SADRŽAJ
Događaj mjeseca
DOGAĐAJ MJESECA .......................................................... 3
NATO prihvatio Prezentacioni dokument IPAP
INTERVJU VD NAČELNIKA GENERALŠTABA VCG VICEADMIRALA DRAGANA SAMARDŽIĆA ...................... 4 Vojska po mjeri države Ilija Despotović, Vidak Latković KOMENTAR: POGLED NA MIROVNE MISIJE ................... 7 Ilija Despotović POSTUPAK ULASKA U NATO ............................................ 9 Crna Gora u fazi IPAP mr Mehmedin Tahirović MINISTRI ODBRANE I INOSTRANIH POSLOVA GOVORE O BENEFITIMA ČLANSTVA CRNE GORE U NATO ........... 12 Bezbjednost preduslov ekonomskog prosperiteta Mihailo Danilović PRIJEDLOG ZAKONA O MIROVNIM MISIJAMA U SKUPŠTINI ...................................................................... 14 U misijama samo dobrovoljci Mihailo Danilović PREDSTAVLJAMO: VAZDUHOPLOVNA BAZA CRNE GORE ........................... 16 Moć u plavom prostranstvu potpukovnik Marinko M. Slomo KAKO SE ŠPANIJA PRIKLJUČILA NATO ..........................19 Od uzdržanosti do aktivnog učešća VOJNA TEHNIKA: SAVREMENI HELIKOPTERI .............. 20 Moderne „čelične ptice“ - potpukovnik Marinko M. Slomo REGION ............................................................................ 22 U SUSRET SAMITU NATO U BUKUREŠTU ..................... 23 Novi izazovi mr Tijana Turković CRNOGORSKI OFICIR U LIBERIJI ................................... 24 Ambasador u misiji mira Olivera Đukanović FELJTON: CRNOGORCI BILI PARTNERI ZA MIR ........... 26 Misija na Kritu Ilija Despotović
Visoki politički komitet NATO je 11. marta prihvatio Prezentacioni dokument za Individualni partnerski akcioni plan IPAP za Crnu Goru. IPAP je mehanizam koji ima za cilj da bolje strukturira saradnju i pomoć članica PzM sa NATO, kao i da se bolje definišu reformske potrebe zemlje. Dokument su predstavili ministri inostranih poslova i odbrane Milan Roćen i Boro Vučinić, a učesnici sastanka visoko su ocijenili dosadašnji progres Crne Gore. Zvaničnici NATO ocijenili su da je Prezentacioni dokument IPAP „realan i pravi izraz kapaciteta i ambicija Crne Gore“. Iz Brisela je poručeno da Alijansa podržava ambicije Crne Gore da na samitu u Bukureštu uđe u novu fazu - Intenzivirani dijalog sa NATO. Prema uobičajenoj praksi, to je samo korak do Akcionog programa za članstvo MAP, odnosno do statusa kandidata za punopravno članstvo u Alijansi. IPAP predviđa „širok spektar“ reformi u oblasti bezbjednosti i odbrane, kao i u političkoj, ekonomskoj, finansijskoj, administrativnoj i naučnoj sferi. Kroz IPAP se konsoliduju napori u reformi sistema odbrane, a posebno se doprinosi podizanju interoperabilnosti Crne Gore sa NATO, što predstavlja jedan od glavnih uslova za prijem u članstvo. Interoperabilnost je nivo sposobnosti neke zemlje,
njene vojske, da zajedno sa NATO realizuje obuku, vježbe i druge povjerene misije i zadatke. Kao što sam naziv kaže, IPAP je akcioni plan koji se donosi za svaku zemlju pojedinačno na period od dvije godine, a ažurira se jednom godišnje. Crna Gora je sada obavezna da prioritete iz Prezentacionog dokumenta IPAP konkretizuje u Akcionom planu, sa konkretnim rokovima i nosiocima izvršavanja zadataka. Partnerstvo za mir podrazumijeva aktivnosti u dva pravca - kroz politički proces (IPAP, Intenzivirani dijalog i MAP) i vojno-odbrambenu reformu (Proces planiranja i revizije PARP i Individualni program partnerstva - IPP). PARP je značajan za razvoj vojnih kapaciteta Crne Gore, radi doprinosa aktivnostima Partnerstva za mir, od čega su najvažnije mirovne i operacije pružanja humanitarne pomoći, traganja i spasavanja. Aktivnosti IPP podrazumijevaju obuku i vježbe, u cilju dostizanja interoperabilnosti sa snagama NATO. IPP, koji se trenutno implementira, reguliše zajedničku realizaciju izabranih aktivnosti iz Radnog programa evroatlantskog partnerstva, koji predstavlja neku vrstu kataloga od oko dvije hiljade aktivnosti. Crna Gora je odabrala 69 aktivnosti iz devet oblasti saradnje, i to: učenje jezika, medicinska podrška, vojna edukacija, obuka i vojna doktrina, oblasti konsultacija, komande i kontrole, odbrambena politika i strategija, planiranje odbrambenog budžeta, planiranje za vanredne situacije, kao i logistika. Vidak Latković
IMPRESSUM Partner - mjesečnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i vojsci mart 2008. godine BROJ: 2 IZDAVAČ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAČA: mr Boro Vučinić UREDNIK: Vidak Latković REDAKCIJA: Ilija Despotović , Olivera Đukanović, Zorica Radović, Mehmedin Tahirović, Marinko M. Slomo, Mihailo Danilović, Tijana Turković TEHNIČKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš KONTAKT: Portparol // TEL/FAX: +382 81 241 375 E-MAIL: pr@mod.cg.yu WEB: www.vlada.cg.yu/odbrana ADRESA: Jovana Tomaševića 29 ŠTAMPA: MOUSE STUDIO, Podgorica // TIRAŽ: 5000
PARTNER 3
Intervju v.d. načelnika Generalštaba VCG viceadmirala Dragana Samardžića
Vojska po mjeri države Nedavno ste imenovani za v.d. načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Kako vidite trenutno stanje u Vojsci i njen budući razvoj? Iako sam i na ranijoj poziciji bio u prilici da pratim stanje, sada imam mogućnost da uočene probleme rješavam. Cilj mi je da napravimo racionalniju i efikasniju organizaciju sistema odbrane. Uočio sam da se identifikovani problemi sporo rješavaju. Moj osnovni cilj je da stvorim sistem koji će efikasno rješavati probleme. Kao relativno mali sistem, ne treba da robujemo nikakvim šemama velikih sistema, iako su nam dobrodošla iskustva svih naših partnera. Imamo dovoljno stručnog kadra da sistem možemo prilagoditi našim uslovima i time izbjeći dupliranje nadležnosti. Dupliranje nadležnosti Ministarstva i Generalštaba nije samo naš problem, već je prisutan i u mnogim zemljama sa dugom tradicijom u NATO. Želim da se Generalštab bavi težišnim stvarima, a to su komandovanje i obuka Vojske. Tu, prije svega, vidim mogućnost da se, na nivou Ministarstva, objedini upravljanje ljudskim i materijalnim resursima, tako što bi se po jedno odeljenje u tim sektorima bavilo kadrovima i logistikom u Vojsci, ali bi rukovodioci tih odeljenja bili moji načelnici J1 i J-4. Ima razloga i da vojno-vojna saradnja bude u sektoru Ministarstva za politiku odbrane. Takođe, veliku pažnju posveti ćemo razvoju komandnih i informacionih sistema i želja nam je da budemo prvi organ u državnoj administraciji koji će značajno uvesti informacione sisteme i time ubrzati proces rada.
4 PARTNER
Dragan Samardžić
Moj osnovni cilj je da stvorim sistem koji će efikasno rješavati probleme. Kao relativno mali sistem, ne treba da robujemo nikakvim šemama velikih sistema, iako su nam dobrodošla iskustva svih naših partnera. Imamo dovoljno stručnog kadra da sistem možemo prilagoditi našim uslovima i time izbjeći dupliranje nadležnosti.
Govorite o racionalizaiji sistema. Šta je u tom smislu urađeno i šta je u planu, u pojedinim vidovima Vojske? Nastojaćemo, u kopnenoj vojsci da objedinimo resurse, da imamo jednu jaku jedinicu. Smanjićemo broj lokaliteta na kojima se pripadnici vojske baziraju. Daleko je bolja obuka ako su sve jedinice stacionirane na jednom mjestu. Prilikom obilaska jedinica, svima sam jasno rekao da zahtijevam da težište u radu bude učenje engleskog jezika. Stoga, započeli smo kurs po svim jedinicama, kojim je obuhvaćeno oko 400 pripadnika, nakon čega će biti organizovani viši kursevi u zemlji i inostranstvu. Preseljenjem komande u Bar, u mornarici je napravljen prvi korak. U organizaciji nove mornarice neće biti puno promjena, ali ni tu ne smije biti preklapanja funkcija. Država ne mora da troši sredstva na duple kapacitete. Recimo, sistem osmatranja i nadzora obale trebalo bi da bude u potpunosti u nadležnosti mornarice kako bi bila u mogućnosti da servisira sve druge sisteme bezbjednosti potrebnim podacima. Takođe, u narednom periodu, na nivou države, treba riješiti pitanje nadležnosti Obalske straže. Naravno, osnovni zadatak mornarice biće kontrola pomorskog saobraćaja, podrška Obalskoj straži, kao i vršenje obalskog nadzora našeg mora, a sve u cilju uspješnije borbe protiv terorizma, proliferacije naoružanja i to, posebno, kroz učešće u regionalnim aktivnostima, a prije svega, u ADRION-u i Virtuelnom pomorskom regionalnom centru. Što se tiče Vazduhoplovstva, objedinićemo protiv-vazdušnu odbranu i sistem vazdušnog osmatranja i javljanja u Golubovcima, a s obzirom da je praksa da je PVO svuda u svijetu skoncentrisan oko glavnog grada. Kada već govorimo o vazduhoplovstvu, a s obzirom na strateško opredjeljenje o ulasku u NATO, smatramo da je neracionalno da imamo sopstvenu avijaciju. Zbog toga, u nastojanju za
ulazak u NATO, zahtijevaćemo obezbjeđenje našeg vazdušnog prostora i u tome ćemo, siguran sam, naći najracionalniji način kroz dogovor sa članicama NATO. Već postoji ideja da se razvija regionalni sistem bezbjednosti i osmatranja kompletnog vazdušnog prostora. Siguran sam da nećemo dugo čekati da čitav jadranski region, kako more, tako i vazdušni prostor budu pod nadzorom regionalnog radarskog sistema osmatranja. To je jedna od najvećih prednosti integracija. Koliko se napredovalo u nabavci novog naoružanja i modernom opremanju Vojske? Pošto će kopnena vojska biti srce, odnosno, najjača snaga VCG, koja će moći da zadovolji sve potrebe odbrane Crne Gore, na tom planu smo preduzeli mjere i jedan dio naoružanja po NATO standardima već je ugovoren i ubrzo biće isporučen. U narednom periodu namjeravamo da opremimo naše jedinice kompletno NATO naoružanjem. Želimo da pređemo na kalibar NATO i usmjerićemo sredstva ove godine težišno na ličnu zaštitu svakog našeg pripadnika i novu komunikacionu opremu. Moraćemo, takođe, da nabavimo određena terenska vozila i vozila sa oklopnom zaštitom. Takođe, kada je opremanje mornarice u pitanju, tu moramo biti racionalni. Već smo započeli rad na studiji opravdanosti modernizacije i prenamjene naših fregata u of-šor patrolne brodove. Radimo i na redovnom servisiranju i modernizaciji lakih helikoptera, a namjeravamo da u narednom periodu nabavimo transportne helikoptere, koji bi bili višenamjenski. Koristili bi se i u odbrani od požara, za evakuacije povrijeđenih, traganje i spasavanje. Smatramo da bi najracionalnije bilo sve to objediniti u Vazduhoplovnoj bazi, iz razloga što imamo obučen letački i tehnički kadar i to ne bi iziskivalo nove troškove državi. Šta sada možete reći o eventualnom učešću pripadnika VCG u mirovnim misijama?
