaluđerović (od 74. Ćetković).
Mornar već može da se sprema za odlučujuću utakmicu u
PODGORICA – Mladost
Donja Gorica priprema se za veliko slavlje – „žuti“ su u odloženom meču 26. kola
Druge lige savladali komšije, ekipu Podgorice (2:0), tako da osam kola prije kraja imaju čak 13 bodova više u odnosu na Rudar.
Mladost je već odavno zakoračila ka elitnom rangu, ali iz kola u kolo sve je bliža cilju, odnosno povratku u Prvu ligu. Duel timova iz Lješkopolja, inače bivših prvoligaša, nije bio posebno dramatičan, ali je Mladost opravdala ulogu favorita, ostala ubjedljivo prva, dok je
Podgorica pri dnu tabele i jasno je da je čeka teška borba za spas. Prvo poluvrijeme nije donijelo previše uzbuđenja, ali jeste gol za Mladost. Igrao se deseti minut, centrirao je Nikola Ukšanović, a Igor Vukčević je glavom matirao golmana Vuka Vujovića i pogodio za 1:0. Po-
slije tačno sata igre bilo
PODGORICA - Real Madrid
ne može baš sve – izostalo je novo čudo na ,,Santjago Bernabeuu“, Arsenal je nakon 3:0 iz Londona pobijedio i u prijestonici Španije (2:1) i plasirao se u polufinale Lige šampiona prvi put od 2009. godine.
U borbi za finale čeka ga Pari Sen Žermen, a drugi par čine Barselona – Inter. ,,Nerazuri“ su remizirali s Bajernom u Italiji (2:2), pa je presudio trijumf od 2:1 na ,,Alijanc areni“. Tako se i druge noći revanša dogodilo ono što je najavljeno prošle sedmice – Real je detronizovan, Evropa će dobiti novog šampiona, ali to neće biti Bajern, kojem ostaje da ovjeri titulu u Bundesligi.
ISKUPLJENJE SAKE
Arsenal nije došao u Madrid da se brani, makar je tako izgledalo u prvih desetak minuta, tokom kojih je BukajoSaka dva puta opasno šutirao, ali se i obrukao u 12. neozbiljno izvedenim jedanaestercem.
Sudija Feliks Leteksije dosudio je penal jer je Asensio vukao Merina, ali je Saka pokušao da izvede nešto slično ,,panenki“, što je Tibo Kurtoa ,,pročitao“ i lako odbranio. Sakino poigravanje moglo je ,,tobdžijama“ da se obije o glavu desetak minuta kasni-
Stadion: Santjago Bernabeu
Sudija: Feliks Leteksije (Francuska)
Golovi: 0:1 Saka u 65, 1:1 Vinisijus u 67, 1:2 Martineli u 90+3. Žuti kartoni: Alaba, Asensio, Ridiger (Real), Raja, Parti (Arsenal)
Kurtoa Vaskes (od 61. Endrik)
Asensio (od 74. Modrić)
Ridiger
Alaba (od 61. Garsija)
Čuameni
Valverde Belingem
Rodrigo (od 61. Sebaljos)
Vinisijus
Mbape (od 75. Dijas)
Raja Timber (od 90+5. Vajt)
Saliba Kivior
Luis-Skeli Parti Edegor
Rajs (od 90+5. Zinćenko)
Saka (od 77. Trosar)
Martineli (od 90+5. Tirni) Merino
je jer je Leteksije u 23. pokazao na bijelu tačku na suprotnoj strani. Junak prvog meča Deklan Rajs povukao je Kilijana Mbapea, sudija Leteksije dosudio jedanaesterac, ali je opravdano promijenio odluku nakon što su u VAR sobi dugo vijećali, pa pozvali francuskog arbitra da pogleda spornu situaciju.
Stadion: Đuzepe Meaca
Sudija: Slavko Vinčić (Slovenija)
Golovi: 0:1 Kejn u 52, 1:1 Martines u 58, 2:1 Pavar u 61, 2:2 Dajer u 76. Žuti kartoni: Arnautović, Dimarko (Inter), Kim, Dajer (Bajern)
Zomer
Pavar
Aćerbi
Bastoni (od 88. Bisek)
Darmijan
Dimarko (od 73. Augusto)
Barela (od 88. Fratezi)
Mhitarjan Čalanolu
Martines (od 81. Taremi) Tiram
Urbig Lajmer (od 83. Koman)
Dajer
Kim (od 65. Gereiro) Stanišić
Gorecka (od 83. Pavlović)
Kimih
Olise
Sane (od 65. Gnabri) Miler Kejn
Real je i do kraja poluvremena bio bezopasan, Arsenalove linije tima ostale su čvrste i kompaktne, pa je Anćeloti bio prinuđen da naredi igru s više rizika.
Napravio je tri izmjene u 61, četiri minuta prije nego je postalo jasno da će svi planovi iskusnog Italijana i njegovog tima pasti u vodu.
Bruno Enrike namjerno dobio žuti karton protiv Santosa Napadač Flamenga u
PODGORICA - Kladioničarski skandal u Brazilu - fudbaler Flamenga BrunoEnrike (34) sumnjiči se da je užem krugu prijatelja i rodbine na nelegalan način omogućio zaradu od klađenja.
Mediji prenose da je brazilska policija prikupila čvrste dokaze protiv Enrikea i predala ih tužilaštvu, koje bi u narednim danima trebalo da podigne optužnicu protiv fudbalera. Enrike se sumnjiči da je u novembru 2023. godine na meču sa Santosom, u porazu 1:2, namjerno dobio žuti karton pred kraj utakmice, a onda nakon prigovora sudiji zara-
dio i isključenje. Policija je u okviru opsežne istrage kod Enrikeovog brata u telefonu pronašla poruke koje navode na zaključak da je fudbaler prema ranijem dogovoru planski dobio žuti karton kako bi njemu bliskim ljudima omogućio zaradu od klađenja. - Obavijesti nas kada naredni put budeš htio da dobiješ žuti karton - piše u poruci u telefonu Enrikeovog brata koji je policija zaplijenila.
- Protiv Santosa - glasio je odgovor fudbalera koji za Flamengo igra od 2019. godine. Flamengo se oglasio saopštenjem u kojem navodi da je njihov igrač nevin dok se ne do-
kaže suprotno i da će se tako odnositi prema Enrikeu u slučaju da dođe do suđenja. Jedinica za nadzor Fudbalskog saveza Brazila (CBF) otkrila je da su brat, snaha i rođak Bruna Enrikea dan prije meča otvorili nalog na sajtu za klađenje i uplatili novac na igru da će Enrike dobiti žuti karton protiv Santosa. U novembru 2024. izvršeni su pretresi u Rio de Žaneiru i nekoliko gradova u Minas Žeraisu, državi iz koje je Enrike, tokom operacije u koju je uključeno više od 50 policajaca i članova Specijalne akcione grupe za borbu protiv organizovanog kriminala, entiteta
Dugo je trajala akcija Arsenala, koju su krunisali Mikel Merino asistencijom i Saka realizacijom kojom se iskupio za neiskorišćeni jedanaesterac. Ukupnih ,,plus 4“ garantovali su Artetinom timu lagan hod do polufinala, ali su dva minuta kasnije ,,sapleli“ sami sebe. Vilijam Saliba je bio neoprezan ispred svog gola, izostala je komunikacija ,,tobdžija“, pa mu je Vinisijus Žunior ukrao loptu i podigao moral domaćim igračima i navijačima. Gosti iz Londona su ipak previše ozbiljan tim da bi jedan kiks kao kulu od karata srušio sve dobro što su izgradili u dotadašnjih 150 i više minuta dvomeča.
Dvije sjajne predstave krunisali su u nadoknadi – Gabrijel Martineli je u 93. u kontri savladao Kurtou.
BAJERNU OSTAJE
SAMO BUNDESLIGA
Svašta je morao da prođe Inter na putu do polufinala – u revanšu je gubio, ekspresno pre-
okrenuo, pa preživio dramu u nadoknadi. Na kraju – zasluženo ide u polufinale.
Bajern je prvu šansu na ,,Đuzepe Meaci“ imao u 11. minutu kada je u strijelce mogao da se upiše Olise, ali ga je Bastoni sustigao i fantastično otklonio opasnost.
Tim Vensana Kompanija bio je bezopasan narednih 25 minuta, a mogao je i da vadi loptu iz mreže da je Aćerbi bio precizniji poslije prekida – šutirao je pored stative.
Njemački velikan ponovo je zaprijetio u 36 – veliku priliku u istom napadu imali su Miler i Sane. Obojica su izblokirana i Inter je potom bez većih problema sačuvao 0:0 na poluvremenu.
U problemima se, ipak, našao odmah na startu nastavka –
Hari Kejn je u 52. imao previše vremena i prostora da se namjesti na šut i onda kroz noge Dimarku pošalje loptu u suprotni ugao.
Hladan znoj oblio je ,,nerazure“ četiri minuta kasnije kada
za
je u velikoj prilici bio Miler, ali je strah vrlo brzo zamijenila ekstaza poslije dva gola u roku od tri minuta. U 58. je izjednačio Interov superheroj Lautaro Martines – pokušaj glavom izblokirao mu je Kimih, ali je iz drugog pokušaja nogom zakucao loptu u mrežu Bajerna. Pobjednički karakter ima tim Simonea Inzagija, a Bavarce je ,,okrenuo“ iz prekida – Čalanolu je izveo korner, Benžamin Pavar nadskočio Kima za vođstvo od 2:1. Ni Bajernu predaja nije u krvi, pa su uzbuđenja na ,,Meaci“ trajala do kraja revanša. Vrlo loše odreagovala je odbrana Intera u 75. minutu kada je Serž Gnabri centrirao na drugu stativu, a Erik Dajer –vjerovatno u namjeri da odigra povratnu – glavom postigao neobičan pogodak. Opsada Interovog gola viđena je u nadoknadi. Veliku šansu propustio je Kejn, potom je Miler šutirao glavom, a na kraju je Koman poslao loptu preko gola. N. KOSTIĆ
Ureda javnog tužioca Brazila, navode tamošnji mediji. Ukoliko Sud bude podigao optužnicu protiv Enrikea, on neće moći da igra fudbal sve dok suđenje bude u toku. U septembru 2023. FIFA je proširila zabranu na 11 igrača koje je Brazilski fudbalski savez suspendovao zbog klađenja. U martu je parlamentarna komisija na čelu sa legendarnim napadačem Romariom pozvala na istragu o navodnoj umiješanosti strica reprezentativca kasaPakete, koji je takođe osumnjičen za umiješanost u klađenje.
PODGORICA -Nikakve zvanične potvrde nema, ali širom košarkaških meridijana uveliko se priča da će Dubai od sljedeće sezone biti novi član Evrolige.
Klub koji igra debitantsku sezonu u ABA ligi već sprema tim za najelitnije košarkaško klupsko takmičenje – Dario Šarić i Džanan Musa na pragu su dolaska u Ujedinjene Arapske Emirate, a njihovim
stopama, po svemu sudeći, će i Kenan Kamenjaš! Naime, Hristos Harpidis , sportski novinar iz Grčke specijalizovan za košarku, prenosi informaciju španskog „Encestanda“ da će se centar Budućnosti na kraju sezone preseliti na Bliski istok!
- Kako saznajemo, naredni potpis je u pripremi i to je Kamenjaš. Centar je ove sezone briljirao za Budućnost, u
PODGORICA – Đordi
Bertomeu, nekadašnji prvi čovjek Evrolige, u razgovoru za „Corriere della Serra“ govorio je o evropskoj i američkoj košarci i aktuelnostima u tom sportu.
Đordi Bertomeu je na mjestu predsjednika Evrolige bio od 2000. do 2022. godine, kada ga je na toj funkciji zamijenio Dejan Bodiroga Naravno, počeli su razgovor o FIBA – FIBA se uključila samo zato što sada, poslije 25 godina, ima priliku da ugasi Evroligu. Ne mora ništa da radi, samo da sačeka i posmatra. FIBA nije problem – rekao je Bertomeu. O današnjoj Evroligi kaže: – Ne volim to da kažem, ali istina je. Evroliga je u posljednje tri godine imala dva izvršna direktora, nakon 22 godine sa samo jednim.
I takođe je tačno da danas niko, zapravo, ne zna u kom pravcu liga ide. Svima je jasno da postoje unutraš-
nji sukobi među klubovima. O NBA. – NBA je osjetio „krv u vodi“ i vidio priliku da iskoristi situaciju. Slabost Evrolige i nedostatak vizije stvorili su uslove da neko sa strane preuzme inicijativu. Prije samo pet godina, takav scenario bio bi nezamisliv. Postoje i drugi rizici. Prvo, nijesam siguran da su svi današnji klubovi Evrolige interesantni NBA ligi. Balkan, Grčka, Turska i da li smo zaista spremni da izgubimo tu strast? Dru-
Evrokupu prosječno ubacivao 11 poena uz šest skokova. On je košarkaš koji je izazvao interesovanje među timovima španske ACB lige, ali sve ukazuje da će krenuti ka Dubaiju - piše „Encestando“. Kamenjaš je prošlog ljeta sa Budućnost Volijem potpisao ugovor na tri godine, što znači da samo uz saglasnost kluba može da promijeni sredinu uz obeštećenje. R. P.
Đordi Bertomeu, nekadašnji prvi čovjek Evrolige, govorio o evropskoj, američkoj košarci i aktuelnim stvarima u tom sportu
ko ne priča o tome. Pokret nije napredovao, ali Amerikanci sada kontrolišu sav talenat sa tog kontinenta. Ista stvar bi se dogodila i u Evropi. Evropski talenti već idu u NBA i mnogi se vraćaju. To što su MVP-ji u SAD skoro uvijek Evropljani dovoljno govori o pravim interesima NBA. Oni žele kontrolu – objašnjava Bertomeu. Osvrnuo se na to što će se ove godine fajnal-for elitnog takmičenja igrati u Abu Dabiju. – Da budem jasan, nemam ništa protiv otvaranja prema Bliskom istoku, jer svi to rade i tamo je novac. Ali pogledajte šta rade drugi. U fudbalu se tamo igraju finala manjih takmičenja – kupova ili superkupova. Ne vode završnice liga tamo. Dovesti fajnal-for Evrolige u Persijski zaliv je izuzetno rizično, možda je to dobro za biznis, ali prava vrijednost fajnal-fora nije u zaradi, već u doživljaju. To je praznik. Navijači stvaraju jedinstvenu atmosferu. Čak i u SAD to cijene. Premjestiti najvažniji trenutak sezone daleko od naših navijača, naših klijenata, ozbiljan je rizik –je Berto-
PODGORICA – Utakmicom
SC Derbi – Cedevita Olimpija biće otvoreno 28. kolo Admiralbet ABA lige.
Podgoričani će večeras (19 h) ugostiti tim našeg Zvezdana Mitrovića i pokušati da naprave iznenađenje. Jasno je da je pred izabranicima Petra Mijovića veliki izazov, da uloga favorita pripada znatno iskusnijem i kvalitetnijem rivalu, ali ,,studenti“ ne pomišljaju na predaju unaprijed. Tim koji sa klupe predvodi crnogorski stručnjak Zvezdan Mitrović obezbijedio je plasman u plej-of, a sa Igokeom se bori za peto mjesto.
– Igramo protiv ekipe koja je godinama u samom vrhu ABA lige. Mislim da su posebno kroz Evrokup ove sezone pokazali svoj kvalitet, čvrstinu i karakter, koji ih krasi tokom cijele sezone. Radi se o ekipi koja je spoj vrhunskih atleta i ozbiljnog iskustva, sa izvanrednim trenerom – rekao je trener SC Derbija Petar Mijović.
„Studenti“ su pokazali da su u dobrom ritmu – nakon tri vezane pobjede (Mornar, Split i Igokea) odigrali su sjajan meč protiv Budućnosti, kada su doživjeli tijesan poraz.
– Ulazimo u meč iz jednog dobrog ritma, gdje smo u posljednjih nekoliko utakmica napadački jako dobro izgledali – kaže Mijović, objašnjavajući probleme:
– Brine me broj povreda koje smo imali u posljednjih sedam-osam dana, koje su određene igrače izbacile iz trenažnog procesa – dodao je Mijović, uz napomenu da zbog obaveza Zvezde nijesu igrali meč prethodnog kola.
– Ispali smo iz takmičarskog ritma jer nijesmo odigra-
li redovno kolo protiv Crvene zvezde, već je meč odložen, tako da smo dugo bez utakmice, što može da bude i određeni problem u ovom momentu – objasnio je strateg ,,studenata“.
Sa druge strane, Cedevita Olimpija je igrala polufinale Evrokupa, trenutno je peta u ABA ligi, uz dobar ritam koji ima već neko vrijeme, jasno je da predstavlja veliki izazov za SC Derbi.
– Cedevita Olimpiji pripada uloga favorita zbog kvaliteta i iskustva koje imaju, međutim, mi s ambicijama ulazimo u meč i želimo da se predsta-
Ništa od odluka koje se toliko čekaju
vimo u što boljem svjetlu i nastavimo sa dobrim igrama –poručio je Mijović. U prvom međusobnom duelu u Ljubljani, tim Zvezdana Mitrovića slavio je sa 100:86. Svi u taboru podgoričkog tima svjesni su težine zadatke. – Čeka nas izuzetno težak meč protiv Cedevita Olimpije, koja je poznata po brzoj i dinamičnoj igri, kao i po individualnom kvalitetu njihovih igrača. Dobro znamo kako igraju, posebno treba obratiti pažnju na tranziciju i njihovu sposobnost da brzo kažnjavaju greške. Ključ za nas će biti da kontrolišemo ritam utakmice, što smo
u Evropi pretvorilo bi našu ligu u razvojni sistem za SAD. U Africi je NBA prisutan godinama, ali nizaključio meu.
PODGORICA – Skupština
ABA lige, koja je trebalo da se održi juče u onlajn-formatu, odložena je za danas jer jedan od članova vlasničke strukture nije mogao da prisustvuje sastanku iz opravdanih razloga.
U vlasničkoj strukturi su Crvena zvezda, Partizan, Budućnost, Cedevita Olimpija, FMP Železnik, Mornar, Igokea, Krka, Zadar, Cibona, Mega. Na Skupštini koja je počela 2. aprila, pa je odložena za
14. april, pa pomjerena za 16. a sada i za 17. april, glavne teme će biti vlasnička struktu-
ra, broj klubova iz jedne države, TV prava i proširenje lige. Odluku o prijemu SC Derbija u vlasničku strukturu 11 klubova moraju da donesu jednoglasno. Takođe i odluke o broju učesnika iz jedne države, proširenju lige i TV pravima većinskim brojem glasova. Posljednje saopštenje nakon Skupštine, koje je ABA liga proslijedila medijima, glasilo je da je sastanak bio konstruktivan i produktivan, da je donošenje odluka na pomolu, a da li će zaista tako biti, znaćemo, možda, već danas… R. P.
PODGORICA – Derbi cijele sezone u SBbet Prvoj ligi za rukometaše igra se danas od 17 sati u Univerzitetskoj dvorani – Budućnost Podgorica dočekaće Lovćen u duelu kandidata za titulu.
