i o tome zašto su važni
izdavač Obiteljski centar Grada Zagreba Preobraženska 4/IV 10 000 ZAGREB t: 01 4577 194 www.ocgz.hr ocgz@ocgz.hr za izdavača Ljerka Lacković autorica Ljerka Lacković, prof. pedagogije i sociologije recenzije Prim.dr.med. et sci. Pavao Brajša, Viši znanstveni suradnik psihijatar, psihoterapeut i komunikolog Prof.dr.sc. Dubravka Maleš lektura Biserka Sinković, prof. oblikovanje Modulor tisak Printera d.o.o. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 844283 ISBN 978-953-55715-9-9 www.ocgz.hr
Osobna odgovornost U one dane neće se više govoriti: “Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.”
Ovaj bi se citat iz Biblije mogao slobodno prevesti i kao “ Takav sam se rodio, ne mogu si pomoći”, predstavljao je oca koji je stoljecima bio glavni autoritet u obitelji. Njegove se rijeci nisu dovodile u pitanje, njegove su odluke bile konacne, on je imao glavni utjecaj na sve u obitelji. Ali nije se smatrao njegovateljem djece, onime tko brine o djeci - to je bila uloga majke ili majcine zamjene
Jeremija, knjiga 31, stih 29
Predgovor
I. Uloga oca se mijenja
II. Brižan otac
III. Kako (kada) se odgajaju očevi
IV. Postati i ostati dobar tata Kako se postaje super tata?
Odgovorno roditeljstvo Igranje s tatama Biti tata djetetu u osnovnoj školi Tate i tinejdžeri
V. Tate i kćeri
VI. A što kada tata nije uključen?
VII. Još nešto o odnosu mame i tate Razgovaranje i dogovaranje
Podijeljena odgovornost Uloga majke u poticanju očeve uključenosti O pozitivnim odjecima uključenosti očeva
VIII. Zaključno
Predgovor
Neposredan povod za pisanje ove brošure bio je razgovor u našem savjetovalištu s jednim mladim bračnim parom, ujedno i mladim roditeljima. Kada su se obratili za pomoć, njihova kći je imala 5 mjeseci. Nemaju još ni trideset godina, vole svoju djevojčicu, ali osjećaju se toliko loše kao par nakon njezina rođenja da razmišljaju i o razvodu. Onog trenutka kada je mlada majka objasnila meni i svome mladom suprugu “da pokraj sebe želi TATU za njihovu kćer, a ne samo oca” , te kada je opisala što sve pod time razumijeva bila sam sigurna da želim pisati o TATAMA, a ne o očevima. Potpuno se slažem s njom. Postoji VELIKA razlika između toga kako se ponašaju TATE, a kako očevi. O tatama često govorimo kada se prisjećamo odrastanja. Također kada odrastemo, onda se ta potpora još podrazumijeva iako u sasvim drugom obliku. Sjećanja na odnos s tatom protežu se od trenutka kada se počeo brinuti za dijete, podupirati ga i angažirati se oko njega (djece), igrati se, pokazivati ljubav prema djeci i prema mami. Pamte se trenuci nježnosti, pripovijedanja priča ili pratnje u vrtić, na igrališta, do škole. Trenuci vesele igre s djetetom i njegovim prijateljima. Nezaboravni su trenuci kada tata dolazi u vrtić ili školu, a dijete s ponosom govori “ovo je moj tata!”. TATE bi trebali uvijek biti tu za svoju djecu, obvezno održavati obećanja, ne sramiti se zagrliti i poljubiti svoju djecu, govoriti im da ih vole i da su ponosni na njih. Takvi TATE mogu djecu i kazniti, ali sigurno će prije dobro razmisliti i rijetko će
izreći kaznu koja nije primjerena dobi i razlogu zbog kojeg je potrebna.TATE bi trebali voditi računa o tomu kako se ponašaju prema majci djeteta i pokazivati ljubav prema njoj, pomagati joj razgovarati i dogovarati se zajedno, održavati toplu i ugodnu obiteljsku atmosferu. Ako je TATA pomoć i potpora mami od trenutka kada saznaju da će dobiti dijete, pa nakon rođenja djeteta, te tijekom odrastanja, onda je ta pomoć zapravo stalna i osigurava uvjete za primjereno odrastanje djeteta (djece) te pripremu za kasniji samostalan život. Mislim da je Zvonimir Balog u svojoj pjesmi “Tko može postati tata” najbolje opisao što očekujemo od tata:
Tko može postati tata Da bi netko postao tata, mora znati nekoliko zanata. Kao što je stavljanje ruku oko vrata, kao što je izbjegavanje rata. Da bi netko postao tata, mora mu dječji vrisak i skakanje po sobi postati radost, biti hobi. Tata ne smije biti naravi teške i smisla mora imati za greške. Da bi netko postao tata, mora uz nekoliko zanata imati i nekoliko inata, mora se zainatiti da će se zatatiti. Zvonimir Balog
Je li uopće potrebno prisjećati se kako je to nekad bilo? Kako su očevi bili zaduženi za egzistenciju obitelji, a majke za djecu. Kako se živjelo naporno, često odvojeno od djece i njihovih majki. Kako se rađalo više djece. Je li to bilo bolje ili je bolje danas kada se očekuje da i očevi zauzmu svoje mjesto u odgoju i brizi za djecu, kad su se već majke odlučile brinuti i za egzistenciju obitelji. Je li bilo bolje prije ili je bolje danas kada se i od očeva traži da ne budu samo očevi nego da budu tate.
Uloga oca se mijenja
“Psihologija ima dugu povijest ignoriranja očeva. Jedan od osnovnih razloga za to jest u psihološkim teorijama roditeljstva… Očevi nisu zaboravljeni slučajno; ignorirali smo ih svjesno pretpostavljajući da su oni manje važni za razvoj djeteta nego mame. Teorije su se podudarale s tradicionalnim pogledima na nevažnu ulogu oca u odgoju djece. Dva su teoretičara pritom odigrala važnu ulogu: psihoanalitičar Sigmund Freud i britanski etnolog John Bowlby.” Ross D. Parke, Fatherhood, Harvard College 1981., str.14
Pa… živimo u 21. stoljeću komuniciramo elektroničkom poštom, mobitelima, IPad-ima… a ne pismima, telefonima, razglednicama… Imamo perilice, sušilice i ne peremo rublje na potoku… Tako smo došli i do saznanja da muškarci unutar obitelji ne služe samo kao izvor zarade ili kao provoditelji discipline, da su nezainteresirani i nespretni s djecom. Današnji muškarci, kad postanu očevi, spremni su i na ulogu tate, spremni su preuzeti odgovornost u obitelji i za roditeljstvo koje uključuje bavljenje djecom. Naravno da takav muškarac mora prihvatiti realnosti, jer angažiranost žena na složenim poslovima izvan obitelji radi egzistencije u istom vremenskom omjeru (najmanje 8 sati) kao i muškaraca nameće ravnopravnu angažiranost oko djece. Zapravo mnoga istraživanja dokazuju da angažiranost i kontinuirana nazočnost očeva snažno i ponajprije pozitivno utječe na psihofizički razvoj djece u obitelji. Emocionalna sigurnost, socijalna prilagodljivost, te bolja društvena povezanost i kontrola ponašanja, samo su neke od pozitivnih posljedica uključenosti oca u rast i razvoj djeteta (djece). U svojoj knjizi “Ja, tata iz Irske”, Paul O’Grady opisuje zanimljive (indikativne) situacije iz svojeg života dok još nije bio tata:
“ Više nego jedanput, zatekao sam se u društvu nekoliko žena i djeteta (koje je uglavnom bilo neke od njih). Dijete nekoliko puta šalju u krug, nekim čudom mene svaki put preskočivši, donekle nalik na joint koji kruži grupicom prijatelja i preskače onog koji je igrom slučaja policajac izvan dužnosti. Iz zabave ili, da budem sasvim iskren, ponekad samo zato što bi mi dodijalo da me se smatra nesposobnim držati dijete a da ono ne eksplodira pri dodiru s mojim presnažnim rukama, dao bih znak da mi ga proslijede. Nikada to ne bih pitao jer bi to odmah značilo da u normalnim okolnostima ne očekujem da ću držati dragocjen teret. Uobičajene reakcije: 1. Kod svih nazočnih žena napetost poraste munjevitom brzinom 2. Djetetova majka problijedi. 3. Žena koja u tom trenutku drži dijete, ne odveć suptilno, pogleda u majku. 4. Majčin govor tijela pokazuje nedvojbenu nelagodu, nalik na strah od toga da ispadne seksist. 5. Majka nabaci namješten smiješak odobravanja. 6. Dijete automatski postane nervozno jer je razgovor potpuno zamro.
7. Osoba koja trenutačno drži dijete čvrsto ga stisne da me ruke, oči ili srce odjednom ne izdaju. 8. Dijete se rasplače zbog neudobnog položaja i sveopćeg očekivanja neizbježno ozbiljne ozljede. 9. Pružaju mi dijete tako da, ako ga ispustim, posljednji tko ga je držao bude što je moguće dalje kako ga se ne bi moglo okriviti. 10. Sve se druge žene približe i formiraju zaštitnu mrežu nalik na onu podno cirkuskog trapeza. 11. Dolaskom u moje naručje dijete vrišti jer su ga očito predali zapovjedniku talibana. 12. Četrnaest ruku priskače da spasi prestravljenog srećkovića od spomenutog terorista. 13. Na svim je licima izraz: “Evo što se dogodi kad muškarcima date djecu”. Paul O’Grady: Ja, tata iz Irske, Zagreb, Algoritam 2012.; str. 20-21 Ova iskrena ispovijed tate iz Irske samo dokazuje kako su se i u 21. stoljeću zadržali stereotipi u društvu ne samo o ulozi nego i o potrebama i mogućnostima muškaraca da njeguju i brinu se o djeci. Znatan broj istraživanja međutim, u zadnjem desetljeću pokazuje da samo prisutan i angažiran otac čini istinskog TATU svom djetetu (djeci) te takav ima nenadoknadivo mjesto u kognitivnom, bihevioralnom i općenito u zdravlju i razvoju djece.
Nedvojbeno prošla su vremena kada su očevi bili isključeni i dopisivali se sa svojim ženama-trudnicama preko prozora ili hodnika bolnica te možda prvi put ugledali svoje dijete kod kuće. Na žalost, i danas u nekim bolnicama, iako rjeđe, novorođenče donosi medicinska sestra kojoj se na licu vidi da ga rutinski zgrabi i donese ga pokazati na tren očekujući da se što prije vrati po drugo jer iza vas čeka neki drugi tata… Međutim, ipak u većini rodilišta budući očevi mogu se pripremati i biti na rođenju svoga djeteta te biti važna potpora svojim suprugama. To što ima sve više očeva kojima je to normalno ili izazov, daje naslutiti da svoju ulogu doživljavaju drugačije i ozbiljnije nego njihovi očevi, koji su živjeli u drugim okolnostima kada se odgoj djece smatrao majčinom domenom. Ipak, mitovi i predrasude o nesposobnosti očeva za odgoj djeteta i njihovu važnost tijekom trudnoće, porođaja i njege dojenčeta sve više pripadaju prošlosti. Jednako su tako važne spoznaje suvremene znanosti (psihologija, pedagogija sociologija, medicina…) koje su svojim istraživanjima dokazale važnost kontinuirane prisutnosti očeva u njezi i odgoju djeteta.
