PARTNER27

Događaj mjeseca

SADRŽAJ OBUKAZASVESITUACIJEIIZAZOVE................................. 4 Gligor R. Bojić KOMENTAR: AVGANISTANKAONEKADŠPANIJA .................................. 7 Ilija Despotović SUSRET MINISTARA ODBRANE CRNE GORE I KIPRA ........... 9 VOJNATEHNIKA: RUSKA ,,OLUJA” .................................... 10

kapetan Ivica Simonović PUNA PODRŠKA ZA NATO ČLANSTVO .........................11 PIRATI KAO NOVI IZAZOV ...............................................12 Gligor R. Bojić

POHVALE CRNOJ GORI ZA REFORME I UČEŠĆE U MISIJAMA MIRA ..............................................................14 DNEVNIK: NIJE LAKO, ALI U TIMU SVE JE U REDU ...........................15 svIkBrankoDrobnjak IZ DIREKCIJE ZA ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA: DA LI SMO BEZBJEDNI NA INTERNETU? ........................ 17 DNEVNIKVOJNOG POSMATRAČA ...................................18 kapetanBrankoĐurđić MISIJE OBAVEZNE I U EVROPSKOJ UNIJI ........................19 I.Jovetić NOVI STRATEŠKI KONCEPT NATO .................................. 21 RASTE INTERESOVANJE MLADOSTI ZA NATO ............... 23 SVEČANA PARADA KORPUSA MARINACA ...................... 24 R. Pešić FELJTON: TRINAESTOJULSKI USTANAK IZNENADIO EVROPU ...... 25 I. Despotović

Dobrotvorni koktel

na brodu „Jadran“ „Društvo prijatelja Doma u Bijeloj“ i Ministarstvo odbrane Crne Gore organizovali su dobrotvorni koktel na školskom brodu „Jadran“ u Tivtu.

T om prilikom sakupljeno je i uručeno dječijem Domu „Mladost“ u Bijeloj 40.000 eura.

Dječiji Dom „Mladost“ formiran je sa ciljem da obezbjedi dom djeci lišenoj roditeljskog staranja i djeci čiji su zdrav život i pravilan razvoj ugroženi neprimjernim odnosom staratelja, i u kome je trenutno zbrinuto blizu 140 djece, starosti od jednog mjeseca do 18 godina.

Prisutnima na koktelu, među kojima su bili zvaničnici Vlade Crne Gore, međunarodni i domaći lideri privatnog sektora i organizacija, obratio se ministar odbrane Boro Vučinić.

Ministar je zahvalio na podršci i pomoći koja će omogućiti da se uslovi

rada i života djece u Domu poprave. „Ovo je jedan odličan primjer kako treba sarađivati sa civilnim sektorom i kako treba sarađivati sa humanitarnim organizacijama. Takođe, pokazuje spremnost Vlade Crne Gore da podrži humanitarne napore, a sve u cilju pomoći djeci koja se nalaze u Domu u Bijeloj“, kazao je ministar.

Vučinić je podsjetio da su Ministarstvo odbrane, kao i Vojska Crne Gore, i ranije organizovali slične događaje, recimo humanitarni koncert za djecu iz Doma kod Komanskog mosta, par humanitarnih aktivnosti za djecu sa posebnim potrebama, kao i pomoć djeci sa posebnim statusom u Pljevaljima.

Ministar Vučinić je najavio da će takve akcije biti nastavljene.

S. Žiga

IMPRESSUM Partner - mjesečnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci Jun 2010. godine BROJ: 27 IZDAVAČ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAČA: mr Boro Vučinić UREĐIVAČKI ODBOR: Draško Jovanović, Olivera Đukanović, Vidak Latković, Ilija Despotović i Krsto Perović REDAKCIJA: puk Čedo Marinović, Irena Radoman, Zorica Minevski, Petar Koprivica i Gligor R. Bojić TEHNIČKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrović i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševića 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

PARTNER 3

Tema

Priprema drugog kontigenta jedinice za mirovne misije Vojske Crne Gore

Obuka za sve situacije i izazove Nova grupa zamijeniće svoje prethodnike u Avganistanu u septembru Kao što je javnosti poznato, u mirovnoj misiji ISAF u Avganistanu, u bazi „Panonija” od marta ove godine nalazi se 29 pripadnika prvog voda jedinice za mirovne misije Vojske Crne Gore. Nakon višemjesečne i naporne obuke, II crnogorski vod u pratnji tročlanog medicinskog tima i oficira za vezu početkom septembra zamijeniće svoje drugove na zadatku stacionarnog obezbjeđenja mađarske baze “Panonija” u provinciji Baglan, na sjeveru Avganistana. Vojnike koji se pripremaju u Centru za obuku vojnika i jedinica za mirovne misije posjetili smo pred polazak na dvanestodnevnu obuku u Mađarskoj, gdje će se upoznati sa vojnicima sa kojima će boraviti u misiji.

Nakon odlaska prvog pješadijskog voda, obuka sa kandidatima za drugi kontingent je nastavljena istim intezitetom, kaže za “Partner” načelnik II podcentra u Centru za obuku, potpukovnik Saša Ivanović. Na obuci se većinom nalaze vojnici koji su u sastavu jedinice za mirovne misije od njenog formiranja tj. od avgusta 2008. godine. Manji broj njih se priključio u poslednjih pola godine.

To, međutim, ni u jednom trenutku nije predstavljalo problem, jer je kod svih izražena veoma jaka motivacija, pa su se “novopristigli” pripadnici veoma brzo uklopili u kolektiv, a zahvaljujući nesebičnoj pomoci “starijih” drugova i brzo savladali obuku, ističe Ivanović.

Inače, obuka koja se realizuje u Centru za obuku vojnika za mirovne misije je veoma naporna. U Centru su svjesni da samo psihofizički jak i zdrav vojnik moze izvršavati odgovorne zadatke, kakav je sigurno i misija u Avganistanu. Stoga su obuci posvetili maksimalnu pažnju.

4 PARTNER

Sa pripadnicima II kontigenta su realizovane sve teme planirane Planom i programom obuke za jedinice Vojske Crne Gore u mirovnim misijama. Vojnici imaju naporne časove fizičkog vježbanja, koji se svakog petka krunišu maršom na daljinama i do 25 km. Gađanja iz naoružanja koje će vojnici dužiti dok su u misiji realizuju se nedjeljno u formi više gađanja u jednom danu. Posebna pažnja poklonjena je uvježbavanju postupaka u raznim situacijama, dok su vojnici na dužnosti obezbjeđenja baze, s obzirom na to da ono zahtijeva izuzetno poznavanje svih

propisanih procedura, veliku koncentraciju i ogromnu odgovornost. Odlično obavljen posao dok su na dužnosti, tj. striktno poštovanje svih propisanih dužnosti znači potpunu bezbjednost i nesmetan rad svih ljudi u bazi, a to je velika odgovornost i zahtijeva maksimalnu profesionalnost svakog pripadnika, ističe Ivanović. Ljudstvo je u potpunosti osposobljeno za postupak i za rad prilikom kretanja u konvoju, kao i za postupak prilikom napada na konvoj.

Krunu obuke u Crnoj Gori predstavljale su dvije vježbe koje su realizovane krajem maja

Tema i sredinom juna. Krajem maja realizovana je 36-to časovna vježba, koja se odvijala na poligonu na kom su vojnici cijeli dan uvježbavali postupke u raznim sitacijama tokom kretanja konvoja sa simulacijom raznih supozicija. Vježba je nastavljena maršom vozilima do strelišta, na kom su vojnici bez minuta odmora i sna tokom čitave noći imali noćna gađanja iz automatskih pušaka, puškomitraljeza i pištolja, a završena sa 25 km dugim maršom pod punom borbenom opremom, opisuje vježbu Ivanović. Svi vojnici su nakog toga bili na testiranju kod psihologa. Rezultati govore da je psiho-fizičko stanje pripadnika izuzetno dobro i da ono nam garantuje besprekorno izvršavanje postavljenog zadatka.

Druga rotacija je u blagoj prednosti nad prvom i zbog toga što je u međuvremenu, za potrebe obuke unutar kasarne „Golubovci”, izrađen poligon koji je replika baze „Panonija” sa osnovnim sadržajima bitnim za izvršavanje zadataka obezbjeđenja osmatračnice, kontrolno propusne stanice, mjesta prijavne službe tj. glavne kapije. Na tom poligonu pripadnici drugog kontingenta postavljeni su na dužnost i 36 časova neprekidno vršili dužnost kao da su u Avganistanu, sa svim postupcima i procedurama. Uz nesebičnu pomoć Komande Vazduhoplovne baze, kao i drugih jedinica koje su razmještene u kasarni na aerodromu imali smo dovoljan broj markiranata u svakom trenutku, kako bi situacija bila što realnija, kaže Ivanović.

Baza u Golubovcima kao i ,,Panonija”

,,Cilj boravka u Mađarskoj, a mi ćemo, zajedno s putovanjem, biti 12 dana, jeste da se naši pripadnici upoznaju sa Mađarskim vojnicima s kojima će zajedno biti u Avganistanu i da se komandni kadar upozna i razmijeni iskustva. Takođe će se realizovati trodnevne vježba, s ciljem sagledavanja osposobljenosti svih koji sačinjavaju novi PRT, a samim tim i naših pripadnika. Uspješno realizovana vježba znaci ”položen ispit” i sertifikat da se može ići u mirovnu misiju ISAF. Za nas je vježba u Mađarskoj, kruna naše obuke”, objasnio je Ivanović.

Stalni kontakt sa kolegama iz Avganistana posebno je važan za pripreme. U stalnom sam kontaku sa našim pripadnicima u Avganistanu, od kojih dobijam niz značajnih informacija vezanih za obuku, kaže Ivanović. Nihovo dosadašnje iskustvo svakodnevno prenosimo pripadnicima drugog kontigenta. Iz tog ugla, drugi kontigent je sigurno u prednosti u odnosu na prvi, jer su savjeti i sugestije koje dolaze iz Avganistana veoma korisni i svrsishodni, smatra Ivanović.

Učešće u misiji ISAF značajan je korak po kome se cijeni odlučnost Crne Gore da istraje u namjeri ka punopravnom NATO članstvu. To je takođe aktivnost koja Crnu Goru, kao državu, svrstava u porodicu zemalja spremnih da zajednički grade svoju buduću bezbjednost. Svakako da je učešće u ISAF misiji izuzetno zahtjevan zadatak, ali ne treba sumnjati da su pripadnici našeg kontigenta apsolutno spremni i maksimalno motivisani da ga, u saradnji sa ostalim kolegama u bazi Panonija, odrade na najbolji mogući način.

Prolaze kroz najtežu obuku Motivisanost vojnika je odlična, kaže komandir voda, kapetan Miloje Knežević. To mogu da potvrde svi instruktori koji su izvodili obuku s ovom jedinicom, kao i svako ko je imao prilike da razgovara sa ovim momcima. A najbolji pokazatelj kolika je motivisanost je i ovaj podatak, oni su na okupu skoro dvije godine i strpljivo čekaju kad ce otići na izvršenje zadatka. Uz to prolaze, slobodno možete napisati, kroz najtežu obuku koja se trenutno realizuje u VCG. Volio bih da možete zamisliti koliki je motiv prisutan kod tih vojnika kad oni sebe dobrovoljno “tjeraju” da sve to izdrže i stignu ka svom cilju - misija ISAF. “U najvećoj mjeri to je osnovni motiv i za moje

PARTNER 5

Tema učešće u ovoj misiji. Smatram da je karijera profesionalnog vojnika današnjeg vremena jako siromašna bez ovakvih izazova. Jer bilo bi neodgovorno stati sjutra ispred stroja vojnika i komandovati vojnicima koji su bili u misiji, a da na primjer vi nijeste učestvovali u nekoj. Zato se nijednog trenutka nijesam dvoumio da li treba da učestvujem ili ne”, priča Knežević.