SBbet Prva liga za rukometaše (15. kolo)
Raspored
uspjeli u prvom poluvremenu u Ljubljani. U posljednjih šest mečeva imaju pet pobjeda i to protiv jakih protivnika, samo poraz na gostovanju Spartaku u produžetku što dovoljno govori u kako dobrom ritmu
Nekadašnji selektor Crne Gore Zvezdan Mitrović vrlo dobro zna vrline SC Derbija zbog čega poziva na oprez. – Obje ekipe su ostvarile neke od svojih takmičarskih ciljeva u posljednjem periodu, ali svakom meču pristupamo sa istom posvećenošću. Detaljno smo analizirali igru SC Derbija, koji igra izuzetno od kada je rangiran ispod mjesta koja vode u plej-of. U posljednjim mečevima su u prosjeku postizali više od 100 poena, a njihov tim ima oko 60 odsto preciznosti u šutu za tri poena, što će za nas biti veliki izazov. Tim SC Derbija kombinuje mnogo talentovanih igrača i predvodi ih iskusni američki igrač Erik Nil, koji već ima dosta iskustva igranja u ABA ligi. Zanimljivo je vidjeti kako ćemo odgovoriti na njihovu mladalačku energiju, brzu igru i precizan šut za tri poena –rekao je Mitrović.
se nalaze. Na nama je da damo sve od sebe i „skupo prodamo kožu“, da do kraja meča budemo u igri i probamo da upišemo novu pobjedu – istakao je Emir Hadžibegović, prvotimac SC Derbija. R. PEROVIĆ
Uoči 15. kola Cetinjani imaju 26 bodova, dva više od ,,plavo-bijelih“, a četiri od Rudara, koji je odigrao meč više. Okršaj u glavnom gradu 99 odsto će odrediti budućeg prvaka: ukoliko Lovćen pobijedi, trka će biti riješena jer tim Filipa Popovića u preostala tri kola čekaju utakmice u kojima će biti apsolutni favorit –sa Beranama 1949 i Sutjeskom na Cetinju, te Jedinstvom Bemaks u Bijelom Polju. Zbog toga bi i remi više odgovarao aktuelnom prvaku. U slučaju da slavi Budućnost Podgorica, ekipa Draška Mrvaljevića bila bi nadomak senzacionalne titule jer je već jednom pobijedila Lovćen – na Cetinju je 17. novembra bilo 24:28. „Plavo-bijeli“ potom ne bi smjeli da kiksaju protiv Budvanske rivijere i Rudara u gostima, te Partizana 1949 kod kuće. Lovćen je favorit pred derbi u Univerzitetskoj dvorani, a Budućnost se uzda u domaći teren (mada je i gostima dobro poznat jer su na njemu trenirali) i atmosferu koja će sigurno biti uzavrela.
Meč će suditi Novica Mitrović i Miljan Vešović U pretposljednjem meču 15. kola, Sutjeska je juče kao gost pobijedila Berane 1949 sa 33:30.
Domaćin je dva puta imao četiri gola prednosti, a meč je prelomljen između 51. i 53. minuta kada je Sutjeska seri-
Trebjesa drugi nalista plej-ofa I A EKO ŽCKL
Trebjesa 75 Podgorica 47
NIKŠIĆ – Dvorana: SC ,,Nikšić“. Gledalaca: 50. Sudije: Janjušević, Raičević, Krivokapić. Rezultat po četvrtinama: 18:8, 21:12, 18:12, 18:15.
,,Plavo-bijelima“ potrebno novo iznenađenje protiv aktuelnog prvaka
jom 0:3 povela 27:30. Najefikasniji u nikšićkom timu bio je Boris Šćepanović s devet pogodaka, jedan manje dali su Vladan Lončar i Aleksa Jokić. Kod domaćih se izdvojio Luka Došljak sa sedam golova. Zabjelo je u nedjelju pobijedilo Jedinstvo (40:36), dok je juče
Rudar nadigrao Partizan 1949 (35:30), a Budvanska rivijera bila bolja od Mornara 7 (27:26). TABELA: Lovćen 26 (meč manje), Budućnost 24 (meč manje), Rudar 22, Zabjelo 15 (meč manje), Berane 14, Partizan 13 (meč manje), Mornar 12, Budvanska rivijera 12, Sutjeska 4, Jedinstvo 4. Ne. K.
Naša reprezentativka seli se iz Rumunije u Mađarsku
TREBJESA: Rondović 22, Mila Mijušković 20, Kasalica 9, Dubljević 9, Sarić 13, J. Bijelović, Mandić, Doknić, Milena Mijušković, Janković, M. Bijelović. PODGORICA: Vujović 6, Jovović, Dutina 3, Andrić 15, Šćepanović 2, Terić, Đukić 1, Radulović 11, Nagornaja 3, Rakočević 4, Vukčević, Sekulić 3. Košarkašice Trebjese sa 2:0 u pobjedama protiv Podgorice izborile su finale plej-ofa I A EKO ŽCKL.
Trebjesa je napravila brejk u ,,Bemaks areni“, a zatim u SC ,,Nikšić“ upisala pobjedu
PODGORICA – Golden Stejt i Orlando su se plasirali u plej-of NBA lige – Golden Stejt savladao je Memfis (121:116), dok je Orlando bio bolji od Atlante (120:95). Golden Stejt prebrodio je prvu rundu plej-ofa Zapadne konferencije NBA lige, pošto je u prvoj utakmici plej-ina, na svom terenu u San Francisku, savladao Memfis. „Ratnici“ su tako zakazali seriju mečeva sa Hjuston Roketsima koji su u ligaškom dijelu takmičenja osvojili drugo mjesto. Sa druge stane, Memfis će imati
popravni – šansu da se u plejof plasira sa osmog mjesta dobiće u petak, kad će u drugoj utakmici plej-ina igrati protiv pobjednika duela između Sakramenta i Dalasa. Viđena je prava drama i nevjerovatna završnica – gosti su na 14 sekundi do kraja prišli na poen zaostatka. Kari se mučio da primi loptu iz auta, prvo mu je izbio Morant, a onda je as Golden Stejta fauliran i uspio je da pogodi oba bacanja za „plus 3“. Imao je Memfis napad za produžetke, ali za pet sekundi nijesu uspjeli da izvedu aut?!
Najefikasniji u ekipi Golden Stejta bio je Džimi Batler sa 38 poena, uz sedam skokova, šest asistencija i tri ukradene lopte. Stefen Kari je dodao 37 poena i osam skokova. U ekipi Memfisa blistao je Dezmond Bejn sa 30 poena, dok je 22 poena dodao Dža Morent Orlando se plasirao u prvu rundu plej-ofa Istočne konferencije, pošto je u prvoj utakmici plej-ina pobijedio Atlantu 120:95. Orlando će u plej-of ući sa sedme pozicije i u prvoj rundi će igrati protiv Bostona, dok će Atlanta šansu da se u plej-of
plasira sa osmog mjesta imati u petak, kad će u drugoj utakmici plej-ina igrati protiv pobjednika duela između Čikaga i Majamija. Na Floridi gotovo da nije ni bilo neizvjesnosti. Već poslije prvog kvartala domaćin je imao „plus 15“, pa je bilo jasno u kojem smjeru će ići ovaj meč. Najefikasniji u ekipi Orlanda bio je Kol Entoni sa 26 poena, dok je Vendel Karter Džunior dodao 19 poena i sedam skokova. U ekipi Atlante najbolji je bio Trej Jang sa 28 poena. Džordž Nijang je dodao 15 poena. R. P.
(75:47) i tako će protiv ekipe Budućnosti Bemaks igrati za trofej. Dva tima igrala su i finale Kupa Crne Gore. Nikšićanke su meč otvorile serijom 10:4, nakon osam minuta igre imale i dvocifrenu razliku (18:8), da bi u 13. minutu na semaforu pisalo 26:12. Tada su se uzburkale strasti, viđene su tehničke greške, bilo je i reakcija sa tribina, što je izazvalo desetominutni prekid. Gošće su uspjele da priđu na 30:18, ali je AnđelaRondović (ubacila 22 poena, uz šut za tri 3-4) zaključila prvo poluvrijeme 39:20 i već tada najavila da neće biti neizvjesnosti. U nastavku je sve bilo stvar rutine MilaMijušković postigla je 20 (trojke 4-6), uz 13 skokova... Prvi meč finala plej-ofa između Budućnosti Bemaks i Trebjese igra se u subotu 19. aprila u ,,Bemaks areni“, sa početkom u 18 časova. R. P.
PODGORICA – Crnogorska reprezentativka Andrijana Tatar pojačala je mađarski Mošonmađarovar, ekipu koju će od naredne sezone predvoditi Dragan Adžić Cetinjanka je krajem prošle godine debitovala za nacionalni tim na šampionatu Evrope u Austriji, Mađarskoj i Švajcarskoj, a bila je dio baraž-akcije sa Portugalom kada su ,,lavice“ izborile plasman na Svjetsko prvenstvo. Naša pivotkinja je do sada nastupala za Lublin, odakle je 2023. prešla u Dačiju Miovenu, a sada je u klubu Baja Mare koji je na poziciji četiri u rumunskom šampionatu. Tatar je još odavno skrenula pažnju na sebe, a prelazak u Mađarsku je, čini se, dobra priča koja bi mogla da potraje. A. M.
Poslije više od decenije pauze ŠK Danilovgrad – Talj se vratio na crnogorsku šahovsku scenu.
Mnogobrojni ljubitelji drevne igre u gradu na Zeti ne kriju zadovoljstvo jednoglasnom odlukom lokalnog parlamenta da se na prijedlog predsjednika Opštine AleksandraGrgurovića obnovi rad kluba, koji je osnovan prije pola vijeka na Lazinama.
Šahovska sekcija OŠ „Njegoš“ u Spužu je nastavila da se razvija i radi sa više od 80 polaznika, tako da taj uzorni kolektiv već ima dobru osnovu i regrutni centar za dalju afirmaciju i takmičarske nastupe.
Prema riječima novoizabranog predsjednika ŠK Danilovgrad – Talj, majstorskog kandidata Radovana Perkovića, stekli su se uslovi za realizaciju godišnjeg plana i programa, koji se
sastoji uglavnom od aktivnosti koje animiraju učenike u vaspitno-obrazovnim ustanovama, te priprema i organizacije turnira, kao i zvaničnog učešća u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.
– Konačno imamo svoje prostorije u zgradi nekadašnjeg omladinskog doma na Rsojevici. Lijep kutak đe se okupljamo jednom sedmično, a po potrebi i više puta kada su u pitanju neke ozbiljnije stvari koje se tiču šahovskog prosperiteta u Bjelopavlićima i dijelu Katunske nahije – počinje priču Perković. On ističe da su minulih dana intenzivirali svoje aktivnosti oko kompletiranja sastava za prvo iskušenje koje ih očekuje u Herceg Novom od 1. do 8. maja. – Odlučili smo da se već ove godine uključimo u takmičarski pogon ŠSCG i nastupimo u najnižem rangu, odnosno Drugoj ligi i pokušamo da preskočimo prvu stepe-
Na Openu u Rejkjaviku sa 420 učesnika
nicu. Doduše, još nijesmo uigrani, ali ćemo, sigurno, pružiti maksimum da ostvarimo željeni cilj i na neki način se odužimo osnivaču za ogromnu podršku koju nam je pružao kako bismo rodno mjesto reprezentovali na pravi način i na startu se predstavili u najboljem izdanju. To neće biti nimalo lako jer i ostale ekipe pretenduju na najviši plasman. Ipak, uzdamo se u dobar spoj mladosti i iskustva, a uželjeli smo se nadmetanja na 64 crno-bijela polja, što može biti presudno u borbi za prva dva mjesta koja vode u Prvu ligu – ističe Radovan Perković, koji, istina, nije krio optimizam. Pored njega u ekipi su i Nikola Sekulić, Goran Petrušić, Dragan Šćepanović, Brano Kadić, Andrej Vujačić Andrija Radulović, Aleksandar Grgurović, Petar Stanković, Ranko Radulović,
Velemajstori Denis Kadrić (2.533) i Luka Drašković (2.488) dostojno su reprezentovali Crnu Goru na jednom od najkvalitetnijih i najmasovnijih turnira u tekućoj godini.
Na Openu u Rejkjaviku
među 420 učesnika sa svih meridijana, Kadrić je takmičenje završio bez poraza sa pet pobjeda i četiri remija, odnosno sedam osvojenih poena što mu je bilo dovoljno da se nađe u grupi igrača koji su podijelili plasman od 2. do 11. mjesta. Nažalost, on je imao najslabije dodatne kriterijume, zahvaljujući nesavjesnom Fincu Eriku Ranki sa kojim je odmjerio snage u drugom kolu, a koji je, zatim, napustio turnir i našem matadoru umanjio buholc koeficijent, što ga je na kraju koštalo i novčane nagrade. Šteta! Ipak, Kadrić je za utjehu na brzopoteznom nadmetanju osvojio srebrnu medalju. Takođe, i Drašković se u glavnom gradu Islanda predstavio u odličnom izdanju i sa 6,5 poena zaustavio se na 30. poziciju, pri čemu je pet partija riješio u svoju korist, tri remizirao i jednu izgubio. Kada se saberu utisci, jedno je sigurno, standardni prvotimci nikšićke Elektroprivre-
de dobro su se pripremili za naredni nastup u Premijer ligi, koja je na programu od 1. do 8. maja u Herceg Novom.
Drašković 1-0 Papadijamandis
Dušan Jovović, Zdravko Radulović Milutin Stojović i Radovan Kankaraš. I sekretar kluba Nikola Sekulić dijeli njegovo mišljenje, uvjeren da bez obzira na rezultat na premijeri u ekipnoj konkurenciji, agilno rukovodstvo „najmlađeg“ kluba u našoj zemlji, korak po korak, realizuje one projekte na opštinskom i državnom nivou koji doprinose razvoju šaha u Danilovgradu. – Obilježili smo jubilej, 100 godina od osnivanja FIDE i tim povodom postavili spomen-ploču osmom svjetskom prvaku Mihailu Talju
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bc4 Bc5 4.0–0 d6 5.d3 Nf6
6.c3 a6 7.Bb3 Ba7 8.Nbd2 0–0 9.h3 h6 10.Re1 Re8 11.Nf1 Be6 12.Ba4 b5 13.Bc2 d5 14.exd5 Nxd5 15.Ng3 Qd6 16.Nh4 Qe7 17.Qh5 Rad8 18.d4 Nf6 19.Qf3 Bd5 20.Qd1 Qf8
21.Nh5 Nxh5 22.Qxh5 g6
23.Nxg6 (dijagram) Qg7
24.Bxh6 fxg6 25.Bxg6 Qd7 26.Re3 1:0
na objekat OŠ „Njegoš“, održali prestižni međunarodni tradicionalni Memorijal „Ljubodrag Ljubo Đurović“, priredili niz predavanja i edukativnih radionica za najmlađe, kao i druženja sa vrhunskim igračima, uzeli učešće u promociji nove knjige velemajstora Milana Draška „Putujući sa figurama 2“ i ostvarili kontakt sa predsjednikom Fondacije „Talj“, intermajstorom Vadimom Afanasijevom u cilju ostvarivanja novih programa na polju poštovanja i veličanja lika i djela gusara iz Rige –pobrojao je Sekulić što je
do sada urađeno i najavio formiranje šahovskih sekcija u ostalim osnovnim školama i Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš“. – Imamo odličnu saradnju sa opštinskim službama i institucijama, matičnim savezom, koji nam je uvijek na usluzi, sa svim klubovima, a posebno sa ŠK Budućnost i mnogim prijateljima kluba od kojih i dalje očekujemo pomoć i podršku u našim naporima da i ubuduće budemo aktivni sudionici šahovskih zbivanja u Danilovgradu i Crnoj Gori uopšte – zaključio je Sekulić.
Završeno Evropsko prvenstvo za dame
U posljednjem 11. kolu Evropskog prvenstva za dame, koje je održano u grčkom Rodosu, najbolja srpska amazonka Teodora Injac (2.454) poslije svega desetak poteza remizirala je s Aleksandrom Maltevskajom i sa 9,5 poena ubjedljivo osvojila prvo mjesto. Srebrnom medaljom okitila se Rumunka Irina Bulmaga sa osam poena, koliko je na trećoj poziciji sakupila i
Estonka Narva Maj. Interesantno je istaći da je Injac na startu izgubila prvu partiju od Gruzijke Anastasije Kirtadze, a zatim nanizala čak devet uzastopnih pobjeda i zasluženo se popela na pobjedničko postolje. Jedina crnogorska predstavnica na ovom šampionatu, FM Aleksandra Žerebcova (2.229) turnir je završila sa 5,5 poena na 58 mjestu i lični rejting popravila za 32 ELO. Jedino će ostati nepoznanica zašto je naša reprezentativka napustila ovo prestižno takmičenje uoči zadnje runde, a imala je dobre šanse da eventualnom pobjedom znatno popravi plasman.
KRSTO VUKOV MARTINOVIĆ, KOMANDIR I INŽENJER (NASTAVAK)
Uoči kapitulacije Crne Gore
Krsto Vukov je bio komandant konvoja brodova, koji su za potrebe crnogorske vojske prenosili hranu i drugi materijal i saobraćali na relaciji Medovo – Skadarsko jezero. Prilikom odlaska kralja Nikole sa svitom iz Crne Gore, 20. januara 1916. godine, prevezao ih je do Medove. Tokom dopremanja hrane na relaciji Plavnica –ostrvo Sveti Nikola, zarobljen je 23. januara 1916. godine u 12 h uveče u Porto Mileni od strane austrougarske vojske. U zarobljeništvu se nalazio do kraja 1918. godine.“
Učesnik je Božićnog ustanka 1919. godine „kao jedna od važnijih ličnosti u podizanju ustanka“. Nakon sloma ustanka povukao se iz Crne Gore januara 1919. godine, zajedno sa Krstom Popovićem, za Medovo odakle ide za Italiju. Kada je krajem 1920. godine postavljena nova formacija Štaba u Komandi crnogorske vojske u Gaeti je, kao inženjerski komandir, bio je načelnik Saobraćajnog odjeljenja. Jedan je od najistaknutijih članova Glavnog štaba crnogorske vojske. Kao dobar poznavalac prilika, jezika i blizak dinastiji Petrović-Njegoš najčešće je boravio i djelovao u Rimu. Jedno vrijeme, naročito tokom 1920. godine bio je ličnost od posebnog povjerenja Jovana Plamenca, jedan od njegovih najbližih političkih saradnika. Kao predstavnik crnogorske vlade zajedno sa Milanom Kraljevićem i Božom Krivokapićem pregovarao je, na proljeće 1920. godine, sa Gabrijelom Danuncijem u vezi upada crnogorskih trupa i Danuncijevih legionara u Crnu Goru u ci-
Studija dr Srđe Martinovića predstavlja rezultat desetogodišnjeg arhivskog istraživanja. Kako autor navodi, do sada je bilo poznato 28 generala iz Crne Gore u ruskoj vojsci, o čemu je pisao dr Dušan Martinović, a sada ih ima više od trideset novih, uz još mnogo drugih visokih o cira
Nekrolog Krstu Vukovu Martinoviću izašao je u listu „Cetinjski odjek“, u kojem se između ostaloga kaže: „U San Marinu 26. maja je umrla jedna markantna gura Crne Gore. On nije bio čovjek koji mijenja vjere niti ideje, već je bio dosljedan svakoj riječi koja je iz njegovih usta izašla, a još više ideji“
Krsto Vukov Martinović je kritikovao italijansku politiku prema crnogorskom pitanju. Zbog protivljenja da se rasformira crnogorska vojska u Gaeti, Karlo Sforca je naredio 18. 6. 1921. da se u najvećoj tajnosti iz Italije proćeraju Vladimir Đ. Popović, Savo Petrović, Krsto Martinović i Krsto Bajković
emigrantskim krugovima. Podržao je Sofijsku deklaraciju od 20. aprila 1929. godine. Važni su i njegovi članci u periodu 1926–31. godine. Do kraja života bio je predśednik Komiteta za nezavisnu Crnu Goru u San Marinu. Bio je prijatelj sa Antonijem Baldačijem. Je-
dan je od najaktivnijih crnogorskih političkih emigranata. Održavao je komunikaciju sa crnogorskom političkom
lju pokušaja oslobađanja Crne Gore. Međutim, ovi pregovori su propali. Zalagao se za opstanak crnogorske vojske u Gaeti, kritikovao je i italijansku politiku prema crnogorskom pitanju. Zbog ovakvih stavova i protivljenja da se rasformira crnogorska vojska, kao okosnica borbe za Crnu Goru, Karlo Sforca je naredio 18. juna 1921. godine da se u najvećoj tajnosti iz Italije proćeraju: Vladimir Đ. Popović, Savo Petrović, Krsto Martinović i Krsto Bajković. Od druge polovine 1921. godine razišao se sa Jovanom Plamencem zbog njegovih namjera da prihvati ponudu jugoslovenskih vlasti i oštro ga je kritikovao. Kritikovao je i vladu Đoliti - Sforca zbog njihovog odnosa prema crnogorskom pitanju. Nakon raspuštanja crnogorske vojske u Gaeti 1922. godine nije želio da se vrati u Crnu Goru koja nije bila onakva za kakvu se borio, već se nastanio u San Marinu, u blizini Rima. Iz San Marina je djelovao, objavljivao je brojne članke na italijanskom i drugim jezicima, objašnjavajući zavjeru protiv kralja Nikole i greške srpske Vrhovne komande i aktuelizovao crnogorsko pitanje zalažući se za nezavisnost Crne Gore. Član je Uprave Crnogorske stranke seljaka i radnika (osnovane 1923. godine). Često je pisao članke u detroitskom listu „Crnogorski glasnik“, naročito u periodu 1923–36. godina. Bliski je saradnik Međunarodnog komiteta za obnovu Crne Gore i njegovim ograncima i istaknutim predstavnicima, kao i sa crnogorskom emigracijom u Evropi, Južnoj i Śevernoj Americi. Usko je sarađivao i sa Nikolom Petanovićem, urednikom „Crnogorskog ogledala“. Takođe je sarađivao sa makedonskim (dr Konstantinom Staniševim), bugarskim i hrvatskim
Bio je poznavalac svih kontinenata koje je obišao tokom službovanja u Rusiji, govorio je
Poznavao je političke prilike, bio je visoki oficir, pomorac i diplomata. Ostao je dosljedan svojim ideološkim i političkim ubjeđenjima, nastavio je i u egzilu borbu za pravo, čast i slobodu Crne Gore i u vremenu kada je ta borba, sa stanovišta real-politike, bila osuđena na propast. U San Marinu se bavio publicističkim radom i novinarstvom. Prema raspoloživim podacima iz porodičnog śećanja nije zasnivao porodicu. Nikada se nije vratio u Crnu Goru, kojoj je ostao vjeran do kraja. Nosilac je najviših ruskih, italijanskih i drugih odlikovanja, među kojima i Obilića medalje. Krsto je u svojoj struci bio dobar stručnjak, služio se literaturom na svjetskim jezicima. Bavio se politikom,
iako ne kao glavnim zanimanjem. Umro je 26. maja 1933. godine u San Marinu, tamo je i sahranjen. Nekrolog mu je izašao u listu „Cetinjski odjek“, u kojem se između ostaloga kaže: „U San Marinu 26. maja je umrla jedna markantna figura Crne Gore. On nije bio čovjek koji mijenja vjere niti ideje, već je bio dosljedan svakoj riječi koja je iz njegovih usta izašla, a još više ideji. Neka je slava Krstu Vuka Daičina, hrabrom ratniku, radniku i diplomati.“ Njegov brat Miloš dobio je obavijest o Krstovoj smrti, u isto vrijeme je obaviješten da su njegove stvari i rukopisi ostali u San Marinu, đe je uživao vrlo lijep ugled. Po mišljenju akademika Nika Simova Martinovića Krstov arhiv bi bio veoma interesantan i vrijedan za istoriju crnogorskog pomorstva i pomoraca.
