Breza BR. 4. | GOD. VI | ŠK. GOD. 2009./10. - prosinac | CIJENA 15 kn
LIST UČENIKA OŠ SLAVKA KOLARA, KRAVARSKO
INSTITUT ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE
Kravarsko v / važan kamencic u kajkavskom mozaiku INTERNET CAFE
Tko još nema “fejs”?
02 | BREZA
KAD SE MALE RUKE SLOŽE...
Sadržaj Kad se male ruke slože ................................................ 02 Vijesti .......................................................................... 03 Kravarsko - važan kamenčić u kajkavskom mozaiku .... 05
Bliži se kraj polugodišta. Polako i nevoljko koračaš prema prostorijama škole. «Još samo malo!», pomisliš i turobno uzdahneš. Uputiš se ravno prema razredu, u nadi da je netko već ondje. Proviriš kroz vrata s velikim osmijehom na licu, no on se ubrzo preobrazi u izraz razočaranja. Sâm si. Zavališ se na svoje mjesto i pogledaš na sat. «Kaj je sad to?!», progunđaš nakon što ti pogled padne na časopis koji te je dočekao na klupi. Okreneš se brzo oko sebe. «Posvuda su!», prošapćeš velikih očiju. Lagano, pomalo drhtavim rukama i s dozom strahopoštovanja podigneš časopis s klupe i okreneš prvu stranicu... A nastavak priče ovisi i o tebi! Za ovaj broj školskog časopisa izabrali smo ponajbolje učeničke radove. Želiš li postati članom novinarske grupe i tako i sâm doprinijeti razvoju školskog časopisa, nemoj oklijevati! Posla ima za svakoga. Novinari, fotografi, recenzenti, kolumnisti, dizajneri... Prijavi se i učini ovaj časopis još boljim! A sada kad smo te regrutirali, ostavit ćemo te da razmisliš o svojoj ulozi u novinarskoj grupi, ili da tek uživaš u novom broju časopisa naše škole. U svakom slučaju, želimo ti puno uspjeha! Uredništvo
Žubor riječi, osmijeh slike ........................................... 06 Foto vijest .................................................................... 15 Dinopark .......................................................... 15 Poster ........................................................ 16/17 Dinosauri ......................................................... 18 Žubor riječi, osmijeh slike ........................................... 19 English Corner ............................................................. 23 Internet Cafe: Tko još nema fejs? ................................ 24 Hrvatski pučki običaji u došašću i na Badnjak ............. 26 Cartoonoskop .............................................................. 27 Veliki odmor ................................................................ 28 Križaljka ........................................................... 28 Vicevi ............................................................... 29 Jeste li znali? ................................................... 30 Top 5 SMS ........................................................ 31
IMPRESSUM Breza, list učenika OŠ Slavka Kolara Izdavač: OŠ Slavka Kolara, Gajevo 2, Kravarsko tel./fax.: 01/ 6237 – 335 Za izdavača: Nikola Tonković, ravnatelj Glavni urednik: Siniša Vuksan Uredništvo: Jelena Hećimović-Rak i Siniša Vuksan Novinari: 8.b: Bradić Ivan, Cerjak Mario, Čačić Valentina, Jelekovac Josipa, Jelekovac Monika Lektorica: Anastazija Komljenović, prof. Fotografije: arhiv škole Naklada: 300 kom Prijelom i priprema: Siniša Vuksan Cijena: 15 kn Tisak: TISKARA MARKULIN d. o. o. za izdavačku i tiskarsku djelatnost
BREZA | 03
vijesti KRUH - božji dar nama 14. listopada 2009. smo u našoj školi obilježili Dan kruha. Svatko od učenika je donio ponešto, tako da su školski „štandovi“ bili bogati pekarskim proizvodima. Željeli smo zahvaliti Bogu za sve darovane darove, a posebno za kruh. Učenici nižih razreda su kroz cijeli tjedan kroz predmete obilježavali tjedan zahvalnosti, a vrhunac je bio blagoslov kruha gdje smo pozvali župnika Ivicu Mađera da zajedno s nama blagoslovi kruh i podijeli radost zahvalnosti.
04 | BREZA
vijesti U Pilani Učenici 5.- ih razreda sudjelovali su na terenskoj nastavi iz tehničke kulture i prirode na pilani u Kravarskom. Učenici su vidjeli proces proizvodnje i zaštitne mjere. Vlasnik pilane, gospodin Kolarec upoznao nas je s proizvodima koji se proizvode na pilani. Neki otpadni proizvodi se iskorištavaju za grijanje prostora. Također smo vidjeli kako se otpadni produkti zbrinjavaju na prihvatljiv ekološki način. Učenici su naučili odrediti starost drveta uz pomoć godova, te su naučili da je zbog ljepote drveta hrast lužnjak najkvalitetniji za izradu namještaja i pokućstva.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * Bogata terenska nastava 5.-8. razreda Učenici od petog do osmog razreda imali su cjelodnevnu terensku nastavu u Zagrebu koja je bila vrlo sadržajna. Terenska nastava bila je organizirana u sklopu nastavnih predmeta iz hrvatskog jezika, povijesti, vjeronauka, glazbenog odgoja te informatike i tjelesne i zdravstvene kulture. Prvo smo posjetili znamenite zagrebačke bogomolje: džamiju i Islamski centar, zagrebačku katedralu, angeličku crkvu, te sinagogu. Naučili smo zaista puno o vjerskim zajednicama u našem glavnom gradu, te o njihovim obredima i vjeri. Poslije smo otišli u Kazalište ZeKaeM i pogledali predstavu Gulliverova putovanja. Predstava Gulliverova putovanja nas je oduševila jer je bila vrlo zanimljiva i vedra i puna humora. Putnik Gulliver obišao je neobične zemlje s neobičnim stanovnicima. On je dobroćudan i drag, međutim stanovnici Liliputa ga se plaše jer ga ne razumiju i jer je različit od svih njih. Predstava nosi pouku da se trebamo poštovati i razumjeti unatoč tome što nismo jednaki i nemamo ista mišljenja. Nakon toga dio učenika posjetio je Zagrebački velesajam Interliber, Sajam glazbe i multimedije, Sajam plesa te Inova. Oduševio nas je Sajam plesa gdje smo mogli uz plesače naučiti i poneki hip-hop pokret. No, za to je bilo premalo vremena. Također sajam Inova je bio vrlo zanimljiv jer su bili prikazani novi izumi od robota, do bicikala i fotelja.