Važnosti učešća u mirovnoj misiji svjestan je i major Veljko Mališić. “U dosadašnjoj karijeri sam prošao sve komandirske i komandantske dužnosti u logističkim jedinicama, od komandira tehničkog voda do komandanta bataljona. Međutim, kako se mijenjaju vremena i okolnosti, tako i naše težnje i planovi postaju manje-više drugačiji. Karijera sadašnjeg profesionalnog vojnika bez učešća u nekoj mirovnoj misiji djeluje nepotpuna. To je nešto što nedostaje da bi ona bila kompletna. Sada imam priliku da i taj elemenat imam u biografiji.

Iskustvo slično ovome nemam i mislim da ću poslije učešća u ovoj misiji biti bogatiji za mnogo različitih iskustava, prije svega mislim na profesionalno. To će svakako biti od velikog značaja u mojoj budućoj karijeri“, ističe Mališić.

Na lični zahtjev, uz očekivanje da lično uspješno doprinese misiji kojom VCG participira u međunarodnim snagama, obuci se pridružio i pomorski stariji vodnik I klase Zvonko Beserminji. “Dolazim u jedinicu za mirovne misije iz Mornarice Vojske, sa Patrolnog broda P-33. Kolektiv u kome sam se dobro adaptirao je veoma motivisan i svi pojedinačno daju svoj doprinos u njegovoj izgradnji i učvršćivanju. Pošto sam već dvije decenije proveo na ratnim brodovima gdje je veoma izražena kohezija kolektiva, mišljenja sam da je i ova jedinica u tom smislu na veoma visokom nivou, što je veoma važno za uspješno obavljanje zadataka u misiji. Smatram da ću izolovanost koja me očekuje u bazi dobro podnijeti. Uz podršku porodice koja se priprema na šestomjesečnu razdvojenost, ali uz česte kontakte telefonom i internet veze, ona se

6 PARTNER

Vakcinisani od opasnih bolesti “Svi pripadnici našeg kontigenta su mladi i zdravi ljudi, dobro istrenirani, fizički i psihički pripremljeni za učešće u misiji, ističe vođa medicinskog tima“, pukovnik Radovan Jovanović, neuropsihijatar. “Svi su oni dobro upoznati sa opasnostima koje im prijete na terenu te su u tom smislu preduzete posebne mjere radi zaštite zdravlja naših ljudi. Završen je kompletan ciklus vakcinacija od opasnih bolesti hepatobilijarnog trakta, meningitisa, tetanusa i poliomijelitisa. Pred odlazak u misiju započeće preventivno liječenje i zaštita ljudstava od malarije koja je ozbiljan zdravstveni problem u Avganistanu“.

Kao neuropsihijatar, da li smatrate da će izolacija i ograničenost prostora predstavljati problem za vojnike?

Svi naši vojnici su prošli kroz sistem medicinske trijaže sa posebnim osvrtom na njihovo psihičko stanje i izdržljivost. Izuzetno jak motiv i zelja za postizanjem što većeg znanja u obuci čini naš kolektiv vrlo homogenim i ko heziono jakim. To je siguran pokazatelj da će u misiji biti veoma blisko povezani, disati kao jedan, te se neće osje-

ćati usamljenima, što je u uslovima boravka u bazi veoma važna stvar. Svakako da će svako od njih na svoj način doživjeti individualno iskustvo, ali je jako važno da se na vrijeme prepozna bilo kakvo reaktivno psihogeno stanje, a posebno stanje akutnih stresnih reakcija i depresivnih reakcija.

U čemu se sastojala obuka vojnika vezana za medicinsku pomoć?

Naš medicinski tim je već duže vremena uključen u intenzivnu obuku pružanja prve pomoći i opšte medicinske pomoći u posebnim i teškim uslovima. Obuka se izvodi po najnovijim NATO standardima, urađenim od strane američkog saniteta, a na bazi njihovog bogatog i dugotrajnog iskustva u ovakvim uslovim ratovanja i borbe protiv terorizma. Poseban akcenat je stavljen na dvije stvari, a to je efikasno zaustavljanje krvarenja i prohodnost disajnih puteva, što je i najveći uzrok smrtnosti teško povrijeđenih vojnika. Saradnja sa medicinskim timovima drugih zemalja je za nas jako bitna, a svaka naredna rotacija će sticati jos više informacija i biti još bolje obučena.

odsutan od kuće, od čega šest u Libiji 1999.

U Jedinici za mirovne misije od samog početka je i desetar Nikola Popović. “Moje opredjeljenje da se prijavim u ovu jedinicu je prvenstveno radi predstavljanja svoje države, radi napredovanja u službi i naravno radi poboljšanja materijalnog stanja.

Obuka je bila jako duga, zahtjevna i naporna. Snagu da sve to izdržim sam nalazio u samom sebi i u podršci mojih kolega. Tokom obuke imali smo priliku da nam instruktori budu iz raznih zemalja, koji su bogati iskustvom i koji su to znanje prenijeli na nas. Odgovorno tvrdim da smo svi spremni da izvršimo zadatak koji će nam biti povjeren u Avganistanu i da ćemo časno predstavljati sebe i svoju državu“.

godine“.

Gligor R. Bojić

može donekle ublažiti“.

Jedno novo iskustvo prije kraja karijere, rješavanje stambenog problema i status u Vojsci Crne Gore neki su od motiva za odlazak u misiju Saše Šćepanovića, starijeg vodnika I klase. Naravno, tu je i takmičarski duh.

“Mislim da je ovaj vod nadvisio prvi u ovoj fazi obuke za odlazak u misiju. Obučen sam po NATO standardu da obavim svoju dužnost u Avganistanu i namjeravam da to uradim čuvajući svoj život i život drugih pripadnika misije. Izolovanost mi neće teško pasti jer sam već bio više od 10 mjeseci

Komentar

Avganistan kao nekad Španija Političari, istoričari i partizanski veterani ovog proljeća, povodom 65. godišnjice pobjede nad fašizmom, podsjećaju na vrijeme Drugog svjetskog rata i doprinos Crne Gore toj pobjedi. Nema sumnje, Crna Gora, nesrazmjerno svojoj geografskoj veličini i populacijskoj snazi, dala je ogroman prilog slamanju antihitlerovske koalicije. Univerzitetski profesor i akademik Radovan Radonjić je u svom predavanju o crnogorskoj političkoj zbilji između dva svjetska rata, a posebno o tadašnjim reakcijama u Crnoj Gori na jačanje nacizma I fašizma u Evropi, istakao značaj "španskog faktora" ne samo u ideološko-političkoj animaciji crnogorskog javnog mnjenja za dramatične događaje koji su na kontinentu počeli krajem 30-tih godina prošlog vijeka, kada je

nacistička Njemačka krenula u osvajanje jedne po jedne evropske zemlje.Crna Gora je, reklo bi se, bila apsolutno spremna za sukob sa naci-fašizmom, spremna politički, moglo bi se reći, i psihološki i organizaciono. Niz faktora je uslovio takvu situaciju, a jedan od njih je, svakako, učešće značajnog broja crnogorskih mladih intelektualaca u španskom građanskom ratu, vođenom od 1936. do 1939. godine. Odbrana republike u Španiji tada je bila, zapravo, odbrana demokratije od napasti fašističke diktature, i to ne samo u nacionalnim razmjerama, na Iberijskom poluostrvu, već u cijeloj Evropi. Takav stepen internacionalizacije jednog nacionalnog pitanja možda nikad više nije zabilježen u istoriji.

Na to su, svakako, uticale političke okol-

nosti u Evropi, prije svega, činjenica postojanja snažnog međunarodnog komunističkog pokreta. Ali, bez obzira na određenu ideologizaciju španskog građanskog rata, solidarnost koju su tada Evropljani pokazali sa demokratskim snagama u toj zemlji, ostaće vrijedna poštovanja u dugom periodu nakon tih događaja.

Crnogorski "španci", među njima vrlo poznata imena, Veljko Vlahović, Peko Dapčević i Danilo Lekić, znatno su doprinijeli podizanju nivoa svijesti u Crnoj Gori o opasnosti naci-fašizma i potrebi priprema za otpor toj nemani, koji će uslijediti već na samom početku Drugog svjetskog rata. Španija je, u neku ruku, tada bila i politička i vojna "škola" za kasniju konfrontaciju sa

PARTNER 7

Komentar naci-fašističkim okupatorima.Crnogorski "španci", inače, i sami mladi ljudi, poseban uticaj su ostvarili na crnogorsku omladinu.

Zahvaljujući i tome, ona je onako masovno pohrlila u Trinaestojulskom ustanku, da brani otadžbinu, da spriječi torturu nacifašističke okupacije, ali i da otvori put kasnijem demokratskom uređenju države. Prema relevantnim podacima, u španskom građanskom ratu je učestvovalo oko 60 dobrovoljaca iz Crne Gore. A bilo se prijavilo njih oko 300. Trebalo je, naravno, ilegalno, da isplove iz Čanja, ali plan organizatora je otkriven i intervenisale su ondašnja jugo-

što su španski dobrovoljci u odbranu demokratije išli ilegalno, na osnovu ideološke indoktrinacije i po zadatku jedne partije, odnosno, Kominterne, kao međunarodnog centra komunista, a sloboda, mir I demokratija u Avganistanu se brane legalno, "u režiji" demokratskih država.

slovenska vojska i policija. Oko 200 dobrovoljaca su uhapšeni,a ostali su se, kako je zabilježeno, razbježali po planinama u zaleđu. Brod koji je trebalo da "dobrovoljce slobode" odvede u Španiju bio je zaplijenjen.

se pomogne drugome, narodu daleko od svoje zemlje. Da nema toga, ne bi ni naši savremeni dobrovoljci otišli u Avganistan, bez obzira na određene materijalne benefite koji idu uz njihovu misiju. U to se mogla uvjeriti i delegacija Ministarstva odbrane Crne Gore, na čelu sa ministrom Borom Vučinićem, koja je sredinom maja posjetila naše momke i među njima i gospođu Elviru Cvrk, koji, zajedno sa pripadnicima drugih vojski, učestvuju u međunarodnioj mirovnoj misiji u Avganistanu. Vidjelo se da naši oficiri i vojnici svoje zadatke obavljaju sa entuzijazmom. Oni ne "broje dane". Kažu, štaviše, da im vrijeme brzo prolazi. Već su

Memorijalne evokacije na španski građanski rat, u određenom smislu, izazivaju asocijacije i na današnji Avganistan. Španija i daleka azijska zemlja, naravno, mogu se porediti samo kao neka vrsta metafore, Španije za ono, Avganistana za ovo, naše, vrijeme. U oba slučaja riječ je o izazovima globalne opasnosti, o savjesti miroljubivih i demokratskih snaga. Bitna razlika je u tome

8 PARTNER

I u jednom i u drugom slučaju, bar kad je riječ o Crnoj Gori dobrovoljnost je suštinski princip odlaska na zadatke u drugu zemlju.

Razumije se, zbog različitog konteksta, i načina odlaska, španska i avganistanska dobrovoljnost nijesu istog karaktera. Ipak, u oba slučaja, jedan od osnovnih motiva je da

ostvarili kontakt i sa Avganistancima. Elvira nam iz Avganistana piše da se nikako ne kaje što je otišla u tu zemlju. I kaže - tek je počela sa mirovnim misijama.