ĐURKOVIĆ, SLAVOMIR SLAVO, AĐUTANT KNJAZA NIKOLE, POMORSKI KAPETAN, PUKOVNIK, KNJAŽEV AĐUTANT (JOŠICE, RISAN, 1851 – JOŠICE, RISAN, 14. AVGUST
Potiče iz porodice koja se u prvoj polovini 17. vijeka doselila u Risan iz Nikšića. Njegov otac je bio Jovo pomorski kapetan. Od rane mladosti postao je mornar. Kapetan duge plovidbe postao je 1875. godine. U početku je plovio na domaćim jedrenjacima, a zatim na ruskim brodovima. Komandovao je ruskom fregatom „Potemkin“ u vodama Crnog mo-
ra u toku Rusko-turskog rata 1876-1878. Bio je visoki pomorski oficir ruske flote u čin pukovnika. Od 1881. je u Odesi, odakle je plovio na parobrodima brodarskog društva Ruska dobrovoljna flota. Na poziv knjaza Nikole došao je najvjerovatnije 1882. godine na Cetinje kada je imenovan za prvog upravnika „Knjaževske crnogorske kancelarije pomorskog odjeljenja”, kasnije Uprave pomorstva. Govorio je više jezika. Dugogodišnji je ađutant knjaza Nikole, a upravljao je i njegoovm jahtom. Više puta je upućivan u inostranstvo u cilju kupovine brodova za potrebe Crne Gore. Tokom 1885. godine u Veneciji je kupio parobrod „Žabljak“, zatim 1886. je kupio parobrod „Danica“. Ovim brodovima je bila uspostavljena redovna putničko-teretna linija Rijeka Crnojevića-Virpazar. Učestvovao je i u kupovini crnogorskih brodova „Novi Pazar“, knjaževe jahte „Sibil“ koja se povremeno nalazila na sidrištu u Risnu. Vlasnik je bio brodova „Danila“ i „Zeta“. Kao ađutant knjaza Nikole živio je na Cetinju, a pratio ga je i prilikom boravka u inostranstvu. Nalazi se na brojnim fotografijama sa članovima dinastije Petrović Njegoš. Penzionisan je 1899. godine. Odlikovan je sa velikim brojem domaćih i stranih odlikovanja među kojima Ordenom knjaza Danila za nezavisnost Crne Gore, bugarskog Ordena za građanske zasluge, italijanskog Ordena Sv. Mauricijusa i Lazara, Ordena rumunske krune, zatim rumunskog Krsta za rat 1877-1878, Ordenom Sv. Đorđa, srpskog Ordena Belog orla itd. Njegovi sinovi školovali su se u ruskim vojnim institucijama i bili su oficiri i učesnici više bitaka u kojima su imali visoka ruska odlikovanja. (Nastavlja se)
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ
politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ
društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ
hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Tužnim srcem javljamo da je dana 16. aprila 2025. u 71. godini preminuo naš voljeni
726
BRANISLAV - BATO Ristov RADUNOVIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci 17. aprila od 10 do 15 časova i 18. aprila od 10 do 15 časova, kada će se i obaviti sahrana na gradskom groblju Čepurci.
OŽALOŠĆENI:
supruga RANKA, kćerka IVANA, sinovi MARKO i NEMANJA, snahe DANICA i SABELLA, unuka LALE, brat od ujaka MILAN VOJINOVIĆ, brat od tetke PETKO MIRKOVIĆ, sestre od ujaka MILA i MIGA i ostala porodica RADUNOVIĆ i VOJINOVIĆ
Posljednji pozdrav dragoj sestri
JELENI LELI MARKOVIĆ
Draga sestro, teško je pomiriti se sa tim što nas prerano napuštaš. Uvijek ćemo se sjećati tvog vedrog lika i sestrinske ljubavi. Počivaj u miru.
722
si nas jačima svojom
DRAGAN MARKOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav ocu moga druga, divnom čovjeku, dostojanstvenom crnogorskom intelektualcu
720
RAJKU BOGOJEVIĆU
S tugom i dubokim poštovanjem
JASMINA NIKČEVIĆ
Posljednji pozdrav mom dragom bratu
RISTU-AGI ZUROVCU
Iznenada razbio si moje srce u hiljadu komada. Nisi htio, ali sudbina je htjela drugačije.
Sve što si mi bio i značio ne može stati u hiljadu riječi. Zato ćeš ostati u mom srcu kao najljepša zvijezda vodilja.
Tvoja JACA
716
Bio si više od oca, bio si dom, sigurnost i ljubav. Nedostaješ riječima koje nijesmo stigli reći i zagrljajima koje ćemo čuvati u srcu. Tvoja snaga nas je vodila, a ljubav oblikovala.
Tvoj život je bio blagoslov, tvoje srce dom, a tvoja ljubav naše najveće nasljeđe.
Tvoji ANĐELA, NENAD, MAKSIM i SOFIJA
Poštovanim čitaocima i korisnicima oglasnog prostora dnevnog lista Pobjeda.
Praznični trobroj našeg lista izaći će 19 aprila 2025. godine.
Šalter Službe oglasa primaće materijal zaključno sa 18 aprilom 2025
Za naredni broj ,,Pobjede“, 22. aprila 2025. godine, šalter Službe oglasa u Podgorici biće otvoren od 21 aprila 2025. godine
Kontakt telefon: 020-202-455 VIBER: 068-034-555 EMAIL: oglasno@pobjeda.me
OGLASNO ODJELJENJE NOVA POBJEDA D.O.O.
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“
TELEFON ZA INFORMACIJE
020/202-455 020/202-456
e-mail: oglasno@pobjeda.me
17. april 2025.
Draga baba
U ovoj trci od života, vijest da si preminuo je zaustavila vrijeme. Sve je u trenu stalo. Suze naše djece na vijest da te nema govore da si bio više od običnog djeda. Hvala, Brko na svemu što si nam pružio. Neka te anđeli povedu u raj tamo gdje je vječno počivalište najboljih. Čuvamo te od zaborava, počivaj u miru.
Tvoji NIKOLA, MILENA, ZOJA, RELJA
Dragoj našoj
Sa ljubavlju, tugom i poštovanjem, čuvamo uspomenu na tebe. Tvoje blago srce i toplu riječ nikada nećemo zaboraviti.
700
RUŽICE
Dana 17. aprila 2025 godine u 10 časova uža porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću u Maloj Zagredi. Moja draga, počivaj u miru. Čuvaću te od zaborava.
RUŽO
Posljednji pozdrav od tvog unuka Zlatibora kako si me zvala iz milošte. Pamtićemo te zauvijek. Počivaj u miru.
MILA i ĐORĐE
Dragoj našoj
7 dana je od tvog odlaska. Hvala ti na svemu i uvijek ćemo te pamtiti. Počivaj u miru.
MILAN, MARIJA i tvoji praunuci
Posljednji pozdrav našoj dragoj
Zauvijek ćemo pamtiti trenutke provedene sa tobom. Počivaj u miru.
701
NATAŠA, LAZAR i ANJA
Poštovani
čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje
čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
Pola godine otkako nijesi sa nama MILISAV ĐUROVIĆ
Dragi brate, Teško je stisnuti srce da ne pati i suze da ne teku.
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Tvoja tužna sestra MARTA sa porodicom
710
Dana 17. aprila 2025. navršavaju se dvije godine od smrti naše drage
LJILJANE - LJILJE M. VUJAČIĆ
Vrijeme prolazi, ali ostaje tuga i sjećanje na naše srećne dane. Hvala ti za sve i počivaj u miru.
Tvoji: MIŠKO i JOCA
Dvije godine su od smrti
BAJE JOVANOVIĆA
Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, jer ono što si uradio za nas zaslužuje vječno sjećanje. Nedostaje nam tvoja dobrota i ljubav koju si nesebično pružao.
VLADO, ŽELJKA, MAŠA, STEFANA i JULIJA
Dvije su godine od kada nas je napustio
VESELIN JOVANOVIĆ
Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje. Tata, ostaćeš voljen i nikad zaboravljen!
S ljubavlju i poštovanjem
ćerka VESNA sa porodicom
Navšava se deset godina od smrti našeg voljenog brata, đevera i strica
MITRA BURIĆA
S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tvoju dobrotu koja zauvijek živi u našim srcima.
ŽARKO sa porodicom
721
Danas se navršava deset godina tuge i bola od kada si nas napustio i preselio među anđele. Bio si naš ponos, naša dika i veliki oslonac. U tvom srcu, velikom kao Garač, vazda je bilo mjesta za sve nas. Bolno je sjećanje na vrijeme provedeno pored tvoje bolesničke postelje, gledajući kako se gasi tvoj život. Vrijeme prolazi, bol i tuga za tobom nikad. Moja jedina utjeha, dragi brate, jeste ta što si mi bio brat. Često posjetim tvoju vječnu kuću, pričam sa tobom gledajući tvoju sliku, čekajući da čujem tvoj melemni glas. Počivaj u miru, a mi te čuvamo od zaborava. Srešću te jednog dana tamo među jednakima.
Tvoj brat DANILO - DANJO sa porodicom
718
Dana 18. aprila navršavaju se dvije godine od smrti moga oca
VESELINA Jošovog JOVANOVIĆA
Prođoše dvije godine otkako si pošao, moj dobri tata. Živ si sa mnom svaki dan, kroz moje misli i sjećanje na tebe.
Fali mi tvoja snaga i toplina, jaka kao suncem obasjana planina. Čuva te moje srce dok sam živa.
Tvoja VIDE
719
Dvije godine su od smrti našeg dragog
Vrijeme koje je prošlo i koje će proći neće izbrisati sjećanje na tebe i tvoju dobrotu. Sa ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe.
Tvoji
17. april 2025.
Navršava se deset godina i tužno sjećanje na našeg voljenog supruga, oca i đeda
MITRA BURIĆA
Ne postoji vrijeme koje donosi zaborav. Svaka pomisao na tebe nosi ljubav i ponos. Bol prkosno pokazuje da mu vrijeme ne može ništa. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i živjećeš vječno u našim sjećanjima.
S ljubavlju koja ne prestaje
Deset godina je od smrti našeg dragog
SLAVICA sa porodicom
Danas se navršava godinu dana od smrti našeg voljenog oca i djeda
Volimo te i mislimo na tebe. Nedostaješ nam, čuvamo te od zaborava.
Tvoji: KATARINA, MILENA, HELENA, JADRAN i VAL
Dvije godine su od kada nije sa nama
MITRA BURIĆA
Vrijeme prolazi, ostaju sjećanja i tuga za tobom Čuvamo te od zaborava kroz najljepše uspomene.
VUKO, NADA, SANDRA, SAŠA, GORAN i ANJA
711
LJILJANA M. VUJAČIĆ
I dalje živiš u našim mislima i sjećanjima. Sa ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Ćerka IVANA sa porodicom
712
Danas se navršavaju dvije godine od smrti naše drage
LJILJANE M. VUJAČIĆ
Tvoj odlazak boli kao i prvog dana. Vrijeme leti, a ti nam sve više nedostaješ. S ljubavlju koja ne prolazi, tvoja ANA sa porodicom
709
Sjećanje na moje roditelje
MAKSIM GORDANA ZEČEVIĆ
Godine prolaze, ali sjećanja na vas nikad. Ćerka DRAGA
Sjećanje na roditelje
MILUTIN
DRAGICA
S ljubavlju i ponosom Vas pominjemo i čuvamo od zaborava. VAŠI NAJMILIJI
699
zbog čega
Brukerova antologija „Black Mirror“ ponovo djeluje uzbudljivo i urgentno ili :
Četvrtak, 17. april 2025. • broj 468.
17. april 2025.
Park iz doba jure čeka nas iza ćoška – prva misao koja pada na pamet na vijest da je američka kompanija upravo vratila iz mrtvih životinju koja je izumrla prije više od 10.000 godina. Naravno, nakon što mozak prihvati činjenicu da je u pitanju jezovuk… I da je taj daleki rođak sivog vuka nekada slobodno lutao Zemljom, a ne samo umom Džordža R. R. Martina i „Igrom prijestola“.
Što je sljedeće… Šmaug iz „Gospodara prstenova“, Bazilsik iz „Harija Potera“ ili možda Kikimora iz „Vješca“? Svi bismo se, vala, rado pomazili sa zmajčetom poput Bezubog, a nije da se ne bismo obradovali nekom malom, genetski modifikovanom ti-reksu ili triceraptosu za ljubimca.
Američka kompanija „Colossal Biosciences“ zaista ima striktan plan za pomjeranje granica (ne)mogućeg. Spisku voskrsnutih životinjskih vrsta do 2028. treba da se priključi i runasti mamut, a projekat deizumiranja obuhvata i tasmanijskog tigra i pticu dodo. Nije ni čudo što se cijeli svijet upravo pita da li „Park iz doba jure“ (1993) zaista čeka iza ćoška… „Naučnici su bili toliko preokupirani pitanjem da li mogu da vrate dinosauruse, da uopšte nijesu stali i zapitali se treba li to da urade.“ „Colossal“ tim očigledno je imao na umu čuvenu repliku iz Spilbergovog filma, pa je na zvaničnom veb-sajtu podugačko objasnio misiju i viziju.
Deizumiranje je navodno striktno povezano s očuvanjem ugroženih vrsta, genetičkim poboljšavanjem njihove sposobnosti da se prilagode kilmatskoj krizi i ublažavanjem ogromne štete koju prirodi nanosi čovjek. Proces rekreiranja jezovuka, mamuta ili tasmanijskog tigra kojeg je, recimo, istrijebila životinja od sorte ljudske – pruža dragocjene podatke i daje nadu da ćemo moći da učinimo nešto za desetine hiljada ugroženih vrsta.
Tako makar kaže „Colossal“, potkrepljujući nestvarne fotografije tri sniježnobijela mladunčeta jezovuka podacima o nizu životinja, čiji je nestanak, pa konzervacijom iniciran povratak – spriječio uništenje njihovih staništa. Sve i da je to tačno; sve i da ovo nije samo najjača marketinška kampanja
Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Kako vjerovati da jezovuci kompanije „Colossal“ i njena misija deizumiranja nijesu još jedno čovjekovo igranje Boga? Kako, kada se na krovu svijeta nalaze ljudi spremni da zgaze sve i svakog radi pro ta?
Boga koje će ga, kad-tad, ujesti za dupe? Kako se radovati „kolosalnom postignuću“ u civilizaciji u kojoj se i najdivnija nakana savija pod točkom kapitalizma?
Kako, kada se na krovu svijeta nalaze ljudi od Maskove sorte – spremni da zgaze sve i svakog radi profita? I koji bi prije jezovuke i mamute stvarno zatvorili u „egzotični“ park u koji se ulaz papreno naplaćuje, nego što bi i pomislili da ih iskoriste za spašavanje ugroženih vrsta…
godine; sve i da novi jezovuci zaista uživaju do koske u rezervatu koji im je predodređen za život; sve i da se iz njihovog ropstva rodi spasenje za ko zna koliko vrsta –teško je stresti sa sebe jezu pri pogledu na Romula, Rema i Kalisi. Postoji nešto trulo u The Hollywood Reporter fotografijama na kojima se slatko izležavaju na Gvozdenom prijestolu ili zavijaju u naručju onog istog Martina koji ih je proslavio. Ne tiče se ta trulež njihove ili kompanijine, nego čovjekove vučje prirode. I svijeta u kojem „Colossal“ scenario djeluje kao utopija dok svakodnevno raste mogućnost da sami sebe istrijebimo prije nego što pomognemo ijednoj vrsti. Kako vjerovati „Colossal“ timu da deizumiranje nije još jedno čovjekovo igranje
Ne zaboravimo, Mask smatra empatiju najvećom ljudskom slabošću, a zalječenje Zemlje, našeg jedinog doma, sasvim nepotrebnim dok kolonizacija Marsa čeka iza ćoška. Ti i takvi nesvjesni su da antropolozi tvrde da je zacijeljena ljudska kost (a ne bilo kakva alatka) bila prvi znak rađanja civilizacije. Empatija, ruka pružena Drugom – to je ono što je ljudskoj rasi pomoglo ne samo da preživi nego da napreduje do te mjere da sada govorimo o kolonizaciji drugih planeta i oživljavanju izumrlih vrsta.
Bez nade i barem malo vjere da možemo bolje, svijet bi nestao. Zato misiju kompanije „Colossal“ valja pratiti, pretresati, preispitivati. Ako je na pravom putu, učiniti da tako i ostane. I u priči o tome da li su Romul, Rem i Kalisi jezovuci, ili „samo“ genetski modifikovani hibridi sivog vuka, ne slušati razne Slavice, nego druge naučnike, nezavisne od kompanije „Colossal“. Na oprez i neprosipanje pameti obavezuje nas sve zlo koje smo već nanijeli Zemlji, ali i čisti sebičluk i činjenica da je pitanje dana kada će u igru ući i modifikacija ljudskih genoma. „Gataka“ (1997)? „Miki 17“ Bong-džun Hoa, anyone? Gledali smo, vala, svi „Crno ogledalo“, a i onog druga od Dragane Mirković u Emerihovom „Univerzalnom vojniku“ (1992)… Kakve bi nas tek na Balkanu mitomanije dočekale da oko ljudskih genoma počne da se petlja, ludilo je o tome i misliti… Jesu li čuli u „Colossal“ za cara Lazara ili Njegoša, jado moj? Ne čeka nas park iz doba jure, čekamo nas mi sami iza ćoška. Kakvi smo, kao vrsta, dobro je da smo još živi.
