PARTNER29

Doga aj mjeseca SADRŽAJ 4 INTERVJU: FRANTIŠEK LIPKA, AMBASADOR REPUBLIKE SLOVA KE U CRNOJ GORI - PRVI U REGIONU KA NATO I EU Vidak Latkovi 7 BOLJE UNIŠTITI NEGO EKATI EKSPLOZIJU puk Rifet Kosovac 8 KOMENTAR: TEROR PRIRODE Ilija Despotovi 10 IZ AKTIVNOSTI MINISTARSTVA ODBRANE 11 TEMA BROJA: SVI E SE MJERITI PREMA DANILOVGRADU Gligor R. Boji 14 ISKUSTVO SA DOŽIVLJAJEM AVANTURE G. Boji 16 MAKEDONCI PRVI NA OBUCI S. Žiga 17 PADOBRANCI PODIGLI UGLED CRNE GORE 18 PRVI CRNOGORAC U MISIJI PROTIV PIRATA 19 DIREKCIJA ZA ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA: SPORAZUM SA EU O RAZMJENI PODATAKA Savo Vu ini 20 DNEVNIK: NAŠI LJEKARI I STRAŽARI – NA SVOM MJESTU major Veljko Mališi 21 TARAŠ - U NOVOM IZDANJU 22 DEBATA U POŠ ENJU O NATO 23 DNEVNIK VOJNOG POSMATRA A Major Dejan Stankovi 24 STAV: NATO I TRANSFORMACIJE... (II) I. Joveti 26 FELJTON: MINISTRI VOJNI - OD POPA ILIJE DO...

I. Despotovi

NAŠI KADETI

ZAVRŠILI AKADEMIJU D

elegacija Ministarstva odbrane Crne Gore je, na poziv Ministarstva odbrane Srbije, prisustvovala godišnjoj promociji kadeta u čin potporučnika, na vojnoj akademiji u Beogradu. Ovom prilikom su i tri crnogorska kadeta, Branimir Vulević, Mirko Maraš i Ivan Vujošević, ukazom Predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića primljeni u profesionalnu vojnu službu u početni čin oficira. Delegaciju Ministarstva odbrane Crne Gore predvodio je pomoćnik ministra za ljudske resurse dr Rajko Novićević, a u delegaciji je bio i šef Odsjeka za međunarodnu saradnju Krsto Perović.

Takođe, početkom oktobra, šest crnogorskih kadeta, nakon uspješno završenog kursa makedonskog jezika i vojne obuke, položiće svečanu zakletvu uoči početka studijske godine na Vojnoj akademiji “General Mihailo Apostolski” u Skoplju.

Obrazovanje na Vojnoj akademiji trajaće četiri godine, a po završetku školovanja, kandidati stiču visoko obrazovanje, primaju se u profesionalnu vojnu službu u Vojsku Crne Gore i unaprijeđuju u čin potporučnika odgovarajućeg roda – službe.

IMPRESSUM Partner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 29 - Septembar 2010. godine IZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVA A: mr Boro Vu ini URE IVA KI ODBOR: Draško Jovanovi , Olivera ukanovi , Vidak Latkovi , Ilija Despotovi i Krsto Perovi REDAKCIJA: Irena Radoman, Zorica Minevski, Petar Koprivica i Gligor R. Boji TEHNI KI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševi a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000 septembar 2010.

PARTNER

3

Intervju

František Lipka, ambasador Republike Slova ke u Crnoj Gori

Prvi u regionu ka NATO i EU Ulazak u NATO zna i ulazak u zonu sigurnosti. Ako sve zemlje Zapadnog Balkana u u u NATO, to zna i da e itav Balkan biti promijenjen u zonu sigurnosti, stabilnosti i mira, i to bi trebalo da bude interes ne samo svih politi kih elita, nego i svih gra ana, kaže za Partner prvi slova ki ambasador u našoj zemlji i dodaje da u NATO i u EU uvijek možete ista i svoje mišljenje i braniti svoje interese. »

G

ospodine ambasadore, za početak, kako vidite razvoj naše zemlje od 2006. godine, kada ste Vi bili na čelu referendumske komisije, do danas, 2010. godine, kada ste imenovani za prvog slovačkog ambasadora u Crnoj Gori?

bio organizovan na demokratski način.

Crna Gora je za te četiri godine, od referenduma u maju 2006 do danas, napravila veoma velik i značajan napredak, mnogo veći nego što se očekivalo, i on je vidljiv na svakom

Vlada Crne Gore je veoma brzo donijela odluku da se uključi u EU i NATO. I na tom putu napredujete veoma dobro. Zapravo, mogu reći da se nalazite na prvom mjestu u balkanskom regionu koji se kreće prema EU i NATO-u, naravno, ako izuzmemo Hrvatsku koja je već postala članica NATO i jednom nogom se već nalazi i u EU. Početkom novembra ove godine Evropska komisija će objelodaniti

koraku. Prije svega, na međunarodnom planu, gdje je odmah nakon proglašenja nezavisnosti bila zvanično priznata od velikog broja država, što je značilo da je međunarodna zajednica odmah prihvatila rezultate referenduma koji je

svoje mišljenje o napretku Crne Gore na putu prema EU. Prema raspoloživim informacijama, taj avis bi trebalo da bude pozitivan. To je vrlo važan momenat, a ujedno i uspjeh, poslije njega dolazi dodeljivanje statusa kandidata

4

PARTNER

septembar 2010.

Intervju i na kraju određivanje datuma početka pregovora. To je jedan redovan proces koji će Crna Gora, prema mom ličnom mišljenju, uspješno završiti do kraja 2011 godine. » A kako vidite naš put ka NATO-u?

Crna Gora je na dobrom putu i ka NATO-u. U decembru prošle godine ste dobili program MAP. Uključivanje Crne Gore u MAP znači da NATO pozitivno ocjenjuje političke, bezbjednosne i vojne reforme koje ste već realizovali ili koje upravo realizujete. Do kraja septembra se očekuje prihvatanje prvog Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u okviru MAP-a, što vas dovodi do samog predsoblja članstva u NATO. Međutim, teško je reći kad ćete ući u NATO. Rekord nekih novih članica u ispunjavnju MAP-a bio je tri godine, i lično mislim da i vi možete, ako nastavite ovim tempom, postići taj rekord, što bi značilo da nakon te tri godine dobijate poziv za učlanjenje u NATO. » Dakle, vrlo jasno se percipira u međunarodnoj zajednici naša posvećenost članstvu u NATO. Nedavno ste bili ispred vašeg ministarstva vanjskih poslova u Crnoj Gori i vodili ste realizaciju jednog važnog projekta – Crna Gora na putu u evroatlantsku porodicu koji je imao za cilj da poveća podršku građana za ulazak u NATO. Tim povodom obišli ste i 11 crnogorskih opština. Kakav je Vaš utisak tom prilikom bio, kako Crnogorci razmišljaju o NATO-u?

Jedan od uslova ulaska u NATO je podrška javnosti koja mora biti veća od 50 %, a nažalost ta podrška u Crnoj Gori još nije dovoljna, tako da smo mi svoj program orijentisali upravo na taj segment. Naša namjera nije bila da ubjeđujemo ljude da uđu u NATO, već smo htjeli pružiti građanima relevantne informacije o NATO, objasniti njima zašto je dobro da država uđe u NATO i kakve će imati od toga koristi, kako država tako i pojedinci. Imali smo mnogo sastanaka, razgovarali smo sa građanima, posjetili škole... Osjetili smo da postoji veliko interesovanje za to pitanje, da ljudi žele da saznaju šta je NATO, da žele da sami razmisle i da donesu odluku. Međutim, čuli smo i dosta pogrešnih informacija, odnosno stavova. Jednostavno, neki ljudi su još zarobljeni starim, pogrešnim predrasudama, na NATO gledaju kao na neku vojnu, agresivnu organizaciju. Takođe, ima još onih koji na NATO gledaju kroz iskustva sa bombardovanjem iz 1999. i osjećaju se pogođenim. Dakle, potrebno je raditi sa javnim mnjenjem, objašnjavati ljudima da NATO nije ni vojni, ni agresivni savez, uostalom NATO je oduvijek bio odbrambeni savez. Danas je NATO prvenstveno politička

organizacija u okviru koje se razmatraju političko-bezbjednosna pitanja koja su važna za čitavu Evropu i svijet, uključujući i vašu zemlju.

Danas nije samo svijet globalan, i opasnosti su globalne.

Stoga treba da bude u interesu svih zemalja da učestvuju u kolektivnim sistemima sigurnosti koji će pružiti isti nivo sigurnosti za sve nas. A to je važno prije svega za male zemlje koje nemaju dovoljno resursa da se efektivno zaštite od svih opasnosti. NATO je danas najefektivniji političko-bezbjednosni savez na svijetu i zbog toga mi se čini logičnim da mu se pridruže sve zemlje Balkana.

Osim toga, ulazak u NATO znači ulazak u zonu sigurnosti.

Ako sve zemlje zapadnog Balkana udju u NATO, to znači da će čitav Balkan biti promijenjen u zonu sigurnosti, stabilnosti i mira, i to bi trebao da bude interes ne samo svih političkih elita, nego i svih građana. » Šta je, prema Vašem mišljenju, potrebno još uraditi na plan javne diplomatije? nu Rekord novih lanica u ispuSa ljudima treba raznjavnju MAP-a bio je tri godiggovarati, ljudima treba ne. Mislim da i vi možete, ako objašnjavati sstrpljivo nastavite ovim tempom, pokkakve će koristi imati sti i taj rekord, što bi zna ilo Crna Gora od ulaska u C da nakon te tri godine dobijate NATO, i te koristi će se N poziv za u lanjenje u NATO. osjetiti u više oblasti. o Kao prvo, Crna Gora će K najmoćnijeg političko-vojnog postati ravnopravna članica najmo saveza na svijetu, to će ojačati značaj i ugled Crne Gore na međunarodnoj sceni. Crna Gora će kreirati politiku NATO, imaće uticaja na donošenje strateških odluka. Ujedno će biti i u stanju da efektivno brani svoje interese koje inače ne bi bila u stanju da odbrani. Drugo, ulaskom u NATO napravićete veliki korak prema Uniji. Treće, postaćete mnogo privlačniji za strani kapital koji će se kod vas osjećati bezbjednim. Četvrto, kao članica NATO bićete zaštićeni članom 5 Atlantske povelje koji kaže, da sve članice moraju priteći u pomoć zemlji koja je ugrožena ili napadnuta. Postaćete dio zone sigurnosti i stabilnosti. Peto, kolektivna odbrana je uvijek efikasnija i jeftinija nego individualna i to će vama omogućiti da specijalizujete vašu vojsku i da uštedite mnogo novca. Na primjer, Crna Gora neće imati novca da izgradi svoju borbenu avijaciju, ali će biti zaštićena avijacijom NATO-a u slučaju potrebe. To znaći da taj uštedjeni novac možete investirati u druge vidove oružanih snaga ili čak u mirovne projekte. » A koji su to politički benefiti?

Kao što sam kazao, Crna Gora će postati subjekat međunarodne politike, biće jedan od kreatora i izvršilaca te

septembar 2010.

PARTNER

5

Intervju politike, učestvovaće u donošenju strateških odluka i imaće prilike da brani svoje interese. Dakle, dok se danas o vama razgovara bez vas, kasnije ćete moći da učestvujete u donošenju odluka. Na taj način, jača se položaj i značaj zemlje i njena snaga. I to su benefiti koji se ne mogu izraziti rječima ili izmjeriti brojkama.

tuju svoj stav i zaštite svoj nacionalni interes?

Naravno. NATO i EU su demokratske organizacije u kojima se poštuju interesi i mišljenja članica. Svaka zemlja, bez obzira na njenu veličinu, ima isto pravo glasa, čak pravo da stavi veto na neke odluke. U NATO uvijek možete istaći svoje mišljenje i braniti svoje interese. Na primjer, Grčka je uložila veto na ulazak Makedonije u NATO ili » Vaša zemlja je bila jedna od vodećih kada su strane Slovačka je odbila da realizuje odluku zemalja Eurozone investicije u pitanju. Od 2004. kada ste postali član i da da pozajmicu Grčkoj koja je pogođena finansijskom NATO-a, u Slovačku je došao veliki priliv stranih krizom. Mi smatramo da ova pozajmica neće rješiti proinvesticija. Kakva su vaša iskustva po tom pitanju? blem, problem mogu rješiti samo dubinske reforme i strogi Male zemlje, kao što je i vaša, nemaju dovoljno sopstveprogram štednje. nog kapitala, da pokrenu svoju privredu. Nama su potrebne » Kakvi su planovi kada je inostrane investicije, a strani riječ o jačanju saradnje investitori neće ulagati u onu naše dvije zemlje u oblasti zemlju za koju se ne zna kako odbrane? će se razvijati, kakva je njena Odnosi između naše dvije budućnost. Nemojte zaboraprijateljske zemlje su veoma viti da je strani kapital plašljiveoma dobri, odnosi koji služe va zvjerka. Pogledajte primjer za primjer. Ali ukoliko nemate Slovačke. Poslije sticanja neu zemlji rezidentnu ambasadu, zavisnosti, imali smo turbukoliko god bili odnosi dobri, lentan period u unutrašnjoj konkretna saradnja se neće rapolitici, tako da nismo mogli zvija u skladu sa vašim željama ići u korak sa našim susjedima i potrebama. Otvorili smo amČesima, Mađarima i Poljabasadu u Podgorici upravo zbog cima na putu prema NATO i ž želje da unaprijedimo našu saradnju u svim oblastima EU. Poslije pobijede desnog centra na izborima 1998.

