V. LIST br. 12 by Općina Vir

Virski LIST Broj 12 |

Godina I. |

Listopad 2008.

mjesečni magazin

Razglednice iz Dombovara

LISTOPAD 2008. sadržaj Virski LIST

mjesečni magazin

VIRSKI LIST kroz osvježeni, redizajnirani i, nadamo se, ljepši magazin krenite s nama na putovanje do Dombovara i nazad

Izdavač Vir Turizam, Trg Sv. Jurja bb, Vir

VIRSKI PAPRIKAŠ pročitajte kako je protekao put virskih nogometnih veterana u Mađarsku

Glavni i odgovorni urednik Kažimir Škrbić kskrbic@globalnet.hr Telefon: 023/362-713

MORNARI POTOPILI FC DOMBOVARI vođeni novim trenerom Svetkom Begonjom Virani deklasirali domaćina

RAZGLEDNICE IZ DOMBOVARA saznajte nešto više o prekrasnom mađarskom gradu

Grafička priprema Media Oglasi d.o.o., marketing i izdavaštvo, Velebitska 6, Zadar Telefon: 023/492-711 mzd@media-zd.hr

KRENULA I. FAZA počeli radovi na I. fazi vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira

NIŠTA KONTRA CIMENTA saznajte zašto stari virski meštar gusterni ne voli željezo

Naklada 2000 komada

BOLJE IŠTA NEGO NIŠTA virski boćari ostvarili samo jednu pobjedu i ispali u Drugu županijsku boćarsku ligu

VIRSKI KRALJ VIKTOR ALOJ Lozice su na jedan dan postale monarhija

MALA ŠKOLA ZA VELIKE VJEŠTINE 60 virskih mališana upisano u dječji vrtić «Smješko»

UMJETNOST PREKO POŠTE na Viru kipar Kostov organizirao izložbu umjetničkih kreacija poslanih poštom iz cijelog svijeta

SEMINAR ZA DJELATNIKE OPĆINE Općina Vir želi dobiti ISO 9001 certifikat

VIRSKE NOŠNJE nove nošnje KUD-a «Sveti Ivan» javno će se predstaviti oko Uskrsa sljedeće godine

Tisak Znanje d.d.

Izlazi mjesečno. Godina I. Broj 12. 2008. godina

Virski LIST mjeseÄ?ni magazin

Razglednice iz Dombovara

virski paprikaš nastavak No, da su dobronamjerni i mirni Mađari znali kakva im vesela, raspojasana i nogometno opaka družina stiže u goste, možda bi se predomislili u zadnji tren. Tridesetak virskih duša, pojačanih za dva igrača iz Posedarja, jednog Slovenca s dvojnim državljanstvom te jednim virskim Amerikancem, činilo je momčad «Mornara» koja je od ove sezone, poput Abramovičevog «Chelsea», poprimila internacionalni karakter. Pridodamo li im i trio raspjevanog Bepa Matešića koji je tijekom dva dana zabavljao društvo prije i poslije ručka, prije i poslije večere i doručka, a potom i na uličnoj izvedbi brojnih hitova začuđene Mađare smještene na prozorima svojih domova, Virani su iz Mađarske odnijeli - baš sve. Pobjedu; jer su u utakmici nadigrali domaćine, prijateljstvo; jer su poželjeli uzvratiti gostoprimstvo, lijepe dojmove; jer su počašćeni i ugošćeni, te na kraju i pune akumulatore; jer su tijekom boravka u Mađarskoj odradili minipripreme u Gunaras kupatilima. Priča se kako se osoblje tamošnjeg lječilišta s termalnom vodom još uvijek oporavlja od stresa izazvanog pojavom virskih nogometnih zvijezda, no prava je sreća da su im tople kupke i saloni za masažu nadohvat ruke. Nogomet i prijateljstvo «Dragi prijatelji, razdaljine su sve manje tako da ste s otoka Vira došli do nas bez broda», kazao je «otvarajući» svečanu večeru raspoloženi predsjednik veterana «Dombovarija» dr. Magda Tamas. Poznatom mađarskom pulmologu ime i prezime nesumnjivo ukazuju na mađarsko podrijetlo, ali smisao za humor s još manje sumnje nazvali bi – engleskim. Nakon teškog poraza koji bi većinu bacio u depresiju, dr. Tamas objasnio je duh svoje momčadi pričajući vic o dva starca koji sjede na obali i jednom pužu koji im plazi ispred noga. «Vidi, puž!», primjećuje jedan, ali dok se drugi sagnuo i pogledao, puž je već davno - otišao. U onom «ozbiljnijem» dijelu obraćanja virskim prijateljima, dr. Tamas je primijetio: «Naši su narodi sve bliže, ne samo zbog toga što puno Mađara ljetuje na Viru i u Hrvatskoj, već i zbog činjenice kako baš s Hrvatskom imamo najbolje susjedske odnose. Naša momčad postoji nekoliko godina, i sve nas zajedno na okupu ne drži samo sport već i istinsko prijateljstvo», rekao je zahvaljujući Viranima na dolasku i zaželjevši im ugodan boravak. S druge strane, na lijepim riječima predsjedniku «Dombovarija» zahvalio se načelnik virske Općine Kristijan Kapović: «Mnogi od nas po prvi su puta u Mađarskoj, pa smo više nego iznenađeni ljepotom grada. U ime svih zahvaljujem se na gostoprimstvu i nadam se kako ćemo vas uskoro ugostiti na Viru», kazao je. U neformalnom protokolu kapetan «Mornara» Tihomir Buškulić preuzeo je pobjednički pehar također se zahvaljujući velikodušnim domaćinima: «Zahvaljujem se u ime cijelog Kluba na gostoprimstvu, uz poruku da na svakoj utakmici uvijek pobijedi bolji». Potom je pehar, iz ruke u ruku, napunjen crvenim mađarskim vinom krenuo u «ophodnju» stolovima uz radosnu Bepovu vokalno-instrumentalnu pozadinu. Veselica je mogla započeti!

Ajmo Mađarice, izađite na balkone - pjesmom poručuje Bepo

Za sve je kriva ljuta paprika! Pročulo se po Viru kako su veterani «Mornara» u «groznici subotnje večeri» u Dombovaru završili po tko zna kakvim klubovima, diskotekama i mjestima gdje se okuplja društvo, u najmanju ruku, sumnjivog smisla za zabavu. Priča tako jedna supruga drugoj: «Znaš, čula sam da su neki završili u barovima i klubovima, da su forinte letjele na sve strane i da se nisu vraćali do zore. Srećom, moj je ostao spavati». Ta druga supruga čula je istu priču, ali su i imena protagonista bila druga. I tako je svaka virska supruga čula priču o raspojasanim Viranima u kasnijim subotnjim noćnim satima s uvijek drugim imenima, uz opasku kako jedino njezin suprug nije

Vizija obitelji Modrić i Berček Prospavana noć u hotelu «Dombovar» donijela je dašak svježine nužne za nove dnevne napore. Prvi su uslijedili u spomenutom lječilištu koje je osim vodenih blagodati ponudilo i pravu simfoniju toplih tonova jeseni. Prostrani teren lječilišta obiluje usnulim vrbama, raskošnim lipama i robusnim hrastovima razmještenima oko malog jezera na kojemu se uz strpljive ribiče lijeno lješkare patke. Iza niza otvorenih bazena, stražnjim dijelom lječilišta dominira šareni i veliki tobogan s nekoliko ispusnih cijevi u bazen koji ga okružuje, a samo od

virski paprikaš

Ajme, lipa li si s njokama naglas misli Zvone Čepić

njega vlasnici Gunarasa ostvaruju godišnji prihod od milijun eura. Zaradu još donosi bogati i raznovrsni program unutar lječilišta, od kojega svakako treba spomenuti mogućnost gotovo jednosatne masaže za svega 70-ak kuna, a ta je činjenica mnoge impresionirala. No, prava uzbuđenja tek su slijedila. Opraštajući se od svojih domaćina uz pjesmu i ostavljajući Varga-Stadlera i njegovu obitelj, dr. Tamasa te sveprisutnog i uslužnog tajnika «Dombovarija» Gjuru Korvicku, nakon utakmice i posjete lječilištu, krenuli smo prema obližnjem velikom poljoprivrednom imanju i selu koje se, za ovu priliku, više nego prigodno zove Dalmand. Pitomo poljoprivredno imanje s nepreglednim usjevima kukuruza i oranicama na kojima, nedjeljom, rijetko krstare traktori bio bi uobičajen prizor za prilike u Mađarskoj da njime ne dominira prekrasna kuća grofa Esterhazyja sagrađena još 1890. godine. Zapravo, kuća je nekad pripadala obitelji Esterhazy i služila im kao poljoprivredni ladanj i konjušnica, a danas je dom i gazdinstvo Darka Modrića i njegove supruge Edite Modrić te njihove brojne obitelji. U Mađarsku su došli iz Darde kod Osijeka još 1991. godine i 230 hektara zemlje uzeli u najam. Sedamnaest godina kasnije, obitelj Modrić i suprugina obitelj Berček zajednički posjeduju imanje koje se prostire na nevjerojatnih 3 tisuće hektara od čega je 1,3 tisuće hektara vlastitog, a preostalo je zemljište u najmu. «Mala je mršava»

pohodio takva mjesta. Na ovom mjestu dolazimo do «začaranog kruga» i misterije. Ako su svi Virani bili u noćnim klubovima izuzev jednog, odnosno supružnika od tridesetak Viranki koje prepričavaju događaj iz Dombovara, čovjek se mora logički zapitati pa tko je onda lumpovao po Mađarskoj? U ime mira i istine, kao svjedoci, moramo razriješiti ovu misteriju. Dakle, prava je istina da su ama baš svi Virani subotnju noć proboravili u hotelskim sobama ispred televizora, a za to što im je ujutro pogled bio umoran kao u teško uzdrmanog boksača i oči krvavo-crvene, kriva je – ljuta mađarska paprika.

