51 minute read
STR. 6. i
- U Titogradu i neposrednoj okolini na teritoriji grada radi veliki broj ekipa. Ekipi ka Bioču pružaju pomoć i saobraćajni milicioneri koji zaustavljaju svako vozilo na putu za Titograd. Tom prilikom pored vakcinacije vozača i putnika, dezinfikuju se i vozila, o čemu se izdaje specijalna potvrda. U Bijelom Polju se takođe vakciniše cjelokupno stanovništvo. Hitno formiran Štab za borbu protiv karantinskih bolesti preduzeo je niz mjera da se zaštiti ovo područje. Vakcinisani su zdravstveni radnici, radnici u javnoj upravi, u trgovini, radnici pogona saobraćajnog preduzeća ,,Raketa“ i drugi. Sada se vakcinišu učenici i nastavno osoblje, a uskoro će početi i vakcinacija seoskog stanovništva – objavljeno je 30. marta
Advertisement
Penzioner iz Podgorice Milić Mišo Zečević (74) svjedok je masovne vakcinacije iz 1972. godine. - Svako je tada morao biti vakcinisan inače se nije moglo izaći iz kuće. Zaustavili su autobus na Bioču koji je išao na Verušu da bi me vakcinisali. U vrlo kratkom roku svi smo se vakcinisali i pobijedili ozbiljnu epidemiju koja je prijetila javnom zdravlju – rekao je za Pobjedu Zečević, naglašavajući da je to bila ozbiljna država, sa ozbiljnim zdravstvenim sistemom.
Milić Mišo Zečević
U ovakvim situacijama – kaže dr Branislav Pešić, direktor Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu – svaki građanin postaje medicinski radnik u malom. Zahvalni smo građaninu koji je prekjuče javio da je jedna žena iz Plava, i pored toga što je vraćena iz Bioča, zato što nije imala primljenu vakcinu, došla u Titograd. Svaki građanin treba da shvati da naša akcija bez njegovog učešća ne može biti uspješna. (2. april 1972)
marta vakcinisani svi zdravstveni radnici, javne službe i đaci, a zatim su škole prestale da rade i obustavljene su sve javne, sportske i kulturne manifestacije. Sanitarna kontrola je zabranila rad neurednim uslužnim objektima. - Deset dana smo bili u opštem karantinu. Grad nije imao nikakvu vezu s drugim mjestima u Republici. To je dobro, jer je to jedini način da se Republika sačuva od bolesti – poručio je Bašić, naglašavajući da je oboljeli sugrađanin na putu ozdravljenja.
juče javio da je jedna žena iz Plava, i pored toga što je vraćena iz Bioča, zato što nije imala primljenu vakcinu, došla u Titograd. Svaki građanin treba da shvati da naša akcija bez njegovog učešća ne može biti uspješna, objavljeno je u našem listu 2. aprila prije 49 godina. Značaj preventive dodatno je naglašen četiri dana kasnije, kada je rukovodilac Republičkog štaba za borbu protiv karantinskih oboljenja Radivoje Brajović za naše novine izjavio da je dotad vakcinisano oko 500.000 građana (na popisu iz 1971. Crna Gora je imala 529.604 građanina, prim.aut), te da je u toku vakcinacija lica koja se iz bilo kojih razloga nijesu ranije vakcinisala i imunizacija onih kojima nije uspjela prva ili druga doza.
EFIKASNE MJERE -Još od prve vijesti o pojavi ove opake bolesti – u Republici su preduzete brze i efikasne mjere od njenog širenja. Odmah je počelo vakcinisanje cijelog stanovništva u Crnoj Gori. Može se slobodno reći da se ova značajna mjera, zahvaljujući požrtvovanom radu zdravstvenih radnika, kao i drugih faktora koji su u tome mogli pomoći, uspješno privodi kraju – rekao je Brajović za Pobjedu. Ostalo je zapisano - prema informacijama Komisije za karantinske bolesti SO Herceg Novi na teritoriji ove opštine vakcinisano je cjelokupno stanovništvo. Posebno veliki broj prolaznika vakcinisan je na prelazima u Sutorini i Kamenarima. Izvršena je kontrola vakcinisanih i ponovo vakcinisanih lica i saopšteno da je oko 95 odsto stanovništva uspješno vakcinisano. U Budvi je za samo dva dana vakcinisano 6.200 lica, odnosno 120 više nego što ta opština ima stanovnika. Vakcinu su primili svi koji su se na tom području nalazili... Sve je odrađeno munjevito i uspješno, a tadašnji sistem nije ostavljao mogućnost dežurnim sveznalicama i ekspertima opšte prakse da bez argumenata uspore proces, baš kao što nije bilo opstanka lažnoj demokratiji. Globalizacija i lične slobode bile su znatno manje istaknute, a nijesmo znali za antivaksere i društvene mreže. Distanca od skoro pola vijeka ne ostavlja nam dilemu da je postojala samo jedna opcija – kako najbolje sačuvati zdravlje svih građana i ko se o tome pita.
R.USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
Epidemija u Jugoslaviji
Epidemija velikih boginja (lat. variola vera) u Jugoslaviji 1972. započela je u selu Danjane kod Đakovice u SAP Kosovu, a prema zvaničnoj verziji nulti pacijent bio je trgovac koji ju je donio u povratku sa hadžiluka iz Meke. Bolest se ubrzo proširila na Novi Pazar, Čačak i Beograd... Prve sumnje na bolest javile su se 14. marta, nakon pregleda oboljelih koji su se javili bolnicama u Prizrenu i Đakovici. Pošto je bolest potvrđena, počela je vakcinacija zdravstvenih radnika i stanovništva u ugroženim područjima, a masovna vakcinacija se kasnije proširila na cijelu Jugoslaviju, tokom koje je vakcinisano 18 miliona ljudi. Poslije oboljenja radnika iz Novog Pazara, 22. marta utvrđeno je da je njegov preminuli brat učitelj (29) bio prva žrtva variole i da je bolest prenio u bolnice u Čačku i Beogradu, nakon čega je u njima proglašen karantin... Epidemiološke službe i zdravstveni radnici su za stručnost, efikasnost, požrtvovanje i sprečavanje epidemije širih razmjera 21. aprila 1972. godine dobili priznanje Svjetske zdravstvene organizacije. Prema zvaničnim podacima u SFRJ tokom epidemije oboljele su 184 osobe (123 na Kosovu) dok je preminulo 40. Među oboljelima bilo je i šestoro zdravstvenih radnika (tri ljekara i tri medicinske sestre, od kojih su dvije preminule). Epidemija je zvanično bila proglašena tek 25. marta i trajala je do 23. maja, a karantini su ukidani postepeno od 12. aprila do 19. maja. Po motivima tog događaja, Goran Marković je 1982. godine režirao film ,,Variola vera“. OD OBEĆANJA DO SUMORNE REALNOSTI: Najavljivali polovinu imunizovanog stanovništva do aprila 2021, masovna vakcinacija kasnila Za sedam mjeseci više od 31 odsto
PODGORICA – Za otprilike sedam mjeseci, koliko je prošlo od kada su 17. februara u Crnu Goru stigle prve vakcine, potpuno imunizovanog stanovništva je jedva nešto više od 31 odsto. Pobjeda je nedavno objavila projekciju da ćemo tempom kojim „napredujemo“ minimum potreban za sticanje kolektivnog imuniteta, 70 odsto potpuno imunizovane populacije, dostići tek u decembru naredne godine. Nevakcinisani crnogorski premijer Zdravko Krivokapić je prije neki dan na onlajn konferenciji koju je organizovao američki predsjednik Džozef Bajden saopštio da će Crna Gora uspjeti tek do septembra naredne godine dostići željeni nivo vakcinisane populacije, predstavljajući to kao veliko dostignuće. Početkom ove godine iz Vlade smo dobijali optimistične projekcije da će u Crnoj Gori do aprila biti vakcinisana polovina populacije. Te projekcije su se mijenjale kako je prolazilo vrijeme. Na početku masovne vakcinacije, početkom maja, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, koji se danas kune u „brutalnu turističku sezonu“, optimistički je prognozirao da ćemo do juna ostvariti zacrtani cilj koji je Krivokapić prije tri dana obećao američkom predsjedniku da će biti ispunjen tek naredne godine u ovo vrijeme. OČEKIVANJA Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je krajem decembra prošle godine najavljivala da početak vakcinacije možemo očekivati u drugoj polovini januara. Kasnije je, 20. januara ove godine, najavila da će do kraja tog mjeseca stići dovoljan broj vakcina. -Planiramo da započnemo imunizaciju sa Fajzer vakcinom i da se ubrzo nastavi sa ruskom i kineskom, govorila je tih dana ministarka. - Želimo da građani ne budu u mogućnosti da se vakcinišu samo jednom vakcinom, nego da obezbijedimo različite vakcine koje su jednako dobre i bezbjedne - istakla je Borovinić-Bojović 20. januara. Do kraja januara, ne da nije stigao dovoljan broj vakcina za početak imunizacije stanovništva i to od tri proizvođača, već nije stigla nijedna. I tako, dok je u međuvremenu odbijena donacija 10.000 kineskih Sinofarm vakcina od grčkog biznismena Petrosa Statisa, i dok je ministarka objašnjavala da je namjera zdravstvenih vlasti da u Crnoj Gori imunizacija započne vakcinom koja je odobrena u zemljama EU u Crnu Goru su tek 17. februara, uoči nikšićkih lokalnih izbora, stigle prve vakcine. I to, neznatna količina. Premijerka Srbije Ana Brnabić lično, uručila je isporuku od 2.000 doza ruskog Sputnjika V, donaciju Srbije, predstavnicima Vlade Crne Gore na podgoričkom aerodromu. Tri dana kasnije, prvu vakcinu primio je 66-godišnji korisnik Doma starih u Risnu. I tako je krenulo, sporo, ali je krenulo. U narednih 15-ak dana stiglo je još dva puta po 5.000 Sputnjik V vakcine kao i prva isporuka kineske Sinofarm vakcine u količini od 30.000 komada. Ni Aleksandar Vučić nije zaboravio da pošalje drugu turu od 2.000 Sputnjika V za revakcinaciju. Krajem marta proradio je i Kovaks sistem kada je Crnoj Gori isporučeno 24.000 Oksford -Astra Zeneka vakcine. Masovna imunizacija je kasnila mjesecima i počela je tek 4. maja. Danas je Crna Gora u grupi zemalja, kada se gleda procenat imunizovanog stanovništva u donjim djelovima tabele. Iako se naše zdravstvene vlasti „ubijaju“ da prikažu podatke kao izuzetno povoljne i da znaju što rade, ipak je nepodijeljeni utisak u javnosti, već mjesecima, da je struka gurnuta u zapećak i da su upravljanje epidemijom preuzeli ekonomisti, prvi saradnici premijera Krivokapića.