U skupštinskoj je proceduri Zakon o učešću u misijama. Vlada je u tom aktu utvrdila princip dobrovoljnosti. U većini zemalja našeg regiona u početku je bio zastupljen taj princip, ali kasnije, prilikom potpisivanja ugovora i prijemom, svaki pripadnik bio je obavezan da se, ukoliko to od njega zahtijeva država, uključuje u mirovne misije. Moramo shvatiti da se država ne brani na svojim granicama, već da su opasnosti daleko ispred naših granica. Zato je neophodno da u sistemu kolektivne bezbjednosti svaka država, shodno svojim mogućnostima i snagama, pruži doprinos globalnoj bezbjednosti. Pristupili smo anketiranju naših pripadnika u vezi sa učešćem u mirovnim misijama. To je preduslov da bismo pristupili obuci, jer, one koji žele, nikako nećemo poslati neobučene. Sa druge strane, ne treba da obučavamo i trošimo sredstva na one koji nijesu izrazili volju da učestvuju u misijama. Kada možemo očekivati formaciju Vojske Crne Gore? Kao što je predviđeno, novu formaciju VCG utvrđuje Vlada. Međutim, na nivou Ministarstva odlučili smo da to pitanje rješavamo u paketu sa novom organizacijom Ministarstva, upravo iz razloga, o kojima sam već govorio, da bi sistemski izbjegli preklapanja nadležnosti. Radni timovi na tome intenzivno rade i očekujem da bi taj dokument Vlada mogla usvojiti u maju. Često se pominje pitanje izrade Strategijskog pregleda odbrane. Zašto je taj dokument toliko važan? Počeli smo izradu Strategijskog pregleda odbrane - dokumenta koji NATO najviše uvažava. Izrada tog dokumenta nije jednostavna jer se pravi na osnovu brojnih analiza. NATO i naši partneri savjetovali su nas da ne žurimo, bitno je da napravimo kvalitetan i realan dokument, s obzirom da svaki segment tog pregleda mora biti baziran na analizama i
PARTNER 5
nije bilo sredstava za modernizaciju, već smo imali sistem koji je sam sebe trošio. Mislim da su sredstva opredijeljenja za sistem odbrane dovoljna za sve ono što smo mi planirali u toku ove godine. Vrlo je važno opredjeljenje Vlade da finansiranje odbrane bude na 2 odsto BDP.
Izgradnja profesionalnosti kod svakog pripadnika i stvaranje novog prepoznatljivog imidža Vojske, koja će biti pouzdan partner i dobiti adekvatno mjesto u društvu - to mi je primarni cilj. na realnim izvorima finansiranja. To je jedna kompletna analiza svega što se tiče odbrane i iz tog dokumenta proizilaze mnogi drugi akti. Taj dokument kod nas, do sada, nije rađen, pa predviđamo da je realno potrebna godina dana. Podsjetio bih da nas očekuje i prilagođavanje strateških i zakonskih dokumenta sa Ustavom, kao i izrada podzakonskih akata. Kao prvi čovjek Vojske, da li ste zadovoljni popunjavanjem Vojske? Poboljšanje standarda vojnika, kao i početak rješavanja stambenih pitanja, imalo je odjeka u javnosti, što je pozitivno uticalo na atraktivnost vojničkog poziva. Znatno je povećano interesovanje vojnika po ugovoru, tako da trenutno popunjenost vojnicima po ugovoru iznosi oko 60 odsto. Smatramo da će u narednom periodu ta popuna ići svojim tempom bez problema. Školujemo mlade ljude na akademijama u inostranstvu i oni su u prilici da se dodatno edukuju u relativno kratkom periodu. Takođe, moramo omogućiti da profesionalni vojnici, kao
6 PARTNER
nici, kao što je praksa u svijetu, mogu ići ranije u penziju. Sada nemamo tu zakonsku mogućnost i to nas sprečava da vršimo podmlađivanje kadra. Ne možemo dozvoliti da naši pripadnici moraju imati istovjetan radni vijek kao civili recimo, ne može specijalac ili dobro obučeni vojnik biti sa 50 godina. Da li je finansiranje Vojske usklađeno sa njenim realnim potrebama? Osnovni princip je da svaka planirana aktivnost mora imati svoju realnost u budžetu. Vršimo dodatnu edukaciju kako bismo prešli na planiranje, budžetiranje i finansiranje po NATO standardima. Najbitnije je da, konačno, u Crnoj Gori posljednje dvije godine imamo stabilan budžet, što znači da su sva planirana sredstva i realna. I ove godine imamo budžet u skladu sa NATO standadima, što znači da oko 50 odsto ide na plate, 25-30 odsto na tekuće troškove i preko 20 odsto na opremanje, nabavku nove opreme i modernizaciju vojske. To je poseban kvalitet tog budžeta. U posljednjih 10-15 godina nije
Aktuelan je i program uništavanja viškova naoružanja i municije. Koliko je važan taj projekat za Crnu Goru? Trenutno jedan od najvećih problema koji opterećuju Vojsku je veliki broj lokacija, koje moramo da obezbjeđujemo. Mnogi ljudi su nam vezani za obezbjeđenje skladišta, a to povlaći i značajna finansijska sredstva. Nije dobro da profesionalnog školovanog vojnika angažujemo za obezbjeđenje skladišta. Kada bismo nekoj agenciji dali da nam čuva skladišta i vojne objekte, bilo bi priče kako naša Vojska, tobože, nije sposobna ni da čuva svoja skladišta. Ali to je daleko jeftinije i praktičnije i mnoge zemlje, poput Njemačke, već imaju takvu praksu. Imali smo, uostalom, priliku da u našem susjedstvu vidimo, koliko jedna eksplozija takvog skladišta može da izazove ljudskih tragedija i materijalne štete. Do nesreća i katastrofa te vrste ne dolazi samo zbog ljudskih grešaka, već i zbog toga što svaka municija ima svoj vijek trajanja. Zbog toga je jedan od naših prioriteta da te probleme riješimo kroz program MONDEM i Tehnički sporazum sa SAD. I za kraj, koji su prioriteti u Vašem radu? Izgradnja profesionalnosti kod svakog pripadnika i stvaranje novog prepoznatljivog imidža Vojske, koja će biti pouzdan partner i dobiti adekvatno mjesto u društvu - to mi je primarni cilj. Takođe, radiću i na poboljšanju standarda pripadnika Vojske, prije svega kroz stambeno zbrinjavanje, što je, cijenim, osnovni motiv za rad i privlačenje novih stručnih kadrova. Ilija Despotović Vidak Latković
Komentar:
Pogled na mirovne misije Crna Gora je još prilično daleko od punopravnog članstva u NATO, a već počinje politička priča, zasad, više o posljedicama nego o prednostima priključenja toj alijansi. Ali i oni koji unaprijed kritikuju još neostvareno članstvo, ostaju na šturim i neargumentovanim upozorenjima, tipa - NATO nam nije potreban. Ipak, kad javna debata o NATO članstvu bude u punom zamahu, najvjerovatnije, jedno od glavnih pitanja biće učešće građana Crne Gore u mirovnim misijama. Tretman tog vida međunarodne solidarnosti i manifestovanja zajedničke odgovornosti za očuvanje i stabilnost mira, u našoj javnosti je pod uticajem medijskog publiciteta o aktuelnim mirovnim misijama u svijetu, ali događaja iz predhodnih godina koji su u vezi sa ulogom NATO u bivšoj zajedničkoj državi, kao i unutrašnjih političkih prilika (podjela) u Crnoj Gori. Naravno, podozrenje prema mirovnim misijama u savremenim uslovima posebno je izazvano činjenicom da su neke od njih angažovane na bezbjednosno i politički veoma opasnim područjima, kao što je, prije svega, Avganistan. Za razliku od mirovnih misija od prije nekoliko decenija, poslije Drugog svjetskog rata, koje su razdvajale zaraćene strane, identifikovane u različitim državama, današnje misije sve više imaju zadatak da održavaju mir u zemljama sa građanskim ratovima. Ti ratovi nijesu samo politički motivisani sukobi, već iza njih stoje vjerske i etničke konfrontacije. Aktivnost terorističkih grupa, i to na međunarodnom planu, te ratove pretvara u regionalne sukobe i prave vrtloge konflikata u kojima, ponekad, nije ni lako identifikovati zaraćenu stranu, jer ih je mnogo i sa veoma radikalnim meto-
dama borbe i ciljevima. Stradanja i patnje ljudi u ovim današnjim ratovima mnogo su veće nego u „bivšim” ratovima.