Da je misija u Avganistanu mnogo više od pukog vojničkog anganžmana, da joj i Crna Gora daje širi, humanistički, smisao, svakako, pokazao je i gest ministra odbrane koji je Avganistancima uručio hranu i drugu vrstu materijalne pomoći. Na kraju krajeva, avganistanska armija sve više preuzima oružani dio napora da se u zemlju vrati mir, da se stanovnicima obezbijedi sloboda i da se utemelji demokratija. Međunarodne mirovne snage sve više rade na drugim projektima stvaranja atmosfere sigurnosti i stabilnosti Avganistana. Čak, recimo, i na formiranju nacionalnog muzičkog orkestra u toj zemlji. Crnogorci su, naravno, dio tog velikog međunarodnog humanističkog korpusa. Crnogorski predstavnici su se, takođe, tokom posjete Avganistanu, uvjerili da ISAF misija nije nametnuta avganistanskom narodu, kao što se, tu i tamo, pa i kod nas, u Crnoj Gori, pokušava predstaviti.

Sami Avganistanci uvjeravaju strance u svojoj zemlji da su dobrodošli, da treba da ostanu, sve dok oni sami ne osposobe svoju vojsku i druge bezbjednosne snage za uspješno izvršavanje zadataka na izgradnji i očuvanju mira i demokratskog poretka.

Rekli su i to i predstavnicima Crne Gore.

Nije li i to satisfakcija za sve misionare u Avganistanu, nije li to najveće priznanje za države koje participiraju u ISAF misiji.

A, možda, nije pretjerivanje ako se "Avganistan" i nekadašnja "Španija" stave u isti kontekst i zbog činjenice da se u oba slučaja vrši edukacija, takoreći, čitave nacije. Crnogorski "španci" su, kao što je rečeno, animirali omladinu, narod, da razumije prirodu fašizma, da se pripremi za borbu sa njime.

Naši "avganistanci" će, nema sumnje, u Crnoj Gori doprinijeti razvijanju svijesti o savremenim izazovima za svijet, o opasnosti terorizma, bez obzira na to u kojoj se zemlji trenutno sili. Ne pobijedi li se u Avganistanu, sjutra može biti geografski bliži i nama.

Ilija Despotović

Povod

Susret ministara odbrane Crne Gore i Kipra Ministar odbrane Kipra Kostas Papakostas posjetio je Crnu Goru početkom juna, kao gost ministra odbrane Bora Vučinića. Poslije razgovora dvojica ministra su održali konferenciju za novinare, na kojoj su konstatovali da Crni Goru i Kipar vežu zajednički integracioni procesi. Vučinić je kazao da dvije zemlje povezuje i želja da Crna Gora postane članica Evropske unije (EU), gdje se Kipar već nalazi. „Da kroz podršku miru dajemo doprinos.

Kipar to već čini duži period kroz svoje članstvo u EU. I Crna Gora daje svoj doprinos kroz ne samo misije Ujedinjenih na-

cija i NATO, nego sada i kroz misiju EU Atalanta, kroz koju će tokom ljeta uputiti dva oficira u vode Somalije“, naveo je on.

Vučinić je kazao da obje zemlje imaju želju da sarađuju u oblasti odbrane, a da postoji prostor i za razmjenu znanja u okviru odbrambenih sistema i vojski, saradnju u obuci i krizama.

Papakostas je kazao da je sa Vučinićem razgovarao o raznim bilateralnim temama od zajedničkog interesa, kao i svjetskom miru i bezbjednosti, i EU. „Naše mišljenje je da Crna Gora treba da pripada velikoj evropskoj porodici i jako

podržavamo njeno priključenje EU ukoliko i kada to njen narod i Vlada budu željeli“, rekao je on.

Papakostas je podsjetio da je Kipar jedina zemlja u Evropi koja je još pod okupacijom i da su trećina njenog stanovništva izbjeglice u sopstvenoj zemlji.

Vučinić i Papakostas su održali predavanje na Univerzitetu Donja Gorica. Obraćajući se studentima ministar Vučinić je podsjetio da su glavni spoljnopolitički ciljevi Crne Gore ulazak u NATO i EU, a integracija regiona u te organizacije predstavlja preduslov za stabilnost Zapadnog Balkana. ''Mi želimo da

budemo dio šireg bezbjednosnog okvira.

Smatramo da kao zemlja koja će, nadamo se, što skorije dobiti status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, treba da unesemo sigurnost i bezbjednost. I ostale zemlje regiona, prema stavu i viđenju zvanične crnogorske politike, treba da idu integracionim putem. Ministar je ukazao i na konkretne rezultate postignute na tom polju, apostrofirajući aktuelne pripreme za realizaciju prvog Godišnjeg nacionalnog programa u okviru Akcionog plana za članstvo u NATO MAP. Podsjećajući na učešće pripadnika crnogorske Vojske u mirovnim misijima UNMIL u Liberiji i ISAF u Avganistanu, Vučinić je po-

seban dio svog predavanja posvetio nedavnoj posjeti Avganistanu. Iznoseći utiske o posjeti crnogorskom kontigentu, kazao je da „prevazilaze njegova najbolja očekivanja“.

Vojnici VCG veoma profesionalno obavljaju svoje dužnosti i dobijaju odlične ocjene od stranih kolega. Takođe je istakao stav da treba nastaviti sa doprinosom globalnom miru, ali i da učešćem u mirovnim misijama Crna Gora potvrđuje svoj međunarodni kredibilitet. Ministar Vučinić je najavio da će Crna Gora uskoro uputiti dva oficira u misiju Evropske unije ATALANTA, fokusiranu na borbu protiv pirata u vodama Somalije.

Kiparski ministar Papakostas je naglasio da Kipar ima posebno iskustvo, kao država koja se nalazi na geostrateškoj poziciji između tri kontinenta. „Razni osvajači su dolazili u prošlosti, pokoravali Kipar, ali identitet kiparske nacije nije izbrisan. Ulazak u EU 2004. je veoma važan događaj u istoriji i dovodi do strateške promjene u regionu. Iako su bezbjednosne snage Kipra opterećene svojim dužnostima, one učestvuju u gotovo svim aktivnostima bezbjednosne politike EU. Primjeri takvih djelatnosti EU su misije u Kongu, Sudanu, Čadu, ATALANTA itd“, kazao je ministar Papakostas. On je naglasio da Kipar nastavlja da svim svojim kapacitetima podržava misije EU i UN omogućavajući korišćenje prostora, aerodroma i drugih kapaciteta. On je rekao da njegova zemlja, kao najistočnija zemlja Evropske unije sa istorijski prijateljskim odnosima sa susjedima, predstavlja faktor mira, stabilnosti i bezbijednosti u regionu, i da sve zemlje bivše SFRJ posmatra kao veoma prijateljske.

Tokom posjete Papakostas imao je priliku da obiđe kasarnu VCG u Danilovgradu, kao i jahtu „Jadranka“. Gost sa Kipra je upoznat sa organizacijom Mornarice Crne Gore, njenim zadacima, saradnjom sa partnerima u svijetu, kao i primjenom partnerskih ciljeva.

J. Šćepanović

PARTNER 9

Vojna tehnika

Ruska “Oluja” U svijetu naoružanja i balistike većina inovacija biva urađena ili barem predložena od strane pripadnika jedinica za specijalne namjene. Na kraju krajeva, to je i logično, jer su oni ti koji će prije svih imati priliku da upotrebnu vrijednost opreme praktično i provjere. Od ovog gotovo pravila, ni bivši Sovjetski Savez, a sadašnja Rusija, nije izuzetak.

Dvojica sovjetskih konstruktora, Teleš i Lebedev su sredinom osamdesetih godina započeli rad na oružju kojeg bi, prije svega, koristile specijalne

Ovakvim ,,ukrštanjem'', dobijena je municija pod nazivom SP-5 i SP-6, koja ima bolje karakteristike od klasičnih pištoljskih kalibara. Zrno ima 16g i duplo je teže i od zrna kalibra 7,62x39mm i od zrna 9x19mm. Početna brzina mu je oko 300m/s, što uz kinetičku energiju od 720J, pancirnom zrnu SP-6, daje dovoljno snage da na daljini od 100m probije čeličnu ploču debljine 6mm! Njegov kvalitet se ogleda i u tome što zbog svoje male početne brzine, smanjuje rizik od rikošeta. Rusi su za ovaj kalibar napravili čitav niz pušaka i pištolja, kao što je specijalna prigušena snajperska puška Vintorez, konstruktora Serdjukova, koja je uz pištolj Gjurza, omiljena ,,igračka“ u arsenalu ruskih specijalaca.

Pouzdano oružje OC GROZA 14 je automatska jurišna puška “bullpup“konstrukcije. Ova konstrukcija ozna-

jedinice, kako civilne, tako i vojne. Nakon perioda testiranja, od 1991. godine kad je konstruktorski tim i dostavio sve potrebne nacrte za izradu istog, 1993.godine je usvojena njegova proizvodnja pod nazivom GROZA (Oluja), u kalibru 7,62x39mm. Međutim, nakon testiranja, Ministarstvo unutrašnjih poslova (MVD) je ipak insistiralo da se promijeni kalibar i da umjesto 7,62x39mm, bude upotrijebljen specijalni metak kalibra 9x39mm.

Kalibar Konstruisan od strane Zabelina i Frolova osamdesetih godina, 9x39mm je podzvučni kalibar, konstruisan na zahtjev čuvenih SPECNAZ jedinica (специального назначения - jedinice za posebne namjene). Od poznatog kalibra 7,62x39mm uzeta je čaura i njen je grlić proširen na 9,02mm, kako bi prihvatio zrno tog kalibra.

10 PARTNER

čava oružje kod koje su mehanizam za okidanje i okvir smješteni iza obarače, usljed čega se uštedjelo na dužini i donekle gabaritu oružja. Groza predstavlja prvi pravi projekat ovakve koncepcije u Rusiji.

Nakon uvođenja metka 9x39mm, Groza je postala automat (oružje puščanih gabarita koje koristi pištoljski metak). Rad mu se zasniva na pozajmici barutnih gasova iz kanala cijevi i bravljenjem zatvarača okretanjem ulijevo, kao kod AK-74, sa kojim dijeli i oko 70% istih komponenti. Na desnoj strani sanduka, nalazi se klasični “kalašnjikov“ selektor režima paljbe. Ima mehanički nišan (do 200m), postavljen u ručici za nošenje. Automat prima sve vrste ruskih optičkih nišana (standardni je uvećanja 4x), pri kojem se daljina gađanja povećava na 400m. Koristi i ba-

cač granata tipa GP-25 kalibra 40mm, koji nema sopstvenu obaraču, već se okidanje vrši obaračom oružja, što znatno skraćuje vrijeme pripreme za gađanje. Na lijevoj strani sanduka se nalazi selektor, kojim se bira da li će oružje djelovati kao automat ili kao bacač granata.

“Oluja“ gotovo i da nema mana, izuzev standardne ,,boljke”pušaka “bullpup“ sistema, a to je da nijesu predviđene za ljevoruke strijelce. U svakom slučaju, radi se o jednom kvalitetnom i pouzdanom oružju težine 2,7kg, dužine 400mm, sa kapacitetom okvira od 20 metaka, koje je unijelo osvježenje ruskom oružarstvu, s obzirom na to da nema klasični “kalašnjikovski“ izgled. kapetan Ivica Simonović

Povod

Delegacija Ministarstva odbrane Norveške posjetila Ministarstvo odbrane Crne Gore

Puna podrška za NATO članstvo Predstavnici Ministarstva odbrane Kraljevine Norveške, na čelu sa Generalnim sekretarom, g-dinom Erik Lund Isaksenom posjetila je Ministarstvo odbrane Crne Gore. Tim povodom ministar odbrane Boro Vučinić iskoristio je priliku da zahvali Lund-Isaksenu na pomoći koju Ministarstvo odbrane Norveške pruža kroz projekat Reforme sektora odbrane (DSSR), ističući da je zadovoljan što je on produžen tri godine. Ministar je ocijenio

naše države u NATO, što i potvrđuje dosadašnja saradnja.