Sažeti podaci istraživanja uključenosti očeva u posljednjih 30 godina opisanih u časopisu Father Involvement Initiative (Ontario Network,Volume1, Fall 2002.; Sarah Allen MSc i Kerry Daly, PhD, University of Guelph), u sažetku istraživanja na tome području govore u prilog trendu da se muškarci sve više i neposredno uključuju u odgoj svoje djece. Moguće je izdvojiti sljedeće: • djeca,čiji su očevi uključeni u njihovu njegu, odgoj i razvoj pokazuju više spoznajne sposobnosti pri standardiziranim intelektualnim procjenama • djeca, čiji su očevi uključeni u njihovu njegu, odgoj i razvoj više uživaju u školovanju, imaju pozitivna stajališta prema školi, sudjeluju u izvanškolskim aktivnostima i završavaju škole, te imaju općenito manje problema u školi • dojenčad pokazuje veću privrženost ocu ako je on uključen u njegu , isto tako bolje se snalaze u nepoznatim situacijama i prilagodljivi su takvim ili stresnim situacijama, opušteniji su u istraživanju okoline • uključenost očeva osigurava djeci i mladima veću toleranciju na frustracije, kontrolu emocija te samoinicijativu • djeca i mladi koji odrastaju uz prisutne i angažirane očeve, odrastaju puni samopouzdanja, te su osobno i socijalno prilagodljiviji
• djeca su bolja kada je njihov odnos s ocem siguran, podupirateljski, obostran, blizak, emocionalan, njegovan i topao • najvažniji čimbenik na temelju kojeg se može predvidjeti suosjećajnost (empatija) kod djece i odraslih jest visok stupanj uključenosti očeva u djetinjstvo i odrastanje • djeca koja rastu uz uključene očeve tolerantnija su i puna razumijevanja, socijalizirana i kao uspješni odrasli ljudi, s većom mogućnosti sklapanja uspješnih brakova. • prisutnost i angažiranost očeva u razvoju djece štiti djecu od poremećaja u ponašanju i svakako utječe na manju mogućnost nasilja u vršnjačkim odnosima, manje ovisnosti i drugih oblika neprimjerenog ponašanja. Adolescenti koji su ostvarili primjerenu identifikaciju s očevima u 80% slučajeva neće biti osuđivani na zatvor, a u 75% slučajeva sigurno će znati izbjeći samohrano roditeljstvo.
Brižan otac
“ Tradicionalni otac koji svu odgovornost za odrastanje djece potpuno ostavlja ženi, zamjenjuje se očevima nove generacije aktivno uključenima u brigu o svojoj djeci dok su žene na poslu ili nakon razvoda” Ross D. Parke, Fatherhood, Harvard College 1981.- stražnje korice Na česta pitanja, trebaju Ii očevi imati samo podupirajuću ulogu u njezi djeteta (djece) stručnjaci će objašnjavati da to ne bi trebalo biti tako. Međutim u savjetovalištu roditelji se često spore zbog uključenosti oca , a tada očevi govore kako im nije bilo dopušteno ili kako su se bojali uzeti u ruke sitno i nježno djetešce. Čini se da su najkritičniji dani neposredno nakon rođenja djeteta, jer ako se otac odmah uključi u brigu o njezi i odgoju djeteta, onda ostaje trajno angažiran. Očevi ne bi trebali biti samo očevi u tom najranijem razdoblju odrastanja djeteta koje se tek rodilo i došlo kući iz bolnice, ili “čuvari” djeteta dok spava ako je majka morala biti odsutna. Da bi očevi postali tate, za početak je važno dati osobni doprinos u razvoju/odrastanju djeteta. Pitanje je treba li uopće procjenjivati da li dijete više voli ili traži prisutvo mame ili tate. Naime, već s nekoliko mjeseci djeca znaju točno vizualno i taktilno prepoznati svoga tatu.
Kada se radi o tek rođenom djetetu, ono će voljeti i trebati svoga tatu drugačije nego mamu, pa tradicionalna stajališta da nije toliko važno koliko i kada je tata prisutan u njezi, brizi i odgoju danas, u 21. stoljeću, više nisu prihvatljiva, odnosno ne mogu biti izgovor. Što bi sve bilo važno planirati u fazi kada muškarac dozna da će postati OTAC? Najjednostavniji odgovor je BITI STALNA POTPORA! Od trenutka kada muškarac sazna da će postati OTAC tijekom trudnoće dobro je da zajedno sa suprugom (partnericom) proučava priručnike (knjige) koje će ona vjerojatno donositi kući. Edukacija o roditeljstvu može puno pomoći. Dobro bi bilo planirati i razgovarati od samog početka trudnoće o ulozi koja se očekuje od budućeg oca za vrijeme porođaja. Pokazati zanimanje za želje i očekivanja partnerice/supruge i buduće majke
“Mnogi ljudi drže da sigurno znaju što je dobra majka, ali oni ni izdaleka nisu tako sigurni što je dobar otac”. Nathan Ackerman
Zanimljiv je primjer ispričan u našem savjetovalištu, kako je dvadesetosmogodišnji tata, koji je od prvog dana aktivno prisutan u njezi i brizi za svoje kćerkice, spoznao kada je jedna imala 5 mjeseci da ona zapravo točno prepoznaje i željno očekuje da je baš on primi u naručje. Naime, spomenuti tata ima brata blizanca (jednojajčani blizanci). Kada je u posjet došao njegov brat i kada ga je dijete ugledalo, odmah je pružilo ručice veselo prema njemu… međutim, kada ju je on primio, po njezinu se ponašanju vidjelo da nije zadovoljna… te se umirila tek u naručju svoga tate…
važan je pokazatelj potpore. Isto tako, na taj način participirajući tijekom rođenja djeteta postupno se ulazi i u ulogu tate. Kada novorođenče dođe kući, počinju se primjenjivati sve informacije i znanja iz knjiga i priručnika te uz pomoć patronažne sestre slijedi vježbanje kako promijeniti prljavu pelenu, kako ga zajedno okupati, kako utješiti i dijete i mamu kada su uznemireni. Nema tajne i nema toga što majka djeteta može naučiti, a tata ne može. Možda će u početku biti nespretnosti, ali nikako nije dobro odustajati.Važno je i oboružati se strpljenjem potrebnim da se prilagodi ulozi tate, jer nakon povratka na posao (a većina očeva vraća se na posao ubrzo nakon dolaska djeteta kući), nikako ne treba zaboraviti da se s veseljem planira i vrijeme koje će se posvetiti djetetu i njegovoj majci, posebno nakon radnog vremena, vikendom i praznicima.To uključuje šetnje, tiho pričanje ili pjevanje djetetu, (mališani vole osluškivati kada im se priča ili pjeva), igranje u skladu s razvojnom dobi. Dobro je pokušati preuzeti dio obveza od supruge (partnerice) kad god je to moguće. Mlade majke često očekuju da se očevi požure kući ako baš moraju otići zbog posla ili drugih opravdanih razloga.Važno je da se razumije kako je briga i njega djeteta na rodiljskom dopustu naporna i fizički i psihički, te kako se majka djeteta tada ne odmara. U situacijama kada se uloge iz bilo kojih razloga moraju zamijeniti, očevi vrlo brzo shvate da je tako. Događa se da se neke majke bune protiv toga da ih očevi zamijene. Tada
treba pokušati uvjeriti ih u suprotno, u to da se može imati povjerenja, tražiti naputke i dokazati da ih muškarci-očevi mogu slijediti. Jednostavno rečeno, potrebno je pokazati zanimanje, upornost i strpljenje. Neke majke često odbijaju pomoć očeva zbog početničkih nespretnosti, drugačijeg načina i pristupa. Sklone su kritiziranju, ali ako se strpljivo i nježno neprestano dokazuje suprotno, i takve majke postaju povjerljivije. Nikako ne bi bilo dobro odustajati zato što je netko rekao : “očevi su nespretni”, “ruke su im grube i velike”, “dijete plače kad god ga primi netko drugi osim mame”. Ono što je često predmet prijepora među mladim roditeljima je angažiranje oca u vezi s dojenjem. Zainteresirani očevi u savjetovalištu često pitaju kako da tu uopće pomognu? Pomoć može biti, na primjer briga za udoban smještaj majke i djeteta kod pripreme za dojenje ili hranjenje. Pritom se misli na to da se očevi mogu angažirati tako da približe potrebne stvari za taj trenutak (ugoda pri sjedenju ili ležanju). Zatim da drže dijete nakon dojenja ili hranjenja (podrigivanje ). O dojenju treba također učiti i informirati se kako bi ta pomoć bila primjerena. Jedna od važnih primjedbi majki novorođene djece jest i nemogućnost buđenja očeva tijekom noćnog dojenja (hranjenja). Bilo bi važno da se očevi potrude probuditi, jer je i to način kako pokazuju zanimanje za roditeljstvo i partnerstvo nakon rođenja djeteta. Isto tako stalna očeva potpora majci i djetetu podrazumijeva da se ne odvajaju od
njih i odlaze u druge prostorije, jer se uz dijete i noćne obveze prema djetetu ne može odmoriti i naspavati za posao. Činjenica je da je napornije razdoblje u životu roditelja, ali ono ne traje predugo pa je na putu da muškarac postane i TATA jako važno odlučiti se na taj napor. Mnoge majke u savjetovalištu na pitanje svoga supruga, odnosno oca djeteta “zašto ga nije probudila”, odgovaraju da ne žele “mrguda” pokraj sebe nego bi radije, kada se probude, da budu nježni i da ih podupiru. Od tate se očekuje da se “druži” s novorođenčem na svoj način, koji je sasvim sigurno različit od majčina i tako treba i biti, jer dijete će pamtiti svoga tatu po njegovu glasu, osmijehu, dodiru i na to će reagirati i tražiti te se veseliti baš TATI, a što će se lako prepoznati. To je prvi i najvažniji put da očevi postanu tate, poslije je sve puno jednostavnije.