Ali, možda je učešće u mirovnim misijama protiv takvih ratova, samim tim, i izazovnije, kako za demokratske zemlje,
PARTNER 7
tako i za njihove državljane koji se u njima angažuju. Mada je rano govoriti o učešću Crne Gore u međunarodnim mirovnim snagama za podršku miru, iako to, svakako, nije daleka budućnost, može se već sada reći da je i to pitanje , u našim uslovima, pod snažnim uplivom domaće političke scene. Crna Gora je još daleko od toga da bi u njoj mogao biti izgrađen stabilan konsenzus, ako ne o unutrašnjim, a ono, bar, o spoljnopolitičkim pitanjima. U mnogim zemljama je upravo obrnuta situacija. Kod nas još ne postoji šira politička svijest o poželjnoj spoljnopolitičkoj poziciji države, o potrebi da se političke stranke, kolikotoliko, usaglase o tome kako da se zemlja bolje predstavi u svijetu. Zato se svako pominjanje mirovne misije tretira iz uskostranačkog interesa. Mirovna misija se gotovo shvata kao služenje ovoj ili onoj vlasti, a ne kao politička misija same države, kao manifestacija njenog ugleda i povjerenja u njene sposobnosti. U vrijeme poslije Drugog svjetskoig rata, Socijalistička Federativna Jugoslavija je, zaista, imala ugled zemlje koja je bila veoma poželjna kao učesnik mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Tako je bilo, recimo, u održavanju mira na Sinaju, poslije izraelskoarapskog sukoba. Misija sama po sebi znači poseban zadatak, ima značenje nacionalnog poslanstva. To nije "usluga" vlasti, već onima, i to u drugim zemljama, koji su žrtve ratova, raznih drugih sukoba, koji pate, koji se bore za pravednu stvar. S obzirom na teror i zam kao glavnu bezbjednosnu opasnost po savremeni svijet, mirovna misija je utoliko opravdanija. Iz suštine karaktera same misije, valjda, i proizilazi dobrovoljnost kao osnov za učešće u njoj. Svakako, misija, baš zato što je namijenjena onima koji su u nevoljama, koji ne mogu sami da se izbore za mir, za bezbjedan i dostojan život, podra-
8 PARTNER
zumijeva i hrabrost njenih učesnika. Oni moraju biti humanistički motivisani. Za današnje mlade ljude, često sklone raznim izazovima, misija može biti "zanimljiva" i zbog toga. Ona sama u sebi nosi i nešto što se zove "avanturizam". Jasno je, uz sve to, za misiju treba biti dobro osposobljen, obučen, profesionalno spreman u punom smislu te riječi. Naši ljudi, upravo iz Crne Gore, uvijek su , bez straha, odlazili u svijet. Čak i u davna vremena. Bokeljski pomorci su oplovili svijet. Neki od njih su bili utemeljevači ruske pomorske flote. Karakteru našeg čovjeka, izgleda, nije strano da se otisne iz svog sela i da se obrete na kraj svijeta. A i jeste tako. Crnogoraca ima svuda, pa i dalekoj Patagoniji, na samom jugu Latinske Amerike. Dakle, "misionarstvo" je crta naših ljudi. Crnogorci su već bili i u vojnoj mirovnoj misiji, na Kritu, krajem 19. vijeka, ali ima i više pojedinačnih primjera, i to u istoriji zabilježenih, učešća naših ljudi u misijama slobode, u misijama od međunarodnog značaja. Stevan Pavlov Kilibarda je poginuo u američkoj vojsci, u Prvom svjetskom ratu. Vaso Brajović je učestvovao u grčkom ustanku protiv Otomanske imperije. U toj "misiji" je zadobio slavu junaka i spomenik mu je podignut. Vasojević Leko Saičić je bio "misionar" u ruskoj vojci, u ratu protiv Japana. A narodni pjesnik Radovan Bećirović je spjevao jednu divnu pjesmu o pogibiji, široj javnosti nepoznatog, Rada Bakovića u američkoj vojcsi, takođe, u Prvom svjetskom ratu. Bez Crnogoraca nije mogao proći ni španski građanski rat. U njemu su, pored ostalih, bili general Peko Dapčević i revolucionar Veljko Vlahović. Naš čovjek, prema tome, nije ravnodušan prema tuđoj nevolji. Danas, ljudima u nevolji se ne mora pomagati samo oružjem. Može i raznim vrstama znanja i vještina. Mirovne misije nijesu samo one sa puškom. Ilija Despotović
Postupak ulaska u NATO
Crna Gora u fazi IPAP
Put ulaska u NATO ima složenu, ali i jasno definisanu proceduru, koja se u tehničkom smislu odvija u dva koraka učešće u programu Partnerstvo za mir PzM (Partnership for Peace) i u Akcionom planu za članstvo - MAP (Membership Action Plan). Svrha tih mehanizama je povećanje interoperabilnosti bezbjednosnoodbrambenih kapaciteta države koja teži priključenju Savezu, kroz veoma zahtjevan proces izgradnje standarda i sistema vrijednosti koji je kompatibilan sa NATO članicama. Država, nakon efikasne realizacije obaveza iz PzM, prelazi u status kandidata za članstvo u NATO, kroz izradu i realizaciju Akcionog plana za članstvo. Kao prelazni oblik pripreme za MAP, NATO primjenjuje različite mehanizme, prilagođene mogućnostima zemalja-aspiranata. Nakon participiranja u PzM od
godinu i tri mjeseca, Crna Gora je, na osnovu odluke Sjeveroatlantskog savjeta NATO, 4. februara 2008. godine, ušla u prvu fazu Individualnog partnerskog akcionog plana-IPAP, kroz izradu Prezentacionog dokumenta IPAP koji je 11. marta predstavljen pred svih 26 članica NATO u Briselu. Nakon samita NATO u Bukureštu, početkom aprila 2008. godine, Crna Gora očekuje da će biti pozvana u Intenzivirani dijalog sa NATO. U ovom trenutku ova dva mehanizma, koji se mogu odvijati paralelno, predstavljaju za Crnu Goru završnicu priprema za učestvovanje u Akcionom planu za članstvo u NATO. Individualni partnerski akcioni plan IPAP (Individual Partnership Action Plan), kao mehanizam pokrenut je u novembru 2002. godine na samitu NATO u Pragu. IPAP omogućava Alijansi izradu programa pomoći za
reforme u zemljama - partnerima, a u skladu sa specifičnim potrebama i okolnostima. Na samitu NATO u Istanbulu, 2004. godine, IPAP je produbljen i prilagođen članicama PzM, kako bi uspješnije realizovale svoje reforme. IPAP-om, koji se radi na dvije godine, jasno se postavljaju ciljevi saradnje i prioriteti individualnih partnera i obezbjeđuje usklađenost različitih mehanizama sa njima. NATO eksperti, u tu svrhu, daju precizne savjete o ciljevima reforme, prilagođene svakoj pojedinačnoj državi. Ciljevi IPAP se odnose na koordinaciju bilateralne pomoći pojedinih partnera i aktivnosti s međunarodnim institucijama u vezi političkih i bezbjednosnih, odbrambeno-vojnih, ekoloških i drugih pitanja, kao što su informisanje javnosti, upravljanje krizama i pitanje administracije.
PARTNER 9
Prva država koja je sa NATO potpisala IPAP, 2004. godine, je Gruzija, a taj plan se sada realizuje sa Azerbejdžanom, Uzbekistanom i Moldavijom.
atlantske integracije Crne Gore, jačanje političkog dijaloga s NATO partnerima i obezbjeđivanje preduslova za uključenje Crne Gore u MAP.
Crna Gora kroz IPAP ostvaruje saradnju sa NATO u procesu sveukupnih društvenih reformi (u političkoj, ekonomskoj i administrtivnoj sferi), zatim u jačanju kapaciteta za borbu protiv terorizma, organizovanog kriminala i korupcije, kao i bezbjednosti granica. Takođe, to podrazumijeva jačanje procesa transparentnosti sektora odbrane i civilne kontrole oružanih snaga, harmonizaciju sektora bezbjednosti sa NATO standardima, u cilju boljeg odgovora na savremene bezbjednosne prijetnje i postizanja interoperabilnosti sa strukturama evroatlantskog prostora bezbjednosti, te obezbjeđenje jasnije i sveobuhvatnije percepcije javnosti koncepta nacionalne bezbjednosti i procesa evro-
Podsjećanja radi, Mađarska, Češka i Poljska, prije njihovog ulaska u NATO, provele su samo dvije godine u Intenziviranom dijalogu. Na njihovim iskustvima uvidjelo se koliko je težak proces prilagođavanja bivših socijalističkih zemalja u njihovom kretanju ka zajednici sa izgrađenim sistemom vrijednosti kakav je NATO. Na osnovu Studije o proširenju NATO iz 1995. godine, Intenzivirani dijalog se vodi u formi sastanaka između Sjeveroatlantskog savjeta i visokih predstavnika pojedinih zemalja (predsjednici vlada, ministri spoljnih poslova i odbrane), na kojima se razmatraju pitanja vezana za pridruživanje Alijansi. Cilj Intenziviranog dijaloga je da se državi - aspirantu pomogne da definiše područja na
10 PARTNER
kojima je potrebno uskladiti i formulisati zajedničke preporuke za postizanje interoperabilnosti. Nakon uspostavljanja MAP procesa 1999. godine, sve zemlje koje su dotad učestvovale u procesu Intenziviranog dijaloga su po sistemu automatizma ušle u MAP koji je predstavljen kao njegova nadogradnja. Trenutno, Intenzivirani dijalog se realizuje jedino sa Ukrajinom koji je otpočet sastankom Komisije NATOUkrajina (NUC), kada su ministri spoljnih poslova u Viljnusu, 2005. godine, pokrenuli Pojačani dijalog o aspiracijama Ukrajine za članstvo u NATO. Pokretanje Pojačanog dijaloga s Ukrajinom predstavlja prekretnicu u odnosima Ukrajine i NATO-a. To je ujedno i jasna poruka podrške NATO aspiracijama Ukrajine. mr Mehmedin Tahirović
Tema Ministri odbrane i inostranih poslova o benefitima ulaska Crne Gore u NATO
Bezbjednost preduslov ekonomskog prosperiteta
Ministar odbrane Boro Vučinić i ministar inostranih poslova Milan Roćen saglasni su u ocjeni da je bezbjednost primarni cilj zbog koga Crna Gora ne bi trebalo da ima dileme oko ulaska u NATO, ali, u razgovoru za "Partner", naglašavaju da to nije jedini benefit članstva u Sjevernoatlantskom savezu. “Bezbjednosni kontekst Zapadnog Balkana i dalje je opterećen neriješenim pitanjima i problemima u međudržavnim odnosima u regionu, kao i nestabilnom pozicijom pojedinih država. Imamo upozorenja da je, zbog složenosti prilika, Zapadni Balkan i dalje enigma za Evropsku uniju. Navode se problemi u vezi sa Kosovom, odnosima između Makedonije i Grčke, te prilike u Bosni i Hercegovini. U takvom kontekstu, Crna Gora, naravno, na duži rok, nije sasvim oslobođena bezbjednosnoodbrambenih briga. Stoga, procjenjujemo da je njen strateški interes ulazak u NATO, kao jedini sistem kolektivne odbrane“, rekao je Vučinić.
Boro Vučinić
" Crna Gora će imati direktne ekonomske benefite od članstva. Jer, bezbjednosno stabilna i sigurna zemlja predstavlja i povoljan ambijent za ekonomske aktivnosti. To je najjaci magnet za privlačenje stranih investicija." PARTNER 11
Iako svrha NATO nije da pobjeđuje u ratovima, nego da odvrati moguće napade, značajno je naglasiti da napad na jednu članicu Alijanse predstavlja napad na sve. Crna Gora bi članstvom ravnopravno učestovala u donošenju svih odluka. One se donose konsenzusom i ne postoji tijelo koje odlučuje u ime država i ni jedna članica ne može donijeti odluku bez saglasnosti ostalih - bez obzira na svoju veličinu i razvijenost kapaciteta. Roćen kaže da učlanjenje u NATO predstavlja osnovni spoljnopolitički i bezbjednosni prioritet Crne Gore i da će, zajedno sa integracijom u Evropsku uniju, taj cilj državi donijeti brojne prednosti u političkom, bezbjednosnom i ekonomskom smislu. On ističe da su evroatlantski ciljevi Crne Gore komplementarni sa procesom evropskih integracija i povezani sa unutrašnjim reformama - čiji je cilj postizanje daljeg ekonomskog progresa, reorganizacija državne uprave i implementacija i poštovanje evropskih standarda. „Osnovni prioriteti Vlade na unutrašnjem planu, koji podrazumijevaju jačanje demokratskih institucija, vladavine prava, promovisanje principa tržišne ekonomije, borbu protiv organizovanog kriminala i nezavisno sudstvo, u potpunosti korespondiraju sa temeljnim principima NATO“, tvrdi šef crnogorske diplomatije. Ne čudi cinjenica da su osam od deset najrazvijenih tu rističkih zemalja članice NATO, što stručnjaci dovode u direktnu vezu sa bezbjednosnim pitanjem. Vučinić podsjeća da je Alijansa iz čisto vojnog saveza prerasla u organiza-
12 PARTNER
ciju sa širim spektrom ciljeva i da će država, zbog toga, imati mogućnost da odlučuje o bezbjednosnim, ali i političkim pitanjima od globalnog značaja. „Crna Gora bi ulaskom u NATO imala značajne političke i ekonomske koristi. Stvaraju se uslovi za potpuniju afirmaciju demokratskih standarda, primjerenih najrazvijenim zemljama, upravo članicama te alijanse. Crna Gora će imati direktne ekonomske benefite od članstva. Jer, bezbjednosno stabilna i sigurna zemlja predstavlja i povoljan ambijent za ekonomske aktivnosti. To je najjači magnet za privlačenje stranih investicija“, istakao je Vučinić. NATO, između ostalog, promoviše osnovne vrijednosti na kojima se temelje moderna društva - demokratiju, slobodu pojedinca, tržišnu ekonomiju, vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i prava manjina. Zabluda je da je bilo koja od zemalja primorana na članstvo u tom savezu, a istina da države same traže pristup „elitnom klubu“. U Ministarstvu odbrane, takođe, ističu da ne stoji ni tvrdnja da je Crna Gora NATO-u interesantna da bi se na njenoj teritoriji gradile baze. NATO, kako su kazali, državu ne uslovljava tim pitanjem. „NATO nema razloga da gradi baze u Crnoj Gori, niti je njihova gradnja uslov za pristupanje Alijansi. I sama država može da odbije da na njenoj teritoriji budu vojne baze. Inače, takva odluka u NATO se donosi na osnovu detaljne analize cost-benefit i razmatranja političko-strateškog konteksta“, stav je Ministarstva.