Ovo je samo dio raskošnog vinskog podruma Modrićevih

«Imali smo viziju kada smo došli u Mađarsku», govori nam 48-godišnji Modrić objašnjavajući kako su malo po malo stjecali zemlju i širili posao koji je u početku bio vezan samo uz šećernu repu i proizvodnju šećera za Baranju koja je tijekom ratnih operacija ostala bez osnovnog prehrambenog sladora. Sada, sa 50 zaposlenih na imanju na kojemu djeluje zadruga i koja osim šećerne repe ima i sušaru, sve ostale poljoprivredne kulture te pogon sa 260 muznih krava, početnih 230 hektara zemlje izgleda kao kap u moru. Sama kuća, odnosno njezino prizemlje, unutar prostranih soba krije brojne lovačke trofeje među kojima ima i egzotičnih afričkih životinja, a sa stražnje strane kuće nalazi se ulaz u spektakularni vinski podrum iz kojega je zaista teško izaći. Još je teže opisati sreću poznatog zadarskog pjevača Bepa Matešića kada je, napokon, pri izlasku iz podruma glasno primijetio: «Ljudi, s ovim se vinom prave djeca, a ne s viagrom!» Nedaleko od kuće, stazom koja 200-tinjak metara prolazi kroz uredno održavani travnjak, Modrići su stvorili pravi zoološki vrt prepun potpuno pitomih srna othranjenih na dudu iz ljudskih ruku, jelena lopatara, zečeva, egzotičnih ptica i manje egzotičnih divljih svinja koje svom vlasniku prilaze s ljubavlju i pažnjom kao da je riječ o kućnim ljubimcima. Uz obavezno čašćenje domaćom rakijom, oprostili smo se i od domaćina iz Dalmanda te se vozeći uz polja kukuruza i oranice uputili natrag, prema Viru. Jedna je posebnost koju smo uočili prolazeći kroz veća ili manja naselja i gradove u Mađarskoj, a odnosi se na nebrojene kružne tokove kojima Mađari rješavaju pitanje prometa. Daleko ih je više nego semafora, kao što je razvikanih MOL-ovih benzinskih stanica manje od onih koji nose nama neke nepoznate oznake proizvođača ili trgovaca s pogonskim gorivom. Na kraju, moramo primijetiti kako svaki prelazak državne granice izaziva stanoviti osjećaj uzbuđenja. Prvi pogled na hrvatsko-mađarsku granicu pri ulasku u EU nije nas impresionirao. Oronula niska zgrada s već pohabanim natpisima na mađarskom jeziku ničim nije odavala bogatstvo i raskoš unutar europske zajednice naroda kojoj stremimo. Nešto više uzbuđenja izazvala je tek pojava mađarske policajke. «Mala je dobra, ali malo mršava», primijetio je Branimir Begonja. Ovo «mršava» nemojte shvatiti baš doslovno.

listopad

Prijateljski nogometni međudržavni ogled

Mornari potopili FC Dombovari

«Sve je bilo odlično, ne samo utakmica već cijelo naše gostovanje. Mađari su nas zaista zadužili. Bili su besprijekorni domaćini, a mi možemo samo poželjeti još ovakvih gostovanja», kazao je predsjednik virskog «Mornara» Živko Vučetić utakmice. Na bokovima su opasno djelovali Živko Vučetić koji je postigao najljepši zgoditak na utakmici nakon izvrsno izvedene kontre te besprijekornog loba, i u drugom dijelu Marino Rukavina Grgin, koji je oduševio spektakularnim driblinzima pa gostujući igrači nisu prezali od oštrih duela u želji da ga zaustave. Posebno je oduševio Zoran Buškulić, najzvučnije virsko pojačanje, dominirajući sredinom terena i dijeleći lopte kao rukom, za što pravog osjećaja i razumijevanja nije imao i mađarski sudac pa je (pre)često virske akcije zaustavljao sudeći sumnjiva zaleđa. Pravi, kapetanski učinak imao je Tihomir Buškulić,

dokazujući po tko zna koji put kako je kapetanska traka obavijena oko prave ruke. Dobar je dojam ostavio i Marin Budija Ban, kao i svi koji su ušli u igru, poput britkog Zvone Čepića koji će loptu možda i propustiti, ali ne i suparničkog igrača. Rad s novim virskim kormilarom Svetkom Begonjom tako polako i sigurno pokazuje rezultate. Na kraju, tri preostala gledatelja od kojih je jedan bio Veseljko Orlić Veko, ili od ukupno šesnaest duša što su se na početku utakmice okupili na tribinama Gradskog stadiona u Dombovaru, zadovoljni su napustili borilište.

Devet zgoditaka u bilo kojem rangu natjecanja nije mala stvar, pogotovo kada se postignu domaćinu za kojega se ne može kazati kako nema nogometnu tradiciju, iako se u novija vremena natječe u trećem rangu mađarskog ligaškog natjecanja. Iz Dombovara je tako potekao Jenő Buzánszky koji je svojedobno bio član čuvene mađarske «Lake konjice», ili takozvanih Magical Magyars, i igrao u finalu Svjetskog prvenstva u Švicarskoj 1954. godine te bio s nacionalnom selekcijom olimpijski pobjednik dvije godine ranije. Eh, da im je protiv Virana bio jedan takav klasni igrač… Onda bi i naslov teksta vjerojatno bio drukčiji.

Veteranska županijska nogometna liga

Pobjeda na startu nove sezone Početak iz snova za «Mornare» u Županijskoj veteranskoj nogometnoj ligi: pobjedom u Crnom nad istoimenim ligašem rezultatom 3-2 osvojili su prva tri boda na startu nove sezone! Kolosalan je bio novopridošli Mate Gržeta s dva postignuta gola, što je samo nastavak njegove uspješne serije započete još na dvodnevnim minipripremama kada je bio neuhvatljiv za braniče «Dombovarija». Jednom je pogodio i slavni virski nogometni gastarbajter Zoran Buškulić, također od ove sezone u dresu «Mornara», pa se već na samom startu može kazati kako

su Virani «dobro pazarili» tijekom sastavljanja momčadi za novu sezonu. Mornar je nastupio u sastavu Damir Buškulić, Joso Mitrović, Ivan Klanac, Živko Vučetić, Marino Rukavina Grgin, Tihomir Buškulić, Veseljko Orlić, Zoran Buškulić, Ivica Vulić, Erik Kulaš i Davor Bukvić. Susret je s klupe vodio trener Svetko Begonja, a u igru su još ušli dvostruki strijelac Mate Gržeta, Joško Vučetić, Marin Budija, Mile Žilić i Zlatko Lulić. Drugi virski ligaš «Sveti Ivan» startao je s porazom od «Sabunjara» 1-2, dok je u drugom kolu pobijedio «Puntamiku» s minimalnih 1-0.

listopad

Između Dunava, Drave i Balatona na 29 kilometara od Kaposvara i 45 kilometara od Pecsa, nalazi se očaravajući

Razglednice

iz Dombovara

Svega 5 kilometara od Dombovara nalazi se Gunaras, naselje poznato po svojoj plaži i toplicama koje koriste izvore termalne vode. Poznato je u cijeloj Mađarskoj kao jedini centar za rehabilitaciju u regiji

virski list

Dombovar s više od 20 tisuća stanovnika kao drugi po veličini grad u županiji Tolna

Idila na jezeru lječilišta Gunaras

mješten između Dunava, Drave i Balatona u južnoj Mađarskoj te na točki susreta triju mađarskih županija pokraj rijeke Kapos, grad Dombovar jedan je od najvažnijih centara mađarske županije Tolna. 29 kilometara od Kaposvara i 45 kilometara od Pecsa, a od 1725. godine sa starom jezgrom kao centrom naselja koje potječe još iz brončanog doba, Dombovar je drugi po veličini grad u županiji Tolna, odmah iza Szekszarda koji je među najmanjim županijskim centrima u Mađarskoj. Dombovar ima više od 20 tisuća žitelja na 263,18 km površine s prosječnom gustoćom od 266 stanovnika po kvadratnom kilometru. Pojedini dijelovi grada nalaze se u dolini rijeke Kapos, Szolohegy je na dnu brežuljka Zselic, u blizini grada dalje se s istoka dižu Tolnai-Hegyhat i Volgyseg, a s određenih mjesta u gradu dobro se vide vrhovi Mecseka. Slavensko ime grada Prema arheološkim nalazima područje Dombovara bilo je naseljeno još u brončano doba, dok su u vrijeme rimskog imperija kroz njega prolazili važni trgovački putovi. U to je doba mjesto bilo poznato pod nazivom Pons Sociorum Mansuectina s jednim mostom preko rijeke Kapos. Tijekom velike ranosrednjovjekovne seobe naroda, slavenske su skupine naselile šire područje Dombovara i ime grada potječe još iz tog vremena. U kasnijim migracijama Mađari su na obali rijeke Kapos u malom broju našli Slavene koji su živjeli na otocima vodoplovnog zemljišta rijeke gdje je raslo mnogo močvarnih hrastova. Ova vrsta drveta na staroslavenskom jeziku naziva se dobov ili dobovo, pa je tako naselje dobilo prvi dio svog imena. U 12. i 13. stoljeću sagrađena je utvrda od koje su do današnjih dana ostale samo zidine, no njihovo postojanje upućuje na drugi dio imena grada; var znači - tvrđava. U tom vremenu Dombovar je bio u posjedu plemićkih obitelji i