Kako (kada) se odgajaju očevi
Kako će se muškarac ponašati u roditeljskoj ulozi, ovisi puno o njegovu iskustvu tijekom odrastanja. Međutim, ima puno primjera odraslih muškaraca koji su danas postali pravi TATE iako su odrastali uz očeve koji se nisu bavili svojom djecom, niti su bili uvijek tu za njih. Danas su oni nježni, brižni tate svojoj djeci. U stručnoj literaturi se, između ostalog, može čitati o 3 faze u odgoju muškog djeteta: 0-6 godina – vidljiva je povezanost s majkom. Za dječake to je ujedno prvi susret sa suprotnim spolom. Nježna, prisutna, angažirana majka u ovoj dobi pomaže dječaku razmjeti kako je divno biti voljen…Tata je naravno također važan da bude u neposrednoj blizini, jer uči sina o odnosu sa ženama. Majka u tim godinama daje dječacima sigurnost i poruku da je u sigurnom okruženju. Tata svojom prisutnošću i pomaganjem majci šalje poruku da su mu oboje važni i koliko ih voli. 6-14 godina – u tome razdoblju dječaci žele osjetiti kako je to biti muško. To je vrijeme kada tate preuzimaju “dominaciju” od mame, koja je i dalje vrlo prisutna, ali nenametljivo. To je vrijeme kada se dječaci počinju poistovjećivati s tatom i uče vještine svojstvene muškarcima. To je velika promjena u izboru igračaka i igara. Tata je važan model u svakom smislu. Učitelj za dječake u ovoj dobi. Zato prisutan i angažiran tata, koji primjećuje i reagira (pohvalom i ponosom) na veće ili manje uspjehe svoga sina, pomaže mu u stjecanju samopouzdanja.
Nakon 14. godine – tata i mama se “povlače” i dopuštaju sinu da uči i od drugih… jer su mu do tada pokazali da na njih uvijek može računati, da će uvijek biti saslušan i usmjeren s povjerenjem da dalje može sam… To je ujedno vrijeme kada će tata uvidjeti zašto je bilo važno na vrijeme razumjeti da je bitno naučiti biti više TATA, a manje samo otac. Roditeljska blizina za dijete je nepresušan izvor učenja o tomu: • kako se TATA ponaša prema mami • kako se TATA ponaša prema djeci • koliko je TATA prisutan i angažiran u pomaganju mami • koliko je TATA angažiran i prisutan kod svoje djece • kako TATA izražava ljubav prema majci i djeci (verbalno i neverbalno) • kako TATA pokazuje emocije i da li ih uopće pokazuje • kako TATA reagira pod utjecajem konkretne emocije • koji su prioriteti mome TATI Poistovjećivanje s roditeljem istoga spola počinje u pubertetu.To je vrijeme kada muško dijete teži biti što bliže tati, teži njegovu interesu za sebe i postignuća, teži se pohvaliti svojim tatom, teži pokazivati tatu.To je i vrijeme kada se očevi prepoznaju kao TATE i to sinovi nikada neće zaboraviti. Čak i kada su nezadovoljni
ponašanjem oca i kada vrednuju njegovo ponašanje tako što sami sebi obećaju da nikada neće biti kao što je bio njihov TATA, u situacijama kada postanu očevi ubrzo se mogu osjećati nemoćni kada prepozaju ili se suoče s generacijskim prijenosom ponašanja. Pozitivna uloga oca u razvoju muškog adolescenta ima utjecaj na pozitivan odnos prema suprotnom spolu. U razvoju djevojakaadolescentica pozitivna uloga oca donosi pozitivne poglede na izbor partnera. Uloga oca jednako je važna kao i uloga majke u razvoju djeteta (djece), a istraživanja vrednovanja svjesnosti značenja uloge oca pokazuju i sve veću želju očeva da budu uključeni. Sve je razvidnije da očevi ne žele više imati sekundarnu ulogu u odgoju svoje djece
IZ KNJIGE DR. PAVAO BRAJŠA: OČEVI GDJE STE?, ZAGREB, ŠKOLSKE NOVINE 1995. STR. 85-87: Nešto o vlastitom ocu i vlastitom očinstvu Da bih mogao pisati o ocu i očinstvu, nužno mi se nameće razmišljanje o vlastitom ocu i vlastitom očinstvu. I ja sam imao oca, a i sam sam postao otac. O tome pisati isključujući vlastitog oca, a i sebe kao oca, gotovo je nemoguće. Pa kad mi te misli same od sebe naviru, smatram poštenim i opravdanim i njih uključiti u ovaj tekst. Odmah moram naglasiti da je to moj doživljaj oca
i vlastitog očinstva, što ne mora odgovarati mom stvarnom ocu i mom stvarnom očinstvu. Međutim, upravo taj doživljaj, a ne stvarno očevo ponašanje, utjecao je na moje reakcije na vlastitog oca, a i na moje ponašanje kao oca. Odrastao sam u klasičnoj patrijarhalno-matrijarhalnoj kombinaciji građanske obitelji. Majka je bila neprikosnoveni i autoritativni “ministar unutrašnjih poslova”, a otac je preuzeo “ministarstvo vanjskih poslova”. Uloge su bile oštro podijeljene. Majka je vladala unutar obitelji, a otac je predstavljao obitelj na van. Majka je bila domaćica, a otac zaposlen. Ona je zajedno s nama djecom trošila, a on zarađivao. Ona je radila u kuhinji i dječjoj sobi, a on u kancelariji. Ona nas je odgajala, njegovala i vodila “sitne prekršajne postupke” (na razini ćušaka), a on se pojavljivao povremeno sa strogim i apodiktičnim, racionalno argumentiranim uputama po tipu predavanja i propovijedi uz vođenje težih “krivičnih postupaka” (na razini “klofera” po goloj stražnjici). Majku smo voljeli i usudili joj se sve kazati, a oca smo poštivali i prilično ga se bojali. S majkom smo živjeli, a oca smo izdaleka gledali. Majka je donosila odluke i nju smo sve morali pitati, ali otac je bio glavni i odluke su bile “njegove”. Majka je bila prekriveni i jedva vidljivi “vrat”, a otac ponosna i jasno vidljiva “glava”, koja se tek zajedno s “vratom” mogla kretati određenim pravcima. Otac se pasivno slušao, a s majkom se razgovaralo te uz primjedbe i po koju ćušku ipak na kraju i slušalo. Ne znam je li
otac bio sretan s majkom, ali znam da su oboje bili sretni s nama, djecom. Bio je to klasičan matrijarhat na unutra a patrijarhat na van. Za one izvana otac je bio glava obitelji, a za one iznutra, tj. za nas, to je bila majka. Majka je patila i vladala, a otac je vladao i patio. Majka je vladala svojom žrtvom i patnjom, a otac je patio zbog svoje vladajuće pozicije i nametnutih pozicija i uloga matrijarhalne majke i patrijarhalnog oca. Pokušajmo se zaustaviti na ocu i njega analizirati u takvoj obiteljskoj konstelaciji! Nije mi lako, ali pokušati ću sada prvi put javno razmišljati o svom ocu! Bio je to klasičan predstavnik oca građanske obitelji između dva rata. S nama, djecom (a bilo nas je više!) malo se bavio. Čitave dane sjedio je u svojoj odvjetničkoj kancelariji, a navečer s majkom odlazio u kavanu.Viđao sam ga na čelu stola za vrijeme obiteljskih ručkova i večera. Ne sjećam se da sam s njim odlazio u šetnju, kino ili kazalište, a niti poduže, spontano i slobodno s njim razgovarao. Nije znao o meni mnogo, a ja o njemu još manje. Prepuštao me majci, braći i sestrama. Ne sjećam se da sam ga ikad zatekao u nekim intimnijim nježnostima s majkom. O seksualnosti nisam nikada s njim razgovarao. Ne sjećam se da sam se s njim igrao. Znao sam da me voli, ali je to rijetko pokazivao. Svi su ga smatrali dobrim ocem i uzornim mužem. Bio je prosječan za ono vrijeme i sredinu u kojoj smo živjeli. Nije imao nekih posebnih poroka. Nije pio ni pušio, a ne znam da bi imao i nekih izvanbračnih avantura. Bio je dobar i plemenit ali i strog i odlučan.
Kad sam i sam postao otac, znao sam da ne mogu ići njegovim stopama, da moram biti drukčiji, da je vrijeme takvih očeva prošlo da se danas uz takve očeve dijete više ne može uspješno razvijati, da treba nešto mijenjati. Nastojao sam biti drukčiji, a to znači manje autoritativan, manje udaljen od žene pred djecom, a i bliži samoj djeci (imam sada dvoje odrasle djece!). Pokušavao sam mnogo s njima razgovarati, maksimalno im se približiti, bolje ih shvatiti i s njima zajedno živjeti u najširem smislu riječi. Nisam skrivao pred djecom svoj brak i sve ono što suvremenom braku pripada. Odlazio sam s djecom u kino, na šetnje, na izlete. Proživljavao sam bezbroj kriza i kao muškarac, i kao suprug, i kao otac. Kad svemu tome dodam još i svoje višegodišnje stručno i profesionalno bavljenje bračnim, obiteljskim i roditeljskim problemima, u znanstvenom i praktičnom smislu, tada mi postaje sve jasnije da je mnogo lakše bilo mom ocu negoli meni. On je nekako manje lutao nego ja, a i ja sam nekako bio zadovoljniji s njim nego što imam osjećaj da su to danas moja djeca sa mnom. Često sam zaviđao svom ocu, koji je bio pošteđen onih dugih “demokratskih” razgovora sa sinom koji su me često jako iscrpljivali. Na trenutke nisam siguran jesam li ja bolji otac od njega, a to važi i za rezultate njegovog i mog odgoja djece. Svakako je moje očinstvo kompliciranije no što je bilo njegovo, a možda i napornije od njegovog. Listajući stručnu literaturu sve više sam uvjeren da
postoji velika prazina kako u istraživanjima tako i u opisima uloge oca u suvremenoj obitelji. Majkama je posvećeno bezbroj stranica, a očevima neusporedivo manje. Sve me je to potaknulo da se tom problemu malo više posvetim i na taj način pomognem drugim današnjim očevima da se lakše snađu nego što sam ja uspio. Nastojat ću na osnovi vlastitog iskustva u vezi s očinstvom, stručne literature koja mi je dostupna te svakodnevnih iskustava u psihoterapijskoj praksi obraditi taj problem. Možda će to biti neki doprinos našoj popularnoj i stručnoj literaturi o toj problematici.