Sjevernoatlantski savez, slaže se Roćen, kao garant stabilnosti proširuje mogućnosti da Crna Gora bude privlačnija za strane investicije i dobije konkretnu pomoć od članica i partnera NATO za reformu sektora bezbjednosti i odbrane. "NATO će pomoći Crnoj Gori da brže, bolje i jeftinije sprovede reformu sektora bezbjednosti i odbrane i da efikasno sprovede demokratsku kontrolu oružanih snaga“, rekao je Roćen za „Partner“. On je dodao da je crnogorska Vlada opredjeljena da aktivno doprinosi širem konsenzusu u društvu za bolje razumijevanje osnovnih prednosti i izazova koje podrazumijeva članstvo u NATO, kako bi se premostili uvriježeni stereotipi iz hladnoratovskog doba i negativno nasljeđe iz bliske prošlosti. „Pitanje članstva Crne Gore u NATO je pitanje njene budućnosti i trajnog očuvanja državnog identiteta i njenog međunarodnog subjektiviteta“, zaključio je Roćen. Prva ekološka država na svijetu ne bi trebalo da brine ni o zaštiti životne sredine, jer do sada nigdje nije registrovan negativan uticaj članstva u NATO po tom pitanju. Eksperti tvrde da se ulaskom u NATO podižu standardi praćenja i zaštite od uticaja vojnih aktivnosti na okolinu, te da Savez trenutno ima vodeću ulogu u više važnih programa međunarodne razmjene u oblasti nauke i ekologije. Osim toga, važno je naglasiti da bi se Crna Gora ulaskom u NATO uključila u veliki broj nevojnih aktivnosti, poput obuke za borbu protiv terorizma, organizovanog, prekograničnog i svih
drugih oblika kriminala, jačanja sposobnosti odgovora na krize (prirodne, tehničke, ekološke i sl.), naučne i tehnološke saradnje, te bolje razmjene informacija s drugim državama u cilju bezbjednosti države. I pored svih povoljnosti, Vučinić naglašava da će konačnu odluku o ulasku u NATO donijeti građani. „Razumije se, o svim tim elementima i aspektima odlučiće javnost Crne Gore. Odluka o članstvu u NATO biće, u svakom slučaju, demokratska većinskom podrškom u parlamentu ili na referendumu“, kazao je on. Mihailo Danilović
NATO misije Na zemlji članici NATO je da odluči da li će učestvovati u misijama u inostranstvu i na koji način će to uraditi. NATO trenutno ima oko 54.000 vojnika u misijama, a od toga 50.000 iz 8 zemalja NATO, odnosno iz Amerike, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Holandije, Turske, Španije i Italije. Neke zemlje imaju samo 2 vojnika, poput Švajcarske.
Milan Roćen
"Pitanje članstva Crne Gore u NATO je pitanje njene budućnosti i trajnog očuvanja državnog identiteta i njenog međunarodnog subjektiviteta.”
Crna Gora nije se obavezala, niti je to od nje traženo, na neki konkretni oblik vojnog doprinosa, već na razvoj svojih kapaciteta, a kada se oni razviju, u dogovoru s NATO će se sagledati u kojim aktvnostima bi država mogla da doprinese. U tom smislu, NATO ne vrši nikakav pritisak, nego ostavlja Crnoj Gori da sama o tome odluči na osnovu sposobnosti i ekonomskih mogućnosti. Zato, priče da će građanima Crne Gore biti nametnuto da se bore u drugim zemljama, ako država pristupi NATO, nijesu sasvim osnovane.
PARTNER 13
Tema Prijedlog Zakona o mirovnim misijama u Skupštini
U misijama samo dobrovoljci Nakon oslobođena Krita 1899. godine, crnogorski vojnici koje je knjaz Nikola poslao u prvu svjetsku mirovnu misiju da arbitriraju između kritskih Grka i Turaka, ispraćeni su uz najveće počasti. Više od vijeka kasnije, poslije obnove državnosti i povraćaja međunarodnopravnog subjektiviteta, Crnoj Gori je i formalno potvrđena pozicija faktora stabilnosti u regionu. Ipak, tek aktivnim učešćem u mirovnim i humanitarnim misijama Crna Gora će se, kako preporučuju eksperti, pozicionirati i kao značajan akter na međunarodnoj sceni i dobiti priliku da nastavi uspješnu kritsku priču, čuvenu u svijetu. Ministarstvo odbrane nedavno je sačinilo Predlog zakona o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim
14 PARTNER
snagama i učešću pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu. Predlog čeka da prođe skupštinsku proceduru, a samostalni savjetnik za mirovne misije pri Ministarstvu odbrane Tihomir Mijović ne sumnja da će Crna Gora imati brojne pozitivne efekte od angažovanja Vojske u mirovnim i humanitarnim misijama. Kao najznačajnije ističe - ubrzanje procesa pristupanja evroatlantskim integracijama i transformaciju odbrambeno-bezbjednosnog sistema. „Angažman Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama i učešće pripadnika civilne zaštite i policije u mirovnim misijama imao bi značajnog uticaja na poziciju Crne Gore u međunarodnoj
zajednici“, kazao je Mijović. Jedinice Vojske i ostali subjekti navedeni u predlogu, isključivo na dobrovoljnoj osnovi, radiće na očuvanju mira, pružanju humanitarne pomoći, podsticanju razvoja demokratije, pravne sigurnosti i zaštite ljudskih prava u okviru međunarodnih organizacija. „Popuna jedinica Vojske Crne Gore, kao i izbor pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih, obavlja se na principu dobrovoljnosti“, pojasnio je Mijović. On je naglasio da će usvajanje tog akta omogućiti brže preuzimanje obaveza u skladu sa međunarodnim dokumentima, kao i obaveza u okviru Programa NATO „Partnerstvo za mir“ i sistemu regionalne civilne zaštite. U međunarodne snage upućuju se pripremljene, obučene i opremljene
jedinice Vojske i pripadnici civilne zaštite i zaposleni. Kriterijume za popunu, pripremanje, obuku i opremanje jedinica propisivaće Vlada. Zakonom se, kako je rekao, propisuju nadležnosti Skupštine Crne Gore i Savjeta za odbranu i bezbjednost, koje se odnose na odlučivanje o upotrebi jedinica Vojske, kao i nadležnost Vlade za odlučivanje o učešću pripadnika civilne zaštite i zaposlenih u mirovnim misijama. Mijović objašnjava da odluku o povlačenju pripadnika civilne zaštite i zaposlenih donosi Vlada, dok Savjet za odbranu i bezbjednost podnosi Skupštini Crne Gore izvještaj o upotrebi jedinica Vojske u međunarodnim snagama. Svi pripadnici u misijama imaju pravo na diplomatsko-konzularnu pomoć i zaštitu Crne Gore, a vrijeme provedeno u tim aktivnostima računa se u staž osiguranja u dvostrukom trajanju. „U slučaju bitno promijenjenih okolnosti, ili proglašenja vanrednog stanja u Crnoj Gori, ili ako su jedinice Vojske izložene krajnjoj opasnosti, odluku o povlačenju jedinica donosi Skupština. Ako Skupština nije u mogućnosti da se sastane, odluku o povlačenju donosi Savjet za odbranu i bezbjednost“, rekao je Mijović. Zakonom su jasno propisana prava pripadnika Vojske, civilne zaštite i zaposlenih za vrijeme provedeno u aktivnostima u inostranstvu, kao i obaveza zastupanja interesa Crne Gore u skladu sa mandatom misije. Za vrijeme vanrednog ili ratnog stanja u državi, ne može se donijeti odluka o slanju jedinica u misije. Poslanici u Skupštini Crne Gore uskoro će imati priliku da se izjasne o Predlogu zakona o mirovnim misijama. Ako se zna da je prva takva misija u
svijetu bila povjerena Crnoj Gori, odnosno kralju Nikoli i da je uspješno realizovana, onda je očekivati da će većina u parlamentu podići ruku kada se bude glasalo o tom predlogu. Mihailo Danilović
I policija u mirovnim misijama “Uloga policije u mirovnim misijama prevashodno je civilna i namijenjena je sprovođenju operacija podrške miru i uspostavljanja reda, te izgradnji i jačanju stabilnosti i institucija u postkonfliktnim društvima”, rekla je za “Partner” samostalna savjetnica za evropske integracije i mirovne misije u Upravi policije (UP) Crne Gore Olivera Injac. Ona je kazala da se u UP, shodno predloženom zakonu, stvaraju kapaciteti za učestvovanje u međunarodnim mirovnim misijama, a da će prema potrebama biti donešeni i drugi, interni podzakonski akti.
Burić mijenja Ćurčića Na osnovu odluke Ministra odbrane Crne Gore Bora Vučinića o privremenom upućivanju u mirovnu operaciju UN „UNMIL”, tokom marta u Liberiju treba da se uputi major Živojin Burić . Burić će, u svojstvu vojnog posmatrača, zamijeniti kapetana Rada Ćurčića, kome je istekao dvogodišnji angažman. Na osnovu odluke Podsekretara za mirovne misije UN, DKPO u mirovnoj misiji u Liberiji nalazi i kapetan Vojske Crne Gore Saša Jovanović. On se u Liberiji nalazi godinu dana, sa produženjem od još šest mjeseci na lični zahtjev.
“Policijske snage Crne Gore aktivno će učestvovati u mirovnim misijama Ujedinjenih nacija i Evropske unije”, tvrdi Injac. Ona je podsjetila da je crnogorska policija, međutim, i ranije bila uključena u mirovne misije UN - kada je jedan njen pripadnik bio angažovan u okviru UNMIL misije u Liberiji. Evropska unija, inače, trenutno ima multinacionalne policijske mirovne snage koje broje oko 5.000 policajaca, specijalno obučenih za sprovođenje civilnih mirovnih operacija, dok Ujedinjene nacije, u okviru aktuelnih 17 mirovnih misija u svijetu, imaju oko 11.000 angažovanih međunarodnih policijskih snaga. “Uprava policije svjesna je da se jasna opredijeljenost države za učestvovanje u međunarodnim mirovnim misijama smatra indikatorom snažne orijentisanosti za evroatlantske bezbjednosne integracije i spremna je da u tome da svoj puni doprinos”, zaključila je Injac.