BREZA | 05
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Dr. sc. Ivana Kurtović-Budja
Kravarsko V / važan kamenčCIC u kajkavskom mozaiku U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu prije nekoliko je godina pokrenut projekt Proučavanje kajkavskih govora. Zašto kajkavskih i kako proučavati kajkavske govore danas kad se pod utjecajem globalizacije sve jače potiru razlike među narodima, ljudima, jezicima i govorima? Hrvatski su kajkavski govori bogatstvo hrvatskoga jezika. Oni su, uz čakavske i štokavske govore, nositelji hrvatske tradicije i različitosti u svijetu. Suvremeni način života sve više utječe na nestajanje mjesnih govora - oni se polako mijenjaju pod utjecajem škole, medija, ali i zbog prestiža. Često se govornici kojega lokalnoga govora srame svojega govora pa ga u svakoj prilici pokušavaju prikriti prestižnim, u naše vrijeme, zagrebačkim gradskim govorom. Tako dolazi do smiješnih situacija da kajkavci mijenjaju svoj govor zbog zagrebačkoga gradskog govora kojemu je osnovica također kajkavska, ali su se u njemu izgubile, na primjer, fonetsko-fonološke karakteristike kajkavštine. Najbolje će se to vidjeti iz primjera. Kako bi svaki učenik koji je rodom iz Kravarskoga i okolice spontano rekao da nema čarape? Naravno, rekao bi da nema lačice. Ali, tako sigurno neće reći kad je u Zagrebu ili gdje drugo. Razumljivo je, jer standardni jezik i služi tomu da se ljudi iz različitih govornih područja razumiju. No, polako će se i u Kravarskom umjesto lačica sve više moći čuti čarape. Ili, umjesto un sve više će se govoriti on, a i megla, laket i ogen polako će postajati samo magla, lakat i oganj. O fonetskim osobinama govora, osobinama koje moramo čuti jer se odnose na izgovor glasova ne može se napisati. Njih je najbolje čuti. Eto, na primjer, izbrojimo do deset na kravarskom i na književnom pa ćemo čuti da je glas a u broju ‘dva’ nekako bliži glasu o, a da je glas e u ‘deset’ nekako “otvoreniji”, bliži glasu a. Te “zvučne” crte kravarskoga govora lako će se potisnuti kada se ne govori s Kravarščanima. Zagrebački ih je gradski govor davno izgubio. Zbog svega toga začet je projekt proučavanja kajkavštine i jedan od stotinjak tzv. punktova, mjesta čiji se govor istražuje, jest i Kravarsko. Izabrati najboljeg predstavnika svojega govora može biti veoma teško i mučno. Nerijetko se dogodi da tjedan dana dijalektolozi hodaju po selu tražeći pouzdanoga ispitanika. No, doskoči se i tome raznim “trikovima”. Onaj koji najbolj “pali” jest zamoliti mjesnoga župnika, ravnatelja škole ili kolegu, profesora hrvatskoga jezika, da nas upoznaju s ljudima za koje drže da su dobri govornici lokalnoga govora. Nerijetko tada ispitanici postaju najstariji stanovnici kojega sela. Na primjer, ja sam prije tri godine istraživala govor Podgore, u Makarskome primorju, i većina ispitanika je imala između 80 i 86 godina! Govor Kravarskoga se istraživao i prije. Vrijedna je i ugledna studija Antuna Šojata o turopoljskim govorima gdje je i Kravarsko jedno od istraženih sela. U toj su studiji istraženi još i Mraclin, Dragonožec, Šiljakovina, Dubranec, Lomnica i ostali. Podrobno istraživanje kravrskoga govora povjereno je meni uz nadzor dr. Mije Lončarića, koji je voditelj cijeloga projketa i koji je do sada napisao nekoliko knjiga i mnoštvo članaka posvećenih kajkavštini. Uz njegove upute i nakon što sam pročitala literaturu u kojoj se spominje govor Kravarskoga preko ravnatelja škole, gosp. Nikole Tonkovića došla sam do profesorice Komljenović koja mi je predložila troje ispitanika: dva Štefa (učenici Stjepan Pejak i Stjepan Gvozdanić) i gospođu Maricu Trnjar, spremačicu u školi. Izborom tih govornika prof. Anastazija Komljenović je obavila trećinu ispitivanja jer su sve troje bili izvrsni – ni na jednom terenu nisam imala tako sjajne ispitanike. Radili smo prema zadanom upitniku. Njih troje su tako dobro “kužili” što hoću da smo za nekoliko sati ispunili skoro polovicu upitnika od oko 1000 pitanja. Nevjerojatno! Kad je dr. Lončarić u Zagrebu provjeravao popunjeno rekao je: “Dečeci su sjajni!” U Kravarsko moram doći još nekoliko puta, ispuniti i pregledati što lani u studenome nismo dovršili. Ne sumnjam da ćemo zajedno opet uspjeti spasiti govor Kravarskoga od nestanka. Zašto sam još sigurna da je govor Kravarskoga još živ i da ljudi rado govore njime? Zato što se ne može opisati radost i zanos kojim su dečki govorili kad sam ih upitala kako se u Kravarskom reče za pticu čeljugar. Rekli su: štiglec i o tom ispripovijedali takve zgode da bi i sam Slavko Kolar ostao začuđen! Učeći književni hrvatski jezik možemo postati svjesniji i ponosniji na svoj govor. I njegujući svoj materinski govor značajno sudjelujemo u njezi i književnoga jezika te u očuvanju hrvatske jezične baštine.
06 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike
KAD BIH MOGAO NA SKIJANJE Bio bih jako sretan kada bih otišao na skijanje. To bi bio pravi doživljaj za mene, jer nikada nisam bio na skijama. S roditeljima bih obišao skijalište na Sljemenu, a zatim bih koristio svaki trenutak na snijegu. Vratio bih se pun doživljaja i dojmova. Fran Zagorac, 4.a razred
BIO SAM NA SKIJANJU Bio sam na skijanju na Sljemenu. Bilo je jako hladno i puhao je jaki vjetar. Svoje sam skije i pancerice koje sam naslijedio od svojega tate, prethodno dobro oglancao. S obzirom da nisam dobar skijaš bolje reći čisti amater ponio sam i svoje sanjke za svaki slučaj. Dobro, da ne duljim došao sam s bakom i djedom na Sljeme i evo ti zimskih radosti ali više onih na leđima nego na skijama. Sve u svemu takvu sam stazu imao i doma i uopće nisam trebao ići na Sljeme. Ali sam ipak to htio doživjeti.
Matija Zagorac, 2.a razred
Bruno Jušić, 3.a
Sara Sremić, 2.a razred
Dora Tičarić, 2.a razred
BREZA | 07 v
Žubor rijeci, osmijeh slike ZAŠTO LJUDI VOLE SKIJANJE Svaki čovjek ima svoj odabir kojim će se baviti sportom. Tako neki odabiru skijanje. Skijati se možemo kod kuće, ali većina ljudi ide na Sljeme ili u Austriju. Ljudi vole skijanje jer ih to zabavlja, a i skijati se možeš samo zimi kad ima snijega. Neki se natječu za pehare i medalje i to možemo gledati na televiziji. Ljude zabavlja gledanje skijaških utrka isto kao i mene. Lucija Brajković, 4.b razred
KAD BIH MOGAO NA SKIJANJE
Barbara Ceković, 4.a razred
SNEG
Želio bih poći na skijanje u neki kraj gdje su velika i duga skijališta i gdje su žičare. Tamo bih proveo više dana, jer su takva skijališta daleko od mog doma. Najviše bih se veselio vožnji žičarom, jer tada ne moram pješice natrag. Većinu vremena proveo bih skijajući se, jer sanjkanje, grudanje, bacanje po snijegu mogu i u svom kraju. Dani bi mi brzo prošli i ostali u lijepom sjećanju. Sve zimske radosti meni su ipak najdraže i najljepše kod kuće.