Postati i ostati dobar tata
Datum, dan i sat kada muškarac postaje tata vjerojatno će rijetki zaboraviti. Mnogi će se sjetiti vremena kad se moralo zvati bolnicu, odnosno rodilište tko zna koliko puta da bi se saznalo je li se dijete rodilo. Nije bilo mobitela, ali ni mogućnosti da se bude na porođaju svoga djeteta. To su uglavnom sjećanja današnjih djedova i baka. Njihova djeca, danas u 21. stoljeću kada postaju roditelji, mogu se pripremati za taj čin i prije začeća djeteta, ali i tijekom trudnoće. Budući očevi imaju priliku biti prisutni, angažirani i emocionalno i fizički. Na zadovoljstvo mnogih žena danas ima sve više takvih muškaraca i budućih tata. Međutim, kako se može postati i ostati dobar TATA, ovisi samo i jedino o osobi. Iako će se odjednom nakon povratka iz rodilišta cijeli svijet okretati oko novorođenčeta, događa se da TATE ostaju zbunjeni i unatoč svoj literaturi koju su pročitali tijekom zajedničkog pripremanja za roditeljstvo. Možda će biti i trenutaka kada će kod muškaraca prevladavati osjećaj da su izgurani iz života majke i djeteta. Ipak, ako se to i dogodi, ne treba se naljutiti i odustajati čak i onda kada se TATI djeteta kaže da je nespretan i nesiguran.Takav odnos često može obeshrabriti ali i ostaviti muškarce u uvjerenju da zapravo očevi u tome najranijem trenutku neposredno nakon porođaja i dolaska djeteta kući i nisu tako važni i nezamjenjivi. Međutim, tatina uloga jednako je važna kao i mamina.Točno je da je biološki majka prva osoba koja djetetu treba, jer su uostalom majka i dijete bili usko povezani tijekom devet mjeseci, pa je tu
vezu teško nadomjestiti, ali povezanost s ocem uvodi se odmah nakon rođenja i dolaska djeteta kući. Svaki tata može se angažirati uz pomoć majke i drugih članova obitelji u njezi malog djeteta. Međutim, ono na što posebno treba obratiti pozornost, jest odnos tate prema supruzi i majci djeteta, kao i prema drugim članovima obitelji i to ne samo tijekom njege i brige za dijete nego i poslije. Dobar tata je uvijek uz mamu, nježan prema majci i djeci, podupire je kada je riječ o odgojnim metodama. Znači, od začeća i rođenja tata je prisutan, pažljiv, nježan osluškuje potrebe djeteta i majke. Nema te situacije ili radnje koje tata ne bi mogao svladati. Zatim i poslije, kada dijete odraste, prisutnost i angažiranost tate svakog trenutka kada je kod kuće, uvijek spreman na razgovor, igru, strpljiv i dosljedan. Nekad i strog, ali obavezno pravedan, tako da ga djeca slušaju zato što ga poštuju a ne zato što ga se boje.
Kako se postaje “super” tata? “ Zamislite pogled dojenčeta pun ljubavi, zagrljaj malog djeteta bez suzdržanosti, bliskost koju osjećate nakon što ste s djetetom podijelili priču za laku noć ili šetnju u tišini dok se držite za ruke. Ti trenuci duboke povezanosti s našom djecom jedan su od razloga
zašto se sav težak posao roditeljstva isplati. No, tu povezanost često zaboravljamo. Zaglavimo u svađama umjesto da budemo povezani u partnerstvu. Svima nam je ostatak priče dobro poznat: dojenče koje ne prestaje plakati, malo dijete s izljevima bijesa, učenik trećega razreda koji se svađa zbog odlaska u krevet, dvanaestogodišnjak koji se duri u svojoj sobi” Dr. Lawrence J. Cohen: Razigrano roditeljstvo, Zagreb, Mozaik knjiga 2011.; str.13 Dobro bi bilo početi s pronalaženjem vremena za svoje dijete (djecu) tijekom dana, tjedna, mjeseca, godine. Najbolje je planirati to vrijeme za djecu. Naravno da nije svejedno koliko na dan, koliko i kada u tjednu, koliko i kako tijekom godine. Izgovori koji se najčešće čuju jesu obveze ili problemi na poslu. Međutim, to su zaista samo izgovori. Ako uzmemo na primjer, samo jedan radni dan: dijete je predškolske dobi i ako pohađa predškolsku ustanovu ili je možda još s mamom kod kuće, tata dolazi kući nakon posla, u najboljem slučaju između 16 i 17 sati, ostaje, dakle, još samo dva sata za igu s djetetom (djecom), jer pripreme za spavanje počinju večerom oko 19 sati. Često se mogu čuti izgovori na umor, potreba za snom od samo petnaest minuta i sl. Međutim, ta dva sata nakon dolaska s posla kući i uključenost u djetetov raspored nije moguće nadoknaditi u
starijoj dobi. Djetetu nedostaju trenuci igre i druženja, a poslije je roditeljima često žao što nisu bili više s djecom, što su baš te neke trenutke propustili. Jednako tako potrebno je uvijek “biti tu” za dijete. Što to zapravo znači? U predškolskom razdoblju i sami roditelji vide veselje kod djeteta kada god ugleda jednog od roditelja. U toj dobi dijete će neverbalno i verbalno artikulirati želju da se želi igrati i pokazivati tu svoju želju. Poslije, tijekom školovanja, djeca nam na različite načine daju do znanja da nas trebaju, nazovu i pitaju što im je trenutno važno, a često i točno kažu što očekuju od nas. Ako nemamo vremena ili strpljenja, oni mogu odustati, zaključiti da nismo zainteresirani za ono što trebaju ili žele, pa zatim u važnijim dvojbama više i ne pokušavaju. Potrebno je, također, biti “otvoren” za dječje potrebe. Tu se misli na otvoreno pokazivanje osjećaja (zagrljaji, igranje, “ludiranje”, objašnjavanje svojih briga, ljutnje). Time pomažemo našoj djeci da se ne brinu ako smo tihi, zamišljeni, ljutiti. Ako im kažemo kako se osjećamo i u skadu s njihovom dobi objasnimo uzrok, oni će lakše podnijeti naše neverbalne poruke i ponašanja. U protivnom, ako vidi nezadovoljstvo kod roditelja ili čuje grube riječi, bez obzira na to što nisu upućene djetetu, ono će se uplašiti, zabrinuti, pa će tako dječju bezbrižnost zamijeniti briga za nešto što ne razumije. Kod starije djece još je lakše ako im objasnimo vlastito trenutačno emocionalno stanje, tako im
pomažemo da se ne brinu i ne krive sebe za svađe roditelja. Sve to ne znači da neće biti situacija kada treba donositi svakako i nepopularne odluke, jer discipliniranje ne treba izbjegavati nego ga treba uskladiti. Tata ne može i ne smije biti jedini koji donosi nepopularne mjere u obitelji, nego ih dogovara s mamom i podupire je. Uvijek je dobro ustrajati na tomu da majka sama rješava discipliniranje i postavlja granice u odnosima s djetetom (djecom), a nikako ne biti sudac ili onaj koji kažnjava za nešto čemu se nije prisustvovalo. Biti TATA može se činiti teškim poslom, ali u konačnici taj se posao nagrađuje i to posebice od strane dijeteta (djece). Svakodnevno treba preispitivati svoje odgovornosti što može samo pomoći u ostvarenju želje da dijete (djeca) kažu svome TATI da je “super tata”.
Odgovorno roditeljstvo Odgovorno roditeljstvo pretpostavlja kvalitetno partnerstvo mame i tate. Dogovaranje i roditeljsko međusobno poštovanje pretpostavka je kvalitetnog (odgovornog) roditeljstva. Uključuje kontinuirano i aktivno provođenje vremena s djetetom (djecom), stalnu emocionalnu potporu, svakodnevnu aktivnu prisutnost, nadziranje ponašanja djeteta uz provođenje dosljedne, pravedne
i razmjerne discipline.To je roditeljstvo koje je zapravo potpuno suprotno od onog kod permisivnih ili autoritarnih roditelja, odnosno sugerira odnos roditelja prema djeci koji nije krut ili nasilan, te koji želi poštivati želje i osjećaje djeteta (djece). Autoritativan odgoj je onaj koji se očekuje od roditelja, ali i tu nailazimo na različite stilove. Na primjer, kada majke održavaju više emocionalan i topao odnos s djetetom, a očevi daju sigurnost, ili kada djeca obično ovise o majčinoj bezuvjetnoj ljubavi, a često moraju “zaslužiti” očevo odobravanje. Oba roditelja, i mama i TATA, imaju važnu i teško nadoknadivu ulogu u njezi i odgoju svoje djece. Ako su očevi aktivno i kontinuirano uključeni u njegu i odgoj, tada možemo očekivati zadovoljno, sretno i veselo dijete (djecu).
Igranje s tatama Igranje s tatama, osim što silno veseli svako dijete, razvija emocionalnu inteligenciju, pomaže prepoznavanju emocija, razumijevanju ponašanja temeljenih na konkretnoj emociji kod sebe i drugih.To je put kojim će djeca lakše naučiti ne samo prepoznati i razumjeti nego, što je još i važnije, naučiti kontrolirati emocije. Naravno da igranje s tatama nije jedini način kako oni mogu utjecati na emocionalnu stabilnost djeteta (djece). Radi se o
tomu da bez poučavanja i svakodnevne interakcije s djetetom (djecom) emocionalni razvoj djece može patiti. Različite studije dokazuju da kada su očevi prisutni, angažirani, te kada poštuju dijete (djecu), onda su oni i u odnosima s braćom i sestrama bolji, a posebno se isto odražava na kvalitetnije vršnjačke odnose u predškolskim ustanovama i školama. Prisutan i emocionalno uključen tata pomaže svom djetetu da se lakše nosi s pubertetom i adolescencijom. Temelji za socijalnu uključenost djeteta, mogli bismo reći, leže u uključenosti očeva u njegu, odgoj i poučavanje.