PARTNER 15
Predstavljamo Vazduhoplovna baza Vojske Crne Gore
Moć u plavom prostranstvu Boravak u Vazduhoplovnoj bazi jedinstven je doživljaj - zbog izuzetnog profesionalizma, maksimalne psihofizičke osposobljenosti i odanosti vazduhoplovstvu njenih pripadnika. Vazduhoplovna baza je prva jedinica Vojske Crne Gore koja je organizacijski i kadrovski zaokružena i već u oktobru 2006. počela je preobuku pilotskog i tehničkog kadra sa aviona na helikoptere. Kompletnu preobuku, koja bi trebalo da bude gotova do kraja ove godine, sprovode instruktori koji su, takođe, pripadnici Baze. Vazduhoplovna baza je jedinica, naoružana i opremljena isključivo helikopterima, a planirano je da u svom sastavu ima samo manji broj lakih aviona za održavanje trenaže pilota . Zadaci vazduhoplovne jedinice su: prevoženje vazdušnim putem, izviđanje i održavanje veze u funkciji komandovanja, medicinski transport i evakuacija i moguće angažovanje u traganju i spasavanju u svim meteo i geografskim uslovima.
Prirodni poligon Komandant Vazduhoplovne baze pukovnik Vladislav Vlahović, sa ponosom govori o jedinici, njenoj tradiciji, ljudima kojima komanduje i očekivanjima. Ističe da su jedinice, čije iskustvo baštini Vazduhoplovna baza, tokom više od 50 godina obučile preko 1300 kadeta pilota na 29 različitih tipova i vrsta vazduhoplova. Pripadnici Vazduhoplovne baze imaju ogromno iskustvo u provođenju svih profila letačke obuke do najvišeg stepena borbene obuke. Jedinica se s
16 PARTNER
pravom može pohvaliti da posjeduje veoma iskusne instruktore letjenja, koji su u svoje letačke knjižice upisali preko 2000 sati leta i posjeduju najviša sertifikovana vojno-letačka i instruktorska zvanja. Pukovnik Vlahović podsjetio je da je na nedavnom sastanku pomoćnika ministara odbrane zemalja regiona, u Budvi, Ministarstvo odbrane Crne Gore kandidovalo projekat Regionalnog centra za obuku pilota helikoptera. On tvrdi da Crna Gora ima nesporne kadrovske i infrastrukturne potencijale za takvu obuku i dodaje da su tome u potpunosti naklonjene geografske i klimatske karakteristike zemlje. Pukovnik Vlahović navodi primjer da se u krugu od 80km, u okviru taktičkog radijusa većine savremenih helikoptera, može organizovati obuka za letjenje u različitim prostornim i vremenskim uslovima, od slijetanja na nadmorskim visinama ispod 50 m, do visina od 2500 metara. Pored toga, postoje idealni uslovi za obuku u letu iznad velikih vodenih površina, letu kroz kanjone i ispresijecane planinske terene, te letu iznad terena u kojima su veoma otežani uslovi vođenja vizuelne orjentacije, zbog sniježnog pokrivača, i primjene metoda računske navigacije. Visok procenat letačkog kadra govori engleski jezik, dok trećina trenutno usavršava taj jezik, što je važno za interoperabilnost
Vladislav Vlahović
“Helikopter ima dušu onoliko koliko je ima njegov pilot”
joj mora vjerovati, a da bi to mogao, mora strpljivo i do najsitnijih detalja poznavati sve ono šta ona može. Koliko su piloti jedinice kojom komandujem u tome uspjeli najbolje govori činjenica, da ja kao komandant, sa njima radije sjedam u avione i helikoptere, nego u automobile", zaključuje pukovnik Vahović.
Letački dan
Dražen Vlahović na polju sprovođenja letačke obuke. Za potrebe Vazduhoplovne baze u planu je nabavka helikoptera višestruke namjene, kako bi bila u stanju da izvršava i zadatke transporta operativnog značaja, kao i da u saradnji sa drugim državnim institucijama doprinosi borbi protiv elementarnih nepogoda. Prema objašnjenju Vlahovića, vrsnog poznavaoca ovih “čeličnih ptica”, nebitan je tip i proizvođač helikoptera, već je važno da posjeduje opremu prilagođenu NATO standardima.
Komandant helikopterske eskadrile mаjor Dražen Vlahović, pilot aviona G-2 i G-4, na kome je, kako kaže, dostigao profesionalni limit i sa kojim je 2004. godine učestvovao na aero-mitingu u Bratislavi, ima zvanje probnog pilota na avionima, a nastavnik je letjenja od 1997. godine. Prelaz na letjenje na helikopteru doživljava kao izazov. Prikazao nam je kako izgleda jedan letački dan u eskadrili. Letjenje je planska aktivnost. Planom leta se preciziraju svi elementi letjenja i isti se dostavlja tornju. Potom slijedi priprema od strane instruktora letjenja i individualna priprema pilota. Na dan izvođenja
obuke izvodi se izvršna priprema, kojoj prisistvuju komandant Baze - kao rukovodilac letjenja, svi instruktori i svi piloti koji lete toga dana. Izvršna priprema započinje meteorološkim izvještajem za taj dan, ljekar daje presjek zdravstvenog stanja pilota, tehnička služba podnosi izvještaj o broju i stanju vazduhoplova, a rukovodilac letjenja daje informacije o stanju aerodroma i alternativnim mjestima slijetanja i, po sopstvenoj procjeni, vrši provjeru pripremljenosti pilota. Zatim slijedi let radi izviđanja vremenskih uslova i potom se kreće na obuku u letjenju. “Ovo je stalna i obavezna procedura, bez čije realizacije letjenja nema”, kaže komandant eskadrile. Zamjenik komandanta Vazduhoplovne baze, potpukovnik Živko Pejović, naglasio je da je za obuku letačkog sastava i održavanje visokog nivoa uvježbanosti veoma značajno i obezbjeđenje adekvatnih poligona za obuku. Najbitniji su poletno- sletne kapije, niskolebdeće površine, tereni za vanaerodromsko sli-
I helikopter ima dušu Pukovnik Vlahović, letač bogatog iskustva i širokog znanja, dobar dio života posvetio je helikopteru, koji po njegovim riječima, poput živog bića, ima i dušu i ćud. Na njemu se obučavao, sa njim je obučio generacije mladih pilota i ističe da su mnogi ljudi veoma odani svojoj profesiji, ali su rijetki srećnici koji svoj poziv utemeljuju na strasnoj emociji, čime je njihova životna radost dvostruka. “Helikopter ima dušu onoliko koliko je ima njegov pilot”, naglasio je pukovnik Vlahović. “Znanje i vještine koje zahtijeva kompleksni posao upravljanja vazduhoplovom nemoguće je steći ukoliko se istinski ne voli, jer da nije ljubavi i strasti prema letjenju, mnogi bi na tom putu izgubili strpljenje. Pilot je tek kompletan pilot onog momenta kada dostigne nivo osposobljenosti da se sjedanjem u letjelicu sa njom i bukvalno sjedini. Pilot
PARTNER 17
plova, odnosno oko 1700 sati naleta pilotskog sastava, bez ijednog vanrednog događaja.
Živko Pejović jetanje, kao i slijetanje na visoke terene, inžinjerijski uređeni po važećim vazduhoplovnim propisima. Jedan od takvih poligona, pripadnici Vazduhoplovne baze su i sami uredili i obilježili tokom prošle godine na Malom Garaču kod Danilovgrada i na njemu sada uspješno realizuju planiranu obuku pilota helikoptera.
Endoskop i za helikoptere Govoreći o tehničkom sastavu jedinice, potpukovnik Pejović istakao je da kompletan sastav posjeduje veliko tehničko iskustvo u opsluživanju svih tipova vazduhoplova u jedinici (V-53, H-42 I N62). Zahvaljujući vazduhoplovno-tehničkoj službi tokom protekle godine je realizovano oko 850 sati naleta vazduho-
Srđan Gojković
18 PARTNER
Potporučnik Srđan Gojković, komandir voda za održavanje vazduhoplova, sa svojim pomoćnicima demonstrirao je rad na tek nabavljenom uređaju za endoskopiju helikoptera, čija je vrijednost oko 65.000 eura. Objasnio je da je namjena video endoskopa preventivna dijagnostika radi poboljšanja ispravnosti vazduhoplova i obezbjeđenja najvišeg nivoa njihove sigurnosti.
Vazduhoplovci bez mane Psiholog-koordinator Generalštaba VCG Jadranka Jovanović i psiholog Vazduhoplovne baze Dijana Davidović ističu da je tipično da su naši vazduhoplovci izrazito visokih opštih i posebnih intelektualnih sposobnosti, emocionalno stabilni, kooperativni i visokih moralnih kvaliteta. Plijeni njihova vedrina, optimizam i ljubav prema onom što rade, neustrašivost i bezgranična hrabrost. Kako kažu, naše "čuvare neba" lako je prepoznati. Složenost i raznovrsnost zadataka zahtijevaju takve profile ličnosti i njihovu vrhunsku psihofizičku osposobljenost.