Crna Gora posvećuje veliku pažnju dobrosusjedskim odnosima, kao jednom od preduslova za jačanje regionalne saradnje i stabilnosti, a nordijsko-baltičku inicijativu prepoznajemo kao izuzetno uspješan primjer takve saradnje, kazao je ministar Vučinić. On je dodao da naša zemlja želi da aktivno doprinese globalnom miru i sistemu kolektivne bezbjednosti, što

stva u NATO. Tokom posjete Ministarstvu odbrane, Isaksen se sastao i sa Načelnikom Generalštaba, viceadmiralom Draganom Samardžićem, istakavši poseban značaj uključivanja Crne Gore u ISAF misiju u trenutku kada neke od zemalja razmišljaju da povuku svoje vojnike. Takođe, sagovornici su se saglasili da dalji napredak misije ISAF u većoj mjeri zavisi od uključivanja civilnih kapaciteta, nego li vojnih.

Na sastanku sa pomoćnicima ministra za politiku odbrane i ljudske resurse, Draškom Jovanovićem i Rajkom Novićevićem potpisan je Plan bilateralne saradnje za 2010/11. godinu i razgovarano je o oblastima proširenja saradnje za naredni period.

da se poseban značaj projekta ogleda u njegovom cilju, a to je podrška u izgradnji ljudskih resursa u sistemu odbrane, obrazovanju i obuci civilnog i vojnog osoblja, izgradnji kapaciteta, obuci za strane jezike i drugim oblastima.

Tokom razgovora sa ministrom Vučinićem, generalni sekretar Lund Isaksen je naglasio da je impresioniran ambicijama Ministarstva odbrane Crne Gore, kao i radom koji je uložen u ostvarivanju istih.

Istakao je da imamo punu podršku Norveške na putu ka punopravnom članstvu

potvrđuje činjenica o učešću crnogorskih vojnika u misijama ISAF u Avganistanu, UNMIL u Liberiji i ATALANTA u Somaliji.

S tim u vezi Isaksen je siguran da, zahvaljujući dobrim odnosima i izuzetnoj saradnji sa susjednim državama, Crna Gora može da bude faktor stabilnosti na Balkanu i dodao da je dostignuti stepen reforme crnogorskog sistema odbrane dobar pokazatelj zemljama partnerima da je Crna Gora spremna da nastavi sa aktivnostima ka postizanju punopravnog član-

Delegacija Norveške, u kojoj su osim Generalnog sekretara Lund Isaksena, bili i ambasador Norveške Nj.E. Haakon Blankenborg, savjetnik sekretara, Stian Jansen i stalni predstavnik Ministarstva odbrane Kraljevine Norveške u Ministarstvu odbrane Crne Gore, Morten Ringhajm, posjetila je i Vazduhoplovnu bazu, gdje im je prezentovan projekat Regionalnog centra za obuku pilota helikoptera. Predstavnici MO Norveške izrazili su veliko interesovanje za ovaj projekat, budući da prirodni uslovi u Crnoj Goru daju izuzetno dobre mogućnosti za obuku pilota koji bi bili upućeni u ISAF misiju.

Na kraju posjete norveška delegacija je zahvalila na srdačnom dočeku i korisnim razgovorima koji će dovesti do proširenja saradnje u budućnosti.

Senada Žiga

PARTNER 11

Tema

Vojska Crne Gore u vodama Somalije

Pirati kao novi izazov Do kraja avgusta tri pripadnika Vojske Crne Gore (VCG) trebalo bi da budu upućeni u misiju ,,EU NAVFOR Atalanta” u Somaliji. Odluka o učešću VCG u toj misiji donesena je krajem 2009. godine, a podrazumijeva rotaciju pripadnika naše Vojske.

Po odluci ministra odbrane, mandat našim vojnicima traje četiri i po mjeseca. Uključivanjem VCG u ovu operaciju, Crna Gora daje doprinos razvoju operativnih sposobnosti EU za djelovanje u zajedničkim operacijama razoružanja, humanitarnim zadacima i zadacima spasavanja, vojnog savjetovanja, prevencije sukoba i mirovnim zadacima, zadacima borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući stvaranje mira i upravljanju situacijama. Učešćem u mirovnoj operaciji EU, Crna Gora potvrđuje svoj strateški cilj-članstvo u EU i daje doprinos sposobnostima EU za upravljanje krizama.

Prvo sa Grcima i Italijanima Uslovi konkursa i selekcije kandidata za odlazak u misiju su relativno strogi. U prvoj rotaciji predviđeno je da dvojica starješina budu upućeni na italijanske, a treći starješina na grčku fregatu. Oni će biti uključeni u

12 PARTNER

sve radnje i postupke brodskih starješina, uključujući i sam bording, odnosno pretres brodova koji se nalaze u zoni operacije. Misija „Atalanta“ se ocjenjuje kao misija srednjeg rizika. To, međutim, ne isključuje rizik u potpunosti, jer pirati u Somaliji, analizirajući dvogodišnji trend, sve su agresivniji i opremljeniji, pa bez obzira na prisustvo pedesetak brodova koje čine 12 brodova EU, NATO taktičke grupe, brodovi iz Rusije, Kine, Pakistana i Indije, raste broj napada.

Da bi se pripadnici VCG što bolje pripremili za vršenje dužnosti na brodovima domaćina organizovana je obuka na kojoj su učesnici operacije obnovili pojedina i usvojili nova znanja iz pomoračke obuke, navigacijske obuke, međunarodnog humanitarnog prava, sigurnosti na moru, savremenim brodskim artiljerijsko-raketnim sistemima, primjenjenoj psihologiji, sanitetskoj i NHB (nuklerno-hemijsko-biološkoj) obuci.

Obuka je obuhvatila i upoznavanje sa generalnim zadacima operacije i konkretnim stvarima koje naše vojnike tamo mogu očekivati. Obuka je obuhvatila i upoznavanje sa elektronskim i oružanim sistemima, upoznavanje sa italijanskom i grčkom mor-

naricom, vrstama brodova koji su opredijeljeni za misiju. Obuku je organizovala Komanda Mornarice u Baru. ,,Izazov svakako postoji. Imali smo određenih iskustava kroz zajedničke vježbe u Mornarici i na brodovima NATO saveza koji su uplovljavali u naše luke“, kaže poručnik korvete Vladimir Todorović. Pripadnici VCG će se ukrcati kao navigacijski oficiri, što se podudara zadacima za koje su obučavani na akademiji i koje obavaljaju u Mornarici. Pretpostavlja se da će u početku biti uključeni kao dubleri, odnosno da će davati smjene sa nekim, što je u skladu sa sistemom rada u NATO savezu. Motiv je prvenstveno profesionalni, a svakako da postoje i određene beneficije.

Prvi strani brod koji je ove godine upolovio u teritorijalne vode Crne Gore, njemačka ratna fregata „Emden”, odnosno njena posada, poslužila je kao dobra prilika da crnogorska Mornarica sazna kako izgleda borba protiv pirata. Naši oficiri i vojnici su sa kolegama iz Njemačke imali prilike da razgovaraju o procedurama koje ih tamo očekuju, kaže poručnik fregate Goran Đurković.

Tema

Misija „ATALANTA“

One se, po njegovim riječima, ne razlikuju značajno od onoga što se radi kod nas. ,,Ono što je za nas novo i interesantno, a sa čim nemamo iskustva jesu napadi pirata, procedure u tim slučajevima, i sl. Vjerujem da ćemo učešćem u operacijama dati doprinos.

Imamo priliku da radimo sa stranim armijama, da učimo od njih. Po mom mišljenju radi se o specifičnoj misiji“, objasnio je Đurković.

Đorđević: Ne plašim se izazova ,,Lično smatram ovo jednim velikim priznanjem za sav svoj dvadesetogodišnji rad u vojsci“, kaže stariji vodnik I klase Dragan Đorđević. On pretpostavlja da će obavljati sličan posao koji obavlja i ovdje, a to su komunikacije. To je jako lijep i izazovan posao i što je najinteresantnije, nimalo se ne razlikuje bez obzira na kom brodu, u kojoj mornarici i u kom dijelu svijeta se nalazili.

Komunikacija sa stranim brodom je uvijek ista i sprovodi se po istoj proceduri.

Prije godinu dana Evropska unija je pokrenula protivpiratsku misiju „Atalanta” ispred obale Somalije. To je operacija vođena od strane EU, pod mandatom UN, ustanovljena u decembru 2008. godine, a u zadacima učestvuju ratni brodovi EU zemalja. Cilj misije je da štiti trgovačke i ostale brodove, sprječava piratske napade sa somalijske obale i zaštiti pošiljke namirnica u organizaciji Svjetskog programa za hranu.

U kritičnim situacijama svi komercijalni brodski prevoznici, koji prolaze opasnim područjem kod Roga Afrike, takođe, mogu zatražiti pomoć od misije.

Napadi savremenih gusara, uglavnom duž preopterećenih prekomorskih puteva, koštaju svjetsku ekonomiju čak 25 milijardi dolara godišnje. Za brodove je najopasniji prolaz kod Roga Afrike, koji je ujedno i jedan od najprometnijih u svijetu. Godišnje tuda prođe oko 20.000 brodova i gusari doslovce mogu da biraju metu. Po nekim podacima u toku 2009. godine bilo je 406 gusarskih napada od čega je 27 osujećeno.

Broj piratskih napada u 2009. godini u odnosu na 2008. povećao se 39 odsto. Novcem od otkupnina, kriminalci su modernizovali svoju opremu. Tako su danas umjesto oružjem lošeg kvaliteta, pirati opremljeni bržim gliserima, satelitskim telefonima i automatskim oružjem, a raste i njihov broj.

Zona koja se kontroliše obuhvata polovinu Indijskog okeana, Adenski zaliv i 3.600 km somalijske obale, ili približno 5,2 miliona km² mora, a učesnici operacije imaju sva ovlašćenja uz upotrebu oružja, kaže kape-

tan fregate Dragan Vujadinović. Vojnici angažovani u operaciji imaju pravo da uhapse i privedu osobe osumnjičene za akt piratstva. Oni takođe imaju pravo da zapljenjuju piratska plovila ili plovila koja su zarobljena tokom piratskih akata ili oružanih pljački. Osumnjičenima se može suditi u državi članici EU ili Keniji u skladu sa sporazumom koji je Evropska unija potpisala sa Kenijom 6. marta 2009. godine.

Vujadinović, međutim, ističe da je posebno teško dokazati napade pirata iz razloga što oni kada su uhvaćeni odbacuju oružje i opremu, pa kada se izvrši pretres broda, u njemu se nalaze ljudi, ali ne i dokazni materijal. Dakle, prvo je zbog ogromnog prostora i gustine saobraćaja teško otkriti brod sa piratskim namjerama, a zatim i dokazati zločin. Trenutno se 76 osoba sumnjiči za piratske aktivnosti i one se nalaze u Mombasi, u zatvoru gdje čekaju sudske procese.

Poseban problem ogleda se i u podatku da sami brodovi koji su izloženi napadima pirata, izbjegavaju prijavljivanje piratskog akta zato što svjetska osiguravajuća kuća „Lojd“ podiže cijenu osiguranja toga broda u narednoj godini.

Jedan od zadataka operacije „Atalanta“ je i zaštita svjetskog programa distribucije hrane. Somalija je država u Istočnoj Africi, poznata kao Rog Afrike, i jedna je od rijetkih država u svijetu koja nema društvenog uređenja. Nakon gotovo 20 godina bez stabilne vlade, u zemlji razrušenoj u građanskom ratu, oko četiri miliona ljudi praktično je zavisno od te pomoći.

