170 godina
Osnovne Å¡kole Donja Stubica
IMPRESSUM I Z D A VA Č
Osnovna škola Donja Stubica, Donja Stubica, Toplička 27 T/F 049 286 201 E ured1@os-donja-stubica.skole.hr Z A I Z D A VA Č A
Sonja Martinek
AU T O R I T E K S TA
Darko Tišljar i Danica Pelko UREDNICA I LEKTORICA
Anamarija Grabušić
LIKOVNI PRILOZI
Radovi učenika Osnovne škole Donja Stubica O B L I K O VA N J E I P R I P R E M A
Studio za umjetnost i dizajn Nikola Sinković, www.nikolasinkovic.com TISAK
Studio za dizajn i tisak Arkuš, E arkush@arkush.hr NAKLADA
100 primjeraka GODINA IZDANJA
2015.
170 godina Osnovne Å¡kole Donja Stubica
Donja Stubica, svibanj 2015.
O povijesti škole u Donjoj Stubici
Početci pučke škole u Donjoj Stubici sežu u 1845. kad se počela graditi školska zgrada dovršena 1847. Škola je sagrađena na zemljištu koje je općina kupila od grofova Oršić. Za potrebe izgradnje škole koristio se kamen dovezen s obližnje ruševine srednjovjekovne utvrde poznatije kao Tahijev grad. Školska zgrada bila je prizemnica i nalazila se na mjestu današnje stambene dvokatnice kraj zgrade obitelji Feller (stare apoteke). Ta školska zgrada nije bila najpovoljnija za održavanje nastave jer je bila niska, vlažna i imala je samo jednu prostoriju za nastavu. Školu u Donjoj Stubici pohađala su djeca iz samog mjesta, ali i ona iz okolnih sela: Podgore, Pustodola, Matenaca, Lepe Vesi, Hruševca, Vučaka i iz dijela Andraševca. Školske učionice u Oroslavju i Kraljevom Vrhu također su do šk. god. 1893./94., kada postaju samostalne škole, pripadale stubičkoj školi. Ne zna se koliko je djece u vrijeme osnutka polazilo školu, ali poznato je da interes za pohađanje škole kod seljaka i nije bio prevelik. Školu su doživljavali kao teret i u njoj nisu vidjeli :: 5 ::
:: 6 ::
mogućnost za poboljšanje svoga položaja. Ni stav viših društvenih staleža nije bio bolji. Oni će se često voditi lokalnim, uskim interesima koji nisu pogodovali školi. Stoga nas neće iznenaditi činjenica da će se četrdesetak godina poslije, kad je interes za školu bio znatno veći, načelnik Mužević, prema bilješkama župnika Josipa Ciglera, odupirati gradnji škole govoreći svakom zgodom da “nove škole ne treba” te da je to “suvišna stvar” . Uz veliku potporu tadašnjeg župnika Josipa Ciglera i načelnika općine Brezinšćaka 1887. započinje gradnja nove škole. Ta se školska zgrada nalazila u središtu Donje Stubice, otprilike na mjestu zgrade u kojoj su danas poslovni prostori. Gradnju škole u potpunosti je financirala općina Donja Stubica. Nova je škola osim triju učionica imala i stan za učitelja. Nastava u novoj zgradi započinje 1888. Godine 1883. škola je imala 130 učenika, a sedam godina poslije 182 učenika. Kako je broj djece i učenika stalno rastao, pojavio se problem nedostaka prostora. Taj problem samo je ublažen izgradnjom škole :: 7 ::
u Lepoj Vesi 1911. Tada u Donjoj Stubici ima oko 320 učenika, a škola u Lepoj Vesi imala je 219 djece sposobne za pohađanje nastave. Prostor za nastavu 1930. iznajmljuje trgovac Klein koji već 1936. otkazuje ugovor o najmu radi otvaranja gostionice u istoj zgradi. Novi prostor škola iznajmljuje od mjesnog župnika. U školskoj spomenici ostalo je zabilježeno da je prostorija mogla primiti jedan “mali” razred od 40 – 50 učenika. U to vrijeme školu pohađa nešto više od 400 učenika. Iako je 1947. sagrađena škola u Hruševcu, pitanje nedostatka školskog prostora riješit će tek gradnja današnje školske zgrade. Pripreme za njezinu gradnju započele su 1952., a već sljedeće godine položeni su temelji. Gradnja škole sporo je napredovala i postojala je velika opasnost da bude obustavljena zbog nedostatka novca. Kako je škola 1955. postala osmogodišnja, a nastava se ponovno odvijala dijelom izvan škole, u općinskoj zgradi, povećani su napori u izgradnji nove zgrade. Nastava u današnjoj školskoj zgradi započinje 1957. kad su u školu preseljeni viši razredi u šest :: 8 ::
:: 9 ::
