12
život na otoku
veljača 2008.
Ive
INTERVJU
Begonja Što je najjednostavnije rečeno zadaća službenog kontakt policajca? Evo odgovora: prije svega prevencija, a potom i sprječavanje, otkrivanje i rješavanje najrazličitijih problema, a ne samo kažnjivih djela. Evo i službenog objašnjenja danog od strane policije kada je ideja kontakt policajca postala stvarnost: «cilj je transformacija iz tradicionalnog policijskog modela u model djelovanja policije u zajednici». Kako navedena transformacija zamišljena u teoriji i po uzoru na londonske Bobbyje izgleda u praksi, s kojim se problemima susreće kontakt policajac i, uopće, što u svakodnevnom smislu znači policajac u zajednici – pitali smo i razgovarali s Ivom Begonjom, virskim kontakt policajcem od 2005. godine, odnosno od prvog dana kada je ta policijska služba zaživjela na otoku. 40-godišnji Begonja rođen je u Privlaci gdje je završio osnovnu školu, dok je srednjoškolsko obrazovanje stekao u Zadru. U vrijeme Domovinskog rata bio je u postrojbama redarstvenih snaga u sastavu MUP-a Republike Hrvatske, da bi poslije kao ovlašteni policajac radio u Prvoj policijskoj postaji, Ispostavi Nin, i to u auto-ophodnji, a poslije i kao dežurni operativni. Po zatvaranju ninske policijske ispostave, vraćen je u Zadar gdje radi kao policajac. Formiranjem «policije u zajednici» dobrovoljno se javlja za rad kao kontakt policajac. Poslije službenog tečaja u Zagrebu, dodijeljen mu je otok Vir kao 15. kontaktni rajon Prve policijske postaje
u Zadru. Kada sam došao na Vir kao kontakt policajac, osjećao sam se kao među svojim ljudima, kaže Begonja. Sretno je oženjen, kaže, suprugom Eni s Kukljice i ponosni otac dvije curice: 5-godišnje Katarine i tri godine mlađe Nikoline. VL Zašto ste odabrali službu policajca u zajednici? Begonja Mislim kako policajac u zajednici može više pružiti građanima, i više se angažirati kod rješavanja njihovih problema. Važno je imati osobni kontakt; biti s njima, saslušati ih i riješiti problem. VL O kakvim je problemima riječ? Begonja Na Viru imamo dosta komu-
nalnih problema, potom problema oko maloljetničke delikvencije, ilegalnih stranih državljana i provalnih krađa u vikend-kućama. Ipak, u odnosu na prije takvih je problema puno manje. Rješavamo ih stupanjem u kontakt s građanima i lokalnim institucijama. Cilj je poboljšati stanje sigurnosti, zato se i nastoji dosta raditi i komunicirati s građanima kako bi se steklo njihovo povjerenje. VL U čemu je razlika između «normalne» policije i Vaše službe policajca u zajednici? Begonja Razlika se sastoji u tome što je u sklopu tradicionalnog stila policijskog funkcioniranja komunikacija između građana i policije svedena na incidentne
Begonja među najboljima Koordinator Prve policijske postaje Zadar, policijski službenik za prevenciju Luzarijo Kulaš, biranim riječima govori o kolegi Begonji ističući kako je virski kontakt policajac službeno pohvaljen za svoje djelovanje na otoku te kako se nalazi među najboljim policajcima u zajednici. U Prvu policijsku postaju Zadar
dolazile su pismene pohvale. Mogu kazati kako sam prezadovoljan djelovanjem kolege, kazao nam je Kulaš. Inače, na nivou Zadarske županije djeluju 45-orica kontakt policajaca i 2 koordinatora s glavnim koordinatorom službe Ivanom Miočićem.