Danas nije samo svijet globalan, i – političkoj, privrednoj, opasnosti su globalne. Stoga tregodine, došlo je do suštinske promjene unutrašnuje i k kulturnoj, uključujući i saba da bude u interesu svih zemalja spoljne politike. To je nama omogućilo da 2004 uđemo r radnju naša dva ministarda u estvuju u kolektivnim sisteu NATO, i zapravo od tog trenutka počele su u našu zestva odbrane i naših vojski. mima sigurnosti koji e pružiti isti mlju dolaziti, u većem obimu, i strane investicije. Što se D Doduše, saradnja između nivo sigurnosti za sve nas. A to je tiče EU, u kratkom roku uspjeli smo da stignemo naše o dva resora je postojala ova važno prije svega za male zemlje susjede da bismo ušli u EU zajedno sa njima, zapravo i prije, jer je Slovačka bila, koje nemaju dovoljno resursa da se istog dana. n primjer, prva zemlja sa na efektivno zaštite od svih opasnosti. » Gdje je vaša zemlja danas u EU i NATO, kada k kojom je vaša zemlja potpiNATO je danas najefektivniji politi je u pitanju politička pozicija, ekonomski sala ugovor o zaštiti tajnih ko-bezbjednosni savez na svijetu i progres, bezbjednost..? p podataka.

Saradnja između zbog toga mi se ini logi nim da mu n naših ministarstava odbrase pridruže sve zemlje Balkana.

Slovačka je punopravan i, naglašavam, veoma n veoma je važna iz više ne aktivan član EU i NATO. Participiramo u svim zarazloga Jedan od njih je da imamo imam zajedničku budućnost u razloga. jedničkim politikama, u njihovom kreiranju i realizaciji.

NATO-u, a mi vjerujemo da će ta budućnost doći vrlo brzo.

Mi smo danas suočeni sa mnogim izazovima - Iran, Irak, Mi smo spremni da vam na tom putu pomognemo. U fazi Avganistan, Bliski istok, pa i Balkan, nažalost, još uvijek smo pripreme posjete crnogorskog ministra odbrane Bora predstavlja potencijalno krizno žarište, a mi učestvujemo u Vučinića Slovačkoj, što će ujedno biti i prilika za potpisikreiranju politika prema svim tim kriznim žarištima, a isto vanje memoranduma o saradnji. Nadalje, u razgovoru sa tako učestvujemo i u mnogim mirovnim misijama. Vojno pomoćnikom ministra za politiku odbrane Draškom Jovasmo prisutni na Kipru, Kosovu, u Bosni i Hercegovini, u novićem razmatrali smo našu buduću saradnju koja bi se, Avganistanu... Polazimo od toga da kao članica NATO-a ne prije svega, ogledala u zajedničkom putu ka NATO, školomožemo biti samo konzumenti sigurnosti, već da moramo vanju kadrova, obuci pripadnika Vojske koji idu u mirovne dati i svoj doprinos kolektivnoj bezbjednosti. Slovačka je misije. Nama bi mogao biti veoma interesantan Regionalni postigla veliki napredak i u privredi, tako da se danas po centar za obuku pilota helikoptera u Golubovcima, vama ekonomskim uspjesima nalazimo na prvom mjestu među naš Centar za obuku vojnika koji odlaze u mirovne misije novim članicama Unije. Danas Slovačka po glavi stanovniili Centar za obuku inženjeraca – deminera. Naravno poka proizvodi najviše automobila u svijetu. stoje mogućnosti za saradnju i u mnogim drugim oblastima, na primjer, u oblasti namjenske industrije. » Iz vašeg iskustva, da li je moguće da manje zemlje, u tako velikoj organizaciji kao što je NATO, prezen-

6

PARTNER

septembar 2010.

mr Vidak Latković

Povod

Višak naoružanja je veliki rizik

Bolje uništiti nego ekati eksploziju N

akon obnove nezavisnosti Crne Gore, u vojnim skladištima na njenoj teritoriji nalazilo se 12.136,82 tona ubojnih sredstava velike razorne moći, što je predstavljalo veliku prijetnju po živote i zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Od te količine, 9.751,45 tona je predstavljalo višak. U proteklom periodu, viškovi municije i drugih ubojnih sredstava (UbS) smanjeni su za 4.284,59 tona, odnosno, trenutno u skladištima, kao višak, vodi se 5.466,86 tona.

Najveće količine ubojnih sredstava čuvaju se u skladištu Brezovik, ukupno oko 3.700 tona, od čega je blizu 1000 tona predviđeno za uništenje. Radi se uglavnom o municiji koja je stara od 20 do 40 godina i u našim uslovima je neupotrebljiva i kao takva opasna je po bezbjednost.

Od navedene količine viškova prodato je, a nije preuzeto od strane kupaca, oko 1.500 tona. Od preostale količine viškova, oko 2.000 tona predviđeno je za uništavanje u okviru MONDEM programa i Tehničkog sporazuma o uništenju malog i lakog naoružanja i raznih vrsta muncije, potpisanog između Ministarstva odbrane Crne Gore i MIP SAD. Preostale količine biće takođe ponuđene na prodaju, a ukoliko se u dogledno vrijeme ne prodaju, moraju biti uništene.

Posebnu opasnost predstavlja municija koja je laborisana sa tzv. »nestabilnim barutom«. Kod ovih vrsta baruta, vremenom dolazi do hemijske razgradnje koju prati oslobađanje toplote. Kako je odvođenje toplote iz čaure barutnog punjenja ograničeno, lako dolazi do samozapaljenja baruta, a samim tim i događaja sa nesagledivim posljedicama.

Muncija predviđena za uništavanje proizvedena je u fabrikama bivše SFRJ ili je sovjetskog porijekla. Kao posljedica ratnih zbivanja na prostorima bivše SFRJ, na teritoriji Crne Gore našle su se veće količine ovih ubojnih sredstava nego što je to inače bilo predviđeno tadašnjim ratnim planovima.

Apsolutno nijesu tačne tvrdnje koje se da se radi o uništavanju naoružanja i municije iz drugih zemalja.

Uništavanje muncije, ili stručno rečeno, neutralizacija, vrši se na dva osnovna načina: » delaboracijom, odnosno rastavljanjem municije na sastavne dijelove, a zatim se eksplozivna punjenja koriste kao privredni eksplozivi, barutna punjenja spaljuju, a upaljači uništavaju otvorenom eksplozijom, jer je njhova delaboracija opasna po ljude koji rade te poslove.

Pri ovome treba imati na umu da se samo trotil (TBT) može koristiti za izradu privrednih eksploziva, dok se heksogen, pentrit i TAH (mješavina trotila, aluminiuma u prahu i heksogena ne smije korisiti za tu svrhu

zbog osjetljivosti na udar i velike brizantnosti). U slučaju kada su bojeva sredstva punjena sa ovim vrstama eksploziva, isti se moraju ili uništiti eksplozijom ili spaliti, odnosono istopiti. Za sve ovo neophodna je odgovarajuća tehnologija. » Otvorenom eksplozijom na poligonima uništava se muncija čija je delaboracija opasna iz više razloga (nemogućnost rastavljanja zbog starosti ili rastavljanje nije predviđeno kao tehnološki postupak).

Pri uništavanju eksplozivnih materijala se ne oslobađaju nikakvi toksični elementi koji bi uticali na zagađenje životne sredine. Jedine opasnosti prilikom eksplozija su dejstvo detonacionog talasa i ubitačnog parčadnog dejstva košuljice zrna. Ta opasna zona, za količine koje se uništavaju u jednoj fugasi (detonaciji), u konkretnom slučaju, na poligonu Latično, je u poluprečniku od 500 metara od centra eksplozije.

Za poligon Golija odlučili smo se iz razloga što se ovaj teren nalazi na velikoj udaljenosti od naseljenih mjesta i puteva, pa prema tome udarni talas, parčad i akustika ne mogu imati negativnog uticaja na okolno stanovništvo. Naseljena mjesta Višnjića Do, Gornji Kazanci i druga su na takvoj udaljenosti da su potpuno bezbjedna sa aspekta ugroženosti od eksplozije. Od Sektora za vanredne situacije i civilnu bezbjednost Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave, dobijena je saglasnost da se uništavanje može vršiti na ovom prostoru.

Uništavanjem municije na ovom lokalitetu ni na koji način nije ugrožena životna sredina niti bezbjednost građana.

Poligon Latično, na kojem se uništava muncija udaljen je od granice sa Bosnom i Hercegovinom više od 4.000 metara vazdušne linije, a od naseljenih mjesta u Crnoj Gori više od 3.000 metara.

Problem viškova naoružanja i municije prisutan je u svim zemljama regiona, pa i mnogim evropskim zemljama. Poznata je činjenica da je u većini zemalja regiona dolazilo do eksplozija u skladištima usljed starosti municije i njene nestabilnosti (u Srbiji, Bugarskoj i Albaniji). Crna Gora ima obavezu i pred svojom i pred međunarodnom javnošću da riješi pitanje viškova zastarjelog naoružanja i muncije, kako bi spriječila eksplozije u skladištima i ekološke i druge katastrofe velikih razmjera. pomoćnik ministra odbrane pukovnik Rifet Kosovac

septembar 2010.

PARTNER

7

Komentar

TEROR PRIRODE

D

ok je upravo minulog ljeta veliki broj ljudi odmarao, bar na sjevernoj Zemljinoj polulopti, priroda je, baš na tom dijelu naše planete, radila punom parom. Onom svojom violentnom dimenzijom. Harala je i sa neba i sa zemlje. Poplave i požari od srednje Evrope, preko Rusije, do Kine i Pakistana. Posljedice su zastrašujuće. Već višemjesečnim poplavama, u Pakistanu je ugroženo 20 miliona ljudi. Bar nekoliko miliona je ostalo bez krova nad glavom. U Rusiji, štete od požara se procjenjuju na oko 800 milijardi dolara. Voda je rušila čitave gradove u Kini, potopila mnoga naselja u Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj... Uragani su ponovo bješnjeli u Sjedinjenim Američkim Državama. U Indoneziji je jedan vulkan proradio poslije četiri vijeka. Vatra je ozbiljno zaprijetila i Portugaliji, Španiji.

Ni naša zemlja nije ostala pošteđena stihije. Vatrogasci su saopštili da je tokom ove godine u Crnoj Gori izbilo više od 1500 požara. Za njen prostor, to je veoma mnogo. Štete su velike. Tim prije, što znatan dio teritorije Crne Gore čine nacionalni parkovi.

Klimatske promjene, očigledno, čine svoje. Proteklo ljeto nas je, po svemu sudeći, samo “drskije” podsjetilo na to da se na tu činjenicu moramo navikavati. Međutim, od toga mnogo više plaše razmjere prirodnih nevolja i katastrofa. One, takoreći, u jednom talasu, zahvataju ogromna prostranstva. I

8

PARTNER

septembar 2010.

dugo traju. Ruski požari, pakistanske i kineske, pa i evropske, poplave su pokazale neviđenu upornost, i po silini djelovanja, i vremenski, prirodnih orgija.

Ipak, ono što je posebno zabrinjavajuće, čak, na momente, do osjećaja apokalipse, je nemoć država i naroda, ljudi, da zaustave stihiju, da ukrote vode i vatru. I dvije najmoćnije svjetske sile, SAD i Rusija, zemlje sa moćnom tehnikom, snažnim vojskama, ukupnim potencijalom, ove godine su pokazale svoju inferiornost u odnosu na prirodu. Amerika se, praktično, izblamirala, u nemoći da, mjesecima, zatvori naftnu bošotinu u blizini svojih obala. Čitav Meksički zaliv je zatrovan naftom. Početkom septembra ponovo se, na istom području, dogodila havarija na naftnim postrojenjima. Uragani su već više puta “ošamarili” SAD. Nju Orleans se još nije oporavio od posljedica uragana, prije koju godinu.