Nerijetko gradom prokrstari traktor

listopad

razglednice... nastavak njegova važnost bila je istovjetna važnosti posjedničkih obitelji, poput vlastelinstva Dombo i Esterhazy, pa je na pravi značaj grad čekao sve do posljednjih 30-ak godina 19. stoljeća kada je izgrađena željeznica. Grad je tako postao važno željezničko čvorište južnog Zadunavlja, nalazeći se na glavnim linijama prometa Budimpešta-Pečuh i Budimpešta-Kaposvar, pa se u mađarsku metropolu s IC vlakovima danas stiže za dva sata. U cestovnom prometu, vezu s Hrvatskom osigurava cesta broj 61 preko Nagykanizse i Letenye. Ako se kod Tamasija skrene na glavnu cestu broj 65, za jedva šezdesetak minuta stiže se do Siofoka i Balatona. Poljoprivreda i industrija Iako je Dombovar tradicionalno važan poljoprivredni centar, većim dijelom prošlog stoljeća u vrijeme komunizma grad se industrijski znatno razvio ali je na njegov daljnji razvoj, kao u svim tranzicijskim zemljama, negativno djelovala velika promjena društvenog sustava na prijelazu stoljeća. Mnogi su građani Dombovara ostali bez posla i taj je gospodarski i društveni šok ostavio znatan trag na kvalitetu života u regiji. U gospodarstvu je do pojave željeznice poljoprivreda imala odlučujuću ulogu za život stanovništva, a u kasnijem razdoblju polovicom 20. stoljeća glavnu ulogu imaju poljoprivredne zadruge. Od 2001. godine kada je došlo do raspadanja zadruga, vodeću ulogu preuzimaju razna gospodarska društva. Osnovu poljoprivrednih djelatnosti daje vrlo dobra kvaliteta zemlje koja se mjeri u zlatnoj kruni pri čemu prosječna vrijednost oranica iznosi 31,7 zlatnih kruna. Prije deset godina u Dombovaru je bilo 1,694 poduzetništva; od čega 16 zadruga, 213 društava s potpunom i 190 s ograničenom odgovornošću, te 1,231 privatna poduzetništva. Dombovar ima i 124 ugostiteljska objekta, a ta brojka stalno varira zbog otvaranja novih i ponekih zatvaranja starih objekata za ugostiteljstvo, dok u trgovini najvažniju ulogu ima kompanija «AFESZ», uz suvremenu pojavu multinacionalnih kompanija kao što su «Penny Market», «Rossman» i mnoge druge. Od industrijskih grana koje su se razvile u drugoj polovici 50ih godina, Dombovar ima konfekcijsku i metaloprerađivačku industriju te proizvodnju plastičnih proizvoda. Važnije tvrtke su «Pasha d.o.o.», «DMK d.o.o.», «Patria tiskara» i druge. Važnu ulogu za Dombovar u budućnosti trebala bi imati industrijska zona grada, i u njezinom sklopu Kapos inovacijski centar kojega je utemeljilo više samouprava i županijskih ustrojstava. Industrijska zona nalazi se na području od 26 hektara, pored ceste broj 611 koja je jedna od najprometnijih u regiji. Kao i u Zadru, u Dombovaru je tradicionalno najpopularniji sport košarka. Muška profesionalna prvoligaška momčad KC «Dombovar» osnovana je još 1927. godine, a već nekoliko godina uzastopno državno «Adidas Streetball» natjecanje održava se krajem kolovoza upravo u Dombovaru. Pored košarke iznimno popularna su i konjička natjecanja, pa je Dombovar tradicionalno domaćin brojnim konjskim regionalnim priredbama.

Tipičan mađarski ravničarski prizor

koje je u međuvremenu postalo poznato u cijeloj Mađarskoj, a od 1977. godine i službeno je priznato toplicama. Danas to nisu samo udobne toplice, već i jedini centar za rehabilitaciju u regiji. Voda sadrži mineral fluorid ključan u očuvanju čvrste zubne cakline i stabilnosti kostiju, kao i ugljendioksid zbog čega se najčešće preporuča svima koji imaju problema s kožom, dišnim putovima, krvožilnim sustavom ili pate od srčanih tegoba. Lječilište se nalazi u velikom parku okruženom vikend-kućama, kampovima, barovima i restoranima. Unutar kompleksa nalazi se 14 različitih vrsta otvorenih i zatvorenih bazena, a uz to su svim posjetiteljima toplica osigurane različite vrste terapijskih i wellness tretmana; masaža, sauna, solarij, terapeutska gimnastika ili balneal terapija i slično.

Toplice Gunaras Dombovar za izletnike, turiste i putnike nudi mnoštvo znamenitosti, zanimljivih obilazaka i programe koje vas vode kroz grad i njegovu bližu okolicu. U samom gradu nezaobilazan je posjet «Otoku šuma» i «Parku statua», kao i starom centru s brojnim baroknim građevinama i zgradama secesijskog stila, posebno Gyule Illyes Gimnazija i Istvan Fekete muzej. Svega 5 kilometara od Dombovara nalazi se Gunaras, naselje poznato po svojoj plaži i toplicama koje od kraja 60-ih godina koristi izvore termalne vode. 1973. godine otvoreno je kupalište

razglednice iz Dombovara

Zgrada Grada Dombovara

Sebestyen Tinodi Lantos Povjesničar, kroničar, kompozitor, epski pjesnik i svirač na lutnji iz 16. stoljeća Sebestyen Tinodi, jedan je od najznamenitijih stanovnika Dombovara u njegovoj povijesti

Ladanje plemićke obitelji Esterhazy, sada u vlasništvu Darka Modrića

Trabant u Mađarskoj nije muzejski primjerak

Koristeći se vjerodostojnim i povijesno točnim podacima iz pjesama Sebestyena Tinodija Lantosa koje je izvodio uz pratnju lutnje, povijest Mađarske u prvoj polovici 16. stoljeća dobila je po prvi puta autentičan historiografski izvor na mađarskom jeziku. Za razliku od Antala Verancsicsa, u tom vremenu biskupa Egera, čiji se povijesni radovi na latinskom jeziku smatraju šarmantnim spisima prožetima subjektivnošću, Tinodijeva su djela u stihovima neuobičajeno objektivna. Rođen je u Dombovaru 1510. godine, a zahvaljujući bogatoj obitelji rano je stekao zavidno obrazovanje iz latinskog jezika i glazbene kulture. Od 1535. godine bio je u službi kod Balinta Toroka, herojskog ratnika iz Bitke kod Mohača. Kako je 1539. godine ranjen u bitci, napušta vojnu službu. Nakon osvajanja Budima u prvoj turskoj vojnoj kampanji dolazi do prekretnice u njegovom životu i radu. Ne mogavši djelovati u rodnom kraju zbog okupacije Turaka, naglašava potrebu za jedinstvom i odlučnom borbom protiv Osmanlija, ali ne iskrivljujući povijesne činjenice i ne unoseći subjektivnost u opise političkih prilika. Njegove su pjesme vjerodostojne informacije o događajima u Mađarskoj toga vremena, a u razdobljima relativnog mira obrađivao je pjevajući i svirajući na lutnji događaje i teme iz ranije prošlosti. Njegove su pjesme postale priznate kao važna kronika o burnim događajima u Mađarskoj, pa je 1553. godine po preporuci palatina Tamasa Nadasdyja formalno od kralja Ferdinanda I. priznat kao kroničar mađarske povijesti. Prikupljena izdanja njegovih djela objavljena su 1554. godine kao «Kronike». Godinu dana kasnije otputovao je na kratko u Transilvaniju napisavši «Povijest Transilvanije», i ubrzo nakon toga je umro u 46. godini života. Osim povijesnih djela, iza njega su ostale renesansne i barokne pjesme «Mađarska kronika» i vokalno-instrumentalna «Renesansna glazba u Transilvaniji».

listopad

Započeli radovi na I. fazi vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira

Elvis Župan čisti oko ukopa pod pažljivim pogledom strojara Stipe Škare

lužbeno i formalno, radovi na I. fazi vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira počeli su 1. listopada ove godine otvaranjem dnevnika kojim se radovi prate od početka do kraja. Šest dana kasnije, 7. listopada 2008. godine, 600 tisuća eura vrijedna Rovoglodač freza zadarske tvrtke «Vodoinstalacija», izvođača radova, započela je s radovima na kanalu 2, odnosno trasi K2 na Podvornicama. S prvim ukopom u virsko tlo, za otok je, nesumnjivo, ovo bio jedan od najznačajnijih dana u njegovoj novijoj povijesti. Freza sa slušalicama

Ugodna ćakula virskih direktora i djelatnika komunalne tvrtke

virski list

«Nakon duge i neizvjesne pripreme i papirologije, napokon su krenuli radovi. Sad kad se krenulo, više nema stajanja. No, nećemo stati samo na ovome, jer kako se paralelno radi i na drugim fazama, bageri još dugi niz godina neće izlaziti iz Vira», kazao nam je direktor komunalne tvrtke «Vodovod Vir» Hrvoje Bašić. Tako će za dvije i pol do tri godine za naselja I. faze Podvornice, Laz, Kolište, Selo, Radovanjica, Bunarić, dio Luke, dio Sridnjih kućica i Krčevine, PEHD cijevi za vodu osigurati osnovnu životnu potrebu za kvalitetnim izvorom pitke vode. Svjesni su toga i u četveročlanom tim zadarske

Ugodna ćakula virskih direktora i djelatnika Vodovoda

Krenulo je, više nema stajanja! «Sad kad se krenulo, više nema stajanja. No, nećemo stati samo na ovome, jer kako se paralelno radi i na drugim fazama, bageri još dugi niz godina neće izlaziti iz Vira», kazao je direktor komunalne tvrtke «Vodovod Vir» Hrvoje Bašić «Vodoinstalacije» koja izvodi radove na 48 milijuna kuna vrijednoj I. fazi vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira. Veljko Krnić kao poslovođa, Milorad Župan na mjestu

strojara na frezi, Stipe Škara kao drugi strojar te Elvis Župan, Miloradov sin i djelatnik «Vodoinstalacije», prvo su pričekali kako bi «HEP» označio kabele, a s prvim radnim

listopad

vodovod I. faza nastavak danom krenuli su u posao kopajući kanale 90 centimetara širine i 2,70 metara dubine. «Malo su uske ulice, ali nije problem voziti, mada je ipak teže od vožnje bagera. Jače su vibracije», kazao nam je strojar gorostasne freze Milorad Župan. Za buku koju proizvodi, također ima rješenje. «Čim je upalim, odmah stavim slušalice. Ne bih mogao bez njih». Dobro je došla sva infrastruktura Buka je privukla i znatiželjnike, pa se na «poprištu» početka radova na I. fazi našao i Branko Kolarić, virski vikendaš iz Koprivnice. «Kad poteče voda, sigurno će još više ljudi ostati živjeti na Viru. U ljetnim mjesecima ja sam jedan do dva puta na Viru, a

