Dnevni list POBJEDA 27.03.2025 by Pobjeda

Unutrašnja kontrola još nije utvrdila ko je odgovoran za objavljivanje u srpskim medijima video-zapisa pokojne Podgoričanke Ivone Savićević

Službenik Interventne

jedinice nadređenima proslijedio snimak, neko od njih ga zloupotrijebio

Kako nam je nezvanično saopšteno iz više izvora, službenik Interventne, čiji je identitet poznat redakciji, čim je dobio snimak, obavijestio je šefa potražne jedinice Centra za bezbjednost Podgorica Željka Fatića i njemu proslijedio snimak, kako nalažu pravila u ovakvim situacijama, a Fatić video-zapis proslijedio nadređenom Goranu Jokiću

10. i 11.

MANS tvrdi da sporazum sa UAE sadrži odredbe koje mogu zaobići zakonske procedure, turistički poslenici drugačijeg stava

Kukalj: Ova investicija može biti prekretnica za Crnu Goru

U Beogradu uhapšen Crnogorac optužen za silovanje dvadeset trogodišnje djevojke u Nikšiću

Ranko Radulović se krio u iznajmljenom stanu na Čukarici

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

BURNO U PARLAMENTU: Na premijerskom satu tretirana brojna ekonomska pitanja, ali u fokusu bile najavljene investicije sa Bliskog istoka

Spajić: Država UAE

garantuje za projekat

koji Mohamed Alabar planira u Crnoj Gori

Molim vas, ne tjerajte investitore, oni imaju izbora da investiraju na mnogim drugim destinacijama i ako UAE odluči da ne investira u Crnoj Gori, ja ću kriviti pojedince iz vaših redova što su svojim izjavama, teorijama zavjere i lažnim aferama otjerali te ljudeporučio je premijer Milojko Spajić opoziciji

INTERVJU: Zoran Mrkić, nosilac liste Pokreta Evropa sad na izborima u Nikšiću

EU PRED IZAZOVOM: Balansiranje prioritetima u turbulentnim vremenima

Imam korektne odnose sa većinom ljudi iz svih partija, sa nekima sam i u prijateljskim relacijama, jer ovo je mali grad. Imam zdrav građanski odnos sa svima. Dakle, lično ne bih isključio mogućnost saradnje sa bilo kim da bismo doprinijeli boljitku grada. Ipak, pripadam jednom pokretu i ne odlučujem sam, već se odluka donosi na nivou partije, kazao je Mrkić

Piše: Dr Ivana VOJINOVIĆ

RASIZAM I RENESANSA: Slučaj Miloševića (Ivana) koji smatra da je nepristojno da spoljnu politiku vodi predstavnik manjine i u tome ne vidi ništa loše

Dakle, Milošević bi Ibrahimoviću mogao da kaže da ne može da bude ministar vanjskih poslova jer nije, na primjer, kompetentan i nema znanja ili vještina, ali ne i zbog toga što je islamske vjeroispovijesti, a pravoslavci čine većinu stanovništva

Predstavljen nacrt dokumenta Kongresa Savjeta Evrope o lokalnim izborima

Crna Gora da radi na izbornoj

reformi i riješi krizu u Šavniku

Crnogorskim vlastima se preporučuje da brzo pronađu rješenje za opštinu Šavnik u kojoj su, kako se podsjeća, lokalni izbori ostali nedovršeni uprkos devet krugova glasanja između oktobra i decembra 2022. godine

PODGORICA – Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope pozvao je Crnu Goru da se jače opredijeli za poboljšanje lokalne samouprave i izbornu reformu, te da nastavi sa inicijativom da se svi izbori održe istog dana kako bi se spriječio izborni turizam.

To se navodi se u nacrtu dokumenta Kongresa SE o lokalnim izborima u kome se napominje i kako je potrebno hitno nastaviti sa radom Odbora za sveobuhvatnu iz-

bornu reformu, konstruktivnim i otvorenim dijalogom o reformi lokalne samouprave i usvajanjem usklađenog pravnog okvira za rješavanje pravnih praznina u vezi sa lokalnim izborima. Crnogorskim vlastima se preporučuje i da brzo pronađu rešenje za opštinu Šavnik u kojoj su, kako se podsjeća, lokalni izbori ostali nedovršeni uprkos devet krugova glasanja između oktobra i decembra 2022. godine. Kongres se, rezolucijom koju je usvojio, obavezuje da, u cilju unapređenja stanja lokalne

demokratije i lokalnih izbora u skladu sa Poveljom izbornih standarda, osnaži postmonitoring i izborni dijalog sa ovdašnjim vlastima, posebno Ministarstvom javne uprave. Delegacija Kongresa je rezimirala izbore koji su prošle godine održani u Crnoj Gori i tom prilikom kosntatovala kršenje tajnosti glasanja zbog rasporeda biračkih mjesta i nepostojanja jasne razlike između biračkih zvaničnika i predstavnika stranaka, te vlasti pozvala da pojačaju izborni integritet. – Kongres je dodatno potvr-

dio poboljšanje slobode medija u Crnoj Gori, pozdravljajući to što su kandidati bili u mogućnosti da vode kampanju otvoreno, pri čemu su mnogi učestvovali u televizijskim debatama. Istovremeno, nezavisnim kandidatima nije bilo dozvoljeno da se kandiduju na lokalnim izborima, što nije u skladu sa Preporukom Kongresa o položaju nezavisnih kandidata na lokalnim i regionalnim izborima. Smatramo da njihovo isključenje ograničava izbor birača i političku konkurenciju – naglašeno je u nacrtu. Preporučeno je i povećanje transparentnosti izborne administracije, pečaćenje glasačkih kutija, akreditacija članova biračkih mjesta i jačanje propisa o kampanji na društvenim mrežama. B. Đ.

Hrvatski predsjednik juče doputovao u zvaničnu posjetu našoj zemlji

PODGORICA – Imperativima se nemojte podavati previše da vas ne pogaze, savjet je koji je hrvatski predsjednik Zoran Milanović dao crnogorskom kolegi Jakovu Milatoviću, reagujući na njegovu konstataciju da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji imperativ.

Milanović je juče doputovao u zvaničnu posjetu našoj zemlji, a nakon razgovora sa Milatovićem u Vili „Gorica“, novinarima je rekao da je članstvo naše zemlje u Uniji ujedno i „interes Hrvatske“ i istakao kako bi dvije zemlje trebalo da „počnu ozbiljnije pregovore o Poglavlju 31“ koje se tiče naše vanjske i bezbjednosne politike, a čije je zatvaranje Hrvatska nedavno blokirala kao odgovor na usvajanje Rezolucije o Jasenovcu u Skupštini Crne Gore. - Za tango je potrebno dvoje, a za kolo mnogo više. O tome bi trebalo početi razgovore nakon lokalnih izbora u Hrvatskoj za dva mjeseca – rekao je Milanović.

U tom kontekstu je ocijenio kako su i Rezolucija o Jasenovcu, ali i ona o Srebrenici koju je Skupština Crne Gore prethodno usvojila bile „nepotrebne“.

- Ali to se dogodilo i to će proći, a pregovori će se nastaviti. Mislim da bi o tome trebalo razmisliti. Tu su neki nepotrebni potezi sa crnogorske strane napravljeni, a svakako bi se o tome trebalo ozbiljnije razgovarati – rekao je Milanović. Potvrdio je da je tokom susreta sa Milatovićem bilo riječi o izjavi hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana da zatvor Lora u Splitu nije bio logor.

- Lora jeste bila neka vrsta logora. Tamo su ljudi ubijani, a neki su zbog toga i kažnjeni i u

Milanović: Članstvo Crne

Gore u EU je i naš interes

zatvoru su. Na hrvatskom pravosuđu je da to riješi. Ono radi sporo, ali ipak rješava - rekao je Milanović, ali istovremeno sugerisao kako bi trebalo istražiti i slučajeve hrvatskih civila koji su odvođeni iz Konavala i zatvarani u Morinju. - Treba ići naprijed. Istorija nas opterećuje, ali to ne možemo riješiti ni Milatović, ni ja. Nemamo tu moć – kazao je on. Koaliciju voljnih, novi vojni savez na čijem formiranju rade vodeće članice EU kao vid podrške Ukrajini, Milanović je okarakterisao kao „oblik sluđivanja“. Objašnjavajući odluku Hrvatske da se ne priključi tom savezu, Milanović je ocijenio kako Rusija nije prijateljska zemlja, ali i kako ne predstavlja preveliku opasnost za Evropu.

Lora jeste bila neka vrsta logora. Tamo su ljudi ubijani, a neki su zbog toga i kažnjeni i u zatvoru su. Na hrvatskom pravosuđu je da to riješi. Ono radi sporo, ali ipak rješava, rekao je Milanović, ali istovremeno sugerisao kako bi trebalo istražiti i slučajeve hrvatskih civila koji su odvođeni iz Konavala i zatvarani u Morinju

- Što se mene tiče, hrvatski vojnici neće učestvovati u toj travestiji. Moja kampanja je bila bazirana na obećanju da hrvatski vojnici neće ratovati u Ukrajini i to je moj dug prema onima koji su mi povjerovali. Neće hrvatska vojska ići u tu misiju, niti će se ona ikada dogoditi, jer za to nijesu ispunjeni elementarni uslovi. Ta misija je fikcija i mi u tome nećemo učestvovati – poručio je hrvatski predsjednik.

Milatović je, sa druge strane, istakao da je Crna Gora spremna da sva otvorena pitanja rješava bilateralno, sa dobrom vjerom, u duhu dobrosusjedstva i u obostranom interesu. Poručio je i kako Poglavlje 31 treba što prije zatvoriti i kako očekuje da će se to desiti već ove godine. Zaključio je i kako smatra da su nedavno započete bilateralne konsultacije između Crne Gore i Hrvatske „dobar put“. Đ. Ć.

INTERVJU: Zoran Mrkić, nosilac liste

PODGORICA - Nosilac liste Pokreta Evropa sad na lokalnim izborima u Nikšiću Zoran Mrkić kazao je u intervjuu za Pobjedu da je situacija u tom gradu nepromijenjena u odnosu na period prije i tokom održavanja prethodnih izbora 2021. godine.

- Mislim da smo na istoj poziciji kao 2021. godine. Sve što sam tada u kampanji rekao, i sada isto mogu reći i može da se primijeni. Ništa se nije promijenilo u odnosu na period kada je DPS bio na vlasti, moje viđenje o tome što treba mijenjati je identično - kazao je Mrkić. Dodaje da je PES nov na lokalnoj političkoj sceni i da nema tradicionalne koalicione partnere, ali, kako kaže, ne vidi da bi se nakon 13. aprila moglo sarađivati sa DPS-om i SDP-om.

POBJEDA: Pokret Evropa sad prvi put izlazi na nikšićke izbore. Što Vas je motivisalo da budete nosilac liste i kakav procenat podrške očekujete?

MRKIĆ: Moj motiv da budem nosilac liste je da grad, kao i ustanovu u kojoj trenutno radim učinim boljim i pristupačnijim i da popravimo sve što nije dobro rađeno za vrijeme one vlasti do 2021. godine, ali i ove trenutne.

Kada je u pitanju percepcija mene kao kandidata, nemam adekvatnu procjenu jer sam predstavljen građanima kao ljekar Opšte bolnice Nikšić. Što se tiše PES-a, posljednji nastup koji je pokret imao u Nikšiću bio je na parlamentarnim izborima i ostvaren je dobar rezultat. Lokalno do sada PES nije nastupao.

Moramo biti svjesni činjenice da su lokalni izbori drugačiji u odnosu na parlamentarne.

Apsolutno se nadamo i očekujemo povoljan izborni rezultat. Naš odbor je imao mnogo aktivnosti i na vrijeme smo počeli kampanju, napravili sistem rada, prepoznali probleme građana. Svakodnevno ulažemo napore, pravimo strategiju i planove. Tražimo

Ne vidim izbora sa DPS-om

način da saniramo sve što ne valja u Nikšiću.

POBJEDA: U Nikšiću nemate tradicionalne partnere. S kim onda vidite prostor za dogovor nakon 13. aprila i da li postoje crvene linije u kontekstu postizborne saradnje?

MRKIĆ: Kada se govori o tradicionalnim partnerima, možemo govoriti samo o državnom nivou i o tome ko je u tom smislu do sada bio prihvatljiv, ali u Nikšiću nemamo tu tradiciju. Mi smo pokret, a ne samo stranka, prihvatili smo razne ljude i samim tim široki smo za saradnju. Što se tiče toga s kim bismo eventualno mogli biti vlast, smatramo da ćemo biti dominantan i važan činilac vlasti i ne bismo sada isključivali bilo koga. Ipak, rukovodeći se dosadašnjom praksom ne vidim da PES može sarađivati sa DPSom i SDP-om. Ja jesam bio član SDP-a i kada pročitate program tih partija, to je slično. Nijesu tu sporni ni mnogi ljudi sa svojim kvalitetima, ali znate da je politika i odnos stranaka jednih prema drugima nešto sasvim drugo. Tu uglavnom odlučuje većina unutar stranke sa kim se može sarađivati. Imam korektne odnose sa većinom ljudi iz svih partija, sa nekima sam i u prijateljskim relacijama, jer ovo je mali grad. Imam zdrav građanski odnos sa svima. Dakle, lično ne bih isključio mogućnost sa-

Savjet ASK sjutra o konkursu za čelnika te institucije

Radulović: Partitokratija

PODGORICA – Savjet

Agencije za sprečavanje korupcije raspravljaće na sjednici, zakazanoj za sjutra, o pokretanju postupka za izbor direktora te institucije. Trenutno, na čelu Agencije nalazi se njen dugogodišnji službenik Dušan Drakić koji tu funkciju obavlja kao vršilac dužnosti od 23. avgusta prošle godine.

Iako naziv ASK upućuje na poštovanje strogih pravila i zakona, riječ je o državnom organu čiji rad već deceni-

ju prate kontroverze. Od početka petogodišnjeg mandata Sretena Radonjića na mjestu direktora 1. oktobra 2015. godine, njegovog napuštanja ASK krajem 2019, zatim imenovanja Jelene Perović na isto mjesto 24. jula 2020. godine, te, konačno, postavljanje Drakića za v. d. prije sedam mjeseci. S avjet kojim predsjedava Pavle Ćupić , a članovi su Mladen Tomović , Aleksandra Vukašinović, Slavica Mirković i Dragana Šuković, trebalo bi da usaglase termin objavljivanja i sadržaj javnog konkursa za popunu direktorske pozici-

Milanović i Milatović tokom konferencije za medije u Vili „Gorica“

s. vasiljević

liste Pokreta Evropa sad na izborima u Nikšiću

vidim da bi PES nakon

mogao sarađivati DPS-om i SDP-om

radnje sa bilo kim da bismo doprinijeli boljitku grada. Ipak, pripadam jednom pokretu i odluku ne donosim sam, već se odluka donosi na nivou partije. Primjećujem da je praksa bila da se ne ide sa DPS-om i SDP-om, dakle izostala je tješnja saradnja na svim nivoima, i lokalnom i državnom. Lično ne isključujem nikoga, ali ponavljam, apsolutno ne zavisi ništa od mog ličnog afiniteta. Jednostavno, to je politika i to će opredijeliti naš odnos sa po-

Biće

jedinim strankama i eventualne koalicije.

POBJEDA: Koji su trenutno najveći problemi sa kojima se suočavaju građani Nikšića i kako ih, ukoliko budete dio vlasti, planirate riješiti?

MRKIĆ: Nedostatak infrastrukture i jakih institucija veliki je problem ovoga grada, a zbog toga nam uglavnom mladi i školovani ljudi odlaze. Nikšić postaje grad starijih ljudi, grad opterećen ogromnim komunalnim proble-

mima. Briga o zdravstvenoj, socijalnoj zaštiti, nedostatak infrastrukture i radnih mjesta, sve su to problemi Nikšića. Ovo je radnički grad koji je zastao krajem 20. vijeka i nije se ništa promijenilo ni poslije smjene DPS-a. Smatram da mi imamo ljude i nakon izbora ćemo adekvatno locirati i riješiti probleme. Osnovni mehanizam je korišćenje znanja i sposobnih ljudi. Bilo je i do sada ideja, ali nije bilo adekvatnih ljudi

još prijava za nesavjestan rad i upravljanje bolnicom

POBJEDA: Kakvo je danas stanje u Opštoj bolnici Nikšić čiji ste direktor postali, čini se, u idealno vrijeme, u periodu uoči lokalnih izbora?

MRKIĆ: Ukazao sam na probleme u ovoj ustanovi koji su posljedica kontinuiranog nesavjesnog rada i upravljanja. Nažalost, to se dešava i meni je čudno što su to stvari koje nijesu nepoznate i građaninu,

a kamoli nekom ko radi i upravlja bolnicom. Ono što je očigledno sam evidentirao i prikazao javnosti, pokušao da ispravim i bio sam u obavezi da to prijavim policiji. Nažalost, ovo je opravdano što sam uradio i biće toga vrlo vjerovatno još više. To je jedna od nesreća koja je zadesila ovaj zdravstveni sistem. Da bismo ozdravili i bili bolji, da bi bolnica bila

bolja, moramo prekinuti praksu nezakonitog postupanja. Šteti se budžet zdravstva i otežavaju se međuljudski odnosi. Da bi ova bolnica bila bolja, moramo da se suočimo sa prošlošću za našu bolju budućnost i zbog boljeg sjutra da bi ta ustanova bila na zdravim osnovama. Mislim da moramo naći ljude koji su bili generatori štetnih praksi.

koji su umjeli i mogli da rješavaju probleme. Morate razumjeti problem i znati kako ga riješiti. Svjedočimo krizi obrazovanja i znanja. Ljudi na odgovornim funkcijama imaju sumnjive diplome, a sami postupci pokazuju i da su nedorasli. Postavljanjem pravih ljudi, prije svega poštenih, promijenićemo model ponašanja i odnos prema problemima. Dakle, smatram da naša lista ima te ljude, školovane, koji su se dokazali u poslu i u privatnom i državnom sektoru. Imamo mlade, studente, dokazane ljude i dame koje su uspješne. Zadovoljan sam listom koju predvodim.

POBJEDA: Bili ste na listi SDP-a za lokalne izbore 2021. godine i tada poručivali da Nikšićani zaslužuju pristojan i evropski grad. Da li danas smatrate da su ga dobili u ove četiri godine?

MRKIĆ: Percepcije građana su očigledno različite. Mislim da smo na istoj poziciji kao 2021. godine. Tada sve što sam u kampanji rekao - i sada isto mogu reći i može da se primijeni. Ništa se nije promijeni-

lo. Moja ideja i viđenje o tome što treba mijenjati identični su kao danas. Treba mnogo toga mijenjati, sve što vidimo sada vidjeli smo i 2021. godine i nije bilo dobro. Određene stvari koje je ova vlast radila u finansijskom i infrastrukturnom smislu do detalja ne znam, jer mi to nije dio posla. Kao građanin osjećam da mnogo toga fali. Na osnovu iskustva koje sam imao u bolnici proteklih pola godine, mogu reći otprilike je to sličan način funkcionisanja. Mnogo toga u nikšićkoj bolnici nije dobro, od personalnog nivoa do organizacionih problema. Pretpostavljam da su slični problemi u institucijama čiji je grad pokrovitelj i osnivač. Ono što primjećujem je da su građani generalno više zainteresovani za ekonomska pitanja i to kako će živjeti sjutra više nego za neka identitetska. Ipak, danas određeni političari daju neke izjave smotreno i nesmotreno u cilju dobijanja političkih poena. Bez obzira na to, mislim da je glasačima to dosadilo i da vidimo da se kampanje vode drugačije nego u periodu od prije 10-15 go-

dina. Danas nam i sami izbori protiču mirnije.

POBJEDA: Imate li ambicije da budete na čelu opštine ako uzmemo u obzir da ste nedavno preuzeli ulogu direktora Opšte bolnice Nikšić?

MRKIĆ: Trenutno sam na poziciji direktora te zdravstvene ustanove i trudim se svim silama da ispravim sve što nije dobro, a mnogo je toga. Dobio sam podršku od državnog vrha i Ministarstva zdravlja i to me podstaklo da istim mehanizmom možemo prepoznati probleme u opštini i da na isti način i nju dovedemo u neko stanje boljitka, rješavajući probleme koji su se nagomilavali. Naravno, te dvije funkcije su nespojive, ne mogu biti na obje funkcije, niti planiram to. Moja kandidatura za gradonačelnika je ozbiljna. Besmisleno bi bilo kandidovati se ukoliko ne želim da postanem gradonačelnik. Bolnica će u slučaju toga biti u sigurnim rukama, jer ima dosta kvalitetnih ljudi koji bi nastavili da rade ono što sam ja započeo.

Bojan ĐURIŠIĆ

je u punom mandatu, koje je ostalo upražnjeno nakon što je Perović razriješena, a protiv nje pokrenuti postupci zbog više slučajeva sukoba interesa. I izbor Drakića prošao je u sjenci neregularnosti, pošto su tom prilikom korišćene izmijenjene odredbe Statuta ASK-a, usvojene navodno četiri dana prije sjednice Savjeta. Komentarišući dosadašnje izbore i kadrovska rješenja za čelnu poziciju ASK-a, advokat Veselin Radulović kaže da se ne može mnogo toga pozitivnog reći. On ukazuje na činjenicu da se zbog svih ranijih praksi Savjeta te in-

stitucije pri izboru vršioca dužnosti ili samog direktora, „teško oteti utisku da ASK ne radi potpuno profesionalno i da je pod određenim političkim uticajem“.

- Suviše je loša praksa tog organa da bismo sada imali razloga da vjerujemo da će se nešto preko noći promijeniti. Treba da prođe baš puno vremena da ASK zavrijedi povjerenje javnosti, a ono što ona čini i u skorijem periodu sigurno ne ide u tom pravcu – istakao je on. Kaže da ostaje otvoreno pitanje kako će se i naredni postupak završiti, ako uzmemo u obzir sve što se dešavalo i na

što se ukazivalo, poput izmjena Statuta ASK, kako bi bio izabran vršilac dužnosti direktora.

- Naravno, nadamo se da će taj izbor biti zakonit i da će se na tu poziciju izabrati osoba koja će imati dovoljno profesionalnog integriteta da poslove toga jako odgovornog mjesta obavlja u skladu sa zakonom, interesima javnosti i svih građana Crne Gore – dodao je on.

No, iako je riječ o mjestu za koje je predviđeno da ga pokriva profesionalac, to do sada nijesmo mogli da vidimo. Iako je riječ o sprečavanju korupcije, na poziciji di-

rektora ASK-a bio je upravo partijski kadar – slično kao što je to slučaj sa članovima najviše sudske instance, Ustavnog suda. S time je saglasan i Radulović. - Sve to imamo priliku da vidimo u drugim institucijama, pa i u najvećem dijelu državne uprave. Partitokratija je davno uzela svoj danak. Političke partije na sve ključne pozicije postavljaju isključivo svoj stranački kadar, koji nekada nema ni elementarna znanja za obavljanje funkcija koje su mu povjerene. Nažalost, sve to često pokazuje da nemaju ni dobru volju. Zbog svega toga živimo u sistemu u kome partijski, a ne profesionalni kadar, pokriva ključne pozicije u državi – zaključuje on za Pobjedu. K. JERKOV

Premijer Milojko Spajić uputio zahtjev Venecijanskoj komisiji

Dodatnu dokumentaciju slaće naknadno

PODGORICA – Premijer

Milojko Spajić uputio je juče Venecijanskoj komisiji molbu za hitno dobijanje mišljenja sa preporukama u vezi sa prestankom funkcije sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović, saopštila je Vlada.

- Imajući u vidu da predstavnici vlasti i opozicije imaju nekoliko nedoumica u vezi sa ovom ustavno-pravnom problematikom, u pismu su navedena pitanja i ključna argumentacija i vlasti i opo-

zicije. Venecijanskoj komisiji naknadno će biti dostavljena dodatna dokumentacija koja može pomoći u stvaranju potpune slike o problematici tumačenja navedenih normi u materijalnom i formalnom smislu – navedeno je u saopštenju. Osim odgovora na pitanja, strane potpisnice Sporazuma, kako se dodaje, mole Venecijansku komisiju da da preporuke u cilju rješavanja eventualnih dilema koje u vezi sa ovim pitanjem postoje u ustavno-pravnom sistemu Crne Gore. Đ. Ć.

MANS tvrdi da sporazum sa UAE sadrži odredbe koje mogu zaobići zakonske procedure, turistički poslenici drugačijeg stava

Kukalj: Ova investicija može biti prekretnica za Crnu Goru

PODGORICA - Planirani

sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji bi trebalo da bude potpisan krajem sedmice, već sada se pozicionira kao jedan od najvažnijih razvojnih dokumenata u ovoj godini. U njemu mnogi vide šansu za snažan investicioni zamah, posebno u turističkoj industriji. Dugogodišnji turistički radnik i magistar turizma Emil Kukalj za Pobjedu ocjenjuje da bi ovakvi projekti mogli biti od ključnog značaja za Crnu Goru – ne samo kroz finansijske investicije, već i kroz otvaranje novih radnih mjesta, podizanje standarda usluga i međunarodnu promociju destinacije.

Potencijal

Ipak, dok se, s jedne strane, prepoznaje potencijal za ekonomski razvoj, s druge strane dio javnosti i civilnog sektora izražava ozbiljnu zabrinutost. Nevladina organizacija MANS tvrdi da sporazum sadrži odredbe koje mogu zaobići zakonske procedure, omogućiti direktnu dodjelu državne imovine i otvoriti vrata za neregularan priliv kapitala – pa i potencijalno pranje novca. Kako tvrde, pojedine klauzule čak predviđaju prilagođavanje zakonodavstva Crne Gore interesima investitora, bez jasnih kontrolnih mehanizama i kriterijuma.

Kako su istakli iz MANS-a, sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina predviđa da će zemljište za izabrane projekte biti obezbijeđeno „bez potrebe sprovođenja javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast

Ukoliko se ovaj razvoj realizuje na transparentan i održiv način – a sudeći po medijskim napisima, nema razloga da ne bude tako – mogao bi predstavljati prekretnicu u pozicioniranju Crne Gore kao ozbiljne investicione i turističke destinacije, poručio je dugogodišnji turistički radnik i magistar turizma

Emil Kukalj. S druge strane, u MANS-u tvrde da sporazum sadrži odredbe koje mogu omogućiti direktnu dodjelu državne imovine i otvoriti vrata za neregularan priliv kapitala – pa i potencijalno pranje novca

državne imovine“. To, navode, znači da će se državno zemljište prodavati ili izdavati kroz direktne dogovore iza zatvorenih vrata, što otvara ogroman prostor za korupciju.

Drugi sporazum, do koga je došao MANS, sadrži, kako kažu u toj NVO, vrlo sporne članove. Iz MANS-a su kazali da se tim dokumentom Vlada obavezuje da će prilagođavati crnogorsko zakonodavstvo potrebama izabranih projekata, odnosno interesima njihovih investitora.

Mješovita naMjena

Navode da pored turističkih objekata projekti mogu uključiti i izgradnju „nekretnina mješovite namjene“, odno -

sno stanova za tržište. To potvrđuje i odredba Sporazuma koja omogućava finansiranje projekata prodajom nekretnina na tržištu prije nego što budu izgrađene.

- Sporazum predviđa i mogućnost ulaganja „treće strane“ u izabrane projekte, bez preciziranja ko te strane mogu biti i bez jasnih kriterijuma za odabir investitora, što može otvoriti prostor za nekontrolisani ulazak sumnjivog kapitala u zemlju.

Posebno je važno naglasiti da se ovaj sporazum ne odnosi samo na projekat Velike plaže, već otvara vrata svim investitorima koje predloži Vlada UAEnavode iz MANS-a.

Naime, njime se predviđa da Vlada Emirata odredi kompanije čiji projekti će biti predmet sporazuma, a da crnogorska vlada na to daje pisanu saglasnost. Međutim, iz MANS-a ističu da sporazumom nije predviđeno pod kojim uslovima crnogorska vlada daje saglasnost, a kada je može uskratiti, posebno u vezi sa utvrđivanjem stvarnih vlasnika firmi i porijeklom kapitala. - Sporazum je kontradiktoran kad su u pitanju garancije za investitore. U jednom dijelu je predviđeno da Vlada UAE garantuje za investitore, a u drugom se izričito isključuje odgovornost Emirata u slučaju da izabrani investitori ne ispu-

Ministar rudarstva, nafte i gasa prisustvovao sjednici Odbora direktora EPCG

PODGORICA - Cilj Vlade

je da cijena električne energije u narednom periodu ostane stabilna i da eventualne promjene ne budu teret za građane, poručio je ministar rudarstva, nafte i gasa i rukovodilac rada Ministarstva energetike Admir Šahmanović

Iz Ministarstva je saopšteno da je Šahmanović prisustvovao sjednici Odbora direktora Elektroprivrede (EPCG), gdje je sa predstavnicima menadžmenta, između ostalog, razgovarao o mjeri subvencionisanja računa za struju, koja je uvedena početkom godine usljed regulatornih korekcija.

On je kazao da je nastavak te mjere u interesu građana i da će Vlada nastaviti da prati situaciju i reaguje u skladu sa potrebama društva.

- Predlažem da se ozbiljno razmotri nastavak subvencija, sa fokusom na najugroženije potrošače, ali i sve one kojima takva podrška znači očuvanje ži-

votnog standarda. Naš cilj je da cijena električne energije ostane stabilna u narednom periodu - kazao je Šahmanović. Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović je rekao da sinergija sa Ministarstvom omogućava bržu i efikasniju realizaciju strateških ciljeva kompanije r. e.

kao destinacije, a možemo samo zamisliti kakav će efekat imati kada projekat zaista zaživi. Od suštinske je važnosti da se lokalna zajednica aktivno uključi u proces donošenja odluka kako bi se osigurala ekonomska, ekološka i socijalna održivost. Svaka velika investicija mora biti pažljivo vođena kako bi donijela dugoročnu korist, ne samo investitorima već i građanima Crne Gore - istakao je Kukalj koji se iskreno nada da je došlo vrijeme da Ulcinj zauzme mjesto koje zaslužuje i da će ova generacija biti svjedok njegovog uspona, kao jedne od najboljih turističkih destinacija na Jadranu, a vjeruje i šire.

- Ukoliko se ovaj razvoj realizuje na transparentan i održiv način – a, sudeći po medijskim napisima, nema razloga da ne bude tako – mogao bi predstavljati prekretnicu u pozicioniranju Crne Gore kao ozbiljne investicione i turističke destinacije - zaključuje Kukalj.

sPorazuMi

ne svoje obaveze ili budu uključeni u sporne ili nezakonite aktivnosti - ističu iz te NVO.

Ovo je, poručuju, posebno značajno kada imamo u vidu da UAE vrlo rijetko sarađuje sa međunarodnim institucijama i drugim državama kada je riječ o sprečavanju pranja novca, te da postoje osnovi sumnje da je znatan dio nezakonito stečenog novca iznešen iz Crne Gore upravo u Emirate. Zbog sv ega navedenog, iz MANS-a upozoravaju da postoji realna opasnost da će kroz ovaj sporazum biti omogućeno vraćanje i pranje novca stečenog kriminalnim aktivnostima u Crnoj Gori.

Podizanje standarda u turističkoj industriji

Kukalj je kazao je Pobjedi da nema precizne informacije o detaljima ove investicije i da je kao i većina javnosti, informisan isključivo putem sredstava javnog informisanja. Ipak, iz onoga što je objavljeno, ističe da je jasno da je riječ o investiciji koja može imati veliki značaj za Crnu Goru.

- Ovakvi projekti mogu biti ključni za razvoj naše zemlje –ne donose samo finansijska ulaganja, već i otvaraju nova radna mjesta, omogućavaju transfer znanja i podižu standard u turističkoj industriji. Pored toga, već sama najava ove investicije povećala je vidljivost Crne Gore

Podsjećamo, Vlada je na telefonskoj sjednici, utvrdila Prijedlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Ovim dokumentom će se uspostaviti pravni okvir za nastavak unapređivanja ekonomske saradnje u u obasti turizma, sa fokusom na projekte na jugu i sjeveru Crne Gore. Sporazum definiše razvoj projekta na jugu Crne Gore i skijališta na sjeveru države, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene. Na osnovu zajednički identifikovanih projekata od strateškog značaja i od javnog interesa za ekonomski razvoj obje države, Vlada UAE predlaže i garantuje da investitori sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima subjektima iz privatnog sektora sarađuju sa Vladom Crne Gore, a u cilju pune izvodljivosti i realizacije projekata. Sporazumom je predviđeno i osnivanje zajedničke komisije čiji će zadatak biti praćenje realizacije projekata.

Dokument se zaključuje na period od pet godina i automatski će se obnavljati za uzastopne periode od pet godina, sve dok jedna od strana ne odluči da ga raskine. Takođe, uz uzajamnu saglasnost, dvije strane mogu dopunjavati i mijenjati sporazum u formi posebnih protokola, koji će činiti sastavni dio ovog sporazuma. n kovačeviĆ

Emil Kukalj

BURNO U PARLAMENTU: Na premijerskom satu tretirana brojna ekonomska pitanja, ali u fokusu bile najavljene investicije sa Bliskog istoka

Spajić: Država UAE garantuje za projekat koji Mohamed Alabar planira u Crnoj Gori

PODGORICA – Prvi put jedna država, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) garantuje za projekat koji investitor Mohamed Alabar planira u Crnoj Gori. Razumijem da su mnogi zbog toga zabrinuti, jer sa takvim državnim nivoom i investitorom nema „trange-frange“ i neće biti korupcije – kazao je premijer Milojko Spajić tokom jučerašnjeg premijerskog sata koji se dominantno odnosio upravo na tu temu.

Međudržavni

sporazuM

Raniji međudržavni sporazum sa UAE koji je istekao 2022. godine, kako je naveo Spajić, nije sadržao ni jedan odsto od onog što je ova Vlada utvrdila. Taj sporazum bi trebalo da bude potpisan ovih dana, imajući u vidu da Spajić sa delegacijom danas putuje u četvorodnevnu posjetu UAE. Komentarišući navode MANS-a da se ovim sporazumom otvara ogroman prostor za korupciju imajući u vidu da se isključuju tenderi, Spajić navodi da je sama priča da postoji korupcija u međudržavnim sporazumima nevjerovatna.

- Svaki međudržavni sporazum ima klauzulu u vezi sa tenderom, to je standardna formulacija potpisana i sa Francuskom, Italijom, Mađar-

skom i svakom drugom evropskom državom. Ta formulacija nije specijalno namijenjena bilo kome – kazao je Spajić dodajući da će se Zakon o sprečavanju novca primjenjivati u svakom slučaju, pa i u ovom. Ocijenio je da bi svi građani trebalo da budu ponosni na projekat kojim će biti omogućene investicije od preko 30 milijardi eura, dodajući da će svi od toga imati benefite. - Sve države se bore za ovakve investitore, i SAD, i EU i Norveška i Švajcarska. Svi traže njihove investicije, samo neznavenim pojedincima to može biti problem. Država će biti suvlasnik ovog projekta, dobijaćemo dividende, finansiraćemo i zdravstvo i prosvjetu samo iz jednog od dva projekta. Molim vas, ne tjerajte investitore, jer oni nijesu ovdje da bi ih neki pljuvali, oni imaju izbora da investiraju na mnogim drugim destinacijama i ako UAE odluči da ne investira u Crnoj Gori, ja ću kriviti pojedince iz vaših redova što su svojim izjavama, teorijama zavjere i lažnim aferama otjerali te ljude – poručio je Spajić opoziciji.

Trajanje zakupa

Prema riječima Mehmeda Zenke (DUA) kompletna zajednica Ulcinja, uključujući i političku je protiv investiranja na ovaj način. Problematizuje što neko zamišlja da od ušća Port Milene do ušća Bojane da nekome na 99 godina da investira u megaprojekat na 12 km Velike plaže. Ukazuje da je lokalna vlast potpuno isključe-

na iz odlučivanja, te da Vlada poništava sva planska dokumenta ako potpiše planirani sporazum.

- Probajte da uđete u čuvenu Palmu u Dubaiju, ali sve su rampe, samo mogu gosti da uđu. Morate poći 20 km da se kupate, ali oni imaju gdje da nude kupanje, a mi nemamo druge plaže za 300.000 gostiju - naveo je Zenka.

Spajić je kazao da Alabar planira izgradnju hotela, šoping molova, restauraciju Starog grada te otvaranja prestižnih fakulteta za IT i pomorstvo. Ipak, ukazao je da on nije predstavljao njegov projekat već ideju te da još nije ni poznato da li će se ona uopšte realizovati, imajući u vidu reakcije. Spajić smatra da je zakup na 99 bolja opcija, jer tada investitor nema pritisak povrata novca u kratkom periodu.

- Srećan vam put predsjedniče, da zdravi pođete i zdraviji se vratite, no dobro razmislite što nudite tamo kad je u pitanju Ulcinj. Dabogda nas ne bilo ako nas ostavite bez hljeba. Ovo je sudbina jednog grada. Ako dajete cijelu Veliku plažu možemo zatvoriti sve turističke objekte - kazao je Zenka dodajući da se ne protive investicijama te da su ponudili i neke druge mogućnosti.

rasprodaja

Dritan Abazović (GP URA) tvrdi da se Crna Gora rasprodaje Crna Gora te da je riječ o epskoj obmani. Tvrdi da je Spajić Alabaru napravio reputacioni problem.

- Ne ulazi neko ko hoće da uloži 30 milijardi eura naveče da se takmiči sa ulcinjskim ribarskim familijama oko određenih plaža, to može da uradi samo Vlada Milojka Spajića. Veliki investitor ulazi na velika vrata. Nisam protiv investicija sa Bliskog istoka. Gdje je projekat u planskim dokumentima – pitao je Abazović premijera dodajući da ne može predstavljati privatnog investitora te da je sporazum koji planiraju sa UAE skandalozan. Abazović pita na osnovu kojih planskih dokumenata se predlažu ove investicije, dodajući da im je Velika plaža „pala na pamet jer su tamo parcele Prve banke i jer crnogorski narko karteli imaju pare u Dubaiju“.

- Nemojte da pričate da nije prodaja, jer kad je 90 godina, zaboravite vi svoju zemlju –poručio je Abazović. Spajić je na Abazovićevu opasku da je prvo trebalo da potpišu sporazum pa tek onda da predstavljaju eventualne ideje, kazao da je to propust Aba-

zovićeve vlade što nije potpisao okvirni sporazum koji je istekao za vrijeme mandata Abazovića.

u Trezoru više od Milijardu eura

Spajić je, na pitanje Nikole Milovića (DPS) odgovorio da je u državnom trezoru trenutno više od milijardu eura, ponavljajući da nijedan euro zaduženja neće otići na plate, penzije i socijalna davanja, jer imaju suficit budžeta. Naglasio je da se kamate vraćaju iz tekuće potrošnje dodajući da je potrebno da se finansijski opismenimo.

koji od 2020. godine kupuju obveznice.

Spajić je na pitanje

Nikole Milovića (DPS) odgovorio da je u državnom trezoru trenutno više od milijardu eura, ponavljajući da nijedan euro zaduženja neće otići na plate, penzije i socijalna davanja, jer imaju suficit budžeta

Ne bježati od koncesija za aerodrome

Upitan za koncesije za aerodrome, Spajić je kazao da je problem što su se zainteresovani koncesionari „držali na tihoj vatri“ godinama i što tender nije do kraja sproveden. Smatra da se aerodromi moraju što prije razvijati, i to ne samo

postojeći, dodajući da od koncesija ne treba bježati ako ponude budu dobre. - Ako bismo u ovom trenutku izašli iz bilo koje faze, bili bismo zasuti tužbama. Kad vidimo sve ponude, kao država imamo uvijek diskreciono pravo da odlučujemo o

državnoj imovini – kazao je Spajić. Dodao je da će država, ukoliko se aerodromi daju u koncesiju, najmanje deset odsto uzimati od prihoda i to će, kako je kazao, imati prvenstvo naplate bez obzira kako aerodromi posluju.

- Kamate su dio tekućeg budžeta i kada prihodima pokrivamo tekuće rashode, odnosno imamo suficit, smanjujemo zaduženje po BDP - kazao je Spajić dodajući da je neto dug po BDP dok je bio ministar finansija bio oko 90 odsto. - Neto dug je pao na 50 i nešto odsto. Posljednje četiri godine imamo fiskalni deficit u prosjeku ispod tri odsto. Sada se pripremamo ne samo da uđemo u EU nego i u eurozonu. Suštinski ćemo biti spremni za ulazak u eurozonu i to je velika činjenica i pripremljenost naše ekonomije za veliku evropsku utakmicu – kazao je Spajić. Spajić je kazao da su 2020. godine zatekli ekonomiju čija situacija nije bila jednostavna, navodeći da su se žestoko obračunali sa neproduktivnim troškovima, smanjili kamatne stope, vratili nepovoljne dugove i tako smanjili dug po BDP -u. Zato, kako je dodao, imaju toliko povjerenje investitora

Na pitanje Mirsada Nurkovića (BS) Spajić je odgovorio da Vlada u naredne dvije godine mora ukupno da vrati skoro tri milijarde eura po osnovu kredita od prije 2020. godine. - Država više nikada neće prodavati svoje dragulje, već će samo zajednički ulagati, sa stranim investitorima i imaće decenijama dividende i benefite od takvih projekata – kazao je Spajić. Premijer je na pitanje Slađane Kaluđerović (SNP) odgovorio da je od 2011. do 2020. godine, javni dug je rastao od 45,5 odsto BDP na 105,3 odsto BDP-a u 2020. godini, odnosno u nominalnom iznosu sa 1,5 milijardi na 4,4 milijarde eura. - Da pojednostavim – dug koji su napravile vlade sa dominantnom podrškom DPS-a, uvećan je tri puta za devet godina, a vi ste, dragi građani, za to vrijeme dobili povećanje prosječne zarade od 40 eura i povećanje prosječne penzije 17 eura! I sad se ti, koji su kreirali takvu ekonomsku politiku, brinu za sudbinu naših javnih finansija, iako vrlo dobro znaju da moramo da vratimo dugove koji su nastali trošenjem bez vizije, samo da se servisiraju redovne obaveze. Mi se, dakle, zadužujemo da vraćamo te dugove i kako bismo realizovali kapitalne projekte, koji će unaprijediti našu ekonomiju – tvrdi Spajić i dodaje da je od decembra 2020. godine do danas, ukupno vraćeno oko dvije milijarde eura starih dugova. M. lekoviĆ

Sa jučerašnje sjednice

PODGORICA - Refinansiranjem javnog duga samo se odlaže rješavanje problema fiskalnih neravnoteža, jer se tekući rashodi opterećuju višim rashodima za kamate, a javna potrošnja se ne usklađuje strukturno sa potrebom smanjenja javnog duga, u smislu smanjenja tekućih rashoda u cilju otplate dijela javnog duga, saopštila je Pobjedi profesorica Ekonomskog fakulteta dr Maja Baćović, komentarišući novo zaduženje i realizaciju emisije državnih obveznica na međunarodnom tržištu u iznosu od 850 miliona eura, s rokom dospijeća od sedam godina, po kamatnoj stopi od 4,875 odsto. - I ova emisija obveznica u potpunosti potvrđuje primjenu takvog pristupa, jer se kompletan javni dug koji dospijeva za naplatu u ovoj godini refinansira novim zaduživanjem, koje je ostvareno po višim kamatnim stopama u odnosu na kamatne stope po kojima je javni dug inicijalno kreiran – kazala je Baćović.