Kad sem se v jutro zdigel odma sem videl: sneg, sneg, kuliki je zapal! Nisam znal kaj bi prije od veselja Bil se sanjkal ili sneška delal.
Dominik Godinić, 4.b razred
Malo sem stal gledeći beli svet. Zel sem sanjke... Brzo niz breg... Zaprl oči i vikal od sreče na glaskad najemput: PRAS!!! U slivu sem se zabil! A štape se sem potrgal! Svašta bi još bilo, da nisam u tom sletu Potonul u dubokom, sjajnom snegu! Stjepan Gvozdanić, 6.b razred
Marko Kolarec, 4.a razred
08 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike MOJA HRVATSKA Hrvatska je riječ meni važnija od svih drugih riječi. Hrvatska se u srcu nosi kao niska dukata skrivena u njedrima. Hrvatska je pjesma koja slobodno leti u dol i gaj. Hrvatska je odsjaj zlatnog sunca nad dubinom modrog mora.
MOJA DOMOVINA Hrvatska za mene znači: ponos, nada, želja i ljubav. Kada mi roditelji pričaju kako su naši vojnici branili svoju zemlju tada negdje u dubini svog srca začujem glasić koji mi govori da se domovina zauvijek tu čuva. Prolazeći šumskim putevima, zamislim se na tren i onda zastanem: pogledam u nebo, sunce i drveće što ih vjetar njiše. Sve je to moja Hrvatska: ja, oblak, list, vjetar, ptica. Ona je moja duša koja mi uvijek tiho šapće. Domovinu svoju volim kao svoju majku, nježno i duboko. I ponosim se što sam Hrvatica i što živim u ovom prekrasnom kraju gdje se osjeća miris svega što diše oko mene. Marija Povoljnjak, 8.a razred
Hrvatska je žubor potoka, ptica u letu, Hrvatska je domovina najdraža na svijetu. Veronika Tonković, 8.a razred
v
SLICICE Z MOJEG KRAJA Ja sem Pepa Pejak z Strezojeva v Vukomerič goric. Bum vam povedal o svoje iže i kraju. Tam žive moji prijatelji i ja. V zime kad se zbudimo čez oblog vidimo vane sve prekriveno belim snegom. Po pol den volimo se iti sanjkat. Tada je sve belo, a samo se na iže crveni črep. Pevci i kokoši pomudro odaju po snegu zato kaj ih zebe. Moje selo tad zgledi kak da je vreme stalo, a samo vura svoje čase tuče. Na večer kad čoveka vani više ni i kad sunce zajde, zapalimo svetlo v sobe i otec i mati zakure peč. Sada je jesen, stari ljudi svoje blago vode na pašu veleč jedan drugome: Bogdaj! A mladi ljudi i deca ideju brat grojzde, pa posle dobimo fini mošt. Deda i baba oružđe kokuruzu pa dobimo klepinje z kojum zakurimo vatru. Pobranu kokuruzu mećemo na naižu, deca se skupe oko lotrama dok stari sipaju. Zjutra deca ideju brat kostanje. Pečemo ih na plovu i mečemo u rajndek. A moja lajka mota se oko dece koja se z njum veselo igraju. Stjepan Pejak, 8.b razred
MOJE SELO Tu vam ni škola ni tvornica, tu su vam bregi okruženi šumom, sinokoša, spašnik i jen potok kaj teče i ledine razdvaja. Na jednem bregu je i moje selo, malo, raštrkano, ali lepo. Nigde ni tak lepo kak v mem selu. Jutre te pevci bude, a navečer je se tak tiho, da deca mam zaspiju. Moje selo ima se kaj priroda da. V zimi kad sa sanima krenemo, naši su bregi najveseliji. Čuje se pesma i vika, a deca uživaju u snegu koji je tak lepo opal po bregu. Zato dojdite u naše selo, moj Čakanec, to videti morate. Dojdite na naš breg kad bude lepi beli sneg. Ivana Antolović, 5.b razred
BREZA | 09 v
Žubor rijeci, osmijeh slike
Dora Tičarić, 2.a razred
Stjepan Čačić, 4. razred PRO Donji Hruševec
LEPE GORICE Lepe gorice, još lepše mladice, U slivaru se šire i rastu, A kravice na ledine zelenje pasu. Vedro je nebo, sunce sja, Jel to proletje ili jesen došla? Tam dalje med granjem Ptičice pevaju kak da slave. Crikva v podne zvoni I celi kraj se beli, Radost se razešla svud... Jesen raširila svoj skut. Veronika Skrbin, 6.b razred
Elizabeta Stošić, 2.a razred
10 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike v
MOJA MACKA Moj kućni ljubimac je mačka. Ona je sivo bijele boje. Voli se jako maziti. Moja mačka živi u kući. Voli piti mlijeko. Jako se voli igrati sa mnom. Ona ima male mačiće. Voli presti i spavati na mom krevetu. Kad sjednem u fotelju, odmah mi sjedne u krilo. Moja mačka je umiljata i draga. Klaudija Čaić, 3. razred, PRO Donji Hruševec
Katarina Kostadin, 4.b razred
MOJ PAS Moj kućni ljubimac je pas. Zove se Rex. Ima žuto smeđu dlaku. Star je 3 mjeseca. Hranim ga toplim mlijekom. Spava na slami u štali. Kad mu mama ode, ja se igram s njim. Ja ga volim. Tomo Dumić, 3. razred, PRO Donji Hruševec
ŽUTOKLJUNKA
Maja Borovac, 3. razred
U jednoj zgradi na petom katu živjela je jedna obitelj s papigom. Ta papiga je bila crveno-zelene boje i imala je žarko žuti kljun. Zvala se Žutokljunka. Jednog dana kavez Žutokljunke je pao na pod. Vrata kaveza su se otvorila i Žutokljunka je odletjela kroz otvoreni kuhinjski prozor. Vidjela je jedno lijepo stablo u parku i sletjela je na njega. Na tom stablu je bila mačka Sivka. Njih dvije su se sprijateljile. Mačka se sprijateljila s papigom samo zato da ju pojede. Bila je tako ljubazna da Žutokljunka ne bi ni pomislila da ju Sivka hoće pojesti. Sljedećeg dana Žutokljunka je jako dobro razmislila i odlučila je da će se vratiti kući. Sve joj je nedostajalo. Od hrane do njezine obitelji. Odlučila je reći Sivki. Sivka je rekla da se slobodno vrati kući. Ali Sivka je imala plan. Baš kad je Žutokljunka htjela poletjeti Sivka skoči na nju. Žutokljunka se izmaknula u zadnji čas, a mačka Sivka padne sa stabla. Žutokljunka zamalo da nije pustila suzu. Žutokljunka reče: „Bila je tako ljubazna prema meni, a zapravo me htjela pojesti.“ I Žutokljunka se vrati kući u svoj kavez. Ana Gvozdanić, 4.b razred
BREZA | 11 v