Strojar Rovoglodač freze - Milorad Župan

moja se susjeda trajno preselila. Mislim kako će je obradovati vijest o početku gradnje vodovoda i kanalizacije, jer ju je taj nedostatak do sada najviše i mučio», kazao je. U šetnji smo zatekli i bračni par Etušku i Ivana Petričevića iz Vukovara. Što god da se radi na Viru, njima predstavlja dobru vijest. «Što se mene tiče, Vir je zaslužio vodu još davno prije. Sva infrastruktura koja dođe na otok, dobro je došla», rekao je Ivan, a gospođa Etuška je dodala: «Mi smo na Vir došli u ratu kada smo morali doći, a sada želimo biti tu. Na Viru nam je lijepo, pa smo u Vukovaru samo mjesec dana godišnje». Još će manje vremena, s obzirom na posao koji ih očekuje, s otoka izbivati u poslu već zahuktali djelatnici «Vodoinstalacije». «Dugo ćemo se gledati na Viru», potvrdio nam je poslovođa Krnić.

Pažljivo mjerenje - poslovođa Veljko Krnić

I. faza vodovodne i kanalizacijske mreže otoka Vira Vrijednost projekta: 48 milijuna kuna Financije: Hrvatske vode, Ministarstvo mora, Vodovod Vir Izvođač radova: Vodoinstalacija, Zadar Glavni nadzorni inženjer: Aniva inžinjering, Zadar Naselja: Podvornice, Laz, Kolište, Selo, Radovanjica, Bunarić, dio Luke, dio Sridnjih kućica

i Krčevine Broj kuća: 850 Početak: 1. listopada 2008. Završetak: 2,5 do 3 godine Vodoopskrbni cjevovod: 9,858 metara Promjeri; 80, 100 i 150 Φ (glavni pravac) Kanalizacija: 11,944 metara Glavni kanali: 10,614 metara (500φ) Obalni kolektor: 1,330 metara (250φ) Crpna stanica Centar-Jug Podmorski ispust: 1,400 metara

Crpna stanica Vir U punom su zamahu i radovi na crpnoj stanici Vir kod virskog mosta koje izvodi virska tvrtka «Heres». Crpna stanica Vir dio je II. i III. faze izgradnje Zapadnog magistralnog vodovodnog pravca Petrčane-Nin-Privlaka-Vir koja još uključuje magistralni cjevovod, podmorski cjevovod i vodospremu Vir. Dovršetak radova za cjelokupnu II. i III. fazu očekuje se do konca 2009. godine. 16

virski vodovod

Gorostasna Rovoglodač freza vrijedna 600 tisuća eura

150 tisuća kuna od Hrvatskih voda «Hrvatske vode» financiraju izradu hidrografske izmjere koju će raditi Hidrografski institut iz Splita, a ovi su radovi preduvjet projektiranja Idejnog, Glavnog i Izvedbenog projekta IV. faze kanalizacijskog sustava

Mjerenje trase prije kopanja kanala

Za budući virski vodovod još jedna dobra vijest: polovicom mjeseca, točnije 16. listopada, «Vodovod Vir» potpisao je Ugovor o izradi hidrografsko, magnetometrijske i geološke izmjere na trasi ispusta otpadnih voda C.S. Lozice – Sjeverni podsustav kanalizacijskog sustava otoka Vira. Izradu izmjere radit će Hidrografski institut iz Splita, a ovi su radovi preduvjet projektiranja Idejnog, Glavnog i Izvedbenog projekta IV. faze kanalizacijskog sustava. Drugim riječima, splitski Hidrografski institut uz pomoć broda «Hidra» mjerit će dubinu mora, oblik, svojstva i vrstu dna te utvrditi postoje li na dnu željezne podrtine. Radovi će se vršiti u dužini od 1,500 metara i širini od 50 metara s lijeve i desne strane od linije ispusta na terenu od uvale Biskupljače prema kanalu. Predviđa se kako će radovi početi do kraja mjeseca ili početkom studenoga, prije burnog i zimskog razdoblja, i trebali bi trajati oko mjesec dana. Vrijednost ugovora iznosi 150 tisuća i pokrivaju ga «Hrvatske vode».

listopad

Srećko Budija virski majstor gusterni

Danas se svašta stavlja u gusterne, a ničeg boljeg od cimenta nema

ada prolazi virskim ulicama ima razloga osjećati ponos. Sagradio je stotine virskih kuća i tek nešto manje gusterni. 62-godišnji Srećko Budija, virski građevinar i meštar gusterni ili cisterni, zanatlija je starog kova. Učio je kroz praksu u radu s drugim, starijim majstorima, ali i tijekom školovanja za građevinskog radnika. Pokrenuo je prije 28 godina vlastitu firmu, prvo kao obrt, a svoju prvu gusternu sagradio godinama ranije. Danas, kao umirovljenik, firmu «Matun d.o.o. za graditeljstvo» još uvijek kroz knjigovodstveni servis drži na životu, iako je već neko vrijeme u stanju mirovanja. «Dat ću je bilo kome za male pare, samo da ne propadne. Šteta bi bila kad ima dozvolu za uvoz i izvoz građevinskog materijala», kaže. S Budijom smo proveli jedno prijepodne ispred njegove kuće za odmor kod Sapavca, razgovarajući o tome kako se na najbolji i najkvalitetniji način grade gusterne, kakva je voda koja se iz njih pije, i zašto se danas ne grade gusterne s dužim rokom trajanja. Drugim riječima, što ih čini nesretnima kad tako lako pucaju? Budija je ponudio odgovor na svako pitanje. Stare gusterne ne pucaju Koju ste gusternu na Viru prvu napravili? «Svoju». Je li još živa? «Je. Ima joj već 35 godina». Koliko vremena treba za izradu gusterne? «Petnaest do dvadeset dana, s tim da izrada ne uključuje samo rad već i čekanje». Što se čeka? «Da se zidovi osuše». Hoćemo od početka? «Dobro. Prvo treba iskopati rupu, a ona se kopa ovisno o željama i financijama naručitelja. Uvijek sve ovisi o tome». Na kojoj dubini bi trebala biti rupa? «Dva i po’ metra je minimum». I onda? «Ja bih prvo zabetonirao dno. Poslije sušenja šalovali bi se zidovi. E, sad, danas se radi nešto drukčije». Manje kvalitetno? «Stare gusterne nikad nisu pucale. One su se mogle samo oljuštiti, jer ljudi nisu imali novaca pa nisu stavljali dovoljno betona». Vratimo se na šalovanje. «Šaluje se samo s unutarnje strane. S vanjske strane ide samo beton i to do zemlje, a unutra mora biti do trideset posto kamena. Ne više od toga». A željezo? «Ma kakvi. Velika je greška stavljati željezo u cisterne. Netko

virski list

misli da je tako bolje, ali željezo je zapravo uništi jer prima veliku vlagu. Kako hrđa, tako se širi, pa zato i dolazi do pucanja». Zdravi ciment Što se onda stavlja? «Stari virski majstori ploče su radili samo od kamena. Tražili bi kamene ploče, pa bi ih stavljali u beton.» Što se radi s betonom unutar gusterne? «Beton se mora dobro nabiti kako bi što duže trajao, a kad se zabetoniraju zidovi, onda se čeka nekoliko dana dok se ne osuši. Pa se onda iznutra žbuka, a to treba znati raditi». Kako? «Dobar špric, pa gruba i fina žbuka, pa gletanje s cementom, finim pijeskom i eventualno kasnije pranje s cementnim mlijekom. Tako to treba». Hoćete reći da se više tako ne radi? «Svašta danas stavljaju u gusterne, svakakve namaze i premaze. Ništa bolje i zdravije nije od cimenta. Sam on, bez ikakve smjese. Ja nikome unutra nisam stavio željezo». Nitko se nije žalio? «Mislim da nikome gusterna nije pukla. Moja ima 35 godina i nije popustila. Može se malo ostrugati ili oljuštiti, ali da će pucati…, neće. Eno, kod matere mi ima 50-60 godina i ne puca». Jegulje u gusternama Tko je nju radio? «Mislim da je to bio moj tetak Ante Vučetić, od Joje ćaća. Ja i brat smo mu pomagali i od njih, starijih, smo i naučili raditi. A ne kao što danas stavljaju pusta željeza u gusternu. Ma, znate kad se željezo stavlja?» Recite… «Kad se radi površinski. Znači, onda ga se mora staviti da ga snaga vode ne odnese ća. I to samo na vanjsku stranu, a ne u sredinu ili na unutarnju. Nekim ljudima valjda nije jasno da je voda uvijek u gusterni i vlaga kad-tad probije do željeza. I onda dolazi do problema». Tko su bili najveći majstori gusterni? «Rekao sam, Ante Vučetić, pa Ivica Vučetić Škalja, onda Šime Kapović kojega smo zvali Žile. Kapović možda čak i prije svih. Koliko se sjećam gusterne je radio i Šljiva». Ante Radović Šljiva? «Ne on, nego njegov ćaća. Starije od njih koji su radili u građevini ne znam». Kakva je bila voda iz njihovih gusterni? «Super. Super je bila. Kišnica, je li, samo što ju je trebalo čuvati i paziti. U nju bi fino išlo malo klora, a trebalo je cisternu čistiti i prati. Onda je to bila najzdravija voda, sada više nije».

