6 minute read
Kajakom do Jabuke
KAJAKOM DO ŠKOJA JABUKE
Tekst i Photo: Marko Kovač, Putnik lik
Prvi put sam pomislio veslati do Jabuke još 2011. godine. Nisam dugo razmišljao o tome jer je nasred pučine Jadranskog mora a nema ništa posebno tamo osim ogromne vulkanske hridi. 5 godina kasnije sve češće veslam oko Visa i Biševa, pa često u daljini gledam Svetac, Brusnik i Jabuku. Prije 11 godina sam doveslao do svih naseljenih otoka u Hrvatskoj, a prije par godina do svih svjetionika u Hrvatskoj. Odveslao sam do skoro svih otoka, otočića i hridi u Hrvatskoj ali svaki put kada na horizontu ugledam Jabuku, Svetac ili Brusnik, pomislim kako je došlo vrijeme doveslati kajakom do spomenutih otoka.
Ovaj put sam odlučio biti u društvu pa sam skupio 8 kajakaša, uključujući sebe. U Komiži nas je dočekao Slaven, purger koji već dugi niz godina živi u Komiži. Iris, Dražen, Dejan, Boris i ja, članovi udruge Morsko kajakarenje Split, došli smo u ponedjeljak prvim trajektom iz Splita na otok Vis. Istim trajektom došli su Tomaž i Jani, kajakaši iz Slovenije. Isti dan smo krenuli veslati do uvale Barjoška, gdje smo u zalasku Sunca podigli šatore u kojima smo prenoćili prvu noć ekspedicije. Dok smo veslali zaljevom Komiža, Jugo je bilo umjerene jačine (11-16 kt).
Prošavši rt Knez smo ušli u blagu zavjetrinu Juga, gdje je more bilo manje valovito. 10 dana prije ekspedicije prognoza vremena je bila grozna, ali pet dana prije polaska, kada smo odlučili donijeti konačnu odluku za ekspediciju prognoza vremena nam je išla u korist.
Drugi dan ekspedicije smo planirali odveslati do Brusnika, a zatim oko otoka Svetac, gdje ćemo provesti sljedeće dvije noći. Prognoza vremena pokazala se točna, uz dodatak da je Jugo počelo opadati tek od podne a ne od 9 sati prema određenim prognozama vremena. Bilo je valovito, često pola metra vala u lijevi bok. Većini to nije smetalo, ali Iris ipak nije imala ugodan osjećaj. Grupa se počela razdvajati zbog toga što smo već 3 sata veslali usred valovitog otvorenog mora, a Brusnik nam je doslovno ispred nosa. Slovenci su predvodili grupu, dok smo Boris i ja ostali uz Iris. Nakon 2 sata pauze na Brusniku, kojeg smo istražili uzduž i poprijeko, smo krenuli veslati prema otoku sv. Andrije (Svetac). Jugo je oslabilo, pa je svima bilo ugodnije veslati drugi dio. Iris, Boris i Slaven su ostali na Svetcu, dok smo nas pet odveslalo oko spomenutog otoka još 10 km. Svetac nema plaže. Većina obale je strma stjenovita obala koja na nekim mjestima ima vertikalu oko 100 metara visine. Ima par malih špilja, ali dnevnog svjetla nije bilo dovoljno da istražimo svaki metar obale. Sjeverna obala bila je toliko mirna da smo Tomaž, Jani i ja odlučili popiti pivo u kajaku promatrajući Jabuku u daljini na horizontu. Završili smo krug oko otoka točno prije nego se skroz smračilo. Navečer smo se družili s Francijem Zanki, čovjekom koji boravi oko 10 mjeseci godišnje na ovom pučinskom osamljenom otoku.
Probudili smo se po mraku, kako bi krenuli veslati prije nego Sunce svane. Dejan je veslao i povlačio panulu, ali ovo jutro je bio uspješan. Uhvatio je ribu Luc, koja je bila veličine njegove podlaktice i šake. Iznenadio sam se veličinom ribe koju je uhvatio iz kajaka, ali druga misao je bila da nećemo nikada do Jabuke doći ako nastavi ovako. Sunce je svanulo a mi smo veslali kraj Kamika, hridi zapadno od Svetca. Nakon 5 sati boravka u kajaku, odveslali smo 26 km uz kratke pauze. Napokon smo doveslali škoja Jabuke. Kako bi rekao Gego Život ide na boje, od kad sam oplovi oko škoja Jabuke. Uspio sam uhvatiti signal na mobitelu pa sam pustio spomenutu pjesmu na mobitel, kako bi svi proslavili uz ples i pivo uspješni dolazak na ovu pučinsku hrid. Većina ekipe se ostala kupati, dok smo Tomaž i ja krenuli na vrh 100-metarske vulkanske hridi. Nije bilo lako popeti se na vrh Jabuke jer stijena je krušljiva. Još gore je bilo spustiti se natrag. Nismo imali nikakvu opremu za penjanje, odnosno osiguravanje, što je na dva mjesta potrebno. Ipak sve je bilo uredu, samo što sam se preznojio na silasku s vrha. U povratku smo imali prateći brod Odisej, koji je došao na naš zahtjev iz Komiže. Brod smo uzeli radi sigurnosti ako netko od ekipe neće moć odveslati natrag do Svetca. Ben i Radmila došli su brodom do Jabuke, pa su odveslali natrag na Svetac. Iris i Dejan su odlučili uživati u povratku s Jabuke, te uživati u zalasku Sunca na opušteniji način. Nakon pet sati veslanja, ponovno smo bili natrag na startnoj lokaciji, otok Svetac.
Četvrti dan avanture smo spavali malo duže, krenuli smo u 9 sati sa Svetca prema Brusniku. Ovaj put smo se kupali na Brusniku jer je bilo lijepo sunčano vrijeme. Nakon sat vremena odveslali smo do uvale Porat na otoku Biševu. Nakon ručka smo se pozdravili s Benom i Radmilom, koji su brodom Odisej otišli natrag u Komižu. Tomaž i Jani su odlučili odveslati natrag u Komižu kako bi jutarnjim trajektom došli ranije u Split, pa da imaju ugodniji povratak u Sloveniju. Ostatak ekipe smo prošetali do Gatule, južnog dijela otoka Biševo. Nakon što smo ispratili Sunce, uživali smo gledati zvijezde s balkona novouređenih vojnih tunela na ovom predivnom otoku. Po mraku smo se vratili u Porat, gdje smo s Jakšom i njegovom izabranicom ćakulali do počinka.
Peti dan smo morali biti do podne u Komiži da uhvatimo trajektu 14 h iz Visa za Split. Krenuli smo rano jer smo planirali veslati južnom obalom Biševa. To je meni najdraža obala za veslanje kajakom na moru. Osim očaravajuće strme stjenovite obale tu se nalazi poznata Medvjedina spilja. Jedinstveni speleološki fenomen u Hrvatskoj, stvoren za kajakaše. Doveslali smo do Komiže, spremili kajake na krov kombija, pozdravili smo se sa Slavenom i krenuli za Vis. Ukrcali smo se na trajekt, pa uz muziku slavili završetak ove fantastične ekspedicije do pučinskog škoja Jabuke. Ekipa je toliko sretna bila, da su odmah počeli spominjati planove za veslanje do Palagruže.