Žubor rijeci, osmijeh slike
Kristina Jelekovac, 4. razred PRO Donji Hruševec
Nikolina Hrvojić, 4. razred PRO Donji Hruševec
v
PRICA O VJEŠTICI I DJECI Jednog lijepog dana išli smo prijepodne u školu. Bio je ponedjeljak. Bili smo jako pospani i nismo mogli pisati ni ponavljati prirodu, a baš nas je taj dan učiteljica ispitivala prirodu. Naša učiteljica je bila jako sretna, a znate zbog čega, zbog toga jer je taj dan baš trebala dobiti plaću. Učiteljica je mislila da kada dobi plaću da će ići u šoping. Nije nas pitala zbog toga jer neki učenici nisu naučili prirodu kao što su: Valentino, Ivan, Nikola, Franjo, Patricia i Mihaela. Znate što smo onda išli raditi? Išli smo učiti kuhati. U školskoj kuhinji je bio jedan jako velik lonac. Svi smo u njemu kuhali. Učiteljica nam je dala neki začin. Išli smo probati da li je juha ukusna. Juha je bila raznih boja. Prvo je bila ružičasta, zelena, plava i na kraju narančasta. Mi nismo još znali kakva treba biti juha, bili smo još prvi razred. Mislili smo da je to normalno. Naša učiteljica Renata Kolarec je zapravo bila vještica. Taj začin koji nam je dala zapravo je bio neki otrov. Probali smo tu juhu da li je fina. Da, bila je jako fina, ali mi smo počeli mjenjati oblik i boju. Dječaci su bili lavovi, a djevojčice tigrice. Išli smo u druge razrede i sve smo ih pojeli. Stella, Antonia, Petra, Elena i ja smo otišle na zahod, pa mi nismo probali tu juhu. Čula se neka buka. To je bio naš razred. Počeli su nas proganjati. Sve su ih pojeli jedino smo ostale Antonia i ja. Našu pravu učiteljicu je zla vještica zarobila. Zavezala ju je u jednu malu prostorijicu. Bila je skroz mala, skoro je učiteljica bila veća od nje. Nije bilo ni prozora. Na usta joj je stavila nku maramu i još jednu preko nosa. Učiteljica je zamalo ostala bez daha. Antonia i ja smo u pravi čas došle. Odvezale smo ju i spasile. Vještica je bila stara i podla. Imala je preko tisuću godina. Umrla je i sve kletve su nestale. Svi su se učenici, ravnatelj, i sve druge učiteljice pojavile na satu. Kao da toga uopće nije bilo. Ali gdje su bile Petra, Elena i Stella? Znate gdje su one bile? Bile su zarobljene u jednoj maloj kutijici. Postale su vještice. Zato jer prije nego je vještica umrla brzo je bacila kletvu na njih. Tako su one bile vještice. Kada su imale dvadeset godina pretvorile su se opet u ono što su bile. Bilo im je sedam godina i ponovno su išle u prvi razred Osnovne škole Slavka Kolara. Stefanija Šandor, 5.a razred
12 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike
ZDJELICA I JABUKA
Dora Tičarić, 2.a razred
U sobi na stolu živjela je zdjelica. Jednog jesenskog dana se zaljubila u jabuku. Kad je ugledala jabuku zdjelica se zacrvenila. Sve ostalo posuđe zvalo ju je Rumena. Jedne večeri jabuka je nestala. Zdjelica je plakala cijelu noć. Od žalosti je zaspala. Kad se probudila ugledala je novu jabuku. Ona se radosno namještala po zdjelici. Tako su jabuka i zdjelica živjele sretno cijeli dan. Dominik Godinić, 4.b razred
ZDJELICA I JABUKA Bila jedna jabuka žuta, stajala je drvetu pokraj puta. Brojala je tako mjesece i dane sve dok nije pala s grane. Došla jedna djevojčica mala i odnijela jabuku u zdjelicu crvenu. Jabuka je mirisala i ukrašivala zdjelicu i djevojčičinu sobicu. Elizabeta Stošić, 2.a razred Katarina Kostadin, 4.b razred
Ivan Golubić, 4.b razred
Branko Popovčić, 4. razred PRO Donji Hruševec
BREZA | 13 v
Žubor rijeci, osmijeh slike
Paulina Kolarec, 3. razred
Ira Patricia Kolić, 4.b razred
Adela Kekić, 2.a razred
v
v
PRIca OD SENDVica Bila je to srijeda poslijepodne. Bili smo u učionici i učili smo nešto o imenicama, glagolima i pridjevima. Učiteljica nam je stalno o nečemu pričala i pričala, ali mi ju nismo slušali. Bilo nam je jako dosadno. Svi smo s nestrpljenjem čekali veliki odmor kada ćemo se igrati i juriti po holu. Napokon se čulo zvono i svi su kao muhe bez glave presretno izjurili van. Stigli smo u red za užinu. Kuharica nam je dala pecivo sa salamom, ali nitko ga nije htio jesti. Svi su poskrivečki bacali sendviče u koš i nastavili se igrati. Tada jedno pecivo žarko zasvijetli. Peciva su iz svih koševa počela lebdjeti holom sve do onog peciva koje je svjetlilo. Svi u holu su stali kao da ih je netko začarao. Ništa im nije bilo jasno. Peciva su se okupila i počela razgovarati: „Dosta nam je da nas nitko ne jede, samo nas svi bezbrižno bacaju u koš. O, ne, neće tako završiti! Zaslužili su kaznu!“ Velika hrpa peciva se digla u zraki u obliku velikog diva počela je plašiti svakoga tko je bio u holu. Đaci su trčali na sve strane, a učiteljice su stajale razrogačenih očiju. Neki su se toliko prepali da su čak bježali iz škole van. Vrata su bila otvorena pa je jedan pas ušao u školu. Kada je pas vidio gromadu peciva kako se šeće po holu, počele su mu curiti sline. Nije čekao niti trenutka. Odmah se bacio na posao. Prvo je divu pojeo noge, zatim ruke i tako sve redom. Na kraju je zadovoljan pas, pojevši onu gromadu sendviča, onako legao nasred hola. Prvo nikome ništa nije bilo jasno, ali za minutu svi su prasnuli u smijeh. Poslije je svatko od učenika smio pogladiti psa. Svi su odlučili da će ispred škole psu napraviti kućicu. Darovali su mu i veliku kost za hrabrost. Od tada više nitko ne baca peciva u koš. Svi zadovoljno jedu svoj sendvič. Stella Sremić, 5.a razred
14 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike
NAJLJEPŠI DRVORED Bio je hladan jesenski dan. Išla sam u školu. Vjetar je raznosio žarko otpalo lišće. Prije nego što sam došla pred školu, stala sam i pretrčala cestu. Htjela sam još jednom pogledati svoj omiljeni drvored. Bio je to najljepši drvored. U njemu su bile posađene mnoge vrste drveća. Na njemu se nastanilo mnogo vjeverica, a pokraj velike vrbe jedna je obitelj zečića iskopala svoju rupu. Volim slušati šum lišća u drvoredu kada vjetrić lagano zapuše. Drvored mi je najljepši ujutro poslije kiše. Tada njegovi listići svjetlucaju kao da su od dragulja. Kada sam došla do drugog kraja ceste, vidjela sam samo obješene grane na kojima je visio samo pokoji listić. Ljudi više nisu bili očarani njihovom ljepotom pa su bezbrižno bacali smeće pokraj drveća. Tužna sam nastavila put do škole. Cijelo vrijeme sam razmišljala o drvoredu. Tada sam se dosjetila. Nagovorila sam učiteljicu da slikamo jesensko lišće. Kada smo bili gotovi izašli smo van i ukrasili drvored. Listiće smo zalijepili na grane stabla i još smo ih ukrasili vrpcama. Svi smo bili sretni! Bio je to najljepši drvored koji sam ikad vidjela! Stella Sremić, 5.a razred
Mario Bradić, 3. razred, PRO Donji Hruševec
V MOM SELCU V mom selcu Dok sunčeko sja Breg pri moje hižice Zablista. V mom selcu Ljudi dobre su volje Najviše kada se svinja kolje, Tada je fešta prava I posle se navek Popija domaća kava. Pola i šume Narančaste i zelene boje Naš zavičaj kroje. V mom selcu ljudi su Navek dobre vole jer Svoje selčeko, svoj skromni Bregić najviše vole!!!
Matija Zagorac, 1.a razred
Ira Patricija Kolić, 4.b razred
BREZA | 15
Foto vijest dinopark Učenici naše škole od 5. – 8. razreda sudjelovali su na terenskoj nastavi na izložbi dinosaura u Zagrebu 28.listopada 2009. godine. Održana je terenska nastava iz biologije, geografije i povijesti. Na izložbi je bilo izloženo 16 eksponata. Izloženi modeli dinosaura bili su u svojoj prirodnoj veličini. Osim zadivljujuće veličine mogli smo čuti zvučne efekte koji su oponašali glasanje dinosaura i vidjeti veličanstvene pokrete. Na ulazu je bio model najstrašnijeg od svih dinosaura; Tiranosaur Rex. Najstrašniji od svih dinosaura se hranio starim i bolesnim dinosaurima. Uz dinosaure su bile izložene i replike biljaka iz tog vremena. Tako su učenici mogli vidjeti repliku biljke Cikas koja živi i danas. Zovemo je živim fosilom. Osim dinosaura učenici su vidjeli i Jarunsko jezero, te uz pomoć GPS uređaja odredili geografske koordinate. Uz predivno vrijeme uživali smo u spoznaji kako je lijepo živjeti u blizini grada Zagreba. Učenike su vodili učitelji: Kristina Pađen, Siniša Tišma, Marija Rizij, Ana Kmet i Gordana Kalanj Kraljević.
18 | BREZA
Foto vijest dinosauri
Dinosauri su prapovijesne životinje koje su nastale prije dvjestotinjak milijuna, a izumrle prije 65 000 000 godina. Bili su najbrojnija životinjska skupina u mezozoiku, koji se dijeli na trijas, juru i kredu. Riječ dinosauria dolazi iz grčkog, a znači strašni gušter. U vrijeme dinosaura klima je bila blaga i topla, a visokih planina je bilo manje nego danas. Osim kopnenih, postojali su i morski i leteći dinosauri, što ide u prilog teoriji o spoju dinosaura i ptica. Dinosauri su živjeli pretežno u prostranim plodnim ravnicama kroz koje su tekle velike spore rijeke. Za vrijeme dinosaura nije postojala trava. Zbog čega su izumrli? Nestanak dinosaura, drugih krupnih mezozoičkih gmazova i 65% tadašnjeg živog svijeta, dovodi se u vezu sa padom ogromnog asteroida koji je prije 65 000 000 godina pao na poluotok Jucatan u Meksiku. Jedna od teorija je i da su dinosauri izumrli jer su se uzdigle visoke planine i došlo je do promjena u klimi kojima se nisu mogli prilagoditi. Postoje također nagađanja da su gusjenice pojele sve biljke, pa tako dinosauri biljojedi nisu imali što jesti. Nagađa se i da su dinosauri izumrli jer nije bilo dovoljno ženki za razmnožavanje. Zbunjujuća je činjenica da su preživjeli neki organizmi vrlo bliski dinosaurima, kao što su i njihovi primitivniji srodnici krokodili i evolucijski potomci ptice. Danas se otisci njihovih stopala mogu vidjeti na Brijunima. Njihovi suvremenici su kritosjemenjača Ginko biloba i Cikas. Obje biljke možemo vidjeti u Botaničkom vrtu u Zagrebu.
BREZA | 19 v
Žubor rijeci, osmijeh slike JESENSKA LJUBAV Kukuruz se u polju suncem zlati, a hladan vjetar travu mlati. Svuda se prelijevaju žarke boje, berba se bliži vinogradu mojem. Samoća i tužna pjesma odjekuju gajem dok ti ja jabuku dajem. Ta je ljubav žarka kao vatra koja nas grije i toplina njezina nas miluje. Već su zreli pšenični klasi koje jesen krasi. Veronika Skrbin, 6. b razred
JESEN Dok se šume njišu Crni oblaci najavljuju kišu! Vjetar puše, šušti lišće A u vinogradu se grožđe stišće! Ljudi se spremaju za berbu kestenja, kukuruza Jer uz berbu i pjesmu nema samoće! Naravno, curi polako mošt, sretni je to dobitak Jer ga pijemo uz veliki užitak! Stjepan Gvozdanić, 6.b razred
Sara Sremić, 2.a razred
DEJ MI MALO JELA, DEJ MI MALO PILA Jeden plavetni sunčan den De se polja nišu Jedan deda i baba delali su tam Kad od jenput dojde zajec van! Deda brzo pušku zeme «ajde, ajde zajec van!» Zajec prejde sim i tam, A deda s puškom PPAM!! Ali mali zajec ode, dedu ljutnja bode, Deda sim, deda tam, Ali zajec neče van! Pak je rekla stara baba: «oj` ti Jožek proč, sem si se radoval da buš jel i pil, a nikaj nis lovil!» Ode dedek sad pofuknjen sim i tam, Misli «daj nam Bogek sreče, daj nam, daj», Al iz rupe ništa nejde van!