Ostali svijet je živio u uvjerenju da nema te nevolje i stihije sa kojom se Amerika ne može nositi. Ali, vidjeli smo, nije baš tako.

Ljetošnji požari su, u očima spoljnjeg svijeta, u nekom smislu, obrukali i Rusiju. Takoreći, čitav mjesec je trajala bitka sa vatrenom stihijom. Izgorele su šume na stotine hiljada hektara, vatra je progutala na desetine sela i naselja. Na udaru požara našli su se, štaviše, i neki strateški objekti Rusije, među njima i nuklearna postrojenja.

Komentar Običan svijet, ovaj naš posebno, naročito kad se ima u vidu i njegova istorijskio-ideološka slabost prema Rusiji, vjerovatno, rezonuje ovako- to je ogromna zemlja, sa velikom i opremljenom vojskom. I šta Rusiju može iznenaditi?! Ali, ljetos, vidjeli smo, danima i danima, Rusi nijesu bili u stanju da ugase požare. Bilo je angažovano više od sto hiljada ljudi, najmanje stotinu aviona, i ništa nije pomagalo.

Vatra se opasno bližila čak i većim gradovima i nuklearnim postrojenjima. Moskva je bila sva u dimu. Apokaptične scene. Pomoć su nudile SAD, Italija, druge zemlje. Čak je i Crna Gora saopštila da će pomoći Rusiji u gašenju požara.

Ponuda je, naravno, simbolična, ali sa jasnom porukom. Niko u današnjem svijetu, nijedna zemlja, baš nijedna, nema sumnje, nije u stanju da se sama nosi sa bezbjednosnim rizicima po svoje stanovništvo. Naravno, ni Amerika, ni Rusija. Stoga, ne treba, ako to već neko hoće, ironisati ni sa ponudom crnogorske pomoći Rusiji. Priznao to neko ili ne, kad priroda pobjesni, u strahu su, što bi narod rekao, velike oči. I u takvim prilikama, pomoć je potrebna i najmoćnijim. I ne bi je ni odbili. Tada se zaboravi na političke razlike, ideološke predrasude, na državne granice.

Zbog iste situacije u kojoj su se našle, velikih poplava, Njemačka i Poljska su ljetos praktično bile izbrisale međusobne državne granice. Odbrambeni napori protiv nadošlih rijeka i poplava nijesu se zaustavljali na državnoj granici. Jer, ni stihija ne poznaje vještačke granice koje su države iscrtale između sebe. Pomoć Pakistanu poslala je i Indija, njen susjed sa kojim nije u velikoj ljubavi. Dvije zemlje su samo u posljednjih nekoliko decenija više puta međusobno ratovale. I još imaju niz otvorenih pitanja.

Ali, sve je to zaboravljeno pri činjenici kad se Pakistan, praktično, počeo daviti u poplavama. Pakistan je primio pomoć, iako se, nakratko, javila dilema u vezi sa time. Jedino su avganistansko-pakistanski talibani zaprijetili onima koji primaju tuđu pomoć!

Terorizam, iako ostaje glavna bezbjednosna pri-

jetnja za čitav svijet, nije, dakle, jedini izazov za međunarodnu zajednicu. One koji ne shvataju opasnost od terorista, koji i dalje, i ovdje kod nas, u Crnoj Gori, ignorišu tu činjenicu, baš proteklo ljeto je, valjda, uvjerilo da je, i iz drugih razloga, a ne samo zbog terorizma, neophodna globalizacija ideja, planova, organizacionih i institucionalnih napora, u odbrani od zajedničkih nevolja i globalnih prijetnji.

Gotovo da više ne postoje lokalne katastrofe. Požar u Rusiji, recimo, uništio je i ogromna pšenična polja.

Zato je reagovalo svjetsko tržište. Pšenica je poskupila. Može li, dakle, požar u stepama Rusije biti samo “ruska stvar”? Nikako. Čak ni pakistanske poplave neće, po svojim posljedicama ostati u okvirima te zemlje. Ne samo zbog ekonomske štete. Postavlja se pitanje- mogu li poplave izazvati i političku nestabilnost ne samo u Pakistanu, već i u tom čitavom regionu. Svakako, mogu, a kad se, na istom području, “udruže” već postojeći terorizam i prirodna stihija, nije li to šansa za novi razmah terorizma.

Svijet, dakle, mora da se udružuje, “ujedinjuje”, da se osloni na zajedničke organizacije, da bi ojačao sopstvenu bezbjednost. I terorizam i Zemljina priroda su do sada bili dovoljno “uvjerljivi” da ne treba ignorisati postojeće međunarodne institucionalne mogućnosti da se zemlje i narodi lakše bore protiv obje napasti. Treba li još nekoga uvjeravati da su male zemlje ranjivije, posebno u nekim regionima svijeta. Crna Gora je, takođe, u jednom od takvih, nesigurnih, regiona. Balkan još nije sasvim “sređen” region.

Proteklo ljeto nas je opomenulo i u tom smislu, recimo, kroz aktuelizaciju ideja o “Sandžaku”.

Klimatolozi, takođe, kažu da se i na našem području mogu očekivati burne klimatske promjene. Zato, po ko zna koji put treba ponoviti-samo je uključenje Crne Gore u šire evroatlantske integracije sigurna luka za našu državu. Za nas same.

Ilija Despotović septembar 2010.

PARTNER

9

Povod

Delegacija odbrambenog univerziteta SAD kod Vu ini a

Razgovori o parlamentarnom nadzoru u odbrani

P

redstavnici Skupštine Crne Gore i Ministarstva odbrane učestvovali su na seminaru „Unutrašnje rukovođenje“ koji je, u okviru bilateralne vojne saradnje između Crne Gore i Savezne Republike Njemačke i programa „Oružane snage u demokratiji“, početkom septembra organizovan u Štrausbergu. U delegaciji je bio član Odbora Skupštine za bezbjednost i odbranu Aleksandar Bogdanović.

M

inistar odbrane Boro Vučinić primio je delegaciju Nacionalnog odbrambenog univerziteta SAD, predvođenu direktorom transnacionalne bezbjednosti pri Centru za tehnologiju i politiku nacionalne bezbjednosti dr Džejmsom Kiglom. U delegaciji su bili i direktor za ruske i evroazijske studije na Američkom ratnom koledžu kopnenih snaga dr Kreg Nejšn i predstavnik Kancelarije sekretara odbrane za globalno partnerstvo i strategiju dr Tifani Petros.

Ministar Vučinić izrazio je zadovoljstvo posjetom delegacije našoj zemlji i istakao da su Sjedinjene Američke Države važne za školovanje i obuku pripadnika Vojske Crne Gore i službenika Ministarstva odbrane. On je ponovio čvrstu posvećenost daljem jačanju strateškog partnerstva sa SAD u oblasti odbrane, prije svega, kroz intezivnu saradnju sa oružanim snagama države Mejn, kao i kroz realizaciju Tehničkog sporazuma o uništavanju viškova naoružanja i municije. Kao posebno interesantno polje saradnje istakao je oblast kriznog menadžmenta.

Uspješno realizovana vojno-medicinska vježba „MEDCEUR 2010“ potvrdila je kvalitet saradnje naših i američkih oružanih snaga, kazao je ministar odbrane. On je informisao sagovornike o reformskom procesu u sistemu odbrane, a posebno je naglasio posvećenost realizaciji Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u okviru Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP).

Doktor Kigl je kazao da se u razvoju američkih oružanih snaga najveća pažnja posvećuje obrazovanju. On je naveo da je cilj posjete Crnoj Gori jačanje saradnje dvije zemlje u oblasti vojnog obrazovanja, ali i razgovor sa crnogorskom studenstkom populacijom i drugim nevladinim subjektima koji učestvuju u procesu evroatlantskih integracija. Istakao je zadovoljstvo aspiracijama naše zemlje da postane punopravna članica NATO-a i naporima koje preduzimamo u tom pravcu. Kao koristan oblik saradnje istakao je razmjenu predavača i studenata između dvije zemlje.

Delegacija Nacionalnog odbrambenog univerziteta održala je i predavanje na Humanističkim studijima Univerziteta Donja Gorica na temu ,,Evroatlantske integracije zemalja Zapadnog Balkana”. U otvorenom razgovoru sa studentima, gosti iz SAD su poručili da je članstvo u Alijansi najbolji bezbjednosni okvir za zemlje regiona.

10 PARTNER

septembar 2010.

Aktivnost je realizovana u organizaciji Centra za unutrašnje rukovođenje Bundesvera, a crnogorskoj delegaciji predstavljena su ustavna ovlašćenja, unutrašnje rukovođenje i parlamentarni nadzor nad Bundesverom, usklađivanje porodičnog života i profesionalnog angažovanja njegovih pripadnika, kao i političko obrazovanje.

Organizovana je i posjeta njemačkom Parlamentu, gdje je crnogorska delegacija razgovarala sa savjetnikom u Kancelariji vojnog povjerenika njemačkog Parlamenta Fridom Ginterom. Takođe, u okviru posjete Parlamentu, crnogorsku delegaciju primila je članica Odbora za bezbjednost njemačkog Parlamenta poslanica Sibil Fajfer, koja je izrazila zadovoljstvo napretkom Crne Gore nakon obnove nezavisnosti i istakla da naša država ima ambiciozne ciljeve i dobre šanse za člansto u NATO u skorijoj budućnosti.

Takođe, naglasila je zainteresovanost Savezne Republike Njemačke za nastavak razvoja naše zemlje, garantujući kontinuiranu podršku u daljoj nadgradnji i razvoju Vojske Crne Gore, što predstavlja zajednički cilj dvije države.

Tokom susreta predstavila je i mehanizme parlamentarnog nadzora nad Bundesverom. Tom prilikom, istakla je da Njemačka pažljivo prati razvoj odnosa na Balkanu, naglašavajući da su mir i bezbjednost u ovom regionu jedan od primarnih interesa, a da je Crna Gora važan faktor sveukupne stabilnosti.

Bogdanović je zahvalio na doprinosu koji je Njemačka pružila Crnoj Gori. On je njemačkim parlamentarcima predstavio kontrolnu i nadzornu funkciju Skupštine u sistemu odbrane.

Tema

U Crnoj Gori je od 8. do 22. septembra održana vojno-medicinska vježba MEDCEUR 2010

Svi e se mjeriti prema Danilovgradu Visok nivo profesionalizma i izuzetno zadovoljstvo prikazanim vještinama prilikom izvo enja zajedni ke akcije u kriznim situacijama glavne su odrednice najve e vježbe iji je doma in bila Crna Gora i njena Vojska od sticanja nezavisnosti 2006. godine.

U

Danilovgradu, u kasarni “Milovan Šaranović”, od 8. do 22. septembra održana je multi-nacionalna vojno-medicinska vježba Centralne i Istočne Evrope (MEDCEUR 2010). Ambiciozan projekat, koji su realizovali crnogorsko Ministarstvo odbrane i Komanda američkih snaga u Evropi (USEUCOM), uz učešće osam partnerskih zemalja, najveći je takav događaj organizovan u Crnoj Gori od kada je naša zemlja stekla nezavisnost 2006. godine. “Crnogorska Vojska je učešćem u vojnomedicinskoj vježbi MEDCEUR 2010 odličdlično obavila još jedan važan zadatak, a vojni ni

i civilni kapaciteti, ali i zemlje učesnice, mogu zajedničkim naporima odgovoriti kriznim situacijama”, ocijenio je ministar odbrane Boro Vučinić. On je izrazio zadovoljstvo odličnom saradnjom Ministarstva odbrane i Vojske sa predstavnicima Ministarstva zdravlja i unutrašnjih poslova i javne uprave, Uprave policije, Srednje medicinske škole u Podgorici, Crvenog krsta i drugima, koji su, kako je naveo, značajno doprinijeli ukupnom uspjehu vježbe.

Ciljevi vježbe bili su sticanje iskustava i uvježbav vanje vanj postupaka medicinskog zbrinjavanja u uslovima masovnih nesreća, upravljanje us krizom, kao i uvježbavanje u korištenju operativnih procedura između timova i ekipa USEUCOM-a i zemalja članica Partnerstva za mir u uslovima masovnih nesreća na prostorima jugoistočne Evrope. “Vježba MEDCEUR 2010 predstavlja, do sada, vrhunac napora Vojske Crne Gore u nastojanju da unaprijedi svoje sposobnosti i izgradi interoperabilne snage, spremne da djeluju sa partnerskim zemljama i u različitim misijama i operacijama” kazao je načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić. On je istakao da je ovo bila prilika za Crnu Goru da, zajedno sa ostalim učesnicima vježbe, provjeri i unaprijedi znanja i sposobnosti za pružanje pomoći u različitim kriznim situacijama.