Svaka nova sezona antologije „Black Mirror“ uvijek je povod za mali televizijski praznik. Bez obzira na to što je kvalitet hit projekta Čarlija Brukera znatno pao nakon prelaska sa Channel 4 na Netfliks, njegov „digitalni gavran“ i high-tech odgovor na kultnu „The Twilight Zone“, ipak, ostaje uzbudljiv. Prvenstveno zbog toga što nikada ne znate da li će vas njegove nove priče o tome koliko pogrešno i grešno koristimo „lopovske“ koje nam tehnologija pruža – razgaliti i za -
baviti ili vam samo upropastiti dan. Možda čak i cijelu sedmicu…
Prva i druga sezona, sa šest epizoda i specijalom „White Christmas“ sa Džonom Hamom , davno su zaslužile da uđu u muzej najbolje televizije svih vremena. Treća, prva poslije prelaska na Netfliks, išla je od blistavih i „BM“ etikete dostojnih do okej ili ispod prosjeka priča, od „San Junipero“ i „Shut Up and Dance“, do „Men Against
Reci mi koje su te epizode najviše pogodile – i reći ću ti ko si i čega se najviše bojiš. Tako je bilo 2011. kada je Brukerova serija lansirana, a konačno je ponovo tako i sa sedmom sezonom
the Fire“ i „Hated in the Nation“.
I četvrta sezona pičila je sličnim tragom, ali uz malo više rizika i optimizma u odnosu na ono na što nas je Bruker navikao, sa „Hang the DJ“ i „USS Callister“ na braniku najboljeg, te „Metalhead“ i „Black Museum“ kao primjerima najvećih „BM“ promašaja.
Peta je, pak, bila totalni kiks: ni velike zvijezde poput Antonija Makija, Endrua Skota i Majli Sajrus nijesu mogle da sakriju činjenicu da je Bruker zabudalesao u želji da žanrovski proširi svoj mikrokosmos i otarasi se etikete „The Twilight Zone našeg vremena“.
Ni u šestoj sezoni nije odustao od tog tripa, pa se u pojedinim epizodama poput analognog horora „Demon 79“ čak potpuno udaljio od tehnoloških tema.
Rezultat je bilo ogromno razočaranje i utisak da bi, kad je već zapeo da žanrovski „začinjava“, morao da radi više priča poput proceduralca „Loch Henry“ ili saj-faj začkoljice „Beyond the Sea“. Žanrovski izleti mu, ipak, nijesu radili, a mnoge fine poruke svele su se na cimove, prepade i besmislena izvlačenja tepiha ispod nogu, bez dubljeg zavirivanja u ljudsku
psihu i naše vječite potrebe da sopstvenu slobodu okačimo o klin – i pustimo tehnologiju da nas porobi.
***
Četrnaest godina nakon što je serija lansirana, nakon 33 epizode, jednog specijala i intrigantnog interaktivnog filma „Black Mirror: Bandersnatch“ (2018), situacija je sljedeća: uprkos padu kvaliteta, Bruker i dalje ima pravo da se hvali jednom od najboljih antologija svih vremena i projektom koji, uz još nepravedno potcijenjenu „Inside No. 9“, najuspjelije brani boje ovog formata. Sedma sezona to dokazuje, sa šest novih epizodičnih tehno-košmara koje su „Black Mirror“, poslije predugog čekanja, konačno vratili korijenima. I podsjetili nas na to zbog čega smo je zavoljeli, te kakav pravac bi mogla da zadrži da bi nam i dalje ostala uzbudljiva i, prije svega, relevantna.
Jedna stvar vrlo je karakteristična za „Black Mirror“: ni za jednu sezonu ne postoji konsenzus o redosljedu najboljih epizoda. Dakle, iako se ocjene publike i kritičara uvijek usaglase oko kvaliteta cjeline, top-liste sa nastavcima poređanim od najuspjelijih do najgorih – uvijek su bitni drugačije. Razlog? Vjerovatno zbog
17. april 2025.
toga što taj redosljed mnogo više zavisi od unutrašnjih previranja i strahova koje u posmatraču probudi Bruker, nego od objektivne vrijednosti epizode.
U prevodu, reci mi koje su te „Black Mirror“ epizode najviše pogodile – i reći ću ti ko si i čega se najviše bojiš. I tako je bilo i ostalo, od 2011. kada je antologija lansirana, do ovih novih šest epizoda.
Dok svijet sve dublje klizi u distopiju, a mi jurimo na Netfliks, pravo kod Brukera i „Black Mirror“ po svoju dozu orvelijanske anksioznosti – važno je naglasiti da sedma sezona jeste povratak korijenima koji su antologiju proslavili, ali ne potpuno sasvim. Nihilizam, surovost i sumnja u ljudskost ponovo su tu, ali ovog puta prožeti su saosjećanjem i nadom. I to ne onom sladunjavom, koja je Brukeru umjela da se omakne mnogo puta od kada je prešao na Netfliks, nego onom pravom nadom, koja se zarađuje teško i mukotrpno. I za koju vam je uvijek potrebna ispružena ruka Drugog.
„Kad se male ruke slože…“ Čekala nas hardkor distopija, zaljubljivanje u AI kreacije, „Star Trek“ zabava ili invazija svijesti od „Tamagočija“ – sve se (možda) može.
Pa da krenemo sa ređanjem, od najbolje do najslabije epizode… Uz napomene koje bi vam serije mogle iščupati srce, a koje ga vratiti na mjesto. Jer o tome se u sedmoj sezoni i radi, sa Brukerom koji je, nakon dugog lutanja, konačno došao do prave mjere i spoznanja da đe
ima patnje – ima i ljudske konekcije. Te rijetke ptice za koju valja vjerovati da bi mogla da otjera, ako ne i pripitomi, gavrane digitalnog doba…
COMMON PEOPLE
Prva epizoda – i odmah udarac u pleksus. Budućnost koja je na pet minuta odavde, ako već nije stigla, samo u nekim naizgled manje opasnim oblicima, onim koji vam ne daju da ukapirate da smo svi, zapravo, kuvane žabe. I da nas kapitalizam polako krčka, te da će nas brzo večerati, a da ni svjesni nijesmo da smo već u čorbi. Uz „San Junipero“ i „The Entire History of You“ (od koje je Robert Dauni Džunior želio cijeli film da napravi), „Common People“ je jedna od najvrsnijih epizoda u kojima Bruker preispituje kako tehnologija može da utiče na romantične odnose. U fokusu su Amanda ( Rašida Džons) i Majk (Kris O’Daud), bračni par i dalje beskrajno zaljubljen i „odvratno“ srećan. Ona je učiteljica, a on varilac u fabrici – i sve što žele u trenutku kada ih upoznajemo jeste dijete. Dok odvajaju mukotrpno zarađeni novac za proširenje porodice, život im, ipak, pakuje nešto drugo. Nakon što Amanda padne u komu i dijagnostikuju joj terminalni tumor na mozgu, očajnom Majku kao potencijalno rješenje pominje se eksperimentalni tretman „Tok misli“ („RiverMind“). Long story short : operacija je besplatna, sve što treba da urade jeste da otpočnu mjesečnu pretplatu za održavanje. Cije-
Performans Pola Đamatija za 100/10 u predivnoj „Eulogy“
na je 300 dolara, što je mnogo za par iz radničke klase, ali što drugo mogu da urade? Majk će raditi prekovremeno, mala je to tarifa za spašavanje Amandinog života.
Caka je, naravno, u tome što to nije samo 300 dolara. Uz „Tok misli“, Amandin mozak funkcioniše poput interneta – postoji tačno određena teritorija koju signal pokriva. I ne samo što je ne smije napustiti, nego vremenom cijena pretplate počinje da raste. Ako ne pređu na „RiverMind+“ (800), kasnije i na „Lux“ paket (1.500+ dolara), kompanija ima pravo da preko nje emituje reklame, a pritom se povećava i vrijeme koje će morati da provodi spavajući. Da bi se, jelte, za to vrijeme pregrijani serveri odmorili.
Koliko daleko biste otišli da biste spasili onog kojeg volite? Dalje od velike korporacije, pa bila i zdravstvena, da vam taj posao nemilosrdno oteža i naplati? Preživljavanje je čisti luksuz u „Common People“; nije bolest – nego je korporativna pohlepa ta koja ubija, a
naučni progres samo produbljuje nejednakost među ljudima. Čak je i pravo na život kapitalizovano u pretplatničkom svijetu u kojem nas, makar za sada, slične situacije izluđuju „samo“ kada su, recimo, striming, mobilne ili internet pretplate u pitanju. Iako je mračna, iako vam džigerice žderu i priča i nezaboravni performans Krisa O’Dauda i Rašide Džons, iako „Common People“ djeluje kao najviše „BM“ epizoda koliko to „Black Mirror“ može biti – fakat je da bi Bruker prije deset godina otišao još dalje s istom premisom. I da među gledaocima ne bi bilo preživjelih. Ovako – priča nam ostaje kao gorko upozorenje o mjestu ka kojem smo se uputili. I poziv na buđenje, da shvatimo kome povjerenje pružamo i vodimo li tako život dostojan čovjeka.
Ako je „Common People“ epizoda po kojoj „BM“ stil prepoznajemo, onda je „Eulogy“ njena potpuna suprotnost. Četrdeset sedam minuta čiste drame za čijim volanom sjedi Pol Đamati, uvijek 100/10 iz-
bor za role ranjenih ogorčenjaka kojima je skrhano srce, ipak, na pravom mjestu. U fokusu ponovo imamo kompaniju, ovog puta po imenu „Eulogy“, zaduženu za pružanje „evokacijske komemoracije“ porodicama preminulih. To podrazumijeva prikupljanje sjećanja osoba koje su upokojenog poznavale, te pripremanje neke vrste oproštajne „prezentacije“ na bdjenju.
Đamati igra Filipa Konartija, usamljenika koji upravo dobija vijest da je preminula Kerol, njegova nikad prežaljena ljubav. I djevojka koja mu je do te mjere značila, da mu je raskid sa njom potpuno uništio ideju o ljubavi.
Možete samo da zamislite njegovu reakciju nakon što mu se javi predstavnica kompanije, uz molbu Keroline kćerke da sa porodicom i njenim prijateljima podijeli zajednička sjećanja. Mazohista kakav jeste, Filip pristaje i brzo dobija opremu koja mu omogućava da, uz AI vodiča (Patsi Feran), prošeta avenijom sjećanja.
Ta šetnja odvija se – bukvalno. Dakle, Filip i njegov vodič
praktično ulaze u fotografije iz perioda kada je dijelio čitav svijet sa Kerol, tragajući za sjećanjima koja bi se mogla iskoristiti za komemoraciju. Polako, ali sigurno, otkrivaju koliko je kompleksna priroda ljudske memorije, te da nikad ništa nije onakvim kakvo ga pamtimo, da manjak komunikacije, ogorčenost, kaprici i povrede sujete često sakriju pravu sliku stvarnosti. I prave namjere i želje osobe za koju bismo se, trenutak ranije, zakleli da nam je namjerno uništila život. Ništa se o „Eulogy“ više ne mora više reći. Sve te silne emocije, virovi krivice i konačno prihvatanje zauvijek izgubljenog u očima jednog i jedinog Đamatija – put su kojim Bruker treba da nastavi da hoda. Pravo do epizoda koje vas razore, ali koje ostanu za nauk, da tako nije moralo biti, samo da smo znali da oslušnemo sve ono što nam se glasno ćutalo.
„Razumno je biti trajno užasnut ljudima i svijetom“ – tvrdi Kameron Voker (Piter Kapaldi) u „Plaything“. I teško
je ne klimnuti mu glavom već tu, na ispitivanju u policijskoj stanici, na početku njegove priče o tome kako se njegova DNK, još devedesetih godina prošlog vijeka, našla na tijelu čovjeka koji je do te mjere masakriran, da ga ne mogu identifikovati ni četiri decenije kasnije.
„Plaything“ je tour de force Pitera Kapaldija, atmosferični policijski proceduralac i tenzični omaž pop-kulturi devedesetih, ali i „Black Mirror“ filmu „Bandersnatch“, sa Vilom Poulterom koji ponovo igra tehnološkog genija Kolina, zaduženog za programiranje video-igara sa druge strane razuma. Ovog puta u pitanju su „Čoporci“ („Tringlets“), prva živa bića u istoriji civilizacije koja su potpuno digitalna. I još povezana kolektivnim umom.
Ako postoji „BM“ priča čiji biste nastavak voljeli da vidite, to je ova. Odlučio se Bruker za njega, kao za „USS Callister“, ili ne, frustrirajuće-ambivalentni kraj svakako funkcioniše. Stvorenjca koja će vas sigurno podsjetiti na „Tamagočije“ mogu se tumačiti i kao alegorija o AI u priči koja dotiče sve i svašta, od policijske države, do proširivanja uma el-es-dijem. U svakom slučaju, poslije „Plaything“ dobro ćete misliti o tome koliko ljudska sve druge vrste smatra potrošnom robom… I vjerovatno se (još) češće zahvaljivati svom ChatGPT-ju.
Jedini nastavak u „Black Mirror“ istoriji nije slučajno tempiran kao posljednji, a ta pozicija ide u prilog tvrdnji da je Bruker ovog puta želio znatno optimističniju i saosjećajniju sezonu, iako ju je otvorio uz „Common People“ šok.
„USS Callister: Into Infinity“, duga čitavih 87 minuta, najzabavnija je epizoda u sedmom sezonskom paketu, sa Kristin Milioti i Džimijem Simpsonom koji kidaju i kao klonovi i u originalu. Radnju ne vrijedi prepričavati, dovoljno je reći da ćete morati da se prisjetite originalne epizode iz 2017. da biste se ugodno vratili u svijet krojen
po mjeri „Star Trek“ zaluđenika, pa i u odaje kompanije „Infinity“, vlasnice VR igre sa najvećim brojem korisnika na svijetu.
„Into Infinity“ više je od fan servisa i jahanja slave jedne od najpopularnijih „BM“ epizoda: scenografija, gluma, čudnjikavi humor i narativna rješenja koja su iskorišćena za proširivanje svijeta – sve je ovdje na svom mjestu. Pametno je osmišljen čak i povratak Džesija Plemonsa, a našlo se mjesta i za niz štosnih referenci, od fandoma benda Metallica, do „Real Housewives“ opsesije. I, naravno, za još jedan kreativno rizičan, ali ipak opravdan hepiend koji je, uostalom, te 2017. i proslavio epizodu „USS Callister“.
Najneurednije dijete u novoj sezoni. Tom utisku neće moći da se otmu čak ni sinefili koji su posebno slabi na holivudske četrdesete i zlatni sjaj crno-bijelih klasika poput „Casablanca“ (1942) ili „Gone with the Wind“ (1939). A da „Hotel Reverie“ takođe jeste vrlo zanimljiva epizoda – to stoji.
Priča počinje nakon što vlasnica filmskog studija, koji više odavno nije relevantan, angažuje firmu „Redream“ da joj pomogne u kovanju novog hita. U eri jahanja nostalgije, kao predstavnica kompanije, Kimi ( Avkvafina ) je nagovara da naprave rimejk holivudskog klasika „Hotel Reverie“, i to takav da glavnu mušku ulogu pretvore u žensku i povjere je hiperpopularnoj modernoj glumici. Sa tehnologijom kojom njena firma raspolaže, posao može da bude gotovo za 95 minuta, koliko film i treba da traje. A kako? Tako što će glavnu glumicu Brendi Frajdej (Isa Rej, zlato iz „Insecure“) prikačiti na aparat i ubaciti je direktno u proslavljeni film, baš kao da je Neo u „The Matrix“ svijetu. I sve što treba da uradi, nakon što u film uđe, jeste da prati skript originala, tako navodeći ostatak AI glumačke ekipe da uradi svoj dio i otkotrlja „Hotel Reverie“ do finala. Po ulasku u film, pak, događa se niz nepredvidljivih stvari. Između ostalog, Brendi se do ušiju zatreska u glav-
nu glumicu Doroti Čembers (Ema Korin), a bogami i ona u nju, efektno nas uranjajući u gorko-slatku, na neuspjeh unaprijed osuđenu romansu, zbog koje će vam um vrcati svakojake reference, od Platonove pećine, do Glejzerovog filma „Under the Skin“ (2013).
U ovoj epizodi Bruker je dotakao temu koja u Holivudu već duže vrijeme, uz malo svježiju Trampovu najavljenu antiwoke reformu, važi za jednu od glavnih babaroga – krizu koju bi u industriju mogla da unese nedovoljno definisana upotreba AI. Od Brukera, čovjeka koji nam je dao „The National Anthem“ i Rorija Kinera koji opšti sa svinjom u lajv TV programu, bi se na tu temu prije očekivala neka bezočna satira. Ipak, za svoj obračun sa Holivudom u krizi odabrao je crno-bijelu melanholiju koja će vas bez sumnje podsjetiti na „San Junipero“. Nije „Hotel Reverie“, nažalost, uspio da do kraja zasluži poređenje sa tom, jednom od najslavnijih „BM“ epizoda. Sa 76 minuta trajanja, ima tu praznog prostora, a ni odabir Ise Rej nije previše pomogao. Iako je sjajna u laganijim vari-
17. april 2025.
jantama i ima odličan komični tajming, fakat je da nema ili da makar još nije pokazala kapacitet da iznese kompleksnije zadatke. A Ema Korin? Graciozna, romantična i melanholična kao neke od najvećih dama zlatnog doba Holivuda – nehotice je potpuno progutala svoju partnerku Isu. Ako je iko od članova novog ansambla zaslužio Emi, uz Đamatija, to je ona. Svi koji se budu vraćali u divni, ali nesavršeni „Hotel Reverie“, činiće to upravo zbog Eme Korin.
BETE NOIRE
U „Common People“, Bruker nije želio da nagazi nihilizam do kraja, a u „Bete Noire“ –trebalo je to da učini. Paranoidni psiho-triler, sa jednim od košmarnijih slučajeva gaslajtinga viđenih na televiziji, bio bi mnogo bolji da je dobio suroviji „treći čin“.
Kao i u „Hotel Reverie“, epizodi problem pravi neadekvatno odabrana glavna glumica. Siena Keli trudi se iz petnih žila, ali ne uspijeva da zadobije simpatije publike dočaravajući stanje uma djevojke koja je ubijeđena da se njena poznanica iz srednje
zaposlila u njenoj firmi da bi joj se osvetila. No, niko joj ne vjeruje, svi misle da je Veriti Grin – ćić-luda.
Za razliku od Keli, Rouzi Mekiven odlična je i vrlo intenzivna kao djevojka koja spolja djeluje kao anđelčić, a iznutra kuva ne devet, nego 99 krugova pakla. Zbog njenog performansa, ali i fino skockane paranoične atmosfere, sa sve orguljama u prvoj polovini, i jeste šteta što „Bete Noire“ završava razočaravajuće. Ona „a la Bijonse“ i BeyHive finta u finišu jeste fora, samo je nedovoljna za jaku poentu. I, kao takva, svrstava „Bete Noire“ u rang Brukerovih ispodprosječnih momenata i epizoda u kojima je tepih izvlačio ispod nogu – samo da bi ga izvukao. No, ako je „Bete Noire“ najneubjedljivija epizoda, onda to dovoljno govori o novoj sezoni. Bruker se definitivno vratio u top-formu, pa konačno vrijedi čekati „Black Mirror“ premijere bez prevelikog opreza i spremnosti na razočaranje. Kao prave televizijske praznike, kakvi su bili na početku. Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ Ocjena: 4/5
„The Amateur“ – školski primjer akcionog
Piše: Marija
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Kad bi Džejson Born bio štreber, što bi se dogodilo? Da li bi jednako napeto ili čak još uzbudljivije – rokao narod matematikom? Da li bi nam, operisan od pucačkih i drugih terenskih vještina koje se od takvih operativaca traže, servirao neobično inovativan špijunac? Kao introvertni kancelarijski miš i kompjuterski „ubica“, zar nam ne bi servirao pravo pravcato osvježenje žanra?
Možda i bi, kad bi od ovog vrlo zanimljivog polazišta krenula vješta filmska ekipa, prvenstveno režiser sposoban da priči pruži autentičan vizuelni identitet, scenarista koji jeste logoreičan i opak, ali ne shvata sebe previše ozbiljno –i glavni glumac sa šarmom koji sve to može da vam proda. Nažalost, u osvetničkom akcionom trileru „The Amateur“ taj posao da dočaraju agenta, koji je na skali od nula do 007 zapravo -007 (i slovima: minus nula nula sedam), zapao je poprilične fušere… Prvenstveno Ramija (čoče, oskarovca) Maleka ispred, te režisera Džejmsa Hoza (britanski TV autor, ipak, najpoznatiji po drami „One Life“ [2013] s Entonijem Hopkinsom) i scenaristički duo Ken Nolan – Geri Spineli iza kamere.