«Ništa bolje i zdravije nije od cimenta. Sam on, bez ikakve smjese. Ja nikome unutra nisam stavio željezo. Mislim da nikome nije pukla. Moja ima 35 godina i nije popustila. Može se malo ostrugati ili oljuštiti, ali da će pucati..., neće. Eno, kod matere mi ima 50-60 godina i ne puca» Kako se gusterne peru? «Znali smo je prati s četkom i kvasinom». Koliko puta? «Dva puta godišnje, ali bez nekog reda. Bilo je ovako: nema vode, očekuje se kiša, pa ‘ajmo na brzinu oprati. Nema pravila, osim ovog. Kad nema vode onda se pere, jer bilo je šteta bacati vodu. Danas ljudi imaju i po dvi gusterne, pa mogu prelijevati. A nekada, kad sam bio dijete, stari su znali i jegulju držati unutra». Jegulju!? «Da, da. Morsku jegulju kako bi kupila prljavštinu. Skupilo bi se uvijek nešto unutra, donio bi vjetar ili bi ušla prljavština na bilo koji način. Navodno ju je jegulja kupila, barem tako kažu. Ja je nikad nisam stavljao». Iz gađenja? «Je. Meni bi bilo gadljivo, ali nekima nije. Stari Mate je, evo, držao jegulju». Stali smo na žbukanju. «Dakle, kada smo završili žbuku, onda se stavlja novo dno

od deset centimetara. Barem sam ja tako radio. Opet s jakim cimentom. E, kad je sve to gotovo onda se gore završno stavlja ploča. Eto, tako sam radio i nikad se nitko nije požalio». Sve skupa, rekli ste, petnaestak dana? «Nikad manje od toga. Danas je sve gotovo za dva dana. Dođe mikser, nabaca okolo, zašaluje se na brzinu, namaže i onda…» Uzmeš mikser i nabacaš Pukne? «Ma, da. I to željezo… Meni to nikad nije leglo. Razgovarao sam s nekim inženjerima u Zadru i oko željeza se nikad nismo složili. Ja sam protivnik željeza u cisterni, ono jednostavno nema svrhe, a nanosi štetu. Drugo je kad se stavlja na ploču, jer ako nema mreže onda ploču odnese pritisak vode. Deset, dvadeset ili trideset tona vode to razbije. Znači, željezo se stavlja u površinske cisterne». Koliko ste naplaćivali gradnju gusterni? «Ovisi o veličini, ali nikad nije bila ispod tri-četiri tisuće maraka. To je neki minimun, da ima nekih dvadeset i pet do trideset kubika. Današnje cijene ne znam». Kako ste radili - dogovorom? «Ma kakvi! Uvijek ugovor. Nikad nisam radio bez ugovora, zato sam i imao firmu. Lijepo potpišeš ugovor, staviš pečat i onda si miran. Možda je bilo nekih malih poslova, sitnica, ali nikad veliki posao bez ugovora». Kad dođe vodovod na Vir graditelji gusterni ostat će bez posla. Izumire li Vam zanat? «Ne vjerujem. Vodovod neće tako brzo biti gotov, možda jedino u centru mjesta. Daj Bože da sve bude što prije gotovo». Kakva je voda na Viru? «Bila je izvrsna. Fina, slatka. Kažu da je to velebitska voda. Evo, žao mi je što ovdje gdje je imam nisam bolje i kvalitetnije sagradio kuću. Završio sam je u dva dana; uzmeš mikser, nabacaš i to ti je - to. Zato i ne valja».

listopad

Povratak u staro boćarsko drugoligaško jato

Ilija Galiot baca, akciju budno prati Ivica Bašić

a prošlogodišnje prvake Druge županijske boćarske lige ove sezone u višem rangu natjecanja nije bilo mnogo veselja. Zapravo, virski su boćari samo jednom na domaćem boćalištu kod Mula osjetili radost pobjede kada je nadigran zadarski «Bili Brig». U svih preostalih sedamnaest susreta Virani su boćališta širom Zadarske županije napuštali pognute glave. S dva osvojena boda u cijeloj sezoni nitko nije zadovoljan, najmanje voditelj i ponajbolji boćar «Vira» Darko Bašić koji se još pet kola prije kraja lige zahvalio na povjerenju i napustio dotadašnju ulogu voditelja momčadi. Razlog? Nije trebalo ni pitati. Mladi gurnuti «u vatru» «Zbog slabih rezultata. To je osnovno», kaže sada već bivši voditelj. Ako postoje opravdanja, ona su vezana uz reorganizaciju natjecanja. Virani su novim ustrojstvom boćarskih natjecanja zbog rasformiranja Međužupanijske lige Zadar-Šibenik zakoračili u rang više od očekivanog. To se u konačnici pokazalo prevelikim zalogajom, pogotovo kada se uz znatno veću kvalitetu natjecanja zbog ozljeda i bolesti nadovežu izostanci ponajboljih igrača, poput braće Josipa i Igora Vučetića koji su prošle godine bili nositelji kvalitete. «Oni su nam važni igrači, među najboljima. Rezultat jednostavno u takvim okolnostima mora patiti, jer se nismo ni pojačali», dodaje Bašić. Ako izuzmemo izostanak braće Vučetić i dolazak Marijana Radovića iz Slovenije koji je barem djelomično «zakrpao» sastav, Virani su sezonu praktički odradili s manje-više istom momčadi od prošle godine. U takvim okolnostima nešto više od drugih, uz standardnog nositelja igre Darka Bašića, pokazao

virski list

je Nedjeljko Buškulić, dok su momčadski Virani najviše pokazali u klasičnim boćarskim disciplinama – «pojedinačno», «par» i «trojka». U «brzinskom» i «štafetnom izbijanju», disciplinama koje traže mlađe i brže boćare, Virani su redovito ostajali kratkih rukava. «Trebala su nam dva mlada igrača za te discipline. Ja mogu nešto odigrati, ali ne sve. U principu, utakmica bi počela a mi bi već gubili 6:0 zbog tog nedostatka», govori Bašić. U nekim susretima koji su bili relativno izjednačeni i koje su Virani gubili manjom razlikom, poput poraza protiv «Debeljaka», «Brodarice», «Hajduka» iz Pridrage, «Hajduka» iz Vlašića ili uzvrata s Debeljačanima na Mulu, virski bi boćari vjerojatno ostvarili povoljniji ishod da je bilo igrača za «izbijanje» čime bi i dojam o sezoni bio ljepši. S druge strane, kako su se Virani već u prvom dijelu sezone čvrsto «usidrili» na dnu ljestvice, očekivalo se da će u drugom dijelu bez pritiska rezultatskog imperativa nešto više pokazati. Priča je, međutim, ostala ista, pa je osim nedostatka igrača i stalnog «krpanja» momčadi, trema bila stalan suputnik virskim boćarima u ovoj sezoni. «Mislio sam kako će strah na utakmicama nestati, jer smo znali da sigurno ispadamo. Treme se međutim do kraja sezone nismo uspjeli osloboditi», kaže Bašić. Niz nesretnih okolnosti, objektivnih i vlastitih slabosti, tako je urodio vrlo slabim rezultatom za koji Bašić, ipak, ne traži opravdanje. Razočarenje je preteška riječ, ali ukupno gledajući… «Sezona je podbačaj. Neke velike rezultate nismo ni mogli napraviti, ali smo možda mogli dohvatiti barem sredinu tablice. Puno smo utakmica izgubili tijesno, iako ukupni poeni to ne pokazuju», kaže bivši voditelj i dopredsjednik Kluba. Ono što u svakom slučaju treba radovati pojava je novih

Sezona podbačaja i nove boćarske nade Sezona je podbačaj. Neke velike rezultate nismo ni mogli napraviti, ali smo možda mogli dohvatiti barem sredinu tablice. Puno smo utakmica izgubili tijesno, kaže bivši voditelj momčadi Darko Bašić boćarskih snaga. Na Mulu odnedavno stanuju vrlo mladi boćari, pa će možda s nadolazećim 18-godišnjim Josipom Beščlecom, te 13-godišnjacima Blažom Vučetićem, Lovrom Olićem, Jakovom Glavanom ili tek 11-godišnjim Davidom Glavanom, Boćarski klub «Vir» dobiti igrače za budućnost. «Svi oni, izuzev Beščleca kojega smo već gurnuli u vatru, još nisu u kadru. Beščlec je tek počeo, ali pokazuje volju, trudi se i radi, dok bi ovi mlađi s obzirom na vrijeme koje je ispred njih mogli stasati u dobre boćare», raportira Bašić o stanju pomlatka boćarskog kluba. Boćarska tradicija djedova Na tu činjenicu i važnost rada s mladima ukazuje i predsjednik Kluba Tomislav Bašić: «Pokušavamo ih odvojiti od ulice i kafića kako bi se bavili sportom i tako bili korisni sebi i društvu u kojem žive. U krajnjem slučaju, mada to i nije na prvom mjestu, bit će korisni i za naš klub», kaže. Predsjednik «Vira» dodaje kako u radu s mladima, osim pedagoškog učinka, kroz sportske aktivnosti nastoje motivirati mlade Virane te ih i stipendirati – sve u cilju stvaranja kvalitetnije budućnosti za njih i otok. Ako pritom netko od njih stasa u dobrog ili odličnog boćara, ljepše stvari za lokalnu

zajednicu i Klub zapravo gotovo i nema. «Ohrabruje me činjenica kako se naša boćarska tradicija koju su nam djedovi ostavili možda ipak neće ugasiti. Boćanje je i bitno kao produžetak sportske i životne aktivnosti, jer se odvija na otvorenom prostoru u laganom rekreacijskom obliku te mu ni godine nisu zapreka. To je i igra i šetnja koja je kod nas, na žalost, malo zastupljena u odnosu na Italiju, Sloveniju, Francusku ili Španjolsku», primjećuje Tomislav Bašić. Virsko je boćanje, uostalom, već iznjedrilo vrhunske igrače, reprezentativce, suce i boćarske djelatnike. I sada u Rijeci, gradu s iznimnom boćarskom tradicijom koja je usporediva s onom košarkaškom u Zadru, reprezentativno hrvatsko boćanje nosi i virski pečat. Uz stasanje i razvoj mladih boćara, koji bi po prirodi stvari mogli za sobom povući i druge mlade Virane, dobra vijest za virsko boćanje mogla bi biti «pristupnica» dva odlična zadarska boćara koji pokazuju zanimanje za modri virski dres. Otac i sin Gavran među željama su za iduću sezonu u Drugoj županijskoj ligi u kojoj će Virani bez njih ili eventualno drugih pojačanja, procjena je bivšeg voditelja Bašića, teško opstati. U još jednu kalkulaciju za igračku ružu u novoj sezoni, preko Nedjeljka Buškulića, ubrajaju se njegov brat te sin koji se boćanjem bave na vrhunskoj razini u riječkom prvoligašu. «Na Viru imaju kuću, pa bi navodno za vikend dolazili i igrali utakmice. Treba tek vidjeti koliko je to izvodivo. Ako se ne

Rezultati sezona 2008.