Sve manje proStora za otplatu duga

On je navela da su rashodi za kamate činili pet odsto ukupnih budžetskih konsolidovanih rashoda, i dva odsto BDP-a Crne Gore u 2024. godini.

- U kombinaciji sa tekućim rashodima za zdravstvo i penzioni sistem, koji se sada finansiraju u većoj mjeri ostalim budžetskim prihodima, a ne prihodima od doprinosa kako je to bilo ranije, i rastom broja zaposlenih u javnom sektoru, ostaje sve manje prostora za otplatu duga i finansiranje razvojnih inicijativa – smatra Baćović i dodaje da se refinansiranjem duga nastavlja praksa neproduktivnog zaduživanja, tj. formiranja javnog duga koji se, kako kaže, može otplaćivati ili tekućim budžetskim prihodima, ili inflatorno (inflacija smanjuje realnu vrijednost duga) ,,ali ne prihodima koje bi zadužena sredstva ostvarila da su investirana produktivno (npr. ulaganje u infrastrukturu je produktivna investicija jer ubrzava ekonomski rast, čime, kroz povećanje poreske baze, doprinosi rastu budžetskih prihoda)“. - Uz predviđene umjerene stope privrednog rasta Crne Gore u narednim godinama, koje su prosječno oko tri odsto godišnje, u modelu aktuelne državne potrošnje, biće izazovno smanjivanje javnog duga opterećenog višim kamatnim stopama – upozorava Baćović. Ona je saopštila da je kamatna stopa od 4,8 odsto koja je ostvarena na finansijskom tržištu, prema trenutnim podacima, viša od kamatnih stopa po kojima se prodaju državne obveznice najvećeg broja evropskih ekonomija sa istim rokom dospijeća, iako niža u odnosu na nekoliko evropskih ekonomija.

- Npr. kamatne stope na državne obveznice Bugarske su oko 3,7 odsto, Italije 3,4 odsto, Grčke 3,2 odsto, Slovenije 2,8 odsto, Rumunije 7,5 odsto.

- Očekivano, kamatna stopa od 4,8 odsto je niža u odnosu na kamatnu stopu ostvarenu 2024.

Profesorica Ekonomskog fakulteta dr Maja Baćović i istraživač ISSP-a dr Vojin Golubović komentarišu emisiju državnih obveznica od 850 miliona eura

Refinansiranje javnog duga nastavak je prakse neproduktivnog zaduživanja

godine, jer referentne kamatne stope Evropske centralne banke, koje su rasle do 2024. godine su u martu 2025. godine za oko 1,2 do 1,6 odsto niže u odnosu na jun 2024. Stoga je razumljivo da je kamatna stopa ostvarena u posljednjoj emisiji obveznica niža u odnosu na kamatnu stopu od 5,8 odsto ostvarenu prošle godine – pojasnila je Baćović.

Kamatna Stopa

Istraživač u Institutu za strateške studije i projekcije (ISSP) dr Vojin Golubović kazao je, u razgovoru za Pobjedu, da je primjetno da je Crna Gora u ovoj godini emitovala obveznice s kamatnom stopom od gotovo pet odsto što je, kako je naveo, znatno viša kamatna stopa u poređenju sa nekim prethodnim emisijama (npr. 2,55 odsto u 2019. i 2,875 odsto u 2020. godini).

- Zaduživanje po ovakvim kamatnim stopama je svakako nepovoljno, naročito ako imamo u vidu da su se neke druge zemlje regiona, poput Slovenije ili Hrvatske nedavno uspjele zadužiti po znatno povoljnijim uslovima i nižim kamatnim stopama. Da ne pominjemo jednu Švajcarsku koja je emitovala obveznice po stopi od 0,5%. Ovo ukazuje na potencijalne izazove u fiskal-

Zaduživanje po ovakvim kamatnim stopama je svakako nepovoljno, naročito ako imamo u vidu da su se neke druge zemlje regiona, poput Slovenije ili Hrvatske nedavno uspjele zadužiti po znatno povoljnijim uslovima i nižim kamatnim stopama. Da ne pominjemo jednu Švajcarsku koja je emitovala obveznice po stopi od 0,5 odsto. Ovo ukazuje na potencijalne izazove u fiskalnoj politici Crne Gore i potrebu za boljim upravljanjem javnim finansijama kako bi se obezbijedili povoljniji uslovi zaduživanja u budućnosti – saopštio je istraživač u Institutu za strateške studije i projekcije (ISSP) dr Vojin Golubović

noj politici Crne Gore i potrebu za boljim upravljanjem javnim finansijama kako bi se obezbijedili povoljniji uslovi zaduživanja u budućnosti – rekao je Golubović.

U Vladi tvrde da se ne zadužuju zbog tekuće potrošnje, već isključivo radi finansiranja obaveza koje nijesu stvorene u mandatu ovog ministarstva i Vlade, čime, kako kažu, štite fiskalnu stabilnost drža-

ve i budžet svih građana. Pored toga, kako kažu, sve redovne budžetske obaveze poput plata, penzija i socijalnih davanja finansiraju iz tekućih prihoda, a pritom su, kako navode, dodatno povećali i plate i penzije - ,,i to bez zaduživanja“.

zaduživanje i teKuća potrošnja

- Iako Vlada tvrdi da se novac iz novog zaduženja koristi is-

ne (državni dug u istom periodu bio je veći za 742 miliona eura zbog smanjenja domaćeg duga za 214 miliona eura), tako da se stiče zaključak da postoji praksa finansiranja dijela budžetske potrošnje zaduživanjem – rekla je Baćović.

ključivo za refinansiranje starih dugova, dosadašnje iskustvo pokazuje da takve najave često padaju u vodu zbog prethodne prakse. Priča o zaduživanju koje se sprovodilo pod parolom vraćanja starih obaveza i ulaganja u kapitalne investicije gubi smisao usljed gotovo potpunog izostanka takvih investicija i zanemarivanja kapitalnog budžeta. Dakle, zaduživanje je išlo i u tekuću potrošnju – tvrdi Golubović.

On je dodao da je činjenica da je u posljednja dva mjeseca prethodne godine zabilježen deficit od preko 300 miliona eura ukazuje na mogući pritisak na budžet koji bi se mogao pokriti novim zaduženjem.

- Stoga je s razlogom upitno da li je ovo uistinu samo refinansiranje starih obaveza ili se, barem djelimično, radi o finansiranju tekuće potrošnje. Uprkos tvrdnjama da su plate, penzije i socijalna davanja obezbijeđeni iz redovnih prihoda, ranije prakse – ali i nedovoljna transparentnost u pogledu planiranih ulaganja – ostavljaju prostor za sumnju da bi se dio sredstava ipak mogao iskoristiti za tekuće obaveze, naročito u kontekstu rastućih budžetskih potreba i ograničenih fiskalnih kapaciteta – smatra Golubović. Profesorica Baćović navela je da zaduženje od 850 miliona približno odgovara iznosu otplate dijela javnog duga koji dospijeva za naplatu tokom 2025. godine, tako da je, kako kaže, realno pretpostaviti da će novac ostvaren emisijom ove serije obveznica i biti usmjeren na refinansiranje javnog duga.

pitanje finanSiranja budžetSKog deficita

- Ostaje otvoreno pitanje finansiranja budžetskog deficita, koji je prema podacima Ministarstva finansija planiran u iznosu od 278 miliona eura (3,5 odsto BDP-a). Inostrani javni dug Crne Gore je u trećem kvartalu 2024, prema podacima dostupnim na sajtu Centralne banke, bio za 956 miliona eura veći nego u trećem kvartalu 2020. godi-

Ona smtra da je struktura planiranih rashoda budžeta za 2025. godinu davala mogućnost određenih ušteda (npr. rashodi za lična primanja, usluge, itd). - Vjerujem da je napravljen napor da se smanjenjem tekuće potrošnje smanji javni dug ili deficit makar i za 50 ili 100 miliona eura, to bi bio pozitivan razvojni signal za sve ekonomske aktere – izjavila je Baćović. U Ministarstvu finansija tvrde da emisija državnih obveznica ne samo da omogućava odgovorno upravljanje javnim dugom, već i jasno pokazuje da globalni finansijski sektor prepoznaje Crnu Goru kao pouzdanog partnera i atraktivnu investicionu destinaciju, te da snažna potražnja za crnogorskim obveznicama, uz rekordni interes investitora na eurskom tržištu, potvrđuje da su međunarodna finansijska tržišta prepoznala stabilnost naše fiskalne politike, ekonomske perspektive i dugoročnu održivost crnogorskih javnih finansija. Iako je interesovanje investitora za crnogorske obveznice svakako pokazatelj da na finansijskom tržištu postoji spremnost za ulaganje u državne hartije od vrijednosti važno je, kako dodaje dr Vojin Golubović, napomenuti da je visoka potražnja često uslovljena i atraktivnom kamatnom stopom, odnosno potencijalnom dobiti koju investitori ostvaruju. - Dakle, veća tražnja ne mora nužno značiti da Crna Gora uživa visok nivo povjerenja isključivo na osnovu fiskalne stabilnosti i atraktivnosti za ulaganje, već se može objasniti i činjenicom da je prinos koji država nudi dovoljno visok da privuče ulagače spremne da preuzmu određeni nivo rizika. Drugim riječima, iako se potražnja za obveznicama može tumačiti kao signal povjerenja, ona u velikoj mjeri odražava i uslove koje Crna Gora nudi na tržištu kapitala, prije svega kamatu koja će se na kraju platiti – pojasnio je Golubović. Profesorica Baćović navodi da s obzirom da je kreditni rejting Crne Gore, objavljen početkom marta 2025. godine, nepromijenjen u odnosu na prethodni period ,,realno je očekivati da je interesovanje investitora stabilno“.

- Ali, kako je navedeno i u obrazloženju kreditnog rejtinga Crne Gore za 2025. godinu, do poboljšanja kreditnog rejtinga Crne Gore moglo bi doći ako fiskalni rezultati premaše trenutna predviđanja, uz trend pada neto javnog duga. Poboljšanje kreditnog rejtinga Crne Gore vodilo bi i nižim kamatnim stopama po kojima bi se državne obveznice moge emitovati – zaključila je Baćović. S. popović

Voijin Golubović

Maja Baćović

Uprava policije saopštila da se sumnja da je turski državljanin zajedno sa suprugom bez odobrenja medicinskog osoblja uzeo svoje novorođenče sa Odjeljenja neonatologije, istraga je u toku

Slučaj bebe stigao do ODT-a

PODGORICA – Osnovno

državno tužilaštvo je obaviješteno o slučaju turskog državljanina koji je 24. marta bez odobrenja iz prostorija Odjeljenja neonatologije Kliničkog centra Crne Gore odnio svoje novorođenče, koje je bilo hospitalizovano. Po nalogu ODT-a preduzimaju se mjere i radnje, kazali su Pobjedi iz Uprave policije.

Iz policije su objasnili da su odmah po saznanju za ovaj slučaju koji je zabilježen u Institutu za bolesti djece reagovali kako bi utvrdili činjenice, te su prikupili informacije od zaposlenih na Odjeljenju. - Na osnovu do sada preduzetih mjera i radnji sumnja se da su turski državljanin i njegova supruga, koja se nalazila u blizini, svoje dijete uzeli iz Odjeljenja bez odobrenja medicinskog osoblja, odnosno bez otpusta djeteta sa liječenja shodno propisanim procedurama - kazali su Pobjedi iz Uprave policije.

Upravni odbor UCG uvažio prijedlog Vijeća fakulteta

Savković novi dekan

Pravnog

PODGORICA – Upravni odbor Univerziteta Crne Gore imenovao je prof. dr Vladimira Savkovića za dekana Pravnog fakulteta UCG. Na ovoj sjednici reizabran je dekan Filološkog fakulteta – prof. dr Igor Lakić, kojem počinje drugi mandat. Kako je saopšteno, profesor Savković član je Senata UCG i nosilac Jean Monnet katedre iz prava unutrašnjeg tržišta Evropske unije, koja je nedavno ustanovljena na Pravnom fakultetu, uz podršku Evropske komisije. Dugogodišnji je predavač u Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, a u periodu od 2012. do 2018. bio je član pregovaračke grupe, glavnog ekspertskog tijela Crne Gore za pristupne pregovore s Evropskom unijom, zadužen za vođenje pregovora u više pregovaračkih poglavlja koja se odnose na unutrašnje tržište EU. Na brojnim projektima usmjerenim na unapređenje crnogorskog i regionalnog zakonodavstva bio je angažovan u svojstvu nacionalnog ili međunarodnog eksperta Svjetske banke, UNDP-a, Svjetske organizacije za zaštitu intelektualne svojine, GIZ-a i drugih međunarodnih organizacija. Savković je samostalni autor šest naučnih knjiga. Autor je i preko 50 naučnih radova...R. D.

Podsjetimo, pisali smo nedavno o ovom slučaju za koji se pretpostavlja da se odvijao tako što je otac, najvjerovatnije kroz otvoren prozor, ušao u prostoriju koja se nalazi u prizemlju zgrade. Kako su tada navodili Pobjedini nezvanični izvori, dalje se pretpostavlja da je njega i bebu ispred Instituta za bolesti djece čekala majka. Osoblje Kliničkog centra prijavilo je slučaj policiji kada su primijetili da bebe nema. Oni nijesu vidjeli da je otac dolazio i uzeo bebu iz bolničke sobe u kojoj je bila. Ovaj primjer je otvorio pitanje stepena bezbjednosti u Kliničkom centru, te kako je moguće da tek tako neko može da uđe kroz prozor i uzme bebu. Iz Kliničkog centra kažu Pobjedi da su pitanja koja se odnose na bezbjednost uvijek aktuelna ne samo u KCCG već i u svim strukturama od javnog značaja, i ne samo u Crnoj Gori već i širom svijeta. - U tom kontekstu je uvijek od izuzetnog značaja razumijevanje i integralno djelo-

vanje svih organa koja se bave ovim pitanjem, naročito u dijelu prevencije - kazali su oni. Dodali su da se trude da uz raspoložive resurse obezbijede što viši stepen bezbjednosti i pouzdanosti pri obavlja-

nju poslova koji se odnose na pružanje medicinskih usluga. - U tom kontekstu je i funkcionisanje Službe za zaštitu lica i imovine KCCG koja je redovno raspoređena u Institutu za bolesti djece, kako u unutrašnjem,

tako i vanjskom prostoru, i koja 24-časovnim angažmanom nastoji u ispunjavanju definisanih nadležnosti – kazali su iz Kliničkog centra. Na nedavnom sastanku direktora Kliničkog centra i am-

Državna tužiteljka Sanja Ražnatović podnijela optužni prijedlog Osnovnom sudu protiv G. M., koji je nedavno prijetio novinarki Radio-televizije Crne Gore

basadora Republike Turske dogovoreno je da će turski državljanin koji je uzeo dijete bez ljekarskog odobrenja izmiriti dug liječenja bebe koji iznosi 1.498 eura.

Pobjedini nezvanični izvori komentarisali su da se pretpostavlja da je otac odveo dijete kako bi izbjegao obavezu plaćanja liječenja. Iz Kliničkog centra Crne Gore naveli su da je na sastanku sa ambasadorom Turske dogovoreno da Ambasada dostavi KCCG spisak ovlašćenih prevodilaca koji ubuduće mogu vršiti prevode za turske državljane koji su na liječenju u ovoj zdravstvenoj ustanovi. – Ambasada Turske svakako će u budućnosti nastojati da obezbijedi i mogućnost angažmana prevodilaca od strane turskih institucija. Na ovaj način državljanima Republike Turske će biti omogućen jasniji i lakši uvid u uslove i administrativne procedure liječenja u Kliničkom centru Crne Gore – saopštili su nedavno iz Kliničkog centra. B. PRELEVIĆ

Traže i da se produži pritvor jer je ugrožena sigurnost Pejović

PODGORICA – Državna

tužiteljka Sanja Ražnatović podnijela je optužni prijedlog Osnovnom sudu u Podgorici protiv okrivljenog G. M. zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti, jer je 9. marta vrijeđao i prijetio novinarki RTCG Dušanki Pejović ispred zgrade u kojoj živi.

Advokatica novinarke Marijana Laković kazala je Pobjedi da je tužiteljka predložila sudu i produženje pritvora zbog realne opasnosti da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo. – Očekujemo od suda odluku o produženju pritvora za okrivljenog, te da u konačnom dobijemo i adekvatan sudski epilog, odnosno da se okrivljeni oglasi krivim i osudi po zakonu – kazala je ona. Nedavno je sudija za istragu odredio pritvor do 30 dana G. M. zbog osnovane sumnje da je ugrozio bezbjednost novinarki, jer je vrijeđao i prijetio joj nasiljem u nedjelju oko 15.30 sati ispred zgrade u kojoj živi. Iako još nije poznat motiv izvršenja krivičnog djela, državna tužiteljka Ražnatović prepoznala je da se u konkretnom slučaju radi o napadu na novinarku.

Advokatica novinarke Laković tada je komentarisala da je sudija za istragu odredio pritvor na prijedlog državne tužiteljke.

G. M. je Pejović prijetio nasiljem uz najprizemnije i najvulgarnije kvalifikacije, poručujući joj, između ostalog, da zna ko je ona i u kom stanu živi. Novinarka ga je odmah prijavila policiji koja je u kratkom roku došla.

Nakon saslušanja G. M. je bilo određeno zadržavanje. Osumnjičen je za krivično djelo iz člana 168 stav 4 u vezi sa stavom 1 KZ, ugrožavanje sigurnosti. Advokatica Laković saopštila je tada da se novinarka Pejović osjeća i dalje ugroženo, nesigurno i sa velikom dozom straha, budući da je moguće da lice koje joj je prijetilo živi u istoj zgradi u kojoj se nalazi njen stan, pa je uplašena da se prijetnje i ugrožavanje njene bezbjednosti mogu nastaviti.

Evropska komisija osudila je ranije bilo kakve napade na novinare i prijetnje upućene njima, poručila je portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez, upitana da prokomentariše verbalne napade na Pejović, nakon intervjua sa jedinim od lidera nove koalicije. Ona je kazala

Očekujemo od suda odluku o produženju pritvora za okrivljenog, te da u konačnom dobijemo i adekvatan sudski epilog, odnosno da se okrivljeni oglasi krivim i osudi po zakonu – kazala je advokatica Marijana Laković

da je neophodno da novinari imaju mogućnost da rade svoj posao oslobođeni bilo kakve prijetnje nasiljem, uznemiravanjem ili zastrašivanjem kako bi omogućili građanima da imaju pristup svim informacijama.

– Sloboda medija i pluralizam su ključni kamen-temeljac svake demokratije i jedna od glavnih oblasti u kojoj Crna Gora mora da pokaže napredak kako bi napredovala na putu ka EU – istakla je Pisonero Hernandez, poručujući da to uključuje i istrage prethodnih napada na novinare. Sindikat medija, takođe, najoštrije je osudio napad na novi-

narku Pejović, koji predstavlja još jedan u nizu zabrinjavajućih na predstavnike medija i nosioce javne riječi u crnogorskom društvu. Kako su naveli nedavno, posebno ih zabrinjava činjenica da je novinarka napadnuta dok se nalazila ispred stambenog objekta, što dodatno ukazuje na nesigurnost s kojom se suočavaju predstavnici medija. Oni su pohvalili brzu reakciju policije i tužilaštva i apelovali su na nadležne institucije da ovaj slučaj što efikasnije istraže, kako bi odgovorni bili brzo i adekvatno sankcionisani. I Društvo profesionalnih novinara Crne Gore zatražilo je

da se sprovede efikasna istraga i da se Pejović u saradnji sa drugim organima omogući puna zaštita. Podsjetili su da je, prema navodima policije, osumnjičeni novinarki upućivao uvrede i prijetnje, sve do dolaska policijskih službenika, čiju je zaštitu Pejović tražila. Napad na Pejović osudili su i iz Asocijacije Spektra, odakle su poručili da njen dugogodišnji rad prati kritičko izvještavanje o retrogradnim politikama, akterima koji pokušavaju da ograniče ljudska prava i nacionalizmu te da je zbog toga i ranije bila izložena napadima u vidu medijskog linča. N. Đ.

Institut za bolesti djece

Dušanka Pejović

Ustavni odbor konsultativno saslušao još dva kandidata za sudije Ustavnog suda

Smanjiti broj predstavki pred sudom u Strazburu, analizirati slučaj Đuranović…

PODGORICA – Kandidati za sudije Ustavnog suda Nerma Dobardžić i Jovan Jovanović odgovarali su juče na pitanja članova Ustavnog odbora Skupštine Crne Gore.

Kandidatkinja Dobardžić je na pitanje poslanice Nađe Laković (PES) na koji način njeno članstvo i iskustvo u Evropskoj komisiji mogu doprinijeti radu u Ustavnom sudu odgovorila da bi doprinijela da se smanji broj predstavki građana pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Dobardžić je precizirala da bi dosadašnja znanja koja je stekla mogla da predstavi kroz normativnu kontrolu kako građani ne bi išli do Evropskog suda za ljudska prava.

- To je i suština, da mi riješimo problem na domaćem, nacionalnom nivou ako utvrdimo i nađemo povredu... – rekla je Dobardžić.

Ona je, odgovarajući na pitanje poslanika i člana Odbora Bogdana Božovića (SNP) – kako gleda na novoformirani Anketni odbor koji će se baviti radom iz najmračnijeg perioda u Crnoj Gori i kako komentariše tadašnji rad institucija, kazala da misli da sve nedoumice treba riješiti i da je ona uvijek za razgovor.

- Smatram da svaki rad koji je transparentan, kao što je i ovaj odbor, samo može da doprinese radu za koji se sama zalažem. Ipak, neću prejudicirati, jer sam javna ličnost i svako mišljenje ima i pozitivne i negativne kritike, ali podržavam da se sve strane čuju i sve ispita – rekla je ona.

Predsjednica Ustavnog odbora Jelena Božović pitala je drugog kandidata za sudiju Jovana Jovanovića kako vidi situaciju povodom toga što su sudije Ustavnog suda zauzele stav da ne upute informaciju Skupštini da je Dragana Đuranović stekla uslove za penziju, iako član 154 Ustava kaže da sud utvrđuje, a ne glasa, te da li je bilo razloga da se izuzmu neke sudi-

RASIZAM I RENESANSA: Slučaj Miloševića (Ivana), koji smatra

spoljnu politiku vodi predstavnik manjine i u tome ne vidi

Za ombudsmana

rasistička, novinar da nije ništa strašno

je... Jovanović je odgovorio da je trebalo da se vidi da li je bilo razloga da se izuzmu određene sudije i da li je pokrenut postupak za izuzeće, jer bi u tom slučaju imali potpuno drugačiju pravnu situaciju. On nije želio da iznosi stav o situaciji koja se tiče penzionisane sutkinje Đuranović jer je „predmet i dalje aktivan“. Podsjetimo, do sada je Ustavni odbor saslušao 11 kandidata koji su se prijavili za konkurs Skupštine od 23. januara 2024. godine.

Na nedavnoj sjednici Ustavnog odbora poručeno je da mogu da uđu u proceduru izbora jednog sudije, iako je traženo mišljenje od Venecijanske komisije povodom penzionisanja sutkinje

Dragane Đuranović, jer je jedno mjesto za sudiju bilo upražnjeno. Obrazloženo je da će nakon što dobiju mišljenje Venecijanske komisije izabrati i drugog sudiju.

Sutkinji Đuranović je nakon odluke Ustavnog odbora Skupština konstatovala odlazak u penziju. Ta odluka je dovela do bojkota opozicije, njihovog udaljavanja iz parlamenta i dogovora da se Venecijanska komisija pozove i dâ mišljenje da li je Ustavni odbor preuzeo ingerencije Ustavnog suda. Sve dosadašnje sudije su penzionisane na osnovu Zakona o radu, dok je samo kod sutkinje Đuranović primijenjen zakon i PIO, koji ima godinu kraći „rok“ za penzionisanje. Sudijama Ustavnog suda, kojih treba da ima sedam, mandat traje 12 godina. Njih bira parlament – pet na prijedlog Ustavnog odbora, a dva na prijedlog predsjednika. Ustavni sud trenutno ima pet od sedam sudija. Skupština je raspisala oglas za izbor dvoje sudija umjesto Milorada Gogića i Dragane Đuranović. Osim Ustavnog odbora, kandidate za sudije Ustavnog suda predlaže i predsjednik, a komisija koju je formirao Jakov Milatović je utvrdila listu od šest kandidata. H. janKović

PODGORICA – Izjavu generalnog sekretara Udruženja novinara Crne Gore, urednika portala „Srpska 24“ Ivana Miloševića, koji je kazao da misli „da je malo nepristojno da u državi u kojoj imate 74 odsto pravoslavnog stanovništa spoljnu politiku vodi predstavnik nacionalne manjine“, govoreći o Ervinu Ibrahimoviću – javnost je ocijenila kao nacionalističku i diskriminatornu.

Ombudsman Siniša Bjeković je ovaj stav Miloševića nazvao rasističkim i istakao da odudara od svih vrijednosti koje čine Crnu Goru kao savremeno, multietničko i multikonfesionalno društvo.

Bjeković je kazao da je, imajući u vidu da ovakva izjava dolazi od predstavnika medijske zajednice, očekivano da novinari budu dio vodećih snaga društvene kohezije i izgradnje mira u Crnoj Gori, a ne da daju povod za jačanje radikalnih i ekstremističkih stavova.

Ombudsman je osudio ovakav vid „slobode govora“ i podsjetio da bi Crna Gora trebalo da bude država u kojoj pripadnost vjeri i naciji ne smije biti protivpravni kriterijum za određivanje ko može biti nosilac javnih funkcija, već da bi znanje, kompetencije i iskustvo morali biti prvenstveni i odlučujući kriterijum. Ističe i da pravo na istaknute državne i javne funkcije nije rezervisano samo za pripadnike jedne, pa bila ona većinska konfesija i/ili nacija.

Više državno tužilaštvo je Pobjedi juče odgovorilo da u okviru svoje nadležnosti prati i ocjenjuje da li u izjavama, kao i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela iz nadležnosti ovog tužilaštva, tako da ukoliko ocijeni da je potrebno formirati predmet povodom bilo kojeg slučaja, javnost će biti blagovremeno obaviještena.

Krivica i eti K a Milošević je ovo izgovorio 24. marta u emisiji „Presing“ na Gradskoj televiziji, koja se juče nakon oštrih reakcija oglasila i ogradila, uz tvrdnje da ne podržavaju diskriminaciju ili govor mržnje usmjeren prema bilo kojoj nacionalnoj, etničkoj, vjerskoj ili bilo kojoj

sekretar Udruženja novinara Crne

urednik

drugoj zajednici u Crnoj Gori. Kazali su da Miloševićev stav nije njihov stav, te da je izjava koju je Milošević dao iznesena u programu koji se emituje uživo, te samim tim nije postojala odluka uredništva da se ona emituje. Menadžment je pojasnio da je Gradska televizija ranije imala problema sa govorom mržnje, ali da se sa takvom praksom prestalo dolaskom novog menadžmenta i uredništva. Ipak, nisu pojasnili zbog čega onda voditelj Radomir Tešanović nije reagovao na izjavu Miloševića, što je bio dužan, ukoliko bi se poštovao Etički kodeks novinara Crne Gore, i ukoliko, kako tvrde, postupaju drugačije od prethodnika. U tom Etičkom kodeksu su decidno pojašnjene smjernice za Načelo 5 – rasu, vjeru, nacionalnost, etničku pripadnost, seksualnu orijentaciju i porodični status čovjeka, novinar će ih pomenuti samo ako je to neophodno za informaciju. Novinari posebno moraju voditi računa da ničim ne doprinesu širenju etničke mržnje kada izvještavaju o događajima i pojavama

koji u sebi sadrže elemente etničke mržnje. Obaveza je novinara da poštuje druge države i nacije. Osim Etičkog kodeksa, nacijama, govorom mržnje i diskriminacijom se bavi i Krivični zakonik, u kome je članom 159 propisano da „Ko zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti ili zbog odsustva te pripadnosti ili zbog razlika u pogledu političkog ili drugog ubjeđenja, pola, jezika, obrazovanja, društvenog položaja, socijalnog porijekla, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, invaliditeta, imovnog stanja ili nekog drugog ličnog svojstva, drugome uskrati ili ograniči ljudska prava i slobode utvrđene Ustavom, zakonima ili drugim propisima ili opštim aktima ili potvrđenim međunarodnim ugovorima ili mu na osnovu ove razlike daje povlastice ili pogodnosti, kazniće se zatvorom do tri godine“. Dakle, Milošević bi Ibrahimoviću mogao da kaže da ne može da bude ministar vanjskih poslova jer nije, na primjer, kompetentan i nema znanja

ili vještina, ali ne i zbog toga što je islamske vjeroispovijesti, a pravoslavci čine većinu stanovništva.

v raćanje nagrade ( sa za K ašnjenjem) Nakon što je Miloševič (Ivan) saopštio što misli o Ibrahimoviću, oglasio se Adel Omeragić, sada funkcioner Bošnjačke stranke i državni sekretar Ministarstva dijaspore, koji je ranije bio portparol BS i novinar.

On je kazao da iz protesta vraća nagradu koju je dobio od Udruženja novinara Crne Gore 2019. godine za najbolju reportažu koju je napisao kao dopisnik Anadolije. Vraća je zbog skandaloznog govora, prepunog mržnje, predrasuda i stavova koji nikako ne doprinose dijalogu, međusobnom uvažavanju i razumijevanju.

– Ne pristajem na poruku da određeni narod ima supremaciju nad drugim narodom, niti na razmišljanje da u građanskoj Crnoj Gori, Ervin, Adel ili Izet ne mogu biti dovoljno dobri za obnašanje odgovornih funkcija – kazao je Omeragić. Stavovi, politička i nacionalna orijentacija Udruženja novinara Crne Gore su jasni, što se vidi po kolumnama koje objavljuje Milošević. Kao što se Gradska ogradila od njegove izjave, tako je to učinila nedavno i „Borba“, koja je prenijela, pa nakon reakcija javnosti, odnosno, prije svega, Andrije Mandi-

Generalni

Gore,

portala „Srpska 24“ Ivan Milošević

Gradska

Sa sjednice Ustavnog odbora

ća, uklonila kolumnu „izvjesnog Miloševića“ koji je pisao o kandidatu za gradonačelnika Nerminu Abdiću „Koncert za Nermina: Islamizacija Podgorice?“.

– Autor teksta je izvjesni Ivan Milošević, a gospodin Milošević nije naš redovni kolumnista i želimo da se ogradimo od njegovih stavova – navodi se u izvinjenju objavljenom na portalu.

Milošević je napisao je da Abdić ,,ipak pripada religioznoj i nacionalnoj manjini i teško može da pod svoje skute objedini ono što je Podgorica bila, a i danas je. Ipak, ovaj grad je naselje pravoslavnih stanovnika i njihova tradicija...“

Milošević ne odstupa od svoje retorike, ali je Omeragić odlučio da vrati nagradu tek kada je diskriminatorni govor usmjeren protiv njegovog šefa Ibrahimovića.

Od kada je Omeragić dobio nagradu, Udruženje novinara Crne Gore je odalo priznanja i Darji Duginoj, Sputnjiku, Udruženju novinara Ruske Federacije, portalima Aloonline i INF4 sa kojih se šire dezinformacije i govor mržnje. Nagrađen je za kolumnu, pored Miloševića i Emilo Labudović, koji se kao direktor Srpske kuće u Podgorici s vremena na vrijeme pojavi iz mraka devedesetih. Ovo udruženje je prošle godine nagradilo Spomenicom 150 godina novinarstva u Crnoj Gori ambasadora Ruske Federacije u Podgorici Vladislava Maslenikova za očuvanje i njegovanje bratskih odnosa Rusije i Crne Gore. Uprkos tome što ruska agresija na Ukrajinu traje, a Crna Gora je osudila i uvela sankcije Rusiji, Udruženje čiji je sekretar Milošević ima drugačiji stav od onoga koji je zvaničan i državni – i nagrađuje predstavnike agresora Spomenicom koja u suštini znači slobodu mišljenja, govora i temeljna ljudska prava, čega u Rusiji trenutno baš i nema.

NORMALIZACIJA

DISKRIMINACIJE

Nakon reakcija dijela NVO i Omeragićevog protestnog vraćanja nagrade, ponovo se oglasio Milošević, koji je ponovio svoje stavove i kazao da ne smatra da je rekao išta strašno.

Kao i brojni prije njega i Milošević smatra da ga je javnost osudila samo zato što je Srbin, a ne zato što je postupio neprimjereno ili prekršio zakon. – Opet sam na klupi srama! Stavili su me tamo razni oblici građanskog aktivizma i traže od mene da pričam samo njihovu priču. Ukoliko je drugačija, nemaju milosti! Kažu – fašizam na djelu, diskriminacija, govor mržnje… A šta sam rekao? Mislim da je malo nepristojno da u državi u kojoj je 74 odsto pravoslavnih ministar vanjskih poslova bude predstavnik nacionalne manjine! Zbog tog stava stavljen sam u kavez veljesrpskog nacionalizma, fašizma i nacionalne, vjerske i svake druge diskriminacije. Za uši me vuče Tea, Daliborka, Jovana i kolege novinari. Traže neku vrstu javne osude moga stava i mene lično. Ne znam šta bi da rade, da me linčuju, vode na građanska predavanja o veljesrpskoj agresiji, da me otpreme na neki novi Goli otok, kako bi revidirao i kako bi nakon toga rekao da nije važno ko sam, samo da nijesam Srbin – napisao je Milošević. Smatra da nije rekao ništa strašno, što potvrđuje normalizaciju nasilja, nacionalizma i fašizma u Crnoj Gori, što se moglo vidjeti i u nedavnoj izjavi gradonačelnika Saše Mujovića koji je zahvalio muslimanima što „našu“ Crnu Goru vide kao „svoju državu“. On je rekao i da su muslimani ukras. Ni Mujović nije mislio da misli išta loše, kao ni Milošević. Oni zaista smatraju da su dobronamjerni i široki što nagrađuju manjine, što oni mogu „našu“ državu da doživljavaju kao svoju. Staropodgorički muslimani, kojima je Mujović zahvalio su vjekovima u Podgorici, i druge države grada i kuće nemaju niti su imali, već je većina „nas“ došla da živi sa „njima“ koji su već bili tu. Mujović nije odgovarao na kritike javnosti, a Milošević je kazao da novograđanska, ,,zapravo antisrpska“, klasa lovi njegove izjave i tumači kako im je volja, te poručio da traže njegovo slanje na Goli otok, jer ima drugačiji stav. Izjavu Miloševića (Ivana) su juče osudile NVO HRA, CGO, CIN – CG, CŽP, Insitut za medije, Sindikat medija, Media centar, Prima i Spektra i građanske aktivistkinje Jovana Marović, Dina Bajramspahić – Nepristojna je i nedopustiva Miloševićeva izjava, jer osim što ne pravi osnovnu razliku između religije i nacije, sugeriše da religijska pripadnost u sekularnoj državi kakva je Crna Gora treba da bude preduslov za obavljanje državne funkcije. Upravo je Miloševićev stav diskriminatorski, nacionalistički i podriva temelje građanskog društva –istakli su oni u zajedničkom saopštenju. Kazali su da se snažno protive ovakvim stavovima na tragu fašizma i da ne dopuštaju da se odomaće u javnom prostoru.

J. MARTINOVIĆ

EU PRED IZAZOVOM: Balansiranje prioritetima u turbulentnim vremenima

Zelena tranzicija ili odbrana pitanje je sad

Komentar

Od usvajanja Evropskog zelenog sporazuma u decembru 2019. godine, Evropska unija (EU) suočila se s nizom nepredviđenih izazova, poput pandemije COVID-19 i rata u Ukrajini, koji su testirali njenu posvećenost zelenoj tranziciji. Danas je EU suočena sa pritiskom da ojača odbrambene kapacitete i poveća izdvajanje za odbrambenu politiku, ali istovremeno i da ostane predvodnica globalne borbe protiv klimatskih promjena. Dok se u Briselu i glavnim gradovima država članica oblikuju politike koje odgovaraju na sve izraženiju geopolitičku nestabilnost i promjene u globalnim bezbjednosnim odnosima, zelena tranzicija temeljena na Evropskom zelenom sporazumu može da počne da trpi prve ozbiljne udarce.

KLIMATSKA

NEUTRALNOST

Evropski zeleni sporazum predstavlja strategiju EU za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Riječ je o sveobuhvatnoj mapi puta čiji su ciljevi da EU postane održiva i klimatski neutralna ekonomija kroz smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte (55 odsto do 2030. godine u poređenju sa 1990. godinom i 0 neto emisija do 2050. godine), poboljšanje zdravlja i blagostanja građana i zaštitu životne sredine. Postati prvi klimatski neutralan kontinent na svijetu je izazov da se goru-

Evropski zeleni sporazum i dalje predstavlja temeljnu razvojnu viziju EU. Pitanje je, međutim, da li ova tranzicija ima političku i nansijsku snagu da izdrži konkurenciju s prioritetima koji se tiču bezbjednosti. Da li EU može ostati vjerodostojan lider u globalnoj klimatskoj politici ako klimatske ciljeve stavi u drugi plan zbog hitnih bezbjednosnih zahtjeva? Ako se sagleda ta konceptualna dilema, u trenutku kada EU pokušava da odgovori na izazove spolja, kako ne bi ugrozila svoj međunarodni integritet, nikako ne smije izgubiti iz vida klimatske, energetske i društvene izazove, a koji dolaze iznutra

ći problem klimatskih promjena transformiše u jedinstvenu priliku. Prema analizi Evropske investicione banke (EIB), EU bi morala ulagati oko 700 milijardi eura godišnje u zelene tehnologije, infrastrukturu i energetsku tranziciju kako bi ispunila ciljeve iz Evropskog zelenog sporazuma. U 2023. godini, neto emisije gasova s efektom staklene bašte u EU pale su za osam odsto odnosu na 2022. godinu, što je najveći pad u nekoliko decenija, koji potvrđuje da EU napreduje ka svojim klimatskim ciljevima. Izbijanje pandemije COVID-19 izazvalo je globalnu zdravstvenu i ekonomsku krizu. Države članice EU bile su primorane da preusmjere znatne resurse ka zdravstvenim sistemima i ekonomskom oporavku, što je dovelo do usporavanja nekih inicijativa vezanih za zelenu tranziciju. Ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine izazvala je značajne geopolitičke potrese. Prije rata, Rusija je snabdijevala EU sa oko 45 odsto gasa. Uvođenje sankcija na ruski gas u martu 2022. godine dovelo je do energetske krize, povećanja cijena energenata i potrebe za diversifikacijom izvora energije. Ova situacija je dodatno naglasila značaj ubrzanja zelene tranzicije kako bi se smanjila zavisnost od fosilnih goriva iz nestabilnih regiona. Kao odgovor na energetsku krizu, Evropska komisija je u maju 2022. predstavila plan REPowerEU, sa ciljem sma-

njenja zavisnosti od ruskih fosilnih goriva i ubrzanja zelene tranzicije, koji podrazumijeva dodatne investicije od 210 milijardi eura do 2027. godine. Pored diverzifikacije spoljnih dobavljača, nastavak domaće proizvodnje prirodnog gasa do sada je doprinio smanjenju učešća ukupnog uvoza energenata u EU iz ruskog gasovoda na ispod 10 odsto.

DILEMA

Dok rat u Ukrajini ulazi u treću godinu, a geopolitičke tenzije rastu, EU se suočava s ozbiljnom dilemom: kako istovremeno ulagati u bezbjednost i odbranu, a ne odustati od sopstvenih klimatskih ciljeva. Na jednoj strani stoje pozivi na hitnu modernizaciju oružanih snaga i jačanje odbrambene industrije, a na drugoj ambiciozna zelena tranzicija definisana Evropskim zelenim sporazumom. I sve je teže izbjeći pitanje: da li jedno počinje da potiskuje drugo? U martu 2025. godine, Evropska komisija je predložila inicijativu ReArm Europe, sa ciljem jačanja odbrambenih kapaciteta EU. Ovaj plan predviđa mobilizaciju do 800 milijardi eura za jačanje evropske odbrambene infrastrukture, kao odgovor na geopolitičke prijetnje, posebno u svjetlu rata u Ukrajini i neizvjesnosti u vezi sa američkom vojnom podrškom. Cilj ove inicijative je da se evropska industrija oružja i municije stavi u „ratni režim proizvodnje“, kako bi se

ojačala strateška autonomija EU u bezbjednosnom smislu. Samo Njemačka planira da izdvoji sto milijardi eura za modernizaciju Bundeswehra, dok brojne druge članice povećavaju vojne budžete. Bez pažljivog balansiranja klimatska politika mogla bi postati žrtva nove bezbjednosne arhitekture. To je već vidljivo u porastu političkih poruka nekih država članica, poput Poljske i Mađarske, koje traže „realniji pristup“ zelenim politikama, ukazujući na promijenjene okolnosti. Ipak, ovaj „trade-off“ između bezbjednosti i održivosti ne mora nužno biti nulta suma. Postoji prostor za sinergiju između dvije agende. Dekarbonizacija energetskog sistema, kroz ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, može ojačati energetsku nezavisnost EU i učiniti je otpornijom na geopolitičke šokove. Takođe, integracijom zelene tehnologije u odbrambeni sektor, uključujući korišćenje obnovljivih izvora u vojnim bazama, smanjenje emisija vojne infrastrukture, upotrebu alternativnih goriva i digitalnu modernizaciju logističkih lanaca, mogu se ostvariti i bezbjednosni i klimatski ciljevi. U tom pravcu već se ide u nekim inicijativama pod okriljem NATO-a, kao i u okviru evropskih vojno-istraživačkih projekata. S druge strane, Evropski zeleni sporazum i dalje predstavlja temeljnu razvojnu viziju EU. Pitanje je, međutim, da li ova tranzicija ima političku i finansijsku snagu da izdrži konkurenciju s prioritetima koji se tiču bezbjednosti. Da li EU može ostati vjerodostojan lider u globalnoj klimatskoj politici ako klimatske ciljeve stavi u drugi plan zbog hitnih bezbjednosnih zahtjeva? Ako se sagleda ta konceptualna dilema, u trenutku kada EU pokušava da odgovori na izazove spolja, kako ne bi ugrozila svoj međunarodni integritet, nikako ne smije izgubiti iz vida klimatske, energetske i društvene izazove, a koji dolaze iznutra.

Evropska komisija

Piše: Dr Ivana VOJINOVIĆ direktorica Centra za klimatske promjene UDG

Specijalno državno tužilaštvo nakon saslušanja odredilo zadržavanje osmorici pripadnika kriminalne organizacije

Petranović se sumnjiči

da je švercom cigareta

državi nanio više od

sedam miliona eura štete

PODGORICA – Vlasnik kompanije ,,Tehnomax“ Vesko Petranović označen je kao šef devetočlane kriminalne organizacije koja je, prema stavu Specijalnog tužilaštva, krijumčarenjem cigareta državnu kasu oštetila za više od 7.000.000 eura, saopšteno je iz Specijalnog tužilaštva.

Petranović je uhapšen u utorak pošto je sletio na podgorički aerodrom a istog dana lisice su stavljene Draženu Vukadinoviću, Davoru Lukačeviću, Branku Čeliću, Marku Đurišiću, Ratomiru Obreniću i Dejanu Jokiću. Svima osim Obreniću je nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu određeno zadržavanje do 72 sata.