NA VJEŽBI 460 U ESNIKA Na vježbi je aktivno učestvovalo 460 učesnika, a podržalo je oko 200 pripadnika Vojske Crne Gore. Pored Crne Gore i SAD, na vježbi su učestvovali i Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Jermenija, Makedonija, Moldavija, Srbija i Ukrajina. Predstavnici ovih deset zemalja, kroz teorijsku i praktičnu obuku unaprijedili su nivo takozvane interoperabilnosti (međusobne usaglašenosti) prema NATO standardima za djelovanja u vanredseptembar 2010.

PARTNER 11

Tema slučajevima, u svrhu zbrinjavanja povrijeđenih u masovnim nesrećama.

Pred publikom, u kojoj su bili visoki crnogorski zvaničnici, načelnik Generalštaba i medijske ekipe, crnogorske oružane snage zajedno sa vojnicima iz Sjedinjenih Država i osam partnerskih zemalja, demonstrirali su, u praktičnom dijelu vježbe, svoju spremnost za izvođenje zajedničke akcije u kriznim situacijama. “Možemo na kvalitetan način vidjeti kako zajedničko sadejstvo više struktura, i civilnih, i vojnih kao i policijskih izgleda kada

SAMO ZAJEDNI KI ODGOVOR JE PRAVI ODGOVOR Zajedni ki odgovor vojnih i civilnih medicinskih nim i kriznim situacijama. Saslužbi je najbolje rješenje u slu aju vanrednih držaj vježbe zasnivao se na krizi situacija, ocijenili su predstavnici Vlade nakon u oblasti zahvaćenoj elementarposjete me unarodnoj vježbi “MEDCEUR 2010”. nim nepogodama – razornim U esnike vježbe posjetili su ministar odbrane zemljotresima, jakim poplavama Boro Vu ini , ministar unutrašnih poslova i javne i drugim masovnim nesrećama, uprave Ivan Brajovi i ministar zdravlja Miodrag uz znatan broj poginulih, povriRadunovi . jeđenih, oboljelih i uz veliku ma“Krizne situacije su ono što brine sve nas, a vojterijalnu štetu. Scenario vježbe no-medicinska vježba “MEDCEUR 2010” prilika obuhvatio je i sadržaje podrške je da u imo jedni od drugih. Ukoliko se u bui pomoći civilnim vlastima u du nosti desi neka krizna sitaucija, mo i emo otklanjanju posljedica elemene kasno da sara ujemo” – kazao je novinarima tarnih nepogoda. Sama vježba nakon otvaranja potpukovnik Brent Vesler, kodisastojala se iz dva dijela, akarektor vježbe i predstavnik US EUCOM. demskog – predavanja iz oblasti vojnog saniteta koja su izvodila stručna medicinska lica iz zemalja učesnica, praktičnog – praktično uvježbavanje medicinskih timova na terenu i njihove interoprabilnosti i kooperativnosti.

Akademski dio multinacionalne vojno-medicinske vježbe „MEDCEUR 2010” održan je u Centru za obuku VCG. Realizovan je u skladu sa planom, dogovorenim na konferencijama koje su prethodile vježbi. Održana su četiri predavanja, 25 kurseva, seminar i obuka ABHO voda. Predavanja u vezi sa vanrednim situacijama, nastalim usljed masovnih nesreća održali su četiri eksperta iz Seizmološkog i Hidrometeorološkog zavoda, Sektora za svi zajedno pružimo ono što se očekuje” ocijenio je mivanredne situacije i Crvenog krsta Crne Gore. Stručna nistar odbrane Boro Vučinić i kazao je da je ova vježba predavanja vezana za medicinsko zbrinjavanje i pomoć dobar primjer kako Crna Gora uspješno može odgovoriti nastaradalim u masovnim nesrećama održali su ljekari na civilno-vojne prijetnje. specijalisti i subspecijalisti iz zemalja učesnica vježbe.

SIMULACIJA RAZNIH NEVOLJA Predavanja su, prema ocjeni pukovnika dr Predraga MaVježba je uključivala gašenje požara, spasilačke operaraša, vođe medicinskog sindikata Crne Gore na vježbi, cije i evakuisanje žrtava sa drugog sprata zgrade. Oprebila na izuzetno visokom stručnom nivou. Kroz aktivno ma za spuštanje žrtava, specijalni konopci i specijalni učešće svih prisutnih, razmijenjene su medicinske dokdušeci bili su spremni za samo nekoliko minuta. Potom trine vezane za zajedničko djelovanje vojnih i civilnih kasu simulirani eksplozija i uništavanje mosta. Spasioci su paciteta, kao i ostvarivanje potpune saradnje na multinaizvlačili ljude iz smrskanih vozila i pomogli da se uklone cionalnom nivou. Cilj je što bolja koordinacija u hitnim

12 PARTNER

septembar 2010.

Tema lašinu, ali i pomoći u drugim projektima. “Do kraja novembra biće završen Zavod za hitnu medicinsku pomoć u Kolašinu u vrijednosti od 285.000 dolara a do kraja oktobra biće završena rekonstrukciju Doma zdravlja u Mojkovcu.” U međuvremenu, veliki požar na mostu ugasili su, za samo nekoliko minuta, sa dva aviona tipa “Er traktor” pripadnici avio-helikopterske jedinice crnogorske Službe za vanredne situacije i civilnu zaštitu. “Vojna vježba je pokazala da su pripadnici MUP-a spremni da reaguju u kriznim situacijama”, kazao je ministar unutrašnih poslova i javne uprave Ivan Brajović. “Nabavili smo četiri aviona i 59 savremenih vatrogasnih vozila, zahvaljujući čemu možemo reći da je Crna Gora opremljenija nego ikada i da smo na putu da postanemo zaokružen sistem.”

I po ocjeni deset vođa medicinskih sindikata iz zemalja učesnica, vježba je izuzetno dobro organizovana, informatički i materijalno dobro podržana i bez obzira na postojeće jezičke barijere svi prisutni se mogu maksimalno fokusirati na ono što uče.

otrovne hemikalije. Povrijeđena lica su prebačena helikopterom u improvizovanu bolnicu, koja je imala salu za operacije opremljenu za rad u slučaju prirodnih, tehnoloških i bioloških incidenata. Ministar zdravlja Miodrag Radunović zadovoljan je sposobnošću koji je crnogorski medicinski tim pokazao tokom vježbi zbrinjavanja povrijeđenih.

On je podsjetio da “MEDCEUR 2010” ima i svoj humani aspekt i zahvalio se na američkoj pomoći u adaptaciji doma zdravlja u Ko-

Ceremonija svečanog zatvaranja vojno-medicinske vježbe „MEDCEUR 2010“ počela je ceremonijalnim don nošenjem zastava svih zemalja u učesnica u svečani stroj i dočeNAŠI NA JOŠ ETIRI VJEŽBE k načelnika štaba Generalštaba ka Pored “MEDCEUR 2010”, pripadnici Vojske Crne V Vojske Crne Gore pukovnika Gore istovremeno u estvuju na još etiri me uZ Zorana Lazarevića. Zatvarajunarodne vojne vježbe. Naši mornari u estvuju na ć vježbu, on je uputio čestitke ći regionalnoj pomorskoj vježbi u Italiji. Pripadnici s svim učesnicima na uloženim roda veze provjeravaju kompatibilnost opreme i m maksimalnim naporima, a posoftvera u ameri koj bazi u Njema koj. Logistis sebno je zahvalio Komandi US ari uvježbavaju NATO procedure za djelovanje E EUCOM-a na organizaciji i u misijama i operacijama na vježbi u Poljskoj. p podršci u izvođenju vježbe. PuŠtabni o ciri u estvuju u radu komandne vježbe k kovnik Lazarević je izrazio nadu za krizne situacije u Austriji. “Ako tome dodamo d su učesnici iz svih zemalja da u eš e u misijama ISAF i UNMIL i operaciji Atai ispunili očekivanja i da iz Crne lanta, možemo re i da smo za vrlo kratko vrijeme G Gore odlaze bogatiji za stečena od svog nastanka uložili dosta napora i ostvarili veliki napredak u nastojanju da izgradimo moi iskustva i sklopljena nova prijadernu vojsku Vojsku Crne Gore“ – ocijenio je t teljstva. Čestitke svim učesnicina elnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan m na postignutim rezultatima ma Samardži . u protekle dvije nedjelje uputio j i potpukovnik Brent Vosler, je kodirektor vježbe i predstavnik US EUCOM. Sumirajući rezultate, Vosler je istakao da je siguran da nikada nije bilo bolje grupe ljekara i ostalog medicinskog osoblja okupljenog oko istog zadatka na jednom mjestu, završivši obraćanje riječima da je ovo “bio MEDCEUR prema kome će se svi drugi mjeriti”.

Planirano je da se MEDCEUR ponovo u Crnoj Gori održi 2014. godine.

Gligor R. Bojić septembar 2010.

PARTNER 13

Prvi kontingent Vojske Crne Gore završio misiju u Avganistanu

Iskustvo sa doživljajem avanture Nakon šest mjeseci u mirovnoj misiji u Avganistanu, prva jedinica od 31 vojnika koji su bili u toj zemlji vratila se u Crnu Goru. Za “Partner” prenosimo dio njihovih utisaka o periodu “službovanja” u vojnoj bazi “Panonija” u gradu Pol-e Komri,odnosno, o ulozi koju su imali u okviru me unarodne misije ISAF. Naši vojnici i oficiri vratili su se krajem avgusta. Njih je zamijenila druga jedinica, broj ano istog sastava.

“Biti dio prvog crnogorskog kontingenta za nas je bila čast i obaveza. Nadam se da smo opravdali ukazano povjerenje, a na kolegama koji su bili sa nama je da cijene i sude o našem radu tokom misije”, počinju svoju priču poručnik Ilija Đuričanin i desetar Milivoje Koljenšić. I prvi pogled iz aviona na ovu siromašnu zemlju na njih je ostavio nevjerovatan utisak.

To je slika koja, po riječima Đuričanina, treba da se doživi.

“Ne znam kako da opišem prvi kontakt sa Avganistanom. Kao zemlja sa druge planete. Na svakom koraku se vidi siromaštvo.

Uništeni tenkovi još iz vremena ruske okupacije. Ogromno prostranstvo. Kuće od blata. Slika koja jednostavno ne može da se opiše”. Na zemlji, prvi utisak ostavlja baza. Uređena kao mali grad, sa svim što je potrebno za rad i život vojnika. “Bio sam malo uzbuđen kad smo došli u bazu. Sa svom opremom na sebi osjetio sam se veoma dobro. Po prvi put sam mogao da radim ono za šta sam se i prijavio”, kaže Koljenšić, ponosno dodajući da je svaki tim u bazi imao svoj

14 PARTNER

septembar 2010.

klub, a da je crnogorski “Lovćen” bio najbolji.

CRNOGORCI VEOMA OMILJENI Jezička barijera i multinacionalna sredina našim vojnicima nijesu bile prepreke za kvalitetnu saradnju sa kolegama iz drugih jedinica. “Imao sam prilike da sarađujem sa vojnicima stranih armija.

Sve su to bila kratka iskustva, ali su mi veoma pomogla da “srušim” jezičku barijeru i da se uklopim. Kvalitet saradnje sa mađarskim i posebno sa hrvatskim vojnicima tokom našeg boravka u bazi bio je izuzetno dobar”, ocijenio je rad sa međunarodnim kolegama iz baze Đuričanin. Naši vojnici u bazi su bili jedni od omiljenih. Posebno dobre odnose imali su sa lokalnim stanovništvom. Nakon šest mjeseci stekli su i neke prave prijatelje. “Upoznao sam dosta ljudi. Ostao sam dobar sa nekoliko Mađara i nekoliko pripadnika američkog medicinskog osoblja FST-a (Forward surgical team), koji pripadaju američkoj vojsci. Sa njima sam i da-

Povod nas u kontaktu”, kaže Koljenšić.

Osnovni zadatak naših vojnika bio je stacionarno obezbjeđenje baze, koju nijesu napuštali. “U misiji sam bio zamjenik komandira voda, a pored toga sam bio i komandir tima od šest ljudi sa kojima sam vršio obezbjeđenje baze”, objašnjava poručnik Đuričanin. “Bio je to smjenski rad.

Mnogo neprespavanih noći. Ali vrlo brzo smo se uklopili i bez problema obavljali zadatke”. Slobodnog vremena nijesu imali previše.

Odgovoran zadatak nije dozvoljavao pretjerano opuštanje. Ipak, vremena za javljanje porodici, poneku pročitanu knjigu, odgledan film, odlazak u teretanu uvijek je bilo.