Biti tata djetetu u osnovnoj školi Tijekom osnovnog školovanja TATE se uče nositi sa sasvim konkretnim izazovima. Djeca se suočavaju s učenjem specifičnih vještina, testiraju svoje vještine u novom okruženju i suočavaju se s emocijama koje idu uz uspone i padove. Isto tako, to je vrijeme kada je uloga oca vrlo važna, jer je djetetovo samopouzdanje na ispitu. Tate su tu da osnaže dijete za nova iskustva i samostalnost odnosno sigurnost u sebe. U vrijeme početka i trajanja školovanja u osnovnim školama prisutan i uključen tata nedvojbeno pomaže razvoju samopouzdanja kod djeteta. Majka je tu jednako tako
važna, ali nije dovoljna sama. Nerijetko se događa da bez prisutnog i uključenog tate u najranijoj dječjoj dobi s početkom školovanja mogu nastati problemi i u školskim postignućima. Na primjer, ako tata nije prisutan ili je nezainteresiran onda se može dogoditi neprimjerena komunikacija s mamom u vezi s dinamikom i njegovom ukupnom uključenosti. Ako dođe i do svađa one opterećuju dijete koje se treba usredotočiti na učenje i školu ili jednostavno igu. Događa se da zbog opterećenosti roditeljskim svađama ili glasnijim pregovorima, dijete osluškuje, bojeći se, teže se koncentrira na učenje i školske obveze i postiže slabije rezultate. Roditelji se zbog toga znaju ljutiti na dijete, zaboravljajući da okruženje u kojem se od djeteta očekuje učenje i pripremanje za školu mora biti neopterećeno roditeljskim svađama i nezadovoljstvima. Isto je tako važno da tata, također odlazi na informacije, jednako često kao i mama, da dolazi i na roditeljske sastanke, općenito u školu i to zato što mu je važno kako se njegovo dijete osjeća u školi i kako napreduje. Jednostavno, mama sama nije dovoljna za emocionalnu stabilnost djeteta. Tate pomažu učenju novih vještina, preuzimanju odgovornosti za svoje postupke. Samo otac koji je prisutan unutar obitelji šalje poruku o granicama odgovornosti. Tu se grade temelji i dijete preuzima odgovornost za svoje uspjehe i padove, radije nego da krivi druge ili okolnosti. Tako će prisutni i uključeni
očevi svakako utjecati na marljivost, sposobnost i odgovornost kod djeteta tijekom školovanja i poslije. Suprotno, povremeno prisutan i uključen tata koji nameće svoja rješenja školskih ili drugih problema i dvojbi povezanih sa školovanjem djeteta tijekom osnovne škole, koji je restriktivan i koji se raspituje samo za ocjene, obeshrabruje svoje dijete bez obzira na to jesu li motivi takvog tate zaštitnički ili upućuju na nepovjerenje prema djetetu. Takva ponašanja očeva svakako onemogućavaju razvoj samostalnosti, kreativnosti u rješavanju problema i čine djecu manje odgovornom i više ovisnom o mišljenju i stajalištima roditelja. Dakle, uključen i zainteresiran TATA za školska postignuća djeteta pomaže intelektualnom razvoju svoga djeteta i u konačnosti uspjehu djeteta u školi.Tu se ne radi samo o pomoći u učenju, nego ponajprije u sudjelovanju u izvanškolskim aktivnostima (sport, (re)kreativne aktivnosti). Postoje još neke pozitivne i teško nadoknadive dobiti koje donosi kontinuirana i angažirana prisutnost oca tijekom školovanja djece. Kod prvih godina školovanja, koja mogu biti teška za dijete, tate uz mame pomažu lakšoj prilagodbi. Kada su tate prisutni i zainteresirani za dijete tijekom prvih godina školovanja, oni imaju manje problema s koncentracijom. Posebno kod djece s poremećajima pažnje ili hiperaktivnošću, zainteresirani i aktivni tate mogu pomoći više od mama. Kada očevi planiraju, dogovaraju i pokazuju zanimanje za aktivnosti,
Tate i tinejdžeri Čini se da ovdje roditelji, a posebno TATE, ubiru plodove svojeg angažiranja u najranijem razvoju svoga djeteta (djece). To je vrijeme kada djeca žele provoditi više vremena s prijateljima izvan obitelji, ali i vrijeme konflikata između roditelja i djece. To je i vrijeme kada će djevojčice tijekom razdoblja identifikacije s majkom provoditi više vremena s njom, ali ako je tata odigrao svoju nenadoknadivu ulogu u najranijem razvoju svoje kćeri, tada ni on neće biti isključen. Kada se radi o sinovima, oni će željeti provoditi više vremena s tatama, identifikacija je u tijeku i uključenost očeva u odrastanje sinova u ovom razdoblju teško se može nadoknaditi kasnije. Mame su važne, ali ako su odigrale svoju ulogu tijekom najranijeg djetinjstva i razvile pozitivnu privrženost sa sinovima, neće se osjećati odbačenima kada sinovi ne budu željeli provoditi vrijeme s njima. One će razumjeti izraženu potrebu sinova za očevom potporom i razumijevanjem.
“Kad sam imao 14, otac mi je bio tolika neznalica da sam jedva podnosio tog starca u svojoj blizini. Kad sam napunio 21, ostao sam zapanjen koliko starac može naučiti u sedam godina.” Mark Twain
djeca se u školi i prema vršnjacima primjereno ponašaju. Takva uključenost i utjecaj očeva tijekom ranog školovanja ima snažan utjecaj na odgovorno ponašanje djeteta u odraslijoj fazi.
U našem savjetovalištu imamo primjera kada se očevi povlače pred djecom u tinejdžerskoj dobi i to pri pokušaju osamostaljivanja, kada najčešće optužuju majke da su krive za to što se dijete (djeca) obraćaju više majci nego ocu. Često se takvi razgovori vode pred djecom kojoj je tada još teže pa se radije odlučuju na manipuliranje s roditeljima koristeći se “linijom manjeg otpora”. Očevi se često ne snalaze i zbog posljedica stresnog razdoblja tijekom vlastitog odrastanja kada njihovi očevi nisu odigrali isto tako važnu ulogu. Međutim, to ih ne opravdava. Zainteresirani očevi mogu uz pomoć stručnjaka naučiti kako biti aktivno prisutni i tijekom te faze odrastanja djeteta (djece).
Nerijetko se muškarci uznemire kada saznaju da su dobili kćer, jer preispituju svoje mogućnosti u njezi i odgoju kćeri posebno ako nisu imali sestru. Boje se da neće znati kako pristupiti kćeri. Međutim, tate su jako važni u životima djevojčica. Postoje neke situacije u kojima majke tijekom odrastanja ne mogu zamijeniti tatu. Naime, emotivna povezanost s tatom za djevojčicu je prvi susret sa suprotnim spolom i priprema ih za vršnjački i partnerski odnos kada odrastu. Dakle, iz odnosa s ocem djevojčice i poslije djevojke dobivaju temelje o povjerenju i međuljudskim odnosima, o ponašanju u muškom društvu, o odnosu prema autoritetima, dobivaju temelje samopouzdanja i grade sliku o sebi.
Tate i kćeri
U naše savjetovalište često dolaze bračni parovi koji se bore s komunikacijom na razini muško-ženskih odnosa. Naime, žene koje nisu odrastale uz oca ili on nije pitao za njih, osjećaj odbačenosti ili nezainteresiranosti oca kao muške figure tijekom odrastanja nadoknađuju reakcijom na tu potisnutu emociju tako što su agresivne ili nepovjerljive prema muškarcu s kojim žive. Postavlja se često pitanje kako nadoknaditi taj nedostatak tatine nježnosti i ljubavi tijekom odrastanja. Iskustva u bračnom savjetovanju dokazuju da za to nije bila dovoljna majčina ljubav. “Ona nije uopće nježna, nema spontanih nježnosti, zagrljaja i dodira”- često govore partneri u bračnom savjetovanju.
Nježan i prisutan te aktivno uključen tata tijekom odrastanja kćeri posebno u fazi prije puberteta iznjedrit će nježnu i samopouzdanu djevojku i ženu, te postaviti sigurne temelje za kasnije snalaženje u odnosima sa suprotnim spolom. Muškarci kad postanu tate, više sumnjaju u svoje sposobnosti u vezi s njegom i odnosom prema ženskom djetetu nego muškom. Naravno da je to predrasuda, jer biti prisutan, nježan, pažljiv, veseo i sretan kada je uz svoje dijete, jedino je potrebno znati u odnosu prema djetetu kada se rodi i dok traži samo njegu prisutnost i igru. Tijekom odrastanja za djevojčicu je važno da tata s njom provodi vrijeme kao što je na primjer: zajednička šetnja ili šetanje psa, čitanje priča, zajednički odlasci u kino, na sladoled… Međutim, velik broj istraživanja potvrđuje da postoji razlika u tomu kako očevi izražavaju svoju ljubav prema ženskom i muškom djetetu. Kod dječaka očevi podupiru fizički i intelektualni razvoj, a kod djevojčica ženstvenost. Promatrani su i načini kako očevi prvi put primaju djevojčice, a kako se odnose prema uzimanju u naručje dječaka. Djevojčice primaju u naručje nježnije, opreznije, djeluju nespretnije i nesigurnije.
Također postoje istraživanja koja opisuju kako se očevi u prosjeku pola sata više igraju s dječacima nego s djevojčicama. Oni se isto tako igraju različite igre s djevojčicama u usporedbi s dječacima. Većina očeva će dulje pomagati svojim kćerima nego što je to potrebno, odnosno i onda kada to više nije potrebno. Možda najbolji opis odnosa oca prema kćerima daje odgovor na pitanje kako će tata ispratiti muško, a kako žensko dijete iz kuće u ranim tinejdžerskim godinama. Sinu će najčešće reći “Pazi što radiš!”, a kćerima “Lijepo se zabavi!” Kada govorimo o obrazovnim i profesionalnim očekivanjima, posebno će očevi očekivati i obrazovni i profesionalni uspjeh više od sinova nego od kćeri. Očekivanja koja će oba roditelja, a posebno očevi, imati od kćeri razlikuju se i danas u odnosu prema onima za sinove. Kad se radi o kćerima, za očeve je najčešće dovoljno da budu ljubazne, nesebične, pristojne, lijepe, imaju dobar brak i budu dobre majke. Međutim, kada bi žene danas i prihvatile takvo stajalište očeva, oni opet trebaju znati da je njihova uloga od trenutka rođenja djevojčice odlučujuća za ostvarenje takvih očekivanja. Primjer mlade žene koja je u savjetovalište došla zbog velikih problema s mužem, jer se on žali na njenu verbalnu i neverbalnu agresivnost u komunikaciji, a ona na njegovo bježanje od kuće. Razgovarajući o razdoblju odrastanja došli smo do spoznaje
da je ona nakon rođenja brata tražila načine kao djevojčica da skrene tatinu pozornost na sebe, pa je upisivala “muške” sportove, natjecala se, dobivala nagrade, a on nije nikada došao na njene priredbe i natjecanja. Danas je još ljuta na njega, jer ju nije primjećivao i nije provodio vrijeme s njom i nije pokazivao zanimanje za njezina postignuća.
Nadalje, očevi koji nisu niti bili u braku s majkom svoga djeteta isto tako moraju ne samo pokazati zanimanje nego vrlo često i razumnu upornost da ostvare kontakt sa svojim djetetom. Jednako je i s očevima koji žive daleko od djeteta.
A što kada tata nije uključen?
Statistike o djeci čiji očevi nisu uključeni u njegu, odgoj i odrastanje djeteta (djece) nisu ugodne. Kada je situacija između roditelja, na žalost takva da ne mogu živjeti zajedno sa svojom djecom, tada je velik izazov biti tata. Očevi koji ne žive sa svojom djecom nisu dostupni kao oni koji su tu svaki dan, u njezi djeteta, tijekom svakodnevnih obveza, igranju u slobodno vrijeme, svakoj drugoj potpori za koju je potreban tata. Kada se radi o razvodu zbog kojeg obitelj nije zajedno, tada se nailazi na mnoge prepreke koje očevi opisuju kao razloge da ostvare svoju želju i što više budu sa svojom djecom. Postoje majke koje ograničavaju susrete oca i djeteta (djece), ali ima i očeva koji prebrzo odustanu od želje da ostvare češće susrete s djecom. U našem savjetovalištu za roditelje često pomažemo i jednom i drugom roditelju da razumiju zašto je za dijete važno da ostvaruje što češće kontakte s roditeljem s kojim ne živi, točnije što za dijete znači kada roditelj s kojim ne živi ne pokazuje zanimanje za njega (nju).U tom procesu mnogim roditeljima u situacijama tijekom i nakon razvoda najviše pomažu radionice ili grupna dinamika kojoj je svrha edukacija za roditeljstvo nakon razvoda.