Krivičnom prijavom obuhvaćeni su D. V. koji je u bjekstvu i J. M. koji je u pritvoru u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, u drugom krivičnom predmetu. Oni se sumnjiče za stvaranje kriminalne organizacije i dva krivična djela krijumčarenje.

Iz SDT-a je pojašnjeno da su zadržani zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i okolnosti koje ukazuju da će osumnjičeni ometati postupak uticanjem na saučesnike.

Osumnjičeni Petranović zadržan je dodatno i radi nesmetanog vođenja postupka s obzirom na to da se tereti za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja i posljedica.

Prema dokazima koje su prikupili istražitelji, Petranović se sumnjiči da je u drugoj polovini 2019. godine formirao ovu kriminalnu organizaciju radi krijumčarenja cigareta.

Iz tužilaštva su precizirali da je ova kriminalna grupa djelovala u Crnoj Gori i da se kontinuirano bavila prodajom, rasturanjem i prikrivanjem neocarinjena 9.203 paketa cigareta nabavljenih u inostranstvu.

-Neplaćanjem carina, akciza i poreza kriminalna organizacija je pribavila sebi imovinsku korist, a budžetu Crne Gore nanijela štetu u visini od više od sedam miliona eura – precizirali su iz tužilaštva.

Za osumnjičene koji su zadržani, kako su kazali iz Specijalnog tužilaštva, biće podnijet prijedlog Višem sudu za određivanje pritvora. Akcija u kojoj su u utorak uhapšeni Petranović i ostali, kako je rečeno Pobjedi, nastavak je akcije iz decembra prošle godine, kada je zbog šverca cigareta uhapšena sedmočlana grupa na čijem čelu se nalazio Saša Pekić.

Lisice na ruke tada su stavljene Srđanu Jokiću, Goranu Janketiću, Nikoli Glomaziću, policajcima Draganu Backoviću, Predragu Vučuroviću i Predragu Mijuškoviću Njima je juče na prijedlog Specijalnog tužilaštva produžen pritvor za tri mjeseca, odnosno trajaće do 27. juna, kako su kazali iz Vrhovnog suda.

Pritvor im je produžen zbog opasnosti od bjekstva a Pekiću i Backoviću dodatno i zbog težine krivičnih djela koja im se stavljaju na teret.

Podsjećamo, Pekića je tužilaštvo označilo kao organizatora grupe koja se bavila krijumčarenjem cigareta preko Luke Bar od 2019. do 2022. godine. Uloga policijskih službenika u poslu krijumčarenja cigareta bila je da pripadnicima grupe javljaju gdje se nalaze policijske patrole kako bi nesmetano

Unutrašnja kontrola još nije utvrdila ko je odgovoran medijima oproštajnog video-zapisa pokojne Podgoričanke

prolazili bez kontrole policije. Podsjećamo, Backović je hapšen i u februaru prošle godine takođe zbog učešća u šverc cigareta. U avgustu prošle godine Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv šestočlane kriminalne grupeMilana Rogača, Radoja Rabrenovića, Milete Simanića, Mirka Mijuškovića, Milana Vukadinovića i Jovana Miletića, kojima se na teret stavlja krijumčarenje cigareta u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. U spisima Specijalnog državnog tužilaštva opisane su uloge članova kriminalne grupe, gdje se za Backovića navodi da je bio zadužen za preuzimanje novca od prodatih cigareta i da ga prenosi preko granice u Crnu Goru. Novac je dalje predavan nalogodavcima, koji su ga, kako sumnjaju istražitelji, stavljali u legalne tokove u Crnoj Gori. U jednoj turi, kako sumnja tužilaštvo, za nelegalne cigarete isplaćivalo se i po više stotina hiljada eura. Dio novca isplaćivan je saučesnicima, a ostatak su preuzimale vođe grupe. U okviru istrage, Viši sud u Podgorici privremeno je zaplijenio 12 stanova Saši Pekiću, devet poslovnih prostora, 10 garažnih i dva nestambena prostora uknjiženih na njega, njegovu blisku porodicu i firmu čiji je on osnivač.

Osim toga, zabranjeno mu je raspolaganje nad više od 5.000 kvadratnih metara zemljišta, gdje je Pekić evidentiran kao vlasnik ili suvlasnik, te nad računima na kojima se nalazi više od 170.000 eura.

Istraga je otkrila značajne finansijske nepravilnosti kada je u pitanju Pekićeva imovina. Istražitelji su uočili da vrijednost imovine koja je u posjedu

Pekića ne odgovara njegovim prihodima. B. R.

Službenik Interventne jedinice nadređenima proslijedio snimak, od njih ga

PODGORICA – Unutrašnja kontrola policije ispituje ko je od službenika Odjeljenja bezbjednosti Podgorica zloupotrijebio oproštajni snimak koji je Podgoričanka Ivona Savićević (42) poslala prijateljici, neposredno prije smrti, a koji je objavljen u srpskim medijima.

Prema saznanjima Pobjede, Unutrašnja kontrola za rad policije, raspolaže sa svega nekoliko imena službenika Uprave policije koji treba da se izjasne da li su zloupotrijebili dokazni materijal koji je objavljen u srpskim medijima i saopšte kome su sve slali video-zapis.

Kako nam je nezvanično saopšteno iz više izvora, službenik Interventne, čiji je identitet poznat redakciji, čim je dobio snimak, obavijestio je šefa potražne jedinice Centra za bezbjednost Podgorica Željka Fatića i njemu ga proslijedio, kako nalažu pravila u ovakvim situacijama, a Fatić je video-zapis proslijedio nadređenom Goranu Jokiću

SNIMAK PROCURIO IZ VRHA POLICIJE

Za sada nije poznato ko je od policijskih službenika i kome sve slao sporni snimak, koji je na kraju stigao i na adrese srpskih medija, ali se sumnja da je snimak procurio iz vrha Uprave policije.

- Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije, u okviru zakonskih ovlašćenja, sprovodi postupak unutrašnje kontrole u cilju utvrđivanja svih relevantnih činjenica koje su od značaja za ocjenu zakonitosti postupanja policijskih službenika povodom objavljenog video-snimka koji je sačinila pokojna I. S. neposredno prije smrti - kazali su Pobjedi iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

Kako su nam saopštili, postupak je još u toku i utvrđuju se okolnosti postupanja policijskih službenika u vezi sa ovim događajem. Podsjećamo, oproštajni snimak koji je pokojna Savićević

zloupotrijebio

Kako nam je nezvanično saopšteno iz više izvora, službenik Interventne, čiji je identitet poznat redakciji, čim je dobio snimak, obavijestio je šefa potražne jedinice Centra za bezbjednost Podgorica Željka Fatića i njemu ga proslijedio, kako nalažu pravila u ovakvim situacijama, a Fatić je video-zapis proslijedio nadređenom Goranu Jokiću

prije smrti poslala prijateljici, u javnost je procurio neposredno nakon njenog nestanka, a taj video-zapis objavio je prvo srpski Kurir, a zatim i ostali tamošnji mediji. Zbog toga je 20. januara formiran predmet pred Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici.

NALOZI TUŽILAŠTVA

Pobjedi je saopšteno da je postupajuća tužiteljka saslušala više lica i izdala nalog za postupanje i službenicima Uprave policije.

- Predmet se nalazi u postupku izviđaja. Zbog zaštite interesa postupka, za sada nije moguće saopštiti više detalja - kazali su Pobjedi iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici. Srpski mediji su, u svom senzacionalističkom stilu, video-zapis iskoristili i objavili kako bi ostvarili klik bejt više, ali su ga nakon izvjesnog vremena uklonili. Nakon što je video-snimak dospio u medije, ODT je formiralo predmet a iz Uprave policije su saopštili da stoje

Ministarstvo unutrašnjih poslova

m. babović

Sa privođenja jednog od osumnjičenih

odgovoran za objavljivanje u srpskim

Podgoričanke Ivone Savićević

Interventne nadređenima snimak, neko zloupotrijebio

na raspolaganju tužilaštvu u cilju razjašnjenja svih okolnosti, kako bi se utvrdilo ko je i na koji način dostavio srpskim medijima snimak pokojne Savićević.

Dodali su da će, zajedno sa istragom koju vodi Unutrašnja kontrola policije utvrditi da li je snimak bio dostupan i trećim licima, osim policijskih službenika, kako bi se na taj način istraga usmjerila u oba pravca.

- Službenici Uprave policije će dati puni doprinos i biti kooperativni kako državnom tužilaštvu tako i porodici I. S. o čemu će, nakon završene istrage, javnost biti blagovremeno obaviještena – kazali su iz policije.

Krivična prijava

Advokat Miomir Joksimović saopštio je Pobjedi da je prijateljica pokojne Ivone Savićević podnijela krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu uz obrazloženje da sporni snimak nije poslala nikome, osim službeniku podgoričke policije.

U Beogradu uhapšen Crnogorac optužen za silovanje dvadeset trogodišnje djevojke u Nikšiću

BEOGRAD - Nikšićanin

Ranko Radulović (65) uhapšen je juče u Beogradu po međunarodnoj potjernici koju su za njim raspisale crnogorske vlasti zbog sumnje da je u junu prošle godine silovao dvadeset trogodišnju djevojku, saopšteno je iz Uprave policije

- R. R. se potražuje po naredbi Osnovnog suda u Nikšiću radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca na koju je osuđen zbog izvršenog krivičnog djela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti i preostalog dijela kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca na koju je osuđen zbog izvršenog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti - naveli su iz policije. Pored toga, Radulović se potraživao i radi izdržavanja kazne zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, teško ubistvo putem podstrekavanja, zelenaštvo i silovanje.

Ranko Radulović se krio u iznajmljenom stanu na Čukarici

Pobjedi je saopšteno da je postupajuća tužiteljka saslušala više lica i izdala nalog za postupanje i službenicima Uprave policije. - Predmet se nalazi u postupku izviđaja. Zbog zaštite interesa postupka, za sada nije moguće saopštiti više detalja, kazali su Pobjedi iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici

-Nakon obavještenja da je Savićević nestala, podnositeljka prijave i njena majka pošle su u Upravu policije i snimak predale službenicima. Upravo zbog toga je prijava i podnijeta, jer one tvrde da ni sa kim drugim nijesu snimak podijelileispričao je advokat Joksimović.

On je kazao da nema informaciju da li su službenici Uprave policije saslušani ovim povodom.

- U ovom slučaju, podnositeljke prijave su svjedoci, a ne oštećeni. Oštećeni su članovi porodice pokojne Savićević. Samim tim Tužilaštvo nema obavezu da me obavještava o radnjama koje preuzima u ovom postupku, jer ne zastupam stranke - istakao je Joksimović.

On je Tužilaštvu predložio da u dokaznom postupku sasluša podnositeljke krivične prijave, naloži vještačenje telefona i telefonskih komunikacija i sasluša policijske službenike koji su bili uključeni u istragu. Tijelo Ivone Savićević pronađeno je u mjestu Šteke nadomak Podgorice 16. januara, tri dana nakon što je prijavljen njen nestanak. Policija je tragala za Savićević, nakon što je porodica prijavila njen nestanak i uputila apel građanima da im jave ukoliko imaju bilo kakvu informaciju. j raičEviĆ a. raičKOviĆ

- U toku je komunikacija između organa za sprovođenje zakona Crne Gore i Republike Srbije u cilju izručenja predmetnog lica Crnoj Goriistakli su u saopštenju i dodali da Uprava policije nastavlja sa intenzivnom međunarodnom obavještajnom saradnjom, razmjenom operativnih podataka i informacija u cilju lociranja i lišenja slobode međunarodno traženih lica, izvršilaca teških krivičnih djela i članova organizovanih kriminalnih grupa i njima bliskih lica.

Vijest o hapšenju Radulovića saopštio je ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, koji je naveo da je odbjegli Radulović uhapšen u stanu na teritoriji Čukarice, koji je iznajmljivao.

Za Radulovićem se traga od 24. juna prošle godine, kada je pobjegao nikšićkim inspektorima koji su pokušali da ga uhapse nakon što je žrtva prijavila silovanje. Sve do juče policija nije uspjela da mu uđe u trag.

Krajem decembra prošle godine, tužilaštvo je protiv Radulovića okončalo istragu za ovo krivično djelo i protiv njega podiglo optužnica zbog silovanja.

Radulović je godinama poznat javnosti i crnogorskim istražiteljima.

On je više puta osuđivan za teška krivična djela, među kojima i za ubistvo i napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti – zatvorskog čuvara. Dovođen je u vezu sa švercom cigareta, hapšen je zbog iznude, stvaranja kriminalne organizacije, zelenašenja, prenošenja oružja, prijetnji.

U policijskim evidencijama označen je i kao osoba bliska škaljarskom klanu, a pred Višim sudom mu se sudi zbog organizovanja kriminalne organizacije koja je planirala nekoliko likvidacija pripadni-

ka suprotstavljenog kavačkog klana, članova porodice Vilotijević, sa kojima su Radulovići u dugogodišnjem ratu zbog krvne osvete, ali i nosilaca tužilačkih i policijskih funkcija. Prema optužnici Specijalnog tužilaštva Radulović se tereti da je 2016. osnovao kriminalnu grupu koja je planirala ubistva bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog sina, braće Marka i Vladimira Vilotijevića iz Nikšića, kao i Novljanina Duška Roganovića Na spisku za odstrijel našli su se i bivši službenici ANB-a Zoran Lazović i Duško Golubović, nekadašnji policijski funkcioner Duško Koprivica i njegov sin Strahinja Tužilaštvo tvrdi da je Radulović ubistva dogovarao sa jednim od navodnih vođa škaljarskog klana Igorom

Vukotićem, koji se nalazi u bjekstvu. Suđeno mu je i zbog ugrožavanja sigurnosti advokata Srđana Lješkovića. Presudom Osnovnog suda u Nikšiću Radulović je osuđen na pet mjeseci zatvora. Tu kaznu je odslužio i u julu 2022. godine izašao je iz zatvora.

Pod istragom bosanskih istražitelja je bio zbog ratnih zločina, a naše vlasti su ga teretile za učešće u planiranju deset likvidacija. On je 1992. godine učestvovao u protivzakonitom zatvaranju civila i silovanju više žrtava bošnjačke nacionalnosti. Radulović je i na optužnici Odjeljenja za ratne zločine pri Tužilaštvu BiH zbog zločina nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti na području Foče i okolnih mjesta tokom 1992. godine. B. rOBOviĆ

Izrečena presuda zbog saobraćajne nesreće na aerodromskoj pisti u Beranama

Berancu tri godine maloljetničkog zatvora zbog smrti šesnaestogodišnjakinje

BIJELO POLJE - Beranac M. T., koji je u trenutku izvršenja krivičnog djela bio maloljetan, osuđen je na tri godine maloljetničkog zatvora u Višem sudu u Bijelom Polju zbog krivičnog djela teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja sa smrtnim ishodom sedamnaestogodišnje I. Š.

On je prema navodima optužnice 6. novembra prošle godine, oko 18.25 časova, na aerodromskoj pisti u naselju Dolac u Beranama, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa na putevima, ugrozio saobraćaj

i doveo u opasnost živote i tijela ljudi. -Vozeći bez vozačke dozvole i bez položenog vozačkog ispita upravljao je putničkim vozilom, čiju brzinu kretanja nije prilagodio noćnoj vidljivosti i preglednosti puta bez osvjetljenja, dok je preko širine kolovoza sa lijeve na desnu stranu aerodromske piste prelazila grupa od četiri pješaka, navodi se u optužnici. M. T. je povećanjem brzine kretanja svog vozila do postizanja maksimalno moguće brzine od 126,9 km/h do 134,4 km/h, udario maloljetnu I. Š, nakon čega je sa

v ozila odbacio na kolovoz po kojem je klizala i usljed povreda važnih moždanih

Ranko Radulović

centara zbog preloma vratnih kičmenih pršljenova nastupila smrt. B. č.

Zgrada Višeg suda u Bijelom Polju

Nastavljeno suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i grupi, osumnjičenima za članstvo u kriminalnoj grupi njenog sina Miloša

Medenica: Petrović je moj prijatelj, zar bih ja sa đečinom sklapala poslove?!

PODGORICA - Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, osumnjičena za članstvo u kriminalnoj grupi njenog sina Miloša, prokomentarisala je juče odbranu optuženog Vasilija Petrovića i istakla da ona poznaje njegovog oca Danila Dana Petrovića, da su prijatelji i da se radi o dobrom čovjeku.

- Pozvala sam ga u kancelariju jer sam čula priče i ostaću pri prijedlogu za saslušanje Dana Petrovića. Zar bih ja sa đečinom sklapala poslove ako znam i dobro poznajem Dana Petrovića?! – naglasila je ona. Podsjećamo, Vasilije Petrović je, iznoseći svoju odbranu, rekao da je dao novac okrivljenom Nikoli Raičeviću da bi jedan sudski postupak bio riješen u njihovu korist, odnosno firme „Cijevna komerc“. Nikola Raičević, koji se sumnjiči da je član kriminalne organizacije koju je organizovao Miloš Medenica, kazao je juče pred Višim sudom da nikada nije pričao sa optuženim Markom i Bojanom Popovićem o Medenicama i predložio poligrafsko ispitivanje. On je negirao krivicu i poručio da su sve optužbe na njegov račun neistinite te da nije član kriminalne organizacije. - Što se tiče izjava Marka i Bojana Popovića nikada nijednu riječ o Medenicama nijesmo progovorili. Sa Vasilijem Petrovićem sam drug, prijatelj. Bilo je sa njim puno transakcija, kupovao sam stan ali nijedna transakcija se nije odnosila na Vesnu ili Miloša Medenicu – naveo je između ostalog Raičević.

Bevenja i KaraniKić negirali Krivicu Špediteri Marjan Bevenja i Stevo Karanikić kao i carinik Goran Jovanović negirali su krivicu.

Bevenja je naglasio da nikada nije primio ni dao mito i da je svoj posao radio u skladu sa propisima.

- Vidio sam gdje me je istina dovela bez ijednog dokaza. Ja sam radio u firmi za špediciju „MB šped“ sa Stevom Karanikićem - rekao je on. Ispričao je da je Petra Milutinovića, koji je juče iznosio

odbranu i pojasnio kako je navodno tekla „šema“ šverca cigareta, upoznao 2018. ili 2019. godine i da se njihova komunikacija isključivo odnosila na gradnju objekta u Tivtu, te da je nakon nekog vremena Milutinović izašao iz tog posla. Posebno je istakao da on i njegov kolega Karanikić nijesu sačinili lažnu dokumentaciju za šverc cigareta.

- Kada su me priveli znao sam od koga mi se pakuje, ali ne i što mi se pakuje. Sve je ovo jedna velika laž, izmišljotina i kleveta. Danas moram da se branim za nešto što nijesam učinio – dodao je. Saopštio je da posjeduje kriptovani telefon, ali da ga nikada nije koristio.

Kako je objasnio, kriptovani telefon je uzeo da bi ga prodao jer se inače, između ostalog, bavi prodajom, ponavljajući da nije član kriminalne organizacije i da nije uradio ništa što je protivzakonito.

- Kada sam čuo da svi koriste kriptovani telefon pa i premijer Abazović, mislio sam da mogu ponuditi taj telefon na prodaju. On je zbog toga i kupljen – tvrdi Bevenja. Negirao je da je optuženi Milutinović dobio novac za izradu dokumentacije od njega, dodajući da njihova firma nije imala sistem za Luku da su radili sa Kontejnerskim terminalima. Negirao je i da je mejlom komunicirao sa Milutinovićem

i da se to lako može provjeriti i poručio da je laži sve što je Milutinović rekao.

Stevo Karanikić je saopštio da nije pripadnik bilo kakve organizacije i demantovao da posjeduje kriptovani telefon.

Carinik Goran Jovanović naglasio je da nikada nije primio mito da je isključivo svoj posao radio u skladu sa zakonom. Jovanović je podsjetio da je bio u smjeni 31. novembra 2019. godine, ali da ostali datumi koji su navedeni u optužnici nijesu tačni. - Nikakvu lažnu dispoziciju nijesam sačinio. Meni niko nije davao uputstva, niti naloge, niti znam koje su to naredbe i uputstva da bih mogao da se branim ko mi je i kada nešto naredio. Neka kaže tužilac sudu. Tražim da mi to jasno saopšti, tražim da tužilac saopšti vijeću koja je to lažna dokumentacija. Neće je saopštiti jer ne postoji – rekao je Jovanović.

Smatra da je SDT obmanuo sud i dodaje da do danas niko iz Uprave carina protiv njega nije pokrenuo disciplinski postupak. navodi optužnice Podjsećamo, ročišta u ovom postupku odlagana su više od 20 puta, a Viši sud je, nakon što je izmijenjen sastav vijeća, zakazao ukupno 40 novih termina za ročišta. Specijalno državno tužilaštvo je Specijalnom odjeljenju

PREDMET „ŠADO 1“: Izrečena presuda optuženima za međunarodni šverc droge Braća Toni i Ilir Đokaj osuđeni na sedam i po godina zatvora, ostali oslobođeni optužbe

U okviru policijske akcije ,,Šado 1“ procesuirana je 21 osoba. Prije početka suđenja 15 optuženih zaključilo je sa SDT-om sporazum o priznanju krivice

PODGORICA – Toni Đokaj juče je u Višem sudu u Podgorici osuđen na pet godina zatvora dok je njegov brat Ilir Đokaj dobio dvije i po godine zbog učešća u međunarodnom švercu droge tokom 2016. godine

Anton Dedvukaj, Đon Đokaj, Agron Đokaj i Mirko Janković oslobođeni su optužbi tužilaštva za pripadništvo kriminalnoj organizaciji i šverc droge usljed nedostatka dokaza.

Presudu je izrekao sudija Zoran Radović. U okviru policijske akcije ,,Šado 1“ procesuirana je 21 osoba.

Prije početka suđenja 15 optuženih je zaključilo sa Specijalnim tužilaštvom sporazum o priznanju krivice na osnovu kojih su im izrečene višegodišnje zatvorske kazne.

Ostaloj šestorici kojima se sudilo danas okončan je prvostepeni postupak.

za suđenje za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina Višeg suda u Podgorici, predalo optužnicu protiv okrivljenih Miloša i Vesne Medenice, Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Bojana i Marka Popovića, Milice Vlahović Milosavljević, Marka Vučinića, Milorada Medenice, Luke Bakoča, Petra Milutinovića, Ivane Kovačević, Radomira Raičevića, Marjana Bevenje, Steva Karanikića i Gorana Jovanovića i „Kopad Company“ DOO Nikšić.

Optužnica je podignuta za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, produženo krivično djelo davanje mita, primanje mita, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja. S obzirom da je sudija Nada Rabrenović, koja je postupala u predmetu, bila na dužem bolovanju, rješenjem predsjednika Višeg suda u Podgorici Zorana Radovića predmet je dat u rad sudiji specijalnog odjeljenja Vesni Kovačević. j. raiČević

Branilac Antona Dedvukaja, advokat Dušan Jovović je u izjavi za Pobjedu kazao da je sudski postupak trajao osam godina.

-Tužilaštvo je prethodno u završnom izlaganju odustalo od optužbe da je Dedvukaj učestvovao u švercu droge dok je sud dao jasno i utemeljeno obrazloženje da apsolutno ne postoje dokazi da je moj branjenik bio pripadnik kriminalne organizacije a što sam kao branilac ukazivao tokom cijelog postupka – kazao je advokat Jovović.

Predmet „Šado“ otvoren je u cilju razotkrivanja počinilaca događaja od 15. aprila 2016. godine u kojem je na parkingu stambene zgrade u Ulici Vasa Raičkovića u Podgorici zapaljeno vozilo tadašnjeg rukovodioca Odsjeka za borbu pro-

tiv droge Dejana Kneževića Upravo potraga za počiniocem ovog krivičnog djela dovela je istražitelje do otkrivanja dvije velike kriminalne grupe koje su se već duže vrijeme bavile distribucijom narkotika kako u zemlji tako i van nje. Akcija kojom je rukovodilo Specijalno tužilaštvo učestvovalo je oko 100 policijskih službenika SKP-a, Posebne jedinice policije i Centra bezbjednosti Podgorica, a ključni dokazi pribavljeni su posredstvom mjera tajnog nadzora. Nezvanično, uhapšenima su presrijetani telefonski razgovori od aprila 2016. godine. Osim hapšenja u akciji je zaplijenjeno oko 77 kilograma marihuane i skanka, tri pištolja, jedna lovačka puška, oko stotinu komada metaka, dvije radio-veze, više mobilnih telefona i SIM kartica, kao i 65 ličnih karata.

Iz specijalnog tužilaštva nakon hapšenja u maju 2017. godine rečeno je da su ovu kriminalnu organizaciju pratili godinu dana. Precizirano je i da se ova kriminalna organizacija bavila vršenjem teških krivičnih djela: švercom droge, nedozvoljenim držanjem oružja, izazivanjem opšte opasnosti. Osuđeni Toni Đokaj poznat je javnosti i kao bivši nevjenčani suprug Katarine Baćović koja je jedna od optuženih u slučaju prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Njegov mlađi brat Ilir Đokaj osuđen je na 40 godina robije zbog ubistva 19-godišnje nevenčane supruge Šejle Bakije septembra 2021. godine ispred njene porodične kuće u Tuzima. Tom prilikom ranio je i Šejlinog oca Šabana Bakiju B. r

Medenica sa advokatom

Privođenje Ilira Đokaja

Generalni sekretar NATO poručio da neće biti normalizacije odnosa sa Moskvom ni nakon okončanja rata u Ukrajini

Rute: Prijetnja Rusije prisutna, više nema nikakvog povjerenja

Na 82. rođendan, srpski servis Glasa Amerike (Voice of America - VoA), koji dnevno priprema i objavljuje izvještaje, analize, intervjue, reportaže, multimedijalne i televizijske sadržaje za područja Srbije i Crne Gore, praćene u djelovima Kosova i Bosne Hercegovine, onemogućen je da informiše i obavlja posao koji mu je povjerio američki Kongres.

Prije 11 dana, devetoro novinara jezičkog servisa Glasa Amerike, koji je u nadležnosti Američke agencije za globalne medije (USAGM), poslato je na prinudni odmor. Ubrzo potom, otpušteno je troje iskusnih novinara angažovanih po ugovoru što neposredno ugrožava njihov ostanak u SAD.

To je posljedica uredbe američkog predsjednika Donalda Trampa o smanjenju federalne birokratije u sedam agencija, među kojima je i USAGM koja nadzire rad Glasa Amerike, Radija slobodna Evropa, Radija slobodna Azija, Programa za Kubu, Programa za Bliski istok i Fonda za otvorenu tehnologiju.

Prethodno je stopiran i rad sedmoro dopisnika Glasa Amerike iz Srbije, Crne Gore i sa Kosova. Ukupno 16 novinara i dopisnika srpskog servisa Glasa Amerike bilo je prinuđeno da prekine svoju osnovnu djelatnost, prenosi N1.

Više od 1.300 zaposlenih prinuđeno da prekine rad

U širem kontekstu, imajući u vidu brojnost jezičkih servisa Glasa Amerike – njih 49,

VARŠAVA – Neće biti normalizacije odnosa sa Rusijom ni nakon završetka rata u Ukrajini, izjavio je juče generalni sekretar NATO Mark Rute.

- To se neće dogoditi. Ovo će trajati decenijama, jer postoji potpuni nedostatak povjerenja. Prijetnja je i dalje prisutna, čak i ako se rat završi, ruska prijetnja je i dalje prisutna - rekao je Rute nakon govora u Varšavskoj školi ekonomije.

On je istakao da Evropa i dalje može da vjeruje američkoj administraciji, uprkos objavljivanju razgovora američkih zvaničnika o napadima na jemenske Hute, nakon što je novinar lista „Atlantik“, Džef Goldberg, greškom bio

uključen u grupni čet na mreži Signal, prenosi Rojters. Podaci uključuju detalje američkog bombardovanja Jemena i lansiranja dronova, kao i informacije o ciljanju napada, uključujući opise vremenskih uslova.

Istovremeno, skrinšotovi pokazuju neslaganje američkog potpredsjednika Džeja Di Vensa i ministra odbrane Pita Hegseta o tome da li bi napadi na Jemen trebalo da budu odloženi za mjesec dana.

Zvaničnici su, uključujući predsjednika SAD Donalda Trampa, nakon curenja informacija, rekli da u četu nijesu bili podijeljeni osjetljivi podaci, a savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majk Volc preuzeo je odgovornost za incident.

Glas Amerike prestao da radi za područje Srbije i Crne Gore

Rute je upozorio SAD i Evropu da ne dođu u iskušenje da se „raziđu“ po pitanju bezbjednosti, pogotovo usred tenzija oko budućnosti Alijanse.

Rute je, tokom govora u Varšavskoj školi ekonomije, rekao da je Sjedinjenim Američkim Državama potrebno da Evropa pojača bezbjednost i da će Alijansa postati pravednija, prenosi Rojters. - Da budem potpuno jasan, nije vrijeme da se razilazimo. Ni za Evropu ni za Sjevernu Ameriku - rekao je on, dodajući da „nema alternative za NATO“. On je objasnio da „pravedniji NATO“ znači da sve zemlje članice treba da rade pošteno i istakao da Evropa treba da zna da „Ujka Sem i dalje čuva njena leđa“.

- SAD treba da znaju da su njene saveznice u NATO-u spremne da reaguju - poručio je.

R ute se ranije juče sastao sa poljskim zvaničnicima u Varšavi, nakon čega je pohvalio to što Poljska izdvaja 4,7 odsto svog BDP-a za odbranu, dodajući da i druge zemlje treba da slijede taj primjer.

- Kada je riječ o odbrani Poljske i opštoj odbrani teritorije NATO-a, ako neko pomisli da može da se izvuče napadom na Poljsku ili bilo kog drugog saveznika, dočekaće ga puna snaga ovog žestokog saveza. Ovo mora biti vrlo jasno (ruskom predsjedniku) Vladimiru Vladimiroviču Putinu i svakom drugom ko želi da nas napadne - istakao je Rute.

Ključ u bravu za 82. rođendan

više od 1.300 stalno zaposlenih i novinara angažovanih po ugovoru bilo je prinuđeno da prekine da radi. Zabranjen im je pristup redakciji i upotreba opreme koju su zadužili, dok ih Bijela kuća u saopštenjima označava „Glasom radikalne ljevice“, iznoseći neutemeljene optužbe da su renomirani medijski poslenici u stvari simpatizeri terorista, prijetnja američkoj nacionalnoj bezbjednosti i korumpirani rasipnici.

Prema američkom zakonu i Povelji iz 1976. dužnost VoA je da bude pouzdan izvor tačnih, objektivnih i sveobuhvatnih informacija, da predstavlja američko društvo u cjelosti, politiku koju vode SAD, a jedna od ideja vodilja je zalaganje i borba za slobodu medija širom svijeta. Pr ogram zasnovan na tim mjerilima nedjeljno širom svijeta prati više od 360 miliona ljudi. Udio srpskog servisa Glasa Amerike u toj brojci, samo na društvenoj mreži Fejsbuk, od početka godine iznosi gotovo 13 miliona ljudi.

- Srpski servis Glasa Amerike obavlja veliki posao u obezbjeđivanju istinitih i objektivnih informacija građanima u Srbiji i širom regiona i

izvještavanju o brojnim temama o kojima, zbog visokog rizika, lokalni mediji nijesu u mogućnosti - ističe Gulnoza Said, predstavnica američkog Komiteta za zaštitu novinara (CPJ). Srbija je, kako kaže, prema mjerilima CPJ, država u vezi sa kojom postoje brojne zabrinutosti zbog stalnih napada kojima su izloženi nezavisni novinari.

- Uključujući i visokopozicionirane zvaničnike poput predsjednika Aleksandra Vučića. Srpski servis Glasa Amerike dosljedno izvještava o kršenju medijskih sloboda i unapređuje vrijednosti demokratije i ljudskih prava, istakla je Said.

propaganda kremlja će u srbiji sad ojačati

Takođe, ukazala je i na geostrateški značaj srpskog servisa Glasa Amerik e u kontekstu borbe protiv dezinformacija na globalnom i regionalnom nivou.

- Balkan je strateški važan region za Sjedinjene Države i Trampova administracija bi trebalo da poništi odluku o zatvaranju Glasa Amerike, ako ne želi da propaganda Kremlja postane još jača u Srbiji - zaključila je.

Potez američke administracije koji prijeti da ućutka Glas Amerike i druge medije pod okriljem USAGM uzburkao je dio međunarodne javnosti zbog nesumnjive koristi koju bi iz toga mogli izvući režimi suprotstavljeni vrijednostima demokratije, očuvanja ljudskih prava i medijskih sloboda.

Predstavnik Reportera bez granica (RSF) zadužen za zemlje Evropske unije i Balkana Pavol Salaj rekao je da je pokušaj zatvaranja Glasa Amerike poklon američke administracije onima koji u Srbiji preziru pouzdano novinarstvo i izvještavanje.

- To dodatno podriva pristup građana Srbije nezavisnim informacijama u trenutku kada ih sve više ugrožava -

ju srpske vlasti i ruska propaganda. Profesionalnost Glasa Amerike bila je dragocjeni izvor kredibilnog izvještavanja, kako za Reportere bez granica, tako i za međunarodnu javnost. Odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da ga zatvori ugrožava osamdesetogodišnju tradiciju Glasa Amerike u pružanju činjenica kao alternativi vladinoj propagandi u nacističkim, komunističkim i drugim nedemokratskim režimima, uključujući moju rodnu Čehoslovačku prije 1989. godine - rekao je Pavol Salaj , čija se organizacija pridružila tužbi zaposlenih Glasa Amerike i njihovih sindikata protiv Američke agencije za globalne medije i njenih

zvaničnika Keri Lejk i Viktora Moralesa.

- Zahtijevamo hitan prekid raspuštanja Glasa Amerike i vraćanje zaposlenih na posao - istakao je Salaj.

j ugosloV enski serV is osnoVan 1943. godine

- Vijesti mogu biti dobre ili loše, ali ćemo vam reći istinuporučeno je u prvoj radijskoj emisiji servisa Glasa Amerike na njemačkom jeziku koji je nastao 1942. kao kontrateža njemačkoj i japanskoj ratnoj propagandi u vrijeme Drugog svjetskog rata. Svega godinu kasnije, 26. marta 1943. osnovan je tadašnji jugoslovenski servis, preteča srpskog, što ga čini jednim od najdugovječnijih jezičkih servisa u čitavom Glasu Amerike. Novinari srpskog servisa Glasa Amerike trenutno su političkom odlukom aktuelne američke administracije, koju dio pravnih stručnjaka tumači protivustavnom i nezakonitom, spriječeni da se bave svojim pozivom i poslom. Za njihovu sudbinu, kao i budućnost Glasa Amerike i drugih entiteta unutar USAGM, sada je važna borba kroz institucije američkog pravosuđa.

Predstavnoštvo Glasa Amerike

Mark Rute

BIJELO POLJE: Odbornik Damir Mustajbašić kaže da Vladina komisija diskriminiše njegove sugrađane

Još čekaju naknadu za štetu od poplava iz 2023. godine

Vlada nema nepun milion da obešteti oko 230 građana kojima su oštećeni domovi, imanja... ali bez problema troši više od osam miliona eura na službena putovanja, preko četiri miliona na dnevnice ili milion eura na ručkove i večere. U drugim opštinama je naknada isplaćena u punom iznosu, pa se naši građani s pravom pitaju jesu li oni manje važni – rekao je Mustajbašić

BIJELO POLJE - Svega trećina građana koji su pretrpjeli štetu usljed vremenskih nepogoda tokom 2023. godine dobilo je naknadu. Takav odnos Vlade prema građanima Bijelog Polja je neprihvatljiv, nekorektan i sraman – ocijenio je odbornik Damir Mustajbašić komentarišući odgovor na pitanje koje je postavio na sjednici Skupštine opštine. On je lokalnu samoupravu pitao kakav je status isplate naknada građanima koji su pretrpjeli štetu od poplava 2023. godine, koliko je građana je primilo obeštećenje i u kojem iznosu i da li su sredstva za isplatu u potpunosti obezbijeđena, a ako nijesu, kada se može očekivati njihova puna realizacija.

isplata

Mustajbašić je pročitao izvještaj o radu Vladine komisije za procjenu štete od elementarnih nepogoda na čijem čelu se nalazi potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. – Za period decembar 2023 - jul 2024. godine stoji da je Opština Bijelo Polje dostavila zahtjeve za 113 lica ukupne procijenjene štete u vrijednosti od 495.850 eura, ali da Komisija nema sredstava i da je potrebno da Vlada obezbijedi ta sredstva. U narednom

izvještaju Komisije za period avgust – decembar 2024. godine stoji da je Opština dostavila zahtjeve za 117 lica ukupne procijenjene štete 451.750 eura i da je riješeno 39 zahtjeva odnosno svega trećina, a ostali nijesu zbog nedostatka sredstava. Iako su prošle dvije godine od katastrofalnih poplava Vlada još nije isplatila obećanu pomoć onima koji su pretrpjeli ogromnu materijalnu štetu. Umjesto da pokaže odgovornost i brigu za svoje građane, Vlada je do sada obezbijedila sredstva za tek trećinu od ukupnog broja pogođenih građana, a ni ta sredstva do danas nijesu isplaćena – kazao je Mustajbašić.

On je ocijenio da je posebno poražavajuće kada se uzme u obzir način na koji Vlada raspolaže budžetskim sredstvima.

– Dok se građanima koji su pretrpjeli štetu uskraćuje pomoć, Vlada bez problema troši više od osam miliona eura na službena putovanja, preko četiri miliona na dnevnice i preko milion eura na ručkove i večere. Dakle, novca očigledno ima – ali ne za građane koji su izgubili imovinu – istakao je Mustajbašić.

apEl pREMiJERU

Dodao je da građani Bijelog Polja s pravom postavljaju pitanje - da li su oni manje važni od ostalih građana Crne Gore, s obzirom na to da je drugim opštinama sa sjevera Vlada uplatila pomoć u punom iznosu dok oni i dalje čekaju. – Čemu da se nadaju građani koji su prije nekoliko dana pretrpjeli štetu zbog jakog vjetra, kada i oni zbog poplava od prije dvije godine još čekaju na

pomoć. Zato pozivam Vladu i premijera Milojka Spajića da hitno obezbijedi i isplati cjelokupan iznos svim građanima Bijelog Polja koji su pretrpjeli štetu, kao što su to uradili za druge opštine na sjeveru – poručio je odbornik Mustajbašić.

KOMisiJa

Vlada je u februaru usvojila izvještaj o radu Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda. U njemu je navedeno da je od formiranja 1. decembra 2023. do kraja 2024. godine donijela 1.162 odluke. Realizovane su 1.082, a 80 nije zbog neispravnih žiro- računa koje su dostavile opštinske komisije ili pojedinci. Po tom osnovu je iz budžeta Crne Gore isplaćeno 378.776. eura, a prosječan iznos naknade je 350 eura.

Komisija je održala sedam sjednica na kojima je razmatran i značajan broj zahtjeva iz 2023. godine, u kojoj su elementarne nepogode zadesile opštine Bijelo Polje, Kolašin, Rožaje, Nikšić i dr. i po nekoliko puta. Međutim, komisija je prve odluke donijela tek u aprilu 2024. godine, po kojima je ukupno isplaćeno 117.300 eura po osnovu realizacije 198 odluka.

Komisija je od avgusta do decembra 2024. godine, održala pet sjednica na kojima je razmotreno oko 1.500 zahtjeva, među kojima i za štetu nastalu tokom 2023.godine. B.ČOKOViĆ

KOLAŠIN: SMŠ ,,Braća Selić“ uručena donacija COK-a

ŠKOLA

Dobili sto za tekbol, lopte, dresove...

KOLAŠIN – Srednja mješovita škola ,,Braća Selić“ dobila je sto za tekbol (kombinacija fudbala i stonog tenisa), kao i lopte i dresove za košarku, odbojku, rukomet, fudbal. Riječ je o donaciji Crnogorskog olimpijskog komiteta.

Predsjednik COK-a Dušan Simonović rekao je da će stolo-

ve za tekbol dobiti 19 škola na sjeveru Crne Gore. Na donaciji je zahvalio predsjednik Kolašina Petko Bakić. Direktorica SMŠ ,,Braća Selić“ Ana Golubović-Šćepanović istakla je da je donacija veoma značajna za tu ustanovu u situaciji kada škola nema svoju salu za fizičko vaspitanje. Zato je prva partija tekbola odigrana u holu zgrade. Dr. D.

BUDVA: MUP najavio otvaranje mobilne kancelarije

Zahtjevi za lična dokumenta mogu se predati u Petrovcu

BUDVA – Ministarstvo unutrašnjih poslova organizuje od 31. marta do 1. avgusta upravne dane u okviru kojih će u Petrovcu, u krugu Policijske stanice, biti u funkciji mobilna kancelarija Područne jedinice za građanska stanja i lične isprave Budva.

– Građani opštine Budva, mjesnih zajednica Petrovac i Sveti Stefan, poslodavci, predstavnici turističke privrede i druga zainteresovana javnost, u prilici su da na jednom mjestu, u mobilnoj kancelariji podnesu zahtjeve za izdavanje ličnih karata, pasoša, vozačkih dozvola, izvoda iz matičnih registara i uvjerenja, zahtjeve za izdavanje dozvola za boravak i rad stranaca, kao i zahtjeve za izdavanje isprave licima iz Ukrajine sa odobrenom privremenom zaštitom u Crnoj Gori – sapšteno je iz MUP-a. C.G.

BIJELO POLJE: Nova usluga Opštine Plaćanje poreza

BIJELO POLJE – Elektronsko plaćanje poreza na nepokretnosti dostupno je na internet sajtu Opštine. Pored veb-servisa koji omogućava uvid u poreska rješenja na nepokretnosti na teritoriji bjelopoljske opštine, od juče je moguće platiti taj porez, što građanima daje mogućnost da na brži i jednostavniji način, putem interneta i platnih kartica izmiruju svoje obaveze.

Korisnicima je na sajtu dostupan baner za plaćanje poreza na nepokretnosti, na crnogorskom i engleskom jeziku, a plaćanje se obavlja putem Visa i Master kartica. Servis elektronskog plaćanja posebno je značajan za poreske obveznike koji žive u inostranstvu, a imaju nepokretnosti na teritoriji opštine Bijelo Polje, koji usljed fizičke udaljenosti nijesu u mogućnosti da lično dođu, preuzmu rješenja i izmire svoje obaveze. B.Č.

Damir Mustajbašić

NEMA SALU: Partija tekbola

CETINJE: Većina javnih objekata nije prilagođena licima koja imaju problem sa kretanjem

Osobe sa invaliditetom samo u pet institucija mogu ući samostalno

CETINJE – Prilazne rampe za osobe sa invaliditetom u prijestonici za sada ima svega pet institucija. Kako nam je kazao predsjednik Udruženja osoba sa invaliditetom na Cetinju Dejan Tmušić, riječ je o Bolnici „Danilo Prvi“, Autobuskoj stanici, Biznis centru, Studentskom domu i Gradskoj kafani.

Tako su onima koji imaju problem sa pokretljivošću nedostupne Gimnazija, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Fakultet dramskih umjetnosti, Muzička akademija, zatim banke i Pošta, Ljetnja pozornica, Etnografski muzej, Muzej kralja Nikole...

TROTOARI

Kako navodi Tmušić, javne površine sada imaju oborene trotoare.