Pamte i druženje sa lokalnim vojnicima. I razgovore sa kolegama koji su patrolirali van baze i prenosili im utiske. Bila je to prilika i da usavrše neke nove vještine. “Naučili smo dosta. Unaprijedili smo znanja koja smo stekli u okviru naših jedinica, kao i jedinice za mirovne operacije. FST tim nam je omogućio kratak kurs za bolničare - CLS course (combat life save)“, zadovoljan je Koljenšić. “Predavanja i testovi su bili na engleskom jeziku. Mi smo ih završili sa maksimalnim učinkom i dobili diplome”.

NI 30-GODIŠNJACI NE ZNAJU ZA MIR Kontakata sa talibanima nijesu imali, ali jesu sa lokalnim stanovništvom i vlastima. Za njih kažu da su jako fini ljudi, ali da su uslovi u kojima žive izuzetno surovi. “Život u Avganistanu je veoma težak. Dovoljno je reći da moji vršnjaci još ne znaju šta znači mir.

nas je da moramo da budemo obazrivi i svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Ipak je to ratna zona i takve se stvari svakodnevno dešavaju”. Među stradalima u konvoju bio je i poznanik desetara Koljenšića. “Čovjek koji je stradao u konvoju bio je jedan od ljudi sa kojima smo bili na obuci u Mađarskoj i glavni podoficir u bazi koga sam dobro poznavao. Osjećao sam se malo potišteno i bilo mi je krivo što mu se to desilo”. “Nema opuštanja” dodaje Đuričanin „bilo da su na dužnosti, u teretani, restoranu, sobi, naše kolege uvijek treba da imaju na umu gdje su došli i da se situacija može promijeniti u sekundi”.

NIJE NOVAC NA PRVOM MJESTU Daljem napredovanju u službi, usavršavanju stranih jezika, nastavku školovanja nadaju se ovi momci nakon povratka u matične jedinice. Novac nijesu pomenuli. “To ne treba da bude motiv niti da je na prvom mjestu. Ko tako razmišlja možda je bolje da se ne prijavljuje”, jasan je Đuričanin. “Neke moje kolege su zasluženo nagrađene i to im je bio motiv više i nagrada za odgovorno obavljanje zadatka i ja im ovom prilikom čestitam na dobro obavljenom poslu.

I ne samo njima, nego i kontigentu u cjelini”. Uprkos vojničkoj ozbiljnosti, slušajući moje sagovornike stičem utisak da su ih posebno dojmile ljudskost i zahvalnost stanovnika Avganistana. Nihova predanost vjeri i izdržljivost, s jedne strane, te gostoljubivost, želja za druženjem i šalom sa druge, osobine su koje ovi momci poštuju i pamte. Stoga i ne iznenađuje iskrena briga u glasu poručnika Đuričanina

Zemlja je skroz ruinirana stalnim sukobima koji, sa manjim prekidima traju skoro tridesetak godina. Do današnjeg dana ti ljudi su okruženi ratom i veoma teškom situacijom”, sumira impresije Đuričanin. “U razgovoru sa lokalnim stanovništvom shvatio sam da im je ipak najteže bilo kada su talibani došli na vlast. Vratili su Avganistan čitav vijek unazad. Porušeni su i uništeni spomenici, nestao je dio kulture.

Zabranjeno je da ženska djeca idu u školu. Narodu je zabranjeno da se školuje, jer je tako bilo lakše da se manipuliše i upravlja njime”, zaključuje poručnik i kroz osmjeh dodaje “našim ženama i nije tako loše u Crnoj Gori, iako se žale. Treba samo pogledaju mjesto žene i njen život u Avganistanu”.

Osmjeh odmah nestaje sa lica poručnika Đuričanina dok govori o možda i najtežem trenutku tokom boravka. Prilikom rotacije mađarskog kontigenta, u kom se nalazio i komandant prvog kontingenta crnogorske vojske, major Saša Jovanović, desio se napad na konvoj. “Nimalo prijatna scena. Posebno što se sve to izdešavalo na kraju misije. Veoma loše se to odrazilo na sve nas”, prisjeća se Đuričanin. “Podsjetilo

dok govori o budućnosti naroda u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta. “Stekao sam utisak da nijesu sigurni za svoju budućnost. Gledaju način kako da pobjegnu iz zemlje jer nijesu sigurni šta će se desiti kada se ISAF povuče”.

Gligor R. Bojić

septembar 2010.

PARTNER 15

Povod

Makedonci prvi na obuci U Vazduhoplovnoj bazi Vojske Crne Gore po eo sa radom Regionalni centar za obuku pilota helikoptera

P

rojekat Regionalnog centra za obuku pilota helikoptera, počeo je i praktično da se ostvaruje. Nakon potpisivanja sporazuma između Ministarstava odbrane Crne Gore i Makedonje, Makedonci su prvi iskoristili priliku da sa crnogorskim instruktorima letjenja na helikopterima tipa ’Gazela’ obave osnovnu letačku obuku.

Ovaj projekat, regionalnog karaktera, značajan je za doprinos međunarodnoj saradnji u domenu obuke i veoma je važan, kako za Vazduhoplovnu bazu, Vojsku Crne Gore, Ministarstvo odbrane, tako i za državu uopšte. Dva osnovna zadatka Centra, čijom bi realizacijom crnogorsko vazduhoplovstvo stupilo na međunarodnu scenu, su organizovanje i sprovođenje teoretskog i letačkog dijela obuke pilota, kao i organizovanje logističke podrške pilota partnerskih zemalja na njihovim vazduhoplovima u letjenju iznad naše zemlje.

Tri pripadnika Armije Republike Makedonije su prvi piloti koji će se obučavati u Regionalnom centru. Oni će proći kroz intezivnu zemaljsku obuku, koja obuhvata Tehničku učionicu za tip helikoptera na kom će letjeti i primijenjenu teoriju prije početka letjenja. Krajem septembra krenulo se i sa letačkom obukom u vazduhu. ,,Poslednjih mjeseci smo intezivno radili na pripremi, uređenju i opremanju objekata za njihov smještaj, da bi smo zadovoljili potrebne standarde. Zavisno od toga kako kolege budu zadovoljne, a mi ćemo se maksimalno potruditi da budu, za očekivati je da se ova saradnja in-

16 PARTNER

septembar 2010.

tezivira u budućem periodu“, kazao je zamjenik komandanta Vazduhoplovne baze, pukovnik Živko Pejović.

Osim Makedonaca, u oktobru se očekuje dolazak još 50 pripadnika njemačkih vazduhoplovnih snaga koji će na svojim helikopterima, uz iskustvo crnogorskih kolega, infrastrukturu i logističku podršku Vazduhoplovne baze, imati letačku obuku u slijetanju na visoke terene.

Vojni ataše Makedonije pukovnik Donče Kuzmanov kazao je da je dolazak makedonskih pilota na obuku primjer izuzetne bilateralne i regionalne saradnje, kao i promocije regionalnih kapaciteta Crne Gore i Makedonije. ,,Ministri odbrane Crne Gore i Makedonije potpisali su Sporazum za obuku pilota Armije Republike Makedonije u Vazduhoplovnoj bazi i školovanje kadeta za potrebe Vojske Crne Gore na Vojnoj akademiji “General Mihajlo Apostolski“ u Skoplju. Šest crnogorskih kadeta počelo je sa školovanjem u Makedoniji, a trojica naših pilota obuku će završiti u Crnoj Gori”, podsjetio je Kuzmanov.

Kao jedan od trojice pilota makedonske Armije koji će se obučavati u Vazduhoplovnoj bazi, poručnik Nikola Softovski je rekao da je izuzetno počastvovan i zadovoljan obukom.

Obuka pilota makedonske Armije trajaće devet mjeseci, pri čemu bi piloti trebalo da ostvare nalet oko 95 sati.

S. Žiga

Povod

Padobranci podigli ugled Crne Gore Razgovor sa direktorom Svjetskog padobranskog prvenstva u Nikši u, pukovnikom Vladislavom Vlahovi em

U

Crnoj Gori je od 28. avgusta do 4. septembra, prvi put organizovano Svjetsko padobransko prvenstvo. Nikšić, kao domaćin ove značajne manifestacije, ugostio je 29 nacionalnih reprezentacija, sa oko 300 takmičara. Rekonstruisani aerodrom na Kapinom Polju, pod pokroviteljstvom Svjetske vazduhoplovne federacije, nacionalnog Vazduhoplovnog saveza, Ministarstva odbrane Crne Gore i grada Nikšića, obogaćen je za modernu pistu, dugačku 1450 i široku 30 metara, rulnu stazu i stajanku, te rekonstrisani hangar i kancelarijski prostor, a sve u cilju obezbjeđivanja uslova za organizovanje najveće vazduhoplovne manifestacije ikada održane u Crnoj Gori. » Kakvi su Vaši utisci i ocjene same organizacije Svjetskog padobranskog prvenstva na Kapinom Polju?

Svi oni koji su imali priliku da prate pripreme, organizaciju i samo sprovođenje Svjetskog padobranskog prvenstva, vjerovatno su izgradili ubjeđenje, da se tih dana u Nikšiću dešavalo nešto zaista veliko i važno, za budućnost vazduhoplovstva i vazduhoplovnog sporta u Crnoj Gori. U svakom slučaju, moje mišljenje, u potpunosti korespondira sa izjavom gospodina Džona Hičina, inspektora Međunarodne vazduhoplovne federacije, da je uvjeren da je to bila najbolja organizacija u istoriji svjetskih padobranskih takmičenja, što svima nama, koji smo bili u tom poslu, može služiti na čast. » Ovo je nesumnjivo značajan događaj za našu zemlju. Šta su Vazduhoplovni savez i Crna Gora dobili organizovanjem takmičenja?

Nakon tako uspješne organizacije Svjetskog prvenstva, Crna Gora će ostati kao prepoznatljiva i konkurentna destinacija, za organizaciju najvećih sportskih i drugih vazduhoplovnih dešavanja. Onih oko 300 takmičara i članova stručnih timova, vjerovatno su sa sobom ponijeli djeliće njene ljepote, da bi ih podijelili sa svojim prijateljima i kolegama širom svijeta. S pravom bi smo mogli reći, da je tih dana „svijet došao kod nas, da bi Crnu Goru, ponio u svijet“. Isto tako, Vazduhoplovni savez Crne Gore, kao organizator ovog takmičenja, nesumnjivo će dobiti na imidžu u okviru svjetske vazduhoplovne organizacije FAI, kao spremna i sposobna asocijacija, dorasla savremenim izazovima u svijetu vazduhoplovnih sportova. Međutim, najvažnije od svega je to da su Crna Gora i grad Nikšić dobili jedan važan infrastrukturni objekat koji ne samo da će doprinijeti ubrzanom razvoju vazduhoplovnog spotra kod nas, već bi mogao postati i pokretač raznih privrednih aktivnosti, a prvenstveno turizma, s obzirom na to da je sada Kapino Polje aerodrom sposoban da prima sve vrste takozvane generalne aviacije.

» U kojim disciplinama su se takmičari nadmetali i koje rezultate je postigla reprezentacija Crne Gore?

Ovo je bio 31. Svjetski padobranski šampionat u stilu i preciznosti za seniore i 5. Svjetski padobranski šampionat u stilu i preciznosti za juniore. Iz samog naziva se vide i discipline takmičenja. Dobili smo pojedinačne, ekipne i sveukupne šampione i šampionke, u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, u stilu (figurama) i preciznosti (doskok na ciljtačka prečnika 2 cm). S obzirom na konkurenciju, a znajući da su tih dana u Crnoj Gori i Nikšiću boravili najveći svjetski asovi padobranstva, u svim kategorijama, moramo biti i više nego zadovoljni učinkom naše reprezentacije koju je predvodio selektor, gospodin Zoran Lakić. Ostvarili smo 12. mjesto, u sveukupnom plasmanu. Da bi bilo jasnije čemu zadovoljstvo takvim rezultatom, želim istaći, da je među našim takmičarima, najviše skokova po padobrancu bilo oko 2500, a da padobranci reprezentacija zemalja koje su velesile u ovom sportu, u svojim knjižicama imaju upisano čak i po 10 do 18 hiljada skokova. » Ministarstvo odbrane i VCG značajno su doprinijeli organizaciji prvenstva. U čemu se ogleda njihova pomoć?

Ministarstvo odbrane, kao pokrovitelj i VCG dali su značajnu podršku organizaciji i realizaciji ovog svjetskog prvenstva. Kroz međunarodnu vojnu saradnju, obezbijeđeni su vojni vazduhoplovi Slovenije i Austrije, za iskakanje padobranaca, stavljeni su na raspolaganje i domaći vojni vazduhoplovi, tehnička i druga sredstva, kao i ostala logistička podrška, uz značajnu pomoć u ljudstvu, koje je bilo na raspolaganju Organizacionom i Izvršnom odboru, tokom cijele aktivnosti. Time su MO i Vojska na pravi način demonstrirali spremnost i sposobnost da podrže svaku aktivnost ili događaj koji ima za cilj dalju afirmaciju Crne Gore na međunarodnom planu, te promociju sveukupnih sposobnosti i kapaciteta našega društva da odgovori na sve izazove i potrebe unapređivanja kvaliteta života u našoj zemlji.