Ipak, očevi koji iz različitih razloga ne žive sa svojom djecom mogu na mnogo načina održavati kontakt i smanjiti teškoće svome djetetu (djeci). Novčana potpora je važna i katkad je bitna za djetetovu egzistenciju. Različite su studije pokazale da djeca koja imaju financijsku potporu od oca te ona koja su često u neposrednom kontaktu s ocem imaju boji uspjeh u školi i imaju manje problema u ponašanju. Zapravo svako dijete koje je ostvarilo bliskost sa svojim ocem, odnosno koje je apsolutno sigurno da se otac zanima za njega lakše podnosi vrijeme odvajanja. Najveća dobit za dijete i za roditelje je primjerena komunikacija između roditelja i međusobno poštovanje bez obzira na razloge zbog kojih ne žive zajedno. Sažeti podaci istraživanja uključenosti očeva u posljednjih 30 godina opisanog u časopisu Father Involvement Initiative (Ontario Network,Volume1, Fall 2002.; Sarah Allen MSc i Kerry Daly, PhD, University of Guelph ), u sažetku istraživanja na tom području govore i o posljedicama odsutnosti oca na razvoj djeteta: • djeca koja žive bez očeva češće će imati slabija školska postignuća. Isto tako imat će češće problema u ponašanju tijekom školovanja, kao što je poremećaj pažnje, slabija koncentracija, češće će odustajati od srednje škole ili uopće školovanja . • dječaci koji odrastaju bez oca češće su manje samopouzdani, osjećaju se krivima, skloni su samooptuživanju, teško kontroliraju ljutnju, slabiji su u procjeni dobra i zla
• djevojčice koje odrastaju bez oca manje su suosjećajne, • teško kontroliraju ljutnju, slabije razlikuju ono što je ispravno a što pogrešno • djeca koja su prisiljena odrastati bez očeva u prosjeku lakše će upasti u nevolje i neprimjerene odnose s drugom djecom, agresivnija su • djeca koja rastu bez očeve brige i pažnje podložnija su psihičkom zlostavljanju ili povredama psihičkog i emocionalnog zanemarivanja • adolescenti koji su odrastali bez prisutnosti oca češće stupaju u rane seksualne odnose i nerijetko postaju roditelji kao tinejdžeri. Kada TATA nije tu, onda je rizik odrastanja veći. Majke su najčešće sigurne i spremne nesebičnom ljubavi i angažiranjem zamijeniti tatu, ali najčešće je to u različitim razdobljiima odrastanja gotovo nemoguće.
Još nešto o odnosu mame i tate
Odnos između tate i mame je presudan za emocionalnu stabilnost djeteta. Radi se o zajedničkoj odluci da dolaskom djeteta (djece) odnos muškarca i žene koji odjednom postaju mama i tata ne smije ostati zapostavljen.To se neće dogoditi ako tate ostanu angažirani i podupiru žene od trenutka rođenja djeteta, jer će samo tako osigurati da mama ostane i žena, kako to očekuje njezin partner, sada i tata. Sa stajališta muškarca-tate to znači da je potrebno naučiti uskladiti poslovne i obiteljske obveze. Biti roditelj znači cjelodnevna briga i angažiranje i tate i mame. Neprihvatljivo je sve obveze oko djeteta prepustiti mami, jer je ona sada kod kuće. Planiranje karijere nakon rođenja djeteta (djece) jednako se odnosi i na tate. Ako je mama odlučila da je dijete prioritet, ima li neki razlog zašto to ne bi mogao i tata? “Lena i Liam spavaju. Osjećam se kao da me netko zamolio da na tren pripazim na atomsku bombu uvjeravajući me da vjerojatno neće eksplodirati, a čak i da se to dogodi, neće biti tako strašno. Ne bih htio buditi uspavane ljepotice, ali… Je li itko primijetio kako je Liam majušan?Očito treba ekipu promatrača koji će provjeravati rade li svi ti njegovi mali dijelovi, jer nove stvari ponekad ne rade kako treba, osobito
Razgovaranje i dogovaranje Razgovarati svakodnevno o aktivnostima u vezi s djetetom (djecom) prvi je korak zajedničkog roditeljstva. Dogovaranje o preuzimanju obveza je vrlo važno i ništa se ne podrazumijeva. Ne podrazumijeva se, na primjer da se tata, ako je svakodnevno na poslu, mora odmarati kad se vrati kući dok je mama na rodiljskom dopustu. Ne podrazumijeva se da kada dijete (djeca) ide u predškolsku ustanovu tata ima manje obveza od mame, jer je njegov posao naporniji ili mora dulje raditi, jer mu je posao specifičan. Zato je važno planiranje i dogovaranje, jer onda i nemoguće postane moguće. Dijete (djeca) pomno promatraju odnos između mame i tate. Roditelji se često u savjetovalištu žale da njihovo dijete (djeca) manipulira, laže ili bježi od kuće. Ono na što i mama i tata trebaju paziti jest upravo to kako razgovaraju, da li se dogovaraju, da li se međusobno podupiru
“Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku”. Jean-Jacques Rousseau
ako je nešto toliko složeno kao što je malo dijete. Ali, ozbiljno, koga vraga da radim kad se probude? Nemam pojma ni o čemu. Gledati kako netko mijenja pelenu nije isto kao sam to uraditi. Pokušao sam, ali uz bakinu i djedovu želju da pomognu, nisam uspio izvježbati.” Paul O’Grady: Ja, tata iz Irske, Zagreb, Algoritam 2012.; str.85
i poštuju dogovore, jer samo tako dijete dobiva poruku da su roditelji dosljedni i složni.
Podijeljena odgovornost Danas ni žene, a sve više ni muškarci nisu skloni tradicionalnoj podjeli odgovornosti za brigu o djetetu (djeci). Podjela odgovornosti traži međusobno poštovanje roditelja, a i presudno je za izgradnju povezanosti između roditelja i djece. Današnji očevi sve se više trude biti tate. Tako se sve rjeđe može čuti od TATA da je na njima discipliniranje djece i da je njihova jedina uloga postizanje autoriteta djetetu (djeci). Današnji TATE žele uspostaviti emocionalni odnos s djetetom (djecom) pa se trude njegovati svoje mališane, razgovarati, igrati se, uspavljivati, podupirati aktivnosti u vrtiću i školi, svjesni da je to jedini način da dijete (djeca) uvide da ih volite, da na vas mogu računati i da se uz vas mogu osjećati sigurno. Da ste baš njih željeli i da ih volite.
Uloga majke u poticanju očeve uključenosti Uloga žene-partnerice-majke u poticanju angažiranja očeva u pozitivno roditeljstvo od najranije dobi djeteta je ponekad
zanemarena. Naime, majke koje potiču svoje muževe, odnosno očeve da budu angažirani i prisutni u svakom trenutku od trudnoće, nakon porođaja oko djeteta ujedno pokazuju povjerenje i otvorene su za pomoć i potporu u realizaciji očeva na putu da budu TATE. Bez takve potpore očevi se osjećaju izgurani i odbačeni te gube strpljenje, povlače se u sebe i često ih doživljavamo kao nezainteresirane. Majke su te koje otvaraju vrata odnosu oca s djetetom. Mnoge žene imaju podvojen odnos prema razvijanju i poticanju očeva za uključenjem u odnos dijete-tata, posebno iz nekoliko razloga: • neke nisu sigurne u mogućnosti i kompetencije svojih partnera za tu ulogu posebno kada se radi o tek rođenoj djeci • neke opet čuvaju svoju dominaciju u tom području i odbijaju tu mogućnost ili je ograničavaju • neke ograničavaju angažiranost oca temeljem svojih predrasuda o potrebama i mogućnostima muškaraca da se angažiraju i u toj ulozi, a onda se žale i kritiziraju partnera što nije uspješan u tomu u trenutku kada bi one to htjele. Muškarci (očevi) često se u savjetovalištu žale da su njihove supruge sklonije više oslanjati se na svoju majku ili tatu, nego na njega supruga (partnera).
“Postoje mnoge knjige o roditeljstvu, ali, ako bolje pogledate, većina ih govori o majčinstvu. Očevi dobivaju kratke upute o tome kako da se ponašaju i kako da budu korisni”. Marcus Berkmann
Nekad nisu niti pokušale, a već su sigurne da on to ne bi htio, ne bi znao. Ne treba zaboraviti da je to put prema narušavanju partnerskih odnosa, poslije i roditeljskih nezadovoljstava.
O pozitivnim odjecima uključenosti očeva Majke koje su svjesne važnosti očeve prisutnosti i uključenosti u njegu, svakodnevnu brigu i odgoj djeteta (djece) koji to žele i jesu uključeni od trenutka kada saznaju da će postati očevi, mogu biti sigurni da će dugoročno gledajući doživjeti pozitivne povratne informacije tijekom odrastanja svoga djeteta (djece): • uključeni očevi u njegu, rast i razvoj djeteta (djece) istodobno su najčešće kvalitetni muževi (partneri ), radnici/stručnjaci i općenito članovi zajednice u kojoj žive • mnoga su istraživanja potvrdila povezanost između uključenosti i angažiranosti očeva u odrastanju djeteta (djece) s uspješnim i kvalitetnim partnerstvom u braku ili izvanbračnoj zajednici • očevi koji su uključeni u odrastanje svoje djece od najranije dobi dokazuju se kao psihički zreliji, zadovoljniji svojim životom uopće, suosjećani su prema sebi i prema drugima
• uključeni očevi od najranije dobi dožive prihvaćanje svoje djece u njihovu najosjetljivijem razvojnom razdoblju (pubertet i adolescencija), dožive bliskost te pozitivnu interakciju s djetetom (djecom) Svi muškarci koji ne žele biti samo očevi nego žele biti TATE, na putu su razvijanja osjećajnog, toplog, bliskog, prijateljskog, podupirateljskog, ohrabrujućeg, ugodnog i uvažavajućeg odnosa sa svojim djetetom (djecom), te kao posljedicu mogu očekivati sigurnu i snažnu obostranu privrženost. U literaturi susrećemo mjerenja takvog zauzimanja, uključenosti očeva kao TATA u njegu i odgoj djece uz pretpostavku i njegove sposobnosti da bude autoritativan, a ne autoritaran. Pritom se misli na sposobnost uvježbavanja odgovarajuće kontrole dječje autonomije, preuzimanja odgovornosti, postavljanja granica i discipliniranja, podupiranja dječjih aktivnosti. Stupanj olakšavanja i pažljivog osluškivanja dječjih potreba te potpora koju daje djetetu (djeci) prilikom školskih obveza i aktivnosti određuje kvalitetu uključenosti i zainteresiranosti za dječje školovanje. Jedno od mjerila kojima se određuje razlika između očeva i TATA je i vrijeme te način na koji se provodi vrijeme s djetetom (djecom).Tako percepcija dostupnosti i angažiranost pretvara očeve u TATE. To uključuje zajedničke aktivnosti kao što su zajednički obroci, zajedničko slobodno vrijeme, zajedničko čitanje, igranje, odijevanje, održavanje higijene…
Biti TATA, a ne samo roditelj-otac je imperativ! Na tom putu težimo odbaciti stereotipe poput ovih: • očevi uzdržavaju obitelj pa manje sudjeluju u odgoju djece, pa čak i kada se dogodi da žena trenutačno ne radi ili ostane bez posla • očevi se bude rano i idu na posao pa se ne trebaju buditi noću kad dijete plače • očevi trebaju disciplinirati dijete, majke su emocionalna potpora • očevi imaju pravo na odmor poslije posla U sklopu istraživanja o kvaliteti partnerskih odnosa Obiteljskog centra grada Zagreba i Instituta Ivo Pilar pod nazivom “Brak i obitelj” tijekom 2010. i 2011. godine, ispitivana je i količina vremena koju roditelji provode s djecom. Anketirani su bračni parovi koji su samoinicijativno potražili pomoć u našem Centru te su njihovi odgovori uspoređeni s odgovorima bračnih parova u ispitivanjima koja je organizirao Institut “Ivo Pilar”, odnosno onih koji nisu tražili pomoć u savjetovalištu i slučajnim su odabirom izabrani za anketiranje. U ispitivanju provedenom na ukupno 164 para procjenjivana je količina vremena, izražena u broju sati tijekom tjedna, koje oba roditelja provedu s djecom što se tiče njege djece, obrazovanja te igranja s djecom. Pokazalo se da majke više vremena provedu u njezi djece u odnosu prema očevima.