REZULTATI Rezultati takovog pristupa, otvorenost granica bez ikakvih epidemijskih kriterijuma da bi se ostvarilo punjenje budžeta tokom turističke sezone, rezultiralo je stotinama izgubljenih života tokom avgusta i septembra. Danas je Crna Gora u situaciji da uništava preko 20.000 doza Astra Zeneka vakcine zbog isteklog roka. Podgoričkim Vijestima je iz Ministarstva zdravlja juče potvrđeno da će narednih dana biti spaljeno ukupno 21.360 doza ove vakcine, od kojih je skoro polovina, 10.000 doza, dobijeno kao donacija, a ostatak plaćeno kroz Kovaks mehanizam.
Vakcinacija u Podgorici 3. avgusta
D.MIHAILOVIĆ
Eraković: Može li premijer na posao?
- Ako se u poslovne zgrade ne može bez kovid potvrde, znači li to da premijer kovid potvrde, znači li to da premijer Zdravko Krivokapić neće od danas neće od danas moći na posao – pitao je na Tviteru poslamoći na posao – pitao je na Tviteru poslanik DPS-a dr Jefto Eraković osvrćući se Jefto Eraković osvrćući se na obavezu posjedovanja potvrda i za na obavezu posjedovanja potvrda i za ulazak u poslovne zgrade sa više ulazak u poslovne zgrade sa više od tri privredna subjekta. od tri privredna subjekta. Aludirajući na to da premijer nije vakcinisan, Eraković je nije vakcinisan, Eraković je ocijenio da bi njegov nedoocijenio da bi njegov nedolazak na posao, bio najbolji lazak na posao, bio najbolji potez u očuvanju fizičkog, potez u očuvanju fizičkog, emocionalnog i mentalemocionalnog i mentalnog zdravlja nacije.
Jevto Eraković
Korona odnijela još osam života
PODGORICA – U Crnoj Gori je preminulo još osam osoba od posljedica infekcije korona virusom, a registrovano je i 489 pozitivnih od 4.115 analiziranih uzoraka – pokazuju jučerašnji podaci Instituta za javno zdravlje. Najviše ih je u Podgorici, njih 163, u Beranama i Nikšiću po 49, Pljevljima 35, Bijelom Polju 26, dok je u primorskim opštinama broj novozaraženih počeo da opada. Tako su u Budvi 22 novoregistrovana oboljela, u Baru 21, Tivtu 18, Herceg Novom 16, Ulcinju 14, a Kotoru 13. Po 12 novih slučajeva registrovano je na Cetinju i u Danilovgradu, osmoro ih je u Andrijevici, petoro u Tuzima, po dvoje na Žabljaku i u Kolašinu, dok je po jedan novooboljeli registrovan u Kolašinu, Mojkovcu, Petnjici, Plavu i Plužinama. - Udio novopozitivnih slučajeva u ukupnom broju testiranih za 24. septembar 2021. godine je iznosio 11,7 odsto. Tokom jučerašnjeg dana IJZCG-u je prijavljeno osam smrtnih ishoda povezanih sa SARS-CoV-2 infekcijom iz sljedećih opština: Podgorica (četiri), Bar (dva), Budva (jedan), i Berane (jedan) . Među preminulima najmlađi je imao 56, a najstariji 82 godine starosti – saopštili su juče iz IJZ-a. U Crnoj Gori aktivno 7.806 slučajeva, prijavljen je oporavak kod 627 pacijenata. Najviše aktivnih slučajeva je u Podgorici, 2.772, slijedi Nikšić sa 919, Pljevlja sa 607, Bar sa 451, Berane sa 407, Budva sa 354 i Bijelo Polje sa 315. U Kliničkom centru Crne Gore životno je ugroženo 50 pacijenata od ukupno 114 koliko se liječi od kovida-19 u ovoj zdravstvenoj instituciji. R. P.
INTERVJU: Potpredsjednica Demokratske partije socijalista i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović : Potpredsjednica Demokratske partije socijalista i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović
PODGORICA - Vizija razvoja Crne Gore do 4. decembra prošle godine bila je u liniji sa EU misijom, da istraživanje, inovacije, tehnološko preduzetništvo i IT sektor postanu važni generatori ekonomskog rasta i održivog razvoja našeg društva. Danas se nalazimo u dubokom sumraku razvoja – ocijenila je u intervjuu za Pobjedu potpredsjednica Demokratske partije socijalista i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović. Nakon 10 mjeseci kontinuiranog nerada ove Vlade, ističe naša sagovornica, trebaće, nažalost, nekoliko godina samo za oporavak. POBJEDA: Gdje je Crna Go-
ra danas nakon skoro godinu od formiranja Vlade?
DAMJANOVIĆ: Nažalost, u dubokom je sumraku razvoja. Prosperitet svake uspješne i bogate države se bazira na mladim ljudima, jer njihova inovativnost, želja za dokazivanjem i buntovnost koju mladost nosi sa sobom djeluju na sistem kao razvojni zamajac. Umjesto da se u Crnoj Gori raspravlja koje ćemo nove inovativne predmete da izučavamo u školi kao što su: vještačka inteligencija, robotika, zelene tehnologije ili napredna informatika, mi govorimo o uvođenju vjeronauke. To nam dovoljno govori o stanju u našem društvu u kojem Vlada ni sama ne zna čime se sve ne bavi - osim razvojem Crne Gore. Mladi i prosperitetni ljudi su žrtve neznanja i nemarnosti ove Vlade. Zaustavljanje razvoja, stopiranje ulaganja u infrastrukturu i ljude sa ciljem da se na vještački način prikaže suficit budžeta je vrijeđanje inteligencije naših građana i unižavanje države Crne Gore. Nevjerovatno je kako Vlada populistički i nestručno prikazuje podatke iz 2021. godine upoređujući ih sa 2020. godinom najvećih zdravstvenih i ekonomskih izazova u posljednjih nekoliko decenija. Ono što Vlada ne pominje jesu ljudske žrtve koje su proizvod nestručnog i bahatog upravljanja složenom epidemiološkom krizom. Nažalost,
Umjesto da u škole uvodimo inovativne predmete, mi danas govorimo o vjeronauci
Bojim se da će šteta koja je već pričinjena za ovako kratko vrijeme trajanja aktuelne Vlade, koju karakteriše amaterizam vrijeme trajanja aktuelne Vlade, koju karakteriše amaterizam i neznanje, biti nenadoknadiva za mali inovativni ekosistem i neznanje, biti nenadoknadiva za mali inovativni ekosistem kakav je crnogorski. Reputacija koju smo ponosno i godinama kakav je crnogorski. Reputacija koju smo ponosno i godinama gradili kao siguran poslovni ambijent se sada urušava u vrlo gradili kao siguran poslovni ambijent se sada urušava u vrlo kratkom vremenskom periodu – kaže Sanja Damjanović kratkom vremenskom periodu – kaže Sanja Damjanović
naši građani će morati skupo da plate ovu igru licemjerstva i nestručnosti. POBJEDA: Kako vidite ra-
zvoj nauke i inovacija u odnosu na godinu ranije?
DAMJANOVIĆ: Iako je Crna Gora pokazala izuzetan zamah i uspon u razvoju inovativnog ekosistema koji Evropa danas prepoznaje kao najvažniji motor dugoročnog rasta i produktivnosti, nažalost, učinci nastali napornim radom u prethodnom periodu ne samo da stagniraju, već se i snažno urušavaju od 4. decembra 2020. godine. Najviša ocjena Evropske komisije u izvještaju za 2020. godinu za izuzetno komplikovanu oblast istraživanja i inovacija, koju je Crna Gora dobila kao jedina država Zapadnog Balkana, potvrda je da Crna Gora ima veliki inovativni potencijal. Postavljeni su temelji za razvoj inovativnog ekosistema visokog standarda. Izgrađen je jak okvir kao atraktivan ambijent za visokokvalifikovane, pretežno mlade ljude. Na ovaj način stvorena je šansa za liderstvo mladih ljudi i perspektiva za njihov ostanak u Crnoj Gori. Nažalost, na djelu je disparitet između državnog aparata i javne uprave na jednoj, i inovativnog potencijala na drugoj strani. Mislim prije svega na podršku mladim ljudima koji su željni pokretanja biznisa, koja izostaje, kao i izostanak poboljšanja ukupnog ambijenta za poslovanje i uklanjanje biznis barijera za početnike u biznisu. Državni aparat je pokazao nebrigu i nezainteresovanost da već postavljene temelje za razvoj inovativnog ekosistema i digitalne transformacije stavi u funkciju. Za ove instrumente koje je prethodna Vlada već bila pripremila praktično je bilo potrebno samo „pritisnuti dugme“, ali, nažalost, trebalo je deset mjeseci da tek sada čujemo da ova Vlada nešto radi na tom polju. Vizija razvoja Crne Gore do 4. decembra prošle godine bila je u liniji sa EU misijom, da istraživanje, inovacije, tehnološko preduzetništvo i IT sektor postanu važni generatori ekonomskog rasta i održivog razvoja našeg društva. Danas se nalazimo u dubokom sumraku razvoja. POBJEDA: Kakva su bila
Vaša očekivanja od aktuelne Vlade u odnosu na sve što ste Vi i Vaš tim trasirali?