Somalija

Prvi Crnogorac u misiji protiv pirata Od kraja avgusta, oficir Vojske Crne Gore Miroslav Radoji i nalazi se na gr kom brodu, u sastavu misije EU NAVFOR-ATALANTA, koja, u vodama Indijskog okeana, pored obala Somalije, obezbje uje prolazak brodova od napada pirata. Od ovog broja Partner e objavljivati bilješke iz njegovog brodskog dnevnika.

K

ako se vrijeme mog polaska približavalo, uzbuđenje je raslo. Ne samo kod mene, nego i kod mojih najbližih.

Ne volim rastanke, pozdravljanja, zagrljaje.

Tog ponedeljka, 16. avgusta, pošao sam na put. Aerodrom Golubovci, Beograd, Atina...

Dolazim na ,,moj” brod, fregatu ,,Adria 459”. Smještaj u jednokrevetnoj kabini. Isplovili smo iz luke Salamina. PravacKrit. Odatle prema sredozemnim vodama Egipta. Na ulazu u Suecki kanal osjetili smo jaku vrućinu i vlažnost. Utisak je da je vani sve ljepljivo.

Brodovi, sa obje strane Kanala, prolaze po smjenama, po predhodno odobrenim terminima. Kad smo izašli iz Kanala, usidrili smo se ispred luke Suec, gdje je lučki pomoćni brod izvršio popunu goriva i vode na našem brodu. Istu aktivnost je izvodila i ruska krstarica nedaleko od nas. Nastavili smo putovanje kroz Crveno more, u pravcu juga, ka luci Džibuti u istoimenoj Republici. Po lijevom boku ostavljamo Saudijsku Arabiju i Jemen, a po desnom Egipat i kasnije Eritreju.

Potrebno nam je četiri dana do odredišta.

Još na putu plovidbe imali smo dva ,,vanredna“ događaja.

Prvo, u vodama Krita, kada se srušio jedan grčki avion. U akciji spasavanja učestvovala je naša fregata. Zatim, u Crvenom moru, morali smo da pružamo pomoć jednom brodu pod zastavom Hong Konga, čiji je mornar imao teško trovanje. Stigli smo brzo do broda, ali nesrećni mornar već je bio mrtav.

Konačno uplovljavamo u Džibuti. Tu vršimo popunu hrane, vode i goriva i instaliramo komunikacioni sistem, svojstven brodovima Evropske unije u ovoj Misiji. Imamo priliku da obiđemo grad. Iako prije toga nikada nijesam bio u Africi, imao sam neku viziju kako izgledaju naselja ovog kontinenta. Svi su na ulicama, nešto prodaju, traže pomoć, mole se, gužva u saobraćaju, saobraćaj bez ikakvih pravila i propisa, kuće jedva da bi se tako mogle nazvati, samo osnovno-ne mogu se pohvaliti da sam tamo vidio civilizaciju 21. vijeka.

18 PARTNER

septembar 2010.

Nakon par dana provedenih na afričkoj obali, krećemo na zadatak-razlog zašto smo ovdje. Od komandanta Misije, francuskog admirala, dobili smo plan rasporeda po danima, prema kojem ćemo obezbjeđivati IRTC (International Recommended Transit Corridor). To je dio Adenskog zaliva, koji od napada pirata štite brodovi Evropske unije, NATO, kao i zasebne plovne jedinice Rusije, Kine, Japana, Indije...

Posada je podijeljena u smjenama po četiri sata, na raznim pozicijama na brodu.

Najznačajniji su komandni most. Do sada nijesmo reagovali, jer u našim zonama nije bilo pojave pirata, ali jeste veoma blizu nas, na nekih 20-30 milja. Pirati su sve aktivniji i bezobzirniji. Napadaju konvoje, iako znaju da su ratni brodovi u blizini. Često na radaru uočim grupu od 10-15 brodova u savršenom poretku, dvije kolone, sa istim kursom i brzinom. Onda tražim jednog koji se izdvaja. I da, to je ruski, japanski ili kineski razarač, koji prati brodove koji viju njihove zastave. Plovi tako nevidljivo između njih kao kad se ovčarski pas izgubi u stadu.

Ja svoje vrijeme provodim isključivo na mostu. Isto tako provodim vrijeme u oficirskom salonu.

Indijski okean je u ovom dijelu godine najmirniji. Ipak, jednom, dok sam bio na mostu, u jutarnjoj smjeni od 4 do 8 h, prisustvovao sam pravoj oluji. Kiša je padala “kao iz kabla”, jak vjetar i grmljavina i munje, čije bjeckanje je obasjavalo nebo neprekidno, bez i jednog trenutka pauze, i tako skoro sat vremena. A onda kao da je neko okrenuo list.

Potpuno drugi prizor-bonaca, bez kiše i daška vjetra. U svakom slučaju, još se nijesmo susreli sa morskim zmijama koje mogu da progutaju cijeli brod, čudovištima, džinovskim hobotnicama, sirenama koje zaluđuju mornare, dušama utopljenika ili brodovima duhova... poručnik korvete Miroslav Radojičić

Direkcija za zaštitu tajnih podataka

Sporazum sa EU o razmjeni podataka S

edmočlani tim Evropske unije boravio je u radnoj posjeti Direkciji za zaštitu tajnih podataka u prvoj polovini septembra. Svrha posjete bila je sagledavanje sistema zaštite tajnih podataka u Crnoj Gori, kako sa legislativne strane, tako i sa praktičnog aspekta primjene naših zakonskih rješenja, a u kontekstu Sporazuma između Crne Gore i Evropske unije o bezbjednosnim procedurama za razmjenu i zaštitu tajnih podataka i implementacionih anražmana. S obzirom na to da je već u toku razmjena tajnih podataka sa NATO, ova posjeta je bila samim tim bolje pripremljena, jer su NATO standardi kompatibilni sa standardima EU.

Kvalitetna saradnja sa Evropskom unijom u vezi sa ovim pitanjima je osnov za nastavak integracionih procesa, kako u EU, tako i u NATO. Zbog toga se i pristupilo potpisivanju Sporazuma koje je uslijedilo u Briselu 13. septembra. Potpisivanje Sporazuma ove vrste predstavlja potvrdu dobrih odnosa i povjerenja između Crne Gore i EU i ima veliki značaj za predstojeće faze pridruživanja naše države.

najviše podataka biti za Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo odbrane, posebno imajući u vidu već započete zajedničke bezbjednosne aktivnosti Crne Gore i EU koje se odnose na učešće pripadnika Vojske Crne Gore u EU misiji ATALANTA. Takođe, bitan segment razmjene biće i bezbjednosne dozvole za pristup tajnim podacima EU koje će Direkcija izdavati nakon sertifikacije Sporazuma, a u skladu sa Zakonom o Izmjenama i dopunama Zakona o tajnosti podataka.

Obaveze Crne Gore su da u novoj zgradi Misiji Crne Gore pri Evropskoj uniji formira registar tajnih podataka koji će biti prva tačka razmjene. Očekujemo da će ova aktivnost biti završena do kraja tekuće godine, s obzirom na to da je kupovina zgrade u toku, te da postoje obezbijeđena budžetska sredstva za uspostavljanje navedenog registra u skladu sa najboljim standardima fizičko tehničke zaštite tajnih t U sastavu delegacije EU bili su predstavnici Gepodataka. p neralnog Sekretarijata Savjeta Evropske unije, zaduženi za oblast INFOSEC-a i legislativu, kao i za mjere zi ke i administrativne zaštite tajnih podataka. Tako e, kao lanovi tima su bili i predstavnici zemalja lanica Evropske unije iz Španije i Francuske, zaduženi za bezbjednost lica i zi ke mjere zaštite tajnih podataka.

k ovo pitanje i j Za Direkciju za zaštitu tajnih podataka je veoma važno i sa tehničkog aspekta, jer predstavlja osnovu za uspostavljanje efikasnijeg sistema prenosa tajnih podataka. Konkretno, mislim na instaliranje posebnih terminala EU za razmjenu tajnih podataka, što može uslijediti tek po dobijanju statusa zemlje kandidata.

Razmjena tajnih podataka će teći preko registra u Misiji Crne Gore pri EU koji će podatke proslijeđivati Centralnom registru Direkcije. Nakon izvršene diseminacije u Centralnom registru, tajni podaci će se dostavljati krajnjim korisnicima. Očekuje se da će

Usvajanjem zvaničnog n izvještaja inspekcije Evropske unije za koji E očekujemo da će biti o afi a rmativan pristupiće se s izradi implementacionih anranžmana koc jima ćće se d detaljno propisati načini razmjene tajnih l podataka između Crne Gore i Evropske unije, kao i načini zaštite, bezbjednosne provjere lica dr.

Ovom prilikom istakao bih zadovoljstvo navedenom posjetom. Tom prilikom nam je potvrđeno da smo na pravom putu u cilju ispunjavanja standarda koje predviđa Evropska unija na polju zaštite i razmjene tajnih podataka.

Savo Vučinić direktor Direkcije za zaštitu tajnih podataka septembar 2010.

PARTNER 19

Avganistan

Naši ljekari i stražari – na svom mjestu

Primjena obuke u stvarnim uslovima

„S

vaki početak je težak”, izreka koju možemo čuti svakodnevno. Njeno puno značenje potvrđuje se i ovdje, u Avganistanu, u gradu Pol-e Khomri, provincija Baghlan, mjestu 4563 km udaljenom od Podgorice. U bazi „Panonija” svoj šestomjesečni rok u ISAF misiji počeo je drugi kontingent Vojske Crne Gore.

I zaista je i ovaj početak bio težak, bolje rečeno – prilično i očekivano naporan. Petodnevno putovanje od Podgorice do našeg konačnog odredišta bilo je predugo.

Pošto smo sletjeli u bazu ,,Marmal”, događaji su se nizali -prvo susret sa našim oficirima koji su u toj bazi već šest mjeseci, obostrano oduševljenje, srdačne riječi dobrodošlice uz hladna osvježenja. Kako je sve lakše kada te sačeka neko tvoj. Baza je kao grad, u njoj postoji sve što jednom vojniku treba za svakodnevni život. Dva naša oficira koji ostaju ovdje već mogu da se raspakuju – svi im zavidimo. Mi ostali čekamo informaciju kada nastavljamo dalje...i ona ubrzo stiže – prekosjutra.

Sat prije ponoći, 28. avgusta stigli smo u kamp „Panonija”. Napokon! I kao što uvijek biva, kada se stigne do cilja, sve teškoće na tom putu se zaboravljaju. Topli doček od strane pripadnika prvog kontingenta, sjutradan upoznavanje sa objektima, smještajem, infrastrukturom i prvi utisci – ovo nije ni tako loše. Naprotiv, dobra organizacija života i rada, smještaj u trokrevetnim sobama, ukusna hrana, internet.

Sastanak sa komandantom mađarskog Provincijskorekonstrukcijskog tima i upoznavanje sa procedurama u bazi, rasporedom radnog vremena, zadacima i dužnostima, bezbjedonosnoj situaciji, aktivnosti su koje su nas čekale prvih dana...

U predahu između aktivnosti u samoj bazi, vuče

20 PARTNER

septembar 2010.

nas želja da vidimo kakvo je okruženje, da provirimo preko žice. Pogled na obližnji grad teško nas uvjerava da u takvim uslovima ovdje postoji više škola, dva fakulteta (poljoprivredni i književnost), 22 medrese. Takođe, provincija ima i dvije bolnice. U gradu, takođe, i nekoliko velikih kompanija. Pored već pomenute, fabrike cementa, tu je i fabrika tekstila, dvije male hidro-centrale i više malih radnji za opravku auta, kovačnice...itd.

Vraćamo se dešavanjima unutar baze. Počinjemo sa našim dnevnim aktivnostima. Prvi na scenu stupaju članovi medicinskog tima crnogorskog kontingenta, koji se javljaju vođi mađarskog medicinskog tima i počinju pripreme za uključenje u rad bolnice.

Prvog dana pripadnici crnogorskog pješadijskog voda uz pomoć pripadnika prvog kontingenta vrše pripreme za preuzimanje dužnosti obezbjeđenja baze.

Već od sledećeg dana sve što je naučeno tokom dvogodišnje obuke, sve što je uvježbano za uspješan rad na obezbjeđenju baze počinje da se primjenjuje na licu mjesta – dužnost je preuzeta.