Vrijeme provedeno u bavljenju školskim obvezama i obrazovanju djece je više uvjetovano obrazovanjem roditelja nego njihovim spolom, a u kategoriji količine vremena koje provedu u igranju s djecom nije bilo razlika između majki i očeva.
Zaključno
Najvažnija uloga namijenjena muškarcu u životu je ona uloga TATE. Međutim, čak i danas u 21. stoljeću očevi su žrtve tradicija i prijenosa generacijskih poruka. Tako da, na žalost još ima očeva koji svoje ponašanje opravdavaju ponašanjem svoga oca uz konstatacije da “im ništa ne manjka”. Susrećemo i majke, odnosno supruge (partnerice) koje jednako tako podupiru tradicionalnu podjelu uloga u obitelji, a osobito kada se radi o njezi i angažiranosti oko predškolskog djeteta. Tako da često možemo govoriti i o situacijama u kojima majke ne dopuštaju očevima da postanu tate, jer na ulogu oca svoga djeteta gledaju upravo pod utjecajem iskustva koje imaju sa svojim očevima. Pa kako onda očevi mogu biti više uključeni? Neki se u ulogu tate odmah upuste bez razmišljanja, prepuste se osjećajima, neki očevi imaju poteškoća čak i kada dobiju konkretne upute. Jednostavno ne znaju pokazati osjećaje ili bolje rečeno, pustiti da ih vode osjećaji. Nema zapravo jedinstvene formule za potpun uspjeh na tome putu. Međutim,onog trenutka kada se uspostavi odnos s djetetom, bez obzira na dob djeteta, međusobna interakcija je sijedeći korak. Ključni naputak bio bi uspostaviti odnos s djetetom od samoga početka. Sljedeći važan korak odnosi se na kontinuiranu pažnju koju dijete traži i očekuje i od svoga tate i to što je češće moguće. To su, važno je znati, trenuci kada tata ne dopušta nikakve druge utjecaje i ometanja ili prekidanja, jer mu je njegovo dijete trenutačno važnije. Cilj koji se
pritom postiže tate će razveseliti, jer dijete se osjeća važno svome tati, on ga zapaža. Svaka se osoba želi osjećati važna i zapažena u okruženju najbližih. Svatko želi biti uključen, poštovan, saslušan, zapažen, posebno djeca.To je put prema razvoju samopouzdanja. Dijete (djeca) vole da im se priča, pjeva, da se igra s njima, da im se čita, jer su to trenuci kada im potvrđujemo upravo ono što je na ispitu kada se radi o odnosu roditelja i djeteta. Posvećujemo im pozornost, dajemo na važnosti , pokazujemo ljubav i želju za obostranim druženjem, osiguranjem vedre i vesele atmosfere uvijek kada je to moguće. Ono na što tate također moraju obratiti pozornost ako žele da se njihovo dijete osjeća sretno uz njih, jest kontinuirano pokazivanje zanimanja za postignuća u predškolskoj dobi i tijekom školovanja. To svakako podrazumijeva dolazak u predškolsku ustanovu, školu ili na priredbe, natjecanja, odnosno svuda gdje dijete to traži i očekuje. Mama tu nikako nije dovoljna sama. Čak i onda kada se dijete (djeca ) bune i ljute na svoga tatu, ipak su snažno ovisni o porukama koje im on šalje. Kada dijete (djeca) odrastu, i dalje je tata, naravno uz mamu, onaj koji pokazuje i daje do znanja da voli, da se brine, podupire, razumije, tolerira, sluša i osluškuje odrastanje djeteta (djece).
Uloga TATE zapravo nema alternative. O tomu je među prvima kod nas pisao danas i djed i tata: “Očevi moraju izboriti svoje mjesto uz dijete od njegova začeća pa nadalje. I oni imaju pravo na dio emocija koje prisvaja majka u dječjoj sobi. I oni imaju pravo da njeguju dijete, da mu tepaju. I očevi imaju pravo na dječju ljubav bez obzira na dob djeteta.” Dr. Pavao Brajša: Očevi gdje ste?, Zagreb, Školske novine 1995., stranica 83
UPUTE ZA IZRADU RODITELJSKOG PROFILA Moj roditeljski profil Pred vama je upitnik, sastavljen od niza suprotnih tvrdnji, smještenih na desnom i lijevom dijelu stranice. Vaš je zadatak da odredite svoje mjesto, odnosno mjesto vas kao roditeljskog para, na ljestvici koja se nalazi između. Vaša pozicija može biti sasvim desno, manje desno, u sredini, manje lijevo i sasvim uz lijevu tvrdnju. O djetetu se brinem ne dogovarajući se s drugim roditeljem
S drugim roditeljem mogu otvoreno razgovarati o djetetu
Ne mogu s drugim roditeljem otvoreno razgovarati o djetetu
U odgojnim aktivnostima nastupamo (oba roditelja) organizirano i planirano
Dijete odgajamo neorganizirano, neplanirano i svaki zasebno
Svoje odgojne postupke prilagođujemo situacijama i potrebama djeteta
Strogo se držimo normi i pravila prihvaćenih u okolini gdje živimo
Roditeljski profil
O djetetu se brinem u dogovoru s drugim roditeljem
Svoju suradnju s drugim roditeljem smatram uspješnom
Smatram da moja suradnja s drugim roditeljem nije uspješna
U odgoju djeteta ja sam jedna od karika u lancu međuovisnih utjecaja
Jedino ja sam mogu biti odgovoran za uspjeh ili neuspjeh odgoja svog djeteta
Pokušavam razumjeti pa i prihvatiti neko neuobičajeno, drukčije ponašanje djeteta
Dijete se mora ponašati pristojno i što više u skladu s prihvaćenim normama
Odgojnim postupcima pokušavam se prilagoditi djetetu i njegovim potrebama
Stvorio sam stil odgoja koji ne mijenjam
U odgoju djeteta nastojim uvijek biti aktivan
Ne smatram da bilo kakvom aktivnošću mogu bitno utjecati na odgoj djeteta
Nastojim se u odgoju djeteta dopunjavati s drugim roditeljem
Nastojim biti bolji roditelj od onog drugog i pridobiti dijete za sebe
Primjedbu o svom postupku prema djetetu shvaćam dobronamjerno, kao suradnju
Ne dopuštam drugom roditelju da se miješa u moj postupak s djetetom
Da bismo od djeteta napravili uspješnog čovjeka, aktivno trebamo jedno drugo
Važno je da se volimo i da djetetu želimo sreću, pa će rezultati odgoja biti dobri
Smatramo da oboje imamo i obveze i zasluge u odgoju djeteta
Obveze o odgoju uglavnom su majčine, a zasluge ovise o rezultatima
U odgoju djeteta mnogo je toga neočekivano i neplanirano, ali trudimo se da radimo ono što mislimo da je najbolje
Mnoge neočekivane i nepredvidive situacije u odgoju djeteta čine nas nesigurnim u odlukama i aktivnostima
Iako smo različiti, zadovoljan sam našim odgojnim aktivnostima i ne smeta mi ako dijete bude različito od nas
Nezadovoljan sam što ne mogu promijeniti ni drugog roditelja ni dijete
Nastojim dijete odgajati zajedno s drugim roditeljem
Dijete odgajam neovisno o drugom roditelju
Osim što vodimo računa o onomu što govorimo, pomno pazimo i na to kako se ponašamo pred djetetom Kad razgovaramo s djetetom, vodimo računa o tomu kako se ono pritom osjeća Djetetu se obraćamo s jasnim namjerama
Pazimo na ono što govorimo, no svoje ponašanje pred djetetom ne smatramo toliko važnim
Važno je da djetetu kažemo ono što moramo, bez obzira na to kako se ono pritom osjeća Nije bitno da uvijek kad govorimo djetetu, imamo jasne namjere
Kad razgovaramo s djetetom, trudimo se da nas razumije
Ne trudimo se osobito da nas dijete razumije, ono to ionako ne može
Nastojimo da ono što govorimo djetetu bude u skladu sa stvarnošću
Nastojimo, u komunikaciji, dijete poštedjeti grube stvarnosti
Razvijamo poštovanje među sobom i prema djetetu
U našoj obitelji zna se tko je glavni i da roditelji uvijek imaju pravo
Nastojimo kod djeteta isticati pozitivno i razumjeti ga kad pogriješi
Dijete upozoravamo na loše stvari i pogreške, te ga u skladu s time i kažnjavamo
O svakom problemu otvoreno razgovaramo s djetetom
Teže probleme zataškavamo, da bismo poštedjeli dijete
Pratimo da li i kako naše poruke utječu na dijete
Djetetu kažemo što smatramo potrebnim, a ne možemo se brinuti o tomu što će biti dalje
U pitanjima vezanima za odgoj djeteta moj partner i ja nemamo uvijek isto mišljenje
U svemu što je vezano za odgoj djeteta moj partner i ja moramo imati isto mišljenje
Kad se o nečemu u odgoju djeteta ne slažemo, jedanput se ja prilagodim partneru, a drugi put on meni
U našem roditeljskom odnosu točno se zna tko se kome mora prilagoditi
Nastojimo što je moguće više uskladiti različita mišljenja u vezi s odgojem djeteta da bi ono imalo iste odrednice
Kad imamo različita mišljenja o nekom odgojnom pitanju, svatko od nas utječe na dijete kako umije
Znamo da je naše ponašanje prema djetetu nekad pod utjecajem nesvjesnog u nama U odgoju djeteta nastojimo zadovoljiti i svoje i njegove potrebe
U odgojnim postupcima uvijek nastupamo svjesno i racionalno
U odgoju djeteta mislimo samo na to da ostvarimo njegove potrebe
Znamo da smo subjektivni prema djetetovim postupcima, pa se dogodi i da smo nepravedni
Prema postupcima djeteta uvijek možemo biti objektivni i pravedni
O svojim doživljajima naših međusobnih odnosa mogu otvoreno razgovarati i s drugim roditeljem i s djetetom
Svoje doživljaje u vezi s našim međusobnim odnosima zadržavam za sebe i o tomu ne razgovaram
O problemima koje imam kad smatram da se razlikujem od svog partnera, otvoreno razgovaram s njim
Svoju neprilagođenost drugom roditelju ne pokazujem, te ne mogu s njim razgovarati o tomu
VREDNOVANJE REZULTATA Za svaki odgovor sasvim desno dobivate 4 boda, za odgovore poludesno po 3 boda, za odgovore u sredini 2 boda, za odgovore polulijevo 1 bod, a za odgovore sasvim lijevo ne dobivate bodove. Ako ste osvojili 0-33 boda, ne možete se smatrati roditeljskim
timom. Dijete odgajate stihijski, svaki za sebe, što će se, vjerojatno, bitno odraziti na rezultate vašeg odgoja. Ako ste postigli 34-66 bodova, pokazujete tendenciju prema individualnom i krutom odgoju djeteta, te bi bilo dobro da pozorno razmotrite odgovor po odgovor i pronađete u tekstu objašnjenja za bolje odgojne mogućnosti koje vas mogu usmjeriti prema timskom roditeljstvu. Za rezultat 67-99 bodova može se reći da pokazujete određenu nesigurnost u odnosima i prema drugom roditelju i prema djetetu, iako intuitivno odabirete i dobra rješenja, odnosno postupke. Temeljitim proučavanjem ovog teksta možete rasvijetliti mnoge nejasnoće koje vas muče. Ako ste postigli 100-132 boda, odgajate dijete kao pravi roditeljski tim ili ste na dobrom putu da to postanete. Razmotrite svaki “lošiji” odgovor i u tekstu potražite objašnjenje koja vam mogu pomoći da još poboljšate svoj roditeljski i odgojni potencijal, te da u odgoju djeteta budete opušteniji. (izvor Dr. Pavao Brajša: Očevi gdje ste?, Zagreb, Školske novine 1995.)