– Nemamo tzv. pametne semafore, odnosno semafore koji zvučnim signalima ukazuju slijepim i slabovidim osobama na promjenu svjetla na semaforu, mada smo mi podnijeli inicijativu za izradu ,,pametnih“ semafora. Takođe smo uputili inicijativu za postavljanje taktilnih traka u gradskom jezgru – kaže Tmušić istovremeno izražavajući pesimizam da će nešto od toga biti realizovano u skorije vrijeme. S druge strane, Tmušić naglašava da je primjetan veći broj parking mjesta za osobe sa invaliditetom.

OSI su pristupačni Bolnica „Danilo Prvi“, Autobuska stanica, Biznis centar, Studentski dom i Gradska kafana. Sa druge strane, nedostupni su im objekti Gimnazije, Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Fakultet dramskih umjetnosti, Muzička akademija, zatim banke i Pošta, Ljetnja pozornica, Etnografski muzej, Muzej kralja Nikole...

htjevima, i preko koje bismo mogli odrediti ciljeve za svaku kalendarsku godinu. Obaveza lokalne samouprave bila bi da kvartalno organizuje sastanke, na kojim bismo analizirali stepen ostvarenih prava, a tu bi spadala i pristupačnost, za OSI temeljno pravo, koje je neophodan uslov za ostvarivanje drugih garantovanih prava – poručuje Tmušić.

Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. godine predviđeno je da svi objekti sagrađeni prije 2008. moraju biti rekonstruisani u roku od pet godina, kako bi bili pristupačni osobama sa invaliditetom

moraju biti rekonstruisani u roku od pet godina, kako bi bili pristupačni osobama sa invaliditetom.

Kada je riječ o lokalnoj upravi, u zgradi Prijestonice postoji rampa za kolica osoba sa invaliditetom.

ZAKON

– Treba nam takva institucija, ali koja bi bila osmišljena prema našim potrebama i za-

– Komunalna policija vrlo rigorozno i neselektivno sprovodi kaznenu politiku za one koji se parkiraju na mjesta namijenjena vozilima populacije osoba sa invaliditetom, i to daje rezultate – kaže Tmušić. U cilju rješavanja problema pristupnih rampi za OSI, ali i drugih, brojnih za njih, životnih problema Tmušić smatra da je neophodno otvaranje kancelarije za zaštitu i jednakost osoba sa invaliditetom.

Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. godine predviđeno je da svi objekti sagrađeni prije 2008,

Prema podacima Monstata, na Cetinju žive 1.472 osobe (10,6 odsto stanovništva) sa najmanje jednom smetnjom/preprekom u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, dok status lica sa invaliditetom, odnosno rješenje u vezi sa invaliditetom koje je izdala neka od nadležnih institucija ima 821 osoba (5,66). J.Đ. – P.

U vodiču ,,Pristupačnost objekata u saobraćajnoj infrastrukturi u Crnoj Gori“, koji je objavljen prošle godine navedeno je da Autobuska stanica na Cetinju pruža relativno dobar pristup osobama s invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti, ali je potrebno implementirati izmjene i dopune kako bi se potpuno uskladio sa propisima. Licima sa oštećenjem vida su omogućena pomagala koja služe za orijentaciju i kretanje od ulaza do prijemnog šaltera. Taktilna staza je pravilno postavljena. Sve hodne površine u objektu su u istom nivou. Postoji toalet namijenjen osobama sa invaliditetom (bez natkrivenog prolaza od objekta do toaleta). U čekaonici su obilježena mjesta za osobe sa invaliditetom i obezbijeđeno jedno parking mjesto. Obilježen je prioritetni šalter koji je odgovarajuće visine. U vodiču su date preporuke: Razmotriti opciju jednokrilnih vrata širine od 110 cm, otvaranja ka vani, kako bi se olakšao pristup svim posjetiocima i usklađivanje sa propisima, omogućiti prolazak ka peronima adekvatne širine za osobe koje koriste invalidska kolica i druga pomagala za kretanje, dopuniti taktilnu traku do svakog perona kako bi se olakšala orijentacija osobama s oštećenjem vida. Preporučeno je postavljanje grafičke oznake u objektu radi dodatne navigacije i olakšanja snalaženja posjetiocima.

BERANE: Program unapređenja obrazovanja

TIVAT – JP Vodovod i kanalizacija Tivat obavještava korisnike da su obilne padavine izazvale zamućenje vode na lokalnim izvorima pa je treba prokuvati prije upotrebe.

– Iz tog razloga preporučuje se da stanovništvo, a naročito djeca, trudnice, stari i stanovništvo sa oslabljenim imunim sistemom prokuvavaju vodu prije upotrebe ili koriste druge bezbjedne -alternative izvore vodosnabdijevanja (flašira-

na voda i slično). Više uputstva o korišćenju ovakve vode može se naći na sajtu Instituta za javno zdravlje Crne Gore – navedeno je u saopštenju. Iz tivatskog vodovoda podsjećaju da od utorka ne dobijaju vodu iz Regionalnog vodovoda zbog ponovnog oštećenja cjevovoda. Usljed izvođenja radova – izgradnje bulevara Jaz – Tivat od janura je pet puta došlo do prekida snabdijevanja vodom iz regionalnog vodovodnog sistema. C. G.

BERANE – Radovi u Srednjoj stručnoj školi u Beranama ukupne vrijednosti 650.468 eura bez PDV-a u završnoj su fazi – saopšteno je iz Ministarstva prosvjete i nauke.

Projektom je predviđena zamjena svih podnih obloga, unutrašnje bravarije, dijela spoljašnje stolarije, instalacije vodovoda i kanalizacije kao i svih sanitarnih elemenata u toaletima koji se renoviraju, kompletna električna instalacija osvjetljenja, kao i instalacije opšte potrošnje u prosto-

rijama koje se reorganizuju. U narednom periodu je na južnoj fasadi objekta planirana izgradnja lifta koji će omogućiti komunikaciju u objektu licima sa invaliditetom. Radovi se sprovode u okviru projekta ,,Program unapređenja crnogorskog obrazovanja“ koji je vrijedan skoro 75 miliona, a koji sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija sa Evropskom investicionom bankom (EIB). Osim beranske, u toku je adaptacija još osam srednjih stručnih škola ukupne vrijednosti 5.938.700 eura bez PDV-a. C.G.

NIJE PRISTUPAČAN ZA OSI: Dvorac kralja Nikole

Dejan Tmušić

Otvaranje 80. tradicionalne izložbe ULUCG-a

Za jubilej 105 djela

PODGORICA - Jubilarna, 80. tradicionalna izložba radova članova Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore biće otvorena večeras u 19 sati u Umjetničkom paviljonu.

Izložbu će otvoriti v.d. generalne direktorice za kulturno-umjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture i medija Jelena Jovanović-Nikolić, istoričarka umjetnosti Milica Bezmarević i predsjednica ULUCG-a Svetlana Dragojević

Ova značajna izložba obilježava osam decenija postojanja i posvećenosti umjetnosti, predstavljajući presjek savremenog crnogorskog likovnog stvaralaštva. Publika će biti u prilici da pogleda 105 djela. Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore je osnovano 24. marta 1946. godine na Cetinju. A. Đ.

Crnogorski teatri obilježavaju

Svjetski dan pozorišta

PODGORICA – Crnogorsko narodno pozorište (CNP) obilježiće danas, 27. marta, Svjetski dan pozorišta promocijom drame „Princeza Ksenija od Crne Gore“, autorke Radmile Vojvodić, u pres-sali u 12 sati, a potom i izvođenjem istoimene predstave na Velikoj sceni u 20 sati.

Na promociji, osim autorke, govoriće direktor CNP-a Ilija Subotić, prvakinja drame nacionalnog teatra Varja Đukić, pozorišni kritičar i prof. FDU Beograd dr Ivan Medenica i urednik izdanja, producent i prof. FDU Cetinje Janko Ljumović

Gradsko pozorište iz Podgorice obilježiće Svjetski dan pozorišta izvođenjem predstave „Natpop Kojović“, po tekstu i u režiji Vide Ognjenović, večeras u 20 sati, u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“.

U Kraljevskom pozorištu Zetski dom, večeras u 20 sati, biće izvedena predstva „Led“ Radoša Bajića, u režiji Aleksandra Kojića, u okviru manifestacije „Dani nezavisne scene 2025“. Nikšićko pozorište obilježiće, u 20 sati, Svjetski dan pozorišta predstavom „Kneginja“ Jelene Kajgo, u režiji Slađane Vujović

U Centru za kulturu u Danilovgradu, povodom Svjetskog dana pozorišta, večeras će, u 20 sati, glumci Dramskog studija „Prazan prostor“ Danica Rajković i Slaviša Grubiša izvesti predstavu „Next“ po adaptaciji teksta „Sljedeći“ Terensa Meknila Prije početka svake predstave, glumci će pročitati poruku koju je za Svjetski dan pozorišta ove godine uputio istaknuti grčki autor i pozorišni reditelj Teodoros Terzopulos – Može li pozorište da odgovori na poziv u pomoć koje naše doba šalje u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, ukopanih u privatnost koja ih guši? U svijetu robotizovanih života unutar totalitarnog sistema kontrole i represije koji obuhvata svaki aspekt naše stvarnosti? Da li je pozorištu stalo do ekološkog uništenja, globalnog zagrijevanja, masovnog gubitka biodiverziteta, zagađenja okeana, topljenja glečera, šumskih požara i ekstremnih vremenskih nepogoda? Može li pozorište da postane aktivan dio ekosistema? Pozorište već godinama svjedoči uticaju čovjeka na planetu, ali ne nalazi način da se suoči sa ovim problemom... –poručio je Terzopulos.

R. K.

Glumica Anđela Marunović za Pobjedu najavljuje večerašnje igranje „Ženomrzačke priče“ u Bijelom Polju

Branim ideju o boljem

PODGORICA – Svjetski dan pozorišta u Bijelom Polju danas će biti obilježen autorskom predstavom „Ženomrzačke priče“ Anđele Marunović, u 20 sati, na sceni Centra za kulturu. Radi se o master predstavi mlade crnogorske glumice, pod mentorstvom prof. Dubravke Drakić. Predstava je nastala u produkciji FDU sa Cetinja i CZK iz Tivta.

„Ženomrzačke priče“ naziv je prozne knjige američke književnice Patriše Hajsmit, koja kroz 17 kratkih priča preispituje patologije patrijarhata i različite oblike mizoginije, od suptilnih psiholoških igara do otvorenog prezira i nasilja prema ženama. Marunović je odabrala četiri priče (,,Perfekcionista“, ,,Puritanka“, ,,Odgajivačica“ i ,,Plesačica“) koje je donijela na scenu, kombinujući glumu, pokret i ples. Marunović za Pobjedu govori o najbitnijim aspektima ovog slojevitog komada.

POBJEDA: Zbog čega ste se odlučili da baš zbirku kratkih priča ,,Ženomrzačke priče“ Patriše Hajsmit uzmete kao osnovu praktičnog dijela ispita svog master rada i kako ona korespondira sa savremenim crnogorskim društvom?

MARUNOVIĆ: U vremenu u kojem se teatar sve više bavi temama društvene kritike, političkog angažmana i ekstremnih ljudskih iskustava, glumci su često suočeni sa zadatkom da pronađu adekvatan izvođački jezik koji može odgovoriti na složenost savremenog dramskog izraza. ,,Ženomrzačke priče“ nije dramski tekst već zbirka priča od kojih sam odabrala četiri najplodnije za igru i autentičnu

Vrijednost žene u Crnoj Gori ogleda se u količini žrtve koju podnosi za svoju okolinu. Mizoginija kod Hajsmitove nije uvijek ekstremna ili očigledna – ona je suptilna, prisutna u svakodnevnim odnosima, što odražava način na koji se žene i dalje suočavaju sa potcjenjivanjem, kontrolom i nametnutim osjećajem krivice – istakla je Marunović

karakterizaciju. Odabir pomenutog materijala bio je glavni motiv za upuštanje u istraživanje tri modela igre (dramski, poetski i epski).

Apsolutno korespondira sa crnogorskim društvom. Vrijednost žene u Crnoj Gori se ogleda u količini žrtve koju podnosi za svoju okolinu. Mizoginija kod Hajsmitove nije uvijek ekstremna ili očigledna – ona je suptilna, prisutna u svakodnevnim odnosima, što odražava način na koji se žene i dalje suočavaju sa potcjenjivanjem, kontrolom i na-

metnutim osjećajem krivice.

POBJEDA: Kojim ste se sve kriterijumima vodili kada ste, od 17 priča zastupljenih u knjizi, selektovali četiri koje su postale dio Vaše predstave?

MARUNOVIĆ: Vodila sam računa o tome da budu četiri karaktera sa najmanje sličnosti da bih sebi ispunila zadovoljstvo raznolike glumačke igre i probijanja sopstvenih granica, stvarajući uloge koje su daleko od moje prirode. Pored toga, upravo te četiri priče su za mene bile granične, fas-

cinantne i uznemirujuće, ali u početku nijesam razumjela zbog čega, kada su upravo one te koje su kao pojave najviše zastupljene u našem društvu. To mi je bio znak da je mizoginija tema kojom još uvijek odbijamo kvalitetno da se bavimo.

POBJEDA: U predstavi tumačite četiri različita ženska karaktera, kombinujući glumu, pokret i ples. Koliko je to za Vas, kao mladu glumicu, bilo izazovno?

MARUNOVIĆ: To je bila moja svjesna odluka da uđem u

PODGORICA – Samostalna izložba slika Mira Šukovića, umjetnika iz Kolašina, biće otvorena večeras u 20 sati, u Gradskoj galeriji u Kotoru.

- Kada promišlja svoju sliku, Šuković se kreće u krajnostima, a o njima se može najdublje razmišljati i one su najzahvalnije za likovno ostvarenje. Otuda toliko drame, oporosti i snage u ovom opusu, osobina koje sve više nestaju iz mlake, komercijalizovane i sladunjave aktuelne umjetnosti okrenute kiču i ilustrativnosti - zapisao je, između ostalog, Dejan Đorić o Šukovićevom likovnom izrazu. Izložbu će otvoriti galerista Milenko Premović Dr. D.

PODGORICA - „The Alto Knights“, kriminalistički triler u kojem se sukobljavaju dva Roberta de Nira, dao je gledaocima ponudu koju su lako odbili, piše portal Verajeti.

Film studija „Vorner Bros“ doživio je fijasko već tokom prvog vikenda, zaradivši svega 3,2 miliona dolara na domaćem bioskopskom tržištu - jedan od najgorih početaka za film velike produkcije. „The Alto Knights“ je podbacio i u inostranstvu, sa zaradom od 1,8 miliona dolara, što ukupno čini skromnih 5,1 milion dolara na globalnom nivou. Sa budžetom većim od

45 miliona dolara, i to bez uračunatih troškova marketinga, „The Alto Knights“ već se svrstava među najveće promašaje godine. Ipak, analitičari blagajne nijesu naročito iznenađeni ovakvim razvojem situacije. Smatra se da „The Alto Knights“ pripada žanru mafijaških filmova koji je već decenijama „na dnu mora“. Kritičari su dodatno potopili film, dodijelivši mu niskih 37 odsto na sajtu „Rotten Tomatoes“. Publika, odnosno mali broj onih koji su film ipak pogledali, bila je nešto više blagonaka, ocijenivši ga ocjenom „B“ u „CinemaScore“ anketi nakon gledanja. Ipak, ovakve podijeljene ocjene ne obećavaju dobru usmenu preporuku. - Ovakva vrsta kriminalističke priče već godinama nije u modi. Trenutni slabi uslovi na tržištu bioskopa samo dodatno otežavaju situaciju – ka-

Robert de Niro u jednoj od uloga u filmu „The Alto

zao je Dejvid A Gros, koji vodi savjetodavnu filmsku firmu „FranchiseRe“. Film je režirao Bari Levinson , poznat po ostvarenjima „Wag the Dog“ i „Rain Man“, a scenario je napisao

IGRAĆE ČETIRI KARAKTERA SA NAJMANJE SLIČNOSTI:

Anđela Marunović u predstavi „Ženomrzačke priče“

Loš početak u bioskopima filma „The Alto Knights“ u kojem Robert de Niro igra dvostruku ulogu

Knights“

boljem sjutra

Humor može biti opasniji od bilo kojeg drugog sredstva

POBJEDA: Na koji način ,,Ženomrzačke priče“ kombinuju grotesku, humor i kritiku patrijarhalnih obrazaca u društvu?

MARUNOVIĆ: Kritika se u predstavi izražava kroz elemente političkog teatra – ponavljanjem postupaka koji označavaju alarme mizoginog ponašanja, razmjenu sa muzikom koja ne prati radnju pasivno, već je aktivno oblikuje, probijanjem četvrtog zida, gdje publika nije samo posmatrač, već i saučesnik u prepoznavanju društvenih normi koje preispitujemo. Humor može biti opasniji od bilo kojeg drugog sredstva, u ovom slučaju nastaje iz banalnosti problema s kojima se žene suočavaju – naizgled jednostavnih situacija koje, zbog duboko ukorijenjenih uvjerenja, prerastaju u ozbiljne lične i društvene patologije. Groteska proizlazi iz izraženog apsurda priča – jer ono što bi trebalo da bude ekstremno ili nevjerovatno, u stvari je samo blago naglašena verzija stvarnosti u kojoj živimo.

proces koji će istovremeno biti iscrpljujući i surov, ali i uzbudljiv i oslobađajući. Svaka uloga zahtijevala je drugačiji ritam, fizičku transformaciju i potpuno novi unutrašnji sklop, a sve to bez mogućnosti da se sakrijem iza kulisa, s obzirom na to da sam sve vrijeme na sceni. Ovo je moja master predstava, da nije bilo izazovno bilo bi pogrešno i zato sam dala sebi slobodu da uživam u rizikovanju.

POBJEDA: Igrali ste u predstavi ,,Ja sam ona koja nisam“ po tekstu Mata Matišića, u režiji Vita Taufera. U pitanju je drama o tri žene različitih generacija, koje su prihvatile da igraju uloge koje se od njih očekuju u životu. Koliko ta predstava ima zajedničkog sa ,,Ženomrzačkim pričama“?

MARUNOVIĆ: Glavna sličnost je borba protiv patrijarhalnog društva, ali su ulogama

i pristupima potpuno različite – jedna je fokusirana na snalaženje u muškom svijetu, a druga na unutrašnje psihološke traume koje mizoginija izaziva. U predstavi ,,Ja sam ona koja nisam“ protagonistkinje odbijaju ulogu žrtve, što ih takođe dovodi do tragičnih ishoda, dok u ,,Ženomrzačkim pričama“ one postoje unutar sistema koji ih neprekidno potčinjava.

POBJEDA: Može li teatar biti djelotvoran alat za društvene promjene, posebno u borbi protiv rodnih stereotipa?

MARUNOVIĆ: Teatar je sam po sebi moćan alat, i za mene, kao glumicu, misija je jasna –branim ideju o boljem sjutra. Međutim, kada su radikalne promjene u pitanju, moraju postojati mehanizmi u zajednici koji podstiču promjenu kolektivne svijesti. A. RADOVIĆ

manje publike

Nikolas Pileđi — najpoznatiji po radu kao scenarista i producent na filmovima „Goodfellas“, „Casino“ i „The Irishman“. U filmu Robert de Niro tumači Frenka Kostela i Vita Đenovezea, prijatelje iz djetinjstva koji su postali dva najozloglašenija šefa organizovanog kriminala u Njujorku. Za film poput „The Alto Knights“, koji se već suočava sa ozbiljnim preprekama u današnjem bioskopskom pejzažu, jedina šansa za uspjeh bili bi sjajni osvrti kritike ili potencijalne nagrade. Međutim, kritičari nijesu bili naklonjeni. Nekolicina ih je istakla da je odluka da Robert de Niro glumi sam protiv sebe bila nepotrebno zbunju-

juća. Majkl O’Salivan iz Vašington posta opisao je taj potez kao „ne samo nepotreban, već i krajnje ometajući“. („To navodi na pitanje: zašto“, napisao je u svojoj recenziji), dok je Džastin Čang iz Njujorkera jednostavno nazvao dvostruku ulogu „čudnim trikom“. Studio „Varner Bros“ je vjerovao da bi „The Alto Knights“ mogao da bude još jedan u nizu voljenih mafijaških filmova Roberta de Nira, od k ojih su neki, poput „Goodfellas“ i „Mean Streets“, takođe bili „Vorner Bros“ produkcije. Za De Nira, „The Alto Knights“ je predstavljao povratak žanru koji ga je učinio zvijezdom. R. K.

Knjiga „Arheološki lokaliteti Danilovgrada“ predstavljena u Danilovgradu

PODGORICA – Knjiga

„Arheološki lokaliteti Danilovgrada – od praistorije do poznog srednjeg vijeka“ konzervatora mr Boška Ikovića promovisana je u Zavičajnom muzeju u Danilovgradu, u organizaciji Matice crnogorske Ogranak Danilovgrad.

Iković je zahvalio bivšem direktoru Zavičajnog muzeja Danilovgrad Momčilu Šaletiću, koji ga je uveo i vodio kroz profesionalnu karijeru i dodao da je oduvijek bio fasciniran teritorijom opštine Danilovgrad.

- Teško je bilo što izdvojiti, ali ističe se Gradina martinićka kao nezaobilazna karika u istorijskom lancu od ilirske države, preko Prevalisa, ranosrednjovjekovne Duklje, Zete do naše savremene Crne Gore. Činjenica je da je na Martinićkoj gradini u jednom periodu bio centar ranosrednjovjekovne dukljanske države, da je na tom prostoru bilo obavljano krunisanje prvih slovenskih kraljeva, tako da je prostor Danilovgrada i tada bio neka vrsta centralne prijestonice - rekao je Iković. Veselin Popović , u ime Ogranka Danilovgrad kazao je da knjiga ima za cilj klasifikaciju arheoloških nalazišta i preglednu prezentaciju njihovog približavanja maučnoj, stručnoj i laičkoj javnosti. Urednik izdanja, generalni sekretar Matice crnogorske

Praznik za struku

Ivan Ivanović kazao je da je Boško Iković u knjizi obradio arheološka nalazišta i lokalitete danilovgradske opštine do poznog srednjeg vijeka, dajući nam mogućnost da ih pregledno i slikovito sagledamo. Italijanska arheološkinja Lučia Alberti je istakla da je teritorija Danilovgrada koju pokriva knjiga Boška Ikovića predivna sa pejzažnog aspekta.

- Drevni narodi su na ovoj teritoriji tražili resurse, potrebna im je bila voda, plodno zemljište, teritorija za ispašu i mjesto gdje će loviti. Još jedan aspekt je ljepota. Ne smijemo zaboraviti da antički narodi nijesu bili mnogo drugačiji

od nas. Osim resursa koje sam pomenula, oni su sigurno težili i za estetskim momentom, privlačila ih je ta netaknuta ljepota i uživali su u njoj. Prije pojavljivanja ove studije ovo je bila nepoznata zemlja; znalo se da je bilo nalazišta iz praistorijskog perioda, srednjovjekovnog i rimskog perioda, ali ukupno gledano – nije se mnogo znalo o tome - rekla je Alberti. Istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica, koja je bila i stručna konsultantkinja tokom rada na knjizi, istakla je da je objavljivanje Ikovićeve studije praznik za struku, budući da je malo publikovanih knjiga na temu antike, kasne

Nikada nije podlegao uticajima trendova

PODGORICA – Posthumna izložba slika i crteža „Duboki vid“ Žarka Bjelice otvorena je u Galeriji ,,Josip Bepo Benković“. Ćerka umjetnika Jelena Bjelica rekla je da je porodica željela da pokloni ovoj galeriji neki Žarkov rad i odabrala je crtež „Riba u noćnom ribolovu“ .

– Otac je, nažalost, otišao, ali njegova djela žive zauvijek, a mi, njegovi potomci, tu smo da se postaramo da njegova umjetnost bude prisutna i nakon njegove smrti. Tata je bio umjetnik čija djela nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Spe-

cifičan u svom izrazu i tehnikama, svoj i neko ko nikada nije podlegao uticajima trendova i masovne umjetnosti. Ono što možete ovdje da vidite došlo je duboko iz njega samog, utemeljeno isključivo na njegovom viđenju svijeta – istakla je Bjelica, prenosi RTHN. Ona je naglasila da ono što je možda najkarakterističnije za njegovu umjetnost je to da njegovo djelo ostavlja prostora posmatraču da ga interpretira i doživi na sopstveni način, čime njegova djela dobijaju posebnu vrijednost, jer za svakog od nas imaju posebno značenje i ostavljaju utisak koji traje. Izložbom je nastavljena sa-

radnja hercegnovske Galerije „Josip Bepo Benković“ i Muzeja „Mirko Komnenović“ i Galerije i muzeja iz Nikšića.

Direktorica Muzeja u Nikšiću Vesna Todorović podsjetila je da je Bjelica iza sebe ostavio bogato, zanimljivo i još nedovoljno pokazano i proučeno i od strane likovne kritike vrednovano umjetničko djelo širokog spektra.

- Imao je više od 50 samostalnih i kolektivnih izložbi, a ova izložba u Herceg Novom je druga posthumna. Naš zadatak kao njegovih sugrađana i kao ustanove koja se bavi visokom kulturom je da njegovo djelo čuvamo i promovišemo – rekla je Todorović, prenosi RTHN.

Žarko Bjelica rođen je 1951 godine u Nikšiću, a preminuo je 2022. godine u Beogradu. Nakon završetka Pedagoške akademije u rodnom gradu, diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Oktobarsku nagradu grada Beograda za naučni i stručni rad dobio je 1976. U Beogradu je i magistrirao 1980. godine. Bio je član čuvene likovne grupe ,,Generacija 9“. A. Đ.

antike i ranog srednjeg vijeka, te da su razlozi za to institucionalni.

- Crna Gora je jedina država sa prostora bivše Jugoslavije koja na državnom Univerzitetu ne školuje istoričare umjetnosti, arheologe, etnologe, mi nemamo ozbiljne institute koji se bave arheološkim istraživanjima, istorijom umjetnosti, nemamo ozbiljne časopise, nemamo biblioteke u kojima možemo doći do savremenih izdanja, i sva pregnuća koja se odnose na ove ranije periode su zaista rezultat velikog i posvećenog rada. I takva je knjiga koju predstavljamo - rekla je Koprivica. A. Đ.

„Magična

Crna Gora“ u Biblioteci

Naslovnica monografije

PODGORICA – Monografija „Magična Crna Gora“, autora Svena Meneslanda, biće predstavljena večeras u 19 sati u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“.

O knjizi će, pored autora, govoriti prof. dr Dragica Žugić, prevoditeljka i akademik Dragan Vukčević, osnivač izdavačke kuće CID.

- Ova jedinstvena monografija pruža uvid u Crnu Goru kroz zapise stranih putopisaca, umjetnika i diplomata, osvjetljavajući njenu bogatu kulturu, tradiciju i prirodne ljepote – od veličanstvenih pejzaža Durmitora i Boke Kotorske do autentičnih narodnih običaja i herojske borbe za slobodu –navode iz Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“. R. K.

Sa predstavljanja knjige u Danilovgradu

Matica

Posthumna izložba djela Žarka Bjelice otvorena u Herceg Novom

Djela Žarka Bjelice u Herceg Novom

rt H n

Državno preduzeće Aerodromi Crne Gore odredilo se povodom inicijative taksi udruženja iz Zete

Ne namjeravaju da povećavaju broj taksi prevoznika

Prioritet je iznalaženje prelaznog rješenja za širenje putničkog terminala i proširenje komercijalnog parkinga jer broj putnika raste...

Podsjećamo da je Aerodrom Podgorica, zahvaljujući naporima Ministarstva saobraćaja, autobusima povezan sa centrom glavnog grada s jedne, i Sutomorem, Barom i Ulcinjem s druge strane. Redovne autobuske linije koje održavaju tri prevoznika, posebno će dobiti na značaju tokom ljetnje sezone kada će u Podgorici biti aktivno više od 45 ruta – poručuju iz Aerodroma Crne Gore

Odgovarajući na pitanja Pobjede, iz državnog preduzeća Aerodromi Crne Gore saopštili su da u ovom trenutku, a imajući u vidu ograničene infrastrukturne kapacitete Aerodroma Podgorica, ne planiraju širenje pozicija za taksi prevoznike. Navode kako im je prioritet nalaženje prelaznog rješenja za šire-

nje putničkog terminala i proširenje komercijalnog parkinga.

ZAHTJEVI

Ovo je istovremeno i odgovor na zahtjev taksi prevoznika iz Zete, koji su im se obratili prethodne sedmice sa zahtjevom da se što prije riješi pitanje taksi prevoza sa Aerodroma Podgorica. Oni su, naime, stava da je

Glavni grad raspisao je juče javni poziv za podršku podstanarima.

Pravo na naknadu dijela troškova zakupnine imaju podstanari sa prebivalištem u Podgorici.

- Visina naknade dijela troškova zakupnine iznosi 100 eura mjesečno. Komisija će, na osnovu dobijenih podataka, utvrditi konačnu rang-listu, a nakon sprovedene procedure pristupiće se potpisivanju ugovora o naknadi dije-

neophodno povećati broj mjesta koja su rezervisana za regularne taksi prevoznike da bi aerodrom uvijek imao dovoljno vozila koja bi prevozila putnike. Smatraju da bi trebalo povećati broja mjesta za taksiste, sa predviđenih 24 na 50. Taksisti iz Zete smatraju i da taksi prevoz na aerodromu u Golubovcima treba urediti bez tendera, izdavanjem parkinga za zainte-

resovane vozače iz opštine Zeta. Ideja je, prema njihovim riječima, da svi taksisti koji žele da obavljaju prevoz putnika sa Aerodroma, to mogu da učine tako što će plaćati dnevne ili mjesečne karte za parking mjesto ispred Aerodroma Podgorica. Oni smatraju da bi taj model (kupovina dnevne ili mjesečne parking karte), koji je prisutan na primjer na beogradskom i dubrovačkom aerodromu, bio adekvatno rješenje za ovaj problem i u Crnoj Gori, navodeći da bi na taj način Aerodromi Crne Gore uvežali godišnji prihod od taksi prevoznika za više od 100.000 eura.

PLANOVI

Naglašavajući da je Vlada Crne Gore osnivač i vlasnik Aerodroma Crne Gore, iz tog državnog preduzeća navode da imovinom koja im je data na upravljanje upravljaju na osnovu Zakona o državnoj imovini i pratećom uredbom. - Podsjećamo da na Aerodromu Podgorica postoje dvije taksi pozicije. Na jednoj je 14, a na drugoj 10 mjesta. Ove pozicije izdajemo na osnovu javnih poziva i pratećih zakonskih pro-

Ko ima pravo na preuzimanje putnika

Komentarišući dilemu ko ima, a ko nema pravo da taksira u opštini Zeta, iz Aerodroma Crne Gore upućuju na Zakon o drumskom saobraćaju koji, kako navode, dosljedno primjenjuju.

- Njime je striktno propisano da se ,,auto-taksi prevoz obavlja na osnovu licence za auto-taksi prevoz koju izdaje nadležni organ lokalne uprave. Zabranjeno je auto-taksi prevozniku da vrši prijem putnika izvan teritorije jedinice lokalne samouprave koja je izdala licencu za auto-taksi prevoz...“ U tom smislu, taksi udruženja

pisa. Balans i izbjegavanje monopola postiže se tako što jedan taksi prevoznik ne može da zakupi sva 24 mjesta, već jednom, sa najboljom ponudom, pripadne 14 pozicija, a drugom, takođe sa najboljom ponudom, pripada ostalih 10. Svi registrovani privredni subjekti imaju mogućnost učešća na javnim pozivima, pa ni na koji način njihova prava nijesu uskraćena. Na osnovu javnog poziva, 14 taksi pozicija ranije ove godine izdato je u zakup prevozniku ,,Zeta taxi“ DOO, koji je ponudio cijenu od 4.805 eura i PDV na mjesečnom nivou i prostor za postavljanje dispečerskog pulta u zgradi Aerodroma Podgorica po cijeni od 300 eura i PDV – naveli su iz Aerodroma Crne Gore. Javni poziv za preostalih 10 pozicija, kako dodaju, raspisan je ponovo i otvaranje ponuda se očekuje tokom aprila.

- Ukoliko ni taj poziv ne bude uspješno okončan, ACG će, upravo radi širenja ponude i opcija koje su putnicima na raspolaganju, razmotriti zakonsku mogućnost raspisivanja javnog poziva za limoservis – poručuju iz Aerodroma.

Glavni grad raspisao javni poziv za podršku podstanarima

van Zete nemaju pravo da preuzimaju putnike ispred Aerodroma Podgorica. Kao kompanija, iako je izlišno to napominjati, nijesmo nadležni ni da usvajamo ni da mijenjamo zakone već da ih primjenjujemo – poručuju iz Aerodroma Crne Gore. Podsjećamo, nekoliko taksista iz Podgorice više puta se žalilo da su im nezakonito uskraćena prava preuzimanja putnika s Aerodroma Podgorica, navodeći kao svoj argument činjenicu da nije završen proces teritorijalnog razgraničenja opštine Zeta i glavnog grada.

Kažu da u ovom trenutku, imajući u vidu ograničene infrastrukturne kapacitete Aerodroma Podgorica, ne planiraju širenje pozicija za taksi prevozioce.

- Prioritet je iznalaženja prelaznog rješenja za širenje putničkog terminala i proširenje komercijalnog parkinga jer broj putnika raste, pa smo tokom 2024. godine samo na Aerodromu Podgorica opslužili blizu 1.800.000 putnika. Osim toga, podsjećamo da je Aerodrom Podgorica, zahvaljujući naporima Ministarstva saobraćaja, autobusima povezan sa centrom glavnog grada s jedne, i Sutomorem, Barom i Ulcinjem s druge strane. Redovne autobuske linije koje održavaju tri prevoznika, posebno će dobiti na značaju tokom ljetnje sezone kada će u Podgorici biti aktivno preko 45 ruta. Dodatno, Aerodrom Podgorica je izgradio pješačku stazu na dijelu svoje teritorije koja je namijenjena putnicima koji terminalu prilaze iz pravca željezničke stanice nadomak naše vazdušne luke – zaključuju iz Aerodroma Crne Gore. I. MITROVIĆ

ISKLJUČENJA STRUJE

la troškova zakupnine, kojim se uređuju međusobna prava i obaveze zakupca i Glavnog grada – saopšteno je iz Sekretarijata za socijalno staranje. Prijave na Javni poziv dostavljaju se 30 dana od dana njegovog objavljivanja. Detalji u vezi sa Javnim pozivom i obrazac prijave dostupni su na sajtu Glavnog grada (www.podgorica.me), a dodatne informa-

cije mogu se dobiti pozivom na brojeve telefona 020/447160 ili 020/447-165, kao i putem imejla anja.raskovic.varagic@podgorica.me Odlukom o budžetu Glavnog grada za ovu godinu, za naknadu dijela troškova zakupnine predviđen je iznos od 150.000 eura. Naknada dijela troškova zakupnine odobrava se na period od 12 mjeseci.

Visina naknade dijela troškova zakupnine iznosi 100 eura mjesečno. Sredstva za naknadu dijela troškova zakupnine isplaćuju se u tekućem mjesecu najkasnije do desetog za prethodni mjesec. Uz potrebnu dokumentaciju potrebno je priložiti i Ugovor o zakupu stana, odnosno porodične stambene zgrade ovjeren kod nadležnog organa. I. M.

Zbog planiranih radova na mreži śutra će bez napajanja električnom energijom ostati potrošači na sljedećim lokacijama: - od 7 do 15 sati: naselje oko pasarele na Zabjelu; Ratnih veterana i dio naselja na Kakarickoj gori iznad kasarne u Maslinama; - od 8 do 15: Raći, Ubalac, Momče, Kržanja, Ptikalj, Lokve, Brezovice, Stravče i Kastrat; dio Donjih Kokota; Veliše Popovića, Rusa Radulovića, Lička, Đure Daničića i Branka Deletića. H. P.

Aerodrom Podgorica

Zgrada Glavnog grada

Crnogorski fudbaleri otvorili kvali kacije za Mundijal sa dvije teške pobjede nad najlakšim rivalima u grupi

Zadovoljstvo i sumnja uoči najtežih ispita

PODGORICA – Tanka je linija između kritika koje bi opravdano bile upućene na račun crnogorske fudbalske reprezentacije da je ostalo 0:0 i transa u koji su izabranici Roberta Prosinečkog bacili publiku u Nikšiću i cijelu naciju golom u 96. minutu meča sa Farskim Ostrvima. „Sokoli“ su završili na pozitivnoj strani granice razočaranja i zadovoljstva sa završnicom koja je proslavljena kao da je kraj Bistrice u najmanju ruku pala Francuska – do prije tri dana potencijalni rival u kvalifikacionoj grupi L.

Na 100 muka, poslije 95 minuta tokom kojih se nije mogao probiti bedem sa sjevernoatlantskog arhipelaga, u posljednjoj sekundi meča drugog kola „sokoli“ su riješili vikinški rebus – pogodak Edvina Kuča u 96, nakon dobrog građenja i dva izblokirana šuta Nikole Krstovića, zadržao je Crnu Goru na maksimalnom učinku poslije martovskog početka ciklusa za odlazak na Mundijal 2026. – Uvijek je lijepo pobijediti u posljednjem minutu, iako bi bilo još ljepše da smo ih otvorili

na vrijeme i da se nijesmo napatili. Ali ne treba gledati pobjedi u zube, osvojili smo šest bodova, što smo i htjeli, u vrlo teškom ambijentu zbog svega što se izdešavalo u Crnoj Gori u posljednje vrijeme – rekao je kapiten Stevan Jovetić

TEREN NAS JE LIMITIRAO Naša selekcija je ostvarila cilj, ima šest bodova nakon duela sa Gibraltarom (3:1) i Farskim Ostrvima u Nikšiću (1:0), ali i ostavila utisak da igrom iz oba meča ne može da bude konkurentna Češkoj s kojom će igrati naredne dvije utakmice, te Hrvatskoj kao prvom favoritu grupe. Ako je morala 70 minuta da drhti hoće li pobijediti 196, pa da zubima i noktima iščupa trijumf nad 137. selekcijom svijeta, logično je zapitati se kako onako neuvjerljiva može da se nada „skalpu“ favorita koji će joj biti neophodan da bi bila u igri za SP. Jer kada se slegne uzbuđenje zbog nikšićkog slavljeničkog krešenda, na površinu će izaći brojni limiti koje su pokazali „sokoli“.

– Najteže je osvojiti unaprijed upisane bodove, svi misle da su Gibraltar i Farska Ostrva reprezentacije od prije 10 godina kada su primali po šest-sedam golova, a nije tako, naročito to važi za Farane. Svi napreduju, vidjeli su svi koliko je naš posljednji rival bio taktički dosljedan, nijednog trenutka nije iskakao iz sistema. Igrali su tvrdo, 5-4-1, nije bilo prostora, teren je bio očajan, sve je to otežavalo posao. Ali uspjeli smo u namjeri, vjerujem da ćemo u junu biti kompletniji, sa StefanomSavićem smo najmanje još 30 odsto bolji. Ima još igrača koji će se vratiti i pomoći nam – kazao je Jovetić. – Po onako teškom terenu nije moglo bolje da se igra. Bilo je baš teško probiti farski bedem. Znamo da moramo bolje i da moramo ispraviti greške jer rivali poput Češke to zahtijevaju – nadovezao se Driton Camaj, koji je ulaskom na poluvremenu dao dinamičniji ton igri Crne Gore protiv Farskih Ostrva i potvrdio da bi Prosinečki morao da ga koristi na lijevom krilu gdje je opasniji nego na suprotnoj strani.

Predsjednik Fife Đani Infantino uputio telegram saučešća povodom smrti Andrije Delibašića

Njegova zaostavština neće pasti u zaborav

Predsjednik Svjetske fudbalske federacije (FIFA) Đani Infantino uputio je Fudbalskom savezu Crne Gore telegram saučešća povodom smrti AndrijeDelibašića Naš nekadašnji reprezentativac preminuo je 19. marta u 44. godini poslije duge borbe s kancerom. - Poštovani predsjedniče, izražavam iskreno i duboko saučešće povodom odlaska bivšeg reprezentativca Andrije Delibašića. Nema riječi koje mogu da izraze žalost koju osjećamo zbog takvog gubitka. Tokom svoje reprezentativne karijere, Andrija Delibašić nastupao je za reprezentaciju Srbije i Crne Gore na olimpijskom fudbalskom turniru 2004, a nakon toga zabilježio 21 nastup za reprezentaciju Crne Gore u periodu od 2009. do 2013. godine. Na klupskom nivou, nakon početaka u FK Partizan iz Srbije, branio je boje različitih klubova širom Evrope, u Španiji, Portugalu i Grčkoj. Njegova zaostavština i trag koji je ostavio na terenu i van njega neće pasti u zaborav i bolno će nedostajati – naveo je Infantino.

- U ime međunarodne fudbalske zajednice, izražavam najdublje saučešće Fudbalskom savezu Crne Gore i porodici, prijateljima, saigračima i voljenima Andrije Delibašića. Sa vama smo u mislima. Nadamo se da će ova sjećanja i naši izrazi podrške donijeti barem malo mira i utjehe u ovom teškom trenutku – napisao je Infantino.

RASPORED

OTVORENA VRATA

Pobjeda „sokola“, pritom onakva – najslađa moguća, zaokružila je savršeni 25. mart za crnogorski fudbal. Omladinci su postali prva naša selekcija koja će igrati na Evropskom prvenstvu, a prethodno je mlada reprezentacija savladala BiH u prijateljskom meču.

– Nadam se da su omladinci otvorili vrata velikih takmičenja za još neke generacije, ali i za nas – istakao je Jovetić. Vrata će za „sokole“ ostati otvorena kakav god da bude rezultat meča u Plzenju 6. juna i zbog toga je za početak bilo krucijalno savladati dva tima iz slabijih šešira – pa makar i onako stresno.

– Vjerujem da možemo iznenaditi Češku u gostima u junu, a i bodom bismo bili zadovoljni, pa da ih napadnemo u septembru na našem terenu. Odgovara nam kad nas rival pritisne jer nam ostane više prostora, a imamo pojedince koji mogu vrlo dobro da igraju „1 na 1“. U kvalifikacijama za prethodni Euro nedostajala su nam tri boda, pa mož-

da sada ova dva protiv Farana dobijena u 96. budu odlučujuća makar za baraž jer siguran sam da ćemo se do posljednjeg kola boriti najmanje za drugo mjesto – izjavio je Nikola Krstović. Poslije sedam vezanih poraza u 2024. i negativnog rekorda, Crna Gora je vezala tri pobjede. Počelo je od Turske u Ligi nacija (3:1), nastavljeno u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. – Bolje i da igramo loše, samo kad se bodovi osvajaju. Svi su vidjeli kakav je bio teren, ali vratilo nam se za neke momente odranije kada nijesmo imali sreće. Izvanredna smo grupa, znamo da u igri nedostaju neke stvari, da imamo više vremena možda bi se bolje posložili, ali ni Real ne bi mogao lako da probije ovakav blok kakav su Farani postavili – mišljenja je Krstović.