13
Na Viru sam
među svojim ljudima i kriminalne situacije. To znači da se građani obraćaju policiji isključivo kada trebaju pomoć, a policija se njima obraća jedino kada treba određene obavijesti. S policajcem u zajednici građani dobivaju svog policajca putem kojega uspostavljaju kvalitetniju realizaciju prema policiji kao instituciji. Činjenica kako poznaju svog policajca i s njim redovito komuniciraju čini ih spremnima da u slučaju potrebe daju policiji određene obavijesti s ciljem rješavanja nekog problema. Razlika je i u učinkovitosti rješavanja tekućih problema. Drugim riječima, naglasak je na prevenciji kriminaliteta. Konkretno, na ljeto smo imali dosta narušavanja javnog reda i mira, čak i nekoliko razbojništva. Sve smo situacije riješili, što znači da je učinkovitost bila na zavidnom nivou. Građani imaju svog policajca VL Koliko ste zadovoljni nakon trogodišnjeg rada? Begonja Mogu reći da sam zadovoljan. Upoznao sam se s dosta ljudi, i s domaćima, i s vikendašima. Ljudi me znaju i zovu kad imaju probleme, samo što za rješavanje problema ponekad treba i strpljenja jer u nekim slučajevima treba pokrenuti i institucije. Nema onoga što se ne može riješiti, samo je pitanje vremena. VL Za što Vas Virani zovu, kakve situacije morate rješavati? Begonja Zovu za sve: od banalnih problema kada su u pitanju komunalije, pa sve do kaznenih djela. Ljudi zaista zovu za sve; i za ono što policija radi, i što ne radi. Ali i u takvim slučajevima uvijek možemo dati savjet kako bi se problem riješio. VL Koliko je važna prisnost ili poznanstvo s građanima? Begonja Vrlo je važna. Ljudi na taj način znaju da imaju svog policajca, odnosno
Policajac u zajednici može više pružiti građanima, više dati sebe i više se angažirati kod rješavanja njihovih problema. Važno je imati osobni kontakt s građanima; biti s njima, saslušati ih i riješiti problem službenu osobu kojoj se na terenu uvijek mogu obratiti za sve što ih kao građane tišti. Tako se bez ikakvog straha građani mogu uključiti u rješavanje problema, ili mogu pitati, sigurno će dobiti objašnjenja. Ako nešto ja sam ne mogu riješiti, uključiti ćemo druge institucije. VL Izvan policijskog posla, što kontakt policajac može učinit za lokalnu zajednicu? Begonja Može puno toga. Može, recimo, pokrenuti institucije u lokalnoj zajednici kako bi se više posvetile rješavanju problema. Imao sam do sada tri do četiri projekta u koje je lokalna zajednica bila uključena. VL O kojim je projektima riječ? Begonja Prvi je bio s područnom osnovnom školom. Nastavnice su mi kazale kako ih delikventi ometaju tijekom izvođenja nastave i kako je škola nezaštićena. Stupio sam u kontakt s ravnateljem škole u Privlaci Šimom Vukićem i s njim dogovorio da se ulaz u školu ogradi. Škola je dobila poseban ulaz, napravljena su vrata s ključem, pa se sada više ne može ometati rad nastavnica. Imao sam i projekt vezan
Igralište je ograđeno, uskoro i novi koševi Begonja Uočio sam kako mladi ljudi na otoku, osnovnoškolci, nemaju teren za igru i kako je ovaj kojeg imaju ispred škole bio nezaštićen. Lopta im je u igri upadala u susjedna dvorišta od kuća, i to u masline i vrtnjake, a kako je u neposrednoj blizini i ambulanta dolazilo je do raznih oštećenja. Građani su
se žalili, pa sam se obratio ravnatelju osnovne škole u Privlaci gospodinu Vukiću, nakon čega je postavljena zaštitna ograda oko igrališta. Projekt još nije gotov, odnosno još uvijek je u fazi realizacije, jer će i Općina Vir sudjelovati u rješavanju problema doniranjem novih tabli i koševa.
uz državnu cestu BC-306 na ulazu u Vir na kojoj se stvarala velika lokva kad bi padala kiša. Stupili smo u kontakt s «Hrvatskim cestama» i preko «Cesta» Zadarske županije riješili problem rekonstrukcijom i asfaltiranjem oba kolnička traka. Suradnju sam imao i s dječjim vrtićem «Smješko», s kojim inače preko tete Jagode Radović imam jako dobru suradnju. S djecom pričam o problemima, učimo ih kako bi bili otvoreni prema policiji i kako im je policajac prijatelj. Vrtić je nezaštićen jer nema pješačkog prijelaza, a nema ni bilo kakvih znakova oba-vijesti. Odmah poslije škole, to mi je bio drugi važniji projekt kojim smo pokušali riješiti problem. Međutim, unatoč trudu ravnateljice Radović za sada smo, na žalost, još uvijek ostali bez odgovora. Čekamo što će «Ceste» Zadarske županije riješiti. Imamo i problem kod malonogometnog igrališta u ulici Put Lozica, jer se ograda tijekom godina dijelom srušila i oštetila pa je igralište praktički nezaštićeno, a u blizini je državne ceste. Lopta preskače preko igrališta, pa postoji opasnost da netko nastrada dok izlazi na cestu. Zato je važno preventivno djelovati. VL U kojoj su mjeri ljudi svjesni važnosti preventivnog rada? Begonja Shvaćaju važnost, ali nisu u dovoljnoj mjeri uključeni. Kao da kod nekih postoji kočnica, iako takvo djelovanje ide u korist svih, ili u korist ugodnog življenja. Policajac u zajednici, ipak, ne može sam ništa riješiti ako se ljudi iz zajednice ne uključe u rješavanje problema. Odlično surađujemo s Uredom Turističke zajednice, s Općinom dobro surađujemo u vezi utvrđivanja adresa, pronalazaka određenih osoba i slično, s dječjim vrtićem također. Kroz cijelu godinu dobro surađujemo i s drugima, ali mislim kako bi to moglo biti još bolje.