Samo jedna pobjeda Vir-BAS Povljana 7:15, Hajduk Pridraga-Vir 22:0, Vir-Zemunik 7:15, Debeljak-Vir 14:8, Vir-Rupalj 4:18, Lišane-Vir 17:5, VirBili Brig 12:10, Vir-Brodarica 8:14, Hajduk Vlašić-Vir 19:3, BAS Povljana-Vir 17:5, Vir-Hajduk Pridraga 10:12, Zemunik-Vir 16:6, Vir-Debeljak 10:12, Rupalj-Vir 22:0, Vir-Lišane 5:17, Bili Brig-Vir 22:0, Brodarica-Vir 18:4, Vir-Hajduk Vlašić 10:12. Boćarski klub «Vir» u sezoni 2008. u Prvoj županijskoj ligi osvojio je posljednje deseto mjesto ostvarivši 1 pobjedu i 17 poraza uz negativnu razliku poena 104:292. U jedinoj pobjedi «Vira» protiv «Bilog Briga» postignutoj u 7. kolu, Darko Bašić donio je dva poena u disciplini «pojedinačno», Tome Bašić i Ivica Bašić u «paru», Marijan Radović, Šime Radović, Ilija Galiot i Nedjeljko Buškulić kao rezerva u «trojkama», Igor Vučetić u «bližanju i izbijanju u krug», Šime Radović, Nedjeljko Buškulić i Ivica Bašić ponovno u «trojkama» te Darko Bašić u «bližanju i izbijanju u krug» za konačnih 12:10.

listopad

sezona podbačaja nastavak uspijemo dogovoriti, imamo opciju s Gavranima od kojih bi mlađi sa mnom mogao nastupati u brzincu i štafeti, dok je njegov otac ponajbolji izbijač u županiji», kaže Darko Bašić i objašnjava kako je dolazak Zadrana vezan uz dogovor i ambicije virskih boćara. Drugim riječima, ukoliko bi «Vir» želio brzi povratak u Drugu županijsku ligu, Zadrani bi se brzo stavili na raspolaganje. U drugom slučaju, Virani će se osloniti isključivo na vlastite snage. Vrata su svima otvorena Na sezonu koja će u rezultatskom smislu brzo biti zaboravljena i arhivirana, osvrnuo se i predsjednik kluba. Bašić kaže: «Nismo postigli rezultat, ali uslijed nepovoljnih okolnosti koje su nas pratile, možda i nismo mogli bolje. Kada smo pobijedili vrlo dobri Bili Brig poklopilo se da smo u tom trenutku bili kompletni. Bez braće Vučetić mi smo redovito gubili po 6 poena, što zaista nije malo. Također, Vlado Krnčević i Ivica Bašić više nisu u dobi kada su stvarno bili vrhunski, iako su i dalje upotrebljivi kao igrači. Ipak, opravdanja nam ne trebaju, jer znamo i sami kako nismo napravili dobar rezultat. Ako naš angažman bude dobar, kroz 2 do 3 godine s ovim mladim igračima opet bi mogli biti vrhunski».

Opravdanja nam ne trebaju, jer znamo i sami kako nismo napravili dobar rezultat. Ako naš angažman bude dobar, kroz dvije do tri godine s ovim mladim igračima opet bi mogli biti vrhunski, misli predsjednik virskog boćarskog kluba Tomislav Bašić Do tada će «Vir» održavati kontinuitet u boćarskom sportu na nivou županije, što je s obzirom na spomenutu tradiciju boćanja na otoku, najbolja moguća vijest. Hoće li Virani pokušati i moći više od toga, otvoreno je pitanje na koje će se odgovor pričekati do međusobnog dogovora i, naravno, mogućnosti da se boćarski klub financira s izdašnijim budžetom. «Financijska moć ove Općine nije takva da bi mogla podnositi putovanja boćara do Hvara ili Splita u višem rangu natjecanja. Osim toga, ne znam ni što bi se postiglo s takvom reklamom za naš otok kad boćanje općenito nije valorizirano kako treba, čak ni na nivou reprezentacije. Bit je, mislim, okupiti što veći broj članova i priuštiti im zadovoljstvo sudjelovanja. Vrata su otvorena svima. Česi i Mađari, na primjer, ovo su ljeto bili jako zainteresirani za boćanje. Dolazili bi nas gledati na treninge i sve ih je zanimalo, što je po meni bitnije od postizanja rezultata koji bi nas odveo u rang natjecanja koji traži profesionalizaciju», zaključuje Bašić.

Ivica Bašić novi voditelj momčadi «Vira»

Ponosan sam, ali nije to za mene

Ivica Bašić

virski boćari

Nenadano, pri samom izdisaju sezone nakon ostavke Darka Bašića, za novog voditelja Boćarskog kluba «Vir» službeno je po prvi put u svojoj dugoj karijeri odabran 67-godišnji Ivica Bašić. Ta činjenica nije ništa promijenila u ovosezonskim navikama virskih boćara. Momčad je ostala ista, a mogućnosti za manevar ionako tijekom cijele sezone nije ni bilo s obzirom na ozljede i bolesti boćara. «Sve je ostalo isto. Koliko nas je bilo, toliko nas je i igralo», kaže Bašić koji, kako sam veli, ipak nije trajnije rješenje na mjestu voditelja momčadi. Ponos je prisutan, ali… «Jesam ponosan što sam voditelj, ali iskreno - to nije za mene. Voditelj treba biti mlađi čovjek, jer postoji puno obaveza koje traže nekog energičnijeg». Pogled unazad na sezonu koja niti iz daleka nije bila blistava nudi iste riječi i bivšeg i sadašnjeg voditelja. «Loše je bilo, zapravo bilo me je sram. Svaki puta kada bi me netko pitao kako smo igrali, morao sam govoriti kako smo izgubili». A kada je riječ o novoj sezoni u «starom drugoligaškom jatu», Ivica Bašić dodaje: «S ovom momčadi koju imamo, mislim da ne možemo bolje. Bez pravih pojačanja, jednostavno nemamo kadar za bolji rezultat».

Tomislav Bašić

Boćarski klub VIR

Često se gubilo za «centimetar ili dva»

Osnovan 1989. godine Predsjednik Tomislav Bašić Dopredsjednik Darko Bašić Voditelj momčadi Ivica Bašić Tajnica Elvira Rudić Oružar Igor Vučetić Boćalište na Mulu Kapacitet 100 mjesta Boja Kluba plava Momčad Darko Bašić, Ivica Bašić, Šime Bašić, Tomislav Bašić, Josip Beščlec, Zdravko Budija, Nedjeljko Buškulić, Zdravko Buškulić, Ilija Galiot, Vlado Krnčević, Milivoj Liverić, Mirko Mile Liverić, Marijan Radović i Šime Radović.

listopad

Lozice su na jedan dan umjesto Republike postale Kraljevina

SluĹžio sam Viktora Aloja, virskog kralja

U ovom moru okrunit Ä&#x2021;u se za kralja kopna, mora i vode - govori kralj Viktor Aloj

virski list

«Moj puče, tvojim prisustvom i uz privolu Boga, neprisiljen i dobrovoljno, prihvaćam ovu krunu koju ću osnažiti u donošenju pravednih zakona kako bi svaki čovjek uživao punu slobodu, oplemenio svoje vrline i suspregnuo mane», dio je iz kraljeve besjede

este li Vi kralj?» – pitao sam čovjeka čvrste i krupne građe s prosijedim brkovima. Bio je obučen u sportsku trenerku i moderne, na koljenima malo izlizane hlače od rebatinka. Pitanje je, zapravo, bilo suvišno. S glave mu je stršio isprepleteni cezarovski vijenac. Dva dana ranije na oglasnoj ploči zgrade «Kotarine» uočio sam Proglas s kojeg je stanoviti Viktor Aloj pozivao svekoliki puk na krunidbu. Mjesto radnje bila je plaža Biskupljača u Lozicama, a vrijeme Dan Gospodnji 5. listopada. Mediji nisu poželjni, pisalo je također. Nisam odolio. «Jesam!», odgovori mi tonom koji je jednostavno pozivao na sudjelovanje. «Ja sam kralj, Viktor Aloj. Moje ime Viktor u sebi simbolizira pobjedu, a dodatak Aloj znači da sve ide po loju. Pobjeda po loju, ili glatka pobjeda. Kralj vidi budućnost kugle zemaljske, pa kaže kako vlast mora skratiti prste i oplemeniti moć, i to je osnovni zahtjev da se održi civilizacija i uspori njezino propadanje». Predstavim se i ja, mada s puno manje glamura. Entuzijazmom koji nije ostavljao vremena za promišljanje, kralj Viktor Aloj namijenio mi je ulogu na koju sam ionako već bio spreman. Toga sam dana reporterski odlučio služiti virskog kralja.