Genijalni miš Heroj njihove priče je Čarls „Čarli“ Heler (Malek), introvertni genijalac koji radi kao kriptograf za Centralnu obavještajnu agenciju (CIA). U suštini, on je genije za „jedinice“ i „nule“, i skoro pa prekrižena nula za komunikaciju sa ljudima, mimo supruge Sare ( Rejčel Brosnahan , čarobna u hit seriji „The Marvelo-
Rami Malek? Srce malo i dalje misli da su zombijevski izraz lica, netreptanje i vodnjikavi pogled dovoljni za dočaravanje kompleksnih unutrašnjih previranja protagoniste
us Mrs. Maisel“), koja voli tu njegovu socijalnu očuđenost i operisanost od humora i posmatra je kao nešto totalno neodoljivo.
Čarli se drži svog kancelarijskog stola i zone komfora sve do trenutka kada mu ne saopšte tragičnu vijest. Tokom talačke krize u Londonu, gdje je otputovala na konferenciju, njegova Sara je ubijena. S obzirom na to da mu pameti ne fali, Čarli brzo sabira dva i dva i dolazi do identiteta otmičara koji je ljubavi njegovog života presudio. Problem? Njegovoj agenciji i ne pada na pamet da ga izvede pred lice pravde. Ispostavlja se da je Šon Šiler (Majkl Stalbarg), čovjek koji je izdao naredbu da Sara bude likvidirana, upleten u međunarodnu zavjeru u kojoj važnu ulogu imaju i neke nelegalne operacije koje iz štaba vuče Aleks Mur (Holt Makalani), zamjenik dobre i poštene CIA direktorice Samante O’Brajen (Džulijen Nikolson, nedavno snimljena u simpatičnoj bri-
tanskoj seriji „Dope Girls“). Stoga, Čarli donosi odluku da uzme pravdu u svoje ruke. Novi problem? Pa, recimo to što ne bi mogao da ustrijeli ni običnog čovjeka, a kamoli opakog kriminalca – ni da mu se prisloni uz cijev pištolja. Nesrećni Čarli jednostavno nema „to“ u sebi. Džaba obuka kod hardkor mentora Roberta (Lorens Fišburn); džaba pomoć „ispod stola“ koju dobija od misterioznog izvora koji koristi nadimak „Uljez“ (Kaitrona Balfe)… Ma koliko bijesan bio, Čarli nije u stanju da bilo koga liši života. Ili makar ne – lice u lice.
Smrtonosna rješenja
REŽIJA: Džejms Hoz
ULOGE: Rami Malek, Hol Makalani, Rejčel Brosnahan, Lorens Fišburn
TRAJANJE: 123 min
Super je to premisa, čak i potencijalno sjajna promjena kad je riječ o pristupu žanru nakon niza špijunskih, osvetničkih i inih akcija sa protagonistima supersposobnim za razne vratolomije na terenu. Ako izuzmemo rijetke izuzetke poput Soderbergovog elegantnog ovogodišnjeg trilera „Black Bag“ sa Majklom Fasbenderom i Kejt Blančet , malo su nam više dosadile te i takve varijacije na bondovske i bornovske teme. Zbog toga je i šteta što je „The Amateur“ ispao toliko promašen. Što mu ga amatersko ime daje, što tu nema previše tragova žanrovskog profesionalizma.
Način na koji Čarli izvlači informacije, kažnjava i ubija protivnike – ispraćen je sa nekim vrlo zanimljivim rješenjima (polen, stakleni bazen između oblakodera), ali kada uzmete u obzir kontekst, ostane tu malo čega za divljenje. Veći dio njegovih poteza otkriven je već u trej-
leru, a njegova „smrtonosna rješenja“ nijesu originalna, nego uzeta iz knjige iz 1981. Roberta Litela , koja je scenaristima poslužila za adaptaciju. Opet, ni ta dva momenta, koja su istinski smrtonosna po filmski saspens, ne kvare toliko utisak koliko ga narušavaju sve druge odluke koje prate kreiranje filma čiji se autori očigledno i totalno suludo nadaju nastavku. Možda čak i čarlijevskoj franšizi? „The Amateur“ je trom, inertan, na momente i klinički mrtav, te apsolutno lišen i najmanje primjese autentičnosti i ličnog identiteta. Toliko nemaju šarma – ni film, ni Malek, ni protagonista – da vam ne preostaje ništa osim da brojite logičke greške i tražite mu mane čak i u segmentima koji su sasvim solidno izvedeni. Nimalo Hoz ne olakšava suspenziju nevjerice sa dosadnim i ravnim režiserskim rješenjima, a ni Malek, koji ponovo „jaše“ još jednu varijaciju na sjajnu seriju „Mr. Robot“ i rolu koja ga je proslavila.
Mnogo je lakše zažmuriti i napraviti se da tirada gluposti nije tu, kada finu, ali neugledno i problematično spakovanu premisu prodaje šarmantna glumačka ekipa. U tom smislu, ni informacija da je uloga prvenstveno bila namijenjena Hjuu Džekmanu – nimalo ne pomaže. Samo glumci njegovog talenta i kalibra mogu da vam pruže nešto jako i sočno, da se za njega držite, dok se film polako, ali sigurno rasipa na ekranu. Ako bi ko mogao da proda „The Amateur“ – ovakav kakav je na kraju ispao – to je Džekman. Malek? Srce naše malo i
17. april 2025.
dalje misli da su zombijevski izraz lica, netreptanje i vodnjikavi pogled dovoljni za odslikavanje kompleksnih unutrašnjih previranja protagoniste…
Čarobni štapić
Maleku je teško povjerovati i u manje zahtjevnim momentima, a kamoli u rijetkim situacijama u kojima se u „The Amateur“ od njega zahtijeva „hakovanje“ jačih emocionalnih registara. Nažalost, bolje ne prolaze ni njegove kolege kojima su, za razliku od njega, ipak, dodijeljene prave role. Recimo, Holt Makalani – sa licem i energijom kao stvorenom za mutnog CIA šefa, ili Majkl Stalbarg, koji, takođe, djeluje kao rođen za krimi-mastermajnde, ispod čijih se mirnih lica talasaju mora i okeani nasilja i krvi. Takve glumačke veličine svedene su na puko mjesečarenje u filmu „The Amateur“, a opet bolje prolaze od pojedinih kolega. Njihovi likovi barem nijesu konfuzni i imaju bolje definisanu svrhu za razliku od Džulijenine CIA šefice; tipa koji Džona Berntala ograničava samo na kameo, a koji ima nadimak – The Bear (keke-ke)… Ili Fišburnovog mentora koji se toliko proizvoljno i besmisleno šeće kroz narativ, da u onoj finalnoj sceni samo čekate da ponudi Čarliju crvenu ili plavu pilulu, kao Morfijus. Ozbiljno. Sa druge strane, Rejčel Brosnahan jeste svedena na poprostačenu dead wife ulogu, ali ujedno je i jedina koja svojoj junakinji uliva barem malo šarma. Ruku na panj da njene replike nijesu bile uklesane u scenariju; da su stvar glumičine štosne improvizacije… I, opet, nedovoljne da njena Sara prestane da liči na mrtvu ženu koja se nada da bi mogla biti reinkarnirana u nekom drugom, mnogo boljem dead
Rami Malek u još jednoj lošoj varijaciji na temu „Mr. Robot“
wife filmu… Po mogućnosti, Nolanovom
Ni najbolje glumice nijesu mađioničarke – nemaju čarobne štapiće koji mogu da učine da nestane ili se popuni
tanak skript. To što Čarli dvije ure, sa kraja na kraj svijeta, viče kako je Sara bila važna i specijalna i da njena smrt ne smije da prođe nekažnjeno, nama ne znači bogzna što. Ta
njena posebnost ne da se ne osjeća mimo Rejčeline glume nego o njihovom odnosu i osobi, čija je smrt navodno pretvorila kompjuterskog moljca
u avendžera – ne saznajemo ništa.
Skoro kao Malekovo lice – beživotni su i bezizražajni protagonisti filma, čiji autori pokušavaju da izokrenu opšta mjesta i žanrovske konvencije, ali bez ideje o tome što bi već viđene elemente moglo da zamijeni. Svašta je tu strpano u blender, a malo što ima smisla, još manje emocije da bi se publika na bilo koji način iscimala oko sudbine glavnog lika, a kamoli poistovjetila sa njegovom misijom.
Umjesto da filmski „majstori“ budu nekoliko koraka ispred publike, gledaoci su ti koji čekaju njih, prilično dobro predviđajući što bi se moglo iznjedriti iz njihovog kaskanja. Nema ovdje uzbuđenja, šoka, iščekivanja, pravih eksplozi-
ja… Humor, štos i autoironija ostali su na nivou pokušaja, a izostali su i emocija i bilo kakva mogućnost konekcije sa glavnim likom. Treba li uopšte da naglašavamo da je to smrt za filmove u čijem centru stoje pravdoljubivi osvetnici koje sistem izdaje na svakom koraku?
„The Amateur“ nećemo porediti sa kultnim filmovima, čiju radnju okida ubistvo voljene žene poput „Gladiator“ (Ridli Skot, 2000), pa čak ni sa franšizom „John Wick“. Znatno adekvatnija referenca je pak „Death Wish“ (1974) u kojem Čarls Bronson igra arhitektu, sasvim običnog i nasilju nevičnog čovjeka, koji se upušta u smrtonosnu misiju nakon gubitka supruge. Taj film i dalje figurira za jednu od uzbudlji-
vijih varijacija na temu upravo zbog toga što je odveć lako navijati za protagonistu. U „The Amateur“ jedino za što navijati možete jeste da Čarli sve izreda izhakuje i pođe na spavanjac, da počine i on od vas i vi od njega.
Na koncu, kada je riječ o filmovima s atipičnim pravdoljubivim ubicama, sjajan primjer kako se žanr u tom pogledu osvježiti može jeste „The Accountant“ (Gavin O’Konor, 2016), čiji drugi dio stiže u Sinepleks u četvrtak, 24. aprila. Iskreno se nadamo da će mu jedina zajednička tačka sa „The Amateur“ biti Berntal, koji se u nastavku priključuje Benu Afleku. I da će „dvojka“, za razliku od ovog fušeraja Ramija Malika, zaista biti ubica Ocjena: 4/10
smo se nadali, još smo se i dobro udali: „A Minecraft Movie“ je gledljiv film, na mahove čak i umereno zabavan. Producentima i kompanijama je, međutim, to „puna šaka brade“, sa zaradom duplo većom od budžeta nakon prve sedmice prikazivanja, te sa statusom najvećeg dosadašnjeg kino-hita 2025. godine.
Škakljiv koncept
Svašta je tu moglo da pođe po zlu i zapravo je čudo što nije. Za početak, projekat je proveo desetak godina u razvoju, tokom kojeg su se menjali koncepti, scenaristi i režiseri, što je obično loš znak. Nadalje, „Minecraft“ je kao video-igrica možda i najdirektniji primer „sandbox“ sorte, gde igrači mogu stvarati sami za sebe, dakako po određenim pravilima, ali, ipak, bez limita. To znači da sama igrica nema priču, a film je, naročito onaj sa komercijalnim ambicijama, pre svega umetnost pričanja priče. Zapravo, u teoriji je teško takav koncept „prodati“ kao ideju za film, ali ako je uspelo na primeru „Lego“ filma (potpisniku ovih redova nije se baš svideo zbog datiranosti ne-Lego referenci i siljenja onih drugih), znači da je led probijen.
Možda je, ipak, najviše razloga za zebnju izazivala činjenica da dobijamo igrani film u vrlo animiranom, osmobitnom, „pikselastom“ okruženju. Ako se samo setimo kako je propao igrani „Super Mario Bros.“ (1993) – i zbog drugih razloga, ali najviše zbog te konceptualne greške – onda se valjalo pripremiti na najgore.
Konačno, ni naslov „A Minecraft Movie“, sa neodređenim članom, nije ulivao poverenje.
17. april 2025.
U suštini, u pitanju je marketinški trik kojim se sa jedne strane podvlači skromnost („To je samo jedna od priča iz Minecraft sveta, nikako jedina i ultimativna“), ali i rano pozicioniranje za franšiziranje u budućnosti, ako ovo prođe. Za sada se čini da je prošlo iznad očekivanja, ali da mi, ipak, vidimo kakvu su nam priču servirali Džered Hes („Napoleon Dynamite“, 2004; „Nacho Libre“, 2006; „Gentlemen Broncos“, 2009) i omanja armija scenarista… Što se tiče priče: Stiv ( Džek Blek), koji je celog života bio opsednut kopanjem, pronalazi predmet koji otvara portal u idilični svet. Kada pak otvori drugi portal u pakleni mikrokosmos, susreće se sa svinjskom vešticom Malgošom (Rejčel Haus), koja hoće da se domogne njegovog talismana kako bi zavladala svetovima. Stoga, ona šalje svog pripitomljenog vuka u „naš“ univerzum da predmet sakrije. Njega će u zabitom gradiću pronaći brat i sestra, Henri ( Sebastijan Hansen ) i Natali (Ema Majers), pa će zajedno, sa bivšim šampionom video-igrica Geretom zvanim „Đubretar“ ( Džejson Momoa) i agenticom za nekretnine Don (Danijela Bruks), otići u pikselasti svet. Tamo će, ruku pod ruku sa Stivom, pokušati da se izbore protiv pohlepne i beskrupulozne Malgoše.
Suludi podzaplet
U suštini, priča liči na „Jumanji: Welcome to the Jungle“ (Džejk Kasdan, 2017), ali je posuta silnim referencama i „uskršnjim jajima“ iz igrice „Minecraft“, kao i sa forama iz Hesovog opusa i generalno iz domena američke komedije. Jasno, Henri je njihov željeni alter-ego i tačka gledišta nas u publici, kojima se prodaje priča da sve možemo ako smo dovoljno kreativni. Geret je tu
Glumci se sa likovima nose tako što ostaju u zadatim tipovima, a Džek Blek i Džejson Momoa uspijevaju da ne zabrljaju previše srljajući u karikaturu
– hvalisavi pajser, Stiv poznavalac prilika i mentor u svetu, Natali je zatečena situacijom, a Don empatična i mentorska figura u međuljudskim odnosima.
Glumci se sa likovima nose tako što ostaju u zadatim tipo vima, a Momoa i Blek posežu za karikaturom, odnosno za svojim potpisnim
potezima ( poput pevanja i muziciranja iz čista mira) kako bi priča išla dalje, do nove igračke ili neigračke reference. Iako uspevaju da ne zabrljaju previše, zapravo se cela priča mogla ispričati i kao animacija dosledna izvornoj igrici koja je, pritom, i dovoljno otvorena za naknadno kodiranje i programiranje.
Naravno, u samoj priči ima i viškova, pa čak i suludih skretanja kao što je to podzaplet sa direktorkom škole ( Dženifer Kulidž ), njenim bivšim mužem i odbeglim „Minecraft“ seljaninom koji je završio u našem svetu. A scena posle odjavne špice jasno daje do znanja da se nastavak sprema… Percepcija filma mnogo zavisi i od početne pozicije, što je u slučaju vašeg kritičara ona nefanovska i čak neigračka, ali i pozicija oca jednog igrača-početnika. U tom smislu, kao marketinška alatka, teško da će film privući nove igrače, ali to mu i nije cilj. Cilj je bio servisirati postojeće fanove i na tome zaraditi. Zadatak je ispunjen, ali samo se nemojmo zavaravati da je „A Minecraft Movie“ kvalitetan film.
Ocjena: 2.3/5
Piše:
Marko Stojiljković
Moram da priznam, dragi čitaoci, nikako ne kapiram mehaniku romanse našeg vremena. Nekada se znalo: bioskop i zajednička kanta kokica da se prsti dodiruju, ali svakom svoje piće. Posle šetnja po gradu, makar do idealnog kafića gde se slažu utisci i planiraju daljnje aktivnosti, možda neka izložba, koncert, „klabing“ ili pak neka klopa ili još bolje – šetnje udvoje, daleko od nepredvidljivih gužvi. Sve je to elegancijom podsećalo na tango, ali bez strogih sudija koje bi brojale greške i promašene korake. Ili to tako biva u dvadesetima.
Kada se u trileru ili hororu podižu ulozi, likovi i njihove emocije moraju biti pravilno „usidreni“. Lendon umije da pročita i usmjeri glumce, pa sve između Megan Fahi i Brendona Sklenara pršti od izrazito uvjerljive hemije
ako ne bih okretao na komediju, verovatno na tragu neprijatne „stand-up“ improvizacije, ceo taj svet nalaženja, sastanaka i upoznavanja preko komunikacije „zatvorenih karata“ bih percipirao kao ne naročito originalan psihološki horor.
Možda sam sada, sa 40 i kusur, samo mator, pritisnut dnevnim brigama porodičnog života, pa, stoga, ispao iz štosa. Možda se samo užasavam depersonalizovane komunikacije i aplikacija za sve, pa i za „uparivanje“. Svakako,
„Drop“ Kristofera Lendona, nedavno prispeo na repertoar Sinepleksa, napeti je triler smešten u okruženju prvog sastanka koji se ne odvija po planu. I za dejt, i za očekivanja, i za njihovo izneveravanje krive su, makar delom, aplikacije.
Vajolet (Megan Fahi, zvezda serija „The Bold Type“, „The Perfect Couple“ i „The White
Lotus“) udovica je i samohrana majka u tridesetim godinama, a radi kao psihoterapeut za žrtve traume i nasilja u vezi. Ona je to i sama bila: pokojni muž Blejk (Majkl Šej u flešbek scenama) ju je maltretirao, a još od uvodne scene sugeriše se da ga je ona možda u samoodbrani ubila.
Bilo kako bilo, Vajolet od Blejkove smrti nije izlazila na sastanke, ali je Henri (Brendon Sklenar, nedavno viđen u melodrami „It Ends with Us“ [2024] Džastina Baldonija i Šeridanovoj seriji „1923“) pokazao izuzetnu upornost, strpljenje i takt kako bi je izveo. Henri je, inače, istih godina kao Vajolet, fotograf je i radi za gradonačelnika Čikaga.
Vajolet moli sestru Džen (Vajolet Robinson) da joj pričuva sina Tobija (Džejkob Robinson ) dok prvi put uveče nije kod kuće. Sa Henrijem je čeka večera u finom restoranu, popularnom mestu za romantične izlaske, na vrhu jednog od čikaških solitera odakle se vidi celi grad. On malo kasni, pa ga Vajolet čeka za šankom, gde se upušta u konverzaciju sa šankericom (Gejbrijel Rajan), koja se nagledala svega, „sapatnikom“ Ričardom (Rid Dajamond, možda ga se sećamo kao detektiva Kelermana u seriji „Homicide“), kojeg, takođe, čeka susret naslepo, kao i sa ljigavim i blago pijanim pijanistom Filom (Ed Viks). Henri dolazi i sve kreće lagano i ugodno. Uživo je pun razumevanja i strpljiv, ne smeta čak ni to što im je konobar Met
17. april 2025.
( Džefri Self ) neiskusan, brbljiv i u tome pomalo netaktičan. No, onda Vajolet počinje da dobija poruke preko servisa nalik na „Air Drop“, što podrazumeva da ih šalje neko iz restorana sa petnaestak metara udaljenosti ili manje. Zbog toga je, očekivano, iznervirana, a Henri pokušava da je smiri i pokaže zdravu dozu razumevanja za njene osećaje. Vajolet je na početku zasuta „mimovima“ s interneta i neslanim šalama, ali ubrzo se otkriva da nije izabrana slučajno. Ko god da joj poruke šalje, ima svog „čoveka“, maskiranog napadača u njenoj kući, pa joj tako preti. Ista osoba, takođe, pomno prati i prisluškuje situaciju u restoranu. Od nje zahteva da preduzme tačno određene korake, a konačna meta je upravo Henri, i to zbog svog posla, jer je video i snimio nešto što nije smeo.