Ivan Golubić, 4.b razred
Stjepan Gvozdanić, 6.b razred
20 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike BIJELI GRAD Jednog dana kad sam došla u školu prvi sat smo imali hrvatski. Učiteljica je puno pisala, a ja sam bila redar. Kad sam obrisala ploču, ploča je oživjela. Rekla je da joj se ja najviše sviđam u ponašanju, pa hoće iskušati moju pamet. Pitala sam kako me može iskušati u učionici, a ona je rekla da će me progutati. Ja sam ju molila da me ne proguta, rekla sam joj da je Ira pametnija od mene samo da se izvučem, a ona mi nije vjerovala. Ona je htjela baš mene. Nakon nekog vremena sam pristala. Samo zato što sam mislila da što u ploči može biti tako teško i to baš za mene. Kada me ploča progutala došla sam u jedan mali grad. Taj grad je bio bijel bez i jedne jedine šare. Ploča mi je rekla da taj grad moram obojati. Mislila sam to neće niti teško, a ona je rekla da pogledam malo bolje i onda mi je rekla: „Vidiš ove točkice što lete po gradu? To nisu točkice već oči čudovišta koja čuvaju moj grad. Ti moraš obojati ovaj grad prije no što te čudovišta ubiju. Barem pet da te napadnu odjednom i gotova si.“ Pitala sam što u tome iskušava moju pamet? Ploča mi je rekla da imam još jednu pomoć. Rekla mi je da imam samo jedan pokušaj da se spasim. Kad budem mislila ovo je moj zadnji trenutak samo moram zamoliti ploču da me vrati, a ako ona neće misliti da je ovo pravi trenutak morat ću obojati grad da se spasim. Ploča mi je zaboravila reći da čudovišta moram udariti više puta. Ja to nisam znala pa sam svako čudovište udarila jednom, što je čudovišta samo razljutilo. Kad sam bila gotova s jednom stranom krenula sam bojati drugu ali su se čudovišta dogovorila da će me napasti odjednom. Ja sam čekala da mi se približe a onda sam zamolila ploču da me vrati. Rekla sam: „Pločo, mislim da je ovo pravi trenutak! Vrati me!“ I kad su me čudovišta htjela pojesti ploča me vratila. Zahvalila sam ploči što me vratila. I sad samo poručujem učiteljici: NEMOJTE PUNO PISATI DA SE OVO NE BI STVARNO DOGODILO! Ana Gvozdanić, 4.b razred
Antonio Vranešić, 2. razred, PRO Donji Hruševec
Mladen Vranešić, 4. razred, PRO Donji Hruševec
BREZA | 21 v
Žubor rijeci, osmijeh slike
Sanja Sokol, 4. razred, PRO Donji Hruševec
JESEN JE DOŠLA V MOJ KRAJ
Antonio Vranešić, 2. razred, PRO Donji Hruševec
v
MALJI VRAPCEK Vrapček sedi na grane kak neki bogec i misli un kak bu i kaj bu ž njem. Broji un zadnja zrna šenice i misli un kak bu i kaj bu ž njem. Vrapček sedi sam i u nebo gledi. Tak misli un, pita se un, a zna da nekak bu, jer navek nekak je. Josip Tačković, 5.b razred
Tice više ne popevaju, otišle su na jug, ostavile za sobum onaj lepi lug. Šara lišće pada s drva, a ni onaj lepi zeleni cvrček više me ne pozdravla. Počinju padati jesenske kiše, tem v šumarku saki je dan se tiše. Kostanjov je zemla puna Tikvajne su žute, šaro lišće prekrilo je naše pute. Se je mirno i tiho, još more dugo biti, takva se lepota nemre kupiti. Tiho, šaro, se je baš kak pravi raj…. Tiho, šaro, jesen je došla v moj kraj. Elena Vujnović, 5.a razred
22 | BREZA v
Žubor rijeci, osmijeh slike KAKO SAM POSTAO…
KAJ SE DOGADJA?
Zovem se Matija i učenik sam četvrtog razreda osnovne škole. Još nisam siguran što ću biti po zanimanju kad odrastem. Možda ću postati veterinar ili kontrolor leta u zračnoj luci. Za oba zanimanja treba jako puno učiti. Školovanje traje puno godina i treba studirati. Veterinar je doktor za životinje koje liječi i pomaže im. Jako volim životinje pa bih to možda i mogao biti. Razmišljam o tome da budem kontrolor leta jer mi se taj posao čini zanimljiv i uzbudljiv. Brinuo bih se za putnike koji putuju zrakoplovima. Možda kad odrastem postanem nešto sasvim drugo, jer još puno toga moram naučiti i odlučiti.
Kaj se z menum događa? To ne znam ni sam. Celi dan nešće rešavam, a rešil niš nisem ja.