MIRNOĆA I STRPLJENJE

Oba martovska meča naša selekcija počela je dobro, ali je brzo i stala. Protiv Gibraltara možda i zbog emotivne note koju je nosio duel zbog preranog odlaska Andrije Delibaši-

14. NOVEMBAR

17. NOVEMBAR

– Češka – Gibraltar 20.45 – Crna Gora – Hrvatska

ća, možda je i težak teren zaista doprinio da „sokoli“ ne odigraju kako su željeli. Činjenica je i da Farani za Crnu Goru ne mogu da budu totalni autsajderi, a zanimljivo je da su bili manje opasni od Gibraltara, koji pripada najnižem rangu. – Gibraltar nam je stvorio više šansi nego Farska Ostrva. Mislim da smo odigrali bolje drugi nego prvi meč. Imali smo dobre šanse, a svidjelo mi se što nijesmo odustajali i što smo zadržali mirnoću iako smo znali da bi bilo sve mnogo teže ukoliko ne pobijedimo. Nagrada je stigla u 96. minutu, idemo dalje – konstatovao je kapiten Jovetić. – Otvorili smo dobro meč, kontrolisali situaciju, stvarali šanse, ali i teren je uticao da završni pas ili udarac ne budu onakvi kakve smo željeli. Vjerovali smo i borili se do kraja, izašli visoko, na kraju smo nekako ugurali gol i zasluženo pobijedili. Ostvarili smo cilj, slijedi teži dio i jači rivali, ali najvažnije je da svi budemo spremni i kad je tako vjerujem da možemo da igramo sa svima – dodao je štoper Igor Vujačić N. KOSTIĆ

Radost naših najboljih fudbalera nakon velike pobjede u Nikšiću

Južnoameričke kvali kacije za Svjetsko prvenstvo 2026.

Argentina ponizila Brazil

PODGORICA – Fudbalska reprezentacija Argentine deklasirala je selekciju Brazila s rezultatom 4:1 u meču kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026.

Superderbi Južne Amerike po prvi put nakon 20 godina odigran je bez Lionela Mesija ili Nejmara na terenu. Na ,,Monumentalu“ se pitao

samo jedan tim – domaći, koji je po prvi put u istoriji kvalifikacija za SP ,,natjerao“ Brazil da završi meč sa četiri lopte u mreži. Argentina je i prije početka susreta matematički osigurala plasman na Mundijal, a onda to potvrdila poniženjem najvećeg rivala. Šampion svijeta poveo je već u četvrtom minutu. Strijelac je bio Hulijan Alvarez koji je

pored dvojice čuvara i pogodio mrežu. Već u 12. minutu bilo je 2:0, tada je Enco Fernandes ispratio odbijenu loptu na drugoj stativi i lako riješio situaciju u kojoj se vidjelo da je Brazil već tada bio na koljenima. Mateus Kunja je u 26. minutu smanjio zaostatak poslije greške Romera, ali je nada gostiju kratko potrajala. Desetak minuta kasnije je Fernandes

Poznato kakva nagrada slijedi osvajaču Svjetskog klupskog prvenstva

Pobjedniku 125 miliona dolara

PODGORICA – Pobjednik

Svjetskog klupskog prvenstva zaradiće do 125 miliona dolara, saopštila je Međunarodna fudbalska federacija (FIFA).

Fifa je potvrdila da nagradni fond Svjetskog klupskog prvenstva iznosi milijardu dolara, a juče je objavila raspodjelu navedene sume.

upisao asistenciju za Aleksisa Mekalistera, a on ,,bocnuo“ golmana za 3:1 na poluvremenu.

Argentina je stvarala šanse i u drugom dijelu susreta, ali je ,,samo“ jedan gol do kraja postigao Đulijano Simeone za konačnih 4:1. Osim duela Bolivije i Urugvaja, i u Čileu gdje je gostovao Ekvador završilo se bez golova. Kolumbija je zaboravila da pobjeđuje – 2:2, neočekivano efikasno u Barankilji, ali je Paragvaj odnio bod. Na sreću, „Los Kafeterosi“ imaju zalihe i prvog dijela kvalifikacija, pa neće strepjeti. Značajan bod za „Gvaranije“, gosti su se vratili iz minusa od dva gola (Dijaz i Duran su doveli domaće do prednosti) i preko Alonsa i Ensisa stigli do boda. Paragvajci su na diobi trećeg mjesta sa Urugvajom i Brazilom, Kolumbija kao šesta ima bod manje, ali pet više od Venecuele koja je u zoni baraža za Mundijal. „Vinotinto“ iz Venecuele su ponovo pokazali da igraju mnogo bolje kod kuće, zlata vrijedna pobjeda nad Peruom, a presudio je neuništivi Salomon Rondon sa penala. Rezultati: Argentina – Brazil 4:1, Bolivija – Urugvaj 0:0, Čile – Ekvador 0:0, Kolumbija –Paragvaj 2:2 i Venecuela – Peru 1:0.

Argentina se plasirala matematički sa 31 bodom, Ekvador ima 23, Urugvaj, Brazil, Paragvaj po 21, Kolumbija 20, Venecuela 15, Bolivija 14, Peru i Čile po 10.

Prvih šest idu direktno, sedmo mjesto vodi u interkontinentalni baraž. R. A.

Generacija za glavne

– Model distribucije nagrada na SP predstavlja do sada najveći nagradni fond za jedan turnir. Pobjednik bi mogao da zaradi do 125 miliona dolara – rekao je predsjednik FIFA Đani Infantino Britanski mediji podsjećaju da će pola nagradnog fonda dobiti učesnici klupskog SP kao fiksni – zagarantovan iznos. – Pored sredstava koja su obezbijeđena klubovima učesnicima, biće sproveden i program solidarnosti, sa ciljem da se dodatnih 250 miliona dolara preraspodijeli fudbalu širom svijeta. Sav prihod biće raspodijeljen klubovima, a Fifine rezerve, koje su na-

mijenjene razvoju fudbala u 211 članica, ostaće netaknute – dodao je Infantino.

Svjetsko klupsko prvenstvo će biti održano u SAD od 14. juna do 13. jula ove godine. R. A.

Zbog krivokletstva uhapšen nekadašnji tjelohranitelj Dijega Maradone

Klupko se odmotava

PODGORICA - Argentinski sud zadužen za suđenje u vezi sa smrću Dijega Maradone naredio je hapšenje bivšeg tjelohranitelja argentinske fudbalske zvijezde Hulija Korije zbog lažnog svjedočenja.

Sudije su prihvatile dokaze tužilaštva u vezi sa krivičnim djelom krivokletstvo, prenio je sud.

U Buenos Ajresu u toku je proces protiv sedam medicinskih radnika zbog nemara koji je potencijalno doprinio smrti Maradone. R. A.

PODGORICA - Generacija od zlata doputovala je sinoć u Crnu Goru nakon istorijskog rezultata – omladinska reprezentacija izborila je u utorak plasman na Evropsko prvenstvo i postala prva crnogorska fudbalska selekcija koja će igrati na velikom takmičenju.

- U ime Fudbalskog saveza Crne Gore čestitam vam na velikom uspjehu - rekao je predsjednik FSCG Dejan Savićević na dočeku na Aerodromu Podgorica.

- Mladi ste i nijeste još svjesni koliki je ovo uspjeh za državu kolika je Crna Gora. Igrali ste dobro, od srca vam čestitam i nadam se da će vam ovaj rezultat biti podstrek u daljoj karijeri. Želim vam da nastavite da budete dobri, najbolji, kao što ste bili posljednjih godina otkad je formirana ova selekcija. U kontinuitetu pravite dobre rezultate, nadam se da ćete nastaviti i vrlo brzo postati i ,,A“ reprezentativci – istakao je Savićević.

NAPRAVIĆE JOŠ

MNOGO

Sjajna generacija ,,2006“ stasavala je pod komandom Gorana Perišića, a „završni dodir“ pred ulazak u istoriju djelo

Crna Gora će biti jedini debitant na šampionatu Starog kontinenta u Rumuniji

je Nenada Vukčevića, koji je preuzeo selekciju ove godine i vodio je na turniru elitne runde u Gruziji. Do njega su došli preko turnira u Grčkoj gdje su, nakon poraza od Italijana (3:0), savladali Grčku identičnim rezultatom, a zatim i Bosnu i Hercegovinu u odlučujućem meču sa 3:2. ,,Sokoli“ su plasman na EP izborili trijumfom nad domaćinom Gruzijom (3:1) u posljednjem kolu. Na startu elitne runde remizirali su sa Slovačkom (1:1), a tri dana kasnije savladali Poljsku (1:0). - Lijepo je biti dio grupe koja je napravila istorijski uspjeh za crnogorski fudbal. Izuzetno sam ponosan na momke koji su zaslužili ovaj uspjeh velikim trudom i radom posljednjih godina. Nadam se da su poslije prespavane noći svjesni koliki su uspjeh napravili i što nas čeka za nekoliko mjeseci, i koliko još mogu da urade ako ponovimo nešto slično u Rumuniji – rekao je selektor Nenad Vukčević. Evropsko prvenstvo igraće se ISTORIJSKI

FUDBALA: Omladinska selekcija doputovala plasmana na Evropsko prvenstvo

Generacija rođena glavne uloge

Žrijeb 15. aprila, EP se igra na četiri stadiona

Žrijeb za Evropsko omladinsko prvenstvo biće održano 15. aprila u Bukureštu. Ekipe će biti podijeljene u dvije grupe sa po četiri tima, odmah zatim igra se polufinale.

Fudbalski savez Rumunije bio je domaćin U19 Eura 2011. godine, a trebalo je

u Rumuniji od 13. do 26. juna, a osim domaćina i naše reprezentacije učestvovaće Njemačka, Španija, Danska, Holandija, Norveška i Engleska. - Nećemo ići da odigramo sporednu ulogu, već da pokušamo da napravimo još jedan rezultat koji bi predstavljao veliki uspjeh za nas – dodao je Vukčević.

OTVORENOG GARDA

PROTIV SVIH RIVALA

Nije prošao ni mart, a za Andriju Bulatovića ova godina je već izvanredna. Supertalentovani vezista potpisao je početkom februara ugovor sa francuskim Lansom, koji ga je pozajmio Budućnosti do kraja

da organizuje i šampionat u istoj konkurenciji 2021, ali je otkazan zbog korona-virusa.

Rumunija je 1998. bila domaćin EP za igrače do 21 godine, te ko-domaćin sa Gruzijom 2023.

U Bukureštu su se igrali mečevi Eura 2020, kao i

sezone u kojoj su ,,plavi“ nadomak trofeja prvaka Crne Gore, a prije dva dana ušao u anale s omladinskom selekcijom. - Veliki uspjeh za fudbalsku Crnu Goru, plasirali smo se na veliko takmičenje, među osam ekipa u Evropi, što nije mala stvar. Mislim da još nijesmo svjesni što smo postigli, a u Rumuniju ćemo otići da se pokažemo u najboljem svjetlu i dokažemo kakav kvalitet imamo, a mislim da je veliki –rekao je Kolašinac, koji igra na poziciji zadnjeg veznog. ,,Sokoli“ su u odlučujućem meču protiv Gruzije igrali bez najboljeg igrača – Vasilija Adžića, gubili su 1:0 i preživjeli prečku i stativu domaćina

finala Lige Evrope 2012. Utakmice U19 Evropskog prvenstva od 13. do 26. juna igraće se na četiri stadiona: - ,,Đulešti stadion“, Bukurešt: tri meča grupne runde, polufinale i finale; - ,,Arkul de trijumf“ (Stadion Trijumfalna kapija), Bukurešt: tri meča grupne runde i polufinale; - ,,Angel Jordanesku“, Voluntari: tri meča grupne runde; - ,,Ilije Oana“, Ploješti: tri meča grupne runde.

turnira elitne runde, a na kraju slavili 3:1 za epski trijumf. - Odigrali smo prvo poluvrijeme ispod očekivanja, ali u nastavku smo skupili snage i pokazali kvalitet i karakter. Na najbolji mogući način smo završili turnir – naveo je Bulatović. Velesile čekaju Crnu Goru na EP.

- Sve ekipe su izuzetno kvalitetne. Igrali smo s njima i mislim da možemo da se nosimo sa svima. Igraćemo otvorenog garda. Ko god nam bude rival, ići ćemo na pobjedu – poručio je jedan od lidera reprezentacije i uskoro član ,,A“ selekcije. N. KOSTIĆ

Foto: D. MIJATOVIĆ

Najljepše čestitke za Luku Tiodorovića, člana stručnog štaba

Ponosna porodica Stefana Đukanovića

Dejan Savićević i Nenad Vukčević

Generalni sekretar FSCG Momir Đurđevac čestita igračima

Zlatna generacija crnogorskih fudbalera sinoć na podgoričkom aerodromu

U Rumuniji završen pojedinačni seniorski šampionat Starog kontinenta

Njemci na krovu Evrope

U rumunskom gradu Eforie Nord završen je pojedinačni seniorski šampionat Evrope za 2025. koji je okupio čak 375 učesnika iz 40 zemalja Starog kontinenta.

Nakon 11 odigranih kola na diobi od prvog do trećeg mjesta našli su se Njemci - Matijas Bluebaum i Frederik Svane, te Izraelac Maksim Rodštajn sa po 8,5 poena, pa su dodatni kriterijumi odlučivali o konačnom plasmanu.

Od pomenutih matadora najviše se radovao Bluebaum jer je imao najbolji buholc koeficijent u odnosu na zemljaka Svanea koji se okitio srebrnom medaljom i Rodštajna koji im je bio uz rame na trećem mjestu. Interesantno je istaći da su oni imali isti učinak, tačnije ovo prestižno takmičenje završili su bez poraza sa šest pobjeda i pet neriješenih ishoda.

Što se tiče crnogorskih predstavnika, ljubitelji drevne igre u našoj zemlji očekivali su bolje rezultate, makar onakve koji bi bili u skladu sa startnom pozicijom prema ličnom rejtingu. To se prije svega odnosi na aktuelnog seniorskog prvaka, velemajstora Nikitu Petrova (2588) koji je sa skromnih šest poena (tri pobjede, šest remija i dva poraza) završio

Za vikend u Podgorici Prvi CEDIS

Šahovski klub Budućnost CEDIS organizuje novi serijal festivala šaha za tekuću godinu, koji se sastoji od pet otvorenih kvalifikacionih turnira i finalnog na kojem će nastupiti osam najuspješnijih igrača sa pomenutih takmičenja, te najbolja dama i omladinac. Uslov za učešće na finalnom turniru je da je igrač učestvovao na najmanje tri turnira. Prvi će se održati od 28. do 30. marta u prostorijama našeg najtrofejnijeg šahovskog kolektiva. Predviđeno je da se odigra pet kola po švajcarskom sistemu sa tempom igre od 60 minuta po igraču za cijelu partiju uz bonifikaciju od 30 sekundi za svaki odigrani potez.

Ljubitelji drevne igre u Crnoj Gori očekivali su bolje izdanje na šampionatu

od tri naša predstavnika - Nikite Petrova, Denisa Kadrića i Aleksandre Žerebcove

na 131. mjestu, a bio je rangiran na 46. Pritom, on je izgubio i 20 rejting poena.

Njegov kolega po tituli, takođe reprezentativac Denis Kadrić (2542), bio je za nijansu bolji, tačnije za pola poena i sa tri ,,jedinice“, sedam remija i jednim porazom zaustavio se na stotom mjestu, mada je bio upisan na 73. poziciji među 150 igrača sa najvećim šahovskim zvanjem. Kadrić je ostao u minusu za 9 ELO. Kada se saberu utisci, može se konstatovati da je od

Četvrti međunarodni

Memorijal „Vlastimir Vlasto Bujišić“ okupio je u pljevaljskom hotelu „Franca“ 98 igrača iz BiH, Srbije i naše zemlje, među kojima sedam velemajstora, deset intermajstora i devet FIDE majstora, što dovoljno govori o kvalitetu jednog od najprestižnijih turnira po ubrzanom tempu u Crnoj Gori.

Poslije devet odigranih kola pobjednički pehar pripao je IM Milovanu Ratkoviću sa 7,5 poena pri čemu je sedam partija riješio u svoju korist, jednu remizirao i jednu izgubio. On je u direktnom okršaju za prvo mjesto pobijedio prvog favorita po rejtingu, kolegu po tituli Blaža Kalezića koji se sa pola poena manje okitio srebrnom medaljom, a do tog momenta bio je na vodećoj poziciji. Šteta, jer je standardni prvotimac podgoričke Budućnosti prikazao odličnu

Petrov 1–0 Ilinca

34.bxa5 Be1 35.a6 (dijagram) Bxd2 36.Kf2 1:0

naših takmičara prednjačila Aleksandra Žerebcova (2229), koja je sakupila 5,5 poena i sa pet pobjeda, isto

toliko poraza i jednim remijem ostvarila plasman na 213. mjesto, za 34 stepenice bolje od startne 247. pozicije.

Za razliku od muškaraca ona je uvećala rejting za 2,4 ELO. Nagradni fond iznosio je 92.000 eura, a prvoplasi-

U Pljevljima održan IV Memorijal „Vlastimir Vlasto Bujišić“

igru i po ko zna koji put ovjerio klasu u ubrzanom šahu, međutim, ovoga puta koncentracija mu je popustila kada je bilo najpotrebnije. Isti učinak na trećem mjestu imao je IM Ivan Sredojević, kao i GM Dragiša Blagojević, IM Aleksandar Tomić i GM Siniša Dražić. Novčane

nagrade takođe su zaslužili

GM Milan Draško, IM Jovan Radlovački, FM Peko Đurović, FM Armin Mušović i GM Stefan Đurić sa po 6,5, te IM Bogdan Podlesnik sa šest poena. Specijalna priznanja otišla su na adrese najbolje pionirke Dorotee Andrijašević, omladinca

turnira u Pljevljima

Luke Dašića, najuspješnije dame Iskre Jurišić i veterana Nebojše Nikčevića te najboljeg predstavnika grada domaćina Milenka Lončara. Za regularnost takmičenja postarali su se internacionalni šahovski sudija Zoran Peruničić i njegova pomoćnica Neve-

ranom je pripalo 20.000. Šampionat u Rumuniji bio je i kvalifikacioni za Svjetski kup.

na Radošević. Za realizaciju ove izvanredne manifestacije drevne igre treba čestitati organizatoru i porodici jednog od najboljih pljevaljskih šahista svih vremena, koji su još jednom pokazali veliko gostoprimstvo i trud na razvoju i afirmaciji šaha u ovoj sredini. Takođe, velike zasluge za pripremu i realizaciju memorijala pripadaju agilnoj upravi ŠK Rudar, zatim ŠSCG i personalu hotela „Franca“ gdje su se u prijatnom ambijentu uz tradicionalnu stimu domaćina nadmetali matadori i amazonke. Prije početka prvog kola uspomene na Vlasta, njegov lik i djelo, evocirali su predsjednik Rudara Vidan Jakić i u ime porodice Miloš Bujišić, dok je na završnoj svečanosti nagrade najboljima uručila Jelena Bujišić i slavljeniku Ratkoviću poklonila vrijednu umjetničku sliku pljevaljskog slikara Rodena Nuhanovića

Matijas Bluebaum

Premijer vaterpolo liga prvi put u Crnoj Gori, Jadran MTEL vidi šansu da treći put osvoji trofej

Ivović: Imamo

šampionski gen

PODGORICA – Jadran

MTEL je spreman za sjutrašnji izazov koji počinje na Škveru u okviru završnog turnira Premijer vaterpolo lige.

Protivnik je u polufinalu najjači – imenjak iz Splita, koji, istina, u ovoj sezoni igra promjenljivo, ali ima takav pojedinačan kvalitet da je jedan od favorita za osvajanje trofeja.

– Bitan turnir za nas. Čeka nas završnica Premijer lige na našem bazenu. Čeka nas i zanimljiv duel. Splićani su nas dobili na Škveru što je naš jedini poraz u Premijer ligi kod kuće. Poslije smo mi bili bolji, ali od tog poraza smo podizali formu, postali prava ekipa i ovaj kontinuitet dobrih igara i pobjeda je baš krenuo od ovog meča – naglasio je Aleksandar Ivović

Legenda Jadrana i crnogorskog sporta smatra da je njegova ekipa zasluženo stigla do prve pozicije, što ohrabruje pred rasplet.

– Mislim da smo svi u dobrom raspoloženju iako smo prije nekoliko dana ispali iz Evrokupa od Mladosti, ali i pored toga bilo je pozitivnih stvari. Nismo

ispali od ekipe koja je lošija od nas na papiru. Drago mi je da smo u revanšu, nakon što smo gubili 4:0, a ukupno 8:0, pokazali karakter i vjerovali do kraja što je bitno za mentalitet ekipe. Malo je falilo da nadoknadimo zaostatak, a to mogu samo ekipe sa šampionskim genom i pravim karakterom. Ivović vidi snažnog protivnika, ali vidi svoju ekipu u finalu. – Neće biti lako. Znamo protiv koga igramo. Jadran je evroligaška ekipa i šampion Hrvatske, ali igramo na našem bazenu i uz podršku navijača možemo do pobjede i finala. Novljani su dva puta podizali trofej namijenjen najboljoj ekipi ovog takmičenja. Ivović je 2010. bio dio generacije koja je u Dubrovniku osvojila pehar. – Jadran je imao dobrih rezultata. Dva puta je osvojio trofej i ja sam 2010. godine bio dio priče. U polufinalu smo dobili Primorac, koji je te godine igrao finale Evrolige, i pred domaćim navijačima – u finalu, ekipu Juga. Završnica ovog takmičenja nikada se nije igrala u Crnoj Gori, nadam se da bi to moglo da nam bude talično da treći put osvojimo pehar – kazao je Ivović. A. M.

Dobar start crnogorskih parastonotenisera u poljskom Vladislavovu

Radović u polufinalu

PODGORICA – Crnogorski parastonoteniser Filip Radović kao pobjednik grupe izborio je direktan plasman u polufinale međunarodnog turnira u poljskom Vladislavovu.

Drugi crnogorski predstavnik Luka Bakić za plasman među četiri najbolja u kategoriji S10 boriće se danas u četvrtfinalu, nakon što je takmičenje u grupi završio kao drugoplasirani. Radović je do prvog mjesta u grupi dva, kategorije S10, došao pobjedama protiv Poljaka Dominika Bartoša 3:0 (11:0, 11:3 i 11:3) i Španca Hoze Manuela Ruiza Rejesa 3:0 (11:8, 11:4 i 11:4). Njegov rival u polufinalu biće poznat tek danas, nakon četvrtfinalnih mečeva. Naš drugi takmičar Luka Bakić je na startu takmičenja u prvoj grupi poražen od Fran-

Danas u Rigi žrijeb za Eurobasket

Crna Gora izbjegla Poljsku, Island i Sloveniju

PODGORICA – Crnogorski košarkaši danas će saznati rivale za nastup na petom Eurobasketu od obnove nezavisnosti.

Ono što je jasno i prije današnjeg žrijeba u Rigi jeste da naša reprezentacija za rivala ne može dobiti Poljsku, Island, Sloveniju, Italiju i Češku. Naime, „crveni“ današnji žrijeb, koji će se održati u Rigi od 14 časova, čekaju iz trećeg šešira, gdje su još Italija, Češka i jedan od domaćina, selekcija Poljske, te je jasno da Crna Gora grupnu fazu neće igrati u Katovicama. Kao jedan od domaćina, Poljska je imala pravo da izabere jednog rivala – odluka je pala na Island. Po izboru domaćih zemalja jasno je da će iz drugog šešira Slovenija završiti u grupi D sa Poljskom i Islandom, jer su iz drugog šešira ostale selekcije već raspoređene (Letonija, Litvanija i Grčka). FIBA je na-

pravila i jedan izuzetak, a to je da Turska neće moći da bude u grupi C sa Kiprom i Grčkom. Reprezentacija Boška Radovića samim tim grupnu fazu igraće u nekom od preostala tri grada domaćina – Rigi, Tampereu ili Limasolu. Letonija je već izabarala Estoniju, Finska se odlučila za Litvaniju, a Kipar očekivano za Grčku. PRVI ŠEŠIR ČINE: Srbija, Njemačka, Francuska i Španija.

DRUGI: Letonija, Litvanija, Slovenija i Grčka. ČETVRTI: Finska, Gruzija, Turska i Izrael.

PETI: Bosna i Hercegovina, Belgija, Estonija i Velika Britanija.

ŠESTI: Švedska, Island, Portugal i Kipar.

Na Eurobasketu učestvuju 24 reprezentacije koje su uoči žrijeba – prema martovskom rangu na FIBA listi – smještene u šest šešira. Formiraće se četiri grupe, svaka će imati po šest

selekcija, a iz svake će u osminu finala proći po četiri najbolje. Evropsko prvenstvo održaće se od 27. avgusta do 14.

Košarkašice Budućnost Bemaksa kasno večeras putuju za Celje, gdje se za vikend igra finalni turnir WABA lige

„Vučice“ gledaju ka finalu

cuza Matea Bohasa 3:0 (11:7, 11:9 i 11:4), dok je u meču za drugo mjesto i četvrtfinale pobijedio Poljaka Pavela Vlodiku 3:1 (11:9, 11:3, 9:11 i 11:9). Rival u četvrtfinalu biće mu Japanac Mahiro Funajama ili Brazilac Gabrijel Antunjes De Oliveira, koji je iznenadio Poljaka Igora Mištala i eliminisao ga iz daljeg takmičenja. Bohas se, osvajanjem prvog mjesta, pridružio Radoviću u polufinalu. Četvrtfinalni mečevi na programu su danas od 10 časova. Polufinalni mečevi zakazani su za 12.30 časova, dok će se o trofeju odlučivati u 15.30. Radović i Bakić, koje je predvodio selektor Vladimir M arić , sa turnirom u Vladislavovu počeli su borbu za bodo ve i što bolji plasman na Svjetskoj rang-listi. R. A.

PODGORICA – Košarkašice Budućnost Bemaksa kasno večeras krenuće na put za Celje, gdje će za vikend biti organizovan fajnal-for WABA lige.

Celje, koje je posljednje tri sezone osvajalo titulu i to u Podgorici, uz Budućnost Bemaks i dva najbolja bugarska tima (Montana i Beroe) imaće priliku da tokom dva dana igra za najprestižniji pehar u regionu. Prvi put nakon dužeg vremena na finalnom turniru imamo i jednog izrazitog favorita – Celje sa tri strankinje i Nikom Barič, trostrukom osvajačicom Evrolige realno gleda ka novom trofeju, tako da će Beroe usmjeriti vidike ka bronzi, a Budućnost i Montana vjerovatno plasmanom u finale nastojati da krunišu sezonu. ,,Plave“ su ligaški dio završile sa dva poraza i na drugom mjestu, ali sada slijede dva meča odluke i sve što

je bilo ostaje iza... - Vrijedno smo radile. Imale smo dva teška meča za kraj ligaškog dijela, dva neugodna

gostovanja. Te utakmice uslovile su da radimo još jače, promijenimo neke stvari i sigurno da sa dosta optimizma odlazi-

septembra u Rigi (Letonija), Tampereu (Finska), Limasolu (Kipar) i Katovicama (Poljska). R. PEROVIĆ

mo za Celje, ali i vrlo oprezne, jer svi vide svoju šansu – kazala je Milena Bigović, prvotimka Podgoričanki. Nakon tri godine organizovanja završnog turnira, Budućnost ovog puta ide u goste. Posljednji put igrala je u Staroj Zagori, gdje je poražena od domaćina u finalu. Celje je treći put organizator završnog turnira, na kojem u polufinalu ,,vučice“ čeka duel sa Montanom. – Dobro se poznajemo i sigurno da nema tajni. Međutim, finalni turnir je specifičan, igraju se dva meča u dva dana, veliki je ulog, velika potrošnja i nije lako biti na maksimumu. Zbog toga će biti jako izazovno, ali veoma smo motivisane. Iskreno, spremamo se i maksimalno smo fokusirane samo na polufinale, jer tek nakon toga možemo razmišljati o drugom rivalu. Montana je neugodna, ima tri strankinje i nakon što prošle sezone nije stigla do završnice ovog puta pokazala je da ima veće ambicije. Montana je na putu da bude osvajač duple krune u Bugarskoj, ali moramo nastojati da je zaustavimo – dodala je Bigović. R. P.

IKS FAKTOR NOVLJANA: Aleksandar Ivović

ANTIFAŠISTIČKA KULTURA SJEĆANJA I KRITIČKA BUDNOST

Autor: Milan MARETIĆ

BLAŽO ĐUKANOVIĆ

NIJE POGINUO U OSTROGU

(Objavljeno u „Politici“ od 20. decembra 2021.)

Javljam se povodom pisma

„Poštovanje istine pri oceni naše istorije iz Drugog svetskog rata“ dr Danila Vujičića iz Novog Sada, objavljenog 6. decembra.

Autor piše: „Iste godine Stanišić je poginuo u Ostrogu s generalom Blažom Đukanovićem, predsednikom Crne Gore u vreme italijanskog guvernera Pircija Birolija“. Blažo Đukanović, brigadni general Jugoslovenske kraljevske vojske u penziji i ban Zetske banovine od marta 1941. nije poginuo u Ostrogu. Oktobra 1943. u Ostrogu su ga zarobile partizanske jedinice, od Vojnog suda je osuđen na smrt i strijeljan. U Istorijskom leksikonu Crne Gore („Daily Press“ - „Vijesti“, knjiga 3, 2006, strana 609) navodi se: Bio je jedan od organizatora četničkog pokreta u Crnoj Gori, nalazio se na čelu saveza krilaša i četnika (Crnogorski nacionalni pokret), i bio je teritorijalni komandant četnika i svih četničkih snaga u Crnoj Gori i Starom Rasu. Bio je kolaboracionista, organizator saradnje s italijanskim okupatorom.

Drugo, na šta skrećem pažnju: Blažo Đukanović nije bio predsjednik Crne Gore. Predsjednici Crne Gore su od 1974. godine - Predsjedništva Veljko Milatović, Veselin Đuranović, Marko Orlandić, Miodrag Vlahović, Branislav Šoškić, Radivoje Brajović, Božina Ivanović, vršilac dužnosti Slobodan Simović i Branko Kostić

Predsjednici Crne Gore od 1991. godine bili su Momir Bulatović, Milo Đukanović, Filip Vujanović i vršilac dužnosti Dragan Kujović

ĐILAS NIJE BIO EMIGRANT

(Objavljeno u „Politici“ od 10. maja 2022.)

Javljam vam se povodom teksta Vula Žugića „Hitna pomoć i stalna nemoć“, objavljenog u dodatku „Kultura, umetnost, nauka“ u prazničnom broju „Politike“ od 30. aprila, 1. i 2. maja 2022. godine.

Prije tri godine na stranicama „Pobjede“ objavljen je feljton iz Maretićeve knjige „Pisma uredniku“ (2022). Za ovu priliku donosimo nekoliko Maretićevih članaka i reagovanja iz perioda 2011-2024. godine, na različite teme

27. mart 2025.

Milovan Đilas nikada nije boravio u emigraciji

Milovan Đilas je od 19. novembra 1956. do 20. januara 1961. bio u Sremskoj Mitrovici u zatvoru. Od 20. januara 1961. do 7. aprila 1962. bio je u Beogradu. Od 7. aprila 1962. do 31. decembra 1966. bio je u Sremskoj Mitrovici u zatvoru. Od 31. decembra 1966. do 20. aprila 1995. bio je u Beogradu

Citiram: „Milovan Đilas se iz emigracije vratio u Beograd u vreme ukidanja jednopartijskog političkog sistema, silaska Saveza Komunista Jugoslavije sa istorijske scene i početka ubrzanog raspada Jugoslavije“.

Milan Vujaklija u Leksikonu stranih reči i izraza navodi: „Emigrant {latinski emigrans), onaj koji se iseljava, iseljenik; onaj koji pobegne iz otadžbine, naročito iz političkih ili verskih razloga izbeglica“. Milovan Đilas nikad nije bio u emigraciji, odnosno emigrant. Rođen je 12. juna 1911. u Podbišću, Mojkovac; 1917. polazi u školu u Mojkovcu; 1921-1928. godine je đak gimnazije u Kolašinu; 1929. završava osmi razred gimnazije u Beranama; 1929-1941. je u Beogradu; 19411945, u Narodnooslobodilačkoj borbi Jugoslavije (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska); od 1945. do 19.11.1956. u Beogradu; od 19. novembra 1956. do 20. januara 1961. u Sremskoj Mitrovici u zatvoru; od 20. januara 1961. do 7. aprila 1962. u Beogradu; od 7. aprila 1962 do 31. decembra 1966. u Sremskoj Mitrovici u zatvoru; od 31. decembra 1966. do 20. aprila 1995. u Beogradu.

Umro je 20. aprila 1995. godine u Beogradu i sahranjen u rodnom Podbišću. Šaljem i kopi-

ju diplomatskog pasoša, koji je dobio 27, marta 1944. godine, s potpisom Josipa Broza Tita, predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, s kojim je putovao do 1954. godine. Po izlasku iz zatvora, pasoš je dobio 9. avgusta 1968, a oduzet mu je 3. marta 1970. Pasoš mu je vraćen 19. januara 1987.

I jedna istinita anegdota iz sedamdesetih godina prošlog vijeka. U Crkvi Svetog Marka u Beogradu pita pop Desimira Tošića: „Znam da ste prijatelj s Milovanom Đilasom. Možete li mi reći u kojoj se državi nalazi?“. Desimir Tošić mu

je odgovorio: „Nekoliko stotina metara odavde, u Palmotićevoj ulici“.

POVODOM REHABILITACIJE

NIKOLE KALABIĆA

(Objavljeno u „Politici“ od 27. maja 2023.)

Javljam se nakon odluke kojom je usvojen zahtjev za re-

habilitaciju Nikole Kalabića Tim povodom želim da podsjetim na narodnog heroja Živana Kostinog Đurđevića, rođenog 1891. godine u Balinoviću, Valjevo, a poginulog prije 80 godina, 25. maja 1943. Citiram tekst o njemu s 216. stranice prve knjige „Narodni heroji Jugoslavije“, Instituta za savremenu istoriju Beograd,

Blažo Đukanović, brigadni general Jugoslovenske kraljevske vojske u penziji i ban Zetske banovine od marta 1941. nije poginuo u Ostrogu. Oktobra 1943. u Ostrogu su ga zarobile partizanske jedinice, od Vojnog suda je osuđen na smrt i strijeljan

objavljene 1975. godine. „Neumoran je bio u tom radu sve do 25. maja 1943. godine, kada su njegovu aktivnost na izvršavanju zadataka KPJ prekinuli četnici tzv. Gorske garde pod komandom Nikole Kalabića. Grupa tih četnika opkolila je Živanovu kuću, na licu mjesta ubila člana OK Milana Kitanovića, a Živana, njegova dva sina (Radomira i Marka) i kćer Cvetu vezali su i poveli sa sobom. Uz put su ih strahovito batinali štapovima po leđima i glavi, ali od Živana i njegove dece nisu ništa saznali. Ni ubistvo sina, koga su zverski tukli i mučili pred njegovim očima, nije pokolebalo njegov moral i hrabrost. Sve što je rekao bilo je: „Ne znam, ne znam ništa.“ Na Debelom brdu, gde su ga doveli, pokušali su poslednji put da iznude priznanje i dobiju obaveštenja, batinajući ga i mučeći do besvesti. Kad ni to nije pomoglo, pekli su mu noge na žaru, ali od Živana ni reči nisu čuli. Ni kad su ga skinuli do gole kože, zavezali za ražanj, pekli na vatri, nisu ni reči od njega čuli, sve dok u najužasnijim mukama nije prestalo da kuca njegovo hrabro srce. Takav je bio Živan, nepokolebljiv, odan KPJ i revoluciji, zadivljujuće hrabar, heroj u pravom smislu reči. Takva junačka smrt pedesetogodišnjaka, seljaka i valjevskog komuniste, bila je svetao primer koji je nadahnjivao borce i komuniste širom Jugoslavije. On je postao uzor kako se gine za ideale i slobodu i simbol moralne snage i neustrašivosti za svakog patriotu, pripadnika NOP-a i komunistu. (Nastavlja se)

Ratni zločinac Nikola Kalabić

Ratni zločinci Blažo Đukanović, Bajo Stanišić i Đorđije Lašić, 1942.

Tabla na zgradi u Palmotićevoj ulici u Beogradu u kojoj je stanovao Milovan Đilas

Na osnovu člana 69. stav 3. Zakona o igrama na sreću (Službeni list RCG br. 52/04 i Službeni list Crne Gore br. 13/07, 73/10, 40/11, 61/13, 037/17, 003/23, 125/23 ) i Odluke Upravnog odbora Erste Bank AD Podgorica br. 555/24 od 12. 03. 2024.. godine, Erste Bank AD Podgorica, kao priređivač nagradne igre, propisuje sljedeća:

P R A V I L A

nagradne igre “Osjetiti duh Rolan Garosa: Neprocjenjivo“

Priređivač nagradne igre je Erste Bank AD Podgorica sa sjedištem u ulici Arsenija Boljevića 2A, u Podgorici, sa matičnim brojem 02351242 (u daljem tekstu: Priređivač), koja u svrhu promocije svojih proizvoda i usluga i nagrađivanja korisnika postojećih Mastercard kartica (debitnih i kreditnih kartica za fizička lica) – rezidente, državljane Crne Gore, izdatih od strane Erste Bank AD Podgorica organizuje nagradnu igru: “Osjetiti duh Rolan Garosa: Neprocjenjivo“

Vrijeme trajanja nagradne igre: Nagradna igra se priređuje na teritoriji Crne Gore u periodu od 1. 04. 2025. godine do 1. 05. 2025. godine.

Fond nagrada: Ukupan fond nagrada iznosi 5.252,00€ sa uračunatim PDV-om.

Ukupan broj nagrada: 2

Termin održavanja Roland Garros-a je od 25. 05. do 08. 06. 2025. godine.

Dobitnici nagrada pratiće večernje teniske mečeve koji se održavaju 03. 06. 2025. Nagradni fond sadrži sljedeće nagrade u uslugama

Naziv i vrsta nagrade Broj nagrada

Nagradni aranžman “Osjetiti duh Rolan Garosa: Neprocjenjivo“ uključuje za 2 dobitnika i po jednog pratioca za svakog pobjednika:

- avionski prevoz: Podgorica- Pariz- Podgorica

- transfer od mjesta stanovanja do aerodroma u Podgorici i nazad

- transfer: hotel - teniski meč- hotel (Pariz)

- transfer: aerodrom Pariz - hotel - aerodrom Pariz; - hotelski smještaj u hotelu sa 4* na bazi dva noćenja sa doručkom; - karte za turnir

Pojedinačna cijena nagrade

Ukupna vrijednost nagradnog fonda, uključujući naknadu u iznosu od 5% od ukupne uplate u nagradnoj igri (5.252,00 € + 5% u korist budžeta Crne Gore), iznosi: 5.514,60€

Ukupna cijena nagrade sa pdv-om

Dobitnici glavnih nagrada aranžmana „Osjetiti duh Rolan Garosa: Neprocjenjivo“ moraju poštovati dopunska pravila koja su propisana od strane organizatora događaja Roland Garros-a. USLOVI ZA UČESTVOVANJE U NAGRADNOJ IGRI, POSTUPAK PRIREĐIVANJA I SPROVOĐENJA NAGRADNE IGRE I IZVLAČENJA NAGRADA, NAČIN OBJAVE REZULTATA, ODNOSNO DOBITNIKA NAGRADA: PRAVO UČEŠĆA U NAGRADNOJ IGRI

Pravo učešća u nagradnoj igri imaju sva fizička lica, rezidenti - državljani Crne Gore, koji su korisnici Erste Mastercard ® platnih kartica (debitnih i kreditnih) i koji u periodu trajanja nagradne igre od 01. 04. 2025. godine do 1. 05. 2025. ispune sljedeće uslove:

- minimum 5 transakcija Mastercard platnim karticama (debitnim i kreditnim) Erste Bank AD Podgorica ili digitalnim novčanicima (Apple Pay i Google Pay) u vrijednosti od 20€ i više, ostvarenih na bilo kojem POS terminalu u Crnoj Gori ili u inostranstvu ili preko interneta, uz minimum jednu transakciju ostvarenu uslugom elektronskog bankarstva za fizička lica, bez obzira na iznos ili vrstu transakcije u periodu izvlačenja nagrada.

- Iz učešća u nagradnoj igri isključeni/ne su:

- korisnici kartica koji u trenutku izvlačenja nagradne igre su radno angažovani u Erste Bank AD Podgorica, kao i njihovi članovi uže porodice*;

- korisnici kartica koji u trenutku izvlačenja nagradne igre su radno angažovani u kompaniji Mastercard kao i njihovi članovi uže porodice *; - korisnici kartica - maloljetna lica, koja u trenutku izvlačenja nisu imali navršenih 18 godina života.

- korisnici kartica pravnih lica.

- sve transakcije ostvarene kod priredjivača igara na sreće - sve transakcije podizanja gotovine na bankomatskoj mreži Svi izvučeni dobitnici su dužni potpisati izjavu kojom pod punom odgovornošću potvrdjuju da nisu članovi uže porodice zaposlenog lica kod Erste Bank AD Podgorica, da nijesu zaposleni u kompaniji Mastercard ili član uže porodice zaposlenog lca u kompaniji Mastercard (dalje u tekstu: Izjava). U slučaju da izvučeni dobitnik, iz bilo kog razloga, ne potpiše Izjavu, ne ostvaruje pravo na nagradu, već će Priređivač nagradu dodijeliti prvom sledećem izvučenom zamjenskom dobitniku, koji je takođe dužan da potpiše Izjavu. Praćenje izvlačenja dobitnika nagrada vršiće petočlana komisija koju imenuje Priređivač. Zapisnik komisije sa izvlačenja dobitnika biće dostavljeni Upravi za igre na sreću u roku do 7 kalendarskih dana od izvlačenja. *Članovima uže porodice zaposlenih lica u Erste Bank AD Podgorica i u kompaniji Mastercard smatraju se sledeća lica: lica koja žive u bračnoj zajednici, odnosno u vanbračnoj zajednici i djeca zaposlenog.