Pitanje je ko Vajolet koristi kao figuru u toj morbidnoj šahovskoj partiji. Da li je to konobar? Možda je, ipak, gost sa kojim se slučajno sudarila na ulasku? Ili pripiti pijanista? Da možda,
ipak,nije neko iz većeg društva raspojasanih gostiju?
Vajolet je, takođe, u problemu jer ne želi da je provale ni Henri ni osoblje restorana koje već primećuje da se čudno ponaša. Pritom, mora nekako i da ubedi napadača da zaista sarađuje sa njim, iskreno ne želeći da naudi Henriju koji joj se jako dopada kao osoba.
Dok „Drop“ ide linijom ekonomičnog trilera sa tek nekoliko likova i sa samo dve lokacije za snimanje, odlično se drži. Kao prekaljeni scenarista i režiser sklon inovaciji jasnih koncepata u žanrovskom filmu („Happy Death Day“ [2017], „Happy Death Day 2u“ [2019], „Freaky“ [2020], scenario za skoro celi filmski serijal „Paranormal Activity“), Lendon sjajno kontroliše situaciju i dozirano povećava napetost u, čini se, običnim i očekivanim situacijama.
Kompozitor Ber Mekriri, direktor fotografije Mark Spajser i montažer Ben Boduin zdušno priskaču u pomoć solidno odrađenim poslom, bilo da je reč o tačno pogođenim i tempiranim „uletima“ muzike; švenkovima i vožnjama koji otkrivaju tačno onoliko mikrotopografije koliko je potrebno, ili ubačenim „akrobacijama“ koje nas zabavljaju dovoljno da ne primetimo da scenario na mo -
mente ostaje bez pogonskog goriva.
Lendon, takođe, zna da, kada se u trileru ili hororu podižu ulozi, likovi i njihove emocije moraju biti pravilno „usidreni“. Iako nije sam pisao scenario (to su učinili Džilijan Džejkobs i Kris Rouč koji stoje iza filmova kao što su „Truth or Dare“ [2018] i „Fantasy Island“ [2020] Džefa Vadloua), Lendon zna da ga „pročita“ i usmeri glumce. U tom smislu, Megan Fahi i
Kristofer Lendon napisao je scenario i za još jedan ovogodišnji film koji romantične sastanke dovodi u kontekst horora. Žanrovski, „Heart Eyes“ je, ipak, drugačiji: tu je reč o spoju tipičnog „slešera“ sa klasičnom i romantičnom komedijom. Premisa je takva da za svako Valentinovo u različitom gradu operiše naslovni serijski ubica koji tamani zaljubljene parove, a da su naši junaci, koji ne žele da postanu žrtve Eli (Olivija
Holt) i Džej (Mejson Guding) zapravo zamenjeni. Oni nisu u ljubavnoj šemi, nego na poslovnom sastanku. Štos je pak u tome što Lendon scenario nije pisao sam, već sa Filipom Marfijem i Majklom Kenedijem, a režiser Džoš Ruben, autor horor-komedija „Scare Me“ (2020) i „Werewolves Within“ (2021), pomalo ga pogrešno čita. Istini za volju, „set-pisovi“ jurnjava i koljačine jesu napeti i smešni u grotesknoj
preteranosti, ali se aspekt romantične komedije uzima preozbiljno i previše iskreno, bez prave satirične oštrice ili subverzije koja bi materijalu odgovarala.
Zapravo, izgleda da se Ruben bojao da krene tragom parodije, pa smo tako, umesto „blendera“ na temu „Scary Movie“ i „Date Movie“, dobili još jedan „Scream“ u pokušaju. Ovde se pak čini da bi bolje bilo da se sam Kristofer Lendon prihvatio režije.
Brendon Sklenar su izvanredni i pojedinačno, ali i zajedno: sve između njih pršti od izrazito uverljive hemije.
Ostali, u teoriji, imaju manje posla, tj. jedan ili dva sentimenta koji moraju pogoditi, ali vrlo su dobre i njihove interpretacije: Vajolet Bin je bezobrazna taman koliko treba kao Džen; Džefri Self izvodi izuzetnu improvizaciju na tragu „krindža“ i antikomedije, a Rid Dajamond skriva jednu neodređeno preteću notu iza smotanosti i slatkorečivosti. Problem sa filmom, međutim, nastupa na kraju i izvire upravo iz uloga koji su prethodno podignuti do neba. Jednostavno rečeno, sve je to nekako trebalo raspetljati; scenario u tom smislu ide na nagla rešenja koja zahtevaju previše „saradnje“ od gledaoca da ne primeti logičke rupe. Kristofer Lendon pak kao da nema kuda, osim da to izvede kroz žanrovske „set-pis“ sekvence koje pomalo odudaraju od onoga što smo do sada videli. Možda bi „Drop“ ispao mnogo bolji da je režiser napisao i završnu ruku scenarija, ali i ovako je prilično dobar i efektan triler
Ocjena: 3.4/5
Jedan od najboljih dokaza da prestižne nagrade ne određuju uvijek što jednu televizijsku seriju čini velikom jeste „Dark Winds“. Treća sezona na mreži AMC upravo potvrđuje zbog čega je ova vrlo dobra krimi-drama pronašla svoju matičnu kuću na istom mjestu na kojem su se skrasili „Breaking Bad“ i „Mad Men“. Ako želite da gledate seriju koja zaista daje pravdu američkim domorocima i da se otisnete na putovanje puno iskušenja kroz koja prolaze i dan-danas, ovo je idealan izbor. „Dark Winds“ je, srećom, mnogo više od uobičajene policijske predstave, gdje svake sezone likovi prolaze kroz nevolje koje ih čine boljim i mudrijim ljudskim bićima.
Kostur iz ormara
Priča je zasnovana na serijalu romana „Leaphorn and Chee“ Tonija Hilermana, a producirali su je, između ostalih, Džordž R. R. Martin i Robert Redford, koji se čak pojavljuje na treptaj, što mnogo govori o ovom projektu. S obzirom na to da originalni predložak čini više od deset knjiga, kreatoru Grejemu Rolandu nije teško da i dalje „hrani“ ovaj plemenski policijski triler.
Radnja se odvija sedamdesetih godina prošlog vijeka, a prašnjavo okruženje jugozapada Amerike služi kao odlična pozornica za atmosferičan
Narativna čipka razvija se savršenim tempom: svaki prizor i pogled na svom su mjestu, a različite priče, čiji čvorovi nijesu odmah vidljivi, na kraju formiraju koherentnu cjelinu
psihološki triler. Na toj teritoriji vladaju druga pravila i vjerovanja, jer je to mjesto koje i dalje zadržava mističnu auru. Prva sezona ponudila je odličan uvod u ovaj svijet, a radnja druge odvija se nekoliko godina kasnije, te može da stoji sama za sebe i bude zanimljiva i onima koji nijesu gledali. Priča nove, treće instalacije počinje šest mjeseci nakon događaja iz prethodne, kada je plemenska policija plemena Navaho pozvana na jedno neplodno mjesto, gdje je pronađen dječakov krvavi bicikl.
Treća sezona počinje sa scenom sa policajcem Džoom Lifornom ( Zan Meklarnon ) i Bi Džej Vajnsom (Džon Diel) koji umire u ledenoj pustinji, vrata probodenog zarezanom strijelom. Dok pokušava da sazna što se dogodilo, Liforno -
ve napore komplikuje dolazak FBI agenta Silvije Vošington ( Džena Elfman ), koja stiže kao pomoć kako bi saznala istinu.
Uz taj problem, Liforn ima i drugih smetnji, jer njegov brak s Emom (Dijana Alison) postaje sve napetiji zahvaljujući „kosturu“ u njegovom ormaru i užasnoj uspomeni iz djetinjstva koja odbija da ostane zakopana. Sa druge strane, Džim Či ( Kiova Gordon ) –njegova odana, iako ponekad usijana desnica, neke stvari radi na svoju ruku.
U paralelnoj priči, njihova bivša koleginica Bernadet Manuelito ( Džesika Maten) sada radi nekoliko sati daleko kao službenica granične kontrole, gdje je slučajno naišla na operaciju trgovine ljudima. Njen nadređeni pak ne želi da joj dozvoli da nastavi da istražuje slučaj iz razloga koji su za sada nejasni…
Dašak duhovnosti
U serijama ovog tipa, koliko god svaki slučaj zločina bio jedinstven, na kraju dana ubica je gotovo uvijek uhvaćen.
Međutim, kreativci i glumačka ekipa serije „Dark Winds“ izbjegavaju tu zamku, koristeći zločinački zaplet samo kao paravan, dok prava drama leži u načinu na koji potraga za pravdom ljušti slojeve svojih polomljenih karaktera. Ovaj projekat ima više zajedničkog sa britanskim procedu-
ralcima nego sa prosječnom američkom policijskom serijom, a to dokazuju i povremeni momenti koji se graniče s ironičnim humorom. Odličan primjer je, recimo, scena u kojoj je čovjek ugušen plastičnom vrećicom s ispisanim smajlićem i riječima: „Have a nice day“. Ovaj triler veličanstvene vizuelne ljepote, kroz šest prikazanih od osam spakovanih epizoda, crpi inspiraciju iz vesterna, te oslikava beskompromisan portret haotične i nasilne, iako često fascinantne Amerike. U „Dark Winds“ vješto se spajaju kodovi vesterna i krimića, a dodaje im se i dašak duhovnosti na granici sa natprirodnim. Bez zamaranja nepotrebnim ukrasima, kreator serije razvija zaplete sa suvoparnom učinkovitošću, isporučujući preokrete i pucnjave poput dobre zabave. Njegova originalnost leži u prikazu života u rezervatu i akcentovanju političkih pitanja koja snažno utiču na zajednicu američkih domorodaca. Roland koristi različite narativne tehnike, uključujući snove, skokove u budućnost i upečatljive simboličke slike, pozivajući publiku da čita između redova. Pažljivo balansirajući tempo, osigurava da se misterija ne požuruje, već da ima vremena da se prirodno razvija, te da svaki podzaplet doprinese cjelokupnoj atmosferi. Kroz seriju, pritom, provlači i vrlo bitne teme, u okviru kojih pratimo lične borbe likova uz njihove profesionalne odgovornosti.
„Dark Winds“ nudi fantastične slike, sablasne trenutke i scenario koji vrlo dobro zna gdje ide, ali sve to ne bi vrijedilo bez briljantnih glumač-
američkim između redova
kih performansi. Glumac Zan Meklarnon, porijeklom Lakota, poznat kao ubica iz „Farga“ ili humanoid iz „Westworld“, kroz Džoa razvija lik koji sa svakim aspektom pridonosi kompleksnosti, intenzitetu i dubini. On postupno otkriva krhkost čovjeka iscrpljenog protivrječjima između dvije definicije njegove misije: službene, koja bi od njega tražila da održava američki red na teritoriji koja je prepuštena pobijeđenima, i one neslužbene, koja ga čini zaštitnikom svog naroda protiv tog istog američkog poretka.
Krhkost i snaga
Džesika Maten i Kiova Gordon neustrašiviji su nego ikada u novim epizodama. Budući da je udaljena od svojih uobičajenih kolega, Maten uzima veću ulogu u vlastitoj priči i dokazuje da je dorasla tom zadatku. Dok je u prošlosti bilo teško razbiti njenu otvrdlu ljušturu, Maten svojoj junakinji sada dodaje mekoću sa romantičnim podzapletom, dok je još drži čvrstom i odlučnom da sama riješi potencijalnu zavjeru trgovine ljudima. To se preklapa sa Džimovom pričom, koji pokušava da pronađe svoje mjesto u gradu iz djetinjstva. Gordon je toliko šarmantan kao Džim da za sekundu izgradi hemiju sa bilo kojom osobom sa kojom treba da podijeli ekran.
Pridošlici Dženi Elfman nije strano da zablista. Njena Silvija vrlo je intuitivna junakinja koja ima zadatak da završi nekoliko slučajeva i uvijek je živahno pedantna u načinu na koji obavlja posao.
Od ostalih pridošlica, solidan je Brus Grinvud kao Tom Spenser, naftni magnat najgru-
Zan Meklarnon odlično iznosi policajca rastrgnutog između službene i neslužbene misije
blje naravi. Onako lukav i prepreden, u sebi nosi šarm za koji ne možete reći da je iskren. „Dark Winds“, već obnovljena za četvrtu sezonu, kompaktna je priča na najbolji mogući način. Njena narativna čipka razvija se savršenim tempom; svaki prizor i pogled završava-
ju na svom mjestu, a različite priče, čiji čvorovi nijesu odmah vidljivi, na kraju prave koherentnu i zadovoljavajuću cjelinu. Pod krinkom psihološkog trilera i modernog vesterna, serija je zapravo varijacija klasične detektivske serije, dok originalnost leži u njenom okruženju.
Ako ste voljeli prethodne dvije sezone, ova, iako trunku slabija, sigurno neće razočarati. Gluma, atmosfera i pripovijedanje su poslastica – i nagrađuju vas sa mnogo više znanja o Navaho naciji nego mnoge druge serije. Ocjena: 3.7/5
Nije
„The Handmaid’s Tale“ jedini, ali jeste jedan od najboljih primjera što (ne) srećan tajming premijere može da napravi jednoj seriji, kakvo breme, kakav samar očekivanja može da joj nametne. Tog 26. aprila 2017. kada je sletjela na Hulu, Donald Tramp primicao je 100. danu u Bijeloj kući, a njegova Melanija, američka prva dama, proslavljala je 47. rođendan. Dugo čekana adaptacija velikog romana Margaret Atvud trebalo je da bude „samo“ bezvremensko upozorenje o totalitarizmu, gaženju ljudskih prava i tretiranju žena kao hodajućih materica i inkubatora za vladajuću klasu. No, u tim uslovima, serija „The Handmaid’s Tale“ postala je – ogledalo nove realnosti.
Njena moćna ikonografija, prvenstveno bordo kukuljice, bijele kape Sluškinja i parola „Nolite te bastardes carborundorum“ („Ne dozvolimo kopiladi da nas slomi“), sišla je s ekrana na ulice i uzela glavnu ulogu na #MeToo i antiabortus marševima, od Sjedinjenih Država do Poljske. Serija je postala sinonim otpora protiv Trampa; Emi nagrade pljuštale su po kreativnom timu sa debelim razlogom, a publika i kritika utrkivale su se da joj prišiju etiketu „prestige TV“. Skoro osam godina kasnije, finalna sezona slijeće na Hulu i striming servis Max u manje-više istim, a opet drugačijim uslovima.
Politički imperativ Etiketu „prestige TV“, nakon prilično slabe četvrte i neshvatljivo tanke pete instalacije, zamijenila je ona na kojoj piše „torture porn“. Emiji ne da više ne pljušte, nego zaobilaze „The Handmaid’s Tale“ kao da je Kragujevac glavni grad Gileada… a oni silni marševi i antitrampovski protesti, ipak, ništa nijesu promijenili. Štoviše, nova
realnost izgleda još gore dok Melanija i Donald u Bijeloj kući, s osvjedočenim „ljubimcem žena“ Elonom Maskom , piče drugi mandat i spremaju se za proslavu njenog 55. rođendana… Nije lako biti „The Handmaid’s tale“; uopšte nije jednostavno baviti se serijom čija je tema toliko politički imperativna u ovom istorijskom trenutku. No, da budemo krajnje pošteni, činjenica je i da su kreator Brus Miler i njegov tim, kojem su se u šestoj sezoni priključili Jalin Čeng i Erik Takmen , napravili sebi medvjeđu uslugu. (Ne) kreativnim izborima, tapkanjem u mjestu, glupostima i ponavljanjem jednog te istog od kojeg hvata biblijski bijes – svakako. Ali i odlukom da priča ne stane sa finalnom sezonom, nego da se fajt protiv totalitarističkog Gileada produži u obliku spin-off s erije „The Testaments“. Produkcija druge serije zasnovane na knjizi Margaret Atvud, čija se radnja odvija 15 godina nakon dešavanja u „Sluškinjinoj priči“, počela je dan nakon što su na Hulu i striming servis Max sletjele tri od deset epizoda oproštajne sezone. Iako možda ne bi trebalo, te iako će kreatori sigurno pokušati da pronađu način da pruže Džun Ozborn ( Elizabet Mos ) zadovoljavajući kraj, teško je oteti se utisku da će zbog nove produkcije, u kojoj je jedna od glavnih heroina i borkinja za slobodu upravo njena kćerka Nikol, ipak odabrati mračniju završnicu.
U svakom slučaju, finalna sezona nametnula im je dva zadatka: da adekvatno zatvore sagu o Džun Ozborn i njenim revolucionarkama, te da postave kvalitetan temelj za spin-off sa budućim borkinjama na barikadama slobode. Kada je o potencijalno tmurnoj završnici riječ – mrač -
no, naravno, nije nužno loše. Ipak, nemojmo se zavaravati: s obzirom na to koliko je čemera i jada za pet sezona i 54 e pizode sasuto na nesrećne junakinje serije „The Handmaid’s Tale“ – pravo je čudo da je iko ostao da je gleda. Nije samo teško svjedočiti kako se užasavajuće stvari događaju dobrim ljudima; kada to mučenje traje predugo i djeluje nesuvislo, onda postaje i sasvim suludo. I samo vas puni safre. Naročito dok te skoro pa iste slike ponižavanja i degradacije svega što je ljudsko pronalazite svakodnevno na drugom mjestu – u vijestima.
Bjekstvo iz Gileada
U prethodne dvije sezone, kreatori serije ponašali su se kao da ih baš opterećuje, ako ne i ozbiljno smara, to što se od njih očekuje da se bave Trampom i kažu nešto, ma bilo što bitno o svom vremenu. Nazirale su se pukotine i u prethodnim instalacijama (mimo izvanredne brucoške), ali poprostačivanje kompleksnog narativa, likova i tema
Odluke nemoguće za zdravorazumsko poimanje – vremenom su postale manir kreatora, koji mučenje sopstvenih likova pravdaju Štokholmskim sindromom, Mandelinim efektom i, vjerovali ili ne, karakterizacijom
na banalni scenario „Escape from Gilead“ uzelo je maha tek kasnije.
Logičke rupe, proizvoljnosti, frustrirajuće odluke, čiste slučajnosti, stvari nemoguće za zdravorazumsko poimanje – vremenom su prestali da budu izuzetak od pravila. Postale su manir kreatora, i to onaj koji mučenje i hramanje sopstvenih likova pravda Štokholmskim sindromom, Mandelinim efektom i, vjerovali ili ne, karakterizacijom , tj. tvrdoglavošću, hrabrošću i neodustajanjem koje, dapače, demonstriraju glavni junaci i junakinje.
Na početku finalne sezone neke se stvari jesu promijenile. Ta promjena najviše se ogleda u atmosferi koja je ba-
rem malo nagnula ka feelgood raspoloženju. Džun je konačno dobila malo odmora, nade i neke odveć predugo čekane susrete… No, nije potrajalo, jer već u finišu druge epizode horor ponovo preuzima pozornicu. Skoro kao da se kreatori plaše da bi izdali i sebe, i Atvud, i Džun, i gledaoce – da sve nije samo borba, žrtva i patnja. Jasno je da je momenat: „Što sve majka ne bi učinila za svoje dijete“ – jedna od ključnih k arakternih crta Džun Ozborn, te ono što ju je, na koncu, transformisalo iz žrtve u neustrašivu revolucionarku, „Slobodu koja vodi narod“ i pravedničku zločinku koja je golim rukama i zubima (za-
jedno sa drugim silovanim ženama) iskomadala sopstvenog silovatelja. Problem sa njenim likom, pak, već duže vrijeme ogleda se u tome što je svedena – samo na to. Svaka njena odluka vodi nazad u Gilead, sa stisnutim zubima i podignutom pesnicom, ka davno otetoj i nikad prežaljenoj kćerki Hani… Nazad u oganj mizoginije i torture, i to svaki put uz vrlo malo logike, tj. realnog i iole pristojnog plana.