Ne znam što su Lozičani pomislili kada su shvatili kako, barem na jedan dan, prestaju živjeti u Republici i postaju Monarhija, ali šesnaest okupljenih duša oko improvizirane pozornice konceptualnog teatra na Biskupljači sudjelovalo je u cjelokupnoj ceremoniji. Doduše, većina njih kao promatrači i svjedoci, a dvoje koje ćemo nazvati Mala i Momak, onako kako ih je «krstio» kralj, kao njegovi ljudi. «Mala, ti ćeš snimati» «Mala, ti ćeš snimati, a ti ćeš me Momak okruniti», obratio im se Viktor Aloj predavajući digitalnu video kameru. Nisu odbili. I prije nego će Mala uključiti snimanje, dužan sam vam objasniti protokol. Dakle, kralj Viktor Aloj okrunit će se u narednim recima za kralja kopna, mora i vode držeći ruku u virskom moru i obraćajući se cjelokupnoj svjetskoj javnosti. Snimak kojega je napravila Mala, kralj Viktor Aloj poslat će u Ujedinjene Narode. Vratimo se događaju. Kralj se spustio s plaže na istureni kamen u moru, uronio ruku u more, i kazao: «Moj puče, tvojim prisustvom i uz privolu Boga, neprisiljen i dobrovoljno, prihvaćam ovu krunu koju ću osnažiti u donošenju pravednih zakona kako bi svaki čovjek uživao punu slobodu, oplemenio svoje vrline i suspregnuo mane. Evo, ujedinjujem ovaj svijet u borbi protiv zla. Dragi puče, ti koji si nazočan ovoj krunidbi, vjeruj kako možeš pobijediti svoje nedaće jer ako drugome prepustiš rješavanje svoje boli, onda i sudbinu prepuštaš drugome. U ovom moru okrunit ću se za kralja kopna, mora i vode, kao osnovnih uvjeta za život. Ovaj čin je štafeta života za sve generacije i proglašavam kako je kralj preuzeo krunu». Potom je pozvao Momka. «Momak, dođi ‘amo». Momak dolazi i stavlja mu krunu na glavu. Nekomu veselo zvoni mobitel. «Hvala ti Momak», govori kralj i prihvaća Momka za ruku. «Nek’ te ovaj blagoslov krune čuva cijelog života». Viktor Aloj popeo se ponovno na plažu i objasnio nastavak ceremonijala. «Evo, nakon čina krunidbe i punosnažnosti krune kralja kugle zemaljske, kralj će se obratiti cijelom pučanstvu svita i reći će ono što je presudno za ovu civilizaciju». Mala u međuvremenu sve pažljivo bilježi video kamerom.

Mala i Momak u prednjem planu, mladi pučani u pozadini

listopad

viktor aloj nastavak «Dragi puče», zadihano će kralj, «ovaj prekrasan dan kralj koristi kao prigodu da kaže civilizaciji kako je tehnologija nadjačala sociologiju. Taj čin nadjačavanja sociologije zapravo je podivljali kapital koji se pretvorio u financijsku industriju. Ona je od ljudskog rada uzela najznačajniji dio u kamatama; najveći je dio ljudi postao otuđen od rada, a najmanji uzima najveći dio kolača. On odlazi u velebne dvore, avione, u poslugu tajkuna i raznih kartela. Moćnici svoju moć pretvaraju u milodar, pa je na sceni sustav milodara. Hoćemo li napraviti bolnicu; to je milodar, hoćemo li napraviti igralište; i to je milodar. Civilizacija je u sustavu egzistencije došla do entropije, odnosno do konstantnog nereda». Gotovo ne uzimajući daha, kralj Viktor Aloj potom je civilizaciju sveo na domaće, hrvatske prilike, s ne manje depresivnim tonovima i porukama premijeru kojemu je poželio manje volonterizma i improvizacije, odnosno više objektivnosti i sustavnog rada, a nakon što su Malu zaboljele ruke od držanja kamere, odlučio sam ubrzati stvar. «Što je sljedeće po protokolu?» – pitam. «Sada ću abdicirati!» - odgovori. Puče katodna cijev! «Abdikacija je čin u korist ljudske slobode. Kruna je neformalna i ne uzima moć. Ona utjelovljuje moć u svakog čovjeka već po njegovom rođenju», dio je govora kojim se kralj Viktor Aloj odrekao krune koju je prije nekih pola sata svečano preuzeo činom krunjenja. Lozice su mogle odahnuti, Monarhija je «pala» da bi ponovno postala Republika, iako je kralju kruna još uvijek bila na glavi. «A sada ću zapaliti televiziju i novine, kao simbole iracionalne moći». Na trenutak sam se uplašio. Nije me bilo briga za televiziju, ali pomislio sam kako Viktor Aloj možda posjeduje primjerke «Virskog lista». U najmanju ruku, bilo bi tužno snimati spaljivanje vlastite novine.

Trenutak abdikacije i rušenja iracionalne moći medija

virski kralj

Da nije bilo kralja, Momak bi smjesta pobjegao

Bivši kralj, sada građanin, nastavlja besjedu: «Nacija koja nema vlastiti proizvodni pogon ne participira u dijelu svoje egzistencije. Osuđena je na izumiranje, a čovjek postaje latentan. Nema ga, i gubi sve porive. Postali smo anemični. U nas je ušla najveća pošast civilizacije, a to je ravnodušnost. Tako je san hrvatskog čovjeka postao strahota. Kad nacija nije izvršila vlastitu emancipaciju, kad nije zadovoljila svoje potrebe i kad se našla degradirana, onda uzima novac iz vanka. Imali smo Budimpeštu, Beč i Beograd, a sada Bruxelles». Zajedno s dimom i tonovi postaju sve teži. «Što sada?» - pitam. «Sada ćemo blagovati». Kao po loju… Po slobodnoj procjeni kralja Viktora Aloja na Biskupljači je na početku krunidbe bilo, kako sam već dokumentirao, oko šesnaest nasmijanih duša. Vremenom je poneki pučanin iz Lozica u prolazu «liznuo» očima spektakl ceremonije na minutdva, prepričao ga sa svjedocima u čudu se pitajući što se događa, i potom bi produžio dalje. U moru smo odjednom ugledali kupačicu. Brčkala se po plićaku, a potom je hrabro zaplivala. «Snimaj nju, a ne njega!» - dobacivao je upadicama sve hrabriji puk s ruba pozornice. Bivšeg kralja namjerno izbjegavam pitati misli li kako su njegove poruke došle do puka, te ga pitam je li zadovoljan brojem okupljenih svjedoka. «Više je nego dovoljno. Isus Krist je imao dvanaest apostola, a ja, evo, šesnaest duša. Krist je u svom obraćanju svijetu blagodario na večeri, a mi ćemo blagodariti na hrvatskom ručku». Na trenutak sam pomislio kako kralj u tom slučaju neće jesti. Srećom, sve je proteklo kao po loju… «Eno ga, ka’ pravi kralj, jede sam a narodu ništa», još se čulo iz daljine. Srećom, kralj u abdikaciji uzeo je hrpu novinskog papira kao da će potpaliti za gradelavanje. Elegantni plamen brzo je uhvatio maleni raubovani televizijski prijamnik. Eto, kakva su vremena došla: ni kralj nema za bacanje pa je LCD visoke rezolucije ostavio doma. Viktor Aloj bacio je krunu u plamen, uzeo pod ruku Momka koji se stisnuo k’o čačkalica očekujući eksploziju televizije koja se «gušila» u plamenu i dimu, i u zanosu srušio moć «sedme sile»: «Medijima oduzimam iracionalnu moć. Postali su sinonim za ugled, pa sve što nude uzima se zdravo za gotovo». «Eksplodirat će!». «Neće, samo će prsnuti ekran». «Evo, puče katodna cijev!» - vikali su svjedoci smješteni na sigurnom. «Zapalit će Lozice!». «Govori protiv medija, a onda ih zove da ga snimaju» - netko je dobacio. Eto što je puk! Dok je Viktor Aloj imao krunu na glavi, nije se čuo niti jedan glas, zloban komentar ili drska upadica. Čim je ostao bez krune i postao običan građanin, pretvorio se u metu glasnog i otvorenog ogovaranja. Plamen je bio sve veći. Gusti prljavi dim gutao je pozornicu na Biskupljači. Momak je prekrio glavu kapuljačom od trenerke, dok je Mala i dalje snimala. Čulo se pucanje katodne cijevi, ili već nečega što inače puca kad gori televizijski prijamnik. Uz zvuk pucanja teškog stakla, «pocijepao» se i monitor. Oprezno sam prišao gorućoj televiziji, i uspio napraviti snimak iz blizine. «To!». «Tako!» - ohrabrivao me abdicirani kralj. Priznajem, bio sam zabrinut i odahnuo sam kada sam se odmaknuo na sigurno. Da je ovaj događaj bio u izravnom televizijskom prijenosu, na ovom bi mjestu nastupile reklame. Mala uzima predah.