IZVLAČENJE NAGRADA

Software za ovu nagradnu igru će razviti Erste Bank AD Podgorica, a izvlačenje nagrada će se vršiti u prostorijama Erste Bank AD Podgorica, na adresi Arsenija Boljevića 2A, u Podgorici, dana 12.05.2025.godine u 11:00h po principu slučajnog odabira iz baze podataka kvalifikovanih učesnika nagradne igre, sljedećim redosljedom: - Prva 2 izvučena učesnika su dobitnici aranžmana „Osjetiti duh Rolan Garosa: Neprocjenjivo“ ; - Sljedeća 5 izvučena učesnika su zamjenski dobitnici** **Zamjenski dobitnici ostvaruju pravo na nagradu ukoliko izvučeni učesnici ne ostvare pravo na nagradu iz nekog od sledećih razloga: - ukoliko izvučeni učesnici ne budu dostupni za uručenje nagrade u roku od 3 kalendarska dana od dana izvlačenja nagrade iz bilo kojih razloga koji nijesu i ne mogu biti odgovornost Priređivača; - ukoliko je Priređivač u saznanju da je izvučeni učesnik radno angažovan u Erste Bank AD Podgorica, kompaniji Mastercard, kao i njihov član uže porodice; - ukoliko izvučeni učesnik iz bilo kog razloga, ne potpiše Izjavu. Izvučeni zamjenski dobitnici stupaju u položaj učesnika koji su dobitnici onim redosledom kojim su izvučeni (npr. ukoliko prvi izvučeni učesnik ne ispunjava uslove za nagradnu igru, pravo na nagradu koja bi njemu pripadala sljeduje prvog zamjenskog učesnika i sve tako redom). Ukoliko broj zamjenskih učesnika ne bude dovoljan za uručenje nagrade, Priređivač zadržava pravo da izvlači još zamjenskih učesnika, sve dok se ne zadovolje uslovi da sve raspoložive nagrade budu raspodijeljene. Rezultati izvlačenja biće objavljeni u dva štampana medija u Crnoj Gori, i to u dnevnim novinama Pobjeda i Dan, najkasnije 3 radna dana od dana izvlačenja dobitnika, kao i na društveni mrežama i zvaničnom sajtu Erste bank ad Podgorica www.erstebank.me. Priređivač se obavezuje da će, u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, sa posebnom pažnjom voditi računa o zaštiti ličnih podataka učesnika u ovoj nagradnoj igri. Pravilima nagradne igre učesnici se upoznaju da će podaci dobitnika u skladu sa obavezom Priređivača biti dostavljeni Ministarstvu finansija – Upravi za igre na sreću, i čuvati se u arhivi Priređivača, kao i da će lična imena i mjesto prebivališta dobitnika u zakonskom roku biti objavljena u javnom glasilu, te da će se čuvati i obrađivati u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Učešćem u nagradnoj igri učesnici prihvataju ova, prethodno objavljena Pravila nagradne igre. Nagradni fond u vrijednosti većoj od 500,00€, koji nakon završetka nagradne igre nije podijeljen, Priređivač je dužan prodati na javnom nadmetanju, a sredstva ostvarena prodajom uplatiti u korist budžeta Crne Gore u roku do 90 dana. Nagradni fond u nižoj vrijednosti ostaje u vlasništvu Priređivača nagradne igre i doniraće se u dobrotvorne svhe. ROK I NAČIN PREUZIMANJA NAGRADA

Priređivač će o osvojenim nagradama obavijestiti dobitnike putem dostupnih kontakt podataka iz sopstvene baze klijenata. Dobitnik nagradu može preuzeti lično ili preko ovlašćenih trećih lica u Upravnoj zgradi Erste Bank AD Podgorica, u ulici Arsenija Boljevića 2A u Podgorici, posjetom Službe marketinga, radnim danima Erste Bank AD Podgorica od 08:30 do 15:30h ili u najbližoj filijali Erste Bank AD Podgorici, po prethodnom dogovoru sa Službom marketinga. Ukoliko usled dejstva više sile (poplave, zemljotresi, epidemije, raznih vrsta zaraznih bolesti na globalnom nivou, ratovi i slično), bude onemogućeno ili bar ometeno vršenje predviđenih radnji koje proističu iz ovih Pravila nagradne igre, nagradna igra može biti otkazana, o ćemu će Priređivač putem medija blagovremeno obavijestiti javnost. Priređivač će takođe putem medija obavijestiti javnost u slučaju otkazivanja događaja od strane organizatora Roland Garros-a. Korisnici kartica neće imati pravo na novčani ekvivalent nagrada. Ukoliko dobitnik ne bude dostupan za informisanje o osvojenoj nagradi i Priređivač ne bude mogao u roku od 3 kalendarska dana od dana izvlačenja nagrade da ga informiše iz bilo kojih razloga koji nijesu i ne mogu biti odgovornost Priređivača, taj učesnik gubi pravo na nagradu, a Priređivač neće imati nikakvih daljih obaveza prema ovom učesniku i u tom slučaju će pravo na nagradu prenositi na zamjenskog dobitnika. Nagrade se ne mogu zamijeniti za novčanu protivvrijednost. Ukoliko izvučeni dobitnik aranžmana ”Osjetiti duh Rolan Garosa: Neprocjenjivo“ iz objektivnih razloga ne može iskoristiti predmetnu nagradu, može je prenijeti na drugo lice, člana porodice. Svi eventualni sporovi između dobitnika i Priređivača rješavaće se sporazumno, u protivnom nadležan je Osnovni sud u Podgorici.

STUPANJE NA SNAGU PRAVILA: Pravila nagradne igre stupaju na snagu po dobijanju saglasnosti nadležnog organa Erste Bank AD Podgorica i Uprave za igre na sreću. Pravila nagradne igre će, nakon dobijanja pomenutih saglasnosti biti objavljena u dnevnoj novini „Pobjedi“ kao i na zvaničnom sajtu Priređivača www.erstebank.me, a najkasnije 3 dana prije početka nagradne igre.Pravila nagradne igre stupaju na snagu po dobijanju saglasnosti nadležnog organa Erste Bank AD Podgorica i Uprave za igre na sreću. Pravila nagradne igre će, nakon dobijanja pomenutih saglasnosti biti objavljena u dnevnoj novini „Pobjedi“ kao i na zvaničnom sajtu Priređivača www.erstebank.me, a najkasnije 3 dana prije početka nagradne igre.

I 1166/2015

Javni izvršitelj Darko Rajković iz Budve Jadranski put bb, u predmetu izvršnog povjerioca Prva banka Crne Gore ad Podgorica,protiv izvršnih dužnika Ljubica Ilić iz Budve ul.18 jula br.8, za 2/3 idealnog dijela i Ljiljana Djurašević(djevojačko Ilić) iz Budve Rozino bb, za 1/3 idealnog dijela,(kao nasljednika izvršnog dužnika koji je ranije preminuo), a sve radi namirenja novčanog potraživanja,nagrade za rad javnog izvršitelja i troškova koliko u konačnom budu iznosili, shodno čl. 169 - 177. ZIO, donosi

ZAKLJUČAK O PRODAJI

I Određuje se trideset osma prodaja usmenim javnim nadmetanjem nepokretnosti izvršnog dužnika I to Nepokretnosti upisane su u LN br.291 KO Bečići kod Uprave za katastar I državnu imovinu PJ Budva •Kat. parcela br. 834, br. zgrade 1, stambeni prostor PD1, površine 100 m2; •Kat. parcela br. 834 br. zgrade 1, stambeni prostor PD 2, površine P1 100m2; •Kat. parcela br. 834 zgrada br. 2, pomoćna zgrada površine 19 m2, •Kat. parcela br. 834 dvorište površine 207m2 , •katastarska parcela br. 835, po kulturi njiva 2. klase, površine 212 m2

II Javno nadmetanje za prodaju nepokretnosti održaće se dana 17.04.2025. godine u 11:15h, u kancelariji Javnog izvršitelja u Budvi, Jadranski put bb. Navedene nepokretnosti su predmet prodaje po rješenju o izvršenju posl. Br.I 1166/2015, a radi naplate glavnog duga od 510.508,81 € i to sa zakonskom zateznom kamatom za svaki iznos pojedinačno, Na iznos od 251.118,41 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2015. godine do konačnog namirenja i Na iznos od 259.390,04 sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2015. godine do konačnog namirenja;kao i ostalih troškova koliko u konačnom budu iznosili. IIINepokretnosti navedene u tač.1 imaju upisanih tereta hipoteka u iznosu od 150.000,00 E u korist PRVE BANKE CG AD Nikšić sa zabranom otudjenja i izdavanja u zakup bez sagl.hip.povj.OV.BR.I 4035 /08.OD 16.5.2008. i rješenja o izvršenju ovog javnog izvršitelja. IV Vrijednost nepokretnosti je utvrđena Rješenjem o utvrđivanju vrijednosti od dana 05.06.2017. godine i iznosi 355.300,00 eura.

V Na zakazanom Javnom nadmetanju za prodaju, nepokretnosti se mogu prodati ispod utvrđene vrijednosti, ali ne ispod 50% utvrdjene vrijednosti. Stranke i založni povjerioci mogu se sporazumjeti izjavom datom na zapisnik kod Javnog izvršitelja, da se nepokretnost može prodati putem Javnog nadmetanja po cijeni nižoj od utvrđene vrijednosti. Ako se nepokretnost nije mogla prodati na zakazanom Javnom nadmetanju, Javni izvršitelj će zakazati sljedeće javno nadmetanje pod uslovima iz čl.173.ZIO.

VI Ponudioci su dužni da prije početka nadmetanja polože jemstvo na račun za jemstvo broj: 5559001459877-23 kod Addiko bank a.d. u iznosu od 35.530,00 € što predstavlja 10 % utvrđene vrijednosti svih nepokretnosti. Ponudiocima čija ponuda ne bude prihvaćena vratiće se novac položen na ime jemstva odmah po zaključenju nadmetanja.

VII Najbolji ponudilac - kupac je dužan da cijenu za koju je kupio nepokretnost uplati na poseban račun Javnog izvršitelja: 555-9001460029-52 kod Addiko bank a.d.sa pozivom na gornji poslovni broj u roku od 15 dana od dana prodaje. Ako kupac u tom roku ne položi cijenu prodaja će se oglasiti nevažećom i odrediti nova prodaja. U tom slučaju iz položenog jemstva od strane kupca izmiriće se troškovi nove prodaje i naknaditi razlika između cijene postignute na ranijoj i novoj prodaji.

VIII Ako je kupac izvršni povjerilac čije potraživanje ne dostiže iznos postignute cijene na javnom nadmetanju i ako bi se obzirom na njegov red prvenstva, mogao namiriti iz prodajne cijene, dužan je da na ime cijene položi samo razliku između potraživanja i postignute cijene.

IX Zaključak o prodaji će se objaviti, u dnevnom listu ,,Pobjeda’’

Dana, 21.03.2025 godine Javni izvršitelj Budva Rajković Darko Formati

Cjenovnik čitulja

O SMRTI do 110 riječi

POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4

do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

1/36 do 20 riječi (1 slika)

1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

1/18 do 40 riječi (1 slika)

1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika) 500€

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me

Тужним срцем обавјештавамо родбину,

наш

Миров КАСТРАТОВИЋ

Na Ahiret je preselio u 85. godini naš dragi Rahmetli

RUŽDIJA Omera ABDOVIĆ 1940–2025.

Hajtar će se primati 27. марта 2025. godine u gasulhani na groblju Cijevna od 10 do 15 časova. Dženaza će se obaviti 27. марта na groblju Cijevna u 15 časova.

OŽALOŠĆENI: supruga ŠEVALA, sinovi SAMIR i OMER, kćerke BILSANA i BISERA, sestra SADIKA, bratanić SULEJMAN, snahe ZEJNEBA, EMIRA i ANITA, unučad kao i mngobrojna rodbina ABDOVIĆ, PIRANIĆ, OSMANAGIĆ, LEKIĆ i DELALIĆ

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“

TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455

020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

BOSILJKA RADONJIĆ

Ljepotom, vedrinom, osmijehom i dobrotom, obilježila si svaki zajednički trenutak. Boki, čuvaćemo te kao takvu u sjećanjima.

NATAŠA, NEBOJŠA, SANJA i djeca

Sa tugom se opraštamo od naše drage

BOSE RADONJIĆ

Pamtićemo te vedru i nasmijanu, ženu velikog srca i čiste široke duše. Pamtićemo te lijepu, punu duha i radosti koju je život nagradio divnom porodicom i, kako bih ti rekla, „buketom unučadi“. Ostavila si im snagu i putokaz kako da i oni sa lakoćom žive život protkan tvojom ljubavlju i srećom kojim si ih nesebično darivala.

Žale za tobom strina JOVANKA i sestra od strica SLAVICA VOJINOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav RALU VOJINOVIĆU

Hvala ti za iskreno prijateljstvo i podršku koju si nesebično pružao meni i mojoj porodici. Zbogom, iskreni prijatelju.

MARTA, BORIS, DEJAN i IVANA KOSIĆ 1281

Opraštam se od mog dragog bratanića

BRANISLAVA

VUŠOVIĆA

Dragi Brano, bio si mi oslonac i podrška. Redovno si me obilazio. Biće mi teško i neobično. Počivaj u miru, a ja ću te žaliti dok sam živa.

Tetka JAGODA

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“ TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455

020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Poslednji pozdrav dragoj prijateljici

RUMICI ŽURIĆ

Neka njena plemenita duša počiva u miru, a porodica Žurić nađe utjehu u lijepoj riječi i najljepšim uspomenama kojim će je čuvati od zaborava.

IVO i ZORICA ĐUKANOVIĆ

Godinu dana od odlaska naše majke, svekrve i babe

Počivaj u miru. Tvoji: sin DEJO, snaha NATAŠA i unučad TAMARA, PETRA i LUKA

1279

27. 3. 2007–27. 3. 2025.

Četrdeset je dana od smrti naše

Teško je prihvatiti da nijesi više među nama. Boli tvoj odlazak. Tetka VIDOSAVA sa porodicom

Tužnih i bolnih 7 godina, sine moj

VESKO

Sedam godina je prošlo otkako si nas napuštio, a bol u mom srcu ne jenjava.

Moje ruke nikada više neće držati tvoje, a tvoj smijeh nikada više neće ispuniti dom. Ali svaki dan te nosim u sebi u svakom mom pogledu, u svakoj misli, u svakom trenutku. Tvoja ljubav i tvoj duh su sa mnom, i ako te nema. Neka te anđeli čuvaju i grle umjesto mene. Majka ILINKA

27. mart 2025.

TUŽNO SJEĆANJE

27. 3. 1982–27. 3. 2025.

MILAN PAPAN

Dragi Milane, Danas će naše misli i želje ići gore ka tebi za tvoj najsrećniji dan. Bio si smisao našeg života, a danas naš neprebol, ali i pored svega znamo da tamo nijesi sam. Vrijeme prolazi ali ostale su divne slike, uspomene na zajedničke trenutke kojih se svakodnevno sjećamo i nosimo u našim srcima.

1274

7 godina moj

Sedam godina bez tebe, brate moj VESKO

Ni bol ni tugu vrijeme ne liječi. Bol nije u riječima nego u srcu gdje ćeš zauvijek ostati voljen i nezaboravljen. Nedostaješ za sve što je bilo, za sve što dolazi...

Tvoj brat ŽELJKO sa porodicom

VEŚO

Imala sam ja sigurni zagrljaj. Imala sam ja stijenu na koju sam uvijek mogla da se oslonim… Imala sam ja, ali mi nebo uze.

1297

Tužnih 7 godina, brate moj

VESKO

I tako godinama, Moja te duša željna ostala. Željna tvog zagrljaja, tvog glasa, tvoje lijepe riječi, željna da potrčim u tvoj zagrljaj I vidim te još jednom. Spavaj, anđele moj, a sestra te ne da prošlosti. Dok dišem, naše duše su neraskidivo vezane. Volim te do beskraja i grlim u snovima. Sestra ROSE sa porodicom

Ne postoji papir koji je dovoljno velik da na njega stane sve ono što osjećam prema tebi. Bio si mi uvijek najveći oslonac, moja snaga i najsnažnija ruka koja me je držala. Još uvijek se nijesam navikla da te nema, još uvijek pričam sa tobom. Velika je praznina.

Eh, kad bi znao kako je teško živjeti bez tebe, nedostaješ za sve ove dane koje provodimo bez tebe. Fališ iz dana u dan sve više i falićeš dok sam živa, moj dobri Veśo, moja neprebolna rano.

Duša ti carovala, moja Diko…

Voli te tvoja sestra JELENA sa porodicom

1273

MILKE

MILENE

Vole te: roditelji NIKOLA i BRANKA i sestre SANJA i ANA

sa porodicom

Ako istok sunce svijetlo rađa, ako biće vri u luče sjajne, ako zemlja priviđenje nije, duša ljudska jeste besamrtna!

Ti si Luča naša!

VLADAN RADOMAN

VASKU

Brate moj, Vrijeme prolazi ali tvoje prisustvo nikad, Snagu nam daješ i živiš među nama!

VASKU

BOBAN SJEKLOĆA sa porodicom

Pola godine oтkako nijesi sa nama

VASKO LJEŠKOVIĆ Sinovče moj, tvoj prerani odlazak zauvijek će ostaviti prazninu u našim srcima. Stric NENO sa porodicom

Pola godine je od smrti našeg kuma

Kume, vrijeme prolazi, tuga sve veća i teža, a biće još teža. Fališ svaki dan, još čekamo da se vratiš, da nas iznenadiš. Vole te kumovi

MAJA i VASILIJE

OBAVJEŠTENJE

Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

OGLASNO ODJELJENJE

tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555

ВАЛЕ

VASKA LJEŠKOVIĆA

DEJAN,

Slobodan Čukić

ZMIJE

na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori

Rezultati terenskog istraživanja

U periodu od 2021. do 2024. autor je obišao 450 pravoslavnih grobalja na tlu Crne Gore, uključujući i petnaestak rimokatoličkih u Kučima, Zatrijepču, Malesiji i Krajini. Terensko istraživanje je pokazalo da zmijski likovi sa zaštitnom (apotropejskom) simbolikom postoje na više grobljanskih lokaliteta, odnosno, na kamenim grobnicama pravljenim u doba knjaza/kralja Nikole Petrovića i Kraljevine SHS/Jugoslavije.

Cijena 30 €

Četvrtak, 27. mart 2025. broj 465.

Morbidno zabavna bromansa

zbog čega Brajan

Tajri Henri i Vagner Moura obaraju s nogu

već na početku

Eplove serije „Dope Thief“

Str. 4. i 5.

POP-SKRINJA

P(r)ozorište

Mnogo više od puke revije predstava, još od osnivanja 1967. godine, bio je Bitef u Beogradu, u Jugoslaviji. Ovaj festival bio je manifest: mjesto susreta najradikalnijih formi pozorišta – i jedini prostor te vrste u tadašnjoj Evropi, đe su istovremeno nastupali Jerži Grotovski i The Living Theatre, Piter Bruk i Euđenio Barba, Arijan Mnuškin i Pina Bauš. Dok je ostatak svijeta bio podijeljen „Gvozdenom zavjesom“, Bitef je bio spona. U njegovom programu, kao i u pratećem likovnom segmentu razvijenom između 1968. i 1973, oblikovao se prostor nove scenske i umjetničke prakse koji je uticao na cijelu jugoslovensku scenu. Iako je funkcionisao u okvirima tadašnjeg sistema, njegov umjetnički kredibilitet bio je autentičan. Bitef nije predstavljao „jugoslovensko pozorište svijetu“, već je dovodio svijet u Jugoslaviju – bez potrebe da ga prevodi ili objašnjava. Bio je ogledalo hrabrijeg, otvorenijeg teatra.

Pola vijeka kasnije, taj isti festival je pod političkim pritiskom: govor Mila Raua na otvaranju 2024. „Lepota (ne)će spasiti svet“ i hrabar programski izbor postali su razlog za smjenu umjetničkog rukovodstva. No, upravo u tome leži snaga Bitefa – u tome što se još nije predao.

Još šezdesetih godina Piter Bruk zapisao je: „Mogu da uzmem bilo koji prazan prostor i da ga nazovem pozorištem ako neko hoda tim prostorom dok ga neko drugi posmatra.“ Ta rečenica ne označava samo minimalizam, već logiku susreta. Bez scene, bez iluzije, ostaju pogled i prisustvo. Brukovo viđenje pozorišta kao susreta, a ne prikaza, bio je već tada odgovor na zasićenost formom. Nije ga zanimalo šta pozorište govori, već šta se događa između ljudi.

Njemački teoretičar Hans-Tis Leman to razrješenje narativa opisuje pojmom postdramskog pozorišta. U savremenoj sceni tekst više nije centar; značenje nastaje iz slojeva – slike, ritma, zvuka, tijela. Publika ne konzumira, već interpretira. Umjesto priče, nudi

Piše: Tijana TODOROVIĆ

Naš teatar je samodovoljan, često elitistički, zaglavljen u konceptima „novog čitanja klasika“ koje se ne dotiče publike ovđe i sada. Pozorište koje želi da zvuči pametno, a ne da se zaista obrati. I koje ne rizikuje ništa. Zadovoljstvo je cilj. A publika – dekor

se iskustvo. Umjesto linearnosti – fragment. I upravo to iskustvo postaje političko: ne kroz temu, nego kroz formu. Gledalac više nije pasivni posmatrač, već učesnik.

Erika Fišer-Lihte ide još dalje. Za nju, pozorište nije poruka, već transformacija. Ono što se dešava na sceni ne može se prenijeti, reprodukovati ili monetizovati. Njegova vrijednost leži u neizvjesnosti susreta – u tišini, napetosti, ponekad i u nerazumijevanju. Teatar je tada čin, a ne proizvod. I zato je – subverzivan. Tu logiku prepoznajemo i u radu savremenih reditelja poput pomenutog Mila

Raua. On ne inscenira fikciju – već postavlja stvarnost na scenu. Svjedočenja, dokumenti, političke istine… „Pozorište mora postati mjesto stvarnosti – đe ljudi govore ono što niko ne smije, i čuju ono što moraju“, piše Rau. U njegovim predstavama nema katarze. Nema utjehe. Samo odgovornost. Upravo zbog toga ovakvo pozorište biva gurnuto na margine. Nije zabavno, nije „isplativo“, nije po mjeri grantova ili vladajuće strukture. Umjetnicima se nudi „projekat“ umjesto izraza, kvote umjesto slobode. Marina Davidova oštro primjećuje: „Pozorište više ne postoji da bi dirnulo ili uzdrmalo – već da bi zadovoljilo agende fondova“. A većinsko pozorište? Ono koje dominira našim prostorima? I dalje je na sigurnoj udaljenosti. Samodovoljno, često elitističko, zaglavljeno u konceptima „novog čitanja klasika“ koje se ne dotiče publike ovđe i sada. Teatar koji želi da zvuči pametno, a ne da se zaista obrati. Teatar koji ne rizikuje ništa. U estetici, u formi, u temi, u repertoaru. Zadovoljstvo je cilj. A publika – dekor.

Kada kažem naše pozorište, ne mislim samo na Crnu Goru, već i na širi postjugoslovenski kontekst. Nekada progresivan u izrazu, sada djeluje kao da nikada nije ni prešao prag koji je Bitef otvorio. Naše pozorište ostalo je zarobljeno u estetici iz prošlog vijeka, nesposobno da ośeti đe nas svijet zatiče.

Zbog toga je Bitef važan. Ne samo kao istorijska referenca, već kao rijetki preostali primjer pozorišta koje nije pristalo. Koje i dan-danas vjeruje da scena nije izlog, već prostor konflikta – slobode. Da publika nije potrošač, već svjedok. Da pozorište nije ukras kulture, već instrument društvene tenzije.

Možda smo, pak, prestali da tražimo predstave koje će nas umiriti. Možda su nam sada potrebne one koje bude. Bitef, uprkos svemu, još zna kako to da učini. I još nam je prozor u svijet.

u fokusu

Brajan Tajri Henri i Vagner Moura obaraju

Morbidno zabavna

Nadrealna slika, praktično dupli oksimoron: Pablo Eskobar sa policijskom značkom i legitimacijom, hvata dilere po ulicama Filadelfije, a partner mu je Paper Boi, repersko blago Atlante. Da vam je neko rekao da ćete to vidjeti, dobro biste mu se za zdravlje zabrinuli, ali eno ih, obojica, u Eplovoj novoj seriji „Dope Thief“. Vagner Moura, proslavljen ulogom jedne od najopasnijih narko-njuški svih vremena, u jakni s oznakom DEA. Narko-bos kao agent Uprave za suzbijanje narkotika! I još mu Brajan Tajri Henri, obožavana reperska faca iz TV masterpisa „Atlanta“, sve vrijeme drobi, prca ga, uči, smara da nije dovoljno profi… a vama nešto toplo oko srca. Toplo i milo – jer nijeste ni znali, do tog trenutka i uvodne scene serije „Dope Thief“, koliko vam je njihov ortakluk bio potreban.

Porez na karmu

Prvi vrhunski obrt, u epizodi koju je režirao veteran Ridli Skot (izvršni producent cijele serije), uslijediće čim Pablo i Paper Boi, tj. Meni Kervaljo (Moura) i Rej Driskol (Henri) napuste straćaru od stana, u kojoj su upravo oduzeli svu lovu i robu sitnim dilerima. Njih dvojica zapravo nijesu DEA agenti.

Rej i Meni podigli su se zajedno; od djetinjstva su nerazdvojni kao sijamski blizanci. Prošli su zajedno sito i rešeto i mnogo su više od najboljih prijatelja. Rej i Meni su familija i „braća po oružju“. Štogod ih snađe, drže se zajedno i svemu su naredni.

No, odveć dugo Rej i Meni bili su braća i po nečemu drugom… po drogi. Onda su odlučili da se očiste, da prestanu da konzumiraju i diluju, da srede sopstvene živote. Ulica im, pak, nije dala, povukla ih je nazad u blato. Ili to makar govore sebi, dok u DEA jaknama upadaju u

domove sitnih dilera i odnose svu lovu koju mogu da nađu. Bez izgleda da nađu iole normalne poslove u postkovid eri (radnja se odvija 2021), Rej i Meni umiruju jedan drugog tvrdeći da zapravo rade dobru stvar. Dileri koje pljačkaju ipak su krivi za to što im je komšiluk ogrezao u zavisnost i kriminal. Oni su ti koji društvo truju, a policija ne pokazuje neku pretjeranu volju da im na put stane.

Stoga, Rej i Meni uopšte ne treba da se osjećaju loše. Jer, ubirajući nešto što nazivaju „porezom na karmu“, njih dvojica zapravo pomažu da im se komšiluk koliko-toliko očisti. I da makar za zericu ozdrave ulice Filadelfije.

Problem je, naravno, u tome što u kriminalnom svijetu jedan korak uvijek vodi ka drugom. I što je katastrofa neizbježna, ma koliko se trudio da budeš oprezan i profi. „Biznis“ će Reju i Meniju ići samo do jedne ure, do prvog i jedinog posla za koji će angažovati treću osobu.

Psihički labilni zavisnik-saradnik, još svježe izašao iz zatvora, sjebaće ih do te mjere, da će cijeli hangar u koji će zajedno upasti – odletjeti u vazduh. I ne bi to bio toliki problem, da slučajno nijesu potrefili najveće skladište tečnog meta u državi. Ni manje ni više, u vlasništvu najkrupnije narko-zvjerke Filadelfije, pa još i pod tajnim nadzorom DEA agenata – ali onih pravih.

U zmajevom gnijezdu

Kakava će samo frtutma nastati nakon što Rej i Meni dobiju telefonski poziv od tog nekog (i dalje neimenovanog) šefa svih narko-šefova, s „obavještenjem“ da su takli u zmajevo gnijezdo i da imaju malo vremena da se oproste od svega što im je milo. Naši divni gubitnici bacaju se u bježaniju, a kroz sav taj rusvaj za petama su im i krimosi i DEA ekipa, ali

Adrenalin pumpa, ne staje, a jedan od glavnih pokretačkih motora su crni humor i serijal koenovski nesrećnih događaja, koji naše divne gubitnike i najbolje prijatelje uvlači u noćnu moru distribucije meta

i članovi familije koji nemaju razumijevanja za to da se trenutno bave nečim što ne može da sačeka, kao što je to… spašavanje golog života? Niko iz Rejeve i Menijeve okoline ne prihvata „NE“ kao odgovor, bili to narko-šefovi i članovi njihovih armija, ili bliske osobe. Recimo, Menijeva cura Šeri (Liz Karibel Siera), zbog koje se i upustio u „DEA avanturu“, da prištedi za vjerenički prsten i zajedničku budućnost… Ili Bart ( Ving Rejms ), Rejev zlostavljački otac i bivši zavisnik trenutno zatvoren u „ćorci“, pritom i obolio od kancera. No, ako neko nema sluha za Menije -

va i Rejeva sranja i gluposti –to je Tereza (neodoljiva Kejt Malgru iz „Orange Is the New Black“). Rejeva maćeha i djevojka njegovog utamničenog oca vlasnica je najurnebesnijih fora serije. I jednog kučeta od pet grama što kenja kao slon!

Kroz tri od osam epizoda prve sezone (izlaze jednom sedmično, petkom), krimosi, policajci, voljene face – testiraju Rejevo i Menijevo prijateljstvo sve vrijeme, a dvije drugarčine, koje većinu vremena provode gledajući se preko nišana, nikako da padnu, nikako da prestanu da se vole ni onda kada se mrze.

s

nogu u prvoj sezoni Eplovog trilera „Dope Thief“

zabavna bromansa

Bili im bajkeri iz pakla za petama ili ih čekale kutije s odsječenim glavama na kućnom pragu, naši neodoljivi očajnici o(p)staju kao jedno. I koliko drhtite od straha da neće uspjeti da se izvuku, uvaljeni preko glave u nešto mnogo veće od sebe, toliko i umirete od smijeha… I upravo u tome, u tom neobičnom spoju krvi do koljena i najcrnjeg humora, leži magija serije „Dope Thief“.

Glave u torbi

Glavni adut serije, koju je kreirao Piter Krejg radeći prvi put na televiziji (poznat kao koscenarista filmova „The Town“ [2010] Bena Afleka , „The Batman“ [2022] Meta Rivsa i „Top Gun: Maverick“ [2022] Džozefa Kosinskog) – jeste skladan spoj najkrvavijeg nasilja sa najslađom bromansom i forama za totalni piš od smijeha. U tom smislu, u adaptaciji istoimenog romana iz 2009. autora Denisa Tafoje prepozna-

ćete i lakonogi vajb policijske komedije „Brooklyn Nine-Nine“ (Rej vam dođe nešto kao Pontiac Bandit, ali smješten u mnogo opakiji milje) i kultne filmske franšize „Leathal Weapon“, ali i mrak, strah, beznađe i kalustrofobiju iz „Breaking Bad“, pa čak i prstohvat socio-ekonomskih opservacija koje je u masterpisu „The Wire“ demonstrirao Dejvid Sajmon. U ovoj i ovakvoj Filadelfiji, život se živi u ispranim bojama „redekorisanim“ krv-

lju, a ljudi se dijele na one koji su otišli i one koji će otići – ako ne žele da završe u crnoj kesi. Nije taj angažovani motiv, doduše, toliko nagažen u prvoj trećini sezone, ali ima potencijala da se razgrana u nastavku serije, te da joj obezbijedi dovoljno goriva i za potencijalnu drugu instalaciju. Akcija je, pak, vrhunska u svakom smislu: tenzična, kinetična, nepredvidljiva – svima i u svakom trenutku glave su u torbi. Adrenalin pumpa, ne staje, a jedan od glavnih pokretačkih motora je serijal koenovski nesrećnih događaja, koji naše dvije kjutiše od krimosa sve dublje uvlači u noćnu moru distribucije meta. Prožimanje nasilja, prijateljstva i štosa postaje sve bolje dok epizode odmiču (treća „Run, Die, or Relapse“ zaslužuje čistu peticu) i postaje sve jasnije da je lanac droge u „Dope Thief“ manje bitan od Rejevog i Menijevog prijateljstva. Za akcioni haos i DEA igru mačke i miša ste možda došli, ali zbog bromanse ostajete… I paralelno se zaljubljujete i u sporedne likove.

Tvrđe od čelika

Sjajna karakterizacija na gorivu vrhunske glume – uzdiže seriju „Dope Thief“ i pretvara je u mnogo više od pukog krimi-trilera. Brajan Tajri Henri savršeno je sposoban da bude smiješan i dirljiv istovremeno (baš kao u „Atlanti“ ili filmu „Causeway“ [Lila Nojgebau-

re, 2022] za koji je zakučio nominaciju za Oskara za sporednu mušku ulogu), a sa Mourom gradi hemiju tvrđu od čelika. Vagner, pak, bez greške emituje energiju unezvijerenog dobrice, a samim tim i pojačava tenziju, strah da bi mu se nešto moglo dogoditi… I osjećaj da je Rej ipak onaj koji „uništi sve što dotakne“, te da će Meni izvući deblji kraj i gurnuti svoju drugarčinu još dublje u krivicu.

Ta Rejeva griža savjesti za sada se ocrtava u crno-bijelim flešbekovima, u kojima vidimo da ga progoni gubitak voljene žene i da je za to vjerovatno kriva njegova (bivša) zavisnost. Nije to baš najsrećniji dio narativnog klupka – ili makar ne djeluje dostojno ostatka serije; već sada liči na materijal za popunjavanje.

Naravno, mala je to mana spram kvaliteta, kao što toliko, makar na početku, ne smeta ni pretrčavanje likova DEA agenata, koje većinom predstavljaju beskrvni Nader ( Amir Arison) i Marketi (Vil Pulen). Jedina koja odskače u tom „odsjeku“ jeste Mina (sjajna Marin Ajrlend), dupla agentkinja naoružana popizditisom. Kao jedini preživjeli svjedok raznošenja hangara, za sada miruje u bolnici, pa se jedva čeka njen povratak u akciju. Od ostalih sporednih likova, pak, MVP je definitivno Tereza. Sila prirode od Kejt Malgru sasvim je logično opravdanje za to što Rej nikako da pobjegne iz grada; suspenzija nevjerice uopšte nije potrebna dok slušate kako ga tetoši da Meni i on nijesu Robin Hud i Mali Džon, a posinak na svaku njenu zabiberi nešto svoje, pa tako ukrug, ko duže izdrži da ne prsne – oni dok se psuju ili vi dok se hvatate za stomak od smijeha.

Sa pet epizoda do kraja, dakle, slijedi dublji silazak u narko-zavjeru u srcu Filadelfije. Iskreno se nadamo da se konci naracije neće pomrsiti i da će Krejg uspjeti da ostavi prostor za logičnu drugu sezonu. Pa da „Dope Thief“ bude dugovječan i da dočeka sudbinu bolju od „Slow Horses“, još jedne vrhunske Eplove serije koju je publika otkrila sa zakašnjenjem…

Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 4/5

Rej i Meni – ortaci za koje nijeste ni znali da su vam potrebni

Kejt Malgru, neodoljiva u ulozi maćehe koja ne trpi ničije gluposti

insajder Din Noris o ulozi u horor komediji „The Parenting“ i saradnji sa Lisom Kudrou i Brajanom Koksom

Kada zasmijavaš ljude, činiš im ogromnu uslugu

Mnogo je šokova i uzbuđenja Vins Giligan spakovao u četiri sezone hit serije „Breaking Bad“, ali malo koji može da izađe na crtu momentu likvidacije jednog i

jedinog Henka Šredera. U metamfetaminskoj trci za Hajzenbergom, tj. sopstvenim zetom Volterom Vajtom (Brajan Krenston), obožavani policajac izvukao je deblji kraj, ali je

i Dina Norisa upisao u televizijsku istoriju. Toliko je moćno u „Breaking Bad“, kasnije i u maloj dozi u „Better Call Sal“, odigrao Henka, da mu se od tada svaki naredni projekat iščekuje sa velikim zanimanjem.

Norisa od 13. marta na striming platformi Max možemo da gledamo u novoj horor komediji „The Parenting“ („Vikend sa roditeljima“), koja je okupila zvučna imena i ispred i iza kamere, od režisera Krega Džonsona („Wilson“, 2017) i scenariste Kenta Sableta („Saturday Night Live!“), do krupnih glumačkih zvjerki poput Lise Kudrou , Edi Falko , Parker Pouzi i Brajana Koksa, ali i mladih nada kao što su Nik Dodani („Atypical“) i Brendon Flin („13 Reasons Why“).

Priča o mladom gej paru, koji vodi roditelje da se upoznaju i provedu zajednički vikend u vili na selu, za svega nekoliko dana postao je najgledaniji film na servisu Max. I, zaista, mnogo se tu simpatičnih porodičnih momenata raspliće dok zaljubljeni par i četvoro „zavađenih“ roditelja otkrivaju prisustvo 400 godina starog demona u naizgled idiličnoj kući.

Odakle Din Noris u toj priči? Zbog čega mu se toliko dopao lik „opuštenog tate“ Klifa? Da li mu je uopšte godio žanrovski spoj komedije i horora? I kako je, za ime božje, uspio da ostane pribran radeći sa majstorom komedije Lisom Kudrou i zastrašujućom „Succession“ zvijezdom Brajanom Koksom?

Saznajte u insajderu sa Dinom Norisom koji smo dobili kao ekskluzivu od HBO.

Film ima nostalgični šmek osamdesetih i horor vajb koji pomalo vuče na „Stranger Things“. Mislim da će ga publika obožavati

Zbog čega ste pristali da budete dio filma „The Parenting“?

NORIS: Mnogo mi se dopao scenario. Dobio sam ga od sv og menadžera, uz poruku: „O, kako će ti se samo svidjeti“ I bio je u pravu. Jako mi se svidjela kombinacija komedije i horora. No, povrh svega toga, kada sam čuo ko će sve igrati u filmu, pomislio sam: „Mora da se šalite sa mnom...“ O, da – naravno da sam apsolutno raspoložen da uradim svoj dio posla!

Mislim, Brajan Koks, Edi Falkon, Lisa Kudrou... Odmah sam osjetio hemiju na setu. M a, kažem vam – odmah! Ako mene pitate, Lisa Kudrou jedna je od najduhovitijih glumica koje se bave k omedijom. Mnogo sam se zabavio igrajući njenog muža i radeći sa njom i svim tim iskusnim profesionalcima. Kakve utiske nosite o saradnji sa televizijom HBO?

NORIS: Što da vam kažem, uvijek je sjajno raditi za HBO. Treba li da govorimo o tome koliko je kvalitetan njen program? Godinama, bez prestanka, pakuju neke od najboljih stvari koje možemo da gledamo na televiziji. Dovoljno sam star da se sjećam njihove stare krilatice: „Nije ovo televizija, ovo je HBO“. Postoje li neki momenti sa seta koje biste posebno izdvojili?

NORIS: Ao, baš ih je mnogo. Tako smo se dobro zabavljali. Svi su vrijedno radili, ali su i sve vrijeme bacali fore. Uživanje je raditi sa tako pametnim i duhovitim timom. Mislim da bih, ipak, posebno mogao da izdvojim scenu u kojoj sam morao da gurnem prst u anus psa. Bio je to poseban dan. I, naravno, nezaboravno je ispalo i snimanje scene u kojoj se Brajan Koks pojavljuje ko od majke ro -

đen. Svi smo morali to da gledamo. Vjerujete li da nije želio da koristi dublera ili bilo kakvu zamjensku rekvizitu?

Tog dana smo se, ukratko, jako zabavili.

Teško je i dalje povjerovati da nije iskoristio dublera...

NORIS: Kako hrabar čovjek.

Lagano je došao sa snimanja serije „Succession“ i bio s preman da uroni u potpuno drugačiji materijal. Baš ga poštujem zbog toga. Taj dan nam je svima bio izuzetno zabavan.

„The Parenting“ je totalno urnebesan. Kako ste svi uspijevali da ne puknete od smijeha na setu?

NORIS: Pucali smo od smijeha mnogo puta, ali bilo je super to što su nam dozvoljavali da improvizujemo. Mnogo puta su nam režiseri rekli: „U redu je, nastavite. Pičite dalje, pričajte sve što vam pada na pamet“.

Kad bi Lisa ili Edi nešto bubnule, bilo je najteže zadržati smijeh. Srećom, to mi se događalo mnogo više k ada ne bih bio u kadru. Kad ste ispred kamere i dijelite scenu sa nekim, pa počnete da se smijete – sv e mora da se

snima ponovo. Ništa od toga nam svakako nije bilo opterećenje zbog toga što smo se svi super zabavljali. Lako je raditi komediju sa ljudima koji se sviđaju jedni drugima. Kako ste pristupili svom liku; odakle ste crpili inspiraciju?

NORIS: Mogu vrlo lako da se povežem sa bilo kojim likom oca zbog toga što imam petoro djece. Tako da, u tom smislu, postoji ogromna količina ličnog iskustva iz kojeg mogu da izvučem materijal za komediju.

Inače, mislim da su očevi –naročito ovaj moj Klif, tipovi koji su uvijek u fazonu: „Ima li ovdje nešto da se popravi?“ Kod njega mi se mnogo dopalo to što je jako ponosan na sina... To je predivno. Tako ponosan i pun ljubavi prema svom djetetu, Klif je spreman da pođe i u neku čudnu ukletu kuću, da tamo upozna totalno nenormalnu buduću tazbinu i pruži sve od sebe da vikend prođe kako treba. On je nekad smotan i pretjeran, može čak i da zaliči na sirovinu, ali ima baš dobre namjere. Sviđa mi se to kod mog Klifa.

Kako biste opisali saradnju sa mladim glumačkim nadama Nikom Dodanijem i Brendonom Flinom?

NORIS: Bila je fenomenalna. Mnogo smo se družili i van seta; noći smo provodili gledajući filmove. Dijelio sam ogromnu kuću sa Lisom i Parker Pouzi; i svi smo imali zaseban prostor, ali provodili smo večeri zajedno. Naručili bismo neku hranu ili bi neko od nas kuvao. Brendon i Nik bili su smješteni u blizini, pa bi svake noći dolazili na klopu i filmove. Mnogo sam ih zavolio, vrlo su pametni i duhoviti. Nik i Brendon su zabavni i odlični glumci, pa mislim da ih čekaju velike karijere. Kakvu reakciju publike očekujete?

NORIS: Mislim da će obožavati film. „The Parenting“ ima taj nostalgični šmek osamdesetih i horor vajb koji vuče na „Stranger Things“. Što se elementa komedije tiče, mislim da će uspjeti da raskravi gledaoce. Čovječe, ako uspiješ da nasmiješ ljude u ovom i ovakvom vremenu, čini mi se da im, zapravo, praviš veliku uslugu. I sigurno obavljaš dobar posao. M. I.-N.

Uživao je u društvu duhovitih saigrača ispred i iza kamere

Kaže da je odmah osjetio hemiju sa Kudrou

Pun je poštovanja prema profesionalizmu Brajana Koksa

Urođena neosetljivost na bol (CIPA) je vrlo redak neurološki poremećaj. U suštini, rezultira time da oboleli ima ogroman problem da oseti bol i temperaturu, tj. razliku između toplog i hladnog. U teoriji to, možda, zvuči superherojski kul, a u određenim tipovima filmova, od treš-akcija do superherojskih spektakala, to bi moglo da znači i uštedu na karakterizaciji. U praksi, međutim, otpornost na bol, vrućinu, mraz i pritisak ne znači da vas to nešto, od visoke temperature, preko zarđalog eksera na koji ste nagazili, ekstremne akrobacije koja je pošla po zlu ili ormara koji vam je pao na leđa – neće ozbiljno povrediti ili čak ubiti.

Najveći problem počiva upravo u tome što ničega što izaziva bol, bolest ili (smrtnu) opasnost – nećete biti svesni.

Smotani menadžer

U toj poziciji je glavni junak filma „Novocaine“ Dena Berka i Roberta Olsena, autora home invasion horor trilera „Body“ (2015) i „Villains“ (2019). Nejtan Kejn ( Džek Kvejd , sin Denisov najpoznatiji po ulozi u seriji „The Boys“) naizgled je smotani i

„Novocaine“

sa Džekom Kvejdom –

Trošnim štosom

Glumci se fino zabavljaju sa materijalom koji im je dat, ali rezultat je svakako film za brzi zaborav. Ma koliko se scenarista i režiserski duo poigravali i varirali glavnu foru, potrošiće im se mnogo prije nego što stignu do kraja

preterano oprezni zamenik menadžera poslovnice lokalne banke u San Dijegu. Naš Nejt ima alarm podešen na svaka tri sata da mu bešika ne bi eksplodirala (jer nije svestan da mu se ide u klozet); ne jede čvrstu hranu da ne bi sam sebi slučajno odgrizao jezik; sa svima je ljubazan, ali se baš i ne druži uživo, već to čini na internetu sa „partnerom za igrice“ Roskom (Džejkob Batalon).