DAMJANOVIĆ: Nadala sam se, iako nijesam očekivala znajući kapacitete ove Vlade i, nažalost, moja očekivanja su se pokazala kao tačna. Nakon podrške Evropske komisije kroz poseban instrument „Horizon 2020 Policy support facility“ tokom 2018. godine urađena je mapa puta za razvoj funkcionalnog preduzetničkog inovativnog ekosistema, a zatim je uslijedila i Umjesto da danas Crna Gora dobije dodatnih 15 novih doktoranada za koje je trebalo da bude izdvojeno 700.000 eura, Vlada je pomenuti program obustavila i prekinula podršku ovim prosperitetnim mladim ljudima
realizacija. Uz sjajnu energiju i saradnju sa svim akterima našeg sistema i međunarodnim partnerima postavili smo temeljne stubove razvoja inovativne privrede: moderan zakonodavni okvir za inovacije i tehnološki razvoj, modernu infrastrukturu i moderne instrumente podrške za jačanje ljudskih kapaciteta. POBJEDA: I što je nova
vlast učinila na polju realizacije te „mape“ koju ste im ostavili?
DAMJANOVIĆ: Na Zakonu o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija u formi „lex specialisa“ i Zakonu o inovativnoj djelatnosti, koje je Skupština Crne Gore usvojila prije više od godinu dana, pozavidjele bi i najrazvijenije zemlje. Dok smo nestrpljivo čekali primjenu ovih zakona, koja je do sada trebalo da pokaže rezultate, poput olakšanog početka poslovanja, snažnog rasta broja startapova i inovativnih kompanija, kreiranja novih i atraktivnih radnih mjesta, unapređenja saradnje između univerziteta i privrede, privlačenja privatnog kako domaćeg, tako i stranog kapitala, zatim efikasnog rada Fonda za inovacije, kao i rasta ukupne ekonomske aktivnosti, stvarnost je u potpunosti drugačija. U vremenu kada nam treba najsnažniji podsticaj za oporavak ekonomije izranjavane posljedicama kovid krize i umjesto da ponosno brojimo nove inicijative, koje će uticati na povećanje radnih mjesta i jačanje BDPa, mi zapravo gubimo i one koji su ranije postojali, jer mnogi startapovi i inovativne kompanije napuštaju Crnu Goru. Bojim se da će šteta koja je već pričinjena za ovako kratko vrijeme trajanja ove Vlade, koju karakteriše amaterizam i neznanje, biti nenadoknadiva za mali inovativni ekosistem kakav je crnogorski. Reputacija koju smo ponosno i godinama gradili kao siguran poslovni ambijent se sada urušava u vrlo kratkom vremenskom periodu. POBJEDA: Ima li Crna Gora
ljudski potencijal za digitalnu revoluciju koja se dešava u svijetu i jesmo li sposobni da pratimo brzinu promjena?
POBJEDA: Prethodna Vlada i Vi ste bili inicijator ideje za projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije u Jugoistočnoj Evropi, instituta za hadronsku kancer terapiju. Što je danas sa SEEIIST programom? DAMJANOVIĆ: Zahvaljujući ličnim međunarodnim konekcijama uspjeli smo da za vrlo kratko vrijeme projekat uvedemo u drugu fazu razvoja za koju smo obezbijedili podršku od 18 međunarodnih institucija iz 14 evropskih zemalja, kao i finansijsku podršku od 6,5 miliona eura od Evropske komisije. Aplicirali smo za pozicioniranje ovog projekta na jedinstvenu listu evropskih infrastrukturnih
Crna Gora izgubila lidersku poziciju u SEEIIST programu vrijednom oko 250 miliona
projekata (ESFRI roadmap) koji je trebalo da nam obezbijedi treću razvojnu fazu i dodatna sredstva od četiri miliona eura. Ukupna vrijednost SEEIIST projekta je oko 250 miliona eura i dominantno je trebalo da se finansira iz evropskih fondova. S obzirom na to da sam bila pokretač ove inicijative i simbol SEEIIST-a, ponudila sam novoj vladi podršku u daljem vođenju projekta. Međutim, moja smjena i stopiranje moje funkcije predsjedavajuće Upravnim odborom političkog tijela SEEIIST-a, koja je zapravo iza kulisa inicirana od strane nekoliko članova tog tijela iz vrlo jasnog razloga, a realizovana preko sadašnje Vlade, je, nažalost, uticala da Crna Gora izgubi političko liderstvo u SEEIIST projektu. Podli mehanizmi, politički motivisani, koji su korišćeni kao udarci na moju reputaciju su izazvali veliko razočaranje kod šire međunarodne naučne i medicinske zajednice koja je reagovala i uputila pismo protesta Vladi Crne Gore. Interni problemi koji su se ređali, ali i gubitak političkog liderstva tokom evaluacije ESFRI aplikacije, koju je predvodila Crna Gora, odrazili su se na loš rezultat. Izgubili smo šansu da projekat dobije dodatnih 3-4 miliona eura kroz EU fondove neophodne za ulazak u treću fazu razvoja. Projekat je u krizi, jer nedostaje jasno političko liderstvo, kao i profesionaline vještine za njegovo vođenje. Osim predanog rada, ovaj program podrazumijeva i snažnu povezanost sa međunarodnim naučnim institucijama. DAMJANOVIĆ: Iako brojčano mala Crna Gora, ima izuzetne ljudske potencijale, i to su pokazali rezultati svih naših instrumenata podrške koje smo implementirali godinama unazad. Ovo je upravo bio naš najveći fokus djelovanja. Povjerenje koje smo u kontinuitetu gradili sa mladim ljudima bio je temelj za dalji razvoj Crne Gore. Tim na čijem sam čelu bila je za samo tri godine zaposlio više od 200 mladih visokokvalifikovanih ljudi, mahom inženjera i programera. Njih pedeset su bili doktorandi sa prestižnim stipendijama. U kontinuitetu smo pružali podršku za naučno-istraživačke projekte, kao i za centre izvrsnosti. Pružali smo podršku mnogim startapovima – inovativnim biznisima koji su na samom početku poslovne karijere, kao i inovativnim projektima u svim sferama društva. Digitalna transformacija je nemoguća bez ICT industrije i zato smo snažno podržavali razvoj IT sektora kroz podršku inovativnim grantovima, predakceleracijskim programima, a prošle godine smo podržali i kreiranje strateškog digitalnog IT klastera kao važnog katalizatora budućeg ekonomskog rasta i digitalizacije našeg društva. Ova Vlada je, tragično, u potpunosti zanemarila ovaj najvažniji resurs i dozvolila da se on osipa. Umjesto da danas Crna Gora dobije dodatnih 15 novih doktoranada za koje je trebalo da bude izdvojeno 700.000 eura, Vlada je pomenuti program obustavila i prekinula podršku ovim prosperitetnim mladim ljudima. POBJEDA: Koji su još pro-
jekti, mimo ovih na koje ste ukazali, zaustavljeni?
DAMJANOVIĆ: Novi naučno-istraživački projekti za koje smo odvojili dva miliona eura su odmah po postavljenju nove ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta zaustavljeni i do danas nijedan naučno-istraživački projekat nije podržan. Ovo je nemjerljiva šteta po ukupan razvoj crnogorske privrede, jer je upravo kroz ovaj instrument prethodnih godina ostvarivana značajna saradnja između Univerziteta Crne Gore i privredne zajednice. Kroz ove projekte fakulteti su bili u mogućnosti da podrže najbolje studente, magistrante i doktorande da kroz učešće u projektima nastave obrazovanje u Crnoj Gori i doprinesu sveukupnom privrednom razvoju. Centri izvrsnosti za koje smo bili odvojili dva miliona eura su zaustavljeni. Projekat podrške IT industriji za koji smo planirali skoro milion eura i dalje nije realizovan, a do danas nijedan startap nije podržan. Suma od dva miliona eura je bila planirana za podizanje institucije fonda za inovacije, a danas je fond samo blijedi tekst na papiru bez organizacije ili programa podrške kao i sredstava za finansiranje projekata. Tragedija je još veća što i osnovni konkurs za naučno-istraživačku i inovativnu djelatnost (NIID) vrijednosti 600.000 eura, koji pruža bazičnu podršku naučnoj i inovativnoj zajednici, prvi put poslije niza godina nije raspisan.