dovršenih učionica. Tada u više razrede dolaze djeca iz okolnih škola: Stubičkih Toplica, Lepe Vesi, Hruševca i, u kraćem razdoblju, iz Gornje Stubice. Godine 1959. školi je nadjenuto ime “Tomislav Radić” po učitelju i pripadniku partizanskog pokreta koji je poginuo nedaleko Donje Stubice. To ime naša će škola imati do 1992. Šk. god. 1958./59. škola je imala 559 učenika u 13 razreda i 9 učionica, a nastava se odvijala u dvije školske zgrade. Sljedeće školske godine prvi put se u Spomenici kao područne škole Osnovne škole “Tomislav Radić” spominju dotadašnje okolne škole: Kapelščak (Stubičke Toplice), Hruševec i Lepa Ves. U tom trenutku naša je škola imala (zajedno s područnim školama) 847 učenika u 22 razreda. Područna škola Vučak našoj školi je pripojena 1967. Sportska dvorana u matičnoj školi izgrađena je šk. god. 1961./62. Nova školska zgrada u potpunosti je dovršena šk. god. 1964./1965. nakon 12 godina izgradnje. To je bilo nužno za kvalitetnije :: 10 ::
:: 12 ::
izvođenje nastave s obzirom da je bilo školskih godina i s gotovo 1 000 učenika. Godine 1969. je u sklopu škole, kao posebna radna jedinica, osnovan dječji vrtić u kojeg je krenulo 20-ak djece u dobi od 3 do 7 godina. Izgradnja zgrade dječjeg vrtića započela je šk. god. 1981./82., a u novu zgradu vrtić seli 1984./85. Godine 1985. prišlo se sustavnoj rekonstrukciji školske zgrade. Nove učionice dovršene su šk. god. 1990./91. Osim toga, adaptirana je dvorana za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, uređeni su školski hodnici te je opremljena informatička učionica. Dana 17. lipnja 1995. svečano je proslavljena 150. obljetnica škole u Donjoj Stubici. Škola je tada imala 763 učenika.
:: 13 ::
:: 14 ::
Učitelji i ravnatelji
Prvi učitelj donjostubičke škole bio je Mirko Planko. On je od 1844. tri godine podučavao djecu u svojoj kući čekajući preseljenje u novu školu 1847. Osim učiteljskog posla, Planko je obnašao i bilježničku službu. U to doba bilo je uobičajeno da učitelji pored svoje službe obavljaju i neke druge poslove važne za lokalnu zajednicu. Tako su učitelji bili bilježnici, orguljaši i pjevači u crkvi, ranije čak i zvonari. Učitelj Planko bio je očito cijenjen u svojoj okolini jer je 1872. izabran za općinskog načelnika. Na njegovo mjesto dolazi Franjo Matijak kojega su suvremenici smatrali vrijednim i marljivim učiteljem. Imenovanje novog učitelja 1883. uskomešalo je sve Stubičance koji su mislili da je baš njihova odluka presudna. Tako je veliku ulogu u izboru novog učitelja imao mjesni župnik Josip Cigler koji je najvažnijim kriterijem smatrao vještinu pjevanja i sviranja orgulja. Dio Stubičanaca htio je, gotovo na silu, na to mjesto dovesti domaćeg učitelja Janka Hanžeka koji je po selima skupljao potpise i “križ” , tj. znak kojim su se potpisivali oni :: 15 ::
koji nisu znali pisati, nastojeći pridobiti podršku seljaka. No, njega je župnik smatrao lošim i za Stubicu neprimjerenim učiteljem. Na župnikovu zamolbu Kraljevska zemaljska vlada u Stubicu šalje učitelja Ivana Strgara. S njim je župnik bio zadovoljan jer je “mladić dobro igrao” odnosno svirao orgulje, ali se isti narodu nije svidio jer nije pjevao tenorom “kao pokojni Matijak” , nego baritonom. Prva učiteljica, Gizela Bračko, u Donju Stubicu dolazi 1886., no ona se dvije godine poslije udala za učitelja Strgara te prema školskom zakonu iz 1888. izgubila učiteljsko mjesto jer se smatralo da se udajom dobrovoljno odriče učiteljske službe. Godinu prije škola dobiva i treće učiteljsko mjesto, učiteljicu Otiliju Anton. Na čelu škole nalazi se ravnajući učitelj. Na tom položaju Strgar se nalazi do šk. god. 1906./07. kada je premješten. On je počeo pisati Školsku spomenicu te mu možemo zahvaliti na mnoštvu zanimljivih i značajnih podataka za školu i mjesto. :: 16 ::
Strgar je bio uspješan učitelj, premda su političke i gospodarske prilike u doba bana Khuena Hedervaryja (1883. – 1903.) bile teške. Kako bi se pomoglo seljacima koji su u Zagorju ostali bez vinograda (uništenih filokserom), vlasti su poticale osnivanje “loznjaka” vinove loze. Takav “loznjak” američke loze nalazio se pored školskog vrta pa je učitelj mogao podučavati djecu cijepljenju i sadnji. Zbog toga su učitelji pohađali posebne tečajeve iz voćarstva i vinogradarstva, a svoja znanja nisu prenosili samo učenicima, nego, na posebnim tečajevima, i seljacima. Učitelji su u Stubici dijelili i jajašca dudovog svilca za čiji je uzgoj postojala tradicija, osobito u Podgori. Šk. god. 1891./92. prvi se put spominje i školska knjižnica. Njegov nasljednik, učitelj Ivan Belan, u našu školu dolazi 1916. Tekst spomenice otkriva nam svestranog i aktivnog učitelja koji nam je ostavio vrijedne zapise o Donjoj Stubici u doba Prvoga svjetskog rata. Razdoblje Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije obilježeno je čestim smjenama :: 18 ::