Takav, jadan i kukavan, zaljubljen je u novu koleginicu Šeri (Ember Midtander, kći glumca Dejvida i kasting agentice Anđelik), pa prihvata njen poziv na ručak u znak izvinjenja zbog toga što ga je slučajno zalila vrelom kafom. Zajedničko klopanje pak završava se sa njenim pozivom

na izložbu u gradu, što će se pretvoriti u novi izlazak i mogući početak romanse. Uostalom, i vreme je takvo – zimsko, praznično (iako se to ne vidi jer… San Dijego) i inherentno romantično. Već sledećeg dana ta romansa nailazi na iskušenje. Trojica kriminalaca, maskiranih u Deda Mrazove i predvođenih Sajmonom ( Rej Nikolson , sin Džekov), upadaju u banku sa namerom da je opljačkaju. Stari šef Najdžel (Kreg Džekson) biva ubijen jer odbija da im otvori sef, a Šeri postaje njihov talac, pa preko nje vrše pritisak na Nejta koji pak popušta i dozvoljava im da ukradu šta su naumili. No, kada trojac zadrži devojku i baci se u bekstvo, prethodno ubivši nekoliko policajaca koji su slabo opremljeni došli na intervenciju – fini i pristojni Nejt kreće u poteru. Njegove „superherojske“ moći možda jesu ograničene, ali makar može da podnese solidnu količinu batina i povreda pre nego što „preda meč“. Njemu za petama su i dvoje detektiva ( Met Volš i Beti Gejbrijel ) koji pretpostavljaju da je bio umešan u pljačku.

Raspoložena ekipa

S obzirom na to da imamo tri pljačkaša, očekujemo barem tri obračuna, makar po logici kompjuterskih igrica i generičkih filmskih akcija. Dobićemo ih i više, uz akciju koja je dovoljno maštovito osmišljena, garnirana sa malo uvrnutog crnog humora koji

se poigrava s očekivanjima, te solidno začinjena praktičnim efektima maske koji su solidno grozni.

Tu se Kvejd pokazuje kao izvrstan glumački izbor. Sposoban da istovremeno kanališe smetenost pristojnog čoveka zatečenog situacijom u kojoj se nikada pre nije našao, deluje vrlo simpatično. Takođe, njegov lik ima ugao da se, kao takav, pristojan, serijski taba sa tipovima koji, za razliku od njega, zapravo znaju da se biju, ali ne znaju njegovu tajnu koju će dovitljivo upotrebljavati protiv njih. Kvejd funkcioniše i u paru s Ember Midtander u uvodnom delu koji ide šinom romantične komedije. Njih dvoje imaju neku opipljivu hemiju na ekranu koja možda nije dovoljna za kompletnu motivaciju njegove jurnjave, ali makar može unekoliko zabašuriti činjenicu da nam scenarista Lars Džejkobson nije baš sakrio veliki preokret koji bi kasnije, kao, morao da nas iznenadi.

Pravac kablovska Od ostatka postave, Rej Nikolson „žvaće“ i pride „mljacka“ svog karikaturalno nasilnog negativca; Gart Kolins je impresivna pojava u sceni tuče u skrivenom studiju za tetoviranje; Džejkob Batalon unosi malo komične relaksacije, a Beti Gejbrijel i Met Volš ubacuju savršeno odmerenu komičnu notu pandura kojima je ničim izazvan izbio haos na poslu. Čini se da se navedeni, ali i ostali glumci u sporednim, pa čak i epizodnim ulogama, fino i funkcionalno zabavljaju sa materijalom koji imaju.

Sa druge strane, trebalo bi biti svestan da je „Novocaine“, ipak, film od jednog štosa i, ma koliko se scenarista i režiserski dvojac sa njim poigravali i varirali ga, on će se pre

Piše: Marko Stojiljković

Uvodni dio priče ide šinom romantične komedije

– relativno gledljiva i vrlo repetitivna akciona limunada

štosom po nosu

REŽIJA:

ULOGE:

Džek Kvejd, Ember Midtander, Džejkob Batalon, Rej Nikolson

TRAJANJE: 110 min

kraja filma potrošiti i postati repetitivan. Baš kao što će nam isprva simpatični smetenjak postati dosadan ako ne prestane da bude smetenjak. Takođe, čini se da ni ta praznična komponenta nije dovoljno utkana u tkivo filma, pa je zbog toga možda i završio u distribuciji u ovom neatraktivnom terminu.

Problemi su prisutni i na nivou režije pojedinačnih akcionih scena, naročito onih sa tučama. Ona jedna u „preperskoj“ kući punoj improvizovanih zamki jeste izuzetak, makar u smislu pripreme koja igra i na protagonistino i na naše iznenađenje. Ostale se, što se tiče zanatske izvedbe, drže oprobanih američkih recepata drmusave kamere, bliskih planova i silnih montažnih rezova, čime možda Berk i Olsen skrivaju da ih nisu baš osmislili u smislu „koreografije“.

Na kraju, „Novocaine“ postaje i ostaje relativno gledljiva „limunada“ za konzumaciju i brzi zaborav jer, zapravo, ne donosi ništa tako novo. Kao takav, više liči na nešto za beskonačnu rotaciju na kablovskim kanalima nego na pravi bioskopski hit.

Ocjena: 5.6/10

Džek Kvejd vrlo simpatičan izbor za ulogu totalnog smotanka

Den Berk i Robert Olsen

SERIJE Good American Family Neinventivna režija

Moraju li baš svaki američki zločin i tabloidna senzacija da dobiju seriju čiji autori ciljaju na Emi nagradu?

Kako smo krenuli i koliko true crime trenduje na striming servisima, izgleda da moraju, iako ogromnoj većini, čini se, neko ozbiljno brani da budu dobre. Ultimativni primjer je „Good American Family“, Huluova igrana mini-serija o neobičnom slučaju usvajanja koji je potresao Sjedinjene Američke Države. I koji je, pazite sad, već dobio dokumentarnu verziju.

Osrednja anatomija zlostavljanja

Nijedno ili-ili u seriji ne radi kako bi trebalo, ne pojačava tenziju, ne provocira moralne dileme, ne dovodi u stanje zapitanosti. Za to su krivi i režija i nezgrapno pisanje, ali i drvena gluma „Grey’s Anatomy“ zvijezde Elen Pompeo

Treća i finalna sezona doku-serije „The Curious Case of Natalia Grace“ jedva da se „ohladila“ (od januara dostupna na servisu Max), kad evo stiže i igrana… I to sa disclaimer etiketom na početku svih osam epizoda.

„Uputstvo za gledanje“ čisto je, eto, tu – za slučaj da pomislimo da se kreatorka Kati Robins („The Affair“, „Sunny“) ne bavi žutom štampom. I da stvarno zna što u igranoj varijaciji na temu želi da kaže o zlosrećnoj sudbini ukrajinske djevojčice koja je prošla kroz „toplog zeca“ i medijsku golgotu postajući dio jedne „dobre američke porodice“.

Hrana za toaletoide

Disclaimer se, otprilike, svodi na napomenu da je mini-serija „Good American Family“ dramatizacija različitih tački gledišta, te da je zasnovana na materijalima skupljenim u sudnici i medijima. Niko ko je u stvaranju učestvovao ne zastupa tezu da je tačna isključivo samo jedna verzija događaja ili svjedočenje bilo koje strane uključene u slučaj. Što to znači u praksi: događaji u prvoj polovini serije prikazani su iz ugla Kristin (Elen Pompeo ) i Majkla ( Mark Duplas), bračnog para Benet koji je 2010. usvojio sedmogodišnju djevojčicu sa rijetkim poremećajem rasta.

Preostale četiri epizode odmotavaju se iz ugla usvojenog djeteta, koje su „majka“ i „otac“ optužili da se lažno predstavlja, da je zapravo djevojka u dvadesetim godinama, te da uopšte nije oboljela od nanizma (dvorfizma, patuljastog rasta), nego tu megarijetku dijagnozu koristi ne bi li dobila brigu, njegu i novac. Slučaj Natalije Grejs, koju u igranoj verziji glumi Imodžen

Fejt Rid , odlično je poznat američkoj javnosti, a ako ne pratite toaletoidne medije i nijeste gledali doku-seriju o njenom suđenju sa bračnim parom Benet, velike su šanse da će vam „Good American Family“ biti čak i gledljiva. U svakom slučaju, igrana verzija bolje će vam pasti što manje detalja o Nataliji znate. No, ako vam je išta o slučaju poznato, a planirate da se upu-

stite u Huluovu igranu verziju događaja, spremite se za serijal ozbiljnih kolutanja očima.

Sumnjivo usvajanje

Radnja u tri emitovane epizode skače između dvije vremenske linije: u prvoj iz 2019. pratimo rasplet situacije od Kristininog privođenja u policiju zbog optužbi za zanemarivanje djeteta. Prolog je u tom smislu ciljano ironičan, s obzi-

Pompeo i Duplas igraju bračni par u centru skandaloznog

režija minira Huluovu dramatizaciju ukrajinske djevojčice Natalije Grejs

anatomija

rom na to da je milicija odvodi usred predavanja o odgoju djece. Kristin je, naime, autorka bestselera „The Spark“, u kojem ohrabruje roditelje djece koja pripadaju autističnom spektru i dijeli lično iskustvo sa podizanjem tri sina, prvenstveno tinejdžera Džejkoba (Aias Dalman), naučnog genijalca s autizmom.

U drugoj vremenskoj liniji, onoj iz 2010, pratimo početak Kristinine „avanture“ sa djevojčicom koja će je, devet godina kasnije, optužiti za zanemarivanje. „Možda mi ne treba da spasimo nju, možda ona treba da spasi nas“ – kaže posvećena majka suprugu Majklu (Mark Duplas), sa kojim prolazi kroz težak period. I koji, od kada su odbijeni za usvajanje jedne druge djevojčice, spava na kauču, plače na parkingu i ne zna što da čini sa sobom.

Benetovi nemaju previše novca, ali imaju volju i gomilu sladunjavih parola da se ohrabre

i opravdaju svoju želju da pošto-poto dobiju i kćerku. „Kad Bog ima posao za tebe, pobrine se da dobiješ sve što ti je potrebno da ga obaviš“ – dodaće Kristin, bacajući se u grupni zagrljaj sa sedmogodišnjom Natalijom u kancelariji agencije za usvajanje.

Ispostaviće se da je Bog za Benetove smislio posao što miriše na vrlo sumnjive, čak i nelegalne rabote. Agencija im, između ostalog, neće pomenuti da Natalija koristi hodalicu, niti će im predati njene papire ili otkriti bilo što o porodici koja je odustala od njenog usvajanja. Pritom će im tražiti i da plate račune za njene već obavljene operacije, insinuirajući da kćerke neće gledati ako odmah ne iskeširaju lovu.

Kristin je sumnjičava, ali Majkl je već toliko do ušiju zaljubljen u Nataliju, da na sve brzo pristaju, samo da bi je odveli kući. E, tu počinju nove sumnjivosti, sa djevojčicom koja konstantno doživljava napade bijesa (mnogo ozbiljnije od tipičnih djetinjih tantruma) i od starta pokušava da manipuliše Majklom i zavadi ga s ostatkom porodice. A, bogami, noću se laća i noža.

theposterdb.com

Strah ili sociopatija

U prvoj polovini serije, kreatorka Robins igra na kartu horora „Orphan“ (Žaume Kolet-Sera, 2009), koji je inspirisan istinitim slučajem estonske djevojčice i u kojem usvojeno dijete o jadu zabavlja novu porodicu sociopatskim ponašanjem. S obzirom na to da su Benetovi optuženi da su taj isti film „adaptirali“ u realnosti, tj. da su lagali o Natalijinom ponašanju vodeći se njegovom radnjom – taj izbor nije nelogičan. No, problem s ovakvim pristupom ogleda se u tome što je osrednje, čak prilično dosadno spakovana sva ta silna „tenzija“ u vezi sa pitanjem da li je Natalija istinska sociopata ili, jednostavno, povrijeđeno dijete koje ne umije da na drugačiji način kanališe strah od napuštanja. Sve što djevojčica čini svedeno je na opšta mjesta, pa jedini interesantan momenat ostaje promjena dinamike u

kući nakon usvajanja, sa Markom koji odjednom postaje njen „svetac zaštitnik“ i ne dozvoljava ni da joj trun padne na glavu.

Ako ćemo pravo, nije nezanimljiv ni prikaz „nježnog roditeljstva“ koje Benetovi praktikuju, a čije će postulate prepoznati svako ko je ikada proguglao gentle parenting i pokušao da ga sprovede u praksi. Najstrpljiviji i najprisutniji roditelji svih vremena – to su Kristin i Mark. Tako da, ako oni nijesu mogli da tako divlju djevojčicu pripitome i učine da se osjeća bezbjedno, čini se da to ne bi mogli da urade ni najveći stručnjaci za dječji odgoj i psihologiju, od Marije Montesori, preko Aleksandra Nila, do Gabora Matea.

Kompleks spasiteljke

U prvoj polovini serije, Robins se igra i sa Kristininim profilom, postavljajući u prvi plan pitanje da li je ta predana majka i osnivačica centra za brigu o djeci s autizmom zaista „svetica“ ili je zapravo oboljela od kompleksa spasiteljke… No, nakon što u igru kao „opcija“, poslije razvoda sa Markom, uđu i njegove optužbe da je njegova (bivša) žena oličenje zla, stvar brzo postane zamorna.

U „Good American Family“, nažalost, nijedna dilema i niti jedno ili-ili ne rade kako bi trebalo, ne pojačavaju tenziju, ne provociraju jake moralne dileme, ne dovode u stanje zapitanosti. Za to su krivi neinventivna režija, nezgrapno pisanje i dramaturški promašena podjela narativa na dvije polovine sa suprotstavljenim stavovima, ali i drvena gluma glavne zvijezde.

Dok su sasvim pristojni Mark Duplas i Imodžen Fejt Rid više žrtve tranjavog skripta i režije nego što imaju problem da iznesu likove, Elen Pompeo u velikom je problemu u prvoj glavnoj roli nakon hita „Grey’s Anatomy“. Ni očima, ni riječima, ni trudnom ćutnjom – nema kapaciteta da iznese pokre-

tački motor svoje junakinje, a samim tim ni serije. Kako se to radi u tematski sličnim projektima, doduše, sa mnogo boljim tekstom i režijom, vidjeli smo u mini-seriji „The Act“, u kojoj je Patriša Arket pokidala rolu majke oboljele od Minhauzenovog sindroma sa posrednikom. „Good American Family“ mnogi porede s ovom sjajnom Huluovom dramom, ali ne bi trebalo – jer makar je za klasu bolje spakovana od projekta Kati Robins. Njena serija ne radi ni kao porodična drama sa mračnim obrtom, ni kao krimić, ni kao satira – a imamo i taj crnohumorni sloj s ismijavanjem „Eat pray love“ majki influenserki, čiji narativi plasirani na društvenim mrežama veze nemaju s onim što se događa u realnosti.

Robins je imala poštenu namjeru; željela je se čuje glas obje strane, iako je komotno mogla da pretoči seriju u poklič „Pravda za Nataliju!“ s obzirom na to da je na sudu dokazano da je zaista bila žrtva zlostavljanja muškarca i žene u kojima je trebalo da pronađe ljubav i utočište.

No, slučaj Natalije Grejs ne tiče se samo ove djevojčice; njena provokativna, moćna i, nažalost, tragična životna priča –važna je za razumijevanje rupa i grešaka u sistemu usvajanja djece (bilo gdje, ne samo u Sjedinjenim Državama). Upravo zbog toga što je serija, u vještijim rukama, mogla da postane poziv na buđenje i promjenu, šteta je što je igrana verzija ostala na osrednjem nivou. Iako imamo čitavih pet epizoda do kraja, male su šanse da se utisak u nastavku može poboljšati. Ovakve teme i anatomije zlostavljanja treba da rade mnogo sposobniji autori. I da ih nose mnogo raskošnije glumice od Pompeo. Recimo, baš ta Kristina Hendriks, koja će se, u ulozi Natalijine zaštitnice, pojaviti u drugoj polovini serije…

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 2.5/5

Imodžen Fejt Rid emituje „Orphan“ vajb kao Natalija Grejs

SERIJE The Residence Netfliksova detektivska

Idealna za bindž

Ukoliko ste u potrazi za serijom koja vas neće izmoriti ozbiljnošću, ali vam, ipak, neće ni uvrijediti inteligenciju, „The Residence“ bi mogla biti prava stvar. Netfliks je još jednom isporučio idealan izbor za bindž vikendom – laganu, zabavnu i detektivsku misteriju taman dovoljno zapetljanu da zadrži pažnju. Radnja osmodjelne prve sezone odvija se u Bijeloj kući, što nije očekivani ambijent za krimi-komediju ovog tipa, tako da je to prvo što će vam privući pažnju. Ipak, tu zanimljivostima nije kraj, prvenstveno zahvaljujući impresivnom i pomalo neobičnom kreativnom timu.

Gomila osumnjičenih Produkciju potpisuje „Shondaland“, studio Šonde Rajms, poznat po Netfliksovoj hit seriji „Bridgerton“, ali i po kultnoj medicinskoj melodrami „Grey’s Anatomy“ i političkom trileru „Scandal“, čija se radnja takođe odvija u Bijeloj kući. Scenario je napisao Pol Vilijam Dejvis, čije ime takođe vezujemo za „Scandal“, a prethodno je kreirao i pravničku dramu „For the People“. Dalje, inspiracija za seriju pronađena je u knjizi „The Residence: Inside the Private World of the White House“ Kejt Andersen Brauer, bivše dopisnice iz Bijele kuće. Dakle, u ovom „kuhinjskom haosu“ našlo se mnogo neobičnih kuvara i to se i te kako osjeti. Stilovi se sudaraju; imamo šarenu ekipu likova, ubrzan tempo i dijaloge koji na momente više zvuče kao ping-pong meč, nego kao prirodni razgovori.

Glavna junakinja je detektivka Kordelija Kap (Uzo Aduba, jedna od miljenica iz „Orange Is the New Black“), koja dolazi da istraži ubistvo koje se dogodilo tokom državne večere s australijskom delegacijom. Situacija je vrlo komplikovana: imamo 157 osumnjičenih,

Najsvježija poslastica u produkciji studija Šonde Rajms nije tu da vas drži na ivici stolice, već da vas zabavi dok se igrate detektiva iz fotelje

132 prostorije i samo jednu detektivku koja pokušava da pohvata što se dogodilo. Dakle, imamo klasik: zatvoreni prostor, svako je potencijalni ubica, a vrijeme leti.

Glumačka postava je očekivano sjajna, a među likovima

posterdb.com

možete da pronađete drage glumce iz omiljenih serija iz različitih faza života. Tu su, na primjer, Rendal Park, Đankarlo Espozito, Elajza Kup, Suzan Keleči Votson , Ken Marino i, vjerovali ili ne, Kajli Minog. Pop zvijezda igra sa-

mu sebe i nije samo usputna pojava – ima više scena i replika i, što je najvažnije, mnogo više duhovitih trenutaka nego što biste očekivali.

Monolog otkrivanja

„The Residence“ nije klasična whodunit priča – niti dolazi iz radionice tipičnih tvoraca žanra. Ovo je prije svega komedija, i to ona koja se više oslanja na karikature nego na stvarne likove. Umjesto napetosti, serija češće izaziva znati-

Uzo Aduba zadužena za istragu 132 prostorije i 157 sumnjivaca

detektivska misterija pada kao melem poslije napornog dana

bindž uz čašu vina

željni osmijeh, te one trenutke kada se ne pitate toliko: „Ko je, zaboga, ubica?“, koliko: „Što li će sad da izvale?“.

Likovi su iscrtani debelim linijama, gotovo stripovski – od glamuroznih gostiju sa državničke večere, do osoblja Bijele kuće koje više podsjeća na sitkom nego na političku dramu. I upravo ta kombinacija žanrova – misterije, satire i lagane drame, daje seriji specifičan ton. „The Residence“ nije tu da vas drži na ivici stolice, već da vas zabavi dok se igrate detektiva iz fotelje. U tom smislu, njeni autori odlično znaju što žele – i ne pokušavaju da svoju seriju pretvore u nešto više od toga. Ta vrsta opuštenosti u sopstvenoj koži i jeste njihov najveći adut, uz šarenu i jaku glumačku postavu.

Prva sezona podijeljena je na osam epizoda, a posljednja traje skoro 90 minuta. Finiš je osmišljen kao klasičan kraj svake dobre misterije, kada detektiv okuplja sve osumnjičene, slaže komadiće slagalice i objavljuje ko je ubica. Iako se sa pravom može reći da od tih 90 minuta nije baš svaki bio nužan (isti efekat postigao bi se i sa kraćom minutažom), sasvim je okej što su autori odlučili da ostanu vjerni žanru. Tu je Uzo Aduba dobila prostor da izvede cijeli „monolog razotkrivanja“, kako to i dolikuje likovima njenog kalibra, pa taj segment – iako dug – ima težinu.

Međutim, ni nakon što pregurate sedam sati osmočasovne sezone, i dalje vam neće biti jasno zbog čega su nam bile potrebne tri vremenske linije, osim možda da bi se manje pažljivim gledaocima olakšalo praćenje radnje. Realno, bez svih tih ponavljanja i paralelnih skokova, cijela priča mogla je da se završi za, recimo, tri do četiri sata – i ništa joj ne bi falilo. Ova struktura sa više vremenskih tokova često djeluje više

kao stilski trik nego kao narativna potreba. Umjesto da dodatno obogate radnju, tri linije je povremeno čak i razvodnjavaju – kao da autori serije ne vjeruju sopstvenom tempu, pa stalno skaču naprijed-nazad, da nas podsjete gdje smo i zbog čega smo tu.

Pretrčana istražiteljka Vrijeme koje je kreator serije potrošio na paralelne vremenske linije i kružne dijaloge možda je bolje mogao da iskoristi za ono što njegovoj detektivskoj mozgalici najviše fali – za likove. Ili, barem, za jednog od njih. Uz ovako široku postavu jasno je da nije imao vremena da ogromnoj većini pruži dubinu – i to je u redu.

Džejn Kertin kao pijana, osuđujuća tašta; Džejson Li kao neodgovorni brat predsjednika; Ken Marino kao političar koji više i ne zna da li manipuliše ili govori istinu jer se i sam pogubio u lažima – to su likovi koji ne traže mnogo. Neka budu duhoviti, neka ponekad djeluju sumnjivo, i to je dovoljno. Zapravo, oni i jesu najuspjelije face u „The Residence“. Uz njih se, recimo, ističe i Suzan Keleči Votson (divna Bet iz „This Is Us“) koja, i pored toga što uglavnom igra vodiča kroz radnju, unosi šarm i neki lijepi ritam uvijek kada se pojavi u kadru. Nego, zašto je Kordelija Kap, koja bi trebalo da nosi čitavu seriju, ostala tako površno napisana? Osim što publika već voli Uzo Adubu, serija ne nudi gotovo ništa što bi nas dodatno vezalo za njen lik. Znamo da je strpljiva onda kada je to najpotrebnije, da je posvećena do opsesije i da obožava ptice.

I to je sve.

Naravno, ni o čuvenom detektivu Blanku (Danijel Krejg) iz filmske poslastice „Knives Out“ ne znamo mnogo više, tako da ovo nije tragičan propust, ali smo od ovakve ekipe

Prevelike cipele za Espozita

U krimi-priči u kojoj je jedan od glavnih stubova naracije detektiv, a drugi ubijeni –činjenica da nijedno od to dvoje ne funkcioniše skroz kako bi trebalo, predstavlja problem. Ubijeni se u „The Residence“ zove A. B. Vinter; bio je šef osoblja Bijele kuće, a igra ga Đankarlo Espozito. Njegov lik ostaje nedorečen i prazan, pa je teško osjetiti bilo kakvu emocionalnu reakciju na njegovo ubistvo.

očekivali nešto drugačije. Iako u jednom trenutku, kroz priču o Kordelijinom prvom detektivskom slučaju, počnemo da dobijamo obrise nečega zanimljivog, radnja se brzo vrati u sadašnjost.

Australijske reference

Ispod površine misterije u „The Residence“ provlače se suptilni politički komentari, ali uvijek ostaju u pozadini, nikad ne preuzimaju narativ, što je lijepo izvedeno. Australijski element nije tu samo kao začin – serija je puna referenci na tu kulturu, a akcenti su, iznenađujuće, autentični. Džulijan Mekmahon (čuveni Kol iz serije „Charmed“) i Bret Taker, obojica Australijanci, igraju premijera i ministra spoljnih poslova.

Što se tiče dinamike među likovima, postoji dobar odnos između detektivke Kap i agenta Edvina Parka (Rendal Park). Njihova komunikacija se možda ne bi mogla okarakterisati kao nešto što baš podsjeća na Šerloka i Votsona, ali imaju taj neki momenat gdje

Taj utisak dodatno pogoršava činjenica da je ovu ulogu prvobitno trebalo da odigra jedan i jedini Andre Brauer, koji je preminuo tokom snimanja. Teško je ne zapitati se kako bi sve izgledalo da je ostao dio projekta. Brauer je jednostavno imao dar i sposobnost da likovima udahne i težinu i duhovitost, a to je nešto što Espozitovoj interpretaciji očigledno nedostaje. Bez obzira na to što je dobar glumac, kada znate kome je uloga bila namijenjena, fakat je da njegova izvedba stvara utisak kao da su mu Brauerove cipele –bile prevelike.

jedna osoba brblja, druga kontrira; postoji međusobno poštovanje i dolazi se do pravih rezultata, što je i najbitnije. Aduba daje sve od sebe u ovoj ulozi i to se vidi, ali materijal sa kojim radi ne dozvoljava njenoj junakinji da istinski zaživi.

Ipak, uprkos manama, daleko od toga da je „The Residence“ nebitna, a kamoli promašena serija. Uz nju se sigurno nećete smoriti, a ako tražite nešto što možete da pustite nakon napornog dana, uz šolju čaja ili čašu vina, ovo je sasvim korektna opcija. Ima taman dovoljno zanimljivih likova, neobičnih preokreta i poznatih lica da vas zadrži uz ekran. Dakle, iako nije revolucionarna, „The Residence“ jeste dobar primjer kako poznata forma, kada se pažljivo isprati i malo osvježi, može opet da bude privlačna. Dobar stari recept sa malo novih sastojaka –i momentalno smo svi uvučeni u još jednu neodoljivu igru pogađanja: ko, kako, zašto. Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 3.4/5

SERIJE Happy Face Još jedna trivijalna krimi-adaptacija

Denis Kvejd u raljama konfekcije

Pravilo broj jedan za sve serije i filmove rađene po istinitim zločinima: iskren pristup onome što autori žele da ispričaju, podvuku – i što na kraju zbore. „Happy Face“ se tu žestoko spotiče – to je serija koja, kao fol, pokušava da se pošiba i poigra sa svim klišeima priča o masovnim ubicama… Da bi onda naglavačke upala u živo blato od žanrovskih tropa. Salto mortale!

Destilovano zlo

„Happy Face“ ima na papiru sasvim jednostavnu premisu: njena kreatorka Dženifer Kasisio (pisala za seriju „Your Honor“ sa Brajanom Krenstonom) ne želi, kao, da se primarno bavi zločincima. Već onima njima bliskima i najbližima, koji će strašnom krivicom tih ljudi biti progonjeni i decenijama nakon što krvnik e stigne pravda. Ali, pobogu, kako su producenti striming servisa Paramount+ to namjerili da učine – s odlukom da masovnog ubicu tumači tako karakterna, autoritarna i raskošna glumčina kao što je Denis Kvejd? Ovom zlosrećniku i krvomutniku stvarno ne bi bilo mane da mu se posveti i cijela sezona F inčerovog hita „Mindhunter“. Zove se Kit Hanter Džesperson; 203 santimetra čistog, destilovanog zla. Davitelj makar osam žena, od Floride, preko Vajominga i Nebraske, do Oregona i Kalifornije. Makar osam – jer je ladno godinama „priznavao“ sve i svašta o čemu je makar čuo, pa je tako nadžidžao i izlagao 160 preuzimanja odgovornosti za ubistva, pored onih š to je stvarno počinio. Eto, čisto da se malo zabavi, dok guli doživotnu. U godinama slobode pak zabavljao se ostavljajući grafite i li pisma medijima (i do desetak strana), koja je obavezno potpisivao smajlijem. Pa gdje će iole pristojan američki masovni ubica bez nadimka… Happy Face Imala je kreatorka serije, makar na papiru, debelo pokriće da priču zavrti baš o samom Hepi Fejsu. Ipak, odabrala

Zločinac kojeg igra Kvejd dostojan Finčerovog hita „Mindhunter“

krimi-adaptacija inspirisana nedjelima američkog masovnog ubice

Raskošni glumac, koji ubjedljivo tumači oneobičenog, karikiranog, skoro otkačenog zločinca, djeluje mnogo stvarnije od ostalih likova

je drugačiji put za osam epizoda, od kojih su premijerno izletjele dvije – a za sada nema ni pomena o drugoj sezoni.

Priča počinje o vako: za 15. rođendan, tinejdžerki stiže poštanska čestitka, od djeda za kojeg pojma nije imala da postoji. Mama Melisa (Anali Ešford) tu ostane zaleđena: jedna prošlost koju je poš to-poto željela da zakopa prikrala joj se pravo iz najmračnije zatvorske ćelije. I šta sad uraditi? Kako objasniti i kćerki i cijelom svijetu da je Melisin tata niko drugi – nego Hepi Fejs?

Živo blato

Melisa Mur je televizijska šminkerka koja je, u godinama za nama, i te kako znala da naplati tatinu „slavu“. U prvi mah, nakon što je Kit Hanter Džesperson kontaktirao sa čuvenim talkshow „Dr. Phil“ (produkcija, naravno, Opre Vinfri) i tako tražio kontakt sa familijom – nije imala izbora.

Još se starac javio sa jasnom porukom: jedan momak u Teksasu je za ubistvo žene nepravedno osuđen na električnu stolicu. Nepravedno – zato što je, navodno, Hepi Fejs to učinio. Pa je poželio da ga, kao, spasi izvršenja smrtne kazne, prije nego što bude kasno.

I, stvarno, šta je Melisa tada mogla da uradi osim da oca posjeti? To je, otprilike, početna igra: da kćerka pokuša da sazna da li je njen otac s tvarno ubio i tu devetu žrtvu – ili samo majstorski manipuliše i traži način da im se

svima vrati u živote. Na papiru – nije loše za početak, ako se stvarno uspije zadržati fokus na Melisi i njenom psihičkom stanju.

R ezultat je, nažalost, živo blato koje se, kako radnja odmiče, progresivno širi u dva pravca. Prvi je onaj koji se tiče proceduralca: nema tog tele vizijskog klišea istrage zločina, iz projekata koji su se vrtjeli deceniju, koji tu nije uboden. Dakle, skoro ničega u seriji „Happy Face“ nema da vas iole cimne ili izvuče sa terena predvidljivog.

Drugi pravac je, prosto, sve ono što se tiče Melisine porodice. Ipak, tinejdžerske muke male Hejzel (Kijla Ajni), sa sve slučajevima nasilja u školi – ili bračne i karijerne stranputice muža Bena ( Džejms Volk ) – totalno su bezvrijedno trošenje TV prostora i klasično krpljenje i popunjavanje jednočasovnih epizoda.

Voštane figure

Ruku na srce, Anali Ašford, brodvejska glumica, plesač’ca, pjevač’ca (znate je iz serije „Masters of Sex“; nominovana za Emi za mini-seriju „Welcome to Chippendales“) – svojski se trudi da oslika nemoć i pogub te Melise, u tom momentu. Posebno kada se, pri kraju prve epizode, nađe oči u oči – sa Hepi Fejsom.

Dok Kvejdov/Hepi Fejsov performans polako i znalački ide od skoro karikaturalne

skice ka raskošno jezovitom mastermajndu zla – Ašford se kao Melisa bukvalno guši u tjeskobi, strahu, stidu i muci. Na mahove i u gađenju prema sopstvenom ocu, sa kojim, naravno, ispod površine, ipak, priželjkuje blizak odnos… E, sve to na prvu loptu Anali Ašford zna da iznese. Problemi nastaju kada to psihičko stanje treba razraditi, još od prvog gostovanja u emisiji „Dr. Phil“, koja se u seriji, zbog autorske zavrzlame, zove „Dr. Greg“ – pa ispade da je kreatorki veći problem bio da ispriča nešto o voditelju, nego o masovnom ubici. Uglavnom, naša junakinja brzo se zaplete između medijske pažnje, istrage toga zbori li joj otac o tom famoznom devetom ubistvu istinu ili ne – i, naravno, gomile porodičnih problema u predgrađu. I serija onda, naravno, sklizne u sve one klišee koje odlično znate. Pritom vas i direktno podsjeća i svako malo ubjeđuje da „ona nije kao bilo koja druga priča o masovnom ubici, nego neka druga“… Denis Kvejd, grešnik, nakon one ludo-pretjerane filmske epizode u hororu „The S ubstance“ (2024) Korali Farže – odlučio se za smireniji ili prigušeniji performans. Ali on je tako ekscesivno osoben i karakteran tip da se tu s tvarna ličnost ili rola jedne realne ličnosti ne mogu ni zamaskirati ni prigušiti. I takav Kvejd, koji tumači oneobičenog, karikiranog, skoro

otkačenog Hepi Fejsa – djeluje stvarnije od svih likova koji se kroz seriju vrte. Komotno su ih sve, s izuzetkom njih dvoje glavnih, oca i kćerke (koliko samo tenzije vrišti iz svakog od njihovih zatvorskih susreta!) – mogle glumiti voštane figure. N ikakve razlike ne bi bilo. Eto, toliko se autorska ekipa ove Paramount+ produkcije potrudila da vizuelno ispriča „sasvim drugačiju priču o masovnom ubici“.

Ušminkana industrija

„Happy Face“ u svoja dva pravca grananja priče (porodična drama i krimi-procedural) tako komotno počne da liči na sasvim fino i osobeno djevojče iz komšiluka, k oje lokalna kozmetičarka za matursko veče ispljaska sa toliko slojeva konfekcijske šminke – da najmanje liči na sebe, a apsolutno liči na svaku drugu curu te noći. Pa i ovo ispade jedan konfekcijski portret – zločinca, njegove porodice, istrage, čega hoćete.

Dodatni pr oblem je i to što Amerikanci perfektno poznaju cijeli slučaj, pa i Hepi Fejsa i Melisinu muku. Koju, još jednom valja podsjetiti, ona odlično zna da naplati. Kroz silna televizijska gostovanja, pa podkast o očevom i drugim masovnim zločinima i ubicama, pa i kroz autobiografije i druge publikacije. Pritom je i tata u zatvoru s tigao da jednoj spisateljici ispriča „svoju stranu priče“, pa je i ta knjiga upala u silni mozaik ove konfekcijske robe.

Jasno vam je da je serija „Happy Face“ mogla da funkcioniše kao efektna kritika „industrije priča o masovnim ubicama“… Nakon dvije epizode ipak je sasvim jasno da je njena kr eatorka krenula tragom onoga što je, kao, pokušala da izbjegne i demistifikuje. Nego, eto, možda tu i nema realnog prostora za kritiku – jednako kao što ne bi imalo smisla kriviti gravitaciju za pad nekog aviona. S. STAMENIĆ Ocjena: 2.8/5

Najmoćniji momenti zatvorski susreti sa kćerkom Melisom (Anali Ašford) impawards.com

SERIJE Long Bright River Policijska istraga

Porodični album zločina

Ljudi imaju tendenciju da bježe od svoje prošlosti i traumatičnog odrastanja, što često vodi do potpuno suprotnog efekta, dodatnog produbljivanja problema i neizbježnog zaključka da je suočavanje – jedino potencijalno rješenje. To je jedna od ključnih tema mini-serije „Long Bright River“, dostupne na striming servisu Peackok i utemeljene na istoimenoj knjizi Liz Mur Autorka romana i Niki Toskano bacile su se na istraživanje traumatične prošlosti pokušavajući da postave zaplet tako

da se prava borba vodi između glavne junakinje i njene porodične istorije, te koristeći zločin kao pozadinu dešavanja, ali nije sve ispalo baš kako treba.

Sestra i majka

Glavna junakinja serije je Miki Ficpatrik (Amanda Sejfrid), policajka iz Filadelfije koja patrolira kroz Kensington, četvrt koja je opustošena opioidnom krizom. Ona je samohrana majka osmogodišnjem Tomasu (Kalum Vinson), sa kojim ima poseban odnos i koji je jedna od rijetkih osoba u njenom životu pred kojom nije potpuno zatvorena i emocionalno nedostupna. Njen sin pak ima brojna pitanja o ocu

na koja ona ne želi da odgovori, a dok epizode odmiču, sve bolje shvatamo i zbog čega. Miki nema mnogo prijatelja ni ljudi na koje bi mogla da se osloni. Ni na poslu nije omiljena, a među rijetkim kolegama kojima se zaista dopada takva kakva jeste je njen bivši partner Truman (Nikolas Pinok). Što se porodice tiče, jedini koji joj je ostao uz sina jeste Dži Pop (Džon Doman), djed koji ju je odgojio i koji jedini zna kakvi je demoni prošlosti progone.

Kad na ulici počnu da isplivavaju mrtva tijela prostitutki, Mikina istraga postaje lična. Dok njen šef u svim tim smrtima kao uzrok vidi isključivo predoziranje, njoj instinkt govori drugačije. Da li je u pravu ili dozvoljava da joj lično iskustvo pomuti rasuđivanje?

Mikina otuđena sestra Kejsi (Ešli Kamings) zavisnik je od dvanaeste godine i ponovo je nestala. Strah da bi mogla da postane naredna žrtva ubice tjera je da se opsesivno posveti slučaju koji policija uporno odbacuje. To podiže radnju iznad standardne whodunit priče, dodajući jaku emocionalnu težinu Mikinoj potrazi za istinom.

Slovo o krivici

Rascjepkana između proceduralne detektivske priče i porodične drame koja se bavi istraživanjem traumatične prošlosti glavne junakinje, serija „Long Bright River“ je prije svega portret žene suočene sa dilemama.

Miki je samohrana majka, unuka obilježena komplikovanom porodičnom istorijom i profesionalac rastrzan između empatije i postupanja prema pravilima, pa sve to mora da uskladi. Njen odnos sa sestrom oscilira između ljutnje, krivice i nade, te sve vrijeme igra kao ključni pokretač priče. Kroz flešbekove pratimo djetinjstvo u kojem se otkrivaju

rane i prikazuje kako je trauma oblikovala i trasirala dva potpuno različita puta dvije sestre. Ovakav narativni izbor omogućava dublje istraživanje dinamike njihovog odnosa, ali i okolnosti poput sreće ili nedostatka podrške, koje su dovele do trenutnog stanja. I gurnule njihove živote u potencijalnu tragediju. Posebno je zanimljiv Mikin odnos sa sinom i način na koji ga odgaja suočavajući se sa svim problemima koji nadolaze. Kalum Turner igra Tomasa sa velikom inteligencijom i lakoćom; odmah vam se uvuče pod kožu sa pronicljivim pitanjima i raspravama, poput one o klasičnoj muzici. To su mali

Piše: Davor Pavlović

Odnos majke i sina jedan od najdirljivijih elemenata serije

Ešli Kamings kao otuđena i vrlo problematična sestra Kejsi

potentnu dramu u srcu Pikokove mini-serije s Amandom Sejfrid

album zanimljiviji od zločina

momenti koji život čine onim što jeste, a u ovoj seriji prikazani su sa dubinskom iskrenošću i saosjećanjem. Upečatljivi su i segmenti u kojima autori serije daju glas zavisnicima, beskućnicima, svima onima koji su često svedeni na statistiku ili anonimne brojke u vijestima. Ta i takva lica rijetko možemo da vidimo na malim ekranima, a ovdje su njihove priče vrlo efikasno urađene, i fotografski i narativno, kao u nekoj doku-drami.

Karte iz rukava

Sa druge strane, kada je riječ o ubistvima djevojaka i potrazi za serijskim ubicom, „Long Bright River“ upada u zamke

žanra i često se gubi. Iako je premisa intrigantna, taj dio pripovijedanja ne djeluje sigurno; mnogi proceduralni elementi svedeni su na opšta mjesta, a tempo, rastegnut na predugih osam epizoda, vrlo je spor i često neujednačen.

Kada je o krimi-dijelu riječ, „Long Bright River“ uvlači u trku sa vremenom s ubicom i umjesto da ojača tenziju ubacujući niz dodatnih tema poput zavisnosti i društvenih i klasnih podjela – samo je razvodnjava. Umjesto da dobija, zapravo, gubi na težini, pokušavajući da se iskupi barem sa cliffhanger finišima u svakoj epizodi.

Ono što se pak ne može poreći jeste da „Long Bright River“ ima nekoliko zanimljivih obrta i iznenađenja u rukavu.

Na koncu, rezultat je za solidnu ocjenu, iako opstaje utisak da ne zaslužuje mjesto među inventivnijim i uzbudljivijim

Autori serije ne izmišljaju ništa

novo kada je riječ o krimielementima. Štoviše, njihov projekat je toliko nespektakularan kada je riječ o potrazi za ubicom prostitutki, da se nameće utisak da je taj dio potpuno suvišan

kriminalističkim dramama poput „Mare of Easttown“. Čini se da je Amanda Sejfrid silno željela priliku da odigra komplikovanu i prošlošću progonjenu policajku, baš kao Kejt Vinslet u „Mare of Easttwon“. Ulogu u „Long Bright River“ odigrala je dostojno, noseći najzahtjevnije dramske djelove većinom na sopstvenim plećima. Sejfrid je lijepo dočarala kontradikcije, strahove i rane žene opterećene krivicom, brigom i viškom odgovornosti, te ko -

ja iskreno brine o ljudima i pokušava da pomogne svima kojima se pomoć pružiti može.

Međutim, nakon otprilike četiri epizode, u kojima Miki donosi prilično loše i sulude odluke isključivo zbog toga što je tvrdoglava i insistira da nastavi sama bez obzira na to što sve upućuje na to da joj je pomoć potrebna – frustracije počinju da rastu. I tek pred kraj serije, nakon što sve karte budu otkrivene, ponovo zadobija vaše simpatije.

Osim Sejfrid, kao glavni glumački aduti ističu se Džon Dorman, djed koji ju je odgojio i koji zrači samopouzdanjem u svakoj sceni u kojoj se pojavi, kao i Nikolas Pinok kao Truman, koji pokušava (s ostalima sporednim likovima poput Kaluma i Ešli) da pruži dubinu priči i istakne moralne dileme sa kojima se suočavaju policajci zaduženi za „čišćenje“ ulica od „ološi“. Da zaključimo: serija „Long Bright River“ je vrlo solidna kao drama, ali nespektakularna u kriminalističkom žanru, koji je suvišan. Prateći otkucaje zavisnosti, gubitka i tanke granice između ličnih i profesionalnih obaveza, njeni kreatori nijesu izmislili ništa novo. Ipak, vrijedi pogledati je zbog interesantnog i vrlo komplikovanog porodičnog albuma, te nekoliko finih iznenađenja podvučenih odličnom igrom glavne face serije Amande Sejfrid.

Ocjena: 3/5

Amanda Sejfrid sjajno iznosi kontradikcije i traume ćutljive Miki

DZUBOKS v KaliKamo

Hoćete li preciznu dijagnozu, ličnu kartu, enciklopediju, profilnu sliku regionalne stvarnosti? Sve je to stalo u „Jedinstvo“ i žešće gazi đonom, bode oči, gađa direkt u meso… I đavolski je zabavno!

Čisto da se pripremite kakva senzacija, direkt iz mračnih ćoškova i razbijenih napuštenih izloga naše stvarnosti, jeste KaliKamo.

Muzički kolektiv mogao bi komotno da na ime prišije to „United“ iz naziva albuma: KaliKamo formirale su ekipe iz projekata Kal Fat Dub i Kudikamo. Ključna faca tu je Miroslav Čatalinac ili Chakka Svraka – brat bratu, najopakiji MC naših prostora. Pustite „Stratus“ ili „Žbukožder“ sa „Jedinstva“ – pa za minut shvatite koliko je to raskošan pripovjedač i cinik.