Na glavnoj kapiji baze, od lokalnih radnika, možemo čuti ,,dobro jutro“ i ,,kako ste“, na crnogorskom. Naši prethodnici su ih naučili. I mi smo ,,lokalce“ iznenadili kada smo ih u dane Bajrama pozdravili na njihovom jeziku.

Slobodno vrijeme, između smjena, uz odmor koji je sigurno najvažniji u ovakvom režimu rada, može da se iskoristi na više načina. Za nas, crnogorske vojnike, bliži se i praznik - Dan vojske Crne Gore. Počinjemo pripreme za praznik. major Veljko Mališić

Povod

Rekonstrukcija vojnih skladišta

Taraš u novom izdanju Objekat gotov do kraja godine

O

d deset skladišta muncije i minsko-eksplozivnih sredstava, koliko se zateklo 2006. godine na teritoriji Crne Gore, Strategijskim pregledom odbrane određeno je da Vojska Crne Gore ima tri skladišta za skladištenje municije i minsko-eksplozivnih sredstava. Sva raspoloživa skladišta rađena su pedesetih godina prošlog vijeka, kasnije dorađivana, po tada važećim standardima i za to vrijeme bila su veoma savremena. Ali, vrijeme čini svoje, objekti propadaju, postavljeni su stroži standardi, kako u pogledu smještaja i čuvanja municije, tako i u cilju zaštite ljudi i materijalnih dobara.

Jedno od skladišta koje je perspektivno za VCG je skladište Taraš kod Danilovgrada. Kompleks je površine oko 9 ha, kapacitet skladišta po starim jugoslovenskim standardima bio je 1.650 tona municije. U skladištu se nalaze četiri nadzemna zidana i četiri poluukopana objekta.

Svi su izgrađeni 1951-53 godine, a jedan, tipa S-20, 1974 godine. Dalje korišćenje ovog skladišta za smještaj municije je rizično. Uslovi čuvanja municije bili su loši usljed starosti objekata i neadekvatnih zaštitnih grudobrana, a objekat nije imao adekvatnu zaštitu u pogledu ograde, video nadzora, rasvjete, protivpožarne zaštite, senzora i dr.

Zato se i pristupilo rekonstrukciji skladišta. Rekonstrukcija se vrši u sklopu MONDEM progama.

Najvažniji radovi koji će biti izvedeni su: izrada savremenog objekta za smještaj čuvara, praćenje nadzora i rad rukovalaca municije, izgradnja trafostanice i sanacija elektro mreže, rekonstrukcija saobraćajnice i izrada parking prostora, rekonstrukcija jednog objekta za smještaj municije, izrada hidrantske mreže sa dva rezervoara za vodu, izgradnja potpuno nove ograde i izrada sistema video nadzora i perimetrijske zaštite na ogradi.

Radovi se finansiraju kroz MONDEM program, od donatora i novcem od prodaje sekundarnih sirovina nastalih reciklažom starog naoružanja.

Tender za rekonstrukciju skladišta “Taraš” je raspisan u novembru 2009. godine. Izbor firme je izvršen po procedurama UNDP. Najpovoljnija ponuda je bila ponuda firme “Projektomontaža” Beograd, sa kojom je potpisan ugovor u aprilu 2010.godine, poslije procedure odobravanja u UNDPu u Njujorku. Ukupna vrijednost radova je 1.170.000 €.

Potpisan je ugovor za prvu fazu radova u iznosu od 850.000 €. Vrijednost II faze iznosi 320.000 €, za koju smo do sada obezbijedili 200.000 €, što znači da nam za finalizaciju radova nedostaje još oko 120.000 €.

Radovi su počeli u maju ove godine. Rok završetka rado-

va u I fazi je šest mjeseci. Radovi u cjelini dobro napreduju i očekujemo da I faza bude završena do kraja novembra ili početka decembra ove godine.

U cilju obezbjeđenja dovoljne količine vode za protivpožarni sistem u skladištu, sa Opštinom Danilovgrad dogovorena je zajednička izgradnja oko 1,5 km vodovodne mreže, od čega će korist imati i lokalno stanovništvo, jer će im biti poboljšano vodosnabdjevanje.

Kompletnom rekonstrukcijom ovog skladišta, Vojska Crne Gore dobiće savremen i bezbjedan objekat u kojem će moći da se skladišti do 1.200 tona različitih ubojnih sredstava. Mogućnosti provale i neželjenog upada u objekat, biće svedeni na minimum, a pirotehnička bezbjednost podignuta na najviši mogući stepen. pukovnik Rifet Kosovac

septembar 2010.

PARTNER 21

Povod

DEBATA U POŠ ENJU O NATO N

evladina organizacija “Alfa centar”, uz podršku Ministarstva odbrane, organizovala je, početkom septembra, u selu Pošćenje kod Šavnika treći po redu Evroatlantski kamp pod nazivom ,,React 2010“. Ovogodišnji kamp bio je bogatiji ne samo za broj zemalja učesnica, već i po broju samih učesnika, a i po raznovrsnosti izvedenih aktivnosti tokom šest dana trajanja. Osamdeset mladih ljudi iz šesnaest zemalja je bilo u prilici, da uživajući u ljepotama Pošćenjskog kraja, mnogo saznaju i nauče o značaju regionalne saradnje i udruživanja u kolektivne sisteme bezbjednosti.

Ovogodišnji REACT ispunilo je 16 predavanja, 18 panel diskusija, dvije radionice, a po prvi put je organizovana NATO škola retorike koja je završena takmičenjem i dodjelom nagrada.

Posebnu pažnju svih učesnika izazvala je prezentacija najmodernijih sredstava, naoružanja i opreme VCG. Tom prilikom su se REACT-u pridružili i najmladji Šavničani.

Ambijent prelijepog crnogorskog sela omogućio je da se razmjene stavovi i mišljenja ne samo o NATO i članstvu u ovoj organizaciji, već su teme bile mnogo raznovrsnije, uključujući i pitanje Vojske i učešća u misijama, odnosa baltičkih zemalja, NATO i Rusije, značenja NATO u mentalitetu Evropljana i Crnogoraca, iskustava u javnim debatama u različitim zemljama i sl.

22 PARTNER

septembar 2010.

Predstavljen je i novi Strateški koncept NATO-a, saradnja u prevazilaženju posljedica katastrofa, utica-

ja na zaštitu životne sredine, izgradnji demokratije i uspostavljanju vladavine prava. Jedna od najatraktivnijih radionica je bila “Simulacija zasijedanja Sjevernoatlantskog vijeća (NAC)“, gdje su polaznici kampa imali mogućnost da nauče vještine pregovaranja, a i da saznaju metodologiju i način donošenja odluka konsenzusom. Posljednjeg dana rada je formirana ,,Evroatlantska Alijansa mladih Crne Gore“, organizacija koja će okupljati srednjoškolce iz pet crnogorskih gradova, a koji dijele istu misiju i vrijednosti - integracije Crne Gore u evroatlantske strukture.

Aleksandar Dedović “Alfa centar”

Dnevnik vojnog posmatra a

Prvi utisci iz Liberije Oficir Vojske Crne Gore, major Dejan Stankovi nalazi se u misiji UN u Liberiji od juna 2010. godine. On je zamijenio kapetana Branka ur i a. Naš list nastavlja da objavljuje dnevnik vojnog posmatra a iz te afri ke zemlje. U ovom broju prenosimo prve utiske Stankovi a.

M

oje putovanje u Liberiju počelo je rastankom sa porodicom. Na aerodromu su me ispratile kolege iz Ministarstva odbrane i Generalštaba VCG.

Polijećem iz Podgorice za Frankfurt, odakle imam let za Kazablanku. Iz Maroka nastavljam za Monroviju u Liberiji. Već na aerodromu u Frankfurtu, prilikom m ulaska u avion za Kazablanku osjetio se “duh Afrike”.

Velika gužva na ulasku, galama, ama, dosta ljudi sa neispravnim dokumentima mentima i kartama, stalne prepirke izmezmeđu osoblja avio kompanije i putnika. I sam sam morao daa službeniku marokanske avio o kompanije objasnim da odla-zim u Liberiju u misiju UN. Iz Kazablanke, sam se ukrcao cao na let za Monroviju. Ali ne direktno, rektno, nego preko Siera Leone i Obale ale Slonovače. onoć po lokalnom U Monroviju sam sletio u ponoć vremenu. Prvo što osjetim naa izlasku iz aviona je rom izgleda veoma skroudar toplog vazduha. Aerodrom znička stanica. Nakon uobičamno, kao manja lokalna željeznička jene kontrole i drugih formalnosti nosti na aerodromu, ulazim u UN vozilo i odlazim do kuće u kojoj joj ću biti smješten za vrijeme mog boravLIBERIJA U ka u Monroviji.

Poslije noći sa nemirnim snom, ujutro odlazim do komande UNMIL-a gdje dobijam ID karticu koja mi omogućuje da ulazim u UN prostorije i UN vozila. Nekoliko dana provodim u komandi UNMIL-a. U takozvanom check-in periodu uvode me u personalnu evidenciju, izdaju mi dozvolu za rad na računarskoj mreži i otvaraju mi službeni e-mail, nalog na koji ću ubuduće dobijati zvanična dokumenta.

Ponovo pakujem stvari i kupujem ono što mi nedostaje: dušek, ventilator, drveni sanduk za transport i sl. Takođe, kupujem i konzerviranu hranu, jer sam od kolega saznao da je u Vojindžami hrana veoma jednoličn jednolična (pirinač i piletina svakoga dana). prilagod Pokušavam da se prilagodim, a u tome mi pomaže svakodporo nevna komunikacija sa porodicom, telefonom ili putem interneta.

Na isti način kako mi u Crnoj Gori doživljavamo blagu tak stanovnici Liberije doživljavaju prehladu, tako K malariju. Komarci koji prenose malariju su svuda i od njih se potrebno odbraniti. Koristim razne sprejeve protiv komaraca i spavam ispod mre mreže za komarce. U Liberiji ne postoji vod vodovod, nego svaka kuća ima veliko plastič bure koje stoji na vrhu kuće i plastično ko iz kojega je sprovedena voda u kuću.

Ta voda naravno nije za piće, nego se voda za piće kupuje u prodavnica cama.

BROJEVIMA:

» Površina: 111.000 km2 » Broj stanovnika: 3,5 miliona » Gustina naseljenosti: 33 stanovnika po km2 » Broj djece do 18 godina: 2 miliona (65%) » Prosje an životni vijek: muškarci - 41 godina; žene - 43 godine. » U Liberiji oko 20% djece ne doživi 5-ti ro endan. » Nepismeni: 65% » Nezaposleni (od radno sposobnog stanovništva 16-60 godina): 85%

Slijede razni ispiti i testovi - iz engleskog jezika, vožnje koji je bio ž j u terenskim ki uslovima l i veoma zvahtjevan, zatim, ispit iz vožnje (na pijesku i u blatu) i procedura koje sam dužan da izvršavam u misiji. Poslije uspješnog završnog ispita na uvodnom kursu dobijam sertifikat da sam osposobljen za obavljanje dužnosti vojnog posmatrača.

Istog dana mi na službeni e-mail stiže naređenje za prekomandu u kome piše da sam raspoređen u Tim-7, Voinjama.

Električna struje se dobija iz g generatora ili agregata koji koris naftu za proizvodnju struje. To ste z znači da kada uveče legnem, čujem n najmanje tri-četiri agregata kako r rade.

Za vrijeme građanskog rata ko je završen prije sedam godina, koji jje jedan od vojnih komandanta nared je da se uništi sva elektro-mreža dio k je postojala, navodno iz vojkoja n razloga. Stvarni razlog je bio taj nih š je sin istog vojnog komandanta što i imao firmu koja je jedina uvozila g generatore za električnu energiju, a o je na taj način sinu obezbjedio otac s siguran posao. Nevjerovatno, ali i istinito.

U Liberiji ima samo oko 500 km a asfaltnih puteva. Oni su uglavnom u okolini glavnog grada Monrovije, u obalu Atlantskog okeana. uz

Začudilo me je kada sam saznao d ću komunikaciju sa lokalnim da s stanovništvom vršiti preko prevod dioca, s obzirom na to da je službeik u Liberiji Lib iji engleski. l ki Odgovor O nii jjezik na pitanje zašto se koristi prevodilac dobio sam veoma brzo, pokušavajući da kupim banane na ulici. Naravno nijesam uspio da se sporazumijem. Takozvani “liberijski engleski” je veoma teško razumjeti, jer je on ustvari mješavina engleskog jezika i pojedinih dijalekata. major Dejan Stanković

septembar 2010.