,,Mi smo prethodnih pet ili šest godina u Ratnoj mornarici imali priliku da učestvujemo na desetak međunarodnih vježbi sa mornaricama zemalja iz okruženja, gdje su tačno provjeravane procedure koje će nas najvjerovatnije očekivati u području Indijskog okeana. Kao učesniku svih tih vježbi bila mi je interesantna sinergija koju imaju pripadnici različitih mornarica na jednom mjestu, gdje se svako trudi da pokaže najbolje, pa i rezultati moraju biti u skladu sa tim.

Ne plašim se uopšte posla i profesionalnog izazova i vjerujem da ću dostojno predstavljati svoju zemlju i sebe“, riječi su Đorđevića.

Gligor R. Bojić

PARTNER 13

Povod

Ministar odbrane Boro Vučinić imao više sastanaka u Briselu

Pohvale Crnoj Gori

za reforme i učešće u misijama mira

Ministar odbrane Boro Vučinić učestvovao je na sastanku ministara odbrane zemalja članica NATO i kontributora ISAF misije u Briselu.

ku je bilo riječi i o situaciji na Zapadnom Balkanu, a ocijenjeno je da je ukupna bezbjednosna situacija na Kosovu i dalje stabilna.

Sastanak je otvorio generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen koji je ponovio posvećenost misiji u Avganistanu, kao ključnom prioritetu Saveza. Takođe, ocijenio je da je operacija u toj zemlji ostvarila

Na marginama sastanka, ministar Vučinić razgovarao je sa ministrom odbrane Velike Britanije dr Lajam Foksom, visokim civilnim predstavnikom NATO-a za Avganistan ambasadorom Mark Sedvilom, komandan-

slova Milan Roćen učestvovali su na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta na poziv generalnog sekretara NATO Anders Fog Rasmusena.

Na sastanku je usvojen završni izvještaj o implementaciji obaveza iz Individualnog partnerskog akcionog plana (IPAP), čime je završen ovaj ciklus saradnje naše zemlje i Sjeveroatlantskog saveza. Generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen je, u svom uvodnom izlaganju, istakao da je Crna Gora postigla napredak u oblasti reforme odbrane, kao i konsolidovanja institucija. Saveznici su zahvalili Crnoj Gori za doprinos koji daje mirovnoj misiji ISAF u Avganistanu, a posebno je ocijenjena i uloga naše zemlje u regionalnoj saradnji i stabilizaciji prilika na Balkanu.

Ministar odbrane Boro Vučinić je ocijenio da skup u Briselu predstavlja veliko ohrabrenje za nastavak ukupnih reformi u Crnoj Gori na evroatlanstkom putu, posebno kada je riječ o sektoru odbrane. ,,Želim da izrazim zadovoljstvo ocjenama koje su se čule o do sada sprovedenim reformama i posebno po pitanju angažmana Crne Gore u okviru participacije njene vojske u mirovnim misijama“, kazao je ministar Vučinić.

određeni napredak i da je time NATO dodatno ohrabren da nastavi djelovanje u borbi protiv pobunjenika.

U završnoj deklaraciji ministara odbrane NATO-a, navodi se posvećenost kontributora ISAF misije da stvore uslove, kako bi avganistanske vlasti preuzele odgovornost za bezbjednost u zemlji. U tom smislu, ponovljena je odlučnost kontributora da se upute dodatni instruktori za obuku, u cilju daljeg jačanja avganistanskih bezbjednosnih snaga. „Predaja odgovornosti za bezbjednost avganistanskim vlastima je ključni dio naših aktivnosti, uključujući napore u borbi protiv pobunjenika“, navodi se u deklaraciji koja je usvojena u Briselu. Na sastan-

14 PARTNER

tom ISAF-a američkim generalom Stenli Mekristalom, kao i sa kolegama iz regiona. U tim razgovorima ponovljena je podrška Crnoj Gori za nastavak uspješnog puta ka punopravnom članstvu u NATO. Takođe, istakli su zahvalnost i zadovoljstvo učešćem crnogorskih vojnika u ISAF misiji u Avganistanu. Ministar Vučinić kazao je da je podrška partnera iz NATO veoma važna za ostvarenje našeg strateškog cilja - članstva u NATO i na tom putu, nastavka uspješnih reformi sistema odbrane. On je ponovio posvećenost naše zemlje da nastavi aktivan doprinos misiji u Avganistanu, u cilju daljeg jačanja bezbjednosti u svijetu.

Ministar Vučinić i ministar inostranih po-

Ministar inostranih poslova Milan Roćen kazao je da je većina stalnih predstavnika zemalja članica NATO vema pozitivno ocijenila napredak Crne Gore. ,,Kontatovano je da je naša zemlja stabilna i demokratska država koja bilježi pozitivan trend u reformama, uključujući i vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava, uz posebnu afirmaciju harmoničhih međunacionalnih odnosa“, kazao je ministar Roćen.

Tokom bilateralnog susreta sa generalnim sekretarom NATO Anders Fog Rasmusenom potvrđena je spremnost Crne Gore da nastavi istom dinamikom u pripremi i realizaciji godišnjeg nacionalnog programa u okviru MAP-a, kao što je uspješno uradila u procesu sprovođenja IPAP. I.R.

Pismo iz Avganistana

Nije lako, ali u timu sve je u redu Jutro je, šest časova i već smo na nogama.

Bez neke velike žurbe i tenzije polako privodimo kraju jutarnje aktivnosti (jutarnja higijena, spremanje soba i kreveta itd.). Pripremamo se za doručak. U međuvremenu se oglasio alarm sa Jovanovog (des. Jovan Mićunović) telefona, tačno je 06.20 časova. Inače, svako jutro ustajemo u 06.00, a za svaki slučaj pripremimo Jovanov budilnik. I tako svaki dan.

Slijedi primopredaja dužnosti sa prvim odjeljenjem koje je izašlo iz treće smjene. Šaljem ljude po već utvrđenom rasporedu na dužnosti. Uskoro stižu izvještaji, “Sve je u redu, nema problema, situacija je čista.“

situacije, puno ljudi ulazi i izlazi iz baze, naročito u radno vrijeme, ali uglavnom, sve je mirno.

U bazi radi i veliki broj Avganistanaca, uglavnom na održavanju kampa. Svi oni

U toku smjene stiže i Avganistanac koga zovemo “Slow Motion”. Zašto tako? Čov-

dolaze na posao oko 07:00 časova ujutro.

Ljubazan pozdrav, pretres, predaja mobilnih telefona, zamjena identifikacionih kartica i prolaz...

jek je dobar, vedar, otvoren kao u ostalom i svi Avganistanci sa kojima smo imali prilike da kontaktiramo. Ali upravo zbog te svoje vedrine i usporenog načina hoda, govora, gestikulacije mi ga zovemo tako.

Jednostavno, čovjek nigdje ne žuri, a sve stiže da završi.

Međutim, ni za trenutak ne gubimo iz vida činjenicu, gdje smo i zašto smo tu.

Nema mjesta opuštanju.

U našoj sobi smo trojica: svIk Rajko Ćetković - najstariji pripadnik jedinice, des. Jovan Mićunović - najmlađi i ja. U spavaoni naspram nas su des. Alen Hadrović, des. Igor Zujić i des. Blagota Miljenović. Mi činimo drugo odjeljenje crnogoskog kontigenta u Avganistanu.

Smjestaj je dobar, skoro hotelski i nije problem držati ga urednim. Odlazimo na doručak. Na doručku raznovrstan izbor hrane. Ovoga puta uzimamo palačinke.

“Dobro jutro! Prijatno, zemo!” - pozdravlja Indijac na tečnom crnogorskom jeziku, sa druge strane trake. Otpozdravljamo mu. U međuvremenu se pojavljuje i šef restorana Nikifor Licnov - radnik firme SUPREME, koja nam obezbjeđuje hranu, a inače porijeklom je Makedonac i pozdravlja nas na isti način kao i njegovo osoblje... Hm... Šef je šef.

Nakon doručka slijedi priprema za smjenu. Bez riječi, žurbe i bilo kakvog suvišnog komentara uzimamo opremu i naoružanje. Za pet minuta odjeljenje je spremno za dužnost. Poznajemo se dugo, skoro dvije godine smo zajedno. Vršim kratku smotru, „Sve je u redu, idemo ljudi!“

U međuvremenu stiže civilno vozilo na punkt. Pozivam mađarski protivdiverzioni tim, koji ima obavezu da svako vozilo koje uđe u kamp detaljno pregleda. To je situacija kada i jedan naš pripadnik prati mađarski tim kao obezbjeđenje i ispomoć. Nakon što se završi pregled vozila, daje se odobrenje za njegov ulazak u bazu. Slijede različite vanredne i redovne

„Ahhh, Aziz Ulah“, žali se on na kolegu koji, takođe, radi u bazi, a koji sebe zove „International Montenegro Soldier“, jer je jednostavno oduševljen našim vojnicima, odnosom prema poslu, vedrinom i pozitivnim duhom. „Slow Motion“ pri

PARTNER 15

Pismo iz Avganistana tome hramlje i drži se za nogu.“Šta je bilo?“, pitamo ga. I počinje priča. „Aziz Ulah vozio me juče na motoru kod doktora. Kad smo bili kod mosta, on umjesto da ga pređe, veliki most, napominje, on ga promaši i upadnemo u rijeku! I on umjesto da iz rijeke izvadi mene, jer ne znam da plivam, on izvadi motor, koji sam ja kasnije morao da popravljam. Sada i zbog noge moram ići kod doktora!“. „Hajde, tješimo ga, nije to toliko duboka rijeka, protiče blizu baze, nijesi se mogao utopiti“.

quality, only for you, the best price!“, „Koliko?“- pita Rajko na crnogorskom, za jedan nož. „Only for you, 20$“- odgovara Avganistanac. „Auuu, idemo odavde, skupo je!“, nastavlja Rajko. „No, no!“ dodaje Avganistanac. I nakon kraćeg cjenkanja kupimo ga za 10 dolara. Ovamo je takav običaj, poželjno je cjenkanje. Sve što je zastupljeno na pijaci nema fiksnu cijenu i sve se kupuje na ovaj način, cjenkanjem.

Završavamo sa trgovinom i vraćamo se u prostorije. Po planu odlazimo u teretanu.

Teretana je zaista moderno opremljena, sa svim potrebnim sadržajima. Tu, obično, treniramo svaki dan, u zavisnosti od angažovanja do jedan i po sat.

Pošto se u timu radi o sadašnjim i bivšim sportistima, treninzi su zaista jaki i kvalitetni. Funkcionišemo kao cjelina i na treninzima. Bilo da su u pitanju discipline snage ili rad na džaku i fokuserima...

Nakon treninga slijedi tuširanje pa večera, nakon toga odmor, pa priprema za dužnost. I tako u krug. Nije lako, ali upravo to naše zajedništvo i timsko funkcionisanje daje nam vjeru u ono sto radimo i pomaže nam da prebrodimo sve teškoće na koje

U međuvremenu se približio i kraj smjene, slijedi primopredaja dužnosti, pa ručak. Nakon ručka po ranijem dogovoru odlazimo na pijacu. Pijaca ili „buvljak“ je sastavni dio baze, smještena uz spoljni dio zida i takođe je zaštićena. A na pijaci kao i kod nas, od igle do lokomotive. Od nepalskih krivih noževa, sablji, garderobe, obuće, uniformi, vojne opreme, indijskih sarija, „spartanske“ opreme, mobilnih telefona do robe koja stiže specijalno po porudžbini. Prilazimo prvom kontejneru sa robom. Avganistanac nas ljubazno dočekuje i poziva da uđemo. Ispred nas Rajko kao najstariji i najiskusniji. Razgledamo i Avganistanac počinje: „My friend, good

16 PARTNER

nailazimo. Jednostavno svi smo mi ovdje jedna veća porodica. „Sve je u redu, idemo dalje!“, na kraju poručuje komandir odjeljenja. stariji vodnik I klase Branko Drobnjak

Iz Direkcije za zaštitu tajnih podataka

Da li smo bezbjedni na Internetu?