Kad je kralj abdicirao, pučani su se naglo okuražili

listopad

Od ove godine rekordnih 60 mališana u dječjem vrtiću «Smješko»

Mala škola za velike životne vještine Velikaši su spremno primili mališane i pokazali im kako je lijepo u vrtiću. Iako smješteni u svega osamdeset kvadrata, zajednički savladavaju sve nove životne vještine

ko će se slikati? – pitali smo glasno. Ja! Ja !Ja! – još je glasniji bio odgovor, a brojne male ruke u zraku samo su potvrdile oduševljenje. Na velikoj otvorenoj terasi dječjeg vrtića «Smješko», kao sastavnog dijela vrtića, virski su mališani spremno pozirali. Uostalom, naviknuti su na zvjezdani status. Ima već neko vrijeme, točnije šest mjeseci, kako u sklopu vrtića izlazi «Smješkov listić» - vrtićka novina koju uređuju ravnateljica vrtića Jagoda Radović te odgojiteljice Majda Mračić i Mladenka Begonja. Novina je prepuna fotografija najmlađih Virana tijekom njihovih odgojnih i obrazovnih aktivnosti; bilo da posjećuju zubara, uče o ljudskom

tijelu, savladavaju razne vještine ili se uče osnovnoj higijeni. Tako su, primjerice, velikaši ove godine spremno primili mališane i pokazali im kako je lijepo u vrtiću. Poslije toga su svi zajedno povodom Hrvatskog olimpijskog dana obukli bijelu majicu i boćali se, natjecali i savladavali razne igre. Iako smješteni u svega osamdeset kvadrata, zajednički savladavaju sve nove životne vještine. Kao i kada je u pitanju rekordan broj upisanih prvašića u virsku područnu osnovnu školu, koji su «do jučer» boravili u vrtiću, u ovoj je godini i u «Smješku» upisano rekordnih 60 djece. Prošle godine bilo ih je 53, a 40 upisanih

mališana bilo je u pretprošloj godini. Stalan rast djece više je nego očigledan. Ovo nam je do sada najveći broj djece. Imamo nešto veći broj dečkića, za razliku od prijašnjih generacija kada su brojnije bile djevojčice. Jednom smo u generaciji imali samo dva dečkića, sve ostalo bile su curice, govori nam ravnateljica Radović. S obzirom na stalan rast broja djece vrtićkog uzrasta, već ovog trenutka dječji vrtić «Smješko» mogao bi organizirati jasličku skupinu od 15 djece u dobi od dvije i tri godine. No, takva će skupina ipak pričekati izgradnju novog vrtića. Zaista nemamo prostora za primiti još više djece, kaže Radović.

Smješkov listić Od svibnja ove godine dječji vrtić «Smješko» pokrenuo je vlastito novinsko izdanje, pa za roditelje virskih mališana i sve zainteresirane jednom mjesečno na svijet dolazi «Smješkov listić». Nudi obilje korisnih tema za odgoj i pristup djeci, kao što vrijedno i pažljivo bilježi sve događaje i projekte koje izvodi stručni odgojiteljski tim virskog vrtića. Tako je već prvi broj donio temu «dijete i igra» uz projekte učenja o prometnim pravilima i sigurnosti, te eksperimenata u kojima su virski mališani poput pravih znanstvenika utvrđivali odnose šećera, vode, kave, soli, mlijeka te drugih materijala i supstanci. U listopadskom broju tematski je obrađeno «vrijeme

za dijete», odnosno objašnjeni su načini kako što kvalitetnije ulagati svoje vrijeme u razvoj, zdravlje i sreću djeteta, uz predstavljanje projekata koji su se izvodili u rujnu. Razloge i ciljeve pokretanja novina predstavila nam je ravnateljica Radović: Pokrenuli smo vrtićke novine kako bi, prije svega, dokumentirali naš rad i tako informirali roditelje o tome što se i kako radi u našem vrtiću. Imamo roditelja koji uopće ne dolaze u vrtić, pa im makar ovim putem želimo pokazati kako njihova djeca provode vrijeme u vrtiću. Također, nastojimo im kroz novine dati i poneki savjet koristan za odgoj djece.

listopad

Druga likovna kolonija na Viru

Umjetnost preko pošte «Animirali smo umjetnike iz cijelog svijeta, jer nisu osobno mogli doći i sudjelovati, da poštom pošalju svoje ideje i kreacije», kaže Konstantin Kostov

rije nego je otišao u Chicago otvoriti samostalnu izložbu «Trasharta», 65-godišnji bugarski i zadarski umjetnik Konstantin Kostov priredio je uz pomoć virskog župnika don. Stjepana Vinka drugu po redu likovnu koloniju na Viru. Kao i godinu prije, otok je pohodilo mnoštvo umjetnika iz Hrvatske, Rusije, Bugarske, Irske, Rumunjske i Sjedinjenih Američkih Država, ali je ove godine akademski kipar Kostov došao na originalnu ideju o načinu na koji će umjetnici boraviti na Viru: Zadarama «Ove je godine u cjelokupnom događanju bio jedan vrlo značajan element, pa mi je posebno drago što su u sve bila uključena i djeca iz virske osnovne škole. Po prvi puta s kolegicom iz Amerike, Tricijom Burr, pokrenuli smo Postart. Animirali smo umjetnike iz cijelog svijeta, jer nisu osobno mogli doći i sudjelovati, da poštom pošalju svoje ideje i kreacije». Postart je organiziran u programu Zadarama, što je prigodna složenica od riječi Zadar i panorama, a koliko je bio zanimljiv pokazao je i - odaziv. Više od 60 umjetnika iz 14 zemalja cijelog svijeta poslalo je svoje radove na adresu umjetničke organizacije «Jadertina» kojoj je Kostov na čelu, pa je potom uz prisustvo virskih školaraca u Župnom uredu Crkve Svetog Jurja organizirana izložba svih pristiglih umjetničkih kreacija. «Djeca su vidjela kako to drugi rade, pa su se zainteresirala i sama radila. Patricija i ja bili smo s njima, pa bi voljeli to dalje razrađivati», kaže Kostov. To znači kako bi školarci mogli, ukoliko žele, stupiti u kontakt s umjetnicima preko maila ili pošte kako bi razmjenjivali svoje kreacije. Kostov drži da bi takav vid komunikacije bio zanimljiv, kreativan i edukativan, te da postiže dvostruki efekt. Umjetnici i turisti S jedne strane djeca se uče kako likovno raditi istovremeno se povezujući s umjetnicima, a s druge umjetnici iz cijelog svijeta koncentriraju se na zadarsko područje. Jednostavnije i originalnije promidžbe za zadarsku regiju i otok Vir nema. «Sve je inače išlo spontano, bez ikakvih problema. Bilo bi mi drago da Virani nađu svoj interes u ovakvim programima, jer će umjetnici kasnije doći i na Vir kao turisti te dovesti svoje obitelji. Sva su dosadašnja iskustva bila takva», dodaje Kostov. Nakon pozitivnih iskustava s ovogodišnjom akcijom, Kostov će možda skoro organizirati i akciju Trasharta, odnosno «Smećarta», kako bi se produbila svijest o očuvanju okoliša. «Ideja Trasharta pokazala se zanimljivom i publici i stručnjacima, jer potiče svijest o očuvanju okoliša. Nije normalno da u moru imamo tone smeća, pa ako se na problem ne ukaže, neće se znati ni rješavati», zaključuje predsjednik umjetničkog društva «Jadertina» koje je uz potporu Ministarstva kulture, Grada Zadra i Zadarske županije organiziralo ovogodišnje likovne kolonije u zadarskoj regiji.

virski list

Kipar Kostov sa školarcima tijekom programa Zadarama

Djelatnici Općine na seminaru o ISO 9001 standardu Općina Vir bi dobivanjem ISO 9001 certifikata stekla veću kategoriju pri traženju sredstava iz predpristupnih fondova Europske Unije Sedmoro djelatnika Općine Vir visoke stručne spreme s Katarinom Radović i Paolom Žepinom kao voditeljicama tima, sudjelovalo je na seminaru o ISO 9001 standardu. Riječ je o certifikatu koji dokazuje kako je sustav upravljanja poslovanjem sukladan zahtjevima iz norme te da je usklađen s europskim propisima. Kako ga izdaje neovisna certifikacijska kuća, ISO 9001 certifikat svim budućim klijentima sugerira kako tvrtka ili ustanova ima implementirane nužne interne procese radi ispunjavanja obveza norme. Nakon izrade projekta poslovanja i potvrde od certifikacijske kuće, Općina Vir bi dobivanjem ISO 9001 standarda stekla veću kategoriju pri traženju sredstava iz predpristupnih fondova Europske Unije, jer ona daje prioritet projektima s ovom međunarodno priznatom normom. ISO 9001 nije norma nekog određenog proizvoda, već se primjenjuje na sve vrste proizvodnih i uslužnih djelatnosti. Uvela ju je Organizacija za standardizaciju - ISO - s ciljem uspostave međunarodnih zahtjeva za Sustave upravljanja kvalitetom.

Uništavanje mina Nakon što je u virskoj uvali Rastovača na pet metara dubine u neposrednoj blizini obale pronađena jedna protupodmornička mina iz Drugog svjetskog rata, te na predjelu zadarske Puntamike 13 topovskih granata od 80 milimetara i jedna avionska bomba, policijski pirotehnički specijalci i policijski ronioci 17. listopada na Viru uništavali su pronađeno streljivo i minsko-eksplozivna sredstva tijekom sedmodnevne akcije razminiranja zadarskog podmorja.

Rekonstrukcija virskih nošnji Cjelokupan dizajn i nove nošnje virskog KUD-a «Sveti Ivan» javno će se predstaviti najvjerojatnije oko Uskrsa sljedeće godine

Jedan od radova pristiglih na adresu «Jadertine»

Nove i rekonstruirane virske nošnje, obuća, pjesme i cjelokupan dizajn virskog KUD-a «Sveti Ivan» javno će se predstaviti najvjerojatnije oko Uskrsa sljedeće godine, a certifikat originalnosti i cjelokupan projekt izradit će poznati zadarski te hrvatski etnolog Livio Marijan. O ovoj i drugim temama vezanima uz djelovanje KUD-a, članove «Svetog Ivana» izvijestila je tajnica i voditeljica Društva Helena Budija na sastanku održanom u nedjelju 19. listopada. Čak 35 starih i novih članova virskog KUD «Sveti Ivan» tako će dobiti rekonstruirane nošnje vrijedne oko 70 tisuća kuna, pročišćene od ličkih i velebitskih elemenata kako bi otok Vir preko svog KUD-a dobio tipičniji, otočko-mediteranski dizajn. Na isti način etnolog Marijan će pročistiti i stare virske pjesme, pa će s novim obilježjima virski KUD-ovci možda već skoro nastupiti na jednoj od najznačajnijih smotri folklora u Hrvatskoj. «To za sada držimo u tajnosti, ali će svakako biti iznenađenje za sve naše članove», kazala nam je voditeljica «Svetog Ivana» Helena Budija.

listopad