30
vir iz prošlosti
veljača 2008.
Kronika Godine 1976. DJEČJI VRTIĆ U AUTOBUSU Prije nego su najmlađi Virani dobili prostor vrtića, igraonicu i učionicu imali su u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća u – autobusu! Kako je izgradnjom mosta 1976. godine ostvarena mogućnost cestovne povezanosti s kopnom, poznati autobus-vrtić počeo je posjećivati i Vir. U toj prethodnici današnjeg dječjeg vrtića «Smješko» virski mališani bi se nekoliko sati dva do tri puta tjedno igrali i družili. Početkom 90-ih vrtić je zaživio kod vikendice iza samoposluge, potom je preseljen u prizemlje i, nešto kasnije, na kat Osnovne škole, a danas se do izgradnje novog dječjeg vrtića nalazi u predjelu Centar ispred zgrade u kojoj se nalazi ljekarna «Kapović».
U prosincu 2007. REKORDNI SOKOLI Poznati virski ugostitelj 60-godišnji Antonio Tonći Liverić, poznat i kao Spavalica, napravio je rekordne sokole s prosječnih 4,30 kilograma od kojih je najveći imao preko 4,5 kilograma. Za prvu ruku, bile su u pušionici kod Mirka Vučetića, a potom ih je Liverić odnio na buru kako bi u svibnju bile spremne za proizvodnju. Veće nisam u životu vidio. Sokoli do 3 kilograma smatraju se velikima, a ovi ih daleko premašuju, kazao je ponosni rekorder Liverić.
Godine 1959. OBNOVLJEN ZVONIK
U siječnju 2008. SKUPŠTINA UDIČARA
Za vrijeme Drugog svjetskog rata pod vodstvom Nijemca zvanog Oćalin miniran je u znak odmazde zvonik Crkve Svetog Jurja. Pod noseću gredu zvona postavljen je eksploziv kako bi se Virane spriječilo u oglašavanju opasnosti pri dolasku neprijatelja iz Privlake. Virski su župljani kasnije, za upravljanja župom don Rozarija Šutrina, 1959. godine zvonik popravili vlastitim doprinosima te nabavili novo zvono koje je 1966. blagoslovio monsinjor Marijan Oblak. Don Šutrin, profesor zadarskog sjemeništa po čijem je prijedlogu obnovljena kupola virskog zvonika dobila crvenu boju, zanesen zadovoljstvom zbog obnove u propovjedi je zvonik nazvao «Crvenim Dalmatincem».
Na godišnjoj Izbornoj skupštini Sportsko ribolovnog društva «Vir» jednoglasno je i ponovno za predsjednika Društva izabran Antonio Tonći Liverić, dok je novim tajnikom, odnosno tajnicom, umjesto dosadašnjeg Vinka Bašića izabrana Andrea Olić. 70 veterana, 20 seniora, 5 invalida, 1 junior te 14 članova Društva bez dozvole svojim je članarinama u 2007. Godini donijelo «Viru» prihod od 5,450 kuna, ili s prijenosom iz 2006. godine te pologom utrška ukupno oko 34 tisuće kuna. U usvojenom Izvještaju o prihodima i rashodima u 2007. godini, stavka rashodi s plaćenim dozvolama i dugovanjima prema HSŠRM-u te peharima i troškovima reprezentacije iznosila je nešto više od 28 tisuća kuna, pa je za 2008. godinu u budžetu Društva ostalo 6 tisuća kuna.