Zašto nemam internet na ovom računaru?

Ne mogu da otvorim stranicu Facebook?

Blokirani su mnogi sajtovi. Ma, zapisaću šifru u svesci ili još bolje na papiru. Zašto bi moj računar neko “napao”, kome su još moji podaci bitni…? Poslaću sva ova dokumenta preko maila, brže je…

Ova i još mnoga druga pitanja i konstatacije su postale naša svakodnevica. Gotovo da nema dana a da ne čujemo nekog kako izgovara ove “sudbonosne” rečenice.

Sudbonosne jer se nikada ne zna gdje će se greška dogoditi pošto se izgovore i koje će

duktivniji, konfiguriše se pristup Internetu, čime se omogućava brže i efikasnije komuniciranje sa drugim ljudima. Razvoj informacionih sistema je u toj mjeri djelovalo na razvoj ljudskog društva da je stvorena svojevrsna zavisnost. Nažalost, ujedno je pružena prilika neovlašćenim licima da nam, preuzimanjem kontrole nad informacionim sistemom, pričine značajnu štetu.

Posljedice bi mogle biti nesagledive i mogle bi nanijeti štetu nama samima, organima u kojima radimo, pa čak i bezbjednosti

prenose sa računara na računar, sa medija na medij i nikada ne znamo kome će neka naizgled nebitna informacija postati veoma značajna. Možda će neko uspjeti da od tih par “nebitnih” informacija “sklopi kockice”. Imajući u vidu šta se može desiti ukoliko budemo nesmotreni možemo spriječiti mnoge negativne posljedice. Svijest o tome se u modernom društvu naziva bezbjednosna kultura. Stepen bezbjednosne kulture se ogleda u broju ljudi koji ovako razmišljaju. Što više ljudi to uspije biće mnogo bolje po sve nas.

Izvori prijetnji Da bismo pretpostavili prijetnju ili da bismo reagovali na nju, moramo razumijeti prirodu prijetnje. Prilikom identifikovanja izvora prijetnje trebalo bi da postavimo sebi nekoliko pitanja npr. da li je prijetnja rezultat neke vrste katastrofe ili napada? Ako je u pitanju napad, da li prijetnja potiče od nekog ko radi u kompaniji ili nekog van nje? Ako je u pitanju katastrofa da li je npr. čovjek prouzrokuje i da li je ta reakcija izazvana namjerno ili nenamjerno?

Razumijevanje cilja bezbjednosti biti posljedice svega toga. Da li će neka važna informacija “iscuriti” u javnost, da li ćemo kompromitovati firmu u kojoj radimo, da li ćemo obradovati nekog novinara koji žarko želi dobru priču ili pak nekog teroristu koji kuje mračne planove?! Ako imamo ovakva razmišljanja dobro ćemo se zapitati da li postupamo kako bi trebalo.

Crne Gore. Kao odgovor na ovakve pokušaje, iznikla je industrija IT zaštite.

Kakve opasnosti vrebaju?

Šta rizikujemo?

Princip „dobar sluga, ali loš gospodar" može se primjeniti i u slučaju informatičke tehnologije. Da bi zaposleni bili pro-

Možda pomislimo da su napadi malo vjerovatni i da oni ne prouzrokuju veliku štetu. Ali baš suprotno. Osjetljivi podaci se

Obezbeđenje u virtuelnom svijetu danas odlikuje isti značaj, kao i u stvarnom. Zamislite da vam je neko ukrao 100.000 eura iz sefa ili sa računa u banci ili da je neka druga firma došla do važnih podataka o poslovanju ili da je neovlašćenim otkrivanjem informacija ugrožen nečiji život.

U oblasti bezbjednosti informacija uobičajen je termin ,,CIA trojstvo”. Confidentiality (Povjerljivost) obezbjeđuje da samo ovlašćena lica imaju pristup informacijama. Integrity (Integritet) obezbjeđuje da samo ovlašćena lica mogu mijenjati i uređivati informacije. Availability (Raspoloživost) obezbjeđuje ovlašćenim licima pristup informacijama i sistemima kad god je to potrebno.

Kada napore da obezbjedimo ova tri principa udružimo sa adekvatnom fizičkom bezbjednošću možemo dobiti veoma efikasno bezbjednosno rješenje.

PARTNER 17

Dnevnik vojnog posmatrača

Kad slonovi isele ljude Oblast Voindžame se od ostalih djelova Liberije, pored graničnih problema, razlikuje po još nečemu: prašuma je bogata životinjskim svijetom. Izvještaji o šteti koje na usjevima prave šumski bivoli, krzna divljih mačaka i komadi mesa patuljastih jelena i drugih životinja na koja nalijećemo na pijacama, jasno pokazuju

da ovdje životinja još ima i da ih ljudi pri tome ne štede. Majmune prodaju polužive. Zbog visoke cijene njihovog mesa prodaja se otegne danima, pa životinje održavaju u životu, jer bi se iskomadano meso pokvarilo na ovim vrućinama. Lov je inače zabranjen, ali lokalni majstori za 20 $ prave jednostavne lovačke puške sa jednom cijevi, tako da u situaciji kad treba prehraniti porodicu mnogi, sa obje strane granice, odlaze u šumu u lov. Naš posao

18 PARTNER

nije da to spriječavamo, tako da samo redovno pratimo stanje i izvještavamo. Držanje vatrenog oružja je nakon rata zvanično zabranjeno, ali lokalna policija nije sposobna da sama oduzme to i drugo oružje ili da spriječi prodaju mesa iz krivolova.

Pored više endemskih vrsta životinja, ovdje obitava i posebna vrsta afričkog slona šumski slon. Znatno je manji od poznatijeg rođaka iz savane i vrsta se nalazi pred istrebljenjem. Znamo da su na ovom prostoru još prisutni, jer smo se pored izvještaja stanovništva da ih viđaju i sami uvjerili, nalazeći otiske slonovskih stopala. Nedavno, u jednom selu je ubijena odrasla ženka. Jednim jedinim metkom iz sačmare. Nije utvrđeno ko je pucao, da li je to bio dječak koji je dokazivao hrabrost ili neko stariji ko je jednostavno želio da prehrani porodicu. Uglavnom, pogostilo se cijelo selo, uključujući i patrolu policije koja je izašla na uviđaj.

Ne završavaju se svi napadi na životinje ovako bezazleno i veselo. Prije dva mjeseca, patrola koja je trebalo da posjeti jedno selo duboko u džungli, zatekla je pustoš. Desetak kuća od blata je bilo pretvoreno u prah. Tu i tamo je štrčao po koji komad zida. Od stanovnika - ni traga ni glasa. Bilo je očigledno da je selo napušteno poslije razaranja. Udari tornada nijesu zabilježeni dosad ovdje u planinskim krajevima, do njih dolazi u nizijama, tako da su se članovi patrole dobro isčudili šta je moglo da napravi takvu štetu. Udaljavajući se od sela, na putu su sreli ljude koji su im ispričali šta se desilo. Selo, od oko 70ak stanovnika, se nalazilo blizu teritorije jednog manjeg krda slonova. Slonovi su lutali samo njima znanim stazama oko

sela izbjegavajući kontakt sa ljudima. Desetak dana prije nego što je patrola naišla neko je pucao na slona koji se izdvojio iz krda i približio se kućama. Da li ga je pogodio ne zna se, ali slon se okrenuo i pobjegao u prašumu. Nepunih pola sata nakon toga, cijelo krdo je uletjelo u selo i izgazilo sve pred sobom. U stampedu niko od mještana nije poginuo, ali je bilo dosta povrijeđenih i obogaljenih. Nijedan obje-

kat u selu nije bio pošteđen. Mnogi su spas potražili na okolnom drveću. Nakon što se krdo udaljilo, ovi sa drveća su sišli, pokupili povrijeđene i otišli po pomoć. Sjutradan, sve stvari koje su preostale čitave su pokupljene i odlučeno je da se više ne vraćaju, već da se nastane na drugoj lokaciji što dalje od slonova. kapetan Branko Đurđić UNMIL, Voindžama

Stav

Evropa i bezbjednost

Misije obavezne i u Evropskoj uniji I borbene među njima Zajednička spoljna i bezbjednosna politika EU (ZSBP EU) ima istorijske korijene u Evropskoj političkoj saradnji (EPC) iz 70tih godina prošlog vijeka. U početku je to bio neformalni proces konsultacija država članica u vezi sa pitanjima spoljne politike.

Stidljivo promovisan, cilj se odnosio na kreiranje jedinstvenog pristupa spoljnoj politici.

ZSBP je uspostavljena Ugovorom o Evropskoj uniji, potpisanim u Mastrihtu 1993 godine. Prema ovom Ugovoru, njeni ciljevi se odnose na čuvanje zajedničkih vrijednosti, interesa i nezavisnosti, jačanje njene bezbjednosti, očuvanje mira i međunarodne bezbjednosti, saradnju i razvoj demokratije, poštovanje ljudskih prava, kao i na vladavinu prava.

Nakon toga, Ugovorom iz Amsterdama iz 1999. je uvedena funkcija visokog predstavnika za ZSBP EU, kao i Jedinica za planiranje politika i rano upozerenje sa ulogom monitoringa i analize kriznih područja.

Konačno, Ugovor iz Lisabona (2009) uvodi funkciju visokog predstavnika za inostrane poslove i politiku bezbjednosti i eliminiše podjelu EU na tzv. stubove. Prema njemu, ZSBP utvrđuju i vode Evropski savjet (ES) i Savjet Ministara (SM) i odluke se donose jednoglasno. Visoki predstavnik, pored toga što daje predloge u domenu ZSBP, osigurava i primjenu odluka koje su donijeli ES i SM, a pomoć mu u radu visokom predstavniku pruža i evropska služba za inostrane poslove.

Mapa misija i operacija EU, jun 2010.

Evropski stub u NATO-u Glavni element ZSBP-a je evropska bezbjednosna i odbrambena politika (ESDP), u čijem su domenu odbrambena i vojna pitanja. ESDP je naslijedila Evropski bezbjednosni i odbrambeni identitet (ESDI) koji je, kao evropski stub unutar NATO-a, postojao od 1996. godine. Razlozi stvaranja evropskog stuba u okviru NATO-a bili su omogućavanje evropskim državama da vojno djeluju tamo gdje NATO nema interesa i ne želi, ali i rasterećenje SAD-a od finansijskog doprinosa za održavanje vojnih baza u Evropi. ESDP se nakon Ugovora iz

Lisabona naziva Politika zajedničke bezbjednosti i odbrane. Ona prema Ugovoru iz Lisabona uključuje i postepeno utvrđivanje politike zajedničke odbrane EU. U okviru politike zajedničke bezbjednosti i odbrane se ostavlja manevarski prostor članicama da ne moraju sve učestvovati u formiranju zajedničkih multinacionalnih snaga, ali da one koje to učine mogu iste staviti na raspolaganje Uniji. Ovo ne znači da će doći do preklapanja funkcija sa NATO-om. Više je riječ o pokušaju preuzimanja dijela odgovornosti za bezbjednost, uz nedvosmislenu saradnju sa NATO-om.

PARTNER 19

Stav

Podjelu čini i nemogućom činjenica da su 21 od 27 država članica EU istovremeno i članice NATO-a, kao i da evropske članice NATO-a obuhvataju 94% stanovništva EU. Evropska unija sada već i insitucionalno ima mogućnost da povjeri realizaciju određenih misija u cilju očuvanja vrijednosti Unije i u skladu sa njenim interesima. Ove misije obuhvataju zajedničke mjere razoružanja, humanitarne i spasilačke misije, vojne misije konsultativnog karaktera i pružanja podrške, zadatke na spriječavanju konflikata i održavanja mira, borbene misije u kriznim situacijama, uključujući i nametanje mira radi stabilizacije nakon konflikata. Njihov cilj je borba protiv terorizma, kako je ukazano i članom 28 B Ugovora iz Lisabona.