:: 19 ::
:: 20 ::
učitelja, tj. njihovim preseljenjem. Učitelje je premještalo Ministarstvo prosvjete u Beogradu, a preko noći su mogli biti poslani u neko udaljenije mjesto, npr. u Makedoniju. U doba ravnajućeg učitelja Vimpulšeka došlo je do smanjivanja prava učitelja koja su uživali kao orguljaši uživali. Naime, učiteljima je zabranjeno skupljanje mošta u ime “orguljanja” . Sljedeći ravnajući učitelj bio je Ante Rehak koji u školu dolazi 1927. I on, kao i njegovi prethodnici, dolazi u sukob s načelnikom općine. Razlog je bio gubitak prava na zemlju koju je učitelj uživao kao orguljaš. Time učitelji prestaju svirati orgulje u crkvi. Drugi razlog Rehakova nezadovoljstva bilo je uvođenje električne rasvjete u Donjoj Stubici 1940. Cijelo mjesto bilo je osvijetljeno osim škole pa je na svoj trošak dao uvesti električnu rasvjetu u učiteljski stan. Rehak je u Stubici dočekao kraj Drugoga svjetskog rata. Novo razdoblje za učitelje i školu nastupilo je stvaranjem Titove Jugoslavije. Upravitelj :: 21 ::
škole 1946. postaje Krsto Karakatić. U školi se 1947. otvara “srednjeopćeobrazovni kurs” za I. i II. razred gimnazije i “šegrtska škola” . Zbog toga šk. god. 1954./55. škola radi u četiri smjene, a povećao se i broj učitelja. Kako je za razdoblje Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije tipična snažna povezanost Crkve i škole, tako je u socijalističkoj Jugoslaviji svaka veza s Crkvom prekinuta. Profesorica Thea Tropper Tomas došla je na čelo škole šk. god. 1959./60. Vrhunac njezinog djelovanja bio je 1975. kada je škola slavila 130. godišnjicu rada i pritom je odlikovana Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom Predsjednika Republike Josipa Broza Tita. Nakon nekoliko raspisanih natječaja na čelo škole došao je profesor Božidar Rakoš. Prema njegovoj zabilješci u Spomenici 1977. škola je imala 33 prosvjetna djelatnika i 18 radnika koji su činili tehničko osoblje. Na čelu škole :: 23 ::
Božidar Rakoš je bio do 1981. kad ga je naslijedila profesorica Elizabeta Tadić. Šk. god. 1982./83. škola je imala 37 nastavnika, pedagoga te 15 djelatnika zaposlenih kao administrativno-tehničko osoblje. U dječjem vrtiću istovremeno su bila zaposlena 4 djelatnika. Godine 1985. direktorom škole postaje učitelj Miroslav Mučnjak. On se na čelu škole nalazio do kraja šk. god. 1996./97. Šk. god. 1992./93. u razrednoj nastavi radilo je 19 učitelja, a u predmetnoj 20 učitelja, a škola je imala defektologa, tajnika, blagajnika, tri kuhara, dva domara i sedam spremačica. Miroslava Mučnjaka nasljeđuje učitelj Tihomir Kovačić. U svom dvogodišnjem mandatu uspio je urediti novi suvremeno opremljeni prostor školske knjižnice i čitaonice te u suradnji s Turističkom zajednicom Donje Stubice zasnovati tradicijski vrt pored škole. Danas školom upravlja profesorica Sonja Martinek. Tijekom dosadašnjeg ravnateljevanja mnogo je učinjeno u vanjskom i unutrašnjem uređenju škole, u nekoliko faza obnovljeno je krovište, opremljena je i informatička učionica, :: 24 ::
:: 25 ::
obnovljena školska dvorana i blagovaonica te se stalno, u skladu s mogućnostima, radi na opremanju škole nastavnim sredstvima, pomagalima, informatičkom opremom i školskim namještajem. U novije vrijeme naša je škola doživjela razne promjene: školska kuhinja je rekonstruirana i uređena po načelima HACCP sustava, na školskoj zgradi promijenjena je stolarija, postavljena toplinska izolacija i nova fasada, rekonstruirana je kotlovnica, uvedeni su e-Dnevnici, a trenutno se radi na uređenju i opremanju multimedijske učionice.
:: 26 ::
Donja Stubica, svibanj 2015.