S obzirom na visoka G-opterećenja, vibracije i ubrzanja sa kojima se suočavaju piloti i potrebe za njihovom visokom psihofizičkom pripremljenošću, vazduhoplovci imaju na raspolaganju fiskulturne sale, teretane i fitnes centre, a važno mjesto u održavanju njihove psihofizičke kondicije ima i rekreativni boravak u nekom od zimskih centara, koriste, kad je potrebno, i medicinsku rehabilitaciju u Vojnoj bolnici u Meljinama. “Tokom boravka u Vazduhoplovnoj bazi imala sam privilegiju da letim sa našim pilotima. Odlaze na zadatak izviđanja vremenskih uslova za realizaciju dnevnog plana letenja. Ulazim u helikopter. Najprije čujem brujanje motora. Stavljam slušalice. Strijepnja govori da postajem dio meni nepoznatog svijeta. Odlijepljujemo se od piste, postižemo potrebnu visinu, nekoliko vrsnih zaokreta, moja vazdušna avantura počinje. Kao da tražim sigurnost. Pogled mi pada na pilote i njihovo snažno osjećanje vlastite moći nad letilicom i bezgraničnom slobodom plavog prostranstva oko sebe i površinom zemlje ispod sebe. To razbija svaku moju bojazan. Osjećam se bezbjedno”, kaže Jadranka Jovanović. Marinko M. Slomo
Globus
Kako se Španija priključila NATO
Od uzdržanosti do aktivnog učešća
Španija je danas poznata članica NATO i Evropske unije, a Svjetska banka je rangira i kao devetu zemlju u svijetu po ekonomskoj snazi. Ipak, Španija je do prije tridesetak godina, za razliku od država Zapadne Evrope bila van svih evroatlantskih integracija.Većina država osnivača NATO odbila je da 1949. godine razmotri članstvo Španije u toj organizaciji, prije svega zbog činjenice da je u toj zemlji vladao režim generala Franciska Franka koji je na vlast došao u brutalnom građanskom ratu. Članstvo u NATO u španskom parlamentu podržano je oktobra 1981. godine uz glasove centralno-desničarskih i nacionalističkih političkih snaga. Socijalistička partija Španije je po pobjedi na parlamentarnim izborima decembra 1982. godine zamrzla špansko učešće u Alijansi. Felipe Gonzales i vođe Socijalističke partije počeli su da shvataju da je i članstvo u NATO jedan od aspekata integracije zemlje u Zapadnu Evropu. Pošto je članstvo u Evropskoj ekonomskoj zajednici bilo obezbijeđeno 1986. godine, predsjednik vlade Španije odlučio je da održi referendum. Gonzalesova strategija bila je da podrži članstvo države u NATO, uz obećanje da će Španija ostati
van integrisane vojne strukture Alijanse, uz smanjivanje američkog vojnog prisustva i zabrane razmještanja nuklearnog oružja na teritoriji te zemlje. Na referendumu je od oko 60 odsto izašlih glasača, 53 odsto podržalo članstvo u Alijansi, dok je oko 39 odsto bilo protiv. I ljevica i javno mnjenje ostali su podijeljeni oko pitanja članstva. Ta podjela je dovela do specifičnog odnosa Španije unutar NATO, sve do kraja devedesetih godina prošlog vijeka. Godine 1988. španski stav bio je značajno drugačiji jer je njena spremnost za doprinos zajedničkoj odbrani bila temeljena prije svega na zoni njenih strateških interesa. Novi spoljnopolitički kurs postao je zvaničan 1992. godine kada je Vlada Španije saopštila da su „različite krize udaljene od Evrope pokazale da bezbjednost Španije nije vezana samo uz bezbjednost njene teritorije već zavisi i od onoga što se dešava u drugim djelovima svijeta“. Na novu spoljnu politiku uticalo je i špansko učešće u mirovnim misijama pod mandatom UN. U jesen 1996. pregovori o transformaciji vojne strukture NATO dešavali su se u isto vrijeme kad je
u Španiji na vlast došla Narodna stranka. Španija je pokazala namjeru za sprovođenjem nove politike. Vlada je pozvala na skupštinsku debatu u kojoj je zatražila podršku svih stranaka za punu integraciju u NATO, iako za to nije postojala ni zakonska ni ustavna obaveza. Imajući u vidu političke promjene u Evropi 1989. godine, tokom diskusije je potvrđeno da NATO više nije osjetljivo domaće političko pitanje. Vlada je naglasila da se radi o „učešću Španije u novom NATO“, dodajući da ta organizacija nije onakva kakva je bila 1989, ili pak 1986, odnosno 1981. godine. Od 1998. godine Španija se u potpunosti uključila u integrisanu vojnu strukturu NATO. Od 2003. godine u Madridu se nalazi Saveznička komanda kopnene komponente. Ona je potčinjena Komandi združenih snaga u Napulju. Od tada do danas Španija aktivno učestvuje u razvijanju vojnih sposobnosti Alijanse, a posebnu pažnju poklanja ulozi u NATO snagama za reagovanje u kriznim područjima. (Evroatlantska revija) Priredila: Zorica Radović
PARTNER 19
Vojna tehnika Savremeni helikopteri
Moderne “čelične ptice” Vojni helikopteri proizvodi su visoke tehnologije, a među zemljama proizvođačima tradicionalno se ističu Sjedinjene Države i Ruska Federacija. U uslovima savremenog ratovanja kada se brzina reagovanja mjeri satima, pravovremeno dostavljanje ratnog materijala i transportovanje ljudi od velikog su značaja. Tako strogim zahtjevima može da odgovori samo vazdušni transport, a sredstva kojima se to postiže su savremeni vojni transportni avioni i helikopteri. Pješčani predjeli Alžira bili su presudni za razvoj vojnih helikoptera. U pokušaju da zaustavi otcjepljenje sjevernoafričke kolonije (1954-62) francuska vojska je prvi put u istoriji ratovanja upotrijebila helikoptere kao dio vojnog arsenala. Tek 1942. godine armija SAD je uvrstila helikopter P-4 u naoružanje, ali isključivo za evakuaciju ranjenika. Helikopteri su vremenom promijenili namjenu, pa su korišćeni za prebacivanje ljudstva i vojne opreme, da bi na kraju dobili pravi smisao u snažnoj vatrenoj podršci na ratištu. Poseban pečat helikopteri su ostavili u Vijetnamu (1960-75) kada su prvi put masovnije upotrijebljeni. Za razliku od Francuza, Amerikanci su i pored značajne efikasnosti iz vazduha imali velike gubitke u tada novom sektoru avijacije, gdje su izgubili oko 5.000 letilica. Tadašnji ljuti protivnik SSSR neumorno skuplja podatke iz ovih ratova koje vješto koristi za usavršavanje svojih helikoptera (Mi-4). Prvi vidan napredak kod sovjetskih letilica (Mi-24 Hind) je korišćenje
20 PARTNER
AH-64 Apache topa 37 mm i vođenih raketa vazduhzemlja i vazduh-vazduh. Prvi vatreni test imali su u desetogodišnjem ratu u Avganistanu. Od tog trenutka počinje nadmetanje dvije velesile u razvoju vojnih helikoptera koje ide u više pravaca. Pored transportovanja, njihova namjena proširuje se na aktivno učestvovanje u borbenim dejstvima kao ubojno sredstvo (borbeni helikopter), helikopter za vezu, izviđanje, komandovanje... Današnji borbeni helikopteri mnogo su ubojitiji, savremeniji, a samim tim i skuplji od prethodnika. Pod određenim zadacima najviše se podrazum ij eva korišćenje helikoptera u protivoklopnoj borbi. Trenutno najsavršeniji vazdušni borci protiv tenkova smatraju se ruski Ka50 "crna ajkula", Ka-52 "aligator" i američki AH-64 "apač" i RAH-66 "komanči", koji još nije uveden u operativnu upotrebu.
Ka-50 i Ka-52 Impresivna borbena snaga Ka-50 nalazi se u vođenim protivoklopnim supersoničnim raketama (AT-9 "vihor") koje zahvaljujući dometu od 10 km sprječavaju opasnost da "Kamov" bude primijećen i oboren, kao i topu kalibra 30 mm (2A42), koji ima mogućnost izbora brzine gađanja i selektivnog snabdijevanja municijom iz dva boksa napunjena pancirnim i razornim projektilima. Za protivvazdušnu borbu opremljen je raketama AA-8 "Aphid" ili AA-11 "Arčer". Posebna
Ka-50
AH-64 Apache pažnja poklonjena je zaštiti kabine (blindirane staklene površine) i sistema za gorivo koji su potpuno oklopljeni i štite od municije kalibra 20-23 mm ispaljene sa daljine od 100 metara. Kamov je jedini helikopter koji posjeduje sistem za katapultiranje. Ka-50 ima jedinstvenu pokretljivost i karakteristike zbog korišćenja kontrarotirajućih elisa. Zbog dvostrukih elisa, helikopter nema zadnji rotor. Takođe zbog jedinstvenog položaja elisa, na helikopter ne utiče vjetar u onoj mjeri u kojoj utiče na bilo koji drugi. Letilica može praviti roll-barove, lupove, tunele... Zbog već navedenih osobina helikopter ima bolju akustiku (veća tišina leta), manji profil, bolju aerodinamiku i veću brzinu.
žanjem. Predviđen je da bude udarna pesnica divizija kopnene vojske SAD, tako da u jednom naletu 21-24 "Apača", pri idealnim uslovima mogu da unište do 300 tenkova i drugih oklopno-borbenih sredstava. Naoružanje čini jednocijevni top M-230 kalibra 30 mm (625 metaka u minuti), protiv-oklopne rakete „Helfajer“ dometa 6 km, kao i nevođena raketna zrna "Hidra-70" kalibra 70 mm, dometa 4-6 km. Za protivvazdušnu odbranu koristi rakete "Sajdvinder" AIL9L. "Apač" je prvu borbenu primjenu imao prilikom američke intervencije u Panami 1989. godine, a položio je ozbiljan ispit u pustinjama Iraka gdje je stekao reputaciju neuništivog helikoptera.
Mil Mi-28N “Night Havoc” I helikopter Mi-28N, zajedno sa prethodnicima, predstavlja veoma ubojitu vatrenu platformu kojom jedna kopnena vojska može da raspolaže. Testiran je u Avganistanu od 1984. godine do kraja rata. Radar mu je postavljen na nosaču iznad glavnog rotora i predstavlja glavni elektronski senzor koji mu omogućava borbene letove u svim meteorološkim uslovima, danju i noću. Pilot i operater
na Mi-28A/N sjede u oklopljenim razdvojenim kabinama čije armirano staklo može da izdrži pogotke zrna streljačkog oružja kalibra do 12.7 mm i udare fragmenata granata od 20mm.Helikopter je opremljen sa dva modernizovana motora sa helikoptera Mi-24. Motori na polijetanju daju snagu od po 1640Knj i smješteni su u gondolama iznad krila sa obje strane trupa. Mi-28A/N ima klasičnu konfiguraciju sa jednim nosećim rotorom i repnim rotorom sa kontrarotirajućim elisama. Mi-28N ima novu i poboljšanu avioniku, a pored radara smještenog na platformi iznad glavnog rotora, u elektronsku opremu treba da bude uključena i pokretna mapa terena. Ispod nosa helikoptera je smješten top 2A42 koji je žirostabilizovan u dvije ravni. Top koristi razorne i probojne granate koje su smještene u različitim kase tama sa obj e strane topa. U asortiman naoružanja su uključene i radio komandno protivtenkovske rakete “Šturm” i nove protivtenkovske rakete “Ataka”. Ovaj helikopter još uvijek nije ušao u serijsku proizvodnju, ali je ona sve izvjesnija, jer Mi-28N posjeduje dosta osobina koje njegov konkurent Ka-50 još nije dostigao. Marinko M. Slomo
Jedina veća primjedba je jednočlana posada Ka-50, što je prevaziđeno u Ka-52 (dvosjed). Kamov je jedini helikopter koji savršeno izvodi akrobaciju nazvanu fanel (lijevak), neophodnu za koncentraciju vatre na tačkaste ciljeve. Promjena položaja u lijevku čini protivničko nišanjenje ekstremno teškim.
AH-64 "Apač" Da bi držali korak sa ruskom helikopterskom industrijom, zapadni vojni stručnjaci, odnosno SAD, projektovali su helikopter AH-64 "A pač", koji se odlikuje velikom mobilnošću, manevarskim sposobnostima i kvalitetnim naoru-
Mi-28 PARTNER 21
Region
Pripreme za pomorsku vježbu U italijanskom gradu Taranto održana je međunarodna vojna vježba Adrion KAKS. Riječ je o kompjuterskim simulacijama u Centru za obuku "Marićentre DD" po NATO standardima, na engleskom jeziku u okviru programa ADRION. Ona predstavlja dio priprema za međunarodnu pomorsku vježbu ADRION LIVEX koja će se održati u hrvatskim vodama ovog ljeta. Ovoj vježbi prisustvovao je i tročlani tim Mornarice Crne Gore. Na vježbi je rađena simulacija sprovođenja pomorskog embarga ilegalnom prebacivanju ljudi, oružja i municije, a istovremeno je izvođena procedura kontrolisanja sumnjivih brodova i akcija traganja i spasavanja posade potonule ribarice. Crnogorsku delegaciju činili su poručnik bojnog broda Zoran Ivanovski i poručnici korvete Slobodan Musović i Danko Mandić.