Matija Kolarec, 4.b razred
KAKO SAM POSTALA ... Sve je počelo jednog dana kada je na našu školu došao učitelj koji vodi plesni tečaj „Bolero“. Svi smo dobili listiće za upisivanje. Bilo je to još 2008. godine i to traje do dan danas. Naučili smo već 11 plesova. A evo nekih od njih: cha, cha, cha, rock and roll, engleski valcer, tango itd. Ima ih još dosta koje nisam nabrojila. Tako je počeo moj plesni život, a možda kad narastem i budem plesna zvijezda. Tko zna? Barbara Ceković, 4.a razred
Rešavam matematiku, rvacki… Uf, a niš mi ne pe! Kak bum sastavek napisal, to bum z čitanke malo fkral. A kak bi nekaj delal kad samo mislim na nju: na njene črlene obraze i na njen smej. Mislim na njene lasi črne v koje zapetljal sem se ja. i nemrem zajti nazaj. Kaj se z menum događa? To ne znam ni sam. Morti ju zaprav imam rad? Tulike, da nemrem zbrojiti dva i dva?! Stella Sremić, 5.a razred
/
JEDNOG DANA BIT CU Ja sam Marko Kolarec i učenik sam četvrtog razreda osnovne škole. Razmišljam što ću biti kada odrastem. Sviđa mi se zanimanje veterinara, zato što volim životinje i htio bih im pomoći. Za to zanimanje treba se završiti osnovna i srednja škola, također treba i studirati. To je veoma teško. Možda ću i postati veterinar. To bih jako volio. Kod kuće imam psa po imenu Buba. Volim se s njom igrati pred kućom. Jako volim sve vrste životinja. Meni su životinje zanimljive. Za zanimanje veterinara moram znati kako se liječe. Ne volim jedino muhe, komarce i druge kukce. Osim pčela. Pčele volim jer je moj ujak pčelar pa sam puno o medu i pčelama naučio od njega. Trudit ću se što više naučiti o životinjama. Tko zna što će me još u životu više zanimati. Marko Kolarec, 4.a razred Ana Gvozdanić, 4.b razred
BREZA | 23
english corner
Ivan Kovačić, 1. razred PRO Kozjača
Elena Vujnović, 5.a razred
Lucija Jerleković, 2. razred PRO Kozjača
Stella Sremić, 5.a razred
24 | BREZA
Internet cafe tko još nema “fejs”? Facebook je internetska društvena mreža koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim počecima, Facebook je bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kompanije diljem svijeta priključile su se mreži. Danas ova web stranica ima više od 200 milijuna aktivnih korisnika. Facebook je ujedno najpopularnije mjesto za objavljivanja fotografija, s više od 14 milijuna novih dodanih fotografija dnevno. Facebook je, prema riječima osnivača Marka Zuckerberga, zamišljen tako da se putem interneta povežu oni ljudi koji se već poznaju u stvarnom životu, za razliku od sličnih web servisa. Kao što početna stranica Facebooka kaže, on omogućuje korisnicima povezivanje i socijalizaciju s ljudima koji su im bliski i koji rade, studiraju i žive oko njih. Mnogi koriste Facebook upravo kako bi ostali u kontaktu sa svojim prijateljima ili rodbinom. Ovaj web servis je potpuno besplatan za sve korisnike, a ostvaruje prihode od sponzora i oglašavanja putem reklama koje se pojavljuju uz svaki profil. Facebook, svojom popularnošću, podupire socijalizaciju u znanstvenim krugovima kojima pripadaju i studenti, na način da iznimno surađuje i s Wikipediom kada treba promovirati napredne znanstvene projekte.
Valjana e-mail adresa jest sve što je potrebno za registraciju i kreiranje profila na Facebooku. Jednom kada se korisnik registrira, može uređivati svoj profil i priključiti se regionalnoj mreži gdje upoznaje ljude iz svoje okoline. Profili s pravim imenom i prezimenom te autentične informacije o pojedinim korisnicima razlozi su planetarne popularnosti Facebooka jer svi žele znati što više o svojim poznanicima i prijateljima.
BREZA | 25
Internet cafe Facebook nije jedina društvena mreža, no daleko je najpopularnija. Mi smo vam u ovom broju odlučili predstaviti još neke mreže ovog tipa.
twitter www.twitter.com
Glavna posebnost Facebooka su brojne aplikacije koje se mogu dodati u profile. Tako je moguće imati virtualne kućne ljubimce, slati virtualna pića, darove, zagrljaje i čestitke, igrati videoigre , izraditi grupe sa nekim ciljem, rješavati psihološke testove i kvizove, dodavati omiljenu glazbu, komunicirati putem privatnih poruka te još mnogo toga.
Twitter je društvena internetska mreža za mikroblogging, tj. namijenjena je za slanje (i čitanje) kratkih poruka koje su prema imenu mreže nazvane tweet-ovima.
My space www.myspace.com
Korisnik koji više ne želi biti član Facebooka, može obrisati svoj profil tako da izda naredbu za to. Profil je potom obrisan za 14 dana. I naša škola se može pohvaliti da ima svoj profil na ovim društvenim stranicama (Škola Slavka Kolara Kravarsko).
MySpace.com je društvena mreža namijenjena druženju sa prijateljima sa naglaskom na zabavu, glazbu, video i igre.
26 | BREZA
v
v
/
HRVATSKI PUCKI OBICAJI U DOŠAŠCU I NA BADNJAK Došašće još nazivamo i Advent ( ova riječ potječe iz latinskog jezika). To je vrijeme priprave za Isusovo rođenje, a sastoji se od četiri tjedna koja simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska. U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu je adventski vijenac koji se plete od zimzelenih grančica. U vijenac se umeću četiri svijeće. Jedan od običaja koji se sačuvao sve do danas je sijanje pšenice kao simbola plodnosti i obnove života. Pšenica se obično sije na blagdan Svete Barbare ili Svete Lucije. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi, te ukrašava božićni stol. Posebna pobožnost u Adventu gaji se kroz mise zornice u svim krajevima Hrvatske. To su mise koje se slave u Adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Te mise imaju i pokornički značaj, jer vjernici moraju rano ustati i odreći se dijela sna. Običaj Badnje noći je unošenje slame u domove i ona označava službeni početak proslave Božića. Ovaj običaj najčešće prati i pjesma. Slama se rasprostire po podu, a mali se dio odvaja i u obliku križa stavlja na stol pod stoljnjak. U Hrvatskoj do 1850. godine, nije se običavalo kititi božićno drvce. Nekada se stablo kitilo jabukama, pozlaćenim orasima, lješnjacima te slasticama od šećera. U osobit događaj obiteljskoga zajedništva spada kićenje bora u kući, a pod bor se stavljaju jaslice. Jaslice ukazuju na događaj koji se proslavlja-noć Isusovog rođenja u štalici. Svi običaji u hrvatskom narodu su se vjekovima oblikovali utjecajem raznih krajeva i naroda i svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako učinila zajedništvo među narodima, što je i cilj svih ovih dana i blagdana. Dora Tičarić, 4.a razred
BREZA | 27
CARToonoSKOP GROM (22.12. – 20.01.)
PAŠKO PATAK (22.06. – 23.07.)
Dobra vijest je da ti iduće polugodište donosi izvrsne odnose sa prijateljima i poboljšanje na ljubavnom planu. No pripazi, zbog toga ćeš sjediti u razredu, ali mislima biti vrlo daleko. To bi moglo loše utjecati na tvoje ocjene.
Tvoj jedini problem je hrvatski jezik. Više muke zadat će ti i u drugom polugodištu. Za vrijeme zimskih praznika upoznat ćeš neke nove zanimljive osobe.
ASTROBOY (21.01. – 20.02.)
Jedan si od onih koji nemaju problema sa ocjenama na kraju polugodišta. Više ti muke zadaju prijatelji. Neki od njih i nisu tako dobri kao što se prikazuju. Budi oprezan.
Muči te povijest. Uz više truda u drugom polugodištu će biti bolje. Na vidiku je neka nova ljubav, no skini oči sa facebooka i okreni se oko sebe da ti ne promakne.
NEMO (21.02. – 20.03.) U odličnim ocjenama dobro plivaš, potrudi se tako dobro plivati i u odnosu sa prijateljima. Opusti se za vrijeme praznika i više vremena provedi sa tebi dragim osobama.
ZEKOSLAV MRKVA (21.03. – 20.04.) Prvo polugodište ove školske godine završava za tebe bez ikakvih problema. Očekuju te i ugodni praznici. Jedino pripazi na odnos sa roditeljima, njihovi savjeti nekada imaju smisla.