Čemer i jad
Radnja šeste sezone počinje tamo gdje smo Džun sa kćerkicom Nikol ostavili u finišu pete: u vozu punom izbjeglica, na putu ka Aljasci, gdje t reba da potraže novi dom. U istom vagonu je, naravno, i Serena Voterford (Ivon Strahovski) sa tek rođenim sinom Noom. I sad njih dvije, kao, treba da dodaju jedna drugoj pelene i čuvaju djecu na smjene… a jedna je iskomadala muža ovoj drugoj, dok je druga učes tvovala u silovanju prve i pritom osmislila cijeli mučiteljski sistem na kojem je Gilead zasnovan. Ni taj „hoće li – neće li biti BFF“ momenat neće potrajati, kao što se moglo i očekivati od kreatora koji, taman kad krenu da nešto poprave, slete u provaliju s istim greškama koje su demonstrirali milion puta do sada. Da između iživljavanja i smislene okrutnosti postoji razlika – njihove odluke dokazuju.
„The Handmaid’s Tale“ je i šestoj, finalnoj sezoni oličenje ovog prvog, sa vrlo malim
izgledima da će do kraja moći da se ostvari makar privremeni trijumf nad zlom. I izbori i najmanju katarzu kako za svoje junakinje, tako i za gledaoce.
Da li je moguće oprostiti; postoji li srednji put kojim se može poći; ima li načina da i Serena i Džun dobiju svoj mir? Jesu li ga, uopšte, zaslužile – i jedna i druga? Mogu li kraj njih takvih, u vječitom klinču, sreću pronaći ljudi koje obje vole, prvenstveno njihova djeca? Ima li budućnosti barem za njih?
„The Handmaiden’s Tale“ i dalje je najbolja dok su Džun i Serena u fokusu, te dok dvije sjajne glumice izvode magiju na ekranu. Ipak, koliko god bile jake, teško da ima tog glumačkog titana koji bi mogao da pronađe način da osta-
ne zanimljiv kroz šest sezona serije, čijih 95 odsto kadrova čini close up izmučenog lica. Džuninog, tj. Elizabetinog najviše, ali i Ivoninog, koja iz sezone u sezonu nekako pronalazi način da nastavi da fascinira sa dočaravanjem Sereninih kontradikcija. I da je učini održivom negativkom, i pored toga što je kreatori serije, taman kao i muškarci u Gileadu, stalno potcjenjuju.
Šamar za desnicu
Ipak, ne čine „The Handmaid’s Tale“ samo Džun i Serena; mnogo se tu za osam godina sjatilo zanimljivih likova, povjerenih jednom od najvještijih i najuigranijih glumačkih ekipa u istoriji televizije. Svi su, kao što znate, vremenom izgubili početnu snagu, te zaglavili u koordinatnom sistemu patnje i vječnog vraćanja istog sopstvenih kreatora. To važi kako za Džuninog muža Luka (Ou Ti Fagbenli), tako i za njenog ljubavnika Nika (Maks Mingela), ali i za najbolju drugaricu Moiru (Samira Vajli) i tetku Lidiju (sjajna En Daud), koja se vrti po ćoškovima narativa sa ljubimicom Dženin (Madelin Bruver) već nekoliko sezona. E, sad će morati da je nekako iščupaju iz ćorsokaka, najprije zbog toga što će imati bitnu rolu u spin-off seriji „The Testaments“.
Od svih mana serije, pak, najviše frustrira njena uljuljkanost. Ni kap urgentnosti ne može se iscijediti iz narativa; nema tu ni traga hrabrosti, in-
ventivnosti, mašte. Sa narativnim rizicima, kreatori su odavno na „Vi“.
Zbog toga se i čini da će i u šestoj sezoni ostati neistražene neke mnogo moćne teme, od impotencije međunarodne zajednice kad treba udariti šakom o sto i zaustaviti fašizam i gaženje ljudskih prava (zvuči poznato?), preko eko-problema, do uspona i šminkanja religijskog fanatizma (Novi Vitlejem), koji i te kako ima veze kako sa desnicom, tako i s impotentnom ljevicom i rasipanjem svih vrijednosti koje su nekada bile bitne u modernom svijetu.
Taj voz u koji je „The Handmaid’s Tale“ mogla da se ukrca da bi postala timeless i all time classic, davno je prošao. Ipak, ne bi trebalo otpisati ideju da bi kraj mogao da bude – ako već ne konkretniji šamar Trampu i povampirenoj desnici – onda makar smislen… Jedno je sigurno: mnogo više od ove biblijske olupine od revolucije na malim ekranima – zaslužila je Margaret Atvud. No, dobro… Dok god opstaje njena riječ, njena „Sloboda vodi narod“ – lakše je prihvatiti da nekim serijama prosto nije suđeno da postanu TV klasici, niti da dođu glave fašistima. Uostalom, to nije njihov, nego posao svih nas, a znamo kako nam posljednjih godina ide od ruke… Jadno i čemerno, taman kao i kreatorima serije „The Handmaid’s Tale“. M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Ocjena: 2/5
Nema štosnijeg načina da se predribla nikšićki izborni lavirint – od početka jednog pankerskog EP izdanja sa citatom onog profesora Terminatora iz „Boljeg života“.
„Hteli – ne hteli, ova deca će živeti u svetu matematike, fizike i hemije“, izgovara tu Voja Brajović, pa se Dragomir Čumić (profesor Mravojed) nadovezuje sa: „Živeće bedno. U ružnim kućama i prljavim gradovima“… E, na to Daba i ekipa iz nikšićkog Pankreasa samo otpljunu: „Ništa gore od srećnog groba“ – negdje prije obećanja „Ja se neću predati nikad“ („Nikad“), na početku EP albuma „Makni mi te ruke!“. Direkt u meso, onako no-nonsense i bez oblandi: tri nove pjesme, devet minuta sa kičmom i jedan intermeco od stava dok „sa TV-a stižu nove laži, Kvazimodo se zemlja zove, samo hrabro u poraze nove“. Totale kul.
U „Ljaxe“ će uvesti ono ikonično: „Ovo su neki čobani, budale“ Bate Stojkovića, dok Đorđije Nunjić rešeta po bubnju, a Veljko Vučurović čvrsto drži bas kormilo. „Kompleks i Roleks“ je otprilike potpisana dijagnoza tog „uvijek prvog u
selu“. I potpis naše kolektivne autoimune bolesti na kraju: „Partija čuva terenskog radnika“…
Završnica „Tri linije“ počinje sa jednim jutarnjim otvaranjem trećeg oka – niz mapu od ulica, uz izbjegavanje centra, gdje
Najbolje
čuvana porodična tajna američke muzike. Prije više od 40 godina, teta Ani Kaldvel odlučila je da djecu skloni s ulice – napravivši sa njima sočan gospel bend. Ono, gospel – spakovan u najopakiju neo-soul formu koja bi razmrdala dupe i Hektoru Salamanki. Dovoljno da budete velike face i legende, tamo u Vest Pojntu, gradiću na sjeveru Misisipija negdje zaboravljenom na američkom jugu… Ali ne i dovoljno da ne dočekate ploču.
Legenda o albumu dobija obrt nakon što do ploče jednog drugog lokalnog gospel benda, Staples Jr. Singers u kom je stanovita gospođa Kaldvel pjevala (grmila, strašni sud presuđivala!), slučajno dođe britanski di-džej Greg Belson
annieandthecaldwells.bandcamp.com
Jednu pjesmu je uknapirao za kompilaciju koju je vrtio uglavnom po njujorškim drag klubovima. I onda veleobrt: gos-
pođi Ani se na telefon jednog dana javlja izvjesni Dejvid i kaže joj kako želi da ona snimi nešto za njegovu produkciju.
„na jednog normalnog ide deset splačina“… Dovoljno da se gitare Mihaila Bulajića i Bojana Kandića potpuno raspištolje, a da ne izgube ni mrve ni kapi čvrstine. Nikšićki pankeri spakovali su EP još u februaru u „Disorder“ studiju; Bojan Dobrilović je snimao, a Bojan Bojanić (znamo ga odlično iz Autogenog treninga) odradio miks i master tako da sve odjekuje i hvata eho nekog garažnog suterena. Tamo u Manastirskoj, Palestini, Kvartu ili u bilo kojoj klopci od ovog i ko zna kojeg izbornog Nikšića – koje ova petorka zna bez greške da izbjegne. I samo tri pjesme su dovoljne da im riječi djeluju bitnije od svih parola i slogana sa bilborda ovih sedmica. E, svim tim licima Punkreas poručuje: „Makni mi te ruke!“. I dobro bi bilo da ga shvate ozbiljno. S. S. Ocjena: 77/100
Dejv? Niko drugi nego Dejvid Bern iz Talking Heads! E, sad, u tom njenom bendu su, već 40 i kusur godina –njen muž, djeca i jedno kumče. Strašna ekipa. Jedna harmonija od vokala sirove snage i pravedničke čistote, kojom komanduje Ani, ta anđeoska sila koja donosi dobre vijesti. I koja će vas naučiti da telepatija stvarno postoji, recimo, u bendovima gdje mama već četiri decenije nastupa sa kćerkama. Pa još kada album snime bez probe, uživo, u crkvi u kojoj godinama nastupaju…
Mapa puta ovih pjesama, poput ekspresne „Wrong“ ili naslovne „Can’t Lose My (Soul)“ jedna je standardna matrica od krivice, iskupljenja i milosti. Tu ćete bježati i zaustavljati požare što gutaju najljepše domove na Misisipiju; svjedočiti onom: „God spoke to death, he told death: behave!“ I vjerovati da je muzika sama po sebi čudo kao nikad ovog proljeća, samo ako pustite Kaldvelove u goste. S. S. Ocjena: 92/100
Film koji Vas čini srećnom?
– „Goonies“ (Ričard Doner, 1980) i „Reality Bites“ ( Ben Stiler, 1994). Gledala sam ih stoput i podsjećaju me na djetinjstvo i ono romantično vrijeme posuđivanja filmova u videoteci.
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
– Nisam krvožedna, no kako sam se godinama bavila scenarijem, a sada i filmskom kritikom, rijedak je režiser kojeg nisam poželjela barem ozlijediti. Ali onda se sjetim da i oni moraju trpjeti producente, pa se sažalim.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
– Ne kapiram većinu suvremenih filmova, odnosno, često mi nije jasno zašto su uopće snimljeni, ni tko je uložio novac u njih, a pogotovo zašto svi traju minimalno tri sata. Poštenije je snimiti mini-seriju i poštedjeti gledatelje redateljeve megalomanije u filmskom formatu.
Koju biste važnu, još nesnimljenu, crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
– Dosadile su mi velike teme, voljela bih da se snima više filmova i serija o malim, svakodnevnim ljudskim dramama, više romantičnih komedija. A i da se ekranizira više suvremene književnosti, Balkan obiluje sjajnim autorima i autoricama.
Omiljeni filmski rivali?
– Mocart i Salijeri („Amadeus“, Miloš Forman, 1984).
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
– Scena sa konjskom glavom iz „The Godfather“ (Frensis Ford Kopola, 1972) definitivno je nešto što nikad neću zaboraviti.
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
– Onaj proročanski Pipa iz „U raljama života“ (Rajko Grlić,
Ako bogovi bindža stvarno postoje, Jelena Svilar ne mora da brine – sigurno im je jedna od ljubimica. Malo koji filmski ili serijski ubica (ne samo sa Balkana) može da se pohvali da im je prinio toliko „žrtava“, tj. da iza sebe ima toliko pogledanih, pa još i recenziranih serija. A njene preporuke u „Novostima“ takve su da serije koje još nijeste gledali odmah jurnete da čekirate, a one koje već jeste – da obnovite, uvijek otkrivajući neki novi i zanimljivi ugao u njenim prikazima. Osim što piše kritike, Svilar je i prevoditeljka, književna urednica u „Znanju“, kovo-
1984): „Tu bu grdo“. Film „Balkanski špijun“ (Dušan Kovačević, 1984) isto je krcat genijalnih citata, a bome i „Ko to tamo peva“ (Slobodan Šijan, 1980). U posljednje vrijeme, u kontekstu studentskog ustanka, često mi padne na pamet i ono legendarno: „Zvaću decu!“
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
– Eustahije Brzić. Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
– „Star Wars: The Empire Strikes Back“ ( Irvin Keršner , 1980). Imala sam šest godina i tata me odveo u Kino „Za -
diteljka i urednica muzičke emisije „Ravno do sna“ na Radiju „Student“ i koautorka scenarija za TV serije, među kojima se posebno ističu „Ponos Ratkajevih“ i „Dome, slatki dome“. Koautorstvo najčešće potpisuje sa pozorišnom rediteljkom Moranom Foretić sa kojom je, osim navedenih serija, napisala i dramski tekst za komad „Dream of Life“ (2014) o Pati Smit, koji je režirao Ivica Buljan. Napisala je i scenario za kratki film „Easter Eggs“ (2012) koji se našao u konkurenciji za najbolji kratki film na Trajbeka film festivalu, te u istoj kategoriji pobijedio na
greb“, koje više ne postoji. Bilo je spektakularno, i kino i film. Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
– „American Graffiti“ (Robert Altman, 1973), a fino bi legao i „The Graduate“ ( Majk Nikols, 1967).
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
– Skoro nakon svakog filma koji pogledam poželim se izmjestiti u njegov kronotop. Nakon Sorentinovih filmova i serije „L’amica geniale“ („My Brilliant Friend“) dugo sam htjela otići u Napulj.
Meksiko film festivalu 2013. godine.
Svilar je diplomirala komparativnu književnost i opštu lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; kao novinarka sarađivala sa brojnim nezavisnim internet portalima i Hrvatskom radio-televizijom, a između svih tih poslova i interesovanja nastavila i da piše i povremeno objavljuje prozu i poeziju.
Dakle, jasno vam je zbog čega je Jelena jednostavno morala biti ugošćena u našim Obrtajima. Dobro došli u mikrokosmos njenih filmskih, televizijskih i muzičkih fascinacija – ne izuvajte se!
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
– Život me je naučio da je bolje ne upoznati umjetnike kojima se divite, jer shvatite da su samo obični ljudi puni mana. Ali ako bih baš morala birati, onda bih odvela Sorentina, Kasavetesa i Karpentera u Limb na rakiju. Sa Linčom bih pila apsint. Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu? – Svaka Tarantinu čast, ali nije on Balkanu dorastao.
Pjesma koja Vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
– Svaki put kad čujem „Whiter Shade of Pale“ grupe Procol Harum sjetim se pokojnog oca. Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
– „God Only Knows“, The Beach Boys. I cijeli taj album „Pet Sounds“.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
– „Bella, Ciao“. Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?
– Jako volim „Jolene“ Doli Parton. Divne su i Dilanova „Sarah“ i „Angie“ grupe The Rolling Stones. Vaša pjesma za karaoke?
– Bajagin „Berlin“. Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
– Imala sam fotokopiran poster Džima Morisona u Isusovoj pozi, od kojeg sam napravila foto-tapetu preko cijelog zida, što je jako nerviralo mamu i stalno mi je govorila da skinem onog „mršavog“.
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
– To mi se čini kao posebno okrutna vrsta mučenja, nadam se da nikad neće doći do toga. Pjesma koja je toliko loša da je nemoguće ne voljeti je?
– „Kokomo“, The Beach Boys. Grozna pjesma, ali znam ju napamet i uvijek pjevam kad je čujem. Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
– Balaševićeva me je smrt strefila kao da mi je čovjek bio
neki rod, dugo ga nisam uspjela prežaliti. Moram priznati da me je poprilično iznenadila vlastita reakcija. Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/ili mislite da je precijenjen?
– Tompson . Meni je to neslušljivo, čak i ako stavim po strani ideološki aspekt koji mi je odbojan.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
– Nije isključeno, a mogao bi i Džeger, vidim da se deda opet zaručio.
TVSerija idealna za kišni vikend?
– Ima ih gomila. Poznata sam serijska ubojica jer mi je pisanje preporuka jedan od poslova, ali imam cijelu listu serija koje repriziram da mi prizovu neko određeno raspoloženje. U takve spadaju: „The Wire“, „The Sopranos“, „The Office“ (američki), „True Blood“, „Gilmore Girls“, „Veronica Mars“… mogla bih unedogled.
Serija koja Vas podsjeća na djetinjstvo?
– „Smogovci“, „Salaš u Malom Ritu“, „Jelenko“, „Bolji život“ i češka serija „Arabela“.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
– Od domaćih „Jutro će promeniti sve“, od stranih „Friday Night Lights“ i „Lodge 49“.
Serija koju nikada nijeste završili?
– „Vratiće se rode“. Obožavala sam tu seriju do neke 20. epizode, a poslije mi se nekako razvodnila i prestalo me je zanimati kako završava.
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
– „Game of Thrones“ bila je genijalna dok je ekranizacija pratila knjige, ali za fanove koji su investirali desetljeće u nju kraj je bio uvredljiv. „Lost“ je isto izvrsna serija sa glupim krajem.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
– Ako se pod serijom računa trilogija „Back to the Future“, onda je to „DeLorean“, da mogu putovati kroz vrijeme i ispravljati krive Drine. Najdraži par iz serije?
– Karmela i Toni Soprano. Radno okruženje (tim/posao) iz serije koje ste poželjeli za sebe?
– Američki „The Office“. Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
– Navijala sam da se Džeri izvuče, ali uvijek mi je bilo žao Toma. M. I.-N.
Mladi više nijesmo. Da osvajamo svijet na juriš – više ne želimo. Na odstupnici smo od sebe, od svojih života. Bilo nam je 18 i počinjali smo voljeti i svijet i život; a onda smo morali da pucamo. I da ih raznesemo u komade.
Postoji jedan momenat u filmskom epu „All Quiet on the Western Front“ (1930) Luisa Majlstona kojeg nema na stranicama Remarkovog slavnog romana „Na zapadu ništa novo“. U filmu, Paula će metak pronaći baš u momentu kada ruku ka jednom leptiru na frontu bude pružao.
Pucanj u nevinost
Niko ko je čitao Remarkov roman nema dilemu; svi znaju da se taj detalj tiče ne izgubljene, nego ustrijeljene, u komade prosute nevinosti. Svi znaju da je to onaj Paul Baumer iz četvrtog poglavlja, kojem se svijet na juriš više nije osvajao. Osakaćen duh jedne mladosti, na liniji fronta velikog ratnog filma. Mladi više nijesmo
Film toliko opasan da je od bioskopa činio bojno polje. Protiv projekcija, pred bioskopskim platnom, nacistički ideolog Jozef Gebels izvodio je cijele vojne operacije. I jednog američkog režisera Majlstona prvorazrednim neprijateljem smatrao. A ovaj je filmom Drugi svjetski rat proricao – cijelu deceniju ranije. Mnogo prije Luisa Majlstona, prije i Prvog svjetskog rata, bio je Ljev Milštajn, dječak iz fine jevrejske građanštine iz moldavskog Kišinjeva. I tom djetetu moglo je biti sve, ali ne i da se bavi teatrom. Nema tu nečega od čega bi pristojan muškarac mogao pristojno da živi, govorili su roditelji. Onda su ga poslali na inženjerske studije, u njemačku Saksoniju.
Nije da nije probao. Prvo je bio vodoinstalater, pa trgovac od vrata od vrata, pa tek nakon dvije godine fotograf u
Na berlinskoj premijeri nacisti su, po Gebelsovom naređenju, prekinuli projekciju, bacajući dimne bombe pred platno. Bioskopska sala pretvorila se u ratnu ludnicu taman kada su krenuli prvi kadrovi borbi
njujorškom teatru – kada je iz Njemačke brodom 1913. uhvatio šturu. I zbog pozorišta, od porodice i svega, Ljev Milštajn konačno pobjegao.
I nije to bio njegov oproštaj od Evrope: kada se Amerika konačno priključila Prvom svjetskom ratu, prijavio se za Zapadni front. Tamo je bio štabni fotograf, pa snimatelj širokih kadrova sa fronta, pa montažer prvih filmskih snimaka borbe… Saborci su mu, tu u filmskoj jedinici, bili niko drugi nego budući holivudski velikani Jozef fon Šternberg i Viktor Fleming, režiser budućeg klasika „Gone with the Wind“ (1939)!