Nedvosmisleno, ovo znači da će učešće u misijama po osnovu članstva u EU biti smatrano kako poželjnim, tako često i obaveznim doprinosom države članice. Moguće je da će oblici doprinosa biti različiti.

Pored toga, politikom zajedničke bezbjednosti i odbrane na osnovu odredbi Ugovora iz Lisabona u pravni sistem EU uvode se i reakcije na evenutalne oružane napade na neku od država članica. Preciznije, član 28 A tačka 7 stav 1 Ugovora iz Lisabona, obavezuje preostale države članice na pružanje pomoći i podršku svim raspoloživim sredstvima u skladu sa članom 51. Povelje UN pri čemu raspoloživa sredstva podrazumijevaju i upotrebu oružane sile.

Nakon istorijske dimenzije ZSBP i promjena iste kroz razvoj Komunitarnog prava, pitanje koje traži odgovor jeste kakve posljedice to ima ili može imati na Crnu Goru.

Crna Gora u procesu prilagođavanja EU je u obavezi da poštuje Komunitarno pravo bez izuzetka. Imajući u vidu da su i misije i obaveza reakcije u slučaju napada dio prava EU, Crna Gora će kao članica EU biti u

20 PARTNER

obavezi da se pridržava istog.

Evropski sistem odbrane zasad iluzija Dio crnogorske javnosti koji oponira članstvu u NATO-u, djelimično daje prednost članstvu u EU u odnosu na članstvo u NATO-u i zbog obaveze učešća u NATO misijama. Međutim, vidjeli smo da se i po osnovu članstva u EU obavezujete na učešće u misijama koje između ostalog mogu biti i borbene, što znači rizične i finansijski zahtjevne. U tom kontekstu, treba biti iskren do kraja i reći ove činjenice. Naravno, to ne znači da od evropskog i transatlantskog puta treba odustati, iako bi odluku o tome trebalo da donesu građani na referendumu (i za članstvo u EU i za članstvo u NATO-u). Često se potencira i samodovoljnost članstva u EU i Partnerstvu za mir (PzM). Međutim, postoje dva problema. Prvi, uprkos pokušajima EU da kreira sopstveni sistem odbrane, to ostaje iluzija u godinama koje slijede, kako zbog uloge i funkcionalnosti NATO-a, tako i zbog činjenice da i Evropski parlament i pravo EU zvanično identifikuju NATO kao stub evropske bezbjednosne arhitekture. Drugi, PzM je samo program NATO-a koji ne pruža bezbjednosne garancije, ne eliminiše učešće u misijama (primjeri učešća PzM država članica u ISAF misiji UN-a pod vođstvom NATO-).

Troškovi nas čekaju i u EU Potrebno je istaći i povećanje troškova po osnovu članstva u EU, koje će nastati učešćem u misijama same Unije. Istina, i članstvo u NATO-u pored troškova članarine, podrazumijeva troškove misija. Međutim, ovo više nije i ne može biti argument oponentima članstvu, jer slični troškovi će biti i posljedica članstva u EU. Institut za strateške studije i projekcije je finansijsku poziciju (razlika ukupnih prihoda i rashoda po

osnovu članstva) u odnosima sa EU procijenio kao negativnu i to na nivou od preko 2% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Preciznije, to znači da će u periodu od tri-četiri godine nakon članstva Crna Gora imati trošak (po osnovu članstva u Uniji) od gotovo 70 miliona eura (godišnje). Tada nijesu projektovani troškovi EU misija, što znači da će u prvim godinama članstva ukupni troškovi biti veći. Ovo je isključivo projekcija budućeg stanja, na osnovu koje odluke mogu biti pojedinačne.

Predstavljanje prednosti i troškova članstva u EU i NATO je važan dio procesa integracija. Ovdje smo govorili samo o promjenama po osnovu razvoja ZSBP i njihovom uticaju na obaveze i finansijske doprinose Crne Gore. Ipak, važno je reći i da je ovaj dio evropskih rashoda besmislen u bezbjednosnom smislu. Investiranje u bezbjednost se postiže kroz integraciju u NATO. Međutim, to ne znači da su ukupne evropske investicije besmislene i ovdje ih namjerno zovem investicijama, a ne rashodima, kao u slučaju ZSBP. Pridruživanjem EU investira se u najveće jedinstveno tržište na svijetu, u pravila igra i u sistem vrijednosti i to su ključne dobiti evropskih integracija. Iako integracijom u EU, postoje i neki troškovi propuštenih šansi, navedene dobiti su ipak veće od troškova. Naravno, isključivo pod uslovom da od evropskog zakonodavstva primjenjujemo najliberalnija moguća riješenja. Jedino istrajavanjem na sopstvenom institucionalnom dizajnu uokvirenim evropskim pravom možemo očekivati povećanje kvaliteta života u Crnoj Gori, što je i isključivi motiv integracija, kako u EU, tako i NATO. Ivan Jovetić Autor je analitičar Instituta za strateške studije i projekcije

Globus

Novi Strateški koncept NATO Prva obaveza-bezbjednost članica U maju ove godine ekspertski tim NATO-a je predstavio svoju analizu i studiju novog Alijansinog Strateškog koncepta. Generalni Sekretar Anders Fog Rasmusen je naglasio da je, kada je prošle godine inicirao novi Strateški koncept, želio da se izgradi najotvoreniji, najtransparentniji i najobuhvatniji koncept u istoriji NATOa. Ekspertsku grupu predvodila je Medlin Olbrajt. Njena dva bitna zaključka su da Alijansa i dalje ima obavezu garantovanja bezbjednosti i sigurnosti njenih članica, i da se taj cilj može ostvariti samo kroz dinamički angažman sa državama i organizacijama van granica NATO-a. Admiral Džems Dž. Stavridis je izjavio da će i pored vojne sposobnosti Alijanse, bezbjednost ipak sve češće zahtijevati kako ''tvrde'', tako i ''meke'' elemente moći. On je dodao da je NATO most između Sjeverne Amerike i Evrope, kulturni most, most između prošlosti i budućnosti. ''To je most između hladnoratovske prošlosti i sadašnjosti i vodi nas u XXI vijek'', rekao je Stavridis.

Kao prvo, NATO-u je potreban novi Strateški koncept zato što se sam svijet promijenio od 1999. godine kada je donijet prethodni dokument.

Napadi 11. septembra 2001. su pokazali povezanost između tehnologije i terorizma. Takođe, došlo je do unutrašnjih promjena u okviru samog saveza - NATO sada broji 28 članica.

skog sporazuma. Neophodno je, ipak, dopuniti razumijevanje prijetnji, s obzirom na to da danas one stižu i spolja i iznutra. Druga preporuka jeste da sljedeći NATO-ov zadatak treba da se odnosi na veći doprinos široj bezbijednosti čitavog evro-atlantskog regiona. Alijansa ima cilj da osigura bezbjednost u svom komši-

Kada je riječ o novom Strateškom konceptu, NATO-ov stručni tim se fokusirao na nekoliko ključnih pitanja, ''Zašto je NATO-u uopšte potreban novi Strateški koncept? Kako uslovi u međunarodnim odnosima utiču na Alijansu? Koje preporuke bi saveznici trebalo da usvoje kako bi bolje odgovorili novim izazovima?'' itd.

Stručnjaci koji su radili na novom Strateškom dokumentu iznijeli su više preporuka koje se odnose na krucijalne zadatke, partnerstva, politička i organizaciona pitanja, vojne snage i sposobnosti. Prva od njih jeste da Alijansa mora zadržati sposobnost odbrane svojih članica od svake vrste prijetnje agresijom. Ova uloga jasno proizilazi iz Člana 4 Sjevernoatlant-

luku. Poslije raspada istočnog bloka, NATO se fokusirao na stvaranje trajnog mira u Evropi uz podršku EU, OEBS-a i UN. Treći bitan cilj koji su eksperti preporučili jeste uloga NATO-a kao transatlantskog instrumenta za bezbjednosne konsultacije i krizni menadžment. Ova organizacija predstavlja ugovornu vezu između Sjeverne Amerike i Evrope, i saPARTNER 21

Globus mim tim je neophodna za ispunjavanje zajedničkih bezbjednosnih i odbrambenih obaveza svojih članica.

Ovaj cilj ukazuje na vojne i političke dimenzije Alijanse. Konačno, stručnjaci vjeruju da bi organizacija trebalo obim saradnje i upravljanja partnerstvima da posmatra kao cilj a ne samo kao instrument ostvarivanja istog.

mani Alijanse treba u najvećoj mjeri da budu pod jedinstvenom komandom. Važna stvar za NATO jeste komunikacija sa javnošću u vezi sa ljudskim gubicima. Dvije dodatne organizacione preporuke se odnose na administrativna pitanja. Ekspertski tim vjeruje da bi generalni sekretar Alijanse trebalo da samoinicijativno pri-

Kada je riječ o partnerstvima, Alijansa bi trebalo da pokuša da pojača saradnju sa državama koje nijesu njene članice kroz Partnerstvo za Mir, Evroatlantski partnerski savjet, dodatne partnerske atkivnosti i kroz stvaranje novih individualnih ugovora. Odnos NATO-a i EU je unikatan i veoma značajan. To je, prije svega, zbog toga što se članstvo nekih država u EU poklapa sa članstvom u NATO-u. Od drugih partnerstava NATO-a eksperti su se osvrnuli i na dalji razvoj odnosa sa UN-om, OEBS-om i pojedinim državama, Rusijom, na primjer.

mijeni određene reforme. Novim Strateškim konceptom NATO bi trebalo i da sprovede dalekosežnu reformu, koja bi uvela novi nadzor finansiranja, smanjenje broja komiteta, agencija i slično.

Preporuke vezane za politička i organizaciona pitanja se odnose na mnoštvo tekućih problema. Predlaže se da budući vojni ili mirovni angaž22 PARTNER

Konačno, u paket preporuka ulazi i nekoliko predloga vezanih za vojne snage i vojne sposobnosti. Osim obaveze da preventira i zaštiti svoje članice od mogućih agresija i time obezbijedi njihovu političku nezavisnost i teritorijalni integritet, NATO bi trebalo da učini svoje snage održivim i razmjestivim za misije, kako unutar NATO teritorija, tako i za prekookeanske dužnosti. Osim ovoga, Alijansa bi trebalo da unaprijedi svoje specijalne jedinice i proširi ulogu NATO

snaga za brzo reagovanje. Najzad, sve dok je nuklearno oružje u upotrebi, NATO bi trebalo da obezbijedi sopstveni nuklearni arsenal i da razvija

saradnju sa velikim silama koje posjeduju oružje masovnog uništenja, u prvom redu sa Rusijom.

Pripremio: Janko Šćepanović

Povod

Naši srednjoškolci na takmičenju u Gruziji

Raste interesovanje mladih za NATO Teme nastanka, karaktera, funkcije i uloge NATO-a odavno su prestale biti samo jedna lekcija iz nekog predmeta društvenih nauka u crnogorskim srednjim školama.

Interesovanje za sve ono što bi bilo značajno po pitanju članstva naše zemlje u NATO za sada stidljivo, ali i veoma konkretno, pokazuju i srednjoškolci.

čenja je da se podigne nivo informisanosti mladih o karakteru, istoriji, geografiji, politici i iznad svega bezbjednosnim pitanjima Sjevernoatlantskog saveza.

Ove godine, ukazala im se prva prava prilika da svoje znanje i vještine iz ove oblasti

Na ovom takmičenju se formira mreža mladih ljudi iz velikog broja zemalja,

Pored takmičenja u znanju, mladi iz cijelog svijeta se ogledaju u različitim vještinama, i imaju priliku da predstave istoriju, kulturu i tradiciju svojih zemalja.

putem interneta. I sve su se ekipe plasirale u drugi krug, od kojih je šest nastavilo dalje takmičenje.