Sve u iskrenim ispovijestima proživljene naše stvarnosti. Rijetko kada imaćete priliku da posvjedočite tako viso-

Jedinstvo

kom talasu inteligentnog humora kao u ovim pjesmama. Od ubuđalih poštapalica, ofucanih poslovica i fraza svakodnevice – pakuje se nešto efektno i štosno. I to se lomi tako jurišno i strašno,

kao parna mašina niz indijansku preriju – da bi Svraki pozavidjeli i najtalentovaniji reperi. I ne samo oni nego, recimo, i muzičari poput Damira Avdića ili ekipe iz Goribora.

Buč Kesidi

Vjeruje li iko da je od „Euforije“, albuma koji je Buč Kesidi učinio regionalnom senzacijom, prošlo lijepih pet i po godina? Sasvim je prirodna progresija sazrijevanja da Zoran Zarubica i Luka Racić, proslavljeni onim pjesmama o izlascima – na drugoj ploči budu na terenu veza i vezica. Taj situationship lavirint stao je u deset pjesama ploče „Moderne veze“, na kojoj dokazuju da su spremni za muzičku i ličnu igru većih uloga.

U skladu sa tim, sjajan singl i instant hit „Tužne ljubavi“ jeste slika i prilika sazrijevanja. Cijela je pjesma poput cvjetanja, gdje svaki naredni takt kreće pravo uvis, ka opasnijim i vrtoglavijim visinama. Takvo u 200 sekundi spakovano iskustvo odrastanja, na prvu loptu, djeluje

Moderne veze

cinično. Ali samo naizgled – jer prije svega svjedoči o dijeljenju iskustva. Knap spram onog: „Ljubav je užasna… pa nije ni čudo što želimo da je dijelimo sa nekim“ iz serije „Fleabag“.

Jasno je da su Luka i Zoran mnogo i temeljno slušali, sticali nove uzore i dobijali inspiracije. Ako vam pjesme zazvuče na slavnu ekipu The Killers iz Las Vegasa, onda su kompozicija i

Da sve to bude mnogo moćna zabava, pobrinuli su se sjajni muzičari. Recimo, Đuro Dobranić na bubnju, ojačavajući armirani beton za oluju koju pakuje multiinstrumentalista Roko Margeta… Moćno, sočno i sa kičmom. U vječitom vrtlogu od bijesa ka ljubavi, od otuđenja ka pripadanju, pa sve opet nazad – Čatalinac ne popuje, ne ubjeđuje, ne prodaje jeftine pamflete. Samo sebi i svima nama pruža jasan snimak, magnetnu rezonancu od muzike, sa spiskom urgencija za rješavanje. Pa, ko hoće… To nije lak put, ali u KaliKamo režiji je beskrajno zabavan i pun samopoštovanja. Za ključni utisak da „Jedinstvo“ nije samo soundtrack za male, lične i istinite revolucije našeg proljeća već muzika kojom se i pred licem svijeta možemo podičiti! S. S.

Ocjena: 92/100

„skelet“ stihova rađeni, recimo, spram najboljih Oasis britpop momenata. Ali, naravno, Buč Kesidi je već toliko osoben i prepoznat, da ga je teško pakovati u bilo koji ram od inspiracija ili uzora.

Suštinski, bend je značajno autorski iskoračio. „Posle plakanja“ u refrenu se za sekund i savršeno lako sjuri u osamdesete, a „Pusti da gori“ ima potencijal da postane žešća koncertna poslastica i od instant hita „Curimo po asfaltu“. „Suze u očima“ pri kraju albuma suštinski podvlače – da kraja i nema. Momci iz Buč Kesidija su tu da pokažu da su lavirint ovih modernih romansi već i prerasli. Pola sata ovakve muzike, čije stvaranje duže od pola decenije apsolutno djeluje sa pokrićem, samo su dokaz da je pančevački duo obrnuo pop igricu. I da sa svakim novim singlom ove ploče trče počasni krug za pobjednike. S. S. Ocjena: 78/100

pdvrecords.bandcamp.com

Buč Kesidi promo

Dugoiščekivana muzička priča iz Čikaga dobila je pokriće. U suptilnom, skoro sanjivom, klinču hip-hopa i neo-soula, u sudaru autorstva generacija otkrio se prostor za avanturu. Debelo izvan zone komfora, za obojicu.

No ID zaslužio je reputaciju kuma, oca, mastermajnda čikaškog repa. Decenije njegovog stvaranja i rada u produkciji upravo su oni bitovi na kojima je odrastao Tađ Malik Čendler, alias Saba

On je već prošao put od vunderkinda iz sjajnog Pivot Gang projekta sa bratom, rođacima i školskim drugovima – do ostvarenog autora s izuzetnim albumima poput „Few Good Things“ (2022). Ukratko, Saba je zasluženo stekao reputaciju jednog od ključnih glasova generacije koja ulazi u tridesete. Album „From the Private Collection“ odraz je komocije, dijeljenog zadovoljstva. Spiritualne mekote, odakle ističe najmelemnija muzika.

Daleko od toga da njih dvojica igraju nasigurno. Naprotiv, jedan drugog perfektno podstiču da kreativno izoštre fokus, još od momenta kad Saba za sebe kaže da je „the fly ghetto-empath anxious poet“ – taj momak koji je već

godinama jedan od najžešćih propovjednika intime i ličnih gubitaka u repu. I možete zamisliti u kojoj mjeri jednom mladom reperu, koji se ne plaši da sebi postavi najteža

Saba & No ID Japanese Breakfast

Album poput tavanice renesansnog majstora. Gdje svaki muzički detalj djeluje dugo promišljano i sa namjerom. Filadelfijski indi-pop na ploči „For Melancholy Brunettes (& Sad Women)“ dobija blistavo ostvarenje, dok kroz njega kormilari genijalna Mišel Zoner

Muzičarka sa korejskim i jevrejskim korijenima, odrastala u Judžinu na sjeveru američkog Pacifika – pa proslavljena tokom studija u Filadelfiji – u delikatnom je momentu karijere. Autorka izuzetnih kolumni i eseja za „Harper’s Bazaar“ i „The New Yorker“ dočekala je uspjeh fantastičnih memoara „Crying in H Mart“. Apsolutni bestseler joj je 2022. donio čak i mjesto među 100 najuticajnijih inovatora na listi magazina „Time“… I tu leži kvaka: nije li Mišel Zoner, nehotice, pokazala da je bolja spisateljica nego muzičarka?

japanesebreakfast.shopify.com

Četvrta ploča njenog filadelfijskog benda Japanese Breakfast dokaz je da nema potrebe da postavlja takva pitanja. Mišel može sve – pa i da spakuje sjajnu ploču pop alternative od renesansne priče.

Singl „Orlando in Love“ posveta je pjesniku Mateu Mariji Bojardu iz 15. vijeka, autoru romantičnog epa „Orlando Innamorato“ – i pitka, zavodljiva priča o kavaljeru koji na zov morske sirene nestaje u

pitanja, odgovara rad sa veteranom koji je usmjerio mladog Kanjea Vesta ka deep-soul produkciji.

E, onda nije neobično što će vas na takvom albumu dočekati topao soul, sa debelim prstom patine i prašine. Što su singlovi „Woes of the World“ i head.rap odraz perfektne mjere u autorskom majstorstvu“; što je kolaboracija „Crash“ sa Rafaelom Sadikom i Keli Rouland savršena… Baš kao i male lekcije čikaške muzike u „Westside Bound Pt. 4.“.

From the Private Collection For Melancholy Brunettes (& Sad Women)

Mnogo je tu ispovijesti, koje se graniče sa religijskim iskustvom, kada u sjajnoj „Breakdown“ Saba zamišlja reperskog Hrista što u vino pretvara vodu sa hidranata čikaških ulica. I to je i knap savršena alegorija geto empatije ovog albuma. S. S. Ocjena: 90/100

talasima. „Here is Someone“, recimo, sučeljava neka silna orkestarska gudala – s instrumentima Indokine i Indonezije… „Magic Mountains“ je radost lakog predavanja novom važnom muškarcu u njenom životu, koji opisuje poput silaska grčkih bogova na smrtničko tlo.

Album je najbolji u sučeljavanju tenzije svjetla i mraka u pjesmama poput „Slide Tackle“ i „Savage Good Boy“. Mnogo se tu, po djelima renesansnih majstora, prosipa rana i krvi moderne mladosti. I tako mnogo, globalno bitna američka autorka, iscrtava mapu zavodljivog i rizičnog muzičkog putovanja… „For Melancholy Brunettes (& Sad Women)“ je dokaz da je vrijedi ispratiti. S. S. Ocjena: 83/100

spotify.com

33 OBRTAJA Venders je moje Miroslav Minić, profesor

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

Film koji Vas čini srećnim?

– Svi filmovi Vima Vendersa – pravog romantičara i liričara, umjetnika koji je i do dan-danas ostao vjeran sebi. Svaki njegov film, čak i kada nije remek-djelo, za mene je poseban – cijeli jedan svijet, mali kosmos u kojem se osjećam srećno. I uvijek osjećam ogromnu zahvalnost – zbog ljepote, zbog svih tih likova i priča, zbog neizbježne katarze koja me prati dok gledam njegove filmove koji su moj siguran prostor, moje utočište. Oni me, jednostavno, čine srećnim.

– Jedan od reditelja koji su na mene ostavili najdublji trag svakako je Lars fon Trir. Njegovi filmovi uvijek su me izazivali na promišljanje, mnogi i prodrmali do srži. Svaki ima nevjerovatnu emotivnu težinu i specifičnu estetiku. Međutim, film koji me je istinski razljutio je „The House That Jack Built“ (2018). Brutalnost i mizoginija u njemu prelaze granicu provokacije. Film koji uopšte nijeste skapirali?

– Mnogo sam se trudio da razumijem „Cloud Atlas“ (2012) Toma Tikvera i sestara Vačovski, ali istovremeno sam beskrajno uživao u njegovoj slojevitosti. Na kraju sam nabavio istoimeni roman Dejvida Mičela – i u njemu pronašao još dublju fascinaciju.

Koju biste važnu, još nesnimljenu, crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

– Volio bih da neko snimi dokumentarni film o pjesmi „Noć skuplja vijeka“ – ne samo o njenom nastanku, već i o intrigantnoj sudbini ovog remek-djela. Tekst je, kroz vrijeme, pretrpio neznatne, ali suštinski važne ispravke tuđom rukom, a postojala su i velika nastojanja da se Njegoš distancira od realnog doživljaja opisanog u pjesmi. Sve to čini ovu priču izuzetno zanimljivom za filmsku obradu –spoj istorije, književnosti i misterije.

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

– Izdvojio bih kultni „The Godfather“ i nezaboravan trenutak u kojem se Džon Marli budi i u krevetu zatiče krvavu konjsku glavu. Mislim da nema

gledaoca kojem se ta scena nije urezala u sjećanje.

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

– „Da gledamo video dok se ne rastope boje“ iz „Kako je propao rokenrol“ (1989). Tada mi se činila gotovo nestvarno romantičnom.

Omiljeni filmski rivali?

– Neo i agent Smit iz trilogije „The Matrix“. Nisu samo suprotstavljeni borci. Kroz sukob obojica evoluiraju. Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

– Pera Kojot jedan je od „zlikovaca“ koje je nemoguće ne voljeti – zbog njegovih genijalno suludih i nevjerovatno komplikovanih planova. Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

– U sjećanju mi se izdvaja jedan naslov, iako možda nije bio prvi koji sam gledao na velikom platnu – „Mahovina na asfaltu“ (1983) Jovana Rančića. Mislim da sam tada bio tek prvak. Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- Soundtrack Vendersovog filma „Until the End of the World“ (1991) spaja zvuk i sliku u jedinstveno emotivno iskustvo. Možda ove pjesme ne bi mogle u potpunosti da isprate moj život, ali je stvoren muzički svijet u kojem bih uvijek želio da lutam. Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

– Zamišljam Pedra Almodovara, Sofiju Kopolu i Ričarda Linklejtera kako u podgoričkom „Berlinu“ nazdravljaju lozom, raspravljaju o filmu, životu i slučajnim susretima koji mijenjaju sudbine.

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

– Nikada neću zaboraviti prvo gledanje filma „Casablanca“ (Majkl Kertiz, 1942) i tu

Miroslav Minić: Smatra da je televizijsko čudo „The Leftovers“ zaslužilo veću publiku

Duško

Miljanić

profesor crnogorskog jezika

i književnosti

moje utočište

atmosferu Rick’s Café-a. Zato je posjeta tom mjestu, iako je mnogo kasnije napravljeno, bila nešto posebno – osjetio sam baš taj trenutak kada se filmska magija pretvorila u stvarnost. Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

– Tarantino bi okupio sjajnu ekipu glumica i glumaca iz Crne Gore, oduševio se njihovom energijom i autentičnošću, a Balkan bi mu postao nepresušan izvor inspiracije. Pjesma „Konjuh planinom“ u izvedbi Nene Ivošević savršeno bi se uklopila u njegov filmski svijet.

S jećate li se govora pukovnika Frenka Slejda (Al Paćino) pri kraju „The Scent of a Woman“ (Martin Brest, 1992), kad punoj hali nadobudnih profesora, prestrašenih učenika i ljutitih roditelja govori o razlici između amputiranog tijela i duha? Ili profesora Džona Kitinga (Robin Vilijams) u „Dead Poets Society“ (Piter Vir, 1989), dok svojim đacima, čije mlade umove svi jedva čekaju da saviju i oblikuju prema sopstvenoj volji, ohrabruje da zgrabe svaki dan – i isisaju iz njega srž života?

Naravno da ih se sjećate i da su vam rekli skoro sve što treba da znate o razlici između školovanja i obrazovanja, te da obrazovan može biti samo onaj čovjek koji obraza ima. Ko ga nema – takav ne može biti, ma koliko imao znanja.

stalno podsjećaju na važnost i skupocjenost tih pet slova u korijenu riječi „obrazovanje“. Jedan od takvih je Miroslav Minić, profesor crnogorskog jezika i književnosti u danilovgradskoj Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš“. Pokazuju to njegovi učenici, ali i projekti, kao i nagrade koje je dobio. Recimo, tri Ministarstva prosvjete iz Fonda za kvalitet i talente, ili specijalno priznanje BELMA za najbolji evropski udžbenik u kategoriji za srednje škole za Čitanku za treći razred srednje stručne škole, čiji je koautor.

Serija idealna za kišni vikend?

– „Black Mirror“. Svaka epizoda je samostalna priča, koja istražuje moguće scenarije budućnosti, mada mi sve manje liči na naučnu fantastiku. Serija koja Vas podsjeća na djetinjstvo?

– Prva serija koju sam „pratio“ bila je „Dinastija“. Tada, kao dijete koje se mučilo da pohvata titlove, čekao sam s uzbuđenjem ponedjeljak u 21 sat kao da je u pitanju prenos najznačajnijeg događaja na svijetu.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

– „The Leftovers“ nije dobila pažnju koju zaslužuje. Premalo ljudi pogledalo je ovo televizijsko čudo.

Pjesma koja Vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

– „Diamonds“, Rijana. Zbog moje bratanične, koja je mnogo voli. Kad god smo zajedno u kolima, puštamo je glasno i pjevamo iz sveg glasa, pretvarajući vožnju u mali koncert ispunjen smijehom i dobrom energijom. Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

–„WhereIsMyMind“,ThePixies. Izbor nema veze sa kultnim filmom „Fight Club“ (Dejvid Finčer, 1999) – ta emocija u meni postojala je mnogo prije njega. Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

– „Aquarius“ iz Formanovog mjuzikla „Hair“ (1979) mi je nekad odjekivala kao himna slobode, poput zraka svjetlosti koji poziva na nadu, ljubav i promjenu.

Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?

– Neka bude „Valerie“ u obradi Marka Ronsona i Ejmi Vajnhaus

Rijetki su profesori sposobni da spuste um u srce, da izađu iz zadatih okvira, da ohrabre učenike da učine isto, da ih

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/ili mislite da je precijenjen?

– Nisam kafanski tip i rijetko zalazim u takva mjesta. Svjestan sam da mnogi uživaju u jedinstvenoj atmosferi uz pjesme Tome Zdravkovića ili

Džeja i potpuno razumijem njihovu emociju, ali jednostavno ne uživam u toj muzici. Vaša pjesma za karaoke?

– Ako treba da maštam, neka bude „Riders on the Storm“, The Doors.

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

– Filipa Glasa. Njegova hipnotička melodija obogatila je film „The Hours“ (2002) Stivena Doldrija, snimljen prema romanu Majkla Kaningema –

Ukazuje na to pak cijela njegova biografija, koja obuhvata i predavanja na seminarima i radionicama medijske pismenosti, novinarski rad, ali i brigu o Underhill festu, čiji je PR još od 2011. godine. A na um spušten u srce i profesora koji brine da mladi ne izađu iz škola amputiranog duha i obraza, Miroslav Minić ukazao je još jednom – odgovarajući na naše „Obrtaje“.

pisca koji piše s istančanom senzibilnošću dostojnom same Virdžinije Vulf. Pjesma koja je toliko loša da je nemoguće ne voljeti je?

– Guilty pleasure klasik mi je „U Can’t Touch This“, MC Hammer.

Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

– Poster Džima Morisona iz „Džuboksa“. Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

– Odlazak Milana Mladenovića i Dejvida Bouvija osjećao sam kao ogroman gubitak za cio svijet. Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

– Volio bih da svi umjetnici žive što duže, možda će stvoriti još neko remek-djelo.

Serija koju nikada nijeste završili?

– „Succession“, iako su mi je preporučili bliski ljudi koji znaju moj ukus.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

– „Prison Break“. Iako je odlična samo prva sezona, nisam mogao da se odvojim od ekrana.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

– Baš ne znam, ali neka bude ono deblo drveta sa kojim komunicira Log Lady u najboljoj seriji svih vremena – „Twin Peaks“.

Najdraži par iz serije?

– Flibeg i Hot Priest („Fleabag“). Pametni, duhoviti i emocionalno slomljeni. Njihov oproštaj, uz osmijeh i suze u očima, čini ih jednim od najboljih i najtužnijih televizijskih parova.

Radno okruženje (tim/posao) iz serije koje ste poželjeli za sebe?

– Zbog prezanimljivih likova iz serije „Mad Man“ radio bih u toj marketinškoj agenciji, ali bi me taj posao užasno smorio. Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

– Tom je jedan od najsimpatičnijih animiranih likova. M. I.-N.

„Sentimental Journey“, prvi solo album

SveRadost i krivica sirotinjskog djetinjstva

što je sirotinja imala jeste ples. Mama Elzi je, tamo na dokovima na jugu Liverpula, voljela da pjeva i pleše; tata Ričard , poslastičar, volio je sving. I postojala je ta jedna dvorana za radničke igranke, gdje bi svako od te lučke sirotinje, makar na noć, postajao ili Bing Krozbi, ili Doris Dej, ili Frenk Sinatra… Do sljedeće noći i narednog plesa.

Ćutanje i sram

Bjekstvo od raskida u sjećanja odrastanja. Maltene infantilna regresija. Eto, toliko je Ringa Stara zaboljela ta jesen 1969. i odlazak Džona Lenona iz benda. I sve je to stalo na njegovu prvu solo ploču „Sentimental Journey“. Svijet tada još nije znao (takav je bio dogovor), ali njih četvorica već jesu kada je album počeo da snima: da Bitlsi – uopšte, ili makar onakvi kakvi su do tada bili, više neće postojati. Ringo je imao 29 godina i otključanu onu traumu nevoljenog djeteta, koje je sebe, čak

svoje samo postojanje, krivilo za razlaz mame i tate. I želio je da to stane. Kada nije više bilo njih četvorice, njihovih Bitlsa – sve što mu je ostalo jesu pjesme koje je prvi put kao dječak zavolio. I pozvao je producenta Džordža Martina

Sve je stalo u pitanje, izgovoreno preko telefonske linije: „George, why don’t we take a sentimental journey?“

Malo je reći da Ringa nijesu razumjeli. Šta da prvi solo album bubnjara Bitlsa bude –kompilacija obrada starih big band klasika, sa sve big band orkestracijom? Kako je to samo svijetu kontrakulture, slobode, progresa, svih tih godina i na početku sedamdesetih, djelovalo nelogično.

Ovako su razmišljali: „Bitlsi su u popularnoj muzici napravili revoluciju, napisali nova pravila – i sad jedan od tih likova hoće silom na sramotu da nas sve vrati na staro“. A najbolje je Ringo, od svih njih, znao da tog starog – više ne može biti.

Da je i njih, Bitlse, vrijeme već

Svako ko je vidio malo dalje od nosa, tog proljeća 1970. mogao je shvatiti da je ova ploča ispovijest djeteta koje je sebe smatralo krivim što mama i tata više ne plešu, što zajedno više nijesu. I da se tu, zapravo, pjeva o raspadu Bitlsa

dobro ugazilo. I da je najgore to što su oni, u bendu, sami sebi to uradili.

Reakcija publike i kritike nakon 27. marta 1970, kada je objavljen Ringov prvi solo album „Sentimental Journey“? Kako su ga doživjeli i primili? Ćutanjem koje je moglo značiti samo blam i susramlje.

Onda su govorili da Ringov glas nikako ne ide uz veliki, pompezni bend. Ili da im tu uop-

šte i ne zvuči kao onaj iz nekih pjesama Bitlsa – kao da se ne radi o istoj osobi, uopšte. Neki su čak vrlo otvoreno komentarisali da je ispalo da čo’ek uopšte i ne zna da pjeva! Eto, toliki je tada potres u rokenrolu bila ta ideja da jedna velika zvijezda pjeva tu „starinsku“, džezi, big band muziku.

Bubanj i sanatorijum

Znao je, na koncu, i prije snimanja albuma – na kakvoj će oštrici morati da zapleše i sam Ringo Star. Pa je, ipak, odlučio ovako: da pođe kod mame i kaže joj da želi da otpjeva one pjesme koje ona najviše voli. One, uz koje je igrala, tamo na dokovima Liverpula, krajem tridesetih i početkom četrdesetih. Onda kada je upoznala njegovog tatu. Prije nego što je zatrudnjela, prije nego su što zbog te trudnoće prestali da plešu i idu na igranke i mama Elzi i tata Ričard. Prije nego što će se, u toj ratnoj i lučkoj nemaštini, sudariti sa stvarnim životom – i rastati. Ringo Star odlučio je da plati dug koji nije stvaran, ali koji djeca rastavljenih roditelja tako dobro prepoznaju i osjećaju… Odlučio je da na tom albumu ne bude Ringo – već onaj mali Ričard Starki . Sin poslastičara istog imena kojeg je, nakon roditeljskog razvoda,

Ringo Star na početku solo karijere 1970. godine

album Ringa Stara, slavi 55. rođendan

Liverpulski pab

„Empress“

sirotinjskog djetinjstva

parlogramauctions.com

vidio samo tri puta u životu. Odrastanje u liverpulskoj luci: od običnog zapaljenja slijepog crijeva, mali Ringo danima je bio u komi. Oporavljao se 12 mjeseci; zbog toga i s osam godina praktično još nije znao da čita. U školi su ga zvali „Lazarus“ – kao neki vic na račun biblijskog lika, vraćenog iz mrtvih. Sa trinaest je zaglavio u sanatorijumu za oporavak od tuberkuloze; tamo proveo dvije godine. I tu, u jednom bolničkom orkestru, zavolio bubanj.

Imao je sjajnog poočima koji je i posljednju funtu odvajao da mu kupi ili ponudi bilo koji instrument; a želio je samo bubnjeve. I volio, najviše, one pjesme koje je mama na gramofonu slušala. Pa pričala, uvijek, o nekim igrankama, prije nego što se on rodio, i… Sentiment tog mladića, tog liverpulskog djeteta, mogao je osjetiti svako ko je tih posljednjih dana 1969. svjedočio o Lenonovom odlasku iz benda. Najbolje, više od svih, Džordž Martin. O, kako je njihov producent, „peti Bitls“ znao, u kojoj mjeri i Lenon i Pol Makartni i Džordž Harison vuku na svoju stranu i ka sopstvenim senzibilitetima. I kako se takmiče koliko će koji autorskih pjesama na albumu dobiti.

Tuga rastanka

Njih trojica da, ali Ringo ne. Nikad. Njemu je bilo jednostavno bitno što je tu. Što stvaraju zajedno. Posljednji je i stigao u bend. I najviše u sebe sumnjao. Mnogo puta pomislio je da će ga u bendu zamijeniti. Bilo je tu nešto dirljivo, u tom bubnjaru koji za sebe nije tra-

žio ništa – i samo je tugovao što je rastanak, za njih četvoricu, bio sve izvjesniji… I to je Džordž Martin znao da prepozna, pa da za Ringa okupi ekipu fantastičnih muzičara. Tako na ploči, uz njega, za klavirom gostuje i veliki Bili Preston (u obradama poput „I’m a Fool to

puta osmislio Makartni. Da bi se na „B“ strani otkrivale „Blue, Turning Grey Over You“ Fatsa Volera, džez hitčina „Dream“ Džonija Mersera … A sve ka ključnom i kasnije toliko rabljenom momentu, obradi „Have I Told You Lately That I Love You“

„Have

Skota Vajzmena

Care“), pa sjajni Moris Džib iz Bee Gees u „Bye Bye Blacbird“ – i sam Pol Makartni… Sve je tu počinjalo sa plesnim „Sentimental Journey“ uvodom, pa se slivalo niz „Night and Day“ Kola Portera , ka „Stardust“ standardu i klasiku za koji je aranžman ovog

Svako ko je vidio malo dalje od nosa, tog proljeća 1970. mogao je shvatiti da to nije samo album liverpulskog djetinjstva u sirotinji – već ispovijest djeteta koje je sebe smatralo krivim što mama i tata više ne plešu, što zajedno više nijesu. I svako je mogao shvatiti da se tu radi i pjeva o raspadu Bitlsa.

Tada to nijesu vidjeli; javnost je zanimalo prije svega to što je tog marta Ringo žestoko zamjerio Polu što je odbio da malo odloži svoj prvi solo album. Pa je u aprilu, vrlo direktno i ovog puta definitivno – Makartni u javnosti praktično „odjavio“ Bitlse... I kome je tad bilo do nekih big band pjesama?

Majstori smo naknadne pameti, a sa naknadnom pameću sada i znamo: da je Ringo Star sa „Sentimental Journey“ samo otključao bitna vrata i pokazao put gomili drugih zvijezda. Pa su slične big band albume standarda prvo snimili Linda Ronštat i Hari Nilson, a u godinama koje su uslijedile i, recimo, Rod Stjuart, Brajan Feri… Sve ono što je za repertoar jedne rok zvijezde sada sasvim uobičajeno – nije postojalo prije Ringa. On je bio spreman da tu zakorači i proba, svjestan kakvi će ga noževi sačekati.

Najoštriji i najopakiji nož, najljuća žaoka bila je ona – koja je o njemu tada govorila kao o „najmlađem od svih ostarjelih muzičara“. Ali sav taj svijet, koji u tim najdražim maminim pjesmama malog Ričarda Starkija nije mogao prepoznati svu radost i krivicu jednog sirotinjskog djeteta – time je govorio najmanje o Ringu. A najviše o sebi, svojoj tvrdoj koži i svemu onome od čega se nijesu mogli sačuvati ni veliki Bitlsi… S. STAMENIĆ

Mural na lokaciji koja je ovjekovječena na „rukavu“ čuvenog albuma

kalendar

Uprkos tome što su sovjeti pod Vladimirom Lenjinom odigrali ključnu ulogu u primjeni filmskog medija u propagandne svrhe, teoretičarima u ovom kontekstu Njemačka, ipak, ostaje najinteresantniji primjer u istoriji kinematografije. Tokom Drugog svjetskog rata bila je izrazito aktivna na ovom polju zahvaljujući Džozefu Gebelsu i činjenici da je brzo shvatio zbog čega su sovjeti bili tako zainteresovani za pokretne slike.

Zloglasni njemački ministar propagande uočio je snagu vizuala koje je ponudilo ostvarenje „Battleship Potemkin“ (1925) Sergeja Ajzenštajna, pa se bacio u potragu za režiserom koji bi za Adolfa Hitlera i naciste mogao da učini nešto slično.

Demonstracija talenta

Kreativnog estetu Gebels je pronašao u Berlinu, gdje je njemačka režiserka Leni Rifenštal , prethodno oduševljena oratorskim sposobnostima njemačkog kancelara, čekala priliku da demonstrira talenat.

Uprkos tome što joj je prvi filmski zalogaj „The Victory of Faith“ (1933), u kojem je prikazan prvi miting nacista nakon što su preuzeli vlast,

Devet decenija od premijere remek-djela

„Triumph of the Will“ Leni Rifenštal

Kontroverzna kruna njemačke propagande

Inovativni režiserski pristup inspirisao je mnoge buduće generacije filmskih stvaralaca, a ujedno je i glorifikovao nacistički režim koji je, samo nekoliko godina kasnije, donio haos i smrt cijeloj Evropi

bio izuzetno zahtjevan, istovremeno je bio i samo jednočasovna vježba za dvočasovni poduhvat koji će markirati i njenu karijeru, ali i postaviti njemačku filmsku industriju u kontroverzan vrtlog.

Ostvarenje „Triumph of the Will“, premijerno prikazano 28. marta 1935. u Berlinu, jedno je od remek-djela i demon-

stracija izvanredne tehničke i estetske vještine, u vezi sa čijim se sadržajem pak postavljaju vrlo ozbiljna etička pitanja.

Vizuelni prikaz mitinga, u kojem je 1934. učestvovalo približno milion nacista, inovativni je filmski bombon prije svega zahvaljujući upotrebi kamere pod neobičnim

uglovima, dinamičnoj montaži i impresivnim scenama „masovki“. Perspektivna Rifenštal vješto je iskoristila vizuelnu kompoziciju kako bi kadriranjem stvorila osjećaj veličanstvenosti, odnosno bezgranične moći lidera nacista.

Kult ličnosti

Tehnička dostignuća filma Leni Rifenštal ostavila su dubok trag, posebno u domenu vizuelnog pripovijedanja, fotografije i scenografije. Dok je u „Triumph of the Will“ uvela revolucionarni pristup snimanju, poput dramatizacije iz vazduha, širokih kadrova i inovativnih perspektiva koje su naglašavale veličanstvenost, sa druge strane donijela je i korišćenje takozvane ritmičke montaže za stvaranje emocionalnog vrhunca. Njen dokumentarac je takođe bio rijedak evropski primjer iz tog perioda, koji je posjedovao vizuelni spektakl nalik istorijskim epskim filmovima i savremenim blokbasterima. Dok je ovaj inovativan pristup bez sumnje inspirisao mnoge buduće generacije filmskih stvaralaca, ujedno je i instrumentalizovao glorifikaciju nacističkog režima koji je samo

Inovativno kadriranje budi osjećaj apsolutne nadmoći nacista imdb.com

remek-djela

Rifenštal

Kontroverzna njemačke propagande

nekoliko godina kasnije donio haos i smrt cijeloj Evropi. Proslava aktera i ideologije nacizma i jeste bila glavni cilj ovog propagandnog materijala, u kojem su sinhronizovani pokreti mase i pažljivo orkestrirana muzika kreirali atmosferu udžbeničke kolektivne ekstaze i bespogovorne poslušnosti. Stoga se „Triumph of the Will“ sa pravom smatra jednim od najboljih rezultata filmskog propagandnog aparata, koji je manipulativno oblikovao percepcije i podsticao kult ličnosti. Osim tehničkih dostignuća, važan dio svake priče o filmu Leni Rifenštal jesu i etičke dileme u vezi s umjetnošću i odgovornošću filmskih stvaralaca. Njen „Triumph of the Will“ i dan-danas služi skoro kao idealan primjer u svim debatama o vizuelnim medijima kao moćnim alatima manipulacije.

Tako „Triumph of the Will“ i dalje zauzima centralno mjesto u savremenim raspravama o propagandi, i to iz više uglova – zbog njegove umjetničke vrijednosti, etičkih implikacija i trajnog uticaja na propagandne strategije, ali i zbog kritičke pismenosti medija uopšte. Uostalom, određeni oblici savremene propagande, od političkih kampanja do reklama, i dalje koriste tehnike nalik onima iz ovog remek-djela propagande, poput

Distanciranje od politike

Nakon rata, odnos Leni Rifenštal sa javnošću i njeno propagandno filmsko nasljeđe postali su predmet dubokih kontroverzi, a zbog filma „Triumph of the Will“ stavljena je pod intenzivan nadzor. Nakon toga dosljedno je negirala političku povezanost sa nacističkim režimom, tvrdeći da je bila isključivo umjetnica i distancirajući se od etikete propagande, insistirajući na tome da su njeni radovi dokumentarni, apolitični i fokusirani na estetiku. Ova vrsta „odbrane“ dočekana je sa skepsom

mnogih kritičara i istoričara koji jesu hvalili filmske inovacije i tehničku vještinu Leni Rifenštal, ali su je takođe i oštro kritikovali zbog veličanja nacističkog režima.

Dok su njeni doprinosi nesporni, složićemo se, kontekst i namjera njenih kreacija ne donose odgovor na pitanje da li etičke implikacije njenih radova zasjenjuju njena umjetnička dostignuća… Niti da li je u tom smislu moguće zažmuriti na odgovornost umjetnika, posebno u ovako bitnom istorijskom kontekstu.

koreografisanih masa, zumiranih lica lidera i emocionalno snažnih vizuala.

Godine 1935. kada je prikazan, „Triumph of the Will“ ostvario je značajan uticaj na percepciju javnosti u Njemačkoj, ali i daleko van granica zemlje.

S obzirom na to da je njegova glavna svrha bila da posluži kao propagandni alat nacističkog režima, te da učvrsti imidž kancelara kao gotovo božanskog vođe i podstakne lojalnost prema nacističkoj ideologiji –Rifenštal se, krajnje inteligen-

tno, fokusirala upravo na Adolfa Hitlera prikazavši ga gotovo kao spasonosnu figuru.

Porast mobilizacije Vizualizacijom masovnih i vrlo sinhronizovanih entuzijastičnih skupova, Rifenštal je uspjela da projektuje sliku jedinstva, snage i nacionalnog oporavka, koja je tada, za mnoge Njemce koji su se suočavali s ekonomskim i društvenim problemima, značila spasonosan scenario. Odmah nakon premijere, film je uticao na porast mobilizacije i jačanje podrške nacističkom režimu unutar zemlje, dok je na međunarodnoj sceni efektno pokazao moć propagande. Tokom vremena, postao je kontroverzan simbol kako umjetnost i mediji mogu biti upotrebljeni u političke svrhe. Nagrada za najbolji strani dokumentarac na Venecijanskom filmskom festivalu (!) te godine, na koncu, bila je trijumf i za mladu i perspektivnu Rifenštal; trijumf za Njemačku kao filmsko-propagandnu silu, ali i trijumf za neupitni i revolucionarni pristup filmu kao mediju iz tehničko-inovativne perspektive.

I dok je „Triumph of the Will“ bio i ostao snažan podsjetnik na dvoličnu prirodu medijskih formata, takođe je bio i ostao predstavnik filmske igre čija dvoznačnost (inspiracija i nanošenje štete) osigurava da i dalje bude predmet debate, refleksije i učenja u savremenim raspravama. Ničiji radovi – kao filmovi Leni Rifenštal – ne podsjećaju tako jako na potrebu za kritičkim promišljanjem i za odgovornom upotrebom umjetnosti i medija.

Leila MURSELJEVIĆ

Impresivne scene „masovki“ sa mitinga 1934. godine u Berlinu

Kadrovi koji su ojačali Hitlerov kult ličnosti

imdb.com

Ekselencija iz Kolašina v PODGORICARENJE

Jedan fotoaparat od kartona i stakla sa naočara. U nacističkom logoru „Gross Hesepe“ na njemačko-holandskoj granici, negdje krajem 1941, načinilo ga je jedno kolašinsko dijete. Sa njim su bili i francuski zarobljenici, strastveni foto-amateri. Film nabavljen od njemačkih stražara… Nikad nijednu nagradu, priznanje ili zvanje Sekula Medenica nije navodio u tom fotografskom svijetu. Strogi protivnik titula. Njemu su od svega toga bili bitniji, recimo, ono logoraško sjećanje i sužanjska radost.

A evo koliko je taj naš za crnogorsku umjetnost zaboravljani autor bio važan. Pedesetih je, u Beogradu, bio među prvim jugoslovenskim fotografima koji su eksperimentisali s umjetničkim radovima u boji! Kada pogledate njegovu „Devojku sa sela“

(1957) – lako shvatite u kojoj mjeri je to neka sasvim moderna i aktuelna umjetnost. Prvo se, tako, bavio figuracijom i naracijom. Onda je, krajem pedesetih, otključao svijet ornamenata. Poput preplitanja bojenih struktura. I tako je, stvarajući prvenstveno u Beogradu, taj naš Kolašinac bio među onima koji su nastavljali pravac „Nove objektivnosti“… Nesuđeni inženjer, apsolvent elektrotehnike –stvarao je umjetnost koja je bila praktična. I što se primjenjivosti tiče, recimo šezdesetih i sedamdesetih, sasvim avangardna. Prije svega u reklami i izdavaštvu. Znate sve ono Vorholovo o pop-artu – e to je, otprilike u istom periodu, na suštinski vrlo sličan način stvarao i proživljavao jedan naš Medenica. Njegove nagrade stizale su, najviše u drugoj polo-

Zaglavi se

Medenica

vini pedesetih – sa nekih važnih izložbi i smotri u Amsterdamu, Modeni, Bordou, San Adrijan de Bekosu… Ipak, i sada – skoro četiri decenije od njegove smrti (1986), o Sekulinom djelu svjedočimo kao o nedovoljno istraženom. Na isti način, iz krugova teoretičara fotografije o tome govore i u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Crnoj Gori…

Taj Sekula Medenica bio je, stvarno, jedan od prvih jugoslovenskih fotografa čiji su se umjetnički radovi kačili na zidove domova jednako kao slikarska djela. I spram djela tog Kolašinca, u očima Jugoslovena, autor fotografije više nije nikako bio ono nepravedno i netačno samo fotograf

I stvarno – jedan pogled na njegovu „Metropolu“ (1957), „Industriju“ (1959) ili „Stvaranje sveta“ (1959), ili na radove iz serije „Fiziogrami“ – najbolje i na najljepši način svjedoči da je njegova umjetnost

„Devojka sa sela“, 1957.

vrijedna mjesta za sliku na zidu. I šta je značila ta „Nova objektivnost“. Naravno da takvom Sekuli Medenici nijesu bila potrebna zvanja ni podsjećanja na više od 120 grupnih izložbi. Pa ni to da je imao zvanje „Ekselencije Međunarodnog saveza fotografske umjetnosti (FIAP)“…

Jer, na kraju, iza tih velikih riječi i zvanja ekselencije, na fotografijama se uvijek nazirao sentiment djeteta iz ratne 1912, koje je iz svoje Morače i svog Kolašina rano otišlo. Pa se tražilo u avangardi i sasvim novoj, u Jugoslaviji predugo potcjenjivanoj – objektivno, pa i sada omalovažavanoj umjetnosti.

Stoga je i red da za Sekulu Medenicu mladi crnogorski zaljubljenici u umjetnost čuju. I da njegovim radovima prvi put stvarno sebi nagovijeste i spoznaju: koje su vrijednosti i koji dometi divne fotografske umjetnosti.

Stojan STAMENIĆ

Crta: Srđan Ivanović

Sekula

27. mart 2025.

CALLING Visoki talas kvir filma

LONDON

„The Wedding Banquet“ sa Lili Gledston, rimejk čuvenog istoimenog

filma Anga Lija, probudio je najviše zanimanja na Londonskom LGBTQIA+ festivalu

Kraj marta u Londonu uvijek je u znaku hladnog talasa zbog kojeg lokalci, ipak, radije biraju da se smrzavaju u proljećnoj garderobi nego da vade zimsku, već odloženu ispod kreveta. No, to ujedno znači i da je došlo vrijeme za jednu od najboljih zakuski u britanskoj metropoli – za Londonski LGBTQIA+ filmski festival (BFI Flare). Tako su ljubitelji sedme umjetnosti u okviru 39. izdanja ove smotre dobili priliku da pogledaju i probrane nove, ali i starije popularne naslove, čije priče igraju oko ove zajednice. U okviru programa, koji se kreira u saradnji sa Britanskim filmskim institutom, ljubiteljima filma ponuđeni su sjajni naslovi. Karta više tražila se za „The Wedding Banquet“ (2025) Endrua Ana, sa Lili Gledston u glavnoj ulozi. Rimejk čuvenog filma Anga Lija , koji je 1993. nagrađen Zlatnim medvjedom u Berlinu, probudio je najviše zanimanja na festivalu, i to urnebesno smiješnim i moćnim vizuelnim istraživanjem novih modela kvir porodica i kulturoloških pritisaka tradicije.

Dubokih emotivnih priča u selekcijama igranog filma ni-

Direktor i glavni i odgovorni

urednik Nenad Zečević

Urednica

Marija Ivanović-Nikičević

Zamjenik urednice

Stojan Stamenić

je falilo ni ove godine. Putujuće ostvarenje „Drive Back Home“ (2024) Majkla Klovotera, sa fenomenalnim Alanom Kamingom, donijelo je pripovijest o razdoru između dva brata zbog promiskuitetnosti mlađeg i obilježilo festival zahvaljujući maestralnoj glumi i fluidnom scenariju. „Hot Milk“ (2025), režiserski debi Rebeke Lenkijevič s Emom Maki i Fionom Šo i kompleksnim odnosom majke i kćerke koja, pritisnuta bolešću, traži nekonvencionalne veze –potresao je publiku kraj Temze. Od animiranih ostvarenja izdvaja se trinaestominutni film „Pietra“ (2024) Sintije Levitan o iznenadnoj ljubavi između transrodne žene i njene starije prve komšinice. Od dokumentaraca, sasvim očekivano, najveću pažnju privukao je sandensovski biser „Heightened Scrutiny“ (2025) Sema Federa, koji prati transrodnog advokata za ljudska prava Čejsa Stranđoa kako vodi slučaj u Vrhovnom sudu koji se tiče antitrans legislature.

U okviru specijalnih projekcija, publika je dobila priliku da pogleda i (ne)zvanični prvi film kanadske produkcije sa LGBTQIA+ tematikom, poludokumentarni „Winter Kept Us Warm“ (1965) Dejvida Sektera o ljubavi dva studenta, snimljen prije nego što je u ovoj zemlji dekriminalizovana homoseksualnost.

Festival će u nedjelju, 30. marta, krajnje adekvatno zatvoriti brazilski erotski triler „Night Stage“ (2025) Marsija Reolona i Filipea Macenbahera. Priča o strastvenoj ljubav-

noj aferi poznatog političara i pozorišnog glumca te kontroverznoj želji za erotikom na

javnim mjestima – sigurno će oduvati Londonce. Leila MURSELJEVIĆ

Saradnici Leila Murseljević, Srđan Ivanović, Biljana Martinić, Sead Šabotić, Tijana Todorović, Ana Jaredić, Svetlana Višnjić, Dragana Erjavšek, Miloš Milačić,

Anja Drobnjak-Vukašinović, Marko Stojiljković, Davor Pavlović i Marina D. Richter

Urnebesan pogled na moderne kvir porodice u rom-komu „The Wedding Banquet“

Odnos majke i kćerke pritisnute bolešću u fokusu drame „Hot Milk“

Ljubav transrodne žene i njene komšinice osovina animacije „Pietra“