SUROVA ZBILJA CETINJA 5. SEPTEMBRA: Savjetu za građansku kontrolu rada policije procesuirane nove pritužbe Na pitanje „Đe će vam duša“, policajci odgovorili suzavcem
PODGORICA – Cetinjanka J. V. koja je uputila pritužbu na postupanje policije u prijestonici 5. septembra smatra da posebnu odgovornost za događaje snose predsjednik i potpredsjednik Vlade - ZdravkoKrivokapić i DritanAbazović, kao i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, samim tim i za duševne bolove i psihičko uznemiravanje njene porodice, posebno dvije kćerke. - Živim na Balšića pazaru. Tačno u 06:13 probudilo me krkljanje i gušenje đece u sobi, jer je policija bačila suzavac pod balkon koji se nalazi na prvom spratu. Ušla sam u sobu koja je bila ispunjena dimom od suzavca. Nijesam upućena niti pripremljena za ovakve situacije, niti sam pripremljena sa đecom za ratna stanja. Uvela sam ih u kupatilo i sve smo se umile vodom. Pogriješila sam i tako napravila kontraefekat. Policija nije dan ranije pružila bilo kakvo javno obavještenje o mogućem dejstvu suzavcem, niti instrukcije građanima kako da se ponašaju ukoliko dođe do njegove masovnije upotrebe. To je izostalo i mislim da to nije u redu. Javne službe postoje da bi pomogle građanima – istakla je J. V. u prijavi. POLICAJAC PSOVAČ Ona je pritužbu procesuirala uz pomoć građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića i Crnogorskog helsinškog odbora. Napisala je da je ispred njenog doma, koliko je uspjela da izbroji sa balkona, bačeno najmanje 40 patrona hemijskih sredstava. - Naš život je bio nepodnošljiv. Ośetila sam ljudsku potrebu da izađem ispred na ulicu kako bih narodu pomogla, sa mlijekom i sirćetom, jer su se gušili i padali po ulici i trgu. Meni su i dalje pred očima scene iz ratnih filmova - kazala je ona. Izašla je sa sirćetom i varenikom u rukama i prišla blizu policijskog kordona. Obratila im se riječima: ,,Đe će vam duša, od koga vi branite Cetinje i Cetinjski manastir danas“?! - Kao odgovor na to pitanje, ispalili su suzavac u mom pravcu i pao je na dva metra od mene. To nijesam zaslužila.
Građanka fotogra sala policajca koji je psovao
Dovoljno je bilo da narede da se udaljim – navela je u prijavi. Nekako je uspjela da uđe u kuću, a djeca su, kako ističe, opet doživjela šok kada su je vidjeli kako se bori za vazduh i povraća. Kad je došla sebi opet je izašla ispred zgrade da pomogne građanima. - Policajac iz Dečanske ulice mi je rekao: „Mrš, mater ti jebem“. To me je jako potreslo, jer mi je majka umrla prije deset godina i emotivna sam na to pitanje. Slikala sam policajca koji me je psovao – napisala je ona. Savjet se obratio Upravi policije preporukom da se policijski starješina policijskog službenika sa fotografije, preko građanskog nadzora, uz navođenje njegovog identiteta izvini građanki J. V.
SLOBODA KRETANJA Cetinjanka Kana Tomašević podnijela je pritužbu Savjetu za građansku kontrolu rada policije u kojoj je ocijenila da je policija 4. i 5. septembra 2021. godine, povrijedila član 39 Ustava Crne Gore, na način što su joj ogradama i policijskim kordonima ograničili slobodu kretanje. Ona je u prijavi citirala član Ustava na koji se poziva, a koji je decidiran da se „jemči pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja, kao i pravo napuštanja Crne Gore“. - Međutim, kao građanka Cetinja, 4. septembra ujutro doživjela sam da mi je kuća, koja se nalazi u Ulici Novice Cerovića, bila potpuno ograđena sa svih strana. Kuća u kojoj živim nalazi se prekoputa Vladinog doma i ispred nje se nalazila ograda, kao i kordon policije. Kada sam krenula kroz Dečansku ulicu da popijem kafu, takođe, me sačekala ograda i kordon policije. Kada sam progovorila da su nas zatvorili kao u tor, jedan od policajaca je prokomentarisao da imam dovoljno prostora ispod skele koja se nalazi na jednoj staroj kući. Dakle, ostavili su nam toliko prostora koliko je možda nekom mišu dovoljno da se provuče, da ne pričam koliko je ovo rizično za moje starije komšije i đecu, što možete utvrditi prilikom izlaska na pomenutu lokaciju – napisala je Tomašević u prijavi. Objašnjava da su ograda i kordon čekali i njene komšije u uličici koja, pored Državnog arhiva vodi do Dvorskog trga, kao i one koji žive u Medovini.
OGRADE I KORDONI - Dakle, u rejonu od nekih 200 metara, ograde i kordini su bili raspoređeni na četiri mjesta. Za 35 godina koliko živim u centru grada, ovo nikada u životu nijesam doživjela. Osim toga, kada sam dolazila kući da se presvlačim, policajci su me pitali đe idem, đe tačno živim i slično. Da bih ovo izbjegla, izlazila sam dvorištem kroz drugu kuću, jer je naša kuća u Ulici Novice Cerovića dvorištem u dužini Dečanske ulice povezana sa kućom u Njegoševoj 45, pa je ovo bio jedini način da komunikaciju sa policijom svedem na minimum – istakla je Tomašević. Savjetu je ukazala i na prekomjernu upotrebu hemijskih sredstava. - Ako je planirana intenzivnija intervencija u gradu, sa intenzivnijom, masovnijom, upotrebom sredstava prinude trebalo je da nas obavijeste o tome, kako bi žene i đeca ostali zatvoreni u kućama. O količini suzavca koja je korišćena prosudite sami, kada se isti i danas, 6. septembra osjeća na ulicama. Prosudite koliko kancerogenih elemenata danas udišu đeca, mladi i stari Prijestonice i da li su to zaslužili nakon pružene ruke đevojčice na trgu, nakon posluženja koje su im građani u svim djelovima grada ponudili, a to su uradili iz čistog gostoprimstva i razumijevanja da su i ti policajci nečiji sinovi, očevi i braća – ogorčena je Tomašević. Savjet je sa ovom pritužbom upoznao direktora Uprave policije i pozvao ga da se izjasni.
K. KRSMANOVIĆ
Preminuo Zoran Kaćo Kovačević
PODGORICA - Dugogodišnji radnik Javnog servisa Zoran Kaćo Kovačević preminuo je preksinoć u 65. godini. Kovačević je u Javnom servisu bio stalno zaposlen od 1980. godine. Više od četiri decenije bio je zadužen za rasvjetu u TVCG, gdje je radio sve značajne i velike projekte. Sarađivao je i sa brojnim poznatim jugoslovenskim i crnogorskim glumcima i rediteljima. Seriju ,,Oriđinali“ radio je kao vođa ekipe rasvjete, a kako je svojevremeno kazao za Portal RTCG sarađivao je i sa brojnim direktorima fotografija od Tomislava Pintera, Sava Jovanovića, Radeta Vladića, Milana Tvrdišića... Kovačević je sahranjen juče u Nikšiću, a komemoracija će biti održana u ponedjeljak u RTCG od 10 sati. R. P.
STAV Drž'te Đukanovića!
Prošlo je vrijeme kad su nam iz Beograda vazda mogli poručiti koga i koliko da mrzimo. Tada su bile moguće i hercegnovske deportacije i Kaluđerski laz, Bukovica, ali i podmetnuti plamen pod muslimanske radnje u Bijelom Polju ili Pljevljima... Da nema i tu bar malo zasluge DPS-a i njegovog čelnika, da nije i to razlog što bi da maknu Đukanovića sa mjesta predsjednika države?
Piše: Rajko CEROVIĆ
Nova vlast, to jest nova Vlada, alijas nova parlamentarna većina u Crnoj Gori, nastale neofašističkim udruživanjem 30. avgusta 2020. godine, sve svoje neuspjehe, a uspjeha bukvalno nema, pravdaju navodnim otporom bivše „korumpirane“ vlasti, personifikovane imenom omrznutog Mila Đukanovića. Tako vele: da nije bivše vlasti, ili, drukčije rečeno, sadašnjeg kohabitacionog položaja sa predsjednikom države, novoj vladajućoj nomenklaturi sve bi ćetalo, čak bi, kad je riječ o unaprijeđenom životnom standardu građana, Vladina pomoć prevršila i onih obećanih tri litra ulja?! Ime Mila Đukanovića, kao omrznutog obnošitelja stare vlasti, toliko puta se u negativnom svjetlu pominje u javnosti, da mu svi bivši osvjedočeni diktatori u svjetskoj povijesti nijesu ni izdaleka ravni. Milo Đukanović neposredno organizuje protestne skupove protivu sadašnjeg „pravednog“ društvenog ustrojstva, rukovodi otporom protivu izglasavanja novih članova Tužilačkog savjeta, brani Milivoja Katnića i druge namještenike bivšeg režima od „pravednog“ gnjeva dugo potlačenih i klasno ugnjetavanih, posebno četničkih masa, vedri i oblači... Ali baš tako da mu se ništa ne može?! Bože, kad je riječ o Đukanovićevim protivnicima, koliki je to gnijev? Neka Milo Đukanović i njegova „omrznuta“ DPS pljačkaška mašinerija, bude još toliko koliko sada optužena, pa i znatno više, ukoliko je takvu cifru normalnome moguće dokučiti, (uzgred rečeno, autor je ovih redova ispisao protivu Mila i njegove garniture više autorskih tabaka no sva jučerašnja neonacistička i savremenija salonska koncern Vijesti opozicija), ali pri svemu tome nije ni njemu lako eliminisati činjenicu da bez Mila Đukanovića, pa čak i računajući sva njegova stvarna i izmišljena nepočinstva, nije bio moguć referendum o državnoj nezavisnosti Crne Gore. Još teže govoriti o nezavisnosti samoj. A o članstvu u NATO ne smijemo ni pomišljati, jer je Milo lično, zajedno sa užom grupom svojih saradnika, i uz pomoć dobrog dijela civilizovanog čovječanstva, uspio da, ne baš do kraja udžbenički demokratskim putem uvede Crnu Goru u najmoderniji i najefikasniji odbrambeni savez na svijetu. Neka se danas iskreno zapitaju svi kojima je do Crne Gore stalo: kako bi se danas Crna Gora kao država branila - iako nije od siledžijskih ustoličavanja ili helikopterskih desanata na svoju istorijsku prijestonicu za sada formalno uspjela - da nije članica NATO saveza? Da li bi bio moguć onaj iskreni i očajnički bunt cetinjske mladosti? A bojim se da će nam najnovije cetinjsko iskustvo još mnogo puta zatrebati, da ćemo morati da ga ponavljamo. Za one mudrace iz pomenutog koncerna koji su od prvog dana tvrdili da državnog udara na Crnu Goru 2016. nije bilo, valja samo podvući - ne samo da ga je tada bilo, nego nesmanjenom žestinom, ako išto umiju viđeti, traje i danas i trajaće vjerovatno, zahvaljujući posebno ovakvoj pomoći Evropske zajednice, do crnogorskoga sudnjega dana? No, ne pišem ovu kolumnu ni zbog Milovih zasluga za Crnu Goru kao suverenu državu, ni za članicu u NATO savezu. Pišem iz trećeg razloga. U vrijeme takozvane bivše vlasti, tačnije u vrijeme njenog posljednjeg desetljeća, Crnogorci su uspjeli da polože civilizacijski ispit, ne samo iz poštovanja prema svojim manjinskim narodima, nego i iz iskrenog uvjerenja da samo kao građansko društvo, zajedno sa svojim manjinama, imaju zajedničku ljudskiju budućnost. Pogledajte koliki stepen povjerenja i iskrene privrženosti većinskom narodu u Crnoj Gori danas gaje naše manjine? Prošlo je vrijeme kad su nam iz Beograda vazda mogli poručiti koga i koliko da mrzimo. Tada su bile moguće i hercegnovske deportacije i Kaluđerski laz, Bukovica , ali i podmetnuti plamen pod muslimanske radnje u Bijelom Polju ili Pljevljima... Kako, danas beogradski nacionalisti kipte od bijesa što Crnogorci ne mrze „Šiptare“! Da nema i tu bar malo zasluge DPS-a i njegovog čelnika, da nije i to razlog što bi da maknu Đukanovića sa mjesta predsjednika države? Neofašistička aktuelna skupštinska većina i dalje ne umije ništa drugo činiti nego uz neandertalsku dernjavu vikati: „Drž’te Đukanovića“!