Međunarodne vježbe u Hrvatskoj U Hrvatskoj će se od 1. do 14. maja održati međunarodna vojna vježba Combined Endeavor 08. Riječ je o najvećoj, najkompleksnijoj i najvažnijoj vojnoj vježbi za ispitivanje i dokumentovanje interoperabilnosti komunikaciono-
22 PARTNER
informacionih uređaja i sistema, na kojoj će učestvovati pripadnici oružanih snaga iz više od trideset zemalja. Istovremeno će se sprovoditi na dvije lokacije, u Njemačkoj i Hrvatskoj. Jedan od najvažnijih ciljeva vježbe je postizanje što većeg stepena interoperabilnosti zemalja NATO i PzM, radi zajedničkog djelovanja u međunarodnom okruženju, u operacijama očuvanja mira, ali i u slučajevima masovnih katastrofa. Hrvatska je domaćin i međunarodne vježbe medicinskih vojnih timova MEDCEUR 08 (Medical Training Exercise in Central and Eastern Europe), koja će se od 1. do 15. maja održati u Divuljama. MEDCEUR 08 sprovodi se u duhu Partnerstva za mir, a cilj vježbe je postizanje zajedničkih standarda u radu i zapovijedanju tokom zbrinjavanja unesrećenih u slučaju elemetarnih nepogoda i prirodnih katastrofa. Na vježbi će učestvovati više od 250 učesnika iz više od deset PzM zemalja i USEUCOM (United States European Command), koji je i organizator MEDCEUR 08. Uz vojne medicinske timove, na vježbi će učestvovati i civilne organizacije koje su uključene u pružanje pomoći stradalima u slučaju prirodnih katastrofa i elementarnih nepogoda. S obzirom da se održava u isto kada i vježba Combined Endeavor, u vježbi MEDCEUR 08 moći će se koristiti i većim komunikacionim mogućnostima.
Ova vježba je posebno važna za medicinsko vojno osoblje, i to za njihovo učestvovanje i u međunarodnim vojnim operacijama i u zemlji u slučaju nepogoda i katastrofa, na što nijedna zemlja nije imuna, ali i za provjeru cijelog sistema da odgovori na iznenadne krize.
BiH domaćin vojne vježbe Zajednički napor 2009
Bosna i Hercegovina je saopštila da će naredne godine biti domaćin velike vojne vježbe Zajednički napor 2009 (Combined Endeavor 09) koja će okupiti zemlje NATO članice programa Partnerstvo za mir i druge zemlje. Vježbu sponzoriše Evropsko zapovjedništvo Američke vojske od 1995. godine. To će biti prvi put da se vježba održi u zemlji novoj članici Partnerstva za mir i ona će biti značajan pokazatelj kapaciteta Bosne i Hercegovine. Priredila: Zorica Radović
Povod: U susret Samitu NATO u Bukureštu
Novi izazovi Sjevernoatlantski savez je danas glavni faktor izgradnje stabilnog, funkcionalnog i pouzdanog bezbjednosnog sistema i kolektivne odbrane njegovih članica. Omogućava prevenciju, upravljanje i mirno rješavanje svih eventualnih kriza i nesporazuma, bez obzira na njihov nivo i karakter, a u skladu s međunarodnim demokratskim pravilima. Svaka država, ulaskom u sistem kolektivne bezbjednosti, rješava pitanje sopstvene bezbjednosti, stabilnosti i budućnosti. Tom cilju je posvećen i predstojeći Samit NATO u Rumuniji, od 2. do 4. aprila 2008. godine. Imajući u vidu da je Samit u Bukureštu, vjerovatno, najvažniji politički događaj u ovoj godini, realno je očekivati da će, u skladu sa time, i pitanja o kojima će se diskutovati biti od velikog značaja. Pretpostavlja se da će glavna debata na bukureštanskom skupu biti o daljem proširenju Alijanse, izazovima i prijetnjama za NATO u 21. vijeku, pitanju Kosova, Cyber terorizmu, energetskim problemima, krizama u Avganistanu i Iraku i bližem povezivanju sa zemljama bivšeg SSSR. Učesnici Samita će, u tom kontekstu, prema očekivanjima, razgovarati o unapređivanju postojećih doktrina i bezbjednosnih koncepata. NATO će u Bukureštu doživjeti svoje šesto proširenje, vjerovatnim prijemom Hrvatske, Albanije i Makedonije, što će pojačati regionalnu stabilnost, ali i tim zemljama pojačati osjećaj njihove sopstvene bezbjednosti. Postoji mogućnost da grčki veto, zbog spora o
nazivu države, onemogući približavanje Makedonije NATO. Gruzija i Ukrajina, bi se, takođe, mogle suočiti sa preprekama u tom pravcu. Mogućnost uključivanja u Akcioni plan za članstvo MAP bivšim sovjetskim zemljama biće pod velikim znakom pitanja jer bi to moglo u budućnosti bitno uticati na odnose NATO-Rusija. U prilog tome je i interes značajnog broja zemelja sa Njemačkom i Francuskom na čelu, koje se zalažu za uspostavljanje bolje saradnje sa Rusijom. Kad je riječ o proširenju NATO, danas se to pitanje postavlja u nešto drugačijem svjetlu, s obzirom na to da više ne postoji Varšavski pakt i da je bezbjednosni kontekst bitno drugačiji. Oštriji kriterijumi za članstvo u NATO posljedica su činjenice da države, ulaskom u Alijansu ne stiču samo određene privilegije i prava već i tome komplementarne obaveze. U skladu sa izmjenama bezbjednosne situacije u svijetu, pooštravanje kriterijuma je logičan slijed stvari, jer prijetnje i izazovi koji danas stoje pred NATO nijesu postojali, recimo, jednu, dvije, a kamoli par decenija unazad. U prvim godinama od osnivanja NATO primarni cilj članica bio je, jednostavno, nacionalni opstanak jer je prijetnja od Varšavskog pakta bila realna. Takav „poredak” je davna prošlost. Odnosi sa Rusijom, svakako, biće jedna od tema debate u Bukureštu, tim prije što ta zemlja vraća negdašnji prestiž. Upravo ta činjenica trebalo bi da bude smjernica za definisanje dalje politike Saveza, a posebno njegove doktrine i
strategije. NATO nastoji da pojača svoj geopolitički položaj u odnosu na sada već osvježenu Rusiju. Debata na predstojećem samitu će se koncentrisati i na razvoj kapaciteta za učešće u međunarodnim misijama i operacijama podrške miru u svim uslovima. Raspravljaće se i o razvoju kapaciteta za brzo donošenje odluka i reagovanje na već procijenjenu situaciju, a sve u cilju postizanja najvišeg mogućeg stepena interoperabilnosti, radi harmonizacije sa NATO zahtjevima. Vjerovatno će u debatu biti uključena i druga pitanja, od interesa za dalju transformaciju Sjevernoatlantskog saveza i njegovo proširenje u budućnosti. U tom smislu. očekivati je i traganje za novim instrumentima Saveza. mr Tijana Turković
PARTNER 23
Tema
Crnogorski oficir u Liberiji
Ambasador u misiji mira Major Živojin Burić, rođen 1970. godine, oženjen, otac dva sina, pripadnik Vojske Crne Gore, vojni posmatrač u misiji UN u Liberiji. Ovih dana putuje u tu zapadno-afričku zemlju, gdje će se drugi put priključiti UNMIL misiji koja je uspostavljena Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija septembra 2003, nakon što je zemlja izašla iz dva građanska rata. Prvi profesionalni angažman pripadnika mirovne misije ostvario je od maja 2006. do maja 2007. Na pitanje zašto se vraća u tu egzotičnu zemlju u kojoj mir i zaštitu ljudskih prava obezbjeđuje nekoliko hiljada mirovnjaka UN, major Burić nema kratak i jednostavan odgovor. No, ne izostavlja da odmah kaže da je to zbog profesionalnog izazova, želje za dokazivanjem, novim saznanjima i novim-starim poznanstvima. U opširnom odgovoru, ističe da je biti vojni posmatrač za njega, kao mladog čovjeka, to prije svega čast, jer se osjeća kao pravi ambasador svoje zemlje. Kako se postaje mirovnim posmatračem? Za takvo zvanje, potrebno je proći adekvatnu obuku. Još 2004. završio sam kurs za mirovnog posmatrača. U to vrijeme, mnogo oficira je apliciralo i svi smo morali proći testove znanja iz struke, vožnje i engleskog jezika, ljekarske preglede... To je bila prva faza. Kako je traženo samo 5
24 PARTNER
kandidata, poslije testova, napravljena je rang lista i nakon toga slijedila je profesionalna obuka. Ja sam upućen na jednomjesečnu obuku u jedan centar u Holandiji. To je bilo neophodno da bih stekao edukaciju i status oficira na čekanju, koji je trebalo da zamijeni kolegu u nekoj od brojnih misija u svijetu. Da bih objasnio o kakvom je interesovanju bilo riječ, naglašavam da sam tek 2006. godine došao na red i tek tada sam upućen u Liberiju. Zašto Liberija? To je bio moj izbor. Manje me je opredijelilo to što su moje kolege već bile tamo i upoznale me sa poslovima i uslovima tamošnje misije. Mnogo više mi se činilo intrigantnim ono što iz njihove priče nijesam saznao. I bio sam u pravu, jer je susret sa tom zemljom prevazišao moja očekivanja. Bio je to susret sa drugim svijetom, kulturom, ljudima, klimom ali i uslovima profesionalne nadgradnje, u velikom, gotovo besprekorno organizovanom sistemu UN, koji funkcioniše po NATO standardima. To je normalno, jer je u pitanju vojna misija. To je bio prvi, a kakav je bio sljedeći utisak? U najkraćem-čudan. Makar koliko sam bio spreman na svako iznenađenje, bio sam zatečen klimom. Liberija je ekvato-
rijalna zemlja sa samo dva godišnja doba: sušnim i kišnim periodima koji traju po 6 mjeseci. Prethodno sam, tražeći podatke o državi saznao i da je zemlja sa ogromnim procentom teritorije pod džunglama, bogata nalazištima zlata i dijamanata, ogromnih potencijala za izvoz drvne građe i kaučukovog drveta... Po dolasku u glavni grad Monroviju, zajedno sa ostalim tek pristiglim oficirima, imao sam još jedan petodnevni kurs uvođenja u sistem funkcionisanja vojne misije UN. Obnovljen je test iz engleskog jezika, vožnje... Tek nakon toga, uslijedila je odluka o postavljenju u nekom od 13 timova, koji su locirani širom zemlje. Šta je posao mirovnog posmatrača? U Liberiji konkretno, nakon okončanja građanskog rata, misija UN je imala zadatak da razoruža sukobljene strane, uspostavi i čuva mir i bude garant ljudskih prava. Takođe, posao UNMIL-a bio je da tamošnjim vlastima pomogne u organizaciji izbora, te povratku izbjeglica. Radni dan vojnog posmatrača, zavisno od toga šta komanda smatra bitnim, uglavnom se ogleda u obilasku terena, razgovoru sa ljudima, sagledavanju problema, opasnosti po njihovu bezbjednost i sačinjavanja dnevnog izvještaja. Dakle, naš zadatak je nadgledanje i patroliranje. Patrolu čine dva posmatrača koji nijesu iz iste zemlje članice misije. Ako ima bezbjednosnih opasnosti po stanovništvo, šta čini posmatrač?