Nakon evaluiranja radova ekipa, najbolje znanje i vještine, po ocjeni ekspertskog žirija pokazali su Bojan Jovović i Stefan Pižurica, učenici gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici. Njih dvojica predstavljali su Crnu Goru na svjetskom takmičenju.

Značaj učešća su prepoznali Ministarstvo odbrane, Ministarstvo inostranih poslova i Generalni Sekretarijat Vlade, koji su obezbjedili putne troškove crnogorskoj ekipi.

Tri sljedeće prvorangirane ekipe će uzeti učešća i pohađati ovogodišnji REACT koji će u septembru biti odžan u selu Pošćenje.

Regionalni Euroatlantski kamp koji se već tri godine održava u Crnoj Gori svojom originalnošću i koncepcijom privukao je pažnju mladih ljudi iz skoro cijelog svijeta.

razmijene i uporede sa svojim vršnjacima iz cijelog svijeta.

spremnih da aktivno učestvuju u građenju sigurnije svjetske budućnosti.

Naime, zahvaljujući činjenici da je ALFA Centar, kao jedina organizacija iz regiona, postao član svjetske Aliante mreže, Crna Gora se po prvi put učestvovala na ovom prestižnom takmičenju u Gruziji od 28. juna do 1.jula.

Imajući u vidu da se kod nas po prvi put sprovodi takmičenje ovakve vrste, za učešće na prvom nacionalnom takmičenju u Crnoj Gori prijavilo se 13 ekipa. S obzirom na to da od Ministarstva prosvjete i nauke nije dobijena dozvola za postavljanje informativnih plakata u srednjim školama, poziv za učešće je distribuiran preko elektronskih medija, ličnim kontaktima i postavljanjem plakata u okolini škola.

Cilj Aliante takmičenja je motivacija srednjoškolaca u uzrastu od 15 do 19 godina da se aktivno uključe u društveni život i učestvuju u donošenju bezbjednosnih procedura svojih zemalja. Svrha takmi-

Prvi krug takmičenja, odvijao se isključivo

Finalno ALIANTE takmičenje u Gruziji, ALFA Centar će, takođe, iskoristiti da REACT 2011. kandiduje za domaćina narednog finalnog takmičenja ALIANTE. Očekujemo da će se ovim i budućim aktivnostima ALFA Centra na polju informisanja građana o aspektima članstva Crne Gore u NATO povećati stepen interesovanja o ovim temama ne samo kod srednjoškolaca, već i šire javnosti, a time će se povećati i svijest o potrebi stvaranja sigurnog ambijenta za život budućih generacija.

Jelisaveta Blagojević, ALFA Centar

PARTNER 23

Povod

Svečana parada (Sunset Parade) Korpusa marinaca Tradicionalno, svake godine od 1956. godine, od juna do sredine avgusta, održava se u Vašingtonu Svečana parada - Sunset Parade Korpusa marinaca (U.S. Marine Corps). Ove godine 8. juna održana je prva u nizu parada i održavaće se svakog utorka do 17.avgusta. Da prisustvuju početkom sezone pozvani su predstavnici vojno-diplomatskog kora. Domaćin svečanosti je bio Direktor obavještajnog odjeljenja Korpusa Marinaca brigadni general Vinsent Stjuart, a počasni gost doajen Organizacije pomorskih atašea, akreditovanih u Vašingtonu, kontraadmiral Vojske Belgije Vili Timerman. Mjesto održavanja parada je Ratni memorijal Korpusa Marinaca (Marine Corps War Memorial) na nacionalnom groblju u Arlingtonu.

Parade se održavaju na plaou ispred spomenika u čast boraca kod Iwo Jime. Novembra 1954. godine na dan Korpusa Marinaca, podignut je bronzani spomenik visok 24 metra po čuvenoj fotografiji podizanja zastave u Maunt Suribačiju, Iwo Jima. Tadašnji Predsjednik SAD, Dvajt Ajzenhauer je posvetio Memorijal svim marincima koji su nastradali, boreći se u ratovima koje su vodili od novembra 1775. godine. Dvije go-

24 PARTNER

dine nakon toga, septembra 1956. godine, počasna i mizička jedinica Marinaca iz kasarne u Vašingtonu održavaju prvu svečanost, koja postaje tradicionalna.

Sama parada traje 60 minuta. Otvara je The United States Marine Corps Band svojim nastupom. Osnovan 1798. godine, bend je nastupao na raznim događajima u Bijeloj kući za sve predsjednike, osim Džordža Vašingtona. Zbog te tradicionalne privilegije nastupa za predsjednika u Bijeloj kući, poznat je i kao “Predsjednički” bend. Nastupa preko 600 puta godišnje. U svom nastupu izvode tradicionalne vojničke, borbene i moderne kompozicije.

Poseban dio parade je doček zastave Sjedinjenih Američkih Država i ratne zastave Korpusa marinaca, na kojoj se nalazi 46

traka koje simbolizuju svaku od operacija u kojoj su učestvovali marinci. Najpoznatije operacije su operacije New Providence Island, Tripoli, Vera Cruz, Bull Run, Manila Bay, Belleau Wood, Pearl Harbor, Guadalcanal, Chosin Reservoir, Vietnam, Lebanon, Grenada, Persian Gulf War i mnoge druge.

Nakon dočeka i pozdrava zastavama, nastupaju dvije počasne čete, demonstrirajući strojeve radnje sa i bez naoružanja. Kao dio čete “A”, svoj u nastup u trajanju od 10 minuta prikazuje The Silent Drill Platoon. U pitanju je čuveni vod od 24 vojnika, koji prikazuju vrhunsku uvježbanost u radnjama sa 4,76 kg teškom puškom M-1, bez izdavanja glasnih komandi komandira. Kao takva, često se angažuje na raznim kulturnim, sportskim i drugim manifestacijama širom Sjedinjenih Američkih Država.

Sunset parada završava defileom jedinica ispred počasnih zvanica i ispraćaju zastava.

Parade su otvorene za javnost i izvode se pred širokim auditorijem, tako da predstavljaju odličan vid popularizacije marinaca i oružanih snaga SAD-a uopšte. potpukovnik Rajko Pešić, izaslanik odbrane Crne Gore u SAD

Feljton

Trinaestojulski ustanak iznenadio Evropu Već samo izbijanje Trinaestojulskog ustanka 1941. godine u Crnoj Gori iznenadilo je Evropu, ali i same njegove organizatore. Takav efekat se zasniva, prije svega, na činjenici da je okupacioni režim Italije u Crnoj Gori bio jedan od najblažih na kontinentu.

A kad je ustanak buknuo masovnošću širokih razmjera, iznenađenje je bilo mnogo veće. Ustanak je, moglo bi se reći, bio kruna višegodišnjeg djelovanja Narodnog fronta, organizacije koja je postojala još od 1935. godine, a u kojoj su glavni akteri bili

komunisti. Oni su već tada počeli ideološku i političku "kampanju" za borbu protiv fašizma, a osobito nakon izbijanja građanskog rata u Španiji.

Tada je postalo očigledno da nacizam i fašizam dobijaju razmjere opšte opasnosti. Patriotske snage, predvođene komunistima, su u takvim prilikama, naročito početkom četvrte decenije 20. vijeka, radile na izgradnji i širenju čvrstog političkog stava da je sukob sa militarističkim silama neminovan i da treba biti spreman za rat. Svakako, Crnogorci su imali i

veoma loše iskustvo sa monarhističkom Jugoslavijom, pa je i ta čijenica uticala na njihovu političku svijest.

Stoga se može reći da je, kad je rat već izbio i na području Jugoslavije, raspoloženje naroda za borbu sa okupatorom bilo, takoreći, na visokom nivou. Posebno je u tom smislu veliku ulogu odigrala crnogorska napredna omladina. Otuda je Trinaestojulski ustanak ideološki i politički bio odranije, a organizaciono sasvim pripremljen nakon aprilskog rata jugoslovesnke vojske sa okupatorom i

Grupa boraca i rukovodioca ustanka u Crnoj Gori. Pored stabla Ivan Milutinović

PARTNER 25

Feljton njene kapitulacije. I tako se dogodilo da je za samo sedam dana ustanka pod oružje stalo oko 32.000 ustanika.

Osim Podgorice, Cetinja, Nikšića i Pljevalja, od 13. do 20. jula 1941.

Blažo Jovanović godine ustanici su oslobodili gotovo cijelu Crnu Goru. Okupator je imao oko dvije hiljade ubijenih i ranjenih vojnika. Po masovnosti, borbenom elanu, po uspjesima, Trinaestojulski ustanak je bio jedinstven primjer u Evropi. I bio je prvi organizovani oružani otpor stanovništva protiv okupatora. U novooslobođenim krajevima, štaviše, formirana je i narodnooslobodilačka vlast. Tokom ustanka je formirana i Privremena komanda Narodnooslobodilačkih trupa Crne Gore, Boke i Sandžaka, u kojoj su bili Blažo Jovanović, Milovan Đilas, Arso Jovanović, Budo Tomović i Bajo Stanišić (budući četnički komandant).

Zanimljivo je kako je Trinaestojulski ustanak vidio, u svom dnevniku, italijanski civilni komesar u Crnoj Gori Serafino Macolini. On je 24. aprila 1941. godine dobio poziv za sastanak 26 PARTNER

sa ministrom inostranih poslova Italije grofom Ćanom, na kome je obaviješten da će u Crnoj Gori obavljati funkciju civilnog komesara. Macolini je u Crnu Goru stigao 29. aprila. Prije toga bio je u audijenciji kod kralja Italije Viktora Emanuela. Kraljica, Jelena od Crne Gore, po Macoliniju šalje veći broj pisama, za njene rođake na Cetinju. Macolini je, prema njegovim zapisima, radio sa velikim entuzijazmom na stvaranju nezavisne Crne

pod opsadom". Tek 15. jula, Macolini priznaje da se u Crnoj Gori vodi ustanak, a 17. jula konstatuje da su "avioni započeli bombardovanje ustaničkih centara". Italijanska okupaciona komanda je radi slamanja Trinaestojulskog ustanka morala angažovati šest divizija, sa oko 100 do 150.000 vojnika. Fašistički vođa Musolini je ukinuo Visoki civilni komesarijat u Crnoj Gori i svu vojnu i civilnu vlast predao je generalu Pirciu Biroliju koji

Arso Jovanović i Josip Broz Tito Gore, pod protektoratom Italije. Zato za 12. jul 1941. godine Macolini u dnevniku zapisuje "veliki dan". Tog dana je obavljena ceremonija proglašenja nezavisne Crne Gore. A 13. jula Macolini u svoj dnevnik unosi: "Grupe pobunjenika djeluju duž crnogorske obale. Sve telefonske veze su prekinute. Jedna stražarska postaja kod Petrovca je napadnuta. U Budvi situacija kritična... Poslijepodne situacija se pogoršava. I iz Rijeke (Crnojevića) pristižu loše vijesti". Već 14. jula, Macolini će zapisati: "Sve komunikacije su prekinute. Praktično smo

je na Cetinje stigao 25. jula. Tada je ustanak počeo splašnjavati, što zbog sveobuhvatne akcije okupatorskih snaga, što zbog konfuznih odluka ustaničke komande, ali i zbog ogromnih represalija okupatora prema stanovništvu. Okupator je do kraja avgusta, ipak, uspio da nekako pacifikuje Crnu Goru, ali žarišta otpora nijesu ugašena. I dalje je ostalo mobilno oko 5.000 ustanika koji su bili spremni da nastave oružanu borbu.

To će biti jezgro za kasnije stvaranje partizanskog pokreta.

I. Despotović