Centar za građansko obrazovanje zadovoljan što je na njihovu inicijativu okončan sudski postupak protiv profesorice Lakićević- Đuranović Zaštita autorskih prava je, ipak, moguća
Snežana Kaluđerović
Slučaj suspendovane profesorice Lakićević-Đuranović, koja je osuđena za plagijat, aktivan je od 2019. godine. U žiži javnosti je godinu ranije bio i magistarski rad lidera Demokrata Alekse Bečića, za koji je, međutim, na kraju ocijenjeno da je došlo do zastare krivičnog gonjenja, jer je rad objavljen 2014. godine…
PODGORICA – Presuda koju je sutkinja Osnovnog suda Nada Rabrenović izrekla vanrednoj profesorici Pravnog fakulteta Bojani LakićevićĐuranović – da je plagirala naučni rad, nije još pravosnažna, a uprkos tome snažna je opomena svakom ko se bavi intelektualnim radom da sa dužnom pažnjom pristupaju radu i poštuju principe akademske časti, rekla je za Pobjedu viša savjetnica u CGO Snežana Kaluđerović. – Takođe, ovakve presude predstavljaju važan dokaz aktivnog mehanizma zaštite autorskih prava – smatra ona. Suspendovana vanredna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore LakićevićĐuranović osuđena je da je plagirala specijalistički rad njenog studenta Đorđa Drinčića na način što ga je objavila u jednom srpskom časopisu. Kada presuda postane pravosnažna, profesorica je dužna da plati novčanu kaznu od 2.500 eura, a ako to ne uradi – zamijeniće se kaznom zatvora.
PROFESORICA NEGIRALA KRIVICU Tužilaštvo je tražilo da joj kazna bude 3.000 eura i da joj se onemogući da obavlja posao profesora, ali sutkinja Rabrenović to nije uvažila, jer smatra da ne postoji bojazan da će ona ponoviti to krivično djelo. Tužilaštvo je zbog toga najavilo da će podnijeti žalbu na presudu, kao i odbrana, koja je uvjerena da će na kraju dokazati da profesorica nije kriva. Profesorica Lakićević-Đuranović je u više navrata negirala krivicu. Ona je još ranije suspendovana na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Kakve poteze sada planira da povuče rukovodstvo najstarije visokoškolske ustanove, ne zna se, jer nam nijesu odgovorili na to pitanje. Profesorica je osuđena na inicijativu Centra za građansko obrazovanje, nevladine organizacije koja je još 2019. godine ovaj slučaj prijavila tužilaštvu nakon čega je uslijedila njihova reakcija. – Mi smo u CGO-u očekivali osuđujuću presudu kao jedinu logičnu, ako se cijeni u skladu sa zakonom, izvedenim dokazima
Bojana Lakićević-Đuranović
i utvrđenim činjenicama u postupku. Naime, i laiku je bilo jasno da je optužnica protiv Lakićević-Đuranović, koja je nastala na osnovu naše krivične prijave, bila utemeljena. Ne vidim razloga da se odbrana optužene žali, s obzirom da je izrečena sankcija već minimalna za karakter takvog krivičnog djela – kaže Kaluđerović. Imajući u vidu da je ovo prva presuda za plagijat u Crnoj Gori, navodi da ovakve presude predstavljaju važan dokaz aktivnog mehanizama zaštite autorskih prava. – Konačno, vjerujem da se ovakvim presudama povećava svijest javnosti da plagijati nijesu bagatelna stvar već krivično djelo, koje ima svoje dalekosežne posljedice ukoliko se dokaže kao takvo i to po samog plagijatora, ali i po integritet akademske zajednice – kaže Kaluđerović. Komentarišući kako generalno ocjenjuje način na koji se kontrolišu radovi da ne bi došlo do plagijata i što je nužno unaprijediti, Kaluđerović kaže da je kontrola radova dosta složen posao. To, dodaje ona, zahtijeva tehničku opremljenost i razvijene specijalizovane softvere, posebno u ovom periodu široke elektronske dostupnosti materijala, kao i veću odgovornost mentora, poručuje ona. – Međutim, mnogo je važnije, a kod nas zaboravljeno, raditi na prevenciji kroz jačanje etike i odgovornosti pojedinaca jer, osim što je nezakonito, prepisivanje bez navođenja autora u akademskim krugovima treba da bude označeno i kao nemoralno – ističe Kaluđerović.
SLUČAJ ,,BEČIĆ“ Polemika oko rada profesorice traje od 2019. godine, a slučaj Lakićević- Đuranović nije jedini koji je bio u žiži javnosti. Nezavisna međunarodna komisija Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore utvrdila je ranije da se 7.494 riječi, odnosno 21,4 odsto ukupnog obima magistarskog rada lidera Demokrata Alekse Bečića ne može smatrati autentičnim jer predstavljaju tekst preuzet od drugih autora bez korektnog citiranja. Došli su i do podatka da 29,5 odsto Bečićevog magistarskog rada čini tekst preuzet, ali i ne naveden, iz njegovog diplomskog rada. Najveće preklapanje teksta u iznosu od 7,5 odsto pripada magistarskom radu pod nazivom „Problemi zaživljavanja korporativnog upravljanja u privredama u tranziciji sa posebnim ostvrtom na stanje u Republici Srpskoj“, čiji autor je Mica Kozlik, Panevropski Apeiron univerzitet, Banjaluka, 2009. Međunarodna komisija koja se bavila Bečićem, međutim, nije jasno rekla da je on plagirao rad koji je odbranio 2014. godine, već da nije autentičan. Senat Univerziteta Crne Gore mu nije izrekao kaznu, pojašnjavajući da nema pravnih mogućnosti za to, odnosno da su se u međuvremenu promijenili zakoni, propisi, koji ne mogu retroaktivno da se primjenjuju. Niko se nakon toga nije proglasio nadležnim da se dalje bavi tim predmetom, a u međuvremenu je Ustavni sud, postupajući po inicijativi Demokrata, ukinuo odluku Senata UCG, na osnovu koje je oformljena komisija za Bečića, jer nije usklađena sa Zakonom o akademskom integritetu. Time je komisija označena neustavnom. Izvršni direktor NVO Centar za akademski integritet Mitar Đukanović podnio je ranije krivičnu prijavu protiv Bečića, ali se Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, kako je objavio, izjasnilo da je od izvršenja krivičnog djela proteklo četiri godine i da je u tom slučaju nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja… Ministarstvo prosvjete je 2019. godine donijelo Zakon o akademskom integritetu kako bi bolje uredilo, zaštitilo oblast autorskih prava i bolje konrolisalo naučne radove. U više navrata je poručivano da će se suzbiti pojava plagijata… Tim aktom, pored ostalog, uveden je institut etičke izjave koji obavezuje naučne radnike, odnosno nastavnike, saradnike, kao i sve studente master i doktorskih studija da prilikom predaje rada za odbranu potpisuju izjavu kojom pod krivičnom i materijalnom odgovornošću potvrđuju da je to njihovo originalno djelo. Takođe, prilikom izbora u akademsko zvanje na ustanovi kandidat potpisuje ovu izjavu. Formiran je i Etički komitet, nacionalno tijelo koje se bavi zaštitom akademskog integriteta.