I jasno vam je da se na najstrašnijem od svih frontova Svjetskog rata Ljev nagledao svega i da je osjetio kako mu pred očima kopni i pod prstima mili sopstvena mladost. Otpust iz američke armije 1919. značio je i konačno i časno zasluženo – američko državljanstvo. U novim dokumentima tog februara pisalo je: Luis Majlston Spreman za Holivud
Iza bodljikave žice
Postoji taj momenat filmske realnosti koji kaže da se dobar antiratni film mora pripovijedati iz ugla poraženih. U njihovim očima uzaludnost rata je nesporna; nikakve laži od pobjeda vrijednih amputirane mladosti tu nema. Kada je Majlston snimao „All Quiet on the Western Front“ u Los Anđelesu, baš tu u okolini holivudskih studija, živjele su stotine poraženih njemačkih ratnih veterana. Sve ih je, svoje bivše neprijatelje, tu angažovao. I jednog po
jednog, njih 2.000 njemačkih statista, molio da prenesu neka lična iskustva sa fronta. Da budu i „tehnički saradnici filma“. Među njima, eto, bio je i budući oskarovac i veliki režiser pedesetih, a tada anonimni – Fred Cineman.
Jedna slika rata primamljiva i opčinjavajuća – u svom užasu. Niko do tada nije vjerovao da se može snimiti, da na filmu može postojati takva ratna stvarnost. Prije devet i po decenija, Luis Majlston ih je sve demantovao; uporno i tvrdoglavo izbjegavajući da okrene glavu od bilo čega. Pogled pravo u oči smrti, a da se ne trepne, tu na frontu; e, to je prije 95 godina bio film „All Quiet on the Western Front“. Ovako su Amerikanci izlazili iz bioskopa nakon tog 21. aprila 1930, kada je premijerno pri-
kazan u Los Anđelesu: totalno zbunjeni činjenicom da im je neko na filmu servirao ogoljenu stvarnost. Bez oblande i uljepšavanja. Majlston je bio taj koji je prije devet i po decenija znao da gledaoca uvuče pravo u te najtvrđe rovovske položaje, iza bodljikave žice, pod maskom koja je jedina odbrana od artiljerije i granata, i hemijskog i ko zna kakvih oružja… Učinio je to, a da publiku uopšte nije pitao. Naravno, da bi demistifikovao bilo kakvo pokriće za patriotski zanos onih mladih koje na frontove modernog rata šalju. Sve od prvog naivnog momenta – do onog kada Paul rukom posegne za leptirom na frontu, grabi jasno i pravom linijom ka tome.
Cenzura za pacifizam Naravno, tako je to samo na početku tridesetih, u tom međuratnom periodu, moglo biti. Majlstonu, recimo, tokom Drugog svjetskog rata, nije na pamet padalo – da snima neke antiratne filmove. Ni bilo kom drugom velikom američkom režiseru; svi su tada funkcionisali i stvarali strogo u okvirima ratne propagande.
Ipak, te 1930. Majlston je uspio da iskoristi momenat i iskaže nešto što mu je bilo bitno; ne samo ono što je u ratu i na frontu vidio sopstvenim očima. Nego što je i mapa linije fronta njegovog odrastanja; od Kišinjeva do Njemačke, bjekstva u Ameriku, Njujorka, teatra, Zapadnog fronta… I konačno – do Holivuda. Nego, film koji je od bioskopa načinio liniju fronta. Na berlinskoj premijeri, 4. decembra 1930, nacisti su na Gebelsovu komandu prekinuli projekciju, bacajući dimne bombe pred platno… I bioskopsku salu pretvarajući u rovovsku ludnicu, taman kada su krenuli prvi kadrovi borbi! Onda su nacisti, koji će tek koju godinu kasnije preuzeti u Njemačkoj vlast, u svom tom ludilu i dimu među bioskopskim redovima pronalazili neprijatelje… Naravno, one koje bi prepoznali – kao Jevreje. Kada bi konačno uspjeli da „pobijede“ nešto tako strašno kao što je filmski projektor, iskupili bi se i skandirali: „Judefilm! Judenfilm!“ Jevrejski film…
Pa je Gebels o Majlstonovom filmu i ovako pisao u ličnim dnevnicima: „Hitler je pred vratima… Hiljade naših uživa u spektaklu. Projekcija otkazana. Nacija je na našoj strani. Ukratko, pobjeda na frontu!“. Mislite da je Majlstonov film imao neprijatelje samo među nacistima? U australijskoj državi Viktorija, istoj onoj sa milionskim Melburnom, film je bio zabranjen skoro deceniju. Razlog? Ni manje ni više nego to što promoviše nešto tako bezočno kao što je – pacifizam! Jer kako, bre, to da se desi da neki film govori o tome da je nečija ratna žrtva uzaludna?!
U fašističkim Italiji i Austriji, naravno, zabranjen je već od 1931, a zabrana je ukinuta, interesantno, tek osamdesetih… Slično je bilo i u Francuskoj, gdje je tek s ofanzivom „novog
talasa“ šezdesetih dobio priliku da zaobiđe cenzuru.
A Majlston? Rat ga je naučio da bude beskompromisno pedantan i u svemu tome autorskom stvaran; njegov nadimak, već kao zvijezde nijemog filma u dvadesetim, bio je –filmski doktor. I samo takav lik želio je da napravi veliki iskorak u svijet zvučnog filma –jednom moćnom ratnom pričom. Za njega je bila apsolutna pobjeda i to što je uopšte dobio priliku da taj i takav snimi!
Molba za hepiend
Nije da se nije sa glavešinama Universal studija žestoko jakao. Recimo, šef produkcije Karl Lemli Džunior, nakon kupovine prava za ekranizaciju Remarkove knjige, ovako je Majlstonu rekao: „Luise, a šta ti misliš da mi za ovu ratnu priču, ipak, napraviš neki hepiend?“. Majlston mu je uputio dugi, pečatni pogled i samo rekao ovako: „Vidi, nikakav pro-
blem. Hoćeš hepiend – znači da Njemci pobjeđuju u ratu, okej“… I više mu se u posao nijesu miješali.
Snimao je velike holivudske produkcije knap do pred kraj Drugog svjetskog rata; ironično, neko ga je od Amerikanaca tu kao „crvenog režisera“ prokazao – pa se na nekoj sivoj listi našao i bez velikih projekata ostao… I mislite da je odustao? Njegov originalni „Ocean’s 11“ (1960) ili „Mutiny on the Bounty“ (1962) sa Klarkom Gejblom i Čarlsom Lotonom jesu najbolji dokaz kakav je to stari fajter bio među filmskim rovovima.
I, konačno, kako su Majlstona prozvali nakon filma „All Quiet on the Western Front“? Kao „američkog Ejzenštajna“. Kao najveću facu holivudskog ratnog filma. E, to je bitnije i od zasluženih Oskara za najbolji film i režiju. To je veličina koju ni na jednom bioskopskom frontu ne mogu pobijediti ni Gebels ni Hitler… S. STAMENIĆ
Iako je relativno rano napustila svijet umjetnosti, bila je i ostala jedna od najuticajnijih figura u istoriji filma.
Njena sposobnost da prenese emocionalnu dubinu inspirisala je generacije glumaca i filmskih stvaralaca
Iako
se na početku činilo da će konstantno morati da se bori za svoje mjesto na velikom platnu, Greta Garbo je izgradila veliku karijeru i postala jedna od najfascinantnijih figura zlatnog doba Holivuda. Malo je interesantnijih filmskih biografija od njene, ali i zanimljivijih tema za debatu. Razlog? Između ostalog, prilično rano se udaljila od svjetlosti reflektora.
Nakon filma „Two-Faced Woman“ (1941) Džordža Kjukora , Garbo se povukla iz filmskog biznisa, rijetko dajući intervjue, ne emitujući ni najmanju želju da govori o svom zanimljivom putu od sporednih rola u nijemim filmovima do maestralne romantične komedije „Ninotchka“ (1939) Ernsta Lubiča. Uprkos tome što rođena Šveđanka nije snimila mnogo filmova i što se samo nekoliko naslova iz njene karijere istinski izdvaja – sposobnost talentovane Garbo da prenese kompleksne emocije na veliko platno (čak i bez dijalo -
ga) bila je dovoljna da istakne njenu vještinu. I, naravno, da njene filmove učini vanvremenskim.
Gretino rano djetinjstvo, obilježeno ekonomskim poteškoćama, utopilo se u velike a mbicije koje su je kasnije odvele u svijet umjetnosti, sa prvom ulogom u švedskom nijemom filmu „The Saga of Gösta Berling“ (1924) Morica Stilera, koji joj je trasirao karijeru. Fasciniran njenim izgledom i talentom, pomogao joj je da se preseli u Holivud, gdje je doživjela ubrzani uspon.
Iako je Gretina američka karijera krenula tiho, sa filmom „Torrent“ (Monta Bel, 1926), harizma i karakterna dubina učinile su je prepoznatljivom, kao i ljepota koja je bez sumnje uticala na izbor uloga koje su joj se nudile. Nakon dolaska zvučnog filma i pojavljivanja uz Džona Gilberta , partnera sa kojim je kasnije često dijelila platno –Garbo je u novu filmsku eru ušla spremna. U Holivudu je
Greta Garbo – nezaboravna u romantičnoj komediji „Ninotchka“
pak postala poznata po selektivnosti i odbijanju da slijedi konvencionalne filmske standarde, pa je često birala uloge snažnih, nezavisnih žena koje su odražavale njenu želju za umjetničkom autonomijom.
Američka akademija filmskih umjetnosti i nauka nominovala ju je četiri puta u kategoriji najbolje glavne ženske uloge. U igri za Oskara našla se zahvaljujući rolama u: „Romance“ (1930) i „Anna Christie“ (1930) Klarensa Brauna , „Camille“ (1936) Džordža Kjukora… I, narav-
no, za najbolju ulogu u karijeri, u rom-komu „Ninotchka“. Nažalost, bez uspjeha. Jedini Oskar koji je Garbo osvojila bio je onaj počasni, godine 1955.
Iako je relativno rano napustila svijet umjetnosti, Garbo je bila i ostala jedna od najuticajnijih figura u istoriji filma. Njena sposobnost da prenese emocionalnu dubinu zasigurno je inspirisala generacije glumaca i filmskih stvaralaca, pa ne čudi što su obrisi njenog nasljeđa u sedmoj umjetnosti još i te kako prisutni. L. MURSELJEVIĆ
17. april 2025.
Uprkos tome što je imao „posno“ zaleđe i status „malog projekta“, film je stekao nevjerovatnu slavu s obje strane okeana
pedesete i šezdesete godine prošlog vijeka bile su idealan period za uspon laganih i mekanih filmskih priča. Tada su srca gledalaca i veliku popularnost kod kritičara mogle da osvoje i prilično „skromne“ produkcije kakva je romantična drama „Marty“ Delberta Mana , premijerno prikazana 11. aprila 1955. godine u Njujorku.
Radnja filma, koji je rađen po scenariju Padija Čajefskog , prati naslovnog junaka, usamljenog mesara iz Bronksa. Neženja od „frapantnih“ 30 i kusur godina suočava se sa pritiskom društva i porodice koja očekuje da se promijeni, uozbilji i konačno skrasi. Nakon što Marti (Ernest Borgnajn) upozna usamljenu uči-
teljicu Klaru (Betsi Bler) koja se, poput njega, bori sa osjećajem odbačenosti i nepripadanja – Manova jednostavna i
iskrena drama, lišena glamura i dramatičnih zapleta, fokusira se na precizno istraživanje samoće, samopouzdanja, ljubavi i prihvatanja.
Čajefski je zasnovao skript na sopstvenom tekstu za istoimenu popularnu televizijsku dramu, a Man je radio sa vrlo malim budžetom. Ipak, uprkos tome što je imao „posno“ zaleđe i status „malog projekta“, njihov film „Marty“ postigao je nevjerovatnu slavu s obje strane okeana, od Njujorka do Kana, gdje je ovjenčan najvećim priznanjem festivala.
Međunarodni uspjeh stigao je zahvaljujući Čajefskom i vješto ispisanoj priči o običnim
Dirljiva priča o usamljenom mesaru iz Njujorka, koji pronalazi ljubav na plesnom podijumu, nominovana je za osam Oskara. Trijumfovala je u četiri najznačajnije kategorije – za najbolji film, režiju, scenario i glavnu mušku ulogu. No, nekoliko mjeseci ranije drama „Marty“ ispisala je neke druge stranice filmske istorije. Postala je prvi film koji je osvojio Zlatnu palmu u Kanu te 1955. godine, kada je ova prestižna nagrada uvedena, zamijenivši ranije priznanje poznato kao Grand Prix.
ljudima, njihovim unutrašnjim borbama i svakodnevnim životnim problemima. Uz duboku psihološku analizu i humanistički pristup, u scenariju je ponuđena i ona „druga strana“, tj. suptilan komentar o tvrdokornim društvenim normama tog vremena. Čajefski je izuzetno vješto protkao film konciznim komentarima o pritisku kulture, društva i porodice kada je riječ o braku i odrastanju „pravih“, ozbiljnih muškaraca.
Pionirski prikaz običnih ljudi i njihovih svakodnevnih izazova, humanost i ogoljeni realizam i dan-danas čine „Marty“ bezvremenim klasikom. Bilo bi lijepo vidjeti i ponekog modernog režisera i scenaristu kako prate njegov ritam i vraćaju u žižu filmske javnosti ovaj oprobani koncept iz pedesetih godina prošlog vijeka. L. M.
Sami je kraj priče, a Korto Malteze obećava da će ka Ulcinju otploviti. Tamo ga čeka neki komitet crnogorskih republikanaca; godina je 1917… I jedan brod na Jadranu koji grabi ka suncu i obećava avanturu.
Bio je dječak od 14 godina; u ratnom logoru u Dire Davi na istoku Etiopije od stražara je uspijevao da poneki strip iskamči ili otkupi. Zarobljenik, sin Musolinijevog vojnika. Uskoro će ga u tek oslobođenu Italiju, preko misije Crvenog krsta, poslati. Hugo Prat već tada je znao da od izgnanstva sebi načini pustolovinu. I velika putovanja. Hugo je imao osam kada je od svog novca Homerovu „Odiseju“ kupio. Mnogo godina, decenijama kasnije, Korta je opisivao kao dalekog potomka Odiseja, a sebe kao Homerovo dijete, kao i sve
koji pišu o takvim lutanjima. Mjera nepripadanja. Hoćete da znate šta to znači biti vječiti izgnanik? Dijete engleskih katolika po tati i Jevreja i Turaka po mami. Kada je Musolini okupirao Etiopiju, krajem tridesetih, Hugo Prat se sa majkom tamo u drevne gradove Abisinije preselio. Otac mu je bio Musolinijev crnokošuljaš; godine 1942. kao britanski zarobljenik životom će platiti. I Hugo će sa mamom zaglaviti u onom logoru u Dire Davi.
Kada je stigao u oslobođenu Veneciju, organizovao je neke zabave za savezničke vojnike; tu upoznao i prve velike crtače stripova… Pa se preselio u Argentinu, krajem četrdesetih. Pustolovina Huga Prata tek je počinjala.
Ona epizoda Korta Maltezea, koja se završava s obećanjem Ulcinja, obale i sunca, zove se „Pod zastavom novca“; naći
Privatna arhiva
ćete je u Pratovim „Keltskim pričama“. Tiče se crnogorskog zlata. Ili zlata kralja Nikole, zakopanog ili skrivenog negdje na frontu Italije i Austrougarske, u Alpima, krajem Prvog svjetskog rata. Eldorado nasred linije fronta.
Od toga, Korto je čvrsto riješen da napravi saradnju sa nekim crnogorskim republikancima. Već na početku sljedeće epizode („Koncert u o-molu za harfu i nitroglicerin“), ipak, zatičemo ga u Irskoj: od istog onog zlata Petrovića Njegoša voljan je da finansira Šin Fejn i borbu za irsku nezavisnost…
U „Keltskim pričama“ Korto će stići do zaboravljenih gradova i džungli Perua; u venecijskom getu upoznaće starog rabina Melkisedeka; putovaće i do Stounhendža i pružiti ruku Crvenom Baronu u najslavnijim pilotskim misijama… Pa, ipak, ta ulcinjska vinjeta je sjajna. Na primjer, na tom frontu u Alpima upoznaće vojnog bolničara koji je niko drugi – nego mladi Ernest Hemingvej. A ono zlato koje treba da putuje za Ulcinj na kraju će stići na brod kojim kormilari niko drugi nego Aristotel Onazis! Hugo Prat je želio da živi u Irskoj. Neostvaren san kojeg je bio svjestan: znao je da je
vezan za Švajcarsku, jer je bilo neizvodljivo njegovu biblioteku od 30.000 knjiga prebaciti. Taj dom i ta biblioteka – to je bio njegov Odisejev brod. I jedina domovina.
A odakle ta ulcinjska fascinacija? Hugo Prat je dugo od kancera umirao; u godini smrti 1995. objavio je „Morgan“. I tu, u njegovom posljednjem djelu – jedna karta na kojoj je Ulcinj, i Bojana, i taj granični dio naše obale. Cijele 23 godine od kada je u „Keltskim pričama“ svog Korta ostavio na putu ka Ulcinju. Odgovor bi, konačno, bilo lako pronaći: recimo, malo istraživanje u onoj ličnoj biblioteci u Švajcarskoj, tom jedinom životnom sidru od kog nije mogao pobjeći Hugo Prat. Pa bi, makar, pustio da odatle otplovi njegov Korto Malteze… Kojeg je prvi put u 42. godini oslikavao. Otac, logoraš, Musolinijev crnokošuljaš, Hugu Pratu ipak je ostavio blago: avanturističke knjige Roberta Stivensona Neke od posljednjih riječi koje je od njega čuo: „I ti ćeš jednom pronaći svoje ostrvo sa blagom“. Knap kao da to Korto, na Jadranu, na kraju stripa „Pod zastavom novca“, progovara. Jedno obećanje, koje blista, tamo na ulcinjskoj obali. Stojan STAMENIĆ
17. april 2025.
Među više od 200 izloženih predmeta u Muzeju dizajna našlo se štošta, od senzacionalne crvene „krpice“ iz serije „Baywatch“, do originalnih crteža kostima rađenih za saj-faj film „Captain Nemo and the Underwater City“
Evolucija kupaćeg kostima nije samo zanimljiva priča o modi nego i o društvenim normama i slobodi izražavanja. U istorijskom smislu, za ovu temu posebno je zanimljiv viktorijanski period, kada su društvene norme bile rigorozne, pa su kupaći kostimi bili izrazito konzervativni. Žene su tada nosile teške, duge, najčešće vunene haljine za kupanje, dok su muškarci „furali“ jednodjelne odore koje su pokrivale skoro cijelo tijelo. Odgovor na to kako smo, od tog koncepta dugih rukava, došli do modernih, mnogo otvorenijih opcija Londonci su dobili od Muzeja dizajna u Kensingtonu. U okviru izložbe „Splash!“ mogli su da pogledaju specifičan prikaz ljubavi prema vodi sa fokusom na posljednjih 100 godina, te da istraže kompletan spektar dizajna plivanja – od sportskih performansi, preko mode, do arhitekture.
Kroz detaljne segmente posvećene lokacijama poput ba-
Direktor i glavni i odgovorni
urednik Nenad Zečević
Urednica
Zamjenik urednice
Stojan Stamenić
zena, otvorenih mora ili pak jezera – kuratori izložbe akcentovali su ulogu dizajna u oblikovanju našeg odnosa prema plivanju, kako u vodi tako i pored nje.
„Splash!“ priča počinje dvadesetih godina prošlog vijeka kada su kupaći kostimi počeli da se reklamiraju i kada su plažni odmori postali izuzetno popularni, ali izložba prati i kako je plivanje, kao dio modernog života, uticalo na našu percepciju i ideju o autonomiji tijela i samostalnosti, kao i njegovu povezanost s uvijek gorućim pitanjima životne sredine. Među više od 200 izloženih predmeta koji približavaju evoluciju plivanja u društvenom, kulturnom, tehnološkom i ekološkom kontekstu – našlo se štošta, od senzacionalnog crvenog kupaćeg kostima koji je Pamela Anderson nosila u seriji „Baywatch“, do originalnih crteža kostimografkinje Olge Lehman za podvodni film naučne fantastike „Captain Nemo and
the Underwater City“ (1969) Džejmsa Hila. Tako da, posjetiocima Muzeja dizajna uopšte nije bilo dosadno dok
su otkrivali ovaj zanimljivi dio zaboravljene istorije nezaobilaznog ljetnjeg modnog komada. Leila MURSELJEVIĆ