BEN TEN (21.04. – 20.05.)
SIMBA (24.07. – 23.08.)
ARIEL (24.08. – 22.09.) Zakazao si po pitanju učenja. Razmisli malo, možda i nije loše pročitati koju lektiru i redovito pisati zadaće. Potrudi se da cijele praznike ne provedeš gledajući televiziju.
SPIDERMAN (23.09. – 22.10.) Za tebe kraj polugodišta ne donosi ništa posebno novo. Ocjene su više-manje dobre, a i na ljubavnom planu nije preloše. Za vrijeme praznika mogla bi se dogoditi i nova ljubav.
BART SIMPSON (23.10. – 21.11.)
Ocjene u imeniku blistaju. Predstojeće praznike provest ćeš okružen poznatim ljudima. No, i nakon praznika očekuje te vrijeme zabave i zadovoljstva.
Uh, ta matematika! Zagorčala ti je kraj polugodišta, ali imat ćeš dovoljno vremena odmoriti se od svega. Pripazi na rječnik jer bi jedna tvoja izjava mogla uvrijediti tvog najboljeg prijatelja.
SPUŽVA BOB (21.05. – 21.06.)
PINK PANTER (22.11. – 21,.12.)
Ocjene na polugodištu i nisu baš onakve kakve si očekivao. U drugom polugodištu više se potrudi. No, na ljubavnom planu situacija je nešto bolja. Zaljubljeno te promatraju dva plava oka.
Nemaš problema sa prijateljima, ali za ocjene se to baš i ne bi moglo reći. Hobi i prijatelji oduzet će ti najviše vremena na praznicima.
28 | BREZA
VELIKI ODMOR kri탑aljka
Nagradna igra Fotografija snimljena mikroskopom prikazuje: a) stabljiku biljke b) nogu kukca c) piljevinu drveta
IME I PREZIME * * ___________________________ * * RAZRED * * ___________________________ *
BREZA | 29
Veliki odmor vicevi VODORAVNO
3. model Zemlje u obliku kugle 5. čovjek pauk 7. potlačen čovjek 9. listopadno bjelogoričko stablo bijele kore 10. stoti dio dolara (množ.) 12. geometrijsko tijelo omeđeno sa šest sukladnih kvadrata 13. plimno podizanje mora
OKOMITO
1. glavni grad SAD-a 2. kemijska sinteza koja se vrši pod utjecajem svjetlosti 4. glavni grad Slovenije 6. služi za šivanje 8. vodena otopina octene kiseline 11. sve ili...
* * * * * * * * * * * * * * * Nagradna igra Kako biste sudjelovali u nagradnoj igri morate izrezati kupon na 28. stranici, zaokružiti ispravni odgovor na postavljeno pitanje, te ispuniti kupon svojim podacima. Ispunjeni kupon ubacite u za to predviđenu kutiju u predvorju škole i pričekajte izvlačenje :) SRETNO!
Učiteljica pita Ivicu: „Ako u jednoj ruci imam 4 jabuke, a u drugoj 5, što imam?” Ivica će: „Ogromne ruke.” Voliš li ti Ivice ići u školu? Jako! A volim i ići iz škole. Jedino ne volim ono između. Pita učiteljica Ivicu: „Zašto si na roditeljski sastanak pozvao djeda?“ Ivica: „Jedino on u obitelji slabo čuje.“ Pita učiteljica: „Zašto Ivice svaki dan kasniš u školu?“ Ivica odgovara: „Zato što na uglu prije škole stoji znak na kojem piše USPORI! ŠKOLA!“ I opet učiteljica ispituje: „Ivice,kad je vrijeme branja jabuka??“ Ivica: „Kad susjed nije kod kuće!“ Mali Ivica na satu zemljopisa. Profesor: „Kaži ti meni Ivice, gdje žive Sudanski crnci.“ Mali Ivica ne može se sjetiti. Profesor: „Hajde da ti malo pomognem. Koja rijeka prolazi ispod Savskog mosta?“ Ivica (poslije pola minute razmišljanja): „Pa, Sava, profesore.“ Profesor: „Odlično Ivice! Pa gdje onda žive Sudanski crnci?“ Ivica: „Ispod Savskog mosta.“ Dobili učenici temu za diktat “Što bih napravio da sam ravnatelj škole”. Svi pišu, jedino Ivica sjedi i gleda. - Što ti čekaš? - pita učiteljica. - Tajnicu - objasni Ivica. Učitelj: - ‘Ivice, reci mi množinu imenice svirač.’ Ivica: - ‘Orkestar!’
30 | BREZA
VELIKI ODMOR jeste li znali? Morski pas je jedina životinja koja se nikada ne razboli, tj. imun je na sve bolesti, uključujući i rak.
Jedan Amerikanac, Roy Sullivan bio je pogođen gromom čak sedam put. Gustave Eiffel, tvorac glasovitog pariškog tornja, godinama je stanovao na njegovu 300 metara visoku vrhu! U američkoj državi Arizona postoji kaktus visok 17,67 metara.
Biljka koja cvate najsporije od svih biljaka jest Puja Raimondi, koja raste u Andama. Da procvate, potrebno joj je oko 150 godina. Čegrtuša može ugristi i pola sata pošto je uginula. U Eskima nije običaj, kao u nas, da mladoženja prenese mladu preko kućnog praga, nego ona ritualno šutne mladoženju kroz ulaz iglua.
U malezijskom plemenu Semang sasvim je uobičajeno i prihvatljivo da žena čiji je muž odsutan iz bilo kojeg razloga, nađe ljubavnika.
Svake godine u svijetu više ljudi umre od posljedica pčelinjeg uboda no od zmijskog ugriza.
BREZA | 31
VELIKI ODMOR OBOJaj
top 5 sms Ako ti godine oduzmu nadu, ako ti prijatelja ukradu, ako ti odjednom loše krene, samo se sjeti da imaš mene, jer ja uvijek mislim na tebe! Tek kad anđeli postanu zli Tek kad oceani presuše svi Tek kad Sunce prestane grijati Tek ću te tada prestati voljeti! Teško je mrziti nekoga kome si srce dao, teško je krenuti naprijed kada si jednom stao, teško je proći kraj nekoga tko ti je bio sve, a još teže voljeti a reći ne... Ja sam se davno naučio da ima: 1 dan 24 sata, 1 sat 60 minuta, 1 minuta 60 sekundi... ali nitko mi nije rekao da je 1 sekunda bez tebe kao vječnost! Pišem ti poruku, tebe se sjećam, kad ti se javim bolje se osjećam, ovom porukom tebi se javljam, da ne pomisliš da te zaboravljam.
NADI RAZLIKE
1 = crvena; 2 = plava; 3 = žuta; 4 = narančasta; 5 = roza; 6 = zelena
Marko Jelekovac, 4. razred PRO Donji Hruševec