Patrijarh SPC stigao u Berane, danas ustoličenje Metodija Porfirije: I dalje će Srpska crkva ustoličavati na Cetinju
Patrijarh Por rije u Beranama
BERANE – Do svršetka svijeta Cetinjski manastir biće mjesto za ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog SPC – kazao je patrijarh SPC Porfirije, juče ispred Manastira Đurđevi stupovi kod Berana, gdje će se danas obaviti ustoličenje episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija. Porfirije, koji je juče doputovao u Berane, kazao je da ,,crkvu ne možemo poistovjetiti ni sa jednom političkom ili državnom granicom“. - Nema u crkvi granice, granice crkve se ne mogu promijeniti kada god se promijene granice država. Države postaju veće i manje, ali Hristos i crkva nadilaze svaku granicu i ne postoji ustrojsto i sila ovoga svijeta koja može promijeniti ustrojstvo crkve - kazao je Porfirije. Rekao je da nema ništa protiv da se svako organizuje u svoju vrstu molitvene zajednice ako to njemu odgovara, ali pod uslovom da ne ugrožava bilo koga niti elementarno ljudsko dostojanstvo. - Ali bilo koja molitvena zajednica tako organizovana ne može biti u jedinstvu sa punoćom vaseljenskog pravoslavlja i kao takva ne može uzeti identitet pravoslavnoj crkvi koja ima kanonsku jurisdikciju i na ovim prostorima - kazao je Porfirije. Nijesu, kako je naveo, bili obeshrabreni što im nijesu dali da uđu u svoju rođenu kuću u Cetinjski manastir kako bi na tron uveli mitropolita Joanikija. - Neko je htio, mijenjajući teze, da ono što iz vjere izvire iz litija ovoga naroda da prikaže kao nasilje, a zapravo nasilnim putem htio je da spriječi da uđemo u našu kuću. Ništa nemamo protiv toga da su oni protiv, ali da sprečavaju da uđemo u svoju kuću znamo da je to podvala koja je htjela da prikaže crkvu našu kao izvor svih nevolja. Kada proglasite nekoga da je sam po sebi zao dajete legitimno pravo svakome ko hoće da proglašenog zlim eliminiše - kazao je Porfirije. Smatra da nijesu imali pravo da ne izvrše djelo crkve. - Da poslije mnogo vjekova budemo ti koji će okrenuti leđa sopstvenoj kući i ne ustoličimo mitropolita gdje će uvijek do svršetka svijeta biti stolica mitropolita crnogorsko-primorskih - kazao je Porfirije. Optužio je da oni koji tvrde da crkva ima neke pretenzije da ugrožava nečiji suverenitet, da se bori za vlast ovog svijeta, obmanjuju narod. - Nas zavarati ne mogu ali mnogi, naša braća, naši srodnici u kojima još nije proklijalo autentično sjeme vjere bivaju zavođeni i u odnosu na njih ponoviću, duh litija pokazao je kakav treba da bude naš stav. Neka bude ko šta hoće, neka se osjeća da pripada kom hoće narodu ma koliko mi ponekad mislili drugačije. Neko je kritikovao, veli nije izgovorio u Podgorici crnogorski narod. Neka bude ko god hoće Crnogorac, a onaj ne samo koji hoće nego koji zna svoje korijene i stablo Vasojevićkog stabla zna da pripada srpskom narodu - kazao je Porfirije. To, kako dodaje, ne znači da oni ne prihvataju, ne razumiju, ne poštuju, ne grle i one koji žive pored njih, a deklarišu se i osjećaju se kao Crnogorci. - U crkvi Hristovoj međutim ne samo da nema Srbina i Crnogorca, nema ni Grka ni Jevrejina, nema Albanaca i Hrvata nema apsolutizovanja bioloških konteksta svoga postojanja. Samo onaj koji je oplemenio sebe Hristom, on je upotrijebio taj dar da pripada jednom narodu kao odskočnu dasku da preobražavajući se u svom narodu, upoznavajući najprije sebe, može da se otvori za drugog, da prihvati drugog upravo onakvim kakav on jeste. A onaj koji ne zna ko je, koji ne zna sebe on naprosto ne može upoznati nikoga, niti voljeti ikoga. Voljeti sebe, voljeti sve kao dar božji moguće je samo u Hristu i kroz Hrista - kazao je Porfirije. Sinoćnoj službi prisustvovali su i poslanici DF-a Slaven Radunović i Jovan Vučurović, Prave Crne Gore Marko Milačić, predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović. R. P.
Doček ,,osvježenom“ trobojkom
Grupa građana ,,osvježila“ je juče ujutru trobojku iscrtanu pored puta kod Bogavskog brda u čast dolaska Porfirija. - U slobodnoj Crnoj Gori obnavlja se mural koji je simbol narodnog jedinstva, iza koga se nalazi krsno znamenje koje je više puta bilo na meti vandala. Danas baš i nije euforično kao što je ranije bilo, jer smo bili pod budnim okom policije, ali sve u svemu ova trobojka nas okuplja i podsjeća na vječitu borbu protiv zla - objavljeno je na Fejsbuk stranici Budim-info.
Trideset pet godina Arsa Poslije svega - nemamo više iluzija
» Piše:Milorad POPOVIĆ
Trideset pet godina u nešto ozbiljnijim kulturama, normalnijim vremenima i uređenijim društvima i nije tako dug period. Ali u zemlji koja je od 1986. godine do danas promijenila četiri imena – SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora – ideološko-političko uređenje, učestvovala u ratovima početkom devedesetih godina, preživjela rigidne međunarodne sankcije, bila dio pseudofederacije koja je ratovala s NATO, organizovala referendum za nezavisnost, i nakon četrnaest godina krhke stabilnosti u nezavisnoj državi doživjela ponovnu fašizaciju društva, kalendarsko računanje vremena nije uvijek pouzdano. Jer, toliko tzv. istorije u nekoj, na primjer, skandinavskoj zemlji, nije se dogodilo u posljednjih sto pedeset godina. POČETAK U sredinama s očiglednim kulturno-političkim diskontinuitetom, koje nijesu dovršile proces modernizacije, svaki neortodoksni pokušaj kritičkog preispitivanja uvriježenih stereotipa i inovativni kulturni pokret, svojevrsni su incidenti. Tako je i časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, nastao kao incident, i po svemu sudeći i nestaće kao incident. Prvi broj Arsa pojavio se u avgustu 1986, u izdanju Književne opštine Cetinja (KOC). Glavni urednik je bio Mladen Lompar, a članovi redakcije Slavko Perović, Milorad Popović, Borislav Cimeša i Krsto Mijanović. Ars je svojim dizajnom, koncepcijom i sastavom saradnika bio novum u produkciji književne i kulturne periodike u Crnoj Gori. Ambicije uredništva, koje je istovremeno bilo i u rukovodstvu KOC-a, dakako, bile su idealističke, pokazalo se i utopističke: vjerovali smo da se inteligentnijim i modernijim promišljanjem, i bez relevantnog ekonomskog i političkog zaleđa, u kratkom vremenu, mogu mijenjati naslijeđeni kulturni, politički i ideološki obrasci i sistem vrijednosti. Ars je, zaista, od samog početka bio otvoren za pisce različitih poetika i ideoloških afiniteta. U prvoj seriji Arsa, između ostalih, objavljivali su, Oskar
Davičo, Vojislav Pekić, Tomaž Šalamun, Drago Jančar, Andrej Inkret, Aleš Debeljak, Velimir Visković, Raša Livada, David Albahari, Vlado Gotovac, Vesna Krmpotić, Bogomil Đuzel, Lilijan Dirjan, Vidosav Stevanović, Vojislav Despotov, Stevan
Raičković. Paralalno s Arsom, KOC je objavljivao i knjige iz lijepe književnosti, te djela političke i istorijske provinijencije koja su kritički preispitivala kanone Saveza komunista o nacionalnom pitanju, kulturnoj tradiciji, etnogenezi. . Tako je režim s neviđenom konsternacijom pokrenuo hajku na Književnu opštinu Cetinja, izdavača knjige Sava Brkovića, Etnogenezofobija, u kojoj stari komunistički revolucionar osporava teze Batrića Jovanovića, o srpskom porijeklu Crnogoraca. Predsjedništvo Socijalističke Republike Crne Gore i Predsjedništvo Centralnog komiteta SR Crne Gore, organizovali su zajedničku sjednicu i „oštro osudili nesocijalistički, antinaučni pristup autora nacionalnom pitanju“, narodnog heroja socijalističke revolucije, i kako im nije bilo popularno tražiti Brkovićev partijski progon okomili su se na članove Partije u Književnoj opštini Cetinja. Pokrenuti su disciplinski postupci protiv članova SK iz KOC-a, Slavka Perovića – koji je bio član gradskog komiteta SK – Mladena Lompara, Miodraga Iličkovića i ostalih, pa je SSRN, koji je bio transimisija Saveza komunista, napravio čistku u tom udruženju građana i za urednike Arsa postavio podobne partijske kadrove. Nova redakcija je, u drugačijem formatu i s drugačijom koncepcijom, objavila još samo jednu ili dvije sveske časopisa, i Ars se nije publikovao deset godina, od vremena Antibirokratske revolucije do početka 1999. godine. Prva serija Arsa, ipak, ostala je u pamćenju saradnicima i suptilnijim čitaocima, kao jedan smjeli, nekonvencionalan kulturni projekat koji je ubrzo sasječen. Naročito su članovi redakcije bili emotivno vezani za Ars, pa sam nakon povratka u Crnu Goru, početkom 1998. s Mladenom Lomparom počeo praviti planove o pokretanju nove serije časopisa. Na ruku nam je išla činjenica – jednako koliko i promijenjena politička klima poslije odvajanja vladajuće frakcije na čelu s Milom Đukanovićem od velikosrpske politike Slobodana Miloševića – da je u međuvremenu stasala nova darovita generacija crnogorskih pisaca, koja se lektirom i senzibilitetom umnogome razlikovala od svojih prethodnika, koji su stvarali pod vidljivim uticajem Njegoša, srpskog romantizma, ruskih proleterskih pisaca i jugoslovenskih bardova socijalnog realizma. Tako je formirana nova redakcija – iz prvog uredništva ostali smo Mladen Lompar i ja – u kojoj su se našli mladi pisci, Pavle Goranović, Aleksandar Bečanović, Balša Brković, Andrej Nikolaidis i Ognjen Spahić. Redakcija se u protekle dvadeset dvije godine mijenjala, i u njoj su bili pisci različitih generacija, od