PARTNER 23

Stav

U NOVEMBRU NOVI

STRATEŠKI KONCEPT Kako se mijenjala globalna pozornica, tako se i NATO prilago avao, otprilike, svakih deset godina.

A

nalizirajući globalnu scenu, primjećuje se da je jedan od osnovnih razloga transformacije Organizacije upravo nova struktura globalne pozornice. Postojanje novih izazova i pojava novih partnera kreiralo je i nove strateške opcije. Tako je nastao i program Partnerstva za mir (PzM). Ovaj program je predstavljao način uključivanja postsocijalističkih država u Organizaciju, uz izbjegavanje pružanja bezbjednosnih garancija još uvijek nestabilnim državama. Dodatno, moguće je da je razlog kreiranja PzM-a bio i nedostatak potrebe za direktnom konfrotacijom sa Rusijom.

Uprkos procesu transformacije NATO nije odustajao od suštine svog postojanja, odnosno bezbjednosnog aspekta integracija, što je precizno izrečeno u Završnom dokumentu Berlinskog samita zvaničnika NATO-a 1996. godine. Prema ovom dokumentu, osnovni ciljevi Organizacije su: obezbjeđivanje njene vojne efikasnosti (pa je stoga i formalno prihvaćen koncept CJTF-a), očuvanje i jačanje transatlantskih veza, kao i jačanje Evropskog bezbjedonosnog i odbrambenog identiteta.

Na Samitu u Madridu 1997. počinje definitivna institucionalna saradnja Organizacije i postsocijalističkih zemalja. Imajući u vidu divergentno društveno političko uređenje starih i potencijalnih članica, identifikovana je potreba kreiranja mehanizma prilagođavanja istih na izazove, kako članstva, tako i odgovornosti koju ono nosi. Stoga je kreiran i usvojen MAP (Membership Action Plan odnosno Akci-

24 PARTNER

septembar 2010.

oni plan članstva), kao mehanizam prilagođavanja novih članica, uz saradnju na različitim poljima.

Nakon uspostavljanja mehanizama pomoći i novih institucionalnih okvira, bilo je neophodno i precizno identifikovati i strateški antipod. Ako su do tada i postojale sumnje, SAD-e su nastojale to promijeniti nakon terorističkih napada na njenoj teritoriji 2001 godine. Praškom deklaracijom iz 2002. godine terorizam, proliferacija i mehanizmi transporta oružja za masovno uništenje identifikovani su glavni izazovi XXI vijeka, koje je prekompozicija globalne scene stavila pred NATO. Jedini način da se na efikasan način odgovori ovim izazovima bili su i jesu preventivni zajednički napori i aktivnosti demokratski uređenih društava. U cilju uspješne realizacije ovih zadataka bilo je neophodno da se NATO fokusira na bezbjednosnu i političku sferu.

Sa aspekta bezbjednosti je bilo potrebno: oformiti nove multinacionalne i multifunkcionalne snage u svim rodovima vojske (NATO Response Force); transformisati komandnu strukturu; poboljšati kapacitete i stepen usklađenosti kapaciteta članica NATO-a izgraditi evropski stub odbrane, adekvatno osposobiti i civilni sektor i inicirati izradu studije NATO Missile Defence, kako bi se identifikovale moguće mete nuklernih napada.

Sa političkog aspekta bilo je potrebno: proširiti članstvo kako bi se smanjio stepen nesigurnosti (Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka i Slovenija su pozvane u članstvo), ostavi-

Stav ti prostor i drugim potencijalnim kandidatima za članstvo onda kada oni budu spremni dati doprinos kao kvalitetni i aktivni članovi, osigurati značaj i funkcionalnost MAP-a, PzM-a i Savjeta za sjevernoatlantsku saradnju u pogledu povezivanja i saradnje NATO-a i država partnera; intenzivirati saradnju sa Rusijom i Ukrajinom; intenzivirati saradnju u okviru programa Mediteranski dijalog, jačati euroatlantsko partnerstvo i veze uslijed dijeljenja zajedničkih vrijednosti Evrope i Amerike i integrisati prostor jugoistočne Evrope u strukture NATO-a i EU, uslijed strateške važnosti istog za Organizaciju.

Istanbulski samit je još jednom potvrdio i definisao osnovne ciljeve i strategiju NATO-a.

Na Samitu u Strazburu i Kelu aprila 2009. godine, nastavljena je dalja transformacija NATO-a. Tada su šefovi država i vlada država članica NATO-a odlučili da se pristupi izradi novog Strateškog koncepta i taj zadatak je povjeren Anders Fog Rasmusenu, novom generalnom sekretaru NATO-a. Ideja je da generalni sekretar ovaj zadatak obavi predvodeći grupu od 12 međunarodnih eksperata uz aktivno učešće Sjevernoatlantskog savjeta (grupom predsjedava Medlin Olbrajt). Predviđeni završetak novog koncepta je idući samit NATO u Lisabonu, novembra 2010. godine.

Osnovni razlog izrade novog Strateškog koncepta je još efikasniji odgovor na promjene globalne scene i izazove koje one donose. Aktuelni Strateški koncept je nastao prije 11. septembra 2001. odnosno prije sukoba u Avganistanu, prije pojave terorizma u ovom obliku i značajnih mogućnosti proliferacije oružja za masovno uništenje, prije sajber napada i prije pojave modernih pirata kod obala Somalije.

Iako je većina novih bezbjednosnih izazova identifikovana Praškom deklaracijom iz 2002. godine, aktuelni Strateški koncept nije dao odgovore na njih što je upravo cilj novog. Stoga je NATO-u potreban novi koncept koji će adekvatno sagledati realnost današnjice i izazove budućnosti i na iste adekvatno odgovoriti.

Proces kreiranja novog Strateškog koncepta zahtijeva aktivno učešće svih država članica, ali i NATO tijela za saradnju sa državama koje nisu članice (Savjet Euroatlantskog partnerstva, Mediteranski dijalog i Instanbulska inicijativa za saradnju) kao i EU

i UN. Ovaj proces prolazi kroz tri faze: faza razmatranja, faza konsultacija i preliminarna i faza finalnog pregovaranja. Faza razmatranja se bavi osnovnim zadacima i funkcijama NATO-a; NATO-om kao dijelom globalne bezbjednosne mreže i pitanjem jačanja saradnje nosilaca bezbjednosne strukture; NATO-om i Euroatlantskim bezbjednosnim okruženjem, uz osvrt na proširenje i jačanje partnerskih odnosa, posebno sa Rusijom, kao i NATO snagama i sposobnostima uključujući planiranje odbrane i transformaciju, uz osvrt na finansijska ograničenja, odnosno, potrebu fleksibilnosti i kreiranja prioriteta u finansiranju. Faza konsultacija uključuje konsultacije grupe eksperata sa vladama i parlamentima država članica NATO-a kao i sa generalnim sekretarom. Grupa eksperata će generalnom sekretaru predstaviti svoje analize i preporuke, dok će i države članice uraditi isto i na osnovu toga će generalni sekretar kreirati svoj izvještaj u vezi sa novim Strateškim konceptom za koji će biti potrebna politička saglasnost država članica. U trećoj, preliminarnoj i fazi finalnog pregovaranja generalni sekretar će izvršiti konsultacije sa stalnim predstavnicima i predstaviće koncept na Samitu u Lisabonu 2010. U slučaju da to odobre šefovi država i vlada država članica, isti će postati novi Strateški koncept NATO-a.

Promjene globalne pozornice su uticale na neprekidnu transformaciju NATO-a. Istorijski posmatrano, NATO je svakih deset godina bio „primoran“ da se prilagođava nastalim promjenama. Da li će i nakon Strateškog koncepta iz 2010. NATO biti „primoran“ da se 2020. ili možda ranije ponovo prilagođava i transformiše ostaje kao otvoreno pitanje.

Moguće je da će i u budućnosti ključni izazovi biti bezbjednosni, politički, ali i ekonomski (energija i energetska bezbjednost), kao i da će reakcije biti usmjerene na pružanje bezbjednosnih garancija pojedincima i nesmetanim tržišnim transakcijama na istom ili širem području.

Ivan Jovetić Autor je saradnik u nastavi na UDG-Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis i analitičar Instituta za strateške studije i projekcije septembar 2010.

PARTNER 25

Feljton

Ministri vojni -od popa Ilije do...

A

ktuelni ministar odbrane Boro Vučinić je 14. na toj funkciji, od 1879. godine, kada je formirana prva Knjaževska vlada Crne Gore, a u njoj, pored drugih resora, i Ministarstvo vojno. Upravo takav naziv je ozvaničen 1902. godine. Zakonom o vladi, ministru vojnom dati su u nadležnost upravljanje i administriranje cijelom vojskom, svim ustanovama i svim sredstvima zemaljske vojne snage.

U decembru 1903. godine posebnim zakonom je određeno ustrojstvo Ministarstva vojnog, koje je bilo podijeljeno na četiri odjeljenja-đeneralštabno, opštevojno, artiljerijsko i administrativno. Prema Ustavu iz 1905. godine, knjaz-kralj Nikola je bio vrhovni zapovjednik sve zemaljske sile. Djelokrug Ministarstva vojnog bio je ponovo propisan 1914. godine, Zakonom o kraljevskoj vladi.

Na funkciji ministra vojnog, u vrijeme knjaževine-kraljevine Crne Gore bili su vojvoda Ilija Plamenac, brigadir Janko Vukotić, komandir Danilo Gatalo, Andrija Radović, brigadir Mitar Martinović, brigadier Ivo Đurović, zatim, Marko Đukanović, brigadir Mašan Božović, brigadier Radomir Vešović, brigadir Milo Matanović, Nikola Hajduković i divizijar Milutin Vučinić. U naše vrijeme, funkciju ministra odbrane, kao premijer, obavljao je jedno vrijeme i Milo Đukanović.

Za vrijeme socijalističke Crne Gore, u okviru bivše SFRJ, takođe, u nekim periodima, postojao je resor odbrane u tadašnjem Izvršnom vijeću (Vladi) Crne Gore, ali bez suštinski važnih nadležnosti.

Vojvoda Ilija Plamenac je najduže bio ministar vojni-od marta 1879. do decembra 1905. godine. On je bio veoma odan knjazu-kralju Nikoli, za razliku od nekih njegovih kasnijih kolega koji su, u određenom istorijskom trenutku, okrenuli leđa svom suverenu, a pojedinci i Crnoj Gori.

Nekoliko crnogorskih ministara odbrane su službu nastavili u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, mada nijesu ostali dugo. Četvorica od ministara vojnih, Janko Vukotić, Andrija Radović, Mitar Martinović i Milutin Vučinić, bili su i predsjednici kraljevske vlade. Najotvoreniji protivnici ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom bili su Marko Đukanović i divizijar Milutin Vučinić. Oba su zbog toga bili hapšeni.

Jedan od ministara vojnih, Danilo Gatalo, bio je iz Mostara. U vrijeme Prvog svjetskog rata, bio je jedan od najglasnijih sljedbenika u kampanji protiv nezavisne Crne Gore.

26 PARTNER

septembar 2010.

Pukovnik Čedo Marinović, uz pomoć podoficira Brana Markovića, uredio je postavku fotografija svih ministara odbrane, izloženu u zgradi Ministarstva odbrane Crne Gore. Jedino nema fotografije Danila Gatala, jer do sada nije pronađena. Ministarstvo dobrane je i na taj način doprinijelo obnovi državnog identiteta Crne Gore, koji je bio zapušten u svim oblastima i na svim nivoima. Crna Gora je bila, takoreći, zaboravila na svoju političku istoriju, pri čemu je bila utopljena u monarhističku tvorevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i Jugoslavije. Tek se sebi počela vraćati, stvaranjem Republike Crne Gore, kao federalne jedinice bivše SFRJ. Puni državni identitet Crne Gore obnovljen je 21. maja 2006. godine, referendumskom odlukom o nezavisnosti države.

Što se tiče vojno-odbrambenog aspekta suverenosti, Ministarstvo odbrane je za četiri protekle godine postiglo ogromne uspjehe. Praktično, ono je premostilo čitave decenije, “nadoknadilo” sve ono što je propušteno u prošlosti.

Ukratko, formirana je Vojska Crne Gore, stvorena institucionalna i infrastrukturna osnova sistema odbrane, a, pored ostalog, ustanovljen je Dan Vojske.

Naš časopis će u nekoliko narednih brojeva predstaviti dosadašnje crnogorske ministre vojne, nastojeći da i na taj način doprinese obnovi svijesti o državnoj istoriji i identitetu Crne Gore. Naravno, o svim ministrima nijesu jednako raspoloživi podaci, a jedan od njih nema ni svoju fotografiju. Redakcija “Partnera” će se, ipak, truditi da objektivno prikaže ministarski i politički portret ministara vojnih. Od Ilije Plamenca do...

Ilija Despotović