Puteva tamo gotovo da nema. Srećom, naša vozila imaju GPS, tj. dobru navigaciju. Ima naseljenih mjesta, koja možemo osmatrati jedino iz vazduha. Recimo u kišnom periodu, poseban problem je doći do odredišta. Tu sve naše vještine moraju doći do izražaja. Treba preći sve prepreke. I sve to zajedno liči na pravi safari, koji se odvija na dnevnoj osnovi. I to su, pored tropskih bolesti, glavne opsanosti po posmatrača. Srećom svi smo redovno vakcinisani protiv žute groznice, raznih vrsta hepatitisa i preventivno se štitimo od malarije. Ipak, oprez nije na odmet. Kako posmatrač provodi slobodno vrijeme? Kada nijesmo na zadatku, u kampu nam se nude sve pogodnosti savremene tehnologije i komunikacije. Možemo koristiti Internet, gledati satelitsku televiziju, organizovati manja sportska i muzička druženja i sl. Često se okupljamo na zabavama ili žurkama, i tu imamo prilike da, zavisno od toga ko je domaćin, isprobamo čari raznih svjetskih kuhinja. U misiji su predstavnici izuzetno velikog broja zemalja članica UN.
u misiji, koja treba zadržati. Trenutno, tamo je samo kapetan Jovanović, dok se njegov kolega kapetan Ćurčić već vratio. Njih dvojica su prošle godine nagrađeni medaljom Ujedinjenih nacija. Ja ću zamijeniti kapetana Ćurčića, koji je dao izuzetan doprinos tome da crnogorski tim bude zastupljen u misiji. Kao što sam već rekao, prošao sam sve testove, kurseve, obuke i spreman sam da krenem, jer je teško odoljeti mogućnosti napredovanja kako u profesionalnom tako i u svakom drugom smislu. Namjera mi je da ponovnim odlaskom, nastavim sa sticanjem znanja, da se dokažem, možda i u komandnom svojstvu. Profesija koju sam izabrao sama je po sebi veoma izazovna, a njena nadgradnja u prestižno organizovanom sistemu može biti lako ostvarena, posebno ako se zna da je svaka UN misija bilo gdje u svijetu malo globalno selo, organizovano po standardima, kojima se pojedinac, kad ih jednom iskusi, uvijek vraća. Radujem se ponovnom susretu sa Liberijom malom državom velikih potencijala. Da li biste vašim sinovima preporučili da pođu vašim stopama?
Čekate da se vratite tamo na novih 365 dana aktivnosti u misiji. Što je bilo presudno kada je riječ o vašoj ponovnoj odluci?
Još je rano govoriti o njihovim opredjeljenjima, ali ukoliko neki od njih bude imao takvih afiniteta, imaće moju podršku. Znam da bih im i u tom slučaju bio najbolji učitelj.
Crna Gora sada u Liberiji ima dva mjesta
Olivera Đukanović
Njegov zadatak je da o tome izvijesti. On sam ništa ne preduzima i ne može jer je nenaoružan. Odluka je na komandi, odnosno štabu. Kakve opasnosti prijete posmatraču na zadatku? Toga gotovo da nema, posebno kada je riječ o ljudima koje obilazimo. Među njima smo izuzetno dobro primljeni. Problem je samo kako doći do njih, jer je Liberija zemlja izuzetno loše saobraćajne infrastrukture. Ima stanovnika koji žive u nepristupačnim predjelima džungle.
PARTNER 25
Feljton
Crnogorci bili partneri za mir
Misija na Kritu Crnogorska vojska bila je u „partnerstvu za mir“ još u 19. vijeku. Januara ove godine, naime, navršilo se 111 godina od mirovne misije Crnogoraca na Kritu. Oko 80 vojnika i podoficira je 1897. godine otišlo na to ostrvo, gdje su Grci i Turci vodili žestoke bitke za prevlast na toj teritoriji. Velike sile su došle na ideju da na Krit pošalju vojne snage iz neutralne zemlje koje bi razdvajale zaraćene strane i održavale mir. Tako je došlo do diplomatske akcije za slanje crnogorskih vojnika, za koje se vjerovalo ne samo da će profesionalno vršiti postavljene zadatke, nego i da će to činiti pošteno. Sa idejom o mirovnoj misiji Crnogoraca, knjaza Nikolu Petrovića upoznao je engleski ambasador na Cetinju Robert Kenedi. Knjaz je prihvatio predlog, a zatim su odabrani momci za misiju. Primljeni su stasiti mladići, uglavnom oni koji su pomalo znali turski, a poneko i grčki. Pred odlazak, pozdravio ih je lično knjaz Nikola, koji je od svojih vojnika tražio da mirovnu službu obavljaju „junački i pošteno“. Za komandanta odreda imenovan je vojvoda Mašan Božović. Vojnici su sa Cetinja do Bara prešli pješice, a tu su se ukrcali na brod i otplovili u Sredozmno more. Crnogorce su na Kritu dočekali i Grci i Turci, bez njihovog prethodnog dogovora. Izašli su i jedni i drugi i, prema svjedočenjima nekih Crnogoraca, zamalo već u tom trenutku nije došlo do sukoba između dvije zaraćene strane. Grci su, štaviše, posumnjali u identitet Crnogoraca. Njihova odjeća im
26 PARTNER
je ličila na nošnju Albanaca, pa su, čak, otvorili vatru na mirovni odred. Crnogorci su na Kritu, u mjestu Kanej, obezbjeđivali dućane Grka koji su bili u ustaničkim odredima na brdima, vile bogatih ljudi, konzularne zgrade evropskih izaslanika. Gotovo tri mjeseca Crnogorci su sami pokušavali da održe mir, a kasnije su došle mirovne misije i drugih zemalja. Crnogorci su priključeni ruskim vojnim jedinicama na Kritu, gdje su ostali sve do marta 1899. godine. Prema zapisima učesnika mirovne misije, Crnogorci su na Kritu uživali veliki ugled i kod stanovništva i kod stranaca. Bilo je , za vrijeme njihovog boravka, i diplomatskih incidenata. Jedan Englez je jednom prilikom podrugljivo, na javnom mjestu, govorio o vojvodi Božu Petroviću koji je trebalo da bude postavljen za guvernera Krita. Kapetan crnogorskog odreda Mašan Božović je, stoga, pozvao Engleza na dvoboj. I bio je uporan da sa njim podijeli megdan. Do toga, ipak, nije došlo, zahvaljujuči čitavoj diplomatskoj akciji. Englez je bio primoran da se izvini Crnogorcima i Crnoj Gori zbog uvrede. Crnogorski „plavi šlemovi“ vratili su se kući, takođe, preko luke Bar. Tu ih je, opet, dočekao knjaz Nikola. Nazvao je mirovni odred „četom sokolova“. Značaj njihove mirovne misije za širenje međunarodnog ugleda Crne Gore uporedio je sa „jednim najboljim bojem“ koji su Crnogorci vodili za oslobođenje od Turaka.
Savremena crnogorska vojska, koja je profesionalizovana, dakle, nije repa bez korijena ni kad je u pitanju iskustvo u međunaronim mirovnim misijama. Crna Gora je u jesen primljena u „Partnerstvo za mir“, čime je iskazala spremnost da učestvuje u međunarodnim misijama. Strategija odbrane Crne Gore predviđa aktivno učešće njene Vojske u odbrani mira i u suprotstavljanju terorizmu, bilo gdje u svijetu. Jer, i u Crnoj Gori se shvata da su nacionalni interesi itekako povezani sa stanjem mira i bezbjednosti u okruženju, ali i u svjetskim razmjerama. Učvršćuje se uvjerenje da se mir, demokratija i druge vrijednosti u svojoj zemlji brane ne samo u njoj samoj, već i u drugim zemljama, u raznim, čak i udaljenim, dijelovima svijeta. I. Despotović
Konkurs za prijem vojnika po ugovoru na službu u Vojsku Crne Gore
MISTARSTVO ODBRANE i GENERALŠTAB VOJSKE CRNE GORE
OGLAŠAVAJU Potrebu za popunom slobodnih formacijskih mjesta prijemom u profesionalnu vojnu službu vojnika po ugovoru na određenovrijeme, 1)UČetivojnepolicije (mjestoslužbovanjaPodgorica): zadužnosti: a)upješadiji 2)UBataljonuzapočasti (mjestoslužbovanjaPodgorica): zadužnosti: a)upješadiji(gardista) 3)ULakojpješadijskojbrigadi (mjestoslužbovanjaPodgorica,Nikšić): zadužnosti: a)upješadiji b)uartiljeriji c)uARJPVO d)uinžinjeriji e)usaobraćajnojslužbi 4)UBrigadizaspecijalneoperacije (mjestoslužbovanjaDanilovgrad,Pljevlja,Kolašin,Kumbor): zadužnosti: a)upješadiji b)uvezi c)uinžinjeriji d)uABH-odbrani e)upomorstvu f)umornaričkotehničkojslužbi g)usaobraćajnojslužbi h)usanitetskojslužbi 5)UMornaričkojbazi (mjestoslužbovanjaBar,Kumbor): zadužnosti: a)upomorstvu b)umornaričkotehničkojslužbi c)uintendantskojslužbi d)usaobraćajnojslužbi
Opštiuslovizaprijem: -dajezdravstvenosposobanzavojnuslužbu(utvrđujevojnoljekarskakomisija), -daimapropisanustručnuspremu, -danijeosuđivanzakrivičnodjelonabezuslovnukaznuzatvoraodnajmanješestmeseci, -daseprotivkandidatanevodikrivičnipostupakzakrivičnodjelozakojesegonipo službenojdužnosti, Posebniuslovizaprijem: -daimazavršenunajmanjesrednjuškolu(IIIiliIVstepen), -danijestarijiod28godinazaprijemurodu,odnosno30godinauslužbu, -kandidatkojikonkurišezavozačamoraimatipoloženunajmanje “B” i “C” kategoriju, -prednostimajukandidatikojisuodslužilivojnirok, -zagardiste-dasuvisinepreko180cm. Uzmolbuseprilažusledećadokumenta: -autobiografija, -izvodizmatičneknjigerođenih, -uvjerenjeodržavljanstvu, -ovjerenakopijasvedočanstva-diplomeozavršenojškoli, -potvrdadajeodslužiovojnirok, -ovjerenafotokopijavojničkeknjižice, -uvjerenjedaseprotivkandidatanevodikrivičnipostupakidanijeosuđivan, -ovjerenakopijavozačkedozvole(akokonkurišezavozačam/v), -ovjerenakopijaličnekarte,tačnaadresaibrojtelefona. Pravaiobavezezavrijemeslužbepougovoru: Ugovorsezaključujenaperiodod1(jedna)godinedana. Vojnici po ugovoru na određeno vrijeme imaju pravo na: platu i druga novčana primanja prema Uredbioplatama;godišnjiodmorpremaUredbiogodišnjimodmorimaiodsustvima;zdravstveno i socijalno osiguranje i druga prava i obaveze prema propisima za lica primljena u profesionalnuvojnuslužbunaodređenovrijeme. Načinpodnošenjamolbe: -zaprijemuČetuvojnepolicije,molbesepodnoseukasarni“Masline”, -zaprijemuBataljonzapočasti,molbesepodnoseukasarninaaerodromu“Golubovci”, -zaprijemuLakupješadijskubrigadu,molbesepodnoseukasarni“Masline”, -zaprijemuBrigaduzaspecijalneoperacije,molbesepodnoseukasarniuDanilovgradu, -zaprijemuMornaričkubazu,molbesepodnoseukasarniuKumboru. Molbesedostavljajujedinicamaunavedenimmjestimasanaznakom“zaoglas”. Kandidatekojiispunjavajuusloveoglasa,komisijazaprijemupućujenaocjenuzdravstvene sposobnosti. Oglas ostaje otvoren od dana objavljivanja u sredstvima javnog informisanja do popune slobodnihformacijskihmjesta. Nepotpunemolbenećeserazmatratizaprijemuslužbu. Odluku o izboru kandidata za prijem donosi nadležni starješina, a o izboru kandidati će biti obaviješteniupropisanomroku. Zakandidatekojibuduizabranizaprijem,određujeseprobnirad,radiprovjereosposobljenosti zadužnostzakojuseprimajuuslužbu,utrajanjuod3(tri)mjeseca.
PARTNER 27