Ljiljane Duhrgran-Boričić, Boža Koprivice i Ljubomira Đurkovića, do najmlađih, Dragane Tripković, Vaska Raičkovića, Milene Pejović, Ethema Mandića. Neki su odustajali, iz ovih ili onih razloga, ličnih ili političkih, tako da su od prvobitne redakcije iz obnovljene serije Arsa 1999. godine – pored mene – ostali još Pavle Goranović, zamjenik glavnog urednika, i Andrej Nikolaidis. Jer, 2017. godine umro je Mladen Lompar, koji je bio više od glavnog urednika: dobri duh naše redakcije i šireg kulturnog kruga koji je u neku ruku izrastao iz Književne opštine Cetinja. Nije pretjerano reći da su Ars – i njegov izdavač OKF – imali noseću ulogu u afirmaciji recentne crnogorske književne scene dvijehiljaditih godina, u domaćem i međunarodnom kontekstu. Teško je i zamisliti savremeno crnogorsko izdavaštvo bez OKF, jer bezmalo svi mladi daroviti pisci objavili su svoje prve tekstove i knjige u Arsu i OKF, što im je bila referentna preporuka prema regionalnoj i međunarodnoj sceni. Nije naodmet pomenuti da su autori OKF-a dobili oko trideset državnih i desetak međunarodnih nagrada za književnost, i da je u to vrijeme publikovano nekoliko desetina prijevoda naših pisaca na strane jezike. Ars je uspostavio i novu mrežu regionalnih saradnika koji su se pojavili u postjugoslovenskom vremenu: gotovo da nema relevantnog regionalnog pisca čiji radovi u potonje dvije decenije nijesu objavljeni u našem časopisu. Ars je, takođe stvorio i mrežu prevodilaca, iz Crne Gore i prostora štokavskih jezika, što je omogućilo našim čitaocima da se, makar u naznakama, informišu o novim autorima i tendencijama, prevashodno na važnim evropskim književnim jezicima. Ars je u međuvremenu bio i dio mreže srednjoevropskih književnih časopisa u projektu „Revija u reviji“, u kojoj su izabrani časopisi iz deset evropskih zemalja – od baltičkih država do Hrvatske – dvosmjerno objavljivali temate iz nacionalnih književnosti. Ars je na Međunarodnom sajmu knjiga u Sarajevu 2015. godine, proglašen najboljim časopisom u regionu.
TAMNA STRANA Druga, tamna strana, priče o Arsu: o neprestanim difamacijama, osporavanjima i pokušajima njegove likvidacije, zanimljivija je kulturnim antropolozima, socijalnim psiholozima, stručnjacima za nacionalno pitanje, nego pisOKF u svojoj redakciji ima više od trideset novih rukopisa domaćih, regionalnih autora i prijevoda, koje bez državne potpore nije moguće publikovati
cima i ljubiteljima lijepe književnosti. ... U toj specifičnoj montenegrinskoj patologiji, više i duže od drugih, isticao se Balša Brković, bivši član redakcije Arsa, koji je na tako nizak i besraman način, kakav se ne pamti od doba ranog staljinizma, demonizovao izdavača svoje jedine knjige koja je imala kakvu-takvu recepciju književne kritike. Naime, nakon svakog konkursa za izdavaštvo Ministarstva kulture – u kojemu je OKF uvijek konkurisao s više naslova nego svi ostali izdavači zajedno! – B. B. urednik kulturne rubrike dnevnog lista Vijesti, u maniru starih udbaških kerbera-difamatora, velikim naslovima je ispisivao cifre koje je OKF ukupno dobio za izdavaštvo, prevodilaštvo, časopis, sajmove knjiga, sugerišući da je u pitanju privilegovanost i korupcija. Prema poznatom klišeu komunističke i fašističke crne propagande, B. B. nikad nije napravio komparativnu analizu sa drugim dotiranim subjektima iz domena književnosti, niti spomenuo da su neki drugi subjekti iz oblasti filma ili ljetnjih festivala na konkursima dobijali višestruko veću finansijsku potporu nego OKF. Dakle, niko se nije osvrnuo na značaj i domete naših konkretnih projekata, jer cilj ovakve propagande nije da, u skladu s javnim interesom, kritički valorizuje, istraži izvjesne anomalije ili zloupotrebe, nego da osramoti i egzistencijalno uništi targetiranu žrtvu. Od samoga su početka, dakle, protiv Arsa udružili se, s takvom nesnošljivošću, kao da smo umjesto knjiga i časopisa distribuirali oružje ili drogu – zajedno s velikosrpskim nacionalistima – diletanti, polutalenti, neostvareni kulturtregeri i vječiti „ministri kulture u sjenci“. Taj hibrid plemensko-palanačkog duha ne podnosi ništa što mu nije nalik, pogotovo ako pritom ima i neki uspjeh, i zato nijesu mogli oprostiti OKF-u što je brižljivom selekcijom referentnih autora, domaćih, regionalnih i stranih, publikovao oko 400 knjiga i 122 broja Arsa . Elem, crna propaganda je imala određene učinke u dijelu javnosti, ali nije uticala na saradnju OKF-a s relevantnim izdavačima, piscima i prevodiocima. Naprotiv, najugledniji crnogorski i južnoslovenski pisci i prevodioci svih ovih godina su nam, bez honorara ili za veoma skromnu nadoknadu, povjeravali svoje recentne rukopise.
ANIMOZITET Ukupna atmosfera koja je podsticala frustracije i animozitet prema OKF-u, očekivano je kulminirala nakon promjene vlasti u Crnoj Gori. Novoj strukturi, koja je na vlast došla uz pomoć ideologa, komesara, diplomata, lobista i propagandista „rusko-srpskog sveta“, prioritet je bio kultura i prosvjeta, pa su objedinili ova dva resora, zajedno s naukom i sportom, i na njihovo čelo postavili osobu koja doskoro nije imala crnogorsko državljanstvo(!) i eksplicitno ne priznaje crnogorsku naciju, kulturu i književnost. U kontekstu obezglavljivanja i uništenja nosioca savremene crnogorske kulture, jedna od prvih aktivnosti četvororesorne ministarke bilo je angažovanje penzionisanog profesora ruskog jezika D. K. – gogoljevskog lika, koji je bio ispomoć u progonu profesora na Beogradskom univerzitetu, u vrijeme kad je njim upravljao kadar Vojislava Šešelja – za, kako je rekla, „detektivske poslove“ u (pod) ministarstvu kulture!? Gotovo jedina dužnost penzionisanog namjesnika bila je, da između dvjestotinak organizacija koje su dobijale potporu Ministarstva kulture iz domena nove književnosti, prevodilaštva, časopisa, festivala, muzičkog i likovnog stvaralaštva, filma i tzv. kreativnih industrija, pronađe neku zloupotrebu ili neispunjavanje obaveza kojima se ugovorno bio obavezao OKF. Paralelno sa „detektivskom“ istragom krenula je nezapamćena hajka u režimskim medijima s „originalnim“ optužbama: zbrojili su koliko je OKF od Ministarstva kulture dobio novca za deset godina(!), za Ars, novu književnost, prevodilaštvo, sajmove, antologijsku ediciju Nova luča, program Kreativna Evropa, ne pominjući pritom jesu li inkriminisani projekti realizovani. Tako da su neuki čitaoci mogli pomisliti da je novac Ministarstva kulture, odnosno poreskih obveznika, direktor OKF dobio, na primjer, za reprezentaciju, svečane koktele, putovanja po egzotičnim turističkim destinacijama ili za rješavanje stambenog pitanja. K tome, nijednom difamatoru, cijelo ovo vrijeme nije bilo ni u primisli da se napravi kritička i komparativna analiza estetskih i kreativnih dometa projekata OKF, koji su od komisija Ministarstva bili ocijenjeni da su od posebnog interesa za kulturu Crne Gore. Pripremajući ovaj jubilarni, možda posljednji broj, dugo sam se premišljao oko toga je li se primjereno osvrtati na ovakve bizarnosti – kakve nije moguće naći u dojučerašnjim afričkim kolonijama – u uvodnom tekstu jubilarnog broja Arsa. Naposljetku sam odlučio da, u grubim crtama, prikažem pozadinu dugogodišnjih insinuacija, jer nas nema ko drugi braniti. Ali, i da bih ukazao na još jednu pogubnu, takoreći smrtonosnu činjenicu, o kojoj ćuti naša bezvoljna, bezidejna, zaplašena kulturna javnost. Ulazimo u deveti mjesec 2021, i od kalendarskog početka godine nijedan aktivni crnogorski pisac dosad nije bio u mogućnosti da publikuje svoje djelo, isto je s prevedenim knjigama i periodičnim publikacijama! Ovakav fenomen nije poznat ni u ratnim vremenima u potonjem stoljeću. OKF u svojoj redakciji ima više od trideset novih rukopisa domaćih, regionalnih autora i prijevoda, koje bez državne potpore nije moguće publikovati. U zemlji od šesto hiljada stanovnika, sa slabim čitalačkim navikama, na komercijalnoj osnovi nije moguće publikovati ni trivijalne autobiografije starleta, fudbalera, ratnih zločinaca, kamoli modernu poeziju i prozu. No, uništenje crnogorske nacionalne kulture, tačnije produkcije recentne književnosti i umjetnosti, događa se u tišini, iako je blizu dan kad će se knjige u ovoj zemlji štampati jedino uz blagoslov mitropolita Joanikija, kod braće Uljarević, ili u samizdatu! Poslije svega nemamo više iluzija: niko nije zainteresovan da opstane jedini crnogorski časopis koji je u potonjih sedamdeset godina imao širu jugoslovensku i regionalnu relevantnost. Klerofašistička vlast nas smatra neprijateljima pa su nam, po svemu sudeći, potpisali smrtnu presudu, a strukturama bivše vlasti koja još upravlja u više gradova – između ostalih u Podgorici i Cetinju – manje je stalo do knjiga nego Ivanu Crnojeviću, savremeniku Gutemberga, koji je u 15. vijeku donio štampariju na Cetinje. I ovo rječito govori o tome koliko je sadašnjoj talibanizaciji crnogorskog društva, pogotovo kulture, uzrokovalo ignorantstvo i lakomislenost onih koji su se doskora, stvarno ili nominalno, suprotstavljali ideologiji Justina Popovića, Nikolaja Velimirovića, Amfilohija Radovića. No, štogod da se desi, siguran sam da će prevratnička uloga Arsa u afirmaciji moderne crnogorske književnosti – prije ili kasnije – biti inspiracija nekoj novoj, buntovnijoj i kreativnijoj generaciji, koja će nastaviti ovu smjelu i neobičnu avanturu. Kad u to ne bismo vjerovali izgubilo bi smisao sve što smo dosad radili, o čemu smo maštali, i na čemu smo istrajavali. Cetinje, 30. avgust 2021. (Predgovor povodom publikacije jubilarnog broja časopisa
Ars, koji će se narednih dana predstaviti čitaocima, u printanom i elektronskom izdanju).