Literatura koja se preporučuje
• Wolfgang Bergmann: Umijeće roditeljske ljubavi, Naklada Slap, 2007. • Dr Pavao Brajša: Očevi gdje ste?, Zagreb, Školske novine 1995. • Čudina Obradović, M., Obradović J. (2003.):Potpora roditeljstvu: izazovi i mogućnosti, Revija za socijalnu politiku., god. 10, br. 1, str. 45-68 • Paul O’Grady: Ja, tata iz Irske, Zagreb, Algoritam 2012. • Jesper Juul: Život u obitelji, Zagreb, naklada Pelago, 2008. • Komadina T, Perić Kosović D. (2012.): Odnos stavova majki i očeva o važnosti uloge oca i procjena stvarne uključenosti ova u odgoju i razvoju djece; 20. godišnja konferencija hrvatskih psihologa, Knjiga sažetaka • Dr. Lawrencw J. Cohen: Razigrano roditeljstvo, Zagreb, Mozaik knjiga 2011. • Newsletter of the Father Involvement Initiative Ontario Network,Volume 1, Fall 2002. • Ross D. Parke, Fatherhood, Harvard College 1981. • Svilar Blažinić D., Obradović, J. i Lukinac, D. (2013.): Što razlikuje zadovoljne partnere od partnera koji traže pomoć (u rukopisu)
Recenzija brošure
Knjižica Ljerke Lacković, profesorice pedagogije i sociologije i ravnateljice Obiteljskog centra Grada Zagreba pod naslovom: “O tatama i zašto su važni” podsjetila me na moje bavljenje i pisanje u vezi s problemima očeva u našim obiteljima prije više godina. Bilo je to osamdesetih godina, kada je bila moda među feministički orijentiranim intelektualkama samohrano majčinstvo, slobodno i svojevoljno izabrano. To me je potaknulo, pa sam napisao knjigu, koja je izašla u Ljubljani 1987. kao “Očetje, kje ste?” a 1995. u Zagrebu kao “Očevi, gdje ste?”. Poslije sam nailazio na problematiku očeva u radu s bračnim parovima i čitavim obiteljima u sklopu obiteljske psihijatrije, psihoterapije i savjetovanja u Sloveniji i Hrvatskoj. Zamoljen da napišem recenziju ovom tekstu Ljerke Lacković moram naglasiti da sam se tomu obradovao jer me to potaknulo da ponovo razmišljam o položaju supruga, oca i tate u našim obiteljima. Slažem se s autoricom u vezi s distinkcijom između oca i tate. Prvi je roditelj u užem smislu riječi, a drugi za nijansu nešto više, a to znači neposredni i intimni njegovatelj, prijatelj, odgajatelj i uvijek dostupni pomagač u razvoju zajedničkog djeteta. Ja bih jedino tomu dodao da je teško biti kvalitetan tata ako on nije i kvalitetan suprug, bračni partner, ljubavnik i životni pratilac djetetove majke. Otac mora biti ravnopravni suradnik “roditeljskog tima”, koji se brine o djetetu kao i “bračnog tima” koji održava njihov roditeljski i ljubavnički status. To je ono što
nam treba u današnjim obiteljima. To je ono što često manjka našoj djeci. Sve je to još važnije ako pomislimo na učestale razvode unutar današnjih brakova. Naš narod kaže da se u muci prepozna prijatelj, a ja bih dodao da se također u razvodu prepoznaju i mama i tata, a posebno u odnosu prema djetetu.Tata i mama se ne mogu rastati nego samo otac i majka. Oni i razvedeni kao suprug i supruga, i dalje ostaju otac i majka, ili bi trebali ostati, tata i mama svojoj djeci. Čestitam autorici na ovoj brošuri! Potrebna nam je i dugo smo je čekali! Mnogo sam pisao o tomu kako bi se više trebali posvetiti održavanju kvalitete naših brakova, a ne samo isticati potrebu neraskidivosti institucije braka. Nama i našoj djeci trebaju kvalitetni brakovi, kvalitetno roditeljstvo, ali najviše kvalitetni tim mame i tate, bez obzira na to da li se još vole i žive zajedno ili je svaki otišao na svoju stranu. Oni to ne smiju učiniti na račun djece, jer ona nisu kriva što se oni ne znaju voljeti i surađivati. Djeci trebaju i razvedeni roditelji i to upravo kao tate i mame! U Varaždinu, svibanj 2013. dr. Pavao Brajša
Zakonska regulativa
Iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN broj: 85/08. 110/08 i 34/11) Obvezatni rodiljni dopust koristi trudnica ili majka u neprekidnom trajanju od 98 dana, od kojih 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta (isključivo majka). Obvezni rodiljni dopust trudnica ili majka, može poćeti koristiti 45 dana prije očekivanog poroda, što utvrđuje izabrani doktor opće medicine ili obiteljske medicine prema nalazu izabranog doktora ginekologa. Nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta , majka ima pravo na dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci života djeteta. Međutim, ako se roditelji dogovore, pravo na dodatni rodilji dopust (u razdoblju od 70 dana nakon poroda do 6 mjeseci života djeteta) majka može pisanom izjavom prenjeti na oca, uz njegovu suglasnost u cijelosti ili u vremenski ograničenom trajanju. Nakon isteka rodiljnog dopusta, roditelj (majka ili otac) imaju pravo na roditeljski dopust koji mogu koristiti do 8 godine života djeteta na način i u trajanju: - 6 mjeseci, za prvo i drugo rođeno dijete, - 30 mjeseci, za rođene blizance, treće djete i svako sljedeće djete. Pravo na roditeljski dopust osobno je pravo oba roditelja i koriste ga u jednakom dijelu u trajanju od po 3 mjeseca, odnosno 15 mjeseci svaki, a mogu ga koristiti pojedinačno, istodobno ili naizmjenično sukladno osobnom dogovoru i pod uvjetom da pravo na roditeljski dopust ne koristi samo jedan od roditelja.
Međutim, jedan roditelj može prepustiti drugom roditelju korištenje cijelog roditeljskog dopusta uz pisanu izjavu o odricanju prava na roditeljski dopust. Ako djetetov otac koristi pravo na roditeljski dopust u trajanju od najmanje tri mjeseca, trajanje roditeljskog dopusta produžuje se za 2 mjeseca. Od 01.07.2013. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama NN broj: 54/13 dan očekivanog poroda utvrđuje doktor ginekolog iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a roditeljski dopust trajat će 8 mjeseci, umijesto dotadašnjih 6 mjeseci tako da nakon isteka rodiljnog dopusta, roditelj (majka ili otac) ima pravo na roditeljski dopust koji mogu koristiti do 8 godine života djeteta na način i u trajanju: - 8 mjeseci, za prvo i drugo rođeno dijete, - 30 mjeseci, za rođene blizance, treće djete i svako sljedeće djete. Pravo na roditeljski dopust u pravilu koriste oba roditelja i to svaki u trajanju od 4 ili 15 mjeseci. Ako roditeljski dopust koristi samo jedan roditelj, sukladno dogovoru, isti se koristi u trajanju od 6 mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete, odnosno 30 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete. Za provedbu prava propisanih ovim Zakonom nadležan je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Boran Bandov, dipl.iur u Obiteljskom centru Grada Zagreba boran.bandov@ocgz.hr
“Ne bih mogao istaći ni jednu toliko važnu potrebu u djetinjstvu kao što je potreba za očevom zaštitom”. Sigmund Freud
Obiteljski centar Grada Zagreba u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove savjetodavnog i preventivnog rada i druge stručne poslove koji se odnose na brak, međusobne odnose roditelja i djece, uzdržavanja i druge okolnosti u obitelji, te poticanje odgovornog roditeljstva i skrbi o svim članovima obitelji. Isto tako, obavlja i poslove koji se odnose na odgoj djece, organiziranje obiteljskog života, posvojenja i prevencije svih ovisnosti djece i mladeži. Pomaže u rješavanju problema s invaliditetom, pri uključivanju u svakodnevni život nakon duljeg boravka u instituciji/odgojnoj ustanovi. Stručnjaci i stručni timovi djeluju informativno, savjetodavno, preventivno-terapijski, edukacijski... Sve usluge u Obiteljskom centru Grada Zagreba su besplatne. Informacije o uslugama na tel. 01 45 77 194 i www.ocgz.hr Ova je brošura tiskana 2013. godine sredstvima Državnog proračuna povodom Dana očeva, koji se obilježava uvijek treće nedjelje u lipnju.