STEND-AP KOMEDIJA U CRNOJ GORI I REGIONU: Ko su i kako rade najpopularniji komičari naše scene
PODGORICA – Smijeh je ljekovit i neophodan, dokazano produžava život. Kad nam se ponekad čini da je „vrag odnio šalu“, komedija je vid očišćenja i ozdravljenja. Znaju to i stend-ap komičari koji, sami na sceni, pokušavaju da i u mračnim stranama života pronađu veselost, kritički osvijetle sve naše društvene i moralne promašaje, ali i da nas oplemene zdravim humorom i šalom koja ne povređuje. Prije pet godina krenula je priča o stend-ap komediji u Crnoj Gori, koju sa ogromnim entuzijazmom sprovodi nekoliko komičara, iako nailaze na razne poteškoće. One su im inspiracija za nastupe i rad. Svemu pristupaju na drugačiji način i uveseljavaju publiku širom ondašnje Jugoslavije, u žanru koji je planetarno odavno popularan, dok je u Crnoj Gori još u razvitku. Do sada su održana dva „Opuč“ festivala stend-ap komedije, a ove godine manifestacija će biti održana od 29. do 31. oktobra i okupiće brojne komičare sa prostora Balkana. Koliko je stend-ap popularan kao žanr u Crnoj Gori, šta sve treba da ima jedan komičar, kakva je svrha stend-ap komedije, kako se pripremaju za nastupe, te šta ih sve motiviše, za Pobjedu su govorili stend-ap komičari Andrija Dabanović iz Crne Gore, Srđan Olman iz Srbije i Marko Puljiz iz Bosne i Hercegovine.
PIONIRSKI POSAO Dabanović je kazao da, u poređenju sa regionom, scena u Crnoj Gori zauzima posljednje mjesto, međutim, rezultati su vidni i u odnosu na početke koji su se desili prije pet godina mogu biti i više nego zadovoljni. - Na pionirskom poslu stvaranja scene smo radili kolega Marko Puljiz i ja. Ishod toga bili su prepuni teatri, klubovi i amfiteatri fakulteta u kojima smo nastupali, kako zajedno, tako i pojedinačno – rekao je Dabanović. Nakon određenog vremena, kako je kazao, došao je i prvi stend-ap festival „Opuč“ koji je u prethodne dvije godine okupio najbolja imena regionalne stend-ap scene. - Cilj je bio da našoj publici što više približimo ovu vrstu umjetnosti i u tome smo definitivno uspjeli. Rezultat toga je ogromna potražnja i rasprodate večeri u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“. Takođe, u sklopu festivala, dvije godine zaredom su organizovane i stend-ap radionice, u nadi da će još neko započeti svoju karijeru stend-ap komičara i na taj način obogatiti i oplemeniti domaću scenu – rekao je Dabanović. On je pojasnio da je na globalnom nivou stend-ap veoma popularan. - O tome svjedoče brojni stend-ap specijali koje je nekad emitovao „HBO“, a koje sada u mnogo većoj mjeri producira i emituje „Netflix“. Kada je riječ o regionu, situacija je malo drugačija. Ovaj vid umjetnosti je i dalje u razvoju. Sa dominantnom scenom prednjači Slovenija, a zatim slijede Hrvatska i Srbija – rekao je Dabanović. Prema njegovim riječima, komičar prvenstveno mora biti duhovit. - To je preduslov da bi se uopšte neko bavio ovim poslom. Osim toga, potrebna je bezrezervna ljubav i strast jer bi u protivnom u nekom trenutku došlo do odustajanja. Neophodan je veliki trud, svakodnevni rad, pisanje, čitanje i sposobnost analiziranja društva u kojem živimo. Sve to ne bi bilo moguće bez određene doze hrabrosti i poniznosti – istakao je Dabanović. On je naglasio da se pripreme za nastup odvijaju u kontinuitetu, redovnim pisanjem, preispitivanjem i vježbanjem. - Nikako dan pred sam nastup. Za improvizaciju uvijek ima prostora. Publika uvijek prepozna takve trenutke i posebno ih nagrađuje aplauzom. Ona nastaje organski u trenutku kada i komičar i publika uživaju i kada su opušteni. Nerijetko se dešava da novonastala improvizacija kasnije uđe u redovni materijal – istakao je Dabanović. Ukazao je da stend-ap za njega, pored zabavnog, ima i edukativni karakter. - Kvalitetan stend-ap, osim što izaziva smijeh, oplemenjuje, otvara nove vidike i podstiče na razmišljanje. Ovakva vrsta komedije nas oslobađa od stresa i prikazuje nam da život nije baš toliko strašan kakvog ga mi nekad zamišljamo – ocijenio je Dabanović. Inspiraciju, kako je kazao, crpi u svakodnevnim događajima koje pokušava da posmatra iz nekog drugog ugla. - Teme kojima se najviše bavim obuhvataju porodične odnose, djetinstvo i odrastanje, razne komplekse, muško-ženske odnose, bolest zavisnosti itd – kazao je Dabanović i naglasio da je stend-ap publika u Crnoj Gori izvanredna.
NEMA LAŽIRANJA Olman je istakao da nije siguran koliko je stend-ap popularan kao žanr, ali je svakako popularniji nego prije desetak godina. - Moje mišljenje je da on nikada neće biti mejnstrim kao neke druge stvari na
Ovo nije glamurozan posao
Marko Puljiz je kazao da stend-ap scena u Crnoj Gori postoji onliko koliko komičari nijesu lijeni, te koliko nastupaju i rade. - Ja sad radim iz gušta. Malo nas je i za sada nemamo neko udruženje, sve individualno radimo. Ako se može nazvati scena, u povoju je. Ovo nije glamurozan posao od kojeg se može nešto puno zaraditi. Devedeset pet odsto komičara radi i druge poslove. Kada bi bila prava profesija, bilo bi i više nastupa. Stvorila bi se scena i svijest ljudi oko toga bi bila jača – kazao je Puljiz.
Nema humora bez hrabrosti i poniznosti
VESELA LICA: Puna sala KIC-a „Budo Tomović“ tokom festivala „Opuč“
Srđan Olman Marko Puljiz DABANOVIĆ: Na pionirskom poslu stvaranja scene smo radili kolega Marko Puljiz i ja. Ishod toga bili su prepuni teatri, klubovi i am teatri fakulteta OLMAN: Danas svi pjevaju. Čak i ako ne znaš da pjevaš, od tebe mogu da naprave pjevača, ali u komediji nema lažiranja. Il’ umiješ il’ ne PULJIZ: Koliko god mislio da si dobar moraš biti spreman na to da niko neće reagovati na isti način
Andrija Dabanović
Balkanu, ali to ne gledam kao manu. Volim što se bavim nečim što mali procenat ljudi radi. Primjera radi, danas svi pjevaju. Čak i ako ne znaš da pjevaš, od tebe mogu da naprave pjevača, ali u komediji nema lažiranja. Il' umiješ il' ne – kazao je Olman. Na Pobjedino pitanje šta sve treba da ima jedan komičar, Olman je duhovito odgovorio da bi bilo dobro da ima šta da jede, jer teško je misliti na prazan stomak. - A onda bi bilo dobro da bude duhovit, jer to je jedina prava ocjena komičara na kraju nastupa. Jesi li ti nasmijao publiku ili nisi?! – rekao je Olman. Što se tiče pripreme za nastup, Olman je kazao da one počinju mnogo mjeseci prije nastupa, pisanjem teksta, vježbanjem, dotjerivanjem, kraćenjem, dopisivanjem... - Dok je sama priprema neposredno pred nastup – koncentracija. Uvijek ima mjesta za improvizaciju. Nastup je živa stvar, ne možete se praviti da se nešto ne dešava ispred vas i da se na to ne osvrnete – kazao je Olman.
